You are on page 1of 17

Sadraj:

1.

UVOD ............................................................................................................................................. 1

2.

ISTRAIVANJA............................................................................................................................. 2

3.

GLAVNO ISTRAIVANJE ........................................................................................................... 4

4.

SUDIONICI ISTRAIVANJA ...................................................................................................... 5

5.

ZADACI: ......................................................................................................................................... 6
5.1.

PRELIMINARNI ZADACI: Prepoznavanje emocija koje su izraene na licima i u priama 6

5.2.

GLAVNI ZADATAK: Prepoznavanje emocija izraenih u crteima druge djece ................. 6

6.

POSTUPAK .................................................................................................................................... 7

7.

REZULTATI ................................................................................................................................... 8
7.1.

Ocjenjivanje............................................................................................................................. 8

7.2.

Razlike u emocijama i grupama .............................................................................................. 8

7.3.

Sluajne usporedbe ................................................................................................................ 10

8.

RASPRAVA.................................................................................................................................. 10

9.

ZAKLJUAK ............................................................................................................................... 13

10. LITERATURA: ............................................................................................................................. 14

1. UVOD
Johann Heinrich Pestalozzi, vicarski pedagog i reformator obrazovanja, isticao je da
nastava treba biti jedinstvo glave, srca i ruku. Emocije su u nastavi izrazito prisutne, stoga im
je potrebno pristupiti s posebnom panjom.
to je dijete starije ono usvaja razne emocije koje uoava i kod odraslih. Ono je nervozno,
ljubmorno, plai se, ljuti, voli i raduje se. Razni predmeti iz okoline, dogaaji i lica koji ranije
na dijete nisu djelovali, postaju uzrok jakih reakcija koje razvijaju brojne emocije. Samo
uenje i sazrijevanje u razvoju emocija prate jedno drugo, pa nije jednostavno odrediti to je
kod emocija rezultat uenja, a to rezultat sazrijevanja. Emocije odraslih i emocije kod djece
mnogo se razlikuju. Prvenstveno po tome to su djeje emocije jednostavne, spontane i nisu
suzdrane, a odrasli znaju kontrolirati emocije i ponaati se u skladu kako se ne osjeaju
iznutra.
Sve se vie javlja zanimanje za likovno izraavanje osjeajnih stanja djece i njihove
sposobnosti kojima ue izraziti i vrednovati emocije, razumjeti odakle dolaze i razumjeti
posljedice samih emocija. Stoga je cilj ovoga rada istraiti kada djeca postaju svjesna emocija
koje su izraene u crteima druge djece. Djeji likovni radovi obiluju elementima svjesnoga
ali i nesvjesnoga znaenja, i tako zaviruju u osjeajna stanja djeteta. Openito, radovi pomau
djetetu izraziti pojave i osjeaje iz nevidljive stvarnosti pomaui im istovremeno prikazati
ono to ne znaju rijeima izraziti.
Ovo istraivanje ispituje razvojne promjene u djejoj sposobnosti razumijevanja emocija
koje su izraene u crteima druge djece. Sudjelovalo je osamdeset sudionika, na svakoj od
etiri dobne skupine - tri, etiri, pet i est godina. Predstavljeni su im djeji crtei od kojih
svaki izraava drugaiju emociju (srea, tuga, ljutnja ili strah). Svi crtei su bili prethodno
ocijenjeni, od strane sudaca, na visokoj emocionalnoj razini kao crtei u kojima su emocije
koje su ispitane, dobro emocije. Takoer, sudionicima su prikazane fotografije djece od kojih
svaka izraava jednu od imenovanih emocija te im je zadano da identificiraju, prema emociji
djeteta na slici, koje je dijete nacrtalo svaki crte. Odnosno, da se osjeaji na fotografijama
podudaraju sa nacrtanim crteima. U ovom istraivanju objasnit e se zato su rezultati
pokazali da djeca do tri godine pokazuju razumijevanje emocija izraenih u crteima i navesti
e se kako su srea, tuga i strah emocije koje su najlake prepoznate od strane sudionika.
Takoer, bit e razjanjeno zato je sposobnost djece da razumiju emocionalno znaenje
crtea, prisutna od predkolske dobi.
1

