Professional Documents
Culture Documents
UNIVERZITET U BEOGRADU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odeljenje za arheologiju
Dolmeni u Bugarskoj
Mentor:
Marija dr Ljutina
Student:
Miljevi Maja Ar 13/29
1
Sadraj:
1. Uvod
2. Geografsko odreenje
3. Megaliti
5. Dolmeni
6. Dolmeni u Bugarskoj
10
12
13
8. Zakljuak
14
9. Bibliografija
15
10. Ilustracije
16
1. Uvod
Prouavanje praistorijskih fenomena stvorenih ljudskom rukom, uvek je plenio panjom
radoznalih, kako tamonjih starosedelaca, svetskih putnika, tako najvie i samih istraivaa.
Postojala su opte rairena miljenja, a koje su i danas ostala meu pseudoistraivaima, da ove
velepne kamene strukture nisu mogli izgraditi ljudi.
Tema ovog rada se upravo odnosi na kamene strukture koje su izgradili praistorijski ljudi,
ne tako daleko u prolost. Njihova izgradnja, kako vremenska razlika, tako i strukturna, zavisi od
geografske oblasti, kao i dostupnosti samog materijala koji je bio neophodan za samu izgradnju.
Ovde u obuhvatiti Bugarsku, koja je bogata megalitima. Posebno, iji naziv nosi ime iz
starog Bretonskog jezika taol maen kameni sto(Glyn 1980:78). To se odnosi na dolmene,
dinovske kamene stolove kojih ima, skoro na svakom kontinentu. Naravno, Bugarska nije
ograniena samo na taj jedan tip megalita, ve na vie njih, kojih isto ima skoro na svakom
kontinentu. Njeni megaliti su poznijih datuma, ija su nosioci tadanje kulture bili Traani, a
oblast kojom su oni vladali, nosila je naziv Trakija. Dolmeni su znaajani za hronologiju, za
drutvenu stratifikaciju, religiju itd., jer su u njima bili pronalaeni artefakti, koji su jednim
delom upotpunili nae znanje. Znaajne su jer u njima sahranjivani pripadnici Trake
aristokratije, koji nam daju na uvid stratifikaciju drutva kao i njihove organizacije.
2. Geografsko odreenje1
Bugarska se nalazi na jugoistoku Evrope u samom srcu Balkanskog poluostrva (sl.1),
time zauzimajui teritoriju sa povrinom od 110 000 km2. Nalazi se na zapadnoj obali Crnog
mora, okruena Rumunijom na severu, Grkom i Turskom na jugu i Makedonijom i Srbijom na
zapadu. Bezobzira na njenu veliinu, ima topografiju razliitih karakteristika, koji se mogu
podeliti na ravnice, platoe, brda, planine, klisure, duboke rene doline...
Za ovu temu, karakteristine su tri planine Stranda, Sakar i istoni Rodopi. Razlog tome
jeste dostupnost stena koje su sluile za izgradnju dolmena. Sakar planina se nalazi u istonom
delu Bugarske, Stranda se prostire i u evropskom delu Turske, dok Rodopi zauzimaju juni deo
Bugarske, time obuhvatajui i severni deo Grke.
Sastoji se od etiri geoloko-morfolokih podruja. Severni deo izmeu Dunava i Stare
planine zauzima Dunavska ploa, graena od paleozoiskih, krednih i neogenih naslaga
pokrivenih praporom. Prua se izmeu reke Timoka i Crnoga mora. Pritoke Dunava (Timok, Iskr
i Jantra) dele je na zapadni nizijski i na srednji i istoni, preteno humovito breuljkasti deo
(Ludogorje, Dobruda). Juno od Dunavske ploe prua se oko 555 km duga Stara planina s
vrhovima: Botev (2376 m), Triglav (2267 m), Veen (2198 m) i dr. Gorje je graeno od
kristalnih kriljaca, granita i paleozoiskih naslaga. Reke Iskr i Luda Kamija duboko su usekle
svoje doline u Staru planinu. Srednju Bugarsku obuhvata prelazno planinsko kotlinsko podruje.
