Professional Documents
Culture Documents
Osnove Elektronike
Osnove Elektronike
Osnovi elektronike
za studente Odseka za softversko inenjerstvo
Elektrotehniki fakultet
Beograd, 2004
Sadraj
1. Uvod ............................................................................................................................................................................. 1
1.1 ta je to elektrotehnika?..................................................................................................................................... 1
1.2 Oblasti elektrotehnike:....................................................................................................................................... 1
1.3 ta je to elektronika?.......................................................................................................................................... 2
2. Osnovni pojmovi o elektricitetu................................................................................................................................ 4
2.1 Elektrino optereenje ....................................................................................................................................... 4
2.2 Sila izmeu dva takasta elektrina optereenja ............................................................................................... 4
2.3 Provodnici, izolatori i poluprovodnici............................................................................................................... 4
2.4 Elektrina struja ................................................................................................................................................. 5
2.5 Napon ................................................................................................................................................................. 6
2.6 Referentni smerovi i polariteti ........................................................................................................................... 6
2.7 Energija i snaga.................................................................................................................................................. 7
2.8 Modelovanje elektrinih sistema ....................................................................................................................... 7
2.9 Idealni elektrini elementi ................................................................................................................................. 8
2.10 Idealni pasivni elektrini elementi..................................................................................................................... 8
2.11 Idealni nezavisni elektrini izvori...................................................................................................................... 9
2.12 Idealni zavisni (kontrolisani) elektrini izvori .................................................................................................. 9
3. Kola sa stalnim jednosmernim strujama............................................................................................................... 11
3.1 Omov zakon ..................................................................................................................................................... 11
3.2 Elektrino kolo................................................................................................................................................. 12
3.3 Prvi (strujni) Kirhofov zakon........................................................................................................................... 13
3.4 Drugi (naponski) Kirhofov zakon.................................................................................................................... 13
3.5 Paralelna i serijska veza otpornika .................................................................................................................. 13
3.5.1 Serijska (redna) veza otpornika ........................................................................................................... 13
3.5.2 Paralelna veza otpornika...................................................................................................................... 14
3.6 Transformacije trougao zvezda i zvezda - trougao ...................................................................................... 16
3.7 Sistem jednaina napona vorova.................................................................................................................... 17
3.8 Linearna kola: principi superpozicije i homogenosti ...................................................................................... 17
3.9 Transformacija izvora ...................................................................................................................................... 18
3.10 Tevenenova i Nortonova teorema.................................................................................................................... 19
4. Kola sa promenljivim strujama .............................................................................................................................. 21
4.1 Kondenzator ..................................................................................................................................................... 21
4.2 Kalem ............................................................................................................................................................... 22
4.3 Kola prvog reda sa kondenzatorima i kalemovima......................................................................................... 23
4.4 Kola drugog reda sa kondenzatorima i kalemovima....................................................................................... 26
5. Kola sa naizmeninim strujama ............................................................................................................................. 30
5.1 Osnovni pojmovi.............................................................................................................................................. 30
5.2 Predstavljanje sinusoidalnih veliina kompleksnim brojevima...................................................................... 31
5.3 Opis elemenata kola pomou fazora................................................................................................................ 33
5.4 Uopteni Omov zakon: impedansa i admitansa .............................................................................................. 34
5.5 Snaga naizmenine struje................................................................................................................................. 37
5.6 Kirhofovi zakoni u kolima sa naizmeninim strujama ................................................................................... 38
5.7 Osnovne transformacije u kolima sa naizmeninim strujama ........................................................................ 39
5.7.1 Serijska (redna) veza impedansi.......................................................................................................... 39
5.7.2 Paralelna veza impedansi..................................................................................................................... 40
5.7.3 Transformacije trougao zvezda i zvezda - trougao .......................................................................... 41
5.7.4 Transformacije izvora u kolima sa naizmeninim strujama ............................................................... 42
5.8 Sistem jednaina napona vorova za kola sa naizmeninim strujama ........................................................... 43
5.9 Tevenenova i Nortonova teorema za kola sa naizmeninim strujama ........................................................... 43
5.10 Kola sa jednim i dva pristupa .......................................................................................................................... 44
5.11 Analiza kola sa sloenoperiodinim strujama................................................................................................. 46
ii
iv
1. Uvod
Savremeni tehnoloki problemi su veoma sloeni i njihovo reavanje zahteva uee
inenjera i istraivaa iz raznih oblasti nauke i tehnike, koji se organizuju u razvojne ili
istraivake timove. U takvim uslovima inenjer, koji je specijalizovan za odreenu oblast, esto
treba da radi sa strunjacima drugih specijalnosti.
Da bi se olakala saradnja inenjera razliitih specijalnosti potrebno je da svaki od njih
bar delimino poznaje srodne oblasti tehnike, kako bi razumeo probleme i ogranienja u
reavanju problema u celini. Zbog toga se u svetu, prilikom obrazovana inenjera uvek
prouavaju u oblasti koje nisu direktno u vezi sa odabranom specijalizacijom.
U savremenom svetu svedoci smo da elektrini ili elektronski ureaji prodiru u sve
oblasti ivota. Automobili imaju eletronske ureaje za nadzor i upravljanje, ureaji bele tehnike
u domainstvu imaju sve vie elektronskih funkcija, mobilni telefoni su napravili revoluciju u
telekomunikacijama, uvoenje raunara u kue menja nain ivota, itd.
Ovaj predmet upravo ima za cilj da studente, kojima e primarna specijalizacija biti
pisanje softvera za razne vrste raunara, upozna sa osnovima elektrotehnike i elektronike kako bi
razumeli kako takvi elektronski sistemi funkcioniu i kako bi mogli da efikasno komuniciraju sa
ekspertima iz drugih struka sa kojima e saraivati.
1.1
ta je to elektrotehnika?
Oblasti elektrotehnike:
Elektroenergetika
Elektromagnetika
Komunikacije
Raunarsko inenjerstvo
Sistemi
Upravljanje
Elektronika
ta je to elektronika?
Elektrino optereenje
Sila izmeu dva naelektrisanja, koja su dovoljno mala u odnosu na njihovo rastojanje,
opisana je sledeom jednainom:
F =k
q1q2
d2
dovede na izolator ostaje nepokretno i naziva se statiki elektricitet. Izolacioni materijali se esto
koriste za izolovanje provodnika da bi se spreio neeljeni dodir dva provodnika i uspostavljanje
struje izmeu njih.
Poluprovodnici su po svojim osobinama negde izmeu provodnika i izolatora i umereno
se suprostavljaju kretanju nosilaca elektriciteta. Najvaniji poluprovodnici su silicijum,
germanijum, galijum arsenid, ... Poluprovodniki materijali su osnov savremene elektronike.
Otpornost je mera suprostavljanja kretanju nosilaca elektriciteta i bie kasnije
kvantitativno definisana. Provodnici imaju malu otpornost, dok izolatori imaju veliku otpornost.
Na primer, otpornost bakra je oko 1025 puta manja od otpornosti kvarca istih dimenzija.
2.4
Elektrina struja
q
t
S druge strane, trenutna struja i se definie kao brzina promene naelektrisanja, odnosno
prvi izvod koliine elektriciteta po vremenu:
i=
dq
dt
U sluajevima kada se struja sastoji od kretanja dva tipa nosilaca, trenutna struja se moe
izraziti i na sledei nain:
i=
dq dq + + dq
=
dt
dt
gde je dq+ pomereno inkrementalno pozitivno naelektrisanje dok je dq- pomereno inkrementalno
negativno naelektrisanje.
U elektrotehnici se sreu vrlo razliite vrednsti struje. Struja kod munja i gromova je reda
nekoliko desetina hiljada ampera. U industrijskim pogonima i elektrinim vozilima struje su reda
stotinu ampera. Kuni ureaji obino rade sa strujama u opsegu od 0.5 A do 16 A. U
elektronskim kolima struje su reda mA, A ili nA. U raznim mernim ureajima u fizici struje
mogu biti reda pA (10-12 A), kolike su i struje izmeu nervnih elija kod ivih bia.
2.5
Napon
v=
2.6
dw
dq
Prilikom analize mehanikih sistema uvek se koristi neki koordinatni sistem, koji definie
ta se podrazumeva pod pozitivnim smerom. Slina situacija je i u analizi elektrinih pojava, gde
je vrlo vano da naponi i struje u kolu budu tako definisani da se lako moe odrediti koja je od
dve take na viem potencijalu, ili koji je stvarni smer neke struje.
Na sl. 2.1a sa V je oznaen napon izmeu taaka A i B. Znaci + i oznaavaju referentni
smer napona V. Ako je V > 0, onda je taka sa oznakom + (A) na viem potencijalu od take sa
oznakom (B), ako je V < 0, onda je taka sa oznakom + (A) na niem potencijalu od take sa
oznakom (B). Znak se ne mora pisati, tada se on implicitno podrazumeva. Referentni smer
napona se moe proizvoljno usvojiti. Neka je, na primer, na slici 2.1a vrednost napona V = 3 V,
to znai da je potencijal take A vei za 3 V od potencijala take B. Ako bi se referentni smer
usvojio tako da + bude kod take B, onda bi vrednost napona V bila V = -3 V, to ima isto
znaenje kao u prethodnom sluaju.
A
+
V
B
Kolo
Kolo
B
Na slici 2.1b je strelicom oznaen referentni smer za struju I, tako da ona protie od take
A, kroz element kola, do take B. Ako je I > 0, onda je stvarni smer struje isti sa referentnim
smerom, ako je I < 0, onda je stvarni smer struje suprotan referentnom smeru. Neka je I = 4 A.
Onda je stvarni smer struje identian sa nacrtanim referentnim smerom, a amplituda struje je
4 A. Ako bi pretpostavljeni referentni smer bio suprotan nacrtanom na sl. 2.1b, tada bi vrednost
struje bila I = -4 A, pa bi stvarni smer struje bio suprotan referentnom, odnosno isti kao u prvom
sluaju.
Kao to se vidi, neophodno je potrebno specificirati vrednost i referentni smer bilo kog
napona ili struje u kolu. Vrednosti veliina date bez referentnog smera su nekompletne, jer
definiu samo amplitude odgovarajuih veliina, a ne i njihove smerove.
2.7
Energija i snaga
Energija je vaan pojam u analizi elektrinih kola. Smer prenosa energije zavisi od
znakova napona i struje.
A
i(t)
+
Kolo
v(t)
B
Na primer, na sl. 2.2 energija iz kola se predaje elementu vezanom izmeu taaka A i B
ako je v(t) > 0 i i(t) > 0. Za takav element se kae da prima energiju i on se naziva pasivni
element. Kod pasivnih elemenata pozitivna struja ulazi u pozitivni naponski terminal.
Ako je pak, v(t) > 0 i i(t) < 0, element predaje energiju kolu. Takav element se naziva
aktivni element ili izvor. Kod aktivnih elemenata pozitivna struja ulazi u negativni naponski
terminal.
Snaga se definie kao brzina promene energije:
p=
dw dw dq
=
= vi
dt dq dt
t2
t1
t1
w = p dt = vi dt
Izraunavanje snage zahteva konsistentno korienje konvencije o smerovima napona na
elementi i struje kroz element. Referentni polaritet napona na elementu v(t) i referentni smer
struje kroz element i(t), moraju biti tako definisani da pozitivni terminal napona bude kod one
take elementa u koju ulazi referentni smer stuje, kao to je prikazano na sl. 2.2. Onda e
proizvod napona i struje odrediti znak snage. Ako je p(t) > 0, element je pasivan, ako je p(t) < 0,
element je aktivan.
2.8
Kalem
Kondenzator
+
v
v=L
v = Ri
di
dt
v=
1
i dt
C
ili
i=
1
v
R
1
i = v dt
L
i =C
dv
dt
Otpornik predstavlja komponentu kod koje se energija koja se predaje elementu pretvara
u toplotu ili svetlosnu energiju. Konstanta R u definicionim relacijama predstavlja otpornost
otpornika (jedinica Om - ).
Kalem predstavlja komponentu kod koje se energija koja se predaje elementu pretvara u
magnetsko polje. Konstanta L u definicionim relacijama predstavlja induktivnost kalema
(jedinica Henri - H).
Kondenzator predstavlja komponentu kod koje se energija koja se predaje elementu
pretvara u elektrino polje. Konstanta C u definicionim relacijama predstavlja kapacitivnost
kondenzatora (jedinica Farad - F).
Ova tri pasivna elementa, zajedno sa izvorima koji e biti definisani u narednim
odeljcima, omoguavaju da se predstavi i analizira vrlo irok krug elektrinih i elektronskih kola.
2.11
Idealni nezavisni naponski izvor je aktivni element koji odrava napon izmeu pristupa
nezavisno od struje kroz njega. Vrednost napona nezavisnog naponskog izvora moe biti
konstantna V (kao kod elektrohemijskih baterija), ili neka funkcija vremena v(t). Simboli koji se
koriste za predstavljanje idealnih naponskih izvora prikazani su na sl. 2.4. Znak + pored simbola
oznaava referentni polaritet napona izvora.
v(t)
Idealni nezavisni strujni izvor je aktivni element koji odrava struju izmeu pristupa
nezavisno od napona izmeu pristupa. Vrednost struje nezavisnog strujnog izvora moe biti
konstantna I, ili neka funkcija vremena i(t). Simbol koji se koristi za predstavljanje idealnog
strujnog izvora prikazan je na sl. 2.5. Strelica u simbolu oznaava referentni smer struje izvora.
i(t)
Za razliku od nezavisnih izvora koji generiu neki napon (ili struju) nezavisno od toga ta
se deava u ostatku kola, idealni zavisni izvori generiu napon (ili struju) koja zavisi od nekog
drugog napona ili struje u kolu. Ovakvi izvori su vani jer omoguavaju modelovanje mnogih
elektronskih elemenata, kao to su, na primer, tranzistori.
Postoje 4 tipa idealnih zavisnih izvora, koji su prikazani na slikama 2.6 i 2.7. Kao to se
vidi, zavisni izvori imaju etiri prikljuka. Ulazni krajevi (sa leve strane) predstavljaju veliinu
koja kontrolie izvor, a izlazni krajevi (sa desne strane) predstavljaju izlaznu struju ili napon
kontrolisanog izvora. Primetimo da su konstante i bezdimenzione konstante, jer se u prvom
sluaju napon transformie u napon, a u drugom sluaju se struja transformie u struju.
Konstanta se esto naziva naponsko pojaanje, a konstanta strujno pojaanje. S druge strane,
konstante r i g su dimenzione konstante. Konstanta r ima dimenziju otpornosti (transimpedansa),
dok konstanta g ima dimenziju recipronu otpornosti (transkonduktansa).
+
+
v0
+
v= v0
v=ri 0
i0
Slika 2.6: Naponski kontrolisani naponski izvor (NKNI) i strujno kontrolisani naponski izvor (SKNI).
+
+
v0
i=g v 0
i0
i= i0
Slika 2.7: Naponski kontrolisani strujni izvor (NKSI) i strujno kontrolisani strujni izvor (SKSI).
10
Omov zakon
Omov zakon definie naponsko strujnu zavisnost kod otpornika i glasi: Napon na
otporniku je direktno proporcionalan struji kroz otpornik.
V = RI
1
R
Jedinica za provodnost je Simens (S). Omov zakon izraen preko provodnosti glasi:
I = GV
Otpornik je pasivni element koji apsorbuje snagu i pretvara je u toplotu. Snaga razvijena
na otporniku je proizvod struje i napona:
P = VI
11
V2
I2
= GV 2 =
R
G
Ovaj sluaj se naziva kratak spoj. Napon izmeu pristupa kod kratkog spoja je jednak
nuli, a struja moe imati ma kakvu vrednost.
G = 0 ( R = )
Ovaj sluaj se naziva otvorena veza. Napon izmeu pristupa kod otvorene veze moe
imati ma kakvu vrednost, a struja je jednaka nuli.
3.2
Elektrino kolo
Elektrino kolo predstavlja interkonekciju dva ili vie elemenata. Povezivanje elemenata
se vri provodnicima ija se otpornost moe zanemariti.
A
R1
I
V
C
+
R2
R3
D
Slika 3.2: Primer jednog elektrinog kola.
Pre nego to formuliemo osnovne zakone koji opisuju ponaanje elektrinih kola,
moramo se upoznati sa nekoliko definicija osnovnih termina:
vor kola je taka spajanja dva ili vie elemenata kola (A, B, C, D, na sl. 3.2).
Petlja predstavlja ma koji zatvoreni put kroz kolo kod koga se kroz jedan vor moe
proi samo jednom (ACBA, BCDB, ACDBA, na sl. 3.2).
Kontura predstavlja petlju koji ne sadri u sebi neku drugu petlju (ACBA, BCDB, na sl.
3.2).
Grana je deo kola koji sadri samo jedan element i vorove na krajevima elementa (AB,
AC, BC, BD, CD, na sl. 3.2).
12
3.3
Nemaki fiziar Gustav Kirhof je jo sredinom 19. veka formulisao dva osnovna zakona
koji opisuju ponaanje elektrinih kola. Prvi Kirhofov zakon se odnosi na struje u kolu i glasi:
Algebarska suma struja koje utiu u ma koji vor kola jednaka je nuli.
N
I
j =1
=0
gde je I j struja j-te grane koja ulazi u vor, dok je N broj grana koje ulaze u vor. Po konvenciji
se struje ija je referentna orijentacija ka voru uzimaju se sa pozitivnim predznakom, dok se
struje ija je referentna orijentacija od vora uzimaju sa negativnim predznakom.
Alternativna formulacija prvog Kirhofovog zakona glasi:
Suma struja koje utiu u ma koji vor kola jednaka je sumi struja koje istiu iz istog
vora.
