UDK 28-67:342.

72

O jednom sarajevskom bujruku

Ahmed Zildi
Univerzitet u Sarajevu, Orijentalni institut u Sarajevu

Saetak
Primarni cilj ovog rada jeste predstaviti buyruke kao pisane izvore alevijske
tradicije openito na primjeru jednog rukopisnog primjerka buyruka
koji se nalazi u kolekciji Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. U
radu se govori o etimologiji naziva ovih izvora, njihovim najznaajnijim
tematskim odrednicama, te odnosu osmanske uene tradicije i imperijalne ideologije prema alevijama / kizilbaama na primjeru jednog pisma
Bl-efendi koje je s tim u vezi poslao osmanskom velikom veziru Rustem-pai. Na kraju rada nalazi se integralni prijevod sarajevskog buyruka na
bosanski jezik uz pratee napomene, te faksimil rukopisa.
Kljune rijei: alevije, kizilbae, buyruk, Osmanlije, Safavidi, ejh afy
al-dn, Gazi Husrev-begova biblioteka

Uvod

okom cjelokupnog svog evolucijskog razvoja alevijska tradicija

bila je i ostala prevashodno usmenog karaktera, prenoena s
jedne generacije duhovnih autoriteta (dede) na drugu, najee
na marginama vjerskog i drutvenog ivota sredine u kojoj se razvijala,
a veoma esto i u potaji. Izuzetak u toj sutinskoj usmenosti alevijske
tradicije ine bujruci (tr. buyruk) kao jedina danas poznata pisana

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 197

197

23.3.2015 23:13:20

Ahmed Zildi

vrela alevizma. Dominantnost usmene tradicije sutinski je odredila

bujruke, ostavljajui dubok peat na sam karakter tog anra, ali ga
istovremeno dovodei u neizvjesnu poziciju. Kako je mogue prihvatiti nekih desetak ili dvadeset danas poznatih bujruka1 kao autentine
pisane izvore tradicije koja je postojala i razvijala se dugi niz stoljea?
U jednom su bujruci ipak vjeran predstavnik alevijske tradicije: uprkos
brojnim slinostima, i u tim malobrojnim tekstovima moe se vidjeti
sva raznolikost i arenilo alevizma.
Tematske odrednice bujruka

Struna i ira italaka publika poela se blie upoznavati sa sadrajem bujruka polovinom XX stoljea kada su prvi tekstovi izvedeni iz
porodinog okrilja autoritativnih prepisivaa i tumaa njihova sadraja
i objavljeni kao knjige dostupne svima.2 Veina bujruka danas ne ine
odvojena rukopisna djela, ve se javljaju u medmuama i ve to sasvim
je solidna poetna indikacija na tematsku raznovrsnost koju sadre.
Openito govorei, bujruci se mogu smatrati vrstom hagiografske
(manqib) literature u kojoj se donose pripovijesti o podvizima, moralu,
izrekama i osobenostima sredinjih linosti te tradicije, u prvom redu
afara al-diqa3 i ejha afy al-dna Ardablja, osnivaa safavidskog
tarikata, koji se smatra rodonaelnikom alevijske tradicije. Bujruci nisu
anrovski odreeni; sadravaju poeziju i prozu, a u nekoliko tekstova
1

Rije je svakako o tekstovima koji su dostupni u javnim kolekcijama rukopisa, prvenstveno u Turskoj, ali i Siriji, Iraku, Gruziji i Bosni. Opravdano se moe pretpostaviti
da je petnaestak rukopisa bujruka koji se danas nalaze u rukopisnim kolekcijama u
svijetu tek mali dio rukopisne ostavtine buyruka koji se uvaju u privatnim kolekcijama vodeih alevijskih porodica (ocakzadeler) u Turskoj i inostranstvu. Ta graa do
danas je uglavnom nedostupna zainteresiranim istraivaima.

Poetak objavljivanja bujruka vee se za ezdesete godine prolog stoljea. Prvi bujruk
objavljen je 1954. u okviru studije o manje poznatoj alevijskoj zajednici pod nazivom
Shabak u sjevernom Iraku, a objavio je Ahmed Hamdi Sarraf. Godine 1958. Sefer
Aztekin objavio je jedan drugi bujruk i on je do danas ostao model koji su slijedili
mnogobrojna druga izdanja iz kasnijih godina. Poetkom alevijsko-bektaijskog preporoda kasnih 80-ih i 90-ih godina, objavljena je nekolicina bujruka, uglavnom kao
faksimilna izdanja bez posebnih studija, paleografske obrade kritikog teksta ili slino.
3

U tekstu je koritena kombinacija strune i uprotene transkripcije u kojoj se imena transkribiraju pri prvom javljanju, a poslije se uglavnom navode u uprotenoj
transkripciji.
198

