HOLOGRAFSKI

SVEMIR

UDESNA NOVA TEORIJA STVARNOSTI KOJA OBJANJAVA:

NAJNOVIJA OTKRIA FIZIKE PARANORMALNE SPOSOBNOSTI UMA
NERIJEENE ZAGONETKE UMA I TIJELA

MICHAEL

TALBOT

HOLOGRAFSKI Postoje dokazi koji ukazuju na to sa su

___SVEMIR___ na svijet i svi u njemu - od snjenih
MICHAEL TALBOT

.
.

pahuljica do stabala javora, zvijezda

padalica i elektrona u vrtnji - samo slike
nalik duhu. Projekcija iz razine stvarnosti
koja je u toj mjeri izvan nae da je
doslovno izvan i prostora i vremena.
Glavni arhitekti ove zapanjujue zamisli
meu najeminentnijim su svjetskim
misliocima: fiziar sa Sveuilita u
Londonu David Bohm, Einsteinov tienik i jedan od najpotovanijih svjetskih
kvantnih fiziara; i Karl Pribram,
neuropsiholog sa sveuilita Stanford,
i autor klasinog neuropsiholokog
udbenika languages of the brain
(jezici mozga).
Kod holografskog modela
najvie zapanjuje to to je odjednom
dao smisao irokom spektru pojava koje
su toliko neshvatljive da ih se u pravilu
svrstavalo izvan podruja znanstvenog
razumijevanja.
Te pojave obuhvaaju telepatiju, vidovitost, mistine osjeaje jedinstva sa
svemirom pa ak i psihokinezu, odnosno
sposobnost uma da pomie fizike
predmete a da ih nitko ne dodiruje.
I doista, stalno rastuem broju
znanstvenika koji su prigrlili holografski
model brzo je postalo oigledno da je taj
novi model pomogao objasniti praktiki
sva paranormalna mistina iskustva, te
je u zadnjih 5 - 6 godina nastavio
nadahnjivati istraivae, i objanjavati
do sada neobjanjivo.

.EQ

MICHAEL TALBOT

HOLOGRAFSKI
SVEMIR
Michael Talbot roen je 1953. godine u Grand
Rapidsu u Michiganu. Autor je knjiga Mysticism and
the New Physics (Misticizam i nova fizika), Beyond the
Quantum (S one strane kvanta) i Your Past Lives: A
Reincarnation Handbook (Vai proli ivoti - Prirunik
za reinkarnaciju), kao i tri romana.

Nove injenice imaju do te mjere dalekosenu vanost da bi

mogle pokrenuti revoluciju u naem razumijevanju ljudske psihe,
psihopatologije i terapeutskih procesa. Neka zapaanja svojom
vanou nadilaze okvire psihologije i psihijatrije te predstavljaju
ozbiljan izazov sadanjoj njutnovsko-kartezijanskoj paradigmi
zapadne znanosti, budui da bi mogla drastino promijeniti nae
predodbe o ljudskoj prirodi, kulturi, povijesti, pa i stvarnosti.
- Dr. Stanislav Grof o holografskim fenomenima
u The Adventure of Self-Discovery

Sadraj
5

Uvod
P R V I D I O : UDESAN POGLED NA STVARNOST
1 Mozak kao hologram
2 Svemir kao hologram

13
35

D R U G I D I O : UM I TIJELO
3
4
5
6

Holografski model i psihologija

Ja pjevam holografsko tijelo
Pregrt uda
Holografski vid

58
81
118
160

TREI D I O : PROSTOR I VRIJEME

7 Vrijeme izvan uma
8 Putovanje kroz superhologram
9 Povratak u doba snivanja

191
224
281

Uvod

filmu Ratovi zvijezda avantura Lukea Skywalkera zapoinje kada iz

robota R2D2-a izae zraka svjetlosti i projicira minijaturnu trodi
menzionalnu sliku princeze Leije. Luke, skamenjen od uda, gleda dok
skulptura svjetlosti nalik duhu moli nekoga po imenu Obi-wan Kenobi da joj doe u pomo. Slika predstavlja hologram, trodimenzionalni
prikaz napravljen pomou lasera, a tehnoloka magija potrebna da se
izrade takve slike izvanredna je. Meutim, ono to jo vie zauuje jest
injenica da neki znanstvenici poinju vjerovati kako je i sam svemir
neka vrsta divovskog holograma, sjajno detaljizirana iluzija, ni manje
ni vie stvarna od slike princeze Leije koja navodi Lukea na njegovu
potragu.

Drugim rijeima, postoje dokazi koji ukazuju na to da su na svijet i

sve u njemu - od snjenih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica
i elektrona u vrtnji - takoer samo slike nalik duhu, projekcija iz razine
stvarnosti koja je u toj mjeri izvan nae da je doslovno izvan i prostora
i vremena.
Glavni arhitekti ove zapanjujue zamisli meu najeminentnijim su
svjetskim misliocima: fiziar sa Sveuilita u Londonu, David Bohm,
Einsteinov tienik i jedan od najpotovanijih svjetskih kvantnih fizia
ra; i Karl Pribram, neuropsiholog sa Sveuilita Stanford, i autor klasi
nog neuropsiholokog udbenika Languages of the Brain (Jezici mozga).
Zaudo, Bohm i Pribram do svojih su zakljuaka doli neovisno jedan
od drugoga, radei u dva vrlo razliita smjera. Bohm se u holografsku
prirodu svijeta uvjerio tek nakon godina nezadovoljstva zbog nemo
i standardnih teorija da objasne sve pojave u kvantnoj fizici, dok je
Pribrama uvjerio neuspjeh standardnih teorija mozga u objanjavanju
razliitih neuropsiholokih zagonetki.

Meutim, nakon to su doli do svojih stajalita, Bohm i Pribram

ubrzo su uvidjeli da holografski model objanjava i brojne druge mi
sterije, ukljuujui i oiglednu nemogunost bilo koje teorije, bez ob
zira koliko opsene, da na bilo koji nain razjasni sve pojave u prirodi;
sposobnost pojedinaca koji uju samo na jedno uho da odrede smjer iz
kojega dolazi zvuk: nau sposobnost da prepoznamo lice ovjeka koga
nismo vidjeli dugi niz godina, ak i ako se dotina osoba u meuvreme
nu bitno promijenila.
Pa ipak, kod holografskog modela najvie zapanjuje to to je odjed
nom dao smisao irokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da
ih se u pravilu svrstavalo izvan podruja znanstvenog razumijevanja.
Te pojave obuhvaaju telepatiju, vidovitost, mistine osjeaje jedinstva
sa svemirom pa ak i psihokinezu, odnosno sposobnost uma da pomie
fizike predmete a da ih nitko ne dodiruje.
I doista, stalno rastuem broju znanstvenika koji su prigrlili holo
grafski model brzo je postalo oigledno da je taj novi model pomogao
objasniti praktiki sva paranormalna, mistina iskustva, te je u posljed
njih pet est godina nastavio nadahnjivati istraivae i osvjetljavati sve
vei broj ranije neobjanjivih pojava. Evo nekoliko primjera:
- 1980. godine psiholog Kenneth Ring sa Sveuilita Connecticut
ustvrdio je da bi se iskustva tik do smrti mogla objasniti holografskim modelom. Ring, koji je predsjednik Meunarodnog
udruenja za istraivanja iskustava tik do smrti, smatra da takva
iskustva, kao i sama smrt, u stvari nisu nita drugo od prebaciva
nja svijesti osobe s jedne razine holograma stvarnosti na drugu.
- 1985. godine dr. Stanislav Grof - voditelj psihijatrijskih istrai
vanja u Centru za psihijatrijske studije u Marylandu, i profesor
asistent na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins - objavio je
knjigu u kojoj je iznio zakljuak da su postojei neurofizioloki
modeli mozga neprikladni, te da samo holografski model moe
pruiti objanjenja za pojave kao to su arhetipska iskustva, su
sreti s kolektivnim nesvjesnim i druge neobine pojave koje se
javljaju u promijenjenim stanjima svijesti.
- 1987. godine na godinjem susretu Udruenja za prouavanje
snova odranom u Washingtonu D. C. fiziar Fred Alan Wolf
odrao je govor u kojem je ustvrdio da holografski model obja-

njava svjesne snove (engl. lucid dreams - neobino ivi snovi u

kojima sanja shvaa da je budan). Wolf vjeruje da takvi snovi,
u stvari, predstavljaju posjete paralelnim stvarnostima, te da e
nam holografski model u konanici dopustiti razvitak "fizike
svijesti" koja e nam omoguiti sveobuhvatnija istraivanja tih
razina postojanja na drugim dimenzijama.
- 1987. godine dr. F. David Peat, fiziar sa Sveuilita Queen's u
Kanadi, u svojoj knjizi pod naslovom Sinkronicitet - most izmeu
materije i uma iznio je da se sinkroniciteti (podudaranja koja
su toliko neobina i toliko psiholoki smislena da se ini kako
nisu rezultat pukog sluaja) mogu objasniti holografskim mode
lom. Peat smatra da su takve podudarnosti u stvari "pukotine u
strukturi slvarnosti". Otkrivaju da su nai misaoni procesi mno
go povezaniji s fizikim svijetom nego io se to dosad mislilo.
To su tek neke od izazovnih ideja koje emo istraiti u ovoj knjizi.
Mnoge od njih krajnje su kontroverzne. tovie, sam holografski model
je iznimno kontroverzan, i ni u kom sluaju prihvaen od znanstvene
veine. Usprkos tome, kao to emo vidjeti, brojni znaajni i impresivni
mislioci podravaju ga, i smatraju da bi mogao predstavljati najtoniju
sliku stvarnosti koju smo dosada imali,
Holografski model dobio je i prilino dramatinu eksperimentalnu
potporu. Brojna istraivanja u neurofiziologiji potvrdila su razna Pribramova predvianja o holografskoj prirodi sjeanja i percepcije. Sli
no tome, 1982. godine istraivaki je tim na elu s fiziarom Alainom
Aspectom na Institutu teorijske i primijenjene optike u Parizu izveo
prekretniki pokus koji je pokazao da mrea subatomskih estica koje
tvore na fiziki svijet - samo tkivo stvarnosti - posjeduje ono za to
se ini da je nepobitno holografsko svojstvo. I o tim e otkriima biti
rijei u ovoj knjizi.
Osim eksperimentalnih dokaza, jo neke stvari daju teinu holografskoj hipotezi. Vjerojatno su u ovoj prii najvaniju ulogu odigrali
karakter i postignua dvojice znanstvenika koji su zaetnici ove ideje.
Na poetku svojih karijera, dok u mislima jo nisu imali ak ni naznake
holografskog modela, obojica su nagomilali uspjehe koji bi veinu istra
ivaa naveli da ostatak svojih akademskih ivota provedu na njihovim
lovorikama.

etrdesetih godina dvadesetog stoljea Pribram je napravio pionir

ski rad o limbikom sustavu, podruju mozga koje je povezano s osje
ajima i ponaanjem. Bohmov rad na podruju fizike plazmi pedesetih
godina takoer se smatrao prekretnicom.
No, vjerojatno je jo znaajnije to to se svaki od dvojice znanstve
nika istaknuo na jedan drugi nain - nain koji si ak i najobrazovaniji
mukarci i ene tek rijetko mogu pripisati, stoga to se ne mjeri pukom
inteligencijom, ali ni talentom. Mjeri se hrabrou, silnom odlunou
potrebnom da se ovjek zauzme za vlastita uvjerenja ak i pred nadmo
nom opozicijom. Na poslijediplomskom studiju Bohm je svoj doktorski
rad napravio s Roberlom Oppenheimerom. Kasnije, 1951. godine, kada
je Oppenheimer doao pod opasnu istragu Odbora za protuamerike
djelatnosti senatora Josepha McCarthyja, Bohm je odbio svjedoiti pro
tiv njega kada su ga pozvali da to uini. Posljedica takve njegove odluke
bio je otkaz na Princetonu, i nakon toga nikada vie nije pouavao u
Sjedinjenim Dravama, te se prvo preselio u Brazil, a zatim u London.
Na samom poetku svoje karijere Pribram se suoio sa slinim is
pitom karaktera. Godine 1935. portugalski je neurolog po imenu Egas
Moniz smislio neto za to je vjerovao da je savren nain za lijeenje
mentalnih bolesti. Otkrio je da se kirurkim buenjem lubanje i odsije
canjem prefrontalnog korteksa od ostatka mozga i najnemirniji pacijen
ti mogu uiniti poslunima. Postupak je nazvao prefrontalna lobotomija,
a do kraja etrdesetih godina dvadesetog stoljea to je postao tako po
pularan medicinski zahvat da je Monizu dodijeljena Nobelova nagrada.
Tijekom pedesetih popularnost ovog postupka i dalje je trajala, i on je,
slino kao i McCarthyjeva sasluanja, postao orue za satiranje kultur
no nepoeljnih. Primjena ovog zahvata u tu svrhu postala je toliko op
eprihvaena da je kirurg Walter Freeman, najgorljiviji zagovornik tog
postupka u Sjedinjenim Dravama, besramno napisao da lobolomija
iz "izroda drutva, izofrenika, homoseksualaca i radikala pravi dobre
amerike graane".
U to je vrijeme Pribram stupio na medicinsku scenu. Meutim, za
razliku od brojnih svojih kolega, Pribram je osjeao da je pogreno na
tako bezobziran nain manipulirati mozgovima ljudi. Uvjerenja su mu
bila dovoljno vrsta da se kao mladi neurokirurg u floridskom Jacksonvilleu suprotstavio prihvaenim medicinskim gleditima, i jednoga
dana odbio dopustiti da se na odjelu, iji je rad osobno nadgledao, vre
lobotomije. I kasnije je, na Yaleu, ostao pri svojem kontroverznom stavu
tako da su ga njegovi, tada radikalni, pogledi gotovo stajali zaposlenja.

Bohmovu i Pribramovu predanost da se zauzmu za ono u to vje

ruju, bez obzira na posljedice, lako je prepoznati i kada se govori o
holografskom modelu. Kao to e se vidjeti, injenica da su svoj bespri
jekoran ugled stavili na kocku time to su stali iza tako kontroverzne
ideje, nije najlaki put kojim su mogli krenuti. Kako njihova hrabrost,
tako i vizija koju su dokazali u prolosti, pruaju dodatnu teinu holografskoj ideji.
Posljednji dokaz koji ide u prilog holografskom modelu same su
paranormalne pojave. To nije nevano, budui da je u zadnjih nekoliko
desetljea prikupljena znaajna koliina dokaza koji ukazuju na to da
je nae trenutno razumijevanje znanosti - vrsta i dostatna slika svijeta
koju smo usvojili na satovima fizike u srednjoj koli - pogrena. Kako se
ta otkria ne mogu objasnili nikakvim standardnim znanstvenim mo
delom, znanost ih je uglavnom ignorirala. Meutim, koliina dokaza
dosegla je toku kada to vie nije odriva situacija.
Evo samo jednog primjera: godine 1987. fiziar Robert Jahn i psihologinja Brenda Dunne, oboje sa Sveuilita Princeton, objavili su da su
nakon jednog desetljea rigoroznog eksperimentiranja u svojem Princetonskom laboratoriju za istraivanje tehnikih anomalija prikupili
nedvosmislene dokaze o tome da um moe vanosjetilno meudjelovati
s fizikom stvarnou. Konkretno, Jahn i Dunne su otkrili da ljudska
bia samom mentalnom usredotoenou mogu utjecati na nain funkcioniranja odreenih strojeva. To je zapanjujue otkrie, i zasigurno ga
nije mogue uklopiti u okvire nae standardne slike stvarnosti.
Meutim, moe ga se objasnili holografskim modelom. Suprotno
tome, budui da se paranormalne pojave ne mogu objasniti naim tre
nutnim znanstvenim shvaanjima, one zahtijevaju novi nain proma
tranja svemira, ali i novu znanstvenu paradigmu. Osim to e se baviti
nainom na koji holografski model moe objasniti paranormalno, ova
e knjiga ispitati i kako sve brojniji dokazi u prilog paranormalnog za
uzvrat, u stvari, ine nunim postojanje takvog modela.
injenica da se paranormalno ne moe objasniti aktualnim znan
stvenim pogledom na svijet tek je jedan od razloga to ono ostaje u ve
likoj mjeri kontroverzno. Drugi je razlog da je paranormalno djelovanje
esto vrlo teko tono odrediti u laboratoriju to je mnoge znanstvenike
navelo na zakljuak da ono stoga ne postoji. Ovu oiglednu neuhvatljivost takoer emo razmotriti u knjizi.
jo jedan, vrlo vaan razlog lei u injenici da znanost, suprotno
onome to su mnogi od nas skloni vjerovati, nije bez predrasuda. Prvi

puta sam se u to uvjerio prije mnogo godina, kada sam jednog poznatog
fiziara upitao to misli o odreenom parapsiholokorn pokusu. Fiziar
(koji je bio poznat kao skeptik kada se govori o paranormalnim pojava
ma) pogledao me, i s neupitnim autoritetom odgovorio da rezultati "ne
otkrivaju dokaze ama ba nikakvog paranormalnog djelovanja." U tom
trenutku jo nisam vidio rezultate, no budui da sam potovao fiziarevu inteligenciju i ugled, bez dvojbe sam prihvatio njegovu prosudbu.
Kada sam kasnije sam ispitao rezultate, bio sam zapanjen otkriem da je
pokus dao vrlo oigledne dokaze paranormalne sposobnosti. Tada sam
shvatio da ak i vrlo poznati fiziari mogu imati predrasude i manjak
razumijevanja.
Na nesreu, takva se situacija esto susree u istraivanjima pa
ranormalnog. U nedavno objavljenom lanku u asopisu American
Psychologist Irvin L. Child, psiholog sa Yalea, istraio je na koji se na
in znanstveni establiment odnosi prema dobro poznatim istraiva
njima snova i vanosjetilne percepcije, provedenima u Medicinskom
centru Maimonides (Maimonides Medical Center) u Brooklynu, New
York.
Unato vrstim dokazima u prilog vanosjetilnoj percepciji dobive
nima u tim pokusima, Child je otkrio da je znanstvena zajednica gotovo
u potpunosti ignorirala njihov rad. Jo vie uznemiruje injenica to
je u svega nekoliko znanstvenih asopisa koji su se udostojali objaviti
komentare pokusa otkrio da su istraivanja tako "grubo iskrivljena" da
je njihova vanost u cijelosti umanjena.
Kako je to mogue? Razlog treba potraiti u injenici da znanost
nije uvijek onoliko objektivna koliko bismo eljeli vjerovati. Na znan
stvenike gledamo s prilino strahopotovanja, i kada nam neto kau,
uvjereni smo da to mora biti istina. Zaboravljamo da su i oni samo
ljudi, te da su, naalost, podloni istim vjerskim, filozofskim i kulturnim
predrasudama kao i svi drugi zato to - kako e ova knjiga pokazati postoji mnotvo dokaza da svemir obuhvaa mnogo vie od onoga to
dananji pogled na svijet doputa.
Meutim, zbog ega se znanost toliko opire upravo paranormalnom? To je tee pitanje. Komentirajui otpor koji je doivio, usmjeren
prema njegovim neortodoksnim pogledima na zdravlje, kirurg dr. Bernie S. Siegel sa Yalea, autor bestselera Love, Medicine, and Miracles (Lju
bav, medicina i uda), tvrdi da je razlog tome ovisnost ljudi o vlastitim
miljenjima. Siegel zakljuuje da se zbog loga ovjek ponaa kao ovisnik
kada mu pokuate promijeniti miljenje.

ini se da u Siegelovoj primjedbi ima mnogo istine, i da je to vje

rojatno razlog to je vrlo velik broj najveih civilizacijskih uvida i do
stignua u poetku bio doekan s tako strastvenim poricanjem. Mi
jesmo ovisni o svojim miljenjima, i mi se zaista ponaamo kao ovisnici
kada nas neto eli otrgnuti od opijuma vlastitih dogmi. A budui da je
zapadna znanost nekoliko stoljea posvetila poricanju paranormalnog,
teko da e se olako odrei svoje ovisnosti.
Osobno sam imao sree. Oduvijek sam znao da je svijet, vie nego
to se openito prihvaa. Odrastao sam u obitelji medija, i od rane sam
dobi iz prve ruke svjedoio mnogim pojavama o kojima e biti govora
u ovoj knjizi. Povremeno, kada e to biti doprinos temi o kojoj se ra
spravlja, obratit u se na neko od vlastitih iskustava. Iako ih se moe
promatrati iskljuivo kao na anegdotalni dokaz, meni su pruila naju
vjerljivije dokaze da ivimo u svijetu koji tek pokuavamo pojmiti, te ih
stoga ukljuujem, zbog uvida koji nude.
Konano, budui da je holografski koncept jo uvijek uvelike ideja
u nastajanju, i mozaik vrlo razliitih toki gledita i dokaza, neki su
vodili rasprave o tome da ga se ne treba nazivati modelom ili teorijom
sve dok se te, prilino razliite toke gledita ne uklope u jedinstvenu
teoriju. Kao rezultat toga, neki istraivai svoje ideje nazivaju holografska paradigma, dok drugi preferiraju holografsku analogiju, holografsku
metaforu, i tako dalje. U ovoj sam knjizi radi raznolikosti koristio sve
te izraze, ukljuujui holografski model i holografsku teoriju, no nemojte
misliti da time impliciram da je holografska ideja dosegla status modela
ili teorije u najstroem znaenju ovih izraza.
Takoer, vano je napomenuti da, premda su Bohm i Pribram zaet
nici holografske ideje, oni se ne slau sa svim gleditima i zakljucima
iznesemma u ovoj knjizi. Ovo je, naime, knjiga koja se ne bavi iskljuivo
Bohmovim i Pribramovim teorijama, nego i zamislima i zakljucima
brojnih drugih istraivaa na koje je holografska ideja utjecala, ali koji
su je tumaili na vlastite, ponekad kontraverzne naine.
U knjizi se razmatraju i razliite ideje kvantne fizike - grane fizike
koja prouava subatomske estice (elektrone, protone, i tako dalje). Bu
dui da sam o ovoj temi i ranije pisao, svjestan sam da su mnogi ljudi
prestraeni pojmom kvantna fizika, i da se boje da nee razumjeti njezi
ne koncepte. Iskustvo me pouilo da ak i oni koji ne znaju matematiku
mogu razumjeti vrste ideja iz fizike kojih se dotiem u ovoj knjizi. Nije
vam potrebno ak ni znanstveno zalee. Ako sluajno bacite pogled na
neku stranicu i naiete na znanstveni izraz koji ne poznajete, dovoljan

vam je otvoreni um. Broj takvih izraza sveo sam na minimum, a na

mjestima gdje ih je potrebno upotrijebiti, uvijek ih objanjavam prije
no to nastavim s tekstom.
Neka vas, stoga, ne bude strah. Vjerujem da ete, jednom kada pre
vladate svoj "strah od vode", otkriti da u neobinim i fascinantnim za
mislima kvantne fizike plivate bolje no to ste mislili. Vjerujem da ete
otkriti i da bi promiljanje o nekima od ovih zamisli moglo ak pro
mijeniti va pogled na svijet. S tom skromnom eljom nudim vam ovu
knjigu.

PRVI DIO

UDESAN NOVI
POGLED NA
STVARNOST

Sagledajte istinu kao malo dijete i pripremite

se odrei svih unaprijed donesenih zakljuaka,
ponizno poi kamo god i do kojih god granica
vas priroda odvede. U suprotnom neete nauiti
nita.

-T.H.Huxley

Mozak kao Hologram

Ne radi se o tome da je svijet pojavnosti pogrean; ne radi se o tome da tamo
vani, na jednoj razini stvarnosti ne postoje predmeti. Radi se o tome da ako
prodrete kroz svemir i pogledate ga kroz prizmu holografskog modela, stiete
do drukijeg pogleda, drukije stvarnosti. A ta druga stvarnost moe objasniti
stvari koje su do sada bile znanstveno neobjanjive: paronormalne pojave,
sinkronicitete, oigledno znaajna podudaranja dogaaja.
Karl Pribram
u i n t e r v j u u za Psychology Today

agonetka koja je u samom poetku navela Pribrama na put prema

formulaciji svojeg holografskog modela bilo je pitanje kako i gdje je
u mozgu pohranjeno sjeanje. Ranih etrdesetih godina dvadesetog sto
ljea, kada ga je poela zaokupljati ova tajna, openito se smatralo da su
sjeanja smjetena u mozgu. Prevladavalo je uvjerenje da je svako sjea
nje koje osoba ima, kao to su sjeanja vaeg zadnjeg susreta s bakom, ili
sjeanje mirisa gardenije koju ste pomirisali kada ste imali esnaest godi
na, smjeteno negdje u stanicama mozga. Takvi tragovi sjeanja nazvani
su engrami i premda nitko nije znao od ega je engram napravljen - je li
to neuron ili moda ak posebna vrsta molekule - veina znanstvenika
bila je uvjerena kako je samo pitanje vremena kada e se to otkriti.
Za tu uvjerenost bilo je razloga. Istraivanja koja je dvadesetih go
dina dvadesetog stoljea proveo kanadski neurokirurg Wilder Penfield
pruila su uvjerljive dokaze da odreena sjeanja ipak jesu pohranje
na na odreenim mjestima u mozgu. Jedna od najneobinijih znaajki
mozga jest da sam mozak bol ne osjea neposredno. Dok god su tjeme
i lubanja umrtvljeni lokalnim anestetikom, operacija mozga moe se
izvesti na osobi dok je ova pri punoj svijesti a da ona pritom ne osjea
nikakvu bol.

U nizu prekretnikih pokusa Penfield je tu injenicu iskoristio sebi

u prilog. Dok je operirao mozgove epileptiara elektriki bi pobuivao
razliita podruja njihovih modanih stanica. Na svoje iznenaenje, pri
likom stimulacije temporalnih renjeva (podruja mozga iza sljepooice)
jednog svog potpuno svjesnog pacijenta otkrio je da pacijenti ponovno
proivljavaju vrlo iva i detaljna sjeanja iz prolih razdoblja svog ivota.
Jedan je ovjek iznenada ponovno proivio razgovor koji je vodio sa svo
jim prijateljima u Junoj Africi; djeak je uo svoju majku kako razgovara
na telefon i nakon nekoliko dodira Penfieldove elektrode mogao je po
noviti itav njezin razgovor; ena se nala u svojoj kuhinji i mogla je uti
svog sina kako se igra pred kuom. ak i kada je Penfield pokuao zava
rati svoje pacijente rekavi im da pobuuje druga podruja kada to nije
inio, otkrio je da dodirivanjem iste toke uvijek pobuuje isto sjeanje.
U svojoj knjizi The Mystery of the Mind (Tajna uma) objavljenoj 1975.
godine, nedugo pred smrt, napisao je: "Odmah je bilo oito da to nisu
snovi. To su bile elektrike aktivacije pravilnog zapisa svijesti, zapisa koji
je pohranjen tijekom pacijentovih ranijih iskustava. Pacijent je kao u
filmskom 'flashbacku' 'ponovno proivio' sve ono ega je bio svjestan u
Tom ranijem razdoblju."
Penfield je na temelju svojih istraivanja zakljuio da je sve to smo
ikada iskusili zapisano u naem mozgu - od lica svakog pojedinog stran
ca koje smo letimino pogledali u guvi do svake paukove mree u koju
smo se zagledali kao dijete. Logika mu je govorila da je to razlog zbog
kojeg su pri njegovom uzorkovanju neprestano izranjala sjeanja na to
liko mnogo nevanih dogaaja. Ako je nae sjeanje potpuni zapis ak i
najobinijih, svakodnevnih iskustava, tada je razumno pretpostaviti da
e nasumino posezanje u takvu glomaznu kroniku proizvesti vrlo mno
go nevanih podataka.
Kao mladi specijalizant neurokirurgije, Pribram nije imao razloga
sumnjati u Penfieldovu teoriju engrama. Meutim, tada se dogodilo ne
to to je zauvijek promijenilo njegovo miljenje. Godine 1946. otiao je
raditi s velikim neuropsihologom Karlom Lashleyjem u Yerkes laboratorij biologije primata, koji se tada nalazio u Orange Parku na Floridi,
Lashley je vie od trideset godina bio u stalnoj potrazi za neshvatljivim
mehanizmima odgovornima za sjeanje, i tamo je Pribram mogao iz
prve ruke svjedoiti plodovima Lashleyjevih napora. Zapanjujue je bilo
to da Lashley ne samo da nije uspio pronai bilo kakav dokaz postojanja
engrama, nego je, tovie, izgledalo da njegovo istraivanje kopa jamu
pod svim Penfieldovim otkriima.

Ono to je Lashley napravio bilo je uvjebavanje takora da izvode

raznolike zadatke, na primjer da tre kroz labirint. Potom je kirurki
odstranio razliite dijelove njihovih mozgova i ponovno ih ispitao. Cilj
mu je doslovno bio da izree dijelove takorskih mozgova koji sadre
sjeanje njihove sposobnosti tranja kroz labirint. Na svoje iznenaenje,
otkrio je da bez obzira koji dio njihovih mozgova izree, ne moe izbri
sati njihova sjeanja. esto su motorike sposobnosti takora bile ote
ene tako da su nespretno teturali kroz labirint, ali ak i kada su veliki
dijelovi njihovih mozgova bili odstranjeni, njihova sjeanja uporno su
ostajala nedirnuta.
Za Pribrama su to bila nevjerojatna otkria. Ako su sjeanja pohra
njena na odreenim mjestima u mozgu slino kao to su knjige pohra
njene na odreenim mjestima na policama knjinice, zato Lashleyjeve
kirurke akrobacije nisu imale nikakav uinak na njih? Pribramu se i
da je jedini odgovor na to pitanje taj da sjeanja nisu smjetena na
odreenim mjestima u mozgu, nego su na neki nain razastrta ili raspo
dijeljena kroz cijeli mozak. Tekoa je bila u tome to nije poznavao nika
kav mehanizam ili proces koji bi mogao razjasniti takvo stanje stvari.
Lashley je bio jo manje siguran, te je kasnije napisao: Ponekad,
pri pregledavanju dokaza o smjetaju sjeanja, osjeam da se kao nuan
namee zakljuak da uenje jednostavno uope nije mogue. Svejedno,
usprkos takvim dokazima protiv, ponekad zaista dolazi do uenja...
Godine 1948. Pribramu su ponudili mjesto na Yaleu, a prije odlaska po
mogao je u izradi pismenih zapisa o trideset godina Lashleyjeva monu
mentalnog istraivanja.

Proboj
Pribram je na Yaleu i dalje razmiljao o ideji da su sjeanja raspodijeljena
kroz mozak, i to je vie razmiljao o tome, bio je sve vie uvjeren da je
doista tako. Naposljetku, pacijenti kojima su zbog medicinskih razloga
odstranjeni dijelovi mozga nikada nisu patili od gubitka odreenih sje
anja. Odstranjenje velikog dijela mozga moglo je prouzroiti da cjeloku
pno pacijentovo sjeanje postane mutno, no nitko se nikada sa operacije
nije vratio sa selektivnim gubitkom pamenja. Slino tome, pojedinci
koji su zadobili ozljede glave u prometnim nezgodama i drugim nesre
ama nikada nisu zaboravili pola svoje obitelji ili pola romana koji su bili
proitali. ak ni odstranjivanje dijelova temporalnih renjeva, podruje

mozga koje je odigralo tako istaknutu ulogu u Penfieldovom istraiva

nju, nije stvorilo nikakve rupe u pamenju osobe.
Pribramovo uvjerenje dodatno je uvrstila njegova nemogunost ali i drugih istraivaa - da ponove Penfieldova otkria pobuujui moz
gove pacijenata koji nisu epileptiari. ak ni sam Penfield kod pacijenata
koji nisu bolovali od epilepsije nije uspio ponoviti svoje rezultate.
Unato sve veem broju dokaza o tome da su sjeanja raspodijeljena,
Pribram jo uvijek nije znao kako bi mozak mogao izvesti takav, naizgled
udesan pothvat. Tada ga je - sredinom ezdesetih godina dvadesetog
stoljea - lanak objavljen u asopisu Scientific American, koji je opisivao
prvu konstrukciju holograma, pogodio kao munja. Ne samo da je kon
cepcija holografije bila sjajna, nego je, tovie, ponudila rjeenje zagonet
ke s kojom se muio.
Da bismo lake razumjeli zato je Pribram bio tako uzbuen, mo
ramo saznati neto vie o hologramima. Ono to omoguava, izmeu
ostalog, holografiju jest pojava poznata kao interferencija. Interferencija
je ukrteni uzorak koji se pojavljuje kada se dva ili vie valova, kao to su
valovi vode, uzmijeaju jedan kroz drugoga. Na primjer, kamen baen u
jezero proizvest e niz koncentrinih valova koji se iri prema van. Ako
bacite dva kamena u jezero, dobit ete dva skupa valova koji se ire i
prolaze jedan kroz drugi. Sloeni raspored kresta i dolova koji je rezultat
takvih sudara poznat je kao interferencijski uzorak.
Svaka pojava nalik valu moe stvoriti interferencijski uzorak, uklju
ujui svjetlosne i radio-valove. Budui da je laserska svjetlost izuzetno
ist, koherentan oblik svjetlosti, osobito je pogodna za stvaranje interferencijskih uzoraka. Ona, u biti, osigurava savreni kamen i savreno
jezero. Rezultat toga je da hologrami kakve danas poznajemo nisu bili
mogui sve do izuma lasera.
Hologram nastaje kada se jedna laserska zraka rascijepi na dvije za
sebne. Prva zraka se odbija od predmeta fotografiranja. Tada se drugoj
zraci doputa da se sudari s reflektiranom svjetlou prve. Kada se to
dogodi, one stvaraju interferencijski uzorak koji se potom snima na ko
mad filma (vidi sliku 1).
Golom oku slika na filmu uope ne slii fotografiranom predmetu.
tovie, pomalo slii na koncenirine prstene koji se oblikuju kada se
pregrt kamenia baci u jezero (vidi sliku 2). Meutim, im druga la
serska zraka (ili u nekim sluajevima samo sjajan izvor svjetlosti) proe
kroz film, pojavi se trodimenzionalna slika izvornog predmeta. Trodi-

menzionalnost takvih slika esto zna biti zastraujue uvjerljiva. U stva

ri, moete hodati oko holografske projekcije i promatrati je iz razliitih
kutova, jednako kao to biste promatrali i pravi predmet. Meutim, uko
liko ispruite ruku i pokuate ju dodirnuti, vaa e ruka proi ravno kroz
nju i otkrit ete da tamo u stvari nema niega (vidi sliku 3).

CJEPA ZRAKA

ZRCALO

LASER

HOLOGRAFSKA PLOA

RASIPNA
LEA
RASIPANJE

ZRCALO

SLIKA 1; Hologram nastaje kada se jedna laserska zraka rascijepi na dvije zasebne.
Prva zraka se odbije od fotografiranog predmeta - u ovom sluaju jabuke. Tada se
drugoj zraci dopusti da se sudari s reflektiranom svjetlou prve, a interferencijski
uzorak nastao kao posljedica toga snima se na film.

Trodimenzionalnost nije jedini udesni aspekt holograma. Ako se

komad holografskog filma, koji sadri jabuku, preree napola i tada osvi
jetli laserom otkrit e se da svaka polovica jo uvijek sadri itavu sliku
jabuke! ak i kada se polovice prepolove nekoliko puta, cijela se jabuka
jo uvijek moe rekonstruirati iz svakog malog komada filma ( iako e
slike, to su komadi filma manji, postajati sve mutnije). Za razliku od
obinih fotografija, svaki mali fragment holografskog filma sadri sve
informacije zapisane u cjelini (vidi sliku 4).

SLIKA 2: Komad holografskog filma sadri kodiranu sliku. Golom oku slika na
filmu nimalo ne slii fotografiranom predmetu i sastavljena je od nepravilnih
mrekanja poznatih kao interferencijski uzorci. Meutim, kada se film osvijetli
drugim laserom, ponovno se pojavljuje slika izvornog predmeta.

SLIKA 3: Trodimenzionalna slika holograma esto je tako zastraujue uvjerljiva

da moete doslovno hodati oko nje i promatrati je iz razliitih kutova. Meutim,
ako ispruite ruku i pokuate ju dotaknuti, vaa e ruka proi ravno kroz nju.
('Razodjevena Celeste.' Holografski stenogram Petera Claudiusa iz 1978.
godine Fotografirao Brad Cantos, zbirka Muzeja hofografije. Upotrijebljeno uz
doputenje.)

Treba spomenuti da je ovo zapanjujue svojstvo zajedniko iskljui

vo holografskim filmovima ije slike nisu vidljive golom oku. Ako kupite
holografski film (ili predmet koji sadri holografski film) u trgovini i bez
ikakve posebne vrste osvjetljenja moete vidjeti trodimenzionalnu sliku,
ne reite ga na pola. Dobit ete samo komade originalne slike. Upravo
je to bila osobina koja je toliko uzbudila Pribrama, i koja je napokon
ponudila objanjenje naina na koji se sjeanja mogu raspodijeliti, a ne
smjestili u odreenom dijelu mozga. Ako svaki komadi holografskog
filma sadri sve potrebne informacije za stvaranje cjelovite slike, tada
se inilo jednako moguim da svaki dio mozga sadri sve informacije
potrebne da se prizove cjelokupno sjeanje.

SLIKA 4: Za razliku od obinih fotografija svaki komad holografskog filma sadri

sve informacije o cjelini. Stoga, ako se tipografska ploa razlomi, svaki komad se
jo uvijek moe iskoristiti za rekonstrukciju cijele slike.

I vid je h o l o g r a f s k i
Sjeanje nije jedina stvar koju mozak moe holografski obraditi. Drugo
Lashleyjevo otkrie odnosilo se na to da su centri vida u mozgu takoer
iznenaujue otporni na kirurko izrezivanje. ak i nakon odstranjiva
nja do 90% vizualnog korteksa (dijela mozga koji prima i tumai ono to
oko vidi) takora otkrio je da jo uvijek moe izvoditi zadatke koji za
htijevaju sloene vizualne sposobnosti. Slino tome, istraivanje koje je
proveo Pribram pokazalo je da se i do 98% optikih ivaca make moe
odrezati a da se ozbiljno ne oteti njezina sposobnost izvoenja sloenih
vizualnih zadataka.

To je neto slino kao kada bismo vjerovali da bi publika mogla ui

vati u filmskoj projekciji unato tome da je izrezano devedeset posto
filmskog platna. Njegovi su se pokusi jo jedanput pretvorili u ozbiljan
izazov uobiajenom razumijevanju funkcioniranja vida. Prema vodeoj
teoriji tog vremena, postoji neposredna veza izmeu slike koju vidi oko i
naina na koji se ta slika prikazuje u mozgu. Drugim rijeima, vjerovalo
se da kada pogledamo na kvadrat, elektrina aktivnost u naem vizual
nom korteksu takoer ima oblik kvadrata (vidi sliku 5).
Premda se inilo da su istraivanja kao to je Lashleyjevo zadala
smrtni udarac toj ideji, Pribram nije bio zadovoljan. Dok je bio na Yaleu,
osmislio je niz pokusa kako bi rijeio to pitanje, i sljedeih sedam godi
na proveo paljivo mjerei elektrinu aktivnost u mozgovima majmuna
dok bi izvodili razliite vizualne zadatke. Otkrio je ne samo da takva
neposredna veza ne postoji, nego da ne postoji ni prepoznatljivi uzorak
redoslijeda okidanja elektrinih elektroda. O svojim je otkriima napi
sao: "Ovi eksperimentalni rezultati nespojivi su s gleditem da se slika
nalik fotografiji projicira na povrinu korteksa"

SLIKA 5: Teoretiari vida nekada su vjerovali da postoji neposredna veza izmeu

slike koju vidi oko i slike prikazane u mozgu. Pribram je otkrio da to nije tono.

Jo jednom je otpornost koju je vizualni korteks pokazao na kirur

ko izrezivanje dala naslutiti da je, poput memorije, vid takoer raspo
dijeljen, i nakon to je Pribram saznao za holografiju, poeo se pitati je
li i on holografski. I doista se inilo da hologramska priroda cjeline
u svakom dijelu objanjava injenicu da se toliko mnogo vizualnog
korteksa moe odstraniti bez da se utjee na sposobnost izvoenja vi
zualnih zadataka. Da mozak obraduje slike uz pomo neke vrste unu
tarnjeg holograma ak bi i vrlo mali dio holograma jo uvijek mogao
rekonstruirati cjelinu onoga to oi vide. Takoer je objasnio neposto
janje bilo kakve neposredne veze izmeu vanjskog svijeta i modane
elektrike aktivnosti. I opet, da mozak za obradu vitalnih informacija
koristi holografska naela, izmeu elektrike aktivnosti i vienih slika
neposredna veza ne bi postojala nita vie nego izmeu besmislenog
mrekanja interferencijskih uzoraka na komadu holografskog filma i
slike kodirane na filmu.
Jedino pitanje koje je preostalo glasilo je - koju bi, valu slinu, pojavu
mozak mogao koristiti za stvaranje takvih unutarnjih holograma. im
je Pribram razmotrio ovo pitanje dosjetio se mogueg odgovora. Bilo je
poznato da se elektrine komunikacije koje se odvijaju izmeu ivanih
stanica mozga, ili neurona, ne dogaaju same. Neuroni poput malih sta
bala imaju grane, i kada elektrina poruka stigne do kraja neke od tih
grana, izrai se prema van kao to to ini vali na rubu jezera. Budui da
su neuroni vrlo gusto zbijeni, oni ire valie elektrine struje - to je ta
koer valolika pojava - koji se neprestano meusobno ukrtaju. Kada se
Pribram toga sjetio, shvatio je da neuroni sasvim sigurno stvaraju goto
vo beskonaan kaleidoskopski niz interferencijskih uzoraka, a oni bi pak
mogli biti to to mozgu daje njegova holografska svojstva. "Hologram
je svo vrijeme ondje bio prisutan, u valnoj prirodi modano stanine
povezanosti." - primijetio je Pribram, "jednostavno nismo bili dovoljno
domiljati da to uvidimo."

D r u g e z a g o n e t k e koje j e razrijeio h o l o g r a f s k i
model mozga
Pribram je svoj prvi lanak o moguoj
objavio 1966. godine, a tijekom sljedeih
proirivati i usavravati svoje zamisli. Kada
istraivai saznali za njegovu teoriju, brzo

holografskoj prirodi mozga

nekoliko godina nastavio je
je to uinio, i kada su drugi
se uvidjelo da raspodijeljena

priroda sjeanja i vida nije jedina neurofizioloka zagonetka koju holografski model moe objasniti.

GOLEMOST NAEG SJEANJA

Holografija objanjava i na koji nain na mozak moe pohraniti
toliko mnogo sjeanja u tako malo prostora. Briljantni fiziar i mate
matiar roen u Maarskoj, John von Neumann, jednom je izraunao
da tijekom prosjenog ljudskog ivota mozak pohrani oko 2,8 x 1020
(280.000.000.000.000.000.000) bitova informacija. To je zaprepaujua
koliina informacija i istraivai mozga dugo su se muili ne bi li iznali
mehanizam koji objanjava takav golemi potencijal.
Zanimljivo je da i hologrami posjeduju fantastian kapacitet za po
hranu informacija. Mijenjanjem kuta pod kojim dva lasera pogaaju
komad fotografskog filma na istoj je povrini mogue snimiti mnogo
razliitih slika. Svaka tako snimljena slika moe se jednostavno dobiti
osvjetljivanjem filma laserskom zrakom koja pada pod istim kutom kao
i prve dvije. Koritenjem te metode znanstvenici su izraunali da jedan
kvadratni in filma moe primiti informacija koliko sadri pedeset Bi
blija!

SPOSOBNOST I DA SE PRISJEAMO I DA ZABORAVLJAMO

Komadi holografskog filma koji sadre vie slika, kao to su oni gore
opisani, takoer pruaju nov nain razumijevanja nae sposobnosti i da
se sjeamo i da zaboravljamo. Kada se takav komad filma izloi laser
skoj zraci i ljulja naprijed-natrag, razliite slike koje sadri pojavljuju se
i nestaju u svjetlucavom nizu. Pretpostavljalo se da je naa sposobnost
prisjeanja analogna osvjetljavanju takvog komada filma laserskom zra
kom i prizivanju odreene slike. Slino tome, kada se ne moemo neega
prisjetiti, to je vjerojatno nalik osvjetljavanju filma s vie slika razliitim
zrakama, no bez uspjeha da se pronae pravi kut kako bi se prizvala sli
ka/sjeanje koju/e traimo.

ASOCIJATIVNO PRISJEANJE
U Proustovom Putu k Swannu gutljaj aja i zalogaj malog kolaa u
obliku nazubljene koljke poznatog kao petite madeleine prouzroili su
da se pripovjeda iznenada nae preplavljen sjeanjima iz svoje prolo-

sti. Isprva je zbunjen, no onda se, polako, uz mnogo truda, prisjea da

mu je njegova teta - kada je bio djeai - obiavala davati aj i kolaie
madeleine. To je bila asocijacija koja je potakla njegova sjeanja. Svi smo
imali slina iskustva - miris odreene hrane dok se kuha ili pogled na
neki davno zaboravljeni predmet koji iznenada prizovu neki prizor iz
nae prolosti.
Holografska ideja nudi jo jednu analogiju za asocijativne tenden
cije sjeanja to je opisano jo jednom tehnikom holografskog snima
nja. Kod te se tehnike prvo svjetlost jedne laserske zrake istovremeno
odbija od dva predmeta, recimo naslonjaa i lule. Svjetlost odbijena od
oba predmeta tada se sudari, a interferencijski uzorak koji je rezultat tog
sudara snimi se na film. Tada, kad god se naslonja osvijetli laserskom
svjetlou a svjetlost koja se reflektirala od naslonjaa proe kroz film,
pojavit e se slika lule. U obrnutom sluaju, kad god se isto to uini s
lulom, pojavi se hologram naslonjaa. Dakle, ako na mozak funkcionira
po holografskim naelima, slian proces moe biti odgovoran za nain
na koji odreeni predmeti prizivaju odreena sjeanja iz nae prolosti.

SPOSOBNOST DA PREPOZNAJEMO POZNATE STVARI

Moda vam se na prvi pogled naa sposobnost da prepoznajemo po
znate stvari ne ini osobito neobinom, no strunjaci koji se bave istrai
vanjem mozga davno su uvidjeli da je to poprilino sloena sposobnost.
Na primjer, potpuna sigurnost koju osjeamo kada u guvi, meu neko
liko stotina ljudi, primijetimo poznato lice nije samo subjektivan osjeaj;
ini se da je ona rezultat izuzetno brzog i pouzdanog oblika obrade in
formacija u naem mozgu.
U lanku iz 1970. godine, objavljenom u britanskom znanstvenom
asopisu Nature, fiziar Pieter van Heerden iznio je pretpostavku da vr
sta holografije poznala kao holografija prepoznavanja prua nain za ra
zumijevanje ove sposobnosti.* U holografiji prepoznavanja holografska
slika predmeta snimljena je na uobiajeni nain, izuzev to se laserska
zraka, prije no to je se pusti da udari u neizloeni film, odbija od poseb
ne vrste zrcala poznatog kao zrcalo za fokusiranje. Kada se drugi pred
met, slian ali ne i potpuno jednak prvom, okupa laserskom svjetlou, i
*Van Heerden, istraiva u laboratoriju Polaroid Resarch Laboratories u Camhridgeu. Mas
sachusetts, 1963. godine iznio je svoju vlastitu verziju holografske teorije sjeanja, no njegov
je rad proao relativno nezapaen.

svjetlo se od ogledala odbije na prethodno razvijeni film, na njemu e se

pojaviti sjajna toka svjetlosti. to je sjajnija i otrija toka svjetlosti, to je
vei stupanj slinosti izmeu prvog i drugog predmeta. Ako su dva pred
meta potpuno razliita, nee se pojaviti nikakva toka svjetlosti. Kada
se iza holografskog filma postavi foto-elija osjetljiva na svjetlost, takav
sustav moe se koristiti za mehaniko prepoznavanje.
Slina tehnika, poznata kao interferencijska holografija, takoer moe
objasniti nau sposobnost prepoznavanja i poznatih i nepoznatih zna
ajki slike, kao to je, na primjer, lice nekoga koga nismo vidjeli mnogo
godina. U toj tehnici predmet se promatra kroz komad holografskog
filma koji sadri njegovu sliku. Kada se to uini, svaka znaajka predme
ta koja se promijenila od kada je slika prvotno snimljena reflektirat e
svjetlost drukije. Osoba koja gleda kroz film trenutano saznaje je li se
objekt promijenio ili je ostao isti. Tehnika je vrlo osjetljiva da se odmah
pokazuje ak i pritisak prsta na komad granita. Taj proces pronaao je
primjenu u industriji ispitivanja materijala.

FOTOGRAFSKO PAMENJE
Godine 1972. Daniel Pollen i Michael Tractenberg sa Harvarda, koji
su se bavili istraivanjem vida, iznijeli su pretpostavku da se fotografsko
pamenje (poznato i kao eidetiko pamenje) koje se primjeuje kod nekih
ljudi moe objasniti holografskom teorijom mozga. Pojedinci koji imaju
fotografsko pamenje obino e odvojiti nekoliko trenutaka da pomno
pregledaju prizor koji ele upamtiti. Kada poele ponovno pogledati isti
prizor, oni 'projiciraju' njegovu mentalnu sliku, bilo zatvorenih oiju,
bilo zurei u prazan zid ili ekran. U istraivanju koje je provedeno na
jednom takvom pojedincu, harvardskoj profesorici povijesti umjetnosti
po imenu Elisabeth, Pollen i Tractenberg otkrili su da su njezine projici
rane mentalne slike bile toliko stvarne da su se, kada je itala mentalnu
projekciju stranice Goetheova Fausta, njezine oi pomicale kao da je i
tala stvarnu stranicu.
Uz konstataciju da slika pohranjena u fragmentu holografskog filma
postaje sve mutnija to je fragment manji, Pollen i Tractenberg sugeri
raju da takvi pojedinci posjeduju ivlja sjeanja zato to na neki nain
imaju pristup vrlo velikim podrujima svojih holograma sjeanja. Su
protno tome, veina nas vjerojatno posjeduje sjeanja koja su mnogo
manje iva stoga to je na pristup ogranien na manja podruja holo
grama sjeanja.

PRIJENOS USVOJENIH VJETINA

Pribram smatra da holografski model baca svjetlo i na nau spo
sobnost da usvojene vjetine prenosimo iz jednog dijela svoga tijela u
drugi. Dok sjedite i itate ovu knjigu, zastanite trenutak i ispiite u zraku
lijevim laktom svoje ruke svoje ime. Vjerojatno ete otkriti da je to re
lativno lako uinili, a opet, sva je prilika da to niste uinili nikada prije.
Moda vam se to ne ini bog zna kakvom sposobnou, no u klasinom
pogledu, prema kojem su razliita podruja u mozgu (kao to je, na pri
mjer, podruje koje upravlja pokretima lakta) sposobna izvoditi zadatke
iskljuivo nakon to se uenjem kroz ponavljanje stvore odgovarajue
ivane veze izmeu modanih stanica, ovo predstavlja pravu zagonet
ku. Pribram istie da bi problem bio mnogo lake obradiv kada bi mozak
sva svoja sjeanja, ukljuujui ona usvojenih vjetina kao to je pisanje,
pretvarao u jezik interferirajuih valnih obrazaca. Takav mozak bio bi
mnogo fleksibilniji, a pohranjene informacije mogao bi prebacivati na
sve strane istom lakoom kojom vjet pijanist transponira pjesmu iz jed
nog muzikog kljua u drugi.
Ista ta fleksibilnost mogla bi pruiti objanjenje za nau sposobnost
da prepoznamo poznato lice bez obzira na kut pod kojim ga gledamo.
tovie, jednom kada je mozak zapamtio lice (ili neki drugi predmet ili
prizor) i pretvorio ga u jezik valnih obrazaca, moe, u odreenom smislu,
okretati taj unutarnji hologram i ispitati ga iz koje god perspektive eli.

OSJETI FANTOMSKIH UDOVA I NAIN NA KOJI GRADIMO

VANJSKI SVIJET
Veina nas svjesna je da su nai osjeaji ljubavi, gladi, ljutnje, i slini,
unutarnje stvarnosti, a da su zvuk svirke orkestra, toplina sunca, miris
kruha u pei, i tako dalje, vanjske stvarnosti. Meutim, nain na koji
nam na mozak omoguava da razlikujemo to dvoje nije posve jasan. Na
primjer, Pribram istie da se, kada pogledamo neku osobu, njezina slika,
u stvari, nalazi na povrini naih onih mrenica. Pa ipak, mi osobu ne
percipiramo kao da je na naoj mrenici. Percipiramo ju kao da se nalazi
u vanjskom svijetu. Slino tome, kada se udarimo u noni prst, iskusi
mo bol u svom nonom prstu. Kako, dakle, na mozak moe izvoditi
mnotvo neurofiziolokih procesa od kojih su svi unutranji te se mani
festiraju kao nae iskustvo, i zavarati nas da mislimo da su neka iskustva
unutarnja, a neka smjetena izvan granica nae sive tvari?

Stvaranje iluzije da se objekti nalaze tamo gdje se u stvari ne nalaze

temeljna je znaajka holograma. Kao to smo ve spomenuli, kada gle
date na hologram, on izgleda kao da se protee u prostoru, meutim
ako proete rukom kroza nj, otkrit ete da tamo nema niega. Unato
svemu to vam vai osjeti govore, nijedan ureaj na mjestu gdje se ini
da se nalazi hologram nee detektirati prisutnost bilo kakve neobine
energije ili tvari. Razlog tome lei u injenici da je hologram virtualna
slika, slika za koju se ini da se nalazi tamo gdje se ne nalazi, i koja se u
prostoru ne protee nita vie nego trodimenzionalna slika vas samih
koju vidite kada pogledate u ogledalo. Upravo kao to se slika u ogleda
lu nalazi na posrebrenju na stranjoj povrini ogledala, tako je i stvarni
poloaj holograma uvijek na fotografskoj emulziji na povrini filma koji
ga snima.
Daljnji dokazi koji govore u prilog sposobnosti mozga da nas zavara
kako bismo mislili da su unutarnji procesi smjeteni izvan tijela dolaze
od dobitnika Nobelove nagrade, fiziologa Georga von Bekesyja. U nizu
pokusa koje je izveo krajem ezdesetih godina dvadesetog stoljea Bekesy je na koljena ispitanika povezanih oiju postavio vibratore. Potom je
mijenjao brzine kojima su ureaji vibrirali. Pomou tog postupka otkrio
je da svoje ispitanike moe navesti da iskuse osjeaj da izvor vibracije
skae s jednog koljena na drugo. Otkrio je da svoje ispitanike ak moe
navesti da osjete kako je izvor vibracije u prostoru izmeu njihovih kolje
na. Ukratko, demonstrirao je da ljudi imaju sposobnost da toboe iskuse
osjete na prostornim lokacijama, na kojima nemaju apsolutno nikakvih
osjetilnih receptora.
Pribram vjeruje da je Bekesyjev rad u skladu s holografskim po
gledom, te da dodatno osvjetljava nain na koji interferirajue valne
fronte - ili, u Bekesyjevu sluaju, interferirajui izvori fizikih vibracija
- omoguavaju mozgu da neka iskustva smjesti izvan fizikih granica
tijela. Smatra da bi taj proces mogao ponuditi objanjenje i za fenomen
fantomskih udova, odnosno osjeaj nekih ljudi kojima su amputirani
udovi da im je ruka ili noga jo uvijek na mjestu. Oni u tim fantomskim
nastavcima esto osjeaju jezivo stvarne greve, bolove i golicanja; moe
biti da proivljavaju holografsko sjeanje na ud koje je jo uvijek zapisan
u interferencijskim uzorcima u njihovim mozgovima.

E k s p e r i m e n t a l n a potvrda h o l o g r a f s k o m m o z g u
Brojne slinosti izmeu mozga i holograma Pribramu su bile intrigantne, no znao je da je njegova teorija bezvrijedna ukoliko ju ne podupre
vrim dokazima. Istraiva koji se pobrinuo za takve dokaze bio je
biolog sa Sveuilita Indiana, Paul Pietsch. Zanimljivo je da je Pietsch u
poetku gorljivo odbijao Pribramovu teoriju. Posebnu veliku skepsu ga
jio je prema Pribramovoj tvrdnji da se sjeanja ne nalaze na odreenom
mjestu u mozgu.
Kako bi dokazao da je Pribram u krivu, osmislio je niz pokusa, a za
pokusne ivotinje izabrao je dadevnjake. U ranijim istraivanjima bio
je otkrio da mozak dadevnjaka moe odvojiti a da ga pritom ne ubije, i
premda je dadevnjak kojem je izvaen mozak bio u stanju obamrlosti,
im bi mu mozak bio vraen na mjesto, njegovo se ponaanje u potpu
nosti vratilo u normalu.
Pietsch je razmiljao da ako dadevnjakove hranidbene navike nisu
ograniene na neko odreeno mjesto u mozgu, tada ne bi trebalo biti
bitno kako je mozak poloen u njegovu glavu. No, ukoliko je ipak bitno,
Pribramova teorija pala bi u vodu. Tada je okrenuo dadevnjakov mo
zak tako da su lijeva i desna hemisfera zamijenile mjesta, no na njegovo
zaprepatenje, im se dadevnjak oporavio ubrzo je nastavio s uobiaje
nim nainom hranjenja.
Uzeo je drugog dadevnjaka i njegov mozak okrenuo naopake. Kada
ga je vratio na mjesto, i on se poeo normalno hraniti. Kako je njegova
frustracija bivala sve veom, odluio je pribjei drastinijim mjerama. U
nizu od 700 operacija rezao je, prevrtao, mijeao, odsijecao pa ak i mljeo
mozgove bespomonih pokusnih ivotinja, no uvijek kada bi ponovno
vratio ono to je ostalo od njihovih mozgova, ponaanje dadevnjaka
vratilo bi se uobiajenom.
Ova, kao i druga otkria pretvorila su Pietscha u pristau Pribramove teorije, a ujedno su podigla dovoljno praine da njegovo istraivanje
postane tema televizijske emisije 60 Minutes. Ovo iskustvo, kao i detaljne
prikaze svojih eksperimenata, opisao je u svojoj pronicavoj knjizi Shufflebrain.

Matematiki j e z i k h o l o g r a m a
Dok su teorije koje su omoguile razvoj holograma prvi put formulirane
1947. godine - zasluga je to Dennisa Gabora (koji je kasnije dobio Nobelovu nagradu za svoj rad) - potkraj ezdesetih i poetkom sedamdesetih
godina Pribramova je teorija dobila jo uvjerljiviju eksperimentalnu po
drku. Kada je Gabor prvotno osmislio ideju holografije nije razmiljao
o laserima. Njegov je cilj bio usavriti elektronski mikroskop, u to vri
jeme primitivan i nesavren ureaj. Njegov pristup bio je matematiki,
a matematika koju je primijenio bio je izraun koji je otkrio Francuz iz
osamnaestog stoljea po imenu Jean B. J. Fourier.
Pojednostavljeno reeno, ono to je Fourier razvio bio je matematiki
nain pretvaranja bilo kojeg uzorka, bez obzira koliko sloenog, u jezik
jednostavnih valova. Pokazao je i kako se ti valovi mogu pretvoriti na
trag u izvorni uzorak. Drugim rijeima, ba kao to televizijska kamera
sliku pretvara u elektromagnetske frekvencije, a televizijski prijemnik te
frekvencije ponovno pretvara u izvornu sliku, Fourier je pokazao kako
se slian proces moe izvesti matematiki. Jednadbe za konvertiranje
slika u valne obrasce i obrnuto koje je razvio poznate su kao Fourierove
transformacije.
Fourierove transformacije omoguile su Gaboru da sliku odreenog
predmeta pretvori u maglu interferencijskih uzoraka na komadu holografskog filma. Omoguile su mu i da osmisli metodu za pretvaranje
tih interferencijskih uzoraka u sliku izvornog predmeta. Dakle, posebna
cjelina u svakom dijelu holograma jedan je od nusproizvoda koji nastaju
kada se slika ili uzorak prevedu u Fourierov jezik valnih obrazaca.
Potkraj ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina dvadesetog sto
ljea razliiti su se istraivai javili Pribramu i govorili mu da su otkrili
dokaze kako sustav za vid funkcionira poput neke vrste analizatora fre
kvencija. Budui da je frekvencija mjera za broj titraja vala u sekundi, to
je pruilo snanu potporu injenici da bi mozak mogao funkcionirati
kao hologram.
Meutim, tek su 1979. godine neurofiziolozi s Berkeleyja, Russell i
Karen DeValois doli do otkria koje je razrijeilo ovo pitanje. Istrai
vanje s kraja ezdesetih pokazalo je da je svaka modana stanica u vi
zualnom korteksu ugoena tako da odgovara na drukiji uzorak - neke
modane stanice aktiviraju se kada oko vidi vodoravnu liniju, druge se
aktiviraju kada vidi okomitu liniju, i tako dalje. Na temelju tog otkria
brojni su znanstvenici zakljuili da mozak prima podatke od tih visoko

specijaliziranih stanica zvanih detektori oblija, i na neki ih nain meu

sobno usklauje kako bi nam pruio nau vizualnu percepciju svijeta.
Unato popularnosti ovog gledita, DeValoisovi su smatrali da je ono
samo djelomino istinito. Kako bi provjerili svoju pretpostavku, primije
nili su Fourierove jednadbe s ciljem da uzorke kotske karirane tkanine
i ahovske ploe pretvore u jednostavne valne obrasce. Potom su ispitali
kako modane stanice u vizualnom korteksu reagiraju na te nove slike
u obliku valnih obrazaca. Otkrili su da modane stanice u vizualnom
korteksu ne odgovaraju na izvorne uzorke nego na Fourierove prijevo
de uzoraka. Samo jedan zakljuak je bio mogu. Mozak za pretvaranje
vizualnih slika u Fourierov jezik valnih obrazaca koristi Fourierovu ma
tematiku - istu matematiku koju koristi holografija.
Otkrie DeValoisovih kasnije su potvrdili brojni drugi laboratoriji po
cijelom svijetu, i premda ono nije pruilo apsolutni dokaz da je mozak
hologram, Pribramu je to bilo dovoljno da ga uvjeri u ispravnost njegove
teorije. Potaknut idejom da vizualni korteks ne reagira na uzorke nego
na frekvencije razliitih valnih obrazaca, poeo je ponovno sagledavati
ulogu frekvencije u drugim osjetilima.

P l e s a k a o v a l n i oblik
Meutim, vjerojatno je najneobiniji nalaz na koji je Pribram naiao bilo
otkrie ruskog znanstvenika Nikolaija Bernsteina da se ak i nai fizi
ki pokreti mogu u mozgu kodirati u jezik Fourierovih valnih obrazaca.
Tridesetih godina prolog stoljea Bernstein je dobrovoljce odjenuo u
crne trikoe a na njihove laktove, koljena i druge zglobove nacrtao bijele
toke. Potom ih je doveo ispred crne pozadine i snimao kamerom dok
su izvodili razliite fizike aktivnosti kao to su ples, skakanje, udaranje
i tipkanje.
Kada je razvio filmsku traku, na njoj su bile samo bijele toke koje su
se u razliitim, sloenim i neprekinutim kretnjama kretale gore-dolje i
preko ekrana (vidi sliku 6). Kako bi kvantificirao svoje nalaze, analizirao
je razliite linije koje su toke iscrtale uz pomo Fourierovih jednadbi
i pretvorio ih u jezik valnih obrazaca. Na svoje iznenaenje, otkrio je da
valni obrasci sadre skrivene uzorke, a oni su mu omoguili da s tono
u od dva i pol centimetra predvidi sljedee pokrete svojih ispitanika.
Kada je Pribram naiao na Bernsteinov rad, odmah je prepoznao
njegove implikacije. Moda je razlog izbijanja na vidjelo skrivenih uzo-

SLIKA 6: Ruski znanstvenik Nikolai Bernstein nacrtao je bijele toke na plesae i

snimio ih dok su plesali ispred crne pozadine. Kada je njihove kretnje pretvorio
u jezik valnih obrazaca, otkrio je da ih moe analizirati uz pomo Fourierove
matematike, iste matematike koju je Gabor koristio kad je pronaao hologram
raka nakon to je Bernstein Fourierovim jednadbama analizirao kret
nje svojih ispitanika bio nain na koji su kretnje pohranjene u mozgu.
To je bila uzbudljiva mogunost, jer ako je tono da mozak analizira
kretnje svodei ih na njihove frekvencijske komponente, to objanjava
brzinu kojom uimo brojne sloene fizike zadatke. Na primjer, voziti
bicikl ne uimo na nain da pomno pamtimo svaki, najmanji detalj pro
cesa vonje. Uimo usvajajui itavo neprekinuto gibanje. Neprekinutu
cjelovitost koja karakterizira nain na koji uimo tolike fizike aktivnosti
teko je objasniti ukoliko na mozak pohranjuje informacije na nain
bit po bit (kao to to ini raunalo - op. prev.). Meutim, ako mozak na
Fourierov nain analizira takve zadatke i apsorbira ih kao cjelinu, tada to
postaje mnogo razumljivije.

Reakcija z n a n s t v e n e z a j e d n i c e
Unato svim dokazima u korist Pribramovog holografijskog modela,
on ostaje krajnje kontraverzan. Dio problema lei u injenici da postoje
brojne popularne teorije o nainu funkcioniranja mozga, kao i dokazi
koji ih podupiru. Neki znanstvenici smatraju da se raspodijeljena priro-

da sjeanja moe objasniti plimom i osekom razliitih kemikalija u mozgu. Drugi dre da sjeanje i uenje mogu objasniti elektrike fluktuacije
kod velikih skupina neurona. Svaka kola ima svoje vatrene pobornike
i vjerojatno se moe rei da veinu znanstvenika Pribramovi argumenti nisu uvjerili. Na primjer, neuropsiholog Frank Wood s Medicinskog
fakulteta Bowman Gray u Winston-Salemu, Sjeverna Karolina, smatra
da "postoji izuzetno malo eksperimentalnih nalaza za koje je holografija neophodno objanjenje, ili ak objanjenje koje bi imalo prednost
pred drugima."' Pribrama zauuju izjave poput Woodove, te uzvraa
opaskom da je trenutno u tisku njegova knjiga s vie od 500 referenci za
takve podatke.
Drugi se istraivai slau s Pribramom. Dr. Larry Dossey, bivi rav
natelj u bolnici Medical City Dallas Hospital, priznaje da Pribramova
teorija dovodi u pitanje mnoge ustaljene pretpostavke o mozgu, no istie
da su "brojni specijalisti za modane funkcije privueni holografskom
idejom, ako ni zbog ega drugog onda zbog napadne neprimjerenosti
sadanjih ortodoksnih pogleda."
Neurolog Richard Restak, autor PBS-ove emisije The Brain (Mozak),
dijeli Dosseyjevo miljenje. Primjeuje da se, usprkos prevladavajuim
dokazima da su ljudske sposobnosti holistiki raspodijeljene kroz mo
zak, veina znanstvenika i dalje dri uvjerenja da neka djelatnost moe
biti smjetena u mozgu slino kao to gradovi mogu biti smjeteni na
zemljopisnoj karti. Restak smatra da teorije utemeljene na toj premisi ne
samo da su "presimplistike", nego da, tovie, djeluju kao "konceptual ni okovi" koji nas prijee u prepoznavanju istinske kompleksnosti moz
ga. Smatra da "hologram ne samo da je mogu nego, u ovom trenutku,
vjerojatno predstavlja na najbolji model funkcioniranja m o z g a . "

Pribramov s u s r e t s Bohmom
to se Pribrama tie, do 70-ih godina dvadesetog stoljea prikupljeno je
dovoljno dokaza koji su ga uvjerili u ispravnost njegove teorije. Nadalje,
svoje je zamisli elio provjeriti u laboratoriju, i otkrio je da pojedina
ni neuroni u motorikom korteksu selektivno odgovaraju na ogranien
pojas frekvencija - bio je to nalaz koji je dodatno potkrijepio njegove
zakljuke. Pitanje koje ga je poelo zaokupljati glasilo je: Ukoliko slika
stvarnosti u naem mozgu uope nije slika ve hologram, ega je, dakle,
ona hologram? Dilema sadrana u ovom pitanju analogna je fotografi-

ranju skupine ljudi koji sjede za stolom i, nakon to je slika razvijena, ot

krivanju da je, umjesto ljudi, na njoj tek nejasna magla interferencijskih
uzoraka smjetenih oko stola. U oba sluaja ovjek bi se s pravom mogao
zapitati: to je prava stvarnost? Naoko predmetan svijet kojeg doivlja
va promatra, odnosno fotograf, ili pak magla interferencijskih uzoraka
koje je snimio fotografski aparat, odnosno mozak?
Pribram je uvidio da holografski model, ukoliko se razradi do svojih
logikih zakljuaka, otvara vrata za mogunost da objektivna stvarnost
- svijet alica za kavu, planina, brijestovih stabala i stolnih svjetiljki moda uope i ne postoji ili, u najmanju ruku, ne postoji na nain kako
mi vjerujemo da postoji, je li mogue, pitao se, da je istina ono to su
mistici stoljeima govorili, da je stvarnost maya - iluzija, i da je ono to
se nalazi 'tamo vani' zapravo golema, rezonantna simfonija valnih obra
zaca, frekvencijska domena preobraena u svijet kakav poznajemo tek
nakon njegova ulaska u nae osjete?
- Uvidjevi da bi se rjeenje koje je traio moglo nalaziti izvan podruja njegovo struke, otiao je do svog sina fiziara po savjet. Sin mu
je preporuio da proui rad fiziara Davida Bohma. Kada je Pribram to
uinio doivio je ok. Ne samo da je pronaao odgovor na svoje pitanje,
nego je otkrio i da je, prema Bohmu, cijeli svemir hologram.

2
Svemir kao Hologram
ovjek ne moe ne ostati zadivljen nad stupnjem do kojega se Bohm uspio
osloboditi uskih kalupa znanstvene uvjetovanosti i izai s posve novom,
doslovno kolosalnom zamisli, zamisli koja posjeduje i unutarnju postojanost
i logiku mo da s jednog posve neoekivanog gledita objasni najrazliitije
pojave fizikog iskustva.
... To je teorija koja je toliko intuitivno zadovoljavajua da su mnogi ljudi
osjetili da bi svemir, ak i ako nije onakav kakvim ga Bohm opisuje, trebao
biti takav.
- John P. Briggs i F. David Peat
Looking Glass Universe

ut koji je Bohma doveo do uvjerenja da je svemir ureen kao ho

logram zapoeo je na samom rubu stvari, u svijetu subatomskih
estica. Njegovo se zanimanje za znanost i nain na. koji stvari djeluju
pojavilo rano. Kao mladi, odrastajui u Wilkes-Barreu u Pennsylvaniji,
izumio je ajnik koji ne kaplje, i njegov otac, uspjean poslovni ovjek,
nagovarao ga je da pokua zaraditi na toj ideji. Meutim, nakon to je
shvatio da je kao prvi korak u takvom poduhvatu trebao provesti anketu
od vrata do vrata kako bi ispitao svoj izum na tritu, Bohmovo zanima
nje za poduzetnitvo je splasnulo.
Njegovo zanimanje za znanost, meutim, nije, a poslovina znatielja
koja ga je karakterizirala, prisilila ga je da potrai nove vrhunce koje e
osvojiti. Najizazovniji od svih vrhunaca pronaao je tridesetih godina
prolog stoljea kada je posjetio Pennsylvania State College. Naime, on
dje se po prvi puta oduevio kvantnom fizikom.
To je oduevljenje koje je lako razumjeti. Neobina nova zemlja koju
su fiziari otkrili da se skriva u srcu atoma sadravala je stvari udesnije
od svega s im su se Cortes ili Marco Polo ikada susreli. Taj svijet je bio

na osobit nain intrigantan stoga to se inilo da se sve s njim u vezi

protivi zdravom razumu. Vie nalik zemlji kojom vladaju arolije nego
produetku prirodnog svijeta. Kraljevstvo Alise u zemlji udesa* u kojem
su varave sile pravilo, i gdje je sve to je logino okrenuto naglavce.
Zapanjujue je otkrie do kojeg su doli kvantni fiziari da ako se
materija razbija na sve manje i manje dijelove, dok se naposljetku ne
doe do toke gdje ovi dijelovi - elektroni, protoni i lako dalje vie ne
posjeduju svojstva predmeta. Na primjer, veina nas sklona je elektrone
zamiljati kao siune kuglice koje zuje uokolo, no nita nije dalje od isti
ne. Iako se ponekad moe ponaati kao mala kompaktna estica, fiziari
su otkrili da elektron doslovce nema dimenziju. Veini nas to je teko za
misliti budui da na naoj razini postojanja sve ima neku dimenziju. Pa
ipak, pokuate li izmjeriti irinu elektrona, uvidjet ete da je to nemogu
zadatak. Elektron jednostavno nije poput objekata kakve poznajemo.
Drugo otkrie fiziara pokazalo je da se elektron moe manifestirati
ili kao estica ili kao val. Ako elektron ispucamo na iskljueni televizijski
ekran, u trenutku udara o fosforescentne kemikalije koje prekrivaju staklo
pojavit e se siuna toka svjetlosti. Ta jedna toka udara koju elektron
ostavlja na ekranu jasno razotkriva estinu stranu njegove prirode.
Meutim, to nije jedini oblik koji moe poprimiti. Elektron se moe
i rasplinuti u nejasan oblak energije, te se ponaati kao val koji je rai
ren kroz prostor. Kada se elektron manifestira kao val, moe initi ne
to to ne moe nijedna estica. Ako ga se ispuca na prepreku u kojoj
su napravljena dva proreza, istovremeno moe proi kroz oba. Kada se
elektroni u obliku vala meusobno sudare, ak stvaraju interferencijske
uzorke. Elektron se, poput nekog bia iz narodne predaje koje mijenja
oblik, moe manifestirati bilo kao estica bilo kao val.
Opisana 'kameleonska' sposobnost svojstvena je svim subatomskim
esticama, a isto tako i svemu za to se neko mislilo da se manifestira
iskljuivo kao val. Svjetlost, gama-zrake, radio-valovi, rendgenske zrake
- svi se mogu mijenjati iz valova u estice i obrnuto. Danas fiziari smatraju da se subatomske pojave ne bi trebale klasificirati iskljuivo kao
valovi ili kao estice, nego kao posebna kategorija neega to je uvijek
na neki nain oboje. To 'neto' su kvanti (quanta) za koje fiziari vjeruju
da predstavljaju osnovnu supstanciju od koje je izgraen cijeli svemir.*
* Quanta je mnoina od quantum (kvant). Jedan elektron je kvant. Nekoliko elektrona je sku
pina kvanta (quanta). Rije kvant je isto tako sinonim za valnu esticu, pojam koji se takoer
koristi za oznaavanje neega to posjeduje i estina i valna svojstva.

Od svega je moda najvie zaprepaujue to to postoje vrsti dokazi

da se kvanti manifestiraju kao estice samo onda kada ih gledamo. Na pri
mjer, kada elektron ne promatramo, eksperimentalni nalazi ukazuju na
to da je stalno u obliku vala. Fiziari do tog zakljuka dolaze na temelju
dobro osmiljenih naina za odreivanje kako se elektron ponaa kad
ga se ne promatra (treba napomenuti da je to samo jedna interpretacija
dokaza, a ne zakljuak svih fiziara; kao to emo kasnije vidjeti, Bohm
ima drukiju interpretaciju).
I opet, ovo vie slii magiji nego vrsti ponaanja koju bismo oeki
vali u prirodnom svijetu. Zamislite da imate kuglu za kuglanje koja je
kugla samo kada ju pogledale. Da po cijeloj kuglakoj stazi posipate talk
i takvu kvantnu kuglu zakotrljate prema unjevima, kugla bi, dok ju
gledamo, u talku ostavila jedan jedini trag u obliku linije. Meutim, kada
bismo zamirili za vrijeme njezinog prolaska, vidjeli bismo da je kugla na
sekundu ili dvije, dok je nismo gledali, prestala iscrtavati linijski trag, te
da je umjesto toga iza sebe ostavila irok valoviti pojas, poput valovitog
obrisa pustinjske zmije dok se postrance kree kroz pijesak (vidi sliku 7).

SLIKA 7: Fiziari su otkrili vrste dokaze da se elektroni i drugi kvanti manifestiraju

kao estice iskljuivo onda kada ih promatramo. U svim drugim okolnostima
ponaaju se kao valovi. To je udno koliko i posjedovanje kugle koja, dok je
gledamo na kuglakoj stazi, ostavlja trag u obliku jedne linije, a kad trepnemo
valovit uzorak.

Moemo to usporediti sa situacijom s kojom su se kvantni fiziari susreli

kada su prvi put doli do dokaza da se kvanti sjedinjuju u estice samo
onda kada ih se promatra. Fiziar Nick Herbert, pristalica takve inter
pretacije, kae da ga je to ponekad navodilo na zamiljanje kako se iza
njegovih lea nalazi svijet koji je uvijek radikalno dvosmislena kvantna
juha u neprestanom tijeku. Meutim, kad god bi se okrenuo da pokua
vidjeti tu juhu, njegov pogled bi ju istog trenutka zamrznuo i vratio na
zad u uobiajenu stvarnost. On smatra da nas to pomalo ini poput Mide,
legendarnog kralja koji nikad nije mogao osjetiti dodir svile ili milovanje
ljudske ruke jer se sve to bi dodirnuo pretvaralo u zlato. "Jednako tako,
ljudi nikada ne mogu doivjeti istinsku teksturu kvantne stvarnosti",
kae Herbert, budui da sve to dodirnemo pretvara se u materiju."

Bohm i m e u p o v e z a n o s t
Aspekt kvantne stvarnosti kojega je Bohm smatrao posebno zanimlji
vim bilo je neobino stanje povezanosti koje se inilo da postoji meu
prividno nepovezanim subatomskim zbivanjima. injenica da su fiziari
toj pojavi poklanjali vrlo malo vanosti bila je podjednako zbunjujua.
U stvari, tu su pojavu toliko podcijenili da je jedan od najglasovitijih
primjera meupovezanosti, prije nego to ga je bilo tko primijetio, godi
nama leao skriven u jednoj od temeljnih tvrdnji kvantne fizike.
Tu tvrdnju dao je jedan od zaetnika kvantne fizike, danski fiziar
Niels Bohr. Bohr je ustvrdio da ako subatomske estice poinju postojati
samo u prisutnosti promatraa, tada je takoer besmisleno govoriti o
svojstvima i znaajkama estica kao postojeima prije no to ih se pone
promatrati. Mnoge fiziare ovakav je stav uznemirio budui da se velik
dio znanosti temeljio na otkrivanju svojstava odreenih pojava. Meu
tim, ako in promatranja doprinosi stvaranju takvih svojstava, koje je
znaenje te injenice za znanost u budunosti?
Jedan od fiziara koji su bili zabrinuti Bohrovim tvrdnjama bio je
i Einstein. Unato ulozi koju je odigrao u postavljanju kvantne teorije,
Einstein nije bio nimalo sretan zbog smjera kojim je krenula mlada zna
nost. Smatrao je da je Bohrov zakljuak da svojstva estica ne postoje
sve dok ih se ne pone promatrati vrlo manjkav, i to iz razloga to je u
kombinaciji s drugim otkriima kvantne fizike implicirao da su suba
tomske estice meusobno povezane na nain koji Einstein jednostavno
nije smatrao moguim.

Taj pronalazak odnosi se na otkrie da neki subatomski procesi

rezultiraju stvaranjem para estica s identinim ili blisko povezanim
svojstvima. Promotrimo jedan izuzetno nestabilan atom koji fiziari na
zivaju pozitronij. Atom pozitronija sastoji se od elektrona i pozitrona
(pozitron je pozitivno nabijeni elektron). Budui da je pozitron estina
suprotnost elektrona, oni se naposljetku meusobno ponite i raspadnu
u dva kvanta svjetlosti ili fotona, koji se kreu u suprotnim smjerovi
ma (sposobnost mijenjanja oblika iz jedne vrste kvantne estice u drugu
samo je jo jedno u nizu kvantnih sposobnosti). Po kvantnoj fizici, bez
obzira na to koliko se fotoni udalje jedan od drugog, kada ih se podvr
gne mjerenju, otkrit e se da uvijek imaju identine kutove polarizacije.
(Polarizacija je prostorna orijentacija valu slinog aspekta fotona dok
putuje od svoje toke nastanka.)
Godine 1935. Einstein je zajedno sa svojim kolegama, Borisom Podolskym i Nathanom Rosenom, objavio danas glasovit lanak pod na
slovom "Moe li se kvantno-mehaniki opis fizike stvarnosti smatrati
potpunim?" U njemu su objasnili zato postojanje takvih estica bliza
naca dokazuje da Bohr nikako ne moe biti u pravu. Kao to su naglasili,
dvije takve estice, recimo fotoni koji se emitiraju pri raspadu pozitronija, mogle bi se proizvesti i pustiti da se meusobno znaajno udalje.*
Tada bi ih mogli presresti i izmjeriti njihove kutove polarizacije. Ako
polarizacije izmjerimo u tono istom trenutku, i ako se pokae da su
identine kao to kvantna fizika predvia, te ako je Bohr u pravu pa se
svojstva kao to je polarizacija ne pojavljuju sve dok kvante ne ponemo
promatrati ili mjeriti, to nam govori da dva fotona moraju na neki nain
trenutano komunicirati i meusobno se dogovarati kako bi znali oko
kojeg se kuta polarizacije sloiti. Problem je u tome to prema Einsteinovoj specijalnoj teoriji relativnosti nita ne moe putovati bre od svje
tlosti, a kamoli putovati trenutno, i to zato to bi to bilo jednako ruenju
vremenske barijere i otvorilo bi vrata svim vrstama neprihvatljivih pa
radoksa. Einstein i njegovi kolege bili su uvjereni da nijedna razumna
definicija stvarnosti ne bi dopustila postojanje takve meupovezanosti
koja se temelji na komunikaciji broj od svjetlosti, i stoga je Bohr morao
biti u krivu. Njihova argumentacija danas je poznata kao Einstein-Podolsky-Rosenov paradoks odnosno, skraeno - EPR paradoks,

*Subatomski proces koji su Einstein i njegovi kolege koristili u svojem misaonom pokusu

nije bio raspad pozitronija, no ovdje se upotrebljava jer ga je lako vizualizirati.

Einsteinova argumentacija nije uznemirila Bohra. Radije je ponudio

drugo objanjenje negoli povjerovao kako se radi o komunikaciji koja se
odvija brzinom veom od brzine svjetlosti. Ukoliko subatomske estice
ne postoje dok ih se ne promatra, tada ih se vie ne moe smatrati ne
zavisnim stvarima. Stoga je Einstein svoju argumentaciju utemeljio na
pogreci - estice blizance promatrao je kao odvojene. Meutim, one su
bile dio nedjeljivog sustava i bilo je besmisleno promatrati ih drukije.
S vremenom je veina fiziara stala na Bohrovu stranu i zadovo
ljila se njegovom interpretacijom. Bohrovom trijumfu doprinijela je i
injenica da se kvantna fizika pokazala tako spektakularno uspjenom u
predvianju pojava, da veina fiziara nije bila spremna ak ni razmotri
ti mogunost da bi na neki nain mogla biti manjkava. Osim toga, kada
su Einstein i njegovi kolege prvotno podastrli svoj prijedlog o postojanju
estica blizanaca, tehniki ali i drugi razlozi nisu doputali da se takav
pokus doista i izvede, to je dodatno doprinijelo njegovom padu u zabo
rav. Bilo je to neobino, jer premda je Bohr svoj zakljuak izgradio tako
da se suprotstavi Einsteinovom napadu na kvantnu teoriju, Bohrovo
shvaanje da su subatomski sustavi nedjeljivi imalo je jednako duboke
implikacije na prirodu stvarnosti. Te implikacije su, to je ironino, tako
er bile ignorirane. Potencijalna vanost medupovezanosti jo je jednom
pometena pod tepih.

ivo m o r e e l e k t r o n a
Na poetku svoje karijere fiziar Bohm takoer je prihvaao Bohrovo
stajalite, no ostao je zbunjen manjkom zanimanja koje su Bohr i njegovi
sljedbenici pokazivali za meupovezanost. Nakon diplome na Pennsyl
vania State Collegeu, pohaao je kalifornijsko sveuilite u Berkeleyju
gdje je prije no to je doktorirao 1943. godine radio u Laboratoriju za
radijaciju Lawrence Berkeley. Tamo se susreo s jo jednim izrazitim pri
mjerom kvantne meupovezanosti.
U berkeleyskom Laboratoriju za radijaciju Bohm je zapoeo ono to
e kasnije postati njegov prijelomni rad o plazmama. Plazma je plin koji
sadri visoku koncentraciju elektrona i pozitivnih iona, odnosno pozi
tivno nabijenih atoma. Na svoje iznenaenje, otkrio je da su se elektroni,
kada su se jednom ve nalazili u plazmi, prestali ponaati kao pojedinci,
te da su se poeli ponaati kao da su dio vee i meusobno povezane
cjeline. Premda je izgledalo kao da su njihovi pojedinani pokreti nasu-

mini, golemi broj elektrona mogao je proizvesti uinke koji su iznena

ujue dobro ureeni. Plazma se poput nekog amebi slinog stvorenja
neprekidno obnavljala i sve neistoe ovijala u stjenku, jednako kao to
bioloki organizmi stranu tvar mogu zatvoriti u cistu. Bohma su se ta
organska svojstva toliko dojmila da je kasnije napomenuo kako je esto
imao dojam da je elektronsko more bilo "ivo".
Godine 1947. Bohm je prihvatio mjesto profesora asistenta na princetonskom sveuilitu, to je govorilo o tome koliko su ga cijenili. Tamo
je proirio svoje berkeleysko istraivanje na prouavanje elektrona u
metalima. Jo jednom je potvreno da naizgled sluajna gibanja poje
dinanih elektrona proizvode visoko ureene ukupne uinke. Kao i kod
plazmi koje je prouavao na Berkeleyu, to vie nisu bile situacije s dvije
estice od kojih se svaka ponaa kao da zna to ona druga radi, nego
itava mora estica od kojih se svaka ponaa kao da zna to rade nebro
jene milijarde drugih estica. Bohm je takva kolektivna gibanja elektro
na nazvao "plazmoni", a njihovo otkrie uvrstilo je njegov ugled kao
fiziara.

B o h m o v o razoaranje
Zbog svoje slutnje o vanosti meupovezanosti kao i sve veeg nezadovoljstva u vezi s nekoliko drugih prevladavajuih pogleda u fizici, Bohm
je bio sve vie uznemiren Bohrovom interpretacijom kvantne teorije.
Nakon tri godine predavanja tog kolegija na Princetonu, odluio je po
boljati svoje razumijevanje i napisati udbenik. Po zavretku je otkrio
kako je i dalje nezadovoljan onime to je govorila kvantna fizika, pa je
primjerke knjige poslao i Bohru i Einsteinu, zamolivi ih za njihova mi
ljenja. Od Bohra nije dobio odgovor, no Einstein mu se javio i predloio
da se, budui da su obojica na Princetonu, sastanu i porazgovaraju o
knjizi. Na poetku onoga to se prometnulo u estomjeseni niz nadahnutih razgovora, Einstein je Bohmu oduevljeno rekao da nikada nije
vidio tako jasno izlaganje kvantne teorije. Pa ipak, priznao je da je i dalje
jednako tako nezadovoljan teorijom kao i Bohm.
Tijekom razgovora dva su se znanstvenika sloila da je sposobnost
kvantne teorije da predvia pojave vrijedna divljenja. Muilo ih je, me
utim, to to nije pruala nikakav odgovarajui nain predoavanja
osnovne strukture svijeta. Bohr i njegovi sljedbenici takoer su tvrdili
da je kvantna teorija potpuna, te da nije mogue doi do jasnijeg obja-

njenja onoga to se zbiva u kvantnom svijetu. To je kao da izjavite da iza

kvantnog krajolika ne postoji dublja stvarnost, da nema daljnjih pitanja
na koje bi se moglo odgovoriti, to je pogaalo Einsteinovu i Bohmovu
filozofsku tankoutnost. Premda su tijekom svojih susreta raspravljali
i o mnogim drugim stvarima, upravo su ova pitanja zauzela posebno
istaknuto mjesto u Bohmovom razmiljanju. Nadahnut zajednikim ra
dom s Ensteinom, prihvatio je valjanost svojih sumnji o kvantnoj fizici,
i zakljuio da mora postojati alternativan pogled. Kada je 1951. godine
objavljen njegov udbenik Quantum Theory (Kvantna teorija), pozdrav
ljen je kao klasik, no bio je to klasik o temi kojoj Bohm vie nije davao
puno podrku. Njegov je um, uvijek aktivan i u neprekidnoj potrazi za
dubljim objanjenima, ve traio bolji nain opisivanja stvarnosti.

N o v a v r s t a polja i m e t a k koji je u b i o Lincolna

Nakon razgovora s Einsteinom, Bohm je pokuao pronai upotrebljivu
alternativu Bohrovoj interpretaciji. Krenuo je od pretpostavke da estice
kao to su elektroni postoje i u odsutnosti promatraa. Pretpostavio je
i da ispod Bohrove nepovredive granice postoji dublja stvarnost, subkvantna razina koja tek eka na znanstveno otkrie. Na temelju tih pre
misa doao je do otkria da s jednostavnom pretpostavkom o postoja
nju nove vrste polja na toj subkvantnoj razini moe jednako kao i Bohr
objasniti pronalaske kvantne fizike. Bohm je svoje pretpostavljeno novo
polje nazvao kvantni potencijal i postavio teoriju da ono, poput gravita
cije, proima cijeli svemir. Meutim, za razliku od gravitacijskih polja,
magnetskih polja i tako dalje, utjecaj ovog polja nije se smanjivao s udaljenou: njegovi uinci bili su suptilni i svugdje je bilo jednako snano.
Bohm je svoju alternativnu interpretaciju kvantne teorije objavio 1952.
godine.
Reakcije na njegov novi pristup bile su uglavnom negativne. Neki su
znanstvenici bili posve uvjereni da su takve alternative nemogue, te su
smjesta odbacili Bohmove ideje. Drugi su poeli estoko napadati nje
govo miljenje. Naposljetku, praktiki svi takvi protuargumenti temeljili
su se prvenstveno na filozofskim razlikama, no to im nije bilo vano. Bohrovo stajalite toliko se ukorijenilo u fizici da su Bohmovu alternativu
smatrali gorom od hereze.
Usprkos grubosti ovih napada, Bohm se nije dao pokolebati u svom
uvjerenju da je stvarnost dublja od onoga to je doputala Bohrova in-

terpretacija. Osjeao je, osim toga, kako je znanost iznimno ograniena

u procjeni novih ideja kao to je bila njegova, te je 1957. godine u knjizi
pod naslovom Causality and Chance in Modem Physics (Kauzalnost
i sluaj u kvantnoj fizici) ispitao nekoliko filozofskih pretpostavki odgo
vornih za takav stav. Jedna od njih bila je iroko prihvaena pretpostavka
da bilo koja pojedinana teorija - kao to je, na primjer, kvantna teorija
- moe biti potpuna. Bohm je ovu pretpostavku podvrgao kritici, ustvr
divi da bi priroda mogla biti neograniena. Budui da nije mogue da
bilo koja teorija u potpunosti objasni neto to je neogranieno, pred
loio je da bi za slobodno znanstveno istraivanje bilo bolje kada bi se
znanstvenici suzdrali od ove pretpostavke.
U knjizi je pokazao da je pogled znanosti na kauzalnost takoer pre
vie ogranien. Vjerovalo se da veina uinaka ima samo jedan ili neko
liko uzroka. Meutim, Bohm je smatrao da odreeni uinak moe imati
neogranien broj uzroka. Na primjer, da nekoga upitate to je uzrokova
lo smrt Abrahama Lincoina, mogao bi vam odgovoriti da je to bio metak
iz puke Johna Wilkesa Bootha. Pa ipak, potpun popis svih uzroka koji
su doprinijeli Lincolnovoj smrti morao bi obuhvaati sve dogaaje koji
su doveli do razvoja puke, sve initelje koji su prouzrokovali Boothovu
elju da ubije Lincolna, sve korake u evoluciji ljudske vrste koji su omo
guili razvoj ruke koja je sposobna drati puku, i tako dalje, i tako dalje.
Bohm se slagao s tim da ovjek veinu vremena moe zanemarivati go
lemi niz uzroka koji su doveli do odreenog uinka, no ipak je smatrao
da je za znanstvenike vano da imaju na umu kako nijedan pojedinani
uzrono-posljedini odnos nikada nije odvojen od svemira kao cjeline.

Ako e l i t e z n a t i g d j e s t e , pitajte ' n e l o k a l c e '

Tijekom istog tog razdoblja ivota Bohm je takoer nastavio usavravati
svoj alternativni pristup kvantnoj fizici. Kada je pomnije sagledao zna
enje kvantnog potencijala, otkrio je da on posjeduje mnotvo znaajki
koje ukazuju na jo radikalniji otklon od ortodoksnog razmiljanja. Jed
na od njih bila je vanost cjelovitosti. Klasina je znanost na stanje nekog
sustava kao cjeline uvijek gledala iskljuivo kao na rezultat meudjelo
vanja njegovih dijelova. Meutim, kvantni potencijal je takvo stajalite
okrenuo naglavake i ukazao da cjelina, u stvari, upravlja ponaanjem
dijelova. To ne samo da je Bohrovu tvrdnju kako subatomske estice
nisu nezavisne stvari nego dio nedjeljivog sustava odvelo korak dalje,

nego je ak nagovijestilo da je cjelovitost na neki nain jo primarnija

stvarnost.
Kvantni potencijal objasnio je i kako se elektroni u plazmama (i dru
gim posebnim stanjima kao to je supravodljivost) mogu ponaati kao
meusobno povezane cjeline. Kao to je Bohm izjavio, takvi "elektroni
nisu raspreni jer se djelovanjem kvantnog potencijala cijeli sustav kre
e koordinirano, vie nalik baletu nego gomili neorganiziranih ljudi."
Bohm jo jednom navodi da je "takva kvantna cjelovitost aktivnosti
blia ureenom jedinstvu funkcioniranja dijelova ivog bia nego vrsti
jedinstva koju dobijemo sklapanjem dijelova stroja."
Jedna jo vie iznenaujua znaajka kvantnog potencijala bile su
njegove implikacije na prirodu poloaja. Na razini svakodnevnog ivota
stvari imaju vrlo odreene poloaje, no Bohmova interpretacija kvantne
fizike ukazivala je na to da na subkvantnoj razini - razini na kojoj dje
luje kvantni potencijal - poloaj prestaje postojati. Sve toke u svemiru
postaju jednake svim ostalim tokama u svemiru, i besmisleno je tvrditi
da je bilo to odvojeno od iega drugog. Fiziari to svojstvo nazivaju
nelokalnost.
Nelokalni aspekt kvantnog potencijala Bohmu je pruio mogunost
da vezu izmeu dvije estice objasni bez krenja postavke specijalne re
lativnosti da nita ne moe putovati bre od svjetlosti. Da bi to ilustrirao,
ponudio je sljedeu analogiju: zamislite ribu koja pliva u akvariju. Za
mislite i da nikada prije niste vidjeli ni ribu ni akvarij, te da vae jedino
znanje o njima dolazi preko dvije televizijske kamere, jedne uperene na
prednji dio akvarija, a druge na njegov boni dio. Kada pogledate na
dva televizijska ekrana, mogli biste pogreno pretpostaviti da riba na
ekranima predstavlja dva zasebna entiteta. Na kraju krajeva, budui da
su kamere postavljene pod razliitim kutovima, svaka slika bit e neto
drukija. Meutim, nakon to nastavite promatrati, na kraju ete uvidjeti
da postoji odnos izmeu dvije ribe. Kada se jedna okrene, druga napravi
malo drukiji, ali ipak odgovarajui okret. Kada je jedna okrenuta pre
ma prednjoj strani, druga je okrenuta prema bonoj strani, i tako dalje.
Ako niste svjesni ireg konteksta, mogli biste pogreno zakljuiti da ribe
neprekidno komuniciraju jedna s drugom, to nije tono. Ne odvija se
nikakva komunikacija zato to su na dubljoj razini stvarnosti - razini
akvarija - dvije ribe, u stvari, jedna te ista riba. Upravo to se, kae Bohm,
dogaa izmeu estica kao to su dva fotona emitirana pri raspadu ato
ma pozitronija (vidi sliku 8).

SLIKA 8: Bohm vjeruje da su subatomske estice povezane na isti nain kao i slike
ribe na dva televizijska ekrana. Premda se ini da su estice, kao to su elektroni,
odvojene jedna od druge na dubljoj razini stvarnosti, razini analognoj akvariju,
oni su, u stvari, samo razliiti aspekti dubljeg kozmikog jedinstva.
I zaista, budui da kvantni potencijal proima itav svemir, sve su
estice nelokalno povezane. Sve vie i vie, slika stvarnosti koju je Bohm
razvijao nije bila ona u kojoj su subatomske estice odvojene jedna od
druge i kreu se kroz prazninu svemira, nego nalik onoj u kojoj su sve
stvari dio nedjeljive mree, i utisnute u prostor koji je jednako stvaran i
bogat procesima kao i materija koja se kroz njega kree.
Bohmove zamisli i dalje nisu uvjerile veinu fiziara, no pobudile
su zanimanje nekolicine njih. Jedan od njih bio je John Stewart Bell,
teorijski fiziar u CERN-u - Centru za pacifistika atomska istraivanja
- pokraj eneve u vicarskoj. Bell je, slino Bohmu, bio nezadovoljan
kvantnom teorijom i smatrao da mora postojati neka alternativa. Kasnije
je izjavio: "Tada, 1952. godine vidio sam Bohmov rad. Njegova zamisao
bila je upotpuniti kvantnu mehaniku tvrdnjom da pokraj varijabli koje
svi poznaju postoje i odreene dodatne varijable. To je na mene ostavilo
snaan dojam."
Bell je shvatio i da Bohmova teorija podrazumijeva postojanje nelokalnosti, te se zapitao postoji li neki nain da se ono eksperimentalno

potvrdi. To je pitanje godinama bilo u zakutku njegovog uma sve dok

mu jednogodinji profesorski dopust 1964. godine nije omoguio da mu
posveti punu pozornost. Ubrzo je doao do elegantnog matematikog
dokaza koji je otkrio kako bi se takav pokus mogao izvesti. Problem je,
meutim, bio u tome to je zahtijevao razinu tehnoloke preciznosti koja
jo nije bila dostupna. Da bi bio siguran da estice, kao to su one u EPR
paradoksu, ne koriste neka uobiajena sredstva komunikacije, osnovne
operacije pokusa morale su biti izvedene u tako beskonano kratkom
trenutku da ak ne bi bilo dovoljno vremena ni da zraka svjetlosti pre
vali razdaljinu izmeu dvije estice. Drugim rijeima, instrumenti koji
su se koristili u eksperimentu potrebne operacije morali su izvesti u ne
koliko tisumilijunki sekunde.

