je jezik samo jedan od aspekata jezitne djelatnosti u cjelini, i sama jeziéna djelatnost, kao i svaka druga Covjekova drusivena praksa, mijenja Hjudski izvanjezi¢ni univerzum. Prema tome, i ovdje vlada odnos medusobnog dijalektitkog prozimanja, koji se unutar jeziéne djelatnosti — kako je receno — manifestira u napetosti izmedu jezika i govora i omogucuje postojanje jezitne kreativnosti, neop- hodne za komunikaciju. Osnovno je obiljezje gotovo svih znaéajnih lingvisti¢kih pravaca 20, stoljeéa njihovo strukturalisti¢ko usmjerenje, pa se suvremena lingvistika nerijetko izjednaéuje sa strukturalistickom lingvistikom Strukturalizam je u izugavanje jezika doista unio toliko promjena da se Cesto smatra da se opca lingvistika, u svojem pravom obliku, i formira tek u prvim dekadama ovog stoljeca, kada se u njoj javljaju strukturalisti¢ki pristupi, Naime, strukturalizam se u lingvi- sHci pojavio prije nego u drugim drugtvenim znanostima, tak i prije no Sto je nazvan strukturalizmom: onog trenutka kad su lingvi- sti podeli prekidati s mladogramati¢arskom tradicijom i kad su prestali promatrati izolirano pojedinaéne jezicne jedinice u njihovu historijskom razvitku pa su obratili pagnju na telacije tih jedinica u odredenom vremenskom presjeku, dakle na jezicni sistem i njego- vu sirukturu, tog se trenutka rodio strukturalizam u lingvistici. On je u prvom svom razdoblju bio izvanredno plodonosna metodologi ja znanstvenog rada, s pomodu koje su otkrivene mnoge dotad neuozene zakonitosti ¥ jéziku, i osobito je dobro osvijetljena komu- nikacijska funkcija jezi¢ne djelatnosti, Napredak lingvistike nakon uvodenja strukturalistickog pristupa bio je golem i spektakularan, tako da je ova metodologija prenijeta i v mnoge druge humanistitke nauke (antropologiju, psihologiju, teoriju knjiZevnosti, sociologiju, povijest itd.). U njima, a u povratnoj sprezi i u lingvistici, struk- turalizam je prerastao u pogled na svijet prema kojem se bit opi- sivanog predmeta isczpljuje u njegovoj stalnoj i nepromjenljivoj stukturi: ova je struktura ujedno i cilj i krajnja granica Ijudske spoznaje, Ovakav je strukturalizam, kao 8to Cemo vidjeti, postao znatajna kognica ne samo razvitku lingvistike nego i drugih zna- nosti Prvi jasni, iako jo$ ne sasvim definirani, nagovjeStaji struk- turalisti¢kog pristupa jeziku nalaze se u djelima dvaju Poljaka: to su Jan Baudouin de Courtenay (1845—1929, zavetnik modernog razmisljanja o fonologiji i fonoloskim sustavima) i njegov rano preminuli uéenik Mikotaj Kruszewski (18511887; on je, sa svoji uéiteljem, naslutio potrebu razlikovanja izmedu govora i jezika i mogucnost logitkog opisa jezi¢nog sistema u jednom vremenskom presjcku). Buduci da su preteino djelovali na krajnjoj periferiji 49znanstvenih zbivanja, u Kazanju (njihov je rad poznat po imenom kazanjska skola), odjeci njihovih teorija bili su neznatni. Oni su, ipak, doprli do znanstvenika koji se danas opcenito smatra osnivaéem suvremene strukturalisti¢ke lingvistike, i iz Gijeg su djela doista potekle gotovo sve znaéajnije evropske lingvisticke Skole: to je Svicarski lingvist Ferdinand de Saussure. Roden 1857. u Zenevi, de Saussure se lingvisti¢ki obrazovao u Leipzigu kod mladogramatitara (u cijem je duhu, ali veé nadilazeci neke njihove postavke i nagovjeScujuci postojanje sistema u jeziku, sa jedva dvadeset godina objavio za indoevropeistiku izvanredno