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 198

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

23.3.2015 23:13:20

O jednom sarajevskom bujruku

prisutan je i dijalog u formi pitanja i odgovora, to je dobro ustaljena

forma prenoenja znanja u vjerskim disciplinama u islamu openito.4
S obzirom na to da predstavljaju jedinstvene pismene izvore alevijske
tradicije, pojedini istraivai pred njih stavljaju goleme zadatke koji
umnogome nadilaze tematske odrednice bujruka. Isuvie je uopeno i
tekstualno nepotkrijepljeno tvrditi, kako se to ponekad ini, da bujruci
predstavljaju vodi koji objanjava temeljna vjerovanja i prakse alevijske
zajednice, njene drutvene norme i moralna naela.5 Za tako irok opseg
zadataka ne nalazimo potvrdu u samim tekstovima. Iako su u razliitim
varijantama bujruka koje se navode (izmirski, maraki, mosulski i sl.)
primjetne razlike, bujruci najee sadre sljedee tematske blokove:

duhovne podvige istaknutih rodonaelnika alevijske tradicije,

najee etvrtog pravovjernog halife u islamu i prvog iitskog
imama hazreti Alije, potom estog iijskog imama Dafera al-Sadika, kao i osnivaa safevidskog tarikata ejha Safija (Safijudina);
nono putovanje Poslanika islama iz Mekke za Kuds i uspenjue
na nebesa (mirad) u kojem preovladavaju predaje koje ne ine
osnovni narativni niz mirada u sunitskom uenju o miradu;
motiv primordijalnog porijekla i duhovnog statusa hazreti
Alije javlja se nekad u sklopu ire teme o miradu, a ponekad
samostalno; tu se hazreti Alija opisuje kao Poslanikov duhovni
brat, pa ak i ekvivalent, ime se bujruci mogu svrstati u uluww
literaturu;
uenje o stvaranju ovjeka, stepene ljudske due, etiri fizika
elementa, stupnjevima duhovnog putovanja i odlikama due
na svakom od tih duhovnih stupnjeva; ovaj tematski blok
u osnovnim crtama odgovara raspravama koje nalazimo u
ustaljenoj sufijskoj literaturi;

Nekoliko zapaenih djela iz islamske dogmatike napisano je u toj formi. to se tie

naih autora na orijentalnim jezicima, najzapaeniji primjer jeste arapsko djelo
awtim al-ikam Al-dede Bosnawja, u kojem se izlau osnove sufijske doktrine i
svjetonazora u formi 360 pitanja i odgovora.
5

Na tragu takvog tumaenja jeste i disertacija Ayfer Karakaya-Stump, Subjects of the

Sultan, Disciples of the Shah: Formation and Transformation of the Kizilbash / Alevi Communities in Ottoman Anatolia, neobjavljena doktorska disertacija, Harvard University,
2008, str. 56.
ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 199

199

23.3.2015 23:13:20

Ahmed Zildi

poeziju, najee onu iz divana aha Ismla uja osnivaa

politike dinastije Safavida u Iranu.

anrovsko odreenje

Potrebno je istai da ne postoji proto-primjerak bujruka na koji bi se

ostale kopije naslanjale. Jednako tako ne postoji ni tano zadan tematski
zadatak. ak se i sam naziv bujruk ne javlja nigdje u meni poznatim i
dostupnim rukopisnim primjercima. Izuzetak nije ni sarajevski rukopis.
Rije je o izvantekstualnom tradicijskom nazivu za cijeli jedan tekstualni
korpus.
Ime bujruk dolazi od turskog glagola buyurmak, koji je honorifijski
oblik glagola rei, govoriti pa je iz svoje honorifijske upotrebe poprimio
znaenja: [izvoliti] rei, saopiti, narediti, naloiti i sl. Vrsta dokumenta
u osmanskom dravnom aparatu buyuruldu (bujuruldija) u znaenju
fermana, carskog ukaza i nareenja, dolazi iz istog korijena. Osmanskoturski glagol buyurmak i njegove izvedenice ekvivalenti su (mogue i
kalkovi) perzijskoga glagol farmdan iz kojega se izvodi rije farmn. To
bi, dakle, trebao biti tekst u kojem se izdaju neke upute, neka nareenja
ili se iz pozicije vjerskog ili inog autoriteta iznosi neki stav.
Osmanska uena tradicija i alevije

Svaki student vjerskih prilika u Osmanskom carstvu na poetku se

suoava sa svojevrsnim paradoksom: korjenito razliitim drutvenim
poloajem i statusom jednakih ili slinih vjerskih uenja. Navedeni
paradoks nigdje nije toliko vidljiv kao na primjeru alevijske i bektaijske
tradicije; slinosti meu njima tako su velike da se esto navode skupa
u atributivnoj sintagmi kao alevijsko-bektaijsko uenje. Dok su prvi
bili izloeni bespotednom progonu u istonoj Anadoliji, posebno u
XVI stoljeu ali i kasnije, potonji su uivali povlateni status od drave
sponzoriranog bratstva koje je od njegova osnivanja do samog ukidanja
inilo doktrinarni temelj janjiarskog korpusa, okosnice osmanske
vojne moi. Upravo navedeni primjer sadri i odgovor na dilemu:
za potpunu anatemu u osmanskom drutvenom i vjerskom miljeu,
osim heterodoksnih vjerskih uenja, presudan je bio faktor politikog
djelovanja i udruivanja. Dok su bektaije vjerno sluile sultana, alevije,
odnosno kizilbae u povijesnom kontekstu, svrstali su se u politiki i
vojni tabor aha Ismaila, arhineprijatelja Osmanlija na Istoku. U prvim
200