3.4
Drugi Kirhofov zakon se odnosi na napone u kolu i glasi: Algebarska suma napona u bilo
kojoj petlji kola jednaka je nuli.
N
V
j =1
=0
gde je V j napon na j-toj grani petlje koja ukupno ima N grana. Po konvenciji se naponi na
granama ija je referentna orijentacija suprotna orijentaciji petlje uzimaju se sa pozitivnim
predznakom, dok se naponi na granama ija je referentna orijentacija ista sa orijentacijom petlje
uzimaju sa negativnim predznakom.
3.5
Prvi i drugi Kirhofov zakon opisuju stanje svakog elektrinog kola. Meutim, kada se
primene na kola sa samo jednim parom vorova, ili na kola sa samo jednom petljom, oni daju
neke vrlo korisne rezultate, koji se mogu primeniti za uproavanje elektrinih kola.
3.5.1
Ako se N otpornika tako povee tako da se u svakom voru stiu samo po dva otpornika
(osim kod prvog i poslednjeg vora), takva veza se naziva serijska ili redna veza otpornika i
prikazana je na slici 3.3a. Za jedinu petlju u kolu se moe napisati jednaina po drugom
Kirhofovom zakonu:
V = R1I s + R2 I s + L + RN I s = ( R1 + R2 + L + RN ) I s
13
V = Rs I s
Is
+
...
R1
Is
RN
R2
V
Rs
Ako su napon izvora i struja kroz izvor u oba kola isti, onda se za ekvivalentnu otpornost
Rs dobija:
Rs = R1 + R2 + L + RN
odnosno, ekvivalentna otpornost serijski vezanih otpornika jednaka je zbiru pojedinanih
otpornosti.
Posmatrajmo dva serijski vezana otpornika, kao na slici 3.4. Poto kroz oba otpornika
protie ista struja i, naponi na serijski vezanim otpornicima su:
VR1 =
R2
R1
V
V , VR2 =
R1 + R2
R1 + R2
+
VR1
-
+
R2
VR2
-
3.5.2
Ako se N otpornika tako povee da svi imaju zajednike prikljuke, takva veza se naziva
paralelna veza otpornika i prikazana je na slici 3.5a. Za vor u kome su povezani naponski izvor
i svi otpornici se moe napisati jednaina po prvom Kirhofovom zakonu:
14
Ip
...
V
R1
R2
RN
Rp
Ako su napon izvora i struja kroz izvor u oba kola isti, onda se za ekvivalentnu otpornost
Gp dobija:
G p = G1 + G2 + L + GN
1
1
1
1
= +
+L+
Rp R1 R2
RN
Posmatrajmo dva paralelno vezana otpornika, kao na slici 3.6. Poto je napon na oba
otpornika isti, struje kroz paralelno vezane otpornike su:
I R1 =
R2
R1
I , I R2 =
I
R1 + R2
R1 + R2
IR1
IR2
...
I
R1
R2
3.6
R1
RA
R2
RC
B
R3
RB
Da bi ova dva kola bila ekvivalentna, otpornost izmeu ma koje dve take u oba kola,
kada se trea taka ostavi nepovezana, mora biti ista. Dakle, korienjem pravila za paralelno i
serijsko vezivanje otpornika, sa slike 3.7 se dobija:
RAB = RA + RB =
R2 ( R1 + R3 )
R1 + R2 + R3
RBC = RB + RC =
R3 ( R1 + R2 )
R1 + R2 + R3
RAC = RA + RC =
R1 ( R2 + R3 )
R1 + R2 + R3
RA =
R1R2
R1 + R2 + R3
RB =
R2 R3
R1 + R2 + R3
RC =
R1R3
R1 + R2 + R3
R1 =
RA RB + RA RC + RB RC
RB
R2 =
RA RB + RA RC + RB RC
RC
R3 =
RA RB + RA RC + RB RC
RA
16
3.7
U procesu reavanja elektrinog kola potrebno je odrediti struje kroz elemente kola i
napone na elementima kola. Za njihovo odreivanje moemo napisati sistem linearnih jednaina,
koji se sastoji od jednaina po prvom Kirhofovom zakonu, jednaina po drugom Kirhofovom
zakonu i jednaina elemenata po Omovom zakonu. Prilikom odreivanja napona u kolu jedan
vor u kolu se bira za referentni vor pa se preostali naponi raunaju u odnosu na njega.
Referentni vor se najee naziva masa.
Ovako formirani sistem ima veliki broj jednaina. Da bi se smanjio broj jednaina u
sistemu moe se postupiti na dva naina. Prvi nain je da se prvo odrede svi naponi u kolu, a da
se potom odrede struje kroz elemente na osnovu Omovog zakona, a drugi nain je da se prvo
odrede struje u kolu pa tek onda naponi na elementima. U oba sluaja se broj jednaina u sistemu
znaajno smanjuje.
U elektronskim kolima je broj vorova obino znatno manji od broja elemenata, pa je
prvi nain formiranja jednaina korisniji. Da bi se formirao takav sistem jednaina, prvo se za
svaki vor (osim za referentni) napie odgovarajua jednaina po prvom Kirhofovom zakonu, a
zatim se struje koje utiu u vor ili istiu iz vora izraze preko napona vorova i Omovog
zakona. U sluaju kola sa N vorova, broj jednaina u sistemu je N-1. Takav sistem jednaina se
naziva sistem jednaina napona vorova.
Struja kroz element izmeu vorova m i n data je po Omovom zakonu:
i=
Vm Vn
R
3.8
U elektrotehnici i elektronici veliku primenu ima klasa linearnih kola. Da bi kolo bilo
linearno mora zadovoljiti principe superpozicije i homogenosti.
17
Transformacija izvora
U elektrinim kolima se retko sreu idealni naponski i strujni izvori. Realni naponski
izvor, prikazan na slici 3.8, ima konanu unutranju otpornost RV . Realni strujni izvor, takoe
prikazan na slici 3.8, ima konanu unutranju provodnost Gi = 1 Ri .
Ip
Rv
Ip
+
I
Vp
Ri
Rp
Rp
Vp
-
Ip =
Ri
1
V=
I
Rv + R p
Ri + R p
V = Ri I , Rv = Ri
Dakle, ako u kolu imamo strujni izvor struje I i njemu paralelno vezan otpornik R, onda
se ova kombinacija moe zameniti ekvivalentnim naponskim izvorom napona V = RI i serijski
vezanim otpornikom R. Takoe vai i obrnuto: ako u kolu imamo naponski izvor napona V sa
serijski vezanim otpornikom R, onda se ova kombinacija moe zameniti ekvivalentnim strujnim
18
izvorom struje I = V R i njemu paralelno vezanim otpornikom R. Ostali parametri kola u kome
se nalaze nezavisni izvori ostaju nepromenjeni.
Transformacije izvora imaju veliku primenu u uproavanju elektrinih kola, kada je
potrebno smanjiti broj vorova ili smanjiti broj petlji u kolu.
3.10
Pretpostavimo da imamo neko elektrino kolo i da elimo da odredimo struju, napon ili
snagu na nekom otporniku, koji emo nazvati potroa i obeleiti sa Rp. Ova situacija je
ilustrovana na slici 3.10a. Tevenenova i Nortonova teorema pokazuju kako se celo kolo, osim
potroaa, moe zameniti ekvivalentnim realnim naponskim ili strujnim izvorom, tako da struja i
napon potroaa ostanu nepromenjeni.
Posmatrajmo kolo na sl. 3.10a. Ako se potroa iskljui iz kola, pristupni krajevi ostaju
otvoreni, i na njima postoji napon, koji emo nazvati napon otvorene veze i obeleiti sa VOC , kao
na slici 3.10b. Meutim, ako se posle iskljuenja potroaa pristupni krajevi kratkospoje, onda
izmeu njih postoji struja kratkog spoja, koju emo obeleiti sa I SC , kao na slici 3.10c.
A
+
Kolo sa
izvorima i
otpornicima
A
+
Kolo sa
izvorima i
otpornicima
Rp
A
Kolo sa
izvorima i
otpornicima
VOC
ISC
VT = VOC , RT =
VOC
I SC
RT
+
Rp
VT
IN
Rp
RN
19
I N = I SC , RN =
VOC
I SC
Specijalni sluaj Tevenenove i Nortonove teoreme nastaje kada kolo iji se ekvivalent
trai sadri samo nezavisne izvore, odnosno ne sadri zavisne izvore. Tada se izraunavanje
ekvivalentne otpornosti RT ili RN moe uprostiti. Umesto potroaa na krajeve A i B prikljui se
naponski generator VT , nezavisni izvori u kolu se anuliraju kratkospajanjem nezavisnih
naponskih izvora i raskidanjem nezavisnih strujnih izvora, zatim se odredi struja kroz test
generator I T , i na kraju ekvivalentna otpornost RT = VT I T .
Isti postupak se moe sprovesti i prikljuivanjem strujnog test generatora, I T i
odreivanjem napona na njemu, VT . Odluka o tome koji postupak treba primeniti zavisi od toga
kolika uproenja donosi jedan ili drugi nain.
20
Kondenzator
i(t)
q(t)
q(t ) = Cv(t )
Diferenciranjem ove jednaine se dobija:
dq(t )
dv(t )
= i(t ) = C
dt
dt
21
v(t ) =
1
1 0
1
1
i
(
x
)
dx
=
i ( x)dx + i ( x)dx = v(t0 ) + i( x)dx
C
C
C t0
C t0
wc (t ) = p(t ) dt = v( x) C
dv( x)
1
dx = Cv 2 (t )
dx
2
C p = C1 + C2 + L + C N
Korienjem II Kirhofovog zakona, dobija se da reciprona vrednost ekvivalentne
kapacitivnost serijske veze kondenzatora predstavlja zbir recipronih vrednosti kapacitivnosti
serijski vezanih kondenzatora:
1
1
1
1
=
+
+L+
C p C1 C2
CN
4.2
Kalem
Kalem se sastoji od provodne ice koja je namotana oko jezgra od nemagnetnog ili
magnetnog materijala. Simbol kalema, zajedno sa referentnim smerovima za napon i struju
prikazan je na slici 4.2.
Relacija izmeu napona i struje kalema data je diferencijalnom jednainom:
v(t ) = L
di(t )
dt
22
+
v(t)
i(t)
L
Ako je struja kroz kalem konstantna, njen prvi izvod je nula, pa je napon na kalemu
takoe nula. Dakle, u stalnom jednosmernom reimu kalem se ponaa kao kratak spoj.
Postupajui na slian nain kao kod kondenzatora, integracijom prethodne jednaine se
dobija:
t
1
1
i(t ) = v( x)dx = i (t0 ) + v( x)dx
L
L t0
gde je i(t0 ) poetna struja kroz kalem.
Energija akumulirana u magnetskom polju kalema moe se odrediti iz snage koja se
predaje kalemu:
t
wL (t ) =
di( x)
1
i ( x) dx = Li 2 (t )
dx
2
1
1 1
1
= + +L+
Lp L1 L2
LN
Korienjem II Kirhofovog zakona, dobija se da ekvivalentna induktivnost serijske veze
kalemova predstavlja zbir vrednosti induktivnosti serijski vezanih kalemova:
Ls = L1 + L2 + L + LN
4.3
Kola prvog reda sadre izvore, otpornike i kondenzator (RC kola) ili kalem (RL kola) i
prikazana su na slici 4.3. Da bi posmatrali prelazni reim kod kola prvog reda, smatraemo da se
prekida, koji je bio otvoren, zatvara u trenutku t = 0 , ime se pobudni izvor vezuje u kolo.
Ponaanje RC kola za t > 0 odreeno je drugim Kirhofovim zakonom koji glasi:
23
1
i( x)dx + Ri(t ) = Vs
C
ijim se diferenciranjem po vremenu dobija:
i (t )
di(t )
+R
=0
C
dt
ili, posle sreivanja,
di(t )
1
+
i (t ) = 0
dt
RC
t=0
t=0
R
+
Vs
+
Vs
C
i(t)
L
i(t)
di(t )
+ Ri(t ) = Vs
dt
di(t ) R
V
+ i (t ) = s
dt
L
L
Poreenjem diferencijalnih jednaina za RC kolo i RL kolo se vidi da se oba kola mogu
opisati diferencijalnom jednainom oblika:
dx(t )
+ ax(t ) = f (t )
dt
Iz matematike je poznato da se reenje ovakve diferencijalne jednaine moe uvek
predstaviti u obliku:
x(t ) = x p (t ) + xc (t )
gde je x p (t ) prinudno reenje, koje predstavlja ma koje reenje diferencijalne jednaine:
dx p (t )
dt
+ ax p (t ) = f (t )
24
dxc (t )
+ axc (t ) = 0
dt
Iz jednaine koja daje prirodno reenje se vidi da reenje xc (t ) i njegov izvod dxc (t ) dt
moraju imati isti vremenski oblik, jer se inae ne bi mogli ponititi. Jedan mogui oblik za xc (t )
je eksponencijalna funkcija xc (t ) = Ke at . to se prinudnog reenja x p (t ) tie, ono se mora
sastojati od f (t ) i prvog izvoda df (t ) dt . Izuzetak od ovog pravila predstavlja sluaj
x(t ) = K1 + K 2e at = K1 + K 2e t /
Konstanta = 1 a naziva se vremenska konstanta kola. = RC za RC kolo, dok je
= L/R za RL kolo. Vremenska konstanta odreuje brzinu kojom se odvijaju promene napona ili
struja u kolu. Lako je pokazati da se za vreme t = posmatrana veliina x(t) promeni za 63.2%
od ukupne mogue promene, dok se za vreme t = 5 ista veliina promeni za 99.33%. Dakle,
posle pet vremenskih konstanti prelazni proces je praktino zavren. Ova analiza pokazuje da
velika vremenska konstanta znai spore promene veliina u kolu, a da mala vremenska konstanta
znai brze promene veliina u kolu. Za ilustraciju ove injenice, na slici 4.4 su prikazana reenja
dobijena za dve vrednosti vremenske konstante 1 = 1 i 2 = 0.2 , dok su ostali parametri isti:
K1 = 0 i K 2 = 1 .
0.8
xc
tau1
0.6
0.4
tau2
0.2
0.2
0.4
0.6
t
0.8
1.2
25
Neto sloeniji sluaj za analizu nastaje kada su kondenzator i kalem simultano prisutni u
kolu. Tada se dobijaju elektrina kola sainjena od izvora, otpornika, kondenzatora i kalema
(RLC kola), koja su predstavljena na slici 4.5.
+
is(t)
v(t)
L
C
vs(t)
+
vc(t0)
-
i(t)
Slika 4.5: Kola drugog reda (RLC kola).
26
Ako postoji poetna energija u kalemu i kondenzatoru, onda se za prvo RLC kolo moe
napisati jednaina po I Kirhofovom zakonu:
t
v(t )
1
dv(t )
+ iL (t0 ) + v( x)dx + C
= is (t )
R
L t0
dt
dok se za drugo RLC kolo moe napisati jednaina po II Kirhofovom zakonu:
t
Ri(t ) + vC (t0 ) +
1
di (t )
i( x)dx + L
= vs (t )
C t0
dt
1 dv(t )
1
1 dis (t )
d 2v(t )
+
+
v(t ) =
2
dt
RC dt
LC
C dt
odnosno,
d 2i(t ) R di(t )
1
1 dvs (t )
i (t ) =
+
+
2
dt
L dt
LC
L dt
Dakle, oba kola se mogu opisati diferencijalnom jednainom drugog reda sa konstantnim
koeficijentima:
d 2 x(t )
dx(t )
+ a1
+ a2 x(t ) = f (t )
2
dt
dt
ije je reenje:
x(t ) = x p (t ) + xc (t )
gde je x p (t ) prinudno reenje, a xc (t ) prirodno reenje.
Ako je pobudna funkcija konstanta, f (t ) = A , kao na slici 4.4, onda je prinudno
reenje x p (t ) reenje jednaine:
d 2 x p (t )
dt
+ a1
dx p (t )
dt
+ a2 x p (t ) = A
27
d 2 x(t )
dx(t )
+ 2
+ 02 x(t ) = 0
2
dt
dt
Smenom x(t ) = Ke st 0 , ova jednaina postaje algebarska jednaina:
s 2 Ke st + 2sKe st + 02 Ke st = 0
ili
s 2 + 2s + 02 = 0
Ova jednaina se naziva karakteristina jednaina, koeficijent se naziva koeficijent
priguenja, a dok se naziva 0 rezonantna uestanost. Reenja ove kvadratne jednaine su:
s1 , s2 = 2 02
i nazivaju se prirodne (sopstvene) uestanosti. Reenja homogene diferencijalne jednaine su:
x1 (t ) = K1e s1t ,
x2 (t ) = K 2e s2t
( 2 02 ) t
+ K 2e
( + 2 02 ) t
1.2
x -- >
0.8
0.6
0.4
Sl. 1
0.2
Sl. 2
Sl. 3
10
t -- >
12
14
16
18
20
29
Osnovni pojmovi
Posmatraemo prvo kola kod kojih pobudni izvori predstavljaju sinusoidalne funkcije
vremena. Analiziraemo ustaljeno, stacionarno ili ravnoteno stanje, koje nastaje posle
smirivanja prelaznih procesa u kolu posle primene sinusoidalne pobude, a kada su naponi i struje
u kolu takoe sinusoidalni, odonosno prostoperiodini. Posmatrajmo sinusnu funkciju:
x(t ) = X M sin t
koja je prikazana na slici 5.1. XM se naziva amplituda (maksimalna vrednost), se naziva kruna
ili ugaona uestanost, dok je t argument. Veliina x(t ) moe predstavljati napon v(t ) ili struju
i (t ) .
x(t)
XM
x(t)
XM
/2
3/2
T/4
-XM
T/2
3T/4
-XM
f =
1
T
30
Iz uslova periodinosti:
T = 2
sledi:
2
= 2f
T
x(t ) = X M sin(t + )
gde je fazni ugao ili poetna faza.
