l'ai:ann. A.. Jovni , Pollt. mil<lo. Vol. XXVII (19110) , No. l. $lt.

1 49-1 ~

149

Izvorni znans tveni rad

UDK 316.77 + 659.3 + 07

Javni mediji i komunikacija

Ante Paanin
Fakultf!.t

politikih

nau.ka u Zagreuu

Saetak
Ja\-ne medije se es to, premda netono, zbog njihova z.nacnja i
smatra dijelom drlavue vlasti. Meutim, njihova funkci ja je pnt
anje obje~tivne i potpu ne informacije i o miljenjima manJine, iznoenje razljitih argumenata za i protiv kako bi sc pronala pravedna
rjeenja za postojee probleme. Sredinje pitanje je kako ostvariti taJc\'U ulogu javnih medija imajui u vidu njihove tehnoloke mogunosti,
kao i politike iT.ove anarhis tikih l populistikih crta moderne demokracije kojima su jzlot.eni. Ochedujui pojam komunikaciJe i ralanjuj ui je na nekoliko nivoa - na primarnu, sekundarnu i masovnu
komunikaciju - autor nv.nauje ulogu ldbemetilte bo revolucionarnog umijea suvremenog Jronnilarenja ~ lcbnikog upravljanja sistemima komuniciranja. U s kladu s mogunostima javnih medija u oblikovan ju ivota s uvremenog ovjeka, !potrebna je nova politika javnih
medija, njiliova vea kritinost i odgovornost, a pil'a:nje obogaivanja
suvremene kulture, gdje se kao medij komunikacije koristi fikcija, imaginacija i fantazija , ostavlja se otvorenim.
moi.

Novinarstvo se tradicionalno naziva sedmom silom. U novije vrijeme pokuava ga se staviti uz bok zakonodavnoj, izvrlnoj i sudsxoj vlasti kao etvr
tu vrstu ili dio dr.avne vlasti. S obzirom na mo i maenje to ih novinars tvo danas ima, to bi se moglo nekome uiniti ispravnim. Naelno, meutim ,
takvo s hvaanje je netono i bez osnove, posebno u onim dravama u 1kojima
javni mediji nisu nikakve dravne institucije, nego oblici s lobodnog informiranja i komuniciranja graana Ui, kao to bi rekao Habennas, oblici rezoniraj uec, tj. 'literarne, znanstvene, politike i kriti ke javnosti, koji daka ko
imaju ogromno znaenje za politi Jd ivot openlto, pa i 7..a ivot u konkretnoj
politikoj zajednici. Svoju punu ,.funkciju oni, meutim, 111e ispunjavaju Lime to izvjetavaj u o zaklj ucima s luz"benjh fortUJlla i odlukama d:raVJiih organa, p!! makar to bile odluke veine legitimnih institucija, nego tek lime ako
pruaju objektivnu i potpunu informaciju i o m.Bljenjima manjine, iznose

Pofonin, A.. Jovnl .. , Polit. misao, Vol. XXVII (1990) , No. 1, str. U9-153'

150

argumente za i proti\ kako su ih il-nijeli razliiti clijelo\i zajednice, te time

omoguuju da se postojei problemi i kontroverzni prijedlozi razmolrc iz razliitih perspektiva i u skladu s tim pravedno rijee.
Takva uloga javnih medija postaje ne samo sve vea i ve znaaj nija u
istinski demokratskom pluralis t ikom drutvu, nego i sve tea i odgovornija
kako u pogledu tehnikih izazova javnih medija tako i politikih izazova anarhistikih i populistikih crta moderne demokracije. Sredinje pitanje s toga je
ponovno: Da li je i kako je mogua zbiljska demokracija i slobodna komunikacija?
U razmatranju posljednjeg dijela loga pitan.ia polazim od injen ice da i,imo u svijetu mone tehnike i novih tehnologija koje omoguuj u ne samo
sve razvijeniju i bogatiju materijalnu proizvodnju, nego i preradu i prenoenje info.rmacija pomou energije na radiju, televiziji, teletekstu i drugim, mogli bismo re6 , imaterijalnim oblicima suw-emenih informacijskih i \komunikacijskih sistema. To to se ranije moralo oblikovati u nekom materijalu kao
to .su pismo, novina, knjiga itd., danas se pomou novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija moe elektJ:7onski pohrani li , obradiLi i posredovati
u sve novijim oblicima ve spomenutih medija.
Nas ovdje dakako r11e zanJma tehni,ki razvitak .,tih oblika Jti njihov t ehni
ki aspekt nego drutveni i politiki aspekt, tj. ikakvu komunikaciju oni omOguuj u i tt kojoj mjeri oni doista doputaju slobodno oitovanje i ivljenje
gra ana.