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 200

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

23.3.2015 23:13:20

O jednom sarajevskom bujruku

decenijama XVI stoljea, u jeku politikog sukoba izmeu Osmanlija

i Safavida, neprijatelja nije bilo dovoljno samo vojniki poraziti, to se
konano i desilo u poznatoj bici kod aldirana 1514. godine. Dugorono
uinkovitije i cjelokupnije bilo je liiti oponente svih prava na tvrdnju
o legitimnosti, to su Osmanlije inile i u pripremi vojnog pohoda,
ali i nastavile initi nakon djeliminog poraza safavidske vojske u
spomenutoj bici kod aldirana. Upravo iz tog razloga u navedenom
periodu u okviru osmanskog imperijalnog diskursa nalazimo pregrt
materijala koji je usmjeren ka legalizaciji Osmanlija kao jedinih
autentinih vladara muslimanskog svijeta, i zauzvrat delegalizaciji svih
ostalih muslimanskih dinastija, u prvom redu Memluka i Safavida. Kao
rezultat takvog usmjerenja u ovom periodu nailazimo na niz bizarnih
kvalifikacija koje osmanske sultane, prvenstveno Selima i Sulejmana ali
i druge, oznaavaju kao reformatore u vjeri (muaddid), oekivane mesije,
Oekivane imame Poslanikove kue (Ehli bejta) i sl. Jedan jedva zapaen
dokument zorno nam prikazuje osmansku imperijalnu maineriju na
djelu kada su u pitanju kizilbae alevije.
Ueni sefardski haskala rabin, pisac i istraiva Abraham Danon6 na
kraju pariskog rukopisa Peevijine Hronike7 uoio je dva kraa priloga-dodatka koji se tiu uenja heretika i njihovu suenju u Osmanskom
carstvu u XVI i XVII stoljeu. O prvom prilogu Danon je objavio krai
rad,8 dok je o drugom, za ovu priliku mnogo vanijem prilogu, pisao
Vladimir Minorsky.9 Rije je o pismu koje je uveni osmanski sufija i
komentator Ibn Arabjevih djela, Bl-efendi,10 poslao osmanskom ve6

Roen u Jedrenama 1857, Abraham Danon bavio se cijelim nizom povijesnih, vjerskih
i jezikih tema. Uio je pred uvenim orijentalistom Josephom Halvyjem. Detaljnije
vidi: D. Gershon Lewental. Danon, Abraham Encyclopedia of Jews in the Islamic World.
Executive Editor Norman A. Stillman. Brill Online, 2014. (http://referenceworks.
brillonline.com/entries/encyclopedia-of-jews-in-the-islamic-world/danon-abrahamSIM_0006240) posljednji pristup 26. 11. 2014.
7

cole des langues orientales vivantes Paris (ELVP), no. 103.

Un interrogatoire dheretiques musulmans 1619, Journal asiatique, 1919, avril,

281293.
9

Vladimir Minorsky, Shaykh Bali-efendi on the Safavids, Bulletin of the School of

Oriental and African Studies, vol. 20, no. 1/3, 1957, 437450.
10

Bl-efendija roen je Strumici, u dananjoj Makedoniji, ali je veinu ivota proveo

u Sofiji, gdje je i umro 960/1553. Uivao je veliki ugled meu osmanskom ulemom, o
emu svjedoe napisi uglednih biografa Takprzadea i Mecdija zabiljeeni u njiZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 201

201

23.3.2015 23:13:20

Ahmed Zildi

ziru Rustem-pai, koji je za vrijeme sultana Sulejmana dvaput obavljao

dunost velikog vezira.11 Pismo je naslovljeno kao savjetodavna poslanica
(naatnma), a njegov ton,12 kao i naslov po sebi, svjedoe o prisnom
odnosu dvojice najistaknutijih predstavnika vjerske i politike vlasti u
tom periodu. Time je svjedoanstvo koje ovaj dokument nudi vrednije
jer je njegovo i ishodite i odredite centri moi i utjecaja, te kao takvo
pokazuje na koji je nain osmanska imperijalna ideologija prevazilazila paradoks vlastite pozicije. Strategija na djelu nije bila naroito
originalna, ali je nesumnjivo bila djelotvorna. Njen osnovni princip
bio je odvojiti linost i djelo rodonaelnika nekog idejnog pokreta od
aktuelne prakse njegovih sadanjih sljedbenika: dok bi osmanska uena
tradicija centralnu linost nekog pokreta usvojila i integrirala u svoj
ideoloki svjetonazor, ogrnuvi ga velom pravovjernosti, kao to je to
sluaj sa ejhom fjem ovdje; sa druge strane potpuno bi prokazala
i izgnala njegove sljedbenike kao neizvorne batinike njegove pravovjerne tradicije. Da bi postupak bio to uinkovitiji, sam rodonaelnik
naknadno bi se trebao odrei uenja i djelovanja svojih sljedbenika u
tom povijesnom periodu, a kao medij imalo bi posluiti vizionarsko
snovienje kao legitimno epistemioloko sredstvo ezoterine tradicije
islama. Tako su kizilbae ostale na pustopoljini dvostruke lienosti:
oduzeto im je pravo uea u blagoslovu osmanskog sultana protiv koga
su ustali, dok su sa druge strane prekinute povijesne i duhovne silnice
koje ih veu za centralnu linost njihova uenja, ejha afy al-dna, koga
je osmanski ideoloki diskurs prisvojio. Na tom tragu jeste i narativ koji
Bl-efendija nudi Rustem-pai.
Pismo se otvara utjenim tonom za koji je naalost nemogue utvrditi da li dolazi kao odgovor na Rustem-pain raniji dopis Bl-efendiji
ili na ope osjeanje osujeenosti u tom povijesnom trenutku. Stanje
neuravnoteenosti, frustracije i manjka, prema tekstu pisma, izazvano
hovim biografskim rjenicima. Uz Abdullha al-Bosnawja, Bl-efendija nesumnjivo
je najutjecajniji komentator i promotor ideja Ibn Arabja u osmanskom uenom miljeu.
O njemu vie vidjeti u: Mustafa Kara, Bl-efend Sofyal, TDV slam Ansiklopedisi,
c. 5, 1992, 2021.
11