Planinski masivi i lanci Vitoa (erni vrh, 2290 m), Sredna gora (Bogdan, 1604 m), Srnena gora
(Morozov, 1236 m), Sakar i Stranda (Istranca) zatvaraju Podbalkansku, Sofijsku, Samokovsku
kotlinu i druge kotline te Gornjotrakijsku i Bugarsku niziju. Juni deo Bugarske zauzimaju
Rodopi (Goljama Sjutkja, 2186 m; Goljam Perelik, 2191 m) s masivima Rila (Musala, 2925 m,
ujedno najvii vrh Balkanskoga poluostrva) i Pirin (Vihren, 2915 m) te osogovsko-belasika
grupa (Rujen, 2252 m, Radomir, 2029 m), koja samo delimino pripada Bugarskoj.
Severozapadna Bugarska ima umerenu kontinentalnu klimu, severoistonu stepsku, a Stara
planina i Rodopi planinsku. Renim dolinama na jugu prodire sredozemna klima.
U podunavskom delu pretee stepska vegetacija, u podruju reka egejskoga sliva
mediteranska, a u severozapadnom delu srednjoevropska. Pristranci planina obrasli su umom,
koja na visini od 2600 m prelazi u livade i panjake; itarice uspevaju do 1200 m.
3. Megaliti
Ove kamene strukture koje su gradili ljudi, a ne dinovi, esto su bile ispitivane, uklapane
u razne teorije. Danas se o megalitima dosta zna i sa sigurnou se o njima moe govoriti, kako o
njihovom poreklu, tako i o nameni.( Milovanovi 1988:11 )
Kult kamena i magijska privlanost su se odrazili i dalje u kasnijim epohama i nali su
svoje mesto u legendama i narodnim verovanjima. Ne treba ni zaboraviti da su megaliti nastali
kao rezultat odreenih geometrijskih i astronomskih saznanja. Postoji opte raireno miljenje da
su ovi spomenici sagraeni u astronomske svrhe astroarheologija. Tako da se polazi od osnovne
definicije i znaenja rei megalit. To je kamena struktura koju su gradili ljudi, a koje mogu biti
kameni blokovi ili kamene ploe ili manji kameni komadi, iji su elementi slagani i uklapavani
bez upotrebe maltera ili bilo kog drugog vezivnog materijala i da su ti kameni bili minimalno
obraivani (Milovanovi 1988:11; Tomovi 1983:11).
Prvi spomeni megalita:
1849. knjiga Cyclops Christianus- Algernona Herberta (britanski antikvar) sadrala je
re megalit (iz gr.rei megas-veliki i lithos-kamen)
1872. knjiga Rude Stone Monuments in All Countries- Dejmsa Fergusona, sadrala je
re megaliti
1912. knjiga Rough Stone Monuments- T. E. Pita
Radovi ovih pionira su ustanovili odgovarajua prouavanja megalita. Mnogi su putovali,
kao sam Ferguson, kako po Evropi, ujedno i po Aziji, gde je nalazio na isto na megalite. Megaliti
su raireni irom sveta. Ne potiu svi iz istog perioda i kultura. Graeni na slian nain, od
slinog materijala. Ali postoji i razlika u terminima i fizikim karakteristikama izmeu
megalitske i kiklopske strukture. Na kiklopsku nailazimo u Junoj Americi, ali i na starom
kontinentu (citadel Mikenjana, kamene kule Sardinije) (Glyn 1980:78).
ne smemo nikako zanemariti fiziku snagu, sate i energije utroenog rada ovih izvanrednih
megalitskih arhitekta. (Tomovi 1983:11; Glyn 1980:90).
Megalitska struktura Evrope moe biti podeljena u etiri glavne kategorije (sl.2) :
Prva je menhir ili samostalni stojei kamen. Re potie iz velkog mae kamen i
hir dugaki. Oni su oblikovani kako bi predstavljali neko boanstvo, oveka i
datuju se u 3000 g.p n.e. Ima ih u junoj Francuskoj, severnoj Italiji, paniji i
Kanalskim ostrvima.
Druga kategorija megalita sastoji se iz grupe stojeih kamena. Postavljeni su u
redovima, u krug, elipsuNeki stoje samostalno, a neki okruuju humku.
