Professional Documents
Culture Documents
Marija Jurić-Zagorka Gordana (1 Deo) PDF
Marija Jurić-Zagorka Gordana (1 Deo) PDF
GORDANA I
GORDANA
STVARNOST ZAGREB
LOZINKA
reko grike tvrave zavirilo je sunce na otvoreno okno kraljevska odaje. Mlaz
svjetla obasiplje ljepoticu. Stisla se uza stijenu prozora. Zlatna joj se mrea
na vranokosoj glavi iskri, a tanine se oi na bjeloputom licu mrae. Njoj
nasuprot priljubio se k zidu mladi junjakih oiju, crne bradice. Stoje
povueni, ukoeno, svatko na svojoj strani, kao da je uzani prostor izmeu njih
rub ponora. Samo zjenice im se sastaju kao bljeskovi munja u mraku oblaka. I
rijei im se spleu kao prigueni mrmor dolazee oluje.
Mladi sijevne vreba ju ci m pogledom, apat se njegov ulja poput zasjede.
"Kartagu treba razoriti" dona Izabela, maknuti princa sa
svijeta.
Luduje, Enriko, to c c na to kraljica ako makne princa?
Gle, iskrivljuje smisao kraljiine lozinke. Izabela, kraljica Beatrica dva
puta je naglasila razorenje Kartage i poslala me za tobom da od tebe primim njen
nalog. Beatrica dobro zna onaj tko eka
oklijeva i gubi.
Ali
ape Izabela Kvinto je oklijevanjem pobijedio Hanibala i oslobodio
Rim.
i ,~~. Princ Ivan nije Rim, on je Kartaga koju Beatrica eli gledati razorenu. I
ja to dim. Oito i ti, Izabela, svi koji nismo izdali kraljicu. Brzo odlui,
jer ovdje u mojoj odaji eka...
Tko?
Usud princa Ivana!
Bez mojeg znanja nema nitko pravo da bilo to ini, jer...
Reenicu prekide gromki glas. U tren oka oboje se bace k zidu. Pritajeni,
stisnuti uza zid stoje ukoeno, samo kretnjama glava navjeuju, jedno drugome
opasnost, nenadanu, blizu. Uprli su poglede kroz ravni otvor razgrnutih
imali potomstvo!
Kraljevsko velianstvo, dola sam samo pogledati kako su uredili odaju za
doek kraljice. Spotakla sam se...
To vas je moralo zadesiti preko u kraljiinom dijelu palae gdje ste preuzeli
zadau urediti svaku stvarcu prema elji vae
sestre, kraljice!
Upravo sam htjela onamo!
I kao nekim udom zalutala je u moje odaje
podruguje
se kralj i najirom kavalirskom gestom razmakne pred Izabelom zastor. Ona se
pokloni i poe prema vratima u hodnik.
Ne ovuda, dona Izabela, na trijem ne smije nitko do ve
eri. J J
Vitekom gestom otvori joj kralj vrata u iroku odaju. Enriko pode za njom.
Kralj ih slijedi smijeei se. Kad je ostao na-samu smijeak se pretvoi l u
kletvu koja je pala s njegovih usana tino, oprezno. Onda se vrati u dvoranu iz
koje je iziao. Tamo
stoji jak ovjek, pristar, u dugoj nabranoj doluni i svijetlim oima gleda
kralja. On ga zovne povjerljivo:
Radulo, potri za njima i pripazi.
Dvoranin hitro izie.
BIANCA SFORZA
Polaganim koracima kralj prilazi prozoru. Zagledao se u daljinu po kojoj je Sava
naarala nepravilne iroke zavoje. Misli kraljeve oito ne slijede njegov
pogled, sijevaju tanine oi, nemirno trepu neim to je oko njega, pokraj
njega, u njemu samome. iroke uzdignute grudi diu se i sputaju kao da se u
njima sukobljavaju i svladavaju velike ustalasale snage. I prolaze asovi,
tropot koraka prekine njegove misli, obazre se. Pred njim opet stoji dvoranin.
Jesu li ono dvoje otili u novu palau?
Zaustavili su se u blagovaonici i neto se svaali.
Zbog ega?
.Govorili su tako tiho da nisam uo drugo nego samo usklik done Izabele:
"Zabranjujem!"
Dakle, Napuljci neto nisu sloni? To je dobro! Jesu li zatim otili?
Kad su htjeli krenuti dalje, doe im u susret grof Alfonzo Borgia. Tada se
Enriko pokloni oni Izabeli i s rimskim plemiem otie u svoju odaju.
A dona Izabela?
ini se da je htjela za njima, ali je spazila mene i Ijutito ode u novu
palau.
Neto se izmeu Napuljaca rui. Pazi, Radulo, kad otvara dolje vrata u dvor,
pomno razgledaj da nikoga ne bude na trijemu. Osobito dona Izabela i Enriko.
Nitko od njih ne smije vidjeti tko e doi.
Kralj poe odajom nekoliko koraka i upilji oi u okruglu pozlaenu kovnu plou
na zidu. iljasta ipka pokazuje satove.
Strahovito se vue vrijeme, teko ekam, Radulo!
Doi e, velianstvo. Jo prije nego to se nadate
ublauje starac svog
nestrpljivog gospodara.
Idi i pazi!
Radulo otvori vrata, ali se odmah vrati.
Kraljevsko velianstvo, biskup Filipec.
Napokon, barem on. I kralj poe u susret plavokosom mukarcu to ulazi u sobu.
Dugoljasto lice puno je sunanih pje-ga, ali ovo ne smanjuje prijatnost izraaja
nepravilnih ma crta.
Mos mali, usne tanke, oi modrikaste, nasmijeene, gotovo vesele. Vedrina podaje
neto vjerno i iskreno njegovoj dosta vrstoj pojavi.
Sto je, Filipec? Tomo Baka nije s vama?
Upravo se pozdravlja vani s princem. Ali to to znai: sva vrata uvaju
oklopnici. Svi su izlazi zatvoreni.
Onog kopa ekam ne smiju vidjeti kraljiini dvoranici. urite se, Baka
okrene se kralj.
Danas se vrijeme i ljudi jednako polako vuku
ree mrko,
pogledavi prema novom doljaku koji je sagnuo svoju okruglu vrsto utisnutu
glavu u ilavi kratki vrat. Svjei rumeni zdravi obrazi odaju snanu muevnu
dob. Sive oi su mirne, Totovo bezizraajne. Napadno se istie njegov nos, na
vrku debeo j zavrnut prema gore. U prvi as pobuuje smijenost, ali iz njegove
kratke ugojene ije, velike glave i s vrka nosa ispoljava se neka opasnost.
Pogled navjeuje da je sav u vlasti svoje -volje. Kralj stoji, uti kao pred
neim velikim i vanim. Njegova je lavlja glava nagnuta neto naprijed i pogledu
.-a probija grudi svojih pouzdanika. Tada uini rukom kretnju
otru, jaku kao
da presijeca neku odluku:
Filipec, jeste U obavijestili Bakaa o naoj sudbonosnoj odluci?
Kraljevsko velianstvo me nije odrijeilo utnje. Trzaj kraljevih utih obrva
pokazuje zadovoljstvo nad odgovorom. Okrene se k Torni Bakau.
Vas, uz Filipca i Varadija, smatram treim stupom svojih najvanijih odluka.
Da vas do sada nisam obavijestio o velikoj i vanoj mojoj osnovi uzrok je to
ste za vrijeme mog ratovanja u Bosni bili u Budimu. Tako saro s Filipcem i
Varadijeni izvrio velik i vaan in za daljnju budunost moga kraljevstva.
Recite mi, ima li ovo kraljevstvo mnogo uzroka eljeti da na prijestolju i dalje
sjede potomci slavnog Sibinjrinma Janka?
Puk ga je ovjenao pjesmama, sva Evropa slavom, a vae velianstvo uvealo je
slavu svoga oca pobjedom maa i duha. Nema dostojnije krvi da vlada na
prijestolju ovoga kraljevstva.
A ja nemam zakonito- potomka. Moj brak s napuljskom princezom, koja je umna,
uei.a i obdarena, ostao je neplodan. Ali krv mojeg oca i moja tee u ilama
nezakonitog mojeg sina princa Ivana. Moj otac bio je junak, ja sam se okrunio
pobjednikom nad trojicom najveih vladara, uvrstio ovo kraljevstvo, a sada je
moj ivotni san da moj sin ustali moj rod na prijestolju. Dao sam mu svjetsku
naobr:iz;ni. On ji: -rof Hunvadi, vojvoli o l Liptave, gospodar nad est ,vl:-,.;h Li:vi;iina. Obdario sam ga bogatstvom kojemu nema premca
u
itavom kraljevstvu, a posjeduje i ljubav svih koji ga poznaju. Je 11 tako?
Da, velianstvo
potvrde Filipec i Baka istodobno.
Jedina sjenka lei n tom <>{, JL- luv.nkonit. Ali zar bezbrojni vladari
dananjeg doba IK- potiu Iz nezakonitih veza? Evo, moj moni tast, kralj
napuljski, nezakonit je sin. Milanska vladarska
Ovaj odgovor uzbudi oba kancelara. Ustanu. Nisu mogli prikriti uzbuenje kao ni
sam kralj.
Odgovor milanskog vojvode rjeava sudbinu mojeg djela
ree kralj.
Moram
priznati da kraljica nije sklona toj enidbi.
Nije sklona?
zaudi se Baka.
Kad sam bio u Bosni, kraljica mi je iz udima na bojno polje javila da nikako
ne pristaje na tu enidbu, neka sve to odgodim dok se mi ne sastanemo. Javio sam
joj da u bezuvjetno odgoditi, ali sam odmah poslao Varadija tajno u Milano;
sumnjam da je i ona nekoga poslala, isto tako tajno, u Milano.
Velianstvo
primijeti Baka
ako je kraljica tako opasni protivnik vaih
osnova s ovom enidbom, zato niste sprijeili ili barem odgodili njen dolazak u
Zagreb?
Kralj se nasmije malo ironino i rezigniranim e smijekom:
Vae rijei dokazuju da nemate zakonitih ena. Kako da zabranim i ime da
opravdam zabranu kraljici koja me nakon osmomjesenog odsustva eli posjetiti da
mi estita na pobjedama, padne u zagrljaj, kako mi pie? Jo nisam ni znao kada
u stii u Zagreb, ve je kraljica poslala ovamo svoje firentinske graditelje da
proire palau. Vidite, sam Firentinac Cellini pretekao je i avla napuljskog,
graditelja Cartellinija, a urbom izgradio po najnovijim nacrtima jedan dio
palae. Kad sam ja stigao, ve sam ovdje naao sve pokustvo, gotovo sve
namjeteno, tu dakle nema odgode.
8
Biskupi zaokrue dvoranu pogledom. Teko, bogato rezbare-D0 pokustvo,
skupocjeni uresi, debeli sagovi bili su dokaz kraljevih rijei. Bakaeve mirne,
bezbojne oi zaustave se u dubini dvorane gdje ispred purpurnog saga stoji
mramornu poprsje ene" u ijim se crtama takmii ljepota s duhovnom snagom.
_ Poslala mi je svoju bistu na poklon
bezbojnim e glasom kralj.
_ Mnogo je dirljive njenosti u tome daru
pohvali kancelar Filipec.
I promiljene opomene koju ovaj put neu posluati. Moja je odluka jaka i
nepokolebiva
povisi kralj glas kao da se brani upliva Sto struji iz mramornog
kipa.
Kraljica je poslala ovamo i donu Izabelu, oito da uhodi pregovaram li s
Milanom.
To vie trebalo bi za kraljiina boravka odgoditi prineve zaruke bude li
odgovor iz Milana povoljan
primijeti Baka.
Strpljivost je valjana mudrost. Dosta sam se njome koristio. Danas ne odgaam
ni s LI. Hou da jo za ivota vidim unuka i umrem s uvjerenjem da ostavljam
slavno ime moje obitelji na prijestolju moga kraljevstva.
Kraljeve rijei prekine Radulo koji najavi:
Kancelar Petar Varadi.
Sva se trojica trgnu. Kralj poe u sredinu sobe, nestrpljivo prati polagane
korake mukarca koji ulazi u plemikom odijelu s unakrst prebaenim platem. Da
sakrije pitanje koje mu gori na usnama, kralj pone govoriti.
Dobro ste se odjenuli, Varadi.
I aka i Filipec usjekoe oi u ozbiljno lice prosijedog Varadija. Iz kraljevih
ouju suklja i strepnja i nada, kao da rije tog ovjeka odluuje o njegovu
ivotu i ne mogavi izdrati, naglasi:
Govorite, Petre, to krae.
Suhonjava pojava potpuno odgovara svjetskom odijelu. Nemirne crte lica,
svjetlucave tamne oi i otvoreno elo pokazuju ovjeka koji nema dara da se
svlada. estoki mu glas prodire dvoranom, kao da s nekim otro raspravlja.
Kratkoa je u mojoj poruci jedino prirodna. Vojvoda Lu-doviko primio me sa
svim poastima koje dolikuju potovanju spram vaeg velianstva. Ja sam mu
razloio da e princa Ivana prema eljama naroda zapasti prijestolje ovog
kraljevstva. Makar je kraljica jo mlada, a vi u snanoj dobi, oito ne moete
oekivati potomstvo jer je priroda njezino velianstvo liila majinske sree.
Kako je vojvoda primio tu izjavu?
Poali" je svoju roakinju, njezino velianstvo kraljicu
Beatricu.
Filipec i Baka ute gledajui kralja. On uzdigne obrve i navue kotu ela da mu
se kosa nadigla. Kancelar nastavlja:
Ja sam tada izjavio da e mladi princ u tom sluaju biti okrunjen kraljem
Bosne, zatim e dobiti ast bana hrvatskih zemalja koja ast nije daleka od
kraljevske asti; napokon da mu ostaju jo i zemlje koje je osvojilo vae
velianstvo od Friedriha III. No, rekoh ja, porod se od kraljice ne moe
oekivati nikako, unato znanosti svih kraljiinih lijenika. Konano, nakon
devet godina braka nije se rodilo nijedno dijete, nema dakle nade.
Ne troite vrijeme suvinim stvarima
opomene kralj.
Na to je vojvoda Ludoviko sazvao vijee svih lanova obitelji Sforza, tovie
i kardinala Ascagnija kojem je vae velianstvo darovalo opatiju u svom
kraljevstvu. Sutradan su me opet pozvali, a vojvoda mi sveano izjavi...
Kralj se ustremi i trgne obrvama.
Vojvoda izjavi da se smatra poaenim vaom ponudom i vrlo rado Bianku Sforza
daje za enu princu Ivanu.
Kao da je sunce sasulo na kralja sve svoje svjetlo tako mu se lice razvedri.
Uzdigao je ruke stisnutim pesnicama kao da je ovog asa nekoga potukao:
Pobijedio sami
Ludoviko Sforza
nastavi Varadi - primio je zaruni prsten koji je poslalo
vae velianstvo u ime princa Ivana i predao mi prsten Bianke Sforza za princa.
Osmi toga alje vam Ludoviko na dar 60 rifa najfinijeg firentinskog zlatnog
brokata i poruuje vam da je Leonardu da Viniju naredio neka odmah izrauje
sliku madone za vae velianstvo. alje i sliku mlade vjerenice.
Izvadio je iz velike kutije dragim kamenjem obrubljeni portret i dragocjeni
prsten. Kralj znatieljno gleda prsten, a biskup sliku.
Ovaj nakit koji
vjerenica ima na glavi i na pletenicama neprocjenjiva je vrijednost. Na vratu
nosi najskuplji kamen, a sama haljina vezena je od istog zlata i dragulja
objanjava Petar.
Kako je s mirazom?
upita kralj svojeg kancelara.
Rekao sam vojvodi da princ posjeduje etrdeset i osam imanja u Hrvatskoj i
Ugarskoj i est vojvodina u Sleskoj, na to je vojvoda Ludoviko odredio Bianki
miraz od sto tisua forinti u zlatu, ezdeset tisua u opremi, a etrdeset
tisua u dragocjenostima.
Moj sin dobit e najbogatiju vjerenicu Evrope
klikne kralj.
Petre, vi ste
mi dananji dan pretvorili u sveanost. Dragi moji savjetnici, mi smo dakle
djelo...
U taj as uleti u sobu Radulo blijed i zaprepaten:
Velianstvo, princ Ivan tue se na ma s Alfonzom Bor-giom!
Varadi naglo vikne:
Velianstvo, smjesta zabranite princu dvoboj, jer sam u Italiji uo strane
glasove o dvobojima neaka kardinala Borgie.
10
On vue svoj ma iz otrovnih korica.
Kralj malo oklijeva, ali strah u kancelarovim oima stvori u
njemu brz u odluku. Hitio izae iz sobe, pohiti hodnikom, pa krene prema vratima
koja vode u dvorite.
Osjeti najednom da se njegovo prijestolje lomi i sva srea koju je malo as
osjetio u svojim grudima, pretvara se u crni oblak kroz koji vidi bljesak m:i
a, u K njihov zveket. Strese se od uasa, di .e ruke kao lavlje ape i gromko
vikne:
Nijednog udarca viel
Istodobno spuste borci maeve pred kraljem.
Jednom je lice vedro, ponosito, drugome iarano krvlju. Kralj se podupre rukama
o pojas i priblii protivnicima. Mlaeg pogleda letimino, a pred starijim
okrvavljenim se zaustavi:
S kime se vi to bijete, grofe Alfonzo?
Zauen zbog ovog pitanja, mladi okrene glavu prema kralju. Lice mu je obraslo
tamnocrvenkastom, lijepo njegovanom bradom.
Bijem se s princem!
S mojim sinom
pod mojim krovom! U ovoj zemlji i na Griu smatra se
sablanjivom povredom svetih obiaja ako gost trgne ma na kuegospodara ili
njegovu svojtu. Dakle, kardinal, kad mu to javim, nee nai pohvale za va
postupak.
Bio sam neprijateljski i azvan.
Tko vas je izazvao?
Princ Ivan,
Kutrava se kraljeva glava okrene mlaahnom princu vitka i snana tijela u
skupocjenoj svilenoj odori talijanskog kroja.
Ivane, kako si smio pozvati gosta na oruje pod svojim krovom?
Ne bih to uinio, moj oe, ali kad gost teko vrijea... Okruglo obrijano
kraljevo lice plane rumenilom:
Vrijeati kuedomaina nije doputeno ne samo u ovoj zemlji i gradu nego
mislim i drugdje. Je li tako, grofe Alfonzo?
Nisam uvrijedio princa...
Kad on to tvrdi?
Uvrijedio sam enu.
2enu
prihvati rije princ
o kojoj sam ja sa svojim tajnikom govorio.
Dakle, uvrijedili ste mene.
Zaueni, neto malo vivKijuo izraaj kraljeva pogleda pad
ne na princa i ostane na njemu n sekunda. Onda kralj ree
polagano:
Da, naravno, tukli ste se bez oklopa, bez vizira. Ovako se doista bije mlade
za onu za kojom im vri krv. Koju to enu, Alfonzo, tako ljubite da ste se za
nju pobili?
Mladi plemi ne daje odgovora,
Ivane! Koja je ena bOa uzrok sukobu? I princ i njegov protivnik ute.
Dakle, vee vas rije? Dobro.
Kralj zaokrui pogledom.
11
Iza mladog princa spazi treeg mi"dM" to jo uvijek stoji s golim maem i
slua. Oito je stariji od mladog princa, vii, vri, neobino crna i gusta
kosa pada mu u prirodnim valovima na vrat. Crne njegove oi mirnim sjajem
izdravaju kraljev iza" zov. Kralj mu dobaci upit tonom zapovijedi:
Damire! Tko je ena radi koje su se tukli? Mladi pristupi blie kralju,
pogleda ga svjeim mladenakim pogledom:
Onaj kojeg je preslavni ma vaeg velianstva posvetio vitezom ne moe da
posijee zadanu rije da e uvati asno ime ene.
Odgovor je izrekao vrsto, odluno, s metalnim zvukom glasal Neto je zatitralo
u kraljevim oima, ali ih je odmah skrenuo s mladia svojim dravnicima:
Oglasite mlaoj gospodi na dvoru, ovim ovdje i onima koji e doi s kraljicom
da zabranjujem svaki oruani sukob. Neka graani Zagreba ne misle da se mlada
gospoda na mojem dvoru razbijaju poput sredovjenih trubadura! Neka ne misle da
ih kralj ne zna pametnije zaposliti.
Nakon tih rijei opet se okrene prema mlaim protivnicima:
Spremite maeve u korice, izvucite iz knjinice umne knjige da naoruate svoje
mozgove znanjem. A vi, gospodine Alfonzo, znajte: neu tedjeti ni svojeg sina
najotrijim ukorom zbog dvoboja.
Alfonzo se nakloni i poe u dvor dok je kralj ostao sa svojim dravnicima u
tihom razgovoru.
Princ uhvati ruku mladia to je netom kralju uskratio odgovor:
Hvala ti; Damire, to nisi kralju otkrio ime.
Znao sam da bi planuo gdjevom protiv one za koju ste izloili svoj ivot.
Obojica se najednom trgnu osjetivi na sebi kraljev pogled. Trenutak, i kralj
pokae Filipcu Damira:
Ovaj mladi moj vitez koji umije mudro izmicati odgovor svojem kralju neka
odsele vri slubu na kojoj pograninoj tvravi. Bit e mu od koristi ako naui
zapovijedati posadi. Sutra u zoru putuj, mladi vitee.
S ovim rijeima kralj krene natrag u palau.
Slomljeno, gotovo oajno, zuri princ u Damira kako slomljen ostavlja dvorite.
U dvorani za vijeanje ekao je valoki biskup Petar Varadi kralja.
Varadi
ree kralj
tu na stolu lei zaruni prsten i slika lijepe
vjerenice, a princ se bije za neku meni neznanu enu
12
koja moe razoriti sve moje osnove. Moram je pronai i unititil
Nee biti opasno
umiruje Baka kraljevu zabrinutost _ Oito je bila tek
viteka dunost da se bije.
Hoete li to ustvrditi i onda ako ta ena pripada kraljiinim dvorankama?
Velianstvo, nijednu nije tako neobino lijepa da bi mogla biti opasna.
Ali je svaka od njih duhovna ki kraljice, prodahnuta novim preporodnim
odgojem petnaestog stoljea. Takve su ene opasnost za mua.
Nesvjesno preleti kraljev pogled preko mramornog kraljiinog kipa. Biskupi se
potaju e poglehju, na to Filipec tiho primijeti:
Kad bismo mogli doznati ime te ene, odmah bismo mogli prosuditi njene
opasnosti.
Kako doznati ime?
upita Baka. Petar Varadi odvraa:
Princ i njegov dvoranin Damir odrat e rije, Alfonzo Borgia svakako bi tajnu
prodao, naravno uz trostruku cijenu. Nekoliko puta proao je kralj dvoranom i
zamrmljao:
Da mi se tu uplek- j ", jedna ena? Ne. Otkrit u je. Ako se nalazi u
kraljiinom dvoranstvu, neka ide na pokoru u samostan!
To je dobra misao, velianstvo
pohvali Filipec
jer ako princa zahvati
ljubav, izgubit e prijestolje! Na posljednje rijei kralj se obazre:
Sto vi to priate? Kakva ljubav? Ludorija. Vitetvo su sanjarije mladosti! Sad
je tu prsten. Tu je vjerenica, a moj e sin slijediti svojeg oca.
Petar se upre u stol:
Velikoj vaoj osnovi, velianstvo, ne prijeti tekom opasnosti nikakva druga
ena iv-im kralju-^
~ Kraljiin otpor sada vie ne moe nauditi mojoj osnovi. Bit e moda neugodnih
dana za moj kuni mir, ali nikako opasnih po moje kraljevstvo. Ali to ste mi
vi, Petre, rekli? Kad su mi najavili dvoboj, govorili ste upravo o nekoj novoj,
vanoj za-preki
i pri tom pogleda suhonjavog kancelara kao da se ve sada zbog
ove njegove objave na nj ljuti.
Varadija ne smete prigovor i odmah prihvati rije: ... ~ DPustitc, velianstvo,
da podsjetim na ovo: mi smo uglavili da e ova enidba s bogatom neakinjom
toliko monog Lu ciovika osigurati vaem sinu prijestolje. Ustanovili smo da e
samo ovo rjeenje prestolonasljedstva biti na sreu kraljevstva. A
50 taj
De bi izvrio- bil bi vaem sinu Prijestolje ugroZato opetujete to smo ve davno utvrdili?
da- ^T, Va5e veUanstvo: to onda ako netko ovaj brak?
Sva je kraljeva pozornost skrenula k Petru.
Vi nekoga okrivljujete veleizdajom?
Ne, velianstvo, samo utvrujem da e kraljica ovo vjenanje sprijeiti.
Kralj se tako otro okrene da mu je ma zveknuo udarivi o pod.
Baka i Filipec stade prosvjedovati:
To kraljica nee uiniti Kako to -smijete spominjati? A kralj otro vikne:
Petre, vi nemate uporita za ovu tvrdnju!
Velianstvo
imam!
Kralj i njegova dva savjetnika stoje naprotiv Petru. U oima Filipca lei
pitanje, u. Bakaevim Ijubopitnost, u kraljevim sumnja, ali OH zapovjedi:
Razjasnite!
Velianstvo, prije nego sam krenuo u Milano, naloili ste mi neka poem
kraljici u Budim i uvjerim je da ste odgodili ovu prosidbu dok se s njome ne
sastanete. Tada je ona izrekla ove rijei: "Dok sam ja iva, ovo se vjenanje
nee obaviti."
mirei, zagleda se kralj u mramorni.kraljiin kip. Baka i Filipec kao da
nijemo dojavljuju neto to samo oni razumiju. Petar Varadi gleda ravno u
kraljevo naoblaeno lice.
U tiini se uje samo pritajeno teko disanje kraljevih irokih prsiju. Samo
nakon nekoliko trenutaka Varadi je nanovo zapoeo.
Upozoravam da kraljica nije ena koja izrie isprazne prijetnje. U svoje
odluke ulae sve, a u ovu ak i svoj ivot.
Jo vie zamire kraljeve oi, sve dublje ronei u sablasnu sumnju koja obavija
kraljiin mramorni kip.
Filipec mahne Varadiju da uti, Baka povue prste po debelom vrku nosa kao da
mu je onamo sjela muha, dok Varadi tvrdokorno i estoko nastavlja optubu:
Kako, dakle, kraljica svoj ivot stavlja zaprijekom ovoj enidbi o kojoj ovisi
samostalnost i srea drave, bjelodano je d4 njezino velianstvo nuka na to neki
veliki moni razlog koji je isto tako opasan kao to bi bilo opasno izvoenje
njezine prijetnje!
Razlog?
opetuje Matija vjeto svladavajui valovlje svoje estoke udi, a
Varadi drugi put ponavlja.
Razlog
da
taj ne moe da se sakriva u prirodnom neprijateljstvu to ga
kraljica kao maeha osjea prema sinu neke druge ene koju iz prolosti smatra
svojom suparnicom.
O tome ni rijei!
prekine kralj mrko govornika. No ovaj nastavi svoju prvu
misao:
Ne moe biti razlog ni taj da bi kraljica imala drugu vje-renicu, jer radi nje
ne bi ona mogla izrei onako izravno povieno i strano one velike sudbonosne
rijei: "Dok ja ivim, ova enidba nee se obaviti." Taj je razlog, velim,
goleme vanosti, i
14
to ne samo za nju. Kraljica e dakle u interesu svojeg razloga izvriti
prijetnju i sprijeiti vau osnovu.
__ Ne moe ona sama protiv svih nas!
naglasi kralj.
_ Velianstvo
ako kraljica nije sama?
Varadijev upit sijevne kao iskra. Kraljeve nosnice se raire.
ire.
Tko bi je mogao po m K i protiv mene, recite, Petre?!
Domai vai nepnjau!_ :
Sto je to? Ovo zvui kao urota?
zaotri kralj svoj glas-i opet stegnu kou
niskog ela, a kosa mu se nakostrijei kao u lava koji osjea pogibelj. Ova
kretrisa ela, vazda siguran znak teke kraljeve uzbuenosti, inila se sada
opasnom. Baka i Filipec ute i sluaju, a Matija pita:
Petre, opet vas pitam: ime opravdavate neuveno smjele optube?
Dokazima!
Neto ledeno preleti kraljevim tijelom. Stresao se kao od hladnog zapuha.
Ovamo dokaze! Govorite!
Govorit u. Ponajprije, njezino vas je velianstvo obiavalo slijediti na
ratite. Prava je srea to je ovaj put kraljicu sprijeila bolest da na
pobjedonosnom putu prati vasc vlu:a];stvo, pa su u vaoj odsutnosti iz Budima
dolazili kraljici neprestano u posjete vai zakleti protivnici ...
estokom kretnjom i glasom javi se sada Tomo Baka:
Petre, vi okrivljujete kraljicu da uruje s kraljevim protivnicima?
Ne
otkree Petar Varadi a lice mu je preliveno vatrom.
ja odluno tvrdim
ovo: kraljevi su neprijatelji doznali da se kraljica protivi enidbi princa s
velianstv. < " ste me na to pozvali. Kad sam bio" prije polaska a Milano u
Budimu, susretnem na trijema
mramornih stupova Banfyja. On mi je tada rekao ovo: "Uinili biste veliku uslugu
kralju kad biste ga odvratili od namjeravane vjeridbe s Biankom". Ja sam na to
odgovorio: "Uinit u to ako mi priopite razlog koji vas i kraljicu vodi protiv
ove enidbe". Banfy mi odgovori vrlo znaajno i poluglasno: "Razlog ete saznati
ako se prikljuite kraljiinoj stranci i njenoj osnovi". Dakle, velianstvo,
ovdje iz ovih rijei jasno je: kraljica i oni, to je skupina, stranka, tabor,
jedno posebno stanovite u ovom kraljev stvu, a ja evo, tvrdim: ovo njihovo
stanovite je onaj vaan razlog to nuka kraljicu da se opire toj enidbi, u
koju vae velianstvo stavlja zajedno sa svojim prijateljima sve nade za buduu
slobodu ove drave.
Baka i Filipec gotovo su skamenjeni, ute i gledaju kralja. I on uti. Okruglo
lice kao da se nabralo.
Nakon munih asova utnje kralj pogleda svojeg kancelara Varadija. U tom
pogledu lei neto duboko kao sakrivena strepnja pred istinom.
Ali tko, tko
nestrpljivo e kralj
tko su oni?
Svi oni koji su htjeli da obore vae velianstvo i dovedu na vae prijestolje
ekog kralja Vladislava. Vi poznajete sve! Svi oni koji su prigodom sklapanja
mira s Vladislavom iskazivali mu naroita prijateljstva, obasipali ga toboe kao
gosta pretjeranom Ijubaznou.
Naslonja u kojem je sjedio kralj zastrue podom. Gurnuo ga je naglo listajui,
onda stresao svojom lavljom glavom.
Njegovo svladavanje bilo je oito na granici mogunosti. Ipak ne ree nita,
nego poe u drugu odaju kao da eli svoje raspoloenje oteti njihovim pogledima.
A kraljevi savjetnici ostali su sami. Baka se sagne preko stola kancelaru
Petru:
Vi uvijek nastojite nekim velikim otkriima o pogibeljima pokazivati kralju
svoju osobnu vjernost! Nadate se, moda, kardinalskom klobuku?
Gospodine, mene je kralj podigao od gladna i bosonoga mladia do svojeg
kancelara. I, znajte, moj put od bosonogog siromaha do biskupa bio je neko
mnogo krai nego to bi bio danas od biskupa do kardinala. Govorio sam kao
poten ovjek i ne spadam u red onih kraljevih pristaa koji mu dokazuju svoju
vjernost time da istinu taje!
Imenujte
razbjesni se Baka
koga mislite?
Nije od potrebe kad se sami javljaju!
Tiho. Kralj se vraa
upozori Filipec.
Iz druge odaje uju se kraljevi koraci. Ulazio je pognute glave, zamiljen.
Zaustavio se" ravno pred Varadijem i pogleda ga prodorno:
Jeste li svjesni koliki ste poar zapalili?
Kraljevsko velianstvo, vi ste moj sudac. Moj ivot pripada vama, a moja
savjest meni! Prema vama i prema njoj izvrio sam, eto, svoju dunost.
16
Nita ne povlaite!?
Ni jedne rijei.
I promisiH ste o posljedicama?
Jesam: kraljica e sve saznati, a ja u odgovarati njoj i vama. 2ivot je
veliki dar, a ja ga dajem za jednu jedinu misao: da ovim kraljevstvom zavlada
va sin Ivan Korvin.
Kao da je ovaj odgovor kralja ublaio, ali ga nije smirio. Fribliivi se korak
svojim pouzdanicima, neobino tihim glasom zapone:
Nakon svega ovoga vjeridba mojega srna treba da ostane i dalje tajna kao da se
nita nije dogodilo. Spremajte se na svean doek kraljice. A kad bude u
Zagrebu, saznat u koji je razlog vodi protiv prineva vjenanja i, jesu li je
nahukali protivnici. Nadam se da e kratica uvaiti moje osnove i svoje bilo
kakve razloge podvri dobrobiti drave.
Svi su utjeli. Kao da nitko od njih, pa ni sam kralj, ne
vjeruje toj nadi.
Odmah nakon toga kralj pone poslovno:
Sada, Petre, pozovite s Medvedgrada milanskog poslanika da mu priopimo zaruke
mojeg sina s Biankom. Valja rei dan vjenanja, a onda oekujem vas, gospodo, k
veeri. Vi, Petre,
preodjenite se i nastupite odmah s ojn slubu. Treba da dademo odgovor
poslanicima Venecije koji ovdje ekaju ve dva tjedna. Osim toga svakako jo
treba da spremimo poslove za hrvatski sabor.
Sva se trojica udalje iz sobe.
Kralj je pozvao svojeg dvoranina i, naloi mu:
Radulo, dozovi mi ovamo princa! Hitno!
U naslonjau na barunastom jastuku sjedi princ Ivan. Pred njime lei otvorena
knjiga sa areno obojadisanim i zlatom obrubljenim slovima. Tamne mladieve oi
uprte su iznad knjige nekud u neizvjesnu toku iroke odaje. Njegovo ovamo lice
izraava duu vjeno budnu, ushitnu i svijetlu. Samo to tu svjetlost sada
prikriva alost poput prozirne koprene, a princ kao da jedva eka odbaciti je i
nai negdje ouka,
Modri se zastori rastvorili. U sobu ue mladi u odori dvora-JegV JC haljetak
kratak > kPd etor& i otkriva vitkost
Princ mu skoi u susret i uhvati mu ruku:
Damire! Ti e uistinu sutra otii?
Kralj je odredio!
2 Gordana I
17
Zato? Nisi nita tako strano skrivio da bi mi smio oteti tebe kojeg mi je u
djetinjstvu odredio drugom u igri! S tobom me pustio odrasti, dakle zna nae
gotovo bratske veze.
Da, bili smo vezani lijepim vezama i osjeajima
ree mladi dvoranin turobno.
Bili smo jedna misao
klikne princ ogoreno
jedna radost, jedna tuga. Sad
da ostanem potpuno sam?
Ostaju vam kraljevi prijatelji!
Svi oni ne mogu nadomjestiti tebe. S tobom sam jedinim smio govoriti kao sam
sa sobom. Osjea li to to znai?
A to gubim ja kad me dijele od vas?
Ne, Damire. Ne moe ti osjetiti isto to ja, ne moe, ti ima majku, moe
sklonuti svoju glavu na njezina koljena, moe joj rei sve. A meni su je oteli,
ja sam posve sam.
Ostavite ove tune misli danas.
Danas. Ba danas. Nikad nisam s takvim osjeajem straha mislio o svojoj majci
kao ovaj as kad sam saznao da u izgubiti tebe. Sad mi se ini kao da mi
ponovno otkidaju majku. Gleda me, Damire, kao da ne razumije!?
Kako ne bih razumio. Ta ivjeli smo kao braa.
Vie, Damire, mnogo vie! Meu braom moe vladati mrnja, ali ono to nas
vee ne moe biti bez duboke sklonosti. Ali ti ne zna dati ime onome to nas je
vezalo od djetinjstva do danas. Gledaj, itaj, neka kae ova knjiga starog
mudraca. itaj to mudri Lelije pria starcu Scevoli. Mora to uti da bude na
istu. Sluaj.
"Vie je od roda
prijateljstvo. Prijateljstvo je sklad svega boanskog i
ovjeanskog s odanou i ljubavi. Osim mudrosti
prijateljstvo je najvee
dobro to su ga besmrtni bogovi dali ljudima. Nita nije divnije nego meusobno
uzvraanje odanosti. Sto je slae nego imati nekoga s kime smije govoriti kao
sam sa sobom? Kako bi strahovito bilo podnositi nesreu kad ne bi ovjek imao
onoga tko trpi tvoju nesreu vie od tebe samoga..."
Princ je itao ganuto i onda pogleda svojeg druga:
uje li to, Damire? To je vezalo nae prijateljstvo, isto i veliko. Mogao
sam govoriti s tobom kao sam sa sobom kad mi je srce stisla bol i samoa za
prognanom majkom. Ti si smio da pria meni svoje radosti kad si se vraao iz
zagrljaja svoje majke. Ti meni radost, a ja tebi tugu. Kliktao sam s tobom u
tvojoj srei, a ti si plakao sa mnom nad mojom boli. Ti zna to je mi-lota
majine drage ruke. Ti si jedini imao srca plakati sa mnom, nada mnom, pastorkom
kraljice, ene oca mojega! To je bilo tvoje prijateljstvo.
Crnokosi mladi pogleda princa raznjeenim pogledom svojih poput ugljena crnih
oiju i odvrati:
Prine, ja sam to znao ve odavno!
Ti si znao? Da, ti si stariji, mudriji, mirniji od mene, vie misli. No,
zato mi nisi o tom govorio?
l"
Mislio sam: ne smijem govoriti o prijateljstvu princu!
__ Rekoh: nema razlike roda tamo gdje su srce i duh jednaki _ uskliknc Ivan s
punim uvjerenjem.
__ Tako vele stari mudraci, i rimski i grki, koji su nas uili, a mi ih
slijedimo nesvjesno.
_ jer nae je prija1 ij tvo nastalo u jednakosti srca i duha. O, boe, to je to
uinio moj otac? Kakva e biti pustinja moj ivot kad nitko nee sa mnom
plakati, nitko nee u daljinu sa mnom traiti i oplakivati moju majicu.
_ Plakat u
vama i daleko od vas.
uj, Damire kad sunce odmakne od zemlje, zrake joj ohlade ...
Ali sunce nema duu da je ostavi zemlji kao to ja ostavljam duu svoju vam 3,
Princ skoi k svojem drugu pa ga uhvati za ramena:
Ostat e mi prijatelj?
Do smrti. Zaklinjem se na svoju majku.
Damire, i ja se mogu zakleti tebi na svoju majku da u ostati s tobom u
vjc^j^i , ij ,;J:VL U:
Gledaju se okom u oi. U pogledima njihovim lee duboke uspomene zajedniki:
dana od djetinjstva, lijepe mirne radosti pune sunanih i bezoblanih dana.
Oba prijatelja pru c ruke.
Vjera je tvrda, Damu"!
I vjena, prine!
Prijateljem hou da me zove i samo imenom, kao ja tebe,
Va otac je kralj,
Ali moja majka nije kraljica, tovie nije ni plemltinja, ali mi je majka, a
to je vie od plemkinje i kraljice. Htio bih jo s tobom govoriti o svojoj
majci. Kad ode, nitko nee vie imati odvanosti da slua boU sina.
Jedva doree princ, kad Radulo otvori vrata i najavi:
Kraljevsko velianstvo L-H govoriti s princom.
Moj me otac zove. ekaj me, Damire, ovdje!
Kralj Matija stoji pred kipom kraljice Beatrice I gleda nijemo neobino lijepo
visoko elo, visoko urezane obrve, lijep ravan nos ini se ukoen snage m ; ..
Bradica vrsta, jaka i kruta. Usne pune, neto ttbofiene, s crtom krajnje
dosljednosti. Kralj Matija promatra mramorni kip kao da u njemu neto istrauje.
Kraljevski moj oe, vi ste me zvali?
Na taj se glas kralj obazre. Ne kae nita, samo promatra svojeg sina, uspomenu
v, i nekadanje mladosti, dvojnika njegove vlastite pojave, ali mnogo uljepane.
Kose prineve nisu ute, nego tamnosmee, crte lica ublaene, gotovo mile
nasuprot
2
19
kraljevim otrim crtama. Kos i usne umanjene, oi tamnije, a po gled topliji,
svjetliji i pun vjere. Pogled proet slavenskom bla-gou.
Da, pristao si, Ivane. Dapae, lijep. Samo ova blagost na tvojem licu, ova
tvoja slavenska blagost jako me zabrinjava.
Kraljevski moj oe, ovu slavensku blagost imam sigurno od svoje majke.
Naglasio je neobino ove dvije posljednje rijei, ali bez obzira to ga je oito
htio izazvati, kao da kralj nije uo ili se inilo da ne uje, nego slijedi
nastavljajui neprekinutu misao:
Ne dao bog da se u toj blagosti skriva podatljivost.
To je svojstvo glupih ih slabih ljudi, moj oe, ja u sebi ne tla ni za jedno
ni za drugo.
Znam da je tako, jer slabost i podatljivost ne bi mogao batiniti od oca
svojeg, ni od djeda.
Ni od majke!
Meutim
nastavlja kralj prelazei preko prineve pri" mjedbe
zasluio si
ukor. Sin. kralja Matije neka sprema ma svoj za Turina, a ne za kakve svoje
Ijubovce.
Kralju, molim vas da potujete ensko bie za koje je vaS sin imao viteku
dunost trgnuti oruje.
Ne krije li se pod vitekom dunou i nagon srca?
Varate se, oe.
Ako je tako, onda te to ne moe sprijeiti da svojem ocu kao posluan sin
kae ime te ene.
Svakoj u zapovijedi udovoljiti, samo ovoj ne mogu.
Vitetvo te resi! Da, to mi se doista svia, sine. To doka" zuje da posjeduje
moje sposobnosti! Ali, Ivane, zato mi taji tu enu? Obeavam ti da joj neu
uiniti nita naao.
Jeste li vi, oe moj, u svojoj mladosti uvali ime ene za koju ste osjetili
toliko potovanje da ste je morali zatititi od pogrda drugih?
Moj ivot bio je rat i borba, a nikad ena.
Valjda ste ljubili moju majku?
Kralj ne trepne okom, samo hladnim glasom nastavi:
U tvojem licu, Ivane, itam kao da mi dovikuje: emu, oe, lutamo po enskom
logoru, kad si me sigurno zvao radi vanijih poslova. I pogodio si. Sjedni i
sluaj.
Princ nije sjeo.
Trideset godina gradio sam kraljevstvo maem i umom. Slavom i sjajem okruio
sam svoje prijestolje. Ostaje mi jo jedno djelo: da osiguram prijestolje tebi.
Mladi princ sagne glavu.
Digni je, sine, visoko je digni, ponosno gledaj na prijestolje koje sam ti
naumio ostaviti. A da ga osiguram, ja sam te sine vjerio.
U prinevim oima kao da se budi neko iznenaenje.
20
_ Da, sine moj, ljepotica Bianka Sforza, najbogatija -vjerenica Evrope, bit e
tvoja ena. Vojvoda Ludoviko alje ti prsten i njenu sliku. Danas je tvoj i moj
danj
Iznenaenje u mladievim oima prelazi u plahu zbunjenost.
_ Moj ivot, moja starost i moja smrt vezani su s ovim brakom. On me r je Sava
najvee brige i prua mir. Od ovog asa si vjerenik!
Da, oe moj.
I ne klike od radosti? Dakle je ipak neka zarla u tvoje srce? Opominjem te,
budno se uvaj.
Princ ne odvrati. Zjenice mu se smanjuju.
to je? Tone u nekoj, dalekoj zamisli?
Ne znam. Do malo prije bio sam slobodan.-mladi a sad na putu u brak. Mnogo je
to, oe, mojoj bezbrinoj mladosti.
U tebi nema lai, govori istinu, ali tko zna to se skriva na dnu tvojeg
srca?
Polako spusti princ glavu, ali je opet digne i pogleda kralja otvorenim
pogledom.
Nisam nikad istraivao svoje srce.
Nisi? Znaj, kad trgnemo ma za enu, onda moe biti samo dvoje: ili tu enu
posjedujemo mi, ili ona posjeduje nas!
Nita od svega, oe.
Pazi, sine, eno nas posjeduju, a da mi to i ne mislimo. Zapanjenost se pojavi
u Ivanovim oima.
Kaem ti, Ivane, danas ovo: jao enama koje bi stale na put mojoj volji, mojoj
osnovi. Ti si vjerenik Bianke Sforze i time je sve svreno. Samo o lome jo sada
ne zna nitko od trojice mojih savjetnika. I pred kraljicom to ostaje tajna jer
ona nije sklona Bianki. A sad priekaj tamo u odaji dok te opet zovnem.
Polagano se udaljavao princ u drugu odaji:.
Kralj izda nalog svojem dvoraninu da dovede Alfonza Borgiu.
ekajui, stao je k prozoru i zagledao se preko grike utvrde.
Radulo uvede visokog Alfonza Borgiu. Glava mu je povezana svilenim rupcem.
Vaa je srea, grofe, da sam poslanike na svojem dvoru smjestio na
Medvedgradu. Tako nisu vidjeli kako se neak kardinala Borgie, papinskog
kancelara, bije s prestolonasljednikom. No, mladi moj prijatelju, u znak
oprotaja izdao sam nalog da mtko ne govori o sukobu, nego da ste se objesni
ogledali na maeve s princom, naprosto ogledali u igri! Mladenako nadmetanje i
nita drugo. To ete lake podnijeti nego gnjevni kardinalov ukor. Ja sam,
naime, odluio da o tome nita ne javim kardinalu, pa ni kraljici. Jeste li
zadovoljni?
Hvala, kraljevsko velianstvo.
Ovo je potrebno i radi
nje. ~- Radi nje? To nareuje velianstvo?
Lijepu enu duan je tititi i kralj.
Dakle je lijepa?
To vi pitate mene?
nasmije se kralj suspregnuvi svoje uenje.
Dobro se
pretvarate kad se inite kao da ne znate kako izgleda ena ija vas je ljepota
prisilila da se za nju bijete.
Velianstvo, uistinu ne znam kako izgleda.
Moete mi to sasvim tono razjasniti.
Bio sam s Enrikom u njegovoj odaji i tamo smo razgovarali. Odvie je bilo
sparno. Ne znajui vaih zapovijedi da nit" ko ne smije iz palae, izaao sam na
dvorite gdje je etao princ sa svojim pratiocem. Poao sam prema njima i naiao
na njih dvoje u razgovoru. Tog asa princ je upravo Damini izgovorio: "Ni u
kreposti njoj nema ravne", a ja, onako po obiaju naih plemia u Rimu, dobacim:
"Tako mi asti, ja bih je ve u prvom mraku odvabio u svoju lonicu!" Princ
plane i trgne ma, za njim i njegov plemi. Nisam imao kada ni da se izjasnim,
ispriam zbog primjedbe, i ve smo nasrnuli jedan na drugoga.
Dakle, sad mi je jasno, grofe. Da ste slutili o kakvoj su visokoj linosti
govorili uistinu ne biste bili ono primijetili, nego duboko pokleknuli.
Velianstvo!? Ja sam dakle uvrijedio visoku gospou? Uistinu sam zasluio da
me prognate!
Da, poinili ste veliko zlo. Ipak, uvaujem da niste znali o kojoj se gospoi
govori, a to jo vie iziskuje da nitko ne sazna o dvoboju, osobito kraljica,
jer njen sud ne bi bio tako obziran.
Gotovo prestraeno grof stade moliti:
Zapovijedajui odluni kraljev glas, napola ljutit, odaje Ivanu vie od samih
rijei.
Jedva to je Matija dovrio reenicu, nauli ui i svu pozornost prebaci k
vratima, u drugu odaju. Mahnuo je princu da se ne mie, a on se oprezno po sagu
doulja k vratima i naglo ih
otvori.
Pred noge mu se prosule svjee smokve. Na pragu stoji starica s praznom zlatnom
zdjelom. Na sijedoj joj kosi crna kapica. Od nabora u licu jed, joj se
razabira male oice.
O
o
Dio mio
vae kraljevsko velianstvo " o
o
o .
Sto radi tu, Nardela?
Per tutti santi
nosim smokve. Divne su svjee, iz mile domovine moje. Vaa
milost smok r voli
o
o, kakva nesrea!
I zamahu je glavom i uzdie gledajui pred sobom smokve to su se razasule kad
je kralj otvorio vrata.
Njoj je nesrea to je razasula smokve!
slegne kralj ramenima, a onda se
naljuti na unilog Radula:
Zar nisam zabranio da bilo tko dolazi ovamo kad ja vijeam?
Vae velianstvo
ispriava se Radulo
dvorani su je pustili da proe.
Praznovjerna eljad veli da je "zlonoa"
pa je se boji i puta je svuJ,1 pruia
.ni da |<>( se ne zamjeri. Od nje nema straha da bi prislukivala; njena pamet
ionako je pota
ini se da je potamnjela pamet mojih dvorana kad ovakvu "luduc putaju okolo.
Ne ljutite se, oe
pokuava Ivan miriti kraljevu Iju-tinu.
Lako se tome
dade pomoi. Zabranite Nardeli da slobodno prolazi dvorom.
Teko je to. Kraljica je vrlo osjetljiva kad se radi o nje
noj staroj dadilji. Potuje je kao majku i doputa joj sve.
..
v
U dvoritu kardinalov neak promatra netom dovrenu gradnju novog dijela palae.
Na trijemu izmeu stupova, vade sluge iz velikih krinja zlatne i srebrne ukrase
i unose ih u zgradu. Alfonzo ih promatra, ali kao da ne misli na ono to gleda.
Uza nj stoji Galeotti, mali debeli mukarac u odori talijanskog kroja. U
mesnatim crtama lica lei zadovoljstvo. Na glavi mu je utozelena kapa. ivo
pria Alfonzu:
Vaa milost vidjela je vee raskoi u Rimu, u Napulju, u roenom domu
kraljice. Vidjeli ste vi sjaja i u domu vojvotkinje Eleonore od Ferrare,
kraljiine sestre. No, i ovo je lijepo, tek u manjem okviru. Cellini je to
lijepo izgradio, ali odvie brzo. Kraljica je pourivala. Napokon, nee biti ovi
zidovi za vjekove. Glavno je da kraljica moe ovdje ivjeti i kroz ljeto.
Idemo. Vi ste ve dugo ovdje?
upita Alfonzo rastreseno uspinjui se stubama.
Ve est godina. Kralj Matija primio je lutajueg talijanskog uenjaka vrlo
lijepo. Uvijek mi govori: Galeotti, potrebni ste mi kao i moj ma. On mi
dobavlja slavu i vlast, a vi kao historiar to objavljujete za vjekove.
Stigli su u prvi kat. Sve su odaje otvorene. Zidovi ureeni freskama ili
presvueni brokatom. Podovi potpuno prekriveni sagovima. Skupocjeno pokustvo,
svuda vaze, kipovi od kovine i mramora, rezbarene stolice, svileni debeli
jastuci i razni drugi ukrasi. Sa srebrnih stalaka prte uvis mali vodoskoci i
slijevaju se opet u mramorne posude u obuku bazena. Sve to putuje s kraljicom iz
grada u grad.
Iza jednog zastora na vratima pojavi se Enriko. Alfonzo odmah ostavi svojeg
pratioca i krene k njemu, pa se obojica povuku u kut dvorane. Enriko mrko
pogleda kardinalova neaka i pita Ijutito:
"Kartaga" je, dakle, ostala itava? to ste to uradili, Alfonzo, da ga niste
ubili?
Dojavili su kralju dvoboj prije nego to sam dospio da mu probodem srce.
Morali ste dvoboj urei negdje izvan dvora, a ne tu.
26
Princ mi nije dao ni dahnuti. Traio je bitku na licu mjesta. To nisam slutio.
Prokleti barbarin, potcjenio sam njegovu snagu, naroito vjetinu.
Skupo i te to platili. Sad imate dvije rane: jednu na elu, a drugu u moriji.
Morate izruiti dukate kardinalu Francescu. Alfonzo namrti svoj. zavinuti nos i
apne:
Nije to sve. Nahrupio sam u neki razgovor o eni. O tom se ne smije govoriti
pred kraljicom ; ni pred kim. Ispriat u vam sve kako sam princa izazvao na
dvoboj i to je bilo dalje s kraljem. Trebam va savjet
Alfonzo stade priati. Enriko uini nestrpljivu kretnju:
Kako? Princ je govorio o kraljiinoj kreposti? To veli kralj?
Nije izriito rekao da je kraljica samo mi je natuknuo...
Moj gospodine, tako mi asti, princ niti bi govorio, a jo bi se manju tukao
za kraljiinu krepost. Kralj hoe zbog nekog razloga zatajiti dvoboj. Vjeto vas
je zaveo, smotao vas je oko prsta. Meutim, ipak emo glasno govoriti o tom
dvoboju! Upamtite!
Da kralj nije zabranio dvoboj, tako mi asti, dvoboj bih obnovio i zadrao
kardinalove dukate.
Mogli biste ih ipak zadrati ako je istina to govore o arolijama vrka va?cj
maa...
Prie. Ipak bih htio znati to vam ruje po glavi?
Ako je vrak vaeg maa smrtonosan, onda moete opet "igrati na maeve". Neka
bude prava igra, jer za doeka kraljice prireujemo bojne igre. Ja i Galeotti
imamo upravljati igrama. Vi se smijeite, dakle shvaate?
Alfonzo mu radosno prui ruku.
Obojica pogledaju kroz dvoja otvorena vrata u treu odaju gdje stoje kralj i
princ u vrlo ljubaznom razgovoru s Izabelom.
Kako je kralj njean prema Beatrici, eto, sam namjeta mramorne vaze.
A dotle princ gleda u oi vaoj vjerenici!
Idemo k njima, Alfonzo.
Poli su i stali u pozadinu. Princ je neto govorio Izabeli. Enriko se inio dn
ne slua, makar je hvatao svaku rije. inilo mu se da i kralj prislukuje
razgovor.
"Govore o kraljici
pomisli Enriko
a tko zna o emu misle. Nee dobiti
princa, Izabela, kunem se!"
Jedan glasnik pojavi se na vratima sav zapraen i zadahtan.
Otkud ti?
upita ga kralj tiho.
Glasnik neto odvrati isto tako tiho, na to se Matija okrene
k gostima i glasno najavi:
Prekosutra u zoru stie kraljica!
. .,.Sve ruke u dvorani uurbale su se. Zaas nali su se Enriko
i Alfonzo na dvoritu.
l
|
k.
rek
Najprije u vruicu koja ga nakon nekoliko dana ispee, upravo za sveani ulaz
u kraljevske dvorane pakla.
Dakle, princ e nestati prirodnom smru?
Tako prirodnom da e na to prisei ne samo zemaljski lijenici nego i svi
sveci na nebesima.
I poli su prema izlazu iz palae. ,
Dakle, bojne igre bit e u nedjelju.
Dobro, bit u na mjestu.
U igri doigrat emo igru s princem, a onda...
Uutio je.
i
MRAMORNA KRALJICA
Graani oekuju kraljicu. Zagreb, na brdu Gradec
potomci onih graana to su
prije dva i po vijeka zatitili kralja Belu IV i zato dobili prava i naslov
slobodnog kraljevskog grada. I onda su sagradili oko svojih kua teke, jake
utvrde da ga zatite od svih osvajaa. I domaa gospoda velikai ne mogu graditi
palau u toj tvravi o emu odluuje graansko vijee, a potvruje ban i kralj.
Naredili su im danas da imaju svi doekati kraljicu. I ekaju da je pozdrave.
Ali ne od srca. Ona im je odavna nemila kraljica. uli su o njoj samo loe.
Stotine beskrajnih povorka kola koja su dovozila za njezin boravak u tom gradu
bajoslovnu rasko samo je povealo neraspoloenje njihovih srca prema njoj. Ne
zovu je ni kraljicom, ve samo "Talijankom" koja nije mogla ni za devet godina
braka dati njihovom dragom kralju Matijau nasljednika prijestolja. A ona jo i
mrzi kraljevog nezakonitog sina kojega graani smatraju svojim.
I stotine Griana zuri u sjajnu povorku to se pribliava njihovoj ponosnoj
tvravi. Diu uvis podijeljene im zastavice, ali
23
usta su im stisnuta, a due im osjeaju u njezinoj sjajem okruenoj ljepoti samo
nemilu tuinku.
Blistava povorka ulazi u kraljevski dvor na Dvercu.
U velikoj dvorani nazvanoj palaa ekaju da se poklone kraljici svi velikai,
inn L-iiini gosti, razni poslanici Italije, kraljiini roaci i itavo
dvoranstvo. Na uzvisini stoje dva naslonjaa. Na njima se sputa kraljevski
baldahin od crvenog i zlatnog brokata. Desno baldahinu stoji dvadeset dvorskih
gospoa. Kroj njihovih haljina i crta lica pokazuju porijeklo s juga. Samo dvije
mlaahne ene r.vlikui Se od njih. Stoje zajedno povuene, postrance i uporno
"ute. Smeokosa ljepotica bademastih oiju i mala njena plav:a pokazuju
slavensko porijeklo.
Njima nasuprot s druge strane stoje muki kraljiini dvorani. Enriko je ustupio
poasno mjesto grofu Alfonzu. U oekivanju kraljice itavom dvora: i prelazi
apat enskih i mukih uzvanika. Enriko, stojei uz Alfonza, ape:
Vi neprestano pogledavate kraljiine dvoranke.
Premalo su lijepe, ali gledam ono tamo nevieno ensko stvorenje. Tko je ona?
Mislite onu bademastih oiju. To je Gordana.
udno ime, a ljepota jo udesnija. Kakvi gusti pramovi svijetlosmee kose, s
neki posebnim bronanim sjajem, to .se ari u svjetlo t: !:; Enrikp, potenja
mi, iv oganj plamti iz ovih kosa.
A pogled bademastih oiju?
pita Enriko pomalo podrugljivo.
Da, imate pravo. Pogled joj je odvie mudar i pokazuje kao da u njenom srcu
nema iskre.
Pogodili ste. Nikome neUskrauje ljubazan pogled.
Da, namiguv Do vraga, to me draL Ali upokorit u je ja, tako mi imena gnza
Borgie.
Tie. Ne oduevljavajte se na dvoru odvie, jer ona nije u volji kralju.
Moda je obratno, ne vjerujem da kraljica podnosi tu ljepotu.
Ba dva puta obratno. Dakle naglavce, dragi grofe Alfon. zo. Kod nas je sve
tako: dva puta naglavce. Kraljica vrlo voli ovu djevojku, ali kralj nikako.
Kraljica je odgojila Gordanu, a kralj je nikako ne podnosi. Ona je, naime,
neakinja biveg hrvatskog urotnika.
I jo je dre na dvoru?
To je opet ono r.aglavo- obrnuto: kraljica je nala tu djevojicu na dvoru i
od jila j u strogom dananjem duhu. Ona je Amazonka, kao .cr grada Milana, umna
kao Leonida.
Nastavite li tako, moj Enriko, izgorjet u od ljubavne enje pa e na ovom
mjestu osi samo moja odjea. Vjere mi, takvu traim otkad sam se osjetio muko.
A je li to istina to ste rekli da je ova ljepotica ogn; kose uistinu slavenskog
roda?
Da, roena je Hrvatica i tienica uvenog pjesnika Ivana
Fanoniusa. . - .!
> A kako ste rekli da se zove?
. >.
.
Svi je zovu Gordana.
to? Kakva je to svetica?
Sto ete, ovdje u Zagrebu i itavoj zemlji muevi i ene nose uz svetaka i
nekakva udna druga imena, kao na primjer onaj prinev tajnik
Damir. Dakle,
vidite, ovdje nisu imena svetaca.
To vie se nadam da Gordana nema u sebi ba nita sve tako.
To posvjedouju njene oi. One hvataju poput klijeta. Vi toliko zurite u nju,
ini se iznevjerili ste se svojoj rasi.
Ne, nisam. Ova ljepotica ima mjesto oiju dva badema od baruna. Lice joj je
bijelo kao napuljska svila, usne su joj crvene kao firentinski ljiljani. Dakle,
ostao sam vjeran svojoj Italiji. A tko je ona mala plavua uz nju?
To je ki Bernardina Frankopana. Ona je u rodu s vladarima od Este. Dapae,
oenio se kraljiinom bratuedom. Dakle ova lijepa plavojka ima u svojim ilama
i aragonske krvi.
Ali drim da se je u njoj razvodnila. Plahi pogled nije na-ruio nijednu
Aragonku.
Ali bogatstvo njeno sluilo bi na ast svakoj princezi
Ovo joj die vrijednost. Ipak preputam je drugome. Za sebe uzimama
bademe.
Ah, sad me pogledala!
Gleda ona i druge, moj gospodine.
To me ushiuje jer se moram boriti protiv svih.
Ako je odvedete s ovog dvora, kralj bi vas bogato nagradio.
Dakle, moj izbor upravlja boica Portuna. Svi su Borgie imali s njom intimne
odnose, vjerujte mi, Enriko. Hoemo li joS dugo ekati kraljicu?
Kad uu njena braa, napuljski prinevi, onda e ona sigurno slijediti nakon
jednog sata
podrugljivo odgovori Enriko.
ekanje mi zaslauje moja oboavana ljepotica.
I on je pogleda ispod ruba svojeg perjem ukraenog klobuka.
S desne strane stoji kraljevo dvoranstvo. Na elu prvi kraljevi dvoranici: Nika
Orban i Mladen Berislavi, obojica snani ljudi, drei desnice na vrku maeva.
Njihove odore su raskone, mirnih boja, starog kroja i znatno se razlikuju od
odora kraljiina dvoranstva.
Ban!
upozori Orbana Mladen i pooe da bana odvedu do njegova mjesta pokraj
kraljevskog baldahina. Iza bana dolazi biskup zagrebaki Osvald Tuz s visokim
sveenstvom Kaptola. Iz dna dvorane ulazi itava povorka kraljiinih roakinja
na elu s donom Izabelom. Enriko doeka mladu djevojku prijeteim pogledom, ali
ona proe kraj njega smijeei se.
Onda slijede kraljiina braa: mladi kardinal Francesco i princ napuljski
Giovanni. Jedva su se smjestili, kad se s druge
30
strane otvore vrata. Princ Ivan ulazi sa svojim tajnicima i komor-nicima. Visoka
njegova mlada pojava i iroke prsi batinjene od oca privlao sve poglede na
sebe. Njegova odora od ruiasto-zlat-lic,g brokata posve se priljubila uz
tijelo.
Dolazak princa uznemiri svaiji pogled. Neto je ulo u dvoranu s obiju M ,r a:
na kraljevoj strani uzbuenje
na kraljiinoj mrnja. Prineva pojava jo vie
S prinevih ramena kraljica skine svoje bijele ruke. On ih poljubi i pokloni se.
Smetenost, laka rumen i vedri pogled poveavaju prijatnost itavog mu bia. I
dok je sve jo utopljeno u zapanjenosti kraljiina pozdrava, ona se uspinje s
kraljem stepenicama k baldahinu.
Sjedoe u naslonja. Kraljica prima poklone bana, velikaa, dostojanstvenika i
poslanika. Sva sveana poklonstva gube u oima dvorana ar. U svakoj glavi
kraljevskog dvorana vrzu se pitanja, odgovori, nagaanja oko princa i kraljice.
Nita nije sada tako vano u tom kraljevstvu kao smijeak i zagrljaj kojima je
kraljica primila princa.
I teko su doekali svretak primanja. Kraljica se digne i pozove sve na sveani
ruak pa se opet okrene k princu i ponuka ga da je prati.
Uhvativ ovaj as, dobaci kralj pogled Varadiju to stoji s Ba-kaem i Filipcem.
Polako im se priblii i jedva ujno promrmlja:
Kako razjanjavate taj nenadani preokret kraljiina srca
prema mojem sinu? . ....
32
Da se kraljica napokon predomislila i odluila princu pokloniti majinsku
ljubav
odvraa Baka, a Filipec odmah doda:
Milanska je enidba osigurana!
A to velite vi, Varadi?
upita kralj.
Velim da prineva sudbina nikad nije bfla u veoj opasnosti!
Kralj nije odavao ni trenom oka kakav ima odgovor.
Prema tome su i optube protiv kraljice neistinite
doda Tomo Bakr-i, a
Varadi e estoko:
U tom sluaju, moja je glava izlina! Neka mi je velianstvo mirno skine.
S osobitim uitkom
ree kralj, bez osobita naglaska pa krene za kraljicom.
Baka priapne Varadiju na uho:
Obi ;t: ite svoje strastveno progonstvo protiv kraljice. Niste joj dorasli, a
kralj je slab prema njenim arima.
Ali jak u odluci da ostavi prijestolje svojemu srnu. Orban je davao znakove
kojim redom treba da idu.
Sto zna i ljubaznost kraljiina prema princu?
upita Alfonzo Enrika dok su
ekali da na njih doe red.
Nita drugo nego da troite kardinalove dukate na moj raun!
U velikoj blagovaonici prostrta su tri stola bijelim francuskim platnom
izvezenim srebrom i svilom, etvrti, kraljevski, u sredini. Svi stolovi puni su
kristala, srebra i zlata. Nasred stola veliki srebrni ukras: kip konja. U
njegovu zlatnom sedlu vise s obiju strvna zdjele junog svjeeg voa. Navrh
glave ukras od srebrnih pera koji sainjavaju vazu punu mirisava cvijea. Na
proelju sjedi kralj. Njemu zdesna kraljica, slijeva princ, do njega Palatin, do
kraljice ban, zatim kraljiina braa, sestra i poslanici. Uz drugi stol obini
uzvanici, a uz trei dvoranke i dvorani.
Ulaze etiri paa u napuljskim odorama. Iza njih etiri baruna u sveanim
crvenomorim haljinama. Oni nose na pladnju jelo za kraljev : i stol. Ostale
posluuju dvorani i sluge.
Glazbenici u kutu izmeu otvorenih prozora zavrili su neku napuljsku pjesmu pa
se uje samo kraljiin glas koji nastavlja raspravu s mllarsf poslanikom.
Njegovo lice izvanredne ljepote okrenuto je prema vladarici koja govori:
Varate se, gospodine poslanice! Ako ljepota ene nije udruena s umom, onda je
kao zlato bez sjaja.
Velianstvo, govorio sam o ljepoti due.
Tu ljepotu sainjava
um.
Moda i nepokolebljiva Stalnost...
,
Stalnost? Virgil veli da su ene promjenljive.
A to veli kraljica?
upita Matija.
:
:
33
3 Gordana I
Kad je svrio objed, kralj i kraljica odlaze u svoje odaje. U tom trenutku opazi
lijepi mladi milanski poslanik da mu pristupa sestra kraljice dona Izabela i on
uje njezin tihi apat:
Gospodine grofe, danas, poslije veere kad vas zamolim glasno da mi donesete
moj ogrta eka vas kraljica u grimiznoj sobi na tajni sastanak.
Sagnuo je glavu na poklon osjeajui da mu je sva vrela mlada krv navalila u
lice, u divljoj strasti njegove zatajivane ljubavi to mu ve pola godine
otimlje xlane i noi u tajnim nadgirm probuenih pogledima mramorne kraljice.
34
OPASAN OGRTA DONE IZABELE
Topla je veer. Unutar zidina kraljevske palae svrila je kraljevska veera.
Oko iskienih stolova sjedi kraljevski par s banom, poslanicima i dvoranima.
Do sto svjetiljaka poredanih uokolo dvorita pretvaraju tminu u dan. Blistaju se
na stolovima ukrasi, drago kamenje na odorama gospode i nakit na glavama
ljepotica. Njihove su haljine zagasite boje da se jo jae istakne
zlatnoruiasti brokat kraljiine hajine, to se priljubljuje uz njen savren
stas. Na glavi se podmuklo iskri mreasta kapa od suhog zlata i dragulja.
Ustala je i pola oko nimfe u sredini dvorita. Ispod trepavica zirnula je prema
stolu gdje sjedi Izabela uz lijepog milanskog poslanika. Polako prolazi kraljica
dvoritem u razgovoru sa svojim roakinjama a dvoranke je slijede. Tada se
zaustavi. Uzme za ruku djevojku bademastih oiju. Prela je dvorite pa se
izgubila ispod stupova trijema.
Grof Marcelo drhtavim glasom pria Izabeli o Milanu i njegovim umjetninama.
Tada ona odjednom strese ramenima:
Meni je hladno. Ne biste li mi donijeli, grofe, ogrta?
Zanijemio je. Ustao je i polagano se uputio prema palai. Gotovo u magli proJ;
ispred stupova u staru palau. Na hodniku bane mu u susret sjedokosa starica sa
crnom kapicom na glavi. Drugog nikog nema u hodniku pa oslovi nju:
Njena visost dona Izabela eli ogrta.
Ona je samo kimnula glavom, neto promrmljala, pola ravno ispred njega i
otvorila vrata.
Naao se u dvorani presvuenoj grimizom. Na skupocjenom ormariu u svijenjaku
gore dvije svijee. U naslonjau sjedi Bea-trica. Bijelom golom rukom poduprla
je glavu to u polusvjetlu nalikuje mramornoj glavi u dubini sobe.
Dugo gleda poslanika ne rekavi nita. Mnogo due nego to bi on mogao da
podnese. Polumrak u sobi u kojoj je sam s njom daleko od dru u potpuno ga smete.
Teko die, nasloni se, krv mu udari u ol^j.
Ona se makne, udno, tiho i zamiljeno prozbori:
Ve dugo, u Budimu, opazila sam grofe, da niste sretni na
mojem dvoru.
Velianstvo
i odmah zapne kao da je tog asa za sva
vremena zanijemio.
Njene tamne oi ispod kosih vjea upravile su se u njega:
Grofe, znam vae patnje.
Osjeao se poklopljen, prikovan. as obori oi. as ih opet aigne k njoj.
Neoekivane njene rijei smutile ga potpuno.
3
I
Kruto se varate, gospodine grofe, ako mislite da ne opaam svaku sjenku u
vaim oima.
Ovo priznanje da se ona bavi njime uvea njegovu klonulost.
Nijedan trzaj u vaem licu nije mi danas izbjegao. Kad sam govorila o prinevu
dvoboju koji je bio, naravno, samo igra, vi ste se ba neobino trgnuli. Da, da
upravo onda kad sam rekla da je princ trgnuo ma radi neke ene... to je bilo
uzrok da ste se tako trgnuli?
Iznenaenje.
Ne, vi ste se prenerazili to se princ bije za enu koju vi
ljubite.
.....,..." ... . . ,,, , ," ..,., ..... ,
On problijedi.
^ :
l A ..-...
",;
J
4
Je li tako?
,-...9^
;>.-<;... ,
,;,,
.
":
,.;
Nije.
.;,
.
"
".,{
Zato poriete?
("
,.U
Jer princ nikada ne bi ipogao ljubiti onu a iji bih potfed
Ja dao ivot.
>
A ona ga nije traila?
Nije.
Dakle: ili ga ne treba, ili ga smatra odvie velikom vrednotom a da bi htjela
primiti tu rtvu.
Obasut njenim rijeima poeo je da dre kao ovjek kojeg je snala oluja u
pustinji, a on nema pomoi i zaklona. >
Sjeate li se moda jo, gospodine poslanice, onog dogaaja prije etiri
mjeseca u Budimu? One veeri vae su oi bile uprte u nju. Tada vam je rekla:
Grofe, vai su pogledi odvie itljiva pisma. Ima maarskih velikaa koji umiju
i itati. A njihova mrnja prema meni predubok je jaz, preko njega nema puta do
mene. Tako je rekla ona.
Da, tako ste rekli.
I onda je dodala: Poite na jug, u onaj hrvatski grad Zagreb, gdje e sastati
itav dvor i ekajte. Tamo zidine moda nee imati oi i ui.
Recite, grofe,
otvoreno kao da je ona obina ena: to ste oekivali od njenih rijei?
Sve za un ezne mu kad gori plamenom divljeg oboavanja.
Usne mu dru, a ona ga gleda kao Sto kraljica gleda roba, svjesna da mu je
suvereni gospodar.
Grohotan smijeh trese dvoranom. Marcela hvata nesvijest. Kralj se smije, hihoe.
Grofove misli skau mozgom: "Da, kralj je poludio, kralj je enuo. Strahotna
nevjera ene smutila mu je svijest."
A kralj se i dalje grohotom smije.
Lijepi, krasni, divni ljubimce krasotica na sastanku sa starom Nardelom!
Pogled na pritvorena vrata na hodnik i na srueni stalak s peharima potpuno
osvijesti Marcela. Shvatio je, nasluivao je: lua Nardela uvala je vrata svoje
gospodarice koja je, sruivi stalak, u tropotu izila i gurnula staricu u
sobu.
Poloaj mu se inio vrlo smijean, ali spasonosan.
I ve zadobije vlast nad sobom. Stao se smijati s kraljem.
Velianstvo, dona Izabela me poslala po ogrta. Vidio sam kako u odaju ulazi
ena. Nosila je svijenjak. Mislio sam da je neka draesna koja mi ve dugo
upada u oi, potrao sam onako za njom i zagrlio je. Svijenjak je pao, ugasio
se. Kad sam uo glas, naravno da sam se pritajio.
Sam se poeo smijati.
Molim, vae velianstvo, ne izdajte me, itav bi se dvor valjao u homerskom
smijehu.
Slikara amo da vas ovjekovjeim, grofe
smijao se i dalje kralj.
Velianstvo, kad me zadesila srea da smo se tako sretno susreli, dopustite da
vam saopim: sutra treba da poaljem u Milano glasnika. Moj vladar oekuje
vijesti o povratku vaeg kancelara Varadija s prstenom. Sto da javim u Milano?
Sutu istinu: da je princ cjelivao Bianfcinu sliku i od sree poskakivao to
e dobiti tako divnu enul uli ste Alfonza. Ona pria o dvoboju je lana,
kraljicu su krivo izvijestili.
Njezino velianstvo ne zna nita o zarukama?
Utanaio sam s vojvodom Ludovikom da zaruke drim u tajnosti iz posve
neobinih razloga. Dakle, njenom velianstvu ostat e zaruke jo sakrivene. Za
etiri mjeseca ima se obaviti vjenanje. To javite Ludoviku. Ve sutra e poeti
pripreme za taj in. Dakle, to je tajna. Tko je prekri taj je izdajica.
Da, velianstvo!
Grof je izlazio iz dvorane s osjeajem da ostavlja grimiznu dvoranu kao
izdajica, ali uz cijenu neizmjernih asova sree to ga ekaju. Uzeo je Izabelia
ogrta i ponio ga hitno u dvorite.
38
Kralj je izlazio polagano. Pod stupovima na izlazu ekao ga je kancelar Varadi i
gledao ispitivaki.
_ Pravo ste rekli, Petre
ree kralj.
Milanski poslanik ima neke veze ili ih
kani sklopiti s nekom enskom na mojem dvoru, ali je stradao. Naao sam ga u
takvom poloaju da bi se i muenici bili nasmijali. Mjesto ljepotice za koju ste
vi rekli da u nai s njime bila je Nardela... i opet se nasmije.
Ali neto me stalno podgriza. Eto, vidite: osjeam da tu sjedi ena za koju se
bije moj sin, koja ugroava njegov mir i moje dravne osnove, a ne znam koja je
ta. Niti ima nade da U doznati. Tolike sramote nisam doivio.
Pogledajte, vale velianstvo. Princ sjedi u drutvu gospode j njegov pogled ne
luta za gospoama. Nikad to nisam opaao. Nemajte straha od ene za koju se bije
princ. Ali dopustite da vas zapitam: je U vae velianstvo govorilo s.
kraljicom?
Da je muim tek to je dola s puta? Ne. ekam da ona sama progovori.
Njezino velianstvo upravo se vraa s Gordanom
upozori Varadi i pomakne se
natrag promatrajui kralja. Ali u njegovu licu nije m k rio ni sjenke sumnje.
Kao da ga je zaokupila neka druga misao, otro mahne rukom i okrene se svojem
pouzdaniku:
Petre! Pala mi je na um divna misao. Pomou Gordane otkrit u tu ensku. Nee
ni slutiti da je oruje u mojim rukama. Varadi, ostanite iza stupa dok se ne
vratim, ovo e biti psiholoka zamka kojoj e nasjesti moj sin.
Preao Je ispod stupova gdje su bile kraljiine dvoranke i oslovi Gordanu:
Ne bacaj i toliko pogleda na onu muku skupinu, jer tamo je princ, a lijepa
dama radi koje je trgnuo ma mogla bi vas liiti vaih uvojaka.
Ona ga iroko pogleda svojim barunastim oima:
A tko je ona, velianstvo?
Poite princu Ivanu i upitajte ga, kako to vi ve znate, hitro, otro i
nenadano: "Visosti, za koju ste enu izloili svoj ivot?"
A on e ml kazati? I da vam donesem njegov odgovor?
Vi ste sazdani od samog vjetra. Nije potrebno da mi do
nesete njegov odgovor jer nije lud da vam odgovori. Samo elim
da upitate princa tono kako sam rekao.
I ona se hitro udalji prema mjestu gdje je stajao princ u razgovoru s gospode
a kralj se vratio k Varadiju.
v~ Varadi- dobro motrite na prinev pogled.
To u uiniti i ja. Netko od nas dvojice mora opaziti kamo e pasti prinev
nesvjestan pogled kad ga Gordana upita za koju je enu izloio i-
Uistinu to ne razumijem.
I malo .e me netko nije razumio, a ipak sam ga oslobodila vjete vnc
stupice. Da sam mukarac divno bih ivjela kao dvorska luda. Ovako me svi
ponizuju.
Varadi na:
_!i <__:
:,
Recite mi, Gordana, na putu ovamo primila je kraljica glasnika koji je donio
vijest o prinevu dvoboju?
Djevojka j trgnula glavom da su joj uresi zadrhtali. Njene bademaste oi ine se
kao dva mramorna kamena.
Gospod Varadi, vi divno pitate opasne stvari. Ali, iza vas je kralj ...
Iza vas je kraljica.
Iza mene urotnik koji lei u tamnici. Njegovu glavu nosim na svojim us:
Va je skrbnik utekao iz tamnice - - apne Varadi.
Ona sklop: oi. I Varadi i Damir gledali su njene guste duge
trepavice to se privile uz njenu put blistave prozirne bjeline.
Nekoliko ? je ovako kao da zaboravlja gdje se na
lazi. Onda podigne vjee. Oi joj se krijese. Rumenim, savreno
rezanim n prhne smijeak.
Vaic lice potpuno se promijenilo
ree Varadi.
Ovog. ste asa bili
prelijepi.
Stresla je glavom kao da se probudila. I opet ree bezazleno kao da se niega ne
sjea:
teta ito nisam dvorska luda. On smije biti i ozbiljan, dapae i zahvalan pa
da odgovori na ono to ste zapitali. Ali kad bi vam on i odgo j:io ne bi vam
koristilo, jer glasnici nikad ne putuju s natpison na prsima iji su i tko ih
alje. Samo dou, najave se i vrate. Gospodo, zaeljela sam malo gledanja.
Vragolasto zaokrui oima, ali opet trgne glavu natrag. Varadi i Damir istodobno
se osvrnu da vide od koga se to Gordana odvraa. Alfor i Enriko uporno gledaju
djevojku.
Mladi grof Alfonzo progoni vas vrelim pogledima
upozori Varadi.
Nisam ih opazila.
Ni kod objeda? Neprestano je buljio u vas. Vrlo ste tono pratili.
Kad ste tako vjet promatra, barem mi recite tko je taj
kieni gospoi
To e vam rei on sam. Eto, dolazi a mi se smjerno povlaimo
i povue Damira
pod stupove.
Enriko pr Gordani Alfonza i nakon nekoliko rijeci spretno se udalji. Bez ikakva
uvoda Alfonzo ree:
Dugo sam eznuo govoriti s vama, najljepa eno svijeta.
Zar ne poznajete kraljicu? Ondje sjedi s poslanicima.
Rekla je to s toliko bezazlenosti da se mladi grof osupnuo: -,
Govorim o
vama, gospoice, ja ljubim vas... "
A ja nikoga!
Dakle, otvoreni su mi putovi da steknem vae srce?
itavo?
Ton vaeg pitanja gotovo je nepodnosivo uvredljiv? Ipak vas ljubim. Niste li
to opazili ve za vrijeme objeda? .
Dakle, u Rimu se mlada gospoda za punim stolom klanjaju Amoru?
Gospoice, igrate se plamenom.
A vi britkim maem.
Nianite na dvoboj, naime, na moju igru s princom?
Igra za ljepoticu oito je nov obiaj? Ali vrlo prost, ponizuje...
Ljubomorni ste, moda? Na koga?
Na onu tajanstvenu ljepoticu za koju ste trgli ma.
Tako mi asti, ne znam tko je. Princ nije htio da kae kra-. Iju. Vjerujete li
sada da ljubim samo vas?
Moja vjera nije tako munjevita kao vaa ljubav.
Razumijem. Da mi uzmognete vjerovati, traite dokaza o mojoj ljubavi. Recite:
kakav dokaz da vam poloim pred noge.
Moja glava nije tako hitra za domiljanje. Ako se strpite dan-dva, moda u
smisliti.
Poludjet u za vama.
Ja sam krotiteljica kraljevih lavova. Zar niste vidjeli njegov kavez? To u
vam pokazati sutra. Kralj uvijek sobom vodi . svoje divne lavove i
lavicu. Ona
je divna i ukrouje lava. Ali, eto, dolaze dvorski uenjaci.
Ostanite, molim vas.
Zaboga, u pogibelji je moj dobar glas.
Koketno naherivi lijepu glavu, otprhnula je k ostalim dvorskim gospoama.
Debeli Galeotti prilazio je s tankim, neto viim gospodinom Alfonzu.
Ovo je moj drug Bonfini. Uiva sreu to ga je uvela na 4ivor kraljica. A vi
ste, grofe, zle volje? Izgledate kao da su vas skinuli s ranja.
Neto slino
i pogleda prema Gordani.
Zamamna je, ali ne moe s njom
nakraj.
Rekao vam je Enriko: ohladit ete se im s njom progovorite.
Naprotiv! Gorim kao Neronova iva baklja; ali recite mi, gospodine Bonfini,
ili obojica: kako vam se ini ova divna ognjena djevojka?
Kao lijepa knjiga ispisana neitljivim slovima.
r ?
Nasmijala su se sva trojica. fl
,.v .,,,"
42
A kralj Matija dugo je promatrao svojeg sina. Najposlije ga pokretom oiju zovne
k sebiJ
Ivane, to je to bilo danas kod stola? Kraljica je govorila o odabranici tvog
srca?
Nita ne znam, moj oe.
ini se da je kraljica bolje upuena u ljubavne tajne mojeg sina. Moda si ak
sporazuman s njom?
Nisam zasluio toliko sumnje, moj oe. .
Onda mi reci ime te ene!
Ni da me prognate njeno inie neu izustiti. :; .
Tvoja tvr lo l i a utnja iv je dokaz da je ljubi.
Ne znam to je ljubav.
Nisi znao, ali ovih dana dobro te promatram. Svakog asa spoznajem sve vie
to poiva na dnu tvojeg srca. Ivane, uletio si u razapetu mreu.
Nisam oe, jer nije razvila mreu.
Ivane, vji.-nOu e se s Biankom.
Da, oe moj!
I pazi: tko se usprotivi toj enidbi ili je pokua sprijeiti, smatrat u ga
veleizdajnikom. A shvaa li dalekosenost te rijei?
Shvaam. I nemam nikakva razloga da se opirem vaoj volji.
To reci i njoj. M
t >
;
Nemam nikakva prava da kome govorim.
To bolje po tebe.
Kralj promrmlja neku kletvu i onda e tiho:
Prozirem u tajne turskog logora, u spletke Friedricha III, u krivu igru
Vladislava ekog, a tu na mojem dvoru vidovitost moju navlai za ui i nos iu ,
ena. Niti izdaju ne bih tako okrutno kaznio kao ovu moju sramotu.
Sin i otac duboko se pogledae.
Ivane, ako ti je draga, bjei od nje. Dvorski metar Mladeni najavi:
Velianstvo, polazak gradom. Njezino velianstvo e jahati. 2eli da se pokae
narodu.
Vrlo lijepo. Dakle, idemo.
KRALJIINA PALMA
Beatrica eka kralja. Brokatna svila u dubokim naborima uu oko nje. Iz irokih
prerezanih rukava, to se sputaju do poda, bijele se njene gole ruke ispruene
i spremne na zagrljaj.
Kralj je uao i stao.
..i ,
Napokon smo sami, Matija, doi k meni. Davno nismo sjedili jedno kraj drugoga.
ovo vrijeme to sam ga provela sama u Budimu izvela sam sebe na pravi put:
izbrisala tragove ponienja. Zapravo, tvoj sin tvoja je krv. Dakle, elim mu
biti dobra skrbica. Vidi, Matija, zato sam donijela palmu. Odsad neka ne bude
nikakva povoda razmiricama pod rr^irn ;.r;i1jcvskim krovom.
