UPRAVNO PRAVO

TRI TEMELJNE KATEGORIJE ODREIVANJA POJMA UPRAVE

1. jezino odreenje
2. teorijsko odreenje
3. zakonodavno odreenje
Ne postoji ni jedna opeprihvaena definicija uprave zbog opsega samog pojma.
1. JEZINO ODREENJE potjee od lat. administratio ( sluba, djelatnost, slubenici).
U starijoj teoriji povlai se razlika izmeu pojma upravljanje i vladanje, pri emu je pojam
uprave oznaavao djelatnost koja je u posebnom odnosu prema vladi.
2. TEORIJSKA ODREENJE POJMA UPRAVE

organizacijsko (formalno) gledite odreuje pojam uprave sa stajalita tijela koja

obavljaju upravne funkcije, kao i sa stajalita forme u kojoj se te funkcije obavljaju.
Polazna toka su tijela uprave uprava je skup organa s autoritetom vlasti koji su
pozvani da osiguravaju mnogostruke zadae od opeg interesa koji padaju na dravu.
Pojam uprave u organizacijskom smislu je mogu jedino u sustavima koji poivaju na
naelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu (upravnu) i sudbenu.
Ovaj nain poimanja uprave ima i svoje nedostatke, jer se ne uvia razlika izmeu
organizacijskog poimanja tijela uprave i dr. dr. tijela, no jo je vanije to u
dananje vrijeme pojedine poslove iz oblasti dravne uprave obavljaju i druga dr.
tijela, kao i drutvene asocijacije, odnosno druge pravne osobe.

funkcionalno (materijalno) gledite odreuje pojam uprave sa stajalita funkcija,

odnosno sadraja upravne djelatnosti, a zanemaruje formu (organizacijski oblik)
kojim se takve funkcije ostvaruju. Polazna toka je unutarnji sadraj upravne
djelatnosti javnu upravu u materijalnom smislu tvore upravne djelatnosti. Vei broj
teoretiara zastupa ovu teoriju nego prethodnu, a zastupaju 2 temeljna stajalita:

negativno stajalite dravna uprava bi bila ona djelatnost koja nije ni

zakonodavstvo ni sudstvo. Pretpostavka ovoj teorijei je podjela vlasti na
zakonodavnu, izvrnu i sudbenu, to je po mnogima sporno, jer je npr. Ustavni sud
izvan te tradicionalne podjele vlasti (on propituje valjanost pojedinih upravnih
akata, kada se tutielj smatra da mu je tim aktom povrijeeno neko pravo. Iz
svega zakljuujemo da uprav nije sve ono to nije sudstvo i zakonodavstvo.

pozitivno stajalite teoretiari koji zastupaju ovo miljenje se dijele u

nekoliko skupina:

S obzirom da uprava provodi zakone i druge ope akte, mnogi je doivljavaju

kao izvrnu djelatnost. Stoga, prvo moramo definirati izvrnu djelatnost.
Ponekad se ona definira kao iri pojam od pojma uprave: IZVRNA
DJELATNOST = SUDSTVO + UPRAVA. No, ponekad se izvrna djelatnost
uzima kao ui pojam od uprave, jer je ona vaan dio upravne djelatnosti,
zajedno sa svim ostalim poslovima koji ne spadaju u izvrnu djelatnost.

Drugi za kriterij uzimaju upravni akt, pa je prema tome djelatnost koja

rezultira donoenjem zakona zakonodavna djelatnost, koja rezultira
donoenjem sudskog akta sudska djelatnost, a koja rezultira donoenjem
upravnog akta je upravna djelatnost.
Trei kao kriterij uzimaju cilj odrede se ciljevi upravne djelatnosti, pa koji organi
imaju te ciljeve biti e upravni, a koji imaju neke druge ciljeve nee biti upravni organi
etvrti se bave opisivanjem djelatnosti tako npr. Borkovi u ovoj knjizi navodi
definicju uprave (dolje uokvirenu).

RH - U razliitim vremenskim epohama pojam uprave se razliito definirao u hrvatskoj

pravnoj teoriji. Kod definiranja uprave je potrebno poi od nekoliko elemenata koji moraju
doi do izraaja, a njihovo kombiniranje moe omoguiti da se definicijom istaknu najvanije
posebnosti uprave. Sukladno tome upravu moemo odrediti na slijedei nain:
Uprava - skup dr. tijela koja su pozitivnim normama odreena kao upravna, ija se
djelatnost posebno oituje u neposrednoj provedbi zakona, rjeavanju u upravnim stvarima,
provedbi upravnog nadzora, obavljanju materijalnih radnji i obavljanju dr. upravnih i strunih
poslova koji su joj, u skladu sa zahtjevima dru. sredine i naelima pravnog sustava, stavljeni
u nadlenost. (uprava u uem smislu)
Uprava u irem smislu se izjednaava sa pojmom javne uprave, jer mnogi subjekti van
dravne uprave obavljaju poslove upravne vlasti (javne ovlasti) kao npr. Pravni fakultet u
Splitu.
UPRAVA U IREM SMISLU = ORGANI UPRAVE + TIJELA S JAVNIM OVLASTIMA

3. ZAKONODAVNO ODREENJE POJMA UPRAVE

organizacijsko (formalno) odreenje tijela dravne uprave:

sredi nja tijela

ministarstva uprave (npr. Porezna uprava), zavodi, ravnateljstva i

dr.
dravne upravne organizacije dr. uprave, dr. zavodi, dr.
ravnateljstva i dr.
sredinji dravni uredi vlade

regionalna tijela uredi dravne uprave (u svakoj upaniji)

(ona tijela koja imaju atribut dravna su samostalna, a ako ga nemaju, znai
da nisu samostalna)

funkcionalno (materijalno) odreenje poslovi dravne uprave:

neposredna provedba zakona i dr. propisa to ne znai da uprava postupa po

zakonu, ve da zakonsku normu primjenjuje na konkretni sluaj, rjeavajui o
pravnima i obvezama pojedinaca (npr. kada ispunimo sve zakonske uvjete za
gradnju kue, svejedno je ne moemo graditi prije nego dobijemo
graevinsku dozvolu. Dakle, nae pravo ne proizlazi iz zakona, ve iz upravnog
akta donesenog temeljem zakona (naelo zakonitosti). Sud, s druge strane,
odluuje o spornim stvarima (npr. tko je vlasnik), a pravo vlasnika ne
proistjee iz donesene presude, ve iz zakona, samo to je to pravo netko
osporavao). Upravnim aktom netko gubi ili dobiva pravo koje nije imao.

dono enje ope normativnih akata za provedbu zakona pravilnici, naredbe,

naputci donose ih ministri i ravnatelji upravnih organizacija kada su za to
izriito ovlateni i to ih donose unutar svoje ovlasti i samo za provedbu
zakona.

obavljanje upravnog nadzora razlikujemo 50-ak vrsti inspekcija (npr. nadzor

kako bilo koji subjekti u drutvu primjenjuju zakone)

ostali poslovi upravni i struni npr. donoenje nacrta zakona, zatim uprava
prati stanje za koje je taj resor ustrojen (u svakom podruju) i politiki
odgovara za njega.
JAVNA SLUBA
POJAM JAVNE SLUBE U TEORIJI
Pojam javna sluba (service public) je nastao krajem 19. st. u praksi francuskog Dravnog
savjeta, a oznaavao je aktivnost uprave po naelima javnog prava.

U razliitim dravama su se u razliitim razdobljima davale razliite definicije javne slube.

Kada sve to saberemo, moemo rei da javna sluba ima 2 odvojena pojma:

formalni polazi od samog nosioca slube; bitno je da slubu obavlja neka

javnopravna osoba, pa da sama sluba dobije karakter javne slube.

materijalni glavno teite stavlja na prirodu slube, tj. njen materijalni sadraj;
bitno je da odreena sluba ima posebnu vanost za ostvarenje odreenih interesa
drutvene zajednice, da joj se prizna karakter javne slube, ime ona u pravilu
dobiva poseban pravni reim.

Prilikom odreivanja pojma javne slube, bitno je odgovoriti na slijedea pitanja:

tko daje nekoj slubi karakter javne slube? drutvena zajednica, prvenstveno
zbog shvaanja izuzetne vanosti to ta sluba i njezino normalno obavljanje imaju za
opi interes.

zbog ega to ini? ne postoji ni jedno ope prihvaeno miljenje, a navode se npr.:
kontinuitet, voenje tube radi opeg interesa i dr. Voenje javne slube u teoriji
poiva
na
slijedeim
naelima:
naelo kontinuiteta javna sluba mora funkcionirati neprekidno; naelo
prilagodljivosti sluba se mora prilagoavati u promjenjivim potrebama javnog
prava; naelo primata javne slube u odnosu na privatnu slubu, te naelo
nemerkantilnosti za javnu slubu financijsko pitanje ne smije biti odluno.

na koji nain se neka sluba proglaava javnom slubom? pravnom normom. Javnu
slubu uvjetuju 2 elementa: djelatnost koja je po svojoj prirodi takva da je prijeko
potrebna za zadovoljavanje opih dru. potreba i pravna norma koja takvu djelatnost
izdvaja kao posebnu javnu slubu, dajui joj, zbog opisane vanosti, poseban dru.
terimin.

POJAM JAVNE SLUBE U ZAKONODAVSTVU

Pojam javne slube je bivi jugoslavenski zakonodavac koristio od 1952. nadalje. 1963. je taj
pojam zamjenjen terminom radna organizacija. Radna organizacija se osniva kao poduzee
ili dr. privredna organizacija za djelatnosti u oblasti privrede ili kao ustanova ili druga
organizacija za djelatnosti obrazovanja, znanosti, kulture, zatite zdravlja, socijalne zatite
i dr. drutvenih slubi.
Ustavom iz 1974. je prihvaen pojam djelatnosti (poslovi) od posebne dravne skrbi
npr. prema Ustavu SRH iz 1974. su takvima proglaene djelatnosti u oblasti odgoja,
obrazovanja, znanosti, kulture, informacija, zdravstvene i soc. zatite, djelatnosti u

komunalnoj i stambenoj oblasti.

Ustav RH iz 1990. uvodi pojam javne slube, no poblie odreenje preputa zakonu.
Ustav javnu slubu spominje samu u 2 odredbe: utvruje pravilo da svaki graanin ima pravo,
pod jednakim uvjetima biti primljen u javne slube, te ogranienje prava na trajk u javnim
slubama.
Posebnim zakonima se definiraju pojedine djelatnosti kao javne slube, te se utvruju bitni
elementi njihova ustrojstva i djelovanja npr. Zakon o visokim uilitima (1993.) propisuje
osnivanje javnih sveuilita, javnih veleuilita i javnih visokih kola, te da fakulteti,
umjetnike akademije i veleuiline kole u javnom sveuilitu i javnom veleuilitu obavljaju
javnu slubu. Prema Zakonu o plaama u javnim slubama (2001.) javne slube su: javne
ustanove i dr. pravne osobe kojima se sredstva za plae osiguravaju u dr. proraunu,
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapoljavanje, Hrvatski zavod za
zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plae osiguravaju iz sredstava
Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
USTANOVE
POJAM I VRSTE USTANOVA
Ustanova kao institucija ima svoja 2 izraza:

organizacijski (materijalni) izraz ustanove oituje se u organizacijskom obliku koji

se formira za ostvarivanje sadraja funkcije radi koje se ustanova osniva.

sadrajni (funkcionalni) izraz ustanove pokazuje ukupnost djelatnosti koje

ustanova, preko ustrojenog organizacijskog oblika, ostvaruje.