Cini se da pritom valja pOi od samog po;jma komunikacije. Kao to izvorna latinska rije commwticare pokazuje, komunilcacija je zajedniko djelovaoje, tj. su-djelovanje. Utoliko se ona naelno :razlikuje od informacije kao
obavijesti ili saopenja. jer komunikaciju omoguuje samo takva informacija koja nije puka vijest nego je istodobno i takvo njeno razumije\onjec koje
omoguuje sudjelovanje kao odgovor drugog dijela informacije. Time tehnika
shema informacije poiljalac-vijest-primalac gubi svoju monoloku i jed.noclimcnzionalnu strukturu u kojoj je poiljalac aktivni a primalac samo pasivni
element komunikacije, jer su u 1.biljskoj ko1i11unikaciji oba elementa qjelatna,
a i sam meclij u tkojemu se komuni kacija VTi ima s tanovitu ulogu. Stovie,
poiljalac i primalac zamjen juju svoju pasivnu odnosno akthrnu u logu u onoi
mjeri u kojoj je doista omogueno i ozbiljeno su-djelovanje kao d jelovanje
obaju elemenata, dakle tkao dijalog. To znai da je komunikacija mogua
utoliko ukoliko oba elementa komuniciraju ili sudjeluju u razgovoru l njegovu logosu kao smislu i znaenju u mnog_a govora. Tu s posobnost razumijevanja, prerade i slanja ~misia i maenja umnog govora 'POSjeduje samo ovjek,
pa je zbiljska komunikacija mogua samo meu ljuclima kao umnim biima.
Drugim 'I'ljeima, komuniJkacija karakterizira samo ovjeka kao miljenjem
i govorom obda1eno bie, Ikoje u zajednici s <>stali:m Jjudima vodi dijalog tim,.e
Sto s lua i odgovara, dakle razumijeva i razgovara kao ravnopravni s udioni k
poetka i kraja iH svrhe dijaloga.
U tom pogledu komunikacija je i kao proces i kao rC'ZUltat svagda u sebi
o miljen i dijalog, i to neovisno o tome da li je rije o primarnoj komunilkaciji o oba u malim grupama ili o ztv. sekundarnoj 'komunikacij i dtutvenib grupa. Budui da je ovdje rije o javnim medijima, za nas je ''aUla upravo ova
posljednja \TSta komunikacije, koja je omoguena pomou medija koji lakorei ukidaju prostornu i vremensku dimen7Jju i omoguuju da se pohra-

Poio"' " A., Javni . . Polot. m1SOO, Vol. XXVII (1990) , No. l, str. 1'9-15.3

151

njeni sadrlaji i poruke alju, prenose, otitaju i razumiju pomou go,ura,

sli>ke, teksta. To su velike prednosti suvremene sekundarne komunikacije, jer
bez nje dr-utveno djelovanje danas ne bi bilo mogue ni zamisliti. To s dtuge
s trane pak irna i svoje negativne posljedice i jednostranosti koje najo,ilije
dolaze do .izraaja u tzv. masovnoj komunikaciji, tj. kod njenih pasivnih recipijenata i manipulativne moi poilj alaca :informacija. Dodue, suvremene
tehnologije omoguuju da se vrsta i nain komunikacije prilagode cilju koji
elimo njom postii bilo na lokalnoj, nacionalnoj ili iroj razini tako da recipijenti prestanu biti pasivni i preuzmu aktivnu ulogu kao npr. u teletekstu i
TV-parlamentu. Tu !Svakako dolazi do i~raaja pozitivna uloga javnih medija ,
koja se ve sredinom .naega stoljea povezivala s Jdbcrnetik om kao revolucionarnim umijeem uvremenog konn ilarenja i tebnikog upravljanja sistemima komuniciranja.
Kibernetika se meutim ne smije reducirati na informa tiku, na matematiku logiku i sline tehnike znanstvene discipline, jer je ona i zapoela nizom filozofskih, gnoseolokih, pa i socijalnih pitanja. Meu tim pitanjima
svakako je temeljno ono: da li s trojevi kao to s u dana.~nji kompjutori, robot i
1 razliiti komunika,cijski instrumenti mogu biti ve danas, a poseb1llo u budunosti, sposobniji za milj enje od ljudi koji su ih izumili i osmis lili? filozofska i s ocijalna dimenzija tih pitanja ni danas se, naime, ne moe zanemariti, kao LO e ona ~e smije prepustiti ni pozithizmu ni metaf.izici, ni tehnlci
ni teologiji. Jer, osim psiholokih, pravnih, moralnih, politikih, pedagokih
i socijalnih problema koji se javljaju posebno u suvremenim komunikacijskim sistemima i njihovim medijima, ovdje se i danas, tovie danas vie
nego juer. postavlja naelnu teorijsko pitanje: u kojoj mjeri javni mediji
omoguuju zbiljsku komunikaciju, a u kojoj su mjeri samo njen s urogat, ek
neovisno o tome kad se njima namjerno manipulira i kad ih sc zloupotrebljava u svrhu prijetnje l depresije?