Uite u h o l o g r a m
Potkraj pedesetih godina prolog stoljea Bohm se ve susreo s mekartiz m o m i poeo raditi na Sveuilitu Bristol u Engleskoj. Tamo je zajedno
s mladim studentom istraivaem Yakirom Aharonovim otkrio jo jedan
vaan primjer nelokalne povezanosti. Bohm i Aharonov otkrili su da
u pravim okolnostima elektron moe osjeati prisutnost magnetskog
polja koje se nalazi u podruju gdje je vjerojatnost da se pronae elek
tron jednaka nuli. Ta je pojava danas poznala pod nazivom AhoronovBohmov uinak, no kada su dvojica znanstvenika prvi put objavila svoje
otkrie, mnogi fiziari nisu vjerovali da je takav uinak mogu. ak je
i danas, unato tome to je uinak potvren u brojnim pokusima, pre
ostalo dovoljno skepticizma, pa se ponekad jo uvijek pojavljuju znan
stveni lanci u kojima se tvrdi da on, u stvari, ne postoji.
Bohm je, kao i uvijek, stoiki prihvatio svoju, ve ustaljenu, ulogu
glasa iz gomile koji hrabro objavljuje da je car gol. U intervjuu voenom
nekoliko godina kasnije dao je jednostavan saetak filozofije na kojoj se
temelji njegova hrabrost: "Dugorono je daleko opasnije drati se iluzije
nego se suoiti sa stvarnim injenicama."
Unato tome, ogranien odgovor na njegove zamisli o cjelovitosti
i nelokalnosti, kao i njegova vlastita nemo da pronae nain na koji
nastaviti dalje doveli su do toga da je svoju pozornost preusmjerio na
druga pitanja. To ga je ezdesetih godina navelo da poblie promotri
red. Klasina znanost, u pravilu, stvari dijeli u dvije kategorije: one koje
posjeduju red u rasporedu svojih dijelova i na one iji su dijelovi po-

stavljeni neureeno, odnosno nasumino. Snjene pahuljice, raunala i

iva bia - svi su oni ureeni. Uzorak koji napravi pregrt zrnaca kave
prosutih po podu, ruevine koje ostaju nakon eksplozije i nizovi brojeva
koje generira kolo ruleta nisu ureeni.
Kada je Bohm dublje istraio problem, uvidio je da postoje i razliiti
stupnjevi reda. Neke su stvari mnogo ureenije od drugih, a to podra
zumijeva da u svemiru postoje beskonane hijerarhije reda. Bohma je
to navelo na zakljuak da stvari koje percipiramo kao neureene mo
da uope nisu takve. Moda je njihov red tako "neogranieno visokog
stupnja" da se nama samo ine nasumine (zanimljivo, matematiari ne
mogu dokazati nasuminost, i premda se neki nizovi brojeva kategorizi
raju kao nasumini, to su samo uena nagaanja).
I dok je bio udubljen u razmiljanja o tome, Bohm je u BBC-evoj te
levizijskoj emisiji ugledao ureaj koji mu je pomogao da dodatno razvije
svoje zamisli. Ureaj je bio posebno konstruirana posuda koja je sadra
vala velik rotirajui cilindar. Uzak prostor izmeu cilindra i posude bio
je ispunjen glicerinom - gustom, prozirnom tekuinom - a u glicerinu
je nepomino plutala kap tinte. Bohma je zanimalo to to kada se ruku
cilindra okrenulo, kap tinte proirila se kroz sirupasti glicerin i inilo se da
nestaje. Meutim, im bi ruku okrenuli u suprotnom smjeru, nejasan trag
tinte polako se sjedinjavao i ponovno oblikovao kapljicu (vidi sliku 9).
Bohm pie: "To me se odmah dojmilo kao vrlo znaajno za pitanje
reda jer, kada se kap tinte razastrla, jo uvijek je posjedovala 'skriveni' (to
jest, neizraeni) red koji se pojavio kada se ponovno sastavila. S druge
strane, u naem svakodnevnom jeziku rekli bismo da je tinta, kada se
razlila kroz glicerin, bila u slanju 'nereda'. To me dovelo do zakljuka da
se tu moraju uvesti nova poimanja reda."
Ovo je otkrie ostavilo snaan dojam na Bohma. Naime, pruilo mu
je nov nain gledanja na mnoge probleme o kojima je razmiljao. Ne
dugo nakon to je 'naletio' na ureaj s tintom u glicerinu susreo se s jo
boljom metaforom za razumijevanje reda, metaforom koja ne samo da
mu je omoguila da pomiri sve razliite pravce svojih dugogodinjih
razmiljanja, nego je to postigla takvom snagom tumaenja da se inila
kao skrojena za tu svrhu. Ta metafora je - hologram.
im je Bohm poeo razmiljali u hologramu, uvidio je da on takoer
prua novi nain za razumijevanje reda. Kao i kap tinte u rasprenom
stanju, interferencija uzoraka snimljenih na komadu holografskog filma
golom se oku takoer inila neureenom. Oboje posjeduju redove koji
su skriveni ili uvijeni na vrlo slian nain kao to se red u plazmi uvija u

prividno neureeno stanje svakog njezinog elektrona. Meutim, to nije

bio jedini uvid koji je hologram pruio.
to je Bohm vie razmiljao o tome, to je bio vie uvjeren da sve
mir u svojem djelovanju zapravo koristi holografska naela, da je sam
svemir, u stvari, golemi hologram u tijeku, a ta mu je spoznaja omoguila
da sve svoje razliite uvide kristalizira u sveobuhvatnu i kohezivnu cjeli
nu. Prve lanke o svom holografskom pogledu na svemir objavio je po
etkom sedamdesetih godina prolog stoljea, a osamdesetih je u knjizi
pod naslovom Wholeness and the Implicate Order (Cjelovitost i implicitni
red) predstavio zrelu destilaciju svojih misli. U njoj je ostvario vie od
pukog povezivanja bezbrojnog mnotva svojih ideja. Preobrazio ih je u
nov nain promatranja stvarnosti koji je bio isto toliko radikalan koliko
je oduzimao dah.

SLIKA 9: Kada se kap tinte stavi u posudu punu glicerina i cilindar u posudi
okrene. ini se da se kap rasprostre i nestane. Meutim, kada se cilindar okrene u
suprotnom smjeru, kap se ponovno skupi. Bohm ovu pojavu koristi kao primjer za
to da red moe biti ili oit (eksplicitan) ili skriven (implicitan).

Uvijeni r e d o v i i o d v i j e n e s t v a r n o s t i
Jedna od Bohmovih tvrdnji koje najvie zapanjuju jest da je opipljiva
stvarnost nae svakodnevice, u stvari, neka vrsta iluzije, neto nalik holografskoj slici. U njezinoj osnovi nalazi se dublji red postojanja, golema
i primarnija razina stvarnosti koja stvara sve predmete i pojave naeg
fizikog svijeta gotovo jednako kao to komad holografskog filma stvara
hologram. Bohm tu dublju razinu stvarnosti naziva implicitni ili uvi
jeni (op. prev. - engl. enfolded) red, a nau vlastitu razinu postojanja
naziva eksplicitni ili odvijeni (op. prev. - ili razvijeni u smislu u kojem
je fotografija razvijena; engl. unfolded) red.
Bohm te izraze upotrebljava jer smatra da je manifestacija svih obli
ka u svemiru rezultat bezbrojnih uvijanja i odvijanja izmeu ta dva reda.
Na primjer, Bohm vjeruje da elektron nije jedan objekt ve cjelokupnost
ili ansambl (u smislu skup ili zbir neega to ima zajednika svojstva;
ensemble - op. p.) uvijen u cjelinu prostora. Kada neki ureaj detektira
prisutnost jednog jedinog elektrona, to je jednostavno zato to se jedan
aspekt elektronovog ansambla razvio, slino kao to se kup tinte razvije
iz glicerina, na nekom odreenom mjestu. Kada se ini da se elektron
kree, to je zbog kontinuirane serije takvih odvijanja i uvijanja.
Drukije reeno, elektroni i sve druge estice nisu nita vie supstancijalne ili stvarnije od oblika koji poprimi voda dok ike iz fontane.
Podrava ih stalni priljev iz implicitnog reda, i kada se ini da je estica
unitena, ona nije izgubljena. Samo se ponovno skrila natrag u dublji
red iz kojeg je izniknula. Komad holografskog filma i slika koju proizvodi takoer su primjer implicitnog i eksplicitnog reda. Film je implicitni
red jer je slika kodirana u njegovim interferencijskim uzorcima skrivena
potpunost uvijena u cjelinu. Hologram projiciran s filma je eksplicitni
red jer predstavlja odvijenu i opaljivu inaicu slike.
Stalna i tekua izmjena izmeu dva reda objanjava kako estice
kao to su elektron i atom pozitronija mogu mijenjati oblik iz jedne
vrste estice u drugu. Takvi prijelazi mogu se vidjeti kada se jedna e
stica, recimo elektron, uvija natrag u implicitni red, dok se druga - foton - odvija i zauzima njezino mjesto. Objanjava i kako se kvant moe
manifestirati ili kao estica ili kao val. Prema Bohmu, oba su aspekta
uvijek uvijena u kvantov ansambl, meutim nain na koji promatra
meudjeluje s ansamblom odreuje koji aspekt se odvija, a koji ostaje
skriven. Kao takva, promatraeva uloga u odreivanju oblika koji e
kvant poprimiti moda nije nita tajnovitija od injenice da nain na

koji draguljar manipulira s draguljem odreuje koje e njegove facete

poslati vidljive a koje ne. Budui da se izraz hologram obino odnosi
na sliku koja je statina te ne sadri dinaminu i stalno aktivnu priro
du nebrojenih uvijanja i odvijanja koja svakog trenutka stvaraju na
svemir, Bohm je sklon svemir opisivati ne kao hologram, nego kao
hologibanje.
Postojanje dubljeg i holografski ureenog reda objanjava i zato
stvarnost na subkvantnoj razini postaje nelokalna. Kao to smo vidjeli,
kada je neto holografski ureeno, sav privid poloaja se rui. Rei da
svaki dio ili komad holografskog filma sadri sve informacije koje po
sjeduje cjelina u biti je samo drugi nain da kaemo da su informacije
rasporeene nelokalno. Dakle, ukoliko je svemir ureen prema holografskim naelima, oekivalo bi se da i on ima nelokalna svojstva.

N e p o d i j e l j e n a c j e l o v i t o s t s v i h stvari
Najtee shvatljive su Bohmove u potpunosti razvijene zamisli o cjelovito
sti. Budui da je sve u svemiru napravljeno od neobrubljene holografske
tkanine implicitnog reda, Bohm smatra da je promatrati svemir kao da
je sastavljen od dijelova podjednako besmisleno kao da razliite mla
zove u fontani promatramo kao da su odvojeni od vode iz koje istjeu.
Elektron nije "elementarna estica". To je samo naziv dan odreenom
aspektu hologibanja. Podjela stvarnosti na dijelove i potom imenovanje
tih dijelova uvijek je dogovorno, rezultat je konvencije, jer subatomske
estice, kao i sve drugo u svemiru, nisu nita odvojenije jedna od druge
od razliitih uzoraka na bogato ukraenom tepihu.
To je dalekosena pretpostavka. U svojoj opoj teoriji relativnosti
Einstein je zapanjio svijet kada je ustvrdio da vrijeme i prostor nisu od
vojeni entiteti, ve fino povezani, i dio vee cjeline koju je nazvao prostorno-vremenski kontinuum. Bohm ovu zamisao razvija i ini golemi
korak dalje: tvrdi da je sve u svemiru dio kontinuuma. Unato prividnoj
odvojenosti stvari na eksplicitnoj razini, sve je neprekidni produetak
svega drugog, te se u konanici ak i implicitni i eksplicitni redovi sta
paju jedni u druge.
Razmislite na trenutak o ovome. Pogledajte svoju ruku. Sada pogle
dajte svjetlost koja dolazi iz lampe pokraj vas. I psa koji se odmara kraj
vaih nogu. Vi niste samo sastavljeni od istih stvari. Vi jeste ista stvar.
Jedna stvar. Neslomljena. Jedno ogromno neto koje je svoje nebroje-

ne ruke i produetke ispruilo u sve vidljive predmete, atome, nemirne

oceane i treptave zvijezde u svemiru.
Bohm upozorava da to ne znai da je svemir golema homogena
masa. Stvari mogu biti dio nedjeljive cjeline ali jo uvijek posjedovati
vlastita jedinstvena svojstva. Da bi ilustrirao na to misli skree nam
pozornost na male virove i vrtloge to se esto oblikuju u rijeci. Na prvi
pogled izgleda da su ti virovi odvojene stvari, te da posjeduju mnoge
osobne karakteristike kao to su veliina, brzina, smjer rotacije i tako da
lje. Meutim, pomno ispitivanje pokazuje da je nemogue odredili gdje
odreeni vir zavrava, a rijeka poinje. Stoga Bohm ne eli rei da su ra
zlike izmeu stvari beznaajne. On jednostavno eli da budemo stalno
svjesni da je dijeljenje razliitih aspekata hologibanja na stvari uvijek
apstrakcija, nain da te aspekte svojim nainom razmiljanja uinimo
jasnijim naoj percepciji. elei to ispraviti, umjesto da razliite aspekte
hologibanja naziva stvarima, on ih radije zove relativno nezavisnim
pod-cjelinama.
Zaista, Bohm vjeruje da je naa gotovo univerzalna sklonost da fragmentiramo svijet i ignoriramo dinamiku povezanost svih stvari od
govorna za brojne nae probleme, ne samo u znanosti nego i u naim
ivotima i drutvu. Na primjer, vjerujemo da moemo crpiti vrijedne
dijelove Zemlje bez da utjeemo na cjelinu. Vjerujemo da je mogue lije
iti dijelove naeg tijela i pritom ne brinuti za cjelinu. Vjerujemo da mo
emo rjeavati razliite probleme u naem drutvu, kao to su kriminal,
siromatvo, ovisnost o drogama, bez obraanja pozornosti na probleme
naeg drutva kao cjeline, i tako dalje. U svojim radovima Bohm gorljivo
zastupa stav da na sadanji nain fragmentiranja svijeta ne samo da nije
ispravan, nego bi ak mogao dovesti do naeg istrebljenja.

S v i j e s t k a o suptilniji oblik o d m a t e r i j e
Osim objanjenja zato kvantni fiziari kada urone u dubine materije
pronalaze tako mnogo primjera meupovezanosti, Bohmov holografski
svemir objanjava i mnoge druge zagonetke. Jedna od njih je uinak koji
svijest, kako se ini, ima na subatomski svijet. Kao to smo vidjeli, Bohm
odbacuje zamisao da estice ne postoje dok ih se ne promatra. Meutim,
on se u naelu ne protivi nastojanju da se svijest i fizika pomire, jedno
stavno smatra da se veina fiziara uputa u ispitivanje tog podruja na
pogrean nain, pokuavajui jo jedanput razlomiti stvarnost, i tvrde-

i da jedna odvojena stvar - svijest, meudjeluje s drugom odvojenom

stvari - subatomskom esticom.
Budui da su sve to aspekti hologibanja, Bohm smatra da nema smi
sla govoriti o meudjelovanju svijesti i materije. U odreenom smislu,
promatra jest promatrano. Promatra je i mjerni ureaj, rezultat po
kusa, laboratorij i povjetarac koji pue van laboratorija. U stvari, Bohm
smatra da je svijest oblik suptilniji od materije, a da temelj za bilo koji
odnos izmeu to dvoje ne lei na naoj razini stvarnosti, nego duboko u
implicitnom redu. Svijest je u razliitim stupnjevima uvijenosti i odvijenosli prisutna u cjelokupnoj materiji, to je vjerojatno razlog da plaz
me posjeduju neke osobine ivih bia. Kao to Bohm kae: "sposobnost
oblika da bude aktivan je najkarakteristinija znaajka svijesti, a neto
nalik svijesti postoji ve u elektronu.."
Slino tome, Bohm smatra da dijeljenje svemira na ivu i neivu tvar
takoer nema smisla. iva i neiva tvar su neodvojivo isprepletene, i i
vot je, takoer, uvijen u ukupnost svemira. ak je i stijena na neki nain
iva, tvrdi Bohm, jer ivot i inteligencija prisutni su ne samo u svoj materiji, nego i u "energiji", "prosioru", "vremenu", "tkivu itavog svemira
i svemu drugome to izuzimamo iz hologibanja i pogreno promatramo
kao odvojene stvari.
Zamisao da su svijest i ivot (i zaista sve stvari) cjeline uvijene u cijeli
svemir ima jednako blistavo nalije. Ba kao to svaki dio holograma sa
dri sliku cjeline, tako svaki drugi dio svemira skriva cjelinu. To znai da
kada bismo znali kako mu pristupiti, galaksiju Andromeda mogli bismo
pronai pod noktom palca lijeve ruke. Mogli bismo pronai i Kleopatru
kako se prvi put susree sa Cezarom, jer u naelu cijela prolost i impli
kacije za itavu budunost takoer su uvijene u svakom djeliu vremena
i prostora. Svaka stanica u naem tijelu obuhvaa cijeli svemir, jednako
je i sa svakim listom, svakom kinom kapi i svakim zrncem praine, to
daje novo znaenje glasovitoj pjesmi Williama Blakea:
Vidjeti svijet u Zrncu Pijeska
Nebo u Divljemu Cvatu,
Drati Beskraj na dlanu ruke
I Vjenost u jednome satu.

Energija trilijuna a t o m s k i h bombi

kubinom centimetru prostora

svakom

Ukoliko je na svemir tek blijeda sjenka dubljeg reda, to jo lei skrive

no, uvijeno u osnovu i potku nae stvarnosti, Bohm ima prijedlog. Prema
naem sadanjem razumijevanju fizike, svaki dio prostora preplavljen je
razliitim vrstama polja sastavljenih od valova raznolikih valnih duljina.
Svaki val uvijek posjeduje barem malo energije. Kada fiziari raunaju
minimalan iznos energije koju val moe posjedovati, dou do rezultata
da svaki kubini centimetar praznog prostora sadri energiju veu od ener
gije sveukupne materije u poznatom svemiru!
Neki fiziari odbijaju taj izraun uzeti zaozbiljno jer smatraju da neg
dje mora postojati pogreka. Bohm dri da taj beskrajni ocean energije
postoji, te da nam govori barem neto o golemoj i skrivanoj prirodi implicitnog reda. Smatra da veina fiziara ignorira postojanje tog ogro
mnog oceana energije jer su, kao ribe koje nisu svjesne vode u kojoj pli
vaju, naueni usmjeravati pozornost prvenstveno na predmete usaene
u oceanu - na materiju.
Bohmovo gledite da je prostor jednako stvaran i bogat procesima
kao i materija koja se kree kroza nj svoju punu zrelost dosee u njego
vim zamislima o implicitnom moru energije. Materija ne postoji neza
visno od mora, od takozvanog praznog prostora. Ona je dio prostora.
Da bi objasnio na to pritom misli, Bohm daje sljedeu analogiju: kristal
ohlaen do apsolutne nule dopustit e struji elektrona da proe kroza
nj a da ih ne raspri. Ako se temperatura povisi, razliite nepravilno
sti u kristalu e, tako rei, izgubiti svoju prozirnost i poeti rasprivati
elektrone. S toke gledita elektrona takve nepravilnosti izgledale bi kao
komadi materije koji plutaju u moru nitavila, no u stvari se ne radi o
tome. Nitavilo i komadi materije ne postoje nezavisno jedno od drugo
ga. Oboje su dio istog tkiva - dubljeg reda kristala.
Bohm vjeruje da isto vrijedi i za nau vlastitu razinu postojanja.
Prostor nije prazan. Pun je - plenum nasuprot vakuumu. Temelj je sve
kolikog postojanja, ukljuujui i postojanje nas samih. Na svijet nije
odvojen od tog kozmikog mora energije, on je mrekanje na njegovoj
povrini, razmjerno mali "obrazac pobude" usred nezamislivo golemog
oceana. Taj obrazac pobude relativno je autonoman i uzrok je pribli
no ponavljajuih, postojanih i odvojivih projekcija u trodimenzionalni
eksplicitni red manifestacija, istie Bohm. Drugim rijeima, unato
svojoj oiglednoj materijalnosti i ogromnoj veliini, svemir ne postoji

u sebi i od sebe nego je posinak neega daleko veeg i tee izrecivog.

tovie, svemir ak nije ni glavni proizvod tog veeg "neeg", nego samo
sjena u prolazu, puki tucaj u veem rasporedu stvari.
To beskrajno more energije nije sve to se skrilo u implicitni red. Bu
dui da je implicitni red osnova iz koje se rodilo sve u naem svemiru,
on u najmanju ruku sadri i svaku subatomsku esticu koja je postojala
ili e postojati; svaku moguu konfiguraciju materije, energije, ivota i
svijesti, od kvazara do shakespeareovog uma, od dvostruke spirale do
sila koje upravljaju veliinama i oblicima galaksija. Pa ak ni to nije sve
to moe sadravati. Bohm priznaje da nema razloga vjerovati da je im
plicitni red svretak svih stvari. Mogue je da postoje drugi neslueni
redovi iza njega, beskrajni stupnjevi daljnjeg razvitka.

Eksperimentalna potpora Bohmovom

holografskom svemiru
Brojna izazovna otkria u fizici govore da je Bohm vjerojatno u pra
vu. ak i ako zanemarimo implicitno more energije, svemir je ispunjen
svjetlou i drugim elektromagnetskim valovima koji stalno idu uzdu
i poprijeko i sudaraju se jedni s drugima. Kao to smo vidjeli, sve e
stice su ujedno i valovi. To znai da su fiziki predmeti i sve drugo to
percipiramo u stvarnosti sastavljeni od interferencijskih uzoraka. to je
injenica koja posjeduje nepobitne holografske implikacije.
Drugi vrsti dokaz nedavno je ponudilo jedno eksperimentalno ot
krie. Sedamdesetih godina prolog stoljea postala je dostupna tehnolo
gija kojom se moglo napraviti pokus s dvije estice, a koji je opisao Bell,
te je velik broj razliitih fiziara pokuao izvesti taj zadatak. Premda su
otkria bila obeavajua, nikome nije uspjelo dobiti konane rezultate.
Tada su 1982. godine fiziari Alain Aspect, Jean Dalibard i Gerard Roger
s Instituta za optiku Sveuilita u Parizu u tome uspjeli. Prvo su zagri
javanjem atoma kalcija laserima proizveli niz fotona blizanaca. Potom
su svakom od elektrona dopustili da u suprotnim smjerovima putuju
kroz est i pol metara dugu cijev te prou kroz posebne filtre koji su ih
usmjeravali prema jednom od dvaju moguih analizatora polarizacije.
Svakom je filtru trebalo deset milijardinki sekunde da skrene s jednog
analizatora na drugi, oko trideset milijardinki sekunde manje nego to
je svjetlosti trebalo da proputuje itavih trinaest metara koji odvajaju
svaki skup fotona. Tako su Aspect i njegovi kolege mogli iskljuiti svaku

mogunost da fotoni meusobno komuniciraju bilo kojim poznatim fi

zikim procesom. [a ta emo sa NEFIZIKIM procesom?...hehe op.prev.]
Aspect i njegov tim otkrili su da je, kao to je kvantna teorija predvi
djela, svaki foton jo uvijek svoj kut polarizacije mogao uskladiti s onim
svoga blizanca. To je znailo ili da je Einsteinova zabrana komunikacije
bre od svjetlosti prekrena ili da su dva fotona povezana nelokalno. Bu
dui da se veina fiziara protivi priputanju procesa brih od svjetlosti
u fiziku, Aspectov pokus se u pravilu smatralo gotovim dokazom da je
veza izmeu dva fotona nelokalna. Nadalje, kao to je primijetio fizi
ar Paul Davis sa Sveuilita Newcastle upon Tyne u Engleskoj, budui
da sve estice neprekidno meudjeluju i odvajaju se, "nelokalni aspekti
kvantnih sustava su generalno svojstvo prirode."
Aspectova otkria ne dokazuju da je Bohmov model svemira toan, ali
ipak mu u velikoj mjeri idu u prilog. Kao to je ve spomenuto, Bohm ne
vjeruje da je ijedna teorija, ukljuujui i njegovu, ispravnu u apsolutnom
smislu. Sve su samo aproksimacije istine, konani zemljovidi koje koristi
mo kako bismo pokuali kartirati podruje koje je i beskonano i nedjelji
vo. To ne znai da Bohm misli da njegova teorija nije provjerljiva. Uvjeren
je da e se jednom u budunosti razviti tehnike koje e omoguiti provje
ru njegove zamisli (kada se Bohma zbog toga kritiziralo, on je odgovorio
da postoje brojne teorije u fizici, kao to je na primjer teorija superstringova, koje vjerojatno nee bili provjerljive jo nekoliko desetljea).

Reakcije iz k r u g o v a fiziara
Veina je fiziara skeptina prema Bohmovim zamislima. Na primjer,
fiziar Lee Smolin s Yalea Bohmovu teoriju jednostavno ne smatra osobito snanom, u fizikalnom smislu. Pa ipak, prisutno je gotovo uni
verzalno potovanje prema Bohmovoj inteligenciji. Miljenje fiziara sa
Sveuilita u Bostonu Abnera Shimonyja tipian je primjer tog gledita.
Bojim se da jednostavno ne razumijem njegovu teoriju. Ona je zasigur
no metafora i pitanje je u kojoj ju mjeri treba doslovno shvatiti. Unato
tome, on je zaista vrlo duboko promiljao o ovoj materiji, i mislim da je
napravio silno korisnu stvar zato to je ova pitanja doveo u samo sredite
fizikalnih istraivanja, umjesto da ih jednostavno pomete pod tepih. Bio
je hrabar, smion i matovit ovjek.
Usprkos izraenom skepticizmu, ima i fiziara koji su skloni Bohmo
vim zamislima, ukljuujui 'krupne ribe' kao to su Roger Penrose sa

Oxforda, tvorac moderne teorije crne rupe; Bernard d'Espagnat sa Sve

uilita u Parizu, jedan od vodeih svjetskih autoriteta za konceptualne
temelje kvantne teorije; i Brian Josephson, dobitnik Nobelove nagrade
za fiziku 1973. godine. Josephson smatra da bi Bohmov implicitni red
jednog dana mogao ak dovesti do uvoenja Boga ili Uma u znanstveni
sustav, to je zamisao koju Josephson podrava.

Pribram i Bohm z a j e d n o
Razmotrimo li ih zajedno, Pribramove i Bohmove teorije pruaju bitno
novi nain gledanja na svijet: Nai mozgovi matematiki kreiraju objektiv
nu stvarnost interpretiranjem frekvencija koje su u krajnjoj liniji projekcije
iz druge dimenzije - dubljeg reda postojanja koji se nalazi iza i vremena i
prostora. Mozak je hologram uvijen u holografski svemir.
Pribrama je ova sinteza navela na zakljuak da objektivni svijet
ne postoji, barem ne na nain na koji smo navikli vjerovati. Ono to
je "tamo vani" golemi je ocean valova i frekvencija, a stvarnost nam
izgleda vrsto samo zato to nai mozgovi mogu primati tu holografsku
maglu i pretvarati je u "drvee i kue" i druge svagdanje predmete koji
tvore na svijet. Kako mozak (koji je i sam sastavljen od frekvencija ma
terije) moe primiti neto nesupstancijalno kao to je magla frekvencija
i napraviti da se ini vrstom na dodir? Vrsta matematikih procesa
koje je Bekesy simulirao svojim vibratorima osnova je za nain na koji
mozak stvara nau sliku vanjskog svijeta, napominje Pribram. Dru
gim rijeima, glatkoa komada finog kineskog porculana i osjet pijeska
na plai pod vaim stopalima u stvari su samo sloenije verzije sindroma
fantomskih udova.
Prema Pribranu, to ne znai da tamo vani ne postoje porculanske
alice i pjeana plaa. To jednostavno znai da porculanska alica po
sjeduje dva vrlo razliita aspekta svoje stvarnosti. Kada ju se filtrira kroz
leu naeg mozga manifestira se kao alica. Meutim, kad bismo se mo
gli osloboditi naih lea, doivjeli bismo je kao interferencijski uzorak.
Koji od aspekata je stvaran, a koji predstavlja iluziju? "Po meni, oba su
stvarna", odgovara Pribram, "ali, ako vam je drae, nijedan od njih nije
stvaran."
Takvo stanje stvari nije ogranieno iskljuivo na porculanske ali
ce. I mi imamo dva vrlo razliita aspekta nae stvarnosti. Moemo sebe
promatrati kao fizika tijela koja se kreu kroz prostor. Ili na sebe moe-

mo gledati kao na maglu interferencijskih uzoraka uvijenih u kozmiki

hologram. Bohm vjeruje da bi ovaj drugi nain gledanja ak mogao biti
ispravniji, jer zamiljati sebe kao holografski um/mozak koji gleda na
holografski svemir ponovno je apstrakcija, pokuaj da se odvoje dvije
stvari koje se u konanici ne mogu odvojiti.
Nemojte brinuti ukoliko vam je to teko dokuiti. Relativno je lako
razumjeti ideju holizma u neemu to je nama izvanjsko, poput jabuke
u hologramu. Ono to predstavlja potekou jest da u ovom sluaju ne
gledamo na hologram, nego smo mi dio holograma.
Problematian je i drugi pokazatelj radikalnosti revizije koju su Bohm
i Pribram eljeli provesti u naem nainu razmiljanja. Meutim, to nije
jedina korjenita revizija. Pribramova tvrdnja da nai mozgovi izgrauju
predmete nije nita prema drugom Bohmovom zakljuku: da stvaramo
ak prostor i vrijeme. Implikacije ovog pogleda samo su jedna od tema
koje e se ispitati dok istraujemo uinak koji su Bohmove i Pribramove
zamisli imale na rad istraivaa na drugim podrujima.

DRUGI DIO

UM
I
TIJELO

Da poblie promotrimo pojedinano ljudsko

bie, odmah bismo zamijetili da je ono samo
po sebi jedinstveni hologram; samodostatno,
samostvarajue i svjesno samog sebe. Pa ipak,
da izdvojimo to bie iz njegova planetarnog
konteksta, odmah bismo uvidjeli da se
ljudski oblik ne razlikuje mnogo od mandale
odnosno simbolike pjesme, jer u njegovom
obliku i ivotu prebivaju sveobuhvatne
informacije o razliitim fizikim, drutvenim,
psiholokim i evolucijskim okvirima unutar
kojih je stvoreno.
- Dr.Ken Dychtwald
u The Holographic Paradigm
(Ken Wilber, urednik)

3
Holografski model i
psihologija
Dok su tradicionalno psihijatrija i psihoanaliza strogo individualne i
biografske, moderna istraivanja svijesti uvela su nove razine, podruja i
dimenzije, a ljudsku psihu prikazuju kao u biti razmjernu s cijelim svemirom i
cjelokupnim postojanjem.
- Stanislav Grof
Beyond the Brain (Iza mozga)

Jedno

od podruja istraivanja na koje je holografski model izvrio

utjecaj je i psihologija. To nas ne treba iznenaditi, jer kao to je Bohm
naglasio, sama svijest je savren primjer onoga to on naziva nedjeljivo
i neprekidno gibanje. Oseka i plima nae svijesti ne mogu se tono definirati, meutim moemo ih promatrati kao dublju i fundamentalniju
stvarnost iz koje se razvijaju nae misli i ideje. Te misli i ideje, pak, ne
razlikuju se mnogo od mrekanja i virova koji nastaju u rijeci. Poput
virova u rijeci, neke se mogu uvijek iznova pojavljivali i trajati vie ili
manja postojano, dok su druge prolazne i nestaju gotovo odmah nakon
to se pojave.
Holografska ideja rasvjetljava i neobjanjive povezanosti koje se po
nekad javljaju izmeu svijesti dvoje ili vie pojedinaca, jedan od najglasovitijih primjera takve povezanosti sadran je u konceptu kolektiv
nog nesvjesnog iji je autor vicarski psihijatar Carl Jung. Jung je ve na
poetku svoje karijere uvidio da snovi, crtei, matanja i halucinacije
njegovih pacijenata esto sadre simbole i ideje koji se ne mogu u pot
punosti objasniti kao proizvodi njihove osobne prolosti. Umjesto toga,
takvi simboli vie su bili nalik prikazima i temama iz velikih svjetskih
religija i mitologija, Jung je zakljuio da svi mitovi, snovi, halucinacije

i vjerske vizije potjeu iz istog izvora - kolektivnog nesvjesnog to ga

dijele svi ljudi.
Dogaaj koji je doveo junga do tog zakljuka zbio se 1906. godine
i ukljuivao je halucinaciju jednog mladog ovjeka koji je bolovao od
paranoidne shizofrenije. Jednog je dana za vrijeme svoje vizite Jung pro
naao mladia kako stoji kraj prozora i zuri u Sunce. Mladi je takoer
na neobian nain micao svojom glavom s jedne strane na drugu. Kada
ga je Jung upitao sto radi, mladi mu je objasnio da gleda Sunev penis,
te da se, kada pomakne svoju glavu s jedne strane na drugu, pomie i
Sunev penis te prouzrokuje da zapue vjetar.
U to je vrijeme Jung mladievu priu smatrao proizvodom halucina
cije. Meutim, nekoliko godina kasnije naiao je na prijevod dvije tisue
godina starog perzijskog vjerskog spisa koji ga je naveo na to da pro
mijeni miljenje. Spis se sastojao od niza rituala i zaziva namijenjenih
izazivanju vizija. U jednoj od u tekstu opisanih vizija sudionik bi, kada
bi pogledao na Sunce, vidio kako iz njega visi cijev, a kretanje cijevi s jed
ne strane na drugu prouzroilo bi vjetar. Budui da je zbog specifinih
okolnosti bilo krajnje nevjerojatno da je mladi bio u dodiru s tekstom
koji sadri taj ritual, Jung je zakljuio da njegova vizija nije jednostavno
proizvod njegova nesvjesnog uma, nego da je proistekla iz dublje razine,
iz kolektivnog nesvjesnog ljudske vrste. Jung je takve slike nazvao arhe
tipovi. Smatrao je da su arhetipovi tako drevni da je to kao da negdje u
dubinama naih podsvjesnih umova vreba sjeanje ovjeka starog dva
milijuna godina.
Iako je Jungova koncepcija kolektivnog nesvjesnog imala ogroman
utjecaj na psihologiju, i do sada su je prihvatile nebrojene tisue psiho
loga i psihijatara, nae sadanje shvaanje svijeta ne moe ju objasniti.
Meusobna povezanost svih stvari koju pretpostavlja holografski model,
meutim, nudi objanjenje. U svemiru u kojem su sve stvari beskrajno
meusobno povezane, i sve su svijesti takoer meusobno povezane.
Usprkos naem vanjskom izgledu, mi smo bezgranina bia. Ili, kako
Bohm to tumai: Duboko na razini svijesti, ovjeanstvo je jedno.
Ukoliko svatko od nas ima pristup nesvjesnom znanju itave ljudske
vrste, zato, dakle, svi nismo hodajue enciklopedije? Psiholog Robert M.
Anderson Jr. s Instituta politehnike Renssealer (Renssealer Polytechnic
Institute) u Troyu, New York, smatra da se odgovor na to pitanje nalazi
u injenici da se moemo prikljuiti samo na one informacije u impli
citnom redu koje se neposredno tiu naeg sjeanja. Anderson to nazi
va selektivnim procesom osobne rezonancije, te usporeuje s injenicom

da e vibrirajua muzika vilica rezonirati s drugom muzikom vilicom

(ili izazvali vibraciju u drugoj muzikoj vilici) iskljuivo u sluaju kada
druga vilica posjeduje slinu strukturu, oblik i veliinu. "Zbog osobne
rezonancije relativno je mali broj od gotovo beskrajnog arenila 'slika' u
implicitnoj holografskoj strukturi svijeta dostupan osobnoj svijesti poje
dinca." - istie Anderson. "Stoga prosvijetljeni pojedinci iz davnina, koji
su zavirili u tu sjedinjujuu svijest, nisu napisali teoriju relativnosti, od
nosno, fiziku nisu prouavali u kontekstu slinom onome unutar kojeg
ju je prouavao Einstein."

Snovi i holografski svemir

Jo jedan znanstvenik koji vjeruje da Bohmov implicitni red ima svo
ju primjenu u psihologiji jest psihijatar Montague Ullman, utemeljitelj
Laboratorija za snove (Dream Laboratory) unutar Medicinskog centra
Maimonides (Maimonides Medical Center) u Brooklynu, New York, i
profesor emeritus na Medicinskom fakultetu Albert Einstein, takoer u
New Yorku. I Ullmanovo zanimanje za hologralsku koncepciju proizilo
je iz ideje da su svi ljudi meusobno povezani preko holografskog reda.
Za svoje zanimanje imao je dobar razlog. Tijekom ezdesetih i sedam
desetih godina pod njegovom ravnanjem provedeni su brojni pokusi s
vanosjetilnom percepcijom i snovima, spomenuti u uvodu ove knjige.
Jo se i danas istraivanja vanosjetilne percepcije u snovima, provedena
u Maimonidesu, smatraju meu najboljim empirijskim dokazima da, ba
rem u naim snovima, moemo jedni s drugima komunicirati na naine
koji su trenutno neobjanjivi.
U tipinom bi pokusu plaeni dobrovoljac s navodnim medijskim
sposobnostima bio zamoljen da spava u jednoj sobi u laboratoriju, dok
bi se osoba u drugoj sobi koncentrirala na nasumino odabranu sliku
i pokuavala navesti dobrovoljca da. sanja prizor prikazan na toj slici.
Ponekad su rezultati bili neuvjerljivi, meutim, u ostalim su sluajevima
ispitanici imali snove na koje su oigledno bile utjecale slike. Na primjer,
kada su ciljna slika bile Tamayove ivotinje koja prikazuje dva psa koji
ree i zavijaju nad hrpom kostiju, ispitanica je sanjala da se nalazi na
primanju na kojem nije bilo dovoljno mesa, pa su se svi oprezno pogle
davali, pohlepno jedui dodijeljene im obroke.
U drugom je pokusu ciljna slika bio Shagallov Pariz s prozora - sli
ka jarkih boja na kojoj ovjek sa prozora promatra pariki obzor. Slika

je sadravala i nekoliko drugih, neobinih detalja, ukljuujui maku s

ljudskim licem, nekoliko malih likova ljudi koji lete po zraku i stoli
cu prekrivenu cvijeem. Tijekom nekoliko noi ispitanik je opetovano
sanjao o francuskim stvarima: francuskoj arhitekturi, kapi francuskog
policajca i ovjeku u francuskoj nonji to paljivo promatra vinograde
na francuskom ladanju. inilo se i da su neki od prizora u tim snovima
aluzija na titrave boje i neobine pojedinosti sa slike. Na primjer, prizor
roja pela to lete oko cvjetova, te jarko obojena proslava slina faniku
u kojoj su ljudi nosili kostime i maske.
Ullman vjeruje da su takvi nalazi dokaz fundamentalnog stanja meupovezanosti o kojemu Bohm govori, meutim smatra da moemo
pronai jo bolji primjer holografske cjelovitosti u jednom drugom as
pektu snova. Naime, to je sposobnost naih sanjajuih jastava da esto
budu daleko mudrija nego to smo to mi sami tijekom dana. Na primjer,
Ullman kae da je u svojoj praksi psihoanalitiara susretao pacijente koji
su se u budnom stanju inili potpuno neprosvijeeni - zlobni, sebi
ni, arogantni, skloni izrabljivanju i manipulaciji; osobe koje su unitile
i dehumanizirale sve svoje odnose s drugima. Meutim, bez obzira na
to koliko je osoba mogla biti duhovno slijepa ili nevoljna prepoznati
svoje nedostatke, snovi su, bez izuzetka, iskreno opisivali njihove mane i
sadravali metafore koje kao da su bile smiljene da njega ili nju njeno
pogurnu u stanje vee samosvjesnosti.
tovie, takvi snovi nisu bili samo jednokratne pojave. U svojoj lije
nikoj praksi Ullman je primijetio da kada neki od njegovih pacijenata
ne uspijeva prepoznati ili prihvatiti neku istinu o sebi, ta istina uvijek
iznova izbija na povrinu u njegovim snovima, u razliitim metaforikim krinkama i povezana s razliitim srodnim iskustvima iz njegove
prolosti, no uvijek u oitom pokuaju da mu omogui novu priliku da
se suoi s istinom.
Budui da ovjek moe ignorirati savjet svojih snova a ipak doivjeti
stotu, Ullman smatra da je to samonadziranje proces kojem svrha nije
iskljuivo dobrobit pojedinca, nego neto vie. Smatra da se priroda na
taj nain brine za preivljavanje ljudskog roda. Slae se s Bohmom i glede
vanosti cjelovitosti, te misli da su snovi pokuaj prirode da osujeti na
naizgled neogranien nagon da fragmentiramo svijet. Pojedinac se moe
odvojiti od svega to je povezano sa suradnjom, smislom, ljubavlju a ipak
preivjeti, meutim narodi nemaju taj luksuz. Ako ne nauimo kako pre
vladati sve naine na koje smo fragmentirali ljudsku rasu - nacionalno,
vjerski, ekonomski i tako dalje - nastavit emo se suoavati sa situacijom u

kojoj nehotice moemo unititi cijeli svijet. - kae Ullman, Jedini nain
na koji to moemo uiniti jest da sagledamo nain na koji kao pojedinci
fragmentiramo vlastito postojanje. Snovi odraavaju naa osobna isku
stva, no smatram da je tome razlog to to postoji vanija, fundamentalna
potreba ouvanja ljudskog roda i odranja medupovezanosti.
Koji je izvor beskonanog toka mudrosti to izvire iz naih snova?
Ullman priznaje da on to ne zna, meutim nudi pretpostavku. S obzirom
da implicitni red na neki nain predstavlja beskonaan izvor informaci
ja, moda je on izvor tog veeg fundusa znanja. Moda su snovi most iz
meu zamjetljivih i nemanifestiranih redova te predstavljaju prirodnu
preobrazbu implicitnog u eksplicitno. Ukoliko je Ullmanova pretpo
stavka tona, to okree naglavake tradicionalni psihoanalitiki pogled
na snove, budui da bi u tom sluaju umjesto da se na sadraj snova gleda kao na neto to u svijest pristie iz primitivnog supstrata osobnosti,
vrijedilo neto sasvim suprotno.

P s i h o z e i implicitni r e d
Ullman smatra da holografska ideja moe rasvijetliti i neke aspekte du
evnih bolesti. I Bohm i Pribram primijetili su da su iskustva o kojima su
mistici govorili od davnina - na primjer, osjeaj kozmikog jedinstva sa
svemirom, usklaenosti sa cjelokupnim ivotom, i tako dalje - zvue vrlo
slino opisima implicitnog poretka. Pretpostavljaju da mistici na neki
nain mogu prodrijeti iza uobiajene eksplicitne stvarnosti, i na trenu
tak spaziti njezine dublje, holografske osobine. Ullman dri da i duevni
bolesnici mogu iskusiti odreene aspekte holografske razine stvarnosti.
No, budui da nisu sposobni racionalno urediti svoja iskustva, njihovi su
uvidi samo tragine parodije uvida o kojima govore mistici.
Na primjer, shizofreniari esto govore o dubokom osjeaju jedin
stva sa svemirom, no njihov doivljaj tog osjeaja uvijek je na neki nain
magian i pun tlapnji. Opisuju osjeaj gubitka granice izmeu sebe i
drugih, a to ih vjerovanje navodi na pomisao da njihove misli vie nisu
privatne. Vjeruju da mogu itati misli drugih. I umjesto promatranja lju
di, predmeta i koncepata kao zasebnih stvari, oni ih esto promatraju
kao dijelove sve veih i veih podrazreda - tendencija koja je, ini se,
nain izraavanja holografske kvalitete stvarnosti u kojoj se pronalaze.
Ullman smatra da shizofreniari nainom na koji promatraju prostor
i vrijeme pokuavaju izraziti svoj pogled na nedjeljivu cjelinu. Studije

su pokazale da shizofreniari esto suprotnost nekog odnosa smatra

ju identinom tom odnosu. Na primjer, sukladno nainu razmiljanja
shizofreniara, rei da "dogaaj A slijedi dogaaj B" jednako je kao da
kaemo da "dogadaj B slijedi dogaaj A". Ideja o jednom dogaaju koji
slijedi drugi u bilo kojem vremenskom slijedu za njih je besmislena, jer
na sve toke u vremenu gledaju kao na jednake. Isto vrijedi i za pro
orne odnose. Ako je ovjekova glava iznad njegovih ramena, tada su i
njegova ramena iznad njegove glave. Poput slike u holografskom filmu,
stvari vie nemaju tono odreene poloaje i prostorni odnosi prestaju
imati znaenje.
Ullman vjeruje da su odreeni aspekti holografskog razmiljanja jo
izraeniji kod ljudi koji pate od manine depresije. Dok do shizofrenia
ra dopire samo daak holografskog poretka, oboljeli od manine depre
sije duboko je upleten u nj i silno se poistovjeuje s njegovim beskona
nim potencijalom. "Nije u stanju drati korak sa svim mislima i idejama
koje ga obasipaju u tako velikom broju." - kae Ullman. "Primoran je
lagati, pretvarati se i manipulirati s ljudima oko sebe kako bi se prila
godili njegovom ekspanzivnom pogledu na svijet. Naravno, rezultat su
uglavnom kaos i konfuzija, pomijeani sa sporadinim provalama krea
tivnosti i uspjeha u konsenzualnoj stvarnosti." Kada se pak vrati sa svog
nadrealnog odmora i ponovno se suoi s opasnostima i neoekivanim
dogaajima svakodnevnog ivota, oboljeli od manine depresije postaje
depresivan.
Ako je tono da se s aspektima implicitnog poretka svi mi susreemo
u snovima, zato ti susreti i na nas ne utjeu jednako kao na duevne
bolesnike? Jedan razlog je, objanjava Ullman, to to kada se probudimo
jedinstvenu i izazovnu logiku sna ostavljamo iza sebe. S obzirom na svo
je stanje, duevni bolesnik prisiljen je zadovoljiti se njome, dok istovre
meno pokuava funkcionirati u svakodnevnom ivotu. Ullman iznosi
pretpostavku da kada sanjamo, veinu nas prirodni zatitni mehanizam
titi od dolaska u dodir s vie implicitnog poretka no to ga moemo
podnijeti.

S v j e s n o s a n j a n j e i paralelni s v j e t o v i
Posljednjih godina psihologe su poeli pojaano zanimati lucidni snovi,
vrsta snova u kojima sanja zadrava punu budnu svijest i svjestan je
da sanja. Osim postojanja svijesti, svjesno sanjanje jedinstveno je i zbog

nekoliko drugih znaajki. Za razliku od uobiajenih snova u kojima je

sanja prvenstveno pasivni sudionik, u svjesnom snu sanja esto moe
na razliite naine upravljati snom - none more pretvoriti u ugodna
iskustva, promijeniti inscenaciju svojih snova i/ili prizvati odreene lju
de ili situacije. Svjesni snovi su takoer mnogo ivlji i vie proeti vitalnou od obinih snova. Pri lucidnom sanjanju mramorni se podovi
ine jezivo vrstima i stvarnima, cvijee ima nevjerojatne boje i mirise, i
sve je titravo i neobino ispunjeno energijom. Istraivai koji prouavaju
svjesne snove smatraju da bi oni mogli dovesti do novih naina osobnog
rasta, poboljati samopouzdanje, unaprijediti mentalno i fiziko zdravlje,
te olakati kreativno rjeavanje problema.
Na godinjem skupu Udruenja za prouavanje snova (Association
for the Study of Dreams) odranom 1987. godine u Washingtonu, fiziar
Fred Alan Wolf odrao je govor u kojem je ustvrdio da bi holografski
model mogao pomoi objasniti ovu neobinu pojavu. Wolf, koji i sam
povremeno svjesno sanja, istie da komad holografskog filma zapravo
proizvodi dvije slike: virtualnu sliku koja se pojavljuje u prostoru iza
filma, i stvarnu sliku koja se fokusira u prostoru ispred filma. Razlika iz
meu te dvije slike jest u tome to se ini da se zrake svjetlosti koje stva
raju virtualnu sliku razilaze od prividnog fokusa ili izvora. Kao to smo
vidjeli, to je iluzija, jer virtualna slika holograma ne protee se u prostoru
nita vie od slike u ogledalu. Meutim, stvarnu sliku holograma obliku
ju svjetlosni valovi koji se smjetaju u fokus, a to nije iluzija. Stvarna slika
protee se u prostoru. Naalost, u uobiajenim holografskim aplikacija
ma stvarnoj slici se poklanja malo pozornosti jer je slika koja se fokusira
u praznom zraku nevidljiva i moe se vidjeti samo kada kroz nju prou
estice praine ili kada netko kroz nju puhne dim.
Wolf vjeruje da su svi snovi unutarnji hologrami, te da su obini
snovi manje ivi jer su oni, u stvari, virtualne slike. Meutim, smatra da
mozak ima i sposobnost proizvodnje stvarnih slika, te da upravo to radi
kada sanjamo lucidno. Razlog neobine ivosti lei u injenici da se valo
vi ne razilaze (divergiraju), nego se stjeu prema jednoj toci (konvergi
raju). "Ako postoji 'promatra' u kojem se ti valovi sastaju, taj promatra
bit e okupan prizorom i prizor koji se smjeta u fokus e ga 'sadravati'.
Na taj nain iskustva sna izgledat e 'lucidno'., zamjeuje Wolf.
Wolf, kao i Pribram, vjeruje da nai umovi iluziju pojavne stvarnosti
stvaraju uz pomo iste vrste procesa koju je prouavao Bekesy. Sma
tra da su i ti procesi ono to sanjau omoguava stvaranje subjektivnih
stvarnosti u kojima su stvari poput mramornih podova i cvjetova opi-

pljive i stvarne koliko i njihove takozvane stvarne kopije. U stvari, Wolf

vjeruje da naa sposobnost bivanja svjesnim u snovima daje naslutiti da
moda nema mnogo razlike izmeu svijeta openito i svijeta u naim
glavama. "Kada se promatra i promatrano mogu odvojiti, i moe se rei
ovo je promatrano, a ovo promatra, to je dojam koji imamo kada smo
budni, tada ja mislim da je upitno trebaju li se [lucidni snovi] smatrati
subjektivnima.", kae Wolf.
Wolf postulira da su lucidni snovi (a moda i svi snovi) zapravo po
sjeti paralelnim svjetovima. Oni su jednostavno manji hologrami unutar
veeg i sveobuhvatnijeg kozmikog holograma. tovie, sugerira da bi
sposobnost svjesnog sanjanja bolje bilo nazivati svjesnou paralelnog
svemira. "Zovem to svjesnou paralelnog svemira stoga to vjerujem da
paralelni svemiri nastaju kao i druge slike u hologramu.", istie Wolf.
Ovu i druge sline zamisli o fundamentalnoj prirodi snova podrobnije
emo istraiti kasnije u knjizi.

Vonja b e s k o n a n o m p o d z e m n o m e l j e z n i c o m
Ideja da imamo pristup slikama iz kolektivnog nesvjesnog, pa ak i da
moemo posjetiti paralelne svjetove snova nije nita prema zakljuci
ma drugog istaknutog istraivaa na kojega je utjecao holografski mo
del. On je Stanislav Grof, voditelj psihijatrijskih istraivanja u Centru za
psihijatrijska istraivanja u Marylandu (Maryland Psychiatric Research
Center) i profesor asistent psihijatrije na Medicinskom fakultetu John
Hopkins. Poslije vie od trideset godina prouavanja neuobiajenih sta
nja svijesti, Grof je zakljuio da su istraivaki putovi dostupni naoj
psihi preko holografske meupovezanosti vie nego golemi. Praktiki su
beskrajni.
Grof se za neuobiajena stanja svijesti poeo zanimati pedesetih go
dina kada je u Institutu za psihijatrijska istraivanja (Psychiatric Resarch
Institute) u rodnom Pragu ispitivao kliniku upotrebljivost halucinogena
LSD-a. Svrha njegova istraivanja bila je odrediti moe li LSD imati neku
terapeutsku primjenu. Kada je Grof zapoeo s istraivanjem, veina je
znanstvenika na iskustva pod utjecajem LSD-a gledala iskljuivo kao na
stresnu reakciju mozga na kodljivi kemijski spoj. Meutim, kada je Grof
prouio zapise o iskustvima svojih pacijenata nije pronaao dokaze za
bilo kakvu ponavljajuu stresnu reakciju. Umjesto toga, bila je uoljiva
jasna veza koja se protezala kroz svaku od pacijentovih seansi. "inilo

se da iskustveni sadraj nije nepovezan i nasumian, nego da predstavlja

postupno otkrivanje sve dubljih razina nesvjesnog.", objanjava Grof.
To je ukazivalo na injenicu da seanse s LSD-om imaju vane poslje
dice za praksu i teoriju psihoterapije, te je Grofu i njegovim kolegama
dalo poticaj koji su trebali da nastave s istraivanjem. Rezultati su bili
zapanjujui. Brzo se pokazalo da serija seansi s LSD-om moe ubrzati
psihoterapeutski proces i skratiti vrijeme potrebno za lijeenje mnogih
poremeaja. Traumatina sjeanja koja su pojedince progonila godina
ma izala bi na vidjelo i bivala razrijeena, a ponekad je ak dolazilo i do
izljeenja tekih bolesti kao to je shizofrenija. No, jo neobinije bilo je
to da su se mnogi pacijenti brzo udaljavali od pitanja koja se tiu njiho
vih bolesti i ulazili u podruja nepoznata Zapadnoj psihologiji.
Jedno uobiajeno iskustvo bilo je ponovno proivljavanje osjeaja
kako je biti u majinoj utrobi. Grof je u poetku mislio da su ta iskustva
samo rezultat mate pojedinaca, no kako su i dalje dokazi prikupljani,
uvidio je da je poznavanje embriologije inherentno u tim opisima e
sto daleko nadilazilo obrazovanje pacijenata s tog podruja. Pacijenti su
tono opisivali neke znaajke rada srca svojih majki, prirodu akustinih
pojava u potrbunoj upljini, specifine detalje koji se tiu cirkulacije
krvi u posteljici, pa ak i detalje o razliitim staninim i biokemijskim
procesima koji su se odvijali u tijelu. Opisivali bi, osim toga, najvanije
misli i osjeaje koje je njihova majka proivljavala tijekom trudnoe, kao
i dogaaje, kao na primjer, fizike traume koje je iskusila.
Kad god je to bilo mogue, Grof je istraio njihove tvrdnje i u ne
koliko ih je prilika ispitivanjem majki i drugih ukljuenih osoba uspio
potvrditi. Psihijatri, psiholozi i biolozi koji su tijekom svoje obuke za
program (svi terapeuti koji su sudjelovali u istraivanju takoer su mo
rali proi nekoliko seansi psihoterapije s LSD-om) proivjeti sjeanja iz
vremena prije roenja bili su isto tako zateeni oitom autentinou tih
iskustava.
Najvie su zbunjivala iskustva u kojima se inilo da se svijest pacije
nata proirila izvan uobiajenih granica osobnosti i istraivala kako je to
biti drugim ivim biima ili ak predmetima. Na primjer, Grof je imao
pacijenticu koja je odjednom poslala uvjerena da je preuzela identitet
enke pretpovijesnog gmaza. Ne samo da je opisala kako je to biti zatvo
ren u takvom obliku, nego je i primijetila da su joj seksualno najuzbud
ljiviji dio anatomije mujaka iste vrste obojene ljuske na njegovoj glavi.
Iako ena prije toga nije imala nikakva znanja s tog podruja, Grofov
razgovor sa zoologom kasnije mu je potvrdio da kod odreenih vrsta

gmazova obojena podruja glave zaista igraju vanu ulogu pri seksual
nom uzbuivanju.
Pacijenti su se takoer mogli spojiti na svijest svojih roaka i pre
daka. Jedna ena iskusila je kako je biti njezina majka u dobi od tri go
dine, i tono je opisala zastraujui dogaaj koji je u to vrijeme zadesio
njezinu majku. ena je opisala i kuu u kojoj je njezina majka ivjela kao
i bijelu pregaicu koju je nosila - sve detalje majka je kasnije potvrdila
i priznala da nikada prije nije govorila o tome. Drugi pacijenti dali su
jednako tone opise dogaaja koji su se zbili precima to su ivjeli prije
vie desetljea ili ak stoljea.
Druga iskustva sadravala su pristup rasnim i kolektivnim sjeanjima.
Pojedinci slavenskog podrijetla iskusili su kako je bilo sudjelovati u osva
jakim pohodima Dingis-Kanovih mongolskih hordi, plesati u transu
s Bumanima iz pustinje Kalahari, prolaziti ritual inicijacije australskih
Aboridina, te kako je bilo umrijeti kao obredna rtva Asteka. I u ovom
sluaju opisi su esto sadravali opskurne povijesne injenice i razinu
znanja koja je uglavnom bila posve nepovezana s pacijentovim obrazova
njem, rasom i prijanjim doticajem s temom. Na primjer, jedan je neuki
pacijent dao iznimno detaljan prikaz tehnika od kojih se sastojala egipatska praksa balzamiranja i mumificiranja, ukljuujui opis oblika i razlii
tih znaenja amuleta i pogrebnih kutija, popis materijala koritenih pri
privrivanju mumijine odjee, veliinu i oblik mumijinih zavoja, te dru
ge ezoterine aspekte egipatskih pogrebnih slubi. Drugi su se pojedinci
pak 'ugodili' na kulture Dalekog istoka, te ne samo da su davali impresivne
opise o tome kako je to posjedovati japansku, kinesku ili tibetansku psihu,
nego su i prenosili razliita taoistika, odnosno budistika uenja!
U stvari, inilo se da uope ne postoje granice onoga na to su se
Grofovi pacijenti mogli spojiti u seansama s LSD-om. inilo se da su
kadri spoznati kako je biti bilo koja ivotinja, pa ak i biljka, na evolu
cijskom stablu. Mogli su iskusiti kako je to biti krvna stanica, atom, termonuklearni proces unutar Sunca, svijest cjelokupnog planeta, pa ak i
svijest itavog svemira. Nadalje, pokazali su sposobnost transcendiranja
prostora i vremena, tako da su povremeno iznosili nevjerojatno tone
informacije iz budunosti. to je jo zanimljivije, ponekad su tijekom
svojih mentalnih putovanja susretali vanzemaljske inteligencije, neutjelovljena bia (op. prev. - bia van utjelovljenja/inkarnacije), duhovne
vodie s "viih razina svijesti" i druge nadljudske entitete.
Ispitanici su, osim toga, povremeno putovali u ono za to se inilo
da su paralelni svjetovi i druge razine stvarnosti. U jednoj posebno iscr-

pljujuoj seansi mladi koji je patio od depresije naao se u neemu to

je izgledalo kao druga dimenzija. Bila je sablasno osvijetljena i, premda
nikoga nije mogao vidjeti, osjeao je da je prepuna neutjelovljenih bia.
Iznenada je tik do sebe osjetio prisutnost koja je, na njegovo iznenae
nje, zapoela s njim telepatski komunicirati. Zamolila ga je da stupi u
vezu s parom koji ivi u moravskom gradu Kromerizu i javi im da je
njihov sin Ladislav dobro zbrinut i da je dobro. Potom mu je dala ime,
adresu i telefonski broj branog para.
Ti podaci ni Grofu ni mladiu nisu govoriti nita i inili su se potpuno
nepovezani s mladievim problemima kao i samim lijeenjem. Pa ipak,
Grof ih nije uspijevao izbaciti iz glave. "Nakon neto oklijevanja i pomijeanih osjeaja, konano sam odluio napraviti ono zbog ega bi me
moji kolege sigurno bili ismijali da su saznali za to." - kae Grof. "Doao
sam do telefona, okrenuo broj u Komerizu i upitao mogu li razgovarati
s Ladislavom. Na moje zaprepatenje, ena na drugoj strani linije poela
je ridati. Kada se malo smirila, isprekidanim mi je glasom rekla: 'Na sin
nije vie s nama; preminuo je, izgubili smo ga prije tri tjedna' ."
ezdesetih godina Grofu je ponuen posao u Centru za psihijatrijska
istraivanja u Marylandu (Maryland Psychiatric Research Center) te se
preselio u Sjedinjene Drave. I ovaj je Centar provodio kontrolirane stu
dije psihoterapeutske primjene LSD-a, tako da je Grof bio u mogunosti
nastaviti svoja istraivanja. Osim ispitivanja uinaka opetovanih seansi
s LSD-om na pojedincima s razliitim mentalnim poremeajima, Cen
tar je takoer prouavao uinke na normalne dobrovoljce - lijenike,
medicinske sestre, slikare, glazbenike, filozofe, znanstvenike, sveenike i
teologe. Grof je ponovno otkrio kako se neprestano ponavlja isti feno
men. Kao da je LSD ljudskoj svijesti omoguio pristup nekoj vrsti besko
nanog sustava podzemne eljeznice, labirintu tunela i prolaza koji su se
nalazili u podzemnim predjelima svijesti, labirintu koji je doslovce sve u
svemiru povezivao sa svim ostalim.
Nakon to je osobno proveo vie od tri tisue seansi s LSD-om (sva
ka je trajala minimalno pet sati), i prouio zapise o vie od dvije tisue
seansi koje su proveli njegovi kolege, Grof je postao vrsto uvjeren da je
na tragu neeg izuzetnog. "Nakon mnogo godina muke i zbrke s kon
cepcijama, zakljuio sam da podaci ukazuju na hitnu potrebu za drasti
nom revizijom postojeih paradigmi psihologije, psihijatrije, medicine i,
najvjerojatnije, znanosti openito." - istie Grof. "Mislim da sada nema
nikakve dvojbe da je nae dananje razumijevanje svemira, prirode stvar
nosti, a posebice ljudskih bia povrno, netono i nepotpuno."

Kako bi opisao takve fenomene iskustava u kojima svijest nadilazi

uobiajene granice osobnosti, Grof je skovao izraz transpersonalno, a pot
kraj ezdesetih udruio se s nekoliko drugih, slino misleih strunjaka,
ukljuujui psihologa i pedagoga Abrahama Maslowa, kako bi utemeljio
novu granu psihologije nazvanu transpersonalna psihologija.
Ukoliko na dosadanji pogled na stvarnost ne moe objasniti transpersonalne dogaaje, koje bi ga novo shvaanje moglo zamijeniti? Grof
vjeruje da je to holografski model. Kako istie, sve kljucne karakteristi
ke transpersonalnih iskustava - osjeaj da su sve granice samo privid,
manjak razlikovanja izmeu dijela i cjeline, te meusobna povezanost
svih stvari - kvalitete su koje bi ovjek oekivao pronai u holografskom
svemiru. Osim toga, smatra da uvijena priroda prostora i vremena u holografskoj domeni objanjava nevezanost transpersonalnih iskustava za
uobiajena prostorna i vremenska ogranienja.
Grof smatra da i gotovo beskonaan kapacitet za pohranu i dohvat
podataka takoer objanjava injenicu da vizije, fantazije i drugi psi
holoki getalti (op. prev. - od njemaki gestalt to znai 'cjelina' ili
'oblik'; u getalt psihologiji) sadre ogroman broj podataka o osobnosti
pojedinca. Jedna jedina slika doivljena tijekom LSD seanse moe sadr
avati podatke o openitom ivotnom stavu pojedinca, traumama koje
je iskusio tijekom djetinjstva, podatke o tome koliko samopouzdanja
posjeduje, to osjea prema svojim roditeljima, a to prema svom braku.
Sve to moe biti sadrano u openitoj metafori jednog prizora. Takva su
iskustva holografska po jo jednom svojstvu, a to je da mali dio prizora
moe sadravati itav zbir informacija. Stoga primjena slobodne aso
cijacije i drugih analitikih tehnika na detaljima prizora moe prizvati
daljnju poplavu podataka o danom pojedincu.
Holografska ideja moe posluiti kao model za kompozitnu narav arhetipskih slika. Kao to Grof primjeuje, holografija omoguava upotre
bu niza ekspozicija (op. prev. osvjetljenja), kao na primjer, slike svakog
lana velike obitelji, na istom komadu filma. Kada se to napravi, razvijeni
komadi filma sadravat e sliku pojedinca koja ne predstavlja nijednog
od lanova obitelji, nego sve njih istovremeno. "Te istinski kompozitne
slike predstavljaju izvrstan model za odreenu vrstu transpersonalnog
iskustva, kao to su arhetipske slike Kozmikog ovjeka, ene, Majke.
Oca, Ljubavnika, Prevaranta, Budale ili Muenika." - objanjava Grof.
Ako se svako osvjetljavanje napravi pod donekle drukijim kutom,
umjesto da proizvede kompozitnu sliku, film stvara niz holografskih sli
ka koje se naizgled transformiraju jedna u drugu. Grof vjeruje da to

ilustrira jo jedan aspekt vizionarskog iskustva - tendenciju nebrojenih

slika da se razvijaju u brzom slijedu, tako da se svaka pojavljuje i odmah
potom rastvara u sljedeu, kao da se radi o magiji. Smatra da uspjeh
holografije u modeliranju toliko mnogo razliitih aspekata arhetipskih
iskustava ukazuje na to da postoji duboka veza izmeu holografskih
procesa i naina nastanka arhetipova.
Doista, Grof smatra da dokazi o uvijenom, holografskom redu izlaze
na povrinu gotovo svaki puta kada netko iskusi neuobiajeno stanje
svijesti:
Bohmov koncept uvijenih i odvijenih redova, i zamisao da neke
vane aspekte stvarnosti ne moemo iskusiti i prouavati u uobi
ajenim okolnostima od neposredne su vanosti za razumijeva
nje neuobiajenih stanja svijesti. Pojedinci koji su iskusili razlii
ta neuobiajena stanja svijesti, ukljuujui i dobro obrazovane i
napredne znanstvenike iz razliitih znanstvenih disciplina, esto
govore da su bili uli u skrivena podruja stvarnosti koja su se
inila autentinima i u jednom smislu implicitna, i nadreena,
svakodnevnoj stvarnosti.

H o l o t r o p s k a terapija
Vjerojatno najznaajnije Grofovo otkrie jest pronalazak da se neka
iskustva o kojima su izvijestili pojedinci koji su konzumirali LSD mogu
iskusiti i bez uzimanja bilo kakvih droga. Grof i njegova supruga Chri
stina u tu su svrhu razvili jednostavnu tehniku za izazivanje tih holotropskih, odnosno neuobiajenih stanja svijesti koja ne ukljuuju upotrebu
narkotika. Oni hololropsko stanje svijesti definiraju kao stanje u kojem
se moe ui u holografski labirint koji povezuje sve aspekte postojanja
- bioloku, psiholoku, rasnu i duhovnu povijest pojedinca, prolost, sa
danjost i budunost svijeta, druge razine stvarnosti, i sva druga iskustva
o kojima je ve bilo govora u kontekstu LSD iskustava.
Grofovi svoju tehniku nazivaju holotropska terapija. Za izazivanje
promijenjenih stanja svijesti koriste samo brzo, kontrolirano disanje,
asocijativnu glazbu, te masau i fizike vjebe. Do danas je vie tisua
ljudi sudjelovalo u njihovim radionicama i izvijestilo o iskustvima koja
su jednako spektakularna i emocionalno duboka kao i ona koja su opi
sivali ispitanici iz Grofovog prijanjeg rada s LSD-om. Grof svoj sadanji

rad, ukljuujui detaljna objanjenja metoda, opisuje u svojoj knjizi The

adventure of self-discovery (Samootkrivanje).

Vrtlozi misli i v i e s t r u k e linosti

Mnogi su znanstvenici za objanjenje razliitih aspekata samog proce
sa miljenja koristili holografski model. Na primjer, njujorki psihijatar
Edgar A. Levenson smatra da hologram prua koristan model za razu
mijevanje iznenadnih i preobraavajuih promjena koje pojedinci esto
doivljavaju tijekom psihoterapije. Svoj zakljuak temelji na injenici da
se takve promjene zbivaju bez obzira na to koju tehniku ili psihoanali
tiki pristup terapeut primjenjuje. Stoga smatra da su razliiti psihoterapeutski pristupi isto formalno pitanje, te da je uzrok promjene neto
posve drugo.
Levenson vjeruje da je to 'neto' rezonancija. Napominje da terapeut
uvijek zna kada terapija dobro napreduje. U tom sluaju postoji snaan
osjeaj da dijelovi neshvatljivog obrasca samo to se nisu spojili. Terape
ut pacijentu ne govori nita novo, nego mu se ini da rezonira s neim
to pacijent podsvjesno ve zna: "To je kao da se tijekom terapije razvija
golema, trodimenzionalna, prostorno kodirana slika pacijentovog isku
stva i proima svaki aspekt njegova ivota, njegovu prolost i njegovo
sudjelovanje u terapiji. U jednom trenutku doe do neke vrste 'preoptereenja' i sve poinje dolaziti na svoje mjesto."
Levenson smatra da su ti trodimenzionalni prikazi iskustava ustvari
hologrami zakopani duboko u pacijentovoj psihi, te da rezonancija osje
aja izmeu terapeuta i pacijenta izaziva da iziu na vidjelo preko pro
cesa slinog onome u kojem laser odreene frekvencije prouzrokuje da
se iz holograma s viestrukim slikama pojavi slika napravljena laserom
iste frekvencije. "Holografski model sugerira radikalno novu paradigmu
koja bi nam mogla pruiti nov nain razumijevanja i povezivanja klini
kih pojava za koje se oduvijek znalo da su vane, meutim koje su bile
preputene 'umjetnosti' psihoterapije." - govori Levenson. "Nudi nam
izvedivu teoretsku ablonu za promjenu i dobru nadu za razjanjavanje
psihoterapeutske tehnike."
Psihijatar David Shainberg, prodekan Postdiplomskog studija psi
hoanalize na Institutu za psihijatriju William Alanson White (William
Alanson White Institute of Psychiatry) u New Yorku, smatra da se Bohmovu tvrdnju da su misli nalik vrtlogu u rijeci treba shvatiti doslovno,

te objanjava zato nai stavovi i vjerovanja ponekad postaju fiksirani i

otporni na promjene. Istraivanja su pokazala da su vrtlozi esto izu
zetno postojani. Velika crvena toka na Jupiteru, divovski vrtlog plina
irok vie od 40.000 kilometara, ostala je nedirnuta od vremena kada je
otkrivena, prije 300 godina. Shainberg smatra da identina sklonost pre
ma postojanosti dovodi do toga da odreeni vrtlozi misli (nai nazori i
miljenja) ponekad postaju zacementirani u naoj svijesti.
Vjeruje da je postojanost nekih vrtloga esto tetna za na rast kao
ljudskih bia. Posebno snaan vrtlog moe vladati naim ponaanjem i
ograniavati nau sposobnost usvajanja novih ideja i podataka. Moe
dovesti do toga da se ponemo ponavljati, stvoriti zapreke u stvarala
kom toku nae svijesti, spreavati nas da sagledamo vlastitu cjelovitost,
te nas navoditi na osjeaj da smo odvojeni od drugih. Shainberg smatra
da vrtlozi mogu objasniti ak i pojave kao to je utrka u nuklearnom
naoruanju: "Pogledajte na utrku u nuklearnom naoruanju kao na vr
tlog to proizlazi iz pohlepe ljudi koji su izolirani u svojim odvojenim
jastvima, te ne osjeaju povezanost s drugim ljudskim biima. Oni takoer osjeaju neobinu prazninu i postaju pohlepni na sve to mogu
dograbiti kako bi ispunili tu prazninu. Stoga nuklearna industrija cvjeta
budui da joj takvi ljudi osiguravaju velike koliine novca. Pohlepa je
toliko velika da se ti ljudi uope ne brinu za mogue posljedice svojeg
djelovanja."
Shainberg, kao i Bohm, dri da se naa svijest neprestano odvija iz
implicitnog reda. Smatra i da doputanjem istim vrtlozima da opetova
no poprimaju oblik podiemo zid izmeu samih sebe i beskraja pozitiv
nih i zanimljivih interakcija koje bismo mogli ostvariti s tim beskonanim
izvorom cjelokupnog postojanja. Da bi uhvatili traak onoga to propu
tamo, predlae nam da promotrimo dijete. Djeca jo nisu imala vreme
na za stvaranje takvih vrtloga, a to se odraava u njihovom otvorenom i
fleksibilnom nainu interakcije sa svijetom. Prema Shainbergu, iskriava
ivahnost djeteta izraava samu bit odvijajue-uvijajue prirode svijesti
kada je nita ne ograniava.
elite li postati svjesni vlastitih zamrznutih vrtloga misli, Shainberg
preporua da dobro obratite pozornost na to kako se ponaate u razgo
voru. Kada ljudi okotalih uvjerenja razgovaraju s drugima, pokuavaju
se opravdati podupirui i branei svoja miljenja. Njihove prosudbe ri
jetko se mijenjaju zbog nekog novog podatka na koji su naili, te poka
zuju vrlo malo interesa da dopuste da doe do bilo kakve istinske raz
govorne interakcije. Osoba koja je otvorena za neprekidnu struju svijesti

spremnija je uvidjeti zamrznuto stanje odnosa koje su nametnuli takvi

vrtlozi misli. Takve osobe predane su istraivanju razgovorne komuni
kacije, a ne beskrajnom ponavljanju statike litanije uvjerenja. "Ljudski
odgovor i artikulacija tog odgovora, povratna reakcija i razjanjavanje
odnosa izmeu razliitih odgovora nain su sudjelovanja ljudskih bia u
toku implicitnog poretka." - pojanjava Shainberg.
Jo jedna psiholoka pojava koja sadri nekoliko znaajki implicitnog
jest disocijativni poremeaj identiteta (op. prev. - prema staroj termino
logiji, poremeaj viestruke linosti ili multipla linost) ili DPI. DPI je bi
zaran sindrom kod kojeg dva ili vie razliitih identiteta nastavaju jedno
tijelo. rtve poremeaja, odnosno "viestruke linosti" obino nisu svje
sne svog stanja. Ne shvaaju da se kontrola nad njihovim tijelom pre
bacuje amo-tamo, izmeu njihovih razliitih identiteta, i umjesto toga
misle da pate od neke vrste gubitka pamenja, smetenosti ili ak uroka
za zakazivanje sjeanja. Veina sluajeva viestrukih linosti u prosjeku
ima izmeu osam i trinaest identiteta, premda takozvane super-viestruke linosti mogu imati i vie od sto podidentiteta.
Jedan od najdojmiljivijih statistikih podataka koji se odnosi na vi
estruke linosti govori da njih 97% ima povijest tekih trauma u dje
tinjstvu, esto u obliku monstruoznih psiholokih, fizikih i seksualnih
zlostavljanja. To je brojne znanstvenike navelo na zakljuak da je feno
men viestruke linosti nain ljudske psihe da se nosi s izuzetnom boli
koja potire duu. Razdvajanjem na dvije ili vie linosti psiha moe
fragmentirati bol na manje dijelove tako da, na neki nain, vie linosti
podnosi ono to bi za jednu linost bilo previe.
U tom svjetlu, postajanje viestrukom linou moe bili fundamen
talni primjer onoga na to Bohm misli pod fragmentacijom. Zanimljivo
je primijetiti da psiha kada se fragmentira ne postane zbirka nepravilnih
krhotina, nego zbirka manjih cjelina, potpunih i samostalnih, s vlasti
tim osobinama, motivima i eljama, iako te cjeline nisu identine kopije
izvorne linosti, povezane su s njezinom dinamikom i sama ta injenica
daje naslutiti da se tu radi o nekoj vrsti holografskog procesa.
Bohmova tvrdnja da se fragmentacija u konanici uvijek ispostavlja
destruktivnom pokazuje se tonom kod ovog sindroma. Premda stva
ranje viestruke linosti osobi omoguava preivljavanje inae neizdr
ivog djetinjstva, ono svome domainu donosi neugodne nuspojave. To
moe biti depresija, tjeskoba i napadaji panike, fobije, problemi sa srcem
i disanjem, sklonost prema samoranjavanju, i mnogi drugi mentalni i
fiziki poremeaji. Zapanjujue je da se kod veine ljudi oboljelih od

disocijativnog poremeaja identiteta poremeaj, gotovo kao po satu, di

jagnosticira u dobi izmeu dvadeset i osam te trideset i pet godina, to
je sluajnost koja daje naslutiti da se u toj dobi moda ukljuuje neki
unutarnji alarm koji ih upozorava kako je od presudne vanosti da ih se
dijagnosticira kako bi dobili potrebnu pomo. ini se da injenica da vi
estruke linosti koje su ule u etrdesete prije no to su dijagnosticirane
esto govore da su imale osjeaj da bi, da nisu ubrzo potraili pomo,
svaka mogunost oporavka bila izgubljena, potvruje tu zamisao. Una
to privremenim koristima koje je psiha stekla fragmentiranjem same
sebe, jasno je da mentalno i fiziko blagostanje i dalje ovisi o cjelini.
Jo jedna neobina znaajka disocijativnog poremeaja identiteta
jest to da svaki identitet viestruke linosti posjeduje razliiti modani
valni obrazac. To iznenauje stoga to - kako istie Frank Putnam, psihi
jatar sa Dravnog instituta za zdravlje (National Institute of Health) koji
je prouavao ovaj fenomen - modani valni obrazac osobe obino se ne
mijenja ak ni kada je ovjek u stanju ekstremnog afekta. Modani va
lovi nisu jedina karakteristika koja se mijenja od identiteta do identiteta.
Kada se viestruka linost prebaci iz jednog identiteta u drugi, promije
ne se i krvotoni obrasci, miini tonus, puls srca, stav, pa ak i alergije.
Budui da modani valni uzorci nisu ogranieni na jedan neuron
ili skupinu neurona nego su svojstvo itavog mozga, i to sugerira da se
tu radi o nekoj vrsti holografskog procesa. Ba kao to holografski film
s viestrukim slikama moe pohranjivati i projicirati desetke cjelovitih
prizora, tako moda i modani hologram moe pohranjivati i prizivati
mnotvo cjelovitih linosti. Drugim rijeima, moda je ono to naziva
mo ja takoer hologram, a kada se mozak viestruke linosti prebacu
je s jednog holografskog 'ja' na drugo, te promjene koje su nalik slijedu
slajdova u dijaprojektoru odraavaju se u globalnim promjenama koje se
odvijaju u modano-valnoj aktivnosti kao i u tijelu openito (vidi sliku
10). Fizioloke promjene koje se pojavljuju kada se viestruka linost
prebacuje s jednog identiteta na drugi imaju snane implikacije i na od
nos uma i zdravlja, a o tome e biti vie rijei u sljedeem poglavlju.

Pukotine u tkivu stvarnosti

Jo jedna velika jungova zasluga jest definiranje koncepcije sinkroniciteta. Kao to je spomenuto u uvodu, sinkroniciteti su podudarnosti koje
su toliko neuobiajene i toliko smislene da se teko mogu pripisati pu-

koj sluajnosti. Svatko od nas iskusio je sinkronicitet barem jednom u

ivotu; na primjer, kada nauimo neku neobinu novu rije, i potom ju
ujemo u vijestima nekoliko sati kasnije, ili kada razmiljamo o nekoj
opskurnoj temi i potom primijetimo da i drugi razmiljaju o njoj.
Osobno sam prije nekoliko godina doivio niz sinkroniciteta pove
zanih s rodeo zabavljaem Buffalom Billom. Ponekad, tijekom kratke ju
tarnje tjelovjebe prije no to ponem pisati, ukljuim televizor. Jednog
jutra u sijenju 1983. godine radio sam sklekove dok je na televiziji bio
kviz, i odjednom sam se naao kako izvikujem ime "Buffalo Bill!". Is
prva sam bio zbunjen svojim ispadom, meutim tada sam shvatio da
je domain kviza bio postavio pitanje: "Pod kojim je jo imenom bio
poznat William Roderick Cody?" Iako nisam svjesno obraao pozornost
na emisiju, iz nekog razloga moj se nesvjesni um usredotoio na to pi
tanje i na nj odgovorio. Tom prilikom nisam mnogo razmiljao o zgodi,
i nastavio sam sa svojim dnevnim aktivnostima. Nekoliko sati kasnije
nazvao me prijatelj i pitao mogu li razrijeiti prijateljsku prepirku oko
jedne kazaline trivijalnosti. Rekao sam mu da u pokuati, nakon ega
me prijatelj upitao: "Je li islina da su zadnje rijei Johna Barrymorea bile
- 'niste li vi vanbrani sin Buffallo Billa?'." Pomislio sam da je drugi
susret s Buffalo Billom neobian, meutim i dalje sam to pripisivao slu
ajnosti sve dok nisam otvorio asopis Smithsonian koji mi je kasnije tog
dana stigao potom. Jedan od glavnih lanaka nosio je naslov "Posljednji
veliki skaut ponovno s nama?". lanak je govorio o .... pogodili ste Buffalo Billu. (Uzgred, nisam mogao odgovoriti na prijateljevo trivijalno
pitanje i jo uvijek nemam pojma jesu li to doista bile Barrymorove po
sljednje rijei ili nisu.)
Bez obzira koliko to iskustvo bilo nevjerojatno, inilo se da je jedina
smislena stvar s njim u vezi bila mala vjerojatnost da se tako neto do
godi. Postoji, meutim, jo jedna vrsta sinkroniciteta koja je znaajna ne
samo zbog njegove nevjerojatnosti, nego i zbog oigledne povezanosti
s dogaajima koji se zbivaju duboko u ljudskoj psihi. Klasian primjer
za to Jungova je pria o kornjau. Jung je lijeio enu kojoj je njezin
tvrdokorno racionalan pristup onemoguavao da se okoristi terapijom.
Nakon mnogo frustrirajuih seansi, ena je Jungu ispriala svoj san s
kukcem kornjaem. Jung je znao da u egipatskoj mitologiji kornja pred
stavlja ponovno roenje, te se zapitao ne najavljuje li to enin nesvjesni
um da e uskoro proi kroz neku vrstu psiholokog ponovnog roenja.
Upravo kad joj je to namjeravao rei, neto se zaletjelo u prozor. Jung
je podigao pogled i s druge strane prozorskog stakla ugledao zlatno-

SLIKA 10: Modani valni obrasci etiriju pod-linosti u pojedincu koji pati od
djsocijativnog poremeaja identiteta. Je li mogue da mozak za pohranjivanje
ogromne koliine podataka potrebne da desetke, pa ak i stotine linosti, udomi
u jednom jedinom tijelu koristi holografska naela? (Autor precrtao iz originalnog
crtea u lanku Bennetta G. Brauna, objavljenog u asopisu American Journal of
Clinical Hypnosis)

zelenog kornjaa (bio je to jedan jedini put da se kornja pojavio na

Jungovom prozoru). Otvorio je prozor i pustio kornjaa da uleti u sobu
dok je izlagao svoje tumaenje sna. ena je bila toliko zaprepatena da je
ublaila svoju pretjeranu racionalnost i od tog se trenutka njezin odgo
vor na terapiju poboljao.
Jung je tijekom svojeg psihoterapeutskog rada naiao na mnogo ta
kvih smislenih podudarnosti, i primijetio je da ih gotovo uvijek prate
razdoblja intenzivnih osjeaja i preobrazbe: fundamentalne promjene u
uvjerenjima, iznenadni i novi uvidi, smrti, roenja, pa ak i promjene
zanimanja. Primijetio je takoer tendenciju da podudarnosti doseu vr
hunac netom prije no to u pacijentovoj svijesti iskrsne nova spoznaja
ili uvid. Kada su njegove ideje postale iroko poznate, i drugi terapeuti
poeli su izvjetavati o vlastitim iskustvima sa sinkronicitetom.
Na primjer, psihijatar iz Zuricha, Carl Alfred Meier, dugogodinji
Jungov suradnik, govori o sinkronicitetu koji se protezao kroz mnogo
godina. Amerikanka koja je patila od teke depresije doputovala je ak

iz Wuchanga u Kini kako bi je Meier mogao lijeiti. Bila je kirurg, i dva

deset je godina vodila misionarsku bolnicu u Wuchangu. Angairala se
i u kulturi, te je postala strunjak za kinesku filozofiju. Tijekom terapije
ispriala je Meieru o snu u kojem je vidjela bolnicu s unitenim jednim
od krila. Budui da je njezin identitet bio toliko isprepleten s bolnicom,
Meier je osjeao da joj njezin san poruuje da gubi ameriki identitet,
i da je to uzrok njezine depresije. Prije no to je otila, zamolio ju je da
izradi detaljan crte sruene bolnice.
Nekoliko godina kasnije Japanci su napali Kinu i bombardirali bolni
cu u Wuchangu. ena je Meieru poslala primjerak asopisa Life u kojem
se preko dvije stranice prostirala fotografija djelomino unitene bolnice
identina crteu koji je bila nacrtala prije devet godina. Simbolina i
izrazito osobna poruka iz njezinog sna nekako je izala izvan granica
njezine psihe i pretoila se u fiziku stvarnost.
S obzirom na snanu dojmljivost takvih sinkroniciteta, Jung je bio
uvjeren da to nisu sluajne pojave nego da su u biti povezani s psiho
lokim procesima pojedinaca koji ih doivljavaju. Budui da nije mogao
zamisliti na koji bi nain pojava iz dubine ljudske psihe mogla prouzro
kovati dogaaj ili niz dogaaja u fizikom svijetu - barem ne u klasinom
smislu - pretpostavio je da tu mora postojati neko novo naelo, naelo
neuzrone povezanosti, dotad nepoznato znanosti.
Kada je Jung prvi puta istupio s tom idejom, veina fiziara nije je
uzela zaozbiljno (iako je jedan istaknuti fiziar tog vremena, Wolfgang
Pauli, smatrao da je dovoljno vana da on bude koautor Jungove knjige
na tu ternu pod naslovom The Interpretation and Nature of the Psyche
[Interpretacija i priroda psihe]). Meutim, sada kada je dokazano posto
janje nelokalnih veza, neki su fiziari ponovno uzeli u razmatranje Jungovu zamisao.* Fiziar Paul Davies navodi: "Ti nelokalni kvantni uinci
zaista su oblik sinkroniciteta u smislu da uspostavljaju vezu - tonije
suodnos - izmeu dogaaja za koje je bilo kakav oblik uzrone poveza
nosti zabranjen" .
Jo jedan fiziar koji je sinkronicitet shvaao ozbiljno bio je David
Peat. Peat vjeruje da jungovska vrsta sinkroniciteta ne samo da je
stvarna, nego nudi i dokaze za postojanje implicitnog reda. Kao to smo
vidjeli, prema Bohmu je prividna odvojenost svijesti i materije iluzija,
konstrukcija koja se pojavljuje tek nakon to se oboje - i svijest i materija
* Kao to je spomenuto, nelokalni uinci ne nastaju uslijed uzrono-posljedine veze, te su
sloga neuzroni.

- odviju u eksplicitni svijet predmeta i sekvencijalnog vremena. Ukoli

ko ne postoji podjela izmeu uma i tvari u implicitnom - tlu iz kojeg
niu sve stvari - tada nije neobino oekivati da stvarnost jo moe biti
proarana tragovima ove duboke povezivosti. Peat vjeruje da su sinkroniciteti stoga greke u strukturi stvarnosti, trenutane raspukline koje
nam omoguuju da nakratko ugledamo beskrajan i unitaran poredak
koji tvori temelj itave prirode.
Drugim rijeima, Peat smatra da sinkroniciteti iznose na vidjelo od
sutnost podjele izmeu fizikog svijeta i nae unutarnje psiholoke stvar
nosti. Stoga relativno oskudan broj sinkronih iskustava u naim ivotima
ukazuje ne samo na mjeru do koje smo se odvojili od generalnog polja
svijesti, nego i na stupanj do kojeg smo se hermetiki zatvorili prema
beskonanom i blistavom potencijalu dubljih poredaka uma i stvarnosti.
Prema Peatu, kada doivimo sinkronichet, ono to u stvari doivljava
mo jest "ljudski um koji na trenutak djeluje u svom istinskom poretku
i protee se na cjelokupno drutvo i prirodu, kreui se kroz sve vee i
vee istananosti, doseui onkraj izvora uma i materije, sve do samog
stvaralatva."
To je zapanjujua ideja. Praktiki sve nae zdravorazumske predra
sude o svijetu zasnovane su na postavci da su subjektivna i objektivna
stvarnost odvojene u punom smislu te rijei. Zbog toga nam se sinkronicitet ini toliko zakuast i neobjanjiv. Meutim, ukoliko u konanici
ne postoji podjela izmeu fizikog svijeta i psiholokih procesa u nama,
tada moramo biti spremni promijeniti i vie od naeg zdravorazumskog
shvaanja svijesti, jer implikacije su zapanjujue.
Jedna od implikacija je da objektivna stvarnost nalikuje snu vie nego
to smo mislili. Na primjer, zamislite da sanjate kako sjedite za stolom
na veeri sa svojim efom i njegovom enom. Kao to iz iskustva znate,
svi razliiti rekviziti u snu - stol, stolice, tanjuri, posudice za sol i papar
- izgledaju kao zasebni predmeti. Zamislite takoer da u snu doivite
sinkronicitet; moda vam je poslueno jelo koje posebno ne volite, a
kada pitate konobara to je to, on vam odgovori da je ime tog jela Va
ef. Shvaajui da to to ne volite to jelo izdaje vae prave osjeaje prema
vaem efu, postane vam neugodno i pitate se kako se jedan aspekt naeg
"unutranjeg" ja uspio pretoiti u "vanjsku" stvarnost sna. Slino tome,
uviate da je prividna odvojenost razliitih predmeta u snu takoer
samo iluzija, jer sve je proizveo dublji, fundamentalni red - neprekinuta
cjelina vaeg vlastitog nesvjesnog uma.

Ako ne postoji podjela izmeu mentalnih i fizikih svjetova, ta ista

svojstva vrijede i za objektivnu stvarnost. Prema Peatu, to ne znai da je
materijalni svemir iluzija, jer i implicitno i eksplicitno igraju svoju ulogu
u kreiranju stvarnosti. To ne znai ni da je individualnost izgubljena
- nije izgubljena nita vie od slike rue kada se jednom snimi na komad
holografskog filma. To jednostavno znai da smo ponovno poput vrtlo
ga u rijeci, jedinstveni, ali neodvojivi od toka prirode. Ili, kako je Peal
to sroio: "Jastvo ivi i dalje, ali kao jedan vid suptilnijeg kretanja koje
ukljuuje poredak cjeline svijesti."
I tako smo napravili puni krug, od otkria da svijest sadri cjeloku
pnu objektivnu stvarnost - cijelu povijest biolokog ivota na planetu,
sve svjetske religije i mitologije, te dinamiku kako krvnih stanica tako i
zvijezda - do otkria da materijalni svemir u svojoj osnovi sadri najskrovitije procese svijesti. Takva je priroda duboke povezanosti izmeu
svih stvari i holografskog svemira. U sljedeem poglavlju istrait emo
kako ta povezanost, kao i drugi aspekti holografske ideje, utjeu na na
sadanji pogled na zdravlje.

4
Ja pjevam
holografsko tijelo
Jedva e znati to jesam ili to znaim
Ali ipak u ti doi u sto dobrih asa
I bistriti i jaati tvoju krv...
- Walt Whitman, Pjesma o meni

ezdesetjednogodinjaku kojeg emo zvati Frank dijagnosticiran je u

velikoj veini sluajeva smrtonosan oblik raka na grlu, te mu je ree
no da ima manje od pet posto izgleda za preivljavanje. Njegova teina
pala je sa ezdeset na etrdeset i pet kilograma. Bio je krajnje slab, jed
va je uspijevao progutati vlastitu slinu, i imao je potekoa s disanjem.
tovie, njegovi lijenici raspravljali su treba li ga uope podvri radijacijskoj terapiji, jer bilo je posve izvjesno da bi radijacija samo pogorala
njegovo ionako teko stanje bez da mu bitno povea izglede za preivlja
vanje. Ipak su odluili krenuti s terapijom.

Tada je, na Frankovu veliku sreu, za sudjelovanje u procesu njegova

lijeenja zamoljen dr. O. Carl Simonton, radioonkolog i direktor Savjetodavno-istraivakog centra za rak (Cancer Counseling and Research
Center) u Dallasu, Texas. Simonton je sugerirao da bi sam Frank mogao
utjecati na tijek svoje bolesti i pouio ga brojnim tehnikama oputanja i
imaginacije (op. p. - eng. imagery techniques, u upotrebi je i izraz tehnike
vizualizacije) koje je razvio sa svojim kolegama. Otada je Frank tri puta
dnevno radijaciju koju je primao vizualizirao kao milijune male tanadi
energije koja bombardira njegove stanice. Osim toga, vizualizirao je da
su njegove stanice raka slabije i zbunjenije od njegovih obinih stanica, i
stoga nesposobne popraviti tetu koju su pretrpjele. Potom je vizualizi-

rao bijele krvne stanice svoga tijela, vojnike imunolokog sustava, kako
ulaze i gomilaju se nad mrtvim i umiruim stanicama raka, odnosei ih
do njegovih jetra i bubrega kako bi ih se izbacilo iz tijela.
Rezultati su bili dramatini i daleko su nadmaili ono to se uobi
ajeno dogaa u takvim sluajevima, kada se pacijenti lijee iskljuivo
radijacijom. Radijacijski tretmani bili su djelotvorni kao da je neka a
rolija u pitanju. Frank nije imao gotovo nikakvih nuspojava - oteenja
koe i sluznica - koje u pravilu prate radijacijsko lijeenje. Vratio je svoju
izgubljenu teinu i snagu, i u svega dva mjeseca nestali su svi znakovi
raka. Simonton smatra da je za Frankov izvanredan oporavak uvelike
zasluan njegov dnevni reim vizualizacijskih vjebi.
U istraivanju koje je uslijedilo Simonton i njegovi kolege pouili su
tehnikama imaginacije sto pedeset i devet pacijenata oboljelih od raka
za koje se dralo da su medicinski neizljeivi. Oekivana duljina ivota
takvog bolesnika dvanaest je mjeseci. etiri godine kasnije, ezdeset i tri
pacijenta i dalje su bila iva, pri emu kod njih etrnaest nisu bili uoljivi
nikakvi znakovi bolesti. Kod dvanaestoro pacijenata rak je bio u povlae
nju, a kod sedamnaestero stabilan. Prosjeno vrijeme preivljavanja cijele
skupine bilo je 24,4 mjeseca, preko dva puta vie od dravnog prosjeka.
Simonton je od tada proveo brojna slina istraivanja od kojih su sva
dala pozitivne rezultate. Usprkos takvim obeavajuim nalazima, njegov
se rad jo uvijek smatra kontroverznim. Na primjer, kritiari predbacuju
da pojedinci koji sudjeluju u Simontonovim istraivanjima nisu "prosjeni" pacijenti. Mnogi od njih su traili Simontona da im objasni svrhu
uenja njegovih tehnika, a to pokazuje da ve imaju izuzetno borben
duh. Pa ipak, mnogi znanstvenici Simontonove rezultate dre dovoljno
uvjerljivima da podupru njegov rad, a sam je Simonton osnovao Centar
za rak Simonton (Simonton Cancer Center), uspjenu ustanovu za istra
ivanje i lijeenje raka u kalifornijskom Pacific Palisadesu, posveenu
pouavanju pacijenata koji se bore s razliitim bolestima tehnikama vizualizacije. Terapeutska primjena imaginacije (op. prev. - stvaranja slika,
odnosno miljenja u predodbama, predoavanja) poela je plijeniti i
pozornost javnosti: nedavno provedena anketa otkrila je da je imagina
cija etvrti najee koriten oblik alternativnog lijeenja raka.
Kako objasniti da slika stvorena u umu moe imati uinak na neto
tako strano i neizljeivo kao to je rak? Ne treba nas uditi da holografska teorija mozga moe objasniti i ovaj fenomen. Psihologinja Jeanne
Achterberg, voditeljica istraivanja i rehabilitacijske znanosti u Cen
tru za zdravstvenu znanost (Health Science Center) Sveuilita Texas

u Dallasu, Texas, i znanstvenica koja je pomogla u razvijanju tehnika

imaginacije koje koristi Simonton, smatra da je klju u holografskoj spo
sobnosti mozga da stvara slike.
Kao to smo vidjeli, sva su iskustva u konanici samo neurofizioloki
procesi koji se odvijaju u mozgu. Prema holografskom modelu, razlog
zbog ega neke stvari, na primjer osjeaje, doivljavamo kao unutra
nje stvarnosti, a druge, na primjer pjev ptica ili lave pasa, kao vanjske
stvarnosti, lei u tome to ih mozak, kada stvara unutarnji hologram
koji doivljavamo kao stvarnost, smjeta onamo. Meutim, kao to smo
takoer vidjeli, mozak ne moe uvijek razlikovati izmeu onoga to je
vanjsko i onoga za to misli da je vanjsko, i stoga ljudi s amputira
nim udovima ponekad imaju osjete u njima. Drugim rijeima, u mozgu
koji funkcionira holografski upamena slika odreene stvari moe imati
praktiki jednako snaan utjecaj na osjete kao i sama stvar.
Moe, osim toga, imati snaan uinak na fiziologiju tijela, to je isku
stvo koje je iz prve ruke doivio svatko tko je ikad osjetio kako mu je
srce jae zakucalo nakon to je pomislio na voljenu osobu. Ili svatko tko
je ikad osjetio kako mu se dlanovi znoje nakon to se prisjetio nekog
neobino zastraujueg iskustva. injenica da tijelo ne moe uvijek ra
zluiti izmeu zamiljenog i stvarnog doivljaja moda na prvi pogled
izgleda neobinom, meutim kada uzmemo u obzir holografski model
- model prema kojem se sva iskustva, bilo stvarna ili zamiljena, svode
na isti zajedniki jezik holografski ureenih valnih obrazaca - situacija
postaje mnogo jasnija. Ili, rijeima Achterbergove: "Kada se slike proma
traju na holografski nain, njihov je svemogui utjecaj na fizike funkcije
samo logina posljedica. Slika, ponaanje i popratne fizioloke pojave
ujedinjeni su aspekti jednog te istog fenomena.".
Bohm je pri opisivanju istoga upotrijebio ideju implicitnog reda, du
blje i nelokalne razine postojanja: Svaka akcija raa se iz namjere u im
plicitnom redu. Ve sama imaginacija predstavlja stvaranje oblika; ona
ve posjeduje namjeru i zametke svih koraka potrebnih da ga se stvori.
Takoer, utjee na tijelo i drugo, tako da kada se stvaranje odvija na taj
nain, od suptilnijih razina implicitnog reda, prolazi kroz njih sve dok se
ne manifestira u eksplicitnom. Drugim rijeima, u implicitnom redu,
kao i u samom mozgu, imaginacija i stvarnost u biti su nerazluivi, i sto
ga nas ne treba iznenaditi injenica da se slike u umu u konanici mogu
manifestirali kao stvarnosti u fizikom tijelu,
Acbterberg je otkrila da fizioloki uinci dobiveni uz pomo ima
ginacije ne samo da su snani, nego mogu biti i krajnje specifini. Na

primjer, termin bijela krvna stanica, u stvari, obuhvaa mnogo razliitih

vrela stanica. Achterberg je u jednom istraivanju odluila otkriti mogu
li uvjebani pojedinci poveati broj samo jedne posebne vrste bijelih
krvnih stanica u svojem tijelu. U tu je svrhu pouila skupinu studenata
kako da zamisle stanicu poznatu pod imenom neutrofil, jednog od sa
stavnih dijelova bijelih krvnih stanica. Drugu skupinu pouila je kako da
zamisle (op. prev. - ili imaginiraju) T-stanice, specijaliziranu vrstu bijelih
krvnih stanica. Na kraju istraivanja skupina koja je nauila predoava
nje neutrofila imala je znaajan porast broja neutrofila, ali ne i promjenu
broja T-stanica. Skupina nauena da predoava T-stanice imala je zna
ajan porast broja te vrste stanica, meutim broj neutrofila u njihovim
tijelima ostao je jednak.
Achterberg objanjava da je i vjerovanje takoer od presudne va
nosti za zdravlje osobe. Istie da praktiki svatko tko je imao kontakt s
medicinom zna za barem jednu priu o pacijentu koji je poslan kui da
umre, ali je, zato to je vjerovao u drukiji ishod dogaaja, zapanjio
svoje lijenike potpunim oporavkom. U svojoj fascinantnoj knjizi Imag
ery in Healing (Imaginacija i lijeenje) opisuje nekoliko vlastitih susre
ta s takvim sluajevima. U jednom sluaju ena je u bolnicu primljena
komatozna, paralizirana, te joj je dijagnosticiran veliki tumor na mozgu.
Operirana je kako bi se njezin tumor uklonio, na koliko god je to mogu
e siguran nain, no budui da su smatrali da je blizu smrti, putena je
kui bez da je primila bilo radijaciju bilo kemoterapiju.
Umjesto da odmah umre, ena je svakim danom sve vie jaala. Bu
dui da je Achterberg bila njezin biofeedback terapeut mogla je pratiti
enin napredak, i nakon esnaest mjeseci pacijentica vie nije pokazivala
nikakve znakove raka. Zato? Iako je bila inteligentna u svjetovnom smi
slu, njezina izobrazba bila je skromna te nije poznavala znaenje rijei
tumor - ni smrtnu presudu koju nosi sa sobom. Zato nije vjerovala da
e umrijeti, te je svoj rak pobijedila istom sigurnou i odlunou ko
jima je obiavala pobijedili svako drugo oboljenje u svom ivotu, kae
Achtenberg. Kada ju je Achtenberg posljednji put vidjela, ena vie nije
pokazivala nikakve znakove paralize, odbacila je svoje potpornje za noge
i tap, te je ak nekoliko puta bila na plesu.
Achterberg svoju teoriju potkrjepljuje injenicom da mnogi mentalno
retardirani i emocionalno poremeeni pojedinci, koji nisu u stanju shvatiti
smrtnu presudu koju drutvo vee za rak, ujedno imaju i bitno niu stopu
raka. U Texasu je lijekom etverogodinjeg razdoblja u te dvije skupine
rak bio uzrokom kod svega etiri posto smrtnih sluajeva, dok je dravni

prosjek iznosio petnaest do osamnaest posto. Zanimljivo je da u te dvije

skupine od 1925. do 1978. godine nije zabiljeen nijedan sluaj leukemije.
I istraivanja za cijele Sjedinjene Amerike Drave dala su sline rezultate,
kao i za druge zemlje, ukljuujui Englesku, Grku i Rumunjsku.
Zbog tih kao i drugih otkria, Achterberg smatra da bolesna osoba,
ak i ako ima obinu prehladu, mora angairati to je vie mogue modanih holograma zdravlja - u obliku vjerovanja, slika blagostanja i har
monije, te slika aktiviranja odreenih imunolokih funkcija. Uvjerena je,
takoer, da moramo odbaciti sva vjerovanja i slike koje imaju negativ
ne posljedice po nae zdravlje, i shvatiti da nai tjelesni hologrami nisu
samo slike. Oni sadre svu silu razliitih vrsta informacija, ukljuujui
intelektualne stavove i tumaenja, kako svjesne tako i nesvjesne predra
sude, strahove, nade, brige i tako dalje.
Preporuka Achterbergove da se rijeimo negativnih slika zaista je na
mjestu budui da postoje dokazi o tome da imaginacija moe prouzro
iti bolesti jednako kao to ih moe i izlijeiti. U svojoj knjizi Love, Me
dicine, and Miracles (Ljubav, medicina i uda) Bernie Siegel spominje da
se esto susree sa sluajevima u kojima se ini da mentalne slike kojima
pacijenti opisuju sebe i svoje ivote doprinose nastanku njihovih bolesti.
Meu takve primjere ubraja se i pacijentica nad kojom se trebala izvriti
mastektomija, a koja mu je rekla da mora skinuti teret s grudi; pacijent
s multiplim mijelomom u kraljenici (op. prev. - mijelom je rak kotane
sri) rekao mu je da su ga "oduvijek drali beskirnenjakom"; ovjek s
karcinomom drijela kojega je otac u djetinjstvu kanjavao stalnim sti
skanjem vrata govorei mu "zauti!".
Ponekad je povezanost izmeu slike i bolesti toliko upadljiva da je
teko dokuiti zato nije oigledna i osobi na koju se odnosi. Na primjer,
takav je sluaj psihoterapeuta koji je, nakon to mu je hitnom operaci
jom odstranjeno nekoliko desetaka centimetara odumrlog crijeva, Siegelu rekao: "Drago mi je da ste vi moj kirurg. Malo sam preispitao samoga
sebe. Nisam se mogao nositi sa svim sranjem koje mi je nadolazilo, ni
probaviti sva govna u svom ivotu.". Takvi sluajevi Siegela su uvjerili
da gotovo sve bolesti - barem u nekoj mjeri - nastaju u umu, meutim
ne smatra da su zbog toga psihosomatske ili nestvarne. Radije e rei da
su soma-znaajne, to je izraz izveden iz grke rijei soma, to znai
'tijelo', a izraz je skovao Bohm kako bi bolje opisao taj odnos. injenica
da bi um mogao biti izvor svih bolesti ne uznemiruje Siegela. On to ra
dije promatra kao znak ogromne nade: ukoliko ovjek ima mo stvoriti
bolest, tada ima i mo stvoriti zdravlje.