Ustanove se prije svega osnivaju u tzv. drutvenim djelatnostima, pa se njihov organizacijski

izraz oituje u razliitim organizacijskim oblicima tih djelatnosti, kao to su npr. kole,
fakulteti, sveuilita, bolnice i dr., a sadrajni izraz je vidljiv u sadraju djelatnosti kao to
su npr. djelatnost odgoja, znanosti, kulture, zdravstva i sl.
Prema kriteriju je li neka javna ustanova pravna osoba ili ne, razlikujemo samostalne i
nesamostalne ustanove.
Zatim se koristi pojam javne ustanove, koji se najee vezuje sa pojmom javne slube i to
materijalnim pojmom javne slube. Naime, prema Zakonu o ustanovama, javna ustanova se
osniva za obavljanje odreene djelatnosti ili dijela tih djelatnosti, ako je zakonom odreeno
da se ona obavlja kao javna sluba. Javnu ustanovu prvenstveno osnivaju javnopravna tijela,
no zakon to pravo moe dodijeliti fizikim, odnosno pravnim subjektima (dakle, subjekti
privatnopravne naravi).
Nadalje, razlikujemo obveznu slubu (ustanove ije se usluge obvezno koriste) i fakultativnu
slubu (ustanove kod kojih je koritenje iskljuivo volja uivaoca) npr. Zakon o osnovnom

kolstvu propisuje obvezno osnovno kolovanje za djecu izmeu 6 i 15 godina.

Ustanove moemo podijeliti i po kriteriju je li koritenje njihovih usluga naplativo ili
besplatno, pa razlikujemo naplatne i besplatne slube.

NAELA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI USTANOVA

naelo samostalnosti ustanove svoju djelatnost obavljaju samostalno, a zahvat u

djelatnost ustanove radi ogranienja te samostalnosti je mogu jedino na temelju
izriite zakonske ovlasti.

naelo zakonitosti iako su ustanove samostalne u svom radu, taj rad moraju
obavljati pod uvjetima i na nain utvren zakonom. Specifinost pojedinih djelatnosti
esto namee obvezu da se djelatnost ustanove obavlja i sukladno dostignuima
znanosti, odnosno pravilima odgovarajue struke (zdravstvene, pedagoke, socioloke
i sl.)

naelo kontinuiteta (trajnosti) budui se ustanove osnivaju radi obavljanja

odreenih djelatnosti koje imaju izuzetan dru. znaaj, moraju se trajno obavljati
npr. zdravstvene ustanove su dune neprekidno pruati zdravstvenu zatitu radom u
jednoj, dvije ili vie smjena, dvokratnim radnim vremenom, pomakom radnog vremena,
pripravnom ili deurstvom u skladu s potrebama graana.

naelo dunosti pruanja usluga one djelatnosti za koju je ustanova osnovana.

Smatra se da pojedinac ima subjektivno pravo koristiti se uslugama ustanove kada
postoje sredstva pravne zatite za bezrazlono uskraivanje prava koritenja.
Ponekad je subjekt duan koristiti se uslugama ustanove (npr. kod osnovnog
obrazovanja), pa govorimo o obveznoj slubi, gdje pravna norma sili na koritenje
odreene slube, a ponekad koritenje usluga ustanove ovisi o slobodnoj volji
uivaoca. Osim toga, ponekad je koritenje usluga ustanove besplatno, ponekad
naplatno, a ponekad se trai participacija.

naelo jednakosti uivatelja slube ustanova svakom uivatelju mora, uz jednake

uvjete, pruiti jednake usluge npr. prema Zakonu o srednjem kolstvu, pravo upisa u
srednje kole imaju svi kandidati nakon zavrene osnovne kole pod jednakim
uvjetima.

naelo javnosti rad ustanova je javan, a postoji i obveza ustanove da pravodobno i

istinito izvjetava javnost o obavljanju svoje djelatnosti.

naelo nemerkantilnosti ustanove ne obavljaju djelatnost radi koje su osnovani radi

ostvarivanja dobiti, no zakonom se moe i to urediti.
PRAVNI REIM USTANOVA U HRVATSKOM PRAVU

Zakon o ustanovama, kao lex generalis, na opi nain ureuje osnivanje i ustrojstvo ustanova
bez obzira na prirodu djelatnosti koju obavljaju, no brojni su posebni zakoni i dr. propisi kao
lex specialis (Zakon o zdravstvenoj zatiti, Zakon o bibliotekama, Zakon o visokom kolstvu,
Zakon o predkolskom odgoju) kojima je zasebno ureeno ustrojstvo i funkcioniranje
ustanova u pojedinim oblastima (npr. u oblasti predkolskog odgoja, u oblasti visokog
kolstva, u oblasti zdravstva i sl.). Primjena tih posebnih propisa na ustanove u odgovarajuim
oblastima je primarna (lex specialis derogat legi generali), no na sva pitanja koja nisu
ureena posebnim propisom primjenjuju se norme generalnog zakona.
Ustanova pravna osoba koja se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i
obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, porta, tjelesne kulture, tehnike kulture,
skrbi o djeci, zdravstva, soc. skrbi, skrbi o invalidima i dr. djelatnosti, ako se one ne
obavljaju radi stjecanja dobiti.

Bitni elementi ovako definirane ustanove su:

ustanova je pravna osoba, to znai da u pravnom prometu moe stjecati prava i

obveze, moe biti vlasnik pokretnih i nepokretnih stvari, te moe biti stranka pred
sudovima, dr. dr. tijelima i tijelima s javnim ovlastima. Svojstvo pravne osobe
ustanova stjee upisom u sudski registar ustanova, a gubi ga brisanjem iz tog
registra

ustanova se osniva za trajno obavljanje djelatnosti (naelo kontinuiteta)

osniva se za obavljanje odreene djelatnosti (tzv. drutvenih djelatnosti)
u pravilu se ne osniva za obavljanje djelatnosti radi stjecanja dobiti.

Osnivanje ustanove:

ovlateni osniva (u naelu svaka domaa i strana pravna i fizika osoba)

akt o osnivanju
upis u sudski registar
rjeenje kojim se utvruje da su ispunjeni svi tehniki, zdravstveni, ekoloki i dr.
uvjeti propisani za obavljanje djelatnosti

Ako ustanovu osnivaju slijedea tijela, akti o osnivanju su:

Sabor RH zakon
Vlada RH uredba
ministarstvo rjeenje
skuptina lokalne i regionalne samouprave odluka, meunarodni sporazum
fizika ili pravna osoba odluka, ugovor

Tijela ustanove su:

upravno vijee upravlja ustanovom. Njegov sastav, nain imenovanja (izbora)

lanova i trajanje mandata, te nain donoenja odluka se utvruju zakonom, odnosno
aktom o osnivanju i statutom ustanove

ravnatelj je voditelj kojega na osnovi javnog natjeaja imenuje upravno vijee. On

organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima
sve pravne radnje u ime i za raun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima
pred sudovima i dr. dravnim tijelima, te pravnim osobama s javnim ovlastima, te je
odgovoran za zakonitost rada ustanove

struno vijee ili dr. kolegijalno tijelo koje e odluivati o strunim pitanjima rada
ustanove u sklopu nadlenosti utvrenih zakonom, aktom o osnivanju i statutom
ustanove.

struni voditelj

POSEBNI PRAVNI STATUS JAVNIH USTANOVA

Za javne ustanove vrijedi drugaiji pravni reim od onoga koji vrijedi za ustanove koje
nemaju karakter javnosti, a to se ogleda u slijedeem:
Javna se ustanova osniva za obavljanje djelatnosti ustanova (djelatnosti odgoja i
obrazovanja, znanosti, kulture, tehnike kulture, skrbi o djeci, zdravstva, soc. skrbi, skrbi o
invalidima) ili dijela tih djelatnosti, ako je zakonom odreeno da se ona obavlja kao javna
sluba. Dakle, uvijek kada posebni zakon propisuje da se odreena djelatnost obavlja kao
javna sluba, za tu se djelatnost nuno osniva javna ustanova. Dodue, javna ustanova se
moe osnovati i za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti koja nije odreena kao javna
sluba, ali se obavlja na nain i pod uvjetima koji su propisani za javnu slubu.
Osnivai javne ustanove su uvijek javnopravna tijela (RH (Sabor, Vlada, ministarstvo), te
jedinice lokalne i podrune samouprave opina, grad, upanija i Grad Zagreb). Osniva
javne ustanove e zatraiti ocjenu suglasnosti odluke o osnivanju sa zakonom od
ministarstvabnadlenog za podruje dotine djelatnosti. Ministarstvo e donijeti rjeenje o
ocjeni u roku 2 mjeseca od dana predaje urednog zahtjeva, a ako to ne uini, smatrat e se
da je sukladan zakonu. Ako je rjeenje negativno, osniva moe pokrenuti upravni spor.
Drava moe pojedine poslove, koje inae obavljaju tijela dravne uprave, pravnom normom
povjeriti pravnoj osobi da ga ona obavlja u sklopu svoje redovne djelatnosti kao javne ovlasti.
Glede toga postupanja, 2 su stajalita: da podjeljivanjem javnih ovlasti drava smanjuje
opseg svog autoritativnog istupa, dok drugi tvrde da time iri dotini krug, jer na tijela s
javnim ovlastima prenosi mogunost autoritativnog istupa u odluivanju o pravima i obvezama

pojedinih subjekata.

Zakon o ustanovama definira 2 stvari:

pravnu osnovu (izvor) javnih ovlasti to su zakon, odnosno na temelju zakona

donosena odluka predstavnikog tijela jedinica lokalne, podrune samouprave

sadraj javnih ovlasti to je pravo da se opim aktima ureuju odreeni odnosi, da

se rjeava u pojedinanim upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti
odreenih subjekata kao i eventualno pravo na obavljanje dr. javnih ovlasti.

Javna ustanova mora, prije svega, obavljati javne ovlasti samo pod uvjetima, na nain i u
postupku koji je odreen zakonom.
Pri rjeavanju u pojedinanim upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti fizikih
i pravnih osoba, javna ustanova mora primjenjivati ZUP.
Prema posebnoj odredbi zakona, rad pravnih osoba s javnim ovlastima je javan, te se javnost
moe iskljuiti samo kada je to predvieno zakonom.

Nad pravnim osobama s javnim ovlastima se takoer provodi upravni nadzor, a u sluaju
uoavanja nezakonitosti ili nepravilnosti, tijela dravne uprave koja provode upravni nadzor
prema javnoj ustanovi imaju slijedee ovlasti:

zahtijevati izvjea, podatke i dr. obavijesti o obavljanju poslova dr. uprave

pokrenuti postupak
(namjetenika)

neposredno obaviti poslove iz nadlenosti javne ustanove na njezin troak, ako

ocijene da se na drugi nain ne moe provesti zakon ili dr. propisi, a javna ustanova
nije obavila odreeni posao dr. uprave u za to ostavljenom ili primjerenom roku.

raspraviti stanje izvravanja poslova dr. uprave i predloiti mjere koje se moraju
poduzeti radi izvrenja tih poslova
za

utvrivanje

odgovornosti

odgovarajuih

slubenika

KONCESIJE I KONCESIONIRANA JAVNA SLUBA

JEZINO ZNAENJE lat. concessio, -ionis doputenje, opratanje kazne, dozvola,
povlastice

Koncesija je institut upravnog prava,jer koncesije dodjeljuje upravna vlast upravnim aktom.
Koncesija dozvola za obavljanje neke djelatnosti za koju inai postoji zabrana obavljanja, a
uvjetovana je posebnim odobrenje.

Vrste koncesija:

politike i ekonomske koncesije RH politike koncesije se obino utvruju u

ugovorima izmeu drava i znae dozvolu jedne drave drugoj da na njezinom
teritoriju obavlja odreenu djelatnost koja ograniava njenu suverenost. Ekonomske
koncesije se uglavnom dodjeljuju izmeu drave i koncesionara.

koncesije dobara i koncesije usluga Italija koncesija dobara daje privatniku

prava stvarne ili personalne prirode na odreena dobra (npr. koncesija zemljita,
zranog ili vodnog dobra i sl.), a koncesija usluga koncesionaru daje ekskluzivno pravo
na odreene aktivnosti (npr. koncesija za telekomunikacije, eljeznice i sl.).

prema kriteriju objekta koncesije, njene prirode i pravnog reima Francuska

razlikujemo koncesije za javne slube, koncesije za javne radove, koncesije za ceste
i sl. Neke koncesije znae odreene aktivnosti (npr. koncesija za obavljanje javne
slube), nakim se koncesijama zauzima javno dobro, neke opet za koncesionara znae
prerogative javne vlasti i sl.

