IGOR KARAA

Uvod u muziku tehnologiju

UNIVERZITET U SARAJEVU
MUZIKA AKADEMIJA U SARAJEVU
INSTITUT ZA MUZIKOLOGIJU
Biblioteka
Musica theoretica
Knjiga druga
Za izdavaa
Recenzenti

CIP

Sadraj

Sadraj

Predgovor / 7
Uvod / 8

MODUL 1: Raunala i operativni sustavi. Internet / 11

1.1 Mac ili PC / 11
1.2 Operativni sustavi / 12
1.2.1 Snimanje podataka / 12
1.2.2 Windows / 13
1.2.3 OSX / 14
1.2.4 Linux / 15
1.3 Internet / 16
1.3.1 Internet preglednici i pretraivanje informacija / 17
1.3.2 Elektronika pota (E-mail) / 18

MODUL 2: Mehanika raunala / 19
2.1 Suelja / 20
2.2 Video / 21
2.3 Proces / 22
2.4 Ulaz / 23
2.5 Izlaz / 24
2.6 Skladitenje / 24
MODUL 3: Muziki studio / 26
3.1 Raunalne konfiguracije / 26
3.1.1 Konfiguracija 1 (PC) / 26
3.1.2 Konfiguracija 2 (PC) / 27
3.1.3 Konfiguracija 3 (Mac) / 28
3.1.4 Konfiguracija 4 (Mac) / 28
3.2 Mikrofoni / 30
3.2.1 Dinamiki mikrofoni / 30
3.2.2 Kondenzatorski mikrofoni / 30
3.2.3 Mikrofoni s vrpcom / 31
3.2.4 Usmjerenost mikrofona / 32
3.2.5 Tehnike postavke mikrofona / 33
3.3 Digitalni audiosnimai / 39
3.3.1 Prijenosni snimai / 39
3.3.2 Viekanalni snimai / 40
3.4 Digitalne audio radne stanice / 42

Sadraj

3.5 MIDI dokumenti (MIDI files) / 44

3.6 Softverski instrumenti i efekti / 44
3.7 MIDI poveznici (MIDI Controllers) / 45
3.8 Audio poveznici/suelja (Audio Interfaces) / 47

MODUL 4: MIDI sekvenciranje / 49

4.1 MIDI poruke / 49
4.1.1 Tonske poruke / 50
4.1.2 Programske poruke / 51
4.1.3 Poruke za izraz / 56
4.1.4 Sustavne poruke / 58
4.2 Osnovi korisnikih suelja / 58
4.2.1 Aranerski prostor i transportne kontrole / 59
4.3 Sekvenciranje / 61
4.3.1 MIDI ureiva (MIDI editor) / 61
4.3.2 Postupno sekvenciranje / 66
4.3.3 Rad sa miksetom / 70
4.3.4 Promjene takta i tempa / 72
4.3.5 Sviranje uivo / 74
4.3.6 Algoritamska MIDI kompozicija / 75
4.3.7 Ableton Live 82
4.4 Vjebe i zadaci / 84

MODUL 5: Rad sa digitalnim audiomaterijalom / 87

5.1 Osnovi akustike / 87
5.1.1 Frekvencija / 88
5.1.2 Amplituda / 88
5.1.3 Zvune ovojnice (Envelopes) / 90
5.1.4 Harmonijski spektar / 92
5.2 Digitalni audio i umjetnost sempliranja / 95
5.3 Formati za pohranu digitalnih audio dokumenata / 99
5.4 Audio sekvenciranje / 103
5.5 Vjebe i zadaci / 109

MODUL 6: Audioefekti / 110
6.1 Dinamiki efekti / 112
6.2 Filtarski efekti / 115
6.3 Prostorni efekti / 117
6.4 Distorzivni efekti / 122
6.5 Frekventni i modulacijski efekti / 125
MODUL 7: Mijeanje zvuka (Mixing) / 132
7.1 Osnovni koncepti / 132

7.2 Digitalno mijeanje zvuka / 136

7.3 Studijski zvunici (monitori) / 138
7.4 Studijska soba / 141
7.5 Studijske slualice / 145
7.6 Praktini rad / 148

MODUL 8: Finaliziranje snimka (Mastering) / 160

8.1 Pad i ponovni uspon Hi-Fi tehnologije / 162
8.2 Hardverski i softverski alati / 163
MODUL 9: Tehnologija raunalne notacije / 168
9.1 Kratka povijest muzike notacije / 169
9.2 Softver za muziku notaciju / 172
9.3 Vjebe i zadaci / 174
Bibliografija / 176
Pojmovnik / 179

Sadraj

Predgovor

PREDGOVOR

Veliki pomaci u muzikoj tehnologiji koji se deavaju u posljednjih deset

do petnaest godina, imali su znaajan utjecaj na nain kojim se prilazi praktinoj
nastavi muzike, kao i znanstveno-istraivakom radu. Muzika pedagogija uvijek
iznova potvruje vrijednost tradicionalnog pristupa kompoziciji i teorijskim
predmetima, no uz ove provjerene i isprobane metode rada zadatak svakog
nastavnika sastoji se i u upoznavanju studenata sa najnovijim estetikim, kulturnim i
tehnikim dostignuima muzike umjetnosti. Od naih studenata, kako na muzikim
akademijama, tako i u srednjim muzikim kolama, s pravom se oekuje ovladavanje
suvremenim tehnologijama za kompoziciju, snimanje zvuka i muziku produkciju.
U nedostatku konzistentne literature na bosanskom, hrvatskom i srpskom
jeziku, autor je veinom iskoristio svoja iskustva sa Ohio State i Oklahoma State
univerziteta u Sjedinjenim Amerikim Dravama na kojima je izmeu ostalog
predavao i predmet Introduction to Music Technology, kao i stranu literaturu
koja se bavi ovom problematikom. Za predavanja iz oblasti elektronike muzike na
Muzikoj akademiji u Sarajevu najprije smo koristili krau internu skriptu iz koje se
vremenom razvio i ovaj rukopis, kako bi se nastava na ovim prostorima prilagodila
zapadno-europskim i amerikim standardima.

Knjiga Uvod u muziku tehnologiju upoznaje studenta sa irokim spektrom

tehnolokih koncepata poput akustike, mikrofona, MIDI sustava, sekvenciranja,
snimanja i obrade zvuka, te raunalne notacije, sa izvjesnim brojem zadataka i vjebi.
Na ovaj nain, udbenik koji je podijeljen u devet veih cjelina nazvanih modulima i
etrdeset dva poglavlja sa potpoglavljima, daje vrlo sistematiziran pregled materije,
te uvodi studenta u fascinantni svijet tehnologije koji danas proima sva polja
muzikog djelovanja. Obzirom kako se mladi ljudi danas u elektronikim medijima
susreu sa velikim brojem engleskih rijei, ovdje sam se odluio za dvojaki pristup
tehnikom argonu - navoenjem termina na naem jeziku i potom engleske rijei
kurzivom i u zagradi; primjerice: tvrdi disk (hard drive), mikrofoni s vrpcom (ribbon
microphones), automatske krivulje (automation), ili mijeanje zvuka (mixing).

Ovdje nije rije samo o teorijskom razmatranju muzike tehnologije, ve i o

nizu uputa koje e studenti vrlo brzo moi primijeniti na sasvim praktine zadatke
kao profesionalni kompozitori i araneri, dizajneri zvuka za film, radio, televiziju i
Internet, te inenjeri i muziki producenti. U tom smislu su vizija i cilj ove knjige po
mom miljenju ispunjeni.
Na kraju, elio bih se zahvaliti svojim recenzentima, kolegama i suradnicima na
korisnim sugestijama, kao i svojoj obitelji na strpljenju i omoguavanju poticajne
atmosfere za rad.
U Sarajevu, maja/svibnja 2012.

Autor

Uvod

Uvod u muziku tehnologiju

Uvod

Suvremena raunala (kompjuteri, raunari) danas omoguuju kompletnu

muziku produkciju, bilo da je rije o klasinoj muzici, jazzu, ili bilo kojem anru
popularne muzike. Poetnici u oblasti elektronike muzike esto se susreu sa
problemom straha od tehnologije, pitajui se koliko e vremena provesti rjeavajui
tehnoloke probleme na raunalima i uei softver (software), a koliko kreirajui
muziku. Sreom, iako se svaki student prije ili kasnije susretne s odreenim
problemima, moderni je softver prilagoen prosjenom korisniku i kao takav moe
se koristiti ve nakon nekoliko sati provedenih uz korisniko suelje. Vrlo je vano
napomenuti kako su profesionalne radne stanice za muziku produkciju cijenom
relativno pristupane u odnosu na period od prije petnaest ili dvadeset godina. Mnogi
proizvoai softvera nude i jeftinije, pojednostavljene verzije svojih programa, to
je vrlo znaajno, posebice za studenta poetnika. Poneki programi za sekvenciranje
i obradu zvuka mogu se uitati sa Interneta potpuno besplatno: Reaper, Audacity, te
stotine VST instrumenata i efekata nainjenih u kunoj radinosti.
Uvijek imajte na umu: vae raunalo je muziki instrument! Virtualni instrumenti
postali su iznimno popularni u posljednjih desetak godina, omoguujui kreiranje
najkompleksnijih zvunih aranmana. Bilo da se radi o autentinom akustinom
klaviru, kompletu bubnjeva ili elektronikim efektima, vae raunalo e vam pruiti
desetine, pa i stotine mogunosti. Uz to, mogue je nabaviti i vanjske kontrolere
zvuka: klavijature, miksete i slino, koji se s raunalom lako integriraju u jedinstvenu
platformu. Konano, raunalo koristimo i kao digitalni snima zvuka, savren multikanalni studio za svakog instrumentalistu ili pjevaa.

Jedna od najveih prednosti ovakvog digitalnog muzikog sustava je mogunost

nadogradnje. Instalacija veeg i breg diska, novog MIDI/audiopoveznika (MIDI/
audio interface) ili memorije vrlo je jednostavna i brza. Ponite sa kreiranjem
vlastitog studija korak po korak: odluite se za jedan ili dva muzika programa,
provedite nekoliko mjeseci uei i otkrivajui njegove mogunosti, da biste utvrdili
na koji nain moete najbolje usavriti svoju kreativnost. Suvremena tehnologija
vam omoguava da koristite jednake muzike alate kao i svjetski poznati muziari,
to prije dvadeset ili trideset godina svakako nije bio sluaj. Amerika pjevaica
Rihanna je tako za svoj hit Umbrella koristila dionicu bubnjeva koja je ukljuena
u program GarageBand, jedan od omiljenih besplatnih muzikih alata na Apple
Macintosh raunalima.1
1

http://www.guardian.co.uk/technology/2007/oct/18/news.apple

Uvod

Kreiranje digitalne muzike je drutvena aktivnost! Svakako, rad u miru vlastite

sobe ima svojih prednosti, ali se raunala mogu povezati brzo i lako, pruajui vam
mogunost da skupa sa svojim kolegama i prijateljima radite na istom projektu. Uz
E-mail i prijenosnu memoriju (flash), razmjena materijala i ideja laka je nego ikada
ranije! I za kraj, ono najvanije: uenje muzike tehnologije i kreiranje elektronike
muzike uzbudljiv je i zabavan proces, koji nam prua nesluene mogunosti u
razvoju naih umjetnikih aspiracija!

Raunala i operativni sustavi. Internet

11

MODUL 1: Raunala i operativni sustavi. Internet

1.1 Mac ili PC?
Ovo je pitanje vrlo uestalo meu ljubiteljima raunala uope. Zapravo, to i nije
nita drugo ve modificirano pitanje s poetka 1980-ih: ZX Spectrum ili Commodore
64? Ili, nekoliko godina nakon toga: Atari ST ili Amiga? Pravog odgovora, meutim,
nema. Mogue je postii odline rezultate bez obzira na platformu za koju se
opredijelite. PC i Apple Macintosh koriste razliite operativne ili operacijske sustave.
PC raunala imaju prednost kad je u pitanju besplatni software, dok ljubitelji Apple
maina istiu kako sa svakim Macom dolazi i GarageBand - jedan od najpopularnijih
muzikih programa za poetnike. Veina profesionalnih programa dostupna je na
obje platforme, a valja imati u vidu kako najnovija Intel Mac raunala mogu raditi sa
oba operativna sustava na istom tvrdom disku (hard drive): Windows XP (Vista/7)
i OS X.

Slika 1 Dell XPS Laptop

Slika 2 Apple iMac Desktop

Raunala i operativni sustavi. Internet

12

1.2 Operativni sustavi

Operativni ili operacijski sustav (Operating System, OS) je set programa koji
igra ulogu medijatora izmeu korisnika i aplikacijskog softvera, odnosno
korisnika i hardvera (hardware). Sve komande koje se unose u raunalo alju se
preko operativnog sustava. U neku ruku, OS bismo mogli shvatiti kao menadera
odgovornog za nesmetani rad s raunalima. OS poinje raditi u trenutku podizanja
raunala (boot-up) provjerom internih komponenti poput radne memorije i stanja
tvrdog diska. Operativni sustav zaduen je i za protok informacija u i iz raunala. Kao
muziari, mi emo se redovito susretati sa velikim brojem tih informacija:

Snimanje i preuzimanje podataka

Internet
Rad s poveznicima i ostalim periferijskim ureajima
MIDI
Digitalni i analogni audio

1.2.1 Snimanje podataka

Postoji mnogo razliitih opcija za pohranu podataka; najznaajniji su svakako

tvrdi diskovi, koji u vrijeme pisanja ovog teksta imaju kapacitet od preko 1 TB u
desktop raunalima. Znaajan broj muziara koristi i eksterne tvrde diskove velikog
kapaciteta, kao i druge medije poput CD i DVD diskova, memorijskih kartica u Compact
Flash (CF) i Secure Digital (SDHC) formatu te prijenosnu USB flash memoriju. Jedna
od najvanijih navika koju valja stvoriti u radu s raunalima jest redovita pohrana
dokumenata i pravljenje rezervnih kopija (backup) u sluaju iznenednog prestanka
rada raunala. U suprotnom moe doi do gubljenja vanih podataka koji se vie
nikada nee moi povratiti. Ukoliko va softver ima opciju automatskog snimanja
(auto save) - koristite je i podesite na svakih pet minuta tijekom rada. U suprotnom,
snimajte dokumente manualno tako to ete kliknuti na izvornik File i pozvati opciju
save as... ili koristei kraticu CTRL+S (PC) odnosno Command ( ili )+S (Mac).
Na kraju svakog radnog dana - ili barem jednom u sedam dana! - napravite kopiju
svih vanih dokumenata na eksterni tvrdi disk ili USB memoriju (slika 1.3). Neki od
besplatnih alata koji e vam umnogome olakati sinkronizaciju podataka su SyncToy
za PC :
http://www.microsoft.com/download/en/details.aspx?id=15155

i SyncTwoFolders (Mac):

http://throb.pagesperso-orange.fr/site/Prg_AutresRB.html

Slika 3 USB Flash memorija

Raunala i operativni sustavi. Internet

1.2.2 Windows

13

Windows (slika 1.4) je Microsoftov operativni sustav nastao 1985. godine i njegova
trenutna zastupljenost na svjetskom tritu iznosi preko 92%.2 Windows 7 podrava
izuzetno veliki broj hardverskih komponenti, brz je, fleksibilan i stabilan, a njegovo
suelje omoguava korisnicima laku i jednostavnu izmjenu grafikih elemenata
(themes). S druge strane, njegova sigurnost je ponekad pod znakom pitanja: zbog
svoje ogromne popularnosti, Windows je esto metom hackerskih upada, virusa i
tzv. spyware i malware programa. Danas postoji dosta dokumentacije o tome kako
zatititi Windows od neovlatenog pristupa; obino se sugerira koritenje tzv.
firewalla ugraenog u sam OS, koji sprjeava neeljene upade preko mree, te antivirusnih i anti-spyware aplikacija. Neke od najpopularnijih besplatnih programa za
zatitu moemo nai na sljedeim adresama:
http://windows.microsoft.com/en-US/windows/products/security-essentials
http://www.lavasoft.com/

Uz ove mjere predostronosti Windows 7 je veoma dobar izbor za PC, pa i Mac

raunala (kao sekundarni OS koji najee zahtjeva ponovno pokretanje maine uz
manualni izbor suelja od strane korisnika).

Slika 4 Windows 7 operativni sustav

http://marketshare.hitslink.com/operating-system-market-share.aspx?qprid=10&qpcustomd=0&qptimeframe=
M&qpsp=154&qpnp=1

14

Raunala i operativni sustavi. Internet

1.2.3 OS X

Mac OS X (ita se mk ,s tn), baziran je na Unix suelju3 i instaliran je na svako Mac

raunalo od 2002. godine do danas. Sve inaice dobile su ime po velikim makama
(Cheetah, Puma, Jaguar, Panther, Tiger, Leopard, Snow Leopard), a najnovija verzija
iz 2011. naziva se OS X Lion. OS X zamijenio je klasini Mac OS koji je bio u upotrebi
od 1984. godine.

Slika 5 OS X Lion operativni sustav

OS X vai za izrazito stabilan sustav. Jednostavan za koritenje, elegantan i

minimalistikog dizajna, vrlo je popularan u audio i video industriji. Besplatni
programi su neto manje zastupljeni od onih na Windows platformama obzirom da
je globalna trina zastupljenost Mac raunala oko 5%. S druge strane, sigurnost
ovog OS-a je iznimna: OS X aplikacije, za razliku od Windowsa, nemaju zajedniki
registar (registry), ve koriste individualna podeavanja (preferences). Zbog toga su
hackerski napadi virusima koji se usmjeravaju na promjene globalnih podeavanja
u Windows OS-u prilino nedjelotvorni na Mac raunalima - no, posebna panja
se ipak mora obratiti prilikom pristupanja Internetu i preuzimanju (uitavanju)
dokumenata neprovjerene sadrine. U posljednjih nekoliko godina napadi tzv.
malware softverom i trojanskim konjima preko Internet preglednika postaju sve
sofisticiraniji.4
3

http://en.wikipedia.org/wiki/Unix
http://www.macworld.com/article/159595/2011/05/macdefender_trojan_horse.html

1.2.4 Linux

Raunala i operativni sustavi. Internet

15

Evo jo jednog OS-a razvijenog na Unix suelju. Posljednjih godina Linux doivljava
veliku popularnost. Ovaj potpuno besplatni operativni sustav razvio je finski
programer Linus Torvalds 1991. godine na Helsinki Univerzitetu. Nakon eksplozije
Interneta devedesetih godina, javljaju se mnogobrojne distribucije Linuxa od kojih
su najpoznatije Ubuntu sa svojim pod-inaicama Kubuntu i Xubuntu, te Fedora,
LinuxMint, openSUSE i Debian.5

Slika 6 Ubuntu Linux operativni sustav sa Unity korisnikim sueljem

Kao i svi operativni sustavi bazirani na Unixu, Linux je stabilan i siguran.

Iako ga koristi tek neto vie od 1.5% zaljubljenika u raunala, Linux je dobra i
atraktivna alternativa Windowsu i OS X-u. Razvijen u duhu zajednikog rada i
nesebinog tehnolokog napretka, Linux ukljuuje veliki broj besplatnih aplikacija
za pretraivanje Interneta, obradu slika, pregled multimedijalnih sadraja, a neke od
najpopularnijih audio aplikacija ukljuuju Audacity, Ardour, Lilypond, Linuxsampler,
Qtractor, Rosegarden i druge. 6 Linux se lako moe instalirati na sva PC i Mac raunala.
Posjetite
http://distrowatch.com/

za besplatno preuzimanje popularnih Linux distribucija.

5

http://distrowatch.com/dwres.php?resource=major
http://www.linuxlinks.com/article/20080622143124178/Audio.html

16

Raunala i operativni sustavi. Internet

1.3 Internet

Upotreba Interneta za pretraivanje podataka jedna je od najpopularnijih

aktivnosti za muziare. Raunala povezana na Internet, koja sadre tekst, slike, te
multimedijalne sadraje poznata su pod skupnim imenom Mreni posluitelji/
serveri (Web servers), dok se klijenti koji pristupaju serverima zovu preglednicima
(browsers). Mreni serveri podravaju meusobno povezivanje, i prepoznaju tzv.
spojnice ili linkove (links) sadrane u dokumentima. Na ovaj nain mogli bismo itati
lanak na Wikipediji o bosanskohercegovakoj muzici:
http://en.wikipedia.org/wiki/Music_of_Bosnia_and_Herzegovina

nai link za europsku klasinu muziku, koji nas prebacuje na drugu stranicu gdje
moemo kliknuti na slike poznatih kompozitora ili posjetiti britansku stranicu sa
zvunim primjerima:
http://sounds.bl.uk/BrowseCategory.aspx?category=Classical-music

a sve pomenute sadraje posluuju mreni serveri koji mogu biti locirani u razliitim
zemljama svijeta.

Koncept spojnica nastao je ranih devedesetih godina, kad su se programeri

poeli zanimati za linkove u dokumentima tekstualnog sadraja koji bi, klikom
mia, mogli pozvati dokumente sa drugog raunala koristei takozvani Hypertext
Markup Language, poznatiji pod kraticom HTML. Taj koncept se vremenom proirio
na upotrebu grafike, zvukova i video materijala i tako je stvorena svjetska mrea
raunala poznata kao World Wide Web (WWW). Slika 1.7 pokazuje nam tipinu
Web stranicu; adresa http://www.apple.com/itunes/ se nalazi pri vrhu prozora.
Pozadinska grafika nam govori o kakvom je sadraju rije, dok se u gornjem dijelu
nalaze linkovi ijim se izborom sadraj stranice mijenja. Internet stranice esto
sadre vie informacija nego to ih moe stati na zaslon, odnosno video monitor
raunala, pa se u tom sluaju koristi traka za pomicanje (scroll bar), desno.

Slika 7 iTunes Web stranica

Raunala i operativni sustavi. Internet

17

1.3.1 Internet preglednici i pretraivanje informacija

Najpopularniji preglednici u svijetu trenutno su Internet Explorer, Firefox, Chrome,

Safari i Opera. Ovo se moe jasno vidjeti iz priloenog grafikona (slika 8) u periodu
od kraja 2010. do kraja 2011. godine7:

Slika 8 Najpopularniji Web preglednici za 2010.-2011. godinu

Nalaenje informacija putem Interneta vrlo je jednostavno. U ovu svrhu se

koriste neovisne trailice poput google.com, bing.com ili yahoo.com. Strunu
literaturu, knjige, lanke, partiture i zvune zapise muziari esto pronalaze na
Worldcat stranici,

www.worldcat.org

www.youtube.com

dok se brojni video snimci komercijalne, klasine ili jazz muzike mogu pogledati
na popularnom i besplatnom servisu

Nakon pregleda odreene Web stranice, korisnik ima opciju snimanja, to jest
arhiviranja adrese u listu pod nazivom Bookmarks ili Favorites. U sljedeoj tabeli
moemo vidjeti na koji nain Internet aplikacije podravaju ne samo pretraivanje
Interneta, ve i druge mrene operacije.
7

http://gs.statcounter.com/

18

Raunala i operativni sustavi. Internet

Preglednici

Internet Explorer, Firefox, Safari, Opera

Trailice

google.com, yahoo.com, bing.com

Elektronika pota
Kupovina muzike i elektronike
literature
Audio i video konferencije
Audio forumi
Novosti
Transfer dokumenata

Web mail (Yahoo!, Gmail, Hotmail),

Outlook Express, Apple Mail
amazon.com, apple.com/itunes

Yahoo! Chat, Live Messenger, Skype

kvraudio.com,
macmusic.org,
audioforums.com
Google News, Yahoo! News, RSS i Atom
News Feeds
dropbox.com, mediafire.com

Tabela 1 Popularne Internet aplikacije

1.3.2 Elektronika pota (E-mail)

Programi za elektroniku potu (vidi tabelu 1) od velike su vanosti za sve muziare.
Oni omoguuju asinkronu komunikaciju tekstom i pridruenim dokumentima
(attachments). Pota se pohranjuje na serverima velikog kapaciteta, a ita na
individualnim raunalima ili mobilnim ureajima. Na ovaj nain muziari mogu
veoma brzo i besplatno komunicirati, izmjenjivati informacije i dokumente, te
zajedniki raditi na partiturama ili audio/MIDI projektima.

Mehanika raunala

19

MODUL 2: Mehanika raunala

U mehanici raunalnih sustava postoje etiri dijela ili stadija: ulaz, proces, izlaz i
skladitenje, to moemo vidjeti iz priloene slike 2.1. Ovaj nacrt mogli bismo nazvati
UPIS, a na engleskom jeziku poznat je kao IPO ili IPOS (Input/Process/Output/Storage)8.
Izmeu svakog od ovih stadija mogu se nalaziti suelja koja tumae signale to dolaze
sa ulaza, izlaza ili ureaja za skladitenje u procesni dio raunala, esto izvravajui
analogno-digitalnu ili digitalno-analognu pretvorbu. U ovom modulu najprije emo
ispitati suelja, a zatim i etiri stadija u mehanici raunala.

Slika 9 UPIS model raunala

http://www.enotes.com/topic/IPO_Model

20

Mehanika raunala

2.1 Suelja

Unutar raunala, sve komponente su meusobno povezane preko sabirnice na

matinoj ploi dok sa vanjske strane raunala imaju veze koje omoguuju povezivanje
periferijskih ureaja. Takozvana PCI sabirnica (Peripheral Component Interconnect
Bus) je standard koji umnogome olakava nadogradnju raunala ugradnjom novog
tvrdog diska, grafike kartice i slino. Jo neki standardi koji funkcioniraju kao
sabirnice nazivaju se PCMCIA i noviji ExpressCard (slika 10) i njih najee moemo
nai na prijenosnim raunalima (laptop). Na ovaj nain u laptope moemo ugraditi,
primjerice, novu firewire vezu, ili digitalne audio i video ulaze i izlaze.

Slika 10 ExpressCard ulaz na prijenosnom raunalu

Mnogi razliiti standardi koriteni su da bi se na raunala prikljuila periferna

oprema, poput pisaa ili skenera. Stare veze Centronics i SCSI su uglavnom
naputene, a umjesto njih danas se koriste USB i Firewire (IEEE 1394) veze
(slika 11). MIDI je poseban standard veoma znaajan za muziare i o njemu emo
detaljnije govoriti u Modulu 4. Kao i PCI, te PCMCIA, USB i Firewire standardi koriste
se za povezivanje velikog broja vanjskih ureaja na raunala. Nabrojimo samo neke
od njih: tipkovnice i mievi, audiopoveznici, video kamere, tvrdi diskovi itd. USB i
Firewire nastali su nakon velikih napora raunalne industrije da se pojednostavi

Mehanika raunala

21

i smanji broj razliitih veza na raunalu. Istovremeno, njihov moderan dizajn

osigurava brzinu protoka informacija dostatnu za nesmetan rad s audio i video
materijalom i mogunost da se ureaji prikljuuju i iskljuuju bez potrebe za
ponovnim pokretanjem raunala (restart).

Firewire veze imaju brzinu do 800 Mbps (megabita u sekundi) i esto se

koriste u profesionalnoj audio industriji. USB standard, danas izuzetno dominantan
na tritu raunala, koristi se najee u dvije inaice: 2.0 i 3.0. USB 2.0 podrava
protok informacija od 480 Mbps, dok 3.0 ureaji mogu prenositi podatke brzinama
i do deset puta veim. Sa razvojem ovakvih periferijskih veza, odnosno suelja,
povezivanje vanjskih ureaja na raunala postalo je vrlo jednostavno i praktino.

Slika 11 Firewire i USB suelja na Mac Mini raunalu, model 2011.

2.2 Video
Raunalne video veze uvijek su imale posebno suelje. U poetku su se koristili
analogni standardi kao to je VGA (Video Graphics Array), a poveanjem rezolucije
video zaslona s katodnom cijevi bilo je potrebno razviti i druge, monije inaice: SVGA,
XGA i SXGA. Dananji ravni ekrani od tenog kristala (LCD) nemaju katodnu cijev i
zahtijevaju kvalitetniju digitalnu vezu pod nazivom DVI (Digital Video Interface), a
u posljednje vrijeme sve se vie koristi standard visoke definicije koji ukljuuje i
protok zvuka kroz isti kabel - HDMI (High-Definition Multimedia Interface, slika 12).

Slika 12 HDMI kabel

22

Mehanika raunala

2.3 Proces

Obratimo sada panju na procesni stadij. Tu se deava ono zbog ega raunala
i postoje: transformacija podataka. Najvanije komponente ovdje su centralna
procesorska jedinica (CPU), ili jednostavnije procesor/mikroprocesor, te memorija.
Procesor je mozak koji koordinira protok podataka u- i iz raunala. Danas se
najee koriste mikroprocesori korporacija Intel (Core i3/5/7), AMD (Phenom I i II)
i ARM Holdings (uglavnom u tablet raunalima i slinim ureajima koji zahtijevaju
vrlo nisku potronju energije).

Memorija raunala se uglavnom dijeli na dvije vrste: memoriju koju se moe

itati i u nju zapisivati (Random Access Memory, RAM) i onu iz koje se podaci mogu
samo itati (Read-only memory, ROM). Prilikom rada na raunalu RAM je na najbolji
saveznik koji uvijek mora komunicirati s ureajima za permanentno pohranjivanje
podaka poput tvrdih diskova, iz jednostavnog razloga to se sadraj RAM-a potpuno
brie s prestankom dotoka struje. S druge strane, sadraj ROM memorije uvijek je
prisutan kako bi osigurao nesmetano podizanje operativnog sustava. Zbog toga se
programi sadrani u ROM-u nazivaju firmware9, a ne software: oni, naime, ne mogu
biti izbrisani. Prvo raunalo autora ovih redova bilo je britanski ZX81 iz 1981. godine
(slika 13), sa 1 kB (kilobajt) RAM-a, dok moderni sustavi obino imaju preko 4GB
(gigabajt) memorije ili 4 * 1, 073, 741, 824 kilobajta10.

Slika 13 Sinclair Research ZX81

U procesni stadij takoer spada i tzv. sustavni sat (system clock); njega moemo
zamisliti kao metronom koji sinkronizira sve to se deava u raunalu. Brzina takta
se rauna u Hercima (Hz), a vea brzina sata rezultira i veom brzinom kalkulacija u
sekundi koje je u stanju obaviti mikroprocesor. U posljednjih 20 godina, brzina takta
se poveala s otprilike 1 MHz (ili 1 milijun operacija u sekundi) do preko 3 GHz (3+
milijarde operacija u sekundi)!
9

Engl. firm: vrst, postojan.

1 Kb = 1024 b. 1 Mb = 1024 Kb. 1 Gb = 1024 Mb

10

2.4 Ulaz

Mehanika raunala

23

Da bi centralna procesorska jedinica mogla obaviti svoj posao, najprije je potrebno

unijeti podatke u raunalo. Za ovaj zadatak uglavnom koristimo tipkovnicu, mi i
muzike instrumente opremljene MIDI standardom.

Tipkovnice su nezaobilazan dio svakog raunalnog sustava. Uz standardni QWERTZ

(ili QWERTY) razmjetaj slova, tipkovnice ukljuuju i posebne tipke kao sto su Escape
(Esc), Control (CTRL), Enter, kursore i funkcijske tipke. Mac raunala imaju i Command
tipku, koju ponekad zovemo Flower ili Apple zbog njihovih karakteristinih simbola
i . Muziari nemaju posebnih potreba kad su tipkovnice u pitanju, ali se ponekad
koriste naljepnice koje olakavaju rad sa DAW softverom (slika 14):

Slika 14 Pro Tools naljepnice za tipkovnicu

Mi je osmiljen 1964 godine na Stanford Research Institutu i postao je popularan

nakon to ga je Apple poeo prodavati uz svoje Macintosh konfiguracije. Danas koristimo
mehanike i, ee, optike mieve. Mehaniki ureaji imaju kuglicu koja se rotira
pomjeranjem mia po tvrdoj podlozi, dok optiki ureaji u istu svrhu koriste svijetlee
diode i senzore unutar kuita. Neke od alternativa miu, pogotovu u malim muzikim
studijima gdje nema dovoljno prostora, ukljuuju takozvanu trackball kuglicu koja
se pomjera prstima, te podlogu osjetljivu na dodir, poznatu pod engleskim nazivom
trackpad (slika 15).

24

Mehanika raunala

Slika 15 S lijeva na desno: Logitech beini optiki mi,

Microsoft trackball kuglica, Apple trackpad

2.5 Izlaz
Nakon to su podaci obraeni u raunalu, rezultati se moraju pokazati u lako
razumljivom obliku. U tu svrhu koristimo video zaslone ili monitore, kao i pisae.
Muziarima koji koriste programe za notaciju i sekvenciranje najbolje e posluiti
zasloni od tenog kristala s dijagonalom veom od 19 ina (cola). Pisai mogu biti
crno-bijeli ili kolor, laserski ili inkjet. Veliki broj kompozitora i aranera slui se
laserskim crno-bijelim pisaima zbog njihove brzine i jasnoe slike.

2.6 Skladitenje
Posljednji stadij UPIS modela je skladitenje, to jest pohranjivanje informacija
na razliite medije. U ovu svrhu koristimo tvrde diskove, memorijske kartice u
razliitim formatima (Compact Flash, Secure Digital, Sony Memory Stick), USB Flash
memoriju i optike diskove/ploe (CD i DVD). Vanost skladitenja informacija ne
moe se podcijeniti, pa stoga preporuujemo da itatelj jo jednom obrati panju na
tekst Snimanje podataka u modulu 1.
Najpopularniji medij koji se koristi u ovu svrhu svakako je tvrdi disk. Danas
se uglavnom koriste diskovi sa brzinom od 5400 ili 7200 okretaja u sekundi. Za
samo uvanje podataka brzina nije odluujui faktor, ali za odreene zadatke poput
sviranja semplova uivo, bri diskovi su ujedno i bolji. U 2012. godini tvrdi diskovi
vei od 1 TB (Terabajt) nisu rijetkost.

Memorijske kartice i USB flash memorija imaju manji kapacitet i brzinu od

tvrdih diskova, ali su lako prenosive, jeftine i praktine. Kao dodatno osiguranje za
uvanje podataka, uz tvrdi disk muziarima preporuamo SDHC karticu od 16-32
GB kao trajno rjeenje i USB memoriju od 8-16 GB za prijenos podataka izmeu
razliitih raunala.

Mehanika raunala

25

CD i DVD medije koristimo uglavnom za snimanje audio i video projekata, kao

i umnoavanje materijala zbog njihove dostupne cijene. U sljedeoj tabeli moemo
vidjeti kapacitete i brzinu pisanja podataka za razliite ureaje:11
Tvrdi disk

Medij

USB Flash Memorija

SDHC Kartica
DVD

11

Kapacitet

Maksimalna brzina pisanja

256 GB

20+ MB/s

4TB11 (2011)
32 GB

4.7 GB

100+ MB/s
20+ MB/s
20+ MB/s

Tabela 2 Usporedba medija za skladitenje podataka

http://techjost.com/2011/09/07/seagates-4tb-goflex-breaks-the-hard-drive-capacity-ceiling/

26

Muziki studio

MODUL 3: Muziki studio

3.1 Raunalne konfiguracije

Nakon to smo obradili osnove operativnih sustava i mehanike raunala, pogledajmo
kakav nam je hardver i softver potreban za kuni muziki studio. Tu valja imati
na umu da svaki raunalni sustav treba potpuno odgovarati naim potrebama
i da odreenim modelima mogu nedostajati komponente koje bi muziaru bile
neophodne. Ovdje emo predstaviti etiri opcije: dvije jednostavnije, bazirane na
Windows operativnom sustavu, te dvije kompleksnije sa Mac raunalima.

3.1.1 Konfiguracija 1 (PC)

MIDI/Audio sustav pogodan za studenta ne mora biti skup niti kompleksan. Za

njega nam je potrebno desktop raunalo sa relativno skromnim procesorom i neto
besplatnog ili shareware softvera. Cijenom najpristupanija varijanta izgledala bi
ovako:
Procesor s dvije jezgre, Athlon II X2 , 2.80 GHz
Memorija: 4 GB, proiriva do 8 GB; DDR3 SDRAM
Ugraen ita memorijskih kartica
Tvrdi disk: 500 GB
DVD pisa koji podrava formate DVD-RAM/R/RW
Grafika kartica: ATI Radeon 3000; DVI video izlaz
Minimalno 4 USB prikljuka
Operativni sustav: Genuine Windows 7 Home Premium
Tipkovnica i mi

Uz to, biti e nam potreban zaslon od 20 ina, proizvoaa Dell, Asus, Acer ili HP
i relativno skromni zvunici kao sto su Alesis M1Active USB (slika 16).

Slika 16 Alesis M1Active USB zvunici

Muziki studio

27

Kao softver za snimanje i obradu zvuka i sekvenciranje odabrat emo Reaper

($60)12.

3.1.2 Konfiguracija 2 (PC)

Ovo je mobilno rjeenje, dizajnirano s ciljem da student naui vie o tehnikama

audiosnimanja, a bez prevelikih trokova. U ovu svrhu koristit emo PC laptop, USB
mikrofon (umjesto audiopoveznika s vie ulaza), kabel za povezivanje elektrinog
instrumenta kroz USB vezu i kvalitetne studijske slualice:
Intel 2nd Generation Core i3 procesor, 2.2GHz
Zaslon 15.6 (1366 x 768)
Memorija: 4GB, proiriva do 8 GB; DDR3
Tvrdi disk: 500GB
DVD pisa koji podrava formate DVD-RAM/R/RW
ita memorijskih kartica i 3 USB veze
Intel grafika kartica
Beina veza
AKG Perception 120 USB mikrofon (slika 17) i Alesis GuitarLink USB kabel
AKG K 240 Studio slualice

Slika 17 AKG Perception 120 USB mikrofon

Kao softver za snimanje i obradu zvuka i sekvenciranje koristit emo Reaper ili
akademsku verziju programa Sonar X1 Essential ($79)13
12

http://www.reaper.fm/
http://www.sweetwater.com/store/detail/SONARX1EssEdu

13

Muziki studio

28

3.1.3 Konfiguracija 3 (Mac)

Ovdje emo, kao centralni dio naeg studija, koristiti Apple MacBook Pro 15
prijenosnik, iako ga je mogue zamijeniti PC laptopom slinih performansi. Uz
to ukljuujemo fleksibilan audiopoveznik ili suelje (audio interface) sa dva
mikrofonska ulaza, jedan dinamiki i jedan kondenzatorski mikrofon, MIDI poveznik
(MIDI controller) i kvalitetnije studijske zvunike:
2.2GHz Intel Corei7 procesor s etiri jezgre
Zaslon od 15.4 ina (1440 X 900)
4GB memorije, proiriva do 8 GB;1333MHz DDR3 SDRAM
Tvrdi disk 500 GB
DVD pisa
ita SD memorijskih kartica, 1 Firewire i 2 USB veze
AMD Radeon HD 6750M grafika kartica sa 512MB memorije
Beina veza
Dva studijska mikrofona - Shure SM57 ili SM58 i R0de NT1-A
Focusrite Scarlett 2i2 audiopoveznik (slika 18)
M-Audio Oxygen 49 MIDI poveznik
Par KRK Rokit 6 (G2) zvunika
AKG K 240 Studio slualice

Slika 18 Focusrite Scarlett 2i2 audiopoveznik

Softverske opcije za MIDI i audio sekvenciranje su mnogobrojne; nastavnici,

studenti i obrazovne ustanove mogu koristiti edukacijski popust: Logic Pro, Cubase,
Reason ili Ableton Live ($269)14.