Tu je sredinje pitanje smis la i svrbe samih medija. J er, ili mediji, pa i

no\'i.narstvo u cjelini, mogu b iti samo sredstvo i stoga samo u funkciji ...
neovisno o tome ega, a nikada svrha i pogoto\'o samosvrha svojih programa
1 poruka, ili pak oni svoju svrhu i samosvrhu postiu u izra7.avanju i podudaranju s istinom povijesne zbiljnosti. Temeljno je pitanje naime ,pitanje o samoj zbiljnosti medija i koliko se njihova realnost razlikuje od povijesne realnosu i njene istinitosti, te u kojoj mjeri zbilj nost na medijima ima veze sa
?ivom zbiljnou i u kojoj se mjeri ova uope jo prepoznae u onoj . .Rijeju:
u kakvoj to medijskoj zbilji ivi moderni ovjek, a posebno na ovjek danas?
Neovisno o naoj aktualnoj situaciji ovdje sc postavlja naelno pitanje:
kakav je taj ovjek, sadanjosti i jo vie budunosti, koji svijet poznaje samo
kao umjetni i konstruirani svijet javnih mC'dija, talko da i sam ivi i reagira
na .njihov nain, ak i sa stavovima koje je dobio pomou programirane umjetne inteligencide i masovnih medija? Njihova propaganda ne mora poprimili
dimenzije koje sn poznate iz totalitarnih sistema prolos ti, pa ni i~ Orwellove
1984. Mo medija zabrinjava tim vie to ona, posebno mo televizij e, rasle
u toj mjeri da ivot koji pre7.entiraju postaje ne samo uzor mnogima n~:go
esto i jedini svijet ivota. lcoliko je to uope mogue. Nije m i poznato da li
e tome postoje znanstvena istraivanja, te u ikojoj se mjeri utjecaj medija
i njihovo djelovanje uope mogu primjereno t ematizirati i egzaktno istraiti,
tono ocijeniti i objektivno izraziti.

Poion ln, A.. J avni . . , Polll, mlsoo, Vol, XXVII (1990), No . 1, s:tr. H9-15J

152

Mi smo dakle danas suoeni s neim to nije bio izvorni smisao ni svrha,
a ni bitna ul~ mectija. Svoju privlana. t i popularnost mediji su izvorno dobivali iz uitaka, razonode i rastereenja ovjeko\ih napetosti u tzv. slobodnom vremenu kao jednom izvoru St\'araJatva, pa smo se ve.'ielili sYakom izumu i tehnikom napretku. Jo je AJbert Einstein pozdravljao radio kao instrument razumijevanja i ~razumijevanja naroda, kao sredstvo mira, ~to
za medijski nt danas vie ne bismo mogli rei, posebno ne za neke na!e TV-dnevnike, koje nam e pokualo nametnuti kao zajednike i nakon to se ukazivalo da takvo informiranje vie nalikuje prijetnji nego objektivnoj informa
ciji , razumijevanju i Jcomun.iokaciji.

Naa zabrinutost je,

meutim, naelna,

jer

naznaenu

opasnost prijetnje

i depresije poveavaj u same nove tehnologije i tehniko usavravanje 1'aznih

medija, pa je u sk ladu s tim potrebna i nova politika javnih medija, njihova
vea kritinost i odgovornost, i lo ne u smislu cenzure i moi drave, nego u
smislu slobode i sam<x>dgovomosti graana , njihova civilizacijski raznovn;nog
i kulturno to bogatijeg, Aristotel bi rekao, srcLnog ili dobrog ivota.