2. ISTRAIVANJA
Razvoj djeje sposobnosti razumijevanja crtea privukao je interes mnogih istraivaa u
posljednjih nekoliko godina. Provedeno istraivanje uglavnom je bilo usmjereno na
sposobnost djece da cijene crtee kao reprezentaciju stvarnoga svijeta i objekata i da mogu
prosuditi je li crte dobar prikaz onoga to se eli nacrtati. Samo su nekoliko istraivanja
ispitivali djeju sposobnost razumijevanja emocija izraenih u crteima.
Parsons (1987.) je bio prvi koji je istaknuo ulogu emocija u djejem razumijevanju
umjetnosti. On je predloio da se razvoj estetskoga potivanja (zahvalnosti) odvija preko niza
od pet faza, a svaka faza sadri napredak za razliku od prethodne. U Parsonsovu modelu djeca
trebaju tumaiti crtee na nain u kojima je svijet zastupljen u njima. Tek mnogo kasnije
(izmeu desete i etrnaeste godine) djeca se poinju zanimati za ekspresivnost crtea i za
emocionalne izraze koje crtei prenose. Prema tome, Parsons (1987.) navodi da sposobnost
djece da razumiju emocije u crteu, sadri fazu izvan doslovnoga (reprezentacijskoga)
tumaenja (Jolley i sur., 1998.).
Neka ranija istraivanja (Carothers i Gardner, 1979; Winner i sur., 1986.), koja su se
koncentrirala na sposobnost djece da izraavaju osjeaje u crteima, podrali su Parsonsove
prijedloge (1987.). U jednom od tih studija, Carothers i Gardner (1979) predstavili su djeci
nepotpune fotografije koje prikazuju sretnoga ili tunoga ovjeka i zamolili su ih da ispune
fotografije tako to e odabrati jednu od dvije mogunosti: tuan crte s prikazom viseega
lia i uvenuloga cvijea ili sretan crte koji prikazuje uspravno stablo prepuno cvatova i
listova. U dobi od deset do dvanaest godina djeca nisu bila u mogunosti odabrati ispravan
crte kako bi dovrili sliku. Ova saznanja potvrena su u istraivanju koji su proveli Winner i
sur. (1986.), a ustvrdili su da se sposobnost razumijevanja emocija, koji su izraeni u
apstraktnim slikama, razvija oko devet godina.
Meutim, novije studije pokazuju da su i mlaa djeca osjetljiva na emocije koje su
izraene ak i u umjetnosti samih muzeja. Callaghan (1997.) je predstavila djeci u dobi od pet
do jedanaest godina niz emocionalno ekspresivnih crtea koje su naslikali odrasli, a
obuhvaaju vie umjetnikih stilova, od apstraktnih do realnih. Djeci su takoer predstavljene
fotografije odraslih umjetnika koje prikazuju razliite osjeaje na njihovim licima (sreu,
tugu, uzbuenju i smirenost). Callanghan je rekla djeci da spoje crtee s fotografijama.
Rezultati su pokazali da su djeca od pet godina pa nadalje, uspjela pogoditi mnogo vie puta
2

nego to se oekivalo, a s porastom dobi predrasude emocija koje su izraene u slikama


postale su sline kao i predrasude kod odraslih.
U daljnjem istraivanju, Callaghan (2000.) je izmijenila prvi zadatak koji je postavila
kako bi bio to vie privlaan djeci. U novom zadatku, djeci je reeno da pomognu
medvjediu, ije je lice napravljeno tako da izgleda sretno, tuno, uzbueno ili mirno, da
izabere slike za svoju kuu. U poetku, djeci su prikazane razglednice, njih pet, koje su
izradili odrasli (od tih petero, njih etiriju razglednica su se podudarale s emocionalnim
stanjem medvjeda i jedna razglednica nije). Djeca su gledala kako jedna osoba pravilno
povezuje emocionalno stanje medvjeda i razglednice i to tri puta. Nakon toga, djeca su trebala
pomoi medvjedu da odabere jednu sliku od ponuene dvije. Sva djeca, pa ak i trogodinjaci
su pravilno izabrali.
Callaghan (2000.) je protumaila te rezultate kao dokaz da su djeca, ve od tri godine,
u stanju prepoznati emocije izraene u slikama, ako su im prikazane od odrasle osobe koja
ima razvijen estetski stav prema slikama.
Ukratko, istraivanja koja su ispitivala djeje razumijevanje emocija izraenih u
crteima dale su proturjene rezultate. Neka istraivanja pokazuju da se ova sposobnost
razvija oko dobi od devet do dvanaest godina, dok drugi istiu da djeca od ve pet godina, pa
ak i od tri godine, kada su im slike prikazane od odraslih na ispravan nain, u stanju
razumjeti emocije izraene u crteima. Razlike u rezultatima mogu biti zbog samih razliitosti
zadataka. U istraivanju Carothersa i Gardnera (1979.), kao i kod Winner i sur. (1986.) crtei
su koriteni kao podraaj. Mogue je da apstraktni podraaji mogu dovesti do podcjenjivanja
djejega ispravnoga razumijevanja, jer je zamijeeno da djeca vie vole realistinu od
apstraktne umjetnosti1 (Child, 1971, Child i Iwao, 1973.; Gardner i Winner, 1976.; Ramsey,
1982., 1989.; Winner, 1982). Takoer, u Callaghaninu istraivanju (2000.) zadatak je bio da
djeca povezuju fotografiju umjetnika s jednim od dva crtea. U takvom zadatku u kojem su
djeca primorana izabrati, djeca mogu doivljavati odreenu emociju u odabranoj slici ili samo
drugaiju emociju u slici koju nisu odabrali. Dakle, ukoliko se koriste samo dvije slike,
utoliko moe doi do precjenjivanja djejih sposobnosti.

