W

crkva u svijetu

MILJENJA

RELJEF U ZMAJEVOJ SPILJI NA BRACU

Ivan

Mui

I.
U vie p o kuaja da se razjasni sim b o lik a reljefa u Z m ajev oj p ilji n a B rau
posebno treba izd v ojiti neka m ilje n ja . T um aen je prof. Josipa H a m m a iz god.
1960. za n im ljiv o je samo zbog znanstvenog autoriteta k o ji on u iv a kao sla
vist. G ovorei o sk ulptu ram a Z m aje v e pilje , on dri da se tu zapravo radi
o vrlo lije p o m i originalnom spom eniku iz starokranskog m onakog (cenobitskog) ivota za kojega su m onasi- pustinjaci (legenda hoe da su to b ila
d v a brata klesara) u peini spilje u k o jo j su se nastan ili uz ostale skulpture,
koje su takoer zan im ljiv e, uklesali i sim bole etiriju evanelista. Prof.
H a m m tono konstatira da je n a jz a n im ljiv iji drugi lik i zvijer u k o ju je taj
lik upro pogled ispod svojih tekih k apaka. H a m m istie da je taj lik glava
ene k o ja srdito i s prezirom gleda u zm aja, k o ji se prem a n jo j postavio p r i
jetei i u iekivanju. H a m m d a lje kae da je to slobodno povezivanje s im
bola za E v anelje po M ate ju s lik o m ene odjevene u sunce i zm aja k o ji
stoji pred n jo m da joj prodre dijete k a d ga rodi, kako je to opisano u X I I .
p o g lav lju Apokalipse, H am m inae gla vu ene u m jesecu oznauje, ispod fo to
gra fije k o ju donosi, kao sim bol evanelista M ate ja, tako da on n a taj n a in
o sta v lja m ogunost za dv ije in terpre tacije koje su u biti kontradiktorne. Jer,
terko je u jednom lik u povezati, kako o n to ini, enu iz Apokalipse i evan
elista M a te ja 1
Prof. Davor D o m ani takoer je god. 1960, o re lje fim a u ovoj p ilji op irnije
pisao. Njegovo istraiv anje D rag o n jin e p ilje nad M urvicom posebno je
v an o zato, to je on u n jo j pronaao m a le n k am en i ulom ak, n a k oje m u
se sauvao dio ukrasa lisnate vitice, k o ja se s av ija la u ob lik u m eandra, a s til
ski p rip ada k ra ju 11. stoljea i ran o ro m a niko m stilu. D om ani konstatira
da je zapadna strana pilje n ajvie ob rae na i da je u n jo j gla vn i lik z m a ja
s rastvorenim ustim a, po koje m u je i sam a p ilja dobila ime. Izn a d njegove
glave je lav, a do n je ga la v lja glava k o z jih uiju . L ijev o su dv ije lju dsk e
glave, od k o jih jedna vjerojatn o pre d stav lja Mjesec. N a ostalom u d ije lu sti
jene izubene su rupe, m ale panare i sjedita. Z a k lju a k je prof. D o m a nia
da su svi ti lik o v i priprosto klesani te se stilski n i vremenski ne m ogu odre-

1 Josip Hamm, Apokalipsa bosanskih Krstjana. Slovo, 1960, 910, 4647.

177

d i t i . . . Ip a k bih pripisao te reljefe priprostom e d lije tu s ta n o v n ik a te pilje,