Veza izmeu slike i bolesti toliko je snana da se tehnika imaginacije

moe upotrijebiti ak i za predvianje pacijentovih izgleda za preivlja
vanje. U jo jednom prekretnikom pokusu Simonton, njegova supruga,
psihologinja Stephanie Matthews-Simonton, Achterberg i psiholog G.
Frank Lawlis proveli su niz krvnih testova kod sto dvadeset i est paci
jenata s uznapredovanim rakom. Potom su pacijente podvrgli jednako
opsenom nizu psiholokih testova, ukljuujui vjebe u kojima su paci
jenti zamoljeni da nacrtaju sami sebe, svoje rakove, svoje lijeenje i svoje
imunoloke sustave. Krvni testovi dali su odreene podatke o zdrav
stvenom stanju pacijenata, meutim nisu pruili nikakva znaajnija ot
kria. No, rezultati psiholokih testova, a posebice crtea, bili su prave
enciklopedije podataka o njihovom zdravstvenom stanju. Jednostavnom
analizom crtea pacijenata Achterberg je kasnije postigla 95-postotnu
tonost u predvianju tko e umrijeti unutar nekoliko mjeseci, a tko e
pobijediti svoju bolest i ui u remisiju.

Mentalne Koarkake utakmice

Koliko god nevjerojatni bili podaci do kojih su doli gore spomenuti
znanstvenici, to je tek vrh ledene sante kada govorimo o kontroli holografskog uma nad fizikim tijelom. Osim toga, praktina primjena te
kontrole nije strogo ograniena na zdravstvene probleme. Brojne studije
provedene diljem svijeta pokazale su da imaginacija ima ogroman ui
nak i na fizike i sportske performance.
Psiholog Shlomo Breznitz sa Hebrejskog sveuilita u Jeruzalemu u
nedavnom je pokusu naloio nekolicini skupina izraelskih vojnika da
tre etrdeset kilometara. Meutim, svakoj skupini dao je razliite in
formacije. Nekima je omoguio da vide znakove za udaljenost, dok dru
gima nije dao nikakve naznake o tome koliko su propjeaili. Na kraju
istraivanja Breznitz je otkrio da su razine stresnih hormona u krvi voj
nika uvijek odraavale njihove procjene, a ne stvarne udaljenosti koje su
proli. Drugim rijeima, njihova tijela nisu odgovarala na stvarnost, nego
na ono to su zamiljali kao stvarnost.
Prema dr. Charlesu A. Garfieldu, bivem istraivau u Dravnoj upra
vi za aeronautiku i svemir (National Aeronautics and Space Administra
tion - NASA) i sadanjem predsjedniku Instituta za performansne zna
nosti (Performance Sciences Institute) u Berkeleyu u Kaliforniji, Sovjeti
su proveli opsena istraivanja o odnosu izmeu imaginacije i fizikih

performanci. U jednoj je studiji falanga sovjetskih sportaa svjetske kla

se podijeljena u etiri skupine. Prva je skupina sto posto svojeg vremena
za trening provela trenirajui. Druga je sedamdeset i pet posto vremena
provela trenirajui, a dvadeset i pet posto vremena vizualizirajui tono
odreene pokrete i postignua koja su eljeli postii u svojoj sportskoj
disciplini. Trea je skupina pedeset posto vremena provela trenirajui, a
pedeset posto vizualizirajui, dok je etvrta provela dvadeset i pet posto
trenirajui, a sedamdeset i pet posto vizualizirajui. Nevjerojatno je da
je na Zimskim igrama u Lake Placidu, New York, najvei napredak u
performancama pokazala etvrta skupina, a slijedile su je skupine, redo
slijedom - broj tri, dva, pa jedan.
Garfield, koji je u razgovoru sa sportaima i strunjacima za sport
iz cijelog svijeta proveo stotine sati, kae da su Sovjeti u mnoge svoje
sportske programe inkorporirali sofisticirane tehnike imaginacije, te da
smatraju da su mentalne slike glasnici u procesu stvaranja neuromuskularnih impulsa. Garfield vjeruje da imaginacija djeluje zato to se pokret
holografski snima u mozgu. U svojoj knjizi Peak Performance: Mental
Training Techniques of the Worlds Greatest Athlets (Vrhunske performan
se: tehnike mentalnog treninga najveih svjetskih sportaa) navodi: "Te
su slike holografske i djeluju prvenstveno na podsvjesnoj razini. Holo
grafski mehanizam stvaranja slika omoguava nam brzo rjeavanje pro
stornih problema kao to su sastavljanje sloenog ureaja, osmiljavanje
plesne koreografije i predoavanje dramskih prizora u naem umu."
Australski psiholog Alan Richardson do slinih je rezultata doao s
koarkaima. Imao je tri skupine koarkaa, te je testirao njihovu uspje
nost u slobodnim bacanjima. Potom je prvoj skupini naloio da dvade
set minuta dnevno provede vjebajui slobodna bacanja, drugoj skupini
rekao je da ne vjeba, a treoj da dvadeset minuta dnevno vizualizira
kako pogaaju savrene koeve. Kako se moglo oekivati, skupina koja
nije radila nita nije pokazala nikakav napredak. Prva grupa poboljala
je rezultat za dvadeset i etiri posto, meutim trea skupina se, samo uz
pomo moi imaginacije, poboljala za zapanjujuih dvadeset i tri posto,
gotovo jednako kao i skupina koja je fiziki vjebala.

N e p o s t o j a n j e g r a n i c e i z m e u zdravlja i b o l e s t i
Lijenik Larry Dossey vjeruje da vizualizacija nije jedino sredstvo koje
holografski um moe upotrijebiti kako bi proizveo promjene u tijelu.

Isto se moe postii i jednostavnim prepoznavanjem cjelovitosti svih

stvari. Kao to Dossey zamjeuje, bolest smo skloni promatrati kao neto
nama izvanjsko. Bolest dolazi izvana, zaposjeda i remeti nae zdravlje.
Meutim, ukoliko su prostor i vrijeme i sve druge stvari u svemiru istin
ski nedjeljive, tada ne moemo praviti razliku izmeu zdravlja i bolesti.
Na koji nain to znanje moemo primijeniti u vlastitim ivotima?
Kada na bolest prestanemo gledati kao na neto odvojeno, i umjesto
toga je promatramo kao dio vee cjeline, kao milje ponaanja, prehrane,
spavanja, fizikih aktivnosti i raznih drugih odnosa sa svijetom u cjeli
ni, esto ozdravimo, kae Dossey. Kako bi potvrdio tu tezu skree nam
pozornost na istraivanje u kojem su ljudi s kroninim glavoboljama
zamoljeni da vode dnevnik uestalosti i jaine svojih glavobolja. Premda
su podaci trebali biti prvi korak njihove pripreme za daljnje lijeenje,
veina ispitanika otkrila je da su, kada su poeli voditi dnevnik, njihove
glavobolje nestale!
U jo jednom pokusu to ga je Dossey citirao, druenja skupine djece
epileptiara i lanova njihovih obitelji snimala su se video-kamerom.
Tijekom seansi ponekad bi dolazilo do emocionalnih ispada nakon ega
bi esto uslijedili pravi epileptiki napadi. Kada su djeci prikazane video-snimke i kada su shvatila odnos izmeu tih emocionalnih dogaaja
i svojih napada gotovo da su bila osloboena epileplikih napada. Za
to? Voenjem dnevnika i gledanjem snimki ispitanici su svoju bolest
mogli vidjeti u irem kontekstu svojih ivota. Kada se to dogodi, bolest se
vie ne moe promatrati kao uljez nastao negdje drugdje, nego kao dio
procesa ivljenja koji se tono moe opisati kao jedna nedjeljiva cjelina,
objanjava Dossey. Kada smo usredotoeni na to naelo povezanosti i
jedinstvenosti, a ne na podijeljenost i izolaciju, to rezultira zdravljem.
Dossey smatra da rije pacijent navodi na pogreno miljenje jed
nako kao i rije estica. Mi nismo odvojene i izolirane bioloke jedinice,
nego u biti dinamini procesi koji se ne daju ralaniti na dijelove ni
ta vie od elektrona. tovie, mi smo povezani, povezani sa silama koje
stvaraju i bolest i zdravlje, s vjerovanjima naeg drutva, sa stavovima
naih prijatelja, nae obitelji i naih lijenika, povezani smo i sa slikama,
uvjerenjima, pa ak i samim rijeima koje koristimo da bismo razumjeli
svijet oko sebe.
U holografskom svemiru povezani smo i sa svojim tijelima, a na
prethodnim stranicama vidjeli smo neke od naina na koje se ta pove
zanost oituje. Meutim, postoje i drugi, moda ak i bezbroj drugih na
ina. Kao to Pribram navodi: "Ako je svaki dio naeg tijela zaista odraz

cjeline, tada moraju postojati raznovrsni mehanizmi koji to kontroliraju.

U ovom trenutku nita nije sigurno." S obzirom na nae neznanje o
ovoj materiji, umjesto da pitamo kako mozak nadzire holografsko tijelo,
moda je vanije pitanje - koja je mjera te kontrole? Ima li ta kontrola
kakva ogranienja i, ukoliko ima - koja su to ogranienja? Pitanja su to
kojima emo se sada pozabaviti.

Ljekovita m o a m a b a n i e g a
Jo jedan medicinski fenomen koji nam prua primamljiv pogled na
kontrolu uma nad tijelom jest placebo-efekt. Placebo je svako medicin
sko lijeenje koje nema neko odreeno djelovanje na tijelo, nego je dano
ili da se udovolji pacijentu, ili kao kontrola u dvostruko slijepom pokusu,
to jest istraivanju u kojem se jednoj skupini pojedinaca daje pravo lije
enje, a drugoj lano lijeenje. Kako bi se uinci pravog lijeenja mogli
tonije odrediti, u takvim pokusima ni istraivai ni pojedinci koje se te
stira ne znaju koja je koja skupina. U istraivanjima lijekova kao placebo
esto se koriste pilule sa eerom. U istu svrhu koristi se i slana otopina
(destilirana voda sa solju), premda placeba ne moraju uvijek biti lije
kovi. Mnogi vjeruju da je za bilo kakvu medicinsku korist dobivenu od
kristala, bakrenih narukvica i drugih netradicionalnih lijekova takoer
odgovoran placebo-uinak.
ak se i kirurgija koristila kao placebo. Pedesetih godina prolog
stoljea angina pektoris, rekurentni bol u prsima i lijevoj ruci uslijed
smanjenog dotoka krvi u srce, obino se lijeila kirurkim zahvalom.
Tada se skupina domiljatih lijenika dosjetila napraviti pokus. Umjesto
da izvedu uobiajenu operaciju, koja je obuhvaala podvezivanje unu
tarnje prsne arterije, otvorili su pacijente i potom ih samo zaili. Paci
jenti podvrgnuti lanoj operaciji izvijestili su o podjednakom olakanju
kao i pacijenti koji su proli pravu operaciju. Prava operacija je, kako
se ispostavilo, proizvodila samo placebo-uinak. Pa ipak, uspjeh lane
operacije ukazuje na to da svi, negdje duboko u sebi, nosimo sposobnost
upravljanja anginom pektoris.
I to nije sve. U drugoj polovici dvadesetog stoljea placebo-efekt
istraivao se u stotinama razliitih istraivanja irom svijeta. Danas nam
je poznato da e u prosjeku 35% svih ljudi koji prime placebo iskusiti
znaajan uinak, premda taj postotak moe varirati od situacije do situ
acije. Osim angine pektoris, stanja koja su se pokazala pogodnima za li-

jeenje placebom obuhvaaju migrene, alergije, groznicu, obinu prehla

du, akne, astmu, bradavice, razliite vrste boli, muninu i morsku bolest,
ireve na elucu, psihijatrijske sindrome kao to su depresija i tjeskoba,
reumatoidni i degenerativni artritis, eernu bolest, bolest zraenja, Parkinsonovu bolest, multiplu sklerozu i rak.
Jasno je da je na popisu cijeli spektar oboljenja, od onih relativno
laganih pa do opasnih po ivot, meutim placebo-uinci ak i kod beza
zlenih medicinskih problema mogu obuhvaati fizioloke promjene koje
su na granici udesnog. Uzmite, na primjer, priproste bradavice. Brada
vice su male tumorske izrasline na koi koje prouzrokuje virus. I njih je
iznimno lako izlijeiti primjenom placeba. O tome svjedoe bezbrojni
narodni obredi - pri emu je sam obred jedna vrsta placeba - koji se u
razliitim kulturama koriste za lijeenje bradavica. Lewis Thomas, poa
sni predsjednik Memorijalnog centra za rak Sloan-Kettering (Memorial
Sloan-Ketlering Cancer Center) u New Yorku, govori o jednom lijeni
ku koji je svoje pacijente redovito oslobaao bradavica jednostavno bo
jei te bradavice bezopasnom ruiastom bojom. Thomas vjeruje kako
objanjenje ovog malog uda rijeima da je to samo nesvjesni um na
djelu ni izdaleka ne odaje puno priznanje placebo-uinku. "Ukoliko moj
nesvjesni um moe dokuiti kako da upravlja mehanizmima potrebnima
za svladavanje tog virusa, te nain na koji e razvrstati razliite stanice u
pravilan razmjetaj za odbacivanje tkiva, tada je sve to mogu rei to da
je moj nesvjesni um daleko napredniji od mene samog.", istie.
Djelotvornost placeba u nekoj odreenoj situaciji takoer u velikoj
mjeri oscilira. U devet dvojno slijepih istraivanja koja su placeba us
poreivala s aspirinom, placeba su pokazali 54-postotnu djelotvornost
pravog analgetika. Na temelju toga ovjek bi mogao zakljuiti da bi
placeba mogli biti jo manje djelotvorni kada se usporede s jaim sred
stvima protiv bolova kao to je morfij, meutim - to nije tono. U est
dvostruko slijepih istraivanja pokazalo se da placeba imaju 56-postotnu
djelotvornost morfija u ublaavanju boli!
Zato? Jedan od initelja koji mogu utjecati na djelotvornost placeba
jest nain kako se placebo daje. Injekcije se openito doivljavaju kao
jae od pilula. Stoga davanje placeba u injekciji moe poboljati njegovu
djelotvornost. Slino tome, kapsule se esto smatraju djelotvornijima od
tableta, pri emu ak i veliina, oblik i boja pilule mogu igrati ulogu. U
istraivanju osmiljenom da odredi sugestivnu mo boje pilula znan
stvenici su otkrili da su ljudi skloni misliti da ute ili naranaste pilule
utjeu na raspoloenje, bilo kao stimulansi bilo kao depresivna sredstva.

Za crvene pilule pretpostavlja se da su sedativi; svjetlo-ljubiaste pilule

halucinogeni, a bijele pilule sredstva protiv bolova.
Sljedei initelj je stav lijenika kada propisuje placebo. Dr. David
Sobel, specijalist za placebo iz bolnice Kaiser u Kaliforniji, prenosi pri
u o lijeniku koji je lijeio pacijenta s astmom koji je trpio neobino
velike potekoe s prohodnou svojih bronhijalnih prolaza. Lijenik je
od farmaceutske tvrtke naruio i pacijentu dao uzorak monog novog
lijeka. ovjek je za nekoliko minuta pokazao spektakularno poboljanje
i poeo mnogo lake disati. Meutim, kod sljedeeg napada lijenik je
odluio provjeriti to e se dogoditi ako mu da placebo. Ovaj se put
ovjek alio da zasigurno neto nije u redu s lijekom budui da nije u
potpunosti uklonio njegove tekoe s disanjem. To je lijenika uvjerilo
da je uzorak zaista bio snaan novi medikament za lijeenje astme - sve
dok nije primio pismo od farmaceutske tvrtke u kojem mu se ispriavaju
zato to su umjesto novog lijeka pogrekom poslali placebo! Oigledno
je za tu razliku bio odgovoran lijenikov nesvjesni entuzijazam kod pr
vog, ali ne i kod drugog, placeba.
U odnosu na holografski model, ovjekova izvanredna reakcija na
prvi placebo lijek za astmu ponovno bi se mogla objasniti fundamen
talnom nesposobnou uma/tijela da zamiljenu stvarnost razlikuje od
one koja je stvarna. ovjek je vjerovao da mu je lijenik prepisao snaan
novi lijek za astmu, i to je vjerovanje imalo jednako dramatian fizioloki
uinak na njegova plua kao da je dobio pravi lijek. Upozorenje Achterbergove da su modani hologrami koji utjeu na nae zdravlje raznoliki
i mnogostrani potkrijepljeno je i injenicom da je ak i neto tako sup
tilno kao lijenikov donekle promijenjen stav (moda i govor tijela) dok
je propisivao placebo bio dovoljan da jedan od njih djeluje, a drugi ne.
Iz toga jasno proizlazi da ak i podsvjesno primljena informacija moe
znatno doprinijeti uvjerenjima i mentalnim slikama koje utjeu na nae
zdravlje. ovjek se pita koliko je lijekova djelovalo (ili nije djelovalo)
zbog lijenikova stava u trenutku kada ih je propisivao.

Tumori koji s e t o p e k a o s n j e n e g r u d e u vruoj

penici
Razumijevanje uloge takvih imbenika u djelotvornosti placeba vano
je stoga to pokazuje kako se naa sposobnost upravljanja holografskim
tijelom oblikuje u skladu s naim vjerovanjima. Nai umovi imaju mo

da se rijee bradavica, da oiste nae bronhije, i da imitiraju morfijevu

sposobnost ublaavanja bolova, no budui da smo nesvjesni injenice
da posjedujemo tu mo, mora nas se prijevarom navesti da ju koristimo.
Bilo bi to gotovo smijeno kada se ne bi dogaale tragedije koje su esto
posljedica naeg nepoznavanja vlastite moi.
Nijedna zgoda ne opisuje to bolje od danas glasovitog sluaja o ko
jem je izvijestio psiholog Bruno Klopfer. On je lijeio ovjeka po imenu
Wright koji je imao uznapredovali rak limfnih vorova. Svi standardni
oblici lijeenja bili su iscrpljeni, i inilo se da je Wrightu preostalo malo
vremena. Njegov vrat, pazusi, prsa, trbuh i prepone bili su puni kao na
rana velikih tumora, a njegova slezena i jetra bile su toliko poveane
da su iz njegovih prsa svakog dana morali iscrpsti dvije litre mlijene
tekuine.
Meutim, Wright nije elio umrijeti. Bio je uo za uzbudljivi novi
lijek po imenu Krebiozen, te je preklinjao svog lijenika da mu dopusti
isprobati ga. Budui da je lijek bio testiran samo na ljudima s oekivanim
trajanjem ivota od najmanje tri mjeseca, lijenik je isprva odbio. Meu
tim, Wright je bio toliko uporan u svojim usrdnim molbama da je nje
gov lijenik naposljetku popustio. Dao je Wrightu injekciju Krebiozena
u petak, no nije ostavio mjesta ak ni traku nade da e Wright preivjeti
vikend. Potom je lijenik otiao kui.
Na svoje veliko iznenaenje, u ponedjeljak Wrighta nije zatekao u
krevetu, nego kako se ee uokolo. Klopfer je zabiljeio da su se njegovi
tumori "rastopili kao snjene grude u vruoj penici", te da su se smanji
li na pola svoje prijanje veliine. To je bilo daleko bre smanjenje velii
ne tumora ak i od onoga koje bi se moglo postii najjaim tretmanima
rendgenskim zrakama. Deset dana nakon prvog lijeenja s Krebiozenom,
Wright je napustio bolnicu, kako su njegovi lijenici zakljuili, izlijeen
od raka. Kada je doao u bolnicu, bila mu je potrebna maska za kisik da
bi mogao disati, meutim nakon odlaska osjeao se dovoljno dobro da
bez potekoa leti vlastitim zrakoplovom na visini od 12.000 stopa.
Wright se osjeao dobro gotovo dva mjeseca; tada su se poeli pojav
ljivati lanci u kojima se iznosila tvrdnja da Krebiozen u stvari ne djeluje
na rak limfnih vorova. Wright, koji je bio kruto logian i znanstven u
svom razmiljanju, postao je vrlo depresivan, rak mu se vratio, te je po
novno primljen u bolnicu. Njegov je lijenik ovaj put odluio napraviti
pokus. Rekao je Wrightu da je Krebiozen potpuno djelotvoran kao to
su i mislili, no da su prve zalihe izgubile na kvaliteti tijekom transpor
ta. Objasnio mu je, nadalje, da ima novu, visoko koncentriranu verziju

lijeka kojom ga moe lijeiti. Dakako, lijenik nije imao novu verziju
lijeka - namjeravao je Wrightu ubrizgati istu vodu. Kako bi stvorio pri
mjereno ozraje, ak je izveo opsenu proceduru prije no to je Wrightu
ubrizgao placebo.
Rezultati su i ovoga puta bili dramatini. Tumorske mase su se rasto
pile, tekuina iz prsiju je nestala, i Wright je brzo bio ponovno na noga
ma i odlino se osjeao. Lien simptoma preivio je jo dva mjeseca, me
utim tada je Ameriko medicinsko drutvo objavilo da je nacionalna
studija o Krebiozenu pokazala da je beskoristan u lijeenju raka. Ovoga
puta Wrightova vjera bila je potpuno unitena. Njegov je rak nanovo
buknuo i umro je dva dana kasnije.
U sluaju Krebiozena bila je ukljuena samo jedna osoba, meutim
postoje slini sluajevi koji ukljuuju mnogo vei broj ljudi. Uzmite, na
primjer, kemoterapijski agens zvan cis-platina. Kada je cis-platina prvi
put postala dostupna propagirana je kao udesni lijek, te se kod sedam
deset i pet posto ljudi koji su je uzimali, stanje poboljalo. Meutim, na
kon poetnog vala uzbuenja, nakon to je upotreba cis-platine postala
rutina, njezin stupanj djelotvornosti pao je na otprilike 25% do 30%.
Oigledno je da je veina koristi pripisane cis-platini nastala uslijed placebo-uinka.

Je li ijedan lijek uistinu d j e l o t v o r a n

Takvi sluajevi otvaraju vano pitanje. Ukoliko lijekovi kao to su Krebiozen i cis-platina djeluju kada vjerujemo u njih, ali prestanu djelovati
kada prestanemo vjerovati u njih, to to govori o prirodi lijekova ope
nito? Na to je pitanje teko dati odgovor, no ipak imamo neke indicije.
Na primjer, fiziar Herbert Benson sa Medicinskog fakulteta Harvard
istie da je ogromna veina terapija, primjenjivanih proteklih stoljea, od
upotrebe pijavica pa do pijenja guterove krvi, bila beskorisna, meutim,
zbog placebo-efekta, nedvojbeno je da su barem ponekad te terapije bile
uspjene.
Zajedno s dr. Davidom P. McCalliem Jr. iz harvardskog laboratorija
Thorndike Benson je pregledao istraivanja razliitih naina lijeenja
angine pektoris propisivanih tijekom godina i otkrio da su - premda su
lijekovi dolazili i odlazili - stope uspjenosti - ak i za lijeenja koja su
sada diskreditirana - uvijek bile visoke. Iz tih zapaanja proizlazi da
je placebo-uinak u prolosti imao vanu ulogu u medicini, meutim,

ima li jo i danas takvu ulogu? Odgovor je, kako se ini, potvrdan. Fe

deralni Ured za procjenu tehnologije (Office of technology Assessment)
procjenjuje da vie od sedamdeset i pet posto svih sadanjih oblika me
dicinskog lijeenja nije u dovoljnoj mjeri znanstveno ispitano, to je
brojka koja sugerira da lijenici vjerojatno i dalje pacijentima daju pla
cebo a da toga nisu svjesni (Benson, na primjer, vjeruje da u najmanju
ruku brojni medikamenti u slobodnoj prodaji djeluju prvenstveno kao
placeba).
S obzirom na dokaze koje smo dosada pregledali, ovjek bi se mogao
zapitati nisu li svi lijekovi placeba. Dakako da nisu. Mnogi lijekovi su
djelotvorni, bez obzira vjerovali mi u to ili ne: vitamin C oslobaa nas
skorbuta, a inzulin poboljava stanje dijabetiara, ak i kad su skeptini.
Pa ipak, stvar i dalje nije tako jasna kako se moda ini. Promotrimo
sljedei primjer.
U pokusu iz 1962. godine dr. Harriet Linton i dr. Robert Langs ispita
nicima su rekli da e sudjelovati u istraivanju uinaka LSD-a, no potom
su im dali placebo, Usprkos tome, pola sata nakon uzimanja placeba is
pitanici su poeli doivljavati klasine uinke koje izaziva prava droga;
gubitak kontrole, navodni uvid u samu svrhu postojanja, i tome slino.
Ti placebo-tripovi trajali su po nekoliko sati.
Nekoliko godina kasnije, 1966. godine, danas zloglasni harvardski
psiholog Richard Alpert otputovao je na Istok potraiti svetog ovjeka
koji bi mu mogao pruiti uvid u iskustvo na LSD-u. Pronaao je nekoli
cinu koji su bili voljni iskuati drogu i koji su, zanimljivo, imali razliite
reakcije. Jedan pundit (op. prev. - pripadnik hinduske sveenike kaste,
poznavatelj Veda) rekao mu je da je iskustvo bilo dobro, no ne tako do
bro kao meditacija. Drugi, tibetanski lama, potuio se da mu je droga
samo zadala glavobolju.
Meutim, reakcija koja se Alperta najvie dojmila dola je od smeuranog malog svetog ovjeka sa obronaka Himalaje. Alpertova prva
pomisao bila je da mu da blagu dozu od pedeset do sedamdeset i pet
mikrograma. Meutim, ovjeku je mnogo zanimljivija bila jedna od tri
sto i pet mikrogramskih pilula koje je Alpert ponio sa sobom - relativno
velika doza. Alpert mu je nevoljko dao jednu od pilula, no ovjek i dalje
nije bio zadovoljan. Sa sjajem u oima zatraio je jo jednu, a potom jo
jednu, te je svih devetsto i petnaest mikrograma, obimnu dozu po svim
mjerilima, stavio na svoj jezik i progutao ih (za usporedbu, prosjena
doza koju je Grof koristio u svojim istraivanjima iznosila je oko dvije
stotine mikrograma).

Zgranut, Alpert je paljivo promatrao, oekujui da e ovjek poeti

mahati rukama i zavijati kao duh koji narie, meutim on se umjesto
toga ponaao kao da se nita nije dogodilo. Ostao je takav do kraja dana,
spokojnog i nesmetanog dranja kao to je i uvijek bilo, izuzev kratkih
pogleda s iskrom u oima koje je s vremena na vrijeme dobacio Alpertu.
LSD na njega oito nije imao gotovo nikakav uinak. Alpert je bio toliko
dirnut iskustvom da se odrekao LSD-a, promijenio ime u Ram Dass i
obratio se na misticizam.
Dakle, posve je mogue da uzimanje placeba proizvede jednak ui
nak kao i prava droga, a da uzimanje prave droge ne proizvede nikakav
uinak. Takvo slanje stvari demonstrirano je i u pokusima s amfetaminima. U jednom je istraivanju u dvije prostorije smjeteno po deset
ispitanika. U prvoj je devetorici dan stimulativni amfetamin, a desetom
uspavljujui barbiturat. U drugoj prostoriji situacija je bila obrnuta. U
oba sluaja izdvojena se osoba ponaala jednako kao njezini sudrugovi.
U prvoj je prostoriji usamljeni uzimalac barbiturata, umjesto da zaspi,
poslao ivahan i ubrzan, a u drugoj prostoriji usamljeni je uzimalac amfetamina zaspao. Zabiljeen je i sluaj ovjeka ovisnog o stimulansu
Ritalinu ija ovisnost je potom prebaena na placebo. Drugim rijei
ma, lijenik mu je, zamijenivi njegov lijek pilulama eera, omoguio da
izbjegne sve uobiajene neugodnosti kod prestanka uzimanja Ritalina.
Naalost, ovjek je tada poeo pokazivati ovisnost o placebu!
Takvi sluajevi nisu ogranieni na eksperimentalne situacije. Placeba
igraju ulogu i u naim svakodnevnim ivotima. Dri li vas kofein budnima po noi? Istraivanje je pokazalo da ak ni injekcija kofeina nee
pojedinca odrati budnim ukoliko vjeruje da prima sedativ. Je li vam
ikada antibiotik pomogao da se rijeite prehlade ili grlobolje? Ako jest,
iskusili ste placebo-efekt. Uzronici svih prehlada kao i nekoliko vrsta
grlobofja su virusi, a antibiotici djeluju samo na bakterijske infekcije - ne
i na virusne infekcije. Jeste li ikada osjetili neku neugodnu nuspojavu
nakon uzimanja lijeka? U ispitivanju sredstva za smirenje po imenu mefenezin znanstvenici su otkrili da je deset do dvadeset posto ispitanika
imalo negativne pojave, meu kojima su bile munina, osip sa svrbeom
i lupanje srca, bez obzira je li im bio dan lijek ili placebo. Slino tome,
u nedavno provedenom istraivanju nove vrste kemotorapije trideset
* Ja, dakako, ni u kom sluaju ne sugeriram da su sve nuspojave uslijed uzimanja lijekova
rezultat placebo-uinka. Ako ikada iskusite negativnu reakciju na lijek, obavezno se posavje
tujte s lijenikom.

posto pojedinaca u kontrolnoj skupim otpala je kosa. Stoga, znate li ne

koga tko odlazi na kemoterapiju, recite mu da pokua biti optimistian u
svojim oekivanjima. Um je mono orue.
Osim to nam pruaju mogunost da zapazimo tu mo, placeba ta
koer podupiru vie holografski pristup razumijevanju odnosa um-tijelo. Kao to kolumnistica za tematiku iz podruja zdravlja i prehrane Jane
Brody u lanku iz New York Timesa zamjeuje: "Djelotvornost placeba
prua nevjerojatnu potporu 'holistikom' pogledu na ljudski organizam,
pogledu koji privlai sve vie pozornosti u medicinskim istraivanjima.
Taj pogled dri da um i tijelo neprekidno meudjeluju, te da su suvie
meusobno povezani a da bi ih se tretiralo kao nezavisne entitete."
Osim toga, uinak placeba na nas moe biti daleko vei no to smo
toga svjesni, kao to je dokazala nedavna i vrlo zbunjujua medicinska
zagonetka. Ukoliko ste u proteklih otprilike godinu dana barem povre
meno gledali televiziju, zasigurno ste uoili pravu poplavu reklama za
aspirin u kojima se promovira njegova sposobnost smanjivanja rizika
od sranog udara. Postoji dovoljno uvjerljivih dokaza koji tlo potvruju.
U suprotnom, televizijski cenzori koji su, kada je rije o medicinskim
tvrdnjama o lijekovima, pravi borci za tonost informacija, ne bi dopu
stili da se takav reklamni tekst emitira. Sve je to lijepo i dobro, meutim
problem je to aspirin nema takav uinak i na ljude u Engleskoj. estogo
dinje istraivanje to ga je provodilo pet tisua sto trideset i devet bri
tanskih lijenika nije otkrilo nita to bi dalo naslutiti da aspirin smanju
je rizik od sranog udara. Radi li se o propustu u neijem istraivanju,
ili moda odgovornost lei u nekoj vrsti masovnog placebo-uinka? O
emu god da je rije, nemojte prestati vjerovati u profilaktike blagodati
aspirina. On vam i dalje moe spasiti ivot.

Z d r a v s t v e n e implikacije v i e s t r u k o g p o r e m e a j a
identiteta
Jo jedno stanje koje slikovito opisuje mo uma da utjee na tijelo pred
stavlja disocijativni poremeaj linosti (DPI). Podlinosti osobe s takvim
poremeajem su, osim to posjeduju razliite modane valne uzorke, u
velikoj mjeri psiholoki odvojene jedna od druge Svaka ima vlastito ime,
dob, sjeanja i sposobnosti. esto svaka ima i razliiti stil rukopisa, de
klarirani spol, kulturno i rasno zalee, umjetnike talente, tenost govo
renja stranih jezika, te kvocijent inteligencije.

Jo je vanije spomenuti bioloke promjene u tijelima viestrukih

linosti do kojih dolazi kada doe do zamjene linosti. esto e bole
sti od kojih boluje jedna linost tajanstveno nestati kada druga linost
preuzme kontrolu. Dr. Bennett Braun iz Meunarodnog udruenja za
istraivanje viestrukih poremeaja identiteta (International Society for
the Study of Multiple Personality) u Chicagu zabiljeio je sluaj u kojem
su sve osim jedne pacijentove linosti bile alergine na sok od narane.
Kada bi ovjek popio sok od narane za vrijeme kontrole jedne od svojih
alerginih linosti, izbio bi mu straan osip. Meutim, kada bi preao na
svoju nealerginu linost, osip bi istog trenutka poeo slabiti i mogao bi
slobodno piti sok od narane.
Dr. Francine Howland, psihijatrica sa Yalea koja je na specijalizaci
ji za lijeenje viestrukih linosti, izvjetava o jednom jo dojmljivijem
sluaju koji se odnosi na reakciju jedne viestruke linosti na ubod ose.
Tom prigodom ovjek je na termin kod Howlandove doao s od ubo
da ose potpuno oteenim okom. Shvativi da mu je potrebna lijenika
pomo, Howlandova je nazvala oftalmologa. Na nesreu, oftalmolog ga
je mogao primiti tek za sat vremena, a budui da je ovjek trpio ve
like bolove, Howlandova je odluila pokuati neto napraviti. Kako se
ispostavilo, jedna od ovjekovih linosti bila je 'anestetika linost' koja
uope nije osjeala bol. Howlandova je postigla to da anestetika linost
preuzme kontrolu i bol je nestala. Meutim, dogodilo se jo neto. Kada
je ovjek stigao na zakazani sastanak kod oftalmologa, oteklina je bila
nestala i njegovo se oko vratilo u normalu. Budui da nije vidio potrebu
za bilo kakvim lijeenjem, oftalmolog ga je poslao kui.
No, nakon nekog vremena anestetika se linost odrekla nadzora
nad tijelom te se, zajedno s boli i oteklinom od uboda ose, vratila o
vjekova originalna linost. Sljedeeg dana ovjek se vratio oftalmologu
da ga napokon obradi. Ni Howlandova ni njezin pacijent oftalmologu
nisu bili rekli da ovjek pati od disocijativnog poremeaja identiteta, te
je, nakon to ga je obradio, oftalmolog nazvao Howlandovu. "Mislio je
da se vrijeme poigrava s njim", smijala se Howlandova, "samo se htio
uvjeriti jesam li ga zaista nazvala dan prije, odnosno da mu se to nije
priinilo."
Alergije nisu jedina pojava koju viestruke linosti mogu ukljui
vati i iskljuivati. Ako se dosad i sumnjalo u kontrolu nesvjesnog uma
nad uincima lijekova, sumnje je nestalo farmakolokim majstorstvom
viestruke linosti. Viestruka linost koja je pijana, zamjenom podlinosti moe trenutno postati trijezna. Takoer, razliite linosti razliito

odgovaraju na odreene lijekove. Braun je zabiljeio sluaj u kojem je

pet miligrama diazepama, sredstva za smirenje, uspavalo jednu linost,
dok sto miligrama nije imalo gotovo nikakav uinak na drugu. Jedna ili
nekoliko linosti osobe s disocijativnim poremeajem esto su djeca, te
u sluaju da odrasla osoba uzme lijek i potom kontrolu preuzme djete
tova linost, doza za odrasle moe biti prevelika za dijete i dovesti do
predoziranja. Osim toga, neke viestruke linosti teko je anestezirati, a
postoje i sluajevi kada su se viestruke linosti budile na operacijskom
stolu u trenutku kada je jedna od njihovih "neanestezibilnih" podlinosti preuzela nadzor.
Druge okolnosti koje mogu varirati od linosti do linosti obuhva
aju oiljke, opekline, ciste, te ljevorukost i desnorukost. Promjenama
je podlona i otrina vida, pa neke viestruke linosti moraju sa sobom
nositi dva ili tri para naoala razliite dioptrije, kako bi zadovoljili po
trebe svojih razliite linosti. Jedna linost moe biti daltonist, a druga
ne. Mijenjati se moe ak i boja oiju. Nadalje, zabiljeeni su sluajevi
ena koje su svakog mjeseca imale dva ili tri menstrualna ciklusa, budui
da je svaka od njihovih podlinosti imala vlastiti ciklus. Patologinja za
govor Christy Ludlow otkrila je da su glasovni obrasci svake podlinosti
osobe s disocijativnim poremeajem identiteta razliiti, to je znaaj
ka koja zahtijeva tako duboke fizioloke promjene da ak ni najvrsniji
glumac ne moe svoj glas promijeniti u dovoljnoj mjeri da prikrije svoj
glasovni uzorak. jedna viestruka linost primljena u bolnicu zbog e
erne bolesti zbunila je lijenike gubitkom svih simptoma kada je jedna
od njezinih nedijabetiarskih linosti preuzela kontrolu. Zabiljeeni su
sluajevi epilepsije koja se pojavljuje i nestaje s promjenama linosti, a
psiholog Robert A. Phillips Jr. izvjetava da se ak i tumori mogu pojav
ljivati i nestajati (premda ne specificira koja vrsta tumora).
Osim toga, viestruke linosti pokazuju sklonost ozdravljivati bre
od drugih ljudi. Na primjer, zabiljeeno je nekoliko sluajeva kod kojih
su opekline treeg stupnja zacijelile izuzetnom brzinom. Najjezovitije od
svega, najmanje je jedan znanstvenik - dr. Cornelia Wilbur, terapeut ije
je pionirsko lijeenje Sybil Dorsett opisano u knjizi Sybil - uvjeren da
viestruke linosti stare sporije od drugih ljudi.
Kako je sve to mogue? Na nedavno odranom simpoziju o disocijativnom poremeaju identiteta, viestruka linost po imenu Cassandra
ponudila je mogui odgovor na to pitanje. Cassandra svoju sposobnost
brzog opravljanja pripisuje kako vizualizacijskim tehnikama koje upranjava, tako i neemu to naziva paralelno procesiranje. Kako je objasni-

la, njezine su podlinosti svjesne ak i kada ne upravljaju tijelom. To

joj omoguava da misli na mnogo razliitih kolosijeka odjednom, da
radi neke stvari kao to je rad na nekoliko referata istovremeno, pa ak
i da spava dok druge linosti pripremaju njezinu veeru i iste njezinu

kuu.

Dakle, dok obini ljudi vjebe imaginacije (op. prev. - za iste tehnike
u upotrebi je i izraz tehnike vizualizacije) u svrhu ozdravljenja izvode
dva do tri puta dnevno, Cassandra ih radi bez prestanka. tovie, ima
podlinost po imenu Celeste koja posjeduje opirno znanje iz anatomije
i fiziologije, i iji je jedini zadatak da dvadeset i etiri sata na dan medi
tira i zamilja tjelesno blagostanje. Po Cassandrinim rijeima, ta stalna
pozornost usmjerena na njezino zdravlje prua joj prednost pred nor
malnim ljudima. Slino tvrde i druge viestruke linosti.
Duboko smo vezani za neizbjenost stvari. Imamo li lo vid, vjeru
jemo da emo doivotno imali lo vid, a ako patimo od eerne bolesti,
ni na trenutak ne pomiljamo da bi nae bolesti moglo nestati s pro
mjenom raspoloenja ili razmiljanja. No, fenomen viestrukih linosti
prkosi tom uvjerenju, i prua nam daljnje dokaze o tome u kojoj mjeri
doista naa psiholoka stanja mogu utjecati na biologiju tijela. Ukoliko je
psiha pojedinca s DPI neka vrsta holograma s viestrukim slikama, ini
se da je i tijelo jedan takav hologram, te da se u tren oka moe prebaciti
iz jednog biolokog stanja u drugo.
Sustavi kontrole koji se moraju provoditi da bi bili odgovorni za
takve kapacitete zapanjujui su, i s njima se naa sposobnost da se uz
pomo volje rijeimo bradavica ne moe usporediti. Alergijska reakcija
na ubod ose sloen je i viestruki proces koji obuhvaa organiziranu
aktivnost antitijela, proizvodnju histamina, proirivanje i pucanje krvnih
ila, prekomjerno oslobaanje imunosupstancija, i tako dalje. Koji su to
mehanizmi utjecaja koji umu viestruke linosti omoguuju da zamrzne
sve te procese? Odnosno, to im omoguava da ponite uinke alkohola
i drugih droga u krvi, ili da ukljuuju i iskljuuju dijabetes? Trenutno
nemamo odgovore na ta pitanja, pa se moramo utjeiti jednom jedno
stavnom injenicom. Jednom kada viestruka linost proe lijeenje i
na neki nain ponovno postane cjelovita, on ili ona i dalje mogu po
volji izvoditi te promjene. To sugerira da negdje u svojim psihama svi
mi posjedujemo sposobnost upravljanja tim stvarima. I tu jo nije kraj
naim mogunostima.

Trudnoa, presaivanje organa i mobiliziranje

g e n e t s k e razine
Kao to smo vidjeli, i jednostavno, obino uvjerenje takoer moe imati
snaan uinak na tijelo. Dakako, veina nas ne posjeduje mentalnu disci
plinu potrebnu da u potpunosti upravljamo naim vjerovanjima (to je
razlog zato lijenici moraju koristiti placebo da nas prijevarom navedu
da mobiliziramo iscjeliteljske snage u sebi).
Da bismo ponovno stekli tu kontrolu najprije moramo razumjeti ra
zliite vrste vjerovanja koje djeluju na nas, jer ona nude svoj poseban
pogled na plastinost odnosa um-tijelo.

KULTURNA VJEROVANJA
Jednu vrstu uvjerenja namee nam nae drutvo. Na primjer, ljudi s
otoja Trobriand bez zadrke se uputaju u spolne odnose prije braka, ali
na predbranu trudnou gleda se s velikim neodobravanjem. Ne koriste
nikakav oblik kontracepcije i gotovo nikada ne pribjegavaju pobaaju.
Pa ipak, predbranih trudnoa gotovo da i nema. To daje naslutiti da se
neudane ene, zbog svojih kulturom uvjetovanih uvjerenja, podsvjesno
sprjeavaju da zatrudne. Postoje dokazi da bi se neto slino moglo
dogaati i u naoj kulturi. Gotovo svatko od nas poznaje brani par koji
se godinama bezuspjeno trudio dobiti dijete. Naposljetku ga usvoje, a
nedugo nakon toga ena zatrudni. To pak navodi na zakljuak da je to
to su napokon dobili dijete eni i/ili njezinom muu omoguilo da pre
vladaju neku vrst inhibicije koja je blokirala uinke njegove i/ili njezine
plodnosti.
Strahovi koje dijelimo sa svim drugim pripadnicima svoje kulture ta
koer mogu u velikoj mjeri utjecati na nas. U devetnaestom je stoljeu tu
berkuloza ubila na desetke tisua ljudi, meutim od 1880-ih stope smrt
nosti poele su naglo padati. Zato? Prije tog vremena nitko nije znao to
uzrokuje tuberkulozu, to joj je davalo auru zastraujue misterije. Me
utim, 1882. godine dr. Robert Koch doao je do znanstvenog otkria da
tuberkulozu uzrokuje bakterija. Jednom kada je to postalo opepoznato,
stopa smrtnosti je - unato injenici to e trebati jo gotovo pola stoljea
da se pronae djelotvoran lijek - pala sa est na dva posto.
Strah je, oigledno, bio vaan imbenik i u stopama uspjenosti tran
splantacije organa. Pedesetih godina dvadesetog stoljea transplantacije
bubrega bile su tek primamljiva mogunost. No, tada je lijenik iz Chica-

ga izveo neto to se inilo uspjenom transplantacijom. Objavio je svoja

otkria, i uskoro su irom svijeta obavljene i druge uspjene transplan
tacije. A onda se ispostavilo da prva transplantacija nije bila uspjena.
U stvari, lijenik je otkrio da tijelo od samog poetka odbacuje bubreg.
Meutim, to nije bilo vano, jednom kada su primatelji transplantata
povjerovali da bi mogli preivjeti, to se i dogodilo, i stope uspjenosti
porasle su iznad svih oekivanja.

VJEROVANJA KOJA UTJELOVLJUJEMO U SVOJIM

STAVOVIMA
Jo jedan nain na koji se vjerovanja manifestiraju u naim ivoti
ma jesu nai stavovi. Istraivanja su pokazala da je stav koji trudnica
ima prema svome djetetu i trudnoi openito neposredno povezan s
komplikacijama koje e doivjeti tijekom poroda, kao i sa zdravstvenim
problemima koje e njezino novoroene imati nakon roenja. Doi
sta, u prolom desetljeu pojavio se velik broj istraivanja koja otkriva
ju uinak to ga nai stavovi imaju na mnotvo zdravstvenih problema.
Kod ljudi koji na testovima osmiljenim za mjerenje agresivnosti postiu
visoke rezultate vjerojatnost da e umrijeti od sranih bolesti sedam je
puta vea nego kod onih koji postiu niske rezultate. Udane ene imaju
jae imuno-sustave od ena koje ive same ili koje su rastavljene, a ene
koje su sretno udane imaju jo jae jmuno-sustave. Ljudi oboljeli od
AIDS-a koji pokazuju borbeni duh ive dulje od oboljelih od AIDS-a iji
je stav pasivan. Ljudi s rakom takoer ive dulje ukoliko gaje borbeni
duh. Stres slabi imunoreakciju; ljudi koji su netom izgubili supru
nika podloniji su oboljenjima i bolestima; i tako dalje, i tako dalje.

VJEROVANJA KOJA IZRAAVAMO KROZ SNAGU

VLASTITE VOLJE
Vrste vjerovanja koje smo dosad istraili uglavnom se mogu smatrati
pasivnim vjerovanjima, vjerovanjima kojima doputamo da nam ih na
metne naa kultura ili nae uobiajeno razmiljanje. Svjesno uvjerenje
u obliku eline, nepokolebljive volje takoer se moe upotrijebiti za
oblikovanje holografskog tijela i upravljanje njime. Sedamdesetih godi
na prolog stoljea Jack Schwarz, autor i predava rodom iz Nizozem
ske, svojom sposobnou voljnog upravljanja unutartjelesnim biolokim

procesima zaprepastio je znanstvenike u laboratorijima diljem Sjedinje

nih Amerikih Drava.
U istraivanjima provedenim u Menningerovoj fondaciji (Menninger Foundation), Neuropsihijatrijskom institutu Langley Porter (Langley Porter Neuropsychiatry Institute) pri Kalifornijskom sveuilitu i
drugdje, Schwarz je lijenike zaprepastio potpunim probadanjem svojih
dlanova divovskim petnaestcentimetarskim iglama za pravljenje jedara
- bez krvarenja, bez oklijevanja i bez stvaranja modanih beta-valova
(vrste valova koji se obino stvaraju kada je osoba u bolovima). Schwarz
nije krvario ak ni kada bi igle bile izvaene, a ubodne rane vrsto bi se
zatvorile. Osim toga, Schwarz je po volji mijenjao ritmove svojih mo
danih valova, pritiskao upaljene cigarete o svoju kou a da je pritom ne
ozlijedi, te ak nosio eravicu u rukama. Tvrdio je da je te sposobnosti
stekao u nacistikim koncentracijskim logorima gdje je morao nauiti
na koji nain nadzirati bol kako bi izdrao strana batinanja kojima je
bio podvrgavan. Smatra da svatko moe nauiti voljno upravljati svojim
tijelima i na taj nain stei odgovornost za vlastito zdravlje.
Zaudo, 1947. godine jo je jedan Nizozemac demonstrirao sline
sposobnosti. Zvao se Mirin Dajo, a svojim je javnim nastupima u kaza
litu Corso u Zurichu frapirao publiku koja je jasno mogla vidjeti kako
mu njegov pomonik probija floret (op. prev. - tanak ma s kuglicom
na vrhu) kroz itavo tijelo, naoigled prodirui kroz vitalne organe, ali
ne nanosei Dajou nikakve ozljede ni bol. Kao i Schwarz, kada bi floret
izvadili Dajo nije krvario, a na mjestima na kojima je floret uao i iziao
ostala bi tek blijeda crvena crta.
Dajov nastup pokazao se u tolikoj mjeri poguban po ivce publike
da je jedan gledatelj na kraju doivio srani udar, pa su Dajou zakonski
zabranili javne nastupe. No, vicarski lijenik po imenu Hans Naegeli-Osjord saznao je za Dajove navodne sposobnosti i zamolio ga da se
podvrgne znanstvenom istraivanju. Dajo je pristao, i tako je 31. svib
nja 1947. godine stupio u ciriku Kantonalnu bolnicu. Osim dr. Naegeli-Osjorda bio je prisutan i dr. Werner Brunner, predstojnik kirurgije u
bolnici, kao i mnogi drugi lijenici, studenti i novinari, Dajo je ogolio
svoja prsa i koncentrirao se, i tada mu je, izravno pred okupljenim ljudi
ma, pomonik zabio floret u tijelo.
Kao i uvijek dotada, nije poteklo nimalo krvi, i Dajo je ostao potpu
no miran. Pa ipak, jedino je on imao smijeak na licu - ostatak drutva
se skamenio. Prema svim pravilima, Dajovi vitalni organi morali su biti
teko oteeni, tako da je njegovo dobro zdravstveno stanje bilo gotovo

pa previe za lijenike. Puni nevjerice, upitali su Dajoa bi li poao na

rendgensko snimanje. On je prihvatio, te ih s floretom, koji mu je i da
lje virio iz trbuha, bez vidljivog napora pratio uz stepenice do sobe za
rendgen. Snimljen je rendgenskim zrakama i rezultat je bio nepobitan.
Dajo je zaista bio proboden. Kada je punih dvadeset minuta nakon to je
proboden, floret napokon izvaen za sobom je ostavio samo dva blijeda
oiljka. Kasnije su Dajoa prouavali znanstvenici u Haselu gdje je ak
samim lijenicima dopustio da ga probodu floretom. Dr. Naegeli-Osjord
kasnije je o cijelom sluaju izvijestio njemakog fiziara Alfreda Steltera
koji o njemu pie u svojoj knjizi Psi-healing (Psi-lijeenje).
Takvi nadnaravni pothvati nadzora nad tijelom nisu ogranieni is
kljuivo na Nizozemce. ezdesetih godina prolog stoljea Gilbert Grosvenor, predsjednik Drutva National Geographic (National Geographic
Society), njegova supruga Donna i tim Geographicovih fotografa posjetili
su jedno selo u ri Lanki kako bi mogli svjedoiti navodnim udima lo
kalnog udotvorca zvanog Mohotty. ini se da se djeak Mohotty molio
lokalnom boanstvu po imenu Kataragama, te priopio bogu da e, uko
liko oslobodi Mohhottyjeva oca od optube za ubojstvo, on, Mohotty,
svake godine raditi pokoru u Kataragaminu ast. Mohottyjev otac bio
je osloboen optubi i Mohotty je, u skladu sa svojim obeanjem, svake
godine vrio svoju pokoru koja se sastojala od hodanja kroz vatru i vru
i ugljen, buenje obraza otrim tapiima, zabijanje tapia u ruke od
ramena do zapea, zarivanje velikih kuka duboko u lea i vue tekog
tereta uetom privrenim za kuke. Grosvenorovi su kasnije izvijestili
da su kuke prilino snano povlaile kou s Mohottyjevih leda, ali ipak
nije bilo ni traga krvi. Kada je Mohotty zavrio, i nakon to su kuke bile
uklonjene, ranama nije bilo traga. Geographicov tim fotografirao je tu
predstavu koja je malo koga mogla ostaviti hladnokrvnim, te u National
Geographicu od travnja 1966. godine objavio fotografije i opis dogaa
ja.
Godine 1967. Scientific American objavio je izvjetaj o slinom godi
njem obredu u Indiji. U tom sluaju lokalna je zajednica svake godine
izabirala drugu osobu kojoj bi se, nakon povee ceremonije, dvije kuke
dovoljno velike da se o njih objesi govea polovica zabile u lea kao r
tvi. Uad provuena kroz uke na kukama privezala bi se za rudo volov
skih kola, i rtvu su tada, kao rtvovanje bogovima plodnosti, zanjihali
u golemim lukovima preko polja. Kada su se kuke uklonile, rtva je bila
neozlijeena, nije bilo krvi kao ni doslovno nikakvih znakova uboda.

NAA NESVJESNA VJEROVANJA

Kao to smo vidjeli, ukoliko nam se nije posreilo da posjedujemo
majstorstvo nad samima sobom poput Dajoa ili Mohottyja, drugi nain
pristupanja iscjeliteljskoj moi u nama je taj da zaobiemo debeli oklop
sumnje i skepticizma koji postoji u naim svjesnim umovima. Jedan od
naina da se to postigne jest da nas se prevari placebom. Hipnoza je
drugi nain. Poput kirurga koji posee duboko u tijelo i mijenja stanje
nekog unutarnjeg organa, iskusan psihoterapeut moe posegnuti u nau
psihu i pomoi nam da promijenimo najvanija od svih vrsta vjerovanja
- naa nesvjesna vjerovanja.
Brojna istraivanja nepobitno su dokazala da osoba pod hipnozom
moe utjecati na procese za koje se uobiajeno smatra da su nesvjesni.
Na primjer, duboko hipnotizirane osobe mogu, poput viestrukih lino
sti, upravljati alergijskim reakcijama, krvotonim obrascima i kratkovidnou. Osim toga, mogu upravljati radom srca, boli, tjelesnom tem
peraturom, pa ak snagom volje odstraniti neke vrste madea. Hipnoza
se moe upotrijebiti i za postizanje neega to je izvanredno upravo kao
i probadanje maa kroz trbuh bez posljedinih ozljeda.
Radi se o nasljednoj bolesti strahovitog nagrenja poznatoj kao Brocqova bolest. Kou oboljelih od Brocqove bolesti prekriva debeli, ronati
sloj slian ljuskama kod gmazova. Koa moe toliko otvrdnuti i postati
kruta da ak i najmanji pokret prouzrokuje njezino pucanje i krvarenje.
Mnogi od takozvanih ljudi-aligatora u cirkusima bili su, u stvari, ljudi
s Brocqovom boleu. Zbog rizika infekcije rtve Brocqove bolesti obi
no su imale kratke ivotne vjekove.
Brocqova bolest bila je neizljeiva do 1951. godine kada je jedan e
snaestogodinji mladi s poodmaklim stadijem bolesti kao jedino preo
stalo rjeenje upuen hipnoterapeutu po imenu A. A. Mason, u bolnicu
kraljice Viktorije u Londonu. Dok je djeak bio u hipnotikom transu,
Mason mu je rekao da Brocqova bolest zacjeljuje, te da e uskoro ozdra
vili. Pet dana kasnije ljuskasti sloj koji je prekrivao djeakovu lijevu ruku
otpao je, dok se ispod naziralo meko, zdravo tkivo. Poslije deset dana
ruka je bila potpuno normalna. Mason je s djeakom nastavio raditi na
razliitim dijelovima tijela, sve dok ljuskaste koe nije nestalo. Djeak
najmanje pet godina, nakon ega je Mason izgubio vezu s njim, nije po
kazivao simptome ove bolesti.
To je izvanredno, budui da je Brocqova bolest genetsko oboljenje, a
da bi ovjek ozdravio od te bolesti potrebno je vie od pukog upravljanja

autonomnim procesima kao to su krvotoni obrasci i razliite stanice

imuno-sustava. To znai prodiranje u glavni plan, u samo programiranje
ljudske DNK. Dakle, namee se zakljuak da kada imamo pristup pra
vim slojevima naih vjerovanja, nai umovi mogu nadvladati ak i na
genetiki ustroj.

VJEROVANJA UTJELOVLJENA U NAOJ VJERI

Vjerojatno su najsnanija uvjerenja ona koja se izraavaju putem du
hovne vjere. Godine 1962. Vittorio Michelli - ovjek s velikim, zloud
nim tumorom na lijevom kuku (vidi sliku 11) - primljen je u veronsku
vojnu bolnicu u Italiji. Njegove prognoze bile su toliko tmurne da su
ga poslali kui bez lijeenja; unutar deset mjeseci kuk mu se potpuno
raspao, ostavljajui glavu bedrene kosti da pluta u niem drugom do
masi mekanog tkiva. On se, u doslovnom smislu rijei, raspadao. Nakon
to nita drugo nije uspjelo, otputovao je u Lourdes gdje su ga okupali u
izvoru (dotad je ve bio u gipsu i njegovi pokreti bili su gotovo potpuno
ogranieni). Neposredno po ulasku u vodu osjetio je kako mu toplina
prolazi kroz tijelo. Nakon kupanja vratio mu se apetit, te je osjetio kako
mu se energija obnavlja. Okupao se jo nekoliko puta i potom se vratio
kui.

SLIKA 11: Rendgenska snimka iz 1962. godine pokazuje stupanj do kojeg se

bedrena kost Vittorija Michellija dezintegrirala uslijed djelovanja zloudnog
sarkoma. Ostalo je toliko malo kosti da je glava bedrene kosti slobodno plutala u
masi mekanog tkiva, na rendgenskoj snimci vidljivog kao siva magla.

Tijekom sljedeih mjesec dana iskusio je takvo poboljanje zdrav

stvenog stanja da je insistirao na ponovnom rendgenskom snimanju.
Njegovi su lijenici utvrdili da je tumor manji. Bili su do te mjere zaintrigirani da su dokumentirali svaki korak u njegovom poboljanju. To
je bila dobra stvar, jer nakon to je Michellijev tumor nestao, njegova se
kost poela regenerirati, dok medicina uglavnom takvu pojavu smatra
nemoguom. Za dva je mjeseca bio na nogama i mogao je hodati, a tije
kom sljedeih nekoliko godina njegova se kost rekonstruirala u potpu
nosti (vidi sliku 12).
Dosje o Michellijevom sluaju bio je poslan vatikanskoj Medicinskoj
komisiji, meunarodnoj skupini lijenika okupljenih da istrae takve po
jave. Nakon pregledavanja dokaza, komisija je ocijenila da je Michelli do
ista doivio udo. Komisija je u svojem slubenom izvjetaju zakljuila:
"Dolo je do izuzetne rekonstrukcije crijevne kosti (op. prev. - crijevna
ili ilijana kost jedna je od kostiju kuka, odnosno zdjelinih kostiju). Ren
dgenske snimke napravljene 1964., 1965., 1968. i 1969. godine kategoriki

SLIKA 12: Nakon niza kupanja u izvoru u Lourdesu, Michelli je doivio udesno
ozdravljenje. Njegova bedrena kost se tijekom nekoliko mjeseci potpuno obnovila,
to je pothvat koji moderna znanost trenutno smatra nemoguim. Ova rendgenska
snimka iz 1965. godine prikazuje udesno obnovljen zglob kuka. [Izvor: MichelMarie Salmon: The Extraordinary Cure of Vittorio Michelli (Izvanredno izljeenje
Vittorija Michellija). Upotrijebljeno uz doputenje.]

i nedvojbeno potvruju da se dogodila neoekivana, tovie zapanjujua

rekonstrukcija kosti, nepoznata u analima svjetske medicine."*
Je li Michellijevo ozdravljenje udo u smislu da je prekren neki
od poznatih zakona fizike? Premda jo nemamo odgovor na to pita
nje, ini se da ne postoji jasan razlog za vjerovanje da je prekren bilo
koji zakon - Michellijevo ozdravljenje moda je jednostavno rezultat
prirodnih procesa koje jo ne razumijemo. S obzirom na fenomenalan
raspon sposobnosti ozdravljenja koje smo do sada razmotrili, jasno je
da postoje mnogi putovi interakcije izmeu uma i tijela koje jo ne
razumijemo.
Ukoliko je Michellijevo ozdravljenje mogue pripisati nekom jo
neotkrivenom prirodnom procesu, moda je bolje zapitati se: Zato je
regeneracija kosti tako rijetka, i to ju je pokrenulo u Michellijevom slu
aju? Moda je regeneracija kostiju rijetka stoga to zahtijeva pristup
vrlo dubokim razinama psihe, razinama do kojih se obino ne dopire
pomou uobiajenih aktivnosti svijesti. ini se da je nuno upotrijebiti
hipnozu kako bi dolo do remisije Brocqove bolesti. to se tie Michellijevog ozdravljenja, vjerovanje je svakako glavni 'osumnjieni' pokreta
s obzirom na ulogu koju vjerovanja imaju u brojnim primjerima pla
stinosti uma i tijela. Je li mogue da je uz pomo svoje vjere u ljekovite
moi Lourdesa, na neki nain, bilo svjesno ili sretnom sluajnou, sam
Michelli izazvao vlastito ozdravljenje?
Postoje vrsti dokazi da je vjerovanje, a ne boanska intervencija,
primarni pokreta kod barem nekih, takozvanih udesnih pojava. Prisje
tite se kako je Mohotty svoju natprirodnu samokontrolu zadobio molei
se Kataragami. Iz toga se, osim ukoliko smo voljni prihvatiti postoja
nje Kataragame, dade zakljuiti da se Mohottyjeve sposobnosti mogu
objasniti njegovim dubokim i postojanim vjerovanjem da je boanski
zatien. ini se da isto vrijedi i za brojna uda koja izvode kranski
udotvorci i sveci.
Jedno od kranskih uda za koje se ini da je proizvod snage uma
su i stigme. Veina se crkvenih uenjaka slae da je sv. Franjo Asiki
bio prva osoba kod koje su spontano nastale rane raspea, meutim od
* U uistinu zapanjujuem primjeru sinkroniciteta. kada sam bio usred pisanja ovih rijei,
primio sam pismo u kojem me obavjetavaju da je moja prijateljica koja ivi u Kauaiu na
Hawajima, i iji se kuk raspao zbog raka, takoer doivjela "neobjanjivu" potpunu regeneraciju kost. Kako bi dolo do oporavka, koristila je kemoterapiju, bavila se intenzivno medi
tacijom i radila vjebe imaginacije. Pria o njezinom ozdravljenju objavljena je u havajskim
novinama.

njegove je smrti bilo doslovno na stotine drugih stigmatika. Premda nit

ko od tih isposnika nije imao potpuno jednake stigme, jedno je svima
zajedniko. Od sv. Franje nadalje, svi rane koje predstavljaju mjesta gdje
je Krist avlima bio pribijen na kri imaju na svojim dlanovima i stopali
ma. To nije ono to bi ovjek mogao oekivati od stigmi koje su od Boga
dane. Kao to istie parapsiholog D. Scott Rogo, lan postdiplomskog
profesorskog zbora Sveuilita John F. Kennedy u kalifornijskoj Orindi,
rimski obiaj bio je avle zabijali kroz zapea, a ostaci ljudskih kostura
iz Kristova vremena to potvruju. avli zabijeni kroz dlanove ne mogu
podupirali teinu tijela koje visi na kriu."
Zato su sv. Franjo i drugi stigmatici vjerovali da su avli prolazili
kroz dlanove? Zato to su umjetnici od osmog stoljea rane prikazivali
na takav nain. Da je na poloaj, pa ak i veliinu i oblik stigmi utjecala
umjetnost proizlazi i iz sluaja talijanske stigmatiarke Gemme Galgani
koja je umrla 1903. godine. Gemmine rane bile su identine stigmama na
njezinom omiljenom raspelu.
Jo jedan istraiva koji je vjerovao da su stigme samoizazvane je
Herbert Thurston, engleski sveenik koji je napisao nekoliko knjiga o u
dima. U svojem kapitalnom djelu The Physical Phenomena of Mysticism
(Fizikalni fenomeni u misticizmu), knjizi to je posmrtno objavljena
1952. godine, naveo je nekoliko razloga zato smatra da su stigme proi
zvod autosugestije. Veliina, oblik i mjesta rana razlikuju se od stigmatika
do stigmatika, to je nedosljednost koja ukazuje da ne potjeu od zajed
nikog izvora, to jest pravih Kristovih rana. Ni usporedba vizija koje su
doivjeli brojni stigmatici ne pokazuje mnogo dosljednosti, te daje na
slutiti da to nisu rekonstrukcije povijesnog razapinjanja nego proizvod
vlastitih umova stigmatika. I, moda najvanije, iznenaujue velik broj
stigmatika pati od histerije, to je injenica koju je Thurston protumaio
kao jo jedan znak da su stigme proizvod labilne i abnormalno emocio
nalne psihe, a ne nuno djelo prosvijetljene psihe. S obzirom na takve
dokaze, pravo je malo udo da ak i neki liberalniji lanovi vodstva Ka
tolike crkve smatraju da su stigme proizvod mistine kontemplacije,
odnosno, da ih je tijekom razdoblja intenzivne meditacije stvorio um.
Ako su stigme proizvodi autosugestije, doseg kontrole uma nad holografskim tijelom mora se jo vie proiriti. Stigme, poput Mohottyjevih
rana, takoer mogu zacijeliti zbunjujuom brzinom. Ta, gotovo bezgra
nina, plastinost tijela dodatno se oituje u sposobnosti nekih stigmati
ka da im usred rana izrastu izrasline nalik avlu. I opet, sv. Franjo bio je
prvi kod kojeg se razvio taj fenomen. Prema Tomi elanskom, biografu

sv. Franje i oevicu njegovih stigmi, "inilo se da su njegovi dlanovi i

stopala u sredini probueni avlima. Rane su bile okrugle s unutranje
strane i izduene s vanjske, a odreeni komadii tkiva izgledali su kao
krajevi avala koji su, svijeni i zakucani, strili iz ostatka koe."
Jo je jedan suvremenik sv. Franje, sv. Bonaventura, koji je takoer
svjedoio sveevim stigmama, rekao da su avli bili tako jasno definirani
da je ovjek mogao gurnuli prst ispod njih i u rane. Iako se inilo da su
avli sv. Franje sastavljeni od potamnjelog i stvrdnutog tkiva, bili su na
jo jedan nain slini pravim avlima. Prema Tomi elanskom, kada se
avao pritisnuo s jedne strane, odmah je izbio s druge strane, ba kao to
bi to uinio i pravi avao kad bi ga se guralo amo-tamo kroz dlan!
Therese Neumman, dobro poznata bavarska stigmatiarka preminula
1962. godine, takoer je imala takve, avlu sline izrasline. Kao i kod sv.
Franje, oigledno su bili oblikovani od stvrdnutog tkiva. Nekoliko lijeni
ka ih je ispitalo i otkrilo da su to bile strukture koje su prolazile kroz cijele
dlanove, odnosno stopala. Za razliku od rana sv. Franje koje su bile stalno
otvorene, rane Therese Neumann otvarale su se s vremena na vrijeme, a
kad bi prestale krvariti, brzo bi ih preraslo tkivo nalik membrani.
Drugi stigmatici pokazivali su jednako temeljite promjene u svojim
tijelima. Otac Pio, glasoviti talijanski stigmatik preminuo 1968. godine,
imao je rane od stigmi koje su u potpunosti prolazile kroz njegove ruke.
Rana u njegovim slabinama bila je lako duboka da su je lijenici koji su
je pregledavali bojali izmjeriti, iz straha da ne ozljede njegove unutra
nje organe. asna Giovanna Maria Solimani, talijanska stigmatiarka iz
osamnaestog stotljea, imala je rane na dlanovima koje su bile dovoljno
iroke da se kroz njih gurne klju. Kao i sve rane stigmatika, ni njezine
se nikada nisu osuile, inficirale ili upalile. Jo jedna stigmatiarka iz osa
mnaestog stoljea, sv. Veronica Giuliani, asna majka samostana Citta' di
Castello u talijanskoj Umbriji, imala je veliku ranu na svojem boku koja
bi se otvarala i zatvarala po volji.

Slike projicirane v a n m o z g a
Holografski je model pobudio zanimanje znanstvenika u Sovjetskom
Savezu, te su dva sovjetska psihologa - dr, Alexander P. Dubrov i dr. Veniamin N. Pushkin - opseno pisali o toj ideji. Oni smatraju da modane
sposobnosti obrade frekvencija same po sebi ne dokazuju holografsku
prirodu slika i misli u ljudskom umu. Ponudili su prijedlog, meutim, to

bi moglo tvoriti takav dokaz. Dubrov i Pushkin dre da bi holografska

priroda uma bila uvjerljivo dokazana kad bi bilo mogue pronai makar
jedan primjer da mozak projicira sliku van sebe. Ili, njihovim rijeima
reeno: Primjeri projiciranja psihofizikih struktura van mozga pruili
bi neposrednu potvrdu modanih holograma.
ini se da sluaj sv. Veronice Giuliani prua takvu potvrdu. Potkraj
svog ivota postala je uvjerena da su slike Isusove Muke - kruna od
trnja, tri avla, kri i ma - kao simboli ukrasile njezino srce. Nacrtala
ih je, pa ak i naznaila, gdje se nalaze. Nakon njezine smrti, autopsijom
je potvreno da su simboli doista bili utisnuti na njezinom srcu, tono
onakvi kakvima ih je opisala. Dva lijenika koji su obavili autopsiju pod
prisegom su potpisali izjave koje potvruju njihovo otkrie.
Drugi stigmatici imali su slina iskustva. Sv. Tereza Avilska imala je
viziju anela koji njezino srce probada maem, i nakon to je umrla u
srcu joj je pronaena duboka pukotina. Njezino srce, s jo uvijek jasno
vidljivom, udesnom ranom od maa, sada je kao relikvija izloeno u
panjolskoj Albi de Tormes. Francuskoj stigmatiarki iz devetnaestog
stoljea po imenu Marie-Julie Jahenny stalno je na um dolazila slika cvi
jeta, i naposljetku se slika cvijeta pojavila na njezinim prsima gdje je
ostala dvadeset godina. Nemaju iskljuivo stigmatici takve sposobno
sti. Godine 1913. dvanaestogodinjakinja iz sela Bussus-Bus-Suel pokraj
Abevillea u Francuskoj dospjela je na prve stranice novina kada je otkri
veno da moe svjesno narediti da se slike, kao to su crtei pasa i konja,
pojave na njezinim rukama, nogama i ramenima. Mogla je proizvesti i
rijei - kad bi ju netko neto upitao, odgovor bi se odmah pojavio na
njezinoj koi.
Takve pojave zasigurno su primjeri izbacivanja psihofiziolokih
struktura van mozga. tovie, i same stigme, posebice one u kojima se
tkivo oblikovalo u izbojke nalik avlu, primjeri su mozga koji projicira
slike van sebe i utiskuje ih u meku ilovau holografskog tijela. Dr. Mic
hael Grosso, filozof na koledu Jersey City State Colledge, koji je opirno
pisao na temu uda, takoer je doao do istog zakljuka. Grosso, koji
je putovao u Italiju kako bi iz prve ruke prouio stigme oca Pia, kae:
"Jedan od zakljuaka proizilih iz mojeg pokuaja analiziranja oca Pia je
da on ima sposobnost simbolike preobrazbe fizike stvarnosti. Drugim
rijeima, razina svijesti na kojoj je djelovao omoguavala mu je da fizi
ku stvarnost preobrazi u svjetlu odreenih simbolikih ideja. Na primjer,
poistovjetio se s ranama raspea i njegovo tijelo postalo je propusno za
takve simbole, postupno poprimajui njihov oblik."

Odatle se ini da uz pomo upotrebe tih slika mozak moe naloiti

tijelu to da ini, ukljuujui i to da napravi nove slike. Slike stvaraju sli
ke, dva ogledala beskonano odraavaju jedno drugoga. Takva je priroda
odnosa um-tijelo u holografskom svemiru.

Zakoni i p o z n a t o g i n e p o z n a t o g
Na poetku ovog poglavlja rekao sam da e, umjesto istraivanju razli
itih mehanizama koje um koristi za upravljanje tijelom, poglavlje u pr
vom redu biti posveeno istraivanju opsega te kontrole. Pritom nisam
mislio porei ili umanjiti vanost takvih mehanizama. Oni su kljuni za
nae razumijevanje odnosa uma i tijela, a nova otkria na tom podruju
pojavljuju se svakog dana.
Na primjer, na nedavnoj konferenciji o psihoneuroimunologiji - no
voj znanosti koja prouava naine meudjelovanja uma (psiho), iva
nog sustava (neuro) i imuno-sustava (imunologija) - Candace Pert, pred
stojnica biokemije mozga na Dravnom institutu za mentalno zdravlje,
objavila je da imunostanice imaju neuropeptidne receptore. Neuropeptidi su molekule koje mozak koristi za komunikaciju, modani brzojavi,
ako hoete. Neko se smatralo da se neuropeptidi mogu nai samo u
mozgu. No, postojanje receptora (primatelja brzojava) na stanicama u
naem imunosustavu povlai za sobom zakljuak da imunosustav nije
odvojen od mozga nego predstavlja njegov produetak. Neuropeptidi
su pronaeni i u razliitim drugim dijelovima tijela, navodei Pert na
priznanje da vie ne moe sa sigurnou odrediti gdje mozak prestaje, a
tijelo poinje.
Takve pojedinosti sam iskljuio ne samo zbog toga to sam smatrao
da je istraivanje dokle um moe oblikovati i kontrolirati tijelo vanije za
dotinu raspravu, nego i stoga to bioloki procesi odgovorni za meu
djelovanje uma i tijela predstavljaju temu koja nadilazi opseg ove knjige.
Na poetku dijela o udima zakljuio sam da ne postoje jasni razlozi za
uvjerenje kako se regeneracija Michellijeve kosti ne moe objasniti na
im sadanjim razumijevanjem fizike. Tee je isto to ustvrditi za stigme, a
izgleda da se ni na koji nain ne moe primijeniti na razliite natprirod
ne pojave, o kojima su tijekom povijesti izvijestili vjerodostojni pojedinci, a nedavno i brojni biolozi, fiziari i drugi istraivai.
U ovom smo poglavlju uzeli u obzir zapanjujue stvari koje um moe
initi koje, premda ih u potpunosti ne razumijemo, ini se, ne kre ni-

jedan poznati zakon fizike. U sljedeem poglavlju bavit emo se nekim

stvarima koje um moe initi a koje se ne mogu objasniti nama poznatim
znanstvenim shvaanjima. Kao to emo vidjeli, upravo bi holografija
mogla baciti novo svjetlo i na ta podruja. Zai u ta podruja znai i kro
enje na prvi pogled nesigurnim tlom, istraivanje fenomena koji su ak
'lui' i nevjerojatniji od Mohottyjevih brzo zacjeljujuih rana i simbolu
na srcu sv. Veronice Giuliani. No, iznova emo otkriti da, unato njihovoj
obeshrabrujuoj prirodi, i znanost poinje prodirati u te teritorije.

Akupunkturni m i k r o - s u s t a v i i mali o v j e k u u h u
Prije no to zakljuimo poglavlje, evo jo jedne potvrde da holografska
priroda tijela zasluuje da o njoj govorimo. Drevna kineska umjetnost
akupunkture temelji se na ideji da su svaki organ i kost u tijelu povezani
s odreenim tokama na povrini tijela. Smatra se da se aktiviranjem tih
akupunkturnih toki - iglama ili nekim drugim oblikom pobude - bole
sti i neravnotee koje pogaaju dijelove tijela povezane s tokama mogu
ublaiti ih ak izlijeiti. Postoji vie od tisuu akupunkturnih toaka, a
postavljene su uzdu zamiljenih linija na povrini tijela zvanih meridi
jani. Iako je i dalje kontroverzna, akupunktura je sve vie prihvaena u
medicinskoj zajednici, te se ak uspjeno koristila za lijeenje kronine
boli u leima kod trkaih konja.
Godine 1957. francuski fiziar i specijalist za akupunkturu po imenu
Paul Nogier objavio je knjigu pod naslovom Treatise of Auriculotherapy
(Rasprava o aurikuloterapiji) u kojoj je objavio svoje otkrie da pored
dva glavna akupunkturna sustava postoje i dva manja akupunkturna su
stava koja se nalaze na oba uha. Nazvao ih je akupunkturni mikrosustavi
i konstatirao da kada se ovjek s njima poigra spajanja toaka, oblikuju
anatomsku kartu ovjeka savijenog kao fetus (vidi sliku 13).Nogieru nije
bilo poznato da su Kinezi "malog ovjeka u uhu" otkrili jo prije otpri
like etiri tisue godina, meutim karta kineskog sustava uha objavljena
je tek nakon to je Nogier ve poloio pravo na tu ideju.
Mali ovjek u uhu nije samo privlana digresija u povijesti akupun
kture. Dr. Terry Oleson, psihobiolog u Klinici za upravljanje boli (Pain
Management Clinic) losangeleskog Medicinskog fakulteta na Sveuili
tu California, otkrio je da se uni mikrosustav moe koristiti za tonu
dijagnozu onoga to se zbiva u tijelu. Na primjer, Oleson je otkrio da
poveana elektrina aktivnost u jednoj od akupunkturnih toaka u uhu

C = Kineski uni akupunkturni sustav

E = Europski aurikuloterapijski sustav

SLIKA 13: Mali ovjek u uhu. Specijalisti za akupunkturu otkrili su da akupunkturne

toke u uhu opisuju minijaturnog ovjeka. Dr. Terry Oleson, psihobiolog na UCLAovom Medicinskom fakultetu, smatra da je tome tako zato to je tijelo hologram,
pa svaki od njegovih dijelova sadrava sliku cjeline. [Autorsko pravo dr. Terry
Oleson. UCLA-ov Medicinski fakultet. Koristi se uz doputenje]

u pravilu ukazuje na patoloko stanje (ili prolo ili sadanje) odgovara

jueg dijela tijela. U jednom je istraivanju ispitano etrdeset pacijenata
kako bi se odredila podruja njihovih tijela u kojim osjeaju kroninu
bol. Poslije ispitivanja svaki je pacijent prekriven plahtom da se sakriju
svi vidljivi problemi. Tada je specijalist za akupunkturu bez ikakvog zna
nja o rezultatima pregledao njihove ui. Kada su se rezultati usporedili,
otkriveno je da su pregledi uha u 75,2% sluajeva bili u skladu s uspo
stavljenim medicinskim dijagnozama.
Pregled uha moe otkriti, izmeu ostalog, potekoe s kostima i
unutarnjim organima. Jednom kada je Oleson bio na vonji amcem s
jednim poznanikom, primijetio je neuobiajeno ljuskav komad koe na
jednom njegovom uhu. Iz svojih istraivanja Oleson je znao da to mjesto
odgovara srcu, te je predloio ovjeku da bi mogao otii na pregled srca.
ovjek je sljedeeg dana otiao lijeniku i otkrio da ima problem sa sr
cem koji je zahtijevao hitnu operaciju srca.
Oleson elektrinu stimulaciju akupunkturnih toaka koristi i za lije
enje kroninih bolova, problema s prekomjernom tjelesnom teinom,
gubitka sluha i doslovno svih vrsta ovisnosti. U jednom istraivanju sa
etrnaest ovisnika o narkoticima, Oleson i njegovi kolege uz pomo une
akupunkture u prosjeno pet dana i samo s minimalnim negativnim
simptomima odvikavanja dvanaestoricu njih su oslobodili ovisnosti.
tovie, una akupunktura pokazala se do te mjere uspjenom u brzoj
detoksikaciji od opojnih droga da klinike kako u Los Angelesu tako i u
New Yorku sada ovu tehniku koriste za lijeenje ulinih ovisnika.
Zato bi akupunkturne toke u uhu bile poredane u obliku minija
turnog ovjeka? Oleson vjeruje da je razlog tome holografska priroda
uma i tijela. Ba kao to svaki dio holograma sadri sliku cjeline, tako i
svaki dio tijela moe sadravati sliku cjeline. Uni hologram je, logino,
povezan s modanim hologramom, a on je pak povezan s cijelim tijel o m , istie. Nain na koji koristimo uho da utjeemo na ostatak tijela,
u stvari, predstavlja djelovanje preko modanog holograma.
Oleson smatra da i u drugim dijelovima tijela vjerojatno postoje akupunkturni sustavi, a s njim se slae dr. Ralph Alan Dale, direktor Centra
za edukaciju o akupunkturi (Acupuncture Education Center) u North
Miami Beachu na Floridi. Nakon to je zadnja dva desetljea proveo
traei klinike i istraivake podatke iz Kine, Japana i Njemake, pri
kupio je dokaze o postojanju osamnaest razliitih mikroakupunkturnih
holograma u tijelu, ukljuujui one na dlanovima, stopalima, rukama,
vratu, jeziku, pa ak i desnima. Slino Olesonu, i Dale smatra da su ti

mikrosustavi holografska ponavljanja makro-anatomije, te vjeruje da

postoji jo takvih sustava koje tek treba otkriti. U izjavi koja podsjea na
Bohmovu tvrdnju da svaki elektron na neki nain sadri itav svemir,
Dale pretpostavlja da svaki prst, pa ak i svaka stanica, mogu sadravati
vlastite akupunkturne mikrosustave.
Richard Leviton, vanjski urednik asopisa East West, koji je pisao
o holografskim implikacijama akupunkturnih mikrosustava smatra da
alternativne medicinske tehnike kao to su refleksologija, vrsta masae
koja ukljuuje pristup svim mjestima na tijelu preko masae stopala, i
iridologija, dijagnostika tehnika koja ukljuuje pregled arenice oka u
svrhu odreivanja stanja tijela - takoer mogu biti naznake holografske
prirode tijela. Leviton priznaje da nijedno od tih podruja nije eksperi
mentalno dokazano (istraivanja iridologije, napose, daju vrlo oprene
rezultate), no smatra da holografska ideja prua nain da ih razumijemo
ukoliko se uspostavi njihova pravovaljanost.
Leviton je miljenja da ak i u itanju iz dlana moe biti neega. Pri
tom ne misli na onu vrstu itanja iz dlana to ju upranjavaju gatalci koji
sjede u staklenom izlogu i pozivaju ljude da uu, nego na etiri tisue i
petsto godina staru indijsku inaicu te znanosti. Svoj prijedlog temelji na
vlastitom dojmljivom susretu s indijskim itaem iz dlana iz Montreala
koji je na indijskom sveuilitu u Agri doktorirao iz tog predmeta. "Holografska paradigma daje kontekst za potvrdu ezoterinim i kontroverznim tvrdnjama znanosti o itanju iz dlana.", kae Leviton. Zbog nepo
stojanja dvostruko-slijepih istraivanja teko je procijeniti vrstu itanja
iz dlana koju je istraivao Levitonov indijski strunjak, meutim zna
nost poinje prihvaati da su barem neki podaci o naem tijelu sadrani
u linijama i spiralama na naim dlanovima. Herman Weinreb, neurolog
na Sveuilitu New York, otkrio je da se struktura otiska prsta poznata
kao ulnarna petlja ee pojavljuje kod ljudi koji boluju od Alzheimerove bolesti nego kod drugih (vidi sliku 14). U istraivanju koje je obu
hvatilo pedeset bolesnika s Alzheimerovom boleu i pedeset zdravih
pojedinaca, sedamdeset i dva posto iz Alzheimerove skupine imalo je
takvu strukturu na najmanje osam vraka prstiju u usporedbi sa svega
dvadeset i est posto iz kontrolne skupine. Od onih koji su ulnarnu petlju
imali na svih deset prstiju, etrnaestoro su bili oboljeli od Alzheimera, a
etvero lanovi kontrolne skupine.
Danas se zna da je deset poznatih genetskih bolesti, ukljuujui
Downov sindrom, takoer povezano s razliitim strukturama na dlanu.
Lijenici u zapadnoj Njemakoj sada te podatke koriste za analizu rodi-

SLIKA 14: Neurolozi su otkrili da je kod oboljelih od Alzheimerove bolesti

vjerojatnije da e imati strukturu otiska prsta poznatu kao ulnarna petlja. Najmanje
deset drugih genetskih bolesti takoer je povezano s razliitim strukturama na
dlanu. Takva otkria mogu biti dokaz za tvrdnju holografskog modela, da svaki dio
tijela sadri informacije o cjelini, [autor je reproducirao originalni crte iz asopisa
Medicine]

teljskih otisaka ruku kako bi odredili trebaju li se trudne majke podvri

amniocentezi, potencijalno opasnom kontrolnom postupku, pri kojem
se u utrobu uvlai igla za uzimanje uzorka amnionske tekuine koja se
kasnije ispituje u laboratoriju.
Znanstvenici na zapadnonjemakom Institutu za dermatoglifiku (In
stitute of Dermatoglyphics) u Hamburgu ak su razvili raunalni sustav
koji za snimanje pacijentovog dlana koristi optoelektrini skener. Potom
usporeuje dlan s deset tisua drugih otisaka u svojoj memoriji, ispituje
ga na gotovo pedeset specifinih struktura, i na kraju u kratkom roku
izraunava pacijentove rizine imbenike. Dakle, moda ne bismo tre
bali biti tako brzi i odmah odbaciti itanje iz dlana. Linije i spirale na
naim dlanovima moda sadre vie informacija o nama nego to mi
slimo.

Iskoritavanje moi holografskog mozga

Od poetka do kraja ovog poglavlja jasno i glasno ule su se dvije op
enite poruke. Prema holografskom modelu, um/tijelo u konanici ne
moe razaznati razliku izmeu ivanih holograma to ih um koristi da
bi iskusio stvarnost i holograma koji nastaju kao posljedica naeg zami-

ljanja stvarnosti. Oboje imaju dramatian uinak na ljudski organizam,

uinak koji je toliko jak da moe preobliiti imuno-sustav, podvostruiti
i/ili ponititi uinke jakih droga, zapanjujuom brzinom zacijeliti rane,
otopiti tumore, prijei preko naeg genetskog ustrojstva i preoblikovati
nae ivo tkivo na doslovce nevjerojatne naine. To je dakle prva poru
ka: da svatko od nas posjeduje sposobnost, barem do neke mjere, utje
canja na svoje zdravlje i vladanja svojim fizikim oblikom na naine koji
su uistinu zapanjujui. Svi smo mi potencijalni udotvorci, uspavani yogiji, to je oigledno iz dokaza iznesenih na prethodnim stranicama ove
knjige, tako da je naa dunost da i kao pojedinci i kao vrsta posvetimo
mnogo vie napora istraivanju i iskoritavanju tih talenata.
Druga poruka je da su elementi koji sudjeluju u izgradnji tih nervnih
holograma mnogobrojni i profinjeni. Ukljuuju slike na koje meditira
mo, nae nade i strahove, stavove naih lijenika, nae nesvjesne pre
drasude, naa osobna i kulturom uvjetovana vjerovanja, te nau vjeru u
kako duhovne tako i tehnoloke stvari. To nisu samo injenice - to su
vane naznake i putokazi koji upiru na stvari kojih moramo postati svje
sni i ovladati njima elimo li nauiti kako osloboditi te talente i njima se
sluiti. Postoje, nema sumnje, i drugi imbenici, drugi utjecaji koji obli
kuju i definiraju te sposobnosti, jer jedna nam stvar sada mora biti jasna.
U holografskom svemiru, svemiru u kojem i najmanja promjena stava
moe znaiti razliku izmeu ivota i smrti, u kojem su stvari tako profi
njeno meusobno povezane da san moe prizvati neobjanjivu pojavu
kukca kornjaa, a imbenici odgovorni za bolest takoer mogu izazvati
odreenu strukturu u linijama i spiralama na dlanu, imamo razloga po
sumnjati da svaki uinak ima mnogostruke uzroke. Svaka povezanost
ishodite je tuceta drugih. Jer, rijeima Walta Whitmana, "Silna slinost
ispreplie sve."

5
Pregrt uda
uda se ne dogaaju u suprotnosti s prirodom,
nego u suprotnosti s onim to mi podrazumijevamo pod prirodom.
- sv. Augustin

vake godine u rujnu i svibnju u napuljskoj katedrali Duomo San Gennaro okupi se mnotvo ljudi kako bi svjedoili udu. udo uklju
uje malu posudicu koja sadri smeu, skorenu tvar, navodno krv San
Gennara, ili sv. Januarija, kojem je 305. godine poslije Krista rimski car
Dioklecijan odrubio glavu. Prema legendi, nakon to je svetac pogubljen,
jedna je slukinja sakupila malo njegove krvi kao relikviju. Nitko ne zna
to se tono dogodilo poslije toga osim da se za krv nije znalo sve do kra
ja trinaestog stoljea kada je smjetena u srebrni relikvijar u katedrali.
udo je u tome da se dvaput godinje, kada mnotvo klie posudici,
smea skorena tvar pretvara u pjenastu, jarko crvenu tekuinu. Prak
tiki nema dvojbe da je tekuina prava krv. Godine 1902. skupina znan
stvenika sa napuljskog sveuilita napravila je spektroskopsku analizu
tekuine, osvijetlivi je zrakom svjetlosti, i tom je pritikom potvreno
da je tekuina zaista krv. Naalost, budui da je relikvijar s krvlju vrlo
star i lomljiv, crkva ne doputa da ga se otvori kako bi bilo mogue
provesti i druga istraivanja, te sloga fenomen nikada nije bio temeljito
istraen.

Meutim, postoje dodatni dokazi da je ta preobrazba vie od ne

eg uobiajenog. Dogaalo se, tijekom povijesti (prvi pisani opis javne
izvedbe tog uda potjee iz 1389. godine), da je posudica bila unesena,
no krv je odbijala prijei u tekue stanje. Premda je to bio rijedak sluaj,
graani Napulja smatrali su ga vrlo loim znamenom. U prolosti, izo
stanak uda neposredno je prethodio erupciji Vezuva i Napoleonovom
napadu na Napulj. U novije vrijeme, 1976. i 1978. godine, nagovijestio

je najgori potres u povijesti Italije, odnosno izbor komunistike gradske

uprave u Napulju.
Je li pretvaranje San Gennarove krvi u tekuinu udo? ini se da
jest, barem u smislu da ga je nemogue objasniti poznatim znanstvenim
zakonima. Izaziva li sam San Gennaro pretvorbu krvi u tekuinu? Mi
ljenja sam da je to vjerojatnije posljedica velike pobonosti i vjerovanja
ljudi koji svjedoe udu. Govorim to stoga to su gotovo sva uda koja
su izveli sveci i udotvorci velikih svjetskih religija ponovili i razliiti ekstrasensi, to bi nas moglo navesti na zakljuak da, kao i kod stigmi, uda
izazivaju sile to prebivaju duboko u ljudskom umu, sile koje su pritajene
u svima nama. Herbert Thurston, sveenik koji je napisao knjigu The
Physical phenomena of Mysticism (Fizikalni fenomeni u misticizmu) bio
je svjestan te slinosti, i stoga oklijevao bilo koje udo pripisati nekom
istinski natprirodnom uzroku (nasuprot parapsiholokom ili paranormalnom uzroku). Jo jedan dokaz koji govori u prilog ovoj zamisli nalazi
se u injenici da su mnogi stigmatici, ukljuujui oca Pija i Theresu Neu
mann, bili poznati i po svojim paranormalnim sposobnostima.
Jedna od tih paranormalnih sposobnosti koja je, kako izgleda, uklju
ena u uda jest psihokineza. Budui da San Gennarovo udo ukljuuje
fiziku preobrazbu materije, na psihokinezu svakako pada opravdana
sumnja. Rogo vjeruje da je psihokineza odgovorna i za neke dramati
nije aspekte stigmi. Smatra da je posve u okviru normalnih biolokih
sposobnosti tijela da izazove pucanje malih krvnih ila ispod koe i pro
izvede povrinsko krvarenje, ali da iskljuivo psihokineza moe biti od
govorna za brzo pojavljivanje velikih rana. Je li to tono ih nije, tek e se
utvrditi, meutim jasno je da je psihokineza uzronik kod nekih pojava
koje prate stigme. Krv koja je tekla iz rana na stopalima Therese Neuma
nn uvijek je tekla prema njezinim nonim prstima - upravo kao to bi
tekla iz Kristovih rana dok je bio na kriu - bez obzira na to koji je bio
poloaj njezinih stopala. To znai da je, kada je uspravno sjedila u kre
vetu, krv tekla prema gore i suprotstavljala se gravitaciji. To su primijetili
brojni svjedoci, ukljuujui mnoge pripadnike amerikih oruanih sna
ga koji su nakon rata bili stacionirani u Njemakoj, i koji su posjeivali
Neumann kako bi se osvjedoili o njezinim udesnim sposobnostima.
O takvom toku krvi koji prkosi gravitaciji postoje izvijea i kod drugih
stigmatika.
Dogaaji ovome nalik u nama pobuuju veliku radoznalost budui
da nam na trenutni pogled na svijet ne prua kontekst unutar kojeg
bismo mogli razumjeti psihokinezu. Bohm dri da promatranje svemira

kao holo-gibanja prua upravo takav kontekst. Kako bi objasnio na to

misli, moli nas da razmotrimo sljedeu situaciju. Zamislite da jedne noi
hodate ulicom, te da odjednom niotkuda izroni sjenka. Vaa prva pomi
sao mogla bi biti da je sjenka napada i da ste u opasnosti. Podaci sadra
ni u toj misli e pak prouzroili niz zamiljenih aktivnosti u vaem umu
kao to su tranje, bivanje ozlijeenim i borba. Prisutnost tih zamiljenih
aktivnosti u vaem umu, meutim, nije isto 'mentalni proces' stoga
to su one neodvojive od mnotva s njima povezanih biolokih procesa,
kao to su pobuivanje ivaca, ubrzano kucanje srca, luenje adrenalina
i drugih hormona, stezanje miia, itd. S druge strane, ukoliko je vaa
prva pomisao da je sjenka samo sjenka, slijedit e drukiji niz mentalnih
i biolokih reakcija. tovie, razmislimo li malo o tome, otkrit emo da
na sve to iskusimo reagiramo i mentalno i bioloki.
Prema Bohmu, vana poanta koju je potrebno izvui iz toga glasi
da svijest nije jedina stvar koja moe odgovoriti na znaenje. I tijelo to
moe, a to nam otkriva da je priroda znaenja istovremeno i mentalna i
fizika. To je neobino zato to obino mislimo da je znaenje neto to
moe aktivno djelovati samo na subjektivnu stvarnost, na misli unutar
naih glava, a ne neto to moe izazvati reakciju i u fizikom svijetu
stvari i predmeta. Znaenje stoga moe sluiti kao veza ili 'most' izmeu
te dvije strane stvarnosti, istie Bohm. Ta veza je nedjeljiva u smislu
da je informacija sadrana u misli, za koju osjeamo da je na 'mentalnoj
strani', u isto vrijeme i neurofizioloka, kemijska i fizika aktivnost, to, u
stvari, predstavlja tu 'tvarnu' stranu misli.
Bohm dri da se primjeri objektivno aktivnog znaenja mogu pro
nai u razliitim fizikim procesima, jedan predstavlja funkcioniranje
raunalnog ipa. Raunalni ip sadri podatke, a znaenje podataka je
aktivno u smislu da odreuje kako e elektrine struje tei kroz rauna
lo. Drugi primjer je ponaanje subatomskih estica. Ortodoksno stajali
te u fizici tvrdi da kvantni valovi mehaniki djeluju na esticu, uprav
ljajui njezino kretanje gotovo na identian nain kao to bi oceanski
valovi mogli upravljati stolnoteniskom lopticom koja pluta na oceanskoj
povrini. Meutim, Bohm smatra da to stajalite ne moe objasniti, na
primjer, koordinirani ples elektrona u plazmi nita bolje no to bi valo
vito gibanje vode moglo objasniti slino, dobro koreografirano kretanje
stolnoteniskih loptica, a da je takvo kretanje bilo otkriveno na povrini
oceana. On dri da je odnos estice i kvantnog vala vie nalik brodu
na automatskom pilotu kojeg vode radarski valovi. Kvantni val ne gura
elektron nita vie no to radarski val gura brod. Umjesto toga, on opskr-

bljuje elektron podacima o njegovoj okolini, a elektron zatim te podatke

koristi za samostalno manevriranje.
Drugim rijeima, Bohm smatra ne samo da je elektron slian umu,
nego da je visoko kompleksan entitet, neto sasvim razliito od jedno
stavne toke bez strukture, kakvim ga vidi klasini nazor u fizici. To to
elektroni, kao, uostalom, i sve subatomske estice, aktivno koriste po
datke, pokazuje da sposobnost reagiranja na znaenje nije svojstvena
iskljuivo svijesti nego i cjelokupnoj materiji. To intrinzino zajedniko
svojstvo, navodi Bohm, ono je to nam prua mogue objanjenje za psihokinezu. Na temelju toga, do psihokineze moe doi kada se mentalni
procesi jednog ili vie ljudi usredotoe na znaenja koja su u skladu s
onima koja upravljaju temeljnim procesima materijalnih sustava koji su
predmet psihokineze. - zakljuuje Bohm.
Vano je napomenuti da ta vrsta psihokineze ne bi nastala uslijed
kauzalnog procesa, to jest, uzrono posljedinog odnosa koji ukljuuje
neku od poznatih sila fizike. Umjesto toga, ona je rezultat neke vrste
nelokalne rezonancije znaenja, odnosno neke vrste nelokalne interakcije sline, no ne i jednake, nelokalnoj meupovezanosti koja paru
elektrona blizanaca omoguava da odravaju isti kut polarizacije, to
smo vidjeli u drugom poglavlju (Bohm zbog tehnikih razloga smatra da
sama kvantna nelokalnost ne moe objasniti ni psihokinezu ni telepatiju,
te da bi samo dublji oblik nelokalnosti, neka vrsta super-nelokalnosti,
mogla ponudili takvo objanjenje).