Ova sklonost prikazu realizma u slikama potjee iz djeje namjere da se koncentriraju na temu crtea (Parsons,
1987.). Drugim rijeima, djeca interpretiraju slike uglavnom na temelju teme koju slika prikazuje, odnosno one
slike koje imaju lako prepoznatljiv i smislen kontekst.

3. GLAVNO ISTRAIVANJE
Ta istraivanja dala su nam bolji uvid u djeju sposobnost razumijevanja emocija, koje
su izraene u crteima. No, prijanja istraivanja nisu obuhvatili pitanje je su li djeca
osjetljiva na emocije koje su izraene u crteima druge djece. Poznato je da djeji crtei
izraavaju emocije na razliite naine. Na primjer u podebljanom koritenju boje ili linija
(Davis, 1997.; Golomb, 1992.; Rosenblatt i Winner, 1988.). Takoer, karakteristino je da
djeje crtee esto usporeuju psiholozi (Gardner, 1980.; Gardner and Winner, 1982.;
Golomb, 1992.; Rosenblatt and Winner, 1988.), nastavnici likovne umjernosti (Lowenfeld and
Brittain, 1970.) i likovni kritiari ba poput crtea velikih umjetnika kao to su Picasso, Miro
and Klee.
Cilj ovog istraivanja bio je ispitati razvojne promjene u djejoj sposobnosti
razumijevanja emocija koje su izraene u crteima druge djece. Zadatak koji je bio
prezentiran djeci sastojao se od tri alternativna izbora diskriminirajue paradigme, slino
paradigmi koju je razvila Callaghan (1997., 2000.). Djeci su prikazane fotografije na kojima
su djeca pokazivala neke od emocija: sree, tuge, ljutnje ili straha na njihovim licima. Zatim
su im prikazana i tri djeja crtea koja su nenametljivo prikazivala navedene osjeaje. Trebali
su povezati crte sa fotografijom koja prikazuje isto emocionalno stanje.
U usporedbi s prethodnim istraivanjima, zadatak u ovom istraivanju je imao vie
prednosti. Djeci su prezentirani poticaji, tj. djeji crtei s kojima su se mogli vie povezati i
razumjeti ih za razliku od odraslih crtea koji su se koristili u prethodnim istraivanjima.
Takoer, djeji crtei su manje apstraktni i vie realistini zbog ega vie potiu djeji interes
i panju. U isto vrijeme djeci su prezentirana tri crtea od kojih svaki izraava drugaije
emocije te im je bilo zadano da poveu crtee koji se podudaraju sa emocionalnim stanjem
umjetnika (mogunost ispravnoga odgovora bio je 1:3 ili 33%). Ovaj manipulacijski
eksperiment doputa procjenu djejih sposobnosti, ne samo da razumiju ve da mogu
razlikovati razliite emocije koje su izraene u djejim crteima (Freeman, 1991.;. Jolley i
sur., 1998.). S druge strane, zadatak u ovomu istraivanju je mnogo stroi za razliku od
Callaghanina zadatka (2000.) zbog toga to su djeca trebala odabrati po jednu emociju iz dvije
slike - jednu izraavajui odgovarajuu emociju i jednu koja izraava alternativnu emociju
(mogunost izbora ispravne slike bio je 1:2 ili 50%).

Nadalje, kako bi se omoguilo da sva djeca razumiju emocije, koje su se ispitivale,


prije prikaza samoga crtea primijenila su se dva emocionalna zadatka. Zadaci su ocjenjivali
djeje razumijevanje etiriju ispitanih emocija (srea, tuga, ljutnja i strah) i pribliili su djeci
samo razumijevanje navedenih emocija.
S obzirom na to da su djeci poznati crtei, koji su nacrtali njihovi vrnjaci i oni sami,
predvia se da e biti vie svjesni izraajnih svojstava tih crtea nego onih koji su nacrtali
odrasli i koji su koji su za njih nepoznati. Dakle, moemo predvidjeti da e djeca pokazati
bolje razumijevanje emocija prikazanih u crteima nego to su to mogli u ranijim studijama,
te da e se njihovo razumijevanje razvijati s godinama.
S obzirom na razliite emocije koje su izraene u crteima, moe se predvidjeti kako
e djeca lake prepoznati sretne crtee u odnosu na crtee koje prikazuju tugu, strah ili ljutnju.
Razlog tomu su i rezultati prethodnoga istraivanja koji izvjetavaju da je manje vjerojatno da
e djeca prije prepoznati negativne nego pozitivne emocije u crteima (Jolley i Thomas,
1995.; Parsons, 1987.).

4. SUDIONICI ISTRAIVANJA
Sudjelovalo je 80 djece od tri do est godina (40 djeaka i 40 djevojica). Podijeljeni
su

etiri

dobne

skupine:

trogodinjaci,

etverogodinjaci,

peterogodinjaci

esterogodinjaci. Djeaci i djevojice su bili jednako zastupljeni u svakoj dobnoj skupini.


