UDK 069.

01
130.2:069
Prethodno priop}enje/ Preliminary paper
Primljeno/Recieved: 01.07.2002.

Hannaleena Savolainen
Sveu~ili{te u Turku
Finska
hansavutu.fi

Muzeologija - korisna
perspektiva ili "prava
znanost"?
Nekoliko misli o najboljem
kori{tenju odli~ne ideje
Svrha je ovog rada istaknuti nekoliko zanimljivih pitanja koja
izranjaju iz djela Strnskoga i [ole, posebice iz njihovog tretmana
znanstvenih temelja muzeologije kao akademske discipline.
Propitana su dva podru~ja: prvo, odnos muzeologije i postmoderne i drugo, odnos muzeologije prema kontinuitetu i promjeni.
Naposljetku, istaknut je i prijedlog za primjenu muzeologije kao
korisne perspektive u cijelom nizu akademskih podru~ja. Pravo je
pitanje `elimo li da muzeologija bude pragmati~na i normativna
disciplina zasnovana na eti~kim vrijednostima ili `udimo za opisom i analizom slo`enosti na{eg dru{tva i uloge koju
povijest/pro{lost igra u konstrukciji sada{njosti. Ovo je pitanje
potrebno raspraviti.
Klju~ne rije~i: muzeologija, postmoderna, muzeolo{ke
teorije, suvremena muzeologija, filozofije kulture

e{ko je navesti dva utjecajnija i autoritativnija autora

europske muzeologije dvadesetoga stolje}a od
Zbyneka Strnskog i Tomislava [ole. Njihovi intelektualni napori u stvaranju konciznoga teorijskog okvira ove discipline omogu}ili su joj da se udoma}i na nekoliko
sveu~ili{ta na{ega kontinenta. Svrha je ovog rada istaknuti nekoliko zanimljivih
pitanja koja izranjaju iz djela Strnskoga i [ole, posebice one koje govore o njihovom stavu prema znanstvenim osnovama muzeologije kao akademske discipline.
Iako izbor tekstova koji }e biti raspravljeni ne pru`a potpuno priznanje izuzetno
bogatom korpusu akademske produkcije ova dva znanstvenika, nadam se da }e biti
235

Etnolo{ka istra`ivanja / Ethnological Researches

dostatni za isticanje pojedinih pitanja koja mogu proiza}i iz prakti~ne uporabe

muzeolo{ke perspektive kao akademskog oru|a za razmi{ljanje. Strnskyjev
Introduction to the Study of Museology (Uvod u studij muzeologije, 1995.) napisan je
kao potpora njegovim predavanjima na Me|unarodnoj ljetnoj {koli muzeologije.
[olina su razmi{ljanja predstavljena u nedavno objavljenoj zbirci ~lanaka Essays on
Museums and Their Theory - Towards the Cybernetic Museum (Ogledi o muzejima i njihova teorija - prema kiberneti~kom muzeju, 1997.). U ovom }u se radu pozabaviti
dvama pitanjima: prvo, muzeologijom i postmodernom i drugo, muzeologijom i
njezinom stavu prema kontinuitetu i promjeni. Naposljetku, iznijet }u svoj prijedlog za primjenu muzeologije kao korisne perspektive u cijelom nizu akademskih
podru~ja.