Gremlin u stroju
Jo jedan znanstvenik ije su ideje o psihokinezi sline Bohmovim, ali
koji ih je odveo korak dalje, je Robert Jahn, profesor aeronautikih zna
nosti i dekan emeritus Fakulteta tehnike i primijenjene znanosti (School
of Engineering and Applied Science) na Sveuilitu Princeton. Do Jahnovog angamana u istraivanjima psihokineze dolo je posve sluajno.
Kao bivem savjetniku NASA-e i Ministarstva obrane, njegovo primarno
podruje interesa bio je svemirski pogon. U stvari, on je autor knjige
Physics of Electric Propulsion (Fizika elektrinog pogona), vodeeg ud
benika iz tog podruja. U vrijeme kad mu je jedna studentica prvi put
pristupila i zamolila ga da nadgleda pokus s psihokinezom, koji je eljela
izvesti u sklopu svog nezavisnog istraivakog projekta, Jahn nije vje
rovao u paranormalno. Nevoljko je pristao, no rezultati pokusa su bili

toliko provokativni da su ga potakli da 1979. godine utemelji laboratorij

pod nazivom Princetonska istraivanja tehnolokih anomalija (Prince
ton Engineering Anomalies Research) ili PEAR. Od tada PEAR-ovi istra
ivai ne samo da su doli do vrstih dokaza o postojanju psihokineze,
nego su prikupili najvie podataka o toj temi u Americi.
U jednom nizu pokusa Jahn i njegova suradnica, klinika psihologinja Brenda Dunne, upotrijebili su ureaj zvan generator sluajnih doga
aja (random event generator) ili REG. Radei na temelju nepredvidivih
prirodnih procesa kao to je radioaktivni raspad, REG moe proizvesti
niz nasuminih binarnih brojeva. Takav niz mogao bi izgledali slino
ovome: 1,2,1,2,2,1,1,2,1,1,1,2,1. Drugim rijeima, REG je neka vr
sta automatskog bacaa novia, sposobnog da u vrlo kratkom vremenu
proizvede ogroman broj bacanja. Kao to je poznato, ukoliko savreno
izbalansiran novi bacite tisuu puta, vjerojatno je da e raspodjela gla
va i pisama biti pedeset naprama pedeset. U praksi, na svakih tisuu
bacanja raspodjela moe donekle varirati na ovu ili onu stranu, no to
je vei broj bacanja, to e se raspodjela pribliiti omjeru pedeset prema
pedeset.
Jahn i Dunne su zamolili dobrovoljce da sjede ispred REG-a i kon
centriraju se na to da proizvedu neuobiajeno velik broj bilo glava ili
pisama. Tijekom doslovno stotina tisua pokuaja otkrili su da su dobro
voljci, iskljuivo pomou koncentracije, zaista imali mali, ali statistiki
znaajan uinak na REG-ove izlazne rezultate. Otkrili su jo dvije stvari.
Sposobnost stvaranja psihokinetikih uinaka nije bila ograniena na
nekolicinu nadarenih pojedinaca, nego je bila prisutna kod veine ispi
tanika koje su testirali. To daje naslutiti da je veina nas do neke mjere
sposobna za psihokinezu. Osim toga, otkrili su da su razliiti dobrovoljci
proizvodili razliite i dosljedno osebujne rezultate - rezultate koji su bili
toliko specifini da su ih Jahn i Dunne poeli nazivati potpisima.
U jednom drugom nizu pokusa Jahn i Dunne upotrijebili su ure
aj nalik fliperu, u kojem devet tisua pekula promjera dva centimetra
prelazi preko tristo trideset plastinih kolia i raspodjeljuje se u devet
sabirnih posuda na dnu. Naprava je uloena u plitak okomiti okvir vi
sok tri i irok dva metra s prozirnim staklom s prednje strane tako da
dobrovoljci mogu gledati pekule dok padaju i sabiru se u posudama. U
pravilu u sredinje posude padne vie pekula negoli u vanjske, te uku
pna raspodjela izgleda kao zvonolika krivulja.
Kao i kod REG-a, Jahn i Dunne zamolili su dobrovoljce da sjednu
ispred stroja i pokuaju poslii da se vie loptica spusti u vanjske posude

nego u sredinje. Jo jedanput su operatori tijekom velikog broja pokusa

mogli napraviti mali ali mjerljivi otklon u smjeru sputanja loptica. U
pokusima s REG-om ispitanici su psihokinezom djelovali samo na mi
kroskopske procese, raspad radioaktivne tvari, meutim pokusi s flipe
rom pokazali su da su ispitanici mogli psihokinetiki utjecali i na pred
mete iz svakodnevice. tovie, potpisi pojedinaca koji su sudjelovali
u REG-pokusima pojavili su se i u pokusima s fliperom, sugerirajui da
psihokinetike sposobnosti svakog pojedinca ostaju jednake od pokusa
do pokusa, ali osciliraju od pojedinca do pojedinca, ba kao to variraju
i druge vjetine. Jahn i Dunne navode: Dok bi se mali segmenti tih re
zultata mogli opravdano odbaciti jer su preblizu sluajnim rezultatima
da bi opravdali reviziju prevladavajuih znanstvenih postavki, cijela sku
pina uzeta u cjelini uspostavlja neosporiv i znaajan otklon od sluajnih
rezultata.
Jahn i Dunne smatraju da njihova otkria mogu objasniti sklonost
koju neki pojedinci, ini se imaju prema 'uricanju' strojeva i izazivanju
da ureaji ne rade kako treba. Takvim pojedincima pripadao je i fiziar
Wolfgang Pauli. Njegova darovitost na tom podruju bila je toliko le
gendarna da su fiziari u ali toj pojavi dali nadimak Paulijev uinak.
Govorilo se da je sama Paulijeva prisutnost u laboratoriju mogla pro
uzroiti da eksplodira staklena aparatura, ili da osjetljivi mjerni ureaj
pukne napola. U jednom, osobito glasovitom incidentu jedan je fiziar
pisao Pauliju da ga ne moe ni najmanje kriviti za nedavan zagonetni
raspad kompliciranog instrumenta, budui da Pauli nije bio prisutan,
da bi kasnije otkrio da je Pauli upravo u trenutku nezgode bio u vla
ku koji je prolazio pokraj laboratorija! Jahn i Dunne smatraju da je i
glasoviti gremlinski uinak - sklonost pomno pregledanih ureaja da
doive neobjanjive kvarove u najapsurdnijim, nezgodnim trenucima, a
o kojem esto izvjetavaju piloti te zrakoplovni i vojni tehniari - moda
primjer nesvjesne psihokinetske aktivnosti.
Ukoliko nai umovi mogu utjecati na mnotvo pekula i mijenjati
njihovo kretanje, fkoja bi udnovata alkemija mogla objasniti takvu
sposobnost? Budui da svi poznati fizikalni procesi posjeduju dual
nost val-estica, Jahn i Dunne smatraju kako nije nelogino pretpo
staviti da je posjeduje i svijest. Kada je nalik esticama, svijest bi bila
prividno smjetena unutar naih glava, meutim u svojem valolikom
vidu, svijest bi, poput svih valnih pojava, mogla djelovati i na daljinu.
Stoga vjeruju da je jedan od naina takvog djelovanja na daljinu psihokineza.

No, Jahn i Dunne se tu ne zaustavljaju. Smatraju da je sama stvar

nost rezultat meudjelovanja valolikih vidova svijesti i valnih obrazaca
materije. Slino Bohmu, ni oni ne vjeruju da se svijest ili materijalni
svijet mogu kreativno predstaviti izolirani jedno od drugog, ili ak da
bi psihokineza mogla biti prijenos neke vrste energije. Poruka bi mogla
biti suptilnija od t o g a , kae Jahn. Moe biti da su takve koncepcije
jednostavno neizvedive, da ne moemo na koristan nain govoriti o ap
straktnoj okolini ili apstraktnoj svijesti. Jedino to moemo iskusiti jest
neka vrsta njihovog meusobnog proimanja.
Ako se psihokineza ne moe promatrati kao prijenos energije, koja bi
terminologija mogla bolje opisati meudjelovanje uma i materije? Jahn i
Dunne opet dijele slino miljenje s Bohmom, te predlau da psihokineza
zapravo ukljuuje razmjenu podataka izmeu svijesti i fizike stvarnosti,
koju ne treba promatrati kao tok izmeu mentalnog i materijalnog, nego
vie kao rezonanciju izmeu mentalnog i materijalnog. Vanost rezonan cije osjetili su i komentirali je i sami dobrovoljci u pokusima s psihokinezom. imbenik povezan s uspjenom izvedbom koji su najee spo
minjali bio je osjeaj rezonancije sa strojem, jedan dobrovoljac opisao
je taj osjeaj kao stanje uranjanja u proces koji vodi do gubitka svijesti
o samom sebi. Ne osjeam nikakvu neposrednu kontrolu nad ureajem,
slinije je marginalnom utjecaju kada sam u rezonanciji sa strojem. To
je kao vonja kanuom; kada ide u smjeru u kojem elim, samo plutam s
njim. U suprotnom, pokuavam prekinuti slobodno plutanje i dati mu
priliku da se vrati u rezonanciju sa mnom.
Jahnove i Dunneine ideje sline su Bohmovima u jo nekoliko bitnih
aspekata. Poput Bohma, i oni smatraju da su pojmovi kojima opisujemo
stvarnost - elektron, valna duljina, svijest, vrijeme, frekvencija - korisni
iskljuivo kao "kategorije za organizaciju podataka", te da ne posjeduju
nezavisan status. Takoer smatraju da su sve teorije, ukljuujui njiho
vu, samo metafore. Premda nisu zagovornici holografskog modela (te se
njihova teorija u mnogim i bitnim tokama razlikuje od Bohmova shva
anja), Jahn i Dunne uviaju preklapanje: Kada govorimo o uglavnom
temeljnom oslanjanju na valno mehaniko ponaanje, postoji neto zajed
niko izmeu naih postavki i holografske i d e j e , kae Jahn. Ona svijesti
daje sposobnost da djeluje u valnom mehanikom smislu, te da se tako, na
ovaj ili onaj nain, okoristi cjelokupnim prostorom i vremenom.
Dunne dijeli to miljenje: Holografski bi se model u odreenom
smislu mogao promatrati kao mehanizam kojim svijest meudjeluje s
tim valno-mehanikim, iskonskim, osjelilnim obiljem, i nekako ga uspi-

jeva pretvoriti u korisne informacije. S druge strane, ako zamislite da po

jedinana svijest posjeduje vlastite karakteristine valne obrasce, mogli
biste je promatrati - metaforiki, dakako - kao laser odreene frekvenci
je koji se ukrta s odreenim uzorkom kozmikog holograma.
Kao to se moglo i oekivati, ortodoksna znanstvena zajednica po
zdravila je rad Jahna i Dunne sa prilinom dozom otpora, no u nekim
ga krugovima ipak prihvaaju. Laboratorij PEAR dobrim dijelom finan
cira Fondacija McDonnell koju je utemeljio James S. McDonnell Trei,
iz dionikog drutva McDonnell Douglas, a New York Times Magazine
nedavno je posvetio lanak radu Jahna i Dunne. Sami Jahn i Dunne nisu
obeshrabreni injenicom da toliko vremena i energije posveuju istra
ivanju znaajki pojave koju veina znanstvenika smatra nepostojeom.
Jahn objanjava: Smatram da je ovo najvanija tema na kojoj sam do
sada radio.

P s i h o k i n e z a n a v i o j razini
Do sada su psihokinetiki uinci proizvedeni u laboratoriju bili ogranieni
na relativno male predmete, meutim dokazi sugeriraju da barem neki
pojedinci psihokinezu mogu upotrijebiti kako bi proizveli vee promje
ne u fizikom svijetu. Biolog Lyall Watson, autor bestselera Nadpriroda i
znanstvenik koji je prouavao paranormalne fenomene diljem svijeta, su
sreo se s jednim takvim ovjekom tijekom svog posjeta Filipinima. ovjek
je bio jedan od filipinskih, takozvanih duhovnih iscjelitelja. On bi, umjesto
da dodiruje pacijenta, samo drao svoju ruku otprilike dvadeset i pet cen
timetara ponad tijela osobe, uperio bi svoj prst na njegovu ili njezinu kou,
i odmah bi se pojavio rez. Watson ne samo da je bio oevidac nekoliko
demonstracija ovjekovih psihokinetskih kirurkih vjetina, nego je jed
nom, kada je ovjek svojim prstom napravio malo iri potez nego obino,
zadobio rez na vlastitoj aci. Oiljak od tog reza nosi jo i danas.
Postoje dokazi da se psihokinetike sposobnosti mogu koristiti i za
zacjeljivanje kostiju. Nekoliko takvih sluajeva zabiljeio je dr. Rex Gar
dner, lijenik u Opoj bolnici okruga Sunderland (Sunderland District
General Hospital) u Engleskoj, jedan zanimljiv aspekt lanka objavljenog
1983.godine u asopisu British Medical Journal jest da Gardner, strastve
ni istraiva uda, suvremena udesna izljeenja postavlja rame uz rame
s primjerima praktiki istovjetnih izljeenja o kojima je govorio engleski
povjesniar i teolog iz sedmog stoljea, Beda Venerabilis.

Suvremena izljeenja ukljuivala su sluaj skupine luteranskih re

dovnica u Darmstadta u Njemakoj. Redovnice su gradile kapelicu kada
je jedna od asnih propala kroz svjee cementirani pod i pala na drvenu
gredu ispod njega. Susestre su je brzo odvele u bolnicu gdje je snimanje
rendgenom otkrilo da je zadobila sloeni prijelom zdjelice. Umjesto da
se pouzdaju u standardne medicinske metode, sestre su cijelu no prove
le u molitvi. Unato lijenikovom inzistiranju da asna treba jo mnogo
tjedana provesti u gipsu, dva dana kasnije redovnice su je odvele kui,
te nastavile moliti i radile rukopolaganje. Na njihovo iznenaenje, asna
sestra je neposredno nakon polaganja ruku ustala iz kreveta, osloboe
na nesnosnih bolova od prijeloma i oigledno izlijeena. Trebalo joj je
svega dva tjedna da se potpuno oporavi, nakon ega se vratila u bolnicu
i pokazala svom zapanjenom lijeniku.
Premda Gardner ne pokuava objasniti ovo, kao ni bilo koje drugo
ozdravljenje o kojima pie u lanku, ini se da je psihokineza najvje
rojatnije objanjenje. S obzirom da je prirodno zacjeljivanje prijeloma
dugotrajan proces, te da je ak i za udesnu regeneraciju Michellijeve
zdjelice bilo potrebno nekoliko mjeseci, namee se pomisao da su mo
da nesvjesne sposobnosti asnih sestara koje su izvodile polaganje ruku
obavile taj posao.
Gardner opisuje slino ozdravljenje koje se dogodilo u sedmom sto
ljeu, tijekom gradnje crkve u engleskom Hexhamu, a koje govori o sv.
Wilfridu, tada hexhamskom biskupu. Tijekom gradnje crkve zidar po
imenu Bothelm pao je s velike visine polomivi i noge i ruke. Dok je le
ao umirui, Wilfrid se molio nad njim, te pozvao druge radnike da mu
se pridrue. Oni su se odazvali i dah ivota se vratio u Bothelma, te se
brzo oporavio. Budui da je do oporavka oigledno dolo tek nakon to
je Wilfrid pozvao druge radnike da mu se pridrue, ovjek se pita je li sv.
Wilfrid bio katalizator, ili se pak radilo o udruenoj nesvjesnoj psihokinezi cijele skupine?
Dr. William Tufts Brigham, kustos muzeja Bishop u Honoluluu i
ugledni botaniar koji je veinu svog privatnog ivota posvetio istrai
vanju paranormainog, zabiljeio je incident u kojem je domorodaki havajski aman, odnosno kahuna, trenutano iscijelio slomljenu kost. Do
gaaju je svjedoio Brighamov prijatelj po imenu J.A.K.Combs. Baku
Combsove ene smatrali su jednom od najmonijih kahuna na otoju
i jednom se, dok je bio na zabavi u njezinoj kui, Combs na svoje oi
osvjedoio o njezinim sposobnostima.

Tom se prilikom jedan od gostiju okliznuo i pao na pijesak na pla

i, zadobivi tako teak prijelom noge da se moglo vidjeti kako krajevi
kostiju pritiu o kou. Kad se uvjerio u ozbiljnost prijeloma, Combs je
preporuio da se ovjeka odmah odvede u bolnicu, meutim vremena
kahuna nije eljela ni uti za to. Kleknula je pored ovjeka, ispravila nje
govu nogu i pritisnula podruje na kojem su slomljene kosti pritiskale
kou. Nakon nekoliko minula molitve i meditacije, ustala je i objavila da
je iscjeljivanje zavreno. ovjek se zaueno osovio na noge, napravio
jedan korak, a potom i drugi. Bio je u potpunosti izlijeen i njegova noga
nije pokazivala ni najmanji znak prijeloma.

M a s o v n a p s i h o k i n e z a u Francuskoj o s a m n a e s t o g
stoljea
Usprkos takvim sluajevima, jedna od najspektakularnijih manifestaci
ja psihokineze, i jedna od doista izvanrednih demonstracija udesnih
fenomena ikad zabiljeenih dogodila se u Parizu, u prvoj polovici osa
mnaestog stoljea. Dogaaji su se vrtjeli oko puritanske sekte katolika
pod nizozemskim utjecajem iji su lanovi bili poznati kao jansenisti,
a kulminirali su smru potovanog, svetakog jansenistikog opata po
imenu Francois de Paris. Premda je danas malo ljudi koji su uli za jansenistika uda, ona su tijekom veeg dijela osamnaestog stoljea bila
jedan od najvie prepriavanih dogaaja u Europi.
Da bi se u potpunosti razumjelo jansenistika uda, potrebno je znati
poneto o povijesnim dogaajima koji su prethodili smrti Francoisa de
Parisa. Jansenizam je utemeljen poetkom sedamnaestog stoljea, i istog
je asa doao u sukob s Rimokatolikom crkvom i francuskom monarhijom. Brojna uenja svojstvena ovom pokretu bila su u izrazitom neskladu s klasinom crkvenom doktrinom, no unato tome bio je to vrlo po
pularan pokret, koji je brzo pridobivao sljedbenike meu stanovnitvom
Francuske. Najgore od svega bilo je to to su i papinska uprava i kralj
Luj XV., revni katolik, smatrali da se jansenizam, kao i protestantizam,
samo izdaje kao katolicizam. Zato su i Crkva i kralj stalno spletkarili ne
bi li potkopali snagu pokreta. Prepreka uspjenosti tih spletkarenja, kao
i jedan od imbenika koji su doprinijeli popularnosti tog pokreta, bilo
je to to su jansenistiki voe bili posebno vjeti u izvoenju udesnih
iscjeljenja. Unato tome, Crkva i monarhija su ustrajale, organizirajui
vatrene debate koje su bjenjele irom Francuske. Dana 1. svibnja 1727.

godine, na vrhuncu to borbe za mo, Francois de Paris preminuo je i bio

pokopan na upnom groblju Saint-Medard u Parizu.
S obzirom na opatovu svetaku reputaciju, vjernici su se poeli oku
pljati pred njegovim grobom i odmah su poele pristizati vijesti o mno
tvu udesnih ozdravljenja koja su se tamo dogaala. Bolesti od kojih su
ljudi na taj nain ozdravljali obuhvaale su zloudne tumore, paralizu,
gluhou, artritis, reumatizam, ulcerozne rane, dugotrajna krvarenja i
sljepou. Meutim, to nije bilo sve. Korotnici su takoer poeli doivlja
vati udne nehotine greve ili konvulzije i trpjeti upravo zapanjujua
izvijanja svojih udova. Ti napadi ubrzo su se pokazali zaraznima, irei
se kao poar u ikari, sve dok ulice nisu bile pune mukaraca, ena i djece
koji su se uvijali i grili kao da su uhvaeni u kakvu nestvarnu aroliju.
Dok su bili u tom hirovitom stanju nalik transu, 'konvulzionisti',
kako su ih poeli zvati, su pokazivali fenomenalne sposobnosti, jedna
od tih sposobnosti sastojala se u tome da su mogli izdrati nezamisliv
spektar fizikih muenja a da pritom ne budu ozlijeeni. To je ukljuiva
lo teka batinanja, udarce i tupim i otrim predmetima te davljenje - sve
bez ikakve ozljede, ak i bez najmanjeg traga bilo rana ili modrica.
Ono to te udesne dogaaje ini tako jedinstvenima jest injenica
da su im nazoile doslovno tisue promatraa. Mahniti skupovi pred
grobom opata Parisa nipoto nisu bili kratka vijeka. Groblje i ulice koje
ga okruuju godinama su bili danonono prepuni, pa se ak dva deset
ljea kasnije jo uvijek izvjetavalo o udima (kako bih vam donekle
pribliio razmjere tog fenomena, spomenut u kako je 1733. godine u
dravnim spisima zabiljeeno da je preko tri tisue dobrovoljaca bilo
potrebno samo za to da pomau konvulzionistima i brinu se, na primjer,
da sudionice tijekom svojih napadaja ne postanu nedolino razotkrive
ne). To je dovelo do toga da su natprirodne sposobnosti konvulzionista
stekle meunarodnu slavu, i tisue ljudi dolazile su da ih vide, ukljuu
jui pojedince iz svih drutvenih slojeva, slubenike iz svake prosvjetne,
vjerske i vladine ustanove koja se moe zamisliti; brojni izvjetaji, i slu
beni i neslubeni, sauvani su u dokumentima tog vremena.
Nadalje, mnogi oevici, kao to su, na primjer, bili istraitelji Rimo
katolike crkve, kojima je bilo u interesu opovri jansenistika uda, ipak
su ih potvrdili (Rimokatolika crkva kasnije je ispravila to neugodno
stanje stvari tvrdei da su uda postojala, no da su vraje djelo, to, dakle,
dokazuje da su jansenisti bili izopaeni).
Jedan istraitelj, lan parikog parlamenta po imenu Louis-Basile
Carre de Montgeron, svjedoio je dovoljnom broju uda da njihovim

opisima ispuni etiri debela sveska, to je 1737. godine objavljeno pod

naslovom La Verite des Miracles (Istina o udima). U svom djelu daje
brojne primjere oigledne konvulzionistike neranjivosti na torturu. U
jednom se sluaju dvadesetjednogodinja konvulzionistica po imenu
Jeanne Maulet naslonila o kameni zid da bi joj potom dobrovoljac iz
okupljenog mnotva,"vrlo snaan ovjek, petnaest kilograma tekim
maljem zadao sto udaraca u trbuh (sami konvulzionisti molili su da ih se
mui budui da ih, kako su tvrdili, to oslobaa nesnosnih bolova uzro
kovanih grevima). Kako bi provjerio snagu udaraca, potom je i sam
Montgeron uzeo malj i iskuao ga na kamenom zidu na koji je djevojka
bila naslonjena. Evo to je o tome zapisao: Pri dvadeset i petom udarcu
kamen po kojem sam udarao, ve olabavljen prijanjim udarcima, izne
nada se oslobodio i pao s druge strane zida, ostavivi za sobom otvor
vei od dvadeset centimetara.
Montgeron opisuje i sluaj u kojem se jedna konvulzionistica na
gnula prema natrag u luk, tako da joj je donji dio lea podravao otri
vrh kolia. Potom je zatraila da se dvadeset i pet kilograma teak
kamen privee na ue, podigne na vrlo veliku visinu, i potom pusti da
padne na njezin trbuh. Kamen je bio nekoliko puta podignut i puten da
svom svojom teinom padne na nju, meutim inilo se da eni to nije ni
najmanje naudilo. Bez potekoa ostala je u neugodnom poloaju, nije
trpjela bol, niti zadobila ozljede. S teke kunje odetala je a da na trbuhu,
odnosno leima nije imala ni ogrebotine. Montgeron je naveo i da je za
vrijeme kunje neprestano izvikivala: Udari jae, jae!.
U stvari, ini se da nita nije moglo nakoditi konvulzionistima. Nisu
im mogli nanijeti ozlijede ni udarcima metalnim ipkama, lancima ili
gredama. Najsnaniji ljudi nisu ih mogli zadaviti. Neki od njih bili su ra
zapeli nakon ega na njima ne bi bilo ni traga ranama. Najneshvatljivije
od svega bilo je to da ih se ak nije moglo ni porezati ili probosti noe
vima, maevima odnosno sjekiricama! Montgeron navodi jedan sluaj u
kojem je naotreni vrh eljeznog svrdla prislonjen na trbuh konvulzionista i potom tako estoko udaran batom da je izgledalo kao da e mu slo
miti kraljenicu i rastrgati cijelu u t r o b u . Meutim, to se nije dogodilo, a
konvulzionist je na licu zadrao izraz savrene ekstaze, vapei: Ah, to
mi ini dobro! Hrabrosti, brate; udari dvostruko snanije ako m o e ! .
Neranjivost nije bila jedina sposobnost koju su jansenisti pokazivali
za vrijeme svojih napadaja. Neki su postajali vidoviti i mogli su razabi
rati skrivene stvari. Drugi su mogli itati dok bi im oi bile zatvorene
i vrsto povezane, a zabiljeeni su i sluajevi levitacije. Jedan od levi-

tanata, opat po imenu Bescherand od Montpelliera, tijekom napadaja

greva bio je takvom silinom podignut u zrak da ga ak ni prisutni
svjedoci koji su ga pokuali zadrati na tlu nisu uspjeli sprijeiti da se
vine u vis.
Iako smo danas gotovo zaboravili na jansenistika uda, tadanja ih
inteligencija nipoto nije ignorirala. Neakinji matematiara i filozofa
Pascala je kao posljedica jansenistikog uda u roku od nekoliko sati
nestao opasan ir na oku. Kada je Kralj Luj XV. zatvaranjem groblja Saint-Medard bezuspjeno pokuao zaustaviti konvulzioniste, Voltaire je
duhovito primijetio: Bogu se, Kraljevom naredbom, zabranjuje ovdje
izvoditi uda. A kotski filozof David Hume u svojim je Filozofskim
esejima (Philosophical Essays) napisao: Zasigurno se nikada tako veliki
broj uda nije pripisao jednoj osobi, kao to je sluaj s ovima u Francu
skoj, oko groba opata Parisa. Mnoga uda potvrena su odmah na licu
mjesta, pred sucima neupitnog ugleda i asti, u doba uenosti, te na najeminentnijoj pozornici dananjice.
Kako objasniti konvulzionistika uda? Iako je Bohm voljan uzeti u
obzir mogunost psihokineze i drugih paranormalnih pojava, izbjegava
spekulirati o specifinim dogaajima kao to su natprirodne sposob
nosti jansenista. Meutim, jo jedanput, ukoliko svjedoanstva tolikog
broja oevidaca uzmemo kao vjerodostojna, i ako nismo skloni smatrati
da je Bog bio skloniji jansenistikim katolicima naspram rimskih, psihokineza se namee kao najvjerojatnije objanjenje. Na uvjerenje da se
radilo o nekoj vrsti paranormalnog djelovanja snano ukazuje pojava
drugih paranormalnih sposobnosti, kao, na primjer, vidovitosti, tijekom
napadaja. Osim toga, ve smo promotrili mnoge primjere kod kojih su
jaka vjera i histerija, koje su u ovom sluaju takoer bile prisutne u iz
danim koliinama, pokrenule duboke snage uma. U stvari, psihokinetike uinke moda nije proizveo pojedinac, nego su nastali zdruenim
utjecajem gorljivog vjerovanja svih prisutnih ljudi, to bi moglo objasniti
neobian intenzitet tih manifestacija. To nije nova zamisao. Dvadesetih
godina prolog stoljea veliki je harvardski fiziolog William McDougall
takoer sugerirao da bi vjerska uda mogla biti rezultat kolektivnih pa
ranormalnih moi velikog broja vjernika i poklonika.
Psihokineza bi objasnila i mnoge prividne neranjivosti konvulzionista. U sluaju Jeanne Maulet moglo bi se raspravljali nije li nesvjesno
koristila psihokinezu da blokira uinak udaraca maljem. Ako su konvulzionisti nesvjesno koristili psihokinezu kako bi zadobili nadzor nad
lancima, letvama i noevima te da ih u samom trenutku udarca zaustave

u njihovoj putanji, to bi takoer objasnilo zato ti predmeti nisu ostavljali

nikakve tragove ni modrice. Slino tome, kada su pojedinci pokuavali
zadaviti janseniste, moda je psihokineza drala njihove ruke te su prem
da su vjerovali da stiu vratove, zapravo samo svijali prazan prostor.

Reprogramiranje kozmikog kino-projektora

Pa ipak, psihokineza ne objanjava sve aspekte neranjivosti konvulzionista. Postoji problem tromosti - sklonosti predmeta koji se kree da
se nastavi kretati - koji treba razmotriti. Kada kamen od dvadeset pet
kilograma ili deblo padaju, oni sa sobom nose mnogo energije, a kada
se zaustave na svom putu, ta energija mora nekuda otii. Na primjer, da
osobu odjevenu u oklop udari petnaestkilogramski bat, premda bi oklop
mogao odbiti udarac, osoba bi ipak bila ozbiljno protresena. U sluaju
Jeanne Maulet ini se da je energija nekako zaobilazila njezino tijelo i
prenosila se na zid iza nje, jer kao to je Montgeron zamijetio, kamen
je bio olabavljen udarcima. Meutim, u sluaju ene koja se svinula u
luk kako bi na njezin trbuh pao dvadeset i pet kilograma teak kamen,
situacija nije toliko jasna. ovjek se zapita zato je kamen nije zatjerao
do tla kao obru u kroketu (op. prev. - kroket je francuska igra s drve
nim kuglama i palicama), ili, zalo udarci gredama nisu konvulzioniste
oborili s nogu? Kuda je otila preusmjerena energija?
Holografski pogled na stvarnost ponovno prua mogui odgovor.
Kao to smo vidjeli, Bohm smatra da su svijest i materija samo razliiti
aspekti istog temeljnog 'neega', neega to svoje korijene ima u implicit
nom redu. Neki znanstvenici smatraju da to daje naslutiti da bi svijest
mogla napraviti mnogo vie od nekoliko psihokinetskih promjena u ma
terijalnom svijetu. Na primjer, Grof smatra da su implicitni i eksplicitni
red toan opis stvarnosti: Nije nemogue zamisliti da odreena neuo
biajena stanja svijesti mogu posredovati izravno iskustvo implicitnog
reda i intervenciju u njega. Tako bi utjecanjem na generativnu matri
cu pojavnog svijeta bilo mogue mijenjati pojave u njemu.
Drugim
rijeima, mozak bi osim psihokinetskog pomicanja predmeta mogao
posegnuti i u matricu, te reprogramirati kozmiki kino-projektor koji
je i stvorio te predmete. Dakle, ne samo da bi konvencionalno priznati
prirodni zakoni, kao na primjer tromost, bili posve poniteni, nego bi
um mogao mijenjati i preoblikovati materijalni svijet na nain koji je
dramatiniji ak i od onoga to psihokineza povlai za sobom.

Da ova ili neka druga teorija mora biti tona razvidno je iz jedne
druge paranormalne sposobnosti koju su razliiti pojedinci demonstri
rali kroz povijest - otpornost na vatru. U svojoj knjizi The Physical Phe
nomena of Mysticism (Fizikalni fenomeni u misticizmu) Thurston na
vodi brojne primjere svetaca koji su posjedovali tu sposobnost, a jedan
od najpoznatijih je sv. Franjo Paulski. On ne samo da je drao goruu
eravicu u rukama bez da zadobije opekline, nego je i na sasluanjima za
njegovu kanonizaciju 1519. godine osmero svjedoka posvjedoilo da su
ga bili vidjeli kako neozlijeen hoda kroz plamleu vatru visoke pei, a
kada je iao popraviti jedan njezin zid koji se bio uruio.
Taj opis podsjea na Starozavjetnu priu o adraku, Meaku i Abed
Negu. Nakon to je osvojio Jeruzalem, kralj Nabukodonozor zapovjedio je
svima da se klanjaju kipu koji je bio podigao. adrak, Meak i Abed Nego
to su odbili, pa je Nabukodonozor naredio da ih se baci u pe preko
mjere uarenu, tako da su plamenovi usmrtili ak i ljude koji su ih bacali
u oganj. Meutim, oni su zbog svoje vjere vatru preivjeli neozlijeeni,
te izali nespaljene kose i neoteene odjee, pa ak i bez mirisa dima na
sebi. Izgleda da su iskuenja vjere, poput onoga koje je kralj Luj XV. poku
ao nametnuti jasisenistima, u nemalom broju sluajeva dovela do uda.
Premda havajske kahune ne hodaju kroz uarene pei, postoje izvjetaji o tome da mogu bez tetnih posljedica hodati po vruoj lavi. Brigham je prepriao svoj susret s tri kahune koji su obeali da e izvesti taj
pothvat za njega, te kako ih je pratio na poduem pjeaenju do toka lave
pokraj izlivenog vulkana Kilauea. Izabrali su pedeset metara irok tok
lave koja se ohladila dovoljno da podupire njihovu teinu, no koja je bila
toliko vrua da su komadi bijelog ara i dalje jurili po njezinoj povrini
Dok je Brigham gledao, kahune su izuli svoje sandale i poeli recitirati
podue molitve koje su ih trebale zatititi za vrijeme hodanja po jedva
stvrdnutoj, rastaljenoj stijeni.
Kako se ispostavilo, kahune su Brighamu rekli da ukoliko im se eli
pridruiti, na njega mogu prenijeli svoju otpornost na vatru, a on je
hrabro pristao. Meutim, kada se suoio s toplinom uarene lave, poeo
se dvoumiti, pa ak troumiti. "Rezultat je bio taj da se nisam micao s
mjesta, te sam odbio izuti izme.", zapisao je Brigham o tom dogaa
ju. Nakon to su zavrili prizivanje bogova, najstariji kahuna urno je
krenuo prema lavi i neozlijeen preao pedeset metara. Zadivljen, no i
dalje odluan da on sam ne ide, Brigham je ustao kako bi vidio sljedeeg
kahunu, no samo da bi ga pagurnuli, to ga je natjeralo u trk da ne bi pao
na lice na bijelo-uarenu stijenu.

I kako je samo trao. Kada je dospio na uzvisinu s druge strane, ot

krio je da su mu potplate izama izgorjele te da su mu arape u plamenu.
No, nekim udom, stopala su mu bila posve neopeena. Kahune takoer
nisu zadobili opekline, te su se valjali od smijeha gledajui Brighama u
oku. "I ja sam se smijao.", zapisao je Brigham. "Nikada nisam doivio
takvo olakanje u ivotu kao taj put, kada sam osjetio da sam na sigurnom. Mogu jo neto nadodati o tom iskustvu. Osjeao sam jaku toplinu
na licu i tijelu, no u stopalima nisam osjeao gotovo nita."
I konvulzionisti su ponekad pokazivali apsolutnu otpornost na va
tru. Najpoznatije medu njima bile su ene-salamanderi - u Srednjem
vijeku izraz salamander odnosio se na mitolokog gutera za kojeg se
vjerovalo da ivi u vatri - Marie Sonnet i Gabrielle Moler. Jednom se
prilikom, u prisutnosti brojnih svjedoka, Sonnet rastegnula preko dvije
stolice ponad plamtee vatre i ostala u tom poloaju sat vremena. Ni na
njoj ni na njezinoj odjei nisu bili vidljivi nikakvi tragovi. Drugom pri
likom je sjela i stavila noge u eravnik pun uarenog ugljena. Kao i kod
Brighama, njezine cipele i arape bile su nagorjele, no tabani su ostali
neozlijeeni."
Podvizi Gabrielle Moler bili su jo vie zaprepaujui. Osim to je
bila neosjetljiva na udarce maem i lopatom, mogla je, bez da zadobije
bilo kakvu opeklinu, gurnuti glavu u jaku vatru u ognjitu. Oevici su
ispriali da joj je odjea poslije toga bila toliko vrua da ju se jedva mo
glo dotaknuti, no njezina kosa, trepavice i obrve nisu bile ni najmanje
nagorjele. Zasigurno je bila dobra zabavljaica na ajankama.
Jansenisti, u stvari, nisu bili prvi pokret konvulzionista u Francuskoj.
Krajem sedamnaestog stoljea, kada je kralj Luj XIV. pokuao provesti
istku nad otvoreno protestantskim Hugenotima, skupina Hugenota iz
doline Cevennes, poznatih kao Kamisardi, opirala se i pritom pokazivala
sline sposobnosti. U slubenom izvjetaju poslanom u Rim jedan se od
progonitelja, prior Abbe du Chayla, poalio da bez obzira to uinio ne
uspijeva nakoditi Kamisardima. Kada je naloio da ih strijeljaju, metke
iz muketa pronali bi spljotene izmeu njihove koe i odjee. Kada je
pritisnuo njihove ruke na uareni ugljen, nije bilo opeklina, a kada ih je
od glave do pete umotao u pamuk natopljen uljem i zapalio, nisu gor
jeli.
I kao da to nije bilo dovoljno, voda Kamisarda, Claris, zapovjedio
je da se pripremi lomaa, te se popeo na nju i odrao ekstatian govor.
Pred est stotina svjedoka naredio je da se lomaa zapali i nastavio svoju
tiradu dok su se plamenovi dizali sve do iznad njegove glave. Nakon to

je lomaa sasvim dogorjela, Claris je jo uvijek stajao, neozlijeen i bez

najmanjeg traga vatre na svojoj kosi ili odjei. Voa francuskih trupa
poslanih da pokore Kamisarde, pukovnik po imenu Jean Cavalier, ka
snije je prognan u Englesku gdje je 1707. godine napisao knjigu o tom
dogaaju pod naslovom A Cry from the Desert (Vapaj iz pustinje). to se
tie Abbea du Chayla, na kraju su ga tijekom osvetnikog pohoda ubili
Kamisardi. Za razliku od nekih, on nije posjedovao nikakvu posebnu
neranjivost.
Postoje doslovce na stotine vjerodostojnih izvjetaja o otpornosti na
vatru. Zabiljeeno je i da je Bernadette od Lourdesa, kada je bila u ek
stazi, takoer bila otporna na vatru. Prema rijeima svjedoka, jednom je
prilikom njezina ruka, dok je bila u transu, pala toliko blizu svijee da
joj je plamen lizao prste. Medu nazonima bio je i dr. Dozous, gradski
lijenik Lourdesa. Kako je bio bistar ovjek, Dozous je mjerio trajanje
dogaaja i zabiljeio da je prije no to je izala iz transa i maknula ruku
s plamena prolo punih deset minuta. Kasnije je zapisao: Vidio sam to
na vlastite oi. Ali kunem se, prije toga bih ismijao svakoga tko bi me
pokuao uvjeriti u takvu priu.
Dana 7. 09. 1871. New York Herald objavio je lanak o tome da je
Nathan Coker, postariji kova afrikog podrijetla iz Eastona u Marylandu, mogao doticati uareni metal bez da zadobije bilo kakve opekline.
Pred komisijom koja se sastojala od nekoliko lijenika zagrijao je elje
znu lopatu sve dok se nije uarila do bjelila i potom je drao svojim ta
banima dok se nije ohladila. Takoer, lizao je rub crveno-uarene lopate
i lijevao rastaljenu olovnu kuglu u usta te putao rastaljeni metal da se
prelijeva preko njegovih zubi i desni sve dok se ne bi stvrdnuo. Nakon
svakog od tih pothvata lijenici su ga pregledali ne naavi nikakve oz
ljede.
Dok je 1927. godine bio u lovu na planinama Tennesseeja, njujorki
lijenik K.R. Wissen sreo je dvanaestogodinjaka koji je pokazivao sli
nu otpornost. Wissen je promatrao djeaka kako bez posljedica vlasti
tim rukama iz vatre vadi uareno eljezo. Djeak je Wissenu rekao da
jc svoju sposobnost otkrio sluajno, kada je u kovanici svojeg ujaka
primio uarenu potkovu. Staza od plamtee eravice po kojoj je ho
dao Mohotty dok su ga Grosvenori promatrali bila je duga est metara i
dosezala je temperaturu od sedamsto dvadeset stupnjeva Celzija, koliko
su pokazivali termometri National Geographicovog tima. U izdanju a
sopisa Atlantic Monthly od svibnja 1959. godine dr. Leonard Feinberg sa
Sveuilita Illinois donosi izvjetaj o tome kako je prisustvovao jednom

drugom rilankanskom obredu hodanja po vatri, tijekom kojega su do

moroci na glavama nosili uarene eljezne lonce a da se nisu opekli. U
lanku objavljenom u asopisu Psychiatric Quarterly psihijatar Berthold
Schwarz izvjetava o tome kako je promatrao apalaijanske pentekostalce koji su svoje ruke drali u acetilenskom plamenu bez da se opeku, i
tako dalje, i tako dalje.

Zakoni fizike k a o navika, te m o g u e i s t v a r n e

stvarnosti
Ba kao to je teko zamisliti kamo odlazi preusmjerena energija u ne
kim sluajevima psihokineze, jednako je teko razumjeti kuda odlazi
energija uarene eljezne posude kada se posuda nalazi na kosi i koi
glave rilankanskog domoroca. No, ukoliko svijest moe posegnuti di
rektno u implicitni red, odgovor je lake pronai. Valja ponoviti, tome
ne bi bila uzrok neka neotkrivena energije ili fiziki zakon (kao to je,
na primjer, neka vrsta izolirajueg energetskog polja) koji djeluje unutar
granica stvarnosti, nego bi nastalo iz aktivnosti na jednoj jo fundamentalnijoj razini, i ukljuivalo bi procese koji i inae stvaraju kako fiziki
svemir tako i zakone fizike.
Pogledamo li na to na drugi nain, sposobnost svijesti da se prebaci
iz jedne cjelovite stvarnosti u drugu sugerira da je obino nepovredivo
pravilo da vatra pri ljudsko tijelo moda tek jedan program u kozmi
kom raunalu, meutim program koji se toliko esto ponavljao da je
postao jedna od navika prirode. Ve smo spomenuli da prema holografskoj ideji i tvar predstavlja neku vrstu navike, te se uvijek iznova raa iz
implicitnog, ba kao to se oblik fontane uvijek iznova stvara iz stalnog
toka vode. Peat o ponavljajuoj prirodi tog procesa aljivo govori kao o
jednoj od neuroza svemira. "Kada ste neurotini, skloni ste stalno po
navljati jedan te isti uzorak u svom ivotu, odnosno stalno inili isto, kao
da se stvorilo pamenje od kojega se ne moete odvojili.", istie. "Sklon
sam miljenju da su i stolice i stolovi takoer takvi - neka vrsta mate
rijalne neuroze, ponavljanja. Meutim, zbiva se neto suptilnije, nepre
kidno uvijanje i odvijanje. U tom smislu su stolovi i stolice jednostavno
navike u tom previranju, meutim previranje je stvarnost, ak i ako smo
skloni vidjeti samo naviku."
Doista, obzirom da su svemir i fizikalni zakoni koji njime upravljaju
takoer proizvodi tog strujanja, tada se i na njih, takoer, mora gledati

kao na navike. Dakako, to su navike koje su usaene duboko u hologibanje, meutim natprirodne vjetine kao to je otpornost na vatru
ukazuju na to da se, unato njihovoj prividnoj postojanosti, u najmanju
ruku neka od pravila to upravljaju stvarnou mogu iskljuiti. To znai
da fizikalni zakoni nisu kao u kamen uklesani, nego su sliniji Shainbergovim virovima, vrtlozima tako goleme tromosti da su uvreni u
holo-gibanju kao to su nae vlastite navike i duboka uvjerenja uvre
na u naim mislima.
Grofovoj pretpostavci da bi za izazivanje promjena u implicilnom
redu mogla biti potrebna izmijenjena stanja svijesti govori u prilog i
uestalost povezanosti otpornosti na vatru s jakom vjerom i vjerskim
arom. Obrazac koji je poeo poprimati oblik u prolom poglavlju na
stavlja se, a njegova poruka postaje sve jasnija - to su naa vjerovanja
dublja i pod veim emocionalnim nabojem, to su vee promjene koje
moemo proizvesti, kako u naim tijelima tako i u samoj stvarnosti.
Sada bismo se mogli zapitati, ako svijest moe proizvoditi takve ne
vjerojatne promjene u posebnim okolnostima, kakva je njezina uloga u
stvaranju nae svakidanje stvarnosti? Miljenja s tim u vezi iznimno
se razlikuju. U privatnom razgovoru Bohm se priklanja stavu da je sav
svemir misao, i da stvarnost postoji samo u onome to mislimo, no, s
druge strane, radije izbjegava spekulacije o udesnim fenomenima. Pri
bram je slino suzdran glede komentiranja pojedinih dogaaja, no ipak
dri da postoji mnogo razliitih potencijalnih stvarnosti, te da svijest
posjeduje odreenu slobodu izbora u kojoj od tih stvarnosti e se mani
festirati. Ne vjerujem da je sve mogue, objanjava, meutim postoje
mnogi svjetovi koje ne razumijemo.
Nakon mnogo godina iskustava sa udesnim iz prve ruke, Watson
je hrabriji: "Ne sumnjam da je stvarnost vrlo velikim dijelom konstrukt
imaginacije. Ne govorim kao fiziar estica, ili ak kao netko tko je pot
puno svjestan onoga to se zbiva na granicama te znanstvene discipline,
no ipak smatram da posjedujemo sposobnost na sasvim fundamentalne
naine mijenjati svijet koji nas okruuje." (Watson, koji je neko bio
entuzijast u pogledu holografske ideje, vie nije uvjeren da bilo koja od
sadanjih teorija fizike primjereno objanjava paranormalne sposobno
sti uma).
Gordon Globus, profesor psihijatrije i filozofije na Kalifornijskom
sveuilitu u Irvineu, ima drukiji, ali slian nazor. On smatra da je holografska teorija u pravu kada tvrdi da um konkretnu stvarnost gradi
iz sirovine implicitnog reda. No, i na njega su snano utjecala ve gla-

sovita, onostrana iskustva antropologa Carlosa Castanede sa amanom

Yaqui Indijanaca, Don Juanom. Globus, posve suprotno Pribramu, sma
tra da naizgled neiscrpan niz "odvojenih stvarnosti" to ih je Castaneda
iskusio pod Don Juanovim tutorstvom - i zaista jednako ogroman niz
stvarnosti koje doivljavamo tijekom obinog sna - ukazuju na to da
postoji beskrajan broj potencijalnih stvarnosti koje su uvijene u impli
citno. Osim toga, budui da su holografski mehanizmi koje um koristi
za gradnju svakodnevne stvarnosti jednaki onima koje koristi za stvara
nje naih snova i stvarnosti koje doivljavamo tijekom kastanedijanskih
promijenjenih stanja svijesti, smatra da su sve te tri vrste stvarnosti u
osnovi jednake.

Stvara li svijest s u b a t o m s k e estice ili ne, to je

pitanje
Ovo razmimoilaenje u miljenjima samo potvruje da je holografska
ideja i dalje u velikoj mjeri ideja u nastajanju, slina novonastalom pa
cifikom otoku koji zbog svoje vulkanske aktivnosti nema jasno defini
rane obale. Premda bi neki ovaj manjak konsenzusa mogli iskoristiti za
kritiku, treba znati da je i Darwinova teorija evolucije*, zasigurno jedna
od najsnanijih i najuspjenijih ideja to ih je znanost ikada iznjedrila,
jo uvijek dobrano u stanju neprestanog previranja, te da teoretiari evo
lucije i dalje raspravljaju o njezinom dosegu, interpretaciji, mehanizmi
ma regulacije i posljedicama.[iako nema nijedan dokaz ZA, a ima 10 dokaza PROTIV op.prev]
99

Razilaenje u miljenjima otkriva i koliko uda predstavljaju sloe

nu zagonetku. Jahn i Dunne nude jo jedno miljenje o ulozi svijesti u
stvaranju svakidanje stvarnosti koje, premda se razlikuje od Bohmovih
osnovnih postavki, zbog mogueg uvida u procese pomou kojih uda
nastaju zasluuje nau pozornost.
Za razliku od Bohma, Jahn i Dunne smatraju da subatomske estice
nisu stvarne do trenutka kada svijest ne stupi na scenu. Mislim da smo
u fizici visokih energija odavno proli fazu kada smo istraivali struk
turu pasivnog s v e m i r a , istie Jahn. Drim da smo u podruju gdje se
uzajamno djelovanje svijesti i okoline odvija na tako primarnom stupnju
da zaista, prema svakoj smislenoj definiciji tog pojma, stvaramo stvarnost.
Kao to smo ve spomenuli, takvo gledite dijeli veina fiziara. Me
utim, u stajalitu Jahna i Dunneove postoji jedna znaajna razlika na-

spram dominantne struje. Veina fiziara odbacila bi zamisao da se uza

jamno djelovanje svijesti i subatomskog svijeta moe na bilo koji nain
primijeniti za objanjenje psihokineze, a kamoli uda. Odnosno, veina
fiziara ne samo da se ne obazire na bilo kakve implikacije koje bi to
meudjelovanje moglo imati, nego se, dapae, ponaaju kao da ono ne
postoji. Veina fiziara razvije pomalo shizofren p o g l e d , kae kvantni
teoretiar Fritz Rohrlich sa Sveuilita Syracuse. S jedne strane, prihva
aju standardnu interpretaciju kvantne teorije. S druge, inzistiraju na re
alnosti kvantnih sustava ak i kada ih se ne promatra.
Taj bizarni stav "neu razmiljati o tome pa makar i znam da je isti
nito" mnoge fiziare spreava da razmotre barem filozofske implikacije
najnevjerojatnijih otkria kvantne fizike. Dr. David Mermin, fiziar na
Sveuilitu Cornell, objanjava da postoje tri kategorije fiziara: malu
manjinu zabrinjavaju filozofske implikacije; druga skupina ima razradene razloge zato ih ove ne zabrinjavaju, meutim njihova objanjenja
esto "posve promauju bit stvari"; trea, pak, skupina nema razrae
nih objanjenja, ali i odbijaju rei zato ih te implikacije ne zabrinjavaju.
"Njihovo miljenje je nepokolebljivo.", zakljuuje Mermin.
Jahn i Dunne nisu toliko bojaljivi. Smatraju da je mogue da fiziari
ne otkrivaju nove estice, nego da ih, u stvari, stvaraju. Kao dokaz navo
de nedavno otkrie estice nazvane anomalon ija se svojstva mijenjaju
od laboratorija do laboratorija. Zamislite da posjedujete automobil koji
ovisno o tome tko ga vozi mijenja boju i karakteristike! To je vrlo zani
mljivo, i ini se da sugerira kako stvarnost anomalona ovisi o tome tko
ga otkrije/stvori.
Slinu potvrdu moemo pronai i kod jedne druge subatomske e
stice. Tridesetih godina prolog stoljea Pauli je izaao s pretpostavkom
o postojanju estice bez mase nazvane neutrino, a da bi se rijeio veli
ki problem po pitanju radioaktivnosti. Godinama je neutrino bio samo
zamisao, no onda su, 1957. godine, fiziari otkrili dokaze o njegovom
postojanju. U posljednje vrijeme fiziari su, meutim, uvidjeli da kad bi
neutrino posjedovao neku malu masu, to bi rijeilo nekoliko problema
koji su jo tei od onoga koji se postavio pred Paulijem te su, gle uda,
1980. godine poeli pristizati dokazi o tome da neutrino ima malu, ali
mjerljivu masu! I to nije sve. Kako se ispostavilo, samo su laboratoriji
u Sovjetskom Savezu otkrili neutrine s masom. Laboratoriji u Sjedinje
nim Dravama nisu. Stanje je ostalo nepromijenjeno tijekom veeg dijela
1980-ih, i premda su drugi laboratoriji do sada ponovili sovjetske rezultate, okolnosti su jo uvijek nerazjanjene.

Je li mogue da su razliita svojstva to su ih pokazivali neutrini ba

rem jednim dijelom uzrokovana razliitim oekivanjima i kulturnim
uvjetovanostima fiziara koji su ih istraivati? Ako je doista tako, takvo
stanje stvari namee jedno zanimljivo pitanje. Ukoliko fiziari ne otkri
vaju subatomski svijet, nego ga stvaraju, zato se za neke estice, kao, na
primjer, elektrone, ini da posjeduju stabilnu stvarnost bez obzira na to
tko ih promatra? Drugim rijeima, zato student fizike bez znanja o elek
tronu ipak otkriva ista svojstva elektrona kao i iskusni fiziar?
Jedan od moguih odgovora na to pitanje je da na svijet moda nije
utemeljen iskljuivo na podacima koje primamo putem svojih pet osje
tila. Ma koliko fantastino to moda zvualo, toj ideji u prilog mogue
je podastrijeti vrlo snane argumente. Prije no to objasnim, rado bih
to povezao s dogaajem kojem sam svjedoio sredinom 1970-ih. Moj je
otac bio angairao profesionalnog hipnotizera kako bi zabavio skupinu
prijatelja okupljenih u njegovoj kui, te me pozvao da prisustvujem do
gaaju. Nakon to je u kratkom vremenu odredio osjetljivost na hipno
zu razliitih ljudi koji su bili nazoni, hipnotizer je za subjekt hipnoze
odabrao prijatelja mog oca po imenu Tom. Bio je to Tomov prvi susret s
hipnozom u ivotu.
Pokazao se kao vrlo dobar subjekt i hipnotizer ga je za par sekundi
uveo u duboki trans. Potom je nastavio s uobiajenim trikovima koje
izvode hipnotizeri-zabavljai. Uvjerio je Toma da je irafa u sobi, a Tom
je zijevao u udu. Rekao je Tomu da je krumpir u stvari jabuka i on ga je
pojeo s tekom. No, vrhunac veeri bio je kada je rekao Tomu da e mu,
kada izie iz transa, njegova ki tinejderica, Laura, biti potpuno nevid
ljiva. Tada ga je, nakon to je Lauru zamolio da stane tono ispred stolice
na kojoj je Tom sjedio, hipnotizer probudio i upitao vidi li ju.
Tom se osvrnuo po sobi i inilo se kao da njegov pogled prolazi to
no kroz njegovu ker koja se hihotala. N e , odgovorio je. Hipnotizer
je upitao Toma je li siguran, no on je opet, unato Laurinom sve gla
snijem hihotanju, odgovorio nijeno. Tada je hipnotizer stao iza Laure,
tako da je bio skriven od Tomovog pogleda, i izvadio neki predmet iz
svoga depa. Pomno je pazio da predmet bude skriven tako da ga nitko
u prostoriji nije mogao vidjeti, te ga pritisnuo na Laurina kria. Zamolio
je Toma da identificira predmet. Tom se nagnuo prema naprijed, kao da
gleda direktno kroz Laurin trbuh, i rekao da se radi o satu. Hipnotizer
je klimnuo i upitao Toma moe li proitati posvetu na satu. Tom je zakiljio kao da teko razabire slova, te izdiktirao i ime vlasnika sata (to je
sluajno bila osoba nepoznata svima u prostoriji) i poruku. Hipnotizer

je potom otkrio da je predmet zaista sat, i proslijedio ga po sobi da se svi

uvjere da je Tom dobro proitao posvetu.
Kada sam nakon toga razgovarao s Tomom, rekao mi je da mu je
ki bila apsolutno nevidljiva. Vidio je samo hipnotizera kako stoji i sat u
dlanu njegove ruke. Da ga je hipnotizer ostavio u neznanju o tome to
se zbiva, nikad ne bi saznao da nije opaao uobiajenu, konsenzualnu
stvarnost.
Oigledno je da Tomovo vienje sata nije bilo utemeljeno na poda
cima koje je primao preko svojih pet osjetila. Odakle je primao podatke?
Jedno mogue objanjenje je da ih je dobivao telepatski iz neijeg uma, u
ovom sluaju hipnotizerovog. O sposobnosti hipnotiziranih pojedinaca
da se spoje na osjetila drugih ljudi izvjetavali su mnogi istraivai.
Britanski fiziar Sir William Barrett doao je do potvrde tog fenomena u
nizu pokusa s jednom djevojicom. Nakon to ju je hipnotizirao, rekao
joj je da e okusiti sve to on okusi. Stojei iza djevojice, ije oi sam
bio dobro povezao, uzeo sam malo soli i stavio je u svoja usta. Odmah je
uzviknula: 'Zato mi stavljate sol u usta?'. Potom sam kuao eer, a ona
je rekla: 'Ovo je bolje.'. Pitao sam ju kakvog je okusa, a ona je odgovorila:
'Slatko.' Potom smo kuali goruicu, papar, umbir i tako dalje; djevoji
ca je sve navedeno imenovala, i po svemu sudei okusila onda kada sam
ih stavio u vlastita usta.
U svojoj knjizi Experiments in Distant Influence (Pokusi s djelova
njem na daljinu) sovjetski fiziolog Leonid Vasiljev citira njemaku studi
ju provedenu 50-tih godina koja je dovela do slinih otkria. U toj studiji
hipnotizirani subjekt ne samo da je okusio sve to je hipnotizer osjetio
nego je i treptao svaki put kada bi svjetlo zabljesnulo hipnotizerove oi,
kihao kada bi hipnotizer pomirisao amonijak, uo kucanje sata koji je
kucao kraj hipnotizerova uha, i osjetio bol kada bi se hipnotizer ubo
iglom - sve je to bilo izvedeno na nain koji je osigurao da podatke ne
dobiva preko uobiajenih osjetilnih putova.
Naa sposobnost spajanja na osjetila drugih nije ograniena samo
na hipnotika stanja. U danas glasovitom nizu pokusa fiziari Harold
Puthoff i Russell Targ iz Stanfordskog istraivakog instituta (Stanford
Research Institute) u Kaliforniji otkrili su da je praktiki svatko koga su
testirali posjedovao dar takozvanog vienja na daljinu (engl. remote
viewing), odnosno tonog opisivanja onoga to promatra testni subjekt.
Otkrili su kako je praktiki svaki pojedinac mogao vidjeti na daljinu jed
nostavno pomou oputanja i opisivanja svih slika koje bi mu dole na
um. Puthoffova i Targova otkria uspjeli su ponoviti u desecima labo-

ratorija irom svijeta, i potvrdili da je vienje na daljinu najvjerojatnije

iroko rasprostranjena sposobnost, latentno prisutna u svima nama.
Laboratorij za istraivanje anomalija Princeton (Princeton Anoma
lies Research Lab) takoer je potvrdio Puthoffove i Targove rezultate. U
jednoj od studija sam Jahn sluio je kao prijemnik i tom je prigodom
pokuao percipirati ono to je njegov kolega promatrao u Parizu, gradu
koji Jahn nikada nije posjetio. Osim to je vidio prometnu ulicu, u Jahnovom umu pojavila se i slika viteza u oklopu. Kasnije se ispostavilo da
je odailjatelj stajao ispred Vladine zgrade ukraene kipovima povijesnih
vojnih likova, od kojih je jedan bio vitez u oklopu.
Dakle, ini se da smo na jo neki nain vrsto povezani jedni s drugi
ma, to za holografski svemir i nije tako neobino. Osim toga, te se uza
jamne povezanosti manifestiraju ak i kada ih nismo svjesni. Istraivanja
su pokazala da e se, kada se osobi u jednoj prostoriji da elektrook, to
zabiljeiti na poligrafskim zapisima osobe u drugoj prostoriji. Svjetlo
upereno u oi testnog subjekta bit e zabiljeeno u EEG zapisima testnog subjekta izoliranog u drugoj prostoriji, pa se ak i volumen krvi u
prstu testnog subjekta mijenja - to se mjeri pletizmografom, osjetljivim
indikatorom funkcioniranja autonomnog ivanog sustava - u trenutku
kada odailjatelj u drugoj sobi tijekom itanja popisa uglavnom nepo
znatih mu imena naie na nekoga koga poznaje.
Obzirom i na nau duboku meupovezanost i sposobnost konstrui
ranja sasvim uvjerljivih stvarnosti iz podataka primljenih putem te meupovezanosti, kao to je to Tom uinio, to bi se dogodilo da dva ili vie
hipnotiziranih pojedinaca pokua stvoriti istu imaginarnu stvarnost?
Zanimljivo je da je na to pitanje ponudio odgovor pokus to ga je proveo
Charles Tart, profesor psihologije na Davies fakultetu Kalifornijskog sve
uilita. Tart je pronaao dvoje studenata, Anne i Billa, koji su mogli ui u
duboki trans, a i sami su bili vjeti hipnotizeri. Dogovorili su se da Anne
hipnotizira Billa, a on je, nakon to je hipnotiziran, zauzvrat hipnotizirao
nju. Tart je smatrao da e se tim neobinim postupkom dodatno pojaati
i inae snana veza koja postoji izmeu hipnotizera i subjekta.
Bio je u pravu. Kada su u tom, uzajamno hipnotiziranom stanju
otvorili oi, sve im je izgledalo sivo. Meutim, sivilo je brzo ustupilo
mjesto ivim bojama i blislavim svjetlima, i za nekoliko trenutaka nali
su se na plai nadzemaljske ljepote. Pijesak je blistao poput dijamanata,
more je bilo ispunjeno ogromnim zapjenjenim mjehurima i svjetlucalo
se kao pjenuac, a obala je bila posuta prozirnim kristalnim kamenjem
koje je pulsiralo unutarnjom svjetlou. Iako Tart nije mogao vidjeti ono

to su Anne i Bill gledali, po nainu na koji su govorili ubrzo je shvatio

da doivljavaju istu halucinantnu stvarnost.
Razumije se, Anne i Billu to je odmah postalo jasno, te su krenuli
istraivati svoj novootkriveni svijet, plivati u oceanu i prouavati svje
tlucavo kristalno kamenje. Na Tartovu alost, prestali su razgovarati, ili
su, barem gledano iz Tartove perspektive, prestali govoriti. Kada ih je
kasnije ispitivao o razlozima njihove utnje, odgovorili su mu da su u
svom zajednikom svijetu snova razgovarali, to je pojava za koju Tart
dri da ukljuuje neku vrst paranormalne komunikacije.
Seansu za seansom, Anne i Bill nastavili su stvarati razliite stvarno
sti, i sve je bilo podjednako stvarno, 'raspoloivo' za pet osjetila i dimenzionalno, kao i sve drugo to su doivljavali u svojem svakodnevnom
budnom slanju. tovie, Tart je doao do zakljuka da su svjetovi to
su ih posjeivali Anne i Bill u biti stvarniji od slabe, blijede stvarnosti s
kojom se veina nas mora zadovoljiti. Kao to Tart navodi, nakon "to su
neko vrijeme meusobno razgovarali o svojim iskustvima i otkrili da su
pretresali detalje zajednikih iskustava za koje nije bilo verbalnog poti
caja na snimljenim magnetoskopskim trakama, osjetili su da mora da su
uistinu bili u onostranim mjestima koje su doivjeli."
'Oceanski svijet' Anne i Billa savreni je primjer holografske stvarno
sti - trodimenzionalni konstrukt, stvoren iz meupovezanosti, poduprt
strujom svijesti, i u konanici jednako plastian kao i misaoni procesi
iz kojih je proistekao. Ta plastinost evidentna je u nekoliko njegovih
osobina. Premda trodimenzionalan, prostor tog svijeta fleksibilniji je od
prostora svakidanje stvarnosti, a ponekad bi postajao toliko elastian da
je Anne i Billu ponestalo rijei kojima bi ga opisali. Jo neobinije, iako
je bilo jasno da su bili vrlo vjeti u oblikovanju zajednikog svijeta oko
sebe, esto su zaboravljali oblikovati vlastita tijela, te su najee posto
jali kao plutajua tijela ili glave. Kako Anne objanjava, jednom prilikom
kad joj je Bill rekao da mu prui svoju ruku, morala sam si nekako u
duhu predoiti ruku..
Kako je taj pokus s uzajamnom hipnozom zavrio? Na alost, ideja da
su te spektakularne vizije na neki nain bile stvarne, moda i stvarnije od
svakodnevne stvarnosti, toliko je prestraila i Anne i Billa da ih je to to
su radili poelo sve vie i vie uznemirivati. Na kraju su prekinuli svoja
istraivanja, a jedno od njih, Bill, u potpunosti se odrekao hipnoze.
Na vanosjetilnu meupovezanost koja je omoguila Anne i Billu da
konstruiraju svoju zajedniku stvarnost moglo bi se gotovo gledati kao
na neku vrstu uinka polja izmeu njih dvoje, kao na stvarnosno polje.

ako hoete. ovjek se zapita to bi se dogodilo da je hipnotizer u kui

moga oca uveo u trans sve ljude prisutne u prostoriji? U svjetlu gore na
vedenih podataka, sasvim je opravdano vjerovati da bi - da je na trans
dovoljno dubok - Laura postala nevidljiva za sve nas. Zajedniki bismo
stvorili stvarnosno polje sata, proitali posvetu na njemu, i bili potpuno
uvjereni da je ono to opaamo stvarno.
Ako svijest igra ulogu u stvaranju subatomskih estica, je li mogue
da su moja opaanja subatomskog svijeta takoer neka vrst stvarnosnih
polja? Ukoliko Jahn kip ovjeka u oklopu moe percipirati preko osjetila
svojeg prijatelja u Parizu, je li ita vie nevjerojatno da se fiziari diljem
svijeta nesvjesno meusobno povezuju i koriste oblik uzajamne hipnoze,
slian onome to su ga koristili Tartovi ispitanici, a kako bi stvorili dogo
vorne karakteristike koje opaaju u elektronu? Toj mogunosti u prilog
bi mogla govoriti jo jedna neobina znaajka hipnoze. Za razliku od
drugih izmijenjenih stanja svijesti, hipnoza nije povezana s neobinim
EEG uzorcima. S fiziolokog gledita, mentalno stanje hipnoze posve je
nalik naem uobiajenom budnom stanju. Znai li to da je samo uobia
jeno budno stanje neka vrsta hipnoze, te da svi neprekidno percipiramo
stvarnosna polja?
Nobelovac Josephson sugerira da bi se moglo raditi o neem slinom. Kao i Globus, Josephson Castanedino djelo uzima vrlo ozbiljno,
te ga je pokuao povezati s kvantnom fizikom. Predlae da objektivna
stvarnost nastaje iz kolektivnih sjeanja ljudske vrste, dok su anomalni
dogaaji - kao, na primjer, oni koje je iskusio Castaneda - manifestacija
individualne volje.
Ljudska svijest moda nije jedino to sudjeluje u stvaranju stvarno
snih polja. Eksperimenti s vienjem na daljinu pokazali su da ljudi mogu
tono opisati udaljena mjesta ak i ako na tim mjestima nema ljudskih
promatraa. Slino tome, ispitanici mogu prepoznati sadraj zapea
ene kutije nasumino izabrane iz skupine zapeaenih kutija, iji su
sadraji stoga apsolutno nepoznati. To znai da smo sposobni za vie
od samog spajanja na osjetila drugih ljudi. Moemo se spojiti i na samu
stvarnost - i na taj nain doi do podataka. Ma koliko bizarno zvualo,
to nije tako neobino kada ovjek ima na umu da u holografskom sve
miru svijest proima cjelokupnu materiju, te da je znaenje aktivno
prisutno i u mentalnim i u fizikim svjetovima.
Bohm smatra da sveopa rasprostranjenost znaenja prua mogue
objanjenje i za telepatiju i za vienje na daljinu. Vjeruje da bi i jedno i
drugo, u stvari, mogli biti samo razliiti oblici psihokineze. Ba kao to

bi psihokineza mogla biti rezonancija znaenja koja se prenosi od uma

do predmeta, tako se na telepatiju moe gledati kao na rezonanciju zna
enja koja se prenose od uma do uma, istie Bohm. Na isti nain, vienje
na daljinu moe se promatrati kao rezonancija znaenja prenoenih od
predmeta umu. Kada se uspostavi sklad ili rezonancija znaenja, dolazi
do dvosmjernog djelovanja, tako da 'znaenja' udaljenog sustava mogu
u promatrau proizvoditi neku vrstu psihokineze koja bi mu, u stvari,
prenosila sliku tog udaljenog sustava, istie.
Jahn i Dunne misle slino. Premda smatraju da se stvarnost oblikuje
iskljuivo meudjelovanjem svijesti sa svojom okolinom, vrlo su liberal
ni u pogledu svojeg definiranja svijesti. Po njima, kvalificirati se moe
sve to je sposobno proizvoditi, primati ili koristiti podatke. Dakle, ivo
tinje, virusi, DNK, strojevi (umjetno inteligentni ili ne) i takozvani neivi
predmeti, svi imaju preduvjete za sudjelovanje u stvaranju stvarnosti.
Ukoliko su ove tvrdnje tone, te podatke moemo pribaviti ne samo
iz umova drugih ljudi nego i iz ivueg holograma same stvarnosti, to bi
objasnilo i psihometriju - sposobnost da se jednostavnim dodirivanjem
predmeta dobiju podaci o njegovoj povijesti. Umjesto neiv, predmet bi
bio proet svojom vlastitom vrstom svijesti. Umjesto da bude stvar
koja egzistira zasebno od ostatka svemira, bio bi sastavni dio meupovezanosti svih stvari - povezan s mislima svake osobe koja je ikada dola
u vezu s njim, povezan sa svijeu koja proima svaku ivotinju i pred
met koji je ikad bio povezan s njegovim postojanjem, preko implicitnog
povezan s vlastitom prolou, i povezan s umom psihometrika koji ga
dri.

M o e t e dobiti n e t o z a nita
Imaju li fiziari ulogu u stvaranju subatomskih estica? Ta zagonetka
zasada ostaje nerijeena, meutim naa sposobnost da se meusobno
povezujemo i stvaramo stvarnosti koje su jednako stvarne kao i naa
uobiajena svakodnevna stvarnost nije jedina naznaka da bi odgovor na
to pitanje mogao biti potvrdan. Doista, podaci o udesnim fenomenima
pokazuju da jedva da smo poeli razumijevali nae sposobnosti na tom
podruju. Razmotrite sljedee udesno izljeenje o kojemu je izvijestio
Gardner. Godine 1982. englesku je lijenicu, koja je radila u Pakistanu, po
imenu Ruth Coggin posjetila tridesetpetogodinja Pakistanka po imenu
Kamro. Kamro je bila u devetom mjesecu trudnoe, a tijekom veeg di-

jela tog razdoblja patila je od krvarenja i povremene abdominalne boli.

Cogginova joj je preporuila da odmah ode u bolnicu, meutim Kamro
je to odbila. Pa ipak, dva dana kasnije krvarenje je postalo tako ozbiljno
da je u bolnicu primljena kao hitan sluaj.
Doktorica Coggin pri pregledu je otkrila da je Kamro pretrpjela vrlo
obilan gubitak krvi, te da su njezina stopala i abdomen bili patoloki
oteeni. Sljedeeg dana Kamro je imala jo jedno obilno krvarenje,
primoravi Cogginovu da napravi carski rez. im je dr. Coggin otvorila
maternicu, navrle su jo obilnije koliine krvi i nastavile tako intenzivno
tei da je Kamro praktiki izgubila sposobnost zgruavanja. Do vremena
kad je Cogginova porodila Kamrinu zdravu djevojicu, duboke lokve
nezgruane krvi ispunjavale su krevet, te nastavile tei iz njezina reza.
Dr. Coggin je opasno aneminoj eni uspjela pribaviti jednu litru krvi za
transfuziju, meulim to nije bilo ni izbliza dovoljno da nadomjesti njezin
golemi gubitak. Nemajui drugog izbora, dr. Coggin je pribjegla molitvi.
O tome pie: Molili smo se s pacijenticom nakon to sam joj ispria
la o Isusu u ije smo se ime molili za nju prije operacije, i nakon to sam
rekla da je bio veliki iscjelitelj. Rekla sam joj i da ne moramo brinuti.
Vidjela sam kako je Isus i prije iscijelio takvo slino stanje, pa sam bila
sigurna da e ju On iscijeliti.
Zatim su ekali.
Sljedeih nekoliko sati Kamro je nastavila krvariti, no umjesto da se
pogora, njezino ope stanje se stabiliziralo. Uveer je dr. Coggin ponov
no dola moliti s Kamro, i premda se njezino energino krvarenje na
stavilo nesmanjenim intenzitetom, inilo se da ju gubitak krvi ne poga
a. etrdeset i osam sati nakon operacije njezina se krv napokon poela
zgruavati, te se poela potpuno oporavljati. Deset dana kasnije otila je
sa svojom bebom kui.
Premda Cogginova ni na koji nain nije mogla tono mjerili Kamrin
stvarni gubitak krvi, nije imala dvojbi da je mlada majka tijekom opera
cije i obilatog krvarenja koje je uslijedilo izgubila vie od svog ukupnog
krvnog volumena. Nakon to je pregledao dokumentaciju sluaja, Gar
dner se sloio s tom zamjedbom. Problem kod takvog zakljuka lei u
injenici da ljudsko tijelo ne moe proizvoditi novu krv dovoljno brzo
da pokrije takve katastrofalne gubitke: da moe, mnogo bi manje ljudi
umiralo radi iskrvarenja. To nas navodi na uznemirujui zakljuak da se
Kamrina nova krv morala materijalizirati ni iz ega.
Sposobnost stvaranja jedne ili dvije beskonano male estice ne
moe se usporediti s materijalizacijom pet do sedam litara krvi, potreb-

ne da iznova ispuni prosjeno ljudsko tijelo, Osim toga, krv nije jedino
to moemo stvoriti iz niega. U lipnju 1974. godine, dok je putovao
na Timor, mali otok na krajnjem istoku Indonezije, Watson se susreo s
jednako zbunjujuim primjerom materijalizacije. Premda je njegova pr
votna namjera bila posjet glasovitom matan dook-u, vrsti indonezijskog
udotvorca za kojeg se govorilo da moe izazvati kiu kada to poeli,
omele su ga vijesti o neobino aktivnom buan-u, zlom duhu koji je pu
stoio jednom kuom u oblinjem selu.
Obitelj koja je ivjela u kui sastojala se od branog para, njihova dva
djeaka te mueve neudane mlae polusestre. Par i njihova djeca bili su
tipinog indonezijskog izgleda, tamne puti i kovrave kose, meutim po
lusestra, koja se zvala Alin, fiziki se prilino razlikovala, imala je mnogo
svjetliju put te crte lica koje su bile gotovo kineske, to je bio razlog da
nije imala uspjeha u pronalaenju mua. Osim toga, obitelj se prema njoj
odnosila ravnoduno, i Watsonu je odmah bilo jasno da je ona uzrok
paranormalnog poremeaja.
Tog je dana tijekom veere s obitelji u kui s travnatim krovom
Watson svjedoio nekoliko zapanjujuih pojava. Prvo je osmogodinji
sin odjednom zavritao i ispustio svoju alicu na stol dok je vanjski dio
njegove ake poeo neobjanjivo krvariti. Watson, koji je sjedio pokraj
djeaka, pregledao je njegovu aku i otkrio na njoj polukrug svjeih pro
hoda nalik ljudskom zagrizu, meutim iji promjer je bio vei od djeakovog. Alin, koja je uvijek bila neuklopljena, kad se to dogodilo bila je
kod vatre, nasuprot djeaku.
Dok je Watson pregledavao njegove rane, plamen na svjetiljci je
poplavio i naglo se razbuktao, a u iznenada jaoj svjetlosti pljusak soli
poeo je zasipati hranu sve dok je sol nije potpuno prekrila i uinila
nejestivom. Nije to bio iznenadni pljusak nego polagana i namjerna
pojava koja je trajala tek dovoljno dugo da je zamijetim i vidim da
nastaje u zraku, negdje u visini oiju, moda metar ponad s t o l a , kae
Watson.
Watson je istog trenutka skoio od stola, meutim predstava nije bila
gotova. Iznenada se iz stola, koji se poeo ljuljali, zauo glasan zvuk nalik
kucanju. Obitelj je takoer odskoila i svi su gledali kako se stol propinje
kao poklopac kutije u kojoj se nalazi neka divlja ivotinja, da bi se na
kraju prevrnuo na stranu. Watsonova prva reakcija bila je da je istrao
iz kue, no kada je doao k sebi vratio se u kuu te pretraio sobu ne bi
li naao kakve dokaze prijevare koji bi mogli objasniti pojavu. Nije ih
pronaao.

Dogaaji koji su se odvijali u maloj indonezijskoj kolibi klasian

su primjer poltergajstikog proganjanja kojeg, umjesto pojava duhova
ili prikaza, u stvari, karakteriziraju zagonetni zvukovi i psihokinetsko
djelovanje. Budui da su poltergajsti skloni koncentrirati se oko ljudi,
u ovom sluaju Alin, a ne na odreenim mjestima, mnogi parapsiholozi smatraju da su to manifestacije nesvjesne psihokinetske sposobno
sti osobe oko koje su najaktivniji. ak i materijalizacija ima svoju dugu
i znamenitu povijest u analima istraivanja poltergajsta. Na primjer, u
svojem klasinom djelu na tu temu, naslovljenom Can We Explain the
Poltergeist (Moemo li objasnili poltergajsta), A . R . G . Owen, profesor
predava matematike na Trinity koledu u Cambridgeu, navodi primjere
materijalizacije objekata iz niega u sluajevima poltergajsta koji dati
raju od 530. godine poslije Krista do modernih vremena. Meutim,
predmeti koji se najee manifestiraju jesu kamenii, a ne sol.
U uvodu sam spomenuo da sam mnoge od paranormalnih pojava
o kojima e se raspravljati u ovoj knjizi doivio iz prve ruke, te da u ih
nekoliko povezati s vlastitim iskustvima. Dakle, sada je vrijeme da izne
sem stvari na vidjelo i priznam da znam kako se Watson morao osjeati
nakon to je prisustvovao iznenadnom naletu psihokinetske aktivnosti
u maloj indonezijskoj kolibi. Kada sam bio dijete, kua u koju se moja
obitelj bila tek uselila (nova kua koju su moji roditelji sami sagradili)
postala je popritem aktivnog poltergajstikog proganjanja. Budui da je
poltergajst napustio moju obiteljsku kuu i slijedio me kada sam otiao
na koled, i budui da je izgledalo da je njegova aktivnost sasvim jasno
povezana s mojim raspoloenjima - kada sam bio ljut ili potiten, njego
ve lakrdije postajale su pakosnije, a kada sam bio bolje raspoloen, vie
vragolaste i muiave - uvijek sam prihvaao miljenje da su poltergaj
sti manifestacije nesvjesne psihokinetske sposobnosti osobe oko koje su
najaktivniji.
Ovakva povezanost s mojim osjeajima oitovala se dosta esto. Ako
sam bio dobrog raspoloenja, znao sam se probuditi i pronai sve svoje
arape prebaene preko kunih biljaka. Ako sam bio u mranijem du
evnom stanju, poltergajst se mogao manifestirati nabacivanjem pred
meta po sobi, a ponekad i razbijanjem nekog predmeta. Tijekom godina
smo ja i razliiti lanovi moje obitelji svjedoili irokom spektru psihokinetskih aktivnosti. Majka mi kae da je ak u vrijeme dok sam bio u
kolijevci kuhinjsko posue ve poelo neobjanjivo skakati sa sredine
kuhinjskog stola na pod. Neke od tih dogaaja opisao sam u svojoj knjizi
Beyond the Quantum (Iza kvanta).

Sve ovo ne otkrivam posve laka srca. Svjestan sam koliko su takve
pojave strane veini ljudi, i sasvim razumijem skepticizam s kojim e ih
odreeni krugovi prihvatiti. Unato tome, primoran sam govoriti o nji
ma jer smatram da je od kljune vanosti da pokuamo razumjeti takve
fenomene, umjesto da ih samo pometemo pod tepih.
Pa ipak, pomalo sa strepnjom priznajem da je moj vlastiti poltergajst takoer povremeno vrio materijalizacije. Materijalizacije su zapo
ele u vrijeme kad sam imao est godina, kada su se nou na na krov
znali spustiti neobjanjivi pljuskovi ljunka. Kasnije je poelo pljutati i
unutar mojeg doma, a kia se sastojala od oblih kamenia i komadia
izlomljenog stakla s istroenim rubovima, nalik komadima naplavljenog
stakla koji se mogu nai na plai. Rjee je materijalizirao druge pred
mete, ukljuujui kovanice, ogrlicu i nekoliko drugih triarija. Na a
lost, obino nisam vidio same materijalizacije nego sam samo svjedoio
njihovim posljedicama, kao, na primjer, kada je jednog dana - dok sam
drijemao u svom njujorkom stanu - hrpa pageta (bez umaka) pala na
moja prsa. S obzirom na to da sam bio sam u sobi, te da nisam imao
otvorene prozore ili vrata, da nije bilo nikog drugog u mom stanu, te da
nije bilo tragova ni da je netko kuhao pagete ni da je netko provalio i
bacio pagete na mene, mogu samo pretpostaviti da se, iz nepoznatih
razloga, pregrt hladnih rezanaca to je iz zraka pao na moja prsa mate
rijalizirao iz niega.
U nekoliko sam prigoda, meutim, vidio samu materijalizaciju pred
meta. Na primjer, 1976. godine radio sam u svojoj radnoj sobi i kada sam
sluajno pogledao prema gore vidio sam kako se odjednom u zraku, tek
nekoliko centimetara ispod stropa, pojavio mali smei predmet. im se
stvorio, naglo je pod otrim kutom poletio prema dolje i pao pred moje
noge. Kada sam ga podigao, vidio sam da je to komad smeeg naplavljenog stakla koje se prvotno vjerojatno koristilo za pravljenje pivskih
boca. Nije ba bilo spektakularno kao pljusak soli, no bila je to pouka da
su takve stvari mogue.
Moda najpoznatije materijalizacije u modernom dobu one su koje
izvodi Sathya Sai Baba, ezdesetetvorogodinji indijski sveti ovjek koji
ivi u udaljenom dijelu drave Andhra Pradesh u junoj Indiji. Prema
brojnim svjedocima, Sai Baba moe materijalizirati mnogo vie od soli i
nekoliko kamenia. On medaljone i prstenje jednostavno bere iz zra
ka i dijeli kao darove. Materijalizira i beskonane zalihe indijskih po
slastica i slatkia, a iz njegovih ruku izlijevaju se velike koliine vibutija,
odnosno svetog pepela. Tim dogaajima svjedoile su doslovno tisue

ljudi, ukljuujui i znanstvenike i iluzioniste, i nitko nikada nije primi

jetio nikakvu naznaku varanja. Jedan od svjedoka je psiholog Erlendur
Haraldsson sa Islandskog sveuilita.
Haraldsson je vie od deset godina proveo prouavajui Sai Babu, te
je svoja otkria nedavno objavio u knjizi pod naslovom Modem Miracles:
An Investigative Report on Psychic Phenomena Associated with Sathya Sai
Baba (Suvremena uda: izvjetaj o istraivanjima natprirodnih pojava
povezanih sa Sathya Sai Babom). Iako Haraldsson priznaje da ne moe
kategoriki dokazati da Sai Babine materijalizacije nisu rezultat varke i
madioniarskog trika, prua veliku koliinu dokaza koji snano ukazuju
na injenicu da se radi o neem nadnaravnom.
Za poetak, Sai Baba moe po volji materijalizirati odreene pred
mete. Jednom kada je Haraldsson razgovarao s njim o duhovnim i eti
kim pitanjima, Sai Baba je rekao da svakodnevni ivot i duhovni ivot
trebaju rasti zajedno kao dvostruka rudraksha. Kada je Haraldsson
upitao to je to dvostruka rudraksha, ni Sai Baba ni prevoditelj nisu zna
li engleski ekvivalent tog izraza. Sai Baba je pokuao nastaviti diskusiju
meutim Haraldsson je bio uporan. Tada je, iznenada, pomalo nestr
pljivom gestom, Sai Baba na sekundu ili dvije zatvorio svoju aku. Kada
ju je otvorio, okrenuo se prema meni i rekao: To je. U njegovom dlanu
bio je predmet nalik iru. To su bile dvije rudrakshe srasle zajedno kao
dvostruka narana ili dvostruka j a b u k a , kae Haraldsson.
Kada je Haraldsson iskazao elju da zadri dvostruko sjeme kao us
pomenu, Sai Baba se sloio, meutim prvo ga je zamolio da ga jo jedan
put pogleda. Tada je obuhvatio rudrakshu s oba dlana, puhnuo na njih, i
pruio svoje ruke prema meni. Dvostruka rudraksha sada je bila od vrha
do dna optoena s dva zlatna tita koje je zajedno drao kratak zlatni
lani. Na vrhu je bio mali zlatni kri s malim rubinom privrenim na
njega te malenim otvorom tako da moe visjeti na laniu oko vrata.
Haraldsson je kasnije otkrio da su dvostruke rudrakshe izuzetno rijetke
botanike anomalije. Nekoliko indijskih botaniara s kojima se konzul
tirao rekli su mu da nikad nisu vidjeli tako neto, a na kraju je mali, de
formirani primjerak dvostruke rudrakshe pronaao u trgovini Madrasu;
trgovac je za njega traio indijski ekvivalent od gotovo tristo amerikih
dolara. Londonski zlatar potvrdio je da zlatni ornamenti imaju istou
zlata od najmanje dvadeset i dva karata.
Takvi darovi nisu rijetki. Sai Baba esto mnotvu ljudi koji ga sva
kodnevno posjeuju i tuju kao sveca dijeli skupo prstenje, dragulje i
predmete izraene od zlata. Materijalizira i goleme koliine hrane, a kada

razliite poslastice padnu iz njegovih raku, vrue su kao da su upravo

skinute sa tednjaka, toliko vrue da ih ljudi ponekad ak ne mogu ni
drati. Moe napraviti da mu se slatki sirupi ili miomirisna ulja lijevaju
iz ruku (ili ak nogu), a kada zavri, na njegovoj koi nema traga ljepljive
tvari. Moe proizvesti egzotine predmete, kao na primjer, zrna rie s
malenim, savreno urezanim slikama Krishne na sebi, vansezonsko voe
(to ga je praktiki nemogue dobiti u podruju zemlje koje nema elek
trinu energiju i hladnjake), te anomalno voe, na primjer jabuke za koje
se, nakon to se ogule, ispostavi da su jabuka s jedne strane, a neko drugo
voe s druge.
Jednako zapanjujue su njegove materijalizacije svetog pepela. Svaki
put kada prolazi kroz mnotvo koje ga posjeuje, iz njegovih ruku isipaju se silne koliine pepela. Rasipa ga posvuda, u ponuene posude i
ispruene ruke, po glavama, te u dugim zavojitim potezima po tlu. U jed
nom jedinom prolasku podrujem oko svog arama moe ga proizvesti
dovoljno da se njime ispuni nekoliko baava. Tijekom jednog od svojih
posjeta Haraldsson je, zajedno s dr. Karlisom Osisom, direktorom istra
ivanja u Amerikom drutvu za parapsiholoka istraivanja (American
Society for Psychical Research), uspio vidjeti neto pepela u samom tre
nutku materijalizacije. Evo to Haraldsson govori: Njegov dlan bio je
otvoren i okrenut prema dolje te je svojom rukom napravio nekoliko
malih, brzih krugova. Kada je to uinio, siva tvar se pojavila u zraku tik
ispod njegova dlana. Dr. Osis, koji je sjedio malo blie, zamijetio je da je
sav materijal najprije bio u obliku kuglica (koje su se na dodir raspadale
u pepeo), te da bi se morao prije raspasti da ga je Sai Baba proizveo maioniarskim trikom to je za nas neopazivo.
Haraldsson primjeuje da Sai Babine manifestacije nisu rezultat
masovne hipnoze budui da on doputa da se njegove demonstraci
je slobodno snimaju, a sve to radi ipak se pojavljuje na filmu. Slino
tome, materijalizacija specifinih predmeta, raritet nekih od njih, vre
lina hrane, te sama koliina materijalizacija izgleda da uklanjaju sva
ku mogunost varke. Haraldsson istie i da nitko nikada nije istupio
s vjerodostojnim dokazima da su Sai Babine sposobnosti varka. Osim
toga, Sai Baba ve pola stoljea, od svoje etrnaeste godine, kontinui
rano proizvodi predmete, to je injenica koja dodatno svjedoi o go
lemoj koliini materijalizacija i znaajnosti njegova neokaljana ugleda.
Proizvodi li Sai Baba predmete iz niega? Sadanja porota jo ne moe
ponuditi odgovor na to pitanje, meutim Haraldsson jasno daje na zna
nje koje je njegovo stajalite. On smatra da nas Sai Babine manifestacije

podsjeaju na golemi potencijal koji moda uspavan lei negdje unutar

svih ljudskih bia.
Sluajevi pojedinaca koji imaju sposobnost materijalizacije predme
ta nisu nepoznati u Indiji. U svojoj knjizi Autobiografija jednog Yogija,
Paramahansa Yogananda (1893. - 1952.). prvi eminentni sveti ovjek iz
Indije koji se trajno nastanio na Zapadu, opisao je svoje susrete s neko
liko hinduskih asketa koji su mogli materijalizirati vansezonsko voe,
zlatne tanjure i druge predmete. Zanimljivo je da Yogananda upozorava
da takve moi, ili sidiji, nisu uvijek pokazatelj da je osoba koja ih po
sjeduje duhovno napredna. Svijet nije nita drugo nego opredmeeni
s a n , kae Yogananda i, sve u to va snaan um duboko vjeruje, to se i
dogodi. Jesu li takvi pojedinci pronali nain kako da samo malo uro
ne u golemo more kozmike energije koje, kao to Bohm kae, ispunjava
svaki kubini centimetar praznog prostora?
Izvanredan niz materijalizacija koje imaju jo veu potkrepu od one
koju je Haraldsson dao o Sai Babi proizvela je Therese Neumann. Osim
stigmi, Neumann je pokazivala i sposobnost zvanu inedia koja se oituje
u tome da osoba ivi bez hrane. Njezina inedia poela je 1923. godine
kada je na vlastito tijelo preuzela bolest grla jednog mladog sveenika,
nakon ega je nekoliko godina ivjela iskljuivo na tekuinama. Potom
se, 1927. godine, u potpunosti odrekla i hrane i vode.
Kada je regensburki biskup saznao za Neumanniin post, poslao je u
njezin dom komisiju da to istrai. Od 14. srpnja 1927. do 29. srpnja 1927.,
pod nadzorom doktora medicine po imenu Seidl, etiri franjevake se
stre njegovateljice pomno su pratile svaki njezin pokret. Promatrale su je
i danju i nou, a voda koju je koristila za pranje i ispiranje svojih usta pa
ljivo se kontrolirala i vagala. Sestre su otkrile nekoliko neobinih stvari
o Therese Neumann. Nikad nije ila na zahod (ak je nakon perioda od
est tjedana imala samo jedno pranjenje crijeva, a izmet, koji je pregle
dao dr. Reismanns, sadravao je samo malu koliinu sluzi i ui, ali ni
traga hrane). Nadalje, nije pokazivala nikakve znakove dehidracije, iako
prosjean ovjek dnevno sa zrakom koji izdie izbaci najmanje etiristo
grama vode, i gotovo jednaku koliinu kroz pore. I njezina teina bila
je stalna; premda bi tijekom redovitog tjednog otvaranja stigmi gubila
gotovo pet litara krvi, teina bi joj se za dan ili dva vratila u normalu.
Na kraju istrage dr. Seidl i asne sestre bili su nedvojbeno uvjereni
da Neumannova nije nita jela ni pila etrnaest dana. ini se da provjera
uvjerljivo dokazuje Neumanniinu sposobnost inedie, jer dok ljudsko
tijelo moe preivjeti dva tjedna bez hrane, gotovo nikada ni pola tog

vremena ne preivi bez vode. Usprkos tome, to nije bilo nita za Neumannovu; nije nita pojela ni popila sljedeih 35 godina. Stoga se ini da
ona ne samo da je materijalizirala ogromne koliine krvi potrebne da
stalno obnavlja svoje stigme, nego je i redovito materijalizirala i vodu
te prehrambene sastojke potrebne da ostane iva i zdrava. Inedia nije
jedinstvena za Neumann. U svojoj knjizi Fizikalni fenomeni u misticizmu
Thurston daje nekoliko primjera stigmatika koji su godinama ivjeli bez
hrane i pia.
Materijalizacija bi mogla biti ea nego to mislimo. Literatura o u
desnom obiluje fascinantnim izvijeima o kipovima, slikama, ikonama,
pa ak i stijenama to imaju povijesno ili vjersko znaenje, a koje krvare.
Postoje i na desetke pria o ikonama djevice Marije i drugim koje liju
suze. Godine 1950. Italiju je pogodila prava epidemija Djevica Marija
koje plau, a u Indiji su sljedbenici Sai Babe Haraldssonu pokazali
slike svetog ovjeka koje udesno izluuju sveti pepeo.

P r o m j e n a c j e l o k u p n o g prizora
Materijalizacija na neki nain predstavlja izazov naim konvencional
nim predodbama, prije svega o stvarnosti, jer premda je, uz potekoe,
moemo ugurati u na sadanji svjetonazor, stvaranje predmeta iz niega
potresa same temelje tog svjetonazora. Pa ipak, to nije sve to um moe
uiniti. Do sada smo govorili o udima koja ukljuuju samo dijelove
stvarnosti - primjere ljudi koji psihokinetski pomiu te dijelove, ljudi
koji mijenjaju dijelove (zakone fizike) da postanu otporni na vatru, i
ljudi to materijaliziraju dijelove (krv, sol, kamenje, nakit, pepeo, hranu i
suze). Meutim, ako je stvarnost zaista jedna nedjeljiva cjelina, zato se
ini da uda obuhvaaju tek dijelove stvarnosti?
Ako su uda primjeri naih vlastitih latentnih sposobnosti uma, od
govor glasi - stoga to smo mi sami toliko duboko programirani da svijet
promatramo kao skup dijelova. To podrazumijeva da bi - da nismo u toj
mjeri ogrezli u miljenje u smislu dijelova, da drugaije promatramo svi
jet - i uda bila drukija. Umjesto da pronalazimo tolike primjere uda u
kojima su preobraeni dijelovi stvarnosti, pronali bismo vie primjera
u kojima je preobraena cjelokupna stvarnost. U stvari, postoji nekoliko
takvih primjera, meutim oni su rijetki, pri emu nae konvencionalne
nazore o stvarnosti stavljaju pred jo vei izazov nego to to ine materijalizacije.

Watson je ponudio jedan takav primjer. Kada je bio u Indoneziji,

susreo se s jo jednom mladom enom s natprirodnim moima. Zvala
se Tia, no za razliku od Alininih moi, ini se da njezine nisu bile izraz
nesvjesnog parapsiholokog dara. Umjesto toga, njezina mo bila je pod
svjesnom kontrolom, a proizlazila je iz Tijine prirodne povezanosti sa
silama koje uspavane lee u veini nas. Ukratko, Tia je bila aman u na
stajanju, i Watson je svjedoio brojnim primjerima njezinih sposobnosti.
Vidio ju je kako izvodi udesna izljeenja, a jednom prigodom - kada
je bila upletena u bitku za premo s lokalnim muslimanskim vjerskim
voom - kako je upotrijebila mo svog uma da zapali minaret lokalne
damije.
Medutim, jednoj od manifestacija Tijine moi koje su ulijevale najvi
e strahopotovanja prisustvovao je kada je sluajno naiao na nju, dok
je u sjenovitom umarku kenari drvea razgovarala s jednom djevoji
com. Watson je ak i iz daljine, na temelju Tijine gestikulacije, mogao
zakljuiti da pokuava djetetu prenijeti neto od velike vanosti. Premda
nije uo njihov razgovor, po izrazu njezina lica koji je odavao frustraciju
znao je da ne uspijeva u svojoj nakani. Naposljetku joj je, ini se, na pa
met pala nova ideja, te je zapoela jezovit ples.
Watson je s ushitom nastavio promatrati dok je gestikulirala u smje
ru drvea. Premda se inilo da se jedva kree, u njezinim suptilnim ge
stikulacijama bilo je neeg hipnotikog. Tada je uinila neto to je Watsona ujedno i zapanjilo i prestrailo. Uinila je da itav umarak u tren
oka prestane postojati. Evo kako to Watson opisuje: Tia je u jednom
trenutku plesala u umarku sjenovitih kenarija, a u drugom stajala na
jakoj, bljetavoj sunevoj svjetlosti.
Nekoliko trenutaka kasnije uinila je da se umarak ponovno pojavi,
a iz naina na koji se djevojica bacila pred njezine noge i trala uokolo
dodirujui drvee, Watson je bio siguran da je i ona iskusila isto to i on.
Meutim, Tia nije bila zavrila. Jo je nekoliko puta uinila da umarak
nestane i ponovno se stvori, dok su drei se za ruke plesale i smijale se
svom tom udu. Watson je jednostavno odetao - s vrtoglavicom.
Godine 1975., kada sam bio pri kraju studija na Michiganskom dr
avnom sveuilitu, imao sam gotovo jednako snano, i za moj svjetona
zor izazovno iskustvo. Veerao sam s jednim od svojih profesora u mje
snom restoranu i raspravljali smo o filozofskim implikacijama iskustava
Carlosa Castanede. Konkretno, na se razgovor usredotoio na dogaaj
o kojemu Castaneda govori u knjizi Putovanje u Ixtlan. Don Juan i Castaneda jedne noi u pustinji, dok su bili u potrazi za duhom, nailaze na

stvora koji izgleda kao tele, ali ima vuje ui i kljun. Sklupano je i urlie
kao da proivljava uasne smrtne muke.
Castaneda je isprva prestravljen, meutim nakon to sam sebe uvjeri
da ono to vidi nikako ne moe biti stvarno, njegova se vizija mijenja
i sada vidi da je umirui duh zapravo grana otpala s drveta koja drhti
na vjetru. Castaneda ponosno objavljuje pravi identitet stvari, meutim,
kao i obino, stari Yaqui aman ga kori. Kae Castanedi da je grana bila
umirui duh kada je bila ispunjena ivotom, meutim da se preobrazi
la u granu kada je Castaneda posumnjao u njezino postojanje. Unato
tome, istie da su obje stvarnosti jednako stvarne.
U svom razgovoru s profesorom priznao sam da me zaintrigirala
Don Juanova tvrdnja da svaka od dvije, meusobno iskljuive, stvarnosti
mogu biti stvarne, te da smatram da bi mogla objasniti mnoge paranormalne fenomene. Nedugo nakon razgovora o tom sluaju napustili smo
restoran i, budui da je bila vedra ljetna no, odluili proetati. Nastavili
smo razgovor i tada sam spazio malu skupinu ljudi to je hodala ispred
nas. Razgovarali su neprepoznatljivim stranim jezikom, a sudei po nji
hovom bunom ponaanju inilo se da su pijani. Povrh toga, jedna od
ena nosila je zeleni kiobran, to je bilo udno, budui da na nebu nije
bilo ni oblaka, niti je vremenska prognoza predviala kiu.
Ne elei se sukobiti s tom skupinom, malo smo zaostali, a kad smo
to uinili, ena je odjednom na divlji i hirovit nain poela vitlati svo
jim kiobranom. Opisivala je goleme krugove po zraku, a nekoliko puta
kada je zamahnuta malo je nedostajalo da nas njime pogodi. Jo vie smo
usporili svoj hod, meutim postajalo je sve oitije da je to bila njezina
predstava, smiljena da privue nau pozornost. Naposljetku je, nakon
to smo svoje poglede uperili u ono to radi, s obje ruke podigla kio
bran iznad svoje glave i potom ga dramatino bacila pred nae noge.
Obojica smo zurili u njega, pitajui se zato bi uinila tako neto, a
onda se dogodilo neto iznimno. Kiobran je uinio neto to bi se mo
glo opisati kao treperenje, nalik plamenu na fenjeru koji se ba sprema
ugasiti. Emitirao je udan pucketav zvuk nalik zvuku celofana kad ga se
guva, a na kraju se u blistavom nizu raznobojnih iskriavih svjetala, s
uvijenim krajevima, njegova boja promijenila, te se pretvorio u kvrgavi,
smee-sivi tap. Bio sam tako zaprepaten da sam zanijemio na nekoliko
sekundi. Moj profesor je prvi progovorio te tihim, okiranim glasom re
kao da je bio mislio da se radi o kiobranu. Upitao sam enu je li vidjela
da se dogodilo neto izuzetno, a ona je klimnula. Obojica smo zapisali
ono to smo mislili da se dogodilo i nai opisi poklapali su se u potpuno-

sti. Postojala je jedino neznatna razlika u tome to je moj profesor rekao

da je kiobran cvrao dok se pretvarao u tap, to je zvuk koji nije tako
strano razliit od pucketavog zvuka celofana to ga se guva.

t o s v e t o znai
Ovaj dogaaj namee mnoga pitanja na koja nemam odgovora. Na znam
tko su bili ljudi koji su bacili kiobran pred nae noge, ni jesu li uope
bili svjesni magine preobrazbe koja se zbila kada su odetali, premda
enina bizarna i naizgled namjerna izvedba daje naslutiti da nisu bili
posve nesvjesni. I ja i moj profesor bili smo toliko zateeni maginom
preobrazbom kiobrana da su do vremena kada smo doli k sebi da ih
upitamo, oni ve odavno bili otili. Ne znam zato se taj dogaaj zbio, no
ini mi se oitim da je nekako povezan s naim razgovorom o Castanedinom susretu sa slinom pojavom.
Ne znam ak ni zato sam imao privilegij doivjeti toliko mnogo paranormalnih pojava, osim to mi se ini da je to povezano s injenicom
da sam roen s mnogo razliitih priroenih paranormalnih sposobno
sti. Kao adolescent poeo sam sanjati ive i detaljne snove o stvarima
koje bi se kasnije dogodile. esto sam znao odreene stvari o ljudima
koje nisam imao pravo znati. Kada sam imao sedamnaest godina, spon
tano sam razvio sposobnost vienja energetskog polja, odnosno aure,
oko ivih stvari, te i dan-danas esto mogu zdravstveno stanje neke
osobe odrediti prema rasporeenosti i bojama svjetlosne maglice koja
je okruuje. Sve to mogu povrh toga rei jest da smo svi mi obdareni
razliitim sposobnostima i kvalitetama. Neki od nas su roeni umjet
nici. Neki pjeaci. ini se da sam ja roen s kemijom potrebnom da
izazovem promjene u stvarnosti, da nekako kataliziram sile potrebne za
izazivanje paranormalnih dogaaja. Zahvalan sam na toj sposobnosti
jer me je pouila mnogoemu o svemiru, meutim ne znam zato je
posjedujem.
Ono to znam jest da je incident s kiobranom, kako sam ga pro
zvao, proizveo radikalnu preinaku u svijetu. U ovom poglavlju pozaba
vili smo se udima koja su ukljuivala sve vee promjene u stvarnosti.
Psihokinezu nam je lake prihvatiti negoli sposobnost stvaranja pred
meta iz niega, a materijalizaciju predmeta veini je lake prihvatiti nego
pojavljivanje i nestanak itavog umarka, ili paranormalnu pojavu sa
skupinom ljudi sposobnih da materiju prevedu iz jednog oblika u drugi.