Rustem-paa bio je veliki vezir od 1545 do 1553, i potom od 1555. do svoje smrti 1561.
Cf. Erhan Afyoncu, Rstem-paa, TDV slam Ansiklopedisi, c. 35, 2008, 288290.
12

Bl-efendija Rustem-pau na poetku pisma oslovljava sinom, uspostavljajui

pokroviteljskim tonom prvenstvo vjerske nad svjetovnom vlau. Cf. ELVP No. 103, f.
10r, citirano prema: Vladimir Minorsky, op. cit., str. 443.
202

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 202

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

23.3.2015 23:13:21

O jednom sarajevskom bujruku

je odreenim zakanjenjem u eliminiranju aha Tahmaspa I, koje se

nije odvijalo prema osmanskim planovima i eljama. Bl-efendija o
tome kae:
Nakon upuivanja dove, kaem: ne treba rei i tvrditi da ovaj sveti
pohod (az) nije ostvario svoj cilj i smisao (murd), da elje Njegova
carskog velianstva nisu ostvarene, da molitve uenjaka i dobrih nisu
usliene, te da povoljan utjecaj (tasr) asnog Kurana nije obznanjen.
U odgovoru ovdje ti kaem: postoje tri vrste ljudi koji upuuju molitve,
obini narod, oni odabrani i oni najodabraniji. Prvi se mole da Uzvieni Bog ispuni svaku elju Njegova velianstva sultana. (...) Odabrani
nisu znali ta je bio carski plan, ali su prihvatili da njegovo ostvarenje
nee naii na Boiji blagoslov. To moe dovesti do smutnje; tako nae
molitve mogu biti u suprotnosti s onim to Uzvieni eli, pa bismo u
tom sluaju postali nepokorni (). Potom su se odabrani okrenuli
jo boljoj molitvi u kojoj se kae: Boe, ispuni sve ono to je korisno
za naeg vladara, kako to nalau obiaji odabrane kategorije ljudi.
to se, pak, tie onih najodabranijih (aa), njihova je obaveza da
pogled usmjere na naredbu jer je vladar naredio molitve; oni moraju
osmatrati i upranjavati njegovu naredbu s najveom panjom. Oni
znaju da se stvari deavaju u skladu s njegovom naredbom koja je
nadahnuta provienjem (kaf) i intuitivnom spoznajom (ilm-i ladunn).
Zbog toga su se oni okrenuli molitvi; neka bude znano i to da ovu
treu kategoriju ine najvrsniji meu Boijim ugodnicima i da su
stoga njihove molitve usliane. Poto su sve tri navedene kategorije
inile molitvu za ispunjenje sultanovih elja i planova, nema sumnje
da e njihove elje biti ispunjene. Nema nikakve sumnje u to da je
utjecaj asnog Kurana vidno ostvaren.
Meutim, u prihvatanju molitvi, Boija pravila jesu sljedee etiri
stvari: da se ono to se u molitvi trai ispuni odmah i neposredno
nakon njena upuivanja; da se molitve prihvate u samo nekim svojim
dijelovima; da se molitva ostvari onakva kakva jeste (ayn), te da se
ostvari neto blagoslovljenije od traenoga, pa se tako ukazuje utjecaj
asnog Kurana.
Prisustvo Alqsa13 u zemljama islama nesumnjivo je pogubno. On je
sada uklonjen, a u sluaju Tahmaspa [I] dolo je do izvjesnog zastoja.
Namjera je bila i njega ukloniti iz tog kraljevstva, kako bi se uspostavio
13

O osmanskoj povijesnoj avanturi sa safavidskim princom Mirzom Alqasom vidi:

John Walsh, The Revolt of Alqas Mirza Wiener Zeitschrift fr die Kunde des Morgenlandes, tome 68, 1976, 6395.
ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 203

203

23.3.2015 23:13:21

Ahmed Zildi

Muhamedov vjerozakon. I to e se uskoro desiti i sultanove elje bit

e ispunjene.14

Prvi dio pisma tvori povijesni i ideoloki kontekst u kojem e se u

nastavku raspravljati o kizilbaama, kao odanim slugama Tahmaspa I
i osmanskim neprijateljima u Anadoliji. U nastavku pisma Bl-efendi
kae:
Ukaimo sada na ovu zloslutnu eljad (awld-i um), a ovo je vjerodostojno predanje koje sam uo od istinoljubivih velikana nae
zajednice. ejh f, koji je predak ove zloslutne eljadi, sm pripada
autentinoj silsili ejhova. U silsilama koje sam vidio on se spominje
kao sejid. Biljei se da ga neki muridi prihvataju i priznaju za sejida.
Bilo da je uistinu sejid ili ne, ono to se mora potovati jeste vjera
islam. Poznato je dobro da je ejh f bio savreni murid (murid-i
kmil) i jedan od odabranih kod Boga (ahlullah). To je vjerodostojna
predaja i sada emo prenijeti i pojasniti tu vijest (abar).
Jednog dana ejh f pozva u svoju privatnu odaju (alvatgh) nekolicinu svojih najuglednijih sljedbenika. Kad uoe zatekoe ejha u
suzama. Usudili su se da ga zapitaju: Zato plae, voljeni ejhu?, a
on odgovori: Sanjao sam jednom da u mojim preponama (bel) psii
laju i dozivaju jedan drugog. Na taj san nisam se obazirao i dao sam
mu nekakvo drukije tumaenje. No, ono to je bilo sueno da doe
na kraju je i dolo i neto se pojavilo. Shvatio sam da se san odnosi na
vanjtinu (ovaj svijet hir). On potom zajeca: Iz prepona ovjeka
poput Muavije rodio se Jezid, a iz prepona pseta poput mene izrodit
e se psi kako i slijedi i to se ne moe izbjei. ejh potom iznova
zaplaka. Ova pseta koja laju u mojim preponama znak su da e se
iz mojih nasljednika izroditi zulumarska banda razbojnika koji e
ustati i zatrti Muhamedov zakon. Oni e zlostavljati uene, pobone
vjernike, unitavajui ih sabljom i muenjem. Neka ih Allah Uzvieni
uniti, i njih i njihov porod.

