You are on page 1of 37
BIBLIOTERA SAVREMENE TILOZOBYIE SYMPOSION STRANI AUTORI UREDIVACKI ODBOR SVETOZAR STOJANOVIE KARL POPER LOGIKA NAUCNOG OTKRICA UVODNA STUDYJA I PREVOD 54 ENGLESKOG STANISA NOVAKOVIC NOLIT « BEOGRAD « 1973 tava PREGLED NEKIH OSNOVNIH PROBLEMA Naudnik, bilo toretitar ili eksperimentatory inosi iskaze, ili sisteme iskaza, koje onda proverava korak po korak. Na polit: em= Pirjskih nauks posebno, nautnik Konstrui’e hipoteze, ili sisteme teo- Tija, koje proverava u odnesu na iskustvo posmatranja i eksperimenta Prediatem da zadatak logike otkriéa, ili logike ssznanja, bude taj da prufi logicku analiza te procedure, to jest da analizira metode empirijskih nauka. Ali, Loje su to ,metode empirijskih nauka“? T Sta mi nazivamo wempirijskom naukom*? (GB Probien inaukeie Prema Siroko prihvacenom giedistu, — kojem cu se suprotsta~ vit u ovo} kajiai — empirjske nauke se mogu okarabterisati Ginjenicom da upoebljavaiu takoavane ,induduione merode". Prema tom gledista, logiks aautnog othriéa bila $i identiéna sa indulaivnom logikons, to jest sa logickom analizom indubtivaih mevods, Uobitajeno je da se jedno zakijucivanje naziva ,,induktivaim™ ukolike ide od singarnih istesa (ponekad ih muzivaju i ,posebnim* iskazima), kao So su izveStaji 0 rezultatima posmatranja ill eksperime- rata, prema wnieersainim ishosioa, kao Ht0 au hipoteae ili teorije. No, sa logithe ttke gledifta, ai iadaleka nije oligledno da imamo pravo ds izvodima univerzalne iskaze iz singularnih, bez. obzira at) koliko ov! posledaji bili maogobrojei; naime, za svaki zaldjugek na talay natin mofe se ispostaviti de pogrian: bez obzira ato THalifo smo_primeris balih lahudova opazili, to nam ne-dale pravo da zakijutimo da su si labudovi beli, Pd we 62 Pitanje 9 tome da ti, ii pod Kojim usiovima su opravdeni [ induktivat zakliutet pornata je kaw problem snibcfe Problem indukcije mote se isto taku formulisati kao pitanie o tome kako utvrditi jstinitost univeraalnih iskuza koii poéivsju na is- Kusivu, kao Sto su hipoteze i teoriiski sistemi empinyjskihy natka Jer, maogi veruju da se istinitost ovih univercalnih iskara wera ve iikuced", iasno je, medutim, da izvestaj o nekom iskustiu — o aekom posmatra: nia ilk rerultatu nekog eksperimenta — pre evogi moze da bude samo singular, ¢ ne univerzalni iskaz. Prema tome, oni koji kau da znamo istinitost nekog univerzalnog iskaza i iskustva, obigno smatraiu ds istinitost jecinog takvog iskava moze nekako da se redukuje na istinitest singularnih iskeza, 2 da 7a te singulaene rnamo iz ishustvs da su ist ait, Sto iden na tvrdenje da univerzain iskaz pocive na induktivnom zakiucivanja. Prema tome, pitati 2a postojanje prirodnih zakona 73 koje se aia da su istinint izgleda samo kao drugi macin da se pita da li fu induktival zakljudsd logidki opraedani No, ako aelimo da nademo nagina da opravdamo induktivne akijudke, moramo pre syegu pokulati da utvedimo neki prencip n= dukeije. Princip induketje bio bi iskaz uz chu pomoe mozemo induktivne zakljutke da stavimo logitki pritatljivu formu, U oéima eastupnike induktivac logike, prineip indukeije je od vehunske vuanosti 2a nautau metodu: .,. Ova} princip', kase Rajhenbah, yodreduje istinitost fgutih teorija, Iskljuciti ga fz nauke znacilo bi, nista manje, nezo iti nauk moti da odludi o istinitost ili neistinitosti svoih teoriia. Jasno jo da nauka bea. ajega ne bi vide imaly pravo da ragikuje svoie teorije od nestvarnih ¥ proizvaljeih eworevina pootekog duha.! Ali, princip indukeije ne moze da dude éisto logicka istina, kao S10 je tautologia ili neki anolivithiskwa, I neista, kada bi postojalo «akvo nesto Kao Sto je esto fogicki princip indukciie, ne bi bilo nikakwor problema indukeje; jer, u tom slutaju, sve induktivne zakljuthe moral bismo smacrati Kao Cisto logitke ill tautoloske transformacije, bas kao 4 zakljudke dedaktivne logike. Princip indukeije, anadi, mora bit! sin iciidhd iskez, odnosno isk Elia negaciju nije samoprotivreena, vee je logighi moguéna, Tako nastaje pitaje zatto bismo uopite privat takay jedan princip i kako mozemo na sacionalnim osnovarea da oprav= damo niegovo prihvatanje. Neki Koji veruju u induktivna logik 2ure se, sa Rajhenbshom, a ukadu na to da princip indukeije bezrezervno prihvata citava nauk, a tekode neta Coveks Koji bE mogao da posumnja U ova} Princip uw 1 1 Reichenbach, Eikemnin 1, 1930, p. 186 (uporedt takce pp. 64.1) ‘Vpovestépretpasedajt pasus poglifa X11, 0 BIUN, U Raselove) fetony 9 Western Pitosepiy, 1986, p. 093. 6 svakodnevnom fivora*? Ali, éak i pod pretpotavkom da je to taka, — ier, najzad, i ntitava nauka" moze da pogresi — ja cui dalie twrditi da je princip indukeije povréan i da mora da vodi logigkim nadosled- Da nedostednosti u vezi sa principom indukcije mogu lako a nastanu, webalo bi da fe jasno iz dela Hiuma*®; sem toga, ukoliko 1 13 ie onste moguéno izbeci, to je skopéano s teSko‘ema. Jer, princip, dukcije mora da bude univerzalan iskaz. Prema tome, ako pokul LS deel do mlegovng vodenie, ‘upatfebimo iaduktiwne zak liutke, a da bismo opravdali we akljutke, moral bismo da pretpostavimn® induktimni princip videg reda, ied, Tako pokulaj da se princip tadukeie Zasnuje na iskustwu propad, poSio mora ca vodi heskonaénom rep Fes Kant je pokuao da sc na silu probije iz ove teskose, na th) natin Sto ce uzeti da je princip indukcije (koji je on formulisao kao sprincip univerzalne uzrotnos::") 4a prion valian”. No, ja ne misiim a je niegov svestdan pokusa) da dode do apriornog opravdania sin tetidkih iskaza bio uspedan, Moje je gleditte da su ove ite teSkage induktivne logike, koje su ovde skicirane, nepremostive. Boiim se da su takve i one ted koe koje su svojstvene doktrini, koja danas tako Siroko preovladuje, ds induktivno zakijucivanje, mada nije ,striktno valiano", moze da das” tigne odredeni stepen pousdanos* ili yverovarnoce's, Prema ovo] doktriniy induktivni zakijutci su wzakljucci “Verovarnoce’?, Mi smo opisali Princip indukeije", kage Rajhenbah, . kao sredstvo pomodu kojeg nauk odlutuje o istinitosti, Da budemo taéniji, reci emo da taj, princip sluti za odluivanie 0 verovatnoei. Jer, nauci nije dato da dostigne bilo istinu, bilo neistinu... A nautni iskazi mogu samo da postign kon- tinuirane stupnjeve verovatnoce, Sije su nedostiéne gornje i doaie granice isting { neistina U ovoj fazi mogu da zanemarim éinjenieu da oni koji veruju & indubtivau logiku zastupaju takvu ideju verovainoce koju cu ja 2 Reichenbach, il, 9, 67 Relevastai pasusi iz Tjuma cial sy u dodatku “VEL, tetst do pri 6; viel tahoe prinsibu 2. ue odeijak Bl, 3 Upotedi LM. Keynes, 4 Trestte on Protatitiy, 19210. Kilpo, Vorlesungen uber Logis (o redateif Seles, 1933); Neccheabech (hol upeecstifies ternin mplilacis Verovataoce”), .etomaih, der Wufessisilichtalsnsanngg Mathew Zetscars M4, D3 “4 Rechenbach, machi 4, Renin, 1, 1930, p. 196, docnije da odbacim Sao veomia nepogndnu za postizanie niihovih sopst= veni ciljeva (vidi dalje odeljek 80). Mogu ovake da postupim rato Sto tetkoce o Kojima je bila ret aisu ni dovaknute pozivanjem na vero vatnocu. Jer, ako iskizima koji potivaju na indaktivnom zakljudivania teeba pripisati izvestan scepen verovaunoée, wo bi se onda morato opray— dati porivanjem na novi, na pogodan natin modifikoveni, prin ingukeije. A taj novi princip mocao bi da bude opravdan, i tako dalie. Nista se, Stavile, ne postive ni ako se princip indukcije weme ne keo vistinit®, ved kao yverovatan", Ukratko, kao i svaka druga forma indi tivne logike, logika verovatnog zakljuéivanja ili logika verovatroce vodi bilo u beskonagan regres, bilo u doktriau apricrisma,*® irektaoj supmmosti prema syim pokuiaiima da se operise idejama /- indtivne logike. Ona se moze opie Kio Teor dau ene mete C gravee, ill kao glediste da se hipotcza moze samo einpiriiski pravecish ) SBP are Papin eign . Te nego So budem w stinju da razvijem ovo gledidte (koje se mote naevati yiedultivizan’, rasuprot yinduktiviam'®), moram aajpre da razjasnim aclu tzmeGu pohalije siznoni, kojt se bast empiri Ginjnicama, i egikesoananja, on se eanine ato to gickim relacijama, Jer, verovanje u induktivnu logiku velikim delom potide iz melania psiholoskih i epistemoloskih problema, Motda ic reso ured spomenutl di ovo mesanie pritinjivn ttkodu ne same Inge stzaria velista tak> thology Sain 2 Odbacioanje pihologizima Rekto sam gore da se rad naudaika sattoji u isticanju i pro- veravanju teorija, Potetna faza, akt zamiiljanja ili pronalagenja jedne teorije, Cink mi se, niti zahteya logieku analizu, niti jo) je podlozan. Pitanie "2 Vili kode glaru X, nife, raotito primedbu 2 ax odetink 81, kao glam “LE mole kine Pousonpi, ade Je. o%a Keitka ilotens porptnic 5 Libig j= Gu Putukiton rnd Dadbhtton. 1855) vercvaten, Ue pret boil je odbacio induktvau meted sa glodifta prirodul, anukay sjegu naped e upeay= ‘ise prociy Hekonu. Dijem je (u La igert plgiipe, sow abet sco Pact, 1908) Jostupve lari dedukivisita gledsia. All, u Dijemove) Kaji mom 2© nici ‘sto Toko f lnwlukivisucks srinoubia, us primer. u ereco elati prvoe cel. de ‘am $= kake da su jedinn efsperiraent, induce} f gonecalzena proiwels Dekareye akone prelimanja svetiocti; uporodt eagles prevos P,P. Viera (PP. Wiener) ‘The Ain and Sucre of Pigeical Theury, Princeton, 1954, p34) Viel tekode Ve Kealty Dis Grandformes der Wisenichajincher Methoden, 1925; 1 Carnap, Pokominis, 2, 1912, BNO, Peorija koja ée se razvijati na narednim stranicama stoji a | 8s Kako se dogada da se u covelu pojavi neka nova ideja — bea cba da Ii je to neka musitha tema, dramski sukob ii nauena teoriia — mote biti od velikog interesa za empiniisku psihologgj 7a logithu analiza nauSnog scanania. Logitka analiza se ne bavi pita, ryimar ingen Dy Fee Samo pitanjima opraedenoiet alt valjarosti (Kantovo guid juerti?). Njena pitanja su sledece riste, Mote li se jedan iskaz opravdati? Ako mote, kako? Da li je prover Da it logicki zavisi od: nekih drugin iskaza> Ili im mozda protivre Da bi jedan iskaz mogao da bude na ovakay natin foxiéht ispitivan, on mora da nam vec bude dat. Neko gu je morao focraulisati i podneti na logitk ispitivanie, ‘Stoga ¢u ja napraviti ostru ruzliku izmedu procesa zamisljanja eke nove ideje i metdd i x se tite aadatka logike suzranja, — za razlikw od psihologije sazitania ja.cu, dalie, polaziti od pretpostavke da se taj zadatak sustoft iskifucivo) W istrazivanju onih metoda koje se primeniuja u svim sistematshin Proverama Kojima se mora podvréi svaka nova iceja ukoliko fe trea sbilino zaxtupati Neki bi mogti da primete da bi bilo mnogo celishedniie al Gi se posuo epistemologa shvatio kao stvacanie onoga Sto s¢ tuziva -racionsina rehonsimakaja" oni koraka koji su naucnike veudili ackom otkricu — pronaluzeniiy neke nove istine. Ali, postavija se pitanje Sta zapravo mi delimo da rekonstraisemo? Ako sul proves! ukljucens wu stimulaciju i ostobadanje neke inspirncije onog Sto treba rekonstruistts, teda éu odbiti da to primim kao zadhatak logike surtanja. Takvi process su brigs cmpiriiske psihologije, a tesko da spadaju u brige logile Druga je stvar ako delimo racionalno de rekonsiruisemo docnije pro- vere, ua Siju pomoe se moze otkriti da odredena inspiracija predstavlja otkrice, ili stmati da predstavlia ssemanje, Ukolike nautaik kritick! Prosuduje, menja ili odbacuje sopstyenu inspiraciiu, metodoladiey ans Hau koja je tu preduzera mi motemo da smatramo, ako aelimo, kao nekts vestu qrucionalne rekonsirukeije" odgovarajucih misaonih’ procesa, Ali, ta rekonstrukcija nece opisati ove procese onako kako sc oni ak: tualno dogadaja: ons samo moze duti logi¢hy skicu procedure prove- Favanja. Mozda je to u stvari sve na Sta misle oni koji govore 0 wtatior nalnoj rekonstrukeiji* onih natina ns koje mi stidemo manje. Cinjenica je da su moji argumenti u ovoi Kniizi sasvim neva visni od toga problema. Medutim, ono feo je bitno 2a moje gledisie © tome pitanja jeste da nema takre stvari kia $19 je logidka metoda do- lutenia do novih idela, ili logitka rekanstrukciia ovoge process, Move lediite ce mode izruziti time to cu refi da svako otkrite sadrdi sjedan, vt Jesu stvaralacku inruieiiu u Bergsonovont ltati njenog logickog ispitivania, Sto 66 smisla. Na slian natin Ajngtejn govori 0 ytraganju ze onim visokouni- srzalnim zakonima -.. 12 kojih. se tistorn cedukciiom mote. dobrti ike oveta, Nema logithe staze", kaze on, koja bi vodila ovim zakonima. Oni se mogu dasti¢i samo intuicijom, zasnovanom na necemu rnaliky ng intelektuaino ufivijavanje w objekte iskustea) 3. Deduksivno proveravanje teorija Prema giedista koje ée ovde biti inneto, metoda keitickog proveravanjateorig, kao i nthove selekeije y skladu sa sezaltatima pro- ‘vere, razvija se uyek po sledetim linijamaCia Jalng ove idejeskova je no fansta i jo8 nina Kofi ran —aTpactie Fieve, toeelog see atom lope deat lacie (kao ito je ckvivalencij, izwodl postoje medu njim, Ato iaimes madam rathovel Cee iin pre w ioe jima se_moge velit) proveravanje jedne teorije, Prvo, postofi logidko Uporedivanie zakljucaki izmedu sede, time se proveraya unutarnin doslecnost sistema. Diugo) postoji istrazivanje logitke forme too 2 ciljem da se utvrdi dt Je ta eorija empiriiskog, odacsno nausnoz fearaktera, ili jc, recimo, tautoloske, “Treée, postoji uporedivanje rugim teorijama, pogivito zato da'bi se odredilo da li ce te teoriie fmautno napredovet! ukpliko pretivi nate reditite provere. T na kraj, posto}! proveravanje ceorije putem empirijske primene zakijutaka koj fe dad i nje iavest Seria ove poslelnje veste provere jeste da se ustanovitu Kojo) rneri nove posledie teorije — ma Sta bilo novo u onome ito teostja wri og di se ulvvate ukoStar $8 aahtevimn prakse, bez obzira da I je fons poksenuta isto nawnim coperimentima il pedaiénim tehnolos Kim primenama. Ispostavlia se isto ako da je procedure provere 1 ovde deduksivna (Uz pomoé drugih, ranije pribvacenih ickava, iz teorije se cedukuju_izVesni_singularni iskazi koje modemo zvati_.predvidanye"s naratite se dedukyju predvidanja koja je lake proverity Y pam + Govor povodom €0-tog rodendans Maksa Planks. Cit ine roSimas Vinal zadata LastureJeste da capa 2a chim. wsoko univerzltis: ‘akonimay "td. Cetieana po: A. Einstein, Mn Weliid, 1934, 9, 168; engleski proved A. Hossa: The World oe F we fy (945, p. 128). Signe téeje nalere se Fanije kod Libiga, op. sits uporadi takede Mach, Privipno dev Wirmulehre, 1995, bp. S430. “ Nesuchu 120 niUiting™ ceo je prevents Hatin fe preveo! wimps sie ndirstancing of experience vost, saglasnost ili nesaglasnest) pasus po- 6 _Hemedu ih iskaa birju se ont fo se ne riogu tvest i tute tere, 2 posebno ont Kojima tekusa teoris pro uke s pogledu vil ( drug) izvedenitsiskaza, poredett 1h sa rend luuima praktiéaih primena ieksperimenata. Abo je ta odluka positivns, jest ako se pokage da gu singular inked priwatlv, il eritooant, longs ie olla svoj Drovers smo nail riogn de fe ladbacimno. Alt ako Je odluke neyativna, i, drugim retima, aku za ry nilhovo opavrgavanje itavremen opavigava feorija iz Kore su logiki dedutovani = “Treba priniett da povitina odluka mode samo pxivremeno: da_podeii jednu odredeau tcora, posto docrije neqativae odlike mogu uvek da je odbace. Sve dek jedna teoria indian deealine | fe provers i tokom aauinog progress aie tamenjenanekom drugont teoriom, mazemo reel da ie adokezala svoju (pew) wrednene, Ho je spotkreplions"*! prolim iakesvom, = POT oxde skicrand} procedari ne poiivjuie se ita nalite na % induksivnu logiku. Ja nikad ne pretpostavijam da iz istinitosti sing famih iskaza mozemo da dokazuiemo istinitost teorija. Ja nikada “ne Pretpostavljam da se pomocu ,verfikovanih" zaldjucaks nicka teoriia % mote zasnovati kao ,iotinita”, fli ak samo kao y U ovo} knjizi nameravam da prufim detaljniju analiau metode & dedubsivnog proveravania, Pokubacu da pokazem da se w okvirima ove Sunalize mogu refavati svi problemi koji se obi&wo aazivel yepiven doiki*. ‘Oni problemi, medutim, koji nastaju iz induktivne logike mogu se odbaciti a da se na nihovom masta ne stvore novi problem| 4. Problem ‘razprantiavania Od mnogils primedbi Kofé se mogu polaviti protiv ovde izne- tog giedista, motda je najozbiljnija sledeca, Moguéno je rei da ja, edbacujuti mewdu indukcije, ligevam empirijsku nauk onogu S10 ‘ngleda da je njena naj karakteristika; 2 to anati da ja uklanjam ograde koje odvaigiu. nauku od metafizithe spekulaciie. Mo} odgovor za vu primedbU jeste da se moj glavni razlog 2a adbacivanje induke ivne logike sastoji bas u tome Ho num ona ne pruga pogodan such raspomacanja 7a empiniiski, nemetafvicki kervkter jednog teorijskog sistema; ili, drugim re8ima, Sto nam ne prada pogodarjkrierijumu r granitacanja demarkecije Problem ienalagenja keiteijama koji G& mam omoguciti ca pravimo raztiku iamedu empirijskh nausa, s jedne, i matematike i a ae al gan tk primedbu “peed ate 79, kad toi moga dala Porwcrve edi. Dalje, mi erazimo od) 68 logike, kao i, nmetaiickin® sistema, s drugs strane, ja nazivam graf tba ee Ovaj problem dio je poznat Hyun, Koji je pokuian cape retif, a'sa Kantom je postao ceatralai problem tears saznenia. Akos duc zt Kaniom, problem indukcije nvvovemo ,Hjamovim proble- morn“, onda bismo problem razgrani¢avania mogli da ‘ac-ovemo » Kan tovim ‘problemom’” Od ova dva problema — koji su izvor koro svi drugih prob- Jena teotije seranja — misiim da je esnovaili problem razgranicavania Glaenirualog 23it0 epistemolozi empiristitke orijentactie pokaaju teinju dese potpun pouzdaju u jmewodu indukelje™ iagleca da je zaista w njhovom uvereaju da Sarva ta metocl mode ca pruft pogodan Ieiterijum razgranitavanja. ‘To posebno vezi aa one empirieare Koil slede zastavn.poditivizas Stariit poritivisti st kao nautne iff legitimne 2eteli da dopuste samo one honcepre (ili pojmove, ii ideje) koji su, Kako st oni to formu liseli, gizvedent ix iskustva"; drugim recima, takve honeepte za koie 84 verovall da se mogu logitki redukovati na clemente Gulinng iskustva, ao Sto sit servacije ‘lt Culni podaci), utisc, opazania, uspomene cula vida ili sluha, 1 tako dale. Moderni positivietl spremni su da jase vice di nauk nije sistem Koncepata, voc pre sistem tikeza®!, Oni stoga ao nautne ili legtimne Sele da peiznaju sarno one iekaze Kojl +e moma redukovati na cementume (Hi ,atomske") iskaze skustva— na st dove opafania', ili atommke stavove", iit yprotekol reeenice | kako jo8 ne*®. Jasno je da’je podrazumevant kritersjum ewzgranicavanja iden rigan sa zahtevon 2a indaletivnom logikom. * Sa ov (hoi a odeljcima 1. do 61 13. de 24) uporodé moja beth 1s Easopina Brkesnens, 3, 1933, p. 4265 " aos je sada prestampana Orde) u proved, doar “1 * Uppredi posednju retenlan njegovor dels Buguiry Concerning Hamar Understanding. * Su slestecim pasuiom G:moiom ahyzijor aa epitewologe! uses, ra primer citar ia Rajhenfabe u tekatu lepoed Promedbe. Ty odeljle 2° Keada sim piano ova) pas, kako 14a vin, ja sam provenio .moderne pouitiviste’, ‘Trebulo je dase actin da je potewak Vingenstejaovog | Tvactars-3, Fo feu econ pags odetavio, — ySvet je totale tinjence, a ne sta” — io spezvan ajegoum zavrietkorn, Koj je optudie Coveba koit nile duo nukskve anaSene i ima", Vidi takode moje delo Oyen Society and fis nents, glve 11, ogefae I, Sao i glave *t. moge dela Paseo, narctio fds *1] (pmuba 5), "24 (posiednith per pesuss) kao 1 * Nita, naruvno, ne zavist od imeni, Kada sam ja izmislio nove ime seneval inks” Gli .osnevni stays vidi, calle, odsla 7.1 98) uBio sere to serno {ato ft oni je bio neophadan tommin kot mje eplerscen konstasiem opaisjane fiers. To fine tu na aalos, valoro peinyatli div i apolscbals ge us prenee ‘ab cou vests ceudouja Koja sum fa 2ele> ds begitem, Uporeci keds moj Par sigs, "29, 3 Kako ja oubacujem indukrivau logiku, ja moram isto tako da odbacim sve te poluiaje reSuvanis problema razgeiniéarania, Odbaci- ‘vunjem sveza toga, problem razgranitavanja dobija u vatnostt za sadss- Rie istrazivanie. Nalagenie prihvatlivog Kritesiuma mazgranidwania ‘more biti Krucijaln zadatak za svaku episterologiju koja ne peihvata indukieme logiku. Pocitivisti obicno interpretiraju problem mzgrani¢avanja na rnawalvriéei natin; oni ga interpreticaju kao da je to pecblem prirodne nauke. Umeste da zmu kao svoj zadatak da predioze jecmu pogednt Konvencija, oni veruju da morsju da otesija reaike koja postal u pri- rodi stvariizmedu empirijske nauke s jedne f metafzike s druge strane. Oni ncprekidno pokufavaju da doksm da metafizike, po same} svejo) prirodi nije niita drago do besmisleno brbljanje — sofsteriia{iluzlia", kako kaze jum, Koju bi ecbalo ,prepustiti plamens*.