k o ji su tu stanovali p o lo v in o m 15. stoljea. Tom vrem enu v je r o ja tn o p rip a
d a ju i pregrade u p ilji, koje takoer n e m a ju odreene stilske o d lik e .2 Dom a n i je u p rav u kad pregrade u p ilji d a tira u polovicu 15. stoljea, jer zna
m o sigurno da su tad a o b je k ti graeni u ok o lini pilje. M ogue je da su tada
izvreni i neki d ru g i zah v a ti u sam oj p ilji. M e u tim , in i se, a to zahtijeva
posebnu ekspertizu, da su u p ilji n a jp r ije izraeni reljefi, a te k o n d a pre
grade. N aim e, oito je d a je pregrade mogao sazidati svaki b o lji klesar, i bilo
kada, a da su re lje fi rad m ajstorske ruke s osjeajem za u m je tn i k i izraz.
P rv u m onog rafiju o Z m a je v o j p ilji ob jav io je god. 1986. A n te S k o b a lj, poznat
k ao pisac vrlo v rije d n a d je la Obredne gom ile. Naslov je nje go ve m o n o g rafije
V je ra starih H rv a ta n a re lje fu u Z m a je v o j Spilji n a B rau.3 lto b a lj je n a p i
sao poetski n ad a h n u to djelo s nizom v rije d n ih zapaanja, a li se s njegovom
ocjenom zn aenja sredinjega reljefa n a zapadnoj strani n ije m o g u e sloiti.
N aim e, on dri da je u Z m a je v o j p ilji prik a zan a en a o g r n u ta Suncem
k o ju n a p a d ^ zm aj, dakle, m o tiv iz X I I . p o g lav lja Apokalipse. Suoen s i
n je nicom da je oko glave ene prik a zan a jed na faza Mjeseca, S k o b a lj je do
dao da je eni klesar-pustinjak dodao Polum jesec kao puka u k ra s.
Neosporno je da lju d s k i lik u Polum jesecu m oe b iti samo ena, jer je gotovo
u sv im m ito lo g ija m a starah naroda, odnosno u svim dre v n im p r e d a ja m a M je
sec sim b o l enskoga prin cip a, odnosno znak plodnosti, m ije n e i po no vn o g ra
a n ja . M e utim , nem ogue je pretpostaviti da se n a ovom re lje fu ra d i o eni
i Z m a ju iz Apokalipse, jer je prik a z ene i Z m a ja n a reljefu s u p ro ta n Iv a
novu opisu: P otom se u nebu pokaza velianstven znak: e n a ob uen a u
sunce, mjesec pod n je z in im nogam a, a n a glavi joj vijenac od dv a nae st zvi
jezda. B ila je tru d n a i ,v ik a la je u bo lov im a i m u k a m a ,r a a n ja . Z a tim se
pokaza drugi zn ak u n e b u : v e lik i Z m a j plam ene boje sa sedam g la v a i deset
rogova. N a g lavam a m u sedam k runa. Njegov rep pomete tre in u .nebeskih
zvijezda i surva ih ,na z e m lju . Z m a j stade pred enu k o ja je im a la roditi,
da jo j prodre D ijete im ga rodi.'1 U kranskoj ik o no g rafiji i um jetno sti
s Iv a n o v im opisom ene o n a redovito im a Mjesec pod nogam a, a n ik a d a oko
glave. N a reljefu iz Z m ije v e p ilje n em a prikaza Sunca, dv anae st zvijezda,
sedam Z m a je v ih glava i deset Z m a je v ih rogova.
Z n a ajn o je i m jesto u k o je m u je isklesan ovakav re lje f s o b ziro m da su
pilje od prahistorije, p a dugo poslije, za k ris tija n iz ira n ja i dalje , d a k le i kad
su u pilje u li kranski pustinjaci, sluile kao svetita r a z n ih poganskih
kultova. S p ilja kao u tje lo v lje n je enskog principa, p o k a p an ja i po no vn og ra
a n ja esto je ozn aiva la vezu izm e u neba i zemlje, a k ad a je sm jetena u
p la n in i kao m uk om p r in c ip u b ila je idealno m jesto in ic ija c ije u r a z n im po
ganskim m iste rijim a .5 D a se rad i o poganskoj sim bolici p o tv r u ju i druge po
jedinosti. K od starih naroda, davno p rije n jih o v a k ris tija n iz ir a n ja , zapadna
strana (na k ojo j se u ovom s lu aju nalazi reljef s Mjesecom i Z m a je m ) redo
vito je ozn aivala stranu sm rti. N iz u d u b lje n j u p ilji, za koje k o b a lj kae
da ih ne m oe p ro tu m a iti, poznat je takoer iz pretkranskih vrem en a u
Z apad no j E vropi. U znanosti se sm atra da su ta u d u b lje n ja s lu ila za potrebe
poganskih kultova. N e shv atljiv o je da bi jedan kranski p u s tin ja k klesao
ili dao klesati n a jed no j v eliko j plohi pilje zm aja, i to u d o m in a n tn o j pozi.
N aim e, poznato je d a je tek K o n sta n tin V eliki uveo zm aja u k ran sk u sim
b o lik u, tako da je dao n a s lik a ti slik u : . . . i to k ak o nogam a gazi zm a ja i
baca ga u ponor. O n je tu debellator hostium , a kao tak av je p r ik a z a n i Kon-