Kralj polako ustane i poe prema njoj
korak po korak
kao da na tom putu
razmilja, nagaa i nastoji prozreti. Gleda joj u oi. Ona mu dolazi u susret
ispruenim rukama.
Beatrice, ovo je dostojno tvojeg uma i srca
ree kralj
toplo.
Bijelu golu ruku poloi mu na rame i posve izbliza zagleda mu se u oi. Uinio
je malu kretnju kao da je eli povesti do sjedala, ali ga ona sprijei poloivi
mu na rame drugu ruku:
Tvoj ivot je borba i slava. Da ti borba bude laka, slava slaa, evo, okitila
sam se paunom.
_ To je moj najljepi dan!
rekao je mirno, toplo, ne miui se, kao da jo5
uvijek na pola puta oklijeva jer istrauje.
Jo e doivjeti, Matija, ljepih dana. Tvoj sin je tvoja krv. Brinut u se
za nj kao da ga je rodila jedna od kraljica iz tvojih dvaju prvih brakova. Hou
da ti pomognem da momka usrei.
Sad razumijem srdanost kojom si ga danas privinula na
svoje grudi.
ini se kao da je u suprotnosti s tim to sam danas spomenula onaj dogaaj s
Alfonzom Borgia. Uinila sam to zato da itavom dvoru i svim gostima dokaem
kako sam se promijenila Prema njemu, kako u mu biti dobra, ak da neu osuditi
ni dvo-
l
boj to bi ga on poduzeo za enu koju ljubi. Naprotiv, ba u ja zagovarati
njegovu ljubav, jer djevojka je njega dostojna.
Posljednje njene rijei ustalasale su u njemu radost da e doznati to dosad
nije uspio:
Misli dakle, Beatrica, da je dostojna kraljevskog sina?
Ki je vojvode i sestra tvoje ene, dakle dostojna! "i
Izabela!
Kako? Ti ne zna?
Ali ona je zadala rije Enriku.
Da, rekla mi je da si je zatekao kad joj je htio iznuditi prisegu da nee poi
za Ivana. Pomahnitao je saznavi da se Ivan kani tui s Alfonzom radi nje. Ivan
tvoja krv
plane estoko. Kao da gledani tebe. Znam da bi za Beatricu sasjekao
svakoga.
Oboje kao da su napeli sve svoje snage prikrivajui svaki svoju misao.
Tvoj sin bit e sretan s Izabelom, uvjeravam te, jer ga ona iz sve due ljubi.
I ba to je bio povod to sam te molila da napusti svaku drugu enidbenu osnovu
s Ivanom.
Nevidljive iskre frcaju izmeu njih, ali ih oni gase svojim mirom:
teta to mi nije prije govorila
ree kralj
ovako sada ne bismo imali
dvije
zapreke...
Koje?
Ponajprije, Enriko e u ljubomornom ludilu poiniti sablazni.
Ako pisne, vratit u ga u Napulj. Preko te smo, dakle, zapreke preli. A
druga?
Vojvoda Ludoviko ve zna moju namjeru da Bianku vjenam za Ivana.
Kao da su iskre zasvjetlucale u njenom oku, pretvorile se u munje i prijete
gromovima.
Tko je o tome govorio Ludoviku?
Grof Marcelo nije mogao ekati i poslao je vojvodi obavijest da u poslati
prosce.
Moj otac odabrao je Bianku Sforza za vjerenicu mojem bratu, a kako je on oev
nasljednik na prijestolju, vojvoda Ludoviko radije e vjenati Bianku za princa
napuljskog koji e je uiniti kraljicom nego za Ivana. On je, dodue, bogat ali
itav ivot ostaje samo liptavski vojvoda.
Jedva nekoliko asaka ostaje meu njima napeta teka stanka. Ona ga gleda meko i
toplo, a kralj joj uzvraa mirom u kojemu odsijeva pozadina njegove osnove:
Ivanovi astrolozi prorekli su da e on postati vladar. A danas tako apu i
nai stalei.
Ivan? Tvoj nasljednik?
To je elja svih stalea i velikaa. Dakle, potrebno je da Ivan uzme i kerku
vladara, a Ludoviko je moan i odluan, Bian-ka bogata.
46
Spustila je bijele vjefc Trna crta visokih obrva kao da se
io vie povisiki i jae aokmfib. J
Ne, ti se ali.
Kako?
Kad bi ti uistinu htio da svojeg sina uini nasljednikom, onda bi zacijd >
najprije pomiljao na enidbu koja bi tebe jo ue vezala sa mnom i s napuljskim
kraljem. U tom sluaju sigurno bi zatraio za Ivana samo moju mlau sestru.
S tvojim slavnim ocem i njegovom obitelji veu me najljepe i najmiliji- veze
po tebi, a s tobom me ne moe vezati nita vije i jae nego srce. Zato je
potrebno da potraimo na jugu jo vie saveznika i prijatelja.
Pol;! i, vrlo polagano ona se okrene i polazi jedva ujnim
korakoi _J ;
lustera, pa se tamo zaustavi
i okrcn A kralj pozorno pazi gotovo vrebajui svaku kretnju
njenog i ti glave. Kad se obazrela, pogled mu je opet miran i
staloen.
Ti si, Beatrice, u Budimu sigurno ula osnove s Ivanom
zapone sad on, jer
je ona utjela.
Da bude tvoj nasljednik?
O toj
:, ._
a i S:L_ALm sigurno govorili.
N rijei nikad nisam ula da bi tko uope pomiljao na Ivana.
Ba nitko?
Ni tvoji najvjerniji pristae.
A protivnici?
upadne on naglo kao maka i uhvati je pogledom. Ravnodunim
mirom izdrala je tu navalu.
S tvojim protivnicima Beatrica ne raspravlja o dravnim poslovima.
Krivo si me shvatila. Nikad mi ne bi palo na um da moji protivnici, bivi
urotnici, raspravljaju o mojim kraljevskim int-ma s kraljicom koja mi je draga
ena i suvladarica.
Zato si., dakle, mene upitao to misle tvoji protivnici? Pri tom ga pogleda
otvorenim oima, glas joj zvui mirno, iskreno.
Jer su u Budimu u mojem odsustvu dolazili k tebi i Banfi i oni drugi.
Njena nepominost naas nalikuje na mramorni kip pored
nje. Nita ne odaje dojam kraljevih rijei. I on isto tako nepo
mino glcd:, ;
i1. , znak zaprepatenja. Mjesto toga ona mir
no zapita:
Varadi te izvijestio?
Zapitao sam ga s kim je govorio na dvoru i tako je spomenuo Banfija.
Biskup Petar uistinu je tvoj zao duh, Matija.
Beatrica, zna
da sam vazda bio gospodar sebe i svoje voIje.
Znam da ne podlijee niijem utjecaju, ali prirodno mora podlei krivom
izvjetaju.
Dakle, biskup je lagao? Banfijevci nisu bili na dvoru?
Bili su, i to upravo kod mene.
Opet je nekoliko trenutaka prolo u tekoj utnji. On je ekao.
Iskoristili su tvoju odsutnost da me zamole milost, a mo-litelje moram
primiti. Zamolili su me da im pomognem kako bi im kralj opet poklonio svoju
Ne, ne, svreno je. Ti si rekao svoju. Ne vjerujem vie ni u ta. Ti ne eli
sina u braku. Ustala je i pola.
Kao dokaz tome da ga elim, evo, odgodit u sve svoje osnove, sve svoje
namjere.
Odgoditi? Sto to znai?
Kad bi nam se rodilo dijete i bio bi sin, sve su osnove s Ivanom razbijene,
ali kad bi nam se rodila djevojica, i opet bi moja elja da na prijestolju
ostavim svoju krv leala samo u Ivanu. Ti ne zna to sam mislio, Beatrica, kad
sam izrekao: odgodit u. Crnim to u vruoj nadi i elji da se ispuni to si mi
obeala.
Ti sam zna koliko svoje ine upravlja prema nalazima astrologa, a oni su
rekli godinu dana.
_ Rok ne stavljam, Beatrica, to je u rukama providnosti... ja, ja odgaam.
Da ti vjerujem?
49
4 Gordana I
l
Vjeruj!
Volja pobjedonosnog vojskovoe samovoljnog kralja pala je usporedo s njegovom
glavom na bijele mramorne enske grudi, a na njenim usnama lebdi ledeni smijeak
promiljenog probjed-nika...
VLADAREVA VLADARICA
Drugog jutra ue kralj u svoje odaje. Njegov stari pouzdanik dvoranin Radulo ve
je sjedio za poslom i ureivao knjige na stolu, un su paevi otvorili vrata,
ustane. Male stareve prijatne oi upravile se u kralja tako indiskretno da je
uzeo sa stola neki papir i kao da se u nj zadubio.
Najposlije pone etati po sobi, ali Radulo osjeti da mu gospodar kao obino
ea povjerljivog razgovora i pokua ga pogledom ohrabriti. Ne mogavi odoljeti
tom izazovu, Matija upita gledajui u zemlju:
Ti nisi nikad imao enu?
Hvala budi dobroti bojoj, potedio me enskog gospodstva.
Zato veli gospodstva?
Uvijek one gospodare mukarcem, bio on prosjak ili kralj!
Moj starce! Pravo veli. 2ene vladaju i nad kraljevima, ali one posjeduju dva
ezla: suze i ljepotu.
I lukavost...
Odgovor je izreen jednostavno bez ikakva prizvuka i kralj neto dublje spusti
glavu, zamisli se i kad je htio da neto kae, ue kancelar Varadi. Neprijatnom
utnjom sreo se kralj sa svojim kancelarom, utnjom i pogledom to je bilo
znaajnije i jae od svake rijei. Kraljeva utnja prisili Varadija da se nijemo
pokloni i sjedne uz posao. Kralj odredi da mu dozovu milanskog poslanika.
Otpratio je njeno velianstvo u crkvu
primijeti Varadi, a kralj kimne.
Uoe kraljevi tajnici Baka i Filipec. I oni su oekivali da e im kralj
saopiti neto vano. No, zapoeo je govoriti o dravnikim poslovima kao da se
od kraljiina dolaska nije oekivalo nita to bi bilo u vezi s dravnikim
pitanjima.
Onda najavie milanskog poslanika grofa Marcela koji je upravo dopratio kraljicu
iz crkve. Njegovo je lice bilo neobino vedro, oi su mu sjale pritajenom
sreom, unato tome to ga je Varadi nekoliko puta drsko pogledao. Sjedei
nasuprot kralju, sluao je pomno njegove rijei.
50
._ odluio sam grofe, da vojvodi od Milana napiem pismo. Makar sam Friedricha
istjerao iz Bea I dobro se tamo uvrstio, on se sprema da me uznemiruje. Moglo
bi doi do novog rata, a tb me nuka da prinevo vjenanje odgodim na kratko
vrijeme vrlo kratko vrijeme. est mjeseci, moda osam...
Prije tri dana kad sam izvjetavao vae velianstvo u ovoj odaji, vi ste mi
doviknuli da ne troim rijei za nemogue stvari.
Prije tri dana situacija je bila drugaija.
it<
To Je istina. f"i
Do avola, to hoete, Petre?
"
Da me zatvorite u tamnicu, ondje moja savjest mora uu-tbti.
;ffl
to je grize na slobodi?
..rr.
Odgovornost kad bi utnjom odobravao vae ine.
Kralj srdito udari
akom po stolu:
Za moje ine odgovaram ja.
Dobro, velianstvo. Onda molim barem da se rijei ono Sto se tie samo mene,
kancelara. Obeali ste pitati kraljicu razlog koji je nuka da je protiv enidbe
koju ste, evo, i odgodili.
Razlog je pravedan. Kraljica je zdrava i mlada i moe mi jo dati zakonitog
sina.
Je li o tome njezino velianstvo raspravljalo i s vaim urotnicima?
Ne, o tome nije raspravljala
razbjesni se kralj.
Oni su zamolili kraljicu
posredovati da im poklonim milost.
.,.
I vae velianstvo to vjeruje?
(tm)
Kralj skoi:
. V
Vaa mrnja prema kraljici dovest e vas na stratitel
A slabost vaeg velianstva prema kraljici dovest e kraljevstvo u propast.
Spreman sam za ove rijei poloiti glavu. Velianstvo neka ne misli da govorim u
svoje ime. Svi vai pristae i poslanici koji vas vjerno ljube, koji su odani
ovom kraljevstvu ele umirenje da je pitanje nasljedstva ve jednom rijeeno. O
52
tome ovisi mir i opstanak ovoga kraljevstva. Velianstvo najbolje zna da bi v.Jum nenadanom smrti, u sadanjem stanju, ovo kraljevstvo bik pozornica borbi za
krunu.
Mjesto da kralj plane, utei se obazre oko sebe kao da je osjetio podmuklu
slabost to se ulja oko njega. Varadi iskoristi as:
Moe li, velianstvo zamisliti da e Banfl i njegovi prijatelji moljakati vau
milost? Ako je to istina, zato ve nisu poslali svoje molitelje. etiri mjeseca
bila su dovoljna. Zato nisu poslali svoje ete na bojno polje u znak pokornosti
vaem velianstvu. Zato nia doti i oni, kao to su doli Hrvati, da se biju
protiv Turina?
Dok je govorio kralj je gledao preda se. Pogled mu padne na brokatni zastor koji
se lako ljuljao. Onda tiho poe blie i odgurne ga.
S one strane stoji starica s crnom kapicom na sijedoj kosi, u ruci joj srebrna
zdjelu sa smokvama.
Evo, kraljevsko dostojanstvo, svjee smokve iz moje domovine, molim uzmite.
Ne uznemiruj me, idi!
rasrdi se on i dok je staricu upu tio u druge odaje
ponese zdjelu i stavi je na stol.
Velianstvo
primijeti Varadi znaajno naglaavajui svaku rije
bilo bi
dobro kad ne biste tako voljeli smokve...
Da me njima tko moda ne otruje?
To ne velim, ali neto mi kazuje da e smokve odluiti sudbinom ovog
kraljevstva.
I hoe, jer kralj i njegov kancelar, evo, jedu iz jedne zdjele
i ponudi
biskupa, a sam uzme i zagrize.
To uistinu, osvjeuje. Danas ih je donio kurir
iz Italije!
Bude li vae velianstvo i dalje rado jelo smokve, iz ove e zdjele blagovati
trijumfirajui vai neprijatelji.
Ne biste li moda savjetovali da se rastavim sa enom, da pregazim njeno
tijelo.
Velianstvo, juer uvee ste mi rekli: "Tko pokua osuje-titi moje osnove,udarit, e o peinu", a danas, vidim, o peinu su udarile vae osnove.
Kralj srdito baci na stol smokvu:
Upamtite, Varadi, svakog drugog ovjeka koji bi sa mnom ovako govorio bacio
bih u tamnicu. No poznajem vau vjernost i poznajem vaS zao jezikl Odgodio sam
vjenanje i ostajem pri tome dok se potpuno ne uvjerim hoe li se ispuniti
navjetanje znamenitog lijen t , Bartolomeusa i firentinskih astrologa. Uvjeren
sam da biste vi bili najsretniji da mi se uistinu rodi zakoniti sin!
To bi uistinu bilo sretno rjeenjel
53
l
SUDBONOSNA BOJNA IGRA
;.,
Hoemo princa Ivana, princa!
ivio princ Ivan!
Neka nastupi princ
viu gledaoci to vrve poljanom ispod Gria.
Neemo ove komedije!
prosvjeduju iz svega grla dok pred njima u sredini
okruga biju bojnu igru etiri borca. Na njihovim oklopima lepraju ute, crvene,
zelene i modre tkanine. S visoka ljema lepra areno perje. Konjima sa sedla
pada tkanina u naborima sve do zemlje kao povlaka. Samo konjske glave vire iz
tih haljina. A ljudi se rugaju:
Gospodari i konji nose suknje. Neka nastupi princ. Hoemo princa Ivana.
Na tribini pod plavim baldahinom sjede kraljica, kralj i niz kraljiinih
roakinja i dvoranika. A iza tribine, na istini, posve sam stoji Alfonzo. Na
oklop odjenuo crveno-bijelu tuniku. Sa ljema mu pada uma perja. Neprestano
pogledava prema ogradi gdje je otvoren izlaz s tribina. Odanle se odjednom
douljao Enriko u sveanoj haljini preivaa bojnih igara.
Jeste li spremni, Alfonzo?
Kao nikada. A princ?
Tamo je u svojem kraljevskom atoru. Nita ne slutei eka.
Doekat e...
Recite, Alfonzo, hoe li dugo trajati vaa igra s njim.
Dok mu ne probuim rukavicu ili ga zahvatim negdje ispod vrata, im osjetim da
je moj ma naao njegovu kou, poet u malaksati, gubiti snagu i
princ e me
pobijediti. Ali kakva je to graja, Enriko?
ivi poklici s ove strane bojita povukoe obojicu do ograde tribina. Opazili su
kako je sredinom okruga bojnih igara ujalialo dvadesetak konjanika. Na elu jm
na plemenitom konju sjedi mu u crvenoj, zlatom vezenoj dolami sa tri reda
dukata oko vrata. Ma je okovan draguljima, kalpak ureen zlatom i biserima.
Ispod njega pada tamna kosa. Iz lica snanih muevnih crta provejava neka
plemenitost. Brci su mu puni. Samosvjesna snaga izlazi iz itave pojave koja zna
da nad njim lebdi aureola junaka.
Tako mi asti, ovaj nalikuje na rimskog imperatora
zapanji se Alfonzo.
Ovi
dukati su kraljevski.
To je vojvoda Lovro Iloki, sin bosanskog kralja Nikole koji je pao u ratu s
Turcima.
Sin bosanskog kralja? Zato nisam to ja! Svi ti dukati i sve zlato Sto je na
njemu bilo bi moje!
Mnogo vie, moj grofe, ima on dukata koliko vi vlasi na "lavi, a njegovi dvori
uistinu su vojvodski. Slovi junakom i, eto, vidite kako ga svijet pozdravlja.
I lijep je i jak kao gora. I kako mu kralj .prijateljski prua ruku!
Voli ga i tuje, jer mu je u boju desna ruka. Nazivaju ga "kraljevim maemc..
Alfonzo se zablenuo u Lovru koji je siao s konja, poao kralju i kraljici pa im
se poklonio duboko, ali dostojanstveno. Matija mu radosno prui ruke i pozdravi
ga:
Junaci? moj, dobro mi doao! Gledaj, kraljice, to je moj junaki Lovro Iloki
prikae ga kralj Beatrici.
Bio je ranjen na bojnom polju i zato nije mogao
prije stii k nama na Gri.
I tada se Lovro sagne kraljici. Ona ga ljubazno ispituje dok mu kralj ne odredi
mjesto pokraj bana.
Alfon .j
priapne Enriko
moram otii. Odmah e se nastaviti igra. Do
veselog vienja!
Dvorski metar Mlaeni najavljuje:
Dvorani; i njezinog velianstva Gordana plemenita esmi-ki ogledat e se na
maeve s plemenitom gospodinom Gerebom.
Nemir obuzima ljude. Gordana je sa svojim suborcem uja-hala pod kraljev T .1
tribinu. Snanim zamahom maa pozdravlja kraljevski par. Tamnozelenu odoru
pokriva gvozdeni oklop. Na glavi joj ljem sa crvenim perom. Bademaste oi mirno
zaokruuju sveanu skup i ML kraljevskih odlinika dvorana i dvoranki, Svima se
smijei, svakog pogleda i svakom alje veseli, vedri, bezbrini pozdrav. Lijepa
je, samosvjesna i nasmijana.
Kremenc li djevojke
ushieno usklikne Lovro Iloki.
Kao da je esti i
svetog Jurja, a ki vile!
Tie
2 a; i n e ban
kralj je ne voli!
Ovo boanstveno edo nije mu po volji?
zaudi se on, ali nije dalje govorio,
jer se kralj namrgodio.
Beatrica, zato si joj dopustila da ovdje nastupi?
ree Matija prijekorno,
U Italiji je to svagdanja pojava da se ene na turniru biju. U Budimpeti je
prije dva mjeseca izvojstila pobjedu. elim jo jednom iskuati njeno umijee.
Ako i sad uspije, prikazat u je u Beu.
Vae Velianstvo priredilo nam je veliku radost
primi" jeti Lovro Iloki
da vidimo njenu vjetinu.
Kad ste vi tako oduevljeni
ree kralj
to mogu ja.
Uakle, da vidimo to strailo!
Tamo u okrugu svjetina se gibljo. Zatrubili su znak za poetak. Ljubopitn
pozornost svraena je na Gordanu. Njenpg protivnika kao da ne vide. Sve oi
slijede njen ma, ali mnotvo gledalaca prati smjeei se.
Puta protivnika da je napada
opazi kralj
a -ona se samo brani.
Lagano, paljivo i vazda spremno
doda kraljica.
Oito kani protivnika
umoriti svojini krivudanjem.
Prava enska taktika
opet e kralj.
I muki je slijede
brani kraljica svoju dvoranku.
Njezino velianstvo pravo veli
doda Lovro
potpuno se slaem s kraljicom. .
Valjda nee, Lovro, i ti na stranu ove mukarae?
Moram jer divno barata s maem. [,;,
A oni tamo, eto, smiju se
primijeti kralj.
Nita ne razumiju
srdi se kraljica.
Svjetina je nestrpljiva. Plemii prezrivo slijeu ramenima. Plemkinja s maem u
ruci. Gdje joj je vezivo?
Meutim, Gordana je izmijenila taktiku. Poput make iz zasjede najuri na svog
protivnika i lukavo i smjelo natjera ga -na uzmak i onda promiljeno saspe
udarce hitro, estoko, gotovo bez daha. Maevi zvekeu, protivnik uzmie, sve
vie nedorastao-tolikoj brzini. Neto je bravurozno u njenoj ruci. Njena snana
munjevita navala natjera protivnika i on je pobijeen.
S kraljeve tribine poklici. Lovro se ushiuje, Jcraljica odobrava. Kraljiine
dvoranke rumena lica udaraju o dlanove.
Plemii u okrugu neprijatno ute. Po koji muki graanin ne moe zatajiti
priznanje. 2ene su zbunjene. Njima je pred oima suknja. Pa ipak, ona
slavodobitno prilazi tribini.
Zadovoljna sam tobom
pohvali je kraljica.
Uzet u je sa sobom na Turina
doda kralj ironino
pa da onda vidimo.
I ne bi vam bila, velianstvo, na sramotu
ree Lovro .glasno.
Gordana se obazre k njemu toplim zahvalnim pogledom. rfi. Ponovno Mladeni
izlazi na istinu i najavi:
Njegova visost princ Ivan.
Zagluno klicanje prekide dvorskog metra u pola izreke. I graani, i plemstvo,
i puk kao da iz jednog grla pozdravljaju:
ivio princ Ivan, unuk Sibinjanin Jankal
Potjerajte je!
; i
Dajte joj korito s tijestom!
Pustite me nasamu s grofom i odmah u otii. Enriko i kraljevi dvorani odlaze
princu koji neto zbunjen, miui se sa svog mjesta, ispituje to to Gordana
hoe.
A ona je pogledala Alfonza pogledom od kojeg mu se smrai.
Zadali ste rije da ete mi pruiti jamstvo ljubavi kad god zatraim i to god
zatraim. <x
A vi traite? : >
Prvu pobjedu nad princem!
Ako on uskrati?
Ne moe poiniti toliku neuljudnost.
... ,
to mi obeavate zauzvrat?
>;
to elite?
>,
Vas itavu! Dakle?
,.,5,1 t .
Hu;-, : V,-v .,t;.^_
.4.. 5>
utei je dala odgovor pogledom.
f
j, "l
Cf""
Mogu 11 vjerovati vaim oima? r,
Je li prva pobjeda moja?
Vaa!
Onda mi moete izruiti ma.
.. I on ga prui. Gordana ga uhvati, svjetina
Jhpsvjeduje. Enriko povue Alfonza.
"^
to ste uinili? Zato ste joj dali ma!? ,
Za kraljevsku ucjenu.
A vi neete da se bijete s princem?
Poslije nje opet je ma moj i sve e biti onako kako smo ugovorili. Ne moe se
nita desiti, osim da ona princa nehotice ogrebe umjesto mene.
Da, to bi bilo zanimljivo, ali odugovlai.
Ne bojte se, princ nee odustati od borbe sa mnom ni u kom sluaju. To bi ga
obiljeilo kukavicom. Neka ga izvrgne ruglu, to me zabavlja.
Tamo stoji princ. Blijed je i smeten. Gleda Gordanu i eka. Ona mu dovikuje:
Visosti, grof mi je prepustio prvu borbu. elim se ogledati s miljenikom
svjetine.
Princ je gleda udno i neto zapanjeno. ivi
Dakle, i vama je, visosti,
sramotno ogledati se sa enom!
Ne
ree on i trgne glavom.
Prihvaam.
Vrati se na mjesto i zauzme stav za borbu, a svjetina rasplamsala prosvjeduje i
hoe da provali u bojite.
Prosvjed svjetine gotovo se prometne u urlik. Lice kraljevo obasulo je rumenilo
srdbe. Francesko uzbueno trai pogledom Enrika. Kraljica samo gleda utei.
Tada se kralj uzbueno digne i dovikne Damini. Mladi priskoi k njemu, prima
razbjesnjeli kraljev nalog i okrene se kraljici.
Zabrani joj to, Beatrica!
Zapravo nije nita pogrijeila protiv propisa. Svaki pobjednik ima pravo
traiti da se bije S kim god eli.
Ali njoj to neu dopustiti!
Svi su dvorani ispruili glave. S pritajenim strahom promatraju kraljevski par,
pa opet bojite.
Ivan stoji nepomian, spreman za borbu. S kraljevske tribine dobiti Damir.
Sto to inite? Navukli ste na Sebe kraljev bijes.
Ja u ga snositi.
<
Kralj mi je zapovjedio da vas maknem odavle.
A ja se ne dam.
Dajte mi ma!
:
.;.<..
Nije va!
Kralj to eli. ^
--"
Princ prihvaa borbu. .
;
Zaboga, Gordana, ne opirite se kralju.
Ni briga vas to inim
odvraa ona drei ma vrsto i stoji nasuprot princu
spremna na borbu
Urlik svjetino okree se protiv nje. Sva grla stapaju se u jednoduni val bijesa
koji zasiplje mladu djevojku to stoji s maem, kao peina hladnog neslomivog
prkosa protiv oluje njihova prosvjeda. A princ gleda nijem i nepomian.
Damir pohiti k njemu. Kraljev pouzdanik Orban ponovo se vratio Gordani.
Njihova velianstva zapovijedaju da odmah odstupite.
Ja sam propisno dobila od Alfonza prvu borbu, a princ je prihvatio.
Vi ste uistinu sili s uma, Gordana, vratite brzo ma Al-fonzu.
Da se pred svim ovim ljudima ponizim i posramljena izaem iz ovog kruga?
Nikad!
Gordana, jo vas jednom opominjem: vratite Alfonzu ma!
Ako neu da vratim?
Ona poe hitro, kao da ide k Alfonzu. Najednom pogne ma k zemlji, stane na
iljak, svine ga, zaokrene nekom onglerskom kretnjom i u asu se ma slomi.
Uinila je to za nekoliko sekunda, tako spretno, gotovo a-robnjaki. Gledalite
obuzme neka omamljenost. Raskolaene oi, otvorene usne i prcn^rr?. na lica zure
u nju. Tolika vjetina u. tren oka ohladi bijes i premetne ga u asovito
udivljenje.
Alfonzo i Enriko nisu dospjeli ni da uine korak, a ma je ve bio slomljen. Ona
otri Damini i ne pazei na zbunjenog princa povikne:
Gospodine, dajte Alfonzu svoj ma!
Sto ste to uinili? Ne mogu dati svoj ma.
Dajte Alfonzu svoj ma! zapovijedi ona bijesno, a on zajedno s princom zuri
u nju.
l
Razljuena, zahvati drak Damirova maa, izvue ga iz korica i preda Alfonzu to
je stajao uz blijedog Enrika.
Obojica ne govore, ali pogledi im odraavaju bjesomunost. Gordana pak pokupi
obje polovice prelomljenog maa i ponese ih s bojita.
Zato ste to uinili?
upitao je Orban.
Imam na to pravo. Volim slomiti ma nego ga vratiti. To biste i vi uinili kad
bi vam se na ovako sramotan nain oduzelo vae pravo. Recito to njegovom
velianstvu. Neka me kasni kako ga volja. Ne dam se ismjehivati ni ponizivati.
I princ i Damu i Alfonzo i Enriko zbunjeni su.
Kralj zapovijeda da ponete
povikne Orban.
Drhtavom rukom Enriko daje znak. Kunui Alfonzo uzima Damirov ma i nastupa. Svi
zaboravljaju tek vieni uzbudljivi prizor i svi prate svaki dodir maa. I borci
su istisnuli iz svojih misli dogaaj. Alfonzo sada stvara odluku da se za svoj
tajni poraz osveti pobjedom, da ne razoara sve one koji su mu prije klicali.
I snaan je u navali, princ vjet u obrani, jo vjetiji u izazivanju
protivnika.
Razjarenost u doraslosti protivnika produuje borbu, to dalje, to gledaoci
bivaju tii, kao da ih stee u grlu. Svakim svojim dahom sudjeluju u borbi.
Svaki jai prinev udarac zahvaa ih nadom u njegovu pobjedu. Bez daha upiru se
njihove elje o prinevu otricu.
Jo bjenje navaljuje Alfonzo, gonjen ei da princu nanese sramotu pobijeenog.
Princ je miran, ruka mu je vrsta, sigurna. Alfonzova krv kipi, oi sijevaju,
miice poputaju. Osjea umor. Napregne jo posljednju snagu. Ivan ga doeka
mladenakom hitrinom i paljivim okom. Proklinjui osjea Alfonzo da mu ma
dre, a ruka ga izdaje. Ukoio se, ne moe se odrati. Prineva snaga kao da
tek sada raste, hranjena nekom tajanstvenom snagom to mu je podaje nevidljiva
sila.
Alfonzo je ostao pobijeen.
Svjetinom prokipi radost. Njezini usklici uzdiu se pod vedro nebo kao plameni
krije. Grmljavina puka najavljuje kralju pobjedu njegova sina.
Skrivajui svoju radost, kralj ostaje miran. Ni oi mu ne odaju treptaja nad
orkanskim slavljem to se prosiplje nad Ivanom.
Pobjednik i pobijeeni dolaze kralju i kraljici. Ona ne po
kazuje nita do prijaznosti kojom estita princu. Njezina ruka
Svaki pobjednik ima pravo traiti da se bije s kim god hoe. Dakle, uinila
sam ono to mi doputaju propisi.
Ne pletite se, vi ste ena Dakle nemate pravo sluiti se pravima mukih
boraca.
Velianstvo, nisam se rodila s maem u ruci. Dali su mi ga tek na vaem dvoru
i nauili me o pravima boraca.
Gordana!
vikne kralj.
to vas je ponukalo da zatraite borbu s princom?
Osveta!
Ova rije proizvede jak dojam na sve. Princ l Damir s jednakom pozornou
sluaju.
Kakva osveta?
povie kralj.
Velianstvo, osvetu protiv plemia i svjetine, jer ja sam stekla pobjedu nad
Gerebom, a svi su mi se smijali i izrugivali. A princ? Jo nije ni trgnuo maem,
ve su mu svi klicali. I tada sam planula i mislila: osvetit u im se za uvredu
koju su meni nanijeli i pobijedit u onoga kojeg- oboavaju, naime njegovu
visost princa.
Ali vi ste ena. Ako vam je njezino velianstvo dopustilo da se ogledate, nije
vam dopustilo da pred svima zovete na megdan princa. Htjeli ste ga poniziti.
Nikada, velianstvo.
Kraljevski moj oe, Gordana je imala pravo da me iza zove
uplete se princ.
Ne mogu ti braniti da bude prema eni vitez, ali ja sam kralj i traim da
zamolite princa za oprotenje. Princ digne ruku u znak prosvjeda:
Time biste, moj oe, ponizili mene. Nemam Gordani Sto oprostiti, naprotiv,
imam je moliti za oprotenje da prihvaenu borbu nisam izveo.
Kralj se obazre Beatrici:
to kae kraljica?
Potpuno odobravam Ivanovo shvaanje. Ipak, vaSe velianstvo ima se pravo
ljutiti na Gordanu utoliko to ovo nije Napulj gdje svjetina slavljem pozdravlja
enske borce pa su ljudi morali smatrati njen izazov ponienjem. Najvie je kriv
grof At fonzo to joj je odstupio borbu i predao
62
Kardinalov neak pouri se obraniti:
_ Kako da se oduprem zapovijedi ene koja je ttekla pobjedu u bojnoj igri? Talijanski pjesnici ispjevali su SV9JC najJJ"p-e pjesme
muevnoj hrabrosti i umu ene. Kralj se nasmije:
Kod nas na sjeveru jo dugo nee slaviti enu s maem u ruci, a glede uma,
vjerujte, u itavoj Italiji nema pjesnika koji bi u Gordaninoj glavi mogao
pronai ni dva zrna za svojeg pe-gaza. Zapravo, svemu je kriva Gordana i nikad
vie nee smjeti da nastupa u bojnim igrama.
Sluajui kraljevu odredbu, upravi ona k njemu moleiv pogled svojih bademastih
oiju:
Velianstvo! emu sam, dakle, s vaim pristankom uila ravnati maem? Molim
vas uzmite me barem sa sobom na Turina.
Vi ste hidil
Velianstvo, kad Turin ugleda ovu "dvorsku ludu"
i prstom pokae na sebe
pobjei e i, tako u vam barem biti od neke koristi.
Svi su se pomalo smijeili, samo Enriko i Alfonzo izmjenjivali su poglede.
teta je troiti rijei
ree kralj.
Idite! Molim vas idite!
I ona je pola smijui se kao da je primila veliko odlikovanje. I kralj i
kraljica su ustali i poli gostima. Sva se pozornost usredotoila na njih.
Svi su izali na trijem.
Vani svira glazba, gospoda prazne vreve i udvaraju se eDaleko iza kraljiinih lea stoje dvoranke. Gordana neto kriomice istrauje
pogledom dvorite, a onda priapne njenoj Frankopanki:
Moram otii. Zlo mi je. Recite to njezinom velianstvu ako pita za mene, moram
lei.
Polagano se izvlaila iz grupe dvoranki i odabrala najskro-vitiji put uza zidine
kojima je obzidano dvorite.
Dok prolazi, grof Alfonzo stao je posve blizu ulaza u dvor. Prola je pored
njega pogledavi ga tek postrance i nestala. Sad se on paljivo obazre po
dvoritu i onda se polagano uputi za Gordanom. Uavi 11 palau, pohita njenim
tragom. Nae je u odaji kraj dvorane za primanje, gdje sjedi poduprta rukom o
naslon.
,
~~ Vi ste me liili pobjede nad princem
ree on vrlo nu>
Ko bez ikakva uvoda.
Jesam li ja ravnala vaim maem?
Dali ste mi tui ma, a moj slomili.
65
l
l
Ne biste li vi uinili isto kad bi vam zapovjedili onako cramotno povui se i
vratiti ma. Zar ne bi svjetina urlala od radosti da sam morala vratiti ma?
Ne poriem, ali upamtite taj ete dan skupo platiti.
Cime se prijetite?
Poljupcima, vruim kao oganj. Recite: kada, kako, gdje
da se sastanemo nasarau? Vi pripadate meni.
,
Otkada?
> (
Od danas! ,
,
..,..:
Tko me dao vama?
Vi sami. ,,,v
rii,:
Ja?
zaudi se ona.
"
" """
"."
Gordana, pazite, kupio sam vas za svoj ma.
Vae blagoroe, govorit emo sutra kad prespavate ui nak kraljevskog
ciparskog vina. I ona ustane.
Ne putam vas odavle dok vam ne dokaem da se sa mnom ne moe nitko
poigravati. Vi ste mi obeali za ma
sebe.
Kojim rijeima?
Pogledom.
Zar sam ja kriva to ne znate itati poglede.
"
Jao vama. Gordana!
Gospodine, vae je lice kao onaj vodoskok u varHfag ne
prestano mijenja boje. Idite! <
Ostajem dok ne izvrim prijetnju. > .. Cime prijetite?
Svojim pravom: uzet u vas silom!
Silom! Zaboravljate da ja nisam slabana djevojica. Mene su odgojili
spartanski i ako me ne pustite proi...
On joj zakri put:
<
t vrtZaboravit u gdje se nalazimo.
v.- Podsjetit u vas ve ja ako se drznete... ; -i__ Gordana, vi ste me
prevarili!
Ne. Zatraila sam da mi prepustite prvu borbu i ma, 8 ja nisam kriva to mi
kralj nije dopustio boriti se.
Znali ste da vam nee dopustiti. To je sad jasno...
Kako, zato?
Nosila sam obje polovice: ljudi su me gurali, pa mi se
iljak maa uri n no u tijelo.
, ,. -^
U vae tijelo?
Naravno, u moje, ali neznatno.
Ranio vas je?
Ubola sam se, ali, velim, neznatno.
Gdje?
Nije spomena vrijedno. Tek mali ubod u prsa. A sad me pustite da idem. osjeam
vrtoglavicu.
On se zablene, ali se brzo sabere i stade nervozno tapkati po unutraSnjosti
lialjetka.
Vrtoglavica. To je zlo. Znak groznice. Neete moi s nama u lov, Gordana.
To bi mi bflo uistinu vrlo ao.
I oi su vam grozniave ree on, neprestano traei po unutranjosti
haljctka.
Evo, tu imam neki lijek protiv vrtoglavice, dapae protiv groznice.
Uzmite!
Gle! Odjednom vaa se milost brine za moje zdravlje?
Gordana, molim vas uzmite lijek. Ne bih htio da izosta-nete iz lova. Ne mogu
ivjeti ako vas ne vidim. Ona se nasmije.
Gospoice Gordana, uzmite samo etiri kapi u vodi, poite hitro gore, uzmite,
bit e vam odmah bolje.
Sto je vama odjednom, grofe? Prije tako drski, a sada zat.inuti?
Gordana, ne zaboravite, ja vas ljubim. Idite, uzmite evo, tako mi due bojim
se za vas.
Tko ljubi istinski, ne prijeti se djevojci da e je uzeti silom.
Rekao sam to u ljubavnoj groznici, oprostite, idite, uzmite lijek, obcLajem
vam svako potovanje, Gordana. Samo da se ne razbolite. Uzmitf!
I on joj prui mak HM srebrnu boicu.
Kad ste odjednom tako uljudni, neu odbijati.
Samo etiri kup, ali ne kazujte to nikome, okruili bi vas bestidjiim
sumnjama to od mene primate lijekove.
Vidite, grofe, ovako mi se vie
sviate! Dakle, uzet u lijek, ali s njim i vae obeanje!
Otila je hitro u dvoranu za primanje, a on gleda za njom.
Jedva da je prola j dvorane, kad joj stupi u susret princ ivan. Alfonzo je u
prvi as htio poi za Gordanom, no opet se suspregne, zamiri i kroz duge
trepavice promatra kako je princ
S Gordana I ,_
65
l
stao i neto joj govori. Vrlo je blijed, mrk, a onda se pokloni i poe u
dvorite. Ne obazrevi se, Gordana ide brzo dalje i ne-staje iza vrata.
Koga to ubadate, grofe?
Alfonzo se obazre i ugleda Enrika. Korakne k njemu i pri" apne:
Pala je u zamku koju sam postavio princu. Ubola se prelomljenim iljkom maa.
I pravo joj budi."
Ali meni nije pravo, jer ovo lijepo tijelo pripada meni.
Umjesto vas, cjelivat e ga crvi.
Dao sam joj siguran lijek i kad to ispije, nema joj pogibelji.
Sili ste s uma, Alfonzo! Pripovijeda! e da ste je lije" ili protiv uboda.
Pa za ime boje, pobudit ete sumnju prema vaem mau.
Nisam tako lud da joj kaem to je. Uputio sam je da je to lijek protiv
vrtoglavice i groznice. Ne bojte se, u tom nema straha.
Da ste je radije pustili da umre.
Zar ne vidite da mi je potpuno zavrtjela glavom?
Vidio bi to i slijepac, moj gospodine. Zapleli ste sebe i mene u grdnu
opasnost. Ako ona progovori?
.>;;
Da je barem tako!
;
Kralj je bacio u tvoje srce utvaru.
Sluaj. Kad me otac ispitivao za koju sam se enu bio, neprestano me
podsjeajui da me nije na to prisilila viteka dunost, ve neto vie... Onda
sam vidio u daljini samo nju. Kad mi je onda objavio vjeridbu s Biankom
Sforza...
Vjeridbu?
zapanji se Damu .
5
Nisam smio da ti o tom govorim, ali ne mogu preutjeti. sam je opazio pred
Griom s kraljicom, sapelo me u grlu.
67
l
Kad je Beatrica spomenula kod objeda da sam jtrgnub ma za svoju odabranicu, sve
to vrijeme vidio sam samo nju! U meni je drhtala itava dua. Naveer kad je
Gordana pristupila k meni, rekla mi je: Oborite oi kad vas neto zapitam, onda
me upitala: Tko je ena radi koje ste izloili svoj ivot? Ja sam oborio oi, ne
zato to mi je ona to naredila, ve zato to joj nisam mogao gledati u oi.
Nisam mogao, jer bih joj morao rei: Izloio sam ivot za onu koja me posjeduje,
a to ste vi, Gordana. A danas? Boe moj, taj strahoviti dan, sudbonosni dananji
dan! Damire! Kad je uzela ma da sa mnom izvede bojnu igru, ruka mi je drhtala.
Srce mi je udaralo. Prihvatio sam igru. Bio bih prihvatio da su me posuli masom
porugljivog smijeha. Nita nisam uo to ljudi viu oko nas. Stajao sam u
zaglunoj buci. Bio sam srne ten dok nisi pristupio ti i rekao mi: Alfonzo ti
izlazi na megdan. Pobijedi, prijatelju, da budemo ponosni svi koji te ljubimo.
Damire, onog asa nisam mislio na tebe ni na druge prijatelje. Mislio sam na
nju. Ona neka me vidi. Njoj bijem ovu bitku! Njoj pobjedu! Samo s jednim
pitanjem: to kae ona? Gleda li me jednim pogledom: to kae ona, gleda li me?
Prinevo je lice blijedo, oi vlane, razgorene, glas snien. Rijei plamene,
zaprepatene, upola oajne.
Uveer, danas uveer kad je vani kliktao Gri, a u dvoru se slavilo slavlje,
kad je ona bila pozvana pred kraljev sud, ugledao sam njene oi, sluao njen
glas, upijao njene odgovore. Bilo mi je da uskliknem kralju: Ne muite je, jer
ona posjeduje vaeg sina! Uistinu je tako, Damire.
Mladi zastane i pogleda prema prozoru:
Damire! Doi blie. Izii iz tog mranog kuta. ini mi se da govorim u praznu
bezdan po kojem se uljaju nevidljiva blijeda bia.
Iz tamnog kuta prozora polagano izlazi crnokosi mladi. Svjetlo sa svijea na
stolu rasvijetli njegov profil. Princ mu prui obje ruke.
Sjedni, Damire, i sluaj. Tek sada dolazi udarac koji me pogodio posred ela.
I on sjedne poduprijevi glavu o ruke, licem okrenut k princu, to je nastavljao
stojei pred njim.
Koliko me ona posjeduje pokazao mi je Alfonzo. Da, on. Nisam gledao Gordanu
itave veeri, nisam imao snage, ali sam ipak opazio kako se ona polako ulja i
uzmie prema ulazu u novu palau. Nisi li vidio? ^
Vidio sam, sluajno. v
Jesi li vidio da je na ulazu stajao Alfonzo?
Da, bio je.
Onda se on ogledao poput tata ne gleda li ga tko i nestao u palai. Tada sam
osjetio kako mi srce strahovito tue. Muka me snala. Kako? Sto? Zato se ona
oduljala? Zato on
68
a njom? Stid me oblijeva kad to priznajem. Poao sam u staru oalau. Odande sam
pohitao dvoranama i hodnicima da prijeem u novu. Drhtao sam. Put kroz sve te
odaje inio mi se odvie dalek. Svoida su me zadravali. Napokon se naem u
dvorani za primanje. Vrata naredne sobe bila su otvorena. Vidio sam tamo nju i
Alfonza. Slivu; a;, li?
Tebe je steglo u srcu?
_ uj: ona je stajala, a on neto traio u unutranjoj strani haljetka, govorio
joj nekako udno, zabrinuto, pruao joj neto. Nisam mogao razabrati to je to
bilo. Samo se neto svijetlilo. jo me i sad gtiSi. Kao da se nekala primiti.
On se sagnuo posve blizu njenom licu, drsko blizu i govorio joj izoblienim
licem pruajui joj neku malu svijetlu stvarcu, kao neku dragocjenost.
Zato si utao, Ivane?
Nestaje mi daha, Damire, uj. Ona je to primila od njega.
Moda dragocjenost nije bila njegova, moda je ona neto izgubila?
I ovaj poe za njim. Radulo otvori vrata kraljeve radne sobe. Glasnik je stajao
ekajui. Prolo je tek malo vremena kad kralj ue u dvoranu. Glasnik
problijedi, usne mu dru. Gotovo se zaboravi pokloniti.
Donosi vijesti iz Budima?
Glasnik ne odgovara. Njegovo blijedo lice odavalo je strah i zaprepatenje.
Daj, amo to nosil
Nita nisam donio.
Lae. Znam da si glasnik iz Budima. Znam tko si i otkuda dolazi. Daj amo
pismo, odmah, ili e mi ga izruiti na stranim mukama na koje u te staviti.
Sad biraj.
Glasnik zadrhti od uasa pri pomisli na muila i otkopa iroku vunenu podvezicu
a onda oprezno prereze podstavu. Du podvezice u bezbrojnim pregibima lei
duguljasto sloen komad papira.
Matija ga uzme, pohita k prozoru. Trebalo je dugo da ga razmota. Pogleda pismo i
upita glasnika:
Tko je to pisao?
,
To ne znam.
A tko te poslao? .,
Dao mi je neki komornik
velikaa Gerloczija.
Pismo si nosio kraljici. Drite ga vrsto
zapovjedi kralj, okrene se k
prozoru i stade itati snanom rukom napisane rijei:
"Svi smo jednoduni. Svi uz vau osnovu kraljice. ekamo hitne naloge i vijesti.
Je li s Milanom prekinuto? Samo djela mogu razoriti Kartagu. Do vaih nogu
polaemo imanja i ivote svoje."
Dugo bulji kralj u pismo to mu dre u ruci? Slova mu skau.
Radulo!
Dvoranin priskoi kralju i pogledavi u njegovo lice prepadne se.
Velianstvo, zar je kakvo zlo?
Ovog ovjeka treba odmah zatvoriti. Nitko ga ne smije vidjeti, nitko ne smije
znati s kim sam ovdje govorio. Nitko ne smije znati gdje se nalazi. -,-j, ,;> ,
_ Da ga stavim u tamnicu ovog dvora?
^< <
_ Nije to ka r glasniku, nego zato da nitko ne sazna to se
s. njim dogodilo. Dakle, treba mu dati i jela i pia, ali itfkakve
jBOeunosti da pobjegne ili da kraljica dozna.
> >
" Razumijem, vji^;i-is o.
Ti e ostati ovdje u palai da pazi na njega. Upita U te tko je li doao
kakav glasnik, rei e da nije. Odgovoran si mi
za njega.
Pazit u na nj kao na svoje oL
Radulo dade odvesti glasnika iz sobe, a kralj je ponovno itao pismo i
razmiljao, elo mu je puno nabora. Katkad sijevne u oima plamen i opet utrne.
Na koncu sloi pismo, zatvori ga u svoj ormar, uzme klju i poe u spavau sobu.
Radulo ga je naao ve odjevena za polazak na Medvedgrad.
Velianstvo, sve je izvreno po vaem nalogu.
Dobro, moj stari prijatelju. Sto se ovdje zbilo to je naa tajna. Svakog
glasnika koji bi dolazio bilo otkuda kraljici ti e uhvatiti i spremiti u kavez
da nitko za nj ne dozna. Bude li to vano, poalji mi pouzdanog ovjeka. Ako
ne, bit u svakako u srijedu ovdje. Reci princu i Damini neka me slijede.
NA MEDVEDGRADU
Sunce ftatapa toplom svjetlou Zagrebaku goru. Suma je gusta, a put uzan.
Kraljevska povorka kree ispod kronatih stabala prema brdu. Na njegovu vrhuncu
poivaju medvedgradske
kule.
2arnor ljudskih glasova prodire kroz mirisnu svjeu umu. Odzvanjaju trublje.
Enriko trubljom odreuje smjer nepreglednom nizu jahaa. S.i su se redovi
rasprili. Oko kraljice sabiru se poslanici to su joj stigli s Medvedgrada u
susret i jau uz
nju uzbrdo.
Gordana leerno sjedi na svom sedlu, udie hladan zrak i avrlja s mlaahnom
prijateljicom. Ona se neprestano ogledava, 3- Gordana je upozori:
Uzalud se upinju vae oi, princ dolazi tek podveer.
Istina je, ali vidim tamo nekog drugog. Dolazi neki fratar, gledajte, Gordana.
U toj pustoi jo ima ivih stvorova.
Tu dolje pod Zagrebakom gorom je samostan. Po svoj kraT fratai je odanle
Dovela 8 J" "Sto Ijubopitnost da vidi
,
JaSu uPt
a pred njima i za njima muki dvorjani. Pri-oiizava im se
Enriko kao da oekuje nekog dvorana straga u
povorci. Fratar dolazi koso iz ume ravno prema njima. Nekoliko koraaja pred
Gordanom isprui ruku kao da moli milostinju.
Kakva neprilika! Nemam novaca
ree tiho svojoj pri" jateljici.
Taj jadnik
ne zna da siromana dvoranka ne raspo lae novcem.
elite ga darivati?
upade Enriko.
Dopustite. On iz" vadi novac i prui ga
Gordani. Pri tom je tako manevrirao da je Beci Frankopanku razdvojio od Gordane.
Gordana je ve upravila konja s puta prema fratru i pruila mu novac.
Poslan sam od esmikog!
ape fratar.
Izraaj iznenaenja pomijean sa strahom odrazi se u Gor-daninu licu. Obazre se
i vidjevi Enrika u razgovoru s malom Beci, skrene konja jo blie k fratru i
sagne se k njemu:
- On vas alje, asni oe? Gdje je?
U remetskom samostanu. eli s vama govoriti o vrlo vanoj stvari. Htio bi se
osloboditi tekog poloaja, on boluje.
Svakako u doi, ali ne znam puta u samostan!
Tamo gdje su podignute tribine za sutranji lov, zdesna ravno tee umski
potoi. Treba da se sputate neprestano uz potok u nizinu sve dotle dok ne
ugledate mene. ekat u vas s nekoliko naoruanih samostanskih slugu da vam put
bude siguran.
Prihvaam. Sad uzmite taj dar da ne bude napadno. Zbogom!
Bog vas pratio!
Fratar krene polagano umom, a uzbrdo je Enriko jo uvijek zabavljao Beci. Kad
se Gordana vratila, on e joj ljubazno i aljivo:
Vaa milost nije zacijele dugo ispovijedala svoje grijehe?
Kad biste se vi, grofe, odvaili na ispovijed, morali biste zamoliti tri dana
dopusta.
Bilo bi me stid da zavrim za tri dana.
Pozdravio je i zaostao dok je ona krenula dalje sa svojom prijateljicom.
Uspinjali su se. Zapadno sunce kupa medvedgradske kule rumenilom. Sa zidina
odzvanja trublja to navijeta dolazak kraljice i njezine pratnje.
Voljko se naslonila Beatrica u naslonja i preko blistavog prostrtog stola
promatrala veselo odlino drutvo poslanika, velikaa i dostojanstvenika. Oko
njih stoje dvorani, snani, rumeni, i na zlatnim tapovima dre crvene, modre i
ruiaste svjetiljke. A gore nad njom nono nebo osuto zvijezdama. Zupasti obrambeni zid dvora povlai tamni okrug na nebeskom svodu, dvije crne siluete
bitj, tih kula stre u no kao dva golema koplja.
Kraljiin pogled poiva tamo gdje se rub zida sastaje s nebom. Pod bijelim elom
komeaju se misli. Napuljski princ kardinal Francc : > sagne k njoj:
_ Uiva li
Beatrica, ili smilja?
_ jedno i drugo. Divan je osjeaj ovako visoko navrh brda, pod otvorenim nebom,
gdje zna da sve ono dolje daleko i iroko, i gore, i polja, i more, sve je to
carstvo tvoje volje, tvoje vlasti. Odavle, s ovog dvora, na vrh brda gradim most
sve do juga po kojem e se proetati Beatrica Aragonska do Napulja da na sve ove
poljane dovede rod svoj.
Da ostane tu za sva vremena!
Dok bude naeg roda napuljskog!
Divna si, Beatrica, kad smilja svoje osnove. Gle, neprestano te promatra
milanski poslanik Marcelo. Na runoj dui svojeg lijepog tijela on ima neku
teku ranu, a oi mu svjedoe da si mu je zadala ti, sestro!
ena ranjava i lijei, a Beatrica puta da se umre.
Jesi li tome nauila i Gordanu?
Ti ba nikad ne proputa da je ne spomene.
Da nije tvoja tienica, bila bi moja ljubavnica.
Tvojem ukusu nema prigovora, ali ne dajem ti ovlatenja ni na to.
Sto zapravo namjerava sa svojom gojenicom?
Odredila sam joj vanu ulogu u mojoj osnovi! Vrlo vanu!
To je novo! Zapanjuje me! Reci to si nakanila?
Beatrica ne obiava svoje namjere raspravljati ni s tobom dok nisu dozrele.
Kad to nastupi, sama u te pozvati da uje.
Dolazi kralj t
upozori Francesko.
Svi su oko stola ustali i s dubokim poitanjem pozdravili. Matija dolazi ravno
kraljici, pozdravi je njeno, srdano, srdafi-nije nego ikad.
Neki je glasnik doao iz Budima!
rekavi to gleda je posve leerno, a ona
isto tako pita:
Jamano si primio vanih vijesti?
Neka budala rekla je glasniku da tebe nema na Griu i glasnik je otiao ne
znamo kuda.
U njezinu dranju ne opaa se ni sjenka promjene.
Bit e zabuna. Iz Budima ne oekujem nikakve vijesti, ali iz Napulja.
Onda je glasnik sigurno pitao za nas oboje. Meutim, uputili su ga ovamo pa
emo vidjeti to je. Ali to nije tako vano. Imam za tebe veselo iznenaenje,
Beatrica
nastavi on vedro. Primaknuo se neto blie k njoj pa stavivi ruku na
njezin naslonja, kae:
Putem za Medvedgrad ispitivao sam Ivana i opazio da je
njegovo srce uistinu predano na milost i nemilost Iza. I sve do ovih gradskih vrata razmiljao sam o tome. Konacl
no sam stvorio sud i dokraja promijenio svoje osnove p njegovoj budunosti. Ako
se uvjerim, Beatrica, da se njih dvoje ljube, privoljet u na taj brak.
Kad oko nas ne bi bilo tolikih gledalaca, nagradila bih te zagrljajem.
Zasluio sam ga, Beatrica
ree on tako iskreno kao da mu to ide iz dna srca
jer znaj, jo nisam ispriao sve svoje novosti.
"j
Uistinu me iznenauje. Dakle? x
Bio sam u proroice na
Kamenitim vratima. !
Kod one neprijatne crne pojave?
Da, i zna to mi je prorekla
kae on gledajui joj u oi zaljubljenim
pogledom
rekla mi je: jo prije nego mine godina dana dobit emo sina!
Njegovo lice poprimi toliko iskreno ushienje da joj je nehotice zaigrala
zjenica. Pokazujui ispod rumenih usana nekoliko bijelih zuba, ona se nasmijei:
Dakle, vjeruje li sada?
Vjerovao sam ti one veeri, ali danas je moja vjera ne-razruiva peina.
Blijedei promatrao je grof Marcelo kako se kralj i odvie intimno prislonio
kraljici, kako je obasiplje zaljubljenim pogledima pa okrene glavu. Beatrica
preko stola dobaci pogled Izabeli ime joj javlja da se rjeava njezina tajna
elja. Svi kraljiini roaci pratili su to kraljevo javno udvaranje kraljici s
novim nadama u interesu koje im taj odnos moe ispuniti.
Najednom kralj ustane.
Dopusti, Beatrica, idem da malo porazgovorim s Varadi-jem. Hou da odmah pie
u Napulj tvojem ocu o naim osnovama s tvojom sestrom Izabelom i mojim sinom
Ivanom.
I Francesko, i Izabela, i mladi Giovano, i Enriko
svi su se tog asa sastali
svojim pogledima na kraljiinu licu kroz iju mramornu hladnou prosijava
radost. Kao da svi osjeaju to se dogaa i njihova se lica vedre. I dok
razgovaraju sa svojim susjedima, neprestano svraaju poglede gore na proelje
kraljici da se napiju njene vedrine koja im obeava vie nego to bi oni mogli
eljeti. Princ Ivan ne vidi to se oko njega zbiva. Sjedei uz vojvodu Lovru
Ilokog, slua njegove bojne prie, makar su mu misli oito daleko, dolje kod
onog stola gdje sjedi Gordana.
Kralj je pozvao Varadija i stao s njime podalje od kraljevskog stola, okrenut
leima prema kraljici.
Varadi, vae je lice okrenuto prema proelju stola. Oprezno mi saopite to se
tamo dogaa, to radi kraljica?
Upravo daje neki nalog mladom pau Brodaricu, a mA sada odlazi.
Tada kralj pone gestikulirati kao da Varadiju govori neto vrlo vano. Kancelar
ispitljivo promatra ovu kraljevu glumu.
__ A to sada? Kamp ide pa?
Pristupio je Enriku.
_ To sam i oekivao! Enriko sada prilazi kraljici?
Da, velianstvo. Kako ste pogodili? Enriko je sagmjp glfr vu a njezino
velianstvo mu neto ape.
Pazite dalje, oprezno.
Sad je Enriko otiao. Ne vidim ga vie.
I ne treb.-i! Vidim ga ja. Radi se o nekom daru koji kraljica kani da meni
tajno nabavi. Ali ja bih to htio sprijeiti jer je dar skup kao itava Hrvatska,
Slovenija i Dalmacija. Poite vrlo oprezno za Enrikom i pazite kakve e dati
odredbe svojim dvorjanima. Ja, naime, mislim da e poslati jednog svog ovjeka
izvan dvora na strau da vani eka onoga koji bi imao da donese taj dar! Ako
Enriko uistinu poalje nekoga pred gradska vrata, onda se vratite i skrstite
ruke na prsima. To neka je znak da sam pogodio. Meutim, sutra nakon lova neete
se vie vratiti na Medvedgrad, nego poite ravno na Gri. Uveer da ste ve u
palai i da tamo spremite sve poslove koje smo ostavili. Ja u u srijedu dopodne
takoer biti na Griu. Imam vanih odredaba!
Varadi okrene i; dubinu dvorita, a kralj se vrati kraljici.
Za kratko vrijeme vrati se Varadi i skrsti ruke na prsima gledajui kralja. On
se nasmijao tako veselo da se Varadiju inilo kao da je kralj saznao neku veselu
vijest.
Gore na zidinama grada pjevaju pjevai. Njihova pjesma razlijee se visoko pod
zvijezde nad tamnom gorom i dolje prema grikoj utvrdi.
Iz vreve gostiju i blistave svjetlosti izmakla je Gordana vodei sa sobcni svoju
mladu drugaricu. Pole su prema proelju dvora.
Iska i mi dobrotu, molim vas doite odmah k meni. Moram, naime, ispraviti
neto to se dogodilo na bojnim igrama. Nekoga sam jako uvrijedila. Dakle,
hoete li mi iskazati uslugu?
Vrlo rado, Gordana, pazit u, zamjerili bi vam da vas nau u razgovoru s
dvoraninom.
Mlada djevojka okrene se prema svjetlu odakle se otvorio vidik na mjesto gdi je
sjedio princ, a tada opazi da je najednom nestao. Gordana pohiti s druge strane
stuba. U polumraku stajao je Damir.
Evo me
ree Gordana jednostavno.
Oprostite- mi to sam vas zamolio da doete na ovo skrovito mjesto. Rei u
vam brzo o emu se radi. Kad ste danas odlazili s Gria, njegovoj visosti princu
uinilo se da mu elite neto rei?
Kad mu se tako inilo, zato ne dolazi sam?
Zbunjen tim pitanjem, Damir zirne nekud gore prema kuli
u tminu i odgo ..n:
Princ ne zna bili vam to bilo pravo.
77
l
Tako? Prije nego to smo stigli iz Budima na Gri nije mi obiavao slati
poslanike kad je htio sa mnom razgovarati.
Od tada se dogodilo mnogo toga to bi vas moglo ugroziti ako bi princ govorio
s vama.
Mene? Zato?
Nisam ovlaten da vam na to dadem odgovor.
Dakle, kad je pogibelj tako velika, isporuite princu da ga elim okom u oko
neto zapitati sutra u lovu!
Isporuit u
i on se nakloni. Imam neto i vama da kaem. ifc
Sluam
zaustavi se on.
Ponajprije, ako vas tko sluajno ovdje zatekne, rei u da ste me zamolili za
oprotenje to ste na bojnim igrama bili prema meni neuljudnL
Ne znam to sam pocrnio.
Niste me posluati kad sam rekla: pruite Alfonzu svoj
Da s mojim maem pobijedi mojeg princa?
Bilo je obratno. No, meni se uri. Molim vas okrenite se prema svjetlu.
Okrenuo se. Svjetiljke na ulazu u dvor razotkrilo su njegovo blijedo lice i crne
oi u kojima lei zaueno pitanje.
Tako! Hou da vam vidim lice. A sad ujte, gospodine dvoraninu. Ono to vam
elim rei moglo bi se shrvati na mene.
Kad me drite nedostojnim, onda neu da sluam
odvrati uvrijeeno.
Kad bih vas drala nedostojnim, ne bih ni zapoela. Uvjerena sam da govorim s
vitezom koji zna to mu je initi s onim Sto mu kanim povjeriti.
emu onda prijanji sumnjiavi uvod?
Nije bila sumnja, ve samo upozorenje da svojem potenju dodate i opreznost Vi
ste iskreno odani princu?
Vie nego sebi.
Pouzdajem se dakle u vau odanost prema njemu i povjeravam vam neto o emu
princ ne smije saznati.
Princu ne mogu zatajiti nita.
Zar vi nemate nikakvih svojih posve linih tajni koje ne Oajete nikome, pa ni
princu?
Posve line koje zasijecaju samo u moj ivot
to je drugo.
Zadau koju vam zadajem posve je vaa lina. Odmah ete razumjeti zato. Jo
jednom naglaavam: po "avam se samo vama u potpunoj vjeri da iskreno i odano
ljubite princa.
Damir uti i bez daha slua. J,
Pazite da se princ bilo s kim ne pobije.
Raireni njegov pogled izraava zapanjeno pitanje.
J
Gospoice Gordana, osim na Alfonza Borgiju nije princ
78
ni na koga trgao ma.
_ Od ovog as nikad vie neka ne poe s njim u bilo kakva
borbu na ma.
Nema za to ni pogibelji, jer je kralj zabranio dvoboj. __ Zabraniti znai
izazivati! A lako se moe desiti da e ga grof Alfonzo izazvati.
Zar grof Alfonzo ima povoda izazivati princa?
Nisam upuena u bitnost grofove udi.
Sumnjam.
_- Sto vi to, gospodine sumnjate?
podigne ona glas i glavu izazovno.
Sumnjam da ga ne prezirete, jer to vam prua dovoljno prilike za va saobraaj
s njime.
Moj saobraaj? Ako ste mu, izrecite potpuno svoju misao. Kaem: potpuno,
dokraja.
Kretanja njegove glave pokazuje da je u njemu izazvala smjelost.
Izrei u sve. Kad ste na bojnim igrama izazvali princa pred itavim svijetom
govorili ste s Alfonzom neto odvie povjerljivo, a pri tome je njegovo lice
rumenjelo i blijedjelo.
Jesam li ga ja obojadisala rumeno ili blijedo?
upita ona ironino.
Juer uvee vi ste od njega primili dar. Ona Ijutito trgne kovrastom glavom.
Sto primam i to dajem o tome polaem rauna samo sebi!
O tome nema sumnje, ja sam tek odazivajui se vaoj elji razjasnio to mislim
pod "saobraajem s neakom kardinala Bor-gie" i o vaim samotnim i zLiijvuriir.a koji dokazuju da ste ga ipak imali prilike prozrijeti i upoznati
neto vie.
_ Uhode me, to vidim. I kad bi kralj samo naslutio, potjerao bi Gordanu s dvora.
O svemu tome ne smije ona znati
nita.
_ Malo sam joj natuknuo d& ima neto zbog ega ne moe jcao u Budim u s njom
lako razgo arati.
uj, Damire, vi ste dugo razgovarali, vrlo dugo, o emu? Ispriaj mi sve,
rije po rije.
To se ne da iskazati tako
rije po rije. Govorili smo mnogo o Alfonzu.
O njemu? Misli da ga ljubi?
Ne mislim. Ba obratno, uvjerio sam se da njena duboka sklonost pripada tebi.
Uvjerava me, a ne moe ni dokazati razlozima, ta govorili ste tako dugo,
vidim taji mi to ste govorili!
Obratno, hou da ti sve kaem, a ti me prekida. Gordana je vrlo zabrinuta za
tebe.
Kako zabrinuta?
Evo kako: pripovijedala je kako se silno prestraila kad je doula da si se
pobio s Alfonzom. Ona, dakako ne vjeruje u igru
kao nitko na dvoru
poznaje
njegovu maevalaku vjetinu i zato se- silno radovala to si ga ranio, a na
bojnim igrama pobijedio. Ne moe se iz njenih rijei sastaviti priznanje: "ja
ljubim princa", ali po svemu iz njene zabrinutosti, njenog straha za tebe,
njenog glasa, po stanovitim stankama iz svega toga uo sam glas njenog ILU.
Uostalom, sutra e od nje saznati vie. Gordana eli s tobom govoriti u lovu, a
to je sutra.
Zato sutra?
Izriito je to rekla. Naglasila je da eli s tobom govoriti i poruuje da e
te osloviti.
Sto li mi kani rei? Kako mi srca udara!
Sakriveni iza zupastog ugla kule gledaju dolje u osvijetljeno dvorite gdje se
oko kraljevskog stola ljeskaju arolike odore, dragulji na glavi, vratu i
odijelu kraljice, a oko njih vijenac odlinika, dvorana i paeva. Sa visine
promatraju veselu vedru raskonu sliku.
Tko je taj to sad govori s Gordanom?
pita Ivan.
Lovro Iloki! Prepoznao sam ga po dolami, makar stoji u
sjeni.
Da! To je on
uzdahne Ivan.
Sin bosanskog kralja o kojem su govorili
plemii na Griu. Lijep je, snaan, to li joj tako uporno pria? Kako je
nepomino gleda.
Uzalud joj on govori. Uvjeren sam da njeno srce pripada
Kad bi to bilo mogue!
to bi onda bilo?
Uzeo bih je i ponio tamo daleko iza onih gora gdje je
80
6 Gordana I
l
A kraljevstvo? A prijestolje? A vjerenica? Princ digne glavu i zagleda se u
daleku no.
Damire, vidim pusto, tminu, strahovito daleku i neizvjesnu, a u njoj svijetli
samo njen lik. to e to biti ne znam.
Poniknuo je. Damir gleda iza kule gdje se u zaleu Medvedgrada die gora puna
tajne utnje.
LOV NA DJEVOJAKU LJEPOTU
Rogovi, graja divljai i trublje ispunjuju umu. istina prepuna ljudi. Na
okrajku ume diu se crvene tribine prepune dvorskih uesnika lova.
U umi Medvednice postavljena je tribina za lov. Svijet iz oblinjih sela, pa
ak i gonii zure u to udovite usred ume, jer takvo raskono izvoenje
nevienih igara u lovovima juga propisna je parada, bez koje lova uope ne moe
biti. Kraljica, ki napuljskog kralja, uvela je sve junjake obiaje kod nas na
sjeveru i domai velikai i plemii zapanjeno stoje u okrugu kao da su u nekoj
areni, usred grada, gdje se odravaju borbe s bikovima i divljim zvijerima. Sve
je oko njih usred ove ume ukraeno zlatom i brokatima, a ene u svijetlim
raskonim odijelima. Naokolo pak Medvednica kao da zablenuto zuri to je to
sjelo u njenu kotlinu.
U sreditu je kraljica. Sjedi kao da je u sveanoj dvorani kraljevske palae.
Haljina je od baruna njene najmilije boje za lov
boje bademova cvijeta. Sva
ushiena promatra kraljica srnu to su je gonii natjerali u irok okrug ograen
vrstom ogradom od dasaka. Oajna ivotinja puna strelica juri na ogradu, vraa
se opet i udara glavom o daske kao pomamna u smrtnoj stravi za svoj jadni ivot,
dok sa svih tribina padaju po njoj nove strelice.
Dvorski metar Orban sukobio se s Enrikom iza tribina. Ovaj ga grubo zaustavi:
Gdje je kralj?
Odjaio je s princem i velikaima loviti u umu, po naem obiaju!
naglasio
je ove dvije rijei osobito uij ivo, a Enriko mu odgovara istim tonom:
Ako vam se ovaj lov ovdje ne svia, zapovjedite kraljici da ne lovi po svojem
napuljskom obiaju.
Ne podmeite mi takve nepodoptine, grofe!
Samo pogaani vae skrovite misli, gospodine kraljevski dvorski metre.
Za ovu objedu potuit u se kralju!
Moete se tuiti od Gria do Napulja, a sad mi recite gdje je dvoranka
Gordana?
Nama je dobro poznato da je kraljica Gordani dopustila uestvovati u lovu
po naem obiaju!
Dopustila je barbarici da se malo nauije svojeg divljakog obiaja.
Gospodine, barbari su pristojni, poteni i uljudni ljudi!
i okrene mu lea.
Ali ga Enriko zaustavi:
Kojim je smjerom pola Gordana? ..a -;-tcn
To je previe, gospodine. Maknite mi se s puta! .; .{
Udarit u vas
zaprijeti Enriko.
Raskolit u vam glavu!
Obojica se late maeva. Iza tribna dotri Stjepan Mladeni i povikne:
Kraljica vas zove, grofe Enriko! to e rei Hrvati! U tok maeve. Kraljica
vas hitno treba, gospodine grofe!
Kunei ode Enriko ispred tribina. Orban je za njim kleo:
Nee taj dobro proi. Dugo se neu moi uzdrati budu li kraljiini ljudi
toliko izazivali. Drskiji su nego to su ikad bili.
to je kralj ljubazniji prema kraljici, to su oni izazovniji protiv nas. Jedva
ekam da svri ovo muenje zvijeri s ovim strelicama. Strahota, kakav je to
nain lova! No, sad e valjda zavriti, moramo izdati naredbu za blagovanje.
A tamo iza ograde stoji svijet iz okolnih sela, protee vratove, bulji, mrmlja i
prigovara.
To je lov! Zatjeraju ivotinju u ogradu, kao mi svoje pra-sence u dvoriSte, i
polagano joj alju strelice!
Srna je pala!
Olakanje obuze svijet. Skupili se u grupe, raspravljali i pri-govorali. Zatrubi
trublja. Na tribinu dolaze dvorani i paevi u sveanim lovakim odorama od
zelene i crvene tkanine, ureenim zlatom i srebrom i posluuju okrepom.
Dvorski metri Orban i Mladeni odreuju. Pred kraljicom je sagnuo glavu Enriko
i slua njena pitanja:
Do sada nema traga glasniku iz Budima?
itavu no ekao je moj glasnik pred gradskim vratima uzalud Ostavio sam ga
gore i sada. Ne vjerujem, velianstvo, da 01 iz Budima poslali kakve vane
vijesti ovako neoprezno.
I djeca su opreznija od maarske gospode. Svakako budi
PrT . Kralj ""
Je & " stigao, ali su mu rekli da nina Linu.
:.
Sad svri ono to ti ja odreujem, no o tom drugi put Gdje su moje
dvoranke?
S one strane tribina kod jela. Samo Gordana nije tamo.
Dopustila sam joj da se nauije barbarskog lova.
Samo da ne zaluta u
umil
Nai e ona puta, ne bojim se. Reci milanskom poslaniku neka doe k meni.
Stavi mu uza me stolicu.
Poto je izvrio nalog, mladi grof Marcelo sjedne pokraj kraljice jedva
suzdravajui ushienje zbog ove velike poasti!
Beatrica mu je okrenula lice, pogledala i zapoela tihi razgovor.
Enriko se priuljao k Alfonzu.
Otila je u lov. Kad okrene sunce na zapad, onda moete ii.
Kad svri blagovanje i gonii natjeraju drugu srnu, svi e zaboraviti na nas.
Gordana je lovila umom s dvojicom lovaca. Namjerno se od njih razdvojila i
ostala sama. Uspne se na konja pa odjuri,1 ali se brzo zaustavi pokraj tri
ogromna stabla to lee na zemlju
Tu skoi sa sedla, zavee konja pa sjedne na povaljeni panj.
Na lijepoj glavi koketno poiva gotovo muki klobui. Srne da suknja joj je
kratka, izme od crvene koe, visoke. Katkad pogleda gore uz mali puteljak pa se
opet zamisli. Zauje topot konja i kripanje granja. Gleda mirno gore odakle se
sputa princ Ivan. Pozdravlja je.
Morao sam zapravo doi prvi na ovaj sastanak, ali nisam se mogao nikako
ukrasti oevoj pratnji.
Na meni je da se ispriam. Ne zamjerite to sam vas molila da doete unato
udnim odredbama to su u najnovije doba pale na dvoru. Nisam slutila da je
potrebno prijei tolike zapreke da se govori sa mnom.
Ne s vama. Kralj mi ne doputa govoriti ni s jednom djevojkom na dvoru. Vi ste
to morali opaziti. Ne pribliujem se nijednoj gospoi.
To je doista tajanstveno!
Teko mi je, Gordana, to vam ne smijem nita o tome rei, jer me vee asna
rije.
Potpuno shvaam, visosti. Napokon, nije ni potrebno da mi to kaete. Htjela
sam tek nekoliko rijei govoriti s vama i odmah u vas osloboditi neprijatnog
poloaja.
Zar se opet vraate k vaem nainu govora?
Naprotiv, ovo je novo, posve novo, visosti! I molim vas
da moj postupak ne shvatite krivo. Bila sam primorana pozvati
vas na ovo samotno mjesto jer mi gospodin Damir ree neka
vas nikako ne oslovim pred drugima na kraljevskoj tribini. Pri
morana sam bila, kaem, jer ne mogu dopustiti da nosite grdnu
sumnju.
-,; .
Kakvu sumnju?
,r
_ Sumnju protiv mene!
r >
Sto vas je sklonulo na takvu pomisao? _- Vae dranje u nedjelju naveer.
Malo se zastidio sjetivi se kako ju je promatrao u razgovoru s Alfonzom.
Ja sam sluajno bio u dvorani kad ste izlazili, zar sam vas povrijedio?
Pred kraljem ste me, zbog mojeg ina na bojnim igrama viteki obranili, a tamo
u dvorani za onog susreta stekla sam uvjerenje da ste mi ipak jako zamjerili.
Uvjeravam vas da su moje rijei i moji osjeaji bili pred kraljem u skladu.
Pa, dobro i to je mogue, ali ste oito poslije uli neto to mora da baca
grdnu ljagu na mene. Ja sam duna sebi, da se opravdam. I zbog toga sam eljela
govoriti s vama.
Prije nego to je mogao izrei svoje uenje, ona pristupi korak blie.
Visosti, izgledalo je na bojnim igrama kao da sam htjela prikazati vas
smijenim pred ovdanjim svijetom koji se smijao mojem maevanju i moj izazov
smatrao omalovaavanjem vae visosti. Ali ja to nisam htjela. Pred kraljem sam
naglasila da me ponukao na onaj istup ponos, tatina ili kako hoete, da one
koji su mi se smijali porazim, ali ono to govore dvorani, visosti, to nije
istina! Nisam dola da vas izazovem na bojnu igru po nalogu kraljice. Vjerujte:
da me poslala, znala bih se tome spretno oteti.
Gordana, nikad ne bih mogao to vjerovati. Ne, ne bih mogao vjerovati da ste vi
kraljiino oruje protiv mene.
Visosti, vi ste me one veeri vrlo mrko gledali i gotovo ncprijazno ostavili u
dvorani za primanje.
Ako sam to uinio, bilo je moda stoga to sam bio vrlo loe raspoloen. Ne ni
to nije opravdanje! Uinio sam to... oprostite!
Vi niste vjerovali, kao to vjeruju Varadi i nai, da sam
bila protiv vas poslana?
Nikada to ne bih mogao vjerovati.
Samo sam to htjela uti iz vaih usta. Hvala vam sad
moram ii.
S uzvisine dojaha k njima crnokosi mladi.
Zato tako juri, Damire?
zapita ga princ.
Alfonzo i Enriko dolaze, upravo ovim smjerom. Opazili su me, a ja sam se
pourio k vama. Uzjaite, krenimo.
^
- Ne,
odsijeCe princ.
Ne kanim se skrivati od njih! Svoj
- To vam pristaje, visosti! potvrdi Gordana. Damir je siao s konja.
Nekoliko trenutaka kao da su mla-1C1 osJeah neku zabunu pa ne znaju nai nit
razgovora.
i
U Damirovim oima pojavila se zabrinutost. Odozgo je jurio Alfonzo, a iza njega
Enriko.
Jaui prema njima, Alfonzo se ve izdaleka grohotom srni jao. Svi troje
gledaju emu se smije. Zaustavio se upravo pred njima smijui se.
asti mi, ovo je divna lovina!
to velite, grofe?
zavikne princ tako prijeteim glasom da su se Gordana i
Damu: trgnuli i pogledali.
Ali se ve Damir baci meu njih stojei pokraj Alfonza.
Visosti, grof nije mislio nita zlo. Samo je htio naglasiti... Sarkastinim
smijehom i pogledom prekine mu rije Alfonzo:
Da, mislio sam da je ovo divna lovina, nai na sastanku ljepoticu s princem, a
trei gore uva strau! Ivan problijedi, uspravi se i zavie:
Da ne sjedite na konju, obraunao bih s vama kao s deranom!
On se pokloni na sedlu i uini skoku gestu.
A ja u vam pruiti priliku da obraunate sa mnom kao s vitezom.
Sutra ujutro, na ovom istom mjestu!
odluno povikne princ.
Oprostite
nasmija se Alfonzo
ujutro u jamano biti umoran. Noas imam
njenih obaveza. Ali sutra u isto doba, na ovom mjestu!
I princ i Alfonzo tako su hitro izmijenili ove rijei da ni Gordana ni Damir
nisu mogli ubaciti ni jednu jedinu rije. Oboje gledaju ukoeno kao da su
nadovezali svoje misli na svoj razgovor juer iza stuba medvedgradskog dvora.
Gordana mu je dobacila pogled pun strepnje, a on joj prie i apne:
Gordana, vau elju i svoju dunost ja 61 ispuniti.
A sad otpratimo gospoicu
ree princ Damini.
Gordana se ve popela na konja, odluno i spretno poput momka.
J
renuli su. Gore na vrcima stabala zarumenjelo lie pokazivalo je da se sunce
ve sputa na zapad. Zaklonjeni gustim granjem i praeni etvoricom konjanika
pojahali su umom.
Polagano biva oko njih sve tamnije. Samo jo as gore na vrcima prodiru bijele
sjene. Onda bude posve tamno. Suma je tiha. Oni se uljaju tamnim prohodima.
Katkad Gordana neto upita fratra, pa opet jae dalje zaronjena u misli. Gore s
brda odjednom saspu se k njima otri jaki zvukovi rogova. Sve jai i buniji kao
da nekoga dozivaju, za nekim viu. Gordana se zaustavi:
To zovu mene.
Dakle opazili su da vas nema!
Misle da sam zalutala, pa ekaju moj odziv. Zvuk je vrlo otar i bliz.
To je samo jeka na ovom mjestu.
Sto bismo uinili da nas zateknu na ovom mjestu?
Vi biste brzo skinuli svoj vizir, neka ne misle da ste se skrivali, pa biste
potvrdili njihove sumnje da ste zalutali i dodali da sam vas ja naao i poveo.
Opet vrlo otro dopire do nas zvuk rogova. u ,0i j",
Ipak, znam da su daleko.
lff ^
. 4
Nekako osjeam da bih se morala odazvati. ^
Zato?
~y
Zar ovim putem u samostan ne otkrivam kralju skrovite svojeg skrbnika?
Ova me misao neprestano zaustavlja.
Ponajprije nee vam uhvatiti trag. A kad bi doli sve do samostana, ne bi ga
mogli pronai. Vrlo je dobro sakriven. Po1 uzdaj te se u mene. Ni za ivu glavu
ne bih htio da nas zateknu i slijede. Uzet u od pratilaca plat i vizir. Neka
nitko ne vidi fratra. Tako ste svaku sumnju skrenuli od samostana.
Odjahao je naprijed i vratio se zamotan u plat i vizu .
Kroz tamnu i mranu gutaru uljaju se oprezno, dok se s brda odzivlje rog. Jeka
je naas tako bliza da Gordana okree glavu gore, onda opet bude tiho, kao da
tamo ekaju odziv. A ona uzmie sve bre u nizinu dok lovaki rog zove kao u
stravi
UROTNICI
Visoke su zidine opasale samostan u Remetama. Onkraj zidina iza zatvorenih
kapaka prozora dvije svijee osvjetljavaju muka lica. etvorica su: Ivan od
Srednjice, prior samostana, vojvoda Lovro Iloki i Varadi. Kraljev kancelar
uarena lica, ra-mahanih ruku obrazlae:
Ono to je kralj sada poinio to je sigurni slom ugarskog
88
: hrvatskog kraljevstva. Kraljica je postala vladarem kralja, a ta vladarica ima
samo jednu osnovu: da i Ugarsku i Hrvatsku utopi u napuljsko more. To joj ne
smijemo dozvoliti. Iz vaih lica itam odgovor.
Znao je kralj prignjeiti i domae i strane neprijatelje. A eto, pred tom
enom savija svoju volju i sve svoje osnove pa i one koje su temelj mira i
opstanka hrvatskog i ugarskog kraljevstva.
Na bojnom polju bio je svoj i na
primijeti Lovro Iloki, a Varadi potvrdi:
Tako je, vojvodo, bio je svoj i na, a im se ona pojavila, opet svu svoju
politiku udeava u duhu i eljama Napulja. Sve samo za Beatriine roake,
poplavili su nas i oni i njihovi dvorani. Grabe slube i plae koje pripadaju
naim ljudima. I na-ina Maarima, i vama Hrvatima. Lakomo gutaju nae plodove, a
progutat e i nas. Upamtite: Napulj je bacio sve svoje zasjede. Napulj eka da
.nas proguta. Beatriin otac, taj raskvaeni bog mesa, sjedi tamo u svojem
napuljskom katelu i eka otvorenih ralja da mu Beatrica dobaci vie hrvatskog
mesa, vau Dalmaciju, Hrvatsku, a onda Ugarsku do Karpata.
Jest, Napulj je naa zla kob, na sudnji dan. To sam uvijek govorio ne samo
prijateljima nego i kralju
uzme rije Lovro Iloki.
To ste rekli i vi, Ivane
od Srednjice, kralju!
I on sam osjea da ga Napulj ispija, ali nema snage oteti se kraljiinim
arima pa rtvuje sebe i nas Napulju.
Napulju, da
bijesno ubaci Varadi.
Ne samo da se jede, pije i odijeva na
napuljski nain, da se govori njegovim jezikom, da nije nita dobro to nije iz
Napulja, nita pametno to nije rekao Napulj, nego je Napulj namjestio svoje
drijelo da mi uljeznemo u nj! Mi smo ovdje samo za to da tovimo na-puljskog
.-.< l
>.., .
>t"
: .,
. :t-l
Mi. .
r90
Pred ulazom u zgradu Alfonzo sie s konja. Prior ga doeka na stubama. Grof
smjerno pozdravi i onda razjasni svoj dolazak.
Oe priore, zalutali smo ja i moji ljudi koji su stranci. Ne moemo nai puta
na Gri i sluajno smo naili na ovaj samostan, pa vas molim da mi dadete
prenoite.
Posluit u vaoj milosti vrlo rado ako se zadovoljite mojom pustinjakom
posteljom.
Boe sauvaj, ne bih htio da bunim va mir i vae drevne obiaje. Nego, kralj
mi je kazivao da ovdje ima vrsta kula koju je on sagradio i zove se njegovim
imenom.
Da, to je istina. Kula je s one strane zida.
To je bolje, barem neu biti na smetnji ni ja ni moji momci. U toj u kuli ove
noi udariti konaite.
Ali kula je obrambena, tamo nema nikakva leaja.
Molim vas da mi ondje namjestite leaj. Nipoto ne elim buniti va
samostanski mir.
