Ugovorno poslovno pravo I DIO SKRIPTE

Pojam ugovora o prodaji

Razliitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta
subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obiljeja razmjene doveli su do pojave
tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja graanskog, poslovnog i
meunarodnog poslovnog rava.
Subjekti graanske prodaje su domaa i strana fizika i pravna lica graanskog
prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba sudjeluju izvan
registrovanog predmeta svoga poslovanja.
Graanska prodaja se stoga zakljuuje sporadino i neprofesionalno, a njen
osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje
mogu biti i nepokretne stvari.
Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog
prava.Da bi ugovor o prodaji zakljuen izmeu navedenih subjekata i bio posao
domaeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zakljuen u
okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja
ugovora dolo na podruju BiH. Poslovnopravna prodaja se zakljuuje masovno,
trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari
i dobiti.Zbog toga je u njoj podjednaka panja posveena i prelasku svojinskih
prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava moe biti samo pokretna
stvar.

Prema pravnotehnikim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu

na opta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u vie posebnih poslova.
Najei i najvaniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku
ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s
obronim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji
poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadraj posla i odnose
stranaka vre upotrijebljene transportne klauzule.

Osobine i dejstvo ugovora o prodaji

Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod
privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije odreena
sporazumom stranaka ( l. 462, stav 2 ZOO).
Komutativnost oznaava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono to
je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina
jae ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate.
Ugovor se zakljuuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak
ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora.Sporazum stranaka
se, u naelu, postie u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon zapojedine vrste prodaje
propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Nae
pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem).

Dejstvo ugovora o prodaji

Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice

mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obavezena isporuku
stvari. Ugovor o prodaji moe, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna
dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti razliiti za generike i
individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na:
tradicione, translativne i mjeovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na injenicu
da u translativnim sistemima postoje brojna specifina rjeenja koja ih pribliavaju
pravima tradicione grupe.

ZAKLJUIVANJE UGOVORA O PRODAJI

1. Primjena optih pravila istorijski posmatrano, veina optih pravila ugovornog
obligacionog pravanastala je generalizacijom rjeenja koja su se formirala u oblasti
ugovora o prodaji. To vai i za pravila o zakljuivanju ugovora.
Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje vae za
ovu materiju primjenjuju i nasklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke
moraju pridravati pri zakljuenju ugovora o prodaji sadrani su u Osnovnim
naelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naroito: autonomija volje
stranaka (l. 10), savjesno i poteno postupanje (l. 12) izabrana stvaranja i
iskoritavanja monopolskog poloaja (l. 4).

Postupak zakljuivanja ugovora o prodaji

Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi
koncept zakljuivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces

ograniava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zatieni pregovori

predstavljaju posljednji legislativni izraz proirivanja postupka zakljuivanja posla(
l. 30 ZOO).
Danas ono obuhvata sljedee etape: eventualne faze, nune faze,perfekciju
ugovora i intervenciju drave u domenu nastanka pojedinih ugovora.
U eventualne faze zakljuivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne
kontakte. To su jednostrane faktike, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva
drugo na pregovaranje ili trai informacije radi donoenja odluke o otpoinjanju
pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa
jasno izraenim ciljem da se otpone proces utvrivanja namjere uesnika u
pogledu budueg ugovora.
Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se doe u toku pregovora, a koja se
tie pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija(punktacije). Zavrnu, treu
etapu,ini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se dolo
pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu zaupuivanje vrste ponude.
Nune faze zakljuivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su
sloene i meusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut
kontraponude (l. 41. ZOO).
Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani graansko pravni posao;nastaje
izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Faza predstavlja
pravilo kod meunarodnih prodaja. Ponudioca se sastoji u tome da se unutar
perioda oznaenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri
ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi moe biti izriito iskljuena. Iskljuenje je
mogue i na osnovu okolnosti posla (l.36. ZOO). Poto ponuda u naelu stvara

strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je

ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuenog.
Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje
ponuda. Sva tri postupka se kod sloenijih ugovora i podugovora vee vrijednosti
obavljaju na osnovu prethodno izraenog tendera. Tender izrauje ili pribavlja lice
koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponueni upravnom znaenju rijei.
Tender predstavlja veoma detaljno sainjen i obavezan obrazac ponude u kome su
sadrani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene.

Pod perfekcijom ugovora o prodaji

-podrazumijevaju se pravila koja odreuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka.
Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne
kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u
neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne
veze) kombinuju primjenu normi koje vae meu odsutnim (za mjesto zakljuenja)
i meu prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora).
izjava ili ponaanje ponuenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuenog
sa ponudom. Uzansa navodi neke primjere zakljuivanja ugovora o prodaji
konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj
raun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na
osnovu kojih se moe raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta
predata u drugu svrhu; proputanje kupca da robu predatu na ogled, na probu,
vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li eli ili ne eli

zakljuenje ugovora. Pod uslovima predvienim u Zakonu o obligacionim

odnosima ( l. 42) ugovor o prodaji moe biti zakljuen i utnjom.Poto utnja
predstavlja potpuno pasivno dranje ponuenog, ona se moe smatrati prihvatom
samo ako postoje sljedee pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i
ponuenog i to u pogledu odreene, a ne bilo koje robe, i proputanje ponuenog
da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija.

Posebne tehnike zakljuivanja ugovora o prodaji

Standardni ugovori
Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najei predmet
su pokretne stvari odreene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa,
po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rjeenja ugovorima iste
vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i optih
uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve uesnike u
poslu.
Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su naprijed dati tipizirani nebitni
elementi ugovora. Bitni elementi se odreuju u mjeri u kojoj je to mogue.
Najee se posebno sporazumijeva o koliini kao odrednici predmeta i o iznosu
cijene.

Zakljunica

Zakljunica je pismena potvrda o usmeno zakljuenom ugovoru. Daje se

naunaprijed utvrenom i odtampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom
obrascu.
Poto zakljunica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovaan i kada
zakljunica nije izdata, odnosno potpisana.
Zakljunici moe biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla
prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka.
U sadraj zakljunice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li
su oni odreeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla.
Pitanje jekonkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjerie
nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zakljunici. Zakljunice veoma esto
sadre izvode izoptih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke ukljuuju u
svoj ugovor.
Sve to se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje
stranke. Sadraj zakljunice u svemu mora odgovarati usmeno zakljuenom
ugovoru (uz. 16).
Ako druga strana nee da potpie ili vrati zakljunicu, spor e se najprijerjeavati
mirnim putem, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je
sastavila i potpisala zakljunicu moe tubom traiti od suda da utvrdi postojanje
ugovora i njegov sadraj.
Sud u parninom postupku, dakle uz izjanjavanje druge strane, rjeava spor.

Ako usvoji tubene zahtjeve donijee deklaratornu presudu kojom konstatuje da je

ugovor zakljuen i ta je njegov sadraj.
Ovakva presuda, u svim sluajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo.
Paralelno sa ahtjevom za utvrivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana
koja je potpisala zakljunicu moe od druge strane traiti naknadu tete koju je
pretrpjela zato to nije imala zakljunicu.

Porudbina
Porudbina je poslovni naziv za komercijalni dokument sa razliitim poloajem i
funkcijama u postupku zakljuivanja i dokazivanja ugovora. Te injenice
opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju.
Porudbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih
informacija njome izraava ozbiljnu namjeru da zakljui odreeni, u dokumentu
definisani ugovor. Ako kupac alje porudbinu na osnovu ve primljene ponude
prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata.
Takva porudbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudbini
razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon,
kada je ugovor ve sklopljen,porudbina ima svojstvo dokaznog sredstva i
knjigovodstvenog dokumenta.

BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog
definisanog tipa pravnog posla, bilo specifian sadraj i karakteristike koji
odgovaraju zajednikoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele
se na: propisane, utanaene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze
na osnovu njegove ekonomske sutine - po prirodi posla.
Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Koliina i cijena imaju
ovo svojstvo pod odreenim uslovima.

Predmet ugovora o prodaji

Karakteristian predmet trgovake prodaje su pokretne stvari. To mogu biti:roba,
energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni reimi predvieni su za prodaju
energija. Prodaja hartija od vrijednosti vri se prema pravilima predvienim za
pojedine

vrste.

Njihovu

osnovu

predstavljaju

reimi

mjeninog

akcijskog(dioniarskog)prava.

Stvar kao predmet prodaje

Ogranieni dio prirode koji se moe staviti pod ljudsku kontrolu i vlast
predstavljat e i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktiki i pravno
pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za
kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu znaajno da utiu na pojedina
pravna rjeenja u ugovoru.Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u
pravnom prometu (incommercio). Promet moe biti neogranien ili ogranien.
Ogranienja prometa mogu biti trajna ili privremena.

Privremena ogranienja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama

nadlenih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni reim vai i za zabranu
prometa. Ogranienja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru viu
silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih injenica (l. 177
ZOO).Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje moe biti propala, postojea i
budua stvar. Shodno lanu 459 ZOO Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako
je u asu njegovog zakljuenja stvar o kojoj je ugovor bila propala.
Stvar moe biti odreena po rodu (generike stvari) ili po svojim sopstvenim
jedinstvenim

osobinama

(individualizirane

stvari).

Generiko

definisanje

predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno odreivanje stvari. U kolinskom

smislu, stvar moe biti precizno odreena ili odrediva.
U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je
ini odredivom.Predmetom prodaje moe biti vlastita ili tua stvar. Situacija koja
nastaje prodajom tue stvari slina je onoj kod ugovora iji je predmet budua
stvar.
Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko
pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno
raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje
stvar od nevlasnika, moe raskinuti ugovor i traiti naknadu tete ako zbog
pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istai da nain
privrednog poslovanja olakava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojaava
zatita od pravnih nedostataka, zatita od evikcije.

Koliina

Koliina predstavlja fiziko, prostorno i kvantitativno odreivanje stvari koja je

predmet prodaje. Koliina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna
kvalifikacija zavisi od znaaja koliine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica
koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu koliine. Koliina je bitan
element ugovora ako je tako izriito ugovoreno, ako na to upuuje priroda stvari i
kada to zahtijevaju specifine okolnosti konkretnog posla.
U svim ostalim sluajevima, koliina je nebitan element ugovora. Bez obzira
napravnu kvalifikaciju, koliina se uvijek odreuje ugovorom. Prinudnih ili
dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema.
Koliina najprije moe biti odreena ugovorom. Odreivanje se vri nesumnjivim
definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To moe, ali i ne mora da bude
metarsko-decimalni sistem.
Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se ureuje sistem mjera, metarskodecimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izriito navele neki drugi
sistem.
Prvi nain odreivanja koliine jeste njeno numeriko preciziranje. Ako koliina
nije bitan element posla ili ako se ne utvruje prema broju komada, odstupanje
isporuene od ugovorene koliine za 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121).
Precizno odreivanje koliine moe se postii i upotrebom tehnikih termina.
Prema uzansi 118, izraz vagon, bezblieg oznaenja, znai deset hiljada
kilograma bruto, a cisterna deset hiljada kilograma neto teine. Drugi nain
svodi se na priblino odreivanje koliine.

Ako je uz naznaku koliine naveden izraz circa ili slian, tolerancija u koliini
iznosi 5%. Navoenje koliine u rasponu, upotrebom izraza od ... do ili
najmanje ...najvie, zna i da je predmet ugovora bilo koja koliina unutar datih
granica (uz.119).
Trei metod sastoji se u upotrebi izraza uture, kako padne, vienoodobreno ili njima slinih. Njima se kao ugovorna koliina odreuje ona koja se
dobija uvidom u robu na odreenom lokalitetu.

Cijena
Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i
preneseno svojinsko pravo na njoj.
U pravnom smislu, cijena je bitan elementu govora koji predstavlja preteno
novanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U
graanskoj prodaji cijena moe biti izraena veim dijelom u novcu, a manjim u
stvarima. Ako se cijena iskazuje iskljuivo u stvarima,postoji poseban ugovor o
razmjeni, trampi.
Za prodaju poslovnog prava karakteristino je iskazivanje cijene iskljuivo u
novcu.
Struktura cijene veoma je sloena. O toj injenici treba voditi rauna i prilikom
kalkulacije i kod ugovornog odreivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novana
protuvrijednost neto teine robe, ukoliko ugovorom nije izriito predvieno da ona
obuhvata i teinu ambalae (bruto za neto).

Poto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalae obaveza prodavca,

to trokovi koje ona izaziva,takoer, moraju biti ukljueni u cijenu. Ovo pravilo se
nee primijeniti, ako postoji izriit suprotan sporazum stranaka ili kada to
zahtijevaju osobine ambalae.
Trokovi robnog prometa u uem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom
pripreme za isporuku ili uskladitenje itd., po pravilu, ulazeu cijenu u iznosima
koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke.
Ostali zavisni trokoviukljuuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i
pravila za pojedine meu njima, koja odvajaju obavezu izvravanja odreenih
radnji od snoenja trokova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je sluaj
sa pribavljanjem uvjerenja oporijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se
prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da ukljui izvozne carine
zajedno sa trokovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i
uvoznik robe u cijenu mora da ukalkulie uvozne carine i trokove uvoznog
carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dabine, to mora
imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama,
te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadravati rjeenja
drukija od do sada izloenih.
U napomenama o bitnim elementima prodaje reeno je da ovaj ugovor poslovnog
prava postoji i onda kada u njemu nije odreena cijena.
Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera.
Cijena u ugovoru mora biti odreena ili bar odrediva. Naini na koje se cijena
odreuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.

OBAVEZE PRODAVCA
Vrste obaveza
Obaveze prodavca su dunosti izvravanja odreenih radnji koje za njega
proistiu iz ugovora o prodaji. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku sutinu
posla prodaje, njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i znaaj u
praksi su mjerila prema kojima se dunosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i
sporedne.
U osnovne dunosti ubrajaju se isporuka, garancija za materijalne nedostatke,
garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Ove obaveze bie predmet
posebnog izlaganja.
Sporedne obaveze su vezane za izvravanje glavnih obaveza i za reim
odgovornosti prodavca. Postoje razliite klasifikacije ove grupe obaveza, a
potrebno je posebno istai dvije: uvanje stvari i obavjetavanje.
Obaveza uvanja stvari je zajednika dunost saugovaratelja (lan 520 - 522
ZOO). Ona lei na prodavcu onda kada je zbog kupeve docnje sa prijemom
isporuke rizik preao na kupca, a dravina (posjed) stvari ostala kod prodavca (lan
520, st. 1 ZOO). Dunost obavjetavanja kupca o svim momentima relevantnim za
zakljuenje i izvravanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju naela
potenja i savjesnosti. Zbog toga se moe smatrati da ona ima karakter opte
obaveze prodavca, iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji reguliu samo
sporadino. Pravni reim ove dvije vrste obaveza bie izloen u sklopu razmatranja
odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora.

Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisimaili na

ugovoru. Ispitaemo ih na mjestima na kojima se to moe uiniti povezano sa
drugim srodnim predmetima izlaganja.

Karakter obaveza prodavca

Ugovor o prodaji je sinalagmatian. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i
prava kupca. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza
kroz koje se zadovoljavaju razliite potrebe stranaka, ine od obaveza prodavca
izuzetno sloene pojave. Svaka od njih se sastoji od veeg broja relativno
samostalnih radnji za koje vae posebna pravila i za ije izvrenje moraju biti
ispunjene predviene pretpostavke. Naini izvravanja obaveza tipizirani su kroz
njihove modalitete. Oni oznaavaju vrste radnji koje treba preduzeti i nain na koji
to valja uiniti da bi se konkretna dunost smatrala uredno ispunjenom.
Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. Osnovne
dunosti neposredno proistiu iz bitnih sastojaka prodaje. Pored toga, dunosti su
povezane i sa odgovornou prodavca za neizvrenje ili neuredno izvrenje
ugovora. Uprkos ovome, izmeu elemenata, obaveza i odgovornosti postoje bitne
pojmovne i funkcionalne razlike. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba
uvijek precizno razgraniiti.

ISPORUKA
Pojam isporuke

Isporuka robe, predaja stvari (l. 467. ZOO) ili njeno uruenje kupcu odnosno
kupevom zastupniku, stavljanje robe na raspolaganje kupcu, osnovna je obaveza
prodavca. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine, te
zato predstavlja karakteristinu dunost u ugovoru o prodaji. Razumljivo je, stoga,
da je isporuka postala centralna os cijelog sistema prava prodaje.
Pod isporukom podrazumijevamo sistem faktikih i pravnih radnji koje
prodavac mora da izvri prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao stei
posjed stvari i svojine na njoj. Sloenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu
njenih elemenata.
Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktike i jedne pravne radnje.
Faktikim radnjama smatramo fizika i materijalna injenja ili neinjenja iji je cilj
omoguavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. Radnja
uruenja stvari je najea i najtipinija meu njima. Ona ini kimu isporuke, ali
se cijela obaveza ne moe na nju reducirati. To posebno nije mogue kod
trgovakih prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja, kada
na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omoguavanja prevoza. Neinjenje
ili proputanje moe, ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. To e biti
sluaj kada se stvar, po nekom osnovu, ve nalazi kod kupca (na primjer po osnovu
posla lizinga). Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. Pravne radnje su izjave volje.
One prate faktike radnje, i mogu se uiniti izriito ili preutno. Njihov znaaj je u
tome to jednu materijalnu radnju koja moe imati razliita pravnaznaenja
kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. Zahvaljujui tome to isporuka uvijek
predstavlja i akt volje, ona moe biti odreena i kao pomoni pravni posao.
Koje e materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora
od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Bitno je zapaziti da se pored

izvora prava ovdje ukljuuju obiaji i okolnosti konkretnog posla. To od isporuke

ini i faktiko pitanje.
Prema lanu 467, st. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uruenje stvari kupcu, a to
znai prenos posjeda stvari na njega. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadravala
rjeenje koje je vie odgovaralo poslovnoj prodaji. Prema njoj, prodavac je morao
da uradi ono to je potrebno da bi kupac mogao primiti isporuku. Dakle, cilj
isporuke nije bio aktualni prenos posjeda, nego stvaranje mogunosti kupcu da
posjed stekne. Upravo takav pojam isporuke doputa da se pitanje prelaska rizika
za robu regulie nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca.
Poto ono ne iskljuuje i mogunost sticanja najjaeg stvarnog - svojinskog prava,
razmatrano rjeenje smo uvrstili u definiciju isporuke.

Predmet isporuke
Predmet isporuke je iri pojam od predmeta ugovora. Predmet isporuke
obuhvata predmet prodaje, ali i druge stvari koje odreuju isporuku i na kojima se
vre radnje isporuke. To su, prema lanu 468. ZOO pripaci i koristi od stvari
(plodovi i zakupnina npr.).
lan 468. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u ispravnom stanju. Ova
formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena, a ne neke druge
stvari (aliud) (lan 307, st. 2. ZOO). I drugo, ZOO zahtijeva da stvar bude bez
materijalnih nedostataka.

Mjesto isporuke
Pojam mjesta isporuke
Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve, ili barem
najvanije, radnje isporuke moraju da budu zavrene. Odreivanje lokacije jeste
utvrivanje mjesta isporuke u irem, a lokaliteta u uem smislu. Za mjesto
isporuke se vezuju: razgranienja dunosti stranaka, prelazak trokova, prelazak
rizika, prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o nainu izvrenja
ugovora. Otuda je njegov znaaj veliki.
Mjesto isporuke moe da poslui i kao kriterij za odreivanje tipa ugovora o
prodaji. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 - prodaje u mjestu (nedistancione) - kod
njih prodavac i kupac, po pravilu, imaju sjedita u istom mjestu; 2 - prodaje sa
otpremom (distancione) - najee onda kada su sjedita stranaka u raznim
mjestima i 3 - prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione), kod kojih se mjesto
isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takoe pretpostavljaju postojanje
razliitih sjedita stranaka.
Mjesto isporuke i u irem i u uem smislu se odreuje prvenstveno ugovorom.
Sporazum stranaka o tome moe biti izriit ili preutan. Izriito odreivanje se u
privrednoj prodaji najee vri transportnim klauzulama. Ako u ugovoru nije nita
reeno, primijenie se dispozitivna pravila. Poto izmeu lana 471. ZOO i uzansi
71 - 74 ne postoji protivrjenost, izloiemo ih kao jedinstven sistem pravila. Taj
sistem nije suprotan optim rjeenjima o mjestu ispunjenja nenovanih obaveza iz
lana 319. ZOO.

Mjesto isporuke u irem smislu

Odreivanje mjesta isporuke u irem smislu, prema dispozitivnim normama,
zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. Pored toga, ono moe zavisiti i od
posebnih okolnosti konkretnog posla.
Ako je prodavac zakljuio ugovor u vrenju svoje redovne privredne djelatnosti,
a radi se o robi odreenoj po rodu, mjesto isporuke je sjedite prodavca. U kojem
trenutku - nije precizirano. Uporedno pravo poznaje razliita rjeenja. Smatramo
da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke odreuje
prema sjeditu prodavca u vrijeme zakljuenja ugovora. U sluaju da prodavac u
trenutku zakljuenja ugovora ima vie poslovnih jedinica, mjestom isporuke
smatrae se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat,
zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. 71, st. 2). Bude li utanaeno da e se
generike stvari uzeti sa odreenog stovarita ili koliine, mjesto isporuke bie ono
u kome se u trenutku zakljuenja ugovora nalazilo stovarite, odnosno roba (lan
471, st. 2 ZOO; uz. 72, st. 2).
Za individualizirane i budue stvari postoji alternativno rjeenje. Ako u vrijeme
zakljuenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi, odnosno gdje e biti
proizvedena, ta lokacija je i mjesto isporuke (lan 472, st. 2 ZOO; uzansa 72. st. 1).
Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi, odnosno gdje e se proizvesti, vae opta
pravila.
Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke eljele da
mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja, uzanse se izjanjavaju za
mjesto otpreme (uz. 74. st. 1). Mjesto opredjeljenja se odreuje po podacima

ugovora o prevozu, ukoliko neto drugo iz ugovora izriito ne proizlazi (uz. 74. st.
3).

Mjesto isporuke u uem smislu

Kod nedistancione prodaje, mjesto isporuke u uem smislu je skladite prodavca.
Ako prodavac ima vie skladita u istom mjestu, on odreuje sa kojega od njih e
isporuka biti izvrena (uz. 71. st. 4).
Rjeenja su sloenija kod distancione prodaje. Ako je transportni terminal
(eljeznika stanica, luka itd.) udaljen od skladita prodavca manje od deset
kilometara, mjesto isporuke u uem smislu je transportni terminal. U suprotnom,
mjesto isporuke je skladite prodavca (uz. 71. st. 5). Prodavac koji ima vie
skladita u mjestu isporuke u irem smislu, sam odreuje sa koga e se izvriti
isporuka. Mjesto isporuke u uem smislu znaajno utie i na pravila o nainu
isporuke Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovanih obaveza (lan
296. i 298. naroito).

Nain isporuke
Pojam i vrste
Nain isporuke je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje, pregled,
pakovanje, utovar i slino) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladitu
uz odabir loih komada npr.) koje prodavac treba da izvri da bi predmet isporuke
stavio na raspolaganje kupcu i tako izvrio svoju osnovnu obavezu. Nain isporuke

je izuzetno sloena kategorija. On je ureen ugovorom, veoma ogranieno

dispozitivnim propisima, Optim uzansama, poslovnim obiajima, prirodom robe i
okolnostima posla. Pored toga, kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme
Prema nainu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje, nain isporuke, a
time i sama isporuka, moe biti: simbolian, dokumentaran i realan (stvaran). Pod
simbolinom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta
isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je
podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu, odnosno prenos
posjeda sa prodavca na kupca. Kao primjeri mogu da poslue predaja kljueva
automobila ili kljueva skladita u kome se nalazi predmet ugovora. Dokumentarna
isporuka je ona koja se vri predajom papira koji kupcu omoguavaju efektivno
raspolaganje prodanim stvarima. Dokumentarna isporuka se moe izvriti
prodajom bilo kojih robnih hartija. One ne moraju da imaju svojstvo papira od
vrijednosti, posebno, ne stvarnopravnih. Tako e se isporukom smatrati i prenos
skladinog lista, koji je legitimacioni papir i skladinice, koja daje pravo svojine na
robi. I transportni dokumenti mogu biti iskoriteni za dokumentarnu isporuku.
Napokon, isporuka se moe izvriti i uruenjem samih stvari koje su predmet
ugovora. Sa uruenjem se izjednaava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu.
Takvu isporuku nazivamo realnom.
Po vremenu predaje cijele ugovorene koliine nain isporuke moe biti
kontinuelan i sukcesivan. U prvom sluaju postoji jednokratna isporuka. Ona se
sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene koliine odjednom ili
unutar izvjesnog perioda, ali kontinuelno, tj. bez veih prekida. Sukcesivnom ili
obronom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena koliina
stavlja na raspolaganje kupcu u manjim, relativno samostalnim dijelovima izmeu
ijeg uruenja postoji vremenski diskontinuitet.

Realna jednokratna isporuka

Nain stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu koliinu
zavisi od okolnosti konkretnog sluaja i od prirode robe. Zato za simboliku
isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. Dokumentarna isporuka vri se
uruenjem robnih hartija ili prevoznih papira na nain koji je za svaki od njih
posebno predvien. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni reim razvio se
samo za realnu isporuku. On vai i za cijelu koliinu i za obrok. Pravila se
razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju.
Kod nedistancione prodaje postoje tri naina isporuke na skladitu prodavca. Prvi
se sastoji u zajednikom izboru i izdvajanju generike robe radi njene otpreme.
Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. 76, st. 1. i uz. 77). Drugi nain se
realizuje ako uredno pozvani kupac ne doe radi odabira i izdvajanja robe. Tada
prodavac ove radnje moe uiniti sam. I tree, ako uredno pozvani kupac nije
doao, a prodavac ne moe bez njega da odabere i izdvoji robu, isporuka se sastoji
u izvravanju onih radnji koje prodavac moe da obavi sam. Ovo rjeenje uzanse
72, st. 2. je znaajno zbog toga to u trenutku izvrenja posljednje radnje prodavca,
rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase, odnosno ako nije
individualizirana.
Kod distancione prodaje nain isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke
transportni terminal ili skladite prodavca. U prvom sluaju, pravila koja vae za
predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o nainu isporuke. Na primjer, kod
komadnih poiljki koje se prevoze eljeznicom nain isporuke e se sastojati u
predaji poiljke sa popunjenim tovarnim listom u eljeznikom magazinu. Situacija

je sloenija kada se isporuka vri na skladitu prodavca. Tada se isporuka sastoji u

utovaru robe na vozilo. Tek od tog trenutka rizik i trokovi prelaze na kupca (lan
474. ZOO; uz. 76, st. 3). Ako vozar ili pediter zahtijevaju neto drugo, na primjer
slaganje robe na utovarnoj rampi skladita, isporuka e biti izvrena traenim
radnjama (uz. 76, st. 1). Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviena
isporuka u mjestu opredjeljenja, nain isporuke bie identian nainu uruenja robe
primaocu. Da bi roba dola do mjesta opredjeljenja prodavac mora na uobiajeni
nain i pod uobiajenim uslovima sklopiti sve ugovore potrebne za izvravanje
prevoza do odreenog mjesta (lan 473. ZOO).

Vrijeme isporuke
Pojam
Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju
isporuku treba da budu zavrene. Vrijeme isporuke odreuje se ugovorom i/ili
dispozitivnim propisima. U praksi preovlauju situacije u kojima se stranke
sporazumijevaju o vremenu isporuke, a tano utvrivanje znaenja njihovog
sporazuma vri se prema dispozitivnim propisima. Kod nas dolaze u obzir Zakon o
obligacionim odnosima (lan 315. - 317. i 469. naroito) i Opte uzanse.
Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. On postavlja i opta
pravila o civilnom raunanju rokova (uz. 86.) i posebna rjeenja, koja predstavljaju
komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. 82, na primjer).

Rok isporuke je u naelu nebitan element ugovora. No, iz sporazuma stranaka ili
iz okolnosti posla moe proizai kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. Ova
injenica znaajno utie na niz drugih rjeenja, onih o odgovornosti posebno, pa se
ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom
posla - fiksnom prodajom.

Vrijeme jednokratne isporuke

Prvi izvor prava za odreivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. U njemu
je to mogue uiniti na tri naina: oznaavanjem datuma, odreivanjem perioda i
upotrebom tehnikih termina. Tehniki termini se odnose na utvrivanje perioda
isporuke.
Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogui kalendarski datum. U sluaju
ugovaranja nemogueg datuma, tumaenjem e se utvrditi prava volja stranaka. Na
odreeni datum prodavac je duan da izvri isporuku do kraja radnog vremena.
Drukije moe biti izriito ugovoreno ili odreeno na osnovu mjesnih obiaja.
Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti zavrene.
Odreuje se: danima, sedmicama, mjesecima, dijelovima godine, te godinama. Za
svaki od njih postoji poseban nain raunanja (lan 77. ZOO). Ako su oznake
vremena upotrijebljene kombinovano, raunanje poinje od vee vremenske
kategorije. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom nainu odreivanja
vremena isporuke: od kada tee rok, kada se rok zavrava i ko ima pravo da odredi
stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvreno periodom?

Osnovno je pravilo da rok poinje tei od dana zakljuenja ugovora. No, ako je
izvrenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene,
otvaranje akreditiva ili slanje ambalae, tada rok isporuke poinje tei prvog
radnog dana po izvrenju radnje kupca (uzanse 92, 93. i 94.). Bude li u ugovor
unesena klauzula po otvaranju plovidbe, po prestanku leta ili slina, rok
isporuke poinje da tee od dana slubenog obavjetenja da je plovni put otvoren,
bez obzira na to da li je objava tana ili ne (uz. 85.).
Ako je rok isporuke odreen datumom, koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili
dravni praznik, isporuka se ima izvriti prvi naredni radni dan (uz. 90, st. 1.). Ovo
pravilo ne vrijedi za rok odreen periodom. Umjesto produenja vremena isporuke
za jedan dan, ono se skrauje. Prodavac mora sve radnje isporuke da zavri
najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku (uz. 90.). Zbog
ovog rjeenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje
isporuke moraju da budu zavrene. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu
opredjeljenja, vrijeme isporuke moe biti produeno za vrijeme u kome traju
saobraajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. O nastupanju i
prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz.
91.).
Kada je vrijeme isporuke utvreno u rasponu, a nije ugovorom odreeno ko ima
pravo da ga konkretizuje, pravilo je da to pravo pripada prodavcu, osim kad iz
okolnosti sluaja proizlazi da je odreivanje datuma predaje ostavljeno kupcu
(lan 469. ZOO). Ne odredi li ovlatena strana datum isporuke, smatrae se da je to
posljednji dan roka. Kod veih koliina robe, koje ne mogu biti isporuene u
jednom danu, ovlatena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini
moe izvriti do kraja predvienih rokova (uz. 88, st. 2. i 3.). Kraj roka treba

shvatiti onako kako je to utvreno pri izlaganju rokova isporuke odreenih

periodom.
Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke, mora da izabere radni dan (uz.
87.) i da o tome obavijesti drugu stranu. Obavjetenje mora da sadri oznaenje
posla i preciziranje vremena isporuke. Interesantno je da se ovo obavjetenje
smatra izvrenim kada bude primljeno, a ne u trenutku otposlanja. Time su uzanse
prihvatile za ovaj sluaj teoriju prijema (uz. 89.).
Prvi tehniki termin koji uzanse preciziraju je odmah ili prompt. On oznaava
isporuku u roku od osam dana od dana zakljuenja ugovora (uz. 81.). Ovo rjeenje
je bilo predvieno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: ako rok isporuke
nije odreen ugovorom, smatra se da je ugovorena promptna isporuka (uz.
80.).Druga grupa tehnikih termina odnosi se na izvrenje isporuke u toku
kalendarskog mjeseca: poetkom, u prvoj polovini, sredinom, krajem i u drugoj
polovini mjeseca. Znaenje svakog od ovih izraza je precizirano lanom 77, st. 4.
ZOO (uz. 82.). Napokon, treu grupu ine izrazi koji pokazuju da je u trenutku
zakljuenja ugovora roba ve utovarena. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao
to su: plivajua, u vonji, utovarena i slini. Tada se isporuka smatra
izvrenom onoga asa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja; rok isporuke je,
dakle, samoodrediv (uz. 83.).
Drugi izvor za odreivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. Danas se kod
nas primjenjuje iskljuivo lan 470. ZOO, budui da je rjeenje uzanse 80. o
promptnoj isporuci stavljeno van snage. Dakle, ako vrijeme isporuke nije
ugovoreno, prodavac je duan da je izvri u razumnom roku. Razuman rok se
odreuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. On je, dakle, pravni
standard iju sadrinu treba svaki put posebno utvrivati. I razuman rok poinje

tei od dana zakljuenja ugovora. Kupac, dakle, moe zahtijevati ispunjenje

obaveze odmah, ali to prodavac ne mora uiniti prije isteka roka koji se smatra
razumnim.

Vrijeme sukcesivne isporuke

Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene koliine odreuje se
prema pravilima koja vae za jednokratnu isporuku. Zbog toga je ovdje potrebno
utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. Ako
ugovor o tome nita ne govori, primjenie se uzansa 95. Ona sadri norme za dvije
situacije.
Kada je rok isporuke cijele koliine dva mjeseca ili vie od toga, isporuka e se
izvriti u priblino jednakim obrocima svakoga mjeseca. Pri tome i razmak izmeu
pojedinih obroka treba da bude priblino jednak. Bude li rok isporuke krai od dva
mjeseca, isporuka e se izvriti u dva priblino jednaka obroka sredinom i krajem
ugovornog perioda. U oba sluaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju
da budu postavljeni tako da se ouva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele
koliine.

Istovremenost isporuke i plaanja

Sva dosadanja rjeenja o vremenu isporuke su uslovna. Ona vae ako je
ugovoreno ili uobiajeno da prodavac mora izvriti isporuku i onda kada kupac ne
plati cijenu istovremeno sa isporukom, odnosno kada ne pokae svoju spremnost
da plaanje izvri simultano sa isporukom. U suprotnom vai princip

istovremenosti isporuke i plaanja kao izraz manifestacije ireg principa o

istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatikih ugovora (lan 122. i 123.
ZOO). Ovo naelo djeluje i u korist kupca. On ne mora platiti cijenu prije nego
to je imao mogunost da pregleda stvar (lan 475. ZOO).
Dispozitivno je pravilo, dakle, da prodavac ne mora izvriti isporuku u odreenom
roku ako kupac istovremeno ne plati, ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Da
bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. Prvu
smo ve spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili obiaja. Druga
pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje; prodaje na kredit,
prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinke prodaje nisu pogodne za primjenu
ovog instituta. Napokon, pojam istovremeno kod privrednih prodaja mora biti
shvaen komercijalno, a ne doslovno. Istovremenim plaanjem smatra se ono koje
je izvreno u ugovorenom ili zakonskom roku po prijemu robe i fakture. Ovaj rok
je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporueno
ono to je ugovoreno, te da li faktura odgovara isporuenoj robi. Da zakljuimo: u
privrednom prometu praktini znaaj pravila o istovremenosti isporuke i plaanja
postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvrenja isporuke opravdano
posumnja u kupevu sposobnost da izmiri svoje novane obaveze to pokazuju i
rjeenja ZOO vezana za distancionu prodaju.

Dejstvo isporuke: prelaz rizika

Pojmovna odreenja
Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. Ona ulaze u modalitete isporuke zato
to je bitno obiljeavaju u pravnom smislu. Dejstva isporuke zavise od koncepta

ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu, odnosno od toga kako su odreena

dejstva samog ugovora. U trgovakoj, odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je
sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. Zbog toga je mogue dejstva
isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika.
Na ZOO u podnaslovu Rizik predvia da do predaje stvari kupcu rizik
sluajne propasti ili oteenja stvari snosi prodavac. Centralni problem koji ovdje
postoji jeste: ta je sluajno, odnosno kako shvatiti pravni pojam sluaja.
Teoretiari koji se bave pravom prodaje vezuju sluaj, pa time i rizik, za
neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. Mi smatramo da sluaj i u pravu
prodaje mora biti vezan za opti teorijski pojam ovoga instituta i da, najkrae
reeno, predstavlja odsustvo krivice, tj. skrivljene tetne radnje bilo kojega lica, a
ne samo ugovornog partnera.

Garancija za materijalne nedostatke

Pojam garancije
Garancija za materijalne nedostatke je jamenje prodavca kupcu da prodata roba
nema nikakvih fizikih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu, propisanu,
uobiajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. Ona se moe definisati i kao jamenje
prodavca kupcu da e isporuena roba biti saobrazna onome to je predvieno
ugovorom.
Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. Ona je sastavni dio ugovora po
prirodi posla. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izriito iskljuena i u
mjeri u kojoj nije samim ugovorom ograniena. Pravni osnov garancije je bio

sporan. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova

garancije. O tome svjedoe, pored ve navedenog rjeenja o mogunosti
ugovornog iskljuivanja ili ograniavanja garancije, i rjeenja o uslovima
potrebnim za postojanje ove obaveze.
Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u asu zakljuenja ugovora
nedostaci nisu bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati (lan 480, st.
1.). Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu
upotrebu ili za promet robe, te na svojstva i odlike koje su izriito ili preutno
ugovorene, odnosno propisane. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod
prodaja po uzorku ili modelu, budui da se smatra da je kupac morao da ih uoi, da
je svoju dunost provjere obavio kako treba. U sluajevima za koje uslov
savjesnosti kupca vai, zakonodavac pojaava kriterije paljivosti i potenja kod
obje stranke. Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi
briljivo lice sa prosjenim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao
kupac moglo lako opaziti pri uobiajenom pregledu stvari. No, prodavac e
odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja
nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da traene odlike postoje, odnosno da
uoenih ili indiciranih nedostataka nema (lan 480, st. 3. ZOO). Bude li ugovor
zakljuen sa klauzulom vieno-odobreno, kakva - takva ili nekom slinom,
kupac se ne moe pozivati na nedostatke stvari, osim u sluaju obmane od strane
prodavca (uz. 144. i 145.). Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka
su pravno irelevantni; obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je
prodavac bio savjestan (lan 478, st. 1. ZOO). Ipak, nesavjesnost prodavca djeluje
u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke.
Obaveza garancije se moe ugovorom sasvim iskljuiti ili samo ograniiti (lan
486, st. 1. ZOO). Stoga je nepostojanje ovakve klauzule trei uslov za egzistenciju

obaveze garancije. Obaveza garancije e postojati uprkos ovakvoj klauzuli, ako je

nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristei svoj poseban
monopolski poloaj (lan 486, st. 2. ZOO). Razlog za to lei u nitavosti
navedenih uglavaka.
etvrti uslov jeste da stvar nije prodata na prinudnoj prodaji (l. 487 ZOO).
Razlozi za ovakvo rjeenje lee u mehanizmu prinudne javne prodaje koji
iskljuuje pristanak i uee prodavca u zakljuivanju ugovora.
Napokon, peti uslov ini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Striktno
posmatrano, reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije, ali jeste
neophodna pretpostavka za odravanje ove dunosti prodavca na snazi. Naime,
protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije, pa
shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu.

GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZATITA OD EVIKCIJE)

Pojam i vrste pravnih nedostataka
Zakljuenjem ugovora o prodaji kupac ne eli samo to da mu stvari budu stavljene
na raspolaganje. Njegovi ciljevi su sloeniji. Kupac tei da stekne mirnu i
nesmetanu dravinu i svojinu kao najjae stvarno pravo na predmetu prodaje.
Jedino na taj nain on moe u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu
vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (lan
15. ZOO). Upravo zbog ovoga pravo nekog lica, koje pod odreenim uslovima
iskljuuje ili ograniava bilo miran posjed, bilo nastanak, ili vrenje najjaeg -

svojinskog prava na predmetu prodaje, predstavlja pravni nedostatak ili pravnu

manu.
Pravni nedostaci se, kao i materijalni, mogu podijeliti prema vie kriterija.
Polazei od titulara prava koje predstavlja nedostatak, oni se mogu svrstati u
nedostatke iji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava tree lice, tj.
osoba van ugovornog odnosa. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu
treeg i time samo drugu varijantu ukljuuje u krug pravnih mana (lan 508). I
dejstvo nedostatka moe biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. Shodno tome,
nedostaci se dijele na one koji: iskljuuju, umanjuju ili ograniavaju kupevo
pravo (lan 508. ZOO). Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija
dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimine. Pravo koje sa stanovita kupca
predstavlja manu moe biti javnopravne i privatnopravne prirode (lan 514. ZOO).
Od privatnih, imovinskih prava najee se sreu stvarna prava (svojina, hipoteka,
slubenost). U privrednim prodajama su izuzetno znaajna ona koja imaju
obligaciono porijeklo (zaloga) ili potiu iz prava intelektualne svojine (pravo na
patent, model i uzorak, odnosno industrijski dizajn; ig).
Za postojanje mane je bitno da je uznemiravanje pravno. Ono moe biti
izvreno putem tube i u vidu prigovora, ali i isticanjem nekih prava treeg lica
neposredno. Napokon, pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih
stvari, slunosti na primjer. Mi emo se zbog pojma trgovake prodaje baviti samo
pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari.

Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje

Garancija za pravne nedostatke je jemenje prodavca kupcu da preneseno pravo

nema nikakvih nedostataka koji bi onemoguavali nastanak ili trajanje kupevog
svojinskog prava, odnosno koji bi umanjivali ili ograniavali upotrebu toga prava,
a time i miran posjed prodane stvari. Analogno garanciji za materijalne nedostatke,
garancija za pravne nedostatke (zatita od evikcije) se moe definisati i kao
jamenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome to je
predvieno ugovorom.
Po svojoj pravnoj prirodi, garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak
ugovora; postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izriito ili preutno
iskljuena. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta
dispozitivne prirode; odgovornost prodavca za pravne nedostatke moe se
ugovorom ograniiti ili sasvim iskljuiti (lan 513, st. 1. ZOO). Zbog toga zatita
od evikcije u naem sistemu ima ugovorni osnov.
Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni
zakonski uslovi. Oni imaju razliit juridiki karakter. U uporednom pravu su
postavljeni na slian nain. Zato emo se zadrati samo na rjeenjima Zakona o
obligacionim odnosima.
Nedostatak mora postojati u asu prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca.
To znai, nuno je da je stvarno pravo treeg nastalo jo dok je stvar bila u
dravini prenosioca. Ovo je prvi uslov.
Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. Odreivanje savjesnosti je sloeno. Ona
najprije postoji ako kupac nije bio obavijeten o postojanju pravnog nedostatka
(lan 508, st. 1. ZOO). Dalje, smatrae se da je kupac savjestan ako u asu
sklapanja ugovora nije znao za mogunost da mu stvar bude oduzeta, ili da

njegovo pravo bude smanjeno ili ogranieno (lan 510, st. 4.). Napokon, kupac se
smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak, ali nije pristao da uzme stvar
optereenu tim pravom (lan 508, st. 1. ZOO). U posljednjem sluaju radi se o
situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava treeg ili u
kojoj je kupcu obeao da e do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti
nedostatak.
Trei uslov jeste da garancija nije ugovorom iskljuena ili ograniena. Da bi ovaj
uslov postojao, potrebno je da prodavalac bude savjestan. Smatrae se da on nije
savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora bio poznat ili mu nije
mogao ostati nepoznat (lan 513. st. 2. ZOO). U sluaju nesavjesnosti prodavca,
klauzula o iskljuenju ili ogranienju odgovornosti za pravne nedostatke je nitava.
etvrti uslov je obavjetavanje prodavca o nedostatku, tj. njegovo reklamiranje
(lan 509. ZOO). Za razliku od materijalnih nedostataka, reklamiranje pravnih
mana nije uvijek uslov za odravanje prodaveve obaveze garancije na snazi.
Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvrena i to u tri sluaja. Kupac, najprije,
ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu ve poznati (lan 509.
ZOO). Reklamacija, dalje, nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada
se kupac upustio u sudski spor sa treim licem i izgubio ga. Prodavac se tada moe
osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji, jer
nije izvreno obavjetavanje, nego dokazom da je raspolagao sredstvima da se
odbije zahtjev tree osobe (lan 511. ZOO). I na kraju, reklamacija nije uslov ni
za sluaj u kome je pravo treeg oito osnovano (lan 512).

ISPOSTAVLJANJE FAKTURE

Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja

Pravno posmatrano, faktura se moe definisati kao izjava volje prodavca data u
formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz
ugovora i eventualno ostale izdatke koje je uinio u vezi sa ugovorom. Faktura,
pored zahtjeva za plaanjem, uvijek sadri i neke elemente ugovora: predmet,
koliinu, jedininu cijenu, transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. U praksi se
sreu i obrasci faktura iji ih sadraj pribliava zakljunici.
Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaanje
cijene. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoni pravni posao.
Funkcije fakture su brojne. Ona, najprije, predstavlja zahtjev za isplatu cijene. To
je njen osnovni zadatak. Faktura, dalje, jeste izuzetno vaan knjigovodstveni
dokument. Ona zbog toga mora biti uredna, vjerodostojna i dovoljna za knjienje
poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. Nadalje, faktura je
izuzetno vano dokazno sredstvo. U tom svojstvu ona pokriva oblast od
dokumentarnog akreditiva do spreavanja zastarjelosti zahtjeva za plaanjem
ugovorne cijene. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja, faktura moe imati jo
dvije fukncije. Ona moe predstavljati ponudu za zakljuenje ugovora ili prihvat
ponude. Pravni reim cijene omoguava jo jedan nain upotrebe fakture. Ona
moe biti sredstvo za oivljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane
prodavca. Ovu ulogu imae u sluaju u kome ugovor ne vai bez odreivanja
cijene, a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. Faktura je, napokon, podoban
instrument za dopunu i preciziranje ugovora. Ovo je razumljivo, budui da je
faktura obino prvi pismeni akt o ugovoru.

Sistemsko tumaenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza

prodavca. Takav zakljuak se moe izvui iz Optih uzansi, naroito iz onih koje
govore o kupevoj obavezi plaanja.79 Na isti stav upuuju Zakon o
raunovodstvu (lan 3. i 10)80 i Zakon o finansijskom poslovanju (lan 3.
naroito).
Od fakture treba razlikovati profakturu. Profaktura je pisani dokument po
sadraju i obliku slian fakturi - kojim prodavac zahtijeva od kupca plaanje prema
prethodnom obraunu cijene. Ona ima preliminarnu finansijsku, knjigovodstvenu i
dokaznu funkciju. Kada konaan obraun bude sainjen, iznosi plaeni po
profakturi se odbijaju od iznosa fakture. Rezultat moe da bude: ostatak duga kod
kupca, potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraivanja kupca za vraanje vie
plaenog iznosa po profakturi.

Obaveznost jednostrano unesenih klauzula

Faktura se izdaje na osnovu ugovora, koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka.
Ona predstavlja znaajno dokazno sredstvo o sadraju toga sporazuma. Zbog toga
je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma sloeno. Kod
nas je ono rijeeno Optim uzansama.
Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru, niti se iz njega mogu tumaenjem
nesumnjivo konstruisati, u principu, ne obavezuju kupca. Ovo pravilo vai i onda
kada je kupac fakturu primio bez prigovora. Polazi se od pretpostavke da se ne

moe jednostrano menjati ono to su stranke ugovorile, odnosno ukoliko su u

pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori.
Uslovi plaanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu
obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. Jednostrano
unesene klauzule moraju biti neophodne za izvrenje ugovora. ta je neophodno
zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog sluaja. Drugo, razmatrane
klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. Ta injenica e se
utvrivati primjenom pravila o interpretaciji. Napokon, nuno je da kupac nije u
kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. Koji je rok
kratak, faktiko je pitanje (uz. 103. st. 2). Kada kupac prigovori samo nekim
stavkama fakture, ne moe odbiti isplatu iznosa na koje nije uloio prigovor (uz.
204).
U praksi se formiralo stanovite da jednostrano unesene klauzule obavezuju
prodavca ukoliko oteavaju njegov poloaj. Ovo pravilo vai i onda kada ove
odredbe prevazilaze okvire ugovora, odnosno kada nisu neophodne za njegovo
izvravanje. Smatra se da je tada prodavac elio da prui pogodnosti kupcu. Poto
je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla, kupac ne mora
prihvatiti korienje ponuenim pogodnostima.

UOPTE O OBAVEZAMA KUPCA

Vrste obaveza
Obaveze kupca su njegove dunosti izvravanja radnji koje proistiu iz ugovora o
prodaji. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinani izgled,

u naelu, su isti kao i kod obaveza prodavca. Ali, postoji i jedan dodatni element, a
to je injenica da je kupac povjerilac za karakteristinu obavezu isporuke i ujedno
aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. Uporedno
posmatrano, ova varijabla dovodi do razliite kvalifikacije pojedinih radnji koje
kupac kao poslovni subjekt preduzima. Najkarakteristiniji primjeri su pregled
robe i obavjetavanje o nedostacima; oni se u zakonodavstvu odreuju ili kao
obaveza ili kao pravo kupca.
Osnovne obaveze kupca u naem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima
materijalnih nedostataka), prijem isporuke, plaanje cijene i obavjetavanje o
materijalnom nedostatku (reklamacija), ako on postoji. Posljednja obaveza je
uslovljena. Poto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeuje realizacija
obaveza prodavca po osnovu garancije, tj. njegova odgovornost, obaveza
reklamiranja ulazi u vanredan tok posla.
Sporednih obaveza kupca takoe ima vie. Od onih koje su zasnovane na
dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istai obavezu
uvanja stvari. Ona lei na kupcu kada mu je stvar uruena, a on eli da je vrati
prodavcu bilo zbog nedostataka, bilo zbog raskida ugovora (lan 520. st. 2. ZOO).
Sadraj obaveze je isti kao i kod prodaveve istovrsne dunosti. Izloiemo ga u
sklopu odgovornosti prodavca. Od dunosti zasnovanih na ugovoru istiu se: slanje
ambalae i dostavljanje specifikacije. O reimu ovih radnji govoriemo prilikom
raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvrenjem posmatranih obaveza.

Karakter obaveza kupca

Opte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dunosti prodavca. Pored
toga, postoje i obiljeja koja su donekle specifina.
Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. One, prvo, predstavljaju
komplementarne pojmove povezane i sadrinski (isporuka - prijem isporuke) i
funkcionalno (isporuka - plaanje uz potovanje naela istovremenosti). Drugo,
sankcije za neizvrenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. esto se sastoje
u gubitku nekih kupevih prava. Napokon, odgovornost za neizvrenje sporednih
obaveza je u velikoj mjeri izjednaena sa optim reimom odgovornosti za
neizvrenje ili neuredno izvrenje ugovora.

PREGLED ROBE
Pojam provjere materijalnih nedostataka
Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najee naziva
pregled. U praksi se koriste i izrazi: provjera, kontrola i kvalitativni, odnosno
kvantitativni prijem. Pravni pojam pregleda se u propisima ne odreuje izriito,
nego posredno - kroz opis naina na koji on treba da bude izvren. Zbog toga
definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. Pregled robe radi provjere
postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktikih i
pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje treba preduzeti da bi se
dolo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporuena roba
po svojim osobinama odgovara onome to je predvieno ugovorom.

Prema lanu 481. st. 1. ZOO kupac je duan primljenu stvar na uobiajen nain
pregledati ili je dati na pregled. U naem je pravu, dakle, provjera materijalnih
nedostataka obaveza kupca. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporednopravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridike prirode. Stranke mogu
odmah da rijee sporove o injenicama, da utvrde svoje ekonomske i pravne
pozicije i izaberu dalji nain djelovanja. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih
faktikih radnji, koje prate izriite ili preutne izjave volje vezane za izvravanje
pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. Zbog toga se pregled robe moe
kvalifikovati i kao pomoni pravni posao.
Znaaj pregleda robe radi utvrivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je
ogroman. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono to
prema ugovoru treba da plati. Pravno gledano, pregled robe je nezamjenjivo
sredstvo vjerodostojnog konstatovanja injenica vezanih za saobraznost isporuke
robe preme uslovima iz ugovora, te za obezbjeenje dokaza o tim faktima. Stoga
on, zajedno sa reklamacijom, predstavlja akte vigilancije, budnosti kupca.
Postoje etiri osnovna modaliteta pregleda.