3.1.4 Konfiguracija 4 (Mac)

Naa etvrta konfiguracija predstavlja doista profesionalnu i fleksibilnu

opciju. Ovdje moemo vidjeti takozvano all-in-one raunalo s impresivnim video
zaslonom visoke rezolucije, modernim procesorom, brzom memorijom i velikim
tvrdim diskom. Osim toga, uvrstili smo i audiopoveznik sa osam mikrofonskih ulaza
14

http://www.ableton.com/edu-discounts

Muziki studio

29

za snimanje komornog ansambla, sa ili bez elektrinih instrumenata i bubnjeva,

nekoliko kvalitetnih mikrofona, MIDI klavijaturu sa 88 tipki (slika 19) i dodatnim
kontrolama za mijeanje zvuka, te suitom softverskih efekata, programom za
muziku notaciju i digitalnom audioradnomstanicom.
Apple iMac model 27-inch
3.1 GHZ Intel Corei5 procesor sa etiri jezgre
Zaslon od 27 ina (2560 by 1440)
8GB memorije, proiriva do 16 GB; 1333MHz DDR3
Tvrdi disk 2 TB i 128 GB solid-state disk (SSD)
DVD pisa
ita SD memorijskih kartica, 1 Firewire i 4 USB veze
AMD Radeon HD 6970 grafika kartica sa 1GB memorije
Pet studijskih mikrofona - Shure SM57 i SM58 dinamiki mikrofoni za
instrumente, glasove i ozvuavanje gitarskih pojaala, R0de NT2-A i
AKG C3000 kondenzatorski mikrofoni, R0de NT4 stereo mikrofon za
ozvuavanje prostora
Focusrite Saffire Pro 40 audiopoveznik sa 8 mikrofonskih i linijskih ulaza
AKAI MPK88 MIDI klavijatura s klavirskim tipkama i univerzalni kontroler
(slika 3.4)
Par Adam A7 ili Mackie HR824mk2 zvunika
Sennheiser HD650 ili AKG K701 slualice
Ableton Live Suite, Logic Pro, StudioOne, ProTools ili Cubase digitalne
audioradnestanice
IK Multimedia Total Studio 2; suita softverskih instrumenata i efekata
Sibelius, program za muziku notaciju

Slika 19 AKAI MPK88 MIDI poveznik i univerzalni kontroler

U ovom modulu spomenuti su i neki novi koncepti: mikrofoni, digitalne

audioradnestanice, softverski intrumenti i efekti, MIDI i audiopoveznici; vrijeme je
da se poblie upoznamo s njima.

30

Muziki studio

3.2 Mikrofoni
Kad je u pitanju audiosnimanje, mikrofoni predstavljaju jednu od najvanijih
karika u lancu studijske opreme. Generalno uzevi, mikrofoni su elektro-akustiki
transduktori (transducers) ija je uloga pretvaranje akustine u elektrinu energiju;
ako ova pretvorba nije obavljena na visokoj razini, nikakav digitalni, softverski
tretman nee nam biti od velike pomoi. Zbog toga su mikrofoni ponekad i najskuplje
komponente muzikoga studija. S druge strane, uz dobro poznavanje tehnika
postavke mikrofona, mogu se nainiti kvalitetni snimci i s mikrofonima srednje
klase. Postoji dosta razliitih tipova mikrofona, ali u studijskom radu susreemo
se uglavnom s tri vrste; to su dinamiki i kondenzatorski mikrofoni, te mikrofoni s
vrpcom, to jest trakom.

3.2.1 Dinamiki mikrofoni

Dinamiki mikrofoni su vrlo popularni za nastupe uivo, osobito meu vokalistima,

ali se koriste i za ozvuavanje individualnih udarakih instrumenata i pojaala
za elektrine instrumente. Oni rade na principu pokretnog kalema (moving coil).
Ovdje se koristi lagana membrana krunog oblika, prosjene debljine od 0,35
milimetara, privrena na kalem koji je centriran u magnetno polje izmeu dva
cilindrino postavljena magneta. Zvuni valovi pobuuju membranu i na taj nain
uzrokuju pomjeranje kalema u magnetnom polju, to proizvodi struju iji je napon
proporcionalan pomjeranju membrane. Elektrini signal se zatim prenosi preko
kabela u mikrofonsko predpojaalo.
Zbog svoje specifine konstrukcije, dinamiki mikrofoni nemaju najbolji
frekvencijski odziv, a iz istog razloga ogranien im je i odziv na zvune tranzijente
(transient response); drugim rijeima ograniena je brzina kojom mikrofon reagira
na izvor zvuka. Ovo ih ne ini nuno inferiornim u odnosu na druge vrste mikrofona,
ali su te karakteristike vane prilikom odabira mikrofona za razliite namjene.
Najpoznatiji modeli dinamikih mikrofona su Shure SM57 i 58, Blue Microphones
enCORE 100, Sennheiser e835 i MD 421 II, Electro Voice RE20, Audix D6 i drugi.

3.2.2 Kondenzatorski mikrofoni

Ova vrsta mikrofona radi na tzv. elektrostatikom principu, za razliku od elektromagnetikog, kakav je prisutan kod dinamikih mikrofona. U kondenzatorskim
mikrofonima nai emo dvije ploe, jednu fiksiranu i vrstu, drugu tanku i elastinu,
postavljene jedna naspram druge. One predstavljaju kondenzator iji napon ovisi
o meusobnoj udaljenosti ploa. Ta se udaljenost mijenja zahvaljujui pritisku
zvunog vala na elastinu membranu, a sam napon dovodi se u kondenzator preko
eksternog ili fantomskog napajanja (phantom power) od 48 Volta iz predpojaala,
miksete ili mikrofonske baterije.

Muziki studio

31

Kondenzatorski mikrofoni su obino skuplji od dinamikih; njihov frekvencijski

odziv je vjerniji, a isto se odnosi i na tranzijente. Dodatno, zvuni pritisak potreban
da bi se ploa pomjerila mnogo je manji, to kondenzatorske mikrofone ini vrlo
osjetljivim, pogodnim za generalno ozvuavanje prostorija sa vee udaljenosti od
izvora zvuka, kao i snimanje relativno tihe muzike. Konstrukcija kondenzatorskih
mikrofona prilino je delikatna i stoga ih se rjee nalazi na bini, a ee u muzikom
studiju, gdje se uspjeno koriste za snimanje akustinih gitara, gudakih instrumenata
i generalno uzevi, instrumenata iji je zvuk bogat visokim frekvencijama. Poznati
kondenzatorski mikrofoni su R0de NT2-A, Audio Technica AT2020, AKG C serija,
Blue Microphones Bottle i moda najuveniji od svih Neumann U 87: mikrofon sa
cijenom od preko $3000, koji se irom svijeta koristi za gotovo sve studijske zadatke,
od snimanja vokala, do ozvuavanja zborova i simfonijskih orkestara.

3.2.3 Mikrofoni s vrpcom

Slino dinamikim mikrofonima, mikrofoni s vrpcom/trakom (ribbon microphones)

rade na principu elektromagnetike indukcije. U mehanizmu mikrofona prisutna
je izuzetno tanka vrpca (oko 2 do 3 mikrometra!), obino nainjena od aluminija,
koja istovremeno predstavlja i membranu i provodnik napona. Ona je ugraena u
stalno magnetno polje i pod pritiskom zvunih valova u njoj se inducira izmjenina
struja. Stari mikrofoni s vrpcom tipino su veliki, teki i izuzetno osjetljivi, to ih ini
nepogodnim za rad uivo. Ipak, u novije vrijeme nainjena su znatna poboljanja
u dizajnu ovih ureaja, koja se sastoje u minijaturizaciji magnetne konstrukcije.
Najbolji primjer za to je Beyerdynamic M160 model koji je dovoljno lagan i robustan
da se moe koristiti za ive nastupe vokalista, kao i za terenska snimanja. Jo neka od
poboljanja ukljuuju ugradnju supertanke spiralne vrpce u membrane nainjene
od poliesterskog filma (printed ribbon)15.

U najpoznatije mikrofone s vrpcom spadaju legendarni RCA 44A, Royer R serije,

Beyerdynamic M 160, Shure KSM 313, AEA A840 i drugi. Jedna od zanimljivosti vezanih
za ove i sline mikrofone jeste njihova izuzetna popularnost u radioprogramima
tridesetih i etrdesetih godina prolog stoljea, to im je pribavilo reputaciju ureaja
toplog i balansiranog zvuka na kojem su stasale itave generacije radijskih voditelja
i spikera. Toplina zvuka zapravo i nije odlika imanentna mikrofonima s vrpcom, ve
se radi o namjenskoj tenji proizvoaa: zbog starih, dobrih radio i TV programa
ljudi vjeruju da ovi mikrofoni zvue toplo, intimno i prirodno pa se oni stoga danas
takvima i prave (MIKI 2005).

15

http://cara.gsu.edu/courses/mi_3110/mic1/6.htm

32

Muziki studio

3.2.4 Usmjerenost mikrofona

Usmjerenost mikrofona, bilo da se radi o dinamikim, kondenzatorskim ili onima sa
vrpcom (slika 20), je osobina primanja zvuka koji dolazi sa razliitih strana.

Slika 2 S lijeva na desno: Shure SM57 dinamiki mikrofon, Neumann U87

kondenzatorski mikrofon, AEA R84 mikrofon s vrpcom

Po njihovoj usmjerenosti, mikrofone moemo podijeliti u tri kategorije:

fokusirane ili jednosmjerne (directional), osmiaste (bidirectional) - mikrofoni
s vrpcom su najee osmiasti! - i neusmjerene ili krune (omnidirectional).
Pojednostavljene nacrte mikrofonske usmjerenosti moemo vidjeti na slici 21.

Jednosmjerni mikrofoni izuzetno su korisni pri snimanju pjevaa ili ozvuavanja

samo jednog instrumenta u kompletu bubnjeva. Oni su konstruirani tako da odbijaju
zvune valove koji dolaze iza mikrofona, i tako minimiziraju mogunost neeljenog
skupljanja zvukova (bleed) ili proizvodnju visoke, pitee frekvencije poznate kao
mikrofonija (feedback). Neki usmjereni mikrofoni nazivaju se i hiper-usmjerenim
ili snajperskim, zbog svoje osobine da dodatno odbijaju zvukove koji dolaze sa
strane.
Osmiasti mikrofoni namijenjeni su snimanju usmjerenih zvukova sa
mogunou djelominog ozvuavanja prostora u kojem se nalazi, primjerice,
gitarsko pojaalo. Snimanjem samog pojaala, te zvuka koji se rasprostire u sobi ili
studiju, moe se dobiti puniji i zaokrueniji zvuk.
Na kraju, neusmjereni mikrofoni koriste se za ozvuavanje itavog ambijenta
koncertnog prostora, sale ili kao okomiti mikrofoni iznad kompleta bubnjeva
(overhead microphones). U ovom sluaju svakako ne bismo odabrali mikrofon s
uskim fokusom.

Muziki studio

33

Slika 21 Usmjerenost mikrofona

Neki ureaji, kao to je R0de NT2-A, nazivaju se univerzalnim mikrofonima, jer

se na njima nalazi sklopka za promjenu usmjerenosti (slika 22).

Slika 22 R0de Nt2-A, sklopka za promjenu usmjerenosti

3.2.5 Tehnike postavke mikrofona

Ovu sekciju treba shvatiti kao generalni vodi u postavci mikrofona. U pravilu, izbor
pravog mikrofona za specifine zadatke ovisi o eljenom cilju: je li nam namjera
snimiti zvuk otrog i agresivnog karaktera? Ili bismo eljeli dobiti zaokrueniji i
njeniji zvuk sa vie bas frekvencija? Evo jednostavne formule (HUBER-RUNSTEIN
1997: 151) koja e nam pomoi da shvatimo ulogu muziara, inenjera i mikrofona
u kreiranju kvalitetnog snimka:
Dobar muziar + akustina soba + kvalitetan mikrofon + ispravna postavka =
Odlian zvuk!

34

Muziki studio

Iskusan e muziar, dakle, svirajui dobar instrument, producirati ton koji e

biti garantom kvalitetnog snimka, i to uvijek treba imati na umu!
Za snimanje solo vokala moemo koristiti dinamiki mikrofon na udaljenosti
oko dvadeset centimentara i u visini oiju, kako bi se izbjegli prejaki udari ploziva.
Dodatno, mogue je koristiti tzv. pop-filtar ispred mikrofona.

Slika 23 Postavka mikrofona: glas

Akustinu gitaru vrlo esto snimamo uz pomo kondenzatorskog mikrofona

postavljenog malo ispod ili iznad otvora, blie vratu, na udaljenosti od petnaest do
trideset centimetara i pod blagim kutom. Klasina gitara sa plastinim icama ima
topliji i diskretniji zvuk, pa se mikrofon moe postaviti blie kobilici.

Slika 24 Postavka mikrofona: akustina gitara

Flauta je jedan od rijetkih drvenih puhakih instrumenata gdje se

kondenzatorski mikrofon postavlja pod kutom od 90 stupnjeva, na udaljenosti od
dvadeset do trideset centimetara, neto blie usniku. Ostali instrumenti, poput
klarineta ili saksofona, zahtijevaju postavljanje mikrofona sa blagim kutom u stranu
i na dolje na udaljenosti do etrdeset centimetara i usmjerenog na otvore u donjoj
treini instrumenta.

Slika 25 Postavka mikrofona: klarinet

Muziki studio

35

Trube i tromboni esto se ozvuavaju na udaljenosti od pola metra, pa i

vie, zbog veeg zvunog pritiska koji se proizvodi sviranjem ovih instrumenata.
Kondenzatorski ili dinamiki mikrofon postavite u osu zvona za svijetao i otvoren
zvuk, ili pod relativno blagim kutom za meki zvuk. U snimanju jazz muzike,
mikrofon se moe postaviti i blie, ali sa neto otrijim kutom i uz koritenje navlake
za vjetar (windshield).

Slika 26 Postavka mikrofona: truba

Solo violine i viole zahtijevaju postavljanje kondenzatorskog mikrofona

usmjerenog na zvuni otvor, otprilike jedan metar iznad tijela instrumenta. Za
snimanje violine u jazz-rock ili folk stilu, mikrofon se moe primai na daljinu od
dvadeset centimetara kako bi se dobio agresivniji, pa i siroviji zvuk.

Slika 27 Postavka mikrofona: violina

Kontrabas se najee snima sprijeda, u ravni s kobilicom, dinamikim

mikrofonom udaljenim dvadesetak centimetara ili vie i blago okrenutim u stranu G
ice prema zvunom otvoru. Na ovaj nain dobijamo pun i dubok ton.

Slika 28 Postavka mikrofona: kontrabas

36

Muziki studio

Elektrine gitare i bas-gitare snimaju se na dva naina:

a) ozvuavanjem pojaala dinamikim mikrofonom iz velike blizine (5-15 cm)

i obino van centra. Pribliavanje mikrofona uzrokuje prominentnijim niskim
frekvencijama, to u nekim sluajevima moe biti poeljno.

b) prikljuivanjem na takozvanu direktnu kutiju (D.I. Box) iji se izlaz zatim povezuje
s mikrofonskim ulazom na mikseti (stolu za mijeanje zvuka). Neki muziari cijene
kombinirani zvuk dinamikog mikrofona na pojaalu i direktne kutije, jer se na ovaj
nain dobija bogat i pomalo otar zvuk, pogodan za agresivnije rock i jazz stilove.

Slika 29 Postavka mikrofona: pojaalo

Klavir je kompleksan instrument koji se moe ozvuavati na razliite naine,

gotovo uvijek stereo:

a) na daljini od dvadesetak centimetara, postavimo dva identina kondenzatorska

mikrofona, ili mikrofona s vrpcom - jedan usmjeren na niske, a drugi na visoke ice.
Mikrofoni s vrpcom dat e nam izuzetno topao ton, pogodan za intiman snimak jazz
ili blues klavira ili njeniju rock baladu.

b) uklonimo poklopac klavira. Koristei dva neusmjerena kondenzatorska mikrofona,

postavimo ih na udaljenosti od tridesetak centimetara jedan od drugog, pod kutom
od 90 stupnjeva, nekih pola metra iznad rezonatora.
c) ovaj je metod pogodan za snimanje klasinog solo klavira: postavite stereo mikrofon
na pet metara udaljenosti i oko tri metra iznad instrumenta sa poluotvorenim
poklopcem. Za puniji zvuk koncertnog prostora, dodajte dva iroko razmaknuta
kondenzatorska mikrofona, u poziciji publike.

Muziki studio

37

Slika 30 Postavka mikrofona: koncertni klavir

Komplet bubnjeva je jo jedan zahtjevan instrument; dobo i tom-tomovi mogu

se ozvuiti individualno, uz pomo dinamikih mikrofona postavljenim vrlo blizu
membrani i desetak centimetara prema centru. Uz to, potreban nam je par identinih
kondenzatorskih mikrofona, objeen na pecaljkama pola metra iznad inela. Pedalna
inela (hi-hat) moe se ozvuiti iznad ruba, s mikrofonom ovjeenim okomito kako
bi se izbjegao nagli udar zraka koji se stvara pritiskom na pedal. Naposljetku, za
ozvuavanje bas bubnja koristit emo kondenzatorski mikrofon s dobrim odzivom
na niske frekvencije, provuen kroz otvor instrumenta na udaljenosti od deset do
petnaest centimetara od membrane. Za smanjivanje neeljenih vibracija moemo
koristiti manji jastuk postavljen na dno bubnja, priljubljen uz zadnju membranu.
Ako snimanje bubnjeva zvui komplicirano i skupo, to nije razlog za paniku!
Dobar se zvuk moe snimiti sa samo dva ili tri mikrofona. Evo nekoliko rjeenja:

a) postavimo dva identina neusmjerena kondenzatorska mikrofona okomito

(overhead placement), na udaljenosti od jednog metra iznad centra kompleta
bubnjeva s lijeve i desne strane dok ne dobijemo izbalansiranu tonsku sliku svih
instrumenata. Trei mikrofon, ukoliko ga imamo, biti e postavljen ispred bas bubnja.
b) Umjesto dva neusmjerena mikrofona moe se koristiti stereo kondenzatorski
mikrofon postavljen iza lea bubnjara16.

16

http://www.soundonsound.com/sos/feb03/articles/drummiking.asp

Muziki studio

38

Slika 31 Postavka mikrofona: bubnjevi

Udaraljke poput para bongosa i kongi najee se ozvuavaju dinamikim

mikrofonom sa dvadesetak centimetara udaljenosti od centra, ili svaki instrument
posebno, iz vee blizine.

Komorni ansambli i zborovi ozvuavaju se parom identinih mikrofona na

meusobnoj udaljenosti od est ili sedam metara, podignutih pecaljkama na visinu
od pet metara i odmaknutih od ansambla tako da se zabiljei ambijent koncertnog
prostora po elji inenjera17. Umjesto dva mikrofona, moe se eksperimentirati sa
kvalitetnim stereo mikrofonom podignutim na visinu i do osam metara i jednako
toliko udaljenim od muziara u prvom redu.
Napomena: Ovo su samo neki od prijedloga za postavku i odabir mikrofona
za studijski rad ili snimanje uivo. Nemojte zaboraviti da je eksperimentiranje
vrlo vano u uenju tehnika i stvaranju vlastitog zvuka. Upotrebljavajte razliite
mikrofone na velikom varijetetu glasova i instrumenata; snimajte rezultat, koristite
kvalitetne slualice za presluavanje i vodite dnevnik sa zabiljekama o mjestu,
detaljima i kvalitetu snimka.

17

http://www.bedroom-recording.com/choir-mic-technique.html

3.3 Digitalni audiosnimai

Muziki studio

39

Digitalni audiosnimai su posljednjih godina doivjeli pravu renesansu i za to postoji

vrlo dobar razlog. Usljed minijaturizacije elektronikih komponenti, njihova veliina
i teina je takva da se vrlo lako prenose iz studija u koncertnu salu. Zbog toga ih
moemo koristiti u razliite svrhe: za snimanje koncerata i recitala, terenski rad,
skupljanje zvukova za elektroakustiku muziku, pravljenje demo-snimaka, intervjue
i konferencije i slino. Audiosnimae dijelimo prvenstveno u dvije grupe: prijenosne
ili depne (handheld recorders) i viekanalne (multitrack recorders).

3.3.1 Prijenosni snimai

Prvo to nam upada u oi kod prijenosnih snimaa jest njihova veliina: najvei broj
ovih ureaja nainjen je da se lako moe obujmiti rukom i otud dolazi i njihovo ime
na engleskom jeziku - handheld. Oni su jednostavni za koritenje. Svaki prijenosni
snima ima ugraene mikrofone i zbog toga ih je samo potrebno staviti na stalak,
usmjeriti na izvor zvuka i pritisnuti dugme za snimanje (record). Mnogi muziari
pozitivno su iznenaeni kvalitetom mikrofona; oni zvue vrlo dobro, pogotovo kad
se ima u vidu prosjena cijena snimaa18. Jedan od razloga za dobar kvalitet zvuka
je taj to digitalni snimai nemaju pokretnih dijelova koji bi mogli proizvoditi um.
Najvei broj prijenosnih snimaa nudi opciju stereo snimanja (dva kanala),
ali postoje i modeli kao to su Boss Micro BR i Zoom H4N koji funkcioniraju kao
etverokanalniureaji. Podaci u digitalnom obliku pohranjuju se na Compact Flash
ili Secure Digital kartice do 32 GB, ime se, osim prenosivosti, dobija i mogunost
snimanja ogromne koliine podataka. Audio se najee snima u nekompresiranom
WAV formatu, ali moguno je izabrati i neto loiji MP3 kvalitet zvuka, koji zauzima
manje prostora. Na karticu od 32 GB moe se snimiti preko 50 sati stereo muzike u
Compact Disc kvaliteti!
Kao to moemo vidjeti iz slike 32, prijenosni audiosnimai koriste takozvanu
X/Y konfiguraciju, gdje su mikrofoni postavljeni pod kutom od 90 stupnjeva za lijepu
i iroku stereo sliku.

Slika 32 Zoom H1 depni digitalni snima

18

Obino od $100 do $500. http://www.sweetwater.com/c1006--Portable_Recorders

40

Muziki studio

Neki od prijenosnih snimaa ukljuuju i profesionalne linijske, gitarske i

mikrofonske ulaze sa predpojaalima i fantomskim napajanjem (slika 33), te
su stoga i neto vei. Strujno napajanje vanjskih kondenzatorskih mikrofona
moguno je preko baterije ili ukljuivanjem snimaa adapterom za izmjeninu
struju. Ovakvi ureaji, jasno, mnogo su fleksibiliniji od onih depnih, te se najee
koriste za profesionalna snimanja muzike uivo, skupa s dva kvalitetna eksterna
kondenzatorska mikrofona. Neki od najpopularnijih modela su Zoom H4N, Tascam
DR-100 mkII, Marantz PMD661 i Fostex FR2-LE.

Slika 33 Marantz PMD 661 prijenosni digitalni snima s profesionalnim

mikrofonskim ulazima

Prijenos snimljenih podataka sa snimaa na raunalo veoma je brzo i lako:

transferom uz pomo USB kabela, ili premjetanjem memorijske kartice iz jednog
ureaja u drugi.

3.3.2 Viekanalni snimai

Pod viekanalnim snimaima obino podrazumijevamo ureaje na koje je moguno
snimati etiri ili vie neovisnih zvunih traka ili kanala istovremeno, ili putem
odvojenog nasnimavanja. Oni imaju zanimljivu povijest: do ezdesetih godina
prolog stoljea muzika se snimala na jednostavan nain - postavljanjem mikrofona
u studio i sviranja svih dionica uivo. Nakon toga, zahvaljujui naporima muziara
kao to su Les Paul i Tom Dowd (PARELES 2002), pojavili su se i prvi snimai sa etiri
kanala ime se otvaraju vrata popularnosti skupinama The Beatles i The Rolling
Stones. Instrumenti su se sada mogli snimati odvojeno, nasnimavajui ih jedan na
drugi, to je rezultiralo kompleksnijim zvukom i miksom, a sa manje neeljenih
umova kakvi se obino javljaju prilikom sviranja vee skupine muziara.
Nakon snimanja tri ili etiri odvojena kanala, inenjeri bi poslali cjelokupan
stereo signal, odnosno miks, na drugi viekanalni snima, oslobaajui tako prostor
na originalnom uraaju za snimanje nekoliko novih kanala ime se proces ponavlja,

Muziki studio

41

kreirajui tako kompleksnu umjetnost poznatu kao dosnimavanje (bouncing down).

Sedamdesetih godina pojavili su se i prvi komercijalno dostupni etverokanalni
snimai kompanija Tascam, Fostex, Yamaha i Roland koji su koristili audiokazete kao
primarni medij. No, za stvaranje uistinu kompleksnih snimaka, muziari su i dalje
morali rezervirati i plaati termine u velikim studijima, gdje su skupi, viekanalni
magnetofoni sa irokim trakama sada nudili i do dvadeset etiri audiokanala,
a inenjeri proizvodili zvunu magiju na kompleksnim analognim konzolama,
to jest miksetama. Poetkom novog milenija, stvari se umnogome mijenjaju: sa
mogunou digitalnog snimanja na tvrde diskove i memorijske kartice tehnologija
postaje mnogo jeftinija, jednostavnija za koritenje i dostupna svima. Rad u kunom
studiju doivljava ogromnu popularnost, te se Tascam, Fostex, Korg i Zoom daju u
potragu za novim viekanalnim formatom, koji bi pridobio panju miliona muziara
irom svijeta, i konano ga nalaze u digitalnom viekanalnom snimau poput ovog
na slici 34:

Slika 34 Tascam DP-24, 24-kanalni digitalni snima

Danas viekanalni snimai nude mogunost nasnimavanja 8, 16, 24, ili 32

kanala, sa ugraenim digitalnim efektima, video LCD zaslonom za editiranje zvuka
i profesionalnim predpojaalima i ulazima za elektrine instrumente i mikrofone.
Prednost ovakvih sustava u odnosu na raunala je njihova pristupana cijena,
brzina podizanja operativnog sustava, stabilnost i takozvani integrirani pristup koji
podrazumijeva tvrdi disk ili memorijsku karticu, miksetu i softver za snimanje. Oni
su jo uvijek portabilniji od raunala i zahtijevaju minimalno vrijeme za postavljanje

Muziki studio

42

u studiju ili na sceni. Takoer, digitalni viekanalni snimai ne mogu imati

potekoe koje proizilaze iz nedovoljno testiranog softvera drugih proizvoaa ili
biti zaraeni virusima. Konano, viekanalni snimai imaju USB ili Firewire vezu
za laku integraciju s raunalnim studiom, te ugraen CD ili DVD pisa pogodan za
finaliziranje i razmjenu projekata. Cijena modela na slici 3.18 u 2012. godini iznosila
je oko $70019.

3.4 Digitalne audioradnestanice

Ako se bavite elektronikom muzikom, gotovo sigurno ste imali priliku koristiti
digitalne audioradnestanice (Digital Audio Workstation; u daljnjem tekstu: DAW).
DAW su programi koji se koriste za kreiranje, snimanje i editiranje zvuka, a u nekim
sluajevima i video materijala. U srcu svakog DAW softvera nalazi se sekvencer.
Obzirom kako je sekvencer najznaajniji dio svake muzike radne stanice, tako se i
DAW programi esto (i pojednostavljeno) nazivaju sekvencerima.
Rani sekvenceri bili su glomazni hardverski ureaji koji su se koristili kako
bi komunicirali s drugim muzikim strojevima poput analognih klavijatura i
modularnih sintetizatora zvuka (modular synthesizers), te odreivali koji e se tonovi
izvoditi u precizno odreenom ritmu. Na samom poetku, ovakvi sekvenceri su za
komunikaciju koristili promjenu u naponu elektrine struje (Control Voltage, CV),
ali je osamdesetih godina prolog stoljea uveden MIDI sustav (Musical Instrument
Digital Interface) koji je znatno olakao i ubrzao proces sekvenciranja, i ovaj se
digitalni protokol koristi i danas.

Moderni sekvenceri rade na vrlo slinom principu, ali su bazirani u softveru

i inkorporirani u svaki DAW, to ih ini mnogo fleksibilnijima. Mijenjanje dionica i
njihovo araniranje ubrzano je, a omogueno je i snimanje audiosignala, skupa sa ve
postojeim MIDI protokolom. Primarna funkcija svakog sekvencera je organiziranje
nekoliko dionica na razliitim kanalima i njihovo sinkronizirano izvoenje. Izvedba
je obino predstavljena na vodoravnoj podlozi koja se ita s lijeva na desno, sa
okomitim indikatorom pozicije (playhead). Transportne kontrole izgledaju slino
onima sa kazetofona ili kompaktdisk ureaja: play, rewind, fast-forward, stop i
pause, record. Svaki DAW ima i viekanalnu miksetu koja se prije svega koristi za
balansiranje jaine zvuka na svakom pojedinanom kanalu, kako bi se postigla
ujednaena tonska slika, pogodna za reprodukciju preko zajednikog para zvunika.
Svaki kanal ukljuuje i opcije za panoramu (balans u stereo prostoru) kao i dugmad
za jednostrano iskljuenje zvuka (mute, M) i solo opciju (S).

19

http://www.sweetwater.com/store/detail/DP24

Muziki studio

43

Slika 35 Pro Tools 10 DAW na Mac raunalu

Ovdje donosimo listu profesionalnih DAW programa sa operativnim sustavima

koji ih podravaju (PC: Windows i Macintosh: OS X).
Live

www.ableton.com

PC

Reaper

Macintosh

www.reaper.fm
Samplitude

Macintosh

www.samplitude.com/en/
Sonar

Macintosh

www.cakewalk.com/Products/SONAR/
Cubase

Macintosh

www.steinberg.net/en/products/cubase/
Digital Performer

Macintosh

www.motu.com/products/software/dp/
FL Studio

Macintosh

http://flstudio.image-line.com/
Logic Studio

Macintosh

www.apple.com/logicstudio/

Macintosh

PC

PC

PC

PC

PC

PC

PC

Muziki studio

44

Pro Tools

www.avid.com/US/products/Pro-Tools-Software
Reason

www.propellerheads.se
Acid

www.sonycreativesoftware.com/acidsoftware

PC

Macintosh

PC
Macintosh

PC
Macintosh

Tabela 3 Lista profesionalnih DAW programa

3.5 MIDI dokumenti (MIDI files)

Cilj svakog kursa elektronike muzike je, izmeu ostalog, i razvoj kreativnog
koritenja raunalne opreme, te savladavanja tehnikih prepreka pred kojima
e se svaki student prije ili kasnije susresti. No, ukoliko vam je odmah potrebna,
primjerice, dionica bubnjeva i udaraljki, ili vae sposobnosti sviranja klavijatura
jo uvijek nisu na zavidnoj razini, MIDI dokumenti mogu vam pomoi na relativno
jednostavan nain. Ovo su pre-programirane kompozicije ili kratki obrasci u
razliitim muzikim anrovima koje se mogu besplatno uitati s Interneta, te
importirati i aranirati u gotovo svakoj audioradnojstanici. MIDI dokumenti sami
po sebi ne proizvode nikakav zvuk, oni su mali programi koji vaem hardverskom ili
softverskom sintetizatoru daju jednostavne instrukcije: koje tonove svirati, kakvom
dinamikom i tempom, te instrukcije o trajanju tona i timbralnoj modulaciji. Prednost
koritenja MIDI dokumenata u odnosu na zvuni snimak (audio sample) je ta to se
MIDI note lako mogu modificirati, transponirati, pa i dodijeliti potpuno drukijoj
kombinaciji instrumenata.

3.6 Softverski instrumenti i efekti

Sve moderne audioradnestanice imaju mogunost pokretanja softverskih, virtualnih
instrumenata i efekata razliitih proizvoaa.

Virtualni instrumenti sviraju se pomou MIDI protokola, i njihov zvuk se u

cielosti proizvodi u samom raunalu. Neki od njih su posveeni samo jednom
instrumentu, ili porodici instrumenata (Pianotek, klavir), dok drugi mogu proizvesti
itavu paletu elektronikih (Albino, virtualni analogni sintetizator) ili akustikih
zvukova (Sampletank, sempler).

Efekti, s druge strane, obino ne proizvode vlastiti zvuk, nego modificiraju ve

postojei audiomaterijal stvarajui iluziju prostora (reverb), eho-efekte (delay),
distorziju zvuka i slino.

Muziki studio

45

Vano je napomenuti kako je tehnologija posljednjih godina znaajno

napredovala. Do prije desetak godina, primarna uloga raunala bila je sekvenciranje
eksternih instrumenata, sintetizatora. Danas je mogue nainiti kompletnu
produkciju koristei samo, i iskljuivo virtualne instrumente i efekte na PC i
Macintosh platformama. Veina ranih virtualnih instrumenata emulirala je klasine
sintetizatore; dok takav softver moemo nai i danas, moguno je nabaviti i softver
koji proizvodi sasvim novi, originalan zvuk. Kapacitet tvrdih diskova danas je
tako velik, da se na njih mogu pohraniti itave biblioteke semplova, ukljuujui i
kompletan simfonijski orkestar. uti zvuk akustine udaraljke u suvremenoj
pop muzici najee znai uti snimak pravog instrumenta emitiran s tvrdog
diska raunala, dok su sintetiki basovi i solistiki instrumenti to podsjeaju na
legendarne Moog, Oberheim i ARP sintetizatore uglavnom postignuti softverskom
emulacijom (analogno modeliranje).
Cijene virtualnih instrumenata variraju. Neki kotaju stotine Eura, dok se drugi
mogu uitati besplatno s Interneta. Posjetite web stranicu KVR audio:

www.kvraudio.com

koja sadri ogromnu bazu podataka za sve virtualne instrumente i efekte,

ukljuujui i stotine potpuno besplatnih.

Veina instrumenata nainjena je u takozvanom VST (Virtual Studio Technology)

formatu, izvorno programiranog za sekvencer Cubase na PC raunalima (danas ga
ita gotovo svaki DAW s izuzetkom Pro Tools i Logic), dok se Mac korisnici dosta
esto susreu i sa AU (Audio Units) formatom.

3.7 MIDI poveznici (MIDI Controllers)

Kombinacija raunalne tipkovnice i mia dostatna je za veinu modernih aplikacija.

Uz ova dva jednostavna ureaja moemo lako pristupiti Internetu, raditi na pisanim
dokumentima, pregledati slike ili sluati muziku. No, audioaplikacije obino
zahtijevaju i neke dodatne poveznike. Jedan od njih je svakako i MIDI poveznik
(kontroler, interface). Kao to smo ranije spomenuli, MIDI je kratica za Musical
Instrument Digital Interface. Ovo je standardizirani protokol koji se izmeu ostalog
koristi za komunikaciju meu sintetizatorima, programatorima ritma (tzv. ritammainama) i raunalima. Veina modernih ureaja se na raunalo prikljuuju uz
pomo USB (Universal Serial Bus) ili Firewire/IEEE 1394 kabela.

46

Muziki studio

Tipini MIDI poveznici izgledaju ovako:

Slika 36 M-Audio AXIOM 25

Slika 37 Novation ReMOTE 25

Slika 38 AKAI MPD32

Muziki studio

47

Stvaranje muzike na raunalima moguno je i bez MIDI poveznika, ali je u tom

sluaju tonove potrebno unositi miem ili tipkovnicom, to je prilino spor proces.
MIDI klavijature mogue je nai u svim veliinama: 25, 49, 61, 76 i 88 tipki. Osnovni
modeli esto imaju samo tipke, dok oni skuplji ukljuuju i dodatne kontrolere za
miksanje ili sviranje udarakih instrumenata (slika 38), pa i virtualne gramofonske
ploe i CD-ove za nastupe u dance klubovima (slika 39):

Slika 39 M-Audio Torq Exponent

3.8 Audiopoveznici/suelja (Audio Interfaces)

Ako pogledamo audioprikljuke na naem raunalu, primijetit emo da neki od
njih slue povezivanju audioopreme: tu su izlaz za slualice, te ulazi za mikrofon i
linijski (line) signal. Zato nam je onda potreban vanjski audiopoveznik? Prije nego
odgovorimo na to pitanje, pogledajmo kakvi su to zapravo ureaji.
Svaki audiopoveznik omoguava protok kvalitetnog zvunog signala u i iz
raunala. Neki od njih mogu se ugraditi i u samo raunalo, preko PCI prikljuka.
Takve kartice izgledaju ovako:

48

Muziki studio

Slika 40 M-Audio Audiophile 2496

Vanjski poveznici su veih dimenzija, ali esto nude vie audioulaza i dodatne
kontrole, a mogu se spojiti i s prijenosnim raunalom preko USB ili Firewire veze:

Slika 41 Digidesign Mbox 2

Ovakvi sustavi omoguuju nam snimanje audiosignala uz mnogo manje uma,

a kao dodatnu opciju nude i profesionalne mikrofonske ulaze sa fantomskim
napajanjem od 48 Volta i poveznik sa pojaalom za instrumente poput elektrine
gitare.

MIDI sekvenciranje

49

MODUL 4: MIDI sekvenciranje

MIDI tehnologija koristi se u razliite svrhe: za muziku notaciju, nastavu muzike i

sekvenciranje. Pojam sekvenciranja uglavnom se odnosi na rad s muzikim materijalom
koji se u raunalu organizira po strogo utvenim pravilima. Ili preciznije - MIDI
sekvenciranje podrazumijeva organizaciju takozvanih MIDI poruka ili komandi (MIDI
messages) kao to su poruke za promjenu zvuka, dinamiku, visinu i trajanje tona.

4.1 MIDI poruke

Midi poruke uglavnom dijelimo u dvije osnovne kategorije: kanalne poruke (channel
messages) i sustavne poruke (system messages). Sa kanalnim porukama radit emo
ee prilikom sekvenciranja, jer se one koriste kako bi slale podatke eksternom
sintetizatoru, ili internoj zvunoj kartici - koje tonove svirati, koliko glasno, koliko ih
dugo zadrati i, naravno, o kakvoj se boji tona radi. Jedan od centralnih koncepata u
radu s MIDI porukama je koncept MIDI kanala (MIDI channel).

U ranim danima MIDI standarda, sintetizatori su bili u stanju proizvoditi samo

jednu zvunu boju ili timbar (timbre) istovremeno, poznatu i pod imenom program
(program, patch). Zbog ove osobine takve sintetizatore nazivamo mono-timbralnim.
Da bi se nainila MIDI sekvenca u kojoj istovremeno zvue elektrini klavir i bas, bila
su nam potreba dva sintetizatora podeena da primaju MIDI poruke na dva razliita
kanala, to je rezultiralo sljedeom shemom povezivanja:
Raunalo ili hardverski sekvencer
MIDI poveznik (do 16 MIDI kanala)

(16 kanala)

Sintetizator 1, kanal 1 (elektrini klavir).

(istih 16 kanala)

Sintetizator 2, kanal 2 (bas).