Djeca su regrutirana iz vrtia i osnovne kole koji su se nalazili u gradskom sreditu.

5. ZADACI:

5.1.

PRELIMINARNI ZADACI: Prepoznavanje emocija koje su izraene


na licima i u priama

Dva emocionalna zadataka prezentirana su djeci prije glavnoga zadatka kako bi se


osiguralo da djeca mogu razumjeti i razlikovati emocije. U prvome zadatku, djeci su
prikazane etiri boje na fotografijama 5 8 ina (127 203 mm), svaka s prikazom djece
(dva djeaka i dvije djevojice) koje izraavaju jednu od emocija: sreu, tugu, strah ili ljutnju.
Slike su prikazane djeci u isto vrijeme i svako dijete su upitali "Koju emociju dijete osjea
dok gleda fotografiju?". Isto pitanje se ponavljalo za sve etiri emocije. Pitanja su postavljena
sluajnim redoslijedom. Sva djeca su ispravno prepoznali emocije koje su izraene u etiri
slike.
U drugom zadatku, djeci su prikazane etiri prie o dogaaju koji je uzrokovao odreenu
emociju (radost, tugu, strah ili ljutnja) s djecom kao glavnim likovima (npr. pria koja je
govorila o srei opisivala je osobu koja je dobila poklon, pria koja je govorila o tugi
opisivala je dijete koje je izgubilo omiljenu igraku)2 . Nakon predstavljanja svake prie, djeci
je postavljeno pitanje kako se glavni lik (dijete) osjeao na kraju prie: Kako mislite da se X
(ime protagonista) osjea?. Svako dijete je tono pogodilo koju emociju e glavni lik
doivjeti u spomenutim situacijama.

5.2.

GLAVNI ZADATAK: Prepoznavanje emocija izraenih u crteima


druge djece

Zadatak se sastojao od etiriju emocionalnih podraaja u fotografijama u boji, 5 8 ina.


Svaka fotografija prikazivala je dijete (djeaka ili djevojicu) koje iskazuje jednu od etiriju
emocija. Bilo je dvanaest crtea u boji (nacrtana na bijelom A4 papiru), a odabrani su izmeu
330 crtea. Tri su izraavali radost, tri tugu, tri ljutnju i tri strah. Crtei su bili prikupljeni u
posebnom istraivanju (Bonoti i Misailidi, 2006.) u kojem su djeca, petogodinjaci i
devetogodinjaci trebali izraditi crtee koji prikazuju emocije sree, tuge, straha i ljutnje, kao i
crtee koji ne prikazuju nikakve emocije. Crtei su prikazivali irok raspon emocionalnih
sadraja, ukljuujui i sunan dan u umi (srea), kutne linije (ljutnja), groblje (tuga),
2

Prie se temelje na radu Widena Russella (2003).

morskoga psa (strah). Meutim, nisu sadravali nikakve ljudske figure jer su djeca bila
upuena da ne ukljuuju ljude u svojim slikama. Razlog tome bio je da se izbjegne prikaz
emocija na licu (npr. smijeh ili suza) ili tijelu jer bi takvo crtanje dovelo do kopiranja onoga
to djeca svakodnevno vide jer im je tako nametnuto, a ne zapravo ono to stvarno razumiju.
Svaki od tih crtea je ocijenjen od strane odraslih na skali od pet (1 nimalo do 5 jako
puno). Ocjenjivalo se koliko dobro su izraene traene emocije. Tri crtea iz svake
emocionalne kategorije koje su dobile najvie bodova izabrani su kao poticaji u glavnom
zadatku. Svaki od tih 12 crtea imali su ocjenu od najmanje 70 posto.

6. POSTUPAK
Djeca su testirana pojedinano u poznatoj mirnoj sobi u blizini njihove uionice. Prije
glavnog zadatka, primijenjena su dva navedena, preliminarna, emocionalna zadatka. Nakon
toga, djeci je reeno da e vidjeti fotografije neke djece i onda crtee koje su ta djeca nacrtala.
Pokusni postupak sastojao se od etiri postupka, jedan postupak za svaku od ciljanih emocije
(srea, tuga, bijes i strah). Na poetku svakoga postupka, fotografija djeteta koji izraava
jednu od navedenih emocija stavljena je na stol ispred djeteta. Zatim su postavljena tri crtea
ispod fotografije: jedan koji izraava emociju s fotografije i dva lana crtea, svaki izraava
drugaiju emociju od one na fotografiji. U svakom postupku, poloaj postavljanja crtea bio
je sluajan (lijevo, sredina, desno). Djeci su dane upute: Ovdje moemo vidjeti sretno dijete
(pokazujui na fotografiji), Za koja od ova tri crtea, misli da je nacrtan dok je dijete bilo
sretno?. Na isti nain su se odrala i ostala tri postupka. Upute su bile iste za sva etiri
postupka, uz zamjenu rijei sretno s tuno, ljut i preplaen. Redoslijed predstavljanja
etiriju fotografija bio je sluajan.