*? Ukoliko retima sbesmisleno" ili ,bex zatenja% po define ne 2elimo da izraimo nigta viée do ,nepripadanje empirijsko} nauci", fonds bi karakterisanje metafzike kao besmuslice lene znugenja bilo triviiains, poito je metizika j inate obitno bila defnisara kao sem pirijska, Poritivist, naravno, veruiti da mogu o metafizici dy kazu mnogo vile od toga da sw neki njeni shazi neempirijskt. Re&i bez aateria ili .besmisieno” nose, i sracunate su da nose, jedno negativno proce- njivanje vrednosti; a nema sumnje da ono Sto positivist masta tele da coliko uspeino razgranicavanje koliko konseno odbaci vanje? i uniStavanje metafizike. Bilo kako mu drago, kad god su pork tivisti pokuSali di jsnije Kazu Sta znabi ,sa znaceniem, tal pokUsa) je vodio istom rezultau — takvoj definiciji ,redenice sa anatenjem (aaguprot ypscudorctenici bec znaten|s") koje je prosto ponavljala kriteriuum Pegranidavanja njihove indukeione logibe. Ovo se velo jasno ispoljava u siutaju Vitgerstalna, prema Kome svaki stay se 2naceajom mora biti fopifet svadji* na elementame (ili atemske) stavove, koje oa harakteri8e kao opise ili, slike realnosti*® ‘Toko je Hium, tao i Setstus, odbacio woje sopevens dalo Anguiy ‘2 nlegovo} podlednj} strict: isc kao Heo Je doenije Viggen abuso exch sopstvent Troctatus na njegone) posstsjj strani. (Vidi peimedbu 2 us wleljsk 10) 2 Camap, Erhowtrns, 2, 1932, pp. 2194, Ranife je Mil upotreblaran Dez 2naienis™ na sidan natin, * nesumajive pod uileajer Konta; upured! _ Barks Frssys on Social Pisloophy, us redaboti H.D. Hatoae, 1911, p- 223, Vidi tkode moje dolo Oper Society, primedba Ss ue ghara tl * Watgenstein, Tractors Lorico-Pialoopbicus (1918, 1 1923), sav 5 5 Katee ovo mannan 193, ne ose Farm, arson, sno nigorim dle * Wingenstein, ep,ci) stvovl 4.01; 4.035 2.221 70 (karakerizacia,wagret bud retenoy koja tba a obit sve stavove sa anateniem). Tz orga motemo vide da se Vitgenstinee Tetcevons ‘nog So ia crane poklapa se bites umorn rengrunieavane i Tvs, ako niegove reel ynatino™ At slogidarae suseerea wea ta anaenjcne A ova pou daca bas ta problema indued te Basu aed sa ion %y — Ru vakont sig tal Tema toe sedulujti na elementarne iskezs kina, Aky se desiodno: prime Vigestian Tete nor serine zaicenie odbc kao lifene zratenia ene produ kone 2 Klin taginje, po Ajnstujnovin relinu predstavye waned radk Hetearg": ont rikad ne mogu da bucks pettaceny kao proc tetra’ sash, Viegerdtajnov pokusa du demaskra problema Leck kao prazan pseudoproblem formutlisao je Slikt? sledegim redima: - Problem induelje stoi seu zahtevu 24 logickim opravdanjerh war ersalih iskaza reainost.. Mi widnrne an Hegemon takeo logitko opravdanje ne posto: ne moze da pesto jednostavao aate Sto uttverhé takes risa prog ihadi } To pokazuje kiko induktivistichi kriterijum raxgranigavanja ne uspeva de povuce onu Hiniju koja bi odvajalt nautne sisteme od J meutiaidkih, i zaito mora da im prizna jednale status; jer, presuda por zitivisticke dogme znacenja glusi da su | jedni i drugi Sistemi pseudo * Uporedi primedbu 1, us atelitk 2, * lle ircticaaju noun zakona kag pseto-stavova — redavsiudi na satis problem indakeije— Shik je pripsao Vitgenttainu. (Uporedi mola baja cn Seciety, peimedbe 46. | JIL ur glavu 11) No, ti idee je saprave mnege stria, Ona fe deo inviruneatlsti¢ke tradiclig,hojn se mode pratt) unutrag do Busia i dal. (Wid, a primes, me) cloak , Tri gledite @ halacemsazsanja, 8 Cantonporary Britsh Philosepiyy 1956; kao i talnak Deletes n, Hothlitt bas Drsthodaibi Muha”, u B.J-P.S., 4, 1933, pp.264., sada si rueme delu Cowectire: Sn Refatarions, 195). Dale relerenge imate priniecbi*t ypred escjba 13. p80 ovome problems raspraviiag sam i u moms "alu Postzipl, néelie #11. a = PeDdeda “26, 1 Schick. Natwraiconchafion, 10, 1931, p.l56. (Kuscir je mol.) U pegledu primodath zikona, Sie pie (p-151): ,Cesta Se ptimesivalo di mite mote ro sektno adked os goyoricuy 0 fi as ober ‘se Gerafaves, de ko katem precutao postavlame rezervu da on move de bude modifioven u svetlos daleg iskustra. Ako mown da dadim, tame exgeade nastavia Sli, .nekoiko sett 0 logithol stuaeil, gocepomenuts Liajenss coat a Driredai zakon, a principu nema logithi karace Jetaos ktes, nee pie nekoy Spustia se fermiaaje ithaca," * (Forrtanje" je otigledio bila uamerean, oS fo ea ubjut! wansformaciu il favodenje) SU Je ove teonju. prpaco Jeno tao Vitgenttsjaayom saopltenju. Vidi takede adeljak "13" most dela Pons iskaza bez anateaia, 9 onde, umesto brisunje motizike tz empiri aka, pozitivizam vodi invazsit metafzike w cblast nauke® asuprotovim antimetwizi¢kim ratim twkavstvima, — antimetfizithin po svojoj intencj, zapravo — mo} posuo, kako gu ja vicim, nije u tome da izazovem odbacivanje metaike, vee pre da formulitem pogndnu karakter/zaciu empirijke nauke, i da tako. dei niscm poimove yempiriske naka” i ymetafizika” da hudemo w stanfu du za neki dati sistem iskaza kadero da fi njegovo blize proutayanje spade u empirijsku nauku ill ne Stoge moj friterijum razgranigavunia treba uzeth kit) pre log 2a dogovor ili Romwenciju. Sto-se tice pogodnosti ma koe takve Konvencije, millenia se mogu rerlihoveti, a razamna diskuwija 0 ov Pitanjima mogacna je samo zmedu partnera Koi ima aki zacdnick! Sill Tabor toge cilia mora, nazay raja da bude styut odluke ko) ( jalazi van racionginog argumenta,* Tako ée, to je savim sigueno, svi ont Kot kao zaveSetak {cil nuke 2amitigiu jedan sistem apsolutno siguerih, neapozivo istinit odbaciti predioge koje cu ja ovde staviti. To ce isto uraditi oni suitints nauke .- u sjenom castaianstwu, koje, po niimsy 41 4 njenoj ,celovitosti” | »fcalno) intinitosti | suStaatvenosti"™, Oni 1s tefko pristal da ovo dostojanstsn priznaju moderno) teorisko) ic Us Rojoj ja tru xno najkorapletaie estvarivanje ono So Ju. nazivam’ .empirijskom naukom koje ja imam na umu su drugaiji. Pa ipak je dia th pray predkstavljajuct th kao tstnite # suttingke iljeve nauke, ‘To bi samo po-cretile ished i znatito bi ponovno pur Ganje u poritivsttki dagmatizam. Koliko ja vidim, postolt stma jedan natin da se racionalno argumente u prilog mojih predioga. ‘fo je analiza njihowth logickih posedica! uktvivanje ma niihov pladnost "ujihovu snagu da rasvetle probleme teorije suznanja Prema tome, ja slobsdno priznajem du sam seu dalafenja o svojih predioga ruk njoj analiz, vrednosnim sudovima, ‘possbnin akionontima, Ab; ja se adam da moj peedlol toga dt ©Upe ie 7 rapier arin Open Soviery, prmeds 46, 51-1 52 uz glaru Tl, hao | mil hoe Scent Scene and Mewpiys®, tat sam juice 1998: plot 20 om veces Rarnapu u Bithetes seth fbwofa, qTewakell PAL Slipasa sida ¥ mom Beli Conecares and Reteations, 963.1 1985 Ste sersiem dae mada oie Koil 90 aaineteetovani da dacs do “fine wre ssngt tamara Sittoe (retort pategemmm an pein ee nan eden “drugeg Copored! mow knigs Oper Sociy, giaca 2 SRE Disglawro sletiees upered! primedtu 1, uz odelisk 19, Sti Or Sua G cereale, 193 2 bud pribvatljivi 2a one Koji cene ne samo logithu strogost vee isto tako { slebodu od doginatizma; koji treze praktiénu primenljivest, ali ih 08 vie priviaS! svantura nauke i otkriéa Koja nas neoiekidno sukob- Yarsju sa novim i neotekivanim pitaniima, vazivajudi nas de pokuiame St novim_odgovorima o kojima domd niko nije ni saniao. eaica Ga vrednosni sudovi uticu na moje precloge ne anadi da ja Ginim onu gzethas 2a koja sam optutio poritiviste — gresku pok Saja da sc metafivika ubjje pogrdama. Ja ne idem éak ni dotle da terdims sda metafizika meme nikakve vrednosti 2a empirijsku nauku, Jor, ne ‘mode se reéi da, naporedo su metafizickim idgjama koje sit kocile napre- ak nauke, nije bilo i drugih — kalav je spekulativn’ atomizam — hoje su mu pomagale. Gledajuci a stvar iz pstholoskog ugia, sklon sam da ‘Smatram da je naucno otkride nemoguéno bez vere u idee koje su thst spekulativne veste, ponekad Gak i sasvim ruutne; vere Roja je potpam Epa ae peas nauke | kee ee oj meri i ymetafi- tka, = Ipak, posto sam izneo sva ova upexorenia, smatram i dalje [ da je prvi zadatak logike swenanja da iznese pojam empiriiske natcke, da bi tako jezitku upotretu, koja je sada unekoliko nelzvesna, ucinile Sto je moguéno odredenijom i da bi povukla jasnu linju razpranicenia izmedu aguke i metafzickih ideja — mac su te ideje moda doprincle apretku nauke tokom istorje, 5. Ishusveo ao meioda Zadatak tormutisunja prihvatijive definicije ideje empirijeke hauke" nije bez svojih teikada, Neke od ajih nustaju iz Sinjonice do rnora biti vide ceorijshth sistema sa logitkom strukturom veoma sic om ono} Koja, w mia koje odredeno vreme, predstasia prihvacen! sisten empiriiske nauuke. Ova situacija ponekad 9 opisuje tako Sta se kaze da ima yeoma mnogo — po svoj prilici, beskonagan bro] — logidh: sno- gucaih syetova". Ipak, sistem koji nuzivamo j,empiriishom aeukom" treba da predstavlia samo jadan svet: ,realni svet" ili ysvet nudeg is- keustua®.#t ‘Da bismo malo vige precizirali ovu ideju, mogli biemo da saz- likujerno tei zahteva koje mora da zadovolji nas empiriiskl teorijski sistem. Pivo, da bi mogan da predstavlja neprotivretan, mogudan over, “* Uporest takode: Planck, Positions tid reste Awieneil (1931) § Biastein, Die Religion der Forschune*, w Moby Walehild, 934, p, tay coaiee Prevod A. Haina: The Worl or 1 ase 241935, pp, 23. © Wiel aiode alia os, ‘kao! mig dela Posen, ' Uporect dadamak a bude sincesigei. Drago, on mora da zadoveljava kriterijum rergranicayanja (Uporedr Odeliak 6. 1 21), to jest ne sme da bude meta- mora da predstavlfa evet moguénog ahuva, Trice, on more da bude sistem Koji se na neki nacin razlikuie od drugih tanith sistema kao ona} koji predstavlia maf ovet iskustva i, kako razlikovati sister Koji predstaviia na svet iskustva? Odgovor je: na asnavu dinjenice da je bio podvrgnut proverama i da ih je indseeo. To znati da ga treba razlikovati primenjuuci na njegt ont Geduktivnu metocu koju sam postavio sebi kao cil) dy’ analizican opiem. apes ces Jeaitvo" se javlja kao Karukteristicna metodarporssst Loic indan tcorishi sistem mage da ve RMMGE Od OES ih; fako ingleda da se empiri Puke ne odlilje Samo svojom Le gitkom formom veg, uz to, i svojom esobenom metodon, (OVO jer nie Favno, j plediite indultivista toji pokutavaju da Karakteriby empirishe uly time Sto upotrebljaw indukivny metodu, Teoria saznanja, &ii je zadatak analiza one metode ili pro- irisko| anuciy mote se u skladu su tim she metode — teorija onoga iio se ebicuo t hao heiterijuom raspranitavania jum razgraniavanja svojstven induktivns} logici — to ce reed, pozitivisticka dogma znatenia — ekvivalentan je zahtevu a svi iskazi empirijske nauk (ili svi iskezi sa znatenjem") morait biti takvi da se moze konaéno odludivati u pogledu njihove istiniensti # pogresnosti; reti cemo o njima da morsju bitt podlozni yAonacnom edluctoanc*. To znaci da njthova forma mara da bude takvs da ie lo. gitki moguéno kako njihovo porrrdivanje, tako | njihovo opovreavanie ‘Tako Slik haze: ..... Pravi iskaz mora da bude podlotan honainej verifikacii*t; a Vajsman kage jo jasnije: Ako nema nikakvog nating da se otredi da ‘mit, ond ta} iskez nema ama bai ni= Kakvo matenje. Jer, anatenie jednog iskaza jeste metods njegove ver’ fkacije Ali, po mom mifljenju, indukeija ne postoji! Prema tome, ievodenje scorija iz singulamih iskazs koji su .verifikovani iskustvony after, 18, 1931, 9. 180. - 1, 1930,'p, 239. + Ja ide, name se, ne nt tokowwans smaremstias iki On» Sto ia poritem jaste da postl takes ater hao ito je mduheje © econ inuksivnim rauiama": da postoje ilo adakeivns procedure’; HO ,inaaheivn Ehjeteanes. 14 (gna Sta to znaéila) logit je acdopustivo. Prema tome, teorije mkady nisu podlotne empirijskoj vorifikacfit. Ako Zelimo da izhennemo po7i- ivisticku gretk d@ svolim Kriterijumom razgranitevanja odbacimo| teotijske sisteme pritodne amuke"?, onda moramo da izaberemo Krite-| sijum koi ée mam cogvolitl dau domea empirijske nauke pustimo iskaze koji ne mogu da se verifikaju, ‘Ali ja Gt, naravno, priznati jedan sistem kao empiriiski ili Tae samo ako mode da se prover’ iskusivor, Ova razmatranja suze ral at da kao Keieerijum razgranieavanja treba W2ct_ Ne Monet oe asi sa aaa apres, Drain ena: ty ah Fitted rancnog sistema da bude takav da moze, jednoi zauvek, da se {psvollu pocidiyoom sonia alsragiga da mu Logika forma bude takvs de puter empiristih provers mote da Se izlvoji & negativaom smisla mong Die moguno-dusejelon. cnpiris. ster opovrgne ‘seusrvon®, BMI Tako te inlay Sura ce ove pudats neve pada) Rie rece smatratt empitjskim, jednostavnp zbog, toga Sto se ne moze po biti, dok éc iskez ,,Sutea Ce ovde padati kiba® biti smatran empirijskim.) Kriterijamu razgranitavania koji je ovde predlozen mogu se staviti raze zamerke. Na pevom mestu, moze zaista du izgleda pomalo nastrano davati sugestiju da bi nauku, koja treba da nam pruti poei tivnu informaciju, valjalo okarakterisati time da zadovoljava jedan ne~ fun! zafeev kao sto jé mogucnost pobisanja, Ja éu, medatina, Syelcima 31.1 46. pokaaati da ova zomerka nema veliku tevin, pote fe kolitina poviivne informacie 0 svetu Koj nosi neki mauta iskar #9 U svome dela Lopicel Syntax (1937, pp. 3216). Kaman je prizaso da je to bila pogretia (pocivahue ve na moi eka), 4 10 lito je weinio 8 po Danis eadu -Proverivont | snagenje",prizmajuts Sisjenicn Jy univerzalnt zakont Fisu samo yprikisdai® vet { bieni" aa qauku (Dhileophy of Science, 4, 1937, 0.27), No. w svete indaluiisutkom detu Logical Foundation of Probaiity (1980) fv se yeaa pari Kola je veams DISEA ona) Koja fe Ove Keiukovana. aalacent El univers aalost imaju nuley vertvstnotu (pSil), on je prinuden ds kate GELSTH) da lako te aud da ve U aakoni obace 4 nauze, nouka mote vrlo dobro Mise snade | bee will * Lotte da ia sugerifeen opoerghivost fun Kritenjum sazgranitavan, i ne grodonia Uiatte, povth Tost, da sur Ja Yee (a odelifu 4) osteo Kettkoven Uporebu ide enetenia Ine katerliame nagranitavania T da ja, dogmu inagenia Wenove napus fo! astjo u edeliou D. Peema tome, Sst je mit (mada je jedan Ero) posyjani mole teonje blo sasnovan ‘na tore mits) do som is Unda predloo Spantglinost ban Eeterqum znabenja. Opogijvest mamdvaja dve vtsteiskass Keli Si'greteno se mutentem: opoveglive i aesposrelive, Ona povied linia unutsr, fie cha wulla se anageriem. Vidi tlode dodatak *T kao 1 gleve *T mogs dels Porneript, nago8to suelo #17. 