GRGUR IZ NISE

VELIKA KATEHEZA

Biblioteka SLUBE BOJE

Knjiga 13

Lektor:

Naslovnu

Ante Beli

stranu

izradio:

Ante Branko Peria

GRGUR

VELIKA

IZ

NISE

KAT EU EZ A

PREVEO, NAPISAO UVOD I BILJEKE

MARIJAN MANDAC

SB
SLUBA B02JA
Makarska
1982.

Naslov izvornika: Logos

katekhetikos.

Tekst se nalazi

u L. MERIDIER, Gregoire de Nysse.

Discours catechetique,

Paris, 1908.

Izdava: Sluba Boja, Makarska, rtava faizma 1

Izdaje

se s doputenjem

crkvenih

poglavara

Odgovara: Marko Babi, Makarska, rtava faizma 1

Tisak: TRO Franjo Kluz Omi

P R E D G O V O R
Znao sam ja da Ti nikoga ne zaboravlja...
lai ima mjesta za sve
je

Sve ide ka

Na

Tvojoj

Sve se to postoji kree i putu-

spasenju.
I.

Andri

Moda su u ovo doba kranstvu najpotrebnija katehetska djela.

Velikih dogmatskih spisa gotovo da vie i nema. Ona to postoje
rjee se otvaraju jer su oblikom k r u t a i zato malo privlana. Svaka
kateheza, naprotiv, dobro dolazi. Grgurova knjiga, promatrana na
taj nain, posjeduje stanovitu suvremenost. Valja ipak odmah
istaknuti da je Nisenac drukije poimao katehezu nego to mi, vjerojatno, inimo danas. Njegova kateheza nije daleko od dogmatskoga razmiljanja. Ali i on je, zacijelo, znao razliku izmeu dogmatike i katehetski sastavljenoga djela.
Osim Grgurove Velike kateheze valjalo bi itatelju pruiti i
ostale kateheze ranijega kranstva. Tu mislimo na Cirilove Kateheze, Zlatoustovih Osam krsnih kateheza d Augustinovu knjigu
De catechizandis rudibus. Tek tako bismo dobili dobar i cjelovit
uvid u nain katehiziranja u vrijeme kada su krani, ozbiljno
upueni u svoju vjeru, smjelo svjedoili za evanelje i poganski
svijet uinili privrenim Bojoj Rijei.
Vjerujemo da bi spomenuti spisi osvjeili dananje navijetanje
i u kranstvu pokazali svjetlo koje jo uvijek moe prosvjetljivati
ovaj svijet.
M. Mandac
Zagreb, 16. svibnja 1982.

UVOD

PRVO

POGLAVLJE

VELIKA KATEHEZA
Grgurova Velika kateheza zauzima posebno mjesto meu njegovim spisima. 1 Nastala je oko g. 385. i ukazuje se kao zreli plod
autorova rada. Grgur je drugdje opirniji i razvueniji, a ovdje
progovara zaokrueno i ocjedito. Velika kateheza najvanija je
njegova dogmatska knjiga.
Djelo se redovito naziva Velika kateheza. Duni smo ipak primijetiti da se dodatak velika susree samo u nekoliko rukopisa i
jedino u drevnim parikim izdanjima. Inae ga nema u veini
kodeksa. Takoer se ne elita u ranijim navodima ove knjige. Dodatak su izostavili Focije ( + 895), Maksim Ispovjedalac ( + 662) i
Eutimije Zigabena na poetku 12. stoljea. Suvremeni prevoditelji
razliito postupaju. Neki oslovljuju spis Katehetski govor, drugi
Veliki katehetski govor, a trei Govor o vjerskoj pouci.
Sam Grgur za djelo kae da je katehesis.2 Znamo da rijei
kateheza nema u Novome zavjetu. Pojavljuje se tek kasnije. Ona,
openito govorei, znai izvjetaj. U kranskom se rjeniku odnosi na pouku to se obavljala u katekumenatu. Njome se takoer
oznaivao sadraj koji se tada obraivao.
Katekhesis
dolazi od glagola katekhed
koji itamo u osam
navrata u Novome zavjetu. Meutim, on tu jo nema tehniko znaenje. U doslovnome smislu znai zveati, odjekivati, odbijati
glas
odzvanjati u uima. Otuda je dolo znaenje pouavati
ivim glasom. Ali u katekhed valja zamijetiti i imenicu ekhos
koja znai glas, zvek i jeka. Mogli bismo, dakle, rei da je
katekhesis
jeka to odzvanja u dui katekumena kada do njega
dopre katehetsko izlaganje. 3 Takvim je, prema tome, djelom Grgur
zamislio ovaj svoj spis.
1
O Velikoj katehezi, usp. J. DANILOU, Notes, 21. 102. 133; tre, 161. 186. 18. 21;
Symbolisme 24; J. R. BOUHET, Vocabulaire, 614; L. M6RIDIER. Discours, XII-XVII;
J. BARBEL. Gregor, 23-29. 102. 129. 142; J. GROSS, Divinisation, 219; W. VOLKER.
Gregor, XXV-LVII; 3-6; B. STUDER. Soteriologie, 126-137. 139; J. QUASTEN, Patrtology. 262; F. CAYRE. Prcis, 414-415; O. BARBENHEWER, Geschichte, 202-203; E.
R. HARDY,
Chrislology, 244-250.
2
40,1* Veliku katehezu navodimo ovako: prvi broj naznauje poglavlje, drugi
ulomak. Samo kod proslova uz brojeve dodajemo Pred.
3 Usp. A. TURCK. Catehein, 361-372;. J. BARBEL, Gregor, 95; L. MERIDIER,
Discours, LIX.

Grgur je Veliku katehezu uglavnom namijenio poganskim intelektualcima svoga vremena. Htio im je omoguiti da upoznaju i
moda prigrle kranstvo. U djelu takoer eli pouiti katehete
kako e katehizirati nevjernike. Pruio je i nekoliko oglednih kateheza. ini se da pri tome slijedi Vjerovanje koje je ostavio Grgur
udotvorac ( + 270), veliki navjestitelj evanelja u Kapadociji.
Iako je Grgur svoju knjigu nazvao katehezom, ona se zaista
doima kao prava dogmatika. To se ve vidi iz najpovrnijega pregleda. Djelo uz proslov obasie 40 poglavlja. Grgur u prvih pet
obrazlae boansko otajstvo. Potom od V do IX raspravlja o antropolokim pitanjima. Najvei dio knjige zaprema nauk o Utjelovljenju i Otkupljenju. Tom su otajstvu posveena sva poglavlja od
IX do XXXIII. U poglavljima XXXIII XXXVI te XXXIX i XL
razglaba se krsni sakrament. Za euharistiju je ostavljena XXXVII
poglavlje, a XXXVIII za vjeru. Grgur je djelo okonao razmiljanjem o zadnjim zbiljama.
Grgur, istina, nije u Velikoj katehezi kazao sve to je znao
i to je stajalo u spisima ostalih Otaca, ali se njegovo djelo pred
nama pomalja kao saetak i prikaz cjelokupne tadanje dogmatike.
Djelo je uspjelo. Zaista je pravi teoloki podvig. Neto slino poslije Origena ( + 254) nije nitko napisao. Isto tako treba ekati
Ivana Damaanskoga (+754) da se u Otaca namjerimo na sveobuhvatno izlaganje kranske dogme.
Velika kateheza je odigrala znaajnu ulogu u potonjim dogmatskim razmiljanjima. Na n j u su se oslanjali teolozi poput Teodora ta Cirskoga ( + 466), Maksima Ispovjedaoca, Leoncija Bizantskoga ( + 544) i Eutimija Zigabene. To je Grgurovo djelo bilo iroko
rasprostranjeno u istonome dijelu kranstva. Ono je dosta izvoran
spis, Grgur u n j e m u ponekad zastupa veoma osamljena miljenja.
Ali i sam pitiznaje da se oslanjao na predaju. 4 Nije, uostalom,
teko uoiti da Grgur mnogima duguje mnogo. Posebice je uio
od Origena. Od njega je preuzeo egzegetsku metodu koju danas
nazivamo alegorijskom i koja nije vie obljubljena. Ipak su Oci
po n j o j uli u trag mnogim biblijskim znaenjima. Osim toga,
Origen je pouio Grgura da se pri izlaganju dogme slui filozofskim dokazom i poziva na prirodne znanosti. To je upravo
znaajka Velike kateheze. Grgur je pomno sluao to protivnici
predbacuju vjeri. Nastojao je nai to ue, a slae se s kranskim
naukom. Zajedno je, polazei od zajednikoga, s protivnikom traio
istinu. Pri tom se, velimo, rado pozivao na filozofske zasade i
pomou njih ukrepljivao kranska otajstva. Gotovo je sve dogme
kuao osvijetliti razumom. Grgur je u tu svrhu prouavao Platona
32*4

.10

i donekle Aristotela. Velika kateheza stoji pred nama kao sretni

susret grke misli i kranske poruke koja se sve vie stala oblaiti u filozofsko ruho da bi postala dostupnom i razumljiva za naobraene poganske krugove. 5
Grgur izrijekom rijetko kada navodi Sv. ptismo. Zato neupueni
itatelj moe pomisliti da je ono nenazono u Velikoj
katehezi.
Ipak je blie istini da sav Grgurov nauk dolazi iz Biblije, mada on
za n j trai uporita u razumu i prirodnim zakonima.
Uz Orugena i grke filozofe na Grgurovo su djelo utjecali
Metodije Olimpski ( + 311), Atanazije Veliki ( + 373) i Bazilije
Cezarejskii (+ 379).
Velika kateheza je razumljiva i itljiva. Ipak se ne da uvijek
lako prevesti. Reenice su esto preduge. Pune su umetaka, ali
dosta ivahne. Knjiga se doima kao zapisani govor, a ne kao suha
kabinetska rasprava.
Veliku katehezu je kritiki, iako s nedostacima, izdao g 1908.
u Cambridgu J. H. STRAWELY. Njegovo je izdanje preuzeo L.
MfiRIDIER kojim smo se mi posluili.

O Grgurovu stavu spram filozofije, usp. M. MANDAC,Grgur. Spis o djevianstvu, 16-18.

11

DRUGO

POGLAVLJE

RAZNI TEOLOKI SUSTAVI

Mada je Grgur, piui Veliku katehezu prvenstveno, kako naznaismo, imao pred oima poganske intelektualce i idovske mislioce, on eli da se katehet obazire i na ostale vjerske pripadnike.
Stoga ve na uvodnim stranicama naznauje razliite svjetonazore
s kojima se onda suoavao vjestonoa evanelja. Ti su sutavi, razumije se, veinom pali u zaborav te se zato na njih moramo
ukratko osvrnuti.
1. i d o v s t v o
Rasprava izmeu sinagoge i Crkve nije prestala s Kristovom
smru. No vozavj etnici su povjerovali da je Isus uskrsnuo i zato
su stali propovijedati Veselu vijest. idovstvo je kao cjelina odbacilo evanelje. Stoga se spor nastavio. Grgur u Velikoj
katehezi
rije upravlja i idovu. Pri tom, oito, misli na ljude koji bez
obzira na narodnu pripadnost prihvaaju idovski pojam o Bogu.
Grgur ih naziva onima koji su uz idovstvo. Zna se gdje je nedostatak idovske teologije i koji je tome razlog. Zidovi zabacuju
Jedinoroenoga Boga i nemaju vjere u Duha. Oni su odani
krutom i iskljuivom jednobotvu. Put kojim je idovstvo dolo
do jenobotva nije bio lagan i zato ga uva kao narodno dobro.
Zidovi svoj vjerski poziv u svijetu vide u tome da svjedoe da
postoji samo jedna osoba koja je Bog. Moramo priznati da je izraelski narod mnogo pridonio da vjera u jednoga Boga postane svojinom veine ljudi. Na svojim su poecima, dodue, i Zidovi sluili
raznim bogovima (J 24,2), ali su polako doprli do pravoga monoteizrna. Jedinstveno su ga izrazili u Pnz 6,4. Mjesto se moe drati
osnovnim temeljem idovskoga vjerskog sustava. Polazei od strogoga jenobotva, Zidovi su odbili svaki govor o mnotvu u Bogu.
Istina je da su u Bibliji itali o Bojoj rijei i njegovu duhu, ali
nisu htjeli povjerovati da se Rije kao zasebna boanska osoba
12

utjelovila u Kristu i da je Duh iva Sila to djeluje u Kristovim

uenicima. To ih je odvojilo od kranske zajednice. Grgur im
predbacuje da su vie cijenili svoje praznovjerje nego vjeru u
Objavljenoga. Iako su ga unaprijed poznavali po Prorocima
Zakonu, u n j nisu povjerovali kada su ga vidjeli. 1
2. P o g a n s k i

svijet

Posve je prirodno to Grgur u Velikoj katehezi nadasve vodi

rauna o svojim suvremenicima s helenistikim nazorom na svijet.
Takva je veina ljudi s kojima dolazi u dodir. Stoga esto spominje
heleniste u svome djelu. 2 S obzirom na stav prema Bogu dijeli ih
u dva tabora. Dok su jedni bez vjere i bez Boga, drugi v j e r u j u
u veliko mnotvo bogova. Ipak Grgur zna da je preteiti dio
poganskoga svijeta osvjedoen da Bog postoji. Bezvjerci su uistinu
rijetki izuzeci. Ali Grgur i njih u jednome ulomku poziva na razmiljanje. Meutim, kudikamo se due zadrava na problemu mnogobotva.
U Grgurovo vrijeme, kako znamo, pada zadnji veliki okraj
izmeu helenizma i kranstva. Mnogobotvo je, dodue, ve bilo
oronulo, ali je jo jednom ivnulo i nastojalo svladati Evanelje.
Tada je znaajni protivnik kranstva na misaonom polju glasoviti
Porfirije s knjigom Protiv krana. U n j o j je iznio (oko 275. g.)
razne filozofske dokaze kojima su kroz stoljea helenistiki miislitelji obarali razne kranske istine.
Iz Porfirija je crpao i Julijan Odmetnik ( + 363) koji je kao
car sve uinio da uspostavom mnogobotva konano nadjaa Crkvu.
J-ulijan je po uzoru n a kransku Crkvu uredio pogansko bogosluje. Uz to je gradio hramove, podizao rtvenike, bogato nagraivao
pogansko sveenstvo. Sve to ipak nije pomoglo da se politeizam
nametne. Nakon kratkoga proplamsaja utrnuo se s carevom smru.
Vie se nikada nije oporavio. Nema sumnje da je u siukobu izmeu
kranstva i oivljenoga poganstva kranskoj pobjedi pridonio i
Grgur s Velikom
katehezom.
idovstvu
15,5; 18,4; 19.
2
O helenizmu
8,17; 19. Openito
VITEAU. Julien,

Velikoj katehezi, usp. Pred, 2-3;

1,10; 3,2; 3,3; 4,1; 5,1;

u Velikoj katehezi, usp. Pred, 2, 3, 4, 5, 3; 1,1; 1,10; 3,2; 3,3; 5,1;

o h e l e n i z m u u G r g u r o v o v r i j e m e vidi J . GAlTH, Liberte, 25; J.
1958. 1969; L. VAGANAY, Porphyre 2555. 2562-2563. 2586-2587.

13

3. K r a n s k e

zablude

Bazilidijevci
Grgur u Velikoj katehezi vodi rauna i o bazilidijevcima. 3 Oni
se tako zovu po Bazilidu. Bazilid je bio gnostik. Naroito se zanimao za izvor zla u svijetu i ovjeku. Napisao je mnogo knjiga,
ali su one izgubljene. Ouvali su se samo ulomci u Origemovim
i Klementovdm spisima jer se t u pobija Bazilidov sustav koji je
mjeavina kranskih, idovskih i grkih sastavnima. Bazilid je
djelovao u Aleksandriji oko g. 140. Imao je mnogo pristaa. Bazilidijevci su jo uvijek postojali u Grgurovo vrijeme. Grgur ih u
svome djelu prvenstveno zato spominje to su, kao i njihov uitelj,
imali osebujno miljenje o podrijetlu zla. To pak pitanje, kako
emo vidjeti, i te kako zanimae Grgura.

Valentinovci
U Velikoj katehezi se napominje i Valentin, najznamenitiji
gnostik. 4 On je Egipanin podrijetlom, a ivio je d djelovao u Aleksandriji, Rimu i moda na Cipru. Napisao je brojna djela. Ulomke
su ouvali Klement Aleksandrijski, Hipolit i Epifan. Origen je
Valentinov nauk uzimao zaozbilj i drao pravom opasnou po
evanelje. Valentinov je n a u k bio veoma sloen. Inae je dosta
nepoznat jer su ga pristae iznosili samo pred vlastite sljedbenike.
Valentinovi su uenici ubrzo iskvarili osnivaevu misao i utemeljili razliite kole. Odrali su se na ivotu sve do petoga stoljea.
U svome su uenju malo drali do Kristova utjelovljenja. Smatrali su da Isusovo tijelo nije bilo prava ljudska put ve nekakvo
nebesko tijelo/ Samo je prolo kroz Mariju kao kroz kakav protok.
Valentinovci su to isticala jer su tvar drali zlim. Zato je za njih
nepojmljivo da bi Kristovo tijelo bilo od tvari. Po valentinovcima,
Isus nije bio podloan (nikakvim iskuenjima ni patnjama. Valentinovi su sljedbenici vjerovali da je Krist ljude spasio iskljuivo
svojom propovijeu. Isus je bio jedino uitelj. Na svijet je donio
istinu koja spasava, Valentinovci, dakle, kao dosljedni gnostici
3 G r g u r bazilidijevce s p o m i n j e u Pred, 2. O njima i njihovu voi, usp. G.
KRETSCHMAR, Basilides, 909;. T. J. AGI-BUNlC, Povijest, 356-357; J. H. WASZINK, Basilides, 1217-1225.
4
O Valentinu i valentinovcima, usp. T. J. SAGI-BUNlC, Povijest, 366-377; G.
BARDY, Valentin, 2497-2520; E. MUHLENBERG, Unendlichkeit, 178-183; J. BARBEL,
Gregor, 96. 164. U Velikoj katehezi Pred, 2.
6
Grgur napominje slino miljenje u 27,3, ali se to vjerojatno odnosi na
apolinaristilcu zabludu.

14

zabacuju onaj dio Novoga zavjeta u ikojem se istie d a je Krist

otajstvima svoga zemaljskog ivota, smru i uskrslim proslavljenjem otkupio ovjekovo tijelo i duu. Njih u evaneljima zanima
samo spoznajna strana.
Marcionizam
Grgur u Velikoj katehezi ne zaboravlja ni marcionovce 8 koji
se tako zovu po Marcionu koga je zbog udna vladanja i nauka iz
sinopske crkve n a Fontu iskljuio vlastiti otac koji je tu bio biskup.
Marcion je otputovao u Rim i ukljuio se u rimsku zajednicu. Ali
ga je i iz n j e oko g. 144. odstranio papa Anicet. Stoga Marcion
ustanovljuje vlastitu crkvu koja bijae sve do konca etvrtoga vijeka pravi suparnik i ozbiljna opasnost za veliku Crkvu. Prve je
korijene pustila u Rimu, ali se naglo proirila po itavome carstvu
i naroito dugo i ivahno ivjela u istonim krajevima rimske drave. Marcion je sastavio brojna djela, ali su se sva izgubila. ak
je imao i vlastiti novozavjetni kanon i tumaenje novozavjetnih
spisa. Meutim, ni tome vie nema traga.
Marcion je elio biti istinski Kristov uenik. Drao je da je
Isus donio odgovor n a sva osnovna pitanja. Krista je smatrao nebeskim biem ikoje se samo prividno ogmulo ljudskom naravi. Isus
nije imao pravoga tijela niti ga je mogao imati jer je svaki oblik
tvari, pa prema tome i tijelo, u sebi zlo. Marcion je propovijedao
strogo udoree. Posve je odbacio i osudio Stari zavjet jer je bez
vrijednosti i bez ikakva dodira s Novim zavjetom. Stari zavjet, po
Marcionu, nije priprava ni nagovjetaj novozavjetne poruke. Izvor
m u j e Bog koji je nesavren kao to se vidi po nesavrenostima u
svijetu. Starozavjetni je Bog gnjevan, strog i nemilosrdan. Novi je
zavjet donio Isus i objavio posve drukijega Boga nego to je starozavjetni Jahve. Bog Isusa Krista je ljubav i neizmjerna dobrota.
Istinsko m u je ime Otac. On je dobri Bog. Izmeu Staroga i Novoga
zavjeta nema, prema tome, nikakve povezanosti. Novi se zavjet
ne da izvesti iz Staroga niti se na n j oslanja. Neto je posve novo
i izvorno. Marcion dodaje da je to prvi primijetio Pavao. Stoga
je zabacio Zakon. Ali ni Pavao nije bio dovoljno odvaan te je
nastojao i u Starome zavjetu otkriti stanovitu vrijednost.
6
O Marcionu i njegovoj zajednici, usp. Pred. 2 te T. J. SAGI-BUNI, Povijest,
360-365; E. AMANN, Marcion, 2009-2032; W. VOLKER, Gregor, 5; J. BARBEL, Gregor, 96.

15

Sabelijevstvo
Bilo je gotovo nuno da se Grgur u Velikoj katehezi obazre i
na sabelijevstvo. 7 U povijesti trojstvenoga razmiljanja toj skupini
pripada naroito mjesto. Sabelijevci su prvi kuali razglobiti trojtveno otajstvo. To im se ne moe osporiti, mada su oni zapravo
problem zanijekali. ini se da je sabelijevske ideje prvi poeo
zastupati Noet iz Smirne. Njegove je misli u Rim donio Epigon.
Tu je na njih naiao Sabelije koji je rodom iz libijske Cirenaike.
U Rimu se pojavljuje oko g. 217. Po njemu se naziva ovaj teoloki
sustav koji je osudio papa Zeferin ( + 217) i papa Kalist ( + 222).
Sabelijevci su zapravo vjerovali da postoji samo jedna osoba
koju smijemo nazivati Bogom. Razumije se da je rije o Jahvi ili
Bogu Ocu. Ipak sabelijevci nisu nijekali da se u Mt 19,28 govori
0 trima boanskim imenima. Ali su drali da se ta imena zapravo
odnose na jednu te istu boansku osobu. Bog, dok stvara, naziva
se Otac jer iz n j e g a sve izvire. U asu otkupljenja dobiva ime Sin,
a kada vri ulogu posveivanja naziva se Duh Sveti. Sabelijevci
su smatrali da na t a j nain spajaju vjeru u jednoga Boga s boanskom razliitou koja proizlazi iz Evanelja. Ali se iz njihovih
teolokih formula vidi da im je nauk bitno nedostatan. Govorili
su da je u Bogu samo jedna hipostaza. Sin i Duh nisu hipostaze
ve novi obliik Oeva djelovanja. Stoga se sabelijevstvo nazivalo i
modalizam. Po sabelijevcima, muku i smrt na Kriu pretrpio je
Otac koji se u tome trenutku nazivao Sin. To dm je za vri jedilo
naziv patripasijanstva.
Sabelijevska se zajednica nije, dodue, dugo odrala na ivotu,
ali su sabelijevske misli u trojstvenoj teologiji esto nailazile na
privrenike i branitelje. Zato Grgur nije mogao mimoii t a j teoloki
sustav S njim su se ve dobrano bili pozabavili Tertulijan, Hipolit i Origen. Sabelijevstvo je svojom prividnom jednostavnou
1 naoko loginim tumaenjem trojgtvenog misterija dosta lako stjecalo privrenike.
Anomeizam
Grgur napominje i teoloku skupinu koja je nastala u njegovo
vrijeme i s kojom je dnevno dolazio u dodir. Rije je o anomejcima. 8 Imenuju se po kljunoj rijei koja izraava njihov nauk
O s a b e l i j a n i z m u uz Pred, 3 vidi Y. COURTONNE, Basile, 134-139; G. BARDY
Monarchianisme, 2204-2207; H. JEDIN, Handbuch, 294-298; C. VAGAGGINI, Modalismo, 1162-1165; J . BARBEL, Gregor, 97.
s Usp. Pred, 2 i 3.

16

0 Rijei i Duhu Svetome. Anomejci su drali da je Rije u svemu

neslina Ocu. Narav joj je razliita od Oeve. Bog je Rije stvorio
iz niega kao i sva ostala bia. Logos se ni voljom nije podudarao
s Bogom. Iao je svojim vlastitim putem koji je razliit od Oeva.
1 o Duhu su anomejci govorili da je stvorenje.
Po voama Aeciju i Eunomiju 9 anomejci su se takoer nazivali aecijevcima i eunomijevcima.
Nauk je sljedbe bio obuen u strogo ruho aristotelovskih silogizama i zato nedostupan irim vjernikim slojevima. Anomejci
su u poetku samo k r a j n j e arijevsko krilo. Ali kada su arijevci g.
358. na ancirskom saboru osudili anomeizam, anomejci g. 359. u
Seleuoiji osnivaju zasebnu zajednicu koja je i u Carigradu imala
svojih pristaa i vlastitoga biskupa. Toj su skupini omoguili irenje i napredovanje poznati protivnici Crkve, carevi Julijan Odmetnik i Valentin. Ali Gracijan ediktom od g. 378. dokida anomejsku zajednicu. Isto je uinio car Teodozije. Anomeizam izrijekom zabacuje i Carigradski sabor iz g. 381. Taj sustav nestaje
polovicom petoga stoljea,

4. M a n i h e i z a ni
Spomenimo napokon i maniheizam, jer i o njemu Grgur govori
u svojoj knjizi. Manijev je nauk za Grgurova ivota jo uvijek bio
tako utjecajan da je privukao i Augustina kada je nakon prvih
mladenakih lutanja stao ozbiljnije traiti istinu i odgovore koji
e umiriti njegovo poznato nemirno srce. Maniheizam se pojavio
nenadano. Zaetnik mu je Mani ( + 277). Ovaj je propovijednik,
uitelj i mistik izgradio itav filozofski i teoloki sustav. Osnovao
je i zajednicu koja se irila iznimnom brzinom te se udomaila ne
samo u Aziji ve i u Evropi. Imamo dojam da Grgur dobar dio
svoga razmiljanja u Velikoj katehezi suprotstavlja maniheizmu. To
se posebice odnosi na brojna mjesta posveena problemu zla. Poznato je da maniheizam ui da je zlo kao zasebno bie stvorio zli
bog te da ono, prema tome, ograniuje i samoga Boga. Liava ga
slobode pri odluivanju i oduzima mu svemogunost.
9
Usp. M. MANDAC, Bazilije, 20, 25, 63, 72. O a n o m e i z m u , usp. X. Le BACHELET, Anomens, 1322-1326; J. BARBEL, Gregor, 96.

17

Meutim, maniheistioki govor o zlu samo je mali isjeak cjelokupnoga sistema koji je sve d o konca devetoga stoljea uvelike
ugroavao Evanelje i prijeio irenje Crkve.
Grgur sa svoje strane predbacuje manihejcima to v j e r u j u da
je Bog uzrok zla i stvoritelj zala. Manihejci dre, veli Grgur,
d a se ovaj jadnii ii smrtni ljudski ivot ne moe uzeti za djelo
Dobroga. Oni tvrde da je Stvoritelj ovjekove naravi opak.
Otuda su zakljuili da je ovjekovo stvaranje djelo zloga boga.10

10
Grgur u Velikoj katehezi uvelike vodi rauna o manihelzmu. To se vidi iz
Pred 2 i 3, ali i iz preostaloga dijela knjige. Usp. 7,1; 7,3; 8,13; 8,15. O maniheizmu
vidi G. BARDY, Manicheisme, 1841-1895; J. DANlELOU, Notes, 59; 132; J. GAITH,
Libert, 11. 25-26; C. COLPE, ManichSismus, 714-722; J, BARBEL, Gregor, 119-120;
R. GXLLE.T Homme, 67.

18

THECE

POGLAVLJE

BOJE OTAJSTVO
Grgur, za razliku od nekih svojih suvremenika, bijae uvjeren
da ovjek ne moe do k r a j a proniknuti nutarnji Boji ivot. Bog
je, govorae, bezdan. On je neizreciv i rijeju se ne da razjasniti. Boja je dubina nesaglediva. Nisenac se uza sve to nije
posve odrekao bogospoznanja. Mislio je da ga ovjek moe stei
do stanovite mjere. 1 Stoga je duboko razmiljao o Bojoj tajni i
nastojao zaviriti u trojstveno otajstvo. O tome je ostavio vei broj
djela, a u Velikoj katehezi nekoliko kratih odsjeka.
Razumije se da je Grgur svoj nauk, makar dijelom, oslonio
na prethodna biblijska i otaoka uenja. Zato kao uvod i stanovitu
nadopunu Grgurova obrazlaganja ukratko iznosimo ranija tumaenja Bojega misterija.

Rije

Boja

Ivanov nauk
Prvo sustavnije i znainstvenije razmiljanje o Bojem otajstvu
poelo je promatranjem Boje Rijei. Misao je potekla od Iv 1,14.
Tu Ivan o Isusu veli da je Rije. Valjalo je, dakle, ustanoviti to
ta tvrdnja znai. Sam Ivan za Rije kae da je oduvijek. To naznauje izrazom u poetku (Iv 1,1). Kada, naime, niega nije bilo,
Rije je ve postojsia. Ivan zapravo ne eli rei samo to da Rije
prethodi svijetu ve pred oima ima posvemani iskon koji se poistovjeuje s Bojom vjenou. Dok je svim ostalim biima svojstvo
da su jednom nastala (Iv 1,3), jedino se na Rije moe primijeniti
biti (Iv 1,1). Bia nastaju, a Rije jest. Ivan takoer napornim je da je Rije od sve vjenosti razliita od Oca. Izraava to
prijedlogom kod. Kae da se Rije nalazila kod (Iv 1,1) Oca.
Bila mu je blizu. Najue s njime povezana. Ali ipak se od njega
i 3,1. O Grgurovim posebnim radovima u svezi s trojstvenom teologijom,
usp. M. MANDAC, Grgur. Spis o djevianstvu.

19

razlikovala. Evanelist nije propustio zabiljeiti boanstvo Rijei.

Bez oklijevanja dodaje da je Rije Bog (Iv 1,2). S obzirom na
Logosovo djelo, Ivan naznauje da je Otac po Rijei uinio sve
to se zbilo i to se dogaa izvan Boga. Po Rijei je sve nastalo
(Iv 1,3).
Nazivajui Isusa uvjelovljenom Rijei, Ivan je pristup Evanelju otvorio i Grcima i idovima. Grci su neprestano tragali za
Logosom. To je smisao njihove duge i bogate misli. Ni Zidovima
nije ostao nepoznat govor o Rijei. Rije odzvanja itavom starozavjetom Biblijom. Ivan je u Proslovu upozorio da se Rije,
koju su traili grki filozofi i koju su idovi sluali, utjelovila u
Isusu iz Nazareta. Isus je vjena Boja Rije.

Apologeti i raniji teolozi

Ivanove tvrdnje o Rijei preuzeli su apologeti, a njihova e
razglabanja uvelike kasnije utjecati na trojstvenu teologiju. Zato
s nekoliko napomena iznosimo njihova razmiljanja o Logo su.
Prvi je poslije evanelista temeljito o Rijei razmiljao filozof
i muenik Justin ( + 163). Sporei se nadasve sa idovstvom, tvrdio
je da Rije nije samo imenom razliita od Oca ve da je u
odnosu na n j i brojem neto drugo. Justin, dakle, utvruje osnovnu istinu: Rije je razliita od Oca. Stoji kao neto razliito uz
Oca. Oito je da Justin eli rei da se Rije kao osoba razlikuje
od Boga Oca. Po Justinu, sva starozavjetna bogojavljenja valja
pripisati Rijei. Ona se otkrivala diljem starozavjetne objave. To
znai da je netko drugi nego Jahve. U astome smislu Justin pojanjuje biblijske ulomke kao Post 1,26 u kojima se veli da Jahve
najprisnije s nekim razgovara i da se u svome vlastitom krugu
savjetuje. Justin dri da je Jahvin sugovornik bila njegova Rije.
Na temelju Izr 8,22, gdje se kae da je Jahve rodio Mudrost,
Justin zakljuuje da Mudrost koju on poistovjeuje s Logosom
mora biti razliita od Jahve jer se roeni razlikuje od roditelja.
Sigurno je, prema tome, da je Justin vrsto vjerovao da se Rije
brojem razlikuje od Oca.
Justin Rije naziva Bogom. Napominje da krani Rijei iska^
zuju boansku ast. Veli da se poslije Oca klanjaju Rijei i da je
ljube. Justin se pitao na koji nain Rije posjeduje svoj bitak. U
odgovoru je poao od Koi 1,15 gdje se za Krista tvrdi da je prvoroenac. Uinilo mu se da Pavao tu ui da je roenje nain
kojim Otac priopava svoj bitak Rijei. Zato je Justin naziva Ro20

eno, Dijete i Jedinoroenac. Ali, mada se Rije raa, ona

se ne otkida od Oca. Justin izrijekom biljei da raanje Rije ne
otcjepljuje od Oca niti od njega odjeljuje.
S obzirom na Logosovu ulogu, Justin nadopunja Ivanove tvrdnje: Rije je sve stvorila, sve uredila, za sve se brine, sve uzdrava
i ljudima po pameti i savjesti objavljuje istinu. 2
Ostali apologeti, mahom Justinovi uenici, u nauku o Logosu
uglavnom idu Justinovim putem. Tacijan ( + 165) istie da i u
poetku, kada Bog bijae sam, nije zapravo bio osamljen jer je
u sebi imao Rije koja je sadravala sva bia to e biti stvorena.
Taoijan je vjerojatno naiao na primjedbu koja je dolazila od
Zidova i pogana koji su na kranski nauk o Rijei koja izlazi
od Oca odgovarali da je kranski Bog bez rijei (alogos) ako je
Rije iz njega izala. Taoijan je odgovorio usporedbom s upaljenom
1-ui na kojoj se pale druga svjetla. Dozivao je u pamet da se svjetlost prve zublje time ne slabi to se zapalilo mnogo svijenjaka.
Tako ni Rije, kada izlazi iz Oeve moi, Roditelja ne liava Rijei
(alogon pepoieke)?
Teofil Antiohijski ( + 181) posie za stoikim nazivljem da bi
izrazio svoj sud o Rijei. 4 On je u neku ruku razlikovao dva Logosova stanja. Rije je kao nutarnja Rije od sve vjenosti stalno
u Bogu, ali ju je Bog u svrhu stvaranja izrekao i otada se zove
kazana Rije.
Atenagora ( + 177) prvi nainje temu koja e kasnije razdijeliti
teologe. Postavio je pitanje da li nutarnju Rije smijemo nazivati Sinom. On je osobno5 odgovorio pozitivno. Po Atenagori, Sin
je Boji Rije. Atenagori je posebice bilo stalo da utemelji vjenost
Rijei. Uio je da je Rije vjena jer je Bog vjeno logiks.
Meu nasljednicima apologeta naroito mjesto pripada Hipolitu Rimskome ( + 235) koji je, dodue, ponavljao njihov nauk, ali
je i sam iznio nekoliko izvornih misli. Tako je ustvrdio da je Bog
izrekao svoju nutarnju Rije ne samo da bi po njoj stvorio svijet
ve i zato to se Rije imala utjeloviti. Po Hipolitu, Rije postaje
potpuna tek kada je kazana. Sinom se pak smije zvati od asa
utjelovljenja. Pisma je, istina, i ranije tako oslovijuju, ali samo zato
jer je bilo predvieno da e se Logos utjeloviti. 6
2 o Justinovu nauku o Logosu, usp. T. j . SAGI-BUNlC, Povijest, 272-273; J. N.
D. KELLY, Early, 96-98.
3 o Tacijanovu nauku, usp. T. J. SAGI-BUNlC, Povijest, 277; G. BARDY,
Tatien, DTC, XV, 1 (1946), 63-64; J. N. D. KELLY, Early, 98-99; K. RAC-F. LASMAN, Izbor, 42-43.
4
O Teofilovu sudu. usp. T. J. SAGI-BUNlC, Povijest, 282; J. N. D. KELY,
Early, 99; G. BARDY, Thophile d' Antioche, DTC, XV, 1 (1946), 533-534.
-> o Atenagori, usp. T. j. SAGI-BUNlC, Povijest, 279-280; J. N. D. KELLY,Early,
99-100: G. BAREILLE, DTC, I. 2, 2214
6
O Hipolitu, usp. J. TIXERONT, Histoire des dogmes. I, Pari, 1924, 392-394; E.
AMANN. Hipolyte, DTC, VI, 2, 2508-250; J. N. D. KELLY, Early, 110-115.

21

Tertulijan (+ 220) je bez krzmanja Rije nazivao osobom

(persona). Smatrao je da se Rije u punini rodila kada ju je Bog
rekao. Smije se zvati Sinom poto je, izgovorena, stvorila svijet.
Tertulijan zato veld da je bilo vrijeme kada Sina nije bilo.7
Pitanje da li Rije oduvijek nosi naziv Sin, konano je rijeio
rimski teolog Novacijan ( + 257). Uio je 8 da je Sin uvijek u Ocu
budui da je od Oca roen. Kada Sin ne bi uvijek bio u Ocu,
ni Otac ne bi uvijek bio Otac. Oito je, dakle, da Novacijan Sina
poistovjeuje s Rijeju i da smatra da to vrijedi od sve vjenosti.
Origen { + 254) je napokon postavio kljuno pitanje u svezi s
Logosom. Zanimao se da li je Rije istobitna s Ocem. Znamo da
se arijevstvo u tome bitno razlikuje od Nicejskoga vjerovanja. Ali
raspravljanje o Rijei 9 nije prestalo ni poslije prvoga opeg sabora
ve se protegnulo sve do sabora u Carigradu g. 381.

Grgurove izlaganje
Grgur s tri dokaza dokazuje da u Bogu postoji Rije. Poziva
se u prvome redu na tvrdnju grkih mudraca, idovskih uitelja
i spomenutih apologeta koji su slono uili da Bog ne moe biti
bez Rijei (dlogos). Bie koje ravna svijetom mora biti obdareno
milju, razumom i stoga Rijeju. Nije Boga dostojno da mu se
prlipde ne-logienost (dlogos). To, drugim rijeima kazano, znai
da ima Rije i da nije bez nje. 10
Grgur i pomou ovjekova ustrojstva pokazuje da u Bogu
postoji Logos= Primjeuje da polazei od sebe spoznajemo Rije.
I mi, naime, imamo rije koja se jednako zove kao i Boji Logos.
Boja Rije, po Grguru, slii naoj. To nam omoguuje da po
njoj dopremo do uzvienijega shvaanja koje se odnosi n a Rije
u Bogu. 11
Nisenac, napokon, istie da se i iz bogodanih Pisama dade
posve jasno dokazati da postoji Boja Rije. Takvih mjesta, po
njegovu sudu, ama u Starome zavjetu mnogo. Ali on se ograniuje
na jedno svjedoanstvo. U tu se svrhu poziva na Ps 33,6 koji se
u otako doba rado navodio kao potvrda da u Bogu postoji Logos
i Duh Sveti. 12
7 o T e r t u l i j a n u , u s p . G. BARDY. Tertulien, DTC, XV, 1 (1946), 149-150; J. TIXERONT, Histoire, I, 394-395; J .N. D. KELLY, Early, 110-115.
O N o v a c i j a n u , u s p . J. TIXERONT, Histoire, I, 396; E. AMANN, DTC, XI,
1(1930),
822-823.
9
Usp. M. MANDAC, Pisma 26-30. 34-46; Duh, 11-21.
1,2
" 2 1; 1,2
4,1-2

22

Grgur Boju Rije redovito naziva ho Logos tou Theou.19 Jasno

je da genitiv tou Theou u Grgura kao i u ostalih teologa onoga vremena oznauje Oca, Prema tome, izraz Boja Rije znai Oeva
Rije. Za tu Rije Grgur kae da postoji zaista, i to kao samostojni
bitak. Ona nije, kako su mislili sabelijevci i Zidovi, neto to ne
postoji u zbilji ve kao Oevo svojstvo ili kao novo ime za jedinu
boansku osobu. Grgur smatra da su svi koji tvrde da je Rije
nehipostatina (anypostatos) u zabludi. 14 Da bi otklonio takvo
poimanje, on Logos, poneto nezgrapno, naziva predmet pa ak
i stvar. 15 Rije je, po Grguru, hipostaza. Postoji sama u sebi.
Ona je u hipostazi (enypostatos).16 Grgur stvarnu opstojnost Rijei izrazuje i glagolom nalaziti se< (yphesthanai).17 Istoj svrsi
slui i prilog bitno (ousiddds) kao i tvrdnja da je Rije u bitku
(en ousla).18 Rije postoji vjeno. Ona je vjena Rije.19
Nisenac posebice naglasuje da Logos nije poput stijena koje
su bez ivotnoga poela. Rije je iva. Ona ivi i nalazi se
u ivotu. Logos ivot ne posjeduje po udionitvu ve je naprosto ivot i sami ivot. Tome je razlog to Rije dolazi iz Boga.20
Imajui pred oima maniheizam, Grgur doziva u pamet da
Boju Rije resi sloboda. Rije provodi u djelo togod naumi.
Za to ima dovoljnu mo. Ali Rije hoe jedino to je dobro.
Ono je predmet njezina izbora, moi i djelovanja. 21
Grgur se zanimae i za poloaj Rijei u Bogu. U tu je svrhu
napominjao da je svaka rije kao takva odnosni pojam (prs ti).
Rije posve spontano doziva u pamet onoga ija je rije i od koga
potjee. Isto vrijedi i za Oevu Rije. Tko kae Rije, odmah misli
i n a Oca kome Rije pripada. To znai da je netko drugi nego
onaj ija je Rije. 22 Grgur veli d a se Rije od Oca razlikuje opstankom (to hyphestdnai)** Ali budui da je Rije ne samo Rije
ve i Bog,24 ona je po naravi isto to
Otac. Stoga posjeduje
Oeva obiljeja. 25
Grgur je pomou ljudske rijei kuao osvijetliti odnos Logosa
prema Ocu.26 Tumaio je da naa nije potjee iz uma, ali se s njime
13 1,2; 1,4; 1,5; 1,9; 1,10; 1,11 itd. Uz to Grgur Logosa naziva Mudrost, Sila i Bog.
Usp. 5,3; 8,17.
14
1/5; 2,2
5
<
1,5; 2 2
J
l r l l ; 8 17
1,4-5.11";
19; 5,2
i 8 4,1; 5,2; 8,17
w
1,4;
1,5
20
1,5; 1,6; 1,7; 1,9; 1,10; 5,2; 8,17
1 7; 1,8; 1,9; 1,10; 2,2
1,10

1,11

* 37,8
*3 1,10; 1 11
* 1,11; 2 1.; 2,2

23

niti posve poistovjeuje niti se od njega skroz razlikuje. Dijelom

je isto, dijelom neto drugo. Ukoliko dolazi iz uma, od njega se
ne razlikuje, a budui da um oituje, s njime je isto. Grgur zakljuuje: rije je po naravi to i um. Meutim, ukoliko se odvoji
od uma, od njega se razlikuje. Slino je i s Bojom Rijei koja
izlazi iz Bojega uma. Ukoliko iz njega izlazi, od njega se razlikuje. Ali budui da obznanjuje Boga, s njime je u naravi isto i
zato s njime jedno. Istovremeno je i isto s Bogom i od njega razliita. Isto je po naravi, a razliita kao hipostaza.
Grgur, razumije se, ne proputa naznaiti i razliku izmeu
ljudske rijei i Oeva Logosa. Razlika je nuna jer se svaka rije
usklauje s naravi kojoj pripada. 27 Naa je rije nestalna.
Njezina se hipostaza sastoji od izreenoga. Jednom kazana,
vie ne postoji. Prelazi u nebitak. Ljudska je rije prolazna.
U sebi je nedjelatna i nehipostatina. 28 Boja pak Rije ne
podlijee nijednome nedostatku koji vidimo kod nae rijei. 29

Duh

Sveti

Grgurovi prethodnici
Meu rane svjedoke vjere u Duha Svetoga valja svakako ubrojiti Ignacija Antiohijskoga ( + 110). On je naznaio ulogu Duha u
Kristovu ivotu. Napomenuo je da Isus duguje svoj ljudski opstanak Duhu. Ali Duh je na djelu i u Crkvi. Uspostavlja i potvruje
njezine slubenike. Ignacije veli da Duh potjee od Boga.30
Duha Svetoga napominje i Klement Rimski ( f 150). Istina je
da krto govori o osobi i djelu Duha, ali ga zacijelo poznaje. Izrijekom veli da je Duh nadahnjivao proroke kao to je i njega
potaknuo da se pozabavi prilikama korintske zajednice. Vrijedno
je istaknuti da ve Klement povezuje Duha s otajstvom milosti.
Naziva ga Duhom milosti. Time htjede kazati da je Duh milost koju je Otac po Sinu dao Crkvi. Ali istom naznakom doziva
u svijest da je Duh Sveti na poseban nain izvor milosti u Crkvi. 31
Justin nije imao naroito odreene pojmove o Duhu ni o
njegovoj ulozi u povijesti spasenja. Ipak se ne moe rei da nije
rj

7 1,3
1,4; 4,3

20 2 , 2

30 o Ignaciju, u s p . J. N. D. KELLY, Early, 92.

31 o K l e m e n t u , u s p . T. J. AGI-BUNlC, Povijest, 30-81; P . GODET, e l e m e n t ,
DTC III, 1 (1908). 51-52; J. TlXERONT, Histoire, I, 124; J. N. D. KELLY, Early, 92.

24

vjerovao u opstojnost Duha. Govorio je da ga vjernici tuju na

treem mjestu. Takoer mu je pripisivao nadahnjivanje proroka. 32
Tacijan donekle zanemaruje osobu Duha i njegov poloaj u
Bogu, ali se ivo zanima za njegovo djelovanje u ivotu vjernika.
Po Tacijanu, ovjek, dodue, moe
bez Duha traiti Boga, ali
ga bez njegova svjetla ne moe nai. Da bismo upoznali pravoga
Boga, potrebita nam je snaga i prosvjetljenje Duha Svetoga. Tacijan dri da Duh ne prebiva u svim ljudima ve jedino u onima koji
ive pravedno. Sjedinjuje se samo s njihovim duama. 33
I Atenagora naznauje da su proroci nadahnuti Duhom govorili o Bogu i boanskim zbiljama. Ovaj se teolog uz to poeo
zanimati za poloaj Duha u boanskoj naravi. Tvrdio je da je Duh
odljev Boga. Po Atenagora, moe se rei da Duh dolazi iz Boga
kao svjetlo od vatre. Takav je govor o Duhu bio u ono vrijeme
osporavan. Mislilo se da ne odrava razliku izmeu Duha i Oca.
Ali Atenagora je posve svjesno govorio o razliitosti meu boanskim Osobama. 34
Irenejevu (+ 202) iznimno bogatu pneumatologiju smijemo mimoii jer je lako dostupna itatelju. 35 Hipolitu se predbacivalo da
nije bio naistu s osobnou Duha Svetoga. Hipolit je, naime, tvrdio
da su u Bogu samo dvije osobe (dyo prdsopa). Po njemu Duh
nije osoba (prdsopon). Uza sve to, Hipolit je dodavao da bez
Duha nema ni Trojstva. Duh je punina trojednoga Boga. O djelovanjima je Duha Hipolit zaista imao malo to rei. Tek ga je dosta
neodreeno vezao uz Boju milost. 86
Prirodno je to se u Tertulijana ( + 220) susree opirnija
pneumatologija. Tertulijan je bio bliz montanistikome gibanju u
kome je Duh zapremao sredinje mjesto. Moe se rei da je montanizam prvi ozbiljniji duhovski pokret u Crkvi. Montaniisti su smatrali da je Duh njih odabrao da navijeste njegov zahvat u povijesti
spasenja. Drali su da Duh po njiima ostvaruje obeanja koja su
pohranjena u Novome zavjetu. To je i Tertulijana navelo da se
ozbiljnije posveti razmiljanju o Duhu. Uoiio je da je Duh Sveti
Bog i da je jedno s Ocem i Sinom. Bit mu je jedna te ista kao i
Oeva. Duh je, po Tertulijanu, trei lan u Trojstvu. Izlazi od
Oca po Sinu. Duh u Crkvi u neku ruku zamjenjuje Sina. On
uvodi u potpunu istinu. Iako je Tertulijan kao malo tko isticao
32 O Justinu, usp. J. N. D. KELY, Early, 102-103; G. BARDY, DTC, VIII. (1925),
2261-2262.
33 o T a c i j a n u . u s p . G. B A R D Y , DTC, XV, 1(1946), 64; J. N. D. K E L L Y , Eariv, 102.
34 O Atena gori, usp. T. J. SAGI-BUNI, Povijest. 280; G. BAREILLE, DTC I, 2,
2214; J. N. D. KELLY.Early. 102; J. TIXERONT, Histoire, I, 255-256.
' T. J. SAGI-BUNI, Povijest, 446-452
36 O Hipolitu, usp. J. TIXERONT, Histoire I, 400; J. N. D. KELLY Early, 110-115;
E AMANN7, DTC, VI, 2, 2509.

25

veliinu Duha, ne moe se tvrditi da su svi njegovi pneumatoloki

pojmovi uvijek jasni i posve toni. Ponekad stjeemo dojam da
Tertulijan nije dostatno razlikovao Duha od Sina.37
Origen smatrae da Duha Svetoga poznaju jedino krana. O
njemu nema ni rijei ni u Grka ni u idovstvu. Origen veli da s
obzirom na Duha Svetoga nitko nije mogao doi na miisao o njemu
osim ljudi koji izuavaju Zakon i Proroke i onih koji ispovijedaju
vjeru u Krista. Stoga se s pravom smije rei da je vjerovanje u
Duha znaajka kranina. Samo on prihvaa Duha. Po Origenu,
Duh je vjean. Bio je nazoan u Zakonu i u Evanelju, ali je isto
tako neprestano s Ocem i Sinom. Duh jest. Duh je bio i uvijek
e biti s Ocem i Sinom. Duh nije nov ve obnavlja one koji pristupaju vjeri. Origen ui da Duhu Svetomu pripada zajednitvo
slave i asti s Ocem i Sinom. Kada iskazujemo ast Ocu i Sinu,
ujedno veliamo Duha jer on je Duh Oca i Sina. Origen se zanimao i za nain kojim Duh ima svoj bitak. Kod toga je priznavao
da se to ne da oevidno razabrati. Nije jasno da li je Duh roen
ili neroen. Prema tome, nije jasno da li je i Duh u Bogu Sin.
Origen dri da Duh po Logosu dolazi u posjed svoga bitka. Duh je
najasniji od svega i po dostojanstvu na prvome mjestu meu
svim zbiljama to od Oca po Kristu dobivaju opstanak. Moemo
zakljuiti da je Origen prihvatio prethodnu vjeru u Duha i nastojao pronai mjesto to ga Duh zauzima u Bogu i povijesti spasenja. Ipak govor o Duhu nije bio lagan. Teko je jasno razlikovati Duha i Rije i uoiti njihove pojedinane osobe i razliita
djelovanja. 38
I pneumatologija je u Arija ( + 336) bila nedostatna. Arijevski
je voa drao da je Duh stvorenje i zato razliit u naravi i od
Oca i od Sina. Oci u Niceji nisu se obazreli na tu arijevsku toku.
U svome se Vjerovanju nisu due zadrali na Duhu Svetome. Tek
ga spominju na k r a j u teksta. Temeljitije i izravni je raspravljanje
o Duhu zapravo poinje poslije Nicejskoga sabora. U tome smislu
treba spomenuti arijevca Asterija ( + 341). On je svratio pozornost
na Ivanovu t v r d n j u da Duh izlazi od Oca (Iv 15,26). Po Asteriju,
u Ivanovoj izreci nije govor o izlaenju Duha u boanskoj naravi
ve o povijesnom dolasku u svijet. Otac je Duha slao na proroke,
Krista i sada n a vjernike. Asterije misli da se Duh po svojoj biti
ne razlikuje od ostalih stvorenja. Svako stvorenje prima svoj opsta37 O Tertulijanu. usp. G. BARDY, DTC, XV, 1(1946), 150-151; J. TIXERONT
Histoire, I. 400-401; J. N. D. KELLY Early, 110-115.
sa O Origenu, usp. G. BARDY, DTC, XI 2(1932), 1520-1523; . . TIXERONT, ,
306-307; J. N. D. KELLY, 130-131.

26

nak od Oca. Isto vrijedi i za Duha. Uza sve netono tumaenje

Iv 15,26, Asteriju pripada zasluga to je u raspravu unio zaista
vani pneumatoloki tekst.
Koliko je u to vrijeme bio m a n j k a v opi nauk o Duhu, dobro
pokazuje primjer povjesnika Euzebija Cezarejskoga (4- 339), jednoga od najuenijih teologa u tome razdoblju. Euzebije je oiti
banitarac. Mada poznaje izreku u Mt 28,19 i krtavae trojstvenom
formulom, ovaj biskup v j e r u j e jedino u boanstvo Oca i Sina. Po
njemu, Duh je stvorenje sazdano od Logosa. To se dade izvesti iz
Iv 1,3.
Mar cei iz Ancire ( + 374), po svemu sudei, Duhu nije priznavao hipostatinost. Drao ga je za mo koja je prije silaska nad
Crkvu boravila kao nedjelatna sila u Ocu i Sinai. Puno vredniju,
bogatiju i tonu pneumatologiju posjedovahu iril
Jeruzalemski
( + 386), Didim Slijepi ( + 398) i Ambrozije iz Milana {+ 397). Ipak
istinski teolozi Duha Svetoga jesu Atanazije Veliki39 i Bazilije iz
Cezareje:10 Njihova e razmiljanja nai svoj posveeni oblik u
Caiugradskome vjerovanju. Zamjeujemo da u razdoblju izmeu
Nicejskoga i Carigradskoga sabora Duh Sveti sve to vie zauzima
mjesta u raznim Vjerovanjima koja su tada nastajala.
U Drugom vjerovanju antiohijske sinode iz g. 341. o Duhu se
kae da je realna osoba, a ne Boje svojstvo. U pamet se doziva
da je Bog u Starome zavjetu navijestio da e u zadnjem razdoblju
izliti Duha na svoje sluge. To je obeanje ispunio Isus Krist. On
je, kako se vidi iz Dj 2,1-13, poslije uzaaa poslao Duha. Budui
da Sin dariva Duha, Duh se naziva Duhom Istine. U ovom Antiohijskom vjerovanju dosta se podrobno n a b r a j a j u djelovanja Duha:
Duh tjei i zagovara vjernike; posveuje i prua svetost; vjernike
prisjea na ono to je Isus uio za svoga zemaljskog ivota. Po
ovom Vjerovanju, Duh u boanstvu ima tree mjesto. Pripada mu
trea slava.
Za pneumatologiju znaajno je i Sirmijsko vjerovanje iz g.
351. U njemu se osuuju oni koji ne razlikuju Duha od Oca ve
ga s m a t r a j u neroenim Bogom. Podjednaiko se zabacuje sud onih
koji ne dre Duha razliitim od Sina. Osuda se vjerojatno odnosi
na sabelijevski usmjerene teologe koji nisu u Bogu razlikovali hipostaze. Duh nije niti cMo Oca ili Sli/na. U tekstu se otklanja i
tako poimanje Duha iz kojega bi proizlazilo da je on trei Bog.41
Usp. M. MANDAC, Pisma
Usp. M. MANDAC. Pisma
" O tim sinodama, usp. J. N. D. KELLY, Altchrtstliche
Geschichte irnd Theologle Gottingen, 1972, 260-271.

Glaubenabekenntnicse.

27

Grgurova pneumatologija
Grgur u Velikoj katehezi o Duhu Svetome 42 zapravo govori
malo. Naznauje da se iz Staroga zavjeta dade dokazati da u Bogu
postoji Boji Duh. To se naroito vidi iz Ps 33,6. Na Duha smo,
k tome, upueni polazei od sebe. I na t a j nain dopiremo do
pojma o Duhu. U svojoj naravi naziremo sjene i slike neizrecive Sile. Po Grguru, ovjekov dah (Post 2,7) upuuje misao na
Duha. U ovjeku dah prati rije. Kada izgovaramo rijei, dah
postaje glas i u sebi oituje smisao rijei. Slino je i u Bogu.
I u n j e m u Boji Duh prati Rije i oituje njezino djelovanje.
Jasno je da se Boji Duh razlikuje od ljudskoga. U ovjeku je
duh udisanje zraka koji je tua tvar. Ljudski dah nije djelatan. Posve je lien i zasebnoga opstanka. Nije hipostaza. Boji
pak Duh nije Ocu neto tue. Od Boga se ne odjeljuje. Ostaje
u Bogu. Duh Sveti niikada n e gubi svoj vlastiti opstanak. Ne
moe se kazati d a je nehipostatian. Opstoji kao zasebna hipostaza. Duh je, po Grguru, Sila koja ima svoju bit. Posjeduje
u sebi sve vlastitosti to je ine pojedinanom hipostazom.
Duh, prema tome, nije prazni zvuk rijed ve postoji zbiljski kao
to postoje bia koja imaju bit i hipostazu. Duh se ne odvaja
od Rijei koju prati. Ipak se po hipostazi od n j e razlikuje. Duh
posjeduje Logosove znaajke. To znai da ima slobodnu volju,
da se sam od sebe giba i da djeluje. Duh odabire to je dobro
i svoje odluke provodi u djelo. 48
Sveto

Trojstvo

Grgur je svjestan da je naa vjera u Boga neprotumaiva.