Ve ovo je dovoljno da pokae imperijalni diskurs na djelu. Odvajanjem rodonaelnika od njegovih sljedbenika ispunjeni su svi potrebni
14

Vladimir Minorsky, op. cit., 443444. Unato brojnim pokuajima, naalost nisam
stekao uvid u izvorni rukopis. Prijevod na bosanski sainjen je prema engleskom
prijevodu Minorskog, koji je na mnogo mjesta citirao iz izvornika u transkripciji ili
originalnoj osmanskoj grafiji.
204

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 204

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

23.3.2015 23:13:21

O jednom sarajevskom bujruku

preduvjeti za njegovu punu integraciju u ortodoksni vjerski narativ, te

izvrene sve potrebne pripreme za eliminaciju njegovih zastranjelih
sljedbenika. Otrina jezika Bl-efendije i odlunost rjeenja koja stavlja
na raspolaganje Rustem-pai, ak u vidu preporuke (naata), najbolje
opisuju sudbonosnost povijesnog trenutka. Bl-efendija nastavlja:
Pa tako, moj sine, uinak i preduvjet te molitve jeste da je neophodno
poraziti to pleme sabljom i potpuno ih potiniti (qahr), i mlado i
staro meu njima (ulusunu kiisini), njihove imetke i njihove ene
[zaplijeniti i orobiti] s izuzetkom djece (ibyn). Ne postoji drugi nain
jer je nemogue preurediti to pleme ljubaznou i milou.
No, nastavimo dalje sa naim izlaganjem. Kada se ejhu fju pribliio kraj, on je pozvao svoje prijatelje i rekao im: Sloite se i obeajte
mi da ete izmeu sebe odabrati nekoga ko e biti moj nasljednik. Moj
sin nije vrijedan tog poloaja. On neka nastoji usavriti svoje vrline, a
neka neko drugi sjedne na moje mjesto. Njemu nipoto ne dozvolite
da sjedne na moje ognjite (oq; ocak), jer on toga nije vrijedan, niti
je za taj poloaj pogodan. Nakon to je tako iskazao svoju oporuku,
ejh napusti ovaj prolazni svijet.

Nakon toga autor pisma uspostavlja alternativni tok daljeg povijesnog razvoja sufijskog bratstva na ijem je elu bio ejh, ali i njegovu
postepenu transformaciju u politiki entitet pod iranskim patronatom.
U prii koja je puna neoekivanih obrta, izdaja i intriga, svjedoimo
postepenoj transformaciji bratstva ejha Safijudina u najmanje dvama
pravcima: iz duhovnog, dervikog bratstva u vjersko-politiki pokret
irokih razmjera u kojem se sve manje govori o muridima i sufijama,
a sve vie o sljedbenicima i pristalicama, pa tako potonja odrednica
vremenom dominira, ali i iz sunizma u izvitopereni mesijanski iizam
koji e kulminirati s eponimom politike dinastije Safavida ahom
Ismailom I. Suvino je govoriti o tome da je rije o fiktivnoj povijesti,
ak i u prostom faktografskom smislu, to je vidljivo odmah u nastavku
pisma:
Kau da je ejh imao sina po imenu Muhamed-ah,15 koji je htio
15

Predanje je, svakako, povijesno neutemeljeno. ejha Safijudina naslijedio je sin

adr al-dn Ms (704/1304794/1392) koji je meu oevim sljedbenicima bio priznat
i uvaavan bez izuzetka. Opirnije vidi: Minorsky, op. cit., str. 445, fusnota 2; Silsilt-ulnssb (sic): gnaologie de la dynastie Sfvy de la Perse par Cheik Hossein fils de
ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 205

205

23.3.2015 23:13:21

Ahmed Zildi

zauzeti oevo mjesto pa su se sljedbenici-sufije u tom smislu podijelili

u dvije skupine: razuzdani pohotnici (ahl-i haw), skupa s Muhamad-ahovom majkom poli su na jednu stranu; oni su Muhamad-aha
postavili za oeva nasljednika i on je meu neukim svijetom imao
dosta sljedbenika i pristalica. Drugu skupinu inile su sufije koji su
bili ljudi Istine (ahl-i aqq); oni nisu prihvatili ovu odluku, govorei
kako je to [imenovanje] suprotno ejhovoj oporuci.

Kako su stvari dalje tekle, prilino je jasno i predvidivo. Iako Bl-efendi na poetku dvije skupine, unato ilegalnom prevratu na elu reda,
stavlja u istu ravan u vjerskom smislu, navodei da su nakon rascjepa
obje skupine djelovale u skladu s islamskim vjerozakonom, nedugo
potom zloslutna sudbina sljedbenika okupljenih oko Muhamad-aha
postala je neizbjena. Bl-efendijina izriitost nikoga ne moe ostaviti
u sumnji o tome ta se deavalo:
Muhamad-ah se ustoliio na oevo mjesto, ali je njegovo stanje
(l) postalo takvo da je vremenom njegov skup (malis) postao
okupljalite razuzdanika (ahl-i haw) i otpadnika (rawfi), dok su
ueni i poboni izbjegavali i zaobilazili njegov skup. Kada se njegov
tabor umnoio, Muhamad-ahu je naumpala ideja vjerskog rata
(az) pa je zaluen vlastitom manijom (saud), za ivota pokrenuo
nekoliko vojni protiv Gruzije.