Muzeologija i postmoderna
Zbynek Strnsky (1995: 19) pi{e sljede}e: "Uvjeren sam da upravo postmoderna
misao pru`a mnogo vi{e plodnog tla za muzeologiju". Prema Strnskom muzeologija je dugo vremena bila ograni~ena svojim neopozitivisti~kim oru`jem i druge su joj
znanosti s pozitivisti~kog stajali{ta sudile.1 Po njegovom mi{ljenju, postmoderna
misao predstavlja nejasne granice izme|u akademskih interesa. Drugim rije~ima,
postmoderna omogu}ava multidisciplinarni i interdisciplinarni pristup. Iz konteksta je vidljivo da, govore}i o postmoderni, Strnsky misli na filozofiju znanosti, a ne
tek na razdoblje postmoderne kao posljednje povijesne faze zapadnja~kog modernizma (Strnsky, 1995: 18).
Izuzetno je zanimljivo da Strnsky razmi{lja o postmoderni kao plodonosnoj filozofskoj po~etnoj poziciji muzeologije. Smatram da je izuzetno vrijedno prou~iti ukupne posljedice ovog izbora. Ne postoji kratak i jednostavan na~in analize postmoderne misli. U sljede}em se odlomku pozivam na Brittu Koskiaho (1990: 109-114).
Prema njezinom mi{ljenju, postmodernizam nije ustanovio model razmi{ljanja koji
bi se mogao izravno primijeniti kao metoda istra`ivanja. Njegova je glavna zna~ajka
kriti~ki stav prema "modernom projektu" i pozitivizmu. On proizlazi iz hermeneutike i fenomenologije jednako kao i iz poststrukturalizma. Ljudski je i dru{tveni
pogled u osnovi fragmentiran. Okrenuo je le|a "velikim iskazima" i ne tra`i odgovore, nego nova pitanja; nadalje, otvaranje novih putova misli smatra se ciljem
znanstvene aktivnosti. Veliki iskazi bivaju fragmentirani u manje diskurse koji se
mogu to~no odrediti u vremenu i prostoru. Opasnost postmoderne znanosti, prema
B. Koskiaho, anarhisti~ko je ili ~ak nihilisti~ko zaklju~ivanje pri kojemu sve mo`e biti
svedeno na ni{ticu i prema kojemu ni{ta nije autenti~no. Kao posljedica, jedina
znanstvena svrha mo`e se smanjiti i poprimiti oblik promatranja iracionalnosti
aktivnosti, otkrivaju}i dekonstrukcijsku prirodu svijeta ili pak suzuju}i vidik
istra`ivanja na uske lokalitete.
1

236

U ovom kontekstu nije u~injena razlika izme|u humanisti~kih znanosti (i umjetnosti) i

prirodnih znanosti, ve} su obje obuhva}ene zajedni~kim nazivom "znanosti".

H. Savolainen, Muzeologija - korisna perspektiva ili "prava znanost"?

O~ita fragmentacija svijeta postmoderne i njegova odnosa s muzejskom ustanovom

aspekt je koji bismo trebali podrobnije promotriti. Drugi je aspekt postmoderno
neprijateljstvo prema pozitivisti~kom svjetonazoru.
[ola (1997: 35) pi{e da "cilj kritike mora biti po{ten tako da, ~ak i ukoliko je istinit i
bolan, nije zloban i destruktivan. Njezin cilj ne smije slu`iti ni~emu doli osiguravanju bogata inventara slabih to~aka kojih struka mora biti svjesna kako bi revidirala
svoje teorije i prakse ... Ona mora biti u stanju suo~iti se sa svojim nesavr{enostima
i izboriti se za svoje vlastito mjesto u konfiguraciji ustanova (kurziv autori~in)." U ovom
odlomku [ola isti~e me|usobne povezanosti muzeologije i muzejske ustanove.
Istodobno, o~ito je da se polo`aj ustanove promatra kao smislen za dru{tvo kao
cjelinu, a ne tek za jedan njegov fragmentiran, uzak dio. Me|utim, eksplicitno je
navedeno i da postoji natjecanje izme|u ustanova. Drugim rije~ima, muzej je dio
slo`enog dru{tva u kojem postoje nositelji razli~itih uloga, ~iji interesi ~ak mogu biti
me|usobno sukobljeni.
Sli~no je i mi{ljenje Strnskoga (1995: 28) koji navodi da je "uloga ["dru{tvene muzeologije"] otkriti motivaciju i va`nost ovog procesa [muzealizacije] za pojedinca,
skupinu ili dru{tvo, kao i razumjeti oblike u kojima se ostvario proces". To zna~i da
Strnsky vidi pluralitet razina zna~enja muzealizacije, ali istodobno ostaje pri tome
da nam "... dru{tvena muzeologija mo`e pomo}i da krenemo dalje u preoblikovanje muzeja i rada u muzejima za dobrobit dru{tva" (Strnsky, 1995: 31). Zanimljivo je
da i Strnsky i [ola, s jedne strane, isti~u pluralitet i vi{eslojnost, pa ~ak i
sukobljenost interesa, dok, s druge strane, inzistiraju na sposobnosti ustanove da
slu`i na dobrobit dru{tvu kao jedinstvenoj zajednici. Stoga je najmanje {to mo`emo
re}i da postmodernisti~ka misao unutar muzeologije nije toliko fragmentirana
koliko bi mogla biti. Postoji tendencija promatranja dru{tva kao jedinstvene zajednice i vjerovanje u dobronamjernost znanosti.
Idu}e pitanje povezano s postmodernom i muzeologijom jest na koji se na~in
odnosimo prema pozitivizmu. ^itatelju bi se na prvi pogled moglo ~initi ~udnim da
i Strnsky (npr., 1995: 52) i [ola (npr., 1997: 228 ff) pose`u za teorijom sustava ili
kibernetikom kada dovode teoriju do njezine formalne apstrakcije. Nije li kibernetika izvorno bila pozitivisti~ki, znanstveni pristup koja je, iako kasnije primijenjena na
biologiju, imala korijene u mehanici tvrdih, be`ivotnih strojeva? Postoje dvije stvari
koje su oba autora sigurno smatrala implicitnima, premda bi bilo bolje da su ih nedvosmisleno objasnili. Prvo, razmi{ljaju}i o ljudskoj komunikaciji, teorija sustava u
svojoj dvodimenzionalnosti prestaje funkcionirati, budu}i da moramo uzeti u obzir
i kulturne zna~ajke nositelja uloga. Ono {to komuniciramo nadogra|uje se na ono
{to je ve} bilo komunicirano. Stoga sustav ljudske komunikacije nije krug, nego spirala. Drugo se pitanje posebice odnosi na [olu, a govori o tome da je kiberneti~i
muzej nositelj uloge u svijetu vi{estrukih parametara, uvjeta i ostalih ~initelja (vidjeti, na primjer, [ola, 1997: 231). To je svjetonazor kulturnog ekologa. Kulturnoekolo{ki model dopu{ta kontinuitet i promjenu, kao i kiberneti~ki krug koji je, bez
obzira na sve, izuzetno slo`eniji nego izvorni model koji bi se dao svesti na "inputoutput-povratna informacija-proizvod". Ovdje je zaista intrigantno pitanje je li kulturna ekologija jo{ uvijek pozitivisti~ki model. Po mojemu mi{ljenju, jest.