5.2
di(t )
+ Ri(t ) = VM cos t
dt
i(t ) = I M cos(t + )
Zamenom u prethodnu diferencijalnu jednainu i reavanjem po nepoznatima IM i ,
posle dueg izraunavanja se dobija:
IM =
VM
= arctg
R 2 + 2 L2
L
R
pa je:
i(t ) =
VM
R + L
2
2 2
cos(t arctg
L
)
R
e jt = cos t + j sin t
31
iji su realni i imaginarni deo kosinusna odnosno sinusna funkcija. Pretpostavimo da je pobudna
funkcija (fiziki neostvarljivi) kompleksni napon:
d
( I M e j ( t +) ) + RI M e j ( t +) = VM e jt
dt
jLI M e j ( t + ) + RI M e j ( t + ) = VM e jt
Sreivanjem ove jednaine se dobija:
RI M e j + jLI M e j = VM
to je algebarska jednaina sa kompleksnim koeficijentima, ije je reenje:
I M e j =
VM
=
R + jL
VM
R 2 + 2 L2
jarctg (
L
)
R
i(t ) = I M cos(t + ) =
cos t arctg( )
R
R + L
VM
2 2
x(t ) = X M cos(t + ) = Re X M e j ( t + ) = Re ( X M e j )e jt
]
32
d
(Ie jt ) + RIe jt = Ve jt
dt
jLI + RI = V
odnosno,
I=
R + jL
= I M =
VM
R 2 + 2 L2
arctg(
L
)
R
i(t ) =
cos t arctg( )
R
R 2 + 2 L2
VM
v(t ) = Ri(t )
33
VM e j ( t + v ) = RI M e j ( t + i )
ili, u fazorskom obliku:
V = RI
gde je V = VM e j v = VM v i I = I M e j i = I M i . Dakle, v = i , pa su kod otpornika struja i
napon u fazi.
U sluaju kalema, relacija izmeu napona i struje je diferencijalna jednaina:
v(t ) = L
di(t )
dt
V = jLI
o
i(t ) = C
dv(t )
dt
I = jCV
Poto je i = v + 90o , kod kondenzatora struja fazno prednjai naponu za 90o, ili napon
fazno kasni za strujom za 90o.
Poto fazori predstavljaju kompleksne brojeve, oni se mogu predstaviti i grafiki u
kompleksnoj ravni. Tako se dobija fazorski dijagram. Na osnovu fazorskog dijagrama moe se
utvrditi odnos amplituda dva fazora, ugao (fazna razlika) izmeu njih, kao i njihov relativni
meusobni odnos. Na slici 5.2 su prikazani odnosi izmeu napona i struje u vremenskoj i
fazorskoj predstavi za sva tri osnovna pasivna elektrina elementa.
5.4
34
strujama, kada se koristi fazorska predstava, naponi i struje postaju kompleksne veliine. Ako se
formira kolinik fazora napona na nekom elementu i fazora struje kroz isti element:
Z=
V
I
v(t), i(t)
+
Im
i(t)
V=RI
v=i
Re
v(t)
v(t), i(t)
i(t)
Im
V
v=i+90o
I
+
V=jLI
90o
i
Re
i(t)
v(t), i(t)
I=jCV
v(t)
Im
I
+
V
i=v+90o
C
V
t
90o
v
Re
Z=
VM v VM
=
(v i ) = Z M z
I M i I M
dok se u pravouglom koordinatnom sistemu moe predstaviti preko svog realnog i imaginarnog
dela:
35
Z( j) = R() + jX ()
Realni deo impedanse R() se naziva rezistivna komponenta ili rezistansa, dok se
imaginarni deo impedanse X () naziva reaktivna komponenta ili reaktansa. Primetimo da
impedansa nije fazor, iako je frekvencijski zavisna kompleksna veliina. Uslov da neka
kompleksna veliina predstavlja fazor je da u vremenskom domenu odgovara nekom
sinusoidalnom signalu. Dakle, pojam impedanse nema nikakvo znaenje u vremenskom domenu.
Poreenjem dve prethodne jednaine lako je utvrditi veze izmeu dva oblika
predstavljanja impedanse. Tako je:
X
R
Z = R2 + X 2 ,
z = arctg
R = Z cos z ,
X = Z sin z
odnosno,
Y=
1 I
=
Z V
Y=
I M i I M
=
(i v ) = YM y
VM v VM
Y( j) = G() + jB()
Realni deo admitanse G () se naziva konduktansa, dok se imaginarni deo admitanse
naziva susceptansa.
Na osnovu prethodnih jednaina lako je uspostaviti veze izmeu komponenata impedanse
i reaktanse. Polazei od jednaine:
G + jB =
1
R jX
= 2
R + jX R + X 2
lako se dobija:
36
G=
R
,
R + X2
2
B=
X
R + X2
X=
B
G + B2
R=
G
,
G + B2
2
Element
Otpornik (R)
Kalem (L)
Kondenzator (C)
5.5
Admitansa (Y)
YR = G = 1 R
YL = 1 jL = j L
YC = jC
P=
=
=
1
VM cos(t + v )I M cos(t + i )dt
T 0
VM I M
2T
[cos(2t +
+ i ) + cos( v i )]dt
VM I M
V I
cos( v i ) = M M cos
2
2
P=
VM I M
2
odnosno jednaka je polovini proizvoda amplituda struje i napona. S obzirom da je kod otpornika
V = RI , poslednji izraz se moe napisati i kao:
37
RI M2 VM2
=
2
2R
P=
Zamislimo sada da kroz isti otpornik tee neka jednosmerna struja I i da je tada napon na
njemu V koji na otporniku razvijaju istu snagu kao u sluaju sinusoidalne pobude. Takva
vrednost struje naziva efektivna vrednost struje, a napona efektivna vrednost napona. Poto je u
jednosmernom reimu Vef = RI ef , onda je:
P = Vef I ef = RI =
2
ef
Vef2
R
Vef =
VM
I ef =
IM
odnosno, efektivna vrednost napona na otporniku ili struje kroz otpornik dobija se deljenjem
amplitude napona ili struje sa kvadratnim korenom iz 2.
5.6
i (t ) = 0
j =1
gde je i j (t ) struja j-te grane koja ulazi u vor, dok je N broj grana koje ulaze u vor. U sluaju
sinusoidalne pobude, struje u kolu su takoe sinusoidalne i imaju istu uestanost. Dakle,
prethodna jednaina dobija oblik:
N
I
j =1
Mj
cos(t + j ) = 0
odakle se transformacijom sinusoidalnih veliina u fazore dobija prvi Kirhofov zakon za kola sa
naizmeninim strujama u fazorskom obliku:
N
I
j =1
=0
gde je I j fazor struje j-te grane koja ulazi u vor, dok je N broj grana koje ulaze u vor. Dakle, u
frekvencijskom (fazorskom) domenu prvi Kirhofov zakon glasi: Suma fazora struja koje utiu u
ma koji vor kola jednaka je nuli.
38
v (t ) = 0
j =1
V
j =1
=0
gde je V j fazor napona na j-toj grani petlje koja ukupno ima N grana. Dakle, u frekvencijskom
(fazorskom) domenu drugi Kirhofov glasi: Suma fazora napona u bilo kojoj petlji kola jednaka
je nuli.
5.7
Primenom prvog i drugog Kirhofovog zakona, neka kola se mogu uprostiti to smanjuje
broj jednaina kojima se ona opisuju i olakava njihovo reavanje. U narednom izlaganju bie
ukratko opisane neke takve transformacije:
5.7.1
Ako se N impedansi tako povee tako da se u svakom voru stiu samo po dve
impedanse (osim kod prvog i poslednjeg vora), takva veza se naziva serijska ili redna veza
impedansi i prikazana je na slici 5.3a.
...
Is
+
Z1
Z2
ZN
Is
+
V
Zs
Z s = Z1 + Z 2 + L + Z N
odnosno, ekvivalentna impedansa serijski vezanih impedansi jednaka je zbiru pojedinanih
impedansi.
39
Posmatrajmo dve serijski vezane impedanse koje formiraju razdelnik napona, kao na slici
5.4.
I
Z1
VZ1
-
V
Z2
VZ2
-
Poto kroz oba impedanse protie ista struja, naponi na impedansama su:
VZ1 =
Z2
Z1
V, VZ 2 =
V
Z1 + Z 2
Z1 + Z 2
Ako se N impedansi tako povee da sve imaju zajednike prikljuke, takva veza se naziva
paralelna veza impedansi i prikazana je na slici 5.5a.
Ip
Ip
...
V
Z1
Z2
V
ZN
Zp
40
Posmatrajmo sada dva paralelno vezane impedanse koje formiraju razdelnik struje, kao
na slici 5.6. Poto je napon na obe impedanse isti, struje kroz paralelno vezane impedanse su:
I Z1 =
Z2
Z1
I, I Z 2 =
I
Z1 + Z 2
Z1 + Z 2
IZ1
I
IZ2
Z1
Z2
5.7.3
Z1
ZA
Z2
ZC
Z3
C
ZB
Da bi ova dva kola bila ekvivalentna, impedansa izmeu ma koje dve take u oba kola,
kada se trea taka ostavi nepovezana, mora biti ista. Korienjem pravila za paralelno i serijsko
vezivanje otpornika, sa slike 5.7 se dobijaju relacije ekvivalencije:
ZA =
Z1 Z 2
Z1 + Z 2 + Z 3
ZB =
Z 2 Z3
Z1 + Z 2 + Z 3
ZC =
Z1 Z 3
Z1 + Z 2 + Z 3
41
odnosno:
5.7.4
Z1 =
Z AZ B + Z AZC + Z B ZC
ZB
Z2 =
Z AZ B + Z AZC + Z B ZC
ZC
Z3 =
Z AZ B + Z AZC + Z B ZC
ZA
Posmatrajmo kola prikazana na slici 5.8 gde su prikazani realni naponski izvor, koji ima
konanu unutranju impedansu Zv, i realni strujni izvor, koji ima konanu unutranju admitansu
Yi = 1 Z i .
Zv
Ip
Ip
+
V
Zp
Vp
Vp
Zi
Zp
-
Ip =
Zi
1
I
V=
Zi + Z p
Zv + Z p
V = Z i I, Z v = Z i
Dakle, ako u kolu imamo strujni izvor struje I i njemu paralelno vezanu impedansu Z,
onda se ova kombinacija moe zameniti ekvivalentnim naponskim izvorom napona V = RI i
serijski vezanom impedansom Z. Takoe vai i obrnuto: ako u kolu imamo naponski izvor
napona V sa serijski vezanom impedansom Z, onda se ova kombinacija moe zameniti
ekvivalentnim strujnim izvorom struje I = V Z i njemu paralelno vezanom impedansom Z.
Ostali parametri kola u kome se nalaze nezavisni izvori ostaju nepromenjeni.
42
5.8
Kao i kod analize jednosmernog reima, i kod kola sa naimeninim strujama moe se
primeniti sistem jednaina napona vorova za reavanje kola. U sluaju kola sa N vorova, broj
linearnih jednaina u sistemu je N-1. U sluaju kola sa N vorova, broj nepoznatih veliina
(napona) u sistemu N-1, tj. isti je kao broj jednaina. Sistem jednaina napona vorova
prestavlja sistem linearnih jednaina sa kompleksnim koeficijentima i izgleda ovako:
Y11V1 + Y12 V2 + L + Y1N 1VN 1 = I1
Y21V1 + Y22 V2 + L + Y2 N 1VN 1 = I 2
M
YN 11V1 + YN 12 V2 + L + YN 1N 1VN 1 = I N 1
Elementi matrice sistema van glavne dijagonale, Ymn gde je m n , predstavljaju zbir
admitansi svih grana izmeu vorova m i n i uvek imaju negativni predznak. Dijagonalni
elementi, Ykk , predstavljaju zbir provodnosti svih grana koje se stiu u vor k i uvek imaju
pozitivni predznak. Struje sa desne strane jednaina, I k , predstavljaju struje izvora koje utiu u
odgovarajui vor k. Ovaj sistem jednaina se moe i direktno napisati samo na osnovu
posmatranja kola.
5.9
A
+
Zp
Kolo sa
izvorima i
impedansama
VOC
A
Kolo sa
izvorima i
impedansama
ISC
Posmatrajmo kolo na sl. 5.9a. Ako se potroa iskljui iz kola, pristupni krajevi ostaju
otvoreni i na njima postoji napon koji emo nazvati napon otvorene veze i obeleiti sa VOC , kao
na slici 5.9b. Meutim, ako se posle iskljuenja potroaa pristupni krajevi kratkospoje, onda
izmeu njih postoji struja kratkog spoja, koju emo obeleiti sa I SC , kao na slici 5.9c.
Za izvoenje Tevenenove teoreme posmatrajmo kolo na sl. 5.10a, u kome je kompletno
kolo sa izvorima i impedansama (bez potroaa) zamenjeno ekvivalentnim naponskim izvorom
VT i serijski vezanim impedansom Z T . Poreenjem kola sa slike 5.9 i slike 5.10a, lako se vidi
da su struja kroz potroa i napon na potroau isti ako je:
43
VT = VOC ,
ZT =
VOC
I SC
ZT
+
Zp
VT
IN
Zp
ZN
B
Slika 5.10: Tevenenova i Nortonova teorema.
I N = I SC , Z N =
VOC
I SC
Posmatrajmo kolo na slici 5.11 kod koga je izmeu vorova A i B prikljuen pobudni
izvor koji moe biti strujni ili naponski. U oba sluaja napon na pristupu obeleimo sa V1 a
struju koja utie u kolo sa I 1 . Ovakvo kolo se naziva kolo sa jednim pristupom.
Ako je pobudni izvor strujni generator, onda ulazni napon predstavlja odziv kola na
primenjenu pobudu. Kolinik fazora odziva i pobude:
44
Zu =
V1
I1
I1
Kolo
V1
B
Slika 5.11: Kolo sa jednim pristupom.
Ako je pobudni izvor naponski generator, onda ulazna struja predstavlja odziv kola na
primenjenu pobudu. Kolinik fazora odziva i pobude:
Yu =
I1
V1
C
+
I1
Kolo
V1
V2
I2
Z2
Ako je pobudni izvor strujni generator, onda se za kolo na slici 5.12 mogu definisati tri
odnosa:
Zu =
V1
I1
Z12 =
V2
I1
45
I2
I1
I1
V1
Y12 =
I2
V1
V2
V1
f (t ) = f (t + nT ), n = 1, 2 , 3, K
gde je T perioda signala. Primeri ovakvih signala su povorke pravougaonih ili trougaonih signala
koji se esto sreu u elektronskim sistemima, a koje su prikazane na slici 5.13.
f(t)
f(t)
A
t
T
2T
t
T
2T
46
f (t ) = a0 + a n cos(n0 t + n )
n =1
f (t ) = a0 +
c n e jn0t =
n =
n0
n =
n =1
f (t )e
t1
jk0t
dt =
t1 +T
t1
t +T
c n e jn0t e jk0t dt = c n e j ( n k ) 0t dt =
n =
n =
t1
Poto je:
t1 +T
0
j ( n k ) 0t
e
dt
=
t
T
1
nk
n=k
konano se dobija:
cn =
1
T
t1 +T
f (t )e
jn0t
dt
t1
Neka se sada takav periodini signal primeni kao pobuda nekog linearnog elektrinog
kola. Ako je recimo pobudni signal napon, onda se primenom razvoja u Furijeov red pobudni
signal se moe predstaviti u vidu zbira napona:
v(t ) = v0 + v1 (t ) + v2 (t ) + L
to se moe ilustrovati slikom 5.14.
47
v0
+
v1(t)
Kolo
+
vk(t)
U kolu na slici 5.14 svaki naponski generator ima svoju amplitudu i uestanost.
Primenom fazorske analize moe se odrediti odziv kola na svaku komponentu pobudnog signala
u frekvencijskom domenu i prevesti u vremenski domen. Dalje, poto je kolo linearno moe se
primeniti princip superpozicije i ukupni odziv kola dobiti sumiranjem doprinosa svih
komponenata pobudnog signala. Na taj nain se dobija ukupni odziv kola u ustaljenom
sloenoperiodinom reimu.
48
dok je za drugi pristup bolje iskoristiti relaciju izmeu elektrinog polja i napona
E=
V
l
gde je V napon na krajevima provodnika a l njegova duina, kao i definiciju gustine struje:
J=
I
S
El = RJS
odnosno:
E=
RJS
= J
l
R=
l
S
49
ija je jedinica S m . Koristei specifinu provodnost, relacija izmeu elektrinog polja i gustine
struje se moe napisati kao:
J = E
Specifina otpornost (provodnost) je karakteristika materijala. Dobri provodnici imaju
malu specifinu otpornost. Sledea slika prikazuje specifinu provodnost raznih elektrotehnikih
materijala u logaritamskoj razmeri:
6
4
Bakar
Grafit
2
0
-2
-4
Silicijum
-6
-8
-10
Guma
-12
Staklo
-14
Teflon
6.2
50
nepopunjen
nepopunjen
nepopunjen
zabranjen
zabranjen
nepopunjen
popunjen
popunjen
zabranjen
popunjen
Metali
Izolatori
Poluprovodnici
6.3
Si
Si
Si
Si
Si
Si
Si
Si
Si
Si
Si
ni2 = BT 3e EG
kT
gde je B konstanta koja zavisi od materijala i za silicijum iznosi 5.4 1031 , EG = 1.12 eV je
parametar koji se naziva energetski procep i predstavlja minimalnu energiju za raskidanje
kovalentne veze, dok je k = 8.62 10 5 eV/ o K Bolcmanova konstanta. Sopstvene koncentracije
elektrona i upljina na sobnoj temperaturi T = 300o K = 27 o C su ni = pi = 1.5 1016 nosilaca m3 i
veoma su male u odnosu na gustinu atoma u kristalu silicijuma 5 10 28 atoma m 3 . Dakle, kod
istog silicijuma svaki bilioniti atom u kristalu daje jedan par slobodnih nosilaca. Zbog toga je
ist silicijum veoma slab provodnik.