(Britanija)
Trea kategorije, dvorana (odaja) za sahranjivanje, predstavlja najei oblik
evropskih kamenih spomenika (sl.4). Postoji oko 50. 000 ovih komora za
sahranjivanje. Neke se nalaze ispod humki, a drugi su slobodno stojei i mnoge
sadre (pokrov) krovove. Ima ih u paniji, Portugalu, Francuskoj, Britaniji, Irskoj,
Skandinaviji i severnoj Nemakoj.
etvrta i ograniena kategorija su megalitski hramovi. Nalaeni na Mediteranu,
Malti i Gozu. Hramovi na Malti ne sadre sahrane, kao ni tragove naseljavanja, ali
sadre mnoge kultne predmete, koje ukljuuju enska boanstva i kamene
dekoracije spirala i drugih oranamenta od pre 4 000 p.n.e. Spadaju u najraniji
primer megalitske strukture na Mediteranu. (Glyn 1980: 78-81).
Pored ove rairene podele, postoji i ona jednostavnija na monolite i polilite. Najstariji
potiu iz perioda neolita, preko halkolita, bronzanog, gvozdenog, antikog do rimskog perioda
(sever Afrike) (Nekhriozov 2005: 126).
5. Dolmeni
Sama re dolmen potie iz bretonskog jezika (taol i maen) (Glyn 1980:78), koji se odnosi
na kamene grobnice u obliku dinovskih stolova. Kako su megalitske grobnice raznovrsne,
uobiajeni naziv dolmena ne odgovara pojedinim tipovima graevina, pa se ovaj naziv odnosi i
na druge tipove graevina, termini su galerija i grobnica sa hodnikom (Milovanovi 1988: 34).
Dolmeni i ciste su najjednostavnije grobnice. To su okrugle, etvrtaste ili poligonalne
prostorije od masivnih kamenih ploa ili megalitskih blokova. Tavanice mogu biti od masivnih
ploa (Britanska ostrva, Francuska, Danska i itd) ili u vidu lane kupole ( Iberijsko poluostrvo).
Retke su grobnice koje su cele suvozine ili ak sa drvenim krovom, na Iberijskom poluostrvu
ima takvih, naselje Los Miljares. Ukoliko su ovakve prostorije pokrivene zemljom ili lomljenim
kamenom, onda su to ciste, a slobodnostojei su dolmeni. Ne zna se uvek, da li su dolmeni bili
pokriveni zemljom, pa su da su zato sluili samo za individualno sahranjivanje, kao ciste. to
ovde nije sluaj, jer imamo i kolektivno sahranjivanje. Dolmeni su mogli biti okrueni
uspravnim kamenjem, koji nose naziv kromleh2. (Milovanovi 1988: 37, 39).
U dolmenima praktikovano je kolektivno sahranjivanje, to znai da su sluile za dui
period. Tela pokojnika su sukcesivno polagana na pod grobnice, a u nekim sluajevima skeleti
ranije sahranjivanih su pomereni u stranu, da bi se napravilo mesto za novog pokojnija. Ima i
indicija za sekundarno sahranjivanje tj. parcijalno. Pokojnici su bili izlagani pticama i insektima
i kada su oieni do kostiju, prenoeni su u grobnicu i to u celini ili u delovima. Ponekad su
grobnice i u kasnijim epohama koriene za sahranjivanje, kao to je sluaj sa nekim grobnicama
u Britaniji (West Kennet, Calis Wolt, Humberside) i u severnoj Evropi. U takvim se grobnicama
stavljaju novi prilozi, stari pomeraju u stranu ili meaju. Ovo je jedan od najzastupljenijih tipova
grobnica sa hodnikom. Postojanje hodnika, vodilo je do grobne komore, podrazumeva da je
grobnica uvek pristupana za sahranjivanje, jer je ulaz najee zatvaran kamenim ploama.
Meutim, u Irskoj je ulaz bio zazidan sloenim kamenjem. Grobnica sa hodnikom obino ima tri
elementa, centralnu komoru, hodnik i preko humku. Kod razvijenih tipova imamo i bone
komore (Francuska, Iberijsko poluostrvo) (Tomovi 1983: 22, 23; Milovanovi 1988: 39).
esto su humke oivene ovim kamenim prstenom, nije lokalna tradicija, sigurno doneeno sa strane (Tomovid
1983:11).