IN

IN
OUT

OUT
THRU

THRU

veze

veze

Na ovaj nain, MIDI poveznik alje muzike instrukcije na odreenom broju

kanala (maksimalno 16), ali sintetizator 1 vidi i prima samo poruke na kanalu 1, a
sintetizator 2 na kanalu 2. Stvari se dodatno kompliciraju kad su u pitanju kompleksni
aranmani, ali su se sreom, razvojem monijih digitalnih ipova, stvorili uvjeti za

MIDI sekvenciranje

50

takozvanu multi-timbralnu tehnologiju: sintetizatori sada mogu primati i slati MIDI

poruke na 16 potpuno neovisnih kanala po jednom MIDI kabelu:
Raunalo ili hardverski sekvencer

MIDI poveznik (do 16 MIDI kanala)

(svih 16 kanala)

Sintetizator 1, kanal 1-16 (elektrini klavir, bas, gitara, harmonika itd.) IN OUT THRU veze

Veina sintetizatora i zvunih kartica danas ima poseban, multi-timbralan

modus rada koji se, ovisno o proizvoau moe nazivati multi-mode (Yamaha),
combi-mode (Korg), performance-mode (Roland) ili setup-mode (Kurzweil).
Sada imamo i MIDI poveznike sa dva, etiri ili ak osam MIDI izlaza20 (out), ime se
moe slati 8 * 16 = 128 neovisnih MIDI kanala sa raunala na osam odvojenih multitimbralnih sintetizatora!

4.1.1 Tonske poruke

Tonske MIDI poruke (Note messages) generiraju se pritiskom na tipku MIDI
poveznika ili direktno preko DAW softvera, klikom mia. Obzirom da su se tonske
poruke razvile imajui u vidu elektronike instrumente s klavijaturom, razumljivo
je da one sadre informacije o tome koja je tipka pritisnuta (key number) i kakvom
jainom (velocity). MIDI brojevi pokrivaju raspon od 0 do 127. Tipka broj 60,
primjerice, je tzv. srednji C (slika 4.1), koji se, ovisno o dijelu svijeta, naziva C1,
ili C4. MIDI standard ponekad isti ton oznaava sa C3 (!), pa ovdje esto dolazi do
nesporazuma. Razlog za to je sljedei: najvei broj MIDI klavijatura ima 61 tipku, to
jest pet oktava; ako najnii C na takvoj klavijaturi nazovemo C1, onda e srednji C,
dvije oktave vie, sada biti C3!

20

http://www.motu.com/products/midi/xpressxt_usb

MIDI sekvenciranje

51

Slika 42 MIDI oznaavanje klavijature

Jaina udara na akustinom klaviru podrazumijeva i proporcionalnu dinamiku

vrijednost. Na sintetizatoru je situacija slina, ali ona dobrim dijelom ovisi i od toga
na koji je nain zvuk programiran. Udar MIDI jaine 80 moe zvuati relativno glasno
sa jednim tipom zvuka, ili relativno tiho sa drugim. Ipak, sugerirani prijevod sa
MIDI vrijednosti na tradicionalnu notaciju izgledao bi, otprilike, ovako:
0 1
ppp

mp

64
mf

128
fff

Trajanje zvuka tretira se na drugi nain. Raunalo ne moe unaprijed znati

koliko dugo emo zadrati ton na MIDI povezniku. Stoga se zabiljeava vrijeme
udara tipke (note-on) i vrijeme kad je tipka otputena (note-off). Razlika izmeu ova
dva broja, to jest vrijeme koje je proteklo izmeu njih, oznaava trajanje tona.

4.1.2 Programske poruke

Poruke za promjenu programa (PC#, program change ili patch change) omoguuju
nam, poput daljinskog upravljaa, promjenu tonske boje na sintetizatoru zvuka. Na
ovaj nain moemo izabrati zvuk vibrafona na kanalu 1 nae kompozicije i za etiri
takta ga daljinski, bez doticanja klavijature, promijeniti u zvuk Hammond orgulja.
U vrijeme kad se razvijao MIDI standard, poetkom osamdesetih godina prolog
stoljea, 128 brojeva bilo je dovoljno da se oznae svi programi na klavijaturi, ali
to vie nije sluaj; suvremeni sintetizatori mogu imati vie od 1000 programa,
organizirane u individualne skupine, ili banke (program banks), te se stoga uz poruku
za promjenu programa dodaje i poruka za promjenu banke.

52

MIDI sekvenciranje

Svi moderni sintetizatori i zvune kartice imaju, dakle, set instrumenata

od kojih je svaki oznaen brojem. No, ti brojevi obino se razlikuju od ureaja do
ureaja: program broj 110 na Kurzweil PC3 klavijaturi zove se Jaco Bass, dok isti
broj na Korg M50 sintetizatoru oznaava program Slow Grand Strings. U nekim
situacijama usklaivanje standarda numeracije programa smatra se vrlo poeljnim,
te je stoga stvoren protokol pod imenom General MIDI.
General MIDI (GM) je zapravo dodatak MIDI protokolu, nastao 1991. godine,
koji opisuje i standardizira broj komponenti koji bi svaki sintetizator (ili tonski
generator, kako ih ponekad nazivamo) trebao imati:

1. Mogunost zadravanja minimalno 24 simultana tona, odnosno glasa, to se

obino naziva polifonijom sintetizatora - 16 melodijskih ili harmonijskih
glasova i 8 udarakih instrumenata;
2. Podrka za 16 istovremenih MIDI kanala (multi-timbralna operacija), sa
kanalom broj 10 rezerviranim za komplet udarakih instrumenta;
3. Minimalno 128 tonskih boja ili programa, gdje svaki broj odgovara precizno
utvrenom instrumentu;

4. Minimalno 47 udarakih instrumenata postavljenih u takozvanu GM

udaraku mapu (GM Percussion Map).

GM protokol od presudne je vanosti u situacijama kad se zahtijeva kompatibilnost

zvunih boja. U suprotnom, orkestarski MIDI aranman napravljen u jednom studiju,
koritenjem raunala i KORG Kronos sintetizatora, zvuat e potpuno drukije kad
se prenese na raunalo koje nije povezano s klavijaturom, ve koristi instrumente
s ugraene zvune kartice ili virtualnog, softverskog sintetizatora. GM protokol ne
zahtijeva apsolutno identian zvuk, niti propisuje na koji se nain taj zvuk stvara
(sintezom, sempliranjem i slino), ali svi GM programi pod imenom Gunshot
zvuat e priblino kao i pucanj iz pitolja!
Ako je sintetizator oznaen kao GM kompatibilan (slika 43), to ne znai da je
u stanju proizvesti samo 128 zvunih boja, niti da mu je polifonija ograniena na 24
glasa. Veina suvremenih sintetizatora jednostavno ukljuuje posebnu GM banku,
uz veu polifoniju i mnotvo dodatnih instrumenata i opcija koji su, zapravo, i glavni
razlog prodaje ovih ureaja na tritu profesionalne audioopreme.

Slika 43 General MIDI logo

MIDI sekvenciranje

General MIDI, skupine instrumenata

PC#
1-8

9-16

Ime skupine
Piano - Klavir

Chromatic Percussion - Kromatske

udaraljke

17-24 Organ - Orgulje

25-32 Guitar - Gitara
33-40
41-48
49-56
57-64
PC#
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.

Bass - Bas
Strings - Gudai
Ensemble - Ansambli
Brass - Limeni puhai

PC#

Ime skupine

65-72

Reed - Drveni puhai s piskom

81-88

Synth Lead - Solo sintetizator

73-80

89-96

97-104
105-112
113-120
121-128

Pipe - Drveni puhai bez piska

Synth Pad - Harmonijski
sintetizator

Synth Effects - Sintetiki efekti

Ethnic - Narodni instrumenti
Percussive - Udaraljke
Sound Effects - Specijalni efekti

General MIDI, lista instrumenata

Ime instrumenta
Acoustic Grand Piano
Bright Acoustic Piano
Electric Grand Piano
Honky-tonk Piano
Electric Piano 1
Electric Piano 2
Harpsichord
Clavi
Celesta
Glockenspiel
Music Box
Vibraphone
Marimba
Xylophone
Tubular Bells
Dulcimer
Drawbar Organ
Percussive Organ
Rock Organ
Church Organ
Reed Organ
Accordion
Harmonica
Tango Accordion
Acoustic Guitar (nylon)

PC#
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.

Ime instrumenta
Soprano Sax
Alto Sax
Tenor Sax
Baritone Sax
Oboe
English Horn
Bassoon
Clarinet
Piccolo
Flute
Recorder
Pan Flute
Blown Bottle
Shakuhachi
Whistle
Ocarina
Lead 1 (square)
Lead 2 (sawtooth)
Lead 3 (calliope)
Lead 4 (chiff)
Lead 5 (charang)
Lead 6 (voice)
Lead 7 (fifths)
Lead 8 (bass + lead)
Pad 1 (new age)

53

54
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.

MIDI sekvenciranje

Acoustic Guitar (steel)

Electric Guitar (jazz)
Electric Guitar (clean)
Electric Guitar (muted)
Overdriven Guitar
Distortion Guitar
Guitar harmonics
Acoustic Bass
Electric Bass (finger)
Electric Bass (pick)
Fretless Bass
Slap Bass 1
Slap Bass 2
Synth Bass 1
Synth Bass 2
Violin
Viola
Cello
Contrabass
Tremolo Strings
Pizzicato Strings
Orchestral Harp
Timpani
String Ensemble 1
String Ensemble 2
SynthStrings 1
SynthStrings 2
Choir Aahs
Voice Oohs
Synth Voice
Orchestra Hit
Trumpet
Trombone
Tuba
Muted Trumpet
French Horn
Brass Section
SynthBrass 1
SynthBrass 2

90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
108.
109.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
117.
118.
119.
120.
121.
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.

Pad 2 (warm)
Pad 3 (polysynth)
Pad 4 (choir)
Pad 5 (bowed)
Pad 6 (metallic)
Pad 7 (halo)
Pad 8 (sweep)
FX 1 (rain)
FX 2 (soundtrack)
FX 3 (crystal)
FX 4 (atmosphere)
FX 5 (brightness)
FX 6 (goblins)
FX 7 (echoes)
FX 8 (sci-fi)
Sitar
Banjo
Shamisen
Koto
Kalimba
Bag pipe
Fiddle
Shanai
Tinkle Bell
Agogo
Steel Drums
Woodblock
Taiko Drum
Melodic Tom
Synth Drum
Reverse Cymbal
Guitar Fret Noise
Breath Noise
Seashore
Bird Tweet
Telephone Ring
Helicopter
Applause
Gunshot

Tabela 4 General MIDI standard, lista instrumenata

General MIDI, lista udaraljki

MIDI sekvenciranje

55

Na MIDI kanalu 10, svaka tipka, poevi od broja 35, odgovara razliitom udarakom instrumentu. Mnogi
suvremeni sintizatori imaju i dodatne komplete udaraljki (kits) sa varijacijama na postojee GM standard.

Tipka

Ime udarakog instrumenta

Tipka

Ime udarakog instrumenta

35

Acoustic Bass Drum

59

Ride Cymbal 1

37

Side Stick

61

Low Bongo

36

38

39

40

41

42

43

44

45

46

47

48

49

50

51

52

53

54

55

56

57

58

Bass Drum 1

Acoustic Snare
Hand Clap

Electric Snare

Low Floor Tom

Closed Hi Hat

High Floor Tom

Pedal Hi-Hat
Low Tom

Open Hi-Hat

Low-Mid Tom
Hi-Mid Tom

Crash Cymbal 1
High Tom

Ride Cymbal 1

Chinese Cymbal
Ride Bell

Tambourine

Splash Cymal
Cowbell

Crash Cymbal 2
Vibraslap

60

62

63
64

65
66

67
68

69
70

71
72

73
74
75

76
77

78
79

80
80

Hi Bongo

Mute Hi Conga

Open Hi Conga
Low Conga

High Timbale
Low Timbale
High Agogo
Low Agogo
Cabasa

Maracas

Short Whistle
Long Whistle
Short Guiro
Long Guiro
Claves

Hi Wood Block

Low Wood Block

Mute Cuica

Open Cuica

Mute Triangle

Open Triangle

Tabela 5 General MIDI standard, lista udaraljki

Godine 1999. razvijen je i General MIDI 2 (GM2) protokol, ime su definirane

nove komponente i proirene stare. Te komponente su:
1. Proirenje originalnih 128 programa na 256 (128 novih varijacija na
postojee instrumente iz tabele 4.3), uz pomo MIDI poruke za promjenu
banke;
2. Poveanje polifonije sa 24 na 32 glasa;

3. Proirenje sa jednog kompleta udaraljki na dva, koja se mogu svirati

istovremeno. Uz kanal 10, sada je i kanal 11 rezerviran za udarake
instrumente;

56

MIDI sekvenciranje

4. Devet novih kompleta udaraljki;

5. etrnaest dodatnih udarakih instrumenata.

4.1.3 Poruke za izraz

Do sada smo ispitali tonske poruke koje se odnose na aktiviranje MIDI tonova, te
programske poruke za izbor i promjenu tonske boje. Ipak, ove poruke ne mogu
registrirati nikakvu promjenu nakon to je tipka na klavijaturi pritisnuta, dok poruka
za jainu udarca (velocity) odreuje poetnu jainu zvuka, ona ne moe kontrolirati
glasnou za vrijeme trajanja tona. U ovu svrhu koriste se takozvane poruke za izraz
ili ekspresiju (expressive messages): kontrolna promjena (control change ili CC),
pritisak (aftertouch) i glissando (pitch bend).

Posljednje dvije su relativno jednostavne poruke - pritisak ili aftertouch

registriran je nakon udarca tipke, u trenutku kad izvoa zadrava ton i pritiska
tipku nadolje. Na klaviru ili orguljama ovakva tehnika ne dovodi do promjene tona,
ali na sintetizatoru se mogu programirati razliiti aftertouch efekti poput dodavanja
vibrata ili otvaranja filtra.
Glissando poruka uglavnom se alje preko toka (wheel) ili palice (joystick) za
savijanje tona koji se nalaze na svakoj profesionalnoj klavijaturi (slike 44 i 45).
Ovaj kontroler, koji se prstima pokree gore/dolje ili lijevo/desno sa ugraenom
oprugom koja ga automatski vraa u sredinu, alje MIDI vrijednosti izmeu -8.192
i +8.191. Na ovaj nain pravimo glissando iji opseg nije fiksiran, ve se programira
na samom sintetizatoru.

Slika 44 Glissando toak (PITCH) i toak za modulaciju (MOD)

na Moog Little Phatty sintetizatoru

Slika 45 Glissando palica na Roland Fantom G6 sintetizatoru

MIDI sekvenciranje

57

Nae uho mnogo je osjetljivije na promjene u visini tona, u odnosu na promjene

mnogih drugih tonskih parametara, te se zbog toga MIDI sustav od 128 vrijednosti
(0-127) pokazao nedovoljno preciznim; njegova primjena bi rezultirala terasastom
percepcijom glissanda, pogotovu ako bi se njime pokrio vei opseg od, recimo, dvije
oktave. Zato je odlueno da se, umjesto jedne, koriste dvije binarne vrijednosti od
0-127, ijom se kombinacijom dobija 128 * 128 = 16.384 vrijednosti ili, kako smo
ranije naveli, opseg brojeva od -8.192 do +8.191. Negativni brojevi pritom oznaavaju
glissando nanie, a pozitivni navie.
Kontrolna promjena neto je kompliciranija, jer se dijeli u podgrupe koje se
oznaavaju s CC#, gdje # moe biti broj izmeu 0 i 127, ali se ovdje u principu koristi
samo nekoliko razliitih poruka; to su modulacija (modulation, CC1), jaina kanala
(channel volume, CC7), panorama (pan, CC10), izraz (expression, CC11) i pedal za
zadravanje tona (sustain pedal, CC64).

Modulacija ili CC11 se aktivira tokom nalik onom za kontrolu glissanda.

Pokretom toka u pravcu gore/dolje, klavijatura e poslati niz CC11 poruka,
odnosno numerikih vrijednosti izmeu 0 i 127. Efekt modulacije se programira na
sintetizatoru i ponaa se na isti nain kao i poruka za pritisak ili aftertouch.
Jaina kanala CC7, slui za globalnu promjenu glasnoe individualnih MIDI
kanala. Ova poruka se gotovo iskljuivo programira iz sekvencera i za nju ne postoji
kotroler poput toka ili palice na klavijaturi. Vrijednost 127 je maksimalna jaina
zvuka, dok je 0 jednaka tiini.

Poruke za panoramu (CC10) odreuju poloaj zvunog signala u stereo prostoru.

Vrijednosti ovise od standarda kojim se slue pojedini sekvenceri: u nekima se
brojevi kreu od 0 (sasvim lijevo, hard left), preko 64 (centar, center) do 127 (sasvim
desno, hard right), dok drugi koriste standard vrijednosti u rasponu od -63 (lijevo)
do +63 (desno). Vrijednost 0 u ovom sluaju postavlja zvuk u centar izmeu dva
zvunika.
CC11, kontrola za izraz, doputa kontrolu za crescendo i decrescendo tijekom
trajanja tona. Ova MIDI poruka radi u sprezi s jainom kanala i privremeno modificira
njegovu vrijednost. To nam omoguava mnogo ekspresivnije programiranje gudakih
ili puhakih instrumenata, to uvelike doprinosi realizmu aranmana.

Konano, pedal za zadravanje tona funkcionira na slian nain kao i desni

pedal na klaviru. Ove poruke (CC64) se mogu poslati programiranjem u sekvenceru,
a za nastupe uivo koriste se posebni pedali koji se povezuju na klavijaturu (slika
46). Kod zadravanja tona postoje samo dvije numerike vrijednosti: 127 (pedal je
pritisnut i ton zadran) ili 0 (pedal je otputen i ton prekinut), to znai da pedal
funkcionira kao vrlo jednostavna sklopka. Sve vrijednosti vee od 64 koje se mogu
unijeti manualno u sekvencer tretiraju se kao 127, a vrijednosti manje od 64 kao
0. MIDI pedal je zato manje fleksibilan od klavirskog pedala koji doputa postupnu
tehniku pedaliranja kao i takozvani polupedal.

58

MIDI sekvenciranje

Slika 46 Yamaha FC3 sustain pedal

4.1.4 Sustavne poruke

Ove se poruke danas koriste relativno rijetko. One se ne primjenjuju ni na jedan
odreen MIDI kanal, ve se odnose na cjelokupan MIDI ureaj. Njihova je primarna
uloga sinkronizacija sintetizatora s hardverskim sekvencerima ili video opremom,
globalno podeavanje intonacije, restartiranje ureaja u sluaju smrzavanja
operativnog sustava (freeze) i slino. Sa razvojem softverskih sintetizatora smanjila
se i potreba za sustavnim MIDI porukama.

4.2 Osnovi korisnikih suelja

Termin MIDI sekvencer koristi se esto, ali on nije u potpunosti ispravan. Moderni
DAW programi gotovo se nikad ne fokusiraju iskljuivo na MIDI sekvenciranje,
ve omoguuju kretivni rad sa MIDI informacijama u kombinaciji s digitalnim
audiosnimanjem, editiranjem i procesiranjem zvuka, a ponekad i sinkroniziranjem
sa digitalnim videom. U modulu 3, poglavlje Digitalne audioradne stanice, naveli
smo niz DAW programa od kojih veina kombinira razliite moduse rada sa zvunim
materijalom. Cilj ovog poglavlja je sveobuhvatan pregled MIDI funkcija koje se mogu
nai u DAW softveru razliitih proizvoaa. U svrhu vjebe sugeriramo preuzimanje
demo verzije programa Reason 6 i Ableton Live Suite 8 sa Internet stranica
http://www.propellerheads.se/download/
http://www.ableton.com/downloads

i njihovo instaliranje na tvrdi disk raunala. Veina digitalnih audioradnih stanica

obrauje MIDI i audio na veoma slian nain, te e se student nakon obuke na jednom
softveru bez veih problema prilagoditi radu na programima drugih proizvoaa.

MIDI sekvenciranje

59

4.2.1 Aranerski prostor i transportne kontrole

Standardno suelje u DAW programima bazira se na konceptu viekanalnih snimaa.

Ono ukljuuje aranerski prostor i njegovo segmentiranje u vodoravne trake od
kojih svaka predstavlja po jedan MIDI instrument ili audiokanal (slika 47). MIDI
trake mogu se dodijeliti eksternom sintetizatoru povezanom na raunalo preko
MIDI poveznika ili USB ulaza, ili virtualnom, to jest softverskom instrumentu, to je
posljednjih godina sve ee sluaj. Svaka traka (koja se ponekad naziva i kanal, trag
ili zapis) sadravat e niz MIDI poruka, odnosno instrukcija o tome koji tonovi trebaju
zvuati i na koji su nain organizirani u muziku cjelinu. I ba kao na viekanalnom
snimau, individualni kanali imaju opcije za iskljuenje zvuka (mute, M) i solo opciju
(S, slika 48). Jo jedna od osobina svih DAW suelja je i prisutnost transportnih
kontrola za snimanje, pokretanje, zaustavljanje i premotavanje virtualnog snimaa
(slika 49).

Slika 47 Vodoravne trake/kanali u aranerskom prostoru programa Reason 6

Slika 48 Mute/M i Solo/S opcije na individualnom kanalu

Slika 49 Transportne kontrole

60

MIDI sekvenciranje

Transportne kontrole obino sadre i opciju za ukljuenje metronoma prilikom

snimanja kako bi se olakalo precizno sviranje u tempu. Zvuk metronoma podeen
je tako da jaim udarcem oznaava svaku prvu dobu u taktu. Jo neke od standardnih
opcija na transportnim kontrolama koriste se za promjenu takta, tempa i oznaavanje
pozicije u aranmanu (slika 50).

Slika 50 Takt 4/4, tempo 120 i pozicija u aranmanu

(Takt 1, doba 1, prva esnaestinka u dobi)

Lijevi i desni markeri pri vrhu aranerskog prostora oznaeni slovima L i R

(slika 51) pokazuju duinu muzike petlje (loop) mjerenu u taktovima, koja e se
ponavljati ako je ukljueno dugme Loop On/Off na transportnim kontrolama.

Slika 51 Muziki markeri

Veliki broj DAW programa ima i traku s alatima (slika 52) koji omoguuju
izvoenje nekih od osnovnih operacija u radu sa sekvencerom. Tu se najee nalaze
kursor (pointer), gumica (eraser), olovka (pencil), sjeka (razor) i povealo (magnify
tool), mada individualni programi mogu imati i neto drukije alatke.

Kursor se koristi za obiljeavanje MIDI nota, markera, pa i itavih odsjeka i

njihovo pomicanje, organiziranje i dupliciranje u aranerskom prozoru. Dodatno,
uz pomo kursora se individualne note mogu skraivati, produavati i transponirati,
to ovu alatku ini izuzetno korisnom u radu s muzikim materijalom.

Olovka slui za manualno upisivanje muzikih odlomaka u aranerski prozor,

ali i nota, te MIDI poruka u MIDI ureiva.
Gumica omoguava brisanje svih objekata koje se nalaze u sekvenceru, dok se
povealo upotrebljava za detaljniji pregled objekata i takozvano zumiranje slike,
to je osobito korisno prilikom rada s nizom tonova kratkih ritmikih vrijednosti i
njihovom preciznom pomjeranju.

Slika 52 Traka s alatima u programu Reason 6

4.3 Sekvenciranje

MIDI sekvenciranje

61

Pokrenimo sada softver Reason 6 i u File izborniku pozovemo novi dokument New. Desnim klikom mia u donji lijevi dio aranerskog prozora otvorit emo listu
gdje emo kliknuti na opciju Instruments i zatim NN-XT Advanced Sampler (slika
53). Zvuk akustinog klavira biti e automatski uitan u NN-XT virtualni instrument.
Pokretom olovke s lijeva na desno ucrtajmo MIDI odlomak duine dva takta u
aranerski prozor, kao na slici 54 i promijenimo alatku u kursor. Desnim klikom
mia na MIDI odlomak izaberimo Add Labels To Clips i upiimo Klavir.

Slika 53 Kreiranje MIDI trake desnim klikom mia (Reason 6)

4.3.1 MIDI ureiva (MIDI editor)

Pojam ureivaa u DAW softveru odnosi se na poseban vid rada s MIDI informacijama.
Ranije smo se upoznali s konceptom aranerskog prostora, gdje se muziki odlomci
snimljeni ili upisani olovkom na individualne kanale mogu organizirati po elji
kompozitora uz pomo trake s alatima. S druge strane, aranerski prostor nam ne
omoguuje rad s individualnim MIDI tonovima i porukama, pa emo u ovu svrhu
koristiti MIDI ureiva koji se u softveru Reason 6, kao i u veini DAW programa,
otvara duplim klikom kursora na muziki odlomak u aranerskom prostoru (slika
54, Klavir i slika 55).

62

MIDI sekvenciranje

Slika 54 Dvotaktni muziki odlomak upisan olovkom u aranerski prostor

Slika 55 Isti odlomak prikazan u MIDI ureivau

Koristei ponovno olovku iz trake s alatima sada moemo upisati nekoliko

MIDI nota. Proces se sastoji u lijevom kliku mia u mreu ureivakog prostora.
Primijetit emo kako je opcija Snap ukljuena i podeena na vrijednost od jedne
esnaestinke (1/16). Promijenimo vrijednost na 1/8 i upiimo u prvi takt note C-dur
skale, uzlazno, poevi od C3. Okomita klavijatura na lijevoj strani, koja je sastavni
dio gotovo svakog MIDI ureivaa, pomae nam prilikom preciznog postavljanja
nota u mreu i presluavanja zvuka uitanog u virtualni instrument. Promijenimo
alatku u kursor, produimo zadnju notu za vrijednost jedne osminke povlaenjem
desnog kraja note u takt 2 i nakon toga olovkom upiimo ostatak C-dur skale, silazno,
u drugi takt (slika 56). Kliknimo na Play dugme (trokut) na transportnoj kontroli i
posluajmo nau prvu MIDI sekvencu!

MIDI sekvenciranje

63

Slika 56 Programiranje C-dur skale u MIDI ureivau

Individualne MIDI note, pa i itave sekvence mogu se transponirati obiljeavanjem uz pomo kursora i povlaenjem mia gore ili dolje. Na slian nain moemo
ih pomjerati u vremenu pokretom desno-lijevo.

Sada emo programirati crescendo i decrescendo mijenjanjem velocity poruka

u donjem dijelu MIDI ureivaa; za to e nam biti potrebna olovka kojom moemo
promijeniti jednu po jednu vrijednost ili jo bolje, napraviti uzlazne i silazne crte
drei tipku CTRL (Command na Mac raunalima):

Slika 57 Programiranje dinamike (Velocity) u MIDI ureivau

64

MIDI sekvenciranje

Dodajmo sada jo jedan instrument u nau sekvencu. Klikom na Edit Mode

u lijevom gornjem kutu vraamo se u aranerski prostor. Ovaj put izaberimo
SubTractor sintetizator; zvuk bas gitare biti e automatski uitan. Umjesto
programiranja muzike miem u MIDI ureivau, sada emo svirati MIDI poveznik s
klavijaturom. Ukljuimo opcije click i pre u donjem dijelu prozora, koje e nam
odbrojati etiri dobe prije snimanja i pritisnimo crveno dugme za snimanje (krug)
na transportnim kontrolama. Odsvirajmo sljedei odlomak na klavijaturi, nazovimo
ga Bas i nakon toga iskljuimo metronom:

Pogledajmo ovu sekvencu u MIDI ureivau, sa esnaestinskom mreom (slika

58). Nae sviranje gotovo nikada nije ritmiki savreno, ali je mogue automatski
popraviti greke koristei opciju pod imenom kvantizacija. U programu Reason 6,
prozor s dodatnim alatima i kvantizacijom otvara se pritiskom na tipku f8 (slika 59).

Slika 58 Bas linija

MIDI sekvenciranje

65

Slika 59 Dodatni alati; kvantizacija

Obzirom da je osminka najmanja ritmika vrijednost u ovoj sekvenci, moemo

promijeniti opciju 1/16 na 1/8. Obiljeimo sve MIDI note u bas dionici miem i
pritisnimo dugme Apply kako bismo ritmiki kvantizirali ovu muziku frazu. U
ovom sluaju sve ritmike nepreciznosti biti e korigirane automatskim pomjeranjem
nota ka najblioj osminki u taktu. Ukoliko ne elimo da naa izvedba zvui suvie
mehaniki, moemo eksperimentirati sa takozvanom snagom kvantizacije i
postaviti vrijednost na 90% ili 80%. Maksimalna osminska kvantizacija primijenjena
na sliku 60 izgleda ovako:

66

MIDI sekvenciranje

Slika 60 Stopostotna osminska kvantizacija;

snap vrijednost u mrei postavljena na 1/8

Na kraju, dodajmo i dionicu udaraljki u nau sekvencu. Bubnjevi se mogu

programirati ili svirati na isti nain kao i prethodna dva instrumenta. S druge strane,
Reason nudi jo jednu mogunost: programiranje u ReDrum instrumentu koristei
ugraeni postupni sekvencer (step sequencer).

4.3.2 Postupno sekvenciranje

Na prvi pogled, ReDrum suelje moe izgledati pomalo zbunjujue (slika 61), ali
ako paljivo pogledamo sve grafike elemente, s lijeva na desno, vidjet emo da je
ovaj udaraki instrument dizajniran po uzoru na legendarne programatore ritma ili
ritam-maine poput Rolandove TR-808 (slika 62).

MIDI sekvenciranje

67

Slika 61 ReDrum virtualna ritam-maina

Slika 62 Roland TR-808 ritam-maina

Kao i kod ostalih Reason 6 instrumenata, predodreeni program, odnosno boja

zvuka (default program) biti e automatski uitan u ReDrum. U ovom sluaju, to je
Disco Kit RDK komplet bubnjeva. Instrumenti se uvijek mogu mijenjati klikom
mia na dugme sa mapom (folder). Izaberimo program u mapi Rock Kits pod
imenom Groovemasters Rock Kit 1. ReDrum je jedan od virtualnih instrumenata
koji uitava zvukove u memoriju raunala. Prilikom rada s ovakvim instrumentima
vrijedi vrlo jednostavno pravilo: vie RAM memorije nikada nije naodmet!

68

MIDI sekvenciranje

ReDrum sadri deset kanala udarakih instrumenata, organiziranih s lijeva na

desno. Zvuk uitan na kanal 1 je bas bubanj (BD1 1 OHS), koji moemo presluati
klikom na malo play ili trigger dugme (trokut). Lijevo od njega je ve poznata Mute/
Solo kombinacija. Individualni instrumenti mogu se, naravno, svirati i preko MIDI
poveznika. Ritam-maine tradicionalno sadravaju instrumente u najnioj oktavi
poveznika sa ezdeset i jednom tipkom (oktava broj 1). Jedno od ogranienja u radu
sa hardverskim, analognim ritam-mainama je i njihova nefleksibilnost kad je u
pitanju uitavanje novih udaraljki na individualne kanale. To nije sluaj s ReDrum
instrumentom, gdje se na svaki kanal posebno mogu uitavati nove zvune boje po
elji aranera.
Ispod imena individualnih udaraljki nalaze se kontrole za audioefekte (o kojima
e vie biti rijei u jednom od narednih modula) i panoramu. Ostavimo bas bubanj u
centru stereo slike i pomjerimo kanale 2 (dobo) blago u lijevo i kanal 8 (zatvorena
pedalna inela) u desno.

Sljedei potenciometri odozgo ka dolje su kontrole za dinamiku (Level i

Velocity), koje mogu posluiti za programiranje realistinih sekvenci bubnjeva, te
potenciometri i sklopke za promjenu trajanja tona.
Konano, Pitch i Tone kontrole mijenjaju visinu i boju tona.

Postupno sekvenciranje sastoji se u izboru individualnog kanala klikom na

dugme SELECT i upisivanjem ritma preko 16 svijetleih ploa u donjem dijelu
instrumenta ReDrum (slika 63).

Slika 63 Postupni sekvencer instrumenta ReDrum

esnaest ploa najee predstavljaju esnaestinke u jednom 4/4 taktu, iako

se duina takta moe promijeniti klikom na strjelice vrijednosti STEPS, a notne
vrijednosti RESOLUTION uz pomo krunog potenciometra. Sada emo upisati
jednostavan ritam za bas bubanj, dobo i pedalnu inelu:

MIDI sekvenciranje

69

Bas bubanj (ne zaboravite dugme SELECT za promjenu intrumenata!) e u

postupnom sekvenceru izgledati ovako:

Slika 64 Dionica bas bubnja

a zatim slijede dobo i inela:

Slika 65 Dionice doboa (gore) i zatvorene pedalne inele (dolje)

Pritiskom na dugme RUN moemo posluati nau prvu postupnu sekvencu!

Nakon toga, postavimo lijevi i desni marker kao na slici 66 (dva takta), i poaljimo
sekvencu u aranerski prostor desnim klikom mia na ReDrum prozor i izborom
opcije Copy Pattern to Track.

Slika 66 Obiljeavanje markerima u aranerskom prostoru

U ReDrum instrumentu iskljuit emo dugme PATTERN, kako se ista dionica

ne bi udvajala (istovremenim sviranjem iz aranerskog prostora i postupnog
sekvencera) i nazvati na novi odlomak Bubanj. Sada konano moemo napraviti
kratki aranman za klavir, bas i bubanj kopiranjem i pomjeranjem individualnih

70

MIDI sekvenciranje

odlomaka u aranerskom prostoru. Veina sekvencera doputa brzo kopiranje uz

dranje CTRL/Command tipke i povlaenjem odlomka miem desno ili lijevo:

Slika 67 Sekvenca od est taktova za klavir, bas i bubanj

Na slian nain mogu se praviti najkompleksiji aranmani u bilo kojem DAW

softveru. Student moe nai kompoziciju Evolution, venecuelanskog muziara
Abirama Brizuele, u Reason 6 -> Demo Songs mapi. Ovo djelo sadri dvadeset traka
MIDI muzike aranirane za simfonijski orkestar i zbor!

4.3.3 Rad sa miksetom

Na prvi pogled, stolovi za mijeanje zvuka, ili popularnije - miksete (ponekad

i zvune konzole), izgledaju vrlo komplicirano. Na njima moemo primijetiti
desetine, pa i stotine krunih i kliznih potenciometara, dugmadi, te mikrofonskih
i linijskih ulaza i izlaza. Reason 6 mikseta (otvara se klikom na tipku f5, slika 68)
jedna je od najkompleksnijih virtualnih emulacija stola za mijeanje zvuka, i ona ne
predstavlja nita drugo nego softversku inaicu britanske Solid State Logic (skraeno
SSL) 9000k konzole, koju moemo vidjeti na slici 69.

MIDI sekvenciranje

71

Slika 68 Reason 6 mikseta, detalj

Slika 69 SSL 9000k XL stol za mijeanje zvuka

Druge softverske miksete obino su neto jednostavnije, ali su u principu sve

organizirane u okomite kanale i sadre bar neke od sljedeih elemenata: Input Gain,
Filter, EQ, Pan, Mute/Solo i Fader Group:
yy Jaina ulaza (Input Gain) predstavlja kontrolu ulaznog signala predpojaala
i odreuje koliko signala proputamo u kanal.

yy Filtar (filter) ponitava sve frekvencije ispod ili iznad odreene granice.

MIDI sekvenciranje

72

yy EQ, ili ekvilajzer slui promjeni spektralnog balansa zvuka, o emu e vie
rijei biti u jednom od narednih modula.

yy Panorama postavlja zvuk u stereo prostor, to jest pokazuje koliko signala

aljemo u lijevi, a koliko u desni dio razglasa.

yy Mute i Solo opcije, ba kao i u sekvenceru, blokiraju ili proputaju zvuk sa

individualnog kanala.

yy Klizni potenciometri (faders) odreuju koliko zvunog signala putamo u

razglas i oni se u MIDI i audio sekvenciranju koriste dosta esto.

Jedna od zanimljivih mogunosti softverskih mikseta jeste snimanje pokreta

svih krunih i kliznih potenciometara u stvarnom vremenu21 (real time) na kanale u
aranerskom prostoru, ime se stvaraju trake s takozvanim automatskim krivuljama
(automation, slika 70).

Slika 70 Automatske krivulje za jainu zvuka (Master Level)

Pri finaliziranju kompozicije u mikseti emo najprije podesiti razine zvunog

signala uz pomo Gain kontrole: pritiskom na tipku SOLO na indikatorima pratimo
zvuni signal i u sluaju distorzije smanjujemo njegovu razinu koritenjem kliznog
potenciometra. Zatim podeavamo panoramu i po potrebi koristimo EQ kako
bismo osvijetlili ili potamnili zvuk. Presluavanjem cijelog miksa ili odreenih
skupina instrumenata podeavat emo zvuni balans dok ne dobijemo lijepu i
ujednaenu tonsku sliku. itav proces mijeanja zvuka (mixing) detaljno emo
obraditi u Modulu 7.

4.3.4 Promjene takta i tempa

Tempo i takt mogu biti statini za vrijeme trajanja sekvence ili se mogu mijenjati po
elji kompozitora. U najveem broju DAW programa to se radi uz pomo posebne
tempo trake ili se programira na za to unaprijed rezerviranom glavnom kanalu
(Master channel ili Transport channel, ovisno o softveru).
Vratimo se nakratko naoj sekvenci za klavir, bas i bubanj. Kliknimo miem
na Transport kanal u aranerskom prostoru, izaberimo zatim Tempo u malenom
izborniku sa nacrtanom krivuljom (Track Parameter Automation, slika 71). To
e nam omoguiti ucrtavanje odlomka za tempo uz pomo olovke u taktu 6.
21

Umjesto snimanja u stvarnom vremenu, automatske krivulje se mogu upisivati i modificirati olovkom u
aranerskom prostoru ili MIDI ureivau.

MIDI sekvenciranje

73

Ovaj odlomak moemo obojiti drugom bojom, radi lake vidljivosti (slika 72).
Na kraju, duplim klikom kursora otvorit emo odlomak i olovkom upisati crtu za
ritardando sa tempa 120 do tempa 60 (slika 73). Na slian nain moemo kreirati i
MIDI odlomke za promjenu takta (Time Signature).

Slika 71 Kreiranje tempo trake na Transport kanalu

Slika 72 Upisivanje MIDI odlomka za tempo olovkom

Slika 73 Isti odlomak u MIDI ureivau. Ritardando: Lijeva vrijednost tempa je 120.
Desna vrijednost je 60.

74

MIDI sekvenciranje

Po zavretku aranmana i miksa, markeri se postavljaju na poetak i kraj

kompozicije; dokument se moe snimiti na tvrdi disk u audio formatu pomou File
izbornika, klikom na opciju Export... (as Audio File). Neki DAW programi doputaju
snimanje u mp3 formatu, ali profesionalna audioprodukcija najee zahtijeva rad
sa nekompresiranim audioformatima WAV ili AIFF.

4.3.5 Sviranje uivo

Mnogi jazz i rock muziari u posljednje vrijeme koriste prijenosna raunala sa
sekvencerima kao zamjenu za sintetizator. Jedna od moguih konfiguracija za
klavijaturistu izgledala bi ovako:
Kanal #01 - Akustini klavir

Kanal #02 - Elektrini klavir, Fender Rhodes

Kanal #03 - Elektrini klavir, Wurlitzer
Kanal #04 - Klavinet (Clav)

Kanal #05 - Hammond orgulje, solo

Kanal #06 - Hammond orgulje, pratnja

Kanal #07 - Gudai

Kanal #08 - Limena puhaka sekcija (Brass)

Kanal #09 - Solo sintetizator

Kanal #10 - Udaraljke i specijalni efekti

Pri ivom nastupu vrlo je lako mijenjati instrumente pritiskom na specijalizirane

kontrole MIDI poveznika s klavijaturom. U programu Reason, ovu emo mogunost
pronai u izborniku Options -> Additional Remote Overrides (slika 75). Opcijama
Target Previous Track i Target Next Track, te klikom na dugme Edit... moemo
dodati ove funkcije bilo kojoj tipki ili tasteru MIDI poveznika. U ovom primjeru
koritena je Novation X-Station klavijatura sa 61 tipkom:

Slika 74 Novation X-Station Audio/MIDI poveznik

MIDI sekvenciranje

75

Slika 75 Additional Overrides prozor

4.3.6 Algoritamska MIDI kompozicija

Sljedei primjer biti e zanimljiv studentima kompozicije, muzikolozima i
teoretiarima koji se zanimaju za eksperimentalnu muziku. Neke od najkreativnijih
primjena MIDI tehnologije odnose se na manipulaciju MIDI porukama u cilju
stvaranja algoritamskih kompozicija. Ovaj vid suvremene kompozicije koristi
digitalne elemente prilikom donoenja odluka uz minimalnu ljudsku intervenciju.
U ovu svrhu esto se koriste raunala s instaliranim sekvencerima za generiranje
sluajnih brojeva, fraktala, samoreplicirajuih staninih automata i drugih
algoritama.