Ako se na krajeve silicijumskog kristala prikljui napon V kao na slici:
Je
Jp
V
onda dolazi do usmerenog kretanja slobodnih nosilaca kroz poluprovodnik. Iako se elektroni i
upljine pod dejstvom elektrinog polja kreu u suprotnim smerovima, poto su oni nosioci
suprotnog naelektrisanja, struje elektrona i upljina se sabiraju. Dakle, gustina struje kroz
poluprovodnik data je izrazom:
J = e( n ni + p pi ) E = E
gde je e = 1.5 1019 C - naelektrisanje elektrona, n = 0.135 m 2 Vs je pokretljivost elektrona, a
52
silicijum se naziva n-tip silicijuma, jer ima vie slobodnih nosilaca negativnog naelektrisanja
(elektrona) nego upljina. Tipina koncentracija primesa je mala i iznosi oko 1023 atoma m3 , ali
je za 6 do 7 redova veliine vea od sopstvene koncentracije nosilaca. Dakle, broj slobodnih
elektrona u n-tipu silicijuma je skoro iskljuivo odreen koncentracijom donorskih primesa
nn 0 = N D , gde je N D koncentracija donorskih primesa.
Broj upljina u n-tipu silicijuma je manji nego kod istog silicijuma na istoj temperaturi,
jer je poveana verovatnoa rekombinacije. Poto je proizvod sopstvenih koncentracija
konstantan na konstantnoj temperaturi, onda iz relacije:
nn 0 pn 0 = ni2 = pi2
sledi
pn 0 =
Si
Si
Si
Si
Si
Slobodni
elektron
ni2
n2
= i
nn 0 N D
Si
Si
Si
Si
Si
Si
Ako se silicijumu doda mala koliina primesa od materijala koji ima tri valentna
elektrona (bor, indijum, ili drugi elementi 3. grupe), pojavie se viak upljina, koji takoe
poveava provodnost silicijuma. Takve primese se nazivaju akceptorske primese jer privlae
(primaju) slobodne elektrone, a tako dopirani silicijum se naziva p-tip silicijuma, jer ima vie
slobodnih nosilaca pozitivnog naelektrisanja (upljina) nego elektrona.
Si
Si
Si
Si
Si
Nedostajuci
elektron
Si
Si
Si
Si
Si
Si
53
Donorski
nivoi
Provodni
opseg
Provodni
opseg
zabranjen
zabranjen
Valentni
opseg
Valentni
opseg
n-tip
p-tip
Akceptorski
nivoi
e n n = e n N d
=
e p p = e p N a
za n tip silicijuma
za p tip silicijuma
Iako je koncentracija primesa veoma mala u odnosu na ukupni broj atoma, ona je ipak
znatno vea od koncentracije slobodnih nosilaca kod istog poluprovodnika. Provodnost je
linearna funkcija koncentracije unesenih primesa. Kod materijala n-tipa veinski (glavni) nosioci
su elektroni, a manjinski (sporedni) nosioci su upljine. Kod materijala p-tipa veinski (glavni)
nosioci su upljine, a manjinski (sporedni) nosioci su elektroni.
54
7. pn spoj
Ako se napravi bliski kontakt (spoj) materijala n-tipa i materijala p-tipa dobija se tzv. pn
spoj ili dioda. U praksi su oba tipa materijala delovi istog kristala silicijuma, iji su delovi
dopirani razliitim primesama.
Pored toga to pn spoj predstavlja diodu, on je i osnovni element sloenijih elektronskih
elemenata, kao to je to bipolarni tranzistor, a ima i znaajnu ulogu u radu MOS tranzistora.
7.1
Nepolarisani pn spoj
+
+
Nepokretni
donorski jon
p-tip
-
+
-
+
+
Slobodna
upljina
Nepokretni
akceptorski jon
Slobodni
elektron
Ako se formira kontakt materijala p i n tipa, odnosno pn spoj, onda dolazi do prelaza
slobodnih veinskih nosilaca preko spoja u drugu oblast i do njihove rekombinacije. U blizini
spoja ostaju samo nepokretni naelektrisani atomi. Ta oblast se naziva osiromaena oblast ili
oblast prostornog tovara jer u njoj nema slobodnih nosilaca elektriciteta.
Nepokretna naelektrisanja formiraju elektrino polje u oblasti prostornog tovara. To
elektrino polje se suprotstavlja daljem kretanju nosilaca preko spoja. Na spoju se pojavljuje
mala razlika napona, koja se naziva potencijalna barijera. Veliina potencijalne barijere zavisi
od poluprovodnikog materijala i nivoa dopiranja primesama. Kod silicijuma potencijalna
barijera je u granicama od 0.6 V do 0.8 V a kod germanijuma svega 0.2 V. Veliina potencijalne
barijere se ne moe izmeriti merenjem napona izmeu anode i katode, jer postoje i kontaktni
potencijali na spojevima metal-poluprovodnik kod prikljuaka diode.
Dakle, moemo smatrati da kroz nepolarisani pn spoj protiu etiri razliite struje.
Difuzione struje veinskih nosilaca, elektrona i upljina, potiu od razliitih koncentracija
nosilaca sa obe strane pn spoja i ine difuzionu struju I D . Usled elektrinog polja takodje
postoje dve komponente struje manjinskih nosilaca, struja elektrona i struja upljina, koje ine
struju usled elektrinog polja I S . U ravnotenom stanju, kada pn spoj nije vezan u elektrino
kolo, ukupna struja kroz pn spoj mora biti jednaka nuli pa su difuzione struje uravnoteene
strujama usled elektrinog polja, tj. I D = I S . Takvo ravnoteno stanje se naziva ekvilibrijum.
55
Metalni kontakti
ID
Anoda
Katoda
p-tip
n-tip
IE
Anoda
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Id
Osiromaena oblast
Katoda
I = I D I E = Ke e (V0 V ) kT Ke eV0
kT
= I S (e eV kT 1) = I S (eV VT 1) I S eV VT
56
gde je K konstanta koja zavisi od geometrijskih dimenzija pn spoja, V primenjeni napon na spoj,
V0 napon potencijalne barijere, k Bolcmanova konstanta, a T apsolutna temperatura u oK. Struja
I S se naziva struja zasienja pn spoja i direktno je proporcionalna povrini pn spoja. Kod
silicijuma ona iznosi oko 10-15 A, dok je kod germanijuma oko 10-6 A na sobnoj temperaturi.
Napon VT = kT e se naziva temperaturni napon i na sobnoj temperaturi iznosi priblino 25 mV.
ID
Anoda
Katoda
p-tip
n-tip
IE
Anoda
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Katoda
7.3
Ako na pn spoj poveemo naponski izvor sa pozitivnim polom vezanim na n oblast kao
na slici 7.4, dolazi do poveanja potencijalne barijere na spoju, proirenja oblasti prostornog
tovara i oteanog kretanja veinskih nosilaca preko spoja. Struje manjinskih nosilaca ostaju
skoro nepromenjene i ona predstavljaju struju kroz spoj.
ID
Anoda
Katoda
p-tip
n-tip
IE
Anoda
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Katoda
V +
I = I D I E I S
Iako teorijski model pokazuje da je struja inverzno polarisanog pn spoja jednaka struji
zasienja, eksperimentalno se dobijaju vee vrednosti za struju inverzno polarisanog pn spoja.
Razlog za to su povrinski efekti koji izazivaju tzv. struju curenja koja moe biti i milion puta
vea od struje zasienja.
7.4
Ako se na spoj primeni veliki inverzni napon, dolazi do formiranja jakog elektrinog
polja u oblasti prostornog tovara i do naglog porasta struje inverzno polarisanog spoja. Ta pojava
se naziva proboj, a napon pri kome dolazi do proboja se naziva napon proboja.
Postoje dve vrste mehanizma proboja. Ako je napon proboja ispod 5 V, takav proboj se
naziva Zenerov proboj, a ako je vei od 7 V, onda je u pitanju lavinski proboj. Ako je napon
proboja izmeu 5 V i 7 V, onda su zastupljena oba mehanizma proboja.
Veliina napona proboja uglavnom zavisi od koncentracije primesa.
Zenerov proboj ima znaajnu praktinu primenu. Zbog vrlo nagle promene struje, napon
na Zener diodi u oblasti proboja je praktino konstantan. Zener diode se koriste u stabilizatorima
napona i naponskim referentnim izvorima.
7.5
Modeli diode
7.5.1
Karakteristika diode
Kao to je objanjeno u prethodnom izlaganju, struja diode pri direktnoj ili inverznoj
polarizaciji se moe opisati relacijom
I = I S (eV VT 1)
koja se naziva strujno-naponska karakteristika diode i grafiki je predstavljena na slici 7.5.
ID (mA)
VD (V)
0
-2
-1.5
-1
-0.5
0.5
Idealna dioda
Idealna dioda predstavlja najjednostavniji model diode. Ako je dioda direktno polarisana,
uzima se da je napon na njoj nula. Ako je dioda inverzno polarisana uzima se da je struja kroz
nju nula. Dakle, direktno polarisana dioda priblino odgovara kratkom spoju, dok inverzno
polarisana dioda predstavlja otvorenu vezu. To je grafiki predstavljeno na slici 7.6.
ID (mA)
VD (V)
7.5.3
VD0
rD
Vd (V)
0
VD0
Slika 7.7: (a) Izlomljeno linearna aproksimacija karakteristike diode, (b) Elektrini model.
59
7.5.4
VD
Vd (V)
0
VD
Slika 7.8: (a) Aproksimacija karakteristike diode sa konstantnim naponom, (b) Elektrini model.
7.5.5
vD = VD + vd , gde je vd << VT
Poto je varijacija napona na diodi mala, za struju diode se moe pisati:
VT
= I D e vd
VT
vd
I
1
) = I D + D v d = I D + v d = I D + id
VT
VT
rd
id =
1
vd
rd
gde se rd naziva otpornost diode za male signale. Reciprona vrednost otpornosti diode za male
signale predstavlja nagib tangente karakteristike diode u taki koja je odreena fiksnim delovima
napona i struje diode.
Dakle, za male signale dioda se moe modelovati otpornikom, ija je vrednost jednaka
otpornosti diode za male signale rd .
60
7.6
R
iD
+
vD
V
Slika 7.9: Elementarno kolo sa diodom.
Kako odrediti struju i napon na diodi kada su vrednosti napona baterije V i otpornika R
poznate? Dioda je direktno polarisana i kroz nju tee znaajna struja. Mogu se napisati dve
jednaine. Jedna od njih je nelinearna jednaina diode:
I D = I S eVD VT
dok je druga jednaina po drugom Kirhofovom zakonu linearna:
V RI D VD = 0
Iz druge jednaine se dobija jednaina prave u sistemu ( I D , VD ):
ID =
1
1
VD + V
R
R
V/R
Q(IDQ,VDQ)
0
VD (V)
V
Drugi nain odreivanja radne take je da se rei sistem od jedne linearne i jedne
nelinearne jednaine nekim metodom reavanja nelinearnih jednaina iz numerike analize.
Najee se reavanje nelinearne jednaine, ili sistema nelinearnih jednaina, svodi na iterativno
reavanje sistema linearnih jednaina. Ovaj metod reavanja nelinearnih kola se koristi u
raunarskim programima za analizu kola, kao to je, na primer, poznati program SPICE.
7.7
62
8. Bipolarni tranzistor
8.1
Emitor
n-tip
p-tip
n-tip
Kolektor
Baza
C
B
Emitor-baza
Direktna polarizacija
Direktna polarizacija
Inverzna polarizacija
Kolektor-baza
Inverzna polarizacija
Direktna polarizacija
Inverzna polarizacija
Namena
Pojaavai
Prekidai
Prekidai
Iako postoji jo jedna kombinacija za polarizaciju spojeva, ona se u praksi vrlo retko
koristi i zbog toga nije navedena u tabeli. Aktivni reim se koristi u pojaavakim kolima, koja
se prouavaju u analognoj elektronici. Reimi zasienja i zakoenja se koriste u elektronskim
prekidaima i prouavaju se u impulsnoj i digitalnoj elektronici.
63
8.2
iEe
iE
iCe
iC
iBr
iEp
+
VBE
iCB0
iB
+
VCB
I E = I Ee + I Ep I Ee ,
jer je I Ep << I Ee
Elektroni koji su iz emitora preli u bazu u njoj predstavljaju manjinske nosioce. Pre
uspostavljanja direktne polarizacije emitorskog spoja i ubacivanja elektrona, ravnotena
koncentracija elektrona u bazi je bila veoma mala. Ubaeni elektroni znatno poveavaju
koncentraciju elektrona u bazi naroito u blizini emitorskog spoja. S druge strane, kolektorski
spoj je inverzno polarisan pa elektrino polje izaziva kretanje manjinskih nosilaca preko spoja.
Zbog toga je oko kolektorskog spoja koncentracija manjinskih nosilaca (elektrona u bazi i
upljina u kolektoru) izuzetno mala. Dakle, koncentracija elektrona u bazi opada sa velike
vrednosti oko emitorskog spoja na malu vrednost oko kolektorskog spoja. Poto je baza veoma
uska, moe se opravdano smatrati da je koncentacija elektrona opada po linearnom zakonu. Kao
posledica neuniformne koncentracije, elektroni u bazi se kreu difuzijom od emitorskog ka
kolektorskom spoju. S obzirom da u bazi postoje i upljine, izvestan broj elektrona se na svom
putu od emitorskog ka kolektorskom spoju rekombinuje i ne stigne do kolektora. S obzirom na
malu irinu baze, nroj rekombinovanih elektrona je mali.
Na inverzno polarisanom kolektorskom spoju postoje dve komponente struje manjinskih
nosilaca usled elektrinog polja:
1. Struja elektrona od baze ka kolektoru I Ce
2. Struja upljina od kolektora ka bazi I CB0
koje u zbiru daju struju kolektora:
64
I C = I Ce + I CB 0 I Ce , jer je I CB 0 << I Ce
Struja baze se sastoji od tri komponente:
1. Struja upljina od baze ka emitoru I Ep
2. Struja upljina od kolektora ka bazi I CB0
3. Struja usled rekombinacije elektrona u bazi I Br
tako da je:
I B = I Br + I Bs I CB 0
Odnos struje elektrona koji prelaze u kolektor i struje emitora obeleava se sa i naziva
koeeficijent strujnog pojaanja od emitora do kolektora:
I Ce I C I CB 0 I C
=
IE
IE
IE
IC =
1
IB +
I CB 0 = I B + ( + 1) I CB 0 I B
1
1
65
B
+
vBE
iB
C
iC
ICS/
iB
B
+
iB
C
iE
vBE
iC
ICS/
iE
E
iE
Slika 8.4: Modeli npn tranzistora za velike signale u aktivnom reimu rada.
8.2.2
vbe
I
1
) = I B + B vbe = I B + vbe = I B + ib
VT
VT
r
odnosno, ona se sastoji od fiksne i promenljive komponente. Fiksna komponenta ulaznog napona
odreuje fiksnu komponentu struje baze, tj. odreuje mirnu radnu taku. Promenljiva
komponenta ulaznog napona odreuje promene struje baze oko radne take. Parametar
r = VT I B oigledno zavisi od radne take tranzistora.
Na slian nain se za struju kolektora dobija:
vbe
I
) = I C + C vbe = I C + g m vbe = I C + ic
VT
VT
tj. i ona se sastoji od fiksne i promenljive komponente. Fiksna komponenta ulaznog napona
odreuje fiksnu komponentu kolektorske struje, a promenljiva komponenta ulaznog napona
odreuje promene kolektorske struje oko radne take. Parametar g m = I C VT naziva se
transkonduktansa tranzistora. Oigledno, postoji veza:
gm =
I C I B 1
=
= =
VT
VT
r re
66
B
+
C
ic
ib
vbe
B
+
ic=gmvbe vbe
ie
C
ic
ib
ic=ib
ie
Polarizacija tranzistora
67
VBB RB I B VBE = 0
odakle je:
IB =
VBB VBE
RB
VI + RC I C VCC = 0
odnosno:
I C = I B =
VBB VBE
RB
VBB VBE
RB
RC
iB
VBB
RB
+
vI
iC
+ V
CC
IC =
VCE VCC
+
RC
RC
U praksi se izbegava napajanje sa dve baterije, pa je potrebno i bazno kolo napajati iz iste
baterije kao i kolektor. To se lako moe izvesti sledeim kolom:
RB1
RB2
iB
iC
RC
+
vI
+
VCC
Primenom Tevenenove teoreme na ulazno kolo koje se sastoji od baterije VCC i otpornika
VBB = VCC
RB 2
,
RB1 + RB 2
RB =
RB1 RB 2
RB1 + RB 2
RB1
Rs1 C
vs
+
vi
RB2
vbe =
r
vs
Rs + r
69
Rs
vs
iu
ii
+
+
Ru
vbe
+
gmvbe
vi
RC
Ri
pa je naponsko pojaanje:
Av =
vi g m vbe RC
r
RC
=
= g m RC
=
vs
vs
Rs + r
Rs + r
Av RC Rs jako zavisi od , to nije dobro jer ovaj parametar moe mnogo da varira od
primerka do primerka istog tipa tranzistora. S druge strane, ako je Rs << r , naponsko pojaanje
Ai =
ii
=
iu
r
vu
Rs + r
= g m r =
vu
Rs + r
gm
Ru = r
dok je izlazna otpornost:
Ri = RC
Dakle, pojaava sa zajednikim emitorom moe imati veliko naponsko i strujno
pojaanje, ulazna otpornost mu nije velika, dok je izlazna otpornost odreena vrednou
otpornika u kolu kolektora i obino ima veliku vrednost. Naponsko pojaanje je negativno to
znai da u sluaju naizmeninog pobudnog napona pojaava sa zajednikim emitorom unosi
faznu razliku od 180o izmeu ulaznog i izlaznog signala, odnosno obre fazu.