znacajnu raspravu Mémoire sur le systéme primitif des voyelles dans les lan- gues indo-européennes); bio je zatim profesor lingvistike u Pariza i Zenevi, gdje je posljednjih godina Zivota odrzao ti ciklusa pre- davanja iz opce lingvistike; umro je 1913. Na osnovi biljeZaka s njegovih predavanja njegovi su uéenici Bally i Sechehaye post- humno, 1916, objavili znameniti Kurs opce lingvistike (Cours de Hinguistique générale), knjigu u kojoj su — premda su moderne egzegeze dovele u sumnju autenti¢nost nekih interpretacija — sadrzane osnovne de Saussureove revolucionarne misli o jeziku, i koja i danas predstavija kapitalno lingvistitko djelo. De Saussure smatra da je osnovna zadaca lingvistike izugavanje jezika samoga za sebe iu sebi, a ne nekih drugih, socijalnih, spovijesnih, literarnih ili psiholoskih fenomena do kojih se prodire kroz jezik. Zbog toga on trazi za lingvistiku novo miesto u hijerarhiji znanosti i pronalazi ga u jednoj buducoj, genijalno anticipiranoj, opcoj nauci o znakovima — semiologiji: isto®remeno je prvi ekspli- citno ustvrdio da je jezik sistem znakova. Za de Saussurea je cjelokupnost jezitnog fenomena — on ga naziva jezitnom djelat- noséu (langage) — prisutnog u Covjekovu Zivotu odvise mnogo znatna i kompleksna da bi mogla biti objektom jedne jedine zna- nosti. Da bi unutar jezicne djelatnosti definirao jezik, kao stvaran objekt lingvistike, on polazi od analize komunikacijskog procesa u Kojem jedan sudionik — govornik — odasilje jeziénu poruku drugom sudioniku — sluSaocu: u toku komunikacijskog procesa ovi sucionici mogu, dakako, izmijeniti svoje uloge. Sve ono sto je u Komusfkacijskom procesu vezano iskljucivo za pojedinea i nje- gore vole i Sto ima fizikalna obiljezja Cemitiranje i percepcija zwuéaog vala i pokretanje samog procesa) — Gitav taj aspekt jezitne diglatnost1 de Saussure naziva govor (parole). S druge strane, prepezravaz: organizacije u toj fizikalnoj produkeiji i identifici- ga u toku komunikativnog procesa vrsi sluSalac, venim normama koje jedine osiguravaju ika i slugaoca i omogucyju same Somu- ga de Saussure smacra jezikom 25 osrovni predme: Lingy ag izutavan’aPrema tome, jezik je drusiveno determiniran i, za de Saussurea, bitna kategorija, dok je govor individualan i vi8e-manje akciden- talan. Pridavanje vece va%nosti kolektivnim nego individuainim Ciniocima svakako je odraz tada sve znatajnijeg uljecaja sociologije {posebno Durkheimove) na humanisti¢ke nauke; no bilo je to i vrijeme ekspanzije psihologije, pa je za de Saussurea jezik psihi¢ka a govor psihofizi¢ka pojava. U svakom sluéaju, dihotomija izmedu jezika i govora i preferiranje jezika u okvire cjelokupne jezitne djelatnosti bitno ée — iako ponekad u spomaknutim: interpreta- cijama — obiljeziti cjelokupnu postsaussureovsku lingvistiku. Ona se, naime, osobito ako je strukturalisti¢ka, gotovo bez izuzetka slaze u tome da je govor tek individualna materijalizirana realizacija jezicne organizacije, i da u govoru ne moZe postojati niéta sto vee ne postoji u jeziku. Zbog toga ce, osim malobrojnih teoretitara, zanemarivati — u de Saussureovoj terminologiji — lingvistiku go- vora i okrenuti se sasvim lingvistici jezika. Jezik je za de Saussurea sistem znakova. Sama po sebi ova tvrdnja, dakako, nije nova, jer veé od antike teorije o jeziku pret- postavljaju da su njegovi sastavni elementi znakovi, od kojih se