5 419 + Seadne idole mogu se nach na primer, a: Frank, Die Kewalieat wed itee Grenzen, 1381, sl. 1,10 (op. 15.1); Dudlsav, Die Deirtion, reve laden, IG}, pp. 160. CUporedt code pelmedbu 1. uz odeiak 4, gore! utoliko vets ukoliko taj iskaz, zbox svog logidkng Karaktera, ima vite ingleda da se sudari sa moguéaim singularnim iskazima. (Ne nezivamo sai wand aakone prirode akonim™: Ho vie zabraiiiy vise 2.) -Moze se takode nokusati da se protiv mene okrene moja sopst- vena Irivka indultivnog Keitejuma razgranifavunja; mofe, nalme, Ga izgieds kao da se protiv mogucnosti opovrgavania kao Kriterijuma Fuzgianidavanja moge apotrwbidi argument! slieni onima koje sam ja ‘mogucnost! verifkactie Fakav napad me nece enemirii. Moj predlog ee zasniva na asimetrit izmedu mogucnosti verifkaciie 1 mogucnosts opovrgavania, mew Hoa pron i logitke forme univerzanih inka. Je, {prea isigat ¢ vikad ne mom iavess ie siggularh, hat 9 RGHME TE Pomoc nandes (olcne-a Rlastne logike) moguca jc i istinitosti singularnih Tekaz Seaton ReRURIOR univetZaieih: OEE (Se a. nessnHTOsT-LAVETPATNI- CU PEUTE JE SUTIRGTO GEMM koh Com’; to jest od singularnih prema univerzalnim iskizims, —Treta varie mote da Tagieda ovbilinija, Mogutno je redi a je { onda Kada se dopusti asimetrija — iz razligitih rasloga jo8. ne- moguéno da se ikada bilo koji teorijski sistem konaéno opovrgne: Uvek je, naime, moguéno naéi neki natin izbegavania opoyrguvania, recimo, uvodenjom ad hoc neke pomacne hipoteze, ili ad fac promenom nreke definicije. Moguéno je, stavise, ne upadajudi w logithu nedos- Tednost, usvojiti stav jednostivnog odbifania da se prizna bilo kikyo opovrgevajuce iskuswvo. Taino je da naudnici obiéno ne postupaia nna ovukav natin, ali je ovakva procedurs logidki mogucna a ta Cinjenicas mos se tvrditi, uw najmanju ruku, dini sumnjivom logitha vrednost riterijuma razgranicavania koji sam prediozio, Moram priznati ispravnost ove kritike, ali. né moram zbog tog a povudem svo} prediog da se mogucnost opovrgwvaanja uzme 2a kri- terijum razgranicavanja. Jer, ja G4 predlozii (a odelfeu 20. i oninma iza niega) da se enpinjska metada okarakteriSe kao metoda koja iskljucuje bal one natine icbegavania mogucrosti opovrgavanja Koji st, kako is- _pravno insistira moj zamibljeni kriigar, logicki dopustivi. ‘Ono _st0 Gar Waganfa mogutnosel opovrgavanja, na sve zamislive aatine, onoga ((Gimtema Fo se proverava. Njen cili nije ca spase Avote neodraivih PVE Raprotiv, di ieyrSi selekeiju relativno najpogodaijeg, izlamuc! th sve najdeScoj borbi z= opstanak.'y 0 ow sine vans Fame w ofeliku *22 anos dela 16 Predloveni Kelterijum regranitavania vedi nas takode jed- nom seienju Hjumavog problema indukcje — problema vazenja pi soda zakung. Koren ovoga probleme ledi u plividne) protivreenosti fmedu onogs ito se mote nazvati ,osnewnom terom empisizins — tezom de samo iskustwo moze da odluti istinitest II) pogresnost nattnih iskwa — i Hjumovog uvidanja aedopustivest! indivi arguments, Ova_protiv ste se_preipesiavl tn sl moi nav is mote da bus tomiens oll to jest da ut principu mora biti mogucna kako njihova vetif Rac, njihovo opovrgavanje. Ukoliko se odreknemo ovog zahteva { ae mo ko empirijeke i one iskaze koji su odlutivi samo w jecnom smistu — unilateraino odlueivi, ili jos preciznije opovnghivi ~ 1 koi se mogu proveriti sistematskim pokulajma da se cpovrgn, protivretnost i¥ce~ Zava: metoda opovrgavania ne pretpostalvia nikakvo induksivno zak- Jjutivanje, ves samo tautolofke transformacije deduktivne logike Cha valianost nije sporna. 7. Problem emplrijtke move" Ako mojriénost opovrgavanja teebu uopkie da bude primen- Jjiva kao keiterijum razgranitayanja, onda moramo imati na raspolaganju singularne iskize koji tog da poshite kan premise 1 opovrgavajucion zakljutivanjima. Izgleda, prema tore, da na§ kriterijura sumo pomera problem — da nas vraét natrag, od pitania empiniiskog karaktera teo jana. pitanje empirijshog karaktera singularnih. iskaza, Cak i tako, neito je dobijono. Jer, w peaksi nauénog istradi- itavanje fe ponckad od nepostedne { preke potrebe U veri sa teorijshim sistemima, dek se u vezi ta singularnim iskatima sur aja u njihov empisifski karakter retko javija. Istina je da se dogadaju sgreske u posmatranju i da one dovode do pogreinih singularnih iskaza, ali nauénici skoro nikad nemaju priliku da neki singularni iskaz opisu a) neerpirijskt ill metafizidi Tako problemi enpirijske osmove — wo jest problemi koji se ida empisiiskog Karaktera singularaih iskaza i natina na koii se oni proveravaja — u logic! nauke igraju takvu ulogu koja se unckoliko ruzlikuie od loge vecine drugih problema Koji ce nas interesovati. Vegina tih problema stoji, naime, u uskoj vezi so prakson istradivanjs, dok problem empirijske asnove pripada skaro iskljutivo ‘corgi sistema. Ja Gu ipak morati njima da se bavim, polto su izazvali nia nejasnoda, 4 24 ovo vidi isto ako 130) Sloaak Kofi sim spomenue u primedoi 1. an fdeljak 4, * sida orde preltenipan u dedatku T, kad lio} Powsonps, narocito oak * “To je potebno taéne kada je 108 o rela iameda opaéindh iustowe il seanvn sta" jeste nitaz kev move da p premise w empinekom opovisa anja; ukratko, ‘ska o tedro} potedineeno} inj). Cesta se ematrlo. do opsisina ishumtws Reo da pra nel ‘vrstu opravdanfa za osnovne iskaze Draalo se da set ekaat asnival fa Siny ishumsama: da nthovs tnivst postje ott peglecnnier bh ishustava’ il da je Ucinions yotigicdnom’” tim iskustvimm, itd. Svi vi iskazi ispollasu saveene @druvu tendenciiu da se nals! uska vera izmedu osnovnih iskiza | nasih opazajnih iskustava Noy ist Tako S prison se osetila da se sekaot mag ing’ pacar! sane) skate a teres opazania bkiva omalanejasno, x opisan je oKo- wamaiusiny neiasnim izeurimia Koi méta ne rariaéninaity ve ola pre- laze prcko teShoSa, ili thy w naboljem shufaju, neodredeno naznetu Verujem da je orde moguéno nati reienie, ako jaan odvoiimo rsiholotki aspelt problema od niegovog Ingiskag + metodolaskng pekta. Moramo naprasiti ractihuy » jedne strane, tered mash toh Fem iskustave sh nab oiecona woerenor Koin ne moe rikad da op ravdaja ma oj iskar (mada mogu da postanu predict psiholothng istrativania) i 8 druge strane, odektionth lopiShil relachia Noe poste sed ranlititim siscemima nauénih iskaza {'u okvira svakoy od nih Problem empiriiske osnove bice taspravijan detaljao u odelj- sims od 28, do 30. Zanad, bile bi bole dase okenem problem aioe bektivnosti, posto termini ,objektivno™ t ,stbjektivno", Koje un pew upotrebio, zahtevait reziainjavanie sEna objehrivmos § subjebriona ube Reti ,objekrivno" i .subjektivno™ su filosofSki termini, sesh oprereéeni nasiedem protivreénih upotreba i diskusijam hex keaja i zakljutha. Moja upotreba termina objcktivno™ i ,subjektivno” ne ods- tupa mnogo od Kantove, On upotrebliava ret yobjektivao® da eznati da bi nauéno saananie tredalo da bude takvo da se mose opravdati id hilo dije cud: opruvdanie je yobjeksivno" ako u prineipy mode dz bude provereno i shvuéeno, Ako met vad 2 svakoga Eo ima ums", pide on, onda su sjegowi mizlozi objektival i dovoli ' Kitt der reinon Vernanlt, Methodeatehre, 2. Haupistick, 3. Abschnitt (drago indanie, p. S48: enpieski proved N. Kemp Sina, 1983" Crt of Pure Rauens Tee (Mesnog, glove TL, sasliae 3) ps G85) ‘Spal proved Je, oper, drtim da se nautne worlje nikad epravdati ili verttikovati, ali da sa one ipak ptoverljive. Zato ext 1 Sa cbjeationose mauénih iskera leti u Cinjeniel da mogu da budu inter sibjekzion preverent*! Rec ,subjektivao” Kant je printenio na maéa osedanja tthe enosti (tazlititog stepena)®. Tspitati kako dolazi do tih osecania spada & posao psihologije, Ona mogu nastail, na primer, .tiskladt sa zskonima asocijacije". Objektivni razlozi mogt isto tako da posiuse kao ysub- jektivni werae’ prosudivanja®, uroliko Sto o tim raziozima moremo da ruimistimo i uyerimo se u njihovu ubedlivost, ___ Natit je mozda bio prvi koji je shvatio da je objektienost nue nih iskaza usko povecana sa kenstrukcijom teorija — sa upotrebom bipoteaa i universalnih iskwa, Samo kada se neki dogadaji ponavljaju u skladu sa pravilima i pravilnostima, kao Sto je shuta) sa cksperimen- Cima koji se dadu ponoviti, nasa posmatrania mode wu principa svako a proveri. Mi éak ni svoja sopstvena posmattanja ne usimamo sasvim ecbilino, iti ih pribvatamo kao naucne posmatrania sve doke ih ne Ponovimo i ne proverimo, Samo mkvim ponavljanjima mi mozemo sebe da ubedimo cia nije u pitaniu obiena izoloyana .koincidencij", wot da je ret 0 dogndajima koji su, zahvaljujudt svojej pravilnosti 1 ponovno} ostvantivosti, w principa intersubjektivao proverhivi.® aa. Swuiki eksperimentalni fizidar cus 2a one iznensdne | neob- jaSajive vidljive yefekte™ koji se modda tak u njegovoj laboratoriji mos neko vreme reprodukovati, ali koji na kruju Beeenu her traga, Nijedan, al pam ae ann eee En Sarat ene Nak woh ete ens blo Se sc ain re eis per aoe re ea Ss w firitar. ramume se, rete u takvim siudajevima reti da je izyio nauéne orkride (mada mole pokuiati de pondvo uredi svoje cksperimente rake da to utini ponovo ostvatlivim). U_stvarl, nautao znatuian jestekt cfekat mote bith definisan ka0 onaj efekat kali mote redovac da repro- Gukuje ma Ko vboliko izvrsi odgovarajuci eksperiment na propisan rutin, Nijedan ozbiljan fiziéer nace ponuditi za Stampa lap nauéno orkriGe neki takav, kako bih ga ja nazvao, ytajanstveni efckat” — efekat va Gju reprodukeiju aije uw stanju da prudi nfkakve instruketje. Takvo potkride” bilo bi yrlo brio odbateno kao himeritko, iz: prostog razloge Sto bi pokuSafi ajepove provere vodili negativnim fezultadma (Sled dla bilo kakay spor oko pitania o tome da {isc ikad deSavaju dogadaii koji su u principu neponovijivi i jecinstveni — ne moze da bude miéna reSen: to bi bio spor metafzitkog karaktera) Sada se mozemo vratiti na neito 9 Gem je bilo reéi u pret- hhodnom odeliku: na mojt tezu da neko subjektivno iskustvo, ili osecanie tubedenosti, ne mode nikad da opruvda jedan nauéni iskaz i da u okvi- mode da igra nikakvu drugu wiogu sem objekta jednog ‘empirijskog (ili psiholoSkog) istrativania, Bez obzira na to koliky to osecanje ubedenosti moze bic jako, ono nikad ne moze da opravda neki iskaz. Tako ja mogu da budem potpuno ubeden u istinitost jednog iskaza; siguran u evidenciju mojih opatania; sav obuzet intenitetom svoga iskustva: svaka sumnja mi mode izgledati apsurdna. No, da li to rauci pruva i naislabiit razlog da prihvasi moj iskaz? Move li se ijedan iskaz opravdati Zinjenicom da je K.R.P. porpuno ubeden w njogoru istinitost? Odgovor je Ne" i svaki drugi odgovor ne bi bio w 4 idejom suuine objeltivmosti Cal i finjenica, 2a mene take Cvesto zasnovans, da dofivljavam to oseéanje ubedenosti ne mote da se pyr javi na podrutiu objektivne nauke, osim u formi jedne pstholodke hiyo- ‘eee, koja, naravno, zabteva intersubjektivna proverts ux. pretpostavku da ja posedujem 10 eseeanje ubedenosti, psiholog moie, pomocu psi- holoskih i drugth reorija, da vede izvesna predvidanja o mome pons: Sanju, ata predvidania se mogu potvruit ili mogu biti oborena tokom elsperimentalnih provera. Ali, a epistemolotke tatke gledista, poepuno Irelevantno da li je moie osecanie ubedenosti bilo jako ili slabos da SU iterstun 0 ic mage se mat, Hod oabijaib wtradivata, aekl pei Sup peers a proflesty jote aeobjabnjers posits zezllst Maikelsorovog elapesimenta kali Posmatras Miler (1921-1926) 1a Maugt Vibonu, poste je rane 1 on sam Chao P'Mierlp dobiiaa Mafcelsonor aeguira tera. No, bako su docnije pruvere po- ‘nbvo dale negations fezalst, Oba} je sada da se te posledaje provere smttat Salncuhusin 2 da so Mbleroy Zerutat oj diverira oblaatava tak So 80 .Papisule Spepanstim isons pogresie” © Viel tacnde sdelak 22, nematien peimedb * 80 UU fe poteldo iz jednog, moda tuk neodolivog, utiska nesumliive in Aosti (ii nsamooeevicnosti"), ili ni iz tege drugog do nekox sumntvo, nagadinja. Ni8ta od svega toga nema nikakvog uticaja na pitanja 0 tome kako se mogu opravdati nuudnd iskzzi Ovakwa rezmatranja, naravno, ne donose odgovor na pitanje © empirijskoj osnovi. Ali ona nam, u najmanju suka, pomazu ca vicime njegows glavau teSkocu. Zahtevejuci objektivaost 7 asnavne ideas Kao i za druge nauéne iskaze, mi scbe liavamo svakog logickog sredste koje bi nam omogusilo da istinitost nauenih iskava svedemo na asta iskustva. Staviie, mi se ostobadamo bilo kakvog dodcl povlas- Gonog statusa iskasima koji opisuju iskustva, Kao §t0 sii on iskavi kof pisuju nasa opazanie i (koji se penckad nazivaju ,protokol-reée “ i iskezi se mogu pojaviti w nauci samo kao psiboloski iskai 1 10 ‘aaati, kao hipotere takve vrste Si standardi inetrsubjektivnog prove, Favanja (usimajugi u obsir sackuinje stanje psihologije) sigurno. nist veoira visoki Ma kaiay bio maf moguéni odgovor na piano empiri sow jeda star mort bit jana abate eee wae! da ani ikuel moraju da budu Objekt, onde en eect eae padaju empirijsko} osnovi nauke moraju isto tako da budu objektivni, {9 jst intoubjekiino provers, No, intenabjckinns ae sek pocrwzumesm da i tka Ko taba dase proncroceh reas ee lave deugi provers isa, Prema tome, ake etet ae 20k a che ue eden Fein ao bis heh region haces nous remnoxe Wit kab Ss “HOI SE ne mA proven pe BRE SS a Principu ne mogu obarati, ako sz opovegnu neki zakljudci koli se dadu | Eni tes Ta lone te adie el, Son oh 6 ro] Favajul izvodenjem iz njih iskaza nideg Stepena univerzalnosti. Ovi inal, pays obrivom na to da tebe der bidt inten eo ivi, mr bit peoverjvi on bean natin Peake a ee Molo bi se pomisini da ove glee vo Seskenscnon rege. i da je ato naodenvo, UT odela 1 Krsikyudt incuba axes Sam primebu da indutela mode Ua voar baseman ee? ita se ae spe tin dese inte pelea ae ees ree procedure datultivne pavere Koja je zasapam. Medes wee aie Deautivna metoda provers nije u sanju ie ams pi ie hoff se proverovaja, nit fe ramitina da to ube! Brey woes es opasnosti od betkonstnog repens Als me & renee a 2 koja cau obrato paanju <= peovertiveat ad fein canal ‘Senovnih iskaza olin aleu pouchen ponerse ans ee 81 Jet, to je jasno, provere se ne mou ngstavliati ad infinitaon’ oanile motamo se zaustaviti Ne raspravliajuci ovde detaling taj problem, gelim samo ds hacer na to da cinenica da se provere ‘ne mogu nastavijati unedogled ne deli u sukob sa mojim zahtevom da svaki nauéni iskez mora da bude proverliiv. Jer, ja ne zahtevam da svaki natal iskaz mora stoamo de tude proverat pre nego ito ga prih vatimo. Ja sumo tratim da svaki takay skuz mora da bude podioscn proveris ‘eno, ja odbijam da prifvatim glodifte dau ‘hated ima takvib iskaza koje moran, mireci se sa sudbinom, da prih- vatimo zo istinite samo zato Sto iz lngickih razloyea ne izgleda mogucno da ih proverimo, GLAVA IL O PROBLEMU TEORIJE NAUCNE METODE U skladu si onim So sum ranije predlozie, epistemologiju i logiku naucnog otkrica trebalo bi identifkovati sa teoriiom nautne metode. Teorija metode, ukoliko prevazilazi tisto logitku analiza re- Jacija medu naucnim iskazima, bavi se izborom metodé — odlukama © naginu kako treba raspravijati o naugnim iskazima, ‘Te odluke ce, ramune se zavisiti od aja Koji izaberemo iz jednog broja moguénih cilieva. Odluks koja se ovde predlaie va postavijanje pogodnil pravils ¥a ono Sto ja nazivam ycmpirijskom metodom' usko je pavezana sa mojim Kriterijumom razgranifavanja: predlatem da usvojimo takva pravila koja ¢e obczbediti moguénest proveravanja nautnih iskaza, to Ge Feéi, moguénost njihovog opovrgavanja, 9. Zbog cepa su neophodne metodolotke odluke Koja su pravila naucne metode i zaéto su nam ona potrebnia? Mote 1 postojati teorija takvih pravila, metodologija? Nucin aa koji ¢e se odgovoriti na ova pitanja umnogome é& zavisith od nageg stava prema nauci. Oni koji, Kio, recimo, positivist, vide empirijsku nauku Kao sistem iskaza koji zadovoljava izvesne lo. gitke briterijume, kao So su posedovanie znacenja ili mogucnost veri fikacije, dace jedan odgovor. Sasvim drugatiji odgovor dace oni koji te7e (kao ito ja to dinim) da epecifinu karakteristiku. empicijskih iskaza vide u njihovo} podloznosti reviziji — u cinjenici da mogu da buda Kritikovani i prevazideni boljim; koji smatraju svojom dutnoséu da snalirireju. kurekteristiGnu sposobnost nauke da naprediuje, Kuo 1 karzk- Ceristidan nacin na koji se u krucijalnim slugajevima vrs! izbor iemeda opretnih sistema ceorija, 83 Porpuno sam spreman da prisnam da postoji potrebe za ¢isto Jogitkom analizem teorija, za wkvor analizom koja ne vodi racuna © tome kako se teorije menjaju i csavijaju, Ali, ta vreta analize ne rasvet- Hava one aspekte empirijskih nauke koje ja, na primer, tako visoko cenim. Takav sistem, kao ito je Klasiéna mehanika, moze da bude snauéan* u hojem god hofere stepenu, ali oni Kofi ga dogmatski po- draavayt — verujuci mo?da da je njihov posao da brane jedan tuko uspesaa istem od kritike sve dotle dok nije Ronaéno opoorgnut — Sto sasvima suprotno od toga Kritithog stava, koji je, po mom midljenju, za nautnika jedini delitan. U samo} stvati, nikad se ne moze doéi do konaénog opovrgavania jedne teorije, poito je uvek mogucng reGi du cksperimentalai recultati nisu pouzdani, ili da su neslaganja, za koja se twrdi da postoje izmedu cksperimentalnih rezultata i dave teorije, samo prividna i da Ge nestati sa napretkom asses saznania (Ova ova arguments cesto su bila uporrebljavana u prilog Njutnove mehanike u njenoj borbi protiv Ajnitaina, a slitaih argumenata ima Rapretek u drustvenim naukams.) Ako insistirate na striktnom dokaztt fli strikenom opovrgavanju*!) u empirijskim naukama, necete nikad izvuci Koristi iz iskustva i nikad iz njega neCete uvideti koliko niste & pravu. ‘Ako, dakle, okarakterisemo empirijsku nauk samo pomodu formatne ili logidke strukture njenih iskuza, nesemo biti w stanju da iz aje iskijutimo onu preoviadujecu formu metafizike koja proistite iz podizanja jedne zastarele nautae teorije aa nivo neosporne istine, Takvi su moji ruziozi 7 predlaganje da bi ompirijak nauk cbalo_okarubtersati_njeaion metodama rh Poxtupana SRRSia ema On a ey ja pokutati da postavim pravila, ili, ako hoéere, norme, Kojima se nau nik rukovodi kada se angazuje u istrativanju ili ofkri¢u, wonom smisli ‘ako se to ovde shvata, 10. Naturalisti¢ki prilas seoriji metode Nagovestaj koji sam u prethodnom odeliku ucinio u pogledu duboke razlike izmedu moje poticije i poaicije pozitivista treba nesto progiriti, “1 Je sam sds, evde postijetem teksns, dodn u sagradama refi ill etka opivrgavanju~ (2) 2beg tags Sto su one jesto implicvane chim ito" je blo seteno neposredne pre toga (.nikad se fe mote dati de. konataog opovegs: ‘ania jedne teanje"){ (9) zato fo si ae nepreticno pogeeino tametil las de areas Pam kriterfum Gtavile, mreriium siafeyo pee nege rangrenitevania) Holl 30 tose fiva ab dakwial jbampleme™ ill dhenstne’ opowalives: a a Povitivista ne voli ideju da bi i invan podrucje :poritivn empires mule trebalo da bude problema s1 znaéenjem — problema sorima bi se bavi prava filosofska teoriia. On ne voll ideju da bi tebalo q posto preva teotija semana, cpistemelogija ill mecodologija™!