2 Davor Domani, K u lturn i spomenici otoka Braa. Braki zbornik, 4, ed. Savjeta za
prosvjetu i kulturu opine Bra, Supetar, 1960, b. 146147.
Pravu popularizaciju doivjeli su ovi reljefi tek god. 1975. kad se u izd an ju Grafikog
zavoda Hrvatske pojavilo prvo izdanje monografije Bra s tekstom Petra Simunovia
i s izvrsnim fotografijama Ive Eterovia. meu kojim a se nalaze i Mjeseev lik
i Zm aj otvorenih ralja. Drugo izdanje istog izdavaa objavljeno je god. 1982.
3 Ante Skobalj, Vjera starih Hrvata na reljefu u Zmajevoj spilji na otoku Brau. Vla
stita naklada, Due, 1986, s. 112,
4 B iblija. Ed. Kranska sadanjost, Tryckcentralen, rebro-Sweden, 1977, s. 1159.
6 Usp. Jean Campbell Cooper, Ilustrovana enciklopedija tradicionalnih simbola, Ed.
Prosveta-Nolit, Beograd, 1986, s. 104.

178

sta n tin II . n a jed no m novcu, kako k o n je m gazi zm aja. P o d tim .ne prijate
lje m po d razum ije va o se n e p rijate lj kranstva i predstavnik p ak le n ih sila.
I u toj ale g o riji ulaze zm aj i drugi gm azovi u k ransku um jetnost. U o rijentu
se razn i sveti sv. Ju ra j, sv. Memas i drugi on da rado p rik a zu ju , kako u b i
ja ju zm a ja , dakle kao debellatores hostium, i zm a j se odsada ee p r ik a
zu je.6 R ed ovnik, bio on iz P o ljica ili s B raa, dakle, iz m jesta gdje je u
srednjem v ije k u bilo vrlo raireno tovanje sv. J u r ja k o ji u b ija zm aja, o v a
k v u scenu sa zm aje m n ik ad a ne bi prikazao.
D akako, za jed nu o b u h v atn iju ocjenu re lje fa p rije k o je potrebno i njegovo
d a tira n je . k obalj u svojoj k n jiz i n avodi V a lie rije v u v itiza c iju iz god. 1579,
u k o jo j je v izitator istakao da je p r ije 120 godina, dakle, u drugoj polovici 15.
st., . . . s v a . . . ova m jesta sagradio sveenik J u r a j D u b ra v i, Erem ita, i n jih
je p rije sm rti svojom oporukom ostavio redovnicam a-picokaram a.
K o d ocjene ovog navoda bitno je istak n u ti da je Z m a je v a p ilja samo dio ireg
k om ple ksa (sva ova m jesta) u k o ji treba sm jestiti, kak o i k obalj priznaje,
i P u s tin ju P icok ara s n jih o v im k u a m a i n jih o v o m kapelicom s uklesanom
go dino m 1477. Posebno je vano da je vizita to r upo trijebio n a latinskom
slijedei izra z: Omnia haec condidit. . to je Jo sip F ra n u li tono preveo
n a hrv atsk i izrazom sagradio. M e u tim , kobalj glagol condidit izvodi od
condio, condire k o ji znai, izm eu ostaloga, i ukrasiti, kako on to istie. M e
u tim , v izitatorov izraz condidit izveden je iz glagola condo, condere, -didi,
-ditum, a n a hrvatskom znai, izm e u ostaloga, sagraditi, podii, utemeljiti,
a li ne i ukrasiti.7 (kobalj zna latinski, a iz k n jig e se v id i da se koristio i
rje n ik o m latinskog jezika, pa je oito da on rad i potkrepe svoje teze forsira
znaenje k o je ova rije nem a). O sim toga, bilo bi besm isleno da je V alie ri
pod p o jm o m condidit m islio n a ukraavanje, k a d u stvari spom inje objekte,
a reljefe u p ilji uope ne spominje.
II.
P rav i sm isao reljefa u Z m ajevoj p ilji prvi je shvatio C y rill K o rv in K rasinski,
k o ji je, kak o i kobalj istie, jedan od vodeih evropskih s tru n jak a za etno
lo g iju i povijest religija.8 N je m u je kobalj poslao foto g rafiju velikog reljefa
iz Z m aje v e pilje i neke detalje k o ji nisu b ili dobro sn im lje n i to je njega,
prem a k obalje v u m ilje n ju , m oda zavelo n a k r iv i p u t. M e u tim , kobalj
p rizn a je da je glavn a lik a reljefa b ila jasn a. K rasinski je zak lju io n a
te m e lju ov ih foto grafija da fizio n o m ija iv o tin je podsjea n a vuka, k o ji pre
m a n o rd ijsk o j m ito lo g iji jede Mjesec za nje go v a s m a n jiv a n ja . Prem a m i lje n ju
K rasinskoga n a ovom reljefu je prik a zan Mjesec kako se sm an ju je (abnem ende) k o ji je u ovom ob lik u n a cijelom euro-azijskom k on tin en tu sim bol
u m ir a n ja i sm rti, dok zm aj nem a n ita zaje dnik o sa satanskom adajom iz
kranskoga srednjeg vijeka. K rasinski je u p rav u i zato to je gotovo id e n
tia n sm isao ovog shvaanja do k u m e n tiran u H rv a ta ve od srednjeg vijeka.
T om a A rh i a k o n (roen 1200.) sm atra, k ak o je poznato, u svojoj Kronici da
su H rv a ti starosjeditelji k o ji su p rije m ije a n ja s doseljenicim a stanovali u
gorovitim ob lastim a n a sjeveru D a lm a c ije i n a z iv a li se K u re ti ili K o rib an ti.
T om a A rh i a k o n o n jim a kae slijedee: M n o g i ih pjesnici spo m inju zbog
nekog sm ijenog m ilje n ja. K ad, naim e, Mjesec m ra, m islei da ga duhovi
n a g rizu ju i deru, lu p a ju po svim m je d e n im p re d m e tim a u k u a m a (i) kao
da su pom ou buke n a tje rali dem one u bijeg, v je ru ju , da pom au Mjesecu,
koja se m u i. 9 D a je ova pria Tome A rh i a k o n a istinita, dokazom je i to,

