Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

4. METODA SILA
Kako je ranije re~eno, stati~ki neodre|eni nosa~i su takvi nosa~i koje nije
mogu}e rije{iti isklju~ivo iz jedna~ina ravnote`e. Razlog tome je to {to su kod stati~ki
neodre|enih sistema rubni uvjeti postavljeni tako da nije mogu}e za svaki {tap odrediti
presje~ne sile bar na jednom kraju {tapa, jer nema dovoljno rubnih uvjeta po silama.
Umjesto njih postoje rubni uslovi po pomjeranjima.
Metoda sila je metoda kojom se rje{avaju stati~ki neodre|eni nosa~i i u su{tini se
zasniva na tome da se odre|eni rubni uvjeti po pomjeranjima izra`avaju eksplicitno
posebnim jedna~inama iz kojih se dobivaju sile u vezama koje odgovaraju tim
pomjeranjima. Dakle, metoda se zasniva na tome da se dati stati~ki neodre|eni sistem
pretvara u stati~ki odre|eni, tako da se odre|eni broj rubnih uvjeta po pomjeranjima
ukida na taj na~in {to se veze kojom se obezbje|uju rubni uvjeti zamjenjuju
odgovaraju}im silama, koje su nepoznate. Ovako dobiveni sistem naziva se osnovni
sistem i to mora biti stati~ki odre|eni nosa~. Jasno je da je broj ukinutih veza, odnosno
nepoznatih sila, jednak stepenu stati~ke neodre|enosti, odnosno negativnoj vrijednosti
stepena slobode kretanja. Osnovni sistem je, dakle, stati~ki odre|eni nosa~, koji u
potpunosti odgovara zadatom stati~ki neodre|enom sistemu, izlo`en je istim uticajima
(optere}enje, promjena temperature, slijeganje oslonaca itd.) i optere}en nepoznatim
silama koje odgovaraju uklonjenim vezama.
Uklonjeni rubni uvjeti za pomjeranja se opisuju jedna~inama, tako da se
pomjeranja, koriste}i princip superpozicije, izra`avaju kao zbir pomjeranja uslijed
djelovanja datog optere}enja i pomjeranja uslijed djelovanja nepoznatih sila. Ovakvih
jedna~ina ima onoliko koliko je bilo suvi{nih rubnih uvjeta po pomjeranjima i nazivaju
se jedna~ine kompatibilnosti. Na taj na~in se dobiva sistem od n linearnih algebarskih
jedna~ina sa n nepoznatih. Rje{enja ovog sistema jedna~ina su nepoznate sile koje
odgovaraju uklonjenim vezama. Sve preostale nepoznate presje~ne sile i reakcije se
sada dobivaju iz uvjeta ravnote`e, jer se rje{ava stati~ki odre|en nosa~ optere}en datim
optere}enjem i sra~unatim silama uklonjenih veza.
4.1. Uticaj optere}enja
Gornji postupak }e se pojasniti na dva na primjera. Prvi primjer je prikazan na
slici 4.1. Radi se o kontinuiranom dva puta stati~ki neodre|enom nosa~u.
A

X1
X2

Slika 4.1.
Rubni uvjeti po pomjeranjima koje }emo izraziti eksplicitno su:

59

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

1. ugao zaokreta u ta~ki A je jednak nuli (uklje{tenje): 1 = 0

2. vertikalno pomjeranje ta~ke B je jednako nuli: 2 = 0
Umjesto ova dva uvjeta, eksplicitno su se mogla izraziti i neka druga dva rubna
uvjeta po pomjeranjima, tj. odabrati druga~iji osnovni sistem. Pri odabiru osnovnog
sistema jedini uvjet koji se mora po{tovati je da osnovni sistem mora biti stati~ki
odre|en nosa~, tj. preostali rubni uvjeti za pomjeranja moraju obezbijediti
nepomjerljivost sistema.
Veze kojima su navedena pomjeranja sprije~ena zamjenjujemo odgovaraju}im
silama: X 1 i X 2 i tako smo dobili osnovni sistem, koji je ekvivalentan zadatom sistemu.
To zna~i da mo`emo navedene rubne uvjete po pomjeranjima izraziti i preko osnovnog
sistema.
1.

Ugao zaokreta u ta~ki A se mo`e sra~unati kao:

1 = 1P + 11 + 12 = 0

gdje je:

L
L
S Ls
NN1 s MM 1 s TT1
1 p =
+
+ k
- ugao zaokreta ta~ke A uslijed

EI
GA
s =1 0 EA
0
0
djelovanja datog optere}enja na osnovnom sistemu - (3.53)

11 - ugao zaokreta ta~ke A uslijed djelovanja sile X

1
12 - ugao zaokreta ta~ke A uslijed djelovanja sile X
2

Po{to je odnos sila i pomjeranja linearan mo`e se napisati:

11 = 11 X 1 i

12 = 12 X 2

gdje su 11 ugao zaokreta ta~ke A uslijed djelovanja jedini~ne sile koja djeluje u pravcu
i smjeru sile X 1 , a X 1 nepoznati momenat uklje{tenja, 12 je ugao zaokreta ta~ke A
uslijed djelovanja jedini~ne sile koja djeluje u pravcu i smjeru sile X 2 , X 2 je nepoznati
intenzitet reakcije nepoznata sila u uklonjenoj vezi. Sada imamo:

1 = 11 X 1 + 12 X 2 + 1 p = 0
2.