Pravni pojam koncesije poseban pravni institut putem kojeg javna vlast posebnim aktom
(jednostavnim i autoritativnim) dozvoljava odreenom subjektu iskoritavanje odreenih
dobara, izvoenje odreenih radova i obavljanje kakve djelatnosti.

Postupak podjeljivanja koncesije:

Koncesije podjeljuje javna vlast posebnim aktom.
Takvom aktu prethodi zahtjev koncesionara.
Koncesija se uvijek podjeljuje na odreeno vrijeme.
Sklapa se ugovor o koncesiji

Pravna priroda koncesije:

ugovorna teorija naglaava znaenje ugovora i suglasnost volja ugovornih strana

antiugovorna teorija naglasak stavlja na upravni akt, jer se njime odreuju svi
elementi koncesije ostaje malo toga za urediti ugovorom

mjeovita teorija polazi od postojanja 2 akta, od kojih svaki ima svoje znaenje,
svakim se odreuju razliite stvari aktom se odabire najbolji ponua, a onda se s
njime sklapa ugovor

KONCESIJE U HRVATSKOM PRAVU

Prije 1990. nae zakonodavstvo nije poznavalo pojam koncesije, jer socijalistiki sistem
temeljen na dravnom vlasnitvu, nije pruao mogunost dodjeljivanja koncesija domaim, a
pogotovo ne stranim osobama, no 1990. je donesen Zakon o koncesiji, koji je zbog svojih
nedostataka zamijenjen novim zakonom 1992.
Koncesija se dodjeljuje domaoj i stranoj fizikoj i pravnoj osobi
Koncesijom se stjee:

pravo gos. koritenja prirodnih bogatstava i dr. dobara od interesa za RH

pravo obavljanja djelatnosti od interesa za RH, te izgradnja i koritenje objekata i

postrojenja potrebnih za obavljanje tih djelatnosti.

Rok najdolje 99 godina.

Davatelj koncesije Sabor RH, koji moe ovlastiti Vladu RH da donese odluku o koncesiji.
Prijedlog za donoenje odluke o koncesiji Vlada podnosi nakon pribavljenog miljenja izvrnog
tijela opine, grada ili upanije na ijem podruju se stjee pravo gos. koritenja dobara za
ije se koritenje koncesija podjeljuje.

Postupak podjeljivanja koncesije:

Provodi se natjeaj ili javno prikupljanje ponuda.
Vlada prilikom proprema odluke o koncesiji prosuuje osobito:

poslovni ugled
sposobnost za ostvarivanje koncesije
povoljnost ponude
utjecaj na okoli

Strune poslove oko pripreme odluke o koncesiji i nadzor nad ostvarivanjem koncesije
obavljaju nadlena ministarstva ili izvrno tijelo upanije, odnosno grada.

Zatim Vlada, odnosno nadleno ministarstvo ili izvrno tijelo upanije ili grada i podnositelj
ponude sklapaju ugovor o koncesiji, kojim se (izmeu ostalog) moraju osigurati jamstva za
ostvarivanje gospodarske svrhe koncesije u skladu s interesima RH.
Ugovorno plaanje naknade za koncesiju ide u prihod prorauna RH ili prorauna upanije
odnosno grada.
Ugovori o koncesiji se upisuju u jedinstveni registar koncesija to ga vodi Ministarstvo
financija.

Zakon o koncesijama je lex generalis, no uz njega postoji itav niz posebnih zakona (lex
specialis) npr. Zakon o lovu (koncesija prava lova na vrijeme od 20 40 godina), Pomorski
zakonik (posebna uporaba i gos. koritenje pomorskog dobra), Zakonik o morskim lukama
(koncesija za obavljanje lukih djelatnosti) itd.

KONCESIONIRANA JAVNA SLUBA

Koncesionirana javna sluba javna sluba u materijalnom smislu koju vodi neka privatna
osoba, fizika ili pravna, na svoj troak i rizik, a prema posebnoj ovlasti koju joj dodjeljuje
javna vlast.
UPRAVNI AKT + UGOVOR
Ovdje javna vlast ovlauje koncesionara na voenje specifine javne slube. Podjeljivanje
koncesije ne znai pretvaranje jedne javne slube u privatno poduzee (jer ju vodi privatna
osoba), niti dobivena koncesija pretvara koncesionara u javnog funkcionera (jer on obavlja
javnu slubu).
Dobivanjem koncesije koncesionar samo stjee subjektivno pravo da obavlja slubu, te pravo
da naplauje svoje usluge od njezinih uivaoca. Njegova je obveza da slubu obavlja trajno,
uredno i u skladu s namjerom zbog koje je koncesija podijeljena.
Koncesija moe biti podijeljena upravnim akotm, a rijee pravnom normom, a za utvrivanje
obujma meusobnih prava i dunosti esto se upotrebljava poseban ugovor koji se sklapa
izmeu javne vlasti i koncesionara.
Koritenje koncesije nadzire dravna uprava, koja ak ima ovlasti ukinuti koncesiju ako je
uoila nepravilnosti.
UPRAVNI UGOVORI
Upravni ugovor poseban ugovor to ga javna vlast sklapa s treim osobama, ali radi
ostvarenja
cilja
od
ireg dru. interesa.

Upravni ugovori su nastali u pravu graanskih drava krajem 19. st. i poetkom 20. st.
Danas drava ulazi u brojne odnose sa drugim subjektima u kojima ona nastupa autoritativno,
s naglaskom na jaoj volji drave, ali isto tako drava (ili javnopravna tijela) i druge osobe
stvaraju odnose koji su rezultat suglasnosti njihovih volja (npr. ugovor o kupoprodaji, ugovor
o zakupu). Ugovori zakljueni temeljem suglasnosti volja stranaka nisu upravni ugovori.
Ugovori uprave najiri pojam koji pokriva sve vrste ugovora koje uprava u ime drave
sklapa
Upravni ugovori ui pojam koji pokriva samo ugovore koji imaju odreene karakteristike.
Dakle, svi ugovori uprave nisu nuno i upravni ugovori.

Ugovor javnog prava postiji uvijek kada je njegov objekt u reimu javnog prava, neovisno o
tome tko su ugovorne stranke!!!

3 osnovne karakteristike upravnog ugovora:

subjekti ugovora jedna strana je uvijek javni subjekt, drava ili dr. javnopravno
tijelo s javnim ovlastima, koji ugovor sklapa vrei tu funkciju javne vlasti. Jedan
subjekt (glede izvrenja ugovora) mora nadgledati obavljanje obveza i poslova iz
ugovora, a koji su od ireg dru. interesa. Dakle, upravnim se ugovorom ne moe
smatrati onaj to ga pojedinci sklapaju meu sobom.

svrha i cilj radi kojeg se ugovor sklapa ciljevi mogu biti razliiti, ali su naelno
uvijek usmjereni prema irem opem interesu. Dok je svrha GP ugovora ostvarenje
interesa ugovornih strana, kod upravnih ugovora cilj nadilazi osobne interese
stranaka. Ovisno o cilju koji se eli postii ugovorom, pojavljuju se razliite vrste
upravnih ugovora.

posebni uvjeti pri sklapanju i izvrenju tih ugovora postupku sklapanja upravnog
ugovora uvijek prethodi javni natjeaj ili prikupljanje ponuda.

UPRAVNI ODNOS

UPRAVNI ODNOS

gens proximus

minimalno 2 subjekta

pravna norma
diferencium specificum

Genus proximus pravni odnos uvijek postoje barem 2 subjekta, a taj je odnos reguliran
pravnom normom
Diferencium specificum:

subjekti UPo je odnos u kojem su jedan subjekt tijela dravne uprave (odreenje
UPo u uem smislu) to je teko prihvatljivo, jer uprava moe biti subjekt
najraznovrsnijih odnosa

pravne norme UPo je odnos koji je reguliran normama UP-a (odreenje UPo u irem
smislu) no, upravno pravo ureuje itav niz pravnih odnosa

mjeovito stajalite jedan subjekt je uprava, a ureeni su upravnim pravom tu se

samo preslikavaju slabosti obaju sustava + POLOAJ SUBORDINACIJE

Nastanak UPo:

izdavanje upravnog akta (konstitutivni akt)

ipso legis po sili zakona (deklaratorni akt) npr. stjecanje dravljanstva (moe se
donijeti upravni akt, ali samo kao potvrda ve nastalog / prestalog odnosa

Razlike UPo i GP odnosa:

subjekti u UPo je jedan subjekt uvijek mora biti uprava, a u GPo ne mora

u UPo uprava vri funkciju vlasti, a u GPo ne

nain rjeavanja sporova UP sporovi se rjeavaju pred Upravnim sudom, a GP pred

sudovima ope nadlenosti

poloaj subjekata u UPo vlada odnos subordinacije, a u GPo odnos koordinacije

nain nastanka UPo nastaje putem upravnog akta i po sili zakona (jednostrani
zakon), a GPo suglasnou volja

Kao zatitnik javnog interesa, uprava raspolae odreenim ovlastima u zatiti izvrenja
upravnog ugovora. Te ovlasti proistjeu ili iz samih ugovornih klauzula ili iz opih pravila to
vrijede za upravne ugovore. Uprava moe pod odreenim uvjetima jednostrano izmijeniti, u
veoj ili manjoj mjeri, obveze iz ugovora.
Glavna obveza suugovaraa je ostvarenje obveze iz ugovora, a temeljno njegovo pravo je
pravo na novane uinke iz ugovora, to je ujedno i razlog zbog koje suugovara pristupa
sklapanju ugovora.
Za sporove proizale iz upravnog ugovora su nadleni upravni sudovi (Francuska, panjolska,
Njemaka) ili redovnim sudovima (Belgija) ili nekim posebnim kvazisudskim organima (SAD).

HRVATSKA
Nae pravo ne poznaje pojam upravnog ugovora, no sadraj toga pojma se spominje u vie
naih zakona, npr. Zakon o koncesijama i Zakon o ustanovama.
Odluku o koncesiji donose Hrvatski sabor ili Vlada, dok davanju koncesije prethodi posebni
postupak javnog prikupljanja ponuda ili javni natjeaj. Meutim, vana je odredba Zakona
prema kojoj Vlada, odnosno nadleni ministar ili izvrno tijelo upanije i podnositelj ponude
sklapaju ugovor o koncesiji jedna strana toga ugovora je uvijek javnopravno tijelo, a
predmet ugovora je obavljanje djelatnosti od interesa za RH, to znai da je svrha ugovora
od ireg dru. znaaja. Slino postupanje nalau odredbe Zakona o zdravstvenoj zatiti i
Zakona o lovu.
PODVOENJE UPRAVE POD PRAVO I NAELO ZAKONITOSTI UPRAVE

Znaenje naela zakonitosti:

obveza svih dru. subjekata da se strogo pridravaju pozitivnih pravnih pravila,

prvenstveno ustava i zakona

naelo zakonitosti je uvedeno radi ogranienja uprave

ponaanje uprave je predvidljivo ako se ponaa prema normama

uprava smije raditi samo ono to joj i kako joj zakon doputa
uprava mora potovati pravne norme koje donosi netko izvan uprave, ali i sama
ponekad donosi pravne norme

Razvoj naela zakonitosti:

naelo zakonitosti se javlja s raspadom feudalnih sustava i stvaranjem graanskih

demokracija

dinamika razvoja ovisi o politikim prilikama u svakoj zemlji

u provoenju naela zakonitosti su odluujui bili polit. razlozi u pojedinoj dravi

podvrgavanje uprave volji parlamenta
naelo zakonitosti je u uskoj vezi s teorijom diobe vlasti

U eurposkim monarhijama u kojima se kapitalizam nije razvio revolucionarnim promjenama u

polit. strukturi drutva, graanska klasa je bila primorana na kompromis s feudalcima i
monarhom, koji je i dalje obio na elu uprave naelo zakonitosti u irem smislu to znai
da sustav pravnih normi pozitivnog prava predstavlja samo ogranienje slobode upravne
djelatnosti. Sukladno tome, uprava bi bila ovlatena initi sve to joj pravna norma izriito
ne zabranjuje. (Njemaka, Austrija)
S druge strane, u zemljama u kojima je apsolutistiki feudalni poredak sruen
revolucionarnim putem (npr. Francuska revolucija 1789.), uprava smije initi samo onoliko i
onako koliko i kako joj to pravne noreme doputaju naelo zakonitosti u uem smislu.
(Francuska, Engleska)

Djelovanje naela zakonitoti:

politiko djelovanje potinjavanje uprave predstavnikim tijelima; nastoji se

unutar drave izraziti primat zakonodavnog tijela u odnosu na upravu

psiholoko djelovanje osigurava jednakost pred zakonom kao izvorom ope volje
- pravna sigurnost nema samovolje

tehniki efekti
norma postaje obrazac za sve identine sluajeve
- postie se racionalnije i ekonominije djelovanje uprave
- postie se pravilno funkcioniranje uprave

Objekt naela zakonitosti:

pravna djelatnost:

donoenje upravnog akta u rjeavanju konkretnih sluajeva uprava

primjenjuje opa pravna pravila.

donoenje opeg akta ali samo kada je uprava ovlatena na takvo

postupanje, te ako mu je sadraj temeljen na zakonu.

materijane radnje uprava provodi i mnoge tehnike operacije koje su vrlo esto
regulirane detaljnim normama, to za svrhu ima disciplinu tog procesa i poveavanje
njegove ekonominosti.

