DANILO KLEN -

Rijeka

AENJA PRIGODOM IZBORA

I DRUGIH FUNKGIONERA U

UPANA
ISTRI

U istarskim povijesnim izvorima, koji su sauvani u irem obujmu

poevi od XVI stoljea dalje, esto se spominju kao uobiajene pojave
na selu sluajevi prireivanja raznih obroka jela pod nazivima obedi.
prandium, aenja, trattamenti i si. Iako svi ti sluajevi pruaju
mnogo materijala za prouavanje drutvenih prilika onog vremena, ipak
smatram da se dva oblika tih aenja odvajaju po svojoj vanosti od
ostalih. To su zajedniki obedi u bratovtinama i aenja ili gozbe
prigodom biranja seoskih upana. Priredbe i jedne i druge vrste razli
kuju se od ostalih, pored drugoga, i po broju uesnika, koji je uvijek
daleko vei, pa se i u tome ogleda njihovo veei drutveno znaenje.
Dok su objedi bratovtina i kola bili manje vie predmetom reguli
ranja u njihovim pravilima, 1 dotle su aenja o upanskim izborima
ostala obiajem, pa im se radi toga poklanjala manja vanost, zbog
ega su i manje poznata. Namjera mi je da ovdje upozorim na neke pri
mjere tih aenja koja su bila uobiajena na istarskom poluotoku.
Biranje upana u istarskim selima vrilo se jednom godinje o zna
ajnijim crkvenim godovima kada se narod sakupljao u sjeditu opine.
Izbor novog seoskog starjeine bio je za cijelo selo vrlo vaan doga
aj, posebno je pak znaenje imao za onoga koji je tom prilikom bio
izabran. U feudalnim uslovima u kojima je ivjelo istarsko selo, kako
na venecijanskom tako i na ostalom podruju, sve do XIX stoljea
seoski su upani bili u stvari izvritelji naredaba feudalne gospotije,
pa su za svoj izbor morali imati njenu suglasnost. U tu svrhu dolazio
je na izbore i predstavnik feudalnog gospodara. U pazinskoj gospotiji
bio je to predstavnik uprave, a na mletakom podruju predstavnik
onoga kome je selo u feudalnom pogledu bilo podreeno. Tako je u
1

Vj. Stefanie i dr., Bratovtina, Hrvatska enciklopedija, sv. III, str. 250.

267

Barbanu taj predstavnik bio barbanski kapetan, na raporskom Krasu

valput, u selima podlonim Novigradu tamonji podest i gradski suci.2^
Vjerojatno zbog prednosti ekonomske naravi koje je upanu prepu
tala feudalna gospotija za njegovu slubu, a moda i zbog starijih na
vika takve vrste, ini se da je u Istri od davnine postojao openiti obi
aj da se kod izbora upana prireivalo aenje. Ono je u raznim mje
stima imalo razne oblike, a i broj uzvanika nije bio uvijek i svagdje jed
nak. Nisu poznata ni jela koja su na takvim aenjima sluena, no
sigurno je da je gozba morala biti u najmanju ruku iznad uobiajene
razine prema mjesnim prilikama, osobito zbog prisutnosti predstavnika:
feudalnog gospodara.
U spisima novigradskog arhiva sauvao se spomen o aenjima koje
je prireivao tarski upan od godine, na koje su dolazili novigradski
suci i mletaki podest toga grada. 3 Stari je upan prigodom biranja no
vog upana prireivao prema starom obiaju gozbu, a prije toga jo i
lov, (caccia). U sluaju da se gozba i lov nisu priredili, tada je stari u
pan morao dati novigradskom podestu jedan cekin. 4 ini se, meutim,
da su prodrljivi mletaki podesti poeli zahtijevati pored gozbe i cekin,
jer se godine 1705. tome usprotivio tarski upan Stipe Naperovi, pozi
vajui se na stare obiaje. Znaajno je to su se tom zgodom novigrad
ski suci zaprijetili da nee doi na izbore ako se ne priredi lov i gozba,
pa bi izbor bio nepravilan. 5 To pokazuje da se gozba i lov prigodom
izbora upana smatrala dijelom ceremonijala, a prisustvo sudaca uslovom za valjanost izbora.
Nije poznato koliko je bilo uzvanika na tom aenju u Taru. Vjero
jatno su pored tri novigradska predstavnika i dva upana, starog i no
voizabranog, sudjelovali i predstavnici sela koji su sainjavali banku,
tj. seoski sudaki zbor. Zbog toga su trokovi morali biti prilino vi
soki. Kako je ve istaknuto, te je trokove snosio u Taru stari upan
prigodom izlaska iz slube. Tako se moglo dogoditi da za upana bude
izabran siromaniji seljak koji nije imao sredstava da plati gozbu. No
vigradski suci i mletaki podest vjerojatno su pazili da do toga ne doe.
Pa ipak je kao izuzetan zabiljeen sluaj da je novigradski podest g-odine 1705. oslobodio tarskog upana imu Katunara od dunosti prire2
Vidi prijepise nekih barbanskih akata u ostavtini J. Battela u Arhivu JAZU
u Zagrebu; Zbirku o kapetanu-valputu rkps J. Furlania u Historijskom arhivu n<
Rijec', str. 13 i si.; Knjigu novigradskog vijea (1686-1714) na vie mjesta, kodeks
u HAR.
8
Tar se 1508. godine predao Veneciji. Prije toga bio je u suposjedu pazinske
gospotije i porekih biskupa. Po dolasku pod Veneciju dodijeljen je pod novigrad
sku upravu, pa su tamonji suci i podest dolazili na izbor upana u Tar mjesto rani
jih predstavnika feudalne gospotije.
4
Terminacija novigradskog podesta Lorenza Bemba od 1. XII 1715. Vidi: Knji
ga terminacija Novigrada, list 62 t., u HAR.
5
Knjiga novigradskog vijea (1686-1714) list 173 (r. i v.), 11. sijenja 1705. go
dine, HAR.