Vertikalno pomjeranje ta~ke B je:

2 = 2 P + 21 + 22 = 0

gdje je:

2 p - vertikalno pomjeranje ta~ke B uslijed djelovanja datog

optere}enja na osnovnom sistemu
21 - vertikalno pomjeranje ta~ke B uslijed djelovanja sile X 1
22 - vertikalno pomjeranje ta~ke B uslijed djelovanja sile X 2
21 = 21 X 1 i 22 = 22 X 2

gdje su 21 vertikalno pomjeranje ta~ke B uslijed djelovanja jedini~ne sile koja djeluje u
pravcu i smjeru sile X 1 , a 22 je vertikalno pomjeranje ta~ke B uslijed djelovanja
jedini~ne sile koja djeluje u pravcu i smjeru sile X 2 . Sada imamo:

60

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

1 = 11 X 1 + 12 X 2 + 1 p = 0
2 = 21 X 1 + 22 X 2 + 2 p = 0
Koriste}i Maxwell-Mohrov obrazac lako se mogu sra~unati vrijednosti ~lanova matrice
metode sila:
L
L
S Ls
S Ls
Ls N1 N1 Ls M 1M 1
N1 N 2 s M 1M 2
N 2 N 2 s M 2 M 2

11 =
, 12 = 21 =
, 22 =
+
+
+

EI s
EI s
EI s
s =1 0 EAs
s =1 0 EAs
s =1 0 EAs
0
0
0
S

Vektori slobodnih ~lanova se dobivaju prema jedna~ini (3.53). Na taj na~in se dobiva
sistem od dvije jedna~ine sa dvije nepoznate X 1 i X 2 . Nastavak prora~una se sastoji u
rje{avanju proste grede optere}ene poznatim optere}enjem.
Primjer 4.2.

X1

A1
A2

X2

X3 X3
X2
X1

Slika 4.2.
Na slici 4.2. je prikazan sistem kod kojeg su rubni uvjeti postavljeni tako da je
mogu}e na}i reakcije veza sa okolinom i unutra{nje sile u jednom {tapu iz uvjeta
ravnote`e. Me|utim, presje~ne sile u preostalim {tapovima nije mogu}e na}i, jer su
rubni uvjeti za sve preostale {tapove zadati preko pomjeranja drugih {tapova. U su{tini
problem se rje{ava na isti na~in. Jedina razlika je u tome {to se sada radi o unutra{njim
vezama i unutra{njim silama. Stepen stati~ke neodre|enosti jednak je 3. Rubni uvjeti za
pomjeranja koji }e biti uklonjeni glase:
1. Ugao zaokreta presjeka A1 je jednak uglu zaokreta presjeka A2
1 = A1 A2 = 0

2. Horizontalno pomjeranje presjeka A1 je jednako horizontalnom pomjeranju

presjeka A2

2 = u xA1 u xA2 = 0
3. Vertikalno pomjeranje presjeka A1 je jednako vertikalnom pomjeranju
presjeka A2

3 = u yA1 u yA2 = 0

61

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

Sli~no kao u prethodnom primjeru mogla se odabrati bilo koja ta~ka u kojoj }e se
postaviti ovakve jedna~ine. Napominje se da ovdje nije bilo mogu}e uklanjati vanjske
veze, jer tada ne bi bila obezbije|ena nepomjerljivost sistema.
Veze koje su uklonjene zamijenjene su odgovaraju}im silama. U presjek A1
Postavljeni su momenat, horizontalna i vertikalna sila, {to odgovara uglu zaokreta A1 ,
horizontalnom u xA1 i vertikalnom pomjeranju u yA1 , respektivno. U presjek A2 postavljene
su sile istog intenziteta i pravca, ali suprotnog smjera, {to odgovara A2 ,u xA2 ,u yA2 .
Postavljanjem sila u parovima dobivaju su relativna pomjeranja: 1 , 2 i 3 :

1 = 11 X 1 + 12 X 2 + 13 X 3 + 1P = 0
2 = 21 X 1 + 22 X 2 + 23 X 3 + 2 P = 0
3 = 31 X 1 + 32 X 2 + 33 X 3 + 3 P = 0
gdje je 1 - relativni ugao zaokreta presjeka A1 u odnosu na presjek A2. Po{to se radi o
krutom uglu ovaj ugao je jednak nuli. 11 je relativni ugao zaokreta navedenih presjeka
uslijed istovremenog djelovanja para jedini~nih momenata u presjecima oko ta~ke A,

12 je relativni ugao zaokreta uslijed djelovanja para jedini~nih horizontalnih sila, je

23
relativno horizontalno pomjeranje presjeka A1 u odnosu na presjek A2 uslijed djelovanja
para jedini~nih vertikalnih sila, itd. X 1 , X 2 , X 3 su nepoznate unutra{nje sile u ta~ki A.
Rje{avanjem sistema jedna~ina dobivaje se ove nepoznate i nastavak rada se svodi na
rje{avanje konzolnog stati~ki odre|enog nosa~a.
Gornji sistem jedna~ina se mo`e napisati i u matri~nom obliku:

X + p = 0

(4.1)