— U ignctim flosofékim problemima on Zell da vidi samo .pseudo-prob- leme' ii yaagonestke", Ova njegoca Zaia —koju on, urgred bul reéeno, ne jerazava kao 2elju ti predlog, vee pre ko neki Ginjenitht iskac*® — nove, naruyno, uvsk da bude Zadovoliena. Jer, nista nije lake nego Gemackirati neki problem kio bez znatenja ili pseudo", Sve so je potretno, jeste odluditi se za jecno prikladno usko zacenie znate jay vi cote uskoro biti prsieni da va svako nezgodno pitanle kadete da niste uw stanja da us ajemu pronadete bilo kakwo znatenje. Stavige, ako dopustite dt sumo problemi u prirodnim aaukema posedja zna~ ‘enjel, svaka diskusijao pojma,znatenje" ispaste takoue ber: znateny Dogma anacenja, Kade se jednom ustoliti, podignura je zauvek izned bojnog polja ine moze vige da bude napadanta. Ona je postala (kako bi sam Viggenscajn tesco) ynevborive i defnitivna’*, Sporno pitanje o tome ct Ii filosofia post ii da I ima fkakva prava da postoli, staro je skoro kao 1 sama flosofja. Uvek ienove ve Lavliao porpund ‘now flosofeki pokret koji Kenaény demaskira stare fibsofske probleme kay pseudo-probleme, Koji opasno}_besmislici filosofje suprotstavlja pravo ruzumevanie smistone, poritivme empriiske nauke. [ uveck su iznova prezrent branioct ytradicionalne flosofije® pokufavali da objasne vadama najnovijeg. positivistikop napada da glavni problem iilosofije jeste Krititka analiza povivanja na autoricr iskasea"# — boS onoga iskustwa Koje je svaki novi zastupnik: poaiti- “Token poitedaje dye godine pre objavlivasis ove Kriige, wobitajess ketita toin su Clancvt Detkop Keuga faaostll prot mojih tdeja tila ee Je tensa mmetade koja ne bi bily empties agen ey tata Toga —~ nemogucna? cao So F-van ovih decju oblast City fe besmietiea, sto gladite Viggenitain je. 2axtupso EL I9WG goaline; upored ano} Sanuk yPrirada llesofikia problema", 2.).2.5. Sr tns2, peouba ne stranl 125) Dectije, suindardaa brite sc podele opiatt legendu’ da sam ja preslozi da se vericucon) Enteriumn auscoyy Jeduostava amen! keterdumorm opovngavenia. Vidi mo) Paticnz’, natolito adele *19. do "2. 4. Naki positive au a meuvremens promenili ony stanovitte: wish beletiea 6 aide ‘Nelegenstein, Trectams Laco-Phlespliews, stv 6.53 + Vitgoistala ha StajaTracianusa (a kame Objauliva pour znCen’ pile «Mot uv rsvetievaiy ume Stok una) Ko me rizume ra Kral patnale Ean Blemiclene* (Uporedi, Sextus Adv. Lag. Il, 481; tadanie Loeb Il. 48s VWitggensainy ont, na rahe niggers Predgovors “HL Gotapers (Weleanchzwigldire, 1, 1905, 7.55) pile: Ako biome uel u obele Kato Je beskraino problemaitan pom fotstia... lke Eismo mash, it prinudent da versjema da... oduieveao poivedivsne w tom pogiedu Aud Jamo maaje odgovars..» od aajpiZiivie t optezne kritike a5 sizma, kao date. Na takve primedke, me dutim, podtivist odgovara samo sleganjem ramen: one x2 njega ne znaée niéta, poito ne pripadsiu empiriickoj nauci koja jeding ima zma- Genje. Za niegs fe .iskustwo" program, a ne problem (sem Kuda gu prou- éava empiriiske-psibolofd) im da ima nekih izqleda da bi positiviett mogli da ‘ugatife na moje sopstvene pokusaje da analiziram cishustvo" Koje ja interpretiram kan meted empinjske nauke. Jer, 2a njih postoje samo dve vrsic iskaza: logitke tautologt iskazi Ako metodologifa nije logika, onda ona, ako ce oni zahliucis mora da bude grana ncke empiriiske nauke — recimo, nauke 9 ponaganity nauinike na posit cempirijssi Ovo gledis tc, prema kojem je metodologija takode empiriiska nauka — proutavanje aktualmog ponaianja rauénika ili aktaalne pro- cedure ,nauke" — moze se opisati kao nateralivitho, Naturalistivka metodologija (ponekad nazvana ,induktivns teorija qauke") ima nesum= ajivo svoju vrednost, Onaj ko proulavs logiku nguke mode i te kako da bude zainteresovan za tu metodologiiu i mofe iz nie da uti. Ali ono ito ja auzivum ,metodologijom" ne treba uzimati za empiristan nauk Jane veruiem ‘da je upotrebom metode empirijske nauke moguéno pitanja kao Sto jo: da Hi aula stvarno upotrebliava princip indukcije ii ne, a moje sumnje se jo8 vise povecuvaju kuda se setim da ono ito troba zvati ,naulkom’ kuo i ono koge treba avacl au! nikom™ mora uvek da ostane stvar konvencije ili odluke. Uverea sim da bi pitanjima ove viste trebalo pritaziti an drugaciji natin. Mi mogeme, na primer, razmateati i uporedivati dvs rualigita sistems metodoloskin pravila — jedan sa, a drugi bez pricipu indukeije, Tada bismo mogli da ispitamo du If takav princip, Kuda se jednom uvede, move da se primenjuje bez nustsiania protivrecnostt da li nam pomaie; i da li num je zaista neophodan. Bat ovakva vests istrativania rukovodi me da se oslobodim prineipa indukeije: ne zat Ho tj princip u stvari nikad nije upotrebliavan uw nauci, ved zato sto smatram da nije neophodun; da nam ne pomare; i tak da dovedi do protivretnostl Prema tome; ja odbacujem naturalistitke gledigte. Ono je nekrititko. Njegovi zastupnict propustaju da primete, uvek hada voruju da eu otkrili neku Sinjenicu, da su teda samo prediodili jednu ferwuch siner induleiven, Wissen: forma der sronchaflchon Method, 2 Dingle, Phys und Hypothesis sshafttice, IDET alliae, V. Kea, i Gen 1328, jut, Zbog woga je ta konvencija poslozne pretvaranju u dogmy, Ova kritike naturalistikog eledista odnosi se ne samo ne njegen Kri= terijum zaaéenja veé takode na njogova ideju nauke, pa prema Tome fa niegovu ide empiriisxe metode, IL, Metodolaska praviia kao Ronvenciie Motodoleska pravila se ovde fosmatraju kao konvencite, ‘ogi se opisati kno pravila igre empiriiske mauke, Ona se nualikuja od pravila Gite logike, kao i pravila Saha, koja Ge retko ko smatrati kao deo éivtelogike: imajuéi a vida da pruvila diste logike regulifu transfor- macije lingyistickih formula, reultat nekog istrazivanja pravila Sha mogio bi moida da dodije naslov ,,Logika Saha", ali telko prosto i isto Logika, (Sligno se i rezultatw nekog istrazivania pravile igre nauke’— to jest nautnog otkriéa — mofe dati naslov Logika nautnog ‘kris ‘Mogu se izneti dea prosta primera metodoloilih pravila, Sto ¢ biti dovoljno da ae pokaze da bi wk moglo biti na mesta da se istradivanje metode postavija na istinivo kao i disto logitko istradivanje 1) Iysi nauke u principu nema kraja, Onaj ko jednog dana od- Judi da ngudni iskazi ne trate vite nikakvu dale proveru i da se mop ‘posmazrati kao Konagno verifikovani — povlati se iz we igre. 2) Kada se hipoteza jednom predlo#i i proveri i pokate svoju vrednost™, ne bi trebalo dopustiti da xe povute iz opticain bee ydobrog razlogu", A dobar razlog moze da bude, na primer, sledesi: eamenjivanje te hipoteze nekom drugom koja je belje proverljiva; ili, oporngavanje jedne o€ posiedica te hipoteze. (Pojam ,,dolje proverljiv bice doenije porpanije analiziran.) ‘Ova da primera pokwuiu kako igptedaju metodoloska pravila Jasno je da se ta peavila veoma mnogo razlikuju od onih pravila koja se * (Dopun utinjens 1934, dok fe kejga bila u sami) Oledilte hoje Je ovde ukraike ianet, da fe sivir ollake Sa Ge se zat) pravin pkazora's a Ste sibesaistenim ‘pscude-iskazom", predsiarlia:stanorite kcje.godinama.zastuparn, isto take, gleitte da ey na Shean natin, odbacvanie metahike svar odlake) Medutim, mois sadatnia keke poxitviema (kaa i netursisithog gledifa), kel ko ia ming ds vidim, ne vidi vite an Karnapovo dele Lagicie Syntav der Sprache, 1934, u kojem on takode uovaje gledite da tra tava ptasia poetvaly aa odlukns Gprincip tolernuje”), Prena Karaapovom predgoverl, Viggenssja Je godinama Jligao sliene poglede a svojim neobjaijerm racovima. (* Vidi ipa primedin, "1, gore). Kargapovd delo Lonicle Syntax bilo je cbjatjens dot je ow lnjge bil w Stampi. 280 mi je Eto nism bio U stamju dao tome prediskunujein w swans YU poplede prerotenja nemathog iziaa ynich Aenaliren se ypokar fort svoju (preva) voeduost", vid) prow pelmedbu Uz playa X (Potkrepdenod) ae. $n 87 logis ida je moguéno da logika postavi kei terijume odludivania ¢ tome dz li je neki iskaz proverliiv, ona se sva~ kako ne bavi pitanjem da li se neko trudi da taj iskaz prove U odetjku 6. pokusso sum da definiSem empirijskir nauku vz Pomoé kriterijuma opovrgliivosti; ali, kako sam bio prinuden da priz- fam ispravnost nekih zameki, obeCao sum metodoloski dodatak uz svoju definictju. BuS kao Sto Sah mote da ce definide pomocu pravila ‘ja mu odyovacaiu, WOT eapIUBRTTMIURE more WLS GEEAIE puter soith metodbIotR pravia Putlon Zasnibanfs Orth panies moe, dda portapanto sistematiéno. Najpre = postavi jedno vhovno prvi, Koje siuzi kao neka vrsta norme za odlutivanje o ostalim pravilima, 4 fooje jes prema tome, jedno gravilo videga tipa. To je pravilo koje Rade a druga pravila nauene procedure moraju da se zamiste na takav natin da nijedan nautni iskaz ne Stits od oporrguvania Metodolotka pravila su, znati, wsko vezana kako si crugin retodoloskim pravilima, tako i st nasim kritesijumom raggranicavan Ali, ta veza nije strikino deduktivea ili ogiths.! Ona pre nastaje iz Einjenice da su ta pravila Konstruisuna s ciljem da esiguraia moguénost primene nageg Kriterijuma razgeaniéavanja. Prema tome, njihova for ‘mulseija i prihvatanje thu prema nckom prakticnom pravil veg reda. Primer 7a ovo dat je gore uporedi pravile 1): tenrije 2a koje oat Eimo da ih ne podvegnemo bilo kakvim daljim proverama vise nece biti opovrgliive, Ba8 ova sistematska vera jzmedu pravila dni urmesrim da 138 g0v0ri o ceonjé metode. Ko So je porato, ono St0 vn teortia PrOR- lasava, kako poka7ut mali prmeti,najvedim delom su konveneije dort obigledne vrste. Od metodologiie se ne mogu wtckivati neke dubeke istine*®, Pa ipak, ona u mnogim slutajevima moze da nam pamogne at razjasnimo logiku situseiju, pa Gale i da redimo ncke dalckoseane probleme koji su se dosad pokazalt kao nepristupaéni, Jedan od takvih problema jeste, na primer, problem odlutivanja da li neki iskuz verovat- roe treba pribvatit ill odbaciti(uporedi odeiak 68) Cesta se sumniaio da i razlititi problemi rearje stznanja bilo kakvoj sistematskoj vezi jedan s drugim, a isto tako da lise © njima moze sistematski raspraviiati. Nadam se da au u ovo) knj2i pokuzati neosnovanost ovakvih sumaji. Taj moj cilj ima, dakle, jedan dreteni anata). Razlog S10 predlazem svo} kriterijum razgranigavania 2 Uporedi K. Menger, Morsl, Wile ad Weltgettaltang, 1934, pp $8: 46. Jol wyck sam sklon ds zastupar nett sleno, mada su take teoreme, ‘eso Sto Je astepen potlepliosst =terovatonota”, ili mola fenton 0 ialromony sgdrtsye™ (vich Fajglora spomendaismu: (Méad,” Matter, and Mrind, ed. by PC Feyerabend and G. Maxwell, 1966, pp. M0353), malls neatetivan 1 pe savien pois 88 jest iskdjutivo taj Sto je plodaa: Ste pomoga nlega moze da se razjasni 1 obiasai bro} spornih taaka, ..Defnicje su dogmes samo zak Jussi Koji se iz njih izveda mogu nam pruziti_ackl novi uvid", Menger.? To je sigurno taino Kudu je ree 0 definiciit poima nauk Sumo iz posledica moje definicije empiriiske nauke | iz metodoloskil pdluka koje zavise od te definictie, nanémk ce biti u staniu da vidi w kojoj meri se ta definicija slade sa njegovom intuitivnom idejom o ciliu niegovih poduhvata’s Filosof ce takode prikvatiti mojd definiciju kao korisnu samo tukoliko mote da prihwati njene posledice. Moramo ga vadovoliiti u tom smislu da nas te postedice osposobljivaju da utvrdimo prouiyzes- osti i neadekvatnosti t. starijim teorijamg swznanja, praveti 4h sve do osnovnih pretpostavii i Konvencija iz kolih nastaju. No, moramo ga isto tako zadovoliti U tom smisiu da nakig sopstvenim predlozima ne preti takva vista teskoda, Ova metoda utirdivanje i reSavunja protie FeCnosti primenjuje se iu samoj nauici, mada je od posebne vaznosti uw teoriji, simanja. Ukolike sc metodoloske Konvencije mogu uopste opravdatt 1 dokazsti svoju vrednast, 10 ce se utiniti bal pomocu re metode! Velo je sumnjivo da Ce filosofi_ smateati da ova metodotoska istradivanja pripadaju filosofiji, ali to zaista nije od velikog anacenia, pak, $ tim u vezi vredi spomenuti da se ne mali broj doktrina koje su metafizitke, pasamim tim svakako filosoftke, mogu interpretirati kao tipi¢no hipostaziranje metodoloskih pravila. Primer za to, u vidus onoga sto nazivamo ,princip kauzuliteta", biée diskutovan u sledecem odeliku. Drugi primer, s kojim smo se vee susreli, jeste problem objek- tivnosti. Jer, zuhtey za aaudnom objektivnodéy mode se takode inter- pretinati kao metudolosko pravilo: pravilo di se u nauku mogu uvodini samo takvi iskazi koji su intersubjektivac proverljivi (vidi odelike 5, 20, 27. i druge.) Moguéno je suista reéi da vetina problema tcorijske ‘ilosofije, i ta onih najinteresantnijih, mogu na ovsj nagin das: expretiraju kao probleini metode, 2K Menger, Di ieniranhsorey LIER, ps 76 1 Vidi tikode eliak "15, CA} amke", mora dela. Poster. 2 U oveme eau jesam kein — ill ako hocete, wialesi¢hu” — todu refivasja prutivrociost oxpravio na drugo mista, poile sam se Davi) pok Sajem di raaviem praktens metodoloske aspekte svoiih gledist. U jednom J08 seotyaslienam mid pokuiso sam da keeaem ketickim stizom, ba sem nokntaa da pokasem da problem’ kako kaigne, cao madame tore sauna Cod Huma, prsko Karts, do Rasen i Vajthoca) mogu Jase prate unattig do. povbleron song: faniGiviajey to jet do problema pronalizenia, eerie supichsueg karktes DEO tt TEORIJE. GLAVA TIE TEORIJE ks Logika nautnog saz- anja, prema tome, moze se opisati ki teorije teoti ‘Naskéne tsorije su univerzalni iskiai. Kao eva lingvistitka predstaviiania, one su sistemi znakova i simbola, Ztog toga ne mistim da ima svche iarasiti raciku izmedu univerzalnih teorija i singularnih iskaza tako So ¢e se rect da su ovi posiednji ,konkretni*, dok su teorije amo simbolitke formule ili simbelitke sheme; jer, to isto se moze resi ak i za najtontremije iskaze.*t “Teoriie su mreze koje se Bacau da bi se ulovilo ono to se naziva ysver": da bi se taj svetracionalizovan, objasnio i da bi se ajime zaviadslo, ‘Tradimo se da mrei udinimo sve finijom i finijom. 12, Ueroinest, ebjatyienje # dedudocanje predvidania Dati usrocno objasnienie neko dogudaja znaéi dedukovat) ‘skuz koji ga opisuje, upotrebljavajuci kao premise dedukeije jedan ili vise wnivevsalush zakona, zgjedne $i Yevesnim singularnim iskezima, *) Ove je bettia alunia na gleditte koje sam docatje opigan kao yin strumentaliaan', 1 koje su u Bot preditavjal Maly Vitgendtaia t SUK (epored primedbe "4.11. ur edelis 4, hac { primedtu 5. uz Qdeljak 27). Ret je o gledisty ‘Sr eoria nije ifiz dno do oeade i! insrameat predvidenjs, Ja tam gg anliirso Ufeitovan u svoism Gancima ,Belatka 9 Barklin kao prethodniky Maha", B.J.P.S., 6, 1083, pp. 26 Te aledtes 9 Ijadsom samaniu", Contomporary Brith Piuloropiy, TH, 1956,"a4. by H.D. Lewis, pp. 355. fi potpuaile, u mome dele Passi alt Sto Fis. 18 do! HG, je gate sty wth dee fas cbisan jensk pun teorja; da posmattanle wvek prediavije poonatranje w ret Iouei won da fe samo indukivicicks precrasuda ta koja navod: ude da mile ds mate postoitipojatn’ Jenk slobodan od tors, koi onda mode da se rezhkule Sb csouiahog joe's | mained, da je tecreitar sintereaovan sa objalnjanje Kao five, t jes ct proverlive cbijavathe teore: praneae I predvidenia ge intere: bile same i teorjacis ravloga — auto Sto mogu do Dudu upectedijens kao provore feria Vidi takeds now dodinat x. oy dein usiovina, Tako, a primer, mozemo roti da smo dali w- roGno Gbjatnienjs Kidania jednog paréeta kanapa ako smo pronatli da Kanap ima snagu isteaanfa od 1 kg, a da je optereten tezinom o, 2 kg. Ako analizitamo ova wzotno objsénjenje, nasi Gemo nckolike sasterniht detova, 5 jedne strane, tu je hipowema: Kad go se kanap optereti tedinom Hoja prelzi ono Sto karakterile enagw istezanja ba apa, on ce se prekinuii", iskuz koji ima kerakter univerzalnog zakona prirode. S druge strane, imamo singularne iskaze (1 ovorn slucaju dvs), koji se tidy sumo tog specifi¢nog dogadala 0 Kome je rec: ..Karakte- ristiéma tezina za ovaj kanap jeste I kg, # ,"Tetina koja je stavliena na Kanap bila je 2 kg‘ (: Imamo, prema tome, dee razlitite vrete iskaza, koje su obe a ophudni sastavni delovi jeenog_porpunog. uzeocnog_ abasnienla ‘o su(l) yatzersaibat isbari, to jest hipoteze koje imaju karakter pri- | rodain Yakona, 1@2) sunenlarn’ trkast, Koji se primenjui na specificar diogudaj 0 kome Je re, 1 Koie ja nazivam ,pocernim uslosima'. Sin- gularni iskaz Ova} kanap ce se prekinuti* dedukegemo iz univerzalnog ‘skiza u konjunkei a pogetnim uslovima, « nasivero ga specifienim | 1 singular graded, Potetni uslovi opisuju ong sto se obignn nazivy ,.zrokom* dogadaja o home je re, (Cinjenice do jeteret od 2 kx stavljon na kanap Bike je sna istezania 1 kg bila je ,asrek™ njegovoy kiana). A pred videnje opisuje und Sto se obiéno nazivalo yofekcan Ja Cu iabogavut dba ova termina, Uposeeba izraza wumroead objasnienic w fc je po pravit ogranigen ns specijlan slats) hada niversain tao ima oblik zakona Koji se tidu dejstva pri dodiru"; ili, preciznije, deyrve hha sanemariivon rastojanju, izredenih. diferencijalnim jednadinam Ovde to ogranicenje nece biti pretpostavijeno. Stavise, necu davati nikakwo opite twrdenje uw pogled moguénosti univerzalne primene ove deduktivne metode teonjskog objainienia. Prema tome, ja neck rurditi nikakav ,prinelp wixotnost (ll .princip universainog wero sovanie"). * Jusnja analiza ovoyge primera — i on koja rake doa zakoas bao | dva potetrw uslova — bile bi sedan: Zs avakt Hang date strabrure 8 (attede- Ae westom materials, deblfnom | take lac), poste neba karsbteteiton chine 3, tive da Go 10 vip pokiduttukotika je» njoge obciens ilo hoje tedios hoje premata oY — Za svaki kanap ssrukture 5, Awvalseriicas te2inn ta jednaks Je kg." To su i dva univeralra zakona. Dva potetna usleva sy: 4Ova je kansp Straktare Shao fT etina kola de Bit stvliens au cvs) kanap fednake #2 ke #0 Termin wpredvidunjs%, kako 2¢ ovde upouchljera, ubljucaie iskaxe 9 prottost (wetrudinlja), ill eak ydate" kaze hole 2elune Ga bastions pleanda); Uporesl moje delo Pevatty of Jstorcaim, 1985, p. 133, u zeanye od 1951, kao i Pomsinips, ooeliak *15, 93 incip uzroGaosti* jeste tvrdenje da svali dlogada} moze da bude uzrocno objesnjen — da moze da bude deduktivno predviden. U shladu sa natinom na koji se interpretira red moze" u ovome t jus to Ce biti ili tauuolosko (analititke) wrdenje, ili tvrdenje o real- osti (Gntetigko rerdenie). Jer, ako reé mode" znati to da je uvek yicki mogucno koasruiseti wzrogno ebjasnjenie, onda je rrdenie tautolotko, posto 7a swako moguéao predvidanje uve modemo da pademo univerzalne iskaze i poteme uslove iz kojih ono moze da se invede (da li su ti univerzalnt igkazt bili proverent i potkrepljeni (cor- rotorated) u drugim slucajevima jesce, razume se, sesvim drugo pi tanje). Ukoliko bi, medutim, ret .moe® trebalo da ozmacava da svetom vladaju strikini zakoai, da je on take Konstruisan da