Svakako je veoma teko razumjeti da je boanstvo istodobno i
brojivo i da umie broju. 44 Kranski je Bog posvemanja
jednota, ali i u punom smislu rijei Trojstvo. 43 Grgur navodi
Mt 28,19 kao dokaz da su u Bogu tri Osobe.46 Stoga se u Bojem
otajstvu dadu promatrati zasebne hipostaze koje se meusobno
O Grgurovoj pneumatologiji, usp. W. JAEGER, Gregor. J. BARBEL, Gregor
100-105; B. SCHULTZE. 46-52; P. GALTIER, Esprit, 180-197; J. DANILOU, Chrismation, 177-198; Notes, 44-49; R. LEYS Thologic, 505.
8 O Duhu u Velikoj katehezi, usp. 4,1-2; 2,1-2; 2,3; 4,4; 3,2.
3,1
3.1; 3,3; 393-5
39,3

28

razlikuju ukoliko su hipostaze. Svaka je boanska Osoba u sebi

hipostaza, zato u Bogu postoji Trojstvo. 47 Uza sve to, krani
v j e r u j u u jednoga Boga. Trojstvo Osoba (prosdpon) i zasebnih bitaka (hypostasis) ne iskljuuje jednost boanske naravi.
Izmeu Oca, Sina i Duha vlada jednota naravi. Oni su jedno
kada je u pitanju narav. U tome pogledu Bog je posvemanja
jednost. 48

<7 1 1; 3.1
1,1; 3,2; 3,3

29

ETVRTO

POGLAVLJE

STVARANJE
Grgur je u zasebnim spisima 1 podrobnije obradio pitanja vezana uz postanak svijeta. O tom je u Velikoj katehezi ostavio tek
nekoliko usputnih napomena. 2 Bilo je gotovo nuno da se a toga
dotakne jer se njegova misao u toj toki temeljito razlikovala od
miljenja pogana, maniheista i gnostika kojima se u djelu obratio. Ve istaknusmo da su gnostici i maniheisti tvar izvodili iz
zloga poela i smatrali je zlim u sebi. Ni grko poimanje nije
moglo bez preinaka unii u kranski poklad. Grci su drali da
je t v a r vjena i svijet neovisan o boanstvu. Bog, po njima, nije
stvorio svijet niti je gibanje svemira ovisno o boanskoj volji. Bog
stoji po strani i ne dodiruje tvar. Ako ona ipak nekako potjee
od Boga, Grci ue da je emanaoijom izila iz Bojega bitka. U
svakom sluaju, oni smatraju da svijet koji motrimo nije djelo
Boga koji se zove Stvoritelj. Stvaranje je kao pojam posve tue
grkoj filozofiji. Svijet, po sudu grkih mudraca, nije plod Boje
volje ni odluke.
Grgurova je misao o stvaranju dosta sloena. Grgur istie da
Bog nije stvorio svijet iz nekakve pratvari. Bia su n a poetku, u
stanovitom smislu, bila nitavilo. Nisu imali nikakav oblik opstanka. Negda ih naprosto nije bilo. Potom je nebitak putem stvar a n j a preao u bitak, Nepostojee je poelo postojali ega nije
bilo, sada se pojavilo, 3
Grgur stvaranje pripisuje Logosu. Logos je sazdao svakolika
bia. Bia su djelo Rijei. Dola su do opstojnosti po njezinoj
volji. Ona im je uzrok. Logos je izmislio bia kad ih nije bilo.
Zato se Rije naziva stvaralakom.4 Grgur n a jednome mjestu
1

U s p . M. MANDAC, Grgur. Spis o djevianstvu, 29-30.

O s t v a r a n j u u G r g u r a , usp. P. ZEMP, Grundlagen, 27-59; 54-57; J. DANlfiLOU,
Etre, 3.27; Notes, 52; J . GAITH, Libert, 32-35. 23-25; 19-20.34 bilj. 1; H. U. von BALTHASAR, Prsence, 19-29; R. GILLET, Homme, 67-72; L. SCHEFFCZYK, Cration,
95-96; E. MUHLENBERG, Unendlichkeit, 138-141; M. ALEXANDRE, Exgfese, 159-186;
A. H. ARMSTRONG, Theory, 427-429; J . BARBEL, Gregor, 96.123.174-175.
a 6,7; 8,18; 15,4; 21,1; 39,6
4 1,9; 1,10; 4,1; 5,2-3; 8,17
2

30

i Duhu doznauje udio u stvaranju. I njega oslovljuje stvaraocem. 5 Budui, dakle, da svijet i sva bia potjeu iz Boje Rijei
i Duha Svetoga, razumljivo je to Grgur smatra da je svijet dobar. 6
Grgur je u nauku o stvaranju morao razrijeiti dvije potekoe.
U prvome redu, nametnulo se pitanje ikako je duhovni Bog u kome
nema materijalnosti mogao stvoriti materijalni svijet. Ako je stvorio tvar, morao ju je donekle sadravati u sebi. Ali to bi znailo
da i u Boga unosimo materijalnost. Meutim, to se protivi uzvienom pojmu o Bogu. Bog, po definiciji, ne moe u sebi sadravati
tvar. On je isti duh (Iv 4,24).
Da bi rijeio tu helenistiku primjedbu, Grgur je zastupao
osebujno miljenje o tvari. Uio je da oma zapravo u sebi ne postoji. Grgur primjeuje da je samo boanska narav u pravome
smislu i u prvome redu bitak. 7 Sve je ostalo u sebi i po sebi nebitak. To vrijedi i za tvar. Po sebi je praznina. Ukoliko postoji,
skup je kakvoa. Tvar sainjavaju kvalitete kao: boja, obujam, teina. Ako se one jedna po jedna odstrane, tvari nestaje. Grgur
nadodaje da su kvalitete po n u t a r n j e m ustrojstvu duhovne datosti. Vraene na sastavne dijelove, u korijenu im je duhovna sila.
P r e m a tome, zakljuuje Grgur, i tvar je u zadnjoj ralambi neto
duhovno.
Tu svoju misao kojom stoji izvan matice onodobne teologije
Grgur je temeljio n a zasebnom poimanju postanka svijeta i pojedinih bia. Postavio je tezu da bia nisu nita drugo doli stvaralaka boanska volja koja se preobrazila u bitak. 8 Osnov je
stvorenoga Boja volja. Iz n j e sve nie, a ne iz nitavila. Bia su
ostvareno boansko htjenje. U stvaranju boanska volja postaje
opredmeena. Otuda je razumljivo to Nisenac tvar svodi na kakvoe u kojima je vidio ostvarenu boansku volju i zato ih smatrao
duhovnima. Na t a j je nain odgovorio na pitanje kako je duhovni
Bog stvorio materijalni svijet koji, kako vidimo, po Grguru, u
svojoj najintimnijoj biti i nije puka tvar. Zato svijet i Bog nisu
suprotne zbilje. Bog je duhovan, ali je i svijet potekao iz kakvoa
koje su duhovne zbilje.
Grgur se svojim naukom o stvaranju suelio i s drugom potekoom. Nastalo je pitanje kako Bog, koji je posve jedan, moe
stvoriti raznoliki svijet nastali u razliitim razdobljima. I tu prua
dosta zanimljivo rjeenje. Tvrdi da je itav svijet u Bogu nastao
odjednom. Sav se kao u klici u jednome hipu naao u Bojoj misli.
5
4,1
1,9-10; 5,2
7 32,6
8
24,2

31

Poela, uzroci i moi svih bia u jednome trenu nastaju u Bojoj

stvaralakoj odluci, iako se u vremenu preobraavaju u pojedina
bia. Zameci, stvoreni odjednom, s vremenom raaju plodove.
Grgur, dakle, mogae zakljuiti da bia postoje ukoliko imaju
dijela u onome koji jedini zapravo posjeduje opstanak. Tvrdio je
da nije mogue da neto postoji to ne bi posjedovalo bitak u
Onome koji jest. Grgur smatra da se svako bie nalazi u Bogu.
Bog sve obuhvaa, sve pronie i sve proima. Boravi u svemu.
Dokle god see bitak, dotle je i Bog nazoan. Bitka izvan Boga
nema. 10 To ipak ne znai da bia omeuju Boga. Bog je neizmjerno
iri nego svijet. Svijet nadvisuje. Beskrajan je i nepriopiv. Mada
se nalazi u svakome biu, nijedno ga ne posjeduje niti iscrpljuje.
Bog je posve razliit od stvorenja.
Recimo takoer da je Grgur smatrao da je in stvaranja neiskazivo otajstvo. Mi, dodue, vjerujemo da je Bog stvorio svekoliko stvorenje, ali u vjeri ne elimo pitati ni zato ni kako
se to dogodilo. Duni smo prihvatiti stvaranje. Ipak se ne
brinemo o nainu kako je svemir postao. To drimo posve neizrecivim i neprotumaivim, 11

9
25.1
10

4.1; 5,3; 25,1; 32,6

" 11,2

32

PETO

POGLAVLJE

ANTROPOLOKA RAZMILJANJA

Openiti

uvidi

Grgur u Velikoj katehezi razmjerno mnogo 1 razmilja o ovjeku i njegovoj sudbini. Iako tu ne nalazimo itavu njegovu antropologiju, 2 ipak se i ovdje uje Grgurova rije o ovjeku i njegovo poimanje boanske ekonomije u svezi s ljudima. 3
Nisenac, prije svega, eH doznati kakav je ovjek bio na poetku kada je izaao iz Stvoriteljeve ruke. 4 ovjek je, openito
govorei, tada bio dobar i u dobru. Posjedovao je visoko dostojanstvo i bio veoma asno bie.5 Logos ga je stvorio iz dobrote, preobilja ljubavi i ovjekoljublja. 0 ovjek je sazdan
da bi imao dio u boanskim dobrima. Grgur pri tom misli na
Boja svojstva koja se mogu nazreti i oitovati. Po njemu se
i sama Boja opstojnost donekle opravdava ovjekovim stvaranjem. Bez ljudske nazonosti u svijetu ne bi bilo nikoga tko bi
promatrao Boju svjetlost, bio svjedokom Boje slave i uivao u
njegovoj dobroti. ovjek je, prema tome, postao da ima dijela u
boanskim vlastitostima i da se raduje u Bogu. 7
Grgur tvrdi da je Bog pralik po kome je ovjek nainjen.
Odnos ovjeka prema Praliku saima se u jednoj rijei, a to
je izriaj slika. Budui da je ovjek Boja slika, u sebi posjeduje slinost s Bogom. Slii najuzvienijem dostojanstvu.
Nisenac istu misao izraava i drugim izrazima. Veli da je ovjek
Boji odraz, njegov lik i prilika. 8
1
a

Poglavlja 5-9
Usp. M. MANDAC, Grgur. Spis o djevianstvu, 93-100.
3 5,8; 5,1
* 5,7; 5,9; 5,3; 8,17
5
5,7; 5,9; 6,10; 33,4
* 5,9; 5,3; 15,1
7 5,4; 5,9; 5,3
8
5,10; 21,2; 21,1; , ; 8,5; 33,4; 6,5; 6,10; ,

33

U Velikoj katehezi naznaeno je i ime ovjek slii Bogu.

Grgur istie da je ljudska dua bogolika i bogoliko otkana. U
ovjeku se nastanila bogolika ljepota. 9 Ralanjujui svoju misao,
biskup iz Nise dodaje da se ovjekova bogolikost nalazi u njegovoj
duhovnosti. U ljudskoj dui, odsjevu Boje ljepote, boravi razum, sposobnost omiljenja i 'rasuivanja. Dua moe stjecati znanja. 10 Ta je svojstva upriliuju njezinom Stvoritelju.
ovjekov je duh na poetku bio slobodan od svih strasti.
Vladao je svojim nagnuima. Dua je bila gospodarica svih poriva
i magona. Nije podlijegala strastvenosti. Bijae slobodna od strasti i u tome slina Bogu.11 ovjek je i u tijelu bio lien patnje
i strasti. Bio je izuzet od m u k e i trpljenja. 1 2 Stvorenoga je ovjeka resila besmrtnosti i vjenosti. U sebi je posjedovao vjeni
ivot.13 Grgur rado naglaava d a je ovjek i po slobodi bio Boja
slika. Za Nisenca sloboda je najljepe i najdragocjenije dobro.
ovjek ju je imao prije pada. Bio je neovisan, slobodan u odluivanju, samovlastan. Nije bio od nikoga podjarmljen ve
posve slobodan.14 Slobodan u sebi, ovjek se slobodno ponaao
i pred Bogom. Smio je rei to je htio i govoriti kad m u se prohtjelo. Data mu je sloboda govora. 15 U odnosu n a druga bia
koja su ga okruivala ponaao se boanski. Bio je vladar zemlje
i svega na njoj. 10 Grgur misli da je stvoreni ovjek bio i izgledom lijep jer je bio odraz Boga koji je Ljepota. 17 Svi darovi
to ih je imao uinili su ga .sretnim i blaenim. Stoga se za to
stanje smije kazati da je bilo potpuno blaenstvo. 18 ovjek je
na temelju primljenih dobara bio s Bogom srodan. Ta mu je srodnost poklonjena da bi po n j o j eznuo za onim kome je srodan.
Srodstvo s Bogom raa u ovjeku neprestanom usmjerenou prem a Stvoritelju. 19
Poetno blaenstvo nije na alost bilo trajno. ovjek je sagrijeio. Pao je i izgubio iskonska odlija. Ona su sva potamnjela,
a neka i utrnula. 20 Grgur saeto naznauje razloge naem sadanjem poloaju koji obiljeava raspadljivost. 21 Uzroci su mno9

5,8; 6,5; 8,17

10 33,1; 50,2; 15,7
" 6,10; 3,3; 8,4
5,8
13
5,6; 8,5; 5,7; 5,8; 16,7
14
5,9; 5,10; 5,12
15 6,10; 6,11
16
6,10

17 6,10
8,3
*9 5,4; 5,6; 5,9

20

6,11

* 5,9; 1,3

34

gostruki i sloeni. Najprije valja istaknuti da se u samome ovjeku nalazila mogunost da napusti dobro i krene na suprotnu
stranu. ovjek je u sebi promjenljiv. U bitak je doao po
promjeni. Sainjen je iz niega. 22 Promjenljivost je, dakle, bitna
obiljeba ovjekove naravi. ovjek je, uz to, obdaren slobodom.
Sam je svojevoljno pristao na prekraj te tako postao samoubojica i vlastiti krvnik. 23 Ipak je presudnu ulogu u ovjekovu
padu odigrao avao. Bio je zavidan ovjeku to ga je Bog uinio
svojom slikom. To se satani inilo stranim i nesnosnim. Ali
nije mogao ovjeka izravno navesti n a zlo jer je ovjek bio u sebi
dobar. Zato je pred ovjeika iznio zlo kao dobro. ovjek je segnuo
za zlim jer se prevario u odnosu na dobro. avao je ovjeka
prijevarom zaskoio, postavio m u stupicu i podmetnuo varku.24 Grgur zakljuuje da je ovjek iz svoje nesmotrenosti i ludosti pristao n a grijeh i umjesto boljega odabrao gore.25
Nisenac posljedicu ovjekova pada prije svega vidi u pojavi
smrti. Smrt je bezizlazna tamnica. Ona nas srdi i najstranije
je zlo. S njome se teko mirimo. 26 Smrt, prema tome, nije ulazila u iskonsku Boju zamisao o ovjeku. Dola je naknadno. Znamen su joj mrtve toge {Post 3,21) kojima je Bog ogrnuo pale
praroditelje. Ali ve otuda to odjea simbolizira smrt, vidimo da
ona n e pripada ovjekovoj naravi nego d a je neto dodana i povrinski kao svako odijelo. 27 Meutim, i smrt ima svoju dobru
stranu. ak se ukazuje nunom. Bog ju je iz pravednosti dodijelio ovjeku. Slui Bojoj ekonomiji s ovjekom. Smrt je odraz
prekomjernoga boanskog dobroinstva
kao takva dokaz je
Boje briljivosti 28 za ovjeka.
Nisenski biskup naznauje d a se po praroditeljskom grijehu
zlo naselilo n e samo u duu ve i u tijelo. Dua se zapravo odijelila
od istinskoga ivota i zato govorimo o duinoj smrti. 29 Ali i
tijelo je pretrpjelo posljedice pada. U n j se uselilo zlo. Zlo se
po grijehu umijealo u tjelesni dio ovjekova bia Na neki nain umijealo se u narav. Grijeh je kao otrov zahvatio tijelo. Tijelo je kao posuda ispunjeno posljedicama praroditeljskoga
sagrjeenja. 30 Tu nie nunost da se zlo iscijedi iz tijela. Tijelo
[5,19; 21,1; 3,18; 6,7
28 5,11: 6,1; 6,9; 20,3
* 6,5; 6,7; 6,8; 6,10; 23,1; 8,6; 21,4; 6,11
7,1; 8,19; 5,12
26
35,4; 8,1
27 5,8; 8 , 1 ; 8,4; 8,5
28
8,4; 35,7; 8,5: 8.1. O spasenjskoj vrijednosti smrti u Grgura, vidi J. BARBEL, Gregor, 125-126; L. MERIDIER, Discours, XLV-XLVI; J. DANIELOU, Etre,
154-185: J. GROSS, Divinisation, 226; J. P. BURNS, Economy, 603.
29

30

8,8

8,7; 8,3; 37,2

35

treba oistiti i osloboditi od neistoe koja je grijeh. 81 Ta uloga

ienja pripada smrti. Ona razdvaja duu od tijela, a tijelo ne
unitava ve ga vraa u poela iz kojih je sastavljeno. 32 Pri tome
iz tijela nestaje nagomilano zlo kao to tekuina otjee iz razbijene
posude. Tijelo postaje isto i spremno da se u uskrsnuu ponovno
sjedini s duom i u tome sjedinjenju ostane zasvagda.
Grgur u Velikoj katehezi naznauje da je ovjeka mogao spasiti onaj kojii ga je stvorio. Kao to je Rije sazdala ovjeka, ona
ga je trebala 33 i otkupiti. Nisenac spasiteljsko djelo zamilja kao
ovjekov povratak liku to ga je imao od poetka. ovjeka
treba ponovno preinaiti i tako urediti poela od kojih je sastavljen da bi imao ljepotu koja ga je krasila od poetka. Logos
je doao m e u ljude da bi ovjeka opet pozvao na milost koju
je imao na poetku. 84
Jednost

ljudske

naravi

Gotovo svi Grgurovi istraivai 35 upozoravaju da je nisenski

bas/kup nekako neobino poimao ljudsku narav. Pri tom je teko
odrediti koji je filozofski sustav na n j utjecao. Moe se pomiljati
na Platonov nauk, stoiku misao i Aristotelova izlaganja. Grgur je
u svakom sluaju smatrao da svi ljudi posjeduju samo jednu narav. Na to se esto vraa i gotovo da je to bitna znaajka njegove
antropologije.
Nisenac ui da je Bog stvorio narav koja se zove ovjek. U
njoj j e ve od poetka obuhvaen itavi budui ljudski rod. Narav,
zvana ovjek, prenosi se raanjem. Svaki pojedinac ima dijeila
u jednoj t e istoj naravi. Ona se na jednaki nain i u istoj mjeri
nalazi u svim ljudima. Stoga se, strogo govorei, ne bi smjelo govoriti o ljudima ve o ovjeiku. U pojedinim ljudima nazona
je brojem ista ljudska narav.
Temelj naravnoj ljudskoj jednosti Grgur dijelom vidi u naoj
duhovnosti. Svi ljudi u sebi posjeduju jedan te isti duh. Bog je u
sve udahnuo svoj dah i tako su postali ivo bie (Post 2,7). Bis31 8,3; 8,7; 35,7; 35,8
32 37,2; 35,8; 8,5; 8,8
33 8,20

34 8 3 * 8 7 * 8 14 * 8 19
35 Usp. J.' DANILOU, Notes, 46.121.122; M. CANEVET, Grgoire, 1001; P. ZEMP,
Grundlagen, 139-149; J. LEBON, Consubstantiel, 632-682; J. R. BOUCHET, Vocabulaire, 632; J. GROSS, Divinisation, 230; W. VOLKER, Gregor, 51.52; J. P. JOSSUA,
Salut, 20; J. GALOT, Rdemption, 191; H. U. von BALTHASAR, Prsence, 23.24; A.
LUNEAU, Histoire, 164-167; D. L. BALAS, Unity, 275-281; R. M. HUBNER, Verfasser, 463-490; J. BARBEL, Gregor, 156-157.104.

36

kiup iz Nise ipak ne zaboravlja da postoji veliki broj ljudi u kojima je ostvarena ista narav. Razlike medu njima zasniva na tijelu
koje je u pojedincima razliito, mada je i ono u svima jedno jer
potjee od istoga praha (Post 2,7). Ali u istome su prahu u
pojedinih ljudi vlastitosti razliite. Razliitosti, uza sve to, ne
prijee da su svi ljudi meusobno istobitni. U svima se podjednako ostvaruje ista duhovna ljudska narav kao to se i tijelo
svih sastoji od istih materijalnih poela.
Grgur i u Velikoj katehezi naznauje da su svi ljudi jedna
ljudska narav. Tvrdi da je itava ljudska narav jedno ivo bie.36
Vidjet emo da je Nisenac dobar dio svojih teolokih tvrdnja izvodio iz osvjedoenja da su svi ljudi zapravo samo jedan ovjek.

se 32,4

37

ESTO

POGLAVLJE

PITANJE UTJELOVLJENJA

Prigovori

protiv

Utjelovljenja

Grgurovi poganski i idovski suvremenici posjedovali su protiv mnogih kranskih istina prilian broj prigovora. I dok su neke
dogme kako-tako ipak prihvatili, Utjelovljenje su u cjelini odbacili.1 Poevi s filozofom Celzom, sve se vie gomilaju primjedbe
na raun toga otajstva. Skupio ih je i izrazio Porfirije u djelu Protiv krana. Pogani su otklonili Utjelovljenje jer nisu mogli prigrliti t v r d n j u Ivanova evanelja da je Isus iz Nazareta Rije postala put (Iv 1,14). To je za n j i h neto neuveno i donekle u sebi
protuslovno. Rije je za Grka najsvetija, najuzvienija i najboanskija zbilja, a put neto najprezrenije, Izvor je svake bijede i nevolje. ovjeku je tua jer je ovjek osoba tek po duhu i pameti.
Stoga poklonik grke misli ne moe zamisliti da je Rije postala
tijelom pa dosljedno i otklanja kranstvo. Istina je da su ponekad
grki umnici govorili da su bogovi prerueni u ljude silazili na
zemlju, ali ope grko poimanje to odbija kao nedostatak, pad i
manu. Bog je na nebu i tamo mora stajati. On ne moe sii na
zemlju. Jedino je ovjek sposoban da se vrati u boanstvo. Uvjet
je da se odjeli od puti. Krani, naprotiv, tvrde da se i Rije
uatorila meu ljudima, postala put (Iv 1,14) te da u Kristu
tjelesno obitava punina boanstva (Kol 2,9).
Polazei od svojih pretpostavaka, pogani, po Grgurovim zabiljebama, izjavljuju da su nezadovoljni oblikom kojim je u
Evanelju Bog posjetio ljude. 2 Za njih je itav Kristov ivot
nedostojan Boga i slabi vjeru u Boga. Pogani su se naroito
okomili na t v r d n j u da je Rije roenjem unila u ljudski ivot. 3 Razlog je tome t a j to su, zaudo, kod ovjeka najvie pre12 Usp. 9,1.
28,2; 9,3; 9,1
3 28,1

38

zirali zaee, boravak u majinu krilu i sami in roenja. Grgur

je, sve i skidajui svaki rug sa svega to je ljudsko, uzalud isticao
da je Isusa zaela Djevica i da ga je kao Djevica rodila. Pogani
su tvrdokorno nijekali kranstvo zbog toga to se u naoj vjeri
ui da se Rije rodila kao ovjek. Takoer su postavljali pitanje
kako Kristovo ljudsko tijelo kao omeena zbilja moe obuhvatiti
beskrajnost boanskoga bia. 4 Bilo im je, nadalje, zagonetno to
se Rije htjela pomijeati s neistoom nae naravi. 5 Jo je poganima bilo tee prihvatiti da je Krist prigrlio ljudsko trpljenje
i na k r a j u ivota okusio smrt. 6 itav kranski govor o Kristu
i njegovu otkupiteljskom djelu poganima se priinjao neloginim
Bojim postupkom. Stalno su isticali da je Boje djelo u Isusovu
ivotu neka vrst duge stranputice, zaobilazni put i prava pravcata zaobilaznica. Sve to, po poganima, Bogu nije trebalo. ovjeka je mogao spasiti odlukom svoje volje. Trebalo je da se
poslui nareenjem jer mu na raspolaganju stoji preobilje
moi.7

Odgoenost

Utjelovljenja

Grgur ipak na zaseban nain vodi rauna o primjedbi naobraenih pogana koji su kranske mislioce stavljali pred potekou
duge odgoenosti Kristova dolaska na svijet. Govorili su: ako je
Isusovo djelo promijenilo svijet i spasilo ovjeka, zato je Bog
tako dugo odgaao dobroinstvo i zato nije zlu, dok je bilo na
poetku, sprjeio umnaanje i irenje. 8
9

Prigovor nije nov. 9 U biti dolazi iz poganskoga poimanja vremena, povijesti i Bojega odnosa prema svijetu. U grko-rimskoj
filozofiji dralo se da je svako dobro postojalo ve na poetku svijeta. Iskon je bio zlatno doba. U povijesti se ne moe dogoditi
nita presudno novo. Vrijeme ili stoji ili je ponavljanje ve minuloga i onoga to je negda bilo. Zato pogani nisu bili sposobni prihvatiti kransku novinu. Nije im bilo jasno da Bog moe progovoriti u dane (Heb 1,2) kada se ozbiljila punina vremena (Gal
4,4). U poganski misaoni svijet nije ulazila kranska poruka o
Bogu koji je napokon u punom dosegu progovorio u ivotu i djelu
4

10,1

5 14

16,1; 32,1
7 15,4; 17,1; 19 ; 32,1
8
29,1
9
USD. J. DANISLOU, Stre, 186-204; Notes, 104; Comble, 27-45; J. R. BOUCHET,
Vocabulaire. 622-623; A. LUNEAU, Histoire, 169-170; J, BARBEL. Gregor* 166-169.

39

jedne odreene povijesne osobe koja je ivjela u datom trenutku

na posve omeenome 'prostoru. Tu je polazite ovdje naznaene
njiihove napomene.
Razumije se da kranski teolozi nisu poganima ostali duni
odgovora. Uinie to pisac Pisma Ddognetu, Irenej i Origen. Svi
su oni razmiljali o smislu vremena koje prethodi Utjelovljenju.
Vjerojatno su pri tom bili nadahnuti Pavlovom rijeju o Zakonu
kao odgojitelju (Gal 3,29) koji je vodio Kristu. Uili su, naime,
da je pretkristovsko razdoblje zapravo duga priprava za Gospodinov dolazak. Isticala su da je trebalo da u ovjeku najprije nikne
enja za Otkupiteljem. Spasenje je dar koji se slobodno prihvaa.
ovjek ga moe eljeti i s radou prigrliti. ovjeanstvo se, dakle,
moralo polako spremiti kako bi bilo u stanju razumjeti veliki Boji zahvat u ljudsku povijest. Neznatnija su udesa pripremala
ljude na najvei dogaaj: Boji osobni ulazak u ljudski ivot. Tako
su ranii kranski teolozi opravdavali i razjanjavali injenicu da
je Utjelovljenje odgoeno za kasnije vjekove, a nije se odmah zbilo
poto je ovjek sagrijeio i pao u zlo.
I Grgur pozna navedeno obrazloenje. Ponekad ga, mada rijetko, naznauje u svojim spisima. Ali u tumaenju predinkarnacijskoga razdoblja preteito je krenuo drugim putem. Oslanjao se
na Dj 17,30 gdje se razdoblje p r i j e Krista naziva vremenom neznanja. U Rim 3,9 itao je da su priije Utjelovljenja svi ljudi
bili pod grijehom. Isti pesimizam dijeli psalmist kada veli da
nitko ne ini dobro (Ps 13,3). Grgur je izrijekom naznaio da
Bog nije smjesta nakon ovjekova pada unitio zlo jer je ekao
da se u naravi u koju je unila bolest zloe oituju svi oblici
zla i da n i j e d a n ne ostane u n j o j sakriven. Spasenje nastupa
kada zloa dosegne konanu m j e r u i vie nema nijednoga oblika
zla to ga ljudi nisu poinili. Tada je Bog po Kristu izlijeio bolest, a ne na njezinom poetku. Uinio je to, poto je zlo prispjelo do vrhunca snage. Tada je iscjeljenje moglo zahvatiti
sve to je bolesno.10
Po Grguru, dakle, Bog ekae da zlo iskae svu svoju mo i
posve se ostvari da bi jednim zahvatom u cjelina unitio tu ljudsku kob. Tako je trenutak Utjelovljenja otajstveno odredila punina
zla. Grgur je drao da zlo mora dosegnuti svoj konani stupanj
jer je poinitelj zla ovjek u svemu ogranien pa i u grijeenjuStoga zlo mora imati odreeni broj oblika i kada to postigne, nuno se ponavlja. Lijek je pak, misli Nisenac, uinkovit kad se
bolest u punini razvije. Zato je ovjekov Lijenik priekao da se
pokau svi izdanci zla. Utjelovljenje je odgodio do punine zla.
i0

40

29,2; 29,4

Vidimo, prema tome, da Grgur pesimiistiki vrednuje vrijeme

to je prethodilo Otkupljenju. Ono je, po njemu, prvenstveno oitovanje ljudske slabosti. Valja priznati da misao nije daleko od
naina kako je Pavao, makar dijelom, shvatio znaenje starozavjetnoga Zakona.
Grijeh

prekorauje

Utjelovljenje

Pogani se ipak nisu dali zbuniti Grgurovim umovanjem. Dobacivali su da je ljudski ivot i nakon obavljenoga lijeenja jo uvijek prepleten grijesima. 11 Pripominjali su da se svijet nije promijenio ni poslije Isusova dolaska. Grijeh i zloa i dalje traju.
Ni krani nisu bez mane i poroka.
Grgur je smjelo odgovorio i na tu primjedbu. Uio je da se
samo povrnome promatrau ini da se s Kristom nije nita izmijenilo meu ljudima. Tko bolje motri, vidi da je nastala temeljita
promjena. Zlo je u korijenu svladano. Tko se sjedini s Kristom,
moe ivjeti estito. Ali kao to se zlo polako irilo polazei od
prvotno siunog zametka, jednako je i s dobrom to ga je donio
Isus. Ono se ne da unititi, a iri se polako. Neprimjetno prelazi
s ovjeka na ovjeka. Meutim, pobjeda je u svakome sluaju
osigurana. Izvojevao ju je Spasitelj. Nitko je nee iupati iz svijeta. Grgur je svoju misao oprimjerio usporedbom sa zmijom. Veli:
Kada zmiji zadamo smrtni udarac u glavu, s glavom odmah ne
ugibaju lanci to dolaze iza nje. Glava je mrtva, ali rep jo uvijek ivi svojom vlastitom snagom i ne gubi ivotno gibanje. Nisenac dodaje Isto opaamo i kod zla. Ono je pogoeno smrtnim
udarcem, ali svojim ostacima jo uvijek remeti ljudski ivot.12
Otuda nastaje udni poloaj kranina. Nalazi se na prijevoju dvaju svjetova. Stari je vijek za n j po Kristu uminuo, ali on ipak
jo uvijek osjea zla nagnua. Meutim, u pobjedu ne sumnja jer
v j e r u j e da je Krist atro glavu zmiji (Post 3,13). To ne znai
da je kraninu uteena borba protiv ostatka zla.13 Ali to je
ratovanje njegov doprinos pobjedi nad zmijinim sjemenom (Post
3,15) i temelj njegove plae na nebesima. 14
Grgur uz spomenute prigovore naznauje u Velikoj
katehezi
da su pogani, openito govorei, pitali iz kojega se razloga Bog
snizio u Utjelovljenju ' zato se pojavio meu ljudima. Njih,
" 30,1
30,1
13 30,1
Usp. J. DANILOU, Notes, 104; 125,128; tre, 186-204.

41

drugim rijeima, zanimae razloitost 13 Isusova dolaska na svijet. Grgur je odgovarao da se Bog utjelovio iz brige za ljudsku
narav. Kao neposredni povod Utjelovljenju naznaivao je Boje
o v j ekol jubl j e.16
Nasuprot svim poganskim i idovskim pritubama protiv Utjelovljenja Grgur u Velikoj katehezi pokazuje da se ono dobro slae
s Bojim vlastitostima i da je izraz vinje dobrote, mudrosti i pravednosti. Utjelovljenje je ne samo mogue ve i opravdano. Oituje Boju mo. Kese ga sva obiljeja ljepote.
Pozitivno

izlaganje

Grgur je u nekoliko navrata 1 7 pisao o kristolokim pitanjima,

Pri tom se redovito zanimao za spekulativni dio Kristova otajstva.
U Velikoj katehezi o Utjelovljenju govori prvenstveno kao katehet i propovjednik. Izbjegava suptilna raspravljanja. Vie ima pred
oima povijesno ostvarenje Utjelovljenja i njegovo spasovno znaenje. Uza sve to glavninu je djela posvetio kristolokoj i soteriolokoj problematici. U Velikoj katehezi imamo uravnoteenu kristoloku misao koja slui na ast svome autoru.

1. Potpunost obiju naravi

ini se d a je Grgurov nain govora o Kristu bio u svoje doba
napadnut. Prigovor je, po svemu sudei, dolazio iz apolinaristikih krugova. Grguru su spoitavali da toboe ui kako u Kristu
postoje dva sina: Sin Boji i Sin ovjeji. Prituba je, iako neosnovana, Nisenca potaknula na oprez. Stoga kada naznauje Osobu koja je postala ovjek najradije govori o Kristu i Gospodinu,
a izbjegava nazive Sin, Boji Sin i Rije. Misli da tako otklanja
i najneznatniji prizvuk nauka o dvama sinovima. Grgur se ipak
ne boji rei da se u Kristu utjelovila Rije koja je Bog i koja
postoji kao zasebna boanska hipostaza. Ona je stvorila ovjeka.
Ona ga i otkupljuje.
Krist je, razumije se, postao ovjekom posredstvom ljudske
naravi. Kako pak Grgur dri d a se ovjek sastoji od tijela i due,
bez oklijevanja ui da je Krist po utjelovljenju posjedovao oba
temeljna ovjekova sastavna dijela. Time je otklonio uenje po ko15
16

14; 15,1
15,2; 15,1
i? Usp. M. MANDAC, Grgur. Spis o djevianstvu, 26-27.

42

me Isus nije imao pravo ljudsko tijelo. Gnostici su, naime, kako
znamo, tvrdili da je Krist bio samo prividno ljudsko bie. Tek je
kroz Mariju proao, ali od n j e nije nita uzeo. U n j e m u nije kolala naa krv. Nije posjedovao ljudske puti. Vjerojatno su se ti
krivovjernici stidjeli injenice to se Bog rodio. Grgur je odgovorio da u roenju nema nita neasno te se zato pristoji Bogu.
Drugi su, takoer oklijevajui s obzirom n a Isusovo tijelo, smatrali da je Krist uzeo nebesko tijelo 18 jer je dostojnije i u njemu
se pojavio na zemlji. I tu je t v r d n j u Grgur zanijekao. Naznaio je
da je svako tijelo jednako daleko od Boga. Stoga za Krista ne bi
bilo nita hvale vrednije da se umjesto ljudskim tijelom zaogrnuo
nebeskim. Uostalom, takvo Utjelovljenje, po Grguru, ne bi imalo
smisla. Grijeh nije bio na nebu ve u svijetu. Zahvatio je ovjeka.
Nastanio se u ljudskoj puti. G r g u r otuda zakljuuje da je za ovjekovo ozdravljenje bilo nuno da Krist prigrli pravo i nepatvoreno
ljudsko tijelo.
Nisenski biskup u kristologiji nije zanemario ni ljudsku duu.
Shvatio je da Krist i n j u treba imati jer bez n j e nema ljudskoga
bia. Mi pak znamo da su mnogi teolozi, Grgurovi suvremenici,
krzmali kad je u pitanju Isusova ljudska dua. Nisu bili naistu
da li je Gospodin uope uzeo duu ili ju je u njegovu tijelu zamijenila Rije. ak ako su i priznavali da je Krist posjedovao duu,
nisu joj pripisivali gotovo nikakvu otkupiteljsku ulogu. 19 Grgur,
naprotiv, bez sustezanja ui da Krist ima ljudsku duu i da je ona
nuna za otkupljenje.
Smijemo, dakle, zakljuiti da je Krist, po Grguru, uzeo cjelovitu ljudsku narav, duu i tijelo. Ta narav nije u sebi bila niim
iznimna ni posebice odlina. Jednaka je svakoj drugoj ljudskoj
zbilji. Krist je uzeo od ljudi to je kod njih zatekao kad se nastanio meu nama. Njegova je put istovjetna sa svakim drugim ljudskim tijelom i dua poput svake druge ljudske due.
G r g u r dosta esto Kristovu ljudsku narav naziva ovjek.
Ponavlja da je Krist uzeo ovjeka. Grgur uzetoga ovjeka
ponekad naprosto zove ovjek. Ali ga takoer oslovljuje Gospodinov ovjek, ovjek odozgo, Boji ovjek i Kristov ovjek. Slian je naziv bogonosna put. 20 Nisenac svim tim izrazima
eli rei da je Krist pravi i potpuni ovjek koji posjeduje sve to se
odnosi n a ljudsku bit. Moramo ipak nadodati da e takvi izriaji
kasnije u kristologiji postati sumnjivi pa ak i krivi. Otro ih je
u sukobu s Neto rij em osudio iril Aleksandrijski. Drao je da
18
19
20

27,3-4
Usp. M. MANDAC, Pisma, 68-71.
11,1; 11,2; 16,9; 26,4; 10,4; 25,1; 27,3; 32,4; 37,2; 37,4; 37,9

43

ukljuuju nauk po kome bi Krist najprije bio ovjek u koji se

tek naknadno nastanila Boja Rije. Otada, i tako shvaeni, spomenuti izrazi kao naznaka konkretne Kristove ljudske naravi nisu
vie u uporabi u Crkvi. Zaista mogu voditi u zabludu. Ali Grgur
je bio posve u pravu kad ih j e on upotrebljavao. Shvaao ih je
drukije nego nestorijevski teolozi. Za njega su naprosto naznaivali da Krist posjeduje pravu ljudsku zbilju.
Grgur se posluio jo jednim izrazom koji e kasnije biti osuen. Tvrdio je da Isusova ljudska narav ima svoj vlastiti prosopon.
Rije prdsopon ve je bila udomaena u trojstvenoj teologiji gdje
se uvrijeilo govoriti da su u Bogu tri prosopona. Oito je da
se tada rije prdsopon shvaa kao naznaka za pojam osobe. Prdsopon, dodue, moe znaiti zaebnu jedinku u odreenoj vrsti bia,
ali takoer slui kao izraz za krinku, krabulju, glumaku ulogu i naprosto ljudsko lice. Grgur, dakle, tako mnogoznanu rije p r i m j e n j u j e na Isusovu ljudsku narav. Dri da to mora
uiniti. Kada Isusova ljudska n a r a v ne bi bila zasebni prosopon,
Krist bi, uzimajui ljudsku bit, sa sobom sjedinio svukoliku ljudsku
narav. Grgura je, prema tome, sililo njegovo poimanje ljudske
naravi da Isusovu ovjetvu prizna zasebni prosopon. Predaja ga
u tome nee slijediti. ak e u nestorijanskim sukobima biti zabranjeno govoriti o ljudskom prosoponu u Kniistu. Takav govor ukljuuje nauk o dvjema osobama u Kristu. Isus ima samo jedan prdsopon. To je osoba Rijei.
Grgur Iusovu ljudsku n a r a v takoer naziva hipostazom.
I to e biti otklonjeno poslije Efekog sabora. Rije e se tada
upotrebljavati kao oznaka za osobu i s pravom e se govoriti da
j e u Gospodinu jedna hipostaza, i to hipostaza Logosa koja
uzima ljudsku bit i u sebi je uosubljuje. Ljudsko u Kristu nema
svoje osobe. Meutim, u Grgurovo vrijeme izriaj hipostaza jo
uvijek ima dvostruko znaenje. Osim to znai zasebnu zbilju
koja je osoba, ako je razumna, hipostasds oznauje neto to
zaista postoji. Po Grguru, Isusovo ljudstvo nije neto eterino, maglovito i prividno ve istinska ljudska put i prava dua i zato
hipostaza.
Gotovo ne treba ni spominjati da je biskup iz Nise osvjedoen
d a Riije u Utjelovljenju nije izgubila nita od svoje boanske
biti. Stoga Grgura drimo za teologa dviju potpunih naravi u
Kristu. Ali on ni zaas ne dvoji o jednoti Kristove osobe. Toliko
je u to uvjeren da o tome uope ne raspravlja. Za n j se ta istina po
sebi razumije. Nama bi ipak bilo drago da je i o tome pisao. Bilo
bi to, zacijelo, od velike koristi za krastologiju narednoga teolokog narataja.
44

2. Kristoloko sjedinjenje
Grgur je razmiljao i o nainu na koji su u Kristu sjedinjene
boanska i ljudska narav. To e, istina, postati predmetom dubokoga i svestranoga teolokog istraivanja u iduem stoljeu. ak e
biti prijepornim pitanjem izmeu tadanjih vodeih teolokih kola
u Antiohiji i Aleksandriji. Problem e rijeiti dva opa sabora
u Efezu i Kalcedonu. Ali pitanje je ve postavio Apolinar te
ne na n j morao osvrnuti i Grgur.
Nisenac je bio svjestan da kod Utjelovljenja stoji pred otajstvom. Isticae da je sjedinjenje u Kristu neizrecivo i neiskazivo. Stoga se krani suzdravaju od istraivanja kako se Utjelovljenje zbilo. To je nedostupno i premauje razum. Ne smije se,
dakle, ni pomisliti da se moe odgovoriti n a pitanje kako se
dogodilo sjedinjenje u Kristu. T a j kako ne spada u opseg spoznaje. Mi ne uspjevamo uvidjeti nain kako je boansko primijeano s ovjekom. 21
Grgur je, usprkos svemu, o tome misteriju temeljito razmiljao
i pruio stanoviti odgovor na njegovu tajanstvenost. Drao je da
je u Kristu dolo do sjedinjenja boanske i ljudske naravi. Sjedin j e n j e se odigralo n a razini naravi. I to je od presudne vanosti
jer je t a j dodir dviju naravi poetak i vrelo naega spasenja. Boanstvo je moralo dotaknuti nau bit da bi Otkupljenje bdio cjelovito.
Grgur ui da se Rije neposredno sjedinila i s tijelom i s
duom. On, prema tome, otklanja kristologiju u kojoj se govorilo
da se Rije izravno sjedinila samo s duom i tek njezinim posredstvom s tijelom. Krist je, po Grguru, Rije koja se sjedinila sa
stvorenom duom i tijelom koje potjee od Djevice.
Razumije se da je Nisencu valjalo nai pogodne rijei kojima
se dade izraziti sjedinjenje boanskoga i ljudskoga u Kristu. On
se u t u svrhu sluio s nekoliko terminolokih skupina koje dolaze
iz razliitih vrela.
Grgur esto 22 ponavlja da se u Kristu boanstvo putem mijeanja spojilo s ljudskim. Napomenimo da pojam mijeanje
potjee iz stoike filozofije. Stoici su tvrdili da je mijeanje postupak u kome se pomijeane naravi meusobno proniu i proimlju. Tako tvore cjelinu, ali sastavnine pri tome ne gube svoje
bitne znaajke. Grgur se, dakle, posluio stoikom slikom da izrazi
21
22

16,6; 11,2; 11,1

14; 11,1; 27,1; 16,6; 27,1; 37,12; 37,8

45

jedinstvo u Kristu. Ona mu omoguivae tvrditi da je Krist cjelina u kojoj su najue povezane dvije raznovrsne naravi koje pri
mijeanju n e gube svoje osnovne obiljebe.
Nisenac dri da se ljudska narav u Kristu po mijeanju s
boanstvom u neku ruku rastopila u boanskoj biti. Misao je oprimjerio odnoajem kapi octa prema oceanu. Kapljica octa, izlivena
u more, nestaje u oceanu. Tako je nekako s ljudskom naravi u
odnosu prema boanstvu. Ta e usporedba postati slavna u doba
monofizitskih rasprava. Monifiziti e se na n j u pozivati kao na
dokaz. Ali e to biti iskrivljivanje Grgurove namjere. Ve istaknusmo da je Nisenac bio odluni diofizit i zato je svako rnonofizitsko prizivanje na n j krivotvorina. Grgur je rijeju mijeanje
i slinim izrazima elio zapravo rei da je ljudsko u Kristu najue
i neodvojivo vezano uz boansko.
Grgur posie takoer za izrazima doi u dodir i vezati23
da bi izrekao kristoloko sjedinjenje. Upotrijebio je i imenicu spajanje 24 koju e kasnije osuditi Ciril Aleksandrijski. Priinit e
se nezgodnom jer nedovoljno istie dubinu i posvemanjost sjedinjenosti boanskoga i ljudskoga u Kristu. Ostavljat e mogunost
da se pomisli kako je ljudska n a r a v povezana i pripojena s Rijeju samo nekom moralnom svezom. Jednako e i navedeni glagoli
postati sumnjivi. Grgur je pak sve te rijei upotrebljavao drei
da dobro naznauju Boju naklonost i silaenje prema ljudskome
biu. Posluile su mu da izrazi boansku snishodljiivost koja posebice dolazi do izraaja u Utjelovljenju. Tu je boansko stupilo
u dodir i dotaknulo ljudsko u svoj njegovoj udaljenosti od Stvoritelja.
Novu skupinu izraza za kristoloko sjedinjenje Grgur oblikuje
polazei od Pavlove izreke uzevi u Fil 2,7. Grgur pie da je
Rije uzela25 ljudsko. Uz to govori o uzimanju i primanju
ljudske naravi. Pravu Grgurovu n a m j e r u razabiremo u prijedlozima gore (and) i k (pros) to ih je dodao Pavlovoj jednostavnoj rijei. U Grgura susreemo glagole podignuti uvis
na
sebe uzeta te imenice ponovno primanje i uzimanje k sebi.
Naglasimo da navedene izriaje rijetko u kristologiji itamo prije
Grgura, a on ih je posijao po svim svojim kristolokim ulomcima.
Grgur u skladu s Pavlom u Fil 2,6-11 istie da Rije uzima ljudsko
da bi ga gore uzdignula i privukla k sebi. Utjelovljenju je cilj
23 15,7; 16,2
24
Rije je o glasovito-m i z r i a j u synpheia. Usp. M. MANDAC, L'union christologique dans les oeuvres e Thodoret antriures au cocile d'phfese 9 u EThL
47(1971),
85.
25
16,8; 16,9

46

da se uzvisi ljudska narav. Bog je uzima da bi je sjedinio sa

sobom i tako proslavio. Svrha je kristolokoga uzimanja proslavljenje ljudskoga boanskom slavom.
Grgur je u kristologiji rabio i rije sjedinjenje. 26 Ona je n a j bolji i najjai izraz kojim se odreuje povezanost i blizina ljudskoga
i boanskoga u Kristu. Rije jedinstvo prevladat e u kristolokoj termilogiji. Kristova se ljudska narav u Utjelovljenju sjedinjuje s boanskom. Grgur je n a temelju izriaja kojima je oznaio odnos ljudskoga i boanskoga u Kristu bio ovlaten govoriti da
je Bog u zajednitvo s naom naravi i bio dionik ljudskoga. 27

3. Posljedice sjedinjenja
Polazei od naznaenoga naina kristolokoga sjedinjenja,
Grgur je izvukao nekoliko zakljuaka u odnosu na Kristove naravi.
Isticao je da boanska i ljudska narav uvaju svoje vlastitosti. 28 Sva
obiljeja to krase te dvije biti svojina su Kristova u njegovu zemaljskom ivotu. Ali budui da je Krist jedna osoba, postoji uzajamni utjecaj jedne naravi na drugu. Boanstvo je prigrlilo Kristovo ponienje. Ve je Pavao govorio o kenozi u Fil 2,7. Neto
od toga preuzima i Grgur. Istinska je kenoza to to je Bog prisvojio sva Isusova ponienja. Ali kenoza je i u tome to Krist nije
na zemlji ivio u poastima koje mu pripadahu kao Bogu ve se
vladao poput Sluge koji pati. Apostol je zabiljeio: Iako je bio
bogat, zbog nas je postao siromaan (2 Kor 8,9).
Grgur se pitao za dobrobit to ju je imala Isusova ljudska
narav radi sjedinjenosti s boanstvom. Ovdje je njegova misao sloena i poneto neobina. Drao je da se poloaj Isusova ljudstva
donekle mijenjao u odnosu na boanstvo. Bilo je, dakako, posveeno u samome trenutku kristolokoga sjedinjenja. Posvetila ga je
milost koja je u njemu boravila. 20 Ipak se to posveenje uveavalo i postajalo temeljitije. Bivalo je kroz Isusov zemaljski ivot
dublje i sve to opsenije. Svu je puninu i irinu dobilo tek u uskrsnuu. Tada su se n a Isusovo tijelo u cjelini protegnule boanske
vlastitosti. Grgur ima pred oima Apostolove tvrdnje u 1 Kor
15,42-44 gdje se Isusovu uskrslome tijelu pripisuju boanske vla- 10,4
27 13 3* 15 2' 23 1* 32 2
O Grgur-ovoJ kristologiji, usp. J. DANlELOU, Notes, 101-128;
Christ, 370-377; Toten, 156-158; J. LlEBAERT, Incarnation, 158-162;
Vocabulaire, 537-550.566-579; J. J. LYNCH, Prdsopon, 728-738; J.
propos,
161; J. BARBEL, Gregor, 129-133; 140-142; 151-153; 166-169;
29
37s9; 37,10

A. GRILLMEIER,
J. R. BOUCHET,
LEBOURLIER, A
171-173.

47

stitosti neraspadljivost, slava, sila i duh. Tek na Uskrs

Gospodinovo tijelo dobiva puni udio u svojstvima Rijeci. Gotovo
da tada prestaje biti obina ljudska put. Grgur tu meu ipak nije
prekoraio. Zapravo priznaje da malo to zna o Kristovu proslavljenom tijelu. Na temelju Dj 2,36 smatra da je Bog kroz uskrsnue
Isusovu ljudsku narav uinio Gospodinom i Kristom. Tada se
u Isusovu ljudstvu zbilo posljednje preinaenje i posvojenje. 30
Grgur veli da se tijelo preobrazilo u boansko dostojanstvo, budui da je u njemu boravila Rije koja je Bog. Ono se u uskrsnuu poboanstvenilo. 31 Kada se Isusova ljudska narav oslobodila smrti, mijeanjem je s boanskim postala boanska. 32

Zl,9

81 35,1
32 25,2

48

SEDMO

POGLAVLJE

OTKUPLJENJE
Novozavjetnu soteriologiju moemo, kako se zna, svesti na
tri tipska oblika. Pavao je prvenstveno isticao spasitijsku vrijednost Isusove smrti, njegova uskrsnua i nebeskoga proslavljen]a.
itav je kranski ivot promatrao pod znakom Gospodinova dolaska u slavi kada se ima dogoditi kraj (1 Kor 15,24). Apostol se
u svome navijetanju malo osvrtao na spasenjsko znaenje Kristova
roenja i njegova ovozemnog ivota. ak naglauje da nije poznavao Krista po tijelu (2 Kor 5,16).
Sinoptika je predaja pokazivala otkupiteljsku vrijednost obinih Isusovih ljudskih ina i njegove rijei. Stoga nam opisuje
Gospodinov boravak na zemlji i njegovu propovijed. Tek je Ivan
u nekoliko navrata istaknuo soterioloko znaenje Utjelovljenja.
To se prije svega odnosi na njegove tvrdnje u uvodu u Evanelje.
Ivan je zabiljeio da je Rije postala put (Iv 1,14) kako bi svako
tijelo posredstvom Utjelovljenoga steklo milost i otkupljenje. Imajui pred oima cjelokupni Kristov boravak meu ljudima, Ivan
veli da je vrelo ivota (Iv 1,3-4). Inae smijemo rei da u Novome zavjetu spasenjska uloga samoga ina Utjelovljenja nije naroito osvijetljena i naglaena. Svi se novozavjetni soterioloki
oblici, iako nerazmjerno, nalaze i u Grgura iz Nise,

1 Spasovno znaenje Utjelovljenja

Grgur iz Nise kao malo tko prije, a i poslije, njega naglauje
spasenjsku korist Utjelovljenja. 1 Po njemu, otkupljenje se ve gotovo u cjelini obistinilo u Utjelovljenju. Preostali spasenjski ini
konani su razvitak onoga to se zbilo kada je Rije postala ovjekom. Grgur naznauje da se boanska narav sjedinila s naom
da bi spasila ljudski rod. 2 U Utjelovljenju se ozbiljuje svrha i Usp. J. P. JOSSUA, Salut, 20.21; J. R. BOUCHET, Vocabulaire, 614-630; B.
STUDER, Soteriologie ,142; W. VOLKER, Gregor, 50-52; R. M. HUBNER, Einheit,
95-101; J. GALOT, Redemption, 191.192.
^ 19

49

tavoga Kristova zahvata u povijest. Tada se ostvaruje ljudsko poboanstvenjenje. Grgur biljei.* Bog se pomijeao sa smrtnom naravi da bi ljudsku narav po zajednitvu s boanstvom poboanstvenio.3 Utjelovljenje je, po Grguru, svadba na kojoj se slavi vjenanje Boje Rijei s ljudskom biti. Tada je ustanovljena Crkva,
Kristovo otajstveno tijelo. Isus je, dodue, u Utjelovljenju prigrlio
jednu zasebnu ljudsku narav, ali po n j o j je stupio u dodir sa svakim ljudskim tijelom i duom. Spasenje, proizalo iz Utjelovljenja,
protee se na svaki ljudski bitak. Svaki je ovjek u Utjelovljenju
ve dotaknut milou.
Nisenac je taj svoj nauk potvrivao prvenstveno svojim uvjerenjem da itavi ljudski rod zapravo posjeduje jednu jedincatu
ljudsku narav koja je, kako smo ve istaknuli, nepodijeljeno nazona u svakom pojedinom ljudskom biu. 4 Kada Rije postaje
ovjekom, nuno stupa u dodir sa svakom ljudskom osobom. Ljudska narav to ju je posjedovao Krist vee ga sa svim ljudima.
Ono to se u Utjelovljenju dogodilo s Kristovom ljudskom naravi
vrijedi za svakoga pojedinca u kome je prisutna ista ljudska n a rav. To doticanje ljudske biti kojim se ona poboanstvenjuje, jer
je dodiruje boanstvo Rijei, vrelo je spasenja za cijeli ljudski rod.
Taj nain poimanja otkupljenja u povijesti se dogme naziva fizikom ili mistikom teorijom. 5 Naziv je djelomice toan. Nisenac
zacijelo ui da fiziki dodir ljudske naravi, ostvaren u Utjelovljenju, postaje izvorom spasenja. Ali time se, ni po Grguru, ne
obistinjuje, gotovo mehaniki, spasenje. U hipostatskom je sjedin j e n j u postavljen temelj, poloena osnova i pruena mogunost
za otkupljenje svakoga ovjeka. Povijesno, i u zbilji, izbavljenje za
pojedinca proizlazi iz ovjekova duhovnog nastojanja. Onaj se spaava tko Utjelovljenje prihvati vjerom, obavlja sakramente i ivi
u skladu s evaneljem. Fizika teorija koja prevladava u Grgurovoj soteriologiji i koju je on doveo do vrijedne ravnotee ponekad se, rekosmo, naziva mistinom. eli se kazati da otkupljenje nadasve dolazi iz osobnoga sjedinjenja boanske i ljudske
naravi u Kristu. To je pak neistraivi misterij i vrutak cjelokupne
kranske mistike.
Grgur je za svoje shvaanje otkupiteljskoga smisla Utjelovljen j a traio uporite i u Svetome pismu. 6 U tu se svrhu pozivao na
Rim 11,16 gdje Pavao govori o prvini koja posveuje itavo ti8 37,12
4 Usp. R. M. HUBNER, Einheit, 113; J. R. BOUCHET, Vocabulaire, 581; J.
BARBEL,
Gregor, 140.
5
Usp. R. M. HUBNER, Einheit, 9-25.96-99; J. DANIfiLOU, Notes, 120-128; J.
GROSS, Divinisation, 231; J. GALOT, Rdemption, 180.195.
Usp. P. ZEMP. Gruiidlagen, 144,211-216; R. M. HUBNER, Einheit, 96-99; H, U.
von BALTHASAR, Prsence, 111=

50

jesto. Apostol, naime, polazei od Br 15,19-21, ui da posveene

prvine posveuju cijelo tijesto. Ako je posveen dio, sveta je
i cjelina kojoj dio pripada. Po Grguru, Isusova je ljudska narav
prvina. Kada je n j u u Utjelovljenju posvetila i poboanstvenila
Rije, isto se protegnulo i na ostalo tijesto. Milost je zahvatila
itavu ljudsku narav.
U pozadini ovoga uenja zacijelo je nauk o Kristu, Novome
Adamu. Snagom zakona solidarnosti i supstitucije to god se dogaa s Novim Adamom, zbiva se i s vjernicima koji su njegovo
tijelo.
Grgur se pri tumaenju vrijednosti Utjelovljenja za cijeli
ljudski rod poziva i na Kol 1,15 gdje se o Isusu veli da je prvoroenac. Izreka je, kako je poznato, teko protumaiva. Arijevski
su se teolozi n a n j u pozivali kad su tvrdili da je utjelovljena Rije
stvorena. Po njima, iz Kol 1,15 proizlazi da je Rije, iako jedinstvena, ipak jedno od mnogih stvorenja. Arijevci su mogli tako
govoriti jer su raanje poistovjeivali sa stvaranjem. Oci su, openito, izraz prvoroenac shvatili kao naznaku za vjeno boansko
raanje Rijei. Grgur ga pripisuje Isusovu ljudskom postanju. 7
Krist se, dodue, rodio u punini vremena (Gal 4,4), ali u najdubljem smislu rijei on se prvi u Bojem nacrtu prvi rodio
nainom kakav je Bog bio zacrtao za ovjeka. Tako Krist svojim
roenjem ostvaruje boansku zamisao o ovjekovu raanju.
Grgur rado i ponovljeno istie da se Isus zaeo djevianski
po snazi Duha Svetoga. Na taj se nain imao roditi svaki ovjek.
Sadanji oblik raanja posljedica je pada. Bez Iskonskoga sagrjeenja ljudi bi se mnoili duhovnim nainom. Takvim se roenjem
rodio jedino Krist te je i za to prvoroenac.
Grgur, nadalje, Utjelovljenje promatra kao produetak starozavjetnih teofanija. Misao je veoma drevna. Poznavahu je apologeti, Po njima, teofanije nisu Jahvina oitovanja ve objavljenje
Rijeci. Najvea pak i najvrednija teofanija Rijei jest njezino Utjelovljenje. Grgur uz to istie da postoji razlika izmeu starozavjetnih teofanija i Utjelovljenja. Teofanije su se dogaale u korist znamenitih ljudi dok je Utjelovljenje objavljeno priprostom i jednostavnom puku. tovie, ono je zbog grenika
u korist njihova
otkupljenja.
Svrha Utjelovljenja bijae iscjeljenje ljudske naravi. Nisenac
grijeh esto naziva boleu, ovjeka bolesnikom, a Krista naim
lijenikom. U tu je svrhu upotrijebio i ve spomenutu usporedbu
po kojoj ljudsko u Krastu nalikuje kapljici octa koja se izgubila u
" Usp. P. ZEMP. Grundlagen, 211-214; U. von BALTHASAR, Prsence, 111.