Pojam provjere pravnih nedostataka

Provjera pravnih nedostataka se moe definisati analogno provjeri materijalnih
nedostataka kao sistem faktikih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim
modalitetima, koje se preduzimaju radi toga da bi se dolo do relativno sigurnog
stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se moe upotrebljavati na
nain predvien ugovorom. No, u uporednom zakonodavstvu ova teorijska
mogunost nije posebno regulisana.

Postoji vie razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posveuje

panja koja bi odgovarala kontroli robe. Najprije, u uporednom pravu je opte
prihvaeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Drugo,
ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu treeg lica, onda je to tree lice duno
da dokae postojanje svojih ovlatenja. Napokon, poto se privredna prodaja
obavlja na mjestima i izmeu lica za koje je to uobiajeno, kupac je po
pretpostavci savjestan. A to znai da moe i od nevlasnika stei svojinu.
Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu
posebno provjeravane osobine prenesenog prava. Zbog toga se na ovome pitanju
vie neemo zadravati.

Subjekti pregleda robe

Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvre uvid u stanje robe
radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. To mogu
biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava.
Subjekti javne vlasti su nadleni inspekcijski organi. Kontrola koju oni vre
zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. Ova vrsta
pregleda robe najee se sree kod onih proizvoda kod kojih je propisan
minimalni kvalitet. Sastoji se bilo u kontroli sirovina, bilo u pregledu gotovog
proizvoda.

Pored

toga,

javnopravna

kontrola

je

naroito

esta

spoljnotrgovinskom poslovanju. Stranke u ugovoru o prodaji mogu, ali ne moraju

prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove meusobne
odnose.

Lica koja mogu izvriti kontrolu ima vie. Odreivanje subjekata pregleda u
konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. Tek ukoliko one
nita ne utanae, primijenie se rjeenja dispozitivnog zakonodavstva.

Pregled robe najprije moe da izvri sam prodavac. Ovo rjeenje karakteristino je
za pravo SAD. U teoriji je ono sporno, budui da se prodavac ve vezao
ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka, manaPregledu
koji izvri sam prodavac pridaje se znaaj jedino onda kada se druge kontrole ne
vre. Jedan ovakav sluaj mogu je i na osnovu uzanse 127. st. 1. Ako je
ugovorena otprema eljeznicom bez merenja, tada je mjerodavna koliina koju
na svome skladitu utvrdi sam prodavac, pod uslovom da uredno pozvani kupac
nije doao da uzme uee u pregledu.
Drugi subjekat je kupac. Prema kontinentalnim i naem pravu pregled je njegova
dunost. Od uslova ugovora i okolnosti sluaja zavisi vjerodostojnost rezultata do
kojih je on doao.
Potreba da rezultat pregleda bude taan i upotrebljiv kako prema drugoj strani,
tako i pred sudom, dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami
vre pregled robe. Oni to ine ili zajedno sa nekim treim licem - prevoznikom
(vozarom) i pediterom najee, ili sa komisijom. Vozar e, po pravilu,
uestvovati u utvrivanju koliine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti
ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedeih klauzula:
merenje na utovarnoj stanici, merenje na istovarnoj stanici i sre dnja mera
utovara i istovara (uz. 127. st. 2 - 4). Pregled najee zajedniki vre prodavac i
kupac. U interesu prometa ovo je najbolje rjeenje, jer je strankama omogueno da

odmah rijee sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe.
Upravo zbog toga se naziva i kontradiktorni nain, odnosno kontradiktorni
pregled.
Subjekat pregleda moe biti i tree lice. Ono to svojstvo stie najprije na osnovu
sporazuma stranaka. Tada su mogue dvije situacije. Ugovorom moe biti
predvieno da je nalaz treeg iskljuivi i obavezan dokaz o stanju robe. Stranke se
mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vri trei slui dobijanju robnog
dokumenta pogodnog za dalju upotrebu, s tim da on ne spreava dalje dokazivanje
materijalnih nedostataka. Smatramo da u sluaju nejasnog regulisanja poloaja
treeg lica treba usvojiti drugo rjeenje. Tree lice moe biti subjekt pregleda i na
osnovu odluke jedne ugovorne stranke. Tada njegovi nalazi mogu imati samo
dokazno dejstvo. Upravo zbog toga valja odabrati ono tree lice ija su strunost i
savjesnost neosporni. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli
robe i usluga uslovili su u poslu prodaje jo jedan novum - pregled od strane
treeg.
Mjesto pregleda robe
Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda
moraju biti zavrene. Moe se, kao i mjesto isporuke, posmatrati u irem i u uem
smislu. Odreivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vri se, najprije,
ugovorom, a potom dispozitivnim propisima. Zakonodavna rjeenja zavise dijelom
od vrste robe (individualizirana ili generika), a dijelom od tipa prodaje
(nedistanciona ili distanciona).
Odreivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vri se u ugovoru izriito ili
transportnim klauzulama. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno, ono

mora biti potovano. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen
na ugovorenom mjestu pregleda.
Zakon o obligacionim odnosima i Opte uzanse, usvajajui iroko prihvaena
rjeenja uporednog prava, mjesto pregleda veu za mjesto izvrenja isporuke kao
primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. Upravo zbog toga postoji veliki
broj solucija, a njihova primjena zavisi od faktikih okolnosti svakog konkretnog
posla. Ovi inioci dovode do razliitog tumaenja osnovne norme lana 481. st. 1.
ZOO po kojoj je kupac duan primljenu stvar na uobiajeni nain pregledati ili je
dati na pregled im je to prema redovnom toku stvari mogue.
Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke mogue izvriti i
pregled, mjesto isporuke u irem i uem smislu je ujedno i mjesto pregleda. Ovo
pravilo vai samo za vidljive nedostake.
Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci, kao i onda kada prisutne
stranke ne mogu da izvre pregled prilikom isporuke bez svoje krivice, mjesto
provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari mogue uiniti.
Redovan tok stvari je pravni standard koji se shvata objektivno, tj. nezavisno od
individualnih osobina konkretnog kupca. Razliiti faktiki uslovi provjere koliine
i kvaliteta, po pravilu, e dovoditi do razliitog odreivanja mjesta provjere
koliine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. Koliina e se najee
provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolae odgovarajuim mjernim
instrumentima, a kvalitet u skladitu kupca.
Odreivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. Da
bi reekspedicija kao poseban institut postojala, prema uporednom i naem pravu
(lan 481. st. 3. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. Najprije,

mora postojati ugovor izmeu kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. Drugo,
potrebno je da kupac robu alje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. I tree,
zahtijeva se da je prodavcu pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti
poznata mogunost takve dalje otpreme (lan 481. st. 3. ZOO). Budu li ispunjeni
ovi uslovi, mjesto provjere moe biti i mjesto novog opredjeljenja. Razumije se da
kupac ili kupev kupac mogu kao mjesto provjere u irem smislu odrediti i neko
drugo usputno mjesto koje se nalazi izmeu dva mjesta opredjeljenja.
Sva do sada iznesena pravila o odreivanju mjesta pregleda vaila su za
uobiajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. Mjesto
utvrivanja skrivenih nedostataka nije niim odreeno. Ono zavisi ili od volje
kupca ili od okolnosti sluaja.

Vrijeme pregleda robe

Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje
sainjavaju pregled robe moraju biti izvrene. Pravno, ovo je najsloeniji modalitet
postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Odreuje se ugovorom
na isti nain kao i mjesto, te dispozitivnim propisima.
Rjeenja dispozitivnih propisa uopte, pa i naeg Zakona o obligacionim
odnosima zavise od vrste robe, tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu
reklamacije. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan
ili savjestan.
Ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat (lan
485. ZOO), vrijeme reklamacije, pa prema tome i vrijeme utvrivanja nedostataka

nije niim ogranieno. Ovo rjeenje potie iz principa da se niko ne moe pozivati
na sopstvene nedoputene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). Kada je
prodavac bio savjestan, vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv
ili skriven. Pravno-tehnika rjeenja su naroito u prvom sluaju veoma sloena.
Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i
pregledu, ili ako pregled ne bude mogue izvriti prilikom isporuke bez krivice
stranaka, kupac ga mora obaviti im je to prema redovnom toku stvari mogue
(lan 481. st. 1. ZOO). Ovo znai da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti
pregledu i sam pregled zavriti u roku u kome bi to uinilo i drugo lice njegovog
poloaja djelujui panjom dobrog privrednika. Redovan tok stvari i ovdje se
shvata objektivno. Pored poslovnih obiaja i uslova posla, sadraj navedenih
pravnih standarda zavisi naroito od vrste robe. Konani izgled relevantnog
rjeenja u pogledu vremena provjere zavisie i od toga da li je u pitanju provjera
koliine ili kvaliteta. Specifini zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga
da se izraz im interpretira tako da vai od momenta prispijea robe u skladite
kupca.
Kod distancione prodaje generikih stvari princip je da se vrijeme pregleda vee
za vrijeme isporuke. Zbog toga je u uporednom pravu gotovo opte prihvaeno
pravilo ... da se u ovakvim sluajevima kontrola robe vri pre predaje robe
vozaru.99 Isto rjeenje postoji i u naem sistemu. Ono je potvreno i pravilima
uzanse 74. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema izmeu mjesta otpreme
i opredjeljenja.
U sluaju reekspedicije, pregled stvari moe biti odgoen do njezina prispijea u
novo odredino mjesto (lan 481. st. 3. ZOO). Kupac ili kupev kupac imaju

pravo da pregled izvre i ranije. No, ukoliko to ne uine, duni su da pregledu

pristupe im je roba prispjela u konanu destinaciju.
Navedeni rokovi za pregled mogu biti produeni u dva sluaja. Prvo, ako je zbog
popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuen da ne koristi predmet
prodaje, rokovi poinju tei od predaje popravljene stvari, predaje druge stvari,
izvrene zamjene dijelova i slino (lan 483. ZOO). I drugo, ako se pregled ne
moe izvriti, jer prodavac nije predao potrebna dokumenta, poetak toka roka se
odlae do prijema dokumenata. Prema uzansi 138. kupac tada treba da opomene
prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi. Ovo pravilo ne vai samo onda
kada je u pitanju lakopokvarljiva roba.

Nain pregleda robe

Nain pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt
pregleda treba da obavi da bi se dolo do relativno sigurnog i pravno relevantnog
stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. Prema cilju, nain pregleda
se dijeli na: nain pregleda koji tei utvrivanju koliine i nain pregleda koji je
usmjeren na konstatovanje kvaliteta. Prema obimu, nain kontrole moe biti
potpun ili djelimian, to esto ne zavisi od volje ugovornih strana, ve od prirode
robe u pitanju. Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vriti za svaki obrok
posebno. Nain provjere je sloena pojava. On se moe posmatrati kao tehnoloki
proces, komercijalna procedura ili pravni postupak. Zadnja dva vida nazvaemo
drutvenom procedurom i obraditi zajedno, budui da odvajanje ekonomskih i
pravnih aspekata pri vrenju kontrole nije mogue. Izvori prava za nain provjere

veoma su brojni. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. Potom dolaze

dispozitivni propisi, Opte uzanse, posebne uzanse i poslovni obiaji.
Tehnoloki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je
izriito ugovoreno. Rezultati dobijeni na drugi nain ne bi bili pravno relevantni,
bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. Zakon o obligacionim odnosima,
kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava, nita ne govore o ovom aspektu
provjere. No, zato mu Opte uzanse posveuju znaajnu panju.
Prema uzansi 115. utvrivanje koliine robe vri se vaganjem, merenjem ili
prebrojavanjem. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka
potrebno da koliina u ugovoru bude utvrena na odgovarajui nain. Sutinski
zahtjev uzansi u pogledu utvrivanja kvaliteta jeste da primijenjeni nain bude
vjerodostojan (uz. 147). Tehnoloki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su
navedeni primjera radi: struni pregled, uporeivanje sa uzorkom, hemijska
analiza, fiziko mjerenje, vaenje uzorka. Ako se roba isporuuje u originalnom
pakovanju, tehnoloki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja
ambalae (uz. 148). Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe, kao na
primjer za itarice, sadre i pravila o tehnolokim postupcima provjere koji moraju
biti primijenjeni.
Prema lanu 481. st. 1. ZOO, pregled se mora izvriti na uobiajeni nain.
Uobiajeni nain se odreuje prema obiajima u mjestu pregleda, poslovnim
obiajima date trgovake brane, prirodi robe i okolnostima provjere. Dakle, ovaj
pravni standard uvijek treba veoma paljivo popunjavati elementima sadraja koji
imaju faktiku prirodu. Opte uzanse za promet robom kao vjerodostojan nain
pregleda predviaju komisijski pregled. Ukoliko je on uobiajen, dolazi u obzir i

kao nain provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim

odnosima.
Nain provjere koliine komisijskom procedurom Opte uzanse predviaju za
situacije u kojima izmeu jedne ugovorne strane i vozara ili peditera postoji spor
u pogledu koliine, kao i onda kada koliinu provjerava jedna strana na svome
skladitu bez prisustva drugog partnera (uz. 128). Kod provjere kvaliteta,
komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. 147). Sva ostala pitanja
se u oba sluaja ureuju kroz sadrinu komisijskog zapisnika.
Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. Korisno je da to uini svojim
rjeenjem. U pogledu lanova komisije nema ogranienja, ali se njihova svojstva i
odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznaiti u zapisniku. Poeljno je da
komisiju sainjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogunosti uu sudski vjetaci.
Potom se pristupa identifikaciji robe, odreivanju tehnolokih postupaka i
njihovom provoenju. O svim radnjama vodi se zabiljeka. Zatim se utvruju
rezultati pregleda. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpiu
obje strane, odnosno njihovi predstavnici, lanovi komisije i eventualni svjedoci.
Ukoliko lanovi komisije nisu jednoduni o nekom pitanju, manjina moe izdvojiti
svoje miljenje ili odbiti da potpie zapisnik. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je
oslabljena.
Snoenje trokova provjere stranke mogu urediti ugovorom. Ne bude li to
uinjeno, primijenie se pravila Optih uzansi predviena za trokove utvrivanja
kvaliteta (uz. 139). Ako se provjera vri na skladitu prodavca, on je duan da
kupcu bez naknade, dakle o svom troku, stavi na raspolaganje potrebnu radnu
snagu i sredstva kojima raspolae. U svim drugim sluajevima trokove pregleda
snosi kupac kao lice na kome lei obaveza da ga izvri. Jedan izuzetak, ipak,

postoji. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara,

trokove njihovog utvrivanja kupac moe da regresira od prodavca.

PRIJEM ISPORUKE
Prijem isporuke ili preuzimanje stvari je sistem faktikih i pravnih radnji koje
kupac, prema ugovoru, mora da izvri da bi prodavac mogao isporuiti robu i
prenijeti svojinsko pravo na njoj. Isporuka i prijem isporuke su, dakle,
komplementarni pojmovi, ali u praksi oni ne moraju biti ukljueni u jedinstven
proces primopredaje robe.
Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktike i jedne pravne radnje.
Zbog toga moe biti odreen i kao pomoni pravni posao. Da li izvrenje radnji
prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. Opte
uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu rijeili u korist stava da se
radi o obavezi kupca (uz. 70, l. 519. ZOO).

Sadraj obaveze prijema isporuke

Obaveza prijema isporuke je sloena. Preuzimanje stvari se sastoji u
poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila mogua, te u odnoenju stvari
(lan 519. ZOO). Slinu definiciju sadri i uzansa 70. st. 2.
Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvri isporuku zavisi od
prinudnih propisa, ugovora, poslovnih obiaja, prirode stvari i okolnosti
konkretnog posla. Zbog toga je broj inidbi kupca vei to je posao prodaje

komplikovaniji; bie ih vie kod distancione nego kod prodaje u mjestu; vie kod
sukcesivne nego jednokratne isporuke.
Drugu vrstu radnje kojom se izvrava obaveza prijema predstavlja odnoenje
stvari. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je elio ne samo da rastereti prodavca
brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. Odnoenje stvari nee
znaiti radnju prijema ako se stvar ve nalazi kod kupca. Analogno fiktivnoj
isporuci ovdje emo imati fiktivni prijem isporuke. Pri tome treba imati u vidu da
utnja kupca ne znai fiktivni prijem. Potrebno je da on izriito izjavi da prima
robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se moe na siguran nain
utvrditi da je on robu hteo da zadri.
Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporuena saglasno ugovoru.
Tada e prijem biti potpun. Kupeva obaveza prijema je djelimina onda kada se
vri sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima
materijalnih nedostataka, a koliina ne predstavlja bitan element ugovora.

PLAANJE CIJENE
Plaanje ili isplata je osnovna111 i najvanija112 obaveza kupca. Njeno izvrenje
predstavlja glavni razlog, kauzu zbog koje prodavac zakljuuje ugovor. Analogno
isporuci moe se definisati kao sistem faktikih i pravnih radnji koje kupac mora
da izvri prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom
odreenu koliinu novca i prenio mu najjae, svojinsko pravo na njoj. Iako se
sastoji u predaji novca, dunost plaanja je sloena. Broj radnji i pravnih izvora
raste kada se sa graanske pree na poslovnu prodaju.

Plaanje cijene je, nesumnjivo, ugovorna obaveza kupca. Pored toga ona se s
obzirom na pravni reim cijene u prodaji poslovnog prava moe odrediti i kao
prirodan sastojak ugovora. Napokon, znaaj manifestacija volje kupca prilikom
preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaanje d kvalifikovati i kao
pomoni pravni posao.
Izvori prava kojima se ureuje obaveza plaanja su brojni. Na prvom mjestu
se nalaze prinudni propisi iji su predmet regulisanja novani, kreditni i devizni
sistem. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. Ako on ne regulie ovu
dunost, primijenie se dispozitivni propisi. U naoj zemlji to su: Zakon o
obligacionim odnosima i Opte uzanse, ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom
regulativom. Rjeenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim
normama pojedinih specijalnih zakona. Imperativne norme ovih akata imaju za
osnov svoje primjene ono to je ugovorom predvieno izriito ili upuivanjem na
vaenje dispozitivnih normi.

Sadraj obaveze plaanja

Sadraj, predmet obaveze plaanja nije identian sa cijenom. Obaveza plaanja,
po pravilu, je vea od same cijene budui da u nju ulaze i drugi izdaci, prvenstveno
razliiti trokovi robnog prometa. Cijena je osnovni, ali ne i jedini element
kalkulacije. Ako nita nije ugovoreno i u uporednom pravu i kod nas se plaa za
neto teinu robe bez skonta. Dakle, ukoliko eli da se koristi skontom - odbitkom
od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski - kupac mora to da ugovori ili da
se osloni na poslovne obiaje. Skonto se najee ugovara kod prodaje sa
kratkoronim kreditom. Uslovi pod kojim se ambalaa ne plaa ve su izloeni.

Ako je, meutim u ugovor unesena klauzula bruto za neto, kupac plaa i
ambalau po cijeni robe (uz. 161).
Trokove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaa
samo izuzetno. Ovakva dunost mora biti ugovorena ili predviena u uzansama.
Tako kupac snosi uvozne carine, ostale uvozne dabine i trokove carinjenja, bez
obzira na to to je mjesto isporuke eventualno u zemlji, a ne na samoj granici (uz.
164). Kupac, dalje, snosi trokove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu
robe i onda kada je duan da ih pribavi prodavac (uz. 169). Sve ostale trokove
prometa (zavisne trokove) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. Ako
efektivno plaanje tih izdataka vri prodavac, potrebni iznosi moraju mu, na njegov
zahtjev, biti predujmljeni (uz. 171).
Kupac snosi i trokove plaanja. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvreni i
odnose se na one trokove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaanja izazvane
postupcima prodavca (l. 320. st. 3. ZOO). Uz troak, kupac snosi i rizik plaanja.
Smatramo da se taj rizik odnosi na sve sluajeve koji ometaju urednu isplatu, a ne
samo na sigurnost novca.

Primjena optih pravila o novanim obavezama

Plaanje cijene je, po svoj prirodi, novana obaveza. Zbog toga je ona u Zakonu o
obligacionim odnosima regulisana najprije optim pravilima o ovoj vrsti ugovornih
dunosti, a potom i specifinim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji.
Poto je posebnih rjeenja veoma malo, nuno je osvrnuti se i na opta pravila koja
ovdje vae neposredno. Ovo utoliko prije to je ista tehnika primjenjena i u drugim
nacionalnim zakonodavstvima.

Plaanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog

nominalizma: kada obaveza ima za predmet svotu novca, dunik je duan isplatiti
onaj broj novanih jedinica na koje obaveza glasi, izuzev ako zakon nareuje to
drugo (l. 394). A zakon to ini! Klauzule o promjeni cijene ve su izloene
(klizna skala, indeksna skala). Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se
cijena moe prilagoditi realnoj vrijednosti. Od optih instituta tu ulazi klauzula o
promjenjenim okolnostima (l. 133-136), te prekomjerno oteenje (l. 139-140
ZOO). No, zlatne i valutne klauzule, kao izraz principa valorizma nisu doputene.
One su nitave - smatra se da u ugovor nisu ni unesene. Princip monetarnog
nominalizma moe normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske
inflacije.
Sljedea grupa optih pravila tie se naina ispunjenja obaveza. Obavezu izvrava
kupac lino ili preko svoga zastupnika. Plaanje se vri prodavcu, licu koje on
odredi ili subjektu kojega odredi sud. Valjano je ispunjenje treem licu koje nije
prethodno odreeno, ako prodavac to izriito ili preutno odobri (l. 305 ZOO).
Obaveza plaanja izvrava se panjom dobrog privrednika (l. 18 ZOO) i u cjelini
(l. 310). No, poto su novane obaveze djeljive, prodavac je duan da primi i
djeliminu isplatu (l. 310 ZOO).
Naredna grupa pravila tie se mjesta i vremena isplate. Ona se primjenjuje
neposredno na plaanje kupovne cijene (l. 320 i 318 ZOO). Zato emo ih i izloiti
u sklopu odgovarajuih kupoprodajnih podinstituta. Ovdje je potrebno istai jo
jedno pravilo. Kupac svoje obaveze uvijek moe izmiriti prije dospjelosti. Tada je
ovlaten da od svoga duga odbije eskontni iznos, ako to proizilazi iz ugovora ili
obiaja. Poto posmatramo prodaju poslovnog prava, moe se tvrditi da je kupac

uvijek ovlaten na eskont. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na

plaanje prije dospjelosti je nitava (l. 398 ZOO).
Napokon, kada izmeu istog podavca i kupca postoji vie ugovora i vie obaveza
koje su dospjele, a kupac ne moe sve da ih izmiri, redoslijed namirenja zavisi,
najprije, od sporazuma dunika i povjerioca. Ukoliko on ne bude postignut,
primijenie se zakonski red uraunavanja (l. 312 ZOO). Pri tome treba voditi
rauna da je Zakon o finansijskom poslovanju veoma strog prema nelikvidnom
duniku, ali i prema njegovim povjeriocima. Poto potraivanja i dugovanja po
osnovu ugovora o prodaji spadaju u ostale obaveze, namiruju se tek u etvrtom
redu (l. 15 Zakona o finansijskom poslovanju).
Nain plaanja
Pod nainom plaanja podrazumijevamo instrumente plaanja i radnje koje se u
vezi sa njima preduzimaju, te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da uini
da bi svoju dunost isplate izvrio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim
propisima. Sistem postupaka moe se nazvati i modalitetima naina plaanja.
Od naina plaanja treba razlikovati obezbjeenje plaanja. Ono se sastoji u
davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili
u pruanju stvarnih (realnih) obezbjeenja sa istim svojstvima, iz kojih je prodavac
ovlaten da se namiri, ako obaveza plaanja ne bude izvrena u skladu sa
ugovorom. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeenja plaanja
preputa sporazumu stranaka i time vri radikalnu promjenu ranijeg stanja.
Obezbjeenje plaanja moe se izvriti predajom mjenice, eka, bankarske
garancije (lan 17 ZFP), uruenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom
dospijea (lan 18 ZFP) ili na drugi nain u skladu sa Zakonom o obligacionim

odnosima. Mjesto, vrijeme i nain predaje instrumenata plaanja takoe se

odreuju ugovorom. Obezbjeenje plaanja moe se izvriti i zalaganjem
vrijednosnih papira (lan 17. ZFP).
Nain plaanja i nain obezbjeenja plaanja su, dakle, preputeni ugovoru. No,
kada se jednom stranke sporazumiju o njima, prodavac i kupac postaju vezani
sloenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. Najvaniji meu njima su:
Zakon o finansijskom poslovanju, Zakon o mjenici, Zakon o eku, Zakon o
hatrijama od vrijednosti, Zakon o obligacionim odnosima i Opte uzanse za promet
robom.

Instrumenti plaanja
Instrumenti plaanja su sredstva kojima se, u skladu sa propisima o plaanju i
poslovanju hartijama od vrijednosti, vri izmirenje novanih obaveza. Osim
instrumentima plaanja, privredni subjekt moe plaati meusobne obaveze
prebijanjem, cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se ureuju ovi
odnosi. Zadraemo se na pojedinim instrumentima plaanja u mjeri u kojoj je to
potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaanja kupovne cijene.
Uzansa 188. kao prvi nain plaanja predvia polaganje novanog iznosa na
tekui raun povjerioca kod banke koja je u zemlji.
U Zakonu o finansijskom poslovanju, meutim, gotov novac nema poloaj
prvenstvenog instrumenta plaanja, budui da su privredni subjekti duni da
obavljaju novani promet prekorauna (lan 9. ZFP). Pored toga, odredbe o
blagajnikom maksimumu ine od gotovog novca veoma nepodesan instrument

plaanja (lan 11. ZFP). U prilog plaanju gotovim novcem ne idu ni odredbe
lana 10 ZFP, koje nalau prodavcu da gotovinu primljenu po bilo kom osnovu
uplati istog dana na svoj raun, a najkasnije narednog dana.
Drugu veliku grupu instrumenata plaanja ine tzv. instrumenti doznake. Zakon
o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos, kojim se banci
nalae da izvri doznaku raunu prodavca (lan 12. ZFP). Od ostalih, uzanse
reguliu plaanje obraunskim ili virmanskim ekom (virmanski nalog) i
ekovnu uplatnicu (uz. 189 i 196). Predmet ureivanja je prvenstveno vrijeme kada
se smatra da je isplata izvrena, pa emo se na datim rjeenjima zadrati prilikom
izlaganja odgovarajuih dijelova ove materije. Treba dodati da se u ovu grupu
instrumenata moe svrstati i potanska uplatnica.
Treu znaajnu skupinu instrumenata plaanja ine hartije od vrijednosti.
Ureeni su rokovi za plaanje bilo kojom vrstom trgovakog efekta (uz. 190) i
bjanko mjenicom (uz. 191). Takse i trokove vezane za izdavanje hartija od
vrijednosti kao instrumenata plaanja ili obezbjeenja plaanja snosi kupac (uz.
192).
etvrto, plaanje se moe izvriti i akreditivom. Akreditiv je apstraktan pravni
posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da e
korisniku, tj. prodavcu isplatiti odreenu novanu svotu ako do odreenog
vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva
(lan 1072 ZOO). U vezi sa ovim instrumentom plaanja treba zapaziti tri stvari:
kupac je duan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima
iz ugovora o prodaji, banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom
obavezu prema prodavcu, prodavevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova
koji su navedeni u akreditivu, ne nuno i u ugovoru o prodaji. Odnosi banke i

drugih lica u poslu akreditiva su ureeni Jednoobraznim pravilima i obiajima za

dokumentarne akreditive iz 1933. godine, zadnja revizija 1993. Ova pravila
Meunarodne trgovake komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu, a banke ih
se pridravaju kao obaveznog propisa.

Tipovi naina plaanja

Prema razliitim osobinama ugovora o prodaji i specifinim obiljejima same
obaveze plaanja mogu se utvrditi etiri karakteristina tipa ili modaliteta naina
plaanja.
Najprije, pravila o plaanju i instrumenti kojima se ono vri prilagoeni su
jednokratnoj isporuci, te potrebi isplate u cjelini i odjednom. Pod uticajem naela
jednovremenog izvravanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje
predmeta ugovora u obrocima. Ako nita nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz
okolnosti posla, u sluaju uzastopnih isporuka kupac je duan isplatiti cijenu za
svaku isporuku u asu njezina preuzimanja. (lan 518 ZOO). Ako je u ovakvim
ugovorima kupac dao prodavcu predujam, prve isporuke naplauju se iz
predujma, ako nita nije ugovoreno (lan 518. st. 2. ZOO). Ovo rjeenje odstupa,
najprije, od optih dispozitivnih principa o avansu, koji zahtijevaju da se iznos
cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dunikove obaveze.
Izloeno pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj
modalitet plaanja i od plaanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu.
Drugo, iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaanja vidljivo je da je kupac
duan platiti cijenu tek poto je imao mogunost da pregleda stvar (lan 475).
Izuzetak od ovog tipa plaanja postoji ako je ugovoreno plaanje uz predaju

dokumenata (D/P). Pri ovakvom plaanju kupac je duan da izvri svoju obavezu
plaanja cene im su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju
robu, dakle i prije nego to je imao mogunost da isporuenu stvar pregleda.
Dvije su podvrste ovoga tipa plaanja: plaanja uz dokumenta i dokumentarni
akreditiv. esti su naroito u meunarodnom prometu, ali im i Opte uzanse
posveuju znatnu panju.
Ako dokumenti nisu u ugovoru naznaeni, prodavac mora prezentirati ona
dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobiajena u takvom sluaju (uz. 184).
Ne postoji li odgovarajui obiaj, dokumenti moraju biti takvi da dokazuju
izvrenje obaveze isporuke i ujedno omoguavaju kupcu da odredi vrstu i koliinu
robe, te da njome raspolae (uz. 184). Kada je dokument uz koji se vri plaanje
vozarska isprava, prodavac u tom sluaju jami za kvalitet, teinu, meru i
dimenziju robe koji su oznaeni u fakturi (uz. 185). Na ovaj nain su interesi
kupca obezbjeeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih
dokumenata. Interesi kupca zatieni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice
(konosmana). Ona mora glasiti na ukrcano, biti ista i izdata po naredbi (uz.
186).
Trei tip naina plaanja jeste ono koje se vri pouzeem. Kupac u svome sjeditu
ili u mjestu isporuke stie mogunost da primi robu tek kada je poti ili prevozniku
platio cijenu i trokove robnog prometa koje on sam snosi. U privredi dominira
pouzee koje je vezano za plaanje prevozniku, pa su zloupotrebe ovoga
modaliteta manje, nego kod graanske prodaje putem pouzea preko pote.
etvrti tip naina plaanja postoji u sluaju spora o cijeni. Kupac koji ima
prigovore samo na neke stavke iz fakture, mora platiti nesporne iznose. Prodavac
ne moe odbiti prijem tih iznosa (uz. 204). Ako je prodavac odbio prigovore na

pojedine stavke ili cijeli iznos fakture, kupac je ovlaten da odmah po prijemu
takvog obavjetenja sporni iznos deponuje kod nadlenog suda (sudski depozit).
Depozit traje do rjeavanja spora, bez obzira na nain na koji e to biti uinjeno. O
izvrenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. Deponovanjem novca
plaanje se smatra izvrenim do visine poloenog iznosa (uz. 205). Zbog toga
kupac za njega ne duguje kamatu ni u sluaju da spor izgubi.

Vrijeme izvrenja isplate

Vrijeme plaanja
Vrijeme plaanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje
sainjavaju obavezu plaanja moraju biti zavrene. S obzirom na specifinost
novanih obaveza, preovladava trenutak, odnosno dan u kome plaanje mora biti
izvreno. Ukoliko se radi o periodu u pitanju je protek vremena od nastanka do
dospjelosti obaveze plaanja. Kod sukcesivnih isporuka, ova dospjelost se utvruje
za svaki obrok posebno.
U naem pravu vrijeme plaanja se odreuje, najprije, ugovorom. Ako je odreeno
datumom, plaanje mora biti izvreno do kraja radnog dana institucije kod koje se
vri plaanje. Ukoliko je odreeno rokom, njegove granice utvruju se optim
pravilima (lan 77. ZOO). Specifina pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme
plaanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. Razlikuju se situacije u kojim je
plaanje ugovoreno prije isporuke, istovremeno sa njom i nakon preuzimanja
stvari.

Plaanje prije isporuke, unaprijed, po pravilu se ugovara izriito i precizno,

budui da predstavlja odstupanje od naela istovremenosti izvrenja ugovornih
obaveza. Ako rok isplate prije isporuke nije utanaen, plaanje se ima izvriti
najkasnije u roku od osam dana od dana zakljuenja ugovora (uz. 182). Kada je
ugovoreno plaanje prije isporuke, ugovor o prodaji moe, ali ne mora da ima
obiljeja prenumeracionog ili pretplatnog posla.
Poto je istovremenost isporuke i plaanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj
oblasti, ono se rijetko izriito ugovara. Poslovni obiaji esto veu ova dva
momenta onda kada je ugovoreno plaanje uz fakturu. Pored toga, u praksi se
sree posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaanja stipulisanjem
dokumentarne isporuke.
Plaanje unazad je ono koje se, na osnovu izriitog ili preutnog sporazuma
stranaka, vri poto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled
robe. U ovom sluaju prodavac kreditira kupca. Kreditiranje se vri za ukupan
iznos potraivanja. Po pravilu, prodavac trai obezbjeenje ovakvih kredita,
odnosno obezbjeenje plaanja.
Ako vrijeme plaanja nije ugovoreno, ono se ravna prema dispozitivnim
propisima. Za razliku od rjeenja u uporednom pravu, na Zakon o obligacionim
odnosima predvia da se plaanje ima izvriti u roku koji je predvien poslovnim
obiajima (lan 516. st. 2). Ukorijenjenost Optih uzansi u naoj poslovnoj praksi i
racionalnost uzanse 177. daju osnova za stav da u ovom sluaju plaanje treba
izvriti u roku od osam dana od dana prijema robe, odnosno od prijema fakture,
ako je kupac robu dobio prije fakture. Ukoliko se ne prihvati gledite da je rjeenje
Optih uzansi postalo poslovni obiaj, onda vai dispozitivna norma po kojoj se
cijena plaa u asu ... u kome se obavlja predaja stvari (lan 516. st. 2. ZOO).

Oba dispozitivna pravila su uslovna. Ona e se primijeniti ukoliko nije ugroen

princip jednovremenosti isporuke i plaanja. Bude li to sluaj, kupac moe odbiti
ili odloiti isplatu (lan 475. ZOO, uz. 177. st. 3). Izuzetno, kupac nije ovlaten da
odloi plaanje ni pozivom na dunost i/ili pravo pregleda robe, ako je isporuka
izvrena uz predaju dokumenata koja, pri tome, liava prodavca prava da raspolae
robom (uz. 177. st. 3).

Vrijeme isplate
Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaanje izvreno. Ono zavisi
od naina plaanja uopte, a od instrumenata plaanja posebno.
Plaanje gotovim novcem smatra se izvrenim kada kupac dugovanu sumu urui
prodavcu ili je poloi na njegov tekui raun. Polaganje se vri virmanom (uz.
188).
Kada se plaanje vri instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i
obraunski ek ili virman) plaanje se smatra izvrenim onda kada su to stranke
dogovorile. U sluaju da sporazuma stranaka nema, dug je namiren kada banci ili
drugom subjektu kod koga se vodi raun prodavca stigne novana doznaka u
korist vjerovnika ili nalog (virman) dunikove banke, odnosno organizacije da
odobri raunu vjerovnika iznos naznaen u nalogu (lan 318. st. 1. ZOO).
ZOO u lanu 318. st. 2. preuzima pravila uzanse 181. kada je u pitanju plaanje
preko pote. Ako je plaanje preko pote ugovoreno, obaveza se smatra izmirenom
kada dunik uplati iznos svoje obaveze poti. Kad ovakav nain plaanja nije
ugovoren, obaveza je isplaena onda kad vjerovnik primi novanu doznaku (lan

318. st. 2). Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice, smatramo da ovo
pravilo treba tumaiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pota prema redovnom
toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. Ista rjeenja vae i za plaanje
ekovnom uplatnicom, s tim to se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pota
(lan 318. st. 3. ZOO).
Plaanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvrenim onda kada one
budu prenesene prodavcu na nain koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa
pravilima prenosa odgovarajueg trgovakog efekta. Obaveza se konano gasi
kada prenesene hartije budu honorisane. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u
roku, a ni dva dana po prijemu prodaveve opomene, prodavac moe zahtijevati
isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190.).
Plaanje akreditivom se smatra izvrenim kada je banka otvorila akreditiv u
skladu sa uslovima iz ugovora.
Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom, cesijom i asignacijom
utvruje se prema pravilima obligacionog prava, koja vae za pomenute
instrumente. Trenutak u kome je isplata izvrena je onaj u kome je prodavac postao
povjerilac po trabini, odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu
prestala da postoji ili se smanjila.

Mjesto plaanja
Odreivanje mjesta plaanja
Mjesto plaanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaanja
moraju biti zavrene. Analogno mjestu isporuke ono se moe posmatrati u uem i u

irem smislu, ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni znaaj. Tri
principa vladaju pravilima o odreivanju mjesta plaanja. Prvi je da su novane
obaveze donosive, tj. da se ispunjavaju u sjeditu povjerioca (lan 320. st. 1. ZOO).
Ako se plaanje vri virmanom ili drugim obraunskim sredstvom, onda se ovaj
princip konkretizuje tako to se kao mjesto plaanja odreuje sjedite organizacije
kod koje se vode vjerovnikova novana sredstva (lan 320. st. 2).
Nae pravo slijedi kontinentalne sisteme. Cijena se najprije mora platiti u mjestu
koje je odreeno ugovorom (lan 516. st. 1 ZOO). Ukoliko ugovor nita ne govori
o ovom pitanju, mjesto plaanja se odreuje prema poslovnim obiajima (lan 516.
st. 2. ZOO). U nedostatku pravila obiajnog porijekla, plaanje se vri u mjestu u
kome se obavlja predaja stvari (lan 516. st. 2 ZOO). Napokon, ako se cijena ne
mora platiti u asu predaje, plaanje se obavlja u prebivalitu, odnosno sjeditu
prodavca (lan 516. st. 3. ZOO). Time se specijalna pravila o plaanju kupovne
cijene vraaju na opti pravni reim izmirenja novanih obaveza. Opte uzanse
dalje razrauju ovo rjeenje. Ako povjerilac ima vie sjedita, tj. vie poslovnih
jedinica, plaanje se vri u sjeditu one koja je poslala ponudu, odnosno izvrila
prihvat. No, ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi iz kojeg e se poverioevog
sedita izvriti isporuka, plaanje se vri u mestu tog sedita (uz. 174).

Promjena mjesta plaanja

Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaanja. No, nain plaanja
dozvoljava da se povjeriocu prui ovlatenje na jednostranu promjenu mjesta
plaanja. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne panje
zakonodavca. Cilj usvojenih rjeenja jeste zatita opravdanih interesa kupca.

lan 320. st. 3. ZOO je jasan. Povjerilac moe promijeniti svoje sjedite u periodu
izmeu zakljuenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaanja. On je dalje
ovlaten da trai plaanje u novom sjeditu. I napokon, poveanje trokova
ispunjenja pada na teret vjerovnika, dakle prodavca. Smatramo da ova rjeenja
analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se
vri plaanje, odnosno u onima u kojima je prodaveva banka promijenila svoje
sjedite. Napokon, ZOO ne iskljuuje ni primjenu uz. 175. st. 2. po kojoj ovi
principi vrijede i kad povjerilac naloi plaanje na raun nekog treeg lica. Utede
u trokovima idu u korist prodavca.

PRIGOVORI
Pojam prigovora
Prigovorima se, u najirem smislu, mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca,
kupca ili prodavca, kojima on ukazuje duniku na injenicu da ugovor ne smatra
izvrenim, odnosno da ga ne smatra uredno izvrenim. Prigovori se i u naem i u
uporednom pravu nazivaju i reklamacijama, odnosno obavjetenjima o
nedostacima. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje injenica,
poticanje dunika da sam izvri obavezu ili da je izvri uredno, ouvanje prava na
popravljanje tete i na vansudsko rjeavanje sporova. Od svih navedenih funkcija,
ouvanje prava na naknadu je najvanija.
Pravna kvalifikacija prigovora je veoma sloena i ne moe se dati za sve vrste
na isti nain. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu razliit. Zbog toga
se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. Prvo, prigovori
spadaju u optu obavezu obavjetavanja o relevantnim injenicama i stoga su

zasnovani na naelu potenja i savjesnosti (lan 12. ZOO). No specifian sadraj,

funkcije i pravni reim doveli su do posebnih sankcija, razliitih od opte sankcije
naknade tete izazvane proputanjem generalne dunosti obavjetavanja (lan 268.
ZOO). Zbog toga se moe smatrati da oni predstavljaju samostalan, vii institut
prava prodaje. Drugo, prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo, a ponekad kao
obaveza. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca, loginije je prvo rjeenje.
No, posljedice prigovora na oba uesnika u poslu i pogoranje pravnog poloaja
povjerioca u sluaju proputanja ili docnje sa prigovorom doputaju da se on
kvalifikuje i kao obaveza. Radi rjeavanja ove dileme na Zakon o obligacionim
odnosima za najvaniji i najsloeniji prigovor - reklamaciju na materijalne
nedostatke izriito kae da predstavlja dunost kupca (lan 481). Tree, s obzirom
da predstavlja izjavu volje sa znaajnim juridikim konsekvencama, svaki prigovor
se moe odrediti i kao pomoni pravni posao.

Vrste prigovora
Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se moe staviti povodom povrede
svake obaveze. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. No, znaaj i kvalifikacija
prigovora su razliiti. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog reima, tako i
posljedice. Mi emo se, stoga, posebno baviti samo najvanijim, dok e ostali biti
izloeni uz odgovarajue obaveze ili odgovornost za njihovo neizvrenje.
Najznaajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa
isporukom, nepotivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i
prekraja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. Na strani
prodavca je najvaniji prigovor zbog docnje kupca sa plaanjem cijene.

REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE

Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja, izjava kojom kupac
obavjetava prodavca da isporuena roba ima, po njegovim nalazima i miljenju,
konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da
se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Drugim rijeima,
reklamacija je obavjetenje prodavcu o neizvrenoj obavezi garancije da stvar
nema materijalnih nedostataka.
Uvoenjem koncepta materijalnih nedostataka kao vieg instituta, te izriitim
redigovanjem lana 481. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili
pravo je prevaziena. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu
kupca. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema
materijalnih nedostataka. Pored toga, ona predstavlja uslov za ouvanje prava na
naknadu tete. Zato je logino da se davanje ovoga obavjetenja kvalifikuje i kao
prirodan sastojak ugovora. Ukoliko ele, stranke mogu dunost reklamiranja
izriito ili preutno, ali nesumnjivo, iskljuiti iz ugovora, odnosno odrediti njene
modalitete. Ne uine li tako, davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dunost
kupca i to u izgledu koji predvia Zakon o obligacionim odnosima. Napokon,
reklamacija predstavlja pomoni pravni posao. Ona je akcesorna pravu kupca da
zahtijeva obeteenje u sluaju postojanja materijalnih nedostataka.
Komercijalni znaaj reklamacije ogleda se prije svega u odravanju dobrih
poslovnih odnosa izmeu partnera, te u mogunosti rjeavanja sporova vansudskim
putem, i bez intervencije treih lica. Pravni znaaj uredne reklamacije je u tome to
ona slui odravanju kupevog prava na popravljanje tete na snazi.

Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. Ispitaemo ih kroz tri osnovna:

nain, mjesto i vrijeme.

Nain reklamiranja
Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlatenog punomonika.
Kao punomonici u privredi se, po pravilu, javljaju subjekti koji sa kupcem imaju
ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (pediter,
vozar,

trgovaki

zastupnik).

Reklamacija

se

upuuje

prodavcu

ili

njegovompunomoniku. Lica koja e biti ovlatena da upute ili prime reklamaciju

mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji.
Sadraj reklamacije veoma je sloen. lan 484. ZOO se poveo za poslovnom
praksom i meunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom.
Stoga, on daje osnova da se svi elementi sadraja reklamacije podijele na: bitne i
nebitne. U reklamaciji kupac je duan potanje opisati nedostatak i pozvati
prodavca da pregleda stvar (lan 484 ZOO).
Prvi bitan element sadraja jeste potanji opis nedostatka. To znai da opis
nedostatka mora biti konkretan i jasan, dovoljno precizan da omogui prodavcu da
formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. Do koje mjere e
se ii u detaljno navoenje nedostatka, stvar je konkretnih okolnosti: od strunosti
kupca, preko prirode robe i nedostatka, do brzine kojom cijeli postupak mora biti
obavljen. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor
povodom koga je sporna roba isporuena. Uopten prigovor ne proizvodi pravne
posljedice, poto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi
mogao da bude ostvaren. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka

kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije, vodila bi stavljanju prodavca u

neravnopravan ekonomski i pravni poloaj.
Drugi element sadraja bez koga reklamacija ne moe da postoji je poziv
prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista
opravdana. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. Da bi se one mogle
ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i uinjen u skladu sa poslovnim
obiajima. Prodavac moe na pregled uputiti i svoga punomonika.
Svi ostali elementi su nebitni. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla, neki su,
ipak, tipizirani. Najprije, sudovi stoje na stanovitu da se iz reklamacije mora da
vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se
priznaju u vezi sa nesaobraznom robom. Ta prava u naem sistemu ne moraju da
budu precizirana. No, ako to kupac uini, onda je iskoristio opciju i ne moe
kasnije jednostrano da mijenja svoj odtetni zahtjev. Napokon, u reklamaciji se, po
pravilu, navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolae. Reklamaciji nikada ne
treba prilagati originale dokumenata.
Ako je nain slanja reklamacije odreen ugovorom, vrijedie samo onaj prigovor
koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. Zakon o obligacionim odnosima primjera
radi kao pouzdan nain slanja reklamacija navodi preporueno pismo i telegram.
Ukoliko je on koriten smatra se da je kupac izvrio svoju obavezu da obavijesti
prodavca i kada on uopte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakanjenjem (lan
484. st. 2 ZOO). Uz ovo rjeenje treba primijetiti dvije stvari. Prvo, kod
reklamacija vai teorija prijema, osim u sluaju slanja prigovora nasiguran nain.
Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. I drugo, uspostavljeni izuzetak je
jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u naem zakonodavstvu.

Mjesto reklamiranja
Mjesto u kome treba izvriti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima
prava. Ono je, stoga, preputeno optim pravilima.
Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno, bie
pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upuen. Dispozitivno rjeenje
mora se izvui iz optih pravila i iz regulative naina slanja reklamacije. Poto je
usvojena teorija prijema, jasno je da je sjedite prodavca ujedno i mjesto u koje
treba uputiti reklamaciju. Ako on ima vie poslovnih jedinica, reklamacija se alje
u mjesto iz koga se ugovor izvrava, a ako se to ne zna - u mjesto iz koga je
uinjena bilo ponuda, bilo prihvat. Izloena pravila o mjestu reklamiranja vrijede
za sluaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije na
siguran nain. No, ako su stranke uestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi
nedostatak, reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu
pregleda.

Vrijeme reklamiranja
Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su
vezane za obavjetavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti
zavrene. Predstavlja veoma sloen modalitet. Njegovo odreivanje zavisi od:
savjesnosti prodavca, vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti
ispunjenja isporuke. Blagovremenost reklamacije je izuzetno vana. Ouvanju

kupevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj

prigovor koji je blagovremen.
U naem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. Ne
bude li to uinjeno, vaie rjeenja Zakona o obligacionim odnosima.
Ako je prodavac bio nesavjestan, tj. ako je nedostatak bio poznat prodavaocu ili
mu nije mogao ostati nepoznat (lan 485 ZOO), kupcu stoji na raspolaganju
neogranieno vrijeme da izvri reklamaciju. On to pravo ne gubi ak ni onda kada
je sam propustio da izvri radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na
vrijeme. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupevo
pravo u ovom sluaju.
Kada je prodavac savjestan, vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak
vidljiv ili skriven. Unutar svakog od ta dva sluaja postoje specifina rjeenja.
Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvren kupac je
duan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopiti prodavaocu odmah,
inae gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. Izraz odmah je pravni standard,
koji upuuje na povean stepen hitnosti. On praktino znai da kupac mora
prigovoriti im opazi nedostatak, a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena
isporuke. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da
saini reklamaciju (lan 481. st. 2 ZOO).
Ne bude li pregled mogu pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da
prisustvuje isporuci i pregledu, kupac je duan da u privrednoj prodaji reklamaciju
izvri bez odlaganja, poevi od trenutka kada je prema redovnom toku stvari
utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. Poetak toka roka

za reklamiranje vee se, dakle, za vrijeme provjere, a njegov kraj za period koji je
normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (lan 481. st. 1 ZOO).
Poseban sluaj i ovdje predstavlja reekspedicija. Prema lanu 481. st. 3. ZOO
kupac je duan prodavaoca obavijestiti o nedostacima im je po redovnom toku
stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata. Poetak toka roka za
reklamiranje je u ovom sluaju objektiviziran. Uzima se u obzir objektivno mogui
tok odnosa izmeu klijenta (kupevog kupca) i kupca, a ne stvarno vrijeme u kome
je kupac obavijeten o nedostatku. Na ovaj nain je odgovornost za otezanje sa
slanjem obavjetenja od krajnjeg prebaena na prvobitnog kupca, a ne na prodavca.
Rjeenje je logino. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. No, on ne bira
konanog kupca, a esto i ne zna ko se javlja u toj ulozi.
Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne
nedostatke, rokovi za reklamiranje poinju da teku od prijema nove stvari,
odnosno od izvrene zamjene ili popravke (lan 483). Samo se na taj nain moe
ouvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu.
Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka odreeno je subjektivnim i
objektivnim rokom. Oni moraju biti odrani kumulativno. Subjektivni rok poinje
tei od dana otkrivanja nedostatka. Njegova duina je u ugovorima o prodaji
poslovnog prava odreena standardom bez odgaanja. Dan isporuke je ujedno i
dan poetka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema
savjesnom prodavcu uopte moe izvriti. Objektivni rok je prekluzivan; njegovim
istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje tete, a ne samo procesna mogunost
ulaganja prigovora. Upravo zbog toga se estomjeseni period ne moe produiti
subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u sluaju kad je nedostatak otkriven u
periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu bez

odgaanja. Ipak, zakonodavac doputa strankama da ugovaranjem dueg

objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifinim potrebama i
uslovima (lan 482 ZOO).

REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE

Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavjetava prodavca da
preneseno pravo nije uopte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na nain
predvien ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi
nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Reklamacijom na pravne
nedostatke kupac opominje prodavca na neizvravanje obaveze garancije za
osobine prenesenog svojinskog prava.
U principu, ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (lan 510 i 509 ZOO).
Sluajevi u kojima kupac nije duan da reklamira posebno su ureeni Zakonom o
obligacionim odnosima. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sauvao svoja
prava, reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Pored toga, ona ima i
svojstva pomonog pravnog posla. Pravni znaaj reklamacije olien je u injenici
da se odreeni vidovi teta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu
reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih
mana.