Jedna~ina (4.1) predstavlja op{ti oblik sistema jedna~ina metode sila pri
rje{avanju stati~ki neodre|enih nosa~a optere}enih vanjskim optere}enjem. Vektor X
je vektor nepoznatih sila, koje mogu biti unutra{nje ili vanjske, a vektor P je vektor
slobodnih ~lanova koji su jednaki pomjeranjima u pravcu i na mjestu uklonjenih veza
od optere}enja, tj. na mjestu i u pravcu nepoznatih sila. Dimenzije ovih vektora su
jednake stepenu stati~ke neodre|enosti nosa~a. Matrica naziva se matricom metode
sile, koja, isto kao i kompletna jedna~ina (4.1) zavisi od izbora osnovnog sistema.
4.2. Pomjeranje oslonaca
Po svojoj definiciji oslonci su nepomjerljive ta~ke. Me|utim, poznato je da se
sve gra|evinske konstrukcije u stvarnosti temelje na tlu. Uslijed te`ine objekta i
korisnog optere}enja neizbje`no dolazi do pomjeranja temelja (naj~e{}e vertikalnog,
radi zbijanja tla), tako da se mo`e re}i da u stvarnosti ne postoje oslonci koji su
nepomjerljivi. Ukoliko su pomjeranja oslonaca i konfiguracija nosa~a takvi da izazivaju
deformacije nosa~a, tada se javljaju se unutra{nje sile. Drugim rije~Ima, ukoliko su
pomjeranja takva da izazivaju pomjeranja kompletnog sistema kao krutog tijela, tada se
ne pojavljuju sile uslijed slijeganja oslonaca. Takav je slu~aj kod stati~ki odre|enih
nosa~a, te kod stati~ki neodre|enih nosa~a gdje svi oslonci u jednom pravcu imaju isto
pomjeranje. Ina~e, princip je da su kru}e konstrukcije osjetljivije na pomjeranje
oslonaca, jer velika krutost zna~i veliku silu pri malom pomjeranju. Po{to su
62

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

gra|evinske konstrukcije u principu krute, relativno malo pomjeranjr jednog oslonca u

odnosu na drugi (diferencijalno slijeganje) mo`e izazvati velike napone u {tapovima. Pri
prakti~nom projektovanju konstrukcija cilj projektanta konstrukcije je da oblikovanjem i
dimenzioniranjem temeljne konstrukcije onemogu}i pojavu diferencijalnih slijeganja,
odnosno da pomjeranja kompletne konstrukcije uslijed neminovnog slijeganja tla ispod
objekta budu pribli`no ujedna~ena.
Ukoliko se pomjeranja pojedinih oslonaca poznata, prora~un stati~ki
neodre|enog nosa~a metodom sila je u osnovi isti. Jedina razlika je u odre|ivanju
slobodnih ~lanova sistema jedna~ina metode sila. Pretpostavimo da se ra~una sistem
bez optere}enja sa zadatim pomjeranjima oslonaca, kako je prikazano na slici 4.3.

c1

c2

c3

X1

R11

R13

X2

R21

R23

Slika 4.3.
Pretpostavimo da su poznata vertikalna slijeganja oslonaca A, B i C: c1 , c2 i c3 .
Sada je ugao zaokreta u ta~ki A jednak:

1 = 1S + 11 + 12 = 0
3

gdje je prema jedna~ini (3.53):

1S = R1i ci = R11c1 R13c3 .

i =1

Vertikalno pomjeranje ta~ke B sada nije jednako nula, ve} rubni uvjet za ovo
pomjeranje glasi da je vertikalno pomjeranje ta~ke B jednako c2. Dakle:

2 = 11 + 12 R21c1 R23c3 = c2
Sistem jedna~ina metode sila sada glasi:

1 = 11 X 1 + 12 X 2 1S = 0
2 = 21 X 1 + 22 X 2 2 S = 0
3

1S = R1i ci = R11c1 R13c3 ,

i =1

2 S = R21c1 + c2 + R23c3

Dakle, pri rje{avanju stati~ki odre|enih nosa~a uslijed djelovanja slijeganja

oslonaca metodom sila postupak se sastoji u slijede}em:

63

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

1.

Usvaja se osnovni sistem koji treba biti stati~ki odre|en. Zadata

pomjeranja oslonaca nemaju uticaj na izbor osnovnog sistema.

2.

Tra`e se reakcije na osnovnom sistemu od djelovanja jedini~nih sila.

3.

Slobodni ~lan se ra~una kao rad tih reakcija na zadatim pomjeranjima

sa negativnim predznakom. U slu~aju da je osnovni sistem odabran
tako da je uklonjena veza koja odgovara zadatom pomjeranju, tada
reakcija u toj vezi ne postoji. Zadato pomjeranje se u svom cijelom
iznosu, pomno`eno sa -1, pojavljuje jedino u jedna~ini koja se odnosi
na to pomjeranje.

4.

Dalji postupak je potpuno isti kao kada je sistem izlo`en uticaju

optere}enja.