6 Ciro Truhelka, Starokranska arheologija. Ed. HK D sv. Jeronima, Zagreb, 1931. s. 134.
s. 223.
7 Mirko Divkovi, Latinsko-Hrvatski rjenik. Ed. Naprijed, III. izdanqe, reprint, 1980. s. 223.
8 Cyrill Korvin Krasinski roen u Krakovu 1905, benediktinac od 1936, interniran za vri
jeme nacizma u koncentracionom logoru, ivi u opatiji Maria-Laach; doktor je filozo
fije i etnologije. Poznat je u cijelom svijetu po mnogim svojim znanstvenim radovi
ma. (Kopiju pisma Krasinskoga od 23. sijenja 1985. koja se odnosi na reljef prijatelj
ski mi je ustupio Skobalj koji i sam citira ovo pismo u svojoj knjizi).
9 Toma Arhiakon, Kronika. Ed. akavski sabor, Split, 1977, s. 33 (prijevod prof. Vla
dim ira Rism onda).
I sm Skrobalj navodi da je Natko Nodilo u djelu Stara vjera Srba l Hrvata poslije
svestranog istraivanja zakljuio, da je Hrvatim a i Srbim a Mjesec bio boanstvo. ko

li 79

to se u n ekim n aim k r a je v im a sve do 20, st, sm atralo da neka n a tp riro d n a