51

oceanu Logosova boanstva. Slika, osim to naznauje nain sjedin j e n j a ljudskoga a boanskoga u Kristu, ima i soterioloku vrijednost. Po onodobnom, naime, poimanju ocat, pomijean s oceanskom
vodom, postaje odlian lijek. Grgur s usporedbom eli rei da je
Gospodinovo boanstvo odigralo ulogu lijeka za ocat nae naravi. 8
Po Grguru, smisao Utjelovljenja odaje i injenica to se Krist
rodio u pilji. Tono je da o n j o j nema rijei u Evanelju. Po
Luki Isus se rodio u tali i bio poloen u jasle (Lk 2,7). Apokrifna
su evanelja veoma rano stala govoriti o pilji. Izraz se takoer
ita u Justina. Upotrebljava ga i Origen.
Bilo je gotovo neminovno da se betlehemska pilja povee s
Platonovim mitom o peini. Filozof je, znamo, napominjao da ovjek ivi u pilji i zato ne pozna ni svjetlo ni istinu. Valja mu izai
na danje svjetlo, ostaviti pilju i poeti ivjeti za istinu i po istini.
Grgur je prihvatio govor o pilji. Tvrdio je da je Rije na Boi
sila u pilju i tamu. Tama je ljudski ivot. Tako se izraava i
evanelist u Iv 1,5. ovjek je prije Krista ivio u grijehu. Stoga
mu je ivot bio taman. Naliio je ivljenju u pilji u koju ne dopire ni traak sunca ni svjetla. Iz te ga je tame i pilje izveo Krist
kada se sam po Utjelovljenju spustio na ovu mranu zemlju. Time
je obasjao svakoga ovjeka koji dolazii na svijet (Iv 1,9). Zato
Grgur za Krista kae da je Svjetlo koje je zasjalo u tmini. 9 Razumije se da ima na pameti pononi silazak Rijei u pilju ljudskoga ivota.10
Po Grguru, Isusovo roenje dokida grijeh koji je zaneistio sami na iskon.11 Dok se, kako veli Psalmist, svaki ovjek
zainje u grijehu (Ps 51,7), Krist je zaet u istoi. Ta je istoa
zbrisala neistou to nas pritie od majina krila i utrobe (Iz
48,8; Ps 58,4). Ako se Job pitao: Tko moe uiniti istim onoga
koji je zaet iz neista sjemena i odgovorio posve odluno nitko
(Job 14,4), kranin zna pozitivan odgovor n a to kobno pitanje. U
Isusovu je Utjelovljenju dokinuta iskonska neistoa koja je blatila svako zaee.

2. Soteriologija Gospodinova zemaljskog ivota

Grgur u Velikoj katehezi ne govori rijetko o Isusovu smrtnome ivotu. 12 Ali ni on poput ostalih teologa svoga vremena ne raz8

Usp. J. R. BOUCHET, A propos, 587.

10 24,4
Usp. J. R. BOUCHET, Vocabulaire, 625-627; J. DANlELOU, Etre, 165-174.
"
27,1
12
Usp. 23,2.

52

misija o tome da li je taj ivot otkupiteljsko djelo. Pod tim kutom

nije promatrao Isusov prolazak zemljom. Ipak se na jednome mjestu i o tome izjasnio. Drei da je ljudski opstanak grean u itavoj
duini, a ne samo u svome iskonu i svretku, 13 Grgur istie
da je Isus morao proivjeti cijeli ljudski ivot da bi ga u cjelini
oistio i posvetio.
Nisenac od otajstva Isusova ivota posebice vodi rauna o krtenju na Jordanu u kome je Krist postao prvoroenac meu mnogom braom u (Rim 8,29). Prvi je doao u posjed Duha Svetoga.
Isrtma je da Krist svoj ljudski zaetak duguje Duhu [Mt 1,16; 1,18;
Lk 1,35) ali je Duh opet na n j siao na krtenju (Mt 3,16) da bi
ga odveo u pustinju (Mt 4,1) i s njime bio u cjelokupnom djelovanju sve dok nije u njemu prinio svoj ivot Ocu (Heb 9,14). Sto
se pak zbilo s Kristom kao prvoroencem na jordanskom krstu
dogaa se i s preostalom mnogom njegovom braom. Obuzima ih
isti Duh i osposobljuje da proslijede Gospodinovo djelo na zemlji. 14

3. Isusova smrt
Grgur je posjedovao toan pojam o Kristovu preminuu. Dok
su neki teolozi, njegovi sudobnici, Isusovu smrt tumaili kao odvojenje boanstva od ljudske naravi, Nisenac ju je, pravilno, shvatio
kao razdvajanje tijela i due.15 Ali, dodavao je, Rije i poslije
smrti na Kriu ostaje sjedinjena i s duom i tijelom. Grgur je otuda
izveo vane soterioloke zakljuke 10 .
S obzirom na Kristovo tijelo, Grgur veli da ono poslije Isusove
smrti dospijeva u iskopani grob. Meutim, s tijelom je ostalo sjedinjeno boanstvo i tako ga ouvalo od raspadijivosti. Time je Rije
nadjaala silu koja je svako tijelo snagom smrti vraala u nitavilo. Podzemljem je do Krista vladao avao. U svojoj je moi po
raspadijivosti drao sve preminule. Taj je zakon dokinulo Gospodinivo tijelo sputeno u zemlju.
Tu ulogu Isusova ukopa poinju sve vie isticati teolozi etvrtoga stoljea i zato ukop postaje jednom od toaka Vjerovanja. Isus
ukopom silazi pod zemlju. Dospijeva u predio gdje se nalazio svaki
ovjek poslije smrti. Tim je k r a j e m po smrti gospodario Satana.
U svojoj je ruci drao svakoga ovjeka. Neraspadljivou svoga
tijela Krist je nadjaao tu neprijateljsku silu.
13 27,1
14
Usp. W. VOLKER, Gregor, 56; J. BARBEL, Gregor, 164; A. LUNEAU, Histoire, 157.

16,7
16
35,4-6. Usp. A. GRILLMEIER, Toten, 156-158; Mit, 180; J. LEBQURLIER, A
propos, 161; J. BARBEL, Gregor, 199; J. DANIELOU, Notes, 118-120; Mort, 63-72.

53

Naglaujui znaenje Isusova silaska u podzemlje, Grgur doziva u pamet misao ve nazonu u Novome zavjetu. Znamo da je
Ivan zabiljeio da tama (Iv 1,5) nije mogla zadrati u svojoj
vlasti Svjetlo. Evanelist, oito, ima pred oima Gospodinov silazak
u tamu smrti gdje vladae Protivnik. Ta sila nije bila sposobna
zadrati Isusovo tijelo jer je po sjedinjenosti s boanstvom ostalo
netaknuto i neraspadnuto. I Pavao je spominjao Kristov silazak
u donje krajeve (Ef 4,9). Tvrdio je da je Isus siao u bezdan
da bi ga otuda Bog uskrisio (Rim 10,7; 10,9). Najoevidniji je ipak
Petar. Veli da je Isus poslije smrti propovijedao duhovima u tamnici (1 Pt 3,19) i >mrtvima navijestio Evanelje (1 Pt 4.6). Isusovo polaganje u grob konana je pobjeda nad Satanom. Stoga se
spasenje protee na itav ljudski rod.
Poslije smrti na Kriu Isusova se dua vraa Bogu. Evanelje
biljei da je pola u raj (Lk 23,43). Tamo ju je uvela Rije koja
je s njome ostala trajno sjedinjena. Krist je sa sobom poveo i
dobroga razbojnika (Lk 23,39-43). Time su se prvi put rastvorila
rajska vrata zatvorena kada je ovjek istjeran iz vrta (Post 3,24).
Ljudi se odsele mogu vratiti Bogu.
Izuzmemo li razmiljanje nad Isusovim ukopom, valja priznati
da je Grgur malo istraivao spasovnu vrijednost smrti na Kriu.
On, dodue, pozna znaenje Gospodinova preminua. Pisae da je
Bog radi smrti prigrlio roenje. 17 Takoer je tvrdio da se Krist
nagnuo nad na le i do te mjere pribliio smrti da se sjedinio
s umrlou kako bi nama pruio ruku jer nam je bio potrebit
povratak iz smrti. 18 Uza sve to, Grgurova je teologija Kristove
smrti blijeda. Time je zaista iznimka meu ranijim kranskim
uiteljima. Spomenimo da je ve Klement iz Aleksandrije ( + 215)
uio da smo na temelju Isusove smrti osloboeni grijeha i kazne.
Dodavao je da sav milosni ivot potjee od Kria. ak se plastino
i smiono izraava kada veli da je Gospodin na Kriu u pelene krvi
umotao svoju Crkvu. I Atanazije svodi sav spasenjski in na otajstvo Isusove smrti. Jednako je uio i Grgur iz Nazianza ( + 390).
Po njemu, Kristove patnje i muka briu na dug i krivicu pred
Bogom. Grgur iz Nise tek usput napominje da je Gospodinova
smrt otkupnina za ljudske grijehe. Rijetko kada pie da je ona
rtva i zadovoljtvina prinesena umjesto ljudi i u korist svakoga od
nas.10
32,3
18 32,3
19
Usp. J. DANIELOU, Notes, 117-120; Mort, 63-72; J. BARBEL, Gregor, 1M-152
W. VOLKER, Gregor, 54.
17

54

Nisenac ipak naznauje da Isusova smrt unitava nau smrt.

Tako ovjek postie besmrtnost za koju je bio stvoren (Mudr
2,23; Post 2,9). Ukida se smrt koju nije stvorio Bog (Mudr 1,13)
ve ju je prouzroila avlova zavist (Mudr 2,24) te umirasmo
zbog ene (Sir 25,24).
4. Simbolika Kria
Grgur u Velikoj katehezi nije preutio osupnutost svojih suvremenika pred Kristovim Kriem. Govorili su da se Bog nije
smio ruiti sramotnim nainom preminua. Pogani, naime, dre
da nema nita neasnije od smrti na kriu. Za n j i h je takva
smrt prava nedolinost.20 U tome su potomci ponosnih Rimljana
koji su za svoje graane zabacivali smrt raspeem. Ve je filozof
Celzo predbacio kranima da nije Boga dolino da umre, a kamoli da umre najsramotnijom smru.
Razumije se da je Krist mogao preminuti i na drugi nain.
Ali odabrao je kri. injenica je zaista iznimna. I Zidovi su prezirali takav oblik smrti. U Pnz 21,23 pie da je objeeni Boje
prokletstvo. Pisac poslanice Hebrejima biljei miljenje po kojem
je kri sramota (Heb 12,2). Stav pogona, idova i krana n a j bolje je ocijenio Pavao. Po njemu, Kri je za pogane ludost, idovima sablazan, a kranima odluna rije, mudrost i sila
(1 Kor 1,18.23-24). Nije stoga neobino to je Apostol rado i esto
u svojim spisima pisao rije kri. Time je izniman u Novome
zavjetu, ako se izuzmu Evanelja gdje se opisuje Isusova smrt. Dok
drugi novozavjetnici rije kri zamjenjuju izrazom drvo, Pavao je svu svoju v j e r u i nadu poloio u smisao i spasenjsku vrijednost kria.
Krani su se veoma rano stali zanimati za znakovi tost Kria.
Dovodili su ga u svezu sa stablom ivota (Post 2,9), Mojsijevim
tapom (Br 21,4-9), Aranovom palicom (Br 17,16) i tapom iz Ps
22,4. U Kriu su vidjeli snagu koja plodi spasenjem. Sve su otkupljenje izvodili iz Kria na kojem je izdahnuo Krist.
I Grgur se pitao za dublje znaenje Kria i za njegovo otajstvo.21 Zna da se o tome ve razmiljalo prije njega kroz predaju. 22 Pri tom vjerojatno misli na tumaeje koje je u etverokrakosti Kria vidjelo opu vrijednost spasenja to je poteklo s
toga stupa. Kao to se kraci Kria proteu na sve etiri strane
20 9?1; 32,1
21
32,4? 32,10
32,4

55

svijeta, tako je i sa spasenjskim djelom. Ono pronie i obujmljuje

sve dijelove svemira. Obasie sva stvorenja. Ve je Pavao u Kol
1,20 napisao da je Krist krvlju Kria sa sobom sve izmirio. Nekako slino i Grgur 23 poima znaenje Fil 2,10.
Nisenac ipak svoje tumaenje Kria usmjeruje u drugome
pravcu. Za podlogu uzima Ef 3,18 gdje je rije o duini, irini,
visini
dubini. Po Grguru, Pavao tu promotra etiri strane Kria
koje su znamen etiriju dijelova svijeta. Da bi razotkrio znakovit ost Kria, Nisenac upozorava da svaki govor o Kristu u Evaneljima sadri pomjeanost boanskoga s ljudskim. Dok je Gospodinova smrt neto ljudsko i nuna prirodna posljedica roenja,
u nainu preminua valja traiti boansko. 24 Grgur ui da je
jedino Bog posvuda nazoan. Kuda god se okrenemo, svuda susreemo Boga kao utemeljitelja postojeega. Samo je on prisutan
na sve etiri strane svijeta. 25 Grgur, polazei od te pretpostavke,
veli da je onaj to se protegnuo na etiri produnice Kria zapravo
onaj koji se nalazi posvuda nazoan. Stoga zakljuuje da je Kri
znamen Kristova boanstva. Upuuje nas u pravi identitet onoga
tko na njemu umire. Tako se Kri ukazuje kao objavitelj Isusove
boanske asti i boanskoga dostojanstva. 28
Grgur takoer istie da Kri sa svojom sveobuhvatnou nago vi jeta Kristovu eshatoloku ulogu. U asu smrti na Kriu obistinjuje se povijest spasenja. Ali ona e se u cjelini ozbiljiti u
zadnjem inu Bojega povjesnog zahvata. Tada e Krist naravi,
>po sebi razliite, privesti jednome suzvuju i jednome skladu.
Tako e se suglasiti itav svemir 27 koji predouju etiri strane
Kristova Kria. 28
5. Teologija uskrsnua
Grgur u Velikoj katehezi ozbiljno razmilja o spasenjskoj vrijednosti Isusova uskrsnua. 29 Istaknuo je, vidjesmo, da Gospodinovo
tijelo, poloeno u grob, nije podleglo zakonu raspadanja i trulosti.
Za Isusa raspadljivost nije uslijedila nakon smrti 30 . Krist je nepodlijeganjem promjeni koja vodi u raspadljivost napustio zajed23 32,9
24 32,5
25
3 2,7
26
32,5
27 32,6
28
O simbolici Kria u Grgura, usp. R. M. HUBNER, Einheit, 208; P. ZEMP,
Grimdiagen, 55.56; J. DANIELOU, Etre, 64-69; Symbolisme, 23-36; H. U. von BALTHASAR, Presence, 116; J. BARBEL, Gregor,. 175-177
U s p . W. VOLKER, Gregor, 55-56; H. U. von BALTHASAR, Prsence, 105-106;
R. M. HUBNER, Einheit, 148-155.
80 13,1

56

niitvo u naoj naravi. 81 Tako je Gospodin u sebi obustavio rastvaranje to ga u naravi uzrokuje smrt. 32 S neraspadnutim se
tijelom ponovno sjedinila njegova dua. Grgur veli da je Krist
duu to ju je uzeo ponovno sjedinio s vlastitim tijelom. 83 Tako
nastaje njihovo neraskidivo jedinstvo. 34 Uskrsnue je, po Grguru,
nastalo boanskom moi. Gospodinovo je tijelo iz groba izilo
po uskrsnuu s boanstvom. 35 Oito je da se Nisenac nadahnjuje
Pavlovim tvrdnjama. Apostol je, naime, uio da je Krista uskrisio
Bog i njegov Duh. 36 Grgur nadodaje da je boanska mo kao kakvim ljepilom sastavila rastavljeno. Tijelo i dua zauvijek na dan
uzaaa uzlaze u stanove Oeve kue.
Razmiljajui o soteriolokoj ulozi uskrsnua, Grgur tvrdi da
je Krist uskrsnuem vlastitog tijela ostvario cilj37 to ga je poduzeo kada je doao na svijet. Uskrsnuem je Gospodinovo tijelo
postalo konano neraspadljivo, proeto slavom, ispunjeno snagom
i produhovljeno (usp. 1 Kor 15,42-44). Iz toga razloga biva izvorom
naega opravdanja (Rim 4,25). Po Grguru, Isusovo je uskrsnue
za itavu ljudsku narav temelj vraanja u besmrtni ivot.38 Isus
po vlastitome tijelu polae temelj za uskrsnue 39 ljudskoga roda.
Kristovo e se uskrsnue jednom protegnuti do konane mede40.
Obuzet e itavu ljudsku narav 41 i prenijeti je na itav ljudski
rod42.
Veoma smo blizu Grgurovoj misli ako dodamo da je cijelo
ovjeanstvo ve kao u jezgri uskrsnulo u Kristovu izlasku iz
groba. Nisenac naglauje da su ljudi u klici43 ve uskrsnuli s
Gospodinom, Kristovo se uskrsnue ne ukazuje samo kao uzrok
i sredstvo opega uskrsnua. Nije jedino uglednik svih buduih
uskrsnua nego su svi ljudi ve kao u zametku u Kristu nadvladali
smrt, grob i raspadljivost. Grgur se poziva na Pavlovu tvrdnju o
Kristu prvoroencu od mrtvih (Kol 1,18). I na uskrsnue primjen j u j e Apostolovu usporedbu prvine i tijesta kojom se sluio pri
tumaenju smisla Isusova utjelovljenja.
Grgur smjelu misao o ve ostvarenoj uskrslosti svih ljudi
zasniva na tvrdnji, vie puta istaknutoj, da je ljudska narav to
31 13,3
32 16,9
33 16,8
34 16,7
35 16,7; 32,4
30 Usp. Rim 8,11; 2 Kor 4,14; Gal 1,1; Ef 1,20; Kol 2,12.
37 15.4
38 25,2

39 32,3
16,8

16,9
16,8
43

32,3; 16,9

57

je uskrsnula u Kristu istorodna sa svakom ljudskom biti ukoliko

je cjelokupni ljudski rod u koji se ukljuio Krist tako rei jedno
ivo bie. Stoga se uskrsnue jednoga lana protee na cijelo
tijelo. Ono se snagom povezanosti i jedinstvenosti od pojedinca
prenosi na cjelinu. Tako se blagodat Gospodinova uskrsnua od
jednoga prenosi na itav ljudski rod.44
6. Teorija avlova prava
Grgurov je nauk o odnosu bia koje e postati avao prema
svijetu i ovjeku neobian. Nisenac je drao da je Bog za n j bio
predvidio da e odravati zemlju i njome upravljati, Tako mu
je i ovjek imao biti podloan. Grgur, oito, pri tome misli na
ovjeka prije pada i sagrjeenja. Ve je tada bio podlonik duha
koji e jednom biti Satana i koji jo nije otpao od Boga. Zato
ga Grgur naprosto naziva mo i dodaje da mu je palo u dio
ravnanje zemljom. 45
Poslije iskonskoga grijeha, kada je mo koja je vladala zemljom otpala od Boga, ona je stekla novi razlog vladanja nad ovjekom,
avao je, naime, izmislio i pronaao zlo i n a n j zaveo praroditelje koji su inae po svojoj nutarnjoj tenji bili usmjereni prema istinskome dobru. Ali poticatelj na zlo i izumitelj zla okrenuo je
ovjeka onome to je suprotno od dobra 46 . Pri tome se posluio
prijevarom 47 . Uporite je, dodue, naao u ovjekovoj promjenljivosti, ali se ovjek ipak n e bi uputio zlu da ga Satana nije
zaslijepio. Zlo mu je prikazao kao dobro. Prividno je dobro posluilo kao mamac da se proguta udica zla. Kod toga je presudnu
ulogu odigralo tijelo. Njega je avao ponukao n a uivanje te je
ovjeka zasunjio posredstvom uitka. 48 Grgur priznaje da se avao
nije posluio silom pri zavoenju ovjeka. Na zgodan mu je nain
pod izlikom dobra pruio zlo. ovjek se od svoje volje izruio
zavoditelju koji ga je zatvorio u tamnicu smrti. 49 Taiko je Satana
stekao pravo n a ovjeka. Nisenac esto ponavlja da je s pravom
drao ovjeka u svojoj vlasti i nad njime gospodario.50 Satani
smo bili zakonski prodani. 51 Sami smo sebe dragovoljno prodali.52
44
45

32,4; 16,8
6,3
* 21,5

47 21,5
48

49
50

22,1
23,3
22,1; 23,1

si 22,2
52

58

22,2

U ono je vrijeme vaio zakon da onaj tko svoju vlastitu slobodu proda za novac, postaje kupev rob i sam svoj prodava.
Nitko ga nije smio na silu oteti gospodaru. To vrijedi za nj kao
i za svakoga drugoga. Osloboenje se prodanoga ne moe zahtijevati. Sam je sebe od svoje volje doveo u t a j bijedni poloaj. 53
Jedina pravna mogunost za izbavljenje iz ropstva bijae otkupnina
koju e vlasnik slobodno i dragovoljno prihvatiti.
Grgur pisae: Ako (
) eli prekupiti, nikakav zakon ne
prijei. 54 Samo se u brizi o prodanome ne smije protiv kupca
segnuti za silom. U tome se sluaju postaje nepravednim."
Grgur u Velikoj katehezi ponovljeno istie da je Bog pravedan i da ga resi pravednost. 56 Stoga kod ovjekova spasenja
nije se protiv Satane posluio posvemanjom samovlau 57 ve
je pronaao pravedan oblik spasenja 58 koji stajae u tome to je
Satani ostavio na volju da u zamjenu za zarobljenika trai vrstu
otkupnine koju sam eli.59 Grgur je ak mislio da se Boja pravda
sastoji i u tome to je Bog na avla primijenio postupak koji je
sam upotrijebio protiv ovjeka. Kao to je avao prividom dobra
prevario ovjeka, tako i Bog Kristovim ljudstvom vara Satanu.
Nisenac Boje varanje opravdava dobrom koje je otuda nastalo. 60
Grgur naznauje da je Satani za oko zapeo Krist kao mogua
zamjena za ljude. Gledajui njegov nain ivljenja, zakljuio je da
u izvjetajima to ih je povijest zabiljeila od pamtivijeka nita
takva nije vidio. 01 Zamijetio je da je Isus od svih ljudi uzvieniji
i vei. 62 avao je naslutio da e Kristovim osvojenjem vie dobiti nego dati i vie dobiti nego ima.68 Zato je tu zamjenu
odabrao -kao otkupninu. 64 Razumije se da se prevario u raunu.
U zabunu ga je zavelo Isusovo tijelo. Ono je posluilo kao mamac. 65 U n j e m u je vidio tijelo to ga je po grijehu ve imao u
vlasti. 60 Ali po tom je tijelu progutao udiou boanstva. Gospodinovo
je tijelo po boanstvu koje je i u smrti ostalo s njime sjedinjeno
53 224-2
54 20,1; 20,6; 21,1; 21,6
55 22,2
5 20,1; 20,6; 21,1; 21,6
67 22,1-2;
8 22,2
59 22,2
26,1; 26,4
23,2
23,1
23,1; 23,3
" 23,3
26,4
23,3

59

unitilo okove smrti i tako razorilo avlovo kraljevstvo. Zatvorenici su puteni na slobodu, tamnica je smrti razorena, a avao
izgubio vlast nad ljudima. 67
Grgur razmiljanje zakljuuje primjedbom da je varalica prevaren. 68 Bogu se nema to predbaciti. Postupio je po pravdi. Ovdje
se moe nadodati da prijevara kao oruje meu suparnicima u ono
doba nije nita neobino ili protivno udorednim obiajima. Protivnici su se mogli sluiti nadmudrivanjem i varkama. Zato se Nisenac ne srami rei da je nain to ga je Bog odabrao za nae
spasenje stanovito varanje, neka vrsta prijevare i pretvaranje. U
sporu sa Satanom Bog se stavio na dohvat avla, ali to nije
uinio -neposredno u boanstvu ve se prekrio ljudskom naravi i
stoga ostao nepoznat neprijatelju. 69
Grgur nije posve izvoran kada na t a j nain prikazuje Isusovo
otkupiteljsko djelo. Bio je to davni puki oblik govora o ovjekovu
osloboenju od avlove vlasti. Uz to
teolozi prije Grgura neto
slino ue. Origen je isticao da je Krist primio svoju vlastitu krv
kao plau za nae grijehe. Tu je cijenu na nas poloio avao. I
latinski Oci ve od poetka treega stoljea ponavljaju da je avlu
pripalo pravo da kanjava ovjeka. On ga je otrgnuo od Boga
i zato s pravom nad njim vlada. Jasno je da ti Oci znaju da je
avlovo pravo relativno. Tek je Boje doputenje
priputanje.
O avlovim pravima nadasve je rado i potanko govorio sv. Augustin. Ipak teoriju nije nitko tako izradio i zaobljeno kazao kao
Grgur iz Nie. Njegove zabiljebe o sataninim pravima i njihovim gubicima pripadaju najslavnijim stranicama te osebujne soterioloke teorije. Valja ipak priznati da je Nisenac u n j o j nastojao
sauvati jedan oblik tumaenja Isusova djela i uloge Satane u
ovjekovoj povijesti kako je to dijelom naznaeno u biblijskim
izvorima.
Primijetimo takoer da je takav govor bio vaan u Grgurovo
doba. Znamo, naime, da su pogani vjerovali u mo avolskih sila.
Drali su da ovjekova bijeda dolazi od avla. Na ovjeku lei
mora avolova nasilja. Zle sile opsjedaju ovjeka i neprestance mu
postavljaju zamku. Ako je nae vrijeme t a j nauk ostavilo po strani, poganin Grgurova razdoblja ivo je doivljavao zle utjecaje
neprijateljske sile. Zato nije bilo naodmet to Nisenac poganskim
itateljima svoga -djela doziva u pamet da je avlova mo dokinuta.
Uostalom i Krist je svoj ivot i svoju smrt nazvaootkupninom
za mnoge (Mk 10,45). Pri tome nije naznaio kome je otkupnina
7 23,3
68
69

60

26,6
26,1

uruena. Poistovjeujui se s Bojim Slugom, Isus je uio da se

dragovoljno prikazuje za mnoge i umjesto svih. Njegovu bi
sudbinu morali doivjeti svi jer su grenici. Ali on umjesto svih
pije au. Njegova rtva koristi svima jer je otkupnina za sve.
Isus otkupninu prinosi iz poslunosti prema Ocu, ali ona je na
dobrobit svih. Kada Krist govori o otkupnini, ne spominje, dodue, Satanu, ali se zna koje joj mjesto pripada u ljudskoj povijesti.
Zlo je poelo sa zmijom (Post 3,1) koju ve Mudr 2, 24 poistovjeuje s avlom. Ivan je naziva avlom, satanom i zavodnikom (Otk 12,9; 20,2). U Post 3,15 u grkom se tekstu najavljuje
da e posao Bojega Poslanika biti da nadvada zmijdno sjeme.
Davao je kako se istie u Mudr 2,24 - uzrok nesrei koju zovemo smrt i koja ne obuhvaa samo rastavljanje due i tijela te
tjelesni povratak u zemaljski prah (Post 2,7) ve i duinu smrt
pred Bogom kao i drugu smrt o kojoj je rije u Otk 2,11 i
20,14.
Krtist je avla nazvao ubojicom ljudi, lacem i ocem lai
(Iv 8,41-44). I njega je samoga kuao (Mk 1,12). Predlagao mu je
djelovanje koje nije sam odabrao. Umjesto na put otkupiteljske i
zamjenioke patnje Sluge Bojega navodio ga je na mesijanizam
zemaljskih dobara, arobnjakih ina te na posizanje za silom i
drutvenim prevratom. Satana je u pustinji izgubio bitku ali je
zato miiislio da je s Kriem pobijedio. Meutim i t a j je poraz pretvoren u pobjedu. Krist je znao tko je Satana. Stoga je uenike
uio da se mole da ih Bog izbavi od Zloga (Mt 6,13).
Grgur je ponekad i u pojedinostima u teoriji avlovih prava
zaista pretjerao. Biblijski govor o otkupnini valja, razumije se,
zadrati, ali otkupninu ne treba pretvoriti u apstraktni pojam
i svojom logikom izvoditi do kraja. Toj opasnosti Nisenac nije
uvijek izbjegao. Ipak njegova teorija posjeduje elemente koji su
valjani. Kao slikovit govor o smislu Kristova djela smije i dalje
ivjeti. Nema sumnje da se otkupljenje ne moe valjano i vjerno
prikazati ako se ne pokae da je Krist nadvladao Bojega i ovjekova neprijatelja. Stoga otklanjamo sud 'istraivaa koji su drali
da je t a j dio Grgurove teoloke misli nedostojan, kriv, neukusan i da je nekakva igra koja ne uzama zaozbilj ni Boga ni
ovjeka ni grijeh. 70
70 Tako J. BARBEL, Gregor, 147-148. 157. 158. Znamo da je ve Grgur iz Nazianza
otro naoao Nisenevu teoriju. O njoj vidi J. BARBEL Gregor, 118; 144; 148-150; 154;
157-158; L. MfiRIDIER Discours, L-LI; J. GALOT, Rdemption 179. 369-376; H. E. W.
TURNER, Patristic, 47.' 57. 58. 68. 69; C, ANDERSEN, Erlosung, 196.

61

OSMO

POGLAVLJE

KRSNO OTAJSTVO
Grgur je u Velikoj katehezi, srazmjerno kratkome djelu dosta
prostora prepustio krtenju. 1 Tu nastoji proniknuti koje mjesto t a j
dogaaj zauzima u Bojem nacrtu i brizi o ovjeku. 2 Grguru se
krst 3 uikazuje kao velika milost 4 koju je Bog u svojoj dobroti
iskazao ljudima.
Nisenac naznauje da su pogani izrugivali nae otajstvo. Pitali
su to voda ima zajedniko sa ivotom 5 koji se, po kranima,
dobiva u krstu. inilo im se da Bogu ne prilii djelo koje se
obavlja tjelesno. 6 Vjerojatno iz istih krugova potjecae primjedba na raun nerazmjera izmeu jednostavnosti kojom se vri
krtenje 7 i blagodati to otuda izviru. Pogani su govorili da je djelo
neto maleno, a ipak poelo i temelj velikih dobara. 8
I arijevska je zajednica podcjenjivala krsni misterij. Sakramenat je drala praznim i beznaajnim. Po arijevcima, u krstu se
ne zbiva nita znaajno. Razumljivo je to se Grgur obara na takvo
poimanje. On ipak shvaa kako su arijevci doli do omalovaavanja
krsnog ina. Grgur tumai da se kranski krst razlikuje od arijevskoga. Razlika se zasniva n a poimanju Trojstva u ije se ime
vjernik krtava. Po arijevcima, u Trojstvu se nalazi stvorena narav. 9 Jasno je da oni misle na Sina i Duha Svetoga koji su, po
njima, izvan Oeve naravi. 10 Arijevci Duha i Jedinoroenog
smatraju stvorenjem. 11 Uza sve to, krste se u takvo Trojstvo.
To znai da se sjedinjuju s nesavrenom naravi i ponovno vrai Usp. 32,11-36; 38,2; 39-40, 1-6
^ Vidi 32 11
3 o krstu u Grgura, usp. J. DANIfiLOU, Etre, 209; Notes, 130-134; Platonisme,
26-33; Salbung, 1-7; Onction, 440-445; R. M. HUBNER, Einheit, 170-175; J. S. GROS,
Divlnisation, 233; W. VOLKER, Gregor, 94-99; B. NEUHEUSER. Bapteme. 149-150;
J. BARBEL, Gregor. 178-184; L. MERIDIER, Discours, XLIII. LII.
6 501-2
33i4
6 33,1
7 Sline primjedbe itamo i u Tertulijana. Vidi M. MANDAC, K. S. F. Tertulijan.
Spis o krstu, Zagreb. 1981, 45.
36,1
39,4
39,5
39,7

62

aju onome to im je prirodno. 12 Vidi se, dakle, da im je nada

u promjenu nabolje uzaludna. U biti sjedinjuju se sa sebi srodnom i ropskom naravi. Njihovo krsno roenje nije odozgo,
ve odozdo13 Arijevci se stoga posredstvom svoga krsta raaju
za promjenljivi i izmjenljivi ivot.14 Otuda njihovo potcjenjavanje
krsne tajne.
Krsno

nazivlje

Grgur na jednome mjestu upozorava da je u njegovo vrijeme

postojao stanoviti spor u pitanju kako valja oslovljavati krtenje. 15
On ga u Veliko} katehezi naziva raznoliko.

1. Krst
Razumije se da Nisenac nae otajstvo 18 poput Novoga zavjeta
naziva bptisma ( = krst). Znamo da baptisma dolazi od baptizo.
Taj pak glagol znai uroniti, zamoiti, zagnjuriti u vodu,
prati se. Prema tome, i baptisma doziva u pamet poelo kojim se
ostvaruje in i djelo koje se vri. Hrvatska rije krst ne prevodi
imenicu baptisma. Ona se valjda naslanja na Kri i na Krista. Upuuje na vrelo krsnih uinaka, a ne na vodu kojom se obavlja krtenje.
Rije baptisma ne postoji u profanom grkom. Grci imaju
baptisms. Krani su stvorili zasebni izriaj da bi meu velikim
brojem krtenja (Heb 6,2) oznaili svoje vlastito doivljavanje i poimanje krsta. Kransko je otajstvo neto posve drugo nego Ivanov
krst, prozelitsko krtenje, poganska pranja i krst misterijskih religija.17

2. Roenje
Grgur je smatrao da je krsni in kraninovo roenje. Kado
se, polazei od novozavjetnih tvrdnja, 1 8 sluio izriajima u kojima
U
13
"
10

39 4-5
39 7
39.4
32,11
32,11; 50,2
O vrijednosti izriaja b&ptisma, usp. M. MANDAC, Tumaenje
s posebnim osvrtom na krsni nauk, u BS 43(1973), 236.
i Usp. Iv. 3,3; 1 Pt 1,23; Iv 1,12-13; 1 Pt 2,2; Jak 1, 13.

Rim 6,1-14

63-

se krst promatra kao roenje novoga ovjeka. Nisenac krst naprosto oslovljava roenje. 10 Ali podjednako govori o drugome
roenju, 20 spasenjskom roenju 2 1 i vinjem roenju. 22 Ve se
iz tih naziva vidi to je krst za Grgura. Po njemu, tim se inom
postaje. ovjek u krstu dolazi u opstanak. Prije ga za milost nije
bilo. Vjernik s krstom poinje ivjeti. Tada je roen. Grgur istu
misao izraava izrazom roenje odozgo.23 Jednako se slui sveanom rijeju iznimne vrijednosti novoporod.24 Grgur s ponosom
istie da kranin u krstu doivljava novoporod. 25 On se tu ponovno raa. Otada jo jednom iznova poinje ivjeti. To je smisao prijedloga odozgo, opet i gore koji prate osnovnu rije roenje primijenjenu na krsno otajstvo.
3. Kupelj
Nisenac u nekoliko navrata 2 6 krst naziva loutrn. Time eli
rei da se u krstu dua i tijelo iste od zla koje ih je dotada prititalo. Grijeh i njegove posljedice s krstom iezavaju. Vodom su
oprani. Ona ih sobom odnosi.
Nije posve jasno na to se tono odnosi loutrn.27 Moe, naime,
u pamet dozivati kupku u kojoj se obavljalo krsno otajstvo, ali
isto tako i sami in kupanja ili vodu kojom se vrilo krsno pranje.
U svakome sluaju loutrn nije obino umivanje. Grgur je naziva
otajstvenom. 28 Time zacijelo naznauje da kupelj uvodi u
otajstvo. Kranska kupelj ima otajstvenu vrijednost i ulogu.
Prirodna su joj p r a n j a samo slike. Ona snagu crpe iz rijei (Ef
5,26) koja je prati. Vjernika ini dionikom Kristova otajstva.

4. Voda
Ovaj je naziv u Grgura iznimno est 26 Razumije se po sebi
da se krst naziva vodom jer je ona sredstvo ikojim se ostvaruje
ta tajna. Ipak krsna voda nije bilo kakva voda ve je otajstvena. 80
19
20
21
22

34,3; 39,3; 39,5; 39,7; 50,2

33,1
50,1
50,2
23 33,1; 33,3; 35,13; 33,2; 50,1; 50,2
24
32,11
25
Usp. M. MANDAC, Krst u Pavlovim spisima, u B S 48(1973), 274-276.
2

32 11 * 35 13 * 35 14
2
7 U SD.' M.' MANDAC, Krst u Pavlovim spisima, u B S 47(1977),
28
50,3
aB
33,3; 35,9; 35,10; 33,12; 36,2
s 35,14

64-

Njome se vri krsno otajstvo. Grgur je zabiljeio i razlog zato

se u krstu rabi voda. Ona, po njegovu sudu, posjeduje veliku srodnost sa zemljom. 31 Isus je bio ukopan u zemlju. Budui da je krst
oponaanje 52 Gospodinove smrti, vjernik se nuno mora ukopati.
Jasno je da nije sposoban sii pod zemlju. Stoga zaranja u vodu
koja je srodna sa zemljom. 43 Voda, po Grguru, uz to doziva u
pamet milost uskrsnua. Kao to, naime, lako poniremo u
krsnu vodu i iz n j e bez tekoe ponovno izlazimo, jednako lako
izranjamo iz smrti na uskrsli ivot.34 Za Grgura je, dakle, krsno
izranjanje znak uskrsloga vraanja u ivot.

5. Prosvjetljenje
Grgur krst jednom 35 oslovljava prosvjetljenje. Naziv se,
premda rijedak u Novome zavjetu, 36 esto susree u otakim djelima. Njime se htjelo rei da je krtenje mjesto i trenutak kada se
vjernik prosvjetljuje. U krstu se dolazi u dodir s utjelovljenom
Rijei koja je sebe nazvala svjetlou i koja obasjava svakoga
ovjeka koji dospijeva u svijet (Iv 1,9). Naziv prosvjetljenje
Grguru zacijelo bijae drag. Ljudi su u ono doba teili za spoznajom i smislom. Zanimalo ih je znaenje ovjekove sudbine. Bili
su eljni bogospoznaje. Budui pak da vjernik u krstu od Crkve
dobiva odgovore na svoja osnovna pitanja, to se otajstvo gotovo spontano nazvalo prosvjetljenjem.

6. Obnovljenje
Treba svratiti pozornost i na t a j izraz, iako nije est.37 Njime
se zacijelo kae da vjernik u krstu postaje novi ovjek 38 Razumije se da je kod toga rije o eshatolokoj novosti. Kranin u
krstu postaje novi stvor. Biva onakvim kakav e ostati zauvijek. Budua da je obnovljen, moe ui u Boje kraljevstvo.
Napokon je takav kakvim ga je Stvoritelj predvidio u svome iskonskome naumu.
84- 35,5
s> 35,5
35,12
35 32,11
3 U s p .

S7 50.1.

Ef 5,14; Hcb 6,4

Usp. Tit 3,5.

38 Rim 6,4; KOL 3,10; Ef 2,15; 4,24

7. Duhovni preporod
Grgur u nekoliko mahova krst zove duhovnim preporodenjem 88 i duhovnim roenjem. 40 Time daje naslutiti ulogu Duha
Svetoga u krnome inu. Krst se ne da zamisliti bez Duha. Na
izvoru roenja i novoporoda koji se dogaa prilikom krtenja
nalazi se Duh. T a j nauk dolazi iz Novoga zavjeta gdje se Duh neprestance vee uz ivot i oznauje kao ivodajan. Ve je Krstitelj
povezao Duha i krtenje (Mt 3,11). Otkako je Duh siao na Isusa,
dok se on krtavao u Jordanu (Mk 1,10), krst se ne moe odvojiti
od Duha. Uostalom, sam je Isus uio Nikodema u nonome razgovoru da se novoporod zbiva iz vode i Duha (Iv 3,5).
Krsni

obred

Velika kateheza prua zaista neznatan broj podataka u svezi

s krsnim obredom. Grgur govori o vodi41 i krtenikovu dranju
prilikom krtenja. Krtenik u t o j prigodi silazi u vodu 42 i u njoj
se neko vrijeme zadrava. 43 Pri tom se voda izlijeva44 nad
krtenika. On je vodom poliven.45 Potom iz vode izlazi40 i izranja. 47 Sve se to ponavlja tri puta/ 8
Grgur uz vodu spominje i vjeru. 49 Time zastalno oznauje
Vjerovanje to ga je krtenik izgovarao u krnome obredu. Nisenac govori i o molitvi koja prati t a j liturgijski in.50 Ne zaboravlja ni zazivanje koje priziva boansku milost. 51 Grgur zapravo
ima pred oima blagoslov krsne vode kojom se vri krtenje. On
uz to napominje da se kod krtavanja zazivaju i prizivaju tri
Osobe i tri Imena po kojima se u vjernicima zbiva roenje. 58
Katekumenat
U Grgurovo doba priprava za krst trajae tri godine. Tu su
dugu pripravu traila jo uvijek teka muenika vremena. Kroz
a 38,2; "39,5
39,1
33 1; 36,2
33",1
43 35,1; 35,6
35,6
35UO
35 10
47 35.10
35,1; 35,6; 35,10
* 33,1; 36,2
w 33,1; 34,3
* 33,1; 34,3
34 2; 36 1; 39,3

66-

te tri godine nije bilo naroitih vjeba za katekumene. Samo su

prisustvovali katekumenskoj misi i tako imali priliku uti biblijsko itanje i homiliju te se na t a j nain donekle uputiti u kranstvo.
Neposredna je priprava poinjala tree godine na poetku korizme. Kandidat bi se s kumom prijavio vodstvu zajednice i slubeno zabiljeio u katekumenski popis. Tom bi se zgodom ispitala
pripravnikova zrelost i dobra nakana. Upisani se otada nazivao
onaj koji se kani rasvijetliti. U Kapadociji se neposredno nakon
upisa obavljalo znamenovanje. U elo se utiskivao znak kria koji
e odgoniti zle duhove, tititi katekumena i biti znamen raspoznav a n j a pri ulasku u kraljevstvo nebesko.
Katekumeni su dolazili na vjersku pouku kroz korizmene nedjelje. Tada bi im uruili Vjerovanje koje se tumailo u pouci.
Katekumeni su na Cvjetnicu izruivali Vjerovanje i time na slikovit nain pokazivali da su svladali vjerski nauk i da smiju pristupiti krnome inu.
Krtenje se redovito obavljalo u uskrsnoj noi. Prethodila mu
je posveta krsne vode i pomazanje katekumena. Posvetom se nad
vodu dozivao Duh Sveti. Aid i pretkrsno je pomazanje u svezi s
djelovanjem Bojega Duha. Grgur je valjda zadnji teolog koji nam
kae koji je smisao pomazanja uljem prije krtenja. Vjernik je
tim inom dobivao Duha koji je jedini sposoban da ga prosvijetli
kako bi mogao povjerovati u Trojstvo u ije se ime krsti. Bez Duha
izgovaranje je krsnoga Vjerovanja mrtva rije. Tek po Duhu k a tekumenova vjera postaje nadnaravni in, uvjet za plodonosno
krtenje.
Vjernik je mazan uljem po itavu tijelu. Tako ga je svega
obuimala sila Duha. Potom je slijedio sami in krtenja. Zanimljivo je da Grgur o moebitnom po krsnom pomazanju u svojim
spisima uti,

Krtavaju

se

odrasli

U etvrtom stoljeu jo je uvijek obiaj da se ljudi krste u

zreloj dobi. Svjedoe to primjeri znamenitih ljudi. Car je Konstantan krten uoi smrti. U ivotnome naponu krteni su Bazilije
Veliki, Augustin, Grgur Nazianski pa i sam Nisenac. Ali on poinje napadati odlaganje krsta. To obrazlae s vie razloga. Doziva
u pamet sram to ga katekumeni osjeaju kada moraju kod Euharistije naputati vjerniki zbor. Ukazuje na potekou da se moe
umrijeti bez krsta, a on je nuan uz ulazak u nebo. Svratio je po67-

zornost na nedolinost kada se krst obavlja u k r a j n j o j nudi. Posebice je isticao da su razlozi n a koje se opire odgaanje nitetni,
neozbiljni i neosnovani. Svima im je u temelju lana skromnost,
dok je u zbilji rije o tome to ljudi ne ele prekinuti s uivanjem,
lagodnim ivotom i grijehom koji je nespojiv s krsnom milou.
Grgur u Velikoj katehezi pretpostavlja da krst prima odrastao
ovjek. Drukije ne moemo razumjeti njegovu tvrdnju da onaj
koji se raa po duhovnome novoporodu zna od koga se raa jer
ovome obliku raanja stoji n a raspolaganju da se ono postane
to se odabere. 53 Duhovno se roenje temelji na volji roenoga.
On po volji odabire roditelje. 54 U krstu vjernik odluuje ijim
e biti sinom i potomkom. 55 Mane kojih se, po Grguru, krtenik
mora osloboditi oito se odnose na odrasla ovjeka. Nisenac napominje oholost, zavist, srdbu, pohlepu, nadutost, preljub, bogaenje
tuim i krtost. 56 To su, naravno, nedostaci starijega ovjeka, a ne
djeteta ili mladenake dobi.

Krsni

uinci

Grgur je na razne naine govorio o smislu krsnoga otajstva.

Ve se u samome krsnom nazivlju moe vidjeti to je o tome mislio. Krst je za n j vjernikovo roenje, novoporod i vinje preporoenje. On je kupelj u kojoj se isti dua i tijelo. U krstu se
vjernik upuuje u istine koje ga prosvjetljuju. Krst je novo stvaranje. U n j e m u Duh Sveti vjernika obnavlja i omoguuje mu dobar i moralan ivot.
Nisenac u Velikoj katehezi biljei da je krst po sebi neto
maleno, ali je poelo i temelj velikih dobara. 57 Grgur naznauje
na koja dobra zapravo niani. Jedno je od njih i ivot. Po Grguru,
ovjek je u sebi smrtan. Tek u krnome inu prelazi u ivot.58
Postaje besmrtan, neraspadljiv, neizmjenljiv i neprevrtljiv. 59 Krst se u svakom sluaju objavljuje kao vrelo ivota.60
ivot, steen na krtenju, razlikuje se od preanjega ivota.
Raniji je ivot potjecao od raspadijive naravi i zato podlijegao
38,2
39,1
55 39,1-2
56
50,1-4
53

64

57 36,1
58 33 1

69 33,1; 39,4; 39,5

M 33,1

68-

raspadljivosti. Krsni je pak ivot jaci od raspadljivosti kojoj

je uzrok smrt. On ne podlijee raspadljivosti. Skroz je preao
u neraspadljivost 61 .
Grgur krtenje usko vee s uskrsnuem. Smatra da se ljudska
narav snagom svojih vlastitih zakona to ih je u n j u postavio
Graditelj mora, dodue, otputiti ponovnome sastavljanju i preustrojenju poslije smrti bilo da je primila krsnu milost ili
ostala bez nje. To e uskrsnue nuno obuhvatiti svakoga. Ali
Nisenac govori i o uskrsnuu koje se ne moe postignuti bez
kupelji novoporoda. Tada misli na vraanje u stanje koje je
blaeno, boansko i slobodno od svakoga jada. 62
Krst je, po Grguru, nezaobilazan da se u vjerniku nastani
milost koja je zahvatila Kristovo ovjetvo nakon trodnevlja
smrti. Razumije se da pod milou na tome mjestu podrazumijeva uskrsnue. 63 Milost uskrsnua, veliko dobro, u krstu ima
svoje poetke i uzroke. Ne moe se dogoditi, ako mu ne prethodi
krtenje. 64 Razlog je jasan: krst nas sjedinjuje s uskrsnulim Kristom. U krstu izranjanjem iz vode oponaamo Gospodinov povratak u ivot. Stoga se po krstu u nama zbiva to i u Kristu.
Po Grguru, samo krtenici poslije smrti postiu ivot koji
im je srodan. Njih je u ovome ivotu vodilo oienje po kupelji. Zato su isti. Imaju dijela u Bogu koji je jedini u pravome
smislu istoa. S istoom je pak vezana sloboda od trpnje, a
blaenstvo se upravo i sastoji u slobodi od trpnje. 65
Govorei openito, treba kazati da se u krstu ovjek oslobaa
vezanosti na zlo. Istina je da zlo s krstom ne prestaje posve. Javlja
se i poslije kao iskuenje, ali je u krstu nit zla prekinuta. Zlu se
u njemu presjekla neprekinutost. 66 Zle su znaajke nae naravi
unitene. 67 Zato se smije tvrditi da je zlo dokinuto, uniteno i
uklonjeno. U krstu je oprana ljaga zloe.68
Krst je u Grgurovim oima sredstvo ovjekova oienja.69
Pere ljagu koju na dui i tijelu ostavljaju poinjeni grijesi. Ta je
uloga krsta istie Grgur ve nagovijetena u Starome zavjetu. 70 Egipatske ete to nastradae u valovlju Crvenoga mora
slika su grijeha i strasti koje se utapljaju u krsnim vodama. Izuvanje obue, o emu je rije u Izl 3,5, najavljuje odstranjenje sve33,1; 33,4
35 13
35,6
33,12
5 35,14; 36,2
35V9
7 50.3
68
35,9;
35,15
flB
35,14; 36,2
70 Usp. J. DANIfiLOU. Platonlsme, 26-38.

69-

ga to se kao zlo, grijeh i neistoa nagomilalo na palome ovjeku.

Ve se u Grgurovo vrijeme kao znak ienja od grijeha prilikom
krtenja izuvala stara obua i svlaila stara odjea da bi se u znak
dobivene istoe nakon krsne kupelji uzela bijela haljina i nova
obua. Grgur rado istie t a j krsni uinak jer Boga poima kao
istinski isto i smatra da mu se moe vratiti jedino onaj tko
se oistio.71
Nisenac dri da krtenik u otajstvu prima Boga.72 To ga
ovlauje tvrditi da se krsnim inom stjee slinost73 i srodstvo
sa samim boanstvom. 74 U istome redu misli doziva u pamet da
po krtenju vjernik postaje sin Boji.75 Bogu je slian i s njime
srodan jer je dijete po zakonu naravi srodno s roditeljem. 76
U Velikoj katehezi stoji da je krst trenutak kada Bog udjel j u j e svoj najvei dar: Duha Svetoga. 77 Obuhvaajui sve krsne
uinke, Grgur veli da u krstu dobivamo milost i spasenje. 78
Primijetimo na k r a j u da Grgur snano istie praktinu stranu
krtenja. Krst je poelo i temelj. Na njemu treba zidati i u
ivot provesti to je u njemu poklonjeno. Inae voda ostaje voda. Potrebito je da kupelj postane vodiem kroz ovaj ivot.
Tako e se obistiniti krsno preustrojstvo, izmjena i preinaka. 79
U protivnome,, ovjek sebe obmanjuje. Samo je prividno preporoen, ali ne i u zbilji. Krtenik ne smije ostati kakav je bio.
Duan je postati drukiji. ivot nakon krtenja ne smije biti
istovjetan s pretkrsnam ivotom. Vjernik u sebi mora pokazati po svome vladanju da je slian s Bogom. Treba da se na
njemu vidi ono po emu raspoznajemo Boga. Inae mu je uzalud
okolo hodati i diiti se da je krten. To ne znai nita. Grgur mu
dovikuje: Nisi to nisi postao.80

Vrelo

krsnih

uinaka

Grgur naznauje da krsni in obavlja Bog. U krstu je na

djelu boanska mo. Samo je boanstvo nazono u krstu. 81
TI 36 2

72 50;5<

50,5
71 36,2
75 50,5; 50,2
70 39 4; 50,5

73

77

50,3

78 34,4; 35,13
50,1; 50 2; 50 3
80 Usp 35,14; 50,1; 50,3-5.
w 33,4; 34,1-4
79

70-

Nisenac zapravo ima na umu da je Sveto Trojstvo poelo ivota

u duhovnome raanju. 82 Trojstvena se Imena prizivi ju jer se po
njima u vjernicima zbiva roenje. Vjernik se raa po Trojstvu. 83
Grgur takoer biljei da krst. stjee mo od Kristovih ina.
Krtenje je nasljedovanje 84 Isusa iz Nazareta. Krsno djelo postaje djelatno snagom jel& to ih je uinio onaj koji je prihvatio
zajednitvo s ovjekom. Svojim j e djelom proizveo ivot da bi po
tijelu to ga je sam uzeo i sobom poboanstvenio ujedno spasio sve
to mu je srodno i s njime istoga roda. 85 Nisenac uz to naglaava
da treba nai sredstvo u kome u izvrenim inima nasljedovatelja
postoji srodnost i slinost s inima samoga Predvodnika. Razlog
je tome to nasljedovanje Poetnika u sljedbenicima raa dobar
plod.6 Openito govorei, vjernik mora krenuti istom stazom87
kao i Krist da bi dopro do otkupljenja. Nuno je po tonome nasljedovanju krenuti za Predvodnikom koji nas vodi k spasenju.
Istome se cilju ne moe doi ako se ne kroi jednakim putovima 88
Grgur v j e r u j e da se nasljedovanjem Kristovih ina u krteniku dogaa to se zbilo u Kristu. Krst je posebice vezao uz neke
dogaaje Gospodinova ivota. Isticao je da je kranski krst obnavljanje Isusova krtenja. Kada je Krist siao u Jordan i primio
Duha, posveena je svaka budua voda kojom se krsti svaki vjernik. Kraninov krst nasljeduje Isusovo krtenje. 89 Ipak Nisenac
krsno u r a n j a n j e i izranjanje dri za oponaanje Kristova groba
i uskrsnua. 90 Time se, oito, naslanja na Pavlovo krsno izlaganje 91
u Rim 6,1-14.
Krst je trenutak kada se vjernik sjedinjuje s umrlim i uskrslim Kristom. Blagodati i milosti koje su provrele iz Kristova pashalnoga otajstva u krstu postaju svojina krtenika. Tada se na
pojedinca p r i m j e n j u j e spasenjska vrijednost Gospodinove zamjenike smrti i obnoviteljsko znaenje njegova uskrsnua koje je
bilo za nae opravdanje (Rim 4,25).
39,5
8389 3
* 35,1
35,1
* 35,1
87 35 3
83

35.1
Misao nije nazona u Velikoj katehezi
35,4-10
91
Usp, M, MANDAC, Tumaenje Rim 6,1-14 s posebnim osvrtom na krsni nauk, u BS
43(1973), 225-238; 44(1974), 485-506.
89

71-

Krst ipak ne djeluje maginom silom. Premda je veliko Boje

djelo u ovjeku, i ovjek je pozvan na suradnju. Grgur ne zaboravlja ni tu stranu otajstva. Tvrdi da snaga ina potjee od duamoga
raspoloenja. 92 Krtenik mora posjedovati vjeru. 98 Uz to je nuno grenikovo kajanje. Time se ovjek razrjeuje vezanosti na
zlo. Kroz kajanje vjernik zamrzi zlo i tako se od njega
otuuje. 94

* 39,4
s 39.3
* 35,9

72-

DEVETO

POGLAVLJE

EUHARISTIJA
Grgur iz Nise ui da euharistijsko otajstvo ulazi u veliku Boju rasporedbu po kojoj se dijeli milost.1 Time, oito je, eli
kazati da je euharistija sastavni dio Boje ekonomije u odnosu
na svijet. Bez nje se ekonomija ne da zamisliti. Ekonomija se
ozbiljuje posredstvom euharistijske tajne.
Primjedbe

na

euharistiju

Nisenac u Velikoj katehezi naznauje okvire u kojima izlae

svoj euharistijski nauk. Pri tom nije uvijek jasno da li je sam
namjerice pronalazio potekoe na koje bi njegovo poimanje otajstva moglo naii ili je zaista bilo ljudi koji su te potekoe u zbilji
postavljali. Vjerojatnije je, razumije se, da ima pred oima istinske
primjedbe i realne protivnike.
Temeljna potekoa dolazila je od pitanja kako je mogue
da Kristovo tijelo koje je jedno hrani bezbrojne vjernike tisue rasprene po svemu svijetu. Ljudi su pitali kako se svima
podjeljuje tijelo koje je posve jedno. Nije, dakle, bilo jasno da
Gospodinovo tijelo koje je kao svako tijelo jedno moe oivjeti
cjelokupnu narav 2 svih vjernika.
Pitalo se, nadalje, da li je mogue da Krist po jednome dijelu
itav pristupi pojedincu 8 . Jednako se raspravljalo kako to da
Kristovo tijelo u euharistiji itavo dolazi u dodir s onim koji ga
blaguje, a uza sve to, ostaje samo za se cjelovito. Tijelo se, naime, dijeli svima, ali u sebi se ne umanjuje. 4
Duhove je takoer zbunjivala injenica da jedna euharistijska
estica moe svoje djelovanje protegnuti na cijela 5 ovjeka. Grgur
u poglavlju o euharistiji posebice napominje da je i tekuina sastali 37,12
a 37,4; 37.8

73-

vnina ljudskoga tijela. To vrijedi za svakoga ovjeka pa zato i za

Krista. Kruh, voda i vino uzdravaju tijelo. Nisenac otuda zakljuuje da se ta poela moraju nai i u euharistiji kako bi se obnovila itava ljudska narav. 6 Moemo, dakle, naslutiti da Grgur donekle opravdava uporabu obiju euharistijskih prilika kruha i
vina pomijeana s vodom.