Najjednostavniji oblici algoritamske kompozicije primjenjuju nizove sluajnih

brojeva u sklapanju kratkih melodijskih obrazaca. Jedan od najranijih primjera ovog
metoda je Musikalisches Wurfelspeil Wolfganga Amadeusa Mozarta22. Ovaj je muziki
genij bacao igrae kocke i na osnovu dobijenih brojeva uklapao melodijske motive
menueta u vee formalne cjeline. Jedan on najpoznatijih kompozitora XX stoljea,
John Cage, esto je koristio kinesku Knjigu Promjena - I Ching - u svom stvaralatvu.
Po njegovim vlastitim rijeima: I Ching mi je govorio ta treba initi: iriti radost i
muziku revoluciju!23
22

Chuang, John. Mozarts Musikalisches Wrfelspiel: A Musical Dice Game for Composing a Minuet.

23

<http://sunsite.univie.ac.at/Mozart/dice/>

McLuhan, M - Fiore,Q. The medium is the message, 1967, A Penguin Book, England, 119

MIDI sekvenciranje

76

Jo jedan ameriki kompozitor, Charles Dodge, koristio je raunalo kako bi

preveo fluktuacije u magnetnom polju Zemlje u muzike note, dok je Lejaren Hiller
(uz pomo Leonarda Isaacsona i Roberta Bakera) bio jedan od prvih umjetnika koji
je stvarao muziku potpuno digitalnim algoritamskim metodama.24 U to vrijeme,
raunala su bila masivni strojevi koji bi zauzimali poveu sobu, a muzikim softverom
su se bavili uglavnom programeri specijalisti za primjenu raunala u fizici. Usprkos
ovim oiglednim tekoama, Hiller i njegov asistent Robert Baker, uspjeli su nainiti
muziki tour-de-force u kojem je raunalo pomagalo ne samo pri izboru muzikih
nota, ve i asistiralo pri pisanju teksta za pjevaa, te kreiranju elektronike vrpce.
Drugi kompozitori, poput Iannisa Xenakisa, koristili su raunala kao pomo u
kreiranju kompleksnih partitura za ive ansamble, posebno u oblasti stokastike
i probabilistike muzike.25 Njegov stokastiki muziki program bi izraunao
partituru uz pomo liste gustine muzikih nota i drugih statistikih parametara koje
je odredio sam kompozitor. Djelo Morsima-Amorsima za etiri instrumenta, nastala
je na ovaj nain. Xenakisov metod ostavlja daleko vei prostor ljudskoj intervenciji u
usporedbi s Cageom ili Hillerom.
Ideja o komponiranju muzike stokastikim algoritamskim metodama jo
uvijek je aktualna; mnogi muziari i programeri, poput Yoa Kubote, Davida Copea,
Phila Thompsona i Davida Singera bave se ovim zanimljivim muzikim ogrankom.
Danas postoji itavo mnotvo programa za algoritamsku muziku; neki od njih,
kao to su Gingerbread, FractMus, Texture i Fmusic, koriste fraktale, teoriju kaosa i
samoreplicirajue automate kako bi nam pomogli u stvaranju novih, originalnih djela.
Jedan od najboljih, i svakako najkompletnijih PC programa ove vrste je ArtWonk 4,
amerikog muziara i programera Johna Dunna. Ovaj softver za Windows platforme,
je sekvencer za algoritamsku kompoziciju, sa MIDI mogunostima i podrkom za
animiranu grafiku. Ovaj program nudi jasno, logino okruenje za programiranje
s velikim brojem modula i predstavlja fleksibilan i relativno jednostavan nain za
istraivanje odnosa izmeu muzike, vizualnih umjetnosti i matematike.
Glavni prozor ArtWonk podijeljen je u tri radne povrine (slika 76). Svijetloplavi
prostor u donjem dijelu slui za programiranje uz pomo individualnih modula.
Bijeli prostor na lijevoj strani nudi kompletan pregled modula u naem programu,
dok tamnoplavi dio u gornjem dijelu prozora sadri MIDI kontrole: dugmad, klizne
i krune potenciometre, sklopke, virtualne svijetlee diode i slino. Ovdje moemo
kontrolirati zvunu sliku uivo, uz pomo mia.

Manji, crni prozor je preglednik animirane grafike i moe se pomjeriti na bilo

koje mjesto radne povrine, te smanjiti, odnosno poveati po elji.

24

Computer Cantata, 1963.

Stokastikim procesom se smatra onaj proces ije je ponaanje odreeno predvidljivim, statistikim

25

akcijama, ali uz obavezni nepredvidljivi, sluajni element.

MIDI sekvenciranje

77

Slika 76 ArtWonk 4 softver za algoritamsku MIDI kompoziciju

ArtWonk izbornik sadri neke od standardnih opcija kao to su File, Options,

Audio Recorder i Help, kao i mogunost MIDI postavki, tabele za unos matematikih
formula, tekstova, kemijskih formula bjelanevina i genetikih materijala (DNA).
Programiranje u ArtWonk softveru je relativno jednostavan proces koji se
sastoji u pozivanju modula i njihovom povezivanju miem. Desnim klikom na radnu
povrinu otvaramo izbornik (slika 77) i biramo module iz ponuene liste.

78

MIDI sekvenciranje

Slika 77 Izbor modula

Svaki upotrijebljeni modul oznaen je slovom abecede, to nam omoguava da

vrlo brzo odredimo poloaj individualnog modula u algoritamskoj kalkulaciji. Moduli
sadravaju najmanje jedan izlaz (output) i jedan ili vie ulaza (input). Ulaz moe biti
konstanta koju zadaje kompozitor, ili promjenljiva vrijednost koja je produkt izlaza
nekog drugog modula u programu (patch).

Za razliku od nekih drugih programa za algoritamsku kompoziciju, ArtWonk ne

povezuje module virtualnim icama. Veza izmeu modula se ostvaruje klikom mia
na izlaz jednog modula, i njegovom povlaenju na ulaz drugog.
Klik na izlaz bilo kojeg modula osvijetlit e utom bojom sve ulaze povezane s
njim radi lake preglednosti (slika 78):

Slika 78 Povezivanje modula

MIDI sekvenciranje

79

Na slici 78 moemo vidjeti vrlo jednostavan algoritam: Modul D (StrbClock) je

sat koji nekoliko puta u sekundi alje impuls modulu C (RandInt). Modul C svakim
impulsom sata generira sluajni pozitivan broj sa gornjom granicom 6 (Range) koju
zadaje sam kompozitor. Izlaz RandInt Modula (Out 1) generirao je sluajni broj 3, i
povezan je sa prvim ulazom Modula B osvijetljenim utom bojom (Add26, In 1). Uloga
Add Modula prilino je jasna: ovo je matematika funkcija iji je zadatak procesirati
izlaz Modula C i dodati ga broju 5 koji je odredio kompozitor i unio u In 2. Rezultat:
3+5=8, prikazan je u izlazu Modula B (Sum27). Ovaj se broj (samo jedan u dugakom
nizu dobijenih rezultata) potom moe povezati s MIDI brojevima muzikih nota
na eksternom sintetizatoru ili zvunoj kartici kako bi proizveo zvuk slanjem MIDI
poruka, ili se moe koristiti pri odreivanju dinamike, trajanja tona, odnosno bilo
kojeg drugog muzikog parametra.

Ovakvi moduli su, jasno, vrlo jednostavni: njihova je uloga da zbroje, pomnoe
ili podijele dva broja. Drugi su, pak, kompleksni i nude vrlo detaljnu kontrolu nad
itavim nizom parametara. Modul FitScale, primjerice, kao ulaz prima itavu seriju
brojeva te ih prevodi u muzike note i to samo one koje pripadaju zadatoj skali28.
Slika 79 ilustrira dvije razliite skale: frigijsku i blues.

Slika 79 FitScale moduli

Konano, neki od modula kao to su Probability ili BioSeq mogu generirati

nizove nota prevodei slova i rijei u MIDI poruke, ili koristei vremensku
prognozu, rezultate burze, pa ak i opskurnije izvore podataka iz znanosti kao to su
kemija ili biologija29:

26

Engleski add: dodaj

Engleski sum: zbroj/zbir.
28
ArtWonk 4 ima preko etrdeset obrazaca za skale; uz standardni dur, mol i kromatsku skalu, tu su i crkve27
29

ne ljestvice, Messiaenovi modusi, blues, te folk skale iz mnogih zemalja svijeta.

Neki od moguih izvora proteina i genetskih materijala su Swiss Protein Data Bank and the NIH GenBank,
sa kojima se ArtWonk povezuje putem Interneta koristei Modul BioEditor.

MIDI sekvenciranje

80

Slika 80 Probability modul. Statistika distribucija teksta Mee Slimovia

Slika 80 pokazuje statistiku distribuciju muzikih nota u modulu Probability

dobijenu algoritamskom reinterpretacijom i statistikom distribucijom sljedeeg
teksta iz knjige Tvrava, Mee Selimovia:
Kakve misli, posljednje, prolaze njegovim mozgom to se gasi? Koje slike, koja
tuga, koja radost, moda? Da li zamilja rodni kraj, iz kojeg je bjeao, bjeei
od sebe? Da li vidi ljude koje je volio? Da li ali to nije drukije ivio? Da li se
posljednje mrvice njegova sjeanja lijepe za zaviajno nebo djetinjstva, koje
nikad ne zaboravljamo?30

30

Selimovi, Mea. Tvrava, Sarajevo: Svjetlost, izdavako preduzee, 1970.

MIDI sekvenciranje

81

Uz pomo kompleksnog programa prikazanog na slici 76 (autor: dr. Igor Karaa)

i statistike ditribucije teksta iz slike 80, moe se komponirati sljedea invencija za
solo flautu:

Sa preko dvije stotine modula, vrlo je lako pronai one koji odgovaraju
naem trenutnom stvaralakom impulsu. Vremenski odnosi, matematiki procesi,
logike funkcije, obrada teksta i grafike, sekvenciranje i MIDI, sve nam ovo stoji na
raspolaganju kako bismo lake organizirali nae algoritme i pretvorili ih u MIDI
poruke i, konano, zvuk! Daljnja obrada snimljenih MIDI dokumenta u programima
za notaciju kao to su Sibelius i Finale svakako je jedna od moguih opcija. Web
stranica kompanije Algorithmic Arts, na kojoj se moe nai demo verzija softvera je
http://algoart.com

Jo neki od popularnih programa za manipulaciju MIDI porukama i algoritamsku

kompoziciju su Max, kompanije Cycling 74:
http://cycling74.com/

i OpenMusic slavnog francuskog centra za akustiko i muziko istraivanje i

koordinaciju (IRCAM):
http://repmus.ircam.fr/openmusic/home

Bez obzira za koji se program student odlui, velika veina njih slui se
konceptom povezivanja modula kao takozvanim vizualnim programskim jezikom.

82

MIDI sekvenciranje

4.3.7 Ableton Live

Slika 81 Ableton Live 8, Session View

Evo jo jedne muzike aplikacije koja na neki nain razbija uvrijeene okvire
sekvenciranja. Ableton Live moe sluiti kao standardni sekvencer i DAW program
koji integrira MIDI i audio informacije u vodoravnom aranerskom prostoru. S druge
strane, Live ukljuuje i drukiji oblik rada - okomiti prostor poznat pod imenom
Session View (slika 81), gdje se MIDI i audioodlomci mogu organizirati i aktivirati
potpuno neovisno jedan od drugog u stvarnom vremenu.

Individualni kanali u ovom sluaju predstavljeni su stupcima sa neogranienim

brojem praznih odlomaka ili stanica/elija (clips) koje se aktiviraju pritiskom na
dugme Launch (trokut) i koje mogu sadravati bilo kakav muziki materijal (slika 82).

Slika 82 Sedam individualnih odlomaka na jednom okomitom kanalu

MIDI sekvenciranje

83

Izvoa pritom ne treba brinuti o ritmikoj preciznosti, jer su stanice uvijek

sinkronizirane s tempom upisanim u aranman i mogu se kvantizirati tako da
se, bez obzira na stvarno vrijeme aktiviranja, uvijek automatski pokreu na prvu
dobu u taktu. Odlomci bilo koje duine mogu se izvoditi zajedno, stvarajui tako
najkompleksnije poliritmike kombinacije.

Vodoravni redovi ine cjelinu pod nazivom scena (scene) i prijelaz s jedne scene
na drugu ostvaruje se jednostavnim klikom mia na trokut u Master kanalu:

Slika 83 Scena u programu Ableton Live

Ova revolucionarna paradigma osmiljena u cilju izvoenja muzike uivo (od

ega i dolazi ime Live), ini okomiti aranerski prostor vrlo fleksibilnim muzikim
alatom, koji nalazi svoju primjenu u najrazliitijim situacijama: od DJ improvizacija
u diskoklubovima, do avangardnih elektroakustikih i multimedijalnih prezentacija
na koncertnim pozornicama irom svijeta.
Jedan od dodaka programu Ableton Live je Max for Live,31 softver za
manipulaciju i procesiranje MIDI, audio i video informacija uz iju pomo korisnici
mogu dizajnirati vlastite instrumente, efekte i aplikacije za eksperimentalnu
kompoziciju. Pogledajmo neke od moguih primjena ovog vizualnog programskog
jezika32:

31

http://www.ableton.com/maxforlive
http://www.maxforlive.com/

32

84

MIDI sekvenciranje

Slika 84 Max for Live programator Roland Juno-106 sintetizatora

Slika 85 Max for Live postupni sekvencer za Novation Launchpad MIDI poveznik

Slika 86 Max for Live; Celluloid - program za algoritamsku kompoziciju

4.4 Vjebe i zadaci

1. Kreirajte jednostavnu etverotaktnu sekvencu za solo instrument
po vlastitom izboru. Na isti kanal potom nasnimite pokrete toka za
modulaciju i glissando i pogledajte rezultat u MIDI ureivau.
2. U istoj sekvenci promijenite instrument u elektrini klavir, obou, tremolo
,gudaku sekciju, akustinu gitaru. Usporedite zvukove u dva ili tri razliita
DAW programa.
3. Koristei dva ili vie raunala, uitajte virtualne udarake instrumente u
programe za sekvenciranje.
4. Umjesto MIDI poveznika s klavijaturom pokuajte koristiti tipkovnicu
(slike 87 i 88):

MIDI sekvenciranje

Slika 87 Tipkovnica kao virtualna klavijatura u programu GarageBand na Mac raunalu

Slika 88 Tipkovnica kao virtualna klavijatura u programu Reason 6 na

Windows PC raunalu

i zatim skupno svirajte sljedee ritmove:

85

86

MIDI sekvenciranje

Eksperimentirajte sa razliitim zvukovima udaraljki.

1. Napravite MIDI sekvencu prvih petnaest taktova Bachove Dvoglasne

invencije br. 1 u C-duru, bez ukrasa. Odsvirajte dionicu desne ruke na
MIDI povezniku s klavijaturom. Programirajte dionicu lijeve ruke u MIDI
ureivau.
Koristite stopostotnu kvantizaciju za dionicu desne ruke i nainite MIDI
poruke za dinamiku (velocity) u obje dionice relativno slinim.
Napravite nekoliko crescendo i decrescendo gesti u obje ruke olovkom.
Usporite i ubrzajte tempo u aranerskom prostoru.
Transponirajte cio komad u tonalitet E-dura iz MIDI ureivaa!

2. Aranirajte jazz standard ili popularnu kompoziciju po vlastitom izboru

na etiri ili vie kanala kombinacijom tehnika iz ovog modula. Svirajte
dionice u sporijem tempu i koristite duplikaciju odlomaka u aranerskom
prostoru.
3. Uitajte MIDI dokument Hey Jude ansambla The Beatles sa Internet
stranice

http://www.free-midi.org/

Posluajte ovaj aranman u DAW programu i otvorite bas dionicu u MIDI

ureivau. Zapiite nekoliko taktova ove dionice tradicionalnom notacijom,
a onda uinite isto s kanalom bubnjeva.
Promijenite aranman koristei razliite zvune boje.
Postupno utiavajte i pojaavajte pojedine dionice u mikseti uz pomo
kliznih potenciometara i snimanja automatske krivulje.
Promijenite panoramu svakog instrumenta u aranmanu, osim bubnjeva.
Snimite ovu sekvencu u WAV audio formatu na desktop raunala.

Vano: Ne zaboravite sauvati sve svoje projekte na tvrdom disku i USB memoriji!

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

87

MODUL 5: Rad sa digitalnim audiomaterijalom

Digitalni audio danas se smatra jednim od najuobiajenijih naina prezentiranja
muzike i zvuka uope. Samo ime digitalni audio odnosi se na injenicu da je
zvuk predstavljen nizom brojeva (digits). Nosai digitalnog zvuka, poput optikih
diskova (CD i DVD), danas se nalaze u gotovo svakom domu, a muzika koju ujemo s
radija, televizije, mobilnih telefona i mp3 ureaja takoer je, u mnogim sluajevima,
zabiljeena i emitirana upravo na ovaj nain. U ovom modulu razmotrit emo osnove
akustike, koritenje audiomaterijala u DAW programima, te razliite digitalne
formate za distribuciju muzike, ukljuujui i Internet.

5.1 Osnovi akustike

Studij muzike vrlo esto ukljuuje i fiziku zvuka, to jest znanost koju poznajemo pod
imenom akustika. Zvuci koji nas okruuju postoje kao promjene tlaka, valovi to se
prostiru kroz elastine fizike medije ukljuujui zrak, vodu, ice, zvunike, slualice
i nae ui. Te promjene tlaka nastaju zbog titranja molekula medija (zrak, voda,
metal) koje su zbog vanjskog utjecaja izbaene iz ravnotenog poloaja. Zvuk se
iri zbog elastine veze meu molekulama medija. U plinovima i tekuinama valovi
zvuka su iskljuivo longitudinalni, to jest ire se u istom pravcu u kojem se gibaju
estice medija pri titranju, dok u vrstim tijelima valovi mogu biti i transverzalni estice medija ovdje mogu titrati i okomito na pravac irenja vala. Zvuk se ne moe
iriti kroz vakuum.
U zraku, taj se val kree brzinom od priblino 340 m/s (to ovisi o temperaturi
i vlazi), u vodi se kree priblinom brzinom od 1500 m/s, a u eljeznoj ici preko
5000 m/s. Koristei se muzikom tehnologijom, mi zapravo manipuliramo tim
vibracijama, to jest akustikim svojstvima zvuka. Koja su to svojstva? U tabeli 6
podijelili smo ih u dvije grupe: akustiku ili objektivnu (fizika svojstva) i opaajnu
ili subjektivnu (na kakav nain ih doivljavamo).
Akustika svojstva

Opaajna svojstva

Frekvencija

Visina tona

Harmonijski spektar

Boja zvuka (timbar)

Amplituda

Ovojnica (oblik)

Jaina zvuka
Artikulacija

Tabela 6 Usporedba objektivnih i subjektivnih svojstava zvuka

Mi, dakle, opisujemo promjene zvuka nazivajui ga viim ili niim, glasnijim ili
tiim, svjetlijim ili tamnijim, ali pritom treba imati na umu da instrument kao to je
sintetizator ne proizvodi visine i jaine tona, ve frekvencije i amplitude.

88

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

5.1.1 Frekvencija

Frekvencija je fizikalna veliina kojom se izraava broj titraja u odreenom

vremenskom intervalu. Za odreivanje frekvencije dogaanja, broj dogaaja
koji promatramo u odreenom vremenskom intervalu se podijeli s trajanjem tog
vremenskog intervala. U Meunarodnom sustavu jedinica (SI), rezultat se mjeri
jedinicom Hertz (Hz), nazvanom po njemakom fiziaru Heinrichu Rudolfu Hertzu.
1 Hz tako predstavlja jedan titraj u sekundi.
Kad se radi o zvunom valu, frekvencija je ta koja karakterizira visinu tona.
Frekvencija standardnog tona A iznad srednjeg C koja se definira kao 440 Hz tj.
440 titraja u sekundi, poznata je kao koncertni ton na koji se orkestar obino
ugaa. Ljudsko uho osjetljivo je na frekvencije od 20 do 20,000 Hertza, iako visoke
frekvencije postaju sve manje ujne kako ljudi odrastaju. Evo kako izgledaju
frekvencije tonova prikazane grafiki uz pomo klavijature:

Slika 89 Frekvencije tonova prikazane na klavijaturi

5.1.2 Amplituda
Amplituda je u fizici najvei otklon od srednje vrijednosti veliine kojom se opisuje
val ili titranje. Kad se zvuna amplituda poveava, mi je ujemo kao pojaavanje
zvuka; kad se ona smanjuje, kaemo da se zvuk stiava. Vrijednost amplitude u
akustici obino izraavamo skalom decibela (dB), to je nain da izrazimo odnos
izmeu dvije vrijednosti zvunog signala, bez obaveze da navodimo njihove prave
vrijednosti ili razine. U radu sa zvukom najee baratamo ogromnim rasponom
brojanih vrijednosti. Odnos najslabijeg signala koji dolazi u mikrofon i najjaeg
signala na izlazu iz velikog razglasa, moe pokrivati raspon mjeren od 1:1.000.000
ili vie! U decibelima taj raspon iznosi nekih 150dB, to je broj koji je mnogo lake
razumjeti i samim tim rad u muzikoj studiju se znatno pojednostavljuje. Iz ovog
razloga, decibelske skale nisu linearne, ve logaritamske (slika 90).

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

89

Slika 90 Logaritamska funkcija

Logaritamska funkcija uveava se eksponencijalno, na slian nain kako

funkcioniraju i nae ui kada je u pitanju utisak glasnoe zvuka (MIKI 2005). Tako
rezultati prilikom koritenja decibelskih skala postaju jasni i praktini.

Postoji nekoliko decibelskih skala; jedna od popularnijih je skala zvunog tlaka

(SPL, Sound Pressure Level) koja poinje na 0 dB, to je minimalni tlak pri kojem
ljudsko uho moe registrirati ton frekvencije 1,000 Hz. Ona se zatim prostire do
nekih 130-150 dB; vrijednost od 130 dB smatra se pragom boli. Evo nekih zvukova
na skali od 0 do 140 decibela:
Prag ujnosti

0 dB

Tiha studijska soba

20 dB

Kosilica za travu

100 dB

Govor

Ulina buka
Prag boli

Zvuk aviona pri polijetanju

60 dB
80 dB

130 dB
140 dB

Tabela 7 Usporedba amplitude zvukova na SPL skali

Jo jedna skala koja se esto koristi prilikom rada sa zvunim materijalom

zove se VU (Volume Unit) i nju emo u obliku VU-metra tipino nai na analognim
stolovima za mijeanje zvuka, kao i u nekim DAW programima (slika 91).

Slika 91 VU-metar

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

90

U ovom sluaju 0 dB je maksimalna amplituda predviena prilikom rada na

dotinom ureaju. Zvuni signal glasniji od 0 decibela ulazi u crveno polje to e
rezultirati premodulacijom, odnosno takozvanom distorzijom zvuka. Decibelske
razine ispod ove maksimalne amplitude izraene su negativnim brojevima.
Slino VU-skali, puna dB skala (FS, Full Scale) koja se najee koristi u
raunalnim programima za obradu zvuka (slika 92), prikazuje maksimalnu digitalnu
amplitudu kao 0 dB. Zvuni signal iznad ove razine biti e izoblien, to se naziva
digitalnom distorzijom. Ispod 0dB nalaze se negativni brojevi koji mogu dosegnuti
razinu potpune tiine koja se najee oznaava sa -Inf (Infinite33) ili .

Slika 92 Puna dB skala prikazana u progamu SoundForge 10, lijevo

5.1.3 Zvune ovojnice (Envelopes)

Na slici 93 moemo vidjeti odsjeak zvunog vala. Primijetit emo kako amplituda
nije svugdje ista: promjena amplitude u vremenu naziva se ovojnicom ili oblikom
zvunog vala (envelope).

Slika 93 Odsjeak zvunog vala i njegov oblik ili ovojnica

33

Engl. Infinite: beskonano

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

91

Svaki instrument ima karakteristinu ovojnicu koja se obino opisuje nizom

taaka od poetka zvuka do njegovog gaenja. Najjednostavnija ovojnica ima etiri
parametra: udar (Attack), stiavanje (Decay), zadravanje (Sustain) i otpust (Release)
i po prvim slovima engleskih rijei naziva se ADSR. Ona se gotovo uvijek koristi za
generiranje zvukova na sintetizatorima:

Slika 94 ADSR zvuna ovojnica

Udar (attack) je vrijeme porasta u kojem ovojnica krenuvi od nule dostie

maksimalnu vrijednost.
Stiavanje (decay) je vrijeme pada u kojem ovojnica od spomenute maksimalne
vrijednosti padne na vrijednost definiranu zadravanjem.

Zadravanje (sustain), koje se ponekad naziva i razinom trajanja, je vrijednost

koja se najee izraava postocima od maksimalne vrijednosti ovojnice.

Otpust (release) je vrijeme u kojem vrijednost ovojnice padne s razine

zadravanja na nulu, nakon to je izvor zvuka ugaen. Evo kako izgleda generator
zvune ovojnice na modernom sintetizatoru zvuka:

Slika 95 ADSR generator na Roland GAIA sintetizatoru

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

92

Kompleksniji zvukovi se, naravno, mogu opisati ovojnicama sa vie taaka radi
vee preciznosti. Da bi se zvuk sa slike 93 vjerno opisao bile bi nam potrebne desetine
taaka, ali ovdje emo prikazati pojednostavljene ilustracije ovojnice tonova gitare,
gudake sekcije i elektrinih orgulja (slika 96). Pilaste ovojnice pojavljuju se kod
ianih instrumenata i udaraljki, dok su trapezoidne najizraenije kod puhakih
i gudakih instrumenata. Pravokutni oblici ili ovojnice tipine su za mehanike
instrumente poput orgulja.

Slika 96 Zvune ovojnice gitare (a), gudake sekcije (b) i elektrinih orgulja (c)

Sve ove zvune oblike uglavnom percipiramo kao artikulaciju (staccato, legato,
marcato i slino...), ali djelomino i timbar, iz razloga to se zvune boje esto
prepoznaju izuzetno brzo, ve nakon inicijalne faze udara! No, postoji jo jedna vrlo
vana komponenta zvune boje, amplituda frekvencija koje sainjavaju zvuk. Ove
amplitude su u akustici poznate kao harmonijski spektar.

5.1.4 Harmonijski spektar

Dok ovojnice pokazuju promjenu amplitude u vremenu, harmonijski spektar
pokazuje red frekventnih amplituda u bilo kojem trenutku u vremenu. Ovaj je red
poznat kao red (niz) alikvotnih tonova ili harmonika. Alikvotni tonovi su suzvuni
tonovi koji se uju prilikom sviranja nekog temeljnog tona. Pritom se temeljni ton
naziva i prvim harmonikom, prvi alikvotni ton drugim harmonikom itd.
Francuski matematiar Fourier u svojim je radovima pokazao da se bilo koja
kontinuirana funkcija moe prikazati kao beskonana suma sinusnih valova.
Taj rezultat imao je dalekosene posljedice kako u matematikom kontekstu pri
razmatranju funkcija, tako i na fizikalnu pozadinu reprodukcije i sinteze zvuka. Po
Fourierovom teoremu, jednostavan sinusni val moe biti pretvoren u zvuk pomou
zvunika i biti e percipiran kao ist ton34 odreene frekvencije. Zvukovi muzikih
instrumenata obino se sastoje od jednog temeljnog tona i dodatnog skupa harmonika,
koji se mogu smatrati superpozicijom sinusnih valova osnovne frekvencije f i sinusnih
34

Takozvani isti tonovi su harmonici koji nemaju alikvotnih tonova.

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

93

valova ije se frekvencije prema temeljnom tonu odnose kao 1:2:3:4:5:6 itd.
Pogledajmo suzvune tonove temeljnog tona C (slika 97):

Slika 97 Temeljni ton C i njegovih prvih sedam suzvunih tonova - alikvota

Proces analize, to jest razlaganja zvuka instrumenta na osnovne konstituente

(sinusne valove) naziva se Fourierova analiza. Zvuni se valovi, dakle, mogu
matematiki opisati amplitudama konstituentnih sinusnih valova koji ih tvore, to
predstavlja harmonijski spektar zvuka. On je najvaniji element pri odreivanju
tembra. Jednom kada je poznat harmoniki sadraj nekog zvunog uzorka dobiven
Fourierovom analizom, postoji mogunost sintetiziranja tog istog uzorka pomou
niza elektronskih generatora sinusoidnog zvuka. Generirane uzorke je potrebno
posloiti zajedno u odgovarajuem omjeru amplituda i taj se proces naziva
Fourierova sinteza (slika 98).

Slika 98 Fourierova zvuna sinteza

to je manji broj alikvotnih tonova koje odreeni instrument proizvodi, to

se njegov zvuk percipira kao meki i obratno, to je alikvotnih tonova vie, to
je zvuk instrumenta kompleksniji i otriji. Klarinet, na primjer, ima izraenije
neparne harmonike, dok nazalnija i otrija oboa ima vei broj harmonika i njihove
su amplitude neto jae. Flauta, s druge strane, ima izraenije oktavne harmonike
(alikvotni tonovi 1, 3 i 7) to rezultira njenijim zvukom. Na nekim instrumentima

94

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

se, naroitim postupkom u sviranju, moe postii da pojedini alikvoti zazvue

izdvojeno, kao tzv. flaoleti.
Elektronski ureaj kojim se muziari esto slue u svrhu promatranja i analize
zvunog signala naziva se osciloskop (slika 99).

Ovo je instrument prvenstveno namijenjen za promatranje vremenske promjene

elektrinih signala. Prikaz je dvodimenzionalan s tim da je na osi x vrijeme, a na osi
y amplituda signala.

Slika 99 RIGOL osciloskop

Evo kako izgleda analiza harmonijskog spektra pojedinih instrumenata na

osciloskopu:

Slika 100 S lijeva na desno: harmonijski spektri ksilofona, akustine gitare i trube

Iz ove analize se jasno vidi kako je harmonijski spektar trube vrlo kompleksan,
sa naglaenim amplitudama harmonika 1-9, to rezultira percepcijom otrog,
metalnog i poneto agresivnog zvuka.

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

95

5.2 Digitalni audio i umjetnost sempliranja

U prethodnim poglavljima nekoliko smo puta spomenuli pojmove analogni

i digitalni. Analogna tehnologija u studiju za snimanje zvuka podrazumijeva
kontinuirano snimanje, za razliku od digitalne kod koje se zvuk predstavlja postupno,
nizom brojeva.
Analogne, to jest kontinuirane vibracije koje nastaju titranjem ice, membrane i
slino, transformiraju se u vibracije zraka, iji pritisak utjee na stvaranje elektrine
voltae u mikrofonu; elektrina struja se kabelom prenosi do pojaala i konano,
do zvunika gdje izaziva titraje opne i ovi se titraji ponovo pretvaraju u vibriranje
zraka. Kruni tok titraja u ovom je sluaju analogne prirode, jer se zvuk na ovaj nain
kontinuirano pretvara iz jednog oblika energije u drugi (slika 101).

Slika 101 Analogna pretvorba zvunih vibracija

Analogne zvune vibracije mogu se snimati na magnetnu traku, koja bi se na

slici 101 mogla prikazati izmeu mikrofona i zvunika. U tom sluaju, elektrina
voltaa iz mikrofona pobudila bi magnetofonsku glavu za snimanje u pokret koji
bi transformirao elektrinu energiju u obrasce magnetnih estica na povrini
trake. Presluavanjem trake bi se energija magnetnih estica ponovo pretvarala u
elektrini impuls to dolazi do zvunika izazivajui vibracije opne. Sve te pretvorbe
su kontinuirane, to e rei analogne prirode.
Snimanje na digitalni ureaj izgleda neto drukije. Pogledajmo sliku 102:

Slika 102 Digitalno snimanje zvuka

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

96

Ovdje emo primijetiti dva ureaja oznaena s ADC i DAC. Oni oznaavaju
Analogno-Digitalne i Digitalno-Analogne konvertere ili pretvarae. Elektrina
voltaa iz mikrofona stie u ADC i ovdje mora biti pretvorena u jezik razumljiv
raunalu: niz binarnih brojeva. Svaki broj opisuje zvuk u odreenom trenutku u
vremenu. Takav digitalni signal obrauje se u raunalu (primerice u DAW programu)
i na izlazu nailazi na DAC koji izlazni niz binarnih brojeva pretvara natrag u analogni
oblik - elektrinu struju! Obzirom da digitalni proces ne zabiljeava sam zvuk, ve
ga samo opisuje nizom brojeva, tanost ovog opisa ovisi o kvaliteti kojom raunalo
uzorkuje ili semplira analogne vibracije (slika 103). To uglavnom ovisi o dva faktora:
uestalosti sempliranja (sample rate) i njegovoj bitnoj dubini ili rezoluciji (bit depth).

Broj uestalosti sempliranja pokazuje koliko se puta u sekundi analogni signal

uzorkuje. Ovdje se postavlja pitanje: koliko je esto potrebno mjeriti i zapisivati
vrijednost signala da bi se dobio kvalitetan rezultat? uveni Nyquistov teorem35 daje
odgovor na ovo pitanje - da bi se signal mogao vjerno rekonstruirati potrebno ga je
uzorkovati dva puta ee od njegove najvee frekvencije. Obzirom da ljudsko uho
uje frekvencije do otprilike 20.000 Hz, zvuk je u principu dovoljno semplirati nekih
40.000 puta u sekundi.

Slika 103 Proces digitalnog uzorkovanja zvuka: analogni, kontinuirani zvuk (gore) i
digitalizirana, postupna verzija (dolje)

Kvalitetan digitalni proces sempliranja potpuno negira imanentnu kvarljivost

analognih medija - magnetnih traka i vinilnih ploa, to je godinama predstavljalo
najvei problem analogne tehnologije. Ukoliko imamo staru analognu fotografiju
koja je vremenom izblijedjela, tu se vrlo malo moe uiniti kako bi se dojam popravio
i slika vratila u prvobitno stanje. Meutim, ukoliko na raunalu imamo zapisan niz
brojeva koji detaljno opisuje take te iste fotografije, informacija se ne gubi, te je
mogue pravljenje beskonanog broja identinih kopija.
35

http://www.digital-recordings.com/publ/pubneq.html

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

97

Svaki vodoravni uzorkovani dio moe se teorijski podijeliti na beskonano

mnogo okomitih dijelova (ili dinamikih vrijednosti), a pod bitnom dubinom ili
rezolucijom podrazumijevamo duinu binarnog niza koji te dinamike vrijednosti
opisuje. U povijesti digitalne zvune obrade koristile su se rezolucije od 8, 12, 16
i 24 bita, a princip koji ovdje vai vrlo je jednostavan: vie je bolje (slika 104). Sa
16 binarnih znamenki moe se opisati 65.536 dinamikih vrijednosti, a sa svakim
dodatnim bitom ovaj se broj udvostruuje i sa 24 bita rezultira s ak 16.777.216
dinamikih razina u bilo kojem trenutku u vremenu.

Slika 104 Upotreba 24-bitne rezolucije rezultira preciznijom dinamikom

Jasno, sa poveanjem frekvencije sempliranja i bitne dubine, potrebno je i vie

prostora kako bi se ovako snimljen zvuk sauvao. Ovdje donosimo tabelu sa nekim
od popularnih audio standarda:
Bitna dubina

Uestalost uzorkovanja (Hz)

24

96.000

16

16

44.100

48.000

Bitni protok

1 min. stereo dokument

4,39 Mbit/sec

33,0 Mb

1,35 Mbit/sec

1,46 Mbit/sec

Tabela 8 Usporedba veliine audio dokumenata

10,1 Mb

11,0 Mb

Moderni standard u produkciji zvuka za CD medij je sljedei: uestalost

sempliranja od 44,100 puta u sekundi (44,1 KHz) i rezolucija od 16 bita.
Standard za TV i film je uestalost od 48.000 Hz, sa 16-bitnom dubinom.
Blu-ray audio: uestalost do 192.000 Hz, 24 bita.

Konano, moderni standard za digitalno audiosnimanje u profesionalnim

studijima je 44.1 Khz, sa dubinom od 24 bita.

98

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

No, bez obzira na visoku uestalost sempliranja, prilikom konvertiranja

analognog signala u digitalni jedan dio informacije biti e izgubljen zbog tzv. aliasefekta. Da se podsjetimo: Nyquistov teorem uzorkovanja kae da je za uspjeno
rekonstruiranje signala potrebno uzorkovanje barem dvostruko vee frekvencije
od najvie frekvencije tog signala. Ova se minimalna frekvencija uzorkovanja naziva
Nyquistovom frekvencijom. Audio CD zapis uzorkovan je na 44.1 KHz da bi mogao
obuhvatiti mehanike valove frekvencije do 22.05 KHz koji predstavljaju gornju
granicu ljudskog sluha. Ali, instrumenti koji mogu dosegnuti vrlo visoke tonove
predstavljaju problem; najvii ton na klaviru ima frekvenciju od 4286 Hz. Ovo samo
po sebi izgleda prilino bezopasno jer je ta frekvencija znatno ispod granice od
22 KHz. Ipak, svaki muziki ton ima i svoje alikvote - osmi harmonik u nizu titrat e
frekvencijom od 8 * 4286 = 34.288 Hz, to je znatno vie od Nyquistove frekvencije!
Kao rezultat uzorkovanja za CD na frekvenciji od 44.1 KHz, ove izuzetno visoke
frekvencije biti e digitalnim procesom gurnute prema dolje (undersampling),
to rezultira neprijatim i disonantnim harmonicima. Rjeenje ovog problema
sastoji se u primjeni specijalnih anti-alias filtara. Da bi smo uspjeno rekonstruirali
signal prilikom njegovog izlaza iz Digitalno-Analognog konvertera, njegove najvie
frekvencije ne smiju prelaziti Nyquistovu i stoga se se te frekvencije uklanjaju
koritenjem niskopropusnog filtra. Idealni niskopropusni filtar uklonit e sve
frekvencije iznad granine Nyquistove frekvencije od 44.1 KHz bez ikakvog utjecaja
na proputene frekvencije.
U posljednje vrijeme koristi se jo jedno, elegantnije, ali i skuplje rjeenje; kod
modernih CD i DVD ureaja i audiosnimaa ponekad se mogu primijetiti naljepnice s
oznakom 8X Oversampling DAC (slika 105). Ovdje se koriste sofisticirani filtri koji
analiziraju digitalni signal i dodaju do 8 vodoravnih taaka izmeu ve postojeih
44.100 uzoraka u sekundi. Na ovaj nain se uestalost sempliranja pri digitalnoanalognoj pretvorbi poveava na ak 352.800 Hz, to je po Nyquistovom teoremu,
dostatno za reproduciranje frekvencije od 176.400 Hz, znatno vee od gornje
frekvencije harmonika koji se pojavljuju u muzici.