najjednostavniji identificiraju s rijecima ili — u razradenim teorijama —— 8 morfemima. Novina je de Saussureova stajalista u tome Sto on zapravo redefinira pojam sistema, a same znakove odreduje i analizira sa znanstvenom egzaktnoScu kakva je prije njega u lingvi- stici bila nepoznata. Naime, za nj sistem nije samo skup elemenata koji saéinjavaju neku zatvorenu cjelinu, nego je to u prvom redu skup relevantnih odnosa izmedu tih elemenata: prema tome, paznja istrazivaca sa samih dijelova sustava prenosi na mreZu njihovih relacija, na njegovu strukturu. Da bi to postigao, Svicarski lingvist zapocinje s analizom jezi¢nog znaka — svaki se jezi¢ni znak dvo- diobom dijeli na: oznaéitelj (signifiant) i oznaéeno (signifié); u suvremenoj terminologiji bili bi to izraz i sadrzaj znaka. Prema de Saussureu, oznacitelj ili, kako ga on najprije naziva, akusticka slika psihieki je otisak izgovorenih giasova (ili napisanih slova) u judskom mozgu, dok je oznaceno ili pojam takoder psihi¢ki de- terminiran koncept onoga Sto se tim jezi¢nim zoakom komunicira. To su, sasvim ogito, neophodni i u svim teorijama prisutni dijelovi jezitnog znaka, koji mora, s jedne strane, oznatavati nesio izvan sebe sama, a s druge strane, mora biti prikladan za ostvarivanje u nekoj materiji. No de Saussure odmah uoéava da su ova dva aspekta znaka u komunikaciji medusobno nedjeljiva (metaforiéki ih usporeduje s gornjom i donjom povsSinom istog lista papira) i da su, uzeti svaki za sebe, za govornika i za slugaoca i oznaéitelj i oznaéeno samo negativno definirani prema svim drugim ozna- éiteljima i oznaéenima istog sustava. Naime, svaki govornik nekog jezika kao sudionik komunikacijskog procesa prepoznaje izraz ne_ kog znaka ili njegov odredeni dio, fonem na primjer, samo utoliko ukoliko je on razli¢it od svih drugib izraza ili fonema tog jezika; 51isto vrijedi i u domeni oznaéenih, Buduci da se sistem ne moze zasnivati na negativno definiranim velitinama, de Saussure unosi u svoju teoriju jedan od temeljnih pojmova: pozitivno odredenu vrijednost (valeur) -~ to je veza kojom su unutar svakog pojedinog znaka medusobno povezani njegov oznatitelj i njegovo oznaceno. Interesantno je da je ovaj pojam, mada od bitnog znaéenja, vjero- jatno od éitave de Saussureove teorije imao najmanje odjeka u kasnijoj lingvistici, iako je zmanstvenik iz Zeneve ustvrdio da je jezik sistem Cistih vrijednosti. Kako su vrijednosti po svojoj definiciji sasvim otito asupstancijalne, za de Saussurea je jezik forma a ne supstancija. Premda je i ovaj zakljutak, do kojeg de Saussure dolazi anticipiranom strukturalistickom metodologijom, zapravo u osnovi svake strukturalisticki orijentirane lingvistitke misli, on je ipak samo u malobrojnim teorijama — kao Sto cemo vidjeti — doveden do svojih krajnjih konsekvencija Sama je veza izmedu oznatitelja i oznaéenog, unutar pojedinog jezinog znaka, kako je de Saussure razjaSnjava, arbitrarna, nemo- tivirana, jer niti u izvanjezitnom univerzumu, niti u jeziku samom, niti u oznacitelju niti u oznatenom ne postoji nista Sto bi uvjetovalo povezivanje upravo odredenih izraza s odredenim sadréajima u neki jezi¢ni znak. Dakako, kad je jednom takva veza uspostavljena, ona postaje konvencionaina, drustveno normirana, jer je to jedini nadin da se odrZi stalnost komunikacije. Osim toga, de Saussure tvrdi da je jeziéni znak po svojem karakteru nuZno