7. REZULTATI

7.1.

Ocjenjivanje

Odgovori sudionika bili su ocijenjeni ispravno i dobili su 1 bod, ako je dijete uspjelo
ispravno izabrati i povezati emocije izraene u crteima (sree, tuge, ljutnje i straha) s
emocijama izraenima na fotografijama. Svi ostali odgovori ocijenili su neispravno i dobili su
0 bodova. Svaki toan odgovor na kraju se zbrojio i formirao se ukupan rezultat u rasponu od
0 (svi odgovori netoni) do 4 (svi odgovori toni).

7.2.

Razlike u emocijama i grupama

Podaci su analizirani s pomou 4 4 metode ANOVA od kojih se prvi dio odnosi na


dob ispitanika (tri, etiri, pet i est godina), a drugi na broj tonih odgovora. Koristili su se ttestovi s Bonferronijevim prilagodbama3 kako bi se pratili znaajni rezultati. Za svaki dio,
alpha je podijeljena s obzirom na t-testove, s ukupnom alfom postavljenom na 0,05.
Znaajan glavni rezultat za dob je dobiven, F (3, 76) = 5,66, p <0,001. Post hoc t-test (
= 0,5 / 6) pokazuje da su estogodinjaci (M = 3,55, SD = 0,60) imali bolje rezultate od
etverogodinjaka (M = 2,80, SD = 1,05) i trogodinjaka (M = 2,45, SD = 0,82), ali ne i od
peterogodinjaka (M = 3,15, SD = 0,98). Bilo je i dokaza koji sugeriraju da su
peterogodinjaci pokazali bolje rezultate od trogodinjaka. Dvije mlae skupine (trogodinjaci
i etverogodinjaci), nisu se razlikovali jedno od drugih. Te dobne razlike prikazani su na slici
1.

Neki bi mogli rei da prisiljavanje djece da odaberu jedan crte iz manjega broja emocionalnih crtea moe
poveati tonost prepoznavanja. Na primjer, ako djetetu pokaemo sliku osobe koja je sretna i ono razumije tugu
i bijes koji su izraeni u druga dva crtea, vrlo je vjerojatno da e ono izabrati sliku gdje je izraena srea na
nain da iskljui ove dvije, ali ne nuno jer razumije to pokazuje crte koji izraava sreu. Kako bi to izbjegli,
koristili smo Bonferronijevu korekciju, koja djeluje kao konzervativna korekcija za visoku alfu. (Maxwell i
Delaney, 1990.).

Slika 1. Ukupni broj tonih rezultata (od 4) s obzirom na dob


Analiza je takoer pokazala glavni rezultat za emocije, F (3, 228) = 15.72, p <0,001.
To pokazuje da je ukupna djeja izvedba varirala s obzirom na ulogu emocija koje su izraene
u crteima. Prosjeni udio tonih odgovora u emocionalnim crteima prikazan je u tablici 1.
Glavni rezultat je izraun s obzirom na dob emocionalna interakcija, F (3, 76) =
4,09, p <0,025. Ova interakcija je razloena na temelju analiziranja pojedinanoga glavnoga
rezultata dobi za svaku vrstu emocija odvojeno. Rezultati su pokazali da se etiri skupine nisu
znaajno razlikovale u crteima koji izraavaju sreu, strah i tugu. Jedina znaajna razlike
zabiljeena je crteima koji su izraavali ljutnju F (3, 79) = 10.23, p <0,001.
Tablica 1. Prosjean udio (i SDS) tonih odgovora za svaku odreenu emociju s obzirom na
dob
EMOCIJE
DOB

Tuga

Srea

Ljutnja

Strah

Tri godine

0.55 (0.51)

0.90 (0.30)

0.30 (0.47)

0.70 (0.47)

etiri godine

0.45 (0.51)

0.95 (0.22)

0.60 (0.50)

0.80 (0.50)

Pet godina

0.55 (0.51)

0.85 (0.36)

0.85 (0.36)

0.90 (0.36)

est godina

0.65 (0.48)

1.00 (0.00)

0.95 (0.22)

0.95 (0.22)

UKUPNO

0.55 (0.55)

0.92 (0.26)

0.67 (0.47)

0.83 (0.47)

7.3.

Sluajne usporedbe

Na temelju Bonferronijeve korekcije proveden je jo jedan uzorak t-testova koji je


ispitivao jesu li djeji rezultati na svakoj od etiri vrste emocionalnih crtea bili razliiti od
mogue razine od 0.033 (1: 3)4 (a = 0,33 / 4). Rezultati su pokazali da su djeca u svim dobnim
skupinama postigla znaajno vie od oekivanog kod prepoznavanja emocija sree, tuge i
straha na crteima. to se tie prepoznavanja bijesa na crteima kod etverogodinjaka,
petogodinjaka i estogodinjaka, oni su takoer pokazali znaajno vie od oekivanog.
Jedino trogodinjaci nisu.