Slika 105 Denon DCD-590 sa LAMBDA D-A pretvaraem oznaenim 8TIMES Over
Sampling Digital Filter

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

99

5.3 Formati za pohranu digitalnih audiodokumenata

Iz tabele 5.17 mogli smo vidjeti kako digitalni audio zahtjeva dosta prostora na
tvrdom disku raunala. Jedan minut stereo muzike u CD formatu (44.1 KHz, 16
bita) zauzima oko 10 Mb, to moe predstavljati problem kod distribucije zvunog
materijala preko Interneta, razmjene podataka izmeu muziara koji surauju
na projektu i slino. Stoga je razvijeno nekoliko standarda sa razliitim omjerom
zvune kompresije.

Svaki nekompresirani digitalni audio zapoinje kao takozvani PCM format (Pulse
Code Modulation) i on se koristi prilikom snimanja muzike na optike diskove kao
to su CD i DVD, gdje se naziva CD-DA format. Drugi nekompresirani PCM formati
koji se koriste u profesionalnom radu sa raunalima nazivaju se WAV (Windows) i
AIFF (Mac). Oni imaju minimalno razliitu strukturu za predstavljanje podataka, ali
uzorkovani digitalni audio je u oba sluaja nekompresiran i pri njihovom dekodiranju
i umnoavanju ne dolazi do gubitka kvalitete.
U svrhu Internet distribucije, bilo da se radi o prodaji muzike u digitalnom
formatu ili o sluanju radiostanica u stvarnom vremenu (live Internet streaming),
audio se mora kompresirati kako bi se veliina dokumenta smanjila. Izazov se sastoji
u nalaenju pravih matematikih algoritama za kodiranje-dekodiranje (codec) koji
mogu ukloniti odreen broj podataka iz dokumenta, a da pritom gubitak kvalitete
ne bude naroito osjetan. Postoje dva pristupa ovom problemu: kompresija sa i bez
gubitaka (lossy i lossless compression).

Kompresijom sa gubicima dolazi do permanentnog uklanjanja informacija iz

zvunog dokumenta. Ovdje se koristi nekoliko formata: najpopularniji je svakako
.mp3, ali tu su jo i .ra ili .rm, .wma i .aac. Svi ovi formati koriste algoritme koji
analiziraju nekompresirani audiomaterijal i zatim iz njega uklanjaju vrlo visoke
frekvencije. Dodatno, glasniji zvuci obino pokrivaju tie, to stvara efekt poznat kao
maskiranje. Posebnim digitalnim procesom, ovi se tii zvuci pronalaze i takoer
eliminiraju iz dokumenta, znatno reducirajui njegovu veliinu.

Kompresija bez gubitaka radi na drukijem principu: informacija iz zvunih

dokumenata nikada nije izgubljena i zbog toga razlika u zvuku prilikom reproduciranja
ne postoji. Kod ovakvih kompresija koriste se algoritmi to prepoznaju dijelove
digitalnog koda koji se ponavlja, i zatim ih kompresiraju u mnogo manji prostor,
odakle se mogu pozvati prilikom procesa dekodiranja. Jedan od najznaajnijih
metoda kompresije naziva se Huffmanovo Kodiranje36, dok su popularni lossless
audio formati poznati kao .flac (slika 106), ALAC (.m4a) i Monkeys Audio (.ape).
Veliina ovako kompresiranih dokumenata je i do 50% manja od nekompresiranih
formata, ali je jo uvijek znatno vea od dokumenata dobijenih kompresijom sa
gubicima.
36

http://mathworld.wolfram.com/HuffmanCoding.html

100

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

Slika 106 flac logo

Kompresija bez gubitaka koristi se i kod dokumenata druge vrste, teksta ili
slika, i veina itatelja se s njima zasigurno ve susretala; to su .zip, .rar, .7z i slini
formati. U sljedeoj tabeli donosimo prikaz popularnih formata koji se koriste u
radu s audiomaterijalom:
Tip
dokumenta

CD-DA

.aiff

.wav

.mp3

Raunalo

Macintosh

PC

Codec

PCM

PCM

MPEG-4
(ALAC)

Kompresija bez gubitka, besplatna od

2011.

.wma

PC

.flac

Macintosh
i PC

Microsoft
WMA

.ape

PC

Pohrana podataka, profesionalni audio

Pohrana podataka, profesionalni audio

MPEG-1 Audio
Layer 3

Macintosh
i PC

Format za audio diskove

PCM

Macintosh
i PC

.m4a

Svrha

FLAC

Monkeys
Audio

Kompresija s gubicima za Internet

distribuciju i presluavanje na mobilnim
ureajima

Relativno nov format, razvijen od strane

Microsofta kao konkurencija .mp3
formatu.

Besplatna kompresija bez gubitaka,

popularna meu koncertnim muziarima
za razmjenu dokumenata visoke kvalitete.

Odlina besplatna kompresija bez gubitka.

Relativno spora za dekodiranje, ali s
podrkom za procesore s vie jezgri.

Tabela 9 Popularni audioformati

Kad je u pitanju sluanje radiostanica ili pregledavanje video dokumenata preko

Interneta, gotovo sav audiomaterijal je kompresiran sa gubicima. Tok informacija
od Internet servera do naeg raunala esto se naziva engleskom rijeju streaming.
Prilikom ove predaje informacija u stvarnom vremenu poetni dio dokumenta se

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

101

privremeno uitava u memoriju (buffering) i poinje dekodirati i reproducirati

preko zvunika, dok se drugi dio za to vrijeme prenosi preko ethernet ili beine
veze, uitava u memoriju itd. Nakon zavrenog streaminga dokument se vie ne
nalazi na naem raunalu. Iz ovog primjera sasvim je jasno da digitalni audio mora
biti kompresiran u takvom omjeru da Internet veza moe podnijeti toliki protok
informacija bez zastajkivanja ili gubljenja signala (dropout). U ovu svrhu najee
se koriste formati .mp3, .ra, .aac i .wma. Brzina toka audiomaterijala preko Interneta
opisuje se u hiljadama bita u sekundi (Kbps), to se naziva bitni protok (bit rate).
Mp3 dokumenti uglavnom imaju bitni protok izmeu 28.8 Kpbs i 320 Kpbs. to je
ovaj broj vei, to je zvuk kvalitetniji, ime se, naravno, Internet veza vie optereuje.
U sljedeoj tabeli donosimo razliite vrijednosti bitnog protoka digitalnog zvuka
u .mp3 formatu, sa priblinim, subjektivnim opisima njegove kvalitete:
Bitni
protok

8 Kpbs

175:1

32 Kpbs

44:1

96 Kpbs

15:1

128 Kpbs

11:1

192 Kpbs

256 Kpbs

320 Kpbs

Omjer
kompresije

7:1

1400 Kpbs

5,5:1

4,4:1

1:1

Kvaliteta
(u odnosu na original)

Vrlo loa

Loa

Podnoljiva

Prosjena

Dobra

Izvrsna

Neprimjetna razlika

Originalni snimak

Subjektivna usporedba

Analogni telefon

AM Mono radio

Loiji FM stereo radio signal

FM stereo radio signal

Blizu CD zvuka

Izuzetno blizu CD zvuka

CD kvalitet

ist PCM audio

Tabela 10 Efekt bitnog protoka na kvalitet .mp3 audiomaterijala

Iz priloenog se vidi da je nalaenje dobrog balansa izmeu kvalitetnog

digitalnog snimka i njegove veliine vrlo subjektivno. Generalno uzevi, za
kompresiranje govora u .mp3 format, 64 Kbps bi moglo biti dovoljno, naroito u
svrhu emitiranja intervjua. Jednostavni aranmani popularne ili folk muzike zvue
prilino dobro kompresirani na protok od 192 Kpbs. Isto bi se moglo rei i za
jazz muziku, koja ponekad zahtijeva i neto bolji kvalitet od 256 Kbps. Glasnija i
frekvencijama bogatija rock muzika, heavy metal i elektronika muzika uglavnom
se kompresiraju na 256 Kpbs, dok orkestarska klasina muzika velikog dinamikog
i frekventnog opsega najbolje zvui na 320 Kpbs.
Popularne Internet radiostanice esto emitiraju svoj program u nekoliko
varijanti bitnog protoka: to su obino 96 Kpbs za korisnike sa sporijim vezama
(ukljuujui i beine konekcije) i 128 Kpbs ili vie za kablovske veze i DSL, a u
posljednje vrijeme popularne su i radio aplikacije za mobilne telefone sa prilino
dobrom kvalitetom zvuka (slika 107).

102

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

Slika 10) Razliite opcije bitnog protoka za radiostanicu SomaFM

na iPhone 4S ureaju

Vlastitu fonoteku na kompakt-diskovima lako moemo pretvoriti u digitalne

.mp3, .wma ili .aac formate uz pomo besplatnih alata kao to su Microsoftov
Windows Media Player ili Apple iTunes:

Slika 108 Pretvaranje CD snimaka (ripping) u .mp3 format u programu iTunes

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

103

Slika 10) Pretvaranje CD snimaka u .mp3 format (ripping) u programu Windows

Media Player

5.4 Audio sekvenciranje

Velika veina modernih sekvencera podrava uz MIDI i rad sa audioinformacijama.
U ovu svrhu se u aranerskom prostoru kreiraju posebne audiotrake ili kanali i na
njih moemo, uz pomo mikrofona, snimati bilo kakav izvor zvuka. Dodatno, ve
gotovi snimci mogu se uvesti (import) u DAW program sa tvrdog diska ili eksterne
memorije (CD, USB flash, SD kartica) radi daljnje obrade. Na sljedeoj slici moemo
vidjeti tri tipa kanala u DAW programu - MIDI, audio i automatsku krivulju:

Slika 110 Odozgo na dolje: MIDI, audio, automatska krivulja u programu Reason 6

Audiotrake mogu biti obiljeene kao stereo (dva kanala, kao na slici 110) ili
mono (jedan kanal). Uz to, u aranerskom prostoru potrebno je ukljuiti opciju za
snimanje kako bismo na traku mogli dovesti zvuni signal (slika 111).

104

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

Slika 111 Opcije za dovod zvunog signala u DAW program

Evo svih potrebnih elemenata za uspjeno snimanje zvuka na osobnom

raunalu:
1. Postavka mikrofona;

2. Povezivanje mikrofona preko audiopoveznika;

3. Ukljuivanje fantomskog napajanja za kondenzatorske mikrofone;

4. Kreiranje odgovarajue audiotrake (mono ili stereo);
5. Ukljuivanje opcije za dovod zvuka na traku;
6. Provjera razine signala;

7. Poetak snimanja koritenjem transportne kontrole Record (crveni krug).

Postavljanje pravilne razine signala uz pomo input ili gain potenciometra

(slika 112) na mikseti je naroito vano, jer se glasnoa individualnog izvora zvuka
uglavnom mijenja za vrijeme trajanja kompozicije, ponekad i drastino. Najglasniji
signal pritom nikada ne smije prelaziti razinu od 0 dBFS (full scale) na indikatoru
(slika 113), jer e u suprotnom doi do vrlo neprijatnog digitalnog izoblienja signala,
gdje su vrhovi zvunog vala jednostavno odsjeeni (clipping, slika 114). Veliki broj
inenjera preferira razinu forte signala od nekih -12 dBFS, to je dovoljno glasno da
pokrije sve eventualne umove, a ujedno ostavlja dovoljno prostora (headroom) za
iznenadne sforzando udare.

Slika 112 Potenciometar za kontrolu jaine ulaznog signala

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

105

Slika 113 Indikator jaine zvuka: kvalitetan signal

Slika 114 Digitalno izobliavanje signala: odsjeeni vrhovi zvunog vala (clipping)

Nakon snimanja ili importiranja zvuka na individualnu traku, araniranje

se odvija na slian nain kao i araniranje MIDI odlomaka. Audiosnimci mogu
se duplicirati i razmjetati po volji u aranerskom prostoru, a takoer se mogu i
razdvajati na manje segmente uz pomo sjekaa koji se nalazi na traci s alatima:

Slika 115 Sjeenje audioodlomka na dva dijela, a i b

Slika 116)Manipulacija audioodlomcima: razdvajanje i duplikacija

106

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

Dodatno, audioodlomci se mogu i normalizirati (normalization), pod ime se

podrazumijeva pojaavanje signala do eljene razine (obino je to 0 dBFS), svirati
unatrag (reverse), transponirati (audio transpose), te usporavati i ubrzavati (time
stretch). No, fleksibilnost ovih operacija znatno je manja nego u radu sa MIDI
porukama. Audiotranspozicija zvui relativno dobro do velike terce ili ponekad ak
i do iste kvinte navie ili nanie, ovisno o tipu muzikog materijala. Ekstremna
transpozicija rezultirat e veim izoblienjem materijala, nepoeljnim u popularnoj
ili klasinoj muzici, ali u sluajevima eksperimentalne elektronike kompozicije ili
dizajna efekata za film i radiodrame takav efekt moe biti zanimljiv i koristan.

Vremenska manipulacija ubrzavanjem i usporavanjem snimljenog zvuka

uveliko ovisi o kvalitetu matematikih algoritama u DAW programu (u ovu svrhu
esto se koriste algoritmi neovisnih proizvoaa, tabela 11). Generalno uzevi,
razlike u tempu do 20% mogu zvuati ubjedljivo, posebice u sluaju ubrzavanja. Evo
pregleda nekih od najboljih algoritama koji se koriste u ovu svrhu:
DAW softvare

Time Stretch algoritam

Avid Pro Tools

Izotope Radius

Steinberg Cubase

ZPlane Elastique

Apple Logic

Ableton Live

Cakewalk Sonar

MOTU Digital Performer

Imageline FL Studio
Magix Samplitude

Presonus Studio One

Cockos Reaper

Propellerhead Reason
Sony Acid

Vlastiti algoritam
ZPlane Elastique
Izotope Radius

ZPlane Elastique
ZPlane Elastique

Vlastiti algoritam
ZPlane Elastique

ZPlane Elastique / Dirac / Soundtouch

Vlastiti algoritam
ZPlane Elastique

Tabela 11 Lista DAW programa i njihovih time stretch algoritama

U magazinu Future Music, broj 238 iz 2011. godine, testirano je pet popularnih
DAW programa: Cubase, Live, Logic, Pro Tools i Record (sada Reason), pri emu su
tempa razliitih vrsta audiosnimaka ubrzavana i usporavana do ekstrema, u cilju
nalaenja najkvalitetnijih rezultata. Nakon ovog eksperimenta programi su rangirani
na sljedei nain:

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

107

Bubnjevi/Ritam
1. Live

2. Record/Reason
3. Cubase

4. Pro Tools
5. Logic
Glas

1. Pro Tools
2. Cubase

3. Record/Reason
4. Live

5. Logic

Kompleksni aranmani
1. Cubase

2. Record/Reason
3. Logic
4. Live

5. Pro Tools

Tabela 12 Usporedba time stretch algoritama

U audio sekvenciranju esto se primjenjuju i automatske krivulje, osobito one

za kontrolu jaine signala i promjenu panorame. Neke od najpopularnijih krivulja
su tzv. fade-in i fade-out za postupno pojaavanje i stiavanje zvuka na poetku i na
kraju zvunog odlomka:

Slika 117 Kratka fade-in i dua fade-out krivulja (gore) i

automatizirana krivulja za panoramu (dolje)

108

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

Uz DAW programe za obradu zvuka esto se koriste i tzv. audioureivai (audio

editors). Oni uglavnom nemaju opcije za MIDI i tradicionalno sekvenciranje, ali donose
znatan broj efekata za manipulaciju, proiavanje i finaliziranje zvuka (mastering),
veliko suelje za rad s individualnim audiodokumentima, opcije za pretvaranje
jednog audioformata u drugi, kompatibilnost s opskurnijim audioformatima,
podrku za gotovo sve audiododatke (plug-ins) neovisnih proizvoaa i specijalne
alate za finaliziranje i autoriziranje profesionalnih CD i DVD produkcija.
Najpoznatiji komercijalni programi ove vrste su Steinberg WaveLab, dostupan
za PC i Macintosh, Adobe Audition (PC i Macintosh), BIAS Peak (Macintosh) i Sony
SondForge (PC), dok su najpoznatiji besplatni alati ove vrste Audacity (moe se
preuzeti s http://audacity.sourceforge.net/ za PC, Macintosh i Linux platforme) i
Wavosaur za PC (http://www.wavosaur.com/).

Slika 118 Steinberg WaveLab 6 na PC raunalu

5.5 Vjebe i zadaci

Rad sa digitalnim audiomaterijalom

109

1. Uz pomo mikrofona i DAW programa (ili audiosnimaa) snimite mono (jedan

kanal) zvuk vlastitog glasa: proitajte krai odlomak iz vae omiljene knjige ili
nekoliko vijesti iz novina. Podesite frekvenciju uzorkovanja na 44.1 kHz, a bitnu
dubinu na 16 bita.
2. Odsijecite prazan prostor na poetku i na kraju snimljenog zvunog vala.
3. Postavite lijevi i desni zvuni marker na poetak i na kraj projekta, i eksportirajte
zvuk na tvrdi disk raunala u WAV ili AIFF formatu. Ukoliko va DAW program
podrava eksportiranje u .mp3 formatu, napravite nekoliko varijanti sa razliitim
bitnim protokom: 192 kBps, 96 kBps i 32 kBps. Posluajte ih u programima
iTunes ili Windows Media Player i opiite razliku u kvaliteti.
4. Napravite audioprojekt na 4 kanala u trajanju od dva minuta, u kojem e primarni
element biti snimak vaeg glasa. Ovo je projekt kolanog tipa; eksperimentirajte
sa zvukom, isijecite trake u nekoliko kraih segmenata i manipulirajte njihovom
pozicijom u aranerskom prostoru. Koristite transpoziciju, ponekad i ekstremno,
kao i time stretch efekt. Nekoliko odlomaka moe biti emitirano i unatrag
(reverse). Napiite krai komentar o djelu, sa svim detaljima tehnikog procesa.
5. Uz pomo audiosnimaa ili manjeg prijenosnog raunala sa ugraenim
mikrofonom, nainite snimke urbanog i prirodnog okruenja koji mogu
ukljuivati: amor ljudi, pjev ptica, um lia na vjetru, zvuk prometa (zvonjavu
tramvaja i sirene automobila), glasove ulinih prodavaa, kiu, rijeku ili valove
mora.
6. Iskoristite ovako dobijen digitalni audiomaterijal za stvaranje zvunog kolaa u
trajanju od tri do pet minuta. Postupno utiavajte i pojaavajte pojedine dionice
u mikseti uz pomo kliznih potenciometara. Iskoristite mogunost za promjenu
panorame uz pomo automatskih krivulja.
7. Napravite partituru ove zvune montae koristei vlastitu grafiku notaciju u
kombinaciji sa tradicionalnom dinamikom i artikulacijom (cresc. i dim., p, f itd.),
te vremenskim oznakama za minute i sekunde (mm:ss).
8. Eksportirajte zavrene projekte kao WAV dokumente i snimite ih na audio CD uz
pomo alata ugraenih u Windows ili OSX operativne sustave.
9. Uitajte ponovo projekt Hey Jude iz poglavlja 4.5. Zamijenite dionice bas
gitare i melodije akustinim ili elektrinim instrumentima ili glasom. Dodajte
jedan audiokanal na koji ete snimiti zvuk udaraljki (shaker, def, bongosi ili
pljeskanje rukama). Radite u manjim skupinama (muziar, snimatelj, inenjer)
i eksperimentirajte sa razliitim postavkama dinamikih ili kondenzatorskih
mikrofona.
10. Zapiite svoja zapaanja o utjecaju vrste, daljine ili kuta mikrofona na boju
zvuka.

Napomena: Ne zaboravite sauvati sve svoje projekte na tvrdom disku i USB

memoriji!

110

Audioefekti

MODUL 6: Audioefekti

Bez obzira na anr muzike kojim se bavite, audioefekti e uobliiti vae kompozicije.
Od eksperimentalnog elektronikog zvuka, do jednostavnih pop-pjesama, efekti su
kljuni faktor u svakoj profesionalnoj muzikoj produkciji. Efekti mogu biti hardverski
i softverski (slika 6.1), s tim to se posljednjih godina sve vie producenata okree
virtualnoj, softverskoj tehnologiji zbog njene kvalitete, dostupne cijene i lakoe
koritenja.
Za razliku od softverskih efekata, koji mogu biti grafiki predstavljeni na
najrazliitije naine, od fotorealistine grafike (kao na slici 119, dolje) do apstraktnog
dizajna, hardverski efekti se mogu nai u svega nekoliko oblika: montanom
(rackmount) i pedalnom. Montani efekti, poput kompresora na slici 6.1, gore,
popularni su u muzikim studijima gdje se ugrauju u za to predviena kuita
(racks) standardne irine 19 ina (48.26 cm). Pedalni efekti (slika 120) uglavnom se
koriste za sviranje uivo i popularni su osobito meu gitaristima.

Slika 119 Hardverski kompresor tvrtke ART (gore) i

virtualni, softverski kompresor KuSh Audio (dolje)

Audioefekti mogu se primijeniti na snimljeni audio, kao i na virtualne MIDI

instrumente. Otkloniti neeljene frekvencije sa vokala tzv. ekvilajzerom, odnosno
EQ-efektom (equalizer, EQ), stvoriti iluziju sviranja u velikoj katedrali odjekom
(reverb), nainiti zvuk jasnijim i dinamiki odreenijim koritenjem kompresora
ili agresivnijim uz pomo distorzije, samo su neke od primjena audioefekata u
muzikom studiju.

Audioefekti

111

Ovisno o njihovoj svrsi i nainu djelovanja efekti mogu biti: dinamiki

(dynamics), filtarski ili spektralni (filters), prostorni, koji se ponekad nazivaju i
vremenskim (time-based), distorzivni (distortion), frekventni (pitch/frequency) i
modulacijski (modulation), mada se u posebnim sluajevima javljaju i kombinacije
ovih osnovnih tipova.

Slika 120 Toxic Plant, pedalni efekt za postizanje disharmonine distorzije

Neke od najpopularnijih audioefekata nai emo u sljedeoj tabeli:

Efekt

Svrha

EQ

Promjena spektralnog balansa

Distorzija

Agresivni, pre-modulirani zvuk

Octaver, harmonizator

Promjena visine tona, dodavanje glasova

Noise gate

Reduciranje signala uma i buke

Kompresor i limiter
Korus, flanger
Reverb, delay

Kontrola dinamikog opsega

Modulacijski, pulsirajui efekti

Prostorni i eho-efekti

Tabela 13 Neki od popularnih audioefekata i njihova primjena

112

Audioefekti

6.1 Dinamiki efekti

U muzici, rije dinamika odnosi se prvenstveno na jainu tona, ali ponekad i na
artikulaciju kojom su pojedini tonovi odsvirani. Dinamiki audioefekti koriste se za
kontrolu jaine ili dinamikog opsega zvunog signala. Jedan od najjednostavnijih
efekata ove vrste je pedal za jainu tona (volume pedal), koji se najee primjenjuje
u nastupima uivo, kod instrumenata kao to su elektrina gitara, sintetizator ili
orgulje. Ukoliko je jedan svira zaduen za izvoenje pratnje, ali i povremenih sola,
ovakav e pedal znatno olakati postizanje zvunog balansa na sceni. Mehanizam
efekta prilino je jednostavan, pritiskom na pedal zvuk se pojaava zahvaljujui
poveanju voltae koja se prenosi do pojaala.

Jedan od najvanijih efekata u muzikoj produkciji - kompresor - takoer

spada u grupu dinamikih efekata. Njegova uloga je smanjivanje dinamikog opsega
signala, tako to se glasniji dijelovi, odnosno vrhovi zvunog vala iznad zadate
granice (threshold), guraju nadolje (downward compression) i na taj nain dinamiki
pribliavaju tiim dijelovima. Ovo najbolje moemo ilustirati uz pomo sljedeeg
dijagrama:

Slika 121 Efekt dinamike kompresije

Kompresori nam omoguuju da manualno postavimo granicu jaine signala,

kao i omjer u kojem e signal iznad granice biti utian. Ovdje se najee koriste
omjeri izmeu 2:1 i 10:1. Dinamika kompresija od, recimo, 4:1 znai da je signal
koji se nalazi 4 dB iznad granice sada utian na 1 dB iznad, to jest njegova razina
reducirana je za 3 dB. Kompresori koji mogu smanjiti razinu signala u omjeru od
:1 (to se u praksi zapravo postie omjerom od 60:1) nazivaju se limiterima i
njihovo koritenje implicira da e svaki zvuni signal ija jaina prelazi granicu biti
stian na razinu same granice (slika 122).

Audioefekti

113

Slika 122 Audio limiter

Pogledajmo sada poblie sliku 123; ovo je softverski kompresor Spectra C1 u

ijem donjem dijelu se nalaze znaajne kontrole za dinamiko oblikovanje zvuka:

Slika 123 Spectra C1 - softverski audiokompresor

Granica (threshold) je postavljena na -19 dB. Svaki signal ija glasnoa prelazi
ovu granicu biti e utian, to jest dinamiki kompresiran u omjeru 4:1. Desno od
omjera nalaze se potenciometri za udar (attack) i otpust (release). Ove nam kontrole
omoguuju podeavanje vremena, obino izraeno u milisekundama ili desetinkama
sekunde, koje je ureaju potrebno za izvoenje kompresije, to jest stiavanje signala
u eljenom omjeru (na slici je to 10 ms) i povratak u neaktivno stanje nakon to
razina signala padne ispod granice. Kompresor na slici postavljen je u takozvani

114

Audioefekti

automatski modus otpusta, u kojem e matematiki algoritam sam odluiti koje je

vrijeme najbolje u datoj situaciji.

Konano, stiavanje signala da bi se izjednaila dinamika odreenog snimka

- glasa, bas gitare ili itavog ansambla - ne bi bilo toliko poeljno da se ovako
izjednaen signal ne moe ponovno pojaati na prihvatljivu razinu. U tu svrhu koriste
se kontrole za globalno pojaavanje zvuka (makeup gain, na slici 6.5 postavljen na
+4.8 dB). Efekt ovakvog rada s audiomaterijalom prikazan je na slici 124 a, b i c.

Slika 124 a, b i c Dinamika kompresija jazz muzike

Audioefekti

115

Originalni jazz snimak (gore) ima priblian dinamiki opseg od f do pp. Nakon
primjenjene kompresije u omjeru 6:1, sa granicom od -30 dB (u sredini), dinamiki
opseg je smanjen na mp - pp i itav snimak postaje dinamiki ujednaeniji, ali mnogo
tii. Na kraju, ovaj audio odlomak globalno je pojaan (makeup gain, dolje) za 8 dB,
postiui tako dinamiki opseg od f do mp, ime se dobija znatno glasniji snimak.

Efekt koji radi na slinom principu, ali proiruje dinamiki opseg stiavanjem
zvukova koji su tii od postavljene granice, naziva se ekspanderom. Najbolji primjer
za to je takozvani noise gate efekt koji proputa jae signale - muziku ili govor - a
stiava ili potpuno zaustavlja pozadinsku buku i umove (slika 125). Ekspander je,
takoer, vrlo zahvalan efekt za restauraciju starih snimaka koji mogu sadravati um
s trake. Uz omjer 2:1, ulazni signal koji se nalazi 3 dB ispod granice, biti e stian na
6 dB ispod.

(slika 125) Efekt dinamikog proirenja (expansion)

6.2 Filtarski efekti

Filtarski efekti slue za promjenu spektralnog balansa zvunog signala, to se
postie primjenom linearnih filtara za pojaavanje ili stiavanje specifinih
frekvencija ili itavih frekventnih opsega. Najpopularniji efekti ove vrste nazivaju
se ekvilajzerima, a njihova primjena u muzici ekvilizacijom, po engleskoj rijei za
jednaenje ili izjednaavanje (equalizing). Ekvilajzeri ili skraeno EQ efekti, koriste se
u studijima za muziku produkciju, kao i radiostanicama za ispravljanje frekventnog
odgovora mikrofona, zvunika, pa i itavih koncertnih prostora. Dodatno, procesom
ekvilizacije neeljeni zvukovi poznate frekvencije mogu se ukloniti sa snimka, a ton
glasa ili instrumenta moe se vrlo precizno oblikovati.
Ekvilajzere moemo podijeliti u dvije grupe: grafike (slika 126) i parametrike
(slika 127).

116

Audioefekti

Slika 126 Grafiki EQ efekt

Slika 127 Parametriki EQ efekt

U sluaju grafikog ekvilajzera, signal prolazi kroz niz filtara (bands), od kojih
je svaki zaduen za proputanje vlastitog frekventnog opsega. Uz pomo kliznih
kontrola, individualne frekvencije prisutne u zvunom signalu mogu se stiavati i
pojaavati po elji. Na grafikim ekvilajzerima vrlo je lako vidjeti na koji e nain
signal biti promijenjen, a cijena hardverskih ureaja ovisi o broju ugraenih filtara
kojih obino ima izmeu deset i trideset dva. Jasno, vei broj filtara rezultirat e
boljom rezolucijom i preciznijim oblikovanjem zvuka.

Parametriki ekvilajzeri razvijeni su poetkom sedamdesetih godina prolog

stoljea. Oni zahtijevaju vie iskustva u radu s audiomaterijalom i bolje razumijevanje
akustike, ali su i fleksibilniji od grafikih EQ efekata. Oni se sastoje od svega nekoliko
filtara koji mogu kontrolirati itave frekventne opsege (multi-band filters). Njih zato
moemo zamisliti kao itavu skupinu filtara i kliznih potenciometara sa grafikog
ekvilajzera u samo jednom ureaju. Svaki filtar ima specifian zadatak: kontrolu
frekventnog opsega (bandwidth), postavljanje njegove centralne frekvencije i
kontrolu amplitude. Pogledajmo sada softverski MClass EQ u programu Reason 6:

Slika 128 Reason 6: Parametriki EQ (MClass Equalizer)

Audioefekti

117

Ovaj efekt ima pet filtara, desno. S izuzetkom Lo Cut filtra, svi ostali imaju
detaljne kontrole za promjenu spektralnog balansa zvuka. Gornji potenciometri,
Freq, slue postavljanju centralne frekvencije, s ukupnim opsegom od 30 Hz do 20
kHz. Srednje kontrole, Gain, mijenjaju jainu tih centralnih frekvencija, dok se Q
kontrola (to dolazi od Quality Factor), dolje, odnosi na irinu frekventnog opsega.
Vea Q vrijednost uzrokuje uim, preciznijim opsegom filtra.
Lo Cut filtar je jednostavan ureaj koji e prilikom aktivacije zaustaviti sve frekvencije
ispod 30 Hz, kako bi se izbjegao niskofrekventni zvuk mehanikih vibracija ili takozvane
tutnjave (rumble) od kojih snimak moe postati vrlo neprijatan i mutan.
Evo kako to izgleda u praksi:

Slika 129 Smile curve EQ

Lo Cut filtar je ukljuen i na taj nain blokiramo sve frekvencije ispod 30 Hz.
Drugi filtar je postavljen na centralnu frekvenciju od 100 Hz, sa relativno irokim
opsegom i pojaavanjem od 2,5 dB. Trei filtar, neto ueg opsega - Q - postavljen
je na 500 Hz i on je zaduen za blago stiavanje ove centralne frekvencije za 2 dB.
Konano, etvrti filtar kontrolira centralnu frekvenciju od 5 kHz, koja je u irokom
opsegu pojaana za 2,5 dB. Ovakva popularna EQ postavka rezultira specifinim
grafikim prikazom koji podsjea na osmijeh, zbog ega se esto i naziva Smile
Curve EQ37.
Skupa s kompresorima i vremenskim efektima kao to je odjek (reverb),
ekvilajzeri spadaju u najee koritene efekte za oblikovanje zvuka. Praktino
svaki DAW program, ba kao i velike konzole za mijeanje zvuka, prua mogunost
manipulacije spektralnog balansa u cilju postizanja skladnijeg i bolje izbalansiranog
muzikog aranmana.

6.3 Prostorni efekti

Uloga prostornih efekata, koji se ponekad nazivaju i vremenskim, nije mijenjanje
samog signala, ve dodavanje virtualnog prostora, odnosno eho-efekata, kao i
odgoena reprodukcija zvuka. Bez upotrebe ovih efekata teko je zamisliti modernu
muziku produkciju i zvuni dizajn. Dva najpopularnija efekta ove vrste su odjek
(reverb, skraeno od reverberation) i delay.
37

Engl. smile: osmijeh.

118

Audioefekti

Ureaji za odjek simuliraju zvuk razliitih prostora kreiranjem velikog broja

odjeka koji se postupno gase. Zbog toga se efekt za odjek moe shvatiti i kao svojevrsno
produenje tona nakon to je izvor zvuka ugaen. U usporedbi sa jasnim ehom,
koji se uje nakon 100 milisekundi ili vie, reverb efekt radi s hiljadama izuzetno
kratkih odjeka u trajanju do 1 ms. Sa razvojem tehnologije, odjeci su postajali sve
sofisticiraniji. U ovu svrhu su se najprije koristili pravi prostori, takozvane ehokomore38; pedesetih godina prolog stoljea avangardni kompozitori elektronike
muzike poput Karlheinza Stockhausena, pravili bi zvune sekvence za reprodukciju
preko zvunika u eho-komori, a njihov odjek bio bi ponovno snimljen mikrofonima
na magnetnu traku, te mehanikim putem rezan i naslojen na originalni snimak.

Nekoliko godina nakon toga razvijeni su umjetni sustavi s metalnom ploom plate reverb efekti (slika 130). Oni su se sastojali od elektromagnetnog pretvaraa
(transducer) koji bi stvarao vibracije i prenosio ih na veliku metalnu plou. Odbijanje
vibracija preko povrine ploe pretvarano je zatim u audio signal. Uskoro su se poeli
koristiti i priguivai od razliitih materijala, koji su mogli skratiti vrijeme odjeka,
ovisno o njihovoj daljini od ploe. Rani plate reverb modeli bili su masivni (do 300
kilograma), ali ih je muzika industrija brzo prihvatila i oni su postali sastavnim
dijelom gotovo svakog veeg studija. Jasno, takva tehnologija nije se mogla lako
prenositi i bila je skupa, zbog ega su muziari bili u potrazi za portabilnijim efektima.

Slika 130 Plate reverb efekt

Kao rezultat tog eksperimentiranja, ezdesetih godina su nastali manji odjeci

s oprugom (spring reverb, slika 131). Umjesto masivne metalne ploe sada su
koritene eline opruge koje su se mogle priguiti manjim diskovima objeenim o
tanke ice. Trokovi proizvodnje ovakvih efekata nisu bili visoki, pa su se zbog toga
38

http://www.personal.psu.edu/meb26/INART55/cologne.html

Audioefekti

119

odjeci s oprugom poeli ugraivati u Hammond orgulje i gitarska pojaala. Muziari

su vrlo brzo otkrili jo jednu zanimljivu primjenu ovog efekta: blagim treskanjem
pojaala izazivale bi se vibracije opruge, koje bi mnogostruko pojaane zvuale kao
specijalni efekt grmljavine.

Slika 131 Spring reverb efekt

Mehaniki reverberatori s ploom i oprugama bili su u masovnoj upotrebi sve

dok digitalni procesori i memorija nisu postali dovoljno sofisticirani da izvode veliki
broj raunskih operacija potrebnih za elektronsku simulaciju kompleksnih odjeka.
Godine 1976. tvrtka EMT (Elektromesstechnik) proizvela je prvi elektronski ureaj
za odjek pod imenom EMT-250 ($20.000, slika 132) i tim inom muzika produkcija
ula je u doba digitalnog reverba.

Slika 132 EMT-250 digitalni reverberator

120

Audioefekti

Postoje dvije vrste digitalnih odjeka: algoritamski ili sintetiki i konvolutivni ili
uzorkovani. Sintetiki efekti modeliraju prostor uz pomo kompleksnih algoritama
koji raunaju koliko e vremena proi od proizvodnje zvuka, do njegovog odbijanja
o zidove i na koji nain e se ti odjeci dalje rasprostirati; ovdje se mora uzeti u obzir
i materijal od kojeg su zidovi napravljeni: o tome ovisi koliina visokih frekvencija
prisutnih u odjeku.

Konvolutivni odjeci (slika 133) rade na drukijem principu. Oni su uzorkovani,

ili semplirani odjeci pravih prostora (studijskih soba, koncertnih prostora,
katedrala, kazalita i slino) koji se dobijaju emitiranjem kratkog i otrog signala
(impulse) kakav je, primjerice, zvuk sportskog starterskog pitolja u eljenom
prostoru, prilikom ega se kvalitetnim mikrofonima snima odziv ili odgovor
prostora (impulse response). Ove odzive moemo shvatiti kao svojevrsne kalupe
u koje se zvuk naknadno stavlja kako bi poprimio kvalitet prostora u kojem je odziv
snimljen. Konvolutivni odjeci obino zahtijevaju vie memorije i bri procesor
od algoritamskih odjeka; ujedno, oni zvue vjernije, ali su i manje fleksibilni od
sintetikih reverberatora.

Slika 133 altiverb, konvolutivni efekt sa uzorkovanim Disney Hall odjekom

Bez obzira o kojoj se vrsti odjeka radi, svi oni imaju odreene parametre koji
se mogu vrlo precizno kontrolirati: veliinu prostora (room size), rane odjeke (early
reflections), vrijeme stiavanja (decay time ili reverb time), i priguivanje (damping).
Veliina prostora odreuje broj, pravac i duinu odjeka. Ovdje se najee koriste
algoritmi za emuliranje manje sobe (room), koncertnog prostora (hall), velike sale
(large hall), kao i emulacije plate i spring reverb ureaja.
Rani odjeci su prva grupa jasno definiranih odjeka koje ujemo nakon to zvuk
po prvi put udari o zidove. Njihova jaina se kod algoritamskih reverberatora moe
vrlo precizno podeavati.

Audioefekti

121

Stiavanje je vrijeme u kojem se zvuni valovi nastavljaju odbijati od zidova, sve

do njihovog potpunog gaenja. Ono se obino kree od 0,5 sekundi, pa i krae, kod
manjih prostorija, do preko 5 sekundi u velikim katedralama.

Konano, priguivanje ovisi o materijalu od kojeg su napravljeni zidovi stvarnog

ili virtualnog prostora. Tvrdi materijali poput betona su reflektivniji i odbijaju vei broj
visokih frekvencija, dok meki materijali (drvo, spuva) proizvode njeniji ton odjeka
koji se bre gase. Evo dva primjera algoritamskog odjeka iz programa Reason 6:

Slika 134, a i b RV7000 algoritamski reverberator u programu Reason 6

Ovdje moemo vidjeti algoritme za sobu sa zidovima od hrastovine (Oak Room,

gore), duine 14,1 metara i vremenom stiavanja od priblino 0,8 sekundi, kao i
koncertnu salu duine 39,6 metara (Long Hall, dolje) sa vremenom stiavanja od 2,5
sekunde.