8.5.2
70
VCC
RB1
Rs1
vs
RB2
+
vi
RE
Ekvivalentno kolo pojaavaa sa zajednikim kolektorom dobija se na isti nain kao kod
pojaavaa sa zajednikim emitorom i prikazano je na slici 8.11.
Rs
iu
+
vs
iu
vbe
ii
+
Ru
RE
Ri
Rp
vi
Av =
r + ( + 1)( RE || R p )
( + 1)( RE || R p )
( + 1)( RE || R p )
vi vb vi
=
=
=
vs vs vb Rs + r + ( + 1)( RE || R p ) r + ( + 1)( RE || R p ) Rs + r + ( + 1)( RE || R p )
Av 1
Za strujno pojaanje se dobija:
Ai =
ii ( + 1) RE
=
+1
iu
RE + R p
jer je R p << RE . Dakle, strujno pojaanje pojaavaa sa zajednikim kolektorom je vrlo veliko.
71
Ru = r + ( + 1)( RE || R p )
koja ima veliku vrednost, dok je izlazna otpornost
r + Rs
Ri = RE ||
= RE
+1
R
R
|| re + s re + s
+ 1
+1
Kod pojaavaa sa zajednikom (uzemljenom) bazom, koji je prikazan na slici 8.12, baza
je vezana na konstantan napon iz razdelnika napona, odnosno vezana je na masu za promenljivi
signal. Pobuda je prikljuena izmeu emitora i baze (mase), a izlazni napon se uzima izmeu
kolektora i baze (mase).
VCC
RC
RB1
+
C
RB2
Rs
vi
vs
RE
Ekvivalentno kolo pojaavaa sa zajednikom bazom dobija se na isti nain kao kod
pojaavaa sa zajednikim emitorom i prikazano je na slici 8.13.
Rs
vs
iu
gmvbe
ii
+
+
Ru
RE
vbe
+
vi
RC
Ri
72
Av =
vi
g m r RC
=
vs r + ( g m r + 1) Rs
koje je vrlo stabilno, jer je skoro nezavisno od . Ako je r << ( g m r + 1) Rs , naponsko pojaanje
je priblino jednako
Av
RC
Rs
Av g m RC
Strujno pojaanje pojaavaa sa zajednikom bazom je:
Ai =
ii
=
= 1
iu + 1
RE || r
re
+1
Ri = RC
Dakle, pojaava sa zajednikom bazom ima veliko naponsko i jedinino strujno
pojaanje, ulazna otpornost mu je vrlo mala, dok je izlazna otpornost odreena vrednou
otpornika u kolu kolektora i obino ima veliku vrednost. Naponsko pojaanje je pozitivno,
odnosno, pojaava sa zajednikom bazom ne obre fazu.
73
Uproena struktura NMOS tranzistora je prikazana na slici 9.1, gde je na levoj strani
prkazan popreni presek kroz NMOS tranzistor, a na desnoj strani pogled odozgo na isti
tranzistor. Kao to se vidi, NMOS tranzistor se realizuje na podlozi (supstratu) p tipa, u kojoj su
postupkom difuzije napravljena dva jako dopirana n+ regiona, koji se nazivaju sors (source) i
drejn (drain). Povrina izmeu sorsa i drejna je prekrivena tankim slojem (20-100 nm) silicijum
dioksida (SiO2), preko koga je nanesen sloj metala, koji ini treu, kontrolnu elektrodu, koja se
naziva gejt (gate). Da bi se ostvarila veza sa ostatkom elektrinog kola, podruja sorsa i drejna,
kao i podloga, imaju metalne kontakte. Dakle, MOS tranzistor ima etiri elektrode. Meutim, za
osnovna objanjenja rada MOS tranzistora uticaj podloge je mali, tako da emo u daljim
izlaganjima MOS tranzistor tretirati kao poluprovodniki element sa tri elektrode. Interesantno
je, za razliku od bipolarnog tranzistora, da je struktura MOS tranzistora potpuno simetrina.
Gejt (G)
Sors (S)
Metal
Drejn (D)
Sors (S)
Gejt (G)
Drejn (D)
n
L
Oksid
Podloga p-tipa
L
Podloga (B)
Dimenzije MOS tranzistora su veoma male. Tipine vrednosti rastojanja sorsa i drejna, L,
su od 1 do 10 m, dok su tipine vrednosti irine istog podruja, W, od 2 do 500 m. U
savremenim integrisanim kolima velike sloenosti, kao to su mikroprocesori i memorije,
74
D
G
NMOS
B
S
PMOS
B
D
9.2
Kada na gejt nije prikljuen nikakav napon, izmeu sorsa i drejna su vezane dve diode na
red. Jednu diodu ine podloga i n+ oblast sorsa, a drugu diodu podloga i n+ oblast drejna. Ove
dve diode spreavaju protok struje od drejna do sorsa kada se primeni napon v DS . Izneu sorsa i
drejna postoji velika otpornost, reda 1012 .
Pretpostavimo sada da su sors i drejn vezani na masu, a da je na gejt doveden pozitivan
napon vGS . Ovaj pozitivni napon odbija upljine, koje su veinski nosioci u podlozi, dalje od
podruja ispod gejta i ostavlja nepokretne, negativno naelektrisane akceptorske atome. Dakle,
ispod gejta se stvara oblast u kojoj ima malo pokretnih nosilaca, koja se naziva osiromaena
oblast.
Meutim, dovoljno veliki pozitivni napon na gejtu moe da privue slobodne elektrone iz
n+ oblasti sorsa i drejna. Ovi slobodni elektroni se grupiu u podlozi neposredno ispod gejta i
stvaraju provodnu n oblast koja se naziva kanal. Ako se izmeu drejna i sorsa primeni neki
napon v DS , kroz kanal e protei struja. Dakle, pozitivan napon na gejtu izaziva stvaranje ili
indukciju kanala, tako da se ova vrsta MOS tranzistora naziva tranzistor sa indukovanim n
kanalom. S obzirom da su slobodni nosioci u kanalu elektroni, ovaj tranzistor se naziva i NMOS
tranzistor sa indukovanim kanalom. Takoe, treba primetiti da se celokupna struja sastoji od
kretanja elektrona, a da upljine nemaju nikakav uticaj. Zbog toga to u formiranju struje
uestvuje samo jedan tip nosilaca (suprotan od tipa podloge), ovakvi tranzistori se nazivaju i
unipolarni tranzistori.
Minimalni napon izmeu gejta i sorsa koji obezbeuje formiranje kanala naziva se napon
praga provoenja i obeleava sa Vt . Vrednosti ovog napona zavise od proizvodnog procesa i
tipino se nalaze u opsegu od 1 V do 3 V.
Metalna elektroda gejta, oksid izmeu gejta i podloge i podloga formiraju kondenzator.
Kada se dovede napon na gejt, u dielektriku kondenzatora se pojavljuje elektrino polje. To
elektrino polje kontrolie broj slobodnih nosilaca u kanalu, odnosno provodnost kanala. Zato se
75
MOS tranzistori svrstavaju u grupu tranzistora sa efektom polja, jer se elektrinim poljem
regulie struja kroz kanal kada se primeni napon v DS .
9.2.1
Pretpostavimo da je izmeu gejta i sorsa doveden napon vGS > Vt , tako da je formiran
indukovani kanal, kao i da je izmeu drejna i sorsa primenjen mali pozitivan napon v DS reda
stotinak mV. Kroz indukovani kanal e se kretati elektroni od sorsa ka drejnu, odnosno kroz
kanal e proticati struja iji je smer od drejna ka sorsu. Smer ove struje pokazuje strelica u
uproenom simbolu NMOS tranzistora. Jaina struje zavisi od broja slobodnih nosilaca u
kanalu, a broj slobodnih nosilaca zavisi od razlike napona vGS i napona praga Vt , vGS Vt , koji
se ponegde naziva i efektivni napon. Dakle, struja drejna iD bie proporcionalna naponu vGS Vt
i naponu vDS . Struja sorsa je jednaka struji drejna, s obzirom da je struja gejta jednaka nuli jer je
gejt izolovana elektroda.
Dakle, u reimu malih napona drejn-sors, NMOS tranzistor radi kao otpornik ija se
otpornost moe kontrolisati naponom na gejtu.
Detaljnijim razmatranjem fizikih pojava u kanalu moe se izvesti jednaina zavisnosti
struje iD od napona vGS i vDS , to izlazi izvan okvira ovog predmeta. Kao krajnji rezultat se
dobija jednaina:
iD =
1 n ox W
W
2
2
2(vGS Vt )v DS v DS
= kn
2(vGS Vt )v DS v DS
2 t ox L
L
Pri veim naponima vDS , napon izmeu gejta i sorsa nee biti priblino jednak naponu
izmeu gejta i drejna. Zbog toga e se napon izmeu gejta i kanala menjati od vGS na strani sorsa
do vGS vDS na strani drejna. Poto dubina kanala zavisi od ovog napona, na strani sorsa kanal
e prodirati dublje u podlogu, a na strani drejna kanal e biti plii. Sa porastom napona v DS
promena dubine kanala postaje sve vea. Kada se napon v DS izjednai sa naponom vGS Vt
dubina kanala u okolini drejna se priblino svede na nulu, odnosno kae se da je kanal stisnut.
Poveanjem vrednosti napona v DS iznad vGS Vt oblik kanala se skoro ne menja, tako da se
struja drejna zaustavlja na nekoj vrednosti, odnosno, dolazi do zasienja struje drejna.
Oblast rada NMOS tranzistora u reimu veih napona v DS > vGS Vt naziva se oblast
zasienja. Struja drejna reimu zasienja se moe se dobiti iz prethodne jednaine za struju ako
to se izvri smena v DS = vGS Vt , ime se dobija:
76
iD =
9.3
n ox W
W
(vGS Vt ) 2 = k n (vGS Vt ) 2
t ox L
L
PMOS
G
S
G
Polisilicijum
D
Debeli sloj
SiO2
SiO2
n+
n+
SiO2
p+
p+
n-tip
Podloga p-tipa
Oksid
gejta
9.4
77
9.4.1
Kada je napon na gejtu dovoljno veliki za formiranje kanala, vGS Vt , a napon izmeu
sorsa i drejna dovoljno mali, v DS vGS Vt , NMOS tranzistor radi u triodnoj oblasti. U jednaini
za struju drejna:
iD = k n
W
2
2(vGS Vt )v DS v DS
L
se za male napone v DS moe zanemariti kvadratni lan, ime se ona svodi na oblik:
i D 2k n
W
(vGS Vt )v DS
L
Dakle, u triodnoj oblasti se NMOS tranzistor ponaa kao otpornik, ija vrednost zavisi od
kontrolnog napona vGS :
rDS =
v DS
1
=
W
iD
2k n (vGS Vt )
L
Kada je napon na gejtu dovoljno veliki za formiranje kanala, vGS Vt , a napon izmeu
sorsa i drejna dovoljno veliki, v DS vGS Vt , NMOS tranzistor radi u oblasti zasienja.
Jednaina za struju drejna:
iD = k n
W
(vGS Vt ) 2
L
pokazuje da se NMOS tranzistor u oblasti zasienja moe predstaviti kao idealni zavisni strujni
izvor kontrolisan naponom vGS , to je pokazano na slici 9.4.
78
iD
vGS
kn(W/L)(vGS-Vt)2
vDS
iS
Slika 9.4: Ekvivalentni model NMOS tranzistora za velike signale u oblasti zasienja.
9.5
Kao i kod bipolarnog tranzistora, model MOS tranzistora se moe dobiti korienjem
pretpostavke da se pobudni signal moe razloiti na dve komponente: konstantnu, koja odreuje
radnu taku, i promenljivu, koja predstavlja signal koji treba pojaati. Svi naponi i struje u kolu
se onda mogu razloiti na konstantne i promenljive komponente. Sa konstantnim komponentama
se operie korienjem modela za velike signale, a za odreivanje promenljivih komponenata se
koristi model za male signale.
Da bi se NMOS tranzistor koristio kao pojaava, njegova radna taka mora biti u oblasti
zasienja. Dakle, za odreivanje radne take tranzistora u kolu sa slike 9.5 moe se pretpostaviti
da je promenljivi signal jednak nuli, v gs = 0 , i napisati sistem jednaina za jednosmerni reim:
W
(VGS Vt ) 2
L
VD = VDD RD I D
I D = kn
VDD
iD
RD
vD
vgs
VGS
79
W
W
(VGS + v gs Vt ) 2 = k n
(VGS Vt ) 2 + 2(VGS Vt )v gs + v gs2
L
L
Prvi lan u ovoj jednaini odgovara konstantnoj struji drejna u radnoj taki. Drugi lan
predstavlja komponentu struje koja je direktno proporcionalna promenljivom delu pobudnog
napona, i koji je koristan sa gledita pojaanja. Trei lan je srazmeran kvadratu promenljivog
dela pobudnog napona i predstavlja nepoeljan efekat, tzv. nelinearna izoblienja. Da bi se
nelinearna izoblienja smanjila, potrebno je da promenljivi pobudni signal bude dovoljno mali:
v gs << 2(VGS Vt )
i tada se ukupna struja drejna moe napisati u obliku:
i D I D + id = k n
W
W
(VGS Vt ) 2 + 2k n (VGS Vt )v gs
L
L
Dakle, NMOS tranzistor se za male signale moe modelovati idealnim strujnim izvorom
zavisnim od napona, to je prikazano na slici 9.6. Parametar g m , koji povezuje signale id i v gs ,
naziva se transkonduktansa MOSFET-a i definisan je izrazom:
gm =
G
id
2I D
W
= 2k n (VGS Vt ) =
VGS Vt
L
v gs
id
vgs
gmvgs
vds
is
Slika 9.6: Ekvivalentni model NMOS tranzistora za male signale.
80
9.6
Kao i kod bipolarnog tranzistora, promenljivi ulazni signal uvek mora dovesti izmeu
elektroda gejta i sorsa, a izlaz se moe uzeti bilo sa drejna bilo sa sorsa. Zavisno od toga koja je
od elektroda MOS tranzistora na konstantnom potencijalu, razlikuju se tri osnovne konfiguracije:
pojaava sa zajednikim sorsom, pojaava sa zajednikim drejnom i pojaava sa zajednikim
gejtom.
9.6.1
VDD
RG1
Rg1 C
+
RG2
vg
RD
vi
Otpornici RG1 i RG 2 slue za podeavanje radne take, odnosno napona VGS i struje I D .
Poto nema struje gejta, razdelnik napona je neoptereen, tako da ovi otpornici mogu imati
znatno vee vrednosti nego kod pojaavaa sa bipolarnim tranzistorom, to poveava ulaznu
otpornost.
Zamenom MOS tranzistora modelom za male signale, posle kraeg izraunavanja, za
naponsko pojaanje dobija se:
Av =
vi g m v gs RD
RG
=
= g m RD
g m RD
vg
vg
Rg1 + RG
gde je RG = RG1 || RG 2 . Dakle, pojaava sa zajednikim sorsom ima veliko naponsko pojaanje i
obre fazu.
9.6.2
Kod pojaavaa sa zajednikim (uzemljenim) drejnom, koji je prikazan na slici 9.8, drejn
je vezan direktno na bateriju za napajanje, odnosno vezan je na masu za promenljivi signal.
Pobuda je prikljuena izmeu gejta i drejna (mase), a izlazni napon se uzima izmeu sorsa i
drejna (mase).
81
VDD
RG1
Rg1
vg
C
RG2
+
vi
RS
Posle zamene MOS tranzistora modelom za male signale i kraeg izraunavanja dobija se
izraz za naponsko pojaanje:
v
RG
g m RS
Av = i =
1
v g Rg1 + RG 1 + g m RS
gde je RG = RG1 || RG 2 . Dakle, pojaava sa zajednikim drejnom ima jednino naponsko
pojaanje i ne obre fazu.
Za izlaznu otpornost pojaavaa sa zajednikim drejnom se lako dobija:
Ri =
RS
1 + g m RS
Kod pojaavaa sa zajednikim (uzemljenim) gejtom, koji je prikazan na slici 9.9, gejt je
vezan na konstantan napon iz razdelnika napona, odnosno vezan je na masu za promenljivi
signal. Pobuda je prikljuena izmeu sorsa i gejta (mase), a izlazni napon se uzima izmeu
drejna i gejta (mase).
VDD
RD
RG1
+
C
C
RG2
RS
Rg1
vg
vi
82
Posle zamene MOS tranzistora modelom za male signale i kraeg izraunavanja dobija se
izraz za naponsko pojaanje:
Av =
vi
g R
= m D
v g 1 + g m RG
gde je RG = Rg1 || RS . Dakle, pojaava sa zajednikim drejnom ima naponsko pojaanje vee od
jedinice i ne obre fazu.