4.3. Uticaj temperature

Sli~no kao i za slijeganje oslonaca, jedina razlika pri primjeni metode sila za
prora~un presje~nih sila uslijed ravnomjerne ili neravnomjerne promjene temperature
jeste prora~un slobodnih ~lanova. Prora~un slobodnih ~lanova se zasniva na MaxwellMohr-ovom obrascu.
t0+t/2
A

t0-t/2

D
B

Slika 4.4.
Za sistem izlo`en ravnomjernoj i neravnomjernoj promjeni temperature i
osnovni sistem prikazan na slici 4.4. imamo:

1 = 11 X 1 + 12 X 2 + 13 X 3 + 1T = 0
2 = 21 X 1 + 22 X 2 + 23 X 3 + 2T = 0
3 = 31 X 1 + 32 X 2 + 33 X 3 + 3T = 0
S Ls

gdje je iT = M i t
s =1 0

s
S
t
ds + N i t t 0 ds;
hs
s =1 0

i = 1,2,3

(4.2)

To zna~i da kada primjenjujemo metodu sila za ravnomjernu promjenu

temperature, slobodni ~lan se ra~una tako {to se povr{ina dijagrama normalnih sila od
djelovanja jedini~ne sile mno`i sa termi~kim koeficijentom i vrijedno{}u promjene
temperature. Sile zatezanja i zagrijavanje su pozitivni.
Pri neravnomjernoj promjeni temperature, za {tapove konstantne visine, slobodni
~lan se dobiva mno`enjem povr{ine dijagrama momenata uslijed djelovanja jedini~ne
t
sile sa konstantom t
. Umno`ak je pozitivan kada je deformacija savijanja od
h

64

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

momenta odgovara deformaciji od temperature (npr. pozitivan momenat odgovara

zagrijavanju donje zone nosa~a, jer izaziva istezanje donjih vlakana).
Efikasnost metode sila pri njenoj primjeni najvi{e zavisi od dobrog izbora
osnovnog sistema. Da bi se sistem rije{io, dovoljno je da osnovni sistem bude stati~ki
odre|en nosa~. Me|utim, da bi se dobio sistem jedna~ina metode sila osnovni sistem se
mora vi{e puta rije{iti, tako da je jako bitno odabrati jednostavan osnovni sistem.
Osnovni sistem se mo`e sastojati iz dva jednostavna nosa~a, {to je ~esto mnogo
prakti~nije nego koristiti jedinstveni komplikovan osnovni sistem. U principu, pri izboru
osnovnog sistema, treba izbjegavati trozglobne nosa~e i ina~e nosa~e koji u sebi sadr`e
nulto polje za neku unutra{nju silu.
Primjena metode sila za prora~un stati~ki neodre|enih nosa~a u poslednje
vrijeme gubi na va`nosti. Kako je vidljivo iz gore navedenog, metodom sila se posti`e
to da se rje{avanje stati~ki neodre|enih nosa~a svede na rje{avanje stati~ki odre|enih
nosa~a, {to je u vrijeme ru~nog stati~kog prora~una bilo jako pogodno za mnoge
standardne tipove nosa~a, jer su se sva iskustva ste~ena na stati~ki odre|enim nosa~ima
mogla koristiti pri prora~unu. Me|utim, ova metoda nije pogodna osnova za razvoja
softvera za prora~un, jer ju je te{ko standardizirati. Stoga je danas poznavanje metode
deformacija od daleko ve}e va`nosti, jer je ona razvijena na principima koji su sli~ni
principima na kojim je razvijena metoda kona~nih elemenata, koja je danas standard za
analizu konstrukcija, bez obzira na njihovu slo`enost.
1.4.

Prora~un pomjeranja i uticajnih linija metodom sila

Nakon {to se izra~unaju presje~ne sile metodom sila, prora~un svih ostalih
uticaja na stati~ki neodre|enim nosa~ima se mo`e izvr{iti kori{tenjem istog osnovnog
sistema. Pomjeranje neke ta~ke se mo`e izra~unati superpozicijom pomjeranja te ta~ke
uslijed djelovanja datog uticaja (optere}enja, temperaturne promjene ili slijeganja
oslonaca) i sila u uklonjenim vezama koje su izra~unate rje{avanjem sistema jedna~ina
metode sila.
A
A

X1

X2
X3

Slika 4.5.
Pretpostavimo da je stati~ki neodre|en nosa~ rije{en pomo}u osnovnog sistema
kako je prikazano na slici 4.5. i da je potrebno na}i vertikalno pomjeranje ta~ke A, te
uticajne linije za presje~ne sile i vertikalno pomjeranje ta~ke A.
Vertikalno pomjeranje ta~ke A jednako je:
u yA = u 0yA + A1 X 1 + A 2 X 2 + A3 X 3

(4.3)

65

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

gdje je: u 0yA - vertikalno pomjeranje ta~ke A na osnovnom sistemu uslijed djelovanja
optere}enja

A1 , A2 , A3 - vertikalno pomjeranje ta~ke A na osnovnom sistemu uslijed

djelovanja jedini~nih sila X 1 = 1.0, X 2 = 1.0, X 3 = 1.0 , respektivno

X 1 , X 2 , X 3 - sile u uklonjenim vezama, sra~unate metodom sila

Na isti na~in se mogu dobiti i svi drugi potrebni uticaji, uklju~uju}i i uticajne
linije za presje~ne sile i pomjeranja. Uticajna linija za momenat u ta~ki A se ra~una
pomo}u slijede}eg izraza:

" M A " =" M A0 "+ M A1" X 1"+ M A2 " X 2 "+ M A3 " X 3 "
gdje je: " M A0 " - uticajna linija za momenat u ta~ki A na osnovnom sistemu

M A1 , M A 2 , M A3 - momenat u ta~ki A na osnovnom sistemu uslijed djelovanja

jedini~nih sila X 1 = 1.0, X 2 = 1.0, X 3 = 1.0 , respektivno

" X 1" , " X 2 " , " X 3 " - uticajne linije za sile u uklonjenim vezama.
Potpuno analogni izrazi se koriste za iznala`enje uticajnih linija za transverzalne
i normalne sile. Vidljivo je da se pri ra~unanju uticajnih linija za presje~ne sile problem
svodi na odre|ivanje uticajnih linija za sile u uklonjenim vezama. U osnovi postupak je
isti kao kada je nosa~ optere}en stalnim optere}enjem. Matrica metode sila se odre|uje
na potpuno isti na~in premno`avanjem dijagrama momenata (i normalnih sila)
dobivenih djelovanjem jedini~nih sila u uklonjenim vezama. Jedina razlika je u
odre|ivanju vektora slobodnih ~lanova.