n e m an jede Mjesec i da m u lju d i tre b a ju pomoi. P rastaro je, a li i danas
ukorenjeno veirovanje, da p r ilik o m po m ra e n ja Sunce odnosno Mesec jedu
neke nem ani, a ovo m i lje n je d e lili su i n eki drugi n a r o d i. . . K o d nas je sva
k ak o usled verovanja da neko n atp riro d n o bie jede Sunce i Mesec postao
izraz jedenje Sunca ili Meseca, k o ji zn ai pom raavanje, ili izje sti se u sm i
slu p o m r a iti. . . Jireek je p rim e tio da i dubrovaki pesnik iko M e ne ti
(1457 1527) u jednoj svojoj pesm i pomdnje ovo narodno verovanje da v u k o
d la k jede M esec. . . Poto Sunce i Mesec p rilik o m po m raenja dolaze u opa
snost, lju d i, k o jim a su oni to lik o potrebni, po kuavaju da im po m o g n u i od
brane ih od nem ani koje n a n jih nasru. V u k zn a da se za vrem e p o m ra e n ja
pu ca iz puaka ok renutih Suncu, a M ili e v i da je jed no m k ad a se p o m ra ilo
Sunce km et povikao n a seljake da p u ca ju , jer h ala hoe da pro d re Sunce.
U izvesnim k raje v im a puca se sam o k a d se po m ra uje Mesec, a ne Sunce.
Sem pucnjavom , Mesec odnosno Sunce brane se od hala, v u k o d la k a i d ru g ih
n e m an i zvonjenjem u zvona, lu p a n je m u razne predm ete i v i k o m . . . I Plutarh po m inje da se za vrem e p o m ra e n ja Meseca u d a ra u bronzu i prav i
buka.-10 Nenad D j. Ja n k o v i (navodei g ra u iz Hrvatske, te iz Bosne i H e r
cegovine) im a za k lju a k da se iz m n o tv a n aih n aro d nih p jesa m a oitu je
k ak o je Mjesec kao i Sunce u da v no j prolosti bio predm et k u lta i sm atran
za boanstvo u naem narodu, da se M jesecu kao i Suncu u p u u ju m o litv e
i od njega trai zdravlje i srea-. O n ko n statira da je i bog Meseca bio za
m i lja n u lju dsk om obliku, kao to je bio sluaj i sa d ru g im p r ir o d n im p o
jav am a, a posebno kae da se u n a ro d u po slje dn ja etvrt n a ziv a i stari
M jesec.11 O ronuo starac m oe sim b o lizira ti mjesec za je d e n ja .12 B itn o je
shv atiti da je Mjesec, kao i Sunce, sim b o l iv o ta i sm rti. U naem k ao i u
d ru g im n arod im a Mjesec je sim b o l sm rti za m ije n e (kad se n e v id i na
nebu), ali isto tako i ponovnog r a a n ja za m la a k a . Mjesec u n aro d n o m
v je ro v a n ju dok raste u prv oj etvrti e m a n ira snagu i plodnost n a lju d e i p r i
rodu, to k u lm in ir a za punog Mjeseca, a onda op ada za posljednje etvrti.
O vo je razlog da se sim b oli M jeseca ja v lja ju posvuda u k lju u ju i i gro blja,
gdje je n a n adg rob nim p lo a m a p r ik a z a n kao sim bol sm rti, ali i kao sim b ol
ponovnog roenja.
Iston i dio Z m ajeve pilje n ije dovren to do k azuju zapoete, a nedovrene
plohe. M eutim , n ije teko pretpostaviti da je n a tim ploh am a koje se n alaze
n a istonoj strani pilje, m ogla b iti oznaena samo re lativ n a suprotnost za
p ad n o j strani u sm islu da se tu m ogao n a i reljef personificiranog Sunca, i to
prvenstveno kao sim bol ivota. O d re lje fa k o ji su dovreni n a istonoj strani
trebalo bi posebno u tv rd iti da li neki stvarno p rik a zu ju Sunce, a posebno
bi trebalo razlu iti ono to je n a ovoj strani eventualno n aprav lje n o u drugo
vrijem e.
Tono vrem enski i stilsk i odrediti ove reljefe zaista je teko. Ve i zato to
je u d a v n im stoljeim a ili, kako to pretp ostavlja A n d r ija Ciccarelli, od D io
k lecijano v ih vrem ena n a oto ku B rau b ilo od lin ih k ip a ra .13 K rasin sk i zbog
sm jetaja u p ilji i arhaikog izraza sm atra takoer da je ovaj re lje f v je ro
jatn o pretkranski i da se u tom s lu a ju m o ra p rip isati pretkranskim sta
n o v n ic im a (dananje) Hrvatske. Posebno bi bilo vano u tv rd iti do k a d a je n a
B rau prevladavalo poganstvo iji su nosite lji stoljea i stoljea b ili i p re tk ran
ski ilirsk i starosjeditelji. P rem a n e k im tv r d n ja m a (Petar imunovd) N eretvani
n a se ljav aju B ra kao pogani ve od 7. st. B izantinsk i car K o n stan tin Porfi-

balj je donio citirani tekst Tome Arhiakona, pa je dodao, da moramo priznati, da je

tu uz neke religiozne osjeaje bilo i prave magije, koju on vezuje za razdoblje kada
su Hrvati bili pogani (Skobalj, Ibid., s. 94).
10 Nenad Dj. Jankovi, Astronomija u preanjim a, obiajima i umotvorinama Srba. Izd.
SAN, Srpski etnografski zbornik, kn j. L X III, ivot 1 obiaji narodni, knj, 28, Beograd,
1951, Nauna knjiga, s. 110113.
Jankovi, ibid., s. 99107.
i'* j . Kampbell Cooper, ibid., s. 104.
13 A ndrija Ciccarelli, Zapaanja o otoku Brau. Biblioteka Broki libar, kn j. IX , 1982,
s. 33 (priredio i preveo prof. Vedran G ligo).