Razgovarajui uli su u praznu sobu.
Smijem li vas moda ponuditi skromnom veerom?
Hvala, nisam gladan, ali e me mori.
Odmah u naloiti da donesu vina. Dodue, nije tako dobro kao vae junjako.
Uz kraljev stol privikao sam i na sjeverna vina. Ne upa-Ijuju kao juna, ali
ipak, bolje je od vode.
Prior je izdavao nalog prizvanom fratru da donese vina.
Oe priore, jo je jedna skupina zalutalih kraljevih lovaca koje oekujemo
ovamo. Kad smo zalutali, razdijelili smo put u dvije skupine, pa tko prije nae
zaklonite taj e one druge pozvati rogom koji im pokazuje put.
Rado u ih primiti
ree prior.
Moda je netko od kraljevih dvorana s
njima, ili koji od kraljevih gostiju. (.,..<.
92
__ Nemajte brige, samo su momci i moj pa.
_ Moda bi pau prijala veera ili vr vina?
___ Hvala, oe priore, vrlo ste gostoljubivi. Sve to nije pot
rebno jedino molim leaj.
.
Onda molim vau milost da malo prieka. Treba da iznesemo nae stvari da bude
mjesta za leaj.
Fratar je donio vino, a prior mu naloi:
_ Uredite odmah Korvinovu kulu. Iznesite to je tamo pa onda priredite dobar
leaj. Najbolje to imamo da njegovoj visosti bude ugodna no pod naim krovom.
Nadam se da e mi ova no biti ugodna. Upravo sam eljan poinka.
Alfonzo
nagne vr, a onda dovikne za fratrom.
Molim vas, asni oe, un uredite leaj, poaljite mi vi-iest Ne bih htio da
odve dugo zadravam oca priora. Neka vratar dolje prieka, doi e moj pa
kojeg oekujem.
Fratar se pokloni i pouri izvriti nalog.
_ jo nikad nisam spavao ovako sam u kuli. To e biti zapravo trubadurska no.
Prior ga zaueno pogleda.
_ Naravno, u pjesnikom smislu
nasmija se on.
Tamne sjene, mukla tiina,
leaj na zemlji, doista zanimljivo. Do sada sam noio samo u kulama u kojima se
blistalo zlato, brokat i utala svila oko enskog tijela. Danas u spavati meu
golim stijenama s paem. Ba udna pustolovina.
Prior ga pogleda i promatra. Alfonzovo lice gori, oi i usta mu se smiju kao da
je odvie pio.
Da ispuni vrijeme ekanja, Alfonzo stade priati o svom ujaku i o Rimu. Prior je
zaprepaten sluao njegove esto drske i za samostanske zidine neprijatne
rijei.
v>
Vrata se odmah otvore. U tmini se uo samo vraftMf tihi
glas koji pozdravlja onoga to vodi Gordanu.
H
Prihvatio je uzde i povukao konja:
<" ,
.
Samo se drite mene, polazimo ravno u kulu.
to je to gore. Kroz pukotinu vidim svjetlo
iapde ona jaui uza zid.
To braa ekaju mene.
Pribliili su se kuli. Gordana skoi s konja. Jahai iza njih takoer su
sjahali. U dvoritu je tamno. Samo se iza crkve neto giblje.
to je tamo iza crkve? ujem rzanje konja
upita ona
tiho. rt
To nai samostanski konji pasu.
1
ujem zvek orme.
-.
" i
To su se braa vratila s Gria. Bili su danas na veeri kod biskupa
odvrati
fratar i poe k malini vratima.
Idem prvi da vas vodim.
Uli su >u malo prizemlje. Mala svjetiljka stoji na zemlji.
Svjetiljka je tu, dakle, on je ve gore
ree fratar. Gordana pogleda male
uzane stepenice to iz prizemlja vode u okrugu u prvi kat.
Doveo sam vas dovle, dalje nemam pravo da poem. Izvrio sam svoju dunost.
Vama je slobodno da se s njime porazgovarate po njegovoj i vaoj volji. Uspnite
se onim stepenicama.
Hvala, oe!
Fratar izae iz kule kroz ista vrata kroz koja su uli.
Gordana brzo pokupi svoj plat da joj ne smeta pri usponu i pohiti stepenicama,
tako uzanim da se morala upirati o zid. Na posljednjoj stubi su jaka hrastova
vrata. Zasun je izvuen. Ona otvori.
U etverokutnom prostoru na podu stoji svijea. U kutu fratar smjeta leaj od
tamnih dugih jastuka. Ona pozdravi.
Fratar se obazre i odzdravi. A Gordana mu prie i upita tiho i povjerljivo:
Jo nije ovdje? {Sa
Odmah u javiti, samo da namjestim leaj.
,"
Zar je tako bolestan da mora leati?
fJ>).V "
Ift
Fratar pogleda malo zaueno pa odgovori:
-, ~"
Bolestan? Kako bi bio bolestan? Nije mu nita!
~
Hvala budi Bogu!
th^
Malo je promatrala kako on rasprostire mek, lijep sukneni fOkriva.
to e mu onda ovaj leaj ako nije bolestan? ns
Fratar se jo vie zaudi:
Da prospava no.
- .." > ..........!,,,..,,.,.,," ..... ,.,.-^u <
94
_ Ovdje e spavati?
_ On i vi! Ali vama nemam to rasprostrijeti. Moda e on. podijeliti leaj s
vama, ako nije odvie gizdav. _ Gizdav? Kako udno sudite o asnom starcu!
Od avla
nastavi ona
od kardinalova neaka.
,
Kako ste mogli prekoraiti prag samostana?
upita je
fratar gledajui je sa strane.
Doveo me fratar vaeg samostana,
Taj nikad nije vidio naeg samostana.
Oe! Ako sluite Bogu, pomozite mi! Prevareni ste vf-1 ja. Spletkar me doveo
ovamo dobro smiljenom varkom..
Tko ste vi?
Kraljiina dvoranka. Neki fratar me oslovio juer na putu tt Medvedgrad i
rekao da tu u kuli eka moj skrbnik esmiki. Grof mi je jednom prijetio da e
me silom oteti. Upala sam u zamku, molim vas, pomozite mi, izvedite me odavde.
Razmiljao je o tome to mu je rekla, a onda joj pogleda u lice.
Razumijem! On vas je, dakle, prevario, vas, i priora, i sve nas. Moja je
dunost da sve to kaem prioru.
A on vam je odgovorio?
Rekao je: doi e odmah va gospodar, sjedi kod priora. I tog asa ste doli
vi. Znala sam odmah sve, ali nisam kriknula.
To je vrlo mudro, Gordana. Uistinu nema vam izlaza. Da ste rekli togod
fratru, bilo bi uzalud. Moji bi ljudi oruanom silom zadrali tu fratarsku
gamad.
Tako govori o fratrima neak kardinala Borgie?
Tako govori sam kardinal, ja samo opetujem.
Uistinu, grofe Alfonzo Borgia, dostojni ste svojeg imena.
Oito ne mislite da u s vama raspravljati o svojem moralu
i nasmije se.
Ako je va moral movara, zar u njoj morate potopiti i svoju viteku ast?
ime je viteka ast okaljana?
Time to ste uinili podlu prijevaru.
Prijevare nema. Na bojnim igrama vi ste mi obeali, sebe.
Nisam obeala nijednom rijei, a da i jesam, ne bi vrijedilo jer uvjet nije
ispunjen.
Ba u tome i jest s vae strane prijevara to ste mi dali uvjet za koji ste
znali da ga neete moi ispuniti.
Ako ste u to uvjereni, onda je pogreka na vaoj strani to ste primili
pogodbu.
I opet me zavlaite u raspravljanje. Nismo grki filozofi da razmatramo
ljudske probleme. Vi najbolje znate da nismo ovalno doli raspravljati.
... j T- Sto hoete od mene?
upita ona izazovno. t i
Ljubim vas, Gordana
i prie korak blie. ^la sam ve: traim dokaze!
, Nisam li ih dao? r 4
Cime? Kada? Gdje? tra
Brigom za vae zdravlje.
Niste li to osjetili na Griu one
.
razabire tamnu zidanu ogradu samostana, a tamo s onkraj zidova svetite crkve. U
zaleu se ljeska orma konja. Na travi lee ljudi Alfonzove pratnje.
Skinula je vizir da je ne zahvati mjeseina, ulja se neujno iz kule, tiho
prislanja vrata dvorita, itav teren zahvatila je is-traujuim pogledom.
Neujno otri u sjenu zida, polagano, korak po korak, odmie uza zid
zaklanjajui se u sjenu, a oko je upravljeno onamo iza crkve i budno gleda
spavajuu pratnju. Lupnjava
100
iz kule od asa do asa prou" u timu noi Alfonzova vika nad-iaava tropot u
raca. Sluh joj je u kuli, a oko za crkvom, misli stvaraju osnovu to hitrijeg
bijega. Primaknuvi se dosta blizu zgradi, preleti preko mjeseeve svjetlosti u
tminu ispod stabala. Domogne se zgn..>. Duboka tamna sjena zidina sigurno su
joj zaklon ite. Samo grmlje katkad zakripi pod njenim nogama. Pred sobom ima
jo velik put da stigne do samostanskih vrata, a ona vode u blizinu crkve.
Smanjuje korake da stia um u grmlju.
Iza crkve zakripi gvoe, pa onda glas, kao da se netko budi. Ona se prisloni
zidu. eka. Buka s kule biva sve jaa. Tamo za crkvom dva mukarca skoila su u
mjeseinu. Ljeskaju im se ljemovi. Utisnuta u grmlje Gordana eka u sjeni
raunajui da mjeseeva svjetlost zabljesne mukarcima oi, a njena tamna pojava
rasplinjuje se s mrakom sjene uza zidine.
uje tamo gdje jedan drugome dovikuju;
-:
: ;
Netko lupa na vrata.
Cura se otimlje!
;
:
Neto joj nije pravo.
ekaj, to je muki glas.
Kao da nema krivo, poimo blie.
Zabranjeno nam je da se pribliujettO Idili.
Ali to je njegov glas.
t
"Hej, ustanite! ujete li?"
I dvanaest do petnaest mukih pojava izlazi u bijdtl mjeseevu svjetlost, oruje
im se svjetluca, zvekeu tokovi noeva uz njihova bedra.
Skupili se pa sluaju, zure u kulu i opet se poluglasno sporazumijevaju.
Tako mi due, to vie grof!
Treba da idemo onamo, makar je zabranio.
Idite, vi ste njegov prvi dvoranin, na vama je red.
I visok tanak mukarac poleti prema kuli.
Govore talijanski. Gordana dobro razumije. I njihove kretnje dovoljno joj
razjanjavaju to je. Smilja, odluuje. Ako se makne, suanj e privui pozor;
; L Gore u samostanu nita se ne mie. Zid na koji se oslanja kao da je
grobnica. ovjek je ve uao u kulu, ona se propne, eka, lupnjava i vika
utihnu.
Sva njena svijest ispunjena je uvjerenjem da izmeu nje i onih tamo zapoinje
borba za posljednji as njene slobode. 2e za spasenjem napne joj miice tijela
i svu snagu. Usjekavi oi u one tamo, prati njihovo napeto ekanje. Nije prola
ni sekunda i tijelo joj ropski poslu.; njenu misao. Odvine se od zida, oprezno
spusti na travu i puzi.
^
Pazei samo na Alfonzovu pratnju, zahvati rukom u suho lie. Tiho utanje
proizvede jak um.
Sto je to tamo? Tamo kraj samostanskih zidina
uje ona njihov upit na
mjeseini i neiji odgovor:
Ne vidim nita!
Rije po rije slua (Jordana i baci sve na jednu kocku: ili u dospjeti puzei
oko zida do samostanskih vrata, ili u njihove ruke.
Mirnoa duha, spoznaja opasnosti i brzina odluke vladaju njenim kretnjama.
Ukloni lie i puzi dalje.
Iz kule istri mukarac i vikne drugovima:
razgovora da idu u ovaj samostan. Pohitam daleko naprijed. Tako sam doao u ovaj
samostan i doekao ljude s kojima je bila Gordana. Moja je namjera bila da
uhvatim urotnika kojeg traim, i nita drugo.
U ovom samostanu?
Da, vojvodo!
Ovdje nema nikakvih urotnika
ont|fe Lovro.
Jest, u ovom je samostanu sakriven -^IMutim, elim go-vonu s priorom i tada
ete saznati sve. iIf.vfe
Lovro Iloki kriomice pogleda prema ulazu u zgradu. Ondje je bilo tamno. Nikoga
nije zamijetio. To mu prui sigurnost da je Gordana ve dobro sklonjena. I
polagano krene uz Alfonza.
Uspjeli su se tamnim stubama praeni dvojicom Alfonzovih ljudi.
Ne progovorivi nita Lovro pokuca na vrata samostanske blagovaonice u kojoj je
vidio svjetlo. Odmah se oglasio prior. To je Lovru upuivalo da su oni ve
oekivali taj posjet.
Kao da se nita nije desilo, prior je molio pred svetom slikom s Ivanom od
Srednjice i dvojicom fratara. Jedan Lovrin pogled u njihova lica uvjeri ga da
Gordana nije u pogibelji. Ipak je osjeao, kao i oni drugi, da e mladi Borgia
pitati za nju. On se prioru neobino uljudno pokloni:
Vaa mi asnost mora oprostiti to sam se prije posluio potrebnom varkom da
sam zalutao i da oekujem svojeg paa. Morao sam to uiniti, jer me u ovaj
samostan vodi dunost.
Kakvu dunost ima vaa milost u ovom samostanu?
upita prior.
u,
Izvriti vaan nalog. ! y
Nalog?
zaudi se prior.
iji? si
Kardinala Borgie, prvog kancelara njegove svetlosti
polagano naglauje
Alfonzo.
Shvaali su nezreeni sadraj i zato su jo s veom napeto-u ekali to to
Alfonzo kani.
Kako glasi nalog njegove uzoritosti kardinala?
upita prior dok su oni drugi
nepomino utjeli.
Gospodine priore, najprije treba da upoznate povod. Prije godinu dan utekao je
iz Rima jedan kardinalov utamnienik, doznali smo da se nalazi u ovoj zemlji, u
ovom gradu, u ovom samostanu. Prepoznao sam njegov plat i ljem na putu ovamo,
sad vam je jasna ova moja varka. Moram naglasiti da mi je kardinal Borgia
zapovijedio, kad sam dolazio u ovu zemlju i u ovaj grad, neka pazim na urotnika
i jednoga dana u zgodnom asu pretraim va samostan. Ja, kardinalov neak ne
vrim nalog svojeg ujaka, nego papinskog kancelara.
Svi osjete kamo on niani. Prior mirno digne glavu:
Zar bi vaa milost mogla predmnijevati da u ja skrivati one koji su
kardinalu-kancelaru grijeili? Na svoju duu se kunem da se taj urotnik ne
nalazi ovdje.
Ovome ja dodajem svoju asnu rije
odluno e Lovro.
Shvativi pogledom izreenu prijetnju, Alfonzo se pokloni Lovri:
I zakletva i vaSa rije dostaje mi. Vojvodo, bog mi je svjedok koliko potujem
vau rije i priorovu zakletvu. Tvrdite da urotnik mojeg ujaka kardinala Borgie
nije ovdje. Vi ste u to uvjereni jer ga niste vidjeli. On je ipak ovdje. - j t
.M i. ,".<>:; i- r
Nikako u samostan ne bi mogao ui stranac
ree prior _- da ne bismo za to
znali.
Vjerujem svakoj aoj rijei, ali on je ulazio u samostan s pratnjom u kojoj je
bila Gordana. un je bio unutar samostana i saznao da sam ja ovdje, nestao je
netragom. Iz toga slijedi da se negdje sakrio u dvoritu. Ali poto smo ve
pretraili itavo dvorite, to se sigurno uvukao u zgradu.
Prior odluno odbije.
Nemogue je da ue u samostansku zgradu.
l
U MEDVEDGRADSKOM DVORCU
Smijeh prodre blistavim medvedgradskim dvoritem. Na po zornici prislonjenoj uz
obrambene zidine glumi se. Kraljevski glumci izvode veselu igru.
Smiju se svi. Samo princ Ivan skriva se u sjeni stabla odakle promatra igru
kraljevskih glumaca. Nemirno se okree k Damini i apne:
Smiju se, a ja trnem! Jo nikakva glasa o GordanL Cijelo popodne i veer
dozivali su. je uzaludno lovaki rogovi.
Moda e glasnik donijeti vijest da se nalazi na Griu.
Zato je otila? Zato se glasnik tako dugo ne vraa? Ko-! ga si slao dolje?
Svojeg ovjeka, pametan je i vjeran. I kraljica je poslala svoje ljude da je
trae.
Zato je Alfonzo zatraio od kraljice dozvolu da ide na Gri, a istodobno
nestaje Gordana?
Ti sumnja, Ivane?
Nije to sumnja, samo neki strah od ove nerajanjive veze izmeu njenog i
njegova odsustva. Ne mogu to izdrati Idem
Itralju neka mi dopusti da je sam traim.
Uinivi nestrpljivu kretnju da izvri svoj naum, osjeti vrstu Damirovu ruku:
Hoe li kralju na dlanu pruiti priznanje da je Gordana ona koju od onog
dvoboja sumnjiavo istrauje i tvrdi da je tebe omamila? Uini li to, sutra e
Gordana nai svoje stvari spremljene u kovegu i odredbu da ide u svijet. A
kamo bi ona pola? Gdje bi se sklonila? Raspolae li danas svojim velikim
imetkom da joj prui krov nad glavom, a tko zna bi li to ona prihvatila? Ja
kaem: ne! To manje to te ljubi. Shvaam tvoj strah, ali ne zaboravi ni jednog
asa: oda h svoj osjeaj prema Gordani,
njoj e preostati da bude sluavka!
Sjeti me na to, Damire, kad god u mojem srcu prekipi ljubav!
Jedino ti preostaje ekati.
Oajno je to! Misli mi neprestano lutaju umom, predodbe stvaraju pogibelji
koje joj prijete.
Obojica su zautjeli, a onda Ivan opet tiho nastavi:
Idem u kulu da barem malo zagledam u umu u kojoj je nestala.
Otili su u mrak i popeli se na terasu kule. Pred njima lee bujni obronci, uma
se ljeska. Po njoj je pala mrea mjeseevih srebrnih niti. Pun mjesec stvara
gotovo danju svjetlost.
Damire! Dolje u umi viri zvonik! Vidi li?
Crkva remetskog samostana! .
S
Zar nije mogla zalutali do samostana?
106
__ O tome baS i Ja razmiljam. Morala bi skrenuti " put koii vodi na Gri. Da
mi je krali dopustio, ve bih znao gdje Je. K sam odluio da se ukradem iz dvora
na neki nain i da je Uaim. Sto ti kae?
Damire, bi li to mogao uiniti?
__ ivot u svoj dati, Ivane, za tebe i one koje ^ Jjubi"
__ Zato sam princ koji nema slobode m da slijedi svoju muku dunost? Lanci su
to. Ne znam hou li moi "drfati-m
_T Pamet u glavu. Svaki tvoj in i korak za
Gordanu njena je propast. To ne zaboravi nikada! A sad siimo. Igra poinje.
Dolje je sve bil,. spremno da otpone nova gluma, kad truba sa zidina oglasi da
je netko pod gradom.
Ivan i Damir stisli su ruke oekujui.
I kraljica i kralj podigoe glave da uju tiho dvoranovo sasu se vratile iz gore i kau da nigdje nisu nali Gordanu.
"
Ori^a?
Z i odanle je stigla vijest da gospoica Gordana nije na
Griu.
...
Kralj sic -ne ramenima. Kraljica ne ree nita. ali napuljski princ kardinal
Francesko sagne se k sestri:
- Ova stvar biva sumnjiva. Alfonzo trai otpust, a Gordana
!ieNc bojim se za Gordanu. Ona bi mogla provesti no u medvjeoj spilji.
Ali bi mo-la pasti u Sape rimskom medvjedu.
Ludost! Nisam opazila da joj posveuje kakvu panju.
Ali sam ja opazio...
Ova izjava pokrene kraljiinu pozornost
Govori li ozbiljno?
Jo vie nego to! Bojim sel
Beatrica se m
> zamisli.
_ _u
Ako se Alfonzo pomamio za njom, onda mi Je tvoj stran
opomena.
.
I poalje paa po Enrika. Ovaj je pristupio i smjerno saslu
ao kraljiin nalog.
Enriko, odmah aljite etu ljudi koji poznaju goru i neka se ne vrate bez
Gon1. nu1.
Velianstvo, moda se sklonula u remetski samostan
umijea se odjednom
Damir.
Grof Enriko ga osine.
_^
Nije doputeno prisuSkivati njezino velianstvo
grubo e on.
Vae velianstvo, nisam kriv to sam sluajno uo vae uzviene rijei.
Pravo k:lc mladi. aljite nekoga k fratrima, Enriko.
l
Trojica mojih ljudi idu dolje, a ja u s ostalima pregledavati prizemne odaje.
Kako god eli vaa milost.
Gdje je ulaz u podrum?
Odmah, gospodine grofe
ree prior
pokazat e ga asni otac
a zatim se
obazre k Lovri:
Poite, molim vas, i vi s njima da ljudi ne bi dirali u bave s vinom i
pljakali.
Tu se Alfonzova pratnja razdijeli. Lovro poe s trojicom u podrum, a prior je s
fratrima vodio Alfonza u prizemne prostorije.
Odsutnost Lovre Ilokog kao da je razvezala dosadanju Alfonzovu suzdrijivost.
Razdraen, bahat, osor, potisne priora i njegove fratre natrag, dok su njegovi
momci poeli nemilosrdno razbacivati samostansku imovinu. Uvjerenje da su
Gordanu sakrili, prevarena strast i povrijeena tatina jednako su eljne
oduka.
Mora je nai, povesti sa sobom. Jo danas, ovog asa on e je otkriti. Bit e
njegova, makar razruio samostan. U tom traenju sve vie zaboravlja na dunu
uljudnost i potovanje. Grozniava strast razodijeva ga svih drutvenih
pristojnosti. Poinje .lamati, kleti, razbijati ega se dotie. Priorove opomene
samo jo potpaljuju plamen neobuzdanog divljatva. Njegovi momci slijede mu
zapovijedi.
ini se da samostanom prolazi eta Turaka
apne prior fratrima.
Kao da je pripit
odvraa ustraeni vratar.
Pijan od strasti
mrko e prior.
To u sutra priopiti kralju.
Ne naavi nita, okrene se k prioru.
Idem k onima u podrum. Trait u do sudnjeg dana jer onaj koga traim nalazi
se kod vas.
Neka vaa milost radi kako hoe, samo vas molim da tedite nau sirotinju.
Ne pazei na priorove rijei, zovne on svoje momke pa im ree tiho na
talijanskom, da fratri ne bi razumjeli:
Pazite, idemo dalje. Kad vam zapovijedim, navalite na onog viteza, ranite ga i
sveite, a kad uperim ma u prsi, govorit e.
I poli su za njim u hodnik.
Odjednom se Alfonzo zaustavi, stade neto ogledavati po zidu l vikne:
ekajte, ekajte! Kamo hrlite, gospodine priore?
Ovaj se zaustavi
pogledavi Alfonza koji ga upita:
Kakva su to vrata?
Svijee u rukama dvojice fratara zadru. Jedan od njih polako pogleda priora.
Stanka izmeu pitanja i priorova odgovora probudi u Alf onzu pozornost.
110
_ gto je
Crkva,
gospodine grofe.
U njemu
se pokrene instinkt Obuzme ga neto nevidljivo,
bezimeno. ^^^ ^^ ^^ ^ ^ Alfonzovih nada i gotovo
vikne:
Otvarajte!
Rekoh: to je crkva.
"
,
.,
A ja rekoh: otvorite.
r
Crkva je svetite. Priorov otpor raspali ga.
Fratri e uiti mene to je crkva, mene, kardinalova neaka? Otvorite!
Vaa milost odgovarat e Bogu i kralju za taj in.
Prvoga i drugoga prepustite mojoj brizi, jo jednom velim: otvorite!
Pokoravam se sili. Otvorit u, samo da uzmem klju.
Otpratit u vau preasnost da ga to prije nae
ree podrugljivo i povue
jednog od svojih momaka pa mu naloi:
Brzo k podrumskim vratima i zabravi ih
da vojvoda ne moe izai.
Hitro je Alfonzo slijedio priora, dok su oni drugi ostali uvajui vrata.
U crkvi na klupi smjestila se Gordana. Kad ju je prior sklonuo uputi je, ako bi
joj i tu zaprijetila opasnost, da se skloni u grobnicu. Njeni ivci polako su se
smirivali. Sklopila je ruke, a usne stisnula. itavim n i ni i duom provlaio
se mir i sigurnost, jer osjea spokojnost zatienosti.
Vrijeme se odmaklo, ali ipak ne brine to je tako dugo ostavljaju ovdje. Od
prepaenih napora gotovo je svlada san.
Prenu je glasovi s onkraj vrata kroz koja ju je prior uveo U crkvu. Prepozna
Allon nv glas.
Otvorite!
Digne se i slua razgovor izmeu Alfonza i priora. Srce joj se uznemiri.
Otvorit u, samo moram uzeti klju.
Te rijei razvi tla ju njene misli. Hitna pitanja i odgovori lete joj mozgom, a
onda se tamo iza onih vrata polagano udaljuju prior i Alfonzo, Jo razabire
odjek njegove ironije i bahatih koraka. Onda iza vrata nastane mir.
"Sto sad? Hoe li prior otvoriti? Ili je pronaao kakvu iz
liku?"
Slika s onkraj vrata je jasna: nemoni prior i hrabri snani Lovro, ali njima
nasuprot itava eta Alfonzove pratnje.
"Ako Alfonzo ue, posluit e se gotovo neprimjetnim vra> tacima iza oltara to
vode u grobnicu na koju ju je ve uputio prior."
Tog trenutka vani zagrmi Alfonzova prijetnja:
Momci l Prior ne moe nai klju. Razbijte vrata.
Komeanje, guranje i estoki udarci po hrastovu drvu.
Gordanin pogled i hitra misao prema zatvorenim vratima iza oltara upravljaju joj
korake. Otvara ih. Pred njom tamni valoviti oniski strop to se strmo sputa niz
uzane stepenice u dubinu. Toliko razabire u odrazu svjetla s kandila. Ni aska
ne razmilja, ulazi, povue za sobom vrata. Oko nje tamno. Zadravajui sliku
strmih stepenica u mislima, upire se o zid i silazi. Opipom upravlja svoje
sputanje oprezno, ali hitro.
Odjednom osjeti da je stubama kraj, a ona koraa po ravnom tlu. Gluhoa je
okruuje, uje kucaj svojeg srca i svoj dah. Ipak je zaklonjena od Alfonza samo
da nije tako strahovito neproziran mrak i tako jezovito mrtvilo ove tiine.
Odluno kree u crnu tamu punu mrtve utnje. Odjednom daleko u dubini opazi
iskru svjetla.
"Zar tamo, u tmini, vidim mutnu iskru? Je li to utvara? Da pokuam."
I zatvori oi da ih odmori, pa podigne vjee. "Da, negdje daleko u tmini klije
neka mala iskra, mutna kao zamirua zjenica. Uporno je promatra. Sad joj se ini
kao da je iva eravica, pa se u crnini mraka ljulja, ostavlja svijetli trag ao
krijesnica kad se odroni, sa zvjezdanog neba." "To nije utvara!"
I tvrdokorno ostaje na mjestu promatrajui toku svjetla utopljenu u bezdanom
mraku. Ova mala iskra rasplamti njenu odluku. Odvanije poe prema njoj. Pod
nogama osjeti kamen, onda udari o neto vrsta to je u toj nepominoj tiini
zatropo-talo jakim odjekom. Gordana se sagne, tapka i zahvati mrzlu ruku.
"Mrtvi uporite ivima"
pomisli ona ali jedva to dovri misao, pogled joj
ponovo skrene pozornost iskri. "to li moe biti tamo?"
I nastavi put. Osjeajui se u grobnici potpuno sigurna, poe onamo. Od gusto
poloenih lijesova teko se pomie. Svjetlo biva vee, zrake mu se rasplinjuju
po mraku u blijedu maglu koja se provlai kroz nepominu crninu i otkriva obrise
lukova duboke grobnice. Prolazei izmeu drvenih lijesova, ini joj se da
prolazi izmeu drvenih kuica dalekog mrtvog sela.
"Kako su svi u tom selu dobri! U ivotu su jedan drugome s tolikim uitkom
ogoravali ivot. Sad su tihi, upokoreni..."
Pomakne se naprijed i pohiti prema svjetlu koje se pred njom sve vie
produljuje. Iza luka nae se pred odrom. Gori samo jedna svijea.
112
Ispod mrtvakog pokrivala s bijelim kriem odrazuju se sa blasni obrisi ukoenog
mrtvog tijela.
Obuhvati pogledom odar. Nesavladivi nagon raa udnu odluku da mu prisu; :
blie. Zuri u nepomino lice, strese je uas: "Zar mi se pomjcn um, pa to je lik
kancelara Varadija? Gleda Ba u oi. Trepavice mu dru, ispod njih viri zjenica;
potmuli krik izlazi iz usta: "Varadi, Varadi!"
Sva se skameni. Mrtvac sjeda i ape:
Gordana, vi ovdje, meu mrtvacima
prui ruke prema njoj
priberite se, ja sam iv, odgovorite: to vas goni
ovamo?
Hvata se njegova glasa koji je vraa k svijesti Zaboravlja mrtve, odar, osjea
da je tu iv ovjek koji joj moe pomoi. Svladava drhtanje pred tom uasnom
slikom i ape mu kao da se boji da ne u i u oni u lijesovima:
Progoni me ivi avo Alfonzo Borgia, razbija po samostanu, trai mene.
_ Zato su i mene sklonuli ovamo da traei vas ne naie na mene.
Varadi sie s odra, a ona mu ukratko ispripovijedi kako je namamljena i
prevarena od Alfonza da e se tu sastati sa svojim skrbnikom.
Spletka, opasna spletka se razotkrila, hvala budi Alfonzo-voj strasti spram
v:is, on zna za skrovite...
Moj skrbnik je ipak tu Varadi, recite
vikne Gordana.
Da, on je ovdje.
Zato mi niste povjerili njegovo boravite?
Kralj ga jo uvijek dri opasnim urotnikom i kad bi znao da je iz budimske
tamnice pobjegao u zagrebaki samostan Remete, davno bi ga vratio u tamnicu. A
sada, kad smo ovdje zatieni mrtvacima, me; u s vama govoriti kako ne bih
nikada govorio meu ivima.
Govorite, Sto biste eljeli?
Ponajprije da otkrijem svoje sumnje. Svi vas oduvijek dre namiguom, a kralj
vas ak smatra i smuenjakom koji nita ne misli, ve samo leti kao muha zrakom.
inilo mi se da to nije vaa prava priroda. U vaim sam oima zamjeivao vrlo
duboke poglede, ne u muka lica, nego na dogaaje. Va in na bojnim igrama
dokazao je da znate tajnu Alfonzova maa.
Ve davno znam da ste vi esto i na svoju tetu zagovornik sree ovoga
kraljevstva, i vama mogu kazati da sam znala...
Otkuda?
Oponaam Nardelino uho i tako sam jedne noi osluhnula razgovor Alfonza i
Enrika da Ivan ne moe izai iz bojne igre, a da na svojoj koi ne odnese sjeme
smrti.
Pa onda ste vi odluili?
Ne na bojnim igrama. Imala sam ranije pripremljen plan kako se domoi
Alfonzova maa.
113
8 Gordana I
l
Gdje je Alfonzo?
,
,"
,.,,,
Otiao je na Gri.
-,,
!,^ ,,,;>.
Njemu ne valja nikad vjerovfttf, ft VDJvafe.9 kanite
O "vemu tome rei kralju?
, , , , f
Istinu!
.UM r,
;,-w...
J.
.H. -
__ istina mu se ne smije rei, jer bi saznao zbog ega sam namamljena ovamo.
Najbolje je ekati da vidimo to e Alfonzo. A vi gospodine kaui Li; u,
pourite na Gri da doekate kralja.
Ako ne bude prekasno
zabrine se Varadi
juer je kralj rekao da se s
Medvedgrada vraa ujutro.
_ Promijenio je odluku u noi. Kraljica je vrlo zabrinuta za Gordanu pa je
zamolila kralja neka ostane dok se ne razjasni to se dogodilo s njom.
Otkuda vam taj glas, vojvodo?
zaudi se Gordana.
Rekao mi je Damir.
Kada?
_ Malo prije u dvoritu.
On je, dakle, doveo kraljevu etu koja nas je oslobodila
Alfonza?
Ne, eta je dola s Gria. im je Alfonzo poeo da premee samostan, otiao je
jedan fratar na Gri da zatrai pomo.
A Damir?
Navratio je u samostan idui s Medvedgrada ne bi U Sto doznao o vama.
Jo je ovdje?
Od jahao je.
S Alfonzom?
Prije njega. Rekao je da e pohititi na Medvedgrad da
obavijesti kraljicu gdje se nalazite.
,
Zna li Damir to je uinio Alfonzo?
Govorio je u dvoritu s fratrima. Nije mi poznato Sto su mu rekli, ali je bio
prisutan seljak koji tamo stoji.
To je uro, dvoranin prineve majke?
zaudi se Varadi i zovne ga.
uro, kako si doao ovamo, iako ti je nareeno da ostane u Brezovici?
Vukla me je elja da vidim princa. Na Griu sam uo da je na Medvedgradu pa
sam sa etom, koja je pola da oslobodi samostan Alfonzova bjesnila, doao ovamo
da ujem to je, jer se spominjalo i prinevo ime.
Mora da ga jako volite?
zapita Gordana.
Nosio sam ga na svojim rukama, vaa milosti
razjanjava on Gordani.
Nikome
njegova majka nije povjerila djeaka kad bi poao u etnju, samo meni. Ni roeni
sin ne bi mi bio drai.
Ako ga tako ljubi, ne smije na Medvedgrad
ree Varadi.
Zato gospodine kancelaru?
Jer bi te mt; prepoznati. Ivan neprestano uzdie za majkom. Moglo bi se desiti
da te nasluti, spazi i prepozna.
Nee, asni gospodine. Je li me prepoznao gospodin Dakad je prije bio tu u
dvoritu? A ja sam stajao posve blizu
l
njega, tako blizu da sam se gotovo dotaknuo njegove haljine. Naturio sam ovaj
iroki klobuk tako duboko na glavu da me potpuno sakrio. Nee me prepoznatu
Kad si bio tako blizu njih jesi li uo to su govorili? Ako moe, ponovi nam
tano.
Znam svaku rije. Kad je Borgia doao na dvorite, gle" dao je kao bijesno
pseto. Spazivi Damira poe k njemu i srdito mu ree: "Vi ste me uhodili, vi ste
doveli kraljevu etu?" Na to je gospodin Damir odgovorio jako mrko: "alim to
se ne mogu podiiti ovim djelom . Onda je grof neto promrmljao, a Damir mu
glasno ree: "Nosim vam poruku od princa. Predveer ne moe doi na sastanak,
nego e o podne krenuti na ureeno mjesto."
O podne? To je rekao?
upita Gordana.
Da, vaa milosti. I jo je rekao da e ga princ tamo -ekati posve sam, bez
svjedoka.
Vjerojatno znate o emu se radi, Gordana
upita za-brinuto Varadi.
Ona potvrdi i nastavi ispitivati uru.
A vi ste uli odgovor rimskog plemia?
Odgovorio je da e doi, ali prije mora na Gri kralju.
Dakle, Damir mu je donio ovu poruku. To znai da je neto pronaao kako da
sprijei princa da se podveer bije.
Opet se bije s Alfonzom?
prepadne se Varadi.
To se ne smije dopustiti
prosvjeduje uro.
Nemajte straha, Ivanov je ivot u Damirovim rukama, a tamo je sigurniji nego
pod okriljem kralja.
Onda ne bi Alfonzu isporuio poruku...
Uvjerena sam da je ova Damirova poruka dobro smiljen plan.
Posve ste mirni, Gordana?
upita Varadi.
Posvema. Damir mi se kleo da se princ nee pobiti s Alfonzom. Gledala sam mu u
oi kad je to govorio i ponavljam: Damu e iskupiti svoju rije. Prepustimo to
njemu.
uro nastavi odluno prosvjedovati.
Nije dobro prepustiti sve njemu. teta je tog potenog mladia. Njegova bi
majka sila s uma od boli! A to bi tek Ivan be njega? Ne, nikako.
Ali Damira ne moe zadesiti nikakvo zlo. On zna kako e sprijeiti dvoboj t
Alfonzom
uvjerava Gordana uru.
Vjerujem, a ipak vidim pogibelj
nastavi on, a Varadi primijeti:
Svakako, dvoboj se mora sprijeiti na bilo koji nain. Naravno, tome se
suprotstavljaju razni viteki propisi, ali ia se moe izbjei, a da se ne
povrijede.
Ponajprije, Alfonzo ne spada meu viteze niti ljude asti
mrko e uro.
On
je savren lupe, o emu ste se uvjerili i ove noi. Ali moram otii, imam jo
obaviti vanih poslova.
pristupi im prior s vojvodom i pozove ih na okrepu koja e
iin dobro doi nakon uzbudljive noi.
Imam s one strane prostoriju koja je otvorena svima, pa i enama.
_ Preasni, smijem li neto pitati i moliti?
zapita Gordana.
Znam unaprijed vau elju. Ispunit u je nakon okrepe. Vidjet ete svog
skrbnika i s njim govoriti.
Nakon okrepe prior povede Gordanu. Vojvoda Iloki izjavi da e je ekati.
Posve na dnu dvorita u maloj skrivenoj sobi sjedi mukarac pedesetih godina u
fratarskoj odori, visok, mrav, plemenita lica i velikih mudrih oiju.
Oko njega police pune knjiga, na stolu itava hrpa ispisana papira. Odjednom
odbaci pero jer zauje lagane brze korake, a uho mu uhvati rijei: "Izvolite,
gospoice Gordano, ovamo."
Gordana pokuca na oniska vrata na kojima se ukaza lik skrbnika. Ganue i slabost
izmuena tijela baci je u njegov naruaj.
Dijete, milo moje dijete!
Prigrlio je njenu glavu oko koje se rasula bujna kosa bron-anog sjaja. Njene su
oi vlane, ali lice natopljeno njenou. Kao da to nje ono isto lice to su ga
gledali dvorani iza kraljiinog naslonjaa.
Kako vas dugo nisam vidjela, odvie dugo! Nikoga nisam smjela pitati za vas,
vae ime nije smio nitko spomenuti, a ako ga je tko i spomenuo, onda je to bilo
vae slavljeno pjesniko ime Ivan Panonius.
Moje ime razastire nad tobom nesreu, jadno moje dijete.
Njen glas se smiri, ne drhti, kao da je silom progutala jecaj to se razbudio u
mladim grudima. Privine se k njemu s bolnim uzdahom i jo bolnijim pitanjem:
Dragi skrbnice, nikad nisam mogla doznati to ste skrivili da su vas iz dvorca
bacili u tamnicu.
Ponajprije, skrivio sam i tebi i sebi to me zavela tatina ...
Vas tatina?
Prekratak je as tako dugoj prii koja je izmeu kralja i mene iskopala jaz.
Kralj Matija pozvao me vrlo laskavim piskom na svoj dvor. 2eli imati ovjeka
znanja i nauke koji e mu biti savjetnik. Uskoro sam vidio da kralj koji je
stvorio veliko jnono kraljevstvo ima divnih kreposti, ali i stranih poroka, od
Kojih je mojoj domovini mnogo puta zaprijetila nesrea. Nisam ^ogao utjeti,
nemam svojstva ulizice i pokornog oboavatelja, a to mi je donijelo kraljevu
mrnju.
Straan je kralj Matija u svojoj nemilosti.
"
;
Da, uinio je velika djela. Liio je oligarhe mogunosti da pljakaju puk, ali
je opet taj puk vodio u nepotrebne ratove koji su sluili samo njegovoj
slavohlepnosti. Nije trebalo osvajati Njemaku i eku, jer su Turci gospodarili
u Bosni, Srijemu sve do Zemuna. Ustao sam da ga opomenem neka baci neprijatelja
iz nae zemlje, a ostavi sjever. Planuo je na mene, zamrzio me. Tada sam pozvao
nae voe i junake da oni podsjete kralja na dunost neka brani nau domovinu, a
ne da osvaja tue. To je smatrao urotom i sve nas je bacio u tamnicu. Ja sam
uspio po-bjei. Dugo sam lutao dok nisam naao sigurno utoite u svojoj
domovini.
Kad bi kralj saznao da ste ovdje?
Smjesta bi me bacio u tamnicu ili odveo na stratiSte.
Opasnost je da bi vas kralj mogao pronai ovdje.
Ne bojim se. Promijenio sam ime, a i moj izgled nije onakav kakav je bio za
mog boravka u dvoru. A, konano, za moj boravak znaju samo najpouzdaniji.
Ipak, moda je to poznato i kome drugome. uli ste kako sam dospjela ovamo?
Da, poznato mi je, ali nema samostana tf ovoj zemlji u kojem me kralj nije dao
traiti, jer su mnogi spominjali kao moje utoite i Alfonzo Borgia se posluio
tom pretpostavkom. Ali, govorimo o tebi, jer tvoj poloaj na dvoru nije bez
opasnosti. Dijete moje, kako trpim zbog toga, ali nemam nigdje nikoga kamo bih
te mogao sklonuti, osim da te preporuim u koji samostan. Kad sam to spomenuo
Varadiju, on je gotovo planuo na mene rekavi: "esmiki, vaa je dunost prema
domovini Gordanu ostaviti na dvoru. U njenoj je ruci srea kraljevstva. Kad na
dvoru doe do otvorenog rata izmeu napuljskog i naeg prestia, jedina e
Gordana posluiti kao glasnik, pouzdanik, nae oruje, to god hoete, jer je u
velikoj milosti Beatrice, a princ Ivan je ljubi". Kad sam to uo, veoma sam se
zabrinuo. Beatrica je briljiva samo prema onima koje treba bilo u koju svrhu.
Za kraljicu je vano samo ono to njoj donosi korist. Budi oprezna, vrlo
oprezna, jer ova avolska ena bezuvjetno ima s tobom neke namjere.
Sluala je pozorno svojeg skrbnika, svaku njegovu rije i duboko se zamislila.
To ga ponuka da je umiri.
Razabirem, dijete moje, da sam te zabrinuo. Ne bojim se nikakvog napada na
mladost, na tvoj ivot Htio sam te opomenuti da bude jo opreznija, da
promatra kraljicu, odnosno da bude pripravna ako bi ona pokuala uvesti u tvoj
ivot neto nemilo, da te moda uda protiv tvoje volje ili na koji drugi nain
zgrabi u tvoj lini ivot.
Istina, dragi skrbnice, i mala Beci mi je jednom zgodom rekla: "udno je da
kraljica svagdje zatiuje i istie upravo vas, B nijednu drugu dvoranku.c
__ Znai, ipak neto udesno privlai ovu himbenu kraljicu je tebi. Dakle, budi
jo opreznija nego to si bila do sada, jer Varadi te promatra izdaleka i sve mi
o tebi uvijek pria.
_ Danas sam se 8 njim susrela u samostanskoj grobnici i tu smo sklopili savez.
Napokon, to je dobro i korisno i za njega i za tebe. Sada treba da ide. Vrlo
si blijeda, potreban ti je odmor, jer te ova no izmuila.
Skrivila sam sve sama kad sam se dala onako prevariti.
Gordana ustane, poljubi ruke skrbniku i naglasi:
Mislit u o svemu Sto ste mi govorili i doi u opet. Neka
mi remetska B
> opni.n 5to u je uzimati posrednicom za
moje posjete k vama. Zato smo tako okrutno rastavljeni?
Okrutnost i umnost su dva gospodara preporodnog doba.
njima na brdu stoji gricka utvrda. Iza obrambenih sivih zidina vire tornjevi i
kule.
Stari kraljev pouzdanik Radulo istrao je na dvorite grike kraljeve palae da
doeka gospodara. Malija je sjahao i poao ravno u svoju poslovnu odaju. Neto
mrk i nezadovoljan, zaustavi se kod prozora. Zagleda se dolje u savsku dolinu
gdje se rijeka razdvojila stvarajui otoke.
Radulo osjea da mu gospodareva dua nije mirna, ali eka dok ga on oslovi. Tek
nakon duge utnje kralj se obazreTnjemu:
Sto je s budimskim glasnikom?
Dobro je spremljen, ekam nalog vaeg velianstva da ga otpremim na
Medvedgrad.
Ali tek onda kad kraljica stigne dolje. Da li se desilo to novo?
Grof Enriko poslao je juer s Medvedgrada poruku nije li stigao kakav glasnik.
Rekao sam da nije bilo nikoga.
Dakle ipak ga trae.
Matija se duboko zamisli, onda iznenada digne glavu, nauli ui i upre prstom u
vrata. Tiho im se priblii i naglo odgurne zastor. Odjekne prestraeni mukli
krik ene.
Pred vratima zastraena klei starica drei srebrnu zdjelu punu smokava. Kralj
plane, istrgne joj zdjelu, a nju odgurne tolikom snagom da se sruila.
Van s tom starom ludom! Van! Bacite sve smokve s dvora na smetite. Neu da
ih vidim vie na dvoru! Van!
Dotre paevi i dvorani, odvuku staricu, a kralj zalupi vratima. Kad se smirio,
pogleda svojeg pouzdanika:
Luakinja, uhoda? Prislukivala je. Vie nego oito, pritvorila je vrata i
kleala da bolje uje. Dvoranima zapovijedi da joj ne dopuste ni blizu mojih
odaja. Rei u kraljici da me uznemiruje.
Netko naglo otvori vrata. Kralj s" trgne.
Vi ste to, Varadi?
Ja, velianstvo
ree hladno.
Kad je vani uo da se kralj nalazi na Griu, prepao se i bio uvjeren da e se
nad njim prolomiti oblak. Pozdravivi kralja, ekao je na ispitivanje i grube
On mi se ba ni najmanje ne svia
nasmija se djetinjastim smijehom, dok su
Varadi i Lovro zapanjeno sluali.
Nije istina! Vi ste iz lova otili s njim.
Ali, potenu rije, velianstvo, nisam!
prostoduno od
vrati ona.
Kako se samo usuujete i pomisliti da u vjerovati. Potena rije vrijedi u
mukim ustima
zavikne kralj. Ona upadne uvjerljivo, ljupko, gotovo umiljato.
Velianstvo se samo ljuti na mene, ali ja znam, da po svojem naprednom
uvjerenju, ipak eni priznaje jednaka prava.
utite! Ne moe joj zaustaviti rijei.
Lovro i Varadi su zamijetili da kralj svojom vikom zaglu-uje ono to ga
postojano odvraa od stvari o kojoj govori. Neprestano mu se pogled svraa na
vrata, a misli kao da lete.
Teke slutnje nabirale su kraljevo elo. Kako nije mogao da ih kome saopi,
nastojao ih je prikriti vikom na Gordanu.
Gdje ste bili?
Velianstvo, nabasala sam na samostan u Remetama. Evo, vojvoda e
posvjedoiti.
Istina je, velianstvo
bila je u samostanu.
Nesretni fratri! to su morali doivjeti! Varadi, znali ste da je nestala,
poslali smo juer glasnika za Gri. Zato je niste traili u samostanu?
Velianstvo, oprostite, uistinu je nisam traio jer sam drao da...
Dosta o njoj! Kaznu u toj gospoici odrediti u sporazumu s kraljicom.
Lovro istupi pred kralja:
Molim vae velianstvo da plemenitoj gospoici oprostite. Uistinu nije kriva.
Jamim za to svojom rijei.
Naas kralj prisluhne na vrata. Svaki korak dvorana hodnikom odraava se u
njegovim oima. Lavlja mu se glava nahe-rila, okrenula, i dok je mislima bio na
hodniku, dovikne djevojci:
Doveli ste odmah sa sobom estitog fikala.
On je doveo mene, velianstvo.
Dosta je drskog brbljanja. Upamtit ete kad ste uznemirili siromane fratre.
posljednje rijei izree posve nesabrano upirui pogled tt rata. Svaki korak u
hodniku pokolebao je njegovu pozornost prema Gordaninom nestanku.
A ona se suzdrala osjeajui nadmo i razabirui da je on u vlasti neeg
drugog.
Sto je due trajalo razjanjavanje, to je jasnije prozirala da se taj hrabri
ratnik, moni gospodar kraljevstva, sudac sudbina milijuna podanika valja u
prahu nemoi.
_ Tko je to vani?
zavikne kralj glasom to odaje da dre.
Svi se zagledae. Lovro pohiti da otvori vrata i navijesti:
_ Radulo se natee s nekim lovcem.
gto trai lovac?
Velianstvo, kralju, nosim vijest...
Vijest?
Vijest
opetuje kralj tiho, a Gordana opazi kako se stresao i jedva
smogao odvanosti da lovcu odvrat :
Unii!
ovjek u lovakom odijelu nesigurno prijee preko praga.
Mukla tiina drhti dvoranom, kao da je unila smrt. Strava se uvlai u due,
jedva zamjetljivi drhtaji prolaze srca. Blijedo lovako lice ini se kao
nadgrobna ploa ispisana jezovitim rijeima. Svi ute.
i
Kraljeve velike usne stisnute se. Nema snage da ih otvori.
U lovevu licu ita vijest koju se ne usudi pitati. A taj ovjek
stoji i eka pitanje. Varadi ne moe izdrati neprijatnost da pri
e kralju:
Smijem li upitati, velianstvo, kakvu vijest donosi taj ovjek?
Ukoene Matijine oi dadoe nijemi znak pristanka.
Dakle, govori
ponuka ga Varadi.
Kralju, velianstvo, pn.jahao sam umom, onim pravcem od potoka gdje smo
lovili. Tamo su tri ogromna stabla, veliki poloeni panj, srnei jarak ga
zovu...
Gordana uini kretnju, njena haljina zauti. Sva se pretvara u nijemi upit.
I tamo sam opazio ovjeka na zemlji...
ovjeka?
apne Gordana nesvjesno.
Govori? to zapinje
izazivlje Varadi i upre optuujui pogled u Gordanu.
Siem, trgnem ga za rukav, mrtav! tj tjxr
Tko?
zavi
kralj.
. ,
.^
Lovac dre i pada na koljena.
Velianstvo, kralju
i zagrca kao dijete.
Tko je?
zagrmi kraljev glas potresujui zidine i ljude.
Tko je mrtav.J
strese Lovro ovjeka.
Princ Ivan ...
.. Odgovor se ini kao lomljava. Gordana pokrije lice. Lovro pro-Varadi jaukne.
Kralj se ljulja i padne na ruke kojima se
125
l
upro o stoL uto mu je lice kao kosa. Pretvorio se u uti votani kip.
Kako mrtav?
uzvikne Lovro.
Zar je pao s konja, ili..
Proboden!
Poput lava digne kralj glavu:
Moj sin proboden!
Strahoviti lavlji urlik potrese zidine kraljevske palae. Izgovara nerazumljive
rijei kao da je u nastupu ludila.
Krik i pla dvorana. Pred vratima uas i trepet svega to je ivo u palai.
Lovro posjedne kralja u naslonja. Umukao je i inilo se da nikad vie nee
progovoriti. Ukoene su mu oi kao ugasle svijee. Usred vike, jauka njegovih
vjernih dvorana, kralj se rine uvis i zaurla:
Konja! Konja!
pa izjuri iz dvorane.
A Gordana potri k lovcu, uhvati ga za ramena. .
-;
Tko je uz princa?
Nitko.
Moda u blizini?
Nije bilo nikoga.
Moda ipak?
vi
vi
Ni ive due.
Ni Damir?
Ni on.
"
Jao meni!
i pokrije lice rukama. A Varadi se nagne nad nju zadrhtala lica.
o
Sto ste uinili? Zato ste se pouzdali u Damin?
.
UR
Prevaru nije poinio
to je nemogue. Krivnja je vaa, vaa.
Jo me i bijete u tom jadu.
O kakvoj to krivnji govorite
upita Lovro zapanjen razgovorom to ga uje.
Gordana e vas tonije izvijestiti. Trebali ste poslati Lovni...
Sto to znai, Gordana?
Idem gore, vojvodo, molim vas! Povedite me, putem u vam ispriati.
Nastojala je da zadri mir, samo su joj drhtale usne.
Dobro. Doite! Idemo svi s kraljem.
Potrali su svi u dvorite. Stravom dru svi ljudi.
Tamo je ve stajao Orban s oklopnicima koji su dopratili kralja s Medvedgrada. I
zadru srca i stijene palae od bezumnog kraljeva krika:
rann
ut.
Kamo si posao? Zato? Govori da ti ne otvorim gubicu
maem.
127
Zato si utekao? Dvoranin uti.
1
w _ Milost, kralju! Nisam
,:
Kamo si poao?
tg ;|V
.; tq-; , :.
..
Biskupu Osvaldu!
"^Ll71 w ~
rop.vij .!H:.,
! nastade mala utnja.^ oai te vi
:,5jtirr.. . j
,
Tko te alje?
- r -v ."f
Gospodin Enriko.
Zato si mi iao s puta ako je istina to veli?
Naloio mi je da izbjegnem svakome s dvora. >
Da izbjegne? Onda si krenuo
po krivinom poslu!
Nije nikakvo zlo, samo nosim pismo. Jfc
Kakvo pismo? .. ; Ne znam,
velianstvo!
Ovamo ga daj!
Momak izvadi hartiju, a kraljeva je ruka zadrhtala kad je pismo uzeo i razmetao.
Bulji dugo u tri rijei to su hitno napisane. :v ;
"Kartaga je pala!"
": ^ rv
Slova se pretvaraju u modrikaste plamike. Stabla pred njim jure. Zatvara oi.
Lovro mu priskoi. Matija progleda, probudi se od omaglice i opet zuri u tri
crne rijei. Onda hrapavo promrmlja:
Berislaviu!
Mladi dvorski metar prie.
Ovog glasnika aljite s pouzdanim pratiocem dalje neka
ga predaju Radulu s porukom da ga dobro uva: on ve zna. A
sad, dalje! ._
Berislavi odmah odabere pouzdanu dvojicu oklopnika, preda im jahaa, pa onda
pohiti za kraljem.
Preli su potok i sputali se nizbrdo. Zbog gustog granja sporo napreduju. Uz
Gordanu je Lovro. Kad su jahali korakom, upita je tiho:
Sad mi recite,
to znate, Gordana. Neka vas ne bude strah, branit u vas i
da ste krivi. Znam, hotimino niste uinili nita zla.
Blijedo joj se lice okrene k njemu: ^
Alfonzo se danas imao pobiti 3 princem. ^ .;. >.
I vi ste to znali.
Znala sam i pouzdala se u Damira, da e sprijeiti.
Zato to niste meni otkrili u samostanu? Zato?
Vojvodo, vi biste to javili kralju, a princ mi to nikad ne bi oprostio.
A sad Ivanu nee oprostiti kralj. ;
ekajte da ujete kako je bilo. Prekine je kraljev glas:
Pratnja neka ostane. Neu da me oklopnici gledaju u mojoj nesrei.
Berislavi zaustavi pratnju, a on, Varadi, Lovro i Gordana pou s kraljem.
128
Ona se upela u sedlu gledajui. Tek dvadesetak koraaja da-lie uz povaljeno
stablo lei tijelo odjeveno u kraljevski plat s grbom. Glavu pokriva ljem.
Gordana tolikom silom potegne konja da se zaustavio.
I Lovro stane:
Taj plat nosio je princ u lovu
drhtavim e glasom.
Ne mogu dalje
tiho e ona i zaklopi oi. . Ostajem uz vas. . Ne, ne,
idite!
elite li sii, Gordana?
Da, da!
Skoio je s konja i uzme je sa sedla:
Hrabro se drite, opazit e vau muku. Grozno bi bflo kad bi slutio da ste
znali.
Opomena je pridigne. Prislonila se k stablu i ostala nepomino.
Idite dolje, ja ne mogu. Strano je to mjesto! Tamo se desilo ono zbog ega su
se pobili. Idite! Ostajem tu! Ne mogu gledati!
Ovdje lee sve nae nade
doda Lovro
sve uzdanje nae. Sto e biti od nas?
Oborene glave poao je dolje. Zabrinut za Gordanu, obazre se nekoliko puta k
njoj. Kralj je klonuo na panj, slomio se, zgu-rio, zgnjeila ga spoznaja
bespomonosti.
Varadi, Orban i Berislavi potre blie uhvate mrtvacu ruke, opipavajui mu
tije >.
Mrtav! Ve su mu ruke ledene,
Na zelenom plastu svjetluca se zlatni grb sa dva gavrana. Usirena krv iarala je
okolo zemlju.
Pod Lovrinim koracima puca granje. Kraljev mutni pogled upre se u Varadija. On
uti. Svi ute. Samo due im viu. Bol i jeza na ruevinama njihovih nada
zaustavljaju im sve misli, sve kretnje. Bezglavo: t ih je pritisla k zemlji.
Mrtvo kraljevstvo, mrtvo zauvijek
ape Varadi sklop-ljcn;h ruku i moli:
Zato si to dopustio, Boe!
Kralj nema rijei, ali s lica mu vie osveta.
Berislavi dade znak Lovri. On pristupi kralju.
Ne uje on, ne vidi. Sjedi tu kao klupko obamrlog,.ovjeka. Orban i Lovro nijemo
se sporazume i priu mrtvacu. Lovro klekne, hoe da digne vizir, ali vizir
vrsto pokriva lice.
Oko podbratka vizir je svezan remenjem. Uzevi glavu u ruke, apne Orbanu.
Odrijeite remenje!
Suze mu padaju po prinevu haljetku dok ruke otkopavaju remenje. Teko je
poputalo pa Lovro nestrpljivo zapovjedi:
Odredite hitro da mu glavu oslobodimo ljema.
Tekim naporom vue s glave ljem o koji je privren vizir.
129
9 Gordana I
l
Muki krikovi prodru zrakom. Zapanjenost je ukoila umu, vjetar, kralja...
Snebiveni bulje u mrtvaca. Svi su od toga pogleda zamrli, iz-gubljeni, zatrpani
u zemlju, obmanjeni privienjima koja im oduzimaju mogunost da to kau.
Poput sablasti die se kralj, hvata rukama prazninu, u borbi sa svijeu to mu
izmie iz mozga. Pod nogama se ljulja tlo i vue ga k zemlji, a on, otimljui se
nesvjestici, lomi se, pada...
Varadi pritri kralju, pridrava ga. i
Mir, mir kralju! Hrabrosti!
ape
Lovro.
^5 _...
Kraljevstvo je uskrsnulo
javlja Varadi.
.iH ~
U ovom lesu je nae spasenje. jjH-f
Spasenje?
opetuje kralj i trai smisao
ovih rijei.
Jer to nije mrtav princ
zavikne Orban u kraljevo uho, a njegov povik ponese
vjetar Gordani.
Preao je njenim tijelom i otisnuo je od stabla. Posrui nae se pred mrtvim i
pokrije lice.
Visoko izbeene snane kraljeve grudi diu se i padaju poput vala. Velika usta
rairila se, zubi iscerili, poluludi smijeh iskrivi mu lice. Prestraeni
mukarci prilaze, bodre ga, dozivajui umi-rujuim rijeima njegovu svijest.
Velianstvo, gdje je vaa divovska volja? Suspregnite se!
I to mu uzdigne pokolebanu razmlohavljelu volju. Polagano se vraa k sebi,
pogledava svoje prijatelje da u njihovim licima dobije potvrdu onoga to mu ima
otvoriti grob ve pokopanih nada.
Nije princ?
Bog s vama
ree biskup Varadi. ^ Nije on, samo odo
ra je njegova, i plat i ljem.
)
Dobro, dobro, pustite. Malo me smotalo.
Zagleda se u mrtvaca, najprije izdaleka, ne mie se sa svoga mjesta, ne
pouzdajui se u stabilnost svojih nogu. Gleda mrtvog i ne opaajui Gordanu to
klei kraj njega s rukama na licu, bez kretnje i rijei.
Jedan korak pomakne se kralj, pa opet korak, oi mu se ire, usne otvaraju,
neiskazane mu misle jure glavom i ukazuju se u zjenicama. Korak za korakom biva
bri, hitriji. I kad je ve stao kraj glave mrtvoga usklikne:
On? On?
Skupljaju mu se bore na elu, glava mu se sputa, a pogled ostaje prikovan uz
mrtvaca. Nakon duge utnje tiho zapita:
Sto to znai?
Umro je za njega
apne Lovro Varadiju. Ovaj pogleda Gordanu, ali kralj koji
nita ne uje pita dalje:
U prinevu odijelu? Zato to? ujete li? to je to bilo? Kako?
Svi ute. Gordana se prene iz mrtvila, ustaje hitro pa se uda lji, prije nego
to je na nju pala kraljeva pozornost. Lovro opazi
130
kako se udaljila, sakrila lice da nitko u nj ne zagleda. _ Zato je na njemu
prineva haljina? _ Ne znam, vojvodo. _- udna se zagonetka krije tu. _ Ostat e
nerijeena
primijeti Orban.
Ponio ju je sa
sobom.
Kralj jo uvijek ne uzmie.
Lovro prie Gordani, a ona mu apne:
i
:c :l"Vv
Vae lice odve jasno govori.
_ Sabrat u se, stanite preda me da me sada ne ugleda kralj.
I okrene se leima prema njoj, a snana iroka ramena zakrilila je poput bojnog tita. Onda odjednom uje strepee kraljevo pitanje:
Gdje je princ? Nisi li, Orbane, slao gore na Medvedgrad?
Jesam, ali mi smo prije otili nego to bi mogao stii na
Gri.
Da, nije jo mogao stii
umiruje Lovro.
to da radimo sada, velianstvo?
pita Berislavi.
Jo ekaj, jo.
A male mu tamne oi skau pokretane munjevitim mislima.
I slijepac bi morao razabrati. On je primio u svoja prsa otricu koja je bila
namijenjena mojem sinu?!
ini se ...
Kartaga je pala. Zalutao je Rim u noi i juriao na drugi grad!
Tako je, velianstvo
potvrdi Varadi.
Tko vam to ree?
Slutim kao i vi.
Moram saznati jo danas. O tome ovise sve moje odhlke. Tko je ubojica?
Mrtvi ne govore
primijeti Berislavi.
Zar nitko iv ne zn;> to je bilo? Onaj koji je ovome zadao smrt ubojica je
mojeg sin: Doite na Gri. Ispremetat u sve savjesti i razapeti sva tijek, n
muila dok ne otvorim usta ivih kad su zatvorena ovorne jadniku.
Gordana povue Lovni za ruku.
.
.
Vojvodo, moete li prije nego kralj govori s Alfonzom poslati u samostan
vijest da se moj tienik skloni?
To je moja brir . im stignem na Gri, poslat u poruku.
Onda moram govoriti, moram!
.
Velianstvo, ja znam tko je krivac.
~T Branit u vas u svako doba, rekli to mu drago. Morate nti, Gordana, to je
vaa dunost, jer time zasvagda zatiujete princa.
Digao je glavu kao zaskoena zvijer.
Vi? Vi znate?
i pogledom svojim usijee je do dna due.
Znam, kralju!
Dakle, govorite!
zavikne on i obaspe je munjama su-mnje.
Bilo je juer u lovu. Ja sam tjerala srnu, sa mnom i gospoin Damir. Onda nam
srnu odagnae psi. Umorni sili smo s konja, sjeli na panj i raspravljali o
naoj lovini. Tada nas nae princ i pozove Damira da ga prati. Ja odluim da se
vratim kraljici. Damir je jo sjedio sa mnom na ovom panju kad dojae Alfonzo
Borgia.
Alfonzo Borgia?
opetuje kralj i zamiri.
Mjesto da princa pozdravi, on se ironino nasmije i ree: "Ah, princ nema
ljepeg posla nego da uva strau, dok dvorska gospoa dolazi na sastanak s
njegovim dvoraninom."
Nastojala je da niim ne oda kako je uza se mjesto princa stavila Damira.
Princ pozove Alfonza da povue svoju uvredu. Rijei se zapravo ne sjeam, samo
sam ula da je Alfonzo izazvao princa uvredama, a on primi izazov i pozove
Alfonza na ovo mjesto danas naveer na dvoboj.
Na dvoboj?
zadre kralj i pogleda mrtvoga dolje.
Ja sam to ula, sluala, i kad je princ poao naprijed, Damir mi ree da ne
kaem nita kralju jer bi on dvoboj zabranio, a to bi ponizilo princa u oima
Alfonzovim. Ujedno se on zakune da se taj dvoboj nee odrati. Rekao je: "Ja u
dvoboj sprijeiti, a da princa ne ponizim u oima toga bahatog luaka." Znajui
koliko je Damir vjeran princu i vaem velianstvu, bila sam posve uvjerena da do
dvoboja nee doi.
Urekli su dvoboj podveer, a sad je tek koji sat iza podne. Dakle, moj sin jo
uvijek lebdi u smrtnoj pogibelji.
Kako to, velianstvo?
Kad Alfonzo sazna da se Ivan nije s njime pobio, izazvat e ga opet
Ili se moda tuku negdje drugdje? !
Svi su se zabrinuli. "
Velianstvo, idem na Medvedgrad
predloi Lovro.
Idemo. Jo jedno. Gordana: je li Alfonzo bio sam kad su se svaali?
Pratio ga je Enriko.
Enriko! Dakle, na Medvedgrad!
Ali tek to su se odmakli od mrtvaca, zaustavi ih topot konj Sto je odozgo
nosio jahaa.
Princ!
usklikne netko.
Kraljeve oi zaigraju, no brzo se dosjeti i zapovijedi:
:,
Ne smije vidjeti mrtvoga. Zaustavite ga.
Berislavi potri princu u susret, domahuje mu da stane.
Uzalud je zaustavljao, princ jae ravno prema ostalima.
_ Brzo!
zapovijedi kralj i sagne se k mrtvacu.
_ Pokrijte mu lice. Brzo
pa i sam dohvati rub plata i navue ga mrtvome na
glavu. Princ ga ne smije vidjeti.
Jedva su dospjeli da izvre kraljevu odredbu, ve se jaha pribliio. Na prvi
pogled se razabiralo da nije neupuen o njihovoj prisutnosti.
Ivan zaustavi konja, gleda ih redom, pa ovjeka pokrivena njegovim platem na
zemlji.
Mrtav ovjek u mojoj odori?
Nastradao lovac
odvrati tiho kralj
koji se posluio tvojim platem. To
nije vano. Idemo!
Kobno nasluivanje zasjeni vedro prinevo lice. Tople mu oi trae u pogledima
uprtim u sebe objavu onoga to krije njegov plat, ali svi spuL ju pred njim
vjee. Natjeran predosjeajem d- je tamo netko tko mu je vrlo drag, on skokne k
mrtvome da ga otkrije.
Zapovijedam ti da ga ne otkriva. Taj mrtvac moji su poslovi. Smjesta se digni
i doi sa mnom
vikne kralj.
Ova zapovijed razjari mladiev otpor, zatjera mu krv u glavu, rasturi miicama
snagu i objema rukama zgrabi plat otkidajui ga ocu. Bjesnilo mlade jakosti
strgne plat s mrtvaeva lica.
I lice mu se stegne, plat mu drhti u rukama. Baci se na mrtvo tijelo oajnim
krikom boli.
Moj... dragi moj ... dragi
jeca princ nad mrtvim tijelom.
Bijesno stie kralj usne i jo bjenje kori one okolo to mu nisu pomogli
zaprijeiti da princ otkrije mrtvaca. Ali oni su izgubili snagu poslunosti.
Sputenih glava stoje kraljevi najblii pouzdanici. U njihovim pogledima, u
izrazu lica i nepominosti oituje se sva teina to lei nad ovim mrtvacom. I
njima se ini da kralj osjea kako su mu noge ukopane u umsku zemlju, a
nevidljiva ruka hvata ga i vue k mrtvome.
Moj uro, moja draga stara dadiljo!
Gordana je gledala po;: u unce, skrivajui se iza Lovre.
Us taj, Ivane, idemo
zovne ga kralj.
Kako smo se to susreli, moj dobri prijatelju
jadikuje mladi ne sluajui
kraljev poziv.
Prva bol jo nije nala smirenje u prinevim suzama, ve se on trgne i podigne
oi:
Oe! to je to bilo? Kako je umro ovdje dvoranin moje majke?
i gleda kralja
gotovo okrivljujui ga.
On slegne ramenima, ali ova kretnja raspiruje prinevu duu sumnjama.
Donio je vijest od moje majke? Tko ga je umorio? Tko?
133
saro odnio na mjesto gdje bi se imali pobiti i sakrio u grmlje uz ovaj panj, a
onda pojurim gore. Bilo je jo rano. Pred dvorskim
Ne znam
odvraa kralj mrko.
To u istraiti odmah. Valja pitati Daminu
Damini? On nita ne sluti. Oe, netko ga je umorio zato da mi ne javi gdje je
majka?!
Damira potraite
nastoji kralj odvratiti princa da govori o majci.
Damir
zna sve, gdje je?
Ostavio sam ga kod oklopnika jer su mi rekli da se vi nalazite ovdje.
Zovnite Damira! I Berislavi uzjae.
Kralj se udalji s Varadijem od princa da ne slua njegova pitanja i jadanja.
Brzo se ukaza Damir.
Dolazio je pjeke, pokunjen, poput krivca. im spazi ovjeka to lei na
tratini, usklikne poklikom uda i alosti.
Ali kralj nije uvaavao njegove osjeaje.
Damire, ti mora sve razjasniti, Gordana mi je rekla da se Alfonzo imao pobiti
s princom i da si joj ti rekao da e to sprijeiti. Sada treba rei to si
uinio da to sprijei i kako .je taj ovjek dospio u ovo ruho. Istinu hou.
Nasamo rei u sve velianstvu.
Hou da ujem ovdje pred svima.
Oborivi oi, poluglasno, stidei se razjanjava zagonetku.
Znao sam. Uvrijedio bih prinev ponos da vama, velianstvo, sve otkrijem pa da
sprijeite sukob. Zato sam odluio da idem na dvoboj ja.
Ti? Kako?
Uzeo sam prinevu odoru, ljem i vizir i ponio sa sobom. Najprije sam htio na
Griu potraiti Alfonza da ga zavaram neka doe u etiri sata poslije podne.
Putem sam se navratio u Remete jer je njezino velianstvo juer naglasilo da je
Gordana moda onamo zalutala.
v
To nije vano
prekine ga kralj.
"
Ali, velianstvo, ba sam se u samostanu sreo s Alfonzom. l
Dakle, ipak!
I kralj pogleda Gordanu.
O tome u izvijestiti velianstvo ja
pouri se Lovro, ali ga kralj prekine i
pozove Damira da nastavi
Susrevi rimskog plemia, odluio sam da ga ovuem u umu jo prije podne i
rekoh mu: "Princ ne moe doi podve-er, ali kad odzvoni podne, princ e doi i
ekati, ili priekajte princa vi." Tako sam htio da ga ovuem i da se pobijem u
prinevoj odori i pod njegovim vizirom. Onda sam iz samostana od-jahao hitno
prema Medvedgradu da. javim...
Tu zapne, zaprepaten to je gotovo spomenuo princa i brzo nastavi:
...da javim,njezinom velianstvu gdje se nalazi njena dvo-ranka i to je s njom.
Poto sam u sedlu imao prinevu odoru, inilo mi se opasno uzeti je sobom na
Medvedgrad. Dakle, sveanj
134
,
zidinama naao sam princa gdje sjedi u travi, a uza nj osedlan konj. To me
zaudilo i uznemirilo pa sam ga zamolio, neka ide da odnese vijest k ; ii i o
Gordani, a ja u na Gri. Ali princ nije htio da ide kralj ^-i, nego poalje
mene. Kad sam htio da odem, nije se princ dao nagovoriti da ostane na dvoru.
Zato?
_ Govorio mi je da e dolje sa mnom, jer... I porumeni, sjetivi se da je princ
htio dolje da doekaju Gordanu, ali ipak hitno ubaci Damir la:
Jer ga mue zle slutnje. I princ uzme svojeg konja i poe sa mnom. Odjahali
smo u prvu lovaku kuu gdje smo proveli dopodne. Bojao sam se da bismo se mogli
susresti s Alfonzom kad e dolaziti na dvoboj i zato mu predloim da odjaemo do
remetskog samostana. Nadao sam se da u tamo nai vojvodu koji e ostati s
Ivanom, a ja u poi na dvoboj. Kad smo krenuli dolje, susreli smo dvorane s
Gria koji su se zbunili i stali dovikivati da se tu nalazi kralj.
A ovaj ovjek ovdje?
upita kralj.
Kako je taj dospio na vae mjesto,
Damire?
Ne znam, velianstvo.
Govori, jesi li ovdje u blizini vidio koga?
Da, da, sjeam se, tek kad sam doao da sakrijem odijelo i krenuo na
Medvedgrad, puteljkom i proao neki ovjek u seljakom ruhu. U urbi, pun misli,
nisam se ni osvrtao na nj, a jo manje pomislio da bi dospio u ovu gutaru i
naao prineve haljine.
Ba ovamo kamo ne vodi nikakav naroiti put?
I meni je to nerazumljivo.
Zato je on uzeo prinevu odoru?
Oe
upadne princ estoko
naao je odoru i uzeo je da tako lake dopre do
mene, da ue u palau s porukom majke.
Vjerojatnije je da se pobije s Alfonzom.
Onda bi morao znati da e tu biti dvoboj, ili ga je sluaj doveo?
Zato se on ne bi javio Alfonzu, otkrio da je navukao njegovu odoru?
Damir pokua razjasniti:
Moda Alfonzo nije ekao borbe? Videi da ja nisam prisutan, nije imao
svjedoka.
P .
Ti si, Da< mire, htio pristupiti Alfonzu kao da si ti princ? Reci zar to
ne bi jae ponizilo mojeg sina? Zar ne bi dokazivalo Alfonzu da je on tebe slao?
Ja bih sigurno pao od Alfonzova maa, a tu je pismo koje sam spremio uveer
im smo se vratili iz lova.
l
;
__ Doao je iz Italije?
Da, jadnik.
Ali kako se ipak to desilo da je on...
Priala sam uri o dvoboju i vaem naumu da ga sprijeite. Tada mi ree kako
je stajao u samostanu u seljakom ruhu blizu vas.
O, boe, mili, bio je netko sa irokim klobukom, ali ja sam toliko bio
zaokupljen drugim brigama...
_ Vjerujem. On je uo kako ste Alfonzu isporuili tobonju prinevu poruku.
Znala sam da je to vaa zamka. Bila sam mirna. AH uro nije mogao da se smiri i
prije nego to sam otila naglasi svoj strah, unato tome to sam se ja pouzdala
u vas. uro ponudi da e otii gore i kad princ doe tamo, on e mu najaviti da
ga majka eka u Remetama, neka dvoboj odgodi. Ako pak ne bi posluao, uro se
zakleo da e udariti Alfonza maem, bilo to princu pravo ili ne. Ja sam tada,
smirena, s vojvodom otila, jer je prinev ivot u vaim i urinim rukama.
Sad mi je jasno. Onaj seljak bio je uro. Kad sam spremao zamotak s odorom u
grmlje, vidio sam ga da prolazi, ali moja je dua bila toliku uzbuena od onoga
to ima doi da nisam posvetio nikakvu panju tom seljaku, prolazniku. Sigurno
se on i uljao za mnom, jer je u dui nosio odluku da spasi i Ivana i mene.
Razumljivo je da je nakon moga odlaska poao vidjeti to ja to skrivam. Kad je
vidio odoru i ma, njegova je odluka nala rjeenje.
Kakva plemenita ljudska dua. Ide svjesno u smrt za Ivana i za vas. Zasluio
je doista spomenik. A sada idite i pobrinite se oko otpreme njegova tijela.
Vau u elju ispuniti.
Da, tako ste rekli kad sam vas molila da sprijeite dvoboj
ree ona
gledajui u njegove velike udno neprozirne tugaljive oi.
Ve tada ste
donijeli odluku da sebe izloite za prinev ivot. Sebe dati za prijatelja
to
moe samo velika ljudska krepost i prava odanost. Sauvajte je princu do smrti.
To u izvriti, pleme:-i ta gospoice.
Glas mu je bio odluan, a tugaljivi pogled miran.
uro je spasio kraljevstvo!
I mnoga srca od oajne tuge. rtvovao svoj ivot za princa, za njegovu majku,
vau majku i za vas. Kakva velika plemenitost. A vas je sudbina odredila da
bdijete nad prinevim ivotom, o emu ovisi srea nae domovine.
Toj u sudbini sluiti do smrti.
Dakle, ostajemo saveznici i prijatelji za princa i domovinu. Upamtite jo ovo:
rekla sam kralju da je Alfonzo naao nas
137
l
dvoje zajedno, a princ je doao nakon toga. Ree li Alfbnzo da Je naao princa
sa mnom, potvrdit ete moje rijei?
Sto vi kaete to je istina.
Ova je opreznost potrebna, zbog mene. Znam da kralj jbudno motri kome princ
poklanja i najneznatniju panju.
Pouzdajte se u mene.
^
Pouzdala sam se u vas kad jo nisam imala bjelodanih dokaza vae
vjernosti princu. Od danas moja vjera u vas nema
ranica.
Ni moja elja da izvravam vae naloge! .1
Nije odgovorila. Zaudio ju je
pogled njegovih oiju, crnih i neprozirnih, kao duboki mrak u grobnici u kojoj
je provela no.
Princ dolazi
upozori ona i okrene se. Zaboravljajui sve drugo oko sebe,
princ je sada mislio samo O onom to se desilo Gordani.
Grozno je nedjelo poinio Alfonzo prema vama u samostanu, Gordana. Damir je
pohitao gore da mi sam dojavi to je "bilo.
I to je spasilo njegov ivot
ree ona.
Zaboravite, dakle bol koju vam je
zadala ova nesrea odabravii drugu vama
-dragu rtvu. Moram poi, .visosti. Kralj vas oekuje.
Gordana, jo jedno pitanje: zar niste uli rogove kojima smo vas zvali
i
Damir i ja? Koliko smo vas dozivali.
To je ve historija, visosti.
Meni je sadanjost, Gordana!
Onda mi iskaite svoju naklonost i poite. Kralj nas od-vie promatra.
Dobro, idem zbog vas, Gordana! Ali bio gdje mu drago, poslat u vam Damira s
porukom.
U redu, visosti, a sad: zahvalite se za svoj ivot mrtvome i Damini.
Ona poe k vojvodi.
Pun boli promatrao je princ kako kraljevski ljudi nose onoga
ije su grudi primile smrtni ubod mjesto njegovih, mlaih, poletnih.
I pobjee pred tim pogledom kralju koji je nareivao Or-banu:
Kad stigne na Medvedgrad, najprije ispitaj je li Enriko razglasio prinevu
smrt. Ako nije, onda ne treba da se to priopi poslanicima i drugim naim
gostima. Samo najavi krajjki i dodaj da je svim srcem oekujem na Griu. Neka
doe dolje itav njen i moj dvor, osim gostijp, poslanika i posluge koja im je
potrebna. Oajniki oekujem kraljicu, raskriljenim rukama. To reci do slovce.
Kralj sjedne na konja, a dotle su mrtvoga na nosiljkama spletenim, od granja
privezali na dva konja i krenuli na Gri.
"IMAM TB, KATILINAU
_ Zatvarajte iva vrata! Oklopnici, na pragove mojel Sve
u5i koje se priblie mojim vratima odsijecitel
Kraljeva zapovijjL1 grmi dvoranom poput lavlje rike u u
SkJ!m ^"stigao iz Medvednice u palau, zatvori se " Varadi-jem u svoju radnu
sobu i poluglasno gnjevno prozbori:
Kartaga! Moj sin njihova Kartaga. A oni su Rim, pravedni Rim koji ima pravo
razarati gramzljivu Kartagul ekajte, ubojice! Rim sam ja, se sam ja, i odmazda
sam jal Jest, Kartaga je pala, jer Kartaga su oni!
Sva krv jurne u kraljevo lice.
_- Velianstvo! Smirite se
moli VaradL
Nesrea vas je mimoila.
_ Udarac je pao! Udarac bodea uperen u grudi mojega sina, nasljednika ino,
prijestolja, pogodio je drugog. Ali udarac je pao, ja u ga uzvratiti. I taj
nee promaiti. Tako mi krune i ivota, nee!
Njegove irok" i izboene grudi, nalik na oklop, diu se i sputaju. Koraa po
sobi kao da gazi po glavama neprijatelja. Sve se u njemu talasa, a misli mu jure
pod naboranim elom hitrinom razgoremii munja. Odjednom se nasmije, velike mu se
usne nakrive i ruke uzdignu kao da nekoga hvata:
Imam te, Ki i
Varadijcv pogl<.
zadri se na njemu.
Velianstvo, neka mi dopusti, ne shvaam to. Mi znamo da je Kaiilina bio
rimski graanki, koji se urotio protiv svojeg grada, svoje drave,
Jasno je
zlokobno se podsmjehuje kralj.
I da ga je konzul Ciceron raskrinkao...
Da, raskrink
,
I dokazao mu urotu protiv drave pisanim ploama i peatima kojim je Katilina
izdao Rim tuinu.
Jest, jest, dukiv^^
Ima li vae velianstvo dokaze takvoj uroti za Alfooza?
Alfonza? Ne mislim njega!
Dakle, neko
drugog nazivlje velianstvo Katilinom?
Nekog dru^
tako je.
Uistinu, jo manje razumijem
nastavi kancelar Iznuujui kraljevo prizna:.
dok mu je itava unutranjost drhtala radosnom slutnjom da je to kraljica.
Kralj je posegao u unutranji haljetak. Tiinom zaute per-gamene. Kancelarov
pogled upio se u zamotak to ga je kralj izvukao ispod i-iijetka
138
ujte me, Varadi, paljivo. Upravo prije kraljiinog dolaska digli ste
strahovitu optubu protiv nje da podrava vezu s mojim urotnicima, s Banfijem i
drugovima.
Jesam, velianstvo.
Znai li to urota protiv moje drave ili ne?
Da, samo dokazi!?
Dakle, evol Tu je Katilina! Tu su dokazi. Nisu voskom ispisane ploe starog
Rima niti rimska tinta koja se mogla oprati. To je papir pisan crnilom to
upija.
I baci na stol dva pisma.
&iUj
Vaa optuba, Varadi, obistinila se. itaj tel ^t<i Varadi uzme obje
hartije i ogleda ih, a kralj razjasni:
Ovu prvu uhvatio sam predveer prije lova kad mi je pao u ake glasnik iz
Budima. Toga uva Radulo u zatvoru. Ovu drugu poslao je Enriko danas biskupu
Osvaldu. I vi ste ga vidjeli. I njega uva Radulo.
itajui, Varadi je jedva prikrivao radost.
Ovo otkrie smatrao je preokretom svega zla protiv kojeg se borio javno u lice
kralju i tajno s prognanikom esmikim. Kad je proitao, pogleda u oi kralju:
Da, velianstvo! Uhvatili ste svojeg Katilinu! Sad vie ne strepim za sreu
vaeg velianstva i sigurnost naeg kraljevstva.
Sad u ja sam progoniti Katilinu, istim oprezom kao Ciceron, ali ga neu
kazniti istom kaznom. On je svojeg Katilinu dao pogubiti, ja u svoga zarobiti,
muiti, igrati se s njim, kao to se jastreb igra s piletom. ujte sada: Baka i
Filipec otili su pred sina ferarskog vojvode i ne mogu nam biti od pomoi.
To bolje.
Zato?
Mislim da je uvijek bolje ako se velike tajne povjeravaju Sto manjem broju
ljudi.
To nije loe. Dakle, ujte: zavjeru u kazniti, a vi izvrite to naloim.
Vjerujte, hou!
Zaposjednite sve putove u Napulj. Jo veeras. Nijedan glasnik ne smije ui na
Kaptol ni na Gri da ga ne uhvatite. Nijedan glasnik ne smije ostaviti ovaj grad
da ga ne pretraite. Sve vijesti treba pohvatati. Sve, pa bile one od samog
palatina, mojih roaka, mojih najvjernijih!
Ovu sam odredbu teko ekao, velianstvo!
Nadalje, sutra u zoru neka je itav dvor opremljen za put.
Velianstvo, malo je teko tako hitro, ali bit e spremno.
Ubijenog uru valja odmah poloiti u lijes, vrsto zabiti i poloiti u istonu
kulu. Neka ga uva jaka straa. Nitko ne smije otvarati lijes ni onda kao bi to
zatraila kraljica.
Ne vjerujem da e je spopasti ta elja, ,UMoj sin neka ostane za sve
mrtav!
Varadijev upitni pogled zuri u kralja.
_ Odveo sam ga gore u zapadnu kulu. On je, dakle, mrtav.
__ Jo ne mogu shvatiti to hoe velianstvo s tom odred1 2elim kraljicu maknuti s Gria. Odmah, a za to mi prua povod samo prineva
smrt! Razumijete?
A kamo e princ Ivan?