Specifinosti reima reklamacije na pravne nedostatke

Prvo odstupanje reima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na
materijalne nedostatke lei u sadraju reklamacije. Priroda pravnih nedostataka je

takva da njihovo dokazivanje redovno vri trei, onaj ko tvrdi da ima jae pravo na
prodanoj stvari nego kupac. Zbog toga je dunost kupca u pogledu preciziranja
pravnih nedostatka stroija. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu
treeg i to u cjelini. Stilizacija lana 509. ZOO je takva da doputa jo jednu
osobenost: kupac se mora ve u prigovoru opredijeliti za vid zatite koji eli
(oslobaanje stvari od pretenzije treeg, isporuka nove stvari bez nedostatka).
Druga karakteristika tie se naina davanja reklamacije. Poto u ovom sluaju
nema posebnih pravila o nainu obavjetavanja, treba uzeti da je reklamacija na
pravne nedostatke uvijek uinjena kada je poslata, a ne kada ju je prodavac primio.
Ovakva solucija ne iskljuuje, nego poveava potrebu da kupac svoju izjavu uputi
na siguran nain.
Vrijeme reklamacije moe se odrediti ugovorom. Ako to nije uinjeno, rokovi se
moraju utvrditi tumaenjem pravila o prekluziji prava na naknadu tete, budui da
Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. To je
treaosobenost ove reklamacije. U sutini, krajnji rokovi za reklamaciju su
izjednaeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje tete. Ako je u
pitanju vansudska evikcija, krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana
saznanja za pravo treeg (lan 515. st. 1 ZOO). Momenat saznanja je faktiko
pitanje i sud ga cijeni od sluaja do sluaja. Ako se ometanje prava manifestuje u
pokretanju spora (sudska evikcija), kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u
parnici, krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je est
mjeseci od pravomono okonanog spora (lan 515. st. 2 ZOO).

ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM

Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dunika. Zbog

toga, za njeno odreenje, u principu, vae opta pravila obligacionog prava. No,
injenica da su se te norme formirale preteno na terenu ugovora o prodaji
dozvoljava njihovo zajedniko izlaganje.
Dunik dolazi u zakanjenje kad ne ispuni obavezu u roku odreenom za
ispunjenje (lan 324. st. 1 ZOO). Shodno tome, docnja prodavca sa isporukom je
injenica neizvravanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme
koje je utvreno ugovorom ili na osnovu ugovora. Docnja sa isporukom se moe
pravno kvalifikovati kao tetna radnja povrede ugovora. Ona dovodi do ugovorne
odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (teta, uzrona
veza i krivica). Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba mijeati sa
odgovornou za docnju sa isporukom. Pored odgovornosti, objektivni in docnje
sa isporukom moe kod fiksnih poslova imati jo jednu pravnu posljedicu - raskid
ugovora po samom zakonu.
Docnja sa isporukom moe se svrstati u razliite podvrste opteg pojma
docnje. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. Nesumnjivo je da
docnja sa isporukom spada u duniku docnju i to sa neispunjenjem nenovanih
obaveza. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke, docnja prodavca u ovom sluaju
moe biti potpuna ili djelimina. Djelimina docnja je pravno relevantna ako se
odnosi na znatniji dio obaveze. Pored toga, moraju biti primijenjeni i vrijednosni
kriteriji. Prema njima se procjena posljedica djeliminog ispunjenja vri shodno
cilju radi kojeg je druga strana zakljuila ugovor (subjektivni kriterij). Najvei i za
docnju sa isporukom najvaniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom
osnovu. Pitanje je, naime, da li je prodavac kao dunik u docnji, samim tim to je
do zakanjenja sa isporukom dolo, (objektivna docnja), ili samo onda ako je pao u
zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). Dilema nije samo akademska.

Praktian znaaj razlike izmeu objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje

naroito dolazi do izraaja pri prolaznoj nemogunosti izvrenja za koju prodavac
nije kriv (npr. rat, poar, trajk, zabrana izvoza i slino). Iz definicije dunikove
docnje u lanu 324. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (lan
124 - 126 ZOO) osnovano se moe zakljuiti da domae pravo prihvata objektivni
koncept docnje koji je karakteristian za ugovore u privredi. Budui da je
odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dunika pretpostavlja (lan 263
ZOO) praktino se pitanje svodi na teret dokazivanja.

Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos
iji je predmet radnja popravljanja tete u naturi ili novcu, u onoj mjeri u kojoj je
teta posljedica docnje. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja
(lan 263 ZOO), ova vrsta odgovornosti se moe kvalifikovati kao subjektivna.
Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom ureena je prvenstveno Zakonom
o obligacionim odnosima. etiri su grupe pravila koje su pri tome najvanije. Prva
se tie optih rjeenja o odgovornosti ugovornog dunika (lan 324). Drugu ine
opta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (lan 262 - 269 ZOO). Trea se
odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (lan 124 - 132 ZOO), a etvrta na
posebna pravila o naknadi tete u sluaju raskida prodaje (lan 523 - 526 ZOO).
Mogunost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji, ali se mora kretati u
granicama Zakona (lan 264 i 265 ZOO). Pored toga, stranke svojim sporazumom
esto utiu na duinu primjerenog, tj. razumnog roka za naknadno uredno
ispunjenje isporuke.

Zajednika karakteristika izloenih izvora jeste u tome da se, osim kod fiksnih
ugovora, insistira na odravanju ugovora na snazi i na njegovom realnom
ispunjenju. Znaaj naturalne restitucije u popravljanju tete dovodi, dalje, do toga
da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo
kao temelj sloenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju
povodom popravljanja tete izazvane docnjom. Konkretan izgled toga sistema
zavisi od vrste isporuke. On je razliit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka.
Unutar realnih isporuka, odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema
tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka.
Razliite faktike i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiu na
reim odgovornosti za zadocnjenje. Pored toga, na pravila o odgovornosti djeluje i
karakter roka. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakanjenja sa isporukom
posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. Napokon, i zadocnjenje
sa dokumentarnom isporukom ima neke specifinosti zbog kojih mora biti posebno
ispitano.

Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom

Odgovornost kod nefiksnih poslova
Pravo BiH predvia dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvrenjem
realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. Prva je odravanje ugovora na
snazi uz prodavevu obavezu da naknadi tetu izazvanu docnjom Naelo realnog
ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogunost
prui objema strankama: kad ispunjenje obaveze u odreenom roku nije bitan
sastojak ugovora, dunik zadrava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju

obavezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (lan 126. st. 1 ZOO).

Druga mogua posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da
nadoknadi tetu izazvanu raskidom (lan 124 ZOO).
Prodavac koji je u docnji moe izvriti isporuku sve dok ne primi obavjetenje
kupca o tome da se ugovor raskida (lan 130). Ovakvo ienje od zadocnjenja
(purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. Ono ne oslobaa
prodavca obaveze da naknadi tete izazvane zadocnjenjem (lan 262. st. 3 ZOO).
Kupac koji eli da uprkos docnji prodavca sa isporukom odri ugovor na snazi
ima tri mogunosti na raspolaganju. On, najprije moe da uti, tj. da potpuno
pasivno eka da se prodavac samoinicijativno oisti od docnje. Kupac je, dalje,
ovlaten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to
treba uiniti. Napokon, kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa
ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (lan 262. st. 3
ZOO). U sva tri sluaja ima mogunost da trai naknadu tete prema optim
pravilima. A to znai da kupac moe zahtijevati naknadu proste tete i izgubljene
dobiti koji su prouzrokovani docnjom. Poto kupac mora dokazati i umanjenje
svoje postojee imovine i spreavanje njenog opravdano oekivanog poveanja, to
je njegovo pravo na naknadu ogranieno na konkretnu tetu.
Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo
kupcu. No, u ovom sluaju on kao povjerilac mora ostaviti duniku primjeren
naknadni rok za ispunjenje (lan 126. st. 2 ZOO). Tek po njegovom
bezuspjenom proteku, ugovor prestaje da postoji, a na strani kupca nastaje pravo
na popravljanje tete. Ova osnovna ema je u pravno-tehnikom smislu veoma
sloena.

Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. Kupac

ne moe u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na
sporazumu stranaka. Duina naknadnog primjerenog roka moe biti odreena u
izjavi kupca. No, kupac nije pri tome potpuno slobodan. On mora da vodi rauna o
prirodi stvari i okolnostima posla, te o naelima obligacionog prava, prvenstveno o
onim koja su sadrana u samom Zakonu. Ako naknadni primjereni rok nije odreen
ni ugovorom, ni izjavom kupca, njegova duina e se utvrivati prema faktikim
okolnostima, kao i kod drugih pravnih standarda. Poto on ima karakter dopunskog
roka, ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. U naelu, naknadni rok
treba da omogui prodavcu koji ve ima pripremljenu robu da izvri njenu
isporuku shodno ugovoru. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utie na
kupevo pravo na popravljanje tete (lan 262. st. 3 ZOO).
Davanjem primjerenog roka, vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan
element posla. Njegovim bezuspjenim istekom ugovor se smatra raskinutim po
samom zakonu (lan 126. st. 3 upuivanjem na lan 125 ZOO). Zbog toga, prema
naem pravu, posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. No, poto je
kupac u ovom sluaju gospodar posla (dominus negotii), on moe odrati ugovor
na snazi ako nakon isteka roka, bez odgaanja obavijesti dunika da zahtijeva
ispunjenje ugovora (lan 125. st. 2 ZOO). Pravo na davanje novih primjerenih
rokova nije niim ogranieno, osim izjavom prodavca da isporuku nee izvriti.
Kupac moe raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri
zakonom predviena sluaja. To mu pravo pripada najprije onda kada iz
dunikova dranja proizilazi da on svoju obavezu nee izvriti ni u naknadnom
roku (lan 127 ZOO). Prodavevo ponaanje se moe manifestovati kao izjava
volje ili kao inidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv nain
(konkludentne radnje). Drugi sluaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da

dunik ne moe izvriti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (lan 128

ZOO). Napokon, primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (lan 125
ZOO). U prva dva sluaja je kupac ovlaten raskinuti ugovor prostom izjavom
(lan 124), dok u treem takva posljedica nastupa po samome zakonu (lan 125).
Kupac zadrava pravo na naknadu tete, iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje.
Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema optim
pravilima o uincima raskida (lan 132 ZOO). Na njih se primjenjuju posebna
rjeenja o raskidu prodaje (lan 523 - 526 ZOO). Ona su zajednika za sve
sluajeve raskida ugovora krivicom dunika. Specifine norme o kojima je rije,
dakle, vae bez obzira na vrstu obaveze zbog ije se povrede ugovor jednostrano
raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvrio prodavac ili kupac.
Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri
naina za svoje obeteenje. Oni su mu dati alternativno. Jednom izvren izbor
obavezuje kupca. Poto je svaki od pravaca djelovanja kupca sloen i po broju
zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi, razmotriemo ih posebno.
Dokazivanje tete moe biti veoma mukotrpno za kupca. Pored toga, prodaja u
privredi se prema definiciji zakljuuje radi dalje prodaje stvari u preraenom ili
nepreraenom stanju. Zbog toga je, u sluaju da stvar ima tekuu cijenu, kupac
ovlaten zahtijevati razliku izmeu cijene odreene ugovorom i tekue cijene na
dan raskida ugovora na tritu mjesta u kome je posao obavljen (lan 524. st. 1
ZOO). To mjesto teorija odreuje kao mjesto isporuke i time usklauje ovo
rjeenje sa zakonskom definicijom tekue cijene iz lana 464. ZOO. Ako u
mjestu isporuke nema tekue cijene, mjerodavna je tekua cijena na
supstituirajuem tritu kojoj treba dodati razliku u trokovima prevoza (lan
524. st. 2 ZOO). Jasno je da e se kupac ovim nainom obeteenja koristiti samo

ako je tekua cijena bila ili je postala viom od ugovorne cijene. Poto se u ovom
sluaju veliina tete koju je kupac pretrpio utvruje obraunskim putem, a ne
konkretnim dokazivanjem, razmatrani vid obeteenja se naziva i naknadom
apstraktne tete. Konkretna teta moe, meutim da bude vea. Razliku izmeu nje
i apstraktne tete kupac moe zahtijevati prema optim pravilima obligacionog
prava (lan 526 ZOO). Izloena rjeenja, uzeta zajedno, predstavljaju drugo pravo
kupca u sluaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom.
Tree pravo olieno je u institutu kupovine radi pokria (lan 525. ZOO). Za
razliku od prethodne dvije mogunosti, u ovoj dominira naturalna, a ne novana
restitucija. Zbog toga se ovaj nain obeteenja moe primijeniti samo onda kada
su predmet prodaje stvari odreene po rodu. Poloaj kupca ovdje karakterie
postojanje ne samo prava nego i obaveza. On je ovlaten da robu koja je bila
predmet ugovora kupi od treeg lica, te da zahtijeva razliku izmeu ugovorne
cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. Naknadu eventualnih dodatnih
trokova i druge konkretne tete moe zahtijevati prema optim pravilima (lan
526 ZOO). Kupac je duan da kupovinu radi pokria izvri u razumnom roku i na
razuman nain (lan 525. st. 2 ZOO). Sadrina ovih pravnih standarda odreuje se
prema okolnostima konkretnog sluaja i uz potovanje naela potenja i
savjesnosti. Pored toga, o namjeravanoj kupovini radi pokria kupac mora
obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (lan 525. st. 3). Obavjetavanje, u ovom
sluaju, predstavlja relativno samostalnu obavezu. Zato su posljedice proputanja
obavjetenja ograniene. Prodavac moe odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i
one trokove za koje dokae da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obavijeten o
namjeravanoj kupovini.

Odgovornost kod fiksnih poslova

Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. Ta
injenica i u uporednom i u naem pravu opredjeljuje sva specifina rjeenja o
odgovornosti prodavca u ovom sluaju. Zajednika im je karakteristika to da je
dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prela potpuno u ruke
kupca. Pravno-tehnika rjeenja se, meutim, razlikuju.
Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvri isporuku na vrijeme, ugovor se
raskida po samom zakonu (lan 125. st. 1 ZOO). No, kupac moe odrati ugovor
na snazi ako nakon isteka roka bez odgaanja, obavijesti dunika da zahtijeva
ispunjenje ugovora (lan 125. st. 2 ZOO). Duina roka za obavjetavanje je
faktiko pitanje. Stilizacija zakonskog teksta upuuje na to da izjavu o ostanku pri
ugovoru treba dati veoma brzo. U suprotnom, ni kupac kao povjerilac ne moe vie
da utie na sudbinu pravnog posla. Ista pravila vae i onda kada su stranke
predvidjele da e se ugovor smatrati raskinutim, ako isporuka ne bude izvrena u
odreenom roku (lan 125. st. 4 ZOO).
Sistem prava kupca, kada je ugovor raskinut, isti je kao i kod nefiksnih poslova.
Jedan izuzetak u domenu pravno-tehnikih rjeenja, ipak, postoji. Razuman rok
za obavljanje kupovine radi pokria e se zbog samih okolnosti fiksne prodaje
morati odrediti kao krai vremenski period nego kod nefiksnih poslova. U
suprotnom, to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element
ugovora.

.Odgovornost za docnju sa isporukom obroka

Koliina nije bitan element ugovora

Ako koliina nije bitan element ugovora, zakanjenje sa isporukom jednog obroka
predstavlja djeliminu docnju. Odgovornost prodavca vee se samo za neizvreni
ili neuredno izvreni dio, a ne i za ugovor u cjelini. U uporednom pravu posljedice
docnje, u ovom sluaju, regulisane su optim pravilima. Pravni sistem BiH trai da
se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (lan
129, 131 - 132 ZOO) sa posebnim rjeenjima o raskidu prodaje (lan 523 - 526).
Tim postupkom se dobijaju razliita rjeenja za uredno isporuene obroke, za
obrok sa kojim je prodavac u docnji i za budue obroke.
Kada je koliina nebitan element, kupac ima interesa i za djeliminim urednim
ispunjenjem. Zbog toga, u sluaju docnje sa jednim obrokom, kupac nema pravo
da raskine ugovor i zahtijeva naknadu tete za obroke koje je ve primio bez
prigovora. U tom sluaju duguje prodavcu i odgovarajui dio cijene.
U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji, kupac ima ista prava koja mu
stoje na raspolaganju u sluaju zakanjenja sa jednokratnom realnom isporukom.
Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan
element ugovora ili nije. No, budui da su problemi nastali samo u vezi sa jednim
relativno samostalnim dijelom ukupne koliine, kupeva prava su ograniena na taj
dio ugovora, tj. obrok. On ne moe naknadu tete zbog zadocnjenja obraunati za
cijeli ugovor, niti moe ugovor raskinuti u cjelini.
Za obroke koji jo nisu dospjeli, dunik se ne nalazi u docnji. Stoga kupac u
principu nema nikakvih prava prema prodavcu. No, radi zatite kupca, zakon
postavlja jedan izuzetak. Kupac moe raskinuti ugovor u pogledu buduih
obaveza, ako je iz danih okolnosti oito da ni one nee biti ispunjene (lan 129. st.

1 ZOO). Ovim pravom kupac se mora koristiti u razumnom roku. Razuman rok
se odreuje prema okolnostima sluaja, vodei rauna o interesima prodavca. On
mora biti toliki da prodavac koji eli da ugovor odri na snazi ima mogunost da
dade odgovarajue osiguranje (lan 129. st. 3) Osiguranje moe biti realno
(davanje stvari), zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili
na ugovornim instrumentima obezbjeenja (jemstvo). Po isteku razumnog roka
ugovor se ne raskida automatski. Shodno lanu 130. ZOO izjava o raskidu mora se
saoptiti prodavcu bez odgaanja. Saoptenje se smatra izvrenim i proizvodi
pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (lan 130).
Prodavac moe biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog
ugovora o prodaji. Za svaki od njih kupac moe koristiti razliita prava.

Koliina je bitan element ugovora

Kada je koliina bitan element ugovora, docnja sa isporukom obroka ima znaenje
potpunog zakanjenja. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli
ugovor, a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporuen. Kupac ima opciju:
ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu ve izloenih rjeenja o popravljanju tete i
pribavljanju obezbjeenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu
prouzrokovanu raskidom. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke
obroka i cijele koliine nefiksan ili fiksan.
Za razliku od situacije u kojoj koliina nije bitan element, ugovor u kome je
koliina bitan sastojak se raskida u cjelini (lan 129. st. 2 ZOO). Primljene obroke
kupac moe vratiti uz istovremeni zahtjev za vraanjem plaenih iznosa uveanih
za zateznu kamatu (lan 132. st. 3 ZOO). U ovoj situaciji svaka strana duguje

drugoj naknadu za koristi koju je u meuvremenu imala od onoga to je duna

vratiti odnosno nadoknaditi (lan 132. st. 4 ZOO). Od buduih obroka kupac
moe odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno
ponudio osiguranje. Iako ovakvo rjeenje nije izriito sadrano u lanu 129. st. 2
ZOO, ono, ipak, proizlazi iz njegove stilistike. Oito je, naime, da ispunjenje
buduih obroka nije od interesa za kupca onda kada je koliina bitan element
ugovora, a jedan obrok ve nije isporuen.

Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata

Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke.
Ako je u pitanju dokumentarna isporuka, ona kod koje se prodavac predajom
robnih dokumenata liava prava raspolaganja robom, posljedice docnje iste su kao
i kod realne isporuke (uz. 228. st. 1). Ovo pravilo vai i za jednokratno i za
sukcesivno ispunjenje.
Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca, kupac moe u
sluaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu
tete (uz. 228. st. 2). Poto je prodavac obavezu isporuke izvrio uredno, oito je
da tetnu radnju predstavlja samo neuruenje potrebnih papira. Odgovornost se,
stoga, ograniava na tete izazvane ovim propustom, a ne neizvrenjem ugovora
bilo u cjelini, bilo djelimino.

ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE

Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke

Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvrenja ili neurednog

izvrenja prodaveve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka.
Ova odgovornost se moe definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u
kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predvienih
radnji popravljanja tete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. Da bi ova
odgovornost postojala, teta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak.
Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti, pa se ona kvalifikuje kao
objektivna. No, stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. Ako je
prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat, kupeva prava
nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i
reklamiranjem, a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (lan 485
ZOO).
Poto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora,
odgovornost za nepotovanje ove obaveze, ipak, ima dispozitivan karakter.
Ugovaratelji mogu ograniiti ili sasvim iskljuiti prodavevu odgovornost za
materijalne nedostatke stvari (lan 486. st. 1). Ovakav uglavak je nitav, ako je
prodavac preutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu
nametnuo koristei se svojim posebnim monopolskim poloajem (lan 486. st.
2).
Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja teta
nastalih bilo kvalitativnim, bilo koliinskim nedostacima. Pravni reim kojim je to
uinjeno je jedinstven. No, faktike razlike izmeu dvije posmatrane vrste
nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifinih rjeenja za pojedine sluajeve.
Na izgled odgovornosti utie i pravna kvalifikacija koliine, odnosno kvaliteta
kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla.

U pogledu poloaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim

odnosima ima, uporedno posmatrano, nekoliko specifinih rjeenja. Najprije, ako
nita nije posebno ugovoreno, kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora,
pa ako ga ne dobije, onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid.
Pribavilac, dakle, u principu ne moe odmah optirati za raskid ugovora. Dalje,
prilikom raskida, poloaj kupca je isti kao i u svim drugim sluajevima prestanka
posla jednostranom izjavom volje povjerioca. Detaljna rjeenja ve su iznesena
kod izlaganja o odgovornosti za docnju. Napokon, u sistemu naknade dominiraju
ovlatenja koja znae naturalnu restituciju. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost
za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao sloen sistem prava i obaveza
stranaka, a ne samo kao pravni odnos sainjen od jednog ovlatenja i jedne
obaveze.

Prava kupca
Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora
Prvo pravo koje kupac ima u sluaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima
jeste zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez
nedostatka (ispunjenje ugovora) (lan 488. st. 1. taka 1). Ovakva ovlatenja nisu
uobiajena, ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. Ono to je specifinost
Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogunosti kupca i kao
prava i kao uslova za raskid ugovora. Tri su osnova za ovakvo rjeenje: insistiranje
na naelu pacta sunt servanda, preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i
uvaavanje potrebe za unifikacijom domaeg i meunarodnog prava.

Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni

primjereni rok u kome to mora biti uinjeno (lan 490 ZOO). Potrebno vrijeme
odreuje sam kupac ili se ono utvruje prema okolnostima sluaja. Bezuspjean
protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona, ali ga
kupac moe odrati, ako bez odgaanja izjavi prodavaocu da ugovor odrava na
snazi (lan 491 ZOO). Pojam i dejstva primjerenog roka isti su, dakle, kao i kod
docnje.
Stilizacija lana 488. st. 1. taka 3 je takva da su mogua razliita tumaenja u
pogledu subjekta kome pripada pravo izbora izmeu otklanjanja nedostataka i
zamjene stvari. Ako su prema konkretnim faktikim okolnostima sluaja mogua
oba zahtjeva, smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. U teoriji
postoji i stav da bi prodavcu trebalo ostaviti mogunost da prigovori i dokae da
izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim
obiajima ili da mu prouzrokuje veu tetu ili trokove nego da je izabrao drugi
oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto). Bez obzira za
koje se pravo opredijelio, kupac je ovlaten i na naknadu one tete koja nije
pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. Naknadu ostale tete moe kupac
zahtijevati u skladu sa optim pravilima obligacionog prava.
Tri su najvanija faktika momenta koji uslovljavaju kupevo pravo izbora
izmeu popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. Prvi je da se radi o
generikoj stvari. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo
otklanjanje nedostataka. Drugi se tie prirode nedostataka. Ako su oni neotklonjivi,
i faktiki i pravno je mogue traiti samo zamjenu generikih stvari. Ukoliko je
predmet prodaje individualiziran, kupac se mora odluiti za neku od drugih
mogunosti otklanjanja tete. I tree, potrebno je da nije istekao jednogodinji
prekluzivni rok raunajui od dana odailjanja obavijesti prodavaocu, izuzev u

sluaju njegove prevare, u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora moe

zahtijevati (lan 500. st. 1 ZOO).

Zahtjev za snienjem cijene

Zahtjev za snienjem cijene je samostalno pravo kupca. Ono je opte poznato u
kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u meunarodnim
reglemanima. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. On je, najprije, sredstvo
za obezbjeenje jednakosti davanja kupca i prodavca. Zbog toga ga kupac moe
koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne
nedostatke. Pored postizanja ekvivalencije prestacija, razmatranim ovlatenjem
mogu da se ostvare i reparatorni efekti. Stoga, kupac zahtjev za snienjem moe
istai bilo odmah po neurednom ispunjenju, bilo onda kada ne dobije zahtijevano
ispunjenje ugovora u razumnom roku (lan 489 ZOO). Kada se koristi u ovom
svojstvu, snienje cijene moe biti praeno i naknadom ostale tete, shodno optim
pravilima obligacionog prava.
Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena sniava
izaziva u praksi najvie sporova izmeu kupca i prodavca. Da bi se kriteriji za
rjeavanje ovog sukoba interesa objektivizirali, u praksi su razvijena dva osnovna
metoda: apsolutni i relativni. Prema prvome se plaa razlika izmeu vrijednosti
stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. Po drugome se iznos
snienja ne dobija operacijom oduzimanja, nego procentualnim raunom. Na
zakonodavac usvaja ovaj prvi nain. Prema lanu 498. ZOO, cijena se sniava
prema odnosu izmeu vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa
nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora. Odluku o snienju, u principu, donose

stranke. No, u sluaju spora, to e uiniti sud. Bez obzira ko vri obraun, njegova
sutina se ne mijenja. Ona se sastoji u uvaavanju ne samo trine nego i cijene po
kojoj je konkretni posao zakljuen.
Jednom utvreno snienje ne mora biti definitivno. Ako se naknadno otkrije drugi
nedostatak, kupac moe i tada raskinuti ugovor ili zahtijevati novo snienje
cijene (lan 499 ZOO). Metod obrauna ostaje isti.
Koncipiranje snienja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja
stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. Ako je kupac blagovremeno
reklamirao nedostatak, a cijenu nije platio, zahtjev za snienjem moe istai
prilikom plaanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ogranienja (lan 500.
st. 2 ZOO).

Zahtjev za raskid ugovora

Zahtjev za raskid ugovora je tree samostalno pravo kupca u sluaju isporuke robe
sa materijalnim nedostacima. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao
direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. U anglosaksonskim pravima je
vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Originalnost
Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome to je ovo pravo kupca
uslovljeno. Uslovi se tiu bezuspjenog proteka primjerenog roka za uredno, realno
ispunjenje ugovora i mogunosti vraanja stvari u naelno nepromijenjenom
stanju. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka, kupac stie
pravo na popravljanje tete prema pravilima koja su specifina za ugovor o prodaji.
Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. Sva tri podinstituta
vezana za raskid ugovora veoma su sloena.

Naknadni primjereni rok za uredno izvrenje ugovora otklanjanjem materijalnih

nedostataka zasnovan je na pravilima koja vae za ugovor o prodaji, a ne, kao kod
odgovornosti za docnju, na optim pravilima obligacionog prava. I to je jedina
razlika pravne prirode izmeu primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u
sluaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao
nesaobrazna isporuka. Pravno-tehnika rjeenja u pogledu svrhe roka, odreivanja,
trajanja, dejstva, odravanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja
primjerenog roka identina su (lan 489 - 491 ZOO). Faktika razlika potie iz
karaktera povrede ugovora. Naime, duina primjerenog roka odreivae se prema
mogunosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno
ugovoru. Dobijeni rezultat ne mora biti identian onome koji postoji kada je roba
bez nedostataka ve pripremljena za isporuku, ali nije isporuena. Davanje
naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspjean protek predstavljaju prvi uslov
za raskid ugovora.
Drugi uslov je specifian za materijalne nedostatke. On se sastoji u zahtjevu da je
kupac sposoban da vrati stvari u naelno nepromijenjenom stanju (lan 495 ZOO).
Uslov, koji predstavlja konkretizaciju opteg pravila o restituciji kod raskida
sinalagmatinih ugovora, definisan je uz ograde. Razlog za to lei u postojanju
brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. Prema lanu 495. ZOO, kupac moe
raskinuti ugovor i kad je stvar djelimino ili potpuno propala, odnosno ako je
oteena, ukoliko je do toga dolo zbog: nedostatka koji opravdava raskid
ugovora, tetnog dogaaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici,
pregleda stvari, zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog
toga to su oteenja ili izmjena bez znaaja. Kupac koji ne moe ni da vrati
stvar u naelno nepromijenjenom stanju, niti da se pozove na neki od navedenih
izuzetaka, nije ovlaten da raskine ugovor. No, budui da je on nevina strana, pravo

ga ne ostavlja bez zatite; kupac zadrava ostala prava koja mu daje zakon zbog
postojanja nekog nedostatka (lan 496 ZOO).
Bude li ugovor o prodaji raskinut, kupac ima pravo na naknadu tete zbog raskida,
prema specifinim pravilima koja vae za sve sluajeve odgovornosti dunika
ijom je krivicom ugovor prestao da postoji. Shodno lanovima 523 - 526 ZOO,
kupac moe zahtijevati: naknadu proste tete i izgubljene dobiti, ili naknadu
apstraktne tete i ostale konkretne tete ili kupovinu radi pokria i naknadu ostale
tete. Reim ovih reparatornih zahtjeva izloen je kod odgovornosti prodavca za
raskid ugovora zbog docnje sa isporukom.

Obim vrenja prava na popravljanje tete

Tri, do sada, izloena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti
prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. Niz okolnosti vezanih za
osobine nedostataka, prirodu predmeta ugovora i pogoene interese kupca,
zahtijevao je proirenje i dopunu osnovne eme.
Ako je predana manja koliina od ugovorene, ili ako samo dio robe ima
materijalne nedostatke, poloaj kupca zavisi od toga da li su koliine i/ili kvalitet
nebitni ili bitni elementi ugovora. U prvom sluaju, kupac moe raskinuti ugovor
samo djelimino, tj. za neisporuenu koliinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih
mana (lan 492 ZOO). Ostala ovlatenja kupca nisu izriito spomenuta u Zakonu o
obligacionim odnosima, budui da e se ona, ve po nainu svoje primjene,
ograniiti samo na dio koji ima nedostatke. I naknada tete zbog raskida se
ograniava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. U drugom sluaju,

kupac je ovlaten da ugovor raskine u cjelini. Pravila o restituciji i popravljanju

tete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla.
Zakon o obligacionim odnosima u lanu 493. posebno regulie sluaj predaje vee
koliine od ugovorene. Rjeenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog
prava. Interesantna su zbog toga to pokazuju uticaj faktikih razlika izmeu
koliine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i to
predstavljaju izvjesno odstupanje od rjeenja opte uzanse 133. Ako ne eli da
primi veu koliinu, kupac mora da u razumnom roku izjavi da viak odbija. U
suprotnom, smatrae se da je primio cijelu isporuenu koliinu i da to to je primio
mora da plati. Plaanje se vri po istoj cijeni, tj. po onoj koja je sporazumom
izriito ili preutno predviena za cijelu ugovorenu koliinu. Ako kupac ne primi
viak, ima pravo na naknadu tete prema optim pravilima. Interesantno je da
zakon ne predvia rjeenje za sluaj isporuke boljeg kvaliteta. Zbog toga e se na
ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157, ukoliko su to stranke izriito ugovorile
ili ako se na mjerodavnom tritu formirao poslovni obiaj o primjeni neukinutih
pravila Optih uzansi.
Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano vie stvari, a samo neke od njih
imaju nedostatke, poloaj stranaka zavisi od toga da li te stvari ine ili ne ine
jednu cjelinu. Ako razdvajanje stvari nije tetno, tj. ako one ne ine cjelinu, kupac
moe raskinuti ugovor samo u pogledu oteenih stvari, odnosno stvari sa
materijalnim nedostacima. Ako stvari ine cjelinu, kupac je ovlaten da trai: bilo
raskid itavog ugovora i naknadu tete u istom obimu, bilo samo djelimini raskid.
Poto se u sluaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline moe umanjiti vrijednost
ostalih, prodavac sa svoje strane moe raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari
(lan 494). injenica da je prodavac djelimino raskinuo ugovor, zbog izbora koji
je napravio kupac, ne utie na obim kupevih prava na popravljanje tete.

Stvar sa nedostatkom moe prouzrokovati tetu i drugim dobrima kupca. Poto je

u pitanju tetna radnja prodavca, zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu
ovako prouzrokovanih teta prema optim pravilima obligacionog prava (lan 488
ZOO).

Obaveze kupca
Izbor i vrenje pojedinih prava kupca znaajno utiu ne samo na poloaj prodavca
nego i na stanje robnog prometa. Zbog toga su za kupeva ovlatenja vezane i neke
obaveze. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogunosti popravljanja
tete kupac opredijelio.
Dunosti kupca su najsloenije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. One se
kreu u dva pravca.
Kupac najprije mora da uva primljene stvari. On to mora uiniti s panjom
dobrog privrednika ... i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere (lan 520. st. 1). Iz
zakonske stilizacije je oito da su u ovu obavezu ukljuene i pasivne i aktivne
radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasnitvu prodavca. Koje radnje i
na koji nain kupac mora da obavi, faktiko je pitanje. Pri tome on mora postupati
kao prosjean privrednik, ali ne i kao specijalista za uvanje robe. U ovoj situaciji
kupac ima i dvije vrste prava. Prvo se odnosi na naknadu trokova potrebnih radi
ouvanja stvari (lan 520. st. 3). Drugo pravo se tie mogunosti oslobaanja
obaveze uvanja stvari.
Prema lanu 522. ZOO, kupac moe, shodno optim pravilima, dugovanu stvar
poloiti kod suda, dati na uvanje nekom treem ili prodati za raun druge strane.

Polaganje se vri kod stvarno nadlenog suda u mjestu ispunjenja, ako razlozi
ekonominosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvri u mjestu u kome se
stvar nalazi (lan 328). Alternativno odreeni sud ne smije odbiti prijem stvari u
sudski depozit. Za poslovnopravne prodaje je znaajno da se predaja stvari javnom
skladitu izjednauje sa sudskim depozitom (lan 329. st. 2 ZOO). Ako se stvar ne
moe uvati kod suda i kad nema javnog skladita u mjestu uvanja, kupac moe
zahtijevati od suda da odredi lice koje e uvati prodaveve stvari (sekvestar).
Napokon, ako su ispunjeni uslovi iz lana 333. ZOO, kupac moe, umjesto
polaganja, stvar prodati na teret i rizik prodavca. Prodaju moe izvriti putem suda
(javna prodaja), iz slobodne ruke, tj. neposredno i na uobiajen trgovaki nain,
te bez odgaanja i na najpogodniji nain, ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (lan
333 ZOO).
Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. Ovaj
termin je ustanovljen i razraen optom uzansom 158. Zakon o obligacionim
odnosima ga ne koristi, ali su rjeenja u pogledu uvanja stvari za raun
saugovaraa (lan 520 - 522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (lan 327 - 335)
takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. Pored obaveze uvanja ili
davanja robe na uvanje, stavljanje na raspolaganje podrazumijeva jo neke radnje
kupca. On, najprije, mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje
(uz. 158, lan 329 ZOO). Pored toga, kupac mora staviti prodavca u situaciju da
faktiki raspolae robom, a to znai da mu mora predati bilo sudske, bilo
komercijalne dokumente koji ga ovlauju na sticanje posjeda na stvarima koje su
predmet prodaje.
Kada kupac izabere srazmjerno snienje cijene, duan je odmah platiti ono to on
smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. Ako prodavac to odbija da primi, kupac

e odreeni iznos deponovati kod suda. Od tog trenutka kupac se oslobaa

posljedica dunike docnje sa plaanjem za deponovani iznos cijene.
Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati
odvojeno za sam raskid, a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja teta
izazvanih raskidom. U prvom sluaju e se primijeniti opta pravila obligacionog
prava. A to znai da e restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna
obaveza kupca. U procesu popravljanja tete, njegove obaveze, takoe, e zavisiti
od izabranog prava.

ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE

Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvrenja prodaveve obaveze
garancije da preneseno pravo nema nedostataka. Po svojim obiljejima ona je
identina odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. No,
priroda svojstva za koje se garantuje i specifinost povreda, dovele su kod
odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rjeenja koja se ne sreu u sluaju
popravljanja teta izazvanih materijalnim nedostacima.
U naem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena
analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke.

Prava kupca
Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora

Kada se pravni nedostatak pojavi, kupcu, najprije, stoji na raspolaganju zahtjev za

urednim ispunjenjem ugovora. S obzirom na stilizaciju lana 509. ZOO i na
rjeenja lana 510. o razumnom roku, jasno je da je vrenje ovog prava
istovremeno i uslov za korienje drugih mogunosti koje je zakonodavac
predvidio za ovaj sluaj. Uredno ispunjenje se moe zahtijevati na dva naina:
oslobaanjem stvari od prava ili pretenzije treeg ili isporukom druge stvari
odreene po rodu bez pravnog nedostatka (lan 509 ZOO). Pravo izbora,
smatramo, pripada kupcu. No, ako se opredijelio za prvu varijantu, nain
oslobaanja stvari od prava ili pretenzije treeg odreuje prodavac.
Za izvrenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti razuman rok.
Njegova duina zavisi prvenstveno od sutine zahtjeva, a potom i od okolnosti
posla. Ovih faktikih mjerila mora se pridravati i kupac kada u svom zahtjevu
precizira trajanje primjerenog roka.
lan 509. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih teta, koje je pretrpio
zbog pojave nedostatka. No, ono mu pripada na osnovu optih pravila. Koliki e
biti zahtjev po ovom osnovu, najee se moe utvrditi tek po isteku naknadnog
razumnog roka za otklanjanje mane.
Mogunost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima
zastarijeva za godinu dana od saznanja za postojanje prava treeg. Rok je
subjektivan i prekluzivan. Ova rjeenja vae i u ostalim sluajevima, osim u onom
u kome je kupac traio pomo u parnici.

Zahtjev za srazmjernim snienjem cijene

Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno snienje cijene je, u odnosu na isto

ovlatenje kod materijalnih nedostataka, podvrgnuto nekim specifinim rjeenjima.
Najprije, ovo pravo nije samostalno. Ono se moe zahtijevati tek ako prodavac u
razumnom roku ne otkloni nedostatak na traeni nain, pa usljed toga kupevo
pravo bude umanjeno ili ogranieno (lan 510. st. 1). U ovom sluaju, prema
izriitoj odredbi zakona, kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene tete
(lan 510. st. 3 ZOO).
Pravo na srazmjerno snienje cijene pripada kupcu i onda kada je u asu sklapanja
ugovora znao da stvar moe biti oduzeta ili pravo smanjeno, odnosno ogranieno
uslijed nedostataka. No, tada kupac nema pravo na naknadu tete budui da je ona
nastala uz njegov pristanak.

Raskid ugovora
Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka moe da se desi po nareenju, zakonu i
po volji kupca. Ugovor o prodaji prestaje da postoji po samom zakonu onda
kada, zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom
roku, stvar bude kupcu oduzeta (lan 510. st. 1 ZOO). Izjavom kupca ugovor se
raskida onda kada se njegova svrha ne moe ostvariti zbog toga to prodavac u
naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (lan
510. st. 2 ZOO). Oduzimanje stvari nije uslov za vrenje ovoga prava.
Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraa ono to je, po tom osnovu, primila.
Prodavac je duan da vrati vrijednost, tj. cijenu koju je primio bez obzira na
visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije. U sluaju
djelimine evikcije, kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom

posjedu. Pored toga, kupac ima pravo na naknadu tete prema posebnim pravilima
koja vae za ugovor o prodaji (lan 523 - 526 ZOO).

Pomo u parnici
Zahtjev za pomo u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti
za pravne nedostatke. Da bi se on mogao postaviti, potrebno je da uznemiravanje
ima karakter tube (sudska evikcija). Iz stilizacije lana 511. ZOO proizlazi da je
kupac ovlaten da zatrai bilo koju vrstu pomoi u sporu sa treim licem: od
obezbjeivanja dokaza, preko prihvatanja svojstva umjeaa do potpunog
preuzimanja spora. Preciziranje zahtjeva kupca ne znai da je prodavac stavljen u
pasivnu poziciju. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolae da bi tueni
zahtjev bio odbijen. Kupac je duan da, sa stanovita uspjeha u sporu, zahtjev
postavi blagovremeno. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao
da nisu ni postavljeni.
Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifian. Kupac koji je izgubio parnicu
moe se prodavcu i bez obavjetavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje tete.
No, prodavac koji tada dokae da je raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev
tree osobe ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem tete.
Koritenje ovog prava kupca utie i na duinu prekluzivnog roka u kome se pravo
na naknadu moe ostvariti. Pravo kupca se u ovom sluaju gasi tek istekom est
mjeseci nakon pravomono okonanog spora (lan 515. st. 2). Ovaj rok je
objektivan.

Priznavanje oito osnovanog prava treeg lica

Kada je pravo treeg lica oito osnovano, voenje sudskog spora je besmisleno i
tetno, kako za kupca, tako i za prodavca. U poslovnom pravu e se smatrati da je
pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima
(skladini list, varant, prenosivi tovarni list i slino). No, ni drugi dokazi nisu
iskljueni.
Da bi se u izloenim uslovima na najekonominiji nain sprijeila vansudska
evikcija, lan 512. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavjetavanja prodavca prizna
ovakvo pravo. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaanje odreene svote
novca prodavac se moe osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu
isplaenu svotu i pretrpljenu tetu.

ODGOVORNOST KUPCA
ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAE
Slanje ambalae je kupeva obaveza samo ako je to bilo izriito, bilo preutno
nesumnjivo ugovoreno. Bude li to sluaj, dostavljanje odgovarajue ambalae
prodavcu je, hronoloki posmatrano, prva obaveza kupca. Njen pravni reim
utvren je optom uzansom 229, a ne Zakonom o obligacionim odnosima. Opte
uzanse e se primijeniti onda kada su to stranke izriito ili preutno ugovorile, kao
i u situacijama u kojima na to upuuje poslovni obiaj.

Kupac pada u docnju kada ambalau ne dostavi u ugovoreno vrijeme. Ako rok za
ovu radnju nije predvien sporazumom stranaka, smatra se da je ambalaa
blagovremeno dostavljena ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka
za isporuku, koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvriti
na vreme pakovanje i isporuku robe (uz. 229. st. 4). Nepotivanje ovih odredbi
predstavlja docnju sa dostavom ambalae.
Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalae postoji ako su pored
neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti,
ukljuujui tu i krivicu. Sadraj odnosa odgovornosti odreen je dijelom Optim
uzansama, a dijelom optim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim
odnosima o popravljanju tete. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u
ovom sluaju.

Prava prodavca
Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogunosti: odravanje ugovora na
snazi ili njegov raskid. U prvom sluaju ima i pravo na naknadu tete za neuredno
izvrenje ugovora, a u drugom - zbog raskida ugovora o prodaji. Nain odravanja
ugovora na snazi i vid popravljanja tete zavise od izbora prodavca. Odnos izmeu
realnog izvrenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim sluajevima
odgovornosti dunika iz ugovora o prodaji. Prestanak ugovora voljom jedne
stranke - prodavca mogu je tek po bezuspjenom proteku naknadnog roka za
uredno ispunjenje.
Odravanje ugovora na snazi prodavac moe ostvariti na nekoliko naina. Ukoliko
konkretne okolnosti dozvoljavaju, prodavac najprije moe izvriti isporuku

predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladite. Poto je u pitanju ugovor u
privredi, ovaj in ima svojstvo polaganja kod suda.
O tome kupac mora biti obavijeten. Drugo, prodavac moe o troku kupca dati
svoju ambalau ili zakupiti ambalau i izvriti ugovor onako kako je predvieno. U
tom sluaju pripada mu i pravo na produenje roka isporuke koliko je prema
okolnostima potrebno za pribavljanje ambalae. Napokon, prodavac moe kupcu
dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalae. Njegova duina je faktiko
pitanje. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste tete i
izgubljenog dobitka.
Prodavac moe raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku
ne dostavi dugovanu ambalau. Da bi do raskida dolo, dovoljno je da prodavac,
po isteku dodatnog perioda, uti. Tada ima pravo na popravljanje tete shodno
posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. A to znai da prodavac moe
zahtijevati naknadu konkretne tete, popravljanje apstraktne tete i naknadu ostale
tete, te izvrenje prodaje radi pokria. Posljednjim instrumentom e se koristiti
samo ako cijena robe pada.

ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE

Prijem isporuke je veoma sloena obaveza kupca. Zbog toga se i docnja, u ovom
sluaju, mora definisati kao neizvrenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja
uredno ponuene isporuke u vrijeme odreeno ugovorom, poslovnim obiajima ili
redovnim tokom stvari. Taj tok utvruje se prvenstveno ugovornim reimom i
faktikim okolnostima izvrenja konkretne isporuke.

Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i

kod drugih sluajeva neurednog ispunjenja nenovanih obaveza. Zato je mogue
odgovornost i u ovom sluaju izloiti kao sistem prava prodavca. No, dva
momenta komplikuju ovo jednostavno rjeenje. Prvo, pravna priroda obaveze
prijema, pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. I drugo, vrenje
pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske
procedure. One svakom od uesnika nameu sloen sistem obaveza.
Bosanskohercegovako pravo prijem isporuke izriito odreuje kao obavezu
kupca. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim sluajevima
dunike odgovornosti po ovom osnovu. No, poslovni karakter ove obaveze i
pravna tradicija dovode do rjeenja koja su bliska srednjoevropskim pravima,
germanskim posebno. Ovo se ogleda naroito kod naina vrenja pojedinih
ovlatenja prodavca. U tom domenu pravila o prodaji upuuju na rjeenja o
povjerilakoj, a ne o dunikoj docnji.

Predaja robe na uvanje

Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu
uva panjom dobrog privrednika na rizik i troak kupca (lan 520. st. 1. ZOO). Te
svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na uvanje ili
prodajom. Za obje situacije su predvieni posebni zakonski uslovi i postupci (lan
522). Za predaju na uvanje vae pravila o polaganju stvari kod suda (lan 327 332 ZOO).
Predaja na uvanje u privrednim prodajama vri se najprije i najee
uskladitenjem robe u javnom skladitu. Ovakav postupak ima uinak polaganja

kod suda (lan 329. st. 2 ZOO). Iako nije u zakonu izriito reeno, predaja se vri
javnom skladitu u mjestu isporuke. Ne bude li to mogue, prodavac je ovlaten da
izabere skladite u drugom mjestu, ali tada duguje kupcu tetu koju je on pretrpio
zbog promjene mjesta uskladitenja. Dejstvo polaganja identino je posljedicama
uredne isporuke; rizik i svojina prelaze na kupca. O izvrenom polaganju, prodavac
mora obavijestiti kupca (lan 329. st. 3). Da li mu mora prenijeti dokumente koji
omoguavaju podizanje robe ili raspolaganje njome, nije u zakonu izriito reeno.
Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio
cijenu. U prvoj varijanti, dunost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji, u
drugoj - ne.
Ukoliko odgovarajue javno skladite ne postoji, ili po svojoj sopstvenoj odluci,
prodavac moe izvriti deponovanje stvari kod suda. Polaganje se vri kod stvarno
nadlenog suda u mjestu ispunjenja. Prodavac moe izabrati i neki drugi stvarno
nadleni sud, ali tada kupcu duguje naknadu tete izazvane promjenom suda (lan
328). Razumije se da je sud duan prihvatiti depozit, ako je stvar podobna da bude
uvana kod suda. O prispjelom depozitu sud obavjetava kupca.
Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit, bilo po ocjeni prodavca,
bilo po ocjeni suda, prodavac moe traiti da sud odredi lice koje e o troku i za
raun kupca primiti stvar na uvanje (lan 329. st. 1 ZOO). O izvrenom polaganju
prodavac mora obavijestiti kupca.
Posljedice polaganja u sva tri sluaja su identine. Prodavac se najprije oslobaa
svoje obaveze isporuke. Ako je bio u zakanjenju, ono prestaje (purgatio morae).
Napokon, rizik i svojina prelaze na kupca (lan 331 ZOO). Trokovi polaganja
prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su vii od trokova isporuke koje je trebalo
da snosi prodavac (lan 332 ZOO).

Prodaja robe
Prodaja robe umjesto predaje na uvanje je druga mogunost koja prodavcu, na
osnovu lana 522. ZOO, stoji na raspolaganju. Pod nazivom prodaja umjesto
polaganja stvari ureena je lanom 333. ZOO, a dopunjena pravilima o prodaji
radi pokria trokova uvanja iz lana 335. ZOO. Moe se, zavisno od uslova,
izvriti na nekoliko naina.
Prvi nain je javna prodaja (lan 333. st. 1 ZOO). Ako je stvar nepodesna za
uvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na trokove
uvanja, prodavac moe zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. Ona
treba da bude upriliena u mjestu odreenom za isporuku, ali u interesu kupca
prodavac moe zahtijevati da to bude uinjeno u nekom drugom mjestu. Odluku o
javnoj prodaji donosi sud. Sud je i subjekt koji vri javnu prodaju. Nakon javnog
obavjetenja o predmetu, poetnoj cijeni, mjestu i vremenu odravanja javne
prodaje, te o mjestu i vremenu u kojima se stvar moe pregledati, sud prodaju vri
javnim nadmetanjem. Kupac je onaj ko je ponudio najvii iznos. Od dobijenog
iznosa se najprije odbijaju trokovi javne prodaje, zatim prioritetna zalona prava,
potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Ostatak se
deponuje kod suda u korist kupca ija je roba izloena javnoj prodaji. O
namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca.
Drugi nain jeste prodaja iz slobodne ruke. Ona se moe vriti: ako stvar ima
tekuu cijenu, ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na trokove
javne prodaje. Na ovaj nain se tite opravdani interesi kupca u docnji. Subjekat
ove prodaje je sam prodavac. Nain prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih

obiaja. U svakom sluaju, prodavac mora da vodi rauna o interesima kupca u

docnji iju robu prodaje. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju trokovi prodaje,
a zatim prodaveva potraivanja. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist
prvobitnog kupca. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora
biti obavijeten kad god je to mogue (lan 333. st. 4 ZOO). Bez ikakvih uslova
prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja
eventualnog ostatka potraivanja.
Trei modalitet prodaje umjesto polaganja stvari je prodaja na najpogodniji
nain. Ona se moe primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru, tako
da moe brzo propasti ili se pokvariti (lan 333. st. 3 ZOO). Nain prodaje
odreuje sam prodavac rukovodei se iskljuivo potrebom predupreivanja ili
smanjivanja tete. Obavjetavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno, ako
ne vodi ugroavanju predmeta prodaje. No, o rezultatima i deponovanju ostatka
iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji.
Napokon, prodaji moe pristupiti i lice koje uva stvar za kupca u docnji. Razlog
za ovu prodaju jeste neplaanje trokova uvanja u razumnom roku (lan 335).
Ovaj postupak prodavac ne moe provesti sam. Potrebno je da sud i odobri prodaju
i odredi nain na koji e ona biti obavljena. Od dobijenog iznosa odbijaju se
trokovi prodaje i trokovi uvanja, a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca.
Poto sud odobrava prodaju, on i obavjetava kupca o njoj.

Raskid ugovora

Iako je prijem isporuke obaveza kupca, prodavevo pravo na raskid ugovora, u

sluaju docnje kupca sa prijemom nije rijeeno u skladu sa optim pravilima o
dunikoj docnji. Prema lanu 519. st. 2. ZOO prodavac moe odustati od ugovora
ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac nee isplatiti cijenu. Treba
prihvatiti tumaenje teorije po kome: odbijanje prijema uredno ponuene isporuke
konstituie osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Ugovor se raskida
izjavom prodavca. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog
primjerenog roka razumne duine. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogunost
raskida ugovora tumaiti kao proirenje optih pravila o raskidu ugovora u sluaju
docnje dunika, a ne kao njihovu derogaciju.
Posljedice raskida zbog osnovane sumnje u kupevu sposobnost plaanja nisu
posebno regulisane. Zato e se primijeniti pravila koja i inae vae za naknadu
tete u sluaju raskida prodaje (lan 523 - 526 ZOO). A to znai da e prodavac
moi da bira izmeu: popravljanja konkretne tete, naknade apstraktne tete i
drugih teta i prodaje radi pokria. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti
samo ako je cijena robe pala u periodu izmeu zakljuenja ugovora i izvravanja
prava po osnovu raskida.

DOCNJA KUPCA SA PLAANJEM CIJENE

Docnja sa plaanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne
izvri na vrijeme. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog
ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu
stavile van snage. Docnja moe postojati bez obzira na to da li je u odnosu na
isporuku plaanje predvieno kao prethodno, istovremeno ili naknadno.

