ETRDESET OSOBINA HARIDIJA

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na

Njegova najodabranijeg roba, Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, na
njegovu asnu porodicu i njegove plemenite ashabe i sve one koji slijede
put njegove generacije do Sudnjega dana.
Glavne osobine haridija:
1. da su mladi (Buharija, br. 5057, od Alije, radijallahu anhu);
2. da su nezrelog razmiljanja i nesuvislih snova (ibid.);
3. da priaju najboljim govorom kojeg koriste ljudi (Kur'an i Sunnet)
(ibid.);
4. da im iman njihov ne prelazi grla. (ibid.);
5. da izlaze iz vjere kao to strijela izlazi iz plijena i ne vraa se u
njega, ili kao to strijela prolazi kroz plijen (Muslim, br. 2469, od Ebu Zerra,
radijallahu anhu; Buhari, br. 5058, od Ebu Se'ida el-Hudrija);
6. da su slabog razumjevanja (fikha) vjere, jer se navodi da njihovo
uenje Kur'ana ne prelazi njihove grkljane (Muslim, br. 2318);
7. da su poznati po pobonosti, jer je Allahov poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: ...njihove namaze-molitve bi svaki od vas smatrao
znaajnijim od svog namaza, i njihov post bi svaki od vas smatrao
znaajnijim od svog posta, i njihovo uenje bi svaki od vas smatrao
znaajnijim od svog uenja., a u drugoj predaji: Omaloavat ete svoje
namaze pored njihovih namaza. (Muslim, br. 2467);
8. da su najgora najgora stvorenja ili najgori od svih stvorenja:
(Muslim, br. 2469, od Ebu Zerra, radijallahu anhu), i rekao je Imam Ebu
Abdullah Ahmed b. Hanbel, rahimehullah: Haridije su pokvarenjaci, ne
poznajem na dunjaluku pokvareniju skupinu od njih. (Ebu Bekr El-Hallal,
Es-Sunne, 110);

9. ubijaju sljedbenike islama, a ostavljaju idolopoklonike (Muslim,

br. 2451, od Ebu Seida El-Hudrija);
10. da cjepidlae i pretjeruju u vjeri (Ibn Ebi Asim, Es-Sunne, br. 930,
od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma);
11. da kleveu svoje voe i optuuju ih da su zalutali i sl. (Muslim,
br. 2316, od Dabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, da je Abdullah b. ZulHuvejsira optuio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nije
pravedan);
12. da su napali najbolju skupinu ljudi. (Buharija, br. 6933), i doista,
borili su se protiv skupine koju su predvodili ashabi na elu sa Alijom,
radijallahu anhu, a to je potvrdio i Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, koji
je bio u skupini ashaba sa Alijom, radijallahu anhu (Muslim, br. 2323 );
13. da se pozivaju na Kur'an i slijeenje Kur'ana, ali grijee u
njegovom razumijevanju i nainu dokazivanja (Ebu Davud, br. 4765, od
Ebu Seida El-Hudrija i Enesa b. Malika, radijallahu anhuma);
14. da ne potuju ulemu i uene, niti njihovo mjesto u islamu, i zbog
toga su prve haridije umislile da su uevniji od Alije, Ibn Abbasa i ostalih
ashaba, radijallahu anhum (Nasir el-Akl, El-Havarid, evelul-fireki fi tarihilislam, str. 38);
15. da iskazuju strogou u pridravanju vjere i pobonost, to
naknadno dovodi da im se drugi dive a ujedno do samoobmane, a
samoobmana je jedan od uzroka zablude novotara, i prilaz od ejtanovih
prilaza preko kojih prilazi vjernicima, pobonjacima, mudahidima, ako se
ne pridravaju sunneta (Ibn Ebi Asim, Es-Sunne, br. 945), a Ibn Abbas,
radijallahu anhuma, tvrdi da nije vidio pobonijih od njih, te da su na
njihovim licima tragovi od seddi (Medmea'u-z-zevaid, 6/240);
16. da ih Ibn Omer, radijallahu anhuma, smatra najgorim ljudima pa
kae: Uzeli su ajete koji su objavljeni o nevjernicima i sproveli ih na
mu'mine. (Buhari);