237

Etnolo{ka istra`ivanja / Ethnological Researches

Muzeologija, kontinuitet i promjena

Pozvat }u se ponovno na promi{ljanja B. Koskiaho o postmodernoj misli. Jedno od
njezinih propitivanja odnosi se na dimenziju vremena. Ako postmoderni znanstvenik
tek otvara nova pitanja, pri ~emu nije moralno obvezan na njih odgovoriti, on za svoj
rad neizostavno ima na raspolaganju izuzetno kratak odsje~ak vremena. U razdoblju
ekologije razlika je radikalna. Prije je prirodni red bio promatran poput apsolutne
kategorije, a zna~enje okoli{a kao sveukupnost. Politika o~uvanja prirode i odr`ivi
razvoj zasnivali su se na tim idejama (Koskiaho, 1990: 111).
[olino je razmi{ljanje vrlo blisko onome odr`ivog razvoja: "Na{a je zada}a sa~uvati
{to je vi{e mogu}e vrijednosti iz pro{losti i predati ih onima kojima su potrebne: 1.
izgraditi kvalitetu ljudskih odnosa i 2. ostvariti kvalitetu odnosa izme|u ljudi i
prirodnog okoli{a" ([ola, 1997: 280).
Vidimo da je ovdje naglasak stavljen na kontinuitet i ~ini se da je osnovna pretpostavka da je pro{lost vrijedna o~uvanja. [ola definira ovu svrhu ba{tinske
ustanove kao osiguranje kontinuiteta i opstanka identiteta za kojega je ono stvoreno
([ola: 281). To je, po mojemu mi{ljenju, osnovno pitanje muzeologije. Ako imamo
akademsku disciplinu posve}enu opstanku pro{lih vrijednosti, nije logi~no da je ona
po svojoj prirodi dekonstruktivna.
Idu}e je pitanje mogu}nost napuklina. Ova ideja potje~e iz "efektivne povijesti"
Michela Foucaulta. Kao {to je Eileann Hooper-Greenhill pokazala, muzejska ustanova kao takva nije vje~na. Epistemolo{ke promjene bile su tako duboke da institucijski kontinuitet europskog muzeja ne dose`e toliko daleko u pro{lost kao {to bi se
moglo ili `eljelo vjerovati (Hooper-Greenhill, 1992). Na jednom od primjera koje
sam promatrala - malom lokalnome muzeju u jugozapadnoj Finskoj, ~ini se da je
ustanova bila podlo`na izuzetnim promjenama glede njezine izvorne namjere i
sada{nje funkcije. Me|utim, ovu bi tvrdnju bilo te{ko dokazati upotrebom bilo koje
metode osim hermeneuti~ko-fenomenolo{kog pristupa. Razlog tomu le`i u ~injenici da su se, unato~ neznatnim promjenama vanjskog izgleda muzeja, tijekom istog
vremenskog odsje~ka neopisivo promijenila zna~enja pridodana njegovim oblicima
(Savolainen, u tisku). Na neki na~in, imamo slu~aj u kojem nalazimo i napuklinu i
kontinuitet.