_ On ostaje ovdje na grikom dvoru nevidljiv. Da mu ne bude uskraeno svako
kretanje, moe izlaziti nou u odori oklop-nika. Zato e svi oklopnici nositi
sputene vizire. Princa e uvati Hrvati: Lovro Iloki, Damir i Berislavi. Vi
pogazite sa mnom i s kraljicom u Viegrad.
_ Zato elite njezino velianstvo povesti onamo?
Jer Katilinu hou dobiti u ake. ujte i pazite sada to kaem: im uemo u
grad, hiljadu oklopnika, jo vie, dvije hi-Ijp-le tajno e opkoliti Viegrad s
kopna i s Dunava! Vi ste zapovjednik te opsade.
A vi, velianstvo?
Kad svi uu u Viegrad, ja u se jednostavno izgubiti, ostati izvan grada.
Saopit ete kraljici da se otkrila zavjera protiv nje pa je morate uvati.
Razumijete U?
Da, velianstvo.
Ne elim da mi kasnije napuljski kralj togod spoitne, a nikad se ne zna kada
u i gdje trebati njegovu sklonost.
Samo to kraljica nee vjerovati.
Odvie je pronicava, a da ne bi znala koliko je mrze u itavom kraljevstvu.
Svejedno, vjerovala ili ne, ona e biti opsjedana pod tom izlikom da nitko ne
dozna kako je kralj Matija zatoio napuljsku princezu. Dakle, ona ima da bude
zarobljena, odrezana od svojih saveznika, a mojih maarskih neprijatelja.
Meutim, danas, i sve dotle dok ne stignemo u Viegrad, ja sam bolima uniteni
otac i njezin njeni suprug! I ne sumnjam, niti to istraujem.
To je stupica!
Tako je. Meutim, kad u Viegradu kraljici saopite zato je opsjed^ma, predat
ete opsadu u ruke Orbanu. U nj se mogu pouzdati kao i u vas. Tada me slijedite.
Obojica idemo na Gri. Odavle u vas poslati s Lovrom Ilokim najbrim putem u
Milano da ondje zastupate princa na vjenanju s Biankom, a dotle pripravljam
ovdje stalee da princa proglase prestolonasljednikom.
Hrvatski sabor to eli
pouri se kancelar odvano spomenuti plan koji su
skovali u remetskom samostanu, pa jo
dodaje:
Poznato mi je da je to vrua elja hrvatskog malog plemstva i graanstva.
~ Hvala vam, Varadi, na toj vijesti!
141
I on ga uhvati za ruku. Gledajui svojeg kralja, preleti mu mozgom misao:
"Ova ista tvoja ruka ove bi me noi bila bacila u tamnicu da si mogao uti tajni
dogovor u Remetama. Kako se brzo lome niti kraljevih odluka koje upravljaju
historijom.c
to jo razmiljate?
O Alfonzu.
Kad prijee prag ove palae, dovedite ga k meni. Dakle, sad idite. Ili,
ekajte josi
Obiao je sobu razmiljajui. Kod drugog zaokreta pogleda Varadija.
Onaj tamo, mrtvi, ne moe mi nita rei, a ipak njegova prisutnost u mojem
kraljevstvu govori... govori zagonetno!
Od tolikih dogaaja nisam jo dospio da mislim o toj zagonetki.
Puteni na Gri pokuavao sam rijeiti. Zato je doao u ovu zemlju? to kaete
vi?
Velianstvo dri da je uro poslan da vidi princa. Mogue je njezina milost,
njegova majka, u Napulju poeljela saznati kako joj ivi sin?
Bi li uro tako lako ostavljao svoju gospodaricu?
Kancelaru bude u prvoj polovici trenutka ledeno u dui, a ve u narednoj
polovici rastopi ledeni strah osjeaj trijumfa. Sve se, eto, promijenilo!
Kraljica je skinuta s upliva i vlasti. Kraljica urotnica! Ona Katilina!
I kancelar prihvati spremno kraljevu misao, to spremnije to kraljev glas i oi
nisu pokazivale oekivani bijes kad je spominjao urinu gospodaricu.
Da, velianstvo. Nije lako rijeiti zagonetku urina povratka.
Ferante "nju" ne bi putao iz svoje zemlje. Prema tome, mogla je samo utei,
unato golemoj zapreki!
Kau da majino srce ne poznaje nikakvih zapreka.
Zadao sam kraljevsku rije da se nikad nee vratiti
i tu kralj grubo podigne
glas:
Tko bi pregazio kraljevu rije, taj vrijea velianstvo.
Velianstvo ima pravo, pa oito zagonetku nismo rijeili ispravno. Znam samo
to da majka princa Ivana ne bi prela preko vae zadane rijei.
Kako je onda taj uro dospio ovamo? Njegov trag vodi me u sumnju
ponavlja
Matija.
Upitat u je.
GLUMA NA POZORNICI 2IVOTA
A dolje u dvoru uurbano se spremaju za putovanje. Dvorski
metri Orban i Berislavi uzlaze i silaze stepenicama, nadgledaju i odreuju.
Varadi prolazi trijemom i oekuje kraljiin dolazak s Medvedgrada. Preko zidina
dopire u dvorite vika grikih graana to trae ubojicu svojeg princa.
Odjednom vani bude tiho. Varadi nauli ui. Straa s gradskih zidina zatrubi u
znak da se kraljica pribliava. Kancelar se pouri trijemom, ue u hodnik i
otvori vrata kraljeve odaje. Na-e ga gdje sjedi uz stol nagnuvi glavu nad
srebrni tanjuri s tuenim paprom.
10 Gordana I
Velianstvo! to radite?
usklikne Varadi.
Pravim suze! Tako rade moji glumci iza zastora kad tnbft da izau pred nas
zaplakani!
I udiui Ijutinu papra, kraljevim se nosom kliu suze.
Njezino velianstvo ve je stiglo.
uo sam trublju. Buka graana je zanijemila. To je loi znak za Katilinu! Je
li? utnja ima orkanski urlik. Radulo, ovaj papar spremi u kesu, trebat e mi
jo mnogo suza do Viegrada, moj starce!
Dvoranin otri. Varadi pogleda kraljeve crvene oi, ali se povue u pozadinu.
Vani se ulo Beatriino uzdisanje.
Kralj spusti glavu na stol i ree:
Predstava poinje!
Na vrata koja je otvorio Orban ue kraljica. Plavi joj eir ne pokriva lice. U
pozi skamenjenosti gleda ona kralja i vikne napola oajno:
Boe! Zar je istina to, Matija?
Grozna istina!
Izrekao je to klonuvi. Ona mu pritra i ogrli ga.
Za ime boje, to je kao propast svijeta. Ne! Ne vjerujem! Ne mogu vjerovati da
je Ivan...
i pokrije lice jecajui.
Varadi stoji stisnut o zid, zapanjen od njezina plaa. Ona opet podigne glavu.
Oi su joj pune suza.
"Kao da i ona nosi sobom papar?"
pomisli VaraL
Kralj joj okrene alosno lice.
Moj suprue!
zajeca ona. ,
Njegove ruke obaviju se oko njezina
struka.
Beatrice! Ne ostavljaj me! Nikad mi nisi bila potrebni" Ja...
Ostajem uza te, moj nesretni suprue.
Zaklanjao je sputenu glavu na njene grudi, a ona mu gladi kosu.
Onda se opet otvore vrata. Vani su stajali kardinal Frances-ko, njegov brat
Giovani, Izabela, milanski poslanik Marcelo i Galeotti.
Upropatena i blijeda utri Izabela.
Beatrica, je li mogue da... on...
Izabela, sirota moja! Idi! Suspregni suze, neka nitko ne ulazi. Ni braa moja,
nitko. Odvie je bola. elimo biti sami
Mlada djevojka zadahtana plaem odlazi i zatvori -vrata, a kraljica zalomi
rukama.
Boe, kakvu si mi nanio nesreu. Sad kad sam ga prigrlila kao majka, kad sam
ga htjela uiniti muem svoje sestre, sad si mi ga oteo!
Onda podvikne ogoreno:
Varadi! Uhvatite Alfonza. Taj nitkov platit e pa da je sto puta kardinalov
neak! Neka bude prokleti .. ,.
"Ova nosi sa sobom i riku topova"
pomisli Varadi i pokloni se pitajui:
_ Ima li, velianstvo, jo kakav nalog?
Tko da jo sada misli
odvrati jecajui.
Sto da vam
naloim ?
Moda i to.
" "
ali?
zaudi se kardinal upiljivi u nju znaajan pogled.
Vidio si kako su nas doekali griki graani na ulici, ak i plemii. U svakom
njihovom pogledu, lei optuba, ,.., ..
M i
L & r V>c"> ...
A u kraljevu?
Neiskazano pouzdanje i ljubav.
Onda, ega se boji? Mramorno bijelo lice izbrisalo je svaki trag pogledom
istrauje crnoputo lice svojeg brata:
Imam li se uope ega bojati?
V.~.
Sama si naglasila sumnju ovih ljudi.
:,
Francesko, treba da smo nacistu: kakve su tvoje-. ttze s
Alfonzovim inom? ,,;,
Sestro, ovo pitanje nema opravdanja.
Moda ipak. Jednom sam ti govorila o svojoj osnovi s ovim kraljevstvom. Kad si
me opomenuo da diplomacijom neu maknuti Ivana i ostvariti svoje napuljske
osnove, onda sam ti rekla: .Radi to dri da je najbolje!" Samo elim znati: je
li dosadanji dogaaj posljedica mojih rijei?
Uistinu, Beatrica, ne Shvaam tvoju zabrinutost. Ti nita ne zna niti si.
znala. Princ je izazvao Alfonza na dvoboj i pao je u borbi.
Onda je sve dobro: samo sam to htjela uti! Gdje je Al-fonzo?
Ne znam.
148
sam nalog neka ga uhite. Isporui mu da je to samo aoko. Sutra putujemo u
Viegrad. Ja u ve od kralja ishoditi da ea odmah puste na slobodu. Moram naoko
da ga proklinjem i kaznim, ba ja! A sad treba da idete kralju. __ Zato nas
nisi pustila unii odmah?
Da iskuam je li kraljeva prijaznost prema meni samo zbo< vae prisutnosti.
No, kad smo ostali nasamu, bio je sav predan meni. ak mi je prepustio sve
odredbe, svu vlasti Znat u je iskoristiti! Giovanu reci neka se kralju baci
pred noge, neka se ne mie od njega i neka plae. Razumije? Izabela e ionako
plakati.
Lijcvat e suze kao iz prelomljenog oblaka.
Francesko! Ovo je kraljevstvo nae!
I oni se zagrle. Francesko je njeno poljubi. Ona se ipak brzo ispravi iz
zagrljaja:
_ jo me neto uznemiruje. <Jrof Marcelo udno je zamiljen, promatra me
neobino, kao da neto sumnjii.
Opazio sam i ja...
Poalji mi ga. Vrlo je vano kakve e vijesti poslati. Nai neprijatelji u
Milanu SU na sumnjama.
Odmah u dovesti Marcela.
Beatrica poe k zrcalu. Otare s lica rumenilo i nalii ga bjelilom. Pod oi
metne tamne boje. Komorkinja donese dugi rubac od crnih ipaka. Njir pokrije
svoju kestenjastu kosu i spusti neto crnih ipaka na mramorno bijelo elo, samo
toliko da se ne dotiu obrva. I onda se zagleda u zrcalo istraujui izraaj
svojeg lica. Umirena l zadovoljna sjedne u naslonja.
ekala je. Isped vrata ula je bratov glas:
:IU !
Smije li ui grof Marcelo?
Tihim glasom je odgovorila. Grof Marcelo ue sam.
Neka znatieljnost lebdi mu na licu. I dranje mu je povueno, plaho, nesigurno.
Gledajui Beatricu. blijedu s tamnim podonjacima, crnim ipkama na blijedom
elu, zastao je pred njenom tugujuom ljepotom, alosnim je pogledom zaokruila
njegovu pojavu:
Marcelo!
Protrnuo je od vlastitog imena to s njenih usana zvui gotovo molei.
I priao je blie.
Kraljice moja!
Straan udarac. Odvie straan, za mene dvostruko koban.
Za vae velianstvo?
U njegovu upitu bilo je mnogo nehotino priznate sumnje.
Pristupite blie!
til
D5.ui stao Je posvema uz njen naslonja. A ona je spusta oi k, zemlji
i zapoela turobnim glasom:
l
Onu veer, vi znate, kad nas je kralj tako nesretno zatekao u grimiznoj
dvorani, razotkrila sam vam svoju duu. Priznala sam da moj ivot ovisi o
razvrgnuu prineve vjeridbe s Bian-kom. Je li bilo tako?
Da, velianstvo
odgovori on plaho.
Tada ste me pitali: zato moj ivot ovisi o razvrgnuu ove vjeridbe? Nisam vam
htjela priznati, a sad vas pitam: slutite li zato sam strepila zbog te
vjeridbe?
Ne velianstvo.
Zbog princa! Da, zbog njegal A znate zato sam princa poela ljubiti kao sina?
Ni to ne znam, velianstvo...
Jer mi je pristupio kao roenoj majci, bacio se preda me na koljena i
zaklinjao neka sklonem kralja da mu dade donu Izabelu.
Poslanikove lice se vedri, sumnje se kolebaju.
Da, uinio je to prije nego to se dao na put u ovaj grad. Njih dvoje, princ i
Izabela, zakleli su se: ili e biti svoji, ili polaze zajedno u smrt Da, da, moj
Marcelo! Strepila sam od pomisli da kralja zatee strahoviti udarac, da mu sin
sam digne ruku na svoj ivot! Ali neu da se inim boljom nego to jesam.
Strepila sam isto tako, moda i vie, za Izabelu, svoju polusestru. Vi znate
kako se naa aragonska dinastija u svoj obitelji iskreno ljubi. Umrla bih da je
Izabela bila rtva ljubavi. Zato sam eljela da se vjeridba razori.
Njen glas zvui poput tugaljive pjesme i uvlai mu se u duu kao sunana zraka u
tmini, rasprujui tajnu sumnju to ga je zaokupljala od asa kad je saznao za
nenadanu prinevu smrt
Shvaate li sada, Marcelo, kakva je nesrea za mene ovaj grozni dogaaj? U
prvom asu sam mislila da je poinio samo-ubistvo, ali odmah su mi rekli istinu.
Osjeam elju da Alfonza maknem. Razbio je sreu moje Izabele. Razorio moju nadu
da u u princu, kad uzme Izabelu, posjedovati dragog sina. Shvaate h to,
Marcelo?
Kraljice moja, nitko ne shvaa kao ja, ali vi to morate objasniti itavom
svijetu. Svima, neka istina potamni sumnju
izree on svim arom svoje elje da
je zatiti.
Tako? Sumnje? Kakve sumnje?
i pogleda ga namjetenim iznenaenjem.
Prestraen zbog svojih rijei, smetenim pogledom traio je ime da izbrie
uinak svojeg nepaljivog otkria.
Kraljice moja, ima ljudi koji misle da vam je drago to je princa zadesila
takva nesrea, ali tu sumnju valja izbrisati.
Dakle, moji neprijatelji pronali su neku sumnju? Hvala vam! Ja u danas
kralju otkriti nesretnu ljubav njegova srna i moju veliku brigu da ga spasim
samoubistva i usreim njega i moju Izabelu. A sada, Marcelo, moramo se rastati.
_ Dakle, sni vaeg roba lee s princom na odru?
<.;>
_ jo i vas da izgubim?
upita ona naglaskom koji Je u niernu budio nade. J
__ Kraljice! ekam jo uvijek i ekat u...
_ I doi ete kad vas ja zovnem?
To pitanje baci ga na koljena. Zaboravio je na smrt, na sebe i dvor i sloi se
pred njom kao rob na galijama pa strasnim usnama upije put njene bijele ruke.
_ Suspregnite se, tedite me! Jedini prijatelju moj,
upozori ga tiho pa brzo
ustane apui mu:
_ Svojim u neprijateljima jo danas baciti oruje. Neka saznaju istinu.
Tu zastane, pa zabrinuto pogleda poslanika.
Istinu e saznati moji prijatelji ovdje. Ali oni tamo? Oko Napulja? U Milanu
me ne vole. Tamo e me obasuti najcrnijim objedama. Moda e priati i to da sam
zaplesala na glas prineve smrti.
Ne!
usklikne Marcelo svim arom.
Njima u ja rei istinu. Rob e braniti
svoju kraljicu do zadnjeg daha! Izvijestit u u Milanu sve to ste mi rekli, i
svi poslanici neka iz mojih usta saznaju istinu. Izbrisat u iz njihova mozga
sumnjiave misli.
Osjetivi da je pobijedila, nadari ga toplim pogledom i jo toplijim rijeima:
Sad vidim da me uistinu ljubite.
Koraknuo je prema njoj rairivi nehotice ruke, ali ga ona zadri kretnjom i
tihim povikom:
Oprez, Marcelo! On se povue.
Smirite se. Na as e doi, Marcelo, do vienja! I skupivi skutove svoje
tamne haljine, ona brzo izae u pokraj nu sobu.
Poslanik poravna kosu. Obrie znoj sa ela i pouri se iz sobe to je sva
mirisala jakim mirisom ljubica.
Gotovo je istrao na trijem. Tu ga doeka njegov mlai neak Strozzi. Marcelo ga
uhvati ispod ruke i povede u dvorite.
Ona je nevina. Svi je sumnjie. Gotovo i ja, ali ona nije kriva prinevoj
smrti. Obratno. Nikoga Alfonzo nije toliko zavio u crno kao njenu boansku
glavu. Da si je vidio: prava boica tuge. U onoj crnini i tuzi ispjevao bi
besmrtne sonete.
Potenja mi, ujae, nisam slutio da je ljubav tako strahovito ludilo, ali kad
vas ugledam, sve me strah,
Ludilo? Moda ima pravo. Ljubav je ludilo, inae mu ne oi mogao da poini
ovo, pa i najgore.
- Najgore?
zaudi se mladi.
Naas uskrsne u dnu due mladog poslanika grinja savjesti
og njegovih ina kojima je izdao svojeg milanskog vladara raQeci protiv prineve enidbe. Ali ubrzo zanijemi njegova savjest
od zvukova njenih rijei i topline njezina pogleda to Jb je ponio iz kraljiine
odaje.
Sad je sve rijeila smrt. Pa ipak, teta je za mladiev ivot! teta je
najvie zbog kraljice i njenih osnova.
Vi ste danas ovdje jedini ovjek koji ne okrivljuje Bea-tricu. Vjerujte, kad
za ovu smrt dozna ovo kraljevstvo i sva Italija, nee biti ovjeka koji nju nee
smatrati nevidljivim ubicom.
Ne moe! Ne smije! Doi! Odmah u otposlati u Milano svojeg glasnika da tamo
zatrubi itavom svijetu svu istinu. Doi, pisat e izvjetaj. Kazivat u ti u
pero.
Po dvoritu su pale sjene predveerja. S kule na Dvercu tugaljivo romore zvukovi
malog zvona.
- I no se zavukla u kraljevsku odaju i u kraljevo srce. Tmine mu je
trebalo, potpune tmine da sakrije osvetu kojom je sik-talo itavo njegovo bie.
Osvetu, odmazdu za onaj jedan jedini as kad su mu donijeli vijest o smrti srna
i kad je morao gledati razvaline svih svojih snova.
I tek sad razabire kako bi bio jadan, bespomoan i goloruk da sada ne lei tamo
u lijesu onaj koji je primio udarac namijenjen njegovu sinu.
"A sve to skrivala je ona. Dakle, u tom je bila skrivena ta njena nagla promjena
prema Ivanu, njena nova ljubav tako vjeto hinjena. Kako je one veeri zelenu
palmu stavila na svoje mramorno poprsje. Jednom je rukom drala palmu, a drugom
je skrivala bode. I sve tako dobro uvjerljivo prikazano. Htjela je sinu mojem
biti majka! A meni! Zar je bio laan svaki dodir njenih bijelih oblih lakata to
ih je savijala oko mojeg vrata? Zato to? Zar la? La za krunu? Zar uistinu
nisam bio toj eni nita drugo nego kralj iju je vlast ljubila? A mu? to je
bio mu? Nosilac krune iji je sjaj hvatala svojim mramornim ramenima, pod iji
je sjaj sklanjala svoju lijepu glavu. Ima li srca u toj mramornoj eni?
toliku snagu Ha je odagnao nemirna pitanja supruga i ostao samo na liniji kralia
koji ima pred sobom uspjeh svojeg cilja. Uzeo je iza po-asa kesicu s papren da
mu bude pri ruci i stavio je u haljetak. Tedva to uini kad ue u odaju Ijepuan
pa otprilike etrnaest godina. Lice mu js crveno od plaa, kestenjasta kosa
raskutrana.
Zablenuo se u kralja, oito zauen od njegove vedrosti. To Malija odmah ep i
duboko uzdahne:
_- Moj Stjep! : Teka nas bije nesrea. Ti moe plakati! Svi plau. Samo ja
nemam suza da sebi olakam! A to si doao?
Velianstvo, vam je neka ena.
Neka ide do avola. Ne primam nikakvih saalnica ni od koga. Neu da vidim
ljude! No, to eka! Otpoalji je!
Ve sam htio, ali je rekla da ima neto saopiti kralju o dananjoj nesrei
i djeak zajeca.
O nesrei? Dakle, jo ima neto to ne znam! Razmiljao je:
Kako izgled r. ta ena?
Visoka je, u crnini, lica pokrivenog gustom crnom koprenom.
Tako! Pa reci neka ue.
Pa je odlazio gotovo posrui u boli za svojim mladim go-spodarem.
Zamiljeno gleda kralj za djeakom. "Tu se neto krije, jo neto o emu ne
slutim. ene uvijek vie saznaju! Dakle, novo otkrie? Vidjet emo"
ree sam
sebi poluglasno.
Gotovo Ijubopitno okrene glavu vratima iekujui neku vijest koja ga stade
draiti. Da nije uistinu vano to mu ima saopiti ne bi se usudila doi ravno u
palau, izravno k njemu.
Napetom znatieljom podigne kralj glavu i oi k uniloj eni. Lice mu odraava
iekivanje neega to e mu razgrnuti neku tajnu i pruiti mu dublji pogled iza
zidina urotnika.
ena pritvori vrata i ostane stojei neto podalje, vrlo se smjerno pokloni
malim nesigurnim nagibom. Duga nabrana crna haljina neto je preiroka za njeno
tijelo. Ostala je u tom poloaju ekajui kraljevu dozvolu da govori.
Zaokruio je njenu tamnu pojavu. Mirna je i gotovo ukoena. udna neprijatno:-1
obuzimlje kralja od te nepominosti. Neizdriva utnja zalije kralja Ijutinom.
Njegovim licem preleti mrka sjena, a glas mu je strog, gotovo uvrijeen:
Prije nego zapitam to elite rei sklonite veo! Kralj ne govori s onima koji
mu ne pokazuju svoje lice. " ; ,
157
Njeno se tijelo uspravlja. Tanke bijele ruke diu se k crnoj kopreni.
On skrsti ruke na prsima i sa zanimanjem prati njene kretnje. Sutanje irokih
rukava ispunja dvoranu i raspiruje razdra-enost kraljevu.
Veo se pomakne s lica.
Kraljeve ruke padnu kao obamrle, zjenica mu zatritra...
Skoi sa stolice kao da se u nj zabola smrtna otrica. Obrazi mu problijede,
usne se ukoie.
Crni klobuk s udovikim iljcima i dugim crnim velom uo-kruuje blijedo sitno
lice, puno patnje i blagosti. Velike plave oi prestravljenim oajem upravljene
su u kralja.
Til
izmakne se njegovim usnama.
Neto kao nada bljesne prozirnom puti ene i modrilom oiju. Tanke ruke sklope
se u molitvu, usne dru i ne mogu potisnuti rije to se upire o njih. Brzo
disanje crninom razasutih grudi odaje zagueno jecanje. Stisnuta strahom i jadom
sad e kriknuti i zaridati. Od straha pred tom provalom zaas se kralj snae.
Sjene mu padoe na svjetlucave oi i siplju bjesnilo:
Vi se usuujete doi ovamo?
Od tog ledenog upita zatrepti joj tijelo. Na plave se oi sputaju tamne
trepavice na ijim vrcima dru krupne suze. Usne trepu, preko njih prelazi
glas, tihi, mekani kao dah umornog lahora.
Velianstvo, nikad ne bih dola, ali majka mora vidjeti svoje mrtvo dijete!
Sina mi dajte!
158
;;
Vi ste poludjeli!
fcr..vjfl. ,."MV "Mogla sam lako krenuti umom u onoj strahovitoj pustoi.
Tko vas je nauio da se posluite izmiljotinama o tan> nici, pustoi, a
ivjeli ste kraljevski!
Jednom je velianstvo govorilo: "Ako svi lau, iz tvojih usta nikad nije pala
lai"
Ova uspomena ga razbjesni:
Zaboravljate da stojite pred kraljem!
Velianstvo, kralju, tamniaru moj, smilujte se sad majci! Rije "tamniar"
razbudi jo vie njegovu sumnju i grubo navali:
Vi me zovete tamniarom zato to sam vas tako lijepo opskrbio? Bili ste
gostoljubivo primljeni od napuljskog kralja i tamo ivjeli u odlinom poloaju.
Onda me opet vratite na taj odlini poloaj, jo me za-kujte u one vlane
zidine tamnice, sve Sto hoete, ali sina elim vidjeti.
Vlane zidine?
prekine joj rije gledajui je ispitljivo.
Tko vas je
naputio da me ovako optuujete? Govorite: tko vas je od mojih neprijatelja
poslao da me obijedite?
Jo i to?
proape ona.
Pod crnom tkaninom prodrhti njeno slabano tijelo. Sitno lijepo lie uinile
su patnje jo sitnijim i podale mu mlaahni, gotovo djetinjasti izgled. U njemu
je i sad ljupka mila podatnost, ali njene rijei, njen otpor je kralju nepoznat,
stran, uda-hnut od nekoga tko je neprijatelj, urotnik.
Koja vas izdajica dovodi ovamo? Koji vas urotnik alje s vaom optubom?
I sad jo traite urotnike tamo gdje su samo ljubav i odanost. To je vaa
sudbina. Mene neete zastraiti jer hou da vidim sina!
To nije ona, to nije njezina rije, njezin otpor. Ne, to su iza nje urotnici!
I osjeti elju da udara. Ipak se svlada i snizi glas do aptanja:
Ne izazivajte me da se posluim krajnjim sredstvom. Ni rijei vie o sinu.
Govorite: tko vas je uputio ovamo?
Majino srce!
Da me optuite tamniarem?
Dakle, moj ivot na otoku ne smatrate jo dovoljno groznom tamnicom, zar ne?
Sto? Na otoku? Bajka! Ili si neije orue ili lua. Kakav otok? eno, govori:
jesi li luda ili pomae mojim neprijateljima?
Plave bolne oi sputaju svoj pogled i trae, razgru. Iz malih usana, blijedih
i mokrih od suza, dopre mu u duu glas koji ga razara:
Vjerujete li vi svojim rijeima?
160
I ini mu se da gubi snagu i mora rei "ne", ali mjesto toga 0H se zaogrne
bjesnilom:
Kakav otok? Reci, kakav?
__ Velianstvo, vi dobro znate otok gdje je Feranteov dvorac.
No, dakle dvor! A dvor nije tamnica?
U podzemlju dvora, u vlanoj izbici, ledenoj i vlanoj, ivjela sam deset
godina! Dva straara pazila su na mene i hranila me otpacima sa svojeg stola da
sasvim ne umrem od gladi i alosti.
Strastvena, lako uzbudljiva kraljeva ud u ovom asu stro-pota se negdje u
tajni davno zakopani, zatrpani kut due. Tiina mu je u prsima. Ne nalazi
bijesa, ni gordosti, ni okrutnosti da se njom ponovno zaogrne. uti udaren,
pogoen, izdan od samog sebe. Zabola mu se u mozak slika o ledenoj vlanoj
sobici, o otpacima jela kojim se hrani mati njegova sina.
Rijei s ovih usana to su nekad bile slast njegove mladosti prodiru sebi put do
njegove unutranjosti.
."t
Jo jednom: idite, jer u vam dati svezati usta i... f3i
Prije u
umrijeti.
Hvata ga strava i zgrabi slamku, posljednju, jedinu. Sapui, prie joj:
Borka, molim te, u ime mrtvog sina idi, molim te.
Njegova, dobra, topla molba srui o tlo enu, razdire bolnu ranu, presijeca
srce, odbaene, odrinute, prezrene, zaboravljene, izmuene tamnovanjem, samoom,
pregorenim eznuem.
Dotakao se nezarasle rane. Otvorila se i potokom protee desetogodinja boL
...... ,.....,,.. . ,.., ."^..."^u -J. 162
___ Matija, sjeaj se, smiluj, samo jedan pogled mrtvome sinu, svu ljubav,
itavu duu, sav svoj ivot moj. Malija!
I smota se pred njegove noge.
Zar
nije to zasluila moja ljubav?
Oblijeva ga ledeni znoj. Gui ga od bespomonosti, neznanja, d jada i prijetnje
koju ne moe izvesti. Od straha opasnosti. Hvata rukama glavu, pred njim puca
jaz slabosti da u nj strovali sve kraljevske osnove. Ne i ne
vie mu mozak i
on stisne zube i pesti i zaleti se k vratima. Ova se otvore, a kancelar ue:
_ Varadi! Varadi!
zahripi iz kraljeva grla.
Kancelar zatvori za sobom vrata:
Odredili ste da doem velianstvo.
Evo, evo!
Vie nije mogao izrei ve rukom upre na enu n pou. U mozgu ga stee.
Varadi razabire sve jednim pogledom.
Odvedite je Varadi!
I sagnuvi se na poklon pred onom to klei, Varadi ne moe da odmah kae rije.
Vodite je!
drhtavo zapovjedi kralj.
Sina hou da zagrlim! Biskupe! Ako ste pravedni kranin, recite: imam li
pravo na ovu posljednju utjehu?
Uzviena gospoo, u ovom asu jo nije mogue, pridig-nite se.
to sam skrivila da mi otimljete mrtvo dijete? to?
i njezine oi zaplamte
ognjem koji ustukne i kancelara i kralja.
Zar moja prisutnost moe poniziti mrtvoga? Gdje to pie biskupe? U kojem
svetom pismu? U kojoj nauci kranskoj? Govorite biskupe, vi.
Obojica osjelie udarce buzdovanom posred ela. Kralj ga pokua odbiti orujem
koje mu nosi strelovita misao:
Danas itavu no grade odar. Sutra e prinevo tijelo biti poloeno na nj da
ga ljudi mogu vidjeti. Iza podne, kad ne bude tamo nikoga, vi ete moi uza nj
ostati makar itav sat. Doite, dakle, o podne u dvor. Evo, Varadi e vas sam
povesti k njemu.
Sutra iza podne
ree on jo jednom.
A sada pokrijte lice. Varadi,
otpratite je. A sutra uinite kako sam vam naloio.
Izvrit u, velianstvo.
Ovaj odgovor biskupa-kancelara potpuno je uvjeri da SU biskupove rijei smekale
prijanji kraljev otpor. Ona obori glavu, sagne se nijemim poklonom i crni veo
pokrije bol i suze u plavim oima. Bila je opet nevidljiva.
^ralj odanne kao da se gromada s njegovih lea skotrljala daI poe prema svojoj odaji. Varadi poe za gospoom. U to vrata s hodnika
otvorie paevi. Kralj pogleda onamo. Ulazi Beatrica s crnim ipkama iznad
bijelog ela.
Dugo ekam na tebe, Malija moji 11
l
Prela je prag i zastala suelice onoj u crnini. Kao da nitko Od njih ne die.
Ni kralj, ni Vradi, ni ona u plastu crne koprene.
A kraljiin glas zaree dvoranom.
(;..;
Tko je ova ena
:
Udovica jednog plemia
odvrati kralj.
,
Sto hoe? ,
Moli da joj povratim neko imanje.
,"j -.
U to doba nije as primanja.
Mu njen bio je mi je svojedobno najvjerniji prijatelj pa sam uinio iznimku
i onda se obrazre k crnoj pojavi:
No, sad poite, kako rekoh, sutra e se vaa molba rijeiti po vaoj pravednoj
elji.
Prineva majka pokrivena velom stoji poniena, odbaena, zaboravljena, kao crna
toka prolosti. Spoznaje da se pred ovom divnom enom mramornog lica pretvara u
nita.> Sagne glavu na poklon i odlazi kao u zrak baena pahulja.
Ipak, iza nje ostaje neto to uzbuuje kralja, i nju, i Vara-dija.
Idite, Varadi, otpratite je.
Ne, ne, ostanite Varadi. Kako je nala put ovamo nai e ga i na izlasku
upadne kraljica i naas odloi masku.
elim Malija, ispriati to moe uti i
Varadi.
Dobro, Beatrice, samo da mi Varadi ponese pismo venecijanskim poslanicima na
potpis. Onda smo obojica tvoji.
Kako? Zar poslanici nee sudjelovati u sprovodu naem Ivanu?
zapita pola
bolno, pola zaueno.
Hoe, velianstvo
odgovori Varadi,
ali onda putuju hitno kui, a
velianstvo ne eli da bude u Viegradu smetano poslovima.
Mislim da biste ipak mogli kasnije svriti poslove.
Neka bude po elji vaeg velianstva, samo da uzmem pismo. Ostavio sam ga u
sobi kopista. Da tko proita, ne bi bilo u korist vaim velianstvima.
Nastojanje da zadri Varadija uznemiri kralja, a izmotavanje Varadijevo i
kraljevo izazove u njoj sumnju.
Tko je bio mu ove udovice?
upita iznenada i pogleda Varadija koji se udalji
k vratima.
Mjesto njega prie joj kralj i uzme za ruku:
Vrlo otmjen velika, vue lozu od nekadanjih knezova Okikih.
Dakle, roak Damirov?
i okrene se k vratima.
Gospodine kancelaru, jo malo. Sto je s Alfonzom?
O tome ja u izvijestiti kraljicu
odgovori kralj. I da sprijei Beatricu da
ponovo ne zadri Varadija, on je agrli.
Za ovog zagrljaja Varadi se iskrade iz sobe.
< vu.
.
PREVARA
Ukoene due izala je majka princa Ivana u hodnik. Ali
slika kraljice jo uvijek je pred njom. Jo je gleda hladnu poput mramora, a
njena osjetljiva dua zamjeuje lani prizvuk kraljiine alosti. I taj joj se
prizvuk zahode u srce kao bode koji je ponijela sa sobom iz one dvorane.
Prolazi hodnikom, a pred njom lebdi kraljiino lice, visoko elo, nad kojim
lepraju crne ipke dajui nekome daleko znak ushienja nad smru onoga za kojim
je svoju glavu lano zamotala u crninu.
Ali majka brzo zaboravi suparnicu koja je stupila na njeno mjesto. Srce ene je
umuknulo ustupivi mjesto majci. Beatrica je ovog asa samo zapreka preko koje
majka nije mogla do svojeg sina i nita vie. U tom uvjerenju pojuri hodnikom da
se orese mramornog lika, koji joj je pao na grudi, a nad ovim se teretom
ucviljeno majino srce sa i a u gru muka.
Zaas se nae u dvoritu, pred palaom, u tmini i gotovo nasrne na neka kola.
Prislonila se, sklopivi oi da se svlada i doeka Varadija.
Ali buka i glasovi u dvoritu tako su glasni da je opet otvorila oi i pogledala
oko sebe. U tmini se are svjetiljke i baklje. U njihovu odrazu jasno se
razabire niz teretnih kola, oko njih sluge nose sanduke, tovare, dovikuju,
pozivaju, upuuju u palau, pa se opet vraaju. Ti!; pred sobom spazi slugu koji
je upravo dignuo svjetiljku da posvijetli d ui ii, n >se veliki teki sanduk.
No, to je?
uje se reski glas dvorana.
Zato ste zastali?
Neka je gospoda ovdje. Ne emo valjda na nju tovariti
odgovori sluga.
Kralj je stajao u dub i sobe. Sva krv pojuri mu u lice. Svjetlucave oi sada su
iva eravica. Nakostrijeena uta kosa stri UVls: griska svoje velike usne od
ega Orbanu zastaje dah.
Kraljevi pogledi biuju.
om ?rmeva Je svijest zaokupljena samo njegovom majkom. Ne "pazivi nikoga,
poloi je na lea viui:
Za ime boje,
Tek na ovu zapovijed oni se trgnu l tre ne znajui Sto da uine i kako da
pomognu, jer u njima nema nita u tom asu do nevjerojatnog dogaaja.
Sa strepnjom istrauje princ ukoeno lice majke, pa je onda digne sa zemlje i s
dragim teretom krene prema palai.
Varadi zuri za njim i odaje potpunu bespomonost.
U kraljevskoj odaji burnim se tropotom rastvore vrata. U sobu upadne plavokosi
pa Stjepko i sune pred kralja i Beatricu viui i lamatajui rukama:
Princ Ivan ivi!
I kralj i kraljica klonue kao da se nad njima prolomio strop. Pa nastavlja
viku da sve odzvanjaju zidine kraljevske palae.
Princ je oklopnik! Princ je iv!
Mjesto krika radosti kralj zarei kao pobjesnjeli lav. Pesnice je stisnuo i
uzdigao kao da e paa utuci. Njegove snane grudi jo se vie uzdignu i opet
spuste poput vala.
Beatrica zuri u djeaka, a usklik pun straha izmakne joj s blijedih usana.
2iv, iv?
U tom asu oba suprunika osjetie da su im s lica pale maske. U njezinom uas,
u njegovom bjesnilo. U tom su asu jedno prema drugome razotkriveni.
Ali tek to su to opazili, nastoje razderane nfaske brzo skr-piti i navui na
obraze.
Kralj uhvati paa i strese ga.
Moj sin iv? Stjepko, ti si lud, ti si od alosti pomjerio umom.
Istina je, velianstvo. Eno, tamo, odjurio je u oklopnikoj odori. Ne znam
otkuda, ali iv je!
Za ime boje, djeae, on je mrtav u lijesu.
Ne, ne, u oklopu je. iv!
Ne razumijem to, Matija
ree
kraljica i prigne
se
Stjepku.
j
Sto ti je djeae? -
?
Velianstvo, doite vidjeti princa. K1
D
!
Gdje?
[
-( i.V>:>
x;
Na dvoritu!
,<t
>,,..
Kroz vrata ulazi Orban, ali njegovo lice nije V"Mlo. <On je
blijed, zaprepaten i smueno gleda kralja:
;Tr"; " A
Velianstvo!
ali zapne.
, > :
Kralj mu pomogne:
f<c!
Je li istina, Orbane, ovaj djeak govori da je princ iv?
Jest, velianstvo, svi su ga na dvoritu vidjeli licem u lice.
Mrai mi se pred oima
krikne kralj. Ve je potpuno zadobio vlast nad sobom
i glumei dalje upro se u Orbana. Beatrica stoji blijeda drei se naslonjaa i
uporno utei.
168
__ Orbane
opet e kralj, tobo iznemoglo.
ta donijeli su mi sina mrtva?
__ Da, velianstvo, donijeli su. Onaj mrtvi potpuno je odje-r n u prinevu
odoru, na glavi mu je prinev ljem i vizir, tako L rekli lovci koji su ga
donijeli. Sada se kraljica uspravi i upita:
A gdje je taj mrtvi?
ali se odmah
i
";
Kakav prestolonasljednik! Ja sam samo nesretan sin, nesretne majke! Bacite nas
na ulicu, kralju! Zajedno u s majkom, odbaenom i prezrenom, zajedno svuda! I u
smrt!
Stoje zablenuti, zastraeni njegovim ispadom, to je nalikovao urlanju
razbjesnjele zvijeri. Samo je Beatrica zadovoljna. Varadi osjeti da je doao
njegov as i pristupi kralju:
Velianstvo, da nije bilo sree, sad bi va sin leao tamo u lijesu. Vidio sam
va i kraljiin strahoviti oaj kad ste ga smatrali mrtvim. U zahvalu onome koji
je umro za vaeg princa posluajte sada moj. savjet. .Shvatite njegovo srce,
dopustite da svoju umiruu majku zadri danas uza se. Tko zna hoe li ona
doekati sutranji dan. Velianstvo, to nije samo moj prijedlog. Evo, razabirem
to u plemenitom ganuu njezinog velianstva, u njenom oku koje nijemo moli da
budete milostivi. Princ nije kriv to su mu poslali majku da se s njime sastane
u ovom strahovitom asu, nije princ kriv.
Tolika himbenost natjera u oi kraljici svu mrnju to se u njoj gomilala protiv
kancelara Varadija. Plamen suklja iz njenih zjenica. Kralj je shvatio Vardijevu
osnovu i prije nego to bi kraljica mogla da naoigled ove zamke neto odgovori,
on joj se priblii.
Razumijem te, Beatrica, shvaam to hoe da kae. Poto je uistinu samo
napuljski kralj skrivio ovaj dogaaj, odreujemo, kraljica i ja, da princ zadri
majku do sutra u svojim odajama. Vie ni rijei o tome.
I prije nego bi tko mogao to primijetiti, gotovo pojuri k vratima i otvori ih:
Beatrica, doi
ree on vrlo njeno.
Prela je utei preko praga. Za njom je zadrhtala prisega, prisega smrtne
osvete Varadiju. A lijenici priskoe da prinevu majku odnesu u njegove odaje.
On je ne da iz ruke. Prisloni je svojim grudima, lagano i njeno ponese je gore
u prvi kat.
Svi mu se s potovanjem ugiblju. Damir, uvuen u kut trijema, priskoi da mu
pomogne.
Unili su u sobu i poloili enu na postelju. Damir pozove sluavku da ju
razodjene dok su lijenici spremali lijekove i u ocat namakali bijele runike.
Sto e biti s njom?
drhtavo upita princ.
Samo sveznajui moe na to odgovoriti!
Spasite je, spasite
aptao je blijedim usnama. Sve ono to je od asa kad je
ugledao majku prelo preko njegove mlade due, potrese mu sad tijelo i on klone
na sto176
.,.,.,,......
._.,.,,......
.........
licu Trese ga groznica, a glava ga boli. Damir mu poloi ledenu
viiku na vrelu glavu.
__ Suspregni se, Ivane, ti treba snage za svoju majku.
__ Dakle, ostat e iva?
__ Nadam se, a i oni se nadaju!
Ali glas rnu ne odaje povjerenja.
_ Damire, tamo da ona ostane na ivotu, vidjet e to u uiniti. uo si
kralja, Damire. Groza me spopada. Zar sam ja sin tako okrutnog oca?
. uo sam sve.
Strahovito je okrutan, okrutan kao Asirac! Nikad to nisam slutio.
I pokrije lice rukama pa umoran nasloni laktove na koljena.
Zatim otkrije obraz i upre pogled u Damira.
Dakle, vidi zato sam morao ostati mrtav. Kad je vidio uru, slutio je ili je
znao da se ona mora nalaziti u blizini. Htio ju je odstraniti i pokopati za sva
vremena. A ja sam ve od onog dana kad smo stigli osjeao njezinu blizinu. Svuda
sam vidio to lijepo plemenito lice. Kad su me prvi put od nje otkinuli, ona je
zamrla. I danas kad sam je naao, opet je zamrla. Ako se ne probudi, ne znam to
e biti.
Ivan htjede poi k postelji, ali ga lijenik zadri.
Zar to nije bezduna poruga kad Ivana, koji na rukama dri palu djevojku i
nazivlje je svojom majkom, oslovljava prestolonasljednikom? Tolike zlobe ne bih
predmijevala u Vara-diju.
Kralj zamiri kao da su mu sasuli prah u oi, ne prihvati izazov i ozbiljno
primijeti:
Da se vratimo, Beatrica, no ono to elimo raistiti. Tvoj otac javio mi je
da je toj eni dao sasvim dolino mjesto na svojem dvoru. Tvojem ocu slao sam s
tvojom privolom svake
178
dine novac za uzdravanje te ene. Zdrav razum ne moe doku-fi kako bi se ona
vratila da to ne zna tvoj otac. Tu se neto dogodilo iza mojih lea.
_ Uistinu, bilo bi mi veliko olakanje da ti mogu razjasniti. Iz Napulja mi ve
dosta dugo ne dolazi nikakav glas.
Ona ustane i poe prema izlazu:
__ A sada mi dopusti da se preodjenem i napustim palau.
Zato, Beatrica?
Napuljska
princeza ima
dunost
da zatiti
svoj
Ugled. _ Tvoj ugled
je moja ast. Putovat emo zajedno u Viegrad.
Nema vie nikakve potrebe putovati tamo. elim biti blie mojem ocu da mogu
to bre dobiti odgovor na pismo to u ga danas poslati napuljskom kralju. Zato
u ostati na Griu.
Dakle, ostajemo li ovdje, ili putujemo zajedno na Medvedgrad?
Zar se kraljica i kralj moraju maknuti s dvora nekoj paloj djevojci?
Neki prosvjed zatitra u njegovim oima, ali se odmah smiri:
Dopustio sam Ivanu da do sutra zadri majku. Po dranju lijenika mogli smo
razabrati da jutro nee doekati iva. A tvojem pismu za napuljskog kralja
priloit u pitanje i ja. Hou da budem nacistu tko je izvrio napad na mir
mojeg srna, njegov ugled i moje kraljevske osobe. Netko e strahovito stradati.
ini mi se da je napuljski kralj nasjeo mojim urotnicima.
I otiao je ne ekajui njen odgovor.
U svojoj sobi kraljiin brat Francesko stisnutim pesnicama
lupa po koljenu. Glava, puna vrste valovite crne kose, podmuklo je sputena.
Griska izboene usne. Nad njim se sagnuto Enrikovo lice, sasvim zeleno, kao da
mu se u prolila na tamnu put. Jo se nie sagiblje kardinalu i ape mu u uho:
Poslao sam as prije na Kaptol.
Sto me se to tie!
Na Kaptolu sam sakrio Alfonza. Mora mi rei kako se desna zamjena u dvoboju.
Franceskova bijesna kretnja odraava prezir.
Kako se desila zamjena?
Kojeg me vraga to zanima! Sad je svreno. Zamjene nije smjelo biti. Toliko buke,
galame, pri-Prema, a zato? Prodro bih sam sebe.
rit ~~ f-a -SC prodirem d ^asa kad sam uo prinev krik na dvo-itM i lpak
visosti- P svemu to smo vidjeli moemo zaklju- nita ne sumnJ Bio Je t 0
ljubazan s kraljicom i
sa s
du(<P ma nama- A kako on ne sumnja, pobrinut u se da ni ubu-ne Posumnja da je
dvoboj imao biti njegova smrt.
12
A to meljete, grofe? Sto hoete? - -
Da jo uvijek nisu nestali svi uvjeti da svoju nakanu iz-vedemo ponovno.
Kardinal ustane i srdito mahne rukama.
Idite do vraga! Ni u to vie ne vjerujem. U ovoj prokletoj slavenskoj zemlji
izgubili smo i mi Napuljci snagu svoje drskosti. Kakva okolianja! Kakav oprez!
Pa strah, spremanje, aputanje, naprezanje, je li to muki? Da smo tako radili
kod kue u Napulju, danas bi aragonska dinastija sjedila na dnu galije, a ne na
prijestolju.
graanka, djevojura, biva Ijubovca. Sutra e O tome govoriti svi oni koji su
na Medvedgradu i jo ne slute dananje dogaaje. Poslanici Venecije, grof
Marcelo i svi drugi imat e prigode da jave u Italiju tko se nalazi u dvoru, a
Bianki Sforza prisjest e da uzme takvu svekrvu!
Usred razgovora ue Izabela, vedra, gotovo vesela.
uj me, sestrice
zapita Beatrica
zato mi nisi priopila da se princ bije
s Alfonzom?
Crnokosa princeza zaueno usklikne:
Da sam to slutila, ne bih mogla o tom utjeti tebi, Beat nca, kad si mi
princa namijenila muem. Zar da budem sudio nik smrtnoj pogibelji svom buduem
muu?
Da, to je prirodno, dakle, rekla sam.
Tko me optuuje? Oito, Enriko! Beatrica, njegovih progona vie ne podnosim.
On misli da si znala!
Onda bih i zaprijeila
otro naglasi djevojka.
T~ v.ierujem
trebala bi samo natuknuti kralju. Meutim, sad idi! Obraunat u
s Enrikom. Gdje je Nardela? ni
"i
svo sobi
Jako Je uvrijeena.
Matija zamalo da je Je tukao. Prostaki joj je istrgao zdjelu sa smokvama,
bacio ih
kroz prozor i vikao na nju. ak je zapovjedio da je ne puste a blizinu njegovih
odaja.
Divljak. Reci Nardeli da joj kraljica podjeljuje slobodu. Kad idem na poinak,
neka doe k meni! A sad idi! Evo Enrika.
Izabela poslua i srdito pogleda Enrika. Njegov pogled slije" dio je njene
korake.
Kad su ostali sami, kraljica upre pogled u svojeg dvorskog metra. Kad nije bila
s njim zadovoljna, oslovljavala ga je hladno i strano.
Vaa sumnja, Enriko, potpuno je bez temelja. ak drska. Ali o tome dosta.
Recite mi: tko je osim vas znao za dvoboj?
Gospodin Damir! taft
I nitko drugi osim njega?
Da, znala je za to i Gordana!
.
Gordana?
zaude se kraljica i Francesko. ,
&r
Kako to?
upita kraljica ponovno. -n
U njenoj prisutnosti pozvao je princ Alfonza.te Otulial
Obraun.
; :
l
alim to moram sama sebe liiti te velike asti da se za mene biju prinevi!
Priat u velianstvu kako je bilo. U lovu sam se upravo nala s gospodinom
Damirom. Odmarali smo se kad je naiao princ. Gospodin Alfonzo dojahao je do nas
i obije dio princa da straari Damirov ljubavni sastanak. Princ se naljutio
zbog te objede, branio sebe i svojeg prijatelja
nasmije se ona.
Meni,
uistinu, ne pripada ova slava!
Iza svojih aneva posve sam mirna, ekam i budno pazim neprijateljeve
kretnje. Moja taktika ovisi o njemu, ekam potpuno spremna za svaku mogunost i
kad me neprijatelj napadne, zaskoit u ga zamkom u koju se mora strovaliti da
nikad vie ne podigne glavu. Pripravna sam za nove borbe.
LJUBAV SINA BDI
Kralj se zakljuao s kancelarom Varadijem u radnoj sobi Skrstivi ruke na
prsima, naslonio se o zid. Glavu nadigao, a gusta uta kosa pada mu po elu i
zaokruuje obraze. Jaka prsa brzo se uzdiu i sputaju. Nalikuje na ranjenog
lava.
Iza oluje to je sa mnom lamatala itav dan sad sam eto
nahk na nasukani brod.
To je jo uvijek bolje nego da je brod udario o hrid i razbio se. Velianstvo,
va je brod jurio ravno k hridi. Ako se, dakle, brod nasukao, ne ini nita, jer
e se lako popraviti i rina puinu.
I hoe
uspravi se kralj, uzdahne i poe prema stohi.
Ipak, tko mi je
nasukao brod? Moj vlastiti sin. Eto, on po. mae mojim neprijateljima.
Da je slutio zato velianstvo eli da bude jo uvijek mrtav, ne bi tako
uradio. Trebali ste ga uputiti.
Bilo bi svejedno, on bi i onda po dvoritu vikao za svojom majkom. Vidjeli
ste gal im je ugledao nju, zaboravio je du. nost prema meni.
Ne elim da jo jednom velianstvu spomenem zato smo ovako zaskoeni. Ni
uzviena gospoa ne bi ostala ovdje na vau smetnju. Kad je vidjela da se sprema
na put, ispitala je slugu i doznala da se putuje u zoru. Prevara ju je tako
slomila da je pala u nesvijest.
Otkuda se najednom pojavila na dvoru? Otkuda? Zar je bila na Griu?
Svakako, kad je odmah doznala za prinevu smrt. Ne vjerujem da bi se
pribliila da princa nije smatrala mrtvim.
Recite: kako je s otoka Ichi dospjela ovamo?
Velianstvo, zar nije bila u Napulju?
zaudi se Varadl kao da mu nita nije
poznato.
Napuljski kralj drao ju je zatoenu na otoku u neosvo-jivom dvoru. Veli da je
gladovala.
Velianstvo je slalo dostatnu svotu napuljskom kralju za njeno uzdravanje.
Napuljsko velianstvo ne boluje od novane oskudice.
Od prodrljivosti, i nita drugo. Sutra u o tom ra misliti i poslati kralju
glasnika. Ni rijei vie o tom. Da nije bilo te ene, sutra bismo putovali i
Katilina bi bila u mojoj ruci.
Prema tome, ne putujemo?
Dakako da ne putujemo.
Zar ne biste mogli ba zbog prisutnosti prineve majke kraljicu nagovoriti da
ipak poe u vau zamku u Viegrad?
Odbila je. Hoe da ostane ovdje da bude blie Napulju.
Moja je zamka potpuno razruena!
" _ Dobro, priekajmo sutranji dan pa u onda odluiti. A sada bismo morali
objaviti plemiima i dvoranima kako je uro dospio pod Alfonzov ma i sve to je
bilo s princem.
Isto bi to trebalo javiti i Grianima.
Gdje je vojvoda Iloki?
_ Mislim: u lovu za Alfonzom. Moda se ve vratio.
Pogledajte. Ako je tu, neka odmah doe k meni.
Otkljuavi vrata poe Varadi u dvorite. Naao je guste skupine to
raspravljaju o velikom udu Ivanova uskrsnua. Kraljevi dvorski metri upravo su
razgovarali s vojvodom.
Varadi ga pozove k sebi, uzme ga pod ruku, povede pod trijem i prinese usta k
Lovrinom uhu:
Dakle, to je?
Odjurio sam u Remete. Stigao sam tek prije nekoliko asa ka. Je li kralj pitao
za mene?
Da, upravo vas oekuje. Rekoh da ste poli traiti Alfon-za.
Vrlo dobro. A to je s prinevom majkom?
Kralj je dopustio da je princ zadri do sutra.
Svojim je dolaskom zapravo spasila Beatricu.
Predloio sam kralju da Katilinu zatvori u krapinski dVOC, Brzo, kralj eka.
Nali su ga sjedei kod stola strahovito namrtena.
Jeste li nali Alfonza?
zapita vojvodu.
Nisam, velianstvo, ali nai u ga. Neto mi kljuje u dui. Kako nije osjetio
da se s njim ne bije princ? Oito su morali izmijeniti nekoliko rijei. A kad ga
je probo, kako nije pogledao pro-bodenog je li samo ranjen, zato nije nita
javio na Medvedgrad? Sve dokazuje da to obraunavanje nije bilo poteno, nego
prosto razbojstvo.
Tog lupea morate po svaku cijenu pronai i dovesti. Ali graanima i gostima
potrebno je smjesta objasniti ovaj dogaaj. Dakle, ujte: treba da svima kaete
ovako: princ i Alfonzo urekli su dvoboj. Alfonzo je svima priao gdje se dvoboj
ima odrati i kada. Za to je doznao jedan vjerni dvoranin naega princa koji se
Pobojao za Ivanov ivot, ukrao je njegove haljine, ljem i ma i pozvao Alfonza,
predstavljajui se za princa, da se pobiju o podne umjesto naveer. On je
doekao Alfonza, pobio se s njim i pao u dvoboju. Kad su naili lovci i ugledali
truplo u prinevu bojnom ruhu, zaprepastili su se, zbunili tako da uope nisu
skidali vizir i Provjeravali, ve stali vikati da je princ mrtav. Jedan je od
njih ojurio na dvor i javio da je princ mrtav. Vizir se nitko nije usudio
skinuti dok ne doe dvorski metar. Svi su ekah, a vijest 0 njegovoj smrti
prenosila se dalje.
Princ je, meutim, do kasne veeri
to dobro upamtite"; vojvodo,
princ je
do kasne veeri ekao Alfonza u umi, a kadi ga nije doekao, vratio se na
Gri. Putem je sreo oklopnika koji mu ree ta se dogodilo. Ivanu se prohtjelo
promatrati tko za. njim tuguje i uzeo je oklopniko ruho. Ovako emo najbolje
pred svakim, a osobito pred kraljicom, izbrisati sumnju da sam ja imao kakvih
namjera. A zatim ete kazati: kad se princ otkrio tek onda smo mrtvom skinuli
vizir i razabrali to je uinio vjerni prinev dvoranin. Nakon toga morate
proglasiti moju zapovijed . da e svakoga tko bi izazvao ili pokuao da se bije
zadesiti smrt na kazna. Jo morate dodati da je jadni dvoranin platio ljubav
prema gospodaru, a nije trebao to inti jer svi znaju prinevu vjetinu na mau,
pa bi on Alfonza svladao kao to je to uinio i na bojnim igrama. Je li tako
dobro?
Vrlo dobro, vae velianstvo. Pouzdajte se u mene, ja u to prikazati kako vi
elite.
Mislim da e ovakav prikaz razoriti svake daljnje kombinacije.
Time smo, dakle, sprijeili govorkanje. Kraljici u sam ovako razjasniti
stvar.
Imam veliku molbu na kralja
ree Lovro.
Molim, dopustite mi da se sutra
pobijem s Alfonzom, urekli smo.
r
Vojvoda se uputi u dvorite da izvri prvi dio kraljeve za ^j
povijedi.
,
A Varadi je ostao s vladarem. Dugo nije rekao nita, samo je
hodao po sobi. Kancelar ga nije smetao. Napokon Malija progo
vori:
ujte, Varadi! Kad sam kraljici spoitnuo da je napuljski kralj skrivio
dolazak prineve majke to sam uinio samo zato da iljak koji je ona htjela
uperiti u mene okrenem prema njoj. Ali sada zaista sumnjam u toga lupea.
Moda mu ne inite krivo.
On mi je to skuhao. Ako tu enu nije poslao sam, svakako je u tome sudjelovao.
Ako je ona pobjegla, Ferante joj je omoguio bijeg lukavo i podmuklo da nakodi
Ivanovu ugledu.
Saznat emo kako je uzviena gospoa prela granicu ako ozdravi...
Ako ozdravi?
Opetujui Varadijeve rijei, zamislio se i namrtio. Onda doda posve hladno:
I za nju i za sina bilo bi bolje da umre.
Neugodno dirnut, Varadi ne ree nita, dok kralj nakon male
stanke nastavi:
j" ,-.,.-. ;u.1-5
.i
_ Od asa kad sam uhvatio pisma koja mojeg sina oznau- Kartagom, neprestano se
pitam: zato je ba sada Beatrica ^ ila to[iku snagu da ^prnci Ivanu pravo na
prijestolje? Danas, ponavljam to pitanje. Sto vi velite, Varadi?
__ Moda i u tome Napulj ima svojih osnova.
._ prodrljivost napuljskog kralja. Krivo mu je Sto Ivan nasljeuje sav moj
imetak pa se boji da e Beatrici ostati manje. Da, to moe biti jedini odgovor.
Jedini, a sad poite i vi na poinak, Varadi.
_ Velianstvo, prije toga dopustite da vas podsjetim na vrlo vanu okolnost.
Knez Bernardin Frankopan ve je s malim ferar-skim vojvodom H i pol i t om
stupio na tlo vaeg kraljevstva. Poslali ste mu u susret Bakaa i Filipca.
Pa to onda?
Za koji dan oni e prispjeti i dovesti djeaka koji bi po odredbi vaeg
velianstva imao da zasjedne na stolicu ugarskog primasa. Hoe li velianstvo
sada odustati da dijete postavi na to uzvieno mjesto?
Kad sam popustio Beatriinoj molbi da njezinog neaka postavim na to mjesto,
makar je dijete, uinio sam da Beatrici dokaem da u opskrbiti sve njene
roake. Meutim, otkad sam dobio u ruke ona pisma i nakon ovoga to smo danas
doivjeli, velim: ne! Malog ferarskog vojvodu u k Beatrici u Krapinu da je
zabavlja u njezinom zatoenju.
To je mudra odluka.
Sutra uranite. Varadi!
Kralj poe u spavau sobu sam. Radulo ga je doekao i stao Svlaiti.
Velianstvo, gore je vrlo zlo...
Gdje gore?
otresito e kralj.
Sto bunca?
Prineva majka lei u vruici, bez svijesti...
Nisam te nita pitao.
Slomljen i umonn legne kralj na poinak, Ali osjeti da nee usnuti. Budnim oima
zuri u strop.
U prvom katu bdi princ uz postelju svoje majke. Lice joj gori, plave oi se
otvaraju, krue okolo, a usne neprestano dozivi ju sina. On se sagiblje k njoj,
odazivlje, ali ona ne uje i ne prepoznaje nikoga. Sa strepnjom gleda Ivan
lijenika i pita opetovano:
Sto je to, za ime Boje? Zato me ne prepoznaje?
Vruica je to...
Malu Beci
doda Damu .
Da, vijest o prinevoj smrti teko je srvala njeno djevojako srce, ali sad
je ve bolje. Jadno siroe koliko je pretrpjelo.
Poite na poinak
zamoli Damir.
Ako me trebate, smjesta me zovnite.
I onda se malo zadrala na vratima spavae sobe.
Zato ona govori o Beci?
apne Ivan prijatelju.
I meni je priala koliko ju je potresla vijest o tvojoj smrti. Bit e da te
djevojL- ljubi.
Ne dao Bog. U mojem srcu ima mjesta samo za moju majku, Gordanu i tebe!
Opet su se uli uzdasi iz druge sobe.
Ivan pohiti k postelji na kojoj je lealo slabano tijelo, sitno plemenito lice
zarumenilo se vatrom od koje je strepilo njegovo srce.
Gordana uhvati Damirovu ledenu ruku i pogleda mu vrsto
u oi:
Ako bi moda kraljica pozvala k sebi lijenika, odmah me obavijestite. Odmah,
i utite pred njim.
Vi se neto bojite?
Rekoh: pazite!
i odjuri hodnikom.
Mladi ue u spavau sobu gdje je bolesnica uzdisala.
Dajte mi sina... kralju... okrutni ste...
Razumije li to, Damire? Kralj joj je uskratio da me vidi.
.
I no je padala sve dublje. Princ sjedi uz bolesniku postelju
pna Damiru.
~v Otkinuli su rnc s njenih grudi. Bilo je tako davno tome, Pak njen dragi
lik ostao je duboko utisnut u mojoj dui. Od-sam je prepoznao. uo sam njen glas
kad je molila: "Odve191
dite me da vidim sina". Slutnja se zaas pretvorila u vjerovanje. Kleknuo sam,
zavirio u drago lice i znao: to je ona! Draga, jedina majka! Boe, nemoj mi je
uzeti!
No je pala u dubok san, a ljubav sina bdi.
Ulice grada utonuSe u gustoj tmini. Hitno koraanje i zve> oruja odjekne
cestom. Poluglasno pitanje padne iz tame: 4
Jeste li vi, Alfonzo? h |
(
Da ja sam, gospodine Enriko.
l
ekam vas ovdje ve dugo.
Onaj prokleti vratar na Kamenitim vratima morao me svega ogledati dok me
pustio unii u grad.
Neka vai pratioci pou u dvor, a mi emo se porazgo. voritl ovdje.
Zar moda nije mrtav?
Recite, Alfonzo, to se zbilo tamo u 5umi? Netko je bio u blizini.
Nije.
emu dakle to ispitivanje? Ta valjda niste sada okrenuli.
Za ime Boje, priekajte dok doreem? Koga ste nali tamo na ureenom mjestu
sastanka?
Princa!
Samo njega?
Da, samo njega.
Sto ste s njim govorili?
Govorio sam gotovo samo maem.
Nita mu niste rekli?
;BM. Po
vizira.
Kad sam doao, ve je tamo stajao zvao sam ga jednostavno da skine vizir, jer
ja
Aon?
Nije me udostojao nijednom rijeju. .j
A to vam nije bilo udno?
Vie kukavno. Rekao sam princu da je oito doao samo zato da ne vide drugi
kako se boji za svoje lijepo lice pa ga zatitio vizirom.
Aon?
;;-, r "-".
Do avola, Sto me to ispitujete?
to je rekao, Alfonzo?
Zauzeo je bojni stav i nije rekao n! rijei ,
|
I niste ga nastojali prisiliti da govori?
Do vraga, pa nisam ga zvao onamo na domjenak, nego da mu to prije zarinem ma
u prsi. I navalio sam. On je odbijao, vrlo mlitavo kao da ga je ostavila
vjetina koju je pokazivao na bojnim igrama.
To vjerujem!
|j
192
Pa recite mi ve jednom emu ovo ispitivanje?
j
_ Tie, i tmina bi mogla imati ui, ostanimo u aputanju. avle kako je dugo
trajala bitka?
^ _ NJ spomena o njoj. Probo sam ga u dva-tn udarca, ma-var bi dostajalo da sam
se dotakao njegova tijela samo vrkom
013 !l I niste mu skidali vizir?
emu? Znao sam da mu nema spasa. Pourio sam k vama na Medvedgrad da vam to
javim, a onda sam se urio dalje na Kaptol biskupu da ne stupim pred kralja
prije nego ga mine prvo uzbuenje.
Alfonzo, moda i nije bilo okraja? Niste li ga zaskoili, najurili i proboli
bez borbe?
ujte, grof e, ne odgovaram vie nijedne rijei. Sumnjiite me kao da niste
naruili taj dvoboj i izbrojili za nj cekine.
Sad u vam razjasniti zato vas sve to pitam. Pod prinevom odorom i vizirom
bio je netko drugi!
Mukli glas zapanjenja prodre iz Alfonzovih grudi. Ruka mu zgrabi Enrikov lakat,
a on ape jo tie:
Da, tako je Alfonzo. Tek kasno uveer otkrilo se u kraljevoj palai da je
princ iv i zdrav, a jedan dvoranin mjesto njega lei mrtav.
Nekoliko trenutaka je tiho, onda Alfonzo promrsi teku kletvu i sagne se Enriku:
Kakva kukavica, platio je nekome da ide za njega u smrt. Sad mi je jasno zato
mi je Damir donio poruku da doem na obraun u podne. Ovo su uinili da mogu
podmetnuti plaenika!
Mogli bi to uiniti i naveer.
Ali onda biste bili vi sa mnom, Enriko, kao to smo se dogovorili. Vi biste
otkrili zamjenika, a to su htjeli izbjei.
A niste ga mogli prepoznati po stasu?
Njegov stas potpuno je odgovarao prinevu. Pa tko bi uope i sanjao da je
netko drugi pod njegovom odorom
grbom, plastom i ljemom na mjestu na kojem
smo urekli dvoboj? A kad ovjek ne sluti, i ne istrauje sitnice. Ovu e mi
lukavtinu princ skupo platiti.
Na alost, moram ga obraniti od vae sumnje.
Obraniti? Sto vi, dakle, mislite?
Da nije princ mjesto sebe poslao zamjenika, nego trea osoba u dogovoru s
Damirom.
Trea osoba? To je neuveno.
Zar za dvoboj ne bi mogla doznati Izabela?
Izabela? Od koga?
Lako je mogla nasluivati, prislukivati. Izabela ima mnogo uzroka da princa
potedi vaeg maa.
Objema rukama zahvati Alfonzo Enrikova ramena i gotovo ga
Potrese.
Sto vam je, zaboga, Alfonzo?
Vi ste ludi. Izabela nije kriva. Ja znam tko je poslao zamjenika.
193
13 Gordana I
"
Tko?
Gordana!
Sto vam pada na um?
ape Enriko.
Gordani nije do princa. Ona nije ni
proplakala za njim, a Izabela je isplakala ci-tavu rijeku suza.
Vaa je ljubav, Enriko, potopila itav va razum. ujte: Izabela je morala
plakati, jer je princa drala mrtvim, a GoiC dana nije trebala da plae jer je
znala da sam probo drugog.
Vaa strast, Alfonzo, potopila je va mozak. ujte: Gordana uva milost svoje
kraljice, a drugo, svi znamo da je namigu-sa i nikoga nije ljubila niti ljubi.
Juer bih vam to vjerovao, Enriko, no nakon prole noi u samostanu velim i
prisiem: Gordana ljubi princa. Za to imam dokaze.
Kakve?
I on pone tiho i uzbueno aptati u Enrikovo uho:
Gordana je razbila moju bajnu igru s princem, ona je pre" lomila ma, sauvala
otricu, stavila je u tok, nosila oko pojasa U lov i tamo se otricom branila
protiv mojeg zagrljaja.
Nije znala tajnu te otrice.
Ona zna sve.
Zna? Otkud bi to mogla saznati?
Svakako, gospodin Bog nije poslao anela da joj navijesti to smo nas dvojica
ugovorili, dakle mogla je doznati samo prislonivi uho negdje u naoj blizini
kad smo se mi dogovarali.
Moda se ipak varate!
Kako bih se varao kad mi je prole noi govorila o tajni otrice mojeg maa?
Onda sam otkrio uhodu kojeg traim! Jest. Osjetio sam da se tu krije neka
trea osoba. Spomenuo sam to i kardinalu Francesku. Gordana, dakle, uhodan
protiv nas
za princa. Ina e nas ne bi prislukivala i sve to uinila.
I ona ljubi princa.
U tome se varate. Gordana rauna i nita drugo. Raun" ne bi li svoju lijepu
glavu uresila dijademom princeze, a moda ak i kraljevskom krunom. To svakako
ide meni u prilog.
Vi biste tome za volju kraljici zatajili koga ima uza se?
A vi biste Gordanu optuili?
To je jedini put koji Gordanu vodi u moj naruaj.
Kraljica bi vas protjerala da joj dolazite optuivati Gor-danu. Malo prije sam
joj spomenuo da je Gordana znala za dvoboj, a im je djevojka dola pred
kraljicu, sve se svrilo njoj u prilog.
Kad ja stupim pred kraljicu, svrit e se meni u prilog.
Slabe su vam nade. Malo prije rekla mi je kraljica neka vam kaem ako Gordanu
ne ostavite na miru, morat ete ostaviti dvor. No, imate li jo sada odvanosti
optuiti je pred kraljicom?
A vi ete dopustiti da i dalje radi protiv kraljice za princa?
194
__ To ba neu. Zato sam upravo radostan ito sam se s vama
razumio. Otkrili smo neprijatelja koji nam iza lea nevidljivo tkapa svaki na
pokuaj. Sad je na nama, Alfonzo, da joj bu-P uvijek za petama, da naemo samo
jedan dokaz, nedvou ; jaki dokaz, i kraljiina sklonost prevrnut e se u
neprijateljstvo i mrnju. Onda je s njom svreno.
__ Recite mi, Enriko, ime je Gordana stekla toliku kraljiinu naklonost?
__ Kad bih znao uzrok, lako bi bilo otkriti posljedice i omra-ziti Beatrici
njenu tienicu.
_ Nije li moda Beatrica ljubila njenog skrbnika, Cesmikog?
_ Alfonzo, kakve su to misli. Beatrica je dobila nadimak "mramorne kraljice"
zbog toga to je njeno srce od mramora. Nije ona ljubila nikoga, moda ak ni
prvi. ,,
Uzalud je ekala.
,:
Do objeda u biti vrlo zaposlen, Beatrice. Dakle, do vi> enja!
I brzo poe iz dvorane. Ona dobaci bratu razoaran pogled. Pola je u njegovoj
pratnji iz blagovaonice i priapnula mu:
Nijednom rijei nije spomenuo jueranje dogaaje, ak;
ni pitao to u raditi do ruka. To jo nikada nije uinio. ;
Njegova je utnja neprilinija od svakog njegova urlika.
-,
Nita zato
odvrati Beatrica.
S moje strane nee pa-
Sti nijedna rije koja bi mogla izazvati buku. Ja ekam... :
A u kraljevoj odaji ekao je Varadi. Njegovo prostoduno | lice ne moe da
prikri je uzbuenje koje ga tjera da velikim i hi trim koracima ee od prozora
do vrata i natrag. Sive mu oi ti- traju od neke odvie vidljive radosti. Kraj
vrata se zaustavi, sin sa, pa opet ode k prozoru i uri se k vratima.
Napokon se vrata otvore.
Izmeu zastora se pojavi kralj uzdignute glave i znaajnog izraaja lica i
priblii se Varadiju. I ne odgovorivsi na njegov pozdrav, apne:
Protivnik miruje i uti!
Dakle, sprema se na odlunu borbu.
A mi smo uzeli istu taktiku. Da vidimo od koga e pasti prvi metak.
Svakako od nas, velianstvo.
Kad bih vama prepustio vodstvo^ naravno, vi ne biste mogli mirovati, a
naroito utjeti. No, kralj Matija izvojevao je najbolje svoje diplomatske bitke
utnjom i mirovanjem.
Poe k stolu i sjedne.
Rekao sam kraljici: "A sad na posao!" Zapravo nemani joS pravog posla.
U tom bih vaem velianstvu mogao pomoi
ja.
Kako?
Da vam naem posao.
On malo zamiri pa isprui vrat prema kancelaru:
Vidi, vidi, neto vam igra u oima! Izgledate kao maka kad uhvati mia.
Prepustit u vaem velianstvu da se njime pogosti. Kralj se udobno isprui u
naslonja.
Dakle, kanite me uposliti gozbom mieva. Naprijed!
198
_ Velianstvo je juer odredilo da se svi glasnici pohvataju kako ne bi nitko
nita mogao javiti u Italiju o prinevoj tobonjoj smrti.
Kralj stade mirkati oima:
._ Ovaj uvod obeaje posla.
_ Uhvatili smo, velianstvo, dva glasnika.
Otkuda?
Prvi je poslan t Gria u Milano.
Tko ga je poslao? _ Sam poslanik grof Marcelo.
_ To nije ni udo. Ali nije ni lijepo to nije pitao moje miljenje.
Vae miljenje ne bi pristajalo uz njegov izvjetaj.
Govorite jasnije, zagonetke vam ne pristaju.
Uhvatio sam izvjetaj milanskog poslanika
i prui kn Iju zapeaeno pismo.
Proitali ste bez mene?
Velianstvo je jo spavalo, a a ovakvim se stvarima ne moe ekati.
Matija se zadubi u pismo. Nisko mu se elo stalo borati, usne rastezati. Kad je
doitao, upre pogled u Varadija.
Kakva je to pria?
Luda, nevjerojatna
Gledajui u pismo kralj mrmlja.
... Moj sin se bacio kraljici pred noge i zakleo da e se ubiti ako ne sklone
mene pristati na enidbu s Izabelom. Ona je ta ena zbog koje se princ pobio s
Alfonzom na dvoritu. Vidi to se zbiva iza mojih led i! Zar da je uistinu
Izabela ona zbog koje se pobio princ? Nju da Ivan ljubi? A kad sam ga ba za nju
pitao, tako mi je iskreno pogledao u oi i rekao: "Ne". A zato bi mi zatajivao
Izabelu? Ali, recimo, da je tako. Tko bi sve to rekao Marcelu?
To uistinu ne bih znao
primijeti Varadi stiui usne da sam sebi zabrani
izlanuti svoje sumnje.
Kako vas se dojmilo ovo pismo, Varadi?
Bilo bi mi milije kad bi vae velianstvo ostalo sa svojim vlastitim utiskom.
Svakog ste dana sve lukaviji. Svaka vam ast, dakle, ostat u kod svojeg
mnjenja. itavo pismo kojim Marcelo javlja u Milano prinevu smrt samo je vrlo
dobro napisana obrana kojom ttnlanskog vojvodu eli uvjeriti da nikome na
svijetu ova smrt nije donijela toliko nesree koliko kraljici!
Varadijeve oi opet stadoe titrati, odvie prozirnom radou. _
To je vrlo
plemenit in grofa Marcela
nastavi kralj.
Ur" je dakle nastojao da izbrie
svaku sumnju, ali pravi Milanac uradio bi ba obratno Natovario bi na kraljicu
to vie sumnja aa tako zadovolji neprijateljske osjeaje milanskog vojvode
protiv kralja Ferante i njegove obitelji! Da, to je tako, nedvojbeno.
199
a, opet, grof je uinio obratno. Ovo biva zanimljivo i bez dvojbe prua dosta
posla. Ponajprije emo doznati od Ivana je li uistinu kada kleao pred kraljicom
proeci od nje Izabelu, a onda emo pozvati grofa Marcela da nam pria od koga
je to uo. Vrlo je lijepo to on brani ast mojeg dvora, to mu se svakako mora
ubiljeiti u raun, a ako ga ipak upitam od koga je to saznao, ne znai
sumnjati. Imam li pravo?
Da, velianstvo.
Kako je s Ivanom?
Uzviena gospoa jo uvijek lei u tekoj besvjestici i bulazni.
Pa dobro, imamo vremena da Ivana ispitamo, nije tako vano. S princem se sada
ne moe govoriti.
Uistinu bi bilo dobro da ga pustite dok se ne rijei sudbina njegove majke.
Prema tome, ipak niste uspjeli da me zaposlite.
Kad nastavim, vae se velianstvo nee moi potuiti na mene.
Jo niste gotovi?
upita kralj. > f
Tek kanim zapoeti.
Zapanjujete me i gotovo postajem dobre volje. t
Ne znam kako e biti s
raspoloenjem vaeg velianstva, ali znam kako je s mojim.
Zamalo ete prasnuti od radosti. Dakle, to je?
Velianstvo, kad smo postavili lovce na glasnike, uhvaen je napuljski
glasnik.
lj
Varadi izvadi drugo pismo i zapeaeno preda kralju. |i
Ovo niste
proitali?
ni
Ne bih se drznuo raskinuti peat napuljskog kralja ali sam uvjeren da
nosi vane vijesti, jer je glasnik bio brzotea, a pismo glasi na njezino
velianstvo i glasnik ga nije htio predatL Silom smo ga oduzeli.
Dakle, kralj ne bi smio otvoriti ovo pismo
primijeti Ma tija a istodobno
oprezno raskine omot.
Kraljevo lice odjednom postane tamnocrveno i on udari po stolu:
To je odvie! To je luaki! Nevjerojatno drsko! Giovano! Giovano!
i baci
Varadi ju pismo.
Ovaj polepno zagnjuri u nj oi. Morao se suspregnuti da kralj ne opazi kako mu
ruke dru, a kralj je poluglasno siktao:
Giovano, napuljski princ Giovano ima da naslijedi kraljev" stvo kralja Matije.
Napuljski kralj nije priseban! Trebalo bi ga politi ledenom vodom.
Onda je poao po sobi, a iz usta mu suklja plamen gnjeva:
Dakle, Napulj je Rim, a moj sin Kartaga. I valja razoriti Kartagu da Napulj
zauzme moje prijestolje. Sto se to oko mene dogaa? Zar mi je na oima narasla
mrena da to nisam vidio? Ali kako bi ovjek zdrava razuma mogao nasluivati da
se na200
Velianstvo
nakloni se Lovro
dopustite da govorim s princem.
Kralj odobri, uzme vrlo njeno Beatriinu ruku i povede je trijemom dolje. ".
Lovro ue u prineve odaje.
Visosti, vjerujete li mojoj asti i mojoj rijei?
Da, vojvodo!
Onda, evo: zalaem l ast i rije da u ostati uz va5u maj
ku i niija je ruka nee dirnuti. Ali vas molim da poete samo
naas pred narod da vas pozdravi. Uinite to za ljubav vaih pri
jatelja, onih plemia i graana koji vas ljube. Svoju majku nai
ete ovdje kao to ste je i ostavili. ^ (Jj <,",, > ,
206
__ U vas se, vojvodo, pouzdajem. Damir neka ostane, i (Jordana je uz nju. Neka
nitko ne doe blizu, a vi, vojvodo, spome-nite se: kraljica je.od juer
promijenila svoj gnjev u prijaznost prema mojoj majci. Ljudi kau njena
ljubaznost su korice u koje.
sakriva bode!
I pohitao je dolje.
Kavalirskom gestom doveo je kralj Matija svoju enu u njene odaje.
Tu je sjeo uz nju i kao da se gore na trijemu nije desilo nita ree joj vrlo
vedro:
Nai e se gosti dugoasiti kad smo prekinuli lov. Valja. da nastavimo.
Vrlo ispravno
prihvati ona.
Nastavimo, samo mi se ini da u ovim umama
nema dosta divljai ili su gonii neuki.
Gonii su veinom nai uvjebani lovci, ali divljai je malo. Sad mi pada na
um misao! Kako se nisam prije dosjetio. Ima vrlo blizu divan brdovit kraj, Sume
su bujne guste, divljai kao mravlja u polju.
Dakle, poimo tamo, ponijet emo atore ako nema drugog, zaklonita.
Naprotiv, tamo na brdu lei velik prostran dvorac. Udobno je ureen, ima
dovoljno mjesta za nae goste. Nita jedno stavnije nego poi onamo. Tebi e se
naroito sviati. Mogli bismo ondje provesti nekoliko dana.
Dakle, kad polazimo?
Ako hoe, sutra u zoru. Vrijeme je povoljno, a sam put vodi kao kroz neki
ogromni perivoj.
Dobro, sutra u zoru.
A sad idemo sasluati goste i poslanike.
I ja u s tobom, Matija!
!
Doi, Beatnce
i njeno je uhvati za ruku.
Ni rijei nije spomenula o princu i njegovoj majci. Nita 5ta bi bilo vezano s
jueranjim dogaajem ili s olujom as prije na trijemu. Mirna je kao povrina
jezera u zatiju. Njezin pogled je vedar kao da nema nikakve misli koju bi
morala sakriti. Uni-Zli su u dvoranu za primanje.
A vani na Dvercu izjahao je Ivan. Kad ga spazie, urlik radosti prolomi se ?.rr
1 om. Jedni digoe klobuke, drugi otkinue grane i stadoe ma! ;,ti zrakom
viui punim grudima:
ivio na princ, neka ivi princ Ivani
Ivan je vidio zaarena lica, suze u oima, ljubav graana i plemia. Vode ga u
trijumfu, a stotinu grla vie:
Neka ivi na nasljednik prijestolja! Projahao je ulicama, a onda se vratio na
Dverce. Kad su se otvorila vrata, ujahao je u dvorite, a za njim svjetina
klie:
Neka ivi nasljednik kralja Matijaal
Poklici se uvlae kroz trijemove u dvoranu u kojoj kralj ] eatrica avrljaju s
banom, palatinom, velikaima, poslanicima i ostalim gostima.
Beatrica upravo razgovara s venecijanskim poslanicima to se itavo vrijeme nisu
od nje maknuli nastojei da budu ispred poslanika Milana i Napulja. Gledala ih
je ispod kosih vjea tamnom zjenicom u ijoj se dubini skrivaju neprozrive njene
osnove. Ona zavrava svoje prianje:
I tako je princ bio spaen, a k tome jo i sretan. Vijest o njegovoj smrti
donijela mu je tu sreu. U dvor se uvukla neka graanska djevojka. U njoj je
prepoznao svoju majku. Sirotu graanku svladalo je uzbuenje i pade u nesvijest.
Kralj je htio da je odstrani.
I nisu je odstranili?
zaude se venecijanski poslanici.
Dodue, djevojka je niskog roda, ali je mati njegova, ne l>i bilo ovjeno.
Velianstvo, kako to: princ, sin graanske djevojke? Nije
najpodesnije...
<
Njemu ne treba ugleda. Bogat je, ivjet e na svojim dvo"
rima, oeniti kakvu plemkinju i nitko nee imati uzroka da g"
pita za porijeklo majke
kae ona. ;
Vae velianstvo, sin graanke ne moe stupiti na prije !
stolje!
J.
Kako vam je na um mogla pasti takva misao?
zaudi se Beatrica.
Tako govorkaju ovdje priprosti ljudi.
Uistinu nedostojna pria! Strahovite su graanske glave u tom gradu!
Omalovaavajui stegne usne i pozove blie grofa Marcela.
Prema tome, poslanice, vidjet emo se sutra u lovu i na .rednih dana.
Shvatio je skrivenu misao tih rijei i odvrati pogledom koji je samo ona
razumjela.
Na koncu su gospoda ostavila dvor.
Poslije ruka kralj se povukao u svoju radnu odaju i tamo izdavao neprestano
tajne naloge. Katkad bi se zlurado smijao to mu sve tako glatko polazi za rukom
i to je Beatrica tako hitno pristala ne slutei da je kralj zove u lov na njenu
slobodu.
Meutim, Alfonzo Borgia je poruio kralju da mu se eli baciti pred noge i
zamoliti za oprotenje. Matija mu poalje Vara-dija s porukom neka doe sutra s
ostalim gostima u lov gdje e imati dosta vremena.
208
Onda kralj pozove vojvodu Ilokoga i upita ga:
__ Sto radi princ?
-.
__. Sjedi uz postelju svoje majke.
__ Vojvodo, sutra u u lov, a vi ostajete. Vama predajem svojeg sina do ve^vri.
No o tom ni rijei njemu niti kome drugome. Ne pitajte me danas nita. Sutra
predno evo me opet. Ivana ne pustite s oka. Vama se on povjerava.
Pouzdajte se u mene, kraljul
RODERIGO BORGIA
itavo popodne vladala je u dvoru tiina. Kraljica se zavukla u svoje odaje. Ni
njena braa nisu se pojavila nigdje. Dvorani su tiho spremali sanduke za polazak
u Krapinu.