Nastavak pisma oekivano je posveena raskolnikoj skupini koja

e sukcesijom vrhunac svoje moi stei sa ahom Ismailom I. Osnovne
karakteristike njihova povijesnog razvoja samo e dodatno eskalirati:
vjerska izopaenost uzrokovana izostankom uenih i pobonih nastavit
e se do neprepoznatljivosti, a jedini preostali element vjerskog bit e
zilotska odanost gazi, koja liena svog osnovnog islamskog sadraja,
poprima oblik bespotednog rata za teritorije, plijen i sljedbenike. O
drugoj skupini sufija ljudi Istine vie ne ujemo nita, to nije iznenaujue. Fiktivno povijesno prisustvo istinskih sljedbenika ejha fija
dostatno je za postizanje krajnjeg cilja: odvajanje anadolskih alevija
od eponimnog osnivaa reda ejha fija, njihovo liavanje vjerske i
povijesne zaleine, te konano uklanjanje kako to bez zazora nalae
Bl-efendija osmanskom velikom veziru Rustem-pai. Nije pretjerano
cheik Abdl Zhedi, Orientalischer Zeitschriftenverlag Iranschhr G. m. b. H., Berlin,
s. a., 3945; Roger Savory, Iran under the Safavids, Cambridge University Press, 1980, 9.
206

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 206

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

23.3.2015 23:13:21

O jednom sarajevskom bujruku

rei da su naknadni povijesni dogaaji, posebno u XVI stoljeu ali i

kasnije, potvrdili osmansku viziju na djelu. Autor pisma Bl-efendi
nipoto nije usamljeni glas ve polazi kao predstavnik vrsto ukorijenjene tradicije koja, s neizbjenim nijansama, u slinom ideolokom
zahvatu tretira pitanje alevija u Anadoliji.
Iznova se postavlja sasvim opravdano pitanje u kojoj mjeri bujruci
koji su danas dio rukopisnih kolekcija mogu biti autentini predstavnici alevijske tradicije? Ako je suditi po jeziku i sadraju sarajevskog
bujruka vrlo malo. Iako tekst povrinski sadri elemente alevijskog
simbolizma (broj etrdeset kao ukupan broj osobina etiriju vrsta dua,
primordijalni status hazreti Alije kao rodonaelnika spoznaje), u isto
vrijeme u njemu nema nita to ne bi moglo nai svoje mjesto u bilo
kojem pravovjernom sufijskom izvoru. Tu je sve na mjestu: etiri vrste
due sa svojim osobenostima, etiri vrste nivoa spoznaje (erijat, tarikat,
marifet i hakikat), pa ak i istaknuti poloaj hazreti Alije nije neuobiajen za tradicionalni sunijski sufizam jer mnoge silsile pravovjernih
sufijskih redova upravo preko etvrtog pravovjernog halife i prvog
iijskog imama doseu do Poslanika islama. Duhovna ostvarenja ejha
fija iz sarajevskog rukopisa jezikom, sadrajem i opim tonom blia
su tipinoj sufijskoj menakib-literaturi osmanskog tipa nego alevijskim
bujrucima kakvim ih poznajemo u autentinoj tradiciji; moda je upravo
to nadomjetanje bila svrha njegova sastavljanja od strane nepoznatog
autora i uvrtavanje u jednu medmuu raznorodnog sadraja koja je
danas dio rukopisne kolekcije Gazi Husrev-begove biblioteke.
Prijevod rukopisa

Iz duhovnih ostvarenja ejha fja, Allah mu se smilovao

Kada punoljetni obveznik u vjeri,16 o vjeri i erijatu stekne neke
obavijesti, neka ih [u toj istoj mjeri] primijeni u praksi i neka vanjtinom
bude musliman.17 Poto se erijat sastoji od rijei Poslanika islama, a tari16

U tekstu se spominje tehniki termin islamskog prava mukallaf koji oznaava osobu
koja je dosegnula obredno punoljetstvo, te je kao takva obavezna i odgovorna da
upranjava sve islamske obaveze i pridrava se islamskih propisa.
17

Iako se u osmanski tekst ili bosanski tekst prijevoda moe uitati i konspirativno
znaenje ove preporuke da ovjek vanjtinom bude musliman kako bi zadovoljio
formu i bio izuzet od eventualni neprijatnosti i progona, nastavak teksta to jasno