linearan, jer se, § aspekta sluSaoca, jednodimenzionalno proteze bilo u vremenu bilo u prostoru: dakle i znakovi i njihovi dijelovi poredani su uvijek sukcesivno. Dok su prva dva svojstva znaka bila (i jo uvijek sporadiéno jesu) izlozena — vjerujem — neopravdanoj kritici, li- nearnost jezicnog znaka mnogo je diskutabilnija: kasnija su istra- Zivanja otkrila i nelineame jedinice u jeziku, a pitanje je uz to nije li linearnost, onakva kakvu je de Saussure zamiSlja, svojstvo znaka samo Uv njegovoj upotrebi, dakle v govorn Promatranje jezika kao sustava Cistih i asupstancijalnih vrijed- nosti dovelo je de Saussurea do najizrazitijeg direktnog suprot- stavljanja mladogramati¢arskoj lingvistici. Zenevski je lingvist, u jo8 jednoj dihotomiji, razlucio dijakronijsku od sinkronijske lingvi- stike, odijelio je dakle ona izucavanja jezika koja se bave pro- mjenama jedinica i cjelokupnog sistema u toku vremena od onih kojima je objekt jedan presjek jezitnog sustava, Stavide, za razliku od mladogramati¢ara, smatrao je da sinkroniji treba dati presudnu prednost u lingvisti¢kom ispitivanju. To je, naime, normalna po- sliedica njegovih teorija: ako je jezik sistem vrijednosti, dakle sistem odnosa medu jedinicama, u tom sluéaju unogenje svake nove jedi- nice u sustav mijenja cijelu suuktucu odnosa tog sustava pa — prema definiciji — i sam sustav. Kako je stalnost i nepromjenljivost sistema nuZna i za postizanje egzaktnih rezultata istrazivanja i, bar u idealnoj projekciji, za odrzavanje komunikacije, de Saussure je 52bio uvjeren da sinkroniju mora pretpostaviti dijakroniji. Premda su lingvisti poslije njega donekle promijenili stavove prema dijakroniji, ipak je ovo de Saussureovo glediste u biti veé totno najavilo ne- dijalektiénost i stati€nost kasnijih strukturalisti€kih teorija. Za struk- turalisti¢ku lingvistiku sinkronijski presjek jeziénog sustava ostaje stati¢ki rezultat prethodne dijakronijske dinamike, dok se dija- kronijsko kretanje prikazuje kao niz sukcesivnih sinkronija. Dakako, ovdje se sasvim jasno (i mnogo jasnije nego Sto je to jos kod de Saussurea izraZeno, jer on vise teZi za metodoloskim odvajanjem dviju perspektiva nego za negiranjem jedne od njih) ukazuje eleat- ski karakter strukturalistiékog promatranja, poznat ve¢ od Zenonova paradoksa o nepostojanju kretanja ako ga razbijemo na beskonaéno male, adimenzionalne velitine. Uno8enje dinamike u sinkroniju, koje bi moglo razrijegiti ovaj paradoks, nemoguce je unutar filo- zofskih koordinata strukturalizma kao pogleda na svijet. Kako je za de Saussurea jezik sistem definiran odnosima medu svojim jedinicama, Svicarski istraZivaé mora govoriti i o meha- nizmima s pomocu kojih jedinice ulaze u medusobne odnose. Ponovo je dihotomija koju on na ovom mjestu uvodi ugradena, uz izvjesne modifikacije, u temelje suvremene lingvisticke misli. De Saussure razlikuje sintagmatske i asocijatiune odnose — dananji lingvisti ovu drugu vrstu relacija radije nazivaju paradigmatskim odnosima. Dvije jezitne jedinice ulaze u sintagmatske odnose onda kad se, zbog linearnog karaktera jeziénog znaka, nadu u vre- menskom ili prostornom slijedu jedna iza druge. Prema de Saus- sureu takvi ednosi postoje in praesentia, jer se realiziraju u govoru, iu njihovoj je domeni teSko odrediti granicu izmedu jezika i govora. Nasuprot tome, svaki jezitni znak potite u naSem mozgu Eitav niz