Nunost

euharistije

Grgur, gledajui sadanje ovjekovo stanje, smatra da je euharistija nuna za spasenje. Ona se, po njemu, prvenstveno daje
ovjekovu tijelu. To se vidi iz itavoga euharistijskog poglavlja u
Velikoj
katehezi.
Iskonski grijeh nije pogodio jedino duu ve se zlo dokopalo
i tijela. 7 Tijelo odvajanjem od due postaje mrtvo. Tako se vraa
u poela od kojih je sastavljeno. Od smrtnosti ga moe osloboditi
samo zajednitvo i sjedinjenje 8 s Kristom koga Grgur esto
naziva u euharistijskom ulomku ivotom, ivodajnom moi i predvodnikom u ivot. 9 Dok se dua po vjeri sjedinjuje s jaim od
smrti, tijelu kao tvari ostaje jedina mogunost da se s njime
povee hrana i pie.10 Zato Nisenac uporno ponavlja kako je spaenicima nuno potrebno da se i tijelom spoje s vrelom ivota.
Euharistija je nuno potrebita jer tijelu omoguuje ponovno
sjedinjenje s duom. Ona je skroz nuna da bi tijelo primilo
ivodajnu mo.11 Tijelo, oivljeno euharistijskim ivotom, moe .stupiti u trajno zajednitvo sa svojom duom.

Vrijednost

euharistije

Grgur u Velikoj katehezi razmilja radi ega se Krist u

euharistiji daje vjernicima. 12 Openito govorei, napominje da
djelovanje grijeha slii otrovu koji je rastvorio nau narav.
Duu je odijelio od tijela i time unitio ovjeka. Ako je grijeh
otrov, euharistija je lijek. Svojim protudjelovanjem otklanja
tetu koju je nanio otrov.13 Kada se tijelo oisti primanjem
8

37,11-12
7 37,2
37,1
37,1; 37 4
* 37,1; 37,3; 37 4
ii 37,1; 37 2; 37,4
* 37,12
13 37,2

8
9

74-

euharistije, iznova postaje sposobno da se zasvagda sjedini s duom.

Tako se euharistija objavljuje kao temelj sjedinjenja razdvojenoga.14
Grgur u nekoliko navrata upozorava da Gospodinovo euharistijsko tijelo u se preinauje i pretvara tijelo koje ga prima.
Euharistija oivljuje ovjekovu narav. Prua joj besmrtnost i
neraspadljivost. 15
Nisenac povezuje globalni uinak Kristova otkupiteljskog djela
i euharistijsko djelovanje. Veli da se Krist zato pomijeao sa
smrtnom naravi da bi ovjeka po zajednitvu s boanstvom poboanstvenio. To poboanstvenjenje biva vjernikova svojina kada
u se kao sjeme besmrtnosti i neraspadljivosti primi Gospodinovo
euharistijsko tijelo. U jednu rije, onoga tko prima euharistiju, Kristovo tijelo preobrazuje u svoju narav. 16
Izvor

e u h a r i s ti j s k o g

djelovanja

Euharistija crpe svoje znaenje iz Isusova tijela s kojim vjernika najue sjedinjuje. Grgur o njezinim vlastitostima govori na
nekoliko mjesta. Osnovna joj je znaajka da je tijelo Boga-Rijei.
Euharistija je Kristovo tijelo koje se pokazalo jaim od smrti i
koje je Bog obesmrtio te je stoga besmrtno. 17 Grgur, dakle,
euharistijsko tijelo poistovjeuje s Gospodinovim uskrslim tijelom
i u njemu vidi vrelo euharistijskih uinaka u naem tijelu.
Nisenac pokuava izraziti to se dogaa s kruhom i vinom kada se nad njima izvri molitva i poto ih dotakne snaga posvete. 18 Djelovanje u kruhu i vinu provodi sama Rije. Grgur veli
da se euharistijsko zbivanje ostvaruje po Rijei. 19 Rije, molitva
i posveta posveuju 20 euharistijske prilike. One se time pretvaraju u tijelo Boga-Rijei. Euharistija smjesta postaje tijelo
Rijei. Kruh se po Rijei pretvara u tijelo. 21 Grgur djelovanje
posvete na narav onoga to se vidi na euharistijske estice
izraava rijeima koje zapravo naznauju da se poela te naravi preinauju u Kristovo besmrtno tijelo. 22
* 37,2
37,4; 37,8; 37 12
< 37,12; 37 S '
178 37,9; 37,3
1 37,10; 37.12
* 37,9; 37,10
37,9-10
2i 37 9; 37,10
sa 37,12

75-

Tumaenje

euharistije

Grgur zna da je euharistija razumljiva za ljude u kojima je

vjera i koji vjeruju. 2 3 Ipak se trudi nai razumno uporite na
koje bi oslonio svoj euharistijski nauk. Tako e vjera izbjei
nedoumici. Euharistija e nai mjesta u strogome slijedu 24 boanskoga rasporeda.
Nisenski biskup u razmiljanju polazi od tjelesne fiziologije.
Smatra da narav tijela nema sama po sebi vlastiti opstanak.
Tijelo, prema tome, nije zasebna hipostaza. Dade se rastvoriti na
sastavne dijelove. Sastavljaju ga osnovni ja poela. Tijelo nije zasebna zbilja. Od drugda stjee svoje gradivo i hipostazu. 25 Po
Grguru, tijelo je u sebi praznina. Slii mijehu bez vlastite sadrine.26 Svoju opstojnost duguje neprekidnoj izmjeni kojom tijelo u
se usisava to mu nedostaje i odbacuje to je suvino.27 Hrana
uzdrava tijelo. Ona tka narav tijela i sainjava tjelesnu hipostazu. Ali hrana se prvenstveno sastoji od kruha, vode i vina.28
Tijelo snagom izmjene ta poela preinja u svoj vlastiti lik.29
Stoga tko pred sobom ima kruh, vodu i vino motri to je u klici
sastav naega tijela. Razumije se, kada te tvari udu u me, postaju moja krv i tijelo. 30 Grgur dodaje: Tko gleda kruh, vidi
ljudsko tijelo. Kada kruh ue u tijelo, postaje tijelo. 31
Grgurovo je umovanje jasno. Ljudsko tijelo, po njemu, potjee
od hrane. Ono nije nita drugo nego preinaena hrana koja nutarnjom pretvorbom postaje tijelo. Po Grguru, isto se dogaa s Kristovim zemaljskim tijelom. Kada se Rije utjelovila, za svoju narav nije stvorila neki novi oblik opstanka ve je svoje vlastito
tijelo odravala u t r a j a n j u uobiajenim i primjerenim sredstvima.
Svoj je tjelesni bitak krijepila jelom
piem. Jelo pak bijae
kruh. 82
Nisenac u temelju Kristova tijela kao i osnovi svake ljudske
puti vidi kruh. Veli: Budui da je bogonosno tijelo za hranu uzimalo kruh, u stanovitome je smislu s njime bilo jedno te isto jer
se hrana pretvara u tjelesnu narav. Vlastitost se svakoga tijela pri38 8; 37,12
37,5
I 37,5; 37.8
* 37,6
23
24

27 37,5

37,7
w 37,7
o 37 7
37,9
37 8

76-

znaje i Isusovu tijelu. I ono se uzdravae kruhom. 33 I tu je, vidimo, Grgur jasan: u Isusovu zemaljskom tijelu valja vidjeti preobraeni kruh.
Polazei od fizioloke pretpostavke koja vrijedi za svako tijelo, pa zato i za Kristovo, Grgur dri da je naao razumnu osnovicu na koju moe postaviti svoje pojanjenje euharistijskoga otajstva. Po njemu, nema nita neobino ako i sada u euharistiji kruh
postaje tijelo Rijei. To se zbiva u svakome ovjeku. Dogaalo se
i u Kristu. Razlika je tek u tome to je kruh u zemaljskom Kristovu ivotu postajao Gospodinovo tijelo uobiajenim putem snagom jedenja. 31 U euharistiji se to dogaa drukije. Narav onoga
to se vidi35 euharistijske prilike smjesta bivaju tijelo
Rijei koja kae: Ovo je moje tijelo. 36
Tako je Grgur pronaao razumno tumaenje za euharistiju.
Nadao se da ga moe svatko prihvatiti. Ipak svoju misao nije prikazivao kao posvemanju sigurnost. Razborito je zakljuio: Moda
smo se pribliili vjerojatnu odgovoru. 37 Spomenimo da je Grgurovo izlaganje prigrlio Ivan Damaanski i da je usvojeno na saboru u Niceji g. 787. te ostavilo duboka traga u Istonoj crkvi.
Grgurovo obrazloenje euharistije u Velikoj katehezi povlateno je mjesto u razvoju crkvenoga poimanja toga otajstva. 38 Grgur
je odlino zapazio nunost euharistije. Kao to Rije u utjelovljen j u najue dotie nau narav, jednako se moe rei i za euharistiju.
Rije po njoj stupa u dodir sa samim tjelesnim ustrojstvom svakoga ovjeka. Poput Utjelovljenja i euharistija iscjeljuje ovjekovu
bit. Uinci su euharistije u Velikoj katehezi jasni i dobro istaknuti. Isto se smije rei za euharistijsku pretvorbu izraenu rijeima 39
kojima se vrijednost i doseg vidi otud to ih susreemo i u drugim
uporabama. Fizioloku promjenu hrane u tijelo Grgur izraava istim pojmovima. Za istim glagolima posie kada govori o promjeni
koja je hranu preobrazila u Kristovo zemaljsko tijelo. Posljedica
je te pretvorbe da hrana postaje tijelo. Isto vrijedi i za euharistiju.
Snagom euharistijske pretvorbe euharistijske prilike postaju tijelo
Logosa i zato u vjerniku koji blaguje to tijelo mogu proizvesti boanske uinke.
33 37,9
37,8; 37 10
35 37,12
sa 37,10
37 37,8
38 u svezi s Grgurovim euharistijskim naukom, usp. L. MERIDIER, Discours,
LIII-LV; J. BARBEL, Gregor, 151.194-201.205-208; W. VOLKER, Gregor, 274-276; H.
U. von BALTHASAR, Presence, 106-108; J. BETZ, Eucharistie, 97-98. 108-110. 258-276.
310-315; J. DANIfiLOU, Notes, 130-134; H. M. HUBNER, Einheit, 175-179; I. H. DALMAIS, Divinisation, 1383; J. GROSS, Divinisation, 233. Moram na alost rei da
navedeni autori nisu tako obraivali pitanje da. bismo, uz male izuzetke (Balthasar, Betz), bili zadovoljni njihovim radovima.
a Rije je o glagolima metastoikh, metapoid i methlstemi.

77-

DESETO

POGLAVLJE

ESHATOLOGIJA
Openite

napomene

Grgur pripada malobrojnim Oima svoga vremena koji su ozbiljnije razmiljali o posljednjim pitanjima. 1 O njima, kako se zna,
i Biblija govori razmjerno rijetko. Nisenac se stoga pokazuje dosta smionim kada se uputa u takva razmatranja. Drao je da je
kranska kateheza bez obrade i toga gradiva nepotpuna.
Niije teko uoiti da je i Grgurova misao na tom podruju
nesigurna i, mjerena kasnijom teologijom, dosta netona. Grguru
se tapkanje mora oprostiti jer je njegov rad zaista pionirski. Postavio je pitanja koja e se tek u iduim stoljeima rijeiti u Crkvi. Grgur je bio svjestan da su konana dobra takve naravi te ovjek
nema mogunosti da ih opie. Isto vrijedi i za bijedni greniki
ivot poslije ovoga ivota. Ne moe se usporediti s nikakvom
zemaljskom sjetilnom bolju. Sredstva se muenja u drugome vijeku ponekada, dodue, oslovljavaju ovdanjim nazivima, ali tko
ih poblie promatra vidi da razlika izmeu prekogrobne vatre
i crva te onoga to na ovoj zemlji nazivamo tim nazivima ipak
nije malena. 2
Ljudi se, po Grguru, poslije smrti dijele u dvije razliite skupine. Na jednoj su strani krtenici koji su ivjeli u skladu s k r tenjem. Oni postiu blaenstvo. Za ivota su se oistili. U ovome ih je ivotu vodilo krsno oienje. Stoga se vraaju nainu
ivota koji im je srodan. Sjedinjuju se s istim. Tako se osloba a j u trpnje, a u tome se i sastoji blaenstvo. Prema tome,
onima koji su ljagu zloe oprali u krsnoj vodi i itav ivot ostali
1
O Grgurovu n a u k u o eshatalogiji, usp. J. DANIELOU, Notes 165-184; Etre.,
206-211; Resurrection, 157-159; P. ZEMP, Grundlagen, 242-244, 233-242; R. M. HUBNER,
Einheit, 64.66; J. BARBEL, Gregor, 189-193. 128.134.158.159.161; M. CANEVET, Grgoire, 1003-1005.
2
50,7

?a

vjerni krsnoj milosti, u drugome im svijetu ne treba drugi oblik

ienja. Za takve Grgur tvrdi da im nije potreban ni trenutak
oienja. 3
Drukija je sudbina nekrtenih i vjernika koji su kroz ivot
grijeili. Njihov je udes poslije smrti jednak. Krtenici su, dakako,
mogli krepou iscijeliti grijehe nainjene poslije krsta, 4 ali nisu
posegnuli za tim spasonosnim sredstvom. Zato se nekrtenima i
grenim kranima izljeenje prenosi u ivot poslije ovoga. 5 Grgur to esto ponavlja. Ali ne naznauje kamo odlaze takvi ljudi.
Tek kae da oni koji su otvrdnuli u strastima, a nisu se ni krstili
ni kroz pokajanje segnuli za popravkom, poslije smrti dospijevaju kamo spadaju. 6 Valja primijetiti da Grgiur tu jo ne misli
na istilite. U vremenu koje se protee od smrti pa do opega
suda i poetka istilita grenici ive u iekivanju. Slie uhapeniku koji u tamnici eka sud, osudu i izvrenje kazne. Po Grguru,
prije istilita zbiva se Ope uskrsnue i Posljednji sud. Ope je
uskrsnue, kako ve dijelom naznaismo, posljedica nutarnjih zakona ljudske naravi. Dogaa se nutarnjom nunou. Ponovno
sastavljanje i preustrojen je ovjekove tjelesnosti dogodit e se
bilo da je narav primila krsnu milost ili ostala bez dijela u
krnome otajstvu. Narav mora krenuti putem uskrsnua jer je
na to sile vlastiti zakoni to ih je u n j u postavio njezin Graditelj. 7
Grgur u Velikoj katehezi spominje Posljednji sud i shvaa ga
kao in Bojega milosra. Bog tada, dodue, odreuje kazne koje
su u skladu s grenou ivota, ali ni sud ni kazne nemaju osvetnikog obiljeja. Kazne e izlijeiti ovjeka. Oistiti e njegove
nedostatke i grijehe. Po njima e se ovjek popraviti i postati boljim. Moi e se vratiti Bogu. Grgur pie da je Posljednji sud
lijeenje dunih ozljeda. Sud je zapravo ozdravljenje. Bog
sudi da bi svoje vlastito djelo vratio u iskonsku milost. 8 Mane
to su se nagomilale na duu Bog u trenutku suda odsijeca. On
je tada Lijenik bolesnih. 9 Kazne se izvravaju poslije suda. To
je vrijeme istilita.
Nisenac, kao rijetko koji onodobni Otac, pomno raspreda o
istilitu. Ono mu se ukazuje bitnim za povijest spasenja. Uvjet
je sveope apokatastaze. Budui da je Bog sama istoa, ne moe
mu se pribliiti tko nije posve ist. Sredstvo konanoga oienja
jest vatra koja posjeduje istilaku mo. ienje kroz vatru traje
8 35,14; 35,15; 26,8
8,9
8,9
35,14
7 35,13

4
5
6
8

8,10
8.11

79-

duga stoljea.10 Muke u istilitu nisu lagane. Grgur veli da

strah od plaanja nevoljama moe biti dostatan poticaj da se
u ovome ivotu ivi estito i tako umakne osudi na vatru oienja. 11
Vidimo, dakle, da po Grgurovu poimanju sve to se po uskrsnuu iznova vraa u bitak, ne stjee isti ivot. Krtenici koji su
ouvali preporodnu milost ive blaeno. Nekrteni i greni krani
najprije ekaju Ope uskrsnue i Posljednji sud da bi poeli izvravati kaznu. Grgur veli da postoji velika razlika izmeu onih koji
su se oistili i onih koji se jo m o r a j u oistiti. 12 Zanimljivo je da
se uope nije pitao za sudbinu ljudi koji su ivjeli estito, iako se
nisu krstili, jer to nisu mogli budui da do njih nije doprla spasenjska rije Evanelja. Nisenac j e ipak u svakom sluaju na kraju
veliki optimist. Smatrao je, dodue, da su kazne za grenike i nekrtene u prekogrobnome ivotu dugotrajne i teke te je kudikamo
razboritije ve u ovome ivotu ivjeti kreposno pa smjesta poslije
smrti unii u blaenstvo, ali je predviao da e se na koncu zajedno nai koji su za vrijeme ienja kanjeni s onima kojima nije
bio potrebit ni trenutak oienja. 13

Tjelesno

uskrsnue

U Velikoj katehezi razmjerno se malo govori o pitanjima vezanima uz uskrsnue tijela. Tema ipak nije posve odsutna. ak se
moe kazati da je u neku ruku okvir i okosnica itava djela. Nekako je posvuda nazona. To je po sebi razumljivo jer je govor o
tjelesnom uskrsnuu rano postao predmet katehetskoga izlaganja.
O tome se rado raspredalo u katekumenatu. Vjera u uskrsnue
uvrtena je i u najdrevnija crkvena Vjerovanja. I Grgur dri da
je tjelesno uskrsnue zadnji cilj sveobuhvatne povijesti spasenja.
Vrhunac je i kruna Bojega nacrta o ovjeku. 14
Ta je kranska dogma, koliko znamo, nailazila pri navijetan j u na velike potekoe. Sjeamo se da je ve Isus imao problema
dok je najavljivao tu veliku novinu. Jedan dio idovskih uitelja
35,15

li 8,10

I 2 35,14
3 26,8

14 o Grgurovu nauku o uskrsnuu ljudskoga tijela, usp. L. MfiRIDER,DiscS. de BOER, Anthropologie, 436-445; J. BARBEL, 221.224; Notes. 165-176; Resurrection, 154-170; J. GAITH, Libert, 183-186; J. R. BOUCHET, Vocabulaire, 513-573.574;
J. BARBEL, Gregor, 113,114,118-119.190-193; B. SALMONA, Origene, 383-388; M. CANE VET,Grgoire, 1004; A. LUNEAU, Histoire, 163.168.

80-

i pismoznanaca posve je odbacivao tjelesno uskrsnue. Drugi su ga

shvaali odve materijalno i na t a j nain o njemu oteavali besjedu.
Ni Pavlova rije o uskrsnuu nije bolje prola. Poznato je da
su atenski mudraci ismijali Apostola kada je poeo govoriti o
uskrsnuu. Grci su odvajkada velikim dijelom protivnici tvari i
tijela. Nikada nisu zaboravljali da je tijelo tamnica ljudske due.
Dua se mora osloboditi tijela koje je peina u koju je zatoena.
Otkupljenje se i sastoji u osloboenju od tijela i vraanju u boanstvo. Dua mora napustiti tjelesnu pilju i sjediniti se s boanskom naravi kao estica sa svojom cjelinom. Vidimo, dakle, da
je grkome poimanju tjelesno uskrsnue posve nepoznata i skroz
tua zbilja.
U svezi s uskrsnuem oklijevao je i Grgurov uitelj Origen.
I on je tijelo drao za Boju kaznu. Vjerovao je u predivot ljudskih dua koje u poetku kao nebeska bia nisu imale nikakvo
tijelo. Teik kad su ljudi sagrijeili, Bog ih je zaodjenuo tijelom da
bi inili pokoru. Ali ljudske e se due, po aleksandrijskom teologu, u posljednjem inu spasenja opet osloboditi tijela i vratiti
u posvemanju duhovnost u kojoj su stvorene. Kako je, meutim,
nauk Crkve bio posve siguran i jasan u pitanju tjelesnoga uskrsnua, Origen se nije usuivao svoje misli jasno uobliiti i zato
u njegovim djelima nalazimo ulomaka u kojima se govori o tjelesnome uskrsnuu. Ali u Origenovu teolokom sustavu tijelo nema
pravoga mjesta. Tue je Bojemu nacrtu o ovjeku.
Uz Metoija Olimpskoga (+311) veliki protivnik Origenova
nauka o tijelu bijae upravo Grgur iz Nise. Izrijekom naznauje
da se u toj toki dijeli od Origenova miljenja. Stoga je neobino
da je Ivan Filoponos (+565) u djelu u kojem nijee tjelesno uskrsnue za svjedoka toga uenja prizvao i Grgura Nisenskoga. Podjednako je udno to su u sedmome stoljeu Grgura napadali kao
da je zabacivao tjelesno uskrsnue.
Opiranje uskrsnuu bijae naroito ivo u Grgurovo vrijeme.
Iznosili su se svakovrsni dokazi kojima se htjelo utvrditi da je uskrsnue tijela i sablazan i nemogunost. Spominjali su se razni tjelesni nedostaci i pitalo se da li je potrebito da ovjek ivi zauvijek u
takvome stanju. Kao protudokaz uskrsnuu isticao se sluaj ljudi
koje su proderale ivotinje ili im je tijelo spaljeno.
Usprkos svim protivnim miljenjima, Grgur je ostao vjeran
nauci o uskrsnuu i nastojao svojim suvremenicima pruiti to razgovjetniju misao kako im uskrsnue ne bi u vjeri bilo spoticajni
kamen.
81-

Po Grgurovu sudu, Bog je od iskona za ovjeka predvidio tijelo. Ono je sastavni dio ovjekova bia. ovjek se bez njega ne
da zamisliti. Grgur dodaje da je tijelo prije praroditeljskoga pada
bilo drukije nego poslije sagrjeenja. Izvorno tijelo bijae veoma
duhovno. Grgur toliko istie tu stranu da se s pravom pitamo da
li je tijelo prije pada po n j e m u jo uvijek tijelo.
Nakon grijeha u palom se tijelu nastanilo ono to ovjeka
vee s nerazumnim stvorenjima. Toga u poetku nije bilo. Greno
je tijelo sada proeto zlom i neistoom. U smrti se rastvara i
svodi n a izvorna poela. P r i tome se isti od zlih primjesa. Grgur
napominje da smrt ne unitava tijelo niti ga vraa u nitavilo.
Tijelo postoji i poslije smrti, ali u svojim iskonskim sastojcima.
Poto ga smrt proisti, po uskrsnuu zadobiva svoj prvi oblik
i svoju poetnu ljepotu. 15
Uskrsnue omoguuje da se tijelo sjedini sa svojom duom.
U njemu se tijelo iznova sainjava. Poela koja su ga tvorila
preobrazuju se i preinauju, ali opet grade istu put. Grgur nadasve naglauje istovjetnost uskrsloga i zemaljskoga tijela. Svaki
e pojedinac u uskrsnuu imati tijelo to ga je posjedovao na
zemlji. Iz uskrsne puti bit e otklonjeni svi nedostaci koji su je
pratili u svijetu. Uskrslo e tijelo biti preobraeno i produhovljeno.
Kao to se grijeh odrazio na tijelu, tako e i poboanstvenjenje
zahvatiti i tjelesni dio naega bia.
Sve e ivotinjsko iz njega nestati. Bit e osloboeno vegetativnih zakona. Posjedovat e povlastice Gospodinova uskrslog tijela.
Grgur gotovo poistovjeuje uskrslo tijelo s tijelom to ga je ovjek
posjedovao prije pada.
Nisenac je iznio itav rukovet dokaza za uskrsnue ljudskoga
tijela. U Starom se zavjetu pozivao na Ps 103,29-30, Ezekijelova
vienja (37,1-14) te na blagdan atora, znamen buduega uskrsnua.
Iz Novoga je zavjeta zvao u pomo 1 Sol 4,16, 1 Kor 15,36 te brojna
uskrsnua iz evanelja, ali nadasve imae pred oima Gospodinovo
uskrsnue koje je zalog, uzrok i ogled naega vlastitog uskrsnua.
Grgur je prirodne dogaaje upotrebljavao kao dokaz tjelesnoga
uskrsnua. Upozoravao je da biljka nie iz sagnjiloga sjemena, da
proljetno buenje dolazi iza zimskoga mrtvila i da san zamjenjuje
buenje. Tako e se iz praha i pepela naega dogorjelog tijela podii nae uskrslo tijelo. Dua je za ivota utisnula svoju sliku u
svaki djeli svoga tijela. U cjelini ga je pronicala i oivljavala.
Bog e joj pomoi d a pri uskrsnuu od mrtvih opet nae estice
koje su joj pripadale u ovome ivotu.
iS

82-

8?; 8,3; 8,?

Konana

uspostava

svega

dobro

Nauk o apokatastazi nije neto sporedno u Grgurovu teolokom sustavu. To je njegov temeljni nazor o Bogu, svijetu, svemiru
i ovjeku. Apokatastaza se u Grgura iz Nise susree, tako rei,
svuda. U n j o j se zgunjuje svakolika njegova teologija i filozofija 16 .
1. iroka primjenjenost rijei apokatastaza
Rije apokatastaza Grgur je itao
rozavjetnoj Bibliji i u Novome zavjetu.
najirem smislu znai svako vraanje u
bilo bolje i savrenije od trenutanoga.
oslabljen je i pogoranje ranijega.

u profanim piscima, staZa profane pisce rije u

preanje stanje koje je
Postojee je stanje samo

Pojam apokatastaze rado upotrebljavahu stoiki filozofi, pitagorejci i neoplatonici. U stoika naznaivae povratak zvijezda
nakon svemirskih pomaka u njihov prvi i prirodni poloaj. Neoplatonici i pitagorejci apokatastazom nazivlju brojna duina raanja
na njezinu putovanju do konanoga smirenja u boanstvu.
I Grgur se ponekad slui rijeju apokatastaza u profane i raznovrsne religiozne svrhe. Tako pojavu svjetlosti nakon zamraenja
naziva apokatastazom. Istim izriajem izraava vraanje tjelesnih
poela na njihovo prirodno mjesto poto ih je bolest poremetila
i izmijenila. U vjerskom smislu Nisenac izmirenje grenika s Crkvom
oznauje apokatastazom .ak je tim pojmom obiljeavao i uskrsnue od mrtvih.

2, Grgurova polazita
Nisenac je u svojim razmiljanjima o apokatastazi u uem
smislu rijei mogao poi od Dj 3,21 gdje se ita izreka o vremenu
uspostave svega. Mogao se nadahnuti i Pavlom koji je uio da je
Krist konano dokinuo smrt i grijeh te sa sobom po svojoj krvi
sve izmirio. Ali nema sumnje da je Grgur teoloki shvaenu apokatastazu batinio prije svega od Origena.
16
O apokatastazi u Grgura, usp. J. DANIfiLOU, Notes, 121.181-184; Etre, 205.
226. 132-153; Resurrection, 154; P. ZEMP, Grunlagen, 196-207. 21-26.177-192; R.M.
HUBNER, Einheit, 64.101.123.162.164.170-172.204-231.1.326-327 ; J. GAiTH, Liberte, 187-195; J. GROSS, Divinisation, 236; H.U. von BALTHASAR, Presence, 58-59; R.
GILLET, Homme, 63-66.72.75-83; A. LUNEAU, Histoire, 186.187; D.L. BALAS, 152-153;
S. de BOER, Anthropologie. 436-445; B. SALMONA, Origene, 383-388; J. BAKBEL,
Gregor, 112.113.94.118.122,159.160.162.184.185; L, MERIDIER,Discours, XXV-XXVI.

83-

Znamo da nauk o apokatastaza svega pripada meu znamenite Origenove tvrdnje. Nju je, dodue, osudio peti opi sabor,
ali je odigrala veliku ulogu u povijesti teologije na kranskom
Istoku. Origen je uio da su sva bia na svome poetku bila bestjelesna. U sebi nisu imala nita materijalno. Ali poto su sagrijeila, Bog ih je kaznio. Ljudske su due morale sii u tjelesa. Tijelo,
po Origenu, nije u Bojemu planu i nacrtu. Ono je privremena kazna za duu. Na putu otkupljenja tijelo e se najprije produhoviti,
ali e na koncu posve ieznuti. Svi e razredi duhova opet biti
samo duhovi. Origen dodaje da e se svaki duh iznova vratiti
Bogu. Vjenoga osuenja nee biti. Toj je misli aleksandrijski
katehet dao biblijsko ime uspostava svega.
Grgur iz Nise od Origena preuzima intuiciju. Ipak se odvaja
od uitelja. Po Grguru, tijelo nije to ve naznaismo zlo
niti u sebi Boja kazna. Bitni je ovjekov dio te e zato ostati
uvijek u sklopu ovjekova bia. Ispravljajui u toj toki Origena,
Grgur je apokatastazu veoma iroko primijenio i u njoj vidi krunu
i smisao sveobuhvatne Boje ekonomije sa svijetom.

3. Apokatastaza obuhvaa svekoliko ovjeanstvo

Grgur, dijelom, apokatastazom oznauje onaj trenutak povijesti spasenja kada se ljudska narav vraa u svoje iskonsko stanje.
On kao grki mislilac prvenstveno vodi rauna o naravima i donekle zaboravlja pojedinca koji je konkretno ostvarenje i nositelj
naravi. Prvotno stanje naravi, po Grguru, bijae dobro. Njega je
stvorio Bog. Ono je normalno i pravo stanje. Grijeh ga je poremetio. Ali Bog e ga opet uspostaviti. Ta uspostava prvotnoga stanja
obuzet e sve ljude jer se uspostava odnosi na narav, a ne na pojedinca. Po Grguru je, kako smo vidjeli, ljudska narav jedna nedjeljiva zbilja koja se ostvaruje u pojedincima. Svaki je pojedinac
ostvarenje jedne te iste naravi. Bog je predvidio odreeni broj
ljudi koji e ozbiljiti ljudsku narav. To je ljudska punina. Ona
se mora zbiti, inae se narav nee obistiniti. Grgur otuda zakljuuje da se apokatastaza mora protegnuti na svakoga lana ljudske
naravi. Kada bi i samo jedan ovjek konano i zauvijek nestao
iz ljudske punoe, ljudska se narav ne bi nikada ostvarila. Zato
Nisenac v j e r u j e da e se svi ljudi bez izuzetka jednom vratiti u
poetno dobro stanje. To je apokatastaza primijenjena na ljudski
rod. Grgur je temelji na jedno ti ljudske naravi. Ali zasniva je i
na nauku o ovjeku koji je Boja slika kao i na svome shvaan j u Crkve ukoliko je Kristovo tijelo.
84-

Grgur je, kako znamo, drao da je Boja slika prvenstveno

utkana u ljudsku narav kao puninu. Pojedinac nije neposredno
Boja slika. To je ljudska rasa kao jedinstvena zbilja. Pojedini
ovjek posredstvom naravi postaje Boja slika. Grgur, polazei
otuda, zakljuuje da bi Boja slika bila nesavrena kada bi netko
od ljudi bio vjeno osuen. U osuenome ne bi bilo Boje slike.
To bi naruilo narav kao sliku. Tako bi djelo Boje bilo zauvijek
upropateno, a to je, po Grgurovu sudu, nemogue. Svaki ovjek,
prema tome, mora jednom postati Boja slika i na t a j se nain
ostvaruje Boja zamisao o ovjeku.
Grgur je antropoloku apokatastazu ukrijepio i razmiljanjem
o Kristovu tijelu koje je Crkva. Krist se po utjelovljenju sjedinio,
dodue, s jednom konkretnom ljudskom naravi, ali je zbog posvemanje jednote te naravi uao u dodir s itavim ljudskim tijestom. Njegovo se tijelo protee na sve ljude. Svi ljudi po Kristovu
ovjetvu posjeduju temeljno zajednitvo s Otkupiteljem. Stoga se
otkupljenje protee na sve. Kristovo tijelo ne bi bilo posve sjajno,
kada bi i samo jedan ljudski lan ostao u vjenoj tami. Kristovo
e lice biti u punini svijetlo, poto milost prome sve dijelove naravi koju je Krist sobom sjedinio u asu utjelovljenja. Nisenac
zakljuuje da se spasenje jednom nuno mora protegnuti na sv*r
ljude i tu zbilju naziva ljudskom apokatastazom. Izvodi je, kako
vidimo, iz filozofske tvrdnje o jednosti ljudske naravi, ali misao
zaodijeva u teoloko ruho. Poziva se na injenicu da je ovjek
Boja slika i da je Crkva Kristovo tijelo.
4. Apokatastaza svih duhovnih bia
Grgur u svojim djelima govori da e se u konanoj uspostavi
opet nai zajedno sva duhovna stvorenja. Pri tome misli na ljude
koji su sagrijeili, pale duhove i anele koji su ostali vjerni. Sva
su ta bia na poetku sainjavala jednu jedinstvenu obitelj. Zajedniko im bijee jednako sudjelovanje u Bogu koji je duh. Grijeh
je bio razlogom to se ta ogromna zajednica rasprila. Ali ona e
se iznova uspostaviti.
Nisenac primjeuje da se o ovjeku u Mt 22,30 kae da e u
eshatonu ivjeti kao Boji aneo. Tijelo e mu postati do te mjere
duhovno da e ponovno moi unii u nebesko kraljevstvo. Ali i
ovjekova dua neodoljivo ezne za dobrom. Zato e se jednom
vratiti iiskonskome Dobru.
Tako, po Grguru, stoji i s palim duhovima. I oni po sebi eznu
za svjetlom te e ih ta enja vratiti Bogu. Ni oni nisu stvoreni
zli ve dobri. Tu je korijen njihove apokatastaze.
85-

Nisenac dri da do apokatastaze udoredna vrijednost odluuje o stupnju blaenstva i udionitva u Bogu. Ali nakon istilinoga
oienja, koje e uslijediti poslije Opega uskrsnua i zavriti u
apokatastazi, sva e duhovna stvorenja podjednako uivati u Bogu jer su jednako duhovna. Svaka e razlika biti izbrisana. Svi e
ljudi i nebeski duhovi sjati istim sjajem i radovati se jednakom
blaenstvu.
Osnov za tu stranu apokatastaze Grgur vidi u injenici to
ljudi i ostali duhovi imaju istu duhovnu narav koja im dolazi od
Boga koji je duh. I ovdje, dakle, jednost naravi trai konano spasenje svih svojih udionika.
5. Svemirska apokatastaza
Spominjemo napokon i zadnji oblik apokatastaze. Grgur ga je
zapravo tek naslutio. ak ga j e ponekad i otklanjao. Rije je o
uspostavi zajednitva u kome sudjeluje itav svemir, a ne samo
aneli i ljudi.
Filozofska je podloga te apokatastaze Grgurov nauk, ve izneseni, da stvorenje nije drugo doli ostvarena Boja volja. Nositelj je svega bitka Bog. Bia postoje ukoliko imaju dijela u Onome
koji jedini jest. U tome pogledu sva su meusobno jednaka. ak
ako se poe i otuda da sva bia potjeu iz nitavila, lako je zakljuiti da im je nistavdlo zajedniko i da su po toj naznaci jednako
daleko ili jednako blizu svome Stvoritelju. Grgura je uz to na
misao o svemirskoj apokatastazi mogao otputiti njegov nauk o
ovjeku kao meau svjetova. ovjek, po Nisencu, spaja duhovni
i materijalni svijet. U ovjeku materijalni svijet prodire u duhovni
i duhovni u materijalni. S Kristovim tijelom boansko dotie svaku t v a r i otvara joj put ukljuenja u ovjekovu sudbinu. Priroda
tako sudjeluje u ljudskoj povijesti. Po ovjeku dobiva udio u boanskim dobrima. Stoga e se i svemir po otkupljenome ovjeku
nai u konanoj apokatastazi. Makar je to spontani nagib Grgurove
misli, on ponekad naznauje da e se materijalni svijet vratiti
nitavilu iz kojega je i potekao=

6. Slike za apokatastazu
Grgur apokatastazu ponekad izraava pomou slika i usporedaba. Tako se poziva na zbor koji e se uspostaviti pod Bojim
ravnateljstvom. Priroda, ovjek i nebeski dusi oblikovat e veli86-

anstveni zbor koji e pjevati Bojoj dobroti i ljubavi. Grgur u

tom kontekstu posie za izrazom suglasje da bi obiljeio apokatastazu, 17 Zna se da ta rije nije biblijskoga podrijetla. Preuzeta
je iz helenistike knjievnosti. Dolazi s podruja glazbe, plesa i
pjevanja, Po Grguru, prije iskonskoga grijeha vladae suglasje
izmeu duhovnoga i materijalnoga svijeta. Svemirom je odzvanjala
pjesma Bogu stvoritelju. U svemirskom pjevanju u ast Presvetoga Trojstva sjedinjivali su se svi glasovi. Ples bia nije poznavao
disonanci je. Grijehom je nestalo svemirskoga bogosluja. Krist je
doao da ga uspostavi. On e opet postati zbiljom u blaenoj vjenosti kako je obeano u Fil 2,10.
Nisenac je apokatastazu usporedio i sa stadom u kojem 99
ovaca predstavlja nebeske duhove, a izgubljena ovca ljudsku narav
koju Otkupitelj vraa u veliko Boje stado. Apokatastaza je i
nebeski ator pod kojim su se okupila sva iva i neiva bia.
Nisenac rado istie da meu svim biima vlada sympnoia.18 Rije
je iznimno esta u njegovim djelima. Po Grguru, i u Trojstvu postoji sympnoia. Trojstvene Osobe diu zajedno. Njima je disan j e isto. Duh Sveti je dah Oca i Sina. Iz toga su-disanja boanskoga Trojstva nastaje su-disanje u ostalim zbiljama. Grgur
dri da u itavome svijetu vlada ogromno sudisanje. To svemirsko suglasje i sloga zasniva se na injenici da je svemu jedan
izvor. Bog je sve iz zajednikoga nitavila doveo u bitak. Uz to,
itav se stvoreni svijet sastoji od istih poela.
Prije otpada nebeskih sila i meu stvorenim duhovima carevae su-disanje. Zasnivalo se na usklaenosti njihovih volja. Dok
ovjek jo nije sagrijeio i on je kao duhovno bie ivio u slozi
s nebesnicima. Ta je harmonija naruena grijehom. Ali opet e se
uspostaviti. Pavao, naime, u Fil 2,10 n a j a v l j u j e da e se sva bia
sjediniti u zajednikome slavljenju Boga kroz vjekove.
Grgur je nazirao sympnoiu i meu udovima ljudskoga tijela.
Isto vrijedi i za Kristovo otajstveno tijelo. U Crkvi su uloge razliite, ali isto disanje oivljuje, potie i hrani najraznovrsnije
slojeve mistinoga Kristova tijela.
Osnovi

apokatastaze

Uz ve navedene razloge, Grgur nauk o apokatastazi izvodi iz

jo nekoliko imbenika. Ovdje se u prvome redu misli na njegovo
poimanje zla. Po Grguru, zlo je pravi razlog unitenja iskonskoga
jedinstva meu biima, Nisenac dri da zlo nije realna zbilja ve
1? 6,3. Usp J: DANISLOU, Etre, 73.74.69.224=
6,3. Usp. J. DANlSLOUj Etre 3 57-74; Conspiration, 295,308,

8?

odsutnost dobra. Zlo je, drugim rijeima, praznina. Nije ga bilo

od poetka pa ga zato nee biti ni na kraju. Poetak svega bijae
dobar. Stoga i konac mora biti takav. Zlo je nastalo u vremenu.
Radi toga ne moe biti trajno. Mora nestati. Zlo je ogranieno i
konano. Zato e se jednom raspriti i nestati. Kada pak zlo iezne, sve e iznova biti dobro. Bia e se vratiitl svome iskonskome
stanju koje je nosilo znamen dobra jer potjee od Stvoritelja koji
je dobar.
Grgur apokatastazu zasniva i na posvemanjoj Bojoj dobroti
koju ne moemo dovesti u svezu s vjenim osuenjem bilo kojega
stvorenja kojemu je izvor u boanskoj odluci. Bog je toliko dobar
da se ne moe pojmiti da uza n j postoji neto to je zauvijek odbaeno. To znai da e Boja dobrota na koncu obuzeti svako bie.
Nisenac je i u nekim biblijskim mjestima naslutio govor o
apokatastazi. To se prvenstveno odnosi na Fil 2,10 i 1 Kor 15,38
i 51. Iz Fil 2,10, kako ve sprijeda zabiljeismo, zakljuuje da e
u nebeskom bogosluju imati udjela sva tri razreda bia: ljudi,
nebeski duhovi i stanovnici podzemlja. Nitko nee biti izuzet. Slavlje ne bi bilo potpuno, kada bi itko ostao izvan nebeskoga zbora i
vjene simfonije. Grgura u IKor 15,51 posebice oduevljava tvrdnja
da e Bog jednom biti sve u svemu. U toj izreci nazire svekoliki
cilj itave povijesti spasenja. Kada se bude ostvarilo to Pavlovo
predvianje, uspostavit e se Boje kraljevstvo. Tada e itavi svemir biti proet Bogom. Sva e bia priznati Boje vrhovnitvo.
Svaka e se volja uskladiti s Oevini htjenjem. Sve e slijediti
Boji glas.

Grgurovo

proturjeje

Na trenutak se ini kao da Grgur u nauku o apokatastazi nije

uvijek dosljedan. Ponekad, naime, tvrdi da e muke i ispatan ja
poslije Opega uskrsnua biti vjene. Moramo priznati da takve
izreke remete skladno tumaenje Grgurove misli. One za sada ostaju nejasne. Drimo da nije dovoljno svratiti pozornost na zasebno
znaenje pridjeva aionios { vjean). Pridjev, dodue, dolazi od
aion to znai vijek, dugo, ali omeeno vremensko razdoblje.
Aionios, prema tome, ima znaenje vjekovan i dugovjek, ali
ne i vjean. Stoga govor o patnjama koje se oznauju rijeju
aionios nisu vjene ve vjekovne. Traju, dakako, vjekovima i
veoma su duge, ali i vijekovi prolaze pa e i one uminuti. Razmiljanje, meutim, komplicira injenica to Grgur aionios primjenjuje i na Boga. Vela da je Bog aionios. Oito je da tada pridjev znai
88-

vjean. Bog je oduvijek i zauvijek. On jest. Nisenac istim izriajem oznauje i ivot koji e uslijediti za pravednike poslije zemaljskoga boravka i koji e se protezati kroz svu vjenost. Moramo,
dakle, zakljuiti da pridjev aionios ne odaje Grgurove misli. Nije
odluan za njezino tumaenje kada ga itamo u ulomcima gdje je
rije o patnjama koje Bog nalae grenicima u drugome svijetu.
Prepirka

istraivaa

Sud o Grgurovu shvaanju apokatastaze veoma je rano podijelio miljenja. Znamo da je ve veliki teolog monofizitske zajednice Severije Antiohijski ( + 538) otro osudio Grgurov stav prema
apokatastazi. T a j je teolog Grgurovo izlaganje poistovjetio s Origenovim uenjem. Crkveni pisci kao Barsanufije ( + 540), Maksim
Ispovjedalac ( + 662), Teodor Studita ( + 826), German Carigradski
(4- 733) te Nicefor Kalist ( + 1350) isticahu da Grgur uope nije
bio pristaa apokatastaze. Drali su da su apokatastaski ulomci
umetnuti u Grgurove spise. Jasno je da je gotovo nemogue dokazati takvu interpolaciju. I Focije ( + 895) spominje nekoga Gabarusa koji se trudio opravdati Grgurovo stajalite. Ali na alost
nije zabiljeio kojim se dokazima sluio spomenuti autor.
Nama se ini da apokatastaza zalazi u bit Grgurova nauka.
Ona se razlikuje od osuenoga Origenova uenja. To je moda
razlog da i Grgurov govor o apokatastazi nije odbaen. Spomenusmo da u njega ima ulomaka u kojima se izrijekom govori o vjenim mukama. Zacijelo je i to utjecalo da je sud o Grgurovu poimanju apokatastaze bio blai. Uz to valja istaknuti da Grgur nije
nikada posve oevidno zabiljeio da e se i zli dusi spasiti niti je
vrsto uio da e svi ljudi napokon dospjeti u Boje kraljevstvo.
On, dodue, to misli, ali to ne izrazuje skroz otvoreno. Moe se
takoer tvrditi da je Grgur apokatastazu predloio kao teoloko
miljenje. U svakom je sluaju neobino to se slubena Crkva
nije nikada kritiki zaustavila na tom dijelu Grgurova uenja.

89-

PRIJEVOD

PROSLOV
Vanost

raznovrsnost

kateheze*

Kateheza je nuna
1. K a t e h e z a j e za o n e k o j i p r e d s t o j e 1 O t a j s t v u v j e r e p r a v a
p r a v c a t a n u n o s t . P o n j o j do n e v j e r n i k i h u i j u d o p i r e v j e r o d o s t o j n a rije 2 k o j a j e u s k l a d u s n a u k o m . 3 T a k o se, p o v e a n j e m b r o j a spaenika, 4 u v e a v a C r k v a .
O n i m a p a k k o j i p r i s t u p a j u R i j e i n e o d g o v a r a s k r o z isti
o b l i k p o d u k e . S t o g a r a z l a g a n j e t r e b a u p r i l i i t i razliitosti s l u a t e l j e v i h v j e r s k i h o s v j e d o e n j a . O b u c i je, d o d u e , s a s v i m isti
cilj, ali u z a sve to, u r a z l i i t i m s l u a j e v i m a n e s m i j e m o sezati
za j e d n a k i m d o k a z i m a .

Kateheza se ravna p r e m a sluateljima

2. i d o v j e p r o e t j e d n i m p r e t p o s t a v k a m a , a o v j e k s u i v l j e n
s g r k o m n a o b r a z b o m d r u g i m a . J e d n a k o v r i j e d i za a n o m e j c a ,
m a n i h e j c a te Marcionove, Valentinove i Bazilidove sljedbenike
k a o i z a p r e o s t a l i sloj l j u d i k o j i z a b l u d i e u k r i v o v j e r j a . S v a k i
od n j i h n a d a s v e c i j e n i v l a s t i t a o s v j e d o e n j a i n u n o m ine
b o r b u p r o t i v n j i h o v i h p o l a z i t a . N a i n se, n a i m e , l i j e e n j a m o r a p r i l a g o d i t i v r s t i bolesti.
* Naslove j podnaslove u prijevodu odabrao je prevodilac.
1 U izvorniku i m a m o tois proesteksi. Oito je da se Grgur naslanja na nekoliko Pavlovih tekstova. U Rim 12,8 itamo ho proistmenos ( = predstojnik;
tko upravlja-). Pavao misli na onoga koji predsjeda Crkvi ili tko u zajednici
predsjeda razdiobi dobara, ali je mogue da pred oima ima obje uloge (usp.
Traduction oecumenique de la Bible = TOB, Pari, 1972. 481 bilj, r). U 1 Sol 5,12
Apostol takoer napominje tous proistamnous ( = predstojnici-; koji upravljanu-). Rije je o poglavarima u zajednici. U 1 Tin 5,17 itamo hoi proesttes
(predstojnici; koji upravljaju; koji obavljaju slubu predstojnika). Po Pavlovu primjeru i Grgur vjerske slubenike koji su na elu zajednice oslovljava
predstojnicima. Zanimljivo je da izriaj primjenjuje i na katehete. Uz to daje
na znanje da kateheza spada u posao predstojnika. Usp. L. MERIDER, Discours,
LIX; J. BARBEL, Gregor, 95.
2
Grgur polazi od 1 Tim 3,16 gdje P a v a o kratki kristoloki himan uvodi izriajem koji se dade prevesti otajstvo pobonosti i tajna prave vjere. P o
Grguru, kranstvo je otajstvo, a sredite otajstva sainjava Boji nacrt
spasenja koji se obistinjuje u Isusu Kristu. Nisenac s izrijekom vjerodostojna
rije eli naznaiti bitne toke kranske vjere. Usp. J. BARBEL, Gregor, 95;
L. MfiRIDIER, Discours, LIX.
3 Izraz je posuen iz Tit 1,9. Tu se za crkvenoga nadstojnika kae da mora
biti priljubljen uz vjerodostojnu rije nauka ili posve privren pouzdanoj
rijei koja se slae s naukom ili vrsto vezan uz rije dostojnu vjere koja
je u4 skladu s naukom (TOB, 653). Usp. J. BARBEL, Gregor, 05.
Izriaj potjee iz Dj 2,47.

92

Katehetsko polazite
3. Nee, dakle, istim l i j e k o m lijeiti grko mnogobotvo i
idovsku n e v j e r u u J e d i n o r o e n o g a Boga 5 niti e kod onih to
zastranie u k r i v o v j e r j e , polazei od istih razloga, p o b i j a t i v a r a v e b a s n e n j i h o v i h v j e r s k i h u v j e r e n j a . Ono ime se sabelijevac v r a a n a p r a v i p u t a n o m e j c u n i j e od koristi kao to ni
b o r b a p r o t i v m a n i h e j c a n e p o m a e idovu. Rekosmo d a t r e b a
voditi r a u n a o p r e d s u d o v i m a svih t i h l j u d i i t u m a e n j e u s m j e riti p r e m a zabludi k o j a je u s a e n a u svaikoga pojedinca. Ali se
p r i t o m za s v a k u r a s p r a v u ve u n a p r i j e d u t v r d i nekoliko n a ela i r a z u m n i h p o s t a v a k a da bi se n a t e m e l j u onoga to p r i z n a j u oba s u p a r n i k a , slijedei s t r o g u razloitost 6 u r a z m i l j a n j u , otkrila istina.

Svemir govori o Bogu

4. K a d a se, p r e m a tome, z a m e t n e r a s p r a v a s k o j i m poganinom, razgovor se n a l i j e p n a i n moe poeti ovako: p i t a m o
ga da li s m a t r a da postoji boanstvo ili se p a k slae s bezbonikim m i l j e n j e m . R e k n e li d a boanstva n e m a , navest
emo ga p o s r e d s t v o m u m j e t n i k i i m u d r o u r e e n a svemira 7 d a
p r i z n a k a k o p o s t o j i j e d n a mo k o j a se u s v i j e t u o i t u j e i svijet
nadilazi. Ako, m e u t i m , n e s u m n j a d a postoji boanstvo, ali
su toga o v j e k a p r e d r a s u d e zavele u mnogobotvo, u t o m e em o s l u a j u s e g n u t i za nie n a z n a e n i m n a i n o m d o k a z i v a n j a .
6
Grgur navodi Iv 1,18. Poznato je da u svim rukopisima Ivanova Evanelja
ne stoji jedinoroeni Bog. Ponekad pie jedinoroeni Sin. C&ni se ipak da
je prvi nain izvoran. Znamo, naime, da Ivan u nekoliko navrata Isusa naziva
Begom. Tako u Iv 1,1; 20,-23 i 1 Iv 5,20. Grgur, po svemu sudei, polae veliku
teoloku vrijednost u izriaj. Jedinoroeni. Ima, zacijelo pred oima pneu
matomahe koji su rado izrugivali i izvrtali pravovjerni nauk. Tvrdili, su da je
Doih, ako izlazi iz Boga, Isusu Kristu kao Sinu brat. Grgur se priziva na izriaj
Jedanoroeni jer se iz njega vidi da je u Bogu jedno roenje i zato jedilo
sinovstvo. Stoga Duh, sve i dolazei iz Boga, ne moe biti sinom. Grguru je naznaeni izriaj i stoga drag to se u njemu za Isusa veli da je Bog. Time se
naznauje da je Krist svojom biti i naravlju isto to i Otac. Tako e otklanja
arijevski nauk, jo uvijek u ono doba iv.
6 U izvorniku imamo aklouthom. Izraz kao i njegovu istoznanicu akolouthia Grgur esto upotrebljava. Primjenjuje ih na razliita podruja. U logici
znae nutarnju svezu meu reenicama kada jedna nuno izlazi iz druge. U
kozmologiji izraavaju nuno uvjetovani slijed zbivanja. Tim slijedom nastaje
red u svemiru. Na podruju povjesti akolouthia je nuni i susljedni tijek dogataja.U egzegezi akolouthia oznauje slijed teksta. Sveto je pismo napisano sustavno. U njemu postoji razvoj i ulanansot. To se uoava pomou akolouthia.
Usp. J. DAJNTIELOU, Etre, 18-50, Akoluthia, 219-249.
7 Oci, slijedei Pavla, neprestance napominju da se ovjek moe posredstvom
svijeta do stanovite mjere vinuti do spoznaje o Bogu. Svijet je svjedok da
Bog postoji, s m i j e se rei da su svemirske ljepote pismena koja govore o Bogu.
Usp. J. BARBEL, Gregor, 98.

93-

Bog je savren
5. P i t a t emo: da li dri da j e boanstvo 8 savreno ili n e savreno. Odgovorit e, po s v o j prilici, d a j e b o a n s k a n a r a v
s a v r e n a . Mi emo ga n a to n a v e s t i d a b o a n s t v u p r i z n a s v a k u
m o g u u s a v r e n o s t k a k o se B o g n e bi shvatio kao m j e a v i n a
s u p r o t n i h s v o j s t a v a i s a s t a v l j e n od n e s a v r e n a i savrena. Z a ista: bilo da j e r i j e o moi, o p o j m u dobra, m u d r o s t i , n e r a s padljivosti, v j e n o s t i i bilo k o j o j d r u g o j misli k o j a doe n a
p a m e t , a Boga j e dostojna, u s v e m u e se s n a g o m razloita
z a k l j u i v a n j a sloiti d a se p o s v u d a , k a d a j e p o s r i j e d i boanska
n a r a v , m o r a govoriti o savrenosti. 9

Bog je posvemanja savrenost

6. A k o j e s u b e s j e d n i k r e e n o prihvatio, n i j e vie teko
n j e g o v u misao k o j a se r a s u l a n a m n o t v o bogova privesti p r i z n a n j u j e d n o g a jedinog boanstva. A k o se, naime, slae da
Bogu v a l j a pripisati p o s v e m a n j u savrenost, ali d o d a j e da j e
velik b r o j s a v r e n i h bia k o j a p o s j e d u j u ista obiljeja, p r a v a
j e n u d a da, u biima k o j a n e lui n i k a k v a razliitost ve se
o i t u j u u istome, p r o n a e to j e k o m e vlastito ili da ni ne p o m i l j a n a razliku, ako u m n e nalazi niega zasebnog g d j e r a z like n i n e m a .
Grgur esto u Velikoj katehezi za Boga upotrebljava izriaj to theion. N e m a
ga, dodue, u LXX, ali ga itamo u D j 17,29. Izraz ima iroko znaenje. Pomae
da se po njemu prijee od mnogobotva na vjeru u jednoga Boga. Usp, J.
BARBEL, Gregor, 97; TOB, 411 bilj.i.
* Grgur je u ulomku nekoliko puta upotrijebio rije ihedreo i thedria. Mi
smo ih, priznajem, u pri i e votiu slabo istaknuli. Nisenac rado posie za navedenim
rijeima, posebice za imenicom thedria kojom izraava raznolika djelovanja ljudskoga duha. ovjek je, po Grguru, sposoban za thedria jer je slika Boja.
Thedria esto znai fizioloko svojstvo gledanja, Grgur inae razlikuje vie vrsta
teorija. Tako thedria oznauje znanstveno promatranje i istraivanje bia to
nas okruuju. ovjek svojim u m o m koji je thedrfctiks nadilazi ono to se prostim okom vidi i ponire do zadnjega smisla u stvorenjima. Znanstvena se thedria
sastoji u tome da se uoi u kojim odnosima stoje bia. Taj posao obavlja razum
koji ralambom dolazi do istine o biima. Grgur rije thedria primjenjuje
i na tumaenje Svetoga pisma. Nisenac dri da su u Bibliji zabiljeeni povijesni
dogaaji. Ali kako je Duh Sveti odredio koja e zbivanja biti uvrtena u sveti
tekst i kojim redom, Grgur smatra da snagom teorije treba povrh golih injenica i prostoga slova potraiti dublji smisao koji je vaan za duhovni ivot.
Rije thedria nalazimo i u Grgurovim mistinim djelima. Tada ona zapravo znai
razmatranje boanske naravi. Po thedria dua trai Boga. Razumije se da ovo
traenje duu upriliuje Bogu. Ta je thedria najvia i najuzvienija duina
djelatnost. Posao je koji se ne da privesti kraju. Predmet ove thedria Boja
bit ostaje zauvijek nedostupan i neistraiv. Usp. J. DANIELOU Etrc, 1-17; Thedria, 130-145; J, BARBEL, Gregor, 111-112.

94-

U boanskoj naravi nema razlike

7. P r o t i v n i k , zaista, n e m o e u Bogu o t k r i t i n i k a k v u r a z liku s obzirom n a vie ili m a n j e j e r p o j a m savrenosti n e p r i p u t a oznaku m a n j e . P o d j e d n a k o u Bogu n e m a r a z l i k o v a n j a
n a nii i vii. P o j a m , naime, b o a n s t v a n e s t a j e g d j e n i j e
o d s u t n a r i j e o niemu. Isto v a l j a rei o l u e n j u n a drevan
i skoranji. S t o n e postoji t r a j n o , nalazi se i z v a n p o j m a b o anstvo.
P o j a m , dakle, b o a n s t v a u sebi j e j e d a n i i s t o v j e t a n . P a m e t u n j e m u n e nalazi b a n i k a k v e zasebne vlastitosti. Stoga
j e n u n o da se m a t a , zalutala k m n o t v u bogova, prisili p r i znati samo j e d n o j e d i n c a t o boanstvo.