svaki specifican ogadaj predstavija primer neke univerzalne pravilnosti ili zakona, onda je to twrdenje, po opitem uverenju, sinteti¢ko, Ali, u tom slucajuy kao Sto ce se videti docnije u odeliku 78, ono nije opeorgiion. Zbos ‘toga ja neu ni prihvatiti ni adbaciti sprincip uzrotnosti", Zedovoljict a, ao metafizicki princi, prosto iskijudim i sfere nauk. Predlogicu, medutim,| metodolosko pravilal koje tako bliskn odgovara ,principu uzrofnosti* da se on mode uzeti kao metulizidha verzija togapruvila. To jejednostavno pravilo da mi netreba cs odbacimn waganje 24 univerzalnim zakonima i za ohereataim teorijskim sis- temom, niti fkada da napustimo naSe pokutaje da uzzotno abjasnims bilo kojus vest dogadsja koje mozemo da opitemo!. To je pravile ko la re prigeip hauzalnosth pusmatra ko inear nekog praia il SdH. Gompereay Das Problem der Witesschat, 190% Ups Die Kausalitat in der gegenwarigen Physik", Neturaivenchafien, 419, 1951, p. 158 * Oiecam da bi teebslo da te ehaplicitaile Kxdem da olen di 28 ‘ape 2a kauratnim objalajenjem este aa odluka hojom seutelear usvaja ovo} i} — it ily corse nauke, Niegov fe cll du nade cbpapyseacte leorye (ithe ‘Sbjainiavatke teore, ska Je mogusns). to ce rei, tee sje opisule vesne strube rurlaa srojses sets F4oje sam dopultsju da, ux pono petetnih usliva, edule emo efahte hoje treba objaseit. Sveha ovoga Gels Bla fe da obj, mada samo yeoma Keatko, Sia rai podrazumevamo pod Kauuslalm objatojeujeni. NeSto pur Fuse icagaale aul ev se u doxkthu “X. kao tg mojem dela Povtenps, odelik Sis. Moe objatsjenge objeiniena Uivoill 3u neki poavist ili yanstrumbaralist ‘cos nem videli pokuta! da se obitolecte cojagnieniem adetrant — 4a 1 Senie ds Spjatasvatve teria mise nlsa drags do promice 2a deduhovanis prod (ania. Zhog tops Zelem de usinin atsrim jamin de anatram da ie lteres foase= fica 2s cbatyenje — dakle, 2x cixtivanle abjasolatackin tao — nesvodilv ta Frsksidal tehnolote interes za dedusovanie predvidanje. Interes teoretitara 2 Preduteya, + drage sirine, run je + obzitom ss nlegor intetel a problem GE So aegore tears itinies ii, crugim retinas, ¢ ghar ha negey tnterst ‘Ss proven sooja taonje ds suis d= pronads dah so mose polamt da sa po" reine. Vidi takede dodatsk "X, primedba 4 i dat, 94 jim se mautai istrazivad rukovodi u svome radu, Ovde se ne prihvere alediste po Kojem nainoviji razvoj u fizici zahrevs odustajanje od avoge pravila, if to da je fizika sade ustanovila da bar na jednom pocrugu ‘vige nema svrhe tragati za zakonimat. ‘To pitanje ée bici razmatrano u odeljku 78%, 18. Strikina i numeritha univerealnest _——_ Mezemo, saatora sede ‘univerzalnih sinteti¢kin iskaza ERG nerves # gmat unveral kas. Govrstt do- sad Ouniveraatitm Tekazitiie —teorijima -prin aakonima | sam imao na umu sirikino wniveredlneiskase. Druga vests, tumeriGh { univerzalni iskazi, u stvari je ckvivalentna izvesnim: singularnim iska- | zima ili konjunkcijama singularnih iskaza, i ovde ¢e biti Klasifikovana kao singulami ska pared na primer, eet da sana’ (0a sve harmonitae oscilacore vadi da ajthova energija nikad ne pact ispod jednog odre- denog iznosa (to jest /2); i () na sva Tjudska biéa koja suda dive aa zemiji vadi da njihova visine afkud ne prelazi odredent iznos (recimo § stopa). Formalna logika (ukliueujuci tw i simbolicku logiku), koja se bavi samo teorijom dedukeije, wretira ova dva iskuat podjediiako keo uuniverzaine iskaze (,formalne” ili wopéte" implikacij)!. Je ipak sma tram_da je neophodno naglasiti ruiliku koja postoji medu niims. Is kav (@) polaze.peavo da bude istinit zu bilo koje mesto i 2a bilo Foie vere. [aka (by ddhibsl Se sumo.na konadnu klasu specifigaih clemenata umuiar jednog konstnog. individualnog (ii poscbnog) prostarno- 5 Gleditte kome se ove suprontaviian oustups, m1 primer, Sliky on pike, op. et, p. 18S! ys.» vu nemogudnost "(mis na neatogutnct tacos pradridanja, hols castupa Hajecuberg) q - zautl da je nemoguero tape 2 ‘ors formulien.” (poredi takode primedb’ 1. uz oteljak 1) Ali aad vidi ito taho gave *IV do *VE moje kajige Powscrip 4 Klasiina lpia G sho simbolités gla Ul plogitiba®) ecb univeraane, parlalare f dngule idaae, Usivetain’ koe fons) ae fell ‘2 odes nd ye clementeacke Hlneypartculral faz Jo ua} isk: Fo} se cnet ‘ eske ud njeah lemeaat, «singular Isat e ona) ol se odncat ne felon det cement ~ ‘naivdan, ‘Ova hlsffacia se ne tusiya terme bol sa vesast S Toikom stznania- Om le evavenn gtafl jain oom a vhadte Sal {aria, Ne motemo, prems tome, da ieninieeo aie suafrealne kare ak #3 rveralnim flasinw Siseee loge, mal ay weplay’ Ht vtrmdile™ ‘diana lopiscke (epotedt pnedbu 9, Ue alti 1), Vil sade ito take dadseak “36 eo fino) Pesoeipe, nartia odehok "13. a2 ove pedrazumevati pod ,wuniverzalnim pojmovima" | indivi Gualnim pojmovima”. Ako bi seed mene t ‘ih morao da edzovorim Lao i gore: ,Jadividualni pojam je poiam 4 tijol definiciji se ne mogu izbeti osobena imena (ii ekvivalentni znaci), Ako se pozivanje aa osobena imena moze potpuno eliminisat, onda je ts} pojam univerzalnt pojam." No, takva bi definicija bila od vyeoma male vrednonti, s obzizom da ave ono fo se ajome postize jeste redukovanje idefe individuatnoy, poima ili imena na ideju osobenoe mena (u smisht imena jedne individuslne fzithe stvar) Verujem da mojx upoweba skoro suwvim odgovara uobita- jeno} upotrebi takvih rum kao Sto su ,univerzalno i ,individuainn® No, bez obzira da li je t© who, ja zaista smatram da je rezlika Koja je covde napravijena neaphodna, ukoliko nefemo da zamaglimo odgo- varajucu.radiku izmeda univerzalnih 1 singulurnihs iskaza (posto potpuna antiogiia izmedu problema univerzilija i problema induketie Pokwlaj da se jedna indlividwalna stvar idemifkuje seme po svoil Uuniverzalaim svojstvima i relaeijama, koji izgleda kao da. prinadaju samo njoj i niger drtigom, osuden je unapred na nouspeh, Takva procedura nece opisati jednu jedima individualna stvar, veo univer zginw klasu evih onib individua Kojima ta svojstva | relaclje pripadaju Cak ni upotreba univerzalnog prostorno-vremenskog sistema koordi- rata note niita promeniti® Jer, pitanje o tome ima Ii ihakvih indiv éuulnin. stvuri koje odgovarajt opisu datom pomocn univerzalnih mona, i ako ima, Koliko ih ima, mora uvek da estane orvoreno. Na isti natin mora propasti oveki pokusaj da se universalna imena definisy uz pomoé individualnih imena. Ova se Ginjenica eesto previda, pa je Siroko rasprostranjeno i uverenje da je, wz poroé pro- Cesa koji se muziva ,apstrahovanje", moguéno wiediti se od individual sil poimova ku univerzalnim pojmovima. Ovo glediste je u bliskoj 2 Pasterzovano" se mote definisat ill ae jpostupano s neti prema savete g. Lola Paster (il acttaaaliken oval, Ut kao aogeejins de @0°C 1 dane ‘eset rainuta aa to) tempersturl. Prva defrucia Eni ypasterovano" individu ‘lin poimomy drugs ga ol univetanin, paimom. Al, Yporedl iso take primed dle 5 .Brincipi individunclie™ nian prostor i vremé" uopite, vee indi usina odmuderja (procioona, wemensha# Unga) susnowans ma oSiterim imeaims 99 veri se incuktivnom logikom, st nienim prelazeniem od singularnih iskaza ka univerzalnim. Logithi, ove procedure su podjednako neiz- vodljive’ Tatao je da se ng ova) natin moze doci do klasa individua, ali ée fe Klase i dalje biti individuaini pojmovi, poimovi definieani uz Pomoé osobenih imens (primer! takvih individualnin Klasaih poi- mova su .Napoleonovi general i ,stanovnic! Paria“). Tako vidimo da moje razlikovanje izmedu univerzalnih imena ill pojmova i indivi- duainin imena ili poimova nema nikskve vere si radikom jemedu Riasa i elemenata. I univerzalna imena i incividualna imena mogu se Polit Kao imiena neh blast a takods i kao imens clemenata nekih bog toga je nemoguéno odbaciti rastiku iemedu indivicual- nih pojmova i univerzalnih poimova takvim argumentima kao 3to ie sledeci Kamapoy argument: ,... Ova razlika nije opravdana", kaze on, zato Sto». sraki pojam moze da se posmatra kao individuaint ili univerzalni pojam, zavisno od usvojene tatke glediita* Karnap pokugava da ovo potkrepi twrdenjem ,... da (koro) set takezvant dualni pojmov jesu (imena 2a) late, isto kao i univervalni poj~ movi". Ovo posledaje twrdenie je sasvim tadno, Kao sto sam vee por kazao, ali nema nikekve veze 62 ruzlikom koja j¢ u pitanju. Drugi poslenici na podrucju simboliéke logike (koju su jedno vreme nuivalt ,logistika") na sigan natin su pebrkali tualiku izmedu uuaiverzainih imena i individuainin imena sa ruzlikom izmedu. Klasa * Slitno, .metoda apsiratcii, koia se upotreblivn u simbotith) to ici, nic w wtnju' da postigne weditrje’ od indieiduslnih ena aa univeratan Ako je Klas cefnisien puter apstreije definiana ehstencionalae. ut peme individualoih imens, oads je ona indivitualn, polar, * Carnap, Der Logicche Aufbau der Welt p. 213. (Dopuns izvtens 1914, dek se delo nalazle u ttamp.) U Karnapove) halal Lopiche Symax der Spracie 1934, englesko iadunje I9Y7.) ao da nije bila Tusmitrana tazlika greed mili viduainia { aniverzaiih iment. Cinise ds ta taal ne mode nda se intl ho rdinamom jeu” Koi on gradi. Neco bi moean ds pumiall dt ce .ceoddinate ‘olto su rnaci nsinitega tips (aporedi pp. 12. £), reba interpretirti kao dnd haha imesa (ida Karoap upesrblis koodiniual stem Gehnisan us. pote individus) Medusir, takva iatepreusifa nove vale posto. Kamnap phe (ps 875 vidi takode p. 12. engieskog indinia,p. 97, paragral 4) da u jezku fot apouebllova += 1 riz! damnegs ups su aumeritht areal" u smisla da denotiraya ano a Bi potpadalo pod Pearor nedefnsant pronitni sak braj" (uporedl pp. 31, 133) To mum jams pebume da o aracina bevy kal 30 jovildu ine booetinete te treba sult kio o cscbenins incries if individualnim hoordinaeaMas vee Kio © ubheraliams. (Oni su sindlviduiln™ samo u phevkijnskom smish, uporedi prmedha 3(0) ur odelak I. 100 i njthovih clemmenata.® Svakako je depustive dz se termin ,univervaina ime upotrebi Kio siaonim za ,ime neke Haso%, a ,,individualno ime" kao sinonim za ,,ime ackoy clementa'S; all, malo Se sta moze Ted uw prilog ove upotrebe. Problemi se na ovaj nacin ne mom refavati; 5 druge strane, ova upotrcba moze vrlo lako da spreti nekoge da uopste vidi probleme. Ovde je sitwaciia sasvim sliéna onoj ito smo je sreli anije, hada smo diskuovali » raelici iamedu univerzalnih i singular- nih. iskaza. Instrument simboligke logike nisu nists adekvatniji 24 rakovanje problemom univeraalija nego za rukovanie problemom indukcije? 15, Strktuo universulai i ogzistencijolni iskact Nile, razume se, dovolino okarakterisiti univerzalne isksee kao iskaze u kojima se ne juvtjaju nikakva indlividualna imena. Ako se Fo€ , rama" upotrebi kao individualno ime, tada, jasto, iskaz ove rane su eme' jeste striktno anivervalni iskaz, Ali, u maogim druygim iskazima, kao sto su ,mnoge vrate su cre", ili moéda yneke vrane st. cerne', ili ima cmnih vrana', i tako dalje, javijaiu ge isto tako samo wni- vervalna imenu, pa ipak wkve iskaze sigurno necemo opisati kao ani veraulne. « Ranlika Koja ws Rael Vaithed pov med individuatia (ih par titular) | univerzalincaeee noma nikakve Yoce a4 casicor hoi je ave ureeerc famed individusinis | univeratuih mets, Prema Ratelovo) terminology, ¥ te faci «Napoleon je eanctik general" — Napoleon Je, KO 1 molo) afer, sn wad, dak lane ec aera nahi fe echt te gen ie nemetal” — ynemetil” Jo, kao 4 u movol shen, universal i Te sare set ietividvala, Stivits, ano > Rassl tation yopisina? ae tgavers men sndividlastinio imeritra’, potto jey reco, Masa’ ygsomerishlt tseake keke pe dloju weatar rioga elo 2 tone Individuatal pom ada ne tute da he predstevs amotu nekog opist". Uporedi:, Whitehead aust Rustll. Principia Afatiomarca (rugo cedanje 1925, vat. By uve u drugo fetanje, Tl l. pp. Se *U sistomu Vaithada i Rasele isto taxo ne mods da tude traders ractke famed univerzchh { sigulaenth iskeza. Nije kovektno ree da takoavane stormed: be ih sopke” mplhacje muraju da Dudu univer liksz. Jer, swab singular iskae moze da bade Savion u formu opite ampulacije. Na primers ikae “Narer leon je zoden na Kosai” mode du hude tien u form(s) (x--N od © ll tetera 22 se vedrost «stints fe da, ako Je ident si Napeleonsny, onda ie « widens fas Korat, ‘Opita implidsci se pie sks) Gp x-nfe de universalnt opetator (3 ode da Ga: Za wwe vicdsal x itil fed") ee" l fe su teste CBPoEo- ‘stuns funteje Gow primet, wx je sogeno ta Korzicly ta Sv nile weveas kare A; Propuzicina funkej ne node da bude nt istnite ni Indra). wv" sch 34? wk [iio Je sting da. , onda Je itina da; prepoaiciana funliie dy hole preted = mode ae zeal antedoning, th wvcljanajula proposiciona Junkie, 9 [store ickeontna proposiions fuskeia, ii proiihasiay spite twpthadis, () (pes radi da sve veedacat © kxje zudovolavaju # — tadoveljava akode tor Iskazi u kojima se javliaju ‘sumo univerzalna, a nijedao indl- ‘Vidualno‘ime ovde como zvati ,striktai" ili cist. Naivaini su strik- ‘mo universaing iskazi, 0 Kojima sam vee rmupravfjae. Uz niihy ja sam posebno zainteresovan za iskace oblika ,.postoje crne vrane™, 2a Koil Se moze uti da madi isto St | ,postot mmanje edna eras vrana Ovakve iskare Semo zrani sirikeno ili isto egsistencitain) iskast. (ii Pesci —iskaa%) eee = Negacija jednog striktno univerzalnog iskaza uvek je ekvi- @_striktno egzistencijalnom iskanw i vice versa, Na primer, emis sve vrane cine” kaze isto sto 1 ,postoli jedna vrana koi nie ali ima necrnih vrana" ‘Wroriie pritodnih masks, « posetno ono. Ste zovemo prirod- sim_zakonieva, imaju logikt formu stiktno univerzalaih—ssea, fakoy na primer, te tearije se mhogu iarasiti u form. negaciia strikino ‘eqgeistencijalnih ishaza ili, mofemo i tako reti, u fori tskvsa nowgat tzussie Lili .ne postoji"-iskuza). Na primer, zakon Konuervacije ennai mote se izrariti w obliku; Ne postoji masina perpetan mobile". ili hiporeza o elementarnom cle:tridnom naboju w formi: Ne postoii drugaéije ctektritno punjenje nego ono koje je umnozak elementartg elektricnog punieaia” U avo} formulaciji vidimo da: prirodni zakoni ru da_ we uporede so Liskluthuniima" ii yrabrangng™ OER Woe a ES stoi lt da je sical; ont We pUiTca ORF Mista mepocome Fkih stvart i stanje ower iW zabranjujucl te aver i ta stan star T bas aato Soto tine, onl su opcemstne Ako mete timo ao istnie jedan singular) ate haf dese ede inna ea f zabrana, tvedcti postojae nese stvar Gl avian neioe aupadey oj akon iekiudaes onda fe mien oboran, Pete ene tom mesns posto aparat kof je usin perperum movie”) Striktne egzistencijain iskuzi, nasupror rome, ne mogu bit opovggnu Nikskar singular ida? (eee ee ate ‘Sear aisha lskes 6 kom opeterant dopa) oe tbe ee tivrei egzistencifainom iskart spostoe bele ane” Ea moes da ie Sumo univeraalnt ides Na ogngru Literllums ase JEOVTE WVOFER Ya Ci, znaci. biti prinuden da strikeno. egzistencijalng ‘shoe wetiam ino neemaiie "Mogae ova faaike teracla mote 6s sleds, te BA tenet somig e sHladu ma ‘prulcom expirske eae U vidu tance, most En ct exrditi ( pravor) da posto teories Gk Yu fines oie ene cbs Stikmo egsistencinitlakasa Primer Bi toga de Gide ihe ee se mote ievesti iz periodaog sistema hemifieh vlemensin bat eel Dostojanie clemenata sa odetenim atoms broesine atl ak ee } q dy 102 {e2u da nek clement odredenog atomskog broje postoii treba formu- Tisati_tako da postane proverliva, onda je potrebno znatno vite od Gsto_egristencijainog iskeva. Na primer, clement sa_atomskim brojem 72 (hafhijum) nije bio ofkriven samo ma ornova jecnog izolo- vvanog cisto egzisteneijaluog iskaza. Naprotiv, svi pokuSaji da se pro nade bili su uzaludni sve dole Ror nije uspeo da predvidi nekaliko jegovih svojstava. koja je iaveo iz svoje tore, Ali, Borova teorija i ‘oni nieni zakljucct Koji su bili relevanini za ovaj element i koji st po mogli da dode do njegovog otkriga dalcko su od toga da budu izolo- vant isto egristenciisini iskizi"! Oni su strikeno universslni isha Da je moja odluka da siriktno egzistencijelue iskaze stmatram teem piriiskim — posto nisu opovrgliivt — korisna, i da je takode seladu 5a obicnom upotrebom, yideée se ix njene primene na iskaze verovat- hogs | na problem niinovog empiristog proveravann (uporedi odeljse 6668), Sceiktni ili disti iskazi, bilo univerzalni iti exzistencifaini, isu prostomo i vremenski ogeuni¢eni, Oni se ne odnose na neki i dividualai, ogranigeni, prostorno-vremenski region. ‘To je rudog zaSto suiikeno egzisccncijalni iskezd nist opovegliivi. Mine mozema pret. rafivati Gtay svet cla bismo ustanovili da neSto ne postoji, da aikad aije postojalo i da nikkad nece postojat. Tz istog ravlog, strktno unt veraulni iskszi nisu podlotni verifikaciji. Ponovo, mine mofemo da pretrazujcmo Citay sver da bismo se uverili da nista ne-postoji od onde Sto zakon vabranjuje. Pa ipak, o obema vestame strikenih iskaza, strikenu. egeistencijalnim i swikeno univercalnio, u prineipy xe moze empirijsei odluciti; © svukom, medutim, samo ne jedan natin: © njima se mote smilacerabe odluéiei. Kad god se pronade'da neSto postoji ovde ili once, striktno exzlstoncijalni iskaz moze time da bude verifikovan, ili steikeno univeraalni opovrgnut Asimetriia koja je ovde opisina, si svojom posledicom, jed~ Rostranom opovrglivoiéu universalnih iskaza empirijske nauke, moze saozda sada da izgleda manje sumajiva nego ranije (wu adedjla: 6) Sada vidimo de nije ree ni o kakvoj asimottiji neke disto logitke veze. Nepro- + Ret .izslavani jo meena da bi se iadéela posses intecpeetacia ‘oroge staviy ads je wjeyova tendeacjs, imam. thvo osetatye, bik dowoine ee saa: jedan feoivuant egaisenciain Iskay nije aikad opoveglis ali. sku ‘eer onto sa drugim ikazinia,egristendalat isa mote 1 tebin eladajcin da do, Brineie empirrkom sods iawog Lontelats: on mole da obogcts teoria ketch Bripuds i moze da doprinese njenom steponu apavegtivost il ucveriioost form shiésju, ons) teneisd sotem koji adel ogustcihala, inka o kusae Wy ree reba Ge bade opisan pre Say mut nego Kg mewtaice: 103 ty, logicke vere pokanuju simecrijt, se Konstraigu simetrieno, Semo*! raggruniduvanja etvara asimecriju iniverzalni { egdistencijalni iskuzi iniia Koju poviadi ma§ keiterijam 16. Teorjihi sistem Nauine teorije se neprskidno menjaiu. To nije stvar Gore slugajnosti, vet sc, uw skladu si najom