You are on page 1of 3

EDU UBEJDE IBN D ERRAH

"Svaki narod ima svoga povjerenika, a povjerenik ovoga Ummeta je Ebu Ubejde." (A
llahov poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem)
Bija e prijazna lica i lijepa izgleda, mr ava tijela, visoka rasta a uskih ramena
. Radostan bi bio onaj ko bi ga vidio, a svaki susret sa njim bi bio srdaan. Osim
toga, bija e blage naravi, skroman, miran i stidljiv, ali bija e, ako je to potrebn
o i kada bi situacija postala ozbiljna, veoma odluan i opasan. Tada bi liio o trici
sablje koju nikom nije preporuljivo dirati i s njom se igrati. To je Eminu-l-umme
ti, najpouzdaniji od sljedbenika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem, Amir ibn
Abdullah ibn D errah, ponosni Kurej ija, poznat po nadimku Ebu Ubejde. Abdullah ibn
Ummer, jedan od velikih uenjaka i prenosilaca Vjerovjesnikovih hadisa, opisao ga
je ovako: - Trojica Kurej ija su poznati kao lijepi i prijazni ljudi, izuzetna mo
rala i mu'minskog stida. Ako ti govore nee ti lagati, a ako im ti govori nee te u l
a ugoniti. To su: Ebu Bekr es-Siddik, Osman ibn Affan i Ebu Ubejde ibn D errah. Bio
je od prvih koji su prihvatili Islam i to odmah sljedei dan nakon to je Ebu Bekr
postao musliman. S njim su bili jo : Abdurrahman ibn Awf, Osman ibn Mez'un i Erkam
ibn Ebi Erkam, kada ih je svu etvoricu Ebu Bekr odveo Vjerovjesniku sallallahu a
lejhi we sellem pred kojim su zvanino potvrdili svoju pripadnost Islamu, i tako p
ostali prvi stubovi na kojima se kasnije izgradila velika graevina - vjera Islam.
Pro ao je Ebu Ubejde sva velika isku enja muslimana u Mekki od njihova poetka do kra
ja, podnosio je s njima sve uvrede, boli, napade i progone kakve nisu podnosili
sljedbenici nijedne vjere na Zemlji. Stoiki i vrsto je sve to izdr ao i u svakom mom
entu iskreno dokazivao svoju duboku odanost i pokornost Allahu i Njegovu Poslani
ku.
Ali, postupak Ebu Ubejde na dan Bedra, kojim je najbolje dokazao vrstinu svoga
imana, zapanjio je sve kasnije generacije, jer ranije niko ne to slino nije mogao
ni zamisliti. Toga dana Ebu Ubejde je navaljivao na neprijateljske redove ne boj
ei se nikoga, pa su ga se svi mu rici bojali, izazvao je i protivnike i smrt pa su
ga svi junaci iz Mekke izbjegavali kao protivnika. Meutim, jedan od mu rika poe se s
ukobljavati s njim i stalno mu se isprjeavati na putu. Ebu Ubejde odustaje i kren
e na drugu stranu. Kada bi god taj mu rik iskrsnuo pred njim, on bi skretao u drug
om pravcu i izbjegavao dvoboj. Mu rik je sve vi e navaljivao, a Ebu Ubejde je i dalj
e izbjegavao borbu. A kada je do sudara dvojice protivnika moralo doi, Ebu Ubejde
svom estinom navali na protivnika i jednim udarcem sablje ga sasijee, tako da se
ovaj mrtav sru i pred njim na zemlju. Ne poku avaj, po tovani itaoe, pogoditi ko bija e ov
aj ubijeni nevjernik, jer ve je reeno da je estina i ar borbe i odlunost kojom je tu
borbu Ebu Ubejde vodio zaprepastila mnoge i to je malo ko mogao zamisliti. I ti e
se, itaoe, zauditi kada sazna da je ubijeni bio Abdullah ibn D errah, otac Ebu Ubejde.
Ebu Ubejde nije ubio svog oca, on je ubio irk i nevjerstvo u njegovoj linosti! Al
lah je u vezi s ovim objavio u Kur'anu sljedei ajet:

Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima
koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili oevi njihov
i. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna io, i On
e ih uvesti u d ennetske ba e kroz koje e rijeke tei, da u njima vjeno ostanu. Allah je
njima zadovoljan, a i oni e biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a
oni na Allahovoj strani e sigurno uspjeti. (El-Mud adele, 22.)
Nije ovo bilo udno kada je Ebu Ubejde u pitanju, jer je on u snazi vjerovanja
i odanosti Allahu i Njegovoj vjeri, kao i pomoi i povjerenju prema muslimanima, d
ostigao veliki stepen kod Allaha koji su mnogi mogli samo po eljeti. Jednog dana V
jerovjesniku je stigla jedna kr anska delegacija, pa mu reko e: - O Ebu Kasime! Po alji
s nama nekog od svojih ljudi za kojeg misli da je najbolji, a koji bi nam sudio
u stvarima u kojima se mi ne mognemo slo iti, jer vi muslimani kod nas va ite kao pr
avi i po teni ljudi. Muhammed sallallahu alejhi we sellem im ree: Doite mi sutra, pa
u s vama poslati SNA NOG I POUZDANOG! - Priao je Omer ibn Hattab: - Sutradan sam meu
prvima do ao na podne-namaz, i nikada nisam vi e elio da me Vjerovjesnik odredi za n
e to kao za taj zadatak, nadajui se tako da mi pripadnu osobine koje je Poslanik sp

omenuo. Kada je Poslanik sallallahu alejhi we sellem s nama klanjao podne, poe gl
edati desno i lijevo, dok sam ja sve vi e istezao vrat da me bolje vidi. On je i d
alje kru io pogledom izmeu nas sve dok nije ugledao Ebu Ubejdu ibn D erraha, kojeg zo
vnu i ree mu: - Idi s ovim ljudima i sudi meu njima po pravdi i istini u onom u emu
se oni ne budu slagali! Tada rekoh sam sebi: "One osobine ugrabi Ebu Ubejde!",
zavr i Omer.
Nije Ebu Ubejde bio samo pouzdani, jer je on s pouzdanjem i povjerenjem objed
inio i snagu vjerovanja, a tu snagu je pokazao vi e puta, kao recimo kada je Vjero
vjesnik poslao skupinu svojih ashaba da uhode jednu karavanu Kurej ija, a za njiho
vog vou je odredio Ebu Ubejdu radijallahu anhu. Za njihovu opskrbu im je dao malo
hurmi, jer nije imao ni ta drugo, pa bi Ebu Ubejde svakom borcu dnevno davao po j
ednu hurmu. Svaki borac bi dobivenu hurmu dugo sisao kao to dijete si e majine grudi
, da bi se iza toga napio vode i to bi mu bilo sve za cijeli taj dan. A kada je
bila Bitka na Uhudu i kada pora eni muslimani u e glas nevjernika koji vika e: - Gdje j
e Muhammed? Poka ite nam gdje je Muhammed? - bija e Ebu Ubejde jedan od desetak asha
ba koji su ostali u Vjerovjesnikovoj blizini i koji su ga titili svojim tijelima,
doekivajui protivnike strijele i koplja. Kada je bitka bila okonana vidje e ashabi da
je Muhammed sallallahu alejhi we sellem ranjen; jedan zub mu je bio slomljen a
vilica i elo mu raskrvavljeni. U obraznu jabuicu su mu se zabile dvije halke od nj
egova oklopa ... Vjerovjesniku prie Ebu Bekr radijallahu anhu elei da mu te halke i up
a s lica, ali mu Ebu Ubejde ree: - Zaklinjem te da to prepusti meni! Ebu Bekr mu t
o odmah udovolji. Pla io se Ebu Ubejde da e priiniti bol Allahovom Poslaniku ako mu
to bude rukom upao, pa uhvati svom snagom zubima prvu haiku i i upa je tako da Vjero
vjesnik nije ni osjetio bol, ali je zato Ebu Ubejdi jedan zub potpuno ispao. Zat
im Ebu Ubejde ponovi svoj zahvat, izvadi drugu haiku, ali mu ispade i drugi zub.
Ebu Bekr bi govorio: - Bija e Ebu Ubejde najljep i "hetem" kojeg sam ikad vidio. -(
A hetem je onaj koji nema prednjih zuba).