Ti sluajevi daju naslutiti da je stvarnost, u vrlo zbiljskom smislu, holo

gram, konstrukt.
Postavlja se novo pitanje: Je li hologram taj koji je relativno posto
jan tijekom dugih vremenskih razdoblja, tako da svijest moe proizvesti
samo minimalne preinake u njemu, kao to to sugerira Bohm? Ili se pak
hologram samo ini postojanim, te ga se u posebnim okolnostima moe
izmijeniti i preoblikovati na doslovno beskonano mnogo naina, kao
to sugerira dokazni materijal o udesnom? Neki znanstvenici koji su
prigrlili holografsku ideju smatraju da je ovo potonje tono. Na primjer,
Grof ne samo da materijalizaciju i druge ekstremne paranormalne po
jave shvaa ozbiljno, nego smatra i da je stvarnost zaista "izgraena od
sjenki" i podlona suptilnom autoritetu svijesti. Svijet nije nuno tako
vrst kako ga mi o p a a m o , istie.
S time se slae i fiziar William Tiller, proelnik Odjela za znanost o
materijalima pri Sveuilitu Stanford (Department of Materials Science
at Stanford University) i jo jedan zagovornik holografske ideje. Tiller
dri da je stvarnost slina "holodeku" iz televizijskog serijala Zvjezdane
staze: Nova generacija. U toj seriji holodek je okoli u kojem njegovi po
sjetitelji mogu prizvati holografsku simulaciju doslovce svega to zaele
- bujnu umu, grad prepun ljudi, i tako dalje. Osim toga, svaku simulaciju mogu mijenjati na koji god nain poele, na primjer, mogu napraviti
da se materijalizira svjetiljka, ili da neeljeni stol nestane. Tiller dri da je
svemir takoer jedna vrsta holodeka, stvorena integracijom svih ivih
bia. Stvorili smo ga da bude nositelj naih iskustava i stvorili smo za
kone koji njime upravljaju, kae Tiller.
Ako je Tiller u pravu, a svemir je zaista jedan golemi holodek, spo
sobnost da se materijalizira zlatni prsten ili prouzroi da se uma kenari
drvea naizmjence pojavljuje i nestaje, vie i nije toliko neobina. ak se
i sluaj s kiobranom moe promatrali kao privremeno odstupanje u holografskoj simulaciji koju zovemo uobiajena stvarnost. Premda smo moj
profesor i ja bili nesvjesni da posjedujemo takvu sposobnost, moe biti
da je emocionalni ar nae rasprave o Caslanedi doveo do toga da nai
nesvjesni umovi promijene hologram stvarnosti kako bi ona bolje odra
avala ono u to smo vjerovali u tom trenutku. S obzirom na Ullmanovu
tvrdnju da nas naa psiha neprestano pokuava pouiti o stvarima kojih
nismo svjesni u budnom stanju, nae nesvjesno moglo bi ak biti progra
mirano da povremeno proizvodi takva uda kako bi nam pruilo letimi
ne poglede na pravu prirodu stvarnosti, da bi nam pokazalo da je svijet u
konanici jednako stvaralaki neogranien kao i stvarnost naih snova.

Tvrdnja da je stvarnost stvorena integracijom svih ivih bia u biti

se ne razlikuje od izjave da se svemir sastoji od stvarnosnih polja. Ako
je tomu tako, to objanjava zato se stvarnost nekih subatomskih esti
ca, na primjer, elektrona ini relativno nepromjenjiva, dok se stvarnost
drugih subatomskih estica, recimo anomalona, ini plastinija. Moe
biti da je stvarnost koju sada percipiramo kao elektrone davno postala
dijelom kozmikog holograma, moda prije nego to su ljudi uope bili
dio integracije svih ivih bia. Stoga su elektroni moda tako duboko
usaeni u hologram da vie nisu podloni utjecaju ljudske svijesti kao
druga, novija stvarnosna polja. Slino tome, anomaloni se od laboratori
ja do laboratorija moda mijenjaju zato to su oni novija stvarnosna po
lja, zato to jo nisu razvijeni, te, kako stvari stoje, i dalje lutaju u potrazi
za svojim identitetom. Oni su, na neki nain, poput plae od pjenuca
kakvu su Tartovi ispitanici percipirali dok je jo bila u svojem sivom
stanju, te se jo nije sasvim stvorila iz implicitnog.
To bi takoer moglo bili objanjenje zato aspirin pomae u sprjea
vanju sranih udara kod Amerikanaca, ali ne daje rezultata kod Britana
ca. To bi, takoer, moglo biti relativno novo stvarnosno polje, stvarnosno
polje koje je jo u nastajanju. ak postoje dokazi o tome da je sposobnost
materijalizacije krvi razmjerno novo stvarnosno polje. Rogo primjeuje
da su se izvjetaji o udima povezanim s krvlju poeli pojavljivati para
lelno s udom San Gennara u etrnaestom stoljeu. ini se da injenica
da nam nisu poznata uda s krvlju koja datiraju iz vremena prije San Gennara ukazuje na to da se ta sposobnost pojavila u to doba. Jednom kada
je bila tako uspostavljena, drugima je bilo lake spojiti se na stvarnosno
polje njezine mogunosti, to bi onda moglo objasniti zato je nakon San
Gennara bilo mnogo uda s krvlju, a nijedno prije njega.
I doista, ukoliko je svemir holodek, sve bi stvari koje su naizgled po
stojane i vjene - od zakona fizike pa do grae galaksija trebalo proma
trati kao stvarnosna polja, kao sjenke koje nisu ni manje ni vie stvarne
od rekvizita u golemom, zajednikom snu. Sve to je stalno trebalo bi se
smatrati iluzijom, a samo bi svijest bila vjena - svijest ivueg svemira.
Dakako, postoji jo jedna mogunost. Mogue je da su samo anomalni dogaaji, kao, na primjer, sluaj s kiobranom, stvarnosna polja, a svi
jet u cjelini ipak je postojan i nepodloan utjecaju svijesti, upravo kao to
su nas nauili. Problem je u tome to je tu pretpostavku nemogue doka
zati, jedini "lakmus-test" to ga imamo na raspolaganju za odreivanje
je li neto stvarno ili nije - recimo, ruiasti slon koji je upravo uetao
u na dnevni boravak - jest da saznamo mogu li ga i drugi ljudi opaziti.

Meutim, jednom kada dopustimo da dvoje ili vie ljudi mogu stvoriti
stvarnost - bio to kiobran koji se preobraava ili umarak kenari drvea
koji nestaje - vie nam ne preostaje nijedan nain da dokaemo da i sve
drugo u svijetu nije stvorio um. Na kraju se sve svodi na pitanje osobne
filozofije.
A, osobne filozofije se razlikuju. Jahn je sklon miljenju da je jedino
stvarnost stvorena meudjelovanjima svijesti stvarna. Postoji li izvan
nas nekakvo 'izvan nas' apstraktno je pitanje. Ako nemamo naina po
tvrditi apstrakciju, nema koristi od pokuavanja da je s t v o r i m o , obja
njava. Globus, koji spremno priznaje da je stvarnost konstrukt svije
sti, sklon je miljenju da postoji svijet izvan mjehuria naih percepcija.
Zanimaju me zgodne teorije, govori on, a zgodna teorija pretpostavlja postojanje. Meutim, priznaje da je to samo njegova predrasuda te
da ne postoji empirijski nain da se dokae takva pretpostavka.
to se mog osobnog stava tie, na temelju vlastitih iskustava sloio
bih se s Don Juanom kad kae: "Mi smo promatrai. Mi smo svijest. Ni
smo objekti. Nismo vrsti. Mi smo neizmjerni. Svijet objekata i vrstoe
samo je sredstvo da se na ivot na Zemlji uini jednostavnijim. To je
samo opis koji je stvoren da bi nam pomogao. Mi, ili tonije, na razum,
zaboravljamo da je opis samo opis, pa tako svoju cjelovitost zapetljamo
u kobni krug iz kojega se za ivota rijetko tko izvue."
Drugim rijeima, ne postoji stvarnost onkraj one stvorene integra
cijom cjelokupne svijesti, a um moe oblikovati holografski svemir na
gotovo beskonaan broj naina.
Ako je to tono, tada zakoni fizike i graa galaksija nisu jedine stva
ri koje su stvarnosna polja. ak bi i naa tijela, nositelje nae svijesti u
ovom ivotu, trebali promatrati kao ni manje ni vie stvarna od anomalona i ampanjskih plaa. Ili, kao to Keith Floyd, psiholog na koledu
Virginia Intermont, kae: "Protivno opem uvjerenju, moda nije mo
zak taj koji proizvodi svijest, nego je svijest ta koja stvara pojavu moz
ga - materiju, prostor, vrijeme i sve drugo to volimo interpretirati kao
fiziki svemir."
To je vjerojatno najvie uznemirujue od svega, budui da smo tako
vrsto uvjereni da su naa tijela vrsta i objektivno stvarna da nam je te
ko ak i razmotriti ideju da ni mi, takoer, moda nismo vie od sjenki.
Meutim, postoje vrsti dokazi da je to tako. Jo jedan fenomen koji se
esto povezuje sa svecima jest bilokacija, odnosno sposobnost da se isto
vremeno bude na dva razliita mjesta. Prema Haraldssonu, Sai Baba je
majstor u bilokaciji. Brojni svjedoci izjavili su da su ga vidjeli kako puc-

ne prstima i nestane, te se trenutano pojavi stotinu ili vie metara dalje.

Takvi dogaaji snano ukazuju na injenicu da naa tijela nisu objekti,
nego holografske projekcije koje se mogu 'ugasiti' na jednom mjestu i
'upaliti' na drugom jednako lako kao to slika na video-zaslonu moe
nestati i ponovno se pojaviti.
Okolnost koja dodatno potvruje holografsku prirodu tijela moe se
pronai u fenomenu koji je proizveo islandski medij po imenu Indridi
Indridason. Godine 1905. nekoliko vodeih islandskih znanstvenika od
luilo je istraivati natprirodno, i za jednog od svojih testnih subjekata
izabrali su Indridasona. U to vrijeme Indridason je bio tek seoski neotesanac bez ikakvih prijanjih iskustava s paranormalnim, meutim brzo
se pokazao kao spektakularno nadaren medij. Mogao je brzo ui u trans
i proizvesti dramatine psihokinetske uinke. No, najbizarnije od svega
bilo je to da su se ponekad, dok je bio u dubokom transu, neki dijelovi
njegova tijela u potpunosti dematerijalizirali. Dok su zapanjeni znan
stvenici promatrali, jedna ruka ili aka postupno bi prestala postojati, da
bi se ponovno materijalizirala prije no to bi se probudio.
Takvi nam fenomeni opet nude primamljiv pogled na ogromne po
tencijale koji moda uspavani lee u svima nama. Kao to smo vidjeli,
nae trenutno znanstveno razumijevanje svemira potpuno je nesposob
no objasniti razliite pojave koje smo ispitali u ovom poglavlju, te stoga
nema izbora nego ignorirati ih. No, ako su istraivai kao, na primjer,
Grof i Tiller u pravu, te um moe intervenirati u implicitnom redu - holografskoj ploi koja proizvodi hologram to ga zovemo svemir - tada ne
samo da su takve stvari mogue, nego je doslovce sve mogue.
Ako je to tono, prividna vrstoa svijeta samo je mali dio onoga
to je dostupno naoj percepciji. Premda je veina nas doista uhvaena
u zamku naeg sadanjeg pogleda na svemir, nekolicina pojedinaca ima
sposobnost vidjeti onkraj vrstoe svijeta. U sljedeem poglavlju poza
bavit emo se nekima od tih pojedinaca i razmotriti ono to vide.

6
Holografski vid
Mi smatramo da smo sastavljeni od "vrste materije". Meutim, nae je
tijelo u biti krajnji proizvod, da se tako izrazim, tanahnih podatkovnih
polja koja oblikuju nae fiziko tijelo kao i cjelokupnu materiju. Ta polja
su hologrami koji se mijenjaju u vremenu, (te su) izvan dosega naih
uobiajenih osjetila. To je ono to vidovnjaci vide kao arene jajolike aureole,
odnosno aure to okruuju naa fizika tijela.
- Itzhak Bentov
Stalking the Wild Pendulum
(Prikradanje podivljalom njihalu)

rije mnogo godina etao sam s prijateljicom, kada mi je pozornost

privukao ulini znak. Bio je to samo znak zabrane parkiranja i inilo
se da nije nita drukiji od svih drugih znakova zabranjenog parkiranja
ratrkanih po gradskim ulicama. Meutim, iz nekog me razloga ukopao
na mjestu. Nisam ak bio ni svjestan da zurim u njega sve dok moja pri
jateljica nije uzviknula: "Taj znak je pogreno napisan!". Njezina izjava
trgnula me iz sanjarenja i, dok sam ga gledao, slovo i u rijei parkiranje
brzo se promijenilo u e.
Dogodio se, u stvari, to da je moj um bio toliko naviknut vidjeti
ispravno napisan znak da je moje nesvjesno izbacilo ono to se tamo na
lazilo i navelo me da vidim ono za to se oekivalo da bude tamo. Moja
je prijateljica, kako se ispostavilo, takoer znak isprva vidjela pravilno
napisanim, to je bio razlog njezine glasne reakcije kada je shvatila da
je pogreno napisan. Nastavili smo etati, meutim ta me zgoda i dalje
kopkala. Po prvi put sam spoznao da oko/um nije potpuno vjerna kame
ra, nego ureuje sliku svijeta prije no to nam je predoi.
Neurofiziolozi su ve dugo vremena svjesni ove injenice. U svo
jim ranim istraivanjima vida, Pribram je otkrio da vizualni podaci koje

majmun prima preko svojih optikih ivaca ne putuju izravno u njegov

vizualni korteks, nego se prvo filtriraju kroz druga podruja mozga.
Brojna istraivanja su pokazala da isto vrijedi i za ljudski um. Vizualni
podaci koji ulaze u nae mozgove preureuju se i modificiraju od strane
naih sljepoonih renjeva, i tek potom se prosljeuju do vizualnih korteksa. Neka istraivanja sugeriraju da se manje od pedeset posto onoga
to vidimo doista temelji na podacima koji dolaze do naih oiju. Pre
ostalih, vie od pedeset posto sastavljeno je od naih oekivanja o tome
kako bi svijet trebao izgledati (a vjerojatno i od drugih izvora, kao to
su, na primjer, stvarnosna polja). Oi moda jesu organ vida, meutim
mozak je taj koji vidi.
To je razloga zato ponekad ne primjeujemo da je na blizak pri
jatelj obrijao brkove, ili nam se kua ini neobinom kada se vratimo s
odmora. U oba smo sluaja toliko naviknuti reagirati na ono za to mi
slimo da se nalazi na nekom mjestu, da ne vidimo uvijek ono to se tamo
zaista nalazi. Jo dramatinije dokaze o ulozi koju um ima u stvaranju
onoga to vidimo prua takozvana slijepa toka u oku. U sredini one
mrenice, na mjestu gdje se oni ivac spaja na oko, imamo slijepu toku
u kojoj nema fotoreceptora. To se moe brzo demonstrirati ilustracijom
prikazanom na slici 15.
ak i kada promatramo svijet oko sebe potpuno smo nesvjesni da
postoje zjapee rupe u naem vienju. Nije vano gledamo li na komad
praznog papira ili bogato ukraeni perzijski tepih. Mozak spretno po
punjava te praznine poput vjetog krojaa to iznova tka rupu u koma
du tkanine. No, doista je izvanredno to to um tapiseriju nae vizualne
stvarnosti tako majstorski iznova popunjava da ak nismo ni svjesni da
to radi.
To otvara uznemirujue pitanje. Vidimo li manje od polovice onoga
to je oko nas, to je to to ne vidimo? Koji pogreno napisani ulini
znakovi i slijepe toke sasvim izmiu naoj pozornosti? Nai tehnolo
ki dosezi daju nam nekoliko odgovora. Na primjer, iako nam paukove
mree izgledaju smee-sive ili bijele, sada znamo da su za oi kukaca
koje su osjetljive na ultraljubiasto svjetlo i kojima su namijenjene, one
ivo obojene i stoga privlane. Tehnologija nam otkriva i da fluorescen
tne svjetiljke svjetlost ne emitiraju neprekidno, nego da u stvari trepere,
gase se i pale brzinom koja je za nas samo malo prebrza da to opazimo.
Pa ipak, taj uznemirujui uinak slian stroboskopiji sasvim je vidljiv
pelama, koje moraju biti u stanju vratolomnom brzinom letjeti iznad
livade a ipak vidjeti svaki cvijet kraj kojeg prozuje.

SLIKA 15: Da bi demonstriraIi kako na mozak stvara ono to mi opaamo kao

stvarnost, drite crte u visini oiju, zatvorite lijevo oko i gledajte u krug na sreditu
mree desnim okom. Polagano pomiite glavu u smjeru naprijed-natrag u visini
oiju sve dok zvijezda ne nestane (na oko dvadeset i pet do trideset centimetara).
Zvijezda nestane stoga to pada na vau slijepu toku. Sada zatvorite desno oko i
gledajte u zvijezdu. Pomiite glavu naprijed natrag sve dok krug u sreditu mree
ne nestane. Kada se to dogodi, obratite pozornost na to da premda je krug nestao,
crte na mrei ostaju i dalje vidljive. To se dogaa zato to va mozak ispunjava
prazninu onime za to misli da na tom mjestu treba biti.
No, postoje li jo znaajniji aspekti stvarnosti koje ne vidimo, aspekti
koji su ak i izvan dosega nae tehnologije? Prema holografskom mode
lu, odgovor je potvrdan. Prisjetite se da je prema Pribramovom gleditu
stvarnost uglavnom frekvencijska domena, a na mozak neka vrsta lee
koja pretvara te frekvencije u objektivni svijet pojavnosti. Premda je Pri
bram zapoeo prouavanjem frekvencije naeg uobiajenog, osjetilnog
svijeta - kao to su frekvencije zvuka i svjetlosti - on sada upotreblja
va izraz frekvencijska domena kako bi uputio na interferencijske obrasce
koji tvore implicitni red.
Pribram vjeruje da u frekvencijskoj domeni vjerojatno postoji sva
sila razliitih stvari koje ne vidimo, stvari koje je na mozak nauio re
dovito izbacivati iz nae vizualne stvarnosti. On smatra da u sluajevima
kada mistici imaju transcendentalna iskustva, u stvari nakratko opaaju
frekvencijsku domenu. "Mistiko iskustvo ima smisla kada ovjek moe
navesti matematike formule koje ovjeka vode naprijed natrag izmeu
obinog svijeta, odnosno 'slikovno-predmetne' domene, i 'frekvencijske'
domene.", istie Pribram.

Ljudsko e n e r g e t s k o polje
Jedan mistini fenomen koji oigledno ukljuuje sposobnost vienja fre
kvencijskih aspekata stvarnosti jest aura, odnosno ljudsko energetsko
polje. Zamisao da oko ljudskog tijela postoji suptilno polje energije koje
je izvan dosega uobiajene ljudske percepcije, moe se pronai u broj
nim drevnim kulturama. Indijski sveti spisi koji datiraju iz vremena prije
pet tisua godina tu ivotnu energiju nazivaju prana. U Kini je od treeg
tisuljea prije Krista nazivaju chi i vjeruju da je to energija koja protjee
kroz akupunkturni meridijanski sustav. Kabala, idovska mistina filo
zofija koja se pojavila u estom stoljeu prije Krista, to temeljno naelo
naziva nefish, te nauava da ljudsko tijelo okruuje jajoliki oblik duginih
boja. Spisatelj John White i parapsiholog Stanley Krippner u svojoj knjizi
Future Science (Znanost budunosti) navode devedeset i sedam razliitih
kultura koje imaju devedeset i sedam razliitih imena za auru.
U mnogim kulturama vjeruju da je aura izrazito duhovnog pojedin
ca do te mjere sjajna da je vidljiva ak i obinim ljudskim osjetilima, to
je razlog da toliki broj tradicija - ukljuujui kransku, kinesku, japan
sku, tibetansku i egipatsku - svece na slikama prikazuju s aureolama ili
drugim krunim simbolima oko njihovih glava. U svojoj knjizi o udima
Thurston cijelo jedno poglavlje posveuje opisima svjetlosnih fenomena
povezanih s katolikim svecima, a izmeu ostalih je i za Therese Neu
mann i Sai Babu, reeno da se oko njih povremeno mogla vidjeli svjetlosna aura. Za velikog sufistikog mistika Hazrata Inayata Khana, koji je
preminuo 1927. godine, govorilo se da je ponekad odailjao toliko jaku
svjetlost da se ak u njegovoj blizini moglo itati.
U normalnim je okolnostima, meutim, ljudsko energetsko polje
vidljivo iskljuivo pojedincima koji imaju posebno razvijenu sposob
nost da ga vide. Ponekad se ljudi raaju s tom sposobnou, ponekad se
ona spontano razvije u odreenom trenutku ivota, kao to je to bilo u
mom sluaju, a ponekad se razvije kao rezultat neke prakse ili discipline,
esto duhovne prirode. Prvi puta kada sam ugledao osebujnu svjetlosnu
maglicu oko svoje ruke pomislio sam da je to dim i trgnuo rukom pre
ma gore mislei da mi se rukav nekako zapalio. Razumije se, to nije bio
sluaj, i ubrzo sam otkrio da svjetlost okruuje moje cijelo tijelo, te da
oblikuje auru i oko svih drugih ljudi.
Po nekim teorijama, ljudsko energetsko polje posjeduje nekoliko ra
zliitih slojeva. Osobno ne vidim slojeve u polju i ne mogu na temelju
vlastitog iskustva prosudili je li to tono ili nije. Reeno je da su ti slojevi

trodimenzionalna energetska tijela koja zauzimaju isti prostor kao i fi

ziko tijelo, no sve veih su dimenzija tako da samo izgledaju kao slojevi,
budui da se iz tijela ire prema van.
Mnogi ekstrasensi navode da postoji sedam glavnih slojeva, odnosno
suptilnih tijela, od kojih je svako rjee i tee primjetno od onog pret
hodnog. Razliite duhovne kole ta energetska tijela nazivaju razliitim
imenima. Jedan zajedniki sustav imenovanja prva etiri tijela naziva
eteriko tijelo; astralno ili emocionalno tijelo; mentalno tijelo i kauzalno
ili intuitivno tijelo. Openito se vjeruje da je eteriko tijelo, tijelo koje
je veliinom najblie fizikom, neka vrsta energetskog nacrta, te da je
ukljueno u upravljanje i usmjeravanje rasta fizikog tijela. Kao to nji
hova imena daju naslutiti, sljedea tri tijela odnose se na emocionalne,
mentalne i intuitivne procese. Oko imena preostala tri tijela praktiki
ne postoji konsenzus, meutim svi se slau da se ona tiu due i vieg
duhovnog funkcioniranja.
Prema indijskoj jogijskoj literaturi, kao i prema mnogim e k s t r a sensima, takoer posjedujemo i posebna energetska sredita u tijelu. Te
arisne toke suptilne energije povezane su s endokrinim lijezdama i
glavnim ivanim sreditima u fizikom tijelu, meutim proteu se i u
energetsko polje. Budui da kada ih se gleda frontalno, slie energetskim
vrtlozima, jogijska ih literatura naziva akre, od sanskrtske rijei za ko
la, te se taj izraz upotrebljava i danas.
Krunsku akru, vanu akru koja izvire na samom vrhu mozga i koja
je povezana s duhovnim buenjem, vidovnjaci esto opisuju kao mali
vrtlog to se kovitla u energetskom polju na vrhu glave, i to je jedina
akra koju osobno jasno vidim, (ini se da je moja sposobnost vienja
aure previe rudimentarna a da bih mogao vidjeti druge akre.) Prua
se od nekoliko do trideset ili vie centimetara u visinu. Kada su ljudi ra
dosni, taj energetski vrtlog postaje vii i sjajniji, a kada pleu, poskakuje
i njie se kao plamen svijee. esto sam se pitao je li to ono to je vidio
apostol Luka i opisao kao "pentekostalni plamen", kao jezike vatre koji
su se pojavili nad glavama apostola kada se Sveti duh spustio na njih.
Ljudsko energetsko polje nije uvijek plavkasto-bijelo nego moe biti
razliitih boja. Nadareni vidovnjaci kau da su te boje, njihova zamuenost i intenzitet, te njihov smjetaj u auri, povezani s mentalnim stanjem
osobe, emocionalnim stanjem, njezinom aktivnou, zdravljem i raznim
drugim imbenicima. Osobno mogu tek povremeno vidjeti boje i pone
kad rastumaiti njihovo znaenje, meutim jo jedanput elim istaknuti
da moje sposobnosti na tom podruju nisu osobito razvijene.

Jedna od osoba ija je sposobnost vienja ljudskog energetskog tijela

razvijenija je terapeutkinja i iscjeliteljica Barbara Brennan. Brennan je
svoju karijeru zapoela kao atmosferski fiziar pri NASA-i u Centru za
svemirske letove Goddard (Goddard Space Flight center), a kasnije je
postala savjetnica NASA-e. Prvi nagovjetaj da je ekstrasens pojavio se
dok je jo bila dijete, kada je otkrila da povezanih oiju moe etati kroz
umu i pritom izbjegavati stabla jednostavno rukama osjeajui njihova
energetska polja. Nekoliko godina nakon to je postala savjetnica, poela
je zamjeivati aureole obojene svjetlosti oko glava ljudi. Nakon to je
prevladala poetni ok i skepticizam, latila se razvijanja svoje sposobno
sti, i na kraju otkrila da je iznimno prirodno nadarena za iscjeljivanje.
Brennan ne samo da izuzetno jasno vidi akre, slojeve i druge profi
njene strukture ljudskog energetskog polja, nego i na temelju onoga to
vidi moe dati frapantno tone medicinske dijagnoze. Nakon gledanja u
energetsko polje jedne ene, Brennan joj je rekla da neto nije u redu s
njezinom maternicom, a ena joj je tada odgovorila da je njezin lijenik
otkrio isti problem, te da ju je to ve stajalo jednog pobaaja. U stva
ri, nekoliko joj je lijenika preporuilo histeroktomiju i to je bio razlog
zbog kojega se obratila Brennanovoj za savjet. Brennan joj je rekla da e,
ako uzme mjesec dana odmora i malo pripazi na sebe, njezin problem
nestati. Savjet se pokazao dobrim i poslije mjesec dana enin je lijenik
potvrdio da se maternica vratila u normalu. Godinu dana kasnije ena je
rodila zdravog djeaka.
U jednom drugom sluaju Brennan je gledanjem aure otkrila da o
vjek ima problema u izvedbi spolnog ina jer je slomio svoju trtinu kost
kada je imao dvanaest godina. Pomaknuta trtina kost vrila je prevelik
pritisak na kraljenicu, to je uzrokovalo njegovu spolnu disfunkciju.
ini se da nema mnogo toga to Brennan ne moe otkriti promatra
jui ljudsko energetsko polje. Ona tvrdi da rak u svom ranom stadiju u
auri izgleda sivo-plave boje, a kada uznapreduje postane crn. Naposljet
ku se u crnoj boji pojave bijele toke, a ako bijele toke svjetlucaju i poi
nju izgledati kao da eruptiraju iz vulkana, to znai da je rak metastazirao.
Droge kao to su alkohol, marihuana i kokain takoer su tetne za bli
stave, zdrave boje aure i stvaraju neto to Brennanova naziva eterina
sluz. Jednom je prilikom zaprepatenom klijentu uspjela odrediti koju
nosnicu obino koristi za umrkavanje kokaina, jer je polje na toj sirani
lica uvijek bilo sivo od ljepljive eterike sluzi.
Ni lijekovi koji se prodaju na recept nisu iznimka, i esto dovode do
nastanak tamnih podruja u energetskom polju na podruju jetre. Jaki

lijekovi kao to je kemoterapija zakre cijelo polje, a Brennan kae

da je zlatne tragove navodno bezopasne radio-nepropusne boje koja se
koristi za dijagnosticiranje ozljeda kraljenice zamijetila ak punih deset
godina nakon to je bila injektirana u kraljenicu osobe. Prema Brennanovoj, psiholoko se stanje osobe takoer odraava u njezinom energet
skom polju, jedan ovjek s psihopatskim tendencijama imao je neuravnoteenu auru, gore guu, a dolje rjeu. Energetsko polje mazohistike
linosti grubo je i gusto, te vie sive negoli plave boje. Polje osobe s kru
tim pristupom ivotu takoer je kruto i sivkasto, all s veinom energije
koncentrirane na vanjskim rubovima aure, i tako dalje.
Brennanova objanjava da do bolesti, u stvari, mogu dovesti raspori,
zaepljenja i neravnotee u auri, te da manipulacijom tim poremea
jima uz pomo svojih ruku i vlastitog energetskog polja ona moe u
velikoj mjeri pospjeiti pojedineve vlastite procese izljeivanja. Njezina
nadarenost nije prola nezapaeno. vicarska psihijatrica i tanatologica Elisabeth Kubler-Ross kae da je Brennanova "vjerojatno jedna od
najboljih duhovnih iscjelitelja zapadne hemisfere". Bernie Siegel ima
jednake rijei pohvale. "Djelo Barbare Brennan otvara nam nove vidike.
Njezini koncepti o ulozi bolesti i nainima postizanja izljeenja svakako
su podudarni s mojim iskustvima".
Kao fiziarka, Brennanova je ivo zainteresirana za opisivanje ljud
skog energetskog polja znanstvenim terminima, pri emu smatra da je
Pribramova tvrdnja o postojanju frekvencijske domene izvan podruja
nae uobiajene percepcije do sada najbolji znanstveni model za razumi
jevanje tog fenomena. Sa gledita holografskog svemira, ove pojave (aura
i iscjeliteljske sile potrebne za manipuliranje njezinim energijama) na
staju iz frekvencija koje prekorauju vrijeme i prostor; one se ne moraju
prenositi. One su potencijalno istovremene i sveprisutne, istie.
Da ljudsko energetsko polje postoji svugdje i da je nelokalno sve dok
ga ljudska percepcija ne ubere iz frekvencijske domene pokazuje i Brennaniino otkrie da moe 'itati' auru osobe ak i kada je ova udaljena
kilometrima. itanje aure na najveoj udaljenosti koje je do sada radila
odvijalo se tijekom telefonskog razgovora izmeu New Yorka i Italije. O
tome, kao i mnogim drugim aspektima svojih izvanrednih sposobnosti,
raspravlja u svojoj nedavno objavljenoj, fascinantnoj knjizi Iscjeliteljske
ruke.

E n e r g e t s k o polje ljudske p s i h e
Jo jedan nadareni ekstrasens koji moe vrlo precizno vidjeti auru jest
"savjetnica za ljudsko energetsko polje" iz Los Angelesa, Carol Dryer.
Dryerova navodi da sposobnost vienja aure posjeduje otkad pamti, te
da je prolo doista mnogo vremena prije no to je shvatila da drugi ljudi
ne mogu vidjeti aure. Njezino neznanje u tom pogledu esto ju je dovo
dilo u nevolje kada je kao dijete svojim roditeljima znala ispriati inti
mne pojedinosti o njihovim prijateljima, stvari za koje nije mogla znati
na neki oigledan nain.
Dryerova zarauje za ivot kao ekstrasens i u posljednjih petnaest
godina imala je preko pet tisua klijenata. Dobro je poznata u medijima
jer su meu njezinim klijentima mnoge slavne osobe, kao na primjer
Tina Turner, Madonna, Rossana Arquette, Judy Collins, Valerie Harper
i Linda Gray. No, ak ni njezin, zvijezdama ispunjen, popis klijenata
ne moe ni priblino doarati prave razmjere njezine nadarenosti. Na
primjer, njezin popis klijenata obuhvaa fiziare, istaknute novinare, ar
heologe, odvjetnike i politiare, svoje sposobnosti esto koristi da po
mogne policiji, a esto radi i kao savjetnica psiholozima, psihijatrima i
doktorima medicine.
Kao i Brennanova, Dryer moe raditi na daljinu, meutim drae joj
je biti u istoj prostoriji s osobom koju tretira. Takoer, energetsko polje
osobe vidi jednako dobro i zatvorenih i otvorenih oiju. U stvari, tije
kom 'itanja' oi u pravilu dri zatvorenima kako bi se to bolje usredo
toila na energetsko polje. To ne znai da auru vidi iskljuivo u svojim
mislima. "Ona je uvijek ispred mene, kao da gledam film ili kazalinu
prcdstavu.", kae Dryerova. "Stvarna je kao i prostorija u kojoj sjedim.
Zapravo, stvarnija je i ivljih boja."
Pa ipak, ona ne vidi jasno poredane slojeve koje opisuju drugi vi
dovnjaci, a esto ak ne vidi ni obris fizikog tijela. Fiziko tijelo osobe
moe dospjeti u nj, meutim to se dogaa rijetko budui da je to vienje
eterikog tijela, a ne aure ili energetskog polja oko njih. Ako gledam eteriki, to je obino zato to sadri rupe i proreze koji auri ne doputaju da
bude cjelovita. Zato je ne mogu u potpunosti vidjeti, vide se samo njezi
ni ostaci. To je kao neki razderani pokriva ili rasparana zavjesa. Rupe u
eterikom tijelu obino su rezultat traume, ozljede, bolesti ili neke druge
vrste traumatskog iskustva. No, osim vienja eterikog, Dryerova kae
da ne vidi slojeve aure poput slojeva kolaa naslagane jedne na druge,
nego ih doivljava kao razliite teksture i jaine vizualnog osjeta. Uspo-

reuje to s uranjanjem u ocean i osjeanjem vode razliitih temperatura.

Umjesto da ulazim u koncepcije slojeva, energetsko sam polje sklona
promatrati u smislu gibanja i valova energije, istie. To je kao da se
moj vid fokusira na razliite razine i dimenzije energetskog polja, meu
tim ja ga, u stvari, ne vidim uredno podijeljeno u razliite slojeve.
To ne znai da je Dryeriina percepcija na bilo koji nain manje pre
cizna od Brennaniine. Ona zamjeuje zapanjujuu koliinu uzoraka
i struktura - kaleidoskopske oblake boja protkane svjetlou, sloene
slike, blistave oblike i koprenaste maglice. Meutim, nisu sva energet
ska polja stvorena jednaka. Prema Dryerovoj, plitki ljudi imaju plitke i
jednoline aure. Nasuprot tome, to je osoba sloenija, to je sloenije i
zanimljivije njezino energetsko polje. Energetsko polje osobe je poput
otiska prsta. Zaista nikad nisam vidjela dvije aure koje bi izgledale jed
n a k o , istie.
Slino Brennanovoj, Dryer moe dijagnosticirati bolesti gledaju
i auru osobe, te po volji prilagoditi svoj vid i vidjeti akre. Meutim,
Dryeriina posebna vjetina jest sposobnost da zaviri duboko u psihu
osobe i prui jezivo toan izvjetaj o slabostima, vrlinama, potrebama
te opem zdravlju emocionalnog, psiholokog i duhovnog bia osobe.
Njezine sposobnosti na tom podruju su toliko izraene da neki jed
nu seansu s Dryerovom usporeuju sa est mjeseci psihoterapije. Brojni
klijenti smatraju je zaslunom za korjenitu preobrazbu svojih ivota, a
njezin arhiv prepun je oduevljenih pisama zahvale.
I osobno mogu potvrditi Dryeriine sposobnosti. Na prvom pregle
du moje aure, premda smo u to vrijeme bili potpuni stranci, iznijela je
stvari o meni koje ne znaju ak ni moji najbolji prijatelji. Nisu to bile tek
nejasne fraze nego konkretne i detaljne procjene mojih vrlina, ranjivosti
i dinamike linosti. Na kraju dvosatne seanse bio sam siguran da Dryerova nije bila gledala moju fiziku vanjtinu, nego energetski konstrukt
same moje psihe. Povrh toga, imao sam povlasticu razgovarati s vie od
dvadeset Dryeriinih klijenata i/ili sluali snimke njihovih seansi, te sam
otkrio da su, gotovo bez iznimke, i drugi njezine procjene nalazili toni
ma i pronicavima kao i ja.

Lijenici koji v i d e ljudsko e n e r g e t s k o polje

Premda postojanje ljudskog energetskog polja nije priznato od strane
medicinske ortodoksne zajednice, doktori medicine ne ignoriraju ga u

potpunosti. Dr. medicine koja energetsko polje uzima ozbiljno jest ne

urolog i psihijatar Shafica Karagulla. Karagulla je svoju diplomu dok
tora medicine primila na Amerikom sveuilitu Beirut u Libanonu, a
specijalizaciju u psihijatriji zavrila je pod mentorstvom dobro pozna
tog psihijatra, profesora Sir Davida K. Hendersona u Kraljevskoj bolnici
za mentalne i neuroloke poremeaje u Edinburghu (Royal Edinburgh
Hospital for Mental and Nervous Disorders). Osim toga, tri je godine
provela kao istraiva-suradnik Wildera Penfielda, kanadskog neurokirurga ija su prekretnika istraivanja nadahnula rad kako Pribrama
tako i Lashleyja.
Karagulla je isprva bila skeptik, meutim nakon to se susrela s ne
koliko pojedinaca koji su bili u stanju vidjeti aure, i nakon to se uvjerila
u njihovu vjetinu odreivanja tonih medicinskih dijagnoza na temelju
onoga to vide postala je vjernik. Karagulla sposobnost vienja ljud
skog energetskog polja naziva visoko-osjetilna percepcija (VOP), i 60-ih
godina se latila zadatka da odredi posjeduje li i netko iz medicinske za
jednice tu sposobnost. Meu svojim prijateljima i kolegama odaslala je
nekoliko razliitih feelera (op. prev. - engleski izraz za pokusni prijedlog,
zamiljen da izazove reakciju, odnosno miljenje drugih; feel = osjeati),
meutim u poetku je napredak bio prilino spor. ak su i lijenici koji
su izjavili da posjeduju tu sposobnost oklijevali sastati se s njom. Nakon
to ju je jedan takav lijenik nekoliko puta odbio, naposljetku je zakazala
termin kod njega u svojstvu pacijenta.
Ula je u njegov ured i umjesto da mu dopusti da obavi fiziki pre
gled i dijagnosticira njezino stanje, izazvala ga je da upotrijebi svoju visoko-osjetilnu percepciju. Uvidjevi da je stjeran u kut, dotini lijenik
je popustio. U redu, ostanite gdje j e s t e , rekao joj je. Nemojte mi nita
rei. Tada je pomno promotrio njezino tijelo i dao joj brzi rezime njezi
na zdravlja, ukljuujui i opis jednog unutarnjeg problema to ga je bila
imala, i koji bi s vremenom mogao zahtijevati operaciju, medicinskog
problema kojega je ona potajno ve dala dijagnosticirati. Bio je toan
do u pojedinosti, kae Karagulla.
Kada se Karagulliina mrea kontakata proirila, neprekidno je nai
lazila na lijenike sa slinim talentima, a te susrete opisuje u svojoj knjizi
Breakthrough to Creativity (Prodor u kreativnost). Veina tih lijenika
nije znala da ima i drugih pojedinaca sa slinim talentima, pa su se u
tom pogledu osjeali osamljenima i osebujnima. Ono to su vidjeli, svi
su, bez iznimki, opisivali kao energetsko polje ili dinaminu mreu
frekvencija oko tijela i u tijelu. Neki su mogli vidjeti i akre, no budui

da nisu znali za taj izraz, opisivali su ih kao vrtloge energije na odree

nim mjestima du kraljenice, koji su povezani s endokrinim sustavom
ili utjeu na njega. Osim toga, gotovo bez iznimke, tajili su svoje spo
sobnosti iz straha da ne natete svom profesionalnom ugledu.
Iz potovanja prema njihovoj privatnosti, Karagulla ih u svojoj knjizi
imenuje samo prvim imenima, ali ipak istie da se meu njima nala
ze glasoviti kirurzi, profesori medicine sa Sveuilita Cornell, proelnici
odjela u velikim bolnicama, te lijenici s Klinike Mayo. "Uvijek bi me
iznova iznenadilo koliki broj pripadnika medicinske struke posjeduje
visoko-osjetilne sposobnosti.", pie. "Veina se njih zbog svoje nadare
nosti osjeala pomalo nelagodno, no budui da su je nalazili korisnom u
dijagnostici, primjenjivali su je. To su ljudi koji dolaze iz raznih dijelova
zemlje, i premda se meusobno ne poznaju, svi oni govore o slinim
vrstama iskustava". Na kraju svojeg izvjetaja zakljuuje: "Kada mnogo
pouzdanih pojedinaca nezavisno izvjetava o istoj vrsti fenomena, tada
je vrijeme da znanost prizna njegovo postojanje."
Ne protive se svi zdravstveni strunjaci izlasku u javnost sa svojim
sposobnostima. Jedan takav pojedinac je dr. Dolores Krieger, profesori
ca na newyorkom sveuilitu. Krieger se zainteresirala za ljudsko ener
getsko tijelo nakon to je sudjelovala u istraivanju sposobnosti Oscara Estebanyja, glasovitog maarskog iscjelitelja. Nakon to je otkrila da
Estebany manipuliranjem energetskim poljima pacijenata moe pove
ati njihove razine hemoglobina u krvi, Kriegerova se dala na posao i
eljela saznati to vie o tajanstvenim energijama.
Zadubila se u prouavanje prane, akri, aure, i naposljetku postala
uenicom Dore Kunz, jo jedne glasovite vidovnjakinje. Pod vodstvom
Kunzove nauila je osjetiti zakrenja u ljudskom energetskom polju i
lijeiti manipulacijom polja svojim rukama.
Uvidjevi ogroman medicinski potencijal tehnika Kunzove, Kriegerova je odluila pouavati druge o onome to je nauila. Budui da je
bila svjesna da bi pojmovi kao to su aura i akre za mnoge strunja
ke s podruja zdravstvene zatite imali negativne konotacije, odluila je
svoju metodu lijeenja nazvati 'terapeutski dodir'. Prvi niz predavanja
o terapeutskom dodiru bio je napredni teaj za medicinske sestre na
newyorkom sveuilitu pod naslovom "Granice sestrinstva: ostvariva
nje potencijala za terapeutsku interakciju s poljem". I kolegij i tehnika
pokazali su se vrlo uspjenima, tako da je Kriegerova do sada o terape
utskom dodiru pouila doslovce na tisue medicinskih sestara, dok se
njezina tehnika danas koristi diljem svijeta.

Djelotvornost terapeutskog dodira dokazana je i u nekoliko istra

ivanja. Tako je dr. Janet Quinn, izvanredna profesorica i pomonica
direktora za istraivanja na Sveuilitu Sjeverna Karolina u Columbiji,
odluila istraiti moe li se terapeutskim dodirom kod pacijenata sa sr
anim bolestima smanjiti razina tjeskobe. Da bi to postigla, osmislila je
dvostruko slijepo istraivanje u kojem je skupina medicinskih sestara,
koje su svladale tehniku, prelazila svojim rukama preko tijela skupine
pacijenata sa bolestima srca. Druga skupina sestara bez znanja tehnike
prelazila je svojim rukama preko druge skupine pacijenata s bolestima
srca, ali pritom nisu stvarno izvodile tehniku. Quinn je otkrila da je razi
na tjeskobe kod autentino lijeenih pacijenata nakon svega pet minuta
terapije pala za sedamnaest posto, a u drugoj skupini pacijenata koji su
primali 'lano' lijeenje nije bilo promjena u razini tjeskobe. Njezino
istraivanje bilo je glavna tema rubrike Science Times u broju New York
Timesa od 26. rujna 1985. godine.
Jo jedan zdravstveni strunjak koji naveliko predaje o ljudskom
energetskom polju jest specijalist za srce i plua sa Sveuilita june Kalifornije, W. Brugh Joy. Joy, koji je diplomirao i na Klinici John Hopkins
i na Klinici Mayo, svoj je dar otkrio 1972. kada je pregledavao pacijenta
u svojoj ordinaciji. Joy u poetku nije mogao vidjeti auru nego samo
osjetiti njezinu prisutnost. Pregledavao sam zdravog mukarca u ranim
dvadesetima, navodi. Kada je moja ruka prela preko podruja solarnog pleksusa, trbune upljine, osjetio sam neto to je bilo poput toplog
oblaka. inilo se da se iri do oko metar od tijela, okomito na njegovu
povrinu, te da ima oblik valjka promjera od oko osam centimetara.
Joy je kasnije otkrio da svi njegovi pacijenti imaju opipljiva zraenja
u obliku cilindra koja ne izviru samo iz njihovih trbuha nego i iz ra
znih drugih dijelova tijela. Tek nakon to je proitao drevnu hindusku
knjigu o ljudskom energetskom sustavu shvatio je da je bio otkrio, ili
bolje reeno, nanovo otkrio, akre. Kao i Brennanova, Joy je miljenja da
holografski model prua najbolje objanjenje za razumijevanje ljudskog
energetskog polja. Takoer smatra da je sposobnost vienja aure laten
tna u svima nama. Smatram da je dosezanje proirenih stanja svijesti
tek ugaanje naeg sredinjeg ivanog sustava na perceptivna stanja
koja su oduvijek postojala u nama, meutim koja su bila zaprijeena
naom mentalnom uvjetovanou.
Da bi dokazao svoju tvrdnju, Joy sada veinu vremena provodi po
uavajui druge o tome kako osjetiti ljudsko energetsko polje. Jedan od
Joyjevih uenika je Michael Crichton, autor bestselera kao to su Andro-

medin soj i Sfera, te redatelj lilmova Koma - na granici smrti i Prva velika
pljaka vlaka. U svojoj nedavno objavljenoj bestselerskoj autobiografiji
Travels (Putovanja), Crichton - koji je diplomirao na Medicinskom fa
kultetu Sveuilita Harvard - opisuje kako je nauio osjeali i naposljet
ku vidjeti ljudsko energetsko polje, uei pod mentorstvom Joya i drugih
nadarenih uitelja. Iskustvo je to koje je zapanjilo i preobrazilo Crichtona. Nema tu nikakve obmane. Apsolutno je jasno da je ta tjelesna
energija autentian fenomen.

Kaotini h o l o g r a f s k i uzorci
Sve vea spremnost lijenika da izau u javnost s takvim sposobnostima
nije jedina promjena do koje je dolo otkada je Karagulla provela svoja
istraivanja. Tijekom proteklih dvadeset godina, Valerie Hunt, fizioterapeutkinja i profesorica kineziologije na UCLA-u, razvila je eksperimen
talni nain potvrde postojanja ljudskog energetskog polja. Naime, me
dicina odavno zna da su ljudi elektromagnetska bia. Lijenici rutinski
rabe elektrokardiografe kako bi napravili elektrokardiograme (EKG-e),
odnosno snimke elektrine aktivnosti srca, ili elektroencefalografe da
bi izradili elektroencefalograme (EEG-e) modane elektrine aktivno
sti. Hunt je otkrila da elektromiograf, ureaj koji se koristi za mjerenje
elektrine aktivnosti u miiju, moe registrirati i elektrinu prisutnost
ljudskog energetskog polja.
Premda su predmet Huntiinog prvotnog istraivakog rada bili po
kreti ljudskog miija, za energetsko se polje zainteresirala nakon to
je susrela plesaicu koja joj je rekla da vlastito energetsko polje koristi
kao pomo u plesu. To joj je dalo ideju da napravi elektromiograme
(EMG-e) elektrine aktivnosti u eninim miiima za vrijeme plesa, te
da proui djelovanje iscjelitelja na miie ljudi koje se iscjeljuje. Njezino
se istraivanje na kraju proirilo, te obuhvatilo i pojedince koji mogu
vidjeti ljudsko energetsko polje, i u tom je dijelu dola do svojih najzna
ajnijih otkria.
Uobiajeni raspon frekvencija elektrine aktivnosti u mozgu je od
nula do sto herca (ili ciklusa u sekundi), s tim da se veina aktivnosti
nalazi u podruju izmeu nula i trideset herca u sekundi. Miina aktiv
nost penje se do oko dvjesto pedeset herca, i na tom mjestu elektrina
aktivnost povezana s biolokim funkcijama prestaje. Meutim, Hunt je
otkrila da elektrode elektromiograma mogu registrirati jo jedno polje

energije to zrai iz tijela, meutim koje je mnogo profinjenije i manje

amplitude tjelesnih elektriciteta koji se uobiajeno mjere, s frekvencija
ma to su u prosjeku iznosile izmeu sto i tisuu esto herca, a ponekad
i vie. Nadalje, umjesto da izbija iz mozga, srca ili miija, polje je bilo
najjae na podrujima tijela povezanim sa akrama. Rezultati su bili to
liko uzbudljivi da te noi nisam mogla z a s p a t i , kae Hunt. Znanstveni
model na koji sam se 'pretplatila' za cijeli ivot jednostavno nije mogao
objasniti ta otkria.
Huntova je, osim toga, otkrila i da kada 'ita' aure vidi odreenu
boju u energetskom polju, elektromiograf uvijek registrira specifian
uzorak frekvencija, pa ih je nauila povezivati s odreenom bojom. Ta
kve uzorke mogla je vidjeti na osciloskopu, ureaju koji elektrine valove
pretvara u vizualne uzorke na crno-bijelom video-zaslonu. Na primjer,
kada je 'ita' aure u energetskom polju osobe vidio plavu boju, Hunt je
promatranjem uzorka na osciloskopu mogla potvrditi da je to zaista plava boja. U jednom je pokusu testirala ak osam 'itaa' aura istovremeno
kako bi otkrila hoe li se njihova vienja podudarati s osciloskopom, kao
i meusobno. Sve se savreno podudaralo, dogovara Huntova.
Jednom kada je Hunt potvrdila postojanje ljudskog energetskog po
lja, i ona je, takoer, postala uvjerena da holografska ideja prua jedan
model za njegovo razumijevanje. Istie da energetsko polje, i doista svi
tjelesni elektrini sustavi, nisu holografski samo zbog svojih frekvencij
skih aspekata, nego i na jedan drugi nain. Naime, ti sustavi su globalno
rasprostranjeni, ba kao i informacije u hologramu. Na primjer, elektri
na aktivnost mjerena elektroencefalogramom najjaa je u mozgu, me
utim EEG oitanje moe se dobiti i privrivanjem elektrode na noni
prst. Slino tome, moe se snimiti EKG malog prsta. Jai je i vee ampli
tude u srcu, no njegova frekvencija i uzorak jednaki su posvuda u tijelu.
Huntova smatra da je to znaajno, tako svaki dio onoga to ona naziva
holografsko polje stvarnosti aure sadri aspekte itavog energetskog
polja, razliiti dijelovi nisu apsolutno istovjetni jedni s drugima. Te razli
ite amplitude prijee energetskom polju da bude statiki hologram, te
mu umjesto toga omoguavaju da bude dinamino i tekue, istie Hunt.
Jedan od Huntiinih pronalazaka koji najvie zapanjuju jest da su
odreeni talenti i sposobnosti povezani s prisutnou odreenih fre
kvencija u energetskom polju osobe. Otkrila je da su - ukoliko je glavni
fokus svijesti osobe na materijalnom svijetu - frekvencije njenog energet
skog polja obino u niem podruju, ne mnogo dalje od dvjesto pedeset
herca biolokih frekvencija tijela. Nadalje, ljudi koji imaju vidovnjake ili

iscjeliteljske sposobnosti u svojem polju, imaju frekvencije od otprilike

etiristo do osam stotina herca. Ljudi koji mogu ui u trans i naizgled
provoditi kroz sebe informacije iz drugih izvora sasvim preskau te vidovnjake frekvencije i funkcioniraju u uskom pojasu izmeu osamsto
i devetsto herca. Oni uope nemaju irinu vidovnjaka i iscjelitelja,
kae Hunt. Oni su daleko gore, u svom vlastitom polju. Ono je vrlo usko
i oni su praktiki van njega.
Ljude koji imaju frekvenciju vie od devet stotina herca Huntova
naziva mistinim linostima. Dok su ekstrasensi i mediji koji ulaze u
trans esto samo provodnici informacija, mistici posjeduju mudrost da
znaju to uiniti s informacijama, kae Hunt. Oni su svjesni kozmike
meupovezanosti svih stvari i u dodiru su sa svim razinama ljudskog
iskustva. Usidreni su u svakodnevnoj stvarnosti, meutim esto imaju
i vidovnjake i sposobnosti ulaska u trans. No, njihove se frekvencije
proteu i daleko izvan granica povezanih s tim sposobnostima. Koristei
modificirani elektromiogram (najvie frekvencije koje elektromiogram
obino mjeri su svega dvadeset tisua herca), Huntova je naila na poje
dince koji su u svojim energetskim poljima imali frekvencije i do dvjesto
tisua herca. To je intrigantno stoga to su mistine predaje za izuzetno
duhovne pojedince uvijek govorile da imaju viu vibraciju od obinih
ljudi. Ako su otkria Huntove tona, ini se da pruaju vjerodostojnost
tim navodima.
Jedno drugo Huntiino otkrie ukljuuje novu znanost o kaosu.
Kao to joj ime govori, znanost o kaosu prouava kaotine pojave, od
nosno procese koji su toliko sluajni da se, kako izgleda, ne ravnaju po
nikakvim zakonima. Na primjer, kada se pone dimiti iz netom ugaene
svijee, dim se u tankom i uskom traku kree prema gore. Naposljetku
struktura traka nestane i dim postane turbulentan. Za turbulentni dim
se kae da je kaotian jer se njegovo ponaanje vie ne moe znanstve
no predvidjeti. Drugi primjeri kaotinih pojava ukljuuju vodu koja se
razbija na dnu vodopada, prividno nasumine elektrine fluktuacije koje
divljaju mozgom epileptiara tijekom epileptikog napada, te vrijeme,
kada se sudari nekoliko fronti razliitih temperatura i tlaka zraka.
U prolom desetljeu znanost je otkrila da mnoge kaotine poja
ve nisu toliko neureene kakvima se ine, te da esto postoje skriveni
uzorci i pravilnosti (prisjetite se Bohmove tvrdnje da ne postoji neto
kao to je nered, nego samo redovi beskonano visokog stupnja). Znan
stvenici su takoer otkrili i matematike naine pronalaenja nekih od
pravilnosti to lee skrivene u kaotinim pojavama. Jedan takav nain

ukljuuje posebnu vrstu matematike analize koja podatke o kaotinoj

pojavi moe pretvoriti u oblik na raunalnom zaslonu. Ako podaci ne
sadre skrivene uzorke, oblik e biti ravna crta. Meutim, ako kaotina
pojava sadri skrivene pravilnosti, oblik na raunalu bit e neto nalik
spiralnim oblicima, to ih djeca prave savijajui predivo u boji oko niza
avala zabijenih u plou. Ti oblici nazivaju se kaotini uzorci. odnosno
neobini atraktori, jer se stjee dojam da linije koje tvore oblik neto
uvijek privlai ka odreenim podrujima raunalnog zaslona, ba kao
to bi se za predivo moglo rei da je uvijek iznova privueno k nizu a
vala oko kojih je omotano.
Huntova je promatrajui podatke energetskog polja na osciloskopu
primijetila da se oni neprestano mijenjaju. Ponekad su dolazili u velikim
grumenima, a ponekad su iezavali i postajali mjestimini, kao da je
samo energetsko polje u neprekidnom kolebanju. Premda su se te pro
mjene na prvi pogled inile nasumine, Huntova je intuitivno osjetila da
posjeduju neki red. Uvidjevi da bi analiza kaosa mogla otkriti je li u pra
vu ili ne, potraila je matematiara. Najprije su etiri sekunde podataka
iz EKG-a proveli kroz raunalo kako bi vidjeli to e se dogoditi. Dobili
su ravnu crtu. Tada su unijeli istu koliinu podataka iz EEG-a i EMG-a.
EEG je proizveo ravnu, a HMG lagano zadebljanu crtu, meutim i dalje
nije bilo kaotinog uzorka. Ravnu crtu su dobili ak i kada su unijeli po
datke s niih frekvencija ljudskog energetskog polja. Meutim, kada su
analizirati vrlo visoke frekvencije polja, konano im se posreilo. Dobili
smo najdinaminiji kaotini uzorak koji ste dosad vidjeli, kae H u n t . l
To je znailo da su kaleidoskopske promjene to se zbivaju u energet
skom polju - premda su se inile nasuminima - u stvari ipak ureene
i bogate uzorcima. Uzorak se nikad nije ponavljao, uvijek je bio tako
dinamian i sloen da ga ja zovem kaotini holografski u z o r a k , istie
Hunt.
Huntova smatra da je njezino otkrie prvi pravi kaotini uzorak pro
naen u nekom veem elektrobiolokom sustavu. Nedavno su znanstve
nici otkrili kaotine uzorke i u EEG-snimkama mozga, meutim trebali
su nekoliko minuta podataka iz razliitih elektroda da ga dobiju. Hunto
va je kaotini uzorak dobila iz tri do etiri sekunde podataka snimljenih
jednom elektrodom, to sugerira da je ljudsko energetsko polje daleko
bogatije podacima, te da posjeduje daleko sloenije i dinaminije uree
nje ak i od elektrine aktivnosti mozga.

O d e g a j e n a p r a v l j e n o ljudsko e n e r g e t s k o polje
Unato elektrinim aspektima ljudskog energetskog polja, Huntova ne
vjeruje da je njegova priroda isto elektromagnetska. Imamo osjeaj
da je ono mnogo sloenije, i da je nesumnjivo sastavljeno od neke jo
neotkrivene energije, kae.
Koja je to neotkrivena energija? Zasad ne znamo odgovor. Na naj
bolji trag temelji se na injenici da je vidovnjaci gotovo bez iznimke
opisuju kao frekvenciju ili vibraciju viu od obine materije-energije.
S obzirom na tonost talentiranih 'itaa' aure u uoavanju bolesti u
energetskom polju, moda tu primjedbu trebamo ozbiljno razmotriti.
Njezina univerzalnost - ak se i u drevnoj hinduskoj literaturi navodi
da energetsko tijelo posjeduje viu vibraciju od obine materije - moe
biti pokazatelj da su takvi pojedinci intuitivno shvatili vanu injenicu o
energetskom polju.
Drevna hinduska literatura takoer materiju opisuje kao sastavljenu
od anu ili 'atoma', te kae da suptilne, titrave energije ljudskog energet
skog polja postoje paramanu, odnosno, doslovno reeno 'iza atoma'. To
je zanimljivo budui da Bohm takoer smatra da na subkvantnoj razini
iza atoma postoje mnoge profinjene energije koje su znanosti jo nepo
znate. Priznaje da ne zna postoji li ljudsko energetsko polje ili ne, meu
tim komentirajui mogunost njegova postojanja odgovara: implicitni
red ima mnogo razina suptilnosti. Ako naa pozornost moe doi do
tih razina suptilnosti, tada bi trebali moi vidjeti vie nego to obino
vidimo.
Vrijedi spomenuti da mi ni za jedno polje ne znamo to je ono uisti
nu. Kao to je Bohm rekao: "to je elektrino polje? Mi to ne znamo."
Kada otkrijemo novu vrstu polja, ono nam se ini misterioznim. Potom
mu nadjenemo ime, naviknemo se raditi s njim i opisivati njegova svoj
stva, i na kraju nam se vie ne ini tako misteriozno. Meutim, i dalje ne
znamo to je u bili elektrino ili gravitacijsko polje. Kao to smo vidjeli u
prethodnom poglavlju, ne znamo ak ni to su elektroni. Moemo samo
opisati kako se ponaaju. Sve to daje naslutiti da e se i ljudsko energet
sko polje u konanici definirati s obzirom na to kako se ponaa, a istrai vanja poput Huntiinih samo e unaprijediti nae razumijevanje.

T r o d i m e n z i o n a l n e s l i k e u auri
Ukoliko su te krajnje suptilne energije materijal od kojega je sastavljeno
ljudsko energetsko polje, zasigurno moemo ustvrditi da posjeduju oso
bine koje nisu sline vrstama energije koje smo dosad upoznali. Jedna od
tih osobina evidentna je u nelokalnim karakteristikama ljudskog ener
getskog polja. Druga, koja je posebice holografska, sposobnost je aure da
se ponekad manifestira kao amorfna energetska magla, a ponekad obli
kuje u trodimenzionalne slike. Nadareni ekstrasensi esto govore da su
vidjeli takve 'holograme' kako lebde u aurama ljudi. Obino su te slike
predmeti ili ideje koje zauzimaju istaknuto mjesto u mislima osobe oko
koje se nalaze. Neke okultne tradicije dre da su takve slike proizvod tre
eg, odnosno mentalnog, sloja aure, meutim sve dok nemamo sredstva
koja bi nam omoguila da potvrdimo ili opovrgnemo taj navod, mora
mo se ograniili na iskustva ekstrasensa koji mogu vidjeti slike u auri.
Jedan takav ekstrasens je i Beatrice Rich. Kao to se to esto dogaa,
njezine su se moi manifestirale u ranoj dobi. Kada je bila dijete, pred
meti oko nje ponekad bi se pokrenuli sami od sebe. Kada je bila neto
starija, otkrila je da zna stvari o ljudima koje nikako nije mogla saznati
na neki uobiajeni nain. Premda je svoju karijeru zapoela kao umjet
nica, njezina vidovnjaka nadarenost pokazala se tako impresivnom da
je odluila da joj to bude glavni posao. Sada tumai aure ljudima iz svih
slojeva, od kuanica do korporativnih direktora, a lanci o njezinom
radu pojavili su se u meusobno vrlo razliitim publikacijama, kao, na
primjer, asopisima New York, World Tennis i New York Woman.
Rich esto vidi slike to plutaju oko njezinih klijenata ili lebde kraj
njih. Jednom je vidjela srebrne lice, srebrne tanjure i sline predmete
kako krue oko ovjekove glave. To iskustvo ju je zaprepastilo, budui da
se dogodilo na samom poetku njezinih istraivanja parapsiholokih po
java. Isprva nije znala zato vidi to to vidi. No, naposljetku je dotinom
ovjeku ispriala to to vidi, i saznala da se bavi uvozom/izvozom, te da
trguje upravo predmetima koje je vidjela kako krue oko njegove glave.
Iskustvo je bilo fascinantno, i zauvijek je promijenilo njezine nazore.
I Dryerova je imala mnogo slinih iskustava. Jednom je tijekom 'ita
nja' aure ugledala mnogo krumpira to su se brzo vrtjeli oko glave jedne
ene. Kao i Rich, isprva je bila zabezeknuta, meutim skupila je hrabrosti
i upitala enu imaju li krumpiri za nju kakvo posebno znaenje. ena
se nasmijala i pruila Dryerovoj svoju posjetnicu. Bila je iz Odbora za
krumpir savezne drave Idaho, ili neto tome s l i n o , kae Dryer. Zna-

te, iz organizacije koja okuplja uzgajivae krumpira, ekvivalentne, na pri

mjer, Amerikom mljekarskom drutvu.
Takve slike ne lebde uvijek samo u auri, nego se ponekad mogu po
javiti i kao fantomski produeci samog tijela. Jednom prilikom Dryer je
ugledala tanak sloj blata, nalik hologramu, prilijepljen za enine ruke i
dlanove. S obzirom na enin besprijekoran izgled i skupu odjeu. Dryer
nije mogla zamislili zalo bi njezin um zaokupljale misli o petljanju s ne
kakvim ljepljivim blatom. Dryer ju je upitala razumije li tu sliku, a ena
je klimnula i objasnila da je kiparica, te da je tog jutra isprobavala novi
materijal koji se lijepio za njezine ruke, ba kao to je Dryer bila opisala.
I osobno imam slina iskustva s gledanjem u energetsko polje. Jed
nom prilikom, kada sam zadubljeno razmiljao o romanu o vukodlaci
ma na kojem sam radio (kao to neki itatelji moda znaju, volim pisati
beletristiku s temama iz narodnih predaja), zamijetio sam sablasnu sli
ku vukodlakovog tijela koja se bila oblikovala oko mog vlastitog tijela.
Rado bih na brzinu istaknuo da je to bio iskljuivo vizualni fenomen, te
da ni u jednom trenutku nisam osjeao da na bilo koji nain postajem
vukodlak. Pa ipak, slika nalik hologramu to je omatala moje tijelo bila
je dovoljno stvarna da sam, podigavi ruku, mogao razabrati pojedine
dlake u krznu i nain na koji su vuje kande izbijale iz vukodlake
ruke koja je uokvirivala moju vlastitu. Istina, itava ta pojava izgledala
je apsolutno stvarno, izuzev to je bila prozirna, te sam ispod nje mogao
vidjeti vlastitu ruku od krvi i mesa. Iskustvo je trebalo biti zastraujue,
meutim iz nekog razloga nije bilo tako, pa sam se naao fasciniranim
onime to vidim.
Ono to je vano za ovo iskustvo jest to da je Dryerova bila gost u
mojoj kui u to vrijeme, te da je sluajno ula u sobu dok sam jo uvijek
bio prekriven tim fantomskim vukodlakim tijelom. Odmah je reagirala
i rekla: Zaboga, mora da ste razmiljali o vaem romanu s vukodlacima
jer ste postali vukodlak.; usporedili smo opise i otkrili da smo oboje vi
djeli isto. Poeli smo razgovarati, i kad su moje misli odlutale od romana,
slika vukodlaka polako je izblijedjela.

Filmovi u auri
Slike koje vidovnjaci vide u energetskom polju nisu uvijek statine. Rich
kae da esto vidi neto to izgleda kao mali prozirni film koji se odvija
oko klijentove glave: Ponekad vidim mali lik osobe iza njezine glave ili

ramena kako radi razliite stvari koje dotina osoba obino radi u ivo
tu. Moji klijenti mi kau da su moji opisi vrlo toni i odreeni. Mogu
vidjeti njihove urede i kako izgledaju njihovi efovi. Mogu vidjeti na to
su mislili i to im se dogodilo tijekom zadnjih est mjeseci. Nedavno sam
rekla klijentici da mogu vidjeti njezin dom u kojem je na zidovima imala
maske i flaute. Ona je rekla: 'Ne, ne, ne.' Ja sam uzvratila - da; tu su zaista
muziki instrumenti koji vise na zidu, uglavnom flaute, a tu su i maske.
Potom je rekla:'Ah da, to je moj ljetnikovac!'.
Dryerova govori da ponekad vidi i neto nalik trodimenzionalnim
filmovima u energetskom tijelu osobe. Obino su u boji, meutim
mogu biti i smei ili izgledati kao fotografija na limenoj ploi. esto pri
kazuju priu o osobi koja moe trajati od pet minuta pa do sat vremena.
Prizori u njima su takoer nevjerojatno detaljni. Kada vidim osobu da
sjedi u nekoj prostoriji, mogu vidjeti koliko je biljaka u prostoriji, koliko
je listova na svakoj biljci, i koliko je cigala u zidu. Ipak, obino ne idem u
takve detalje, osim ako mi se ne uini potrebnim.
Osobno mogu potvrditi tonost onoga to Dryerova govori. Uvijek
sam bio organiziran; kao dijete sam prijevremeno sazrio u tom pogledu.
Jednom kada sam imao pet godina, proveo sam nekoliko sati briljivo
spremajui i organizirajui sve svoje igrake u ormaru. Nakon to sam
zavrio, pokazao sam svojoj majci to sam uinio, te ju ljubazno upozo
rio da ne dira nita u ormaru jer nisam elio da pokvari moje briljivo
organiziran raspored. Majine prie o toj zgodi sve odonda nasmijavaju
moju obitelj. Tijekom svog prvog 'itanja' aure kod Dryer detaljno mi je
opisala tu zgodu, kao i mnoge druge dogaaje iz mog ivota, kao da ih
je gledala da se poput filma odvijaju u mom energetskom polju. I ona se,
takoer, smijala dok ju je opisivala.
Dryerova slike koje vidi usporeuje s hologramima, i kae da se, kada
izabere jedan dio slike i pone ga promatrati, on proiri i ispuni itavu
prostoriju. Ako vidim da se neto zbiva s ramenom osobe, na primjer
neka ozljeda, iznenada se cijeli prizor proiri. U tim trenucima dobijem
osjeaj da je to hologram jer katkad osjeam da mogu ui direktno u nj
i biti njegov dio. To se ne dogaa meni, ve oko mene. To je gotovo kao
da sam u trodimenzionalnom filmu, holografskom filmu, s dotinom
osobom.
Holografski vid Dryerove nije ogranien iskljuivo na dogaaje iz
ivota osobe. Ona takoer vidi i prikaze djelovanja nesvjesnog uma. Kao
to svi znamo, nesvjesni um govori jezikom simbola i metafora. Zbog
toga se snovi esto ine besmisleni i tajnoviti. Meutim, kada ovjek

jednom naui tumaiti jezik nesvjesnog, znaenja snova postaju jasna.

Snovi nisu jedino to je napisano jezikom nesvjesnog. Pojedinci koji po
znaju jezik psihe - jezik koji psiholog Erich Fromm naziva zaboravljeni
jezik, budui da je veina nas zaboravila kako ga tumaiti - prepoznaju
njegovu prisutnost i u drugim ovjekovim kreacijama kao, na primjer,
mitovima, bajkama i vjerskim vizijama.
Neki od holografskih filmova to ih Dryerova vidi u ljudskom ener
getskom polju takoer su napisani tim jezikom, te nalikuju metaforikim porukama snova. Znamo da nesvjesni um nije aktivan samo dok
sanjamo, nego cijelo vrijeme. Dryerova moe skinuti budno jastvo osobe
i izravno pogledati beskrajnu rijeku slika koja neprestano tee kroz nje
zin nesvjesni um. Nadalje, kako iskustvo tako i njezini priroeni, intui
tivni talenti uinili su je krajnje vjetom u deifriranju jezika nesvjesnog.
Jungovski psiholozi me v o l e , kae Dryerova,
Osim toga, ona ima poseban nain provjere je li ispravno protuma
ila sliku: Ako je ne protumaim dobro, slika ne o d l a z i , istie. Jednostavno ostaje u energetskom polju. Meutim, jednom kada kaem osobi
ono to treba znati o odreenoj slici, ona se pone rastvarati i nestajati.
Dryerova smatra da se to dogaa zato to je klijentov vlastiti nesvjesni
um taj koji bira koje e joj slike pokazati. Kao i Ullman, i ona smatra da
psiha stalno pokuava pouiti svjesno jastvo o stvarima koje treba znati
kako bi osoba postala zdravija i sretnija, te da duhovno napreduje.
Dryeriina sposobnost da zamjeuje i tumai najdublja djelovanja
ljudske psihe jedan je od razloga to joj je polo za rukom da izazove
tako duboke preobrazbe kod brojnih klijenata. Kada je prvi put opisala
niz slika koje je vidjela kako se razvijaju u mom energetskom polju, imao
sam neobian osjeaj da mi prepriava jedan od mojih snova, samo to
je san bio jo nedosanjan. Isprva se fantazmagorija slika inila samo za
gonetno poznatom, meutim im je jedan za drugim razmrsila i objasni
la svaki simbol i metaforu, prepoznao sam makinacije svojeg unutarnjeg
jastva, kako stvari koje sam bio prihvatio tako i stvari to ih nisam bio
najspremniji prigrliti. Doista, iz rada vidovnjaka kao to su Rich i Dryer
jasno je da se u energetskom polju nalazi ogromna koliina informacija.
ovjek se pita je li zbog toga Hunt dobila tako izraen kaotini uzorak
kada je analizirala podatke iz aure.
Sposobnost vienja slika u ljudskom energetskom polju nije neto
novo. Prije gotovo tristo godina veliki vedski mistik Emanuel Swedenborg izjavio je da moe vidjeti valnu supstancu oko ljudi, te da su u
valnoj supstanci misli osobe vidljive kao slike koje je nazvao portreti.

Swedenborg je mogao vidjeti portrete i u vlastitom energetskom polju:

Kada bih pomislio na nekoga koga poznajem, pojavila bi se njegova
slika na kojoj izgleda kao kada ga netko u drutvu zovne po imenu; me
utim, uokolo bi se, poput neega to pluta na valovima, nalazilo sve to
sam znao i mislio o njemu od djetinjstva.

H o l o g r a f s k a t j e l e s n a procjena
Nije samo frekvencija ta koja se holografski raspodjeljuje kroz itavo
polje. Vidovnjaci govore da se i mnotvo osobnih podataka to ih polje
sadri takoer mogu nai u svakom dijelu aure. Brennanova to ovako
objanjava: Aura ne samo da predstavlja cjelinu, nego je i sadri.
Kalifornijski kliniki psiholog Ronald Wong Jue slae se s tom tvrdnjom.
Jue, bivi predsjednik Udruenja za transpersonalnu psihologiju (Asso
ciation for Transpersonal Psychology) i ujedno darovit vidovnjak, otkrio
je da je cjelokupna povijest pojedinca sadrana ak i u energetskim
obrascima, inherentnima u tijelu. Tijelo je neka vrsta mikrokozmosa,
svemir sam za sebe koji odraava sve najrazliitije imbenike povezane s
osobom i pokuava ih integrirati, istie Jue.
Slino Dryer i Rich, Jue posjeduje parapsiholoku sposobnost da se
ugodi na filmove o vanim pitanjima u ivotu osobe, meutim umjesto
da ih vidi u energetskom polju, on ih kao arolijom stvara u mislima,
polaui svoje ruke na osobu, i pritom doslovce radei psihometriju nji
hovih tijela. Jue tvrdi da mu ta tehnika omoguava da u kratkom roku
odredi emocionalne znaajke, glavne probleme i obrasce odnosa koji su
najistaknutiji u ivotu osobe, i stoga ju esto koristi na svojim pacijen
tima kako bi olakao terapeutski proces. Tehnici me, u stvari, pouio
jedan moj kolega psihijatar po imenu Ernest P e c c i , kae Jue. Nazvao
ju je 'itanje tijela'. Umjesto da govorim o eterikom tijelu i slinim stva
rima, radije ju objanjavam holografskim modelom i nazivam holograf
ska tjelesna p r o c j e n a . I Osim to je koristi u svojem klinikom radu,
Jue takoer odrava seminare na kojima druge pouava na koji nain
primjenjivati ovu tehniku.

R e n d g e n s k i vid
U zadnjem poglavlju istraivali smo mogunost da tijelo nije vrsti kon
strukt nego samo neka vrsta holografske slike. Sposobnost, koju posje
duje velik broj vidovnjaka, izgleda da govori u prilog toj tvrdnji; radi se
o sposobnosti da doslovce pogledaju u ovjekovo tijelo. Pojedinci koji
mogu vidjeti energetsko polje, esto mogu i prilagoditi svoje vienje te
vidjeti kroz meso i kosti tijela kao da nisu nita vie od slojeva obojene

magle.

Tijekom svojih istraivanja Karagulla je otkrila mnogo ljudi, i u me

dicinskoj struci i izvan nje, koji posjeduju takav rendgenski vid. Jedna od
njih, ena koju imenuje Diane, bila je na elu jedne tvrtke. Netom prije
no to je upoznala Diane, Karagulla je napisala: Za mene kao psihijatra
susret s nekim tko navodno moe 'vidjeti' kroz mene dramatian je obrat
u mojim uobiajenim procedurama.
Karagulla je Diane podvrgla cijelom nizu testova, upoznajui je s lju
dima kako bi im ova na licu mjesta - gledanjem u njih - postavila dija
gnozu. Jednom prigodom Diane je energetsko tijelo jedne ene opisala
kao klonulo i raspadnuto na dijelove, te dodala da to ukazuje na
ozbiljan problem u njezinom fizikom tijelu. Potom je pogledala u eni
no tijelo i zamijetila da ima zakrenje crijeva u blizini slezene. Karagullu
je to iznenadilo budui da ena nije pokazivala nikakve simptome koji
obino prate takvo teko stanje. Unato tome, ena je otila svom lije
niku i rendgensko snimanje je otkrilo zakrenje upravo na onom istom
mjestu koje je navela Diane. ena je tri dana kasnije podvrgnuta opera
ciji tijekom koje je po ivot opasno zaepljenje uklonjeno.
U drugom nizu pokusa Karagulla je dala Diane da nasumino dija
gnosticira pacijente u ambulanti za vanjske pacijente jedne velike njujorke bolnice. Nakon to bi Diane odredila dijagnozu, Karagulla bi po
gledala u zdravstveni karton i tako provjerila tonost njezinih opaanja.
Tako je jednom prilikom Diane promotrila pacijenticu koja je bila nepo
znata i njoj i Karagulli, i izjavila da ena nema hipofize (lijezde koja se
nalazi duboko u mozgu), da joj guteraa izgleda kao da ne funkcionira
osobito dobro, da je pretrpjela bolest grudi kojih sada vie nema, da joj
kraljenicom od struka prema dolje ne prolazi dovoljno energije, te da
ima problema s nogama. enin zdravstveni karton otkrio je da joj je
hipofiza kirurki odstranjena, da uzima hormone koji utjeu na rad gu
terae, da je zbog raka dojki bila podvrgnuta dvostrukoj mastektomiji,
da je imala operaciju na leima kako bi se lena modina oslobodila

pritiska i tako ublaila bol u nogama, te da su joj oteeni ivci to joj je

oteavalo pranjenje mjehura.
Sluaj za sluajem, Diane je pokazivala da bez posebnih potekoa
moe gledati u dubinu fizikog tijela. Davala je detaljne opise stanja unu
tarnjih organa. Vidjela je stanje crijeva, prisutnost ili odsutnost razliitih
lijezda, pa ak je mogla opisati i gustou, odnosno lomljivost kostiju.
Premda nisam bila u mogunosti ocijeniti njezine nalaze koji su se ti
cali energetskog tijela, njezina opaanja fizikih stanja sa zapanjujuom
su se tonou poklapala s medicinskim dijagnozama.
I Brennanova se izvjetila u gledanju u ljudsko tijelo, i tu sposobnost
naziva unutarnji vid. Koristei unutarnji vid tono je dijagnosticirala
iroki spektar stanja ukljuujui lomove kostiju, fibroidne tumore i rak.
Objanjava da stanje nekog organa esto moe odrediti prema njego
voj boji: na primjer, zdrava jetra izgledaju tamno-crveno, jetra ovjeka
oboljelog od utice imaju bolesno uto-smeu boju, a jetra osobe koja
prima kemoterapiju obino izgleda zeleno-smea. Poput mnogih drugih
vidovnjaka s unutarnjim vidom, Brennan moe prilagoditi fokus svog
vienja te ak vidjeli mikroskopske strukture, kao, na primjer, viruse i
pojedine krvne stanice.
Osobno sam se susreo s nekoliko vidovnjaka s unutarnjim vidom i
mogu potvrditi njihovu vjerodostojnost. Jedan od vidovnjaka koje sam
vidio tijekom demonstracije ove vjetine je i Dryerova. Jednom prigo
dom ne samo da je tono dijagnosticirala unutranji zdravstveni pro
blem koji sam imao, nego je uz to ponudila i neke zapanjujue infor
macije sasvim druge prirode. Nekoliko godina prije toga poeli su moji
problemi sa slezenom. U pokuaju da popravim situaciju poeo sam sva
kodnevno izvoditi vizualizacijske vjebe, stvarajui slike svoje slezene u
cjelovitom i zdravom stanju, kako se kupa u iscjeliteljskom svjetlu, i tako
dalje. Naalost, vrlo sam nestrpljiv ovjek, razljutim se kada do pozitivnih rezultata ne doe preko noi. Tijekom sljedee meditacije mentalno
sam izgrdio svoju slezenu i izriito je upozorio da joj je bolje da pone
radili ono to elim.Ta se epizoda odigrala u privatnosti mojih vlastitih
misli i ubrzo sam zaboravio na nju.
Nekoliko dana kasnije sreo sam se s Dryerovom i upitao ju moe li
pogledati u moje tijelo i rei mi postoji li neto na to trebam obrati
li pozornost (nisam spominjao svoj zdravstveni problem). Pa ipak, ona
je istoga asa opisala to ne valja s mojom slezenom, a potom zastala,
mrtei se kao da je zbunjena. Vaa je slezena uzrujana iz nekog razlo
g a , promrmijala je. A tada joj je iznenada sinulo. Jesle li vikali na svoju

slezenu? Skrueno sam priznao da jesam. Dryer samo to nije poela

mahati rukama. Ne smijete to initi. Vaa slezena postala je bolesna jer
je mislila da radi ono to vi elite. To je zato to ste joj nesvjesno dali po
grene upute. A ako ste vikali na nju, tada je zaista zbunjena. Zabrinuto
je zatresla glavom. Nikada, ama ba nikada nemojte se ljutiti na svoje
tijelo i unutarnje o r g a n e , savjetovala me. aljite svome tijelu pozitivne
poruke. Taj dogaaj ne samo da je pokazao Dryeriinu vjetinu gledanja
unutar ljudskog tijela, nego je, ini se, sugerirao da moja slezena ima neku
vrstu vlastite inteligencije ili svijesti. Ne samo da me to podsjetilo na Pertinu izjavu da vie ne zna gdje mozak zavrava a tijelo poinje, nego me i
potaknulo da se zapitam ne posjeduju li moda svi sastavni dijelovi tijela
- lijezde, kosti, organi, stanice - svoju vlastitu inteligenciju? Ako je tijelo
doista holografsko, moda je konstatacija Pertove tonija no to mislimo,
a svijest cjeline u punom smislu sadrana u svim njezinim dijelovima.

Unutarnji vid i a m a n i z a m
U nekim je amanskim kulturama unutarnji vid jedan od preduvjeta da
bi se postalo amanom. Kod araukanijskih Indijanaca u ileanskim i ar
gentinskim pampama novoiniciranog amana ui se da posebno moli za
tu sposobnost. Razlog tome nalazimo u araukanijskoj kulturi gdje je amanova glavna uloga prepoznavanje i lijeenje bolesti, za to se kljunim
smatra unutarnji vid. 1 Australski amani ovu sposobnost nazivaju sna
no oko, odnosno vienje srcem. Jivaro Indijanci sa umovitih isto
nih padina ekvadorskih Anda tu sposobnost stjeu pijenjem ekstrakta
praumskog vina zvanog ayahuasca, biljke to sadri halucinogene tvari i
za koju se smatra da konzumentu prua vidovnjake sposobnosti. Prema
Michaelu Harneru, antropologu pri Novoj koli za socioloka istraiva
nja (New School for Social Research) u New Yorku koji se specijalizirao
za amanska istraivanja, ayahuasca jivarokom amanu omoguava da
vidi u pacijentovo tijelo kao da je ono od stakla.
Doista, sposobnost vienja bolesti - bilo da ukljuuje stvarno gle
danje u tijelo, ili vienje bolesti kao neke vrste metaforikog holograma,
na primjer, kao trodimenzionalne slike demonskog i odvratnog stvore
nja unutar tijela ili kraj njega - univerzalna je u amanskim tradicija
ma. No, bez obzira na kulturu u kojoj su zabiljeeni sluajevi unutarnjeg
vida, implikacije su podjednake. Tijelo je energetski konstrukt i u svojoj
biti vjerojatno nije nita tvarnije od energetskog polja koje ga okruuje.

E n e r g e t s k o polje k a o kozmiki n a c r t
Ideja da je fiziko tijelo samo jo jedna razina gustoe u ljudskom ener
getskom polju, i da je samo po sebi neka vrsta holograma koji je nastao
iz interferencijskih uzoraka aure moe objasniti i izvanredne iscjeliteljske moi uma i ogromnu kontrolu koju um ima nad tijelom openito.
Budui da se bolest u energetskom polju moe pojaviti tjednima, pa ak
i mjesecima prije negoli se pojavi u tijelu, mnogi vidovnjaci dre da bo
lest, u stvari, nastaje u energetskom tijelu. To daje naslutiti da je polje, na
neki nain, primarnije od fizikog tijela, te da djeluje kao neka vrsta na
crta po kojem se tijelo ravna. Drugim rijeima, energetsko tijelo moglo
bi biti tjelesna inaica implicitnog reda.
To bi moglo objasniti otkria Achterberga i Siegela koja pokazuju da
pacijenti svoje bolesti zamiljaju nekoliko mjeseci prije no to se one
oituju u njihovim tijelima. U ovom trenutku medicinska znanost nije
u stanju objasniti na koji bi nain mentalna imaginacija mogla stvori
li bolest. Meutim, kao to smo vidjeli, ideje koje zauzimaju istaknuto
mjesto u naim mislima brzo se, u obliku slike, pojavljuju u energetskom
polju. Ukoliko je energetsko polje nacrt koji upravlja tijelom i oblikuje
ga, moda zamiljanjem bolesti, ak i nesvjesnim, i uzastopnim pojaa
vanjem njezine nazonosti u polju, mi, u stvari, programiramo tijelo da
manifestira bolest.
Slino tome, ista ta dinamika povezanost izmeu mentalnih slika,
energelskog polja i fizikog tijela moe biti jedan od razloga to zami
ljanje i vizualizacija mogu i izlijeiti tijelo. To takoer moe pomoi u
objanjenju na koji nain vjera i meditacija na vjerske slike omoguavaju
stigmaticima da na svojim rukama razviju izrasline nalik avlu. Nae
trenutno znanstveno razumijevanje ne moe objasniti takvu bioloku
sposobnost, no neprekidna molitva i meditacija ipak mogu dovesti do
toga da se takve slike toliko utisnu u energetsko polje, da stalnim ponav
ljanjem ti uzorci naposljetku poprime oblik u tijelu.
Jedan od znanstvenika koji smatraju da je energetsko polje to koje
oblikuje tijelo, a ne obrnuto je i Richard Gerber, lijenik iz Detroita koji
je zadnjih dvanaest godina posvetio istraivanju implikacija suptilnih
tjelesnih energetskih polja. Eteriko tijelo je holografska energetska a
blona koja upravlja rastom i razvojem fizikog tijela, tvrdi Gerber.
Gerber smatra da i odijeljeni slojevi to ih neki vidovnjaci vide u
auri imaju ulogu u dinamikom odnosu izmeu misli, energetskog polja
i fizikog tijela. Ba kao to je fiziko tijelo podreeno eterikom, tako

je eteriko tijelo podreeno astralnom/emocionalnom tijelu, astralno/

emocionalno onom mentalnom, i tako dalje - objanjava Gerber - pri
emu svako tijelo funkcionira kao ablona onog ispod sebe. Stoga, to
je suptilniji sloj energetskog polja u kojem se slika ili misao manifesti
rala, to je vea njezina sposobnost da lijei i preoblikuje tijelo. Budui
da mentalno tijelo hrani energijom astralno/emocionalno tijelo, koje je
pak prosljeuje eterikom i fizikom tijelu, lijeenje osobe na mentalnoj
razini snanije je i proizvodi dugotrajnije uinke od lijeenja sa astralne
ili eterike r a z i n e , tumai dalje Gerber.
S njime se slae fiziar Tiller. ovjekove misli stvaraju obrasce na
mentalnoj razini prirode. Stoga vidimo da se bolest, u stvari, preko efekta
zupanika naposljetku manifestira iz promijenjenih mentalnih obrazaca
- najprije se izraava na eterikoj razini a potom, u konanici, na fizikoj,
gdje ju jasno prepoznajemo kao bolest. Tiller dri da je razlog uestalog
ponovnog pojavljivanja bolesti to to medicina trenutno lijei iskljuivo
fiziku razinu. Kada bi lijenici mogli lijeiti i energetsko polje, smatra
Tiller, to bi dovelo do trajnijih izljeenja. Do tada, rezultati mnogih li
jeenja nee biti postojani, budui da nismo promijenili bazini holo
gram na mentalnim i duhovnim r a z i n a m a , naglaava.
Promiljajui o cjelini, Tiller sugerira da je i sam svemir u poetku
bio suptilno energetsko polje, te da je postupno, pomou slinog efek
ta zupanika, postao gust i materijalan. Njegovo miljenje je da je Bog
moda stvorio svemir kao boanski obrazac ili zamisao. Poput slike koju
vidovnjaci vide kako pluta u ljudskom energetskom polju, taj boan
ski obrazac funkcionirao je kao ablona, utjeui na sve manje suptilne
razine kozmikog energetskog polja, od vrha prema dnu, preko niza
holograma, i oblikujui ih sve, dok se na kraju nije sjedinio u hologram
fizikog svemira.
Ako je to tono, navodi nas na zakljuak da je ljudsko tijelo holografsko na jo jedan nain, jer bi svatko od nas zaista bio svemir u malom.
K tome, ukoliko nae misli mogu dovesti do oblikovanja fantomskih holografskih slika - i to ne samo u naim vlastitim energetskim poljima
nego i u suptilnim energetskim razinama same stvarnosti - to bi moglo
objasniti na koji nain ljudski um moe izvesti neka od uda koja smo
opisali u prethodnom poglavlju. Bilo bi mogue objasniti ak i sinkronicitete, odnosno na koji nain se procesi i slike iz najdubljih zakutaka
nae psihe uspijevaju uobliiti u vanjskoj stvarnosti. Nadalje, moe biti
da nae misli neprekidno utjeu na suptilne energetske razine holografskog svemira, meutim samo su emocionalno nabijene misli, kao to

su one u trenucima krize ili preobrazbe - vrsti dogaaja koji, ini se, da
izazivaju sinkronicitet - dovoljno snane da se izraze kao niz sluajnosti
u fizikoj stvarnosti.

Participativna s t v a r n o s t
Dakako, ti procesi nisu ovisni o suptilnim energetskim poljima svemira
koja se raslojavaju u kruto definirane slojeve. Mogu se odvijati ak i ako
se suptilna polja svemira nalaze u neprekinutom kontinuumu. S obzi
rom na to koliko su ta suptilna polja osjetljiva na nae misli, moramo
biti krajnje oprezni kada ih pokuavamo sistematizirati prema njihovom
ureenju i strukturi. Naime, ono to mislimo o njima, u stvari bi moglo
doprinijeti oblikovanju i stvaranju njihove strukture.
Moda se tu krije razlog zato se vidovnjaci ne slau po pitanju je
li ljudsko energetsko polje podijeljeno u slojeve ili nije. Vidovnjaci koji
smatraju da postoje jasno odreeni slojevi moda potiu energetsko ti
jelo da se podijeli na slojeve. I pojedinac ije energetsko tijelo se proma
tra takoer moe sudjelovati u tom procesu. Brennanova vrlo iskreno
govori o tome, te napominje da, to vie neki njezin klijent razumije
razliku izmeu slojeva, to slojevi njegovog energetskog tijela postaju ja
sniji i odijeljeniji. Priznaje da je struktura koju vidi u energetskom polju
samo jedan sustav, te da i drugi imaju svoje sustave. Na primjer, autori
tantre, zbirke hinduskih jogijskih tekstova napisanih izmeu etvrtog i
estog stoljea poslije Krista, u energetskom su polju zamjeivali samo
tri sloja.
Postoje dokazi da strukture to ih vidovnjaci nehotice stvaraju u
energetskom polju mogu biti izuzetno dugovjene. Drevni su Hindu
si stoljeima vjerovali da je u sreditu svake akre upisano sanskrtsko
slovo. Japanski istraiva Hiroshi Motoyama, kliniki psiholog koji je
razvio djelotvornu tehniku za mjerenje elektrike aktivnosti u akrama,
objanjava da se za akre zainteresirao jer ih je njegova majka, jedno
stavna ena s priroenim darom vienja aure, bila u stanju jasno vidjeti.
Meutim, godinama je bila zbunjena jer je u svojoj sranoj akri uvijek
vidjela neto to je sliilo jedrilici. Motoyama je tek nakon to je zapoeo
vlastitu istragu otkrio da je ono to je njegova majka bila vidjela zapravo
sanskrtsko slovo yam, slovo koje su drevni Hindusi bili viali u sranoj
akri. Neki vidovnjaci, kao na primjer Dryerova, potvruju da i sami
mogu vidjeti sanskrtska slova u akrama. Drugi ih ne vide. ini se da je

jedino objanjenje to da se vidovnjaci koji vide slova zapravo usklauju

s holografskim strukturama to su ih vjerovanja drevnih Hindusa davno
utisnula u energetsko polje.
Na prvi pogled ovakvo se tumaenje moe uiniti neobinim, me
utim ve je zamijeena jedna slina pojava. Kao to smo vidjeli, jedno
od temeljnih naela kvantne fizike govori da mi ne otkrivamo stvarnost,
nego sudjelujemo u njezinom stvaranju. Stoga, moe biti da dok prodiremo u sve dublje razine stvarnosti onkraj atoma - razine na kojima se
nalazi aura - participativna priroda stvarnosti postaje jo naglaenija.
Moramo, dakle, biti krajnje oprezni pri izjavama da smo otkrili odree
nu strukturu ili uzorak u ljudskom energetskom polju, budui da smo
moda sami stvorili ono to smo otkrili.

Um i ljudsko e n e r g e t s k o polje
Znakovito je da nas istraivanje ljudskog energetskog polja dovodi do
potpuno istog zakljuka do kojega je doao Pribram nakon to je otkrio
da mozak podatke iz osjetila pretvara u jezik frekvencija. Zakljuak je to
da imamo dvije stvarnosti: jednu u kojoj se ini da su naa tijela vrsta te
da se nalaze na odreenom mjestu u prostoru i vremenu, i jednu drugu
u kojoj se ini da nae bie egzistira prvenstveno kao treperavi oblak
energije iji je konani poloaj u prostoru prilino neodreen. Spozna
ja je to to povlai za sobom velika pitanja. Jedno od njih glasi - to se
dogaa s umom? Uili su nas da je na um proizvod naeg mozga, no
ako su mozak i fiziko tijelo tek hologrami, najgui dio sve suptilnijeg
kontinuuma energetskih polja, to to govori o umu?
Nedavno je otkrie do kojega su doli neuropsiholozi Benjamin Li
bel i Bertram Feinslein iz bolnice Mount Zion u San Franciscu izazvalo
pomutnju u znanstvenoj zajednici. Libet i Feinstein izmjerili su vrijeme
potrebno podraaju dodira pacijentove koe da kao elektrini signal sti
gne do mozga. Osim toga, pacijenta su zamolili da pritisne tipku kada
postane svjestan da ga se dodiruje. Libet i Feinstein otkrili su da je mo
zak registrirao podraaj u 0,0001 sekundi, a da je pacijent pritisnuo tipku
0,1 sekundu nakon to je podraaj upuen.
No, zaudo, pacijent gotovo 0,5 sekunde nije javio da je svjestan bilo
podraaja, bilo toga da je pritisnuo tipku. To znai da je odluku o reak
ciji donio pacijentov nesvjesni um. Pacijentova svjesnost o akciji bila
je najsporiji sudionik u utrci. Jo vie zbunjuje injenica da nitko od

pacijenata to su ih Libet i Feinstein testirali nije bio svjestan da su ih

njihovi nesvjesni umovi naveli da pritisnu tipku, jo prije nego to su
svjesno odluili da to uine. Njihovi mozgovi su na neki nain stvarali
utjenu iluziju da svjesno upravljaju akcijom premda to nije bio sluaj.
To je neke znanstvenike ponukalo da se zapitaju je li naa slobodna volja
iluzija. Kasnija istraivanja pokazala su da sekundu i pol prije nego to
odluimo pokrenuti neki od naih miia, na primjer, podii prst, na
um ve poinje proizvodili signale potrebne da bi se izveo taj pokret."
Huntova je ta istraivanja odvela korak dalje. Otkrila je da ljudsko
energetsko polje reagira na podraaje ak prije mozga. Istodobno je sni
mila EMG oitanja energetskog polja i EEG oitanja mozga i otkrila da
pri podraaju u obliku glasnog zvuka ili jakog svjetla EMG energetskog
polja podraaj zabiljei prije no to se on uope pojavi na EEG-u. to to
znai? "Mislim da smo precijenili mozak kao aktivni sastojak u odnosu
ovjeka prema svijetu.", odgovara Hunt. "Mozak je tek jedno stvarno
dobro raunalo. Meutim, u mozgu uope ne vidim aspekte uma koji se
tiu kreativnosti, mate, duhovnosti i svih tih stvari. Um nije mozak. Um
se nalazi u tom energetskom polju."
I Dryerova je zamijetila da energetsko polje reagira prije nego to
osoba svjesno prepozna reakciju. Uslijed toga, umjesto da pokuava pro
cjenjivati reakcije klijenata gledajui njihove izraze lica, Dryerova zatvori
svoje oi i promatra kako reagiraju njihova energetska polja. Dok govo
rim, vidim kako se mijenjaju boje u njihovom energetskom polju. Mogu
vidjeti to osjeaju u vezi onoga o emu govorim bez da ih to pitam. Na
primjer, ako njihovo polje postane maglovito, znam da ne razumiju ono
to im govorim, istie.
Ukoliko um nije u mozgu nego u energetskom polju koje proima i
mozak i fiziko tijelo, to bi moglo ponuditi objanjenje zato pojedinci
poput Dryerove mogu u polju vidjeti toliko mnogo sadraja psihe oso
be. Moglo bi objasniti i kako je moja slezena, organ koji u pravilu nije
povezan s milju, uspjela imati vlastiti rudimentarni oblik inteligencije.
Zaista, ako se um nalazi u polju, to sugerira da naa svijest, dio nas samih
koji misli i osjea, moda uope nije ograniena unutar fizikog tijela,
a kao to emo vidjeti, postoje i vrsti dokazi koji govore u prilog ove
ideje.
No, najprije moramo obratiti pozornost na jedno drugo pitanje. vrstoa tijela nije jedina iluzorna stvar u holografskom svemiru. Kao to
smo vidjeli, Bohm smatra da ak ni samo vrijeme nije apsolutno nego
se razvija iz implicitnog reda, to bi moglo znaiti da je linearna podjela

vremena na prolost, sadanjost i budunost samo jo jedan konstrukt

uma. U sljedeem poglavlju razmotrit emo dokaze koji podupiru tu
ideju, kao i posljedice koje takav stav ima po nae ivote u sadanjosti

TREI DIO

PROSTOR
I
VRIJEME

amanizam i slina zagonetna podruja

istraivanja dobila su na vanosti zato to
postuliraju nove ideje o umu i duhu. Govore o
stvarima kao to su ogromno irenje podruja
svijesti... vjerovanje, znanje, pa ak i iskustvo
da je na fiziki svijet osjeta samo privid, svijet
sjenki, i da trodimenzionalna alatka koju
zovemo svojim tijelom slui samo kao spremnik,
odnosno prebivalite za Neto beskrajno vee
i sveobuhvatnije nego to je tijelo, i to tvori
matricu istinskog ivota.
- Holger Kalweit
Dreamtime and Inner Space
(Snovi i unutarnji svemir)

7
V r i j e m e izvan uma
Dom uma, kao i svega drugoga, implicitni je red. Na toj razini, koja je
temeljni plenum cjelokupnog manifestiranog svemira, linearno vrijeme ne
postoji. Implicitno carstvo je bezvremeno; trenuci nisu posloeni jedan do
drugog poput kuglica u ogrilici
- Larry Dossey
Recovering the Soul

ada se ovjek zagledao u prostor, soba u kojoj se nalazio izblijedjela

je i postala prozirna, a na njenom mjestu materijalizirao se prizor
iz daleke prolosti. Odjednom se naao u dvoritu palae, a pred njim je
stajala vrlo lijepa mlada ena maslinaste koe. Vidio je zlatni nakit oko
njezina vrata, na rukama i oko glenjeva, njezinu bijelu, napola prozirnu
opravu, i njezinu crnu, u pletenice spletenu kosu, kraljevski skupljenu
ispod visoke etvrtaste tijare. Kada ju je pogledao, podaci o njezinom
ivotu preplavili su njegov um. Znao je da je Egipanka, ki princa, ali ne
faraona. Bila je udana. Njezin suprug bio je vitke grae, a kosa mu je bila
spletena u mnotvo malih pletenica koje su mu padale s obje strane lica.
ovjek je takoer mogao prizor premotati unaprijed, jurei kroz
dogaaje iz enina ivota kao da nisu nita vie od filma. Vidio je da je
umrla pri porodu. Promatrao je opsene i zamrene postupke u procesu
njezinog balzamiranja, njezin pogreb i rituale koji su pratili polaganje
njezinog tijela u sarkofag, a kada je doao do kraja, slike su izblijedjele i
soba je postala ponovno vidljiva.
Ime ovog ovjeka je Stefan Ossowiecki; bio je Poljak roen u Rusiji
i jedan od najnadarenijih vidovnjaka dvadesetog stoljea. Datum je bio
14. veljae 1935., a njegova vizija prolosti bila je evocirana u trenutku
kada je primio u ruke komad petrificiranog ljudskog stopala.