Boansko je bie jedno

8. Bogu, p r e m a tome, p o d j e d n a k o p r i z n a j e m o : dobrotu,
p r a v e d n o s t , m u d r o s t i mo. N a j e d n a k m u nain p r i p i s u j e m o
n e r a s p a d l j i v o s t , v j e n o s t i svako d r u g o odlije to j e u s k l a d u
s p r a v o m v j e r o m . T a k o se u b o a n s t v u u s v a k o m e smislu o t k l a n j a bilo k o j a razlika. T i m e se posve n u n o iz n a u k a ods t r a n j u j e m n o i n a bogova. P o s v e m a n j a istost u s v e m u dovodi
do v j e r e u samo j e d n o boansko bie.

95-

TROJSTVENA RAZMILJANJA
I.
Rije

Boja

Boanske osobe
1. Poznato 1 0 j e d a n a v j e r s k i n a u k u m i j e u jedno ti boanske n a r a v i v i d j e t i s t a n o v i t u osobnu razliku. Ali da b o r b o m
p r o t i v p o g a n a n e bismo u r a s p r a v i zastranili u idovstvo, dol i k u j e da v j e t i m l u e n j e m stavimo n a p r a v o m j e s t o i onu
z a b l u d u k o j a se t u k r i j e .

Bog ima Rije

2. M e u t i m , n i l j u d i k o j i n e p r i p a d a j u naoj v j e r i n e
s m a t r a j u da j e boanstvo bez Rijei. B u d u i da to p r i h v a a j u ,
dovoljno p o t k r e p l j u j u nau t v r d n j u . O n a j , naime, tko prizna
d a Bog n i j e bez Rijei, zacijelo e se sloiti da p o s j e d u j e Rije
tko n i j e bez n j e . Ali i l j u d s k a r i j e nosi isto ime. P r e m a tome,
ako s u b e s j e d n i k k a e d a B o j u Rije p o i m a slino naoj, n a t a j
emo ga n a i n dovesti do uzvienijega s h v a a n j a .

Boja se Rije razlikuje od nae

3. P o s v e j e n u n o v j e r o v a t i da j e rije, kao i svaka d r u g a
osebina, u s k l a d u s n a r a v i k o j o j p r i p a d a . Tako u o v j e k u o p a amo s t a n o v i t u mo, ivot i m u d r o s t . I p a k nitko nee n a t e m e l j u istoimenosti naziva u B o g u zamisliti j e d n a k i ivot, mo
i m u d r o s t nego e smisao t i h izriaja sniziti n a m j e r u nae
n a r a v i . B u d u i da j e naa n a r a v r a s p a d l j i v a i slaba, ivot n a m
j e m a l o v j e k , mo n e p o s t o j a n a i r i j e nestalna.
10
K.RAC-F.LASMAN (Izbor, 169-173) preveli su itavo prvo poglavlje i iz drugoga poglavlja ulomke pod brojem 10-12. Mi smo to ipak preveli iznova.

96-

Rije je vjena i trajna

4. K a d a j e p o s r i j e d i v i n j a n a r a v , sve to se o n j o j r e k n e
v a l j a uzdii do uzvienosti onoga to se p r o m a t r a . Ako, dakle,
i govorimo o Bojoj Rijei, n e e se misliti d a ona p r i m a opstan a k od s n a g e izreenoga i da potom, slino n a o j rijei, p r e l a t i u n e b i t a k . Naprotiv, kao to naa n a r a v , b u d u i da je i
s a m a prolazna, p o s j e d u j e p r o l a z n u rije, j e d n a k o i n e r a s p a d l j i v a n a r a v k o j a u v i j e k postoji ima v j e n u Rije k o j a j e p u n a
bivstva.

Rije je iva
5. A k o s e s n a g o m s u s t a t v n o g a z a k l j u i v a n j a p r i z n a da Boja
R i j e o p s t o j i vjeno, skroz j e n a s k r o z n u n o ispovjediti da j e
ona, k a o zbiljnost, iva. Ne bi, zaista, bilo sveto k a d a bi se
d r a l o da j e R i j e p o p u t k a m e n a bez ivota. Ali ako j e r a z u m n o i n e t j e l e s n o bie, zacijelo j e iva. K a d bi bila o d i j e l j e n a
od ivota, s i g u r n o n e bi bila zbiljnost. Mi smo, m e u t i m , dokazali da j e bezbono t v r d i t i d a j e Boja Rije liena o p s t a n k a
i t i m e smo s n a g o m z a k l j u i v a n j a ustanovili da j e Rije, o k o j o j
se o v d j e r a s p r e d a , iva.

Rije je jednostavna
6. B u d u i d a se v j e r u j e k a k o j e n a r a v Rijei, po s v e m u
sudei, j e d n o s t a v n a t e u sebi n e o i t u j e n i k a k v e d v o j i n e n i sloenosti, n i t k o nee doi n a pomisao d a R i j e ivi ukoliko po
s u d i o n i t v u p o s j e d u j e ivot. P o i m a n j e , naime, k o j e s m a t r a da
j e d n o bie ima dijela u d r u g o m e , ne i s k l j u u j e misao o sastavljenog ti, Ali tko Rijei p r i z n a jednostavnost, prisiljen j e drati
da je ona ivot sami, a ne dionica ivota,
R i j e j e slobodna i svemona
7. Rije, dakle, ivi j e r j e ivot. Ona, p r e m a tome, i m a
i slobodnu v o l j u bez k o j e n i j e n i j e d n o ivo bie. Sveto je
a t a k o t r a i i z a k l j u i v a n j e s m a t r a t i da j e R i j e u slobodi
m o n a . K a d a Rijei n e bismo priznali mo, sigurno bismo j e
drali n e m o n o m .
97-

U Rijei mo odgovara volji

8. Nemo je daleko od p o j m a o Bogu. B u d u i p a k da se u
b o a n s k o j n a r a v i nita ne p r i m j e u j e neusklaeno, nuno se
m o r a p r i z n a t i d a Rije ima toliku mo koliku i volju. Tako
n i t k o nee misliti da je J e d n o s t a v n i n e k a k v a m j e a v i n a i spoj
s u p r o t n o g a . Inae bi se, kad bi Rije j e d n o mogla dok bi u
d r u g o m e bila nemona, u istoj volji razabirale i nemo i mo.
Iako, dodue, volja Rijei m o e sve, Rije n e pozna sklonosti
p r e m a n i k a k v u zlu. u d n j a j e za n j i m t u a boanskoj naravi.
R i j e m o r a h t j e t i to god je dobro, i k a d a neto hoe, to zacijelo i moe. to p a k moe, n e o s t a v l j a neuinjeno, ve svaku
d o b r u o d l u k u provodi u djelo.
Svijet je djelo Rijei
9. S v i j e t je dobar. Sve to j e n a n j e m u , m u d r o je i vjeto
u r e e n o . S v e j e p a k djelo Rijei k o j a je iva i doista postoji.
T a B o j a j e Rije. I m a s l o b o d n u volju j e r ivi. Sve to odlui, moe i izvriti. Odabire samo to j e dobro, m u d r o i to
p o s j e d u j e z n a m e n savrenoga.
Rije se razlikuje od Oca
10. P r i z n a l i smo, dakle, d a j e svijet dobar. Takoer ve
d o k a z a s m o da j e djelo Rijei k o j a odabire dobro k o j e moe
p r e t v o r i t i u in. Ali Rije j e razliita od onoga ija j e Rije.
I ona poto j e posve n u n o da se uz Rije u j e i Otac Rijei
s p a d a u zbilje o k o j i m a se kae da su odnosne. Rijei, n a ime, n e bi bilo da n i j e neija Rije. Budui d a d u h sluatelja
o d n o a j n i m i z r i a j e m r a z l i k u j e Rije i Onoga iz koga ona potjee, o t a j s t v o k o j i m se b o r i m o protiv poganskih p o i m a n j a n i j e
vie u opasnosti da se u v r s t i u n a u k l j u d i koji su pristae idovske v j e r e . Ono e j e d n a k o u m a i i j e d n o m i d r u g o m b e z u m l j u j e r i s p o v i j e d a m o da j e Boja Rije iva, d j e l o t v o r n a i
s t v a r a l a k a to inae idov n e prihvaa te d a se Rije
i O n a j odakle dolazi po n a r a v i n e r a z l i k u j u .
Rije posjeduje Oeva obiljeja
11. S obzirom n a nas velimo da i n a a r i j e potjee iz
u m a i da se s u m o m ne p o k r i v a u cjelini, ali da od n j e g a n i j e
ni skroz razliita. Ukoliko izlazi iz uma, neto j e drugo, a n e
98-

s a m i r a z u m . Ali b u d u i d a o i t u j e r a z u m , n e s m i j e se d r a t i
n e i m p o s v e d r u g i m nego to j e r a z u m . P o n a r a v i j e s r a z u m o m
j e d n o , ali j e k a o z b i l j a n e t o d r u g o . Slino v r i j e d i i za B o j u
Pvije. S a m o o p s t a n k o m se r a z l i k u j e od O n o g a iz k o g a p o s j e d u j e
o p s t o j n o s t . Ali u k o l i k o u s e b i o b z n a n j u j e sve to se vidi u
Bogu, p o n a r a v i j e isto s o n i m k o g a p r e p o z n a j e m o po j e d n a k i m
z n a a j k a m a . Bilo, n a i m e , d a j e govor o dobroti, moi, m u d rosti, v j e n o s t i b i t k a , n e p o d l o i v o s t i zlu, s m r t i i r a s p a d l j i v o s t i
t e m a k o j o j d r u g o j s a v r e n o s t i ili o p e n i t o o k a k v o m d r u g o m
r a z l u n o m z n a k u k o j i n e t k o v e e uz p o j a m Oca po istim e
o b i l j e j i m a r a s p o z n a t i i R i j e k o j a iz Oca p r i m a o p s t a n a k .

II.
Duh

Sveti

D u h neizreciva mo
1. K a o to se, polazei od sebe, u s p e s m o do n a j v i e n a r a v i
i s p o z n a s m o Rije, n a isti n a i n d o p i r e m o do p o j m a o D u h u .
U s v o j o j , n a i m e , n a r a v i n a z i r e m o s j e n e i slike n e i z r e c i v e Sile.
Ali u n a m a j e d a h u d i s a n j e z r a k a k o j i j e t u a t v a r . To je,
m e u t i m , u d i s a n j e i i z d i s a n j e n u n o d a se odri tijelo. D a h
p a k u t r e n u t k u k a d a izriemo r i j e p o s t a j e glas to u sebi oit u j e smisao rijei.

Rije nije bez D u h a

2. P r a v o v j e r j e n a s sili p r i h v a t i t i d a u b o a n s k o j n a r a v i
p o s t o j i D u h B o j i k a o to s m o p o v j e r o v a l i d a p o s t o j i i B o j a
R i j e . B o j a , n a i m e , R i j e n e m o e b i t i n e p o t p u n i j a od nae,
ali bi t o bila, k a d a bi se s m a t r a l o d a j e B o j a R i j e bez D u h a .
d o k n a u p r a t i d a h . N e bi i p a k bilo n i m a l o d o s t o j n o Boga, ako
bi n e t k o mislio d a p o p u t n a e g a d a h a n e t o t u e i i z v a n a ulazi
u B o g a i u n j e m u p o s t a j e D u h . K a d a u s m o govoriti o B o j o j
Rijei, n i s m o za n j u pomislili d a j e n e k a v a n z b i l j s k a d a t o s t
n i t i da j e n a s t a l a po s p o z n a j i ili d a se p o j a v i l a k r o z glas niti
da se r a s p a d a p o t o j e i z r e e n a ili da p o d l i j e e bilo k o j e m n e d o s t a t k u k o j i v i d i m o u n a o j rijei. B o j a R i j e o p s t o j i k a o
bitnost, i m a s l o b o d n u v o l j u , d j e l a t n a j e i s v e m o n a .
99-

Duh prati i oituje Rije

3. K a d a smo bili poueni o D u h u B o j e m k o j i p r a t i Rije
i o i t u j e n j e z i n o d j e l o v a n j e , n i s m o ga zamislili kao d a h k o j i j e
d i s a n j e . Znailo bi, naime, nisko spustiti uzvienost boanske
Sile k a d a bismo D u h a k o j i j e u Bogu poimali slino n a e m u
d a h u . Boji j e D u h Sila k o j a o d sebe i u s v o j o j zasebnoj opstojnosti p o s j e d u j e bitnost. Od Boga se n e moe o d v a j a t i j e r se
u n j e m u nalazi. J e d n a k o j e n e o d v o j i v od Boje Rijei k o j u
p r a t i . D u h kao Sila n e prelazi u n e p o s t o j a n j e , ve p o p u t Boje
Rijei postoji kao istinska zbilja. I m a slobodnu volju, giba se
od sebe, d j e l a t a n je, u v i j e k o d a b i r e to j e dobro i za s v a k u
o d l u k u i m a mo k o j a ide u k o r a k s h t j e n j e m .

III.
Presveto

Trojstvo

Boje otajstvo
1. Tko, p r e m a tome, sa s v i h s t r a n a p o m n o istrai bezdane
O t a j s t v a , n e k a k o neizrecivo u d u u p r i m a stanovitu m j e r u bogospoznanja. I p a k n e moe p o m o u rijei r a z j a s n i t i t u neiskazivu d u b i n u O t a j s t v a . J e r k a k o j e j e d n o t e isto jednodobno i
b r o j i v o i u m i e b r o j u ? K a k o se u razliitosti motri, a shvaa
u p o s v e m a n j o j jednoti? K a k o se u Osobama r a z l i k u j e , dok
se u biti n e r a s t a v l j a ?
Z n a a j k e Bojega o t a j s t v a
2, D u h je, kao osoba, jedno, a Rije n e t o drugo. Tako je,
opet, i O n a j neto d r u g o k o m e p r i p a d a i R i j e i D u h . Ali poto
se u osobama spozna ono to i h r a z l i k u j e , u v i a se da j e d n o t a
n a r a v i n e doputa c i j e p a n j e . Zbog toga se ni mo jednovlaa
n e r a z d j e l j u j e j e r bi odlazila n a razliita boanstva. Nae se,
m e u t i m , i z l a g a n j e n e slae s a idovskim v j e r o v a n j e m , ve se
z a p r a v o nalazi n e g d j e u s r e d i n i t i h d v a j u p o i m a n j a . Ono isti
o b a k r i v o v j e r j a , ali od j e d n o g a i d r u g o g a p r e u z i m a to j e k o risno. idovski se n a u k p r o i u j e p r i h v a a n j e m Rijei i v j e r o m u D a h a . Mnogoboaka se p a k z a b l u d a niti ukoliko j e d i n s t v o u n a r a v i p o b i j a m a t u o velikom b r o j u bogova.
100-

Trojstvo i jedinstvo
3. A k o iz idovskoga u e n j a zadrimo j e d n o t u naravi, a
iz p o g a n s t v a s a m o osobne razlike, n a j e d n o j srno i d r u g o j s t r a ni o d g o v a r a j u i m s r e d s t v o m izlijeili bezbono s h v a a n j e . B r o j
je, naime, T r o j s t v a u n e k u r u k u lijek za o n e k o j i su zabludili
s obzirom n a j e d n o t u , a p o j a m j e d n o t e za one k o j i su se r a s prili n a m n o t v o .

IV.
Rije

Duh

Bibliji

Rije i Duh sve stvaraju i proniu

1. A k o se idov jo u v i j e k protivi n a e m u izlaganju, s
n j i m n a m r a s p r a v a n e e biti naroito teka. N a u k u k o m e j e
i s a m o t h r a n j e n oitovat e istinu. D a d e se, naime, posve jasno
dokazati iz b o g o d u h i h P i s a m a da postoji B o j a R i j e i Boji
D u h t e da su moi k o j e i m a j u bit sa s a m o o p s t a n k o m kao i t o
d a su n a izvoru svakoga s t v a r a n j a i d a u sebi sadre sva bia.
D o v o l j n o j e ako se p r i z o v e m o n a samo j e d n o svjedoanstvo.
I s t r a i v a n j e , pak, veine p r e o s t a l i h dokaza p r e p u t a m o m a r l j i vi j ima.
R i j e je sazala nebo, a Duh nebeske Sile
2. P i s m o veli: Nebesa su uvrena R i j e j u Gospodnjom,
a sve n e b e s k e moi D a h o m u s t a njegovih ( P s 33,6). K o j o m
R i j e j u i k o j i m D a h o m ? Niti R i j e n a t o m m j e s t u znai govor
ni D u h d i s a n j e . K a d a bi tko t v r d i o d a se S t v o r i t e l j s v e m i r a
sluio t a k v o m r i j e j u i t a k v i m dahom, i boanstvo bi, po slinosti n a n a u n a r a v , zamiljao kao ovjeka.
Razlika Rijei i Duha od nae rijei i daha
3. O t k u d a toliko sila rijei i d a h u da bi bili dovoljni da
se u s p o s t a v e nebesa i n e b e s k e moi? K a d a bi B o j a R i j e sli101-

ila n a e m u govoru i Boji D u h n a e m u dahu, j e d n a k i m a bi

zacijelo i sila bila j e d n a k a te bi Boja R i j e imala istu snagu
kao i naa rije. A11 nae su rijei n e d j e l a t n e . N e m a j u zasebnoga o p s t a n k a kao ni d a h koji p r a t i rijei.
Rije i D u h postoje zbiljski
4. Oni koji boanstvo svode na slinost s naom rijei,
Riie i D u h a p r o g l a u j u n e d j e l o t v o r n i m a i bez vlastitoga opstanka. Ali ako su kako veli David (P s 33,6) nebesa u t v r ena Gospodinovom R i j e j u i ako nebeske Sile opstojnost pos j e d u j u u B o j e m u D u h u , to doista d o k a z u j e O t a j s t v o istine.
Ono t v r d i da R i j e ima bitak i da je D u h bitnost.

NAUK O OVJEKU
V.
Stvaranje

pad

Odbaenje nauma o ovjeku

1. Poganin, dakle, zbog openito p r i z n a t i h pojmova, a
idov radi P i s a m a nee rei d a u boanstvu ne postoji Boja
Rije i D u h . Ali e, zacijelo, n a isti nain odbaciti naum 1 1 Boga
Rijei s obzirom na ovjeka i t v r d i t i kako je n e v j e r o j a t a n i
n e d o s t o j a n Boga. T r e b a t e, p r e m a tome, poi od d r u g e osnove
i p r o t i v n i k e n a v e s t i da i to v j e r u j u .
li Tu se G r g u r posluio rijeju oikonomfa. U njezinu korijenu valja zamijetiti irncnlcu oikla, kua. Otud se dade naslutiti da oikonomla znai voditi
brigu o kui. Budui da je svemir velika kua za koju se brine Bog, to se njegovo d j e l o oznauje izrazom oikonomfa. Bog je za svijet ekonom. On se za
n j brine, n j i m e upravlja, odrava ga i ureuje. U Novome zavjetu rije oikonomfa gotovo da se poistovjeuje s pojmom povijesti spasenja. Rije je o planskom
i posve odreenom voenju tijeka ljudskih i svemirskih zbivanja koja slue
o v j e k o v u spasenju. Usp. Ef 1,10 i 3,9. Crkveni su Oci esto i u najrazliitijim
z n a e n j i m a upotrebljavali rije oikonomla. Gdje god je, naime, govora o rav n a n j u , upravljanju i Bojem djelovanju u svijetu sluili su izriajem oikonomfa
K a d a su p a k stali razlikovati nutarnji trojstveni ivot od Bojega izvanjskog
d j e l o v a n j a , na prvo podruje primijenie izraz thelogia, na drugo oikonomia.
Ali
ko Boje staranje za svijet na poseban nain dolazi do izraaja u Kristovu u t j e l o v l j e n j u , Oci su stali rije oikonomfa rabiti kao naznaku za Inkarnaciju. I G r g u r u Velikoj katehezi neprestance pie u raznolikim kontekstima rije oikonomia. N j o m e izraava svemirski red i ureenje. Oikonomfa obuhvaa
sva p i t a n j a sakramentalnoga ivota. Takoer se odnosi na itav Kristov ovozem n i b o r a v a k . U svezi s oikonomfa, usp. J. R. BOUCHET u Actes du coloque
de Chevtogne, Leiden, 1971, 194-196.

102-

Rije i Mudrost predsjedahu postanku i ureenju svemira

2. P o g a n i n i idov ili s m a t r a j u da je Rije i M u d r o s t
onoga od koga p o t j e e svemir s a z d a l a sve ili se ak teko o s v j e d o u j u i u t u istinu. Ali ako n e dre da Rije i M u d r o s t p r e d vodi u r e e n j e svega to postoji, zaetniku s v i j e t a p r i p i s u j u
b e z u m l j e i n e v j e t i n u . To je, m e u t i m , besmisleno i bezbono.
Stoga se moe oekivati da e p r i z n a t i da j e R i j e i M u d r o s t
p r e d v o d i l a p o s t a n a k svemira. M i smo p a k ve s p r i j e d a dokazali
da R i j e Boja n i j e isto to i bilo k a k v a b e s j e d a niti je p o s j e d o v a n j e n e k a k v a z n a n j a ili m u d r o s t i , ve d a j e Mo k o j a zbiljski postoji t e u s v e m u o d a b i r e dobro i moe ozbiljiti sve to
odabere. B u d u i da je svijet neto dobro, znai da za u z r o k
i m a silu k o j a proizvodi i s t v a r a to j e dobro. Ako, dakle, ops t a n a k itava s v e m i r a k a k o d o k a z u j e n u t a r n j a u l a n a n o s t
r a z m i l j a n j a ovisi o moi Rijei, n u n o j e d a i p r i sazdan j u
p o j e d i n i h d i j e l o v a u svijetu n e traimo n e k i d r u g i izvor doli
s a m u Rije k o j a j e svemir dovela u opstanak.

ovjek je stvoren iz preobilne ljubavi

3. T u osobu o t o m e se neemo p r e p i r a t i s m i j e s v a t ko, ako hoe, nazivati Rije, M u d r o s t i Bog. Moe j e i d r u k i j e
oslovljivati, ali n e k a je uzvieno i asno. K o j e god se, naime,
n a e ime ili naziv, a zgodno izrazuj e onoga o k o m e govorimo,
n j i m e se n a z n a u j e j e d n o te isto: v j e n a B o j a Mo k o j a j e
stvorila bia, k o j a je izum jela nepostojea, u z d r a v a sazdana
i p r e d v i a to se ima dogoditi. Ta je, dakle, Rije-Bog m u d r o s t
i mo. Ona je, k a k o smo s t r o g i m d o k a z i v a n j e m pokazali, s t v o rila l j u d s k i rod. Na s t v a r a n j e j e o v j e k a n i j e n a t j e r a l a n i k a k v a
prisila. T a j je ivi stvor nainila iz p r e o b i l j a l j u b a v i . Bijae,
naime, p o t r e b n o da svjetlost n e ostane negledana, slava bez
s v j e d o k a , d o b r o t a bez u i v a t e l j a . Isto v r i j e d i i za sve ostalo
to n a z i r e m o u boanskoj n a r a v i . N i j e s m j e l o s t a j a t i bez k o risti j e r n e m a onoga tko u t o m e ima dijela i to uiva.

ovjekova srodnost s Bogom

4. A k o je, dakle, o v j e k zato dozvan u o p s t a n a k da i m a
esti u b o a n s k i m dobrima, bilo je n u n o da ga Bog t a k o obl i k u j e k a k o bi bio sposoban s u d j e l o v a t i na n j e g o v i m dobrima.
103-

Slino j e kao i s n a i m oima. One r a d i vida k o j i j e u n j i h

od p r i r o d e poloen p o s t a j u dionikom s v j e t l a . P o u r o e n o j sili
p r i v l a e to im j e srodno. J e d n a k o je bilo potrebito d a se u
l j u d s k u n a r a v u m i j e s i s t a n o v i t a srodnost s boanstvom da bi
n a t a j nain, po o d g o v a r a j u e m , eznula za onim to joj j e
srodno.
o v j e k sudjelovae u boanskim dobrima
5. Isto v r i j e d i i za p o d r u j e n e r a z u m n i h s t v o r e n j a koja
ive u vodi ili zraku. Svako j e ivo bie sazdano u skladu s
v l a s t i t i m n a i n o m i v l j e n j a . P o zasebnoj t j e l e s n o j g r a i j e d n o m e odgovara z r a k koji m u j e srodan, a d r u g o m e voda. Tako,
dakle, i ovjek. B u d u i d a je n a i n j e n da uiva boanska dobra, m o r a e imati neto u n a r a v i to je srodno s onim u emu
i m a dijela.
ovjek je bio ureen boanskim svojstvima
6. o v j e k j e bio u r e e n ivotom, u m o m . m u d r o u i svim
ostalim boanskim d o b r i m a da bi po svakom p o j e d i n o m dobru
utio u d n j u za onim koji m u je srodan. Budui da je i v j e nost j e d n o odlije boanske n a r a v i , zacijelo je bilo p o t r e b n o
da i to p a d n e u dio grai n a e n a r a v i te da ona u sebi posjed u j e b e s m r t n o s t . Tako e ovjek, po u r o e n o j moi, spoznati
to ga nadilazi i biti proet eznuem za boanskom vjenou.

o v j e k je Boja slika
7. T o u j e d n o j rijei i s i z r i a j e m koji sve saima p o k a z u j e
i z v j e t a j o s t v a r a n j u svijeta. Veli se da je ovjek s t v o r e n na
sliku Boju ( P o s t 1,27). U slinosti po slici n a b r o j e n o j e
sve to obiljeava boanstvo. O n o p a k to M o j s i j e kao p o v j e s n i k o t o m e donosi k a d a p r i p o v j e d a k i p r e d o u j e v j e r s k e istine
sadri isti n a u k . R a j , naime, i naroitost plodova to uivatel j i m a k o j i su ih jeli n e p r u a h u sitost t r b u h a ve s p o z n a j u i
v j e n i ivot sve se to slae s onim to s p r i j e d a kazasmo o
o v j e k u : n a a je n a r a v n a p o e t k u bila dobra i nalazila se u
dobru.
104-

Sadanje ovjekovo stanje

8. Moda e se, tko m o t r i o v j e k o v u sadanjost, u s p r o t i viti kazanome. Mislit e da n a n a u k n i j e istinit j e r se ovjek
s a d a n e nalazi u o n i m d a v n i m oznanicama ve ga p r a t i gotovo sve protivno. Ta, g d j e j e bogolikost due? G d j e t j e l e s n a
izuzetost od p a t n j e ? G d j e v j e n o s t ivota? o v j e k je, naprotiv,
k r a t k o v j e k , u p a t n j a m a , k r h a k i podloan s v a k o j v r s t i t j e l e s nih i d u e v n i h m u k a . Eto to kae p r o t i v n i k . D o d a j e i sline
n a p o m e n e . T a k o n a p a d a n a u n a r a v . S m a t r a d a n a t a j nain
opovrgava n a u k to ga izloismo o o v j e k u . Ali d a n a m se
i z l a g a n j e n e bi u d a l j i o sa svoga kolosijeka, i to emo u k r a t k o
obrazloiti.

Bog nije uzrok ovjekovim nevoljama

9. i n j e n i c a to se l j u d s k i ivot sada nalazi u t e k o m e
p o l o a j u n i j e d o s t a t a n dokaz d a se l j u d i nisu n i k a d a nalazili u
dobru: B u d u i da j e o v j e k B o j e d j e l o i k a k o j e Bog to ivo
bie iz dobrote doveo u o p s t a n a k , n i t k o r a z b o r i t n e moe p r e t postaviti da je S t v o r i t e l j u zlu stvorio onoga k o m e j e dobrota
u z r o k opstanka. Mora, dakle, biti n e k i d r u g i razlog n a e m sad a n j e m poloaju i lienosti odlinijih darova.
M e u t i m , ni u ovome s l u a j u polazite n a e g a r a z l a g a n j a
n e e biti t u e s u b e s j e d n i k u . O n a j , naime, tko j e o v j e k a stvorio da ima d i j e l a u n j e g o v i m d o b r i m a i u n a r a v m u usadio
poela svih d o b a r a da bi ga n a g n u e p o s v a k o m e od n j i h u s m j e r i l o p r e m a o d g o v a r a j u e m boanskom svojstvu, n i j e ga liio n a j l j e p e g a i n a j v r e d n i j e g a dobra, a to j e velim
milost neovisnosti i slobodne volje.

ovjek je slika Boga vladaoca

10. K a d a b i k o j a p r i n u d a odreivala l j u d s k i ivot, slika u
t o m e d i j e l u n e bi o d g o v a r a l a istini j e r bi u odnosu n a P r a l i k
bila i s k v a r e n a neslinim. K a k o bismo, naime, sliku k o j a je
podlona i p o d j a r m l j e n a r a z n i m p r i s i l a m a mogli n a z v a t i slik o m n a r a v i k o j a gospodari? P r e m a tome, ono to je skroz n a 105-

skroz uprilieno boanstvu, zacijelo m o r a u n a r a v i posjedovati

samovlast i nezavisnost da bi dionitvo u d o b r i m a bilo n a g r a da za krepost.
Izvor je zla u ljudskoj volji
11. Ali p i t a t e k a k o to da j e u r e e n i k svim t i m
odlijima d o b r a zamijenio zlom? I t u j e odgovor lagan. Zlo
u n i k a k v u s l u a j u n i j e poteklo iz boanske volje. Inae zloa
n e bi podlijegala p r i j e k o r u . Moglo bi se pozivati n a Boga kao
n a s t v o r i t e l j a i zaetnika zla. Zlo, pak, n a s t a j e u nutrini. Z a i n j e se u slobodnoj volji, k a d god se dua odijeli od dobra.
K a o to j e g l e d a n j e d j e l o n a r a v i , a sljepoa n e d o s t a t a k n a r a v noga d j e l o v a n j a , t a k o se i v r l i n a s u p r o t s t a v l j a zlu. N a s t a n a k se
zla n e da d r u k i j e zamisliti, osim kao nenazonost kreposti.
Zlo nije zbiljski bitak
12. K a o to t a m a dolazi k a d a n e s t a n e svjetla, a n e m a j e
dok j e ono nazono, t a k o ni zla po sebi n e m a kao zasebne zbil j e dokle god j e dobro p r i s u t n o u n a r a v i . K a d a se dobro udalji,
n a s t a j e zlo. Ali k a k o se sloboda sastoji u t o m e da posve slobodno odabire to j o j j e po volji, Bog n i j e u z r o k o m s a d a n j i h
ovjekovih n e v o l j a . On je n a r a v stvorio n e p o d j a r m l j e n u i slob o d n u . Uzrok j e n e d a a m a n e s m o t r e n o s t k o j a j e u m j e s t o b o l j e ga o d a b r a l a gore.

VI.
ovjekov

poloaj

svijetu

Uzroci Iskonskoga grijeha

1. P i t a t e m o d a za u z r o k toga svojevoljnog p r e k r a j a .
Misaoni slijed, naime, r a s p r a v u vodi n a to. V a l j a nam, dakle,
jo j e d n o m p r o n a i dobro obrazloeno ishodite k o j e e o b j a s niti i to p i t a n j e . Polazite p a k p r i m i s m o od Otaca. T u n i j e
r i j e o k a k v o j bajci, ve o dokazu koji se crpe iz s a m e nae
naravi.
106-

Bitak se dijeli na duhovno i sjetilno

2. Bia u p a m e t i luimo 12 u dva r e d a . O p a a n j e m ih, n a ime, dijelimo n a r a z u m n a i osjetilna. U n a r a v i postojeega m i mo ta d v a r a z r e d a n e m a niega to bi se moglo izdvojiti iz
navedene podjele. Naznaene razrede meusobno rastavlja tako veliki b e z d a n da osjetilna bia n e p o s j e d u j u n i k a k v e oznake
r a z u m n i h s t v o r e n j a , ali ni r a z u m n a n e m a j u osjetilne oznanice.
Posve s u p r o t n e vlastitosti, dakle, o b i l j e u j u svaki od tih k r u gova. R a z u m n a j e n a r a v ne tjelesna, nedoticljiva i bez oblika,
a osjetilna k a k o
sam naziv kae podlijee osjetilnoj
spoznaji.

Nita nije iskljueno iz boanskoga zajednitva

3. P r e m d a m e u poelima postoji velika m e u s o b n a s u p rotnost, ipak i u s a m o m osjetilnom s v i j e t u v l a d a sloga. M u d rost k o j a svime r a v n a p r o n a l a j e o d r e e n u skladnost k o j a
u s k l a u j e suprotno. Na t a j se nain o s t v a r u j e n u t a r n j e suglasj e u itavoj prirodi. N i j e d n a p r i r o d n a p r o t i v t i n a n e kida vez
u skladu. Slino, po boanskoj Mudrosti, n a s t a j e stanovito m i j e a n j e i s j e d i n j e n j e osj etilnoga i r a z u m n o g a k a k o bi sve podj e d n a k o imalo d i j e l a u d o b r u i da n i j e d n o bie n e ostane bez
esti u vioj n a r a v i . Stoga, iako r a z u m n o j n a r a v i kao prostor
odgovara fini i p o k r e t n i bitak koji s v o j i m n a d s v e m i r s k i m pol o a j e m zasebitou n a r a v i p o s j e d u j e veliku srodnost s r a z u m n i m biima, ipak se uzvienom briljivou zbila stanovita pom i j e a n o s t r a z u m n o g a s osj etilnim. Tako kao to ree Apostol (1 T i m 4,4) u s t v a r s t v u n i j e nita odbacivo niti o s t a j e
bez dijela u b o a n s k o m e z a j e d n i t v u .
Grgur je na ovaj nain dijelio bia:
nestvoreno (inteligibilno)
nebesko (netjelesno)
stvoreno
inteligibilno (racionalno)
zemaljsko (tjelesno)
racionalno
osjetalno
ivo
racionalno
iracionalno
neosjetilno
senzibilno
neivo
O toj podjeli vidi D. L. BALAS, Metousla Theofi, Romae, 1966,50; L. MfiRIDIER,
Discours, LXIV-LXV.

107-

U ovjeku se zemaljsko uzdize do boanskoga

4. Iz toga j e razloga b o a n s k a n a r a v o v j e k a uinila m j e a v i n o m r a z u m n o g a i osjetilnoga. To s a z n a j e m o iz i z v j e t a j a o
s t v a r a n j u s v i j e t a . T u pie: Bog u z e z e m a l j s k i glib. Sazda ov j e k a i s t v o r e n o m e d a d e ivot p o svom vlastitom D a h u (P o s t 2,7). T a k o se p o s j e d i n j e n j u s boanskim z e m a l j s k o uzdignuto. J e d n a se t e ista milost j e d n a k o p r o t e g n u l a po itavom
s t v o r e n j u . Nia se n a r a v p o m i j e a l a s n a d z e m a l j s k o m .
Sotona zavidi ovjeku
5. Budui, dakle, d a j e n a j p r i j e n a s t a l o r a z u m n o stvoren j e i da j e Sila to r a v n a s v i m e p o j e d i n o j a n e o s k o j moi dodijelila s t a n o v i t u u l o g u k o d u r e e n j a svemira, postojala je t a k o e r j e d n a m o k o j o j j e bilo odreeno d a o d r a v a i u p r a v l j a
z e m a l j s k i m p r e d j e l o m . N a to j u j e ovlastila Sila k o j a gospodari svemirom. Potom je sazdane zemaljsko stvorenje koje je
slika n a j v i e Sile. To ivo bie b i j a e ovjek. U n j e m u se
p o m i j e a n a s n e k o m neizrecivom s n a g o m nalazila bogolika
l j e p o t a r a z u m n e n a r a v i . Ali o n a j k o m e j e palo u dio r a v n a n j e
z e m l j o m drae s t r a n i m i n e s n o s n i m da se u n j e m u podlonoj
n a r a v i p o j a v i n e k o bie k o j e j e nalik n a j u z v i e n i j e m d o s t o j a n stvu.
Porok je nedostatak dobra
6. K a k o j e p a k podlegao strasti zavisti o n a j koga n i j e za
n i k a k v o zlo sazdao o n a j k o j i j e s v e m i r za dobro nainio
to p o t a n k o ispitati n i j e s v r h a ovome d j e l u . I p a k j e mogue i
o t o m e p o u i j i v i m a s nekoliko rijei izloiti n a u k . Razlika se
i z m e u v r l i n e i zla n e m o e shvatiti kao s u p r o t n o s t to se
vidi u d v i j u z b i l j a k o j e se o i t u j u kao bia to zaista postoje.
R i j e je, n a p r o t i v , o t a k v o j razlici kao izmeu postojeega i
nepostojeega. T u se n e moe rei da se nepostojee od postojeega r a z l i k u j e po opstojnosti, ve velimo da j e n e p o s t o j a n j e
s u p r o t n o od p o s t o j a n j a . Na isti nain zlo stoji n a s u p r o t p o j m u
kreposti. Ono n i j e b i t a k p o sebi, ve ga mislimo kao nepostoj a n i e dobra. I o sljepoi k a e m o da se protivi vidu. O n a n e
postoji u sebi k a o n a r a v O n a je g u b i t a k p r e t h o d n o posjedovanoga. J e d n a k o se i z r a a v a m o i o zloi. Ona j e odsutnost
dobra. Slii sjeni k a d se svjetlost povue.
108-

Stvorenje je po naravi promjenljivo

7. Dok n e s t v o r e n a n a r a v n e podlijee g i b a n j u k o j e ima
za p o s l j e d i c u p r o m j e n u , p r e i n a k u i i z m j e n u , sve to s t v a r a n j e m dolazi u o p s t a n a k u n a r a v i j e sklono m i j e n i . Z b i l j a je,
naime, s t v o r e n j a poela p r o m j e n o m ukoliko se n e b i t a k b o a n s k o m m o i p r e o b r a z i o u bitak. Ali s t v o r e n a j e i s p r i j e d a n a p o m e n u t a m o k o j a slobodnom v o l j o m b i r a to hoe. Ona j e
p a k oi zatvorila p r e d d o b r o m . Postala j e zavidna. Nalik j e
o v j e k u k o j i j e oi u v u k a o p o d v j e a te, iako j e n a suncu,
gleda u t a m u . Tako j e i avao ve t i m e to n i j e htio misliti o
dobru, u p a m e t i smislio s u p r o t n o od dobra. A ba u tome i
jest zavist.
Zavist utire put ostalim opainama
8. Openito j e poznato da j e poetak n e k o g a p o j e d i n a n o g
ina u z r o k s v e m u to svom n u d o m dolazi poslije toga. Tako,
n a p r i m j e r , iz z d r a v l j a p o t j e e dobro raspoloenje, elja za
r a d o m i u i v a n j e m u ivotu. Iz bolesti dolazi slabost, nesposobnost za r a d i ogavnost p r e m a ivotu. Tako j e i sa svime ostalim. S v e se n u n o nado v e z u j e n a s v o j u polaznu toku. Kao
to j e n e o v i s n o s t od s t r a s t v e n o s t i p o e t a k i osnov kreposnoga
ivota, j e d n a k o i naklonost n a zlo, n a s t a l a po zavisti, u t i r e p u t
s v i m zlima to dolaze poslije n j e .
avao je zaveo ovjeka
9. O n a j to j e u d a l j e n j e m od d o b r a u sebi zaeo zavist
j e d n o m j e z a u v i j e k stekao n a k l o n o s t p r e m a zlu. Sotona se p o nio p o p u t s t i j e n e to se o d r o n i od planinskoga v r h u n c a te
v l a s t i t o m teinom klizi u nizinu. Otcijepio se od svoje srodnosti
s d o b r o m , posve se priklonio zlu i s a m je od sebe n a neki
n a i n noen vlastitom t e i n o m dopro do k r a j n j e granice
zla. Mo j e m i l j e n j a k o j u m u d a d e S t v o r i t e l j da s u r a u j e n a
p r o i r e n j u d o b r a p r e t v o r i o u s u r a d n i k a k o j i i s t r a u j e to j e
zlo. P r i j e v a r o m j e s p r e t n o zaskoio o v j e k a i nagovorio da p o s t a n e s a m o u b o j i c a i svoj vlastiti k r v n i k .
ovjek posjeduje visok poloaj
10. o v j e k j e po b o a n s k o m d a r u bio v e o m a moan i po
d o s t o j a n s t v u naroito visoko. Bilo m u j e n a r e e n o d a vlada
109-

z e m l j o m i s v i m e to je n a n j o j ( P o s t 1,28-30). Izgledom j e
bio j e l i j e p : bio je odraz iskonske Ljepote. P o n a r a v i bijae
slobodan od strasti. Bio j e slika onoga koji n e pozna strast.
I s p u n j a l a ga j e sloboda u govoru. Licem j e u lice uivao u
b o a n s k o m e g l e d a n j u . Sve j e to u p r o t i v n i k u rodilo strast
zavisti.
Sadanjim je nevoljama uzrok praroditeljski grijeh
11. o v j e k o v n e p r i j a t e l j n i j e bio u s t a n j u da svoj n a u m
p r o v e d e u d j e l o n e k o m silom i p r i n u d n o m moi j e r j e od n j e gova n a s i l j a bila s n a n i j a k r e p i n a Bojega dara. Zato j e
smislio v a r k u k a k o bi o v j e k a odvojio od moi k o j a ga i z n u t r a
j a a i t a k o ga uinio lako u h v a t i v i m u z a m i l j e n u stupicu. To
j e k a o i sa s v j e t i l j k o m kad p l a m e n zahvati itav s t i j e n j . Ako
se p l a m e n n e moe ugasiti p u h a n j e m , vodu se pomijea s
u l j e m i t a k o zagasi p l a m e n . J e d n a k o je i p r o t i v n i k po p r i j e v a r i
u o v j e k o v u slobodnu v o l j u u m i j e a o opainu i n a t a j nain
u t r n u o i p o t a m n i o Boji dar. K a d a je d a r a nestalo, nuno ga
j e n a d o m j e s t i l o suprotno. Z a t o s a d a s m r t stoji n a s u p r o t ivotu, slabost n a s u p r o t snazi, blagoslov n a s u p r o t p r o k l e t s t v u i
sloboda u g o v o r u n a s u p r o t stidu. U j e d n u rije: sada se svim
d o b r i m a p r o t i v i ono to u m z a m i l j a kao suprotno. Iz toga se
razloga l j u d s k i rod sada nalazi u ovozemnim n e v o l j a m a . O n a j
j e p r v i k o r a k postao ishodite k o j e je dovelo do ovoga zavretka.

VII.
Izvor

zla

ovjeku

D o b r a n a r a v svoju mo p o k l a n j a d o b r u
1. N e k a nitko ne p i t a da li j e Bog, iako j e predvidio l j u d s k u n e s r e u k o j a je n a s t a l a zbog l j u d s k e ludosti, ipak priao
o v j e k o v u s t v a r a n j u , p r e m d a bi moda bilo k o r i s n i j e da ovj e k u o p e n i j e stvoren, nego to ivi u nevolji. To t v r d e l j u d i
koji su po p r i j e v a r i pristali n a maniheistiki n a u k . T i m e u t e m e l j u j u s v o j u zabludu. Misle da tako d o k a z u j u da je S t v o r i t e l j o v j e k o v e n a r a v i opak. Ako, naime, Bog zna svako bie
k o j e postoji, a o v j e k j e u bijedi, n e da se, s m a t r a j u , odrati
110-

govor o Bojoj dobroti j e r Bog j e doveo u o p s t a n a k ovjeka

k o m e je bilo sueno da ivi u zlu. B u d u i d a j e d o b r o j n a r a v i
sasvim vlastito initi dobro,, o v a j se j a d n i i s m r t n i ivot, po
m a n i h e j c i m a , ne moe uzeti za djelo Dobroga. Treba, dakle,
t a k v o m e i v l j e n j u traiti d r u g i uzrok k o m e j e n a r a v po sebi
sklona zlu.
Dobro i zlo ne ovisi o osjetilima
2. Cini se da ovi i slini dokazi, t a k o rei, zbog povrne
v j e r o j a t n o s t i , p o s j e d u j u s t a n o v i t u v r i j e d n o s t za l j u d e koji su,
p o p u t neizbrisive boje, do d n a prionuli uz krivo v j e r n u zabludu. Ali su za l j u d e koji su sposobniji p r o z r e t i istinu slabi. Oni
jasno vide da j e protivniko d o k a z i v a n j e o p s j e n e n e v r i j e d n o .
Meni se ini da j e na m j e s t u a k o u t i m p i t a n j i m a kao o d v j e t nika u t u b u p r o t i v p r o t i v n i k a pozovemo Apostola. On u poslanici K o r i n a n i m a r a z l u u j e t j e l e s n o i d u h o v n o s t a n j e dua.
Time, mislim, p o k a z u j e da n e d o l i k u j e dobro i zlo prosuivati
osjeajem. o v j e k m o r a u m o d s t r a n i t i od onoga to se o b j a v l j u j e kao tijelo te n a r a v d o b r a i zla prosuivali s a m u u sebi.
Pavao, naime, veli: Duhovan ovjek sve p r o s u u j e (1 K o r
2,15).

Zlo ne posjeduje vlastiti opstanak

3. I m a m d o j a m da su oni k o j i su izmislili b a j k e takvoga
u e n j a i to stali isticati k r e n u l i od ove p r e t p o s t a v k e : dobro
se o d r e u j e po odnosu n a u i t a k t j e l e s n i h radosti. B u d u i da
j e t j e l e s n a n a r a v , ukoliko j e sloena i hrli p r e m a r a s p a d a n j u ,
n u n o podlona p a t n j a m a i slabostima, a n j i h u n e k u r u k u
p r a t i bolno o s j e a n j e , m a n i h e j e i zakljuie d a j e ovjekovo
s t v a r a n j e d j e l o Zloga boga. Ali da su s v o j u misao u p r a v i l i n a vie i d u h oslobodili od naklonosti p r e m a uicima i bez strasti
motrili n a r a v onoga to postoji, u v j e r i l i bi se da zlo n i j e nita
d r u g o doli opaina. M e u t i m , za svaku j e zlou vlastito da je
zapravo n e p o s t o j a n j e dobra. Zlo u sebi n e postoji. N j e g a n e
drimo za zbiljsko bie. N i j e d n o zlo izvan slobodne volje
ne postoji za se. Ono dobiva ime po t o m e to n i j e dobro.
Sto, pak, n e postoji, n i j e ni zbilja. Tvorac, dakle, nepostojeega n i j e S t v o r i t e l j bia k o j a postoje.
111-

Bog nije zaetnik zla

4. Bog, dakle, nipoto n i j e u z r o k zla. O n j e S t v o r i t e l j
onoga to postoji, a n e onoga ega n e m a . Sazdao j e vid, a ne
sljepou. Proizveo j e vrlinu, a n e n j e z i n n e d o s t a t a k . O n i m a
k o j i kreposno ive kao plau j e obeao u i v a n j e u dobrima.
R a d i toga l j u d s k u n a r a v n i j e kao k a k a v neivi p r e d m e t n e k o m n u n o m prisilom vezao u z ono to s e n j e m u svia i bez
n j e z i n e j e v o l j e prisilio n a dobro. A k o n e t k o oi n a m j e r n o
p r e k r i j e v j e a m a , a sunce blistavo s j a j i s v e d r a neba, sunce
se n e moe dovesti u p i t a n j e kao uzrok o n o m e k o j i n e vidi.

VIII.
ovjekov

pad

Tjelesno raspadanje
1. o v j e k se, zacijelo, s r d i k a d a s t a n e p r o m a t r a t i r a s t a v l j a n j e tijela. Teko se m i r i m o s injenicom da s m r t niti n a
ivot. Stoga se i kae d a j e n a j s t r a n i j e zlo to se u s m r t n o s t i
gasi n a e i v l j e n j e . Ali t a alosna zbilja o m o g u u j e v i d j e t i
k a k o j e p r e k o m j e r n o boansko dobroinstvo. Navodi n a s da se
divimo milosti B o j e briljivosti o ovjeku.

Znaenje ljudskoga ivota

2, Oni koji i m a j u d i j e l a u ivotu, uz ivot p r i a n j a j u j e r
u i v a j u dobra, Ali tko v i j e k p r o v o d i u m u k a m a , k u d i k a m o bi
vie volio da uope ne postoji nego da se nalazi u bijedi. Treba,
dakle, traiti d a li S t v o r i t e l j ivota i m a p r e d oima to drugo,
a n e samo da n a m omogui i v j e t i u n a j b o l j i m u v j e t i m a .

Smrt odstranjuje zlo

3. Udionitvo u zlu n a v u k o s m o n a se slobodnom odlukom.
U n a r a v smo p o s r e d s t v o m u i t k a u m i j e a l i zlo kao to se o t r o v
zain j a m e d o m . Zbog toga izgubismo blaenstvo k o j e se s a 112-

stojalo u n e t r p n j i i preobrazili smo se u zlo. o v j e k se opet,

p o p u t z e m l j a n o g a suda, r a s t v a r a u z e m l j u da bi se oslobodio
neistoe k o j a s e s a d a nalazi u n j e m u i kroz u s k r s n u e iznova
bio u s p o s t a v l j e n u praiskonski lik,

Umiranje je posljedica Iskonskoga grijeha

4. M o j s i j e n a m n a p o v i j e s a n nain i u s l i k a m a iznosi slian n a u k . Ali slike, dakako, s a d r e j a s a n n a u k . M o j s i j e kae
d a su p r v i l j u d i n a j p r i j e prekoraili z a b r a n u i bili lieni iskonskoga blaenstva, a potom je Gospodin p r v o o b l i k o v a n e (M u d r
10,1) o g r n u o k o n i m t o g a m a ( P o s t 3,21). ini m i se da se
smisao i z r i a j a n e odnosi na obine koe. J e r k o j e bi ivotinje
Bog pogubio i o d e r a o te za p r v e l j u d e izmislio ogrta? Budui
d a j e s v a k a koa, o d v o j e n a od ivotinje, neto m r t v o , posve sam
u v j e r e n da j e L i j e n i k naega zla silu u m i r a n j a k o j a se i s k l j u ivo odnosila n a n e r a z u m n u n a r a v n a k o n p a d a iz providnosti
p r o t e g n u o n a l j u d e , ali n e d a b i ostala zasvagda. H a l j i n a , n a ime, s p a d a u ono to se n a nas s t a v l j a izvana i t i j e l u slui samo
za n e k o v r i j e m e , ali s n a r a v i n e s r a u j e .

Smrtnost ne dodiruje Boju sliku

5. S m r t n o s t je, p r e m a tome, po boanskome n a c r t u s n a r a v i n e r a z u m n i h bia p r e n e s e n a n a n a r a v k o j a j e s t v o r e n a za
b e s m r t n o s t . O n a p r e k r i v a n j e z i n u v a n j t i n u , ali n e i n u t a r n j o s t . O b u h v a t i l a j e o v j e k o v s j e t i l n i dio. Nije, m e u t i m , d i r n u l a u s a m u b o a n s k u sliku. S j e t i l n i se dio, dodue, r a s t v a r a ,
ali n e i unitava. U n i t e n j e je, n a i m e , p r i j e l a z u nita vilo, dok
j e r a s t v a r a n j e r a s p r e n j e i p o n o v n o v r a a n j e u s v e m i r s k a poela iz k o j i h je tijelo postalo. Ono, pak, to je prelo u poela, n i j e nestalo, U m a k n u l o je d o h v a t u naega s j etilnog opaanja.
Tjelesno r a s t v a r a n j e
6. R a n i j e n a v e d e n a slika z e m l j a n o g a s u d a p o j a n j u j e u z r o k r a s p a d a n j a . S j e t i l n o se, n a i m e , nalazi u p u n o j svezi s gust i m i z e m a l j s k i m , a r a z u m n a j e n a r a v b o l j a i u z v i e n i j a od
s j e t i l n i h poriva. S t o g a j e p r o s u i v a n j e d o b r a n a t e m e l j u s j e 113-

tilnoga i s t r a i v a n j a odvelo u zabludu. K a d a se, pak, ovjek

p r e v a r i o u odnosu n a dobro, nastalo j e s u p r o t n o s t a n j e . Zato
se n a dio k o j i j e po p r i m a n j u zla postao b e s k o r i s t a n rastvara.
To j e smisao p r i m j e r a koji jo j e d n o m navodimo.
Smrt odstranjuje zlo
7. P r e d o i m o p o s u d u n a i n j e n u od gline te iz n e p a n j e
n a p u n j e n u r a s t a l j e n i m olovom k o j e se s k r u t n u l o i vie se ne
d a izliti. Vlasnik, pak, k o j i j e u p u e n u l o n a r s k u v j e t i n u sud
n a t r a g trai. Glinu e oko olova razbiti te e sud, osloboen
p r i m i j e a n e tvari, ponovno izmijesiti u p r v o m e obliku za svoju
v l a s t i t u u p o r a b u . J e d n a k o , dakle, p o s t u p a i S t v o r i t e l j naega
suda. B u d u i d a se zlo u m i j e a l o u sjetilni hou rei t j e lesni dio, S t v o r i t e l j n a j p r i j e r a z j e d i n j u j e t v a r u k o j u se uselilo zlo t e j e iznova oienu od p r o t i v n o g a po u s k r s n u u s a z d a j e . T a k o posudi v r a a p r v o t n u l j e p o t u .
Smrt due
8. K a d a j e r i j e o n e v o l j a m a to p r a t e g r i j e h e postoji
i z m e u due i t i j e l a s t a n o v i t a sveza i zajednitvo. Isto je tako
t j e l e s n a s m r t d o n e k l e nalik d u i n o j smrti. K a o to u tijelu
s m r u n a z i v a m o d i j e l j e n j e od sj etilnoga ivota, tako duinu
s m r t s m a t r a m o r a s t a v l j a n j e o d istinskoga ivota. Ve rekosmo
d a se dade u t v r d i t i da d u a i tijelo z a j e d n o s u d j e l u j u i s k u p a
p r i d o n o s e o s t v a r e n j u zla. O t u d a dolazi da s m r t k o j a se sastoji
od r a s t v a r a n j a i t e m e l j i na ogrnuu m r t v i m koama ne pog a a duu. Ta, k a k o bi se rastavilo to n i j e sastavljeno?
Krepost zacjeljuje rane grijeha
9. Ali k a k o j e p o t r e b n o da se i dua n e k i m l i j e e n j e m
oisti od m r l j a k o j e su se p o g r i j e h u u n j u uvukle, u ovome
j o j j e ivotu naloena k r e p o s t kao lijek da bi se iscijelila od
t i h r a n a . O s t a n e li ipak neizlijeena, v i a n j e se prenosi u ivot
poslije ovoga.
Zagrobne kazne
10. T j e l e s n e s e bolesti, kao to j e poznato, m e u s o b n o
r a z l i k u j u . J e d n e se lijee lake, d r u g e tee. N a p o s l j e d n j e se
114-

p r i m j e n j u j e o d s j e a n je, s a i g a n j e i gorki napici. Tako se ods t r a n j u j u bolesti to su s p o p a l e tijelo. I z r i j e k o m se kao neto

slino n a j a v l j u j e i p r e k o g r o b n i sud. On j e l i j e e n j e duinih
ozljeda. Za lakomislene j e p r i j e t n j a i strogi p o p r a v a k . R a z u m n i j i , pak, v j e r u j u da je sud z a p r a v o l i j e e n j e i o z d r a v l j e n j e .
P o d u z i m a ga Bog da bi svoje vlastito d j e l o v r a t i o u iskonsku
milost.
Sud s due skida grene izrasline
11. Oni k o j i o d s j e c a n j e m ili s p a l j i v a n j e m o t k l a n j a j u p r o tiv p r i r o d e n a t i j e l u nastale izrasline i b r a d a v i c e n e u s p i j e v a j u
bezbolno izlijeiti bolesnika. I p a k s j e e n j e n e p o d u z i m a j u d a
bi tetili bolesnu ovjeku. J e d n a k o j e i sa s t v r d n u t i m t v a r n i m
i z r a s l i n a m a to se o b l i k u j u n a n a i m d u a m a k o j e postadoe
t j e l e s n e . S v o j o m ih neizrecivom m u d r o u i s n a g o m u t r e n u t k u
s u d a o d s i j e c a i z g u l j u j e L i j e n i k bolesnih. Tako se o n j e m u
i z r a a v a E v a n e l j e k a d a k a e : Lijenik n i j e p o t r e b i t z d r a vima, ve bolesnima ( M k 2,17).
Bolno je otklanjanje rana
12. R a d i u s k e s j e d i n j e n o s t i due i zla odsjean j e b r a d a vice n a t j e l e s n o j povrini u z r o k u j e j a k u bol. Ono, naime, to
se p r o t i v n a r a v i srodi s n a r a v i po s u o s j e a n j u o s t a j e uz s v o j u
podlogu. N a s t a j e n e k o n e r a z u m l j i v o s r a s t a n j e t u e g a s vlastitim. Z a t o o d s t r a n j e n j e p r o t u p r i r o d n o g a s t v a r a bolni i tegobni o s j e a j . Slino j e i s d u o m . O n a veli p r o r o k ( P s 38,12)
m r a v i i troi se u p r i j e k o r i m a k o j e j o j s t v a r a j u grijesi j e r
j e u n j e z i n o j dubini nastala srodnost sa zlom. O t u d a p o t j e u
n e i s k a l j i v e i neizrecive boli k o j e j e j e d n a k o n e m o g u e opisati
kao i n a r a v d o b a r a k o j i m a se n a d a m o . Ni j e d n o ni d r u g o n e
podlijee snazi rijei ni n a s l u i v a n j u pameti,
Bog je znao da e ovjek sagrijeiti
13. T k o p r o m a t r a cilj to ga ima M u d r o s t onoga koji r a v n a s v e m i r o m nee biti u p r a v u , ako iz sitniavosti ovjekova
S t v o r i t e l j a nazove u z r o k o m zala. Nee s m i j e t i rei da Stvor i t e l j ili n i j e znao to e se dogoditi ili j e znao p a j e ipak ovj e k a stvorio t e n i j e bez sveze s n a g o n o m k o j i vodi u zlo. Me115-

utirn, Bog j e i znao to e s e zbiti i n i j e sprijeio silu koja

j e p r o u z r o i l a ono to se dogodilo. O n a j k o j i s p o z n a j n o m moi
v l a d a s v e m i r o m znao je d a e se l j u d s k i rod o d v r a t i t i od dobra.
J e d n a k o j e vidio ono to se zbilo i ono to se imalo dogoditi
n a k o n toga.
Pokorom se vraamo izvornoj milosti
14. Ali k a o to j e Bog vidio da e se o v j e k u d a l j i t i od
dobra, p r e d v i d i o j e i n j e g o v o ponovno v r a a n j e d o b r u . Sto je,
dakle, bilo b o l j e : da Bog l j u d s k i rod uope n e dovede u opstanak, b u d u i da j e predvidio da e ovjek izgubiti dobro, ili
m u pokloniti p o s t o j a n j e i, p o t o j e obolio, jo j e d n o m ga po
o b r a e n j u pozvati n a iskonsku milost?