83
10.1
Strujni izvori
VDD
IREF
IO
ID1
T1
T2
84
Poto je kod tranzistora T1 drejn spojen sa gejtom, tranzistor T1 mora biti u reimu
zasienja, jer je v DS = vGS > vGS Vt . Struja kroz tranzistor T1 (referentna struja) iznosi:
W
V VD
I D1 = k n 1 (VGS Vt ) 2 = I REF = DD
R
L1
Poto tranzistori T1 i T2 imaju isti napon VGS , izborom radne take tranzitora T2 u
zasienju, dobija se jednaina za izlaznu struju:
W
I O = I D 2 = k n 2 (VGS Vt ) 2
L2
Kombinacijom prethodne dve jednaine, konano se dobija:
IO
I REF
W2 L2
W1 L1
VDD
IREF
I5
I2
ID1
T1
T5
I3
T2
T3
I 2 = I REF
I 3 = I REF
I5 = I4
W2 L2
W1 L1
W3 L3
= I4
W1 L1
W5 L5
W L W L
= I REF 3 3 5 5
W4 L4
W1 L1 W4 L4
10.2
VDD
T2
T3
i
vi
IREF
vu
T1
86
Av g m1 (rDS1 || rDS 2 ) k n
W1
L1
VA
I REF
gde je V A napon koji odreuje nagib (teorijski horizontalne) krive iD = f (v DS ) . Poto su tipine
vrednosti napona V A negde izmeu 30 V i 200 V, ovakvim kolom sa aktivnim optereenjem se
moe ostvariti naponsko pojaanje od 20 do 100 puta. Kao to se vidi, naponsko pojaanje se
znatno poveava ako se upotrebi konfuguracija sa dinamikim optereenjem pojaavakog
tranzistora koje se realizuje pomou strujnog izvora. Isti princip se moe iskoristiti i za
poveanje pojaanja konfiguracija sa zajednikim gejtom ili drejnom.
10.3
Diferencijalni pojaava
VCC
RC RC
iC1
iC2
vC1
vb1
vC2
T1
T2
iE1
iE2
vb2
Za kolo na slici 10.4 se mogu napisati jednaine za emitorste struje oba tranzistora:
iE1 = I ES e ( vB1 vE ) / VT
iE 2 = I ES e ( vB 2 vE ) / VT
iz kojih se lako dobijaju njihov odnos i zbir:
i E1
= e ( vB1 vB 2 ) / VT
iE 2
i E1 + i E 2 = I
odakle sledi:
iE1 =
I
1+ e
( vB 2 vB1 ) / VT
87
iE 2 =
I
1+ e
( vB1 vB 2 ) / VT
iC1 =
I (1 + vd / 2VT )
v
I I vd
Ie vd / 2VT
I
=
+
= IC + gm d
=
vd / VT
vd / 2VT
vd / 2VT
(1 + vd / 2VT ) + (1 vd / 2VT ) 2 2VT 2
2
1+ e
+e
e
iC 2 =
v
I
I I v d
=
= IC gm d
vd / VT
2 2VT 2
2
1+ e
vd
= VC1 + vc1
2
v
RC I C ) + g m RC d = VC 2 + vc 2
2
vC1 = (VCC RC I C ) g m RC
vC 2 = (VCC
Ad =
vc1 vc 2
g m RC
vd
ACM =
vC1 vC 2
0
vB1 + vB 2
2
u sluaju kada je kolo potpuno simetrino i naponi na ulazima jednaki. Ako postoji mala razlika
izmeu otpornika u kolu kolektora, pojaanje srednje vrednosti bie razliito od nule:
ACM
RC RC RC
=
2R
2 R RC
gde je R izlazna otpornost strujnog izvora koja je vrlo velika. Zato je pojaanje srednje vrednosti
uvek malo.
U optem sluaju je:
v +v
vi = Ad (vB1 vB 2 ) + ACM B1 B 2
2
88
VDD
T3
T4
i
vi
i
i
vud
T1
T2
vd
2
I
2
onda je:
gm =
I
VGS Vt
89
vi = 2i (rDS 2 || rDS 4 )
Ako je:
rDS 2 = rDS 4 = ro =
VA
I 2
vi = 2i
ro
v
= iro = g m ud ro
2
2
pa je naponsko pojaanje:
Av =
vi
r
VA
= gm o =
vud
2 VGS Vt
Operacioni pojaava
Radi poveanja naponskog pojaanja, esto se pojaavaki stepeni povezuju na red ili u
kaskadu. Naponsko pojaanja takvog pojaavaa je proizvod naponskih pojaanja pojedinanih
stepeni i moe biti vrlo veliko. U elektronici se takav pojaava, koji ima veliko naponsko
pojaanje, naziva operacioni pojaava. Naziv je dobio po tome to je primenom takvog
pojaavaa mogue realizovati neke matematike operacije izmeu ulaznih napona.
Dakle, operacioni pojaava ima veliko naponsko pojaanje. U praksi se esto, zbog
jednostavnijeg rauna, koristi pojam idealnog operacionog pojaavaa. Takav pojaava ima
beskonano veliko naponsko pojaanje, Av , beskonano veliku ulaznu otpornost, Ru ,
i beskonano malu izlaznu otpornost, Ri 0 . Operacioni pojaava najee ima diferencijalni
ulaz, jer je prvi pojaavaki stepen diferencijalni pojaava.
Simboli kojima se u elektrinim emama predstavlja operacioni pojaava prikazani su
na slici 10.6.
+VCC
-VCC
90
nuli ali izmeu njih ne tee nikakva struja. Ako je jedan od ulaznih prikljuaka vezan na masu,
potencijal drugog ulaznog prikljuka je takoe nula, pa se kae da je on na virtuelnoj masi.
10.5
vu
R1
S obzirom da je ulazna struja pojaavaa jednaka nuli, struja i1 u celini protie kroz
otpornik R2 i daje izlazni napon:
vi = R2i1 =
R2
vu
R1
vi
R
= 2
vu
R1
R2
vu
R1
i1
vi
91
vu
i1
i2
vi
vu
R1
S obzirom da je ulazna struja pojaavaa jednaka nuli, struja i1 u celini protie kroz
otpornik R2 i daje izlazni napon:
i2 =
vi vu
v
= i1 = u
R2
R1
vi R1 + R2
R
=
=1+ 2
vu
R1
R1
vu
vi
92
vu1
vu2
vun
vuk
, k = 1,2, K , n
Rk
R1
i1
R2
i2
Rf
-
Rn
vi
in
S obzirom da je ulazna struja pojaavaa jednaka nuli, zbir struja ik u celini protie kroz
otpornik Rf i daje izlazni napon:
n
vuk
k =1 Rk
vi = R f ik = R f
k =1
vi = R f
v
k =1
uk
odnosno, izlazni napon je srazmeran zbiru ulaznih napona, po emu je kolo dobilo ime.
10.5.5 Kolo za integraljenje
vu (t )
R
Ista struja protie kroz kondenzator. S obzirom da su struja kroz kondenzator i napon na
kondenzatoru povezani diferencijalnom relacijom:
iC (t ) = C
dvC (t )
v (t )
= iu (t ) = u
dt
R
93
vi (t ) = vC (t ) = vi (t0 )
1
vu (t )dt
RC t0
iC
iu
vi
Vu
R
Vi = VC = I u
V
V
1
= u = j u
RC
jC
jRC
odnosno, kolo se ponaa kao idealni integrator i unosi fazni pomeraj od 90o.
10.5.6 Kolo za diferenciranje
dvu (t )
dt
dvu (t )
dt
Dakle, izlazni napon je srazmeran prvom izvodu ulaznog napona, pa se ovo kolo naziva
kolo za diferenciranje ili invertujui diferencijator
94
R
C
vu
iu
vi
Vu
= jCVu
1
jC
95
96
Elektronska kola koja obrauju binarne digitalne signale su digitalna kola. Ona su, kao i
analogna kola, sastavljena od aktivnih elemenata (tranzistora) i pasivnih elemenata (otpornika i,
vrlo retko, kondenzatora). Za razliku od analognih kola, koja se esto izrauju i u diskretnoj
tehnologiji, digitalna kola se danas iskljuivo prave u tehnologiji integrisanih kola. Treba rei da
su digitalna kola koriena dosta pre integrisane, pa i tranzistorske tehnologije. S obzirom da su
osnove binarne, odnosno logike algebre, postavljene jo poetkom prolog veka, prvi elektrini
elementi koji su korieni za realizaciju digitalnih kola bili su kontrolisani prekidai, ili relea. Sa
pojavom elektronskih cevi napravljena su prva impulsna i digitalna kola, koja su omoguila veu
brzinu rada. Prvi digitalni raunar, napravljen poetkom pedesetih godina, imao je sve digitalne
elemente realizovane pomou elektronskih cevi. Sa pojavom tranzistora digitalna kola se
minijaturizuju i postaju bra. Glavni napredak u razvoju digitalnih kola doao je posle
pronalaska tehnologije integrisanih kola, koja je omoguila smanjenje dimenzija i cene, uz
istovremeno poveanje brzine i kompleksnosti digitalnih kola.
Digitalna kola se prema nainu formiranja izlaznog signala dele na kombinaciona
(logika) i sekvencijalna kola. Kod kombinacionih digitalnih kola signal na izlazu kola zavisi
samo od trenutnih vrednosti ulaznih signala. Kod sekvencijalnih kola stanje na izlazu zavisi od
trenutnog stanja na ulazima, ali i od prethodnih stanja na ulazima. Sekvencijalna kola se dalje
dele na sinhrona i asinhrona. Kod sinhronih kola se sve promene deavaju istovremeno pod
dejstvom kontrolnog signala, takta. Kod asinhronih kola promene se mogu deavati u
proizvoljnom trenutku i odreene su samo osobinama upotrebljenih elemenata i vremenom
pojavljivanja pobude.
11.2
97
0
0
1
1
0
1
0
1
0
0
0
1
A
B
Kao to se vidi, osnovna osobina I operacije nad dve promenljive je da se kao rezultat
dobija logika jedinica, ako i samo ako obe promenljive imaju vrednost logike jedinice. Zato se
ponekad I operacija naziva i logiko mnoenje ili konjunkcija. Kolo koje realizuje I operaciju
naziva se I (AND) kolo.
11.2.2 ILI operacija (logiko sabiranje)
0
0
1
1
0
1
0
1
0
1
1
1
A
B
98
0
1
1
0
99
A B = B A
2. Zakon asocijacije:
A + ( B + C) = ( A + B) + C
A ( B C) = ( A B) C
3. Zakon distribucije:
A ( B + C) = A B + A C
A + B C = ( A + B) ( A + C)
4. Zakon absorpcije:
A + A B = A
A ( A + B) = A
A+ A B = A+ B
A ( A + B) = A B
( A B) + ( A B ) = A
( A + B) ( A + B ) = A
Svi ovi zakoni mogu se lako dokazati direktnom primenom definicionih relacija za tri
osnovne operacije, odnosno ispisivanjem kombinacionih tabela za obe strane jednakosti.
11.2.4.3 Teoreme Bulove algebre
Osim navedenih zakona vrlo vanu ulogu u Bulovoj algebri imaju tzv. De Morganove
teoreme:
A+ B = A B
A B = A + B
koje se lako mogu dokazati ispisivanjem kombinacionih tablica za leve i desne strane jednakosti.
Kombinacijom tri osnovne logike operacije mogu se dobiti jo neke vrlo vane i korisne
logike operacije. Kombinacijom I i NE operacije dobija se NI (engl. NAND) operacija, a
kombinacijom ILI i NE operacije dobija se NILI (engl. NOR) operacija. Osim njih praktinu
primenu imaju jo i operacija iskljuivo-ILI i operacija koincidencije.
11.2.5 NI operacija
100
0
0
1
1
0
1
0
1
1
1
1
0
A
B
U Bulovoj algebri se moe definisati tzv. potpun skup operacija. To je skup operacija
pomou kojih se moe iskazati bilo koja logika funkcija. Pokazano je da takav potpun skup ine
I i NE odnosno ILI i NE operacije. Dakle, NI operacija takoe ini potpun skup operacija,
odnosno, proizvoljna logika funkcija se moe izraziti samo pomou NI operacije. Ova injenica
daje veliku vanost NI operaciji.
11.2.6 NILI operacija
0
0
1
1
0
1
0
1
1
0
0
0
A
B
0
0
1
1
0
1
0
1
0
1
1
0
A
B
101
Operacija koincidencije daje kao rezultat logiku jedinicu ako su obe promenljive
identine. Na osnovu toga se moe napisati kombinaciona tabela koja je prikazana na slici 11.8.
Na osnovu logike jednaine koja definie operaciju koincidencije:
Y = A B + A B = A B
0
0
1
1
0
1
0
1
1
0
0
1
A
B
Idealna logika kola realizuju neku, unapred predvienu, logiku funkciju. Binarni nivoi
logike nule i logike jedinice na izlazu jednaki su nuli, odnosno naponu napajanja. Izlazna
102
impedansa idealnog logikog elementa jednaka je nuli, a ulazna beskonano velika. Prelaz
izlaznog napona sa jednog na drugi nivo izvodi se naglo, pri ulaznom naponu jednakom polovini
napona napajanja. Kao primer, na slici 11.9 prikazana je idealna karakteristika prenosa
vi = f (vu ) jednog invertora.
Vi
VDD
VDD/2
VDD
Vu
Vreme prelaza iz jednog u drugo logiko stanje je beskonano kratko, a idealni logiki
element nema nikakvu potronju.
Naravno, nijedna od ovih idealnih karakteristika ne moe biti zadovoljena u praksi, bez
obzira na to o kakvoj se tehnologiji radi. Svako realno digitalno logiko kolo mora da bar
priblino zadovolji neke osobine idealnih logikih elemenata. Pre svega to su:
1. Izlazni signal mora biti jednoznana, unapred definisana, funkcija ulaznih signala. Ta
funkcija predstavlja logiku funkciju kola.
2. Karakteristika prenosa ulaz-izlaz mora biti jako nelinearna. Kao posledica toga
normalni nivoi izlaznog napona koncentrisani su u dve uske oblasti, dva logika nivoa.
Karakteristika prenosa u prelaznoj zoni izmeu ove dve oblasti trebalo bi da bude to strmija.
3. Prolaskom kroz logiko kolo nastaje regeneracija amplitudskih nivoa.
4. Logika kola treba da imaju osobinu unilateralnosti ili direktivnosti, tj. promene na
izlazu ne bi trebalo da izazovu nikakve naknadne promene na ulazima istog kola.
5. Broj ulaznih prikljuaka logikog kola mora biti vei od jedan. Na izlazni prikljuak se
moe prikljuiti vie od jednog ulaza.
Polazei od osobina idealnog logikog elementa i poeljnih karakteristika realnih
elemenata, izvedene su neke definicije osnovnih karakteristika realnih logikih elemenata koje
slue kao mera njihovog kvaliteta.
11.3.1 Karakteristika prenosa
karakteristike je znatno vei od jedinice i logiko kolo radi kao nelinearni pojaava. U toj se
oblasti rada logiko kolo normalno nalazi samo tokom promene logikog stanja na izlazu. Dakle,
napon VIL predstavlja maksimalni dozvoljeni napon na ulazu koji e se tretirati kao logika nula,
odnosno to je maksimalni dozvoljeni napon logike nule na ulazu. Slino tome napon VIH
predstavlja minimalni dozvoljeni napon logike jedinice na ulazu. Naponski nivo VOL predstavlja
maksimalni nivo logike nule na izlazu, dok napon VOH predstavlja minimalni nivo logike
jedinice na izlazu logikog kola.
Vi
NAGIB = -1
V OH
OL
V IL
VIH
Vu
Uobiajeno je da u sloenim digitalnim kolima izlaz jednog logikog kola pobuuje ulaze
narednih logikih kola. Da bi ceo niz ispravno funkcionisao neophodno je da budu zadovoljeni
uslovi VOL < VIL i VOH > VIH .
Izvedena analiza karakteristike prenosa realnog invertora direktno se moe primeniti i na
karakteristike NI i NILI kola. Neinvertorska logika kola, kao to su I i ILI kola, imaju
karakteristiku prenosa sa pozitivnim nagibom tangente, za koju je sprovedena analiza sa malim
izmenama isto tako primenljiva.
11.3.2 Margine uma
Pojam uma kod digitalnih kola nema isto znaenje kao kod analognih kola. Kod
digitalnih kola um je neeljena promena napona vorova gde su bitni logiki nivoi, tzv. logikih
vorova. Ako je amplituda uma na ulazu logikog kola mala, izlaz e biti ispravan, tj. nee
postojati prostiranje uma kroz sistem kao kod analognih kola. Ako je pak amplituda neeljene
promene na ulazu nekog logikog kola velika, ona moe izazvati logike greke. Pod pojmom
margine uma podrazumeva se dozvoljena promena naponskog nivoa na ulazu logikog kola
koja nee izazvati neeljenu promenu na izlazu. Kako amplituda dozvoljene promene nivoa
zavisi i od logikog stanja na ulazu, postoje dve margine uma, za logiku jedinicu i logiku
nulu.
Sa sl. 11.11 moe se uoiti da je margina uma za logiku jedinicu :
NM 1 = VOH VIH
a za logiku nulu:
NM 0 = VIL VOL
104
vi
VOH
VOL
vu
NM1
NM0
VIH
VIL
Ulazna impedansa realnog logikog kola nikada nije beskonano velika, a izlazna
impedansa nikada nije jednaka nuli. Zbog toga se prilikom sprezanja logikih kola, radi
formiranja sloenijih digitalnih mrea, pojavljuje problem optereivanja izlaza.