1 = 11 X 1 + 12 X 2 + 13 X 3 + 1P = 0
2 = 21 X 1 + 22 X 2 + 23 X 3 + 2 P = 0

(4.4)

3 = 31 X 1 + 32 X 2 + 33 X 3 + 3 P = 0
^lanovi 1P , 2 P , 3 P sada predstavljaju generalisana pomjeranja ta~aka u pravcu
sila X 1 , X 2 , X 3 uslijed djelovanja jedini~ne pokretne sile. To zna~i da su ovi ~lanovi u
funkciji polo`aja jedini~ne pokretne sile, pa samim tim i nepoznate X 1 , X 2 , X 3 , {to
zna~i da rje{enja ovog sistema jedna~ina predstavljaju uticajne linije za sile u
uklonjenim vezama. Slobodni ~lanovi 1P , 2 P , 3 P se ra~unaju na osnovu Maxwell-ove
teoreme o uzajamnosti pomjeranja, odakle slijedi da je pomjeranje u pravcu sile X 1
uslijed djelovanja pokretne jedini~ne sile jednako ugibnoj liniji dijela nosa~a po kojem
se sila kre}e od djelovanja jedini~ne sile X 1 =1.0 (vidi obja{njenje za uticajne linije za
pomjeranja).
Uticajne linije za pomjeranja na stati~ki neodre|enim nosa~ima se nalaze na isti
na~in kao i uticajne linije za presje~ne sile:
" u yA " =" u 0yA "+ A1 " X 1 "+ A 2 " X 2 "+ A3 " X 3 "

(4.5)

gdje je: " u 0yA " - uticajna linija za vertikalno pomjeranje ta~ke A na osnovnom sistemu, a
zna~enje ostalih parametara je nepromijenjeno u odnosu na gornje jedna~ine.

66

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

Rje{avanje sistema jedna~ina gdje su slobodni ~lanovi promjenjivi predstavlja

zahtijevan zadatak, posebno ako se radi o vi{e puta stati~ki neodre|enim nosa~ima.
Stoga se u praksi jedino koriste uticajne linije za kontinuirane nosa~e koje se mogu
efikasno odrediti pomo}u Klajperonovih jedna~ina.
1.5.

Prora~un kontinuiranih nosa~a

U prakti~nom prora~unu, stati~ki neodre|eni nosa~i koji se naj~e{}e analiziraju

su kontinuirani nosa~i. To posebno va`i ako se konstrukcija analizira na taj na~in da se
rastavlja na niz jednostavnijih sistema. Kontinuirani nosa~ je ustvari jedan prav {tap koji
se oslanja na vi{e oslonaca. Prema ovoj definiciji i prosta greda, konzola, pridr`ana
konzola, te obostrano uklje{tena greda su, tako|e, vrsta kontinuiranih nosa~a, ali se
obi~no pod pojmom kontinuirani nosa~ podrazumijevaju nosa~i oslonjeni na vi{e od tri
oslonca.

Slika 4.6. Pridr`ana konzola, obostrano uklje{tena greda i kontinuirani nosa~i

Obzirom na u~estalost pojave kontinuiranih nosa~a u prakti~nom prora~unu,
in`injeri su se trudili da prora~un kontinuiranih nosa~a na~ine maksimalno efikasnim.
Kao najefikasnija metoda se pokazala metoda sila pri ~emu se za osnovni sistem bira
niz prostih geda, kako je pokazano na slici 4.7. Posljedica toga je to da su nepoznate
sile uvijek momenti savijanja nad osloncima.

L1
X0

1.0

L2
X1

L3
X2

Li
Xi-1

Li+1
Xi

Ln
Xi+1

Ln+1
Xn

M0

M1

1.0

67

Teorija linijskih nosa~a II

M i1

Mi

M i +1

Metoda sila

1.0

1.0

1.0

Slika 4.7. Kontinuirani nosa~ i jedini~ni dijagrami momenata

Matrica metode sila se dobiva na uobi~ajen na~in premno`avanjem dijagrama
momenata uslijed djelovanja jedini~nih sila. Ono {to je specifi~no za ovako odabran
osnovni sistem je to {to je dijagram momenata od jedne jedini~ne razli~it od nule na
samo dva polja i na tim poljima ima uvijek isti oblik jedinicu na osloncu gdje
jedini~ni momenat djeluju i nulu na ostalim osloncima. Na prikazanom primjeru na
lijevom kraju se nalazi uklje{tenje. Nepoznati momenat u uklje{tenju }emo ozna~iti sa
X0, kako bi op{te dobivene jedna~ine mogli koristiti i kada na lijevom kraju imamo
zglob. Premno`avanjem prikazanih dijagrama momenata na slici 4.7. dobivamo:
L
L
00 = 1 ; 01 = 1 ; 02 = 03 = ... = 0i = 0 n = 0
3EI1
6 EI1
;