Ossowiecki se pokazao do te mjere vjet u psihometriji razliitih

artefakata da je s vremenom privukao pozornost Stanislawa Poniatowskog, profesora na Varavskom sveuilitu i tadanjeg najeminentnijeg etnologa u Poljskoj. Poniatowski je podvrgao Ossowieckog nizu
pokusa s kremenom i drugim kamenim alatima, pronaenima na ar
heolokim lokacijama diljem svijeta. Vei dio tih predmeta od kamena
bio je gotovo posve bez oblika, tako da je samo izvjebano oko moglo
prepoznati da su oblikovani ljudskim rukama. Osim toga, strunjaci su
ih prije toga dobro istraili tako da je Poniatowski znao njihovu starost
kao i povijesni izvor, no te je podatke brino skrivao od Ossowieckog.
Meutim, to nije bilo vano. Ossowiecki bi svaki puta tono pre
poznao predmete i naveo njihovu starost, kulturu u kojoj su nastali i
zemljopisne lokacije na kojima su pronaeni. U nekoliko sluajeva na
lazita koja je Ossowiecki naveo nisu se podudarala s podacima koje
je Poniatowski imao zapisane u svojim zabiljekama, meutim Poni
atowski bi uvijek otkrio da su njegove zabiljeke bile pogrene, a ne
podaci koje je naveo Ossowiecki.
Postupak Ossowieckog uvijek je bio isti. Uzeo bi predmet u svoje
ruke i koncentrirao se sve dok prostorija u kojoj je bio, pa i njegovo
vlastito tijelo, nisu postali poput sjenki, gotovo nepostojei. Nakon to
bi dolo do tog prijelaza, naao bi se kako gleda u trodimenzionalni film
prolosti. Mogao je otii kud god zaeli i vidjeti sve to izabere. Dok je
gledao u prolost, Ossowiecki je ak micao oima amo-tamo, kao da su
stvari koje je opisivao bile stvarno fiziki prisutne pred njim.
Opaao je vegetaciju, ljude i prebivalita u kojima su ivjeli. Jednom
prilikom, nakon to je primio u ruke kameno orue magdalenske kul
ture iz kamenog doba koja je procvjetala u Francuskoj izmeu 15.000.
i 10.000. godine prije Krista, Ossowiecki je rekao Poniatowskom kako
su magdalenske ene imale vrlo sloene frizure. To se, s obzirom na
dotino razdoblje u povijesti inilo apsurdnim, meutim otkria kipo
va magdalenskih ena s bogato ukraenim frizurama koja su uslijedila
kasnije dokazala su da je Ossowiecki bio u pravu.
Tijekom pokusa Ossowiecki je pruio vie od stotinu takvih infor
macija, odnosno pojedinosti o prolosti koje su se isprva inile neto
nima, da bi se kasnije ispostavilo da su tone. Na primjer, ustvrdio je da
su ljudi iz kamenog doba koristili uljne svjetiljke, to je dokazano kada
su tijekom iskapanja u Dordogneu u junoj Francuskoj iskopane uljne
svjetiljke veliinom i oblikom jednake njegovom opisu. Napravio je de
taljne crtee ivotinja koje su lovili pripadnici razliitih naroda, koliba

u kojima su ivjeli, njihove pogrebne obiaje - sve te tvrdnje kasnije su

nale potvrdu u arheolokim otkriima.
Rad Poniatowskog s Ossowieckim nije jedinstven. Norman Emer
son, profesor antropologije na Torontskom sveuilitu te osniva i pot
predsjednik Kanadskog arheolokog udruenja (Canadian Archeological Association), takoer je istraio pomo vidovnjaka u arheolokom
radu. U sreditu Emersonova istraivanja voza je kamiona po imenu
George McMullen. Slino Ossowieckom, i McMullen posjeduje sposob
nost psihometrije, ukljuivanja u prizore iz prolosti pomou kontakta s
nekim predmetom. McMullen se moe ukljuiti u prolost i na nain da
jednostavno posjeti arheoloku lokaciju. Kada doe na lokaciju, koraa
amo-tamo sve dok se ne udomai. Tada pone opisivati kulturu i ljude
koji su nekad ivjeli na tom mjestu. Tako je Emerson jednom prigodom
promatrao dok se McMullen usredotoio na komad gole zemlje i ko
racima mjerio mjesto za koje je rekao da se na njemu nalazila irokeka
duga kua (op. prev. - zajednika plemenska nastamba). Emerson je
obiljeio to podruje koliima i est mjeseci kasnije otkopao drevnu
graevinu tono na mjestu na kojem je McMullen ustvrdio da e se
nalaziti.
Premda je Emerson zapoeo kao skeptik, rad s McMullenom ui
nio je od njega vjernika. Na godinjoj konferenciji vodeih kanadskih
arheologa 1973. izjavio je: "Siguran sam da sam znanje o arheolokim
artefaktima i arheolokim lokacijama primio od vidovnjaka koji mi te
informacije prenosi bez vidljivih pokazatelja da pritom koristi promi
ljanje.". Svoj je govor zakljuio rijeima kako smatra da je ono to je
McMullen pokazao otvorilo posve nove obzore u arheologiji, te da
istraivanja o daljnjoj suradnji s vidovnjacima u arheolokim istraiva
njima moraju postati glavni prioritet.
I doista, retrokogniciju, odnosno sposobnost odreenih pojedinaca
da preusmjere svoju pozornost, i doslovce gledaju u prolost znanstve
nici su u nekoliko navrata potvrdili. U nizu pokusa provedenih tijekom
1960-ih, W.H.C. Tenhaeff, direktor Parapsiholokog instituta Dravnog
sveuilita Utrecht (Parapsychological Institute of the State Universi
ty of Utrecht), i Marius Valkhoff, dekan Filozofskog fakulteta Sveuili
ta Witwatersrand u Johanesburgu, otkrili su da su velikom nizozem
skom vidovnjaku Gerardu Croisetu za psihometriju dovoljni ak i vrlo
mali fragmenti kostiju, te da moe tono opisati njihovu prolost. Dr.
Lawrence LeShan, njujorki kliniki psiholog i jo jedan skeptik preobraen u vjernika, sline je pokuse proveo s istaknutom amerikom

vidovnjakinjom Eileen Garrett. Na godinjoj sjednici Amerikog an

tropolokog udruenja (American Anthropological Association) 1961.
godine arheolog Clarence W. Weiant otkrio je da do svog glasovitog
otkria Tres Zapotesa - arheolokog nalazita koje je svjetski priznato
kao jedno od najvanijih u Srednjoj Americi - ne bi doao da nije imao
pomo vidovnjaka.
Stephan A, Schwartz, bivi lan urednitva National Geographica i
lan studijske skupine Ministarstva obrane za inovaciju, tehnologiju i
drutvo pri MIT-u (MIT's Secretary of Defence Discussion Group on
Innovation, Technology, and Society; MIT - Massachussetski institut
za tehnologiju), smatra da retrokognicija ne samo da je stvarna, nego
da e naposljetku dovesti do pomaka u znanstvenoj stvarnosti koji e
biti ravnopravan velikim pomacima koji su uslijedili nakon Kopernikovih i Darwinovih* otkria. Schwartz je toliko zainteresiran za ovu temu
da je napisao opsenu povijest suradnje izmeu vidovnjaka i arheo
loga pod naslovom The Secret Vaults of Time (Tajne riznice vremena).
"Vidovnjaka arheologija stvarnost je ve sedamdesetak godina.", pie
Schwartz. Taj novi pristup uvelike je doprinio tome da se pokae kako
prostorno-vremenski okvir koji je kljuan za materijalistiki pogled na
svijet nipoto nije tako apsolutan konstrukt kako veina znanstvenika
to vjeruje.
[* Schwartz JO nije svjestan da je Darwin UNAZADIO znanstvenu stvarnost - op.prev ]

Prolost kao hologram

Sposobnosti takve vrste daju naslutiti da prolost nije izgubljena nego
da i dalje postoji u nekom obliku dostupna ljudskoj percepciji. Dok na
uobiajeni pogled na svemir ne doputa takvo stanje stvari, holografski
model to doputa. Bohmova ideja da je vremenski slijed produkt ne
prestanog niza odvijanja i uvijanja sugerira da kada se sadanjost uvije
i postane dio prolosti, ona ne prestane postojati ve se jednostavno
vrati u kozmiko skladite implicitnog. Ili, rijeima Bohma: Prolost je
u sadanjosti aktivna kao neka vrsta implicitnog reda.
Ukoliko i svijest izvire iz implicitnog, kao to Bohm sugerira, to
znai da ljudski um i holografski zapis prolosti ve postoje u istom
podruju - oni su, da tako kaemo, susjedi. Stoga bi jednostavan pomak
ovjekove pozornosti mogao biti sve to je potrebno za pristup prolo
sti. Vidovnjaci kao to su McMullen i Ossowiecki moda su pojedinci
koji imaju unutarnji grif za postizanje tog pomaka, no opet, kao i kod

tolikih drugih izvanrednih ljudskih sposobnosti o kojima je bilo rijei,

holografska ideja sugerira da je ta nadarenost latentna u svima nama.
I sama metafora za nain na koji je prolost smjetena u implicit
nom takoer se moe pronai u hologramu. Ukoliko je svaka faza neke
aktivnosti - uzmimo primjer ene koja pue mjehuri od sapunice snimljena kao niz sukcesivnih slika u hologramu s viestrukim slikama,
svaka slika postaje poput okvira na filmskoj traci. Ako je hologram 'bije
le' svjetlosti - komad holografskog filma ija se slika moe vidjeti golim
okom, te nije potreban laser kako bi postala vidljiva - kada promatra
hoda kraj filma i mijenja kut svog opaanja, vidjet e ono to je zapravo
jednako trodimenzionalnom filmu sa enom koja pue mjehuri od sa
punice. Drugim rijeima, razliite slike koje se odvijaju i uvijaju izgledat
e kao da teku zajedno i stvarat e iluziju pokreta.
Osoba koja nije upoznata s hologramima mogla bi pogreno pret
postaviti da su razliiti stadiji puhanja mjehuria od sapunice prolazni
te da se, nakon to se jedanput opaze, vie nikada nee moi pogledati,
meutim - to nije tono. Na hologramu je uvijek snimljena cjelokupna
aktivnost, no promatraev kut gledanja koji se mijenja je taj koji stvara
iluziju da se prizor odvija u vremenu. Holografska teorija daje naslutiti
da isto vrijedi i za nau prolost. Umjesto da se postupno izgubi u za
boravu, i ona ostaje snimljena u kozmikom hologramu i uvijek joj se
moe ponovno pristupiti.
Jo jedna osobina retrokognitivnog iskustva koja podsjea na ho
logram, trodimenzionalnost je prizora kojima se pristupa. Na primjer,
Beatrice Rich, koja i sama moe 'itati' prolost predmeta, kae da zna
na to je Ossowiecki mislio kada je rekao da su slike koje je vidio tro
dimenzionalne i stvarne, pa i stvarnije od sobe u kojoj je sjedio. To
je kao da vas prizor u p i j e , opisuje Rich. Dominantan je, i jednom
kada se pone odvijati, ja, u stvari, postajem njegov dio. Slino kao da
se odjednom nalazite na dva mjesta. Svjesna sam da sjedim u prostoriji,
meutim nalazim se i u prizoru.
Holografska je i nelokalna znaajka te sposobnosti. Vidovnjaci mogu
pristupiti prolosti nekog arheolokog nalazita i kada se nalaze na sa
moj lokaciji, ali i kada su kilometrima udaljeni od nje. Drugim rijeima,
ini se da zapis prolosti nije pohranjen ni na kojem mjestu, nego je nelokalan poput podataka u hologramu, pa mu se moe pristupiti iz bilo
koje toke u vremenu i prostoru. Nelokalni aspekt fenomena dodatno
istie injenica da neki vidovnjaci ak ne trebaju ni pribjei psihometriji kako bi se ukljuili u prolost. Slavni kentuckyjski vidovnjak Edgar

Cayce mogao se spojiti na prolost jednostavno tako da legne na kau

u svojoj kui i ue u stanje nalik snu. Izdiktirao je itave knjige o povi
jesti ljudske rase i esto je bio zapanjujue toan. Na primjer, tono je
odredio lokaciju i opisao povijesnu ulogu esenske zajednice u Qumranu, jedanaest godina prije nego to je otkrie svitaka s Mrtvog mora (u
peinama ponad Qumrana) potvrdilo njegove izjave.
Zanimljivo je napomenuti da mnogi retrokognitivni pojedinci ima
ju i sposobnost vienja ljudskog energetskog polja. Dok je Ossowiecki
bio dijete, majka mu je dala kapi za oi ne bi li se rijeio raznobojnih
trakova koje je, kako joj je rekao, vidio oko ljudi, a i McMulIen tako
er moe dijagnosticirati zdravstveno stanje osobe gledajui u njezino
energetsko polje. To daje naslutiti da bi retrokognicija mogla biti pove
zana sa sposobnou vienja suptilnijih i vibrantnijih vidova stvarnosti.
Drugim rijeima, prolost bi mogla biti jo jedan element koji je kodi
ran u Pribramovoj frekvencijskoj domeni, dijelu kozmikih interferencijskih uzoraka koji veina nas zanemaruje i s kojim se samo nekolicina
uskladi i pretvori ga u slike nalik hologramu. U holografskom je stanju
- frekvencijskoj domeni - vrijeme od prije etiri tisue godina moda
s u t r a , kae Pribram.

U t v a r e iz p r o l o s t i
Ideja da je prolost holografski snimljena u kozmikom eteru, te da je
ljudski um povremeno moe skinuti i pretvoriti u holograme mogla
bi objasniti barem neke sluajeve pojave duhova. ini se da mnoga sa
blasna ukazanja nisu nita vie od holograma, trodimenzionalnih zapisa
neke osobe ili prizora iz prolosti. Na primjer, jedna teorija o duhovima
govori da je utvara dua ili duh preminulog pojedinca, meutim nisu sve
utvare ljudske. Zabiljeeni su brojni primjeri ljudi koji su vidjeli prikaze
neivih predmeta, a to je injenica koja opovrgava teoriju da su duhovi
diskarnirane due. Golema dvosveana zbirka dobro dokumentiranih
izvijea o pojavama duhova i drugim paranormalnim fenomenima
pod naslovom Phantasms of the Living (Prikaze), koju je kompiliralo
Drutvo za parapsiholoka istraivanja (Society for Psychical Research)
iz Londona, nudi mnogo takvih primjera. Na primjer, jedno izvijee
opisuje sluaj britanskog vojnog asnika i njegove obitelji koji su pro
matrali kako se na njihovu tratinu dovezla i na njoj zaustavila koija
s konjskom zapregom. Ta sablasna koija bila je tako stvarna da joj je

asnikov sin priao i vidio u njoj neto za to se inilo da je lik ene.

Prije no to je stigao bolje pogledati, cijeli je prizor nestao, ne ostavivi
iza sebe ni konjske tragove ni tragove kotaa.
Koliko su esta takva iskustva? To ne znamo, ali znamo da je neko
liko studija provedenih u Sjedinjenim Dravama i Engleskoj pokazalo
da je od deset do sedamnaest posto sveukupnog stanovnitva vidjelo
utvaru, to pokazuje da su takve pojave daleko uestalije nego to bi
veina nas mogla pomisliti.
Pretpostavku da neki dogaaji ostavljaju dublje otiske u holografskom zapisu od nekih drugih potkrjepljuje i injenica da su brojne po
jave duhova zabiljeene na mjestima na kojima se dogodio neki grozan
in nasilja ili neki drugi neuobiajeno snaan emocionalni dogaaj. Li
teratura je puna prikaza koje se pojavljuju na mjestima ubojstava, bi
taka i drugih stranih dogaaja, to bi moglo znaiti da se osim slika i
zvukova, u kozmiki hologram zapisuju i osjeaji koje su ljudi proiv
ljavali za vrijeme trajanja nekog dogaaja. I opet se stjee dojam da je
emocionalni intenzitet takvih dogaaja ono to ih ini istaknutijima u
holografskom zapisu, i da to obinim ljudima omoguava da se nehoti
ce spoje na njih.
S druge strane, ini se da mnogi od tih duhova nisu toliko proizvod
nesretnih dua vezanih za Zemlju, koliko samo sluajni, letimini po
gled u holografski zapis prolosti. Na primjer, 1907. i nakon poticaja
od strane pjesnika Williama Butlera Yeatsa, antropolog i strunjak za
religijske znanosti s Kalifornijskog sveuilita u Los Angelesu (UCLA
ili University of California at Los Angeles) po imenu W. Y. Evans-Wentz
zaputio se na dvogodinje putovanje po Irskoj, kotskoj, Walesu, Cornwallu i Brittanyu kako bi razgovarao s ljudima koji su se navodno su
sreli s vilenjacima (op. prev. - eng. izraz fairy oznaava vile i vilenja
ke, ali i patuljke, duhove i tome slino) i drugim nadnaravnim biima.
Evans-Wentz upustio se u taj projekt zato to mu je Yeats rekao da, dok
vrijednosti dvadesetog stoljea zamjenjuju stara vjerovanja, susreti s vi
lama i vilenjacima postaju sve rjei, te da ih je potrebno dokumentirati
prije nego to ta tradicija posve ne nestane.
Kada je Evans-Wentz krenuo od sela do sela, razgovarajui obi
no s postarijim, nepokolebljivim vjernicima, otkrio je da nisu sve vile i
vilenjaci to su ih ljudi susretali u udolinama i na mjeseinom obasja
nim livadama bili maleni. Neki su bile visoki i izgledali kao normalna
ljudska bia, osim to su bili sjajni i providni, te su imali udnu naviku
odijevanja u odjeu ranijih povijesnih razdoblja.

Osim toga, ti vilenjaci esto su se pojavljivali na arheolokim ru

evinama - grobnim humcima, stecima, uruenim tvravama iz estog
stoljea, i tome slino - i oko njih, te su sudjelovali u aktivnostima pove
zanim s prolim vremenima. Evans-Wentz razgovarao je sa svjedocima
koji su vidjeli vile i vilenjake koji su izgledali kao ljudi u elizabetanskoj
odjei u lovu, koji su hodali u sablasnim procesijama ka ostacima sta
rih utvrda i vraali se od njih, te one koji su zvonili zvonima stojei na
ruevinama starodavnih crkava. Jedna od aktivnosti koja je vilenjacima,
ini se, posebno draga, je ratovanje. U svojoj knjizi pod naslovom The
Fairy-Faith in Celtic Countries (Vjera u vilenjake u keltskim zemljama)
Evans-Wentz predstavlja svjedoenja desetaka pojedinaca koji su tvrdili
da su vidjeli sablasne borbe, mjeseinom obasjane livade pune ljudi koji
se bore u srednjovjekovnim oklopima, ili opustoene obrambene zidine
prekrivene vojnicima u arenim uniformama. Ponekad su te borbe bile
jezovito tihe. Ponekad je bila prava buka; a ponekad su se, to je moda
i najjezovitije, mogle samo uti, ali ne i vidjeti.
Evans-Wentz je na temelju toga zakljuio da su u najmanju ruku neki
fenomeni koje su njegovi sugovornici smatrali vilenjacima u stvari bili
neka vrsta zaostale slike dogaaja iz prolosti. "Sama priroda ima pam
enje.", teoretizirao je. "Postoji neki neodrediv paranormalni element u
Zemljinoj atmosferi na kojega se zapisuju, odnosno utiskuju sva ljudska
i fizika djelovanja ili pojave. U odreenim, neobjanjivim okolnostima
obine osobe koje nisu vidovnjaci mogu mentalne zapise Prirode vidjeti
kao slike projicirane na zaslonu - esto kao slike u pokretu."
to se tie razloga koji su doveli do toga da je broj susreta s vilama
i vilenjacima u stalnom padu, primjedba jednog od Evans-Wentzovih
sugovornika nudi moebitni odgovor. Bio je to postariji gospodin po
imenu John Davies koji je ivio na otoku Manu, a nakon to je opisao
brojna vienja dobrih ljudi, izjavio je: "Prije no to je obrazovanje dolo
na otok vie je ljudi moglo vidjeti vilenjake; sada ih samo vrlo rijetki
mogu vidjeti." Budui da obrazovanje nesumnjivo obuhvaa i ana
temiziranje vjerovanja u vilenjake, Daviesova izjava sugerira da je za
pravo promjena stava dovela do slabljenja neko iroko rasprostranjene
retrokognitivne sposobnosti stanovnika otoka Man. To je jo jedna po
tvrda ogromne snage koju naa vjerovanja imaju u odreivanju koje od
svojih izvanrednih potencijala manifestiramo, a koje ne.
Meutim, bez obzira doputaju li nam naa vjerovanja da vidimo
takve filmove prolosti nalik hologramu, ili utjeu na to da ih na mozak
izbaci iz nae slike svijeta, dokazi sugeriraju da oni unato tome postoje.

Nadalje, takva iskustva nisu ograniena na keltske zemlje. Postoje iz

vjetaji svjedoka koji su vidjeli fantomske vojnike u drevnoj hinduskoj
odjei u Indiji. Na Havajima su takve sablasne prikaze dobro poznate,
a knjige na otocima pune su opisa pojedinaca koji su vidjeli fantomske
povorke havajskih ratnika u pernatim platevima, kako mariraju s rat
nim toljagama i bakljama. Vienja fantomskih vojski i jednako sabla
snih bitaka spominju se ak i u drevnim asirskim zapisima.
U nekim sluajevima povjesniari su uspjeli prepoznati dogaaj koji
se ponovno odigravao. Dana 4. kolovoza 1951. godine u etiri sata uju
tro dvije Engleskinje koje su se odmarale u selu Puys na francuskoj obali
probudio je zvuk topovske paljbe. Potrale su do prozora, no okirale su
se kada su vidjele da su i selo i more iza njega bili mirni, bez bilo kakve
aktivnosti koja bi mogla objasniti ono to su upravo sluale. Britansko
drutvo za parapsiholoka istraivanja (The British Society for Psychical
Research) istrailo je sluaj i otkrilo da je kronologija dogaaja to su je
ene navele tono odgovarala vojnim zapisima o napadu koji su 19. ko
lovoza 1942. Saveznici poduzeli protiv Nijemaca u Puysu. ene su, ini
se, ule zvukove krvoprolia koje se bilo zbilo devet godina ranije.
Iako mrani intenzitet takvih dogaaja ini iste istaknutijima u holografskom krajoliku, ne smijemo zaboraviti da se u titravom holografskom zapisu prolosti takoer nalaze i radosti ljudske vrste. On je, u biti,
zbirka svega to je ikada bilo, te kada bismo se na tu blistavu i beskona
nu riznicu nauili spajati na sveobuhvatniji i sistematiniji nain, nae
znanje kako o samima sebi tako i o svemiru moglo bi se proiriti na
nain o kojem se jo nismo usudili ni sanjati. Mogao bi svanuti dan kada
emo moi upravljati stvarnou poput kristala u Bohmovoj analogiji,
inei da se ono to je stvarno i to je nevidljivo kaleidoskopski pomie,
te pozivati slike prolosti s istom lakoom kojom sada pozivamo pro
gram na svojem raunalu. No, ak ni to nije sve ono to vie holografsko
razumijevanje vremena moe ponuditi.

Holografska b u d u n o s t
Ma koliko je mogunost pristupa cjelokupnoj prolosti uznemirujua,
ona blijedi pred pretpostavkom da se u kozmikom hologramu pristu
piti moe i budunosti. Pa ipak, postoji ogromna koliina podataka koji
dokazuju da se barem neke budue dogaaje moe vidjeli podjednako
jednostavno kao i prole dogaaje.

Bogato je to pokazano u doslovce stotinama istraivanja. Tridese

tih godina dvadesetog stoljea J. B. i Louisa Rhine otkrili sa da su do
brovoljci mogli pogoditi koje e se karte nasumino izvui iz pila sa
stopom uspjenosti veom od sluajnosti, u omjeru tri milijuna prema
jedan. Sedamdesetih je Helmut Schmidt, fiziar u Boeing Aircraft u
Seattleu u amerikoj saveznoj dravi Washington izumio ureaj koji mu
je omoguio da ispita mogu li ljudi predvidjeti nasumine subatomske
dogaaje. U nekoliko ispitivanja s tri dobrovoljca i vie od ezdeset tisu
a pokuaja dobio je rezultate koji su sa sigurnou od milijardu prema
jedan potvrdili da se nije radilo o sluajnosti.
Montague Ullman u svom radu u Laboratoriju snova pri Medicin
skom centru Maimonides (Dream Laboratory at Maimonides Medical
Center), zajedno s psihologom Stanleyjem Krippnerom i znanstveni
kom Charlesom Honortonom doao je do vrstih dokaza o tome da
se tone prekognitivne spoznaje mogu dobiti i iz snova. U svom istra
ivanju zamolili su dobrovoljce da osam noi zaredom prespavaju u
njihovom laboratoriju za spavanje, te da svake noi pokuaju sanjati
o slici koja e biti nasumino izabrana i koju e im pokazati sljedeeg
dana. Ullman i njegovi kolege nadali su se da e jedan od osam pokuaja
biti uspjean, no otkrili su da su neki pojedinci mogli ostvariti ak pet
pogodaka u osam pokuaja.
Na primjer, jedan je dobrovoljac, nakon to se probudio, izjavio da je
sanjao veliku betonsku zgradu iz koje je pacijent pokuao pobjei.
Pacijent je na sebi imao bijelu kutu slinu lijenikoj, i stigao je samo
do nadsvoenog prolaza. Ispostavilo se da je slika koja je nasumce
izabrana sljedeeg dana bila Van Goghov Hodnik bolnice u St. Remyju,
akvarel to prikazuje usamljenog pacijenta koji stoji na kraju velikog,
sumornog hodnika, i brzo izlazi kroz nadsvodena vrata.
Puthoff i Targ u svojim eksperimentima s vienjem na daljinu u
Stanfordskom istraivakom institutu (Stanford Research Institute) ot
krili su da su ispitanici, osim to su bili' kadri vanosjetilno opisati uda
ljena mjesta koja su eksperimentatori posjeivali u sadanjosti, mogli
opisati i mjesta koja e eksperimentatori posjetiti u budunosti, prije no
to je uope odlueno koja e to mjesta biti. Na primjer, jednom je ne
obino darovita ispitanica po imenu Hella Hammid, po zanimanju fo
tografkinja, zamoljena da opie mjesto koje e Puthoff posjetiti za pola
sata. Usredotoila se i rekla da ga vidi kako ulazi u crni eljezni trokut,
i premda nije tono znala o emu se radi, ula je periodiki zvuk kripe
koji se pojavljivao otprilike svake sekunde.

Deset minuta prije nego to je to rekla, Puthoff se zaputio na polusatnu vonju u Menlo Park na podruju Palo Alta. Nakon tih pola sata,
i znatno kasnije no to je Hammid zabiljeila svoje opaanje crnog e
ljeznog trokuta, Puthoff je uzeo deset zapeaenih omotnica u kojima je
bilo deset razliitih ciljnih mjesta. Pomou generatora sluajnih brojeva
nasumino je izabrao jednu od njih. U omotnici se nalazila adresa ma
log parka koji je bio udaljen otprilike deset kilometara od laboratorija.
Odvezao se do parka i kada je stigao, naiao je na djeju ljuljaku - crni
eljezni trokut - te uao u nju. Kada je sjeo na ljuljaku, ritmiki je kri
pala dok se njihao naprijed-natrag."
Puthoffova i Targova otkria s prekognitivnim vienjem na daljinu
ponovili su brojni laboratoriji diljem svijeta, ukljuujui i istraivaku
ustanovu Jahna i Dunne na Princetonu. tovie, Jahn i Dunne su u tristo
trideset i etiri slubena pokuaja otkrili da su dobrovoljci u ezdeset i
dva posto sluajeva iznijeli tone prekognitivnc podatke.
Jo su dramatiniji rezultati takozvanih 'pokusa sa stolicom', glaso
vitog niza pokusa to ih je osmislio Croiset. U tim bi pokusima eksperimentator najprije nasumce odabrao stolicu, odnosno sjedalo iz nacrta
sjedeih mjesta nekog javnog dogaaja koji se treba uskoro odrati u
velikoj dvorani ili auditoriju. Dvorana se mogla nalaziti u bilo kojem
gradu u svijetu, a pogodni su bili iskljuivo dogaaji za koje nema re
zervacije sjedala. Tada bi, bez da Croisetu kae ime ili mjesto dvorane, ili
vrstu dogaanja, eksperimentator zamolio nizozemskog vidovnjaka da
navede tko e tijekom te veeri sjediti na izabranom sjedalu.
Tijekom razdoblja od dvadeset i pet godina, brojni su znanstvenici,
kako iz Europe tako i iz Amerike, podvrgli Croiseta strogom pokusu
sa stolicom, i zakljuili da je gotovo uvijek uspio dati toan i podroban
opis osobe koja e sjediti na stolici; naveo bi njezin spol, opisivao crte
lica, odjeu, zanimanje, pa ak i dogaaje iz njezine prolosti.
Na primjer, dana 6. sijenja 1969., u studiji koju je proveo dr. Jule
Eisenbud, kliniki profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sve
uilita Colorado, Croisetu je reeno da je izabrana stolica za dogaaj
koji e se odrati 23. sijenja iste godine. Croiset, koji je tada bio u Ni
zozemskoj, odgovorio je Eisenbudu da e osoba koja e sjediti na stolici
biti ovjek visok sto sedamdeset i pet centimetara koji svoju crnu kosu
elja prema natrag, ima zlatni zub u donjoj eljusti, oiljak na nonom
palcu, koji radi i u znanosti i u industriji, te koji s vremena na vrije
me svoju laboratorijsku kutu zaprlja zelenkastom kemikalijom. Dana
23. sijenja 1969. ovjek koji je sjeo na odabranu stolicu, koja je bila u

auditoriju u Denveru u Coloradu, uklapao se u Croisetov opis u svakom

pojedinom detalju osim jednog - nije bio visok sto sedamdeset i pet,
nego sto sedamdeset i sedam centimetara.
Lista se nastavlja do u nedogled.
Kako objasniti takva otkria? Krippner vjeruje da jedno od obja
njenja prua Bohmova tvrdnja da um ima pristup implicitnom redu.
Puthoff i Targ misle da nelokalna kvantna povezanost igra ulogu u prekogniciji, a Targ je ustvrdio kako se ini da um tijekom vienja na dalji
nu ulazi u neku vrstu holografske juhe, odnosno podruja u kojem su
sve toke beskrajno povezane, ne samo u prostoru, nego i u vremenu.
Dr. David Loye, kliniki psiholog i bivi profesor na medicinskim fa
kultetima na Princetonu i UCLA-u, suglasan je s takvim gleditem. "Za
one koji razmiljaju o zagonetci zvanoj prekognicija, Pribram-Bohmov
holografski um, ini se, ipak nudi najveu nadu za napredak prema trae
nom rjeenju.", istie. Loye, koji je trenutno direktor Instituta za predvi
anje budunosti u sjevernoj Kaliforniji zna o emu govori. Istraivanju
prekognicije i umjetnosti predvianja openito posvetio je posljednjih
dvadeset godina, i radi na razvoju tehnika koje ljudima omoguuju da
stupe u vezu s vlastitom intuitivnom svjesnou budunosti.
Hologramska priroda mnogih prekognitivnih iskustava prua do
datne dokaze da je sposobnost predvianja budunosti holografski fe
nomen. Kao i kod retrokognicije, ekstrasensi govore da im se prekognitivne informacije esto pojavljuju u obliku trodimenzionalnih slika.
Vidovnjak Tony Cordero, roen na Kubi, kae da budunost vidi na
nain kao da gleda film u svom umu. Cordero je jedan od prvih takvih
filmova vidio kada je kao dijete imao viziju komunistikog dravnog
udara na Kubi. "Rekao sam lanovima svoje obitelji da sam vidio crvene
zastave po cijeloj Kubi, da su se spremali napustiti zemlju, te da e mno
go lanova obitelji biti ubijeno.", opisuje Cordero. "Stvarno sam vidio
pogibije svojih roaka. Osjeao sam miris dima i uo pucnjeve iz oruja.
Osjeam se kao da se nalazim na mjestu tog dogaaja. Mogu uti ljude
kako govore, no oni mene ne mogu ni uti ni vidjeti. To je neto poput
putovanja kroz vrijeme."
I rijei kojima vidovnjaci opisuju svoja iskustva sline su Bohmovim. Garrett je vidovitost opisala kao izuzetno otro osjeanje nekih
aspekata ivota u pokretu, a budui da je na vidovnjakim razinama
vrijeme nepodijeljeno i cjelovito [kurziv dodan], ovjek stvari ili doga
aje esto opaa u njihovim prolim, sadanjim i/ili buduim fazama, u
naglim i brzim sljedovima.

Svi s m o m i vidoviti
Bohmova tvrdnja da svaka pojedina ljudska svijest potjee iz implicit
nog pretpostavlja da svi posjedujemo sposobnost pristupanja budu
nosti, a za to postoje i dokazi. Otkrie Jahna i Dunne da su ak i obini
pojedinci uspjeni u pokusima s prekognitivnim vienjem na daljinu
jedan je od pokazatelja iroke rasprostranjenosti ove sposobnosti. Brojni
drugi primjeri, i eksperimentalni i anegdotalni, pruaju daljnje dokaze.
U BBC-evoj radio-emisiji iz 1934. godine Dame Edith Lyttelton, lanica
politiki i drutveno istaknute obitelji Balfour u Engleskoj, i predsjedni
ca Britanskog drutva za parapsiholoka istraivanja (British Society for
Psychical Research), pozvala je sluatelje da joj poalju opise vlastitih
prekognitivnih iskustava. Bila je zatrpana pismima, pa joj je, ak i nakon
to je odbacila sluajeve koji nisu bili potkrijepljeni dokazima, ostalo
dovoljno materijala za itavu knjigu na tu temu. Slino tome, ankete
koje je provela Louisa Rhine otkrile su da se prekognicije pojavljuju
ee od svih drugih vrsta parapsiholokih pojava.
Studije pokazuju i to da se prekognitivne vizije esto odnose na tra
gedije - slutnje nesretnih dogaaja etiri su puta uestalije od slutnji
sretnih dogaaja. Najbrojniji su predosjeaji smrti, dok su nesree na
drugom, a bolesti na treem mjestu. ini se da je razlog tomu oi
gledan. Tako smo duboko uvjetovani da vjerujemo kako percipiranje
budunosti nije mogue da nae prirodne prekognitivne sposobnosti
ostaju uspavane. Poput nadljudske snage koju pojedinci iskazuju u po
ivot opasnim situacijama, one se u nau svijest preliju tijekom kriznih
trenutaka - kada se netko nama blizak sprema umrijeti; kada je nae
dijete ili netko drugi od naih voljenih u opasnosti, i tako dalje. Da je
za nau nesposobnost razumijevanja i koritenja istinske prirode na
eg odnosa s vremenom odgovorno nae sofisticirano razumijevanje
stvarnosti oigledno proizlazi i iz injenice da pripadnici primitivnih
kultura u pravilu postiu bolje rezultate na testovima vanosjelilne per
cepcije od pripadnika takozvanih civiliziranih kultura.
Daljnje dokaze o tome da smo svoje priroene prekognitivne spo
sobnosti protjerali u zabaene dijelove nesvjesnog mogue je pronai i u
bliskoj povezanosti izmeu slutnji i snova. Studije pokazuju da od ezde
set do ezdeset i osam posto svih slutnji dolazi tijekom sna. Moda smo
svoju sposobnost vienja budunosti potisnuli iz svojih svjesnih umova,
no ona je i dalje vrlo aktivna u dubljim slojevima nae psihe.

injenica je to dobro poznata plemenskim kulturama, a amanske

predaje gotovo univerzalno naglaavaju vanost snova u proricanju bu
dunosti. ak i nai najdrevniji spisi iskazuju potovanje sposobnosti
nagovjetavanja koju imaju snovi, kao to je vidljivo u biblijskom opisu
faraonovog sna o sedam debelih i sedam mravih krava. Starost slinih
predaja pokazuje kako tendenciju da se slutnje pojavljuju u snovima ne
moemo pripisati iskljuivo naem sadanjem skeptinom stavu prema
prekogniciji. Ulogu bi mogla igrati i blizina nesvjesnog uma i bezvre
menog podruja implicitnog. Budui da se nae sanjajue jastvo nalazi
dublje u psihi od svjesnog jastva - i stoga blie iskonskom oceanu u
kojemu prolost, sadanjost i budunost postaju jedno - vjerojatno mu
je lake doi do informacija o budunosti.
Bez obzira koji bio razlog, ne treba nas iznenaditi da i druge metode
pristupanja nesvjesnom mogu dovesti do prekognitivnih informacija.
Na primjer, 1960-ih godina Karlis Osis i hipnotizer J. Fahler otkrili su
da hipnotizirani ispitanici postiu znaajno bolje rezultate na testovima
prekognicije od ispitanika koji nisu hipnotizirani. Druge su studije ta
koer potvrdile da hipnoza poboljava vanosjetilnu percepciju. Meu
tim, ak se ni uinak najvee mogue koliine statistikih podataka ne
moe mjeriti sa primjerima iz stvarnog ivota. Arthur Osborn u svojoj
knjizi pod naslovom The Future Is Now: The Significance of Precogniti
on (Budunost je sada: znaajnost prekognicije) zabiljeio je rezultate
eksperimenta s hipnozom i prekognicijom u kojem je sudjelovala fran
cuska glumica Irene Muza. Nakon to su je hipnotizirali i upitali moe
li vidjeti svoju budunost, Muza je odgovorila: "Moja e karijera biti
kratka; ak se ne usuujem ni izgovoriti kakav e biti moj kraj - bit e
grozno."
Voditelji eksperimenta ostali su zapanjeni, te su odluili ne priopiti
Muzi to im je bila rekla; dali su joj posthipnotiku sugestiju (op. prev.
- sugestija hipnotiziranom subjektu kako da se ponaa i ega da se sjea,
ili pak ne sjea poslije hipnoze) kako bi zaboravila sve to je bila izjavila.
Kada je izala iz transa, nije se sjeala nieg od onoga to si je prorekla.
ak i da je znala, to ne bi dovelo do smrti kakvu je pretrpjela. Nekoliko
mjeseci kasnije njezin je frizer sluajno prolio neto mineralnog alko
hola na upaljenu pe to je izazvalo zapaljenje Muzine kose i odjee.
Plamen ju je progutao u nekoliko sekundi i umrla je u bolnici nekoliko
sati kasnije.

Holoskokovi vjere
Dogaaji koji su snali Irene Muza nameu vano pitanje. Da je Muza
bila upoznata sa sudbinom koju si je pretkazala, bi li je mogla izbjei?
Drugim rijeima, je li budunost zamrznuta i sasvim predodreena, ili
ju je mogue promijeniti? Na prvi pogled stjee se dojam da postojanje
prekognitivnih fenomena navodi na zakljuak da je istina ovo prvo, me
utim to bi bilo vrfo zabrinjavajue stanje stvari. Ukoliko je budunost
hologram iji je svaki detalj ve utvren, to bi znailo da ne posjeduje
mo slobodu volje. U tom sluaju nismo nita vie od obinih lutaka u
rukama sudbine, to se bezumno kreu kroz scenarij koji je unaprijed
napisan.
Sreom, dokazi nadmono upuuju da to nije sluaj. Literatura je
puna primjera ljudi koji su svoje prekognitivne letimine poglede u
budunost uspjeli iskoristiti da izbjegnu nesree, sluajeva u kojima su
pojedinci tono predvidjeli pad aviona i izbjegli smrt ne ukrcavi se, ili
imali viziju svoje djece kako se utapaju u poplavi te ih u posljednji tren
sklonili na sigurno. Dokumentirano je devetnaest sluajeva ljudi koji su
imali prekognitivne uvide o potonuu Titanika - neke su doivjeli po
jedinci koji su obratili pozornost na svoje slutnje i preivjeli, neke su
iskusili putnici koji su ignorirali svoje loe slutnje i utopili se, a neke su
iskusili pojedinci koji ne pripadaju ni u jednu od te dvije kategorije.
Takvi sluajevi jasno sugeriraju da budunost nije odreena, nego da
je plastina i da ju je mogue promijeniti. No, i ovakvo gledite povlai
za sobom jedan problem. Ukoliko je budunost ipak u stanju nepresta
nog previranja, to je to na to se Croiset spaja kada opisuje ovjeka koji
e za sedamnaest dana sjesti na odreenu stolicu? Kako budunost moe
i postojati i ne postojati?
Loye nam nudi mogui odgovor. On dri da stvarnost jest divovski
hologram, te da su u njemu prolost, sadanjost i budunost doista utvr
ene - barem do odreene mjere. Stvar je, meutim, u tome da ona nije
jedini hologram. Postoji mnogo takvih holografskih entiteta koji pluta
ju u bezvremenim i bezprostornim vodama implicitnog, gurkajui se
i plivajui jedan oko drugog kao mnotvo ameba. "Takve holografske
entitete mogli bismo zamisliti i kao paralelne svjetove, paralelne univer
zume.", tumai Loye.
Na taj nain budunost bilo kojeg holografskog svemira jest predo
dreena, a kada osoba dobije prekognitivni uvid u budunost, ona se
tada spoji na budunost samo tog odreenog holograma. Meutim, ti

hologrami takoer, poput ameba, ponekad progutaju i obuhvate jedan

drugog, stapajui se i ravajui kao protoplazmalske grude energije to u
biti i jesu. Ponekad nas ta gurkanja gurnu, i odgovorna su za slutnje koje
nas s vremena na vrijeme proimaju. A kada djelujemo sukladno slut
njama i, naizgled, mijenjamo budunost, mi, u stvari, skaemo iz jednog
holograma u drugi. Loye takve intraholografske skokove naziva 'holoskokovi', te smatra da nam oni omoguuju kako sposobnost uvida, tako
i slobode djelovanja.
Bohm ovu situaciju rezimira na poneto drukiji nain. "Kada ljudi
tono sanjaju o nesrei i ne ukrcaju se na avion ili brod, oni ne vide pra
vu budunost. To je samo neto u sadanjosti to je implicitno i to se
kree prema stvaranju te budunosti. U stvari, budunost koju su vidjeli
razila se od prave budunosti zato to su ju promijenili. Stoga drim
da je prihvatljivije rei da, ukoliko su ti fenomeni stvarni, postoji anti
cipacija budunosti u implicitnom redu u sadanjosti. Kao to se znalo
rei, nadolazei dogaaji bacaju svoju sjenu na sadanjost. Njihove sjene
padaju duboko u implicitni red."
ini se da Bohmov i Loyev opis predstavljaju dva razliita naina za
izraavanje iste stvari - pogleda na budunost kao na hologram koji je
dovoljno vrst da ga percipiramo, ali ipak i dovoljno savitljiv da bude
podloan promjeni. Drugi su koristili neke druge rijei kako bi izloili
ono to je, ini se, ista temeljna misao. Cordero budunost opisuje kao
uragan koji se poinje oblikovati i dobiva na snazi, postajui sve konkretniji i neizbjeniji to se vie pribliava. Ingo Swann, nadareni vidovnjak
koji je postigao impresivne rezultate u razliitim studijama, ukljuujui
i Puthoffova i Targova istraivanja vienja na daljinu, govori o budu
nosti koja je sastavljena od kristalizirajuih mogunosti.
Havajske
kahune, koje su iznimno potovane zbog svojih prekognitivnih moi,
takoer o budunosti govore kao o previranju, ali previranju u procesu
kristaliziranja, te vjeruju da se najvie unaprijed kristaliziraju veliki
svjetski dogaaji, jednako kao i najvaniji dogaaji u ivotu osobe, kao,
na primjer, brak, nesree i smrt.
Brojne slutnje za koje se sada zna da su prethodile kako Kennedyjevom ubojstvu tako i Graanskom ratu (ak je i George Washington imao
prekognitivnu viziju budueg graanskog rata koji e na neki nain ima
ti veze s "Afrikom", pitanjem da su svi ljudi "braa", te s rijeju Unija,
ini se, potvruju vjerovanje kahuna.
Loyeva ideja da postoji mnogo odvojenih holografskih budunosti,
te da izmeu dogaaja koji e se oitovati i onih koji nee, biramo skaka-

njem iz jednog holograma u drugi, povlai za sobom jo jednu implika

ciju. Biranje jedne holografske budunosti umjesto neke druge u biti je
isto to i stvaranje budunosti. Kao to smo vidjeli, postoji prilian broj
dokaza koji sugeriraju da svijest igra vanu ulogu u stvaranju sadanjosti.
Meutim, ako um moe odlutati van granica sadanjosti i povremeno se
prikrasti maglovitom krajoliku budunosti, imamo li mi svoje prste i u
stvaranju buduih dogaaja? Drugim rijeima, jesu li hirovi ivota zaista
nasumini, ili imamo ulogu u, doslovno reeno, krojenju vlastite sudbi
ne? Izvanredno je da postoje intrigantni dokazi o tome da bi ovo potonje
mogao biti sluaj.

Nevidljiva s u p s t a n c i j a d u e
Dr. Joel Whitton, profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu toront
skog sveuilita, takoer je za prouavanje onoga to ljudi nesvjesno
znaju o sebi koristio hipnozu. Meutim, umjesto da ispitanike ispituje
o njihovoj budunosti, Whitton - koji je strunjak za kliniku hipnozu,
a posjeduje i diplomu iz neurobiologije - ih je pitao o njihovoj prolo
sti, tonije - o njihovoj dalekoj prolosti. Tijekom posljednjih nekoliko
desetljea Whitton je u tiini i bez razmetanja prikupljao dokaze koji
ukazuju na reinkarnaciju.
Reinkarnacija je sloena tema jer o njoj je reeno toliko budalatina
da je mnogi ljudi unaprijed odbacuju. Veina ljudi ne zna da osim (a mo
glo bi se ak rei i unato) senzacionalnih tvrdnji slavnih osoba i pria
o reinkarniranim Kleopatrama koje plijene najvie medijske pozornosti,
postoji prilian broj ozbiljnih istraivanja koja se provode o reinkarnaci
ji. U posljednjih nekoliko desetljea mali je ali rastui broj znanstvenika
velikog ugleda kompilirao velik broj podataka o toj temi. Meu njih se
ubraja i Whitton.
Ti podaci ne dokazuju postojanje reinkarnacije, niti je namjera ove
knjige da to dokae. U stvari, teko je zamisliti to bi to moglo predstav
ljati savreni dokaz reinkarnacije. Umjesto toga, otkria kojih emo se
ovdje dotai ponuena su samo kao intrigantne mogunosti, te zato to
su vana za nau trenutnu raspravu. Stoga zasluuju da ih uzmemo u
razmatranje bez predrasuda.
Glavna pokretaka sila Whittonovih istraivanja s hipnozom temelji
se na jednostavnoj i zapanjujuoj injenici. Kada se pojedince podvrgne
hipnozi, oni se esto sjeaju onoga to su, ini se, sjeanja iz prolih ivo-

ta. Istraivanja su pokazala da se preko devedeset posto svih pojedinaca

koje je mogue hipnotizirati moe prisjetiti takvih sjeanja. Fenomen u
velikoj mjeri priznaju ak i skeptici. Na primjer, psihijatrijski udbenik
Trauma, Trance and Transformation upozorava neiskusne hipnotizere da
se ne iznenade ukoliko se takva sjeanja spontano pojave kod njihovih
hipnotiziranih pacijenata. Autor teksta odbacuje ideju ponovnog roe
nja, no istie da takva sjeanja svejedno imaju izvanrednu iscjeliteljsku
mo.
Dakako da se o znaenju tog fenomena uno raspravlja. Mnogi
znanstvenici podupiru tvrdnju da su takva sjeanja sanjarije i izmiljo
tine nesvjesnog uma, i nema dvojbe da je to ponekad istina, pogotovo
ako hipnotiku seansu ili regresiju vodi neiskusan hipnotizer koji ne
poznaje pravilne tehnike ispitivanja. Meutim, postoje i brojni sluajevi
u kojima su pojedinci, pod vodstvom iskusnih strunjaka, iznijeli sjea
nja za koja se nije inilo da su mata. Podaci koje je Whitton prikupio
pripadaju u tu kategoriju.
Kako bi proveo svoje istraivanje, Whitton je okupio sredinju skupi
nu od tridesetak ljudi. Grupa je okupljala ljude iz svih slojeva, od vozaa
kamiona do raunalnih strunjaka, pri emu su neki od njih vjerovali u
reinkarnaciju, a drugi nisu. Tada ih je pojedinano hipnotizirao i proveo
doslovno tisue sati snimajui sve to su govorili o svojim navodnim
prijanjim ivotima.
Podaci su ak i iroko gledano bili fascinantni. Jedan od zapanjujuih
aspekata je veliki stupanj podudaranja meu iskustvima ispitanika. Svi
su govorili o brojnim prolim ivotima, neki o ukupno ak dvadeset do
dvadeset i pet, premda je praktina granica dosegnuta kada ih je Whi
tton vratio u njihove, kako ih on naziva "piljske ivote", kada se jedan
ivotni vijek vie nije mogao razlikovati od drugog. Svi dobiveni poda
ci ukazivali su na to da dui nije svojstven spol, i mnogi su barem jedan
ivot proivjeli kao suprotan spol Svi su takoer govorili da je svrha
ivota razvijati se i uiti, te da vie ivota olakava taj proces.
Whitton je doao i do podataka koji su sugerirali da su ta iskustva
zaista bili proli ivoti. Jedna neobina osobina odnosila se na to da su
sjeanja mogla objasniti iroki spektar naizgled nepovezanih dogaaja
i iskustava u sadanjim ivotima ispitanika. Na primjer, jedan je ovjek,
psiholog roen i odgojen u Kanadi, kao dijete imao neobjanjiv engle
ski naglasak. Imao je takoer i iracionalan strah od zadobivanja loma
noge, strah od putovanja avionom, grozan problem s grienjem noktiju,
opsesivnu fascinaciju muenjem, a kao tinejder imao je kratku zagonet-

nu viziju u kojoj se nalazio u sobi s nacistikim asnikom, i to nedugo

nakon to je baratao papuicama u automobilu tijekom vozakog ispita.
Pod hipnozom se ovjek prisjetio da je tijekom Drugog svjetskog rata
bio britanski pilot. Tijekom leta nad Njemakom njegov je avion oborila
kia metaka, od kojih je jedan probio trup aviona i slomio mu nogu. To
je dovelo do toga da je izgubio nadzor nad nonim pedalama aviona,
uslijed ega se avion sruio. Kasnije su ga zarobili Nijemci i muili ga
zbog informacija, upajui mu nokte, nakon ega je ubrzo preminuo.
Mnogi od ispitanika uslijed traumatskih sjeanja iz prolih ivota
koje su iznijeli na vidjelo doivjeli su duboka psihika i fizika ozdrav
ljenja, te dali nevjerojatno tone povijesne podatke o vremenima u ko
jima su bili ivjeli. Neki su ak govorili nepoznatim im jezicima. Dok
je ponovno proivljavao jedan svoj, kako se ini, proli ivot u kojem
je bio Viking, jedan je ovjek, tridesetsedmogodinji bihevioralni znan
stvenik, izvikivao rijei za koje su lingvistiki autoriteti kasnije ustvrdili
da pripadaju staronorvekom jeziku. Isti je ovjek nakon to je vraen
u davni perzijski ivot poeo pisati pauastim pismom arapskog stila
koje je strunjak za bliskoistone jezike identificirao kao autentinu re
prezentaciju Sasanid Pahlavija, davno izumrlog mezopotamskog jezika
koji je na vrhuncu bio izmeu 226. i 651. godine poslije Krista.
Meutim, Whilton je do svog najneobinijeg otkria doao kada je
ispitanike vratio u meuvrijeme izmeu ivota, divno svjetlou ispu
njeno podruje u kojem "nisu postojali vrijeme ni prostor kakve po
z n a j e m o . " Po rijeima njegovih ispitanika, svrha tog podruja jednim
je dijelom bila da im se omogui da isplaniraju svoj sljedei ivot, da do
slovce skiciraju vane dogaaje i okolnosti koje e ih zadesiti u budunosti.
Meutim, taj proces nije bio jednostavno neka bajkovita vjeba ispunje
nja elja. Whitton je otkrio da pojedinci u tom podruju izmeu ivota
ulaze u neuobiajeno stanje svijesti, stanje svijesti u kojem su izuzetno
svjesni vlastitog bia i imaju pojaan osjeaj za moral i etiku. Osim toga,
vie nisu mogli racionalizirati svoje pogreke i nedjela, te su se mogli
sagledati potpuno iskreno. Kako bi ga razlikovao od nae uobiajene
svakodnevne svjesnosti, Whitton to intenzivno savjesno stanje uma na
ziva "meta-svjesnost".
Stoga, kada su ispitanici planirali svoj sljedei ivot, inili su to s osje
ajem moralne obveze. Izabrali bi da se ponovno rode s ljudima kojima
su neto skrivili u prijanjem ivotu kako bi imali priliku iskupiti se za
svoja djela. Planirali su ugodne susrete sa srodnim duama, pojedinci
ma s kojima su tijekom mnogo ivota izgradili uzajamno koristan odnos

ispunjen ljubavlju; predviali su i sluajne dogaaje kako bi usvojili

daljnje ivotne pouke i ostvarili daljnje ciljeve. Jedan je ovjek rekao
kako si je tijekom planiranja sljedeeg ivota vizualizirao jednu vrstu
instrumenta sa satnim mehanizmom u kojega se moglo umetnuli odre
ene dijelove kako bi uslijedile tono odreene posljedice.
Te posljedice nisu uvijek bile ugodne. Nakon to je vraena u metasvjesno stanje, ena koja je bila silovana kada je imala trideset i sedam
godina otkrila je da je u stvari bila planirala taj dogaaj prije nego to je
dola u ovu inkarnaciju. Kako je objasnila, bilo joj je potrebno da iskusi
tragediju u toj dobi kako bi se prisilila da promijeni svoje "cjelokupno
duevno motrite" i tako se probije do dubljeg i pozitivnijeg razumijeva
nja smisla ivota. Jedan drugi ispitanik, ovjek obolio od teke, po ivot
opasne bolesti bubrega, otkrio je da je bio izabrao bolest kako bi se kaznio
za greke iz prolog ivota. Meutim, otkrio je i da umiranje od bolesti
bubrega nije bio dio njegovog scenarija, te da je prije no to je doao u
ovaj ivot morao urediti i susret s nekim ili neim to bi mu pomoglo da
upamti tu injenicu, i tako mu omogui da izlijei i svoju krivnju i svoje
tijelo. Sukladno onome to je rekao, nakon to je zapoeo svoje seanse s
Whittonom, doivio je gotovo udesno i potpuno izljeenje.
Nisu svi Whittonovi ispitanici bili tako revni uiti o budunosti to
su je njihova meta-svjesna jastva priredila za njih. Nekoliko ih je cen
zuriralo vlastita sjeanja, zamolivi Whittona da im da posthipnotske
naputke da se poslije hipnoze ne sjeaju niega to su bili rekli u transu.
Kako su obrazloili, nisu eljeli doi u iskuenje mijenjati scenarij koji su
njihova metasvjesna jastva napisala za njih.
To je zapanjujua ideja. Je li mogue da na nesvjesni um ne samo da
je svjestan grubih obrisa nae sudbine, nego nas i upravlja prema njezi
nom ispunjenju? Whittonovo istraivanje nije jedino koje pokazuje da
bi tome moglo biti tako. Parapsiholog William Cox u statistikoj studiji
provedenoj nad dvadeset i osam tekih eljeznikih nesrea to su se
dogodile u Americi otkrio je da se u dane nesree na vlakove ukrcalo
znaajno manje ljudi nego na iste dane prijanjih tjedana."
Coxova otkria navode nas na zakljuak da svi mi moda neprestano
nesvjesno pretkazujemo budunost, pri emu na temelju tako dobivenih
podataka: neki od nas izabiru izbjei nesreu, a neki se moda - poput
ene koja je izabrala doivjeti osobnu tragediju i ovjeka koji je izabrao
proivjeti bolest bubrega - odluuju na iskustvo negativnih situacija
kako bi ispunili svoje nesvjesne planove i svrhe. "Paljivo ili pukim slu
ajem, biramo svoje zemaljske okolnosti.", kae Whitlon. "Poruka meta-

svijesti je da ivotna situacija svakog ljudskog bia nije ni nasumina ni

neprikladna. Gledano objektivno iz kuta gledita izmeu ivota, svako
ljudsko iskustvo samo je jo jedna lekcija u kozmikoj uionici."
Vano je istai da postojanje takvih nesvjesnih rasporeda ne znai da
su nai ivoti kruto predodreeni i da su sve sudbine neizbjene. inje
nica da su mnogi Whittonovi ispitanici zatraili da se ne sjeaju onoga
to su rekli pod hipnozom ponovno implicira da je budunost samo
grubo skicirana, te i dalje podlona promjeni.
Whitton nije jedini istraiva reinkarnacije koji je doao do podata
ka da je nae nesvjesno upleteno u nae ivote vie nego to vjerojatno
mislimo. Jo jedan takav istraiva je dr. Ian Stevenson, profesor psihija
trije na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Virginiji. Stevenson ne ko
risti hipnozu nego intervjuira malu djecu koja su se spontano prisjetila,
kako se ini, svojih prijanjih ivota. Preko trideset godina bavio se ovim
istraivanjima, te je prikupio i analizirao na tisue sluajeva iz cijelog
svijeta.
Prema Stevensonu, kod djece se spontano prisjeanje na prole ivo
te dogaa relativno esto, ak toliko esto da su brojni sluajevi koji su
se inili vrijednima razmatranja daleko nadilazili mogunosti njegovog
tima da ih istrae. Djeca o svom drugom ivotu u pravilu poinju go
voriti u dobi izmeu dvije i etiri godine, te se esto prisjeaju brojnih
pojedinosti, ukljuujui svoja imena, imena lanova obitelji, gdje su i
vjeli, kako im je kua izgledala, koje im je bilo zanimanje, kako su umrli,
pa ak i opskurne informacije kao, na primjer, gdje su sakrili novac prije
nego to su umrli i ponekad, u sluajevima ubojstva, tko ih je ubio.
Doista, njihova su sjeanja esto bila toliko podrobna da je Steven
son mogao otkriti identitet njihove prijanje linosti i potvrditi praktiki
sve to su rekli. tovie, vodio je djecu u podruja gdje je njihova prola
inkarnacija ivjela, i tamo ih promatrao kako se bez potekoa snalaze u
nepoznatim im susjedstvima i tono prepoznaju svoje bive kue, imo
vinu, kao i roake i prijatelje iz prolog ivota.
Poput Whitlona, i Stevenson je prikupio ogromnu koliinu podataka
koji ukazuju na reinkarnaciju, i do sada je o svojim otkriima objavio
est knjiga. I on je, opet kao i Whitton, pronaao dokaze da nesvjesno
ima daleko veu ulogu u naem ustrojstvu i sudbini nego to smo do
sada vjerovali.
Potvrdio je Whittonovo otkrie da se esto ponovno raamo s poje
dincima koje smo poznavali u prijanjim ivotima, te da je upravljaka
sila koja stoji iza naih odluka esto osjeaj krivnje ili zahvalnosti. Slae

se da je arbitar nae sudbine osobna odgovornost, a ne sluaj. Otkrio je

da premda materijalni uvjeti u kojima osoba ivi mogu bitno varirati od
ivota do ivota, njezina etinost, interesi, sklonosti i stavovi ostaju isti. Po
jedinci koji su u prolom ivotu bili kriminalci imaju tendenciju ponovno
se okrenuli kriminalnom ponaanju; ljudi koji su bili velikoduni i ljuba
zni nastavljaju biti velikoduni i ljubazni, i tako dalje. Stevenson na temelju
toga zakljuuje da u ivotu nisu bitne izvanjske stvari, nego one unutarnje
- ini se da su radosti, tuge i unutranji rast osobe najvaniji.
I najznaajnije od svega, nije pronaao nikakve vrste dokaze tako
zvane 'osvetnike karme', ni bilo kakav pokazatelj da smo kozmiki
kanjeni za svoje grijehe. "Dakle - ukoliko sudimo na temelju podataka
iz tih primjera - ne postoji neki vanjski sudac o naem ponaanju, ni
bie koje nas u skladu s naim zaslugama prebacuje iz ivota u ivot. Ako
je ovaj svijet (kako se Keats izrazio) 'dolina stvaranja dua', tada smo mi
sami stvaraoci vlastitih dua.", istie Stevenson.
Stevenson je razotkrio i jedan fenomen koji se nije pojavio u Whittonovoj studiji - otkrie koje prua jo dramatinije dokaze o moi ne
svjesnog uma da utjee na nae ivotne okolnosti i oblikuje ih. Otkrio
je da prijanja inkarnacija osobe moe imati oigledan uinak na oblik i
grau njezinog sadanjeg fizikog tijela. Otkrio je, na primjer, da su sva
burmanska djeca koja su se sjeala prijanjih ivota u kojima su bila pilo
ti britanskog ili amerikog ratnog zrakoplovstva tijekom Drugog svjet
skog rata, i koji su bili srueni nad Burmom imala svjetliju kosu i put od
svojih vrnjaka.
Osim toga, naiao je na primjere u kojima su se iz jednog ivota u
drugi prenosile istaknute crte lica, deformiteti stopala i druge karakteri
stike. Najbrojnije meu njima bile su fizike ozljede to su se prenosile
kao oiljci ili madei. U jednom primjeru djeak koji se prisjetio da je
u prijanjem ivotu bio ubijen na nain da mu je prerezan vrat i dalje je
na vratu imao duguljasti crvenkasti znak nalik oiljku. U drugom je pri
mjeru djeak koji se prisjetio da je u proloj inkarnaciji poinio samou
bojstvo upucavi se u glavu jo i sada imao dva madea slina oiljcima
koji su se savreno poklapali s putanjom metka, jedan je bio na ulaznom,
a drugi na mjestu na kojem je metak bio izaao. U jo jednom primjeru
djeak je tono na mjestu na kojem je njegova prijanja linost bila ope
rirana imao made koji je sliio oiljku od kirurkog reza, te niz crvenih
madea to su sliili ranama od ivanja.
Stevenson je prikupio na stotine takvih primjera, te trenutno pripre
ma etverosveanu studiju o tom fenomenu. U nekim je sluajevima

ak uspio dobiti bolnike i/ili obdukcijske izvjetaje preminulog i po

kazao da takve ozljede ne samo da su se dogodile, nego i da su bile na
tono istom mjestu sadanjeg madea ili deformiteta. Smatra da takvi
znakovi ne samo da predstavljaju jedan od najsnanijih dokaza u korist
reinkarnacije, nego takoer sugeriraju da postoji neka vrsta posredni
kog, nefizikog tijela koje djeluje kao nositelj tih svojstava od jednog
ivota do drugog. O tome kae: "ini mi se da je trag rana na prijanjoj
linosti morao izmeu ivota biti prenesen na nekoj vrsti proirenog
tijela, koje, sa svoje strane, djeluje kao ablona za proizvodnju madea i
deformiteta na novom fizikom tijelu koji odgovaraju ranama na tijelu
prijanje linosti."
Stevensonovo teoretsko "ablonsko tijelo" zvui kao Tillerova tvrd
nja da je ljudsko energetsko tijelo holografska ablona koja upravlja gra
om fizikog tijela i oblikuje je. Drugim rijeima, to je jedna vrsta trodi
menzionalnog nacrta prema kojem se oblikuje fiziko tijelo. Slino tome,
njegova otkria povezana s madeima daju dodatnu potvrdu pretpo
stavci da smo u biti samo slike, holografski konstrukti stvoreni milju.
Stevenson je takoer naglasio da premda njegova istraivanja su
geriraju da smo stvaratelji svojih ivota i, do odreene mjere, vlastitih
tijela, nae sudjelovanje u tom procesu toliko je pasivno da je gotovo
mehaniko. ini se da su u te odluke ukljueni duboki slojevi psihe,
slojevi koji su mnogo vie u dodiru s implicitnim. Ili, kako je Stevenson
to sroio: "Tim procesima moraju upravljati razine mentalne aktivnosti
daleko dublje od onih koje reguliraju probavu veere u naem elucu i
nae disanje."
Ma koliko mnogi Stevensenovi zakljuci bili neortodoksni, njegov
ugled vrlo paljivog i temeljitog istraivaa osigurao mu je potovanje
u nekim krugovima za koje je to bilo malo vjerojatno oekivati. Njego
va otkria objavljena su u cijenjenim znanstvenim asopisima kao to
su American Journal of Psychiatry (Ameriki asopis za psihijatriju),
Journal of Nervous and Mental Disease (asopis za ivane i mentalne
bolesti), International Journal of Comparative Sociology (Meunarodni
asopis za komparativnu sociologiju). U recenziji jednog od njegovih
radova u prestinom Journal of the American Medical Association (a
sopis Amerikog medicinskog udruenja) reeno je da je "minuciozno i
neemotivno prikupio detaljiziran niz sluajeva u kojima je podatke o re
inkarnaciji teko objasniti na bilo koji drugi nain.... Postavio je rekord
u golemoj koliini podataka koji se ne mogu ignorirati."

Misao k a o graditelj
Kao i kod mnogih "otkria" koja smo razmatrali, zamisao da neki dubo
ko nesvjesni ili ak duhovni dio nas moe posegnuti preko granica vre
mena, te je odgovoran za nau sudbinu mogue je pronai i u brojnim
amanskim tradicijama, kao i drugim izvorima. Prema narodu Batak iz
Indonezije, sve to osoba doivljava odreeno je njegovom ili njezinom
duom, odnosno tondi, koja se reinkarnira iz jednog tijela u drugo, pri
emu je medij u stanju reproducirati ne samo ponaanje, nego i fizike
znaajke prijanjeg jastva osobe. Ojibway Indijanci takoer su smatrali
da je ivot ovjeka zapisan od strane nevidljivog duha ili due, i usmje
ravan na nain da potie razvoj i napredak linosti. Ako osoba umre a
da nije prola sve lekcije koje je trebala usvojiti, njezino duhovno tijelo
se vraa i ponovno rada u drugom fizikom tijelu.
Kahune taj nevidljivi aspekt nazivaju aumakua, ili "vie jastvo". Poput Whittonove meta-svijesti, to je nesvjesni dio osobe koji moe vidje
ti dijelove budunosti koji su se iskristalizirali, odnosno uvrstili. K
tome, to je dio nas odgovoran za stvaranje nae sudbine, meutim nije
usamljen u tom procesu. Kao i mnogi znanstvenici o kojima je bilo go
vora u ovoj knjizi, kahune vjeruju da su misli stvari, te da su sastavljene
od suptilne energetske supstancije koju oni nazivaju kino mea, odnosno
"nevidljiva tjelesna supstancija". Stoga, nakon to napuste na um, nae
nade, strahovi, planovi, brige, krivnje, snovi i zamiljanja ne nestaju nego
se vraaju u misaone oblike, te oni, takoer, postaju neke od grubih niti
iz kojih vie jastvo tka nau budunost
Veina ljudi nema nadzor nad vlastitim mislima, rekli su kahune, i
neprestano bombardiraju svoja via jastva s nekontroliranom i protur
jenom mjeavinom planova, elja i strahova. To zbunjuje vie jastvo i
predstavlja razlog zato se veina ljudskih ivota ini podjednako ka
otinima i nekontroliranima. Monim kahunama koji su bili u nepo
srednoj komunikaciju sa svojim viim jastvima reeno je da su osobi
mogli pomoi da preoblikuje svoju budunost. Slino tome, smatraju da
je od presudne vanosti da si ljudi esto odvoje malo vremena kako bi
razmislili o svojim ivotima i u konkretnom smislu vizualizirali ono to
ele da im se dogodi. Kahune tvrde da ljudi na taj nain mogu svjesnije
upravljati dogaajima koji im dolaze i stvarati vlastitu budunost.
Slino Tillerovoj i Stevensonovoj predodbi o suptilnom posredni
kom tijelu, kahune su smatrali da ta nevidljiva tjelesna supstancija ta
koer oblikuje ablonu prema kojoj se formira fiziko tijelo. I opet je za

kahune koji su izvanredno usklaeni sa svojim viim jastvom reeno da

mogu modelirati i preoblikovati nevidljivu tjelesnu supstanciju druge
osobe, a time i njezino ili njegovo fiziko tijelo, i na taj su nain izvodi
li udesna izljeenja. Ta ideja prua zanimljivu paralelu i s nekim od
vlastitih zakljuaka o tome zato misli i predodbe imaju toliko snaan
uinak na zdravlje.
Tantriki mistici iz Tibeta supstanciju od koje su sastavljene misli
nazivaju tsal i dre da svaka mentalna akcija proizvodi valove te tajan
stvene energije. Vjeruju da je cijeli svemir proizvod uma, te da ga stvara i
ivot mu udahnjuje zajedniki tsal svih bia. Veina ljudi nije svjesna da
posjeduju tu mo, kau tantristi, jer prosjeni ljudski mozak funkcionira
kao mala mlaka, odvojena od velikog oceana. Samo je za velike yogije,
koji imaju iskustvo stupanja u vezu s dubljim slojevima uma, reeno
da mogu svjesno koristiti takve sile, a jedna od stvari koju rade kako bi
postigli taj cilj jest opetovano, svjesno vizualiziranje eljene kreacije. Ti
betanski tantriki spisi puni su vizualizacijskih tehnika, odnosno sadhana, osmiljenih za te svrhe, i redovnici nekih vjerskih sljedbi, kao,
na primjer, Kargyupe - u potpunoj bi osami, u spilji ili u izoliranoj sobi,
usavravajui svoje sposobnosti vizualizacije - provodili ak do sedam
godina.
Vanost vizualizacije u mijenjanju i preoblikovanju ovjekove sudbi
ne naglaavali su i perzijski sufiji iz dvanaestog stoljea. Oni su suptilnu
tvar od koje su sastavljene misli nazivali alam almithal. Kao i mnogi
vidovnjaci, i oni su vjerovali da ljudska bia posjeduju suptilno tijelo ko
jim upravljaju energetski centri nalik akrama. I oni su drali da je stvar
nost podijeljena na niz suptilnijih razina postojanja, ili Hadarata, te da
je razina postojanja neposredno iznad ove neka vrsta ablone stvarnosti
u kojoj se alam almithal ovjekovih misli oblikuje u ideje-slike koje, sa
svoje strane, na kraju odreuju smjer ovjekova ivota. Meutim, sufiji
su dodali i jednu vlastitu posebnost. Drali su da je nadzor nad sranom
akrom, odnosno himmom, sredstvo odgovorno za taj proces, pa stoga i
preduvjet za upravljanje ovjekovom sudbinom.
I Edgar Cayce je o mislima govorio kao o opipljivim stvarima, pro
finjenijem obliku materije, a kada je bio u transu, vie je puta svojim
klijentima rekao da su misli stvorile njihovu sudbinu, te da je "misao
graditelj". Njegov je stav bio da je proces miljenja poput pauka koji
neprekidno plete, bez prestanka dodaje niti svojoj mrei. U svakom tre
nutku svojih ivota stvaramo predodbe i obrasce koji naoj budunosti
daju energiju i oblik, rekao je Cayce.

Paramahansa Yogananda savjetovao je ljudima da vizualiziraju bu

dunost koju ele za sebe i nabiju je energijom koncentracije. Njego
vim rijeima reeno, "ispravna vizualizacija uz pomo vjebe koncen
tracije i snage volje omoguava nam da materijaliziramo misli, ne samo
kao snove i vizije u mentalnom carstvu, nego i kao iskustva u materijal
nom carstvu."
Doista, sline ideje mogu se pronai u irokom spektru najrazliitijih
izvora. "Ono smo to mislimo da jesmo.", rekao je Buddha. "Sve to je
smo nastaje iz naih misli. Svojim mislima stvaramo svijet.", istie se u
hinduskoj pretkranskoj Brihadaranyaka Upaniadi. "Svim stvarima
u svijetu Prirode ne upravlja Sudbina, jer dua posjeduje vlastito nael o " , rekao je grki filozof iz etvrtog stoljea, Jamblik. "Itite i dat e
vam se ... ako imate vjeru, nita vam nee biti nemogue.", zapisano je
u Bibliji. Pa zatim, "sudbina osobe uvjetovana je onime to ona sama
stvara i ini.", napisao je Rabbi Steinsaltz u kabalistikoj Thirteen-Petaled
Rose (Rua s trinaest latica).

N a z n a k a n e e g dubljeg
Zamisao da nae misli stvaraju nau sudbinu ak je i danas vrlo aktu
alna. Tema je brojnih bestselera o samo-pomoi, kao to su Kreativna
vizualizacija od Shakti Gawain i Kako iscijeliti duh i tijelo Louise L. Hay.
Hay, koja kae da se promjenom svojih mentalnih obrazaca izlijeila od
raka, odrava izrazito uspjene radionice svojih tehnika. To je sredinja
filozofija koju sreemo u mnogim popularnim kanaliziranim djelima,
kao to su Teaj o udima i Sethove knjige Jane Roberts.
Prigrlili su je i neki istaknuti psiholozi. Jean Houston, biva predsjed
nica Udruenja za humanistiku psihologiju (Association for Humani
stic Psychology) i aktualna direktorica Fondacije za istraivanje uma
(Foundation for Mind Research) u Pomoni u dravi New York o toj ideji
opirno raspravlja u svojoj knjizi The Possible Human (Mogui ovjek).
Houstonova u tom djelu nudi niz vizualizacijskih vjebi od kojih jednu
ak naziva "Orkestriranje mozgom i ulazak u holoverzum (op. p. - eng.
holoverse).
Jo jedna knjiga koja se - kako bi potkrijepila ideju da vizualizaciju moemo upotrijebiti za preoblikovanje budunosti - u velikoj mjeri
oslanja na holografski model je Changing Your Destiny (Mijenjajui sud
binu), autora Mary Orser i Richarda Zarroa. Zarro je, osim toga, osniva

tvrtke Futureshaping Technologies koja organizira seminare o tehnika

ma 'oblikovanja budunosti' za poslovne subjekte, a meu njegovim
klijentima su i Panasonic i Meunarodno bankarsko i kreditno udrue
nje (International Banking and Credit Association).
Bivi astronaut Edgar Mitchell, esti ovjek koji je hodao po mjese
cu, i dugogodinji istraiva kako unutranjeg tako i vanjskog svemira,
krenuo je slinim putem. Godine 1973. osnovao je Institut za noetike
znanosti (Institute for Noetic Sciences), organizaciju sa sjeditem u Kaliforniji, posveenu istraivanjima takvih moi uma. Institut je i dalje
jak, a trenutni projekti ukljuuju opseno istraivanje uloge koju igra
um u udesnim izljeenjima i spontanim povlaenjima bolesti, te stu
diju o ulozi svijesti u stvaranju pozitivne svjetske budunosti. "Vlastitu
stvarnost stvaramo sami budui da nas naa unutarnja emocionalna - ili
podsvjesna - stvarnost privlai u one okolnosti iz kojih uimo.", istie
Mitchell. "To doivljavamo kao neobine stvari koje nam se dogaaju,
[te] kada naiemo na ljude u svojim ivotima od kojih trebamo uiti. I
lako stvaramo te okolnosti na vrlo dubokoj metafizikoj i podsvjesnoj
razini."
Je li trenutna popularnost ideje da stvaramo svoju sudbinu tek pro
lazni hir, ili je pak njezina prisutnost u brojnim kulturama i razdobljima
pokazatelj neeg mnogo dubljeg, znak da je to neto za to svi ljudi in
tuitivno znaju da je istina? Za sada to pitanje ostaje bez odgovora, ali u
holografskom svemiru - svemiru u kojemu um sudjeluje u stvarnosti, i u
kojem se najdublja sastojina naih misli moe oitovati kao sinkronicitet
u objektivnom svijetu - zamisao da smo takoer stvaratelji vlastite sud
bine nije tako nategnuta. tovie, ini se vjerojatnom.

Tri p o s l j e d n j a d o k a z a
Prije zakljuka, vrijedi razmotriti tri posljednja dokaza. Premda nisu ko
nani, svaki nudi pogled na jo neke transcendentalne sposobnosti to ih
svijest moe posjedovati u holografskom svemiru.

MASOVNI SNOVI O BUDUNOSTI

Jo jedan znanstvenik koji je iznio na vidjelo podatke koji daju na
slutiti da je um ukljuen u stvaranje ovjekove sudbine pokojna je dr.
Helen Wambach, psihologinja iz San Francisca. Pristup dr. Wambach bio

je da na malim radionicama hipnotizira skupine ljudi, vrati ih u odree

na vremenska razdoblja, te im postavi unaprijed prireenu listu pitanja
o njihovom spolu, stilu odijevanja, zanimanju, priboru za jelo koji kori
ste, i tako slino. Tijekom njezinog dvadesetdevetogodinjeg istraivanja
fenomena prolih ivota hipnotizirala je doslovce na tisue pojedinaca i
dola do nekih dojmljivih otkria.
Jedna od kritika na raun reinkarnacije usmjerena je na to da se ljudi
sjeaju samo prolih ivota u kojima su bili poznate ili povijesne linosti.
Wambach je, meutim, otkrila da se vie od devedeset posto njezinih
ispitanika prisjetilo prolih ivota u kojima su bili seljaci, radnici, poljo
djelci i primitivni skupljai hrane. Manje od deset posto ih se prisjetilo
inkarnacija u kojima su bili aristokrati, a nitko se nije prisjetio da je bio
netko slavan, a to je otkrie koje se protivi postavci da su sjeanja iz pro
lih ivota sanjarije. Takoer, njezini ispitanici bili su izuzetno precizni
kada se radilo o povijesnim detaljima, ak i onim pomalo neobinim.
Na primjer, kada su se ljudi prisjetili ivota u 1700.-im, rekli su da su pri
veernjem obroku koristili vilicu s tri iljka, meutim nakon 1790. ve
ina njih su vilicu opisivali s etiri iljka, to je opis koji tono odraava
povijesni razvoj vilice. Ispitanici su bili podjednako toni i kada se radilo
o opisivanju odjee i obue, vrstama hrane koja se jela, i tako dalje.
Wambachova je, osim toga, otkrila da ljude moe poslati i u budue
ivote. Doista, opisi njezinih ispitanika o dolazeim stoljeima bili su
tako fascinantni da je u Francuskoj i Sjedinjenim Dravama vodila veli
ki projekt sa slanjem u budue ivote. Naalost, umrla je prije no to je
studiju privela kraju, no psiholog Chet Snow, bivi kolega dr. Wambach,
nastavio je njezin rad, a rezultate je nedavno objavio u knjizi pod naslo
vom Mass Dreams of the Future (Masovni snovi o budunosti).
Kada se izvjetaje dvije tisue i petsto ljudi koji su sudjelovali u pro
jektu zabiljeilo, pojavilo se nekoliko zanimljivih osobitosti. Kao prvo,
praktiki svi ispitanici sloili su se da se Zemljina populacija dramatino
smanjila. Mnogi se u razliitim razdobljima u budunosti ak nisu pro
nali u fizikim tijelima, a oni koji jesu, primijetili su daje populacija bila
mnogo malobrojnija nego to je to danas.
Osim toga, ispitanici su se uredno podijelili u etiri kategorije od
kojih je svaka kazivala o razliitoj budunosti. Jedna je skupina opisivala
turobnu i sterilnu budunost u kojoj je veina ljudi ivjela na svemirskim
postajama, nosila srebrnasta odijela i jela sintetiku hranu. Druga sku
pina, new-ageri, ivjela je sretnije i prirodnije, u prirodnom okruju,
u skladu jedni s drugima, te predani uenju i duhovnom razvoju. Trea

kategorija, 'visokotehnoloki stanovnici velegradova', opisali su sumor

nu mehaniku budunost u kojoj su ljudi ivjeli podzemnim gradovima
i gradovima smjetenima u kupole i mjehure. etvrta su kategorija bili
preivjeli u svijetu poharanom nekom globalnom, moda nuklearnom
katastrofom. Ljudi u toj skupini ivjeli su u domovima koji su varirali
od gradskih ruevina, preko pilja, do izoliranih gospodarstava, nosili
su jednostavnu, rukom ivanu odjeu koja je esto bila napravljena od
krzna, te su do najveeg dijela svoje hrane dolazili lovom.
Kako to objasniti? Snow se za odgovor obratio holografskom modelu
te, poput Loyea, smatra da takva otkria sugeriraju da postoji nekoliko
moguih budunosti, odnosno holoverzuma, to se oblikuju u skupljajuim izmaglicama sudbine. Meutim, kao i drugi znanstvenici koji se bave
istraivanjem prolih ivota, i on smatra da vlastitu sudbinu stvaramo, i
pojedinano i zajedniki, te da su stoga etiri scenarija samo pogled na
razliite mogue budunosti to ih svi mi zajedno kreiramo.
Dakle, Snow preporua da umjesto da gradimo atomska sklonita
ili se selimo u podruja koja nee biti unitena "dolazeim globalnim
promjenama" to ih pretkazuju neki vidovnjaci, trebamo vjerovati u po
zitivnu budunost i vizualizirati ju. Kao korak u pravom smjeru naveo je
planetarnu komisiju (Planetary Comission) - ad hoc okupljenu skupinu
milijuna pojedinaca iz svih dijelova svijeta koji su se dogovorili da sva
kog 31. prosinca izmeu dvanaest i jedan sat poslijepodne po Greenwichu sat vremena zajedniki mole i meditiraju za svjetski mir i ozdravlje
nje. "Ako sadanjim udruenim mislima i djelovanjima neprestano obli
kujemo svoju buduu fiziku stvarnost, sada je vrijeme da postanemo
svjesni alternative koju smo stvorili.", istie Snow. "Jasno je koje nam to
vrste perspektive to su nam ih predstavile razliite kategorije ispitanika
stoje na raspolaganju. Koju od njih elimo za svoju djecu? U kakvu se mi
sami moda elimo jednog dana vratiti?"

MIJENJANJE PROLOSTI
Mogue je i da budunost nije jedino to se moe stvarati i preobliko
vati ljudskom milju. Na Godinjoj konvenciji parapsiholokog drutva
1988. godine (Annual Convention of the Parapsychological Associati
on), Helmut Schmidt i Marilyn Schlitz objavili su da je nekoliko pokusa
koje su proveli pokazalo da um moda moe mijenjati i prolost. U jed
noj su studiji Schmidt i Schlitzova za snimanje tisuu razliitih zvunih
sekvenci upotrijebili kompjuterizirani proces randomizacije (op. prev.

- randomizacija je proces preureivanja ili perturbacije nekog uzorka

kako bi bio nasumian). Svaka sekvenca sastojala se od sto zvukova ra
zliitih trajanja - neki od njih bili su uhu ugodni, a neki su bili obina
buka. Budui da je proces odabira bio sluajan, prema zakonima vjero
jatnosti svaka je sekvenca trebala sadravali otprilike pedeset postotaka
ugodnih zvukova i pedeset posto buke.
Potom su kazete sa snimkama sekvenci poslane dobrovoljcima. Testnim je subjektima bilo reeno da tijekom sluanja unaprijed snimlje
ne kazete pokuaju psihokinetiki poveati trajanje ugodnih zvukova,
te smanjiti trajanje buke. Nakon to su obavili zadatak, ispitanici su o
svojim pokuajima obavijestili laboratorij, a potom su Schmidt i Schlitzova ispitali izvorne sekvence. Otkrili su da su snimke koje su ispitanici
sluali sadravale znaajno due odlomke ugodnih zvukova nego buke.
Drugim rijeima, inilo se da su ispitanici psihokinetiki posegnuli u
prolost i utjecali na nasumini proces kojim su bile napravljene njihove
unaprijed snimljene kazete.
U jednom drugom pokusu Schmidt i Schlitzova programirali su ra
unalo da proizvede sekvence nasumino sastavljene od etiri razliita
tona, a dobrovoljcima je naloeno da pokuaju psihokinetiki utjecati
na to da na trakama bude vie visokih nego niskih tonova. I opet su
otkrili retroaktivni psihokinetiki uinak. Osim spomenutog, Schmidt i
Schlitzova su otkrili da su dobrovoljci koji su meditirali redovito imali
vee psihokinetike uinke od dobrovoljaca koji nisu meditirali, to je
ponovno sugeriralo da je klju za pristupanje dijelovima nae psihe koji
izgrauju stvarnost kontakt s nesvjesnim.
Pretpostavka da moemo psihokinetiki mijenjati dogaaje koji su
se ve dogodili uznemirujua je - budui da smo tako duboko progra
mirani da vjerujemo da je povijest zamrznuta kao da je leptir u staklu,
teko nam je i zamisliti da je drukije. No, u holografskom je svemiru
- svemiru u kojem je vrijeme iluzija, a stvarnost nita vie od umom
stvorene slike - to mogunost na koju emo se moda morati priviknu
ti.

ETNJA KROZ VRT VREMENA

Ma koliko gornje dvije mogunosti zvuale fantastino, u usporedbi
s posljednjom kategorijom vremenske anomalije koja zasluuje nau po
zornost, one su tek nevelike preinake. Dana 10. kolovoza 1901. godine,
dvije oxfordske profesorice, Anne Moberly, rektorica koleda St. Hugh,

i Eleanor Jourdain, zamjenica rektorice, etale su vrtom kraljevske vile

Petit Trianon u Versaillesu kada su vidjele kako nad krajolikom ispred
njih prelazi nekakav treperavi efekt, slian specijalnim efektima u fil
movima, kada jedan prizor zamjenjuje drugi. Nakon to je treperenje
prolo, opazile su da se krajolik promijenio. Odjednom su ljudi oko njih
nosili kostime i perike iz osamnaestog stoljea i bili vidno uzrujani. Dok
su dvije ene zaprepateno stajale, priao im je odbojan ovjek s licem
punim oiljaka od kozica i naloio im da promijene smjer. Slijedile su ga
uz red drvea do vrta gdje su ule zvukove glazbe koji su se irili prosto
rom i vidjele jednu aristokratsku damu kako slika akvarel.
Naposljetku je vizije nestalo i krajolik se vratio u normalu, meutim
preobrazba je bila toliko dramatina da su ene, kada su pogledale iza
sebe, shvatile da je put kojim su upravo prole sada zaprijeen starim
kamenim zidom. Kada su se vratile u Englesku, u povijesnim su zapisi
ma pronale da su bile prenesene u vrijeme u kojem se zbilo pustoenje
vrta Touileres i masakr nad vicarskom straom - to je bilo objanjenje
za uzrujanost ljudi u vrtu - a ena koja je sjedila u vrtu nije bila nit
ko drugi neko Marija Antoaneta. Iskustvo je bilo toliko ivopisno da su
ene opisom pojave ispunile rukopis veliine knjige, te ga predstavile
Britanskom drutvu za parapsiholoka istraivanja (British Society for
Psychic Research).
Ono to iskustvo Moberlynove i Jourdainove ini tako znaajnim
je da nisu jednostavno imale retrokognitivnu viziju prolosti, nego su
zaista odetale u prolost, susreui ljude, i eui po vrtu Touileries, kao
da to nije razdoblje stotinu godina prije njihovog. Iskustvo profesorica
Moberly i Jourdain teko je prihvatiti kao stvarno, meutim s obzirom
da im nije osiguralo nikakvu oiglednu korist, a sasvim je sigurno ugro
zilo njihove akademske reputacije, ovjeku je vrlo teko zamisliti to bi
ih motiviralo na to da izmisle takvu priu.
A to nije jedina takva pojava u Tuileriesu o kojoj je izvijeteno Bri
tansko drutvo za parapsiholoka istraivanja. U svibnju 1955. godine,
londonski odvjetnik i njegova supruga takoer su u vrtu susreli nekoliko
likova iz osamnaestog stoljea. A u jednom drugom sluaju, zaposlenici
veleposlanstva iji uredi gledaju na Versailles tvrde da su takoer vidjeli
kako se vrt vraa u prijanje stanje u povijesti. U Sjedinjenim Drava
ma parapsiholog Gardner Murphy, bivi predsjednik kako Amerikog
parapsiholokog udruenja (American Parapsychological Association)
tako i Amerikog drutva za parapsiholoka istraivanja (American So
ciety for Psychical Research), istraio je slian sluaj u kojem je ena

identificirana samo prezimenom Buterbaugh pogledala kroz prozor

svog ureda u Sveuilitu Nebraska Wesleyan i ugledala sveuilini posjed
kakav je bio prije pedeset godina. Prometne ulice i kue sestrinstava bile
su nestale, a na njihovom mjestu nalazilo se otvoreno polje sa par ratr
kanih stabala, ijc je lie lepralo na povjetarcu davno minulog ljeta.
Je li granica izmeu sadanjosti i prolosti toliko tanka da, pod po
voljnim okolnostima, moemo odetati u prolost jednakom lakoom
kojom moemo etali vrtom? Za sada jednostavno ne znamo odgovor,
meutim u svijetu koji je manje sastavljen od vrstih predmeta to pu
tuju u vremenu i prostoru, a vie od duholikih holograma energije koje
podravaju procesi koji su, u najmanju ruku, djelomino povezani s ljud
skom svijeu, takvi dogaaji moda nisu tako nemogui kako se ine.
A ukoliko se to ini uznemirujuim - zamisao da su nai umovi, pa
ak i naa tijela daleko manje ogranieni vremenskim restrikcijama nego
to smo to ranije zamiljali - trebamo se prisjetiti i da se zamisao da je
Zemlja okrugla neko pokazala podjednako zastraujuom za ovjean
stvo koje je bio uvjereno da je ona ravna. Dokazi koje smo predstavili u
ovom poglavlju daju naslutiti da smo u pogledu razumijevanja istinske
prirode vremena jo uvijek nezreli. I poput sve djece koja stoje na pragu
zrelosti, svoje strahove moramo staviti na stranu i suoiti se sa svijetom
kakav on uistinu jest. Jer, u holografskom svemiru, svemiru u kojem su
sve stvari duhu nalik blistanja energije, mora se promijeniti i vie od
naeg razumijevanja vremena. Postoje i druga treperenja u naem krajo
liku, jo vee dubine za istraiti.

8
Putovanje kroz
superhologram
Pristup holografskoj stvarnosti postaje iskustveno mogu kada se ovjekova
svijest oslobodi svoje ovisnosti o fizikom tijelu. Dok god je ovjek vezan za
tijelo i njegove osjetilne uvjetovanosti, holografska stvarnost u najboljem
sluaju moe biti samo intelektualna tvorevina. Kada se ovjek oslobodi
tijela, doivi ga neposredno. Zato mistici o svojim vizijama govore s takvom
sigurnou i uvjerenjem, dok oni koji nisu osobno iskusili to podruje ostaju
skeptini ili ak ravnoduni.
- Kenneth Ring, dr.sci.
Life at Death (ivot u smrti)

rijeme nije jedina iluzorna pojava u holografskom svemiru. I pro

stor se, takoer, mora promatrati kao proizvod naeg naina per
cepcije. To je jo tee shvatiti od ideje da je vrijeme puka konstrukcija,
jer kada se pokua pojmovno razmiljati o bezprostornosti, ne postoje
jednostavne analogije, nema predodbi ameboidnih svemira ili kristalizirajuih budunosti kojima bismo pribjegli. Toliko smo uvjetovani da
doivljavamo prostor kao apsolut da nam je teko ak i zamisliti kako bi
to bilo da postojimo u stvarnosti u kojoj prostor ne postoji. Unato toj
injenici, postoje dokazi o tome da u konanici nismo nita vie vezani
prostorom nego vremenom.
Snana naznaka da je tome tako moe se pronai u izvantjelesnim
fenomenima, iskustvima u kojima se ovjekova svijest, kako se ini, od
vaja od fizikog tijela i putuje na neko drugo mjesto. Postoje izvjetaji o
izvantjelesnim iskustvima kroz cijelu povijest, i to od strane pojedina
ca svih ivotnih usmjerenja - Aldous Huxley, Goethe, D. H. Lawrence,

August Strindberg i Jack London samo su neki od njih. Bila su poznata

Egipanima, sjevernoamerikim Indijancima, Kinezima, grkim filozo
fima, srednjovjekovnim alkemiarima, narodima Oceanije, Hindusima,
idovima i Muslimanima. U interkulturalnoj studiji koja je obuhvatila
etrdeset i etiri nezapadnjaka drutva, Dean Shiels otkrio je da samo
u tri nisu postojala vjerovanja u izvantjelesna iskustva. Antropologinja
Erika Bourguignon u slinoj je studiji prouila etiri stotine osamdeset i
osam svjetskih drutava - ili otprilike pedeset i sedam posto svih svjet
skih drutava - i otkrila da je etiristo trideset i sedam njih, odnosno
osamdeset i devet posto, imalo barem jednu predaju povezanu s izvantjelesnim iskustvima.
I najnovija istraivanja sugeriraju da su izvantjelesna iskustva i dalje
iroko rasprostranjena. Pokojni dr. Robert Crookall, geolog na Aberdeenskom sveuilitu i parapsiholog amater, istraio je dovoljan broj sluaje
va da o toj temi napie devet knjiga. ezdesetih godina prolog stoljea
Celia Green, direktorica Instituta za psihofizika istraivanja (Institute
for Psychophysical Research) u Oxfordu, na Southamptonskom je sve
uilitu anketirala stotinu i petnaest studenata i otkrila da je njih devet
naest posto izjavilo da su imali izvan tjelesno iskustvo. Kada je 380-orici
oxfordskih studenata postavljeno isto pitanje, potvrdno je odgovorilo
njih trideset i etiri posto. Maraldsson je u anketi provedenoj na uzorku
od devetsto i dvoje odraslih mukaraca i ena otkrio da ih je 8% barem
jedanput u ivotu doivjelo iskustvo izvan svojih tijela. Nadalje, anketa
koju je dr. Harvey Irwin 1980-ih proveo na Sveuilitu New England u
Australiji otkrila je da je izvantjelesno iskustvo doivjelo dvadeset posto
od sto sedamdeset i sedam studenata. Kada se izrauna prosjek, te broj
ke pokazuju da e u jednoj fazi svog ivota izvantjelesno iskustvo doi
vjeti otprilike jedan od svakih petero ljudi. Druge studije sugeriraju da
bi rairenost mogla bili blia omjeru od jedan naprama deset, meutim
injenica jest - izvantjelesna iskustva daleko su uestalija nego to veina
ljudi smatra.
Tipino izvantjelesno iskustvo obino je spontano i najee se do
godi za vrijeme spavanja, meditacije, anestezije, bolesti i u trenucima tra
umatske boli (premda se moe pojaviti i u drugim okolnostima). Osoba
iznenada doivi jasan osjeaj da se um odvojio od tijela. esto se nade
kao lebdi iznad svog tijela te otkrije da moe putovati ili letjeti na druga
mjesta. Kakav je osjeaj nai se slobodan od fizikog i gledati na vlastito
tijelo? Dr. Glen Gabbard iz fondacije Menninger (Menninger Founda
tion) u Topeki, dr. Stuart Twemlow iz Medicinskog centra Uprave to-

pekih veterana (Topeka Veterans Administration Medical Center) i dr.

Fowler Jones iz Medicinskog centra Sveuilita Kansas (University of
Kansas Medical Center) u istraivanju tristo trideset i devet sluajeva
izvantjelesnih putovanja provedenom 1980. godine otkrili su da je viso
kih osamdeset i pet posto ispitanika iskustvo opisalo kao ugodno, a vie
od polovice reklo je da je bilo radosno.
Poznajem taj osjeaj. Kao tinejder imao sam spontano izvantjelesno
iskustvo. Nakon to sam se oporavio od oka to sam se naao kako plu
tam iznad svog tijela i gledam na sebe kako spavam u krevetu, neopisivo
sam se veselo proveo, letei kroz zidove i lebdei nad vrhovima drvea.
To iskustvo opisao sam u svojoj knjizi Beyond the Quantum (Iza kvanta).
Nije nevano spomenuti da su Gabbard, Twemlow i Jones prouili
i psiholoke profile pojedinaca koji su doivjeli izvantjelesna iskustva,
te otkrili da su psiholoki normalni i, u cjelini gledano, vrlo dobro pri
lagoeni. Na susretu Amerikog psihijatrijskog udruenja (American
Psychiatric Association) 1980. godine predstavili su svoje zakljuke, i
poruili svojim kolegama da umirivanja kako su izvantjelesna iskustva
uobiajene pojave i upuivanje pacijenata na knjige o toj temi mogu biti
"djelotvornija terapija" od psihijatrijskog lijeenja. ak su natuknuli da
bi za pacijente moglo biti korisnije da umjesto sa psihijatrom porazgo
varaju s yogijem!
Bez obzira na injenice, ni najvea koliina statistikih podataka nije
uvjerljiva kao zbiljski opisi takvih iskustava. Na primjer, Kimberly Clark,
socijalna radnica u Seatlleu u saveznoj dravi Washington, izvantjelesna
iskustva nije shvaala ozbiljno sve dok nije naila na koronarnu pacijen
ticu po imenu Maria. Nekoliko dana nakon to je primljena u bolnicu,
Maria je pretrpjela zatajenje srca, no bila je brzo oivljena. Clarkova ju je
kasnije tog poslije podneva posjetila oekujui da e je pronai tjeskobnu
zbog injenice to joj je srce bilo stalo. Kao to je oekivala, Maria je bila
uzrujana, meutim ne iz razloga koji je oekivala.
Maria je socijalnoj radnici rekla da je doivjela neto vrlo neobino.
Nakon to joj je srce stalo, odjednom se nala kako gleda prema dolje sa
stropa i promatra lijenike i sestre kako rade na njoj. Tada joj je panju
odvuklo neto nad kolnim prilazom ambulante za hitne sluajeve, i im
se zamislila tamo, tamo je i bila. Marija se nakon toga milju uspela
sve do treeg kata zgrade i nala se neposredno pred jednom tenisicom. To je bila jedna stara sportska tenisica na kojoj je primijetila rupu u
materijalu to ju je mali noni prst napravio lijekom noenja. Primijetila
je i nekoliko drugih detalja kao, na primjer, podatak da je jedan kraj ve-

zice bio pod petom tenisice. Nakon to je Maria zavrila svoj opis, molila
je Clarkovu da ode do izboine ispod prozora na kojoj je vidjela tenisicu,
te pogleda je li zaista tamo, u elji da provjeri je li njezino iskustvo bilo
stvarno.
Clarkova je bila skeptina ali i zaintrigirana, pa je izila iz zgrade i
pogledala na izboinu, meutim nije vidjela nita. Potom se popela se na
trei kat, te poela ulaziti u bolesnike sobe i gledati kroz prozore koji su
bili toliko uski da je morala prisloniti lice o staklo kako bi uope mogla
vidjeti izboinu. Naposljetku je nala sobu u kojoj je pritisnula lice o sta
klo, pogledala prema dolje i ugledala tenisicu. Meutim, iz tog kuta nije
mogla vidjeti da je mali prst tijekom noenja napravio rupu, ni potvrditi
bilo koji drugi detalj koji je Maria opisala. Tek kada je dohvatila tenisicu
mogla je potvrditi tonost Marijinih razliitih navoda. "Takav pogled na
tenisicu mogla je imati iskljuivo da je lebdjela ispod prozora, na vrlo
malom razmaku od tenisice.", istie Clarkova koja otada vjeruje u izvantjelesna iskustva. "Za mene je to bio vrlo konkretan dokaz."
Doivljaj izvan tjelesnog iskustva tijekom zatajenja srca relativno je
est - toliko est da se Michael B. Sabom, kardiolog i profesor medicine
na Sveuilitu Emory, te lijenik u Medicinskom centru Uprave atlant
skih veterana (Atlanta Veterans' Administration Medical Center), ve
umorio od sluanja svojih pacijenata kako prepriavaju takve "sanja
rije", te je odluio rijeiti stvar jednom zauvijek. Sabom je izabrao dvije
skupine pacijenata, jednu sastavljenu od trideset i dva pacijenta koji su
bili izvijestili o izvantjelesnom iskustvu tijekom svojih sranih udara,
i drugu od dvadeset i pet sranih pacijenata koji nisu nikada doivjeli
izvantjelesno iskustvo. Potom je razgovarao s njima, traei od pacije
nata koji su doivjeli izvantjelesno iskustvo da opiu vlastito oivljava
nje kako su ga vidjeli iz izvantjelesnog stanja, a od onih koji nisu nikad
doivjeli izvantjelesno iskustvo traio je da opiu to zamiljaju da se sa
njima dogaalo tijekom oivljavanja.
Od onih koji nisu doivjeli izvantjelesno iskustvo, dvadeset ih je
napravilo vee pogreke u opisu svojih oivljavanja, troje je dalo to
ne openite opise, a dvoje uope nije imalo pojma to se zbivalo. Meu
pacijentima koji su doivjeli izvantjelesno iskustvo, dvadeset i est ih
je dalo tone openite opise. estero je dalo izuzetno podrobne i tone
opise vlastitih oivljavanja, a jedan je iznio detaljan opis koji je bio toliko
precizan da je zaprepastio Saborna. Rezultati su ga potakli da se dublje
upusti u taj fenomen te je, kao i Clarkova, postao revni vjernik i na
iroko predaje o toj temi. ini se da "za tonosti tih opaanja ne postoji
i

uvjerljivo objanjenje koje ukljuuje uobiajena fizika osjetila", kae Sabom. "Izvantjelesna hipoteza se jednostavno najbolje uklapa u dostupne
podatke."
Premda su izvantjelesna iskustva koja doivljavaju takvi pacijenti
spontana, neki su ljudi tom sposobnou ovladali u dovoljnoj mjeri da
napuste svoje tijelo po volji. Jedan od najpoznatijih bivi je radijski i
televizijski rukovoditelj Robert Monroe. Kada je Monroe 1950.-ih imao
svoje prvo izvantjelesno iskustvo, mislio je da ga naputa razum i odmah
potraio lijeenje. Lijenici s kojima se savjetovao otkrili su da je s njime
sve u redu, meutim i dalje je imao svoja neobina iskustva koja su ga
i dalje jako uznemirivala. Napokon, nakon to je od prijatelja psihologa
saznao da postoje izvjetaji o tome kako indijski yogiji esto naputaju
svoja tijela, poeo je prihvaati svoj nepozvani talent. "Imao sam dvije
mogunosti.", prisjea se Monroe, "Jedna je bila uzimanje sedativa do
kraja ivota; druga je mogunost bila da nauim neto o tom stanju tako
da ga mogu nadzirati."
Od tog dana na dalje Monroe je zapoeo zapisivati svoja iskustva, pa
ljivo dokumentirajui sve to bi nauio o izvantjelesnom slanju. Otkrio
je da moe prolaziti kroz vrste objekte i u treptaju oka prevaljivati velike
udaljenosti, jednostavno tako da se 'zamisli' na odreenom mjestu. Ot
krio je da su ljudi rijetko svjesni njegove nazonosti, premda su prijatelji
kojima je otputovao u tom 'alternativnom stanju' u kratkom roku po
stali 'vjernici' nakon to im je tono opisao njihovu odjeu i ono to su
radili za vrijeme svog izvantjelesnog posjeta. Otkrio je i da nije osamljen
u svom pothvatu, te bi povremeno susretao druge bestjelesne putnike.
Do sada je svoja iskustva opisao u dvije fascinantne knjige Journeys Out
of Body (Putovanja izvan tijela) i Far Journeys (Daleka putovanja).
Izvantjelesna iskustva dokumentirana su i u laboratoriju. Parapsiholog Charles Tart u jednom je pokusu enu koja je imala mnoga izvantje
lesna iskustva, a koju naziva samo gospodina Z, uspio navesti da tono
identificira peteroznamenkasti broj zapisan na komadu papira do kojega
se moglo doi jedino lebdei u izvantjelesnom stanju. U nizu pokusa
provedenim u Amerikom drutvu za parapsihofoka istraivanja New
Yorku, Karlis Osis i psihologinja Janet Lee Mitchell pronali su nekoliko
nadarenih ispitanika koji su u njihove prostorije mogli 'uletjeti' iz razli
itih dijelova zemlje i tono opisati irok spektar ciljnih prizora, ukljuu
jui predmete postavljene na stol, arene geometrijske uzorke smjetene
na viseu policu blizu stropa, te optike iluzije koje su se mogle vidjeti
samo kada promatra proviri kroz prozori na posebnom ureaju. Dr.