Karakterizacijom empirijske nauke, mote i te kako ofekvati Moda je to raziog &t0, po praviltt, samo grane make — si one sumo privremeno — postizu oblik jednog razradenog | logithi dobro konstruisanog sistema teorifa. Uprkos tome, jedan prntani sis- tem moze obiéno vrlo dobro da se sagleda kao celina, sa svim svojim vainim posledicaina, Ovo je veoma auzno; Jer, o8tra provera jednog sistema pretpostuvlja da je on u to vreme dovoljno odceden | koriacan ui svojoj formi da bi onemogucio da se neke nove pretpostavke prokii juméare unutra. Drugim rotima, sistem mora du bude form dovoljno jasno i odredeno da bi se u njemu svaka nova pret ako prepovrialn kao ono Sto jeste: modifikuci, pu prema tome reve sijay toga sistema, Uveren sam da je to raclog zbog koleg se teti formi jednog orvanog sistema, a to je formu takozvanog wabconatizonanog si rona®* — forma koju je, na primer, Hilbert uspeo da da izvesnim gr nama teorijske fizike. Da bi se dobio. vrh toga sistema, uéinjen je po: ua} da se rakupe sve pretpostavke koje-sa neophodne, ali nijedna vile. Te pretpostayke se obicno nazivaju jaksiomama” (ili ,postuls time", ii prim U termina yaksiome",” kalo, je ovde upotrebljen, nije whljuden nikakay zahtev Za isinitoset), Aksione su izabrane na takay nadin da svi ostali iskazi koji pripadaju te sistemu mogu da budu izvedeni iz tih aksioma tisto logickim matitkim tansformacifame Za jedan teoriiski sistem se mode reti da je aksiomatizovan ako je formulisan jedan skup iskaza, aksioma, koji zadovoliava sledeca éctiri snovna zalteva: a) Sistem’ aksioma mora da bude slebodan od protiore’noai_ (evejedno da li samoprotivretnasti ili medusobrih protiveetnosti). To je ekvivelentno zahtevu da se iz njege ne moze uno" ne bi ore teehalo unimath previSe oabilino, Sineaciie ie saprim jedaosniina. Ako je 22 onipiciaue sauke Kirskrerstiony de leche ne Bepuliree fikize ko pio fogs 104 fati evalé ptoiavolino ieabran iskaz!. b) Sistem mora da bude ne ‘2avisan, 19 jest ne sme da sadrdi nijedna akslomu Koja se more iavestt iz preostalih aksioma (Drugim retima, jedan Iskaz treba zvati alsio~ mom samo ends ako nije iavodliy u ckvira preostalog dela toga tema.) Ova dva uslova se titu akslomatskog sistema Keo takvo; se tide odnosa aksiomarsky sistema prema najvecem delu teorije, sksiome bi trebulo da budus c} doroline 2a tavodenie svi iskaza Koj pripadaju teorii Koja reba da bude aksfomatizovana, id) rmeéne za fst evehu, Sto zack da ne bi trebalo da sadrée nikskve suvine pret- postavke! U tako aksiomatizovanoi teoriit moguéno je istrativeti med sobmu zavisnest reriitith delova datoga sistema, Mi motemo, na primer, da ispitujemo dai se neki deo te teorije moze izvesti iz nekos cla aksiomd. Tserativanja ove vrste (0 kojima de biti reéeno vile a ‘odelicima 63. 1 68, kan 175. do. 77) imaju_ vazan smisao za problem opovrglivosti. Ona dine jemi zbog cepa opevrgavanie jednog loxitht livedenog iskaza nekad mode 1 da ne utice na Gitav sistem, vee samo ra neki njegwv deo, koji ge onda moze smatrati cpovrgnusim. To je mogudno bog ton 80 vece tzmedu razlicivh. delova. jedne teorije, mata teorie Fike wopite uev nist porpano absiomatizovane, mogi ipuk da budu dovoljno jasne da nam omoguce da odlutimo koji je od jenih podsistema pogoden jednim adredenim opovrgavaiucim pos smatranjom? 1m 6 mogucnostd za incerprecaciju sistema aksioma Ovde se nove raspraviiath o glediseu Klasicnog racicnalizma a ,aksiome izvesnih sistema, na primer, aksiome eublidske goometri moraju da se posmatraju kao neposrecno ili iatuitivao izvesne, i samoogevidno. Pomenudu sumo da ja nisam tog milljenja, Ja ematram da su dopustive dve razltite interproxactje bilo kojeg sistema aksioma ‘Alsiome se mogu posmatrati il} (1) kao kowonej, i se moge pos imatrati (2) kao. empirijske ill: nauene /apovese. (1) Uicoliko se aksiome posmatsaiu kao Aoneenciv, onda one cogranigavaji. upocrebu ill zuaenje esnovaih ideje (ii peimitivnih te: mina ili pojmova) koje aksiome uvedes ane odreduju ita se move, a Stu se ne moze reli o tim osnovnin idejuma. Aksionte so ponckad cpi- © pores xen 24 1 § bbiram nao dei wilowna ite take {na eledes ode, wi fa primer, stckoldee dnagaiji epi u Kurmapore) baiisi lorie der Loritiny 192 pero tt 0 ow tadel ge pormuniie rspravtia a mome delu Posten ito w odie 2. 105 suju kao jdpliciine definicie onih deja koje same uvode. Ovo gl diste se move mo7da razjastinl pomocu jedne analogije iamedu aksio- matskog sistema i jednog (doslednog i re8ivog) sistema jednadina Dopustive vrednosti ,nepoznatih™ (ii promenjvih) koje se pojavijuju u jednom sistemu jednatina, na ovyj ili onaj natin, adredene su_ tim sistemom. Caki kade sistem jednacina nije dovoljan za jedno dinseveno refeniey on ae de: sepoznate® (promt hive) zamene sa svakom zamislivom kombinacliom vrednisti, Napro- i¥, sistem jednatina kara i sisteme vrednosti kuo dopustive, a druge kav ne uje klasu dopustivih sistema vredaost vrednosti. Na slitan natin mogu se ruzlikovati dopustivi ili nedopu: tivt sistem! poimowa, 1 to pomocu oxoge ato se mode marvath wiskara jednating”. Iskuzna jednaCina se dobija iz suyne funkcije ili iskazne funkeije (uporedi primedbu 6, ur odeljak 14); to je jedan neporpun iskaz u kojem se javliaju jedna ili vise ,.praznina*. Dva primera cakvih staunih funkeija ilf iskaznih funkciia sa ,.Jedan od izaropa clement x ima atomsku tedinu 65°; ili j2c}-y— 12". Svaka takva iskuzna funk~ se pretvars U tshas kad se izvesne vrednastl stave ma mesto pra= x iy, Iskaz koli tako nastune bike ili istinie ili pogresam, u zavis- fod “togs Koje su vrednosti (ili Kombinacije vrednosti) stavljone rg mesto promeniivih. Tako, kod prvog primera, ako se x zameni ret) hhakar" ill cink, dobice se istinit icky, dok ée se kod drugih ena dobijati neiStiniti Ishi. Ono ftw ja nazivam yiskuens jedna~ ina dobija se ako odlutimo, w veat sa nekom iskazhom funkcijor da dopustimo stavljanie samo takvih vrednosti koje €e eu funkelju prer varati w istid iskaz, Putem ove iskazne jednatine definige se odrede: klasa dopustivih vrednoanih sistema, to jest Klast onih sistema koji je zadovoljavaju, Analogija su matematickam jednacinom je jasmia, AKO kazna jednatina, onda on postaje jednatina u obitnom (matematickom) smislu S obzirom da se njegove nedesinisane osnovne ideje il pri- mitivai termini mogu uzet) kao praznine, jedan aksiomats: sister, a potnemo s tim, moe de se tretira kao sistem iskaznih funkeija Ali ako odlucimo da se na mesto promina mogu staviti samo takvi sistemi ili Kombinacije vrednosti koji Ce da ga zadovolje, onda uksio- ‘matski sistem postaje sistem iskaznih jednatina. Kao takav, on impli- citno definige jednu Hlasu (dopustivth) sistema poimove. Svaki sistem poimova Koji zadovoliava jedan sistem aksioma moze se nazvati ma delom 20g sistema oksiona™ 106 Tnterpvetacija jednog,alksiemarskog sistema hao sistema (kon vensija ii) implicinh definicija, moze se isto taso izruziti time &t0 ce s¢ reci da se on syodi ma sledeft odluku: samin model se mogra dapus- ici Kao zamenc™ Ali ako se stayi model, Keo sezultat Gamo dovith sistem analitighih iskuwa (poSto ée biti istinit po Kenvenciif). Aksio- matski sistem koji je na ovaj natin ineerpresiran ie mole, prema tome, da bude posmatran kao sistem empiriskih ili nauérih ipoters (ei niaiem émisiu), poity ne moze de bude eboren opovrgavaniem svoj Psiedica; to posledice, aaime, morajit isto tak da budu ndititke @) Kako onda, moze se pusiavith pitunje, jedan aksiomatski sistern move da bude imespretican buo sistem empirijidoh ilt nai hipeteza? Unbitajeno gledi8tejeste da primitivne termine koji se jav- Jigiu aksiomatskom sistemu ne treba wsimati kao impliciing dei nisans, yee ko yeksira-logitke konstante". Takvi polmovi, kao sto su na primer ,prava linia il tadka", loi s javljaj w evakor sisters geometrijakih aksioma, mogu se interpreta Kio zrak svetiosti 1 sukrstanie svetlosnith‘rakovn'. Na taj nadin, mili s iskuzi sistema aksioma postu iskuai o empirijskim objektina, 10 ée rei, sinter isk. Na pevi pogled, ovo gledanje na styar moke da iegieda sas- vim aadovoljavaiuce, Ono, medutim, vodi teSkoduma koje st poverane sa problemom empirjske omove. Jer, nikako aije jasno 3a bi bio npiriski nati definisanja jednog pojmc. Uoditaiend je yovoriti o .po- kaznim definicijama’, To anagi da je jedno edredeao empirijsko una~ Senie pripisano jednom pojnu wegoerm devodenrem w vesu sa izvesaim objektima koji pripadaju realnom avewu. On se tada uma kao simbol uih objekata, Ali, trebalo je da bude jasno da sumo idividualna imens ili poimovi mogt da bucks fiksirani pokaznim ubssivanjem na ysealne objeke — recimo, pokazivanjem ne iavesnu stvar us izgovarunie nekog imena, ili prikatinjanjem na nju narpisa si nekim imenom, 1 tako dalje, Pojmovi, medutim, koli se moraju upotrebitt u axsiomat- skom sistema treba da budu univerzilna imena koja nie mogu da budu definisans empicijskim nazaakama, polativanjem | take daljc. AKO se uopite mown definisati, to se moze Usiniti samo elkepliciine, we pomoe diragih universainih imena; inate, mogu se samo ostavit nedefinisans, Prema tome, nikako se ne mote izbeti da neka univeraains imena os tanu nedefinisana, i u tome i jeste wiles. Naime, ti nedeliaisani poj- movi Mogu se uVek upottebiti U neempirijskom smislu (1), to jest %* Das bit pravio jasou saztiky Lemedu onfh stoma objekaea Koi adovoljvale nek aksiom sii sistem i sta rmme awh ohjoata Koil se mow’ tamensvat 2 alsiomama (neds ih iti), samo pevi sistem Bh nazyio ome delom™, Trebslo bi, datle, sda ds apie ,>amenivit te Teas samo vena Dbjeeara bolt kenstitute mod tor kao da su implicitno definisani polmovi. A ova uporeba neizbezho ‘mora da unisti empirtiski karakter sistema. Ova tetkoca, uveren sam, moze se prevazici samo putom metodoloske odluke, Stoga cu ja use yojiti pravilo da nedefinisane poimove ne upotrebliavam tako kao da su implicitno definisani (ove téka bige racradena kesaije u edliku 20), Ovde mozda mogu da dodam tolike da je ua primitivne po} move jednog takvog aksiomarskog sistema kao Sto je geometriia obi fo moguéno da se povehu sa pojmovima dragog sistema, recimo, fisike, it da se interpretirsju pomucu nih, Ova je moguénest poset varma Kada, tokom ruzvojt neke nauke, jedan sistem iskuza biva ob Jeinjavan pomocu jednog novog, opstijeg sistema hipoteat, Koji do voliava izvodenie ne samo iskaza koji pripadaju prvom sistemu ves isto tako iskaza koji pripadaju drugim sistemime. U takvim slucaje- vima moze bit! mogucno da se osnovni poimovi novoga sistema defi- nigu ux pomoé poimova Foji su originalno upotrebijeni u nekom od starih sistema U okvinu jednog teoriiskog sistema mi motema da ravlikus jemo iskaze Koji pripadaju razliSitim nivoima univercalnesti..Iskizi ‘ha najvitem nivou univerzalnosti su askiome; iz nih se mom investi iskazi alzih nivoa. Empirijski iskazi vigega nivoa imaju uvek kacukter hipoteza u odnosu nu iskaze nizega nivoa koji se MOgU iz With izvesta hipoteze se mogu opovréi opovrgavanjem tih manje univeralnih is kaze. Ali, u svakom hipotetickom deduktivnom sistem, | ovi manje luniverzalni iskazi jot uvek su strikeno univerzalai iskari W smislu koji se ovde podrazumeva. Prema tome, oni moraju wkode da imaju kt- Fakter hiporesa — to je Cinjentca koja se Gesto previda u slucajue iskaza nifeg aivoa univerealnosti. Mah, na primer, Furijeavu teotiiu 0 pro- vodenju toplote naziva! .model-teorijom fizike iz Sudnog razloga sto OVA teorija ne potiva Aa Aipotezi, vo ma jednoj cinjened dostepnoj posmatrany". Medutim, ovu .cinjenicu dostupau posmatranja®, na Koju se Mah poziva, on opisuje sledesim iskazom: ,...- Braina izjed- aatavanja temperamurnif razlika, ped uslovom da su ove ramlike ui tem= peraturi male, proporcionalna je samim tim rualikuma* — jedaim sveiskazom Giji bi hipotetitki karakter trebalo da bude davoljno jasan. Je Gu refi dak i za ncke singularne iskaze da su hipocesicki, ate se 12 ath mogu ivlatiti (wz pomot nekog reoisng sistema} judei da njihovo opovrgivanje moze da opovrgne te singularne uote pov ga power saul vot universainestt. Modus Tollens Mach, Prinipion der Wanasletre, 1896, p. 113. 108 Opovegavajudi natin zukljutivanja, na koji se ovde misii — rain na koji opovrgavanje jednog.Zakljatka povleti za sobor opovige~ Sanje sistema lz hojeg je laveden — jeste modus iollens lasiene lngike On se moze opisati Keo Sto. sledi*! TWamimo da je p neki zaklucak ix jednog sistema iskaza 1. Loli se move sustojati od teozija i potetnih uslova (jednostavnosti radi neu praviti rule iamedw nih). Weau izvodlisostt(analitick impli- faciju) p iz ¢ mozemo onda simbolicki da predstavimo sa at-~p' Sta se mois Gitati: ,p sleduje iz ¢. Prespastavimu da je) neistin:to, Sto mofemo da piSemo »f"s da bi se Gitalo ,ne-p". Kada je data veua iz- rrodijivosti, =p i pretpostavka p, onda mozemo da zakljudimo ¢ (Sita) “ne-t*), So amaci dat uzimamo Kay opovrgnuto. Ako Konjunkei Gimuttano wrdenje) dva iskaza obeledimo stavlajudi jednu tat iz- medu simbola Koji ih predstavljja, mozemo takode da napisemo opo- vrgivajute zajutivanje a sledec) natin: ((¢—»p):p)- Ali retima vAko sep niote izvesti iz f « to p je nelstinito, onda je i + neistiite, Ovim adinom zuljutivania mi opovremamo Giav sito (teoriu Kao f povetne uslove) koji je bio neophodan za izwodsnje iskara py to jest opovrgnutog iskazn, Prema tome, ne moze se za bilo Koi {ska Gacog sistema ivrdith da jeste ili nije posebno pogoden dati opovegavanjem. Samo ako je P necaviono Od nekor dela toga sistema, samo tada mozemo da kagemo da taj deo ne porpada pod oporngavan} Si ovim je tt vet sledeca moguénost. u nekim slucajevima, priikom Faamatrania nivea undversainosti, mi moksmo mozla da pripifero *) U vee 3a rim I sledecn dow passa Coporedi primedbe 1. uz ogc jak 35, 1 "1, odelik 36}y u Kojima upoteebiavam simbol y=", 2elem a kazem dosam se onda bada sam pio ova kif nalaaio 4 stay Koniuzie oko ais tinkeile led pogodbenoy Iskean (bn-onduciskiza, ponekad razivom Ko}! To malo avoul: yohatedalnm implicacia’) 1 iskasa 0 racquenoxt| dedukoeanja Gi {akaze Soft tad ua je nett pogodben! ka log@hlIsiit th analit i da mgr fntecedens muzao povlues an Sobom njegor Kensekvers) — distinkije Koj me ie Alfred Tariki naulio da shvatnt, nekoko mesec! pele objeyiivanja ove kajige. ‘Taj problem ne vite slovantan 7 konekst moje Brige, si by ipsk trebalo uk Jatt fata honlusiu, (£1 problem| ss poipunife saxmoireni, reco, u mome ST uu cisupisu Mind, 88, 1947, pp. 198.10) "Deena eine, mi ne mofenia i prvi sat da zoamo koji od saxtetih iskeew podsistema ¢ x1 Je oslao (od Koll p mie aecavsno) weds da okrviuier 2s potest ps Koi od avi inkaza moras da memiamo,a koi oi ebalo da 284 Fino. Ua ards ne risprdjam 9 azajaman sameniivim ikazima.) Cesto samo nae Tauiake fn hell nay rutume sey uiall reroltats peeverovanja T pense prose- Tavanja) navodi teatiata de pogodi na koje bl ihaze i 7 teebalo giodsi ‘etkodbive,a na koje BL wabalo gledae tao aa iskaze Kojin Je neuphodns sk ‘cies. Vredi se inck pesetit da fe Geto racdacily onogs sto smo skioai a po Ematime ao adgledno.nelkodhivo. zbee niegovts potpune sepana s asim Ebanatnin savitama milonia) t hela devo? do ailufajiceg napzetsa, [start Prince aa to predsuarlje Ajesuaove, modiliecia poima: eovremenosi fenoj hipotezi, ma primer. nekci i, To se moze dogoditi ukoliko je neka dobro potkrepliena ce potkreplivuna, bila deduktivne objasnjena ‘ives. Momo 2 véiniti pokufa| da se ova nowg Bi poteza proveri preko neki od Posledica koje jo8 nisu bile pro- Veravane. Ako su aeke od ath (tik iof neproveravanih posted opovrenute: onda moze im na mestu da se opovngavanie pri pide sarno novo} hipotesi, Tada cemo, aamesto nie, tragati za drugim feneralizaciiama iso ali se necemo oyecati obaveznim da Muri sistem, nige univerzulnosti, wzimamo Kuo da je bin opovrgnut uporedi takode primedbu u vez! st ,.kvazi-indukeijom" u odciiku 85) GLaya IV OPOVRGLILVOST Fitanje © tome da i postoji neSto kao &to je opoveeliivi sin- gulami iskaz Gii_,osnovni iskaz") bice docnije ragmatrano, Ovde ou prerpostaviti positivnl odgovor na to pitanje i ispitau u Kojo} meri je mo Kriteriium razgranitavanja_primeabiv’ na teorijske sisteme — uukoliko je uopite primenljiv, Kriticko razmatranje stava koji se obitno naziva ,konvencionalizam™ postavice pre svega neke probleme metode Koji de se refavati donofenjom izvesnih merodoloskih odiidka. Sem Toga, pokusacu da oxtredim logicka svojswva onih sistema teoriia koi su evra — opovelist yoko se wivje nati merle pred ou. 19. fehe homvencionatistigke primedbe ‘Moj predlog da se opovrglivest usvoji hwo Kriterijum 2a oillutivanje da li jedan teorijski sistem pripada empirijsko} naucl il, ne — mora da naide na primedbe Njih Ge, na primer, izneti oni koji su pod uticajem Skole misljenja poznate Keo konyencionalizam*! Neke od tih primedbi yeé su bile dodirnute u odeljeima 6, 11.3 175, sada emo ih ruzmotriti malo detaliije. + Glavni predstavnic! te Skole su Poenkare | Diem (uporedt, La theone osu, som ebjers sracture, 1906) Nev psa je H. Dingle oa mnogebr0}- Ek siden mogu te porenuti: Dar Experiment 1 Der Zatamnenirach der Wiser [aj sod das Prima der Plalscphie, 1990). "Soren Haga Dinplers ne bi tetas secause Gageron Hetoray, Dagon. Gls peda tntencoaione Je svar g koe ae gover eagle jen jae Bdlagton, Oude Disc noglo pose 1 ‘aes, est prev, p58) magne pore i Drs Pease Eajnt Conjectures aad Refutaions, 1959. { it Izgieds kao da iavor Fonveacionaliscitke Alosofije lett w za~ Eudenost! nad surovo lepom jednotarntéu sera kakva se otkriva U zakonima fizike. Koavencionalist; po-svoj Prilici, osetaju da bi ova jednostavnost bila nerazumijiva, Htavise, Gidesna, ukoliko bismo mo- ralt da verajemo, si realistima, de nam. takoni prirode otkeivaju jednu ‘unuteraj, etrukturalma jednostivnost nafega sveta, koja 121 pod nje- govim spoljaim izgledom Stedre raaolikosti. Kantov idealizam poku- Zavao je da objarni ova jednostavnost stojedi na stanovistu da je nas sopstvent intelekt taj koji nameée prirodi svoje zakone. Slitno, ili moz- Ga jof hrabrije, Konvencionaliste uzima ovu jednostavnost kao nas sopstveni proizvod. Ipak, Kada je ret o jecnostavmosti, 2a njega tu nije ret o efektu zakona naiega intelekta koji se namecu prirodi, ci- neti