Izbor mesta za podizanje dolmena nije bio sluajan. Vodilo se rauna o tome da bude na
nekom istaknutom mestu, na nekom breuljku ili nekom drugom mestu koje dominira okolinom.
Verovatno su mnogi rituali uticali na svetenike, graditelje pri odreivanju mesta izgradnje, tu se
odnosi i na blizinu vode, naroito u bonzanom dobu. Voda nije bila znaajna iz praktinih
razloga transporta, ve i u izvoenju ceremonijalnih rituala. I pored svih razloga izgradnje, ne
smemo zaboraviti i postojanje blizinu mesta pogodnog materijala, kao i karakteristike samog
materijala (Milovanovi 1988: 95, 147).
6. Dolmeni u Bugarskoj
Vaan preduslov za izgradnju dolmena bila je dostupnost stena pogodnih za razdvajanje u
ploama. Trakijski dolmeni primarno su od granitnih ploa. Dolmena ima u Stranda planinama i
u evropskom delu Turske, istonim Rodopima i Sakara planini. Na Sakar planini ih ima oko
600, u Stranda vie od 100, isto tako i za Rodopi. Veina je unitena do poetka XX veka.
Uprkos geografskim razlikama, po mnogo emu su ovi dolmeni slini. Dimenzije odaja za
sahranjivanje dolmena su oko 2.80 x 2.40 m, i dostiu visinu i do 2 m, a graeni od grubo
oblikovanih kamenih ploa okolnih stena. Ponekad su gornji delovi dolmena iskrivljeni sa
unutranje strane, to dovodi do trapezoidno, unakrsno-bonog preseka odaje. Ovo ujedno
poboljava njihovu stabilnost i poboljava krovni pokriva. Predvorje dolmena je pokriveno
jednom velikom grubom ploom, ija teina dodatno stabilizuje gradnju. Ploe na krovovima su
uvek vee nego one koje pokrivaju odaje (komore). Obino nemaju dekorisan pod, veinom su to
izravnjani tereni. Orijentacija ulaza u dolmen je na jugu, jugoistoku ili jugozapadu, retko zapad
ili istok. Razlog izgradnje dolmene je razliit, ali glavni jeste komora za sahranjivanje. Uvek
predvorje predstoji glavnoj odaji, i pravougaonog ili trapezoidnog je oblik i uvek je ui i nii od
odaje za sahranjivanje. U nekim sluajevima, pored ulaza imamo vertikalne ploe, koje
obezbeuju laki ulaz (Sakartsi, Hlyabovo, Vaskovo, Kirovo, Evrenozovo). to se tie rasporeda
i izgradnje, P. Delev je podelio ove megalitske spomenike na usamljene, duple dolmene i na
dolmene-ciste ili preciznije dolmeni kao grobovi. Najee zabeleeni su usamljeni dolmeni.
Dupli su retki i predstavljaju dva usamljena dolmena, koje spaja zajedniki dugi zid. Cista
dolmeni se razlikuju od ostalih dolmena, zbog malih dimenzija i nepostojanja ulaza. Mnogi
istraivai meglitskih dolmena su prihvatili miljenja da su svi dolmeni i cista-dolmeni bili
pokriveni humkama. Fragmenti ljudskih kostiju, vie od jedne individue su pronalaeni u Sakara
10
6.1.Orijentacija dolmena
Novijia istraivanja bugarskog doktoranta 60 dolmena su bila iz arheo-astronomske
perspektive, kako bi njima utvrdio da li dolmeni prate astronomske fenomene (naroito izlazak i
zalazak sunca). To se ranije odnosilo i na afternoon hypotesis. Meutim, zakljuio je da su u
najveem broju sluaja orijentisani ka jugu, sa malim odstupanjima, na jugozapad ili jugoistok,
ali nikako nisu orijentisani na istok, odnosno zapad. I da ne postoje dolmeni koji su okrenuti ka
severu. Sakar planina predstavlja zanimljiv region kada se paljivije proui. U veini sluajeva
dolmeni gledaju ka vrhu breuljka ili planine, ija je orijentacija ka jugu. S toga je ideja
graditelja dolmena bila bazirana prema nekom potovanju vrha planine, pa ak i istaknutih stena.
Jo neto je uoeno, da dolmene koje privlae vrhovi, sadre veoma stara svetilita uklesana u
stenu (Tsonev, Kolev 2013: 19; Cesar, et al. 2008: 171).