Robert Morris, direktor istraivanja u Fondaciji za psiholoka istraiva

nja (Psychical Research Foundation) u Durhamu u Sjevernoj Karolini,
ak je upotrijebio ivotinje za otkrivanje izvantjelesnih posjeta. Tako je
u jednom pokusu Morris otkrio da je maka ispitanika po imenu Keith
Harary nadarenog u izvantjelesnim putovanjima uvijek prestala mijaukati i poela presti u vrijeme kada bi Harary bio nevidljivo prisutan.

I z v a n t j e l e s n a i s k u s t v a k a o h o l o g r a f s k a pojava
Kada se razmotre u cjelini, dokazi se ine nedvosmisleni. Premda su nas
uili da mislimo svojim mozgovima, to nije uvijek sluaj. U odree
nim se okolnostima naa svijest - mislei, perceptivni dio nas - moe
odvojiti od fizikog tijela i postojati gotovo pa gdje god zaeli. Sadanje
opeprihvaeno znanstveno razumijevanje ne moe objasniti tu pojavu,
meutim u okvirima holografske ideje njezino tumaenje postaje mno
go izvedivije.
Prisjetite se da je u holografskom svemiru i sam poloaj iluzija. Ba
kao to slika jabuke nema odreeni poloaj na komadu holografskog
filma, u svemiru koji je ureen holografski stvari i predmeti takoer ne
posjeduju neki odreeni poloaj; sve je u biti nelokalno, ukljuujui i svi
jest. Stoga, premda se ini da je naa svijest smjetena unutar naih glava,
pod odreenim okolnostima podjednako se moe initi da je smjetena
u gornjem uglu sobe, kako lebdi ponad tratine, ili neposredno ispred
tenisice koja se nalazi na izboenju zgrade na treem kalu.
Ideju nelokalne svijesti je, izgleda, teko dokuiti, meutim korisnu
analogiju jo jednom mogue je pronai u sanjanju. Zamislite da sanjate
kako ste na umjetnikoj izlobi prepunoj ljudi. Dok se eete izmeu
ljudi i gledate umjetnika djela, ini se da je vaa svijest smjetena uglavi
osobe koja ste u snu. No, gdje je doista vaa svijest? Brza analiza otkrit
e da je ona zapravo u svemu u snu, u drugim ljudima koji su posjetili
izlobu, u umjetnikim djelima, ak i u samom prostoru sna. U snu je i
poloaj iluzija budui da se sve - ljudi, predmeti, prostor, svijest i tako
dalje - odvija iz dublje i fundamentalnije stvarnosti ovjeka koji sanja.
Jo jedna upadljivo holografska osobina izvanosjetilnog iskustva je
plastinost oblika koji osoba poprima jednom kada je izvan tijela. Nakon
to se odvoje od fizikog, osobe se ponekad nau u duholikom tijelu koje
je precizna replika njihovog biolokog tijela. To je neke negdanje istra
ivae navelo da iznesu postavku kako ljudska bia posjeduju "fantom-

skog dvojnika", slinog doppelgangeru iz literature (op. prev - doppelganger je duhu slian dvojnik ivue osobe koji proganja svojeg ivueg
pandana).
Meutim, nedavna otkria iznijela su na vidjelo neke potekoe koje
se javljaju u vezi te pretpostavke. Premda neki pojedinci tog fantoma opi
suju kao golog, drugi se nau potpuno odjeveni. To daje naslutiti da fan
tomski dvojnik nije stalna energetska replika biolokog tijela, nego neka
vrsta holograma koji moe poprimiti mnoge oblike. Ta zamisao rodila
se iz injenice da fantomski dvojnici nisu jedini oblici u kojima se ljudi
nadu tijekom izvantjelesnih iskustava. Postoje brojni izvjetaji u kojima
su se ljudi vidjeli i kao svjetlosne kugle, kao bezoblini oblaci energije, a
postoje ak i sluajevi u kojima nisu imali nikakav raspoznatljiv oblik.
Postoje podaci da je oblik koji osoba poprima tijekom izvantjelesnog
iskustva u neposrednoj vezi s njezinim vjerovanjima i oekivanjima. Na
primjer, matematiar J.H.M. Whiteman 1961. godine u svojoj knjizi The
Mystical Life (Mistini ivot) otkrio je da je tijekom veeg dijela svog
ivota u odrasloj dobi doivljavao najmanje dva izvantjelesna iskustva
mjeseno, te je zabiljeio preko dvije tisue takvih sluajeva. Otkrio je i
da se uvijek osjeao kao ena zarobljena u mukom tijelu, a to bi tijekom
odvojenosti ponekad dovelo do toga da bi se naao u enskom obliku.
Whiteman je tijekom svojih izvantjelesnih pustolovina iskusio i razne
druge oblike, te je doao do zakljuka da su vjerovanja, kako svjesna
tako i nesvjesna, bila ta koja su odreivala oblik to ga je to drugo tijelo
poprimalo.
Monroe se slae, i tvrdi da su nae misaone navike te koje stvaraju
nae izvantjelesne oblike. Budui da smo toliko naviknuti biti u tijelu,
skloni smo u izvantjelesnom stanju reproducirati isti oblik. Slino tome,
smatra da je nelagoda koju veina ljudi osjea dok je obnaena uzrok
tome to osobe u izvantjelesnom stanju nesvjesno, kada poprime ljudski
oblik, stvore i svoju odjeu. "Mislim da bi ovjek drugo tijelo mogao
preobraziti u koji god oblik poeli.", kae Monroe.
Koji je na pravi oblik, ukoliko takav postoji, kada smo u bestjelesnom
stanju? Monroe je otkrio da smo, jednom kada odbacimo sve takve krin
ke, u svojoj biti vibracijski obrazac [sastavljen] od mnogo meudjelujuih i rezonirajuih frekvencija. To otkrie takoer na izvanredan
nain sugerira da se radi o neem holografskom i prua dodatne dokaze
da smo - poput svega drugoga u holografskom svemiru - u osnovi fre
kvencijska pojava koju na um pretvara u razliite holografske oblike.
Osim toga, doprinosi vjerodostojnosti Huntiinog zakljuka da se naa

svijest ne nalazi u mozgu nego u plazmikom holografskom energet

skom polju koje i proima i okruuje fiziko tijelo.
Oblik to ga poprimamo kada smo u izvantjelesnom stanju nije jedi
no to pokazuje tu holografsku plastinost. Usprkos tonosti opisa koje
su brojni talentirani izvantjelesni putnici dali tijekom svojih bestjelesnih
izleta, znanstvenike su dugo muile neke upadljive netonosti koje se
takoer pojavljuju. Na primjer, naslov izgubljene knjige iz knjinice na
koju sam naiao za vrijeme vlastitog izvantjelesnog iskustva izgledao je
jarko zelen kada sam bio u bestjelesnom slanju. Meutim, nakon to
sam se vratio u svoje fiziko tijelo i uzeo knjigu, vidio sam da su slova
zapravo crna. Literatura je puna opisa slinih nepodudarnosti, sluajeva
u kojima su izvantjelesni putnici tono opisali udaljenu sobu punu ljudi,
izuzev to su dodali jednu dodatnu osobu, ili vidjeli kau na mjestu gdje
je u stvari bio stol.
U smislu holografske ideje, jedno bi objanjenje moglo biti da ti
izvantjelesni putnici jo nisu uspjeli u potpunosti razviti sposobnost
pretvaranja frekvencija koje percipiraju kada su u bestjelesnom stanju
u toan holografski prikaz konsenzualne stvarnosti. Drugim rijeima,
budui da se ini da se osobe u izvantjelesnom stanju oslanjaju na pot
puno novu grupu osjetila, ta osjetila mogla bi biti jo uvijek nesigurna
i nevjeta u pretvaranju frekvencijske domene u prividno predmetan
konstrukt stvarnosti.
K tome, te nefizike osjete prijee i spone naih samooograniavajuih vjerovanja. Velik broj nadarenih izvantjelesnih putnika zamijetilo
je da su, jednom kada su se udomaili u svojim drugim tijelima, otkrili
da mogu 'gledati' u svim smjerovima odjednom a da ne okreu glavu.
Drugim rijeima, iako se ini da je u izvantjelesnom stanju gledanje u
svim smjerovima uobiajena stvar, oni su se toliko navikli vjerovati da
mogu vidjeti samo pomou svojih oiju - pa i kada su bili u nefizikom
hologramu svoga tijela - da ih je to uvjerenje sprjeavalo da shvate kako
posjeduju vid u svih tristo ezdeset stupnjeva.
Postoje dokazi da su ak i nai fiziki osjeti rtve te cenzure. Unato
svojem nepokolebljivom uvjerenju da vidjeti moemo iskljuivo svojim
oima, postoje izvjetaji o pojedincima koji posjeduju 'vid bez oiju'
(eyeless sight), odnosno sposobnost da vide drugim podrujima svojih
tijela. Dr. med. David Eisenberg, kliniki znanstvenik-istraiva, stipen
dist na Medicinskom fakultetu Harvard, nedavno je objavio sluaj dviju
kineskih sestara kolske dobi iz Pekinga koje koom svojih pazuha mogu
vidjeti dovoljno dobro da itaju zabiljeke i raspoznaju boje. U Italiji

je neurolog Cesare Lombroso prouavao slijepu djevojicu koja je mogla

vidjeti vrkom nosa i lijevom usnom resicom. Prestina Sovjetska aka
demija znanosti 1960-ih je prouavala rusku seljanku Rosu Kuleshovu
koja je vrcima prstiju mogla gledati fotografije i itati novine, i ustvr
dila da su njezine sposobnosti autentine. Znaajno je napomenuti da
su Sovjeti iskljuili mogunost da je Kuleshova jednostavno detektirala
razliite koliine pohranjene topline koju su prirodno zraile razliite
boje - Kuleshova je crno-bijele novine mogla itati ak i kada su bile
prekrivene ploom zagrijanog stakla. Kuleshova je zahvaljujui svojim
sposobnostima postala toliko slavna da je asopis Life na kraju objavio
lanak o njoj.
Ukratko, postoje dokazi da ni mi nismo ogranieni na gledanje is
kljuivo fizikim oima. To je, dakako, poruka inherentna sposobnosti
Toma, prijatelja mog oca, da proita posvetu na satu ak i kada je sat
bio skriven trbuhom njegove kerke, a takoer i fenomenu vienja na
daljinu. ovjek ne moe a da se ne zapita je li vid bez oiju u stvari samo
jo jedan dokaz da je stvarnost zaista maya, iluzija, te da je nae fiziko
tijelo, kao i sva prividna apsolutnost njegove fiziologije, u jednakoj mje
ri holografski konstrukt nae percepcije kao i nae drugo tijelo. Moda
smo se toliko navikli vjerovati da vidjeti moemo iskljuivo oima da
smo se ak i u fizikom odvojili od punog opsega svojih perceptivnih
sposobnosti.
Jo jedan holografski aspekt izvan tjelesnih iskustava nestanak je po
djele izmeu prolosti i budunosti do kojeg ponekad dolazi tijekom
takvih iskustava. Na primjer, Osis i Mitchell otkrili su da je dr. Alex Tanous, poznati vidovnjak i iskusni izvanljelesni putnik iz Mainea, kada
je uletio i pokuao opisati testne predmete koje su prethodno posloili
na stol, esto opisivao predmete koji su tamo bili postavljeni danima
kasnije! Na temelju toga mogli bismo zakljuiti da je podruje u koje
ljudi ulaze tijekom izvantjelesnog stanja jedna od Bohmovih suptilnijih
razina, podruje koje je blie implicitnom, i stoga blie razini stvarno
sti u kojoj podjela izmeu prolog, sadanjeg i budueg vie ne postoji.
Drugim rijeima, ini se da se Tanousov um, umjesto da se ugodi na fre
kvencije koje kodiraju sadanjost, nehotice ugodio na frekvencije to su
sadravale podatke o budunosti i na taj nain pretvorio iste u hologram
stvarnosti.
U prilog pretpostavci da je Tanousova percepcija sobe bila holo
grafski fenomen, a ne tek prekognitivna vizija koja se zbila iskljuivo u
njegovoj glavi, govori jo jedna injenica. Na dan kada je prema raspo-

redu trebao otii na izvantjelesno putovanje. Osis je zamolio njujorku

vidovnjakinju Christine Whiting da bdije u sobi i pokua opisati bilo
kojeg projektora kojega bi mogla vidjeti u sobi. Unato injenici da
Whitingova nije znala nita o tome tko e uletjeti i kada e to uiniti,
kada je Tanous izvantjelesno posjetio prostoriju, jasno je vidjela njegovo
pojavljivanje i opisala kako je bio odjeven u smee hlae od rebrastog
samta i bijelu pamunu majicu, to je bila odjea koju je dr. Tanous nosio
u Mainu za vrijeme svog pokuaja.
Harary je takoer povremeno izvantjelesno putovao u budunost i
slae se da su takva iskustva kvalitativno razliita od drugih prekognilivnih iskustava. "Izvantjelesna putovanja u budue vrijeme i prostor
razlikuju se od obinih prekognitivnih snova po tome to sam definitiv
no 'vani' i kreem se kroz crno, mrano podruje koje zavrava s nekim
osvijetljenim buduim prizorom.", istie. Kada izvantjelesno posjeuje
budunost, ponekad u prizoru ak vidi siluetu svog budueg sebe. I to
nije sve - kada se dogaaji kojima je ve svjedoio naposljetku ostvare,
Harary moe takoer u stvarnom prizoru osjetiti izvantjelesnog sebe koji
putuje kroz vrijeme. Taj jezovit osjeaj opisuje kao "susretanje sa sobom
'iza' sebe, kao da sam dva bia" - iskustvo koje bi zasigurno trebalo po
sramiti obine deja vue.
Zabiljeeni su i sluajevi izvantjelesnih putovanja u prolost. vedski
dramatiar August Strindberg, i sam esti izvantjelesni putnik, jedan ta
kav sluaj opisuje u svojoj knjizi Legends (Legende). Dogaaj se zbio dok
je Strindberg sjedio u vinoteci i pokuavao uvjeriti mladog prijatelja da
ne odustane od svoje vojne karijere. Kako bi potkrijepio svoje argumen
te, Strindberg je spomenuo jedan dogaaj u koji su bili ukljueni obojica
i koji se zbio jedne veeri u gostionici. Kada je dramatiar nastavio opi
sivati taj dogaaj, odjednom je 'izgubio svijest', da bi se naao kako sjedi
u gostionici i ponovno proivljava dogaaj kojega je bio prepriavao.
Iskustvo je trajalo svega nekoliko minuta, a potom se naglo vratio u svo
je tijelo i u sadanjost. Moglo bi se tvrditi i da su retrokognitivne vizije
koje smo istraili u prolom poglavlju, a u kojima su vidovnjaci imali
iskustva da su zbiljski prisutni u povijesnim prizorima koje su opisivali,
pa da ak i lebde nad njima, takoer jedan oblik izvantjelesne projekcije
u prolost.
Doista, kada ovjek ita opsenu literaturu o izvantjelesnim fenome
nima koja je danas na raspolaganju, uvijek je iznova uoljiva podudar
nost izmeu opisa koje su izvantjelesni putnici dali o svojim iskustvima
te osobina koje sada povezujemo s holografskim svemirom. Osim opi-

sivanja izvantjelesnog stanja kao mjesta u kojem vrijeme i prostor vie

ne postoje, gdje se misao moe preobraziti u oblike sline hologramu, i
gdje je svijest u osnovi obrazac vibracija, odnosno frekvencija, Monroe
zamjeuje da se, kako se ini, opaanje tijekom izvantjelesnih iskusta
va manje temelji na odrazu svjetlosnih valova, a vie na "djelovanju
zraenja", to je tvrdnja koja ponovno sugerira da ovjek ulaskom u
izvantjelesnu sferu u stvari ulazi u Pribramovu frekvencijsku domenu.
I drugi izvantjelesni putnici takoer su govorili o tome da alternativno
stanje (op. prev. - eng. second state) posjeduje neku vrstu frekvencijske
kvalitete. Na primjer, Marcel Louis Forhan, Francuz koji je imao izvantjelesna iskustva i koji je pisao pod pseudonimom Yram, veliki dio
svoje knjige pod naslovom Practical Astral Projection (Praktina astralna
projekcija) potroio je pokuavajui opisati valolika i elektromagnetska
svojstva izvantjelesne domene. S druge strane, neki su komentirali osje
aj kozmikog jedinstva to ga ovjek doivi tijekom tog stanja i saeli ga
rijeima sve je sve i ja sam to.
Ma koliko da je izvantjelesno iskustvo holografsko, to je samo vrh
ledene sante kada se radi o neposrednijim iskustvima frekvencijskih aspekata stvarnosti. Premda izvantjelesna iskustva doivljava samo jedan
dio ovjeanstva, postoji jedna druga situacija u kojoj svi dolazimo u
tjenju vezu s frekvencijskom domenom. To se zbiva kada putujemo u tu
"zemlju neotkrivenu, kojoj ni jedan sa granica putnik se ne vraa". No,
uz duno potovanje prema Shakespeareu, 'kvaka' je u tome da se neki
putnici ipak vraaju. A ono to opisuju i govore obiluje osobinama koje
jo jednom podsjeaju na holografsko.

I s k u s t v a n a rubu s m r t i
Do danas su gotovo svi uli za iskustva na rubu smrti ili NDE (near dea
th experiences), sluajeve kada se pojedince proglasi kliniki mrtvima,
nakon ega oni oive i ispriaju da su tijekom iskustva napustili svoje
fiziko tijelo i posjeivali ono to je, ini se, bilo podruje ivota poslije
smrti. U naoj su kulturi iskustva na rubu smrti postala iroko poznata
1975. godine kada je Raymond A. Moody Jr., psihijatar s diplomom i
iz filozofije, objavio svoj bestseler o istraivanjima na tu temu. Nedugo
potom Elisabeth Kubler-Ross otkrila je da je istovremeno provela slino
istraivanje, te da je dola do slinih otkria. to su vie znanstvenici po
eli dokumentirati fenomen, to je postajalo jasnije da iskustva na rubu

smrti ne samo da su nevjerojatno rasprostranjena - 1981. godine anketa

Gallupovog instituta (Gallup Poll) je pokazala da je osam milijuna odra
slih Amerikanaca, odnosno otprilike jedna od svakih dvadeset osoba,
doivjela iskustvo na rubu smrti - nego i da pruaju do sada najvre
dokaze o postojanju ivota poslije smrti.
ini se da su iskustva na rubu smrti, kao i izvantjelesna iskustva,
univerzalna pojava. Opseno su opisana u Tibetanskoj knjizi mrtvih iz
osmog stoljea, kao i u dvije i pol tisua godina staroj Egipatskoj knjizi
mrtvih. U desetoj knjizi Republike Platon daje podroban izvjetaj o gr
kom vojniku po imenu Er koji je oivio svega nekoliko sekundi prije no
to se trebala upaliti njegova pogrebna lomaa i pritom izjavio da je bio
napustio svoje tijelo i proao kroz prolaz do zemlje mrtvih. Beda Venerabilis slian opis daje u svom djelu iz osmog stoljea pod naslovom A
History of fhe English Church and People (Povijest engleske Crkve i ljudi),
a Carol Zaleski, predavaica na studiju religije na Harvardu, u svojoj
nedavno objavljenoj knjizi Otherworld journeys (Putovanja u onostrano)
istie da je srednjovjekovna literatura prepuna opisa iskustava na rubu
smrti.
Osim toga, osobe koje su doivjele iskustva na rubu smrti nema
ju jedinstvene demografske znaajke. Razliite studije pokazale su da
ne postoji nikakav odnos izmeu iskustava na rubu smrti i dobi oso
be, njezinog spola, branog statusa, rase, vjere i/ili duhovnih uvjerenja,
drutvenog poloaja, stupnja obrazovanja, prihoda, uestalosti odlazaka
u crkvu, veliine zajednice, odnosno njezinog prebivalita. Iskustvo na
rubu smrti, kao i grom, moe pogoditi bilo koga u bilo kojem trenutku.
Za predane vjernike nije nita vjerojatnije da e imati iskustvo na rubu
smrti nego to je to za ateiste.
Jedan od najzanimljivijih aspekata fenomena iskustva na rubu smrti
dosljednost je koju nalazimo od iskustva do iskustva. Saetak tipinog
iskustva na rubu smrti glasi ovako:
ovjek umire i odjednom se nae kako lebdi iznad svog tijela i
promatra to se zbiva. Za nekoliko trenutaka velikom brzinom
putuje kroz tamu ili tunel. Ulazi u podruje intenzivne svjetlosti
gdje ga toplo doekuju nedavno preminuli prijatelji i rodbina.
esto uje neopisivo lijepu glazbu i vidi neopisive lijepe prizo
re - valovite livade, cvijeem ispunjene doline i blistave potoke
- ljepe od bilo ega to je vidio na zemlji. U tom svjetlou is
punjenom svijetu ne osjea ni bol ni strah, i proet je preplav-

ljujuim osjeajem radosti, ljubavi i mira. Sree se s biem (ili

biima) svjetlosti koje zrai osjeaj velikog suosjeanja, i bie
ga potie da iskusi "pregled ivota", panoramsku reprizu svog
ivota. ovjek se toliko oduevi svojim iskustvom ove vee stvar
nosti da ne eli nita drugo do ostati. Meutim, bie mu kae da
jo nije njegovo vrijeme i uvjeri ga da se vrati svom zemaljskom
ivotu i u svoje fiziko tijelo.
Treba naglasiti da je ovo samo openiti opis, te da sva iskustva na
rubu smrti ne sadre sve navedene elemente. Neka moda nemaju neke
od gore spomenutih znaajki, dok druga mogu sadravati neke dodat
ne elemente. Simboliki uresi iskustava takoer se mogu razlikovati. Na
primjer, premda ljudi iz zapadnih kultura u podruje ivota poslije smrti
esto ulaze prolaskom kroz tunel, ljudi iz drugih kultura koji su doivjeli
takva iskustva do onostranog svijeta ponekad dolaze jednostavno hoda
jui putem ili prelazei preko vode.
Pa ipak, meu iskustvima na rubu smrti o kojima kroz povijest po
stoje izvjetaji iz razliitih kultura zamjetan je zapanjujui stupanj podudaranja. Na primjer, pregled ivota, karakteristika koja se uvijek iznova
pojavljuje u suvremenim iskustvima na rubu smrti, opisana je i u Ti
betanskoj knjizi mrtvih, Egipatskoj knjizi mrtvih, u Platonovom izvje
taju onoga to je Er doivio tijekom svojeg putovanja u drugi svijet,
te u jogijskim zapisima indijskog mudraca Patanjalija. Interkulturalne
slinosti meu iskustvima na rubu smrti potvrene su i u formalnom
istraivanju.
Godine 1977. Osis i Haraldsson usporedili su gotovo devet stotina
vizija na samrtnoj postelji o kojima su pacijenti izvijestili lijenike i dru
go medicinsko osoblje, kako u Indiji tako i u Sjedinjenim Dravama, te
otkrili da iako su postojale razliite kulturalne razlike - na primjer, Ame
rikanci su bie svjetlosti bili skloni vidjeti kao linost iz kranske vjere,
a Indijci kao linost iz hinduske vjere - jezgra iskustva bila je u svojoj
biti ista, i sliila je iskustvima na rubu smrti to su ih opisali Moody i
Kubler-Ross.
Premda ortodoksni pogled na iskustva na rubu smrti objanjava da
su to samo halucinacije, postoje vrsti dokazi da tome nije tako. Kao i
kod izvantjelesnih iskustava, kada je osoba koja proivljava iskustvo na
rubu smrti izvan tijela, moe dati opis detalja za koje ne bi mogla saznati
ni na koji uobiajeni osjetilni nain. Na primjer, Moody prenosi sluaj u
kojem je ena tijekom operacije napustila svoje tijelo, odlebdjela u eka-

onicu i vidjela svoju ker kako je odjevena u pogreno sparenu kariranu

odjeu. Kako se ispostavilo, slukinja je djevojicu oblaila u takvoj urbi
da nije primijetila pogreku, te se kasnije zapanjila kada je majka, koja
tog dana nije fiziki vidjela djevojicu, komentirala tu injenicu.
U jednom drugom sluaju ena je, nakon to je napustila svoje tijelo,
otila u bolniko predvorje te naula svoga urjaka kako govori svom
prijatelju da izgleda da e morati otkazati poslovno putovanje, i da e
umjesto toga biti jedan od nosilaca lijesa svoje urjakinje. Nakon to se
oporavila, ena je prekorila svog zapanjenog urjaka to ju je tako brzo
otpisao.
Meutim, ovi se sluajevi ak i ne ubrajaju u najiznimnije primjere
osjetilne svjesnosti u izvan tjelesnom stanju kod iskustava na rubu smrti.
Istraivai iskustava na rubu smrti otkrili su da ak i pacijenti koji su sli
jepi i ve godinama lieni svjetlosne percepcije mogu vidjeti i tono opi
sati to se dogaa oko njih kada tijekom iskustva na rubu smrti napuste
svoje tijelo. Kubler-Ross susrela se s nekoliko takvih pojedinaca, i vodila
s njima opsene razgovore kako bi utvrdila tonost njihovih opisa. "Na
nae iznenaenje, mogli su opisati boju i dizajn odjee i nakita koje su
nazoni nosili.", govori o tome.
Najvie su zapanjujua ona iskustva na rubu smrti i vizije na samrt
noj postelji koje ukljuuju dva ili vie pojedinaca. U jednom je sluaju
ena koja je proivljavala iskustvo na rubu smrti, kada se nala kako
putuje kroz tunel i pribliava podruju svjetlosti, ugledala svog prijatelja
koji se vraao!
Kada su se mimoili, prijatelj joj je telepatski poruio da je bio umro,
ali da je poslan nazad. I ena je, takoer, naposljetku poslana natrag,
a nakon to se oporavila saznala je da joj je prijatelj doivio srani udar
otprilike istovremeno s njezinim vlastitim iskustvom.
Zabiljeeni su i brojni drugi sluajevi u kojim su umirui znali tko
ih je doekao u onostranom svijetu prije nego to je vijest o smrti osobe
stigla uobiajenim kanalima.
A ukoliko jo postoji traak sumnje, jo jedan argument koji se proti
vi ideji da su iskustva na rubu smrti puke halucinacije njihova je pojava
kod pacijenata koji imaju ravne EEG-e. U normalnim okolnostima, kad
god osoba govori, misli, mata, sanja, ili radi ma to drugo, njihovi EEG-i
biljee ogromnu koliinu aktivnosti. ak su i halucinacije mjerljive na
EEG-u. No, postoje brojni sluajevi u kojima su ljudi s ravnim EEG-ima
doivjeli iskustvo na rubu smrti. Da su njihova iskustva na rubu smrti
samo halucinacije, to bi bilo zabiljeeno na njihovim EEG-ima.

Ukratko, kada se sve te injenice razmotre u cjelini - iroka raspro

stranjenost tih iskustava, odsutnost demografskih znaajki, univerzal
nost jezgre iskustava, sposobnost ljudi koji su proivjeli iskustva na rubu
smrti da vide i znaju stvari za koje nemaju normalnog osjetilnog naina
vienja i znanja, te pojava iskustava na rubu smrti kod pacijenata s rav
nim EEG-ima - ini se da je zakljuak neizbjean: ljudi koji doivljavaju
iskustva na rubu smrti ne pate od halucinacija ili prijevarnih sanjarija,
nego zbiljski posjeuju potpuno drukiju razinu stvarnosti.
To je ujedno zakljuak do kojeg su doli mnogi istraivai iskustava
na rubu smrti. Jedan takav znanstvenik je dr. Melvin Morse, pedijatar
u Seatlleu u saveznoj dravi Washington. Morse se za iskustva na rubu
smrti zainteresirao nakon to je lijeio sedmogodinju rtvu utapanja.
Djevojica je prije nego to je oivljena bila duboko komatozna, zjenice
su joj bile nepomine i proirene, te nije imala miine reflekse, niti su
joj oi odgovarale na svjetlosne podraaje. Prema medicinskoj termino
logiji, to je znailo - po Glasgowljevoj ljestvici kome - da je imala trei
stupanj kome, koji oznaava da je koma tako duboka da praktiki nema
nikakvih izgleda za oporavak. Usprkos takvim prognozama, potpuno se
oporavila, a kada ju je Morse doao pogledati netom nakon to se vratila
svijesti, prepoznala ga je i rekla mu da ga je gledala dok je radio na nje
zinom komatoznom tijelu.
Kada ju je Morse malo ispitao o tome, objasnila mu je da je bila
napustila svoje tijelo i prola kroz tunel do neba, gdje je upoznala Nebeskog Oca. Nebeski Otac rekao joj je da nije jo trebala biti tamo, i
upitao ju eli li ostati ili vratiti se. Isprva je rekla da eli ostati, no kada je
Nebeski Otac istaknuo da bi ta odluka znaila da vie nee vidjeti svoju
majku, predomislila se i vratila u svoje tijelo.
Morse je bio skeptian, ali i fasciniran, te je tada odluio nauiti sve
to moe o iskustvima na rubu smrti. U to vrijeme radio je u jednoj
zrakoplovnoj slubi za prijevoz unesreenih u Idahou koja je prevozila
pacijente u bolnice, i to mu je pruilo priliku da razgovara s mnotvom
oivljene djece. Tijekom desetogodinjeg razdoblja razgovarao je sa sva
kim djetetom u bolnici koje je preivjelo zatajenje srca, a ona su mu uvi
jek iznova govorila isto. Nakon to bi se onesvijestila, nala su se izvan
svojih tijela, promatrala lijenike kako rade na njima, prola kroz tunel, i
bila obodrena od svjetlosnih bia.
Morse je i dalje bio skeptian, te je u svojoj sve vie oajnikoj po
trazi za nekim logikim objanjenjem proitao sve to je mogao o po
pratnim uincima lijekova koje su njegovi pacijenti uzimali i istraio

razliita psiholoka objanjenja, meutim nita se nije uklapalo. "Potom

sam jednog dana proitao jedan dugi lanak u medicinskom asopisu
koji je iskustva na rubu smrti pokuao objasniti kao razliite varke moz
ga.", kae Morse.
"Do tada sam ve opseno prouavao iskustva na rubu smrti i ni
jedno od objanjenja koje je taj znanstvenik naveo nije mi imalo smisla.
Napokon mi je postalo jasno da sam propustio najvanije objanjenje
- da su iskustva na rubu smrti stvarna. On je bio previdio mogunost da
dua zaista p u t u j e . "
Moody dijeli isti stav, te kae da ga je dvadeset godina istraivanja
uvjerilo da su osobe koje su doivjele iskustvo na rubu smrti zaista bile
na drugoj razini stvarnosti. Smatra da veina drugih istraivaa iskusta
va na rubu smrti misli isto. "Razgovarao sam s gotovo svakim istraiva
em iskustava na rubu smrti na svijetu o njegovom ili njezinom radu.
Znam da veina njih u svom srcu vjeruje da su iskustva na rubu smrti
zaista pogled na ivot poslije ivota. Meutim, kao znanstvenici i ljudi
medicine, jo nisu iznali 'znanstveni dokaz' da dio nas nastavlja ivjeti
nakon to je nae fiziko bie mrtvo. Taj manjak dokaza sprjeava ih da
sa svojim istinskim miljenjem izau u javnost."
ak se i George Gallup jr., predsjednik Instituta za istraivanje jav
nog mnijenja Gallup (Gallup Poll), uslijed svojeg istraivanja iz 1981. go
dine slae: "Sve vei broj znanstvenika prikuplja i procjenjuje izvjetaje
pojedinaca koji su imali neobine susrete na rubu smrti. Preliminarni
rezultati snano sugeriraju da se radi o nekoj vrsti susreta s izvandimenzionalnom sferom stvarnosti. Nae sveobuhvatno istraivanje najnovija
je takva studija koja takoer otkriva neke trendove koji ukazuju na neku
vrstu paralelnog svemira."

H o l o g r a f s k o o b j a n j e n j e i s k u s t v a n a rubu s m r t i
To su zapanjujue izjave. Ono to jo vie zapanjuje je da je znanstveni
establiment najveim dijelom ignorirao kako zakljuke tih znanstve
nika tako i golemu koliinu dokaza koji ih navode da daju takve izjave.
Razlozi za to su sloeni i raznovrsni. Jedan je da u znanosti trenutno nije
u modi ozbiljno razmotriti bilo koju pojavu za koju se ini da podupire
zamisao duhovne stvarnosti, a kao to je reeno na poetku ove knjige,
vjerovanja su poput ovisnosti i ne poputaju lako svoj stisak. Jo jedan
razlog, kako navodi Moody, jest medu znanstvenicima iroko raspro-

stranjena predrasuda da su jedine ideje koje imaju bilo kakvu vrijednost

ili vanost one koje se mogu dokazati na strogo znanstveni nain. Jo
jedan razlog lei u nesposobnosti naeg sadanjeg znanstvenog razumi
jevanja stvarnosti da makar pone objanjavati iskustva na rubu smrti
pod uvjetom da su ona autentina.
Ovaj posljednji razlog meutim, moda nije takav problem kakvim
se ini. Nekoliko istraivaa iskustava na rubu smrti istaklo je da nam
holografski model prua nain razumijevanja tih iskustava. Jedan ta
kav znanstvenik je dr. Kenneth Ring, profesor psihologije na Sveuilitu
Connecticut i jedan od prvih istraivaa iskustava na rubu smrti koji su
u prouavanju tog fenomena upotrijebili statistiku analizu i standar
dizirane tehnike intervjuiranja. U svojoj knjizi pod naslovom Life af
ter Death (ivot nakon smrti) objavljenoj 1980. Ring je dosta prostora
posvetio argumentiranju u korist holografskog objanjenja iskustva na
rubu smrti. Ukratko, i on smatra da su iskustva na rubu smrti putovanja
u vie frekvencijske aspekte stvarnosti.
Ring svoj zakljuak temelji na razliitim vidovima iskustva na rubu
smrti koji ukazuju na holografiju. Jedan od tih aspekata jest da ljudi koji
su doivjeli iskustvo na rubu smrti onostrani svijet esto opisuju kao po
druje sastavljeno od 'svjetlosti', 'viih vibracija' ili 'frekvencija'. Neki
pojedinci ak nebesku glazbu koja esto prati takva iskustva opisuju vie
kao 'kombinaciju vibracija' nego kao stvarne zvukove - opaanje za
koje Ring dri da je potvrda toga da in umiranja ukljuuje pomak svi
jesti od obinog ivota prema vie holografskoj stvarnosti iste frekven
cije. Ljudi koji su doivjeli iskustva na rubu smrti takoer esto svjedoe
da je to podruje proeto svjetlom koje je sjajnije od iega to su vidjeli
na Zemlji, meutim i da, unato svojoj nezamislivoj jakosti, ne kodi
oima, to su karakterizacije za koje Ring smatra da su dodatni dokazi o
frekvencijskim aspektima onostranog.
Jo jedna znaajka koju Ring nalazi neosporno holografskom opisi
su vremena i prostora u onostranom kraljevstvu, a koje daju osobe koje
su doivjele iskustvo na rubu smrti. Jedna od znaajki tog drugog svijeta
o kojima se i najee izvjetava jest da je to dimenzija u kojoj vrijeme i
prostor vie ne postoje. "Naao sam se u prostoru, u vremenskom raz
doblju, rekao bih, gdje su sav prostor i sve vrijeme bili poniteni.", ne
spretno opisuje jedan putnik u onostrano. "To mora biti izvan vremena
i prostora. Mora biti, jer ... ne moe se smjestiti u vremenski okvir.",
kae drugi." S obzirom da u frekvencijskoj domeni vrijeme i prostor ne
postoje, te da poloaj nema znaenja, to je tono ono to bismo oekivali

ukoliko se iskustva na rubu smrti zbivaju u holografskom stanju svijesti,

kae Ring.
Ako je podruje iskustava na rubu smrti vie nalik frekvencijama od
nae razine stvarnosti, zato se onda ini da ima bilo kakvu strukturu?
S obzirom da i izvantjelesna iskustva i iskustva na rubu smrti pruaju
obilje dokaza da um moe postojati nezavisno od mozga, Ring smatra
da nije previe nategnuto pretpostaviti da i on, takoer, djeluje na holografskim naelima. Stoga, kada je um u viim frekvencijama dimenzije
na rubu smrti, on nastavlja raditi ono to mu ide najbolje i prevodi te
frekvencije u svijet pojavnosti. Ili, kako je Ring to sroio: "Smatram da
je to domena koja je stvorena meudjelovanjem misaonih struktura. Te
strukture ili 'misaoni oblici' spajaju se i oblikuju uzorke, ba kao to interferencijski valovi oblikuju uzorke na holografskoj ploi. I ba kao to
se za holografsku sliku kada je se osvijetli laserskom zrakom ini da je
potpuno stvarna, tako se i slike koje nastaju meudjelovanjem misaonih
oblika ine stvarnima."
Ring nije usamljen u svojim spekulacijama. Dr. Elizabeth W. Fenske,
klinika psihologinja s privatnom lijenikom praksom u Philadelphiji,
u uvodnom govoru na susretu Meunarodnog udruenja za istraivanja
iskustava na rubu smrti ili IANDS-a (International Association for NearDeath Studies) 1989. godine istaknula je da i ona smatra da su iskustva
na rubu smrti putovanja u holografsku domenu viih frekvencija. Slae
se s Ringovom hipotezom da su krajolici, cvijee, fizike strukture i tome
slino onostrane dimenzije oblikovane meudjelovanjem (ili interferiranjem) misaonih obrazaca. "Mislim da smo s istraivanjima iskustava
na rubu smrti doli do toke gdje je teko napraviti razliku izmeu misli
i svjetlosti. Izgleda da je u iskustvu na rubu smrti misao zapravo svje
tlost." , primjeuje.

Nebesa kao hologram

Osim onih koje su spomenuli Ring i Fenskeova, iskustva na rubu smrti
karakteriziraju brojne druge znaajke koje su izrazito holografske. Kao i
kod ljudi koji imaju izvantjelesna iskustva, nakon to bi se pojedinci koji
su doivjeli iskustvo na rubu smrti odvojili od svojih tijela, nali bi se u
jednom od dva oblika; ili kao bezoblian oblak energije, ili kao hologramu slino tijelo oblikovano milju. Kada je rije o ovom potonjem, osobi
koja doivljava iskustvo esto je iznenaujue oigledno da je tijelo stvo-

reno od strane uma. Na primjer, jedan povratnik iz podruja na rubu

smrti kae da je neposredno nakon to je iziao iz svojeg tijela izgledao
kao neto poput meduze, i lagano pao na pod poput mjehuria od sa
punice. Potom se u kratkom roku proirio u duholiku trodimenzionalnu
sliku golog ovjeka. Meutim, zbog nazonosti dviju ena u prostoriji
postalo mu je neugodno, pa se iznenada naao odjeven (ene, meutim,
nisu pokazale nikakav znak da vide bilo to od toga).
Da su za stvaranje oblika koji poprimamo u dimenziji nakon ivota
odgovorni nai najdublji osjeaji i elje evidentno je i iz iskustava na
rubu smrti drugih ljudi. Ljudi koji su u svom fizikom postojanju priko
vani za invalidska kolica nau se u zdravim tijelima koja mogu trati i
plesati. Ljudi s amputiranim udovima bez iznimke svoj ud dobiju natrag.
Stariji esto nastane mladolika tijela, i jo neobinije, djeca esto zauzmu
odrasla tijela, to je injenica koja bi mogla odraavati matanje svakog
djeteta da bude odrastao ovjek, ili bi, jo dublje, mogla biti simbolian
pokazatelj da su neki od nas u svojim duama mnogo stariji nego to to
mislimo.
Ta hologramska tijela mogu biti izuzetno puna detalja. Kod ovjeka
kojemu je postalo neugodno zbog vlastite golotinje, na primjer, odjea
koju je materijalizirao za sebe bila je tako pedantno izraena da je ak
mogao razabrati avove na materijalu! Slino tome, jedan drugi ovjek
koji je prouavao svoje ruke dok je bio u stanju na rubu smrti izjavio je
da su mu ruke bile "sastavljene od svjetlosti sa siunim strukturama u
sebi", a kada ih je pogledao izbliza mogao je ak vidjeti "fine spirale na
jagodicama svojih prstiju i cjevice svjetlosti du svojih ruku."
I neka od Whittonovih istraivanja relevantna su za ovo podruje.
Zaudo, kada je Whitton hipnotizirao pacijente i vratio ih u stanje iz
meu ivota, i oni su izvijestili o svim klasinim znaajkama iskustva na
rubu smrti: prolaz kroz tunel, susreti s preminulim roacima i/ili vodiima, ulazak u velianstveno, svjetlou ispunjeno podruje u kojem
vrijeme i prostor ne postoje, susreti sa svjetlosnim biima, te pregled
ivota. U stvari, po rijeima Whittonovih ispitanika, glavna svrha pregle
da ivota bila je osvjeavanje njihovih sjeanja tako da mogu paljivije
isplanirati svoj sljedei ivot, to je bio proces u kojem su im bia svje
tlosti njeno i nenametljivo pomagala.
Kao i Ring, nakon to je prouio svjedoanstva svojih ispitanika,
Whitton je zakljuio da su oblici i strukture koje ovjek percipira u toj
onostranoj dimenziji od uma stvoreni misaoni oblici. "Glasovita izreka
Renea Descartesa 'mislim, dakle jesam' ni za to nije toliko primjerena

koliko za stanje izmeu ivota", kae Whitton. "Iskustvo postojanja ne

postoji bez m i s l i . "
To je posebice tono kada se govori o obliku koji su Whittonovi pa
cijenti poprimili u stanju izmeu ivota. Nekoliko ih je reklo da ukoliko
nisu mislili, nisu ak ni imali tijelo. "Jedan ovjek opisao je to rijeima
da je, kada bi prestao razmiljati, bio tek oblak u beskonanome oblaku,
nediferenciran.", govori Whitton. "Meutim im je poeo razmiljati,
postao je on sam
(stanje stvari koje neobino podsjea na ispitani
ke u Tartovom pokusu uzajamne hipnoze koji su otkrili da nisu imali
ruke ukoliko ih nisu milju stvorili). Isprva su tijela koja su Whittonovi
ispitanici poprimili sliila osobama koje su bile u svom zadnjem ivotu.
Meutim, kako se njihovo iskustvo u stanju izmeu ivota odvijalo, po
stupno su poslali neka vrsta hologramu sline kombinacije svih svojih
prolih ivota. Taj sloeni identitet ak je imao ime razliito od svih
koje su ikada koristili u svojim fizikim inkarnacijama, iako ga nijedan
od njegovih ispitanika nije mogao, koristei svoje glasnice, izgovoriti.
Kako ljudi koji doivljavaju iskustvo na rubu smrti izgledaju kada si ne
stvore hologramsko tijelo? Mnogi kau da nisu bili svjesni bilo kakvog
oblika, te da su jednostavno bili oni sami ili svoj um. Drugi ima
ju utiske koji su odreeniji, pa se opisuju kao 'oblak boja', 'maglicu',
'energetski uzorak' ili 'energetsko polje', to su izrazi koji ponovno su
geriraju da smo svi u bili samo frekvencijske pojave, obrasci neke nepo
znate titrave energije uvijene u veu matricu frekvencijske domene. Neki
ljudi koji su proivjeli iskustva na rubu smrti navode da su, osim to
su bili sastavljeni od raznobojnih svjetlosnih frekvencija, bili sastavljeni
i od zvuka. "Shvatila sam da svaka osoba i svaka stvar posjeduje vla
stiti raspon muzikih tonova jednako kao i vlastiti spektar boja.", kae
kuanica iz Arizone koja je iskustvo na rubu smrti proivjela tijekom
poroaja. "Kada biste se mogli zamisliti kako se bez napora kreete u
zrakama svjetlosti duginih boja i ujete kako se glazbene note svake po
jedine osobe udruuju i usklauju s vaom vlastitom kada ih dodirnete
ili mimoiete, imali biste neku predodbu o tom nevienom svijetu."
ena, koja je u tom onostranom svijetu srela mnogo pojedinaca koji su
se oitovali jednostavno kao oblaci boja i zvuka, vjeruje da su ono to
ljudi opisuju kada kau kako su u dimenziji na rubu smrti uli prekrasnu
glazbu zapravo li milozvuni tonovi koji se ire iz svake due.
Neki pojedinci su, kao i Monroe, izvijestili da su tijekom iskustva na
rubu smrti, kada su bili u izvan tjelesnom stanju, mogli vidjeti u svim
smjerovima odjednom. Jedan ovjek rekao je da se, nakon to se zapitao

kako izgleda, odjednom naao kako gleda u vlastita lea. Robert Sulli
van, amaterski istraiva iskustava na rubu smrti iz Pennsylvanije spe
cijalizirao se za iskustva na rubu smrti koje su proivjeli vojnici tijekom
borbe, intervjuirao je veterana Drugog svjetskog rata koji je privremeno
zadrao tu sposobnost ak i nakon to se vratio u fiziko tijelo. "Doivio
je vid u tristo i ezdeset stupnjeva dok je bjeao od njemakog mitralje
skog gnijezda.", kae Sullivan. "Ne samo da je trei mogao vidjeti ispred
sebe, nego je mogao vidjeti i mitraljesce iza sebe kako ga pokuavaju
nanianiti."

Trenutani uvid
Jo jedan dio iskustva na rubu smrti koji posjeduje mnoge holografske
znaajke pregled je ivota. Ring o njemu govori kao o holografskoj po
javi par excellence. Grof i Joan Halifax, medicinska antropologinja s
Harvarda i koautorica (s Grofom) knjige The Human Encounter with De
ath (Susret ovjeka i smrti), takoer je komentirala holografske aspek
te pregleda ivota. Prema nekoliko istraivaa iskustava na rubu smrti,
ukljuujui i Moodyja, ak i sami pojedinci koji su doivjeli iskustvo na
rubu smrti esto koriste izraz 'holografski' kada opisuju to iskustvo.
Razlog za tu karakterizaciju postaje bjelodan ako ovjek pone itati
izvjetaje o pregledu ivota. Osobe koje su doivjele iskustvo na rubu
smrti uvijek ga iznova opisuju koristei iste pridjeve, govorei o njemu
kao o neopisivo ivoj, zaokruenoj, trodimenzionalnoj reprizi njihovog
itavog ivota. "To je kao da uete ravno u film svog vlastitog ivota.",
kae jedan ispitanik koji je doivio iskustvo na rubu smrti. "Svaki trenu
tak iz svake godine vaeg ivota reproducira se sa svim moguim osjetilnim detaljima. To je apsolutno, savreno prisjeanje. I sve se dogodi u
trenutku." "itava stvar zaista je neobina. Bio sam tamo; stvarno sam
gledao te 'flashbackove'; stvarno sam hodao kroz njih, i bilo je tako brzo.
A ipak, dovoljno polagano da mogu sve razabrati.", kae drugi.
Za vrijeme tog trenutanog panoramskog prisjeanja pojedinci po
novno proivljavaju sve osjeaje, radosti i tuge koji su pratili sve doga
aje njihova ivota. tovie, osjeaju i sve osjeaje ljudi s kojima su bili
u bilo kakvom odnosu. Osjeaju sreu svih pojedinaca prema kojima su
bili ljubazni. Ako su nekome uinili neto naao, postanu ivo svjesni
boli koje je njihova rtva osjeala uslijed njihove nepromiljenosti. I ini
se da nijedan dogaaj nije previe trivijalan da bi bio izuzet. Dok je po-

novno proivljavala trenutak iz svog djetinjstva, jedna je ena iznenada

iskusila sav gubitak i nemo koju je njezina sestra osjetila nakon to joj
je (kao dijete) otela igraku.
Whitton je otkrio da nepromiljeni inovi nisu jedine stvari koje ti
jekom pregleda ivota kod pojedinaca izazivaju grinju savjesti. Njegovi
su ispitanici pod hipnozom rekli da su im propali snovi i tenje - stvari
za koje su se nadali da e ih postii tijekom svog ivota ali nisu - takoer
prouzrokovati veliku alost.
Tijekom pregleda ivota sasvim su se vjerno reproducirale i misli.
Matanja, lica opaena samo na trenutak no urezana u sjeanje mnogo
godina, stvari koje ovjeka nasmijavaju, radost koju ovjek osjeti kada
gleda odreenu sliku, djetinjaste brige, davno zaboravljena sanjarenja
- sve to u sekundi prohuja kroz ovjekov um. Evo kako je jedan ovjek
koji je doivio iskustvo na rubu smrti to saeo: "ak ni vae misli nisu
izgubljene .... Tamo je bila svaka misao."
I tako je pregled ivota holografski ne samo po svojoj trodimenzionalnosti, nego i po zapanjujuem kapacitetu pohrane podataka. Holografski je i na trei nain. Poput kabalistikog alefa, mitske toke u
prostoru i vremenu koja sadri sve druge toke u prostoru i vremenu, to
je trenutak koji sadri sve druge trenutke. ak se i sposobnost percipi
ranja pregleda ivota ini holografskom, jer to je sposobnost koja omo
guava doivljavanje neega to je paradoksalno u isto vrijeme i nevje
rojatno brzo, ali i dovoljno polagano da mu se svjedoi do u pojedinosti.
Kako je jedan ovjek to je doivio iskustvo na rubu smrti 1821. godine
rekao, to je sposobnost "simultanog razumijevanja cjeline i svakog nje
zinog dijela."
U stvari, pregled ivota vrlo je slian prizorima posljednjeg suda na
drugom svijetu, opisanima u svetim spisima mnogih velikih svjetskih
religija, od egipatske do idovske i kranske, meutim s jednom klju
nom razlikom. Kao i Whittonovi ispitanici, pojedinci koji su doivje
li iskustvo na rubu smrti univerzalno izvjetavaju da im bia svjetlosti
nikada nisu sudila, nego da su u njihovoj nazonosti osjeali iskljuivo
ljubav i prihvaanje. Jedina osuda do koje dolazi jest samo-osuda i ona po
tjee iskljuivo iz ovjekova vlastitog osjeaja krivnje i kajanja. Ponekad se
bia zaista nametnu, no umjesto da se ponaaju na autoritativan nain,
djeluju iskljuivo kao vodii i savjetnici ija je jedina svrha pouavati.
Meu vjerskim je skupinama taj potpuni manjak kozmike osude
i/ili bilo kakvog boanskog sustava kazne i nagrade bio i nastavlja biti
jedan od najkontroverznijih aspekata iskustava na rubu smrti, meutim

to je i jedna od znaajki tog iskustva o kojoj se najee izvjetava. Koje

je objanjenje? Moody smatra da je ono jednako jednostavno koliko i
polemino. ivimo u svemiru koji je daleko benevolentniji nego to smo
to svjesni.
Meutim, to ne znai da tijekom pregleda ivota sve prolazi. Kao i
kod Whittonovih hipnotiziranih ispitanika, nakon to stignu u podruje
svjetlosti, pojedinci koji proivljavaju iskustvo na rubu smrti, kako se
ini, ulaze u stanje poviene svjesnosti ili meta-svjesnosti, te postanu
lucidno poteni u sagledavanju samih sebe.
To ne znai ni da bia svjetlosti ne zastupaju nikakve vrijednosti. U
iskustvu za iskustvom na rubu smrti naglaavaju dvije stvari. Jedna od
njih je vanost ljubavi. Uvijek iznova ponavljaju tu poruku, da ljutnju
moramo nauiti zamijeniti ljubavlju, nauiti voljeti vie, nauiti opratati
i svakoga bezuvjetno voljeti, te uvidjeti da smo mi sami - voljeni. ini
se da je to jedini moralni kriterij to ga bia koriste. ak ni seksualna
aktivnost nema stigmu koju joj mi ljudi toliko volimo pridavati. Jedan
od Whittonovih ispitanika izvijestio je kako je nakon ivljenja nekoliko
povuenih i neaktivnih inkarnacija bio potaknut da si isplanira ivot kao
seksualno aktivna ena zaljubljive naravi, a kako bi uravnoteio cjeloku
pni razvoj svoje due. ini se da je za bia svjetlosti barometar milosti
suosjeanje, te uvijek iznova kada pojedinci koji proivljavaju iskustvo
na rubu smrti pitaju je li neko djelo koje su poinili bilo ispravno ili po
greno, bia pred njih postavljaju samo jedno pitanje: Jeste li to uinili iz
ljubavi? Je li motivacija bila ljubav?
Zbog toga smo stavljeni ovdje na Zemlju, kau bia, da nauimo da
je ljubav klju. Priznaju nam da je to teak pothvat, meutim daju nam
do znanja da je to od presudne vanosti kako za nae bioloko tako i
za nae duhovno postojanje na naine koje vjerojatno nismo ni poeli
zamiljati. ak se i djeca iz podruja na rubu smrti vraaju s tom poru
kom duboko utisnutom u svojim mislima. Jedan djeak, kojega su nakon
to ga je udario automobil u onostrani svijet odvela dva ovjeka u vrlo
bijelim haljama, kae: Tamo sam nauio da je najvanija stvar voljeti
dok god si iv.
Druga stvar koju bia istiu je znanje. Ljudi koji su doivjeli iskustvo na
rubu smrti esto komentiraju da su se bia inila zadovoljna svaki put kada
bi kroz pregled njihova ivota projurio dogaaj koji je ukljuivao znanje
ili uenje. Neke su otvoreno savjetovali da se, nakon to se vrate u fizika
tijela, zapute u potragu za znanjem, posebno znanjem povezanim sa samo razvojem ili onim koje poveava ovjekovu sposobnost da pomogne dru-

gim ljudima. Druge su poticali tvrdnjama kao to su, "uenje je neprekidan

proces koji se nastavlja ak i nakon smrti" i "znanje je jedno od malobroj
nih stvari koje ete moi ponijeti sa sobom nakon to umrete".
Vanost znanja u dimenziji nakon ivota oita je na jo jedan nain.
Neki pojedinci koji su imali iskustvo na rubu smrti primijetili su da su
u prisutnosti svjetlosti iznenada dobili neposredan pristup cjelokupnom
znanju. Taj pristup oitovao se na nekoliko naina. Ponekad bi doao kao
odgovor na upite. Jedan ovjek je rekao da je sve to je trebao napraviti
bilo postaviti pitanje kao to je, na primjer, kako bi bilo biti kukac, i isku
stvo je istog trenutka bilo njegovo. Drugi ispitanik koji je imao iskustvo
na rubu smrti opisao je to ovim rijeima: Moete pomisliti pitanje ...
i trenutano znate odgovor na nj. Tako je jednostavno. I to moe biti
bilo koje pitanje. Moe biti pitanje o temi o kojoj ne znate nita, za koju
moda ak uope niste u mogunosti razumjeti je, i svjetlost e vam dati
trenutaan ispravan odgovor i uiniti da ga razumijete.
Neki pojedinci koji su doivjeli iskustvo na rubu smrti izvjetavaju
da ak nisu trebali ni postavljati pitanja kako bi pristupili toj bezgrani
noj knjinici podataka. Nakon svog pregleda ivota, iznenada su znali
sve, sve znanje koje se moe znati od poetka do svretka vremena. Dru
gi su u vezu s tim znanjem stupili nakon to je bie svjetlosti napravilo
neku posebnu gestu, na primjer, mahnulo svojom rukom. Opet, drugi su
rekli da znanje nisu dobivali, nego ga se prisjeali; meutim, im su se
vratili u svoja fizika tijela, zaboravili su veinu onoga ega su se prisjeti
li (amnezija koja je, ini se, univerzalna kod ljudi koji su tijekom iskustva
na rubu smrti imali takva iskustva). O emu god da se radilo, ini se
da jednom kada smo u onostranom svijetu vie nema potrebe ulaziti u
izmijenjeno stanje svijesti kako bismo imali pristup transpersonalnoj i
beskonano meusobno povezanoj podatkovnoj domeni to su je isku
sili Grofovi pacijenti.
Osim to je holografska na sve ve spomenute naine, vizija cjelo
kupnog znanja posjeduje jo jednu holografsku znaajku. Ljudi koji su
doivjeli iskustvo na rubu smrti esto kau da za vrijeme vizije podaci
stiu u grumenima koji se trenutano biljee u ovjekovim mislima.
Drugim rijeima, umjesto da su linearno poredani, poput rijei u ree
nici ili prizora u filmu, sve injenice, pojedinosti, slike i informacije u
asu prodru u ovjekovu svjesnost. Jedan ovjek koji je imao iskustvo
na rubu smrti te je prodore informacija nazvao 'svenjevima misli'.
Monroe, koji je takoer doivio takve trenutane eksplozije informacija
kada je bio u stanju na rubu smrti, naziva ih 'misaone lopte'.

Doista, svatko tko posjeduje bilo kakvu spomena vrijednu parapsiholoku sposobnost upoznat je s tim iskustvom, jer u tom se obliku prima
ju i telepatske informacije. Na primjer, ponekad kada sretnem stranca (a
povremeno ak i kada samo ujem ime osobe), u moju svjesnost odmah
bljesne misaona lopta sastavljena od informacija o toj osobi. Ta misao
na lopta moe obuhvaati vane injenice o psiholokoj i emocionalnoj
strukturi osobe, njezinom zdravlju, pa i prizore iz njezine prolosti. Mi
slim da sam posebno sklon dobivanju misaonih lopti o ljudima koji su u
nekoj vrsti krize. Na primjer, nedavno sam sreo enu i trenutano znao
da razmilja o ubojstvu. Znao sam i za neke razloge takvog njezinog
razmiljanja. Kao to uvijek uinim u takvim situacijama, zapoeo sam
razgovarati s njom i oprezno doveo razgovor do parapsiholokih tema.
Nakon to sam otkrio da je otvorena za te teme, suoio sam je s onim to
sam znao i naveo je da razgovara o svojim problemima. Naveo sam ju da
mi obea da e umjesto mranije opcije koju je razmatrala potraiti neku
vrstu strunog savjetovanja.
Takvo primanje informacija slino je nainu na koji ovjek postaje
svjestan podataka dok sanja. Praktiki svi su imali san u kojem su se
nali u nekoj situaciji i odjednom znali sve stvari o njoj, bez da nam je to
reeno. Na primjer, mogli ste sanjati da ste na zabavi, i im ste se tamo
nali, znate za koga je zabava prireena i zato. Slino tome, svakome se
bar jednom dogodilo da mu je u trenu sinula neka detaljizirana ideja ili
informacija. Takva iskustva su manje inaice uinka misaone lopte.
Zanimljivo je da mi, budui da mi ti prodori telepatskih informacija
dolaze u nelinearnim grumenima, ponekad treba nekoliko trenutaka da
ih prevedem u rijei. Poput psiholokih getalta koje pojedinci doivlja
vaju tijekom transpersonalnih iskustava, oni su holografski u smislu da
su trenutane cjeline s kojima se nai vremenski orijentirani umovi
moraju nakratko pomuiti a da bi ih razmrsili i pretvorili u serijski raz
mjetaj dijelova.
Koji oblik poprimi znanje sadrano u misaonim loptama koje se isku
se tijekom iskustava na rubu smrti? Prema rijeima ljudi koji su doivjeli
iskustvo na rubu smrti, koriste se svi oblici komunikacije - zvukovi, po
kretne slike sline hologramima, pa ak i telepatija - to je injenica za
koju Ring smatra da jo jedanput demonstrira da je onostrano 'svijet
postojanja u kojem caruje misao.'
Paljiv itatelj moda e se odmah zapitati zato je potraga za zna
njem tijekom ivota na Zemlji toliko vana kada nakon to umremo
imamo pristup cjelokupnom znanju? Kada im je postavljeno to pitanje,

pojedinci koji su imali iskustvo na rubu smrti odgovorili su da nisu si

gurni, meutim da duboko osjeaju da to ima neke veze sa svrhom ivo
ta i sposobnou svakog pojedinca da dopre do drugih i pomogne im.

ivotni p l a n o v i i paralelni v r e m e n s k i k o l o s i j e c i
Kao i Whitton, istraivai iskustava na rubu smrti takoer su otkrili do
kaze da su nai ivoti, barem do neke mjere, unaprijed isplanirani, te da
svaki od nas ima ulogu u stvaranju tog plana. To je oigledno u nekoli
ko aspekata iskustva na rubu smrti. Nakon to dou u svijet svjetlosti,
pojedincima koji proivljavaju iskustvo na rubu smrti esto se kae da
jo nije njihovo vrijeme. Kako Ring istie, ta primjedba jasno sugerira
postojanje neke vrste ivotnog plana. Jasno je i da ljudi koji proivlja
vaju iskustvo na rubu smrti imaju ulogu u formuliranju svojih sudbina,
jer esto im se daje na izbor ele li se vratiti ili ostati. ak postoje sluaje
vi pojedinaca koji su imali iskustvo na rubu smrti kojima je bilo reeno
da jest njihovo vrijeme, ali im je ipak bilo doputeno vratiti se. Moody
navodi sluaj u kojem je ovjek, kada je shvatio da je mrtav, poeo pla
kati jer se bojao da njegova ena nee bez njega moi brinuti za njihova
neaka. Nakon to je to ulo, bie mu je reklo da e mu, budui da nije
molio za sebe, biti doputeno vratiti se. U jednom drugom sluaju ena
se usprotivila, rekavi da se jo nije dovoljno naplesala. Njezina zamjedba potaknula je bie svjetlosti da se od srca nasmije te je i njoj, takoer,
dano doputenje da se vrati u fiziki ivot.
Da je naa budunost barem djelomino unaprijed skicirana eviden
tno je i iz fenomena koji Ring naziva osobni flashforward (op. prev.
- eng izraz flashforward je antonim od flashback; prolapsa). Povremeno
se tijekom vizije znanja pojedincima koji proivljavaju iskustvo na rubu
smrti pokau bljeskovi njihove vlastite budunosti. U jednom posebno
dojmljivom sluaju, djetetu koje je imalo iskustvo na rubu smrti reene
su razliite pojedinosti o njegovoj budunosti, ukljuujui injenicu da
e se s dvadeset osam godina oeniti, te da e imati dvoje djece. ak mu
je prikazana i njegova odrasla linost kako zajedno sa svojom djecom
sjedi u sobi kue u kojoj e naposljetku ivjeti, a dok je gledalo na sobu
na zidu primijetilo je neto vrlo neobino, neto to njegov um nije mo
gao shvatiti. Godinama poslije toga i nakon to se svako od tih pretkazanja obistinilo, sada odrasli ovjek naao se u samom tom prizoru kojemu
je bio svjedoio kao dijete i shvatio da je neobian predmet na zidu bio

grijalica na stlaeni plin, grijalica kakva u vrijeme njegova iskustva na

rubu smrti jo nije bila izumljena.
U jo jednom jednako zapanjujuem osobnom flashforwardu, jednoj
je eni tijekom iskustva na rubu smrti pokazana Moodyjeva fotografija,
reeno njegovo puno ime, te da e mu kada bude pravo vrijeme, ispriati
o svom iskustvu. To je bila 1971. godina i Moody jo nije bio objavio
knjigu Life after Life (ivot poslije ivota), tako da njegova fotografija i
ime eni nisu znaili nita. Meutim, vrijeme je postalo pravo etiri
godine kasnije, kada se Moody sa svojom obitelji nehotice preselio upra
vo u ulicu u kojoj je ena ivjela. Potom je Moodyjev sin za Halloween
iao od kue do kue traei darove, i tako pokucao i na njezina vrata.
Nakon to je ula djeakovo prezime, ena mu je rekla da kae svom ocu
da mora razgovarati s njim, a kada se Moody odazvao, ispriala mu je tu
izvanrednu priu.
Neki pojedinci koji su doivjeli iskustvo na rubu smrti ak podupiru
Loyev prijedlog da postoji nekoliko holografskih paralelnih svemira, od
nosno vremenskih kolosijeka. Pojedincima se tijekom iskustva na rubu
smrti povremeno pokau osobni flashforwardi i kae da e se budunost
kojoj su svjedoili ostvariti samo ako nastave svojim trenutnim putem. U
jednom jedinstvenom sluaju, eni koja je imala iskustvo na rubu smrti
pokazana je potpuno drukija povijest Zemlje, povijest koja bi se razvila
da se u vrijeme grkog matematiara Pitagore prije tri tisue godina nisu
zbili neki dogaaji. Vizija je otkrila da bi, u sluaju da se ti dogaaji,
iju pravu prirodu ena ne otkriva, nisu zbili, sada ivjeli u svijetu mira
i sklada okarakteriziranom izostankom vjerskih ratova i Kristovog
lika. Takva iskustva daju naslutiti da bi zakoni vremena i prostora koji
djeluju u holografskom svemiru zaista mogli biti vrlo neobini.
ak se i pojedinci koji tijekom iskustva na rubu smrti nisu iskusili
neposredan dokaz o ulozi koju imaju u vlastitoj sudbini esto vraaju s
postojanim razumijevanjem holografske povezanosti svih stvari. Kako
je ezdesetdvogodinji poslovni ovjek koji je iskustvo na rubu smrti
imao tijekom sranog udara to sroio: Jedna stvar koju sam nauio je
da smo svi dio jednog velikog, ivueg svemira. Ako mislimo da moe
mo povrijediti drugu osobu ili drugo ivo bie bez da povrijedimo sami
sebe, grdno se varamo. Sada kada pogledam na umu ili na cvijet ili na
pticu, kaem: 'To sam ja, to je dio mene'. Povezani smo sa svim stvarima,
i ako du tih veza aljemo ljubav, tada smo s r e t n i .

M o e t e j e s t i , ali i n e m o r a t e
Aspekti dimenzije na rubu smrti koji ukazuju na to da je ona holografska i od uma stvorena oigledni su i na bezbroj drugih naina. Opisujui
onostrani svijet jedna je djevojica rekla da bi se hrana pojavila kad god
bi je poeljela, meutim nije bilo potrebe za jelom, to je primjedba koja
jo jednom naglaava iluzornu i holografsku prirodu onostrane stvar
nosti. ak je i simbolikom jeziku psihe dan objektivni oblik. Na pri
mjer, jedan od Whittonovih ispitanika rekao je da se, kada je bio upoznat
sa enom koja e igrati vanu ulogu u njegovom sljedeem ivotu, ona,
umjesto da se pojavi kao ovjek, pojavila kao oblik koji je bio pola rua
i pola kobra. Nakon to su ga uputili da otkrije znaenje tog simbolizma,
shvatio je da su se on i ta ena voljeli u dva druga ivota. Meutim, ona
je takoer dva puta bila odgovorna za njegovu smrt. Stoga su, umjesto da
se manifestira kao ovjek, srdani i zlokobni elementi njezina karaktera
prouzroili da se pojavi u takvom hologramu slinom obliku koji je bolje
simbolizirao te njezine dvije dramatino suprotne kvalitete.
Whittonov ispitanik nije usamljen u takvom iskustvu. Hazrat Inayat
Khan rekao je da su se, kada bi uao u mistino stanje i doputovao u
'nebeske stvarnosti', bia koja je susretao takoer povremeno pojavlji
vala u polu-ljudskim, polu-ivotinjskim oblicima. Poput Whittonovog
ispitanika, Khan je prepoznao simboliku tih preobrazbi, i kada se bie
pojavilo kao jednim dijelom ivotinja, bilo je to zato to je ta ivotinja
simbolizirala neku kvalitetu to ju je to bie posjedovalo. Na primjer,
bie koje je imao veliku snagu moglo se pojaviti s glavom lava, ili, bie
koje je bilo neobino pametno i lukavo moglo je imati neko od obiljeja
lisice. Khan je teoretizirao da je to razlog to su drevne religije, kao, na
primjer, egipatska, bogove koji vladaju onostranim podrujem prikazi
vali s ivotinjskim glavama.
Sklonost stvarnosti na rubu smrti prema oblikovanju same sebe u
hologramu sline oblike koji odraavaju misli, elje i simbole koji nastavaju nae umove objanjava zato Zapadnjaci bia svjetlosti esto vide
kao kranske vjerske likove, zato ih Indijci vide kao hinduske svece i
boanstva, i tako dalje. Plastinost podruja u kojem se odvijaju iskustva
na rubu smrti daje naslutiti da takve vanjske pojavnosti moda nisu ni
vie ni manje stvarne od hrane koju je, poeljevi je, stvorila gore spo
menuta djevojica, ene koja se pojavila kao amalgam kobre i rue, te
duholike odjee koju je tijekom iskustva na rubu smrti kao arolijom
stvorio ovjek koji se postidio vlastite golotinje. Ta ista plastinost obja-

njava i druge kulturoloke razlike u iskustvima na rubu smrti, kao, na

primjer, zato su neki pojedinci koji su imali iskustvo na rubu smrti do
onostranog doli kroz tunel, neki prelaskom preko mosta, neki preko
vode, a neki jednostavno hodajui putem. Ponovno se ini da je u stvar
nosti stvorenoj iskljuivo iz meudjelovanja misaonih struktura ak i
sam krajolik oblikovan idejama i oekivanjima osobe koja proivljava
iskustvo.
Na ovom mjestu potrebno je iznijeti jednu vanu tvrdnju. Ma koliko
se podruje iskustava na rubu smrti ini zapanjujue i strano, dokazni
materijal predstavljen u ovoj knjizi otkriva da ni naa vlastita razina po
stojanja moda nije drukija. Kao to smo vidjeli, i mi moemo pristu
piti svim informacijama, samo nam je to malo tee. I mi moemo po
vremeno imati osobne flashforwarde i suoiti se s iluzornom prirodom
vremena i prostora. Takoer, i mi moemo modelirati i preoblikovati
svoja tijela, a ponekad ak i stvarnost, a sukladno naim vjerovanjima
- samo nam treba malo vie truda i vremena. Doista, Sai Babine spo
sobnosti daju naslutiti da moemo ak i materijalizirali hranu tako da
je jednostavno poelimo, a media Therese Neumann prua dokaze da
nam je jelo moda nepotrebno ba kao to je nepotrebno pojedincima u
podruju iskustava na rubu smrti.
Zapravo, ini se da se naa i ta druga stvarnost razlikuju po stupnju,
ali ne i po vrsti. Obje su hologramu slini konstrukti, stvarnosti koje su
uspostavljene, kako Jahn i Dunne kau, jednostavno meudjelovanjem
svijesti s njezinom okolinom. Drugim rijeima, ini se da je naa stvarnost vie zamrznuta inaica onostrane dimenzije. Potrebno je malo vie
vremena da naa vjerovanja preoblikuju naa tijela u stvari kao to su a
vlu sline stigme, te da se simboliki jezik naih psiha izvanjski manife
stira u obliku sinkroniciteta. Meutim, oni se zaista manifestiraju, poput
spore i neumoljive rijeke, rijeke ija nas postojana prisutnost pouava da
ivimo u svemiru koji tek poinjemo razumijevati.

I n f o r m a c i j e o podruju na rubu s m r t i iz d r u g i h
izvora
ovjek ne mora biti u po ivot opasnoj situaciji da bi posjetio onostranu dimenziju. Postoje dokazi da se u podruju iskustava na rubu smrti
moe doi i tijekom izvantjelesnih iskustava. Monroe u svojim knjigama
opisuje nekoliko posjeta razinama stvarnosti u kojima je susreo svoje

preminule prijatelje. Jo vjetiji izvantjelesni posjetitelj zemlje mrtvih

bio je vedski mistik Swedenborg. Roen 1688., Swedenborg je bio Leo
nardo da Vinci svog vremena. U svojoj mladosti prouavao je prirodne
znanosti. Bio je vodei vedski matematiar, govorio je sedam jezika, bio
je bakrorezac, politiar, astronom i poslovni ovjek, hobi mu je bio izra
ivanje satova i mikroskopa, napisao je knjige o metalurgiji, teoriji boja,
trgovini, gospodarstvu, kemiji, rudarstvu i anatomiji, te izumio prototi
pove aviona i podmornice.
Uz sve to takoer je redovito meditirao, a kada je zaao u srednju
dob, razvio je sposobnost ulaska u duboke transove tijekom kojih bi na
putao svoje tijelo, te posjeivao ono za to mu se inilo da su nebesa i
razgovarao s anelima i duhovima. Da je Swedenborg tijekom tih
putovanja doivljavao neto vrlo duboko, u to ne moe biti sumnje. Zbog
te svoje sposobnosti postao je tako glasovit da ga je vedska kraljica za
molila da otkrije zato joj njezin preminuli brat nije odgovorio na pismo
koje mu je poslala prije njegove smrti. Swedenborg je obeao da potrai
i preminulog i sljedeeg se dana vratio s porukom, a za koju je kraljica
potvrdila da sadri informacije za koje mogu znati samo ona i njezin
preminuli brat. Swedenborg je nekoliko puta za razliite pojedince koji
su traili njegovu pomo izveo takvu uslugu, te je jednom drugom pri
likom udovici rekao gdje e nai tajni pretinac u muevljevom stolu,
a u kojem je ona potom pronala oajniki potrebne dokumente. Ovaj
potonji sluaj bio je toliko poznat da je nadahnuo njemakog filozofa
Immanuela Kanta da o Swedenborgu napie itavu knjigu pod naslovom
Dreams of a Spirit-Seer (Snovi vidioca duhova).
No, najvie zapanjujua stvar glede Swedenborgovih izvjetaja o onostranom carstvu je to koliko tono odraavaju opise to ih daju suvreme
ni pojedinci koji su proivjeli iskustvo na rubu smrti. Na primjer, Swe
denborg govori o prolasku kroz taman tunel, o tome kako su ga doekali
duhovi dobrodolice, o krajolicima ljepima od bilo kojih na Zemlji, o
nepostojanju vremena i prostora, o blistavoj svjetlosti koja odailje osje
aj ljubavi, susretu s biima svjetlosti, te o tome kako su ga preplavili
sveproimajui mir i vedrina. Kae i da mu je bilo doputeno iz prve
ruke svjedoiti dolasku novo-preminulih u nebesa i promatrati dok su
bili podvrgnuti ivotnom pregledu, procesu koji je nazvao otvaranje
Knjige ivota. Potvrdio je da su tijekom procesa osobe svjedoile sve
mu to su ikada bile ili uinile, meutim dodao je jednu jedinstvenu
znaajku. Prema Swedenborgu, podaci koji su izranjali tijekom otvaranja
Knjige ivota bili su zabiljeeni u ivanom sustavu duhovnog tijela oso-

be. Stoga je, kako bi evocirao ivotni pregled, aneo morao pregledati
pojedinevo itavo tijelo, poinjui s prstima svake ruke i nastavljajui
preko cijelog tijela.
Swedenborg takoer aludira i na holografske misaone lopte koje an
eli koriste u komunikaciji, te kae da se one ne razlikuju od portreta
koje moe vidjeti u 'valnoj supstanciji' to okruuje osobu. Poput mno
gih pojedinaca koji su proli kroz iskustvo na rubu smrti, te telepatske
prodore znanja opisuje kao slikovni jezik, toliko nabijen podacima da
svaka slika sadri na tisue misli. Preneseni niz tih portreta moe biti i
prilino dug te "trajati i do nekoliko sati, i to u tako dosljednom raspo
redu da mu se ovjek moe samo diviti."
No, i tu je Swedenborg dodao jednu fascinantnu znaajku. Osim to
koriste portrete, aneli upotrebljavaju i govor koji sadri koncepte koji
su van ljudskog razumijevanja. U stvari, glavni je razlog to koriste por
trete taj to je to jedini nain na koji tek blijedu inaicu svojih misli i
ideja mogu uiniti razumljivima ljudskim biima.
Swedenborgova iskustva potvruju ak i neke elemente iskustava na
rubu smrti o kojima se rjee izvjetava. Zamijetio je da u svijetu duhova
vie ne postoji potreba za hranom, meutim dodao je kako njezino mjesto kao izvora uzdravanja zauzimaju informacije. Rekao je da su se,
kada su duhovi i aneli govorili, njihove misli neprestano stapale u tro
dimenzionalne simbolike slike, posebice ivotinje. Na primjer, rekao je
da se, kada aneli govore o ljubavi i naklonosti, "pojave prekrasne ivo
tinje, kao na primjer janjad .... Kadgod aneli govore o zlim navadama,
to je prikazano groznim, zastraujuim i beskorisnim ivotinjama, kao
to su tigrovi, medvjedi, vukovi, korpioni, zmije i mievi". Premda to
nije znaajka o kojoj su izvijestili suvremeni pojedinci koji su doivjeli
iskustvo na rubu smrti, Swedenborg je rekao da je bio zapanjen kada je
otkrio da su na nebesima i duhovi s drugih planeta - zapanjujua izjava
za ovjeka koji je roen prije vie od tri stotine godina!
Najintrigantnije od svih su one Swedenborgove zamjedbe koje se,
kako se ini, odnose na holografska svojstva stvarnosti. Na primjer, re
kao je da smo, premda se ljudi ine odvojeni jedni od drugih, svi pove
zani u kozmikom jedinstvu. tovie, svatko od nas je nebesko carstvo u
malom, i svaka je osoba, i zaista itav fiziki svemir, mikrokozmos vee
boanske stvarnosti. Kao to smo vidjeli, Swedenborg je takoer smatrao
da je valna supstancija osnova vidljive stvarnosti.
Zapravo, nekoliko je istraivaa Swedenborgovog lika i djela govori
lo o mnogim paralelama izmeu nekih od Swedenborgovih koncepata,

te Bohmove i Pribramove teorije. Jedan takav istraiva je dr. George F.

Dole, profesor teologije na Swedenborgovom fakultetu religije u Newtonu u Massachussetsu. Dole, koji je stekao diplome na Yaleu, Oxfordu i
Harvardu, primjeuje da je jedna od fundamentalnih postavki Swedenborgova miljenja ta da nas svemir neprekidno stvaraju i podupiru dva
valolika toka: jedan iz nebesa i jedan koji dolazi iz nae vlastite due ili
duha. "Ako spojimo te dvije predodbe, slinost s hologramom zaista je
upadljiva.", kae Dole. "Nas tvori ukrtanje ta dva toka - jednog izrav
nog, koji dolazi od boanskog, i jednog neizravnog, koji ide od boan
skog preko naeg okolia. Budui da je pritjecanje valnog karaktera, a
mi smo mjesto gdje se ti valovi sastaju, na sebe moemo gledati kao na
interferencijske uzorke."
Swedenborg je takoer smatrao i da su, unato svojoj prolaznosti i
duholikosti, nebesa zapravo temeljnija razina stvarnosti nego na fiziki
svijet. Ona su, rekao je, arhetipski izvor iz kojeg potjeu svi zemaljski
oblici, i kojemu se svi oblici vraaju, to je koncept slian Bohmovoj
zamisli implicitnih i eksplicitnih redova. Osim toga, i on je smatrao da
su onostrano carstvo i fizika stvarnost razliiti samo po stupnju, ne i
po vrsti, te da je materijalni svijet jednostavno zamrznuta verzija mi
lju izgraene stvarnosti nebesa. Materija koja tvori i nebesa i zemlju od
Boanskog 'pritjee stupnjevito', rekao je Swedenborg, i "pri svakom
stupnju postaje sve vie openitija, i stoga grublja i mutnija, te postaje
sporija i stoga itkija i hladnija".
Swedenborg je svojim iskustvima ispunio gotovo dvadeset svezaka, a
na samrtnoj postelji upitali su ga postoji li neto ega bi se elio odrei.
Usrdno je odgovorio: "Sve to sam napisao istinito je koliko i to da me
sada vidite. Da mi je bilo doputeno, mogao sam rei mnogo vie. Nakon
smrti ete sve vidjeti, i tada emo imati jedan drugome mnogo za rei o
toj temi."

Mjesto b e z m j e s t a
Swedenborg nije jedina povijesna linost koja je mogla izvantjelesno pu
tovati na suptilnije razine stvarnosti. Perzijski su sufiji iz dvanaestog sto
ljea pribjegavali dubokim, transu slinim meditacijama da bi posjetili
"zemliu u kojoj borave duhovi". I opet, paralele izmeu njihovih izvje
taja i podataka koji su se skupili u ovom poglavlju zapanjujue su. Sufiji
su tvrdili da ovjek u tom drugom svijetu posjeduje 'suptilno tijelo' i

oslanja se na osjete koji nisu uvijek povezani s 'odreenim organima'

u tom tijelu. Naveli su da je ta dimenzija naseljena mnogim duhovnim
uiteljima, odnosno imamima, te su je ponekad zvali "zemljom skrive
nog Imama".
Smatrali su da je svijet stvoren iskljuivo od suptilne tvari alam almithala, odnosno misli. ak je i sam svemir, ukljuujui 'blizinu', 'meuprostore' i 'vrlo daleka mjesta', stvoren milju. No, to nije znailo da je
zemlja skrivenog Imama nestvarna, svijet sastavljen od samog nitavila.
Niti je to bio krajobraz stvoren iskljuivo umom. To je zapravo bila ra
van postojanja stvorena predodbom mnogih ljudi, meutim ravan koja je
unato tome imala vlastitu tjelesnost i dimenziju, vlastite ume, planine,
pa ak i gradove. Sufiji su dobar dio svojih spisa posvetili razjanjavanju
te tvrdnje. Ta ideja toliko je strana mnogim zapadnim misliocima da je
pokojni Henry Corbin - profesor islamske religije na Sveuilitu Sorbonna u Parizu i vodei autoritet iransko-islamske misli - da bi je opi
sao skovao izraz imaginativno (op. prev. - ili predodbeno, koje nastaje
imaginacijom; eng. imaginal), to oznaava svijet koji je stvoren milju,
meutim koji ontoloki nije manje stvaran od fizike stvarnosti. "Razlog
zbog kojega sam svakako morao pronai drugi izraz bio je taj to je moja
profesija tijekom niza godina od mene zahtijevala tumaenje arapskih i
perzijskih tekstova, a ije bih istinsko znaenje nesumnjivo iznevjerio da
sam se jednostavno zadovoljio izrazom imaginarno (op.prev. - zamilje
no, odnosno prividno; eng. imaginary).", istie Corbin.
Zbog imaginativne prirode onostranog podruja, sufiji su zakljuili
da sama imaginacija u biti predstavlja mo percepcije, to je ideja koja
baca novo svjetlo na pitanje zato je Whittonova ispitanica ruku mate
rijalizirala tek kada je poela razmiljati, te zato vizualiziranje ima tako
snaan uinak na nae zdravlje i na fizike strukture naih tijela. To je
takoer doprinijelo vjerovanju sufija da ovjek vizualizaciju, proces koji
su nazivali stvaralaka molitva, moe upotrijebiti za mijenjanje i pre
oblikovanje samog tkiva vlastite sudbine.
U postavci koja je slina Bohmovim implicitnim i eksplicitnim redo
vima, sufiji su smatrali da je, unato svojim iluzornim svojstvima, onostrano podruje generativna matrica koja raa cjelokupni fiziki svemir.
Sve stvari u fizikoj stvarnosti proistjeu iz te duhovne stvarnosti, ustvr
dili su sufiji. Meutim, ak i najuenijima od njih inilo se neobinim da
meditacijom i putovanjem duboko u psihu ovjek dolazi u unutranji
svijet za koji se "ispostavlja da ovija, okruuje, ili sadri ono to je isprva
bilo vanjsko i vidljivo".

Ta spoznaja je, dakako, samo jo jedna aluzija na holografska i nelokalna svojstva stvarnosti. Svako od nas sadri itava nebesa. tovie,
svako od nas sadri poloaj nebesa, ili kako su sufiji to sroili, umjesto da
duhovnu stvarnost trebamo traiti u gdje, gdje je u nama. Doista, u
raspravi o nelokalnim aspektima onostranog podruja, perzijski mistik
iz dvanaestog stoljea - Sohrawardi - rekao je da bi zemlju skrivenog
Imama bilo bolje zvati Na-Koja-Abad, mjesto bez mjesta.
Dodue, ta zamisao nije nova. Ista ideja sadrana je u izjavi kraljevstvo Boje je u nama. Ono to jest novo je ideja da su takve zami
sli u stvari aluzije na nelokalne aspekte suptilnijih razina stvarnosti. I
opet, sugerira se da kada osoba ima iskustvo na rubu smrti, ona zapravo
nikamo ne putuje. To bi moglo biti samo mijenjanje uvijek iluzornog
holograma stvarnosti tako da ima osjeaj kako nekamo putuje. U holografskom svemiru ne samo da je svijest ve svugdje, ona je i nigdje.
Zamisao da onostrano podruje lei duboko u nelokalnom prostran
stvu psihe natuknuli su i neki pojedinci koji su proivjeli iskustvo na
rubu smrti. Kako je jedan sedmogodinji djeak to sroio, "smrt je poput
ulaska u vlastiti um." Bohm za ono to se zbiva tijekom naeg prije
laza iz ovog ivota u sljedei nudi slian, nelokalan pogled: "Sada nam
na cjelokupni misaoni proces govori da svoju pozornost moramo drati
ovdje. Ne moete prijei ulicu, na primjer, ako to ne inite. Meutim,
svijest se uvijek nalazi na neogranienoj dubini koja je onkraj prosto
ra i vremena, na suptilnijim razinama implicitnog reda. Prema tome, u
sluaju da odete dovoljno duboko u pravu sadanjost, tamo moda ne
bi postojala razlika izmeu ovog i sljedeeg trenutka. Mogli bismo pret
postaviti da biste u tamo stigli tijekom iskustva smrti. Veza s vjenou
je u sadanjem trenutku, meutim posredovana je milju. To je stvar
pozornosti."

I n t e l i g e n t n e i koordinirane s v j e t l o s n e s l i k e
Zamisao da se suptilnijim razinama stvarnosti moe pristupiti iskljuivo
pomou pomaka u svijesti takoer je i jedna od glavnih pretpostavki
jogijske tradicije. Mnoge jogijske vjebe osmiljene su upravo s ciljem da
naue pojedince kako se uputiti na takva putovanja. I jo jedanput, po
jedinci koji uspiju u takvim pothvatima opisuju ono to nam je do sada
ve poznati krajobraz. Jedan takav pojedinac bio je Sri Yukteswar Giri,
slabo poznat, no vrlo potovan hinduski sveti ovjek, koji je preminuo

1936. godine u Puriju u Indiji. Evans-Wentz, koji je Sri Yukteswara upo

znao 20-ih godina dvadesetog stoljea, opisao ga je kao ovjeka otmje
na lica i blagog glasa, u ijem drutvu bijae u g o d n o , te u potpunosti
dostojnog oboavanja kojim su ga sljedbenici spontano obasipali.
ini se da je Sri Yukteswar bio posebno nadaren za posjeivanje
drugog svijeta. Onostranu dimenziju opisivao je kao svijet sastavljen od
razliitih suptilnih vibracija svjetla i b o j e , i stotinama puta vei od
materijalnog svemira. Rekao je i da je nezamislivo ljepi od nae razine
postojanja, te da obiluje jezerima boje opala, prozirnim morima i rijeka
ma duginih boja. Budui da u svemu vibrira stvaralako Boje svjetlo,
vrijeme u njoj uvijek je ugodno, a jedine klimatske pojave su blistav
snijeg i arena kia koji povremeno padnu.
Stanovnici tog udesnog svijeta mogu po elji poprimili svaki oblik i
vidjeti kojim god dijelom svog tijela poele. Iako su gotovo osloboe
ni potrebe za jelom i goste se samo ambrozijom vjeno novog znanja,
mogu takoer po elji materijalizirati i bilo koje voe ili ma kakav drugi
plod.
Komuniciraju posredstvom niza svjetlosnih slika, raduju se be
smrtnosti prijateljstva, razumiju da je ljubav neunitiva, te osjeaju
duboku bol zbog svake greke u ponaanju ili spoznavanju istine. Kad
se sretnu s mnotvom djece, oeva, majki, ena i prijatelja koje su stekli
tijekom razliitih inkarnacija na Zemlji, ne razumiju koga treba volje
ti, pa tako ue boanski voljeti sve j e d n a k o .
Koja je naa sutinska stvarnost jednom kada se nastanimo u toj bli
stavoj zemlji? Na to je pitanje Sri Yukteswar dao odgovor koji je jednako
jednostavan koliko i holografski. U tom svijetu u kojem nije potrebno
jesti, pa ak ni disati, u kojem jedna jedina misao moe materijalizirati
cijele vrtove mirisnog cvijea, i gdje se sve tjelesne ozljede odmah
iscjeljuju jednostavno - htijenjem, mi smo, vrlo jednostavno, inteli
gentne i koordinirane svjetlosne slike.

Daljnje aluzije na s v j e t l o s t
Sri Yukteswar nije jedini jogijski uitelj to je u opisivanju suptilnijih
razina stvarnosti koristio izraze sline holografskima. Jo jedan je Sri
Aurobindo Ghose, mislilac, politiki aktivist i mistik kojega Indijci tuju
jednako kao i Gandhija. Roen 1872. godine u imunijoj indijskoj obite
lji, Sri Aurobindo obrazovao se u Engleskoj, gdje je u kratkom vremenu

doao na glas kao neka vrsta uda od uenosti. Teno je govorio ne samo
engleski, hindski, ruski, njemaki i francuski nego i drevni sanskrtski.
Mogao je proitati sanduk knjiga dnevno (ve kao mladi proitao je
sve brojne i ogromne indijske svete knjige) i doslovno ponoviti svaku
rije sa svake stranice koju je proitao. Njegova mo koncentracija bila je
legendarna, i bilo je reeno da je cijelu no, nesvjestan ak i neprestanih
uboda komaraca, mogao uiti sjedei u istom poloaju.
Kao i Ghandi, Sri Aurobindo bio je aktivan u nacionalistikom po
kretu u Indiji i odsjedio je u zatvoru zbog pobune. Meutim, usprkos
svoj svojoj intelektualnoj i ovjekoljubivoj strasti, bio je ateist sve dok
jednog dana nije vidio kako je lutajui yogi trenutano izlijeio njegova
brata od po ivot opasne bolesti. Od tog trenutka Sri Aurobindo posve
tio je svoj ivot yogijskim disciplinama te je, poput Sri Yukteswara, uz
pomo meditacije vremenom nauio postati, njegovim vlastitim rijei
ma, istraiva razina svijesti.
To za Sri Aurobinda nije bio lagan zadatak, a jedna od najteih zapre
ka koje je trebao prevladati na putu do svog cilja bilo je uenje kako sti
ati beskonani amor rijei to neprestano teku kroz normalni ljudski
um. Svatko tko je ikada barem na trenutak ili dva pokuao isprazniti svoj
um od svih misli zna koliko takav pothvat moe obeshrabriti. Meutim,
on je takoer i nuan, jer jogijski su tekstovi sasvim jasni potom pitanju.
Da bi se utonulo u dublja i implicitnija podruja psihe, zaista je potreban
bohmovski pomak pozornosti. Ili, kako je Sri Aurobindo to sroio, da bi
otkrili novu zemlju u s e b i , najprije moramo znati kako staru ostaviti
iza s e b e .
Sri Aurobindu trebale su godine da naui kako utiati svoj um i pu
tovati u sebe, no jednom kada je uspio, otkrio je isti golemi teritorij na
kojega je naiao i svaki drugi Marko Polo duha kojega smo spomenuli
- carstvo izvan prostora i vremena sastavljeno od arene beskonanosti
vibracija i naseljeno nefizikim biima, toliko naprednijim od ljudske
svijesti da pored njih izgledamo kao djeca. Ta bia mogu po volji zauzeti
bilo koji oblik, rekao je Sri Aurobindo, pri emu se isto bie kraninu
moe pojaviti kao kranski svetac, a Indijcu kao hinduski. No, istaknuo
je da nas bia na taj nain ne ele zavarati, nego se jednostavno uiniti
pristupanijima individualnoj ljudskoj svijesti.
Prema Sri Aurobindu, ta bia se u svojem najvjernijem obliku pojav
ljuju kao ista vibracija. U svom dvosveanom djelu pod naslovom
On Yoga (O Yogi) Sri Aurobindo ak njihovu sposobnost da se pojavljuju
ili kao oblik ili kao vibracija usporeuje s valno-estinom dualnou

koju je otkrila suvremena znanost. Sri Aurobindo je zamijetio i da u

tom blistavom carstvu ovjek podatke ne prima samo linearno, poda
tak po p o d a t a k , nego ih moe apsorbirati u velikim koliinama i jed
nim jedinim letiminim pogledom percipirati ogromna prostranstva
prostora i vremena.
Zapravo, velik broj Sri Aurobindovih izjava ne razlikuje se od Bohmovih i Pribramovih zakljuaka. Izjavio je da veina ljudskih bia po
sjeduje mentalni zaslon koji nam prijei da vidimo iza vela materije,
meutim jednom kada ovjek naui kako zaviriti iza tog vela, otkriva da
je sve saslavljeno od blistavih vibracija razliitih jakosti. Ustvrdio je da
je i svijest sastavljena od razliitih vibracija, te smatrao da je i materija,
takoer, do neke mjere svjesna. Da materija nije svjesna, nijedan yogi ne
bi mogao umom pomicati predmete budui da ne bi bilo mogunosti
uspostavljanja veze izmeu yogija i predmeta, istie Sri Aurobindo.
Najvie 'bohmovske' jesu Sri Aurobindove zamjedbe o cjelovitosti
i rascjepkanosti (op. prev. - ili fragmentiranost, engl fragmentation).
Prema Sri Aurobindu, jedna od najvanijih stvari koje ovjek naui u
velikim i sjajnim kraljevstvima Duha jest to da je odvojenost iluzija,
te da su sve stvari u svojoj biti povezane i cjelovite. Tu injenicu uvijek
iznova naglaava u svojim djelima i dri da progresivni zakon fragmen
tacije prevlada tek kad se ovjek s visoko-vibracijskih razina spusti na
nie razine stvarnosti. Fragmentiramo stvari zato to postojimo na ni
oj vibraciji svijesti i stvarnosti, tumai Aurobindo, i ta naa sklonost ka
fragmentaciji sprjeava nas da iskusimo snagu svijesti, radosti, ljubavi i
uitka postojanja koji su u tim viim i suptilnijim podrujima norma.
Ba kao to Bohm smatrao kako nije mogue da u svemiru, koji je u
osnovi nedjeljiv i cjelovit, postoji nered, tako je i Sri Aurobindo smatrao
da jednako vrijedi za svijest. Da je jedna jedina toka u svemiru pot
puno nesvjesna, cijeli bi svemir bio potpuno nesvjestan, rekao je, i ako
kameni pokraj ceste ili zrnce pijeska pod naim noktom percipiramo
kao beivotne i mrtve, naa je percepcija ponovno iluzorna i proizvod
iskljuivo nae mjesearske priviknutosti na rascjepkanost.
Sri Aurobinda je takoer kao i Bohma, njegovo vlastito razumijevanje
cjelovitosti uinilo svjesnim temeljne relativnosti svih istina i proizvolj
nosti pokuaja dijeljenja beskrajnog hologibanja na 'stvari'. Bio je toliko
uvjeren da svaki pokuaj reduciranja svemira na apsolutne injenice i ne
promjenjivu doktrinu samo vodi iskrivljenju da je bio ak i protiv religije,
te je itav svoj ivot isticao da istinska duhovnost ne dolazi iz bilo kakve
organizacije ili sveenstva, nego iz duhovnog svemira u nama:

Ne samo da moramo rasjei stupicu uma i osjetila, nego i izbjei

zamci mislioca, zamci teologa i graditelja crkve, mrei Rijei i
okovima Ideje. Sve je to u nama, i eka da obzida duh oblicima;
no, mi moramo uvijek ii iznad, uvijek se odrei niega za vie,
konanog za Beskonano; moramo biti spremni ii od prosvjetljenja do prosvjetljenja, od iskustva do iskustva, od duevnog sta
nja do duevnog stanja ... Ne smijemo se vezati ak ni za istine u
koje se najvie pouzdajemo, jer one su samo oblici i izrazi Neopi
sivog koji se odbija ograniiti na bilo kakav oblik ili izraz."
Meutim, ako je svemir u osnovi neopisiv, smjesa arenih vibracija,
to su svi ti oblici koje opaamo? to je fizika stvarnost? Ona je, kae
Aurobindo, samo "masa stabilne svjetlosti".