tako prirodu jednostavnom; jer, on ne veruje da je priroda jed- nostarna. Jednastavni su samo .zakont prirode™; a ovi sti smatra Kon vencionalista, nai sopstveni slobadni i nodi_pronalagci nase piSigveline odluke + kenvencije. Za konvencionalistu, teoriska prirodaa\ Rane ne predstrba nckacrs ska prirode, vee samo fed | Konstrukciju. Nikakva svojstva sveta ne odreduju tu Konstrukciju;_na- ‘otiv, ova Konstrukcija je ta koja odreduje svojstva jednog vektekog sveta: sveta pojmova Koil su implicitno definisani prirodaim zakoni koje smo sami izabrali. Samo raj svet je svet 0 kojem govori nauk. Prema ovome konvencionalisti¢hom gledistu, zaXoni prirode, se ne_mogu opovrd_posmatranjem; jer, oni_su_ncophodal da bi se Sreakee te fe uemaanie bocca ur je-mavino merene. Tr RSA WIE -SHO-UIT PUSAN tine onw neophodnu osnovu za reguli fanje natih éasovnika i za korekciju nadih takozvanih ,strogo preci nih meraih Sipki. Jedan casovnik se naziva ,tacnim" a jedna moma Sipka ,strogo preciznom" samo ako Kretanja koja se mere wz pomoc Uh instrumenata zadovoljavaju alsiome mehanike koje smo se adlistili da prihvatimo® + Ovo gledite se moe ino ko opisut kxo pokuse) da st rei necblem indubcie, psito Si e) prosiom aeito hula br prnodn! aakoni bill delice, pa, Jems tase, muolopie, Talo, press glousea Kameliuea (apored, Zar Kee Ei Wisunschaftienen Grundbepelle' keri 2, 1931, No. 4), ho fash Topleni Glo je oko 335°C deo fe deine poms ,clova" Ceugesane ielake rnin iecstwom), pa. prema toms, ne mide da bude pobijen. Neks supstance Koja u.evstom poled {if ne ola, if ima droga tau toptens, jednostayno obi bile clover Prama moese gledifs, modu, kez © tei topltn lora je. Sema tin fo Je nasal isk, amedee! Mhaz. On| sedi med ostlog, de jedan lament se datom atomskom strukrram (Qtomsi! bro) 82) uvek ins ss tatke p> fiteis, be2 obvi 2 © kabvo ine mogls da camo tome elect, ‘Duate Haiti dok oe sauna w fump.). lagleds do ce Aiduijeié skte sa Romeliunom (purell Buoweds, 4) 193 pp. 102. fy Hao 1 tame Injewieno aeio Dar Weeds ant de Begrifdperane), ta tke gledie on ne 0 raciaint Kenveacioaalzam” 12 Filcsofija Konvencionalizana zasluiuje veliko priznanje 2a natin na koji je pomogla da se tazjasne vere izmedu. teoxije | elsperi- menta, Ona je uvidela znatgj, koji su induksivisti slubo primecival, uloge Koju nasa dejstva i operacite, planirani u skladu sa konvrenciiams i cedulaivnim rasudivanjem, igeju u sprovodenju i intespretaciji mi Sih nautnth ekspetimenata, Ja giedam na Konvencionalizam kao na jedan porpun sistem Koji s¢ mod: braniti. PokuSai da se u niemu jockriju neke nedoslednosti nemayu mnogo izgleda na uspeh. No, uprkos 'Sgemu tome, nalarim da je porpuno neprihvatliv, U nicgovo) osnosi zi jedna ideja nau, njenih cilera i svtha, kova se porpuno razlikuje od moje ideje nauke. Dok ja od nauke ne tragim nikakvu konacnu izvesnost (pa je; prema tome, ne dobijam), konvencionalista u nauci {radi sistem saznanja koji podiva na konagaim osnovama", da upot- rebim Dinglerov izraz. Taj cilj se moze postici; jer, svaki dati naueni sistem move da se interprotira Jaw sistem ieplicitnih definiciia. ss razdoblja ada se nauka sporo rarxija nese dati mnogo price da dod db sukoba — osim isto akademskog — iamedu nauénika koji naginju Fonvencionslicmu i drugihy Koji mogu da pokura naklonost i prema Hedistu nalik na ono koje ia zastupam. Susvim drugatiie Ge biti u doba krize. Kad! god yklasi¢nom' sistemu dana zapreti opasnost od Feultata_ novib eksperimenatn koji se, s moje tacke glediéta, mogu interprerinati ao opovrgavaniay konvencionalist sistem nece izgledati uwzdrman, Nedostednastt di koji) je moglo dati on de ukloniti salu juci mofda krivicu na mage neadekvaind viadanje sistemom. Ii ce ih odstraniti sugeritaiuci ad hoe prifvatanje iavesnih pomosnil hipotezs, iN mozs iavesnih Korekcija. uw naSin memim instrumentin. U takvim yremenima krize, ovaj sukob oko ciljeva nauke pos: tae akucan. Mi, Kao i ont koji su istog gledigta kao mi, gujicemo nadu da demo utiniti nova otkriéa; nadaéeme se takode da ge nam u tome Pomoci novopestavlieni naueni sistem. Zhog toga éemo pokarati naj vedi interes 2a opovrgavajuéi ckyperiment, Povaltavicemo ga kao uspeh ato Sto nam je otvorio nove vichke u svet novil iskustava. Pazdravi- Semo ga i ako nam ta nova iskustyu pruze nove argumente protiv. na Sih sopsiventh najaovijth teortja, Ali, novu strukturu Koja se uzdize, io) se hrabrosti mi civimo, konvencionalista vidi kao spomenik ypor- Punoj propasti nauke, keko to Dingler kage, U otima konvencio~ ‘liste, samo jedan prinelp nam moze pomodi u tome da izdvojimo neki sistem Kao sistem ieabran tamed svih moguenih sistema to ie princip jzdvaianja najjednostavnijes siscema — najjednostavnij sistema implicinih definicifa, sto u praksi, naravno, zmaci .klasienos sisteme dana. (Za problem jednostavnosti vidi odeijhe 4145, a po~ sebno odaljak 46.) 113 é Prema_wme, Hs 2 funvensionlstin ne spade uM (ne sukobe Koil se mOey Eonacno resitt_orowto pute ine aoa ake stasis, Pipa, rls dato 7 tonvenctoranee ee TaCing mislienia mogucho izvusl neke inteeswnine argue cee une. ruggranicavanias ma primer, siedete Denuftarn de tporiske sistome pritodnih nauka nije megucnovaddkeat Soe i ize alsa, ll TH UE MITA Tako ive MOS opowres. Jer. uvek pestoji mogucnost de toe ZT “GiSiomatski sistem postigne ono sta se naziva njegovom , korespon, enctiom sa realnnscu*; a to se mode postici na vise natina (od Loli ssa neki pomenuti gore). ‘Tako, na primer, mozemo da uvedemo id foc bipoteze. Il, mozemo ca modifikujemo takozvane spokaase den finiciie* (ili sckeplicitne definiciie", koje, kako je pokazano wodeliia 17, mogu da zamene pokszre). Ili, mofe se usvoliti skepticki stay. u Popled pourdanosti cksperimentatora, tia posmatranyt, on koje Predstavtiaja pretnju naiem sistema, modem i da iskliudineo ie nauke PA Osnow4 toga dto su ncdoveljno podréana, nenaucna sli neabjckrivna, ilk ak na osnovu toga Sto cemo eksperimentatora proghasiti lazevernt To je ona rsta stava Koju fizitar ponekad moze s punim pyravam dy usvoit kada je ret o takozvanim okulenim pojavama.) U keajnjern shi faju, uvek motemo da dovedemo u sumaju ostroumnost teoreticura ukoliko, na primer, ne veruie, kan sto veruje Dingler, du ce tevrija elcktricitera jednog dana biti izvedena iz Njutnove teorive grivite, Prem Konvencionalistitkom glediscu, znaci, nije mogucan avesiti podelu sistema teorija na one koji jesu i one koji nisu podlodn} opowrgavaniu; ili, jok bole, tava bi bila dvosmislens. Prema tome, mora se pokazati da je nas Kriterijum moguénost! opovrpavania beskoristan kao kriterijun 20, fetodoloika pracila gg, List mi se dase ove primeube jednog zamisljenog konven- cionatiste ne mogu osporiti, keo ni sema Konvenci Prizmajem da moj kriterijum opovraliivesti ne Klasifkacijl, U star, nemozu: uidke lose, radi nedvostnislerto} wlizom logitke forme jednog sistema ishaza m neoberivih sme smislu sedi, ave to samo pokuzuje da moj Kriterijum nu sranigavania ne moze da buce neposredno primenien na nell sisen * ace Over dic Autzabe der Pavsik", Raveaudion, 26, 1993, 9.100, ang ‘ikaea — na Sta sam ve uukazan 01 odeljcima 9. i 11. Prema tome, 5 ranje da fi bi jeden dati sien tebalo posmatreti Kao Koaveacionlis Tcki ili kao empitiskt pogresno je postavliens. Same pesivainct se nna metode primenjone na jedan teoriski sistem mogucno je wopite ta pita se da fi imamo posla sa Konvencionalistickom ili empiriiskom teorijom. Jedini naéin da se izbegne Konvercionalizam jeste prikvatanie jedne odiate: odluke da se ne primenjuju njegove metode. Mi odlueu- jemo, ukoliko nalem sistemu zupreti opusnont, da ga nikad novema spasavati ilo kakvom vrscom koencionalisichap dukovsiva, Mi cema se, anati, Guvati da ne iskoristimo uvek etvorenu mozuenort, Koi sum bas spomenuo, da... 24 bilo kojt izabruni sister postignemo Ono Sto se maziva’njegoivom yRorespondeneljom sa Fealnoéca" Jasna razumevanie za ono Sto se moze dabit (}izeubit) upot- rebom konvencionalisigkih metodu izsasio je, sto godina pre Poet area, Blek, Koj je pisao: Jeno zandno prilagodavanie uslova ucinice Ga se skore svaka hipotea slofi su pojavama, To & zadovoliti nasa masty, ali aece unxprediti muse 2nanie" Radi formulisunja metodoloskih, pravila koja spretavaly us- sajanje konvencionalistickihy Tulawstavs, moraéemo da se upornamo sa razaolikimn lormama koje ta lukavstwa mogu da dobift, da bismo svako od tih lukavstaya mogli da dogskamo edgovaraiucim antikon- vencionatisickim protivpotizom. Stavise, trebalo bi di se_slozimo cia Coma, kad god nademo da je neki sister bio uspetin uz Kenver= cionalistidha lukasstva, ponoyo.pristupiti njegovom proveruvanju i 6a demo ys, ako okolnosti to budu zahtevale, 1 odbc Cetiri_gluvnit koavencionalfsticha Iukavstva vee su bila nab rojana na kraju préthodnog odeljea, Ta lista nema rikakvih pretenai ha porpunest: mora se ostavith samom istazivacu, narotito na podre- hima socioogie i psihelogije (fzi’ara skoro § nije porrebno take p= voreaje) di se neprekidno tava iskusenja da upacrebi nova konver~ ‘ionalistdka Iukaystva — iskutenja Kojem psihoanalitiari, na primer, Sesto podlesu : Sto se tite pumodaih hiporeze, prediatame da pestavimo pri vilo da su prllnautjive suno one hipoteze éije wvodenje ne umanjuje, We, napmotiy povesava stepen opovralivesd ili proverivestl sisters: o Kome je rit. (Kako de Se. procenjivatt stepen opuvrglfivost bid biainjeno ut odelicima 31—40}, Ako je stepen opovrgliivonsi povecan, nda je uvodenje date bipotere u stvaci pojagalo teoriju: sistem sada iskijucue vise nego raniie: Vie zabraniuje. Mozemo. to Tormulsat # ovako, Uvedenje jeune pomoine Iipoteze srsba uveh posmatrati kan J. Black, Lectures of the Bloneats of Chemistry, Vol. T, Edinburgh 1803, p. 183. 15 Poke) da se izgradi jedan novi sistem; @ tai novi sistem trebalo bi onda wek prosudivati na osnocn toga da li bi, ukolike ga usvojimc, predstaviiao stvarni napredak u nagem saznanja sveta. Primer jedne Pomocne hipoteze koja je u oven smislu izvanredno prihvatiiva este Paulijev princip iskljucenja (uporedi adetjak 38). Pritner jecne nieza- dovoljavaiuce pomocne hipoteze bila bi Ficdderaldova i Larencina hipotezu kontrakeije, koja nema nikikve opowrgliive pésiedice, vee je siuzila iskijutiwot! da bi se ronovo uspostarila suglasnost inmedu i eksperimenta, uglavaem onoga Sto su proms Majkekon 1 ie ovde postignut tek tcorijom relativiteta, koja je Predvidels nove posledice, nove fzitke efekte, j tuko otvorila: moguc: osti proveravania i opovrgavania te teoriie Naée metadolosk pravile mote se blive odrediti primedbom da mi ne treba da odbacuiemo kad konvencionalisti¢ku svaku pomocny hipotezu koja ne uspe da. %ado. voli ove standarde. Posebno, ina singufaruih iskava kaji zapravo uopite ‘ne pripadaju ccorijskom sistemu, Te iskaze ponekad razivamo po ‘mocnim hipotezama® i, mada se i oni uvode da bi pomogli teortja, oni su potpuno bezopasni, (Primer bi bio pretpostarkn a je neko Posmatranje ili merenje koje se ne mote pondviti bilo mo pogreske. Uporedi primedbu 6. uz odeljak §, Kao iu U odeliku 17, pomenuo sam ekeplicime definicije, pomocu Kojih se poimovima jednog sisterna aksioma daje znadenic jzreima nekog sistema niveg nivoa univerzalnosti, Premene u ovitn delinici- jama su dopustive, ukoliko su Korisne; ali, one se moraju wzeti Kuo modifikacije sistema, koji posle toga mora ponovo da se ispituje ka da jc nov. Sto se wee nedefinisanih univerzalnih imena, moraiu se razlikovati dve moguénosti: (1) ima nckih nedefinisanih pojmov kof se pojavljuju samo u iskazinia miviseg nivoa univerzalnosti, + dja se upotrebs zasniva na ginjenict &:0 mi zasmo w kakwom se lngickom ednosit prema ajima nalaze drugi poimovi. Tokom dedukeije, «ni se mogu eliminisati Gedan od primers je ,energija")'. (2) Ima’ drugih nedefinisanih poimova, koji se takode javliaiu u iskizima nidee niven luniverzalnosti, a éije se 2natenje vasniva na upotsebi (na primer, tanje, »materijalna tacks", ,polozaj*), U veai s tim mi cemo zapraniti ceste promene upotrete, aw syemu ostalem produiigema u sldada st svojim metodoloskim edlukama keo i rane Ove fe pugretha, ma Sta fe ukszay A. Grinbaum, BP. fp, 48. 2, Ipak, kako Je ora hipoteza mazje proverliva of spectnieeg relativleats, ha mole di thustrule texpuice ad how Rarahvera * Uporedi. ms primes: Hahn, -Logih, Mathersat und Natareskeanen", 2, 1933, pp. 23, 5. tin u ved! tein samo da taem da) fo mame glediniy, wate” (ermal 10 jest ont fo te mage ampinisls etn Bat) wopite ne pestsle, Uimesto niih ja upotiebljevam.nedeinists universal mens ioia se casnivafe somo na jezkhay aporebl, Vit isto tako fen) dele 78 + 10, 1959, 116 ‘Sto se tige astale dve tatke (koje se titu kompetentnosti cks- perimentatora ili teoreti¢ara), uswojicemo slicna pravila. Exsperimente oji_su_intersubjektivno proverliivi treba ili prihvatiti ili odbaci u votes kontra-ckepeimonata, Cisto posivaaje na logiska ievedenia koja e se otkriti U buduénosti moze se zanemariti 21. Logitho ispitioanje opourgiiivese Potreba da se Guvamo Korvencionalistitkih lukavetava nastaje Jedino u stucaju onih sistema koji bi bili cpovrglifvi ukoliko se tred raj u skladu sa nadim pravilima empirijske metode, Prexpostavimo da smo naSim pravilima uspeino zabranili wa lukavstya: sada mozemo da tratimo legithu karakzerizaciju takvih opourglivih sistema, Pol Sacemo da cpovrgliivast neke tcorije okarakterisemo logi¢kim ednosima Koji vate izmedu te teorije i odredene Klase osnovnih iskaza © karakteru singularnih iskara Koje awzivam yosnovaim iskwsima’* raspruviuce se potpunije w slededo) glavis takode | 0 pitanju dla li su ont opovreliivi, Ove Geno pretpostaviti da opovraliivi osnovni iskazi postoje, Trebalo bi imati na timu cla, kada govorim o-,osnovnim iskuzima‘, ja ne mislim na-neki sistesn priveaenh iskaza, Sistem os- novnih iskaza, kako ja upotrebljavam cj termin, webs pre svega da UbliuSi row suming sebi neprociretne singulame iskaze exlredene Jo- gitke forme — sve zamislive singularne iskaze 0 Sinjenicama, da tako kuzem. Prema come, sistem svih ashovnih iskaza sudreavace mnoge iskoze koji su wajanno nesaglasni ‘Kan prvi pokusaj, moze se moélu probati da se jedna teorija nazove .empiriiskom" kad god se iz nje mogu izvesti singularnt iskuzi. ‘To, medutim, nece uspeti, jer, da bismo iz jedae teor gulame isxize, nama si uvek pottebni drugi singular iskszi—posetni uslovi koji nam kau Sta dase stayina mest promenliivih u naioj teorii, Kao drugipokusaj, mogucno je probati da se jedns teoriis nuove ,empirijkiom" ako se iz nje, uz pomoe drugih singularnih iskaza Koji sluze kao pocetni uslovi, dacu iavesti singularni iska- 21. Ali, ni to neve valjatis saime, taki jadna ncempinjela teorija, na primer, tautoloska ceorija, dopustiés nam da jecne singulame iskeze iavedemo iz drugih singularash iskaza. (UI skladu sa pravilima logike, “TS mui, ag primer, mozemo da keremo: iz Konjuniicije ,Dva puta dva je Geri it ,Ovde je jecna ema vrana® sleduje inmedu ostalog ,Ovde jena vena), Ne bi Gk bilo dovolino al da se zaluteva de 1 teorife, zajedny sa nekim poéemim uslovima, budemo u stanju dz iavedema ‘ie nego Sto mozemo da izvedcmo samo iz tih potetnih uslova. O bi zahrev zaista isklutio tautoloSke teorije, ali ne bi iskljudio sinter ny. metafzitke iskaze. (Na primer, iz ,Syaki dogada} ima svoj wok" i vde Se dogada katastrofa” mozemo da iavedemo Ova karastrvla Na ovaj natin dolarima do zahteva da nam teorija, grube, roteno, dopusti da izvedemo vibe enpiristit singulamih iskaza heen ‘0 mofemy da invedemo samo x pofeuh uslova™). ‘To znati da nate Sefiniciju moramo da baziramo na poscbno} Kiasi singulamih sskiz @ to je takav cilj za Koji su nam neophodni osnovni iskazi. Uividajact sa ne bi bilo tako lako precizan reci Kako nam jedan komplixovand teoriiski sistem pomaze u izvodenju singulamih ili osnoynih isha prediatem sledetu definiciju. Jodnu woriju treba zvati ,empiriiskom™ 1L_opovrglivom" ukoliko kasi Sar magia -osnouns baa ae vim odredeno deling sledete dve neprzne poikline Poa, RASS onih osnovmih iskaza s Kojima se ne slate Cirkaje ikltuje, il ast fanjuje): tu Klasu nazivao Kasom peceneiiabuth pobijaca, date. teorijes i druyy, Klesit onih osnovait’iskaza Kojima ne pronviSe (ili koje do. mote formulisati na slededi natin: jodna teorija puta"). Ovo se Je JE_opovrgtiiva ako klasa_nienih_potencijalnih pobijaga_fije pena, " Formalacie hore su_kvivaleate sno) koin je ovde dst isticane su Ste tana i izovs, posle objutivaria moje kgs, kao keterfural punote ones Sap tego to ker reeranzcanga peer cere tan) Sk fod oni krtitara Koji su aaduvavall ray Rerum Opevihiwite: Nos ko Je Niet da je tata sadaSaje formulaci, ukolio se upatrebi kao Riteium scare ricavania, cxvivaleta opowrgivost. Jer, ako eanowms a2 fy ne Slt by ves fl iz, w keniuakci su teoriiom 1 (to je sodataja formulucii eth de hontunksii 8, x8 negaciion 8 peotivreti teonji All Koniunkeia by saytorstom 4c vac kat CGpweetak 28. rena fe, nak er zahteta poiteanie opovggavajueih osaovnlh Hkazs, tO {ett ZaNlEes OpANTEHNWOST abt W mrome smisn. (Vidi takode primedow "I ue adel 82.) Kao heteriium enadonja (i slebe moguénasd verifkgcife®) on, med ‘im, ie faelician raztoga, propada. Deyo, zhee tops ito bi negicie netih shee si zaateyjem postal, prema oveme krienjumit, Ilene magenia, Drage, sats 300 Bi Koniankais nekog iskers sa anaGenjem | nicks ,pseucde-tetenice ber eaters: bila anatenje — 50 je iednako aprordno, ‘Ako sada pokuiimo da ove dve katie primedhe paints nt nat ‘tern razr, ne each pasa a0 nelinive, Soe Et 9 Yili gore odeliak 15, sarotito primodbe #1 (kao | odeljk 22. mga dele Pestrtp) LU poplads druge, empiiske teodie (han &0 je Njumova) mogu da sulrée mete faire" clemente. No, fplemeati se ne mogu Ukolit nekim Exratin | post\yanim fs ads runt Sez dt leno 2 wipro kn da pezenn ‘egrju de ont postule Koniunkiie jednog proveclivog | jednog nepeoverlivog dels, onds moci da eliminitemo jodia od sfenih metaiaithh delora Frethodn pasus ove primedbe mote ke wast kan iusteacia dupe je ‘nog pravila metade (uporedl kraj primedte *4. ux eeliak 80): de bisme, Po lage aj Erte ndke rivalake tori, ebalo uvek dr atime ecbilan potusay da Uked ‘tu i slitay Eeticu primesime a natu sopswenu teste : beni Fe to 