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 207

207

23.3.2015 23:13:21

Ahmed Zildi

kat od djela Poslanika islama, mir neka je s njim, onda je obaveza svakog
ovjeka da stupi na put tarikata i ozbiljno se trudi da stekne svoj udio
u ljudskosti jer je Uzvieni Istiniti u jednom hadisi-kudsiju rekao: Sve
stvari stvorio sam za ovjeka, a ovjeka sam stvorio za Sebe.18 Rei ovjek
jeste rei o Muhammede,19 jer ovjek je kod svih boanskih mudraca
zbiljski na stupnju velikog kosmosa i malog kosmosa, vie sfere i nie
sfere, svijeta ivota i svijeta smrti; veliki kosmos je insan, mali kosmos
je hajvan; via sfera je insan, nia sfera je hajvan; svijet ivljenja je insan,
svijet umiranja je hajvan. Tako je postalo jasno to da se navedenih est
poloaja ustvari mogu saeti na dva: prvi je Adem, koji je insan, a drugi
je hajvan, kojega jo nazivaju i hajvanskim Ademom. Svaki ovjek kod
koga se nalaze zvjerske osobenosti [jeste hajvanski ovjek], premda je
spoljanjim oblikom ovjek, kod pristalica spoznaje taj njegov spoljanji
oblik nema vrijednosti, ve su te osobenosti ono to ga definira. ovjek
se sastoji iz etiri stvari koje se jo nazivaju i etiri elementa, a to su:
vatra (od), vjetar (yel),20 voda i zemlja. Ta etiri elementa rasporeena
su u skladu s etirima temeljnim principima a to su: dua koja tei ka
opovrgava. Od obredno punoljetne osobe (mukallafa) zahtijeva se da se ne zadovolji
samo erijatom, koji, prema tumaenju autora, predstavlja rijei Poslanika islama, a. s.,
ve se od njega oekuje da uini korak vie, da stupi na put tarikata koje se u tekstu
definira kao djela Poslanika islama. Preporuka stoji i u vezi s dijelom reenice koji
joj prethodi: stepen do kojeg e neko biti musliman i vanjtinom u izravnoj je vezi
s koliinom obavijetenosti o erijatu pa se i njegovo muslimanstvo proporcijalno
poveava poveanjem znanja o islamskom vjerozakonu. Ono to je oigledno je da
se od svakog muslimana oekuje da prije napunjenja obrednog punoljetstva, o emu
postoje izuzetno razraeni propisi, neizostavno stekne neke obavijesti o erijatu (bir
miqdr) kako bi mogao zadovoljiti obavezu da vanjtinom bude musliman.
18

Navedeni hadisi-kudsi u tekstu je parafraziran na osmanskom. Iako se arapska

varijanta spominje, nigdje se ne navodi izvor pa preovladava miljenje da se radi o
apokrifnom predanju.
19

Aluzija na sufijsko uenje o Savrenom ovjeku; prema autoru teksta, svaki ovjek
stjee svoj udio u ljudskosti, a krajnje odredite tog duhovnog putovanja jeste stepen
Savrenog ovjeka na kojem je bio Poslanik islama, a. s. Stoga rei ovjek, u tom
znaenju punine ljudskosti, jednako je kao i rei Muhammed, a. s.
20

Znakovita je upotreba stilski markiranog vokabulara. Umjesto neutralnih ate i

hava (ili rzgar), u tekstu se navode stariji oblici od i yel koji su, sudei prema uvenom
leksikografu . Samiju, odlika starijeg jezika. Cf. [. Sami], Samis Traditional Turkish
Dictionary (in Arabic Script), vols. I & II, Libraire du Liban, Second Edition, Beirut, 1989,
str. 185 ( ) i str. 1552 () .
208

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 208

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

23.3.2015 23:13:21

O jednom sarajevskom bujruku

zlu (ammre), dua koja sama sebe kori (lawwme), dua nadahnuta
(mulhima) i dua uspokojena (mumainna). Od tih, svakoj pripada po
deset stupnjeva ili svojstava (martaba, aw).21 Dua koja tei ka zlu
pripada vatri, dua koja sama sebe kori vjetru, dua nadahnuta vodi
i dua uspokojena zemlji. Dua koja tei ka zlu sama sebi nepravdu
ini i o njoj Uzvieni Istiniti kae: Ta dua je sklona zlu... [Kuran, XII:
53]. Ta dua ima deset osobenosti, a to su: (1) neznanje, (2) srdba, (3)
pakost, (4) nasilje, (5) sebinost, (6) nepokornost, (7) gordost, (8) mrnja,
(9) nevjerstvo i (10) licemjerstvo. to se tie due koja samu sebe kori,
ona pripada vjetru i ona ima deset osobenosti, a to su: (1) isposnitvo,
(2) bogobojaznost, (3) snishodljivost, (4) bogosluje, (5) molitva, (6) post,
(7) hodoae, (8) umra, (9) dihad, (10) zekat. Dua nadahnuta pripada
vodi i ona ima sljedeih deset osobenosti: (1) razboritost, (2) mudrost,
(3) znanje, (4) Objavu, (5) nadahnue, (6) obavijetenost, (7) savrenstvo,
(8) vrlinu, (9) dobroinstvo i (10) dareljivost. Dua uspokojena pripada
zemlji i ima sljedeih deset osobenosti: (1) iskrenost, (2) strpljenje, (3)
pravda, (4) pravinost, (5) zadovoljstvo, (6) blagost, (7) istinitost, (8) ostvarenost, (9) odanost i (10) osvjedoenost. Iz nje se pojavljuje navedenih
etrdeset osobenosti.22 Ta zemlja koja se vee za ejha Safijudina naziva
se Boanskom naredbom jer unato svojoj uopenosti (iml) sadri
opirnost (mufaal). Opirnost predstavlja znanje o Boijim imenima.
Otac te zemlje jeste hazreti Al, Bog zadovoljan njim bio, koji se iz tog
razloga i naziva Ab Turb (Otac zemlje).23 Svaki duhovni pregalac koji
dosegne ovaj stupanj due uspokojene koja pripada zemlji uvidjet e
na tom stupnju da su bogougodnost i poslanstvo jedno; poslanstvo
21

Na ovome mjestu u tekstu stoji martaba, ali se kasnije u istom znaenju javlja termin
aw.