17. da njihovi namazi nee prelaziti njihovu kljunu kost, tj. njihovi
namazi nee biti primljeni (Muslim, br. 2467, od Alije, radijallahu anhu);
18. da onome koji ih ubije pripada velika nagrada (Muslim, br. 2328,
od Alije, radijallahu anhu) a u predaji Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu
anhu, navodi se: Blago se onom koji ih bude ubijao i na tome putu bude
ubijen. (Ebu Davud);
19. da proljevaju krv nevinih, onih ije je ubijanje erijatom
zabranjeno, bilo da se radi o muslimanima, nevjernicima, ili njima samima
vrenjem samoubistava. (Muslim, br. 2333, od Alije, radijallahu anhu);
20. da su kao to je rekao Alija, radijallahu anhu: Govore svojim
jezicima istinu koja ne prelazi njihova grla, oni su najmra stvorenja
Allahu. (Muslim, br. 2468, od Alije, radijallahu anhu);
21. da su oni prvi koji su u povijesti pocijepali i razjedinili saff
muslimana i proglaavali ih nevjenicima zbog velikih grijeha. (Ibn Tejmijje,
Medmu'u-l-fetava, 3/349, 7/279);
22. kad god se od njih pojavi generacija biva poraena. (Ibn Made,
br. 174, od Ibn Omera, radijallahu anhuma);
23. da e se meu njima, u velikoj vojsci, pojaviti deddal. (Ibn
Made, br. 174, od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: Rekao je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Pojavit e se skupina ljudi
koja e uiti Kuran, ali on nee prelaziti njihove grkljane. Kad god se od
njih pojavi nova generacija, bit e poraeni, i ponovio je to vie puta, a
zatim rekao: Sve dok se meu njima ne pojavi deddal., hadis br.: 174, i
Albani, rahimehullah, kae da je hasen, u Sahihu-l-dami', br. 8171);
24. da su od onih, u ijim srcima je zejg sklonost ka zabludi. (Kao
to je spomenuto u tefsiru ajeta: ...Oni u ijim srcima je zastranjenost
slijede one(ajete) to nisu sasvim jasni... Alu Imran, 7, i tefsiru ajeta: Na
Dan kada e neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Alu Imran, 106, da se
odnose na haridije, biljei Ahmed, rahimehullah, od Ebi Umame,
radijallahu anhu, hadis br. 22313);

25. da proglaavaju muslimane nevjernicima zbog velikih grijeha.

(erhu akidetit-tahavijje, od Ibn Ebil-Izza El-Hanefija, rahimehullah, str.
298);
26. da su oni, od onih koji najvie zloupotrebljavaju kijas analogiju.
(El-Milel ve nihal od E-ehrestanija, rahimehullah, kae da je to posebno
izraeno u novijim generacijama haridija, za razliku od prvih haridija,ije
zablude su bile zasnovane na pogrenom shvatanju erijatskih tekstova,
1/116, );
27. da proglaavaju nevjernicima one koji se ne sloe sa njihovim
miljenjem, i dozvoljavaju njihovu krv i ubijanje njihovih ena i djece. (Ovo
je posebno bilo izraeno kod podsekte havarida koji se zovu El-Ezarike,
Levamiul-envaril-behijje, od Es-Sefarinija, rahimehullah, 1/86);
28. da smatraju obaveznim ubijanje vladara i onoga ko je sa njim
zadovoljan, a onaj koji nije zadovoljan njegovom vladavinom, njegovo
ubijanje ne smatraju dozvoljenim, osim ako pomogne vladara ili dovodi u
sumnju vjeru haridija. (Ovo je posebno izraeno kod El-Adarida, jo
jedne haridijske podsekte, Levamiul-envaril-behijje, 1/87);
29. da nee prestati se pojavljivati dok se ne izau sa deddalom.
(Reeno je Aliji, radijallahu anhu, nakon pobjede nad prvim hardijama:
Hvala Allahu koji je razrahatio Svoje robove od njih. Ne, nikako, tako mi
onoga u ijoj ruci je moja dua, jo e se oni pojavljivati sve dok zadnji od
njih ne izau sa deddalom, Levamiul-envaril-behijje, 1/87);
30. da smatraju neispravnim imamet vlast grijenog vladara.
(Mekalatul-islamijjin, od Ebu Hasana El-E'arija, rahimehullah, 1/204);
31. da tvrde da se pridravaju vanjtine Kur'ana ali ih pogreno
shvaanje Kur'ana dovelo do ubjeenja da vjerovjesnici mogu initi i velike
i male grijehe, a na osnovu pogrenog tumaenja ajeta: da bi ti Allah
opostio grijehe koji su prethodili i one koji e poslije doi, El-Feth, 2
(Vjerovjesnici, kod nekih od njih mogu i nevjerstvo poiniti, pa se pokajati,
El-Havarid, akideten ve fikren, Amir En-Nedar, str. 54);