268

ivanja gozbe i lova prilikom biranja novog upana o Martinju te go

dine. 6
Mada su u Taru trokove za aenje i lov upani teko podnosili,
ipak su ti trokovi prema onima do kojih je dolazilo slinom zgodom
u Barbanu i Rakiju bili gotovo nitavni. Do polovice XVIII stoljea bio
je tamo obiaj da onaj koji bude izabran u vijee ili zbor (corp)
upana, poupa i sudaca, kojih je bilo zajedno sa skrbnikom puka e
trnaest, treba da priredi toliko rukova ili aenja, pranzi ossiano
traittamenti, koliko imade lanova u tom vijeu, tj. etrnaest. Da bi
teret bio jo vei, svako je aenje moralo biti prireeno drugoga
dana. 7
Ne samo broj tih aenja, nego i pretjerivanja do kojih je u takvim
zgodama neminovno dolazilo, morala su uzrokovati ogromne trokove
koji su osjetljivo pogaali ak i ekonomski bogatije i sreenije seljake
obitelji. To je dovodilo do toga da su se za najvie seoske asti mogli
natjecati samo najbogatiji seljaci.
To je uoio i delegirani sudac Michiel-Arigelo Barbini, koga su Loredani, feudalni vlasnici Barbana i Rakija, poslali onamo da dotjera u
red neke nepravilnosti i donese potrebne propise za upravu. On se
estoko okomio na taj obiaj rasipnog goenja koji, po njemu, uzrokuje
.. . da se (za lanstvo u zboru sudaca) natjeu samo najbogatiji radi
ega esto ostaju iskljueni upravo najvrijedniji . ... Da bi to sprijeio,
on je zabranio taj obiaj i dozvolio .... da izabrani smije prirediti samo
jedan skroman r u a k . . . , pod prijetnjom kazne od 50 dukata. 8
Obiaj aenja u krugu lanova vijea sudaca prigodom izbora no
voga lana postojao je i u Kastvu. Tamo je novi lan sveta starejih,
savjeta starijih, bio duan prema kastavskom statutu gospodinu plovanu i vsem redovnikom i svetnikom dati jedan obed iliti veeru. 9
Iako je broj uesnika te gozbe otprilike jednak onome u Barbanu ipak
je s obzirom na broj objeda, rastronost u Kastvu oito manja nego
tamo. Pa ipak su i kastavski svetniki kod izbora sudaca postajali
rasipni i bogato astili Kastavce ne bi li ih izabrali, kako nam to svje6
Donosei t u odluku podest Jakov Bembo naroito je istaknuo da to osloboe
nje daje . . . samo kao milost, samo za taj sluaj, i samo za n j e g a . . . , . . . p e r caso
di grazia, et per questa sol volta, tanto per lui s o l o . . . . Cit. knjiga novigradskog
vijea, list 183. r., HAR.
7
M. Zjai, Knjiga viziitacije feudalne jurisdikcije Barbana i Rakija iz godine
1767. Vjesnik dr. arhiva Rijeka, I I , 1954, str. 446. Vjerojatno je da su u Barbanu
pored zbora sudaca na tim gozbama sudjelovali jo barem kapetan i kancelar, koji
u prisustvovali i izboru.
8