Uestvovao je Ebu Ubejde u svim bitkama sa Muhammedom sallallahu alejhi we sell


em od poetka pa do smrti Allahovog Poslanika. A kada je trebalo izabrati halifu Poslanikovog nasljednika, Omer ibn Hattab ree Ebu Ubejdi: - Pru i ruku da ti dam p
risegu na vjernost, jer sam uo da je Vjerovjesnik rekao: "Svaki narod ima svog em
ina pouzdanog i povjerljivog, a ti si Emin ovog Ummeta!" - Ebu Ubejde mu odgovor
i: - Nikada ne bih htio da budem ispred ovjeka kojeg je Allahov Poslanik odreivao
da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve do Poslanikove smrti. Tako E
bu Bekr bi izabran za prvog halifu, a Ebu Ubejde mu bija e jedan od glavnih oslona
ca, pomagaa savjetnika u njegovoj te koj zadai. Nakon smrti Ebu Bekra po njegovoj pr
eporuci za halifu izabra e Omera radijallahu anhu. Ebu Ubejde je vjerno izvr avao s
ve naredbe i halife Omera i nikad se nije oglu io o njegovu zapovijest, osim jedan
put. ta misli , po tovani itaoe, koji je to sluaj kada Ebu Ubejde nije ispo tovao naredbu
vladara pravovjernih? Desilo se to u vrijeme dok je Ebu Ubejde predvodio muslima
ne u osvajanjima u amu - Siriji i Jordanu, i gdje su iz pobjede u pobjedu napredo
vali dotle da su pod njegovom komandom, uz Allahovu odredbu, osvojili cijeli am s
ve do Eufrata na istok i Male Azije na sjeveru. Tih dana prostorima ama je zavlad
ala kuga kakvu ranije niko iv nije zapamtio i koja je sijala smrt svuda gdje bi d
oprla. Omeru, vladaru pravovjernih, nije preostalo ni ta drugo nego da Ebu Ubejdi
po alje glasnika koji mu preda pismo od halife sljedee sadr ine: - Imam jednu potrebu
i samo tvoj dolazak mo e da to razrije i, a drugo ni ta, pa ako ti ovo pismo doe nou, z
aklinjem te da ne eka dana nego da odmah uzja e konja i krene ovamo, a ako ti ovo pism
o doe danju, zaklinjem te da odmah kree i da ne eka noi! A kada Ebu Ubejde proita pism
ree: - Razumio sam potrebu vladara pravovjernih za mnom. On eli da na ovom svijet
u zadr i onog koji mora da ode. Onda napisa halifi pismo u kojem staja e: - O vladar
u pravovjernih! Dobro mi je jasno za to me zove . Ali ti zna da sam ja mjesecima sa o
vom svojom vojskom, i nemam nimalo elje da izbjegnem ono to mo e svakog od mojih bor
aca da zadesi. Od njih se ne mogu rastati sve dok Uzvi eni Allah ne izvr i meu nama S
voju odredbu, i kada ti ovo moje pismo stigne oprosti mi i dozvoli da ostanem ov
dje. Kada halifa Omer proita pismo, zaplaka kao malo dijete, te ga jedan od drugo
va, vidjev i ga tako uplakanog, sa zebnjom upita: Je li Ebu Ubejde umro, o vladaru
pravovjemih? - Nije - ree Omer - ali mu je smrt veoma blizu.

I nije se prevario halifa Omer el-Faruk, jer malo vremena iza toga kuga zahva
ti svojim kand ama i vojskovou Ebu Ubejdu, koji na samrti oporui svojim borcima: - J
a vam oporuujem sljedee i ako se toga budete pridr avali stalno ete biti na hajru i s
elametu: Klanjajte namaz, postite mjesec ramazan, dajite zekat i sadaku, obavlja
jte had d i umru, jedni drugima poma ite, naredbe starje ina vjerno izvr avajte i nemojte
ih varati niti izdavati. Ne udite za dunjalukom, jer, zaista, ovjek kada bi i hil
jadu godina ivio, opet mora doi u ovaj polo aj u kome vidite mene sada, i neka je na
vas Allahov mir i milost. A mi molimo Allaha da se meu onima na koje je Allah Sv
oju milost prosuo nae i Ebu Ubejde ibn D errah.
dr. Abdurrahman Ra'fat el-Ba a, Iz ivota ashaba, Sarajevo 2002., 64-68

You might also like