8. RASPRAVA
Cilj ovog istraivanja je bio istraiti koliko djeca od tri do est godina razumiju emocije,
koje su izraene u crteima druge djece. Rezultati ukazuju na to da su djeca tijekom
predkolske dobi, sposobna prepoznati i razlikovati emocije izraene u crteima. Iako je bilo
nekih razlika u izvedbama ovisno o pojedinanim emocijama koje su se ispitivale, svi
sudionici u svim dobnim skupinama su shvatili da crtei izraavaju emocije djece koji su ih
nacrtali. Ovi rezultati su u suprotnosti s prethodnim istraivanjima (Carothers i Gardner,
1979.; Winner i sur., 1986.) koja su pokazala da djeca ne cijene osjeaje, koji su izraeni u
fotografijama, prije dobi od devet do dvanaest godina. Razlog tomu su vjerojatno razliiti
poticaji. Carothers i Gardner (1979.), kao i Winner i sur. (1986.) su koristili apstraktne slike
odraslih. Nasuprot tome, u ovom istraivanju koristili su se djeji crtei zbog vie razloga.
Prvo, djeci su blii crtei druge djece, drugo realizam koji obiljeava djeje crtee, za koji je
dokazano da privlai djeji interes, kao i mo da se putem djejih crtea mogu izraziti
emocije. Ovi razlozi smatraju se kao glavni imbenici koji su odgovorni za poboljane
rezultate u ovom istraivanju. S druge strane, rezultati u ovomu istraivanju potvruju
rezultate dobivene u istraivanju koji je proveo Callaghan (2000.). Oni pokazuju da ak i
djeca predkolske dobi imaju sposobnost razumijevanja emocija u crteima. Meutim,
Callaghan (2000.) tvrdi da predkolska djeca trebaju promatrati odrasle, odnosno njihov
estetski stav prema fotografijama kako bi ga i oni sami mogli donijeti. U njezinomu
istraivanju, trogodinjaci su imali koristi od jako kratkoga utjecaja estetskoga stava odrasle
osobe. Bez toga utjecaja trogodinjaci nisu uope bili u stanju donositi prosudbe o
4

Budui da su djeca morala odabrati jedan od tri crtea za svaku emociju, razina koja bi se oekivala, ako djeca
sluajno usklade crte sa odreenom emocijom bila bi 0.33.

10

emocionalnoj ekspresivnosti crtea. Rezultati ovoga istraivanja pokazuju da su poticaji, a ne


socijalni utjecaji ti koji su olakali djeje prosuivanje emocionalne izraajnosti crtea.
Socijalni utjecaj moe biti potreban kako bi djeca mogla prosuditi izraajnost crtea, koji su
naslikali odrasli i koji su djeci relativno nepoznati, ali on nije vaan kada su djeca izloena
poticajima s kojima su upoznati, kao to su crtei druge djece.
Na temelju djeje osjetljivosti prema razliitim emocijama izraenih u crteima druge
djece rezultati su pokazali da su srea, tuga i strah bile emocije koje su najlake otkrivene,
dok je bijes bilo tee detektirati. tovie, kako se dob sudionika poveavala, vjerojatnost da
djeca pravilno prepoznaju osjeaj ljutnje na crteima bila bi jako mala. Taj rezultat
djelomino podrava hipotezu koju je postavilo ovo istraivanje, a to je djeca lake
prepoznaju pozitivne emocije u crteima, u odnosu na negativne emocije u crteima. Takoer,
to je u skladu s rezultatima Jolley i Thomasa (1995.), koji su zakljuili da se osjetljivost za
metaforiki izraz emocija razvija u razliitoj brzini za razliite emocije. Meutim, zato djeca
sreu, tugu i strah lake prepoznaju od ljutnje, pitanje je, koje je potrebno dodatno istraiti?.
Postoji nekoliko nedostataka koji mogu ograniiti zakljuke navedenih rezultata
istraivanja. Prvo, zadatak koji je zahtijevao da djeca izaberu ve odreenu emociju, koja je
izraena u crteu, moda ih je ak i pripremio da interpretiraju crtee kao emocionalno
izraajne. Moda tako ne bih bilo da im nisu bile ponuene ve odreene emocije Vjerojatno
je da bi djeca mogla interpretirati crtee prvenstveno kao reprezentaciju njihova sadraja, a ne
kao emocionalno stanje, da je bio koriten drugaiji zadatak. Drugo, povezano s navedenim,
odnosi se na zadatak od tri alternativna odreena izbora za koji se smatra da je sprijeio djecu
od prepoznavanja bilo koje druge emocije u crteima. Ako dijete tumai tri crtea koji
izraavaju strah, ljutnju i tugu i jo mu je prikazana fotografija osobe koja prikazuje sretnu
emociju, onda je vjerojatno da e dijete protumaiti crtee kao pogreno postavljene. Unato
ovim ogranienjima osobe koje su provele ovo istraivanje smatraju da je zadatak, koji je
djeci postavio unaprijed odreene odgovore, prikladniji od na primjer zadataka koji nude
slobodne odgovore. Nekoliko je istraivanja pokazalo da predkolska djeca pokazuju loije
rezultate na zadacima koji od njih zahtijevaju da izraze emocije na crteima (Widden i
Russell, 2003.). No, takoer zadaci koji ukljuuju slobodne odgovore ovise o sposobnosti
djetetova emocionalnoga vokabulara i sposobnosti da oznai odreenu emociju.
Trei nedostatak ovog istraivanja moe se navesti kao oprez kod tumaenja rezultata,
a manje kao ogranienje navedenih zakljuaka. Tonije, istraivanje nije procjenjivalo kako
djeca prosuuju emocionalnu izraajnost crtea. Callaghan (1997.) je navela da se mala djeca
vie oslanjaju na temu, a manje na formalna svojstva linija i boja, kada prosuuju odreenu
11