Odgovornost za docnju sa plaanjem je objektivna. Pored toga, obaveza

popravljanja tete podvrgnuta je i nekim specifinim pravilima. Ona se tiu
prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca
sa plaanjem cijene.
Zakon o obligacionim odnosima ni u optem, ni u posebnom dijelu nema
posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dunike docnje (kupca) sa plaanjem
cijene. Zbog toga se prava prodavca u ovom sluaju ravnaju prema optim
pravilima lan 124-132 ZOO o ovom pitanju. Opte uzanse su u uzansi 213. imale
posebno rjeenje za sluaj docnje sa plaanjem, ako se roba ve nalazila u posjedu
kupca. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. Razlozi vezani za vaenje
Optih uzansi, dejstva ugovora i njegovog raskida i specifinosti prodaje
privrednog prava, zahtijevaju da se o stavu Optih uzansi i dalje vodi rauna.

Docnja kupca sa plaanjem cijene prije prijema isporuke

Poloaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaanjem nije isporuio stvar isti je kao
poloaj bilo kog povjerioca u sluaju dunike docnje sa izvrenjem novanih
obaveza. Pored optih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora
(lan 124 - 132), ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (lan 277 279)
i naknadi tete zbog raskida prodaje (lan 523 - 526). Kao izvor prava slui i
Zakon o visini stope zatezne kamate.
Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvrenje ugovora. On je
sloen, pa emo ga ispitati prema pojedinim elementima.

Za plaanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan, primjeren rok.
Ako njegova duina nije odreena u izjavi prodavca, utvrivae se prema
okolnostima sluaja. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost
izvravanja novanih obaveza. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova
(lan 125 ZOO), onda kada iz kupevog ponaanja proizlazi da nee izvriti svoju
obavezu (lan 127) i kada je oito da on to ne moe izvriti (lan 128).
Uz isplatu cijene, prodavcu pripada i zatezna kamata (lan 277 ZOO). Stopa
zatezne kamate je odreena zakonom. Plaa se prema stopi koju utvruje Vlada
FBiH. Do godine dana zadocnjenja sa plaanjem, njen obraun se vri mjeseno
primjenom konformne metode. Ako je ovako utvrena stopa zatezne kamate nia
od stope ugovorne kamate, primijenie se ugovorna kamata (lan 277. st. 2 ZOO).
Zatezna kamata se plaa bez obzira na to da li je prodavac tetu pretrpio (lan 278.
st. 1 ZOO). Iz ovoga se moe izvui zakljuak o njenoj pravnoj prirodi. Zatezna
kamata je naknada tete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato to
dugovanu svotu nije, na vrijeme, imao na raspolaganju. Budui da se teta ne
dokazuje, zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne tete. Krivica kupca za
docnju nije uslov za nastanak prodavevog prava na iznos zatezne kamate.
Odgovornost kupca za neizvrenje novanih obaveza je do iznosa zatezne kamate
objektivna.
Na izloenoj pravnoj prirodi zatezne kamate poiva jo jedno pravo prodavca. On
moe zahtijevati i naknadu one tete koja prevazilazi iznos zateznih kamata.
Budui da se ta teta dokazuje, ona spada u konkretne tete. Stoga odgovornost
kupca za njihovo naknaivanje ravna se po optim pravilima. Zasniva se na krivici.
U ovom dijelu, dakle, odgovornost kupca je subjektivna.

Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. I on je

sloen.
Uslov za sticanje prava na raskid, osim u tri navedena sluaja, i ovdje je
bezuspjean protek naknadnog primjerenog roka za plaanje cijene (lan 126. st. 3
ZOO). Prava koja prodavac tada stie ureena su posebnim pravilima o naknadi
tete zbog raskida prodaje (lan 523 - 526 ZOO). A to znai da prodavac ima pravo
na naknadu stvarne tete i izgubljene dobiti, ili pravo na naknadu apstraktne tete i
ostale tete, ili pravo na prodaju radi pokria. I ovdje e se posljednja dva
ovlatenja koristiti ako cijena robe pada.

Docnja kupca sa plaanjem nakon prijema isporuke

Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za
docnju sa plaanjem poto je primio isporuku. Rjeenje postoji u uzansi 213. st. 1.
Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraena mogunost da ugovor raskine. On
moe traiti isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja. Ako je kupac bio
odgovoran (uz. 213. st. 2), tj. kriv, dugovao je i naknadu ostale tete. Vae li ova
pravila i danas? Odgovor zavisi od mogunosti primjene Optih uzansi i od
faktikog stanja predmeta prodaje i vlasnitva u konkretnom sluaju.
Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaanjem
suprotno je ve razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim
odnosima. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. 213. st. 1. mogue primijeniti samo
ako su stranke izriito ugovorile primjenu uzanse (lan 1107. st. 3 ZOO).

Ako primjena Optih uzansi nije izriito ugovorena, rjeenje uz. 213. st. 1. moe
vaiti na osnovu pravnog principa da se obligacija moe zasnovati samo povodom
mogue radnje. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno lanu 132. ZOO
je restitucija primljenog. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako moe
isporuenu stvar dobiti natrag. Upravo to nije uvijek mogue. I to po dva osnova.
Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar.
Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. U ove dvije situacije, dakle,
prodavac nema pravne mogunosti da raskine ugovor, budui da takav postupak
namee nemogue obaveze kupcu. Ni pozivanje na novanu restituciju ovdje ne
daje nikakav efekat. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije
ostvariti tubom za isplatu cijene.

TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEETARENJE)

Posredniki posao sastoji se u tome to neko lice, koje se naziva posrednikom
(meetarem, maklerom, senzalom), dovede u vezu dvije poslovne organizacije da
bi one sklopile neki pravni posao. Taj posao, za ije sklapanje posreduje posrednik,
moe biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga, ali se najee posreduje pri
sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. Prema Zakonu o
obligacionim odnosima ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da
nastoji nai i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o
sklapanju odreenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati odreenu
naknadu, ako taj ugovor bude sklopljen (lan 813).
Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi, ugovor o nalogu, pa se na njega
primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (lan 749 - 770), ako

odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukije odreeno. Bude li

ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje
ostane bez rezultata, ovaj posao poprima obiljeja ugovora o djelu. Tada se na
njega, kao supsidijaran izvor, primjenjuju pravila lana 600 - 629 ZOO.
Posrednikim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna
djelatnost - posrednika preduzea i posredniki biroi - kao i trgovinske agencije
kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. Poslovne organizacije
kojima je posrednitvo glavna privredna djelatnost obino se jo bave, kao
dodatnom djelatnou, i trgovinskim zastupanjem i pruanjem drugih trgovinskih
usluga.
Posrednika organizacija prikuplja obavjetenja o organizacijama koje obavljaju
pojedine privredne djelatnosti, o njihovim mogunostima i kapacitetima, kao i o
stanju na tritu. U asu kad joj se obrati neki komitent, posrednika organizacija
pronalazi odgovarajueg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu, upuujui jednog
na drugog i obavjetavajui ih o potrebama jednog i eventualnoj mogunosti
drugog. Pored toga, posrednik moe i da uestvuje u pregovorima, ali on ne
zakljuuje ugovor o tom poslu. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu, a ne i
pravnu.
Posrednike privredne organizacije mogu se baviti posrednikom djelatnou koja
moe biti: opta i posebna (specijalizovana). Opta posrednika djelatnost
obuhvata pruanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa, dok
specijalizovana posrednika djelatnost obuhvata samo odreene poslove robnog
prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim odreenim oblastima robnog
prometa, npr., samo u transportu, trgovini ili u osiguranju.

Zakljuivanje ugovora o trgovinskom posredovanju - meetarenju

Ugovor je neformalan i konsenzualan. Obino se zakljuuje na taj nain to neka
poslovna organizacija izdaje nalog posrednikom birou da joj nae saugovaraa za
neki privredni posao. Kad posrednik prihvati nalog, ugovor je zakljuen. No, kod
posredovanja takoe vai pravilo o zakljuivanju ugovora o uslugama robnog
prometa utnjom. Stoga, ako posrednik odmah ne odbije nalog, smatra se da je
prihvatio i da je ugovor o posredovanju zakljuen na dan prijema naloga.
Nalogodavac moe opozvati nalog kad god hoe, ali pri tom ne smije postupiti
nesavjesno, jer bi odgovarao za tetu koja bi uslijed toga nastala posredniku.
Nalogodavac ak nije ni duan pristupiti pregovorima za zakljuivanje ugovora sa
preduzeem koje mu je naao posrednik. I kad je posredniku dao uslove pod
kojima bi zakljuio ugovor i posrednik naao saugovaraa koji e zakljuiti ugovor
pod tim uslovima, nalogodavac nije duan zakljuiti ugovor. Ali ako je u tom
sluaju postupao nesavjesno, odgovarae za tetu.

BITNI ELEMENTI ugovora o trgovinskom posredovanju - meetarenju

1. Linost posrednika
Poto je posredovanje, po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu, posrednik je
duan izvriti nalog osobno (lan 752 ZOO). To znai da je linost posrednika, u

principu, bitan elemenat posla. Posrednik moe povjeriti izvrenje naloga drugome
samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi.
Pravila o odgovornosti nalogoprimca u sluaju davanja naloga na izvrenje treem
licu znatno ublaavaju strogost odredbi po kojima je linost posrednika bitan
elemenat posla (lan 753. st. 4). Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu,
tada posrednik ne mora nalog izvriti lino (lan 610 ZOO). U tom sluaju linost
posrednika ima obiljeja nebitnog elementa posla.

Predmet ugovora o trgovinskom posredovanju - meetarenju

Karakteristina radnja i bitan elemenat ugovora je inidba nastojanja posrednika
da nae i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu koja bi sa njima pregovarala o
sklapanju odreenog ugovora (lan 813 ZOO). Predmet ugovora je, dakle,
pojedinana faktika radnja dovoenja potencijalnih partnera u vezu radi
zakljuivanja odreenog ili odreenih ugovora. Tu inidbu posrednik vri u svoje
ime i za svoj raun. Poto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata,
tj. do pregovora ili ak ugovora, jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad, a ne
na rezultat.
Trajno nastojanje da trea lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije
predmet ugovora o posredovanju, nego o trgovakom zastupanju (agenciji).
Predmet ugovora o posredovanju je, dakle, jednokratna inidba. Ni ovlatenje na
zastupanje ne ulazi u sadraj ovoga posla. Posrednik vri faktike, a ne pravne
radnje; on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zakljuenja ugovora, ali ne daje
izjave volje u ime i za raun svoga nalogodavca. To ovlatenje nema ni u primanju
ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (lan 815 ZOO). Za

djelovanje u svojstvu zastupnika, posrednik mora imati posebnu pismenu

punomo. No, tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o
punomostvu.

Cijena kod ugovora o trgovinskom posredovanju - meetarenju

Cijena je naknada posrednika za izvreni rad i za postignuti rezultat. U cijenu su
uraunati redovni trokovi posrednika, tako da ih moe posebno zaraunati samo
kada je to izriito ugovoreno (lan 824 ZOO). Cijena se odnosi jedino na usluge
koje ulaze u predmet ugovora. Sporedne usluge, kao to su davanje obavjetenja o
tritu, istraivanje trita itd. posebno se naknauju. Pravo na naknadu ima
posrednik i kad to nije posebno ugovoreno.
Cijena se odreuje najprije tarifom ili drugim optim aktom posrednika. Ovo
rjeenje je posljedica injenice da, kao profesionalni vrilac usluga, posrednik
najee radi na bazi optih uslova poslovanja. Drugi izvor prava za odreivanje
naknade je sam ugovor o posredovanju. On e vaiti kada opti uslovi, tj. tarife ne
postoje, kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. Kada cijena nije
ni u jednoj varijanti odreena ugovorom primjenjuje se obiajna cijena - ona koja
se redovno naplauje u sjeditu posrednika u vrijeme zakljuenja posla za ugovore
slinih osobina. Izostane li i obiaj, cijenu na zahtjev jedne od stranaka odreuje
sud prema posrednikovom trudu i uinjenoj usluzi (lan 822 ZOO).
Ne bude li cijena isplaena nakon sklapanja ugovora, nalogodavac moe traiti od
suda da je snizi, ako nae da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i
uinjenu uslugu (lan 822. st. 3 ZOO). Ovo je jedan od sluajeva u Zakonu o
obligacionim odnosima, u kojima je izriito dozvoljeno sudu da jednostrano

intervenie u ugovor nastao sporazumom stranaka. Rjeenje utoliko vie zauuje,

to nije predvieno i kao mogunost posrednika u sluajevima u kojima se moe
smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika.

Obaveze posrednika
Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nae i da dovede u vezu s
nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u
pregovore radi sklapanja odreenog ugovora. U tom cilju posrednik prikuplja
podatke, korespondira i vri razliite poslove koji prethode sklapanju ugovora.
Komitent u nalogu obino daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora
kakav bi elio sklopiti.
Posrednik je obavezan da nastoji da nae organizaciju koja e s njegovim
komitentom sklopiti ugovor. Kad je nae, uputie je na svoga nalogodavca radi
zakljuivanja ugovora, a nalogodavca e o tome obavezno obavijestiti (lan 818).
Posrednik obino i uestvuje u pregovorima. Moe se posebno obavezati da
uestvuje u pregovorima i da nastoji da doe do ugovora (lan 818). No, ako i
pored sveg nastojanja i potrebne briljivosti ne uspije, ne odgovara za to.
Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za
svoga nalogodavca. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca, mora biti posebno
ovlaten. Tada djeluje kao punomonik (lan 815).

Postupanje po nalogu

Posrednik je duan pridravati se komitentovog naloga. Traei uslugu

posrednika, komitent u nalogu moe davati posredniku uputstva o tome kakav
ugovor eli da sklopi, pod kojim uslovima, kao i kakvi bi trebalo da budu neki
sastojci ugovora. Nalozi mogu biti vie ili manje vrsti, ili mogu biti samo
instruktivni. Komitent moe davati uputstva i naknadno. Ako je prvobitni nalog
nejasan, naknadnim uputstvom e otkloniti te nejasnoe. Desi li se neto novo
uslijed ega se nalog ne bi mogao izvriti, ili bi se teko izvravao, nalogodavac
daje naknadna uputstva.
Nalogodavac moe opozvati nalog kad god eli. Izuzeci od ovog principa sadrani
su u lanu 816. ZOO. On to ne moe uiniti, ako se ove mogunosti odrekao u
ugovoru, kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. Opozivom naloga
prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta.

Postupanje panjom dobrog privrednika - strunjaka

Posrednik je duan da postupa u poslu kao dobar strunjak (lan 818). Iz te
obaveze proizlazi njegova dunost da trai i da nae najpovoljnijeg saugovaraa.
Poto je posredovanje njegova privredna djelatnost, posrednik treba da raspolae
mnotvom podataka o moguim partnerima i o uslovima na tritu. Nije njegov
zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti
posao, nego s onim koji e najbolje moi zadovoljiti uslove naloga i ispuniti
uputstva koja je dao komitent. I u pregovorima je duan savjesno postupiti po
uputstvima svog nalogodavca.
Postupanje posrednika uveanom panjom dobrog strunjaka vri se u interesu
nalogodavca. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta, za drugu

stranku, gubi pravo i na naknadu i na trokove (lan 826 ZOO). Izuzetno, ako je
predvieno ugovorom, lica dovedena u vezu plaaju proviziju po pola. Tada
posrednik djeluje u interesu oba subjekta. Identino rjeenje vrijedi i onda kada je
posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu.

Posredniki dnevnik
Posrednik je duan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i
o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (lan 821 ZOO). To je
posredniki ili meetarski dnevnik. U taj dnevnik upisuje hronolokim redom
stranke i poslove u kojima je posredovao, te datum zakljuenja ugovora. Zakon
odreuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zakljuen
njegovim posredovanjem. U praksi je usvojeno da se u meetarskom dnevniku
vode nazivi organizacija koje su zakljuile ugovor, bitni sastojci ugovora i neki
drugi njegovi vaniji sastojci, datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to
upisivao.

Posredniki list
Posrednik je duan da izda strankama zakljunicu o poslu koji su ugovorili
(posredniki list, meetarski list), ili izvod iz posrednikog dnevnika sa podacima
koji su uvedeni u dnevnik (lan 821 ZOO). Ta posrednika zakljunica, odnosno
posredniki list nije zakljunica stranaka o poslu, nije ni potvrda o zakljuenom
ugovoru, jer je ne potpisuju stranke. Ona je, u stvari, obavjetenje o izvrenom
posredovanju. Ova zakljunica, a i posredniki dnevnik mogu posluiti pred sudom

kao dokaz o sklopljenom poslu, odnosno o onome to je upisano u njima.

Posredniki list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su
zakljuile posao njegovim posredovanjem. Stranke nisu pravno obavezne da ga
potpiu, ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje.

uvanje poslovne tajne

Posrednik je duan da uva poslovnu tajnu. On ne smije davati drugima
obavjetenja o poslovima za ije je sklapanje pregovarao, izuzev ako su mu stranke
to dozvolile. O samom poslu za koji posreduje moe davati obavjetenja
poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom sluaju ovlaten. uvanje poslovne
tajne je trajna obaveza. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili
raskidom ugovora.

Obavjetavanje o stanju na tritu

Ako stranke zahtijevaju, posrednik je duan davati obavjetenja o stanju na
tritu, o potranji ili ponudi robe i usluga, o cijenama itd., te o svim okolnostima
koje su od znaaja za namjeravani posao. Zato to u posrednikovu privrednu
djelatnost spada i prikupljanje raznih obavjetenja i podataka, on treba da poznaje
prilike na tritu bolje od drugih privrednika. Obaveza davanja obavjetenja o
okolnostima koje imaju znaaja za posao za koji posreduje, proizlazi iz naloga koji
je dobio; obavjetavanje je nuan sastavni dio njegovog rada na posredovanju.
Privredna drutva, meutim, mogu traiti obavjetenja o konjunkturama, o stanju
ponude i potranje nekih roba i usluga, o cijenama i tarifama, o tritu uopte, kao i

o poslovnim partnerima, ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju, nego kao

osnovni i samostalni zahtjev. Davanje tih obavjetenja spada, takoe, u privrednu
djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu.

Obaveza nalogodavca
Plaanje provizije
Cijena, provizija, se plaa prema uslovima ugovora. Ako oni ne postoje, vrijede
dispozitivna pravila. Prvo meu njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije
izriito ugovorena (lan 822. st. 1 ZOO). Ukoliko je obaveza plaanja uslovljena,
ZOO u lanu 823. i 825. sadri dva rjeenja. Prvo, kada stranke sklope ugovor radi
kojega je posredovano pod odlonim uslovom, obaveza plaanja postoji tek kada
se uslov ispuni. Drugo, kod raskidnog uslova sadranog u ugovoru izmeu
komitenta i treeg lica, posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga.
Tree, ispostavi li se da je ugovor izmeu stranaka nevaei iz razloga za koje
posrednik nije znao niti je mogao znati, on zadrava pravo na proviziju. Napokon,
ukoliko se radnje posredovanja vre sukcesivno, posrednik ima pravo i na
sukcesivnu naplatu svojih potraivanja (lan 623 ZOO).
Vrijeme u kome obaveza plaanja dospijeva posebno je sloeno. Postoje tri
razliita miljenja o tome kada posrednik stie pravo na proviziju. Po jednom
miljenju, posredniku pripada provizija im je komitenta doveo u vezu s poslovnim
partnerom, dakle, im je naao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao
pregovarati i zakljuiti posao. Po drugom shvatanju, koje je prihvaeno u nekim
stranim zemljama, posrednik stie pravo na proviziju tek kada druga strana iz
ugovora, za ije je zakljuivanje posredovao, izvri svoje obaveze iz ugovora.

Po treem miljenju, posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi

ugovor s treim licem. Ovdje se smatra da je posrednik duan da dovede do
ekonomskog efekta, a to je uinio kad stvori mogunost za postizanje toga efekta
sklapanjem ugovora izmeu njegovog komitenta i treeg lica koje je naao.
Realizacija ugovora se njega ne tie, jer je to domen ugovornih strana.
Sklapanje ugovora je, meutim, i njegova stvar, jer posrednik posreduje, tj.
pomae da se ugovor sklopi. Posrednitvo se ne zavrava samim dovoenjem u
vezu pregovaraa, nego se posreduje, prenose obavjetenja, objanjava, i strunim
poznavanjem stanja na tritu utie na pregovarae da sklope ugovor. Veina
pozitivnih prava stoje na ovom stanovitu. Na Zakon takoe. Nalogodavac se
obavezuje, po Zakonu, da isplati posredniku odreenu naknadu, ako taj ugovor
bude zakljuen. Posrednik stie pravo na naknadu u asu zakljuenja ugovora za
koji je posredovao, ako drugaije nije ugovoreno (lan 823 ZOO).
U odnosu na opta pravila o obavezi plaanja cijene, postoje i neki posebno
ureeni sluajevi. Tako se moe posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada
i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata, tj. do zakljuivanja
ugovora izmeu komitenta i treeg lica (lan 623 ZOO). Posredovanje se tada
ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. U ovoj situaciji naknadu plaa onaj ko je
sa posrednikom sklopio ugovor. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za
zakljuenje istog konkretnog posla, obje stranke su dune da plate proviziju, ali ne
u cjelini, nego po pola. Naknadni sporazum izmeu posrednika i komitenta da e
pola provizije platiti trei nema ovo dejstvo. Komitent tada jemi posredniku da e
mu cijela provizija biti plaena. Napokon, provizija za posebne usluge posebno se i
plaa. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvreno posredovanje.

Posrednik nema pravo, a nalogodavac obavezu, na plaanje provizije u tri sluaja.

Dva su ve obraena, pa emo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je
posredovano nije zakljuen; posrednik je na tetu komitenta radio za drugu stranu.
Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik naao
sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano, nego i druge poslove. Iako bi bilo
logino pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade, komitent ipak
nema obavezu da je isplati.

Naknada trokova
Komitent je duan naknaditi posredniku izuzetne trokove, ako ih je morao uiniti
radi uspjenog okonanja posrednike uloge. Normalni, uobiajeni trokovi
pokriveni su provizijom. Na naknadu redovnih trokova uinjenih u izvrenju
naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. Bude li ugovorom priznato
posredniku pravo na naknadu trokova, oni mu pripadaju i kad, bez njegove
krivice, nije dolo do zakljuenja ugovora izmeu partnera koje je doveo u vezu.

Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridraja i prvenstva naplate

Obezbjeenju posrednikovih potraivanja prema komitentu slue njegova prava
zaloge, pridraja i prvenstvene naplate. Ona slue ne samo naplati komitentovih
obaveza nego i vrenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim
obavezama plaanja. Pravni reim ovih obaveza komitenta podvrgnut je optim
pravilima obligacionog prava.

ODGOVORNOST STRANAKA kod ugovora o trgovinskom posredovanju meetarenju

Odgovornost posrednika
Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika odreene su optim
propisima. One se posebno konkretizuju za propuste u voenju posrednike knjige.
Imovinsko-pravna odgovornost se, u principu, ravna prema optim pravilima
obligacionog prava. A to znai da je odgovornost zasnovana na proputanju dune
panje posrednika (subjektivna odgovornost), dok se pravila o popravljanju tete
ravnaju prema rjeenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. Supsidijarno vae i
pravila o odgovornosti nalogoprimca (lan 756 i 757 ZOO). Neki posebni sluajevi
imovinske odgovornosti, ipak, postoje. Oni su regulisani u lanu 820. ZOO.
Posrednik, najprije odgovara za tete koje je komitent pretrpio zato to je doveden
u vezu sa poslovno-nesposobnim licem, ukoliko je za to posrednik znao ili morao
znati. Iskljuivanje ultra vires teorije iz naeg prava znatno ublaava strogost ove
odredbe. Nadalje, odgovornost postoji kada posrednik povee komitenta sa
osobom za koju je znao ili morao znati da nee moi izvriti obavezu iz ugovora.
I napokon, posrednik odgovara i za nepotovanje obaveze uvanja poslovne tajne.

Odgovornost komitenta
Komitent odgovara za svoje obaveze prema optim pravilima o ugovornoj
odgovornosti i popravljanju teta izazvanih neizvrenjem, odnosno neurednim
izvrenjem ugovornih obaveza. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu,
odnosno o ugovoru o djelu. Odgovornost komitenta je subjektivna, u principu. No,

ukoliko se radi o neizvrenju obaveze plaanja provizije i trokova, odgovornost je,

shodno optim pravilima, objektivna.

TRGOVINSKO ZASTUPNITVO
POJAM

ZAKLJUIVANJE

UGOVORA

TRGOVINSKOM

ZASTUPANJU
U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome to
specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujui u interesu svoga
nalogodavca, komitenta, istrauje trite i nastoji obezbijediti poslovne partnere
koji e sa komitentom zakljuivati ugovore. Ukoliko ima ovlatenje komitenta,
trgovinski zastupnik moe i sam zakljuivati ugovore u ime i za raun komitenta.
Sutinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog
nalogodavca. Radnje zastupnika odreuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima,
optim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te
uzansama i poslovnim obiajima.
Postoji veliki broj razlika izmeu trgovinskog zastupanja i srodnih poslova
pruanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posrednitva
razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogunosti da se
punomostvo ukljui u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od
komisiona, trgovinsko zastupstvo moe postojati i bez davanja izjava volje za
komitenta. No, ukoliko su i one ukljuene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik
daje u ime i za raun komitenta. Komisionar izjave volje, meutim, uvijek ini u
svoje ime, a za raun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na pediciju.

Trgovinsko zastupnitvo kao samostalan posao ima svoje korijene u

anglosaksonskom institutu agency. Otuda se ovaj posao esto naziva i
agencijom ili agenturom. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj
posao obavljao u pravnom reimu naloga i punomostva. Sredinom pedesetih
godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema
(Njemaka 1953, Francuska 1958). U bivoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije
bilo ureivano u propisima o domaoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu
regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim
odnosima 1978. godine.
Istorijsko nasljee odreuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini.
Vanjskotrgovinski reim trgovinskog zastupstva sadran je u Zakonu o
vanjskotrgovinskom poslovanju i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici
Bosni i Hercegovini. Zakon o trgovini svrstava trgovinsko zastupanje u poslove
trgovinskih usluga. Definicija u lanu 14 ima komercijalni, a ne pravnikarakter:
Uslugama zastupanja smatra se naroito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za
raun trgovca, kao i obavljanje servisne slube i drugih tehnikih usluga u vezi s
odravanjem i opravkom proizvoda. Ovakvo rjeenje dozvoljava da se u daljim
izlaganjima zadrimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima.
Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u lanu 790. Zakona o
obligacionim odnosima. Prema njemu, ugovorom o trgovinskom zastupanju
obavezuje se zastupnik da se stalno stara da trea lica zakljuuju ugovore sa
njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje izmeu njih i nalogodavca, a
ovaj se obavezuje da mu za svaki zakljueni ugovor isplati odreenu naknadu
(proviziju). Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe lanova 790 - 812
ZOO. Poto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadri elemente

punomostva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i lanovi 749 - 770,

odnosno 84 - 98.
Karakteristike ugovora o trgovinskom zastupanju zastupnitvu su:
a) trajno djelovanje za komitenta,
b) preduzimanje pravnih i faktikih radnji,
c) djelovanje u tue ime i za tui raun, tj. u interesu komitenta,
d) formalnost,
e) komutativnost,
f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata,
g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije slubenik nalogodavca,
h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, to od ugovora ini posao
intuitu personae.

Zakljuivanje ugovora o trgovinskom zastupanju - zastupnitvu

Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom
zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On vai samo onda kada je sklopljen
u pismenoj formi (lan 791 ZOO). Za nain na koji e ova forma biti ostvarena,
vae opta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rjeenje lei u injenici
da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni
odnos ije je najvanije elemente potrebno unaprijed i na siguran nain utvrditi.

Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne vai i za pojedinane

poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed odreene,
zasnivaju. Zbog toga se pojedinani poslovi izmeu agenta i njegovog komitenta
mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je
pojedinani nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i utnja agenta
moe se smatrati prihvatom.
BITNI ELEMENTI
Linost trgovinskog zastupnika
Linost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora.
Pored lana 753. ZOO, na ovakav stav upuuje karakter odnosa u koje stranke
stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska
zastupnitva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom
privrednom djelatnou mogu baviti, kako posredniki biroi, tako i druge privredne
organizacije. Trgovinska zastupnitva se mogu baviti kao sporednom privrednom
djelatnou trgovinskim posredovanjem i davanjem obavjetenja o stanju na
tritu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika izmeu
posrednikih preduzea i posrednikih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi
mogu se baviti istim poslovima.
Zastupnitvo treba razlikovati od trgovinskog predstavnitva, mada je sadrina
poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavnitvo je organizaciona poslovna
jedinica preduzea, dok se zastupnikim poslovima bave samostalne privredne
organizacije, najee agencije. Razlika je i u tome to zastupnik, ako dri robu
zastupanog, ini to u reimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u
predstavnitvu roba preduzea o ijoj se organizacionoj jedinici radi.

Predmet ugovora
Karakteristina inidba kao bitan elemenat ugovora, je sloena. Predmet ugovora
se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog
zastupnika da promovie interese svoga nalogodavca sa ciljem uestalog sklapanja
ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su
dakle, faktike, a ne pravne radnje. To znai da ugovor o trgovinskom zastupanju
moe postojati i bez davanja izjava volje u ime i za raun nalogodavca. Neke
faktike radnje trgovinski zastupnik vri u svoje ime i za svoj raun. One ne
moraju da dovedu do zakljuivanja ugovora, niti do njegovog izvravanja. Stoga,
trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni reim obaveze
na isplatu provizije, sadran u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utie na
izloeno rjeenje.
Ovlatenje na zastupanje komitenta moe, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako
je punomostvo u poslovnoj praksi uobiajeno, ono ulazi u predmet posla samo na
osnovu posebnog i izriitog sporazuma stranaka. Ono moe biti dato kao posebno
ili kao generalno ovlatenje (lan 792). Generalna punomo se, najee, ukljuuje
u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada
izloena rjeenja odnose se na dvije situacije: zakljuivanja ugovora i primanja
ispunjenja ugovora.
Tehnologija poslovanja zahtijevala je, meutim, da se i u samom Zakonu predvide
neke situacije u kojima je agent ovlaten na vrenje pravnih radnji, davanje izjava
volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlatenja, trgovinski
zastupnik mora prihvatiti izjave treih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor

djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiu nedostataka predmeta ugovora ili

drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili ouvanje prava treih lica
prema komitentu (lan 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi
nalogodavca, zastupnik je ovlaten da i bez posebne punomoi daje izjave potrebne
za ouvanje ili osiguranje nalogodavevih prava (lan 795 i 796 ZOO).

Cijena kod ugovora o trgovinskom zastupanju

Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade
(provizije) i trokova. Pri tome je pravni reim trokova dvostruk.
Cijena se, najprije, odreuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o
trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinane cijene ili elementi za njihovo
utvrivanje. Najee, to je odreeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se
definiu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se moe korigovati shodno
uslovima konkretnog naloga. Ugovorom moe i tarifa agenta biti prihvaena kao
mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne moe utvrditi na
osnovu ugovora ili tarifa, zastupnik ima pravo na uobiajenu naknadu (lan 806
ZOO). Poslovni obiaj se odreuje u sjeditu zastupnika, u vrijeme davanja
konkretnog naloga za izvrenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za
naplatu komitentovih potraivanja (lan 807 ZOO).
Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je mogua sudska intervencija u pogledu
visine provizije. Sud e, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravian iznos
kada utvrdi da je ona nerazmjerno velika prema uinjenoj usluzi (lan 806
ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno
malena u odnosu na uinjenu uslugu.

Redovni, fiksni trokovi zastupnika uraunati su u proviziju. Njihovu posebnu

naknadu moe zastupnik zahtijevati samo kada je to izriito ugovorio. Posebni
trokovi uinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u
stvarnim iznosima (lan 808 ZOO).

OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze agencije
Iznalaenje saugovaraa
Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca
proiri, da istrauje i obrauje trite i da to vie zainteresuje potencijalne
poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u
ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje izmeu organizacija i
svoga nalogodavca da doe do zakljuenja ugovora meu njima.
Ovlaenje, ni generalno ni posebno, za zakljuenje ugovora u ime i za raun
nalogodavca ne ukljuuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge
strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac moe
ovlastiti i na ove radnje (lan 793 ZOO).

Uestvovanje u sklapanju poslova

Funkcija agencije se ne zavrava iznalaenjem eventualnog saugovaraa
nalogodavca. Agent je duan da po uputstvima nalogodavca uestvuje pri

zakljuenju posla zastupajui interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi

povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima
generalno ovlaenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za
nalogodavca kao dobar strunjak (lan 798 ZOO).

Davanje obavjetenja
Agent je duan davati nalogodavcu obavjetenja o stanju na tritu, naroito o
situaciji na tritu robe i usluga za iji se plasman stara. Posebno je duan
obavjetavati o prilikama i stanju koji su od znaaja za konkretni posao, koji mu je
povjeren (lan 797 ZOO).

Voenje knjige ugovora

I zastupnik je, kao i posrednik, duan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja
poslova, upisuje ugovore koje je zakljuio u ime nalogodavca sa podacima o
njihovoj sadrini. Kad ugovor zakljui, sastavlja o tome zakljunicu, koju potpisuje
i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju
nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni znaaj i knjige ugovora i
zakljunice je u tome to mogu posluiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima.
Zakljunica nije ni ugovor ni potvrda o zakljuenom ugovoru. Stoga, na
punovanost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovara odbio
da potpie zakljunicu, ugovor vai.
Zastupnik takoe vodi i posredniki dnevnik za poslove u kojima samo posreduje.
Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posredniki list).

Staranje o interesima nalogodavca

U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca duan je da nastoji da se
ostvari rezultat to je mogue povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja
briljivo, sa panjom dobrog strunjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako e
postupati, zastupnik je obavezan da se dri naloga i uputstava, ali uvijek vodei
rauna o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tritu takve da bi
postupanje po uputstvima ilo protiv nalogodavevih interesa, duan je da na to
skrene panju nalogodavcu.
U cilju zatite interesa nalogodavca, agencija moe zahtijevati preduzimanje
potrebnih mjera obezbjeenja. Ovo ovlatenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne
mora posebno ugovarati (lan 796 ZOO).

Primanje izjava od saugovaraa

Druga strana moe izjave koje se tiu nedostataka predmeta ugovora, kao i druge
izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovarau, initi agenciji. Takve izjave,
koje se tiu ugovora zakljuenog posredstvom agencije ili ugovora koji je
zakljuila agencija za nalogodavca, punovane su. Njima je saugovara sauvao
prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te
izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predvieno.

Poslovna tajna

Sve to bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora
uvati kao poslovnu tajnu. Agencija naroito odgovara ako ma kakve podatke do
kojih je dola radei na povjerenom joj poslu otkrije treem licu. Trgovinski
zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova
zabrana vai i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan
karakter (lan 799 ZOO).

Vraanje stvari primljenih od komitenta

Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i sloen odnos izmeu agenta i
nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspjeno da promovie interese
svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu
svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnika uputstva, reklamni
materijal, kancelarijska oprema i slino. Po prestanku ugovora, agent mora sve
primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (lan 800 ZOO). Rok u kome
to valja uiniti nije preciziran, pa ga treba utvrivati prema prirodi stvari i
okolnostima posla.

Polaganje rauna
Obaveza polaganja rauna zasnovana je na optim pravilima ugovora o nalogu
(lan 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za
ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dunost polaganja rauna
mora izvriti: po zavretku konkretnog posla, periodino ili nakon prestanka
ugovora u cjelini. U svakom sluaju, raun se mora poloiti bez odugovlaenja.

Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on moe zahtijevati da mu trgovinski

zastupnik podnese izvjetaj i poloi raun i prije zavretka poslova po konkretnom
nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (lan 755).

Trpljenje odbijanja posla

Poto agencija radi za raun nalogodavca, jasno je da nalogodavac moe
pripremljeni posao sa treim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, meutim,
duan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika.
Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca moe treim
licima biti prouzrokovana teta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca.
Pretpostavka za to je da je agent djelovao dunom panjom i da je tree lice bilo
savjesno.

Obaveze komitenta
Predaja materijala potrebnih agentu
Ekonomska sutina zastupnikog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da
nalogodavac stavi agentu na raspolaganje odreene stvari. Ako je to sluaj,
komitent, ve po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed odreenih
predmeta (lan 802). Vrsta stvari, vrijeme i nain predaje, te drugi modaliteti
odreuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici
poslovnog odnosa u koji stranke stupaju.

Obavjetavanje o relevantnim momentima

Dunost komitenta da o relevantnim momentima obavjetava svoga agenta takoe
proistie iz prirode njihovog odnosa i iz naela potenja i savjesnosti. Zakon o
obligacionim odnosima je u lanu 803. posebno apostrofirao dva sluaja: odbijanje
prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja.
Deava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za iju se
prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo trai pa je nema dovoljno
za prodaju, ili da su kapaciteti za pruanje usluga prenapregnuto iskoriteni i da je,
stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija
smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac nee moi da prihvati sve ponude za
sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila.
Nalogodavac je, u tom sluaju, duan da blagovremeno obavijesti agenciju o
potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona
mogla osnovano oekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac
ne uini, odgovara agenciji za pretrpljenu tetu.

Plaanje cijene
Plaanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom
regulisano, primijenie se dispozitivne odredbe lana 805 - 808 ZOO.
Obaveza plaanja postoji i onda kada nije izriito ugovorena. Provizija, kao
elemenat ukupne cijene usluge, se plaa za: ugovore sklopljene posredovanjem
agenta, ugovore koje je agent sklopio sa treim licima (ukoliko je za to bio
ovlaten), ugovore koje sa treim licem naenim od agenta sklopi sam

nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim treim licem, ukoliko se
radi o iskljuivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaene svote ima
agent koji ju je naplatio po ovlatenju komitenta.
Vrijeme plaanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva kad
ugovor bude izvren (lan 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je
momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u
odnosu na izvrenje njegove osnovne obaveze: dovoenje stranaka u vezu,
odnosno zakljuivanje ugovora. Izloeno pojaavanje pozicije nalogodavca, ipak,
trpi i neka zakonska ogranienja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako
ugovor nije izvren, ako je do toga dolo iz uzroka koji je na strani nalogodavca
(lan 805 ZOO). I drugo, u sluaju neizvrenja ugovora koji je sklopljen sa treim
licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamio (del credere zastupnitvo)
(lan 801). Dakle, neizvrenje ugovora od strane treeg lica ne predstavlja ujedno i
neizvrenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika.
Trokovi koji nisu uraunati u proviziju posebno se plaaju. Ova obaveza izvrava
se shodno ugovoru ili prema optim pravilima o izmirenju novanih dugova.

Trpljenje agentovih prava zaloge, pridraja i prvenstva naplate

Radi obezbjeenja naplate svojih potraivanja koja su nastala u vezi s ugovorom o
zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridraja na svim nalogodavevim
stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima
koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono to vrijedi za zalogu
uopte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima zalono pravo na stvarima dok se
nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih dri za agenciju. Ima zalono pravo

takoe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomou koga moe

raspolagati tim stvarima (lan 809 ZOO).
Za svoja dospjela potraivanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima
pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom
ovlatenju. Kao i uvijek, pravo se moe konstituisati na stvarima i na novcu samo
ako se do njih doe legalnim putem.

ODGOVORNOST STRANAKA
Odgovornost trgovinskog zastupnika
Odgovornost trgovinskog zastupnika moe, kao i kod ostalih vrilaca usluga na
osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se
ravna prema optim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera,
subjektivna i podloena optim pravilima o popravljanju tete za neizvrenje
nenovanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno ureena sluaja.
Prvi se tie otkrivanja poslovne tajne. Specifinost postoji u pogledu trajanja
obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (lan 799 ZOO).
Drugi je poseban sluaj odgovornosti, tj. davanje posebnog pismenog jemstva
komitentu da e tree lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen
djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara
solidarno sa treim licem. To znai da u sluaju neispunjenja ili neurednog
ispunjenja ugovora od strane treeg, nalogodavac moe da se obrati agentu odmah
i da trai ispunjenje i naknadu tete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora.
Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju.

Odgovornost nalogodavca
Odgovornost nalogodavca se ravna prema optim pravilima obligacionog prava.
Pri tome treba razlikovati sluajeve neizvrenja novanih od nenovanih obaveza.

POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA

Podjela poslova
Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati razliite
vrste poslovnih potreba. Ta injenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve
podjednako pravno interesantne.
Obim ovlatenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga
komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju
generalnim. Ukoliko je aktivnost ograniena na jednu ili vie odreenih struka ili
vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je mogua i
prema obimu ovlatenja na zastupanje.
Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i
odgovornosti.

Neiskljuiva i iskljuiva agencija

Neiskljuiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na
istom podruju za istu vrstu poslova imati vie poslovnih partnera. Iskljuiva
agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu.
Preduzeu komitentu je stalo da ima to vei promet robe i usluga. Upravo zbog
toga Zakon polazi od neiskljuive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On
moe imati na istom podruju za istu vrstu poslova vie zastupnika (lan 790. st.
2 ZOO). Suprotno se moe ugovoriti.
Kada je u pitanju agent, vai zakonska pretpostavka iskljuive agencije. Jedan
zastupnik ne moe bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom
podruju i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca (lan 790. st. 3 ZOO).

Del credere zastupstvo

Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza treeg lica ili del credere agencija
postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu
jemenja. U ovom sluaju, agent ima pravo i na veu proviziju (del credere
provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, slui, u
stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane treeg lica.
Prije donoenja Zakona o obligacionim odnosima vaio je i kod nas trgovaki
obiaj da se ugovaranje provizije dvostruko vee od uobiajene smatra
ugovaranjem del credere zastupstva. Izriita odredba lana 801. st. 1 ZOO ukida
ovo obiajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno
pismeno ugovoriti.

PRESTANAK UGOVORA o trgovinskom zastupanju - zastupnitvo

Prestanak ugovora sklopljenih na odreeno vrijeme
Vrijeme trajanja ugovora moe biti odreeno izriito ili preutno, po prirodi
samog posla. U prvom sluaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je
zakljuen. U drugom je potrebno analizom sadraja posla utvrditi da li je ugovor
prestao ili nije.
Ugovori sklopljeni na odreeno vrijeme mogu se preutno produiti. To se ini
nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog vaenja. U ovom
sluaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima, ali na
neodreeno vrijeme. Za prestanak ovako produenog ugovora potreban je otkaz.

Prestanak ugovora sklopljenih na neodreeno vrijeme

Kada je ugovor sklopljen na neodreeno vrijeme, on moe prestati sporazumom
stranaka ili jednostranom izjavom, tj. otkazom bilo koje strane. Uslovi pod kojima
se otkaz moe dati i nain na koji to moe biti uinjeno mogu se posebno urediti
ugovorom. Ukoliko to nije sluaj, vaie dispozitivne odredbe ZOO. U njima su
predviene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega.
Ugovor se moe raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjeseja, a ne kada to
pojedina stranka eli. Duina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog
odnosa. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju
manje od tri godine, otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka

kalendarskog tromjeseja. Ukoliko je odnos trajao vie od 3 godine, otkazni rok

iznosi dva mjeseca. I ovdje se vrijeme rauna unazad - od nastupanja tromjeseja
sa ijim poetkom ugovor prestaje da postoji. Ova rjeenja stranke mogu i
izmijeniti svojim sporazumom, ali otkazni rok ne smije ni u kom sluaju biti krai
od mjesec dana (lan 810 ZOO).
Svaka strana moe raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge.
Ugovor se, u tom sluaju, raskida bez otkaznog roka, ali je potrebno drugu stranu
obavijestiti o razlozima raskida. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan, nee se
uzeti da je to izjava o raskidu ugovora, nego e se smatrati izjavom o otkazivanju
ugovora, pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao.
Strana koja je neosnovano dala otkaz, usljed koga je uslijedio raskid ugovora,
obavezna je da naknadi tetu drugoj strani. Pored toga, strana koja je primila
neosnovani otkaz moe, ukoliko eli, i sama raskinuti ugovor bez davanja
otkaznog roka.

KOMISION
Pojam komisionog posla
Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da e izvriti
neki privredni pravni posao u svoje ima a za raun druge strane, a druga e joj
strana za to platiti. Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za
naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za raun komitenta jedan ili vie poslova
koje mu povjerava komitent (lan 771 ZOO). Slinu , mada uu, definiciju sadri
i lan 15. Zakona o trgovini (Sl.n. FBiH, 2/95): Ugovorom o komisionu smatra se
naroito prodaja ili kupovina robe u svoje ime, a za raun komitenta. Po svojoj

pravnoj prirodi, ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (lan 772 ZOO). Stoga se
na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (lan 749 - 770), ako pravilima o
komisionu nije drugaije odreeno (lan 772 ZOO). Prema sistematizaciji Zakona
o trgovini, komision pripada trgovinskim uslugama (lan 11).
Komision su usvojila sva moderna prava. U savremenim sistemima ovaj posao
ima slinu pravnu i ekonomsku fizionomiju. Prava i dunosti stranaka povodom
ovoga posla su u kontinentalnim sistemima vie ili manje jednako regulisana. U
anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene
agencije (undisclosed agency).
Strane koje uestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar.
Komitent je lice koje ovlauje drugu stranu da za njegov raun izvri povjereni
posao. Komisionar je lice koje prima i izvrava komitentov nalog i s treim licem
zakljuuje nareeni mu privredni posao u svoje ime, a za raun komitenta.
Komisionim poslovima, pored privrednih subjekata kojima je to osnovna
djelatnost, redovno se bave trgovinske organizacije. Sam posao koji komitent
nareuje da bude obavljen, u stvari, privredni posao koji zakljuuje komisionar s
treim licem, naziva se u poslovnom svijetu komisijom.
Za komisione poslove karakteristino je to ih komisionar obavlja u svoje ime.
Tako, kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju; kad kupuje robu,
kupuje je u vlastito ime, dakle, kao da je sebi kupuje, on plaa u svoje ime. U
inkaso komisiji se njemu vre uplate. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao
svoj i radi u vlastito ime. Prema treim licima s kojima sklapa povjereni mu posao,
komisionar, iz tog posla, stie prava i obaveze. Tree lice kao stranka u komisiji
zna samo za njega, on je ugovorna strana, njemu se izvrava obaveza i on odgovara
za izvrenje posla. Za to tree lice odnos izmeu komisionara i komitenta je u

principu irelevantan. Za komisione poslove je karakteristino i to to ih komisionar

obavlja za raun komitentov, to rezultati komisije pripadaju komitentu.
Iako je komisija pravni posao komisionara sa treim licem, jer on sklapa posao sa
treim licem u svoje ime, sa poslovnog stanovita to je posao komitenta; privredni
rezultati posla su komitentovi, jer komisionar sklapa posao za njegov raun.
Prema dosad izloenome, komisioni posao se sastoji u ovome: komitent
zakljuuje ugovor sa komisionarom. Tim ugovorom mu daje nalog, povjerava
komisionaru da za njega obavi neki privredni posao, npr. prodaju ili kupovinu,
odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno mogue. Komisionar
izvrava taj nalog - obavlja povjereni mu posao i polae o tome raun komitentu
kao svome nalogodavcu, a komitent mu za tu uslugu isplauje proviziju. Dakle, u
ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. Jedan je ugovor izmeu
komitenta i komisionara, i drugi je ugovor izmeu komisionara i treeg lica, koji se
sklapa u cilju izvrenja prvog ugovora (naloga komitentovog). Rezultati drugog
ugovora

pripadaju

komitentu.

Postojanje

tri

subjekta

znai

mogunost

uspostavljanja tri grupe odnosa. Neposredan odnos izmeu komitenta i treeg lica
nastae onda kada komisionar na zahtjev komitenta (lan 779) ili samostalno
otkrije komitentu linost treeg i prenesena prava koja prema treem ima (lan
787).
Kad se radi o meusobnim odnosima stranaka koje uestvuju u jednom
komisionom poslu - komitent, komisionar, tree lice, onda je interesantno i od
praktinog znaaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje
ili kupovine. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene
isporuke treem licu. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima,
svojinu na kupljenoj stvari stie komisionar, jer on u poslu s treim licem nastupa u

svoje ime. Izmeu komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo

obligacioni odnos, u kome je komisionar duan da prenese svojinu na komitenta i
da mu preda stvar. Po drugima, svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na
komitenta. U sluaju steaja komisionara, po prvom shvatanju, stvar ulazi u
steajnu masu, poto je u svojini komisionarevoj. Komitent bi ulazio u
konkurenciju s ostalim povjeriocima. Po drugom gleditu komitent polae izluno
pravo na stvar. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledite.
Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo, kao to
komitent i stie to pravo im komisionar nabavi stvar za njega. Stoga, povjerioci
komisionara ne mogu, radi naplate svojih potraivanja, preduzimati mjere izvrenja
na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvravajui nalog komitenta.
Takve mjere ne mogu preduzimati uopte, pa ni u sluaju komisionarevog steaja.
Naime, jeste komisionar radio u svoje ime, ali nije radio za svoj raun, nego za
raun komitenta, a to znai da su te stvari i prava komitentova. Stoga, u sluaju
steaja komisionara, komitent ima izluno pravo iz steajne mase stvari, kako onih
koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov raun tako i onih koje je
komisionar nabavio za njega. Iz istih razloga komitent moe zahtijevati od treeg
lica, kome je komisionar predao stvar, da cijenu plati njemu, a ne u steajnu masu
(lan 789 ZOO). Nadalje, povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih
potraivanja

preduzimati

mjere

izvrenja

na

pravima

stvarima

njegovihkomitenata. Izuzetno, oni to mogu initi ako se potraivanje odnosi na

posao sklopljen povodom tih stvari i prava. Dakle, samo ako su potraivanja
nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (l. 788 ZOO).
Za praksu je znaajno i pitanje ko je prodavac? Jer, prodavac odgovara ako na
prodatoj stvari postoji neko pravo treeg lica, uslijed koga se iskljuuje, ili
ograniava ili umanjuje kupevo pravo (pravni nedostatak). Nae pravo nema

direktne odredbe koja bi ovaj sluaj rjeavala. Jasno je da odgovornost za pravne

nedostatke treba da lei na komitentu, jer se komisionar ne uputa u ispitivanje
svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Stoga e komisionar, kada mu se
kupac obrati traei njegovu zatitu protiv zahtjeva treeg lica koje polae pravo na
stvar, pozvati komitenta da odnos raisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog
zahtjeva treeg lica, odnosno naknadi tetu.
Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju, ako je
komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je.
Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu
stvar preda, hoe li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena, ili
komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane,
znai za svojinu stvari, odgovarao bi komitent. Komisionar prodaje njegovu stvar,
iako je prodaje u svoje ime. Nasuprot takvom shvatanju stoji injenica da se odnos
komitenta i komisionara ne tie treeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s
njim stupa u pravni odnos. Prema tome treem licu bi za pravne mane odgovarao
komisionar. Treba usvojiti prvo shvatanje. Ono odraava faktiko stanje, vie
odgovara zahtjevu pravinosti i bolje je uklopljeno u rjeenje ZOO o odnosima
povodom steaja komisionara.
Ugovor o komisionu moe se sklopiti i na odreeno vrijeme, odnosno nalog
komitentov moe glasiti na odreeni rok (prodajte ili kupite robu do 1. decembra
t.g.; u roku od tri mjeseca od danas i sl.). Komisionar, takoe, moe ugovoriti
rok u svoju korist tako da komitent ne moe povui stvar, ili ne moe povui nalog
za kupovinu, tj. ne moe jednostrano raskinuti ugovor do odreenog roka, poto je,
po svojoj prirodi, ovaj ugovor fiducijaran. Posao se zasniva na povjerenju
poslovnih partnera. Komitent ima uvijek pravo da trai povraaj stvari datih u
komisionu prodaju - dok jo nisu prodate, odnosno moe traiti povraaj iznosa

koji je dao za kupovinu - dok stvar nije kupljena. Stoji njegova obaveza da u tom
sluaju komisionaru naknadi trokove.