Slika 135 Hardverski delay efekt: Roland Space Echo RE-201

Audioefekti

122

Jo jedan od popularnih prostornih efekata naziva se delay39. Ovaj karakteristini

eho-efekt prima zvuni signal, te ga zatim ponavlja eljeni broj puta, sve tie, do
potpunog gubitka signala. Tako se stvara utisak odbijanja zvuka o vrlo daleke
povrine (EHO... EHO... EHO). Rani delay efekti pravljeni su uz pomo snimanja na
magnetofon sa nekoliko magnetnih glava; neki od najpoznatijih ureaja ove vrste su
takozvani Echoplex i Rolandov Space Echo (slika 135). Oni su popularni i danas,
kao i gitarski delay pedali, ali se u veini muzikih studija danas ipak koriste digitalni,
algoritamski eho-efekti zbog njihove jednostavnosti, fleksibilnosti i niske cijene.
Reason 6 virtualni delay ureaj pod nazivom The Echo (slika 136) napravljen je po
uzoru na Space Echo.
Primjena ovog efekta je mnogostruka: jo od pedesetih godina prolog stoljea
delay je popularan meu kompozitorima konkretne muzike (Pierre Schaeffer) i
elektronike muzike (Karlheinz Stockhausen), a danas se primjenjuje u gotovo
svakom muzikom anru, esto u sprezi s reverberatorima, kako bi se postigao
izuzetno irok, prostoran zvuk. Pioniri delay efekta u popularnoj muzici bili su
uglavnom gitaristi; najpoznatiji meu njima su John Martin, David Gilmoure (iz rockskupine Pink Floyd) i Robert Fripp, koji je vlastitu primjenu dvostrukog eha na solo
zvuk elektrine gitare nazvao Frippertronics40. Jedan od najboljih primjera delay
efekta na zvuk elektrine gitare moe se uti na snimku Pink Floyd Run Like Hell:

http://www.youtube.com/watch?v=y2aOccbfAqE

Slika 136 Reason 6: Softverski delay efekt The Echo

6.4 Distorzivni efekti

Distorzivni efekti rade na jednostavnom principu: oni dodaju alikvotne tonove na
originalni signal modificiranjem vrhova zvunog signala (slika 137 a, b i c). Na ovaj
nain dobija se agresivan, prezasien ton, ija se uloga u rok-muzici, kao i jazzu i
elektrinom bluesu ne moe podcijeniti. Distorzivni efekti se mogu postii na razliite
naine: premodulacijom pojaala i zvunika, gitarskim pedalima, te montanim
i digitalnim efektima. Generalno uzevi, distorzivni efekti se mogu podijeliti u tri
39

Engl. delay: kanjenje.

http://www.harsmedia.com/Amphibious/Projects/sigsym.html

40

Audioefekti

123

grupe, ovisno o njihovoj otrini; to su od najumjerenijeg, do najagresivnijeg

premodulacija (overdrive), klasina distorzija (distortion) i fuzz efekt. Njihova
povijest see u pedesete godine prolog stoljea, kad su afro-ameriki rhythm &
blues muziari poeli svjesno pojaavati signal svojih gitara iznad voltane razine
koju su tadanja prijenosna pojaala mogla podnijeti. Nakon to je Chuck Berry
nainio snimak Maybelline 1955. godine,

http://www.youtube.com/watch?v=8RAfxiyMKAk

distorzija je postala jedan od najznaajnijih gitarskih efekata u popularnoj muzici.

Slika 137 a, b i c Originalni signal (gore)s postupnim izobliavanjem signala (sredina

i dolje) primjenom distorzije

124

Audioefekti

Specijalni distorzivni efekti, kakvi se esto primijenjuju u heavy metal i

eksperimentalnoj muzici, mogu dodavati vrlo specifine alikvote preciznim
izobliavanjem audiosignala i nekim dodatnim kontrolama. Jedna od metoda koja se
koristi u ovu svrhu naziva se izobliavanje ili waveshaping (slika 138). Kod nje se
ulazni signal zbraja s nekim drugim audiosignalom jednostavnog oblika - na primjer
pilastim ili pravokutnim. Na ovaj nain dolazi do kompleksnog i grubog izobliavanja
tona, vrlo pogodnog za kreiranje neobinih zvukova, osobito u sprezi s filtarskim
efektima:

Slika 138 Waveshaping

U ovom sluaju, amplituda originalnog zvunog signala koja izlazi van postavljene
granice +G i -G, biti e dodata generiranim pravokutnim impulsima, to e rezultirati
sasvim novim oblikom zvunom vala. Ovakav efekt savijanja vrhova zvunog vala
ponekad se naziva i foldback distortion i predstavlja jedan od jednostavnijih oblika
waveshaping tehnologije.

Slika 139 Gitarski pedal za distorziju sa foldback opcijom

6.5 Frekventni i modulacijski efekti

Audioefekti

125

Frekventni efekti, kao to im samo ime govori, mijenjaju visinu tona promjenom
frekvencije ulaznog signala. Jednostavni efekti ove vrste mogu duplicirati signal i
transponirati ga za oktavu navie ili nanie. Oni se uglavnom primjenjuju u obliku
gitarskih pedala i nazivaju se oktaverima ili oktav-pedalima (Octave Pedal).
Neki modeli pedala imaju i kontrole za dodatne intervale ili kombiniraju efekt
transpozicije sa distorzivnim efektima (slika 140). uveni gitarist Jimmy Hendrix
esto je koristio oktav-pedale za izvoenje solo-dionica41.

Slika 140 Fulltone oktav-pedal sa fuzz distorzijom

Kompleksniji efekti postiu se pravljenjem nekoliko kopija signala i njihovom

transpozicijom za tercu, kvartu ili kvintu nanie ili navie. Ovi efekti nazivaju se
harmonizatorima i primjenjuju se ne samo na gitarske dionice, ve i na solo glas. Jedan
od takvih efekata - Vocalist tvrtke Digitech - kombinira troglasni harmonizator za
glas sa gitarskim EQ efektima, kompresorom, i digitalnim odjekom:

41

http://www.jimdunlop.com/product/jhoc1-jimi-hendrix-octavio-effect

126

Audioefekti

Slika 141 Vocalist harmonizator i multi-efekt pedal

Modulacijski efekti su mnogobrojni i nastaju kombinacijom originalnog signala

i njegovih kopija, ili modulacijom originalnog signala uz pomo drugih, umjetno
generiranih zvunih valova. Najpoznatiji efekti ove vrste su korus (chorus), flanger,
prstenasti modulator (ring modulator) i tremolo.

Korus efekt javlja se prilikom istovremenog emitiranja dvije ili vie kopija
zvunog signala, koje imaju priblino, ali nikada potpuno istu frekvenciju. Uspjenom
primjenom korusa stie se utisak punog i bogatog zvuka, slinog onom koji dolazi
od gudake ili vokalne sekcije, po emu je efekt i dobio ime. Korus ima vrlo iroku
primjenu, od popularne do avangardne muzike. Neki modeli elektrinih klavira i
Hammond orgulja imaju ugraen korus, a drugim instrumentima i glasovima efekt
se dodaje uz pomo pedala ili softverskih emulacija (slika 142 i 143). Ekstremnom
primjenom korusa dobija se karakteristian vibrirajui efekt ija se amplituda moe
podeavati kontrolom intensity ili depth, a brzina kontrolom speed ili rate.

Audioefekti

Slika 142 MXR stereo korus pedal

Slika 143 Softverski korus efekt na Apple iOS ureaju

127

128

Audioefekti

Flanger je efekt slian korusu, koji se takoer postie duplikacijom signala, s

tim to se kopije signala (ovaj put iste frekvencije) emitiraju s kanjenjem, obino
manjim od 20 milisekundi. Ovaj se vremenski interval zatim postupno varira, ime
dolazi do naglaavanja odreenih frekvencija u spektru i njihovog glissanda u oba
smjera. Ovaj se zanimljivi modulacijski efekt 1960-ih godina postizao uz pomo tri
magnetofona. Zvuk bi bio sniman na dva magnetofona istovremeno, a zatim miksan
na trei, s tim to se rub trake na prvom magnetofonu povremeno pritiskao prstima
i tako usporavao motor. Urbana legenda kae da je izraz flanger uveo u upotrebu
John Lennon 1966. godine. Umoran od snimanja svake vokalne dionice na albumu
Revolver dva puta, Lennon je zamolio inenjera Kena Townsenda da na neki nain
duplicira zvuk njegovog glasa. Primjenom tri magnetofona kreiran je neobian efekt
nazvan umjetno dvostruko nasnimavanje (Artificial Double-Tracking, ADT) koji
se Lennonu dopao, pa je poznati pjeva zamolio producenta Georgea Martina za
tehniko objanjenje; Martin se naalio odgovorivi potpunom besmislicom: Vidi,
to ti je vrlo jednostavno, uzmemo originalnu sliku i podijelimo je kroz dvostrukobifurkativni mokri flender sa negativnom povratnom vezom42. Nakon toga, Lennon
je esto traio dodavanje Kenovog flendera na svoje vokalne dionice.

Slika 144 MXR micro flanger pedal sa kontrolama za brzinu i intenzitet efekta
42

Martin, George; Pearson, William. Summer of Love: The Making of Sgt Pepper. London: Pan Books.

Audioefekti

129

Prstenasti modulator (Ring modulator) je karakteristian modulacijski efekt koji

multiplicira originalni signal - modulator - sa nekim drugim signalom, nositeljem
(carrier) - obino sinusnim ili pravokutnim valom. Prvi efekti ove vrste koristili
su diode organizirane u obliku prstena (slika 146), po emu je modulator i dobio
ime. Zvuk prstenastog modulatora je kompleksan, agresivan, disonantan i poneto
metalan. Ekstremnom primjenom modulatora dobijaju se tonovi koji podsjeaju
na zvuk zvona. Zbog svoje prirode, prstenasti modulatori esto nalaze primjenu u
eksperimentalnoj, elektro-akustikoj muzici. Karlheinz Stockhausen je koristio ovaj
efekt sa velikim uspjehom43 u svojim djelima Mixtur iz 1964. godine (ovo je jedan
od najranijih primjera kombiniranja orkestarskog zvuka sa ivom elektronikom)
i Mikrophonie II iz 1965. (gdje se zvuk zbora multiplicira sa zvukom Hammond
orgulja). Takoer, znanstveno-fantastini film Forbidden Planet iz 1956. godine,
poznat je po muzici generiranoj potpuno elektronikim putem uz pomo analognih
oscilatora u sprezi s prstenastim modulatorima.

Slika 145 Pojednostavljena shema prstenastog modulatora

Slika 146 Diode organizirane u obliku prstena (signal-nositelj)

43

http://www.stockhausen.org/tape_loops.html

130

Audioefekti

Na sljedeoj ilustraciji moemo vidjeti produkt multiplikacije originalnog

signala (a) sa generiranim sinusnim valom (b), ime se dobija kompleksnija krivulja
(c):

Slika 147 Multiplikacija (c) zvunih valova (a) i (b) prstenastim modulatorom

Analogna tehnologija prstenastih modulatora dosta je osjetljiva, te se danas

primjenjuje relativno rijetko. Digitalni modulatori su znatno popularniji, jer
se multiplikacija signala dogaa u domeni mikroprocesora, to je ini mnogo
preciznijom i stabilnijom. Jedan od popularnih prstenastih modulatora u obliku
pedala je Moogerfooger, tvrtke Moog, na slici 148:

Slika 148 Moogerfooger MF-102: prstenasti modulator u formi pedala

Audioefekti

131

Moogerfooger je viestruko upotrebljiv pedal, koji uz prestenastu modulaciju

moe proizvesti jo jedan zanimljiv efekt: tremolo. Tremolo je jednostavan
audioefekt koji modulira amplitudu zvunog signala. U ovu svrhu moe se koristiti
modulator u obliku sinusnog vala, to uzrokuje vrlo postupnom promjenom jaine
zvuka. Neki tremolo efekti koriste pilaste valove (ime tremolo postaje izraeniji),
pa ak i pravokutne valove koji naizmjenino ukljuuju i iskljuuju originalni signal.
Kontrole koje se najee nalaze na tremolo efektima su rate ili speed, ime se
regulira brzina promjene amplitude; depth, to oznaava intenzitet modulacije, te
type, waveform selection ili jednostavno wave, za promjenu tipa modulacijskog vala
(slika 149).

Slika 149 EBS Tremolo pedal sa kontrolama za intenzitet, brzinu i tip modulacije

Zvuk svih efekata navedenih u Modulu 6 moe se besplatno posluati na Internet

stranici

http://www.noiseon.com/map.aspx

132

Mijeanje zvuka (Mixing)

MODUL 7: Mijeanje zvuka (Mixing)

Proces mijeanja zvuka rezultira takozvanim miksom, finalnom dvokanalnom

prezentacijom snimka koji sadri izvedbu muzike kompozicije u odreenom
aranmanu. Pokuajmo sada proiriti ovu definiciju: nakon to je proces snimanja
zavren, produkcija je spremna za stadij mijeanja zvuka ili popularno reeno
miksanja. Na posao ovdje se sastoji u balansiranju individualnih MIDI i audio
kanala, kojih nekada moe biti i vie od pedeset, i njihovo kombiniranje u stereo
prezentaciju kakva se moe emitirati preko radija i televizije, sluati preko CD
ureaja i slino.

Mnogi muziari spremni su prihvatiti ovaj ozbiljan zadatak, ali ih je mali broj
u stanju nainiti izvrstan miks. Do vrhunskog miksa dolazi se kritikim sluanjem,
detaljnim poznavanjem muzike tehnologije i upornim radom, studiranjem i
pronalaenjem novih kreativnih rjeenja. Ovakav miks, dakle, rezultira ostvarivanjem
punog potencijala dobre kompozicije i njenog aranmana bez obzira na anr, to se
postie svjesnim usmjeravanjem sluateljeve panje na odreene muzike detalje.
Ovdje smo spomenuli dobru kompoziciju i na tome se valja zadrati. Ukoliko
kompozicija i aranman nisu dobri, finalni miks teko moe popraviti dojam.
Sluatelji e rijetko prokomentirati odreenu kompoziciju rijeima: Ovo mi se
nimalo ne svia, a boje zvuka nikako se ne slau... ali je zato miks izvanredan! S druge
strane, ako se publici kompozicija svia, kvalitetan miks moe dodatno pojaati
njenu emocionalnu sadrinu.

7.1 Osnovni koncepti

Mijeanje zvuka je kompleksan proces i student e se u poetku nai u poziciji nekoga

ko po prvi put u ivotu pokuava koristiti strani jezik. Vrlo je teko uti primjenu
ekvilajzera, kompresora ili odjeka na individualne instrumente u miksu, ukoliko se
s ovim efektima nismo prije susretali i nismo sigurni na koji nain oni funkcioniraju.
No, da opet upotrijebimo analogiju sa stranim jezikom, nakon savladavanja osnovnih
rijei i reeninih konstrukcija, poet emo ih lake prepoznavati i koristiti, a nakon
paljivog sluanja i sistematinog ponavljanja rijei i na izgovor zvuat e bolje.
Na isti nain valja pristupiti osnovima mijeanja zvuka. Nakon primjene EQ efekata
i kompresora na dvadeset vokalnih dionica, mnogo emo lake zamijetiti koji su
efekti primjereni u odreenim situacijama i u kolikoj mjeri.
Sam proces miksanja najee obavljaju profesionalni inenjeri zvuka. Njihov
kreativni proces sastoji se u krunom toku koji se sastoji od tri faze: vizije, akcije
i presluavanja, odnosno evaluacije (slika 7.1). Pri tome, faza vizije odgovara na
pitanje: Kako bismo eljeli da ova kompozicija zvui? Faza akcije postavlja pitanja:
Koje alate, to jest koji hardver ili softver koristiti? i Na koji nain i u kojoj mjeri
primijeniti efekte? Konano, proces evaluacije pokuava nai odgovore na pitanja:
Jesmo li zadovoljni postignutim zvukom? i ako ne ta nije u redu?

Mijeanje zvuka (Mixing)

133

Posjedovanje istinske vizije u mijeanju zvuka razdvaja profesionalce od

inenjera-poetnika. Studenti esto oblikuju zvukove po principu pokuaja i
pogreke to je u poetku sasvim uobiajeno i moe imati svojih prednosti prilikom
upoznavanja s novom opremom, dok iskusni inenjeri najee zamiljaju idealni
zvuk i postiu ga uz pomo raznovrsnih hardverskih i softverskih alata pogodnih za
tu svrhu. U neku ruku, vizija miksa moe se usporediti s procesom kompozicije: neki
kompozitori piu uz pomo improvizacije na instrumentu, s primjenom muzike
teorije koja umnogome moe pojednostaviti i skratiti proces. S druge strane,
ponekad se moe poeti od narativnog sadraja, prie ili programa, ili nekog drugog
kompoziciono-formalnog plana koji bi se mogao nazvati vizijom i koji dosta slii
procesu kroz koji prolaze audioinenjeri. Vizija, dakle, odgovara na fundamentalno
pitanje: kako elimo da odreena kompozicija, odnosno aranman zazvue u miksu?
Odgovor pritom moe biti: tiho, meko i diskretno, mono, mutno, svijetlo ili jasno, ali
se ovaj opis ne moe postii samo rijeima, ve i uz pomo zvune vizualizacije koja
e se manifestirati i uobliiti kroz sam in mijeanja zvuka.

Slika 150 Tri faze kreativnog mijeanja zvuka

Izbor alata koji nam stoje na raspolaganju kako bismo ostvarili ovu viziju doista
je ogroman. Ekvilajzeri, kompresori, odjeci, distorzivni i modulacijski efekti samo
su neki od njih. Kontrole za frekvenciju, jainu zvuka i Q (frekventni opseg) na EQ
efektu pruaju nesluen broj kombinacija. Zato bismo onda izabrali odreene
kombinacije, a zanemarili druge? Odgovor na to pitanje trebao bi biti: jer smo u
svojoj viziji miksa ovako zamislili zvuk instrumenta o kojem je rije! Inenjerpoetnik esto nema odreenu viziju, pa se njihov kruni tok rada uglavnom sastoji
od naizmjenine akcije i evaluacije. Naalost, ovo je dosta spor i esto frustrirajui
proces, jer je bez jasne ideje i vizije vrlo teko provesti samu evaluaciju.

No, bez obzira na prisustvo ili odsustvo jasne vizije, proces akcije se prilikom
mijeanja zvuka koristi izuzetno esto, kako bi se individualni zvukovi uobliili
i zauzeli svoje mjesto u miksu. Prilikom izbora odjeka za solo instrument ili glas,
poetnici vrlo esto presluavaju sve postavke (presets) na ureaju, to moe trajati
i vie od sat vremena, dok e iskusni inenjer unaprijed znati kakav odjek najbolje
odgovara ovom zadatku. Ukratko, veterani mijeanja zvuka vrlo brzo mogu odgovoriti
na pitanje Kakve alate koristiti? Dodatno, obzirom da se u muzikoj produkciji
koristi veliki broj alata i DAW programa na razliitim platformama, uvijek treba
raditi na upoznavanju nove tehnologije i razliitih metoda rada s audiomaterijalom.
Na ovaj nain biti e lake odgovoriti na jo jedno pitanje tijekom faze akcije: Koji je
najbolji nain za koritenje ovih alata?

134

Mijeanje zvuka (Mixing)

Alata za oblikovanje zvuka danas ima doista mnogo. Prije trideset godina,
inenjeri su radili sa dva ili tri popularna kompresora, te je uenje njihovih
karakteristika bilo manje zahtjevno. U suvremenom DAW programu nerijetko
nailazimo na vei broj softverskih emulacija kompresora, od kojih svaki ima poseban
karakter i suelje. Za potpuno razumijevanje softverskog miksanja potrebno je
vrijeme i dosta strpljenja, ali se pred nama ujedno otvaraju nesluene mogunosti
za kreativan rad. I u ovom sluaju, profesionalni e inenjeri odabrati svega nekoliko
kvalitetnih softverskih alata i iz njih izvui apsolutni maksimum; njihova filozofija
miksanja ovdje se svodi na popularnu maksimu: Manje je vie!
Konano, sposobnost kreiranja dobrog miksa ovisi i o kvalitetu evaluacije u
svakom trenutku kreativnog procesa. Jedno od osnovnih pitanja: ta nije u redu sa
zvukom? od izuzetnog je znaaja, dok se odgovor koji moe biti: Zvuk inela je suvie
otar, ili Kontrabas ne dolazi do izraaja u B-dijelu kompozicije, postie iskljuivo
paljivim i kritikim sluanjem. Na ovaj nain skratit e se i vrijeme potrebno za
pronalaenje prave korekcije, dok e uz to poetnici izbjei zamku nepotrebnog
tretiranja instrumenata, na primjer ekvilizacijom zvuka ija je frekvencija bila sasvim
dobro balansirana, dok sam signal nije bio dovoljno glasan. Jasno, pronalaenje, to
jest identificiranje problema u miksu, nije uvijek jednostavan zadatak. Pokuajte
se zapitati sljedee: Jesmo li dobili zvuk koji odgovara naoj viziji?, a ne: Zvui
li na miks dobro? Prvo pitanje je konkretno, s uporitem u kreativnom procesu,
dok je drugo neodreeno i nejasno. Miks je dobar i onda kada bas-bubanj zvui kao
udar koarkake lopte o parket, ukoliko se takav muziki akcent u potpunosti slae
s vizijom muziara, producenta i inenjera!
Nakon savladavanja poetnih kreativnih i tehnikih prepreka, suoit emo
se s jo jednim izazovom profesije inenjera zvuka: radom sa velikim brojem
ljudi. Muziki studio je mjesto gdje se skupljaju umjetnici razliitih pogleda na
svijet, ljudi raznovrsnih tehnikih i stvaralakih sposobnosti. Inenjeri zvuka,
ba kao i producenti, esto rade u sprezi s klijentom, to podrazumijeva dobro
poznavanje psihologije muziara i spretnost u pronalaenju pravog, efikasnog
modusa rada. Veliki broj muziara (osobito u svijetu rocka) imat e primjedbu na
nedovoljnu jainu njihovog instrumenta u miksu. To se najee dogaa zbog toga
to su individualni muziari na probama uglavnom postavljeni direktno ispred
pojaala, te su naviknuti na iluziju da je njihov instrument glasniji nego to je to
doista sluaj u dobro izbalansiranom aranmanu. Dok savjet muziara koji su
odmorni i neoptereeni tehnikim detaljima moe biti vrlo koristan, ponekad su
njihovi zahtjevi, iako dobronamjerni, naivni ili jednostavno neinformirani. Na taj
nain moe doi do kreativnog konflikta, koji se moe prevazii konstruktivnom
diskusijom i jednostavnijim tehnikim demonstracijama. Pri tome valja imati u vidu
da je kompromis esto nepohodan i da je inenjer zaduen za miks, osoba koja e u
veoj mjeri od ostalih, morati biti spremna na ovakav ishod. Konano, moto kupac
je uvijek u pravu vrijedi i u studiju, jer muziar nezadovoljan zvukom miksa biti e
sklon potraiti rjeenje negdje drugdje.
Jo jedna od vanih odlika inenjera zvuka jeste sposobnost brzog i efikasnog
rada. To se postie upornim i dugotrajnim vjebanjem i svakodnevnim uenjem

Mijeanje zvuka (Mixing)

135

i eksperimentiranjem. Na ovaj nain, naa vizija postaje jasnija, sposobnost

pronalaenja pravih alata za oblikovanje zvuka bolja, i tako itav proces miksanja
postaje prirodniji i laki. Ovo je izuzetno znaajno ako se ima u vidu da producenti
i audioinenjeri esto rade pod stresnim okolnostima i da je raspored iznajmljenih
termina u studiju vrlo teko mijenjati.

itajte strunu literaturu: magazine, knjige, Internet forume i lanke u

profesionalnim urnalima. Radite s iskusnijim muziarima, primite njihove savjete
i najvanije od svega, budite aktivni sluatelji i uite iz praktinih primjera. Vaa
kolekcija muzikih snimaka, bez obzira na anrovski sadraj, predstavlja niz lekcija
o pravilnom mijeanju zvuka. Neka od pitanja koja si moete postaviti prilikom
presluavanja su:
1. Koliko su pojedini istrumenti glasni u odnosu na druge instrumente ili glasove?
2. Gdje su zvukovi locirani u prostoru?
3. Na koji su nain instrumenti aranirani obzirom na njihovu frekvenciju, to
jest zvuni spektar?
4. Kakva je muzika forma ove kompozicije i kakav je njen dinamiki opseg?
5. Je li mogue odrediti upotrebu automatskih krivulja u ovom snimku (npr.
fade-in i fade-out)?
6. Koliko je irok i dubok prostor (odjek)? Zvui li prirodno ili sintetiki?
7. Kako se aspekti miksa mijenjaju tijekom trajanja kompozicije?

Slika 151 Shining Star studio za mijeanje zvuka, Bangkok

136

Mijeanje zvuka (Mixing)

7.2 Digitalno mijeanje zvuka

U posljednjih desetak godina aspekti muzike tehnologije iz korijena su
promijenjeni. Raunala su postala nezaobilazan dio opreme u svakom amaterskom
ili profesionalnim studiju. Hardverski ureaji jo se uvijek koriste, ali se veliki
broj kompozitora i producenata okree novom vidu rada koji se bazira na jednom
raunalnom sustavu sa odgovarajuim softverom za snimanje, miksanje i finaliziranje
zvuka. U popularnoj kulturi ovaj se pristup naziva sve-u-jednom (in the box),
sugerirajui da se svi stadiji muzike produkcije sada obavljaju u domeni raunala
sa DAW softverom.

U prolosti je zvuk veine snimaka ovisio ne samo o tome koji su muziki

instrumenti bili koriteni, ve i o tome koja je oprema za snimanje i miksanje bila
prisutna u studiju. Prije samo trideset godina studijska oprema bila je izuzetno
raznovrsna; tu se radilo o desetinama modela audioefekata, kabela i viekanalnih
traka razliitih proizvoaa. ak su i magnetofoni mogli u veoj mjeri utjecati na
kvalitet zvuka. S pojavom digitalne tehnologije situacija se uveliko mijenja: digitalno
snimanje uglavnom ne poznaje potekoe sa umom, a duplikacija snimaka je izuzetno
olakana. Broj kanala znatno je povean, sa standardih dvadeset etiri kanala, na
praktino neogranien broj, koji ovisi iskljuivo o brzini raunalnih mikroprocesora.
Uz to, vrlo mona raunalna tehnologija i DAW programi danas su jeftini i dostupni
gotovo svakom. Dok su softverski efekti prije desetak ili petnaest godina jo uvijek
bili ogranieni brzinom osobnih raunala i koliinom memorije, danas se na i7
procesoru sa 8 GB RAM memorije moe pokretati i do stotinu audiokanala sa EQ
efektom, kompresorom i prostornim efektom na svakoj individualnoj traci. Zbog toga
se veliki broj snimaka koje moemo uti na radiju danas pravi u kunim studijima,
bez vee potrebe za iznajmljivanjem profesionalnih prostora za snimanje i reija (sa
moguim izuzetkom kompleksnih produkcija muzike za film i kazalite, u kojima
esto uestvuje znaajan broj muziara).
Sasvim je jasno da postoji mnogo razloga zbog koji se muziari sve vie bave in the
box produkcijom. Uteda novca i vremena je ogromna, za dranje opreme potrebno
je mnogo manje prostora, a uz to sa odgovarajuim prijenosnim raunalom, stereo
mikrofonom i audiopoveznikom, muziari su postali vrlo mobilni i mogu snimati
gotovo svuda i u svako vrijeme. Pri tome valja imati u vidu da profesionalni DAW
program i kvalitetni softverski dodaci (plugins) za efekte nee znaiti mnogo ukoliko
se za snimanje koristi standardni mikrofonski ulaz na raunalu. Zapamtite: snimak
je dobar samo onoliko koliko je kvalitetna najslabija karika u lancu opreme!

Zbog toga je prvi korak ka uspjenom miksu pravljenje dobrih, istih

audiosnimaka. Instrumenti trebaju biti pravilno ugoeni (obino na frekvenciju
A=440 Hz), mikrofoni ispravno postavljeni, a solo glasovi snimljeni uz pomo popfiltra. Osigurajte signal dovoljne jaine: snimanje gitare na niskoj razini zvunog
signala dovest e do naknadnog pojaavanja signala prilikom miksa, ime e i
pozadinska buka biti pojaana do vrlo neugodnih razmjera.

Mijeanje zvuka (Mixing)

137

Prilikom postavke mikrofona uvijek budite sigurni da ste eksperimentiranjem

dobili zvuk eljene punoe i frekventnog opsega. to je snimak blii viziji idealnog
zvuka, to e u fazi miksa biti manje posla sa primjenom EQ efekata.

Kvalitet audiopoveznika igra vrlo vanu ulogu u digitalnoj muzikoj produkciji.

Pokuajte nai USB ili Firewire ureaj koji ima vei broj ulaza za mikrofone i
elektrine instrumente, fantomsko napajanje od 48 volta, minimalno vrijeme
ekanja ili pritajenost (latency), te kvalitetan izlaz za slualice. Produkti tvrtki
Apogee, Focusrite, Presonus, MOTU, RME i Tascam smatraju se vrlo kvalitetnima.

Slika 152 Tascam US-1800: USB audio i MIDI poveznik sa osam mikrofonskih i est
linijskih ulaza

Kao alternativu standardnim audiopoveznicima moete razmotriti digitalne

USB miksete. Ovi ureaji su neto masivniji, to ih ini manje pogodnim za terenski
rad; s druge strane, oni esto imaju veliki broj profesionalnih audioulaza i izlaza,
klizne potenciomentre za precizno studijsko miksanje, ugraene zvune karte
visoke kvalitete, pa ak i desetine vrlo upotrebljivih efekata. Tvrtke koje proizvode
ovakve miksete su Alesis, Mackie, Behringer, Allen & Heath, Yamaha i Peavey.

138

Mijeanje zvuka (Mixing)

Slika 153 Yamaha MG206C: USB Mikseta sa esnaest mikrofonskih ulaza,

EQ efektima i kompresorom

7.3 Studijski zvunici (monitori)

Da bismo producirali dobar miks potrebno je vie od raunala i periferne opreme,
vie od kvalitetnog softvera, pa ak i tehnikog znanja. Za ovaj zadatak najprije e
nam trebati precizan sustav kontrole zvuka, to jest monitoringa. U ovu svrhu koriste
se referentni studijski zvunici (monitori), skupa sa akustiki tretiranom sobom
za presluavanje. Svaki par zvunika na tritu je drukiji, tako da idealno rjeenje
zapravo i ne postoji. No, bez obzira za koje se zvunike odluimo, trebamo imati u
vidu njihovu pravilnu postavku: skupa s tijelom inenjera, zvunici moraju stvarati
shemu istostraninog trokuta, gdje se centralne ose monitora nalaze u ravni s glavom
sluatelja, kao na slici 154.
Sustav monitora od izuzetnog je znaaja u muzikoj produkciji, ba kao i dobro
osvjetljenje u slikarskom ateljeu. Kada je rije o profesionalnom studijskom radu,
kvalitetni su zvunici najvaniji dio nae opreme! Ukoliko je zvuk koji do nas dolazi
na bilo koji nain izoblien ili kompromitiran, neemo biti u stanju donijeti prave
odluke u fazi mijeanja zvuka. Zamislimo situaciju u kojoj nai monitori nemaju dobar

Mijeanje zvuka (Mixing)

139

odziv na visoke frekvencije; u tom sluaju mi emo kompenzirati, to jest pokuati

nadomjestiti visoke frekvencije uz pomo EQ efekta, ime emo zapravo kreirati
konani miks suvie otrog i svijetlog zvuka! Mladi inenjeri i producenti ponekad
su skloni uloiti novac u kvalitetno raunalo, miksete, MIDI i audiopoveznike i
softver, zanemarujui pritom studijske monitore. Njihov e rad zasigurno rezultirati
snimcima u kojima vokali ne dolaze dovoljno do izraaja, a bas instrumenti zvue
mutno i neprecizno. U neku ruku, ovu situaciju mogli bismo usporediti s umjetnou
fotografije, gdje monitori igraju ulogu optike lee; ukoliko lea nije kvalitetna i
zavarava nae ulo vida, kako moemo sa sigurnou tvrditi je li boja neba prikazana
na fotografiji uistinu bila tako intenzivno plava?

Slika 154 Pravilna postavka zvunika

U smislu konfiguracije zvunikih jedinica (visokotonske, srednjetonske i

jedinice niskih frekvencija) studijski monitori mogu se podijeliti na dvosustavne,
dvoipolsustavne i trosustavne. Kod dvosustavnih zvunika (slika 155 a) pun
frekvencijski opseg dijeli se na samo dvije jedinice, pri emu reprodukciju srednjih
tonova preuzima jedinica niskih frekvencija. Zbog toga se dvosustavni zvunici
promjera veeg od osam ina susreu relativno rijetko: vee jedinice namijenjene
kvalitetnoj reprodukciji bas-tonova ispoljavaju dosta slabosti u reproduciranju
srednjeg frekvencijskog opsega.

140

Mijeanje zvuka (Mixing)

Ako opisanoj konfiguraciji dodamo jo jednu identinu hibridnu bas/

srednjotonsku jedinicu, dobijamo dvoipolsustavni zvunik. U tom sluaju donja
jedinica e biti zaduena za niske, a gornja za srednje tonove.

Konano, trosustavni zvunici (slika 155 b) sastoje se od tri razliite i

specijalizirane jedinice, od kojih je svaka odgovorna za svoj dio frekvencijskog
spektra, a zajedno pokrivaju cijeli raspon (DOMITROVI-UREK 2012: 127).
Po sljedeoj podjeli, zvunike moemo razvrstati na podnostojee i zvunike
na stalcima. Ovdje je osnovna razlika u veliini kuita, to esto moe rezultirati
razliitim brojem ugraenih zvunikih jedinica. Za muziki studio, zvunici
namijenjeni ugradnji na stalke ili zidove predstavljaju standardan izbor.

Obzirom na vrstu pojaavanja zvunog signala, monitori mogu biti aktivni i

pasivni. Aktivni zvunici imaju ugraeno pojaalo, dok pasivni zahtijevaju vezu
s posebnom pojaivakom kutijom. Veliki broj muzikih studija koriste aktivne
monitore. Eventualne prednosti aktivnih monitora u odnosu na pasivne su manja
cijena, ukoliko se porede sa pasivnim uz dodatak posebnog pojaala, te bolje
izvedeno pojaanje, jer su pojaivai prilagoeni zvunicima u koje su ugraeni.

Slika 155 a i b KRK Rokit 6, dvosustavni aktivni zvunik (lijevo) i KRK Rokit 10,
trosustavni aktivni zvunik (desno)

Na tritu audioopreme danas moemo nai zaista veliki izbor studijskih

zvunika. Za manji kuni studio potrebni su nam dvosustavni zvunici za bliski
monitoring (nearfield monitors), promjera pet ili est ina.

Mijeanje zvuka (Mixing)

141

Informirajte se o tehnikim karakteristikama zvunika za koje ste zainteresirani.

Podatak koji se esto potencira kad je rije o pasivnim zvunicima jest takozvana
preporuena snaga pojaala. Ovdje je rije o kontinuiranoj snazi koju su dati
zvunici u stanju podnijeti prije nego doe do pregrijavanja kalema. Meutim,
injenica je da su moderni pasivni zvunici u stanju daleko prevazii glasnou koja
je preporuljiva, pa i podnoljiva u uvjetima kunog rada. Drugi znaajan parametar
poznat je kao SPL (Sound Pressure Level) i predstavlja efikasnost zvunika izraenu
u decibelima po vatu na jednom metru udaljenosti. Ovaj broj odreuje koliko
glasno e odreeni monitori emitirati zvuk pri istoj isporuenoj snazi. Trei vaan
parametar je nominalni otpor izraen u omima () koji izraava u kojoj e mjeri
zvunici iscrpljivati pojaalo, jer zvunici s niim otporom zahtijevaju vie snage
da bi se pokrenuli. Ukoliko vam je glasna reprodukcija zvuka od kljune vanosti,
potraite zvunike sa relativno visokim vrijednostima efikasnosti i otpora.
Poto smo se nakratko pozabavili tehnikim detaljima u vezi s monitorima,
vrijeme je za veoma vaan savjet: deklaracija proizvoaa o karakteristikama
njihovih ureaja nesumnjivo je znaajna, ali je za muziara najbolji nain nabavke
odlazak u trgovinu i kritiko presluavanje veeg broja miksova na razliitim
zvunicima.
Zapitajte se zvue li bas frekvencije jasno i kontrolirano, ili neujednaeno i mutno.
Jesu li visoke frekvencije uglaene ili otre? Koliko vas odreeni par zvunika
zamara prilikom sluanja visokih frekvencija? Da li je stereo prostor dovoljno irok,
omoguujui nam jasno raspoznavanje pozicije instrumenata u aranmanu?

Ne dozvolite da vas nepotrebno fasciniraju tehnike karakteristike, jer je

pronalaenje pravih monitora iznimno subjekivan in. Jedino to je doista vano
jeste odgovor na pitanje - prija li taj zvuk vama i jesu li ti monitori onakvi kakve vi
traite (JOVI 2010).

7.4 Studijska soba

Uz kvalitetan par monitora, za uspjean miks potrebno nam je i posebno okruenje

koje predstavlja ravnopravan faktor u kvaliteti dobijenog zvuka. U studijskoj sobi
dolazi do ravnomjernog rasporeivanja zvunih valova: srednje i visoke frekvencije
se moraju rasprostirati relativno iroko; zvuni efekti bogatih frekvencija takoer
su veoma zahtjevni, jer sustav monitora mora pokrenuti vee koliine zraka kako
bi efekt u potpunosti uspio. Uz to, nae kompletno okruenje mora biti u stanju
podnijeti kompleksno prelamanje, to jest odbijanje zvuka izazvano sudaranjem
zvunih valova sa zidovima i namjetajem sobe. Ovdje ponekad dolazi do zablude da
se najbolja reprodukcija zvuka postie u takozvanim gluhim sobama, gdje se odjeci
u potpunosti minimiziraju panelima za apsorpciju zvuka (slika 156).

142

Mijeanje zvuka (Mixing)

Slika 156 Studijska soba sa panelima za apsorpciju zvuka

Veliki broj soba uistinu mora biti akustiki tretiran kako bi se smanjila
rezonanca niskih i eliminiralo treperenje visokih frekvencija (flutter echo). To se
postie stavljanjem takozvanih bas-zamki (bass traps) u kutove sobe i posebnih
spuvenih panela na zidove ispred ili iza zvunika (slike 157 i 158). Ulogu upijaa
zvuka mogu odigrati i teki zastori koji su dovoljno mekani da onemogue direktno
odbijanje zvunog vala o njihovu povinu, a opet dovoljno gusti da uspore, pa ak i
zaustave molekule zraka koje kroz njih pokuavaju proi do vrste podloge. Zastori
se mogu okaiti na daljini od desetak centimetara od zida. Na ovaj nain se izmeu
platna i zida stvara statian zrani jastuk koji e zaustaviti valove koji su uspjeli da
se probiju kroz povrinu zastora.

Slika 157 Bas-zamka u kunom studiju

Mijeanje zvuka (Mixing)

143

Ipak, ideja o pravljenu potpuno gluhe sobe ima svoje nedostatke. Najprije,
takva soba bila bi liena svakog komfora, to je najee nespojivo sa zadovoljstvom
presluavanja muzike. Pored toga, potpuno odsustvo odjeka kod veine ljudi
izaziva nelagodnost, jer nam zvune refleksije izmeu ostalog slue i za orijentaciju
u prostoru. Stoga je idealna soba takva da minimizira neprijatne frekvencije i
treperenje zvuka, ali je istovremeno dovoljno iva kako bi rad u njoj bio prijatan, a
tonski balans ostao nenaruen.