Sloboda, bogatstvo ivota i ivotna otvorenost suvremenog ovjeka, njego\ih htijenja, znanja i umijea, danas vie nisu mogui bez najslobodnijcg
raspolaganja svekolikom dosadanjom kulturom. U postmodernoj estetici i
semiotici Hansa Roberta Jaussa raspolaganje svekoliKom dosadanjom kulturom oznaava se izrazom intertekstualnost, to ponajprije znai odvraanje
od tekstualnosti funkcionalizma i konstruktivizma moderne subjektivnosti. Mcni se ini da se intertekstualnost u medijima suvremene komunikacije ope
nito moe primjereno razwnjeti na tlragu suvremene filozofije intersubjektivnosti, daJ<ll.e ili 10.a '1!ragu modernih duhovnih znanosti kao prip<wjedalakih
znanosti openito ili na tragu Aristotelove praktine filo1.ofije i retorike. Tada
nj spomenuta inLcrteksLualnost postmoderne nije miljena kao <iracionalistika anttimodemost, a jo manje Ikao bijeg u vredmodcrnosL, nego kao pokuaj da se globalni kontekst suvremenog svijeta obogati dosada!njom kulturom i da se pomou nje kompenziraju gubki i tete ~to ih sa sobom donosi
moderni tehniki razvitak. Taj globalni kontekste obuhvaa globalne problem e suvremenog svijeta od ekologjje. atomske energije i razoruanja svijeta,
kojemu prijeti samorazaranjc i unitenje, preko politikog novog miljenja
ere Gorbaova, .kale Jauss, do pomicanja estetskog interesa na recepciju i
djclotvorno.,<rtc u postmodemoj umjetnosti. Na djelu je, nastavlja Jauss, neprestano stapanje vjsoke i masovne kulture, koja trai da se koristi ono fiktivno, imaginamo, fantastino kao mectij komunikacije i da se ponudi prot iv
poplave informacija naega tehniziranoga svi~ ela (H. R . Jauss, Studien zum
Epochenwandel der iisthelischen Moderne, Frankfurt 1989, s tr. 14).
Iz sloene problematike koja je sadd.ana u postmodcrnoj umjetnosti ovdje
izdvajam upravo zahtje'<~ obogaene suvremene kultwe, u Jcojoj se neprestano
s tapaju visoka i masovna kultura, d~ se kao medij komunikacije koristi fikcija, imaginacija i fantazija protiv poplave informacija naega teh-niziranoga
svijeta . Da se zbiljska komunikacija ne moe xeducirati na funkcionalizam i
konsLruktivizam iofonnacija tchniziranoga vijeta moderne, u tome sc slalcm
s Jaussom, a to smo vidjeli i u prethodnoj kratkoj analizi odnosa infor macije
i komunikacije, .koja je trebala pokazati da 111i novinarstvo ne moe biti samo
sredSt\ro u funkciji nego valja da se r.tZvije u slobodan medij zbiljske komunikacije. Pitanje, meutim, u kojoj mjeri fikcionalizam imaginacije i fantazije

Pofonln, A., Joml .. .. Pol11. misao, Vol. XXVII (11190) , No. 1, ~1r. U~r53

ini

153

komunikaciju zbiljskom, bogatom i plodnom u povijesnom svijetu ivota

kao izvoritu naela i normi komunikativnog uma koje s u norme prikladne
za novo poimanje ovjeka i prjrodc, ljudskog i okolinog svijeta ne samo u
estetskom stavuc, to ga,:; pravom zagovara Jauss, nego i u politikom stavu,
povijesnom pripovijedanju i praktinom djelovanju, ostaje otvoreno'. Ti problemi komunikativnog uma dadu se tematizirati i primjereno razumjeti na
tragu suvremenih <lubovmn znanosti i njihovih naina pripovijedanja (o te>
me vidi A. Paanin, Metafizika i praktil71a filozofija, Zagreb 1988, posebno
str. 142-180).

Ante Pa'-.anin
MASS MEDIA AND COMMUNICATION

Swmnary
In view of their .importance and influence. mas:. media are often,
wrong)y, regarded as part of the stale power. However, their function
is to provi<.lc objective and COI'T1,Plete information even about the views
of the mjnority and to make known the pros und cons of every issue,
thus helping to find proper solutrlons for particular problems. Tbc crucial question is how lhis 1role of the meruu can be ensured, having in
mind their technologic.."\1 capabilities and the IJ)Olitical challenges of
the anarchlst and populist elements of the modern. democracy to which
they are e.~posed. Defining the concept of communication at different
levels - prima..ry, secondary and mass communication - the author
stresse.c; the role of cyberoetics as a revolutionary skill of steering and
technical control of communication systems. Tn the light of tbc int;luence that the mewa have in .shaping the lives of people today, a new
media policy tis needed, a<s well as a more cnitical attitude and greater
responsibility on their part. The question of enrichment of contemporary culture, \\ith fiction, imagination and fantasy :.cnrting as communication media, is left open.