Zakljuivanje ugovora o komisionu

Ugovor o komisionu je, po pravilu, konsenzualan i neformalan, pa za njegovo
zakljuivanje vae sve opte norme o ovakvim ugovorima. Ugovorni odnos moe
se zasnovati ponudom i prihvatom, nalogom i konkludentnim radnjama. Meu
privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost
nalog za komisiju se rjee upotrebljava. Posao se tada, obino sklapa
individualnom ponudom i njenim prihvatom. Nalogom se posao zakljuuje sa
komisionarom kome je taj posao profesija, a ne i sa onim pravnim subjektom koji
se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnou. Za nalog se, u naem
pravu, ne trai odreena forma. Nalog se moe dati: pismeno, usmeno,
telegramom, telefonom, na sve naine na koje se moe sklapati neformalan ugovor.
Nalog se smatra prihvaenim ako ga komisionar ne odbije odmah (lan 32, st. 3
ZOO), odnosno bez odgaanja (lan 750 ZOO). Navedeni izrazi predstavljaju
pravne standarde, pa se njihovo znaenje utvruje prema okolnostima konkretnog
sluaja. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja, odgovara za tetu koju
potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (lan 750 ZOO).
U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zakljuenje ugovora o
komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. Po
jednima je potrebna predaja stvari komisionaru, pa bi ovo bio realan ugovor. Drugo
je miljenje da je ugovor o komisionu uopte, pa i ugovor o komisionoj prodaji
konsenzualan. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor, nego obaveza

iz ugovora. Ovo je naelno stanovite i Zakona o obligacionim odnosima. No,

pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se
vri. Ako izriita ponuda i prihvat nisu dati, ili ako im nalog ne prethodi, onda
predaja i prijem stvari, odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih inidbi
kojima se sklapa ugovor o prodajnom, odnosno kupovnom komisionu.

BITNI ELEMENTI UGOVORA O KOMISIONU

Linost komisionara
Iz naela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt, sam i slobodno, odluuje da
li e se baviti vrenjem jedne ili vie usluga, u kom obimu, pod kojim e uslovima
pruati svoje usluge i u kom e organizacijskom obliku poslovati. Izloeno opte
rjeenje vai i za komisionu djelatnost. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime,
a za tui raun, mora biti uneseno u sudski registar.
Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara vie
pravnih nego ekonomskih ovlatenja. Davanje komisionaru i ovlatenja da robu
proda kao svoju - u svoje ime, odnosno da tuim novcem nabavi robu kao kupac,
pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. To ugovorom o
komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla, a linosti komisionara
svojstvo bitnog elementa ugovora. Ugovor o komisionu je, dakle, posao intuitu
personae. Zato komisionar mora nalog izvriti lino (lan 753 ZOO).
Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. Meutim, on nije
posrednik u pravno-tehnikom smislu. Ne posreduje izmeu stranaka da bi ih
doveo u vezu da sklope posao, nego on sam zakljuuje ugovor sa komitentom i

drugi ugovor sa treim licem, da bi izvrio prvi ugovor sklopljen sa komitentom.

Komisionar ne igra ulogu zastupnika. Sa treim licem se pravno angauje, kako je
ve reeno, samo komisionar. Poto on posao obavlja za raun komitenta, sav
efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu.
Pravna veza po tom poslu postoji samo izmeu komisionara i treeg lica i stoga se
obaveze i prava zasnivaju samo izmeu komisionara i treih lica, a ne izmeu
komitenta i tih treih lica. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla
koji zakljui zastupnik za zastupanog tiu se zastupanog nalogodavca i treeg lica.

Predmet ugovora o komisionu

Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj
(komisionaru) da ga obavi za njen raun. Privredni posao koji komisionar
preuzima da zavri za raun komitenta moe biti razliit: najee, to je prodaja
neke komitentove stvari, pa kupovina za raun komitenta, a moe biti i plaanje za
raun komitenta, pedicija, transport itd. Predmet komisiona moe biti i izdavanje
mjenice.
Predmet ugovora moe se sastojati od jednog ili vie, bilo istorodnih, bilo
raznorodnih poslova. Poslovi mogu biti ogranieni rokom ili, pak, mogu biti trajni.
Bez obzira na obiljeja predmeta, komisionar mora naloene poslove da obavi
(lan 771). On, dakle, ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata.

Cijena kod komisiona

Trei bitni element ovoga ugovora je cijena. Komisionar obavlja povjereni mu

posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. Poto je ovo
privredni posao, komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (lan
771 ZOO). To je i inae karakteristino za ugovore poslovnog prava.
Iznos provizije se obino ugovara, bilo procentualno prema vrijednosti posla, ili
paualno, u jednom iznosu. Ako iznos provizije nije ugovoren, u veini zemalja,
plaa se prema obiaju koji vai za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo
sjedite. ZOO je prihvatio drugaije rjeenje za ovaj sluaj. Po Zakonu, ako iznos
naknade nije odreen ugovorom ili tarifom, komisionaru pripada naknada prema
obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (lan 783). Kada je naknada komisionara
pretjerano velika, kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu, komitent
moe zahtijevati da sud snizi naknadu na pravian iznos. Komisionar nema ovo
pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora
da uloi pri izvravanju ugovora.

Obaveze komisionara
Postupanje po nalogu
Osnovna komisionareva obaveza je da zakljui posao s treim licem u svoje ime,
a za raun komitenta, svoga nalogodavca; da postupi po nalogu. Pod nalogom u
ovom kontekstu podrazumijevamo sadraj odnosa u koji stranke stupaju
ugovorom. Poto je ovaj odnos bitno odreen karakteristinom obavezom
komisionara, nalog oznaava i nain na koji komisionar treba da u svoje ime, a
za raun komitenta d pravno relevantnu izjavu volje. Zavisno od okolnosti u

kojima se pojavljuje, termin nalog moe imati i druga znaenja. To su: ponuda,
prihvat i dokument koji se tie komisionog posla.
Nalog moe biti optiji: iri, kada komitent ostavlja komisionaru veu slobodu
izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog).
On, dalje, moe biti i potpuno odreen, kada komitent ne dozvoljava mogunost
slobodnog izbora i djelovanja komisionaru, kad komisionar valja da postupa onako
kako glasi nalog. Tada se mora pridravati komitentovih uputstava i nareenja i
nema elastinosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni, nareujui
nalog). Napokon, nalog moe biti neto uopteniji, moe komitent dati uputstva
kako e komisionar postupati, ali data uputstva nisu vrsta i dozvoljavaju
komisionaru da od njih unekoliko odstupi, ako smatra da je to u interesu komitenta
(demonstrativni ili indikativni nalog). Ponekad se iz sadrine naloga ne moe
sigurno i tano zakljuiti o kakvoj se vrsti naloga radi, jer komitent nije precizan u
izraavanju. Pravilo je da se u sluaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom
nalogu, jer, kako se vidi, on predstavlja srednje rjeenje.
Komitent moe narediti da se stvar, odnosno usluga, proda ili kupi po tano
odreenoj cijeni, ili moe dati gornju i donju granicu cijene, najniu i najviu, ili
samo najniu ili samo najviu cijenu. Takvi nalozi nazivaju se limitnim,
limitiranim, limitativnim. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu, smatra se da
je prepustio komisionaru da proda, odnosno kupi robu po cijeni koju on nae za
shodno. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim, jer komitent je ograniio
komisionara, nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu
ostalih uslova. Razlikovanje u pogledu irine ovlaenja koje komitent daje
nalogom komisionaru ima znaaj za odgovornost komisionara.

Kod komisiona sa imperativnim nalogom, kao i kod limitativnih naloga, komitent

moe ne priznati, odbiti posao, ako se komisionar nije drao naloga. Pored toga,
komitent je ovlaten na naknadu tete. Uslov za vrenje ovih prava jeste
obavjetavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla, koje komitent mora dati
odmah (lan 773). Ipak, kod limitativnih naloga komisionar moe ponuditi da
naknadi razliku izmeu limitirane i postignute cijene, a komitent je tada duan
prihvatiti rezultat posla (lan 773). Neka prava dozvoljavaju komisionaru da
dokazuje, u sluaju kad proda robu po nioj cijeni od limitirane, da robu nije
mogao prodati po odreenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao, ipak, u interesu
komitenta. Ako to dokae, komitent je duan prihvatiti rezultat posla.
Kod demonstrativnog naloga, komisionar moe odstupati od datog mu naloga
kada smatra da je to u interesu komitenta. ak se smatra da je to njegova dunost,
jer mora tititi interese komitenta. Ako za to ima vremena, i kod limitiranog i kod
demonstrativnog naloga, komisionar treba, najprije, da obavijesti komitenta o
namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. Smisao fakultativnog naloga
je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu
komitenta; tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema ega pridravati, osim
onoga to je kao najvanije sadrano u nalogu.
Komisionar mora nalog, bez obzira na vrstu, izvriti lino, sam. Povjeriti
ispunjenje naloga drugome, potkomisionaru, moe ukoliko je to ugovoreno, kada
komitent naknadno da dozvolu, te ako je na to primoran okolnostima (lan 753).
Smatrae se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja
komitenta, onda kada ne moe na drugi nain da sauva interese svoga
nalogodavca. Bez obzira na okolnosti, odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja
mu je dao. Za rad potkomisionara ne odgovara. Prilikom izvravanja naloga,

komisionar mora djelovati poteno i savjesno, panjom dobrog privrednika i uz

stalno uvaavanje interesa svoga komitenta.

Obavjetavanje o poslu komisionara

Komisionar je obavezan da u toku posla obavjetava komitenta na njegov zahtjev.
Ako je potrebno, komisionar je duan da obavjetava komitenta o relevantnim
momentima posla i kad to komitent ne trai. Naroito kad se situacija na tritu
mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukijih okolnosti i uslova komitent
mogao izmijeniti nalog. Komisionar je duan da ga obavijesti o takvoj situaciji.
Ovo je posebno vano kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i
drugi uslovi mijenjaju.
Po naem pravu, komisionar je duan da daje podatke o tome s kim je zakljuio
posao za raun komitenta (lan 779). Teorijsko opravdanje nalo se u injenici da
komisionar kao nalogoprimac radi za raun komitenta. Praktino posmatrano,
razlozi za ovakav stav lee u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili
kasnije moe utvrditi linost treeg. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovite
i ne smatraju obavezom komisionara da saoptava komitentu s kim je sklopio
posao. Razlog je u tome to je komisionarova odgovornost vezana za izvrenje
posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata), a s kim e stupiti u poslovnu vezu
ne tie se komitenta. Takav stav je prihvaen ne iz pravnih, nego iz poslovnih
razloga. Komisionar, naime, djeluje profesionalno. On stvara svoje poslovne veze,
a upravo mu irina i rasprostranjenost tih veza omoguuju da zakljuuje vei broj
poslova, to znai i veu proviziju i vei dobitak.

Ako bi bio duan da komitentu daje obavjetenja o treem licu s kojim je

zakljuio posao, mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. Ubudue, povodom
novih poslova, njegov dotadanji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos
sa poznatim treim licem. Stoga, podaci o treem licu u ovom konceptu imaju
karakter poslovne tajne komisionara.
Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti,
bilo zbog svojih svojstava, bilo zbog uticaja spoljnih inilaca, ili ma iz kojih drugih
uzroka, komisionar je duan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i
traiti uputstva. Ne dobije li na vrijeme uputstva ta e initi sa stvari, a postoji
opasnost da ona bude znatnije oteena, duan je stvar prodati kao dobar
privrednik na najpogodniji nain (lan 778). Obaveza obavjetavanja postoji i onda
kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent, utvrdi da
je ona oteena. Sadraj ove dunosti su dva podatka: datum prispijea i opis
vidljivog nedostatka ili manjka. Komisionar odgovara za tetu koja nastane
neizvrenjem ili neurednim izvrenjem ove dunosti (lan 777).

Zatita komitentovih interesa

Pored dunosti obavjetavanja o nedostacima, komisionar je obavezan na drugi
nain tititi interese komitenta. Kao privrednik, iji je odnos prema komitentu
zasnovan na povjerenju, a kome je zanimanje sklapanje poslova za raun svojih
komitenata, komisionar je duan u svakom pogledu i u svakoj prilici uvati
interese svoga nalogodavca. U praksi, ova obaveza ima viestruke pravne oblike.
Tako je komisionar duan preduzimati sve mjere radi ouvanja komitentovih prava
prema pediteru, vozaru i skladitaru, i uopte prema odgovornom licu. Duan je

da utvruje kvalitet, koliinu i stanje pakovanja. Mora da preduzima mjere ako se

pokau mane na stvari, osigura dokaze o stanju stvari, uloi prigovore i slino.

uvanje stvari
Komisionar je obavezan da briljivo, panjom dobrog privrednika uva stvar (lan
776). Stvar koja se nalazi kod njega, bilo to mu je povjerena na prodaju, bilo to je
tu stvar kupio za komitenta, komisionar je duan uvati i preduzimati sve mjere
radi njene zatite. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura, ako je
osiguravanje obavezno, ako je tako naredio komitent, ako je takav obiaj za tu
vrstu stvari, ili ako je to uobiajeno u poslovnim odnosima komisionara sa
komitentima.
Iz obaveze uvanja povjerene stvari proistiu odgovornosti komisionara za tetu
koja bi nastala na toj stvari. Odgovornosti se oslobaa samo ako dokae da se ta
teta nije mogla otkloniti i pored njegove naroite panje. Znai, za ocjenu
komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna panja. Meutim, ako stvar
nije osigurao, a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom, odgovara i za sluajnu
propast i sluajno oteenje stvari (lan 776).

Predaja rezultata posla

Komisionar je obavezan da bez nepotrebnog odgaanja preda rezultat posla i
poloi raun o svome djelovanju (lan 780). Ispunjenjem ove obaveze upravo se
postie cilj posla. Posao je sklopljen za raun komitenta i ono to je postignuto,
ekonomski rezultat posla, pripada komitentu, pa mu je to komisionar duan

predati. ta e to biti - zavisi od prirode posla i ugovora. Tako e komisionar

predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar, ako se radilo
o komisionoj prodaji; prenijeti na njega potraivanja prema treem licu, ako je,
npr., stvar prodata na kredit; predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa
dokumentima uz stvar, itd.
Interesantno je pitanje kome pripada viak rezultata posla ako komisionar u
izvrenju naloga uspije da zavri posao uz povoljnije uslove, sa povoljnijim
rezultatom nego to je glasila dispozicija (npr.: proda stvar skuplje, kupi je jeftinije,
proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl.). Kako se posao izvrava za raun
komitenta, sve koristi iz posla pripadaju komitentu. Stoga je komisionar duan
predati i viak iznad cijene ili stvari, ili bolju stvar, itd. Nikakve neposredne koristi
iz posla ne moe imati komisionar. Njegova je korist u proviziji (lan 773).
Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar moe prodati povjerenu mu
robu na kredit, odnosno da li moe davati avans treem licu za stvar koju kupuje za
raun komitenta, ako o tome nema dispozicije u nalogu. Pravilo je da ne moe i da
te radnje, preduzima na svoj rizik. Komitentu mora predati ist posao, zavren
onako kako glasi nalog. Komisionar je duan da isplati komitentu cio iznos
prodajne cijene, bez obzira to je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama.
Jasno je da komitent moe naknadno odobriti postupak komisionaru. Meutim, za
one vrste poslova, odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav nain
rada uobiajen, smatra se da komisionar moe davati avans i prodati ih na kredit,
ako nema naloga da tako ne uradi.
Pored predaje rezultata posla, komisionar je duan da, poto zavri posao, poloi
raun komitentu, da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da

preda dokumenta, vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje, a

neutroeni novac kod komisione kupovine.

uvanje poslovne tajne

Komisionar nije ovlaten da treim licima daje obavjetenja i podatke o
poslovima koje je zakljuio sa svojim komitentima, kao ni o injenicama,
okolnostima, uslovima i odnosima koje je saznao u izvrenju tih poslova. Sve to
treba uzeti kao poslovnu tajnu.
Obaveza uvanja poslovne tajne je trajna. Ona postoji ne samo za vrijeme
izvrenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju.

Obaveze komitenta
Davanje sredstava za izvrenje naloga i avansa
Komitent je duan da komisionaru da sredstva za izvrenje naloga. Prema prirodi
posla, komitent e biti duan da komisionaru da robu ili stvari, ako se radi o
komisionoj prodaji ili transportu, ili e mu dati novac radi neke isplate. Nasuprot
ovoj dunosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva
upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data.
Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla, Zakon ne predvia da je
komitent duan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje

povjerenog mu posla. Davanje avansa komisionaru mora se izriito ugovoriti (lan

785).

Plaanje naknade (provizije)

Komitent je duan isplatiti komisionaru naknadu, odnosno proviziju prema
ugovoru ili odluci suda. Obaveza plaanja postoji i kada nije izriito ugovorena.
Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao; kad izvri komitentov nalog i
postigne rezultat, koji je od njega komitent traio ugovorom. Kada e se posao
smatrati zavrenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. Bitno je
da je dolo do ugovorenog rezultata, jer ovdje se rad nagrauje tek kada je doveo
do uspjeha. Izuzetno, komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda
kada je u izvrenju posla bio sprijeen nekim uzrokom za koji odgovara
komitent (lan 782). Kad se posao ne izvri zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni
komisionar ni komitent, komisionar, ipak, ima pravo na odgovarajuu naknadu.
Odgovarajua naknada ne predstavlja proviziju od posla, nego naknada za trud.
Njena visina se odreuje prema okolnostima konkretnog sluaja.
Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvrava posao - data je, npr., vea
koliina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potroaa, ili je ugovoreno
da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za raun
komitenta - komisionar ima pravo da trai srazmjeran dio naknade poslije svakog
djeliminog izvrenja posla (lan 782).

Moe se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti

posao - jedan mu, npr., daje robu i nalog za prodaju, a drugi mu daje nalog za
kupovinu ba te robe - pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata.
Tada mu pripada provizija od obojice komitenata.
Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu
(lan 782). Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na tetu komitenta koje je
istovremeno u suprotnosti sa principom potenja i savjesnosti. Poto se niko ne
moe pozivati na svoju nesavjesnost, komisionar u ovom sluaju nema pravo na
naknadu za uloeni trud.

Trokovi
Komitent je duan da komisionaru naknadi trokove koji prelaze okvir njegove
reije. Dakle, ne sve trokove, jer je jedan dio trokova poslovanja sadran u
proviziji. Sve trokove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom, koji
prelaze obim normalnih trokova poslovanja komitent je duan da mu naknadi. Za
ocjenu da li je trebalo uiniti izdatke nije vano je li svaki konkretni izdatak i
troak komisionara, donio korist komitentu, odnosno jesu li otklonili tetu od
povjerene mu stvari, nego je odluno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno
uiniti za taj posao. Takvi su trokovi i izdaci naroito: vozarina, learina, premije
za osiguranje, otklanjanje mana, vjetaenje, sortiranje, pakovanje, utovar, itd.
I onda kada komisionar vri neke usluge svojim sredstvima (npr. prevoz,
uskladitenje i sl.), ima pravo na naknadu trokova. Komisionar ima pravo i na
kamatu na trokove od dana kada su oni uinjeni (lan 748). Kada bez svoje

krivice ne uspije da izvri nalog komisionara, takoe ima pravo na naknadu

trokova.

Trpljenje komisionarevih prava zaloge, pridraja i prvenstvene naplate

Na robi, odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima
pravo zaloge i pridraja za sva potraivanja koja proistiu iz komisionih poslova
(lan 786). Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima
koje dri neko drugi za njega, kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje
moe raspolagati tim stvarima. Komisionar moe zadrati robu ili stvari
komitentove, dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale trokove. Moe,
takoe, s tim stvarima i s robom postupati kao zaloni povjerilac, i to zaloni
povjerilac po trgovinskom, odnosno poslovnom pravu, koje daje ira ovlatenja i
uproava proceduru za prodaju zaloene stvari. Iz dobivene cijene, bilo da se radi
o cijeni koju je primio za prodatu stvar, ili za prodatu zalogu, komisionar
prvenstveno podmiruje svoja potraivanja prije ostalih komitentovih povjerilaca, a
ostatak predaje komitentu.
Pravo pridraja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeenje potraivanja iz svih
komisionih poslova koje je obavljao za komitenta, a ne samo iz posljednjeg posla
na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba, odnosno stvari ili novac.
Obezbjeuju se, dakle, potraivanja po tekuem raunu (komercijalni koneksitet).
Jasno je da mu to pravo pripada i za potraivanja iz zajmova i predujmova koje je
dao komitentu.

Prihvatanje komisionara kao saugovaraa u komisiji

Postavlja se pitanje da li komisionar moe stupiti u odnos kao saugovara u
povjerenoj mu komisiji, tj. moe li prodati komitentu svoju stvar, ili sam kupiti
stvar koja mu je data u komisionu prodaju. Naelno, to se ne bi moglo dozvoliti,
jer bi tada komisionar mogao otetiti komitenta dajui prvenstvo svojim
interesima.
Naime, u sukobu su oigledno interesi komisionara i komitenta, ono to je
povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po vioj cijeni, kupovina
komitentove stvari po nioj cijeni) nije povoljno za komitenta, i obratno. Moe se
oekivati da e komisionar dati prevagu svojim interesima.
Da bi zatitio interese komitenta, na Zakon o obligacionim odnosima doputa
komisionaru da bude saugovara u komisiji samo na osnovu sporazuma sa
komitentom (lan 775). Iako ova obaveza komitenta ima iskljuivo ugovorni
karakter, ipak su neki njeni modaliteti ureeni zakonom. Cijena po kojoj
komisionar kupuje ili prodaje robu je trina ili berzanska cijena u vrijeme
izvrenja posla, tj. onoga dana u kome je roba kupljena, odnosno prodata. Ako se te
cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga, komisionar plaa cijenu koja je manja
onda kada prodaje robu, a plaa cijenu koja je vea onda kada kupuje robu.
I kad je saugovara u komisiji, komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni
posao. Reim trokova, takoe, nije promijenjen, pa ih komitent duguje u mjeri na
koju ukazuju okolnosti konkretnog posla.

Odgovornost komisionara
Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara odreena je razliitim
vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti.
Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta optim pravilima obligacionog
prava za sluajeve neispunjenja, odnosno neurednog ispunjenja ugovornih
obaveza. Odgovornost je subjektivna, jer se odnosi na nenovane obaveze.
Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiu
iskljuivo komisiona, ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu
kao supsidijaran izvor.
U prvu grupu spadaju sljedei sluajevi neispunjenja ugovora. Tu je na prvom
mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloenih (lan 773),
to povlai obavezu plaanja razlike i naknade ostale tete. Zatim slijede: prodaja
robe osobi za iju je prezaduenost komisionar znao ili morao znati (lan 774);
propust panje dobrog privrednika pri uvanju robe komitenta (lan 776);
proputanje pregleda i obavjetavanja o utvrenim nedostacima poslane robe (lan
777), te izostanak ispunjenja ugovora od strane treeg lica kod komisiona star del
credere (lan 781).
U drugu skupinu spadaju dva sluaja odgovornosti nalogoprimca. Prvi je upotreba
komitentovog novca za sopstvene svrhe (lan 756). Bilo da se radi o upotrebi
novca dobijenog za plaanje, bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili
usluge, komisionar je duan platiti kamatu po najvioj doputenoj ugovorenoj
stopi raunajui od dana prijema, odnosno od dana kada je komitentu trebalo
novac predati. Druga situacija postoji onda kada je izvrenje posla povjereno

nekolicini komisionara istim nalogom. Ako nita suprotno nije izriito dogovoreno,
ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (lan 757).

Odgovornost komitenta
Sluajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o
obligacionim odnosima. Stoga se njegova odgovornost ravna prema optim
pravilima obligacionog prava. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju
ova rjeenja.
Najprije, komitent je duan komisionaru naknaditi one tete koje je ovaj pretrpio u
izvrenju naloga bez svoje krivice (lan 760). I drugo, primjenjivae se poglavito
pravila o odgovornosti za neispunjenje novanih obaveza. A to znai da e
odgovornost komitenta ovdje biti objektivna.

POSEBNE VRSTE KOMISIONA

Jemstvo za ispunjenje obaveze treeg (komision star del credere)
Komisionar ne odgovara ako ne zakljui ugovor ili ne obavi drugi pravni posao
koji mu je naloen. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogunost
ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). Isto tako, komisionar ne odgovara ako
je stvar kupio, odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Takoe,
ne garantuje da e tree lice, od koga se stvar kupuje, odnosno kome se stvar
prodaje, uredno ispuniti ugovor. Ako je briljivo postupao pri poslu, komisionar ne
odgovara za tree lice. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na

poek ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom, ili zakljuio distancioni, ili
terminski posao, po dispozitivnim pravilima, on ne odgovara za urednost
ispunjenja obaveze treeg lica.
Posebnim sporazumom moe se navedeni reim odgovornosti komisionara
pojaati. Moe on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da e izvriti
nalog, i sklopiti ugovor, i da e tree lice, njegov saugovara, izvriti svoje
obaveze. Moe se, dakle, posebno utvrditi da e komisionar jamiti za saugovaraa
koga izabere. Takav komisioni posao naziva se del credere, komision uz jemstvo
za obavezu treeg lica. Za jemstvo, da e tree lice ispuniti obavezu, komisionaru
pripada posebna nagrada (del credere provizija).
Klauzula star del credere, preuzimanje jemstva za obaveze treeg saugovaraa,
posebno se ugovara. Moe to biti u ugovoru o samom komisionom poslu, a moe i
odvojeno, posebnim sporazumom. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima
prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Komisionaru pripada
vea provizija, koja moe biti ugovorena, ili utvrena propisom ili obiajima.
Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaraem.
Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del
credere, da jemi za treeg saugovaraa, iako to nije izriito ugovoreno. Ve je
opteprihvaeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija
dva puta vea od propisane, odnosno uobiajene. Ovo rjeenje ne postoji u Zakonu
o obveznim odnosima.

Konsignacija

Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent alje

komisionaru robu na stovarite, a komisionar mu otvara kredit na podlozi
primljene robe, ili mu isplauje unaprijed dio cijene. Komisionar prima u prodaju
robu koja ostaje u komitentovoj svojini, iako je dao dio cijene u kreditu ili, rjee, u
gotovu, kao avans. Kredit se daje, po pravilu, u iznosu niem od vrijednosti robe u
konsignaciji (obino 60-90%), da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u
sluaju pada cijene.
Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju, iz postignute cijene
naplauje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta, kao i kamatu i ostale
trokove. Ako je bilo vie povjerilaca, koji reflektiraju na naplatu iz postignute
cijene, komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraivanja. Dok
robu ne preda, komisionaru pripada pravo zaloge ak i kad roba nije u njegovim
rukama, kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladitu, ili je kod vozara,
na putu. Pravo zaloge ima za iznos svih potraivanja, a ne samo za glavnicu.
Konsignacioni posao je est kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr.
automobili, maine) i kod robe iz uvoza.

PRESTANAK UGOVORA
Opta pravila
Ugovor o komisionu moe prestati na naine koji su poznati i kod drugih pravnih
poslova. To su: sporazuman raskid, objektivna nemogunost ispunjenja obaveza -

naroito na strani komisionara, prestanak subjektiviteta komisionara, budui da se

radi o ugovoru intuitu personae, protek vremena na koje je ugovor zakljuen, te
uredno ispunjenje posla.
Izloeni naini prestanka podvrgnuti su optim pravilima obligacionog prava. Isto
vai i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim sluajevima.

Opoziv i otkaz naloga

Opoziv naloga vri komitent, a otkaz komisionar. Uslovi pod kojima se to moe
uiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su ureene pravilima koja
vae za ugovor o nalogu. Ona stoga vae i kod drugih ugovora o uslugama u
prometu robe i usluga. No, za razliku od njih, komision nema posebnih pravila za
ove situacije. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao
supsidijaran izvor.
Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. Ako
za odustanak nije bilo osnovanih razloga, komitent duguje komisionaru
odgovarajui dio naknade za uinjeni trud i naknadu tete (lan 765). I
nalogoprimac (komisionar) moe uvijek odustati od ugovora, iako stilizacija lana
766. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. Ukoliko otkae nalog u nevrijeme i to
uini bez osnovanog razloga, duguje komitentu naknadu tete koju ovakav otkaz
prouzrokuje. ta se smatra otkazom u nevrijeme i koji razlozi nisu osnovani,
faktiko je pitanje. Treba uzeti da je otkaz dat u nevrijeme ako onemoguava, ili
bitno oteava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je
angaovao komisionara. Bez obzira na to kako se moe kvalifikovati otkaz,
komisionar je duan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe

odgaanja. To mora initi sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku
stvari preuzeti brigu o njima. Komitent to najee ini angaovanjem drugog
komisionara.

USKLADITENJE
POJAM I ZAKLJUIVANJE UGOVORA O USKLADITENJU
Uskladitenje je privredni posao koji se sastoji u smjetaju i uvanju tue robe uz
naknadu. Pored ove osnovne djelatnosti smjetaja i uvanja robe, skladina
preduzea obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s
uskladitenjem. Po Zakonu o obligacionim odnosima ugovorom o uskladitenju
obavezuje se skladitar da primi i uva odreenu robu i da poduzima potrebne ili
ugovorene mjere radi njezina ouvanja u odreenom stanju, te da je preda na
zahtjev ostavodavca ili druge ovlatene osobe, a ostavodavac se obavezuje da mu
za to plati odreenu naknadu (lan 730). Prema lanu 16. Zakona o trgovini
uslugama uskladitenja robe smatraju se naroito smjetaj i uvanje robe, kao i
drugi poslovi i radnje koji se uobiajeno obavljaju uz smjetaj i uvanje robe.
Skladini posao ubraja se u trgovinske usluge.
Ekonomski znaaj javnih skladita naroito je porastao s meunarodnim razvojem
trgovine i s uveanim prometom robe uopte. Trgovcima i proizvoaima je
olakano time to u nekim mjestima, gdje postoje javna skladita, ne moraju
podizati svoja skladita ni zapoljavati osoblje za uvanje i manipulaciju robe, ne
moraju traiti posrednike ni peditere koji e za njih zavravati poslove u vezi sa
prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim uvanjem. Nadalje, ostavljanje robe u
javno skladite olakava kupovinu i prodaju robe, jer roba u skladitu moe da

eka povoljnije uslove, a interesentima se prua mogunost da vide robu i ispitaju

njene osobine. Uskladitena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje
realnog kredita, a taj kredit daju i neka skladita, pa ostavioci ne moraju ak ni
traiti kreditora. Uskladitenje velikih stokova robe omoguuje korisne intervencije
na tritu, te utie na stabilizaciju cijena, na ravnomjerno snabdijevanje velikih i
malih potroaa, i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. Na kraju,
mogunost prenosa skladinice olakava prou uskladitene robe i onim kupcima
koji nemaju svog prostora da je smjeste, ili koji je dalje preprodaju.
S obzirom na znaaj ovoga posla u cirkulaciji dobara, posao uskladitenja sadri
elemente javne slube. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas
uveliko izgubio. Pravni reim za skladina preduzea isti je kao i za druga
preduzea. Ova konstatacija se odnosi na reim optih uslova poslovanja koje
skladitari redovno donose i objavljuju. Po svojoj pravnoj prirodi uskladitenje se
svrstava u ugovore o ostavi (lan 712 - 729 ZOO). Zbog toga e se odredbe o
ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za
uskladitenje posebno ureena. Primjena je odgovarajua, znai shodna (lan
739 ZOO). Ovakvo rjeenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagoavanju pravila o
ostavi na ugovor o uskladitenju. Kada skladitar po posebnom sporazumu vri
neke dodatne radnje u vezi sa robom, onda u ugovoru o uskladitenju ima i
elemenata ugovora o djelu. Ugovor o uskladitenju je teretan, dvostrano obavezan,
komutativan, konsensualan i neformalan. Pored toga, postoje i neka obiljeja
ugovora intuitu persone.

Zakljuivanje ugovora

U graanskom pravu, uskladitenju odgovara ostava (depozit). U teoriji je sporno

da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. Preovladava shvatanje da moe biti
i konsensualan i realan. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne.
Ako se stvar uva uz naknadu, ugovor je konsensualan. U suprotnom, ugovor je
realan. Poto je za privredne poslove karakteristino da se obavljaju uz naknadu,
ugovor o uskladitenju se mora smatrati konsensualnim. Druga je stvar to se u
nekim sluajevima smatra da je ugovor zakljuen inom predaje robe u skladite.
Tada se radi samo o zakljuivanju ugovora konkludentnim radnjama. Iz tih
sluajeva ne bi trebalo izvoditi zakljuak da je rije o realnom ugovoru.
U pogledu forme ugovora i tehnike zakljuivanja vai i kod ovog posla ono to je
reeno za pediterski posao i to je propisano i uobiajeno uopte za zakljuivanje
ugovora o trgovinskim uslugama. Odnos se moe zasnovati sporazumom
sklopljenim na bilo koji nain na koji se zakljuuju konsensualni ugovori,
ukljuujui i nalog. Skladina preduzea su prihvatila u poslovnom svijetu
uobiajenu praksu razvijenu u, zakljuivanja ugovora o uslugama u prometu
robom: uskladitenje se vri iskljuivo na osnovu dispozicije. Posao je sklopljen
kada skladino preduzee primi i potpie dispoziciju i stavi na nju peat preduzea
sa datumom. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladitenje dobija
ostavilac. On mu slui kao dokaz o zakljuenju ugovora o uskladitenju, i kao
dokaz o pravu da raspolae uskladitenom robom. Za sadrinu ugovora vai opte
pravilo da skladitar moe imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadri samo
njihove najnunije elemente. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove
poslovanja kao na sastavni dio ugovora. Razumije se da ostavilac mora biti
upoznat s tim uslovima.
Preutno, konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba
upuuje u skladite preko vozara; na primjer, kad se u prekomorskom saobraaju

roba pretovaruje u brod ili iz broda, a posao ne vodi pediter. Po lukim uzansama i
po trgovinskim obiajima, takvu poiljku prihvata skladino preduzee, vri utovar
ili istovar i uva je potrebno vrijeme. Nadalje, kad se korisnik ne javi
blagovremeno da primi poiljku, vozar predaje poiljku na uvanje skladinom
preduzeu. U svim navedenim sluajevima preutnog zakljuivanja ugovora,
ostaviocem se smatra sopstvenik robe, a ne onaj ko je predao robu. Roba se uva
za raun i na rizik vlasnika. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao
elementi dispozicije.

BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADITENJU

Stranke
Kao ostavilac (ostavodavac) moe se pojaviti svaki subjekt prava. Skladino
preduzee se ne uputa u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. Ostavilac,
dakle, ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na uvanje skladitaru. esto se
ugovor o skladinom poslu sklapa posredno, preko peditera ili preko vozara, koji
pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladita.
Pruanjem usluga uskladitenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao
osnovnom djelatnou (skladina preduzea) ili kao sporednom (prevoznike i
pediterske organizacije). Poto je skladitar, u principu, duan da stvari sam uva
(lan 715 ZOO), njegova linost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora.
Javna skladita mogu biti opta i specijalna. Opta primaju robu bez obzira na
vrstu i pakovanje i uvaju je odvojeno od druge; ne smiju mijeati stvari raznih
ostavilaca. Specijalna skladita primaju na uvanje samo neke vrste robe, npr.:

rude, itarice i sl. Specijalna skladita mogu mijeati robu iste vrste. Pravilo je,
inae, da skladitar ne smije mijeati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i
istog kvaliteta. To smije initi sa pristankom ostavioca, ili ako je oigledno da se
radi o stvarima koje se mogu mijeati bez opasnosti da e se time nanijeti teta
ostaviocu (lan 734 ZOO).
Javna skladita mogu poslovati i kao carinska skladita. Za njihovo osnivanje
potrebno je odobrenje. Odobrenje izdaje Uprava carina. Zakonom o carinskoj
politici u Bosni i Hercegovini carinska skladita su podijeljena na tri tipa. Tip A je
javno skladite za koje je odgovoran skladitar. Tip C je vlastito skladite gdje je
skladitar ista osoba kao i korisnik skladita ali ne i neophodno vlasnik robe. I tip F
je javno skladite kojim upravljaju carinski organi. Javna skladita obino se
osnivaju u lukama, rijenim pristanitima i veim saobraajnim voritima gdje
postoje carinarnice. U njih se smjeta tranzitna roba, uvezena roba i roba
namijenjena izvozu. Robom se moe manipulisati, ali je stalno pod nadzorom
carinskih organa. Dok je u takvom skladitu, na robu se ne plaa carina. Carinske
dabine se plaaju prilikom iznoenja robe radi njenog stavljanja u promet.
U veim lukama postoje posebna preduzea luka i skladita koja se pored smjetaja
i uvanja robe bave i utovarom, istovarom i pretovarom na brod i nakopnena
vozila. U dispoziciji treba tano naznaiti svaku radnju koja se nalae preduzeu,
poto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca.
Konsignaciona skladita nisu javna skladita, te se ne bave smjetajem i uvanjem
tue robe. To su skladita privrednih drutava u kojima je smjetena uvozna roba
kojom trguju te organizacije kao zastupnici. Mogu ih otvarati privredne
organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o
konsignaciji. Roba je pod carinskim nadzorom, a carini se poslije prodaje, kad se

iznosi iz skladita. Uporedno pravo poznaje jo i tzv. privatna skladita koja, za

razliku od javnih, nisu mogla izdavati skladinice. Odnosi sopstvenika tih skladita
sa ostaviocem veinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava, nego
graanskog. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi.
Predmet posla
Predmet posla je smjetaj i uvanje robe, te vrenje radnji koje se uobiajeno
obavljaju uz smjetanje i uvanje robe, odnosno koje se predviaju ugovorom.
Pored toga, predmet poslovanja skladinih preduzea mogu biti i sporedne
djelatnosti u vezi s uskladitenjem robe. Skladina preduzea mogu i izdavati
skladinice. Povjerenu robu skladitar smjeta u odgovarajue magacinske
prostorije ili na otvoreni skladini prostor, prema sporazumu sa ostaviocem, i uva
je. Sporedne djelatnosti skladitara mogu biti razliite: primanje robe od
prevoznika, otpremanje robe i sl. Uobiajene radnje bile bi: vaganje, manipulisanje
(ienje, pakovanje, popravka ambalae, sortiranje, provjetravanje i sl.); vaenje
uzoraka, osiguranje, carinjenje; plaanje vozarine, carine, premije osiguranja,
raznih pristojbi i drugih trokova. Koje e od tih radnji skladitar vriti u
konkretnom poslu - zavisi od dispozicije.
Po pravilu, ni zatvorena skladita, ni otvoreni prostor skladitar ne izdaje u zakup,
nego sam smjeta robu. Izuzetno moe i to uiniti posebnim ugovorom, i tada ne
preuzima odgovornost ni za smjetaj, ni za uvanje robe.
Skladino preduzee se ne moe baviti kupovinom i prodajom robe ni za
sopstveni, ni za tui raun. O ovoj zabrani postojala je ranije izriita odredba. Ovo
stanovite zauzimaju i mnoga strana prava. Neka zakonodavstva doputaju da
skladitar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar.

Cijena usluge
Cijena usluge je sloena. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane
sporedne usluge skladitara, od naknade za posebne usluge koje su izriito
ugovorene i od trokova isplaenih u interesu ostavioca. Da bi ulazili u cijenu,
trokovi moraju biti opravdano uinjeni (lan 719 ZOO). Cijena usluga je uvijek
sastavni element ugovora o uskladitenju. Dakle, za razliku od ostave, kao posla
graanskog prava, cijena se u privrednom poslu uskladitenja ne mora posebno
ugovarati.
Cijene pojedinih usluga, osnovne kao i sporednih, su, po pravilu, propisane
tarifom. Da bi tarifa obavezivala, mora biti objavljena. Tarifa moe biti sastavni
dio optih uslova poslovanja, to znai da je donosi samo preduzee i da vai ono
to je ve reeno za obaveznost tih uslova. Preduzee moe donijeti tarifu i kao
poseban opti akt, odvojeno od uslova poslovanja. Tarifom je roba koja se
uskladitava klasirana (skupocjena, voluminozna, lako zapaljiva, prljava, maine,
kolonijal, alkohol, staklo, voe, jaja, drvo, cement, ugalj, ruda itd.). Naknada je
izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji, nego i prema tome uva li se roba u
zatvorenom ili u otvorenom skladitu, kao i prema vremenu uvanja.
Tarifa obavezuje obje strane, pa se, prema tome, iznos naknade moe ispravljati,
ako tarifa nije pravilno primijenjena. Za reklamaciju vai opti rok iz ZOO; tj. bez
odlaganja, ako drukije nije ugovoreno, odnosno, ako nije propisano uslovima
poslovanja. Naa skladina preduzea obino predviaju, u svojim optim
uslovima poslovanja, da se reklamacije mogu initi u roku od 30 dana po prijemu
fakture.

OBAVEZE STRANAKA
Obaveze skladitara
Prijem robe
Javno skladite je duno primiti na smjetaj i uvanje robu prema prihvaenom
nalogu. Prilikom prijema skladitar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da
utvrdi njeno stanje na oko. U sluaju manjka, kvara ili ma kakvih mana na robi
ili u pakovanju, skladitar je duan da to pismeno konstatuje, pogotovo kad prima
robu od vozara, peditera ili ma od koga posrednika. U suprotnom smatra se da je
robu primio onako kako glasi dispozicija. Loe ili nedovoljno upakovanu robu, kao
i robu sa manama, prima javno skladite uz posebnu izjavu ostavioca, kojom se
konstatuje takvo stanje robe. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za tetu
koja bi mogla nastati uslijed toga. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona
i onakva kako je deklarisana i skladitar je ne mora provjeravati. On odgovara
samo u sluaju da ambalaa bude oteena za vrijeme dok se roba nalazila kod
njega na uvanju.
Javno skladite prima robu prema teini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara
za tu teinu. Samo ako ostavilac naroito trai, skladite je duno vagati robu, ako
moe. Tada odgovara i za teinu. No, ukoliko skladite posumnja u deklarisanu
teinu, ima pravo robu vagati, i ako ustanovi razliku ovlateno je na naplatu
naknade za usluge po tarifi prema naenoj teini, kao i na naplatu trokova
vaganja.

Voenje skladine knjige

Javno skladite je duno da vodi skladinu knjigu sa podacima o ostaviocu i o
robi. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca, podaci o robi koja se prima na
uskladitenje, dan prijema robe, uslovi smjetaja, obaveze u pogledu sporednih
radnji, te mjera i nalozi ostavioca. Podaci se u skladinu knjigu unose prema
dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. Od skladine
knjige treba razlikovati knjigu skladinice.

Izdavanje potvrde
Javno skladite je duno izdati ostaviocu potvrdu, koju kod naih skladita esto
zamjenjuje obavijest o uskladitenju tereta, sa podacima iz skladine knjige.
Potvrda, odnosno obavijest slui kao dokaz o prijemu na smjetaj i uvanje u njoj
navedene robe, kao i o drugim injenicama iz sadraja potvrde. Nadalje, ona slui
kao isprava za podizanje uskladitene robe. Ako javno skladite izda skladinicu,
potvrda se tom prilikom vraa. Ako je skladino preduzee uvelo nalog kao
formular ugovora, onda ono potvruje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu.
U tom sluaju je potvreni nalog istovremeno i dokaz o zakljuenju ugovora i
potvrda o prijemu robe na uskladitenje.

uvanje robe
Javno skladite je duno da uva povjerenu mu robu panjom dobrog privrednika
i u stanju u kakvom je primljena, odnosno u stanju koje je utvreno ugovorom.
Stoga je skladitar duan voditi nadzor nad robom, a u nekim sluajevima

predlagati ostaviocu potrebne mjere, ili traiti novu dispoziciju. Ako to interesi
ostavioca zahtijevaju, skladitar moe preduzimati mjere ne ekajui dispoziciju
ostavioca. Tako e skladite, ako postoji opasnost da se roba pokvari, propadne ili
oteti, odmah traiti uputstvo ostavioca. U hitnim sluajevima, i kad ostavilac ne
odgovori odmah, skladino preduzee, kao dobar privrednik, treba da preduzme
odgovarajue mjere radi ouvanja robe i ne ekajui to uputstvo, pa ak moe robu
i prodati na najpogodniji nain. Takoe moe samoinicijativno popraviti ambalau,
ako smatra da je to potrebno initi u korist ouvanja robe. O svim preduzetim
mjerama skladitar je duan izvijestiti ostavioca.
Skladitar ne moe predati, bez pristanka ostavioca, povjerenu mu robu drugome
na uvanje. Ako bi to uinio, odgovarao bi i za sluajnu propast i oteenje robe
(lan 715 ZOO).
Roba se uva do isteka ugovorenog roka. S obzirom na prirodu posla, ostavilac,
odnosno vlasnik ima pravo podii robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi
tetu skladitu. Skladite nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme robu
prije ugovorenog, odnosno, uslovima poslovanja predvienog roka. Zakon
predvia da je skladitar duan uvati povjerenu mu robu godinu dana, ako rok
uvanja nije ugovoren. Po isteku roka uvanja, zakonskog ili ugovorenog,
skladitar je ovlaten da robu proda na javnoj prodaji. Prethodno je duan da o
tome obavijesti ostavioca.

Osiguranje robe
Javno skladite je duno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno
osiguranje. Ako to trai ostavilac, duno je da osigura robu i za sluaj oteenja ili

propasti stvari, tj. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. Bude li ugovorom samo
utvrena obaveza skladitara da stvari osigura, a rizici ne budu precizirani,
skladitar je duan da izvri osiguranje od uobiajenih rizika (lan 732 ZOO).

Prodaja robe u kvaru

Ako se na uskladitenoj robi deavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji
opasnost da e se ona pokvariti, skladitar je duan da trai uputstvo ostavioca. Ne
dobije li uputstvo blagovremeno, ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi
mogao na vrijeme uiniti, skladitar je duan da robu proda sam, na troak i rizik
ostavioca. Prodaju mora izvriti na najpogodniji nain, vodei rauna o
interesima ostavioca (lan 731. st. 3 ZOO).

Pregled robe
Javno skladite je duno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da
pregleda uskladitenu robu. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka.

Ouvanje prava ostavioca

Javno skladite mora da preduzme radnje za ouvanje prava ostavioca. Ovo se
naroito odnosi na sluaj kad robu prima od vozara ili od peditera.

Postupanje po nalogu
Skladitar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su
nareene nalogom, ukljuujui i one koje su predviene uslovima poslovanja. I bez
posebnog naloga, skladitar mora preduzeti uobiajene radnje u vezi sa robom.

Izdavanje robe
Postoji dunost skladitara da izda robu ostaviocu po isteku roka, odnosno na
zahtjev ostavioca i prije toga. Stvari primljene na uvanje skladitar treba da vrati
ostaviocu, odnosno ovlaenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. No,
skladitar moe primiti obavezu i da pobolja stanje tih stvari. Tada mora da izda
robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru.
Uskladitena roba se izdaje ostaviocu, odnosno donosiocu potvrde, a ako je na
robu izdata skladinica - donosiocu skladinice. Izdaje se ista roba koja je predata
na uskladitenje. Specijalna skladita, silosi i elevatori, ne moraju izdavati istu
robu, nego robu iste vrste i kvaliteta. Ovo je posljedica njihovog prava da mijeaju
primljenu robu.
Ako su zamjenljive stvari pomijeane, skladitar opteg tipa moe iz tih
smijeanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio, ukoliko on to trai. Ne
mora za to traiti pristanak ostalih ostavilaca ije su stvari smijeane (lan 734
ZOO).

Upozorenje na mane
Skladite je duno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari,
kao i na neispravnu ambalau, ako bi usljed toga moglo doi do tete na robi. Na te
nedostatke skladite je duno upozoriti ostavioca im ih je opazilo ili ih je kao
dobar strunjak moralo opaziti (lan 731 ZOO).

Obaveze ostavioca
Predaja robe i dokumenata
Ostavilac je duan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na
smjetaj i uvanje. Ako to ne uini, smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to
odgovornost. Prilikom predaje robe na uskladitenje, ostavilac je obavezan da
prui sva potrebna obavjetenja o robi. Duan je, takoe, da izjavi kolika je
vrijednost robe (lan 730 ZOO).
Uz robu ostavilac je duan da preda skladitu potrebne dokumente, naroito kad je
dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Skladitaru se moraju uruiti i
propisani administrativni dokumenti.

Pregled robe pri prijemu i reklamacija

Prema izriitoj zakonskoj formulaciji primalac robe duan je robu pregledati u
trenutku njezina preuzimanja (lan 738 ZOO). Ako nita posebno nije ugovoreno,

pregled se vri na uobiajeni nain, uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. U

sluaju da s razlogom posumnja u osobine stvari, primalac moe zahtijevati i
provoenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. Trokove uobiajenog
pregleda snosi primalac robe. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci, trokove
postupka snosi skladitar.
Kada je nedostatak vidljiv, primalac mora odmah da saini reklamaciju i da o
nedostatku obavijesti skladitara. Ne uini li tako, smatra se da je roba uredno
primljena (lan 738. st. 2 ZOO). Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je
sedam dana od momenta preuzimanja. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se
dati na pouzdan nain. Znaenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. I
posljedice proputanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednaene sa
onima koje moemo nai kod ugovora o prodaji: smatra se da je roba uredno
primljena (lan 738. st. 3 ZOO).

Plaanje usluge
Naknadu plaa stranka koja je izdala dispoziciju. Po pravilu, plaa se prilikom
izdavanja robe ostaviocu, odnosno primaocu, a moe biti i drukije ugovoreno.
Ostavilac moe u dispoziciji oznaiti da naknadu plati i neko tree lice. Takva
odredba vai samo ako na nju pristane tree lice. U suprotnom, obaveza ostaje na
ostaviocu.
Usluge se plaaju na osnovu fakture skladita, i u tom pogledu vae opti propisi.
Naknada se plaa za izvrene radove i usluge, pa i za onu robu koja je za vrijeme
uskladitenja oteena, izgubljena, unitena ili pokvarena. Pitanje eventualne
naknade tete ostaviocu rjeava se odvojeno.

Neke trokove, kao to su izdaci za utovar i pretovar, za osiguranje, carinu i sl.,

duan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (lan 736 ZOO). Ako korisnik
ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale trokove o roku, skladitar moe na
osnovu zakonskog prava zaloge i pridraja robu prodati na javnoj prodaji i, iz
dobivene cijene naplatiti svoja potraivanja. Eventualni ostatak stavlja se na
raspolaganje korisniku. Pokvarljiva roba moe biti i neposredno prodata.