Iz kraljevih odaja izlazili su oprezno, neujno, njegovi ljudi. Nigdje se nije
uo nikakav glas. Kao da je sve umorno klonulo od jueranjih uzbuenja.
U prinevoj spavaoj sobi je polumrak. Gordani je polo za rukom sklonuti Ivana
da u drugoj sobi malo prilegne, dok je ona s Damirom ostala uz bolesnicu. A ona
je utihnula. Ne bulazni, lei mirno u dubokom snu. Gordana prati njeno disanje,
a Da-mir se uvukao u sebe i sjedi u kutu sobe.
Vrijeme prolazi. Gordana opazi da je uporno, nepomino gledaju dva plava oka.
Polagano se pridigne i pristupi k uzglavlju. Bolesniin pogled jo jae upire u
njeno lice, ona se ne usudi prozboriti, uti i eka. Bolesnica polako zaokrui
pogledom po sobi i opet se zaustavi na Gordani.
Blijede se usne rastvore kao da e neto rei. Gordana se nasmijei da je
ohrabri. Damir se digao. Ona mu dade znak da osta" ne miran.
apat bolesnice ponuka Gordanu da se sagne blie k njenim usnama to pitaju
plaho, zaueno:
Tko ste vi?
Ja sam Gordana.
Plave se oi bude. Plahost nestaje, toplina prelije blijedo lice prineve majke.
Gordana!
apne ona i sklopi oi.
-n
Djevojka hitro prie k Damini.
V .,,..
,
- Poite brzo k princu. Ne putajte ga u sobu. On je poslua. Jed ;i se
udaljio, opet se digoe vieda 9 pibcfih o^ju i neto trae.
Gordana prie posve blizu:
Je li vam bolje, gospoo?
14 Gorda(tm) I
Bolje?
opetuje ona pa svrne pogled k njoj. . Bili ste jako bolesni.
Bolesna?!
Opazilo se kako se bolesnica napinje da misli.
.J;.
< Gdje sam?
U Brezovici. Teko ste se razboljeli, imali ste stranih privienja, grdnih
snova.
Odjednom ona pokua da se pridigne, pogled joj bude plaljiv, ali Gordana je
njeno potisne na jastuke i hitro ree:
Budite mirni! Sve to ste vidjeli u vruici nije nego utvara bolesti. Sve je
bilo u -vruici. Nita se zla nije desilo, hvala bogu, va sin je iv i zdrav!
iroko rastvorene oi upile se uGordanino lice, a ona osjea kako zamrla
svijest uskrikuje.
Da predusretne sjeanje na jueranje uzbuivanje, Gordana e odvano:
Bulaznili ste da je princ Ivan mrtav, a on je tamo u drugoj sobi
pohitio je
k vama, bdio uz vas i sada tamo spava.
Spava. Ivan spava
opetuju njene usne, a kroz zamrla svijest prodire traak
svjetla.
Imali ste samo privienja.
Samo pri
vi
enja!
i ona nabra elo.
Ne muite se mislima, rekoh, u vruici ste vidjeli sina mrtvog, a on je
uistinu iv.
2iv, iv
opetuje ona opajajui se zvukom ovih rijei. I tada digne ruku i
dotakne se Gordanina lica.
Gordana, u vruici sam mislila da je mrtav.
Djevojka je bila uvjerena da e je ova varka rijeiti novog udarca pa je
nastojala da joj uvrsti vjeru u predodbi prije nego Sto se posve osvijesti.
Hoete li da zovem vaeg sina? ~
Trepavice su joj poele drhtati i ona
otvori vrata druge sobe:
Visosti, doite!
Mladi poleti kao van sebe k postelji, padne na koljena, ruka ara obuj mise
dragu glavu:
Majko, majice moja!
A majka gleda dugo, uporno kao da svojom svijeu ne moe shvatiti njegovu
prisutnost.
Majice, ne poznaje svoga sina?
Suzni smijeak zadre u oima. Njezine male njene ruke dotaknu se njegove
glave i opet klonu.
Vidite, gospoo
ree Gordana
bilo je samo privienje u vruici. Va sin je
uz vas.
Sin... moj... sin uz majku svoju.
Njezine se ruke podignu k njegovoj kosi i
ponovo sklopi oi.
Nekoliko je asaka ovako leala u tihoj omami da je sve ono to joj je dolazilo
u svijest bio san u vruici.
Ivan je kleao kraj nje ljubei joj vruu ruku, drui je glej
u oi koje se sklapaju kao da oajno pita: "Zar e se skloti zauvijek.?" I ponovno usklikne glasom u kojem je drhtao
P 3 1_ Majko!
_ Moj sin, moje oteto dijete...
smeih oiju lebdi pred njim. Ni sam nije znao kako ve dugo
stoji na tom trijemu.
, s . . ^ vt^
U prizemlju, u sobi kraljiina dvorskog metra Enrika
Alfonzo. Ali ne spava. Poduprt o ruku, bulji u Enrika
poinku.
Zar neete i vi spavati?
upita Enriko zijevajui.
U ovom raspoloenju da spavam? I s vae strane nije
Ijekarite.
Enriko se lijeno uspravi na postelji:
Meni neto spoitavate?
Ne moe se sa mnom tako, gospodine Enriko! Odjednom
razdraeno e Alfonzo
i alim ako vas
216
zavalio se na leaj
koji se sprema popodnevnom
odvie paljivo da
ne razumijete nita
Pozvani dvoranin donese kralju vino, on slasno popije pola vra. Zatim pozove
dvorskog metra Berislavia. Pristupi k njemu, uhvati ga za rukav i mirne u
obraz:
A to se radi preko u novoj palai? Sto radi Napulj?
Velianstvo, sve je tiho. Poslijepodne vidio sam samo Al-fonza kad je s
Enrikom ulazio u njegovu odaju.
No, sutra u istisnuti i taj otrov koji se upio u moju kozu. Rijeit u se tog
plemia kojeg je Napulj odabrao mojim krvnik c TI.
Onda se opet osvrne Berislaviu:
Sad idi i malo se proeci trijemom. Dvorski metar mora da posluje, nadgleda.
Uzmi u ruke zdjelu smokava pa malo oponaaj Nardelu.
Velianstvo, oponaat u je i bez smokava.
A sutra im svane sunce, kraljica i ja putujemo. Bit e <uvan put. Vrijeme
prekrasno.
Pa najavi grofa Enrika.
"7 Hajde da pokrijem svoje zadovoljno lice maskom hladnog dostojanstva.
I u tretr oka kraljeve crte potpuno se promijene. Izbrisao je S lica
zadovoljstvo, uzeo u ruke spise kao da je zadubljen. Mladi grof Enriko ue u
sobu rumen od popodnevnog sna. Poklonio se:
Vae velianstvo, kraljica me alje.
Sto eli njezino velianstvo?
upita kralj i ustane u znak potovanja prema
svojoj kraljevskoj supruzi.
Njezino velianstvo eljelo bi da u hladu malo izjae ako
bi vae velianstvo eljelo da je prati. :
S najveim veseljem. Uistinu e mi prijati svje zrak,1 Naredite da nam odmah
osedlaju konje. Enriko se pokloni.
I vi ete nas pratiti, Varadi, zrak e osvjeiti vau glava prepunu mojih
naloga.
Otposlao je i Berislavia da sastavi pratnju, a onda je stao usred dvorane,
zarinuo ruke za pojas i nasmijao se:
Bit e da je moja Katilina itavo popodne slagala izdaj" nike osnove pa je
sada zaeljela zraka. Ali ovaj put sve su njene osnove dim na vjetru. Napulj je
opsjednut tako vrsto da ma nitko ne moe pomoi. A sad, spremite se za etnju,
Varadi.
I posao je gipko, radosno u spavau sobu da se preodjene.
- -f
U svemiru je leao olovni mir. Posljednji odrazi sunca obo" jadisali su modrilo
ruiastim sjenama. Kraljevska povorka sila je niz brdo i pola onkraj obale
Medveaka. Lagani vjetri nosi u sebi predveernji miris. Kralj jae uz
kraljicu. avrljaju o vremenu i o jueranjem putu u lov. Njihov je razgovor
srdaan. Jedno i drugo se prikriva. ,Kralj se ini kao da ga drugo nita ne
zanima do vidika na Kaptol i Lasku Ves. Krenuli su putem ispod Gria u dolinu.
Slijede ih Varadi, Lovro Iloki, Orban i Be-rislavi. Svi ute, zabavljeni
sutranjim danom. Makar ne znaju drugo osim kraljevih odredaba, ini im se da
njihova tajnost sadrava neto dublje, sudbonosnije. Varadijevo prostoduno lice
.odrazuje snagu koju mu podaje sigurnost da je njegova dugotrajna borba protiv
kraljice napokon donijela plod dobrobiti kraljevstva.
Cestom prema Griu uzdizala se praina. Jo je posve vidno pa se razabire koija
s pratnjom. Pozornost uzgiba sve u povorci.
Kralj i kraljica zaustavili su konje.
Da vidimo tko je
primijeti kralj. >
ini se kao neki glasnik
ree Beatrta. Ova primjedba skrene kraljev pogled
prema Varadiju I dvorskim metrima.
Ne izgleda tako odvrati Varadi
glasnik se ne vozi tt koiji. Bit e neki
odlian gost.
220
__ Moj vid je bolji od vaega. Koija i pratnja nose moj kraljevski grb! J
__
pravo ste rekli, velianstvo
naglasi Varadi.
_ Opazili su nas
upozori kraljica.
Za malo vremena koija se zaustavila. Iz nje izie ovisok ovjek zaogrnut sivim
plastom i poe prema kraljevskoj povorci.
Sto to znai?
__ Tomo Baka?
udi se Beatrica.
_ Uistinu ne razumijem
nastavi kralj i pogleda Varadija.
_ Matija, neto se moralo dogoditi
usplahiri se kraljica. _ Moj dragi neak je
putem obolio. Neto se strano dogodilo. Otili su p.red Hipolita, zajedno Baka
i Filipec, a sad se vraa sam Baka.
Strepim, Matija
i skrene konja u susret
Bakau.
Svi je slijede. Tomo Baka naao se u okrugu kraljevskog para, kancelara
Varadija i itave kraljevske pratnje.
Zar je Hipolit bolestan? Odgovorite, ne tajite, hou odmah sve znati, to je s
njim?
upita Beatrica.
U glasu joj je drhtao majinski strah i zabrinutost, gotovo
strepnja.
Neka se vae velianstvo ne zabrinjava, njegova visost mali vojvoda od Ferare
zdrav je i il
odgovori Baka.
Hvala ti, Boe!
usklikne Beatrica.
Ali gdje je? Zato ga niste doveli?
Gdje ste ga ostavili! Zato?
Vae velianstvo, knez Bernardin bio je mnjenja da se mali vojvoda ne moe
voditi ravno na Gri pa ga je odveo u Biha. Bilo je potrebno da se dijete
odmori. Tako su nas ve putem obavijestili na kneevim majurima.
Kako je onda mogue da se vraate bez vojvode?
Velianstvo, nosim hitnu vijest. Njegova svetost Inocent VIII je umro!
Umro?!
uzvikne kraljica kao da je u toj smrti sadrana sva srea njenog
ivota.
Sivi je sumrak pao i zastro im lica. Nitko nije mogao razabrati da su Bakaeve
hitro izgovorene rijei pogodile kralja kao meci iz turskih topova. Nitko osim
Varadija nije slutio da je ovog asa Tomo Baka lagunima podrovao jaku i vrsto
sagraenu kraljevu Opsadu Napulja.
Kralj je tako vrsto nategnuo uzde da se konj stao pro-Pinjati. Matija je
osjeao elju da natjera konja na Bakaa i da ga zgazi, elio je podii
grmljavinu koja bi zagluila kraljiine ui i rikom gromova zanijemila
posljednji titraj zvuka rijei HJ(L?U_pa!e iz Bakaevih usta. Nije mogao
govoriti. ini mu se
silovito udara gvoem po tjemenu
Varadi je vidio metke to su k Bakaevih usta vignuli kra-fju usred ela. Val
ui digao se u njegovim oima i pljusnuo o i omu Bakaa, dok se kralj brzo
sabere i potpuno mirno ree:
221
Ali, Bakau, to vam pada na um! Da je Inocent umro prvi bi o tom doznao kralj
i njezino velianstvo bi ve o tome dobilo vijest iz Rima i Napulja. To nije
mogue.
Zacijelo vas je netko nalagao ili se naalio
pomogne Varadi kralju.
Meutim, Baka nije shvatio smisao tih rijei i nije prihvatio
zgodu koju mu je pruio kralj da povue ili ogradi ovu vijest prijeporom. Naprotiv, mrnja i zavist to je nosi prema Varadiju
rasplamti Bakaa i on ponosno i pobjedniki zovne:
,
Molim, asni gospodine glasnice! Iziite!
.
l
Iz koije izlazi fratar.
"1
Otkuda je glasnik?
upata kraljica.
Velianstvo, ravno iz Rima od njegove uzoritosti kardfr nala Roderiga Borgie.
Od Borgie?
naglasi kraljica glasom u kojemu je tiho
kliktalo.
j
due. Franceskovo se lice Siri. Mladi Giovani samosvjesno die glavu. Njegov
otri, dugi i tanki nos izraava oholost. Sva je kraljiina napuljska eljad
razigrana, vedra, svi su oni pod dojmom osjeaja da je Bakaeva vijest skrenula
njihov brod u luku.
Samo kralj i Varadi osjeaju to se zapravo dogodilo. Kancelar ne moe da se
pretvara i ibao bi sve one koji se vesele. Naprotiv, kralj Malija iskazuje
kraljici i svima njenost, prikazuje se vedrim, bezbrinim i kad kraljica
spominje Inocentovu smrt, on joj nasmijeeno apne:
Tako mi se maknuo da ne moram svoje ete slati protiv njega na pomo tvom ocu.
Mjesto toga moda emo poslati poasnu etu na pozdrav novom papi.
Sumnja h da e taj biti Roderigo Borgia?
Ba zato govorim o poasnoj eti jer ne sumnjam. A kako je s tobom, Francesko?
Kani li putovati?
obrati se kralj urjaku.
Zasad ekam glasnika iz Napulja.
Nadam se da e stii.
Nakon veere, kad se kralj povukao u svoje odaje, predao je Varadi kraljici
pismo njenog oca. Varadi se pri tom poklonio s velikim poitanjem, ali se nije
odmah udaljio, ve je ostao kao da eka naloge. Kraljica nije otvorila pismo
niti ga udostajala pogledati, ve je pozvala svojeg dvorskog metra:
Enriko, neka doe glasnik iz Napulja. Makar je bilo nedvoumno da tim nalogom
Beatrica ponizuje Varadijevu prisutnost, on se pouri rarjasniti:
Velianstvo, kako je glasnik umoran,, dopustio sam mu da ide na poinak.
Dotakla ga je pogledom postrance ispod kosih vjea i upitala omalovaavajui:
Otkada se vi brinete za moje glasnike?
Neka mi vage velianstvo dopusti ispriati ovaj iznimni sluaj. Zelja je obaju
velianstva da se razjasni zagonetka kako je onaj stranac, to je juer pokopan,
dosoio mjesto princa u njegovoj odori na dvoboj s Alfonzom Borgia. Kako je vie
nego oito da je taj ovjek ima negdje nekog ortaka, to su oklopnici primili
zapovijed da nepoznate strance uhvate i piedvedu.
I zaustavili su glasnika napuljskog kralja?!
Oklopniki kapetan ne razumije talijanski, a glasnik je svjetovnjak pa su mu
uzeli pismo i doveli ga u dvor gdje smo od15 Gordan" I
mah razabrali zabunu. Tako sam vaem velianstvu imao ast uru. iti pismo. Ako
velianstvo eli, glasnik e odmah biti ovdje.
2elim da se ne brinete ia poslove svoje kraljice!
On se utei nakloni i povue.
Dok je izlazio, kraljica se okrene svojem bratu Francesku.
Taj lupe svrit e na vjealima.
Meutim, ve su bijeli, pomno njegovani prsti otvorili pismo kralja napuljskog.
Proitavi, prui ga Francesku, dok ona prie Giovanu, ogrli ga i njeno
poljubi.
Moj brate, veliki dam sviu za nas oboje. Ja i ti upravljat emo smjer novoj
historiji.
Ja, dakle, moram putovati Beatrice?
upita Francesko neto nevoljko.
Putovat e, ali nije tako hitno. Do tvojeg odlaska imamo svriti jo mnogo
vanih stvari. Inocent je odabrao najbolji as da umre, gotovo izgleda kao da je
umro iz puke osvete prema kralju Matiji.
.1 vrlo plemenito oslobodio naeg oca ratovanja s papin" skom stolicom.
Reci mi, Francesko, kako shvaa kraljevo raspoloenje na kon ovog preokreta?
Priinja se kao da se nije dogodilo nita neugodno..
Odlino se pretvara.
Misli da se boji Borgie?
On vrlo jasno razabire da uspon kardinala Borgie na pa-., pinsku stolicu znai
potpuni slom njegovih osnova da svojem sinu ostavi prijestolje.
A ti, Beatrice. hoe li i nadalje ekati iza svojih utvrda? Ili kani izai
na bojite?
",,
,d".,
,
Onda prisluhni kako u sutra kad Mijesi krizavbotesnlcft
s njim govoriti. w x
Jo je netko trei?
brisao suze. Osjeao se kao dijete to zavueno u kutu drhti pred nevidljivom
smru koja jednom kotunjavom rukom hvata za njegovom majkom a drugom se ulja k
njegovom srcu.
Dok je ve davno u novoj palai sve spavalo, gorjela su sva svjetla u kraljevoj
odaji. Matija se zakljuao u svoje sobe i sputene glave, napola mirei,
istraivao svoje podrovane utvrde i stvarao osnove kako da ih opet podigne.
DAN JURIA
Neobino rano naao se kralj u svojoj radnoj odaji. JoS nije bilo nikoga. Stari
Radulo tapkao okolo redajui po stolu crnila, pera i papir oekujui da e mu
gospodar po obiaju zaeljeli povjerljiv razgovor. Dugo je Matija etao sloivi
ruke na pojasu opivenom draguljima. Najposlije stade govoriti gledajui preda
sci
Koliko svijet zavidi kralju! Kakve su sve predodbe svije-ta^o blaenstvu
koje uiva u svojim bogatim odajama kralj Mati-jas. Da, moj dragi stari, kralj
moe zapovjedati, ievati, suditi, odrubijivati glave, gospodariti, oduzimati,
davati, snovati, odreivati svoje putove, paliti utvrde, voditi bojeve. A srea?
Njoj ne moe zapovijedati, r l suditi, ni njome upravljati. Odredi,
zapovijeda, smisli, stavi s ; ! : osnovu kamo te volja, a onda zaas netko
jai sve to porui, pokosi. Ljudi ne slute da se kralj Mati-jas u svojim bogatim
odajama svakog dana, svakog asa natee, "rva zubima i noktima u vjeitoj borbi
s izdajicom kojoj je pri-fegao vjernost pred oltarom. Tko sluti da neprestano
bijem boj i onda kad se smijeim i kad sjedim uz bogati kraljevski stol? Ni casa
mira, ni asa!
Bilo je mira, bilo je i sree, to ipak morate priznati. ~~ Kada? Ja ne znam o
tome nita.
;
J
Dakle nee umrijeti?
Gospodin Damir veli da je napuljski lijenik potpuno uvjeren u to.
Pri tom je Radulo pogledao kralju u oi, no on se okrene od njega i nastavi
etnju.
Stari dvoranin neto je spremao zaustavljajui se u sobi, ali kako kralj nije
vie kanio govoriti, zapone on:
Ipak je njezino velianstvo dobra srca, vrlo dobra srca.
Ona se tako mnogo brine za ivot i zdravlje prineve majke.
Ona se brine?
zastane kralj.
I te kako. Velianstvo je zapovjedilo svojem napuljskom lijeniku da ne
dopusti majci naeg princa umrijeti i da je brino njeguje! Dao joj je neki
poseban lijek.
Obje kraljeve ruke izvukle su se iz pojasa i. spustile na stoL
Plemenitost je to
stade uveliavati Radulo.
Uistinu plemenitost.
Plemenitost iz koje Napulj kuje bode meni
promrsi kralj i zagleda se u stok
Onda podigne glavu i naloi Radulu:
Odmah zovni Varadija. , -, , .
o
"5
Kad je kancelar uao, kralj ga odmah zapita:
i>"
i
i;?"i
Gdje je Baka?
l
afo-K
Ne usuuje se stupiti pred vae velianstvo.
. l bolje je tako jer nas dvojica imamo jo vanih osnova.
Upamtite, Varadi, ni Baka ni Filipec ne smiju doznati da sam
kraljicu kanio zarobiti. To ostaje naa tajna. Nikad nitko ne smije
to naslutiti.
<
I u grob u je ponijeti.
Tog asa ue pa Stjepko i javi kralju:
Velianstvo, vani eka griki kroja i moli da ga odmah primite jer ima neto
vano saopiti o princu Ivanu.
U kralju se sve kovitla od uzbuenja poslije ovih dogaaja i hvata se nade da e
mu ova vijest otkriti neto sudbonosno te odmah dade nalog Stjepku da ga uvede.
Pa irom otvori vrata. Griki kroja ue i s poitanjem se pokloni.
Dakle, to imate da mi kaete?
izravno pita kralj i poe
prema njemu da ga ohrabri.
. .
230
__ Vae velianstvo, milostivi kralju i na gospodaru
glas mu je drhtao, a
klobuk u ruci bio je ve posve zguvan
da bi i vae velianstvo moglo
vjerovati ono to sam doznao dopustite da objasnim kakvim sam sluajem doao do
ovog saznanja.
__ Govori, reci sve to eli
nutka ga kralj.
_ Velianstvo, zbog velike vruine izaao sam noas iz kue i legao u svom vrtu
u travu kraj uline ograde. Prolo je dosta vremena kad ujem korake. Zaustave
se nasred ulice, jer jedan ree da e tu moi razgovarati bez ikakve bojazni da
bi tko prislukivao. Nisam se usudio pomaknuti da ne bih bio otkriven, jer sam
uo gdje se spominje princ Ivan.
O mojem sinu su govorili?
Opetuj mi svaku rijei _ uo sam gdje apu kako
ima neki praak koji se moe nasipati u pie, jelo, u knjigu ili na svaku stvar
koja se uzima u ruke i od toga polagano ovjek gine i umre ba kao da mu je tako
bilo sueno. Pa kad ga nisu mogli maknuti sa svijeta u dvoboju, maknut e ga
prakom.
_ A znate li tko su bili ti ljudi?
zapita kralj.
Poto sam morao ostati miran da me ne otkriju nisam mogao gledati preko
ograde, ali su sigurno bili Lani, Napuljci jer su govorili njihovim jezikom. Ja
sam bio u Veneciji i upoznao taj jezik, a poznao sam ; glasu da su to dvorani
koje sam vodio jednom proroici i bio im tuma.
Znade li im imena?
Ne znam, velianstvo. Jedan ima tamnu iljastu bradicu. Kad bih ih vidio,
prepoznao bih ih odmah. Osjeao sam da to moram javiti vaem velianstvu, pa
bilo sad to mu drago.
I dobro si uinio. Varadi, isplatit ete mu pedeset dukata!
Vae velianstvo, ja sam siromaan kroja, a vi ste kralj, ali nemojte me tako
uvrijediti. Zavukao bih se u crnu zemlju da primim dar. Od srama ne bih vie
mogao gledati sunce.
Matijino lice poprimi ganutljiv izraz. Naglo pristupi krojau, uzme mu obje ruke
i vrsto ih stisne.
Za koji dan pozvat u te u dvor da saije mojem sinu skupocijena odijela.
Ovako asnu nagradu primam.
Kralj mu postavi jo neka pitanja, a zatim se srdano oprosti.
im su se za njim zatvorila vrata, kralj ih zakljua, pa se nasloni na zid.
Blijedim licem gleda Varadija. Njegovo aptanje provlai se dvoranom kao
hroptanje:
Praak, praak! Protiv mene bojovnika gvozdenih grudiju, eljezne ruke
prakom! Protiv mojeg maa okrvavljenog turs-.m krvlju, protiv slavodobitnog
pobjednika ovjenanog lovorom idu oni s prakom. Prijestolje moje to sam ga
gradio, pozlatio, usjekao mu korijen u dno zemlje oni e razoriti prakom!
Poniknute glave slua Varadi kraljev apat i uti. Matija zaokrui pogledom dvoranu, i .- .-..,.,....
231
Mojeg sina pod mojim krovom obilazi smrt! Ne od maa, ne od bodea ni od
nevidljivog stvarnog otrova to bi ga ubojica mogao uliti u jelo! Praak
Prije dva dana? Nema je u Brezovici dvije sedmice. _ Dakle skrivala se negdje
na Gnu. Zato je iste veeri mO-gla doznati o prinevoj smrti.
Sto velite?
Sve je u redu! Princ je zdrav i iv. Poslije u vam sve razjasniti.
Ako kralj sazna, da sam je primio.
Nema straha. Rekla je kralju da se sklonula u nekom oblinjem selu, ah nije
htjela rei u kojem. Vano je da ste obavijeteni i spremni ako vam kralj to
govori o tome.
Sluali su. S one strane ulo se kripanje vrata i kralj se pojavi. Spazivi
starog plemia, malo se razvedri..
Vi ste to, Nikola! Dugo se nismo vidjeli. No, kako je?
Hvala velianstvo, vrlo dobro.
Napokon je nekome dobro! Rastali smo se na bojitu, a sreli opet na bojitu.
Ne shvaajui smisao ove primjedbe, plemi je utio.
Da, moj dragi Nikola. Samo to je na turskom bojitu bilo lako pobijediti
neprijatelja. Ali sad elim uti to mi donosite.
Obiao sam po vaoj elji sve plemike dvorove i svuda sam dobio jednak
odgovor: "Nita ne elimo drugo nego da sin naeg pravednog i junakog kralja
bude njegov nasljednik." Kad sam im rekao da se dio bogatih i monih velikaa
buni protiv toga, plemii su usplamtjeli i prisegli: "Ako bude potrebno, udarit
emo na izdajice oruanom silom." Evo, velianstvo, donosim vam pismene prisege
naeg plemstva da e za kralja birati vaeg sina.
Kralj primi od plemia pisma, pogleda ih i onda preda Varadiju.
Sjednite, Nikola! Uinili ste veliko dobro za moje kraljevstvo. Neu vam to
zaboraviti. Sad uinite jo jednu uslugu svome Kralju. Prineva mati je ovdje.
Dakle, moj mladi prijatelju, juer sam vam isporuio da u se danas s vama
porazgovoriti u lovu. Lov smo morali otkazati zbog korote. Ipak, eto, drim
rije. Sjednite, gospodine grofe. Na e razgovor trajati podue.
Mladi nije uzeo ponuenu stolicu ve se smjerno pokloni:
Velianstvo, dopustite da vam razjasnim to se dogodilo. Mene je princ
izazvao, a ja sam morao izvriti viteku dunost.
i
Vi ste je doista estito i izvrili. Meutim, kralj Matija se ne aca
zatraiti oproten je bilo od kojeg plemia ili graanin ako vam je tko od
mojih najbliih nanio kakvu uvredu.
Meni?
malo se zaudi Aifonzo, a Matija ga prekine.
234
_ u vitekom je smislu svakako nepravda koja vas je do. la pj-eko mojeg sina. Molim da primite preko mene njegovu Boriku to nije imao
as- pristupi dvoboju. Ali taj nesporazum skrivio sam ja.
_ Vi, velianstvo?
__ Zabranio sam oruane sukobe, a kad sam doznao za vas, naloim Damiru neka se
dvoboj izvri o podne. Za ovo je uo eriki luak koji je bolovao od utvare da
je princ Ivan.
Luak?
zabezekne se Aifonzo.
_ Doao je Radulu, prikazao se lovcem i rekao da ga alje princ neka mu izrui
njegovo ijilo On je to i uinio ne znajui s kim govori. I tako se on pobio s
vama. Ali o tom nije vrijedno gubiti rijeci. S vitekog gledita alim da se
niste pobili s prin-com, a s humanitarnog mora mi biti drago jer da ste se
pobili s mojim sinom, mladiu moj. proli biste zlo i ja ne bih mogao da vas
odlikujem vai misijom.
Prodoran Aifonzo pogled nije mogao ni asa omesti kraljev
ljubazan izraz lica i r ton pun najiskrenijeg uvaavanja.
Kako smo juer uli, Inocent VIII je umro. U tom asu moje su elje uperene sa
u vaeg ujaka i moja je vrua elja da nam sjedi na papinskoj stolici.
Velianstvo, moj ujak ima i neprijatelja.
Ba vam o tome kanim govoriti. Jedan od njegovih najopasnijih protivnika u.
mojim je rukama, a vi ete biti moj poslanik. Dakle, stvar je va; Spise koje
posjedujem ne bih mogao izruiti drugome, osim krvnom roaku njegove uzoritosti,
jer da zaluta ju u tue ruke, izgu bi smo sigurnu nadu u uspjeh Rode-riga
Borgie.
Moj e vam ujak dovijeka iskazati zahvalnost.
A ja u mu u i an kraljevstvu podijeliti joS jednu opatiju, i to najbogatiju K
prihodima...
Alfonzovo lice ponovo zasja, a kralj ga bezbrino potapie po
ramenima:
Sad jo jedno: neete putovati sami. elim, naime, da s buduim papom sklopim
unaprijed najui savez. Branit u ga protiv svakoga, branu ni ga oruanom silom.
Za sklapanje toga saveza aljem u Rim svojega sina.
Uza sav Alfonzov napor da zadri potpuni mir, njegove oi
naas sijevnue.
Putovat e vama. Neka ml sin pogleda malo juni dio
svijeta, a vi ete mu biti ljubazan vodi,
Osjeam se poaenim, velianstvo
odvrati plemi.
Dakle, kad moete na put?
. Za dva-tri dan,, potpuno sam spreman. Meutim, velianstvo m, ,skazuje toliko
dobrote i povjerenja dok sam ja u mladenakoj strasti poinio sablazan u
remetskom samostanu.
To su budalatine.
235
Na koje me zavela gospoica Gordana.
Gordana?
"Ona
bijesni kralj u svojoj dui
ona slui kraljici. Ona mami Ivana po elji
kraljice, po Beatriinoj elji izazvala je Gordana sablazan na bojnim igrama da
osramoti mojeg sina. Ona oko njega plete mreu. Kad Beatrica nije mogla uspjeti
s Izabelom, poslala je na juri Gordanu. To je jasno kao to je jasno da je krv
ove djevojke urotnika. Duh njenog tienika..."
Vrata se otvore i Gordana ue. Poklonila se gledajui otvoreno kralju u lice. U
njemu sijeva. I kad kralj otvori usta, nad njorn zagrmi:
Lalj ivice!
Mirno je izdralaktaj teki udarac i joS mirnije odvrati:
Velianstvo, nikad nisam uinila nita to bih morala pokriti la ju.
Princ i gospodin Alfonzo posvadili su se zbog vas. A ona se jednostavno
nasmijei i odvrati saalno:
teta to se time ne mogu podiiti!
Stetal Jeste li uli?
vikne kralj.
Dakle priznaje svoje Jiamjere.
Moram priznati, velianstvo, koliko bih vrijedila na dvoru da se tako odline
linosti svaaju zbog mene.
Recite joj u lice, gospodine Alfonzo. Ja bih je morao smr
da produim razgovor s njom.
Pristupivi blie, upilji Alfonzo pogled u Gordanu.
Naao sam vas s princem u povjerljivom razgovoru dok je gospodin Damir bio na
strai.
Gordana otvori usta... Na rubu tih rumenih usana Alfonzo osjeti rije "htjela
sam njegov ma jer je bio otrovan". Da za kri put optubi, Alfonzo otro
pogleda Gordanu i zapita naglasivi:
Moda ste htjeli moj ma zbog onoga koga ste traili u samostanu.
Oboje se zagledae. Alfonzo osjea kako stoje jedno uz drugo na rubu ponora,
samo jedan nezamjetni kret, jedan dah, laki doi strovalit e se. Gordana razabire kako uz nju stoji ovjelc Je brade,
starakog blijedog lica, punog patnje i pregaranja.
nog to je skriven u
remetskom samostanu i nevidljivo i ne-jLano upravlja sudbinom itavog
kraljevstva.
A im Alfonzo izree njegovo ime, ivot i sloboda njenog dobroinitelja lee na
dnu crne dubine. Slegne ramenima i nasmijei se:
_ itav mi se svijet na bojnim igrama smijao kad sam na-stupala u borbi s mladim
Gerebom. Htjela sam im pokazati da me junaci kao to je gosp Alfonzo uvaavaju i
pruaju mi svoj ma. Iako sam bila uvjerena da mi nee biti doputeno da se
bijem s princem, imala < ipak zadovoljstvo da mi je junak, vitez nudio svoj ma,
i to mi je bilo dovoljno.
I meni je dosta!
udari kralj po stolu.
Dosta mi je toga eljadeta, dosta
bestidnosti, dosta nemira to ste prouzro-kovali na mojem dvoru!
sve
uzbuenije vie kralj. Uzroci koji su razbuktali mrnju pren.. Gordani, sve
sumnje koje su nastale u njemu i uzbuenje kuje ga je zateklo zbog dananjeg
otkria grikog graana, sve se tu slilo, stopilo u val razjarenosti. Naao je
nekoga nad kim moe da se razvie, razmahuje svojim bjesomunim jadom i njegov
glas saspe se nad Gordanom.
Bestidna razornice mojeg mira, besramna namiguSa koja se obeava kao kakva
djevo] u L a.
To ne smijete rei, velianstvo
vikne ona.
Smjesta se pokupite s dvora! Jo danas da vas ne zatee no pod mojim krovom.
Nikad mi vie ne prekoraite prag. Ona je ponosno dignula glavu i viknula:
Krivicu mi inite, velianstvo!
Tebi krivicu
vikne kralj i podavi se potpuno svojem razmahanom gnjevu
zgrabi sa stolca limeno ravnalo.
Gordana razabere njegovu namjeru, ali mjesto da se udalji, uvrijeenim ponosom
sklopi ruke na prsima i ostane stajati poput kipa blijeda i odluna. Izazvan jo
vie tim gestom, kralj svom snagom zamahni prema Gordani.
Jedna ruka dohva ravnalo i otkloni od Gordane udarac. Ma-tija spazi da je to
ruka Lovre Ilokoga, a iza njega jo su otvorena vrata na koja je dohitio u
sobu.
Varadi stoji zapn;. te-o Alfonzo se zlurado smjeka, dok se kralj zadran da
izvi M svoju namjeru bijesno okosi na vojvodu:
Sto ste uradili?
Obranio sam vae velianstvo da ne udari enul
To nije ena, to je nedostojnica.
Tko je optuuic-:
Sve je pnznalaNije mogla pnznati nita zbog eg bi je velianstvo mo
tako kanjavan.
Ljutit zbog vojvodine obrane naoigled Gordani i njen pogled pun ponosa i
odvanosti jo vie raspali kralja. Ne mogavi da je udari, rikne?
Napoljel
Pogled mu je ibao Gordanu, a ruka pokazivala vrata. Odlazei, nije gledala ni
kralja, ni vojvodu, ni Varadija, samo ispod trepavica zamiri prema Alfonzu.
inilo mu se da ga taj pogled tiiuje.
Niste je smjeli obraniti. Ne znate to je bilo i kako.
Znam, velianstvo, i ba zato je branim.
Ni rijei viSe o tom. Gordana mora s mojeg dvora.
Kamo?
upita vojvoda.
Do sutra naveer ima da bude sve spremno. Damirov otac krenut e s njom na put
i pri tom pogleda na strop da time oznai prinevu majku, a da ne mora izrei
njeno ime.
Varadi se nijemo pokloni. Kralj prie vojvodi:
Lovro, sutra uveer pomoi ete Damirovu ocu da onu gore otpremi kamo sam
odredio.
Uzvienu gospou, prinevu majku?
Nisam li rekao dosta jasno?
razljuti se kralj.
Velianstvo, to ne mogu uiniti.
Pogledao je vojvodu kroz svijetloute trepavice kao da ne vjeruje sam sebi.
Vi ste to izrekli?
Dao sam Ivanu rije, a vae velianstvo ne bi moglo podsjeti da va podanik
gazi zadanu rije.
Dakle, i vi ste protiv mene! Svi protiv mene! Svi sipljete Praak. Dobro, ako
ne moete, a vi izaite da Varadiju mogu dati naloge.
Lovro hitro izae ostavivi Varadija i kralja.
16 Gordana I
24!
Sutra kad zamrai, pozvat 61 princa na razgovor ovamo u ovu dvoranu, s oba
kraja vrata treba da su zakljuana. Dok on bude kod mene, neka sluge uu u sobu,
uzmu enu i hitro je iznesu.
Trijemom na dvorite?
Makar kroz prozor, svejedno, neka kola ekaju vani na Dvercu da princ silazei
s prvog kata nita ne opazi. Moja je briga da ga zadrim dok ne bude sve gotovo.
I. upamtite, Varadi: Lovio ne smije o tome saznati nita potanje.
utnja je moja sluba, velianstvo.
Koju vi nikad niste vrili osobito zduno."
Velianstvo govori sa mnom kao sa svojim neprijateljem.
Ne govorim s vama, nego s vaim jezikom. On je bio uvi jek neprijatelj i moj
i
va. Suzdrite ga malo.
Htio je upraviti kralju pitanja koja su mu gorjela na usnama, ali se suzdrao.
Na to ga je ponukala i okolnost to se kralj, ne osvrui se vie, udaljio iz
sobe.
Tiho i oprezno uljala se Nardela iz kraljiine odaje, spustila ruke i glavu pa
koraa lagano prema trijemu staroga dvora. Katkad bi mirnula ispod oka u
dvorite i dolje du trijema. Ide kao podmukla maka njukajui izdaleka plijen.
U dvoritu stoje na strai oklopnici. Ne obaziru se na nju. A na trijemu nema
nikoga. Samo na stubitu stoji pa.
Hej? Kamo?
vikne on za njom.
Ne odgovorivi, ona iznenada zaokrene na jedan ulaz. Nala
se u kraljevskoj blagovaonici, zatvorila vrata kao da je gone, za
as se nae na drugim vratima i ve ue u grimiznu dvoranu. Pri
slukuje, ogledava se. Nigdje nikoga. Male maje oi hvataju nia-.
nom teke grimizne zastore. Iza njih se dolazi u kraljevu radnu
odaju. Hitro procapka starica sagom ravno onamo gdje su joj se
usredotoile sve misli i svi njeni ciljevi. Uhvati zastor i zavue se
iza njega. S one strane dopire do nje neki mukli glas. Polagano
se sputa i oprezno legne. Izmeu poda i vrata palac otvora. Ona
podnese svoje uho kao pseto njuku kad iza vrata osjea plijen
Ukoi se. S onoga kraja razabire Varadijev glas.
-i
Uite samo, vojvodo, kralj je ve otiao.
242
__ Princa alje u Rim? Kralj ide u svoju propast!
_ Upravo naglavce!
_ A to to kani s prinevom majkom?
_ Ivana e dozvati u svoju odaju, a dotle mu
i odvesti je nekamo daleko na more.
_ Strahovito je sluati to mi govorite. "
_ Kakva je tek strahota izvravati njegove naloge?
_ Moda ipak ne misli izvriti to je rekao? Moda prikriva pravu istinu?
_ Nikad zapravo ne znam to je istina: ono to kralj misli, to govori, ili to
radi
danas kao da nijedno nije istina...
Moda se nee tako brzo vratiti. Razjasnite mi podrobno to je s tim puteni u
Rim?
Iza njegovih lea uli su tropot, pa se obojica trgnu i pre-Icinu razgovor. Iz
hodnika ue pa Stjepko i estoko domahuje rukama.
Sto hoe, Stjepko?
upita Varadi i poe k njemu.
Djeak stavi prst na usta i onda pokae na suprotna vrata s grimiznim zastorom
pa apne:
Ona je tamo!
Tko?
Nardela prislukuje!
Za ime boje, Sto smo govorili, vojvodo?
Ako nas je ula, imat e to da izvijesti kraljici.
Sudbinom kraljevstva ravna Nardelino uho. Kralj eljezne ruke ne moe
.izbaciti s dvora ovu babetinu
ljuti se tiho Varadi. Stjepko poput mladog psa
pilji u vrata.
Tako mi asti, ubit u je
razgnjevi se vojvoda. Varadi ga uhvati za ruku.
Polagano da je iznenadimo...
I poli su po sagu, naglo otvorili vrata i gotovo zgazili Nardelino tijelo.
Leala je sklopljenih oiju nepomino, kao mrtva.
Ustaj stara ludo!
vikne Varadi. Ali ona se ne mie i kao da ne die.
ini se Bog me oslobodio dunosti da joj stanem na vrat
ree vojvoda i sagne
se k njoj.
Stjepko je gurne nogom, ali ona lei nepomino.
Zar nas je uistinu dragi Bog oslobodio?
ree Varadi i prodrma je. Njezine
ruke klonue.
_
~. Neka gospoda ne govore latinski
priapne im Stjepko. Veiim vam, nita
joj nije, samo se pretvara ne biste li togod mazali da moe otrati preko i sve
izlajati.
~~ DJeak ima pravo. Bit e da se pretvara
potvrdi voj- Komedijaka, zaboravila je ovaj put smokve!
Sto da uradimo s njom?
16
Vaa milosti, prepustite je samo meni
ree Stjepko, mirne jednim okom i
pohiti na vrata pa zavie na hodnik.
Doite, njezina milost kraljiina dadilja lei onesvijetena.
I sluge uoe. Stjepko im naredi da je podignu, a sam poe ispred njih dajui im
rukom pravac. Siu su niz stube u dvorite slijedei paa. Zaustavio se tek
pred vodoskokom to je trcao iz zlatne nimfne koljke. I Stjepko e tiho
slugama hrvatski:
Jedan neka je uhvati za ramena, drugi za noge i da niste pustili iz ruku tu
staru zmiju.
Ljudi su shvatili paevu namjeru. On skokne na klupu, za-okrene vijak i potpuno
otvori vodoskok.
Pljusak vode udari po Nardeli. Stresla se, otvorila oi i stala lamatati rukama.
"
_- uli ste to sam reVao kralju.
__- Bila bi to i elja esmikog, ali ne vjerujem da biste mogli od iutra do
veeri priredili svatove.
Ako Gordana pristane, kralj je moe istjerati samo do oltara gdje je ekam ja.
Sve mi se ini da e ona rijeiti svoju sudbinu i jo se pobrinuti za nas, a
ne da mi pomaemo njoj. Kad je stajala pred kraljem dok ju je optuivao Alfonzo,
govorila je domiljato i lukavo kao venecijanski poslanik.
Htio bih govoriti s njom.
Dozvali su Stjepka, ali on ih izvijesti da je Gordana pola kraljici.
Je li ve dugo tamo?
zapita Varadi.
Kad je izasla iz kraljeve odaje, krenula je ravno kraljici i jo se nalazi kod
nje.
Zaboravili smo da Gordana ima zatitnicu u kraljici.
Ali nakon onoga Sto je danas bilo Beatrica nee moi ublaiti kraljev bijes
prema Gordani. Kralj je upravo teko ekao da nae neto ime bi se oslobodio
Gordane. U njoj uvijek gleda Cesmikog.
Kad bi jadnik znao Sto se dogaa ovdje.
Dunost mi je izvijestiti ga, ali kako vidite, odjednom iz-gubih kraljevo
povjerenje. Radi na svoju ruku, a to je znak da opet sumnja u mene.
Njegova sumnjiavost najvei mu je neprijatelj!
Kad bi barem sumnjiio onoga koji je zavrijedio! Danas se ne mogu maknuti s
dvora. Pazit e na mene, a to bi moglo otkriti trag Cesmikog. Slobodni ste,
vojvodo, moete poi u Remete. Jo danas popodne.
Kako mogu ostaviti Gordanu?
Stasita napuljska djevojka klei pred kraljicom i bojadie njene nokte, dok
Francesko stoji do prozora namrtena ela:
Kralj je jedva doekao da nae uzroka i protjera Gordanu. a Alfonzo mu dolazi
u pomo.
Nisam slutila da bi se Matija mogao toliko zaboraviti da udari enu.
Vojvoda Iloki opet je imao priliku da je obrani. Zamalo
ona e ga ljubiti!
A ti se boji?
Mislim da nisam nikad tajio koliko me tvoja dvoranka osvaja i da je na moje...
Dosta, dosta
prekine ga kraljica.
Nije Gordana naj-vanija. Kakva je to
buka vani?
Sluavka je svrila svoj posao i otila. Beatrica ogleda nokte i opet prisluhne.
A to je to vani? Nardela vie.
Dakle, uhvatili su je!
Prema tome neu doznati to se zbiva u staroj palai Nakon Inocentove smrti
mora da je tamo vanredno ivo.
Svaka vijest vrijedila bi nam zlata.
S hodnika se uo pla i jaukanje. Kraljica poe vratima i otvori ih. Na hodniku
spazi Nardelu.
Bogorodice napuljska, smiluj se! Htjeli su me utopiti, barbari
tui se
kraljici. Unato tome to voda curi s njenog odijela, rine se na vrata u
kraljiinu sobu sva drui ali ne od zime, nego od elje da to prije saopi
svojoj kraljici.
Velianstvo, sruila sam se i stavila uho ba na otvor vrata.
Dakle? O emu raspravlja kralj?
ula sam glas njegovog avla Varadija i onoga golijata vojvode.
Sto su govorili?
Malo i mnogo! Varadi i vojvoda ljute se to kralj hoe da otme princu njegovu
majku. Ivana e dozvati k sebi, a ona gore otprhnut e nekud daleko.
Dakle, kralj hoe da je odstrani s dvora?
Da, kralj. A njegov avo u biskupskoj haljini je protiv toga i tui se na
kralja da drugo radi, a drugo misli, pa ide u propast. Vojvoda je povlaivao.
I to jo?
I onaj golijat strano se ljutio Sto kralj hoe da princa alje u Rim.
Nemogue. Nisi dobro razumjela. Princa ne alje u Rim.
Tako mi ljubavi boje i napuljske bogorodice, razumjela sam, govorili su
latinski. Kralj alje Alfonza u Rim, a s njim ima da poe princ Ivan. I ba je
zato vojvoda rekao da kralj ide u propast.
Kralj nije dolazio k njima u odaju?
246
Ne znam, jer su me pred vratima otkrili i Stjepko me dao
iieti pod vodu.
l_ poi sada i preodjeni se, sva si promoena.
_ Da je avolski gorui sumpor pretrpjela bih za moje veli
anstvo.
.
-jj
_ Nemona sam prema strahovitom kraljevom gnjevu koji ste izazvali u tolikoj
mjeri da ju je gotovo udario. Udat u je. Prosaca za takvu djevojku uvijek je
dosta. Prevarili ste se. Oito ste mislili da u je ja napustiti?
Iznenaen tim preokretom, Alfonzo je buljio u sag.
Tako ste, dakle, izgubili i djevojako srce i miraz koji sam joj namijenila
naglasi ona.
Gotovo mi je ao. Djevojka mi se inila kao stvorena za vas.
Velianstvo mi je jo juer isporuilo da se okanim Gor-dane ili da ostavim
dvor
izree on vrstim naglaskom gledajui je gotovo izazovno.
Da, to sam vam poruila po Enriku jednostavno zato to ste prema mojoj
tienici nastupili nasilno, kao prema kakvoj djevojuri. Da je va postupak bio
viteki, bila bih rado pristala da vam bude ena. To bi bilo prirodno s moje
strane s obzirom na prijateljstvo koje nasu napuljsku dinastiju vee s obitelji
Borgia.
Od tolikog iznenaenja domiljati i lukavi Alfonzo nije pronaao ni jedne rijei
da opravda svoj nasilni in u samostanu, to vie to nikad nije ni pomislio na
enidbu niti je slutio da bi kraljica s tolikom panjom pratila sudbinu svoje
dvoranke.
Uviate svoju nezahvalnost i prema meni. Sklonost nae dinastije prema
obitelji Borgia velika je. Evo. im je Inocent zaklopio oi, alje mi otac
glasnika i pie da e razviti sav upliv da kar inala Borgiu izaberu za papu,
dapae, zbog toga zove kui moga brata Franceska, a vi, Alfonzo, spremate meni
tolike neprilike.
Vaem velianstvu?
zaprepasti se Alfonzo.
Preuzela sam brigu za Gordanu, a vi je optuujete pred kraljem da je on tjera
s dvora. Ovo mi sada, U asu papine smrti, zadaje suvinih briga.
Neka mi velianstvo oprosti!
Vro se ljutim na vas zbog toga i jo vie bih se ljutila ne bi bilo bjelodano
da ste najvie kaznili
sebe. Danas ste
Potpuno izgubili Gordanu, a ona je bila na putu da vas ljubi.
vas se postupak ne da opravdati.
Velianstvo, najerala me na to ljubomora.
Ljubomora? Na koga ste ljubomorni?
,
Na princa Ivana!
U njenim oima vrsto upiljenim u njega zatitra sumnja. Malo je zamirila kao da
gleda unatrag, istrauje, rainja, smilja. Onda zanijee glavom:
Nikad nisam opazila da joj Ivan iskazuje kakvu naroitu panju, a kamoli
sklonost.
!
eirt
.....
Ni ja nisam to opazio.
a
n
No. dakle?
;
uf .
Ali Gordana se odvie brine za princa.
:
Cime to kanite dokazati?
h^
Njenom bojazni za njegov ivot. Pod moj ma poslala ja
zamjenika. f,.
Kad bi to i bilo, uinila je samo uslugu kralju i meni.
" Naglasila je te
rijei hladno, vrsto i istakla njihovo skrovito znaenje. A to je njega ljutilo
i ponizavalo i odvrati neto ironino:
Znam. velianstvo, kako bi vas rascvililo da je princ bio na mjestu njegova
zamjenika. Ipak, ova okolnost dokazuje da je Gordana...
Dokazuje da vam je sva krv ula u mozak i zamutila rasuivanje. Otkud bi
Gordana mogla poslati toga zamjenika kad ste je one noi i onog jutra vi drali
zarobljenu u samostanu, a tek pred podne vratila se s vojvodom Ilokim. Vi ste
izgubili logiku, moj Alfonzol Kako vidite, fiziki je bilo nemogue da Gordana
sudjeluje u nastupu onog nepoznatog ovjeka. Meutim, vae se prosuivanje
pomutilo i u duevnom pogledu. Princ ne posjeduje onu muevnu snagu i odvanost
koja osvaja ene kakva je Gordana. Naprotiv, vi ste prije svoje pustolovine u
samostanu posjedovali sve to je Gordanu sklonulo da mi prizna koliku mo
Kazat ete kralju da ste ga primili po glasniku koji je do. nio vijesti na
Kaptol. Poite stoga tamo pa s glasnikom dogovorite tu varku za svaki sluaj.
A pismo?
Ostaje kod mene. Vi ste mi ga predali. Kad se vratite s Kaptola, pokazat u
pismo kralju. A vi ete priznati da ste Gor-danu krivo optuili u nazonosti
drugih. Kralj e se toliko obradovati princu Demu da e opozvati sve, ak i
Gordanino progonstvo. Tako, eto. Dem posreduje u vaoj ljubavi, Alfonzo!
A on i ne sluti l
Upamtite, Alfonzo, uinila sam danas za vas ogromno djelo i dugujete mi
beskrajnu zahvalnost.
Nikad neu moi da isplatim taj dug, velianstvo.
A prema Gordani se ponesite, pametno, oprezno, nipoto nasilno. Pourite se
na Kaptol, a onda ekajte da vam javim koji bi as bio najshodniji da idete pred
kralja.
Napola omamljen, istri Alfonzo iz odaje i pobiti u svoja sobu. Tu ga je ekao
Enriko.
Izgledate, Alfonzo, kao da ste primljeni u milosti.
Toliko milosti da sam od nje pijan. Enriko, Gordana je ljubila mene. ne
princa, nego mene! A ja to nisam zamijetio. Skrenuo sam s puta koji je vodio do
nje. Razumijete li?
Svi uenjaci naeg dvora nee to razumjeti. Ali tko vas je uvjerio u to da vas
Gordana ljubi?
Kraljica! A Gordana joj je sama priznala! Enriko, one bademaste oi kriomice
su traile mene. Ono stasito tijelo to stupa kraljevskim koracima eljelo je
biti moje, samo nije htjelo biti uzeto silom. Sad se sjeam kako mi je one noi
u Korvinovoj kuli govorila: "Zato niste ekali dok moje usne oedne za vaim."
To se podudara s onim to mi je kraljica as prije otkrila. Ne moe da je omami
taj njeni princ. On ne moe, ali iz mene struji snaga, hvata se oko nje, zamata
je ocjelnim uzetima i vue k meni. Pokidao sam ih danas pred kraljem, ali u ih
opet uhvatiti, zauzdati tolikom snagom da ih nikad vie ni sam ne bih mogao
razvezati.
Da niste izali od Beatrice, prisegao bih da ste bili u Gor-daninu zagrljaju
nasmije se Enriko.
Svaka kraljiina rije kojom mi je spominjala Gordanino priznanje bila je
zagrljaj!
Vaa se elja za tom djevojkom pretvorila u ljubav!
Sto ja znam u to se pretvorila! edan sam napitka, a Gordana je moj napitak.
Tako mi asti, iskapit u ga do dna.
Beatrica e vam ga pruiti?
Ona!
U prvom je asu kralj utio. Osjeao je da je lien oduka davne mrnje prema
tienici svojeg urotnika.
Ne prihvaam vau rtvu, mladiu, ne doputam da na sebe preuzimate njezinu
krivnju.
Obratno, uzimam svoju krivnju koju sam bacio na nju. Nita nije istina to sam
rekao jutros. To e posvjedoiti i vojvoda Iloki. Njemu velianstvo mora
vjerovati.
Pravedni kralju, Alfonzo je doista sada rekao istinu
javi se Lovro.
Kraljeve usne se osmjehnue, ali Varadi osjeti da ispod smijeka vrcaju kletve.
Meutim, kralj upita:
Gdje je Gordana?
Eno je iza njezinog velianstva
upozori vojvoda, poe k djevojci i dovede
je pred kralja.
Njene bademaste oi uprle se u njegovo lice. Savrene usne ostale su zatvorene.
Alfonzo osjeti da je kucnuo as u kojem treba da pred Gordanom pokae svoje
vitetvo.
Plemenita gospoice, u prisustvu njihovih velianstava, vojvode i gospodina
biskupa Varadija, molim vas za oprotenje. Optuio sam vas pred kraljem zbog
osvete i nanio vam runu nepravdu.
Njene oi krenue prema Alfonzu. Sarr.o nekoliko trenutaka zadrala je pogled na
njegovu licu to je blijedjelo od straha da e mu dobaciti uvredu. Ali je
utjela. Tada kralj prihvati rije:
Poto je Alfonzo izveo tako plemeniti viteki in i priznao nepravdu, pravedni
kralj Matija ne moe da bude sudionikom nepravde. Gordana! Zadovoljtina ti je
pruena i neka bude sve zaboravljeno. Ti ostaje uz njezino velianstvo.
Govorio je lagano, a istodobno je s prezirom kleo Alfonzovu slabost. Gordana se
nakloni i povue iza kraljice. Pratio ju je eznutljivi pogled Lovre Ilokog.
Kralj ustane i prie Varadiju:
Tko je Alfonza sklonuo na ovu komediju?
256
_ Ja u ipak pri tom pomoi
odgovori kralj i poe gcStmlBeatrica je pola k stolu ispod lukova nove palae i oima pozvala Alfonza:
_ Vidite kako je sve dobro prolo. Je li glasnik na Kaptolu upuen u vezi s onim
pismom?
__ Svakog asa spreman je potvrditi da mu je kardinal predao pismo za mene.
_ Onda smo dovoljno zatieni za sluaj sumnje. A vi budite mudri. Ja u biti
va odvu.-rnik kod Gordane i obavijestiti vas o svemu. Dotle strpljivo ekajte.
Beatriina briljivost obraduje Alfonza i on slavodobitno pogleda vojvodu
Ilokog i ostalu gospodu to su svoje poglede utap-Ijali u Gordaninim oima.
Onda se Beatrica okrene svojoj roakinji oni Izabeli:
Poi kralju i reci mu neka me prieka u grimiznoj dvorani. Imam mu neto vrlo
vana saopiti i neu da govorim s njim ovdje gdje nas drugi gledaju.
Mlada se djevojka uputi da izvri kraljiin nalog.
Duboko zamiljen sjedio je u naslonjau kralj promatrajui grimizom obloene
stijene.
Beatrica je ula, pristupili mu l poloila ruku na glavu:
Moj suprug zle je volje. Dunost mi nalaze da ga razvedrim.
Nee ti uspjeti, Beatrice
odvrati on i prihvati njenu ruku.
Ne bih te pozvala na ovaj sastanak kad ne bih bila sigurna da ti nosim radost.
Dakle, gdje je ta moja radost?
U mojim njedrima.
i posegne u iljasti ugao izrezane odjee.
Dragocjeno je kad ga tako njeno skriva
ree on.
Glasnik koji je juer stigao s Bakaem i poao ravno na Kaptol nosio je jedno
pismo za Alfonza i tek danas popodne ga predao. Kako se u njemu nalazilo neto
za mene, zamolio me da ga uzmem.
Tko mu pie?
Kardinal Borgia.
I to pismo nosi radost meni?
zapita s nekom skrivenom gorkom ironijom.
Tebi, dakle i meni. itaj, Matija!
I preda mu pismo to ga je dopodne kazivala u pero Alfonzu.
Primio je pismo i stao itati, dok su njene tamne oi pratile svaku ilicu na
njegovu kraci >m licu. Isprva je vidjela mirnu ra-vnoduinost, a onda su mu
zatreptale obrve, usne se toliko rairile
17 Gordu I
da su svi zubi ispod njih iskoili. Ona primijeti da je ovako nasmijan mnogo
runiji nego kad je strog i mrk. Onda kralj spusti pismo u krilo i zagleda se u
nju.
Radost te skamenjuje, Matija?
Jer mi se ini da snivam.
San tvoj pretvara se u zbilju. Znala sam oduvijek da e Dema dobiti preko
mene
i sjedne do njega pa prisloni svoju lijepu ruku na njegovo rame.
Dema na mojem dvoru, u mojoj vlasti
promrmlja on.
Beatrica, itav svijet
pripada meni! Oslobodit u Evropu od Turina.
Opajajui se tom predodbom, njegovo lice zasja zanositom vatrom. Sav se uspravi
ponosno uzdigavi glavu pa onda ovije ruke oko njenog struka:
Bit e ena najslavnijeg kralja, Beatrice!
Ve davno se ponosim tim ukrasom. Dem.e tvoju slavu proiriti itavim
svijetom, a moj otac nee aliti svojeg zlata da Borgia bude izabran za papu. A
on e pregaziti spletke i tebi izruiti Dema.
To e biti najvei dan mojeg ivota, Beatrica.
Danas je predveerje toga dana.
Promatrao je pismo, ponovo ga za sebe itao i gledajui u papir ree:
ini se kao da Borgia s predajom Dema spaja neki svoj prijedlog u vezi s
nasljedstvom prijestolja? To ak zvui kao uvjet.
Daj da vidim.
Ona primi pismo i duboko se nad njim zamisli.
ini se tako. No prijedlog ne mora vazda biti i uvjet.
Poredak rijei ove izreke otkriva da je ve o tome govoriti s napuljskim
kraljem.
Da. I to prigodom kardinalova posjeta Napulju.
Ti ve zna?
Pisao mi je o tom moj otac u Budim kad si bio na bojitu.
Nije lijepo da mi o tom nisi nita rekla
njeno spoitne on.
Kad si stigla
na Gri. morala si mi to saopiti.
Smatrala sara tu stvar posve nemoguom s obzirom na tvoje namjere o
prestolonasljedstvu s Ivanom, a i s obzirom na moje nade da mi se rodi sin.
Dakle, nije bilo nikakva povoda da ti saopim kardinalov prijedlog.
Moda si uinila dobro! Onda bih se jamano bio silno razljutio zbog toga i
protivio, ali danas, danas se mnogo promijenilo.
Promijenilo? U kojem pogledu?
Dolazak ene koju Ivan naziva svojom majkom mijenja moje sadanje osnove. 1)
prvom uzbuenju okrivio sam i tvojeg oca zbog dolaska Ivanove majke.
__ Uvjeravam te da moj otac nita nije znao jer ni u pismu Icoie sam primila ne
spominje tu enu.
J _ sad je ionako svejedno tko joj je pomogao da doe. Po-sliedice dolaska
tako su velike da su uzroci izgubili vanost.
_ O kakvim to govori posljedicama?
_ Evo kakvim. Prisutnost ove ene razotkrila je preda mnom Ivana. Dosad ga nisam
poznavao. Ovi dani razbili su sve moje nade u njega. Vidjela si to je radio s
tom enom i kako se ponio. Zar je to snaga koju oekujem od nasljednika
prijestolja? Sto ie on zapravo? Dijete koje ljubi majku i nita vie. Zbog nje
gazi svoj i moj ugled. Vie mu je do majke nego do prijestolja. Razabrao sam
groznu injenicu da je mekuac. Mnogo srca, malo razuma. I konano, razabrao sam
bolnu istinu; on ne bi nikad bio odluan, iak i neumoljiv kralj kojeg treba ovo
kraljevstvo. Na ovom prijestolju rm> - se odrati samo snaga eljezne ruke. Moj
nasljednik mora posjedovati sve preduvjete da udahne u sebe moju snagu i moju
mo.
Njena bijela put bivala je jo bjelja, zjenice u njenim oima uvlaile su se u
dubinu. Sluala je kako on nastavlja gledajui u sag.
Izgubio sam vjeru u njega. Moj san se rasprio, a ja stojim smrvljen u
prevarenim nadama. I ako se, Beatrica, ne bi ispunile tvoje nade u sina, onda na
moje prijestolje dobivaju pravo pruski i eki kraljevi, a ja hou da im to
oduzmem. Kako? To me pitanje mui od asa kad sam razabrao da Ivan nije pozvan
kra-Ijevati. Sad, dakle, razumije da u svaki prijedlog koji bi mi doao od
tvojeg oca ili budueg pape mimo sasluati. Tko zna neu li nai povoda da ga
moda i prihvatim. Dakle, iskazi mirno to oni to misle?
Makar je bila mirna kao kip, njene su se usne otvorile da izreknu veliku rije:
Moj otac pisao mi je jo u Budim da ga je posjetio kardinal Rodcrigo, na
kojega eka papinska stolica. Za sluaj ako ne bismo imali sina predloio je da
ti uini nasljednikom princa kojeg bi mogao potpuno odgojiti na svoju. Princa
koji je lan mone, ugledne i bogate dinastije! Njemu bi taj princ bio osobito u
volji, a on bi tebi opet za protuuslugu predao Dema.
Bit e da Roderigo Borgia eli da mi preporui jednog talijanskog princa?
Pogodio si.
A tko je taj princ?
:
Moj brat Giovano!
Ramena mramorne kraljice zadru, grud joj se zatalasala ekajui usklik otpora,
grubu gestu, borbu. Ne maknuvi se kralj potpuno mirno odgovori:
m
pa, Giovano, taj se potpuno podaje mojem odgoju. On je sin monog i bogatog
kralja. I njegov znaaj bio bi dostojan nosilac mojeg duha. Taj prijedlog mogao
bih prihvatiti.
17
U njenim hladnim oima usplamte zjenice kao dva svjetioni-ka na dalekom moru.
Danas mi taj prijedlog dolazi kao jedini spas
naglasi on i pomiluje joj
ruku.
Time si me oslobodila najteeg breme" na pod kojim sam se ovih dana
muio. Uistinu, Beatrica, donijela Si mi radost: Giovano i Dem!
I on je ustao.
Osjeam se osloboen svih muka. Da nije bilo te ene gore to je upala u na
dvor kao avet, ne bih moda nikad opazio Ivanove slabosti. Kao da je samo sin
majke, a nikako moj. Ali sad je svreno. Htio sam ga poslati u Rim s Alfonzom
kao svojeg poslanika, no vidim da je sve to suvino. Njega treba da se odre.
em. Jesmo li sporazumni, Beatrice: Giovana za Dema?
Potpuno, dragi moj
ree suzdravajui navalu radosti.
Dakle, kad se vratim u Budim, sazvat u najmonije veli kae i predloiti im
svoju odluku. Sina napuljskog kralja drago voljno e primiti, to vie to ga
preporuuje papa.
Zaboravio si da e Varadi i njegovi ljudi raditi protiv Giovana?
Do zadnjeg asa Varadi o tom ne smije nita saznati.
Moda bi bolje zatitio svoju osnovu da ga odmah otpusti. Jer Varadi ne uva
odvie tvoje tajne. Brblja ih drugima, prigovara svemu to ini.
On je pogleda i primijeti:
Moje tajne pripovijeda drugima? Kome? Reci kome je to rekao i odmah u ga
izbaciti iz svoje slube. Tko e posvjedoiti?
Ni asa se nije predomil jala. Nardelu nikako nije mogla razotkriti pa
jednostavno odgovori:
Kad budem imala svjedoka koji e to moi potvrditi, dovest u ga. Danas to
nije mogue.
Dobro, ekam. Proistit u dvor od svih ljudi Varadijeve vrsti. A sad budimo s
Ivanom dobri kao i dosad. Neka ne osjeti ni on ni itko drugi da sam krenuo
drugim putem.
Bilo bi najbolje kad bi Ivana pustio s majkom u koji od dvoraca to si mu ih
darovao.
I to je dobar prijedlog, Beatrica.
A njegova enidba s Biankom?
Ona nikad ne bi uzela princa koji nema prijestolje. Neka radi to ga volja.
Dakle, Beatrica, odsad smatramo Giovana na . sljednikom prijestolja, ti, ja i
Francesko! Drugi ne smiju o tom saznati da ne potkopaju na5 plan.
Opet je poao po sobi i kao da sam sobom govori:
Cesto sam onako kriomice usporeivao Ivana s Giovanom. Makar sam Ivana vie
volio, osjeao sam uvijek da ga Giovano nakriljuje u svakoj vladalakoj
sposobnosti. Sad je svreno! Ne bude li zakonitog sina, uzet emo svojim sinom i
nasljednikom tvoju krv, Giovana!
Ona ga zagrli.
Izili su gostima oboje jednako blistavi od sree. Na dolazak
v
lievskog para sve se propisno okrenulo k njima. Tu formalost izvrili su neto napadno. Svi su zagledali jaku svjetlost U
Njihovim licima, to je u svakom pojedincu ove sveane dvorske
kupine raalo pitanja. U Napuljcima radosna, u kraljevu dvoranstvu tjeskobna. Kraljevska lica su dva svjetionika to najavljuju
novi preokret. To osjeaju Beatriini roaci i slubenici. Izmeu
oba tabora zgusnuo se oblak koji ih je vazda dijelio.
Prolazei s kraljicom, Matija naloi glazbenicima i pjevaima:
_ Napuljske pjesme elim Najljepe to umijete!
ondase okrene Giovanu, uzme
ga za ruku napadno ljubazno:
_ Sjedni uza me, viteko dijete, vitekog oca!
Jo gui mrak pao je na obraze kraljevih prijatelja. Glazbenici sviraju,
pjevai pjevaju. Varadi i Lovro Iloki stoje u sjeni dvorskih zidina.
Biskupe, to ga je spopalo? Ovako uzdii ast Giovanu?
Moda zato Sto se Giovanov nos mjeri duinom kraljeva nosa?
Gledajte, kraljevi se obrazi sjaje kao da je po drugi put uao u Be sa svojom
vojskom. Beatriine oi gore kao baklje. Bit e da su veeras prosvijetlile
kralju kad je ulazio u njenu zamku.
Mislite li da je neto izvela?
upita vojvoda.
Kad god se Beatriine oi are, onda je avo svojoj rtvi upalio svijeu.
Kraljevi prijatelji sve se vie povlae u pozadinu.
Potkraj veeri Orban i Mladen Berislavi prilaze plahim pogledima Varadiju i
Lovri:
Svoju dvorsku slubu obavljate po kutovima?
upita Varadi zlobno.
Kralj je pozvao Enrika da mu bude uz bok, nas dvojicu nije ni pogledao. Morali
smo se maknuti. to to znai?
Boli nas u kostima, pue jugovina
odgovori Varadi, a onda se s Lovrom
Ilokim jo dublje povue u tminu.
Nijednog asa nije se Beatrica zaustavljala uz svoju brau Franceska i Giovana,
samo njeni pogledi puni sjaja govorili su napuljskom mladom kardinalu da se
neto zbiva to njegovu se-f1(tm) ODasJava zadovoljsi.Li i. EJJ je odvie
oprezan da joj se priblii kakvim pitanjem pa je itavu veer ostao povuen.
Pobjedonosni izraaj to je proizlazio iz itave Beatriine pojave zaokupio je
najvie Gordanu. Nekako se inila kao da nema nikakve druge brige nego odvraati
mukim pogledima koje su itavu veer hvatale njene zamamljive oi to su
gledale duhovito i lukavo 1 ljupko, a neprestano pratile kraljiine kretnje,
razgovore i poTada Beatrica najednom okrene glavu prema Gordani i zovne je pa se s njom udalji
od ostale pratnje:
261
__ Na naem dvoru dogaaju se upravo nemogue stvari. Ako iutro osvane vedro, a
ve jedan sat kasnije zaprijeti vihor. Uvi->k mora biti spreman da podnese
udarce. Ovaj najnoviji prolom oblaka teko je snositi jer se ini kao da ne kani
promijeniti
_ Onda nainite neko udo, gospodo moja. Treba zatititi na brod od napuljskog
orkana.
_ Zato smo krenuli u Remete
apne Lovro, dok momci zazvone na vratima
samostana.
Sam samcat sjedi prognanik Ivan esmiki u svojoj sobi. Duboko se zamislio nad
knjigom. Kucanje ga prene. Podigne glavu i pogleda na vrata.
Gordana!
usklikne i ustane.
A djevojka raskrili ruke i ovije ih oko njegova vrata.
Kako si smjela doi Gordana?
upita je njeno gladei njene uvojke.
Izmolila sam kraljicu da mi dopusti poi k remetskoj gospi i zahvaliti joj za
pomo koju mi je pruila protiv Alfonza one noi.
On promatra skladnu, ponosnu, lijepu pojavu u zelenoj jahaoj haljini. Pojas od
ute koe ukraen kamenjem i velikom kopom obavija struk lagano kao da se ne
usudi sapeti gipku mladost lijepog tijela, odreita dranja. U ruci joj bi, kao
u vlada-rice ezlo.
Sama si, Gordana?
Vojvoda me dopratio, a s njim je i Varadi.
Varadi? Sto se to na dvoru zbilo da ste sve troje ovdje?
Vihor je zavitlao naim brodom i prijeti da ga najuri na hrid. Varadijeva
estina moe oluju jo podjariti i zato sam ga prisilila da doe sa mnom k vama.
Zazvat u ih.
Otvorila je vrata i zazvala u hodnik. Odmah se pojavie Lovro i Varadi. Pozdrave
esmikog nijemim stiskom ruke, na to on upita gledajui Varadija:
Sto ujem? Prijeti nam neka nevolja?
Kuga! Napuljska kuga hara naim dvorom.
Objasnite podrobnije.
Od one veeri kad je Alfonzo opozvao svoju optubu protiv Gordane neto se
zbilo izmeu kralja i kraljice to ih je sve-zalo ponovo. I onda je nad nama
zavitlao silni napuljski vjetar.
Ali kralj mu se oito ne podaje?
upita esmiki.
- Savija se pod njim kao staro napuljsko jedro. Od one veeri brine se samo za
kraljicu i Giovana, svuda mu daje prvo rnjesto, posjeda ga uza se za stol, na
etnji, u gozbi, u crkvi, Al-tonza Borgiu obasiplje milou. Darovao mu je jedan
dvor, a njegovu ujaku imanje u Peti ovaradinu. Nardeli, staroj napuljskoj da-ji,
dariva plemiko dobro kraj Krievaca.
Sve to za ovih est dana?
l
Ne est dana, ve samo za est sati prosipao je kralj po Napuljcima svoje
blago.
Darivanje Alfonzu i Roderigu Borgii lako je shvatiti. Kralj Matija moda
rauna da e Borgia postati papa, a kako su oni " aragonskom dinastijom u
prisnom prijateljstvu...
Zar je Borgia toliko vrijedan koliko ovo kraljevstvo? Koliko kraljevski sin?
Zato naglaujete sin?
Jer kralj Matija od one veeri vie nema sina! Da, nema ga! Ne brine se za nj.
Ne pita za nj. Ne spominje ga nigdje i ni. kada. Ne zapaa da je na mjesto
svojeg sina posadio Giovana. Kao da nikad nije imao sina!
udno
zamisli se esmiki
vi ste kraljev prvi savjetnik, s vama obavlja
dravne poslove, ipak neto spominje, ili ga valjda pitate?
Od one veeri kad je s Beatricom izaao u dvorite, a njene su oi sjale poput
baklje, osjeao sam da je naloila avlu neka zapali svijeu i meni. im je
kralj izaao, nije me vie po gledao i tako ne znam jesam li se za ovih est
dana samo jednom sreo s njegovim pogledom. Dolazim u njegovu radnu sobu,
obavljam poslove, ali nikad nisam s njim nasamu. Drugog jutra naao sam u
kraljevoj odaji Bakaa, a dan ranije kralj ga nije htio primiti. Tog jutra zvao
ga je i govorio s njim kao da se meu njima nikad nita nije dogodilo. Ni asa
ne pusti Bakaa iz dvora ne ako sam ja prisutan. Nee da ostane sa mnom nasamu
ni jednog jedinog trenutka. Kad govori sa mnom, ne gleda mi u oi. Uvijek lista
po nekim spisima. Ako se nehotice pogledom dotakne mene, odmah skrene glavu,
izbjegava me. Sto vi kaete o tome?
I odvie je jasno da kralj ima novu osnovu. Beatrica ga je opet odvratila od
Ivana. Kaete da ne pita za sina? A za njegovu majku?
Tog istog jutra naloio je Damirovu ocu neka je drugog dana silom odvede
daleko na primorsko otoje; slijedeeg jutra niti je zapovijed obnovio niti o
njoj to pitao. Kad ga je Nikola od Brezovice zatraio upute kako da to uini,
kralj mahne rukom i ree: "Nita nije potrebno, sasvim nita!" A to to znai?
Da on uope ne mari za sinovljev ugled zbog kojega je gotovo po divljao kad je
spazio prinevu majku, uzvienu gospou Borku u svojoj odaji. Kao da ne ivi
vie meu nama, ne vidi nas, ne zapaa. Napuljci su mu uli u srce! Alfonzo,
kojeg je htio poslati u Rim po svoj prilici zato da ga se oslobodi, odjednom je
mirno ostao na dvoru, razvaganio se, kao da je njegov ujak ve sada Izabran za
papu.
Gordana i Lovro sluali su Varadijeve rijei ne upleui se l pomno pazei kako
se Cesmikoga dojmilo njegovo prianje. On je posve miran, ali vrlo zamiljen
slua, pa opet pita:
268
_ Onog istog dana poruili ste mi po vojvodi o nekom ubo "tom prasku za koji je
kralju otkrio griki kroja Petar. Kralj ie sumnjao na Alfon a i Enrika. Je li
tako?
_ Da, tako je. I zato ga je oito htio poslati u Rim, obeao mu da e
poduprijeti njegova ujaka da bude izabran za papu. Ali najavio je da e s njim
poi i princ Ivan. To me zapanjilo.
_ Oprostite to se upleem
ree Gordana
to sve moe biti smiljena varka da
Ivana zatiti, ali ono to je kasnije slijedilo to je ve zagonetka! Kralj je
uistinu presjekao niti izmeu sebe i sina! Upravo napadno nazivlje Giovana
svojim sinom. Tono sam o svemu ornuijesten;i i znam da kralj ni jednom zgodom
nije pitao je li Ivan uope jo na dvoru.
Dakle, ti Gordana misli da je kralj zabacio osnovu da svog sina uini
prestolonasljedniku]]]:"
Imam za to dokaze. Princ je bio pozvan kraljici i ona mu je obeala potporu da
se tajno vjena i ivi za majku i za onu koju ljubi.
esmiki se uspravi i prikuje svoj pogled za Gordanu. I Varadi i on ne skidaju s
nje oka.
A to je rekla ona koju Ivan ljubi?
upita esmiki.
Nije se odazvala puzivu da govori s princem o njegovoj nakani. To je smatrala
jednini od sredstava Ito e ih iskoristiti da princa odvrati od njegove odluke,
a moda i potpuno izlijei od njegove ljubavi.
Jeste li uli, esmiki? Beatrica podjaruje prinevu ljubav prema Gordani
upozori Varadi
dok kralj napadno uzvisuje Giovana, napadno se ne brine za sina
kojemu kraljica obe-aje da e ga tajno vjenan. Tu nema vie borbe izmeu
kralja i kraljice, tu oni rade zajeilmtki. Iz svega toga mora se stvoriti
zakljuak da je kralj Matija odustao od nakane da za nasljednika prijestolja
postavi svoga sina. Recite: to ga je moglo sklonuti na to, kako je mogao tako
brzo promijeniti svoje osjeaje prema sinu?
Vae pitanje dokazuje da ni do danas ne poznajete svojeg gospodara
odvrati
esmiki.
Kralj Matija ne poznaje ljubavi, a ne poznaje ni mrnje. Zna samo
jedno, a to je koristoljublje i astohleplje. Svuda trai korist, slavu i nita
vie. Dok je Ivan bio dijete, kralj se a njega nije mnogo brinuo, jer je ekao
sina od Beatrice. Tek kad je uvidio da uzalud eka nasljednika, sjetio se svoga
sina Ivana. Dotle je djeaka pustio samog i on je svu svoju mladost proveo u
vjeitom snatrenju za majkom mjesto da je otac eliio njegovu snagu i u njemu
_ Ne smijete prihvatiti Gordaninu pomo. Ako je istina ono-gto sam danas prvi
put uo da princ ljubi nju...
_ O tom nema dvojbe
ree Varadi.
Dakle, princ kojeg elim za kralja moj je suparnik?
Ako vas to moe smesti u vaoj borbi da ga postavite na prijestolje, onda
odstupite
naglasi esmiki.
Ne. Nikad! Ali Gordanu ne bismo smjeli upletati u nae poslove, ba zbog toga.
Obratno, ba zbog toga ona je naa najjaa utvrda
ree esmiki.
Pametno,
mudro i promiljeno skretala je nae osnove naim ciljevima i nastavit e.
A pogibelj koja joj prijeti?
spomene Lovro.
Ne poznam pogibelji
naglasi Gordana.
Ni za vae srce?
Ona ga mirno pogleda. Ovaj pogled tako je nalik na proml-ljeni pogled njenog
skrbnika da je Cesmiki osjetio ponos, a Lo-vro smirenje.
Ne poznajem pogibelji ni za srce
ree ona.
Samo vaa ljepota jedina je vaa pogibelj
naglasi Varadi.
Omamila je
odvie mukih srdaca.
Varate se
upadne esmiki
mnogo ima ljepote koje nikad nisu zavladale. U
Gordane je mo jake neslomive snage koja izlazi iz nje i gospodari mukim
srcima. To je mo ene u kojoj se zdruila ljepota s umom, mudrou i junanom
odvanouMoram se crven je u, moj skrbnice, od vae pretjerane hvale
prekine ga
Gordana
a vojvodi moram naglasiti da bi me uvrijedilo kad bi jo jednom
spomenuo pogibelj za moje srce. Jo ga nisam obeala nikome. Ako elim da ga
stee onaj kojeg. drim najvrednijim ...
i ponovo se zagleda u vojvodu.
Ova izjava pobudi u njemu nadu.
Samo bih jo jednom htio spomenuti: kad je Gordana as prije rekla da je
kraljica zasnovala da Ivana vjena s onom koju ljubi, neto mi je sinulo. Nitko
zapravo ne zna to je kraljicu ponukalo da tako iskreno titi Gordanu. Nije.
moda, Beatrica zamijetila prinevu ljubav i zato Gordanu obasiplje svojim
milosti-ma jer se nada da e joj ona pomoi u njenoj osnovi da Ivana. li
prijestolja?
Dolazi vojvodska povorka. Vodi je knez Bernardin Frankopan, mlade muevne dobi,
u raskonoj kneevskoj odori. Robovi s juga u fantastinim haljinama nose
pozlaenu nosiljku s grimiznim za vjesama. Na jastucima od brokata sjedi
djeak. Crnoputo lice i crne oi odaju neto gospodujue, drsko. Oito shvaa
poasd svojeg poloaja i visoko dri glavu. Raskono vojvodsko odijelo od
svijetlomodre i ruiaste svile sapinju u guste nabore tanano djeakovo tijelo.
Uza nj .na nosiljci sjedi ena, omana, punana, s kapom dadilje na glavi
Gospodel
apu Griani.
Herceg prima Ima dadilju.
Dojkinju
zlobno primijeti kroja Petar. Jo mu mlijeko curi iz usta.
Od dojeneta eto primasa. Hoe li svijet propasti kad tali jansku djecu krune
mitrom!
272
Zinue svi u udo nevieno. Smuuje ih, ljuti i vrijea. Robovi stave nosiljku
na zemlju. Ugojena dadilja skine djeaka s nosiljke. Kraljica je sjahala l prua
ruke prema svojem
neaku.
Iza nje kralj, uza nj Gtovano, onda Francesko. Beatrica prilazi djeaku, dadilja
okree dijete prema kraljici, ali je njegov pogled zapeo u biskupske mitre. Tu
stoje Varadi, iza njega Ba-ka, zagrebaki biskup Osvald Tuz i kraljev savjetnik
Filipec koji je malom vojvodi poao u susret do Bihaa. Svjetlost baklja titra
pa vrcima mitara. Malian se neuljudno opire dadilji i skrene slavu k biskupu
Varaiju koji je prvi nadohvat i drsko mu prua ruku na poljubac. Kraljc.
kancelar stoji uspravno, ne mie se.
Teka kobna stanka. Baka i Tuz se klanjaju. Varadijevo lice
odaje otpor.
Ja sam herceg primasi
vikne i dri ruku uzalud.
Zapanjenost, pomijc s bjesnilom, zatitra u oima malog vojvode. A Giovano,
sjedei na konju, pocrveni od Ijutine i probada Varadija oima:
Mora mu poljubi i ruku
promrmlja Giovano okrenuvi
se Frar eku.
Neprijatnost toga prizora prelazi na sve u okolini. Djeak
udara nogom o zemlji, ga dri o struku i ape:
Vaa visosti, tamo je njezino velianstvol Pozdravite krac
ljicu!
Hou da mi poljubi ruku ovajl
U svom zanosu hotice ili nehotice, prekine prizor Beatrica pristupivi malom
vojvodi i privinuvi ga na grudi.
Sinko! Kumi. mojel Sunce roojel
I ude se Ijud gledaju zablenuto pitajui se: otkud ovim mramornim grudim
ljubavi, ushita, njenosti. Otkud toliko topline u ovom licu sto u njihovim
duama sije zebnju.
To je moj veliki dan, Hipolite, drago dijete mojel
apne mu kraljica.
Ljut
te kao da sam te nosila pod srcem.
Djeak ne odvraa ni zagrljaj ni njenosti. To mu grljenje traje predugo. Iskopa
se s njezinih grudi, digne glavu pa gleda oko sebe s uitkom spoznaje s.; i
poloaja. Zabavljaju ga sveane odore hrvatskih plemia, zanima oruje okovano
dragulji-ma, ali zastruuju snane visoke pojave. Kao da bi se htio sakriti k
dadilji, ali ga suzdrava sveanost asa o kojemu mu dadilja ape.
l dok sve to promatra mirno se preputa da ga grle: kralj, Giovano, Francesko,
Izabela i svi ostali roaci Podnosi njihovo milovanje s nekom nevolji ti jer mu
zagrljaji zakruju vid na sveanu svitu kojoj hoe da se po svaku cijenu pokae.
Zna da i(r) to radi njega i za njega i eli biti dostojanstven. Odjednom upita
obazirui se:
A gdje je sjajna palaa? Zar nije tu kao u Ferari?
18 Gordana I
2a oca za kraljevskim stolom. Kraljici zdesna smjestili su Hi-Solita, Giovana
zdesna kralju na mjestu princa Ivana. Mala je Beci neprestano gledala onamo gdje
je prije uvijek sjedio princ. Sad bi mu s ovog poasnog mjesta bila tako blizu.
Oi su joj
pune pitanja koja nije mogla razjasniti. Svakog bi se asa ogledavala hoe li moda ipak doi princ Ivan. Niti je do itko spomenuo njegovo ime.
Sad emo u kraljevski dvor
odgovara Beatrica.
Nije tako velik i raskoan
kao u Ferari i Napulju, ali u Budimu i Vi-egradu su ljepi. U Ostrogonu je tvoj
veliki dvor.
Hou da idem odmah tamo. Majka mi je rekla da u biti gospodar, da e svi biti
moji robovi, sluge i dvorani. Imat u mnogo konja i koija?