Preivljavanje u b e s k o n a n o s t i
Slika stvarnosti o kojoj su izvijestili pojedinci koji su proli kroz iskustvo
na rubu smrti izvanredno je dosljedna samoj sebi, a potvrena je i svje
doanstvima mnogih svjetski nadarenih mistika, jo vie zapanjuje da
su te suptilnije razine stvarnosti - ma koliko se onima od nas koji su pri
padnici "naprednijih" svjetskih kultura inile nevjerojatnima i stranima
- takozvanim primitivnim narodima svakodnevna i poznata podruja.
Tako, na primjer, dr. E. Nandisvara Nayake Thero, antropolog koji je
ivio sa zajednicom australskih Aboridina i prouavao je, istie da je
aboridinska koncepcija doba snivanja (op. prev. - eng. dreamtime) podruja koje australski amani posjeuju ulaskom u duboki trans - go
tovo identina onostranim ravnima postojanja koje su opisali Zapadni
izvori. To je carstvo u koje ljudski duhovi odlaze nakon smrti. Jednom
kada je tamo, aman moe razgovarati s mrtvima i trenutano pristupiti
svemu znanju. To je takoer dimenzija u kojoj vrijeme, prostor i druga
ogranienja zemaljskog ivota vie ne postoje i ovjek se mora nauiti
nositi s beskonanou. Zbog toga australski amani taj onostrani svijet
esto nazivaju "preivljavanje u beskonanosti".
Holger Kalweit, njemaki etnopsiholog s diplomama i iz psihologije i
iz kulturoloke antropologije, otiao je korak dalje od Theroa. Kao stru
njak za amanizam koji je takoer aktivan i u istraivanjima iskustava
na rubu smrti, Kalweit istie da doslovce sve amanske tradicije sadre
opise tog golemog i izvandimenzionalnog podruja, te da su prepune

navoda o pregledu ivota, viim duhovnim biima koja nas pouavaju i

usmjeravaju, govore o hrani stvorenoj milju i neopisivo lijepim livada
ma, umama i planinama. Doista, ne samo da je sposobnost putovanja
u onostrano jedan od najuniverzalniiih zahtjeva da se postane aman,
nego su upravo iskustva na rubu smrti esto katalizator koji pojedinca
uvede u tu ulogu. Na primjer, Oglala Siouxi, Seneca, siberijski Yakuti,
juoameriki Guajiro, Zulu, kenijski Kikuyu, korejski Mu dang, indo
nezijski Mentawai otoani i Caribou Eskimi - svi uvaju predaje o po
jedincima koji su postali amani nakon to ih je po ivot opasna bolest
naglavce izbacila u onostrano carstvo.
Meutim, za razliku od Zapadnjaka za koje je proivljavanje iskustva
na rubu smrti neto toliko novo da ih dezorijentira, ini se da amanski istraivai imaju daleko vee znanje o konfiguraciji tih suptilnijih
podruja i esto im se mogu uvijek iznova vraati. Zato je tome tako?
Kalweit vjeruje da je razlog tome to to su za amanske kulture takva
iskustva dio svakodnevne stvarnosti. Dok nae drutvo potiskuje svaku
misao ili spomen o smrti i umiranju, te definirajui stvarnost strogo u
okvirima materijalnog obezvrjeuje mistino, plemenski narodi i dalje
imaju svakodnevnu vezu s parapsiholokom prirodom stvarnosti. Sto
ga bolje razumiju pravila koja vladaju tim unutarnjim sferama, istie
Kahveit, i mnogo su vjetiji u putovanju njihovim teritorijima.
Da su amanski narodi mnogo putovali tim unutranjim domenama
pokazalo je iskustvo antropologa Michael Harnera medu Conibo Indi
jancima sa podruja peruanskog dijela Amazone. Godine 1960. Muzej
prirodopisa (Museum of Natural History) poslao je Harnera na jedno
godinju ekspediciju da proui Coniboe, i dok je boravio tamo raspitao
se kod amazonskih Indijanaca o njihovim vjerskim vjerovanjima. Oni
su mu rekli da bi, ako zaista eli nauili, trebao uzeti amansko sveto
pie napravljeno od halucinogene biljke poznate kao ayahuasca, odno
sno vino due. On je pristao i nakon to je popio gorki napitak, imao
je izvantjelesno iskustvo u kojem je otputovao na razinu stvarnosti nase
ljenu s, kako mu se inilo, bogovima i vragovima iz coniboske mitologije.
Vidio je demone raskeenih krokodilskih glava. Gledao je kako se "ener
getska esencija" izdigla iz njegovih prsa i potom otplutala prema brodu
sa zrnajevom glavom na pramcu, kojim su upravljale figure koje su sliile
Egipanima i imale glave plave ojke; osjeao je ono za to je mislio da je
bila spora, napredujua ukoenost njegove vlastite smrti.
No, najdramatinije iskustvo koje je imao tijekom putovanja svog
duha bio je susret sa skupinom krilatih, zmaju slinih bia koja su izro-

nila iz njegove kraljenice. Nakon to su ispuzala iz njegovog tijela, pro

jicirala su pred njega vizualni prizor u kojem su mu pokazala ono za
to su rekla da je prava povijest Zemlje. Nekom vrstom misaonog jezika objasnila su mu da su odgovorna kako za nastanak tako i za razvoj
cjelokupnog ivota na planetu. Doista, poivala su ne samo u ljudskim
biima, nego i u cjelokupnom ivotu, i bila su stvorila raznoliko mnotvo
ivuih oblika to nastavaju Zemlju, a kako bi si osigurala skrovite od
nekog nepoznatog neprijatelja u svemiru. (Harner zamjeuje da iako su
ta bia izgledala gotovo kao DNK, tada, 1961. godine, nije znao nita o
DNK).
Nakon to se to nizanje vizija zavrilo, Harner je potraio slijepog coniboskog amana poznatog po svojim paranormalnim darovima kako bi
porazgovarao s njim o svom iskustvu. aman, koji je iza sebe imao mno
go izleta u duhovni svijet, s vremena na vrijeme klimnuo bi dok mu je
Harner prepriavao dogaaje koji su ga zadesili. Meutim, kada je starcu
rekao o biima nalik zmaju i njihovoj tvrdnji da su oni istinski gospodari
Zemlje, aman se nasmijao zabavljajui se. "Oh da, oni to uvijek govore.
No, oni su samo Gospodari Vanjske tame.", ispravio ga je.
"Bio sam zapanjen.", kae Harner. "Ono to sam bio doivio tom
je bosonogom, slijepom amanu bilo ve poznato - poznato iz vlastitih
istraivanja skrivenog svijeta u koji sam se i ja bio upustio.". Meutim,
to nije bio jedini ok to ga je Harner pretrpio. Svoje iskustvo prepriao
je i dvojici kranskih misionara koji su ivjeli u blizini i ostao zbunjen
kada su i oni, kako se inilo, bili upoznati s onim to je govorio. Nakon
to je zavrio, rekli su mu da su neki od njegovih opisa zapravo identi
ni nekim odlomcima iz Knjige otkrivenja, odlomcima koje Harner, kao
ateist, nije nikada proitao. Tako da se ini da stari coniboski aman
nije jedini pojedinac koji je kroio istim tlom kojega je Harner kasnije i
s vie spoticanja proputovao. Neke od vizija i putovanja u nebesa koje
su opisali Starozavjetni i Novozavjetni proroci moda su takoer bila
amanska putovanja u unutranju domenu.
Je li mogue da su ono na to smo gledali kao na udnovati folklor i
armantnu ali naivnu mitologiju zapravo sofisticirani izvjetaji o karto
grafiji suptilnijih razina stvarnosti? Kalweit, da navedem samo jedan pri
mjer, smatra da je odgovor kategoriko da. "U svjetlu revolucionarnih
pronalazaka nedavnih istraivanja o prirodi ivota i smrti, na plemenske
religije i njihove ideje o Svijetu mrtvih vie ne moemo gledati kao na
ograniene koncepcije.", istie. "Na amana bi se [prije] trebalo gledati
kao na najsuvremenijeg i najuenijeg psihologa.".

N e o s p o r a n d u h o v n i sjaj
Posljednja potvrda naravi iskustava na rubu smrti njihov je preobraavajui uinak na one koji ih doive. Znanstvenici su otkrili da se pojedinci
koji su doivjeli iskustvo na rubu smrti .svojim putovanjem u onostrano
gotovo uvijek duboko promijene. Postanu sretniji, optimistiniji, opute
niji i manje usredotoeni na materijalne stvari. Najdojmljivije je to to
se drastino povea njihova sposobnost iskazivanja ljubavi. Suzdrani
muevi iznenada postaju topli i srdani, radoholiari se ponu oputati i
posveivati vrijeme svojim obiteljima, a introverti postaju ekstroverti. Te
promjene esto su tako dramatine da ljudi koji poznaju pojedinca koji
je doivio iskustvo na rubu smrti esto komentiraju da je postao potpu
no drukija osoba. Zabiljeeni su ak i sluajevi kriminalaca koji su iz
korijena promijenili svoje ponaanje, te propovjednika "vatre i ognja"
koji su svoju poruku prokletstva zamijenili onom bezuvjetne ljubavi i
suosjeanja.
Pojedinci koji su doivjeli iskustvo na rubu smrti postaju i mnogo
vie usmjereni na duhovno. Vrate se ne samo vrsto uvjereni u besmrt
nost ljudske due, nego i s dubokim i trajnim osjeajem da je svemir
suosjeajan i inteligentan, i ta prisutnost puna ljubavi uvijek je s njima.
Pa ipak, ta svjesnost ne rezultira nuno time da postanu religiozniji. Kao
i Sri Aurobindo, mnogi pojedinci to su imali iskustvo na rubu smrti
naglaavaju vanost razlikovanja izmeu vjere i duhovnosti, te tvrde da
je ovo potonje u njihovim ivotima procvjetalo u veoj punini, a ne ono
prvo. Doista, studije su pokazale da pojedinci koji su doivjeli iskustvo
na rubu smrti nakon svojih iskustava pokazuju poveanu otvorenost
prema idejama izvan njihovog vlastitog religijskog zalea, kao, na pri
mjer, prema reinkarnaciji i religijama Istoka.
irenje interesa esto se protegne i na druga podruja. Na primjer,
osobe koje su doivjele iskustvo na rubu smrti esto ponu privlaiti
vrste tema o kojima se raspravlja u ovoj knjizi, posebice parapsiholoke
pojave i nova fizika. Na primjer, jedan mukarac koji je imao iskustvo na
rubu smrti i kojega je prouavao Ring bio je voza graevinskih strojeva
i prije svog iskustva nije pokazivao nikakvo zanimanje za knjige i zna
nost. Pa ipak, tijekom svog iskustva na rubu smrti imao je viziju cjeloku
pnog znanja, i premda se nakon oporavka nije mogao prisjetiti sadraja
vizije, u glavi su mu poeli iskrsavati razliiti fizikalni izrazi. Jednog je
jutra, nedugo nakon iskustva, izlanuo rije kvant. Kasnije je tajanstveno
najavio: "Max Planck - u bliskoj budunosti ete uti za njega", a nakon

jo nekog vremena u njegovim su se mislima poeli javljati dijelovi jed

nadbi i matematiki simboli.
Ni on ni njegova supruga nisu znali to znai rije kvant kao ni tko je
Max Planck (openito smatran za oca i utemeljitelja kvantne fizike) sve
dok ovjek nije otiao u knjinicu i potraio znaenje tih rijei. I, nakon
to je otkrio da nije govorio besmislice, poeo je nezasitno itati - ne
samo knjige o fizici nego i o parapsihologiji, metafizici i vioj svijesti - te
se ak upisao na fakultet i uzeo fiziku kao glavni predmet. ovjekova
supruga napisala je pismo Ringu pokuavajui opisali muevljevu pre
obrazbu:
esto izgovori rije za koju nije nikada uo u naoj stvarnosti - to
moe biti neka strana rije, na drugom jeziku - no ui ... da je u
odnosu s teorijom svjetlosti .... Govori o stvarima brima od br
zine svjetlosti i meni je to teko razumjeti.... Kada izabere knjigu
o fizici, unaprijed zna o emu govori, a ini se da zna i vie...
Takoer, ovjek je nakon svog iskustva poeo razvijati i razliite parapsiholoke sposobnosti, to nije rijetkost kod pojedinaca koji su doi
vjeli iskustvo na rubu smrti. Bruce Greyson, psihijatar na Michiganskom
sveuilitu i direktor istraivanja u Meunarodnom udruenju za prou
avanje iskustava na rubu smrti (IANDS ili International Association for
Near-Death Studies), 1982. godine dao je ezdesetdevetorici pojedinaca
koji su doivjeli iskustvo na rubu smrti upitnike osmiljene da istrae to
pitanje, te kod praktiki svih otkrio porast parapsiholokih pojava koje
je procjenjivao. Phyllis Atwater, kuanica iz Idahoa koja je nakon vla
stitog iskustva na rubu smrti koje ju je preobrazilo postala istraivaica
takvih iskustava, intervjuirala je na desetke osoba koje su imale iskustvo
na rubu smrti i dola do slinih rezultata. Telepatija i dar iscjeljivanja
vrlo su esti., istie. Isto je i s 'prisjeanjem' budunosti, vrijeme i pro
stor staju, i vi detaljno proivljavate slijed budunosti. Potom, kada se
dogaaj dogodi, prepoznate ga.
Moody smatra da su duboke i pozitivne promjene osobnosti kroz
koje prolaze takvi pojedinci najuvjerljiviji dokaz da su iskustva na rubu
smrti autentina putovanja na odreene duhovne razine stvarnosti. Ring
se slae. "[U jezgri iskustava na rubu smrti] nalazimo apsolutni i neos
porni duhovni sjaj.", istie. "Ta duhovna jezgra iskustva ulijeva toliko
strahopotovanje i toliko je neodoljiva da je osoba odmah i zauvijek gur
nuta u jedan potpuno drukiji nain postojanja."

Istraivai iskustava na rubu smrti nisu jedini pojedinci koji su po

eli prihvaati postojanje te dimenzije i duhovnu komponentu ljudske
vrste. Nobelovac Brian Josephson, i sam dugogodinji meditant, takoer
je uvjeren da postoje suptilnije razine stvarnosti, razine kojima se moe
pristupiti pomou meditacije i na koje ovjek najvjerojatnije putuje na
kon smrti.
Na simpoziju o mogunosti ivota nakon bioloke smrti odranom
1985. na Sveuilitu Georgetown kojega je sazvao ameriki senator Cla
iborne Pell, fiziar Paul Davies bio je podjednako otvoren. "Svi smo se
sloili da je, barem u onoj mjeri to se tie ljudi, um proizvod materije, ili
tonije reeno, da se um izraava kroz materiju (posebice naih mozgo
va). Pouka kvanta je da materija konkretno, jasno odreeno postojanje
moe postii samo u spoju s umom. Dakako, ako je um obrazac, a ne
tvar, tada je sposoban za mnoge razliite prikaze".
ak je i psihoneuroimunologinja Candace Pert, jo jedna sudionica
simpozija, bila otvorena za tu ideju: Mislim da je vano shvatiti da su
informacije pohranjene u mozgu, i za mene je prihvatljivo da bi se te
informacije mogle pretvoriti u neku drugu domenu. Kamo informacije
odlaze nakon unitenja molekula (mase) koja ih tvori? Materija se ne
moe ni stvoriti ni unititi, i moda bioloki tok informacija jednostavno
ne moe nestati prilikom smrti, te mora biti preveden u drugu dome
nu , istie.
Je li mogue da je ono to je Bohm zvao implicitnom razinom stvar
nosti u stvari podruje duha, vrelo duhovnog sjaja koji je preobrazio mi
stike svih vremena? Sam Bohm ne odbacuje tu zamisao. Implicitna do
mena mogla bi se jednako tako zvati idealizam, Duh, Svijest, ustvrdio
je na svoj tipino prozaian nain. Odvojenost izmeu to dvoje - tvari
i duha - je apstrakcija. Osnova je uvijek jedna.

Tko s u bia s v j e t l o s t i ?
Budui da su veinu od gore navedenih tvrdnji iznijeli fiziari a ne teo
lozi, ovjek ne moe da se ne zapita je li zanimanje za novu fiziku koje
je pokazao Ringov ispitanik koji je imao iskustvo na rubu smrti moda
naznaka neeg dubljeg. Ako - kao to Bohm sugerira - fizika poinje
zadirati u podruja koja su neko pripadala iskljuivo djelokrugu mi
stinog, je li mogue da su bia koja nastavaju podruje na rubu smrti
ve predvidjela ta prodiranja? Je li to razlog da je pojedincima koji su

doivjeli iskustvo na rubu smrti dana nezasitna glad za takvom vrstom

znanja? Da li ih se, a preko njih i ostatak ljudske vrste, priprema za neko
dolazee zdruivanje znanosti i duhovnosti?
Tu emo mogunost istrait kasnije. Najprije treba postaviti jedno
drugo pitanje. Ukoliko postojanje te vie dimenzije vie nije upitno, ka
kva su njezina obiljeja? Da budemo odreeniji, tko su bia koja je na
stavaju, kakvo je, u stvari, njihovo drutvo odnosno, usudimo se rei,
njihova civilizacija?
To su pitanja na koja je, dakako, teko odgovoriti. Kada je Whitton
pokuao otkriti identitet bia koja su savjetovala ljude u stanju izmeu
ivota, doao je do zakljuka da je odgovor neuhvatljiv. "Dojam koji su
odavali moji ispitanici - oni koji su mogli dati odgovor na pitanje - bio
je da su ta bia entiteti koji su zavrili svoj ciklus inkarnacija na Zemlji.",
odgovara Whitton.
Nakon stotina putovanja u unutarnje podruje i nakon ispitivanja
desetaka drugih pojedinaca koji su imali iskustvo na rubu smrti, Mon
roe je takoer ostao praznih ruku. "togod mogla biti, [ta bia] imaju
sposobnost odailjati toplinu dobrohotnosti koja priziva potpuno po
vjerenje.", zapaa. "Percipiranje naih misli [za njih] je apsurdno lako."
I, cjelokupna povijest ovjeanstva i Zemlje dostupna im je do najmanje pojedinosti. No, i Monroe priznaje svoje neznanje kada se radi o
konanom identitetu tih nefizikih bia, izuzev toga da im je primarni
posao, kako se ini, biti "potpuno skrbni glede blagostanja ljudskih bia
kojima su vodii."
Mnogo vie ne moe se rei ni o civilizacijama tih suptilnih dimen
zija, osim to pojedinci koji su dovoljno povlateni da ih posjeuju ope
nito izvjetavaju da su tamo vidjeli mnogo ogromnih i boanski lijepih
gradova. Pojedinci koji su doivjeli iskustvo na rubu smrti, adepti yoge,
amani koji koriste ayahuascu - svi izvanredno dosljedno opisuju te za
gonetne metropole. Sufijima iz dvanaestog stoljea bile su toliko poznate
da su ak nekolicini nadjenuti imena.
Najistaknutija znaajka tih velikih gradova je to da su blistavi kao brilijanti. Takoer, esto ih se opisuje kao gradove nepoznate arhitekture, te kao
tako velianstveno lijepe da se njihova ljepota, kao i veine drugih obiljeja
tih implicitnih dimenzija, ne moe izraziti rijeima. Opisujui jedan takav
grad, Swedenborg je rekao da je to mjesto zapanjujueg arhitektonskog
dizajna, tako lijepo da biste rekli da je izvorite i dom same umjetnosti.
Ljudi koji posjete te gradove esto izjavljuju i da se u njima nala
zi neobino velik broj kola i drugih zgrada povezanih sa stjecanjem

znanja. Veina Whittonovih ispitanika prisjetila se kako su, dok su bili

u stanju izmeu ivota, barem neko vrijeme proveli intenzivno uei u
ogromnim sveuilinim zgradama opremljenim knjinicama i sobama
za seminare. Mnogi pojedinci koji su doivjeli iskustvo na rubu smrti
kau da su im za vrijeme tih iskustava pokazivane 'kole', 'knjinice' i
'ustanove visokog obrazovanja'. Nadalje, ak se u tibetanskim zapi
sima iz jedanaestog stoljea mogu pronai navodi o velikim gradovima
posveenim obrazovanju, a koje je mogue dosei samo putovanjem u
skrivene dubine u m a . Edwin Bernbaum, profesor sanskrta sa Sveuilita California u Berkeleyu, smatra da je roman Jamesa Hiltona Lost
Horizon (Izgubljeni horizont), u kojemu je stvorio izmiljenu zajednicu
Shangri-La, zapravo nadahnut jednom od tih tibetanskih legendi.*
Jedina je potekoa to u tom carstvu predodbi takvi opisi ne znae
mnogo. ovjek nikada ne moe bili siguran jesu li graevine spektaku
larne arhitekture na koje su pojedinci naili za vrijeme svog iskustva na
rubu smrti stvarne ili tek alegorine utvare. Na primjer, Moody i Ring
izvijestili su o sluajevima u kojima su pojedinci koji su doivjeli isku
stvo na rubu smrti rekli da su zgrade visokog obrazovanja bile ne samo
posveene znanju, nego doslovno izgraene od znanja. Ovaj zanimljiv
odabir rijei daje naslutiti da su posjeti tim graevinama u stvari susreti
s neim to je toliko izvan ljudske percepcije - moda s dinaminim
ivuim oblakom istog znanja, ili onime to informacija postaje, kao
to Pert kae, nakon to se pretvorila u drugu domenu - da je prevoenje
toga u hologram zgrade ili knjinice jedini nain na koji ga ljudski um
moe obraditi.
Isto se odnosni i na bia koja ovjek susree u suptilnijim dimenzi
jama. Iskljuivo na temelju njihove pojave nikako ne moemo zaklju
iti tko su ona uistinu. Na primjer, George Russell, dobro poznati irski
vidovnjak s prelaska iz devetnaestog u dvadeseto stoljee, i izvanredno
nadaren izvantjelesni putnik, tijekom onoga to je nazivao svojim puto
vanjima u unutranji svijet susreo je brojna bia svjetlosti. Kada su
ga u jednom intervjuu upitali kako su ta bia izgledala, odgovorio je:
* Tijekom svojih srednjokolskih i fakultetskih dana esto sam imao ive snove o tome kako
pohaam nastavu o duhovnim temama na neobino lijepom sveuilitu na nekom velian
stvenom mjestu s onoga svijeta. To nisu bili tjeskobni snovi o odlasku u kolu nego nevjero
jatno ugodni letei snovi (op. prev. - eng. flying dreams, snovi u kojima osoba koja sanja leti),
u kojima sam besteinski lebdio na predavanja o ljudskom energetskom polju i reinkarnaciji.
Za vrijeme tih snova ponekad bi susreo ljude koje sam poznavao u ovom ivotu a koji su pre
minuli, pa ak i ljude koji su se predstavili kao due koje se upravo spremaju ponovno roditi.

Prvog koje sam vidio sjeam se vrlo jasno, kao i naina na koji se
pojavilo: prvo se pojavilo bljetavilo, a potom sam vidio da ono
dolazi iz srca visokog lika ije je tijelo bilo oblikovano od poluprozirnog ili svjetlucavog etera. Kroz tijelo je protjecala sjajna,
elektrina vatra, kojoj je, kako se inilo, srce bilo sredite. Oko
glave tog bia i njegove valovite blistave kose, koja se razastirala
po cijelom tijelu poput ivih zlatnih niti, pojavile su se plamtee
aure nalik krilima. inilo se da iz samog bia svjetlost tee u svim
smjerovima; na mene je ostavilo uinak izuzetne lakoe, radosti
i ekstaze.
S druge strane, Monroe tvrdi da je jednom kada je neko vrijeme bio
u blizini jednog od tih nefizikih bia, ono odbacilo svoju pojavnost,
te on vie nije zamjeivao nita, ali je i dalje osjeao "radijaciju koja je
bie." I ponovno se moe postaviti pitanje: Kada putnik u unutranje
dimenzije sretne bie svjetlosti, je li to bie stvarnost ili samo alegorina
utvara? Odgovor je, dakako, da je ono pomalo od oboje, jer u holografskom su svemiru sva pojavljenja iluzije, hologramu sline slike izgraene
meudjelovanjem prisutne svijesti, meutim iluzije koje se temelje, kako
to Pribram kae, na neemu to je tamo. Takve su dileme s kojima se
ovjek suoava u svijetu koji nam se pojavljuje u eksplicitnom obliku,
meutim svoj izvor uvijek ima u neemu neiskazivom - u implicitnom.
Ohrabriti nas moe injenica da su hologramu sline slike koje nai
umovi stvaraju u onostranom podruju, kako se ini, barem donekle
u odnosu s neim to je tamo. Kada naiemo na bestjelesni oblak i
stog znanja, pretvorimo ga u kolu ili knjinicu. Kada pojedinac tije
kom iskustva na rubu smrti sretne enu s kojom je imao odnos koji su
karakterizirale ljubav i mrnja, on je vidi kao pola ruu, pola kobru, to
je simbol koji i dalje prenosi bit njezina karaktera; a kada putnici suplil-

Zanimljivo je da sam upoznao i nekoliko drugih pojedinaca, obino ljudi s natprosjeno

razvijenim parapsiholokim sposobnostima, koji su takoer imali takve snove (jedan od
njih, nadareni teksaki vidovnjak Jim Gordon, bio je tako zapanjen iskustvom da je svoju
zbunjenu majku esto znao pitati zato mora dva puta ii u kolu, jednom tijekom dana sa
svom drugom djecom, i jedanput nou dok spava). Ovdje je bitno spomenuti da su Monroe
i brojni drugi istraivai izvantjelesnih iskustava smatrali da su letei snovi jednostavno loe
zapamena izvantjelesna iskustva, to me natjeralo da se zapitam jesu li barem neki od nas
posjeivali te bestjelesne kole i dok smo bili ivi. Ako je netko meu itateljima ove knjige
takoer imao takva iskustva, bio bih vrlo zainteresirati uti njihova iskustva.

nijim podrujima naiu na dobrohotne, bestjelesne svijesti, vide ih kao

svjetlosna i aneoska bia.
to se tie krajnjeg identiteta tih bia, na temelju njihova ponaanja
moemo zakljuiti da su starija, mudrija, te da ih s ovjeanstvom vee
jedna duboka veza puna ljubavi. Meutim, osim toga to pitanje ostaje
bez odgovora - ne znamo jesu li bogovi, aneli, due ljudskih bia koja
su zavrila reinkarnacijski ciklus ili se radi o neem to je sasvim izvan
podruja ljudskog poimanja. Sve daljnje spekulacije bile bi puke pretpo
stavke jer ne samo da bi se bavile pitanjem na koje odgovor nisu uspjele
pruiti tisue godina ljudske povijesti, nego bi i ignorirale Sri Aurobindovo upozorenje protiv pretvaranja duhovnih shvaanja u vjerska. Kada
znanost prikupi vie dokaza, odgovor e sasvim sigurno postati jasniji,
meutim do tada pitanje tko su i to su ta bia ostaje otvoreno.

Omnijektivni s v e m i r
Drugi svijet nije jedino podruje u kojem moemo susresti hologramu
sline pojave oblikovane naim vjerovanjima. ini se da takva iskustva
ponekad moemo imati ak i na naoj vlastitoj razini postojanja. Na
primjer, filozof Michael Grosso smatra da su udesne pojave Djevice
Marije takoer hologramu sline projekcije stvorene skupnim vjerova
njima ljudske vrste. Marijansko pojavljenje koje posebno podsjea na
holografsko dobro je poznato ukazanje Djevice u Knocku u Irskoj 1879.
godine. Tom prilikom etrnaestero je ljudi vidjelo tri blistava i jezovito
nepomina lika - likove Marije, Josipa te sv. Ivana Evanelista (prepo
znatog jer je bio vrlo slian kipu sveca u oblinjem selu) - kako stoje na
livadi kraj mjesne crkve. Ti briljantno sjajni likovi bili su tako stvarni da
su svjedoci, kada su im prili, ak mogli itati slova na knjizi koju je dr
ao sv. Ivan. Meutim, kada je jedna od prisutnih ena pokuala zagrliti
Djevicu, ruke su joj prole kroz prazan prostor. Likovi su izgledali tako
potpuno i ivotno da nisam mogla shvatiti zato moje ruke ne mogu
osjetiti ono to je mojim oima bio tako jasno i izraajno, zapisala je
ena kasnije.
Jo jedno izrazito holografsko marijansko ukazanje bilo je ukazanje
Djevice u Zeitounu u Egiptu. Ukazanja su zapoela 1968. godine kada su
dva automehaniara muslimanske vjeroispovijesti vidjela blistavu poja
vu Marije kako stoji na izbojku sredinje kupole Koptske crkve u siro
manom kairskom predgrau. Sljedee tri godine bljetavi likovi Marije,

Josipa i Djeteta Isusa svakog su se tjedna pojavljivali nad crkvom, pone

kad lebdei u zraku i do est sati.
Za razliku od ukazanja u Knocku, likovi iz Zeitouna kretali su se i
mahali mnotvu ljudi to su se redovito okupljali da ih vide. Pa ipak, i
oni su posjedovali mnoge holografske znaajke. Njihovu pojavu uvijek bi
najavio bljesak svjetla. Poput holograma koji se kreu od svojih frekven
cijskih aspekata i polako dolaze u fokus, isprva su bili bezoblini a zatim
se, polako, sjedinjavali u ljudski oblik. esto su ih pratili golubovi od
istog svjetla koji su se uzdizali visoko nad mnotvom, ali nikad nisu
mahali krilima. Najdojmljivije je da su, kada je nakon tri godine zanima
nje za fenomen poelo jenjavati, blijedjeti poela i zeitounska ukazanja,
postajui sve mutnija, sve dok, u posljednjih nekoliko ukazanja, nisu bila
nita vie od oblaka blistave magle. Pa ipak, za vrijeme vrhunca fenome
na likove su vidjele doslovce na stotine tisua svjedoka i bili su opseno
fotografirani. Razgovarao sam s prilinim brojem tih ljudi. Kada ih u
jete kako govore o onome to su vidjeli, ne moete se osloboditi osjeaja
da opisuju neku vrst holografske projekcije., kae Grosso.
U svojoj intrigantnoj knjizi The Final Choice (Konana odluka), Gro
sso kae da je nakon prouavanja prikupljenih podataka uvjeren da ta
kve vizije nisu pojave povijesne Marije, nego, u stvari, parapsiholoke
holografske projekcije kolektivnog nesvjesnog. Zanimljivo je da nisu sva
marijanska ukazanja tiha. Neka, poput onih u Fatimi i Lurdu, govore, a
kada to ine, njihova je poruka uvijek upozorenje na predstojeu apoka
lipsu do koje e doi ako se mi smrtnici ne popravimo. Grosso to tumai
kao dokaz da je kolektivno nesvjesno ovjeanstva duboko uznemireno
pogubnim uinkom to ga moderna znanost ima na ljudski ivot i oko
li. U biti, nai nas kolektivni snovi upozoravaju na mogunost vlastitog
samounitenja.
I drugi su se sloili da je vjerovanje u Mariju pokretaka sila koja
dovodi do stvaranja tih projekcija. Na primjer, Rogo istie da je 1925. go
dine - kada je izgraena Koptska crkva koja je kasnije postala popritem
zeitounskih ukazanja - dobrotvor koji je omoguio njezinu izgradnju
sanjao da mu je Djevica rekla da e se pojaviti u crkvi im ona bude
dovrena. Nije se pojavila u propisano vrijeme, meutim proroanstvo
je bilo ope poznato u zajednici. Stoga je tamo ivjela etrdeset godina
stara predaja da e Marija naposljetku posjetiti crkvu, kae Rogo. Takve
su preokupacije moda postupno izgradile parapsiholoki 'nacrt' Djevice
unutar same crkve, to jest, sve puniji rezervoar parapsiholoke energije
stvorene mislima stanovnika Zeitouna, koji je 1968. postao toliko napet

da je slika Djevice Marije prodrla u fiziku stvarnost! U nekim svojim

radovima i sam sam ponudio slino objanjenje Marijinih ukazanja.
Postoje podaci koji pokazuju da bi i neki NLO-i mogli biti neka vrsta
hologramu slinog fenomena. Kada su krajem 1940-ih godina ljudi po
prvi put poeli izvjetavati o vienjima onoga za to se inilo da su sve
mirske letjelice s drugih planeta, istraivai koji su u te izvjetaje poniknuli dovoljno duboko da uvide kako barem neke od njih treba shvatiti
ozbiljno, pretpostavili su da su ti fenomeni upravo ono to se ini da jesu
- vienja inteligentno upravljanih letjelica iz naprednijih i, najvjerojatni
je, vanzemaljskih civilizacija. Meutim, kako susreti s NLO-ima postaju
sve raireniji - osobito oni koji ukljuuju kontakt s lanovima posada
NLO-a - a podaci se gomilaju, mnogim istraivaima postaje sve oitije
da te takozvane svemirske letjelice nisu vanzemaljskog podrijetla.
Neke od znaajki fenomena NLO-a koje upuuju na to da ovi nisu
vanzemaljskog podrijetla su: Kao prvo, ima previe vienja; dokumenti
rano je doslovno na tisue susreta s NLO-ima i vanzemaljskim posjeti
teljima u njima, to je toliko mnogo da je teko povjerovati da bi to mo
gli biti stvarni posjeti s drugih planeta. Drugo, putnici NLO-a esto ne
posjeduju obiljeja kakva bi ovjek oekivao kod istinski vanzemaljskog
ivotnog oblika; previe njih opisano je kao da su humanoidna bia koja
udiu na zrak, ne pokazuju strah od zaraze zemaljskim virusima, koja
su dobro prilagoena na Zemljinu gravitaciju i Suneva elektromagnet
ska zraenja, pokazuju prepoznatljive osjeaje na svojim licima i govore
naim jezikom - sve su to mogua, ali malo vjerojatna obiljeja pravih
vanzemaljskih posjetitelja.
Tree, ne ponaaju se kao vanzemaljski posjetitelji. Umjesto da se po
slovino spuste na travnjak ispred Bijele kue, oni se pojavljuju farmeri
ma i vozaima kojima se u pustoi pokvario automobil. Love mlanjake,
ali ih ne napadaju. Jurcaju po nebu doputajui desecima, a ponekad
i stotinama svjedoka da ih vide, ali ne pokazuju interes za stupanje u
bilo kakav oblik formalnog kontakta. Nadalje, kada stupe u kontakt s
pojedincima, njihovo se ponaanje esto ini neloginim. Na primjer,
kontakt o kojem se najee izvjeuje onaj je koji ukljuuje neku vrstu
medicinskog pregleda. Meutim, civilizacija koja posjeduje tehnologiju
koja dozvoljava putovanja gotovo nezamislivim svemirskim prostran
stvima sasvim bi sigurno posjedovala znanstvena sredstva potrebna
da takve podatke prikupi bez ikakvog fizikog kontakta ili, u najmanju
ruku, bez da mora otimati stotine ljudi, koji su naizgled legitimne rtve
tog tajanstvenog fenomena.

I naposljetku, najncobinije od svega, NLO-i se ak ni ne ponaaju

onako kako se ponaaju fiziki predmeti. Radarskim praenjem primije
eno je kako su pri ogromnim brzinama izvodili nagla skretanja od de
vedeset stupnjeva - to je vratolomija koja bi unitila svaki fiziki pred
met. Mogu mijenjati veliinu, trenutano nestati u nitavilo, pojaviti se
niotkuda, mijenjati boju, pa ak mijenjati oblik (obiljeja koja pokazuju
i putnici u njima). Ukratko, njihovo ponaanje uope nije onakvo kakvo
bi se oekivalo od fizikog predmeta. Slinije je ponaanju neeg posve
drukijeg, neega s ime smo se ve upoznali u ovoj knjizi. Kao to je
astrofiziar dr. Jacques Vallee, jedan od najuglednijih svjetskih istraiva
a NLO-a i 'predloak' za lik LaCombea u filmu Bliski susreti tree vrste,
nedavno izjavio: To je ponaanje slike, odnosno holografske projekcije.
Kako nefizika i hologramska svojstva NLO-a istraivaima postaju
sve bjelodanija, neki su zakljuili da su NLO-i, u stvari, posjetitelji iz
drugih dimenzija, odnosno razina stvarnosti, a ne iz drugih planetarnih
sustava (vano je istaknuti da se ne slau svi istraivai s ovim gleditem,
te da su neki i dalje uvjereni da su NLO-i vanzemaljskog podrijetla). Pa
ipak, to jo uvijek nije adekvatno objanjenje mnogih drugih bizarnih
aspekata ovog fenomena, na primjer, zato NLO-i ne stupaju u nikakav
formalan kontakt, zato se ponaaju tako apsurdno, i tako dalje.
I doista, dok daljnji neobini aspekti fenomena izlaze na vidjelo, ne
dostatnost izvandimenzionalnog objanjenja, barem u obliku u kojem je
prvobitno formulirano, postaje samo sve oiglednija. Najvie zbunjuje
da je sve vie dokaza o tome da su susreti s NLO-ima manje objektivno,
a vie subjektivno, odnosno psiholoko iskustvo. Na primjer, glasovito
prekinuto putovanje Betty i Barneyja Hilla, jedan od najtemeljitije
dokumentiranih sluajeva NLO-otmica koji su zabiljeeni, izgleda kao
pravi kontakt s vanzemaljcima osim po jednom: zapovjednik NLO-a bio
je odjeven u nacistiku uniformu, to nema nikakva smisla ukoliko su
otmiari Hillovih bili pravi posjetitelji iz neke vanzemaljske civilizaci
je. To, meutim, poprima smisao ako je priroda dogaaja psiholoka i
srodnija snu ili halucinaciji, iskustvima koja esto sadre oite simbole i
zbunjujue nedostatke u svojoj logici.
Drugi susreti s NLO-ima po svojoj su prirodi jo vie nestvarni i sli
ni snovima, a u literaturi se mogu pronai sluajevi u kojima vanzemaljci pjevaju besmislene pjesmice i na svjedoke bacaju neobine predmete
(na primjer, krumpire); sluajevi koji zapoinju kao jednostavne otmice
na svemirskoj letjelici, meutim zavravaju kao halucinogena putovanja

kroz niz danteovskih stvarnosti; pa sluajevi u kojima humanoidni vanzemaljci poprime oblik ptica, golemih kukaca i drugih fantazmagorinih
stvorenja.
Carla Junga je ve 1959. godine, prije no to se dolo do ovih poda
taka, psiholoka i arhetipska komponenta fenomena NLO-a nadahnula
da predloi da su letei tanjuri, u stvari, proizvod ljudskog kolektiv
nog nesvjesnog i jedna vrsta modernog mita u nastajanju. Godine 1969.,
kada su mitske dimenzije iskustava s NLO-ima postale jo oiglednije,
Vallee je tu tvrdnju odveo korak dalje. U svojoj prekretnikoj knjizi pod
naslovom Passport to Magonia (Propusnica za Magoniju) istie da izgle
da kako su NLO-i daleko od toga da bi bili nova pojava, tovie, da je
rije o vrlo staroj pojavi u novoj krinki, te da su izuzetno slini razliitim
narodnim predajama - od patuljaka i gnoma u europskim zemljama,
preko srednjovjekovnih izvjetaja o anelima, do nadnaravnih bia opi
sanih u legendama amerikih Indijanaca.
Apsurdno ponaanje vanzemaljaca jednako je nestanom ponaanju
patuljaka i vila u keltskim legendama, norvekih bogova i ponaanju lupekih likova iz predaja amerikih Indijanaca, istie Vallee. Kada ih se
ogoli do razine arhetipova na kojima se temelje, sve takve pojave dio su
golemog, pulsirajueg neeg, neega to mijenja svoju pojavnost suklad
no kulturi i vremenskom razdoblju u kojima se manifestira. No, to se s
ljudskom rasom dogaa ve mnogo, mnogo godina. to je to 'neto'? U
knjizi Passport to Magonia Vallee ne daje odreen odgovor, tek kae da
se ini da je to inteligentno i bezvremeno, te da se radi o fenomenu na
kojem se temelje svi mitovi.
to su onda NLO-i i s njima povezane pojave? U Passport to Magno
lia Vallee pie da ne moemo iskljuiti mogunost da su oni izraz neke
izvanredno napredne neljudske inteligencije, inteligencije koja je toliko
iznad nas da nam se njezina logika ini posve besmislenom. Meutim,
ako je to tono, kako objasniti zakljuke strunjaka za mitologiju, od
Mircea Eliadea do Josepha Campbella, da su mitovi vitalan i nuan izraz
ljudske vrste, neizbjean ljudski nusproizvod, poput jezika i umjetnosti?
Moemo li doista prihvatiti da je ljudska kolektivna psiha toliko jalova i
suhoparna da mitove stvara iskljuivo na poticaj druge inteligencije?
S druge strane, ako su NLO-i i s njima povezani fenomeni tek parapsiholoke projekcije, kako moemo objasniti fizike tragove koje ostav
ljaju za sobom, spaljene krugove i duboke otiske pronaene na mjestima
slijetanja, nedvojbene putanje koje se vide na radarskim ekranima, te
oiljke i tragove rezova koje ostavljaju na ljudima na kojima vre svoje

medicinske preglede? U lanku objavljenom 1976. godine naveo sam da

je takve pojave teko kategorizirati jer ih pokuavamo ugurati u sliku
stvarnosti koja je u svojoj osnovi neispravna.
S obzirom da nam je
kvantna fizika pokazala da su svijest i materija nerazdvojivo povezani,
predloio sam da su NLO-i, i s njima povezani fenomeni, jo jedan dokaz
tog krajnjeg nedostatka podjele izmeu psiholokih i fizikih svjetova.
Oni su doista proizvod kolektivne ljudske psihe, meutim oni su i sasvim
stvarni. Drukije reeno, oni su neto to ovjeanstvo jo uvijek nije
uspjelo ispravno razumjeti, pojava koja nije ni subjektivna ni objektivna,
nego omnijektivna - izraz koji sam skovao kako bih opisao to neobi
no stanje postojanja (u to vrijeme nisam znao da je Corbin ve skovao
izraz imaginativan kako bi opisao isto nejasno stanje stvarnosti, ali u
kontekstu mistikih iskustava Sufija).
To motrite postalo je sve dominantnije meu istraivaima. Ring
u nedavnom lanku zakljuuje da su susreti s NLO-ima imaginativna
iskustva, slina ne samo suoenjima sa stvarnim ali milju stvorenim
svijetom to ga pojedinci doive tijekom iskustva na rubu smrti, nego
i mitskim stvarnostima koje amani susreu za vrijeme putovanja kroz
suptilnije dimenzije. Ukratko, oni su jos jedna potvrda da je stvarnost
vieslojan i umom stvoren hologram.
"Uviam da me sve vie i vie privlae gledita koja mi omoguavaju
ne samo da priznam i potujem stvarnost svih tih razliitih iskustava,
nego i da vidim vezu medu podrujima koja, najveim dijelom, pro
uavaju razliite vrste strunjaka.", istie Ring. "amanizam smo sklo
ni gurati u antropologiju. NLO-e smo skloni gurati u ufologiju, ma to
ona bila. Iskustva na rubu smrt prouavaju parapsiholozi i medicinari.
A Stan Grof psihodelina iskustva prouava iz perspektive transpersonalne psihologije. Mislim da postoje dobri razlozi za nadu da imaginativno moe biti, a da bi se holografsko jo moglo pokazati da je u stanju
biti, perspektiva koja ovjeku omoguava da vidi ne samo slinosti, nego
i povezanost i zajednika svojstva razliitih vrsta takvih iskustava.
Ring je toliko uvjeren u duboku povezanost tih naizgled razliitih feno
mena da je nedavno pribavio novana sredstva za komparativnu studiju
o ljudima koji su doivjeli susrete s NLO-ima i ljudima koji su imali
iskustva na rubu smrti.
Dr. Peter M. Rojcewicz, folklorist na Fakultetu Juilliard u New Yorku,
takoer je doao do zakljuka da su NLO-i omnijektivni. U stvari, on
smatra da je dolo vrijeme da folkloristi shvate da su najvjerojatnije sve
pojave o kojima se raspravlja u knjizi Passport to Magonia (Propusnica

za Magoniju) jednako stvarne koliko i simboliki procesi to se odvijaju

duboko u ovjekovoj psihi. Tamo postoji kontinuum iskustava u kojem
se neprimjetno mijeaju stvarnost i m a t a , istie. Rojcewicz priznaje
da je taj kontinuum jo jedna potvrda bomovskog jedinstva svih stvari
i smatra da, u svjetlu dokaza da su takvi fenomeni imaginativni/omnijektivni, stav folklorista da su to jednostavno vjerovanja vie nije obranjiv.
Mnogi drugi istraivai, ukljuujui Valleea, Grossoa i Whitleyja
Striebera, autora bestselera Communion (Dodir) i jednog od najpoznati
jih i najartikuliranijih rtava NLO-otmice, takoer su prepoznali omnijektivnu prirodu pojave. Kako Strieber istie, susreti s biima iz NLO-a
moda su prvo pravo kvantno otkrie u makro-svijetu: sam in proma
tranja fenomena moda ga stvara kao konkretnu stvarnost, s vlastitim
razumom, definicijom i svijeu.
Ukratko, istraivai te zagonetne pojave sve su sloniji u zakljuku
da imaginativno nije ogranieno na podruje iskustava na rubu smrti,
nego da se prelilo u prividnu vrstinu naeg kruto-materijalnog svijeta.
Vie nije ogranieno na amanske vizije. Stari bogovi doplovili su svojim
nebeskim jedrenjacima pred sam prag raunalne generacije, samo to su
njihovi brodovi sada svemirski, a ne oni sa zmajevim glavama na pram
cu, dok su svoje glave od plave ojke zamijenili svemirskim kacigama.
Moda smo se jo davno trebali pripraviti na to prelijevanje, to spajanje
zemlje mrtvih s naom vlastitom domenom, jer kao to je Orfej, pjesniksvira iz grke mitologije, jednom upozorio: Dveri Plutonove ne smiju
biti otkljuane; iza njih je narod snova.
Ma koliko je vana ta spoznaja - da svemir nije objektivan nego
omnijektivan, da tik iza naeg blijedog i sigurnog susjedstva lei golema
'drugost', vrhunaravni krajobraz (tonije umobraz op. prev. - igra rijei
landscape-mindscape) koji je u jednakoj mjeri dio nae vlastite psihe
koliko i terra incognita - ona i dalje ne rasvjetljava najveu zagonetku.
Kao to Carl Raschke, profesor na Odsjeku za religijske studije pri Denverskom sveuilitu, zamjeuje: U omnijektivnom kozmosu, u kojem
NLO-i imaju svoje mjesto uz kvazare i salamandere, pitanje jesu li blista
ve, savrene pojave zbiljske ili su proizvod halucinacije postaje sporno.
Problem nije u tome postoje li one, ili u kojem smislu postoje, nego ko
jem krajnjem cilju slue.
Drugim rijeima, koji je konaan identitet tih bia? I opet, kao i kod
entiteta koji se susreu u podruju na rubu smrti, nema jasno odree
nih odgovora. Na jednom kraju lepeze, istraivai kao na primjer Ring

i Grosso skloni su pretpostavci da su, usprkos svojem zadiranju u svijet

materije, ona vie psihika projekcija nego neljudska inteligencija. Gro
sso, na primjer, smatra da su ona, kao i marijanska ukazanja, jo jedan
dokaz da je psiha ljudske vrste u stanju nemira. NLO-i i druge neobine
pojave manifestacije su poremeaja u kolektivnom nesvjesnom ljudske
vrste , navodi.
Na drugom kraju su oni istraivai koji tvrde da su, unato svojim
arhetipskim obiljejima, NLO-i vie tuinska inteligencija nego psihika
projekcija. Na primjer, Raschke smatra da su NLO-i holografska materijalizacija iz konjugirane dimenzije svemira, te da to tumaenje svakako mora imati prednost pred hipotezom psihike projekcije, koja gubi
tlo pod nogama kada ovjek paljivo razmotri zapanjujue, ive, sloene
i dosljedne znaajke tuinaca i njihovih svemirskih brodova koje opi
suju o t e t i .
I Vallee pripada tom taboru: Smatram da je fenomen NLO-a je
dan od naina preko kojih s nama simboliki komunicira tuinski oblik
nevjerojatno sloene inteligencije. Ne postoje pokazatelji da je ta inteli
gencija vanzemaljska. Umjesto toga, gomilaju se dokazi da ... [dolazi iz]
drugih dimenzija onkraj prostor-vremena; iz multiverzuma koji je svuda
oko nas, i kojega smo tvrdoglavo odbili uzeti u obzir usprkos dokazima
koji su nam dostupni ve stoljeima.
to se mene osobno tie, vjerujem da po svoj prilici nijedno pojedino
objanjenje ne rasvjetljuje sve razliite aspekte NLO-fenomena. S obzi
rom na oitu neizmjernost suptilnijih razina stvarnosti, nije mi teko
vjerovati kako na podrujima viih vibracija sigurno postoje nebrojene
nefizike vrste. Premda obilje vienja NLO-a moe govoriti protiv pret
postavke da su oni izvanzemaljski - s obzirom na zapreku ogromnih
meuzvjezdanih udaljenosti koje Zemlju odvajaju od drugih zvijezda u
galaksiji - u holografskom svemiru, svemiru u kojem beskonaan broj
stvarnosti moe zauzimati isti prostor kao i na vlastiti svijet, to ne samo
da prestaje biti toka prijepora, nego, u stvari, moe biti potvrda o tome
koliko je superhologram nezamislivo bogat inteligentnim ivotom.
Stvar je u tome da jednostavno nemamo dovoljno podataka kako
bismo procijenili s kolikim brojem nefizikih vrsta dijelimo svoj vlastiti
prostor. Premda se ini da je fiziki kozmos ekoloka Sahara, besprostorna i bezvremena prostranstva unutranjeg kozmosa moda su bogata
ivotom kao i kina uma ili koraljni greben. Naposljetku, istraivanja
o iskustvima na rubu smrti i amanskim iskustvima odvela su nas tako
daleko samo unutar granica tog oblacima obavijenog carstva. Jo uvijek

ne znamo koliko su veliki njegovi kontinenti, te koliko oceana i planin

skih lanaca sadri.
A ako nas posjeuju bia koja su netjelesna i plastina po obliku koli
ko i tijela u kojima se nau ljudi za vrijeme iskustva na rubu smrti, uope
nije iznenaujue da bi se mogla pojavljivati u kameleonskom mnotvu
oblika. Zapravo, njihov pravi izgled mogao bi biti toliko izvan naeg ra
zumijevanja da su moda nai vlastiti holografski umovi ti koji im daju
te oblike. Ba kao to bia svjetlosti koja sreemo tijekom iskustava na
rubu smrti pretvaramo u povijesne vjerske likove, a oblake istog znanja
u knjinice i ustanove za uenje, nai umovi moda modeliraju i vanjsku
pojavnost NLO-fenomena.
Zanimljivo je zapaziti da ako je tome tako, to znai da je istinska pri
roda tih bia oito toliko nadnaravna i udnovata da trebamo uroniti u
najdublje predjele svojih narodnih sjeanja (op. prev. - eng. folk memori
es; prie, folklor ili mitovi o prolim dogaajima koji se usmeno prenose
s generacije na generaciju i mogu biti stari ak i tisuama godina) i mi
tolokog nesvjesnog da bi pronali simbole potrebne da im damo oblik.
To takoer znai da moramo biti krajnje oprezni u tumaenju njihovih
djelovanja. Na primjer, zdravstveni pregledi koji su sredinja tema vie
nego brojnih NLO-otmica moda su samo simboliki prikaz, onoga to
se zbiva. Umjesto da sondiraju naa fizika tijela, te nefizike inteligencije
moda, u stvari, sondiraju neki dio nas koji jo nismo etiketirali, moda
suptilnu anatomiju naih energetskih jastava ili ak same nae due. To
su tekoe s kojima se ovjek suoava ako je fenomen zaista omnijektivna manifestacija neljudske inteligencije.
S druge strane, ukoliko je mogue da vjera graana Knocka i Zeitouna dovede do pojavljivanja blistavih slika Djevice, da se umovi fiziara
poigravaju stvarnou neutrina, te da yogiji - kao to je Sai Baba - ma
terijaliziraju fizike predmete iz niega, samo je po sebi jasno da bismo
se i mi nali preplavljeni holografskim projekcijama svojih vjerovanja
i mitologija. Barem neka anomalna iskustva mogla bi se svrstati u tu
kategoriju.
Na primjer, povijest nam govori da su car Konstantin i njegovi voj
nici vidjeli ogromni gorui kri na nebu, to je pojava koja, kako se ini,
nije nita vie od psihike eksternalizacije osjeaja, a koju je vojska - od
govorna za nita manje nego pokrtavanje poganskog svijeta - doivjela
uoi svog povijesnog pothvata. Glasovita manifestacija Anela iz Monsa,
tijekom koje su stotine britanskih vojnika iz Prvog svjetskog rata vidjele
golemo ukazanje sv. Jurja (op. prev. - sv. Juraj je engleski svetac zatit-

nik) i eskadrile anela na nebu dok su se na bojitu u belgijskom Monsu

borili u bitki koju su u poetku gubili, takoer se, kako se ini, ubraja u
kategoriju psihikih projekcija.
Meni je jasno da su ono to nazivamo NLO-ima, kao i druga fol
klorna iskustva, u stvari, iroki spektar pojava, te da najvjerojatnije obu
hvaaju sve gore navedeno. Ve dugo vremena sam uvjeren da se ta dva
objanjenja meusobno ne iskljuuju. Moda je i Konstantinov gorui
kri manifestacija izvan dimenzionalne inteligencije. Drugim rijeima,
kada naa kolektivna vjerovanja i osjeaji postanu dovoljno intenzivni
da stvore psihiku projekciju, moda je ono to zapravo radimo otvara
nje prolaza izmeu ovog i drugog svijeta. Moda se te inteligencije mogu
pojaviti i komunicirati s nama iskljuivo onda kada naa vlastita snana
vjerovanja stvore neku vrstu psihike nie za njih.
Ovdje bi mogao biti vaan jo jedan koncept iz nove fizike. Nakon
to smo uvidjeli da je svijest sredstvo koje subatomskoj estici kao to je
elektron omoguava da uskoi u postojanje, ne bismo trebali brzati sa
zakljukom da smo, radi toga, mi jedini posrednici u tom stvaralakom
procesu, upozorava fiziar John Wheeler sa Texaskog sveuilita. Stvara
mo subatomske estice i stoga itav svemir, tumai Wheeler, meutim i
one stvaraju nas. Uzajamno se stvaramo u procesu koji on naziva samoreferentna kozmologija. Ako ih se promatra u tom svjetlu, posve
je mogue da bi NLO-entiteti mogli biti arhetipovi iz kolektivnog ne
svjesnog ljudske rase, no i mi bismo mogli biti arhetipovi u njihovom
kolektivnom nesvjesnom. Moda smo mi u jednakoj mjeri dio njihovih
dubokih psihikih procesa koliko i oni naih. I Strieber je istog miljenja,
te kae da svemirska bia koja su ga otela i na vlastiti svemir vrte jedan
drugoga u inu kozmikog zajednitva.
Spektar dogaaja koje svrstavamo u prostranu kategoriju susreta s
NLO-ima mogao bi ukljuivati i pojave s kojima se jo nismo upoznali.
Na primjer, istraivai koji smatraju da je pojava neka vrsta psihike
projekcije, neizostavno pretpostavljaju da je to projekcija ljudskog kolek
tivnog uma. Pa ipak, kao to smo vidjeli u ovoj knjizi, u holografskom
svemiru svijest vie ne moemo promatrati kao ogranienu iskljuivo
na mozak. injenica da je Carol Dryer mogla komunicirati s mojom
slezenom i rei mi da je uznemirena jer sam vikao na nju odaje da i
drugi organi u naem tijelu takoer posjeduju svoje vlastite jedinstvene
oblike mentalne svijesti. Psihoneuroimunolozi isto govore za stanice u
naem imuno-sustavu, a prema Bohmu i drugim fiziarima, ak i suba
tomske estice posjeduju isto obiljeje. Ma koliko neobino to zvualo,

neki vidovi NLO-a i s njima povezanih fenomena moda su projekcije

tih kolektivnih mentalnih izraza. Neke znaajke susreta Michaela Harnera sa zmajolikim biima svakako daju naslutiti da se on suoavao s
nekom vrstom vizualne manifestacije inteligencije DNK-molekule. U
istom smislu, Strieber je predloio mogunost da su bia iz NLO-a sila
evolucije kako izgleda kada se primijeni na svjesni u m . Moramo biti
otvoreni za sve te mogunosti. U svemiru koji je svjestan sve do samih
svojih dubina, ivotinje, biljke, pa ak i sama materija, svi mogu sudjelo
vati u stvaranju tih fenomena.
Neto to znamo je da u holografskom svemiru, svemiru u kojem
odvojenost prestaje postojati i gdje se najskrovitiji procesi psihe mogu
preliti i postati jednako toliko dio objektivnog krajobraza koliko i cvijee
i drvee, sama stvarnost postaje tek golemi zajedniki san. U viim di
menzijama postojanja, ti snu slini aspekti postaju ak jo oitiji, i zaista
su brojne tradicije komentirale tu injenicu. Tibetanska knjiga mrtvih
neprestance naglaava snovima slinu prirodu onostranog podruja, a
to je takoer, dakako, razlog to je australski Aboridini nazivaju doba
snivanja. Jednom kada prihvatimo tu ideju, da je stvarnost na svim razinama omnijektivna, te da posjeduje isti ontoloki status kao i san, pita
nje koje postavljamo glasi: iji san?
Od vjerskih i mitolokih tradicija koje se bave tim pitanjem, veina
ih daje jednak odgovor: To je san jedne jedine boanske inteligencije,
Boga. Hinduske Vede i jogijski tekstovi svejednako tvrde da je svemir
Boji san. U Kranstvu je ta misao saeta u esto ponavljanoj izreci da
smo svi mi misli u Bojem umu, ili kako je pjesnik Keats to sroio, svi
smo mi dio Bojeg dugog besmrtnog s n a .
No, da li nas sanja jedna boanska inteligencija - Bog, ili nas sanjaju
kolektivne svijesti svih stvari - svi elektroni, Z-estice, leptiri, neutronske
zvijezde, morski krastavci, ljudske i neljudske inteligencije u svemiru? I
ovdje se sudaramo s reetkama vlastitih pojmovnih ogranienja, jer u
holografskom svemiru to je pitanje besmisleno. Ne moemo pitati stvara
li dio cjelinu, ili cjelina stvara dio, budui da dio jest cjelina. Stoga ne
mijenja na stvari zovemo li kolektivnu svijest svih stvari 'Bog', ili jed
nostavno 'svijest svih stvari'. Svemir podrava in tako velianstvenog
i neiskazivog stvaralatva da jednostavno ne moe biti sveden na takve
izraze. Ponovno je to samo referentna kozmologija, ili, kako su kalaharijski Bumani to tako izraajno sroili - "San sanja samog sebe.".

9
Povratak u doba
snivanja
Samo su ljudi otili tako daleko da ne znaju zato ive. Vie ne upotrebljavaju
svoje mozgove i odavno su zaboravili kakvo zagonetno poslanstvo
predstavlja njihovo tijelo, to im govore osjeti i snovi. Vie ne upotrebljavaju
znanje koje je Veliki duh podario svakome od njih. Toga ak nisu ni svjesni,
i tako se slijepi spotiu po cesti koja ne vodi nikamo - dobro utrtoj cesti za
automobile koju su sami izgradili, ravnu i glatku, da to bre stignu do velike
rupe koja eka da ih proguta. Ja znam kuda vodi ta brza i udobna auto
cesta. Bio sam tamo u svojoj viziji, i jeza me hvata od same pomisli na ono
to sam vidio.
- vra Hromi Jelen iz plemena Lakota
Lame Deer Seeker of Visions

oja je budunost holografskog modela? Prije no to razmotrimo

mogue odgovore, bilo bi poeljno pogledati kakva je bila njegova
prolost. U ovoj sam knjizi holografski model nazivao novom teorijom, i
to je tono u smislu da je prvi put predstavljena u znanstvenom kontek
stu. No, kao to smo vidjeli, nekoliko je vidova te teorije ve bilo nago
vijeteno u razliitim drevnim tradicijama. To nisu jedini takvi nagovje
taji, to je intrigantno, stoga to navodi na zakljuak da su i drugi nali
razloge da svemir smatraju holografskim, ili da barem naslute njegova
holografska svojstva.
Na primjer, Bohmovu ideju da se svemir moe promatrati kao spoj
dva osnovna reda - implicitnog i eksplicitnog - mogue je pronai u
mnogim tradicijama. Tibetanski budisti ta dva aspekta nazivaju prazni
na i punina. Punina je stvarnost vidljivih predmeta. Praznina je, poput

implicitnog reda, mjesto roenja svih stvari u svemiru, koje se u bez

graninom toku izlijevaju iz nje. Pa ipak, samo je praznina stvarna, a svi
oblici u objektivnom svijetu su iluzorni, te postoje samo zbog neprekid
nog toka izmeu dvaju redova.
Praznina je, pak, opisana kao suptilna, nedjeljiva, i liena ra
zlikovnih znaajki. Budui da je savreno konzistentna i koherentna
cjelina, nije ju mogue opisati rijeima. Istinu govorei, ak se ni punina
ne moe opisati rijeima jer je i ona, takoer, cjelina u kojoj su svijest i
materija i sve druge stvari neraskidive i cjelovite. U tome lei paradoks,
budui da punina unato svojoj iluzornoj naravi ipak sadri beskona
no golem kompleks svjetova. A opet, njezini nedjeljivi vidovi uvijek su
prisutni. Kao to poznavatelj Tibeta John Blofeld navodi: U tako sloe
nom svemiru, sve proima sve, i biva proeto od svega; kako u praznini,
tako i u punini - dio jest cjelina.
Tibetanci su unaprijed zorno predoili i neka Pribramova razmilja
nja. Prema Milarepi, tibetanskom yogiju iz jedanaestog stoljea i najgla
sovitijem tibetanskom budistikom svecu, prazninu ne moemo opaati
neposredno stoga to je na nesvjesni um (ili, kako ga Milarepa naziva
- unutranja svjesnost) previe uvjetovan u svojoj percepciji. Ta
uvjetovanost ne samo da nas prijei u razabiranju onoga to on naziva
granica izmeu uma i materije, odnosno to bi mi nazvali frekvencij
ska domena, nego nas i navodi na to da si - kada smo u stanju izmeu
dva ivota i vie nemamo tijela - stvorimo tijelo. "U nevidljivom carstvu
nebeskom ... iluzorni um veliki je krivac", pie Milarepa, koji je svoje
uenike savjetovao da, kako bi spoznali tu Temeljnu Stvarnost, prakti
ciraju "savreno vienje i kontemplaciju".
Zen-budisti takoer prepozna/u temeljnu nedjeljivost stvarnosti; i
zaista - glavni cilj Zena jest nauiti kako zamjeivati tu cjelovitost. U
svojoj knjizi Games Zen Masters Play (Igre majstora Zena), i rijeima koje
kao da su izvaene iz jednog od Bohmovih znanstvenih radova, Robert
Sohl i Audrey Carr navode: Zamijeniti nedjeljivu prirodu stvarnosti s
konceptualnim jezinim kategorijama krajnje je neznanje kojega nas Zen
eli osloboditi. Temeljni odgovori o postojanju mogu se nai iskljuivo
na razini izravnog nekonceptualnog iskustva [stvarnosti], a ne u intelek
tualnim koncepcijama i filozofijama, ma koliko sofisticirane b i l e .
Hindusi implicitnu razinu stvarnosti nazivaju Brahman. Brahman
je bezoblian, no on je mjesto roenja svih oblika vidljive stvarnosti,
koji se u beskrajnom toku pojavljuju iz njega, i potom ponovno uvijaju
u nj. Poput Bohma, koji objanjava da se implicitni red moe jednako

tako nazvati i duhom, Hindusi ponekad tu razinu stvarnosti personifici

raju, te kau da se sastoji od iste svijesti. Prema tome, svijest nije samo
suptilnija od materije, nego i temeljnija od materije, i u hinduskoj kozmogoniji materija je ta koja je proizila iz svijesti, a ne obrnuto. Ili, kako
je to zapisano u Vedama, fiziki svijet je nastao kako "zastiranjem" tako
i "projiciranjem sila svijesti".
Budui da je materijalni svemir tek drugoroena stvarnost, kreaci
ja zastrte svijesti, Hindusi kau da je on prolazan i nestvaran, odnosno
maya. Kao to Svetasvatara Upaniada navodi: ovjek treba znati da je
Priroda iluzija (maya), i da je Brahman tvorac iluzije. Ovaj svijet ispu
njen je biima koja su dijelovi njega. Slino tome, Kena Upaniada tu
mai da je Brahman zagonetno neto "to neprestano mijenja svoj oblik,
od ljudskog lika pa do vlati trave".
Budui da se sve razvija iz cjeline Brahmana koja je nesvediva na nii
oblik, fiziki je svijet takoer savreno konzistentna i koherentna cjelina,
kau Hindusi, i ponovno je maya ta koja nas sprjeava da spoznamo
da u konanici ne postoji nita to bismo mogli nazvati - odvojenost.
"Maya dijeli ujedinjenu svijest tako da predmete vidimo kao razliite od
jastva, a svemir kao razdijeljen na mnotvo predmeta.", kae poznavatelj
Veda, Sir John Woodroffe. "I takav objektivizam postoji sve dok je svijest
(ovjeanstva) zastrta, odnosno stegnuta. No, u krajnjoj osnovi iskustva
razlike je nestalo, jer u njoj lee, u neizdiferenciranoj masi, onaj koji do
ivljava, proces doivljavanja, i ono to se doivljava."
Ta ista koncepcija moe se pronai i u idovskoj misli. Prema kabalistikoj tradiciji, itav svijet je iluzorna projekcija transcendentalnih Bojih aspekata, kae Leo Schaya, vicarski strunjak za Kabalu.
Pa ipak, usprkos svojoj iluzornoj naravi, on nije potpuno nitavilo, jer
svaki odraz stvarnosti, ak i neznatan, razlomljen i prolazan, nuno po
sjeduje neto svog uzroka.
Zamisao da svijet pokree Bog Postanka
(op. prev. - ili Stvaranja, eng. God of Genesis) je iluzija odraena ak i
u hebrejskom jeziku, jer kao to Zohar, kabalistiki komentar na Toru i
najuveniji idovski ezoteriki spis, navodi, glagol baro, stvoriti, po
drazumijeva i ideju stvaranja iluzije.
Mnoge se holografske zamisli nalaze i u amanskim nazorima. Havajske kahune kau da je sve u svemiru beskonano povezano, te da je
ta meusobna povezanost slina nekoj vrsti mree. Prepoznajui meu
sobnu povezanost svih stvari, aman vidi sebe u sreditu te mree, i stoga
moe utjecati na svaki drugi dio svemira (zanimljivo je zapaziti da se
koncept maye u hinduskoj misli takoer esto usporeuje s mreom).

Poput Bohma, koji tvrdi da svijest neprestano izvire iz implicitnog,

Aboridini vjeruju da je istinski izvor svijesti u transcendentalnoj stvar
nosti doba snivanja. Obini ljudi to ne shvaaju, drei da se svijest nala
zi u njihovim tijelima, meutim amani znaju da to nije tono i da ba to
omoguava stupanje u vezu sa suptilnijim razinama stvarnosti.
U narodu Dogon iz Sudana takoder vjeruju da je fiziki svijet proi
zvod dublje i temeljnije razine stvarnosti, te da se neprestano izlijeva iz
tog primarnijeg vida postojanja i potom ulijeva natrag u njega. Jedan dogonski starjeina opisao je to sljedeim rijeima: "Crpiti i potom vraati
ono to je crpljeno - takav je ivot na ovom svijetu."
U stvari, implicitno/eksplicitna ideja moe se pronai u praktiki
svim amanskim tradicijama. Douglas Sharon u svojoj knjizi Wizard of
the Four Winds: A Shaman Story (arobnjak etiri vjetra: amanska pri
a) navodi: Sredinja ideja amanizma, gdjegod na svijetu ga se moe
pronai, je ideja da se u osnovi svih vidljivih oblika na svijetu, ivih i
neivih, nalazi ivotvorna bit iz koje izviru i koja ih hrani. Naposljetku se
sve vraa tom neopisivom, zagonetnom i neosobnom nepoznatom.

Svijea i laser
Nelokalan nain na koji se slika raspodjeljuje na povrini holografskog
filma svakako je jedno od njegovih najfascinantnijih svojstava. Kao to
smo vidjeli, Bohm smatra da je i sam svemir ureen na taj nain, te
posee za misaonim eksperimentom s ribom i dva televizijska ekrana
kako bi nam pokazao zato smatra da je svemir na slian nain nelo
kalan. ini se da su i mnogi drevni mislioci takoer prepoznali, ili ba
rem naslutili, taj vid stvarnosti. Sufiji iz dvanaestog stoljea saeli su to
jednostavno rekavi "makrokozmos je mikrokozmos", to je neka vrsta
ranije inaice Blakeovog stiha o vienju svijeta u zrncu pijeska. Grki
filozofi Anaksimen iz Mileta, Pitagora, Heraklit i Platon; drevni gnostici;
pretkranski idovski filozof Filon Aleksandrijski; te srednjovjekovni
idovski filozof Maimonides - svi su prigrlili ideju makrokozmosa i mikrokozmosa.
Polumitski drevni egipatski prorok Hermes Trismegistos izrazio se
neto drukije, te rekao da je spoznaja "vanjsko je poput unutranjeg;
malo je poput velikog" jedan od glavnih kljueva znanja. Srednjovje
kovni alkemiari kojima je Hermes Trismegistos postao neka vrsta sveca
zatitnika, saeli su tu misao u geslo "Kako gore, tako i dolje". Opisujui

istu 'makrokozmos-jednak-je-mikrokozmosu' ideju, hinduska Visvasara

tantra koristi poneto grublji izriaj, te navodi jednostavno "Ono to je
ovdje je svugdje".
Vra Oglala Siouxa Crni Jelen u istu je koncepciju unio ak jo nelokalniji zaplet. Dok je stajao na vrhu Harney Peak na planini Black Hills,
imao je 'veliku viziju': "Vidio sam vie no to mogu rei i shvatio vie
no to sam vidio; na svet sam nain gledao oblike svih stvari u duhu, i
oblik svih oblika, kako moraju ivjeti zajedno kao jedno bie." Jedna od
najdubljih spoznaja s kojima je istupio nakon tog susreta s neiskazivim
je da je Harney Peak sredite svijeta. Pa ipak, ta odlika nije bila ogranie
na samo na Harney Peak, jer kako je Crni Jelen rekao, "centar svijeta je
svugdje". Vie od dvadeset i pet stoljea prije toga istu je svetu drugost
dodirnuo grki filozof Empedoklo, te napisao: Bog je krug ije se sredi
te nalazi svugdje, a obodnica nigdje.
Nezadovoljni pukim rijeima, neki su drevni mislioci pribjegli sloe
nijim analogijama kako bi pokuali prenijeti holografska svojstva stvar
nosti. Autor hinduske Avatamsaka sutre u tu je svrhu usporedio svemir s
legendarnom mreom bisera, za koju je reeno da visi nad palaom boga
Indre, te da je 'ureena na nain da ako pogledate jedan [biseri] vidite
sve ostale kako se odraavaju u njemu'. Autor sutre objasnio je to ovako:
"Na isti nain, svaki predmet u svijetu nije samo on sam, nego obuhvaa
sve druge predmete i, u stvari, jest sve drugo."
Fa-Tsang, osniva kole budistike misli Hua-yen iz sedmog stolje
a, pokuavajui prenijeti temeljnu meusobnu povezanost i proimanje
svih stvari upotrijebio je vrlo slinu analogiju. Fa-Tsang, koji je drao da
se itav svemir nalazi skriven u svakom od svojih dijelova (a vjerovao
je i da je svaka toka u svemiru njegovo sredite), usporedio je svemir s
viedimenzionalnom mreom dragulja, od kojih svaki do beskonanosti
odraava sve druge.
Kada je carica Wu objavila da ne razumije na to je Fa-Tsang mislio
s tom predodbom, te ga zamolila za dodatno pojanjenje, Fa-Tsang je
usred prostorije pune ogledala objesio svijeu. Ovo, rekao je carici Wu,
predstavlja odnos Jednog prema mnogima. Tada je uzeo izbrueni kri
stal i stavio ga u sredite prostorije tako da odraava sve to se nalazi oko
njega. Ovo, rekao je, pokazuje odnos mnogih prema Jednom. Meutim,
poput Bohma koji naglaava da svemir nije jednostavno hologram nego
hologibanje, Fa-Tsang je naglasio da je njegov model statian, te da ne
odraava dinamizam i neprekidno gibanje kozmike povezanosti svih
stvari u svemiru.

Ukratko, mnogi su mislioci ve davno prije izuma holograma opazili

nelokalno ureenje svemira i doli do vlastitih naina kako bi izrazili taj
uvid. Vrijedi primijetiti da su ti pokuaji, koliko god se nekima od nas
koji smo na viem stupnju tehnolokog razvoja moda ine nezgrapni
ma, moda daleko vaniji nego to shvaamo. Na primjer, ini se da je nje
maki matematiar i filozof iz sedamnaestog stoljea, Leibniz, poznavao
kolu budistike misli Hua-yen. Neki smatraju da je zbog toga predloio
da je svemir sastavljen od temeljnih entiteta koje je nazvao monade,
od kojih svaka sadri odraz cijelog svemira. Ono to je znaajno je da
je Leibniz svijetu dao i integralni raun, a integralni raun omoguio je
Dennisu Gaboru da izumi hologram.

B u d u n o s t h o l o g r a f s k e ideje
I tako se drevna ideja, ideja koja je, kako se ini, barem donekle nala
izraz u praktiki svim svjetskim filozofskim i metafizikim tradicijama,
vraa na svoj poetak. No, ako ta drevna poimanja mogu dovesti do
izuma holograma, a izum holograma do Bohmove i Pribramove for
mulacije holografskog modela, do kojih bi novih otkria mogao dovesti
holografski model? Na obzoru se ve nazire nekoliko mogunosti:

HOLOFONSKI ZVUK
Argentinski fiziolog Hugo Zuccarelli nedavno je na temelju Pribramovog holografskog modela razvio novu tehniku snimanja zvuka koja
ovjeku omoguava stvaranje onoga to je zapravo hologram, ali umje
sto od svjetlosti, sainjen od zvuka. Zuccarelli svoju tehniku zasniva na
neobinoj injenici da ljudske ui odailju zvuk. Shvaajui da su ti zvu
kovi prirodnog podrijetla, zvukovni ekvivalent referentnom laserskom
snopu koji se koristi za ponovno stvaranje holografske slike, upotrije
bio ih je kao osnovu za revolucionarnu novu tehniku snimanja koja re
producira zvukove koji su ak realistiniji i trodimenzionalniji od onih
koji se proizvedu pomou stereo-procesa. Tu novu vrstu zvuka naziva
" holofonski zvuk ".
Nakon to je presluao jednu od Zuccarellijevih holofonskih snimki,
izvjestitelj londonskog Timesa nedavno je napisao: "Kriomice sam po
gledao umirujue brojke na svom satu kako bih se uvjerio gdje sam. Lju-

di su mi prilazili slea, a znao sam da je tamo samo zid.... Nakon sedam

minuta poeo sam dobivati utisak o likovima, utjelovljenjima glasova na
vrpci. To je viedimenzionalna 'slika' stvorena zvukom."
Budui da se Zuccarellijeva tehnika temelji na holografskom nainu
obrade zvuka od strane samog mozga, ini se da je uspjena u varanju
uha ba kao to svjetlosni hologrami uspjeno varaju oi. Uslijed toga,
sluatelji esto pomaknu svoje noge kada uju snimku nekoga tko hoda
ispred njih, ili glavu kada zauju ono to zvui kao ibica upaljena prebli
zu njihovog lica (neki su navodno ak osjetili miris ibice), izvanredno
je da holofonska snimka, budui da nema nikakve veze sa stereofonskim
zvukom, zadrava svoj jezivo trodimenzionalni zvuk ak i kada je ovjek
slua kroz samo jednu stranu slualica. ini se da holografska naela na
kojima se proces temelji objanjavaju i zato ljudi koji su gluhi na jedno
uho ipak mogu odrediti izvor zvuka, a da pritom ne okreu glavu.
Zanimajui se za njegov postupak, Zuccarelliju su pristupili brojni
veliki glazbenici, ukljuujui Paula McCartneyja, Petera Gabriela i Vangelisa, meutim on iz razloga povezanih s prijavljivanjem patenta jo
nije otkrio podatke koji su potrebni za potpuno razumijevanje njegove
tehnike.*

NERIJEENE ZAGONETKE U KEMIJI

Kemiar Ilya Prigogine nedavno je primijetio da bi Bohmova teori
ja o implicitnom i eksplicitnom redu mogla pomoi pri objanjavanju
odreenih anomalnih pojava u kemiji. Znanost je dugo vremena sma
trala kako je zakon da sve stvari tee prema stanju sve veeg nereda
jedan od najapsolutnijih zakona u svemiru. Kada bacite stereo sa Empire
State Buildinga i on padne na plonik, stereo ne postane ureeniji i ne
pretvori se u video-rekorder. Postane manje ureen i pretvori se u hrpu
razbijenih dijelova.
Prigogine je otkrio da to ne vrijedi za sve stvari u svemiru. Istie da
neke kemikalije, kada se izmijeaju, prijeu u ureeniji, a ne u manje ure
en razmjetaj. Za otkrivanje tajni tih spontano nastajuih ureenih su
stava, koje naziva disipativne strukture, Prigogine je dobio Nobelovu
nagradu. No, kako nov, sloeniji sustav moe tek tako iznenada nastati?

*Uzorak audio-kazete s holografski snimljenim zvukom moe se za petnaest dolara dobiti na

adresi Interface Press, Box 42211. Los Angeles, California 90042. [ili diljem interneta]

Drukije reeno, odakle dolaze disipativne strukture? Prigogine i drugi

znanstvenici predloili su da su one, daleko od toga da se materijaliziraju
niotkuda, naznaka dublje razine reda u svemiru, dokaz implicitnih vido
va stvarnosti koji postaju eksplicitni.
Ako je to tono, moglo bi imati duboke implikacije te, izmeu osta
log, dovesti do dubljeg razumijevanja o tome kako se nove razine sloe
nosti - kao to su stavovi i novi obrasci ponaanja - pojavljuju u ljudskoj
svijesti, te kako se najzagonetnija sloenost od svih - sam ivot - pojavio
na Zemlji prije nekoliko milijardi godina.

NOVE VRSTE RAUNALA

Holografski model mozga nedavno je proiren i na svijet raunala.
U prolosti su raunalni znanstvenici mislili da je najbolji nain gradnje
boljeg raunala jednostavno napraviti vee raunalo. Meutim, u prote
klih desetak godina istraivai su razvili novu strategiju, te su umjesto
da grade pojedinane monolitne strojeve, neki poeli mnotvo malih
raunala povezivati u neuralne mree koje vie nalikuju biolokoj
strukturi ljudskog mozga. Marcus S. Cohen, raunalni znanstvenik na
Dravnom sveuilitu New Mexico, nedavno je izjavio da bi procesori
koji se oslanjaju na interferirajue svjetlosne valove koji prolaze kroz
"mnogostruke holografske reetke" mogli osigurati jo bolju analogiju
modane neuralne strukture.' Slino tome, fiziarka Dana Z. Anderson
sa Sveuilita Colorado nedavno je pokazala kako se holografske reetke
mogu upotrijebiti za izradu "optike memorije" kod koje je mogu aso
cijativni dohvat podataka.
Ma koliko bio uzbudljiv razvoj u tom smjeru, on ipak predstavlja
samo daljnja usavravanja mehanikog pristupa u razumijevanju svemi
ra, napredak koji se odvija iskljuivo unutar materijalnog sustava stvar
nosti. No, kao to smo vidjeli, posve izvanredna tvrdnja holografske ideje
jest da bi materijalnost svemira mogla biti iluzija, te da je fizika stvar
nost moda tek mali dio golemog i nefizikog svemira koji je u stanju
osjeati. Ako je to tono, kakve implikacije ima za budunost? Kako da
zaponemo istinski prodirati u tajne tih suptilnijih dimenzija?

Potreba za temeljnom reorganizacijom znanosti

Jedno od najboljih sredstava za istraivanje nepoznatih vidova stvarno
sti koje trenutno imamo na raspolaganju jest znanost. Pa ipak, kada se
govori o objanjavanju parapsiholokih i duhovnih dimenzija ljudskog
postojanja, znanost je uglavnom stalno podbacivala. Jasno je da znanost,
ako eli napredovati u tim podrujima, mora proi kroz temeljitu reor
ganizaciju. No, to bi tono ta reorganizacija trebala obuhvaati?
Prvi i najnuniji korak oito je prihvaanje postojanja parapsiholokih i duhovnih pojava. Willis Barman, predsjednik Instituta za noetike
znanosti (Institute of Noetic Sciences) i bivi docent s podruja drutve
nih znanosti na Meunarodnom istraivakom institutu Stanford (Stan
ford Research Institute International), smatra da je to prihvaanje vano
ne samo za znanost kao takvu, nego i za preivljavanje ovjeanstva.
tovie, Harmana, koji je opirno pisao o potrebi temeljite reorganiza
cije znanosti, zapanjuje to do tog prihvaanja jo nije dolo. "Zato ne
pretpostavimo da svaka vrsta iskustava ili pojava o kojima je izvijeteno
tijekom povijesti i u razliitim kulturama, posjeduju neosporivu naelnu
valjanost", upitao se.
Kao to je spomenuto, barem dio razloga nalazi se u viestoljetnim
predrasudama koje zapadna znanosti gaji prema takvim pojavama, me
utim pitanje nije ba tako jednostavno. Promotrimo, na primjer, sjea
nja iz prolih ivota ljudi pod hipnozom. Jesu li to stvarna sjeanja pro
lih ivota ili ne, tek treba dokazati, meutim jedno je sigurno: ljudski
nesvjesni um sklon je stvarati u najmanju ruku prividna sjeanja prija
njih inkarnacija. Ortodoksna psihijatrijska zajednica openito ignorira
tu injenicu. Zato?
Na prvi pogled bi se inilo da je razlog to to veinu psihijatara jed
nostavno ne vjeruje u takve stvari, meutim to nije nuno tako. Floridski
psihijatar Brian L. Weiss, diplomirani student Medicinskog fakulteta na
Yaleu i sadanji ravnatelj psihijatrije u Medicinskom centru Mount Sinai
u Miamiju, kae da je od objavljivanja svog bestselera pod naslovom
Many Lives, Many Masters (Mnogi ivoti, mnogi Uitelji) 1988. godine u kojoj opisuje kako je od skeptika postao pristaa reinkarnacije, nakon
to je jedna od njegovih pacijentica za vrijeme hipnoze spontano poela
govoriti o svojim prolim ivotima - bio zatrpan pismima i telefonskim
pozivima psihijatara koji su rekli da i oni takoer potajno vjeruju u re
inkarnaciju. "Mislim da je to samo vrh ledene sante", kae Weiss. "Ima
psihijatara koji mi piu da u privatnosti svojih ordinacija ve deset do

dvadeset godina rade regresijsku terapiju, ali me i mole da o tome niko

me ne govorim. Mnogi su prijemivi za ideju reinkarnacije, meutim ne
ele to p r i z n a t i . "
Slino tome, kada sam tijekom nedavnog razgovora Whittona upi
tao smatra li da e reinkarnacija ikada biti prihvaena kao znanstvena
injenica, odgovorio mi je: "Mislim da je ve prihvaena. Prema mojim
iskustvima sa znanstvenicima, oni su itali literaturu, vjeruju u reinkar
naciju. Dokazi su jednostavno toliko uvjerljivi da intelektualno prihva
anje praktiki dolazi samo od s c b e . "
Nedavno provedena anketa o parapsiholokim pojavama potvruje
Weissovo i Whittonovo miljenje. Nakon to im je bilo zajameno da
e njihovi odgovori ostati anonimni, pedeset i osam posto od dvjesto
dvadeset i osam psihijatara koji su odgovorili na anketu (mnogi od njih
su proelnici odjela i dekani na medicinskim fakultetima) izjavilo je da
smatraju da je razumijevanje parapsiholokih pojava vano za budue
diplomirane studente psihijatrije! etrdeset i etiri posto njih priznalo je
da vjeruju kako su parapsiholoki imbenici vani u procesu lijeenja.
Dakle, ini se da se znanstveni establiment prema parapsiholokim
istraivanjima poinje odnositi s ozbiljnou koju ova zasluuju, premda
je strah od ismijavanja kamen spoticanja koji je jednak, ako ne i vei, od
nevjerovanja. Potrebno nam je vie pionira kao to su Weiss i Whitton
(i mnotvo drugih hrabrih znanstvenika o ijem smo radu raspravljali
u ovoj knjizi) da bi javno obznanili svoja privatna vjerovanja i otkria.
Ukratko, trebamo parapsiholoki ekvivalent Rose Parks.
Jo jedna znaajka koja mora biti dio reorganizacije znanosti jest
proirivanje definicije onoga to tvori znanstveni dokaz. Parapsiholoke
i duhovne pojave odigrale su vanu ulogu u ljudskoj povijesti i pomogle
oblikovati neke od najtemeljnijih vidova nae kulture. No, budui da ih
nije lako izdvojiti i pomno istraiti u laboratorijskom okoliu, znanost ih
je bila sklona ignorirati.
Jo gore, ako ih se i prouava, obino se izoliraju i katalogiziraju as
pekti parapsiholokih pojava koji su od najmanje vanosti. Na primjer,
jedno od nekolicine otkria koja se tiu izvantjelesnih iskustava a koje se
smatra valjanim u znanstvenom smislu je da se, kada ovjek na poetku
izvantjelesnog iskustva napusti tijelo, mijenjaju njegovi modani valovi.
Pa ipak, kada ovjek ita izvjetaje poput Monroevog, uvia da u sluaju
da su njegova iskustva stvarna, ona ukljuuju otkria koja bi na ljudsku
povijest mogla imati utjecaj jednak utjecaju Kolumbova otkria Novog
svijeta ili izuma atomske bombe. Doista, oni koji su promatrali zbiljski

nadarenog vidovnjaka na djelu istog trenutka znaju da su svjedoili ne

emu daleko dubljem nego to je prikazano suhoparnom statistikama R.
H. i Louise Rhine.
To ne znai da rad Rhineovih nije vaan. Meutim, kada ogroman
broj ljudi pone izvjetavati o istom iskustvu, njihove se anegdotalne
izvjetaje takoer treba promatrati kao vane dokaze. Ne smije ih se od
baciti samo zbog toga to se ne mogu dokazati tako strogo kao to se
mogu dokazati neke druge i esto manje vane znaajke istog fenomena.
Kako Stevenson istie: Smatram da je bolje saznati ono to je vjerojatno
o vanim stvarima, nego biti siguran o onim trivijalnima.
Vrijedi spomenuti da je takav odokativni pristup ve primijenjen
na druge, vie prihvaene prirodne pojave. Zamisao da je svemir proi
zvod jedne, praiskonske eksplozije ili Velikog praska, veina je znanstve
nika prihvatila bez dodatnih pitanja. A to je neobino jer, premda posto
je uvjerljivi dokazi da je to tono, nitko nikada nije dokazao da je doista
tako. S druge strane, da psiholog koji istrauje iskustva na rubu smrti
nedvosmisleno izjavi da je podruje svjetlosti u koje pojedinci odlaze
tijekom svojih iskustava na rubu smrti zbiljska druga razina stvarnosti,
psihologa bi se napalo to daje izjave koje se ne mogu dokazati. To je
udno, jer postoje jednako uvjerljivi dokazi da je to tono. Drugim rije
ima, znanost ve prihvaa ono to je vjerojatno o vrlo vanim pitanjima
ako ta pitanja spadaju u kategoriju stvari u koje je pomodno vjerovati.
To dvostruko mjerilo mora se iskorijeniti da bi znanost mogla poeti
dublje zadirati u prouavanje kako parapsiholokih tako i duhovnih fe
nomena.
I najhitnije od svega, znanost svoju naklonost prema objektivnosti
- ideji da je biti odvojen, analitian i nepristrano objektivan najbolji na
in prouavanja prirode - mora zamijeniti s vie participativnim pristu
pom. Vanost tog pomaka naglasili su brojni znanstvenici, ukljuujui
Harmana. Mi smo, takoer, u brojnim primjerima o kojim je bilo govora
u ovoj knjizi vidjeli dokaze njegove nunosti. U svemiru u kojem svijest
fiziara utjee na stvarnost subatomske estice, u kojem stav lijenika
utjee hoe li placebo djelovati ili nee, i u kojem se imaginativno moe
preliti u fiziku stvarnost, ne moemo se vie pretvarati da smo odvojeni
od onoga to prouavamo. U holografskom i omnijektivnom svemiru,
svemiru u kojem su sve stvari dio savreno koherentnog i konzistentnog
kontinuuma, stroga objektivnost vie nije mogua.
To posebno vrijedi za prouavanje psihe i duhovnih fenomena, i ini
se da je pravi razlog zato nekim laboratorijima uspijeva postii spekta-

kularne rezultate s vienjem na daljinu a nekima ne. Doista, neki istrai

vai na paranormalnom podruju ve su se pomakli od strogo objektiv
nog pristupa prema vie participativnom pristupu. Na primjer, Valerie
Hunt otkrila je da na njene eksperimentalne rezultate utjee prisutnost
pojedinaca koji su pili alkohol, te stoga nijednom takvom pojedincu ne
doputa ulazak u svoj laboratorij dok izvodi mjerenja. U istom duhu, ru
ski parapsiholozi Dubrov i Pukin otkrili su da vie uspjeha u ponavlja
nju otkria drugih parapsihologa imaju kada hipnotiziraju sve prisutne
ispitanike. ini se da hipnoza eliminira smetnje prouzrokovane svjesnim
mislima i vjerovanjima ispitanika, te da pomae proizvesti ie re
zultate. Premda nam se danas moda ine neobinima i pretjeranima,
takvi postupci mogli bi postati standardna operativna procedura kada
znanost razotkrije daljnje tajne holografskog svemira.
Pomak od objektivnosti prema sudjelovanju sasvim e sigurno utje
cati i na ulogu znanstvenika. Budui da postaje sve jasnije da je vano
iskustvo promatranja, a ne samo in promatranja, logino je pretpostavi
ti da e znanstvenici sve manje na sebe gledati kao na promatrae, a sve
vie kao na one koji doivljavaju. Kako Harman istie: "Kljuno obiljeje
participativnog znanstvenika njegova je spremnost na preobrazbu."
Ponovno, postoje dokazi da se nekoliko takvih preobrazbi ve zbilo.
Na primjer, umjesto da samo promatra ono to se dogodilo, Conibo In
dijancima nakon to su uzeli duevno vino ayahuasca, Harner je i sam
popio halucinogen. Bjelodano je da ne bi svi antropolozi bili spremni
preuzeti takav rizik, meutim jasno je i da je postajui sudionikom,
umjesto da je bio samo promatra, mogao saznati mnogo vie nego to
bi ikada saznao da je samo sjedio po strani i pisao biljeke.
Harnerov uspjeh sugerira da bi, umjesto da se samo intervjuira poje
dince koji su doivjeli izvantjelesna iskustva, pojedince koji su doivjeli
iskustva na rubu smrti, i druge putnike u suptilnija podruja, participativni znanstvenici budunosti mogli osmisliti naine da i sami tamo pu
tuju. Istraivai svjesnih snova ve prouavaju vlastita iskustva svjesnog
sanjanja i izvjetavaju o njima. Drugi bi mogli razviti razliite, pa ak
jo inovativnije tehnike istraivanja unutarnjih dimenzija. Na primjer,
premda nije znanstvenik u najuem smislu te rijei, Monroe je napravio
snimke posebnih ritminih zvukova za koje smatra da olakavaju izvan
tjelesna iskustva. Takoer, osnovao je istraivaki centar nazvan Institut
za primijenjene znanosti Monroe (Monroe Institute of Applied Scien
ces) u planinama Blue Ridge Mountains, te tvrdi da je stotine pojedinaca
uvjebao da odlaze na ista izvantjelesna putovanja na koja je otiao on

sam. Jesu li takvi dogaaji glasnici budunosti, nagovjetaji vremena u

kojem e i psihonauti, a ne samo astronauti, biti heroji koje emo gle
dati u veernjim vijestima? [na kojim je sport i skandal jo uvijek udarna vijest - op.prev]

Evolucijski proboj p r e m a vioj svijesti

Znanost moda nije jedina snaga koja nam nudi pristup onostranom.
U svojoj knjizi pod naslovom Heading toward Omega (Na putu prema
Omegi) Ring istie da postoje vrsti dokazi da su izvantjelesna iskustva
u porastu. Kao to smo vidjeli, u plemenskim se kulturama pojedinci
koji imaju ta iskustva esto toliko promijene da postanu amani. Moder
ni pojedinci koji imaju izvantjelesna iskustva takoer postanu duhov
no preobraeni, mijenjajui se iz svoje osobnosti od prije izvantjelesnog
iskustva u osobe s vie ljubavi u sebi, suosjeajnije, te ak parapsiholoki
nadarenije osobe. Ring iz toga zakljuuje da moda svjedoimo amanizaciji suvremenog ovjeanstva. Meutim, ako je tome tako, zato su
izvantjelesna iskustva u porastu? Ring smatra da je odgovor u istoj mjeri
jednostavan koliko i dubok; ono emu svjedoimo je evolucijski proboj
prema vioj svijesti za cijelo ovjeanstvo.
Osim toga, izvantjelesna iskustva moda nisu jedina preobraavajua pojava to izvire iz kolektivne psihe ovjeanstva. Grosso smatra da
porast marijanskih vizija tijekom prolog stoljea takoer ima evolu
cijske implikacije. Slino tome, brojni znanstvenici, ukljuujui Raschkea i Valleea, smatraju da eksplozija vienja NLO-a u prolih nekoliko
desetljea ima evolucijski znaaj. Nekoliko je istraivaa, ukljuujui i
Ringa, istaknulo da su susreti s NLO-ima u stvari slini amanskim ini
cijacijama, te da bi mogli biti jo jedan dokaz amanizacije suvremenog
ovjeanstva. Strieber se slae: Smatram da je prilino oito da se tu,
bilo da pojavu NLO-a netko izvodi bilo da se ona dogaa prirodno, radi
o eksponencijalnom skoku iz jedne vrste u drugu. ini mi se da je ono
to gledamo proces evolucije na djelu.
Ako su takve spekulacije tone, koja je svrha te evolucijske preobraz
be? ini se da postoje dva odgovora. Mnoge drevne tradicije govore o
vremenu u kojem je hologram fizike stvarnosti bio mnogo plastiniji
nego to je to sada, mnogo sliniji amorfnoj i tekuoj stvarnosti onostrane dimenzije. Na primjer, australski Aboridini kau da je nekad itav
svijet bio "doba snivanja". Edgar Cayce ponovio je tu misao i ustvrdio
da je Zemlja isprva bila tek nalik na misaone oblike ili vizualizaciju

stvorene pruanjem samih sebe iz sebe samih na koji god su nain to po

eljeli... Potom je materijalnost kao takva dola na Zemlju, preko Duha
koji se stiskao u materiju.
Aboridini navode da e doi dan kad e se Zemlja vratiti u doba
snivanja. U duhu iste spekulacije, ovjek bi se mogao zapitati hoemo
li, dok sve vie i vie uimo upravljati hologramom stvarnosti, vidjeti
ispunjenje tog proroanstva. Budui da postajemo struniji u manipuli
ranju onime to Jahn i Dunne nazivaju suelje izmeu svijesti i njezine
okoline, moemo li iskusiti stvarnost koja je ponovno oblikovljiva? Ako
je to tono, trebat emo nauiti mnogo vie nego to sada znamo, a kako
bismo bili u stanju na siguran nain manipulirati tim plastinim oko
liem. Moda je to jedna od svrha evolucijskih procesa koja se, kako se
ini, upravo razotkriva meu nama.
Mnoge drevne tradicije takoer navode da podrijetlo ovjeanstva
nije na Zemlji, te da je na pravi dom s Bogom, ili barem u nefizikom i
rajskijem carstvu istog duha. Na primjer, postoji hinduski mit koji kae
da je ljudska svijest u poetku bila vali koji je odluio napustiti ocean
svijesti kao takve, bezvremene, bezprostorne, beskonane i vjene.
Postavi svjestan sebe, zaboravio je da je bio dio tog beskonanog oceana
i poeo se osjeati osamljeno i odvojeno. Love kae da bi Adamov i Evin
izgon iz Rajskog vrta takoer mogao biti inaica tog mita, drevno sjea
nje na to kako je ljudska svijest, nezamislivo davno, napustila svoj dom
u implicitnom, i zaboravila da je dio kozmikog jedinstva svih stvari.
Prema tom nazoru, Zemlja je neka vrsta igralita u kojem ovjek smije
iskusiti sve tjelesne uitke pod uvjetom da shvaa da je holografska pro
jekcija ... prostorne dimenzije vieg r e d a .
Ako je to tono, vatre evolucije koje poinju plamtjeti i igrati u naoj
kolektivnoj psihi moda su poziv na buenje, znak trublje koji nas oba
vjetava da je naa prava domovina negdje drugdje, te da joj se moemo
vratiti ako elimo. Strieber, da navedem samo jedan primjer, smatra da
je upravo to razlog prisutnosti NLO-a: Smatram da su oni najvjerojat
nije babice koje pomau pri naem roenju u nefiziki svijet - iz kojega
oni potjeu, Moj dojam je taj da je fiziki svijet tek mali djeli u mnogo
veem kontekstu, te da se stvarnost razvija prvenstveno na nefiziki na
in. Ne mislim da je fizika stvarnost prvobitni izvor naeg postojanja.
Mislim da je postojanje u obliku svijesti najvjerojatnije starije od fizi
kog postojanja.
Pisac Terence McKenna, jo jedan dugogodinji pristalica holografskog modela, slae se s tim opaanjima:

ini se da se ovdje radi o tome da je razmak izmeu doba svje

snosti o postojanju due i razrjeenja apokaliptinog potencijala
otprilike pedeset tisua godina. Mi smo sada, nema sumnje, u
zavrnim povijesnim sekundama te krize - krize koja ukljuuje
kraj povijesti, na odlazak s planeta, [i] pobjedu nad smru. Mi
se u stvari, primiemo najveem dogaaju planetarne ekologije
- oslobaanju ivota iz tamne ahure materije.
Razumije se, to su samo spekulacije. No, bilo da smo na samom rubu
prijelaza, kako sugeriraju Strieber i McKenna, ili se ta prekretnica ipak
nalazi u malo daljoj budunosti, oigledno je da slijedimo neku stazu
duhovne evolucije. S obzirom na holografsku prirodu svemira, oigled
no je i da nas negdje u vremenu i prostoru eka, u najmanju ruku, neto
slino gore navedenim dvjema mogunostima.
A kako ne bismo bili u iskuenju pretpostaviti da je oslobaanje od
fizikog kraj ljudske evolucije, postoje dokazi da je plastinije i imaginativnije podruje onostranosti takoer jo samo jedna razvojna stepenica.
Na primjer, Swedenborg je rekao da su iznad nebesa to ih je posjetio
jo jedna nebesa, tako blistava i bezoblina za njegovu percepciju da su
izgledala jednostavno kao "teenje svjetlosti". Pojedinci koji su prei
vjeli iskustvo na rubu smrti takoer su povremeno opisivali ta ak jo
vie nezamiljivo suptilna podruja. Postoje jo vie razina, i da bi se
vratili Bogu, dosegli ravan na kojoj poiva Njegov duh, trebate svaki put
odbaciti svoju vanjtinu sve dok va duh ne postane istinski slobodan.,
navodi jedan od Whittonovih ispitanika. "Proccs uenja nikada ne pre
staje ... Ponekad nam je dano da vidimo vie ravni - svaka je svjetlija i
sjajnija od one prethodne."
Nekima moe izgledati zastraujue da stvarnost, dok ovjek prodire
sve dublje i dublje u implicitno, postaje sve vie frekvencijska. Oito je
da smo i dalje poput djece koja trebaju sigurnost bojanke, jo nespremna
crtali nesputano i bez crta koje vode nae nespretne ruke. Biti uronjen u
Swedenborgovo carstvo tekue svjetlosti bilo bi jednako kao i biti uro
njen u potpuno tekuu LSD-halucinaciju. A budui da jo nismo dovolj
no zreli, odnosno ne upravljamo u dovoljnoj mjeri svojim osjeajima,
stavovima i vjerovanjima, nismo se spremni nositi s udovitima koje bi
naa psiha tamo za nas stvorila.
No, moda je to razlog to uimo nositi se s malim dozama omnijektivnog ovdje, u obliku relativno ogranienih konfrontacija s imaginativnim koje NLO-i i druga slina iskustva pruaju.

I moda je to razlog to nam bia svjetlosti uvijek iznova govore da

je svrha ivota uenje.
Doista, mi smo na amanskom putovanju, prava djeca koja se mue
da postanu strunjaci za sveto. Uimo kako se nositi s plastinou koja
je sastavni dio svemira u kojem su um i stvarnost kontinuum, i na tom
se putovanju jedna pouka izdie iznad svih drugih. Dok god nam bezoblinost i zapanjujua sloboda drugog svijeta budu zastraujue, nastavit
emo sanjati za sebe hologram koji je udobno vrst i jasno odreen.
Meutim, moramo uvijek imati na umu Bohmovo upozorenje da su
konceptualne kategorije koje koristimo kako bi ralanili svemir naa
vlastita tvorba. One ne postoje tamo vani, jer tamo vani je samo
nedjeljiva potpunost. Brahman. A kada nadrastemo neki odreeni skup
konceptualnih kategorija, uvijek moramo biti spremni ii dalje, napre
dovati od duevnog stanja do duevnog stanja, kako je to rekao Sri Aurobindo, i od prosvjetljenja do prosvjetljenja. Jer, ini se da je naa svrha
isto toliko jednostavna koliko i beskrajna.
Mi, kao to Aboridini kau, samo uimo kako preivjeti u besko
nanosti.