32. da odbacuju sunnet ako jasno ne podrava ono to su oni

shvatili od Kur'ana. (ejhul-islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah, Medmu'u-lfetava, 13/48);
33. da se razilaze meu sobom, podvajaju, frakcionae, zbog toga
su prisutne njihove razne podsekte, i borbe izmeu njih. (Kae Allah
Uzvieni: ...da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu
nali mnoge protivrjenosti., En-Nisa', 82, El-Havarid, akideten ve fikren,
str. 55-68);
34. da su psi stanovnika Vatre. (erh usuli iatikad ehli-s-sunneti ve-ldemat, 8/1232);
35. da se predstavljaju kao oni koji nareuju na dobro i odvraaju od
zla, a u stvarnosti iskrivljuju erijatske tekstove koji govore o tome i s njima
opravdavaju suprostavljanje i izlazak na vladare muslimane i ubijanje
neistomiljenika. (E-eria'. str. 22, Havarid, evelul-fireki fi tarihil-islam,
str. 37);
36. da se koriste govorom uleme i koriste njihove izraze. (Rekao je
Imam el-Adurri, rahimehullah: Nebi trebalo, onome ko vidi ta rade
haridije, od izlaska na vladare, pravdeni oni bili ili nepravedni, sa njihovim
dematom, isukanih sablji, dozvoljavajui ubijanje muslimana, nebi trebalo
da bude zaveden i zadivljen njihovim uenjem Kur'ana, njihovim dugim
stajanjem u namazu, njihovim redovnim postom, niti njihovim lijepim
ilumskim - naunim govorom, ako je njihov mezheb pravac haridijski.,
E-eria', str. 28);
37. da dokazuju sa ajetima veida (prijetnje) a zapostavljaju ajete
v'ada (obeanja). (Poput prijetnji za velike grijehe, koje nisu isto kao
Allahova obeanja, pa svaki poinilac velikog grijeha ne znai da e na
njemu biti ispunjena Allahova prijetnja za veliki grijeh koji je poinio,
moda mu Allah oprosti isl., Havarid, evelul-fireki fi tarihil-islam, str. 38);

38. da pouruju u donoenju presude i davanju naziva i propisa, kao

naprimjer presuivanje i davanje naziva i propisa ko je nevjernik.
(Havarid, evelu-l-fireki fi tarihi-l-islam, str. 146);
39. da sude o onome to je u srcima ljudi, od toga je presuivanje i
tekfir na osnovu pretpostavki i sumnji - ubhi. (Havarid, evelu-l-fireki fi
tarihi-l-islam, str. 147);
40. da pozivaju na odvajanje od ostalih muslimana i neuestvovanje
u drutvenom ivotu sa drugim muslimanima, pa ne koluju se u kolama,
univerzitetima muslimana, ne rade i ne preuzimaju dravnike funkcije,
stanovanja sa drugim muslimanima isl. (Kao to su postupili prve haridije,
sa prvobitnom muslimanskom zajednicom, zajednicom ashaba, pa su se od
njih odvojili, nisu uili pred ashabima, nisu ivjeli s njima, obavljali
slubene funkcije u drutvu itd., Dirasetu anil-fireki ve tarihil-muslimin, str.
137).

Zastanimo kod ovih osobina, rasmislimo o njima...

Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, zbog ozbiljnosti i
tetnosti haridijske prijetnje, njenog kontinuiteta, dvosmislenosti njihovih
zabluda, izraene mogunosti da vjernik upadne u ovu zabludu, ukazivao,
upozoravao, do u detalje navodio puteve, svojstva, karakteristike, onih
kojih upadnu u ovu zabludu, da bi se vjernik pazio, uvao, klonio ove
zablude i puteva koji njoj vode. Samo jedan detalj, dovoljan je iaret, da e
zadnji od njih izai, podrati i pomoi deddala. Koji vrhunac zablude, da
podre deddala, koji predstavlja vrhunac tagutizma, suprostavljanja
Allahu, azze ve delle, i na kraju da stanu uz njega, a nee izai u osnovi da
ga podre, nego da popravljaju drutvo, uspostavljaju erijat, nareuju na
dobro i odvraaju od zla, i sline parole pod kojima su ubijali najbolje ljude
ovoga ummeta, ashabe i mnoge druge...Koliko je onih koji ele dobro al ga
ne postignu. Rijei Abdullaha ibnu Mesuda, radijallahu anhu, o nekim
haridijama iz njegovog doba.

Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kada si nam

ve na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji
mnogo daruje! (Alu Imran, 8)
Neka je Salavat i Selam na posljednjeg Allahovog poslanika,
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu asnu porodicu i
plemenite ashabe. Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svijetova.

U Medini, gradu Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

12. 05. 1436. h.g.
Priredio: Adnan Feti, prof.