Muzeologija u kontekstu
postmodernog svijeta znanosti
Stvarno je i te{ko pitanje `elimo li da muzeologija bude pragmati~na i normativna
disciplina zasnovana na eti~kim vrijednostima ili `udimo za time da nudi opis i analizu slo`enosti na{eg dru{tva i ulogu povijesti/pro{losti u konstrukciji sada{njosti. To
je pitanje kojim se moramo pozabaviti.
To nije lako pitanje. S jedne strane, istra`ivanja koja su se bavila kontinuitetom
ustanove dat }e mnogo bolju po~etnu poziciju bilo kojoj razumnoj politici naslje|a.
238

H. Savolainen, Muzeologija - korisna perspektiva ili "prava znanost"?

S druge strane, kako mo`emo osigurati bilo kakav razvoj ako ne primjenjujemo kritiku?
Moje je uvjerenje da }e samo pove}an broj ozbiljnih studija ba{tinskih ustanova
stvoriti prigode u kojima }emo mo}i zamijetiti pragmati~nu bt muzeologije.
Oblikovanje teorije trebalo bi biti organski povezano s utemeljenim studijama
stvarnih, prevladavaju}ih prigoda. Me|utim, svaki }e znanstvenik morati donijeti
svoju vlastitu odluku. Naposljetku, sve se zasniva na tako jednostavnoj stvari, a to je
na{ svjetonazor - `elimo li se ne~emu posvetiti ili dekonstruirati, `elimo li iznalaziti
rje{enja i prijedloge ili tek postavljati pitanja na koja ne o~ekujemo odgovore. @eljela
bih napomenuti da u ovom kontekstu nisam ni protiv jednog od ova dva pristupa.
No, imam i prijedlog. Koliko ja vidim, nepotrebno je primjenjivati postmodernizam
kao filozofsko po~elo muzeologije, ~vrstog sam uvjerenja da je mudro i
preporu~ljivo imati na umu da zaista `ivimo u postmodernom, fragmentiranom svijetu suprotstavljenih interesa. U znanstvenim krugovima upravo cvjetaju nove discipline poput rodnih studija. Ideja je te discipline diskursom u~initi vidljivim dio
dru{tva koji je donedavno bio nevidljiv. Istra`ivanja iz tog podru~ja ne provode se
samo pod budnim okom nekoliko profesora rodnih/feministi~kih/`enskih studija,
ve} se radi o korisnoj perspektivi i referentnom okviru za sve humanisti~ke znanosti. Ne bi li ovakav pristup mogao biti primijenjen i u muzeologiji?
Po mojem sudu, sporedno je vje~no pitanje je li muzeologija prava znanost ili nije.
Me|utim, jedna od najozbiljnih briga na{e struke jest na{e vjerovanje da nestaje bilo
koja vrsta du`ih procesa i zajedni~kih dobara. S jedne nas strane mu~i amnezija, a s
druge nostalgija. Prema [olinim rije~ima, ono {to nam je potrebno, jest mudrost.
Mo`e li muzeologija sama po sebi i bilo koje muzeolo{ki orijentirano humanisti~ko
istra`ivanje dati ovom kaoti~nom, fragmentiranom svijetu vrijedan doprinos? Mo`e
li rast i promjenu ljudske civilizacije u~initi vidljivom, jednostavno ukazuju}i na
dugoro~ne uzroke i posljedice?
Prevela: Sanja Kalapo{ Ga{parac

239