emociju koja je izraena u crteu. Najbolji nain da se to objasni jest da se djeci postavi
pitanje da objasne svoje odgovore verbalno (Jolley i Thomas, 1995,). Meutim, zbog mlade
dobi ispitanika i njihove ograniene verbalne sposobnosti to nije bilo mogue.

12

9. ZAKLJUAK
Sposobnost djece za razumijevanje emocija, koje su izraene u crteima, poinje u
predkolskoj dobi. To su potvrdili i rezultati ovih istraivanja. Isto tako, rezultati su pokazali
da su svi sudionici shvatili da crtei izraavaju emocije djece, koja su ih nacrtala. No, djeca su
se vie povezala i bolje su razumjela crtee djece, nego odraslih. Takoer s obzirom na djeju
osjetljivost za razliite emocije, koje su izraene u crteima druge djece, srea, tuga i strah
bile su emocije koje su djeca najlake otkrivala, dok je bijes bilo malo tee prepoznati.
Vano je istaknuti da rezultati u ovomu istraivanju potvruju rezultate koji su dobiveni i
u istraivanju koji je proveo Callaghan (2000.). Oni takoer pokazuju da djeca predkolske
dobi imaju sposobnost razumijevanja emocija u crteima. Meutim, Callaghan (2000.) tvrdi
da predkolska djeca trebaju promatrati odrasle, odnosno njihov estetski stav prema
fotografijama kako bi ga i oni sami mogli donijeti. U njezinomu istraivanju, trogodinjaci su
imali koristi od jako kratkoga utjecaja estetskoga stava odrasle osobe. Bez toga utjecaja
trogodinjaci nisu uope bili u stanju donositi prosudbe o emocionalnoj ekspresivnosti crtea.
Rezultati ovoga istraivanja pokazuju da su poticaji koji se postave, a ne socijalni utjecaji
olakali djeje prosuivanje emocionalne izraajnosti crtea. Socijalni utjecaj samo moe biti
sporedni faktor, a ne glavni, kako bi djeca mogla prosuditi izraajnost crtea, koji su naslikali
odrasli i koji su djeci relativno nepoznati.
Dobiveni rezultati djeje izvedbe, u ovom istraivanju produkt su tipa zadatka koji se
koristio. Zbog toga se bi se, u buduim istraivanjima, koji se budu bavili istim problemom,
trebali koristiti drugaiji zadaci. Takoer, trebali bi istraiti utjecaj imbenika kao to je tema,
linija te boje u crteu, kao i novosti i sloenost u reprezentaciji crtea, a odnose se na djeji
nain izraavanja emocija u crteima.
Djeca sebe i svoje okruenje doivljavaju i spoznaju prvenstveno putem emocija, zbog
toga su one i glavni nain njihovoga uenja, a vaan zadatak njihovih roditelja i odgajatelja je
da im pomognu prepoznavati ih, kontrolirati i pozitivno ih usmjeravati. Dijete koje prepoznaje
i razumije svoje osjeaje lake e komunicirati i iskazati svoje osjeaje. Iznimno je bitno uzeti
u obzir sve faktore, koji utjeu na razvoj djeje sposobnosti prepoznavanja emocija, u djejim
crteima jer se na taj nain i razvijaju djeje emocije i djeci one ostaju u sjeanju. Isto tako,
vano je i ne ograniavati djecu i dati im to vie prostora da se sami izraze, ali na pravilne i
promiljajue naine poticati njihovo likovno izraavanje.

13

10. LITERATURA:
1.

Adi-Japha, E., Levin, I. and Solomon, S. (1998) Emergence of representation in

drawing: the relation between dynamic and referential aspects. Cognitive Development 13:
2551.
2.

Bonoti, F. and Misailidi, P. (2006) Childrens developing ability to convey emotions

through their drawings. Perceptual and Motor Skills 103: 495502.


3.

Buckaleu, L.W. and Bell, A. (1985) Effects of colour on mood in the drawing of

young children. Perceptual and Motor Skills 61: 68990.


4.