MATERIJALNO I FORMALNO PRAVO U REIMU ZAKONITOSTI

materijalni propisi od kraja 18. st.
formalni propisi od poetka 20. st.
U tzv. policijskim dravama feudalnog tipa uprava je imala potpunu slobodu djelovanja. U
daljnjem izgraivanju kapitalistike drave, samovolja uprave je ograniavana
materijalnopravnim propisima koje donosi predstavniko tijelo, s ciljem potpunog
podvrgavanja uprave predstavnikom tijelu. Meutim, naelo zakonitosti u podruju
upravnog djelovanja moe dobiti svoju potvrdu jedino uz pretpostavku da je i nain
postupanja tijela dr. uprave reguliran posebnim pravilima vezivanje uprave formalnim
pravnim pravilima se tako nametnulo kao nunost uvjetovana naelom zakonitosti.
U modernim pravnim sustavima ustavnim (zakonskim) putem se nastoje urediti 3 glavna
pitanja formalne i proceduralne prirode:

da definiraju normativnu nadlenost uprave

da prema prilikama osiguraju suradnju s predstavnikim tijelima
da sa stajalita pravne sigurnosti osiguraju pravilno prostorno i vremensko djelovanje
podzakonskie pravne norme.

HRVATSKA

ustavne odredbe - Ustav RH navodi da je svakto duan pridravati se Ustava i

zakona i potivati pravni poredak RH. Takoer navodi da pojedinani akti dravne
uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, a da npr.
Vlada RH obavlja izvrnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom

zakonske odredbe npr. Zakon o lokalnoj i podrujoj (regionalnoj) samoupravi i ZUP

razvijen sustav kontrole radi nezakonitih akata

SLUAJEVI NEZAKONITOSTI
Odstupanje od naela zakonitosti predstavlja razliite pojave nezakonitosti:

nenadlenost dr. tijelo moe postupati u jednoj stvari samo ako je za to izriito
pravnim normama ovlateno. Ako je organ uprave donijeo upravni akt kojim odluuje o
materiji kojom se moe odluivati samo sudskom odlukom, taj akt je nitavan.
nitav (ne moe
proizvesti pravne uinke

oglaavanje nitavim)
NEZAKONIT (prema zakonu)
POGREAN AKT
oboriv (moe naknadno
konvalidirati)
NEPRAVILAN (slobodna ocjena)
ukidanje (ex nunc)

ponitenje

(ex

tunc)

greka u proceduri i formi za postupak to prethodi donoenju UA vrijede

odredbe pravila procedure utvrene u pravnoj normi ili izvedene iz same prakse, to
omoguuje strankama da u postupku donoenja rjeenja zatite svoja prava i
interese. Greke koje se mogu javiti zanemarivanjem tih pravila su:
greke u proceduri (kada su povrijeena pravila donoenja ili izvrenja UA) i greke u
formi (kada aktu nedostaje propisana forma). To su tzv. bitne greke, a nebitne
greke su one koje nisu utjecale na odluku, te stoga njihovo postojanje ne dovodi do
nezakonitosti.

greka u injeninom stanju ispravna i potupna injenina podloga je pretpostavka

za zakonito donoenje UA. Nepotpuno ili pogreno utvreno injenino stanje dovodi
do nezakonitosti UA.

materijalna povreda zakona nadleno tijelo nije primijenilo mat. propis koji je
trebalo primijeniti, primjenilo je pogrean propis (zbog pogrenog tumaenja ili
primjene)

greka u cilju i svrsi nije postignut cilj koji je pred oima imao zakonodavac u
trenutku njegova stvaranja. Pravilno tumaenje i primjena zakona u skladu s ciljem je
obveza svakoga tko ga primjenjuje.
MODIFICIRANJE NAELA ZAKONITOSTI
Modificiranje naela zakonitosti je mogue kod tzv. izvanrednih stanja, kao to su:

rat ili neposredna opasnost od rata

pobune, nemiri i sl. unutarnji pokreti irih razmjera
velike elementarne nepogode (npr. katastrofalne poplave, potresi, umski i dr. poari,
epidemijska oboljenja ljudi, flore ili faune, atomska zraenja i sl.)

Pitanje: da li uprava (odnosno egzekutiva) moe odstupiti od pravnih normi radi energine i
brze akcije za ope dobro ili se mora drati stroge zakonitosti koja vrijedi za normalne
situacije?
Odgovor:
2 su ekstremna stajalita i jedno umjereno:

njemaka teorija o dravnom pravu nude:

suspendira se pravni poredak

egzekutiva djeluje umjesto zakonodavca
svaka akcija dr. organa se opravdava izuzetnim stanjem
ideje o diktaturi i apsolutizmu egzekutive
dibila ustavnopravni izraz u Ustavu iz 1919.
naputena 1968. Novelom na tzv. Banski ustav iz 1949.
ne govori se vie o dr. pravu nude, ve o dr. stanju nude.

anglosaksonska teorija ultra vires:

oprena njemakoj teoriji

temelji se na 2 naela ustavnog poretka:

suverenitetu parlamenta
vladavini prava

intervencije egzekutive se u iznimnim stanjima mogu temeljiti samo na ustavu i

zakonu

francuska teorija izuzetnih stanja:

mjeovita teorija
do Ustava iz 1946. francuski ustavi nisu sadrali odredbe o izvanrednim stanjima
De Gaulleov ustav iz 1958. mijenja koncepciju dajui u ruke predsjedniku
Republike snana ovlatenja ef drave postaje jedini regulator dru. odnosa u
izuzetnim situacijama, a osloboen je od polit. i pravne odgovornosti

HRVATSKA
Izavnredna stanja prema Ustavu RH su:

ratno stanje - HS odluuje o ratu i miru, a PR na temelju odluke HS-a objavljuje rat i
zakljuuje mir. Za vrijeme trajanja ratnog stanja PR moe donositi uredbe sa
zakonskom snagom.

neposredna ugroenost neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti RH PR moe, uz

supotpis predsjednika Vlade narediti upotrebu oruanih snaga, iako nije proglaeno
ratno stanje. PR moe, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade donositi
uredbe sa zakonskom snagom, koje naknadno ratificira HS.

stanje u kojem su tijela dr. vlasti onemoguena redovito obavljati svoje ustavne
dunosti PR moe na prijedlog predsjednika Vlade i njegov supotpis donijeti uredbe
sa zakonskom snagom.

velike prirodne nepogode

SLOBODNA (DISKRECIJSKA) OCJENA
Slobodna (diskrecijska) ocjena ovlast primjenjivaa pravne norme da pri odluivanju o
pravima i dunostima graana ili dr. pravnih subjekata u konkretnom sluaju, u granicama
datog ovlatenja, izabere onu alternativu za koju ocjeni da je najprimjerenija potrebama tog
sluaja.
Kategorike pravne norme propisuju tono nain ponaanja, te primjenjivau daju jasnu sliku
kako treba postupiti, dok disjuktivne (alternativne) norme ostavljaju primjenjivau
mogunost da u rjeavanju konkretnom sluaju postupi po vlastitom nahoenju, birajui
izmeu ponuenih normi onu za koju smatra da je najprimjerenija u konkretnom sluaju.

Mogunost slobodnog ocjenjivanja:

slobodna ocjena nije samovoljno djelovanje

slobodna ocjena mora biti utemeljena na ovlatenju danom u pravnoj normi
izvor alternativne norme se provodi u skladu s javnim interesom i potrebama
konkretnog sluaja

Ogranienja slobodne ocjene:

naelo zakonitosti (legaliteta)

nema slobodnog odluivanja bez posebne ovlasti u alternativnoj pravnoj normi

pravo izbora izmeu alternativa koje pravna norma nudi za rjeavanje
konkretne stvari
zakonsko vrenje diskrecijske ocjene mogue je jedino:

ako je ispravno i cjelovito utvreno injenino stanje

ako se nije vodilo rauna o pravilima postupka
ako akt ima propisanu formu
ako je odlueno u skladu s ciljem u kojem je ovlatenje dano

suprotno ponaanje predstavlja nezakonitost UA

naelo svrhovitosti (oportuniteta) -

oportum zgodan, prikladan, koristan, svrsishodan

izbor nepostojee alternative za posljedicu ima nepravilnost UA

od ponuenih alternativa treba primijeniti onu koja je najprimjerenija

konkretnom sluaju

Objekt slobodne ocjene:

Slobodnom ocjenom tijelo moe odluiti:

da li e se stranci priznati neko pravo, odnosno hoe li joj se nametnuti odreena

obveza?
kako e definirati to pravo ili obvez?
oba pitanja rjeava po slubenoj ocjeni

Pitanja o kojima se ne moe odluivati prema slobodnoj ocjeni su ona pitanja koja su vezana
uz sluajeve nezakonitosti!

Kontrola akata u kojima je sadrana slobodna ocjena:

Postupati po slobodnoj ocjeni ne znai biti osloboen od svakog oblika kontrole i nadzora.
Valja razlikovati kontrolu svrhovitosti (oportuniteta) i kontrolu zakonitosti (legalnosti).
Diskerecijska ocjena nije u sferi legalnosti, ve u sferi oportuniteta. Zato kontrolu
diskrecijskog ocjenjivanja mogu obavljati samo stijel ovlatena da obavljaju nadzor nad
oportunitetom upravnih akcija, odnosno svrhovitosti UA. suprotno tome, kontrola zakonitosti
ne obuhvaa ispitivanje diskrecijske ocjene. Tom kontrolom mogu biti obuhvaeni samo
pravno vezani dijelovi UA (pitanje nadlenosti, provedbene procedure, forme akta), ali tijelo
koje obavlja kontrolu legalnosti UA (prije svega sudovi u upravnom sporu) ne mogu ulaziti u
diskrecijsku ocjenu (pravilnost izabrane mogunosti).
KONTROLA NAD UPRAVOM
Spoznaja da je dr. uprava prijeko potreban instrument za obavljanje itavog niza znaajnih
poslova, da ima iroke ovlasti i snanu organizaciju, zahtjeva da se nad njom uspostavi
mnogostruka kontrola sa zadatkom da pazi na zakonitost i svrhovitost upravnog postupanja.
Kontrola nad upravom kontinuirana djelatnost nadzora to ga pravno ovlateni subjekti
provode nad ponaanjem uprave, nainom upotrebe njezinih ovlasti i aktima, odnosno
mjerama to proizlaze iz upotrebe tih ovlasti.

Kontrola zakonitosti oblik nadzora kojim se usporeuje suglasnost akata i mjera uprave s
pravnim pravilika koja reguliraju kada je takve akte mogue donositi, odnosno mjere
poduzimati, kao i postupak kako se oni donose odnosno poduzimaju.
Kontrola svrhovitosti oblik nadzora kod kojeg se akti i mjere uprave usporeuju sa ciljem
koji se u interesu subjekata (zbog kojih se takvi akti i takve mjere donose, poduzimaju)
trebao postii.