O. c , str. 446.

Kastavski svet starejih imao je dvanajst svetniki izmeu kojih su svake go

dine birana dva suca. Savjet je nove lanove kooptirao. - Vidi: Raki, Statut ka
stavski, MHJSM. JAZU, vol, IV, str. 188, 198 i r.

269

doi Valvazor. 10 Zbog toga postaje razumljivo prieljkivanje starog

pravila u Kastavskom statutu da bi izbor sudaca trebalo vriti . . . ne
po ereditade ni po suplikah . . . .
Gore od novog lana sveta starejih i sudaca prolazio je novoiza
brani kastavski satnik. Prema 42. kapitulu Kastavskog statuta on je
bio duan da svake godine priredi kapetanu, plovanu, svim starejim
i kancelaru jednu veeru u ponedjeljak pred mesopustom, zatim jedan
obed na dan svetoga Jakova tamo u Opatije i, konano, jednu veeru
u ponedjeljak po Miholju. 12 I trsatski satnik je imao sline dunosti.
On je morao dati doruak Bakranima kad su u procesiji dolazili na
Trsat. 13 Iako ti posljednji sluajevi prireivanja nekih obroka jela
nisu u direktnoj vezi s izborom funkcionera, ipak je ta obaveza u kraj
njoj liniji posljedica tih izbora.
Navedeni primjeri aenja u povodu izbora seoskih upana ili dru
gih funkcionera odabrani su kao najtipiniji. Oni pokazuju da se obiaj
aenja u navedenoj zgodi u toku vremena stao smatrati stalnom oba
vezom. U nekim sluajevima preao je taj obiaj dotada nepisano
pravilo u pisane zbirke pravnih propisa nekih naih starih naselja
(Kastav, Trsat), a negdje je dolo do ograniavanja veliine te obaveze
propisima feudalaca, ne toliko radi zatite seljaka koliko zbog straha za
vlastitu feudalnu rentu (Barban).
Putajui po strani znaenje aenja u navedenoj zgodi kao opeljudskog oblika izraavanja veselja, smatramo da ta pojava imade po
sebnu vrijednost za prouavanje drutvenih prilika na selu. Mogunost
snoenja trokova tog obiaja doprinosila je diferenciranju seoskog
stanovnitva na dva dijela i izdvajanju onog bogatijeg iz kojeg su se
obino birali seoski upani i suci. Biranje seoskih funkcionera iz tog
imunijeg sloja bilo je u interesu tadanje feudalne uprave, koja je u
njima nalazila vjernijeg saveznika u odnosu na siromane seljake. Usta*
ljenje takve prakse kod izbora dovelo je do toga da su se takve grupe
bogatijih seljaka, osobito u bogatijim i napuenijim selima, zatvarale u
zborove upana, poupa i sudaca (Barban, Hum i dr.) ili vijea sta
rejih (Kastav), koji su svoje nove lanove kooptirali. U tom cijelom
razvoju raslojavanja seoskog stanovnitva odigrala je obiajna obaveza
aenja prigodom izbora, osobito teina podnoenja trokova aenja,
kako se nama ini, ulogu neke vrste katalizatora. Ta je obaveza ustvari
bila kamen kunje ekonomskih mogunosti seoskih upana i sudaca.

10
. . . Etliche Tage zuvor bezeigen sich selbige zwlff Herren, gar freygebig,
spendiren denen andren Wein und Brandwein zum Trunck, indem Jedweder u n t e r
ihnen mit der Richter-wrde beehrt zu werden v e r l a n g t . . . Vidi J. W. Valvasor,
Ehre des Herzogthums Krain, Laibach-Niirnberg, 2-te Aufl., Ruolfswerth, 1877, 11*
Buch, str. 49 i dr.
11
Fr. Raki, o. c , str. 198, kapitul 67.
12
O. c , str. 188, kapitul 42.
13
R. Lopai, Hrvatski urbari, MHJSM. JAZ, vol. V, 1894, str. 162 i 163.

270