ODGOVORNOST STRANAKA
Odgovornost skladitara
Odgovornost skladitara je zasnovana na njegovoj krivici, subjektivna je. Kad se
radi o neizvrenju radnji koje nemaju karakter uvanja robe, odgovornost se ravna
prema optim pravilima obligacionog prava. Sankcionisanje propusta vezanih za
dunost i uvanje robe podvrgnuto je nekim specifinim rjeenjima.
U pogledu odreivanja odgovornosti skladita za smjetenu robu postoje dva
sistema. Po jednom, skladite odgovara za robu uvijek, ako doe do: gubitka,
kvara, manjka, ili oteenja. Oslobaa se odgovornosti samo ako je do tete dolo
uslijed neotklonjive sile, ili uslijed prirodnih svojstava robe, ili uslijed propusta
ostavioca i ravog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. Skladite treba da
dokazuje te okolnosti. Da zakljuimo, prema ovom shvatanju odgovornost
skladitara je objektivna. Po drugom sistemu skladite je duno da obavlja svoje
poslove s panjom dobrog privrednika (lan 714 ZOO) i odgovara ako nije tako
uradilo. Prihvaeno je, dakle, naelo odgovornosti za krivicu, a smatra se da je
skladite krivo to kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi
dovele do otklanjanja, ili do umanjenja tete. Skladite snosi odgovornost i za rad

ljudi koji za njega obavljaju posao, kao i za tete koje nastanu uslijed ravog
funkcionisanja tehnikih sredstava. Ova blaa odgovornost prihvaena je i u naem
pravu, ali samo kao osnovni model.
Prema lanu 731. st. 1 ZOO skladitar odgovara za tetu na robi osim ako dokae
da je teta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjei, ili otkloniti, ili
je uzrokovana krivicom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe, te
neispravnom ambalaom. Dakle, skladitar se ne moe osloboditi odgovornosti
dokazujui da se ponaao panjom dobrog privrednika, tj. da postoji sluaj. Pored
odsustva svoje krivice, on mora da dokae i postojanje nekog od konkretnih uzroka
tete navedenih u zakonu. Teret dokazivanja je na skladitaru, a to znaajno
oteava njegov poloaj. U pogledu koliine skladite odgovara samo za broj
komada. Za teinu robe skladitar odgovara izuzetno, ako se na to posebno
obavezao, kao i kad je robu vagao prilikom prijema.
Osim to ne odgovara za tetu do koje je dolo uslijed vie sile, nesretnih
sluajeva, prirodnih pojava, mjera i naredaba vlasti, skladite ne odgovara ni za
tetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe, uslijed normalnog i manipulativnog
kala, uslijed unutranjih mana koje se na robi nisu mogle uoiti, ni otkloniti ni
pored redovne panje, uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u
dispoziciji, zbog ega je proputeno da se preduzmu odgovarajue mjere i
uobiajena manipulacija, kao i uslijed svih pojava i dogaaja na koje skladite nije
moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. Jasno je, da
skladite ne odgovara ni za druge tete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti
ostavioca.
Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva sluaja objektivne odgovornosti
skladitara za tete na robi. Ona postoji, najprije, onda kada skladitar bez

pristanka ostavodavca ili bez nude povjeri drugom uvanje robe (lan 715 ZOO).
Tada se odgovornosti moe osloboditi, ako dokae da je uzrok tete bila neka
okolnost koja se da kvalifikovati kao: via sila, osobina robe ili radnja imaoca
prava. Ipak, skladitar nee ni u ovakvoj situaciji odgovarati za sluajne tete, ako
dokae da bi do propasti ili oteenja stvari dolo i da je on postupao u skladu sa
ugovorom (lan 717 ZOO). Drugo, skladitar odgovara za sluajnu propast i
oteenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (lan 716 ZOO).
Ako bi dolo do propasti, umanjenja ili oteenja robe za vrijeme njenog uvanja,
a skladitar je za to odgovoran, skladitar naknauje tetu do stvarne vrijednosti
robe. Ako je teta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepanjom skladitar
naknauje svu tetu, pa i izgubljeni dobitak ostavioca (lan 733 ZOO).

Odgovornost ostavioca
Za neizvrenje ili neuredno izvravanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema
optim pravilima obligacionog prava. A to znai da se njegov poloaj razlikuje
zavisno od toga da li je u pitanju nenovana ili novana obaveza.
U prvoj grupi sluajeva posebno treba istai posljedice propusta obaveze
obavjetavanja skladitara o svojstvima i vrijednosti poiljke. Tada ostavilac, ne
samo da gubi pravo na naknadu tete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu
za sve tete koje skladitaru budu prouzrokovane uslijed toga to nije znao osobine
i vrijednost stvari. Za zakanjenje u plaanju ostavilac duguje zateznu kamatu.

SKLADINICA

Pojam i znaaj skladinice

U osnovnu djelatnost javnog skladita, pored primanja robe na smjetaj i uvanje,
moemo ubrajati i izdavanje skladinice (skladinog lista). Skladinica se izdaje
samo onom ostaviocu koji je zatrai, a skladite koje je ovlaeno da izdaje
skladinice duno je da je izda na zahtjev ostavioca.
Skladinica je hartija od vrijednosti. To je isprava kojom skladino preduzee
potvruje da je robu navedenu u toj skladinici primilo na uskladitenje. Javna
skladita, koja se bave izdavanjem skladinica, vode matinu knjigu skladinica
(registar), iz koje se mogu iskinuti pojedine skladinice. U matinu knjigu unose se
podaci o ostaviocu, o robi (naziv, vrsta, oznaka, koliina, obiljeja, podaci za
odreivanje njene vrijednosti), kvalitetu, o osiguranju robe, o vremenu
skladitenja, o carini, o trokovima i taksama koje terete robu, o magacinu gdje je
roba smjetena, zatim naziv skladita i datum upisa (lan 741 ZOO).
Kad je izdata skladinica, onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u
skladinicu i bez nje se to pravo ne moe ostvarivati ni prenositi. Ko ima
skladinicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. U tome je,
upravo, sutina hartija od vrijednosti. Stoga, skladinica nije prosta isprava o
uskladitenju robe - skladini list. Kao hartija od vrijednosti, ona cirkulie u
prometu dobara i njena prodaja znai i prodaju robe, a prenosom njenih pojedinih
dijelova prenose se i prava sadrana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga
na robi.
Skladinica je perforirana. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i zalonice ili
varanta (Warrant). U oba dijela upisuje se broj skladinice i podaci iz matine
knjige koje potpisuje skladitar. Za tanost podataka jami javno skladite. Bitno je

da garancija vai i za vrstu, koliinu i kvalitet robe. To znai da skladite odgovara

za tetu koja bi proizala za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajui se
na te podatke (na primjer: kupovanje robe, davanje zajma na podlozi robe). Stoga
skladitar moe, kada izdaje skladinicu, provjeravati tanost podataka o robi iz
dispozicije.
Skladite, po pravilu, izdaje cijelu skladinicu - priznanicu i zalonicu, a ne jedan
njen dio. Dalje, ostavilac moe traiti da skladitar podijeli robu na odreene
dijelove, pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladinicu. Ako je ve dobio
skladinicu za svu robu, moe zahtijevati od skladita to isto, a vratiti cijelu
skladinicu. Kad su predate na uskladitenje zamjenjive stvari, ostavilac moe
traiti da mu se i bez podjele robe izda skladinica samo za neki dio tih stvari.
Ekonomski znaaj skladinice je u mogunosti trgovanja. Roba se moe prodavati
prodajom skladinice. Indosiranje skladinice znai prenos prava raspolaganja
robom koja je u njoj upisana, pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem
skladinice ili i same priznanice. Nadalje, znaaj je i u mogunosti dobijanja
realnog kredita prenosom varanta. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je
izdata skladinica indosira se varant na iznos kredita.

Izdavanje i prenos skladinice

Skladinica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se
prenositi zajedno ili odvojeno. Kad se prenosi cijela skladinica, ne mora se prenos
upisavati na oba dijela; dovoljno je i ako se prenos upie samo u priznanicu.

Skladinica moe glasiti na ime ili po naredbi, i prema tome je prenos drukiji.
Ako je na ime, prenosi se cesijom, a skladinica po naredbi prenosi se
indosmanom, i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. Indosiranjem se
prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na tree lice (na indosatara), koje time
stie pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. Indosiranje se vri na taj
nain to imalac skladinice po naredbi na poleini ispisuje ime onoga na koga
prenosi skladinicu, potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa.
Svaki dio skladinice ima svoju posebnu funkciju i pravnu vanost. Priznanica ide
sa robom, te se na osnovu nje stie pravo raspolaganja uskladitenom robom.
Zalonica utvruje pravo zaloge na uskladitenoj robi za iznos koji je na njoj
oznaen. Prema tome, pravo raspolaganja robom moe biti ogranieno zalonim
pravom utvrenim varantom, ako se varant nalazi u treim rukama. To znai da
potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji dri u rukama oba dijela
skladinice. Svaki dralac pojedinog dijela skladinice ima samo ona prava koja
proizlaze iz toga dijela: dralac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos, dralac
priznanice pravo na robu, sa eventualnim ogranienjem za iznos za koji je roba
zaloena.
S obzirom na njihove razliite funkcije u robnom prometu, i svaki dio skladinice
moe se prenositi odvojeno. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same
priznanice da je pravo raspolaganja robom ogranieno pravom zaloge imaoca
varanta. Stoga je potrebno, kad se varant prvi put sam prenosi, upisati taj prenos i u
priznanicu da se zna da je roba zaloena, i za koji je iznos zaloena. Kad toga ne bi
bilo, moglo bi doi do zloupotreba; roba bi se mogla izuzeti sa skladita na osnovu
priznanice, a da povjerilac, koji ima zalono pravo po varantu, izgubi to pravo
prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. Pored navedenog,
upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omoguava imaocu

priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. Iz tih

razloga, onaj na koga je prenesena zalonica mora odmah obavijestiti skladite o
prvom prenosu zalonice. Skladitar je duan da to upie u skladini registar, a da
na zalonici konstatuje da je taj upis izvren. Na varantu i u skladinu knjigu
ubiljeava se: za koju je sumu roba zaloena, uz koju kamatu, kome je zaloena,
dan dospjelosti duga i datum izdavanja, a na varantu jo i potpis indosanta. Upis tih
podataka je odluujui za pravnu vanost prenosa. Ispusti li se ma ta - prenos ne
vrijedi.
Upisivanje u skladinu knjigu (registar) potrebno je da bi skladitar znao za
zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. To je mjera za
zatitu zalonog povjerioca. Bez ubiljeavanja na priznanici, na zalonici i u
registar, zalonica se ne moe prenositi indosamentom. Dalji prenos varanta, kao i
priznanice, vri se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti.
Meutim, svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio, priznanicu ili zalonicu, moe
traiti da se prenos na njega upie u registar skladita i skladite je duno da to
uini.
Javno skladite moe robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladinice.
No, kad je varant prenesen na koga drugog, te nije u rukama imaoca priznanice,
imalac priznanice, ipak, moe zahtijevati da mu se izda roba. U tom sluaju, mora
isplatiti sumu za koju je roba zaloena i kamatu do dospjelosti varanta. Ona se
isplauje imaocu zalonice i time se zalonica otkupljuje. Novac se moe poloiti i
javnom skladitu za raun zalonog povjerioca - imaoca varanta. Ova operacija
ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u
priznanicu i u skladinu knjigu.

Protest i amortizacija skladinice

Ako varant nije na vrijeme isplaen, imalac varanta je duan to utvrditi protestom
kod suda. Tek poslije toga moe zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih
dunika. Imalac zalonice, onaj koji je podigao protest, ili onaj kome je zalonica
predata, poto je u toku regresnog postupka isplatio potraivanje upisano u
zalonici, ima pravo zahtijevati prodaju zaloene robe po proteku osam dana od
dospjelosti potraivanja (lan 747 ZOO). Iz prodajne cijene podmiruju se najprije
trokovi protesta, prodaje i uskladitenja, poto javno skladite ima prvenstveno
pravo zaloga, a zatim se isplauje dug imaocu varanta. Ako se imalac varanta ne bi
mogao podmiriti, ima pravo potraivanja od prenosilaca (regresnih dunika), od
onih na koje je varant bio prenoen prije nego na njega. Protest i pravo regresa
ostvaruju se po postupku predvienom za mjenicu. Ako varant nije bio prenoen,
za razliku odgovara ostavilac, ali po pravilima graanskog prava.
Izgubljena skladinica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. Postupak
vodi sud. O pokretanju postupka sud obavjetava javno skladite, koje je duno da
o tome stavi zabiljeku u skladinu knjigu pored upisa robe na koju glasi
skladinica. Na taj se nain spreava skladite da izda robu onome ko bi se javio sa
priznanicom, pa ak ni sa cijelom skladinicom. Takav se imalac upuuje sudu da
raspravi zakonitost svoga prava na skladinicu. Sud objavljuje pokretanje postupka
za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno dri u rukama takvu skladinicu, ili
njen dio, da se javi sudu u roku od 60 dana. Ako se neko pojavi, upuuje se na spor
o pravu vlasnitva. Ukoliko se niko ne javi, sud donosi odluku o amortizaciji. I
prije donoenja odluke, na molbu lica koje trai amortizaciju, sud moe dozvoliti
da se roba preuzme iz skladita, ako takav trailac da potpuno obezbjeenje za
eventualno potraivanje zalonog povjerioca kao i sopstvenika robe.

UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI

UGOVOR O PEDICIJI (OTPREMANJU)
Ugovor o pediciji (otpremanju, otpremnitvu, otpravljanju) u teoriji se, obino,
definie kao ugovor kojim se pediter (otpremnik) obavezuje da, u svoje ime a za
raun komitenta (nalogodavca), izvri organizovanje otpreme ili dopreme stvari te
obavi druge uobiajene poslove i radnje uz naknadu. Prema tekstu Zakona o
obligacionim odnosima, ugovorom o pediciji obavezuje se pediter da, radi
prevoza stvari zakljui u svoje ime i za raun nalogodavca ugovor o prevozu i
druge ugovore potrebne za izvrenje prevoza, kao i da obavi ostale uobiajene
poslove i radnje, a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO, lan 827).
Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o pediciji jasno slijedi da je
osnovni sadraj posla pedicije i poslovne djelatnosti peditera u organizaciji
prevoza stvari, tj. otpremi odnosno dopremi stvari. pediter je arhitekta prevoza
stvari. Najee, organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari
po principu od vrata do vrata ili od skladita do skladita.
Pojam ugovora o pediciji odreuje pravni poloaj peditera. On djeluje u svoje
ime a za raun komitenta, svoga nalogodavca. Isti je pravni poloaj peditera i
komisionara, oba djeluju u svoje ime a za raun drugoga. Zato se u nekim pravima
pediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu, odnosno podvrstu komisiona
(francusko, rusko i donekle vajcarsko). Razlika izmeu peditera i komisionara

jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu, to se
moe vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora.
Prema naem zakonu, ugovorom se moe predvidjeti da pediter djeluje, ne u
svoje ime, nego u ime i za raun svoga nalogodavca (ZOO, lan 827). Radi, dakle,
kao zastupnik s tim to se to mora izriito ugovoriti. Nekada e biti potrebno da
pediter samo neke pravne radnje (npr. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna
klauzula).
U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja pedicije: po prvom, u koji
spada i nae pravo, ugovor o pediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor
(njemako, maarsko, poljsko); po drugom sistemu, ugovor o pediciji je posebna
vrsta ugovora o komisionu (francusko, rusko) i po treem sistemu, koji je
karakteristian za anglosaksonsko pravo, ugovor o pediciji je vrsta agencije
(agency).

Znaaj pedicije
pedicija je usluna djelatnost i sastoji se u strunoj organizaciji prevoza stvari.
Pojavila se kao nuan rezultat podjele rada u prometu roba. U posljednje vrijeme
se naglo razvila jer je sve vea cirkulacija dobara, naroito u meunarodnoj
razmjeni, traila da se pojavi subjekt u prometu robe, na prvom mjestu izmeu
trgovine i saobraaja, koji obezbjeuje organizaciju prevoza robe. Putevi prevoza
postaju sve mnogobrojniji, kako u jednoj zemlji tako i izmeu raznih zemalja, a
uslovi prevoza - pravni, ekonomski i tehniki - postaju sve komplikovaniji.

Prilikom transporta stvari, potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i

poslovnih obiaja koji se tiu niza radnji poev od pakovanja, predaje na prevoz i
carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza - eljeznikih,
pomorskih, suvozemnih i drugih. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i
beneficija, preferencijala i refakcija. Poznato je da na transport djeluju dvojaki
faktori: stimulativni i restriktivni. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari, da
bi iskoristio razne olakice (povlastice) i organizovao prevoz stvari to sigurnije,
jeftinije i bre. Izbjegao, eventualno, plaanje kazni i penala, zadravanje robe ili
ak zapljenu robe u sluaju da se ne udovolji nekom propisu.
Da bi ostvario svoj osnovni cilj - iznalaenje najpovoljnijih uslova za povjerenu
mu organizaciju prevoza stvari, postigao istovremeno njihovu zatitu i snienje
trokova transporta, pediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna pedicija).
Stvari se prevoze: vagonskim poiljkama, prekomorski prevoz se obavlja na
osnovu grupne teretnice, organizuju se marrutni vozovi, kamionski karavani.

Pravni izvori pedicije

pedicija, za razliku od transporta, nije regulisana niti unificirana meunarodnim
konvencijama. Bilo je izraeno nekoliko konvencija, posljednja 1968. godine koja
nije usvojena, ali njena pravila imaju snaan uticaj na poslovnu praksu. Veliki
znaaj imaju unificirana pravila i sadraji koji se nalaze u pediterskim ispravama.
Dokumenta koja se naroito koriste u meunarodnoj pediciji su ova: pediterska
potvrda (FCR), pediterska transportna potvrda (FCT), pediterski konosman
(FBL) i pediterska skladina potvrda. Svjetska organizacija peditera (FIATA)
usvojila je autentine tekstove ovih isprava.

Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (lan 827846), kao poseban i samostalan ugovor. U sluaju pravne praznine, na ovaj ugovor
se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu, odnosno
trgovinskom zastupanju, a shodno i pravila o nalogu (ZOO, lan 829, 772).
Znaajan izvor prava su i opti uslovi poslovanja peditera koje donose grupacije
pediterskih organizacija ili trgovinske komore. Opti uslovi su autonomni izvor
prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka, mada ima miljenja da oni
spadaju u domen objektivnog prava. Njihova primjena moe se izriito ili preutno
ugovoriti zato je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da pediter djeluje
iskljuivo na osnovu optih uslova poslovanja. Veina autora smatra da je, ipak,
potrebno da su opti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zakljuenja
ugovora, a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobiajen ili
propisan nain.

Zakljuivanje ugovora o pediciji

U naem pravu, ugovor o pediciji je neformalne prirode jer zakon ne trai
obaveznu pismenu formu ugovora. Moe se zakljuiti na bilo koji nain.
I u oblasti pedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu pediterska
drutva, naroito jaa, preduzimaju poslovne aktivnosti na pojaavanju akvizicije
komitenata. Oni to ine poslovnim komunikacijama, promocijom i propagandom,
te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima.
Tehnika zakljuivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih, putem ponude i
prihvata. Ugovor se najee zakljuuje tako to komitent dostavlja pediteru

dispoziciju. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji

tampa pediter i sadri potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju, nain
otpreme, mjesto, vrijeme i drugo. Radi lakeg i breg zakljuivanja ugovora
pediter svojim poslovnim partnerima unaprijed alje kompletne setove tih
obrazaca. Ako je dispozicija data na osnovu ponude peditera, ona se pravno ima
smatrati prihvatom ponude. Ukoliko je alje komitent, bez prethodne ponude
peditera, tada ima karakter ponude. Dakle, dispozicija, moe imati znaaj ponude
ili prihvata ponude, pa ak i uputstva ako je data nakon zakljuenja ugovora.
U poslovnoj praksi je uobiajeno, na emu insistiraju i opti uslovi poslovanja, da
se ponuda i prihvat kod ugovora o pediciji daju u pisanoj formi. Ako se ne daju u
pisanom obliku onda za zakljuenje ugovora vae opta pravila obligacionog
prava. U naem pravu, ugovor o pediciji se moe zakljuiti i preutno, u sluaju
da pediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. Ugovor se, takoe,
smatra zakljuenim kad pediter primi dispoziciju, a izmeu stranaka ve postoji
generalni ili okvirni ugovor o pruanju pediterskih usluga, pa komitent shodno
tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO, lan 42). Dispozicija se moe odnositi na
vrenje jedne ili vie tano odreenih pediterskih usluga (specijalni nalog), kao i
na obavljanje svih usluga pedicije za jednog komitenta i vai do opoziva odnosno
otkaza (generalni nalog).

pediterske isprave
Na zahtjev komitenta, a poslije zakljuenja ugovora o pediciji, pediter moe
izdati odreene isprave. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje
odnosa izmeu komitenta i njegovih poslovnih partnera, a neke predstavljaju i

hartije od vrijednosti. U praksi se najee koriste pediterska potvrda i pediterska

transportna potvrda.
pediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon to je pediter primio stvari od
komitenta. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u
naizgled dobrom stanju, s tim to pediter moe staviti primjedbe na robu i
ambalau. Potvrda sadri: ime komitenta, mjesto prijema, mjesto opredjeljenja i
ime adresata te oznaku vrste i koliine robe. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog
on mora vratiti pediteru original potvrde.
pediterska transportna potvrda (FCT) ima vei znaaj jer predstavlja dokazno
sredstvo, ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je pediter zakljuio
ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. Zato ova potvrda, pored podataka
koje sadri prethodna potvrda (FCR), sadri informacije o prevoziocu, prevoznom
putu i nainu prevoza. I na ovoj potvrdi pediter moe upisati svoje primjedbe koje
se odnose na spoljnje stanje stvari i ambalau.
Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA, a ne predstavljaju hartije od
vrijednosti, mada u pogledu pediterske transportne potvrde postoje i drugaija
miljenja. U poslovnoj praksi znaajno je to: obje potvrde, uz prezentaciju ugovora
o pediciji, predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaanja putem
dokumentarnog robnog akreditiva. Na tim potvrdama mogu se tampati opti
uslovi poslovanja peditera, to se redovno ini, tako da se ujedno rjeava i pitanje
primjene optih uslova na konkretni ugovor o pediciji.
U meunarodnoj pediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se, ali jo
uvijek nedovoljno, pediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je
takoe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. januara 1988.). Ovaj

pediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogunost trgovine

stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu
ispravu kod plaanja dokumentarnim robnim akreditivom. pediterski konosman
pojaava odgovornost samog peditera jer on preuzima odgovornost za rad
transportera to je veoma znaajno kod kombinovanog prevoza, poto
uestvujevie prevozilaca. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno
pojednostavljuje time to se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu,
pediterskom konosmanu.

Bitni elementi ugovora

Bitni elementi ovoga ugovora, po prirodi posla, su stranke, predmet pediterske
usluge i cijena usluge. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora
kao bitni.
Stranke kod ugovora o pediciji su komitent i pediterska organizacija (pediter).
Komitent ili nalogodavac je lice koje angauje peditera da za njegov raun izvri
otpremu, odnosno dopremu odreenih stvari. Najee su to proizvoai koji su
svoje proizvode (gotove proizvode, sirovine, repromaterijal) ve prodali
odreenom kupcu ili kupcima.
Poslovima pedicije bave se trgovaka drutva koja su registrovana za tu
djelatnost. U ekonomskom smislu, pedicija spada u uslunu djelatnost. Podjela
pediterskih drutava moe se izvriti po raznim kriterijima. Prema glavnoj
pediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili luka i kontinentalna, a prema
teritoriji djelovanja na drutva za domau i za meunarodnu pediciju, zatim, na
lokalna i centralna. Najee se registruju istovremeno i za domau i za

meunarodnu pediciju, jer savremeni proces rada peditera zahtijeva da se prati

roba na cijelom prevoznom putu, bez obzira na dravne granice i transportna
sredstva. To se postie i aranmanima sa pediterima iz raznih zemalja
(korespondentima) ili otvaranjem filijala, zastupstava. Savremena organizacija rada
pediterskih drutava je takva da se pediterska djelatnost kombinuje sa prevozom.
pediter obavlja i transportne usluge (potpuna pedicija).
Predmet ugovora o pediciji su pravne i fizike radnje koje pediter preduzima u
cilju prijema, prevoza i predaje stvari. Tu spadaju ove radnje: zakljuivanje
ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od peditera; zakljuivanje
ugovora o osiguranju; zakljuivanje ugovora o uskladitenju ili samo skladitenje
stvari ako pediter ima vlastita skladita; zakljuivanje ugovora o kontroli
kvaliteta, kvantiteta i drugih svojstava robe; obavljanje carinskih i drugih radnji
(formalnosti); utovar, pretovar ili istovar stvari; sortiranje, presortiranje, pakovanje,
prepakiranje; pribavljanje odgovarajuih dokumenata i isprava, i drugo. Koje e
pravne i fizike radnje pediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom, odnosno
komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog), prirode pediterskog posla
(domaa ili meunarodna pedicija) te poslovnih obiaja koji odreuju ostale
uobiajene poslove i radnje.
Naknada (provizija) predstavlja cijenu pediterovih usluga. Ona moe biti
odreena ugovorom, tarifom ili drugim aktom peditera, a ako nema ni toga cijenu
odreuje sud (ZOO, lan 839). Ugovorom se moe predvidjeti jedinstven iznos
koji obuhvata: naknadu za pediterske usluge ukljuujui sve trokove uinjene
radi izvrenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav).

1. Obaveze peditera
Postupanje sa panjom savjesnog i urednog privrednika
pediter je duan u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi
nalogodavca i sa panjom urednog privrednika (ZOO, lan 832). Ova obaveza je
opte prirode i podrazumijeva da se pediter u izvravanju svojih obaveza
pridrava zakona, optih uslova poslovanja, ugovora i poslovnih obiaja. Panja
urednog privrednika se procjenjuje objektivno: pediter djeluje lege artis u skladu
sa pravilima objektivnog prava i poslovnim obiajima pri emu uvijek vodi rauna
o pravilima struke (brane). Naelo savjesnosti i potenja se primjenjuje uvijek
kada nisu precizirane odreene obaveze peditera a to se procjenjuje u svakoj
pojedinoj situaciji. Panju dobrog i urednog privrednika pediter treba da
manifestuje u izvravanju svih pravnih i faktikih radnji i u odnosima sa svim
subjektima sa kojim stupa u pravne odnose - vozarom, skladitarom,
osiguravateljem, te licima koja angauje neposredno na izvravanju odreenih
radnji.

Rad po uputstvima
pediter je duan izvriti nalog komitenta i postupati onako kako je njime
predvieno. Pridravati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu, sredstvima
i nainu prevoza kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca (ZOO, lan
833). Komitent svoja uputstva daje, prvenstveno, dispozicijom, ali moe i na drugi
nain o emu, obino, postoje odredbe u optim uslovima poslovanja peditera.
Uputstva mogu biti data sa veim ili manjim ogranienjima (imperativni ili
indikativni nalozi), a za njihovo tumaenje, u svakom pojedinom sluaju, znaajne

su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. Poto se na ugovor

o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO,
lan 751-753).
Obaveza je peditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu, a
naroito na one koji ga izlau veim trokovima ili teti. Svoje upozorenje je duan
dati bez odlaganja (ZOO, lan 830). Kada su uputstva komitenta nepotpuna,
nejasna, protivurjena ili se po njima ne moe postupati, pediter e traiti nova
(dodatna) uputstva. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to, pak, nemogue
onda e pediter postupati u svemu kako to zahtijevaju interesi nalogodavca
(ZOO, lan 833). U svakoj pojedinoj situaciji pediter procjenjuje da li je mogue
postupati po uputstvima, te da li je mogue dobiti nova (dodatna) uputstva. Ako
sve to nije mogue, radie bez uputstava uz ogranienje da njegovo postupanje
bude u skladu sa interesima komitenta.
U sluaju odstupanja od naloga, pediter je obavezan o tome obavijestiti
komitenta, bez odlaganja, odnosno im je mogue po redovnom toku stvari. To se
procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. Za sluaj odstupanja od dobijenih
uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost peditera je znatno stroija.
Odgovara za tetu nastalu i uslijed vie sile, osim ako dokae da bi se teta
dogodila sve i da se pridravao datih uputstava (ZOO, lan 833).

Zakljuivanje ugovora za komitenta

pediter pravno djeluje u svoje ime a za raun komitenta. U izvrenju otpreme
odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. Sa njima zakljuuje
ugovore jer je pediter organizator (arhitekta) svih tih operacija.

Zakon u prvi plan istie njegovu obavezu da zakljui ugovor sa prevoziocem o

prevozu stvari, osim ako se ne radi o punoj pediciji. Tako se pediter u
brodarskom ugovoru moe pojaviti: kao poiljalac, kao krcatelj, primalac ili
uopte, kao korisnik prevoza. Osim ugovora o prevozu, pediter zakljuuje ugovor
sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari, ugovor sa organizacijom za
kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari, ugovor o skladitenju,
ugovore o utovaru ili istovaru, pakovanju, sortiranju stvari i druge.
Kada je pediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari, ima se smatrati
da mu je dato i ovlatenje za plaanje vozarine i drugih trokova koji nastanu, i
duan je da ih podmiri. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na
predujam (avans), na ime trokova za izvrenje naloga o otpremanju stvari (ZOO,
lan 841).
Prilikom zakljuenja ugovora sa treim licima pediter mora voditi rauna o
izboru prevozioca, osiguravatelja, skladitara i drugih lica koja angauje. Zatim da
u tim ugovorima i svojim faktikim radnjama zatiti i obezbijedi ostvarivanje prava
komitenta prema tim subjektima (izvri pregled robe, sastavljanje zapisnika, izvri
kontrolu trokova i drugo).
pediter je, prema optim uslovima poslovanja, najee ovlaten da zakljui
ugovor sa prevoziocem na uobiajenom tipskom formularu. Klauzule toga ugovora
koje se odnose na ogranienje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju
komitenta. Stoga, ukoliko komitent eli iskljuenje pravila o ogranienju
odgovornosti prevozioca, mora to blagovremeno saoptiti pediteru kako bi on
mogao postupiti po uputstvima.

Izbor prevoznog puta (instradacija)

Instradacija obuhvata odreivanje prevoznog puta, transportnog sredstva i naina
transporta od strane peditera. Obaveza postoji kada komitent nije odredio
elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. Prevozni put,
prevozno sredstvo i nain prevoza pediter e odrediti onako kako zahtijevaju
interesi nalogodavca u datom sluaju (ZOO, lan 833). Prilikom njihovog
odreivanja on e voditi rauna o sigurnosti puta, brzini i ekonominosti prevoza i
prirodi stvari koja se prevozi. U svakom pojedinom sluaju on e kombinovati te
elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. Ako je komitent djelimino
odredio elemente prevoza, pediter je duan na osnovu njih odrediti druge potrebne
elemente prevoznog puta ili da ih dopuni.
Izvravanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta,
odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu, poznavanje reima
saobraaja i saobraajnih tarifa, administrativno-pravnog reima kod prelaza
dravne granice i drugo. pediter e izbjegavati prevozni put koji zahtijeva
pretovare i druge manipulacije stvarima. Priroda same robe, lomljivost, sklonost
trulenju ili ranju, kao i druga svojstva, imae uticaja na izbor prevoznog puta.
U meunarodnoj pediciji, instradacija daje mogunost domaim pediterima da
angauju domae prevoznike, sredstva i radnu snagu. Angaovanjem domaih
kapaciteta izbjegavaju se devizna plaanja.

uvanje stvari i zatita prava

pediter je obavezan uvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru, prirodi
stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvravanju otpreme odnosno
dopreme. S obzirom na tu obavezu, u pravnoj teoriji ima miljenja da ovaj ugovor
sadri elemente ugovora o ostavi.
Ako stvar, koja je data na otpremu, nije upakovana ili postoje manjkavosti u
pakovanju (s obzirom na vrstu stvari, nain prevoza i prevozni put) kao i kada stvar
nije spremljena za prevoz, dunost je peditera da na sve to upozori komitenta. No,
ukoliko bi ekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega tetu,
zakonska je obaveza peditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili
prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). Obaveza peditera temelji se na
pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i struan privrednik za poslove
otpreme i dopreme. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka, inae, ne bi
angaovao peditera. pediter moe koristiti usluge druge specijalizovane
organizacije za izvrenje tih radnji.
U izvravanju ove obaveze pediter moe stvari uskladititi u svom ili javnom
skladitu. On to moe uiniti i bez posebnog naloga komitenta, naroito, ako je
potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalae. Opti uslovi
poslovanja, najee, kau: o uskladitenju stvari pediter je duan obavijestiti
komitenta, osim u sluaju kada se stvari skladite u uobiajeno skladite ili kod
uobiajenog preduzea; stvari se mogu uskladititi i na otvorenom prostoru ako je
uobiajeno da se tako skladite.
pediter je duan preduzeti sve radnje prema treim licima (prevoziocu,
skladitaru, ostalim angaovanim licima) u cilju zatite prava komitenta. U tom

smislu on e pribaviti odgovarajua dokumenta i druga dokazna sredstva (sainiti

na vjerodostojan nain zapisnik o manjku ili stanju robe, prekontrolisati obraun
trokova pojedinih usluga). Takvim rezervisanjem prava komitent moe lake i
bre ostvariti svoj zahtjev prema treem licu. Bez izriitog naloga komitenta
pediter ne moe podnijeti odtetni zahtjev niti voditi spor.

Osiguranje stvari
Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izriito ugovorom predviena (ZOO,
lan 837). Kada je izdata pediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno
stoji klauzula: da li je ili ne pediter u obavezi osigurati poiljku. pediterska
transportna potvrda trai da se nalog za osiguranje poiljke daje u pisanoj formi.
Osiguranje obuhvata samo osiguranje poiljke (kargo) i u tome smislu zakon je
izriit. Obaveza osiguranja od strane peditera ne obuhvata osiguranje prevoznog
sredstva (kasko osiguranje). Mogue je, to se i ini u nekim granama saobraaja,
kombinovati kasko i kargo osiguranje, ali se to mora izriito ugovoriti.
Kada eli osigurati poiljku, komitent to ugovara sa pediterom i odreuje rizike
koji se osiguranjem pokrivaju. Ako ugovorom nisu odreeni rizici onda je pediter,
po naem pravu, duan da poiljku osigura od uobiajenih rizika (ZOO, lan
837). Koji su to uobiajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza, putni pravac
i prirodu stvari. Uobiajeni rizici su, u osnovi, oni koji imaju karakteristike
osnovnih rizika u pravu osiguranja.

Ako za pojedine poiljke (robu) postoji obavezno osiguranje, pediter je duan

izvriti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. U naem pravu, za
razliku od nekih drugih (njemako, austrijsko) ne postoji osiguranje pedicije.

Izvrenje carinskih radnji i plaanje carine

Za ovu obavezu peditera, po naem pravu, postoji pravna pretpostavka, osim
ukoliko nalogom za otpremu stvari preko dravne granice nije drugaije odreeno
(ZOO, lan 835). Ti poslovi se ne moraju povjeriti pediteru, nego ih moe obaviti
sam komitent, prevoznik ili neko drugo lice.
pediteru se redovno, povjerava carinjenje stvari. Za te poslove on je struan jer
prati i poznaje carinske propise i tarife i, to je veoma vano, carinske olakice.
Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja ime se obezbjeuje jednostavnije i
bre obavljanje tih operacija. pediter je duan od komitenta zatraiti potrebna
dokumenta za stvari (ateste, fitopatoloke potvrde, potvrde o porijeklu stvari,
teinske liste i drugo). Prema optim uslovima poslovanja pediter ne odgovara za
tanost i vjerodostojnost tih dokumenata, niti u sluaju kolizije izmeu podataka
uneenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. Ako se carinjenje stvari ne moe
izvesti ili postoje odreene smetnje, pediter e o tome odmah obavijestiti
komitenta, a ako je potrebno traie instrukcije. Inae, pediter odreuje mjesto
carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznaio.

Polaganje rauna

Iz prirode pediterskog odnosa slijedi da je on duan nakon obavljenih svih

pravnih i fizikih radnji poloiti raun komitentu, tj. izvriti obraun trokova i
predati sva dokumenta (ZOO, lan 838). Duan mu je predati i sva dokazna
sredstva, ako ih ima, na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava
prema treim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). Polaganje rauna je
bitno kako bi komitent mogao izvriti uvid u trokove te ih provjeriti, a ako je
potrebno da uloi prigovor pediteru. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je
ugovoren forfetni stav.
Polaganje rauna je posljednja obaveza peditera. pediter je duan poloiti raun
i u toku samog izvrenja naloga, uvijek, kada komitent to zatrai (ZOO, lan 838).
Nije propisana forma polaganja rauna. U poslovnoj praksi, najee se ini
pismeno u vidu ispunjenja odtampanog obrasca (formulara) sa odgovarajuim
klauzulama.
pediter je duan predati komitentu sve to je primio po osnovu izvrenog posla, a
to znai i refakcije (povlastice prevozioca). U meunarodnoj pediciji praksa je da
se refakcije dijele izmeu komitenta i peditera.
Kod komisionog istupanja peditera (u svoje ime a za raun komitenta) postoji
odreena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata, kao to je sluaj i kod
ugovora o komisionu. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO, lan 787),
samim polaganjem rauna pediter ustupa (cedira) na komitenta potraivanja i
prava koja je on stekao prema treim licima kada je djelovao u svoje ime a za
raun komitenta. Pravni znaaj ustupanja jeste dovoenje u neposredan pravni
odnos komitenta sa treim licima, tako da komitent moe ostvarivati svoja
potraivanja, davati prigovore i ostvarivati zahtjeve.

Obaveze komitenta
Plaanje naknade (provizije)
Zakonska je obaveza komitenta da, prema ugovoru, plati pediteru naknadu za
izvrene usluge, odnosno izvrenje naloga. Ako visina provizije nije odreena
ugovorom onda se ona plaa prema tarifi ili drugom optem aktu peditera, ukoliko
oni postoje. Ne moe li se odrediti provizija ni na takav nain pravilo je da
proviziju odreuje sud (ZOO, lan 839). Prema zakonu i optim uslovima
poslovanja peditera, komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u sluaju da je
ugovoreno da e proviziju platiti primalac, pa ovaj to odbije.
Provizija moe biti odreena u procentu ili u apsolutnom iznosu. Provizija
obuhvata cijenu pediterovog rada, usluga i sve reijske trokove koje on ima u
izvrenju naloga.
pediter moe zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu
(njemako pravo), kada se izvri prevoz stvari (francusko pravo), a po naem
pravu, kada pediter izvri svoje obaveze iz ugovora o pediciji (princip
posljednje prestacije), to je faktiko pitanje u svakom konkretnom sluaju (ZOO,
lan 840).

Kada komitent odustane od ugovora, pediter ima pravo na sve trokove i

srazmjeran dio naknade za do tada izvren rad, radnje ili dio radnji (ZOO, lan
828). I naknada tete moe doi u obzir, ako je odustankom od ugovora pediter
pretrpio odreenu tetu, to se prosuuje po optim pravilima obligacionog prava.
U odreenim situacijama moe doi do kumulacije zahtjeva. To je sluaj kada
pediter istovremeno vri i prevoz stvari (potpuna pedicija). pediteru tada
pripada naknada na ime prevoza (prevoznina), jer u tome dijelu ima status
prevozioca i naknada za usluge pedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao
kao otpremnik.

Plaanje trokova i novanog predujma (avansa)

Pored provizije komitent je u obavezi pediteru da naknadi i sve trokove koje je
ovaj imao u izvrenju ugovora. I logino je da ih snosi komitent poto se otprema
ili doprema vri po njegovom nalogu i u njegovu korist. U obzir dolaze svi trokovi
koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nunim i korisnim, bez kojih se
ne bi mogao izvriti nalog komitenta. Polazei od obaveza peditera, koje su
izloene, komitent e snositi i druge trokove koje je pediter napravio u
pripremanju stvari za prevoz (trokovi pakovanja, prepakivanja, presortiranja i
drugi). Sigurno je da ne mora platiti trokove koji nisu bili nuni i korisni ili koji su
nastali zbog pediterove nepanje, a to se utvruje u svakom pojedinom sluaju.

Plaanje trokova dospijeva odmah, jer pediter moe zahtijevati njihovo

plaanje nakon to ih je uinio (ZOO, lan 841). U pogledu dospijea obaveze
plaanja trokova postoji razlika u odnosu na dospijee plaanja provizije poto
ovdje ne vai princip posljednje prestacije. Ako komitent odustane od ugovora
duan je naknaditi pediteru sve trokove koje je ovaj imao u izvrenju naloga do
momenta odustanka (ZOO, lan 828).
Zakonsko je pravo peditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaanje
predujma (avansa) za trokove koji su potrebni u izvravanju otpreme odnosno
dopreme stvari. Iskljuivo je pravo peditera hoe li ili ne kreditirati komitenta.
Komitent unaprijed uplauje (avansira) novana sredstva u iznosu oekivanih
trokova u valuti u kojoj oekuje trokove. Opti uslovi poslovanja, najee,
polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu:
da unaprijed predujmi novani iznos sredstava koji se odnosi na plaanje vozarine,
dabina i drugih trokova koji proizlaze iz date dispozicije.

Obavjetavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima

Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugroena sigurnost ljudi ili
dobara, ili bi, zbog opasnih osobina tih stvari, mogla biti nanesena teta, komitent
je obavezan obavijestiti peditera (ZOO, lan 843). Na osnovu toga pediter je
duan da preduzme dodatne mjere u pogledu uvanja tih stvari, a posebno da o
tome obavijesti prevozioca. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlatenje
da uniti ili istovari opasne stvari, ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno
saoptena.

Ako se u poiljci nalaze dragocjenosti, hartije od vrijednosti, plemeniti metali ili

druge skupocjene stvari, komitent je obavezan o tome obavijestiti peditera i
saoptiti mu njihovu vrijednost u asu predaje (ZOO, lan 843). Svojstva i
vrijednost ovih stvari utiu na visinu pediterove provizije, visinu osiguranja,
visinu prevoznine, a ugovori o prevozu esto se zakljuuju uz posebne kondicije.

ODGOVORNOST I OBEZBJEENJE POTRAIVANJA

Odgovornost peditera
Prilikom analize odgovornosti peditera bitno je razlikovati sljedee: a)
odgovornost peditera za svoje sopstvene radnje, b) odgovornost peditera za trea
lica, vodei pri tome, posebno, rauna da li je u pitanju podpediter ili
meupediter i c) odgovornost peditera kada on ima pravni status prevozioca,
transportera ili skladitara. Razumije se, sve pod uslovom da pediter nije izdao
pediterski konosman za kombinovani transport (FBL), jer tada postoji jedinstvena
odgovornost samog peditera po osnovu te hartije od vrijednosti, ili da nije
ugovoren forfetni stav.
Za svoje radnje pediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti, s tim to
se njegova krivica uvijek pretpostavlja. I ovdje vrijedi opte pravilo obligacionog
prava o dokazivanju suprotnog, pa pediter moe upotrijebiti dokazna sredstva da
sa sebe skine krivicu, a time i odgovornost. Odgovornost peditera moe se
postaviti zbog neizvrenja ili neurednog izvrenja ugovora o pediciji, odnosno
nesavjesnog postupanja u izvravanju naloga komitenta. Visinu tete dokazuje
komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno
dopremu. Sporno je u teoriji da li komitent ili pediter mogu dokazivati suprotno:

da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrena. pediter odgovara i za radnje

subjekata i lica koja imaju status njegovih pomonika i predstavnika ili radnika jer
se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama peditera.
pediter nee odgovarati ako dokae da je teta nastala uslijed vie sile, dogaaja
koji se kvalifikuje kao sluaj, prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne
odgovara. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih
partnera.
Kada se radi o odgovornosti peditera za trea lica sa kojima je zakljuio ugovore,
postoje velike razlike u nacionalnim pravima. Prema francuskom pravu, koje je sa
stanovita odgovornosti peditera i najstroije, pediter odgovara za rad treih lica,
tj. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu
opredjeljenja. Po njemakom pravu, pediter odgovara za izbor treih lica, ali se
moe ugovoriti i odgovornost za njihov rad. vajcarsko pravo predvia
odgovornost za rad prevoznika, u granicama regresnog zahtjeva, a za izbor ostalih
treih lica. U anglosaksonskom pravu, pediter djeluje kao jedna vrsta agenta, u
ime i za raun komitenta, pa se pravni odnos neposredno zasniva izmeu komitenta
i treih angaovanih lica.
U naem pravu prihvaen je njemaki sistem. pediter odgovara za izbor
prevozioca, kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvravanju naloga zakljuio
ugovor (skladitara, lukog stivadora i drugih). Pravilo je dispozitivne prirode jer
pediter ugovorom sa komitentom moe preuzeti odgovornost i za rad treih lica
(ZOO, lan 834). Radnje koje pediter preduzima prema treim licima u cilju
rezervacije, obezbjeenja, prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju
stvari, ulaganje prigovora, reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene
radnje.

Glavni pediter, koji je zakljuio ugovor sa komitentom, moe angaovati

podpeditera i meupeditera. Izmeu podpeditera i meupeditera postoje bitne
razlike koje se ogledaju u osnovu angaovanja i odgovornosti prvog, glavnog
peditera, za njih.
Podpediter je drugi pediter, profesionalac iste struke kao i glavni pediter, koga
u izvravanju naloga komitenta angauje glavni pediter. Umjesto da sam izvri
nalog, glavni pediter, ali ne i komitent, taj rad povjerava nekom drugom pediteru.
Osnov angaovanja je iskljuivo volja glavnog peditera o emu se komitent
obino samo obavjetava. Podpediter je pomonik glavnog peditera, koji i dalje
ostaje u pravnom odnosu sa komitentom, pa se pravno smatra da glavni pediter
izvrava nalog komitenta. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomonika,
podpeditera, komitentu odgovara glavni pediter. Zakon je u tome izriit:
Otpremnik koji izvrenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam
izvri, odgovara za njegov rad (ZOO, lan 834). Zakonska odgovornost glavnog
peditera za podpeditera ne moe se ugovorom iskljuiti niti ograniiti.
Meupediter je, takoe, drugi pediter i strunjak iste brane, koga glavni
pediter angauje iz reda svojih korespondentnih peditera u cilju racionalnije i
ekonominije otpreme odnosno dopreme stvari. Angauje se na osnovu izriitog ili
preutnog ovlatenja komitenta ili, pak, ako je to oigledno u interesu komitenta
(ZOO, lan 834). Osnov angaovanja meupeditera jeste ovlatenje komitenta ili
faktika injenica (oigledan interes) to nije sluaj kod podpeditera. Stoga postoji
i bitno drugaiji sistem odgovornosti glavnog peditera za meupeditera. Glavni
pediter odgovara samo za izbor, ne i za rad, meupeditera. Pravilo je dispozitivne
prirode te glavni pediter ugovorom sa komitentom moe preuzeti odgovornost i za
rad meupeditera, dakle, da pojaa svoju odgovornost.

U nekim sluajevima pediter vri i prevoz stvari (puna pedicija) ili skladiti
stvari u vlastitom skladitu, to se esto deava kod zbirne pedicije. Kada pediter
prevozi ili skladiti stvari, on u obavljanju tih poslova ima status transportera
odnosno skladitara i na njega se primjenjuju pravila koja vae za te subjekte, za
sluaj oteenja ili gubitka stvari odnosno zakanjenja. Zato je sa stanovita
odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je pediter djelovao u
funkciji peditera, a od kojega kao prevozilac ili skladitar.
Opte je pravilo u naem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti peditera za
trea lica ne mogu ugovorom iskljuiti niti ograniiti (ZOO, lan 834).
Minimalna zakonska odgovornost za trea lica, ispod koje se ne moe, jeste
odgovornost za njihov izbor, a za podpeditera za rad. Odgovornost za sopstvene
obaveze peditera, koje proistiu iz imperativnih zakonskih pravila, ne bi se mogle
iskljuivati ili ograniavati. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv.
egzoneracionih klauzula je nedoputeno. U poslovnoj praksi, ograniavanje
odgovornosti peditera manifestuje se kroz iroko tumaenje instituta vie sile,
prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta, odreivanje unaprijed obima
pediterove odgovornosti.

Obezbjeenje potraivanja peditera

U cilju obezbjeivanja potraivanja koja je stekao izvravanjem ugovora o
pediciji (provizija i trokovi) pediter ima pravo koristiti zakonsko zalono pravo i
pravo retencije (pridraja). Ta prava se ugovorom ne mogu iskljuiti.
Koritenje ovih prava je ogranieno u pogledu objekta i vremena. Prava zaloge i
retencije se proteu na stvari iz ugovora o pediciji iz kojega potie samo

potraivanje. Izmeu njih treba da postoji pravni koneksitet. Za ostvarivanje

potraivanja iz jednog ugovora, pediter ne moe upotrijebiti pravo zaloge i
retencije na stvarima do kojih je doao u dravinu izvravajui drugi ugovor o
pediciji istog komitenta. U pogledu vremena koritenja ovih prava vai pravilo:
pediter se njima moe sluiti sve dok stvari dri u svojoj fizikoj vlasti (ima
dravinu) ili dok ima u rukama ispravu pomou koje moe raspolagati stvarima
(ZOO, lan 846). Sadrina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih
ugovora.
Ako je u izvravanju jednog ugovora uestvovalo vie peditera, kasniji pediter
je duan starati se o ostvarivanju potraivanja prethodnih peditera. U sluaju da
posljednji pediter isplati prethodnom pediteru i prevozniku njihova potraivanja
koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze, po zakonu, i
sva njihova potraivanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO, lan
846).

POSEBNI SLUAJEVI PEDICIJE

Fiksna (forfetna) pedicija
Kada zahtijevaju interesi komitenta i peditera, ugovora se fiksna ili forfetna
pedicija. Fiksna pedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izriito ugovara, jer
su njena pravna dejstva bitno drugaija i za komitenta i za peditera. Obino se
ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva forfetni stav ili
krae forfet.

Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne pedicije. Prva, ugovara se naknada

u fiksnom iznosu i druga karakteristika, pediter, po zakonu, odgovara za rad
prevozioca i treih lica koja je angaovao u izvrenju naloga komitenta. Fiksna
naknada je ukupna novana svota koja obuhvata proviziju peditera, vozarinu
prevozioca i sve ostale trokove (osiguranja, uskladitenja, carina i drugih javnih
dabina i sl.). Fiksni iznos sadri sve izdatke komitenta za konkretni posao
pedicije. Ugovorom se moe predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne
obuhata sve naprijed navedene stavke. Ako je ugovorena fiksna naknada, a nije
specificirano ta obuhvata, pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve trokove
vezane za realizaciju tog ugovora o pediciji (ZOO, lan 844).
im je ugovorena fiksna naknada, pediter stroije odgovara - za rad treih lica, i
to je zakonska odgovornost koja se ne moe ugovorom iskljuiti. Smisao pojaane
odgovornosti peditera jeste u tome da u ovakvim sluajevima vie vodi rauna o
strunosti i kvalitetu rada lica koja angauje. Inae, blaa odgovornost (samo za
izbor) mogla bi imati za posljedicu da pediter prilikom angaovanja treih lica
preferira cijenu njihovih usluga, a zapostavi kvalitet.

Zbirna (skupna) pedicija

Zbirna ili skupna pedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada
pediter skuplja (sabire) pojedinane poiljke od razliitih komitenata i formira
zbirne tovare (poiljke), koje na osnovu ugovora sa prevoziocem, transportuje u
odreene putne pravce odnosno odredita. Umjesto da vri otpremu svake poiljke
svakog komitenta posebno (odvojeno), on na jednom mjestu, obino u sabirnom

centru, formira velike poiljke (zbirni tovari). Pri tome se redovno ostvaruje
saradnja vie peditera koji zajedniki prikupljaju robu u sabirni centar.
Ekonomski znaaj zbirne pedicije jeste u sljedeem: prevoz je jeftiniji jer
transporter redovno daje izuzetne povlastice poto bolje i potpunije iskoritava
svoje prevozne kapacitete; organizuje se prevoz koji obezbjeuje primjenu nieg
tarifnog stava (kod eljeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska, vagonska,
poiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denanih poiljki); manipulacije
robom se smanjuju, a time i trokovi; ostvaruje se vea poslovna saradnja peditera
i prevoznika ime se ujednaava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta.
Sam pediter stie pravo na posebnu dodatnu naknadu, ekstra zaradu.
Opte je pravilo u naem pravu, da pediter ima ovlatenje za organizovanje
zbirne pedicije. Iskljuenje zbirne pedicije mora biti ugovorom predvieno
(ZOO, lan 845). pediter ima pravo na posebnu dodatnu naknadu u sluaju da
se zbirnom pedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta.
Kod zbirne pedicije vai specijalno pravilo o pojaanoj odgovornosti peditera za
rad prevozioca. Naime, pediter odgovara za gubitak ili oteenje stvari nastale za
vrijeme prevoza, do ega, inae, ne bi dolo da nije organizovana zbirna pedicija
(ZOO, lan 845).