Sve te to eka, dijete moje
primijeti nasmijeeno Bea trica
ali sad
ostaje kod mene.
A je li lijepo i bogato kod vas?
upita djeak.
Da nije, ne bi tvoja tetka Beatrica mogla tu stanovati.
To objanjenje ga umiri i opet sjedne uz dadilju na nosiljku, a sluge ih ponesu.
Kroz vijenac svjetla i zastava s grbovima, okruen paevima i plemstvom,
sveenstvom i dostojanstvenicima, ue mali vojvoda Hipolit od Ferare na Gri u
kraljevsku palau na Dvercu.
Skupivi se u sveano rasvijetljenoj dvorani za primanje, mali vojvoda zaeli da
vidi sve sobe. Kraljica ga uzme za ruku i pokazuje me redom sve. Nigdje se
malian nije htio zadrati vukui kraljicu da ide dalje, kao da neto trai.
Slijede ih kralj, Fran-eko i Giovano.
U dvorani za sveano kraljevsko primanje djeak se najednom zaustavi, istrgne se
iz kraljinih ruku, potri k prijestolju, uspne se i sjedne: --
Ovo je moje
prijestolje
zavie on otro.
Kralj se nasmije i mirne Bea trici:
J
Naravno da je tvoje. jrai:< Djeak se nasloni i pogleda oko sebe:
Gdje
su dvorani? Neka svi dou da im zapovijedam!
Taj je odreit
opet se nasmije kralj.
Zato se smijete?
razljuti se mali vojvoda.
Meni je majka rekla da u
ovdje biti tako aen kao moj stariji brat Alfonzo koji e nakon tatine smrti
biti vladar u Ferari. Hou svoje sluge i paeve
i stade udarati nogama po
naslonjau.
Ne bih doao da mi mama nije to obeala!
Djeakovo bjesnilo zbuni Bea tricu, dok se kralj stao smijati:
Bravo, vaa visosti! U vama je prava kraljevska krv. To
mi se svia. Ali sad vas molim: veera je pripravna vama u ast.
Odmah e doi pratnja. (
l dade znak pau. Zaas stupi u sobu dvorski metar Orban ] s pratnjom i okrui
prijestolje. Tek sada Hipolit se uspravi i prui ruku kraljici koja ga povede u
blagovaonicu.
Taj je djeak uistinu uitak. Znat e zapovijedati
govori kralj Beatrici.
Kako je vani bilo toga dana oblano, prostrli su stolove u dvije dvorane. U
kraljevoj blagovaonici sjeli su kraljevski par, ban, palatin, kneevi, knez
Bernardin Frankopan, vojvoda Lovro i biskupi, u drugoj dvorani prostrli su za
ostale dostojanstvenike, plemie i dvorane. Gordana sjedi s dvorankama, a mala
Beci uz
274
doao niti je
Za vrijeme veere mali je vojvoda drskp i samovoljno nasto-jao svu pozornost
privui na sebe. Neprestano je pitao, izricao svoje ponizujue mnijenje o dvoru,
ali ga svlada umor i naoigled svih usne dubokim sr, . Gojna dadilja uzme
hercega pri-ma5a na ruke i odnese ga iz dvorane u postelju.
Nakon dovrene veere poli su svi na igre. Glumci i pjevai izvodili su
simbolinu glumu u poast vojvodi hercegu primasu. Vojvodu Hipolita od Fc e
pii,L
!i su u ulozi pastireta to svojim njenim umnim nastupom uini dobrim
i pobonim raspojasano, bezbono stado.
Nakon prve slike kraljevski par je ustao da poe dvoranom. Slijede ostali
dostojanstvenlc.
Uskoro Gordana ponovo ue. S njom je Damir. Kralj uti, samo uasnuti pogled
pita mladog dvoranina. Mjesto njega odgovara Gordana:
Velianstvo, njegova visost nee nipoto da ostavi sobu svoje majke.
Kralj ne odgovori, nego upita Damlra:
Knjiga je bila posipana prakom?
Kao to su knjige prasne kad dugo lee na polici. Prah ne donosi vruicu.
Smrt! Smrt!...
ape kralj i zagleda se nekud daleko pa onda bijesno izleti
na vrata u hodnik.
Bez rijei pohite za njim Gordana i Damir. Jedva su ga stizali stepenicama.
Otvorio je vrata prineve sobe. U njoj je tamno. Samo malo svjetlo sa
skupocjenog kandila baca mutne zrake na zastore postelje i suprotni leaj na
kojem napola odjeven lei princ Ivan.
I gotovo u dva koraka prie k njemu, sagne se i poloi mu ruku na elo. Blage
prineve oi gledaju. U njima nema ni iznenaenja ni pitanja, samo neki bolni
izraaj.
Sine, to ti je?
upita ga otac tiho kao da se boji da bi tkogod mogao
osluhnuti zabrinutost to mu lebdi u glasu.
Nita mi nije, samo prehlada
odvraa Ivan.
Damir stoji iza kralja, a Gordana je ostala na trijemu pa kroz otvorena vrata
viri u sobu i slua. Kralj nijemo promatra Ivana kojemu su obrazi zaareni. Na
kraljevu licu neto je ukoeno i pusto. Damir ne zna je li to maska pod kojom
neto skriva, ili istinski izraz zebnje.
Zovni lijenika, Damire!
naloi kralj.
Ve je bio ovdje.
u
Napuljac?
Ne. Pozvao sam lijenika vaeg velianstva.
Tie da se majka ne probudi
opomene princ podigavi glavu paljivo gledajui
k postelji.
Otac slijedi njegove poglede. Izmeu zastora razabire se glava puna plavih
pramenova.
To blijedo sitno lice upalo od bolesti ini se kao lice djevojice ostarjelo od
bijede. Vjee su sputene. Grudi joj se odmjereno diu i sputaju u dubokom snu.
Ruke se kraljeve zabole o pojas. Pogled mu lei na onom licu. to izazovno
namee slike davne prolosti
probuene silom.
Princ, Damir i Gordana nijemi su uesnici juria to ga uspomene prolosti
proizv"J;,- na kralja. Glava na jastuku stala se icati Nemir preleti kraljevim
licem, obrve mu se skupe, hitro "- okrene i jo bre nego Sto je uao u sobu
pouri se na trijem i zatvori vrata. Pohitao je niz stepenice ravno u svoju
odaju gdje je jo uvijek ekao Vanidi.
Ne obazirui se na njega, sjedne u naslonja.
_ Uzalud! Sve je uzalud!
protisne i glava mu klone na ruke. Varati i ju se
ini da se kralj ukoio zauvijek. Onda prozbori teki kraljev glas:
_ Uzalud je bilo sve! Milost sam razasuo nad njima, a oni je posue prakom.
ujete li, Varadi? Sve je bilo uzalud! A zato kad sam Ailonzu dao vie nego to
je traio?
Govorio je tiho, povjerljivo kao da nije prolo punih est dana, a da ga nije
udo.si;>jau nijedne p-jvjerl^r.-j rijeci i kao da ga as prije nije tjerao u
tamnicu.
Kancelar prihvati tu promjenu, pa odgovori onako kao to je govorio prije est
dana:
Ako je Alfonzo to poinio, onda ga je na to nagnala namjera da vae
prijestolje isprazni drugome.
Zar im nisam dao drugog?
Moda nisu vjerovali da ste ga uistinu dali.
Kako da ne vjeruju kad sam kraljici tako uvjerljivo razloio da Ivan nije
pozvan za vladalake dunosti a Giovano je stvoren.
Varadijeve trepavice zadrhtale su uvi te rijei. Nastojao je
mirno podnijeti to otkrie muno se svladavajui, dok je kralj govorio
poluglasno, monotuno, buljei u sag kao da bunca:
Ako utim, inim zloin, ako govorim, opet zloin. Osjeao sam da je vae
velianstvo potpuno napustilo sina a sada mi to
m
lianstvo potvruje odlukom da svojim nasljednikom uini Giovana.
Razjareni kralj zgrabi Varadija za ramena i prodrma ga tako
da ie posrtao:
ja sam napustio Ivana? Vi ste poludjeli! Obeao sam Gio-ana za Dema! Da,
pnvumeno Giovano ima biti prestolonasljednik. Privremeno duk kardinal Borgia ne
bude izabran za papa i dok mi ne izrui Dema. A onda u Giovana predloiti
staleima. Jest, predloit u ga! Tako e biti. Sto mogu ako stalei ne prihvate
Giovana? to mi moe Napulj ako oni ne budu htjeli? A papa Borgia? Neka tra i
natrag Dema ak <> misli da sam tako lud pa da ga vratim. Razumijete li?
_ Razumijem, velianstvo, i alim Sto mi to niste kazali prije
Jest dana!
Nisam htio govoriti s vama jer ne znate pregristi jeziinu.
_ Bio bih ipak vaem velianstvu savjetovao da je ta pogodba, iako vrlo lukava,
ipak jako opasna uoi tolikih neprijateljstava u vaem kraljevstvu i pohlepnosti
njemakog i ekog kralja za vaSim prijestoljem. Makar i privremeno spremati
Giovanu prijestolje u pogodbi s papom moe zasaditi klicu prava Napulju da trai
Giovana na vae prijem! r.
U sluaju moje smrti! Ali ja jo ne kanim umrijeti! Razumijete li? Jo dugo ne
kanim umrijeti!
I kad bi velianstvu sve to uspjelo, koga je odredio za svojeg nasljednika?
Svojeg sina Ivana!
Ali dok Borgia bude izabran za papu, uvrstit e se Napulj na vaoj pogodbi, a
tamo gdje se za Giovana gradi prijestolje, nestaje tla pod nogama vaem sinu.
O tome ja vodim brigu!
Ako princ danas umre?
Zovete smrt Iz puke osvete Sto sam vas izluio iz svojih. tajna?
Bog se buni nad vaim rijeima, velianstvo, jer on jedini zna da sam svoj
ivot, rad i glavu zaloio za jedan jedini cilj: da vaeg sina postavimo na
prijestolje.
Svoja ste predvianja zatajili, pomagali Ste ga ubijati. Ako-on umre, vi ste
sukrivac!
Njegova smrt bit e i moja!
Uutjeli su. Varadi je sluSao teSko kraljevo disanje i gledao
- gUt>C
1 0pCt Da D^h ^^ magla Znak P ~~ Iditc gore i recite
lijeniku da u ga smaknuti ako ne
bi velianstvo pozvalo Alfonza, ispitalo kakav se otrov u tom praku,
zaprijetilo mu?
Napokon jedna pametna r^je. Zovnite Alfonzal
ski jezik. On ima l ortaka s kojim se o tom dogovarao jedne noi nasred
ceste.
Govorio je sjedei na stolu i sagnuvi se k Alfonzu kojem ie ponudio stolicu
kraj sebe i povjerljivo mu se smijeio: J
v __ ^ad biste mi pomogli u potrazi
za tim lupeima, iskazao
I Varadi poe prema vratima. r,
Recite njezinom velianstvu neka nastave igre; mena La.
"|riava vaan posao.
j
,
Ako me njeno velianstvo nee sluati zbog Giovana?
r
-^,
Tek sada sjeti se kralj sukoba sa Giovanom: .f,.,
Varadi, vaa je ud
prokleta. Vi ste kao munja koju jie moe zadrati ni nebo. Jo jednom vam kaem:
svladajte sel
Priznajem, velianstvo, da sam pogrijeio, ali nije mi bilo mogue primiti od
Giovana toga vola.
Trebali ste toga vola zaklati, a ne izvlaiti iz staje jo i tele! Izravnat u
to ovaj put, a vama stavljam na srce: iskazuj te Gio-vanu svaku ast! To morate
Postavio sam sve strae da uhvatim tog neznanog deliju i molim vas pripazite:
moda biste ga meu naim Talijanima zamijetili lake nego tko od mojih ljudi
kojima nije poznat tali_
bih vam mnogo zahvalnosti.
......
_ Skupit u sve svoje sposobnosti da budem na uslugu vaem velianstvu.
_ eka vas veliki dar, Alfonzo. Ako se toj linosti uistinu neto desi, ako
oboli i umre, tako mi kraljevske asti, objesit u obojicu pa da su mi roena
braa ili okrunjene glave!
Kralj dopusti svojoj osveti da mu se odrazi na licu i u oima. Ipak je uhvatio
znak Alfonzova straha koji je problijedio. Zato hitro posegne za njegovom rukom,
vrsto je stisne, a drugom ga potapa po ramenu:
Povjeravam se u vas, Alfonzo. Moji ljudi budno paze, ali mogli bi mi ba vae
otro oko i vaa odanost pomoi da uhva-i tuno zloinca ili bar da sprijeimo
in. Mislio sam naprije da vi poznajete taj otrov i da ete mi moi savjetovati
kojim bi se protuotrovom moglo sprijeiti da ne nastupi smrt. Ali kako vidim, ni
vi niste u tom upueni. A sad poite gostima i budite veseli. Ja u odmah za
vama.
Kralj je gledao za njim i bilo mu je odvie jasno .da Alfonzo teko vue noge
preko praga.
Matija skrsti ruke i bespomono gleda preda se.
Odmah poslije Alfonza vrati se Varadi i najavi:
Isporuio sam njezinom velianstvu poruku, ali me ona nije ni pogledala.
Hoete li da i dalje ostanete u mojoj slubi, slijedite moje naloge i kraljica
e se promijeniti prema vama. A sad, ujte: uhvatio sam ga, Alfonzo je krivac!
Ako je to uinio i ako moe pomoi, vjerujte, izvrit e. Od moje prijetnje
problijedio je.
Ako utee?
_
Postavile odmah strae, ne smiju ga pustiti iz dvora. A sad idite gore,
izvijestite me kako je princu. Ja idem!
Kad se vratio gostima, igra je svrila. Svi su ustali i poli u blagovaonicu
gdje su sluge nudile zlatne vreve sa slatkim i jakim vinom i raznim jelima.
Matija pristupi milanskom poslaniku:
Vi ete mi pomoi da izgladim sukob izmeu Varadija i Giovana.
, 7~. CuJ. Giovano, otro sam ukorio Varadija. Bio je uvjeren oa si izrekao
dosjetku pa ti je odgovorio nianei na sebe. Htio je rei da je on u mladosti
bio tele, a u starosti, je postao vol
uvijek u istoj staji. Ti ga nisi
shvatio. Je li tako zvuila dosjetka, gospodine poslanice?
Sasvim tako
odvrati milanski poslanik.
Ali on me mora moliti za oprotenje,
283
Misli li, Giovano, da bih ja prihvatio njegovu ispriku kad te ne bi molio za
oproten je? Dakle, primi tu molbu i prijei preko toga. Ti si princ, a on je
podanik.
"Kojemu u ja odsjei glavu kad stupim na prijestolje"
doda u mislima Giovano. i
Odmah nakon toga kralj se priblii Beatrici:
Upravo sam Giovanu uruio molbu oprotenja koju mi je podastro Varadi. Valjda
zna za taj sukob?
Giovano mi je saopio i udim se to si mi poslao Va-radija.
Ostanimo mudri i lukavi, Beatrice. Prema Ivanovim pristaama moramo naoko
zadrati prijaznost i povjerenje. To je u naem planu. Skrenemo li s ove
taktike, imat emo suvinih borbi. Ionako to nee trajati dugo, samo dotle dok
se vratimo u Budim. Kad bih Varadija maknuo, uzbunili bi se svi oni koji su uz
Ivana. Pustimo te jadnike na Griu neka sanjare o njemu. Uvjeravam te, Varadija
sam tako temeljito ispraio da e odsad biti vrlo ponizan.
Ako ti to dri shodnim, ja pristajem.
On njeno stisne njenu ruku i pogleda je tako zaljubljeno da je milanski
poslanik okrenuo glavu prema svom neaku Stroz-ziju i apnuo mu:
Bude li ova novouskrsla ljubav potrajala due ekat u uzalud svoj as. Onda
radije ostavljam dvor.
Zabava se nastavljala. Vani se razvedrilo, pa su sluge iznijele baklje i
arolika svjetla u hladovito dvorite puno junog bilja i cvijea. Grupe
dostojanstvenika i gospode prolazile su udiui svje noni zrak.
Od prvog asa kad se kralj vratio u drutvo, traio je oima Alfonza i Enrika.
Ali nijednog od njih nije bilo. I dok je smijeei se zbijao ale sa svojim
gostima, njegovo je oko budno pazilo odakle e se oni pojaviti. Nisu bili ni u
dvoritu. Napokon spazi Alfonza kako sam silazi ispod tnjema nove palae.
Odmah krene k Alfonzu, stavi mu ruku na rame i povue ga za sobom.
Upravo taj as saznajem da je linost kojoj je bio namijenjen praak oboljela.
Sto velite velianstvo?
Dakle, praak je prosut.
Je li mogue?
zaudi se Alfonzo.
Kad doznam tko su zloinci, tako mi kraljevske asti oprostit u im i
kraljevski ih nadariti ako mi nau protuotrov.
U skupini talijanskih dvorana Alfonzo opazi Enrika pa apne kralju:
Tko od ovih ljudi moe posjedovati tako opasnu smrt?
Imat u ga jo ove noi)
naglasi kralj prijetei.
Na tragu ste, velianstvo?
Sad su mi upravo moji ljudi javili siguran trag. Ne mogu od gostiju uti kamo
vodi Moj mi je pouzdanik rekao da e me
284
naditi. Nitko ne moe iz dvora dok ne uhvatimo krivca. Pri-ilit u da bolesnika
izlijei. Ako to ne uini, vjeat u ga, pa da za nj moram zaratiti sa svim
dravama Italije
sa svima. Za svaki sluaj budite na oprezu, poite Talijanima
pa malo pri-luhnite _ stisne mu ruku i poe ravno svojim gostima, dok je Borgia
krenuo Napulicima Kad god bi Malija proao pored njih, zapazio bi teku
zabunutust u blijedim licima Enrika i Alfonza. Do kasne noi potrajala je
zabava, a onda su se gosti razili. Kralj je poao u svoju odaju i bacio se
odjeven na leaj. Na svaki tropot digne glavu. - -p.ar.o u Varadi.
_ Velianstvo, Alfonzo nije pokuao izii iz dvora.
__ Je li to uinio? Je li se moda najavio meni? Ili princu?
Nisam mogao nita saznati.
Morate saznat; Zovite Damira!
Poao sam trijemom prvog kata i stao pred prinevim vratima. Ali tamo kao da
je sve
mrtvo.
Kraljevi se prst; digoe kao podmukli nijemi vaL Nijedna rije ne izlazi mu Jz
usta, ali iz oiju mu sijeva:
Velianstvo, ne okoliajte. Pograbite Alfonza za grkljan, dobacite mu u lice
krivnju, sveite ga.
A Dem? Dem e mi izmaknuti iz ruku! Zamjerit u se neaku budueg pape.
Ne
ni za to.
Velianstvo, Dem je samo slava vae krune, a va sin ivot ovog kraljevstva.
Onda idite i uinite na svoju ruku to bih ja morao uiniti. Nita ne znam o
tome. Uradite s njim sve, sve.
A njezino velianstvo zatrait e da me bace u tamnicu?
Na osvetu sam uvijek spreman, a nikada na povredu pravednosti. Kad vas ja
aljem, nema kazne.
I Varadi je opet ostavio kralja.
Uzbuen, nestrpljiv, r u n straha hoda kralj po svojoj odaji, a uza zid
prislonjen stoji Radulo t slua kraljeve tualjke:
Svakog dana, svake noi, svakog sata i asa otkine se po koji kamen s moga
prijestolja i pada mi na vrh glave! Radulo! Teko sam gradio, jo tee uvam
zgradu. Kotrljaju se oko mene bodei, obilaze me zmije, siku u mene zmajevi!
Kad e tome biti kraj? Kad u stei asak mira? ini mi se da neprestano stojim
na bojitu, bez daha i odmora. Odbijam udarce maem bez kraja i konca, na
stotine njih ja sam samcat protiv svih. Mnogo je to i odvie. Kad e prestati to
rvanje.
Vjerni mu pouzdanik nije znao odgovoriti Nije ni shvatio sto se zbiva i utio
je.
T Kruto odjekuju kraljevi koraci gluhom noi zaspalog dvora. katkad stane,
prisloni uho na vrata, i onda jo teim korakom nastavi nonu etnju.
Tad krinu vrata, Varadi se vrati:
Velianstvo, kucao sam dugo na Alfonzova vrata.
Sto je rekao?
,> ..
, ...
285
Nisam ga naao u njegovoj postelji, a nije izaao iz dvora. Uzalud ga ekam.
Poi u ponovno. Samo sam doao da javim neka velianstvo legne s pouzdanjem u
mene. Prolazit u uvororn kao sablast, izvui u ga iz tmine na svjetlost i s
bodeom u ruci prisiliti da popravi svoj zloin. Legnite, velianstvo, sna vam
treba za sutra da...
Sutra? Sto e mi donijeti sutranji dan?
Nije dobio odgovora. Varadi je ve izaao, a Radulo strpljivo uti. I kralj
nastavi etnju svojom raskonom odajom u oajnoj besanoj noi.
,.
Nesrea! Nesrea, Radulo!
vikne kralj i skoi s leaja.
Nita,
velianstvo, samo ste neto loe sanjali.
Dakle, nita, nita...
Teko je disao gledajui svojeg pouzdanika krvavim
snenim oima.
Dakle, sam snivao loe. Ne znam to, ali bilo je strano. Opasni
su sni, moj Radulo!
2eli li velianstvo ustati? ..K
Zar je kasno?
Ve je sunce jako visoko i vrijeme doruku je prolo. n r
A tamo gore? Tamo
gore, to je tamo? Kako je princu?
Dakle, Alfoi
je krivotvorio pismo. t;.
U koju svrl i , velianstvo, smijem U saznati?
Nita, nitu. Nije vano. Samo sam htio doznati. Malenkost! A vi velite da je
Inocent sada ozdravio?
To ne mogu .,.-. rc,i.:. Kad sam odlazio, kako rekoh, bio je na misi.
Nekoliko puta kralj proe polaganim korakom po sobi i opet se vrati.
A to je sa D omcr-i?
Kako rekoh. Zaklinjao me neka uzmem bilo kakvu izliku da putujem na lijeenje
i odnesem vaem velianstvu njegov prijedlog. Zasnovao naime, bijeg iz Rima.
Bijeg? MO IJ li se to izvesti?
Mogla bi se podmititi njegova straa.
Ako je Inocent Ipak umro? Svakako neu tedjeti, ali po razgovorit emo
kasnije. Valja priekati. Napuljski poslanik koji je poslao glasnika s vijeui o
smrti sigurno je slao i drugog glasnika s malo neprilinijom vijeu. Treba
saekati da vidimo sto e biti s Inoccntom, je li se smrt zaista naalila s nama
ili je odluila da ga jo pusti na ivotu. Ne pokazujte se nikome i kad vam
posaljem dvorsko^ metra Berislavia, ui ete i najavljivati vjet kao da se
jo nismo vidjeli.
289
u dva tabora svojeg dvora. I krui mirnim pogledom od lica do lica kao da broji
svoje pri stase i neprijatelje ije su due ovog trenutka sijevnule u nji-hovim
obrazima u svoj svojoj golotinji ne mogavi stei vremena da se zataje. A kad je
sve pogledao, upita rimskog po slanika:
Nije li kardinal Borgia poslao meni ili kraljici neko pismo?
Velianstvo, odvie je bio potresen. i zaokupljen da bi mogao misliti na to
drugo nego na svetog oca. Nije se maknuo od njega.
Kraljev pogled kao nehotice dotakne Alfonza. To je bilo do voljno da razabere
kako je sav protrnuo i kako su mu usne zadrhtale.
Sad znam dosta
ree kralj joS uvijek gledajui Alfonza. Onda naloi dvorskom
metru da poslanika podvori i spremi na poinak.
Ne izrekavi nikakav sud o onom to su upravo uli, kralj nastavi razgovor ondje
gdje je prestao prije nego je uao poslanik. Kad se drutvo probudilo od
iznenaenja, kralj uzme Bea-tricu za ruku i povede je.
Beatrice, Inocent se povratio meni za inat! Ali moda to nee potrajati dugo.
Ve se esto dogodilo da je netko zamro pa se probudio ali nikad nije dugo
uivao radostsvojeg uskrsnua. Smrt se nije dala prevariti i brzo je odnijela
svoju po bjeglu rtvu.
I ja sam to ula!
Mene to nimalo ne uzbuuje. Prijedlog Roderiga Borgie i plan koji smo stvorili
ti i ja samo je odgoen. Nikad ne moe biti razruen.
Zagledala se u njegove svijetle oi to su se smijeile tako iskreno i
povjerljivo da je laka rumen ugodnog iznenaenja prodrla kroz bijelu mramornu
kraljiinu put.
Sto god ti odredi Matija to je dobro
zahvali ona njeno, gotovo ganuto.
A sad prijeimo preko toga i ekajmo to e nam doni
jeti glasnik tvojeg oca. Od njega emo tono saznati je li
cent iv ili mrtav.
u2; _--
292
__ o tom sam potpuno uvjerena. im Je otac dobio protivnu vijest, nesumnjivo je
otposlao novog brzoleu. moda nekoliko
sati^aceka"mo? dakle. Ali bilo to mu drago, Beatrica, "voju riie Giovanu ne
povlaim!
Ovo je tako smiri da se vratila u drutvo oporavljena i na-cmiieena. I
nastavila se zabava. Kralj je u krugu svojih najbliih izrekao nekoliko dosjetki
o Inocentovu uskrsnuu. Kad je opazio Varadija. neopaeno mu se primakne i
upita:
Kako je princu? ^
__ Uvijek jednako velianju j. Nita se nije promijenilo.
Na naem se dvoru neprestano sve mijenja i ba tamo ore da nema promjena? To
je da poludi. Danas je Alfonzo osjetio da ga imam u akama. Praak mu ne mogu
dokazati, ali krivotvoreno pismo mogu.
Sve je uzalud dok ga ne potjerate s dvora.
_ Kad bih znao da se Inocent ne kani due zadravati na ovome svijetu? Moram
ekati i budno paziti na princa.
Dugo je kralj bdio neprestano zamiljen. Svaki suanj, svaki korak du hodnika
trgnuo bi ga. Najposlije poe u novu palau .gdje su ga ekali na okupu
kraljica, njena braa i pozdravili ga puni nade osokoljeni kraljevini obeanjem
Beatrici.
Sutradan je kralj ustao vrlo rano.
Radulo, kako je princu?
upita voranina kad je uao u spavaonicu.
Biskup Varali nije mi htio nita rei, samo je vrlo alostan.
Radulo poali svoje rijei opazivi da je kralj ostao nepomino sjediti.
Strah me. strah me, Radulo, pokosit e me ova nesrea.
Velianstvo, dakle, ipak mari za svog sina? fi ^
Kralj ga ljutilo pogleda pa se okosi:
Tko ti je rt
, .1 ne mcjrim?
!
Kako je Filipcu?
upita kralj Bakaa. r;,
Velianstvo, mnogo bolje.
Svejedno, bojim se za njega. Dugo putovanje mu je nakodilo. Molim vas, poite
k njemu i najavite mu da u ga po sjetiti.
aka se digne i pogleda sumnjiavo to ga kralj neprestano alje Filipcu da
bude sam s Varadijem. A kralj nestrpljivo eka da se za njim zatvore vrata, pa
onda gleda u kancelara s izraajem strepnje:
Dakle?
upita, ali ne spomene na to oekuje odgovor. Varadi digne glavu:
Ne znam, velianstvo, to elite.
1
Dosta, dosta, ne recite mi nita. Moda bih u ovom asu. podigao sto
oluja.
I kancelar opazi da kralj blijedi i sjeda u naslonja.
< Neka mi velianstvo oprosti, ali ja ne znam na to nianite.
Kakvu to komediju igrate sa mnom? Govorite muevno! 0to je s princem?
Velianstvo, nemajte brige, princu je dobro.
Kako to mislite "dobro"? a glas mu se snizio.
Vruica je nestala, ini se da je uistinu bila samo hu-njavica.
Nije se maknuo niti to rekao. Vjee su mu pale na oi, pa se Varadiju priinja
da drijema. S pritajenom radou sada ra-zabire da je probijen led to je
pokrivao kraljevo srce. Bojei se da bi njegova rije naruila ili zaustavila
probuene kraljeve osjeaje, utio je i ekao da se u kralju dovri proces koji
je nasluivao i elio.
A kad su se kraljeve vjee podigle, oi su mu bile bistre, mirne i odlune.
Ustao je vrsto, preporoen, pa onda dao dozvati paa Stjepka naloivi mu da
odmah potrai vojvodu Ilokog.
Taj nalog izazove u Varadiju napetost, to vie to mu kralj nita ne kazuje ve
sve vrijeme utei hoda po sobi. Uinilo mu se da je prolo pola vjenosti dok
je vrsti hod vojvode Ilokog odjeknuo dvoranom. Varadi i vojvoda tek su se
pogledali pitajui, obojioa jednako u neizvjesnosti, to se ima dogoditi. I
gotovo su zatajili dah kad je kralj digao glavu to je ovog asa napadno
nalikovala na lava. Nepoeljana uta kosa stri mu oko okruglog lica, male oi
svjetlucaju, a usta otvaraju se:
Doite blie, vojvodo, posve blizu. Ono to vam imam rei ne smije doprijeti
ni do ovih zidina. I vi, Varadi, pristupite.
Vojvodo! Zadajte mi rije da
nikome neete odati ono to u vam sada povjeriti.
Zalaem svoju ast!
A vi, Varadi, zakunite se!
Zaklinjem se!
ree on i poloi ruke na prsi koje stt drhtale od
neizvjesnosti straha i sveanog kraljeva dranja.
__ Vojvode! Znam da je kratak rok koji postavljam, ali
. " hih do etvrt k..., najkasnije do subote, opremiti sveanu
ntniu od pet stotina ljudi, od kojih e barem dvije stotine
Priniavati hrvatski plemii, a ostale odaberite iz moje oklopixke ete. Neka to budu najbolji momci.
L Nadam se, velianstvo, da e do etvrtka vaa zapovijed
ge kojj se imaju pridruiti vama, vojvodo, odabrat
U
biti
kao da je razumio, ali njegov pogled bio je
P
__ Svi
neka
ponc i svoje najsveanije odore. Saberite ih sve na dvoru
Nikole pl. Brezovice. Ovdje ne smije nitko nita
^
^ strogo zapovijedi vaeg velianstva.
S tom ete pratnjom ponijeti bogate darove...
Varadijeve zjenice su se proirile. ;
U najveoj tajnosti otputovat ete ravno u Milano. Varadi i vojvoda lio Iloki
jedva pritaje svoju uzbuenost.
Ponijet ete sobom brani ugovor. Kazivat u ga u pero Varadiju, a vi ete,
vojvodo, kao zastupnik princa Ivana sklopiti u njegovo ime brak s Biankom
Sforza.
Obojica su zadrht i .. I dok se kralj inio da ne vidi zatajenu radost svojih
pouzdanika:
Dok brak n bude sklopljen, nitko ni ovdje ni u Italiji ne smije o tome nita
naslutiti!
Zapovijed u vjerno odrati
sveano izjavi Lovro.
Osim vas dvojice znat e o tome samo milanski poslanik.
Velianstvo
usklikne Varadi
moda bi bilo bolje da mu nita ne kazujete.
Valjda ne sumnjate da bi milanski poslanik radio protiv Ludovika Slorze,
svojeg vladara?
Niti ne sumu K m niti mu posve vjerujem!
Zbog onog pisma to smo ga uhvatili? To. znai da je 8 kraljice htio odvratiti
sumnju da je togod uinila protiv Ivanova ivota. Uostalom, ispitat u ga a vi,
vojvodo oprostit ete se prije odlaska s kraljicom i sa svima pod izlikom da vas
zovu vani poslovi u Ilok.
To je lako, velianstvo.
Ne znam je li vam ba lako otii, osim ako je vaa pro-sidba za Gordaninu ruku
bila samo viteki in?
Ne, velianstvo, bila je izraz elje mojeg srca.
To vie budite oprezni kad se opratate s Gordanom!
Nita me ne moe pokolebati u zadanoj rijei vaem velianstvu.
I Mati ja mu prui ruku.
U to vrste vjerujem. A za Bakaa i Filipca neka zasad bude jo tajna.
Vjerujem u njih, ali ne elim Varadiju dati pri295
liku da o toj stvari bilo s kim raspravlja. A sad poite na posao i onda me
izvijestite to ste uradili. Predat u vam svadbene darove, brani ugovor i
punomo princa Ivana da ga zastupate na vjenanju. Do vienja!
Dobacivi pogled pun zadovoljstva Varadiju, vojvoda se po. kloni. Kad je otvorio
dvoranu, kralj ponovo stade etati. Naj-poslije sjedne i podboi glavu rukom:
Dakle, Alfonzo ipak nije prosuo onaj praak. Ili je moda uspio
prokrijumariti kakav lijek da niste opazili?
Mislim, velianstvo, da smo se prevarili. Jo nije izvrio svoju zloinaku
namjeru.
Svu je tu uzbunu podigla budalasta Gordana. I nje treba
da se to prije rijeim!
Velianstvo, Damir joj je priao kako je zapoela prin-i eva bolest, a ona je
saopila vama ne slutei to velianstvo mo-i e zakljuiti o toj pranoj
knjizi. Bilo je sve tako, jer je Damir sam bio prisutan.
Prolo je, prolo, ali moram nai izliku da Alfonza u najveoj milosti maknem
8 dvora. Sad neka dre jer zna da sam ga progledao, a princ ne smije ostaviti
svoje odaje. Postavite mu posebnu strau koja neka bdi nad svakim zalogajem i
vrem to se nosi gore. Sad da vidimo gdje je milanski poslanik. Juer uveer
rekao sam mu neka se danas potrudi k meni.
Paevi su otili da potrae milanskog poslanika. Doekao ga je vrlo ljubazno i
ponudio mu da sjedne.
Imam neto vano da vas pitam
uzme kralj rije.
Onog dana kad se prenijela
vijest o prinevoj smrti, vi ste poslali u Milano izvjetaj, gospodine
poslanice?
Ova zapovijed uznemiri princa i on podboi glavu da bi prikrio nemir. Kralj uti
i hoda gore-dolje. Od njegovih koraka prinevo srce trne. Sve vrijeme dok su
ekali na Damira ne prozbori ni jedne rijei. Kad je mladi ulazio, princ ga
znaajno pogleda, ali kralj povue k sebi Damira tako blizu da je Ivan ostao iza
njegovih lea.
Mladiu! Posinio sam te. Pazi da svojem pooimu ne iska-e nita to ne bi
bilo istinito.
Govorit u istinu.
Zbog koje se ene princ zavadio s Alfonzom onog dana J kad su se pobili na
dvoritu ove palae?
utnja. Kralj pilji u crne velike Damirove oi. ,
Velianstvo
odgovori napokon Damir
jednom sam1!
rekao da nikad neu izdati princa.
Nema vie govora o izdajstvu. as prije princ je sam pro- kazao njeno ime, a
sad hou da ujem koliko moj posinak Damir ljubi istinu!
Svaku kraljevu rije mladi osjea kao udarac bia. Njegove iroke mlade grudi i
razvijena jaka ramena uspravila se pred kraljem. Lijepe oi skrenue ustranu pa
uini kretnju da se osvr308
lc Ivanu. Ali kralj ga uhvati za ramena, zaustavi i opet okrene
lc sct)i__ Mene gledaj, ravno u oi, i odgovaraj!
U nastaloj utnji dru srca dvojice prijatelja. Kad bih se barem mogli pogledom
sporazumjeti! Ali kralj vrsto dri na oku prineva druga, a iza njegovih lea
Ivan se podupro o stol j pogledom pritajene strepnje osjea Damirove muke i eka
njegov odgovor. Obojici je jasno da je ovog asa pred kraljem stavljena na kocku
Gordanina sudbina. Damirovo lice odaje vie odlunost, a prinevo beznadnost.
Kralj objema rukama vrsto dri Damirova ramena. U tom poloaju njegova je
pojava prijetea, izazovna, a lice mu odaje tvrdokornu neslomivu volju da snagom
linosti i duhovne torture izvue iz prineva prijatelja ono to nije mogao
doznati od sina. I malo zamirivi usjekne u Damira pogled pun kraljevske
strogosti:
Rekao sam: princ je sam priznao!
Crne, neto tune Damirove oi uhvaene su kraljevim ubojitim pogledom. Usne se
ipak ne otvaraju. Ne skidajui pogleda s prineva druga, kralj gordim glasom
zapovijeda:
Ivane, ostani gdje jesi i reci jesi li priznao!
Jesam.
Ovaj odgovor pogodi Damira poput munje. Njegovo ukoeno tijelo se makne, ali
opet zaustavi. Mladiev stav pokazuje da je razapet na mukama.
uo si, dakle
opominje kralj prodornim glasom.
On je priznao. Tvoja
sudbina ovog asa ovisi o tvome odgovoru. Posljednji put te pitam: o kojoj ste
eni govorili na dvoritu ove palae kad se pribliio Alfonzo i dobacio one
grube rijei 7bog kojih je princ s njim na mjestu obraunao.
Sekundu-dvije Damir nije odgovorio, a Ivanu se ini da se provukla itava
vjenost.
Tada mu dopre do uiju prijateljev glas:
Bila je to ...
Ne moe izrei njeno ime? uvaj se, Damirel Tko je bio?
zavikne kralj.
Beci Frankopank?!
Ivanu se uini kao da ga je netko odvukao s ruba ponora u asu pada. Damirovo
visoko lijepo elo orosi se znojem, A kralj korakne i otro pogleda sina:
Zaklonio si svoju ljubav majinim imenom. Nije lijepo, ali je razumljivo. No,
sad je rijeena i ova zagonetka. Kako si sam uo, Ivane, Damir nije kriv to sam
tako dobro udesio stvar da Je njegovo priznanje bilo izazvano tvojom voljom. Sad
moe otii, Damire.
Mladi se okrene blijed, znojna ela i proe pokraj princa.
i van mu odvrati blagim pogledom. -.n-.? --
Ivan se okrene i ugleda promjenu na kraljevu licu punom bola. Jo ga nikad nije
vidio ovakva. Kralj se polagano digne i pokae rukom naslonja.
Sjedni, sluaj me!
Neko je vrijeme buljio u stol, pa onda udahne.
Rekao si da me rese sve vrline, samo mi manjka osjeaj. Moda je tako. A zn:-i
li to je sve gazilo po ovom srcu od rane mladosti! to se sve valjalo u ovim
grudima? Koliko je tereta prolo preko njih. A ja sam sluao kako pucaju! I
svakog asa oboren, polumrtav, digao sam se grei se u samrtnoj borbi da
najuren ljudskom zloom svladam sve, dignem se i obranim. Rei u ti sve pa onda
sudi, sine, mojem srcu. Onda shvati kako ti diktira razum i odlui Sto e
uraditi, kamo skrenuti svoje i moje putove i svih koji ovise o tebil
OD STRATISTA DO PRIJESTOLJA
Nekoliko puta proao je kralj gore-dolje po sobi u mrtvoj tiini. Koraci po
debelom sagu ne zamjeuju se. Ivan gleda za njim osjeajui da su ove iroke
uzdignute grudi pune i sad e
ih razotkriti do dna.
proveo na opjevao kao
-..
"
VCM
M
UJ^gWVtfr
"9"AVC"
"J "w""w
AWJM
JW
^ wwjw w " -^
narodu izazvala je protiv njega bjesnilo zavisti knezova i veli"
311
Skrstivi ruke na leima, kralj zapone:
Moj otac Ivan Hunjadi polovicu je
svoga ivota bojnom polju bijui se protiv Turaka, a narod ga je O]
I stigli smo na dvor. Onda se desi ono strahovito, jezovito. Znam kao danas,
upravo trinaesti po datumu. Na dvoru je prif ena velika sveanost. Uz kralja
su bili moj brat, ja i nai vjerni: Ivan vitez od Srednjice, Gapar Bodo, biskup
Petrovaradinski i jo nekoliko naih prijatelja. U kraljevoj pozadini stajali su
Ulrihovi prijatelji. Na elu im Gorjanski, Helcler i Rozgornj: Usred sveanosti
odjednom pristupe mojem bratu i meni i zaviknu: "Po
312
su nam sjekiru koja e odrubiti nae mlaahne glave. Kruto nj je bilo u dui kao
da se pretvorila u kamen. Pozvae mojega brata Ladislava. Zagrlio me, ali nije
rekao nita. Poao je, odreuj" haljetak i skida ovratnik. Stisnuo sam zube.
Sjekira je pala na njegov vrati Pala je. a nije ga presjekla. Samo se malo krvi
pro-lilo po koulji. I drugi put sjekira padne na njegov vrat, nije ga
presjekla! Ja drem stiui zube da ne viem, ne kunem, ne pobjesnim, ne
riknem... Brat moj, dva puta zasjeen sjekirom, digne se, prui uvis ruke pa
zavikne gromkim glasom: "Ljudi! Krani! Razbojniku zakon poklanja ivot kad ga
sjekira dva puta zasijee, a ne odrubi mu glavu. Pravo je moje po zakonu
ivjeti..." Gledam tu strahotu. Gledam kako on prua ruke. sluam njegov glas
to bi kamen pretvorio u srce. A moje oi vide kako se kraljevi prijatelji upiru
i moje ui sluaju kako razjareno viu gore na trijem kralju: "Glavu njegovu
hoemo, glavu za Ulriha Celjskog!" Okrutni kralj, kojemu je samo sedamnaest
godina, mirno odmahuje rukom. Nema milosti...
Blijed, drui krvnik opet hvata sjekiru. A vojnici se bacili na mojeg brata i
povukli ga natrag. On jo jednom uzvikne: "Pravo to ga ima razbojnik uskrauje
se sinu najveeg junaka ovog kraljevstva!" I trei put padne sjekira, a moj brat
opet digne glavu, hoe da neto kae. etvrti put zahvati krvnik i glava se
mojeg brata skotrlja.
Stotinu kletva, stotinu krikova jecalo je u mojoj dui od strahovitog pogleda.
ekao sam skamenjen, zapiljio se u sjekiru iz koje je curila krv...
Onda me netko uhvati za ruku i povede sa stratita! Naao sam se opet u tamnici.
Nekoliko dana i noi bez sna, zguren u tmini na leaju od slame, gledao sam bez
kraja i konca jezovitu smrt dok me utamnieni prijatelji ne probude i razjasne
da su se velikai prestraili videi mene. Znali su da pred narodom i papom nee
moi dokazati da sam ja, djeak, sudjelovao u toj uroti. Kralj odlui da me ne
pogubi i zadri me dalje u tamnici. Nisu znali to e sa mnom.
Bunilo se malo plemstvo, graanstvo, puk, da su pogubili sina velikog junaka. A
kralj se zaprijeti da e svatko, tko samo spomene ime pogubljenog ili njegovog
oca ili brata biti objeen. Onda me jednog dana izvedu u kraljevsku dvoranu.
Vidio sam pa pinskog poslanika. Donio je prosvjed pape to se sinovi branitelja
kranstva vode na stratite. Moj brat ve je bio davno mrtav.
Skinue mi okove i proglase me zarobljenikom. Onda su m" odveli u eku i
predali me kralju Jurju Poebradu da me uva. U toj tuoj zemlji oko mene sami
nepoznati ljudi, ono nekoliko prijatelja to su me slijedili nisu smjeli sa mnom
govoriti. Sjedio sam za stolom kraljevskog dvora meu slugama. Ni prijatelja,
nikoga oko mene kome bih se mogao ili smio izjadati. Tvrd je bio kruac
zarobljenika, grozan poloaj brata smaknutog urotnika na iju su uspomenu preda
mnom pljuvali.
314
I tada osjetih da u se moi odrati samo ako se branim . . orujem: himbom,
osvetom, okrutnom osvetom, jezovitom if^obzirnou protiv svih zloa Sto ih je
izmudrilo zlo naeg doba Naprezao sam se da budem himben, da se pretvaram, jer
je ko rnene bila samo himba i pokvarenost. Upijao sam u sebe sa- o la,
izdajstvo i eznuo sam za osvetom.
Dogodilo se udo! Mladi kralj Ladislav stigne na dvor Poe brada. Jedva se
zadri tu koji dan, iznenada mu pozli i umre. ivio je samo godinu dana nakon
smrtne osude mojeg bratal Okrivljavali su moje prijatelje koji SU sa mnom bili u
zarobljenitvu da su oni otrovali kralj n. Sam Poebrad, koji se dan prije toga
meni izrugivao, sada me stade braniti i dokazivati da moji prijatelji nisu mogli
nikako doi u kraljevu blizinu. On potpuno promijeni prema meni dranje. Posjeo
me kod stola blie k sebi i ponudio mi svoju ker Katarinu za enu. Bilo mi je
tek esnaest godina, ali sam osjeao da o tome ovisi moja sloboda i zadao sam mu
rije. Raunao sam! Na :o su me nauili svi udarci kroz jcoje je prolazila moja
mladost, udarci to su se nanizali kao dvored bodea. Tada stigne poslanstvo
velikaa iz Ugarske i Hrvatske. Sveano mi navijeste da su stalei mene izabrali
za kralja. Onog asa osjetio sam da poinje svitati dan moje osvete. Vraao sam
se u svoju domovinu.
Stupio sam mlaahan na prijestolje. Uza me su bili moja junakinja, majka i njen
brat Szilagv. Moja majka se zaklela: "Volim radije vidjeti sina mrtvog negoli
bez krune!"
Tu sam saznao kako je moja majka mudro svladala Ulrihove prijatelje, naroito
Gorjanskn;. Obavezala se da u ja uzeti za enu njegovu kerku. Odluno >
izjavio: ne. Nikad neu povesti pred oltar kerku ubojice mojeg brata.
Moja vrsta odluka razbib je preko majke sklopljeno prijateljstvo, a naSi
neprijatelji poee novu borbu protiv mene. Pala-tin Gorjanski s pristaama
stvara osnovu da mene svrgne i da postane kralj. Traio je pravo na prijestolje
na temelju loga to je nekad kralj Sigismund bio njegov ujak. Poli su da
hukaju njemakog Friedricha i Poebrada, ali ja sam se vjenao s njegovom
kerkom Katarinom i zato je eki kralj ostao uza me. Jo nije prola godina
dana a Katarina umre u preranom poroaju. Njena smrt koja me ostavila bez
potomka svali na mene nove neprijatelje. Tek sada su se otvorile paklene borbe.
Poebrad, moj bivi tast, svezao se s njemakim carem protiv mene, a om obojica
s domaim neprijateljima Gorjanskim i njegovim pristaama.
Kao gladni psi navalie na mene, sa svih strana usred moje drave koja je
razruena, rastrovana, osiromaena i poharana turskim provalama. Za mojim
razruenim kraljevstvom i jedva Ste-cemm prijestoljem poseu: Friedrich.
Poebrad, poljski kralj, bizantski car i Venecija! A sva zemlja oko mene ranjavo
tijelo, raz-prosjak, na kojem vise same krpeUne. Vojske nema, kruha
315
t. i
l
nema. Slavlje kojim su me izabrali za kralja zanijemilo je. s
srca se zatvore kad je kralju trebalo vojske i kruha.
Gorina koja je ispunila svu moju duu do ovog asa sada i jo nakapana
razoarenjem mojih pristaa koji su me birali Razoaran svima onima koji su me
oduevljeno dignuli na prijel stolje, stojim sam, ne sluam majku ni njenog
brata koji ml po. novo spoitavaju tvrdokornost to neu da se vjenam s
"kerkom Gorjanskog, ali ja se zakleh: prije u razruiti prijestolje, izdahnuti pod njegovim ruevinama nego se svojim usnama otai keri onoga koji je
pogubio mojeg brata. Radio sam kao mu.
Skinuo sam Gorjanskog s palatinske asti, a on digne protiv mene sve. I nizale
se urota za urotom. Izvana neprijatelji, a u zemlji urote. U meni je niknula
vrsta odluka da sve to prebrodim, skrim. I u toj odluci krenem naprijed,
unitavam to god je protiv moje volje i mojeg cilja koji sam donio na
prijestolje da sagradim jaku i veliku dravu.
U toj borbi i rvanju siao sam k narodu. On je u veini! On sainjava domovinu.
Dao sam slobotine puku
graanima i malom plemstvu
i stekao sam u njima
prijatelje. Oni su poli sa mnom u boj. Digao sam narod i plemstvo i graane
protiv velikakih oligarha. Sputao sam njihovu snagu u lance, uinio ih svojim
neprijateljima, ali sam zadobio puk
graanstvo i malo plemstvo i s njima u
savezu podigao kraljevstvo.
Nesmiljeno sam bacao u tamnice, odrubljivao glave, kanjavao gubitkom dvoraca,
istio sam ovu strahovitu staju po kojoj su se rvale ivine. Stjecao sam bojnu
slavu, zauzdao urotnike i neprijatelje.
U toj divljoj borbi moje srce ostalo je kameno, mrtvo, hladno. Svakog sam dana
sklapao nova prijateljstva, nove saveze. I dok sam s jednim juer prijateljevao,
sutradan sam ga napustio i bacao u tamnicu
onako kako je iziskivala potreba
mojeg cilja. Bez obzira na sve, radio sam neumoljivo ne pitajui nikad srce, a
uvijek hladni razbor. Glumio sam svaki put onu ulogu koju je trebalo, obeavao i
krio obeanja, svrgavao i postavljao opet u asti, dijelio, oduzimao, milovao i
kanjavao.
Traio sam prijateljstva gdje mi je trebalo, pa i od najveih neprijatelja, a
ruio sam veze kad su mi bile na teret. Bio sam silovit, oprezan, oklijevajui
kad je to trebalo mojim osnovama, sluio sam se himbom prema vladaocima i prema
samom papi" Nikome nisam vjerovao, nikome se nisam povjeravao, a sve sam uzde
drao u svojoj ruci! itav moj ivot bio je rvanje, borba na smrt. Maem i umom
vazda sam stajao na megdanu i ne znam jesam li ikad uveer legao na poinak, a
da me sutradan nije ekalo novo bojite, bilo s poslanicima raznih drava, bilo
na elu moje vojske.
Moje kraljevanje je beskrajna bitka na bojitu mudrovanja i oruja. ..,,,, , .
." ,. ,.., .^.,- ., ,.,...., t ..
316
Kraljev glas zvoni, lice mu gori. Ivan slua itavom svojom duom i P^ svaku
rije.
__ Tako sam bijui se od svojeg mladenatva do danas sa-r-,dio ovo veliko jako
kraljevstvo. Od prosjake drave, razrovarastrovane, stvorio sam snano i bogato prijestolje, s jakom "velikom vojskom.
Podig: o sam kraljevsko dostojanstvo na vrhu-iac moi i snage koja zadivljuje i
zastrauje sav svijet.
Uutjevi, odjednom kralj ustane, poe prema princu snano naglaujui:
__ Svu tu borbu, sve te muke, sve napore okrunjene uspjehom slave i moi zar ti,
moj jedinac, jedina moja nada da sve to pregazi? Da ti, moj sin, krv moje krvi
ustane na bedeme koje sam ja sagradio i upravi topove protiv mojeg
kraljevstva? Ostaviti ovo kraljevstvo drugome ziuu.lo hi da sve moje topove i
svu moju vojsku povede na zgradu kojoj sam ja dao itav svoj ivot!
Princ obori glavu, a kralj jo jae uzdigne glas:
Tebe ne ekaju borbe koje sam proao ja. Tebi dajem veliko i jako kraljevstvo,
uvreno prijestolje, snanu i jaku vojsku, ponosnu dravu. Treba samo da uzme
ezlo i njime upravlja mudro da se uzdri i ne srui.
Kralj naas uuti. Lice mu je gorjelo rumenilom, oi sijevale od uspomena to su
mu uzavrele krv. Lagano poloi ruku na glavu svog sina:
Ivane, zavui se u samou i razmisli o svemu to sam ti govorio. Razmiljaj.
Ne posadim li tebe na prijestolje, sve e se sruiti u bezdan. I puk, i malo
plemstvo, i graanstvo past e opet pod jaram velika!.-.
Onog asa kad ja zaklopim oi itavo ovo kraljevstvo bit e krvavo bojite.
Sjeti se: Friedrich III trai moje kraljevstvo, jer su ga jednom moji urotnici
proglasili meni protukraljem! On, dakle, ima pravo drati taj naslov. I ja sam
mu dao jedno pravo: kad su me pritisli domai urotnici i Turin, ja sam s njim
sklopio savez obeavi mu: ako ne budem imao mukog potomka, on e postati moj
nasljednik. Onda sam bio vie nego siguran da neu umrijeti bez mukog potomka.
Sjeti se: eki kralj Vladislav trai pravo na ovo kraljevstvu po rodbini.
Poljski kralj prua ruku za njime, takoer po svojem rodbinstvu, a domai
velikai
meu njima i Zapolja
prvi e ustati da zasjednu na ovo prijestolje.
I ono to sam ja gradio trideset godina razruit e, razgrabiti u divljoj borbi
za moju ostavtinu. Idi, sine, povuci se u svoju samou i razmisli sve to sam
ti sada rekao. Moj si sin! Pametan sil. Zovi u pomo samo razbor i pitaj ga:
smijem li dopustiti takvo strahovito razaranje svega onoga to je stvorio moj
otac. Ne odgovori mi dotle dok nisi potpuno mirno razmislio. Idi i ostani sam s
onim to ti je dua primila. Idi, sine, zatvori se u sobu i razmiljaj, l onda
mi odgovori!
311
Princ polagano ustane i sputene glave izlazi iz sobe, a otac prati njegove
korake. Kad se za njim vrata zatvore, digne ruke poloi ih na tjeme kao da
osjea bol. Tako je ostao u dubokirn mislima. Tada, kao da ga je podbola neka
nova misao brzo proe sobom, zazove Radula i naloi mu da pozove Varadija.
Kraljev savjetnik pozorno je promatrao njegovo lice kad mu je stao nasuprot. Ne
rekavi nita, kralj mu prui vjenanu punomo.
Nije potpisana?
zapanji se Varadl.
Uskratio je potpis.
Da, idite k njegovoj majci I recite joj: ako ljubi sina neka iskoristi sav
svoj upliv da joj sin bude kralj.
Isporuit u, velianstvo.
Jo neto. Pitajte je kako je iz Napulja dospjela ovamo. To bi mi danas bilo
vrlo vano saznanje.
Nastojat u doznati. Nego, smijem li upitati, velianstvo, ime princ
opravdava uskratu potpisa?
Budalatinom! Ljubi. Zamislite koga?
Samo je slegnuo ramenima, ali pozorno oekivao to e reci kralj.
Ljubi malu Beci. Da se nasmijei
Varadi se nasmije. Ne zbog toga to mu se to inilo smijeS-nim, nego od radosti
to je vidio kralja u zabludi.
Ve sam poeo sumnjati da tu Gordana nije razapela svoje mree
primijeti
kralj.
Alfonzo mi je govorio da je bacila oko na princa.
Istog je dana sve opozvao!
Svakako, po elji kraljice. Nije bilo ba lako uspiriti moju sumnju kad znam
da Gordana ne tedi svojim pogledima nikoga. Sad sam miran. Beci nije jedna od
onih koje su pogibeljne kap Gordana. Pourite se, pa mi onda javite to vam je
prineva maj ka rekla o svojem nestanku iz Napulja.
Kad Varadi uhvati vrata, kralj ga jo jednom zaustavi:
Obrazloite prinevoj majci da je u korist njenog sina ako ga sklone na potpis
i ako mi iskreno kae kako je dospjela ova mo, ijom pomoi?
Napolju je Varadi poveo sa sobom paa Stjepka Brodarica i kad su bili daleko od
kraljevih vrata, zaustavi ga: . - ,
Stjepko, gdje je Gordana?
Malo prije otila je gore u svoju sobu.
i
Potri za njom i reci neka samo naas izie. ekam je
pred njenim vratima.
., ..-.,,
318
Stjepko otri, a Varadi se uspne stubama i oprezno se ogledavajui stade ispod
luka na trijemu.
Suprotna se vrata otvorila, Gordana izae i pristupi kraljevu
kancelaru.
__ Gordana, doao sam vas obavijestiti. U kraljevoj se odaji fcroji sudbina
kraljevstva i naa.
Djevojka prisloni uho, dok je on tiho govorio i promatrao njeno lice na kojem
nije bilo znaka da bi je dojmile njegove rije~ ci i kraljeve odredbe.
Svrivi, upita je:
_ Sto velite na to, Gordana?
_ Recite prinevoj majci neka me zovne k sebi.
To je itav va odgovor?
Ovdje na trijemu nije mjesto raspravi. Moe nas netkovidjeti.
Dobro ne zaboravite to vam je rekao esmiki: u vaim je rukama sudbina
kraljevstva.
Precjenjujete me vi i moj skrbnik. Ali neka me uzviena gospoa zove k sebi.
Kimnuo je, pohitao praznim trijemom i najavio se majci princa Ivana. Naao je uz
nju Lovru Ilokog. Poto je pozdravio bolesnicu koja je sjedila u naslonjau,
osjeti da je njen pogled uperen u njega s izraajem spoitanja.
Napokon mi je sve jasno. Vojvoda je bio tako dobar pa mi je ispriao sve to
se dogodilo one noi kad sam ula u taj dvor. Dobro je uinio. Dosta sam jaka da
sve podnesem. uro je dao svoj ivot za zivut mojeg sina! Nikad neu zaboraviti
njegovu vjernost. Svakog dana posvetit u mu spomen duboke zahvat nosti.
Meutim, Varadi upita:
Kako ste one veeri doznali vijest o prinevoj smrti? Ova me zauuje. Zar ste
boravili na Griu?
Bit e dobro da o tome vie ne mislimo! Vjerujete mi: da me nije zatekla ova
crna vijest, nikad ne bih prela prag ovog dvora. Molim vas, biskupe, javite to
Cesmikom. On mi sigurno jako spoitava L10 sam tu.
Jer ljubi?!
_ Rekao sam ti prije nego Sto sam siao!
_ Je li te vrijedna, sinko moj?
Da li sam vrijedan Gordane? To pitaj, majko.
Kralj to zna?
zabrnie se ona.
Moja je nesrea Sto ne smijem stupiti pred kralja i s po nosom spomenuti
njeno ime. Ali ti, majice, ti koja si sama ljubila shvatit e, razumijeti da
se ne mogu pokoriti kraljevoj eljiAko to od tebe trae tvoji prijatelji i narodi koji te ele na prijestolje?
Rob sam svoga srca i nemam snage koja bi me mogla osloboditi robovanja. Ti,
majko, koja si mi dala ovo vjerno i postojano srce razumjet e. Gordana je moj
usud kao to je moj otac bio tvoj. Ona upravlja mojim ivotom, shvaa li to?
Lako je kimnula l zamiljeno gledala preda se.
A to e biti od toga, dijete moje?
Bjeimo, majko, daleko odavle da ivimo u srei s njom
ti i ja!
Gordana ti je dala obeanje?
Htio sam govoriti s njom, ali ve sedmicu dana ne nalazi vremena da se odazove
muj^m pozivu. Uvijek je zaokupljena kraljicom.
Ipak, ti se nadaj da te ljubi?
Znam samo to Sto mi je Damir rekao. On mi je vie nego brat. Majice, on je
prijatelj. Posjedujem itavo njegovo srce i ba on tako budno pazi svaki
Gordanin kret, svaku njenu rije.
Pa to zakljuujete?
Kae da je Gordana strepila za moj ivot i da njeno srce
Pnpada meni.
Prema tome, Damir je .tvoja veza s Gordanom? .
Da. Za njega se kralj ne
brine i ne pazi govori li s njom lu ne. Ja se moram drati u pozadini.
21 Cordan" I
Savjetujem ti, Ivane, da upitaS Gordanu. ..
Ovo mi je bila prva misao kau
sam malo prije ostavio kra-Jjevu sobu. No, kako. da je naem nasamu?
321
Ona e doi k meni, svakog je asa oekujem. Priekaj u drugoj odaji, poslat
u je k tebi.
On se digne ispred koljena svoje majke uskliknuvi: .
Kad ona prekorai
ovaj prag, rijeit e se moj ivoti
uje li korake?
i
ujem njen kraljevski korak trijemom, tako lagan, i ipak
Jpko odvaan. Od njega dre moje srce. l
v
Pouri se, Ivane, idi! j
Idem u susret svojoj srei
i tvojoj, majko. I za njim se zatvorila vrata.
Srei, srei
apu majine usne, a zabrinuti pogled zuri u daleki modri
svemir. Odmah zatim vrata na trijemu se otvore.
Sa smijekom na usnama priblii se Gordana prinevoj majci:
Kako se radujem! Vi ste ustali i vae lice svjedoi da ete doskora biti
potpuno zdravi Izvoljeli ste me pozvati?
Da, zvala sam vas. Rei u vam otvoreno i iskreno to je uzrok mojem pozivu.
Tamo, u onoj odaji je moj sin i eli s vama govoriti, a ja upravljam na vas
pronju da mu to ne uskratite. Uzalud je ekao sedmicu dana taj as. Potrebno je
da ga sasluate.
...,
Izvrit u time i svoju elju.
,
.
. ,
.,
Dakle poite i...
,
,.,
Zapela je i oborila oi.
Sto ste htjeli rei?
Ono to ne smijem. Ali, idite, Gordana.
v I pola je. Oi pune majinog
straha gledaju kito prelazi prag iza kojeg eka njen sin.
ONKRAJ PRAGA
Gordana je prela prag. Mir lei na njenom licu, u oima, u itavom biu, mir
koji ne kazuje nita, ne odaje nita, samo po-tcrtava snagu due i ljepotu njene
spoljanosti. Valovita kosa pokrivena je uresom od zelenih nizova to pojaava
sjaj bron-anog ara njene smee kose. Oi su pune ozbiljne spoznaje velikog
asa pred kojim se nalazi.
Uz njeno tijelo, savrenih djevojakih oblika, sputa se zelenkasta haljina u
irokim naborima i lagano uti dok se pribliava Ivanu.
Uspravio se, poklonio i lako protrnuo. Sam ne zna da h od njenog mira, od
snage, blizine ili od onoga to mu se pribliava njenim dolaskom.
tt
322
__ eljeli ste sa mnom govoriti, visosti?
._ Ve davno ekam.
__ Sluam vas.
Naas nije mogao otvoriti usta, pa je oborio oi. Tada se opet
sa C__ Gordana, sjeate li se onog lova kad ste mi govorili o mojoj majci?
. Sjeam!
__ Rekao sam vam tada koliko ste mi blizu.
_ Razumljivo je to, visosti. Od mene ste uli o svojoj majci vie nego od ikog
drugog na ovom dvoru. Onda nismo slutili da ete uskoro imati svoju majku.
_ Moja srea jo uvijek nije potpuna.
_ Tko od sree trai vie nego to mu ona sama podijeli, mogao bi izgubiti i ono
to mu je dobrovoljno podijelila.
Ne traim od nje vie nego to posjeduje.
To ne znam.
Ne slutite?
Mogla bih u slutnji zalutati.
Povest u vas pravim putem. Ne traim nita drugo nego ono ime usud dariva i
najneznatnijeg stvora na zemlji. Traim
tihu sreu!
Na prijestoljima je vrlo malo tiine. Sree moe biti ako se kraljevi brinu za
dobro naroda.
Zar samo to?
"
"
On otvori oi. Bile su sanjive kao u djeteta Sto se probudilo Iza sna, a pred
sobom gleda na javi sliku svojih arobnih snova, ivu, utjelovljenu, makar
ozbiljnu i neto hladnu.
Gordana
izree on eznutljivim glasom kakvim ga ni. Icad nije ula govoriti.
Polagano i njeno otkine Ivan usne s njezine ruke, ali je za dri u dlanovima.
Bilo je moda drsko od mene
ispria se ona
ali ne elim.."
Gordana!
Kao da su mu iz mozga ispale sve druge rt jei ovoga svijeta i
ostalo mu samo njeno ime. Drei njenu ruku u svojoj, gledao je kao da eka to
e njegovu sreu uzdii do neba.
Dopustite da sjednem
ree ona i spusti se na stolac. Ova kretnja oslobodi
joj ruku koja mu je as prije pruala toliko sree.
Mehaniki sjedne do nje i gleda je traei u njenoj zjenici svoje nade.
Htjeli ste, prine, zakleti se na neto to bi mene uistinu liilo ivota.
Vas? Tko vam to ree?
Samo as. Dopustite da vam mirno razloim i razumjet ete sve: do vas ne
dopiru uzdasi straha i trepeta onih koje obuzima jeza pri pomisli to bi se
dogodilo s njima i s ovim kraljev stvom ako kralj, va otac, umre, a vi se
odreete prijestolja. Jo je u muevnoj dobi, ali nikome nisu dokuive odredbe
sudbine. Oni o kojima vam sada govorim s uasom gledaju na budunost koja ih
moe liiti mira, kue i kuita, domovine, jezika, imanja, ivota, ako
prijestolje ostane pusto. A onda, zasjest e ga tuinac, vjeno, zauvijek.
Ne govorite mi to, Gordana, neu da s vaih usana ujem rijei svojeg oca.
Ja sam dijete domovine kojoj prijeti ova nesrea i osjeam svu strahotu toga
asa koji bi mogao meni i svima onima koji su mi dragi, blinji, koji su braa
moja i vaa, sve nas smrvila bi tuinska grabeljivost. Dua ml je ispunjena
strepnjom da budemo sigurni u tom kraljevstvu, sigurni. Osjeate li to to znai
u sadanje vrijeme? A tu sigurnost stei emo samo kad nam kralj ostavi
nasljednika
u vama! U vama je jamstvo da tuin nee ovdje nai saveznika da
zauzme prijestolje. U vama je jamstvo da emo kod kue uivati plemenitu vlast
Jo vie: ona bi mirno mogla gledati uza me drugu ?.enu Ona ljubi
kraljevstvo, ljubi prijestolje na koje me ele podii.
Ona se rtvuje, Ivane!
Ali zato ljubi kraljevstvo? Zato ga toliko ljubi?
Moda se nada spasiti ivot svome skrbniku kojeg ljubi kao oca
ree tiho
majka.
Cesmikoga?
Da, njega.
Dakle, to je ono ime koje je sveto i nije mi dopustila da je pitam za nj?
Zbunjen sam, smuen, u magli sam.
Moda mu je ona i obeala spasiti kraljevstvo nad kojim taj veliki ovjek
strepi vie nego nad svojim ivotom!
Ti zna o tome, majko?
Da sinko. f
Otkuda?
Vidi, dijete moje, i mene vee zakletva pa ti ne mogu od govoriti.
Sad mi svie. Sve ono to ona veli to su rijei mua koji ne zna to je srce.
Moda mu ini krivo, Ivane! Iz one sobe doprle su do mene Gordanine rijei
to ih je tebi izrekla da nee "pripadati ni" kome"! Ne sluti > U to se krije
pod tim rijeima?
Krije se opsjena da me svlada, obmami, ali nee uspjeti, Ostajem pri svojoj
odluci!
A ja uz svoju tvrdnju da Gordana ljubi tebe
naglasi Damir.
Gledao sam
strepnju u njenim oima, ja znam jo mnogo vie.
to zna? Govori
potri Ivan k Damini i uhvati ga za ramena.
Ona je poslala uru! Da, ona!
Ona?
uskliknu istodobno i sin i majka.
Da, ona, za domovinu i za skrbnika ini sve. Govorio sam s njom mnogo puta i
kao da je iz svake njene rijei izbijalo pri znanje.
Ne, ne mogu vjerovati. Damire, kako smo bili sretni tamo gore, u onoj kuli
Medvedgrada dok je u meni jo ivjela nada.
Ali Damir je utio i ostavio sina s majkom. Mladi se spustio
do njenih nogu i ape: , , , -,,>-
:
328
__ Sve je izgubljeno. Jednako smo nesretni, jednako bijedni U svojoj ljubavi.
_ Nismo jednako ...
Da, ti si prcboljela!
Ona obori pogled i zanijee glavom. ... - :.i
_ Ne da se to preboljeti.
:
_ jo uvijek ljubi oca, majko?
_ I ba zato nismo jednaki, sine moj. Gordana kojoj si predao svoje srce moda
te ipak ljubi i samo se rtvuje. Ova spoznaja skriva u sebi veliku sreu, bolnu,
ali ipak sreu koja nikad tvoj ivot ne moe pretvoriti u pustinju, ali meni je
oduzeto i to. Njegovo me srce potpuno zaboravilo. I znam da nije nita rtvovao
kad me ostavio. Nita vie nema u njegovu srcu za mene,. ak ni ljudskog
smilovanja.
Njen glas pretvori se u pla. Sva je njena bol izbila i razotkrila se sinu.
Glava joj padne na njegovu. Suze su rosile njegovu kosu i sputale se niz
njegove obraze. Svaka kap to pada s te kose na njegovo lice dopire mu do srca i
pobuuje u njemu gorue rane. Peku ga te suze kao ive eravice. On makne glavu
pa uhvati majku u naruaj.
A ako u njegovu srcu ima jo skrivenog osjeaja za tebe?
Kad bi tako bilo!
Onda?
Zapad mojeg ivota bio bi posut blagom sunanom toplinom.
To bi tebe, majko, moglo utjeiti?
Uiniti malo sretnom.
Ah, majko
on ustane, u oima se razabire kako ma mozgom jure misli.
:
Umiljate sebi da...
..
:
Ne. Ogledavam...
i v ;;>::
S mojeg lica?
j ).--
; r
Da, gospoice Gordana!
:, .
Dakle da ujem: kada!?
.......
Kad sam govorio s vama na Medvedgradu, vae oi, vas ^las, vaa briga oko
prineva ivota i sigurnost odavale su sve!
To "sve" vidjela sam i ja u vaim oima, glasu, brizi za prinev ivot. Jo
vie. Htjeli ste za njega umrijeti.
Prijatelj umire za prijatelja!
Zar ja nemam prava da vrim iste dunosti prijatelja?
Vi ste ena!
Trebali ste se roditi prije sto godina s ovim naelom! D
nas, vi ste, gospodine, anahronizam!
Primam ukor, a ostajem pri svojoj tvrdnji.
I ja ostajem pri svojim rijeima: svojeg ste prijatelja otrovali nadama koje su posve neopravdane. Gordana ne ljubi. I P oizdajem se u
nju da nee poiniti takve ludostil
naglasi ona ponosno.
On se sagne k njoj i proape:
_ To vele vaa usta i misao? .
To velim ja!
, t
Vaa rtva nije postigla svrhe. Princ nee stupiti M prijestolje.
Onda bih mu morala uskratiti svoje tovanje.
_ Njegov ivot razarate zauvijek. Ne inite to, molim vai
U njegovu glasu dre vjerna molba.
Zar biste tako molili i za sebe?
Nikad!
Zato, dakle, molite za Ivana? Ne osjeate li ponienje kojem ga izlaete?
Za njega u sagnuti i koljeno i pri tom klekne.
Ne razoarajte sreu
njegovu, Gordana, vi ljubite Ivana! Priznajte to, podajte mu jedinu utjehu.
Lanu utjehu hoete za nj?
Niim me ne moete razuvjeriti. Vae poricanje samo je rtva koju pridonosite
svojoj domovini.
ujte, Damire, k n L l bi vaa tvrdnja bila ispravna, i onda bi vaa dunost
bila da radite ono to vam ja kaem.
Moja je dunost raditi za prinevu sreu.
Ova izjava nije dostojna ni mua ni sina nae domovine.
Ali odanog prijatelja.
Nikad se niste zamislili nad nesreom koja e stii samog princa ako na
prijestolje zasjedne tuinac? Kad umre kralj Ma-tija, doi e na piijestolkNapuljac!
Napuljac? Otkud znate to?
Velim vam: to je svreno. Ugovoreno! A kad ne bi bio Napuljac, onda bi doao
Nijemac ili koji drugi. Prvi posao tuin-ca bit e da princa lii svih njegovih
dvorova, da ga baci u tamnicu, a moda i smakne, kao to je kralj Vladislav
Postumatus smaknuo kraljeva brata jer mu je bio opasni takmac za prijestolje.
Princ Ivan, kojemu se priklanja sve malo plemstvo i graanstvo ovoga
kraljevstva, bio bi opasni takmac novom kralju, ni asa mu ne bi dao ivjeti!
Razmislite to, gospodine Damire, i onda se upitajte: ne trai li moja ljubav
prema domovini da u prinevu srcu ubijem ljubav prema djevojci koja bi bila
zapreka da on zauzme prijestolje? Pitajte se: nisu li vai pokuaji da njih
dvoje svedete u brak izdajstvo prema onome kojemu sam spremna dati ivot? Vi
niste samo poten, odan prijatelj, vi ste ozbi-Jjan, pametan mladi. I zato va
um i savjet moraju jednako odgovoriti: da ljubei princa, inite nehotino
izdajstvo! Gospodine
amire, ne samo prinevo blagostanje, nego njegov ivot rtvujete aa mu iskaete
prijateljstvo tamo gdje ga vaa ljubav, usluge, mogu dovesti do stratita! Nikad
nitko ne moe princa ljubiti vie
Je li
a njegove majke, pa, eto, ona zna koga ljubi njezin sin, a je li fd ohrabrivala
da se opre kralju i preda svojoj ljubavi? Nije!
moda nastojala da mene sklone pruiti princu ruku? Nije!
Jer dre nad njegovim ivotom i zna kakva strahovita sudbina lebdi nad glavom
njenog sina ako ovo prijestolje padne pod tuin-ca. Pitajte je, gospodine
Damire, povjerljivo kad princ ne bude prisutan. ut ete to kae majino srce i
spoznati da je vae nastojanje da usreite princa samo njegova smrtna osuda...
Ona opazi kako su mu crne oi pune uasa, pa se pouri:
Ali ja znam: kad biste mu predoili svu tu opasnost u koju bi on zapao, ne
biste postigli nita. U njemu nema mjesta strahu. I zato uinite drugo. Treba da
opasnost prevrnete na mene. Pri-kaite mu to s gledita moje sudbine! Recite:
"Kad bi Gordana bila tvoja ena, ne bi ti sjedio na prijestolju nego tuinac, a
taj bi tebe smaknuo i posegao za Gordanom, oduzeo joj sve, bacio tebe u tamnicu,
a moda bi i njoj oduzeo ivoti
Boe moj!
usklikne Damir.
To je strahovita vjerojatnost ...
... koja e princa trgnuti, dati mu snage, mir i :gorenje da stupajui na
prijestolje spaava i mene ako me zaboravi, napusti svaku misao o meni.
Pokuajte mu dakle sve to govoriti vi, pokuajte ga tako izlijeiti od te
ljubavi.
I ve se nala kraj vrata. Zastor se zaljulja i njen lik nestane. Damir je ostao
izbezumljen.
SLIKE PROLOSTI
Ivan stoji u kraljevoj radnoj sobi i gleda preda se. Dru mu i srce i dua.
Peku ga majine suze. Na licu su mu ostavile uarene pjege. Odbijen od Gordane,
prevaren u nadama, natopljen majinim suzama, osjea kao da su mu suze zakolale
krvlju. Drhtave misli jure mu mozgom. Od njih mu podrhtavaju ruke.
Mlado mu je tijelo sapeto u modri haljetak. O irokom pojasu od crvene koe
punom dragulja visi lagani kuni ma u toku, presvuen zlatom vezenim grimizom.
Gusta tamna kosa pada mu na lice. Ulazi kralj. Stao je na pragu i pozorno ga
promatra traei u izraaju lica ono to oekuje od njega. Ali mu to lice ne
prua nade. Kralj se uozbilji i priblii mu se.
Kakav mi odgovor nosi, sine?
Nosim pitanje!
Pitanje?
Oe moj, vi ne elite da ostavim ovu dvoranu kao va i" gubljeni sin?
To je uvod tvojem pitanju?
Da, oe moj
odvrati Ivan.
2elim da ne ostavi ovu odaju prije nego to se sa svojU ocem ne zdrui
zauvijek.
_ To je u vaim rukama. __ Kakvo mi nosi pitanje? _ Kralju, oe moj, jedan dio
vaeg ivota prekrili ste mi
jutnjom.
_ A to bi bilo?
_ Va odnos prema mojoj majci! Nikad mi niste dopustili da o tome govorim, da
vas pitam. Zabranili ste mi i ovdje na Griu da vas ispitujem. Danas ste mi
razotkrili sve, samo ste za-utjeli ono to eli znati sinovljevo srce. Moram
saznati, oe moj, moram, na to me goni itava dua.
Matija nije pokazivao nikakav otpor. Naprotiv, sjedne i pokae sinu stolicu.
_ Oekivao sam dan kad e sin od oca zatraiti to razjanjenje. Neka dakle i ovo
prijee preko mene! Iskopat u i ovaj dio svoje prolosti.
Istinu, itavu istinu, oe
moli Ivan.
Nema razloga da prikrivam. Ovaj as morao je doi. Sluaj!
Ni sama prineva majka ne bi s veim uzbuenjem ekala to otkrie.
Razgrnuo sam zastor, ti si zavirio na pozornicu divljih borbi i oluja koje su
po meni sipale sve strijele neba i pakla! U toj oluji jednog dana ugledam velike
modre oi pune krotkosti, topline. udno su me zaokupile te oi. U njima sam
nasluivao netaknutu istinu. One veeri kad sam legao, nisam mogao zaspati. Prvi
put u ivotu osjetio sam da je pod oklopom bojovnika koji se rve s
neprijateljima i usudom negdje duboko zakopano srce! Probudile su ga modre tople
oi! Bilo mi je dvadeset osam godina. Stao sam razmiljati to u od ove
jadnice. Poloio sam sebi raun. Ali osjetim da ne mogu ivjeti bez nje. Poao
sam u njen skromni dom. Onog dana spoznao sam da nisam vie sasvim svoj, da sam
privezan i ako se silom otmem, boljet e me. Zaelio sam topline, istine, onoga
Sto zovu ljubav!
Ja sam joj to rekao. Padala je preda mnom na koljena i molila da je ne uinim
svojom ljubavnicom. Imala je pravo! Otiao sam iz kue, ali nisam je mogao
napustiti. Kad je ona htjela da se sklone, zaskoio sam je, pouzdavajui se u
njenu ljubav. I
ona ostavi sve i poe sa mnom!
Tu kralj zastane gledajui preda se. Ivan ga ponuka:
A tada? Ti si je ljubio?
22
laska i mojih osnova bio ljut, ono Sto mi je rekla pogodilo me vrlo teko.
Sto su joj uinili, oe?
Napuljski kralj me prevario. Tvoju majku dao je odvesti na samotni otok.
Na otok?
Tamo je stavio pod pasku nekih zbog zloina optuenih ljudi.
Jao!
mladievo lice problijedi.
ivjela je u vlanom podzemlju, u dronjcima, izvrgnuta bijedi i gladi!
Mladi skoi, a usne mu dru.
^
Novac koji sam slao za tvoju majku, o emu ti moe pruiti dokaze Varadi,
napuljsko je velianstvo zadravalo za svoj dvor, a ona je gladovala, odijeljena
od svijeta dok napokon sa urom nije pobjegla iz tamnice koju su joj Napuljti
odredili za dosmrtni stan.
Odvie, odvie je to, oe! Ali zato su je poslali onamo? Zato?
Da ti, sine, ne bi mogao nai svoju majku kad bi postao kralj, da je ne bi
posadio uza se. Htjeli su da na otoku izgine od bijede, da asno mjesto kraljice
majke nakon moje smrti zauzme kraljica Beatrica. Jer
obnovi Matija
Beatrica
je raunala: kad umre kralj Matija, a zavlada njegov sin, prvo mjesto na dvoru
pripast e njegovoj majci.
Mojoj majci?
Raunali su posve prirodno, da e tvoj prvi zadatak biti da potrai majku,
prui joj zadovoljtinu i osveti se zbog nepravde koju sam joj nanio
ja.
Zato ti je, sine moj, kraljica ponudila tajno vjenanje da potkopa monu enidbu
koja bi tebi osigurala prijestolje. Beatrica, navikla vladati i zapovijedati,
strepi samo od jedne jedine misli: da nikad ne doivi dan kad bi na njeno mjesto
uza te sjela tvoja majka. To mjesto Beatrica hoe da zadri samo za sebe!
Za to mjesto htjeli su ubiti moju majku?
Za mjesto uz mojeg sina na prijestolju!
Princ nije odgovorio ono to je kralj oekivao. Ispunjen gor
inom, spoitne mu:
j
Za tu groznu enu kamena srca vi ste napustili, zaboravili j to drago, toplo,
milo stvorenje, one modre oi, posve izbrisali i ; svojeg srca, oe moj?!
Napustio sam je, zaboravio! Izbrisati se ipak nije moglo!
Oe? Je li to istina?
usklikne Ivan, klekne do njega,
uhvati ma ruke.
Je li to istina? :
Jo vie nego to!
Jo vie? Recite! o
Doao je as albe.
,,s{: 4.4;
Vi alite, oe moj?I
;",;, ^
338
__ alim to sam poljskom kralju inatio, vrlo alim!
Dragi oe moj
i on obujmi kraljeva ramena.
_ Ne bi bilo strahovitih muka u borbi da ouvam kraljevstvo
. strahovitog krvoprolia koje e nastati onog dana kad nestanem ne ostavim
nasljednika. Da se nisam inatio, ne bi bilo napuljskog sjaja na mojem dvoru, ali u mojim odajama bili bi mir i
spokojnost!
Srea, srea!
Moda!
Zaklinjem vas: ima li jo u vaem srcu iskra koja tinja
za moju majku?
_ Katkad bljesne kao krijesnica u majskoj noi!
priznajete li to, oe moj, istinski?
Ima li razloga lagati?
_ ima! _ i on kleei zavapi.
Moja je majka gladovala, moja draga, nesretna
majka
usklikne suznim oima.
Matija gleda u sina kao da oekuje osudu. Mladieve obraze zaliju suze to su ga
pekle kao iva eravica. A tamo iza blagog majinog lica pojavi se Gordanin lik,
hladan i miran, i glas govori kruto: "Nita, nita nema njeno srce da kae na
enidbu s Bian-kom". Puca mu grud, ne osjea srce, kao da se rastopilo u vreloj
boli. Sve, sve nestaje, samo odmazda je tu, osveta Napulju! Osveta za majku.
Ivan odvie dugo uti. Otac eka osjeajui da mu se sin ovog asa oprata sa
snovima mladosti!
Mlaahne blage crte hladne su, stisnute kao da je u njih za-drla odluka, okrutna
i prikazuje ga starijim, muevno prijeteim. Strogi pogled, kakav kralj nikad
nije vidio u njegovim crtama, upire se u nj:
Oe, kralju, jedno jedino pitanje.
Pitaj sine.
Kad bi nasljednik prijestolja zatraio da njegova majka bude u njegovoj
blizini to biste odgovorili?
Nasljednik prijestolja ima svoja prava koja mu kralj ne moe osporiti!
Kad bi nasljednik prijestolja elio da mu mati bude na dvoru?
Gdje god nasljednik prijestolja eli tamo e biti njegova majka.
Oe, moja majka bit e osveena!
Sjedit e uz mladog kralja Ivana Korvina? Reci, sine?
Sjedit e, oe moj! Hoe!
Kao val probuenog mora diu se kraljeve grudi od teike pobjede.
Dajte, oe, punomo za moje vjenanje. Ivan prie k stolu. Tamni prsti lagano
dru. Kralj mu prui Pero namoeno u crnilo. Jakim potezima ispie Ivan svoje
ime
339
340
__ Da, oe,
izjavi Ivan odluno. .,^ >;.
_ Onda dovienja, sine!
-<f,r^ f
Rastali su se zbliieni. Princ hitno poe u sobu svoje majke,
nristupi joj i zagrli je:
F
_ Majko, nosim ti sreu za kojom si eznula!
__ Kad bi mogao donijeti sreu, ne bi tvoje lice bilo natopljeno tugom.
_ Umor je to, ne tuga! Sluaj, majko! Kralj, moj otac, napustio te je, ali
izbrisati te iz svojeg srca nije mogao.
Velike modre oi s bolnom rezignacijom upru se u sina:
Uzalud tjei, sine.
Uzalud tvoje rijei. Nita me ne moe utjeiti, svi ste preslabi da stiate
oluju u mojoj dui. Rije je zadana Bianki, Milanu! Svreno je, svreno!
I klone u naslonja. Pun boli i straha za svojeg druga Damir se zagleda u neto
neizvjesno i njegovo lice odaje izlinost svake borbe, izraava strepnju za
budunost prijatelja.
U tom tekom asu pa Stjepko otvori vrata ispred milanskog poslanika. Grof
Marcelo uao je vrlo ozbiljan i neto uznemiren. Damir i princ se trgnu. Ivan
doeka poslanika neto rastreseno.
Visosti
ree Marcelo
dolazim s dozvolom i na elju njegova velianstva.
to elite, gospodine poslanice?
upita i ponudi mu i
stolicu.
i
Dopustite, visosti, da se udaljim
ree Damir opazivi ] da poslanik ne eli
govoriti pred njim.
Vau visost molim da moj upit ne bi smatrali kao ult" i matum ili moda
nepovlasno uplitanje u vae osjeaje.
Svoje osjeaje smatrat u uvijek svojom linom slobodom
odgovori Ivan
odluno, ali prijateljski.