asocijaciia, bilo s obzirom na strukturu svog oznatitelja ili ozna- éenog bilo s obzirom na svoju sintakti¢ku upotrebu; to su za de Saussurea asocijativni odnosi, vezani iskljucivo za jezik, koji postoje, dakie, samo in absentia. No i sintagmatski su odnosi isto tako apstraktnog karaktera kao i asocijativni: ako jezik zamislimo kao apstraktan skup znakova, on nikad nije Gitav organizacija jednoga govomnog komunikacijskog akta; onaj podskup jezika koji moze biti ostvaren u jednom govornom aktu fingvisti¢ka teorija danas naziva poruka ili postava: upravo njoj, koja nije niSta manje aps- trakina od jezika, kao podskupu tog skupa, pripadaju sintagmatski odnosi — oni se u govoru samo konkretiziraju. I asocijativni odnosi, promijeniv8i ime u paradigmatske, preobrazili su u danaénjoj lin gvistici donekle i svoj karakter: to su relacije (a o njima je de Saussure samo implicitno govorio) izmedu jedinice koja stoji na odredenom mjestu u poruci i svih onih jedinica koje bi na tom mjestu mogle stajati. Ipak, de Saussureove su postavke omogucile da se utvrdi tofan karakter i funkcioniranje ovih dvaju bitnih je- ziénih_ mehanizama. a2Jedan je dio de Saussureova Kursa posvecen problemima kojimna se i dotadasnja lingvistika bavila: fonetici, geografskoj i historijskoj lingvistici i pitanju rekonstrukeije starijih jeziénih stanja. Premda na ovim podrugjima njegov doprinos nije tako revolucionaran kao u domeni opce lingvisticke teorije, ipak i ovdje de Saussure prona- lazi neka originalna rjeSenja, osobito ondje gdje u punoj meri primjenjuje svoj egzaktan metodologki pristup (na primjer v dija- kronijskoj lingvistici) 5 de Saussureovim stvaranjem povezano je interesantno pitanje: njegova -Sutnja Naime, nakon relativno plodnog mladena¢kog razdoblja de Saussure vise nije objavijivao, pa je i sam Kurs opce lingvistike sastavljen na osnovi neautoriziranth biljezaka s njegovih predavanja. Odgovor na to pitanje moda se nalazi u samoj teoriji Zenevskog lingvista: postulirana stalnost i nepromjenljivost jeziénog sistema ne samo da, po de Saussureovu misljenju, uvjetuje njegovu nuznu vezanost za sinkroniju vee dovodi u sumnju i moguénost njegove upotrebe u komunikaciji, jer se sistem — definiran | brojem i odnosom elemenata — uvijek razlikuje od pojedinca do pojedinea, bar na nekim razinama, a medusobno saobraCanje pojedinaca bilo bi moguce samo na temelju zajednitkog i identi¢nog sistema. Osnove za ovakvu interpretaciju pronalaze se iu nekin de Save. Sureovim pismima iu tadovima (poznatima pod imenom Ana- grami) u kojima je u vedskim, grékim i latinskim stihovima upravo enigmatskim postupcima pokugavao otkriti neki stvarni sadrZaj skriven ispod njihove vidijive i odmah razumijive povréine. Djelo i teorije velikog Svicarskog lingvista nish niu kojem siucaju bili odmah prihvaceni i shvacemi; naprotiv, de Saussurcoet Su suvremenici uglavnom bili vrlo kritiéki raspologeni i nisu ra. zumjcli ni neke osnovne postavke, kao Sto je podjela jezitne dje- latnosti na jezik i govor, tako da je trebalo prog mnogo godina (apravo do kraja drugog svjetskog rata) da bi te tvrdnje postale svojinom suvremene lingvistike Ipak, u Svicarskoj se odmah nakon de Saussurea formirala lingvi- sti¢ka Skola poznata pod imenom Zeneuska skola, &i predstavnici Albert Sechehaye i Charles Bally. de S rektni uéenici i izdavadi Ku: sa, te — neste ies © fei in 1a ove Skal2 (mB