22

Sa etrdeset svojstava koje ispoljavaju etiri vrste due uspostavlja se broj etrdeset
koji u islamskoj tradiciji simbolizira punou, zaokruenost i savrenstvo. Tako je
prema kuranskom predanju Ms, a. s., siao meu svoje sljedbenike nakon etrdeset
noi, dok je Poslanik islama, a. s., prvu objavu primio u etrdesetoj godini ivota.
Broj etrdeset u alevijskoj tradiciji iznimno je vaan jer simbolizira nebeski skup
etrdeseterice ija je ovozemaljska refleksija ceremonija sjedinjenja (am, tur. cem)
po kojoj se i svetita alevija nazivaju cemevi.
23

Iznova u skladu s alevijskim i iijskim uenjem, do izvjesne mjere i u skladu sa

sufijskim uenjem, etvrti pravoupueni halifa i prvi iijski imam Al b. Ab lib
imenuje se kao nasljednik i legator ezoterijskih spoznaja islama koje potjeu od
Poslanika islama, a. s.

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 209

209

23.3.2015 23:13:21

Ahmed Zildi

Faksimil: Gazi Husrev-begova biblioteka, R-5574/2, fols. 9b10a

je spoljanji vid bogougodnosti, a bogougodnost je unutranji vid

poslanstva.24 Ta srea zapadne ovjeka na tom stepenu i ti stepeni
pripadaju ovjeku. Te tajne nije mogue pronai kod bilo koga drugog
osim na putu prema Polu svijeta, a toj dui obraa se kao uspokojenoj;
tu duu jo nazivaju i zadovoljnom duom jer je zadovoljstvo kod
bogougodnika; kod bogougodnika se javlja i bljeti praiskonska Ljepota
i Upotpunjenost. Sve skupine onih koji ude i napor ine ele dosegnuti
taj uzvieni stepen. (m).

24

Saeta aluzija na sufijsko uenje o bogougodnitvu i njegovu odnosu spram

poslanstva. Kontroverzna priroda ovog uenja, barem u shvatanju nekih pravnika,
poluila je iroke rasprave izmeu pobornika ovog uenja, koje se u kasnijoj islamskoj
tradiciji sufizma uglavnom vee uz ime Ibn Arabja i njihovih protivnika. Uenje o
bogougodnitvu i odnos prema poslanstvu redovno je stavka u osuujuim fetvama
nekih osmanskih ejhul-islama koje su iskazane protiv Ibn Arabja i njegovih sljedbenika. Opirnije u: Ahmed Zildi, Friend and Foe: Early Ottoman Reception of Ibn Arab,
neobjavljena doktorska disertacija, UC Berkeley, 2012, 119162, passim.
210

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 210

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

23.3.2015 23:13:22

O jednom sarajevskom bujruku

On a Sarajevo buyruk
Summary
The primary goal of this paper is to present buyruks as written sources
of Alevi tradition generally on an example of one written specimen of
a buyruk found in the collection of Gazi Husrev-bey library in Sarajevo.
The paper speaks about etymology of the names of these sources, their
most significant thematic points of reference, as well as the relation of
Ottoman scientific tradition and imperial ideology towards the Alevis/
Kizilbashes as exemplified in a letter of Bl-efendi sent to Rustem-Pasha
on that occasion. At the end of this paper there is an originl translation
of the Sarajevo buyruk to Bosnian with accompanying notes, as well as
the fascimile of the writing.
Key words: Alevis, Kizilbashes, buyruk, Ottomans, Safavids, shaykh afy
al-dn, Gazi Husrev-beys library

Bibliografija
Izvor:

Gazi Husrev-begova biblioteka, R-5574/2, fols. 9b 10a

Koritena literatura:

[. Sami], Samis Traditional Turkish Dictionary (in Arabic Script), vols. I & II, Libraire du
Liban, Second Edition, Beirut, 1989.
Ahmed Zildi, Friend and Foe: Early Ottoman Reception of Ibn Arab, neobjavljena doktorska disertacija, UC Berkeley, 2012.

Ayfer Karakaya-Stump, Subjects of the Sultan, Disciples of the Shah: Formation and Transformation of the Kizilbash / Alevi Communities in Ottoman Anatolia, neobjavljena doktorska
disertacija, Harvard University, 2008.
D. Gershon Lewental, Danon, Abraham Encyclopedia of Jews in the Islamic World. Executive Editor Norman A. Stillman. Brill Online, 2014. (http://referenceworks.brillonline.
com/entries/encyclopedia-of-jews-in-the-islamic-world/danon-abraham-SIM_0006240)
Erhan Afyoncu, Rstem-paa, TDV slam Ansiklopedisi, c. 35, 2008, 288290.

John Walsh, The Revolt of Alqas Mirza Wiener Zeitschrift fr die Kunde des Morgenlandes, tome 68, 1976, 6395.
Mustafa Kara, Bl-efend Sofyal, TDV slam Ansiklopedisi, c. 5, 1992, 2021.
Roger Savory, Iran under the Safavids, Cambridge University Press, 1980.

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 211

211

23.3.2015 23:13:22

Ahmed Zildi

Silsilt-ul- nssb (sic): gnaologie de la dynastie Sfvy de la Perse par Cheik Hossein fils de cheik Abdl Zhedi, Orientalischer Zeitschriftenverlag Iranschhr G. m. b. H.,
Berlin, s. a.
Vladimir Minorsky, Shaykh Bali-efendi on the Safavids, Bulletin of the School of Oriental
and African Studies, vol. 20, no. 1/3, 1957, 437450.

212

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 212

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66

23.3.2015 23:13:22