Njegovo velianstvo me ponukalo da vas pitam... ako visosti ipak ne elite?
__ Naprotiv, izvolite pitati.
_ Proulo se da je vaa visost negdje i nekome prijetila sa-moubistvom ako ne
dobije za enu donu Izabelu.
Donu Izabelu?
usklikne princ zaueno.
Gospodine lanie, to je Vri0 loa
ala dvorana. Da sam se ja prijetio iamoubistvom? Gotovo bih se morao nasmijati.
Visost, dakle, nikad nije zaprosilo donu Izabelu? Ni u
kosa?
Nikada! Nema nikakvih razloga da je zaprosim. Prema
njoj sam vazda bio usluan i srdaan. Ona je krasna djevojka, ali nikad nismo
preli granicu prijateljstva niti sam ikad bilo pred kim spomenuo kakvu
prosidbu. Na to vam zadajem svoju
viteku rije.
Rije vae visosti dostatna je i da me njegovo velianstvo
nije uputilo!
Moj otac oi i o je elio da raspri neku spletku, jer ovo je doista obina
spletka Vjerujte: da ljubim Izabelu, ni asa ne bih oklijevao da to iskreno
kaem. I nitko ne bi stavljao zapreke toj enidbi.
I ne bi nikako dolo do vjeridbe s neakinjom mojeg vladara.
Sasvim jasno i tono.
Onda molim vau visost neka izbrie iz svojeg sjeanja moje pitanje. I
neizmjerno se radujem da nita vie ne zakruje put rodbinskoj vezi izmeu
uzviene dinastije njegovog velianstva Matije i mojeg vladara Ludovika Sforze.
Ne, nita ne moe zakriti taj put
odgovori princ.
Poslanik se oprosti.
Na izlazu iz dvora sretne tri jahaa u ruhu napuljskog kroja.
Zar dolazite iz Napulja?
zapita ih grof Marcelo.
Ravno odanle. Brzotea sam njegova velianstva napuljskog kralja Ferantea
izvijesti prvi jaha.
Grof Marcelo poe niz Dverce. A Napuljci ujau u dvor.
Kralj i Varadi jo su uvijek u radnoj sobi raspravljali o prinevoj svadbi.
Varadi je s ushienjem promatrao punomo, to ju je princ potpisao. Uto dvorski
metar saopi kralju da je stigao glasnik iz Napulja s pismom njegovog
velianstva.
I Varadi i kralj upitno su se pogledali.
Velianstvo, to da radimo s glasnikom?
zapita dvorski metar.
Odvedite ga ravno kraljici!
Kad je dvorski metar iziao Varadi se zagledao neto spoitavajui svojem
vladaru:
Velianstvo, ovaj put neete otvoriti pismo?
Onda ostavi kraljicu s braom vrlo veseo i raspoloen, dok je u svojoj dui
nosio gusti mrak svoje prolosti koju je danas jsk.o-pao pred sinom.
U radnoj dvorani naao je Bakaa i Filipca. S velikim ushi. tom prui ruku
Filipcu.
Boljetica vaa bila je samo putni umor. Sad smo opet sva etvorica na okupu.
Posla ima previe. Moja asna gospodo, pri. onite dok se ne vratim.
I zatvori se u svoju privatnu odaju iz koje vodi tajni ulaz u kulu. Odavle
Radulu poalje po Varadija, ali ga uputi da ne kae nita tko ga zove.
Varadi je odmah stigao u kulu. Kralj se smijeio i tiho veli:
Napuljski kralj se eni! Njegovi su ljudi na putu k nama. U etvrtak Lovro
Iloki mora putovati i neka pazi da se ne sretne s Napuljcima. Sad mi dozovite
rimskog tajnika. Valja mu dati novaca da potkupi Demovu strau. Dogovorit emo
itavu osnovu, pa neka to prije otputuje u Rim.
Vae velianstvo ne kani na svadbu?
Htjeli ste rei njezino velianstvo! Uistinu, ona ne kani. Mi emo danas
izjahati na Medvedgrad, a princ neka u naoj odsutnosti izae na zrak. Recite
mu, ako bi lijenik dopustio, moe iznijeti na trijem svoju majku. Mi emo
ostati na Medvedgradu do sutra. Kraljica je vrlo vedra.
Razumijem, velianstvo.
Popodne sunce se sakrilo za oblake i nastala je hladovina.
itav je dvor odjahao na Medvedgrad. Samo princ i Damir ostali su na Griu. S
njima i Varadi.
Popodne Ivan je izveo na trijem majku.
Stigla je i Damirova majka. Obje su ene osjeale tihu sreu uz svoje sinove.
i
Bio je etvrtak o podne.
Knez Iloki stigao je u dvor. Kralj se s njime povukao u svoju radnu odaju. Tom
je sastanku prisustvovao samo Varadi.
Jesu H vrata osigurana od Nardelinih uiju?
upita kralj svojeg kancelara.
Da, velianstvo. Nitko se ne puta u blizinu vaih odaja. Sad ona obilazi
dvorom kao mjesear, sve neto trabunja i ini se gluhom.
To vei razlog da govorimo kao u ispovjedaonici
odredi kralj, pa onda tiho
nastavi:
Varadi, vas ne mogu poslati u Milano, a netko od mojih savjetnika mora
potpisati brani ugovor. Odluio sam poslati Filipca. Idite i recite mu neka se
odmah spremi i poe s vojvodom. Kamo
to e mu Lovro rei putem. Filipec neka
sazn smjer puta tek onda kad budete ve daleko, vojvodo.
346
_ Razumijem, velianstvo.
__ NO sumnjam < svoje savjetnike, ali opreznost nikad nikome nije naudila Dakle,
Varadi, poite i inite se kao da ni vi ne znate kamo ima poi.
_ Izvrit u nalog velianstvo.
I Varadi se po i iz dvorane, a vojvoda izvijesti svojeg vladara:
_ Velianstvo
u Brezovici eka dvjesta hrvatskih plemia
da ih vodim kamo god elim, a ugarske plemie odredit ete vi.
Hvala, vojvodi>
| potapa ga po ramenima.
U vas se pouzdajem kao u sebe.
Damirovu ocu recite neka ostane ovdje. Njega trebam na hrvatskom saboru da
predsjeda saborskom sudu koji e suditi optuenim velikaima. Ve sam rekao
knezu Ber-nardinu Frankopanu da vam se pridrui. I on ne zna kamo polazi.
Istina, jedva se vratio s Filipcem iz Ferare, ali on je vrst. Nije mu teko
pridonijeti ovu rtvu svojem kralju. Knez e vas priekati sa svojom pratnjom
ispred grada Ozlja a darove za nevjestu ponijet e ?.n vama u Brezovicu moji
brzotee. Evo vam i spise. Tu je moja izjava kojom javljamo u Milano to moj sin
donosi u brak, a ovdje prineva punomo. uvajte to!
Vie od svoji1;, ivota!
Zato sam i odabrao za ovu misiju vas, vojvodo. A jeste li se oprostili s
kraljin :n
Rekao sam da polazim u Ilok. Ona me vrlo milostivo otpustila.
Prema tome, sad moemo pozvati milanskog poslanika da vam on dade popratna
pisma za svojeg vladara.
Samo jo jedno molim, velianstvo. Dopustite mi da se oprostim s Gordan >m.
Neka bude. Ali oprezno
i kralj uzme sa stola srebrno
zvono.
Uao je pa koiem kralj naloi da pozove dvorskog metra Orbana. Ovaj dovede
milanskog poslanika grofa Marcela.
Pregledali sa sva pisma, udarili peate, a onda ih predali
Lovri.
Poslanik zaeli Lovri sretan put u Milano pa se s njim iznikuje.
Putujte sretno!
ree kralj.
Velianstvo, moj ivot i ast zalaem u asnu zadau koju ste mi povjerili.
p
Cirr> obavite vjenanje, aljite brzotee, ali najpouzdanije! Fsite samo
znakovima koje smo ugovorili. Oekujem da ete osvjetlati svoje lice, vojvodo!
Ili u donijeti vjenani list, ili ostaviti tamo svoju glavu! ~- Oekujem
vjenani list!
nasmijei se kralj. Sam kralj posmatrao je s male kule odlazak
vojvode Ilokog njegova pratioca Filipca uivajui u tom gledanju sve dotle dok
se jahai nisu izgubili meu grikim kuama. Tada kralj sie u
radnu dvoranu gdje ga eka Varadi. l
Obojica osjeaju lagodnost.
. 1
Biskupe, jeste li spremni da me posluate?
j
Uvijek se pokoravani velianstvu. i
:
Onda nemate sasvim svjee sjeanje
odvrati kralj snii
jeSei se.
No, pustimo Sto je bilo! Uspjeh naeg plana ovisi o
vaem dranju. Sad nastaje mir, potpun mir. Sve nae oruje
valja odloiti, posakriti i uzeti u ruke palmu. Prema kraljici i j.
A kralj? LTHft3W.W.3V.&,
,-..
,^
On e do kasne veeri loviti.
eli otii da on ne Bit?
,
,
.
:
I to vrlo hitno!
." !lf [,.,":;,
,
Zato, Beatrica?
^
,
,
t
u
Ne pitaj me do Gria nijedne rijei.
;
l? " .
v
Tvoj glas dre.
"ft
Samo nadzemaljske bie moglo bi ostati mirno. 7^
Uznemiruje se? Neto se
dogodilo?
Rekoh: ni rijei do Gria. Idi grofu Marcelu i pozovi ga da nas prati. Ne reci
mu kamo idemo.
Kardinal se uputi milanskom poslaniku koji je sjedio u sedlu posljednji u
kraljiinoj pratnji. Beatrica zovne svojeg starijeg na-puljskog pouzdanika
blie. Pristali Napuljac primakne konja kraljici:
Ostat e ovdje na toj poljani i ekati kralja. Razumije?
Vae velianstvo, potpuno sam razumio.
Kralj e se vratiti predveer iz lova. Poi k njemu i predaj mu ovu poruku:
"Njezino velianstvo pozdravlja vae velianstvo. Iznenada joj je pozlilo a
lijenik naredio da mora u postelju. Poto je put na Gri odavde krai negoli na
1
poinak, on bi mi doaravao budunost koja je otvorena Giovanu i meni!
Obmanjivao me kako u zadrati prvenstvo na dvoru m svojeg brata kralja. A tamo
daleko iza Gria spremao je Svatove i slao u Milano! Moe li se zamisliti
gnusnija himbai
Kralj je igrao komediju?
Najdrskiju, najogavniju od svih svojih komedija!
A princ mu je bio glumaki drug?
Princ?! Ni svojim timom ni glumakim sposobnostima nk
-
Tko ona?
Moja Ijubavt
Odbila je vjenanje?
Srce i moju ruku!
"
Stisnula je vjcie to su poele treptati. Kroz njene jjeoke
probode ga sumnja.
Odve hladno prihvaa! sudbinu odbijenoga.
Ponos je samo tit kojim mukarac zaklanja svoje osjea" je! Napokon, ima
posve pravo. Ako na dvoru postoji djevojka koja te odbija, pravo si uinio to
si je zamijenio drugom, bogatijom, monijom.
To je jo daleko!
Prema tome, sasvim si se raskrstio sa svojom ljubavi?
Da, velianstvo,
I promijenio osnovu ivota?
Moj ivot bit e vazda posveen mojoj majci.
I pravo je tako
prihvati ona ivo
a ostalo e doi samo po sebi. Prvu
ljubav zamijenit e druga. Takav je ivot. Htjela sam samo iskupiti zadanu
rije.
Jo jednom hvalim vaem velianstvu!
Ostani samo uz svoju majku!
Pogled pun mrnje.- spusti se za njom kad je silazila niza stube i vratila se n
svoje odaje, pa ree Francesku:
Nema sumnje, odrekao se ljubavi za prijestolje. To je kraljevo djelo!
Nita ti nije priznao?
Sav je promijenjen. Odgovarao je lukavo i namjeteno i kao da sam u nji-,
pogledu itala neto podrugljivo kad sam mu nudila tajno vjenanje. Prema tome,
dokaz vie da vijest odgovara istini.
.
viti
Beatrica! Nisi se pitala tko je biskupu Osvaldu mogao jata ko dobro izmiljenu i
provedenu kraljevu prevaru? Nije
23 Gordana I
353
vjerojatno da bi Matija to povjerio kome drugome na dvoru Varadiju. Bakau i
Filipcu.
Ne znam tko mu je javio, ali osjeam da ga nije obmanuo Kod posljednje
sveanosti na dvoru priapnuo mi je biskup QS! vald: "Vae velianstvo ima na
kraljevu dvoru nepoznatog ^ajno pristau". Ime je zatajio jer ga "vee prisega".
Ako su za svadbeni put znala samo trojica, onda toga, pri-stasu valja traiti
izmeu ove dvojice.
Ne znam i sad ne pitam. Sva grozota lei u toj okolnosti da su svatovi
odaslani. Odaslani. Razumije li? Svakim korakom vuku u ponor moj cilj.
Ako je kralj kadar to uiniti?
Sve moe oekivati od kralja Matije, samo ne istinu! Ali sad mi preostaje
jedino da izmamim potvrdu te vijesti.
Od koga?
Od etvrte osobe koja bi morala biti upuena.
Milanski poslanik?
Da! Jedino mi se ini nevjerojatno da bi se Marcelo iznevjerio svojoj rijei!
Naas me ova nada suzdrava da se posve ne rasplinem u oaju.
2eli s njime govoriti?
Zato sam ga i pozvala. Ostani Francesko tamo iza onih vrata da bude spreman
bude li mi trebalo pomoi.
Pomoi?
uj, ako se srebrno zvonce na mojem stolu oglasi, onda hitno ui ovamo, brzo!
Razumije li?
Sprema se na neto opasno?
Bacit u sve na jednu kocku! Budi spreman. A sad ga pozovi k meni, neka ne
sluti da si ti u blizini.
Kraljica poe u svoju odjevaonicu i stade se preodjevatL Naj-poslije neto
narumeni izblijedjele usne i lice.
Ogledavi se jo jednom u zrcalu, vrati se u prijanju oda-ju.
Grof Marcelo ve je ekao.
.-..
Vjerujem, put svatova u Milano niste mogli sprijeiti?! .t. On se
ukoi.
Izgubili ste govor od uda to mi je poznata ova velika tajna?
smjeka se
ona blago, gotovo ljupko.
Njen smijeak i mir silno ga preplae, jer ispod toga smije-ka proviruje njegov
pravi poraz. Kakav? Nije mu jasno, samo osjea drhtanje u miicama. Istog trena
stvara odluku da uva svoju ast i nita joj ne prizna. Onda ga obavije melodija
njenog glasa.
Neka se vaa svijest umiri. Odrijeila sam vas obeanja, a to vam moram
razjasniti. Naime, nije mi vie danas do braka izmeu Ivana i Izabele.
Ova dva imena donose Marcelu snagu. Sjea se prineve zadane rijei da nikad
nije ljubio Izabelu i poslanik se hvata te okolnosti da ne padne u napast.
Toliko se ohrabri da je naao odvanosti i upitao je:
Dakle, princ Ivan vie ne ljubi Izabelu? Pitanje nimalo ne zbuni Beatricu. Ne
slutei da je poslanik 8 Ivanom preistio tu stvar, ona naglasi:
Prineva mladost koja je pala preda mnom na koljena i prijetila samoubistvom
brzo se dala zaslijepiti bogatstvom miraza Bianke Sforza!
Poslanik je tog asa vie vjerovao asnoj rijei princa Ivana i bude mu jasno da
je kraljica onda kad se proula vijest o prinevoj smrti izmudrila priu te
ljubavi u strahu da joj ne natovare sukrivnju za tu smrt. I osmjelivi se,
ponovo upita kraljicu:
Sto na to kae dona Izabela?
Vaa je pozornost odvie priklonjena mojoj sestri, ova bri-< ga je dirljiva.
Prizvuk tih rijei odaje da ona prikriva ironiju kojom je ispunjena i posve
mirno, gotovo ravnoduno proslijedi:
Kako vidite, danas me brak princa i Bianke veseli jer e biti potreban buduem
kralju. Budui kralj ovog kraljevstva moe od Bianke i Ivana crpsti koristi.
Zato me tako zapanjeno gledate, Marcelo?
Velianstvo govori kao da "budui kralj" i princ nisu jed
na te ista osoba? _
Zaboravljam da je kralj Matija od vas bez dvojbe zatraio u zalog asnu rije
da o tome nikome nita ne priznate. Govorit u posve neovisno i ne trebate mi
povlaivati niti priznati. Samo vam elim pokazati da se ne ljutim to niste
zaprijeili polazak, svatova u Milano.
Namjestivi se koketno, nastavi:
Dakle, Ivanova enidba s Biankom danas vie nije vezana za sudbinu mojeg
ivota kao onog dana kad sam od vas traila da je sprijeite. Izabela se
odrekla, ona je Aragonka i zna da princ Ivan mora dovesti na na dvor
najbogatiju vjerenicu Evrope. To e, kako rekoh, biti od koristi buduem kralju!
Biankino
bogatstvo bit e vrlo vano za njegov dvor, a osim toga, mo vojvode Ludovika
Sforze bit e tom enidbom u ovom kraljevstvu znatno podreena Napulju!
Poslanik bulji u kraljicu kao da sumnja u njenu prisebnost. Toliko umna ena
otkriva njemu, poslaniku milanskog vojvode, da ie prineva enidba osnova
uperena protiv njegova vladara. Posljednje rijei: "podreena Napulju" podsjeti
poslanika na dunosti prema milanskom vojvodi Ludoviku Sforza i usklikne: _ Mo
mojeg ! J :LJ podreena Napulju?
Sasvim dobru vrite svoju ulogu, moj prijatelju! Zadana rije kralju Matiji
obvezuje vas da se snebivate i prikazujete neupuenost U ovu osnovu,
U koju osnovu?
upita on, a Beatrica to jedva doeka.
U osnovu da se Matijinim nasljednikom proglasi moj brat Giovano!
Marcelo problijcdi, a kraljica se priinja kao da nita ne opaa i nastavlja
smijeei se:
Sve je to ve davno ureeno s kardinalom Borgiom. Ako se Inocent probudio, to
nita ne ini. Prema najnovijoj vijesti to mi je stigla iz Rima, Inocent je ve
trei dan nakon uskrsnua pao u samrtnu postelju. Dakle, jo malo i na e se
zajedniki plan oivotvoriti.
Malo je odahnula, a kad on ne ree nita, zapone uvjerljivo:
I danas sam otila s lova! Kralj misli da sam na Medved gradu, a ja sam ovdje
s vama da budemo sami do sutra. Posve sami!
Napola zatvorene oi obeavaju mu sve za im je udio jo " Budimu.
A sada sam ja razbila sreu koju sam htjela ove noi uz tL
Njegova vrela priroda pregazi poslaniku savjest i on padne do njenih nogu, sav
u njenoj vlasti i plameno apne:
Kraljice, boanska moja, rob va eka zapovijed. Uzimam na sebe i zloin
izdajice za jedan as sreci
_ Ne, M a ro Bea trica ne uzima ono to ne bi mogla zadrati za sebe. Razumijte
me dobro!
I sad svu snagu ulije u naglasak ovih rijei:
Prije nego
usnama dodirnem vae...
On zadre kao da ve osjea cjelov, a ona mu se primakne
posve blizu.
Prije nego se bacim u va naruaj moram pojedovati sigurnost da ste moj,
neopozivo moj, bezuvjetno i danas, sutra i
zauvijek!
Vjeno, boanska moja
promuca on u groznici.
To moe biti samo onda ako niste zbog mene poinili izdajstvo na svojem
vladaru. ujte me! Moj brat Giovano bit e kralj, na to -.u u tajnosti ve
pristali svi stalei. Ovo va vojvoda vie ne moe sprijeiti. Stoga ne inim
nita protiv svojih vlastitih kraljevskih interesa ako vam dopustim da izvrite
svoje poslanike dunosti.
Ne shvaajui bulji u nju, a upija samo njenu blizinu.
Tu, uza me vi ete svom vladaru javiti to ste uli iz mojih usta!
Ne, ne
ape on.
Ja vam zapovijedam! To vam nalae ena koja eli da njen ljubavnik bude cista
obraza, neokaljene muke asti!
Ljubljena
Samo ova! moete stei povjerenje svog vladara da vas on trajno ostavi na
mojem dvorul
Ali kralj Malija?
On nikad L nee naslutiti tko je vojvodi otkrio njegov plan. Rekoh vam: ovo
otkrie vaem vladaru ne moe vie nita izmijeniti. Niti osnovi da Giovano bude
kralj nita nauditi.
Velianstvo
promuca Marcelo
zaboravljate, ako se posluim vaim
veledujem, da e vojvoda Ludoviko odustati od prineve enidba s Biankom.
2rtvujem ovaj probitak! Izgubit emo samo Biankino bogatstvo. Ovaj dvor ionako
je bogat. Tu rtvu moram pridonijeti miru svoga srca! Miru nae budue sree,
Marcelo! Trajnosti njenoj.
Zateturao je k njoj. Zamaglile mu se zjenice i on trgne njene ruke pa ih ljubi
strau kojom bi cjelivao njene usne to su mu sada navi jest svanue velikog
asa.
Ustani t o dragi moj!
tiho e ona
sjednite tamo k mojem stolu. Pisat emo
zajedno. Doite! U tom pismu je moje jamstvo da vas uzimam zauvijek!
Kao pija; poe za njom, omamljen, ne samo njenom blizt nom nego i rtvom to je
pridonosi skidajui s njega izdajstvo
359
avladaru. U tom nazrijeva njenu predanost i jamstvo njenih osje
aja. To ga obezumljuje i preputa se potpuno njenom vodstvu.
Ide k stolu kao mjesear.
"
Gestom najnjenije ljubavnice ponudi mu ona stolicu i odmah mu dade papir i
crnilo. On uzima sve kako mu dodaje; osjea samo njenu blizinu i pone pisati.
Ona mu kazuje stojei posve bli-zu pokraj njegove lijeve ruke sagibajui se nad
njim. Govori tiho kao da se njemu umiljava, a ne da mu kazuje u pero pismo:
"Pr-milostivi moj vladaru i vojvodol Po svojoj privrenosti i dunosti vama,
veliki vladaru, uao sam u trag zapeaenoj osnovi koja je uperena protiv vae
362
__ Pratio sam njegov pogled, zurio je u tvoje ruke i osvijestio
s _ Svjedno, on je u mojim rukama klupko tanane svile koju u opet smotati
kako mene bude volja. Za danas uvee zvala sam
ea k sebi.
Ne smije to uiniti, Beatrice. _ Za Napulj se moe i smije sve! Sve! __ To
veli ti, Beatrica, ije tijelo nije ogrlila muka ruka osim tvojeg mua i
moda...
ekog kralja Vladislava? Zar i ti sumnja?
_ Ne, ja sam .n;
Ramiral
_ Daleka prolost. Nju sam pregazila. Ali sad moram nastojati da od Marce
dobijem pismo koje sam tako teko stekla.
Sivi sumrak uvukao se u kraljiinu spavaonicu, a ona lei
pod svilenim bak Ispod irokih rukava bijele koulje od
holandskog pjatn; svilenim grbovima bijele se njene ru
ke, poloene na grimiznom pokrivalu.
Kraj nje stoji lijenik Napuljac.
Doe li kralj ili ne
naglauje Beatrica
razloite mu moju bol u glavi i
elucu. Naglasite da mi treba mira. Neka me nitko ne buni i nitko sa mnom ne
govori! Umirite ga da u do sutra biti zdrava. I nastojte da kralj opet ode. To
je vaa dunost prema kraljici i Napulju!
Izvrit u, velianstvo
ree lijenik naklonivi se i ostavi kraljiinu
odaju.
im je iziao, Beatrica odredi da pozovu Gordanu.
Ova je odmah stigla i pristupila svojoj vladarici zabrinuto promatrajui njeno
lice.
Ne boj se, draga moja, nije opasno. Lijenik veli da u sutra biti zdrava "
ila. Sjedni do mene, priaj mi togod da mi proe vrijeme. Kako je s tvojim
oboavateljem Alfonzom?
Pribliio n se juer u lovu. Razgovarala sam s njime samo as.
Je li te zamolio za oprotenje?
Jest, velianstvo. A ja sam mu oprostila i brzo skrenula opet k vama da ne dam
prigode suvinim razgovorima.
Pamet: o radi, djevojko! A Lovro Iloki? Kako ti se on svia?
Bio mi je vitez u samostanu, a to se ne zaboravlja.
A zbog toga se i ljubi!
Velianstvo! Od zahvalnosti do ljubavi je daleko.
On oito nije tako ravnoduan. Je li se oprostio " tobom?
Da, velianstvo.
I rekao ti je kamo odlazi?
Jest: U Ilok!
I da e se skoro vratiti?
Da, rekao je da e se skoro vratiti.
Ne pita svojeg viteza zato putuje?
363
B.i
l
L
Ljubopitnost nije moja krepost, velianstvo!
Ako je poao da dovede mladu?
Za sebe? i-V Drugome oito nee traiti djevojke.
Velianstvo misli da se on eni?
Moda si naoko hladna, ali ja ipak priHrlrujem u
tre,
_
.
]
Onda se moram braniti!
""
Da ga ne ljubi?
Ne, velianstvo.
>
Razumijem, velianstvo.
Uzmi sobom u pratnju najhitrije jahae.
Ne treba mi vie od dva momka.
Uini kako zna. Sve preputam tebi, ali mi glasnika dovedi. Prije nego to s
njim ue na Gri alji mi glas jer neu da bilo koji Napuljac ep.. : u !u i:
n. Idi. Svaki je as dragocjen.
Poznajem poprene putove, zaskoit u glasnika ba okom u oko.
I ve je jurio niz grike utvrde.
Kralj skrsti ruke i zagleda se u reenicu na ploi.
ija je ruka izbadala ova slova? Ne moe se to spoznati?
zapita Ijubopiir.,. Radulo.
Nije to kao da pie crnilom po papiru. Ba zato je netko odabrao ovo staro
rimsko pismo da sakrije svoju ruku. Kralj se okrene od ploe.
Nevjerojatno je to, nevjerojatno! Vratiti moje odaslanstvo u Milano?! Otkud
njoj tolike smjelosti? To granii s ludou. Ako se Lovro Iloki vrati po njenom
nalogu, to je mislila? Sto u ja? Tu mi zastaje pamet. Ali ova reenica vie.
Svako slovo je trublja koja zove upomol Ja sam je otposlao. Sto e biti sada.
Sto e biti onda!
24
Velianstvo, po ovim slovima ne moe se nikako naslutiti ija je ruka utisnula
ovu opomenu u vosak?
Ne, nikako, ali jasno je da je osoba bila upuena, vjeta i uena.
Takvu strahovitu stvar zacijelo kraljica nije izrekla pred vise svojih ljudi.
Pa da i jest, nitko od Napuljaca ne bi izdao kraljicu. Oni su stopljeni
meusobno, ukopani kao karike na lancu.
Onda ruka koja je to napisala pripada prijateljima vaeg velianstva?
Kad bi moj pristaa doznao takvu osnovu, ne bi mu tre? balo da se mui s ovim
starim rimskim pismima. Sva moja rat ] drost nedostaje da naslutim s kojeg mi
kraja dolazi ova :
ero jatna vijest. Moda je ploa bila u pretincu ve
juer i prekjuer;!
Nije, velianstvo, svakog dana od puke dosade kad nenuri mojeg vladara
neprestano prekapam i spremam vae stvari. Juer popodne ploe n :e bilo. Naao
sam je tek danas, ba onda kad je zvono svetog Marka zazvonilo podne.
Onda kraljiin glasnik nije poao za Lovrom prije vie dana. Moda ak juer?
Kad se kraljica razboljela?
Razboljela? Moda samo izlika, zagonetka? Nerazumljiva. Ah dosta o tome.
Otvori pretinac. Zakljuaj ovu plou. Po juri t u natrag. Kraljica ne smije
saznati da sam bio na Griu, a ti > se ini kao da nije cista i dobro pazi tko
obilazi moja vrata. Cita-j vu no neka ovdje u sobi straare.
Bdjet u i paziti, velianstvo, i danju i nou.
Ali kralj se vrati pa upita tiho: .;>.L,
to radi moj sin? , .,,
Svake
veeri izlazi u dvorite, ali me nije oslovio.
A njegova se majka oporavlja?
:.
r
Uzviena gospoa je vrlo svjea.
Pobrini se da im gore nita ne uzmanjka.
Ovim rijeima ostavi svoju radnu dvoranu, baci 36 u sedlo i krene natrag.
ZAKONITI SIN
U jednom dahu juri Mladen Berislavi kroz sela, ume, pokoene livade, uskim
puteljcima kraj potoka, preskakuje jaruge, sve poprenim putovima, neprestano
pazei smjer. Kao sin ovih krajeva poznaje najblie putove i zna kako treba
upravljati konja, koliko vremena treba jaha vijugavom cestom, a koliko vremena
372
utedu je sjekui zavoje. Od juer popodne kad je krenuo s Gria, projahao je
itavu no, a sad ga je jutro nalo usred sela.
Tu sie sa svojim momcima, potrai kruha i mlijeka, nahrani konje, a onda gotovo
pjevajui sjedne u sedlo i nastavi potjeru. Njegove su oi neprestano kruile i
traile sunce, a misli stvarale sliku ceste to vodi na jug i sravnjivale s njom
obilazni put. Da obie neprijai ija, ni asa se nije zaustavljao.
Kad je sunce bilo visoko, zaustavi Berislavi konja i odredi svojim momcima
Sad emo ravnim smjerom prema cesti. I potjera konje preskakujui grabe.
Izili su na cestu. Jednim pogledom snae se mladi u tom kraju i krene natrag
prema sjeveru.
Tu je odmah neka krma gdje odsjedaju putnici Tamo emo neto zaio .iti.
Preli su zavoj oko malog brda i stigli pred krmu. Mladi mukarac dugih brkova
u hlaama i lanenoj koulji izae i pokloni se.
Je li ovuda ovih dana prola kakva velika povorka plemia? zapita
Berislavi.
Jest, ali prije tjedan dana ili moda vie. Bilo ih je mnogo stotina.
Dobro, a je U kasnije iza njih ovuda projahao neki brzo--tea?
Vaa milosti, iza povorke to je ila na jug ovuda joS nitko nije projahao
niti se provezao.
Moda se nije zaustavio?
Kod mene se zaustavi svaki putnik, kupi neto hljeba, sira i napoji i nahrani
konje.
Moda je projahao nou?
U ovoj samoi i tiini uje se konjsko kopito kao da bi pucali na Turina.
Dakle, dobro. Daj nam neto jesti i hranu za nae konje.
I Mladen Berislavi sie, a momci povedoe konje iza kue. Plemi je sjeo pod
kronjato drvo i urio se jesti neprestano promatrajui daleku cestu.
Vratit emo se opet na zaobilazni put
ree on momdma kad su pristupili k
njemu.
urite se pojesti
Kad su dovrili, sjedoe u sedla. Mladen opazi oblak praine cestom sa sjevera.
Gle! Taj strelovito juri
primijeti on tiho.
Hitro da ga doekamo.
Izali su na cestu i priekali.
Brzi jaha doskora se pojavi u magli praine. Berislavi zaklonjen vizirom dade
mu znak da stane, ali on jo bre potjera konja. To pobudi opravdanu sumnju pa
zapovijedi momcima.
Naprijed, za njim!
n t
,
l
Jurili su kao pomamni. Berislavi ga doskora dostigne i zgrabi za iju, onda
uhvati uzde, zaustavi konja i pogleda uhvaenog ja. haa.
Prepoznao sam te odmah, Antonio!
ree mu Berislavi latinski
Ne otimlji se
jer e izgubiti glavu.
Momci priskoe, razoruaju ga i svezu. Berislavi skrene s
ceste na zaobilazne putove pa se vraa budno pazei na svog za
robljenika. ,
Kia je zaustavila lov. Dok su se kraljevski gosti povukli na! Medvedgrad, kralj
i kraljica s dvoranstvom vratili su se na Gri.
Prozor na kraljevoj radnoj sobi je otvoren. Pljuskom rashlaeni zrak struji
unutra. Kralj raspravlja s kancelarom Varadijem i savjetnikom Bakaem
rjeavajui dravnike poslove.
ujem neku strku vani
ree kralj
dragi Bakau, pogledajte to je.
Neto namrten izae Baka iz sobe uvrijeen to ga alje U takve svrhe, a kralj
namigne Varadiju:
Htio sam ga samo maknuti iz sobe, a nije mi nita drugo palo na um.
Ipak, velianstvo, niste mu dali njegovu zvanju dolini nalog.
Hoe li se on tako zauzeti za vas kad vam odredim ovakvu slubu? Nemiran sam.
Nijedan mi posao ne ide od ruke. Neprestano razmiljam koja me je to nevidljiva
ruka obavijestila da e kraljica vratiti vojvodu.
.
Osjeam, velianstvo, da smo itavo vrijeme zabavljeni istom zagonetkom.
Ni ja ne nalazim odgonetke.
Isto je tako vano tko je kraljicu upozorio da sam ja vojvodu slao u Milano.
Ovo emo lake odgonetnuti ako Mladen Berislavi uhvati glasnika.
Ne sumnjam ni asa o tome. Samo se radi o vremenu u kojem e to uiniti, jer
mu se putem moe desiti kakva neprilika.
Baka se vrati i najavi:
Velianstvo, upravo je u dvorite ula povorka koju je poslalo njegovo
velianstvo napuljski kralj.
Tako! Napuljci uvijek diu buku.
Nastavili su posao kad ue dvorski metar Enriko i najavi kraljicu.
Kralj ustade i dade znak svojim savjetnicima da se udalje
A sam poe k vratima grimizne dvorane i otvori ih.
Beatrica je ula nasmijeena. u
:
374
_ Ovog asa primila sam pouzdanika mojeg oca. ele sveano predati poziv mojeg
oca, njegova velianstva napuljskog kralja, kojim poziva u svatove.
Moja Beatrica, kako zna, meni je posve nemogue samo i jedan jedini dan
ostaviti kraljevstvo.
__ A ja sam rekla da bez tebe ne bih mogla otii ni ja!
_ Lijepo zvue ove rijei iz tvojih usta. Prije objeda primit emo izaslanstvo
njegova velianstva napuljskog kralja u sveanoj dvorani. Tamo u im dati
odgovor i odmah se pobrinuti da moji dvorski metri nau dolian konak za
izaslanstvo.
. Predbjeno sam ih smjestila u novu palau, prokisli su do kosti. Meutim,
odluila sam
primijeti ona
da poaljem na svadbu Franccskn, dona Izabelu i
moje neakinje Piju i Margaretu. Naravno, s odlinom pratnjom i dvorskim
gospoama.
Preputam to tebi, Beatrica.
Izaslanik mojeg oca nee ovdje boraviti dugo. Za nekoliko dana mora se
vratiti. Dakle, polazim odmah da izdam naloge. Odluila sam oni Izabeli
pridijeliti u pratnju moju dvoranku Gordanu!
Upravo si mi ugodila, barem u se rijeiti te djevojke.
Znala sam tvoj odgovor i ba zato sam odabrala nju. Samo jedno elim: da o
tome ne sazna Alfonzo, jer bi je slijedio i smetao mirno putovanje mojem bratu i
sestri.
Potpuno se slaem s tobom.
Poslanika mojeg oca pozvat emo k naem stolu.
Samo se po sebi razumije! A njegovu pratnju valja odlino pogostiti. O tome u
odmah izdati nalog.
Sklad i toplina to je izbijala iz njihovog razgovora rasprila se u kraljevu
licu im je pa iza Beatrice zatvorio vrata.
Pod veer, kad je. kralj boravio u svojoj knjinici, najave mu da Mladen
Berislavi vodi glasnika. S tekim uzbuenjem oekuje kralj razjanjenje
zagonetke koja mu se ini luakom.
U mraku, tiho i neopaeno, uvede Mladen Berislavi u sobu Napuljca Antonija.
Drhtao je.
Ima U sa sobom kakvo pismo?
zapita kralj.
Da, velianstvo! Putem sam ga pretraio i oduzeo mu ovo.
I preda kralju zamotak iz kojega izvadi pismo.
Bilo je zapeaeno njegovim peatom. Razmotavi, kralj se neto zbuni, prinese
pismo k svjetlu, pogleda potpis i pokae kancelaru:
Si., velite, Varadi? Moj potpis?
Vi u dobro patvoren.
Dakle da vidimo to piem vojvodi Ilokome!
I poluglasnu proita: "Dragi moj vojvodo Iloki! Neto se dogodilo zbog ega ne
elim da proslijedite put u Milano. Odmah se vratite. To vam zapovijeda va
kralj
Matija".
375
:
,
,
Ja! MH..^.,..-1
(|
A tko ti je kazivao u pero?
, ,-,",;.,>>
,^ A"A; Enriko ne dade
odgovora.
, ,4,, t^ tV.,;.-; -,^5, >,,.
.,
Hoe li odgovoriti? ..,."
Ne smijem!
j joJ^j . !
,
Dakle, stvar je jasna!
. ,
, , iit<i v
;
Kralj spremi pismo i zapovijedi:
Nekoliko puta proe dvoranom i onda poalje paa Stjepka kraljici da najavi ni. posjet. im su Varadi i Berislavi ostali sami, ovaj se ozbiljnu zaprepasti:
Gospodine biskupe, poite, Kralj bi mogao u jadu zadaviti
kraljicu!
Kad bih znao da e to uiniti, ne bih se maknuo s mjesta.
Kralj je poao trijemom u novu palau.
Beatrica M upravo odijevala za veeru. Dvoranka je kitila nje
nu kosu biserom
l. zavri. A onda je sjeo.
Sto eli moj mili suprug?
upita ona.
Prodirljivim pogledom obujmi njenu lijepu glavu, promatra njeno visoko elo i
njenu pojavu to se u svijetlozelenoj haljini istie kraljevskim dostojanstvom.
U oima mojeg supruga razabirem neko udivljcnjel
Pravo veli! Divim se, Beatrical
Mojoj ljepoti ili mojem umu?
Tvojoj bezgraninoj smjelosti!
Samo snaga posjeduje smjelosti
I samooi ni ni Kad netko sam sebe obmanjuje, onda je smion. Mnogi to zovu i
drskou.
Njeno je lice ostalo mirno, samo vjee su se malo spustile. Trepavice zaklon
njenu misao.
Ve dugo nisam sluala iz tvojih usta ukorne rijei. Do vrha si ispunjen
gorinom. Sto je tako preobrazilo tvoje dobro raspoloenje?
Ne sjea- se?
Nisam svevidna, makar kaem da sam mudral
Ne nalazi uzrok mojoj gorini u samoj sebi?
Nikak-.
Tvoj i je savjest potpuno mirna?
Moda je ne posjeduje? r
To zvui kao uvreda. Sto se zbiva tobom?
ITT
Njenim licem preletje mrana sjena. , .
,J
emu ova istraga? Navikla sam od tebe otvorenijoj rljoCJU
;! -; ( alim to se ti nisi sluila ovom kreposti.
Ona poe do naslonjaa i sjedne.
jj
" Ne kanim poi na veeru dok se ne izjasni. r|
- To je i moja odluka.
Dakle, to mi spoitava?
Naslonila je glavu na naslonja inei se potpuno mirna, makar instinktivno
osjea da e ispod onih visoko uzdignutih snanih kraljevih prsiju provaliti
orkan.
Njegove male, tamne oi ine se kao dvije krijesnice koje prijete u tmini.
Znam, Beatrice, da te nije odgojila majka jer si je prerano izgubila. Sa
etrnaest godina ti si ve bila potpuno samostalna. Zapovijedala si u oevu domu
svojim dvorom kao njegov vrhovni gospodar. Privikla si upravljati, odreivati,
voditi i zapovijedati. U mojem dvoru prepustio sam ti svu vlast onako kako si je
posjedovala u svom oinskom domu. I jo vie: proirio sam tvoju mo ak i u
mnoge moje kraljevske poslove. Priznajem, dao sam ti udjela u mnogim mojim
diplomatskim bojevima s poslanicima raznih drava.
Jesam li kada to uinila protiv tebe?
Naprotiv, pomogla si mi svojom dosjetijivou, lukivou i mudrou. U sve sam
ti otvorio uvid i svuda si imala svoju rije dok jednog dana nisi prevrila
mjeru i sila s pravog puta.
Ako me optuuje, onda je na tebi da mi moj grijeh i predoi.
Razumijem
osmjehnuo se on gorko
eka da ti kaem, jer se sama ne kani
istrati..
Neu podnositi ovo sudsko istraivanje.
Brzo u skratiti tvoje muke, Beatrica. Kraljica moe kojeta, ali ima stvari i
odredaba u koje ni ti nema prava da dira, da ih gazi i svoje podanike vodi
da ine izdajstva.
Uvrijeeno se digne i isprsi:
Napuljska princeza, ki kralja Ferantea, nee podnositi uvredu ovakvog
postupka. f
Ovaj izazovni nastup nimalo se ne kosne kralja.
Ne maknuvi se s mjesta, nastavi:
Navijetam ti, Beatrica, da e sutra tvoj dvorski metar Enriko poloiti glavu
na stratitu.
Ona zanijemi. Bjelinu njenog lica pospe neto rumenila. I kose vjee spustile se
na tamne oi. itavo njeno uspravljeno tijelo ostalo je nepomino.
Jedna njena rije prijee preko njenih usana, vie zbog opre
za, negoli od straha:
0
Zato?
. ..,
......
x,
-4
378
_ Ovo j" pitanje neumjesno i suvino kad ionako zna to
si uf inila.
Beatrica tvrdokorno uti.
__ Vidim ne kani govoriti. Pa dobro! Evo
i izvue krivotvoreno pismo i
razmota ga.
Zna U kako bih kaznio svaku drugu osobu na ovom dvoru koja bi se usuJiJa
posluiti mojim peatom, mojim imenom, mo-iom vlau i mojim potpisom? J
_
Vaem velianstvu je slobodno initi to ga je volja!
Odgovorila je monotono, hladno, gotovo ravnoduno.
Enrika u smaknuti!
Enriko je radio po mojoj zapovijedil On se ima pokoriti
meni.
to hoe time rei?
Kriva sam ja. I samo ja odgovaram za taj in.
Napuljska princeza zna da je kralj Mati ja odvie vitez da se poslui
srednjoY|t>ku ;mr. sredstvom prema svojoj eni. A moda je i odvie zaokupljen
osjeajem prema njoj.
Nita drugo, nego obzirnou prema samom sebi ree ona ironino.
Princezu
Napulja, princezu Italije, branio bi itav jug. To je jedino to suspree vae
velianstvo da me u okovima ne bacite u tamnicu!
On ustane sav rumen i povrijeen.
Dokazat u da nisam zasluio ove pogrde
primijeti on.
Ona samo slegne ramenima.
Samo Italija spreava vae velianstvo da nije sa mnom, ve davno obraun.Hlo, rastalo se zbog neplodnosti naeg braka.
Pogled pun ogorenja pogodi Beatricu, glas pun spoitavanja i neke prikrivene
boli zagrmi po odaji:
Dok je na meni da tebe pozivam na red, ti optuuje mene znajui da mi ini
krivo. Ali dosta je toga. Moe misliti o meni to te volja! Pitam te, Beatrica,
kako si se smjela posluiti patvorinom mojeg imena i moje vlasti da vrati Lovni
Ilokoga s puta kamo ga je poslao kralj?
Sve ono Sto sam dosad sluala navodi me na jedan odgovor: utjet u i ekati
kaznu!
;; tobom ne govori kralj, nego mu!
Mu Beatrice Aragonske govorio bi drugaije!
Skupio sam svu obzirnost to je posjeduje ovaj vitez koji se zove tvojim
muem.
Onda je ta obzirnost vrlo manjkava.
Zar da jo i zamolim za oprotenje to sam se usudio uhvatiti tvojeg glasnika?
Kad bi mu znao povod zbog kojeg sam htjela zaustaviti kraljevo odaslansr > on
bi bio blag i pun ljubavi!
Ljubio mu>. koliko mu drago, njega vee odgovornost prema kralju i njemu
odgovara za ine svoje ene!
379
I mogao bi odgovarati kralju vedra lica kad bi mua za-nimali uzroci zbog
kojih je njegova ena poinila ono zbog ega je optuuje kralj.
Uzroci su mi davno poznati.
Dopustite, velianstvo, da ja pitam svojeg mua: zato si poslao svadbeno
odaslanstvo u Milano?
Da Ivana vjenam s djevojkom koja e mu osigurati prijestolje ako stalei
odbiju Giovana.
Kako vidim, nema mnogo nade da stalei prihvate Giovana?
Vrlo malo!
Ja velim mnogo vie: potpuno sam napustila plan s Gio-vanom.
Neto je iroko pogledao Beatricu i upitao s potpunim nepovjerenjem:
Napustila?
Velim: potpuno i traim od tebe da i ti napusti plan a Ivanom.
A da prijestolje ostavim tuincima?
Prijestolje e imati nasljednika! ,
5
Koga si mi odredila za nasljednika?
.
^
Naeg sina!
Rije je zazvuala u kraljevim uima kao prasak groma. Usto-boen zuri u nju.
Njezin je pogled pun njenosti, lice puno topline, na usnama lepra lagani
smijeak, smijeak ene iz koje zrai srea.
Napusti te doskoice, Beatrica!
ree on i s negodova? njem se okrene.
Kad sam stigla na Gri, sjea se, one veeri, rekla sam ti da mi je uveni
talijanski lijenik prorekao potomstvo. To si zaboravio?
Jer je mala vjerojatnost da nakon toliko godina braka..
Tvoja dvojba dokazuje da bi oklijevao naeg sina uiniti svojim nasljednikom.
Vea srea ne bi me mogla zadesiti nego zakoniti sini
Dakle, ovako prima moj mu, kralj, navjetaj potomstva?
ree ona plano.
Za ime Boje, to se ne moe vjerovati... To ne...
Dakle, odgodi svoje vjerovanje do roenja naeg sinat Neka prozirna magla
zasjeni njegove oi a kroz tu maglu kao da se u njemu bore nepovjerenje sa
eljom i nadom.
Beatrice! Zna li to si rekla? Ona se uspravi:
Da nisam potpuno sigurna u ono to velim, zar bih nala smjelosti patvoriti
tvoje pismo, potpis i vratiti svatove? U koju bih to svrhu uinila? ;.... ,. ..,
, .
380
_ To je rjeenje tvojem zagonetnom inu?
_ Sve di i j bila bi ludost, jer ne bi imalo svrhe. Bila bi oajna luaka igra
kojom bih proigrala svoje tovanje.
Osjeala je njegovu borbu vjerovanja s nepovjerenjem. Iz-rek vi posljednju
izreku, ekala je sigurne i logine posljedice to -h moraju izazvati ove
rijei:
Zakonitog sinal Zakonitog? Kojem nema zapreke na prijestolje?
koL-b juci
govori on skrstivi ruke i gledajui preda se.
Nisam li mlada, zdrava? Bilo bi neprirodno da se uistinu
nikad ne pojavi eljno oekivani sin.
Mi se on jo uvijek ne pribliuje. Gleda u neodreenu, toka
i uti.
Oekivala sam neto vie radosti
veli ona i pristupi
blie.
Ima tako velikih osjeaja da im je put u srce preuzak
i on uhvati njenu
ledenu ruku.
Ako je istina to sada veli, zato mi to nisi rekla prije? Ne bi
Francesko.
Nitko trei?
Tvojem pitanju dopusti da logino nadodam svoje: tko ti je javio Sto sam ja
uinila?
Pukim sluajem uhvatili su tvojeg glasnika negdje f item mislei da je turski
uhoda.
Jedino molim da oprosti Enriku. Nije kriv jer se pokorio meni.
Taj preokret spaava ga. A sad idem da poaljem za Lovrom Ilokim brzoteu.
Njeno poljubi Beatricu i ostavi odaju.
Zavukao se u naslonja svoje radne odaje, gotovo se zgurio tt nj i spustio glavu
na ruku. Muklo tutnje njegovom duom dvojbe u sukobu s vjerom u ono to je uo.
Dozivao je hladan razbor koji mu donosi uvijek jedan te isti odgovor: "Nije
istinaic A onda opet slijedi pitanje: zato bi ona to tvrdila kad bi bila la?
To mora jednom doi na vidjelo. La bi se morala pokazati za koji mjesec. A to
onda? ime bi mogla opravdati ovu la?l Kakvu bi imala svrhu zaustaviti svatove
koje mogu sutra opet po-slati natrag? Ne. Odvie je mudra da bi navijestila
potomstvo, a za nekoliko mjeseci morala bi priznati la. Pa ipak, je li to
mogue? Koliki su lijenici ustvrdili da mu Beatrica nee darovati nasljednika.
Kakva je sad nastupila promjena?
ekao je nestrpljivo lijenike koje je dao dozvati.
Dva Napuljca ula su u kraljeve odaje ozbiljna lica.
Njezino velianstvo je zaeljelo da s vama govorim
ree kralj.
I postavi im pitanje, a oni odgovaraju opirno, spremno tumae i obrazlau.
Zar je to mogue nakon toliko godina?
upita kralj.
Njezino velianstvo pozvalo je u Budim uvenog rimskog lijenika koji je vjet
u svome poslu i svojini savjetima posluio je mnogoj talijanskoj vladarici da
ostvari elju za potomstvom nakon niz godina.
Kad su Napuljci otili, zovne kralj svojeg linog najvjernijeg lijenika.
Obrazloi mu sve i zatrai njegovo istinsko miljenje.
_ Vi mene stavljate pod istragu? Eto, otvoreno vam odgovaram. Sumnjain samo u
poslanikovu bolest. Pobjednik ena oito jo ovdje pobijan i to ga je uinilo
bolesnim. A to se tie njegove vjernosti prema vojvodi milanskome ni asa ne
mogu posumnjati. Vojvoda Ludoviko odvie je lukav da bi se mogao prevariti u
izboru svojeg zastupnika na dvoru kraljevstva s kojim eli sklopiti rodbinstvo.
Na ove rijei Varadi obori pogled kao da se zamislio.
Zato je htio otputovati prije nego stigne milansko poslanstvo?
Odluka nije prirodna. U tom se slaem, ali kad se ovakvi proslavljeni vitezi
zaljube, gube glavu. ekat emo dakle sutranji dan. Vi uinite ono to sam vam
prije naloio. Sad idem da moj kuhar predugo ne oajava ekajui s veerom.
POETAK VELIKE IGRE
Sutradan nakon doruka kraljica odlui da u pratnji svoga brata izjae. Sam
kralj digne je na sedlo i naloi joj da jae polagano, a Francesku stavi na srce
da budno pazi na izvrenje naloga.
Nakon kinog dana vrijeme je bilo hladovito i ugodno. Krenuli su prema
Zagrebakoj gori da se zaustave i objeduju pod lovakim atorimu to su jo
uvijek podignuti za nastavak lova.
Kad stigoe do atora, kardinal Francesko skine kraljicu sa sedla. itavu
pratnju kraljica otpusti da se proe umom dok su paevi uvali kraljevske
konje.
Sluge su iznijeli iz atora stolice i kraljica je s Franceskom sjela u
hladovinu.
Nasuprot njoj u daljini suna se gricka utvrda, a tamo iza lea Medvedgrad.
Netko su vrijeme sjedili utei, a onda e kraljica:
Htjela sam da budemo sami.
Nas dvoje?
Da, Francesko! Oko nas je istina, uma i nebo. Nen" rf> dina koje bi mogle
upiti ono veliko to kanim sada rei.
Neobino sveani uvod, sestro moja!
Premalo svean za tako veliki as mojega ivota.
Gotovu zapanjen, napuljski princ Francesko gleda svoju sestru.
Veliki dah, veliki as, odluni poetak velike igre u kojoj tebi dajem glavnu
ulogu.
25
Meni? Sve vie me zapanjujeS.
Pritedi neto za svretak.
.::
Namjesti stolicu nasuprot nje, upre se na naslon pruivi gtaffa
naprijed.
Moram priznati, Beatrice, da mi srce biva nemirno.
-
To je od nesvjesne slutnje.
"s
ega, Beatrica?
7
Ne mogu poeti sa svretkom.
;;" "
Suspregnut u se i sluati strpljivo.
-
Skinula je klobuk i bacila
ga kraj sebe na travu, a lijepu glavu naslonila na naslon. Potpun mir odraava
se u itavom nje nom biu. Mir promiljenosti udruen s hladnim raunom
razbora. A onda pone govoriti:
Jedne veeri kad sam dola u taj hrvatski grad sluao si moje oajno pitanje
nepravednoj prirodi: zato ja nemam djeteta? Zato se sve oko mene mnoi, i
ljudi, i ivotinje, i drvee, i cvijee, i trava pod mojim nogama, samo je meni
priroda oduzela svoj prirodni dar. Meni je uskratila ono to posjeduje svaki
zemaljski crv. Pitala sam prirodu i klela je, ne samo onog dana na Griu.
im su minule prve dvije godine u braku bez potomstva, ve me obilazio strah.
Gomilaju se pitanja iza kojih je vazda slijedila tiina bez odgovora. I onda su
padale kletve, oajne, zdvojne, dok ih opet koji lukavi dvorski astrolog ne bi
smirio probuenjem novih nada. I tako je to prolazilo iz godine u godinu. Sto
sam vie osjeala ispraznost nada, to sam jae snagom svojih enskih ari
zahvaala kralja. vrsto sam gurnula vlast u svoje ruke da budem barem blizu
onoj vladarskoj moi i vlasti koja mi je za budunost bez potomka izmicala! Svim
sredstvima, svim svojim snagama bacila sam se za njom drei je vrsto dok je u
mojem mozgu gorjela samo jedna jedina misao: kako tu vlast zadrati do kraja
svojega ivota ne budem li imala sina po kojem bih mogla ostati kraljica ovoga
kraljevstva nakon smrti mojeg mua.
Kraljeva mati Elizabeta, udovica slavnog junaka, isprva me obasipala svom
njenou oekujui od mene potomka prijestolju. Ali to su godine vie
prolazile, njena nada je gasnula i ova me je ena mrzila sve vie. Da svoju
mrnju jae iskae, svom se majinskom brigom zauzela za kraljeva nezakonitog
sina Ivana. Svuda ga je isticala da narine kralju misao da njega postavi za
nasljednika. I sav je svoj golemi imetak, sve neviene dragocjenosti, velike
divne dvorove knezova Hunjadi
sve je to ostavila Ivanu!
I dok je u mojem mozgu plamtjela jedina misao: zadrati sebi prvo mjesto pored
kralja koje e doi nakon smrti Matije, dok sam se protiskivala kroz mrnju
upravljenu protiv mene od kraljevih privrenika drei budnu i zarobljenu
Matijinu ljubav, dotle je nepotrebni ivot jednoga nezakonitog bia. sin neke po
kupljene djevojure, prijetio mojem planu i mojem pravu. Tako je Ivan postao
moja Kartaga i nian sve moje mrnje i borbe. Nisam to uinila zato da titim
sebe. Ivanova napraila smrt bila bi moda poruila sve mostove izmeu mene i
kralja. Iscrpljivala sam, dakle, sva sredstva lukavosti, zasjede, smjelosti i
enske ari da se probijeni i odrim svoje mjesto za budunost.
U tom je bio jedini spasonosni plan: postaviti na prijestolje Giovana. Uza nj
bih ostala ja prva uz kralja. Ostala bih suveren vlasti i zastavnik nae
kraljevske napuljske dinastije. To sam ugovorila s mojim ocem ve davno prije. I
zato je Giovano prije pet godina poslan od mojeg oca na ovaj dvor.
I kraj njega jo uvijek nisam gubila svu nadu. Jo sam se nadala u pravednost
prirode i mislila da e se sjetiti kako sam i ja njeno edo. Ali ostala sam njen
pastorak! Svi moji vapaji, sve moje kletve, svi bijesovi moje due nisu mogli da
je ganu. Ostala je kruta, bezduna, infamna!
Beatrice prekine je brat
rumenilo na tvojem licu pokazuje da se previe
uzrujava zbog onog to se ne da promijeniti.
Sto priroda nije htjela da promijeni uinit u jal
Uistinu ne razumijem.
Podlost se izbija podlou! Prevara prevaroml
Jo uvijek ne razumijem.
Osim Giovana, imala sam jo jedan plan. Taj plan bio je duboko skriven u meni,
vrlo pomno razraen, hladnim razborom. Zabavljala sam se s njim kao to se
zaljubljena djevica zabavlja sanjarijama svoje budunosti.
Mladi kardinal postaje sve znatieljnijL
Prozirala sam ga, razmatrala sa svih strana, uzimala u ruke istraiva jud ga
do sri i odluila da eka do asa kad sve drugo propadne!
A vodi li sigurnim putem do uspjeha?
Isto je tako siguran kao to je strahovito opasan. I ba ova opasnost ponukala
me da ga odgodim dok sve ostalo ne iskuam. Moja lina udobnost i lagodnost
hvatala se osnove s Giovanom. Makar je njega tee progurati na prijestolje
protiv tolikih pristaa tog prokletog sina kraljeve bive djevojure, pa i
protiv samoga kralja, ali je bilo manje opasno po mene samu. I zato sam
pretpostavila dugotrajnu i ustrajnu borbu za Giovana osnovi koja je silno
pogibeljna.
I zar si uvjerena da kralj ne misli ozbiljno Giovana predloiti staleima za
prestolonasljednika?
Da se Inocent nije probudio i da je Borgia nastupio na papinsku stolicu,
provela bih bila Giovana u zamjenu za Dema. Ali ti zna kako vijesti iz Rima
javljaju da se Inocent oporavlja i ne kani tako brzo otii s ovoga svijeta. Ta
okolnost temelj je svih kraljevih crna. On to zna, alje svatove u Milano i
naputa
Giovana. Kralj je zdrav i il, ali moe naglo umrijeti i ba ^a to tjera da se
uri osigurati Ivanu prijestolje. Vidjeli smo da je moj plan s Giovanom pao.
>&<t ^"
Kojem e Gordana biti mati...
.". ~
A otac?
Ti!
U prvom je asu osjetio golemi udarac u sljepooicu. Sav zadre i apne:
To je tvoj konani plan, Beatrica?
Da! To je moj plani Onaj o kojem sam ti rekla neku veer da je ujedno tebi
dar!
Sestra, ne razumijem, ne shvaam
usklikne Francesko plamteim oima.
Jer nisi ena, ne vidi nita!
Kako bi ti mogla njezino dijete...
;Sve je tono proraunato, bit e tono i izvedeno...
Smeten sam, Beatrica, govori jasnije!
1 da nisam opazila tvoje strasti za Gordanom, bila bih ti ovo prulo ia.
Mogla sam uzeti i kakvo drugo dijete, ali ja hou da bude mene dostojno svim
svojim duhom i svim umnim darovima. To dijete ivi u mojoj predodbi stvarno,
Sad mi je jasno zato kralj Malija toliko mrzi Gordacul Ta mrnja je nagonska,
jer e ona skriviti skinue Ivanovo.
_ Meni je to bilo ve davno jasno.
__ Tek sada shvaam tvoju veliku sklonost prema GordanL. Ipak zar si od poetka
mislila o tome?
i. Kad sam je primila kao djevojicu na dvor, bila mi je -amo razonoda Njena
prisutnost podravala je moje nade u potomstvo Krati h mi je vrijeme u tom
tekom oekivanju. Poela "m eubiti vjeru u nasljednika. Tada se u meni raa
misao da nrevarim i kralja, i prirodu i da od usuda iznudim sina. Cesto sam
razmilja!: k.iiu bih enu u Napulju odabrala za tu ast, ali nijedna nije bila
dostojna da dade ivot mojem sinu. Jednoga dana na dvoru Viegrada spazim
Gordanu gdje vjeba maevanje, U haljini koia K mlia ^ab v, L iKnuu- tijela,
njezine divne kretnje, pobudila Je svu moju pozornost. Promatrala sam to tijelo:
zdravo, svjee puno ljepote, u kojem sam ve ranije upoznala neobian duh neku
kraljevsku muku snagu i volju. Od tada sam svoju zamisao svraala sve blie k
njoj. A kad mi je esmiki u Bu-dimu u razgovoru natuknuo da njeno porijeklo
nadmauje kne-evsko . . .
Nij
li ti rekao ija je?
Nastojala sam saznati neto vie. Promatrajui je, poela
sam n- m< o njoj i uvidjeh da je samo ona za majku mojem
prestolons A kad si doao ti na moj dvor, razabrala sam
koliko te Gordana privlai i tada svojem planu dodah
toku.
Bilo je za mene svreno: ne pobijedim li s Giovanom, iznudit tt
pobjedu t Gordaninim sinom!
Ti si je dakle namijenila...
Da ona digne Napulj na vlast u Hrvatskoj i Ugarskoj i u svim zeml] ur . u
kojima vlada kralj Matija. A sad budi na oprezu i niim ne odaj nestrpljivost
svoje strasti
ni ovdje, ni na putu. A k stignete u Napulj, onda su ti putovi
do nje otvoreni. Kad rodi sina i kad se nauije njene slasti, ona mora nestati.
Zaboravila si" sestro, Aflonza.
Nisam zaboravila. Uklonit su ga s dvora i nee saznati kamo je Gorckm ;
otila. Sve sam zamislila po tonom raunu.
Ako te kralj ne bi htio pustiti u Napulj?
Ne boj se. S njim u lako izai na kraj. Sad zna sve. Spremaj se ve sada na
put Jer im stignu oni iz Napulja, morate krenuti prije nego se vrati Lovro
Iloki.
Kralj je dakle pristao da ga pozove natrag?
A sad
Nita mu drugo ne preostaje kad eka
zakonitog sina. se moemo vratiti na
Gri. Nisam slutio da e moj povratak biti tako sretan, draga
Beat:
Tebi nema ravne ene pod suncem. i joj zahvalno poljubi ruku. . nakon toga
vratili se u griku palau,
392
Da, zaboravio sam. On boluje. Moda e ipak sutra ozdraviti. Vae vijesti
miriu na Napulj. Naravno, mojem uzvienom tastu, napuljskom kralju, kojeg vrlo
cijenim, nije sasvim po volji ova cm li : a vi ete se sutra na svoje oi i ui
uvjeriti da je moj sin pristao momak, a njegove duhovne sposobnosti zadivljuju
sva k tko je imao prigode da s njim raspravlja.
Zar jL mogue da bi netko smio utvrditi kako je princ tjelesna nakaza, a
duhovno idiot?
Makar je u kralju kipio bijes, nasmijao se pa onda ree:
Uputu bih vas na vae zemljake, historiare Bonfinija i Galeottija. P > itave
dane nemaju posla. Odredit u ih u vau pratnju, s njima moete razgovarati, a
sutra za objedom imat ete
395
prigode da sami prozrete istinu. Vaa pratnja bit e ukonaena na dvoru jednog
odlinog plemia, a za vas osobno odreeno je konaite u mome dvoru.
Zahvaljujem velianstvo i molim da mi dopusti mali od l mor. Brzi me put
umorio.
Kralj je odmah pozvao dvorske metre da otprate poslanika S u odaje.
Nakon ovog posjeta kralj je razgolio sav svoj bijes pred svojim kancelarom
Varadijem.
To je uinio napuljski kralj. Nitko drugi nego on! Spletke na sve strane, na
svakom koraku, ali skrit u ih, slomiti!
Velianstvo ree Varadi
Mafea poznajem od tada kad sam boravio u Milanu.
Vrlo je lukav. Moda mu i nee biti tako drago kad se uvjeri o pristalosti i
umnosti princa Ivana?
Mislite da on pristaje uz spletkare?
Ne znam, ali u Milanu su mi reku ovo: koliko je uman i ugledan, toliko je
pohlepan za novcem. A ja opet upozoravam da napuljski kralj ne tedi kad je
njegova volja u opasnosti
Matija se zamisli.
Vi ste, dakle, o njemu uli loe?
Kad smo u Milanu ustanovili da se vjerdiba mora drati tajnom, vrlo se
zanimao za uzroke te tajnosti. Moj stari znanac milanski biskup Benedikt
priapnuo mi: "uvajte se Mafea, jer bi mogao isto tako oduevljeno govoriti
protiv ove enidbe ako mu netko ponudi vreu dukata". Naravno, onda nisam ni
slutio da bi se to moglo dogoditi.
Dobro da ste me na to upozorili. Pripazit emo na njega. Osim toga, valja za
Lovrom poslati brzoteu, makar do Milana da ga na sve upozori. A grof Marcelo
uistinu boluje?
Neka vae velianstvo ispita svojeg lijenika. ;:, :" On tvrdi da ne
nalazi nikakve boljetice, samo hini bolest in.-K" Tako tvrdi va lijenik,
velianstvo?
Kao da sve na tom dvoru hini. Svi su u zasjedi protiv mene. Pod mojim
vlastitim krovom utaborili su se moji ne" prijatelji.
Varadi malo nakrivi usne:
,-:- :ti
i
Sve to radi Napulj! ;b
1 Kralj se baci u naslonja.
Dokle e to trajati, kad e jednom nastati mir? Poinjeni gubiti strpljivost.
Kako vidimo, velianstvo, neprijatelj vas obilazi i zatvara vam putove.
Meni?
bijesno e kralj skoivi i udarivi rukom po stolu.
Mene zatvoriti
sa svih strana? Vi se to usuujete izrei?
Na oruju velianstvo bilo je lako...
U nadmudrivanju kao da sam pobijeen?
i i ;
Od mukarca nikada!
.
, ..
396
Ovaj odgovor udari ga posred ela. Planuo je, ali svoj bijes
svladava.
_ Idite! Neu da o tome raspravljam, jer me sili da viem
j kunem!
Kad je ostao sam, klone u naslonja.
"Ona! Svuda ona!... Ona me nadmudruje, svladava, opko-Ijuje mreom svojih
spletki A ja? Zar sam slab? Nemam li sna ge ja, okrutni kralj, eljezne ruke da
ne rastrgnem mreu u koju me sapinje ona? Ne! Neu se vie u nju bacati! Hou
prolazi Rastrgat u mreu, moram! Ako je ne rastrgnem, uguit u se u njoj i ja
i moj sin i itavo moje kraljevstvo."
Dugo je trebalo dok se smirio. Onda pozove Orbana i Be-rislavia. Priao im je
vrlo blizu i osjetili su da e izdati vaan
nalog.
2elim da svuda u blizini milanskog poslanika Mafea postavite strau, ali ne
tako da opazi. Obucite paeve u najsveanije odore i poredajte ih svuda oko
njega i po njegovu trijemu kao poasnu svitu. Dunost im je nadzirati svaki
korak naega gosta.
A onda izvijestiti vae velianstvo?
Hou znati s kim govori. Ako nema zaplotnjakih namjera, nee ga paevi
smetati. Bude li prigovarao, znak je da ga spreavaju da se sastane s nekim na
ovom dvoru
i kralj otro pogleda oba dvorska metra pa tiho naglasi:
Bude li
moda pokuavao silaziti u kraljiine odaje, svi paevi neka nagrnu za njim. Ni
asa ga ne smiju ostaviti, makar ih i tjerao. Neka kau: zapovijed je kraljeva
da tako visokog gosta nigdje ne putamo samog.
Razumijemo, velianstvo.
Nastojat e govoriti s kraljicom nevien, a to ne smije biti! Upamtite!
Velianstvo
ree Berislavi
sam u se brinuti oko toga.
Poslije ovog naloga kralj izda jo jednom odredbe za sutranji sveani objed i
onda ode kraljici.
Stijene kraljiine spavae sobe uresio je napuljski slikar krajobrazom njenog
rodnog grada. Postelja je sva od modrog bro-kata, izrezbarena.
Sjedei u naslonjau promatra sliku plavog mora iz kojeg se die brdo ureeno
napuljskim kuama i palaama. Francesko utei gleda malog ferarskog vojvodu
Hipolita kako dere neku skupocjenu knjigu.
Francusko, uzmi Hipolita i poi
ree ona.
Skoro <5e Matija. Treba da ga
doekam sama. ":
Napuljski kardinal se udalji uzevi sobom dijete.
Beatrica-je otila u odjevaonicu. Kad je opet izala, njeno lice bilo je
blijedo, neto izmueno, a ispod oiju stvarale su se tamne sjene uinjene rukom
vjete komorkinje.
U svojoj zamamnoj bijeloj haljini sjela je k malom stoliu. Sluga unese u sobu
ciparskog vina i stavi na stol.
Beatrica je upirala oi u vrata s nekom mirnom Ijubopitno-u. Malija Ue.
Njegovo lice je vedro kao da mu je svaki dah due ispunjen sreom.
Pristupio je k njoj i zagrlio je isto tako njeno, kao to je ona njeno
uzvratila.
Danas je iz Milana prispio Sforzin poslanik Mafeo
ree <m sasvim ravnoduno
uzevi u ruku kristalni kale s vinom.
U koju svrhu?
zapita ona isto tako ravnoduno.
Ne znam. Nije mi saopio. Zamolio me da se moe odmoriti, jer je slomljen od
puta. Vidjet u, to e mi kazati sutra. Budi ljubazna prema njemu, Beatrica. On
to zasluuje!
Zato?
Jer e u Milano nositi crnu vijest da sam odustao od enidbe. Neka mu
sveanosti na dvoru budu utjeha. Valja biti ljubazan i dobar prema onom kojeg
kanimo prevariti! Da ne nasluti nita, odredio sam za sutra sveani objed.
Obasut emo ga svim astima, a onog dana kad bude odlazio rei u mu svoju
odluku.
Govorei to, njezin izgled pobudi kraljevu pozornost. Opazio je bljedou lica i
neto tamne podonjake kao da je njome prove javala neka promjena, slabost,
neto to dosad nikad nije razabrao i osjeti lak udar u grudima.
"Zar bi to morala biti promjena o kojoj je govorio moj po uzdani lijenik? Da,
ona danas izgleda drukije nego inae. Sasvim u skladu s lijenikovim opaskama.
Zar bi se ipak moglo dogoditi to udo da se meni rodi zakoniti sin koji e
lagodno, bez ikakvih borbi, koraknuti na moje prijestolje?"
O emu razmilja, Matija?
upita ona njeno stavivi mu ruku na ramena.
Upravo sam htio ispiti au u tvoje zdravlje.
Ne, htio si ispiti au u pozdrav nasljedniku kojeg oekujem ...
Neka bude pozdravljeni
ree .Matija napola ironino, napola u nadi...
Velianstvo
apne
poe.
Prineve majke?
Da, velianstvo!
1
>1
Samo ako je mogla ui kroza zid.
ll<t
Gledajte kako se ulja trijemom! ;
r
Opet nosi smokve vaem velianstvu.
Gleda je kako u razizemlju prolazi trijemom mumljajui kao da neto moli. im je
stigla do vrata kraljeve dvorane, zaustavi Je pa Stjepko i vrati natrag.
Odstranite je silom i zatvorite. Za vrijeme ruka ta ena ne smije izii u
hodnik. 2ellm slobodan prolaz. Pazite: kad Beri-slavi pristupi k meni za
vrijeme objeda, odmah ostavite dvoranu i ekajte me pred vratima. Do vienja!
U sveanoj dvorani za primanje na okupu su dvor i uzvanici kraljevskog para s
Medvedgrada. Kaptola i Gria.
400
Na prijestolju sjede kralj i kraljica. Uza kralja, dvije stube nie, poredani
su: ban, palatin, a do njega je prazan stolac za hercega primasa Hipolita ije
je nemirno ponaanje prisililo kraljicu da ga s dadiljom poalje iz dvorane.
Poslanik milanskog vladara sjedi s lijeve strane kraljici, a njegova skupocjena
odora s grbom Ludovika Sforze i odore njegove pratnje gotovo viu o raskoi
milanskog vladara.
Kralj je okom dao znak i Berislavi izae.
Dok je kraljevski par avrljao s gostom i dostojanstvenicima, unie princ Ivan u
sjaju odore i pratnje. Blaga Ijcpuna lica i vedra pogleda promatra kralja kao
da mu eli rei: "Evo, ispunio sam tvoju elju, smijeim se."
Kralj podrugljivo promatra iznenaeno lice milanskog dostojanstvenika i itave
pratnje. Snebiven i neto u neprilici Mafeo se pokloni princu.
Govc ne s njim to vas je volja
ree kralj, pa onda prikae sina izaslaniku
milanskog vojvode. Naoko ravnoduno Beatrica promatra ceremoniju.
Odmah zatim, krenuli su u blagovaonicu. Dvorski metar Enriko, po svojoj
dunosti, stupa iza kraljice. Ona ga pita tiho ne osvrui se:
A njegova mati?
Dvoranin kae da je otklonila.
Zato bi to uinila?
Nije nita rekla, osim da ne moe doi.
,
Velianstvo, poite sasvim bez brige.
Proao je kroz dvije odaje. U treoj se zaustavi.
Nasred sobe ugleda njenu enu u crnini. Sitno lice, puno milote, blijedo i
prestraeno. Velike oi plave se kao nebo pred sumrak. Tamne uske obrve nabiru
se.
U kaKiMi dranju oituje se tvrdokorna volja, hladan mir.
Stioiv t kraljeva nastupa i hladnoa pogleda poraze je pa se ini kao janje to
bez otpora eka no koji mu prinose.
Ili ga i.- ganula ova slika, ili se predomislio. Poe blie i oslovi je polaganu
kao da bi htio rei neto drugo, ali ipak ne moe vie zaustavi:; reenicu koju
je zapoeo:
Ponajprije sam doao da se zahvalim!
Mala njena glava se podigne. U oima joj dre zabuna.
Velianstvo, oprostite, na meni je da se zahvalim za dobrotu.
Nije joj dopustio da dovri reenicu nego upadne u rije:
T;
u donio poruku i haljinu?
Velianstvo, va dvoranin.
im je princ otiao? "H
Odmah nakon toga.
Promatra je utei. Neto promilja. Najposlije suho ree:
Ja nisam poslao ni poziva ni haljine! To priznanje u njenom licu ne odrazi ni
najmanje razoaranje ni bol, ve strah i uenje:
Oprostite, velianstvo, onda ja ne znam. Prekinula je reenicu a on je gleda
kao da joj prozire u dno due.
Dobro je da ste me upozorili i poslali Varadija.
Nisam slutila da velianstvo ne zna. Opet kralj promatra njene obraze u kojima
se odraava sva tjeskoba njene due.
Nas smo dvoje jedno drugom u prolosti privikli govoriti istinu. Poimo dakle
i sada istim putem.
26
Ne shvaajui njegove rijei, jo vise e zbuni On joj makne naslonja, a sebi
uzme malu stolicu:
Sjednimo!
Smjerna, puna bojaljivosti, ispunjena neodlunou, spusti se na sjedalo gotovo
nezamjetljivo tiho i skromno kao da nikad nije sjedila u kraljevskom naslonjau
nasuprot ovom kralju, hla-. dna i tvrda pogleda.
Naslonivi ruke na koljena, sagne se prema njoj, ali pogled mu je upravljen u
vrak kope na cipeli i zapone kao da se razgovara sa svojim kancelarom:
Ivanovi neprijatelji posluili su se mojim imenom da njegovu majku dovedu
dolje pred milanskog gosta u elji da Milanu pokau kako Ivan nije kraljevskog
roda po
majci.
Boe moji
uzdahne ona tiho.
Nikakvu bol ni ponienje nisu pobudile kraljeve rijei. Nita drugo nije se
odrazilo u tom tihom uskliku do iskrene i duboke zaplaenosti zbog ina koji su
poduzeli neprijatelji o kojima ona nita ne zna.
I kralj podigne oi k njoj! Nakon duge utnje prozbori tiho i muklo kao da
govori sam sa sobom:
Svaka druga ena u ovom poloaju prihvatila bi poziv da obue sveane haljine
i sila. "
Ne bi
tiho ubaci ona.
Zato ne?
Jer zna da joj tamo nema mjesta.
Shvaa?
<
Potpuno!
Izgovorili su ovaj posljednji dijalog gledajui jedno drugom u oi, s
jednostavnim uzajamnim brigama za sina.
Tvoja skromnost odbila je ovaj napadaj. Za to ti. Borka opet zahvaljujem.
A ja Bogu
doda ona tiho oborivi oi.
On se sad uspravi i poprimi prijanji hladni izraaj.
405
okrutan prema svima koji su mi blizu i Borka, ne zaboravi to kad prosuuje moje
ine!
I pode k vratima hitro kao da se boji njenog odgovora.
AH ga nije izrekla. Lice joj problijedi. Omaglica pokrije njene oi. Tijelo se
nagne prema stolu.
Stropot ga ponuka da se obazre. Vidio ju je kako pada. Pohiti natrag, uhvati je
oko struka i zadri.
Borka
umiri se!
Osjeao je kako u njoj drhti zatomljeni jauk odbaenog Iju-beeg srca. Svaki
drhtaj upire se o zid okrutnosti kojim je opasana njegova unutranjost. Po njemu
pale su ovog asa suze to ih je isplakala svih deset godina. I dok mu razbor
zapovijeda da je pusti njegove ruke nisu slijedile zapovijed
Dri slomljenu enu, a usne mu apu:
Smiri se. Borka, molim te! Nee vie patiti Nel Neu. to dopustiti!
Sna je nestalo. Ona osjea iroko uzdignute prsi i slua apat, onaj od davnine
koji ju je nekad uspavljivao u san u njegova naruju.
uje, slua, osjea, gubi se, zaboravlja jer nestaje sve.
Deset godina je izbrisano! I u toj obmani njena glava pada na njegove grudi i
osjea da se njegova ruka spustila na plavu, nekad tako milovanu kosu.
Gorde kraljeve crte rastopile se. U oima mu bol kao da je pomijeana s kletvama
na sudbinu, na sebe, na sve to ga je dijelilo sa ivotom prije deset godina!
I ape kao da tiho opetuje svoje skrovite misli:
Da sam mogao slutiti to se slijediti! Kakve e se teke borbe surva n nada
mnom. Da sam slutio to me eka, Borka, moj sin ne bi ostao nezakoniti Da sam
znao cijeniti tvoje srce, ne bi bilo mojih patnja. Kruto to ispatam.
Iz njenih oiju prosule se po kraljevskom hermelinu suze.
Zahvaen njenom boli, dri je u naruju putajui da Bor-kine suze padaju po
njegovim prsima. Tog asa ini joj da se more njene alosti razlijeva u njegovo
srce. Uto se on lecne. Digne njezinu glavu i ree mirno i ozbiljno:
Saberi se. Borka, za sreu, za budunost naeg sinal Ona brzo digne glavu i
odmakne se od njega briui suze:
Oprosti!
Ti nema za to od mene traiti oprotenje! Ti ne, ali ja! I dok je utei
oborene glave stajala podalje od njega, jo& jednom se njegov pogled sretne s
njezinim suznim oima.
409
Otrim trzajem kralj se okrene k vratima i izie. Na trijemu spari Varadija. On
zaueno pogleda kraljevo bit jedo lice dok mu kralj ape:
Poite k njoj. Ona odlazi. Budite puni panje, dajte joj pratnju i udobna
kola. Kad ode, doite u dvoranu. Dajte mi znak, uzmite sa stola vr, to e mi
dojaviti da je otila.
Ne doekavi da mu Varadi odgovori, kralj gotovo potri niz trijem, spusti se u
prizemlje, ue u dvoranu pa sjedne na svoje mjesto.
Princ Ivan pogleda svojeg oca i opazi na hermelinu rosne kapljice. Nije slutio
da su to suze njegove majke isplakane na kraljevim grudima.
Dvorani su nudili voe i slastice kad se Varadi pojavi u dvorani i uzme vr.
Kralj spusti pogled k tanjuru na kojem stoji ne-dirnuto jelo.
Nakon gozbe kralj se povue s izaslanikom Mafeom u svoju radnu odaju, posjedne
ga uza se i upita s ponosom:
to sad kaete o mojem sinu?
Velianstvo, nakon vijesti koje smo primili o princu teko e u Milanu
vjerovati da je tako lijep, uman i naobraen.
Ako svi vai pokuaji ne polue uspjeh?
Uistinu ne znam to bih u tom sluaju uinio kako bih JBianku zadrao da ne
poe u samostan.
Pokazat ete joj ovo
i uzme sa stola skupocjeni svijenjak i vazu ureenu
dragim kamenjem, stavi pred poslanika i saspe na stol hrpu dukata.
Vidite, ovi darovi pripadaju vama! Pokazat ete ih mladoj vojvotkinji i rei
joj: "Visosti, ono to sam ja pisao vojvodi, svo-}tm milostivom vladaru, iva je
istina!"
Mafeo se naas zagleda u prazan papir to lei pred njim izmeu darova.
Osjeajui da je stavljen pred gotov in, on stade pisati Uz njegovu desnicu
stoji kralj, indiskretno sa sagiblje k njemu itajui kako pouzdanik Ludovika
Sforze u zvijezde kuje fiziku i duhovnu ljepotu Ivana, njegovu mladost,
ljupkost i grdno osuuje one koji su u Milano pisali protiv Ivana.
Poslanik je pisao polagano kao da mu je neprilino. Ipak dovri pismo i osui
ga. Tada ga smota i upravo u asu kad ga je htio spremiti, kralj posegne za njim
i ree:
Prepustite to meni, sam u ga poslati u Milano. Zablenut i preneraen Mafeo
gleda oduzeto pismo i kraljevu kretnju kad ga je stavio u ormar.
Vae velianstvo, mogao bih ga sam poslati. Ionako... Matija je preuo. To je
njegova metoda. Odmah se obazre k svom gostu i ljubazno ga potapa po ramenima:
Vi ste mi uli u volju, moj prijatelju! Povest u vas sa sobom da vam pokaem
vrlo lijep dvorac sa zemljitem. Tim imanjem elim zapeatiti nae lino
prijateljstvo, gospodine Mafeo! To
410
imanje donosi godinje toliki dohodak da bi vam mogao pozavidjeti kardinal
Borgia. Kad se dobro odmorite, poi emo da vam predam darovnicu u prisutnosti
Kaptola!
_ Vae velianstvo, mnogo sam uo o vitekom kralju Matiji koji na sjeveru po
junjakom obiaju punom pregrti dijeli darove svojim prijateljima. Od ovog
asa moi u to kazati itavom svijetu. Raskona dareljivost vaeg velianstva
ne moe se ni mjeriti s dareljivost u junih vladara.
Mi se na sjeveru moramo bolje grijati nego oni na jugu _ ree kralj malo
ironino, ali veoma ljubazno.
Vi ste stekli moju sklonost mudrou i odlunom
pojavom
tim ga rijeima isprati do vrata.
Vani su ga doekali paevi i dvorski metri pazei na svaki njegov korak. I kad
je poao da posjeti bolesnog Marcela, kra Ijeva je pratnja pola s njim.
Nakon odlaska milanskog gosta kralj dade odnijeti darove u njegovu odaju, a on
ostane u svojoj radnoj dvorani sam.
U kraljevu oku zjenica je potamnjela. Pogled mu se gubi u daljinu gdje mu se
prikazuje slika s bojita njegova ivota, u kreevu divljih borbi, zasjeda i
natezanja sudbinom. A kroz sve te magle s usudom lebdi eterini lik njene
plavokose glave velikih modrih oiju poput neba vedrih kao sunani sjaj.
Nepomino ga gledaju oi to ih je on deset godina osudio na beznadni pla. S
kraljeva lica gubi se gordost, u predodbama prolosti, nedo-hvatnih,
nepovratnih asova.
Velianstvo, njegova visost prin Ivani
Njega sam ekao!
odvrati kralj i poe od prozora da doeka sina.
Sav zaprepaten, blijed, ue Ivan u kraljevu sobu. U ruci mu pismo.
Ne vjerujem, sinko
odvrati on i uzme pismo pa se dugo zagleda u crte
ispisane njenom toplom rukom.
Ipak, istina je, ali otila je samo na
Brezovicu.
Tko je to skrivio?
ogoreno e princ.
Nitko! Ne shvaa li, sine, da je njoj boravak pod ovim krovom preteka rtva?
Tu, u ovoj palai, ona je prije etrnaest godina boravila sa mnom!
Nije mi to rekla! I vi ste poricali kad sam vam to jednom spomenuo.
Poricao sam, pa ipak neopaena, neviena i povuena ona me uvijek pratila u
Zagreb i ivjela uza me.
Tu je, dakle, boravila moja majka svoje sretne dane! Kad sam doao ovamo, ja
sam je osjeao. Odasvud me okruivala ona. Prvog Hpna kad sam preao svoj prag,
znao sam da je blizu. Tu je ostao njezin dragi duh! Osjeate li to i vi, oe?
Prekasno! >,...-."
Moj dragi oe, vi priznajete?
.
.
t t
.
411
Danas!
ponovi kralj, okrene se i poe po sobi.
Da se smiri, poalji u
Brezovicu Damira neka ti donese vijest da s tvoja majka nalazi tamo.
Hvala vam, oe
i poljubi mu ruku. Kralj dade pozvati Damira. Razjasnivi mu
o emu se radi,, trn uzme Damirovu ruku i povue ga k sebi:
Mome, namijenio sam ti vanu zadaul I princ i Damir ekali su Ijubopitno to
e slijediti. ,
Ovdje imamo vano pismo
i izvadi iz pretinca Mafeovo
pismo pa ga stade zamatati i peatiti. Kad je to zavrio, preda ga Damini:
Uputit u te u tajnu koju ne smije nitko saznati
Vae velianstvo, bit e onako kako zapovijedate.