Subjekti kontrole uprave:

nosioci kontrole subjekti koji su pravnom normom ovlateni da obavljaju odreeni

oblik nadzora nad upravom i da se u odreenim sluajevima koriste kontrolnim
ovlastima kojima raspolau aktivni subjekti kontrole (npr. predstavnika tijela,
sudovi)

tijela nad kojima se kontrola obavlja razliiti subjekti koji se javljaju u obolicima
upravne organizacije pasivni subjekti kontrole (npr. uredi dr. uprave, republika
uprava, ministarstvo, odjel)

Predmet kontrole uprave skup svih mjera koje nosilac kontrole moe upotrijebiti kada
utvrdi da tijelo nad kojim se kontrola obavlja ne postupa onako kako je u datoj situaciji
propisano (svrhovito).

Kontrolne ovlasti skup svih mjera koje nosilac kontrole moe upotrijebiti kada utvrdi da
tijelo nad kojim se kontrola obavlja ne postupa onako kako je u datoj situaciji propisano
(svrhovito). Mogu se izraavati kao:

konstatacija najblai oblik kontrole kojim nosilac kontrole utvruje postojanje

izvjesnih nezakonitosti (nepravilnosti) u radu tijela nad kojim se kontrola provodi, te
upozorava druge subjekte koji raspolau represivnim mjerama da da uoene
nezakonitosti (nepravilnosti) eliminiraju.

objektivno stavljanje van snage nosilac kontrole nakon uoenih nezakonitosti

(nepravilnosti) ima ovlasti izravno zahvatiti u nezakonite (nepravilne) akte ili mjere
koje su iz takvog rada proizale, stavljajui ih van snage (kasacija) s uinkom
ponitenja ili ukidanja.

meritorno rjeavanje nosilac kontrole ima svojom odlukom moe zamijeniti odluku
tijela nad kojim je proveo kontrolu (nakon uoene nezakonitosti ili nepravilnosti) i
prema njoj primijeniti mjeru objektivnog stavljanja izvan snage.

Preventivni uinak kontrole nad upravom ogleda se u injenici to sama uprava, znajui za
kontrolu svojih radnji, mjera i akata, pazi na zakonitost i svrhovitost svojih akcija, svjesna
okolnosti da e eventualne greke u radu izazvati reakciju nosilaca kontrole.
Represivan uinak kontrole nad upravom oituje se u tome to nosioci kontrole, kada
utvrde nezakonitost (nepravilnost) u djelovanju tijela dr. uprave

NOSIOCI KONTROLE NAD UPRAVOM

kontrola uprave od strane predstavni kog tijela razlikuje se od drave do drave,

no ovaj oblik kontrole je ipak opeprihvaen. Valja napomenuti da predstavniko
tijelo ne kontrolira konkretne akte upravne vlasti, jer su za to organizirani dr. oblici
pravnog nadzora. Osim toga, predstavniko tijelo ne bi bilo dovoljno uinkovito u
razmatranju i rjeavanju brojnih sluajeva u konkretnim sluajevima. Objekt
interesa predstavnikog tijela su stoga u prvom redu openormativni akti uprave
(odnosno izvrne vlasti) i prema njima predstavniko tijelo usmjerava svoje kontrolne
akcije, pri emu poduzima razliite vrste pravno polit. mjera. Tim se mjerama
izravno uplie u akte upravne vlasti (time to se ti akti stavljaju izvan snage ili se
zakonom drukije regulira materija iz njihove oblasti) ili se neizravno, polit.
utjecajem uprava prisiljava da sama izmijeni ili stavi van snage vlastiti opi akt.

Kontrola od strane predstavnikog tijela poiva na 2 osnove: na naelnoj

odgovornosti uprave predstavnikom tijelu i na ustavnoj odnosno zakonskoj ovlasti
predstavnikog tijela da kontrolira upravu. HS je predstavniko tijelo graana, a
Vlada nositelj izvrne vlasti. Vlada odgovara HS, a na njegov zahtjev ga je duna
izvijestiti o svom radu, o politici koju provodi, o izvravanju zakona i dr. propisa, te o
dr. pitanjima iz svog djelokruga.
U jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave predstavnika tijela su:
opinsko i gradsko vijee i upanijska skuptina., dok su izvrna tijela u opini
opinski naelnik i opinsko poglavarstvo, u gradu gradonaelnik i gradsko
poglavarstvo, te u upaniji upan i upanijsko poglavarstvo. Poglavarstvo je odgovorno
predstavnikom tijelu jedinice lokalne odnosno podrune (regionalne) samouprave.
Nadalje, lanove Vlade predlae mandatar (osoba kojoj je PR povjerio mandat za
sastavljanje Vlade), te ih u roku 30 dana predstavlja HS-u, zajedno sa programom
Vlade. Vlada stupa na dunost tek kad joj povjerenja iskae veina svih zastupnika u
HS-u. Ako zastupnici iskau nepovjerenje Vladi ili ona ne bode sastavljena u zadanom
roku (niti u produenom roku od jo 30 dana), imenuje se drugi mandatar. Ako ni tada
Vlada ne bude sastavljena, PR raspisuje prijevremene izbore. (1/5 zastupnika HS ili

predsjednik Vlade mogu traiti izglasavanje nepovjerenja Vladi, premijeru ili

pojedinom ministru).
U jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave 1/3 lanova predstavnikog
tijela moe pokrenuti pitanje povjerenja opinskom naelniku, gradonaelniku, upanu
(doupanima), pojedinim lanovima poglavarstva ili poglavarstvu u cjelini. U sluaju
izglasavanja nepovjerenja, predstavniko tijelo je u roku 30 dana duno izabrati
novu osobu na upranjeno mjesto.
HS (njegova radna tijela) moe postavljati pitanja Vladi ili pojedinim ministrima o
ostvarivanju njihovih ustavnih prava i dunosti, o njihovom radu. HS moe traiti
izvjee i podatke od ministara i dunosnika koji rukovode dr. tijelima dr. uprave, a
oni su na postavljeni zahtjev obvezni:

izvijestiti o pitanjima i pojavama u djelokrugu ministarstva, odnosno drugog

tijela dr. uprave

podnijeti izvjee o izvravanuju i provedbi zakona i dr. akata, odnosno

zadaa za ije su izvrenje odgovorni

dostaviti podatke kojima raspolau ili koje su u svom djelokrugu obvezni

prikupljati i evidentirati te spise i dr. potrebno za rad HS-a ili radnog tijela

odgovoriti na upuena pitanja

Interpelacija najmanje 1/10 zastupnika na sjednici HS-a se otvara rasprava o

radu Vlade u cjelini ili o pojedinim odlukama Vlade ili ministarstva, ako one odstupaju
od opeg stajalita Vlade ili ministara u provoenju zakona ili utvrene politike. Vlada
se izjanjava o interpelaciji u pismenom obliku, a HS zakazuje raspravu na temu,
nakon ega se moe odluiti na izglasavanje nepovjerenja Vladi ili pojedinom ministru.
Uz sve navedeno valja jo napomenuti da su ustrojstvo i poslovi dr. uprave, kao i
nain njihova obavljanja odreeni zakonom, no ostavljena je mogunost
predstavnikom tijelu da zakonom ureuje organizacijske oblike preko kojih e
uprava ostvarivati svoje ovlasti, te funkciju uprave (poslove koje e obavljati)

kontrola od strane pukog pravobranitelja Zakonom o pukom pravobranitelju

(1992.) je uvedena institucija pukog pravobranitelja, s osnovnim ciljem da razmatra
pojedinana ugroavanja prava graana koja su poinjena od strane tijela dr.
uprave, tijela s javnim ovlastima ili djelatnika u tim tijelima.
Ombudsman je institicija uspostavljena ustavom ili zakonom na elu koje je neovisni
javni slubenik visokog ranga odgovoran parlamentu koji prima pritube graana na
nezakonito odnosno nepravilno postupanje tijela izvrne vlasti i slubenika zaposlenih
u tim tijelima s ovlastima da provodi istragu, preporuuje potrebne mjere i
objavljuje svoja izvjea.

Pukog pravobranitelja bira i razrjeava dunosti HS (na vrijeme od 8 godina nakon

ega moe ponovo biti biran) i on je potpuno neovisan i samostalan u svom radu, te mu
nitko ne smije davati ni uputstva ni naloge za rad. On je duan podnositi HS-u
godinje izvjee o svom radu. HS imenuje i 3 zamjenika pukog pravobranitelja pod
jednakim uvjetima. Puki pravobranitelj se moe razrijeiti dunosti:

ostavkom prihvaenom od HS
gubitkom hrvatskog dravljanstva
ako tako odlui HS

Za pukog pravobranitelja moe biti izabran hrvatski dravljanin koji je diplomirani

pravnik
s
najmanje
15 godina iskustva u pravnoj struci, te koji se istaknuo u toj struci, odnosno koji je
osobnim zalaganjem javnosti poznat u oblasti zatite ljudskoh prava.
U pravilu, puki pravobranitelj ne postupa u stvarima u kojima je u tijeku upravni ili
dr. postupak.
Svatko ima pravo podnoenja pritube pukom pravobranitelju, neovisno o tome je li
sam neposredno oteen, a puki pravobranitelj slobodno odluuje hoe li pritubu
uzeti u razmatranje i u kojem opsegu.
Ovlasti su pukog pravobranitelja da upozorava, obavjetava, predlae i daje
preporuke. On nema nikakve ovlasti kasatorne ili neke dr. naravi kojima bi mogao
izravno zahvaati u akte ili radnje tijela iju djelatnost nadzire.

kontrola koja se provodi unutar same uprave (upravna kontrola) Vlada nadzire
rad ministarstava, te je ovlatena ukidati ili ponitavati UA ministarstava i dr. tijela
republike uprave. U granicama svoga djelokruga ministarstva i dr. upravne
organizacije nadziru rad tijela dr. uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i
uprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenesenim im poslovima dr.
uprave. Tijela dr. uprave nadziru provedbu zakona i dr. propisa, te zakonitosti rada i
postupanja tijela dr. uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, te pravnih
osoba koje imaju javne ovlasti u prenesenim im poslovima dr. uprave. Tijela dr.
uprave nadziru osobito:

zakonitost rada i postupanja

rjeavanje u upravnim stvarima
djelotvornost, ekonominost i svrhovitost rada u obavljanju poslova dr.
uprave
svrhovitost unutarnjeg ustrojstva i osposobljenosti slubenika i namjetenika
za obavljanje poslova dr. uprave
odnos slubenika i namjetenika prema graanima i dr. strankama

Posebno znaenje ima kontrola koja se voenjem UPo ostvaruje u povodu albe.
Protiv I rjeenja ministarstva i dr. republikih tijela dr. uprave, alba se moe
izjaviti samo kad je to zakonom predvieno. Protiv I rjeenja tijela dr. uprave nie
razine, alba se moe izjaviti nadlenim ministarstvima (odnosno dr. nadlenim
republikim tijelima dr. uprave) dok u pitanjima koja su u nadlenosti uih
teritorijalnih jedinica o albama protiv I rjeenja odluuju tijela predviena
zakonom, odnosno dr. propisima o organizaciji i djelokrugu tih jedinica. Kontrolne
ovlasti tijela koje odluuje u povodu albe su mogua ponitenja odnosno mijenjanja
UA protiv kojeg je alba izjavljena.

kontrola uprave putem dru. nadzora u irem smislu rijei svaki oblik nadzora nad
upravom ima kvalitetu dru. nadzora, budui se kao nosilac kontrole uvijek javlja neki
dru. subjekt (npr. predstavniko tijelo, sud i dr.) Zato valja suziti taj pojam na one
nosioce kontrole koji se javljaju u ulozi temeljnih dru. subjekata, a to su graani.
Taj se nadzor odvija u 2 varijante:
S jedne strane, to su insitucionalizirani oblici neposredne demokracije (zborovi
graana, referendum), djelatnosti polit. stranaka, te dr. dru. organizacija. S druge
strane, to su sve slobode i prava to ih Ustav RH jami graanima i kod kojih postoje
brojna ogranienja u postupanju dr. uprave, te stroge sankcije za njihovu povredu.
Tijela dr. uprave su duna davati graanima podatke, obavijesti i upute, te traiti
strunu pomo u poslovima radi kojih im se obraaju, a imaju i dunost izvjetavati
javnost o svom radu preko sredstava javnog priopavanja ili na dr. prikladan nain.
Osim toga, graani imaju pravo na podnoenje prigovora i pritubi na rad tijela dr.
uprave, kao i na nepravilan odnos dr. slubenika kad im se obraaju radi ostvarivanja
svojih prava i interesa ili izvravanja svojih graanskih dunosti.

kontrola uprave putem sudova vanost sudskog nadzora kao oblika kontrole nad
upravom je mnogostruka. Sastoji se u izraavanju primjerene sankcije kada nastupi
konkretna povreda pravnog poretka, ali isto tako ima i preventivno znaenje, jer
unaprijed utjee na tijelk UPo.
Sudovi su tijela dr. vlasti koja tite Ustavom i zakonom utvreni pravni poredak RH,
te osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost i jednakost svih pred
zakonom.
Sudovi odluuju o sporovima o osnovnim pravima i obvezama ovjeka i graanina, o
pravima i obvezama RH, jedinica lokalne samouprave, izriu kazne i dr. mjere
poiniteljima KD utvrenih zakonom, odluuju o zakonitosti pojedinanih akata
upravnih vlasti i osoba koje imaju javne ovlasti, rjeavaju sporove o osobnim odnosima
graana, radne, trgovake, imovinske i dr. GP sporove, te odluuju u dr. pravnim
stvarima kad je to zakonom predvieno.