L1
L
L
L
; 11 = 1 + 2 ; 12 = 2 ; 13 = ... = 1i = 1n = 0
6 EI1
3EI1 3EI 2
6 EI 2
;
L
L
L
L
1i = ... = (i2 )i = 0; (i1)i = i ; ii = i + i+1 ; i (i+1) = i+1 ; i (i+2 ) = ... = in = 0
6 EI i
3EI i 3EI i+1
6 EI i+1
;
M
L
L
L
1n = ... = (n2 )n = 0; (n1)n = n1 ; nn = n1 + n
6 EI n1
3EI n1 3EI n ;

10 =

Slobodne ~lanove jedna~Ina metode sila dobivamo premno`avanjem dijagrama

momenata od optere}enja sa dijagramima momenata od jedini~nih sila. Dijagram
momenata od optere}enja predstavlja niz nezavisnih dijagrama momenata prostih
greda. Premno`avanje dijagrama M i sa dijagramom momenata od optere}enja se svodi
na premno`avanje samo na rasponima Li i Li+1:
Li
Li +1
M M
M M
(4.6)
iP = P i + P i
EI
EI
i
i +1
0
0
Prvi integral u jedna~ini (4.6) predstavlja ugao zaokreta presjeka uz desni
oslonac proste grede du`ine Li optere}ene datim optere}enjem, a drugi ugao zaokreta
presjeka uz lijevi oslonac proste grede du`ine Li+1. Koriste}i Mohr-ovu analogiju uglovi

68

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

zaokreta uz oslonce su na konjugovanom nosa~u fiktivne reakcije, tako da se ~esto u

literaturi ovi slobodni ~lanovi izra`avaju kao:

iP = Ri L + Ri D = Ri

(4.7)

Ove reakcije zavise jedino od zadatog optere}enja, raspona i momenta inercije,

tako da se, za konstan moment inercije, mogu sra~unati za razna optere}enja i izraziti
preko du`ine grede. Sada se i-ta jedna~ina metode sila mo`e napisati kao:
L
Li
L
L
X i1 + i + i +1 X i + i+1 X i+1 + Ri = 0
6 EI i
6 EI i+1
3EI i 3EI i+1

(4.8)

Ukoliko uvedemo pojam fiktivne du`ine polja definisan kao koli~nik stvarne
du`ine i proizvoda modula deformacija i momenta inercije grede u tom polju dobivamo
op{tu jedna~inu metode sila za kontinuirani nosa~, gdje su nepoznate momenti iznad
oslonaca kontinuiranog nosa~a:

L'i X i1 + 2 L'i + L'i+1 X i + L'i+1 X i+1 + 6 Ri = 0

(4.9)

Jedna~ina (4.9) se naziva Klajperonova ili tromomentna jedna~ina. Koriste}i ovu

jedna~inu direktno se dobivaju jedna~ine ~ijim se rje{avanjem dobivaju momenti u
osloncima kontinuiranog nosa~a. U starijoj literaturi postoji veliki broj tablica sa
rije{enim kontinuiranim nosa~ima, koje su, do pojave ra~unara, bile osnovno sredstvo
za analizu konstrukcija.
U dana{njim uslovima, pri prora~unu kontinuiranih nosa~a bitno je odrediti
{eme optere}enja uslijed kojih se javljaju maksimalni tra`eni uticaji. Drugim rije~ima,
potrebno je odrediti polo`aje zadatog pokretnog optere}enja pri kojem nastaje
maksimalni uticaj (momenat u nekom presjeku, reakcija, ugib itd.). Naravno, ovo je
mogu}e ustanoviti jedino ako su nam poznati oblici uticajnih linija za pojedine uticaje.
Obi~no su kontinuirani nosa~i optere}eni stalnim optere}enjem koje se uniformno
rasprostire po cijeloj du`ini nosa~a i pokretnim optere}enjem. Pokretno optere}enje
mo`e biti ravnomjerno podijeljeno ili u vidu koncentrisanih sila. Ravnomjerno
podijeljeno optere}enje mo`e biti konstantne ili promjenjive du`ine. Na slici 4.8. su
prikazani oblici uticajnih linija za reakcije, momenat u polju i momenat nad osloncem
za kontinuirani nosa~. Oblik ovih uticajnih linija je poznat svakom gra|evinskom
in`injeru. Iz prikazanih uticajnih linija je jasno da je pokretno optere}enje, da bi se
dobila maksimalna reakcija u nekom osloncu, potrebno postaviti u polja oko oslonca, a
zatim na svako drugo. Istom {emom optere}enja se dobiva i minimalni moment nad
osloncem. Za maksimalni moment u polju pokretno optere}enje se postavlja u to polje,
a zatim u svako drugo.
R1