Vojvoda Iloki poao je s velikom svitom plemia ti Mila- __ no. Znam da nee
putem otezati. Ipak, ovako brojno odaslanstvo ne moe putovati brzo. Putem treba
hrane i odmora. Do danas su mogli stii tek u blizinu granice, brzotea ga moe
lako dostii bilo gdje. Ovo pismo mora Lovro Iloki dobiti u ruke prije nego
stigne u Milano.
Ivan gleda kralja pa opet Damira.
Razumijem tvoj pogled, Ivane. Malo e prepustiti tvojeg: druga meni. Ovo je
pismo vrlo vano i smijem ga povjeriti sama najvjernijim i najpouzdanijim
rukama. Mladena Berislavia ne mogu poslati, drugi su moji pouzdanici prestari
da ovako naporno jau dan i no. Stoga mi preostaje ba Damir koji je mlad,
hitar, domiljat i divlji jaha, a po vjernosti meu prvima. A sad, valja. ti
znati: u ovom pismu nosi opovrgnue kleveta koje su pale na tvoga druga i
gospodara princa Ivana. Lovro Iloki poao je u Milano gdje e zastupati Ivana
na vjenanju. On mora dobiti ovo pismo prije i kai mu da su to vana
svjedoanstva za Ivana koja ima predati vladaru Milana. To saznanje neka bude
tvoj goni. Dakle, tvoja je zadaa da unato svim spletkama koje bi mogle412
biti poslane nakon tebe ide ravno za vojvodom. Putuj sutra u zoru i pazi: pitku
te ne smije vidjeti.
Velianstvo
znam vau zapovijed. Nitko me i nita ne moe smesti. Izvrit u
vau zapovijed.
Potpuno sam miran i uvjeren da sam odabrao pravog za tako povjerljivu zadau.
Uistinu, oe moj
naglasi Ivan
Damir te dokazati da je vrijedan vae
milosti.
U isto vrijeme u odajama Beatrice izdaju se nalozi za putovanje u Napulj.
Otpustivi dvoranke i dvorane" kraljica je ostala sama s Franceskom.
to se smijei?
pita Beatrica brata.
Tvojoj brinoj odredbi za Gordanine sveane haljine, iako Gordana nee
sudjelovati na vjenanoj slavi.
Obratno, ona svud mora sudjelovati kako nitko ne bi posumnjao u na plan. Sada
mi zovni Alfonza da ga maknem kako ne bi smetao Gordaninom odlasku.
Francesko poslua sestru i poalje joj grofa Alfonza. Beatrica skupi svu svoju
ljubaznost i pristupi intimnije k njemu:
Moj mladi prijatelju, pozvala sam vas k sebi nakon dueg vremena da vam
dokaem koliko se brinem za vau sudbinu.
elim
na mau
divljim
Napulju
414
"i
milost vaeg vcik;
ui u vaoj blizini!
_- A ja ti milost nameem zapovijedajui u Napulju.
__ Svaku zapovijed vaeg velianstva ja u izvriti
ree Gorana^spus ^^ ^^ { ^
^ ^ "j,^^ Giedat cei putem neviemh divnih predjela, gradova, vidjet e noj
Napulj. Ruka koja n je stvarala i okitila raskoima vrhunac je ukusa l Lpote. I
sunce nije nigdje tako sjajno kao u Napulju ni nebo tako modro kao tamo. Vidjet
e i uivati u sjaju i raskoi kakve nisi mogla nikad sanjati.
_ Hou li ostati dugo tamo?
_ Dok minu svadbene sveanosti. Izabela ostaje u Napulju, a ti se vraa.
Donijet e mi mnogo svojih zapaanja iz moje domovine Zna li kako se ljubi
domovina?
_ ZIM velianstvo
odgovori ona znaajno
moda me i zato h bol pri pomisli
da odlazim. Smijem U zamoliti velianstvo, prije nego otputujemo. Za jedno
hodoae u Remete?
Dopu pa izmoli da bude na ast svojoj kraljici u Napulju.
Mislei da je Beatrica otputa, Gordana se pokloni, ali je ona
zadri.
... ......
Nisi ni pomislila da bi te Alfbnzo mogao slijediti?
Od nekog mi se vremena ne pribliuje.
Pritaiava se jer sam mu to savjetovala. Ali te jo vise eli nep". prije. Zbog
toga da polazi u Napulj nitko ne smije saznati, najmanje on.
Vidjet e me kad budemo odlazili.
Sklonula sam ga da sutra u zoru putuje u Petrovaradm, Zamisli kakve neprilike
da te on slijedi u Napulj!
Uistinu, velianstvo, dugujem vam veliku zahvalnost.
Ali mu nisam mogla uskratiti da s tobom govori.
Ne mogu mu odgovoriti drugo nego to je ve mnogo" puta
- To me veseli, Gordana, i ba zato ti savjetujem: budi opre zna u odeov,u-,,,,
Ako ga izravno odbije, razbudit e u njemu tvrdokornost . on nee otii, a ti
zna: on je neak budueg pape, u uskom prijateljstvu s mojim ocem, dakle vezana
sam prema svom ocu On e te pitati jesu li moji navodi istiniti jer sam mu
govorila kao da bi mogao postii tvoju sklonost ako bi uvijek ostao smje prema
tebi. A ti mu odgovori da je istina i ne upusti ae
njim u razgovor.
u vae velianstvo.
415
;f
mi olakava odlazak.
I Gordana ostavi trijem.
t
Izaavi iz kraljiinih odaja, Gprdana je pola ispod trijemu iz nove palae u
staru. Ogledala se. Osim paeva i oklopnika nije bik) nikoga. Stjepko poe odmah
prema njoj i upita:
elite li togod?
Nisi vidio Nardelu?
Malo prije smo je otjerali. Svakog dana gonimo staru lisica kao gonii!
Gdje je kralj?
Gore kod princa.
Reci Varadiju da bih htjela s njim govoriti.
Djeak potri u palau dok se Gordana priblii stupovima ekajui.
Kraljev kancelar izae, ogleda se i pristupi Gordani. Ona upita:
Dakle, to veli kraljev lijenik?
Ne vjeruje u potomka i smatra ovu kraljiinu tvrdnju pogrekom koja ide u
prilog naoj stvari. Neto ste zamiljeni?
Poinjem sumnjati u ono to mislite vi i Cesmild...
Da nee biti potomka?
ini se bit e. Srea koja proima kraljicu nije neprirodna. Dakle, oekuje,
to sam razabrala as prije.
Vjeto glumi!
Varate se, biskupe. Zanos koji sam gledala u tim hladnim oima, duboka radost
to izvire iz njenog itavog bia nije hinjena. Rumenilo kojim je zalivena
njezina mramorna put ar je krvi. ugrijane, uzavrele. Ona nije vie mramorna
ena. Vidjela sam ar u oima, toplinu u pogledu, svjetlost u svakoj ilici
lica, prizvuk slatke nade u glasu. Velim vam: neto se veliko dogaa s
kraljicom. Ona se nada.
O emu je govorila s vama?
O Napulju. Ali ja sam razabrala da zanos i srea nisu n vezi s rijeima.
Beatriin duh, neprestano je bio zaokupljen neim Sto je uzronik te sree. ena
koju sam sada vidjela i sluala nije vile Beatrical
Priznajem, nekoliko dana i ja opaam promjenu. I kralj mi je naglasio, ali sam
ga uvjeravao da se ona tako ponaa proraunato.
Ne! Nikako. Preda mnom ne bi trebala glumiti sreu. Ona ne sluti da je meni
poznato Sto je najavila kralju. Bili smo posve sami: ona, Francesko i ja.
Blistavost njene sree neobuzdano proizlazi iz svake kretnje, iz itave te ene
struji sigurna nada u ispunjenje elja. Sjedei joj nasuprot, osjeala sam neku
tajnu, nerazumljivu jezu u dui. Njezina srea me smuivala, moda i plaila.
Ono to bi princ dobio kad bi se rodio Beatriin sin bilo bi za njegovo srce
vea srea od krune i prijestolja. Vi ste mu vredniji od svega.
Svanuo je dan oprotaja. II dvoritu kraljevske palae stoji opremljena povorka.
Kralj obilazi kola, ogledava opremu od est bijelaca to ponosno uzdiu
plemenite glave da u Napulju budu svjedoci bogatstva svojega gospodara.
U koiji presvuenoj smeim suknom na mekim jastucima
sjedi Izabela.
Kraljica se uputi Franceskovim kolima i uhvativi mu ruka gleda ga dugo, a onda
prinese usne njegovu uhu:
Sretna sam, Francesko!
A ja i ponosan!
arke mu zjenice sijevnule prema kolima u kojima sjedi
Gordana,
Ve ovog asa poinje ivjeti moj nasljednik prijestolja
ape kraljica svojem bratu gotovo strastveno.
Do vienja u Napulju, sestro mojal
ape joj on.
Svakog u dana brojiti asove dok ml ne stigne vijest od
tebe,
Gore na trijemu prvog kata stoji princ Ivan. Duboko bljedub njegova lica i
umorni pogled oiju zapaa Gordana. Laki pokret lijepe glave i miran pogled to
je sve to mu je dala na oprotaju. Dubokim poklonom uzvrati taj jedini, mali
znak panje.
Sa zidina se oglasi trublja, estoko i opetovano, a njezin zvuk prodire kroz
Ivanovo tijelo kao bolno cvilenje. Koije krenu. Ivanu
423
se ini da su kotai preli preko njegova tijela. Vrati se u svoje odaje. Osjea
bol. Iz svakog kuta, sa svakog mjesta gdje je nekad vidio Gordanu kao da mu
netko ape: "Nikad se vie nee vratiti"!
Povorka prema Napulju izlazi iz Gria na Kamenita vrata.
OTOK STRAVE
Na kraljevskoj lai, pod krovom od crvenog grimiza sa zlatnim resama, u sjeni
poiva Gordana. Smee oi lutaju po dalekom moru, glatkom poput stakla. Kroz
vrelu maglicu sunanog ara proviruju obrisi kopna, a tamo s desne strane
puina, nepregledna i iroka.
Djevojino lice mirno je kao i more oko nje. U oima joj odraz dalekih misli
koje prekine pa Stjepko.
Zar te alje Izabela?
upita Gordana.
Doao sam da vas pitam treba li vam togod. Moda vode, danas je vrue.
Ne treba mi nita. Veseli se to je kraj plovidbi morem?
Bojao sam se ovih valova kad smo se tamo na sjeveru ukrcali u lau, ali vi ste
me umirili i nije me bilo strah.
Vidi, pravo sam govorila. Osim toga, ovo je jedan od najsigurnijih brodova
jer na njemu plove samo napuljski kralj i njegova obitelj.
Francesko kae da emo do zapada sunca stii u Napulj.
Tome se radujem, ali ti si ba estito pocrnio.
A vi nita. I dona Izabela i Francesko primijetili su da ni ar sunca ni
vjetar nisu dotakli vae lice. Jo su primijetili da ste vrlo zamiljeni.
Moda! Zapravo ni sama ne znam: to blie dolazimo ovom. gradu, to mi jae
pada na duu neka teina.
Moda vas plae pogledi kardinala Franceska?
Pogledi? to ti to bunca? Moram priznati da nisam opazila drugo nego da se
kardinal Francesko prema meni ponaa vrlo uljudno i s velikim potovanjem.
Jo bi trebalo da bude i neuljudan
odgovori on gotovo prijetei.
Ali, eto,
svi izlaze na palubu!
Stjepko i djevojka uute promatrajui iza zavjese kraljevsku brau.
Eno ga! Ichi!
ree Francesko i zagleda se u otok. Uj
Na ovu rije Gordana
digne glavu.
Prestraili ste se. gospoice Gordana?
tiho e Stjepko. Iff
Samo me
neprijatno iznenadilo ime tog otoka.
j^
Zar je taj otok neto strano?
t,: ^vunuvi .M.
424
__ Sjea me jedne majke koja je otkinuta od svog sina nir godina ami!a na toj
klisuri.
Nakon male utnje pa ponovo primijeti:
_ Vidim: to vas je jako ganulo, vae su oi alosne.
_ Pred tobom ovjek ne moe nita sakriti. Uistinu si bistro
mome!
Pocrvenivi od te pohvale, djeak se makne jer palubom k njima dolazi prislan
gospodin u plemikoj odori i upita Gordanu:
Moj Stjepko vam dosauje?
Ne, gospodine Brodaricu, naprotiv, on mi krati vrijeme. To je velika zasluga!
Vi ve nestrpljivo ekate kopno?
Moram vam priznati da sam se upravo zasitio prevrtljive vode. Volim putovati
kopnom pa bilo to po najgadnijim ikarama i najloijim putovima. Vi niste istog
mnjenja?
_ Ima, ali je pozvao mene jer se njegovi ne bi usudili da. mu kau ako horoskop
pokazuje neto nepovoljno. Jeste li ikada uli za ime DominicoAversa?
jesam. Kraljica je esto govorila da je on najglasovitiji astrolog u Italiji.
I vrlo je sretan to su ga zvijezde dovele u vau blizinu. Moli vas da mu
dopustite da vam pokloni horoskop. Recite godinu, mjesec, dan i as vaeg
roenja i za koji dan izradit u vam svu prolost i budunost.
Sluge su donijele zdjele s jelom i ponudili prvu od dvoranki Gordanu. Mladi u
bijeloj odori iznenadno se pojavi i pregleda itav stol pa ostane stajati
nasupot djevojci. Stari se Brodari nagne k njoj:
Toga mladia ba mnogo privlae vae bademaste oi,. Gordana.
Da vam to nije rekao va neak Stjepko?
nasmijei se ona i pogledavi preko
stola napuljskog mladia ree:
Kao da sam to lice negdje vidjela, i ipak to je
gotovo nemogue.
Mladi napuljski dvoranin baci dugi pogled Brodaricu, onda opet Gordani, Sad je
ve gledala gore prema terasi i sretne se s kraljevim zapovijedajuim gordim
pogledima. Od toga je proe-zima.
Kad je svrila veera, kralj ustane i proee sa svojom obitelji vrtom. Stjepko
prie Gordani:
Jeste li primijetili kako vas je gledao onaj mladi dvoranin?
I mi smo gledali njega.
Ali on vas je gledao drsko. O tom su govorili i napuljski dvorani. Razumio sam
sve. Znam ja dosta talijanski
Sto su govorili o njemu?
Kad vas toliko zanima taj drznik, onda znajte: rekli su da je Simono, tako se
on zove, kraljev ljubimac. Vrlo drzak, tri za svakom enom i. jao vama pomami U
se za vaom ljepotom!
Pretjerava, mali moj vitee!
Pogledajte gal Sad iba mene svojim bezobraznim pogledima.
Ali Gordana nije gledala mladog napuljskog dvoranina.
Kralj se pribliavao u zelenoj svilenoj haljini. Djevojka se skloni u grupu
svojih dvorana koji su sluali pjevae. Oko njih provi java lagani vjetri iz
luke. More mirie. Paune lagano ute. Svjetla u mramornim stalcima bojadiu
itav vrt arenim refleksima. Gore nad vrlom uzdie se brdo. Nad njime trepere
zvijezde.
Razumijem zato kraljica toliko uzdie za svojim gradom
primijeti Gordana
Brodaricu.
Toga asa velika se kraljeva glava na mesnatom vratu obazre. Stjepko osjeti .kao
da ga njegov pogled prodire. Nesigurno se prikljui ujaku Brodaricu. Kraljev
pogled poziva k sebi dvoranina u
bijeloj svili. Pohitio je k njemu i sagnuo se. Kraljev dugi pogled i debeli
kaiprst pozivlje ga blie. Ne promijenivi svoj zapovijedajui mrki pogled,
zapita dvoranina:
Tko je ona ljepotica tamo?
Dvo ranka njezinog velianstva kraljice Beatrice. .-,
Gdje je ukonaena djevojka?
Kraj odaje njezine visosti done Izabele s ostalim
Premjesti je gore u drugi kat, ali sasvim samu!
_
Jo5 danas?
>- Dakako, klju njezine odaje donesi meni.
Vae velianstvo, bit e kako elite.
Pripazi da joj se ne priblii nijedan od naih raskalae ujaka.
t
To mi je naloila njegova visosti
"
Koja visost?
5<
Princ Francesko.
, ;
t,
Gdje, kada?
<
-.
,, ^
Kad su stigli u dvor, pozvao me princ u svoju odaju.
j
I to je rekao?
Da zna kako sam vjeran sluga vaeg velianstva i naloi mi neka se brinem oko
ove dvoranke, neka joj svuda iskaem poasti pred svima naim i strancima sa
.sjevera i neka je zatitim od udvaraa.
A ti si doista izvrio zapovijedi sa svom panjom?
Mislei da zapovijed dolazi s voljom mojeg kralja. Velianstvo zapovijeda da
postupam drugaije?
Za danas ono to si uo. Samo prije ispitaj ima li ljubavnika ili roda meu
dvoranima.
Onda se kralj uspravi i zovne Fransecka:
Ti si izdao neke
naroite zapovijedi Simonu u vezi i nekom dvorankom? upita ga kraljevski otac.
Izvijestit u vas, oe i kralju, o tome im dopustite da govorim s vama nasamu
due vremena.
O enama se ne troe rijei. Imam drugih vanih dogovora . s tobom! Dakle,
doi!
I uspnu se mramornim stepenicama u dvor.
U VLASTI ARAGONACA
Kralj Ferante uao je u raskonu dvoranu sa svojim sinom Pranceskom. Luster je
upaljen. Obasjane su slike na zidovima i na stupovima, iroka staklena vrata
otvorena su i vode na kamenita terasu. S mora unosi vjetri prijatnu hladovinu.
Kralj se zaustavi uz poivaljku pokrivenu grimiznim pokrivalom, smjesti svoje
debelo tijelo i vrstim akama upre se o jastuke. Francesko stoji pred njim
smjerno. Kraljeve oi uprte su u nj s izraajem koji sina dri u podanikoj
udaljenosti. Svjestan toga stoji i eka dok ga otac ne oslovi.
Ne elim pred drugima govoriti o toj stvari. Kakve mi vijesti nosi od
Beatrice? Sto je sa Giovanom? Je li kralj Malija dao dokaza da e ozbiljno
uiniti Giovana nasljednikom?
Dokazi su da nas je ozbiljno prevario. Kraljevo lice se smrai" bljesak oiju
ugasne.
Barbar sa sjevera prevario je moju Beatricu? I niste mi
javili?
Na kraljevskom dvoru na Griu dogaaji su jurili strahovitom brzinom, kao da
ih je sam avo gonio. Kralj Malija najsavreniji je komedija svijeta.
Pod sjevernim suncem moda, ali pod junim suncem ne. Tu sam prvi ja. A to je
dalje? Govori!
Kralj Matija zbori drugo, misli tree, odreuje etvrto, ini peto, a poslije
neto deseto podmee. Nikad ne zna to je smijeh, Sto bijes. Istina i la kod
njega su jedne boje.
Odvie ga velia, sine aragonskil To nije dostojno nai Protiv nas je
nemoan, mi smo prvaci na ovoj pozornici. Ako to ne potvrdi, morao bih izopiti
svoju Beatricu i tebe iz roda Ara-gonaca. Reci: u emu vas je htio prevariti.
Neto smeten, uplaen od oeva pogleda, Francesko nastavi:
Matija je podatnou i razlozima uvjerio Beatricu da naputa svog sina Ivana i
jedino eli postaviti za nasljednika Giovana. Zadao je rije, a istodobno slao
svatove u Milano.
Sva tri kraljeva podbratka dignu se s ovratnika, a oi osinu sina i zaustave
rije:
Beatrica? A to ona? to je uinila moja mudra ki?
Oe, Beatrica je zamislila velianstvenu osnovu koja e uspjeti, samo ako vi
dadete pomo.
Govori, brzo govori
uzvikne kralj.
I sada Francesko potanko ispria ocu cijelu osnovu koju je zamislila Beatrica i
zapoela izvoditi u Zagrebu, a glavni in ove osnove ima se izvriti na otoku
Ichi.
To je divna, velianstvena, kraljevska zamisao! Dostojna moje Beatrice. Svu
svoju vlast i mo ulaem u izvrenje te osnove.
433
Jo neto, oe. Beatrica je odredila da meu vaim dvo-ranicima naem lijepog,
pouzdanog momka koji se mora izloiti za Gordanu pred svima, svuda je mora
pratiti i tako povui ogradu izmeu nje i mladih vitezova koji bi joj udvarali.
Kad Gordana nestane na otok, mora nestati i taj mladi iz Napulja, a tada valja
razglasiti da je Gordana pobjegla s njim.
23 Gordana I
i
Mojeg je Simona mati rodila samo za to da izvri ove Beatriine odredbe!
ree kralj i zazvoni srebrnim zvonom. Na-dolom pau naloi:
Zovni ovamo Simona i javi njihovim visostima da u odmah sii u vrt.
Vitki mladi u bijeloj svili ue u dvoranu i pokloni se duboko. Kralj ga oslovi
dostojanstveno:
Simono! Zapovijed koju sam ti dao nee izvriti. Njegova visost mi ree da je
slavenska ljepotica tienica kraljice. Dakle, evo druge zapovijedi: pazi da joj
nitko ne udvara. Njezino velian" stvo ima za nju odlinog mua i ne eli da
bude ovdje podvrgnuta udvaranju. Odreujem da i dalje vri nalog mog sina. Pazi
da uz nju ne sjedaju drski mladii. Osim toga, jo odreujem da bude uvijek u
njezinoj blizini, da je dvori i za nju se brine ti, osobno. Na ovim
sveanostima tvoja je glavna briga ona. Traim za ovu tienicu moje keri
poasti i velika potovanja.
Velianstvo, zapovijed e biti izvrena! Simono se dubokim poklonom povue iz
dvorane.
U njega se moe pouzdati, Francesko
uputi kralj svojeg sina.
Vjeran je
kao pseto, okrutan u izvravanju mojih zapovijedi, a nijem kao riba.
I lijep je. Nee biti teko uvjeriti svijet da je Gordana s njime utekla bez
traga.
Djevojka nema meu dvoranima kralja Mati je nikakva roda ili moda
oboavatelja?
Roda nema, a oboavatelja smo se rijeili ve na GriUt Alfonzo Borgia poludio
je za njom.
Alfonzo? On nije opasan. Divlja za svakom u koju se za" gleda. A na otok je
nedokuiv neprijatelju. Odanle se ne moe nego u valove.
Govorei sve to, on se veselo smije i udara svojim mesnatim rukama po
Franceskovim ramenima.
Ova je djevojka aragonsko blago. Doi da ispijemo prvu au mojem buduem
unuku, buduem kralju Matijina kraljevstva koje e biti nae!
Prvu au ispio je sam kralj Mati ja s Beatricom kad mu je najavila sina!
Dvorana se zaori grohotnim kraljevim smijehom.
Kraljevskim vrtom u Napulju prenosi se sonorni glas glumaca, a tamo daleko, u
aleji, sjedi starac astrolog i u udu promatra Gordanu.
emu se udite, gospodine? U vaim oima vidim neku sumnju. Sto vas toliko
iznenauje u podacima mojeg roenja?
Otprilike prije godinu dana imao sam izraditi horoskop po elji jedne
linosti. Svi su podaci navlas isti
s vaima. Ma navlas isti!
A tko je zatraio taj horoskop?
pita Gordana.
434
Nisu mi naredili utnju i nemam obaveze. Glasnika koji jni je donio podatke
poslala je kraljica Beatrica.
Gorda::;;, pogled skrene u dubinu nekoliko trenutaka kao da trai odgonetku
starevih rijei. Ali je on u tome pretekne:
Njezino velianstvo, vaa kraljica, mnogo se zanima za
vas?
Njezina je milost prema meni neiscrpno dobra.
Onda je prirodno to je htjela znati vau budunost. Posve prirodno. Beatrica
je uvijek bila takva. Kad je nekom poklonila sklonost, brinula se za nj. Sad mi
je razumljivo zato je slala sa sjevera glasnika k meni. Htjela je da potraim
zvijezde i da joj sci upe im koliko su vam sklone.
Ipak, ovolika briga, to je previe! Dakle, kraljica je htjela zaviriti u ono
to me eka?
Kad sam sastavio horoskop koji je traila kraljica Beatrica, pobiulio je sve
moje zanimanje. Pokazivao je sasvim izvanrednu prirodu, neki neobini jaki muki
tolike sveanosti da moe pokazivati svoju napuljsku svilu. Svoje salo uinio je
trgovakim izlogom za napuljske tkaonice.
i Tako je ova mast barem neemu korisna
nasmije se milanski velika.
_ Va vojvoda u Milanu odvie ne ljubi svojeg roaka u Napulju?
,
inite se nevjesti. Svima je poznato da je Ferante pokuao sklonuti
Friedricha Njemakog ne bi li njegovu sinu frederigu dao svoju ker i svezao se
s njime da istrgnu vojvodi Ludoviku milansko prijestolje. A za koga? Za
Federiga? Lscole Strozzi se nasmije:
A vojvoda Ludoviko se priinja da nita ne zna! Ba je lukavac, ak alje
estitare i darove svojem urotniku. To je zato to se ne zna as i sat kada e
papa Inocent odstupiti stolicu Borgii. A onda e Ferante i Borgia razdijeliti
pola Italije meu svoje i kardinalove sinove, a Inocentovih sedam sinova sluit
e kao vratari!
I slavna palaa Strozzi usred Firence sluit e Feranteu kao stanica za
brzotee, a Milanopalaa de Medici bit e samo prenoite za napuljske dvorane.
Slavni Medici pjevat e kao uli-njaci ditirambe to ih je Lorenzo de Medici
ispjevao Beatrici dok je jo bila napuljska princeza.
Talijanski poluotok ne moe svoj rep okrenuti s juga k sjeveru, moj grofe!
Moda se kralj i kardinal ondje gore naslauju tom nadom? Gledajte, stisnuti
su glave.
Ne izgleda li Ferante kao Borgiina dvorska luda?
Trajnost njihova prijateljstva zastrauje i pakao. Stade se pribliavati
uenjak Aversa, a njegova pojava kao da je skrenula misli drugamo.
Promatrajmo radije hrvatsku ljepoticu tamo uz princezu Izabelu. Da joj doem u
blizinu, ispjevao bih joj svoj najbolji sonet.
Rekao bih da su vam srce ranile bademaste oi?
doda Starac pristupivi k
pjesniku.
Vae su zvijezde indiskretne kao ispovjednici. Vi znate sve!
ak. i to da lijepa dona iz hrvatske zemlje poznaje vaeg
bratal
t
Zagrlio bih vas za ovu vijest. Vi ste moj provodadf-ija. Sad imate izliku da
me povedete k njoj. Vjerujte za ovu ljepoticu uinio bih i neto na j podli je!
Opjevao bih napuljsku svilu i usporedio je s firentinskom. Za njih bih ustvrdio
da je Dante bio isti Aragonac, Virgil njihov pradjed, da je Michelangelo
ukrasio ovu dvoranu. Averso, evo vam moje palae ako me privedete k svojoj
prijateljici.
Onda bi trebao moliti za dozvolu mladog Simona
naruga sa milanski velika
Filomarino.
Ne puta nikoga u blizinu djevojke. Kad je u dvorani ili u vrtu,
povlai oko nje zid od napulj-skih paeva, a na maevalakoj vjebi ogradio je
vjebalite vojnicima. Zato? Recite, Aversa. Zato uvaju djevojku kao kakvog
uznika i za koga? Pitajte to svoje zvijezde.
Milanski dostojanstvenik odmah upadne:
Ja u i bez vaih zvijezda pogoditi.
.Dakle, hitro
pouruje Escole ivahnom kretnjom.
itav ovaj tjedan to traju sveanosti Ferante nijednom prigodom nije svrnuo
pogled na ljepoticu. Prve veeri kad je stigla izbuljio je u nju oi. Ve znate
to u njega znai taj pogled. Sad je ne gleda. Ali joj Simon svuda odreuje prvo
mjesto, svuda prvenstvo, uva je poput zmaja, a Ferante lobo ne vidi djevicu.
Sto znai kad Ferante nekoga naroito odlikuje?
Sudbinu Marzana i drugova nije joj namijenio.
Moda ulogu mua vlastite sestre? Marzana i sina je astio, grlio, a onda
utamniio da moe zalaziti k svojoj sestri kad ga volja i kao ljubavnik.
Pogani jezici!
prigovori starac.
Bili pogani koliko hoete, ovu e djevojku Ferante uzet! za sebe, ba zato to
je toboe ne opaa! Ili smatrate prirodnim da je on nijednom ne bi pogledao?
J Vaoj psihologiji nema premca, grofe Filomarino
ree Strozzi.
Aversa,
uinite mi ljubaznost i recite djevojci da elim s njom govoriti o mojem bratu,
ili u poi sam, makar do kralja da ga zamolim. Rei u kad mi se prui zgoda.
Hou, tako mi svih mojih soneta.
Stari uenjak uti, a grof se sagne k mladom pjesniku.
Ima jo jedan put. Niste li uz ljepoticu primijetili stranog paa?
Onaj djeak tamo u zlatnom brokatu? Da, on je uvijek uz nju. Milanska
domiljatost provodadija je firentinskom pjesniku.
Kojemu su bademaste oi oduzele i ono malo razbora
rasmij se Milanac.
Sto mu avola! Italija ima ljepotica koliko Averso zvijezdu! Pa ipak, ova je
djevojka kao s nekog drugog svijeta. Valjda nije odbjegla s Olimpa? Sav muki
Napulj u ovoj dvorani bulji u nju. Svi govore o njoj kao da je ona jedina ena
na zemlji.
439
l
Zagonetku je lako rijeiti
primijeti stari uenjak i po-gleda na balustradu
gdje uz kraljevski raskoni stol neto dalje od Izabele razabire Gordanu.
Smea kosa ukraena je vjeniem od bisernih ruica. Plemenite crte lica su mirne. Oi kao dva badema mirno gledaju
dvoranom. Starac pone tumaiti:
.. .
Pogledajte, gospodo, licem ove djevojke prosijava duh. U crtama kroz put na
oi odsijeva jaka snana plemenita snaga, umna ljepota. To njenoj ljepoti daje
ono to sunce daje nebu] Bilo kako lijepo i modro, nebo bez sunca bilo bi pusto.
Mladi pjesnik usklikne:
Jao firentinskoj mladosti kad je ljepotu ui shvaati sta-racl A ipak on ima
pravo. U tom je tajna. Da, njena je ljepota samo zrcalo one snage to zarobljuje
muka srca. Neka bogovi budu milostivi onome kome ona otvori svoje srce. Leat
e okovan do njezinih nogu do smrti.
Ako je Ferante ne okuje uza svoje salo
Ijutito e milanski poslanik.
Sam
bih mu je oteo, tako mi asti.
Aversa ne skida oi s Cordane i slua utei razgovor plemia.
Pazite, Strozzi, kako Borgia svakog asa mirka na nju. Da mi je djevojka ki,
uputio bih je da razbije prijateljstvo dvojice zloinaca Ferantea i orgie. Tako
bi meni Italija morala podii spomenik!
Escole Strozzi spusti pogled na pod prekriven sagom.
Dok se mi ovdje gostimo, tko zna ije sve kletve odjekuju Ispod ovih podova.
Kau da su dolje Feranteove tamnice bolje posjeene od ovih dvorana. Pune sul
Nikako ivih ljudi, nego kostura. Ne da se on izjest! od svojih sunjeva
naglasi Milanac.
Osjeam zadah Ijeina ispod ara ovih dragocjenih sagova.
Ogavnost me spopada od predodbe.
Vi se ne zgraate, Aversa?
upita Escole Strozzi.
Hvalim bogovima to su Firenci dali toliko pjesnika.
Ovaj odgovor pao je negdje sa zvijezda jer nije odgovor.
Dokazat u protivno. Nije li papa Hadrijan IV protjerao sa svojeg dvora
pjesnike jer ih je smatrao bezbonicima? A tada? Sto je nastalo u Rimu? Kuga.
Dakle, pjesnici uvaju grad od kuge. Firenca ima mnogo pjesnika koji je uvaju
od kuge svake vrsti. Zato u Firenci ima najmanje zloina na prijestolju!
To priznanje pjesnicima ovlauje me da vas opet zamolim: prokrite mi put do
one hrvatske ljepotice. Obogatit u svijet pjesmama kakve nije ispjevao ni
Virgil.
Milanski grof Tomas Filomarino zagledao se gore u kraljevski stol:
Da mi se pretvoriti u muhu to je sjela na Feranteov nos i prisluhnuti to
sada govori s kardinalom Borgiom.
440
Nekome rade o glavi. itavu veer osjeam zadah Ijeine
ree pjesnik.
l Aversa pogleda gore k stolu. Svi prinevi i princeze povukli su se daleko od
proelja kraljevskog stola. Ferante s kardinalom Borgiom tiho raspravlja, a
napuljski kralj dovri razlaganje:
Odabirat ete biskupije za sebe i svoje sinove koliko za-elite. Kralj Matija
se nije stidio da vam dobaci samo jednu opatiju!
Nastojao sam da mi podijeli ast i dobra ugarskog hercega primasa, ali uzalud.
Silom je to mjesto narinuo Beatriinu neaku ne bi U popustila svojom borbom
protiv njegova sina Ivana. Ali kad zasjedne na papinsku stolicu, jedan od vaih
sinova zauzet e mjesto ugarskog primasa. Ako elite, Cezar! Meutim, mi smo ve
jednom odluili da na savez i staro prijateljstvo zapeatimo enidbom nae
djece.
Velianstvo, to mi je vrua elja!
Moj otac Alfonzo aragonski zadovoljno mi se smijei s onog svijeta.
Jer ga sin natkriljuje.
Na ovo imam svoj odgovor: moj otac ostavio mi je dva amaneta: napuljsku krunu
i prijateljstvo Borgie. Dakle u zdravlje budueg pape, mojeg prijatelja i
saveznika
i
uzdigne kristalnu au prema kardinalu.
U slavu aragonske vladavine u Italiji i na Jadranskom moru
ree kardinal.
Feranteovo lice iroko se nasmijei. Borgijinim punim usnama zatitra sporazumni
smijeh.
Obojica ispiju do dna.
Sad bi trebalo da otpoinemo. Sutra nam valja doekati moju nevjestu, a
vjenane sveanosti umorit e nas
ree kralj i digne se.
Borgia pogleda niza stol i primijeti:
Princeza Izabela ima neobino lijepu dvoranku. Odakle je?
<
slavom. Ni jedna djevica nije tako ista da bi pred Beatricom smjela nositi
partu.
Apolon veli: siao je s neba da slavi ljepotu Beatrice ara-gonske, kraljice
Ugarske, Hrvatske, eke, Austrije i naao da su zemlja i nebo puni odjeka njene
slave i kreposti, sjaja njene krune. I Apolon joj pada pred noge jer se pred
njom pretvara u prah i pepeo svako boanstvo. Sad s brda silazi Zeus, kralj
Olimpa. Skida krunu i stavlja je pred Beatriine noge usklik-nuvi: "Ovu krunu
skidam sam sa svoje glave jer je vie nisam dostojan. Samo se jedan smije
nazvati kraljem zemlje i kraljem Olimpa: tvoj otac, napuljski kralj Ferante!" I
Zeus pada do Beatriinih nogu i daje joj krunu za napuljskog kralja.
Zastor se ponovo sputa i zagluno klicanje odjekuje dvoranom.
Tko je napisao ove pjesmotvore?
upita Gordana pjesnika Strozzija.
455
Slavni Fontano, Jacopo Sannazaro. Ima i drugih koji kralju napuljskome,
naroito Beatrici, znadu ugoditi. Ali to bi ti jadni pjesnici da nema kraljeva?
Kome bi se rugali svojim pjesnikim umotvorima?
Vi ste ba neprijatno zagriljivi. Sva srea to odlazim iz Napulja.
Odlazite? Kada?
Sutra o podne.
Neu se maknuti ispred dvora dok vas jo jednom ne vidim.
Nije imala kad odgovoriti, jer njezinu pozornost privue prizor pred kraljem.
Pola je naprijed da bude blie. Razabire ka-ko je Francesko pozvao Damira, kako
se ovaj duboko naklonio stojei pred napuljskim vladarem i kako su iz mesnatog
lica u mladia mirkale kraljeve oi.
Vi, jamano, dolazite kao brzotea njezina velianstva kraljice Beatrice, ili
moda njegova velianstva kralja Matije?
Velianstvo pravo veli. Doao sam po zapovijedi svojeg gospodara princa Ivana.
Na divni princ alje vas u Napulj? Oito po vanom poslu?
2eli da mu u Napulju nabavim neka vana znanstvena djela.
Ja u princu sam ponuditi iz svoje knjinice to god za
eli, uo sam o njegovim velikim umnim sposobnostima. Trebali
ste se odmah javiti im ste doli. ,;. _
Nisam smio buniti vae velianstvo.
Vi,- dakle, niste stigli s ostalim dvoranima? ,
Kasno u noi nakon gozbe nala se Gordana opet sa svojini druicamu u odaji. Tad
je dona Izabela dade pozvati k sebi.
jcvojk i stupi k postelji gdje je komorkinja svlaila Izabelu,
Imam ti javiti dvije radosne vijesti. Francesko se prituio kralju zbog
postupaka napuljskih dvorana s tobom. Kralj je odredio da e sutra nastupiti na
bojnim igrama.
Zahvaljujem na milosti njegovu velianstvu, ali ja bih voljela sutra putovati.
Evo i druge radosti koju ti donosim. Moju je odluku kralj potvrdio. Nee te
zadravati kad si odluila poi. Pratit e te Damu, kako si sama odabrala, a
moe odabrati jo etvoricu.
Svakako elim Stjepka, ako ga vaa visost ne treba.
Nikako ga ne trebam. Kraljevska e te laa opet odvesti u Genovu.
To je previe, milosti.
Sve to ini kralj za volju Beatrice. Vidjela si i danas koliko je ljubi i
asti. Onaj panegirik dao je napisati samo njoj u poast, A sad lezi, meni se
spava. Sutra u ti dati pismo za Beatricu.
Uavi u svoju sobu, Gordana se potpuno smiri.
Okolnost da su joj dopustili da se vrati kui razbila je sve njene sumnje pa
mirno legne na poinak.
U Franceskovoj sobi kralj Ferante prigueno se smije:
Ludoviko Sforza
osvijetlit e svoju vladalaku mudrost pred itavim svijetom. To sam rekao
milanskom knezu. Kako me budalasto gledao. Teko sam se suzdrao da ne prasnem u
smijeh. A smijat e se sa mnom sva Italija kad napuljska zvona navijeste da je
Beatrica dala kraljevstvu Ugarske i Hrvatske prestolonasljednika. Sto e na to
Ludoviko? To bih htio vidjeti. Glupan, pojagmio se za sjevernim kraljevstvom.
Hoe mu se ploviti Jadranskim morem u Be nasmije se grohotom.
Vi, dakle, smatrate, oe, shodnim da Gordana sutra putuje?
Sinko moj
veselo e Ferante
ima li divnijeg rjeenja? Ona sama eli poi
iznenada dok jo traju sveanosti a ja, naravno, potujem elju tienice svoje
keri i, eto, stavljam joj na raspolaganje lau. Doputam joj da bira svoje
pratioce. I ona e otputovati, a s njom i Simono. Sveanosti jo nee biti
svrene, a kraljevska laa e se vratiti i najaviti da se lijepa dvoran-ka moje
keri iskrcala u kojoj oblinoj luci i nije se vie vratila na lau. S njom je
nestao i Simono. Razglasit emo to pred svim dvoranima kralja Matije. I aneo na
nebesima morao bi to vjerovati. Divna djevojka, sama nam dolazi u pomo. A
Simono e je odvesti na otok da doeka tebe.
457
osnove, i njega bih gurnuo na morsko dno, na gozbu morskim psima. Moja vlast ima
dva saveznika: tamnicu i krvnika. Smrt je vjekovna metla svakoj moi i do danas
jo nije otrcana. Upamti: tko samo jednim korakom korakne na put koji ovu
djevojku vodi na otok, gubi glavu. Moji krvnici vrlo su blizu. Mirno spavaj.
Matijino kraljevstvo ve danas smatram svojim. Ah sad se moram pobrinuti i za
svoju mladu enu.
NAPUUCI SLAVE GORDANU
Zvijezde od zlata pale su po modrom suknu kraljevske tri-, bine. Dolje pod njom
sja stotinu raskonih odora odlinika, velikaa i njihovih ena. Napuljski
vojnici stvaraju ogradu izmeu praznog prostora i puka to je nagnuto na Piazza
delT Incoronata da gledaju bojne igre.
458
Pred tribinom se biju dva viteza. Njihovi konji pokriti su svilom arkih arenih
boja to se sputa do zemlje u gustim na-borima kao povlaka. Odora boraca jo je
arenija, ara. Oklopi im se svjetlucaju. Na glavama ljemovi puni perja i
vrpca. Vjeto udaraju lakim maevima. Njihova borba nalikuje vie na igru nego
na megdan. Dolje na trgu glava do glave upinje se uvis. ednom znatieljom
ispunjena su sva zarumenjela, oznojena lica.
Borci su obustavili igru. Pobjednik pojuri pred tribinu i spusti ma. Viku puka
raznosi vjetar. Napetost se slegla. Klicanje se raspline u amor. Onda se opet
sve utihne. Ljubopitnost ponovo nadvladava svaki drugi osjeaj.
Dvije mlade i vitke ene dojahale su u borbeni okrug. Poklone se kraljevskom
paru i zaponu borbu. I njihove su grudi pokrivene oklopima, a glave ljemovima.
Oi mukaraca odavaju ivo zanimanje. Vie promatraju struk i noge ena
odjevenih u uske hlae negoli borbu. Ferante se sagnuo malo naprijed. Uza nj
mlada kraljica.
Borba potraje dugo dok pobjednica ne spusti ma pred kraljem i odjuri, Za njom
padaju poklici.
Glave se miu, uspinju. amor raste. enska borba pojaava nasladu gledalaca. U
borbeni okrug ujure novi borci. Snaan vrst mukarac u skupocjenom oklopu i
ena visoka i vitka. Gornji dio tijela sapinje joj pozlaeni oklop, vrsto joj
se privio uz plemenite linije. Od struka pada nabrana kratka suknja, a ispod nje
.vire hlae od modrog baruna. Na nogama joj uske izme od crvene koe. Glavu
joj pokriva zlatni ljem, a navrh njega crni gavran. Tisue oiju gleda njeno
vitko tijelo s udivljenjem, eljom i nasladom. Plemenito dranje tijela i
savrene linije razbuuju sve. Lice pokriveno vizirom plijen je svih pogleda.
Nekoliko puta projuri ona na konju borbenim prostorom pa se zaustavi pred
kraljem, spusti ma u znak pozdrava.
Onda se okrene u sreditu. Najvjetiji borac Napulja nastupa joj kao protivnik.
Ve im se maevi ljeskaju na suncu. Sve se stiava. I sve se upinje. Sva je
pozornost usredotoena na nepoznatu enu, to Ima da bije borbu na maeve sa
slavnim napuljskim vitezom.
Lako, sigurno i odluno odbija ona udarce protivnika. Neto je lukavo, neto
ironino u nainu kako se brani i predusree ivom nastojanju viteza da natkrili
vjetinu maa u enskoj ruci.
Glave se giblju. Lagano se zatalasala svjetina. Tisue oiju prati njezin ma.
Svi su udubljeni u borbu to neprestano raste, biva iva i jaa Ijubopitnost
svjetine. Na kraljevskoj tribini sve se naginje naprijed kao da ih ena povlai
k sebi snagom arolije. France-skove oi plamte, a kraljev pogled skrene k njemu
kao da bi htio rei: "Kakav li e biti junak njen sinlc
459
Najednom se sva svjetina zanjihala, razgibala. Borba se okre-nula. Sad djevojka
navaljuje iznenadno, odluno. Napuljac se brani vrsto, sigurno i snano. Njena
je obrana razmahanija, ea, navala ustrija, samosvjesnija kao da je svaki
udarac navlas izmjerila, proraunala, unaprijed vagnula i previdjela njegov
uinak. Napuljac iskoriuje svoju vjetinu kao da je u taj ma ulio sav svoj
muki ponos da ne bude svladan vjetinom ene.
Ali sve jai i uzdrljiviji biva njen ma. Ova enska ruka puna je arolija, a
tamo dolje masa raste puna divljenja, zaprepatenja, razbuena slikom lijepog
tijela kojemu je priroda dala nevienu sposobnost da se poigrava maem.
Sto ea biva navala maa u enskoj ruci, to se bunije talasa svijet, ire se
oi, sjaju zjenice, plamsaju lica. ivi se talasi razbie u posljednjem udarcu
pobjede. Pljusak udivljenja provali i dopre do tribine kao grmljavina.
Pobjednica spusti ma pred kraljevskim parom. Sve na tribini pojuri k njoj. More
svjetine udara o zid napuljskih vojnika urlajui:
Dolje viziri Dolje! Hoemo vidjeti lice junakinje! I pokolebala se ograda
naoruanih vojnika. Razdragani val svjetine upro je u nju svoju snagu.
Hoemo je vidjeti!
Sto je to tamo?
upita kralj.
Bit e zla. Vojnici se ne mogu osloboditi svjetine.
Hoe da vide njezino lice.
ree kardinal Borgia.
Pa neka skine vizir
odredi Ferante neto neprijatno gledajui razdraenu
svjetinu to prijeti kao bujica. Dvorski metar prie Gordani.
Skinite vizir. Narod hoe da vas vidi. Samo brzo jer e rastrgati redove.
Gordana skine ljem s vizirom i potjera konja k svjetini. Svi pogledi upilje se
u nju i sve ruke posegle za njom. S ispruenim maem sjedi Gordana u sedlu. Sto
dalje krui okrugom, to buniji biva zanos razbuen njenom vjetinom, potaknut
njenom ljepotom. I opet se vraa istim putem dok za njom pada pljusak iskrenih
junjakih ushita.
Tada ponovo stane pred kraljem, spusti ma na poklon i sa svojim takmiarom
izlazi iz kruga.
Nastavljaju s bojnim igrama, ali ini se da je svima ponestalo elje da prate
borce. U bunom amoru to se pronosi itavim trgom ljude zaokuplja vjetina
neviene ljepotice smee kose i bademastih oiju u kojima lei ponosni
mukaraki mir.
Gordana je stigla pod ator. Iza Gordane slijede Escole Stro -zi i itava
skupina mladih plemia u odorama svojih kraljeva. Sila je sama, lagano kao
pero. Sva plemika mlade zaokruila je poput obrua. Svatko joj eli neto
rei, prikazati svoje ime.
460
Ona se smjeka i prima poklonstva dostojanstveno sa smijekom pobjednice. Tad je
opazila crni barun na sijedoj kosi starca uenjaka i poe prema njemu, a on joj
uhvati ruku:
Kao to je va skrbnik Ivan esmiki osvojio ovu zemlju pjesmom, tako ste je
vi osvojili vjetinom maa i ljepotom svojeg tijela.
Takva prispodoba s velikanom pjesme nije na mjestu
ree ona.
Hoete li sutra nastupiti?
pita je mlade.
Ne. Ovo je bilo dovoljno za oprotaj.
O kakvom to oprotaju zborite?
upita starac. Ona ga povue dalje od drugih i
odgovori:
Ono to ste pobudili u meni toliko je poraslo da sam zatraila neka me odmah
otpuste kui.
A to su rekli?
Princeza Izabela dopustila je da idem, a kralj je potvrdio njenu odluku,
Uenjakov pogled zapinje se nekud u neizvjesnost.
Kao da niste s tim zadovoljni?
Nisam. Ne mogu biti zadovoljan.
I ja sam ovog asa poalila svoju odluku. im sam se potuila, svemu su
udovoljili. Eto, slobodna sam i mogu initi to me volja. Mogu govoriti s kim mu
drago. Kako vidite, ni Si mono nije u blizini.
To bi bilo prirodno, moja ljepotice, da je tako bilo od poetka. A jo bi bilo
prirodnije da vam nisu dopustili poi.
U vama je itav ponor sumnja?
Ponor koji je iskopao Ferante svim svojim djelima. Mi ga svi znamo i ne bi me
muila briga to on ini da se ne radi o vama.
yV. .
.?&"&
Ne zaboravite da sam tienica knQli"|Mldl|M. To je
nemogue.
.
fJ ;""<L
Escole Strozzi naglasi svaku rije:
"
. ,
Sve je mogue jer to ne bi bilo mogue izvriti Talijanima to izvede Napulj.
Bojne igre su svrile.
S trga Piazza dell Incoronata pribliava se buka. Narod vrvi prema dvoru
pratei kraljevski par i njegovu blistavu pratnju.
,,
- ,
,
>. j"s>vati
Djevojka odvrati neto manje odluno nego to je bio njen obiaj:
Svatko se raduje kad ide u susret svojoj domovini.
Vrijeme je prelijepo. Bit e vam ugodan put na lai.
Visosti, neu putovati laom.
to kaete?
Ne smijem prihvatiti toliku milost njegova velianstva. Putovat u kopnom.
Naprotiv, moj otac zna to je duan ljubimici svoje keri.
Visosti, ja sam samo siromana dvoranka. Ni sva milost njezina velianstva ne
moe me toliko uzvisiti da bi se mogla opravdati tolika poast. Putovat u
radije kopnom.
Ova ga izjava smete. Bilo mu je kao da je Gordana tog asa poletjela nekud
daleko i nestala iz njegove vlasti. Ne samo da izjava ugroava ivotni plan
njegove sestre Beatrice nego podjaru-je njegovu dugo zatajivanu strast prema
djevojci do koje bi mu ovako bio zatvoren najkrai put.
Jednom izjavom ona prelazi kraljevske odredbe i nade njegove strasti. Zjenice mu
sijevnue. Pune usne kao da su mu se osuile. Nije ih mogao otvoriti da neto
kae. Samo guta pogledom ljepotu koju je ve potpuno smatrao svojom.
Izabela ne slua njihov razgovor, ve mirno pie dalje. Nesvjesni osjeaj kao da
je Gordanu povukao natrag i ona se nehotice priblii vratima.
Ova kretnja upozori Franceska da bi mu pogled mogao biti izdajica njegovih
misli, pa ree ozbiljno:
To se vie ne moe promijeniti. Dareljivost i plemenitost njegova velianstva
ne smiju se odbiti. To bi znailo uvredu.
Nije uvreda ako se smatrani nedostojnom tolike briIjivosti
Putovi kopnom su opasni, etiri sluge, jedan plemi i jedan djeak, pa, ne
mogu vas obraniti od napada razbojnika i raskalaenih ljudi. Vaa se odluka ne
smije ni saopiti njegovu velianstvu, jer bi ga to uvrijedilo.
Te njegove rijei izazovu pozornost Izabele i kad je razabrala o emu se radi,
pozove Gordanu blie:
to je tebi najedanput, Gordana? Nisam nauena ovakvom ponaanju. Pokazuje se
nezahvalnom. Svaka druga bila bi presretna kad bi joj kralj iskazao poast koja
zaista pripada samo princezi.
Ba sam to i naglasila...
kad je htjela nastaviti, upadne joj u rije
Francesko znaajno i odluno.
.
to kralj odlui to se vie ne moe promijeniti.
I brzo kao da ne eli doekati njezin odgovor, izie.
Snebivajui se nad Gordaninim dranjem. Izabela nastoji da djevojku uvjeri u
nedolinost njenih izjava, a ona slua ne odgovorivi nita. Uzela je pismo za
kraljicu, oprostila se i poklonila; Izabela je zadri:
467
^
Kad bude odlazila sigurno u jo spavati. Dakle, pozdravi mi. kraljicu i reci
da u ostati kako je odredila, mjesec dana, a Francesko odlazi nakon sveanosti
u Feraru.
Isporuit u njezinom velianstvu.
Zatvorila je vrata princezine odaje i nala se meu svojim druicama koje su
avrljale.
Neete lei?
zapita ih Gordana.
Nikad nismo popodne spavale. Kakav je to obiaj. Nou se bdije, a danju spava.
Takvo je podneblje. Ovdje dani umaraju
odvrati Gordana i onda sjedne na svoj
sanduk.
Ba niste veseli, Gordana
primijeti jedna od dvoranki.
Princezi Izabeli neto nije pravo pa me izgrdila. No, sad idem. Ako tko pita
za mene, recite da sam otila na kupanje.
Pri tom otvori sanduk i poloi u nj jpisma za kraljicu. Dok se time bavila,
unie mali napuljski pa i ree Gordani:
Neka dvoranke siu da prime naloge za veeras, a vi, gospoice izvolite
priekati dok bude vrijeme odlasku.
Obje se djevojke hitro dignu i iziu s paem.
Gordanin pogled, lei na sanduku u koji je spremila sve svoje haljine i nakite.
Dvojba i,neodlunost odraava se u licu, oima i kretnji. Onda kao da je jaka
volja pokrenula njenu hrabru i odlunu duu, najednom se uspravi i vrsto odlui
da poe na sastanak s Damirom. Uini dva koraka po sagu, ali je neto zaustavi.
Vrata sobe se otvaraju udesno polagano. Ostane mali otvor izmeu vrata i
vratnica. Kao da je neki tat malo odkrinuo da zirne u odaju, iako ne opazi
nikoga, to e biti? Hoe li netko ui? S kakvim namjerama?
i ona se povue k
zidu.
473.
Naprotiv! Vreba u aleju! Trai nas, jesmo U otili. Stojei nasuprot Francesku
kralj iskoriuje njegovu glavu za zaklon svojem istraivakom pogledu.
Ostani tako samo dotle dok mu ne ugledam lice. Ako se okrene, ba e mi biti
nasuprot. Zato se tu sakrio?
Mislite da je to uo?
Ako nije zaepio ui! Sad se okree. Budi miran. Da. On je. Spazio nas je!
Prepao se, zgurio se kao pseto. uo je sve.
Kakvo je to pitanje? Kao da ne mogu lako obraunati s njom. Sve prepusti meni.
Niste li pomislili da bi mogla sii ba u asu kad Alberto bude vodio Damira
gore?
Onim stubama kojima e njega voditi ona ne moe silaziti, ali ne brini se ti
za to. Treba da idemo. Dok smo mi ovdje, mladi nee ispod lovora na sunce.
I uoe u palau. Bartolo i Alberto neto su se tiho spora zumjeli, a onda se
obojica povuku iza ulaza.
Uz kameno podnoje, zaklonjen lovorovim grmljem, stisnuo se Damir i opazi da
kralj i Francesko odlaze. Ne miui se, vreba na njih prislukujui njihove
korake to se gube prema dvoru.
Oko njega nastane tiina. Sjedei poduprt o ruke, bulji u lovorovo lie, a sluh
mu trai kakav glas ili kretnju.
No, sve ostaje tiho. Ogleda se na sve strane. Polagano i oprezno se digne i
jednim korakom zae za drugi popreni pu-teljak suprotan onome kojim su otili
kralj i Francesko. Paljivo
475
se primie i obazire na sve strane. Stoji i misli. Lice mu je smrtno blijedo. U
oima uas. Casak se zadrava kao da stvara odluku, pa onda krene lijevo,
zaokrui aleju hitrim koracima, oprezno pazei, izae na prostor ispred palae.
Tu stane i zaokrui pogledom razizemlje.
Odanle istri Alberto i kao da ga ne opaa ogledava se ba protivnim smjerom pa
krene prema aleji. Ali kao da je uo korake, obazre se prema Damini, stade ga
promatrati od glave do pete i krene k njemu. Mladi ga opazi i uspori korak
neodluno Mo da bi ga htio neto upitati.
Plemeniti gospodine, sudei po opisu vaeg odijela, vi pri-padate dvoranstvu
njezine visosti princeze Izabele i pria Fran-ceska.
Pogodili stel
Prva dvoranka njezine visosti, ona smea ljepotica, naloila mi je da poem u
vrt i potraim mladog dvoranina sa utim perom na klobuku. Rekla mi je ime, ali
nisam upamtio.
To sam svakako ja!
Dakle, molim, neka vaa milost izvoli poi sa mnom.
Nekoliko je asaka stajao neodluan kao da razmilja, a onda ivo upita.
Ona vas alje?
Mene su odredili da je pratim na lau pa mi je naloila da vas potraim.
Imate li kakvu poruku za mene?
Da, gospodine. Moli vas da doete k njoj jer e odmah krenuti na put.
Putujemo tek podveer.
Gospoica eli ii odmah.
Laa jo nije spremljena.
Naprotiv, sve je spremno. Izvolite, gospoica eka.
Kamo da idem?
eka vas gore na drugom katu. Povest u vas k njoj.
Gdje se nalazi?
Kod princeze Izabele. :
Idem odmah
odvrati Damir i poe prema palaL
Alberto ga slijedi. 4.
Gospodin Damir! Gospodin Damir!
Povici zaustave mladia pa se obazre pun iznenaenja prema vratima vrta. Tamo
stoji glasnik u pranoj odori. Na prsima je crni gavran, osebujni znak kralja
Matije.
Ne brinui se za Alberta, Damir potra k vratima gdje stoji mladi s grbom.
Princ te alje?
zapita Damu .
Da, on. Nosim vam pismo, ali me ne putaju unii. Damir oslovi strau:
Ovo je glasnik njezinog velianstva kraljice Beatrioa,
Vojnici na strai malo su se pogledali kao da se nijemo do govaraju to da
uine, no Alberto se odmah dosjeti:
Nitko ne smije ui do predveer. Tako je odredilo njegovo velianstvo
napuljski kralj.
ti
nosio u predodbi, uvjeren da ga eka. A sad najednom vidi drugu sliku: iroke
mesnate prsi s maskom kraljeva lica, s tri pod-bratka. I to mu se lice smijei
porugljivo i zlobno. Zar je to mata probuena grdnim otkriem pred Apolonovim
kipom izbila pred oi ovu utvaru? Svladajui se ide blie da se uvjeri u toj
nadi, ali opet ustukne. Jest! To je Ferantel
Vae se gospodstvo ipak udostojalo odazvati mojem po-ivu?
upita kralj.
Ispod mesnatih vjea pogodi ga podrugljivi kraljev pogled i trgne glas pun
zluradosti:
Vae gospodstvo, vidim, nije naviklo odazvati se kraljevoj zapovijedi. Bili
ste s ostalim dvoranima pozvani k meni.
Neka mi velianstvo oprosti to sam zakasnio.
Moda ste bili na sastanku s kojom ljepoticom?
Ne poznajem ovdje ljepotice s kojom bih uricao sastanke n asu kad moram
ispuniti dunost da pratim na putu tienicu njezinog velianstva kraljice
Beatrice.
Toliku panju prema mojoj keri kraljici uistinu treba pohvaliti i nagraditi!
nastavi kralj sve podrugljivije.
Izvrena dunost ne zasluuje nikakve nagrade. Molim vae velianstvo neka mi
dopusti potraiti dvoranku njenog velianstva.
Taj se obezumio!
ree Bartolo.
Ili mu je uas oduzeo govor.
Probudit u ga eravicom. Alberto,
kralj.
Sluga potri prema vratima i nestane.
Razjareni kralj stade hodati gore-dolje dvoranom, od asa do asa sune pogledom
kao bodeom u nepominog Damira. Njegovo je lice izoblieno kao da su ga izvukli
iz groba. ....
_ Velianstvo! Ovaj je uistinu izgubio pamet!
primijeti Bartolo.
Moda bismo
ga dozvali k svijesti obeanjem da ete djevojku ostaviti na miru.
2ivi oganj budi lude i lupee. eravicu hou!
Sav zadihan, uleti Alberto, skoi kralju, neto ape, od ega se cijela
kraljevska masa potresla. Die ruke, tihi krikovi padaju mu s debelih usana.
Trkne k vratima, ali se opet vrati i
zapovjedi: .
Brzo, bacite ga dolje u tammcul Smjesta!
to da inimo nakon toga?
f
_ Doite za mnom! Brzo, u moju radnu odaju. Odmah!
i odjuri na vrata.
Oba se Napuljca ustrala. Alberto uzima svijeu sa stola mrtvih kraljevih
prijatelja. Bartolo pohiti k malim eljeznim vratima, zaokrene kljuem i otvori.
Iz otvora zuri grobni mrak.
Poput kamenog kipa stoji Damir svezanih ruku kao da se sve to njega ne tie.
Napuljci ga uhvate za ue i povuku sa sobom.
Kad su se vratili gore, zatvore eljezna vrata i potre dvoranom prema odajama
kojima je as prije iziao kralj.
U KAVEZU
Gordana je pola u perivoj k Apolonovu kipu, ali je zaustave kraljevi
pouzdanici. Saznavi od njih da vrtom ee kralj sa svojim sinom, djevojka se
vratila gore. I sada sjedi sa svojim dru-garicama koje avrljaju o sitnicama dok
je njena dua zabavljena razmiljanjem o onome to joj je dojavilo pismo
nepoznate ruke. Osjetila je teinu u svim udovima kao da je poklapaju i strop i
zidine.
Konano se odlui da opet sie iz odaje. U predvorju su na-puljski paevi.
Odluno pristupi k prvome i upita:
Moe li se odavle kojim drugim stubama sii u perivoj?
Moe ako prijeete lijevim hodnikom. Tamo su stube koje vode uz terasu.
31
483
Zahvali mu prijazno i poe vrlo oprezno. Nae stube onkraj velike terase ispred
dvora. Zaokrenute je ravno u perivoj. Pouri smjerom prema Apolonovu kipu, ali
ne nae nikoga. Zagledala lijevo i desno. Uzalud. Razabire: Damir nije mogao da
prieka na zakazanom mjestu, jer su kralj i Francesko etali vrtom. Sjetila se
terase to se die uza zid s kojeg je gledala juer na trg. Ali ni tu ne nae
nikoga. Gonjena nemirom i eljom da vidi ljude i nae bilo kakav dodir sa
svijetom, zagleda se na trg kojim prolaze ljudi njoj strani i nepoznati. Sad joj
se uini kao da je ula izrei svoje ime. Obazre se. U kraljevu vrtu nema
nikoga. Ponovno joj dopre do uiju glas koji izgovara njeno ime. Dolje s desne
strane uza zid opazi starca Aversu s mladim Firentincem Strozzijem. Obojica je
opaze na vrh zida pa hite k njoj. Gotovo je viknula od radosti. Prvi je dohitio
Escole Strozzi.
Dolazim s pristanita
ree on
ali tamo nisam naao vaih dvorana, a ipak
su ve dignuli jedra. Zar ne kanite putovati?
Ne mogu vam odavle govoriti. Previsoko je. uli bi me. Uite, molim vas, u
dvor. I vi, gospodin Aversa.
Uzalud! Ve smo htjeli, ali nas ne putaju.
U tom odgovoru nala je novu potvrdu neeg jezovitog. Jo se jae nagne na zid i
zaokrui usta rukama, vikne dolje niz zidine:
Gospodine Aversa, nai ete ve neku izliku d" vas puste.
Zar se to dogodilo?
pita starac.
Moralo bi se dogoditi ono na to ste me juer i danas upozoravali.
Dobro, znam ve to
ree starac i odmah poe uza zid.
Svaki njegov korak kojim se pribliavao vratima dvora smatrala je spasenjem.
Onda sie s terase i uputi se prema palai I sada je na vratima nala strau
kako ivo raspravlja s uenjakom Aversom. On vadi neki papu i pokazuje
vojnicima. Ali oni slijeu ramenima.
Jao vama ako me zadrite! Kralj me zove!
Oni gledaju u palau kao da tamo trae nekoga tko bi im savjetovao. Meutim,
stari uenjak iskoristi ovu njihovu neodlunost, prijee prag otro
prosvjedujui:
Tko e sprijeiti starom uenjaku koji je kraljev gost i ljubimac vladara?
I ve se naao onkraj zidina i krenuo prema ulazu u palau. Gordana je stigla na
stube i prividno se zagledala u dragocjena vrata ukraena plastino uklesanim
prizorima trijumfalnog ulaza Alfonza I Aragonca. Navlas se nije maknula sve dok
uenjak nije doao do nje, a onda mu apne:
Lebdim u stupici! Imam dokaza.
Od koga vam dolazi?
" " --
.c
Sasvim sigurno
odvrati ona.
A sad, ne biste li-sa >mnom nastavili
raspravu?
Ako elite, vrlo rado!
v
Francesko ue u palau, a ovo dvoje opazi kako se vrlo brzo uspinje
stubama. Djevojka i uenjak povuku se niza stube ispred vrata i pogledaju se
znaajnp. On ape drei se posve nehajno:
Nije mu pravo. To sam jasno razabrao unato aragonskoj lukavosti. Bojim se da
e va prisiliti na put.
A zato? Cime da me prisile ako ja neu. Kad se princeza Izabela probudi, lako
e mi biti da .je pridobijem.
Ali Francesko je naglaavao da o tome odluuje kralj.
Varate se, p tome odluuje moja lukavost. Priinit u se bolesnom i lei.
Dodue, ve vrlo otrcana izlika, ali uvijek uspjena. Ostanite sa mnom dok ne
dou moji dvorani. Zacijelo e s njima i Damir. Ako meni ne bi bilo mogue da mu
togod nasa-rou reem, molim vas, povedite ga sobom.i uputite u sve.
Moja je jedina briga da vam pomognem iz aragonske stupice. Jadni Strozzi ne
moe u dvor i eka.
Poli su ispred palae etajui se u tihom razgovoru i ekajui dvorane koji su
imali pratiti Gordahu i Damira.
im je Francesko uao na prvi kat, poe u kraljeve odaje i upita tajnika:
Gdje je kralj? .
j!
Njegovo je velianstvo na drugom katu!
":
0
Pohitite odmah k njemu:
^.>
^v
"
U predsoblju su dvorani kralja Matije
odgovori tajnik
koji e pratiti
dvoranku njezinog velianstva kraljice Beatrice. Kralj mi je naloio da ih ne
ostavim same i ne putam izii dok velianstvo ne odredi,
Preuzet u vau slubu. Idite hitno gore i recite kralju da je hirovita
dvdranka promijenila odluku. Neka odmah sie.
Kraljev se sekretar uputio u drugi kat da trai kralja. Izlazio je iz odaje u
odaju. Na hodniku sretne Alberta kako tri da kralju donese zatraene eravice.
Alberto, gdje je njegovo velianstvo?
.
Sad se ne moe s njim govoriti, jer upravo s nekim povjerljivo vijea
odgovori kraljev pouzdanik lukavo.
Ipak mu javi poruku njegove visosti princa Franceska da smjesta mora s njim
govoriti jer hirovita dvoranka ne kani otputovati i da je u drutvu astrologa...
Alberto se vrati kralju i apne mu Franceskovu poruku. To ga ponuka da ljutilo
ostavi Damira i sie u prvi kat u svoju radnu odaju gdje mu uzbueni Francesko
najavi:
Naao sam Gordanu pred vratima Alfonza. I. Raspravljala je s Aversom o
umjetnikim reljefima i rekla da nee putovati, nego ekati dok putuju drugi jer
tako eli Beatrica. Jo je naglasila da e na veeranjoj gozbi sjediti uz
Aversu. .,. .
488
Ferante smrknuto upita:
Kako se taj Firentinac mogao nai na dvoru kad sam odredio da gosti imaju
izii i da se nitko ne smije pustiti do podveer u palau?
Aversa veli da je naao nove pojave u vaim zvijezdama. Kako je uniao ne
znam, samo sam ga naao s Gordanom. Kad sam otiao ostali su zajedno.
Kralj uhvati srebrno zvonce. Njegov tajnik ue.
Bartolo i Alberto su ovdje?
ekaju zapovijedi vaeg velianstva. I Simon moli da ga velianstvo primi.
Neka uu sva trojica.
Dok su ulazili, Francesko je paljivo promatrao svojeg oca ije Ue nalikuje
oblaku iz kojeg e ovog asa zagrmjeti.
Velianstvo
najavi Simono
mladog dvoranina iz pratnje princeze Izabele
nisam naao. Kao da ga je zemlja progutala.
Dobro, dobro, ne treba ga dalje traiti
prekine kralj njegov izvjetaj
gdje je princeza Izabela? "
Jo nije izala iz odaje.
H
Ako spava, probudi je i reci da je smjesta ekam. Of
Simono izae, a
kralj pogleda svojeg pouzdanika:
Alberto, im ue princeza Izabela k meni, sii dolje. Na vratima e nai
stranu smeu ljepoticu. Ako je pola u vrt, potrai je i reci: njezina visost
Izabela eli s vama govorili.
Razumijem, kraljevsko velianstvo.
Kad poe, prati je kako ti ve zna, reci joj da se Izabela nalazi u odajama
vojvotkinje od Ferare, pa e je lijepo odvesti gore u drugi kat, u raskone
odaje mojih "odlinih gostiju".
Da, velianstvo, ali zar da je tamo ostavim?
Otvori joj vrata, ostalo je moj posao. Ako je ne nae, odmah mi javi!
A ja, velianstvo?
upita Bartolo.
Na tebi je red da dvoranima sa sjevera isporui neka pou u svoje konaite.
Nakon toga ekaj me u predsoblju. Idite.
Jo dok su izazili, kralj se protegne i zijevne:
Moj popodnevni san najvea je rtva to je pridonosim svojem buduem unuku.
Dok kralj pokazuje ravnoduje, Francesko se uznemiri:
.(
to ste nakanili s Gordanom?
Jo ove noi poslat u je na otok.
Da ipak priekate dok svre sveanosti? Ona e se protiviti da ide, a dvor je
prepun gostiju. Nee se moi zatajiti da ste je silom odveli, a to Beatrici moe
pokvariti tajnu ili pobuditi sumnje u Matij i.
Hvala na "genijalnim uputama"!
posprdno e kralj.
Ne brini i ekaj dok
bude sve gotovo.
489
l
Ipak, Francesko i dalje pita:
A Damir? Je li sve uo?
Posve jasno, ali on je ve na pravom mjestu. Samo dok jo caznam tko je to s
njim bio u perivoju i svreno.
Jo jedna osoba zna nau tajnu?
Tako tvrdi taj lupe Damir. Da mi nije do te osobe koja je bila s njim, Damir
vie ne bi bio iv. Ali, ime toga treega ispei su s njegova jezika, ali ova
prokleta cura najednom nee da putuje. Kako se dri? Kako?
Prpono, vedro, nasmijano kao u Zagrebu.
,.
Ako neto sluti, onda se divno pretvara.
Nikad nisam opazio da bi bila lukava. { v .
Vidjet emo to ju je potaklo da ostane.
-.,
Oe, nema straha da bi se naa osnova izjalovila?
Ferante nikad nije promaio i najnemoguije osnove! A ovo je prava igra. Damir
je dolje, jo danas u ga poslati u poslanstvo lupeu Marzanu, a ona e sutra
doekati izlaz sunca na otoku.
Kralj se polagano spusti u naslonja i ponovno zijevne.
ini se da Izabela dolazi
upozori Francesko.
To bolje. Ne odgovaraj nita ako to zapita.
Meutim, Izabela je bila jo snena i nije pokazala zanimanje ni za to. Jedva se
poklonila ocu, upita to eli, a on joj ljubazno obrazloi.
Morao sam te probuditi, drago dijete. Sjetio sam se u posljednji as da
poaljem Beatrici neki nakit iz nae riznice. Idi tamo pa odaberi. Pretrai sve
kutije. Kad se odlui, donesi mi ovamo, predat emo tvojoj dvoranki da ponese
kui.
Izabela se posluno -udalji u sobu pokraj kraljeve. im je zatvorila vrata,
kralj ustane, ue u predsoblje i tiho zovne:
Simono, je li Alberto otiao dolje u perivoj?
Ovog asa.
ekaj me ovdje dok se ne vratini i ne mii se. Ne osvrnuvi se vie na
Franceska, kralj se uspne u drugi kat
Slijedei kraljevu zapovijed Bartolo je siao i naavi Gordanu pred dvorom u
razgovoru s Aversom, naklonio se i rekao:
Princeza Izabela eli s vama govoriti.
< Njezina visost ne spava?
Probudili su je. Vojvotkinji od Ferare nije dobro, pa je morala poi gore
razjasni Bartolo.
Do vienja, gospodine Aversa, na veernjoj gozbi
ree djevojka starcu i ue
u palau.
Dakle spavajui!
usklikne Francesko koji je dosad mirno sluao.
O tome se i radi. Uutkana dubokim snom nestat e s dvora i stii na otok.
Spoznat e da sam lukaviji od nje. A sad idi Simono, i ne pokazuj se nigdje.
Sutradan u razglasiti da je pobjegla s tobom. Evo, to je tvoja zadaa. Vidi
imam dvije ruke, u jednoj kraljevski dar, u drugoj tvoju glavu.
Velianstvo, ne sluim daru ni svojoj glavi, ve kralju.
Tako valja, mome. Pravo mi je pisao tvoj ujak Antonio: Simono je sazdan od
vjernosti. Evo i praak. Idi i neka doe Bartolo.
Uzevi od kralja kutijicu od slonove kosti, Simono se pokloni
i izie, a kralj oslovi Franceska: ,
. . .
493
Pokuao sam saznati nije li joj Damir rekao na razgovor kod Apolonovog kipa.
Sto si razabrao?
Izbjegavala je odgovoru vjeto i lukavo i ba je time po tvrdila moje sumje.
J
J
..._,....:..,,.:>,:
,.x i -,t
.
VEERA S PRASKOM
A gore u raskonom zatvoru sjedi Gordana. Trublje i topovi pobude njenu
pozornost. Uzdigla je glavu i slua. Pola je k prozoru. Ponovni zvui trublje
odmame joj misli i pogleda prema kuli to se izboila nad more. Na zavoju
napuljske obale opazi trku naroda prema dvoru. Uzalud smilja to bi mogli biti
uzrok buci i trci, trubljama i topovima.
Kao da je neto iz druge odaje zautilo, zatropotalo. Gordana se stisne k
zidu. Osjea da nije zaboravljena.
Ispred odaje u kojoj je zatvorena stoje Alberto i Bartolo u tihom razgovoru. Tad
se pojavi Simono nosei pladanj s jelom i pozlaeni svijenjak s goruim
svijeama. Simono unese jelo u prvu odaju i tiho ree Albertu.
Evo, tu je i praak. Kralj eli da pospete poslasticu i vino neka djevojka
zaspi do sutra u podne.
495
Znam. Princ Francesko bio je ovdje i naroito me upozorio da djevojku ne bih
otrovao. Kao da ja ne znam svoj posao.
Moe li se otrovati ovim prakom?
upita Simono.
Samo uspavati. Moda bi se moglo i otrovati kad bi se usulo mnogo, ali znam
to radim.
Velianstvo mi je naredilo da s djevojkom govorim o kunom zatvoru naih
dvorana kako bi se smirila i to slasnije progutala veeru
smjeka se mladi
kraljev pouzdanik.
A ba mi nije do toga da za vrijeme ovakve velike
sveanosti zabavljam neku dvoranku.
Bartolo otvori vrata Simonu koji ue ravno k stolu, ogleda.se po dvorani i kad
spazi Gordanu, duboko se pokloni i ree joj uljudno:
Plemenita gospoice, nosim vam veeru. Nadam se da e vam prijati
Ona ne odgovori, a Simono primijeti:
Znam, nije vam ovdje ba veselo. Svi smo mi ve iskusili ovakav zatvor
i
poe k vratima gdje stoji Bartolo, mirne na njega, i onda zatvori vrata.
Uputio se opet k stolu, stao uzimati s pladnja tanjure i zdjele i ureivati
djevojci stol za veeru. Ona stoji postrance promatrajui.
Sigurno ste ogladnjeli, plemenita gospoice? Ohladit e vam se jelo.
Nisam gladna, ali eam.
Evo, ima tu i vina. Posluit u vas. Neka vaa milost izvoli pristupiti k
stolu.
Gordana promatra mladia pazei na svaku njegovu kretnju. Pribliava se s druge
strane i ostala nasuprot Simonu. Onda prui ruku za vrem.
U tom trenutku Simono zgrabi vr i povue ga k sebi.
Njegov smueni pogled sretne se s njezinim, zauenim, pita-juim.
On se sagne preko stola, pogleda k vratima i opet nju. Najednom se mladievo
lice promijeni. Mjesto latinske rijeci, Gordana uje aptanje na hrvatskom
jeziku.
Ne izrecite ni rije, ne udite se to vas oslovljavam hrvatski.
Njezine usne ostale su malo otvorene kao uvijek kad je zateklo neto
neoekivano. Gleda mladieve tamne oi to vreba-juom pozornosti zirkaju na
vrata. Tada se on jo vie nagne k njoj:
Vaa je domovina i moja, va kralj je i moj kralj. Ona zapanjena uti.
Ja sam neak Antonija Zadarskog, ispovjednika kraljice Beatrice. ^ .,v, -.,.
. . >-> y> -.<," ",. ... .. ? ,-.. > . ".. .,<
496
""< Njezin se pogled upre u mladievo lice.
Kad sam vas prvi put ovdje ugledala, spomenula sam Brodaricu da sam ovo lice
ve negdje vidjela. Vaa slinoj s fra An-toniom velika je. Sjeam se. Kraljica
je kazivala jednom u pero svojem kopisti pismo kralju da uzme u slubu neaka
svojeg ispovjednika.
Iz Zadra ujak me poslao napuljskom kralju.
I dobro vam je?
Kako je meni u ovom groznom svijetu to samo znam ja. Moj ujak ne sluti u kakvu
je bezbonu slubu dao svojeg neaka. Ne smijem mu pisati pisma koja bi mu to
dojavila, jer bi dospjela u nepozvane ruke bilo ovdje, bilo tamo. Kad sam vas
prvi put ugledao one veeri, uo sam vau primjedbu to ste je rekli starom
dvoraninu Brodaricu.
Zato ste me slijedili, opominjali, kad sam govorila s uenjakom? Zato ste mi
kratili slobodu?
Po kraljevskoj zapovijedi i sluei kralju. Slutio sam zlo pa ipak nisam imao
snage da vam slutnju povjerim, ali danas moja vam je ruka ubacila u sobu pismo.
Dakle, vi?
Kad sam doznao to se kani, pozvao sam vae druice iz odaje da budete sami,
jer me teko pritisla savjest gledajui kako djevojku mojeg roda, moje domovine
kane upropastiti.
Upropastiti? Kako?
Spleli su vam strahovitu zamku.
Dakle, moj boravak u toj odaji ne znai kaznu? .
. Ova je odaja va put na
otok Ichi.
Od tog imena preleti Gordanu strepnja kao onog dana na lai kad je Francesko
slavio "gnijezdo ljubavi!"
Mene zatvoriti tamo? Zato?
S lae sam vas imao odvesti gore. ;..;;
Gordani je lice problijedjelo, a
oi joj sijevaju.
Svoju sam glavu izloio, uvjeren da me neete odati.
Razumijem va poloaj i neu zlorabiti vau plemenitost. Vi ste me zadrali da
ne odem na lau. A to je moja srea. A to kane sada sa mnom ovdje?
Simono pogleda prema vratima.
Tamo stoje dva Napuljca. Dopustite mi da vam doem blie. U ovom vinu i u ovim
poslasticama ima neto to vas moe uspavati. A onda vas ja i ona dvojica moramo
odnijeti na lau i pratiti na otok.
Pogledala je u zdjele pune jela i pehar to ga jo i sada mladi dri u ruci.
Toliko otkrie gotovo je smete i pobudi sumnje u mladievu iskrenost.
Govorite li vi istinu?
Zato bih lagao?
497
To, dakako, ne mogu prozrijeti, ali vi ste me naveli i nudili s veerom.
32 Gordu I
Da vas domamim od onih vrata k stolu jer tamo u drugoj odaji ekaju ona
dvojica pa bi mogli uti da sam priao k vama, a vi sad sami ocijenite.
Kakva me na otoku eka sudbina? tt :;,,".:>
M
t
- Sramotna!
,
H ;.:
Kralj? ,
Ne, Francesko!
On?
Da. Tamo mi je naloeno ostati dok na otok ne doe on. ; Zapanjeno gleda
mladia ije su oi uprte u zatvorena vrata.
Ima li iz ove dvorane izlaza?
Ne moete izai, a da vas ne bi vidjeli i uhvatili ona dvojica vani.
dana.
Bit e tako.
<;
Gdje je?
To ne znam. Onoj dvojici je vie poznato nego meni. Mislim da je mladi ve
osuen ili usmren.
To je uasan zloin.
Ja sam jedino mogao sprijeiti da zaloite slastice i pijete vino, dakle vas
ove noi ne moemo odnijeti na otok.
Ali Francesko bi mogao da to i ne doeka. Nita ga ne moe sprijeiti da
provali ovamo. Nije li tako?
upita Gordana.
Oito je kralju mnogo do toga da nitko na dvoritu nita ne posumnja. Odluio
je proglasiti da ste vi pobjegli sa mnom. Ba su mene odabrali jer sam va
zemljak, kako bi to svijetu izgledalo vjerojatnije.
Ona pokae prozore.
Da nisu zakovani, smjesta bih se bacila dolje i tako pokuala spasiti.
Ova raskona odaja nema ni vrata ni prozora kroz koja biste mogli nai izlaz.
Sa zebnjom itavog bia razabire da joj nema spasa.
Pokuajte ekati. Danas je kralj mahnit od sree zbog roenja unuka. Pije
dvostruko, opit e se i do sutra zaboraviti to je odlueno s vama.
A ona dvojica vani kakve imaju zapovijedi.
Da vas odnesu na lau. Moram javiti kralju da ste zaspali, ali to neu moi
izvriti.
to e vas sprijeiti?
>"
Jer u umjesto vas zaspati
ja. i
;j
Vi? Zato?
Da spasim glavu, uzet u nekoliko kolaia i vina, a kad se sutra probudim,
rei u kralju da ste vi posumnjali da u jelu. ima praka. Da vas razuvjerim,
morao sam pojesti nekoliko kolaia i piti vina. Naravno, onda sam zaspao. To je
moja sigurna obrana.
498
Moete li poi dolje, barem toliko da obavijestite mojeg prijatelja Aversu?
Ne pouzdajem se u ove vani. Pokuat u obavijestiti vaeg paa Stjepka.
Kad bih barem mogla sii u moju odaju?
Ovim putem ne moete. Kako rekoh, tamo straare ona dvojica.
As ove strane? to je tamo?
Ne znam. Nikada me kralj nije poveo ovamo, ali onu dvojicu vidio sam katkad
kako onamo vode neke goste koji nikad vie nisu odanle izili.
Ovdje su vrata, ali nemaju kvake ni zasuna. Ogledavala sam.
Onda je tamo sigurno nevidljivi mehanizam za otvaranje.
Potrait u ga, svijetlite mi! ;!
Oni mogu ui da vide to tako dugo
radim.
Dakle, sama u.
ekajte, prije se moram udaljiti iz ove sobe, da one napolju zabavim.
On se ogleda k vratima i sagne se k njoj apui:
Moda bi se dalo ispitati kod one dvojice ima li odavle puta do odaje vaih
dvoranki.
Ona ga promatra. Njegova pripravnost da joj pomogne opet joj se uini sumnjivom,
to on trai za nagradu? Ova okolnost pokrene njeno pitanje:
to vas je nagnalo da inite za mene tako veliku rtvu?
Slegne ramenima i gleda joj otvoreno u oi:
im sam dobio nalog od Franceska, pa onda od kralja da bdim nad vama i da
nikog ne putam u vau blizinu, osjetio sam da se obojica, sin i otac, oito za
vama otimlju. No, kasnije vas je kralj odstupio sinu i sada su sve odredbe
suglasne.
to je rekao?
napeto e djevojka.
Naloio je neka mu javim im usnete, samo njemu, nipoto kralju. Osjeam: on
kani ui ovamo. ini se da mu je dodijalo ekati da vas odvedemo na otok.
Ona pokae pogledom na zastor i primijeti:
Tamo nisam nala nikakav trag kako se otvaraju vrata. .->
Oni vani
spomenuli su neku firentinsku kvaicu.
Blijedo Gordanino lice se razvedri:
t,1
Kraljica Beatrica ima takav zatvara u svojoj odaji u Vi-egradu.
Treba ga znati otvoriti.
Uputila me Beatrica kako se otvara da mogu svakog asa k njoj. Ako je to, onda
bih mogla...
Onda biste ipak moda nali put u prvi sprat.
Neto moram nai onkraj vrata! Hodnik ili bilo to mu drago. Mislim da biste
vi trebali izai i paziti da nitko ne ue.
502
Ako ne naem izlaz, pokucat u i traiti vodu. Vi neto smislite. Uspavajte
Napuljce koji s vama strae pred vratima. Samo pourite. Svakog trenutka vas i
mene eka katastrofa. Moramo raditi brzo.
On potri na vrata. Kad je uao u sobu k Napuljcima, Alberto zapita:
Zar spava?
Sumnjiava je
odgovori Simono.
Poela je griskati kolaie tek kad sam ja
prvi poeo jesti.
Ba njih sam dobro posipao
apne Alberto i ponovno se protegne na poivaljci
dok Bartolo ustane.
Nema tu sada drijemanja. Valja ostati na strai. Kolai e je brzo uspavati.