Zlo je udaljenost od istinskoga dobra

15. Boga n a t e m e l j u t j e l e s n i h m u k a k o j e se n u n o doga a j u zbog nepostojanosti nae n a r a v i nazivati s t v o r i t e l j e m zal a ili s m a t r a t i d a uope n i j e stvorio o v j e k a k a k o se n e bi
m o r a l o d r a t i da j e o d g o v o r a n za nae p a t n j e , z n a k j e n a j v e ega s i t n o d u j a l j u d i k o j i d o b r o i zlo r a s u u j u p o sjetilnosti i
n e z n a j u d a j e p o n a r a v i s a m o ono dobro do ega n e dopire
sjetilnost, dok se zlo sastoji j e d i n o u o d a l e e n j u od istinskoga
dobra.
ovjek je odreen za najljepa dobra
16. N e r a z u m n o j j e n a r a v i vlastito da o d o b r u i zlu sudi
p o b i j e d i i u i v a n j u . Ali t a k v a bia n i n e m o g u i m a t i p o j a m o
i s t i n s k o m e d o b r u j e r su bez d i j e l a n a r a z u m u i misli. o v j e k
je, m e u t i m , dobro Boje d j e l o . O d r e e n j e za s j a j n a dobra.
To j e oito iz ve n a v e d e n o g a kao i iz tisue d r u g i h razloga.
Ali m i i h u p u n i n i n e n a v o d i m o da n e bismo prekoraili m j e r u .

Boja Rije i njezino djelo

17. Boga, dakle, zovemo o v j e k o v i m S t v o r i t e l j e m . P r i t o m e n e z a b o r a v l j a m o to u v o d n o p o m n o u t a n a i s m o u odnosu
116-

n a pogane. T u smo pokazali d a j e B o j a R i j e o d r e e n i b i t a k

k o j i po sebi postoji. O n a je i B o g i R i j e t e u sebi sadri svu
s t v a r a l a k u mo. J o tonije: ona j e s a m a mo. U sebi j e sklon a s v a k o m e d o b r u . to god n a u m i , o z b i l j u j e . U n j e v o l j u p r a t i
mo. Bia ive po n j e z i n o j v o l j i i n j e z i n a s u d j e l a . I o v j e k a
j e dozvala u bitak Bogoliko ga j e uresila s v i m n a j b o l j i m .

Stvorenje je u sebi promjenljivo

18. P o n a r a v i j e s a m o ono n e p r o m j e n l j i v o to n i j e n a s t a lo s t v a r a n j e m . Bia, pak, k o j a j e n e s t v o r e n a n a r a v iz niega
stvorila, poela s u biti po i z m j e n i i n e p r e s t a n o se g i b a j u u
p r o m j e n i . A k o j e g i b a n j e u s k l a d u s naravi, t a t r a j n a i z m j e n a
bia vodi b o l j e m u . Ali ako g i b a n j e s k r e n e s p r a v o g a p u t a , bia
odlaze n a s u p r o t n u s t r a n u .

o v j e k a je bezumlje strovalilo u zlo

19. I o v j e k b i j a e t a k a v . Zbog p r o m j e n l j i v o s t i n a r a v i
k r e n u o j e n a s u p r o t n u s t r a n u . K a d a se p a k j e d n o m ostavi dobro, n u n o n a s t u p a s v a k a v r s t a zla. G u b i t a k ivota r a a smrt.
N e s t a n a k svjetlosti n a v l a i t a m u , a odsutnost kreposti dovodi
opainu. itav j e niz zala m a l o - p o m a l o n a d o m j e s t i o svaki oblik
dobra, o v j e k je u t e p r e m n o g e i r a z n o v r s n e n e v o l j e zapao iz
s v o j e vlastite n e s m o t r e n o s t i . Tko, naime, r a z u m n o s t i o k r e n e
lea, n e moe ostati p a m e t a n . N e moe se odluiti n a dobro,
t k o se odvoji od m u d r o s t i . T k o sada t r e b a o v j e k a ponovno
v r a t i t i u iskonsku milost?

o v j e k a podie posvemanji Gospodar naravi

20. K o m e j e p r i p a l o da paloga digne, izgubljenoga dozove
i zalutaloga p o v e d e za r u k u ? K o m u d r u g o m e , ako n e p o s v e m a n j e m G o s p o d a r u n a r a v i ? J e d i n o j e o n a j k o j i j e n a poetku p o klonio ivot istodobno bio sposoban i p o z v a n d a ga, k a d se
ugasio, p o n o v n o uspostavi. To smo uli od O t a j s t v a istine.
Nauili smo d a j e Bog n a p o e t k u stvorio o v j e k a i spasio ga,
poto je pao.
117-

UTJELOVLJENJE I OTKUPLJENJE
IX.
Isusov ivot
dostojni
su

smrt
Boga

Otajstva Kristova ivota

1. Tko vodi r a u n a o n u t a r n j o j povezanosti u dokazivan j u , moda e se d o v u d a sloiti s naim iznoenjem. ini se,
naime, da u k a z a n o m e n e m a n i e g a to bi moglo biti daleko od
d o s t o j n a r a z m i l j a n j a o Bogu. Ali p r e m a onome to slijedi
nee imati j e d n a k i odnos, i a k o i to velikim d i j e l o m p o t v r u j e
O t a j s t v o istine. P r e d oima n a m j e Isusovo l j u d s k o postanje,
n j e g o v r a s t od d j e t i n j s t v a do m u e v n e dobi, injenica da j e
jeo i pio, bio u m o r a n , spavao, tugovao, plakao, bio krivo t u en i osuen. R i j e je, uz to, o Isusovu kriu i p o l a g a n j u u
grob. Sve to, u k l j u e n o u O t a j s t v o , slabi n a neki nain v j e r u
sitnih dua. Stoga, zbog navedenoga, n e p r i h v a a j u ni to se
p o t o m donosi. Radi nedolinosti koja p r a t i s m r t ne p r i s t a j u ni
uz b o a n s t v e n u s t r a n u u s k r s n u a od m r t v i h .

Boga je dostojno svako dobro

2. D r i m da p r i j e svega t r e b a da u m o d v o j i m o od g r u b e
t j e l e s n o s t i i s h v a t i m o to j e d o b r o u sebi, a to n i j e takvo.
O b o j i m a v a l j a uoiti vlastite obiljebe. P o meni, n i t k o se u m a n
nee usprotiviti t v r d n j i da j e samo j e d n o od sve zbilje po
n a r a v i s r a m o t n o zla strast. to je p a k t u e zloi, daleko j e
od bilo k a k v e pogrde. Istinski dobro, isto je od zla. Sto god,
dakle, o b u h v a a p o j a m dobra, dolino j e Boga.

Dobro nije sramotno

3. Protivnici, stoga, m o r a j u dokazati da j e r a a n j e , h r a n j e n j e , rast, n a p r e d a k u savrenosti k a k o trai n a r a v , k u a n j e
smrti, p o v r a t a k iz s m r t i zlo. Ali ako p r i z n a j u d a n a v e d e n o
n e p r i p a d a u zlo, n u n o m o r a j u pristati n a to da s u p r o t n o od
zla u sebi n e m a nita s r a m o t n o . Dobro, p r e m a tome, uope
118-

n e m a n i k a k v e sveze sa s r a m o t o m ili zlom. K a k o onda n e bismo

alili n a d n e r a z u m n o u onih k o j i ue da se dobro n e pristoji
Bogu?
X.
Utjelovljenje

ne

omeuje

boanstvo

Ogranieno ne obasie beskrajno

1. P r o t i v n i c i vele: l j u d s k a j e n a r a v siuna i sasvim o m e ena, a boanstvo j e n e i z m j e r n o . Kako, dakle, m a l e n o moe
o b u h v a t i t i b e s k r a j n o ? Ali tko uope i t v r d i d a t j e l e s n i o b u j a m
kao k a k a v sud o b u h v a a b e s k r a j n o boanstvo? ak ni s n a i m
ivotom n i j e tako. R a z u m n a se n a r a v ne z a t v a r a u n u t a r t j e l e s nih mea.
Tijelo ne sputava duu
2. S a m o t j e l e s n i o b u j a m o m e u j u vlastiti dijelovi, a dua
se po vlastitoj v o l j i p o k r e t i m a misli ee kroz itav svemir.
P e n j e se do nebesa, dosie m o r s k e puine, p r e l i j e e itav k r u g
n a s t a n j e n o g a svijeta. Iz radoznalosti zalazi u p o d z e m n e p r e d jele i u misli esto grli n e b e s k e ljepote. Tijelo n j e z i n p r a t i t e l j uope j e n e pritie teinom.

Posvudanjost boanstva
3. A k o se l j u d s k a d u a k o j a j e p r i r o d n o m nunou v e zana uz tijelo po s v o j o j volji nalazi posvuda, da li se m o r a
rei da t j e l e s n a n a r a v o b u z i m a boanstvo? Z a r n a t e m e l j u r a z u m l j i v i h u s p o r e d a b a n e m o e m o u svezi s b o a n s k i m o d r e e n j e m zamisliti n e k i spasovni n a u m k o j i j e d o s t o j a n Boga? P o sluimo se p r i m j e r o m s v j e t i l j k e . Vidimo d a kod n j e p l a m e n
sa svih s t r a n a o k r u u j e t v a r k o j a se nalazi pod p l a m e n o m .
P a m e t ipak r a z l i k u j e v a t r u od t v a r i s k o j o m se v a t r a s j e d i nila. Uza sve to, te se d v i j e zbilje u s t v a r i m e u s o b n o n e m o g u
dijeliti. P l a m e n se, o d v o j e n od tvari, n e p o k a z u j e sam za se.
To j e d v o j e postalo jedno. T a k o je i s Kristom.
119-

Boanstvo se nalazi u Kristu

4. N e k a se u n a e m p r i m j e r u nitko n e osvre n a r a s p a d ljivost v a t r e . N e k iz slike u z m e jedino to j e d o s t o j n o Boga,
a n e v j e r o j a t n o n e k a se odbaci. Vidimo, dakle, da se p l a m e n s j e d i n j u j e s t v a r i iz k o j e izlazi, ali se u n j u n e z a t v a r a . Na isti
nain nita n e prijei, ako d r i m o da se s j e d i n j u j u i zbliuju
boanska i l j u d s k a n a r a v , a i p a k u t o m zblienju m i l j e n j e
s a u v a m o d o s t o j n o Boga i v j e r u j e m o da j e boanstvo, iako
u ovjeku, izvan s v a k e m e e .

XI.
Sjedinjenje

naravi

Kristu

Nain je sjedinjenja nedokuljiv

1. Ako p a k trai k a k o se u K r i s t u boanstvo m i j e a s
l j u d s k i m , t r e n u t a k j e d a p r i j e toga nae k o j e j e n a r a v i sjedin j e n j e tijela i due. Ali, zacijelo, n i j e ti poznat nain n a koji
se t v o j a d u a s j e d i n j u j e s tijelom, Stoga uope ni n e p o m i l j a j
da i p r v i kako spada u opseg t v o j e spoznaje. Ipak po t o m e
to tijelo p o s t a j e m r t v o i n e d j e l a t n o k a d a ga dua ostavi sama
v j e r u j e m o , m a d a nain n j i h o v a s j e d i n j e n j a nismo spoznali, da
j e d u a neto d r u g o nego tijelo. Isto v r i j e d i
za Krista, U
n j e m u , m a k a r n e u s p i j e v a m o u v i d j e t i nain m i j e a n j a boanskoga s ovjekom, r a z l i k u j e m o preodlinu boansku n a r a v od
smrtne i lomne naravi.

S v j e d o a n s t v o udesa
2. N a t e m e l j u p a k zabiljeenih udesa n e s u m n j a m o d a
e Bog rodio u l j u d s k o j n a r a v i . Ali s u z d r a v a m o se od istraiv a n j a k a k o se to zbilo. To j e nedostupno i p r e m a u j e r a z u m .
Podjednako v j e r u j e m o da je bestjelesna i nestvorena narav
stvorila s v e o b u h v a t n o t j e l e s n o i r a z u m n o s t v o r e n j e . Ipak u
svezi s time, u s v o j o j v j e r i n e p i t a m o n i zato ni k a k o se to
dogodilo. S t v a r a n j e p r i h v a a m o , ali se n e b r i n e m o o n a i n u
k a k o j e s v e m i r postao. To d r i m o posve neizrecivim i n e p r o t u maivim.
120-

xn.
Utjelovljenje

je

objava

Boga

udesa dokazuju Utjelovljenje

1. T k o t r a i dokaze d a n a m se Bog o b j a v i o u tijelu, n e k a
m o t r i d j e l a j e r n i za B o j u opstojnost, openito govorei, n e m a
d r u g o g a dokaza osim s v j e d o a n s t v a s a m i h d j e l a . Dok p r o m a t r a m o s v e m i r i gledamo u r e e n j e s v i j e t a k a o i dobroinstva to
i h j e Bog r a s u o po n a e m ivotu, dolazimo do z a k l j u k a da
postoji n e k a m o k o j a j e sve sazdala i n a d s t v o r e n i m bdije.
J e d n a k o j e i s B o j i m o b j a v l j e n j e m po t i j e l u . u d e s n a d j e l a
p r u a j u d o v o l j a n dokaz da se t u oitavalo boanstvo. Sto god
je, n a i m e , u t i m d j e l i m a n a v e d e n o , o b i l j e j e je boanske n a ravi.
Boja su djela raznovrsna
2. Evo to, n a p r i m j e r , s p a d a n a Boga: l j u d i m a d a r i v a t i
ivot; p r o v i d n o u o d r a v a t i o n o to postoji; jelo i pie p o k l a n j a t i b i i m a k o j a t j e l e s n o ive; p r i t j e c a t i u pomo onima k o j i
t r p e ; n a r a v k o j a se iz slabosti iskvarila kroz o z d r a v l j e n j e v r a titi sebi; j e d n a k o vladati s v i m e z e m l j o m , m o r e m , z r a k o m i
p r e d j e l i m a p o v r h zraka; imati d o s t a t n u mo za sve i p r i j e svega biti m o n i j i od s m r t i i raspadljivosti.
U t j e l o v l j e n j e u p u u j e na Boga
3. K a d neto od toga, i t o m e slina, n e bi bilo u i z v j e t a j u
o K r i s t u , s p r a v o m bi oni to su izvan v j e r e otklonili nae
O t a j s t v o . Ali ako se sve, po e m u se r a s p o z n a j e Bog, nalazi u
i z v j e t a j i m a o Isusu, k o j a z a p r e k a p r i j e i v j e r u ?

xm.
udesnost
Kristova
roenja
i
n eraspad1jiv ost nakon
smrti
Isusov je zaetak i dovretak dostojan Boga
1. Ali o d v r a a j u protivnici r o e n j e i s m r t osobitosti
su t j e l e s n e n a r a v i . To t v r d i m i ja. Meutim, ono to j e pret121-

hodilo Isusovu r o e n j u i to j e slijedilo n a k o n s m r t i umie

n a o j opoj n a r a v i . Ako, n a i m e , m o t r i m o oba k r a j a l j u d s k o g a
ivota, z n a m o i o t k u d a dolazimo i u emu zavravamo. o v j e k se
r a a iz s t r a s t i i zavrava u p a t n j i . U Isusovu ivotu niti j e
r o e n j e p o t e k l o iz slabosti n i t i se s m r t smirila u slaboi. Tu
u i v a n j e n i j e sluilo kao p r e d v o d n i k r o e n j u , ali ni r a s p a d l j i vost n i j e u s l i j e d i l a n a k o n s m r t i .
Kroz Utjelovljenje se oitovao Bog
2. Ti, m e u t i m , u to udo n e v j e r u j e . J a se, pak, tvojoj
n e v j e r i veselim. N a v e d e n o zacijelo zato dri n e v j e r o j a t n i m j e r
s m a t r a d a udesa nadilaze n a r a v . Ali n e k a ti u p r a v o to to
se nae p r o p o v i j e d a n j e n e zasniva n a d o g a a j i m a koji su u
s k l a d u s n a r a v i b u d e d o k a z o m boanstva onoga koji se o b j a vio. K a d a bi, naime, i z v j e t a j i o K r i s t u bili u okviru n a r a v n i h
m e a , g d j e bi bilo boansko? A k o p a k ti i z v j e t a j i nadilaze
n a r a v , ono u to n e v j e r u j e u p r a v o d o k a z u j e da je Bog o n a j
koga n a v i j e t a m o .

Krist je udesno roen i u smrti ostao neraspadljiv

3. o v j e k se r a a iz z a g r l j a j a i poslije s m r t i prelazi u
r a s p a d l j i v o s t . K a d a bi nae p r o p o v i j e d a n j e o K r i s t u to sadravalo, ti uope n e bi htio v j e r o v a t i da j e o n a j za koga velimo
da p o s j e d u j e samo vlastitosti nae n a r a v i Bogom. Ali k a d a
u j e za n a i n r a a n j a , p r e m d a se rodio, i k a d sazna da j e
n e p o d l i j e g a n j e m p r o m j e n i k o j a vodi u r a s p a d l j i v o s t n a p u s t i o
z a j e d n i t v o u n a o j naravi, bilo bi lijepo i dosljedno da n e v j e r u u p o t r i j e b i u d r u g u s v r h u i s m a t r a da Isus n i j e jedan
od l j u d i k o j i se n a obian n a i n p o j a v l j u j e u n a r a v i .

Isus se rodio od Djevice

4. O n o m e , naime, tko n e v j e r u j e da je Isus obian ovjek,
n u n o j e da v j e r u j e da je Bog. Pisac k o j i i z v j e u j e da se Isus
rodio, istodobno j e naznaio d a se rodio od Djevice. Ako se,
dakle, n a t e m e l j u n j e g o v a iskaza p r i h v a a da se Isus rodio,
isti razlog p o k a z u j e da n i j e n e v j e r o j a t n o da se rodio na pos e b a n nain.
122-

Nedostaci su daleko od Isusova roenja i smrti

5. I z v j e s t i t e l j k o j i kaza d a se Isus rodio, dodao j e od
Djevice (M t 1,23). K a d a j e s p o m e n u o Isusovu s m r t , uz s m r t
j e posvjedoio i za uskrsnue. Ako n a t e m e l j u i z v j e t a j a k o j e
si uo prizna d a j e Isus i u m r o i rodio se, s i g u r n o e n a osnovi istih iskaza p r i h v a t i t i da j e n j e g o v o r o e n j e bilo izuzeto
od s t r a s t i i s m r t od slaboe. A u p r a v o to n a d v i s u j e n a r a v .
P r e m a tome, o n a j za koga j e dokazano d a se rodio n a nain
k o j i p r e k o r a u j e n a r a v , n i j e skroz zatvoren u n u t a r n a r a v i .

XIV,
Prigovor

Utjelovljenju

Protivnici uza sve to p i t a j u : iz k o j e g a se razloga Bog snizio do t a k v e neznatnosti da ak i v j e r a p o s t a j e s u m n j i v o m , ako

se Bog b e s k r a j n a , n e z a m i l j i v a i neizreciva zbilja to j e
p o n a d svake p r e d o d b e i s v e o b u h v a t n e veliajnosti p o m i j e ao s neistoom n a e n a r a v i te m i j e a n j e m s n i s k i m ponizio
svoja uzviena djela?

XV.
Svrha

Utjelovljenja

Oznake odgovora
1. N a m a n i j e teko odgovoriti ni n a t u p r i m j e d b u . Odgov o r e biti d o s t o j a n Boga.
Bog se iz ljubavi utjelovio
2. Trai, dakle, razlog zbog k o j e g a se Bog p o j a v i o m e u
l j u d i m a . Ako iz ivota o d s t r a n i dobroinstva k o j a Bog u n j e m u o b i s t i n j u j e , nee moi kazati n a t e m e l j u ega se moe
spoznati boanstvo. Dobroinitelja, naime, u p o z n a j e m o po isk a z a n i m dobroinstvima. Motrei, p r e m a tome, ono to se zbilo, p r o s u u j e m o n a r a v d a r o v a t e l j a . A k o je, dakle, o v j e k o l j u b l j e obiljeba boanske n a r a v i , dobio si t r a e n u razloitost. P o s j e d u j e uzrok zato j e Bog boravio posred ljudi.
123-

Palom je ovjeku trebao Spasitelj

3. N a o j j e bolesnoj n a r a v i t r e b a o L i j e n i k . P a l i j e ovjek
m o r a o dobiti n e k o g a tko e ga podii. O n a j k o j i j e izgubio ivot
t r e b a o j e Zivotvorca, a o n a j koji se odijelio od dionitva u
d o b r u novoga P r e d v o d n i k a d o b r u . Z a t v o r e n i k u t m i n a m a iskao
j e nazonost S v j e t l a . Z a r o b l j e n i k j e eznuo za Izbaviteljem,
u z n i k za P o m o n i k o m i o n a j k o j i se nalazio pod r o p s k i m j a r m o m za Osloboditeljem. Da l i j e sve to maleno? D a li j e do
t e m j e r e n e d o s t o j n o Boga d a se Bog m o r a o s r a m i t i silaska i
b r i g e za l j u d s k u n a r a v , ukoliko j e ovjeanstvo lealo u b i j e d i
i nevolji?
Stranputice Utjelovljenja
4. Ali p r o t i v n i k istie: bilo j e mogue da se o v j e k u iskae dobroinstvo i da Bog o s t a n e izvan t r p n j e . Zato p r o s l j e u j e p r o t i v n i k o n a j k o j i j e svojom v o l j o m u r e d i o svemir
i jedino o d l u k o m svoje elje n e b i t a k p r e t v o r i o u b i t a k nije,
ako m u j e do toga stalo, p o s v e m a n j o m i boanskom moi ovj e k a o t r g n u o od p r o t i v n i k o v e v l a s t i i v r a t i o u iskonsko s t a n j e ?
Zato j e poduzeo d u g e s t r a n p u t i c e , obukao t j e l e s n u n a r a v , r o e n j e m stupio u ivot, proivio itavu l j u d s k u dob, okusio
s m r t ( H e b 2,9) i u s k r s n u e m vlastitoga t i j e l a ostvario cilj?
Z a r m u n i j e bilo m o g u e ostati n a v i s i n a m a b o a n s k e slave,
a ovjeka, z a n e m a r i v i sve te zaobilaznice, s a m i m n a r e e n j e m
spasiti?
N u n o je, dakle, i p r o t i v t a k v i h p r i g o v o r a uspostaviti istinu, T a k o nee nita s p r i j e i t i v j e r u onih k o j i p o m n o istra u j u razloitost naega O t a j s t v a .
Samo se zlo protivi kreposti
5. I s p i t a j m o , dakle, n a j p r i j e , m a k a r to ve r a n i j e dosta
r a z m a t r a s m o , to se k a o s u p r o t n o protivi vrlini. K a o to se
t a m a p r o t i v i s v j e t l u i s m r t ivotu, isto se tako, oito, i zlo, i
nita d r u g o nego ono, protivi kreposti. U p r i r o d i ima, dodue,
m n o g o bia, ali se nita d r u g o posve ne protivi svjetlosti ili
ivotu ni k a m e n , ni drvo, ni voda, ni o v j e k ni bilo koji
d r u g i stvor ve u p r a v o ono to se u strogome smislu poima
kao suprotno, a to j e t a m a i s m r t . J e d n a k o j e i s vrlinom.
Nitko nee rei da se k r e p o s t i protivi bilo koji drugi bitak,
osim p o j m a zla.
124-

Utjelovljenje ne sadri nikakvo zlo

6. K a d a bismo, dakle, u s v o m e i z l a g a n j u tvrdili d a se Bog
rodio u zlu, p r o t i v n i k bi s p r a v o m n a p a o n a u v j e r u . Uili
bismo to j e n e u s k l a d i v o i n e s p o j i v o s b o a n s k o m n a r a v i . Nije,
naime, d o p u t e n o rei da se s a m a Mudrost, D o b r o t a i N e r a spadljivost k a o i bilo k o j i d r u g i uzvieni p o j a m i naziv o Bogu
preobrazio u s u p r o t n o .
Nita ljudsko nije u sebi zlo
7. Bog j e u s v a k o m e s l u a j u istinska k r e p o s t i n i j e d n o
se bie osim zla p o n a r a v i n e p r o t i v i vrlini. Bog se p a k rodio
u l j u d s k o j n a r a v i , a n e u zlu. M e u t i m , n e d o s t o j n a j e i s r a m o t n a s a m o zla s t r a s t . Ali niti se Bog u n j o j rodio n i t i p o s j e d u j e t a k v u n a r a v da bi se n a t a j n a i n mogao roditi. Zbog
ega se o n d a s r a m i t i v j e r e da se Bog povezao s l j u d s k o m n a r a v i
k a d se u l j u d s k o m e n e vidi n i k a k v a s u p r o t n o s t s p o j m o m k r e posti? V r l i n i se, naime, n e p r o t i v i n i r a z u m , n i mogunost
s h v a a n j a , n i sposobnost s p o z n a v a n j a n i bilo to d r u g o to j e
vlastito za l j u d s k u bit.

XVI.
Roenje

s m r t po
slabost

sebi

nisu

Naravna zbivanja nisu slabost

1. P r o t i v n i k , m e u t i m , k a e d a j e slabost i samo m i j e n j a n j e k o j e se od s e b e zbiva u n a e m u t i j e l u . Tko se u t i j e l u
rodi, podlijee slabosti. Boanstvo p a k n e moe t r p j e t i . P r e m a
tome, a k o se t v r d i d a j e o n a j k o j i po n a r a v i n e p o t p a d a pod
t r p n j u uniao u z a j e d n i t v o t r p l j e n j a , o Bogu se i m a krivo
miljenje.
I n a te p r i g o v o r e iznova p r i m j e n j u j e m o isti dokaz. Rije
slabost u p o t r e b l j a v a m o u p r a v o m i n e t o n o m z n a e n j u . P r a v a j e slabost ono to se uz slobodan p r i s t a n a k od v r l i n e okree
u zlo. Ali ono to se p r i r o d n i m t i j e k o m d o g a a u n a r a v i k a d a
se o n a giba po v l a s t i t o m n a g o n u , r a d i j e i t o n i j e nazivamo
v r s t o m d j e l o v a n j a . T u n a p r i m j e r s p a d a r a a n j e , rast, n e p r e 125-

stano t r a j a n j e bitka, p r e m d a h r a n a dolazi i odlazi, t e s j e d i n j a v a n j e p o j e d i n i h s a s t a v n i h d i j e l o v a kao i p o n o v n o r a s t v a r a n j e

sastavljenoga i povratak na svoje prirodno mjesto.

Bog se sjedinio s naom naravi

2. S cime se, po n a e m O t a j s t v u , spojilo boanstvo? Da li
sa slabou u strogom smislu rijei, a to j e zlo, ili s p r o m j e n ljivou n a e n a r a v i ? K a d a b i s m o u svome n a u k u u p o r n o isticali da se boanstvo rodilo u n e e m z a b r a n j e n o m , valjalo bi
p o b j e i od t e b e z u m n e n a u k e j e r se o boanskoj n a r a v i ne bi
govorilo nita zdravo. Ali a k o velimo da se Bog povezao s
n a o m n a r a v i k o j a j e od n j e g a p r i m i l a p r v o p o s t a n j e i n u t a r n j e ustrojstvo, k a k o u svome n a v i j e t a n j u z a s t r a n j u j e m o s obzirom n a p o j m o v e k o j i su d o s t o j n i Boga, a ipak u v j e r u , dok
r a z m i l j a m o o Bogu, n e u n o s i m o n i k a k v o s t a n j e slabosti? Ni
za lijenika, dok vida bolesnika, n e k a e m o d a u p a d a u bolest. On, dodue, dolazi u dodir s boleu, ali o s t a j e izvan toga
zla.

ivot n i j e slabost
3. R o e n j e po sebi n i j e n i k a k v a slabost kao to ni ivot
n i t k o nee n a z v a t i slabou. L j u d s k o m r a a n j u , dodue, p r e t hodi s t r a s t uitka, a i n a g o n iva bia sili n a zlo. Eto, to j e
d v o j e bolest n a e n a r a v i . M e u t i m , u n a e m se O t a j s t v u ui
da j e Bog ist od j e d n o g a i d r u g o g a . A k o je, dakle, n j e g o v o
r o e n j e bilo slobodno od strasti, a ivot daleko od zla, u k o j o j
bi, po O t a j s t v u p r a v e v j e r e , preostaloj slabosti Bog mogao
i m a t i dijela?

S m r t n i j e slabost
4. A k o p r o t i v n i k slabou naziva d i j e l j e n j e tijela od due,
k u d i k a m o j e p r a v e d n i j e da n a j p r i j e t a k v i m oslovi n j i h o v o m e u s o b n o s j e d i n j e n j e . A k o je, n a i m e , l u e n j e s a s t a v l j e n i h d i j e lova slabost, o n d a j e slabost i n j i h o v o s p a j a n j e j e r se i u s p a j a n j u o d v o j e n o g a i r a s t a v l j a n j u spojenoga i s j e d i n j e n o g a
ime se uspostavila cjelina k r i j e stanovita p r o m j e n a .
126-

Smrt je roenju usporenica

5. O n a k o k a k o p o s l j e d n j u i z m j e n u nazivamo, m o r a m o
nazivati i p r v u . A k o li p r v a p r o m j e n a k o j u n a z i v a m o r o e n j e
n i j e slabost, slabou se d o s l j e d n o n e s m i j e zvati ni ona
d r u g a p r o m j e n a k o j o m se r a z v r g a v a s j e d i n j e n j e t i j e l a i due,
a zovemo j e s m r u .

Bog se rodio i preminuo

6. S obzirom n a Boga t v r d i m o da j e proao kroz oba gib a n j a n a e n a r a v i u k o j i m a se dua s j e d i n j u j e s tijelom i tijelo o d v a j a od due. Bog se p o m i j e a o i s j e d n i m i s d r u g i m
d i j e l o m l j u d s k o g a bia: i s o s j e t i l n i m i s r a z u m n i m . U p r a v o j e
po t o m neizrecivom i neiskazivom m i j e a n j u uinio da ono
to se j e d n o m sjedinilo r i j e j e o dui i t i j e l u ostane u
vjenoj sjedinjenosti.

U Kristu su dua i tijelo zauvijek sjedinjeni

7. B u d u i da j e n a a n a r a v s n a g o m svoga vlastitog n a g n u a i u K r i s t u prouzroila o d v a j a n j e t i j e l a i due, Bog j e
b o a n s k o m moi k a o k a k v i m l j e p i l o m iznova r a s t a v l j e n o sastavio. R a z j e d i n j e n o j e uskladio u s v r h u neraskidivoga j e d i n stva. Evo to j e z a p r a v o u s k r s n u e : v r a a n j e u n e r a s t a v l j i v o
j e d i n s t v o onoga to je n a j p r i j e bilo sastavljeno, ali se, iako
m e u s o b n o sraslo, p o t o m razjedinilo. N a t a j se nain n a t r a g
doziva p r v o t n a milost k o j u j e Bog dao l j u d s k o m e rodu. Tako
se v r a a m o u v j e n i ivot. K a o to se tekuina, k a d a se r a z b i j e posuda, r a z l i j e i n e s t a n e j e r j e nita n e o k r u u j e , t a k o
se r a s t a v l j a n j e m n a e n a r a v i iz n j e izlijeva zloa k o j a joj j e
bila p r i m i j e a n a .
Kristovo uskrsnue dosie sve ljude
8. Kao to j e s m r t poela s j e d n i m o v j e k o m i o t u d a
prela n a itavu l j u d s k u n a r a v , na isti nain poelo u s k r s n u a
od j e d n o g a se p r e n o s i n a itav l j u d s k i rod. O n a j k o j i j e duu,
to j u j e s a m uzeo, p o n o v n o sjedinio s vlastitim tijelom, uinio
j e t o p o svojoj v l a s t i t o j snazi k o j a j e ve kod iskonskoga s j e 127-

 i n j e n j a bila p o m i j e a n a sa s v a k i m od t i h dijelova. Na isti

j e nain, u irem opsegu, s j e d i n i o r a z u m n u i sj etilnu n a r a v
i poelo u s k r s n u a protegnuo do n j e g o v e k o n a n e mee.
Kristovo je uskrsnue poelo svakoga uskrsnua
9. D u a se u o v j e k u to ga j e Bog uzeo sebi n a k o n odv o j e n j a v r a t i l a u tijelo. I to j e u n e k u r u k u zaetak g i b a n j a
k o j e s j e d i n j e n j e r a z d v o j e n o g a k a o u klici p r o t e e n a itavu
l j u d s k u n a r a v . E v o u e m u je o s t a j s t v o Bojega n a u m a u o d nosu n a s m r t i u s k r s n u e o d m r t v i h : Bog n i j e sprijeio d a
n u n i t i j e k n a r a v i u s m r t i d u u odijeli od tijela, ali j e u s k r s n u e m iznova sjedinio jedno s d r u g i m . Tako j e sam postao
m e a n i k o m i d o d i r n o m t o k o m s m r t i i ivota. U sebi j e obustavio r a s t v a r a n j e to ga u n a r a v i u z r o k u j e s m r t i osobno postao poelom k o j e s j e d i n j u j e r a z j e d i n j e n o .

XVII.
Neistraivost

Bojih

putova

Utjelovljenje kao zaobilaznica

1. Ali e n e t k o p r i m i j e t i t i da uope nismo rijeili p r i m j e d b u k o j a j e i s t a k n u t a p r o t i v nas. tovie, rei e, d a ono
to s m o kazali jo o s n a u j e n e v j e r n i k i prigovor. Ako je,
naime, u Boga m o o n a k o velika, k a k o s m o to u i z l a g a n j u
tvrdili, t e m o e unititi s m r t i omoguiti prilaz ivotu, zato
n i j e s a m o m o d l u k o m uinio t o j e n a u m i o ve j e n a e spasen j e o s t v a r i o zaobilaznim p u t e m ? o v j e k a j e spasio poto se
s a m rodio, o d r a s t a o i iskusio smrt, a mogao nas je otkupiti
sve i o s t a j u i d a l e k o od toga.
Bolesnici n e p r o p i s u j u l i j e k o v e
2. Za r a z u m n e n e k a n a s p o m e n u t i prigovor ovo bude odgovor: n i bolesnici n e p r o p i s u j u lijenicima nain l i j e e n j a
niti se s d o b r o i n i t e l j i m a s p o r e o obliku i s c j e l j i v a n j a . Ne p i t a j u
zato l i j e n i k dolazi u dodir s bolesnim u d o m i zbog ega p r i
l i j e e n j u zla posie za ovim, a m o r a o b i za n e i m d r u g i m .
Bolesnici, n a p r o t i v , g l e d a j u n a k r a j n j i cilj dobroinstva i sa
zahvalnou p r i m a j u iskazanu uslugu.
128-

Tajnovitost Boje dobrote

3. O b i l j e n a m Boje d o b r o t e , veli p r o r o k (P s 30,20), stoji
s k r o v i t o n a usluzi i u s a d a n j e m se ivotu jo n e opaa jasno.
K a d a hi ono to i e k u j e m o bilo p r e d n a i m oima, svako bi
n e v j e r n i k o o s p o r a v a n j e ieznulo. Ali za s a d a n a a n a d a eka
b u d u e v j e k o v e k o j i e v j e r n i c i m a r a z o t k r i t i to se u ovome
ivotu vidi samo u v j e r i . N u n o je, stoga, koliko j e mogue,
s t a n o v i t i m d o u m l j i v a n j e m n a i odgovor i n a t e iznesene potekoe, ali i to m o r a biti u s k l a d u s ve k a z a n i m .
XVIII.
Bog

je

boravio

na

zemlji

Bog je ivio na ivot

1. Suvino j e moda, ako se v j e r u j e da j e Bog ivio na
ivot, n a p a d a t i n j e g o v u nazonost j e r toboe n i j e u skladu s
n e k o m viom m u d r o s t i i r a z u m n o s t i . Oni koji se n e b o r e strasno p r o t i v istine, nalaze n e m a l i dokaz Boje p r i s u t n o s t i ve u
o v o m e ivotu te n e t r e b a ekati budui vijek. O v d j e mislim
na svjedoanstvo samih dogaaja.
K u m i r i su se posvuda tovali
2. Tko ne zna k a k o j e a v l o v a o b m a n a ispunila svaki k u ti z e m l j e i po a e n j u k u m i r a gospodarila l j u d s k i m ivotom?
K o m e j e nepoznato d a se u s v i m s v j e t s k i m n a r o d i m a uobiajilo p r i n o e n j e m i v o t i n j s k i h r t a v a i posredstvom oltarskih
s k v r n j e n j a u k u m i r i m a tovati avle?
K u m i r i su nestali
3. O t k a k o se, doavi p o l j u d s k o j naravi, pojavila, kako
kaza Apostol ( T i t 2,11). B o j a milost spasiteljica svih ljudi,
sve se to p o p u t d i m a p r e t v o r i l o u nitavilo. Ludosti p r o r o a n s t a v a i p r o r i c a n j a prestadoe. N e s t a d e sveanih g o d i n j i h m i m o h o d a i k r v n i h r t v e n i k i h neistoa. U m n o g i h j e n a r o d a
posve nestalo rtvenika, p r e d v o r j a , svetih g a j e v a , posveenih
kipova i svega ostaloga e m u su se odavali t o v a t e l j i zlih d u h o v a n a s v o j u v l a s t i t u t e t u i n a p r o p a s t onih k o j e su sretali.
129-

U m n o g i m se m j e s t i m a l j u d i ni n e s j e a j u da j e to igda potojalo. Naprotiv, u m j e s t o toga n a cijelome se s v i j e t u u K r i s tovo i m e podigoe hramovi, rtvenici, sveto i n e k r v n o sveenitvo i uzvieno m u d r o s l o v l j e k o j e se vie t r u d i oko d j e l a
nego oko rijei. Tjelesni se ivot p r e z i r e i ne m a r i se za smrt.
To su neki, k a d a su ih samosilnici t j e r a l i d a se o d m e t n u od
v j e r e , j a v n o i pokazali. T j e l e s n a z l o s t a v l j a n j a i s m r t n u osudu
p r i m a h u s r a v n o d u n o u . S v e to, zacijelo, n e bi podnijeli da
nisu posjedovali oevidan i n e d v o u m a n dokaz da je Bog posjetio z e m l j u .
2idovsko bogosluje
4. Evo to se moe iznijeti p r e d Zidove kao d o s t a t a n dok a z d a j e n a z e m l j i ivio o n a j u koga oni nisu povjerovali. Dok
se Bog n i j e oitovao u K r i s t u , imali su u J e r u z a l e m u blistavu
k r a l j e v s k u palau, o n a j n a d a l e k o uveni h r a m i r t v e k o j e su
se s v a k e godine o b a v l j a l e po p r o p i s a n o m e zakonu. Sve se to
j e Z a k o n o d r e i v a o n a t a j a n s t v e n nain da bi to r a z u m j e l i oni
k o j i u m i j u shvaati o t a j s t v e n o do K r i s t a odvijalo bez z a p r e k e
u bogosluju k o j e j e bilo p r o p i s a n o od p a m t i v i j e k a .
Propast idovstva
5. K a d a su Zidovi v i d j e l i Iekivanoga koga su u n a p r i j e d
poznavali po P r o r o c i m a i Z a k o n u , vie su cijenili svoje p r a z n o v j e r j e k o j e j e o t a d a d o k i n u t o nego v j e r u u O b j a v l j e n o g a .
P r a z n o v j e r j e su t a k o k r i v o shvatili da su, dodue, uvali r i jei Zakona, ali su se vie povodili za o b i a j e m nego za d u h o m . Milost k o j a im se oitovala nisu znali prigrliti. Stoga se
od s j a j a n j i h o v a bogosluja zadrae jedino p u k a p r i p o v i j e d a n j a . H r a m u se vie n e n a z i r u ni tragovi. O n a j s j a j n i g r a d postoji k a o r u e v i n a . Od onoga to j e od iskona bilo propisano,
n e m a vie niega. ak j e u J e r u z a l e m v l a d a r s k o m n a r e d b o m
n e d o s t u p n o i samo sveto m j e s t o .
XIX.
Bog

je

spasio

ljude

Ali b u d u i d a ni pogani ni p r v a c i idovskih u e n j a n e

d r e d a je izneseno dokaz da j e Bog bio nazoan n a zemlji,
dobro j e da u r a s p r a v i p o d r o b n o r a z j a s n i m o iznesene prigovo130-

r e i r e k n e m o zato se boanska n a r a v sjedinila s n a o m da bi

po sebi spasila l j u d s k i rod, a n i j e svoj cilj h t j e l a ostvariti n a r e e n j e m . M e u t i m , o t k u d a poeti p a da n a s t u m a e n j e n u t a r n j i m s l i j e d o m dovede do p o s t a v l j e n a zadatka? O t k u d a d r u go, a k o n e o d jezgrovitoga i z l a g a n j a p r a v o v j e r n i h p o j m o v a o
Bogu?
XX.
Utjelovljenje

oituje

Boja

svojstva

Bog je posve savren

1. U s v a k o m s l u a j u svi se l j u d i slau da n e t r e b a samo
v j e r o v a t i d a j e Bog svemoan, ve isto t a k o da j e p r a v e d a n ,
dobar, m u d a r i openito sve to misli p o m a e shvatiti uzvienu
n a r a v . U s k l a d u s time, isto v a l j a p r i m i j e n i t i i n a s a d a n j i
Boji s p a s e n j s k i n a c r t te d r a t i da se u d o g a a j i m a n e oituju
j e d i n o n e k a s v o j s t v a k o j a d o l i k u j u Bogu, a d a su d r u g a ods u t n a . Uostalom, n i j e d n o m e u s p o m e n u t i m o d r e e n j i m a n i j e
u sebi i s a m o za se krepost, ako se odijeli od ostaloga. Dobrota
n i j e p r a v a dobrota, ako n e stoji u z p r a v e d n o s t , m u d r o s t i mo,
j e r n e p r a v e d n o s t , n e m u d r o s t i n e m o nisu dobrote. Ni mo,
o d v o j e n a od p r a v e d n o s t i i mudrosti, n i j e v r l i n a nego divlji i
samosilni oblik vlasti.

Bog posjeduje sva dobra

2. Isto v r i j e d i i za ostala svojstva. Ako m u d r o s t n e p r a t i
p r a v d a ili ako uz p r a v e d n o s t n e s t u p a mo i dobrota, sve se
to u s t r o g o m e smislu rijei naziva zlom. K a k o bismo, naime,
m e u dobra mogli u b r o j i t i ono emu n e d o s t a j e neki uzvieni
dio?
Utjelovljenje oituje Boju dobrotu
3. P o t r e b n o je, dakle, d a se u naim i z r i a j i m a o Bogu n a
o k u p u n a u sve odlike. P o g l e d a j m o , stoga, da li u d j e l u ovjekova s p a s e n j a n e d o s t a j e k a k a v sud k o j i o d g o v a r a Bogu. T r a imo n a j p r i j e dokaze Boje dobrote. I m a li oevidnije p o t v r d e
da j e Bog d o b a r osim to je osobno iznova pridobio o v j e k a
131-

k o j i j e d r a g o v o l j n o odbjegao p r o t i v n i k u , a i p a k p r i t o m n e promjenljivu i u dobru usidrenu narav nije dirnula ljudska

slobodna v o l j a k o j a se lako m i j e n j a ? David govorae (P s 118,65-68) d a Bog n e bi bio doao d a n a s spasi da dobrota n i j e zaela t a j n a u m .
Utjelovljenje je djelo mudrosti
4. D o b r a n a k a n a n e bi i p a k n i e m u koristila d a m u d r o s t
n i j e o v j e k o l j u b l j e uinila d j e l o t v o r n i m . T u j e kao i kod bolesnika. Mnogo je, zacijelo, l j u d i k o j i ele da bolesnik ozdravi.
Ali d o b r u v o l j u p r e m a bolesnicima u d j e l o p r o v o d e samo oni
k o j i s t r u n o m v j e t i n o m r a d e n a n j i h o v u o z d r a v l j e n j u . Treba,
dakle, u s v a k o m e s l u a j u m u d r o s t n a j u e sjediniti s dobrotom.
Djelotvornost i. dobrota
5. Ali k a k o se u U t j e l o v l j e n j u uz m u d r o s t moe v i d j e t i i
dobrota? Ta, d o b r o t u n a k a n e , ako n i j e ostvarena, s a m u u sebi
n i j e m o g u e zapaziti. M e u t i m , o i t u j e li se n a m j e r a d r u k i j e ,
osim k a d se pokae u inima? U r e e n i redoslijed d o g a a j a
k o j i s u se zbivali po n e k o j n u t a r n j o j povezanosti o b j a v l j u j e
m u d r o s t i s p r e t n o s t boanskoga spasovnog n a c r t a .
Pravednost Utjelovljenja
6. Ve s p r i j e d a r e k o s m o d a je m u d r o s t s a m o o n d a k r e post k a d se s j e d i n i s p r a v e d n o u . Ali ako se od n j e odvoji, po
sebi i za se, uope n i j e neko dobro. K a d a se, dakle, r a s p r a v l j a
o nacrtu ovjekova spasenja, potrebno je s time i to dvoje
spojiti. T u mislim n a m u d r o s t i p r a v e d n o s t .

XXI.
Boje

osobine

Utjelovljenje

ovjek je Boja slika

1. to je, dakle, p r a v e d n o s t ? S j e t i m o se to ve u skladu
s n u t a r n j i m m i s a o n i m s l i j e d o m u r a n i j i m i z l a g a n j i m a rekosmo.
K a z a s m o da j e o v j e k bio s a z d a n k a o slika boanske n a r a v i
132-

i da n a t e m e l j u preostalih d a r o v a i nezavisnosti slobodne v o l j e

i n a d a l j e p o s j e d u j e slinost s Bogom. I s t a k n u l i smo d a j e ov j e k p o s v e n u n o u biti p r o m j e n l j i v j e r o n a j k o m e j e p r o m j e n a
zaetak b i t k a n i j e u dio dobio p o s v e m a n j u n e p r o m j e n l j i v o s t .
V i d j e s m o d a j e p r i j e l a z iz n e b i t k a u b i t a k i z m j e n a i da boan s k a sila okree n e o p s t a n a k u p o s t o j a n j e . Ali i iz d r u g o g a j e
razloga p r o m j e n a za o v j e k a n u n o s t . O n j e samo slika boan s k e n a r a v i . Ono p a k emu n e t k o slii bilo bi zacijelo istovjet n o s o n i m k o m e slii k a d a i z m e u p r a l i k a i slike n e bi bilo
ba n i k a k v e razlike.
o v j e k ne ostaje nuno u bitku
2. E v o g d j e j e razlika i z m e u onoga k o j i j e s t v o r e n po
slici ( P o s t 1,27) i P r a l i k a : P r a l i k je u n a r a v i n e p r o m j e n l j i v ,
a o v j e k k a k o ve r e k o s m o n i j e t a k a v nego postoji n a
t e m e l j u p r o m j e n e . Ali b u d u i da j e p r o m j e n l j i v , n e o s t a j e z a uvijek u bitku.
Bitna ovjekova gibanja
3. P r o m j e n a j e g i b a n j e k o j e u k l j u u j e n e p r e s t a n i prijelaz
od onoga u e m u se nalazimo u neto drugo. D v a su p a k oblika
t a k v o g a g i b a n j a . J e d n o se n e p r e s t a n c e zbiva u s m j e r u d o b r a
i t u p u t o v a n j e n e p o z n a z a s t o j a j e r p r e v a l j e n i p u t n e vodi
n i k a k v o j mei. D r u g o g i b a n j e ide u posve s u p r o t n i p r a v a c
k o m e j e bit z a p r a v o n e b i t a k . S u p r o t n o s t j e i z m e u dobra i
zla, k a k v o ve s p r i j e d a rekosmo, ako se gleda n a smisao k o j i
ih r a z d v a j a t a k v a kao to se n e b i t a k r a z l i k u j e od b i t k a ili
n e p o s t o j a n j e od o p s t a n k a . Budui, dakle, da o v j e k p o s j e d u j e
nagnue i gibanje koje je promjenljivo i izmjenljivo, njegova
n a r a v n e o s t a j e u sebi n e p r o m j e n l j i v a . V o l j a stalno tei za n e im i e n j a za d o b r o m o v j e k a i z n u t r a sili n a g i b a n j e .
Dobro je dvovrsno
4. D o b r o j e dvostruko. Neto j e dobro zaista i po n a r a v i ,
a n e t o n i j e t a k v o ve j e u k r a e n o k a k v i m p r i v i d n i m dobrom.
R a z u m k o j i j e u s a e n u n a u n u t r i n u r a s u u j e i z m e u jednoga
i drugoga. P o u m u p o s j e d u j e m o mogunost da se dokopamo
istinskoga dobra, ali isto t a k o d a se od d o b r a o d v r a t i m o t e
133-

zbog k a k v e o p s j e n e skliznemo u suprotno. To se u grkoj b a sni dogodilo k u j i k o j a j e u vodi spazila s j e n u onoga to j e

nosila u u s t i m a . Zinula je z a p r i v i d n o m h r a n o m , a ispustila
p r a v i zalogaj i t a k o ostala g l a d n a .
ovjek je slobodno zapao u zlo
5. R a z u m j e u svojoj t e n j i p r e m a istinskome dobru bio
p r e v a r e n i o d v e d e n o n o m e t o n i j e dobro. P o t i c a t e l j na zlo
i i z u m i t e l j zla u v j e r i o j e o v j e k a da j e dobro ono to je zapr a v o posve s u p r o t n o od d o b r a . P r i j e v a r a , naime, n e bi bila
d j e l a t n a , da p r i v i d d o b r a n i j e p o p u t m a m c a bio p r i v e z a n n a
u d i c u zla. o v j e k je, dakle, o d svoje v o l j e p a o u t u bijedu.
Uitkom j e s a m o g a sebe podloio n e p r i j a t e l j u ivota.
Boje osobine
6. P o t r a i sada sa m n o m sve vlastitosti koje se u s k l a u j u
s p o j m o m o Bogu. Rije j e o dobroti, mudrosti, pravednosti,
moi, n e r a s p a d l j i v o s t i i s v e m u ostalome to je u sebi odlije.
B u d u i da j e Bog dobar, s a a l j u j e se n a d palim. Ukoliko j e
m u d a r , n i j e m u n e p o z n a t n a i n kao t r e b a da spasi ovjeka.
Na m u d r o s t s p a d a prosuditi to j e pravedno, j e r nitko p r a v u
p r a v e d n o s t n e p o v e z u j e s bezurnnou.
XXIL
Otkupljenje

pravednost

Otkupljeni smo po pravdi

1. U e m u je, p r e m a tome, o v d j e p r a v e d n o s t ? U t o m e to
se p r o t i v onoga k o j i n a s d r a e u svojoj vlasti n i j e segnulo za
n e k o m p o s v e m a n j o m samovlau. Od onoga koji je n a d n a m a
gospodario o t r g n u o nas j e Gospodar koji je po moi bio silni j i. I p a k o n o m e koji j e o v j e k a zasunjio p o s r e d s t v o m uitka
n i j e o s t a v l j e n povod da se n a bilo to priziva. T u j e kao i s
l j u d i m a k o j i v l a s t i t u slobodu p r o d a j u za novac te p o s t a j u robovi k u p c a i s a m i svoji prodavai. Stoga n i j e doputeno ni
n j i m a niti i k o m e d r u g o m e da z a h t i j e v a n j i h o v o osloboenje p a
m a k a r oni k o j i se od svoje v o l j e dovedoe u t a j b i j e d n i poloaj
bili p l e m e n i t a i po rodu.
134-

Sami sebe uinismo robovima

2. Ako bi tkogod iz brige o p r o d a n o m e p r o t i v k u p c a segnuo
za silom, s a m bi, znamo, p o s t a o n e p r a v e d a n j e r zakonski p r o danoga samovlasno oslobaa. Ali ako t a k v o g a eli p r e k u p i t i ,
n i k a k a v zakon n e prijei. J e d n a k o b i i s n a m a . S a m i sebe d r a govoljno prodadosmo. Bilo j e p o t r e b i t o da o n a j k o j i n a s j e iz
dobrote p r e o t e o da bi n a s p o n o v n o pozvao n a slobodu iznae
p r a v e d a n oblik spasenja, a n e da se poslui samo vlau. To se,
n a p r i m j e r , o s t v a r u j e k a d a se p o s j e d n i k u ostavi n a v o l j u da u
z a m j e n u za z a r o b l j e n i k a trai onu v r s t u o t k u p n i n e k o j u s a m
eli.
XXIII,
avlov

preraun

Davlova pohlepa
1. Za to se, dakle, v e o m a r a d o po svoj prilici m o gao p r i izboru odluiti o v j e k o v gospodar? D a d e se, n a t e m e l j u
n u t a r n j e povezanosti, m e u z b i l j a m a m a k a r donekle doumiti
o d l u k u n j e g o v e elje. Odgovor, naime, n a ono to s a d a i s t r a u j e m o p r u a ono to j e postalo j a s n o kroz d o s a d a n j e izlaganje. a vao je, k a k o u t a n a i s m o n a p o e t k u spisa, iz zavisti p r e m a ovjek o v o j srei oi zatvorio p r e d d o b r o m i u sebi zaeo t a m u zla.
Obolio j e od v l a s t o l j u b l j a k o j e j e izvor i osnov naklonosti n a
zlo i u n e k u r u k u m a t i svega ostaloga zla. ime j e to bie
moglo z a m i j e n i t i onoga koga drae u vlasti osim r a z u m i j e
se n e k i m t k o j e u z vie nij i i vei d a bi t a k o jo bolje zasitio s v o j u s t r a s n u tatinu ukoliko bi vie dobio nego dao?
Kristova udesnost
2. U i z v j e t a j i m a to ih j e p o v i j e s t zabiljeila od p a m t i v i j e k a avao n i j e z a m i j e t i o nita o v a k v a to j e vidio u onoga
k o j i se t a d a pojavio: zaee bez p r e t h o d n o g a t j e l e s n o g s j e d i n j e n j a ; n e r a s p a d l j i v o s t p r i r o e n j u ; Djeviino d o j e n j e ; v i n j i
glasovi koji odozgo svjedoe za n a d n a r a v n o dostojanstvo; j e d n o s t a v n o i n e n a p o r n o i s c j e l j e n j e p r i r o e n i h bolesti o b a v l j a n o
s a m o m r i j e j u i s n a g o m v o l j e ; v r a a n j e p r e m i n u l i h u ivot;
o s l o b a a n j e o p s j e d n u t i h ; s t r a h zlih duhova; vlast n a d v j e t r o 135-

vima; h o d a n j e po m o r u k o j e s e n e dijeli na d v o j e i razgoliuje

dno za p r o l a z n i k e k a k o se zbilo kod Moj sijeva uda ve se
v o d e n a povrina s k r u t n j a v a p o d k o r a k o m i n a s t a l i m o v r s n u em p o d u p i r e p u t n i k o v e stope. D o d a j e m o u z d r a v a n j e od h r a n e po volji; p u s t i n j s k o g o e n j e obilnom gozbom tisua l j u d i
k o j i m a nebo n i j e slalo m a n u niti ih j e z e m l j a h r a n i l a svojim
v l a s t i t i m plodovima i u m a n j i v a l o n j i h o v e p o t r e b e ve im j e
dareljivost boanske moi o t v a r a l a svoje spremnice. K r u h j e
u gotovu o b l i k u rastao u posluitelj skim r u k a m a i u m n a a o
se r a z m j e r n o sitosti gostiju. Meso je p o t j e c a l o od riba. Ali
im p r i t o m e n i j e p r i t e k l o u p o m o m o r e nego o n a j koji je u
m o r i m a razmnoio svaku v r s t u riba.

Gospodin je otkupnina
3. Ali t k o d a zasebice n a v e d e svaki udesni evaneoski
d o g a a j ? K a d a je, dakle, n e p r i j a t e l j vidio svu t u Kristovu
mo, shvatio j e d a u t o j z a m j e n i vie dobiva nego to ima.
Zbog toga j e Gospodina o d a b r a o kao o t k u p n i n u za one koji
su bili zatvoreni u t a m n i c u s m r t i . Ali bilo bi m u nemogue
m o t r i t i n e p r e k r i v e n i Boji s j a j , ako u K r i s t u ne vidi neki
djeli t i j e l a to ga j e po g r i j e h u ve imao u vlasti. Boanstvo
se zastrlo tijelom da se a v a o gledajui to m u j e blisko i
poznato n e p r e s t r a i k a d a se priblii n a d m o n i j o j sili i da
kad uvidi k a k o o n a sve vie p r o s j a j u j e u udesima doe do
z a k l j u k a k a k o j e k u d i k a m o v r e d n i j e eznuti za oitovanim
nego da ga se boji.