69

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

M2
2

MP

Slika 4.8. Uticajne linije na kontinuiranom nosa~u

Dakle, prilikom prora~una kontinuiranih nosa~a potrebno je izvr{iti prora~un za
vi{e {ema optere}enja. Za svaku {emu optere}enja se ra~unaju maksimalni uticaji u
svakom presjeku i na taj na~in se dobiva tzv. anvelopa uticaja. Na slici 4.9. je prikazana
tipi~na anvelopa momenata za kontinuirani nosa~. Pozitivni momenti su dobiveni
preko {ema za maksimalni momenat u polju, a negativni preko {ema za minimalni
moment nad osloncem. Donedavno su uticajne linije bile najefikasnije sredstvo za
dobivanje pribli`ne anvelope uticaja. Naime, po definiciji anvelopa uticaja predstavlja
maksimalni uticaj u svakom presjeku. To zna~i da anvelopa momenata predstavlja
maksimalnu pozitivnu i negativnu vrijednost momenta u svakom presjeku od zadatog
stalnog i pokretnog optere}enja. Na osnovu oblika uticajnih linija postavljaju se
odgovaraju}e {eme optere}enja i vr{e se prora~uni kompletnog nosa~a za te {eme.

Slika 4.9. Anvelopa momenata na kontinuiranom nosa~u

Ukoliko unutar pokretnog optere}enja postoje koncentrisane sile, da bi se dobila
ta~na anvelopa momenata potrebno je integrirati uticajne linije za momenat u svakom
presjeku, {to je prakti~no nemogu}e izvesti. Razvojem memorije ra~unara, proizvo|a~i
softvera za analizu konstrukcija su ovaj problem rije{ili na direktan na~in. Naime, kao
ulazni podatak se zadaju vrijednosti intenziteta pokretnog optere}enja (koncentrisane
sile ili ravnomjerno optere}enje) i njihov me|usobni polo`aj, koji mo`e biti zadat i
trodimenzionalno. Potom se zadaje putanja kojom to optere}enje mo`e pro}i preko
konstrukcije. Prora~un se vr{i tako da se zadata {ema pomjera po zadatoj putanji i za
svaki polo`aj optere}enja se izvr{i prora~un kompletnog nosa~a. Softver pamti
maksimalne pozitivne i negativne uticaje u svakom presjeku nakon svakog polo`aja
optere}enja. Rastojanje izme|u prora~unskih polo`aja optere}enja se daje kao ulazni
podatak i zavisi od veli~ine modela i memorije ra~unara. Naravno, ovakav postupak
ima smisla jedino ako su koncentrisane pokretne sile tako velike da imaju znatan uticaj
na dimenzioniranje konstrukcije (objekti preko kojih mogu pre}i te{ka vozila).

70

Teorija linijskih nosa~a II

1.6.

Metoda sila

Pojednostavljenje metode sila

Kako je ranije re~eno, metoda sila je do pojave ra~unara bila naj~e{}e

upotrebljavana metoda prora~una konstrukcija. U takvim uslovima najte`a faza
prora~una je bila rje{avanje sistema jedna~ina, posebno za vi{estruko stati~ki
neodre|ene nosa~e. Radi toga su razvijane metode kojima se rje{avanje sistema
jedna~ina ili izbjegavalo ili pojednostavljivalo.
METODA ELASTI^NOG TE@I[TA
Cilj ove metode je da se formiraju takve jedna~ine metode sila gdje }e svi
~lanovi matrice, osim dijagonalnih, biti jednaki nuli. U op{tem slu~aju ovo se mo`e
posti}i tako da se za odabrani osnovni sistem sra~una matrica metode sila i
karakteristi~ni polinom te matrice, odnosno sopstvene vrijednosti i sopstveni vektori
matrice. Ovakav pristup mo`e biti jako komplikovan u svojo primjeni.
Me|utim, kod tri puta stati~ki neodre|enih nosa~a, koji su uklje{teni ili su dati u
zatvorenoj formi bez zglobova, ovaj postupak se mo`e na sprovesti na relativno
jednostavan na~in. Osnovni sistem opisanih stati~ki neodre|enih nosa~a se mogu dobiti
uklanjanjem veza koje odgovaraju momentu, horizontalnoj i vertikalnoj sili. Ozna~imo
horizontalnu silu sa X 1 , vertikalnu sa X 2 i momenat sa X 3 , kao na slici 4.10.
y

X1

X1

X3

X3
X2

a
X2

X2

Slika 4.10.
Za ovakav osnovni sistem dobi}emo sistem jedna~ina:

11 X 1 + 12 X 2 + 13 X 3 + 1P = 0
21 X 1 + 22 X 2 + 23 X 3 + 2 P = 0

(4.10)

31 X 1 + 32 X 2 + 33 X 3 + 3 P = 0
Za ovakav sistem mo`emo napisati jedna~ine momentnih linija uslijed
djelovanja jedini~nih sila: M 1 = y; M 2 = x; M 3 = 1.0 . Uvr{tavaju}i ove funkcije u izraze
za ~lanove matrice metode sila dobivamo:
11 = y 2 ds; 12 = xyds; 13 = yds; 22 = x 2 ds; 23 = xds
Cilj je postaviti ove sile na takav na~in da novi sistem jedna~ina bude oblika:

71

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

11 X 1 + 1P = 0
22 X 2 + 2 P = 0
33 X 3 + 3 P = 0
To zna~i da polo`aj i nagib jedne od sila moraju biti takvi da budu zadovoljeni
uslovi: 12 = 0; 23 = 0; 13 = 0 . Uzimaju}i u obzir oznake na slici 4.10. mo`emo
napisati slijede}e jedna~ine za jedini~ne momente kada sile zauzmu `eljeni polo`aj:
M 1 = ( y b ) cos + ( x a ) sin ; M 2 = x a; M 3 = 1.0
gdje su a i b - koordinate polo`aja elasti~nog te`i{ta, tj. ta~ke gdje treba postaviti
nepoznate sile kako bi se dobila dijagonalna matrica metode sila, - ugao djelovanja
sile X 1 u odnosu na horizontalu. Ove tri veli~ine se dobivaju iz tri uslova:

12 = (x a )[(x a )sin ( y b )cos ]ds = 0;

23 = (x a )ds = 0;

13 = [(x a )sin ( y b )cos ]ds =0

(x a )ds = xds a ds =

23

a 33 = 0 a =

23
33

sin (x a )ds cos ( y b )ds = 23 sin cos ( 13 b 33 ) = 0 b =

12 = 0 tan =

tan =

12 +

( y b )(x a )ds = xyds b xds a yds + ab ds

(x a ) ds
x ds 2a xds + a ds
2

13
33

13 23 13 23 13 23
+

33
33
33
= 13 23 12 2 33
23 23
22 33 23
22
33

Primjer 4.3.
Pomo}u elasti~nog te`i{ta na}i dijagram momenata za dati sistem:
20

X1

3.0

X3

1.0

X2
3

3.0

11 = 9.0, 21 = 13.5, 22 = 36.0, 13 = 4.5, 23 = 13.5, 33 = 6.0

a=

13.5
4.5
4.5 *13.5 13.5 * 6
= 2.25 m; b =
= 0.75 m; tan =
= 0.6
6
6
36 * 6 13.52

72

Teorija linijskih nosa~a II

0.5145

Metoda sila

1.029

X1

0.75
2.25

90

X2

1.5435
0.51452 1.029 2 2 1.029 2 1.2 1.54352 1.8
+
+
+
= 2.647
3
3
3
3
2.253 0.753
22 =
+
+ 0.75 0.75 3 = 5.625; 33 = 6.0
3
3
1.5 90 (2 1.029 + 0,25725)
1P =
90 3 0.25725 = 17.36 X 1 = 6.56 kN
6
1.5 90 0.25
2 P =
90 3 0.75 = 219.38 X 2 = 39 kN
2
90 1.5
3 P =
90 3 = 337.5 X 3 = 56.25 kNm
2
M A = 56.25 39 2.25 + 6.56 0.5145 = 28.13 kNm

11 =

M B = 56.25 39 0.75 6.56 0.257 = 25.31 kNm

M C = 56.25 + 39 0.75 6.56 1.029 90 = 11.25kNm
M D = 56.25 + 39 0.75 + 6.56 1.5435 90 = 5.62 kNm
Kod simetri~nih nosa~a ugao je jednak nuli, ako se sile zadaju u pravcu i
okomito na os simetrije. U prikazanom primjeru to bi se moglo posti}i ako se sile
zadaju pod uglom od 45o, jer se osa simetrije nosa~a nalazi pod tim uglom. Za
nesimetri~ne nosa~e postoji mogu}nost da se sile stave u elasti~no te`i{te bez njihovog
rotiranja. U tom slu~aju je 12 0 .
DVOJNE SILE
Ovim postupkom se sistem jedna~ina metode sila rastavlja na dva sistema sa
manjim brojem nepoznatih, {to olak{ava pronala`enje nepoznatih sila. Osnovni uslov
za primjenu ovog postupka je da nosa~ mora biti simetri~an. Optere}enje mo`e biti
zadato proizvoljno. Su{tina postupka je da se i optere}enje i nepoznate zadaju kao zbir
simetri~nih i antimetri~nih komponenti. Posmatrajmo nosa~ dat na slici 4.11. Zadato
optere}enje se lako mo`e rastaviti na simetri~no i antimetri~no. Osnovni sistem mora
biti tako|er simetri~an. Pri tome se nepoznate sile daju u parovima, tako da jedan par
daje simetri~ni, a drugi antimetri~ni dijagram momenata. Na taj na~in se dobivaju samo
simetri~ni i antimetri~ni dijagrami, koje treba premno`avati. Jasno je da se

73

Teorija linijskih nosa~a II

Metoda sila

premno`avanjem simetri~nog i antimetri~nog dijagrama dobiva nula, {to za posljedicu

ima dva odvojena sistema jedna~ina: u jednom su nepoznate sile koje daju simetri~ne
dijagrame momenata, a u drugom sile koje daju antimetri~ne dijagrame.
P

P/2

q/2

P/2
H/2

H/2

X2

X3

H/2
P/2

M/2

M/2

P/2

q/2

H/2
q/2
M/2

M/2

X3

X1

X2

X6

X5

X1

X5

X4

X4

Simetrine sile

Antimetrine sile

Slika 4.11. Postupak dvojnih sila

14 = 15 = 16 = 24 = 25 = 26 = 34 = 35 = 36 = 0
11 12 13 X 1 1P
44 45 46 X 4 4 P

21 22 23 X 2 + 2 P = 0
54 55 56 X 5 + 5 P = 0
31 32 33 X 3 3 P
64 65 66 X 6 6 P
Sada su reakcije u osloncima A i B jednake:
RAV = X 1 + X 4

RBV = X 1 X 4

RAH = X 2 + X 5

RBH = X 2 X 5

M A = X3 + X6

M B = X3 X6

X6

74