12
13
8. Zakljuak
Velik napori su uloeni prilikom izgradnje ovih kamenih struktura ili megalitskih
spomenika. Oni se najvie razlikuju po fizikom izgledu, nisu svi oni megalitski u pravom
smislu te rei, ali ono to ih je to ini jeste njihovo oblikovanje i gradnja ljudskom rukom i to
neko verovanje ili isticanje vieg sloja, koje je jedno od glavnih razloga zato su oni uopte bili
na prvom mestu planirani i izgraivani. Ljudima u praistoriji ovi poduhvati nikako nisu bili
jednostavni, jer je bilo potrebno isplanirati mesto izgradnje, broj ljudi koji bi uestvovali u tom
projektu, potreban vremenski period, a pre svega materijal i koji je lak za obradu, a koji e
vekovima, tj. milenijumima da traje.
Takav sluaj je sa Bugarskim dolmenima, kojih na, manje-vie, malom prostoru ima i
vie nego to bi se oekivalo. Koje, naalost, zub vremena, polako uzima pod svoje, zbog
nepanje onih koji su za njihovo ouvanje zadueni, jer to niko drugi ne moe da sprei. Sluaj
nije samo sa ovim tipom megalita, ve i sa onim ostalim nabrojanim, koji pokrivaju vie od
polovine povrine teritorije Bugarske ( 2015: 177-181).
Meutim, istraivanja ovih megalitskih struktura, kako iz arheoloke, geoloke, tako i iz
arheo-astronomske perspektive nisu prestala, jer oni i dalje privlae panju, tako e se prema
njima u nekoj blioj budunosti, na bolji nain ophoditi ili pristupiti. Time e i ira javnost
saznati vie o njima, o svojoj istoriji i tako privui i ostale da se za njih zainteresuju. Ne treba
zaboraviti da su u pitanju hiljade i hiljade godina u prolosti, kada nai preci nisu imali
privilegije dananjih tehnologija i znanja, a opet su uspeli ono to mi u 21. veku neemo nikad.
14
9. Bibliografija
, . 2010. , .
Gonzlez, G. A. C, Kolev, Z. D., Belmonte, J. A. , Koleva, V. P. and Tsonev, L. : On the
Orientation of Thracian Dolmens - Archaeoastronomy. The Journal of Astronomy in
Culture, Volume XXII (2009), 21-33.
, . 1982. III, .
Glyn, D. 1980. Megalithic mounuments, Scentific American 243: 78-90.
Iliev, S. 2008. Observations upon the constructional connections of the Dolmens in
Bulgaria, in Geoarchaeology and Archaeomineralogy : Proceedings of the International
Conference (Eds. R. I. Kostov, B. Gaydarska, M. Gurova), 175-176. Sofia.
, . 2015. () , in
- (ds. . ), 175-183. ..
Kolev, D., Tsonev, L., Gonzalez, G. A. C. and Koleva, V. 2008. The orientation of
Dolmens in Bulgaria, in Geoarchaeology and Archaeomineralogy : Proceedings of the
International Conference (Eds. R. I. Kostov , B. Gaydarska, M. Gurova), 169-174. Sofia.
Milovanovi, D. 1988. Arhitektura megalita, Beograd.
Nekhrozov, G. 2015. Dolmens and rock-cut monuments , in A Companion to Ancient
Thrace, First Edition. Edited by Valeva J., Nankov E., and Graninger D.,126-140.
Published 2015 by John Wiley & Sons, Inc.
Tomovi, M. 1983. Umesto predgovora, u Megaliti, (ur. M. Tomovi), 1-5, 22-23, 31, 49,
63. Beograd.
Internet stranice:
www.balkanmegaliths.bgjourney.com (pristup 30.10.2015.)
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=10026 (pristup 27.11.2015.)
http://www.infoplease.com/country/bulgaria.html (pristup 16.11.2015.)
https://www.google.rs/maps/search/google+earth+bulgaria/@44.8152453,20.4203223,11z/data=!3m1!41
(pristup 27.11.2015.)
15
10. Ilustracije
16
Sl. 4 Dolmen Kiftinova niva i artefakti (prema 1982, sl.105-107 i sl. 42-44)
17
18