SAVJETI IZ POZITIVNE PSIHOLOGIJE

Rijeka je ovaj tjedan u znaku psihologije. U Gradskoj vijenici danas se govorilo o

vanosti pozitivne psihologije u svakodnevnom ivotu, s naglaskom na odgoju
i obrazovanju. Na pitanje da li vole kolu, veina hrvatskih uenika
odgovara negativno. Tek 22% petnaestogodinjaka u Hrvatskoj voli kolu.
Poraavajui rezultati dovoljan su motiv za preispitivanje metoda u sustavu
obrazovanja. Psihologinja Dubravka Miljkovi pojasnila je zato su negativne
emocije jae od onih pozitivnih i zato e nau panju uvijek prije privui
negativna vijest iz Crne kronike, nego li lijepa sretna pria.
Negativne emocije su potrebne, one imaju evolucijski zadanu funkciju u
preivljavanju. Ljutnja, strah ili tuga nam jako suuju prostor djelovanja te su u
takvim raspoloenjima reakcije primarno obrambene. S druge strane, pozitivne
emocije proiruju na repertoar miljenja i ponaanja te ponitavaju tetne uinke
negativnih emocija. Problem je u omjeru. Nakon jedne negativne kritike koju
roditelj uputi djetetu, trebaju uslijediti 3 pohvale, kako bi pozitivne emocije

pobijedile.
Zanimljivi su i podaci kako sretniji ljudi koji zrae optimizmom imaju bolji radni
uinak. U Australiji je provedeno istraivanje na tu temu, te se dolo do zakljuaka
kako sretni ljudi dobivaju bolja radna mjesta i poslove, za koje su onda
posljedino i bolje plaeni. Evo inekoliko savjeta za poveanje uestalosti
pozitivnih emocija: redovito vjebanje, redovito spavanje, stvaranje i odravanje
vrstih prijateljstva i rad na onom to nas vodi ka ispunjenju za nas vanih ciljeva.

Kako je pozitivna psihologija primjenjiva na uenike u kolskim

klupama? Uitelj primarno mora biti model ponaanja, stoga bi trebao zraiti
pozitivnom energijom, koja je na alost manje zarazna od one negativne. Djeca
oponaaju odrasle i funkcioniraju po principu radim ono to vidim, stoga je vano
prenijeti na njih to vie dobrih vibracija. Tada je naravno i motivacija za rad vea.
Nae pamenje sastoji se od osobnog, iskustvenog znanja i semantikog
kolskog znanja. Zanimljivo je primijetiti kako smo do znanja i vjetina iz prve
kategorije doli s lakoom, gotovo neprimjetno, dok su nam ova potonja zadala vee
muke. Upravo na ovoj spoznaji lei teorija kako u edukaciji djece treba
maksimalno povezivati nastavu s osobnim iskustvima kako bi se djeca u nju
spremnije ukljuila. Takoer, vano je imati na umu kako nisu sva djeca ista, to
je pogreka mnogih nastavnika. Zagovara seindividualistiki pristup koji njeguje
specifine karakteristike, talente i sposobnosti svakog pojedinanog dijeteta.
Maa Deli