Slika 158 Zidni akustiki paneli nainjeni od spuve

Jo neki od panela koji se mogu pokazati korisnim prilikom opremanja sobe za

mijeanje zvuka, nazivaju se difuzorima. Oni imaju tvrdu i nesimetrinu povrinu,
uz pomo koje se zvuni valovi razbijaju na manje valove slabijeg intenziteta, te
odbijaju u razliitim pravcima. To nam omoguava daleko kvalitetnije presluavanje
materijala prilikom kretanja po sobi, eliminirajui potrebu da provedemo svaku
minutu rada prikovani za sjedalo ili miksetu. Uz pomo masivnijih kompleksnih
difuzora (slika 159) mogue je transformirati i vee zidne povrine, osobito tavanice!

Slika 159 Panel za difuziju zvuka

144

Mijeanje zvuka (Mixing)

Profesionalni difuzori su izuzetno efikasni, ali i skupi. Oni se esto proizvode

namjenski, ovisno o tipu prostorije, a ponekad i vrsti muzike koja e u toj prostoriji
dominirati.
Tvrtke koje se bave proizvodnjom akustikih panela su Auralex, pArtScience, sE
Electronics, ClearSonic, Primacoustic, RealTraps i druge, dok neki kreativi inenjeri
sami pronalaze rjeenja, esto uz pomo debljih spuvi za punjenje sjedala koje se
mogu montirati u drvene okvire i presvui tkaninom radi boljeg estetskog dojma.
U svrhu upijanja zvuka, mogu se koristiti i dva do tri sloja elastinih prostirki za
gimnastiku ili jogu, pa ak i meki sagovi i tapiserije razliitih veliina, koji se mogu
prikaiti na zid uz pomo kuka za slike ili jaih samoljepljivih traka.

Neka od jeftinijih rjeenja kakva su se koristila prije trideset ili etrdeset godina,
poput kartona za jaja, tankih gumenih prostiraa ili materijala za toplotnu izolaciju,
vrlo slabo slue u svrhu zvune apsorpcije ili difuzije, a u najgorem sluaju neke od
ovih materija vrlo su zapaljive, te ih zbog toga ne moemo preporuiti za ugradnju
u kuni studio.

Tipina soba srednje veliine moe se sasvim dobro tretirati uz pomo dva do
tri panela postavljena na zid ispred inenjera, dvije deblje bas-zamke u kutovima
sobe, etiri do est panela sa strane i nekoliko omanjih ploa na stranjem zidu,
kao na slici 160. Na ovaj nain rijeit emo se neugodnog eho-treperenja i mutnih
bas frekvencija, dok smo istovremeno uspjeli sauvati prirodnost ambijenta, bez
pretjeranog priguivanja. Dodatno, za stvaranje iluzije veeg prostora sada se na
tavanicu mogu postaviti i dvije do tri ploe za difuziju zvuka!

Slika 160 Akustiki tretman sobe u kunom studiju

Mijeanje zvuka (Mixing)

145

Sljedea tri video snimka tvrtke RealTraps zasigurno e doprinijeti boljem

razumijevanju akustike studijskih soba:

http://vimeo.com/5454378

http://vimeo.com/2117553

http://vimeo.com/1522217

7.5 Studijske slualice

Prije ili kasnije, svaki e inenjer zvuka provjeriti balans miksa na slualicama. Za to
postoji nekoliko razloga: muziari esto rade nou, kada rad sa glasnim monitorima
nije poeljan; nekada emo biti u situaciji da snimamo ili radimo miks na putu,
sa prijenosnim raunalima; takoer, slualice nam mogu pomoi da potpuno
eliminiramo zvuk sobe prilikom mijeanja zvuka, to moe biti znaajno u sluaju
rada u nekoliko razliitih i nepoznatih zvunih okruenja.

Bez obzira o kakvim se slualicama radi, one e uvijek biti sekundarna opcija. Najvei
broj komercijalnih miksova namijenjen je sluanju preko zvunika. Uz to, pravilno
smjetanje zvukova u prostor uz pomo panorame, najbolje dolazi do izraaja preko
para monitora. Sasvim je jasno da je na doivljaj miksa koji dolazi iz zvunika drukiji
od onog koji se emitira u slualicama. Zvuni valovi koji potjeu iz jednog studijskog
monitora, stiu do oba uha, ali sa minimalnom razlikom u vremenu. Kad su monitori
postavljeni pravilno, na ugodnom razmaku, ove razlike u vremenu omoguuju nam
da se lako prilagodimo itavoj mrei zvukova koje dolaze sa razliitih mjesta u
prostoru, ukljuujui i prirodne odjeke od zidova, ba onako kako je to osmislio
inenjer zvuka zaduen za miks (slika 161).

Slika 161 Doivljaj kretanja zvuka u prostoru uz pomo para zvunika

146

Mijeanje zvuka (Mixing)

Slualice rade na potpuno drukijem principu: nae lijevo uho moe uti samo
zvuk koji dolazi iz lijevog zvunika i ne postoji nikakav nain da istovremeno doe
do interakcije naeg slunog organa sa zvunim valovima emitiranim iz desnog
zvunika. Zbog toga dolazi do iluzije da zvuk zapravo izvire iz nae glave i
putuje u stereo prostoru po zamiljenoj crti koja povezuje oba uha. Danas postoji
nekoliko sustava za slualice, koji pokuavaju emulirati doivljaj karakteristian za
presluavanje uz pomo zvunika. Pritom se manji dio signala iz lijeve slualice alje
u desnu i obratno, ali je pritom vrlo teko - gotovo nemogue! - stvoriti pravilnu
iluziju minimalne razlike u vremenu, koja je tako karakteristina za nain na koji mi
svakodnevno reagiramo na zvuke to nas okruuju.
Ipak, slualice su nezaobilazni dio alata svakog muziara, te stoga moramo
poblie ispitati naine njihove primjene u studiju za mijeanje zvuka.

Potrebno je dosta iskustva u miksanju da bi smo pravilno ocijenili poloaj

instrumenata u stereo prostoru koristei samo, i iskljuivo slualice. Veina inenjera
e u ovom sluaju esto koristiti vizualni kontakt s potenciometrima za panoramu,
koji moe biti veoma autosugestivan. Naravno, ovdje problem ne lei u postavkama
gdje se zvukovi alju ekstremno lijevo ili desno, ve u onima izmeu. U ovom sluaju,
najbolje je vjebati miksanje uz pomo mono zvuka bogatog frekvencijama i testirati
njegovu panoramu najprije uz pomo zvunika, a odmah potom i na slualicama.

Slika 162 Stereo panorama predstavlja prvi izazov za miksanje na slualicama

Jo jedna od glavnih razlika izmeu monitoringa koji se obavlja na zvunicima od

onog na slualicama jest takozvano maskiranje frekvencija. Emitiranjem zvuka iz
dva monitora, valovi se rasprostiru svuda po sobi, ime dolazi do njihove interakcije i
interferencije. Kod miksanja na slualicama ne dolazi ni do kakve interakcije izmeu
lijevog i desnog zvunika, pa su frekventne razlike izmeu pojedinih instrumenata u
miksu oiglednije i mogu zvuati neto grublje.

Mijeanje zvuka (Mixing)

147

Konano, fiziki udar izuzetno niskih frekvencija u tijelo, kakav se primjetno

osjea kod presluavanja na zvunike, potpuno je odsutan prilikom koritenja
slualica, to kod inenjera moe stvoriti iluziju da konani miks ne sadri dovoljno
niskih frekvencija.
Miksanje na slualice treba se obavljati paljivo i uz este odmore. Due
koritenje slualica, osobito pri veoj amplitudi zvuka, lako moe dovesti do ozbiljnih
oteenja sluha!

Postoji nekoliko razliitih varijanti studijskih slualica: zatvorene, otvorene i

poluotvorene. Ovi se termini odnose na nain na koji su magnetni pretvarai ugraeni
u kuite. Zatvoreni tip slualica potpuno okruuje pretvarae, tako da zvuk ne
moe pobjei van iz slualica. Na ovaj nain osigurava se i odlina zvuna izolacija
od vanjskih utjecaja. Zbog toga se zatvorene slualice najee koriste prilikom
snimanja, gdje bi se bilo kakva interferencija izmeu zvuka koji bjei iz slualica
i osjetljivih kondenzatorskih mikrofona mogla pokazati katastrofalnom. Popularni
modeli zatvorenih slualica su Audio-Technica M50, AKG K271, Sennheiser HD250
Pro, KRK KNS 8400 i Sony MDR-7509.
Otvorene slualice ee se koriste prilikom samog ina miksanja ili finaliziranja
zvuka; njihov zvuk je bogatiji frekvencijama, otvoreniji i kvalitetniji. Poluotvorene
slualice su kompromis izmeu dva ekstrema, i mogu se koristiti u veini situacija.
Neki od najboljih modela otvorenih i poluotvorenih slualica ukljuuju Grado 325i,
Sennheiser HD600, AKG K240 mkII, Beyerdynamic DT 990 i Shure SRH1440.
Kvalitetne studijske slualice nisu jeftine. Cijene popularnih modela otvorenih
slualica kreu se od $150 do preko $500. Pritom valja imati na umu da su slualice
jo uvijek jeftinije od kvalitetnog para studijskih zvunika i predstavljaju vrlo dobru
investiciju za svakog mladog inenjera zvuka.

Slika 163 a i b Grado SR 325i otvorene slualice (lijevo) i

AKG K271 zatvorene slualice (desno)

148

Mijeanje zvuka (Mixing)

Prilikom kupovine slualica treba obratiti panju na njihovu udobnost, to je,

razumije se, vrlo subjektivna kategorija. One takoer moraju biti dovoljno vrste i
elastine da ne bi spadale za vrijeme rada sa miksetom. Istraite koliko je lako doi
do rezervnih dijelova u sluaju kvara: studijske slualice esto zavravaju na podu,
a kabel se moe relativno lako otkinuti nepaljivim rukovanjem. Vrsta kabela, ravni
ili spiralni, nije naroito vana, iako neki inenjeri ne vole karakteristian osjeaj
napinjanja kakav se stvara prilikom koritenja spiralnih kabela.

Prije ozbiljnijeg rada na mijeaju zvuka, potrebno se naviknuti na nove slualice.

Jedan od najboljih naina za to je presluavanje veeg broja komercijalnih miksova
iz razliitih muzikih anrova. Primijetit ete kako veina ovih snimaka zvui manje
otvoreno i neto svjetlije nego je to sluaj u radu sa zvunicima. Takoer, obzirom
da slualice imanju dosta manje izoblienje (distorziju) zvuka, srednje frekvencije
obino zvue detaljnije i jasnije nego u zvunicima. Ovakva zvuna slika moe
dovesti do loijeg balansa instrumenata srednjeg opsega, pa ovom problemu valja
pristupiti s posebnom panjom.

7.6 Praktini rad

Cilj ovog poglavlja je razmatranje ispravne strategije za mijeanje zvuka, kako bi nai
snimci u konanom aranmanu doli do punog izraaja. U ovu svrhu koristit emo
nekoliko alata. To su:
1. Klizni potenciometri na mikseti. Oni slue za balansiranje razine zvuka na
individualnim kanalima.
2. Kruni potenciometri za panoramu. Njihova primarna svrha je bolje
razdvajanje zvukova u stereo prostoru.
3. Dinamiki efekti. Kontrola dinamike, osobito naglih sforzando udara i
eliminiranje pozadinskog uma od izuzetne su vanosti u svakom miksu.
4. EQ. Uz primjenu ovog efekta svaki e zvuk imati svoje mjesto u
frekventnom opsegu cjelokupnog miksa.
5. Odjek. Koritenjem reverberatora stvorit emo iluziju prostora ili scene u
miksu, to jest specifine udaljenosti instrumenata od sluatelja.

Svi navedeni alati od izuzetne su vanosti u procesu miksanja, ali oni ni na koji
nain ne mogu popraviti lo snimak ili greke nastale prilikom izvoenja muzike!

Kao to smo ve spomenuli u poglavlju 5.4 (audio sekvenciranje), postavljanje

pravilne razine signala uz pomo input ili gain potenciometra je veoma znaajno i
to e biti na prvi korak u kreiranju uspjenog miksa. Svaki instrument treba biti
snimljen tako da se maksimizira njegov signal, pozadinski um smanji na najmanju
moguu razinu i u potpunosti izbjegne premodulacija, to jest digitalna distorzija
(audio clipping). Ukoliko audiometri u vaem softveru izgledaju ovako:

Mijeanje zvuka (Mixing)

149

Slika 164 a i b Indikatori razine signala u DAW programu

doi e do ozbiljnih problema s premoduliranim zvukom iji su vrhovi potpuno

odsjeeni (slika 165, lijevo), te se ovakvi snimci moraju iznova nainiti. Traite od
muziara da sviraju glasne pasae i postupno okreite kruni potenciometar Gain
na desno sve dok ne dobijete kvalitetan signal oznaen zelenim i utim svjetlima,
a bez ulaska u takozvanu crvenu zonu (clip). Za izuzetno glasne izvore zvuka
mogu se koristiti mikrofoni sa ugraenim reduktorom signala (pad), koji e smanjiti
jainu za -10 ili ak -20 dB. Ponekad se premodulacija deava zvog snanih niskih
frekvencija. Taj se problem obino rjeava udaljavanjem mikrofona od izvora zvuka
ili ukljuivanjem visokopropusnog filtra (hi-pass filter).

Slika 165 Premodulirani zvuk s odsjeenim vrhovima (lijevo) i

pravilno nainjen snimak (desno)

Nakon uspjenog snimanja, na sljedei korak biti e postavljanje Gain

potenciometara tako da se razine signala na svim kanalima kreu oko -7 dB. To e
nam ostaviti dovoljno prostora (headroom) za koritenje EQ i dinamikih efekata
(RIDEOUT 2011). Imajte u vidu da se svi signali konano kombiniraju u jedan jai
stereo signal na glavnom (master) kanalu, pa se ovog savjeta valja drati ak i u
sluaju istog miksa, bez koritenja bilo kakvih efekata. Dodatno, podsjetimo se da
je decibelska skala amplitude zvuka (koja se kontrolira kliznim potenciometrima)
logaritamske, a ne linearne prirode; osjetljivost i preciznost kliznih potenciometara
koji su postavljeni na 0 dB mnogo su vei nego pri dnu skale, te e na cilj prilikom
miksa biti da ih tu to je mogue due i zadrimo (slika 166).

150

Mijeanje zvuka (Mixing)

U pripremnog fazi miksa koristite ulazne potenciometre

(input ili gain)...

...a ne klizne potenciomentre! Njih emo upotrijebiti

tek nakon primjene efekata!

Slika 166 Postavljanje razine zvuka

Ovaj se stadij u miksu naziva postavljanje razine zvuka (gain staging). Po

njegovom zavretku imat emo takozvani statini miks (slika 168).

Napomena: Ponekad se odreeni instrumenti ili glasovi ozvueni stereo

mikrofonima doimaju tiim na snimku nego to su to doista bili prilikom snimanja.
Razlog za to moe biti karakteristina interferencija zvunih valova koja se
naziva protufazom, pri emu signali iz lijeve i desne mikrofonske kapsule djeluju
destruktivno jedan na drugi, ime se amplituda zvuka moe znaajno smanjiti, a u
nekim sluajevima ak i potpuno ponititi. Ovaj se problem moe rijeiti koritenjem
sklopke za invertiranje faze (RIDEOUT 2011), koji se esto nalazi blizu ulaznog Gain
potenciometra i predstavljen je simbolima INV ili .

Slika 167 Sklopka za invertiranje faze

Mijeanje zvuka (Mixing)

151

Pogledajmo sada mogui scenario prilikom mijeanja zvuka: ovaj statini miks
ima veoma raznovrsne instrumente, iji su ulazni signali kontrolirani vrlo precizno,
te se njihova maksimalna amplituda kree izmeu -10 i -6 dB. Klizni potenciometri
jo su uvijek postavljeni na 0 dB!

Slika 168 Ispravan statini miks

Sljedei stadij sastoji se u pravilnom postavljanju svakog instrumenta u

stereo prostor, kako bi miks zvuao iroko i prirodno, ba kao da dolazi sa stvarne
pozornice! Ovaj se imaginarni prostor naziva panoramom i u njoj se zvukovi mogu
nalaziti potpuno lijevo ili desno (hard left/right), u centru, ili bilo gdje izmeu.
Tu dolazi do zanimljive dileme: na koji nain muzika koja se emitira preko
jednog para zvunika moe imati bilo kakav signal u centru? Ovo je zanimljiv
paradoks, gdje na mozak percipira fantomski monitor izmeu dva simetrino

152

Mijeanje zvuka (Mixing)

postavljena zvunika (RIDEOUT 2011); percepcija centra u stereo prostoru zapravo

je vrlo snana i predstavlja polaznu taku u balansiranju panorame prilikom miksa.
Generalno uzevi, instrumenti niskih frekvencija poput bas gitare, kontrabasa, tube
ili bas-bubnja najee se postavljaju u centar virtualnog prostora.
Nakon toga slijedi odluka da li e nai sluatelji uti zvuk iz bliske perspektive
publike na koncertu, iz perspektive muziara na sceni, a u nekim posebnim
sluajevima i iza bine, ili sa ektremne udaljenosti od scene! Rick Eberly, uveni
ilustrator koji radi za muzike magazine kao to je Drum!, ovu odluku predstavlja na
sljedei nain:

Slika 169 Komplet bubnjeva iz perspektive publike (lijevo) i

perspektive muziara (desno)

Postavljanje pedalne inele na lijevu stranu prilikom miksa, znai da inenjer

razmilja kao muziar na bini, dok se desnom panoramom odluuje za poziciju
publike. Ovdje ne postoje vrsta pravila; prilikom miksa moemo se odluiti za bilo
koju opciju koja nam zvui dobro i uvjerljivo.

Nakon postavke bas frekvencija u centar, skupa sa solo instrumentom ili glasom,
moemo oko njih postupno rasporediti i ostale instrumente. Moguih kombinacija
ima veoma mnogo, ali se generalno pridravamo sljedeeg pravila: harmonijski
instrumenti poput klavijatura obino se postavljaju na jednu stranu (do kuta od
priblino 60 stupnjeva od centra), a kao njihova protutea slue drugi instrumenti
sa slinom namjenom (gitara, harmonika ili manja puhaka sekcija), postavljeni na
suprotnu stranu stereo prostora. Udaraljke se pritom mogu postaviti i neto ire,
ovisno o veliini ansambla.
Pogledajmo sada i nekoliko dijagrama: na slici 170 vidimo relativno balansiran
miks u smislu cjelokupne panoramske irine; no, neki od instrumenata se
sukobljavaju u centru, ime moe doi do neprijatne interferencije niskih frekvencija.
Orgulje i puhaka sekcija bi definitivno morali imati vlastiti prostor na sceni. Ovakva
postavka se esto naziva miksom sa uskim centrom.

Mijeanje zvuka (Mixing)

153

Slika 170 Miks sa uskim centrom

Sljedei miks je izuzetno irok (slika 171). Puhaka sekcija i orgulje sada su
razmaknuti do ekstrema, to bi bilo primjerenije velikom ansamblu. Ovakvim
miksom dolazi do gubljenja koherentne zvune slike, iako je dojam zgusnutog centra
znaajno popravljen:

Slika 171 iroki miks

Na kraju, evo slike vrlo balansiranog miksa za manji ansambl (slika172). Ovdje
moemo vidjeti centar rezerviran za instrumente niskih frekvencija (kao i mogui
solo instrument ili glas); dvije gitare su simetrino postavljene blago lijevo i desno
od centra. Na isti nain mogli bismo postaviti jednu gitaru i jednu harmoniku.

154

Mijeanje zvuka (Mixing)

Ostali instrumenti iz kompleta bubnjeva - dobo, tom-tom i inele popunjavaju

prostor, ali nisu pretjerano udaljeni od bas bubnja, ime bi se moglo izgubiti
ritmiko jedinstvo u aranmanu. Orgulje i puhai savreno su izbalansirani kao
meusobne protutee sa obje strane panorame. Njihova pozicija na sceni bi, jasno,
mogla biti i obrnuta. Uloga proirivanja miksa pripada manjim udaraljkama, koje
ipak nisu postavljene preiroko, to bi se u miksu manjeg ansambla moglo smatrati
neprimjerenim. U nedostatku udaraljki, tom-tomovi ili inele mogli bi biti postavljeni
i neto ire.

Slika 172 Ispravan miks za manji ansambl

Nakon postavljanja statinog miksa i panorame obino dolazi do blagih

korekcija dinamike individualnih instrumenata uz pomo kompresora, spektralnog
balansiranja EQ efektom i, konano, kreiranja iluzije prostora uz pomo odjeka.

Efekt kompresora mnogo je tee uti u usporedbi s ostalim efektima. No,

kako smo ve objasnili u poglavlju 6.1 (Dinamiki efekti), uloga kompresora
je smanjivanje dinamikog opsega signala, tako to se glasniji dijelovi, odnosno
vrhovi zvunog vala iznad zadate granice, guraju nadolje i na taj nain dinamiki
pribliavaju tiim dijelovima. Ovaj efekt od izuzetnog je znaaja kod tretiranja
snimka rock pjevaa koji ponekada izvode svoju dionicu apatom, da bi u refrenu
dinamika njihovog glasa dostigla moan fortissimo. Primjenom ovog efekta na cijelu
grupu instrumenata, poput gudake ili puhake sekcije, moemo dobiti mnogo
ujednaeniju i kompaktniju izvedbu. Pravilna primjena kompresora u miksu postie
se iskljuivo upornim vjebanjem, usporeivanjem i presluavanjem komercijalnih
snimaka, ali evo nekoliko savjeta koji e mladom inenjeru zvuka i producentu
posluiti kao polazna taka; dinamiku kompresiju, dakle, koristimo za:
1. Ujednaavanje dinamikog opsega pojedinih instrumenata, pa i itavih

sekcija.

2. Tonsko pribliavanje dva ritmika instrumenta kao to su bas-bubanj i bas

gitara kako bi se postigao utisak kompaktnosti i intenzivnosti ritam-sekcije.

Mijeanje zvuka (Mixing)

155

3. Isticanje tiih zvukova (kao to su apat pjevaa, rezonanca ica akustine

gitare ili klavira, zrak koji struji drvenim puhakim instrumentom).

4. Kontrolu sforzando efekata, kako ne bi dolo do premodulacije zvuka, to

je izuzetno znaajno prilikom miksa limenih puhakih instrumenata ili
udaraljki.

5. Kreiranje specijalnih efekata, pogodnih za filmsku ili eksperimentalnu

muziku. Primjerice, kompresorom postavljenim na vrlo brz udar i izuzetno
spor otpust, mogli bismo snaan ton gonga ili velike inele transformirati
u postupni metalan crescendo, gdje se tie rezonance alikvotnih tonova
umjetno dovode do gromovitog suzvuja!

Za ispravnu upotrebu ekvilajzera (koja se esto naziva i bojanje tona) potrebno

je upoznati se s efektima koje pojedine frekvencije imaju na sluatelja.

Niski bas, to jest frekvencije ispod 50 Hz predstavljaju najnii spektar tonova

bas bubnja ili bas gitare. Ovim se frekvencijama u miksu prilazi vrlo oprezno i one
se gotovo nikada ne pojaavaju EQ efektom. U suprotnom, moe doi do ozbiljnih
oteenja zvunika i druge audio opreme! Za blago pojaavanje basa uglavnom
pristupamo frekvencijama od 50 do 250 Hz. Pojaavanjem gornjeg dijela ovog
spektra basu se dodaje jasnoa i na ovaj nain kreira specifina prisutnost, to jest
intenzitet bas frekvencija u miksu.
Frekvencije izmeu 200 i 800 Hz najee su odgovorne za problem mutnog
i neodreenog miksa. Pretjerano pojaavanje ovih frekvencija dovodi do zamora
sluatelja. Ponekad se ova situacija izbjegava vrlo blagim stiavanjem frekvencija
oko 500 Hz uz pomo ekvilajzera sa irom Q kontrolom (podsjetimo se: nie
brojane vrijednosti uzrokuju irim frekventnim opsegom, Q). Uz to, uinite sve da
u muzikom aranmanu ne doe do pretjeranog zasienja instrumentima slinih
frekvencija i da svaki od njih ima jasan prostor u stereo panorami.

Vie srednje frekvencije, od 800 do 6000 Hz, predstavljaju spektar gdje je

ljudsko uho izuzetno osjetljivo. ak i najdelikatnije promjene uz pomo EQ efekta
mogu dovesti do drastinih pomjeranja u percepciji miksa. Jasnoa naih glasova
locirana je upravo u viem srednjem spektru, te se stoga pojaavanju ovih frekvencija
pristupa s najveom panjom.
Visoke frekvencije, od 6 do 8 kHz, daju karakteristinu svjetlou i otvorenost
cijelom miksu.

Spektar najviih frekvencija, od 8 do 20 kHz, uglavnom je popunjen zvukovima

inela i drugih metalnih instrumenata, kao i specijalnih efekata. Blago pojaavanje
frekvencija oko 12 kHz kod sluatelja esto izaziva utisak da je snimak na neki
nain tehniki superiorniji ili kvalitetniji nego to on to uistinu jest. Ipak, budite
oprezni: pretjerano ekviliziranje najviih frekvencija moe dovesti i do pojaavanja
neprijatnog pozadinskog uma!

156

Mijeanje zvuka (Mixing)

Evo pregleda nekoliko popularnih instrumenata i subjektivnog efekta koji

odreene frekvencije imaju na njihovu prisutnost u miksu:
Bas bubanj: 50-100 Hz - izraenost, punoa. 100-250 Hz - zaokruenost. 5 kHz
- udarac, klik.
Dobo: 60-120 Hz - punoa. 100-250 Hz - zaokruenost. 6 kHz - jasnoa ice.

inele: 250-800 Hz - zamuenost; ovaj je problem relativno lako rijeiti

primjenom visokopropusnog filtra postavljenog na priblino 300 Hz. 1-6 kHz jasnoa. 8 kHz - ivost.
Bas: 50-100 Hz - izraenost. 100-250 Hz - zaokruenost. 250-800 Hz zamuenost. 1-6 kHz - jasnoa, udar ice.
Klavir: 500-100 Hz - punoa. 100-250 Hz - zaokruenost. 250-1000 Hz zamuenost. 1-6 kHz - izraenost u miksu. 6-8 kHz - jasnoa, udar.
Elektrina gitara: 100-250 Hz - punoa, irina. 250-800 Hz - zamuenost, 1-6
kHz - otrina, 6-8 kHz - jasnoa, 8-12 kHz - elektrini um.

Tretiranje sljedeih frekvencija uz pomo EQ efekta zaokruit e itav miks i

pripremiti ga za finalni stadij dorade;

50 Hz: stiati kako bi se izbjegao takozvani boom, to jest huk ili tutanj bas
frekvencija, dok se istovremeno postie jasnoa bas-linije u aranmanu.

100 Hz: pojaavanje basa, dodavanje punoe gitarama, harmonikama, dobou.

Dodavanje topline klaviru i puhakim instrumentima. Blago stiati oko 150 Hz za
postizanje jasnoe ritam-gitare.
200 Hz: pojaati za postizanje punoe glasa i doboa. Stiati za popravak mutnih,
odnosno nejasnih vokalnih ili instrumentalnih aranmana. Stiati za eliminiranje
gong zvuka kod veih inela.

400 Hz: dodavanje jasnoe bas linijama, osobito pri tiim pasaima. Reduciranje
jeftinog zvuka bas-bubnja ili tom-toma.
800 Hz: pojaati za bolji izraaj basa prilikom sola. Stiati za reduciranje
jeftinog zvuka akustinih gitara ili elektrinih pojaala.

1500 Hz: pojaati za postizanje jasnijeg efekta trzaja ica ili marcato pasaa
gudakih instrumenata.

3000 Hz: pojaati za udar niskog registra u klaviru, ritmine dionice gitare,
agresivnije vokalne dionice. Blago stiati za suzbijanje pozadinskog uma kod
prateih vokala.

5000 Hz:prisutnost glasa u miksu. Udar u bas-bubanj, klik. Udar prsta u bas
ice. Izuzetna jasnoa akustine gitare.

7000 Hz: jasnoa udarakih instrumenata. Agresivnost elektrine gitare,

osobito pri solo izvedbi. Pojaati za postizanje animiranog zvuka pjevaa. Stiati za
eliminaciju S-zvukova u vokalnim dionicama.
10000-15000 Hz: Zrak. um. Osvijetljenost inela, gudaa, flauta i saksofona.

Mijeanje zvuka (Mixing)

157

Nakon bojanja instrumenata uz pomo ekvilajzera, pristupamo dodavanju

umjetnog prostora odjekom. Efekt odjeka koristi se na praktino svakom instrumentu
u miksu snimljenom iz blizine ili u manjem studiju, s tim to se bas frekvencijama,
generalno uzevi, dodaje manje prostora kako bi se izbjegla zamuenost tonske slike.
Tradicionalni prostori ukljuuju manje sobe ili koncertne prostore, kao i emulacije
analognih reverberatora sa metalnom ploom ili oprugom. Uz pomo prostora
kreirat emo dubinu scene, to jest udaljenost svakog instrumenta od sluatelja.

Individualni kanali pritom mogu koristiti razliite modele prostora;

primjerice, komplet bubnjeva moemo postaviti u manju virtualnu sobu, kao i bas
snimljen ozvuavanjem pojaala. Vea soba ili plate odjek moe dobro posluiti
za oplemenjivanje zvuka gitare, harmonike ili glasa, dok vee prostore moemo
sauvati za izraajnu vokalnu dionicu, solo saksofon, elektrinu gitaru i slino.
Izvjestan broj inenjera na glavni kanal postavlja dodatni odjek koji diskretno, ali
sigurno, objedinjuje sve zvukove u miksu u jedan homogen prostor.

Odjek je mogue postaviti na dva razliita naina: kao takozvani ubaeni

efekt (insert) ili kao povratni efekt (send/return). Ubaeni efekti se nalaze na
individualnim kanalima i kao takvi imaju utjecaja na samo jedan instrument ili glas,
dok se povratni efekti alju sa glavnog kanala (master) na bilo koji broj traka u miksu.
Time se generalno postie bolja ujednaenost homogenijih grupa instrumenata
(puhai, gudai, gitare, udaraljke, glasovi), a u sluaju digitalnog miksanja znaajno
se smanjuje optereenje mikroprocesora u raunalu (slika 173).

158

Mijeanje zvuka (Mixing)

Slika 173 Koritenje efekata u miksu

Ovdje vidimo pet instrumenata, s lijeva na desno to su: solo saksofon, truba,
trombon, bas i udaraljke. Na glavnom kanalu (master channel), desno, nalaze se
sljedei povratni efekti: 1. Plate odjek, 2. Room odjek, 3. Echo, 4. Delay 3/16 i 5.
Chorus/Flanger. Udaraljke i bas koriste isti odjek, Room (2), u razliitim omjerima
odreenim krunim potenciometrima. Bas ujedno koristi i efekt broj 5 (Chorus),
kako bi se postigao specifian efekt modulacije objanjen u poglavlju 6.5 (Frekventni
i modulacijski efekti). Truba i trombon koriste odjek Plate (1), dok se solo saksofon
slui istim odjekom u neto veem omjeru, kao i efektom broj 4 (Delay).

Mijeanje zvuka (Mixing)

159

Koritenjem samo dva tipa odjeka u razliitim omjerima (umjesto pet, ubaenih
na svaki individualni kanal), postie se vee jedinstvo u konanom miksu, dok se
procesor raunala istovremeno oslobaa za obavljanje drugih vanih zadataka u
muzikoj produkciji!

Konano, vrijeme je za blago podeavanje amplitude zvunih signala uz pomo

kliznih potenciometara (koji su do sada bili postavljeni na 0 dB, to se naziva unity
gain), ime se dobija prijatna i ujednaena tonska slika, sa solistikim instrumentima
i glasovima u prvom planu. Instrumenti poput bubnjeva i basa predstavljaju temelj
ritam-sekcije u miksovima popularne muzike, pa se zbog toga njihovi kanali
uglavnom fiksiraju na odgovarajuu razinu i ne pomjeraju znaajno tijekom trajanja
kompozicije. Ostali instrumenti tretiraju se na isti nain na koji kompozitor upisuje
oznake za dinamiku u svoje partiture. Ova dinamika moe biti i fleksibilna, pa se
prilikom pravljenja crescenda i descrescenda sluimo kliznim potenciometrima kako
bismo primjereno oivjeli muziku fakturu. U domeni digitalnog mijeanja zvuka,
svi komplicirani pokreti potenciometara mogu se automatizirati uz pomo krivulja
(slika 174). Takozvani master fader na glavnom kanalu pomjera se uglavnom samo
prilikom kreiranja globalnog fade-in efekta na poetku-, ili ee fade-out efekta na
kraju kompozicije, a ne slui za kontrolu jaine monitora!44

Slika 174 Kompleksno automatiziranje kliznih potenciometara uz pomo krivulja u

programu Reason 6

44

http://erikhawkins.berkleemusicblogs.com/2008/02/03/the-master-fader-is-not-for-monitor-control/

160

Tehnologija raunalne notacije

MODUL 8: Finaliziranje snimka (Mastering)

Nakon zavrenog miksa, snimili ste projekt na kompakt disk, ali ste nakon
presluavanja shvatili da u usporedbi s komercijalnim produktima neto nedostaje?
1. Zvuk nije dovoljno glasan?

2. U miksu nije prisutno dovoljno visokih frekvencija?

3. Instrumenti ili glasovi nemaju pravu punou? Vraajui se u fazu miksa

pokuavate koristiti dodatne kompresore, ali sada miks gubi dinamiki
opseg i zvui beivotno.

4. Niste zadovoljni bas frekvencijama koje predstavljaju temelj dobrog miksa?

Koristei dodatne ekvilajzere, bas instrumenti postali su snaniji, ali je itav
miks istovremeno postao nejasan i zamuen.
5. Koristili ste odjek na svakom kanalu, ali ste na kraju dobili nekoherentnu
zvunu sliku u kojoj svi instrumenti zvue kao da se nalaze u potpuno
odvojenim prostorima?

Bez brige, ovo su vrlo esti problemi s kojima se u studiju susreu mladi muziari
i inenjeri! Konani stadij u obradi zvuka, kojim se snimci pripremaju za emitiranje
na radiju i distribuciju na razliitim nosaima zvuka naziva se finaliziranje zvuka ili
popularno - mastering.

Mastering je, dakle, posljednji kreativni korak u muzikoj produkciji. On

predstavlja most izmeu miksa i umnoavanja, to jest distribucije i prua nam
posljednju priliku da zvuk promijenimo, izbalansiramo, pojaamo, osvijetlimo, te
da se, figurativno uzevi, na zvuni projekt osmotri pod mikroskopom. Mastering
inenjeri su obino strunjaci s veoma mnogo iskustva i istreniranim uhom, ljudi
koji znaju ta moe krenuti po zlu u fazi mijeanja zvuka i koji imaju prave alate da
isprave mogue pogreke. Iako sljedea tvrdnja moda zvui apsurdno - mastering
inenjeri ponekad ne urade nita sa konanim miksom, osim da ga kritiki posluaju
na najkvalitetnijoj muzikoj opremi i ocijene dovoljno dobrim za distribuciju!
Inenjeri zadueni za finalizaciju zvuka prave su hodajue enciklopedije
kad je u pitanju rad sa audiomaterijalom, jer je za ovaj posljednji korak u muzikoj
produkciji, osim talenta, potrebno izuzetno mnogo tehnikog znanja iz polja fizike,
muzike, raunalne znanosti, pa i poduzetnitva.

Tehnologija raunalne notacije

161

Slika 175 Sunshine Mastering Studio, Austrija

U emu se, zapravo, sastoji sam proces finaliziranja zvuka? Kao to je rekao
uveni inenjer Glenn Meadows45:
U ovom poslu nema maginih ureaja koji se
smatraju najboljim u svakoj moguoj situaciji.
Sposobnost inenjera da ocijeni ta mu valja initi i
da izabere prave alate za taj posao mnogo je vanija
nego tip kompresora, ekvilajzera i slinih ureaja.

Ocjena g. Meadowsa moe se primijeniti i na postavke potenciometara na

sasvim odreenom ureaju; ne postoji jedan magini odnos ulaznog i izlaznog
signala na kompresoru, niti frekvencije na ekvilajzeru koje e automatski uiniti
miks punijim i boljim. U procesu finaliziranja zvuka, svaki individualni ureaj ini
snimak za nijansu boljim, a konani produkt rezultat je sinergistikog djelovanja
svih primijenjenih alata.
Veina modernih mastering inenjera koriste vrlo specifinu i ogranienu
kombinaciju eksternih, hardverskih ureaja, i softverskih dodataka (plug-ins) DAW
programima. Njihovi prostori za rad stoga izgledaju neto drukije (slika 176)
od tipinog studija za snimanje i miksanje zvuka: miksete su obino manje, sobe
ivlje, bez velikog broja akustikih panela za absorbiranje zvuka, a zvunici mogu
biti veeg promjera i neto udaljeniji od inenjera (takozvani mid-field monitoring).

45

http://www.mayfieldmastering.com/glenn.html

162

Tehnologija raunalne notacije

8.1 Pad i ponovni uspon Hi-Fi tehnologije

Rad mastering inenjera direktno je povezan sa razvojem i promjenama u
audiotehnologiji. Nain na koji sluatelji pristupaju muzici konstantno se mijenja;
do 1990-ih godina Hi-Fi tehnologija razvijena je na takav nain da je reprodukcija
kvalitetnog zvuka bila dostupna gotovo svima. Ipak, ve od 1995. godine, kada
su raunala postala nezaobilazan dio svakog doma, ljubitelji muzike okreu
se kompresiranim snimcima loije kvalitete, emitiranih iz relativno skromnih
raunalnih zvunika. Iako je mp3 zvuk vremenom poboljan, zahvaljujui veim
brzinama Internet veza, nain na koji prosjean konzument uiva u muzici nije se
znaajno mijenjao sve do 2010. godine.

Ipak, od 2010. godine primjeuju se neki novi trendovi: kompaktdiskovi koriste

se sve manje, a mnoge izdavake kue pokuavaju privui novu publiku tehnologijom
diskova visoke rezolucije, kao to su SACD (Super Audio Compact Disc) ili DVDAudio. Internet distributori poveali su kvalitet mp3 snimaka sa 128 kpbs na 256
kpbs, dok Amazon i Apple ozbiljno razmatraju i dodatne nekompresirane formate
visoke kvalitete, poput 24-bitnih WAV i AIFF zvunih dokumenata46.

U budunosti e se muzika i video visoke kvalitete najvjerojatnije distribuirati

preko Internet servera, modelom mjesene ili godinje pretplate, gdje svaka
prostorija u kui ili stanu moe imati beini primalac informacija (receiver) i
mogunost daljinske kontrole. Fiziki produkt, kakav je kompaktdisk, time postaje
manje vaan, osim kao kolekcionarska vrijednost.