Boja svojstva u Utjelovljenju

4. Vidi da j e d o b r o t a s j e d i n j e n a s p r a v e d n o u i da m u drost n i j e od n j i h o d v o j e n a . i n j e n i c a da je boanska sila izmislila t j e l e s n i p o k r i v a k a k o b i postala d o s t u p n o m i da s t r a h
od boanske p o j a v e n e bi s p r i j e i o n a u m naega s p a s e n j a dok a z u j e da su u U t j e l o v l j e n j u p o d j e d n a k o nazone sve boanske
odlike: dobrota, m u d r o s t i p r a v e d n o s t . D o b r o t u p o t v r u j e ve
to to n a s j e uope htio spasiti. Ugovorno p a k obiljeje o t k u p l j e n j a z a s u n j e n o g a svjedoi o pravednosti. N a m j e r i c e uiniti
da neprilazno p o s t a n e n e p r i j a t e l j u dostupno dokaz j e n a j v e e
mudrosti.
136-

XXXVIII.
U t j e l o v l j e n je j e d o k a z
Boje moi

najvee

Ljubav j e razlog U t j e l o v l j e n j a
1. P o s v e j e p r i r o d n o d a o v j e k p o m a n n a n u t a r n j u p o v e z a n o s t u r a s p r a v i t r a i g d j e se u i z n e s e n o m v i d i b o a n s k a
snaga, a g d j e n e r a s p a d l j i v o s t b o a n s k e moi. D a b i s m o i t o
p o j a s n i l i , p r o m o t r i m o n a s t a v a k O t a j s t v a j e r se t u n a r o i t o r a zabire izmjeanost moi i ovjekoljublja,

U t j e l o v l j e n j e j e Boja mo
2. V a l j a u p r v o m e r e d u k a z a t i d a s p o s o b n o s t s v e m o g u e
naravi da sie k ljudskoj neznatnosti bolje dokazuje Boju
m o n e g o s a m a u z v i e n o s t i n a d n a r a v n o s t u d e s a . N e k a k o je,
n a i m e , p r i r o d n o i r a z u m l j i v o d a b o a n s k a sila o s t v a r u j e v e l i k a
i u z v i e n a d j e l a . A k o se r e k n e d a c j e l o k u p n o s t v a r s t v o u s v e m i r u i s v e to j e p o v r h v i d l j i v o g a o p s t o j i u B o j o j s n a z i u k o liko se B o j a v o l j a s v o j i m h t j e n j e m p r e o b r a z u j e u b i t a k , do
u i j u n e d o p i r e n i t a n e o b i n o . Ali s i l a e n j e p r e m a n a o j n i tenosti sigurno je znak preobilja moi koju nita ne moe
o b u z d a t i ni u o v o m p o l o a j u k o j i j o j j e p r o t u n a r a v a n .

Velianstvenost U t j e l o v l j e n j a
3. B u d u i d a j e p e n j a n j e u v i s v l a s t i t o n a r a v i v a t r e , n i t k o
n e e d r a t i d o s t o j n i m u d i v l j e n j a , a k o se s p l a m e n o m d o g a a
to m u j e p r i r o d n o . Ali a k o t k o v i d i d a se p l a m e n , p o p u t k r u t i h
t j e l e s a , r a s p r o s t i r e p r e m a dolje, t o s m a t r a u d n i m . K a k o v a t r a
moe ostati vatrom, a nainom gibanja prekoraiti svoju narav
te krenuti nanie? Tako je s boanskom i vrhovnom naravi.
N j u toliko n e o i t u j e n i u z v i e n o s t n e b e s a n i s j a j z v i j e z d a n i
b l i s t a v o s t s v e m i r a n i t r a j n a b r i g a za b i a k o l i k o s i l a e n j e d o
slabosti n a e n a r a v i . T u se v i d i k a k o u z v i e n o p o s t a j e n i s k i m .
U n i s k o m e se n a z i r e , ali u z v i e n o s t n e n a p u t a . V i d i m o d a se
b o a n s t v o s j e d i n j u j e s l j u d s k o m n a r a v i i to p o s t a j e , ali isto
tako ostaje boanstvom.
137

Utjelovljenje donosi ivot i svjetlo

4. Ve r a n i j e u t a n a i s m o da p r o t i v n i k o v a sila n i j e po n a ravi t a k v a d a se moe pribliiti n e p o m i j e a n o j B o j o j nazonosti i o p r i j e t i n j e g o v u n e p o s r e d n o m o i t o v a n j u . Da bi, ipak,
onome k o j i j e to traio z a m j e n a za n a s postala d o s t u p n o m ,
boanstvo se skrilo u omot n a e naravi. T a k o je, p o p u t p r o d r l j i v i h riba, s m a m c e m t i j e l a p r o t i v n i k p r o g u t a o i udicu boanstva. Ali k a d se n a t a j n a i n ivot ugnijezdio u s m r t i s v j e tlo zasjalo u tmini, uniteno j e ono to j e s u p r o t n o s v j e t l u i
ivotu. T a m a po n a r a v i n e moe boraviti u nazonosti s v j e t l a
kao ni s m r t g d j e j e n a d j e l u ivot.
Bog je ovjekov spasitelj
5. P r i k u p i m o jo j e d n o m u k r u p n i m c r t a m a sav slijed O t a j stva i p o t p u n o o b r a n i m o boansko d j e l o v a n j e p r o t i v onih
k o j i ga k u d e k a d a vele da je boanstvo s a m o po sebi ostvarilo
l j u d s k o s p a s e n j e . Nuno j e d a boanstvo u cjelini ouva sve
vlastitosti k o j e m u p r i p a d a j u . N e smijemo, k a d a je rije o
Bogu, o n j e m u u j e d n o j toki misliti uzvieno, a u d r u g o j
o d s t u p a t i od neega to d o l i k u j e Bojoj asti. U v j e r i v a l j a
Bogu p r i z n a t i s v a k u u z v i e n u i pobonu misao. Uz to, jedno
se m o r a s d r u g i m n u t a r n j o m n u n o u slagati.
U Utjelovljenju se vide Boja obiljeja
6. Dokazali smo, dakle, d a su se u n a i n u naega s p a s e n j a
ouvale sve boanske osobine: dobrota, m u d r o s t , pravednost,
mo i nepodloivost raspadljivosti. D o b r o t u r a z a b r a s m o u odluci d a spasi onoga k o j i j e bio izgubljen; m u d r o s t i p r a v e d n o s t
se r a z o t k r i l a u obliku naega s p a s e n j a ; mo v i d j e s m o u tome
to j e Bog postao slian o v j e k u i upriliio se slabosti nae
n a r a v i k a o i u t o m e to j e p r o t i v n i k u omoguio n a d u da moe
k a o i ostali l j u d i podlei s m r t i . Ali k a d j e sve to postao, uinio
j e to m u j e vlastito i to j e u skladu s n j e g o v o m naravi.
Blagodati Utjelovljenja
7. S v j e t l o s t ve po sebi razgoni tamu, a ivot unitava
s m r t . Mi smo p a k od samoga iskona skrenuli s p r a v o g a puta,
napustili ivot i stropotali se u s m r t . Da li nas, p r e m a tome,
138-

O t a j s t v o ui n e e m n e p r i r o d n o m k a d t v r d i da se istoa s j e d i n j u j e s onima k o j e j e g r i j e h oblatio i da ivot dolazi u dodir

s u m r l i m a i da se p u t u k a z u j e z a l u t a l i m a k a k o bi se na t a j
n a i n neistoa oprala, z a b l u d a ispravila i s m r t n o vratilo u
ivot?
XXV.
Utjelovljenje

poboanstvenjenje

Bog je uzeo nau narav

1. i n j e n i c a to j e b o a n s t v o uzelo n a u n a r a v nee, po
svoj prilici, o n i m a koji n e m i s l e odve sitniavo prouzroiti
n i k a k v u u d n u i n e r a z u m n u misao. Tko je, naime, t a k o slab a n a d u h a te, dok gleda s v e m i r , n e v j e r u j e d a se Bog nalazi
u svemu, d a sve pronie, sve o b u h v a a i u s v e m u boravi? Sve
to postoji ovrisi o O n o m e k o j i jest i n i j e m o g u e d a neto
postoji to n e bi b i t a k posjedovalo u O n o m e k o j i jest. Ako je,
dakle, sve u N j e m u i On u s v e m u , zato se s r a m i t i spasovnoga
O t a j s t v a k o j e n a s ui d a se B o g rodio u ovjeku, a inae o
n j e m u v j e r u j e m o d a ni sada n i j e izvan ovjeka?
P o b o a n s t v e n j e n j e nae n a r a v i
2. M a d a nain Boje p r i s u t n o s t i u n a m a n i j e u p r a v o o n a j
kao u Krista, ipak se p o d j e d n a k o prizna da je Bog sada u n a m a
i onda u K r i s t u . S n a m a se s a d a s j e d i n j u j e ukoliko nau n a r a v
dri u o p s t a n k u . U K r i s t u se s l j u d s k o m n a r a v i p o m i j e a o da
bi ta n a r a v , osloboena s m r t i i liena p r o t i v n i k o v e s a m o v l a sti, m i j e a n j e m s boanskim postala boanska. Njezin, naime,
p o v r a t a k iz s m r t i s m r t n o m j e r o d u t e m e l j v r a a n j a u b e s m r t n i ivot.
XXVI.
Boansko

Utjelovljenje

Mudrost i pravednost
1. I p a k e m o d a o n a j k o j i u B o j e m spasiteljskom n a u m u
eli n a i p r a v e d n o s t i m u d r o s t doi na pomisao da j e nain
to ga Bog o d a b r a za nae s p a s e n j e stanovito v a r a n j e . Bog se,
139-

dodue, stavio n a d o h v a t o v j e k o v a gospodara. Ali to n i j e uinio n e p o s r e d n o u b o a n s t v u ve se p r e k r i o l j u d s k o m n a r a v i

i stoga ostao n e p o z n a t n e p r i j a t e l j u . P o s t u p a k se, p r e m a tome,
u k a z u j e n e k o m v r s t i p r i j e v a r e i p r e t v a r a n ja. V a r a l i c a m a je,
naime, s v o j s t v e n o d a n a d e v a r a n i h s k r e u n a neto drugo i
r a d e s u p r o t n o od onoga to o n i o e k u j u . Uza sve to, tko trai
i s t i n u u v i d j e t e da se i u t o m e k r i j e n a j v i a p r a v e d n o s t i
mudrost.
Pravednik dijeli po pravici
2. Tko j e p r a v e d a n u n a r a v i m u j e s v a k o m e d a v a t i p o
zasluzi. M u d a r p a k nee o d s t u p a t i od pravednosti. S v o j dobri
i o v j e k o l j u b i v i cilj nee o d v a j a t i od svoje p r a v e d n e odluke.
J e d n o e i d r u g o domiljato sjediniti. P r a v e d n o u e po zasluzi n a g r a i v a t i , a zbog d o b r o t e nee s u m a s m e t n u t i ovjek o l j u b l j e . P o g l e d a j m o , dakle, da li se t e d v i j e odlike susreu
u o n o m e to se ve zbilo.
Pravednost, dobrota i mudrost
3. P r a v e d n o s t se oituje u t o m e to se n a p l a u j e po zasluzi. Ba j e zato v a r a l i c a i bio p r e v a r e n . Ali n a k a n a u i n j e n o g a
svjedoi za d o b r o t u onoga k o j i j e poduzeo djelo. Vlastito je,
n a i m e , za p r a v e d n o s t da s v a k o m e v r a t i u skladu s t e m e l j i m a
i uzrocima to ih je s a m postavio. Tako i z e m l j a r a a plodove
po v r s t i zasijanoga s j e m e n j a . M u d r o s t se, napokon, sastoji u
t o m e da se, m a d a se u z v r a a slinim, n e o d s t u p a od dobre
namjere.
ovjeka je prevarilo uivanje
4. T r o v a i lijenik koji lijei o t r o v a n o g a p o d j e d n a k o u
jelo s t a v l j a j u n a p i t a k . I p a k j e u j e d n o m e s l u a j u posrijedi o t rov, u d r u g o m e l i j e k p r o t i v otrova. Nain p a k p o s t u p a n j a n i
n a j m a n j e n e u d i cilju dobroga djela. M a d a obojica u h r a n u
m i j e a j u otrov, uza sve to, a k o gledamo na n a m j e r u , j e d n o g a
hvalimo, a d r u g o g a k u d i m o . J e d n a k o je i u n a e m sluaju.
Varalica, po z a k o n u p r a v d e , ono dobiva emu je vlastitom slob o d n o m o d l u k o m posijao s j e m e n j e . o v j e k a je p r e v a r i o m a m c e m uitka. Stoga i n j e g a zavodi u b l u d n j u ovjek koji slui
kao m a m a c . Ali n a k a n a ovoga p o t h v a t a djelo p r e t v a r a u neto
dobro.
140-

Utjelovljenje svemu donosi dobro

5. a v a o j e z a b l u d u izvrio da bi l j u d s k u n a r a v uinio
r a s p a d l j i v o m , a K r i s t koji j e istodobno p r a v e d a n , d o b a r i m u d a r p o s e g n u o j e za p r i j e v a r o m k a k o bi spasio onoga koji j e
postao r a s p a d l j i v . Ali p r i t o m e n i j e j e d i n o iskazao dobroinstvo i z g u b l j e n o m e ve i s a m o m e onome k o j i j e prouzroio
n a u p r o p a s t . Z d r u e n je, n a i m e , ivota sa smru, s v j e t l a s t a m o m i n e r a s p a d l j i v o s t i s r a s p a d l j i v o u n e s a v r e n i j e dokida i
p r e t v a r a u nitavilo. Sve j e to za dobro onoga t k o se oisti od
tih zala.
Vatra lijei
6. A k o se k a k v a b e z v r i j e d n a t v a r p o m i j e a sa zlatom,
z l a t a r i uz pomo v a t r e iz zlata o d s t r a n j u j u to j e zlatu t u e i
to se m o r a odbaciti. Na t a j n a i n n a j d r a g o c j e n i j o j kovini v r a a j u p r i r o d n i s j a j . To o d v a j a n j e ipak n e biva bez m u k e . Hoe
se v r e m e n a da v a t r i n a r a z o r n a mo uniti to n i j e zlato. Ali
o d s t r a n j e n j e onoga to zlato p r e k r i v a n a t e t u n j e g o v e l j e p o t e
za zlato j e n e k a v r s t a l i j e e n j a .

Razaranje neprijateljskoga naoj naravi

7. N a slian su nain bili srasli sa zaetnikom zla smrt,
r a s p a d l j i v o s t , t a m a i svi d r u g i plodovi zloe. Ali priblien j e
boanske sile u n i t a v a p o p u t v a t r e ono to se protivi n a r a v i .
M e u t i m , b a j e to za n j u b l a g o h o t n o ienje, m a d a j e odv a j a n j e m u n o . Ni s a m p r o t i v n i k , k a d a bi mogao dokuiti
d o b r o t u djela, n e bi mogao p o s u m n j a t i da j e t a k v o p o s t u p a n j e
p r a v i n o i spasiteljski v r i j e d n o .
Uspostava iskonske nevinosti
8. L j u d i k o j e lijee r e z a n j e m i p a l j e n j e m bolesnih u d a
s r d e se n a lijenike j e r s u zbog boli od s j e e n j a ogoreni. Ali
k a d a t a k o ozdrave i poto bol od p a l j e n j a mine, p o s t a j u zah v a l n i o n i m a k o j i su im p r i s k r b i l i i s c j e l j e n j e . Isto se zbiva i
o n d a k a d a se n a r a v , n a k o n d u g i h i v i j u g a v i h stranputica, oslobodi zla k o j e j e s n j o m u ovome ivotu p o m i j e a n o i sraslo.
141-

P o t o se oni k o j i sada lee u zlu v r a t e u iskonsko s t a n j e , sva

e se p r i r o d a sjediniti u j e d n o g l a s n o z a h v a l j i v a n j e . Z a j e d n o
e se nai k o j i su za v r i j e m e ienja k a n j e n i i oni k o j i m a
n i j e bio p o t r e b a n ni t r u n a k oienja.

Utjelovljenje je nepronino otajstvo

9. To, i t o m e slino, u i m o od velikoga O t a j s t v a boanskoga o o v j e e n j a . Poto se B o g pomijeao s l j u d s k o m n a r a v i
i n a se uzeo sve n j e z i n e z n a a j k e kao to su r o e n j e , izobrazba,
r a s t p a i samo k u a n j e s m r t i s v e je ostvario o emu smo sprij e d a govorili. o v j e k a j e izbavio od zla. Ali i samoga j e izum i t e l j a zloe iscijelio. U k l a n j a n j e je, naime, bolesti, p a bilo
i m u k o t r p n o , l i j e e n j e od slaboe.

xxvn.
Krist

je

imao

itavu

nau

narav

Vlastitosti nae naravi u Utjelovljenju

1. Bilo j e posve dosljedno da o n a j koji se sjedinio s naom
n a r a v i p r i h v a t i sve n j e z i n e b i l j e g e i tako se s n a m a povee.
K a d a l j u d i p e r u r u b l j e n e o s t a v l j a j u n e k e m r l j e dok d r u g e
u k l a n j a j u ve itavo p l a t n o iste od p r l j a v t i n e . To ine od
p o e t k a do k r a j a k a k o bi o n o u cjelini postalo kao to j e u
sebi p o d j e d n a k o lijepo i iz p r a n j a izalo n a j e d n a k i nain
s j a j n o . Isto v r i j e d i i za n a l j u d s k i ivot. G r i j e h ga j e zaneistio od samoga iskona p a do svretka kao i u sredini. Zato
j e bilo n u n o da po n j e g o v o j itavoj duini p r o e mo koja
pere, a ne da j e d a n dio o i e n j e m iscijeli, a d r u g i previdi i
ostavi nezalijeenim.

Bog je prigrlio itav ljudski ivot

2. Ali k a k o n a ivot sa s v a k e s t r a n e o m e u j e po j e d n a k r a j na granica poetak i svretak na jednom i drugom me a u susreemo silu k o j a n a r a v u s p r a v l j a . O n a se spojila s
n a i m poetkom, ali se p r o t e g n u l a sve do k r a j a i prigrlila ono
to j e izmeu toga.
142-

Rije se nije sjedinila s nebeskim tijelom

3. O t k u d a je, b u d u i da svi l j u d i dolaze u ivot kroz ista
vrata, m o r a o doi k n a m a o n a j k o j i se htio n a s t a n i t i u naem
ivotu? S neba, rei e moda o v j e k koji nain l j u d s k o g a r a a n j a p r e z i r e kao neto neasno i bez slave. Ali l j u d s k i rod
n i j e boravio n a n e b u niti se u n a d z e m a l j s k o m ivotu zlo u v r i jeilo k a o k a k v a bolest. O n a j p a k k o j i se sjedinio s ovjekom,
s j e d i n j e n j e j e ostvario iz k o r i s n e svrhe. Ali k a k o o n d j e g d j e
n i j e bilo zla i g d j e se n i j e ivio l j u d s k i ivot traiti ovjeka
koji bi se sjedinio s Bogom? Uostalom, bila bi to z a p r a v o samo
ovjekova s j e n a i slika, a ne ovjek. K a k o bi se u tom sluaju
izlijeila naa n a r a v k o j a j e kao z e m a l j s k o s t v o r e n j e obolila,
a s j e d i n j e n j e bi s Bogom palo u dio n e k o m n e b e s k o m biu?
Bolesnik se n e moe izlijeiti, ako se v i a n j e n e p r i m i j e n i ba
n a bolesni u d .

Sve je jednako daleko od Boga

4. Ako se, dakle, bolest nalazila n a z e m l j i i boanska se
mo, vodei r a u n a o s v o m e dostojanstvu, n i j e sjedinila s
bolesnim, o v j e k u j e bila bez i k a k v e koristi briljivost boanske moi p r e m a o n o m e to s n a m a n e m a nita zajedniko.
Ali bi i n a d z e m a l j s k o tijelo bilo j e d n a k o n e d o s t o j n o boanstva,
k a d a bi u o p e osim zla ita d r u g o s m j e l i s m a t r a t i n e d o s t o j nim. Sitniav p a k d u h boansko velianstvo vidi u t o m e to
ono n e p r i h v a a z a j e d n i t v a s vlastitostima n a e n a r a v i . Meutim, n e d o s t o j n o s t n e p o s t a j e nimalo m a n j a , ako se boanstvo
suoblii s n e i m n e b e s k i m u m j e s t o sa z e m a l j s k i m tijelom. U
odnosu, naime, n a onoga k o j i j e po svojoj uzvienoj naravi
S v e v i n j i i n e d o s t u p a n , svako j e s t v o r e n j e j e d n a k o daleko
u d a l j e n o i cijeli s v e m i r s obzirom na ast j e d n a k o za n j i m zaostaje. Ono to j e skroz naskroz neprilazno n i j e n e e m u dostupno, a za neto neprilazivo ve se u j e d n a k o j m j e r i die n a d
sva bia.

Bog je svakome stvorenju jednako blizu

5. Niti je, dakle, z e m l j a u d a l j e n i j a ni nebo blie boanskom d o s t o j a n s t v u , n i t i se bia to ive u ta d v a poela s obzirom na to d o s t o j a n s t v o m e u s o b n o uope r a z l i k u j u t e bi j e d n a
143-

doticala n e d o s t u p n u n a r a v , d o k bi d r u g a bila od n j e odvojena.

Inae bi se dolo d o p r e t p o s t a v k e d a se mo k o j a svime gosp o d a r i n e p r o t e e posvuda, v e j e n e g d j e obilnije, a d r u g d j e
o s k u d n i j e nazona. Ovo bi r a z l i k o v a n j e n a m a n j e i vie, vee
i slabije n u n o vodilo k misli d a je boanstvo s a s t a v l j e n o i d a
n i j e s a m o u sebi skladno. I a k o se, n a i m e , z a k o n o m n a r a v i izdie daleko iznad nas, s n e k i m bi d r u g i m biem graniilo i
zbog te blizine postalo lako d o h v a t l j i v o .

Bog pritjee u pomo

6. K a d a j e r i j e o v i n j e m dostojanstvu, p r a v i l a n nain
p r o m a t r a n j a n e pozna u s p o r e d b u kao to j e gore i dolje.
Sve p o d j e d n a k o z a o s t a j e za m o i k o j a r a v n a svemirom. A k o
se, stoga, "dri n e d o s t o j n i m d a se z e m a l j s k a n a r a v sjedini s
boanstvom, nee se nai n i k a k v a d r u g a k o j a j e toga dostojna.
B u d u i da je, p r e m a tome, sve j e d n a k o daleko od Bojega dostojanstva, Boga j e j e d i n o d o s t o j n o to u pomo p r i t j e e p o t r e b n o m e . A k o se slaemo d a j e mo i s c j e l j e n j a m o r a l a doi
o n d j e g d j e se nalazila bolest, v j e r u j e m o li o n d a neto to j e
daleko od p o i m a n j a k o j e j e dostojno Boga?

XXVIII.
Dobrota

raanja

Raanje je asno
1. P r o t i v n i c i se, m e u t i m , r u g a j u n a o j n a r a v i . Stalno im
j e n a j e z i k u nain r a a n j a . S m a t r a j u da t i m e i s m j e h u j u nae
Otajstvo, Boga j e toboe n e d o s t o j n o da p u t e m takvoga ulaska
dospije u z a j e d n i t v o s l j u d s k i m ivotom, M i smo o tome ve
s p r i j e d a govorili. U t v r d i l i smo da je po svojoj biti s r a m o t a
jedino zloa i ono to j e s n j o m e srodno, T i j e k se p a k n a r a v i
k o j i j e u g l a v l j e n boanskom v o l j o m i z a k o n o m n e moe optuiti k a o zlo. Inae hi osvada n a r a v i pogodila Stvoritelja, ako
bi se neto to j e vezano uz n a r a v grdilo kao r u n o i nedostojno.
144-

Bog je postao ovjekom

2. Posve je, dakle, s i g u r n o da j e Bog o d v o j e n j e d i n o od
zla i da l j u d s k a n a r a v n i j e zla. U n a e m se p a k O t a j s t v u ui
da j e Bog postao ovjek, a n e n e k o zlo. Ali ako za o v j e k a
postoji s a m o j e d a n u l a z a k u ivot kroz k o j i se r o e n i u v o d i
u opstanak, zbog ega p r o t i v n i c i t r a e d a Bog n a d r u g i nain
s t u p i u ivot? P o n j i m a je, dodue, r a z u m n o to j e boanska
mo p o h o d i l a n a r a v k o j a j e zbog zlih opaina bila oslabila, ali
s u n e z a d o v o l j n i oblikom b o a n s k e posjete. Z a r n e u v i a j u d a
j e s v a k i u d u l j u d s k o m e t j e l e s n o m s a s t a v u u sebi j e d n a k o
a s t a n i d a se n i j e d a n dio k o j i u t i j e l u pridonosi u r e e n j u ivota n e m o e koriti kao s r a m a n ili zao?

Znaenje spolnih udova

3. itav je, dakle, r a s p o r e d t j e l e s n i h u d o v a u i n j e n s obzirom n a cilj ovjekovo o d r a n j e n a ivotu. I dok svi d r u g i
dijelovi t i j e l a v r e raznolike uloge i o d r a v a j u ovozemni l j u d ski ivot ukoliko se po n j i m a o s t v a r u j e o s j e t i l n a i d j e l a t n a mo,
spolni u d o v i vode b r i g u o budunosti. R o d u s v o j i m d j e l o v a n j e m
n a m i r u n o v e lanove,
Spolnost uva besmrtnost
4. Ako se poe sa stanovita koristi, moe se postaviti
p i t a n j e : za k o j i m u d o v i m a k o j i inae p o s j e d u j u o d r e e n o z n a e n j e z a o s t a j u spolni udovi? K o j i m bi se u d o v i m a s p r a v o m
s m j e l o pripasti asnije m j e s t o ? Uistinu, naa se v r s t a n e p r o tee u b e s k r a j ni po oku, ni po u h u , ni po jeziku n i po bilo
k o j e m d r u g o m s j e t i l n o m ulu. Ti udovi, kako rekosmo, slue
s a d a n j e m u i v a n j u , dok se u spolovilima uva b e s m r t n o s t
l j u d s k o g a roda. Radi toga posao j e s m r t i b e z u s p j e a n i u z a l u dan, iako s m r t n e p r e s t a n o r a d i p r o t i v nas. Narav, naime, svaki
p u t n o v o r o e n i m a n a d o m j e t a g u b i t a k i t a k o sebe p o p u n j a .
to, dakle, n e d o s t o j n a s a d r i O t a j s t v o , ako Bog ulazi u l j u d ski ivot n a o n a j n a i n k o j i m s e n a r a v bori p r o t i v s m r t i ?
145-

XXXVIII.
Odgoenost

Utjelovljenja

Zlo nije smjesta uniteno

1. N a i p r o t i v n i c i s t o g a p i t a n j a p r e l a z e n a d r u g o i n e i m
n o v i m jo j e d n o m k u a j u i z r u i t i n a n a u k . Vele: a k o j e bilo
d o b r o to se zbilo i a k o j e b i l o d o s t o j n o Boga, zato j e o n
d o b r o i n s t v o t a k o d u g o o d g a a o ? Z a t o n i j e zlu, d o k j e bilo
na poetku, sprijeio u m n a a n j e i irenje?
U t j e l o v l j e n j e je odgodila mudrost i providnost
2. N a j e o d g o v o r n a t a j p r i g o v o r k r a t a k : d o b r o i n s t v o
p r e m a n a m a odgodila je m u d r o s t i providnost onoga koji po
n a r a v i ini d o b r o . T a k o se, n a i m e , p o s t u p a i s t j e l e s n i m b o l e s t i m a . K a d a se k r o z u p l j i k a v e d i j e l o v e u t i j e l o u u l j a k a k v a
p o k v a r e n a t e k u i n a , oni k o j i boli l i j e e z n a n s t v e n o , t i j e l o n e
i s c j e l j u j u sredstvima z a t v a r a n j a p r i j e nego na povrinu izbije
s v e to s e u n j e m u p r o t i v i n a r a v i . L i j e n i c i e k a j u d a se n a v a n i
p o k a e s v e to j e s k r i t o u u n u t r a n j o s t i . T e k t a d a p r i m j e n j u j u
l i j e e n j e n a g o l u r a n u . T a k o j e i sveopi i s c j e l i t e l j e k a o d a u
n a r a v i , p o t o j e b o l e s t zloe j e d n o m u n j u p r o v a l i l a , u n j o j n e
o s t a n e s k r i v e n i m n i j e d a n oblik zla.
Zlo je m n o g o v r s n o
3. B o g r a d i t o g a n i j e o d m a h p o s l i j e zavisti i K a i n o v a b r a t o u b i s t v a p r i s t u p i o o v j e k o v u l i j e e n j u . J o se n i j e oitovala
zloa o n i h k o j i s u u N o j ino v r i j e m e n a s t r a d a l i . N i j e se o t k r i l a
n i teka bolest sodomskoga bezakonja kao ni egipatska borba
p r o t i v B o g a ili o b i j e s t A s i r a c a , o d n o s n o idovsko s m i c a n j e Boj i h l j u d i t e H e r o d o v n e z a k o n i t i p o k o l j d j e c e i s v e ostalo ega
se l j u d i s j e a j u ili s e t i j e k o m p o k o l j e n j a zbilo m i m o p o v i j e s n o g a z a p a m e n j a . K o r i j e n j e zla r a z n o l i k o r a s t a o u l j u d s k i m v o ljama.
J e d n o m se oitovalo svekoliko zlo
4. K a d j e p a k zloa d o s e g n u l a k o n a n u m j e r u i vie n i j e
bilo n i j e d n o g a o b l i k a zla to g a l j u d i n i s u poinili, B o g j e b o 146

lest izlijeio. N i j e j u zacijelio n a n j e z i n o m poetku, ve k a d a

j e p r i s p j e l a do v r h u n c a snage. Tako j e i s c j e l j e n j e zahvatilo
sve to j e bilo bolesno.
XXX.
Grijeh

nakon

Utjelovljenja

Zlo je ranjeno
1. A k o n e t k o s m a t r a da n a e i z l a g a n j e moe pobiti i n j e n i com to j e l j u d s k i ivot i n a k o n o b a v l j e n o g a l i j e e n j a jo u v i j e k p r e p l e t e n grijesima, n e k a g a istini u p u t i poznati p r i m j e r
sa z m i j o m . K a d a z m i j i zadamo s m r t n i u d a r a c u glavu, s glav o m o d m a h n e u g i b a j u lanci to dolaze iza n j e . Glava je,
dodue, m r t v a , ali r e p jo u v i j e k ivi s v o j o m vlastitom s n a g o m
i n e g u b i ivotno g i b a n j e . Isto opaamo i kod zla. Ono, m a d a
pogoeno s m r t n i m u d a r c e m , s v o j i m ostacima jo u v i j e k r e m e t i l j u d s k i ivot.

Vjera nije obuzela sve ljude

2. K a d a protivnici p r e s t a d o e s te s t r a n e n a p a d a t i n a
n a u k , prigovorie da se v j e r a n i j e proirila m e u sve l j u d e .
P i t a j u : zato milost n i j e doprla do svakoga? Dok j e samo odr e e n i b r o j l j u d i p r i s t u p i o Rijei, n e m a l i j e ostao bez n j e .
Znai li to da Bog n i j e htio ili n i j e mogao s v i m a izobilno iskazati dobroinstvo? N i j e d n a od t i h d v i j u t v r d n j a n i j e b e s p r i j e k o r n a . Nije, naime, dolino Boga da ne eli dobro ili d a j e
nesposoban da ga uini. Ali, a k o je v j e r a neko dobro, p i t a j u
zato milost n i j e zahvatila sve l j u d e ?

Poziv je upuen svima

3. K a d a bismo u svome u e n j u tvrdili da boanska volja
k o c k o m l j u d i m a dijeli v j e r u t e j e d n e poziva, a d r u g i o s t a j u
bez d i j e l a u pozivu, bilo bi p r a v e d n o t a k v u t u b u dignuti p r o tiv O t a j s t v a . Ali poziv j e j e d n a k za sve. R a u n se n e vodi o
ugledu, dobi i p l e m e n s k i m r a z l i k a m a . Iz toga su razloga slubenici Rijei od s a m o g a p o e t k a n a v i j e t a n j a o d j e d a n p u t po
147-

b o a n s k o m n a d a h n u u postali istojezini sa svim n a r o d i m a . N a

t a j n a i n nitko n e moe biti i s k l j u e n iz s u d j e l o v a n j a u d o b r i m a p o u k e . Kako, dakle, m o e n e t k o razborito optuiti Boga
d a R i j e n i j e zahvatila sve?
Ljudska sloboda
4. O n a j k o j i n a d svime p o s j e d u j e p o s v e m a n j u vlast iz
p r e o b i l j a j e p o t i v a n j a p r e m a o v j e k u dopustio d a neto b u d e
i u n a o j vlasti i da m u j e d i n i gospodar b u d e svaki pojedinac.
R i j e j e o l j u d s k o j slobodi k o j a j e n e z a s u n j i v a . Svoj j e vlastiti r a v n a t e l j i t e m e l j i se n a nezavisnosti d u h a . Bilo bi, dakle,
p r a v e d n i j e s p o m e n u t u o p t u b u p r e n i j e t i n a o n e k o j i nisu p r i stali n a v j e r u , nego n a onoga k o j i ih j e pozvao da j e p r i h v a t e .
Milost stoji pred svima
5. K a d a j e P e t a r n a p o e t k u p r e d velikim zborom Zidova
n a v i j e s t i o R i j e i k a d a j e v j e r i o d j e d n o m pristupilo t r i tisue
l j u d i , nisu ga oni k o j i n e p o v j e r a v a e , a bili s u b r o j n i j i nego
oni k o j i su prigrlili v j e r u , okrivili zato to ih n i j e u v j e r i o . M i lost j e bila iznesena p r e d sve. I bilo bi nepoteno d a o v j e k
k o j i se n a m j e r i c e od n j e s u s t e g n u o zbog svoga n e s u d j e l o v a n j a
k r i v i drugoga, a n e samoga sebe.

XXXI.
ovjekova

sloboda

Bog je protiv prisile

1. Ali nai protivnici ni n a k o n toga r a z m i l j a n j a n e o s t a j u
bez j e t k a odgovora. Vele da Bog moe, ako hoe, one koji se
p r o t i v e prisiliti da p r i h v a t e n a g o v j e t a j . Ali g d j e j e o n d a slob o d n a volja? G d j e krepost? G d j e slava za one koji ive p r a v e d niki? J e d i n o neiva i n e r a z u m n a bia slijede t u u v o l j u i
n j e z i n e p r o h t j e v e . R a z u m n a p a k i misaona n a r a v , ako se lii
slobode, g u b i istodobno povlasticu da j e r a z u m n o bie. J e r
e m u slui u m , ako mo o d a b i r a n j a po volji lei u vlasti n e k o g a drugoga?
148-

Sloboda j e preduvjet kreposti

2. Ali ako slobodni izbor o s t a n e n e d j e l a t a n , n u n o iezava i krepost. Dokida j e negibljivost slobodne volje. K a d a p a k
n e m a kreposti, ivot j e o b e s c i j e n j e n . P o h v a l a za p r a v e d n i k e
n e s t a j e , g r i j e i se bez pogibli i u n a i n u i v l j e n j a n e postoji
n i k a k v a razlika. T k o jo moe s p r a v o m k o r i t i raskalaena, a
r a z b o r i t a hvaliti? S v a t k o moe p o s e g n u t i za odgovorom: nita
od onoga to inimo uope n i j e po n a o j odluci. V i n j a vlast
vodi l j u d s k e slobode i one o d a b i r u to se d o p a d a o n o m e koji
vlada.
Z a k l j u i m o : n i j e k r i v i c a n a B o j o j d o b r o t i to se v j e r a
nije ukorijenila u svim ljudima. K r i v n j a je na raspoloenju
onih do k o j i h dopire n a v i j e t a n j e .
XXXIL
Smrt

na

Kriu

Najsramotniji oblik smrti

1. t o jo uz to n a v o d e protivnici? P o n a j e e ovo: n i j e
uope t r e b a l o d a u z v i e n a n a r a v iskusi s m r t . P r e o b i l j e m je
svoje moi i bez toga mogla s lakoom ostvariti to god je
h t j e l a . Ali ako se po n e k o m neizrecivom o d r e e n j u zaista s m r t
m o r a l a dogoditi, Bog se i p a k n i j e smio ruiti s r a m o t n i m n a inom p r e m i n u a . J e r , vele, k o j a j e s m r t neasni j a od s m r t i
na Kriu?
Raanje nuno uvjetuje umiranje
2. to n a to kazati? E v o ovo: r a a n j e ini s m r t n u n o m .
O n a j k o j i j e j e d n o m odluio postati dionikom l j u d s k e n a r a v i
m o r a o j e u s v e m u p r i h v a t i t i n j e z i n e obiljebe. Ali b u d u i d a
l j u d s k i ivot o b r u b l j u j u d v i j e granice, tko j e d n u prekorai, a
n i j e d o d i r n u o d r u g u , n a p o l a j e izvrio svoj n a u m . N i j e se s j e dinio s d r u g o m polovicom vlastitosti n a e n a r a v i .
Krist se zbog smrti rodio
3. Moda e, t k o p o t a n j e istrai Otajstvo, s vie p r a v a k a zati da uzrok s m r t i n i j e r o e n j e ve da je, naprotiv, Bog r a d i
149-

s m r t i prigrlio r o e n j e . N i j e se v j e n i b i t a k iz p o t r e b e za iv o t o m podloio t j e l e s n o m e r o e n j u , ve da bi n a s iz s m r t i pozvao u ivot. B u d u i da j e itavoj naoj n a r a v i bio potrebit

iznovni p o v r a t a k iz smrti, zbog toga se Bog n a g n u o n a d na les
da m u kao o b o r e n u o v j e k u p r u i r u k u . Do t e se m j e r e p r i bliio s m r t i da se s j e d i n i m o i s u m r l o u i po v l a s t i t o m t i j e l u
poloio t e m e l j za u s k r s n u e n a e n a r a v i . U klici j e uskrisio
svekolikoga ovjeka.
o v j e k to ga je za se uzeo Bog
4. o v j e k to ga j e uzeo Bog i k o j i j e po u s k r s n u u izaao
s boanstvom iz groba n i j e bio od neega d r u g o g a nego iz
naega tkiva. M e u t i m , u s a m o m e n a e m t i j e l u d j e l o v a n j e j e d noga osjetila izaziva o s j e a n j e u itavoj cjelini k o j a je sjedin j e n a s t i m ulom. Tako se i u s k r s n u e j e d n o g a lana, budui
da j e itava l j u d s k a n a r a v , t a k o rei, j e d n o ivo bie, protee
n a cijelo tijelo- Ono se s n a g o m povezanosti i jedinstvenosti od
p o j e d i n c a p r e n o s i n a cjelinu. Sto, p r e m a tome, n e v j e r o j a t n a
uimo u O t a j s t v u , ako k a e m o da se o n a j koji stoji s a g i n j e
n a d paloga da bi oborenoga uspravio?
D a li p a k K r i ima i k o j e d r u g o d u b l j e znaenje, to z n a j u
upuenici u skroviti govor P i s m a . Smisao, pak, koji je iz P r e d a j e dopro do n a s jest slijedei.

Ljudsko i boansko u Evanelju

5. S v e j e u E v a n e l j u i reeno i u i n j e n o po n a j u z v i e n i j e m i n a j b o a n s k i j e m r a s p o r e d u . U n j e m u n e m a niega to
n e bi bilo t a k v o i to n e bi odraavalo s t a n o v i t u pomijeanost
boanskoga s l j u d s k i m . R i j e ili d j e l o v r e se po l j u d s k u , ali
u s k r o v i t o m e smislu o i t u j u b o a n s k u nazonost. Dosljedno je,
dakle, d a i u ovoj z a s e b n o j toki n e gledamo s a m o n a jedno,
a d r u g o previdimo, ve da u s m r t i z a m i j e t i m o ljudsko, a u
n a i n u p r e m i n u a t r a i m o boansko.
Znakovitost Kria
6. Vlastitost j e b o a n s t v a u t o m e to se nalazi posvuda.
Ono se u cjelini s u p r o t e e s n a r a v i bia k o j a postoje. Nijedno,
naime, s t v o r e n j e n e moe u s t r a j a t i u p o s t o j a n j u ako ne ostane
150-

u O n o m e k o j i jest. S a m o je b o a n s k a n a r a v u p r a v o m e smislu
i u p r v o m e r e d u bitak. T r a j n a p a k opstojnost bia n u n o sili
v j e r o v a t i d a se boanska n a r a v nalazi u s v e m u stvorenome. To
n a s j e n a u i o Kri. On, ako se poe od sredinjice k o j o j s e
sve vraa, i m a etiri k r a k a . O n a j k o j i j e n a n j e m u visio u
t r e n u t k u k a d a se po s m r t i o s t v a r i v a l a povijest s p a s e n j a u p r a v o
je o n a j koji, privodei po sebi razliite n a r a v i j e d n o m suzv u j u i j e d n o m e skladu, sa sobom p o v e z u j e i s u g l a s u j e itavi
svemir.
Boanstvo je podloga svih bia
7. Bia u p a m e t i dijelimo n a o n a k o j a su gore i dolje, a
misao ak ee i do bonih m e a . Ako, dakle, p r o m a t r a u s t r o j
n e b e s k i h ili p o d z e m n i h s t v o r e n j a ili o n i h k o j a s u n a o b j e m a
r u b o v i m a s v i j e t a , t v o j o j misli p o s v u d a n a j p r i j e u s u s r e t dolazi
boanstvo. J e d i n o n j e g a o p a a m o u svim dijelovima svijeta i
samo ono sve u z d r a v a u p o s t o j a n j u .

Stvorenje je usmjereno na Boga

8. K a d a j e r i j e o t o m e d a li t u n a r a v v a l j a n a z v a t i b o anstvo, u m , mo, m u d r o s t ili n e k i m d r u g i m uzvienim naziv o m k o j i m se moe b o l j e izraziti N a d n a r a v n i , velimo da se u
svome i z l a g a n j u n e e m o s p o r i t i o rijei, i m e n u ili izriaju.
S v a k o s t v o r e n j e gleda u Boga, oko n j e g a stoji i u n j e m u m e usobno s r a u j e . P o Bogu se u s k l a u j u bia k o j a su gore s
o n i m a k o j a su d o l j e k a o i o n a k o j a se n a l a z e n a bokovima. P o t r e b n o je, dakle, d a n a s do spoznan j a boanstva n e vodi s a m o
sluanje, ve d a ' m o t r e n j e m u i m o n a j u z v i e n i j e spoznaje.
O t u d a j e k r e n u o i veliki P a v a o . K a d a j e efeki p u k uvodio u
O t a j s t v o , u l i j e v a o m u j e sposobnost d a po n j e g o v o j pouci
spozna to j e dubina, visina, irina i d u l j i n a (E f 3,18).

Pavlovo tumaenje Kria

9. P a v a o s v a k o m e p o j e d i n o m p r o d u e t k u K r i a o d r e u j e
z a s e b n u rije. Visinom naziva v i n j i svijet, d u b i n o m p o d z e m lje, irinom i d u l j i n o m bone s t r a n e svemira. D r i m da istu
misao jo j a s n i j e izraava d r u g d j e . Tako veli F i l i p l j a n i m a : U
ime e se Isusa K r i s t a saviti svako k o l j e n o nebesnici, s t a 151-

n o v n i c i z e m l j e i p o d z e m n a bia ( F i l 2,10). Apostol n a tome

m j e s t u s r e d i n j i s t u p o z n a u j e j e d n o m rijei. S v e to se n a lazi i z m e u n e b e s n i k a i p o d z e m n i k a izraava izrazom zemaljsko.
Nadnaravnost Kristovih djela
10. Eto to k a o o t a j s t v o n a u i s m o o Kriu. Ono p a k to
se n a k o n toga donosi u E v a n e l j u toliko j e d o s l j e d n o d a za t o
i n e v j e r n i c i p r i z n a j u d a n e s a d r i nita to bi bilo t u e uzvienom p o j m u o Bogu. U i z v j e t a j u stoji da K r i s t n i j e ostao u
s m r t i ; da r a n e dobivene k o p l j e m po t i j e l u uope n i s u bile p r e p r e k a za k a s n i j e i v l j e n j e ; d a se poslije u s k r s n u a uenicima
ukazivao po m i l o j volji i d a m u za u l a e n j e n i s u bila pot r e b i t a v r a t a ; d a je u e n i k e osnaio n a d i s a n j e m D u h a ; da j e
obeao da e biti s n j i m a i da i h od n j e g a nee n i t a rastaviti;
d a j e vidljivo uzaao n a nebo, ali d a j e za misao s v u d a nazoan
sve to, k a o i d r u g o to i t a m o u E v a n e l j u , n e m a n i k a k v e
p o t r e b e za n e k o m pomoi u m o v a n j a da bi se v i d j e l o da j e
boansko i d j e l o uzviene i v i n j e moi.
Kristovi su ini iznad naravi
11. Mislim da ne t r e b a p o d r o b n o obrazlagati svaki in
zabiljeen u Evanelju- Ve s a m n j e g o v opis oituje da j e pov r h n a r a v i . Ali b u d u i da je i boanska r a s p o r e d b a o k u p e l j i
bilo da je, n e sporei se o nazivlju, zovemo krst, p r o s v j e t l j e n j e ili novoporod s a s t a v n i dio t a j a n s t v e n i h u e n j a , posve j e n a m j e s t u da i o n j o j u k r a t k o iznesemo svoj sud.

XXXIII.
IZLAGANJA O KRSTU
Krst

kao

ivot

n e r a s p a d l j i v ost

Krst je vrelo ivota

1. Evo to p r o t i v n i c i u j u od nas: u k r s t u s m r t n o prelazi
u ivot. B u d u i d a j e p r v o r o e n j e imalo za posljedicu s m r t n i
ivot, t r e b a l o je, posve prirodno, nai neko d r u g o r o e n j e k o j e
152-

n e polazi od r a s p a d l j i v o s t i n i t i se u n j o j z a v r a v a ve r o e n o g a vodi u b e s m r t n i ivot. K a o to se, n a i m e , iz s m r t n o g a

r o e n j a n u n o r a a s m r t n i k , isto t a k o tko se rodi iz r o e n j a
k o j e n e p o d l i j e e raspadljivosti, p o s t a j e jai od raspadljivosti
kojoj je uzrok smrt.
K a d a , dakle, to i t o m e slino u j u i ako se u p o z n a j u s
n a i n o m k r t a v a n j a a to j e m o l i t v a u p r a v l j e n a Bogu, zaz i v a n j e n e b e s k e milosti te v o d a i v j e r a k o j a o s t v a r u j e novop o r o d oni, m o t r e i v a n j s k u s t r a n u obreda, o s t a j u n e v j e r n i .
D r e da ono to se t j e l e s n o zbiva n e prilii B o j e m o b e a n j u .
K a u : k a k o m o l i t v a i zaziv b o a n s k e moi izreen n a d vodom
m o e biti v r e l o m ivota za one k o j i se u p u u j u u otajstvo?
Tjelesno raanje
2. O v i m j e l j u d i m a , ako se odve n e protive, d o s t a t a n j e d n o s t a v a n odgovor. On e ih s k l o n i t i d a p r i h v a t e n a n a u k .
B u d u i d a j e s v i m a poznat n a i n t j e l e s n o g a r a a n j a , p i t a m o ih
k a k o s j e m e k o j e j e zaetak o b l i k o v a n j a ivoga bia moe postati
o v j e k ? Zaista n e m a t u m a e n j a k o j e j e t o m e pronalo neko
u v j e r l j i v o r a z u m n o p o j a n j e n j e . J e r to j e z a j e d n i k o p o j m u
o v j e k a k a d a se u s p o r e d i s osobinom to j e v i d i m o nazonu u
s j e m e n u ? o v j e k j e r a z u m n a i u m n a zbilja, o b d a r e n a d u h o m
i p a m e u , a s j e m e j e n e k a v r s t a t e k u i n e u k o j o j r a z u m ne
o t k r i v a nita vie od onoga to ve z a m j e u j e osjetilo.
B o j a mo u k r s t u
3. Isti odgovor to n a m ga, posve prirodno, zapitanici
p r u a j u k a d a se trai k a k o se moe p o v j e r o v a t i d a iz s j e m e n a
n a s t a j e ovjek, i m i u z v r a a m o ako n a s t k o p i t a za novoporod
to n a s t a j e p o vodi. S v a t k o e, u s l u a j u s j e m e n a , ako j e pitan,
moi k a z a t i : sjeme, po b o a n s k o j moi, p o s t a j e o v j e k i k a d a
o n a n e bi bila nazona, s j e m e bi ostalo n e p o k r e t n o i n e d j e latno. Ako, dakle, u s j e m e n u t v a r n e s t v a r a o v j e k a ve bo a n s k a sila vidljivo poelo p r e t v a r a u o v j e k o v u n a r a v , s k r a j n j e j e b e z u m n o u t o m s l u a j u Bogu p r i z n a t i toliku mo, a u
p i t a n j u k r t e n j a d r a t i da Bog n i j e sposoban u d j e l o privesti
svoj n a u m ,
Krst poklanja neraspadljivost
4. Ali protivnici k a u : to voda i m a z a j e d n i k o sa ivotom? Mi u z v r a a m o : to j e z a j e d n i k o m o k r i n i i slici Bojoj?
153-

I p a k uope n i j e udno ako se vlanost po B o j e m h t j e n j u

p r e t v o r i u n a j a s n i j e bie. I s t o velimo i za krst. N i j e ni n a j m a n j e neobino ako se ono to j e roeno u r a s p a d l j i v o j n a r a v i
po b o a n s k o j moi preobrazi u n e r a s p a d l j i v o s t .
XXXIV.
Boja

nazonost

krstu

Boanska mo u tijelu
1. Protivnici, m e u t i m , t r a e da se dokae da je Bog n a zoan k a d a se priziva pri posveti obreda. Ali t k o to ite, m o r a
proitati r a n i j e istraeno. Uspostavili smo, naime, da je sila
k o j a n a m se oitovala po t i j e l u uistinu boanska
to je pot v r d a za n a u s a d a n j u t v r d n j u .
Bog u otajstvima
2. Dokazali smo da j e B o g o n a j k o j i se oitovao u tijelu.
S v o j u j e n a r a v o b j a v i o u u d e s i m a to su se zbivala kroz razne
d o g a a j e . T i m e smo istodobno u t v r d i l i da j e u v i j e k , ako ga
zazovemo* p r i s u t a n u n e k o m inu. U svakome, naime, biu postoji s t a n o v i t a osobina k o j a m u o i t u j e n a r a v . U t o m e j e smislu istina o b i l j e j e boanske biti. Meutim, Krist j e obeao d a
e u v i j e k biti uz one koji ga zazivi j u i da e biti posred l j u d i
k o j i v j e r u j u u n j t e da e ostati u svima, ali i biti sa s v a k i m
p o j e d i n a n o . Stoga, ako smo n a t e m e l j u samih udesa pov j e r o v a l i d a j e Isus Bog, n e t r e b a n a m d r u g i dokaz za Boju
nazonost u k r n o m e o t a j s t v u . Znamo, naime, da j e boanstvu
vlastito da se n e m i j e a s lai. Uz to n e s u m n j a m o da je n a zono to j e on obeao. N j e g o v o je o b e a n j e istinito.
Zazivna molitva
3. B u d u i da z a z i v a n j e Boga po molitvi p r e t h o d i s a m o m e
b o a n s k o m e k r n o m e d j e l u , t o j e snaan dokaz da sam Bog
vri in. U d r u g o m e , naime, n a i n u ovjekova n a s t a n k a kako
s p r i j e d a r e k o s m o r o d i t e l j s k i nagoni o b l i k u j u dijete, ali po
B o j o j snazi, m a d a je r o d i t e l j i nisu u molitvi ni zazvali. Bez
te snage elja je r o d i t e l j a bez u s p j e h a i u z a l u d n a . A k o s t i m
154-

stoji tako, koliko e u d u h o v n o m e r a a n j u n a m j e r a v a n o d j e l o

biti p o t p u n i j e k a d a j e Bog obeao d a e t u biti nazoan i kada,
k a k o v j e r u j e m o , osobno u d j e l o polae s v o j u mo! Ali, k tome,
i n a a vlastita v o l j a tei p r e m a u e n o m e cilju, a pridolazi i
p r i m j e r e n a pomo od molitve.
Krsna milost
4. Oni k o j i Boga mole d a im g r a n e sunce ni n a j m a n j e n e
o s l a b l j u j u o n o to se ionako zbiva. Isto t a k o n i t k o nee rei
d a j e r e v n o s t o n i h m o l i t e l j a beskorisna, m a k a r itu to e se
s v a k a k o dogoditi. J e d n a k o j e s l j u d i m a k o j i se osvjedoie d a
milost stoji n a pomoi o n i m a k o j i su se preporodili posredstv o m ove t a j i n s t v e n e r a s p o r e d b e j e r j e t a k o odluilo v j e r o dostojno o b e a n j e k o j e j e dano. Oni m o l i t v o m ili neto p r i d o d a j u milosti ili, u s v a k o m sluaju, nazonu n e o t k l a n j a j u .
Ali d a je milost u i s t i n u p r i s u t n a , v j e r u j e m o zato to j e o n a j
k o j i j e to obeao Bog. u d e s a su p a k s v j e d o a n s t v o n j e g o v a
boanstva. P o s v e m u se, p r e m a tome, vidi d a n e moe biti
n i k a k v e s u m n j e da j e Bog nazoan u o t a j s t v i m a .

XXXV.
Krsni

uinci

Krst se temelji na Utjelovljenju

1. Silazak u v o d u i t r o k r a t n o p r e b i v a n j e u n j o j sadri jo
j e d n o otajstvo. K r s n o z b i v a n j e , izvor naega s p a s e n j a , n e p o s t a j e d j e l a t n o po p r u e n o m n a p u t k u , ve s n a g o m d j e l a to ih
j e izvrio o n a j k o j i j e p r i h v a t i o z a j e d n i t v o s ovjekom. On j e
s v o j i m d j e l o m proizveo ivot. P o t i j e l u k o j e j e s a m uzeo i sob o m poboanstvenio u j e d n o j e spasio sve to m u j e srodno i
s n j i m e istoga roda. Bilo je, polazei otuda, n u n o da se n a e
n e k o sredstvo u kome, u i z v r e n i m n a s l j e d o v a t e l j e v i m inima,
postoji stanovito srodstvo i slinost sa s a m i m P r e d v o d n i k o v i m
inima. Valja, dakle, uoiti kroza to se oitovao Vodi naega
ivota da bi, k a k o k a e Apostol ( H e b 2,10), n a s l j e d o v a n j e
P o e t n i k a naega s p a s e n j a u s l j e d b e n i c i m a rodilo dobrim plodom.
155-

Nunost Kristova nasljedovanja

2. V j e t a c i u v o j n i t v u v j e b a j u n o v a k e oklopnikom u m i j e u t i m e to ih ue r i t m i k o m k r e t a n j u p r i p u n o j o r u a n o j
o p r e m i . Ali o n a j t k o n e vri to se p r e d n j i m ini, u u m i j e u
n e m a u d j e l a . J e d n a k o m o r a j u p o s t u p a t i i l j u d i k o j i su proeti
velikom r e v n o u oko dobra. D u n i su po t o n o m e n a s l j e d o v a n j u k r e n u t i za P r e d v o d n i k o m k o j i n a s vodi k s p a s e n j u i
t a k o u djelo p r o v e s t i to im j e o n p r e t h o d n o pokazao. Istome
se, naime, cilju n e moe doi, ako se n e kroi j e d n a k i m p u tovimaKristov put
3. L j u d i k o j i n e m o g u izai iz labirintskih z a v i j u t a k a , ako
n e n a i u n a onoga t k o i m j e v j e t , idu za n j i m k a d a ga n a u
i t a k o p r o u kroz z a m r e n e i v a r l j i v e s t r a n p u t i c e z d a n j a . O t u d a inae n e bi izali k a d a n e b i u stopu slijedili p r e d v o d n i k a .
Moemo, m e u t i m , i o v a j ivot s m a t r a t i bezizlaznim l a b i r i n t o m l j u d s k e n a r a v i . Iz n j e g a se n e moe izai, a k o se n e k r e n e
istom stazom k o j o m j e iz t a m n i c e iziao o n a j k o j i j e u n j u
uniao.
Krst i Kristovi ini
4. L a b i r i n t o m slikovito n a z i v a m o bezizlaznu t a m n i c u s m r ti u k o j u j e zatoen b i j e d n i l j u d s k i rod. to s m o zamijetili u
Z a e t n i k a naega s p a s e n j a ? V i d j e s m o da j e bio t r i d a n a m r t a v
i p o t o m oivio. V a l j a , dakle, i za n a s pronai neto slino. to
se smislilo k a k o bi se n a s l j e d o v a n j e m i n a n a m a obistinilo to
se u n j e m u zbilo?
Nasljedovanje Kristove smrti
5. Svako m r t v o t i j e l o p o s j e d u j e stanovito o d r e e n o m j e s t o
k o j e o d g o v a r a n j e g o v o j biti. R i j e j e o z e m l j i u k o j u se polae
i u k a p a . Ali i z m e u z e m l j e i vode postoji m e u s o b n a u s k a
srodnost. M e u poelima j e d i n o s u z e m l j a i voda teke i p a d a j u p r e m a dolje. O s t a j u j e d n a u d r u g o j i p r o i m l j u se. B u dui da je s m r t , u s k l a d u sa z a j e d n i k o m sudbinom, P r e d v o d n i k a naega ivota odvela pod zemlju, n a s l j e d o v a n j e se n j e gove smrti, k a k o m i t o inimo, o b a v l j a u poelu k o j e je srodno
sa zemljom.
156-

U krstu je na djelu uskrsnue

6. K r i s t k a o o v j e k p o t j e e odozgo (1 K o r 15,47). Na se
j e uzeo s u d b i n u s m r t i i bio poloen u z e m l j u . Trei d a n se p o n o v n o v r a t i o u ivot. Isto se d o g a a sa s v a k i m k o j i j e s K r i s t o m s j e d i n j e n po t j e l e s n o j n a r a v i , a p r e d oima i m a isti b l a eni cilj ivot. Takav, ako se n a d a n j u m j e s t o z e m l j e izlije
voda i on u n j u zaroni t r i p u t a , u sebi oponaa milost u s k r s n u a k o j a j e p r i m l j e n a treega d a n a .
Znaenje smrti
7. Ve s m o r a n i j e u t v r d i l i d a j e boanska providnost u
l j u d s k u n a r a v n a m j e r i c e u v e l a s m r t . O d v a j a n j e m t i j e l a i due
i s c j e u j e se zloa. o v j e k j e n a t a j nain, po u s k r s n u u , opet
postao zdrav, bez strasti, ist i slobodan od s v a k e zle p r i m j e s e .
Nakana koju je Predvodnik naega spasenja s predvienim
p r e u z i m a n j e m s m r t i imao p r e d sobom u cjelini j e n a n j e m u
o s t v a r e n a u s k l a d u s ciljem.