180

rogenet u d je lu De adm inistrando im perio (u 36. p o g la v lju O P o ganim a k o ji

se n a z iv a ju i N eretvani i zem lji u kojoj sada o b ita v a ju ) n aziv a N eretvane
sredinom 10. st., k ad a je pisao ovo djelo, im enom P a g in i (to, prem a n je m u ,
na je ziku S lav en a znai nekrteni), k o ji dre u svojoj vlasti K orulu, M lje t,
H var i B ra .14 N ije od znaenja za tu m aen je re lje fa to je Z m a je v a p ilja
postala o b itav alite kranskih pustin jak a. O n i su n a s ta v ili iv je ti u zatee
nom a m b ije n tu vie stoljea poto su uklesani reljefi n a zapadnoj strani, kad
se n jih o v poganski smisao vie n ije mogao lak o prepoznati. D a su ove reljefe
zatekli kranski hrvatski erem iti u pilji, to i K rasin sk i pretpostavlja.
K o lik o je n a sam om B rau i poslije k ris tija n iza c ije bilo ja k ih ostataka
poganskih v je ro v a n ja dokazuje i tekst iz spom enute V alierije v e vizitacije,
k oji i S k o b a lj n av o d i: I jer im a ju praznovjerni ob iaj (in stitu tu m superstitiosum), da procesije o b a v lja ju u n ije d n o drugo v rijem e , nego samo o M la
dome M jesecu, bilo im je naloeno, da m o ra ju m eusobno iza brati neki dan u
svakom po je dino m mjesecu, kad e o b a v lja ti procesije, ne vodei rau n a o
Mjesecu, b ilo da se raa, bilo da nestaje (n u lla h a b ita ratio ne nascentis aut
deficientis L unae), to su obeali, da e izv riti. Skobalj je ispravno zak lju io
da se u to m prazn ov jern om o b ia ju stvarno rad ilo o tov an ju Mjeseca kao
preitk u iz stare poganske religije H rv a ta .15
Uzevi sve u obzir, reljef n a zapadnoj strani Z m ajev e pilje n a B rau ne m o
e se d a tira ti u X V . st. kao pi-eostatak poganskoga v jero v a nja. O n je svjedo
anstvo odreenog poganskog k u lta iz ranoga srednjeg v ije k a u k oje m u n em a
niega kranskoga. O v a j reljef m ogao je nastati p rije konanog pokrtenja
stanovnika neretvanske kneevine, u ijo j se vlasti dugo vrem ena n alazio i
Bra, to zn ai n a jk a s n ije u X . stoljeu.

PUTOVANJA
Janko

N. I v a n o v i

Puitujem do iznemoglosti
Oekujem susret s Ciljem
Ulkolifco sam na pravom putu
Ako' me iznevjere raskra
Hou li moi iznova krenuti

14 Boidar Ferjani, Vizantiskl izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Posebno izd. SAN,
tom. II., kn j. CC C X XIII, Vizantoloki institut, knj. 7, Beograd, 1959, ed. Nauno delo,
s. 6465.
Ferdo ii smatra da su otoci koje navodi K. Porfirogenet doli pod neposrednu
vlast Neretvana poslije 825. godine (ii, Povljest Hrvata u vrijeme narodnih vladara.
Zagreb, 1925, s. 319). Prema tome, naseljavanje Neretvana na Bra postalo je vrlo inten
zivno u drugoj polovici 9. st. i u 10. Usp. 1 Petar imunovi, Povaljska listina i povaljski prag. Bra u ranom srednjem vijeku. Ed. Regionalni zavod za zatitu spome
nika kulture u Splitu i Braki muzej, Povija, 1984, s. 22.
ie Skobalj, ibid., s. 114.

181