U RH sudbenu vlast obnaaju:

opinski i upanijski sudovi

Ustavni sud RH

trgovaki sudovi
Visoki trgovaki sud RH
Upravni sud RH
Vrhovni sud RH

Upravni sud je najznaajniji nositelj sudske kontrole i to kada odluuje u upravnom

sporu. Sud u UP sporu odluuje o zakonitosti akata kojima dr. tijela i organizacije
koje imaju javne ovlasti rjeavaju o pravima i obvezama u UP stvarima. Sud u UP
sporu moe ponititi akt, a ponekad moe i sam rijeiti upravnu stvar. Osim toga, u
UP sporu on moe odluivati o naknadi tete i povratu stvari, ukoliko je do tete
dolo.
Ustavni sud odluuje o suglasnosti propisa (dakle, i onih to ih donosi dr. uprava) s
Ustavom i zakonom. Svaka fizika i pravna osoba moe pokrenuti postupak pred
Ustavnim sudom za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti dr.
propisa s Ustavom i zakonom. Sud moe, do donoenja konane odluke, privremeno
obustaviti izvrenje pojedinih akata ili radnji to se poduzimaju na osnovi zakona ili
dr. propisa ija se ustavnost odnosno zakonitost ispituje, ako bi njihovo izvrenje
moglo izazvati teke i nepopravljive posljedice. Ustavni sud inae ima ovlasti da ukine
ili poniti propise koji nisu suglasni sa Ustavom ili zakonom, to e biti objavljeno u
NN, a sve osobe kojima su nanijete tete zbog primjene ukinutih (ponitenih) akata u
konkretnim sluajevima, imaju pravo u roku 6 mjeseci od objave traiti obnovu
postupka.
Svatko moe (nakon iscrpljenog pravnog puta) podnijeti tubu Ustavnom sudu ako
smatra da mu je pojedinanim aktom povrijeeno neko pravo, no to moe uiniti i
prije iscrpljenog pravnog puta ako se povreda sastoji u grubom vrijeanju ustavnih
prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za
podnositelja ustavne tube mogle nastati nepopravljive posljedice.
O ustavnoj tubi odluuje vijee sastavljeno od 6 sudaca. Odlukom kojom se usvaja
ustavna tuba, ukida se osporeni akt kojim je povrijeeno ustavno pravo i predmet se
vraa nadlenom tijelu na ponovni postupak.
ODGOVORNOST ZA TETU NASTALU GRAANIMA I PRAVNIM OSOBAMA
OBAVLJANJEM SLUBE ILI DR. DJELATNOSTI DRAVNIH TIJELA I DR.
JAVNOPRAVNIH TIJELA

POVIJESNI RAZVOJ

naelna neodgovornost drave za tetu (do polovice 19. st.)

odgovornost drave za tetu nastalu i njenim autoritativnim djelovanjem (od konca

19. st.)

odgovornost drave za tetu nastalu njenim neautoritativnim djelovanjem (od

polovice 19. st.)

2 sluaja odgovornosti drave za tetu:

odgovornost drave za tetu nastalu protupravnim djelovanjem slubenika

(odgovornost uvjetovana grekom)

odgovornost drave za tetu nastalu zakonitim i pravilnim djelovanjem slubenika

(odgovornost bez greke)

ODGOVORNOST UVJETOVANA GREKOM

3 su osnovne mogunosti odreivanja pasivno legitimiranog subjekta:

primarna i neposredna odgovornost drave (dr. javnopravnih tijela) za tetu koju

njezine slubene osobe poine u obavljanju slube (pravo regresa od slubenika). Pod
odreenim uvjetima, naknada se moe traiti izravno od slubenika, ukoliko je teta
posljedica izvrenog KD.
nije bitna krivnja

primarna i neposredna odgovornost slubene osobe (drava je jamac)

odgovara se po naelu
krivnje

solidarna odgovornost drave i slubenika (oteenik bira koga e tuiti)

Poredbeno pravo:

Francuska sluaj Blanco iz 1873. uvruje naelo odgovornosti drave za tetu, te se

priznaje nadlenost upravnih sudova u svim sluajevima kad do odgovornosti dolazi
funkcioniranjem javnih slubi. Razlikuju se tzv. greke slube (postoji odgovornost drave,
odnosn JP tijela ija se sluba obavlja i o njoj odluuju upravni sudovi prema posebnim
propisima) i osobne greke (povlae za sobom i osobnu odgovornost slubene osobe i o njoj
odluuju redovni sudovi sudovi primjenjujui naela GP-a).
Engleska:

King can do no wrong naelo koje iskljuuje odgovornost drave (odgovornost

slubenika)

Petition of right dozvola voenja spora protiv drave

od 1947. drava je podvrgnuta opim propisima, te je mogla odgovarati

Europska unija:

ugovorna i vanugovorna odgovornost

ugovorna odgovornost ureuje se pravom koje se primjenjuje na odnosni ugovor
vanugovorna odgovornost Unija e nadoknaditi svaku tetu koju su uzrokovali njeni
organi ili slubenici u izvravanju svojih dunosti.

HRVATSKA

Vinodolski ustav (1921.) primarna i neposredna odgovornost drave

Ustav (1946.) primarna odgovornost slubenika (drava je jamac)

Oktroirani ustav (1931.) neposredna odgovornost slubenika i drave (drava je

jamac ako je bila obuhvaena tubom)
Ustavni zakon (1953.) primarna i neposredna odgovornost drave

Vaee pravo:

Ustav RH ne sadri odredbe o odgovornosti za tetu od strane slubene osobe

posebni sluajevi odgovornosti drave ureeni su posebnim zakonima (npr. Carinski

zakon, Zakon o sudovima i dr.)

pitanje odgovornosti drave za tetu je ureeno Zakonom o sustavu dr. uprave

(1993.)

pitanje odgovornosti dravnih slubenika za tetu

Pravna osnova odgovornosti Zakon o sustavu dr. uprave, l. 13. tetu koja graaninu,
pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela dr. uprave,
tijela jedinica lokalne samouprave, odnosno pravne osobe koje imaju javne ovlasti u

prenijetim im poslovima dr. uprave, nadoknauje RH.

Pasivno legitimirani subjekti RH (naelo primarne i neposredne odgovornosti drave)

Aktivno legitimirani subjekti:

graani
pravne osobe
druga strana (stranac, grupa graana...)

Nadlenost redovni sudovi (graanska parnica) i upravni sudovi.

Trgovaki sudovi u I sude u sporovima iz meusobnih gos. odnosa i radi naknade tete
domaih pravnih osoba i inozemnih fizikih i pravnih osoba, te u takvim meusobnim
sporovima inozemnih fizikih i pravnih osoba.
Kad je teta nastala izvrenjem upravnog akta, o odtetnom zahtjevu moe odluivati i sud
koji je u upravnom sporu nadlean za odluivanje o zakonitosti takvog upravnog akta. O
zahtjevu tuitelja za naknadu tete sud u upravnom sporu odluuje presudom kojom osporeni
upravni akt ponitava i to ako podaci postupka pruaju pouzdanu osnovicu za odluivanje. U
protivnom sud upuuje tuitelja da svoj odtetni zahtjev ostvaruje u redovnoj parnici.
Mogue je da pravna norma predvidi da o naknadi za odreene oblike tete odluuje
pojedinac (elnik tijela) ili kolektivno tijelo.
Meutim, mogue je i da pravna norma predvidi mogunost prethodnog rjeavanja tubenog
zahtjeva prije podizanja tube pred nadlenim sudom.
Uvjeti odgovornosti:

nezakoniti ili nepravilan rad tijela dr. uprave, tijela jedinica lokalne samouprave, te
pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima dr. uprave.

aktivno djelovanje (culpa in commitendo)

proputanje (culpa in ommitendo)

teta

materijalna:

umanjenje postojee imovine (damnum emergens)

izgubljena dobit (locrum cessans)

nematerijalna teta moe se sastojati u fizikom bolu ili psihikoj patnji

(ast, ugled, psihiki i fiziki integritet)

legalna dobra pravni poredak zatiuje legalna dobra, a ne i takva stanja i

odnose koji bi pravno i dru. bili nedopustivi (npr. neizravnu tetu nastalu
grekom samog oteenika)

granice s obzirom na visinu tete prilikom odreivanja naknade tete

potrebno je uzeti u obzir svu materijalnu tetu koja nastaje povredom
imovinskim prava i interesa oteenika bez obzira na to oituje li se ona kao
stvarna teta, tj. umanjenje postojee imovine ili kao izmakla dobit.

dranje oteenog - kod prosuivanja obveze naknade tete i utvrivanja

njezine visine, u obzir se treba uzeti dranje oteenoga (je li sam kriv to
je do tete dolo, je li propustio sprijeiti ili ublaiti nastalu tetu). Takoer
se u obzir treba uzeti je li oteeni stekao kakvu korist nezakonitim ili
nepravilnim radom u svezi s obavljanjem slube ili dr. djelatnosti.

uzrona veza izmeu spomenutog rada i nastale tete

Pravo regresa ako je drava isplatila odreenu svotu kao naknadu tete zbog postupka
svoga slubenika, tada ima pravo regresa prema tom slubeniku, ukoliko je on postupao s
namjerom (dolus) ili krajnjom nepanjom (culpa lata).

Odgovornost slubene osobe za tetu nanesenu tijelu dr. uprave mogue je da slubena
osoba obavljanjem svoje slube poini tetu tijelu u kojem slubu obavlja. Obveza slubene
osobe da nadoknadi tetu se vee uz pretpostavku da je tetu poinila iz namjere ili
krajnjom nepanjom.
Nastanak tete, njenu visinu i okolnosti pod kojima je nastala utvruje ministar ili dr. elnik
tijela dr. vlasti, odnosno osoba koju on ovlasti rjeenjem koje nema obiljeje upravnog akta.
Prije donoenja rjeenja dravni slubenik mora biti sasluan.
O visini i nainu naknade tete se moe postii pismena nagodba. Rjeenje o naknadi tete,
odnosno pismena nagodba o visini i nainu naknade tete, izvrna je isprava.