Oienje kroz smrt

8. S m r t j e r a z d v o j i l a to j e bilo spojeno, ali se o d i j e l j e n o
iznova sjedinilo. Poto se n a r a v kroz o d j e l j e n j e spojenoga
m i s l i m n a d u u i tijelo oistila, opet se o d i j e l j e n o sastavilo,
ali oieno od s v a k e i s k v a r e n e p r i m j e s e . I p a k n a s l j e d o v a t e ljima Predvodnika narav ne doputa posvemanje i potpuno
n a s l j e d o v a n j e ve s a m o koliko j e m o g u e i koliko ona moe
p r i m i t i . P r e o s t a l o se p r e p u t a v r e m e n u k o j e e t e k doi.

Krst prekida nit zla

9. to se, dakle, n a s l j e d u j e ? P o vodi n a s l j e d u j e m o K r i s t o v u s m r t i t i m e se dokida zlo k o j e se u m i j e a l o u n a u n a r a v .
Ali se i p a k n e o d s t r a n j u j e p o t p u n o . N a s t a j e n e k a v r s t a p r e s i j e c a n j a n e p r e k i n u t o s t i zla. D v o j e p a k o m o g u u j e d a se zlo
ukloni: g r e n i k o v o k a j a n j e i n a s l j e d o v a n j e s m r t i . T i m e se
o v j e k u n e k u r u k u r a z r j e u j e vezanosti n a zlo. K a j a n j e n a vodi d a se zlo z a m r z i i da se o v j e k otui od n j e g a , a s m r t
o s t v a r u j e u n i t e n j e zla.
157-

U krstu se nasljeduje Isusova smrt i uskrnue

10. D a j e o n o m e koji se u k r s t u povodi za K r i s t o m m o g u e posve u m r i j e t i , n e bi ono t o se o b a v l j a bilo n a s l j e d o v a n j e
ve i s t o v j e t n o s t . Iz nae bi se n a r a v i zlo u cjelini otklonilo t e
bismo, k a k o k a e Apostol ( R i m 6,10), j e d n o m z a u v i j e k u m r l i
n a t e t u g r i j e h a . Ali m i ve r e k o s m o da v i n j u mo n a s l j e d u j e m o koliko d o p u t a n a a s i r o m a n a n a r a v . K a d a se t r i p u t a
p o l i j e v a m o v o d o m i iz vode p o n o v n o izlazimo, oponaamo s p a sitelj ski g r o b i u s k r s n u e k o j e se zbilo poslije t r i d a n a . P r i
t o m e i m a m o n a u m u da m i gospodarimo v o d o m i u n j u po
volji ulazimo i p o n o v n o iz n j e i z r a n j a m o . J e d n a k o b i j a e i s
G o s p o d a r o m s v e m i r a . Bilo j e u n j e g o v o j moi da se, poto j e
zaronio u s m r t kao
mi u vodu, ponovno v r a t i u vlastito
blaenstvo.

Krsni uinci
II- Ako t k o vodi r a u n a o v j e r o j a t n o m e i d o g a a n j a sudi
po sili k o j a j e s j e d n e i s d r u g e strane, u inima nee nai n i k a k v u razliku j e r i Gospodin i ovjek o s t v a r u j u to je po
m j e r i n j i h o v e n a r a v i i u n j i h o v o j moi. ovjek, naime, moe,
ako eli, bez pogibli stupiti u dodir s vodom. Tako i s m r t s
k u d i k a m o v e o m lakoom s t o j i n a r a s p o l a g a n j u boanskoj
moi. Bog moe p r i g r l i t i s m r t , a da se u z a sve to n e izmijeni
i pretrpi patnju.

Krst i uskrsnue
12. Evo iz k o j e g a je razloga bilo n u n o da se u vodi p r i uimo n a milost u s k r s n u a : t a k o s a z n a j e m o da n a m j e j e d n a k o
lako k r s t i t i se v o d o m kao i p o n o v n o izroniti iz s m r t i . M e u
d o g a a j i m a ovoga ivota j e d n i su vaniji od d r u g i h . Bez n j i h
u i n j e n o n e bi moglo d o p r i j e t i do sretnoga u s p j e h a . Ali ako
se u s p o r e d i p o e t a k i k r a j , i m a m o d o j a m d a poetak n e m a ,
t a k o rei, n i k a k v a r a z m j e r a s koncem. to je, zaista, o v j e k u
z a j e d n i k o sa s j e m e n o m iz k o j e g a je s a s t a v l j e n o ovo ivo bie?
A i p a k k a d a n e bi bilo jednoga, n e bi postalo n i drugo. Isto
v r i j e d i i za veliko d o b r o k o j e se zove u s k r s n u e . Ono, dodue,
nadilazi n a r a v , ali u k r s t u i m a s v o j e poetke i uzroke. N e
moe se dogoditi, ako m u n e p r e t h o d i k r t e n j e .
158-

Krst je uvjet uskrsnua

13. T v r d i m da ovjek n e moe bez n o v o p o r o d n e k u p e l j i
p o s t i g n u t i u s k r s n u e . T u n e m i s l i m n a ponovno s a s t a v l j a n j e i
p r e u s t r o j e n j e nae t j e l e s n e s m j e s e . N a r a v , naime, bilo da j e
p r i m i l a k r s n u milost ili j e o s t a l a bez dijela u k r n o m e otajstvu,
m o r a k r e n u t i svojim p u t e m . N a to j e sile vlastiti zakoni k o j e
j e u n j u postavio n j e z i n G r a d i t e l j . J a i m a m p r e d oima v r a a n j e u s t a n j e k o j e j e blaeno, b o a n s k o i slobodno od svakoga
jada.
Prekogrobni ivot
14. Sve to se p o u s k r s n u u iznova v r a a u bitak, ne
s t j e e isti ivot. P o s t o j i velika razlika i z m e u onih k o j i su se
oistili i o n i h k o j i se jo m o r a j u istiti. Oni k o j e j e u ovome
ivotu vodilo oienje po k u p e l j i v r a a j u se n a i n u ivota koji
i m j e srodan. S istoom j e v e z a n a sloboda od t r p n j e , a n e m a
.nikakve s u m n j e da se blaenstvo u p r a v o sastoji u slobodi od
t r p n j e . Oni p a k k o j i su o t v r d n u l i u s t r a s t i m a i nisu u p o t r i j e bili n i k a k v o sredstvo kao to j e o t a j s t v e n a voda, zazivanje
boanske snage i p o p r a v a k k r o z p o k a j a n j e d a bi se oistili od
l j a g a svom nunou d o s p i j e v a j u k a m o i p r i p a d a j u .
Zagrobno ienje
15. Talionica kao m j e s t o odgovara neistome zlatu. Slino
j e i s grenicima. Poto se zlo k o j e se u n j i h u m i j e a l o iz n j i h
otopi, n j i h o v a se oiena n a r a v n a k o n d u g i h stoljea vraa
Bogu. V a t r a i voda p o s j e d u j u istilaku snagu. Onima, dodue,
k o j i su l j a g u zloe oprali u o t a j s t v e n o j vodi, n e t r e b a d r u g o g a
oblika ienja. Ali oni koji nisu obavili to ienje, nuno se
iste v a t r o m .
XXXVI.
Vrijednost

krsta

Krst je polazite i osnova velikih dobara

1. Z d r a v i r a z u m i svetopisamski n a u k p o k a z u j u d a se ov j e k n e moe nai u B o j e m u zboru, ako n i j e skroz oprao
sve m r l j e zloe. D j e l o j e po sebi neto neznatno, ali p o s t a j e
159-

poelom i t e m e l j e m velikih dobara. Ono je, p o meni, m a l e n o

s o b z i r o m n a lakou k o j o m s e postie dobro. J e r g d j e j e n a r o ita m u k a v j e r o v a t i d a j e B o g posvuda, i b u d u i da j e nazoan u svemu, d a j e i uz o n e k o j i p z r i i v l j u n j e g o v u ivotvor n u m o te k a d a j e p r i s u t a n d a i ini to m u j e vlastito?

Spasenje se postie krsnim oienjem

2. B o a n s k o m e j e d j e l o v a n j u vlastito spaavati one k o j i m a
j e s p a s e n j e p o t r e b n o . S p a s e n j e se p a k o z b i l j u j e u vodi oien j a . T k o se oistio, i m a t e d i j e l a u istoi. A istinski isto
j e boanstvo. Vidi k a k o j e k r t e n j e u svome poetku neto
n e z n a t n o i l a k o izvedljivo. T u j e v j e r a i voda. V j e r a j e u n a dlenosti n a e slobodne volje, dok j e voda n a j u e vezana uz
l j u d s k i ivot. Koliko j e t e k i k a k v o dobro to o t u d a n a s t a j e !
K r a j n j i j e ishod srodnost sa s a m i m boanstvom!

EUHARISTIJSKO OTAJSTVO
Spaava se i dua i tijelo
1. L j u d s k o j e bie zacijelo dvostruko. Sastoji se od p o m j e anosti d u e i tijela. Z a t o j e n u n o p o t r e b n o da se spaenici
s o b j e m a d i j e l o v i m a po v e u s o n i m k o j i vodi p r e m a ivotu.
D u a se po v j e r i s n j i m e m i j e a i t u s t j e e zaetak s p a s e n j a .
S j e d i n j e n j e , naime, sa i v o t o m u k l j u u j e z a j e d n i t v o u ivotu.
Tijelo, pak, n a d r u g i nain postie udio i p o m j e a n o s t sa S p a siteljemEuharistija kao lijek
2. Oni k o j i p r i j e v a r o m ispi j u otrov, r a z o r n u mo nite
s u p r o t n i m napitkom- Ali i on, p o p u t otrova, m o r a p r o d r i j e t i
u o v j e k o v u u t r o b u da se p o n j o j mo l i j e k a proiti po itavu
t i j e l u . Isto v r i j e d i i za nas- N a j p r i j e k u a s m o ono to r a s t v a r a
n a u n a r a v . Z a t o n a m j e o p e t n u n o p o t r e b i t o sredstvo k o j e
r a z d v o j e n o s j e d i n j u j e . O v a j l i j e k ulazi u n a s i s v o j i m p r o t u d j e l o v a n j e m o t k l a n j a t e t u o t r o v a k o j i se r a n i j e dokopao tijela.
160-

Euharistija nas preobrazuje u sebe

3. Koje j e to sredstvo? N i j e d n o d r u g o nego tijelo k o j e
se pokazalo j a i m od s m r t i i k o j e p o s t a d e poelom naega ivota. Kao to, po Apostolovoj r i j e i (1 K o r 5,6), m a l a koliina
kvasca u se preoblii itavo tijesto, t a k o i tijelo to ga j e Bog
o b e s m r t i o cijelo n a e tijelo p r e i n a u j e i u se p r e t v a r a k a d a
u n j unie. A k o se neto o t r o v n o p o m i j e a sa zdravim, sve
to d o t a k n e p o m i j e a n o p o s t a j e n e v a l j a l i m . Tako j e i s b e smrtnim tijelom. Ono j e o n o g a tko ga p r i m a , k a d u n j doe,
preobrazilo u svoju narav.
Euharistija izvor uskrsnua
4. M e u t i m , nita d r u k i j e n e moe unii u tijelo osim
da se p u t e m jela i pia p o m i j e a s u t r o b o m . Zato j e skroz
n u n o da t i j e l o p r i m i i v o d a j n u mo n a nain k a k o j e to za
n a r a v mogue. Ali t e k j e ono Gospodinovo bogonosno tijelo zadobilo t u milost. Inae je, kao to smo ve pokazali, n a e m t i j e l u n e m o g u e d o p r i j e t i do b e s m r t n o s t i osim da po z a j e d n i t v u s b e s m r t n i m p o s t a n e dionikom neraspadljivosti. Valja, d a kle, r a z m o t r i t i k a k o j e m o g u e d a ono j e d n o tijelo stalno dij e l j e n o b e z b o j n i m v j e r n i k i m t i s u a m a u s v e m u s v i j e t u podij elu itavo p r i s t u p a p o j e d i n c u i s a m o za se o s t a j e cjelovito.
Zakon naega tijela
5. Da, p r e m a tome, n a a v j e r a k o j a vodi r a u n a o strog o m e s l i j e d u n e bi bila u k a k v o j nedvoumici s obzirom n a
p r e d m e t o k o j e m se o v d j e razmilja, dobro je p a m e t malo svr n u t i n a u s t r o j s t v o naega tijela.. Tko, naime, ne zna d a naa
t j e l e s n a n a r a v ne p o s j e d u j e ivot s a m a po sebi i od vlastite
zbilje, ve d a opstoji i u o p s t a n k u se odrava s n a g o m sile k o j a
u n j u p r i t j e e ukoliko n e p r e s t a n i m g i b a n j e m u se uvlai to
j o j n e d o s t a j e , a suvino o d s t r a n j u j e ?
Tijelo ne opstoji po vlastitoj snazi
6- Z a p r i m j e r u z m i m o k a k v u m j e i n u p u n u tekuine. Ako
s a d r i n a pomalo o t j e e s dna, m i j e h n e moe s a u v a t i oblik
k o j i m u dolazi od t e k u i n e ako p r a z n i n u odozgo n e n a d o m j e t a
nova tekuina. Tako t k o p r o m a t r a n a p e t e s t i j e n k e toga s u d a zna
161-

d a to n e p r i p a d a kao vlastito onome to se vidi ve da ono

t o u t j e e u sud k a o sadrina o b l i k u j e n j e g o v o b u j a m . J e d n a k o
j e i s u s t r o j s t v o m naega t i j e l a . Ono, k a k o n a m j e poznato, n e
p o s j e d u j e nita to bi m u osiguravalo o d r a n j e . Tijelo o s t a j e
u o p s t a n k u p u t e m snage k o j u u n o s i u se.
Hrana je snaga
7. O v a j e snaga, a tako se i zove, h r a n a . O n a n i j e ista
za sva t j e l e s a to se h r a n e . O n a j k o j i r a v n a p r i r o d o m s v a k o m
j e t i j e l u dodijelio h r a n u k o j a m u odgovara- N e k e se ivotinje
h r a n e iskopanim k o r i j e n j e m , n e k e travom, a n e k e d e r u meso.
o v j e k se p a k p r v e n s t v e n o h r a n i k r u h o m . Ali da bi odrao i
ouvao tekuinu, kao pie n e u p o t r e b l j a v a s a m o v o d u nego j e
esto r a z b l a u j e v i n o m i t a k o p o m a e s v o j u toplinu. Tko, d a kle, to gleda, m o t r i ono to j e u klici sastav naega tijela.
K a d a , naime, te t v a r i u n i u u me, p o s t a j u m o j a k r v i tijelo
j e r mo p r e t v a r b e h r a n u p r e i n j a u t j e l e s n i lik.
Vjernici blaguju isto Gospodinovo tijelo
8. Poto srno n a t a j n a i n r a s t u m a i l i t e pojedinosti, m i sao v a l j a iznova v r a t i t i p o s t a v l j e n o m e p i t a n j u . P i t a s m o : kako
ono j e d n o Kristovo tijelo o i v l j u j e c j e l o k u p n u n a r a v l j u d i k o j i
v j e r u j u . P o d j e l j u j e se svima, a ipak se u sebi n e u m a n j u j e .
Moda smo se s a d a pribliili v j e r o j a t n u odgovoru. Ovo j e sig u r n o : svako tijelo svoj o p s t a n a k z a h v a l j u j e h r a n i ; h r a n a se
sastoji o d jela i pia; k r u h j e sastavni dio jela; v o d a ublaena
v i n o m s p a d a u pia. J e d n a k o j e sigurno da j e R i j e Boja,
k a k o ve s p r i j e d a rekosmo, i Bog i Rije. O n a se p o m i j e a l a
s l j u d s k o m n a r a v i i unila u n a e tijelo. P r i t o m e n i j e za s v o j u
n a r a v stvorila n e k i novi oblik opstanka. S v o j e j e vlastito tijelo
odravala u t r a j a n j u u o b i a j e n i m i p r i m j e r e n i m sredstvima.
R i j e j e svoj t j e l e s n i b i t a k k r i j e p i l a jelom i piem. J e l o p a k
bijae kruh.
Kristovo je tijelo bilo od kruha
9. Tko, kao to ve esto istaknusmo, u n a e m s l u a j u
gleda k r u h , u n e k u r u k u vidi l j u d s k o tijelo. K a d a , naime, k r u h
u n i e u tijelo, p o s t a j e tijelo. Slino je i s Kristom. Budui d a
j e bogonosno tijelo za h r a n u uzimalo k r u h , u s t a n o v i t o m e j e
162-

smislu s n j i m e bilo j e d n o te isto j e r se, kazasmo, h r a n a p r e t v a r a u t j e l e s n u n a r a v . Vlastitost se svakoga t i j e l a p r i z n a j e

i Isusovu. I ono se u z d r a v a e k r u h o m . M e u t i m , to se tijelo
preobrazilo u boansko dostojanstvo, b u d u i d a j e u n j e m u
boravila R i j e k o j a j e Bog. S p r a v o m , dakle, v j e r u j e m o da se
i s a d a k r u h , posveen B o j o m Rijei, p r e t v a r a u tijelo Boga
Rijei.
Rije posveuje euharistiju
10. I Isusovo tijelo u klici b i j a e k r u h . Bi p a k posveeno
nazonou Rijei k o j a j e b o r a v i l a u tijelu. K a o to je, dakle,
k r u h k o j i j e p r e t v o r e n u K r i s t o v o tijelo u z d i g n u t do boanske
moi, t a k o se i sada u e u h a r i s t i j i d o g a a isto. U Isusu j e milost
Rijei posvetila tijelo k o j e m se bit sastojae iz k r u h a i u s t a n o v i t o m e smislu i samo bijae k r u h . Na isti nain, i u e u h a r i stiji, po Apostolovoj t v r d n j i (1 T i m 4,5), Bog-Rije i molitva
p o s v e u j u k r u h . Ali k r u h n e p o s t a j e t i j e l o m Rijei snagom j e d e n j a ve ga R i j e s m j e s t a p r e t v a r a u svoje tijelo. Sama, n a ime ,Rije kae: Ovo j e m o j e tijelo ( M k 14,22).
Tekuina je nuna za tijelo
11. S v a k o se tijelo h r a n i i t e k u i n o m . Bez t e d v o s t r u k e
pomoi z e m l j a n o u n a m a n e bi moglo ostati n a ivotu. Kao
to, p r e m a tome, k r u t o m i t v r d o m h r a n o m o d r a v a m o vrsti
dio svoga tijela, t a k o t e k u e m d i j e l u d o d a j e m o n a d o p u n u srodne n a r a v i . K a d a o n a u n i e u nas, s n a g o m m j e n j i l a k e moi
prelazi u k r v . To se zbiva t i m lake, ako po v i n u s t e k n e sposobnost da se p r e t v o r i u toplinu.
Euharistija poboanstvenjuje
12. Ono je, dakle, bogonosno tijelo u svoj vlastiti sastav
uzelo i t e k u i n u . Bog k o j i se objavio zato se p o m i j e a o sa s m r t n o m n a r a v i da bi l j u d s k u n a r a v po z a j e d n i t v u s boanstvom
poboanstvenio. R a d i toga se svima k o j i v j e r u j u , u skladu s
r a s p o r e d b o m milosti, kao s j e m e d a j e p u t e m svoga t i j e l a k o j e
se sastoji od v i n a i k r u h a . Mijea se s v j e r n i k i m t i j e l i m a d a
bi ovjek, s j e d i n j e n s b e s m r t n i m , postao dionikom n e r a s p a d l j i vosti. Bog to p o d j e l j u j e k a d a n a r a v onoga to se vidi snagom
posvete p r e t v o r i u ono tijelo.
163-

XXXVIII.
VJERA
Razlaganja o vjeri
1. S m a t r a m d a i z n e s e n o m e , k a d a j e r i j e o n a e m O t a j s t v u ,
n e n e d o s t a j e n i k a k v o p i t a n j e o s i m r a s p r a v e o vjeri. 1 3 I o t o m e
e m o u k r a t k o p r o g o v o r i t i u o v o m e spisu. O n i p a k k o j i ele
p o t p u n i j e i z l a g a n j e , n a i e g a u r a n i j i m r a d o v i m a . U n j i m a
s m o p r e d m e t p o t a n k o o b r a d i l i i o n a k o k a k o j e bilo m o g u e
n a o j r e v n o s t i . U s p o m e n u t i m s m o se d j e l i m a sporili s p r o t i v n i c i m a , ali s m o isto t a k o s a m a za se t u m a i l i p o s t a v l j e n a
pitanja.
Vjera u E v a n e l j u
2. D r a s n o d o b r i m d a u o v o j k n j i z i o v j e r i t o l i k o r e k n e m o
koliko s a d r i e v a n e o s k a r i j e , a t a je, d a o n a j k o j i s e r a a
p o d u h o v n o m e n o v o p o r o d u z n a od k o g a s e r a a i k a k v e j e
n a r a v i . J e d i n o , n a i m e , o v o m e o b l i k u r a a n j a s t o j i n a raspol a g a n j u d a se o n o p o s t a n e to se o d a b e r e .

XXXIX.
KRSNO ROENJE
Ovisnost o slobodnoj volji
1. D o k s v a k o d r u g o r o e n j e o p s t a n a k d u g u j e r o d i t e l j s k o m e
n a g o n u , d u h o v n o se r o e n j e t e m e l j i n a v j e r i r o e n o g a . Ali p r i
t o m e p o s t o j i o p a s n o s t d a o v j e k p o g r i j e i s o b z i r o m na ono
to m u j e k o r i s n o j e r s v a k o m e p o j e d i n o u s t o j i n a r a s p o l a g a n j u
m o o d a b i r a n j a . S t o g a v e l i m d a j e d o b r o d a o n a j k o j i se b r i n e
o v l a s t i t o m e r o e n j u u n a p r i j e d r a z m i s l i i u v i d i k o j i e m u
otac b i t i od v e e k o r i s t i i od k o j e g a e d o b i t i b o l j u narav. R e kosmo, n a i m e , d a se u o v o m e r o e n j u p o v o l j i o d a b i r u r o ditelji.
13 Grgur snano istie ulogu vjere. Ona je sredstvo duina sjedinjenja s
Bogom. Vjera se prvenstveno odnosi na Trojstvo. U njoj se dua vee uz Oca,
Sina i Duha. To duu preobrazuje. Vjera je osnov ovjekova napretka u dobru.
Ona zahvaa itavo bie. Iz nje izvire ivotno djelovanje. Vjera obasjava put.
Dua se preobraava u ono to vjeruje. Usp. M. CANEVET, Grgoire, 995; W.
VOLKER, Gregor, 140-143; Jt BARBEL, Gregor, 209,

164

Sin Neraspadljivoga
2. Bia se, dakako, dijele n a dva d i j e l a : n a s t v o r e n a i n e s t v o r e n a . N e s t v o r e n a p a k n a r a v u sebi sadri n e p r o m j e n j i v o s t
i n e i z m j e n l j i v o s t , a s t v o r e n j e podlijee p r o m j e n l j i v o j mijeni.
T k o u n a p r i j e d razborito o d a b i r e korisno, ijim e se sinom
p o e l j e t i : d a li n a r a v i k o j o j j e oznaka p r o m j e n l j i v o s t ili n a r a v i
k o j a se n e m i j e n j a ve j e v r s t a i u v i j e k p o s t o j a n o p r i v r e n a
dobru?
Trojstvo preprodaja krtenika
3. E v a n e l j e n a p o m i n j e t r i Osobe i i m e n a ( M t 28,19) po
k o j i m a se u v j e r n i c i m a zbiva r o e n j e . Tko se r a a po Trojstvu,
j e d n a k o se r a a od Oca, Sina i D u h a Svetoga. E v a n e l j e t v r di o D u h u : Tko se rodi od D u h a , d u h je (Iv 3,6), Pavao,
pak, r a a po Kristu (1 K o r 4,15). Ali Otac j e Otac sviju
(E f 4,6). N e k a se s l u a t e l j o v d j e pokae r a z b o r i t e p a m e t i k o j a
se n e e uiniti p o r o d o m n e p o s t o j a n e n a r a v i k a d a za izvor v l a stitoga ivota moe uzeti n e p r o m j e n j i v u i n e i z m j e n j i v u n a r a v .
Istobitnost djeteta i roditelja
4. S n a g a o b a v l j e n o g a ina p o t j e e od duinoga raspoloen j a k o d o v j e k a k o j i p r i s t u p a o t a j s t v u . A k o v j e r u j e da j e Svet o T r o j s t v o nestvoreno, ulazi u n e p r o m j e n l j i v i i n e i z m j e n l j i v i
ivot. Ali ako po k r i v o m e p o i m a n j u u T r o j s t v u vidi s t v o r e n u
n a r a v t e se u n j u krsti, o p e t se r a a za p r o m j e n l j i v i i i z m j e n j i v i ivot. P o s v e je, naime, n u n o da je d i j e t e srodno s r o diteljima.
T r o j s t v o j e zaetnik d u h o v n o g a r o e n j a
5. S t o je, dakle, k o r i s n i j e : unii u n e p r e v r t l j i v i ivot ili
posrtati na valovlju nepostojanoga i promjenljivoga ivljenja?
S v a k o m e je, tko i m a imalo pameti, jasno d a j e postojanost
d r a g o c j e n i j a od nepostojanosti, savrenost od nesavrenosti, n e p o t r e b n o s t o d p o t r e b e . K o r i s n i j i j e o n a j k o j i n e m a vie do
ega d o p r i j e t i j e r v a z d a p r e b i v a u s a v r e n u d o b r u od onoga
k o j i polako n a p r e d u j e . Tko, dakle, i m a p a m e t i n u n o e izm e u ovoga dvoga o d a b r a t i j e d n o : p o v j e r o v a t e d a j e Sveto
T r o j s t v o n e s t v o r e n e n a r a v i i zato e ga u d u h o v n o m r o e n j u
uiniti poelom vlastitoga ivota ili ako s m a t r a da Sin
Duh
165-

Sveti s t o j e izvan n a r a v i p r a v o g a , istinitog i dobroga Boga

mislim n a Oevu n a r a v u to nee p o v j e r o v a t i u asu
novoporoda. Inae se, i n e z n a j u i , s j e d i n j u j e s n e s a v r e n o m
n a r a v i k o j a m o r a teiti za p o b o l j a n j e m . Tako se n a n e k i nain
p o n o v n o v r a a o n o m e to m u je p r i r o d n o i n a p u t a v j e r u u
vinju narav.
Svijet je jedinstvena cjelina
6- Tko se podloi n e k o m e od s t v o r e n j a , i ne znajui, na n j ,
a n e n a Boga, polae n a d u u s p a s e n j e . Sva su, naime, stvorena
bia, ukoliko j e d n a k o prelaze iz n e b i t k a u bitak, u m e u s o b n o m e srodstvu. I k a o to su u t j e l e s n o m z d a n j u svi u d o v i izmeu
sebe srasli, iako su n e k i p o s t a v l j e n i nie, a n e k i vie, tako j e
i s t v o r e n a n a r a v n a razini stvorenosti u sebi jedno. Razlika
k o j o m se u n a m a lue g o r n j i i d o n j i t j e l e s n i dijelovi ni n a j m a n j e n e n a r u a v a n u t a r n j u u s k u zdruenost. B u d u i da su sva
bia n a p o e t k u bila bez opstojnosti, neemo s obzirom n a to
u n a r a v i nai n i k a k v u razliitost, iako u ostalome razlika postoji.
Vinje roenje
7. A k o je, dakle, ovjek s t v o r e n o bie, a D u h a i Jedinoroenoga Boga s m a t r a s t v o r e n j e m , posve j e lud, k a d a se n a d a
p r o m j e n i nabolje, a vraa se s a m o m e sebi- Dogaa m u se isto
to i N i k o d e m o v u r a z m i l j a n j u . Poto j e od Gospodina uo da
se t r e b a roditi odozgo (I v 3,3), a jo n i j e razumio smisao otajstva, m i l j u se otputio m a t e r i n j e m krilu, Stoga, ako se tko
n e u s m j e r i p r e m a n e s t v o r e n o j n a r a v i ve k r e n e u p r a v c u srod n e i r o p s k e n a r a v i , p r i p a d a r o e n j u odozdo, a n e odozgo. E v a nelje,. naime, veli da r o e n j e spaenika dolazi odozgo (I v 3,3).

XL.
Krtenje

svakodnevnome

ivotu

Krst i dnevni ivot

1. M e n i se ini da naa p o d u k a n e bi p o s j e d o v a l a d o s t a t a n
n a u k , k a d a bi se ostalo samo na kazanome. S m a t r a m da v a l j a
i m a t i n a p a m e t i i ovo to u nadodati. To i n a e z a n e m a r u j u
166-

m n o g i iako p r i s t u p a j u k r s n o j milosti. T a k o sebe v a r a j u s a m o o b m a n o m . P r e p o r o e n i su j e d i n o prividno, ali n e i u zbilji.

P r o m j e n a n a e g a ivota n a s t a l a p r e p o r o e n j e m n i j e p r o m j e n a ,
ako o s t a n e m o k a k v i jesmo. Z a onoga t k o o s t a j e k a k a v jest,
n e z n a m k a k o se m o e d r a t i da j e postao d r u k i j i . N a n j e m u
se n i j e izmijenila n i j e d n a obiljeba. S v a k o m e j e p a k jasno d a
se s p a s e n j s k o r a a n j e v r i zbog o b n o v e i i z m j e n e n a e naravi.
Krst ne mijenja narav
2. L j u d s k a n a r a v po sebi u k r s t u n e podlijee n i k a k v o j
p r o m j e n i . Ne m i j e n j a se ni u m , ni duh, ni s p o z n a j n a mo n i
bilo k o j a z n a a j k a vlastita za l j u d s k u bit. Inae bi, k a d a b i
se k o j a od vlastitosti i z m j e n i l a , p r o m j e n a bila nagore. Ako
se, dakle, po r o e n j u odozgo zbiva p o n o v n a uspostava ov j e k a , a s p o m e n u t o n e podlijee izmjeni, v a l j a traiti to se
m i j e n j a te se t a k o o b i s t i n j u j e n o v o p r o d a n a milost.
ivot mora potvrditi krst
3. Oito j e da se p r o m j e n a n a b o l j e o b i s t i n j u j e u n i t e n j e m
zlih z n a a j k a nae n a r a v i . P r o r o k t v r d i ( I z 1,16) d a se odluke
v o l j e iste, k a d a se o k u p a m o u t o j o t a j s t v e n o j kupci. S due
se p e r e zloa. P o s t a j e m o b o l j i i n a b o l j e se p r e o b r a a v a m o .
Ali ako se k u p e l j p r u i s a m o tijelu,, a d u a se n e o p e r e od
m r l j a s t r a s t i ve je ivot n a k o n k r t e n j a i s t o v j e t a n s p r e t k r s n i m ivotom, velim, i nitko m e nee od toga odvratiti, m a d a
j e odvano: voda j e u t o m e s l u a j u s a m o voda. N i g d j e se n a
d j e l u n e o i t u j e d a r D u h a Svetoga. T a k a v o v j e k i n a d a l j e
s r a m o t i b o a n s k u sliku r u g o m srdbe, strau pohlepe, r a s k a l a e n i m i n e p o s t o j a n i m m i l j e n j e m , nadutou, zaviu i
oholou. Za se zadrava n e p r a v e d n e dobitke. Zena, steena
u p r e l j u b u , i poslije k r s t a slui n j e g o v i m uicima.
ivot poslije krsta
4. A k o ove m a n e , i n j i m a sline, j e d n a k o o b i l j e u j u ivot
k r t e n i k a p r i j e i poslije k r t e n j a , n e v i d i m to se u n j e m u izmijenilo. P r e d oima i m a m o istoga o v j e k a kao i p r i j e . O n a j
kome je on inio n e p r a v d u , o k l e v e t a n i k i o k r a d e n i ne vide, s
obzirom n a se, n i k a k v u p r o m j e n u u onoga koji se krstio, Nisu
167-

uli d a j e ponovio Z a k e j e v u r i j e : Ako s a m koga zakinio,

v r a a m etverostruko (L k 19,8). Ono to su o n j e m u zborili
p r i j e n j e g o v a k r t e n j a , i sada o n j e m u govore. N a z i v a j u ga ist i m i m e n i m a : t v r d i c o m k o j i j e e l j a n t u e g a ; o v j e k o m k o j i se
bogati t u i m nesreama. Tko, dakle, o s t a j e p r i istome, a ipak
okolo pria o p r o m j e n i n a b o l j e po k r t e n j u , n e k a u j e Apostolov glas: Ako tko u m i l j a da j e neto, a n i j e nita, zalu u j e s a m a sebe ( G a l 6,3). Ta nisi to nisi postao!
K r t e n i k je Boje d i j e t e
5- E v a n e l j e o p r e p o r o e n i m a veli: Onima k o j i ga p r i mie dao j e mo da p o s t a n u d j e c a Boja (I v 1,12). Ali skroz
j e n u n o "da j e d i j e t e srodno s roditeljima. A k o si, dakle, p r i mio Boga i postao Boji sin, p o k a i u sebi Roditelja. V a l j a d a
po onome po e m u r a s p o z n a j e m o Boga i u onome k o j i j e p o stao Boji sin uoimo slinost s Bogom. Bog o t v a r a r u k u i
svako bie n a p u n j a radou (P s 145,16). Prelazi p r e k o opaina
(Ivi i h 7,13) i ali n a d zlom ( J I 2,13). Gospodin j e s v i m a d o b a r
(P s 145,9). Ne srdi se n a n a s s v a k i d a n (P s 7,12). Bog j e p r a v e d a n Gospodar. U n j e m u n e m a n e p r a v d e ( P s 102,16). T o m e b i
t r e b a l o dodati i d r u g o to n a s t u i t a m o nauie Pisma.
Istinski B o i j i sin
6. A k o to p o s j e d u j e , zaista si postao d i j e t e Boje, Ali os=
taneS li uz o b i l j e j a zla, u z a l u d pria o svome novoporodu
odozgo. P r o r o k e ti rei: Sin si ovjeji, a n e sin Svevinjega
( P s 4,3-4). Ti n e zna k a k o se velia ovjek, ali jedino ako j e
postao svet.
ZAGEOBNI IVOT
P i t a n j e grenika
7. Iznesenome v a l j a d o d a t i z a d n j u n a p o m e n u . D o b r a to
su za one k o j i ive estito u o b e a n j i m a p o h r a n j e n a t a k v e s u
n a r a v i da n e m a mogunosti d a se opiu. J e r k a k o opisati to
oko n i j e vidjelo, to u h o n i j e ulo i to n i j e ulo u l j u d s k o
srce (1 K o r 2,9)? Stoga se n i b i j e d n i greniki ivot n e moe
usporediti s n i k a k v o m z e m a l j s k o m s j etilnom bolju. A k o se ak
168-

poneko onomanje sredstvo za muenje i oslovljava ovdanjim nazivima, razlika m e u njima ipak nije malena. Kada
uje rije vatra (Iz 66,24), znade da valja misliti na neto
razliito od ovozemne vatre. Ona, naime, vatra posjeduje neto
to nema ovozemni oganj. Nebeski se plamen ne gasi, a za ovovjeki je iskustvo nalo mnoga sredstva gaenja. Razlika je,
razumije se, velika izmeu ugasive vatre i ognja to se ne da
utrnuti. Prema tome, prekogrobna je vatra neto drugo. Nije
to i ovozemna.
Prekogrobni crv
8- Kada pak uje govoriti o crvu (M k 9,48), neka ti istost naziva pamet ne odvede zemaljskoj ivotinji. Dodatak
nema kraja misao upuuje na narav koja se razlikuje od one
koju poznajemo.

+ +

Eto to je u nadi pohranjeno za ivot koji dolazi poslije

ovoga. Ono nie iz ivota, ali u skladu sa slobodom svakoga
pojedinca i po pravednome Bojem sudu. Stoga pametni ljudi
ne gledaju na ovaj ve na drugi ivot. U ovome kratkom i
prolaznom razdoblju polau temelje za neiskazivo blaenstvo.
Tako u ovome ivotu, ali i poslije njega u trenutku vjenoga
nagraivanja.

169-

BIBLIOGRAFIJA
M. ALEXANDRE, Uexigese de Gen. 2,1-2a dans V In Hexaemeron
de Gregoire de Nysse: deux approches du probldme de la mati&re, u Gregor von Nyssa und die Philosophie, izd. H. DorrieM. Altenburger-U.
Schramm, Leiden, 1976, 159-186.
E. AMANN, Marcion, u DTC, 9 (1927), 2009-2032.
C. ANDERSEN, Erldsung, u RACh VI (1966), 195-198.
A. H. ARMSTRONG, The Theory oj the Non-Existence oj Matter
in Plotinus and the Cappadocians, u TU 80, SP 5, 427-429.
X.le BACHELET, Anomeens, u DTC, (1 (1923), 1322-1326.
D. L. BALAS, The Unitiy oj Hunan Nature in Basil's and Gregory
oj Nyssa's Polemics against Eunomius, u TU 117, SP 14, Berlin, 1976, 275-281.
D. L. BALAS, Metousia Theou. Man's Participation in God's Perjections According to Saint Gregory oj Nyssa, Romae, 1966.
H. U. von BALTHASAR, Presence et pensee. Essai sur la philosophie religieuse de Gregoire de Nysse, Pari, 1942.
J. BARBEL, Gregor von Nyssa. Die grosse katechetische
Rede,
Stuttgart, 1971.
O. BARDENHEWER, Geschichte der altkirchlichen
Literatur,
III,
Freiburg, 1923.
G. BARDY, Valentin, u DTC 15 (1950), 2497-2520.
G, BARDY, Monarchianisme, u DTC, 10 (1929), 2204-2207.
G. BARDY, Manichisme, u DTC 9 (1927), 1841-1895.
J. BERNARDI, La predication des Pere Cappadociens, Pari, 1968.
J. BETZ, Die Eucharistie in der Zeit der griechischen Vater, I, 1,
Freiburg, 1955.
J. BETZ, Eucharistie in der Schrijt und Patristik, Herder, 1979.
S. de BOER, De anthropologie van Gregorius van Nyssa, Assen,
1968.
J. R. BOUCHET, La vision de Veconomie du salut selon s. Gregoire
de Nysse, u RSPhTh 52 (1968), 613-644.
J. R. BOUCHET, A propos d'une image christologique de Gregoire
de Nysse, u RTh 67 (1967), 584-588.
J. R. BOUCHET, Le vocabulaire de Vunion et du rapport des nature s chez saint Gregoire de Nysse, u RTh 68 (1968), 533-582.
F. BUCHSEL, Lytron, u ThW 4 (1942), 341-351.
J. P. BURNS, The Economy oj Salvation: two Patristic
Traditions,
u ThST 37 (1976), 598-619.
171-

J. F. CALLAHAN, Gregory oj Nyssa and the Psychological

View
of Time, u Atti del XII Congresso Internazionale di Filosofia
(Venezia, 12-18 settembre 1958), 11, Firenze, 1960, 59-66.
M. CANJVET, Nature du mal et conomie du salut chez Grigoire
de Nysse, u RSR 56 (1968), 87-95.
M. CANJVET, Grgoire de Nysse, u DS, VI (1967), 971-1011.
F. CAYRfi, Precis de Patrologie et d'Histoire de la Thologie, I,
Pari, 1931.
C. COLPE, Manichaismus, u RGG 4 (1960), 714-722.
E. CORSINI, Plerome humain et pUrome cosmique chez Grgoire
de Nysse, u Ecriture et culture philosophique dans la pensee
de Gregoire de Nysse. Actes du colloque de Chevtogne (22-26
septembre 1969), M. Harl, Leiden, 1971 = Colloque, 111-126.
E. CORSINI, Uharmonie
du monde et Vhomme
microcosme
dans le De hominis opificio. u EPEKTASIS, mel J. DANIJLOU,
izd. J. FONTAINE, Ch. KANNENGIESSER, Beauchesne, 1972,
455-462.
Y. COURETONNE, Saint Basile et son temps} Pari, 1973.
I. H. DALMAIS, Divinisation, u DS 3 (1957), 1382-1383.
J. DANIJLOU, Uetat du Christ dans la mort d'apres Gregoire de
Nysse, u H J B 77 (1958), 63-72.
J. DANlfiLOU, Gregoire de Nysse et Vorigine de la fete de VAscension, u Kyriakon, Fest. J. Quasten, II, Miinster, 1970,
633-666.
J. DANlfiLOU, La notion de confins (methorios) chez Grgoire de
Nysse, RSR 49 (1961), 161-187.
J. DANIJLOU, La theoria chez Gregoire de Nysse, u TU 108, SP
11,130.
J. DANlfiLOU, Mystique de la tenkbre chez Gregoire de Nysse,
u DS, 2, Pari, 1953.
J . DANlfiLOU, L'etre et le temps chez Gregoire de Nysse, Leiden,
1970.
J. DANlfiLOU, Le IVeme siecle. Gregoire de Nysse et son temps.
Notes prises a u cours par les eleves, Pari (Institut catholique).
J. DANIJLOU, Platonisme et theologie mystique. Essai sur la doctrine spirituelle de saint Gregoire de Nysse, Pari, 1944.
J. DANlfiLOU, La resurrection des corps chez Gregoire de Nysse,
u VigCh 7 (1953), 154 + 170.
J. DANIJLOU, Salbung und Taufe bei Gregor von Nyssa, u Kyrios
X (1970), 1-7.
J. DANIJLOU, La Fete des Tabernacles dans Vexegese
patristique, u TU 63, S P 1, 262-279.
J. DANIJLOU, Le symbolisme
cosmique de la Croix, u Maison-Dieu, 75 (1963), 23-36.
172-

J. DANlfiLOU, Chrismation prebaptismile

et divinite de VEsprit
chez Gregoire de Nysse, u RSR 56 (1968), 177-198.
J. DANlfiLOU, Akolouthia
chez Gregoire de Nysse, u RSR 27
(1953), 219-249.
J. DANIELOU, Conspiratio chez Gregoire de Nysse, u L'homme
devant Dieu, mel. H. de Lubac, Aubier, 1963, 295308.
J. DANIELOU, Le symbole de la caverne chez Gregoire de Nysse,
u Mullus, Fest, Th. Klauser, 1964, 43-51.
J. DANlfiLOU, Comble du male et echatologie chez Gregoire de
Nysse, u Glaube und Geschichte, Fest. J. Lortz, II, Baden-Baden, 1958, 27-45.
J. DANlfiLOU, Onction et Bapteme chez Grgoire de Nysse, u EL
90 (1976) 440-445.
J. GAITH, La conception de la liberte chez Gregoire de Nysse,
Pari, 1953.
J. GALOT, La Redemption MystZre d'Alliance, Desclee, 1965.
P. GALTIER, Le Saint Esprit en nous d'apres les Pere Grecs, Romae, 1946.
R. GILLET, L'homme divinissateur cosmique dans la pensee de
saint Gregoire de Nysse, u TU 81, SP VI, 62-83.
A. GRILLMEIER, Christ in Christian Tradition, London-Oxford,
1975.
A. GRILLMEIER, Jesus der Christus im Glauben der Kirche, 1,
Herder, 1979.
A. GRILLMEIER, Mit ihm und in ihm. Christologische
Forschungen und Perspektiven, Herder, 1975.
I. GROSS, La divinisation du chretien d'apres les Pere Grecs,
Pari, 1938.
E. R. HARDY, Christology oj the Later Fathers, III, Philadelphia,
1954.
R. M. HUBNER, Die Einheit des Leibes Christi bei Gregor von
Nyssa, Leiden, 1974.
R. M. HUBNER, Gregor von Nyssa und Markel von Ankyra, Colloque, 199-229.
R. HUBNER, Gregor von Nyssa als Verjasser der sog. Ep. 38 des
Basilius, u Epektasis, 463-490.
W. JAEGER, Gregor von Nyssa's Lehre vom Heiligen Geist, Leiden, 1966.
H. JEDIN, Handbuch der Kirchengeschichte,
I, Herder, 1962.
J. P. JOSSUA, Le salut. Incarnation ou mystere pascal, Pari, 1968.
G. KRETSCHMAR, Basilides, u RGG, 1 (1957), 909.
J. LEBON, Le sort du consubstantiel niceen, u RHE 48 (1953),
632-682.
173-

J . LEBOURLIER, A propos de l' etat du Christ dans la mort, u

RSPhTh 46 (1962), 629-649; 47 (1963) 150-161.
R. LEYS, La theologie spirituelle de Gregoire de Nysse, u TU 64,
SP2, 495-511.
J. LlfiBAERT, U Incarnation, Pari, 1966.
A. LUNEAU, UHistoire du salut chez les Pere de VEglise, Paius,
1964.
J. J. LYNCH, Prosopon in Gregory of Nyssa: a Theological Word
in Transition, ThS 40 (1979), 728-738.
M. MANDAC, Bazilije Veliki, Duh Sveti, Makarska, 1978.
M. MANDAC, Atanazije Veliki. Pisma o Kristu i Duhu, Makarska,
1980.
M. MANDAC, Grgur iz Nise. Spis o djevianstvu, Symposion, Split,
1982.
L. MfiRIDIER, Gregoire de Nysse. Discours catechetique,
Paris,
1908.
E. MUHLENRERG, Die Unendlichkeit
Gottes bei Gregor von
Nyssa, Gottingen, 1966.
A. J. PHILIPPOU, The Doctrine of Evil in St. Gregory of Nyssa,
u TU 94, SP 9, 251-265.
G. L. PRESTIGE, Dieu danas la penses patristique, Pari, 1955.
J. QUASTEN, Patrology, III, Utrecht-Antwerp, 1963.
J. RIVIERE, Le dogme de la Redemption. Etude theologique, Pari,
1931.
B. SALMONA, Origene e Gregorio di Nissa sulla resurrezione dei
corpi, u Augustinianum
18 (1978), 383-388.
L. SCHEFFCCZYK, Creation et Providence, Pari, 1967.
B. STUDER, Soteriologie in der Schrift und Patristik, Herder,
1978.
T. J. AGI-BUNI, Povijest kranske literature, Zagreb, 1976.
J. TIXERONT, Histoire des dogmes, I, Pari, 1924.
A. TURCK, Catdchein et catechesis chez les premiers Pere, u
RScPhTh 47 (1963), 361-372.
H. E. W. TURNER, The Patristic Doctrine of Redemption, London,
1952.
C. VAGAGGINI, Modalismo, Enciclopedia Cattolica, VIII (1952),
1162-1165.
L. VAGANAY, Porphyre, u DTC 12 (1935), 2555-2590.
J. VITEAU, Julien VApostat, u DTC 8 (1925), 1924-1971.
W. VOLKER, Gregor von Nyssa als Mystiker, Wiesbaden, 1955.
J. H. WASZINK, Basilides, RACh 1 (1950), 1217-1225.
P. ZEMP, Die Grundlagen heilsgeschichtlichen
Denkens bei Gregor
von Nyssa, Miinchen, 1970.
174-

1. Biblijska

mjesta

A. STARI ZAVJET
Post 1,26
1.27
1.28
1,29-30
2,7
2,9
3,1
3,13
3,15
3,21
3,24

20
104.133
110
110
36.37.61.108
55
61
41
41.61
35.113
54

Izl

69

3,5

Br

15,19-21
17,16
21,4-9

51
55
55

Pnz

6,4
21,23

12
55

24,2

12

Ps

4,3-4
7,12

168
168
40
55
129
22.28.102
52
52
168
82
82
168

22,4
30,20
33.6
51.7
58,4
102,16
103,29-30
118,65-68
145,16
Job 14,4

52

Izr 8,22

20

Mudr 1,13
2.23
2.24
10,1

55
55
55.61
113

Sir 25,24

55
175-

Iz

1,16
48,8
66,24
Ez 37,1-14
JI
2,13
Mih 7,18

167
52
169
82
168
168

B. NOVI ZAVJET
Mt

1,16
1,16
1.23
3.11
3.16
6.13
28,19

53
53
123
66
53
53
61
28.165

Mk

1,10
1.12
2.17
10,45
14,22

66
61
115
60
163

Lk

1,35
2,7
19,8
23,39*43
23,43

53
52
168
54
54

Iv

1,1
1,2
1,3
1,3-4

1,5
1,9
1,12

1.14
1.18

176-

38=49

3.6
4.24
8,41-44
15,26
20,28

93
63.166
66
165
31
61
26.27
93

2,1-13
2,36
3,21
17.29
17.30

27
48
83
94
40

3,3
3.5

Dj

19.93
20
19.20.27
49
52.54
52.65
186

Rim 4,25
6,1-14
6,4
6,10
8.10
8.11
8,29
10.7
10,9
11,16
12.8
1 Kor

1,18
2,9
4,15
5,6
15,24
15,36
15,38
15,42-44
15,47
15,51

2 Kor 4,14
4,4
6,3

57.71
71
65
158
158
57
53
54
54
50
92
55
168
165
161
49
82
88
47.57
157
88
57
49
47
40
39.51
168

Ef

1,10
1,20
2,15
3,9
3,18
4,6
4,24
4,9
5,14
5,26

102
57
65
102
56.151
165
54
65
65
64

Fil

2,6-11
2,7
2,10

46
46.47
56.87.88.152

Kol

1,15
1,18
1,20
2.9
2,12
3.10

20.51
57
56
38
57
65

1 Sol

4,16
5,12

82
92
177-

1 Tim 3,16
4,4
4,5
5,17
Tit

1,9
2,11
3,5

92
129
65

Heb 1,2
2,9
2,10
6,2
6,4
9,14
12,2

39
124
155
63
65
53
55

Jak

1,18

63

Pt

1,23
2,2
3,19
4,6

63
54
54

5,20

93

Otk 2,11
12,9
20,14
20,2

61
61
61
61

Iv

178-

107
163
92

2. Kazalo imena
A. DREVNA IMENA
Aeoije
Ambrozije
Anicet
Apolinar
Arije
Aristotel
Asterije
Augustin
Atanazije
Atenagora
Barsamifije
Bazilid
Bazilije
Celzo
iril Aleksandrijski
Ciril Jeruzalemski
Didim
Diognet
Epifan
Epigon
Eunomije
Euitimije Zigabena
Euzebije Cezarejski
Foi je
Gabarus
Gracijam, car
Garman Carigradski
Grgur udotvorac
Grgur Nazijanski
Hipoilit
Ignacije Antiohijski
Irenej
Ivan Damaanski
Ivan Filopoinos
Ivan Zlatousti
J^llijan, car
Justin
Kalist, papa
Klement Aleksandrijski
Klement Rimski
Konstantin
Lfeoncije Bizantski
Maksim Ispovjedalac
Mani

27
17
15
45
26
11, 36
7
7. 17. 67. 60
11. 27. 54
21. 25
89
14
11. 27. 67
38. 55
43. 46
7. 27
27
40
14
16
17
9.10
27
9. 89
89
17
89
10
54. 61, 67
14. 16. 21. 25
24
25. 40
10. 77
81
7
13. 17
20. 21. 24. 52
16
14. 54
24
67
10
9. 10. 89
. 17
179-

Marcel Anciirski
Marcion
.
Metodi je Olimpski
Nestori je
.
Nicefor Kalist
Noet
Novacijan
Origen
Parfirije
Platon
. .
Severije Antiiohijski
Taoijan
Teodoret
. .
Teofil Anitaohijskd
Teodor Studita
Tertulijan
Teodoaije, cair
Valentin, car .
Valentin, gnostik

27
15
11. 81
43
89
16
22
10. 14. 16. 22. 26. 81.
83-84. 89. 40. 52. 60
13 38
10. 36. 52
89
21. 25
10
21
89
16. 22. 25
17
17
14

B. NOVIJI AUTORI
M. Alexandre
E. Amann
C. Andrersen
A. H Armstmng
X. Le Bachelet
D. L. Balas
H. U. nov Balthasar
J. Bairbel

O. Bardenhewer
G. Bardy
G. Baredlle
J. Betz
S. de Boer
J. R. Bouchet
J. P. Buirns
M. Canevet
F. Cayre
C. Colpe
Y. Coiirtoinne
I. H. Dalmais
J. Danielou
J. Gaith
J. Galot
P. Galtier
180-

30
15. 21. 22. 25
61
30
17
36. 83. 107
30, 36. 50. 51. 56. 77. 83
9. 14. 15. 16. 17. 18. 28
30. 35. 36. 39. 47. 50. 53.
54. 61. 62. 77. 78. 80. 83.
92. 93. 94. 164
9
14. 16. 18. 21. 25. 26
25
77
80. 83
9. 36. 39. 47. 49. 50. 52. 80. 102
35
36. 78. 80. 169
9
18
16
77
9. 18. 28. 30. 35. 36. 39. 41. 47. 50,
52. 53. 54. 56. 62. 69. 77. 83. 87. 93.
94.
13. 18. 30. 80. 83
36. 49. 50. 61
28

R. Gillet
P. Godet
A. Grillmeier
J. Grosis
E. R. Hardy,
R. M. Hiibner
W. Jaeger
H. Jedin
J. P. Josisua
J. N. D. Kelly
G. Kretschmar
J. Lebon
J. Lebourlier
R. Leys
J. I/iebaert
A. Duneau
J. J. Lynch
M. Mandac

18, 30. 83
24
53
9. 35. 36. 50. 62. 77. 83
9
36. 49. 50. 56. 62. 77. 78. 83
28
16
36. 49
21. 22. 24. 25. 26. 27
14
36
47. 53
28
47
36. 39. 53. 80. 83
47
11. 17. 19. 22. 27. 43. 46. 42. 33. 30.
62. 63. 64. 71
9. 11. 35. 61. 62. 77. 80. 83. 92. 107
14.30
9
80. 83
28
30
U
9. 49
14. 15. 21. 24. 25
21. 22. 24. 25. 26
9
61
16
13
13
9. 15. 36. 53. 49. 54. 56. 62. 77. 164
14
38. 36. 50. 51. 56. 78. 83

L. Meridier
E. Muhlemberg
J. Quasten
B. Salmona
B. Schuiltze .
L. Scheffczyk
J. H. Strawely
B. Schultze
T. J. Sagi-Buni
J. Tixeront
A. Tuck
H. E. W. Turner
C. Vagaggiini
L. Vaganay
J. Viteaiu
W. Volker
J. H. Waszink
F Zemp
3. Grki izriaji
aion
aionios
akoulithia
alogois
logon pepoieke
ana
anypostatos
baptisma
baptizo
dyo prosopa
en ousi'a

88
88
93
21. 22
21
46
23
63
63
63
25
. 23
181-

enypostatos
katekheo
katekhesis
logikos
lcutron
ho Logos tou Theou
ho proiist&menos
hyphesthanai
hypostasds
metastodkho
metapoio
methistemi
oikia
oikonomia
ofusdodos
pr6s
pros ti
prosopon
tou Theou
tous proistamenous
toJs ptroestekosi
theoro
theonia
theoretiikos
theologia
symponia

182-

23
9
9
21
64
23
92
23
29
.77
77
77
102
102
23
46
23
25. 29. 44
23
92
92
94
102
87

SADRAJ
PREDGOVOR

UVOD

PRVO POGLAVLJE: VELIKA KATEHEZA

DRUGO POGLAVLJE: RAZNI TEOLOKI SUSTAVI

1. idovstvo
2. Poganski svijet
3. Kranske zablude
Bazilidijevci
Valentinovci
Maircionizam
Sabelijevstvo
Anomeizam
4. Maniheizam

12

12
13
14
14
14
15
16
16
71

TREE POGLAVLJE: BOJE OTAJSTVO

RijeBoja
Ivanov nauk
Apologeti i raniji teolozi
Grgurovo izlaganje
D u h Sveti
Grgurovi prethodnici
Grgurova pneumatologija
Sveto Trojstvo

19
19
19
20
22
24
24
28
28

ETVRTO POGLAVLJE: STVARANJE

30

PETO POGLAVLJE: ANTROPOLOKA RAZMILJANJA

Openiti uvidi
Jednost ljudske naravi
ESTO POGLAVLJE: PITANJE UTJELOVLJENJA

Prigovori protiv Utjelovljenja

Odgoenost Utjelovljenja
Grijeh prekorauje Utjelovljenje
Pozitivno izlaganje
1. Potpunost obiju naravi
2. Kristoloko sjedinjenje
3. Posljedice sjedinjenja
SEDMO POGLAVLJE: OTKUPLJENJE

1. Spasovno znaenje Utjelovljenja

2. Soteriologija Gospodinova zemaljskog ivota
3. Isusova smrt

33

33
36
38

38
39
41
42
42
45
47
49

49
52
53

4. Simbolika Kria
5. Teologija uskrsnua
6. Teorija avlova prava

55
56
58

OSMO POGLAVLJE: KRSNO OTAJSTVO

Krsnonazivlje
1. Krst
2. Roenje
3. Kupelj
4. Voda
5. Prosvjetljenje
6. Obnovljenje
7. Duhovni preporod
Krsni obredi
Katekumena t
Krtavaju se odrasli
Krsni uinci
Vrelo krsnih uinaka

62
63
63
63
64
64
65
65
66
66
66
67
68
70

DEVETO POGLAVLJE: EUHARISTIJA

Primjedbe na euharistiju
Nunost euharistije
Vrijednost euharistije
Izvor euharistijskog djelovanja
Tumaenje euharistije

73
73
74
74
75
76

DESETO POGLAVLJE: ESHATOLOGIJA

Openite n a p o m e n e
Tjelesno uskrsnue
Konana uspostava svega u dobro
1. iroka primjenjenotst rijei apokatastaza
2. Grgurova polazita
3. Apokatastaza obuhvaa svekoliko ovjeanstvo
4. Apokatastaza svih duhovnih bia
5. Svemirska apokatastaza
6. Slike za apokatastazu
Osnovi apokatastaze
Grgurovo proturjeje
Prepirka istraivaa

78
78
80
83
83
83
84
85
86
86
87
88
89

PRIJEVOD

91

BIBLIOGRAFIJA

171