Callaghan, T.C. (1997) Childrens judgments of emotions portrayed in museum art.

British Journal of Developmental Psychology 15: 51529.


5.

Callaghan, T.C. (2000) The role of context in preschoolers judgments of emotion in

art. British Journal of Developmental Psychology 18: 46574.


6.

Carothers, T. and Gardner, H. (1979) When childrens drawings become art: the

emergence of aesthetic production and perception. Developmental Psychology 15: 57080.


7.

Child, I.L. (1971) Assessment of affective responses conducive to esthetic sensitivity.

Final report, Yale University, New Haven, CT (ERIC Document Reproduction Service No.
ED 054 185).
8.

Child, I.L. and Iwao, S. (1973) Responses of children to art. Final report. Office of

Education (DHEW), Washington, DC, Bureau of Research. (ERIC Document


9.

Reproduction Service No. ED 109 875). Davis, J.H. (1997) The what and the whether

of the U: cultural implications of understanding development in graphic symbolization.


Human Development 40: 14554.
10.

DeLoache, J.S. (1991) Symbolic functioning in very young children: understanding

of pictures and models. Child Development 62: 73752.


11.

DeLoache, J.S. and Burns, N.M. (1994) Early understanding of the representational

function of pictures. Cognition 52: 83110.


12.

Denham, S.A. and Couchoud, E.A. (1990) Young preschoolers understanding of

emotions. Child Study Journal 20: 17192.


13.

Dow, G.A. and Pick, H.L. (1992) Young childrens use of models and photographs as

spatial representations. Cognitive Development 7: 35163.


14.

Fineberg, J. (1997) The Innocent Eye: Childrens Art and the Modern Artist.

Princeton, NJ: Princeton University Press.

14

15.

Freeman, N. (1991) How we understand art: a cognitive developmental account of

aesthetics. Perception 20: 5962.


16.

Gardner, H. (1980) Artful Scribbles: The Signifi cance of Childrens Drawings. New

York: Basic Books.


17.

Gardner, H. and Winner, E. (1976) How children learn: three stages of understanding

art. Psychology Today 9(10): 425.


18.

Gardner, H. and Winner, E. (1982) First intimations of artistry, in S. Strauss (ed.) U-

shaped Behavioral Growth, pp. 14768. New York: Academic Press.


19.

Golomb, C. (1992) The Childs Creation of a Pictorial World. Berkeley: University of

California Press.
20.

Jolley, R.P. and Thomas, G.V. (1995) The development of sensitivity to metaphorical

expression of moods in abstract art. Educational Psychology 14: 43750.


21.

Jolley, R.P., Zhi, Z. and Thomas, G.V. (1998) How focus of interest in pictures

changes with age: a cross-cultural comparison. International Journal of Behavioural


Development 22: 12749.
22.

Lowenfeld, V. and Brittain, W. (1970) Creative and Mental Growth, 5th edn. New

York: Macmillan.
23.

Markham, R. and Adams, K. (1992) The effect of type of task on childrens identifi

cationof facial expressions. Journal of Nonverbal Behavior 16: 2139.


24.

Maxwell, S.E. and Delaney, H.D. (1990) Designing Experiments and Analyzing Data.

A Model Comparison Perspective. Belmont, CA: Wadsworth.


25.

Parsons, M. (1987) How We Understand Art: A Cognitive Developmental Account of

Aesthetic Experience. New York: Cambridge University Press.


26.

Ramsey, I.L. (1982) Effect of art style on childrens picture preferences. Journal of

Educational Research 75(4): 23740.


27.

Ramsey, I.L. (1989) An investigation of childrens verbal responses to selected art

styles. Journal of Educational Research 83(1): 4651.


28.

Robinson, E.J., Nye, R. and Thomas, G.V. (1994) Childrens conceptions of the

relationship between pictures and their referents. Cognitive Development 9: 16599.


29.

Rosenblatt, E. and Winner, E. (1988) The art of childrens drawing. Journal of

Aesthetic Education 22: 315.


30.

Thomas, G.V., Nye, R. and Robinson, E.J. (1994) How children view pictures:

childrens responses to pictures and things in themselves and as representations of something


else. Cognitive Development 9: 14164.
15

31.

Widen, S.C. and Russell, J.A. (2003) A closer look at preschoolers freely produced

labels for facial expressions. Developmental Psychology 39: 11428.


32.

Winner, E. (1982) Childrens conceptions (and misconceptions) of the arts. In H.

Gardner (ed.) Art, Mind and Brain: A Cognitive Approach to Creativity, pp. 10309. New
York: Basic Books.
33.

Winner, E., Rosenblatt, E., Windmueller, G., Davidson, L. and Gardner, H. (1986)

Childrens perception of aesthetic properties of the arts: domain-specifi c or panartistic?


British Journal of Developmental Psychology 4: 14960.
34.

Zagorska, W. (1996) Pictorial expression of emotions. Polish Quarterly of

Developmental Psychology 2: 638.

16

You might also like