Faktor grananja na izlazu je broj ulaznih prikljuaka koji se mogu prikljuiti na izlaz, a
da se ne narue dozvoljene varijacije logikih nivoa. Pri izraunavanju faktora grananja na izlazu
moe se uoiti da sva kola ne optereuju podjednako prethodno kolo. Zato se u okviru svake
familije logikih kola definie tzv. standardno optereenje pomou koga se odreuje uticaj
svakog ulaza na izlaz prethodnog kola.
Faktor grananja na ulazu predstavlja broj nezavisnih ulaznih prikljuaka. U veini
sluajeva ogranien je samo praktinim razlozima, kao to su broj noica na kuitu, male
potrebe za kolima sa velikim brojem ulaza i sl., ali se kod nekih familija logikih kola broj ulaza
ograniava i zbog degradacije elektrinih karakteristika.
11.3.4 Dinamike karakteristike
Prelaz iz jednog u drugo logiko stanje ne moe se kod realnog logikog kola obaviti
beskonano brzo. Razlozi za to su viestruki. Pre svega, u svakom kolu postoje kapaciteti na
kojima se napon, kao to je poznato, ne moe trenutno promeniti, ve se takve promene vre po
eksponencijalnom zakonu. Osim toga, struje kroz elemente su konane, a jaina struje je
ograniena zahtevima za to manjom potronjom kola. Iz ovih razloga promena nivoa na izlazu
logikog kola se obavlja za konano vreme i kasni za promenama nivoa na ulazu. Posmatrajmo
105
< V IL
t
V
izl
VOH
t pHL
t pLH
5O%
VOL
T
Vreme kanjenja opadajue ivice t pHL predstavlja vreme za koje opadajua ivica izlaznog
signala kasni za pobudom koja ju je izazvala. Definie se kao vreme izmeu trenutka promene
ulaznog signala i trenutka kada se izlazni signal promeni za 50% logike amplitude VOH VOL .
Vreme kanjenja rastue ivice t pLH predstavlja vreme izmeu trenutka promene ulaznog
signala i trenutka kada izlazni signal poraste za 50% logike amplitude.
Vremena kanjenja rastue i opadajue ivice ne moraju biti, i najee nisu ista, to zavisi
od konstrukcije logikog kola. esto se, radi jednostavnosti izraunavanja uticaja kanjenja na
rad kola definie i tzv. vreme kanjenja t p (t d ) koje predstavlja aritmetiku sredinu vremena
kanjenja rastue i opadajue ivice signala na izlazu.
Moe se primetiti da slika 11.12 predstavlja malo idealizovanu situaciju jer je pobudni
signal povorka pravougaonih impulsa sa idealnim rastuim i opadajuim ivicama. Kako se
pobuda takoe generie u nekom realnom elektronskom kolu, ulazni impuls mora imati ivice
konanog trajanja, pa je izraunavanje vremena kanjenja neto komplikovanije.
11.3.5 Disipacija (potronja) logikog kola i proizvod snage i kanjenja
Svako realno logiko kolo mora imati neku potronju. Meutim, disipaciju kola nije uvek
lako odrediti jer e se kolo, zavisno od logikog stanja, nalaziti u razliitim uslovima rada. Stoga
se obino uzima da se kolo pri definiciji disipacije pobuuje povorkom pravougaonih impulsa sa
jednakim trajanjem impulsa i pauze, tako da je struja izvora za napajanje aritmetika sredina
struja u oba logika stanja. Tada je prosena snaga disipacije:
PD =
106
Za neka logika kola prosena snaga disipacije zavisi i od uestanosti promena stanja. U
tom sluaju mora se uvek navesti pri kakvim je uslovima izraunata ili izmerena snaga
disipacije.
Snaga disipacije logikih kola je obino povezana sa maksimalnom moguom brzinom
rada kola. Naime, kola sa veom brzinom rade sa veim strujama, pa se kod njih parazitne
kapacitivnosti bre pune i prazne, ili tranzistori rade u takvom radnom reimu kada je disipacija
vea. Zbog toga se pri projektovanju logikih kola uvek pravi neki kompromis izmeu brzine i
potronje. Kao mera kvaliteta takvog kompromisa obino se definie proizvod snage i kanjenja,
PDP (Power-Delay Product), izraen u jedinicama Ws = J, kao:
PDP = PD t p
a koji u stvari predstavlja energiju koju logiko kolo utroi tokom prelaza sa nule na jedinicu i
obratno. Kompromis je bolji ako je PDP manji. Savremena logika kola imaju PDP reda pJ, jer
su tipine vrednosti kanjenja reda ns, a tipine vrednosti snage disipacije reda mW.
11.4
Najprostije logiko kolo u MOS tehnologiji je invertor. Pored toga to obavlja jednu od
osnovnih logikih operacija, komplementiranje, kolo invertora predstavlja osnovu za formiranje
sloenijih logikih kola. Iako invertor u osnovnoj konfiguraciji predstavlja najobiniji stepen sa
zajednikim emitorom, u praktinim realizacijama se uvek izbegava upotreba otpornika koji se
zamenjuju tranzistorima. Od brojnih realizacija invertora, ovde emo prouiti samo invertor sa
komplementarnim MOS tranzistorima, ili CMOS invertor, zbog njegovih odlinih karakteristika.
CMOS invertor, prikazan na slici 11.13, se sastoji od dva MOS tranzistora sa
indukovanim kanalom. Jedan od tranzistora ima kanal n tipa, dok drugi tranzistor ima kanal p
tipa. Kod svakog od tranzistora osnova je spojena na sors tako da nema uticaja efekta podloge.
VDD
TP
vul
vi
TN
107
Kada je na ulazu visok napon, blizak naponu napajanja, NMOS tranzistor provodi u
linearnom reimu, jer je Vul = VGSN > VtN , a PMOS tranzistor je zakoen, jer je
VGSP = Vul VDD < VtP . Struja kroz invertor je mala, a izlazni napon je praktino nula (tipino
manji od 10 mV). Dakle, napon logike nule na izlazu CMOS invertora je:
VOL = 0 V
Poto je u oba logika stanja jedan od tranzistora zakoen, struja izvora za napajanje u
stabilnim logikim stanjima je infinitezimalno mala. Zbog toga je statika disipacija CMOS
invertora reda nekoliko nW. I pored izuzetno male statike radne struje, CMOS invertor ima
znaajan izlazni strujni kapacitet jer provodni tranzistor moe da primi ili da preda znatnu struju
otpornom ili kapacitivnom optereenju vezanom na izlaz. To znai da e faktor grananja na
izlazu biti veliki i da e dinamike karakteristike biti dobre.
VDD
rDSP
SP
vi
SN
rDSN
Rad invertora se moe najprostije objasniti kolom sa dva prekidaa, koji se naizmenino
ukljuuju i iskljuuju, kao to je to prikazano na slici 11.14. Kao to se vidi, svaki tranzistor je
modelovan malim ali konanim otpornikom, ija je otpornost jednaka otpornosti sors-drejn
odgovarajueg tranzistora, koja je izraunata za rad u linearnom reimu pri naponu | vDS | 0 ,
odnosno:
rDSN =
rDSP =
1
WN
2k n
(VDD VtN )
LN
1
WP
2k p
(VDD VtP )
LP
reimu zasienja, dok je PMOS tranzistor u linearnom reimu. Izjednaujui struje kroz NMOS i
PMOS tranzistor dobija se jednaina:
W
W
k n (vu VtN ) 2 = k p 2(VDD vu VtP )(VDD vi ) (VDD vi ) 2
L N
L P
i zamenom vu = VIL , vi = VOH , dvi dvu = 1 , iz prethodne dve jednaine se dobija sistem
jednaina:
K R (VIL VtN ) 2 = 2(VDD VIL VtP )(VDD VOH ) (VDD VOH ) 2
K R (VIL VtN ) = 2VOH VDD VIL VtP
2VIL + VDD
2
pa se iz prve jednaine za apscisu prelomne take na karakteristici prenosa VIL konano dobija:
1
VIL = (3VDD + 2Vt )
8
Koordinate druge prelomne take na karakteristici prenosa mogu se nai na slian nain.
Kada je ulazni napon VIH , izlazni napon je dovoljno nizak tako da se moe smatrati da NMOS
tranzistor radi u linearnom reimu, a PMOS u zasienju. Izjednaavanjem struja oba tranzistora
dobija se jednaina:
109
W
W
k n 2(vu VtN )vi vi2 = k p (VDD vu VtP ) 2
L N
L P
Diferenciranjem ove jednaine po vu dobija se:
dv
W
W
k n (vu VtN vi ) i + vi = k p (VDD vu VtP )
dvu
L N
L P
Zamenom vu = VIH , vi = VOL , dvi dvu = 1 u prethodne dve jednaine, dobija se sistem
jednaina:
2
K R 2(VIH VtN )VOL VOL
= (VDD VIH VtP ) 2
2VIH VDD
2
VOH = VDD
C
D
V OL = 0
V IL
V IH V DD - V TP
V DD
Vu
110
ije je reenje:
vu =
vi
Tana analiza dinamikih karakteristika CMOS invertora moe se izvesti samo uz pomo
raunarskih programa. Za aproksimativnu analizu potrebno je uvesti i odreene uproavajue
pretpostavke. Pored ve uobiajene pretpostavke o uparenosti NMOS i PMOS tranzistora, esto
se koristi i pretpostavka o koncentrisanju svih kapacitivnosti u izlazni vor.
111
Kod savremenih CMOS kola, kod kojih je uobiajeno Vt = 0.2VDD , vreme kanjenja
opadajue ivice izlaznog signala je dato izrazom:
t pHL =
0.8CT
W
k n VDD
L N
gde je CT ukupna parazitna kapacitivnost na izlazu. Vreme kanjenja rastue ivice izlaznog
signala je dato slinim izrazom:
t pLH =
0.8CT
W
k p VDD
L P
Kod CMOS invertora, kao i kod sloenijih CMOS kola, postoje etiri uzroka za
disipaciju kola. To su: struja curenja, kapacitivnost optereenja, interne kapacitivnosti i prelazna
stanja. Dispacija usled struje curenja predstavlja statiku disipaciju koja je ustvari proizvod
napona napajanja VDD i struje curenja. Statika disipacija CMOS kola je reda W.
Mnogo vanija su ostala tri uzroka disipacije koji se javljaju samo prilikom promene
logikih stanja i koji su poznati pod zajednikim nazivom dinamika disipacija. Kada se invertor
koji je optereen kapacitivnim optereenjem C p pobuuje povorkom impulsa sa jednakim
trajanjem impulsa i pauze, energija koja se predaje kondenzatoru u toku jedne poluperiode, a
2
zatim disipira na tranzistoru iznosi C pVDD
2 . Srednja disipacija CMOS invertora je onda:
2
PD1 = f C pVDD
Najtee je analitiki opisati disipaciju CMOS kola kada CMOS kolo prelazi iz jednog
stanja u drugo, a radna taka prolazi kroz oblast u kojoj su oba tranzistora provodna. Disipacija
CMOS kola usled prelaznog reima je priblino data izrazom:
PD 3 = 0.5 f (VDD 2VT ) I DD max (t LH + t HL )
gde je I DD max maksimalna nekapacitivna struja tokom promene stanja.
Poto sva tri izraza za dinamiku disipaciju pokazuju linearnu zavisnost disipacije od
uestanosti f, u praksi je uobiajeno da se dinamika disipacija prikazuje izrazom:
112
2
PD = f (C p + C pD )VDD
11.5
CMOS logika kola dobijaju se proirivanjem osnovnog invertorskog kola sa slike 11.13.
Na slici 11.16 su prikazana su CMOS NILI i NI kola sa dva ulaza. NILI kolo dobijeno je
dodavanjem paralelnog n-kanalnog tranzistora T3 i serijskog p-kanalnog tranzistora T4 . Za svaki
dodatni ulaz dodaju se dva komplementarna tranzistora. Formiranje NI kola je dualan proces. Za
svaki ulazni prikljuak dodaje se serijski n-kanalni tranzistor i paralelni p-kanalni tranzistor.
VDD
VDD
W/L = 5
W/L = 5
W/L = 10
W/L = 10
W/L = 4
F
A
B
W/L = 2
W/L = 4
W/L = 2
(a)
(b)
Rad kola sa slike 11.16 je jednostavno objasniti. Izlaz NILI kola bie na visokom nivou
samo ako su oba ulaza na niskom nivou. Dakle, imamo:
Y = A B = A+ B
to je zaista logika funkcija NILI kola. Nasuprot tome, izlaz NI kola bie na niskom nivou
jedino ako su oba ulaza na visokom nivou. Na osnovu toga se moe napisati logika jednaina:
113
Y = A + B = A B
11.6
Bistabilna kola
Logika kola pripadaju klasi kombinacionih kola, ije stanje na izlazu zavisi samo od
trenutnog stanja ulaznih prikljuaka. Osim kombinacionih kola, u digitalnoj elektronici se koriste
i sekvencijalna kola, kod kojih stanje na izlazu zavisi od trenutnog stanja na ulazu ali i od
prethodnih stanja na ulazu, ili, drukije reeno, od sekvence (redosleda) ulaznih signala.
Sekvencijalna kola moraju sadrati elemente koji imaju sposobnost pamenja (memorisanja)
stanja. Jedan takav element mora imati bar dva stabilna stanja iz kojih moe izai samo pod
dejstvom pobudnog signala. Zbog jednostavnosti realizacije, u digitalnoj elektronici se koriste
elementi sa samo dva stabilna stanja, koji se nazivaju bistabilna kola.
Rad svih bistabilnih kola zasnovan je na korienju pozitivne povratne sprege ili
regeneracije. Posmatrajmo jednostavno kolo sa slike 11.17a, koje se sastoji od dva invertora
vezana na red. Karakteristike prenosa koje prikazuju izlazne napone oba invertora u funkciji
ulaznog napona vu prikazane su na slici 11.17b.
Vu
V i1
V i1 , V i2
V i2
V i2
Vi2 = V u
Vi2 = f(V u )
V i2
(a)
V i1
(b)
Vu
(c)
Vu
Slika 11.17 a) Serijska veza dva invertora, b) izlazni naponi invertora u funkciji ulaznog napona,
c) odreivanje radnih taaka bistabilnog kola.
Na slici 11.18a je prikazano bistabilno kolo realizovano sa NILI logikim kolima koje se
naziva SR le kolo. Slobodni ulazi logikih kola oznaeni su sa S i R, a izlazi sa Q i Q jer
moraju biti komplementarni. Kada su izlazni nivoi Q = 1 i Q = 0 , kae se da je le kolo
setovano, dok se za sluaj kada je Q = 0 i Q = 1 kae da je le kolo resetovano. Na slici 11.18b
je prikazan grafiki simbol za SR le kolo.
S
Q
S
R
(a)
(b)
jedinice na odgovarajui ulaz, kae se da se ulazi aktiviraju visokim nivoom ili da je na ulazu
aktivni nivo visok. Kada se na ulazu nalazi kombinacija S = R = 0 , na izlazu se ne deava
nikakva promena, jer su oba ulazna signala na neaktivnom nivou. Nasuprot tome, ako se na
ulazima pojavi kombinacija S = R = 1 , oba izlaza e se nalaziti u stanju logike nule i nee biti
komplementarni. Posle prelaska pobude S = R = 1 u stanje S = R = 0 , stanje na izlazu se ne
moe predvideti jer zavisi od toga koji e se ulazni signal prvi promeniti. Zbog toga se
kombinacija S = R = 1 naziva zabranjeno ili nedozvoljeno stanje na ulazu.
Opisano razmatranje rada SR le kola prikazano je u tabeli na slici 11.19a, koja daje
stanja na izlazima za sve mogue kombinacije stanja na ulazima. Takva tabela se naziva
funkcionalna ili karakteristina tabela. U funkcionalnoj tabeli Qn oznaava trenutno stanje
izlaza Q dok Qn+1 oznaava naredno stanje izlaza, odnosno stanje posle promene ulaznih signala.
Osim karakteristine tabele u sintezi sloenih sekvencijalnih sistema esto se koristi i eksitaciona
tabela ili tabela pobude. Eksitaciona tabela se moe izvesti iz karakteristine tabele i odreuje
ulazne signale koji prevode kolo u eljeno stanje. Moe se uoiti da za pojedine prelaze nije
vano na kakvom se nivou nalazi neki ulaz. Takva situacija se oznaava u tabeli simbolom ,
koji znai da je nivo ulaznog signala nevaan. Ova injenica moe doprineti znatnom
uproavanju kola u procesu sinteze. Tabela na slici 11.19b predstavlja eksitacionu tabelu SR
le kola sa NILI kolima.
S
Qn+1
Qn+1
Qn
Qn+1
Qn
0
1
1
1
0
1
0
1
0
Qn
0
1
1
1
0
1
1
0
0
1
0
1
0
0
(a)
(b)
R
(a)
Q
S
R
(b)
(c)
116
0
0
1
1
0
1
0
1
Qn +1
1
1
0
Qn
Qn +1
1
0
1
Qn
Qn
0
0
1
1
S
1
0
1
Qn +1
0
1
0
1
(a)
1
0
1
(b)
11.6.2 D le
Q
D
C
Q
R
(a)
(b)
Qn+1
Qn +1
Qn
Qn +1
0
1
1
1
0
0
1
Qn
1
0
Qn
0
0
1
0
1
0
0
1
0
1
1
1
(a)
(b)
SR le kola mogu menjati stanje na izlazu u bilo kom vremenskom trenutku, dok je kod
D le kola kola promena stanja na izlazu mogua u bilo kom trenutku kada je signal dozvole
aktivan. Kod kola sa povratnom spregom to moe stvoriti velike probleme, pa se zbog toga
koriste bistabilna kola kod kojih se promena stanja na izlazu (okidanje) moe vriti samo
prilikom promene logikog stanja ulaza na koji se dovodi takt. Takvi bistabilni elementi se
nazivaju flipflopovi. U praksi se sreu dva naina okidanja flipflopa: impulsni (okidanje se vri
celim pozitivnim ili negativnim takt impulsom), i ivini (okidanje se vri sinhrono sa rastuom ili
opadajuom ivicom signala takta). U savremenim digitalnim kolima mnogo vie se koristi ivini
nain okidanja, pa e u daljem tekstu biti opisano kolo D flipflopa sa ivinim okidanjem
prikazano na slici 11.24a. U grafikom simbolu na slici 11.24b ivino okidanje je oznaeno
trouglom kod takt ulaza C, a krui kod takt ulaza oznaava okidanje na opadajuu ivicu takta.