18 Mote se dodati i to da jedne teorija Gini wrdenje sumo o sxoiim potencijalnim pobijatima. (Ona tdi njihovu_ pogresnost), (© ,dopnitenim* osnovnim iskezima ona ne kage niéta, Pasebno, ona ne govori da su i iskudt iscinii*® LE Bpenitia iapopasee ~ _Moramo jasno praviti razliku izmedu opovreliivosti i opo- vegavania. Opovrghivost smo uveli iskljutivo kao Kriterijam za empi {rishi karakter jedinog sistema iskaza. Sto se tide opovrgavania, moral. se uvesti specijalna pravila koja ée odrediti pod Kojim ustovima jedan sistem treba smatrati opovrgnutim. — Mi kotemo 7a jedmu teoriju da je opovrgauta samo ako smo prilatili esnovne iskace koji joj protirreée (uporedi odeljak 11). pra- . vilo 2), Ovaj usioy je nwan, ali ne i dovolian; videli smo, naime, da pojedini dogadaji koji se ne mogu reprodukoveri nemaju nikakwog zna- Caja za nauku. Prema tome, ackoliko zalutalih osnovain iskaza Koi provivre’e jednoj teoriji teiko nas mogu navesti da je odbucimo kao ‘opovrgnuru, Qmacravemo je opovrgnutom samo onda Kade oxkrijemo a cu seine DOBLE aeel SIGE Ral ue mage eiprodumeatt Dragiet reGima, mi prihvatamo opovegavanie sumo onda ako je predlozena i pockrepljena neka empirijska hipoteza nizega reda koje-opisuje suka jecan efekat. ‘Takva vrsta hipoteze moze se nazvati opoungavaine hipe- tesa’. Zabtey da opovegavajuéa hiporeva mora da tude empirijsk a tako f opovrgtiiva, znaéi sumo to da ona mors da stoji w odredeno} 1 U atni, u pisus date tere, moos od dopasienin inkars, ke protiveeti edan dogo, Caporedovelise 38)” Nu primer, univeres aba See planee ie howe Rosin putanjama™ (lo fost ofa bof ap. polots ioe phate je ko-citalaan) vivian fe wdbio pres swopa. polavsn Ih skspom ode vse nego te poloa}sjedne plete; al, Ove tak Zalsdno of ven sluajevt €& protiree maken " Opovegavajuéa hipotean mee da tude Veoma nisog eps usier- ~amotu (da Kile & dot geterlbanjem teavaluaiih foordinata neko seultata osama fo an pope ogi Badu vedo abs rua tsi Sica" Koa oe pene wou 16) 1 iaada fpotes webs a Dude wntese Giso promis omm'u svar ne mrt da bide saizoo miverall kay Prema tome, de Hee opovegae iar ySve orm eu emer, dovdljin je icersabicetvno prove’ ikan 6 tore da postal porodin ball viasa wi njjericom zonlotzom ‘at. “Sve to pokzzuje luwat amenvatja. opovegnute hippteze oekore tales. vec sisters, pre aage ko ponfeme nett Apotex, aero Grube gu Tue eu, polto opoveearael caperment obo presstava fracas eepeent favitientokn da cael famed dve cate hipteze, To aiath die ta) cespenment ‘Sigeteta Enjnicom Ja ta date dvs hipottae tatleja ty rekom gles, baat 2550 ou Ketel tom talon a poble fa) flu od ih i) logitho| vezi a moguénim osrovnim iskazima; prema tome; ovaj zah- let se tte iskljucivo logitke forme te hipoteze. Pojatanje da bi hipo- tera trebalo da bude potkrepliena odncsi ce aa provere koje je ona isco cls prode — provere koje je suntavajt se prinvaéenim osnovnim Osnovni iskazi, znati, igraju dve rualitite uloge. S jedne strane, mi smo koristili sistem ovih logidA? mogucnih osnovaih iskaza da bismo, uz ajihovu pomoé, dobili logicku Kerakterizaciju koju smo tazili — Karekterizaciju forme empinijekih iskaza. § druge strane, prilteatent osnovni iskazi su osnova 23 potkrephivanie hipoteza. Ukoliko prih- vateni osnovni iskazi protivete nekj teoriji, onda smetramo da nam pruiaju dovoling osnova za njeno opovrgavanje samo ako istovremeno potkrepljuju cpovrgavajuen hipotezu 23. Dogadajé i zbivanja Zabtev opovegliivosti, holl je na potetku. bio pomalo neodre- den, sada je razbijen na dva dela. Prvi deo, metodologks postulat (upo- redi odeljak 20) teSko se move utiniti sasvim preciznim, Drugi deo, Iogicki Kriteriium, swwim je odreden Sim postane jasno koje lskaze treba zvati josnovaim" (aporedi odeljak 28). Ovaj logick) kriterijum bio ie zasad’prezentiran, na pomalo formalan natin, kao logitha ve‘ izmedu iskaaa — iskaza teorie i osnovnih iskaza. Modda bi stvari pos- Ovo unutivanie ax usvsiens omovne istase msde se cin kao a rai ene beni er oe ema Fob sed. 8 ben, tu to da se hipoteaa opottgara ancaanjom nelog osnevaoe.skazh, name st Pore Hihns mecndeiolea provi £6 uraline owoonh thaca™ Ako set prnis fab Snake sa Usoiene ornovne iste, moderna dy upaineono w bosetieal tes, Na to ia cdgovaram ds sa prove hoje na tame potichna somo pes a wine enh otnovnih ihazs Loft eporngrena ncku dobes proverent f dale uspetar fie Potent, 4 ons asvofenl sora! fat Kein Brbeglia make Prato. he era Gk Edu tops larastera. State, praia koje fe formulasno u esta dala Te ol {oe as epi: oso sso poms idan afan anpelt wetieth osha are Dy opoeepurau neba inate Urpes hipotery | bike povseono w Bll V (nare> Ste ada 3) mene ® Pmiesor D2. HL Vedier J. H. Woodged, u lifcom konraken, posix Yio mi ie pute: klico puta nek efeat rete dx bude aktlno ponowion a tL Bo shealifovan tao aponoeies état" Gls bao sathau')? Odgovor ete bekin, slutsverime ae mora mjelanpa, Ako ja tedin di peso porotia bel vertu ‘socio zotothara va, ends wedi esto Ska pizepa maze €a $e oven ‘h9 neko 208 ds to prove 1 ako mu po dolisat Rud da fe ue porodics Uginul, 1 a © nj) aka ive mi Gulla mem fe da mar i cdbscl ova opswrgaras ‘anova lkaz. Po avd, one iat aatina de formic sate mlbeje apiewanor Prsicks, datumenas | take dale dakle, poieajan sr duge Imerubjehrns Provetlive # ponorlive Sects eporsl ovelhe 27 a 30) 120 tale jasnije i intuitivno rezuinliiviie &ko sada svoj kriterijum izravim rroito. yfealisidkijim' jesikom. Mada je tw ekvivalentno formalnom Racine govora, mozda je nesto blive obiéno} upotrebi U ovome .tealistickom* naginu govora mozemo da katemo da Singular iskwt (osnovni iskar) opisuje neki cogudaj (occurrence). Umesto da goyorimo 0 osnovnim iskazima hoje teorija iskljueuje i zabranjuje, mazemo reci da ta teorija iskliutuje izvesne moguéne do- ada { da ée BIC onovranuta ukeliko se i mozucn’ dogadaé swarm ‘Moada je mogucno kaitikovati upotrebu ovogi. necdredenog izcaxa ydogadai*, Bilo je poackad ret 0 tome da twkve ize kao sto su .dogadai* sii wzbivanje"* treba sasvim proterati iz epistemolotkih diskusije i da ne bi trebatly de govorimo o ydogadajima ili ynedoga- data’, ili 9 sdesavanja” bivania, ves” wmesto toga o istinitosti ilk pogretnosti iskaza, Jay medutim, ipak vie volim de zadrzim clogaday", a niegovi tipotrcha nije tesko tuko definisati da tome nema Sta da se zameri, Naime, mi mozemo taj izraz tako da upotrcbimo da ‘uvek kada govosimo 0 nekomn dogadaiu, mozemo umesto toga da go- vorimo o nekom od singularnih iskazit koji mu odgovaraja. Kada deliniiemo ydogudaj", moxli bismo se prisctiti dinje- nice di bi bilo sasvim prirodno reci'da dva singulurma iskaza koi sit logichi okivatonma (to jest urdjumno izvodliiva) opisuja isti dogada). ‘To sugerige sledetu definiciju, Neka px bude jedan singularni iskaz CIndeks et" odnosi se ne osobena imena ili Koordinate koje se jevjaju \ px) Tada klasu svih iskuza kofl su ckvivalentai st pe nazivamo do- gud) Py. Tako, na primer, radi Gemo da je wo jedan dogada) da sada fovde gem 8 ovaj dogadal ml mogemo uzeri kno Klasw iskaza ,,Seda ovde grmi"; .U trimtestom rejonu Reta grmi na dan 10, juni 1033. w 17,15 Gasova" i svih drugih iskaza koji su im ekvivalentni, Tada mo- emo wzeti da realistitka formulnelja ska py predstavija dogads} Pe znati isto Sto 1 pomalo ti plskaz py je element klase Pe svi iskaa koji ‘Stibno 2a iskax Dogada) PL se dogodio" (ili yse dogadat) smatramo da znati isto sw | py 4 svi iskuzt Koji sl mu ekvivalenini su istinivi 4 Narotivy od nekih, plsuea 9 verovatnadl; uporedi: Keynes, A Tree ire on Probability, 1931, p. 5. Koina se patve a4 Aneilsr haa ais anaga koji posh predlade sformsini nati eeatavan es tokade au Bala, Gubers } Sturgis. * Mads Jef smatram da cu moje (pintabsihe") dctinicije yiopadaja i yabeanjans Kojo 1 date ids, adehvatie sa mnie srhe, ja vse ne Vervjem da su ond inners ade. kraune, cdaosno ne verujert ds one adekvaino precstsvliayh nab upetrsta i [Base nimere. Bio e to Alired Trai ke mi je ukuzap (u Partzu 1838) ca bi We Jo zantevat serianicku” umesto.yeiniaktihe denice RI Cilj ovih pravila prevodenia ntje da se twrdi da svako ko upor- java ret .dogadaj", ut realistitkom naginu govoma, misli na mck wu iskaza; nifhov je cilj sumo da pruze jedau interpretaciiu realis Hekog nacina govora, koja Gini rexumijivim ita se podrazumera kads fe na primer, kaie da nchi dogutaj Py protivreci teorii . Taj iskuz ée sada jecinostayno znaditi da svakiiskaz koji je ckvivalentan sa Pa protivredt teorifi ¢ i predsavtia, prema tome, njenog potencialnog pobijata. Uvescemo sada i drugi termin .zbivenie’* (eoont), du eznadime ono Ho mote da bude sipiéne ili wuviereaino w nekim dogadajitna, it ono ito wu nckom dogadaju moze da se apie uz pomoe universalnih imena. (Prema tome, ber obzim na to ta obicna upotreba mote da sugeriée, pod zbivanjem mi ne podrazumevamo neki sloven ili pro- tegnut dogadai). Mi definitemo: neka Ps, Py, budu elementi Huse dogadaia, koji se razlikuju somo w pogledu obubvatania individualnosti (prestorno-vremenskih polodaja ill regiona); tada, mu Klas nazivamno wbivanje (P)*. U skladu sa ovom definiciiom, mi emo, na primer, feti aa iskaz Caba vode se bat sad ovde profile da klasa iskaza Kois su mu ehvivalentai jee jedan clement zbivania ,prolivania cage vode", Kada je ret 0 singularnom iskazu ps, koji predstivlia neki dogadaj Pr, mote se rect, realistickim naginom govora, da tal iskan trl dogedanje zbivanja (P) u prostorno-vremenskom poloda ‘A mi uzimamo da to zmadi isto ito Masa Py singulaenih iskaza oil su ekvivalentni sa pe jeste element zhivanja. (P)" Sada demo primeniti orw rerminologi/u® na nas problem Za jednu teoriju, ako ie opovrgliiva, modemo vedi da iskljucuie il vabranjuje ne samo jedan dosadaj vec uvck nojmunje fedna serene Tako ce klasa zabranjenih osnovail iskaza, to jest poteneljalnih po bijaéa te teorije, uboliko nije prazna, sadrZavati Uvek jecin beskonaean bbroj osnovnih iskaza; jer, tearija se ne odnosi na individue kag takwe Singularni osnovai iskaz, oli pripada jedions zbivanju, mo zvati ebomotipskim", da bismo ukazalt na analogij izmedu ekvivalent nih iskaza kojt opisuju jedan dogads] { homecipikih iskaza Koll v 4 Trot peimetiti da, iso singularal ideal prednactians dopadale, uni \ereantishaai se proditavlaiu 2hivana: ont th shtaciec Seno Pome dows satformcest” i se mage defnisat ko tt de se re da Univeraln} ‘ikani predaviun unitormnost. Al cede nam nije poteban sikh env pojty S Vili da smo saimersiocar’ atmo sa ono ho univermlal shes oleae? toge ritlors, akva pitas Jao: da Ui uniformaose (uaireralna tana stae? ako dalle) povtje, nas acne du. “No, o ukvin praniima sion te Gacten 79; a suds rokode W dedathu "X, kio 'u eaeljtu +15. moga cele Psuerip 122 jedno (pipitne) zoivanje, Tada motemo roti da svaku neprazna Klase potencijainih pobijata jedne teorije sadrai bar jedau neprazia Klasw homotipskiky osnoynih iskaza Zamislimo sad da je klase_svih moguénih osnovnih iskeza predstavijena jednim kruznim podrugjem. Podruije toga krugs moze se smatrati kao da predstavlja neito malik na totaliter svi mopucnth seewwva istuswva, ili svih moguénih empicijskih syctova. Zamislimo, dale, da je svuko zhivanje predstavijend jednim od radijuss (ili. pre~ Gianije, jednim veona uskim podrutjem — ill veoma uskim scktorom — du? jednog radijusa) { da su ma koja dva dogadaia, Koja ukliueuyy iste koordinate (ili individue), loeirane na isto} udaljenosti od ventra i dla su tako na istom koncentriénom krugu. Tact postulat opovreliivosti motento éa ilustrujemo zahtevom da za avak empirijeku teoriju mora dda postofi bar jedan radijus (ii veorna walk Sektor) u nascm diiagramu Koji ta teria zabranjuje Ova ilustracfia se mode pokacati korisna nasim problemim*!, kun Sto je, recimo, problem metaizickog Karak: tera isto egastencijalnih iskaza (koji au ukratko pomeausi a odeljks: 15), Svakome od ovih iskazay fasno, pripadace jedno zhivanie ( radijus), tako da ée svaki od rih raaigitih osnovaih iskaza, koji pripada; tome zbivani, verifikovatt nat isto egzistencijalni iskaz, Noy Klis injegovih poteneijalnih pobijata je pruna; tako iz exristencijalnih is kava nidee ne sledi 9 moguenim ssetovim iskusiva (on ne iskljucuje ili ne zabranjuje nijedan od radijusa). Cinjenica da, nasuprot tome, iz svakog osnoynog iskaza ivlazi nes Gist egristencijaini isk ne moze se upotrebiti kao argument u prilog cmpirijskog karaktera avoga dru- ‘gog. Jes, svaka tautologija stedi takode iz syakog esnovaog iskiea, posto) tauologija. sledi 1% bilo Kojeg iskara. Na oveme mest magao bih mozds da kadem neku ree o samoprotivretnim iskazims, Dok tintologije, sto veglivi iskaat tvrde, da tako ave, 10 noviih iskiza, dotle samoprotiveetni iskazi wide weviie mnogo. Tz samoprotiveetnog iskaza moze se valiano investi bilo koji iskax Sledstveno tome, Klass njegovih potencijalnih pobijata identitna je su klasom svi moguénih osnovnih iskwa: on je epovrgnut ma koji +1 Ove userid apgntiaine biel uporetiona w adelinns 31, ff. 36 + Ta Gineniea, ni deset godina po odjiiivanya ove snipe, nije bile opite shvatens, Situncia se mole fezimirau kaa 0 sedi: Gnjensth' popresan ‘Blas ,matorjaino implica evaklisexz Goad Togick, ne povlati ruin 29 sobom Sratd kash Lagale pogestaa iokax logiht implica i pavlati nue t= soho 123 azar, (Moglo bi se mogda reci da ova Ginienica ilustruje preimucstvn nae metede, to jest nalega nadina razmatranja moguinih pobijata, a Re mogucmth verifkatora. Jer, ako jedan iskuz moze da se verifikuie ‘pater verifikucife njegovih logicksh posledica, ili tur da ce na taj main utini verovatnim, tada bi trebelo otekivati da ce prihvatanjem ma koieg osnovnog iskaza bile koji od samoprotivretnih iskaza postati potvrden, i verifkovan, ili bar verovatan} 24. Opovrglicost + neproctoreénest Medu ruititim zahtevims hoje jedan teocjski siscem ili je- din alsiomatshi sistem treba da zadovoll, zahtev neprotivretnost igra posebnu ulogu. On se mode smatrati prvim zahtevom koji treba da zadovolfi seake teoriski sistem, bez obsira aa to da Ii je empirljsei ill neempinijski, Da bismo pokizali fundumentalna vainost ovoga zahteva, nije dovoljng pomenusi figledau Sinjenicu da samopcot rotan sistem mora di bude ndbaden zato Sto je ,pogretan", Nuime, sak har e091 je, razune se, bigno da se naprat jaona raslkn fone iotnog proto Snjouthe poprefaoe ‘rtetchog) inkara 1 iscnog leks posretnas I pratiedaoe lt samgprocioredu skaza, odnosne ieksta 2 koje mote deve: kovati iskaz oblika p-. ‘Da jedutt procivredan hax nubaa povladi 2a xohom vai falar, wide Ja ve polite kako te 1r Regelovh ,primitva’ stavova" odmah debiiamo: . pov dle i dalle stailaniem prvo nf" ma meso SEDER Nob Dechert w utes scone, Ovo pe fan of evn ‘iziogs aati ie wreck vuriivo lo ase! cerfizacde ca nek teority # bog 2468 MO Frm da usvojimo cuot Reicko sunovSe prems tall (conjuma uksliko e fe Tigo di aam se dokazivane keece U kragu: stinovite pokutevania da th pebjonc 140 eksperimentalno proizveden: valida nailedpi primer jeste De Broljijeva predvidanje tlasnog Karaktera matetije, Roje sti prvi cksperimentalno Powrdili Devison 1 Germer™, Mozda se to jo8 bolie “moze pokazati nna primerima u kojima su ekepecimenti izvtili otigledan utical_na napredak teorije. Ono $0. teoretiCare v ovim slucajevima primorsvt da tragaiu_2a boljom teorijom jeste skoro uvek eksperimentalno opo- 4 ergavenje jedne. tecile koja jo dove Bil priwvatens 1 pockTeplCns, SO Je ope! posielica provera koje st: vodene teorijom, Poznati primeri su. Mujkelson-Mozlijey cksperiment, koji je vouio worifi relativitets, opovrgavanie formule radijaciie Reliia i DZinsa, kno i Vinove formule, koje su izvrSili Lumer i Pringshajm, i koje je vodilo kvantnoj teoril, Dogadaiu se, naaravmo, isto tako i sluéajna okrica, ali su ona relativne etka, Mah? u takvim slugajevima » pravem govori ¢ ,korekeii naud~ Tih misijenia slucainim okolnostima" (priznauct take, protivne. seb samome, sata) teorija). TT. Sada smo motda u mogucnosti da odgovorino na pitunie (Kako i gasto prihyatamo jednu tencitt pre neyo neke druge? S To davanje prvenstua svekako ne potiée ni iz bogs sliénog rickom iskusivenom opnudavanju iskaza Koj sitinjavajuodrecenu feorifs ono ne potige 1% logiéke recukcije tearije na iskustvo. Mt bi Fao on teoriju koja se najbolje dr8i u konkusencii sa drugim ceo: Fijama; ont koja se peirodnom selckeijora pokazuje kao najspesobinja dda se odralu 2ivoru, & to ee bit) ana teoriia koja je ne samo desad odo: lela naitezim proverama yet Koja je isto tako proveliriva na najnigor | nj natin. Teoeja je orude koje proveravamo upotrebliavsjul ga 1 Gu Prikladnost prosudujemo na osnovu rezultata njegove prime: S logitke tacke gledista, proveravanie jedne teorije zavisi o¢ osnovnih iskuro, Gije prihvatunje ili odbacivanje, oper, zavisi od natih ouluka. Prema tome, odluke stt ts koje resavaiu 0 sudbini teorija. U to) meri, moj odgovor na pitunje Kako odabiramo jedau teoriiue el na onaj koji daje konvencionalista; Kuo i on, ja Kier di je ova) izhor delimigno odreden razmacranjima u pogiedu korisnostl, Uprkos tome, medutim, postoji ogromna razlika izmeda mojih 1 njegoyin pogleda, Jer, ja draim da ono Sto korakterite empirijsku metoci: jaste uy itch je zane inplio. Maks Room is: Ale ine ten Philosopher’ — Setontre, gd. by Bud. Sehilppy 1949, pe 474 Liga & lite semiija, Keo fio Je Adamovo iff Loveciiosve otknee Neptua, lit etkice Hercavh, * Mach, Die Prissipien der Warneltee, 1896, p. 438 $1 2s teldies pirsemumentalinitkog" gleite vidi, medesim, vpadivens « peewedbi “I. npied odcika 12 (p, 39), kav I GOpunu Wea 2vezdice uz prmvedou deta 12, 14) upvaco sledese: da konvencija ili odluka ae odreduju aeposredino nate prlhvatanie ssvfeerzainih iskaza, ved, naprotiv, da ulaze w igrt prilikom haseg prihvatania singularniic iskazs — to jest osaovaih iskaa Konvencionalista se u prifvatanju univerzalnih iskaza ruko- ‘vodi svolim principom jeduostaenoies: om bira sistem koji je jednoctey- nui, Nasuprot tome, j2 prediazem da prvo sto bismo wzell u obzir ‘treba da bude strogost provers, (Postoji bliska veza izmedu onoga 2a ja nazivam ,,jednostarnoscu i strogosti provera; no, moia deja jed- ostavnosti Yeoma se mnogo ruzlikuje od one’ konvencionalistith

You might also like