Oslobaanje dr. slubenika od odgovornosti za tetu dravni slubenik se moe u

cijelosti ili dijelom osloboditi od odgovornosti za tetu. To je mogue ako je do tete doplo
postupanjem prema nalogu nadlenog nadreenog slubenika, te ako ga je dr. slubenik
prethodno pismeno upozorio da e izvrenjem naloga nastati ili bi mogla nastati teta. Tada
se on u cijelosti oslobaa odgovornosti.
ODGOVORNOST ZA TETU BEZ GREKE

Odgovornost bez greke zahtjev za naknadu tete se temelji na injenici da je teta

nastala samim vrenjem slube, bez obzira na to to u tom vrenju nije bilo nikakve greke
(nezakonitog ili nepravilnog postupanja) i to je sluba postupala u skladu s pravnim propisima
i pravilno.
Za podizanje tubenog zahtjeva za naknadu tete je dovoljan dokaz o nastajanju tete kao
posljedice djelovanja slube. dakle, nuno je da postoji radnja (obavljanje slube), teta i
uzrona veza izmeu radnje i nastale tete (priznaje se i ako je teta nastala sluajno, a
iskljuen je samo sluaj vie sile).
U praki obino razlikujemo 2 sluaja:

kada je drava (JP tijelo) priinjajui tetu treoj osobi ostvarila za sebe ili nekoga
drugoga imovinsku korist (npr. izvlatenje, legalne slunosti)

kada takve imovinske koristi nije bilo

HRVATSKA
Brojni su sluajevi priznavanja prava na naknadu tete bez greke:

oduzimanje ili ograniavanje imovinskih prava npr. izvlatenje, pripremne radnje u

svrhu izvlatenja, privremeno oduzimanje posjeda

naknada za unitene stvari naime, kada javna vlast zatiuje javne interese, dolazi u
priliku da mora unititi odreene stvari (npr. ambalaa, bilje, stoka i sl.), ali posebni
propisi istovremeno predviaju i mogunost davanja naknade.

naknada zbog opasnih stvari (naprava ili djelatnosti) s obzirom da dranje opasnih
stvari, naprava ili obavljanja odreenih djelatnosti izazivaju poveanu opasnost,
naknada se ovdje temelji na samom posojanju izvjesne opasne stvari, a ne na
posljedici koja je eventualno nastala zbog greke na njima.

naknada tete prouzroene izvanrednim dogaajima izvanredni dogaaji (bilo

prirodni potresi, poplave i sl. ili kao posljedica ljudskog dogaaja rat,
demonstracije, pobune) gotovo uvijek za posljedicu imaju materijalnu tetu koja
ponekad moe biti golema. U sluaju izvanrednih teta drava esto daje razliite
oblike naknade, ali ne po naslovu svoje zakonske odgovornosti (osim ako to nije
propisom uredila), ve je rije o solidarnosti drave s osobama ija je imovina
pogoena izvanrednim dogaajima.

naknada ratne tete razlikujemo tete koje drava priznaje i nadoknauje drugoj
dravi kao oblik naknade ratne tete, te ratne tete koje drava priznaje i
nadoknauje svojim dravljanima. MP regulira odnose dviju drava po pitanju ratne

tete, a moe urediti i status fizikih i pravnih osoba kada svoj imovinski zahtjev
usmjeravaju prema dravi odgovornoj za ratnu tetu.
U naem je pravu ovaj oblik naknade tete posebno vaan zbog goleme tete koju je
RH pretrpjela agresijom Srbije i Crne Gore od 15. kolovoza 1990. Pod ratnom
tetom se misli na tetu koju je uinio neprijatelj, ilegalne skupine, legalna tijela RH,
kao i saveznici navedenih skupina i tijela, ako je teta nastala od 15. kolovoza 1990.
do prestanka neprijateljstva i ratnih operacija.
Zakonom su utvreni i uvjeti za osnivanje posebnih komisija za popis i procjenu ratne
tete.

OSOBNI STATUS GRAANSKA STANJA

Dravne matice su evidencije o osobnim stanjima graana, koje imaju dokaznu snagu javnih
isprava i zakonsku presumpciju istinitosti. Matine knjige se vode za svako naseljeno mjesto,
prema matinim podrujima koje odreuje Vlana na prijedlog nadlenog ministarstva.
Dravne matice se vode u 2 primjerka na propisanom obrascu. Izvornik uva matiar, a drugi
primjerak upanijski (gradski) ured. Dravne matice u kojima je zadnji ured stariji od 100
godina uva Hrvatski dravni arhiv.
Postoje 2 vrste upisa u dravne matice: temeljni upis (upis injenice roenja, sklapanja
braka ili smrti) za koji postoje posebne rubrike i naknadni upis i biljeke (naknadne dopune i
izmjene temeljnog upisa, a odnose se na injenice koje su nastale ili postale poznate nakon
izvrenog temeljnog upisa).
O osobnim stanjima graana se vode:

matica roenih roenje djeteta se prijavljuje matiaru matinog podruja u kojem

je dijete roeno. Dijete roeno u prometnom sredstvu se prijavljuje matiaru
matinog podruja mjesta gdje je putovanje zavrilo. Zdravstvena ustanova je duna
prijaviti dijete roeno u toj ustanovi. Ako je dijete roeno izvan ustanove, to e
uiniti djetetov otac, majka, babica, lijenik koji je sudjelovao u porodu ... ili osoba
koja je saznala za roenje (kada navedeni ne mogu prijaviti roenje). injenica
roenja
se
prijavljuje
u
roku
15 dana od dana roenja djeteta.

matica vjenanih temeljni zapis podaci o suprunicima (ime i prezime, dan,

mjesec, godina i mjesto roenja, JMBG, narodnost, dravljanstvo, zanimanje
prebivalite i adresa, dan, mjesec, godina i mjesto sklapanja braka, sporazumna
izjava o prezimenu, imena i prezimena roditelja, svjedoka, slubenika vjerske
zajednice ili matiara pred kojim je brak sklopljen); naknadi upisi i biljeke
prestanak braka, promjena imena i prezimena branih drugova i eventualni naknadni
ispravci greaka.

matica umrlih temeljni upis ime i prezime, spol, dan, mjesec, godina, sat, mjesto
smrti, dan, mjesec, godina i mjesto roenja, brano stanje, narodnost i
dravljanstvo, zanimanje, prebivalite i adresa, JMBG, ime i prezime branog druga,
roditelja, osobe koja je prijavila smrt, te injenica proglaenja nestale osobe umrlom
i injenica smrti utvrena u izvanparninom postupku; naknadni upisi i biljeke
utvrivanje identiteta nepoznatog lea, ukidanje odluke o proglaenju osobe umrlom,
ukidanje ili preinaenje sudskog rjeenja o utvrivanju smrti kao i eventualni
naknadni ispravci greaka. injenica smrti se prijavljuje matiaru matinog podruja
mjesta u kojem je smrt nastupila ili gdje je umrli pronaen u roku od 3 dana od dana
smrti, a duni su je prijaviti lanovi obitelji s kojima je umrli ivio. Pri prijavljivanju
injenice smrti, mora se podnijeti potvrda o smrti koju izdaje lijenik ili dr. osoba
ovlatena za utvrivanje smrti, odnosno zdravstvena ustanova.

OSOBNO IME
Svaki graanin ima pravo na osobno ime, te ima pravo i dunost njime se sluiti. Osobno ime
se sastoji od imena i prezimena, od kojih se svako moe sastojati od nekoliko rijei, pri emu
se u pravnom prometu uvijek mora koristiti isto osobno ime (tada ni ime ni prezime ne simiju
sadrati vie od 2 rijei).
Osobno ime djeteta odreuju njegovi roditelji, odnosno tijelo nadleno za poslove
starateljstva
Promjena osobnog imena svaka osoba ima pravo, na temelju posebnog zahtjeva, promijeniti
osobno ime. Zahtjev mora sadrati razloge zbog kojih se trai promjena, a prijedlog novog
imena mora ukazivati na opravdanost zahtjeva. Zahtjev se bez odlaganja objavljuje na
oglasnoj poloi, te svaki graanin ima pravo u roku 30 dana uloiti prigovor, navodei razloge
zbog kojih smatra da promjenu osobnog imena ne treba odobriti.
Promjena osobnog imena se ne moe odobriti osobi protiv koje se vodi KPo zbog KD koje se
goni po slubenoj dunosti, niti osobi koja je osuena za takvo KD dok traje izvrenje kazne
ili dok traju pravne posljedice presude, kao ni osobi za koju se utvrdi da je zahtjev podnijela
radi izbjegavanja izvravanja zakonskih obveza.

MATINI BROJ

Matini broj je identifikacijska oznaka hrvatskih dravljana i stranaca, koja slui za

povezivanje podataka u slubenim evidencijama. Upisuje se u slubene evidencije i javne
isprave koje se izdaju na temelju tih evidencija.
JMBG sastoji se od 13 znamenki po 6 skupina:

skupina dan roenja (2 znamenke)

skupina mjesec roenja (2 znamenke)
skupina godina roenja (3 znamenke)
skupina broj registra (2 znamenke) koji ine oznake od 30 - 39
skupina kombinacija spola i rednog broja za osobe roene istog datuma (3
znamenke) i to za osobe mukog spola od 0 499, a enskog od 500 999
skupina kontrolni broj (jedna znamenka)

Matini broj stranca odreuje se strancu kojem je u RH odobreno trajno nastanjenje,

boravak s poslovnom vizom, produeni boravak ili priznat status izbjeglice. Sastoji se od 13
znamenki u 6 skupina kao i JMBG, no etvrtu skupinu ini oznaka 03 za sva registracijska
podruja.

OSOBNA ISKAZNICA
Osobna iskaznica je javna isprava kojom dravljanin RH dokazuje identitet, hrvatsko
dravljanstvo, spol, datum roenja, prebivalite i adresu stanovanja. Moe se koristiti i kao
putna isprava ako je tako odreeno MP ugovorom. Osobe starije od 16 godina je moraju
imati, a moe se izdati i osobama starijima od 15 godina. Izdaje ju policijska uprava, odnosno
policijska postaja MUP-a, prema prebivalitu podnositelja zahtjeva.
Osobna iskaznica vai na razdoblje od 10 godina. Za osobe mlae od 27 godina vrijedi na rok
od 5 godina, a za starije od 65 godina se izdaje bez roka vaenja.
Ako su se osobni podaci s iskaznice promijenili, ako slika vie ne odgovara izgledu osobe, te
ako je iskaznica oteena, nova se mora zatraiti u roku od 15 dana.

PUTNE ISPRAVE HRVATSKIH DRAVLJANA

Putna isprava je javna isprava kojom se dokazuje identitet i hrvatsko dravljanstvo, a moe
se imati samo jedna putna isprava iste vrste.
Vrste putnih isprava:

putovnica izdaje se s istim rokovima kao i osobna iskaznica, a osobe mlae od 14

godina moraju putovati uz pratnju roditelja ili druge ovlatene osobe.

zajednika putovnica za grupu od 5 50 osoba za jedno putovanje u odreenu

dravu

diplomatska putovnica i slubena putovnica izdaju se hrvatskim dravljanima radi

osiguravanja odreene zatite u obavljanju slubenih poslova prilikom putovanja u
inozemstvo i vae za neogranien broj putovanja. Rok putovanja je 5 godina, a izdaje
ih Ministarstvo vanjskih poslova.

putni list izdaje se graaninu koji boravi u inozemstvu vez putne isprave, radi
povratka u zemlju. Rok trajanja mu je 30 dana, a izdaju ga diplomatske misije ili
konzulati RH.
pomorska knjiica i brodarska knjiica ako je u nju unesena viza, slui ukrcanom
lanu posade kao putna isprava za putovanje u inozemstvo.
putne isprave koje se izdaju na osnovi me unarodnog ugovora rok vaenja je tih
ugovora je odreen MP ugovorom
viza odobrenje za putovanje u inozemstvo, koje se unosi u putnu ispravu i izdaje se
za jedno ili vie putovanja u drave koje su u vizi oznaene. Rokovi trajanja su kao u
osobne iskaznice.