D
(a)
(b)
Slika 11.24: Ivini D flipflop sa okidanjem na opadajuu ivicu: a) ema kola, b) Grafiki simbol
Kada je takt signal u kolu sa slike 11.24a na visokom nivou, stanje na izlazima NI kola iz
prvog stepena odreeno je stanjem na D ulazu. Meutim, drugi nivo logikih kola blokiran je
visokim nivoom takt signala, tako da su na ulazima S i R u SR le kolo logike jedinice, koje ga
dre u zateenom stanju. Kada takt signal prelazi sa logike jedinice na logiku nulu blokiraju se
ulazi NI kola, ali se stanje na izlazima NI kola ne menja sve dok ne proe vreme propagacije
signala kroz NI kola t p . Kako se istovremeno sa blokiranjem NI kola aktiviraju ILI kola iz
drugog stepena, na jednom od ulaza S ili R pojavie se kratak negativan impuls trajanja t p koji
e postaviti SR le u eljeno stanje odreeno D ulazom. Posle toga, zbog niskog nivoa takt
signala, NI kola ostaju blokirana i stanje flipflopa se ne moe promeniti. Funkcionalna i
eksitaciona tabela ivinog D flipflopa sa okidanjem na opadajuu ivicu date su na slici 11.25.
D
0
1
Qn +1
Qn +1
Qn
Qn +1
1
0
0
1
0
1
Qn
Qn
0
0
1
1
0
1
0
1
0
1
0
1
(a)
Qn
Qn
(b)
118
11.7
Multivibratorska kola
Multivibratorska kola imaju jedno ili dva stanja u kojima se mogu zadrati samo tano
odreeno vreme. Takva stanja se nazivaju kvazistabilna stanja.
Monostabilni multivibratori imaju jedno stabilno stanje u kome ostaju sve dok pod
dejstvom spoljanje pobude ne preu u kvazistabilno stanje. Poto protekne izvesno vreme,
odreeno parametrima kola, monostabilno kolo se vraa u stabilno stanje. Tipina primena
monostabilnih multivibratora je generisanje impulsa tano definisanog trajanja.
Astabilni multivibratori (relaksacioni oscilatori) nemaju nijedno stabilno stanje, ve se
dva kvazistabilna stanja naizmenino smenjuju. Tipina primena astabilnih multivibratora je
generisanje periodine povorke impulsa iji su parametri odreeni izborom elemenata kola.
Takva periodina povorka impulsa se u sinhronim digitalnim sistemima koristi kao takt signal.
11.7.1 Monostabilni multivibrator
VDD
R
Vu
Vi1
Vi
VDD
Vu1
Vx
Vi2
Vu2
Vi
VP
(a)
(b)
VDD Vu
(c)
intervala koji e u analizi biti od interesa. Kako se napon na kondenzatoru ne moe trenutno
promeniti, napon na ulazu drugog logikog kola v x pada za isti iznos pa je v x (0 + ) = 0 V . Napon
na izlazu drugog logikog kola skae na vrednost napona napajanja, tj. vi 2 (0 + ) = VDD . Vremenski
dijagrami ulaznog napona vu , izlaznih napona logikih kola vi1 i vi 2 , i napona v x prikazani su
na slici 11.27.
Vu
t
Vi1
VDD
Vi2
VDD
Vx
VDD
VP
T
S obzirom da je sada v x VDD , kroz otpornik R protie struja koja puni kondenzator C i
ide u izlaz prvog NILI kola. Nastalo stanje traje samo dok se napon v x ponaa kao napon logike
nule na ulazu, tj. dok je v x < VP . To je, dakle, kvazistabilno stanje. Kondenzator se puni strujom
ija je vremenska zavisnost eksponencijalnog tipa, jer je u pitanju RC kolo prvog reda. Napon v x
takoe ima eksponencijalnu zavisnost i definisan je jednainom:
v x (t ) = v x () + [v x (0 + ) v x ()]e t
gde je v x (0 + ) = 0 V , v x () = VDD , dok je vremenska konstanta data izrazom:
= ( R + Rizl )C
gde je Rizl mala izlazna otpornost NILI kola. Smenom vrednosti za v x (0 + ) i v x () u
eksponencijalnu jednainu za v x (t ) , dobija se vremenska zavisnost napona v x u toku trajanja
kvazistabilnog stanja:
v x (t ) = VDD (1 e t )
Kvazistabilno stanje se zavrava u trenutku t = T , kada napon v x dostie napon prelaza
VP . Tada napon vi 2 ponovo pada na 0 V, a zbog toga napon vi1 skae na VDD . Poto se napon na
120
kondenzatoru ne moe trenutno promeniti, skok napona v x bi trebalo da bude isti, tj. trebalo bi
da bude v x (T + ) = VP + VDD . Zbog ugraenih zatitnih dioda na ulazu koje ograniavaju vrednost
ulaznog napona na opseg izmeu 0 i VDD (ako se zanemari pad napona na provodnoj diodi),
napon v x nee moi da premai napon napajanja, ve e doi do naglog pranjenja kondenzatora
kroz zatitnu diodu i izvor za napajanje. Napon na kondenzatoru se naglo smanji za VP jer se
kondenzator po zavretku kvazistabilnog stanja prazni sa malom vremenskom konstantom
( Rd + Rizl )C , gde je Rd mala otpornost provodne zatitne diode.
Zamenom v x (T ) = VP i reavajui dobijenu jednainu po T, za trajanje kvazistabilnog
stanja se dobija:
VDD
T = ln
VDD VP
Kako je obino VP = VDD 2 , konano se dobija:
T = ln 2 = 0.69( R + Rizl )C 0.69 RC
Dakle, napon na izlazu vi 2 predstavlja impuls, ije je trajanje odreeno vrednostima
otpornika, kondenzatora i napona prelaza karakteristike prenosa logikog kola. Tanost trajanja
generisanog impulsa malo zavisi od tanosti otpornika i kondenzatora, jer njihove proizvodne
tolerancije mogu biti male, a temperaturni koeficijenti se mogu tako izabrati da vremenska
konstanta bude nezavisna od temperature. Nasuprot tome, proizvodne tolerancije napona
prelaza VP su velike, a temperaturna stabilnost napona VP je dobra. Prema tome, najuticajniji
parametar koji utie na tanost trajanja generisanog impulsa u masovnoj proizvodnji je napon
prelaza VP .
Za ispravno funkcionisanje monostabilnog multivibratora sa slike 11.26, neophodno je da
okidni impuls zadovolji neke uslove. Amplituda okidnog impulsa mora da bude vea od napona
VP , da bi se inicirao lanac promena u kolu. Takoe, trajanje ulaznog impulsa mora biti u
odreenim granicama. Maksimalna vrednost trajanja okidnog impulsa mora biti manja od
trajanja kvazistabilnog stanja. Minimalna vrednost trajanja okidnog impulsa mora biti vea od
vremena kanjenja dva logika kola, to se lako moe utvrditi analizom vremenskih dijagrama uz
uraunavanje vremena kanjenja logikih kola.
11.7.2 Astabilni multivibrator
Monostabilni multivibrator sa CMOS NILI kolima sa slike 11.26 moe se lako pretvoriti
u astabilni multivibrator vezivanjem otpornika R na izlaz drugog NILI kola umesto na izvor za
napajanje. Astabilni multivibrator sa CMOS NILI kolima (NI kolima, ili invertorima) prikazan je
na slici 11.28. U cilju uproenja analize rada astabilnog kola mogu se uvesti neke pretpostavke.
Pretpostaviemo da invertori imaju idealnu karakteristiku prenosa kao na slici 11.26c, da je
izlazna impedansa invertora zanemarljivo mala, i da su zatitne diode na ulazu idealne. Takoe
pretpostaviemo da je vreme kanjenja kroz logika kola zanemarljivo.
Nivoi napona na izlazima logikih kola mogu biti samo nivoi logike jedinice ( VDD ) i
logike nule (0 V). Osim toga, signali na izlazima vi1 i vi 2 su komplementarni. Pretpostavimo da
121
je neposredno pre poetka posmatranja napon v x < VP , gde je VP napon prelaza karakteristike
prenosa. Onda je vi 2 (0 ) = VDD , vi1 (0 ) = 0 V , pa se kondenzator C puni strujom kroz otpornik
R. Neka napon na kondenzatoru dostigne napon prelaza VP u trenutku t = 0 , to izaziva
regenerativni proces po ijem se zavretku u trenutku t = 0 + stanje na izlazima menja i postaje
vi 2 (0 + ) = 0V , vi1 (0 + ) = VDD . Posle promene stanja, napon v x trebalo bi da bude
v x (0 + ) = v x (0 ) + vi1 = VP + VDD , ali, zbog toga to zatitna dioda pone da provodi, poraste
samo do VDD . Posle toga, napon v x pone da opada jer se kondenzator C prazni kroz otpornik R.
Kvazistabilno stanje se zavrava kada napon v x opadne do nivoa VP . Trajanje prvog
kvazistabilnog stanja odreeno je izrazom:
T1 = RC ln
v x ( ) v x (0 + )
V
= RC ln DD
v x () v x (T1 )
VP
R
C
Vi1
Vx
Vi2
Na poetku drugog kvazistabilnog stanja, zbog dejstva zatitne diode, napon v x naglo
opadne do nule i raste ka naponu VDD . Trajanje drugog kvazistabilnog stanja dato je izrazom:
T2 = RC ln
v x ( ) v x (0 + )
VDD
= RC ln
v x () v x (T2 )
VDD VP
pri emu je, zbog jednostavnosti, koordinatni poetak vremenske ose pomeren u taku t = T1 .
Perioda oscilacija je onda:
V
VDD
T = T1 + T2 = RC ln DD
VP VDD VP
Vi1
VDD
Vi2
VDD
Vx
VDD
VT
Koristei isti princip, mogu se konstruisati astabilna kola koja su pogodnija za rad na
viim uestanostima, a koja imaju manju osetljivost na promene parametara.
11.8
N = bn1 2 n1 + bn2 2 n2 + L + b1 21 + b0 2 0 = bi 2i
i =0
Bit bn1 se naziva bit najvee teine (engl. most significant bit MSB), dok se bit b0
naziva bit najmanje teine (engl. least significant bit LSB).
11.8.1 Digitalno-analogna konverzija
VREF VREF j
=
2
Rj
R
123
gde je VREF stabilan referentni napon. Zbir struja kroz sve otpornike:
n 1
n 1
I = d jI j = d j
j =0
i =0
VREF VREF
=
Rj
R
n 1
d
j =0
2j
R f VREF
R
n 1
d
j =0
2 j = kN
dn-1
dn-2
Rf
Rn-1= R/2n-1
Rn-2= R/2n-2
d0
vi
R0= R
1
VREF
(i )
2
m
Km
Km-1
K2
K1
R/2
Qn-1
Qn-2
Qn-3
Koder
Q1
Q0
-REF
Najvanija odlika opisanog A/D konvertora je velika brzina rada, ali mu je mana velika
sloenost, zbog ega se koristi u sluajevima kada se analogni napon predstavlja sa najvie 10
bita. U ostalim sluajevima, kada je potrebna vea preciznost konverzije, koriste se drugi tipovi
A/D konvertora koji omoguavaju konverziju sa 12-20 bita, ali po cenu dueg vremena
konverzije.
11.9
jezgrima i poluprovodnike memorije, koje su omoguavale pristup do bilo koje elije za isto
vreme, za razliku od sekvencijalnih memorija (disk, traka, CD, DVD) kod kojih je pristup
informacijama najbri ako se one itaju u redosledu kako su upisane. Sa dananje take gledita
podela memorija na RAM i ROM nije opravdana, jer obe omoguavaju sluajni pristup elijama,
ali je ostala u upotrebi jer se teko moe izbaciti iz prakse.
Po drugoj kategorizaciji, memorije se dele po sposobnosti uvanja informacija na statike
memorije (SRAM) i dinamike memorije. Statike memorije zadravaju upisane informacije sve
dok imaju napajanje ili dok se ne izvri ponovni upis. Dinamike memorije zadravaju upisane
informacije veoma kratko vreme, reda desetak ms, pa se njihov sadraj mora periodino
obnavljati.
11.9.1 Statike memorije
Osnovna jedinica statike memorije vrlo je slina RS le kolu, ali se zbog smanjenja
broja potrebnih komponenata u realizaciji memorijskih elija ne koriste NILI ili NI kola ve
CMOS invertori. ema statike memorijske elije je prikazana na slici 11.32.
Osnovu memorijske elije ini le kolo, koje ine dva CMOS invertora T1, T2 i T3, T4.
Tranzistori T5 i T6 su tranzistori za spregu memorijske elije sa linijama za pristup. Ovi
tranzistori su provodni kada linija rei (W) doe na potencijal logike jedinice ( VDD ) i onda
spajaju memorijsku eliju sa komplementarnim bit linijama (B i B ).
itanje sadraja elije se izvodi na sledei nain. Neka je u eliju upisan sadraj Q = 1 ,
Q = 0 . Pre operacije itanja, linije B i B se dovedu na neki potencijal izveu logike jedinice i
logike nule, najee na VDD / 2 . Kada se selektuje linija rei i ukljue T5 i T6, protekne struja
kroz T4 i T6 do linije B, punei parazitnu kapacitivnost linije C B . Istovremeno, tee struja od
linije B kroz T5 i T1 do mase, koja prazni parazitnu kapacitivnost linije C B . Dakle, postoji
diferencijalni napon vBB > 0 , koji osetljivi senzorski pojaava moe registrovati i na svom
izlazu dati pravu vrednost napona logike jedinice. Ako je u eliju upisana logika nula, onda e
diferencijalni napon biti vBB < 0 , i senzorski pojaava e na izlazu dati logiku jedinicu.
Primetimo da se oitavanjem sadraja ne menja stanje memorijske elije, odnosno, itanje je
nedestruktivno.
126
127
CSVCS + C B
VDD
V
= (C S + C B ) DD + V
2
2
odakle se dobija promena napona na bit liniji posle oitavanja sadraja elije:
V =
CS
V C
V
VCS DD S VCS DD
CS + C B
2 CB
2
jer je C S << C B . Ako je u eliju bila upisana logika jedinica onda je promena napona:
V (1)
C S VDD
Vt
CB 2
CS VDD
CB 2
Kao to se vidi, promena napona na bit liniji B je veoma mala, jer je C S << C B . Na
primer, ako je VDD = 5 V , Vt = 1.5 V , C B = 30C S , onda je V (1) = 33 mV a V (0) = 83 mV .
Promena napona je jo manja kod novijih dinamikih memorija, kod kojih se zbog smanjenja
potronje koristi napon napajanja VDD = 3.3 V ili jo manji. Dakle, za otkrivanje promena
napona na bit liniji i ispravnu detekciju upisanog sadraja u eliju, potreban je vrlo osetljiv
senzorski pojaava.
Primetimo takoe da je proces itanja sadraja dinamike memorijske elije
destruktivan, pa se posle itanja mora ponovo upisati isti sadraj u memorijsku eliju.
Detektovani sadraj elije se na izlazu senzorskog pojaavaa dovodi na ispravan logiki nivo,
VDD ili 0 V, pa se vraa na bit liniju i ponovo upisuje u eliju. Istovremeno sa itanjem jedne
elije sprovodi se postupak osveavanja sadraja ostalih elija koje su vezane na istu liniju rei.
Proces upisa je slian procesu itanja. Prvo se bit linija dovede na potencijal koji
odgovara sadraju koji treba da se upie, VDD ili 0 V, pa se potom ukljui spreni tranzistor,
ime se kondenzator C S optereti odgovarajuom koliinom naelektrisanja. Istovremeno sa
upisom u jednu eliju sprovodi se postupak osveavanja sadraja ostalih elija koje su vezane na
istu liniju rei.
Kao to se vidi, prilikom upisa u neku eliju, ili prilikom oitavanja neke elije, vri se i
osveavanje sadraja svih elija u selektovanoj vrsti. Meutim, da bi se sauvao i sadraj elija
koje se nalaze u vrstama kojima se ne pristupa radi itanja ili upisa, mora se vriti periodino
osveavanje cele memorije svakih 5-10 ms. Operacija osveavanja se uvek izvodi za celu vrstu,
tako to se proitaju sadraji svih elija u vrsti i ponovo upiu na ve opisani nain. Tokom
osveavanja ne moe se vriti ni itanje ni upis u memoriju. Meutim, poto se istovremeno
osveava sadraj velikog broja elija, na osveavanje se potroi manje od 2 % raspoloivog
vremena, tako da je dinamika memorija raspoloiva za normalan rad preko 98 % vremena.
Tipino vreme pristupa kod savremenih dinamikih memorija je 50-60 ns, a kapacitet
dinamikih memorija ide do nekoliko desetina Mbita. Dinamike memorije se najvie koriste za
realizaciju operativne memorije raunarskih sistema, jer imaju niu cenu i vei kapacitet od
statikih memorija.
128