Mastering inenjeri moraju pratiti razvoj tehnologije i biti spremni da kvalitet

zvuka na najbolji nain prilagode dominantnim formatima na tritu. Pri tome se
radio i TV producentima uvijek preporua arhiviranje audio i video snimaka najvie
rezolucije, takozvanih master snimaka od kojih se, po potrebi, uvijek moe nainiti
nova, preraena verzija. Sreom, u doba digitalne tehnologije, ovakva se pretvorba
moe obaviti bez ikakvih gubitaka u kvaliteti. Kompletna produkcija muzikih
snimaka moe se predstaviti sljedeim dijagramom:

46

http://www.cnn.com/2011/TECH/web/02/22/24.bit.music/index.html

Tehnologija raunalne notacije

163

Slika 176 Proces muzike produkcije

8.2 Hardverski i softverski alati

Sam proces finaliziranja zvuka podrazumijeva kritiko sluanje i eventualno
pronalaenje slabih taaka u miksu. Problemi u distribuciji frekvencija rjeavaju
se posebnim EQ efektima; glasnoa snimka se prilagoava trenutnim radio i TV
standardima, kao i prijenosnim mp3 ureajima, uz pomo kompresora i limitera,
s posebnom panjom da se ivost i prirodna dinamika u velikoj mjeri sauvaju;
kompletan snimak moe se dodatno objediniti lakom primjenom jedistvenog
prostornog efekta, koji se vie nasluuje, nego to je prisutan u prvom planu. Sasvim
je jasno da se u ove svrhe moraju koristiti hardverski i softverski alati najvie
kvalitete, tako da finalni snimak ni na koji nain ne moe biti kompromitiran.
Sa hardverske strane, postoji nekoliko EQ efekata koji su prisutni u velikom
broju mastering studija. To su:

API 5500, Pultec EQP1A (slika 177), Maselec Prism MEA-2 Equalizer, Langevin
PEQ-2 Mini Massive, Sontec MES-432C 2 Channel Parametric EQ, Millennia NSEQ-2
Parametric Equalizer, Gyraf G14 Equalizer Parallel-Passive Stereo Tube Equalizer,
Maselec MEA2 Analog Equalizer i Inward Connections DEQ-1 Class A Discrete
Mastering EQ.

164

Tehnologija raunalne notacije

Najvei broj ovih efekata je montanog (rackmount) tipa, radi lakeg i efikasnijeg
organiziranja u studiju.

Slika 177 Pultec EQP1A ekvilajzer

Popularni dinamiki procesori ukljuuju Phoenix Thermionic Culture Valve

Compressor, GML Analog dynamics hardware, Manley Vari-Mu Stereo Compressor,
Millennia TCL-2 Tube Compressor, Tube Tech SMC-2BM Multi-band Compressor
(slika 178), Neve 33906 Compressor i Chandler Limited Germanium Compressor.

Slika 178 Tube Tech SMC-2BM stereo kompresor

Uz pomo dinamikih efekata postie se razina amplitude finalnog snimka kao

na slici 179.
Kad je u pitanju softver, finaliziranje snimka moe se raditi u gotovo svakom
DAW programu, ali mastering inenjeri najee koriste programe koji su nainjeni
upravo u ovu svrhu. Meu najpopularnije spadaju:
Merging Technologies Pyramix (http://www.merging.com/pyramix)
SADiE (http://www.sadie.com/products/series6/main.php)
MAGIX Sequoia (http://www.magix.com/us/sequoia/)

Steinberg Wavelab (http://www.steinberg.net/en/products/wavelab.html)

Sonic Studio soundBlade (http://www.sonicstudio.com/products/sb/

soundblade01.html)

Tehnologija raunalne notacije

165

Slika 179 Optimalna razina amplitude zvuka (dbFS standard)

prilikom finaliziranja snimka

Svi ovi programi nude rad sa audiomaterijalom izuzetno visoke rezolucije

i bitne dubine. Velike baze podataka mogu se snimiti u jedinstvenom formatu po
nazivom EDL, bez obzira na raunalnu platformu. Audioprijelazi (crossfades) obino
su razvijeni do savenstva, to omoguava vrlo zahtjevne rezove, osobito u klasinoj
muzici. Cijene profesionalnog softvera za finaliziranje zvuka dosta su visoke, posebno
u usporedbi sa standardim DAW programima. Sreom, posljednjih godina razvijeni
su i posebni dodaci DAW programima, u VST, AU i RTAS formatu, za Windows i Mac
platforme, koji omoguuju solidno finaliziranje zvuka po pristupanoj cijeni i kao
takvi predstavljaju popularnu opciju za kuni studio.
Dva takva programa su IK Multimedia T-RackS (slike 180 i 181; http://www.
ikmultimedia.com/t-racks/features/) i iZotope Ozone (http://www.izotope.com/
products/audio/ozone/).

166

Tehnologija raunalne notacije

Slika 180 IK Multimedia T-RackS 3, detalj 1

Slika 181 IK Multimedia T-RackS 3, detalj 2

Nakon finaliziranja zvuka uz pomo efekata, mastering inenjer esto kreira

fade-in i fade-out prijelaze izmeu kompozicija u suradnji s producentom, odreuje
redoslijed kompozicija na albumu i, po potrebi, upisuje takozvani CD-tekst. CDtekst je opcija koja omoguuje prikazivanje imena kompozicija, izvoaa, a u nekim
sluajevima i tekstova pjesama na CD ureajima. U sluaju finaliziranja za mp3
distribuciju, ovdje se upisuju takozvani metadata podaci (poznati i kao ID-tag);
oni ukljuuju imena autora, izvoaa, anr, godinu izdavanja snimka i slino, koji se
mogu proitati u svakom mp3 prijenosniku (slika 182).

Tehnologija raunalne notacije

167

Slika 182 Metadata ili ID-Tag.

Tipina sesija finaliziranja zvuka za CDalbume traje u prosjeku oko jedan dan.
Postavke efekata za prvu kompoziciju obino traju do dva sata, nakon ega se proces
postupno ubrzava. Sav materijal, ukljuujui i tekstualne komentare, na kraju se
kopira preko mree na priuvne tvrde diskove, a veliki broj inenjera sauvat e i
slikovne prikaze parametara na svim softverskim ureajima, u sluaju potpunog
pada sustava ili korupcije snimljenih parametara.

168

Tehnologija raunalne notacije

MODUL 9: Tehnologija raunalne notacije

U ovom modulu razmotrit emo tehnologiju koja ima utjecaj na vrlo veliki broj
muziara - kompozitora i aranera, izvoaa, nastavnika, praktino svakoga kome
je tradicionalna notacija neophodna za svakodnevni rad. Neki od podataka koji se
obrauju u programu za muziku notaciju identini su onima kojima manipuliramo u
MIDI sekvenceru. To su MIDI poruke za visinu i trajanje tona, jainu udara, promjenu
tonske boje i slino. Dodatno, softver za muziku notaciju omoguuje nam precizan
rad sa globalnom postavkom izgleda partiture, promjenama tonaliteta i metra,
oznakama za artikulaciju poput staccata, legata i akcenata, generalnim uputama za
izvoenje, kao i ogranienu obradu teksta.

Elementi potrebni da bi se opisala MIDI izvedba muzike kompozicije i nain na

koji su isti elementi predstavljeni u muzikoj partituri nisu automatski kompatibilni.
U programima za muziku notaciju dolazi do prevoenja tradicionalne notacije
u MIDI standard: visine tona u digitalnoj partituri lako se prevode u MIDI poruke
(i obratno), ali kod prevoenja ritma iz sekvencera u softver za notaciju dolazi do
automatske kvantizacije ritmikih vrijednosti, kako bi u partituri izgledali jasno
i pregledno. Oznake za tonalitet i predznaci predstavljaju vei problem, jer su
programima za notaciju potrebni posebni algoritmi kako bi odredili na koji e nain
odreene note biti predstavljene (primjerice, Cis ili Des). Generalno uzevi, prijevod
informacija iz programa za notaciju u sekvencer znatno je laki nego interpretiranje
MIDI izvedbe snimljene u sekvenceru tradicionalnom notacijom; tipina digitalna
partitura sadri mnotvo detaljnih informacija koje se bez veeg napora mogu
prevesti u MIDI standard, dok MIDI dokumenti uglavnom ne sadre instrukcije za
artikulaciju, tonalitet i muzikalnu izvedbu, kao to je rubato.

Slika 183 Keaton Music Typewriter (1953.)

Tehnologija raunalne notacije

169

9.1 Kratka povijest muzike notacije

Uspon muzike notacije u zapadnoj Europi poeo je oko 1400. godine. Najraniji
muziki tipografi bili su Petrucci iz Fossombrone, Breitkopf iz Leipziga, Attaignant
iz Pariza i drugi, koji su postavili temelje suvremenih tehnika notacije. Sve do
sredine XIX stoljea, priprema notacije za tisak obavljala se runo, iako su jo u XVII
stoljeu postojale ideje o mehanizaciji procesa uz pomo poluga zakaenih za tipke
klavikorda. Krajem 1800-tih godina pojavljuju se prve pisae maine sa muzikim
simbolima: jedna od najpoznatijih bila je Tachigrafo Musicale italijanskog pronalazaa
Angela Tessara, nakog ega su slijedili mnogo sofisticiraniji patenti - izmeu ostalih,
Keaton Music Typewriter (slika 184) i Effinger Musicwriter (slika 185). Effingerov
pronalazak bio je najpopularnija pisaa maina, kako za profesionalne muziare,
tako i za kompozitore-amatere, sve do osamdesetih godina prolog stoljea, kada se
po prvi put pojavio softver za raunalnu notaciju.

Slika 184 Effinger Musicwriter (1954.)

Prvi program za notaciju, u potpunosti baziran na tradicionalnom grafikom

suelju, bio je Mockingbird, razvijen 1980. godine za Xerox PARC raunala. To je
dovelo do prave eksplozije u razvoju slinog muzikog softvera za Commodore 64,
Atari ST, Amiga i Apple II raunala. Do 1986. godine Apple Macintosh profilirao se
kao najpopularnija platforma za digitalni rad sa muzikim partiturama, zbog svoje
stabilnosti, periferijskih ureaja poput mia, dok je novi MIDI standard omoguio
i povezivanje prvih digitalnih sintetizatora sa raunalom, to je znaajno ubrzalo
unoenje podataka.
Sa razvojem razliitih programa za notaciju, dolo je i do potrebe za razvijanjem
jedinstvenih formata za snimanje dokumenata koji e muziarima omoguiti
nesmetani prelazak u radu s jedne softverske platforme na drugu. MIDI dokumenti
su se pokazali nepraktinima u ovu svrhu, jer im nedostaju gotovo sve informacije
koje se ne odnose na visinu i trajanje tona, te jainu udara. Iako ih danas podrava
praktino svaki muziki program, drugi formati postaju primarnim fokusom
muzikih programera. Najbolji primjeri za to su Enigma Transportable File (ETF) i
MusicXML.

170

Tehnologija raunalne notacije

ETF je dosta koriten format koji datira jo od 1988. godine, kada se pojavila
prva verzija programa Finale. Sibelius i SmartScore takoer podravaju rad za ETF
dokumentima, a na Internetu se mogu nai i konverteri koji su u stanju prevesti
ETF u mnotvo drugih formata.

MusicXML je trenutno najpopularniji format za razmjenu podataka i razvijen

je od strane tvrtke Recordare. Njegov karakteristini programski jezik, baziran
na HTML kodu, lako je prepoznatljiv zbog muzike terminologije i mnogobrojnih
izlomljenih zagrada:
<?xml version=1.0 encoding=UTF-8 standalone=no?>
<!DOCTYPE score-partwise PUBLIC
-//Recordare//DTD MusicXML 3.0 Partwise//EN
http://www.musicxml.org/dtds/partwise.dtd>
<score-partwise version=3.0>
<part-list>
<score-part id=P1>
<part-name>Music</part-name>
</score-part>
</part-list>
<part id=P1>
<measure number=1>
<attributes>
<divisions>1</divisions>
<key>
<fifths>0</fifths>
</key>
<time>
<beats>4</beats>
<beat-type>4</beat-type>
</time>
<clef>
<sign>G</sign>
<line>2</line>
</clef>
</attributes>
<note>
<pitch>
<step>C</step>
<octave>4</octave>
</pitch>
<duration>4</duration>
<type>whole</type>
</note>
</measure>
</part>
</score-partwise>

Tehnologija raunalne notacije

171

Ovakav kod, naizgled kompliciran, prikazuje sljedeu notnu sliku:

Prva inaica MusicXML standarda nainjena je 2004. godine, a najnovija druga

2007. godine. Ovaj prijenosni format trenutno podrava oko 150 razliitih muzikih
programa, kao to su Finale, Sibelius, MuseScore i GuitarPro, kao i neki sekvenceri Cubase, Sonar i Rosegarden. Inaica 2.0 dodala je i poseban, kompresirani format sa
sufiksom .mxl, koji smanjuje veliinu dokumenta za itavih dvadeset puta!
Jo jedan od znaajnih elemenata u suvremenoj digitalnoj notaciji predstavljaju
muziki fontovi. Prvi PostScript font za pisanje muzike bio je Adobe Sonata iz 1986
godine. Od tada do danas razvijeni su mnogobrojni fontovi izuzetnog dizajna, kao
to su Finale Petrucci i Maestro, te Sibelius Opus i Helsinki. Meu poznatijim
fontovima nalaze se i Susato, Anastasia, Ghent Feta/Emmentaler i Tamburo.
Brojni programi za notaciju ukljuuju i fontove koji oponaaju runo pisane
partiture, to je naroito popularna opcija za rad sa jazz kompozicijama. Neki od
najboljih primjera ove vrste su Inkpen2 i JazzFont.
Na slici 185 moemo vidjeti usporedbu pet popularnih muzikih fontova:

Slika 185 Muziki fontovi.

172

Tehnologija raunalne notacije

9.2 Softver za muziku notaciju

Muziarima su danas dostupne na desetine programa za notaciju: Lilypond,
MuseScore, NoteEdit, Encore, GuitarPro, Notion, Overture i drugi, a dva
najpopularnija i najprisutnija na tritu su MakeMusic Finale i Avid Sibelius. Ovi
programi omoguuju:
1. Tradicionalnu i avangardnu muziku notaciju;
2. Neogranien broj instrumenata u partituri;

3. Rad sa precizno utvrenim notacionim principima, ali i mogunost

promjene istih;

4. Unos teksta, automatsku transpoziciju i pripremanje za profesionalni tisak;

5. Rad sa MIDI poveznicima razliitih proizvoaa.

Grafiko suelje ovih programa dosta je jednostavno i bazira se na nekoliko

osnovnih elemenata: veem broju izbornika s alatima koji se mogu pomjerati ili
zatvoriti po elji korisnika (Finale, slika 186) ili manjem broju izbornika i vrpcom s
alatima (ribbon), koja podsjea na program Microsoft Word (Sibelius, slika 187)47.

Slika 186 Grafiko suelje, Finale

47

http://www.sibelius.com/products/sibelius/7/task_oriented_interface.html

Tehnologija raunalne notacije

173

Partiture se mogu posmatrati na dva naina: u takozvanom scroll view modusu

rada, gdje se stranica pregleda iskljuivo s lijeva na desno, kao na neogranienoj
pokretnoj vrpci i tradicionalnom page view modusu, gdje vidimo stranicu onako
kako e izgledati prilikom tampanja. Note i ostali muziki simboli se unose na
nekoliko naina:
1. Miem (to je ujedno i najsporiji metod);

2. U stvarnom vremenu, sviranjem na MIDI povezniku, ili

3. Postupno, preko klavijature - gdje raunalo eka na sljedei unos, bez

potrebe da se muzika svira u preciznom ritmu i tempu.

Programi za notaciju esto ukljuuju i vrlo dobar izbor akustinih i elektrinih

softverskih instrumenata, to rezultira realistinijim reproduciranjem zvuka
i ugodnijim radom sa partiturama. Finale dolazi sa bibliotekom od preko 400
sempliranih instrumenata tvrtke Garritan, koja obuhvata orkestarske i jazz
instrumente, klavir, bubnjeve i gitare, dok Sibelius ukljuuje biblioteku od preko 550
instrumenata pogodnih za sve muzike anrove, koja zauzima oko 36 GB prostora
na tvrdom disku.

Slika 187 Grafiko suelje, Sibelius

Gotove partiture mogu se snimiti u razliitim formatima (slika 188), kao

to su .bmp i .tiff slike i Adobe .pdf (Portable Document Format), to je jedna od
najpraktinijih opcija za razmjenu preko E-mail servisa, sa muziarima koji ne
posjeduju program za notaciju.

174

Tehnologija raunalne notacije

Dodatno, veina modernih programa podrava rad sa skenerima, preko

komercijalnih Optical Music Recognition sustava (OMR). Na ovaj nain mogu se
skenirati partiture bilo koje vrste i automatski unijeti u Finale ili Sibelius u svrhu
daljnje obrade, kao to je, primjerice, transpozicija. Najbolji sustavi ove vrste su
Musiktek SmartScore Pro i Neuratron PhotoScore Ultimate.
U svrhu izdavatva i umnoavanja pisane muzike, najbolje je koristiti crno-bijele
laserske pisae (laser printers), zbog njihove brzine, kvalitete slike i pristupane
cijene. U sluaju rada sa kompozicijama ili aranmanima za velike ansamble,
izaberite pisae koji podravaju papire formata Tabloid ili A3 kao i dvostrano
tampanje (duplexing).

Slika 188 Sibelius 7: Snimanje dokumenata u razliitim formatima

9.3 Vjebe i zadaci

Svi zadaci podrazumijevaju sljedee elemente:

1. Postavku dokumenta; odredite broj crtovlja potrebnih u partituri, kljueve

i tonalitet. Dodajte taktove, to e rezultirati ispravnom duinom partiture.
Dodajte posebne taktne crte: dvostruke, finalne, kao i repeticije. Ne
zaboravite promjene takta!
2. Unoenje podataka; note, oznake za izraz, dinamika i artikulacija; tekst i
akordski simboli, kao i gitarske tablature, ukoliko je potrebno.
3. Formatiranje; organizirajte muziku na stranici tako da izgleda identino
originalu. Ovo podrazumijeva ispravan broj taktova u svakom crtovlju,

Tehnologija raunalne notacije

175

ispravan broj crtovlja po stranici, naslove i podnaslove i imena kompozitora,

aranera i tekstopisaca.

Koristite softver za notaciju po vlastitom izboru i nainite sljedee partiture:

1. Jazz ili rock kompozicija (lead-sheet) sa glavnom melodijom i akordskim

simbolima ili gitarskim tablaturama. Veliki broj ovakvih komada ukljuuje
izvjestan broj oznaka za ponavljanje - prima i seconda volta, dal segno,
coda;
2. Vokalna partitura sa klavirskom pratnjom. Razmak izmeu vokalnog
crtovlja i klavira moe biti proiren radi lakeg unosa teksta;
3. Kompozicija za manji jazz ansambl. Koristite muziki font koji izgleda kao
runo pisana partitura. Jazz kompozicije esto ukljuuju posebne note za
ritam-gitaru (slash notation) i bubnjeve;
4. Velika klasina partitura za simfonijski orkestar. Izvrstan primjer ove vrste
je Posveenje Proljea (Le sacre du printemps), Igora Stravinskog. Ova
kompozicija ukljuuje veliki broj transponirajuih instrumenata, kao i
brojne promjene takta!

Evo nekoliko Internet stranica na kojima moete nai besplatne partiture u

razliitim muzikim anrovima.
Biblioteka klasine muzike:

http://imslp.org/wiki/Main_Page

http://www.wikifonia.org/

http://pdfjazzmusic.com/

Popularne i jazz kompozicije u lead-sheet formatu:

Jazz kompozicije za vee ansamble:

Snimite gotove projekte na tvrdi disk, i eksportirajte ih u nekoliko razliitih formata:

yy MIDI file
yy MusicXML
yy Web-based file (Scorch)
yy Grafiki format - .bmp, .jpeg ili .tiff
yy PDF

Nainite i zvuni snimak u WAV, AIFF ili mp3 formatu.

176

Bibliografija

Bibliografija

Bartlett, Bruce - Bartlett, Jenny, Practical Recording Techniques: The Step-by-Step

Approach to Professional Audio Recording, Amsterdam, Boston, Heidelberg,
London, New York, Oxford, Paris, San Diego, San Francisco, Singapore, Sydney,
Tokyo: Focal Press, 2009.

Cousins, Marc, Art of Reverb, Music Tech Focus: Mixing, 2012: 44-50.

Dittmar, Timothy A., Audio Engineering 101, Amsterdam, Boston, Heidelberg,

London, New York, Oxford, Paris, San Diego, San Francisco, Singapore, Sydney,
Tokyo: Focal Press, 2012.
Domitrovi, Hrvoje urek, Ivan, Audiotehnika Skripta, Internet stranica
(pdf) <http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/8._poglavlje.pdf>,
Pristupljeno 10.1. 2012.

Eisele, Andrew, Power tools for Reason 6 : master Propellerheads Virtual Studio
software, Milwaukee, Wis.: Hal Leonard; Enfield: Publishers Group UK
[distributor], 2012.

Hosken, Dan, An Introduction to Music Technology, New York, London: Routledge,

2011.

Huber, David Miles - Runstein, Robert E., Modern Recording Techniques, Amsterdam,
Boston, Heidelberg, London, New York, Oxford, Paris, San Diego, San Francisco,
Singapore, Sydney, Tokyo: Focal Press, 1997.

Izhaki, Roey, Mixing Audio: Concepts, Practices and Tools, Amsterdam, Boston,
Heidelberg, London, New York, Oxford, Paris, San Diego, San Francisco, Singapore,
Sydney, Tokyo: Focal Press, 2012.

Jovi, Bojan, Zvunici, Hi-Files, Avgust 2010: 10-18.

Karaa, Igor. Uvod u algoritamsku kompoziciju: prvi dio, Muzika, XIII, 2 (34), 2009:
7-13.

Katz, Bob, Mastering Audio: the Art and the Science, Amsterdam, Boston, Heidelberg,
London, New York, Oxford, Paris, San Diego, San Francisco, Singapore, Sydney,
Tokyo: Focal Press, 2007.

Martin, George - Pearson, William. Summer of Love: The Making of Sgt Pepper,
London: Pan Books, 1995.
Miki, Aleksandar, Mikrofon, Internet stranica (pdf)
<http://www.aleksandarmikic.com/poducavanje/music%20magazin/
audio%20engineer%2003.pdf>, Pristupljeno 10.1. 2012.

Bibliografija

177

Miki, Aleksandar, Mikrofon, drugi deo: tehnika postavke mikrofona, Internet stranica
(pdf)
<http://www.aleksandarmikic.com/poducavanje/music%20magazin/
audio%20engineer%2004.pdf>, Pristupljeno 11.1. 2012.
Miki, Aleksandar, Decibel (dB): istine i zablude, Internet stranica (pdf)
<http://www.aleksandarmikic.com/poducavanje/music%20magazin/
audio%20engineer%2002.pdf>, Pristupljeno 12.1. 2012.
OMullane, Liam, Bigger Sound, Music Tech Focus: Mixing, 2012: 6-13.

Pareles, Jon, Tom Dowd, 77, an Innovator In the Art of Recording Music, Internet stranica
<http://www.nytimes.com/2002/10/30/arts/tom-dowd-77-an-innovator-in-theart-of-recording-music.html>, Pristupljeno 8.10. 2011.
Prager, Michael Childs, G.W., Reason 6 Power!: The Comprehensive Guide, Australia,
Brazil, Japan, Korea, Mexico, Singapore, Spain, United Kingdom, United States:
Course Technology PTR, 2012.

Rideout, Ernie: Tools for Mixing: Levels & Panning, Internet stranica s ilustracijama
<http://www.propellerheads.se/substance/record-u/index.cfm?fuseaction=get_
article&article=part4>, Pristupljeno 19.11.2011.
White, Paul, Creative Recording, London: Sanctuary Publishing, 2003.

Williams, David Brian - Webster, Peter Richard, Experiencing Music Technology, Australia,
Brazil, Japan, Korea, Mexico, Singapore, Spain, United Kingdom, United States:
Schirmer Cengage Learning, 2008.

178

Pojmovnik

POJMOVNIK

A
Ableton Live 28, 29, 58, 82, 83, 106
ADC 96
Adobe 108, 171, 173
ADSR 91
AEA 31, 32
AIFF 74, 99, 109, 162, 175
AKAI 29, 46
AKG 27, 28, 29, 31, 147
Alesis 26, 27, 137
Algoritamska kompozicija 75, 76, 77,
78, 81, 84, 176
Alikvotni ton 92, 93, 122, 155
Allen & Heath 137
Amazon 18, 162
AMD 22, 28, 29
Amplituda 87, 88, 89, 90, 92, 93, 94,
116, 124, 131, 147, 149, 150, 151,
159, 164, 165
Analogni 12, 19, 21, 41, 42, 44, 45, 68,
89, 95, 96, 98, 101, 129, 130, 157
Apogee 157
Apple 8, 11, 16, 18, 23, 24, 28, 29, 43,
102, 106, 127, 162, 169
Aranerski prostor 59, 60, 61, 62, 64,
69, 70, 72, 82, 83, 86, 103, 105, 109
Aranman 8, 49, 52, 57, 60, 69, 70, 74,
83, 86, 101, 107, 117, 132, 133, 134,
141, 148, 154, 155, 156, 174
Ardour 15
ARP 45
Audacity 8, 15, 108
Audioefekti 68, 110, 111, 112, 131, 136
Audio-Technica 147
Audix 30
Avid 44, 106, 172
B

Bas-zamka 142, 144

Behringer 137

Beyerdynamic 31, 147

Bitna dubina 96, 97, 109, 165
Bitni protok 97, 101, 102, 109
Blue Microphones 30, 31
Buffering 100
C

Compact Flash 12, 24, 39

Cubase 28, 29, 43, 45, 106, 107, 171
D

DAC 96, 98
DAW 23, 42, 43, 44, 45, 50, 58, 59, 60,
61, 70, 72, 74, 82, 84, 86, 87, 89, 96,
103, 104, 106, 108, 109, 117, 133,
134, 136, 149, 161, 164, 165
Decibel 88, 89, 90, 141, 149, 177
Delay 44, 111, 117, 121, 122, 158
Difuzor 143, 144
Digidesign 48
Digitalni 8, 9, 12, 19, 20, 21, 29, 30, 39,
40, 41, 42, 49, 58, 75, 76, 87, 88, 89,
90, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 98, 99,
100, 101, 102, 103, 104, 105, 106,
107, 108, 109, 119, 120, 122, 125,
130, 136, 137, 148, 157, 159, 162,
168, 169, 171
Direktna kutija, D.I. Box 36
Distorzija 44, 72, 90, 110, 111, 122,
123, 124, 125, 133, 148
DVI 21, 26
E

Ekvilajzer 72, 110, 115, 116, 117, 132,

133, 155, 157, 160, 161, 164,
Ekvilizacija 115, 134
Electro Voice 30
Elektronika pota, E-mail 9, 18, 173
ETF 169, 170

F
Fade-in 107, 135, 159, 166
Fade-out 107, 135, 159, 166
Fantomsko napajanje 30, 40, 48, 104,
137
Filtar 34, 71, 98, 111, 115, 116, 117,
124
Finale 81, 170, 171, 172, 173, 174
Finaliziranje zvuka, Mastering
Firewire, IEEE 1394 20, 21, 28, 29, 42,
45, 45, 48, 137
FLAC 99, 100
Flanger 111, 126, 128, 158
Flash memorija 12, 24, 25
Focusrite 28, 29, 137
Fostex 40, 41
Fourier 92, 93
Frekvencija 30, 31, 32, 33, 36, 37, 71,
87, 88, 89, 92, 93, 96, 97, 98, 99,
101, 109, 110, 115, 116, 117, 120,
121, 125, 126, 128, 133, 134, 135,
136, 139, 140, 141, 142, 143, 144,
146, 147, 148, 149, 152, 153, 155,
156, 157, 160, 161, 163
G

GarageBand 8, 11, 85
Garritan 173
General MIDI 52, 5354, 55
Glissando palica 56
Glissando toak 56
Grado 147
Grafiki ekvilajzer 115, 116, 117
GuitarPro 171, 172
H

Hacker 13, 14
Hardver 12, 13, 26, 42, 44, 49, 50, 58,
68, 110, 116, 121, 132, 133, 136,
161, 163
Harmonik 98
Harmonizator 111, 125, 126

Pojmovnik

179

HDMI 21
Hi-Fi 162, 176
HTML 12, 14, 15, 16, 38, 96, 99, 118,
122, 129, 161, 162, 164, 170, 177
I

ID-Tag 166, 167

IEEE 1394, v. Firewire
IK Multimedia 29, 165, 166
Intel 11, 22, 27, 28, 29
Internet 7, 8, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17,
18, 44, 45, 58, 79, 86, 87, 99, 100,
101, 131, 135, 162, 170, 175, 176,
177
iOS 127
iPhone 102
iTunes 16, 18, 102, 109
K

Kalem 30, 141

Kanal 8, 39, 40, 41, 42, 49, 50, 51, 52,
55, 57, 58, 59, 61, 68, 71, 72, 73, 74,
82, 83, 84, 86, 103, 109, 132, 136,
148, 149, 157, 158, 159, 160
Klavijatura 8, 29, 42, 44, 47, 50, 51, 52,
56, 57, 62, 64, 74, 84, 85, 86, 88,
152, 173
Kompresor 110, 111, 112, 113, 117,
125, 132, 133, 134, 136, 138, 154,
155, 160, 161, 163, 164
Kontroler, v. Poveznik
Korg 41, 50, 52
Korus 111, 126, 127, 128
Krivulja 7, 72, 86, 103, 107, 109, 130,
135, 159
KRK 28, 140, 147
Kurzweil 50, 52
Kvantizacija 64, 65, 66, 86, 168
L

Lilypond 15, 172

Limiter 111, 112, 113, 163

180

Pojmovnik

Link, v. Spojnica
Linux 15, 108
Logic 28, 29, 43, 45, 70, 76, 81, 106, 107
M

Macintosh 8, 11, 23, 43, 44, 45, 108, 169

Mackie 29, 137
Malware 13, 14
Marantz 40
Mastering, v. Finaliziranje zvuka
M-Audio 28, 46, 47, 48
Memorija 8, 9, 12, 22, 24, 26, 27, 28, 29,
40, 41, 67, 86, 100, 103, 109, 119,
120, 136
Metadata 166
Microsoft 12, 13, 24, 102, 172
MIDI 7, 8, 12, 18, 20, 23, 26, 28, 29, 42,
44, 45, 46, 47, 49, 50, 51, 52, 53, 54,
55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64,
65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74,
75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84,
85, 86, 103, 105, 106, 108, 110, 132,
137, 139, 168, 169, 172, 173, 175
Mijeanje zvuka 7, 29, 36, 70, 71, 72, 89,
117, 132, 133, 135, 137, 138, 143,
145, 146, 148, 151, 159, 160
Mikrofon 7, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33,
34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 47, 48,
70, 88, 95, 96, 103, 104, 109, 115,
118, 120, 136, 137, 138, 147, 149,
150, 177
Mikrofonija 32
Mikroprocesor 22, 130, 136, 157
Miks 40, 72, 74, 132, 133, 134, 135,
136, 137, 138, 139, 141, 145, 146,
147, 148, 149, 150, 151, 152, 153,
154, 155, 156, 157, 158, 159, 160,
161, 163
Mikseta, v. Stol za mijeanje zvuka
Mi 16, 20, 23, 24, 26, 45, 47, 50, 61, 62,
63, 64, 65, 67, 69, 70, 72, 76, 77, 78,
83, 169
Monitor, v. Zvunik
Mono 49, 101, 103, 104, 109, 146

Moog 45, 56, 130, 131

MOTU 43, 50, 106, 137
MP3 39, 74, 87, 99, 101, 102, 103, 109,
162, 163, 166, 175
Muzika produkcija 7, 8, 42, 45, 110,
112, 115, 117, 119, 133, 136, 137,
138, 159, 160, 162, 163,
N

Neuratron 174
Neve 164
Notacija 7, 24, 29, 49, 51, 81, 86, 109,
160, 161, 162, 163, 164, 165, 166,
167, 168, 169, 170, 171, 172, 173,
174, 175
Notion 172
Novation 46, 74, 84
Nyquist 96, 98
O

Oberheim 45
Odjek 110, 117, 118, 119, 120, 121,
125, 132, 133, 135, 143, 145, 148,
154, 157, 158, 159, 160
Operativni sustav 11, 12, 13, 14, 15, 16,
17, 18, 19, 22, 26, 41, 43, 58, 109
Osciloskop 94
OS X 11, 14, 15, 43, 109
Ovojnica 87, 90, 91, 92
P

Panel 141, 142, 143, 144, 161

Panorama 42, 57, 68, 72, 86, 107, 109,
145, 146, 148, 151, 152, 154, 155
Parametriki ekvilajzer 116
PCM 20, 99, 101
Peavey 137
Pedal 37, 57, 58, 68, 69, 110, 111, 112,
122, 124, 125, 126, 127, 128, 130,
131, 152
Pisa 20, 24, 26, 27, 28, 29, 42, 169,
174, 175

Plug-in 108, 161

Pojaalo 29, 30, 32, 36, 48, 95, 112, 119,
122, 123, 134, 140
Poruke 49, 50, 51, 55, 56, 57, 58, 59, 60,
61, 63, 75, 79, 81, 86, 106, 168
Potenciometar 68, 70, 72, 76, 86, 104,
109, 113, 116, 117, 146, 148, 149,
150, 151, 158, 159, 161
Poveznik, kontroler 8, 12, 20, 27, 28,
29, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 56, 59,
64, 68, 74, 84, 86, 104, 136, 137, 139,
172, 173
Preglednik 14, 16, 17, 18, 76
Premodulacija 90, 122, 123, 148, 149,
155
Presonus 106, 137
Predpojaalo 30, 40, 41, 71
Pro Tools 23, 43, 44, 45, 106, 107
Program 8, 11, 12, 13, 18, 22, 24, 27,
29, 31, 42, 43, 44, 49, 51, 52, 55, 56,
58, 59, 60, 61, 64, 67, 72, 74, 76, 78,
81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 89, 90, 96,
101, 102, 103, 104, 106, 108, 109,
116, 117, 121, 133, 134, 136, 149,
159, 161, 164, 165, 168, 169, 170,
171, 172, 173, 174
Programator ritma 45, 66
Protokol 42, 45, 52,55
Pyramix 164
R

R0de ?
Raunalo 8, 9, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17,
18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 28,
40, 41, 42, 43, 44, 45, 47, 48, 49, 50,
51, 52, 58, 59, 63, 67, 74, 75, 76, 84,
85, 86, 90, 96, 99, 100, 104, 108, 109,
136, 138, 139, 145, 157, 159, 160,
161, 162, 163, 164, 165, 166, 167,
168, 169, 170, 171, 172, 173, 174,
175
RAM 22, 26, 27, 28, 97, 136
RCA 31
Reaper 8, 27, 43, 106

Pojmovnik

181

Reason 28, 44, 58, 59, 60, 61, 64, 66, 67,
70, 71, 74, 85, 103, 106, 107, 116,
121, 122, 159, 176, 177
Reverberator 119, 120, 121, 122, 148, 157
Ritammaina 45, 66, 67, 68
RME 137
Roland 41, 50, 56, 66, 67, 84, 91, 121, 122
ROM 22
Royer 31
S

Sabirnica 20
SADiE 164
Secure Digital 12, 24, 39
Sekvencer 42, 45, 49, 50, 57, 58, 60, 66,
68, 70, 72, 74, 75, 76, 82, 84, 103,
168, 171
Sempliranje 52, 95, 96, 97, 98
Sennheiser 29, 30, 147
Server 16, 18, 162
Shure 28, 29, 30, 31, 32, 147
Sibelius 29, 81, 170, 171, 172, 173, 174
Signal 19, 30, 40, 42, 47, 48, 57, 71, 72,
88, 90, 94, 96, 98, 100, 101, 103,
104, 105, 106, 107, 111, 112, 113,
114, 115, 116, 117, 118, 120, 122,
123, 124, 125, 126, 128, 129, 130,
131, 134, 136, 140, 146, 148, 149,
150, 151, 154, 159, 161
Sintetizator 42, 44, 45, 49, 50, 51, 52,
53, 56, 57, 58, 59, 64, 74, 79, 84, 87,
91, 112, 169
Sinteza 52, 92, 93
Skener 20, 174
Slualice 27, 28, 29, 38, 47, 87, 137,
145, 146, 147, 148
SmartScore Pro 170, 174
Snima 8, 39, 40, 41, 42, 59, 98, 109
Softver 8, 12, 14, 23, 26, 27, 28, 29, 30,
41, 42, 44, 45, 50, 52, 58, 59, 61, 70,
71, 72, 76, 77, 81, 83, 110, 113, 116,
122, 126, 127, 132, 133, 134, 136,
138, 139, 148, 161, 163, 164, 165,
167, 168, 169, 172, 173, 175

182

Pojmovnik

Sonar 27, 43, 106, 171

Sony 24, 44, 106, 108, 147
Spektar 7, 72, 87, 92, 93, 94, 111, 115,
117, 128, 135, 136, 140, 154, 155
Spojnica 16, 27
Spyware 13
SSL 70, 71, 99
Statini miks 150, 151, 154
Steinberg 43, 106, 108, 164
Stereo 29, 36, 37, 38, 39, 40, 42, 57, 68,
72, 97, 99, 101, 103, 104, 127, 132,
136, 141, 146, 148, 149, 150, 151,
152, 155, 163, 164
Stol za mijeanje zvuka, mikseta 8, 30,
36, 41, 42, 70, 71, 72, 86, 104, 109,
137, 138, 139, 143, 148, 161
Streaming 99, 100
Studio 8, 23, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32,
33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42,
43, 44, 45, 46, 47, 48, 52, 87, 88, 89,
95, 97, 106, 110, 115, 118, 120, 122,
134, 135, 136, 137, 138, 139, 140,
141, 142, 144, 146, 157, 160, 161,
163, 164, 165, 176
Suelje 8, 13, 14, 15, 19, 20, 21, 28, 47,
58, 59, 66, 108, 134, 169, 172, 173
T

Tascam 40, 41, 137

Temeljni ton 92, 93
Tempo 44, 60, 72, 73, 83, 86, 106, 173
Time stretch 106, 107, 109
Tipkovnica 20, 23, 26, 45, 47, 84, 85
Trackpad 23, 24
T-RackS 165, 166
Transduktor 30
Transport 42, 59, 60, 62, 64, 72, 73,
104, 169
Transpozicija 106, 109, 125, 172, 174
Tranzijent 30, 31
Tvrdi disk 7, 11, 12, 20, 22, 24, 25, 26,
27, 28, 29, 41, 45, 58, 74, 86, 98,
103, 109, 167, 173, 175

U
Ubuntu 15
Unix 14, 15
UPIS 19, 24
Ureiva 60, 61, 62, 63, 64, 72, 73, 84,
86, 108
USB 12,20, 21, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 40,
42, 45, 48, 50, 59, 86, 103, 109, 137,
138
Usmjerenost mikrofona 32, 33
V

VGA 21
Video monitor, v. Zaslon
Virtualni instrument 8, 44, 45, 47, 52,
59, 61, 62, 67, 70, 76, 84, 85, 110
Virus
VST 8, 45, 165
W

WAV 39, 74, 86, 99, 108, 109, 124, 131,

162, 164, 175
Wavelab 108, 164
Waveshaping 124
Windows 11, 13 14, 15, 26, 43, 76, 85,
93, 102, 103, 109, 165
World Wide Web 16
X

XML 169, 170, 171, 175

Y

Yamaha 41, 50, 58, 137, 138

YouTube 17, 122, 123
Z

Zaslon 16, 21, 24, 26, 27, 28, 29, 41

Zoom 39, 40, 41
Zvunik, monitor 138, 139, 140, 141,
145, 146, 151, 159, 161

Izdava
Muzika akademija u Sarajevu
Institut za muzikologiju
Lektura

Korektura
Design / DTP
Esad uman
tampa
DC

Tira
500 primjeraka