PREBIVALITE I BORAVITE GRAANA

Prebivalite mjesto u kojem se graanin naselio s namjerom da u njemu stalno ivi i u kojem
ima osigurano stalno stanovanje (ako ima useljiv stan po osnovi vlasnitva, ugovora o najmu,
podnajmu ili dr. valjanoj pravnoj osnovi).
Boravite uobiajeno boravite je mjesto u kojem graanin trajnije boravi, bez namjere
naseljavanja, a privremeno boravite je mjesto u kojem se graanin zadrava do 30 dana.
Prebivalite i boravite se prijavljuju i odjavljuju policijskoj upravi ili policijskoj stanici.
DRAVLJANSTVO
Dravljanstvo pravni odnos zasnovan izmeu fizike osobe i suverene drave, trajan po
svojoj prirodi, temeljem kojeg nastaju odreena prava i dunosti.
Vanost instituta dravljanstva je porasla nakon II. Svjetskog rata zbog pojave niza novih
drava, no i u novije vrijeme, zbog raspada pojedinih federacija (SSSR, SFRJ) i stvaranja
samostalnih i neovisnih drava, materija dravljanstva ponovo dobiva na znaenju.

Nacionalnost pripadnost pojedinca odreenom narodu (naciji). Svaki narod ima svoje
sunarodnjake koji ne moraju imati svi isto dravljanstvo.
*Ustavna je obveza RH da titi prava i interese svih svojih dravljana koji ive ili borave u
inozemstvu, bez obzira na to koje su nacionalnosti.
*Ustav takoer jami osobitu skrb i zatitu RH dijelovima hrvatskog naroda u drugim

dravama.

Stranac prema pozitivnoj definiciji to je svaka osoba stranog dravljanstva ili osoba bez
dravljanstva, a prema negativnoj definiciji stranac je svaka osoba koja nema domae
dravljanstvo.
Nekada (u antikim dravama i RC) stranac se smatrao neprijateljem, pa je bio u posebno
tekom poloaju, no nakon Francuske revolucije (1789.), proklamacijom naela
ravnopravnosti, dolazi do izjednaivanja dravljana i stranaca.

Apatridi (apoliti) osoba bez dravljanstva, koja stoga ne uiva zatitu niti jedne suverene
drave.
Bipatridi (bipoliti) osobe sa 2 dravljanstva
Polipatridi osobe s vie dravljanstava
Ako je jedno od tih dravljanstava hrvatsko, ono ima primat, odnosno iskljuuje sva ostala
dravljanstva (takva se osoba ne moe pred domaim tijelima pozivati na neko svoje strano
dravljanstvo).
Sporazum o EU (Maastrichtu 1992.) uvodi novu kategoriju graanin Europe, koja se
stavlja iznad graanina drave. Dakle, svaka osoba u EU ima dravljanstvo neke drave
lanice, ali istodobno je i dravljanin EU.

Izbjeglice status izbjeglice se priznaje strancu koji je nastupio dravu iji je dravljanin
ili u kojoj je bio trajno nastanjen kao osoba bez dravljanstva da bi izbjegao proganjanje
zbog svojih polit. miljenja, nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti. O priznavanju statusa
izbjeglice odluuje MUP temeljem pribavljenog miljenja ministarstva nadlenog za poslove
soc. skrbi.
Strancu kojem je priznat status izbjeglice osiguravaju se nuni smjetaj, sredstva nuna za
uzdravanje i zdravstvena zatita do ulaska u dr. zemlju ili do stjecaja uvjeta za samostalno
uzdravanje, a najdue 3 mjeseca od dana priznavanja statusa izbjeglice.
Status izbjeglice strancu prestaje:

ako zatrai zatitu drave iji je dravljanin ili u kojoj je bio trajno nastanjen kao
osoba bez dravljanstva

ako se moe vratiti u dravu iji je dravljanin nakon to su prestali razlozi zbog
kojih je izbjegao

ako se dobrovoljno vrati u dravu iz koje je izbjegao

ako stekne dravljanstvo druge drave

ako mu je izreena mjera sigurnosti protjerivanja ili zatitna mjera udaljenja ili
otkazan boravak
ako mu je oduzet status izbjeglice

Rjeenje o prestanku statusa izbjeglice donosi MUP

UZAKONJENJE PRAVA DRAVLJANSTVA

Dravljanstvo, kao odnos pojedinca i drave, ulazi u sferu prava na prijelazu 18. i 19. st. i
to kroz norme GP-a (npr. Napoleonov zakonik 1804., austrijski gra. zakonik 1811.).
S obzirom na vanost problematike dravljanstva, ona se (barem naelono) ureuje ustavima
brojnih drava. Pravo je svake drave da naelno slobodno propisuje kriterije za stjecanje i
prestanak svog dravljanstva, a tendencija je MP-a ograniiti slobode drava u propisivanju
materije dravljanstva. Osnovni ideal MP-a je da svaki pojedinac ima dravljanstvo (tj. da
nema apatrida), te da svaki pojedinac ima samo jedno dravljanstvo(?)

NAELA STJECANJA DRAVLJANSTVA

naelo krvne veze ili podrijetla - (ius sanguinis) djete stjee dravljanstvo svojih
roditelja, neovisno o tome gdje je roeno i gdje ono ili njegovi roditelji ive

naelo podruja - (ius soli) dravljanstvo djeteta se odreuje prema dravi na

ijem je teritoriju dijete roeno, bez obzira na dravljanstvo njegovih roditelja

naelo prebivalita - (ius domicili) osoba stjee dravljanstvo drave na ijem

teritoriju prebiva

Drava obino uzme jedno od ovih naela kao primarno, a ostala kao dopunska.

SUKOB DRAVLJANSTVA
Pozitivan sukob 2 ili vie drava istovremeno nekoj osobi propisuju svoje dravljanstvo
(npr. dijete hrvatskih dravljana je roeno u stranoj dravi koja za primarno uzima naelo
podruja, a u RH je primarno naelo podrijetla)
Negativan sukob 2 ili vie drava odriu svoje dravljanstvo nekoj dravi (npr. dijete je
roeno u RH od stranih dravljana, ije pravo za primarno uzima naelo podruja, a pravo RH
za primarno uzima naelo podrijetla).

DRAVLJANSTVO UDANE ENE

Starija shvaanja su polazila od jedinstva dravljanskog statusa branih drugova. U sluaju

razliitosti dravljanstva branih drugova, odluujue je bilo dravljanstvo mua. ena je
udajom stjecala dravljanstvo mua, a djeca roena u braku dravljanstvo oca. Svaka
promjena u dravljanstvu mua se reflektirala na enu i djecu.
U zakonodavstvima suvremenih drava vlada ravnopravnost ene i mukarca u pogledu
dravljanstva, to je potvreno i brojnim meunarodnim konvencijama ni sklapanje ni
rastava braka izmeu domaih dravljana i stranaca, niti promjena dravljanstva mua za
vrijeme braka ne mogu ipso facto imati utjecaja na dravljanstvo ene; ene glede
dravljanstva imaju jednaka prava kao i mukarci.

Zakon o hrvatskom dravljanstvu doputa strancu koji je sklopio brak sa hrvatskim

dravljaninom (enom ili mukarcem) da stekne hrvatsko dravljanstvo priroenjem.

UZAKONJENJE DRAVLJANSTVA U HRVATSKOM PRAVU

Do formiranja Kraljevstva SHS

u Dalmaciji i Istri OGZ iz 1811.

U RH i Slavoniji do 1879. OGZ, a zatim zakonski lanak 50 zajednikog
Hrvatsko-Ugarskog sabora iz 1879.

Nakon formiranja Kraljevstva SHS 1918. (kasnije Kraljevina Jugoslavija) - Zakon o

dravljanstvu Kraljevine SHS 1928.
Nakon II. Svjetskog rata:

Zakon o dravljanstvu DFJ 1945.

Zakon o dravljanstvu NRH 1950.
Zakon o jugoslavenskom dravljanstvu 1946.
Zakon o dravljanstvu SRH 1965.
Zakon o dravljanstvu SFRJ 1976.
Zakon o dravljanstvu SRH 1977.

Nakon osamostaljenja RH Zakon o hrvatskom dravljanstvu 1991.

NAINI STJECANJA HRVATSKOG DRAVLJANSTVA

podrijetlom

stjecanje hrvatskog dravljanstva podrijetlom

roenjem na teritoriju RH
priroenjem
prema meunarodnim ugovorima

-ako su oba roditelja hrvatski dravljani

-ako je jedan roditelj hrvatski dravljanin
(ili su ga usvojili hrvatski dravljani)
-ako je dijete roeno u RH
-ako je dijete roeno van RH
-ako je drugi roditelj apatrid ili je nepoznatog dravljanstva
-ili bude prijavljen kao hrvatski dravljanin radi upisa do 18. godine
-ili se stalno nastavi u RH
-ili ako bi ostao bez dravljanstva

stjecanje hrvatskog dravljanstva roenjem na teritoriju RH

ako je dijete roeno ili naeno na podruju RH

oba su roditelja nepoznata

ili su nepoznatog dravljanstva
ili su bez dravljanstva

stjecanje hrvatskog dravljanstva priroenjem (naturalizacijom)

(zahtjev + uvjeti + rjeenje)

redovnim putem

kumulativno

18 godina

po povoljnijim uvjetima
1. ako je roen u RH

otpust

a) 5 godina

5 godina u RH

b) lojalnost

hrvatski jezik
kumulativno
dravljaninom RH
i latinino pismo
lojalnost RH

2.

stranac

sklopio

stjecanje hrvatskog dravljanstva prema meunarodnim ugovorima

brak

a) trajno nastanjenje
b) lojalnost
3. iseljenik - lojalnost
4. poseban interes - lojalnost

ti ugovori moraju biti ratificirani u domaem pravu

NAINI PRESTANKA (GUBITKA) HRVATSKOG DRAVLJANSTVA

otpustom

prestanak hrvatskog dravljanstva otpustom

(zahtjev + uvjeti + rjeenje) dravljanstvo prestaje rjeenjem

odricanjem
po meunarodnom ugovoru

pretpostavke kojima se treba udovoljiti

afirmativni uvjeti

negativni uvjeti

18 godina ivota
postupak (ex offo)

1.

izvrena vojna obveza

da je podmirila obveze za
koje postoji izvrni naslov
da je pravno uredila im.
odnose iz branog odnosa
da ima strano dravljanstvo

alternativno

ili
2. kazna zatvora

kumulativno

prestanak hrvatskog dravljanstva odricanjem

(prestanak dravljanstva izjavom volje)
Uvjeti:

punoljetni hrvatski dravljanin

prebivalite u inozemstvu

kazneni

kumulativno

ima i strano dravljanstvo

prestanak hrvatskog dravljanstva prema meunarodnim ugovorima

POETNI DRAVLJANSKI KORPUS RH NA DAN 08. 10. 1991.

Temeljno naelo naelo pravnog kontinuiteta dravljanstva osoba koja je na dan 8. 10.
1991. bila dravljanin SFRJ i istodobno dravljanin SRH, bez obzira na nacionalnost i mjesto
prebivalita
Dopunsko naelo etniko naelo vezano uz domicil pripadnik hrvatskog naroda koji na dan
8. 10. 1991. nema hrvatsko dravljanstvo, a na dotini dan ima prijavljeno prebivalite u RH,
ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim dravljaninom.

PONOVNO STJECANJE DRAVLJANSTVA (REINTEGRACIJA)

Reintegracija vraanje dravljanstva osobi koja ga je imala, ali ga je na odreeni nain
izgubila. Osoba koja je kao maloljetnik koji je slijedio dravljanstvo roditelja izgubio
hrvatsko dravljanstvo, ako je ono prestalo otpustom ili odricanjem, moe ponovno stei
hrvatsko dravljanstvo ako najmanje 1 godinu neprekidno boravi na teritoriju RH i ako da
pisanu izjavu da se smatra hrvatskim dravljaninom.
Zahtjev za stjecanje ili prestanak dravljanstva se podnosi policijskoj upravi (postaji), ali se
moe podnijeti i preko diplomatskog ili konzularnog predstavnika RH u inozemstvu. Rjeenje
o stjecanju ili prestanku dravljanstva donosi ministar unutarnjih poslova, a pravomono
rjeenje se objavljuje u NN. Kod otpusta, hrvatsko dravljanstvo prestaje danom uruenja
rjeenja o otpustu (djelovanje za ubudue), no kod odricanja dravljanstvo prestaje danom
izjave o odricanju (retroaktivno djelovanje).