UGOVOR O PREVOZU STVARI ELJEZNICOM

POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI
Ovaj ugovor uobiajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). To je takav
ugovor kojim se eljeznica, kao transporter, obavezuje da stvar preveze do uputne

stanice i preda je primaocu, a poiljalac se obavezuje da eljeznici isplati

ugovorenu prevozninu (vozarinu). Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne
stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutranji eljezniki saobraaj) ili u
razliitim zemljama (meunarodni eljezniki saobraaj).
eljeznica ima veliki znaaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutranjeg tako i
sa meunarodnog stanovita. Ne ulazei u razmatranje pitanja ekonomske politike
o ogromnoj vanosti saobraaja uopte, posebno eljeznikog, pomenuemo samo
injenicu da eljeznica obavlja saobraaj javnog karaktera. Velika zainteresovanost
svake drave za eljezniki saobraaj, kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari,
uslovljava takvu organizaciju, funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom
mjestu vodi rauna o njenoj javnoj funkciji, o potrebama privrede uopte,
proizvodnje i trita. Uvijek se polazi od mogunosti eljeznice i njenoj tehnikoj
organizaciji i opremljenosti. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz
eljeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio od
vrata do vrata odnosno od skladita do skladita.

Pravni izvori ugovora o prevozu eljeznicom

Znaaj eljeznikog saobraaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na
meunarodnom planu. Ve je 1890. godine donesena Meunarodna konvencija o
prevozu robe na eljeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam
revizija. Na osmoj reviziji 1980. godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije
pod nazivom - Konvencija o meunarodnim eljeznikim prevozima (COTIF),
koja ima nekoliko dodataka. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari Jadnoobrazna pravila o ugovoru o meunarodnom prevozu robe eljeznicama (JP-

CIM). Tu su, takoe, ukljuena i sljedea pravila: pravila o prevozu opasne robe
(RID), prevozu kola korisnika prevoza (RIP), prevozu kontejnera (RICo) te
prevozu ekspresnih poiljki (RIEx). Tokom 1994. godine donesena je uredba o
pristupanju BiH ovoj konvenciji. U enevi je usvojena Konvencija UN o
meunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980).
U svakoj zemlji eljezniki saobraaj je regulisan nizom zakonskih i drugih
propisa. Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima,
saobraajna sredstva, regulisanje saobraaja i dr.). Sa stanovita imovinskih odnosa
u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u eljeznikom
saobraaju (skraeno ZUPS) i Zakon o obligacionim odnosima (skraeno ZOO).
ZOO sadri opta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO, lan 648 - 680)
i ima znaaj supsidijarnog izvora. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju
karakter optih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na
propisan ili uobiajen nain.

ZAKLJUIVANJE UGOVORA O PREVOZU STVARI ELJEZNICOM

Ugovor je neformalan i realan
U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovita
forme. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan, kakav je
pravni znaaj tovarnog lista kod zakljuivanja ugovora, te kada se ima smatrati da
je ugovor zakljuen? Inae, jedinstven je stav teorije da je ugovor realan.
Prema zakonskim rjeenjima, ugovor o prevozu stvari eljeznicom je zakljuen
kada eljeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. Prijem se potvruje

stavljanjem datuma i iga otpravne stanice (moe i otisak raunara) na tovarni list.
igosani tovarni list vrijedi kao dokaz o zakljuenju i sadrini ugovora o
prevozu (ZUPS, lan 29, JP-CIM, lan 11). Ovjereni tovarni list je, dakle,
dokazno sredstvo o zakljuenom ugovoru, a po meunarodnim pravilima i o
sadraju ugovora te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. Nedostatak ili
neispravnost tovarnog lista (nije stavljen ig) ne znai da ugovor nije zakljuen.
Ugovorom o prevozu, prema zakonu, odreuje se: broj tovarnih listova koji se
izdaju, vrste tovarnih listova, rok utovara, rok isporuke, rok odnoenja stvari, nain
slanja izvjetaja o prispijeu poiljke i dr. (ZUPS, lan 35, 37, 55, 56, 63). Prema
tome, tovarni list, kao pismena isprava, ne predstavlja pisanu formu ugovora i on
moe biti zakljuen u bilo kojoj formi. Izdavanje tovarnog lista zamagljuje
postojanje ugovora upravo zato to je ugovor neformalan.
Ugovor o prevozu stvari eljeznicom je realan, jer je za njegov nastanak potrebna
predaja stvari na prevoz. Sam sporazum, tj. saglasnost volja, nije samo po sebi
dovoljno. Za razliku od opteg tipa realnih ugovora, za nastanak ovog ugovora
(zakljuenje), pored predaje stvari potrebna je jo jedna injenica - izdavanje
ovjerenog tovarnog lista.

Tovarni list i prenosivi tovarni list

Tovarni list je javna isprava iji je minimalni sadraj odreen zakonom, odnosno
meunarodnim pravilima, a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. U
poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran, standardizovan, tako da
se u svakom pojedinanom sluaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajue
rubrike (stavke) referentni podaci.

Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja; naziv uputne
stanice (prema imeniku eljeznikih stanica); ime i prezime primaoca ili naziv
primaoca i njegova adresa; vrsta i masa (teina) stvari; broj kola; ime i prezime ili
naziv poiljaoca; ig otpravne stanice; prevozni i drugi trokovi kao i spisak
isprava koje se prilau uz tovarni list. Tovarni list moe sadravati i ostale,
fakultativne, elemente kao to su rok isporuke i drugo (ZUPS, lan 34.). Tovarni
list se ne moe zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave
mogu saobraziti tovarnom listu.
Odreeno je koje podatke unosi (popunjava) poiljalac, a koje eljeznica. Za
tanost podataka koje unosi poiljalac ili od njega ovlateno lice, odgovara sam
poiljalac i snosi pravne posljedice u sluaju neispravnosti, netanosti ili
nepotpunosti tih podataka i izjava. ak i kada te podatke, po zahtjevu stranke,
upie lice zaposleno na eljeznici (slubenik eljeznice) odgovornost snosi
poiljalac. Ova injenica ukazuje na specifinost ugovora kao i na to da tovarni list
nije ugovor.
Donosilac tovarnog lista smatra se punomonikom poiljaoca i ovlaten je da u
njegovo ime preduzima potrebne radnje, te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u
tovarnom listu. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari)
onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u
ugovoru. U tome sluaju radnje preuzima u svoje ime, a ne kao punomonik
poiljaoca.
Tovarni list se uvijek popunjava u vie primjeraka. eljeznica stavlja ig i na
duplikat predajui ga poiljaocu, dok tovarni list prati poiljku. Prema domaim i
meunarodnim pravilima duplikat nema vanost tovarnog lista pa se na osnovu
njega ne bi mogao vriti prijem stvari. Duplikat moe posluiti kao legitimacioni

papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaeni prevozni

trokovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaanja preko banke
(dokument uz akreditiv).
Pravilo je da se za svaku poiljku, a kada se radi o vagonskoj poiljci (robi) za
svaki kolski tovar, izuzev za predmete za ije je prevoenje zbog dimenzija
potrebno vie kola, mora ispuniti i predati poseban tovarni list. Inae, u transportu
je izraz poiljka struni termin i oznaava jednu ili vie stvari koje se predaju na
prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom, prtljanicom).
Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti, jedinstven je stav teorije,
i ne mogu se prenositi na trea lica. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi
poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti, da se moe
prenositi (negocijabilnost), to bi znailo da se njime moe trgovati za vrijeme dok
je roba na putu.
eljeznica i poiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni
list koji moe glasiti po naredbi ili na donosioca. U tom sluaju mora izriito
biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane.
Na duplikatu se oznaava da je izdat prenosivi tovarni list, a isto vrijedi i za
prepise, ako su sainjeni. Poto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir, on ima i
posebna pravna dejstva (naelo inkorporacije). Uslovi ugovora o prevozu i tarife
obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista, koji nije poiljalac samo ako su ti
uslovi sadrani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izriito poziva.
Moe se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi po naredbi, odnosno
predajom iz ruke u ruku, ako glasi na donosioca. Za pravna dejstva indosamenta
i njegov oblik vae propisi mjeninog prava (Zakon o mjenici), izuzev odredaba
koje se odnose na regres (ZUPS, lan 38).

Ogranienja slobode ugovaranja

Kod prevoza stvari eljeznicom postoje izvjesna ogranienja slobode ugovaranja
koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zakljuivanja ugovora. Ogranienje
slobode ugovaranja za poiljaoca ogleda se u tome to je duan za svaku poiljku,
po pravilu, da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu), koji
obavezno sastavlja eljeznica saglasno optim uslovima poslovanja i tarifi.
Poiljalac popunjava odreene podatke unosei ih u tovarni list vodei pri tome
rauna o uslovima iz eljeznike tarife. Ovakva tehnika zakljuivanja ugovora
ograniava poiljaoca u konstituisanju prava i obaveza, u slobodi njihovog
odreivanja, jer je u dobrom dijelu sve unaprijed odreeno.
Za eljeznicu je ta sloboda ugovaranja jo ogranienija zbog javnopravnog
karaktera njene djelatnosti. Najprije, ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i
ogranienjima u izboru saugovaraa. eljeznica ne moe odbiti nikoga ko eli
sklopiti sa njom ugovor o prevozu, ako su ispunjeni propisani uslovi. Pri vrenju
svojih usluga eljeznica, po svemu, funkcionie kao organizacija koja treba da
sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife, a manje kao stranka iz ugovora kojoj je
ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rjeenja za ostvarivanje
svojih poslovnih interesa. eljeznica je duna primiti stvari na prevoz, ako su
ispunjeni ovi uslovi:
a) prevoz se moe izvriti bez odlaganja, po redovnom toku stvari;
b) prevoz tih stvari nije zabranjen;
c) stvari su podesne za prevoz, po obliku, obimu, masi;

d) prevoz je mogu redovnim prevoznim sredstvima eljeznice i

e) prevoz nije onemoguen okolnostima koje eljeznica ne bi mogla sprijeiti,
otkloniti ili izbjei.
eljeznica je duna obavljati prevoz stvari po redu vonje (voznom redu) kao i
kod svakog linijskog saobraaja, a prevoz moe obustaviti samo pod uslovima koji
su odreeni zakonom. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi
(opasne stvari) i njih e eljeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti
posebni uslovi.
Specifinost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. Ugovor
se moe jednostrano izmijeniti nalozima koje daje poiljalac ili imalac prava iz
prenosivog tovarnog lista. Radi se, zapravo, o posebnim sluajevima kada se na
osnovu jednostrane izjave volje, uz ispunjenje odgovarajuih uslova, sam ugovor
moe izmijeniti ili raskinuti. U sutini, specifinosti koje se manifestuju u
ograniavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju
obavlja eljeznica i statusa eljeznikih organizacija.

ELEMENTI UGOVORA
Bitni elementi ugovora o prevozu eljeznicom
Uobiajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja vei broj sastojaka,
nego to je to tipino kod ugovora poslovnog prava. Kako se ugovor zakljuuje
predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose
odreeni podaci, najee se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni
elementi ugovora o prevozu stvari eljeznicom. Ako se uz tovarni list alju

odreeni dokumenti onda se mora priloiti i spisak tih dokumenata (isprava). Na

osnovu svega toga mogu se odrediti tipini bitni elementi ovog ugovora.

Ugovorne strane kod eljeznice

Ugovorne strane su prevozilac (eljeznica) i poiljalac, mada se obino one
nazivaju eljeznica i stranka. U ime eljeznice pojavljuje se eljeznika
transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzea (javne
korporacije). Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici
eljeznice. Inae, opti pojam stanica oznaava: eljeznike stanice, luke
plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi
izvrenja nekog od ugovora o prevozu.
Druga ugovorna strana je poiljalac, lice koje predaje stvar na prevoz, a koje ne
mora biti i sopstvenik robe. Taj posao i zakljuenje ugovora o prevozu moe se
povjeriti razliitim subjektima (zastupniku, pediteru) to se obino vri u
meunarodnom prevozu. eljeznica se ne uputa u ispitivanje sa kime zakljuuje
ugovor, te da li je to lice (pravno ili fiziko), koje predaje stvari na prevoz,
istovremeno i njihov vlasnik. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen
tovarni list otpravna stanica eljeznice primie stvari i ovjeriti igom tovarni list.
Pri tome poiljalac mora u tovarni list upisati svoj taan naziv ili ime i prezime sa
adresom i potpisati tovarni list, odnosno staviti faksimil potpisa ovlatenog lica.

Primalac kod ugovora o prevozu eljeznicom

Primalac je lice ovlateno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i

preuzme stvar ili stvari. Faktiki je to lice na koje je poiljka adresirana. Za
primaoca se moe oznaiti samo jedno fiziko lice ili jedan pravni subjekt, ne
moe ih biti vie. Tovarne listove sa neodreenim adresiranjem primaoca
eljeznica nee primiti, a ako se to desi traie od poiljaoca odgovarajue upute.
Poiljalac stvari moe uputiti na svoje ime to znai da isto lice moe biti i
poiljalac i primalac. Neke eljeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznai
uputna stanica ili slubenik te stanice.
Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi, primalac je posljednje lice na koje
je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). Ali, kod prenosivog tovarnog
lista na donosioca, svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira eljeznici
takav tovarni list.

Uputna stanica
Uputna stanica (mjesto opredjeljenja, istovarna stanica) je ona eljeznika stanica
do koje stvar treba da se preveze, u koju se roba upuuje. Stanica mora biti
navedena prema slubenom imeniku eljeznikih stanica. Kao mjesto istovara
moe biti oznaen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj
organizaciji. Za netano, nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara
poiljalac, ukoliko bi se desilo da eljeznica primi tovarni list sa tako naznaenom
uputnom stanicom. Posljedice pogaaju poiljaoca (docnja sa isporukom prema
saugovarau, kvar ili oteenje stvari, plaanje dangubnine eljeznici).

Predmet prevoza (stvari)

U saobraajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter robe.
Vrsta, koliina i masa (teina) stvari upisuju se u tovarni list. Oznaavaju se
komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. Neke stvari su
iskljuene iz prevoza eljeznicom dok je za druge prevoz ogranien. Od prevoza
eljeznicom takoe su iskljuene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo
pota. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM, lanovi 4 i 5).
eljeznica moe provjeravati podatke o sadrini, broju i masi poiljke. Kod
denanih (komadnih) poiljki, kao i kod kolskih, ako se sastoje od vie komada
navodi se broj komada, ambalaa i masa (teina). Kad se radi o stvarima koje
trebaju biti upakovane, takve stvari se mogu predati na prevoz eljeznici samo ako
su upakovane na odgovarajui nain i mogu izdrati prevoz, kako bi se sauvale od
propasti ili oteenja. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju eljeznica
moe odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da poiljalac u
tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. U tom sluaju poiljalac preuzima
na sebe odgovornost za tetu.
ive ivotinje se mogu prevoziti eljeznicom ukoliko se to ne protivi
veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice iskljuena
svaka opasnost po ljude i ivotinje, kao i svaka mogunost oteenja stvari.
Obezbjeuju se i naroiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje).

Mjesto i datum

Kao mjesto i datum zakljuenja ugovora, po pravilu, vae mjesto i datum

navedeni na igu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list poto primi stvari
na prevoz. Za lako kvarljive stvari i ive ivotinje navodi se i as prijema u
duplikatu tovarnog lista.

Prevozni i drugi trokovi

Cijena usluga eljeznice odreena je tarifom. Prevoznina (vozarina) i trokovi
prevoza unose se u tovarni list. Ako se oni unesu pogreno ili se uopte ne unesu,
ugovor vai i to sa cijenom koju predvia tarifa. Naplata cijene po tarifi nije samo
pravo eljeznice nego i njena obaveza. Inae, tarifa obavezuje obje ugovorne
strane. Zato se cijena i svi prevozni trokovi (dodatak na vozarinu, naknade za
sporedne usluge i dr.) mogu utvrditi i naknadno, a obje strane imaju pravo na
njihovu ispravku prema tarifi. Ukoliko postoje izuzeci oni su izriito navedeni
propisima.
Tarifom je odreena vozarina za pojedine vrste stvari, nain prevoza, vrsta vozova
na pojedinim relacijama, kao i drugi elementi za izraunavanje trokova, sporednih
naknada i taksa. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se alju
tim jednim dokumentom. Ne uini li tako poiljalac, eljeznica naplauje vozarinu
za sve stvari date na prevoz po najviem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu
stvari iz poiljke. Prevozni trokovi u meunarodnom saobraaju odreeni su
domaom tarifom, ako o tome nema posebne meunarodne tarife (JP-CIM, lan 6).
Obavljanje odreenih radnji i spisak isprava

Ako je predvieno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje

(carinjenje, veterinarski ili fitopatoloki pregled i dr.), pa je ta obaveza povjerena
eljeznici, poiljalac je obavezan priloiti odgovarajue isprave. Prevozilac nije
duan ispitivati da li su priloene isprave dovoljne ili tane (ZUPS, lan 47).
Obavljanje ovih radnji eljeznica moe povjeriti strunim organizacijama i licima.

Nebitni elementi ugovora o prevozu eljeznicom

Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. U tovarni
list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviene zakonom ili tarifom ili
su uobiajene u meunarodnom saobraaju. Sve ostale izjave nisu doputene i ne
obavezuju eljeznicu. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaa se posebna
naknada utvrena tarifom.
Prema okolnostima sluaja u tovarni list se mogu unositi sljedee notifikacije i
izjave.

Prevozni put
Poiljalac moe odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz, za
sluajeve koji su tarifom predvieni, kao i za prevoz stoke. Po pravilu, eljeznica
je slobodna u izboru puta kojim e stvari prevesti, ali vozarinu moe zaraunati
samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza.

Franko carina
Upisivanjem klauzule franko carina poiljalac obavezuje eljeznicu da obavi
carinske i druge formalnosti, ako su potrebne prilikom prevoza. Poiljalac moe
odrediti stanicu na kojoj e eljeznica obaviti te radnje. Moe zahtijevati da ga
eljeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao
carinjenju.

Pouzee
U tovarnom listu poiljalac moe oznaiti da stvar alje pouzeem i naznaiti
iznos pouzea (iznos kojim se stvari optereuju). Pouzee je nalog eljeznici da
stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznaeni iznos na ime
pouzea. Poiljka se moe opteretiti pouzeem najvie do vrijednosti stvari koje se
prevoze. Tarifom se moe odrediti najnia granica pouzea.

Mjeoviti (kombinovani) prevoz

Izjavom u tovarnom listu poiljalac moe zahtijevati da eljeznica stvari preda
drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upuuju (drugoj
eljeznici, drumskom prevozniku, brodaru). eljeznica je obavezna po tome
postupiti. Ako nije odreeno prevozno sredstvo eljeznica e ga sama izabrati u
kome sluaju odgovara za izbor prevozioca. eljeznica moe i sama izvriti nalog
o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima.

Provjera poiljke
Poiljalac moe zahtijevati od eljeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje
su predate na prevoz. Utvrenu masu, koliinu i broj komada eljeznica je duna
upisati u tovarni list i ovjeriti. ak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj
stanici, duna je to uiniti na usputnoj stanici gdje je mogue.

Vrijeme isporuke
U tovarni list se moe unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac duan
prevesti stvari (rok isporuke). Ako rok isporuke nije utvren, izmeu stranaka vae
dispozitivna pravila zakona (ZUPS, lan 56).

Klauzula ostaje na stanici

U tovarni list se moe unijeti, kao posebna, klauzula ostaje na stanici. To znai
da eljeznica nije duna nikoga izvjetavati o prispijeu poiljke na uputnu stanicu.
Pretpostavka je da e poiljalac ili primalac doi po poiljku.

Smetnje
Poiljalac moe posebno upisati instrukcije ta treba eljeznica da radi, ako bi pri
prevozu ili izdavanju stvari dolo do odreenih smetnji. Tako moe odrediti da se u

sluaju smetnji poiljka vrati u otpravnu stanicu. Smetnje nastaju uslijed udesa ili
nezgode. Udes je vanredni dogaaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu tetu
ili vei prekid (sudar, nalet ili iskliznue voza). Nezgoda, kao vanredan dogaaj,
dovodi do manje materijalne tete, manjeg prekida ili ugroavanja prometa.

Obezbjeenje uredne isporuke

U posebnu rubriku u tovarnom listu obezbjeenje uredne isporuke poiljalac
moe upisati odreeni novani iznos. U tom sluaju eljeznica namiruje poiljaocu,
pored tete za gubitak, oteenje ili zadocnjenje, i drugu dokazanu tetu do visine
naznaenog obezbjeenja. Naknada za obezbjeenje uredne isporuke rauna se za
cijeli prevozni put (ZUPS, lan 75; JP-CIM, lan 16).
Rok utovara
Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara, tj. vremenu u kome je
poiljalac duan utovariti stvari u vagon. Protekom toga roka nastaju nepovoljne
pravne posljedice za poiljaoca (plaanje posebne naknade i dr.).

Obavjetavanje o prispijeu poiljke

To je element kojim se utvruje kada i na koji nain e eljeznica obavijestiti
primaoca o prispijeu poiljke na uputnoj stanici. Ako nije odreeno primjenjuju se
dispozitivna pravila zakona (ZUPS, lan 57).

Obaveze eljeznice
Djelatnost eljeznice, kao to je ve reeno, ima elemenata javnog karaktera u
ijoj regulaciji znatno participira drava, jer joj je to vano polje korisne
intervencije. Uee drave ogleda se u odreivanju statusa eljeznikih
organizacija kao javnih preduzea, a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje
prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. Zainteresovanost drava u
ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila eljeznikog prevoza na
meunarodnom planu (COTIF). Prema domaem pravu postoje ove obaveze
eljeznice koje su skoro iste i po meunarodnim pravilima.

Prijem i provjeravanje stvari (poiljke)

Ve je istaknuto da je eljeznica duna primiti na prevoz teret pod ugovorenim
uslovima, osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo
ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPS, lan 30, 31). Zakon obavezuje
prevozioca koji obavlja linijski prevoz, a takav je i eljezniki, da primi svaku
stvar kada su ispunjeni uslovi utvreni u objavljenim optim uslovima poslovanja,
odnosno tarifama.
eljeznica, na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Za
neke stvari moe se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih
dokumenata (isprava) od strane poiljaoca. U tom sluaju eljeznica nije duna
primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata.
Na zahtjev poiljaoca, eljeznica je duna utvrditi masu i broj komada stvari na
otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajui uslovi (mjerne sprave ili ne remeti

redovan tok saobraaja). Ukoliko provjeru nije mogue izvriti u otpravnoj stanici
to se ini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. Kada se vri provjeravanje poiljke,
prema meunarodnim pravilima, eljeznica je duna pozvati poiljaoca ili
primaoca da prisustvuje provjeravanju. Ako zainteresovani ne doe ili kada se
provjeravanje vri u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji
nisu slubena lica eljeznice ili kako je predvieno propisima odreene drave (JPCIM, lan 21). Inae, provjeravanje podataka u tovarnom listu i poiljke utvreno
je i kao pravo eljeznice. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u
duplikat tovarnog lista, ako se provjera vri u otpravnoj stanici. Kada poiljka ne
odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari, tada
trokovi provjeravanja terete robu datu na prevoz, ako nisu odmah plaeni. Rok
isporuke ne tee za vrijeme provjeravanja poiljke, ako se utvrdi netanost navoda
u tovarnom listu (ZUPS, lan 56).
Kada eljeznica provjerava poiljku, navodi u tovarnom listu o masi i broju
komada ne mogu da slue kao dokaz protiv prevozioca. Ako se ustanovi razlika u
masi preko 2% ili netano imenovanje stvari koje utie na visinu prevoznine,
eljeznica ima pravo da pored prevoznine naplati jo i dvostruki iznos razlike u
vozarini (ZUPS, lan 44). Masu i broj komada eljeznica treba uvijek da
utvruje, osim kada je tarifom odreeno plaanje vozarine po drugoj jedininoj
mjeri (ne po masi).
U sluaju da eljeznica ne vri provjeravanja mase i broja komada, mjerodavno je
ono to je upisano u tovarni list, iako je upis izvrio poiljalac. eljeznica ne mora
primiti stvari na prevoz, ako poiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u
tovarni list.

Poiljalac odreuje nain prevoza - ekspresni, brzovozni ili sporovozni. Na

ekspresni i brzovozni prevoz eljeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one
po svome obliku, obimu i masi, te ostalim osobinama podesne za takav prevoz.
Tako prema meunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna poiljka mogu se slati
stvari koje se mogu utovariti u prtljana kola putnikih vozova, odnosno stvari
utvrene tarifom.
Od poslovnih subjekata koji alju velike koliine stvari eljeznica moe
zahtijevati da prethodno prijave svoje poiljke (koliinu, smjer, vrijeme
namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. Isto vrijedi kada je
potrebno u odreenom roku transportovati izuzetno velike koliine stvari. Ako
korisnici prevoza ne izvre prijave, eljeznica nije duna primiti stvari na prevoz u
sluaju da nema kola na raspolaganju.
Svaka eljeznika transportna organizacija duna je primiti na direktan prevoz
stvari od otpravne do uputne stanice, bez obzira koliko prevozilaca uestvovalo.
Korisnika prevoza se ne tiu njihovi meusobni odnosi, podjela prevoznih
trokova, organizacija prevoza, manipulacije stvarima i drugo.

Utovar stvari
eljeznica je obavezna izvriti utovar stvari, ako je tako predvieno ugovorom
odnosno uslovima poslovanja. Ugovorom se moe predvidjeti da utovar stvari
obavlja poiljalac.
Kada utovar vri eljeznica, to se praktikuje iz konkurentskih razloga, poiljalac
stvari predaje eljeznici u skladite. eljeznica je duna izvriti utovar stvari u roku

koji je odreen ugovorom (rok utovara), ako je on upisan u tovarni list, ali u
svakom sluaju u roku kako bi se izvrio uredan prevoz. Radi sigurnosti prevoza,
mora se voditi rauna o osovinskom optereenju pruga (magistralnih 22,5 t po
osovini i 8 t po dunom metru) kao i osovinskom optereenju vozila (vagona).

Uredan prevoz stvari

Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u emu i jeste privredna funkcija
eljeznice. Ona je duna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila, bez
oteenja i gubitka, do mjesta naznaenog u tovarnom listu (uputne stanice).
Poiljalac, po pravilu, nije zainteresovan kojim e se putem stvari prevesti. Stalo
mu je da se prevezu po najnioj tarifi, sigurnim putem i u to kraem vremenu.
Sloboda u izboru pravca potrebna je eljeznici kako bi radila to ekonominije i
racionalnije, te organizovala iskoritavanje pruga i transportnih sredstava. U
meunarodnom saobraaju poiljalac moe oznaiti prevozni put odreujui
graninu ili pograninu taku, odnosno prelaznu stanicu izmeu eljeznica dviju
zemalja koje su otvorene za saobraaj na odreenoj relaciji (JP-CIM, lan 14).
Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja, bez obzira iz kojih je razloga
nastala - dejstvo vie sile, mjere vlasti, krivica eljeznice ili poiljaoca, priroda
same stvari - eljeznica je duna preduzeti odgovarajue mjere da bi se izbjegle
rave posljedice po korisnika prevoza. Ukoliko poiljalac nije ve dao u tovarnom
listu instrukcije ta e eljeznica raditi u sluaju smetnji onda e ona stvari uputiti
pomonim (drugim) putem, ako se smetnja moe prevladati na taj nain (ZUPS,

lan 58). Ako, pak, produenje prevoza nije mogue traie dispoziciju od
poiljaoca i po njoj postupiti, osim u sluaju privremenih smetnji. Uputstva
poiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari, pismenim
putem. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku, niti se poiljalac koristi pravom
raskida ugovora, eljeznica ima pravo: da na troak i rizik poiljaoca stvari stavi na
privremeni smjetaj ili da ih preda pediteru ili u javno skladite. Kada se to ne
moe uiniti, jer su stvari podlone brzom kvaru ili su u pitanju ive ivotinje tada
e eljeznica izvriti njihovu prodaju. O svim preduzetim radnjama eljeznica e
izvijestiti poiljaoca (ZUPS, lan 64).
Vozarinu za izvreni prevoz i ostale trokove po tarifi duan je snositi poiljalac,
osim ako je do smetnji dolo krivicom eljeznice. Ako nema njene krivice ona ima
pravo i naplatiti kolsku dangubninu. eljeznica nema pravo na naplatu vee
vozarine, ako je stvari uputila pomonim putem da bi izbjegla smetnje. Rok
isporuke rauna se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPS, lan 58).
eljeznica e obaviti carinske i druge radnje odreene propisima zemlje. U tome
poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih trokova i
naknada po tarifi. eljeznica ne ispituje tanost priloenih isprava, ali odgovara
ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPS, lan 46, 48). Inae, izvrenje ovih
radnji moe se povjeriti i drugom licu.

Rok isporuke
eljeznica je duna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). Vrijeme
trajanja prevoza stranke, ipak, rijetko ugovaraju, jer se primjenjuju tarife u kojima
je odreeno vrijeme prevoza. Ako vrijeme isporuke nije odreeno ugovorom,

eljeznica je duna stvari prevesti za vrijeme koje je uobiajeno za prevoz takvih

stvari s obzirom na duinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi).
Ukoliko ugovorom nije drugaije predvieno, rok isporuke se rauna od ponoi
poslije prijema stvari pa do predaje izvjetaja o prispijeu stvari adresatu, odnosno
za stvari o ijem se prispijeu ne izvjetava primalac do asa kada je poiljka
pripremljena za izdavanje (predaju). Za brzo pokvarljive stvari i ive ivotinje rok
se rauna od podne i od ponoi, zavisno od toga da li su stvari predate prije podne
ili poslije podne (ZUPS, lan 56).
Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. Otpravni i prevozni rok su
odreeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine izmeu otpravne i uputne stanice.
Otpravni rok se rauna samo jedanput, a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne
do uputne stanice, bez obzira koliko je prevozilaca uestvovalo u prevozu. Sva
rastojanja raunaju se prema tarifnim kilometrima.
Prema meunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu poiljku otpravni rok je 12 asova, a prevozni za svakih otpoetih 400 km 24 asa; za
kolsku sporovoznu poiljku - otpravni rok je 24 asa, a prevozni za svakih
otpoetih 300 km 24 asa. Posebni rokovi vae za denane poiljke - brzovozne i
sporovozne (JP-CIM, lan 27).
U sluajevima koji su odreeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme
rok isporuke se produava (zadravanje poiljke). Zadravanje poiljke postoji
onda kada je neophodno da se obave odreene radnje kao to su: carinjenje,
veterinarski pregledi, provjeravanje sadrine i teine (mase) poiljke, hranjenje i
pojenje ivih ivotinja, dodavanje leda i drugo. eljeznica se moe uspjeno
pozivati na produenje roka isporuke, ako su uzrok i trajanje zadravanja upisani u

tovarni list, ali je doputeno dokazivanje i na drugi nain (drugim sredstvima

dokazivanja).
Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takoe odreeni propisom i
tarifom. Dopunski rokovi vae za sluaj: prevoza stvari prugama razliitih irina
kolosijeka, sporednim prugama, prugama koje nisu osposobljene za brzovozni
prevoz, kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. Ova pravila posebno
vae u meunarodnom prevozu, ako posebnim propisima ili ugovorima nije to
drugo predvieno (JP-CIM, lan 27). Rok isporuke je odran od strane eljeznice
ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeu stvari i iste pripremila za
odnoenje, odnosno ako je stvar pripremljena za odnoenje kada se primalac ne
obavjetava (ZUPS, lan 56).

Postupanje po nalozima
Specifinost ugovora o prevozu stvari eljeznicom jeste u tome to se on moe
jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane poiljaoca ili
primaoca ili ovlatenog imaoca prenosivog tovarnog lista, ali samo pod uslovima i
na nain kako je utvreno zakonom (ZUPS, lan 49 - 53). U tom smislu idu i
meunarodna pravila (JP-CIM, lan 30 - 32). Poiljalac moe traiti da se: stvar
vrati i njemu preda u otpravnoj stanici; zaustavi poiljka u nekoj usputnoj stanici;
stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloi; stvari izdaju drugom primaocu;
stvari izdaju u nekoj drugoj stanici, dakle, promijeni uputna stanica (reekspedicija).
Moe se promijeniti nalog o pouzeu (povisi, smanji, brie ili poiljka optereti
pouzeem) odnosno o isplati nekog novanog iznosa (dio vozarine ili drugi
trokovi).

I primalac ima pravo davati iste naloge eljeznici pod uslovom da je ovlaten na
to u tovarnom listu ili da mu poiljalac preda duplikat tovarnog lista. U protivnom,
nema pravo davati naloge, odnosno izmijeniti ugovor.
Imalac prenosivog tovarnog lista, kao hartije od vrijednosti, ima takoe pravo
davati odreene naloge eljeznici. Njegovi nalozi mogu biti sljedei: da se prevoz
stvari obustavi; stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu
stanicu.
Nalozi, odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko
otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. Poiljalac ima pravo traiti
izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu, a ako primalac
odbije prijem stvari, to se pravo ponovo vraa poiljaocu. Davalac naloga snosi
trokove koje je eljeznica imala izvrenjem tih naloga s tim to se naplata moe
osigurati jemstvom.
eljeznica moe odbiti izvrenje naloga, jednostranu izmjenu ugovora, samo iz
razloga odreenih zakonom, u protivnom, odgovara za tetu koja nastane
neizvrenjem naloga. teta se tada obraunava po pravilima koja vrijede za gubitak
(propast) stvari. eljeznica moe odbiti izvrenje naloga u sljedeim sluajevima:
ako nalog nije mogue izvriti; ako bi izvrenje naloga prouzrokovalo poremeaje
u saobraaju; kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima;
kada su trokovi vei od vrijednosti stvari, a nije dato jemstvo (nemogunost
ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima).

Obavjetavanje korisnika prevoza

Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stie odreena
prava i preuzima odreene obaveze (poiljalac, primalac, imalac prenosivog
tovarnog lista). Ve je reeno, da je eljeznica duna u odreenim situacijama da
obavijesti poiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na
njih prelo pravo raspolaganja poiljkom. Generalno, ona je duna obavijestiti ta
lica u svakom sluaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. Tako je
eljeznica duna obavijestiti: poiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da
poiljalac ili njegov punomonik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji,
a stvar je prispjela na to mjesto; poiljaoca, ako se carinjenje ili druge radnje iz
tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici); poiljaoca ili imaoca prenosivog
tovarnog lista kada nastupe odreene smetnje u prevozu (udes, nezgoda);
poiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu, a to je pravo upisano u tovarni
list; poiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je
nastupilo oteenje ili djelimian gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati
pregledu stvari na uputnoj stanici; poiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno
skladite (na leanje) ili predati pediteru ili ih prodati; poiljaoca, primaoca ili
imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u sluaju kada doe do oteenja ili
gubitka poiljke, odnosno kada se zagubljena poiljka kasnije pronae. Ukoliko
eljeznica ne izvri obavjetavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije
pridravala principa savjesnosti i potenja i zatite interesa korisnika prevoza
(ZOO, lan 12).

Izvjetavanje o prispijeu stvari

Kada poiljka prispije na uputnu stanicu eljeznica je duna, bez odlaganja, da je
pripremi za izdavanje (odnoenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi

tovarni list. Obavjetavanje se vri na razliite naine: preporuenim pismom,

telegramom, telefaksom, telefonom ili neposredno preko kurira. Zakonska je
pretpostavka da je obavjetavanje izvreno nakon proteka odreenog vremena (24
odnosno 12 asova po predaji preporuke, telegrama, a telefonom kada je razgovor
zavren). Primalac se ne obavjetava ako je ugovoreno da nema obavjetavanja ili
je primalac ovlastio vozara, peditera da u njegovo ime prima izvjetaj o prispijeu
poiljke.
U izvjetaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom
gdje se one nalaze (kolosijek, broj kola, skladite). eljeznica ima pravo na
trokove za obavjetavanje.
Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca, eljeznica nikoga ne obavjetava
o prispijeu stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac, odnosno u
ijim se rukama nalazi tovarni list. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi, pa je
imalac takvog tovarnog lista izvijestio eljeznicu da je on prenesen na njega
(indosamentom) odnosno da glasi na njega, eljeznica to lice obavjetava o
prispijeu poiljke.
Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome to od toga asa
primalac stupa u pravni odnos sa eljeznicom. Od tada, kao to je reeno, moe
primati naloge od primaoca, a nikako od poiljaoca. U sluaju da primalac odbije
prijem stvari tada oivljavaju prava poiljaoca iz ugovora.
Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari)
Donosiocu izvjetaja o prispijeu stvari, kada ga je primalac kao adresat potvrdio,
eljeznica je duna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. Ukoliko po
tovarnom listu primalac ima neto da plati (pouzee ili dio trokova to je

naznaeno u tovarnom listu) stvari e se predati nakon uplate tog iznosa, iskupa
tovarnog lista. Samo primanje tovarnog lista znai da je primalac pristao, obavezao
se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. Primalac i sam, bez obzira da li ga je uputna
stanica obavijestila o prispijeu stvari ili to nije uinila, ima pravo nakon prispijea
stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. eljeznica moe odbiti
predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista.
Predaja denane poiljke vri se faktikom predajom. Kada se radi o kolskim
(vagonskim) poiljkama predaja stvari vri se primopredajom kola to se
konstatuje pismeno. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvaraa na
vagonu kao i spoljni izgled. Ne vri se, dakle, faktika predaja stvari nego
simbolina tradicija (u prisustvu primaoca vri se skidanje plombi sa vagona).
Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oteena ili da postoji djelimian
gubitak stvari (nema plombe ili je ista oteena) moe zahtijevati utvrivanje stanja
poiljke i eljeznica je duna to izvriti. Isto pravo ima poiljalac upisom
odgovarajue klauzule u tovarni list. Dok se ne izvri pregled stvari primalac ne
mora primiti stvari. Za to vrijeme stvari lee na rizik i troak eljeznice. Ako se
prilikom pregleda ne utvrdi nikakva teta (oteenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi
teta koju je eljeznica prije pregleda priznala, tada e lice koje je zahtijevalo
pregled (poiljalac, primalac, imalac prenosivog tovarnog lista) snositi trokove
pregleda. I sama eljeznica kada posumnja u oteenje ili djelimini gubitak stvari
ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrivanju stanja poiljke.
Utvrivanje stanja poiljke vri se na objektivan nain u prisustvu korisnika
prevoza, ako je to mogue, a svjedoka i vjetaka kada je potrebno. Pregled e se
izvriti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje poiljke takvo
da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrivanju. Prilikom pregleda stvari

sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. U zapisniku se

utvruje: stanje stvari, podaci o masi ili broju komada, uzroku nastanka tete, kada
je mogue, te visini tete.
injenica predaje stvari primaocu je od pravnog znaaja za eljeznicu jer se toga
asa smatra da je ona izvrila obavezu iz ugovora. Ukoliko je uredan prevoz (bez
zadocnjenja, oteenja ili gubitka) prestaju sva potraivanja imaoca prava prema
eljeznici.
I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne moe pronai;
primalac je odbio prijem stvari; tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje
(predaja) stvari zabranjena odlukom nadlenog organa. eljeznica e u razumnom
roku o tome obavijestiti poiljaoca i traiti uputstva. Ne dobije li uputstva ili se
dobijena uputstva ne mogu provesti tada e eljeznica stvari staviti na privremeni
smjetaj, na rizik i troak poiljaoca, a ona odgovara kao uvar. Osim toga, ona
moe stvari predati pediteru ili u javno skladite na troak poiljaoca i njegov
rizik, a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). O svim tim radnjama
obavijestie poiljaoca blagovremeno. Stvari koje nisu odnesene eljeznica moe
prodati odmah, ako su podlone brzom kvaru ili su nepodesne za dranje. Takoe,
ostale stvari koje je drala (uvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnoenje
ona moe prodati. Zapisnik o prodaji dostavlja poiljaocu. Iz postignute cijene
naplatie svoje trokove, ako nisu plaeni, a ostatak stavlja na raspolaganje
poiljaocu (ZUPS, lan 59 - 64). Moe se desiti da je primalac iskupio tovarni
list, ali nije odnio stvar. Primaoca eljeznica obavjetava i poziva da odnese stvari
koje lee na njegov rizik i troak. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena,
eljeznica istu moe predati u javno skladite ili prodati.

uvanje stvari
Poto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi, eljeznica je duna stvar
uvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se
ona nalazi u njenim rukama (dravini). Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka
isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese.
Ako stvar ostavlja na privremeni smjetaj, duna je da postupa sa istom kao uvar.
Kada se prevozi iva stoka, a poiljalac nije odredio pratioca, obavezna je da je
tokom prevoza i po prispijeu u uputnu stanicu poji i hrani, zapravo, za sve vrijeme
dok je ne preda primaocu, odnosno ne postupi sa njom prema ovlatenjima iz
zakona i ugovora. Kod prevoza odreenih stvari koje imaju naroite osobine i
svojstva, uz notifikacije u tovarnom listu, obavezna je postupati po naroitim
pravilima o prevozu i uvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna
pravila RID).

Objavljivanje tarifa
eljeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobiajen nain. Objavljuju
se na nain da tarife budu pristupane i saznatljive za korisnike prevoza. Usto,
duna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj
stanici. Uobiajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglaavaju na vidnim mjestima
u stanicama. Tarife moraju sadravati sve posebne uslove prevoza, a naroito
elemente za izraunavanje visine prevoznine, sporednih usluga, a u meunarodnom
prevozu i uslove za preraunavanje valuta. Tarife se primjenjuju prema svim
korisnicima pod istim uslovima koji su vaili na dan zakljuivanja ugovora.

Obaveze poiljaoca
Obavjetavanje o namjeravanom prevozu
Opta je obaveza poiljaoca da obavijesti eljeznicu o namjeravanom prevozu u
kome smislu daje podatke, naroito, o vrsti, sadrini, koliini i masi poiljke,
uputnoj stanici i primaocu, kao i drugim relevantnim elementima (ZOO, lan 654).
To posebno vai kada se transportuju masovni tereti, opasne stvari ili one koje
zahtijevaju posebne uslove prevoza. Sutina obaveze poiljaoca jeste u tome da
eljeznica na vrijeme pripremi kola, preduzme sve nune radnje i mjere za
nesmetan i bezbijedan prevoz. Poiljalac odgovara za tetu koja bi nastala zbog
nedavanja podataka ili davanja pogrenih podataka.

Predaja stvari i tovarnog lista

Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je poiljalac obavezan predati stvari
na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. Obaveza utovara je dispozitivne
prirode jer se ugovorom moe predvidjeti da tu radnju obavi eljeznica.
Stvari se predaju blagovremeno, upakovane na propisan ili uobiajen nain kako
bi, s obzirom na njihovu vrstu, nain prevoza i prevozni put, bile prevezene bez
oteenja ili ugroavanja lica i dobara. eljeznica e upozoriti poiljaoca na
nedostatke pakovanja. Ona moe odbiti prijem poiljke kada su nedostaci
pakovanja takve prirode da se moe ugroziti sigurnost lica, kola i dobara.
Poiljalac, ako vri utovar, duan je pridravati se ugovorenog roka utovara i
uputstava eljeznice u pogledu smjetaja stvari na kola, te koliine i mase koju

kola mogu da prime (osovinsko optereenje). Kada se zavri utovar na vagon se

stavlja plomba i drugi zatvarai, a u tovarni list poiljalac unosi broj i oznaku
plombe.
Ako poiljalac ne odri rok utovara, prekorai ugovoreno vrijeme, eljeznica
moe traiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). Kada je rok utovara
prekoraen za vie od 24 asa, eljeznica je ovlatena da, na troak i rizik
poiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smjetaj ili
pediteru ili u javno skladite (ZUPS, lan 55).
U sluaju preoptereenja kola (preteg) ili neispravno, netano ili nepotpuno
upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su iskljuene iz transporta i
stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima, zakonska je obaveza eljeznice
da na prvoj stanici gdje je to mogue istovari cijelu poiljku ili preteg. Stvari
stavlja na raspolaganje poiljaocu na njegov troak i rizik. Pri tome eljeznica
moe traiti trostruki iznos prevoznine za izvreni prevoz kao i naknadu tete ako
je nastala (ZUPS, lan 45).

Plaanje prevoznih trokova

Ekonomski interes eljeznice jeste da naplati prevozne trokove za svoju uslugu.
Ti prevozni trokovi sastoje se od: vozarine (prevoznine), dodataka na vozarinu,
naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Opte je
pravilo da eljeznica ima pravo na vozarinu za najkrai prevozni put kojim bi se
stvari mogle prevesti, bez obzira na stvarni put prevoza. Odstupanja mogu biti u
sluaju da poiljalac odredi prevozni put.

Obaveza plaanja prevoznih trokova moe biti razliito odreena. Poiljalac

plaa prevozne trokove po tarifi koja se primjenjuje na dan zakljuenja ugovora
kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. Inae, ta obaveza je na primaocu
ako iskupi tovarni list u kome nije naznaeno da poiljalac plaa prevozne trokove
(ZUPS, lan 39). Tarifa moe odrediti da neke trokove prevoza obavezno plaa
poiljalac. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti
(vrijednost stvari ne moe pokriti trokove prevoza) otpravna stanica uvijek moe
zahtijevati da poiljalac unaprijed plati trokove prevoza. Isto vrijedi i za ekspresne
poiljke. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaenih
trokova od strane poiljaoca.
Pravna je pretpostavka, oborive prirode, da poiljalac ne plaa prevozne trokove
ili dio trokova, ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. Smatra se da je
htio te trokove da snosi primalac. Meutim, on e platiti prevozne trokove
ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora
tokom prevoza stvari.
Izjavu o vozarini i drugim trokovima poiljalac upisuje u tovarni list standardnim
izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u meunarodnom transportu. Evo nekih:
franko vozarina - poiljalac preuzima na sebe samo plaanje vozarine; franko
vozarina ukljuivo ... - pored vozarine, poiljalac preuzima pojedinano
naznaene trokove; franko svi trokovi - poiljalac preuzima na sebe vozarinu i
plaanje svih trokova; franko iznos... - poiljalac plaa naznaeni iznos.
eljeznica i poiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaenih
iznosa u sluaju nepravilne primjene tarifa ili greke prilikom izraunavanja ili
naplate trokova. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloenje i
prezentaciju odgovarajuih dokumenata. Manje plaene iznose treba da plati

poiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraivanje eljeznice odnosi na
trokove koje je u tovarnom listu preuzeo poiljalac. Poiljalac je duan platiti
kamatu od dana prijema reklamacije. Ako poiljalac u roku od 30 dana ne izvri
plaanje, eljeznica moe pokrenuti spor. U meunarodnom saobraaju poiljalac
nije duan platiti manje uplaeni iznos ako je razlika manja od 4 obraunske
jedinice po tovarnom listu (JP-DIM, lan 29).
Poiljalac, primalac i svako lice na koje je prelo potraivanje iz ugovora ima
pravo reklamacije eljeznici u sluaju vie plaenog iznosa trokova prevoza
(preplaen iznos). Ako reklamacija ostane bezuspjena, protekom 30 dana, ono
moe pokrenuti spor podizanjem tube.

Obaveze primaoca
Plaanje prevoznih trokova
Primalac ima obavezu plaanja prevoznih trokova, svih ili djelimino, kako je
navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. Samo preuzimanje
tovarnog lista obavezuje primaoca na plaanje trokova. Inae, preuzimanje
tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne moe niko natjerati.
Kada, dakle, primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na
plaanje trokova prevoza u obimu kako je odreeno tovarnim listom. Primalac je
u obavezi da plati i sve trokove nastale po njegovim nalozima jer i on moe davati
uputstva eljeznici kada na njega prijeu ovlatenja iz ugovora. Osim toga,
primalac je u obavezi da plati i one trokove koji su nastali njegovim radnjama za

eljeznicu ili neinjenjem, nepreduzimanjem radnji, nakon prihvatanja tovarnog

lista (dangubnina, learina i dr.).

Odnoenje stvari
Primalac, ako iskupi tovarni list, duan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok
odnoenja), u toku redovnog radnog vremena koje vai u uputnoj stanici. Ako
stvari na vrijeme ne odnese, eljeznica naplauje dangubninu (learinu) prema
tarifi. Ukoliko se taj rok prekorai za vie od 14 asova eljeznica ima pravo staviti
stvari na privremeni smjetaj, na troak i rizik primaoca, ili ih predati pediteru ili
u javno skladite, kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. Stvari moe
odmah i prodati ako su ispunjeni odreeni uslovi (lako kvarljive stvari, ive
ivotinje, stvar se ne moe predati pediteru ili u skladite prema mjesnim
obiajima). U svim sluajevima prekoraenja roka za odnoenje stvari primalac je
obavezan platiti posebnu naknadu odreenu tarifom.
Primalac moe zahtijevati da se provjeri stanje poiljke i utvrdi oteenje i moe
odbiti prijem sve dok se to ne uini. Dovoljno je da postoji sumnja u oteenje ili
gubitak pa da se prie provjeri. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviaju
iji se prepis predaje primaocu. Ako primalac ne prizna injenice utvrene
zapisnikom, moe zahtijevati sudskim putem utvrivanje stanja poiljke (koliina,
uzroci tete, visina, okolnosti pod kojim je teta nastala). Ustanovi li se istovjetnost
poiljke, trokove utvrivanja snosi primalac (ZOO, lan 689).

ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost eljeznice
Prema meunarodnim pravilima i domaem pravu eljeznica odgovara za tetu
nastalu u toku prevoza zbog djeliminog ili potpunog oteenja ili gubitka stvari,
kao i za tetu nastalu zbog prekoraenja roka isporuke (zadocnjenja), za sve
vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM, lan 36; ZUPS, lan 65). Dakle, ona
odgovara za sluaj oteenja, za sluaj gubitka i za sluaj zadocnjenja i to od asa
kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. eljeznica odgovara
za lica koja je angaovala, odnosno koja su radila po njenim nalozima.
eljeznica odgovara za povredu integriteta poiljke, gubitak ili oteenje. Gubitak
postoji onda kada eljeznica nije u mogunosti da u odredinom mjestu izda stvar
primaocu (izgubljena, ukradena, izgorjela, izdata treem neovlatenom licu,
prodata i dr.). Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko eljeznica ne izda stvari
primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku.
Djelimini gubitak postoji kada eljeznica ne moe da izda primaocu dio poiljke,
postoji koliinsko umanjenje poiljke. Oteenje, djelimino ili potpuno, jeste
kvalitativno umanjenje poiljke. Dolo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je
pogorano njeno stanje (lom, deformisanje, truljenje, cijepanje, vlanost i dr.).
eljeznica je prekoraila rok isporuke (zadocnila, zakasnila) kada nije na vrijeme
preuzela poiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu.
Ne postoji jedinstveno stanovite o pravnoj prirodi odgovornosti eljeznice. Spor
se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na
sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom
eljeznice ili o sistemu objektivne odgovornosti, samom faktu prouzrokovanja
tete. Prevladava drugo stanovite. Razlozi su mnogobrojni, ali se, ukratko, mogu

svesti na sljedee: djelatnost eljeznice povezana je sa pojaanim rizikom; tete se

deavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka; krivicu je teko dokazati jer poiljalac
nema uvid u kontrolu nad radom eljeznice. Stoga se njena objektivna odgovornost
bazira na teoriji interesa (ija korist onoga i rizik) jer iz vrenja svoje djelatnosti
eljeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale tetne posljedice. Pravni
osnovi (razlozi) koji ublaavaju (omekavaju) dejstva stroge objektivne
odgovornosti eljeznice dijele se u teoriji na opte i posebne.
Opti (neprivilegovani) razlozi oslobaaju eljeznicu od naknade tete za sluaj
gubitka, oteenja ili zadocnjenja. eljeznica nee odgovarati ako je teta nastala:
krivicom korisnika prevoza; nalogom poiljaoca; uslijed mana na samoj stvari
(svojstava stvari) i dejstava vie sile - spoljnih uzroka koji se nisu mogli
predvidjeti, izbjei niti otkloniti (JP-CIM, lan 36; ZUPS, lan 66). Da bi se
oslobodila odgovornosti, eljeznica mora dokazati uzronu vezu izmeu nekog od
naprijed navedenih uzroka i same tete.
U cilju daljeg ublaavanja odgovornosti eljeznice uvedeni su i posebni
(privilegovani) osnovi ekskulpacije koje meunarodna i domaa pravila izriito
navode. Oni vae samo za sluaj povrede integriteta poiljke (gubitka ili
oteenja), ali ne i za sluaj zadocnjenja. Prema tim pravilima, ne pretpostavlja se
odgovornost eljeznice za tetu nastalu gubitkom ili oteenjem poiljke, ako se
utvrdi da je do te tete dolo zbog jednog ili vie privilegovanih osnova, a to su:
a) Prevoz je izvren otvorenim kolima po vaeim propisima ili ugovoru stranaka
to je upisano u tovarni list. Postoji izuzetak, eljeznica odgovara kada je dolo do
oiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari;

b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajue

ambalae) zbog ega je, s obzirom na prirodu stvari, dolo do gubitka ili oteenja;
c) Kada je teta nastala utovarom ili istovarom koji vri poiljalac ili primalac na
osnovu propisa ili ugovora;
d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naroito izloena
potpunom ili djeliminom gubitku ili oteenju (lomljenju, ranju, truljenju i sl.);
e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom, netanom ili nepotpunom
deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim
predostronostima i uslovima;
f) Ako je dolo do tete u prevozu ivih ivotinja dejstvom posebnih okolnosti
kojima su izloene ivotinje ili kada je na osnovu tarife, ugovora i uz naznaku u
tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM, lan 36; ZUPS, lan
68).
U svim navedenim sluajevima pretpostavka o neodgovornosti eljeznice nije
apsolutne prirode jer imalac prava moe dokazivati suprotno, tj. da teta nije
nastala ili nije iskljuivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). Za
eljeznicu je dovoljno da uini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti
(oslobaajuih razloga), a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava.
Pored optih i posebnih, postoje i specijalni razlozi za oslobaanje eljeznice od
odgovornosti, a tiu se normalnog kala. Ona ne odgovara za normalni kalo, gubitak
u masi (teini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu.
Odgovarae za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala.
Odreen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari - dva posto (na

tenost, krzno, masti, svjee voe i povre, so, sapun, ugalj, stvari predate u
vlanom stanju i dr.), a jedan posto za ostale stvari (ZUPS lan 70; JP-CIM lan
41). Specijalni osnov za oslobaanje eljeznice od odgovornosti jesu nuklearni
udesi, ako za prouzrokovanu tetu odgovara korisnik nuklearnog ureaja ili drugo
odgovorno lice.
U poslovnom/trgovakom pravu opte je pravilo da se kod prouzrokovanja tete
naknauje stvarna, prosta teta (damnum emergens) i izgubljena dobit, korist
(lucrum cessans). eljeznica naknauje samo prostu tetu, osim u sluajevima
kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepanje). To je, po miljenju teorije,
kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti.
Za sluaj djeliminog ili potpunog gubitka (propasti) stvari, eljeznica naknauje
tetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obraunate po berzanskoj cijeni, a u
nedostatku nje po trinoj cijeni. Ako stvar nema berzansku ili trinu cijenu visina
tete se obraunava po uobiajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. Kad je
unaprijed odreena cijena stvari koje se prevoze, visina tete se odmjerava prema
toj unaprijed utvrenoj cijeni. U svim sluajevima vai cijena koja je postojala u
vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. Sudska praksa je kolebljiva u tome da
li je fakturna cijena stvari i njena trina cijena. eljeznica vraa naplaenu
vozarinu, iznos carina i drugih trokova jer se smatra da nije izvrila prevoz.
Razumije se, kod djeliminog gubitka eljeznica naknauje tetu u visini
vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraa srazmjeran dio
vozarine i drugih trokova.
U sluaju oteenja (djeliminog ili potpunog) stvari eljeznica vri naknadu tete
u visini vrijednosti stvarnog oteenja, to se utvruje pregledom ili strunim
vjetaenjem. Plaa se, dakle, teta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti

stvari (berzanska, trina ili uobiajena cijena minus postotak oteenja stvari).
Ako je cijela ili dio poiljke, uslijed oteenja, izgubio vrijednost, visina tete ne
moe prijei iznos koji bi eljeznica platila na ime izgubljene poiljke. Visina tete
koja se plaa za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obraun u sluaju
oteenja stvari.
Za sluaj zadocnjenja (prekoraenja roka isporuke) eljeznica naknauje samo
tetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujui istu za visinu vozarine186: kod
gubitka ili oteenja stvari plaa iznos dokazane tete koja ne moe biti vea od
trostrukog iznosa vozarine; kod potpunog gubitka samo tetu po tome osnovu bez
obzira na zadocnjenje. Kumulacija zahtjeva prema eljeznici postoji kod
djeliminog gubitka ili oteenja. eljeznica tada plaa tetu na ime izgubljenog ili
oteenog dijela poiljke, a za neizgubljeni ili neoteeni dio plaa tetu po osnovu
zadocnjenja. Ukupna teta, po svim osnovima, ne moe prijei iznos koji bi
eljeznica, inae, platila za sluaj potpunog gubitka stvari.
Kvalifikovana krivnja eljeznice (zla namjera, krajnja nepanja) utiu na visinu
tete. Kada je gubitak, oteenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz
krajnje nepanje, eljeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos
dokazane tete koja obuhvata prostu tetu i izgubljenu dobit. Radi li se o krajnjoj
nepanji iznos dokazane tete ne moe prijei dvostruku vrijednost koju, inae,
eljeznica plaa za sluaj gubitka, oteenja ili zadocnjenja (JP-CIM, lan 44).
Transportno pravo poznaje princip ogranienja (limitiranja) odgovornosti
prevoznika to je sluaj i kod eljeznice. Za sluaj oteenja ili gubitka stvari
odgovornost eljeznice se ograniava na odreeni iznos koji ona plaa po
kilogramu bruto mase (teine) te izgubljene ili oteene stvari ili njenog dijela.

Visina naknade tete koju eljeznica plaa moe se poveati kada je u tovarnom
listu predvien institut plaanja tete u svrhu obezbjeenja uredne isporuke
(ZUPS, lan 75). eljeznica tada plaa tetu saglasno optim pravilima za
gubitak, oteenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane tete, ali samo do visine
ukupnog obezbjeenja. U tom sluaju moe biti obuhvaena i stvarna teta i
izgubljeni dobitak. Neki smatraju da ova situacija ima slinosti sa transportnim
osiguranjem.
Ugovorom o prevozu ili tarifom ne moe se iskljuiti niti ograniiti, potpuno ili
djelimino, odgovornost eljeznice. Istovremeno, ne moe se stipulisati
prebacivanje tereta dokazivanja sa eljeznice na imaoca prava u sluajevima kada
je predvieno da ona vri dokazivanje (ZUPS, lan 3). Odgovornost eljeznice
regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne moe zamijeniti ili iskljuiti
zakon.

Odgovornost poiljaoca
Ve je reeno da poiljalac odgovara za tanost unesenih podataka i izjava u
tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi eljeznica. Podaci koji se odnose
na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv eljeznice samo ako je ona te
podatke provjerila (vagala, brojala) i potvrdila u tovarnom listu. Meutim i tada
ima odstupanja. Kada je oigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u
masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu
sluiti protiv eljeznice, posebno, ako su primaocu predata kola (vagon) sa
ispravnim plombama (ZUPS, lan 43).

Poiljalac odgovara eljeznici i duan je naknaditi tetu koja nastane uslijed toga
to nije priloio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priloio sve ili su one
neispravne. Odgovornost postoji i po osnovu tete nanesene utovarom, istovarom,
zbog ravog pakovanja, nedeklarisanja ili netanog deklarisanja stvari. Kada su
propisani odreeni rokovi, pa ih primalac ne odri, on odgovara eljeznici.
Najee se to odnosi na plaanje dangubnine, learine ili trokova uskladitenja.
Poiljalac odgovara za tetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed
naroitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata eljeznici.

Prestanak ugovora o prevozu stvari eljeznicom

Ugovor o prevozu stvari eljeznicom prestaje na isti nain kao i drugi ugovori,
odnosno prema optim pravilima o prestanku obligacija. Nije bitno da li obaveze
proistiu iz propisa, ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava.
Pravo zahtijevanja prema eljeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi
poiljku. Imalac prava moe biti poiljalac, primalac, korisnik prevoza, odnosno
imalac prenosivog tovarnog lista.
Izuzetno, pravo potraivanja prema eljeznici ne prestaje, iako je ona predala
poiljku, u sljedeim sluajevima: ako imalac prava dokae da je teta
prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepanjom eljeznice; u sluaju djeliminog
gubitka ili oteenja to je utvreno prije prijema poiljke ili nije uopte utvreno
prilikom prijema uslijed propusta eljeznice; ako oteenje ili djelimini gubitak
stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema poiljke, ali je zahtjev za
utvrivanje oteenja stavio im je otkrio tetu (najkasnije sedam dana od prijema
poiljke) uz obavezu dokazivanja da je do tete dolo u periodu od prijema do

izdavanja (odnoenja) poiljke; kada se potraivanje odnosi na vraanje plaenih

iznosa ili pouzea (ZUPS, lan 79). Svoja potraivanja iz ugovora imalac prava
moe ostvariti prema eljeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na nain
odreen tarifom. Poiljalac moe koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo
da raspolae poiljkom, a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. Protekom
roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava moe svoj zahtjev ostvariti
podizanjem tube (glavni zahtjev plus kamata). Zahtjev za naknadu tete iz osnova
zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari, inae, pada u
prekluziju.

Zastara potraivanja
Za potraivanja iz ugovora o prevozu stvari eljeznicom odreeni su specijalni
rokovi kao i rokovi za poetak toka zastarjelosti (ZUPS, lan 80, 81).
Potraivanja zbog vie ili manje naplaene vozarine, dodatka na vozarinu, naknada
za sporedne usluge ili drugih trokova zastarijevaju za est mjeseci. Ostala
potraivanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. Obustava zastare
nastaje dostavljanjem pismene reklamacije, a nastavlja dalje uruenjem pismenog
odgovora od strane eljeznice. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju
zastarijevanje.

POJAM, ZNAAJ I PRAVNI IZVORI

Pojam ugovora o prevozu stvari cestom

Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski

transporter, uz naknadu obavezuje poiljaocu, da e stvari iji je transport
dozvoljen, unutar odreenog ili odredivog roka, u neoteenom stanju prevesti
(premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na
raspolaganje poiljaocu ili licu koje on odredi. Pojam ovog ugovora ne odstupa
bitno od opteg pojma ugovora o prevozu. On se razlikuje po konkretizaciji linosti
prevoznika, prevoznom putu i sredstvima prevoza.
Sredstvo prevoza je ta injenica koja daje karakteristike ostalim. Sredstvo prevoza
jeste motorno vozilo, a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se
pokree mehanikom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja ina ili
elektrinih vodova. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana
vozila, prikolice i poluprikolice (CMR, lan 1).
Ovaj ugovor sve vie dobija meunarodni znaaj. Ugovor ima meunarodni
karakter kada se mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja, prema ugovoru,
nalaze u dvjema razliitim dravama (CMR, lan 1).

Znaaj drumskog prevoza

Drumski prevoz ima najduu tradiciju, a do industrijske revolucije i najvei
znaaj. Tehnoloka otkria vezana za parnu mainu ila su u korist eljeznikog
transporta, tako da drumski prevoz tek poetkom ovoga vijeka ponovno oivljava
da bi puni znaaj doivio poslije pedesetih godina. S obzirom na ekonomske i
druge karakteristike drumski prevoz ima znaajnu ulogu u privrednom ivotu
svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraaja.

Prednosti drumskog transporta ogledaju se, ukratko, u ovome: mogue je obaviti

direktan prevoz stvari po principu od vrata do vrata odnosno od skladita do
skladita; lake se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih
transportnih sudova (kontejnera, paleta); pogodniji je za prevoz manjih koliina
stvari ili stvari specifinih osobina; koritenjem zaobilaznih ili sporednih puteva
lake se savladavaju saobraajne smetnje na pojedinim relacijama; jeftinija je
izgradnja prevoznih sredstava, osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni
hladnjae, cisterne); lake se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraaja,
eljeznikim i pomorskim naroito, i na kraju, drumski transport je pogodan za
prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata.
Nedostaci ovog vida prevoza su, prije svega, u sljedeem: nije pogodan za
istovremeni prevoz velikih koliina stvari, mada se formiraju zbirni transporti
(konvoji); tee se prevozi naroito kabasta roba; vezan je za vremenske prilike i
najzad, prevozna sredstva su podlonija kvarovima, nego to je sluaj u
pomorskom ili eljeznikom prevozu.

Vrste prevoza i ugovora

Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni reim. Postoji niz specijalnih
pravila kojima se reguliu pitanja znaajna za odreenu vrstu drumskog prevoza,
posebno u sferi autonomnog prava. Ona su skoro unificirana kada se radi o
karakteristikama vozila, posadi, sigurnosnim propisima, osiguranju, prelasku
dravne granice i dr.
Drumski prevoz, a time i ugovori u vezi sa njim, mogu se podijeliti po razliitim
kriterijima. Uobiajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli

na prevoz putnika, prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje
razliita pravila u zakonu. Po nainu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji
javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. Javni prevoz obavljaju poslovni
subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi
ugovora sa poslovnim partnerima. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz
putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vrenje
prevoznikih usluga treim licima.
Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom
saobraaju. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrenom redu
vonje, sa unaprijed odreenom polaznom i krajnjom stanicom i meustanicama.
Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvreni tarifom, a prevoznik je
obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobiajen ili propisan nain. U slobodnom
drumskom prevozu, ugovorom se odreuje prevozni put, cijena i uslovi prevoza,
mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja
i tarife. U literaturi je uobiajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti
poiljki na prevoz denanih poiljki i prevoz kamionskih poiljki (tereta).
Mjeoviti (kombinovani) prevoz, koji se dosta koristi, postoji onda kada se, na
osnovu ugovora o prevozu, transport stvari vri angaovanjem prevoznih sredstava
iz razliitih grana saobraaja (kamion, eljeznica, brod). U tom sluaju, kod
meunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o
kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz.
Isprava moe glasiti po naredbi ili na donosioca i moe biti prenosiva ili
neprenosiva. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera, kao organizatora
meunarodnog kombinovanog prevoza, za cijeli mjeoviti prevoz. Ako se motorno
vozilo prenosi jednim dijelom puta morem, eljeznicom, unutranjim vodama ili

vazdunim putem, ali bez istovara, tada se primjenjuju pravila CMR na cio
prevozni put.

Pravni izvori ugovora o prevozu stvari cestom

Razvojem drumskog saobraaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju
na posebnostima drumskih prevoznih sredstava, putevima prevoza i zahtjevima
sigurnosti transporta, te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. Pravila su
predmet regulisanja nacionalnih i meunarodnih izvora (konvencija), poto i u ovoj
oblasti postoji unifikacija prava na meunarodnom planu. Na meunarodnom
nivou znaajno je pomenuti dvije konvencije: jedna, koja se odnosi na oblast
meunarodnog prevoza stvari i druga, koja se odnosi na carine i fiskalna davanja.
To su: Konvencija o ugovoru za meunarodni prevoz robe drumom (eneva,
1956), poznatija pod skraenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o
meunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (eneva, 1959), krae TIR
konvencija. Postoji i niz drugih meunarodnih akata koji se odnose na posadu
vozila, putne oznake, signalizaciju, prevoz opasnih stvari, fiskalni reim drumskih
vozila u meunarodnom prevozu. Formirano je nekoliko meunarodnih asocijacija
u ovoj oblasti: Meunarodna unija za drumski transport (IRU), Meunarodna unija
za javni saobraaj (UITU), Meunarodna drumska federacija (IRF), Evropska
organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr.
U domaem pravu drumski saobraaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se
odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraaja, bezbjednost, nadzor i kontrolu
te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. Osnovni pravni izvori

za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni zakoni. Zakon o

unutranjem cestovnom prometu regulie materiju: javnog prevoza, prevoza za
line potrebe, prevoza za posebne namjene, autobusne stanice, stajalita i teretne
autostanice i inspekcijski nadzor. S obzirom na dominantan meunarodni karakter
ovog ugovora daljnje izlaganje e biti, uglavnom, ogranieno na njegove
meunarodne aspekte kao i rjeenja sadrana u ZOO.

Zakljuivanje ugovora o prevozu stvari cestom

Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraaju je neformalan i moe se
zakljuiti na bilo koji nain. Za neke vrste ugovora zakon moe odrediti nain
zakljuivanja. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan, pa i realan, posebno u
meunarodnom transportu. Kod prevoza stvari u drumskom saobraaju postoji,
naelno, sloboda ugovaranja. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne
saglasnost sa poiljaocem. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila, ali se
ona odnose na izvrenje ugovora. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je
donekle ograniena.
Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora to je odlika ugovora i u
drugim oblastima transporta. U odnosu na druge grane saobraaja u drumskom
prevozu vei znaaj imaju poslovni obiaji, a takoe, i opti uslovi poslovanja.
Opte je usvojen stav u meunarodnoj praksi, a to je nalo mjesto i u naoj
sudskoj praksi, da je voza prevoznika (ofer) ovlaten na zakljuenje ugovora.
Ovlatenja i pravnu valjanost izjava vozaa treba procjenjivati po pravilima
obligacionog prava koja se odnose na punomostvo, voza je punomonik po
zaposlenju (ZOO, lan 98.). On je ovlaten za zakljuenje ugovora o prevozu

ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zakljuuje pod

uobiajenim uslovima.

Tovarni list
I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznika isprava u vidu tovarnog lista.
Izdavanje tovarnog lista vri se na zahtjev poiljaoca ili prevoznika. Nepostojanje,
neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utie na postojanje i valjanost ugovora o
prevozu stvari (ZOO, lan 656; CMR, lan 4). Tovarni list predstavlja dokaz o
zakljuenom ugovoru, uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Te
injenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima.
Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide poiljaocu, drugi prati
poiljku, a trei ostaje prevozniku. Ako stvari koje se prevoze moraju biti
utovarene u razliita vozila ili se prevoze razliite vrste stvari ili su stvari
podijeljene u grupe, svaka strana (poiljalac i prevoznik) moe zahtijevati
izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu
stvari, odnosno koliinu robe (CMR, l. 5).
Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista; ime i
adresa poiljaoca kao i ime i adresa primaoca; ime i adresa prevoznika,
identifikacija prevoznog sredstva; mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto
isporuke (mjesto utovara i istovara); uobiajeni opis stvari koje se prevoze i nain
pakovanja, broj paketa, i njihove oznake, bruto masa (teina) poiljke ili koliina

izraena na drugi nain; trokovi u vezi sa prevozom (trokovi prevoza, dodatni

trokovi, carine i drugi izdaci); instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te
spisak isprava priloenih uz tovarni list. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i
druge podatke koje smatraju korisnim, a naroito: oznaku o pretovaru, koje
trokove poiljalac preuzima na sebe, plaanja izvrena u trenutku isporuke,
deklaraciju o vrijednosti stvari, instrukcije o osiguranju tereta, rok prevoza i drugo.
Poiljalac odgovara za sve trokove i tetu koja nastane unoenjem netanih ili
nepotpunih podataka u tovarni list ili to uini prevozilac na zahtjev poiljaoca.
Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilau. Stoga je
poiljalac odgovoran za svaku tetu prouzrokovanu nedostatkom, nedovoljnou ili
neispravnou tih dokumenata i podataka u njima. Kada je prevoznik vrio
provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta, oznaku, spoljnje stanje stvari
i ambalae) svoje primjedbe unosi u tovarni list. Ako prevoznik ne upie nikakve
primjedbe u tovarni list, zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaa primljeni
na prevoz u dobrom spoljnjem stanju kao i da broj i oznaka koleta odgovara
podacima iz tovarnog lista (CMR, l. 9). Dozvoljeno je suprotno dokazivati, ali je
teret dokaza na prevozniku.
Poiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji
glasi po naredbi ili na donosioca. U tom sluaju, na primjerku originala, koji
se predaje poiljaocu, mora biti naznaeno da se radi o prenosivom tovarnom listu
jer samo taj primjerak ima znaaj hartije od vrijednosti. Na ostala dva originalna
primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. Prenosivi
tovarni list, kao hartija od vrijednosti, mora sadravati potpise poiljaoca i
prevoznika odnosno njihovih punomonika. Poto se radi o individualnoj hartiji od
vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. Tovarni list se prenosi
indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na

donosioca. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila

mjeninog prava, osim pravila o regresu. Umjesto tovarnog lista prevoznik moe
izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO, lan 657).
Za potrebe poiljaoca i prevoznika moe se izdati prepis tovarnog lista odnosno
prenosivog tovarnog lista. Na svakom prepisu mora biti vidno oznaeno da se radi
o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne moe raspolagati sa stvarima
(poiljkom).

Bitni elementi ugovora o prevozu stvari cestom

Po prirodi posla, bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne
strane, primalac, mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja, stvari koje se prevoze i
naknada za prevoz. Uobiajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju
tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose odreeni podaci.
Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najee kao bitni elementi ugovora o
prevozu stvari drumom.
Pored ugovornog prevoznika (vozara) moe se pojaviti podprevoznik (podvozar) i
uzastopni prevoznik. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar)
povjeri izvrenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom, po pravilu, on
ne potpisuje tovarni list. Uzastopni prevoznik je lice koje, na osnovu ugovora o
prevozu zakljuenog izmeu poiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave,
uestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvrenju ugovora). Postoje bitne
razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika.

Obaveze drumskog prevoznika

Stavljanje motornog vozila na raspolaganje poiljaocu
Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje poiljaocu treba da
omogui bezbijedno i pravilno izvrenje prevoza. Ugovorom se odreuje, najee,
tip vozila koje vri prevoz. Kada ugovorom nije odreen tip vozila smatra se da je
izbor preputen prevozniku i on je duan obezbijediti vozilo koje je pogodno za
namjeravani prevoz, ako uslove prevoza poznaje. Kada okolnosti posla ne zna,
prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobiajeno koristi u poslovima sa
poiljaocem, a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama
prevoza. Prevoznik angauje iskusno i obueno osoblje koje moe izvriti
ugovoreni prevoz.
Vozilo se postavlja na mjesto odreeno ugovorom, odnosno na mjesto utovara,
ako to moe uiniti bez opasnosti za vozilo. Ako mjesto utovara nije odreeno
prevoznik je duan postaviti vozilo na najblie mjesto koje ispunjava uslove za
utovar. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. U sluaju da
sat nije odreen, prevoznik je duan vozilo postaviti ugovorenog dana, ali
najkasnije u vrijeme koje omoguava utovar stvari prije isteka radnog vremena
poiljaoca. O postavljanju vozila prevoznik obavjetava poiljaoca ili lice koje on
odredi. Kada vozilo ranije stigne, poiljalac moe preduzeti radnje utovara, ali ako
ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu - dangubninu.
Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u
izvrenju ugovora.

Preuzimanje stvari na prevoz

Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinano ili u
vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. Tu spada
provjera stanja i mase (teine) poiljke, pregled oznaka, prijem stvari i
dokumenata, a prema okolnostima sluaja i utovar stvari. Prilikom preuzimanja
stvari prevoznik je duan da kontrolie tanost navoda u tovarnom listu u pogledu
broja koleta i njihovih oznaka i brojki, kao i spoljnje stanje poiljke i njenog
pakovanja (CMR, lan 8). Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju
poiljaoca, ako se on sa tim izriito saglasio u tovarnom listu. Prevoznik nije
obavezan da kontrolie bruto masu stvari ili njihovu koliinu izraenu na drugi
nain, niti sadrinu paketa, ali poiljalac moe zahtijevati provjeru. Prevoznik ima
pravo na naknadu trokova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR, lan
8).

uvanje stvari primljenih na prevoz

Prevoznik, kao detentor, obavezan je uvati stvar da bi je zatitio od treih lica i
transportnih rizika i, naelno, u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar,
primaocu. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. Ovu
obavezu prevoznik moe izvriti bilo u svojstvu prevoznika ili skladitara, zavisno
od prirode radnje i okolnosti sluaja. Ako angauje tree lice, na teret i rizik
imaoca prava na stvari, prevoznik odgovara za izbor toga lica, a trokovi se
odreuju ugovorom ili obiajem. Trokovi uvanja koji nastanu uslijed
neopravdanog odugovlaenja izvrenja prevoza padaju na teret samog prevoznika.

Prevoz stvari
Obaveza prevoza stvari je osnovna, jer poiljalac zakljuenjem i izvrenjem
ugovora oekuje premjetanje stvari, prevoz od mjesta otpreme u mjesto
opredjeljenja. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se regulie ugovorom,
dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed odreeni.
Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pree iz mjesta otpreme do
mjesta opredjeljenja. U linijskom prevozu on je utvren redom vonje, a u
slobodnom odreuje se ugovorom i prevoznik je duan izvriti prevoz ugovorenim
putem (ZOO, lan 661). Ako prevozni put nije ugovoren, tada je prevoznik duan
stvari prevesti onim putem koji najvie odgovara interesima poiljaoca. To se
postie kombinacijom zahtjeva brzine, ekonominosti i sigurnosti. Duina
prevoznog puta, koja utie na cijenu prevoza, moe se odrediti na razliite naine
(autokarta, eljezniki daljinar, putem brojila vozila i dr.). Duinu prevoznog puta
predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prelo ukljuujui potrebna (nuna)
odstupanja, skretanja.
Prevoznik je duan da izvri prevoz u ugovorenom roku, a ako rok prevoza nije
ugovoren prevoz treba izvriti za vrijeme koje je uobiajeno za prevoz takve stvari,
s obzirom na vrstu i duinu puta kao i vrstu vozila. Vrijeme prevoza poinje tei od
isteka vremena za utovar, odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i
obuhvata rok otpreme i rok prevoenja. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara
stvari do momenta kada prevoenje treba da pone. On se odreuje ugovorom, a
esto je odreen optim uslovima poslovanja prevoznika. Rok prevoza je vrijeme
od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. Optim uslovima

odreuje se vrijeme prevoza koje ugovorom moe biti produeno ili skraeno. Rok
prevoza kao i rok otpreme ne tee za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice
prevoznika.
Ako prevoz stvari nije mogue izvriti u ugovorenom roku i pod ugovorenim
uslovima prevoznik je obavezan traiti uputstva od lica ovlatenog za raspolaganje
teretom. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije e traiti od
poiljaoca. Prevoznik e preduzeti mjere radi zatite interesa imaoca prava, ako u
razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. To podrazumijeva
ovlatenje prevoznika da stvar istovari, da je preda na uvanje ili da je sam uva na
teret i rizik imaoca prava, uzimajui u obzir karakter smetnji i okolnosti sluaja.
Prevoznik ima pravo na naknadu trokova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez
njegove krivice.

Postupanje po uputstvima imaoca prava

Mogunost davanja uputstava, kojima se mijenjaju nalozi sadrani u ugovoru,
postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. Ona u sutini znai izmjenu ugovora
jednostranom izjavom volje, pa ak, i izjavom volje lica koje nije uestvovalo u
zakljuivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). Naknadna uputstva
predstavljaju manifestaciju raspolaganja poiljkom. Ta uputstva moe davati
poiljalac, primalac i imalac prenosivog tovarnog lista.
Ako nije izdat prenosivi tovarni list, poiljalac moe u toku prevoza pa sve do
predaje tovarnog lista drugom licu, davati naloge prevozniku u smislu: da se

obustavi prevoz stvari; da se stvar vrati u mjesto otpreme; da se stvar preda

drugom primaocu; da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja; da se predaja
stvari odloi. Iste naloge moe izdavati i primalac pod uslovom da je poiljalac u
tovarni list upisao takva ovlatenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak
tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. Nalozi moraju biti izdati
u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika.
Ovlateni imalac prenosivog tovarnog lista ima iskljuivo pravo i on moe
raspolagati poiljkom, pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz
tog papira. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvruje potpisom imaoca
tog papira, u protivnom, ne proizvodi pravna dejstva.
Nije doputeno viestruko davanje uputstava. Naime, ako imalac prava (poiljalac,
primalac, imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to
drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR, lan 12).
Ovlateno lice koje se poslui svojim pravom na davanje instrukcija duno je
prevozniku naknaditi odgovarajue trokove i tetu koja nastane za prevoznika.
Obavezno je pruiti jemstvo za trokove i tetu, ako prevoznik to zahtijeva.
Prevoznik ne moe odbiti primljena uputstva ako je izvrenje naloga mogue, da
se ne vri razdvajanje poiljke, ili se ne nanosi teta drugom korisniku prevoza, da
se naknade trokovi, odnosno prui valjana garancija za trokove i tetu te ako
izvrenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima.
Neopravdano odbijanje uputstava povlai odgovornost prevoznika.

Isporuka poiljke primaocu (predaja stvari)

Isporuka poiljke, u sutini, obuhvata predaju stvari, predaju dokumenata kao i

radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. Lica koja su ovlatena da prime
uredno prispjelu poiljku su primalac (lice oznaeno u ugovoru ili tovarnom listu),
njegov punomonik, a nekada i tree lice bez posebnog ovlatenja. Isporuka stvari
se vri u mjestu opredjeljenja koje je odreeno ugovorom odnosno prevoznim
dokumentom ili naknadnim uputstvima. Ukoliko nije posebno utvreno,
pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca.
Po prispijeu poiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je duan, bez odlaganja,
obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje, kao i predati duplikat
tovarnog lista. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja, tada i sam primalac ima
pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari, ako ispuni uslove predviene
ugovorom. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista, primalac se obavezuje da isplati
naknadu za prevoz, ako to drugo nije odreeno ugovorom ili u tovarnom listu.
Kada primalac smatra da nije duan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega
zahtijeva, da bi mogao vriti prava iz ugovora, on treba sporni iznos da poloi kod
suda (ZOO, lan 670). Poto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti, njegov
imalac je duan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja poiljke.
Istovar stvari vri primalac, ako ugovorom nije drugaije odreeno. Prevoznik
daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica, stvari i motornog
vozila. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrivanje istovjetnosti poiljke, odnosno,
ako je poiljka oteena u emu se sastoji to oteenje. Provjeravanje poiljke vri
se zapisniki. Trokove utvrivanja istovjetnosti poiljke snosi prevoznik ako ne
postoji istovjetnost ili ako je oteenje vee od onog koje je tvrdio prevoznik.
Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u koliini nastalu kao posljedica
transportnog kala i uobiajenih tolerancija u vagama.

Ako primalac poiljku preuzme bez prigovora, smatra se da mu je stvar uredno

predata u stanju kako je odreeno u tovarnom listu. Za nedostatke koje odmah uoi
prilikom prijema, primalac stavlja prigovor na licu mjesta. Kada su nedostaci na
poiljci takvi da se nisu mogli opaziti u asu predaje, primalac je duan da u
pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oteenja, stavi reklamaciju.
Reklamacija se moe staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana
raunajui od dana predaje stvari.
Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne moe nai, tada je drumski
prevoznik duan, bez odlaganja, traiti uputstva od poiljaoca. U sluaju da
prevoznik ne dobije traena uputstva on moe, na troak i rizik imaoca prava na
poiljci, da stvari: istovari i preda na uvanje u javno skladite ili drugom licu ili
stvar odmah izloi prodaji ako je u kvaru, odnosno prijeti opasnost od kvara ili su
trokovi uvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. U svim sluajevima smatra se
da je prevoz zavren. Prodaji stvari moe pristupiti i u svakom drugom sluaju, ako
istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlatenog na
raspolaganje poiljkom (CMR, lan 16). Od protuvrijednosti prodate stvari
prevoznik odbija trokove koji terete poiljku, a ostatak stavlja na raspolaganje
imaocu prava na poiljci. Ako trokovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima
pravo na razliku.

Obaveze poiljaoca
Obavjetavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata
Poiljalac ima optu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom
prevozu dajui mu o tome sve relevantne podatke (sadraj i koliinu poiljke,

mjesto opredjeljenja, ime primaoca itd.). Kada se radi o opasnim stvarima ili onim
za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza, obavjetenje je poiljalac duan
dati na vrijeme. Za stvari naroite vrijednosti (dragocjenosti, hartije od vrijednosti,
skupocjene stvari) obavezu davanja obavjetenja treba ispuniti u asu predaje
stvari uz saoptenje njihove vrijednosti. Obavjetavanje obuhvata obavezu
poiljaoca na davanje svih podataka, koji se unose u tovarni list kao i predaju
isprava koje se prilau uz tovarni list. Generalno, ova obaveza podrazumijeva
davanje obavjetenja kako bi se izvrio uredan prijem i prevoz stvari. Davanje
pogrenih obavjetenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlai
odgovornost poiljaoca.

Pakovanje i oznaavanje stvari (priprema poiljke)

Poiljalac priprema stvari za prevoz to, prvenstveno, podrazumijeva pakovanje i
oznaavanje. Nain pakovanja i oznaavanja mogu biti odreeni prinudnim
propisima (carinskim, sanitarnim, administrativnim) ili ugovorom, a to zavisi od
vrste stvari koje se prevoze. Smatra se da je pakovanje izvreno na odgovarajui
nain ako moe pod redovnim uslovima prevoza i pri uobiajenim postupcima
prevoznika zatititi stvari od gubitka i oteenja te obezbijediti sigurnost lica i
nenanoenje tete tuoj imovini. Kada utvrdi nedostatke pakovanja, zavisno od
zakona i ugovora, drumski prevoznik moe: odbiti prevoz i odustati od ugovora,
traiti popravljanje pakovanja, da sam izvri popravljanje na troak poiljaoca ili
da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvri prevoz (CMR, lan 8 I 10).
Deklarisanje stvari vri se na uobiajen nain, osim u sluajevima prevoza opasnih
stvari. Oznaavanje, inae, treba da bude istinito, dovoljno, jasno, uoljivo i trajno.
Ve je reeno, da se provjera vri prilikom preuzimanja stvari.

Utovar stvari
Obaveza poiljaoca da vri utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom
moe biti odreeno i drugaije. Moe se ugovoriti da utovar vri prevoznik ili
prevoznik i poiljalac. U izvravanju ove obaveze poiljalac se mora pridravati
instrukcija transportera jer utovar obuhvata unoenje stvari u vozilo, njihov
smjetaj, slaganje i dr., od ega zavisi sigurnost lica, vozila i poiljke. Mjesto
utovara stipulie se ugovorom, a u nedostatku toga odreuje se prema poslovnom
obiaju, okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. U slobodnom transportu,
koji se obavlja od vrata do vrata, obino je to mjesto skladite poiljaoca.
Vrijeme utovara, ako nije utvreno ugovorom, mora poeti i zavriti se u
primjerenom roku. Rok utovara se produava ako nastupe razlozi koji se ne mogu
upisati u krivicu ni jednoj strani. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku,
zbog razloga za koje je odgovoran poiljalac, poiljalac ima pravo na dodatno
vrijeme utovara koje iznosi najvie polovinu ugovorenog vremena predvienog za
utovar. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu
saglasno ugovoru ili tarifi. Ne ispuni li svoju obavezu utovara poiljalac i nakon
proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik moe odustati od ugovora i
zahtijevati naknadu tete. Inae, u vrijeme utovara uraunava se i vrijeme potrebno
za popunjavanje tovarnog lista, predaju isprava, pokrivanje, vezivanje i drugo
obezbjeenje vozila, ako ih je prema ugovoru duan obaviti poiljalac.

Plaanje naknade za prevoz

Naknada za prevoz obuhvata vozarinu, dodatke na vozarinu, dangubninu i

trokove. Vozarina (prevoznina) je najvaniji dio naknade i obuhvata: trokove koji
se odnose na primjenu i koritenje vozila i rad osoblja, ukljuujui zaradu
prevoznika te dabine i takse na vozilo, koje se plaaju po propisima zemlje u
kojoj se prevoz obavlja. Vozarina se odreuje ugovorom, tarifom ili na drugi
uobiajen nain. Plaa se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na
raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. Ako je stvar prevezena samo jednim
dijelom puta, plaa se vozarina srazmjerno preenom putu. No, i tada se plaa
vozarina u punom iznosu, ako je do djeliminog prevoza dolo krivnjom korisnika
prevoza.
Na visinu obraunate vozarine utie, inae, duina prevoznog puta, masa i oblik
stvari, vrijednost i sadraj poiljke, nain prevoza itd. Posebni sluajevi obrauna
vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada
dolazi do odstupanja od uobiajenog naina izvrenja ugovora ili plaanja. Ti
sluajevi su: paualni obraun, ugovaranje forfetnog stava, izvrenje prevoza
drugim putem, djelimino izvrenje prevoza, prekid prevoza koji je nastao uslijed
odgovornosti transportera, prekid prevoza nastao uslijed vie sile ili razloga koji se
ne mogu upisati u krivicu stranaka, prevoz stvari iji je sadraj drugaiji od
deklarisanog i dr. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila, za druge
tarifa ili poslovni obiaj.
Dodaci na vozarinu, dangubnina i trokovi prevoza ine, takoe, elemente
naknade. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada
ona, obraunata po standardnim elementima, ne bi ostvarila ekvivalentnost
prestacija iz ugovora o prevozu. Dangubnina je, u sutini, naknada tete koju je
prevoznik pretrpio uslijed zadravanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava.
Plaaju se i trokovi koji treba da su nuni i korisno uinjeni.

Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaa

naknadu za prevoz - poiljalac, primalac odnosno lice ovlateno za raspolaganje
poiljkom? Na kome stoji ta obaveza odreuje se ugovorom i odgovarajuom
notifikacijom u tovarnom listu. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu
plaa poiljalac. On je ovlaten da u tovarni list upie trokove koje preuzima na
sebe.

Obaveza primaoca
Plaanje naknade za prevoz
Primalac, iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste), ima obavezu
plaanja naknade za prevoz ako je to poiljalac naveo u tovarnom listu. Opte je
prihvaen stav, da navodi poiljaoca u tovarnom listu o plaanju naknade
predstavljaju obavezu za primaoca. Zakonska je pretpostavka da plaanje naknade
pada na teret primaoca i u sluaju da poiljalac u tovarnom listu nije preuzeo
obavezu plaanja naknade. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu
naplati od primaoca (ZOO, lan 659). Primalac je obavezan na plaanje naknade za
prevoz i kada preuzme poiljku i tovarni list, a u ugovoru i tovarnom listu nije
odreeno drugo lice koje e izvriti plaanje.

Istovar stvari
Obaveza je primaoca da stvari istovari, ako ugovorom nije drugaije utanaeno.
Razumije se, ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo poiljku.
Prilikom istovara duan je postupati po instrukcijama transportera, a koje se

odnose na bezbjednost lica, stvari i vozila. Istovar se vri u mjestu opredjeljenja

kako je to predvieno ugovorom ili poslovnim obiajem. U odreenim
sluajevima, naprijed navedenim, primalac moe promijeniti mjesto istovara.
Ukoliko primalac ne istovari stvari, a na njemu je obaveza istovara, tada prevoznik
moe sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. Isto tako, on moe stvar
izloiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara, kao i kada
su trokovi smjetaja i uvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednou.

Odgovornost drumskog prevoznika

U pogledu naina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno
stanovite u teoriji, kao to je sluaj i sa eljeznicom. Prema prvom shvatanju,
drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na
osnovu fakta prouzrokovanja tete, s tim da se navode sluajevi kada nee
odgovarati, to prevoznik treba da dokae. Drugi smatraju da drumski transporter
odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi
obaveze ouvanja stvari date na prevoz, a za povrede ostalih dunosti odgovara po
sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (oteana pretpostavka krivice).
Meunarodna i domaa pravila o drumskom prevozu, zaista, pokazuju da se radi o
kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice,
kako bi se umanjile pravne posljedice iskljuivom primjenom stroge objektivne
odgovornosti.
Drumski prevoznik moe odgovarati: za sluaj gubitka stvari (potpunog ili
djeliminog), za sluaj oteenja, takoe, potpunog ili djeliminog, kao i za sluaj
zakanjenja. Kada se ima smatrati da je dolo do gubitka, oteenja ili zakanjenja

vai ono to je reeno kod ugovora o prevozu eljeznicom. Za gubitak i oteenje

(povredu integriteta poiljke) drumski transporter odgovara od momenta
preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu, a kod zakanjenja za
ma kakvo zadocnjenje u isporuci (CMR, lan 17).
Prema pravilima meunarodnog i domaeg prava, drumski prevoznik se oslobaa
od odgovornosti za gubitak, oteenje ili zakanjenje, ako je do toga dolo uslijed:
radnji ili propusta korisnika prevoza, prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje
prevoznik nije mogao predvidjeti, izbjei ili otkloniti, to prevoznik dokazuje
(CMR, lan 17 i 18). Najei osnov iskljuenja odgovornosti prevoznika jeste via
sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. Drumski transporter se
ne oslobaa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrene radnje
ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika
ili slubenika.
Kao i kod eljeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi iskljuenja
odgovornosti prevoznika. Oni se primjenjuju samo za sluaj gubitka ili oteenja
stvari. Prevoznik se oslobaa od odgovornosti ako gubitak ili oteenje nastupe
uslijed specijalnog rizika na koji su uticale jedna ili vie nie navedenih
okolnosti:
a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila, ako je upotreba takvih vozila izriito
ugovorena i upisana u tovarni list;
b) nedostatak ili ravo stanje ambalae za stvar koja je po svojoj prirodi podlona
rasturu ili oteenju, ako nije upakovana ili nije uredno upakovana;
c) manipulacije, utovar, slaganje i istovar stvari od strane poiljaoca ili primaoca
(adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima;

d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izloena gubitku ili oteenju

(potpunom ili djeliminom) naroito zbog loma, re, truljenja, suenja, curenja,
normalnog rastura ili dejstva insekata;
e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima;
f) prevoz ivih ivotinja.
Kada prevoznik ustanovi, s obzirom na okolnosti sluaja, da je gubitak ili
oteenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga, jednog ili vie,
pretpostavlja se da je to uzrok. Imalac prava moe dokazivati suprotno, obarati
pretpostavku. Ipak, postoje sluajevi kada zakonska pretpostavka u korist
prevoznika ne vai: neuobiajeni manjak ili gubitak koleta, prevoz obavljen
vozilom specijalno opremljenim, prevoz ivih ivotinja. U tim sluajevima, sam
prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim
specijalnim instrukcijama.
Drumski prevoznik, u naelu, naknauje samo stvarnu tetu. U tom smislu vae
sljedea pravila: za sluaj gubitka ili oteenja (potpunog ili djeliminog) naknada
se odreuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme; visina se
obraunava prema berzanskoj cijeni stvari, a u nedostatku nje, po tekuim
cijenama; ako stvari nemaju berzansku ni tekuu cijenu, obraun se vri na osnovu
normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta; u sluaju oteenja iznos
naknade tete ne moe prijei iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak
poiljke odnosno dijela poiljke (CMR, lan 23, 25). U sluaju zakanjenja,
drumski prevoznik naknauje dokazanu tetu koja ne moe biti vea od iznosa
naknade za prevoz.

I u drumskom prevozu postoji princip ogranienja odgovornosti prevoznika.

Meutim, poiljalac moe, uz plaanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom
listu vrijednost poiljke ili specijalnog interesa i tada ogranienja odgovornosti
prevoznika ne vae. Isto tako, drumski prevoznik se ne moe pozivati na pravila
koja iskljuuju ili ograniavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret
dokazivanja na suprotnu stranu, ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla
namjera ili krajnja nepanja). To se proiruje i na lica koja su po nalogu prevoznika
radila na izvrenju prevoza (slubenike, zastupnike ili bilo koje drugo lice ijim se
uslugama prevoznik koristio).
Ve je reeno da pored ugovornog prevoznika moe biti angaovan podprevoznik
(podvozar) i uzastopni prevoznik, to je est sluaj u drumskom transportu. Za
tetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik, uz
mogunost regresa od podvozara. Solidarna odgovornost podvozara postoji u
sluaju kada on od ugovornog prevoznika sa poiljkom preuzme i tovarni list jer se
tada, po zakonu, smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO, lan
677). Kod uzastopnih prevoza za gubitak, oteenje i zakanjenje solidarno
odgovaraju ugovorni prevoznik, posljednji prevoznik i prevoznik na ijem dijelu
puta je prouzrokovana teta. Ako se ne moe utvrditi na ijem dijelu puta je teta
prouzrokovana, tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. Dakle, uvijek postoji
solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara, za cijeli prevozni put (CMR, lan
40).
U cilju obezbjeenja potraivanja, zakon je konstituisao u korist drumskog
prevoznika pravo zaloge i pravo pridraja. Prema principu koneksiteta to pravo se
odnosi samo na stvari preuzete na prevoz.

Odgovornost poiljaoca kod ugovora o prevozu cestom

Poiljalac odgovara, kao i u drugim granama transporta, za svoje radnje ili
propuste. Poiljalac odgovara za tetu nastalu zbog: netanih i nepotpunih podataka
unesenih u tovarni list; nedostatka, netanosti ili neispravnosti podataka i isprava
koje se prilau uz tovarni list; neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u
skladu sa pravilima mjeninog prava; prevoza opasnih stvari bez upozorenja
prevoznika; nepridravanja uputstava prevoznika prilikom utovara, slaganja i
istovara stvari.

Prestanak ugovora o drumskom prevozu

Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od naina o prestanku obligacija iz
ugovora, uopte. Normalan nain gaenja obaveza jeste ispunjenje ugovora.
U transportnom pravu postoje sluajevi kada jedna od ugovornih strana moe
odustati od ugovora. Tako, poiljalac moe odustati od ugovora kada prevoznik
kasni sa zapoinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni
prevoz. I prevoznik moe odustati od ugovora ako poiljalac, i nakon isteka
dodatnog roka za utovar, ne utovari poiljku na vozilo.
Potraivanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnoenjem reklamacije u
pismenoj formi ili tube. Utvreni su rokovi za reklamaciju koji su razliiti i zavise
od okolnosti sluaja.

Zastara potraivanja
Potraivanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu
dana, bilo da se radi o gubitku ili oteenju stvari ili zakanjenju. Kada se radi o
potraivanju zbog oteenja ili zakanjenja rok poinje tei od dana kada je
prevoznik predao stvar. Za potraivanja nastala zbog gubitka stvari rok tee od
dana kada se, prema okolnostima sluaja, smatra da je stvar izgubljena.

Pojam ugovora o graenju

Graevinarstvo predstavlja jednu od najsloenijih i najznaajnijih privrednih
djelatnosti. Njena vanost je dola do izraaja i u Zakonu o obligacionim
odnosima, koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla
zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i kljunim izvorom privrednog prava.
Po lanu 630 ZOO, ugovor o graenju je ugovor o djelu kojim se izvoa
obavezuje prema odreenom projektu sagraditi u ugovorenom roku odreenu
graevinu na odreenom zemljitu, ili na takvom zemljitu, odnosno na ve
postojeem objektu izvriti kakve druge graevinske radove, a naruilac se
obavezuje da mu za to isplati odreenu cijenu.
Ve po zakonskoj definiciji ugovor o graenju spada u ugovore o djelu. Shodno
tome, izvoa, kao karakteristini dunik, ne preuzima obavezu rada, nego
obavezu postizanja ugovorenog rezultata. Po svojim osobinama ugovor o graenju
je teretan, dvostrano obavezan, sinalagmatian i formalan pravni posao. Njega
karakterie i velika isprepletenost prinudnopravnih - administrativnih i
dispozitivnih - imovinskih elemenata. Upravo zbog toga je veoma teko razluiti

posao graenja od samog ugovora kojim se ureuje onaj dio poduhvata koji je
zasnovan na autonomiji volje stranaka.

Izvori prava
Najvaniji izvor prava za ugovor o graenju su zakoni. Oni se mogu podijeliti na
imovinske i administrativne.
Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim
odnosima. Ugovoru o graenju su posveeni lanovi 630-647. Ukoliko pojedina
pitanja nisu u njima regulisana, shodno e se primijeniti lanovi 600-629 koji
sadre norme o ugovoru o djelu. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se
odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje, lanove 29-34 Zakona o
vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su ureena pojedina pitanja kada se u
ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti.
Federalni propisi su veoma opirni. Mogu se podijeliti u dvije grupe.
Prva ureuje urbanistiko-komunalne uslove za zakljuivanje i izvravanje
ugovora ograenju, te inspekcijski nadzor. Druga se tie naina zakljuivanja
ugovora o graenju. Proceduralna pitanja predstavljaju najvei dio sadraja ovih
akata. Najvaniji su: Zakon o prostornom ureenju i Zakon o ustupanju izgradnje
investicionih objekata. Ono to je karakteristino za ovaj pravni propis je to to, do
sada, nije stavljena van snage njegova vanost iako je njegova materija postala
neaktuelna. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih
objekata od strane tzv. korisnika, odnosno nosilaca raspolaganja drutvenom
svojinom. U ovoj oblasti sada postoji odreena pravna praznina koja je

nadomjetena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje

graevinskih radova od strane tzv. javnog sektora ili pravnih lica u veinskom
vlasnitvu drave, kao i budetskih korisnika. Radi se o posebnom reimu prava
javnih nabavki, ustupanju radova i usluga. Kao posebni izvori prava mogu se
spomenuti i Zakon o graenju i Zakon o graevinskom zemljitu Federacije BiH.
Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istai Posebne
uzanse u graevinarstvu. One predstavljaju kodifikaciju poslovnih obiaja u ovoj
oblasti. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim
sluajevima u kojima one sadre rjeenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO.
Pored posebnih uzansi, znaajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opti uslovi
poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvoai. Oni se najee rade
oslonom na neke od optih uslova meunarodnog karaktera. Njihovo vaenje je
uslovljeno ukljuivanjem u ugovor.

Stranke kod ugovora o graenju

Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su, prema terminologiji
ZOO, naruilac i izvoa. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi:
investitor i graevinar. Ona imaju svojstvo stranke. Pored njih se u poslu graenja
sreu i drugi subjekti: arhitekti, projektantske organizacije, inenjering
organizacije, subjekti specijalizovani za vrenje nadzora, te upravni organi,

ukljuiti treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat

(elektroprivreda, vodovod i kanalizacija, pota, gas i sl., zemljino-knjini ured,
katastar). Za sva navedena lica, osim investitora, propisani su uslovi koje moraju
ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave.
Kao izvoa moe se pojaviti pravno ili fiziko lice registrovano za obavljanje te
djelatnosti. Graenjem graevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica
registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored optih uslova ispunjavaju i
uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inenjera sa
najmanje 5 godina radnog iskustva i poloenim strunim ispitom (l. 20 ZG). Kao
izvoa se moe pojaviti i vie registrovanih subjekata istovremeno. Oni mogu
djelovati samostalno - svaki na osnovu posebnog ugovora o graenju, ili
jedinstveno, kao jedan subjekt. U tom sluaju se radi o konzorcijalnom nastupu
koji se zasniva na posebnom ugovoru. Konzorcij se pojavljuje kod velikih
investicionih objekata. U praksi se drugi uesnici u poslu nazivaju kooperanti.
Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje - za ponudbenu licitaciju ogranii broj lanova konzorcija (konzorata). Izvoa moe zakljuiti posebne
ugovore sa drugim subjektima za izvoenje pojedinih dijelova objekata ili
pojedinih radova. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara.
Da bi ugovor o graenju bio posao poslovnog prava, potrebno je da i investitor
bude privredni subjekat, odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje
trgovakih poslova. Investitor moe biti fiziko ili pravno lice u ije ime i za iji
raun se gradi graevina i vre drugi zahvati u prostoru. Projektovanje, kontrola
projekta, graenje i nadzor nad graenjem investitor mora povjeriti pravnim ili
fizikim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (l. 18 ZG). Tendencija
zakonodavca je da sve znaajnije faze posla graenja mogu da obavljaju samo
specijalizovane organizacije i lica. Ovakvo rjeenje je opravdano s obzirom da je

posao graenja, po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. Tako se i

poslovi projektovanja, nadzora nad graenjem i revidiranja projekta povjeravaju
samo pravnim ili fizikim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti.

Prethodne radnje
Investicioni program i tehnika dokumentacija
Izgradnji objekata i uopte izvoenju graevinskih, montanih i ostalih radova
moe se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehnike
dokumentacije. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje
investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zakljuenju ugovora.
Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi, gdje se
daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta,
odnosno izvoenje predvienih radova ekonomino, rentabilno i drutveno
opravdano i da je tehnoloki proces, odnosno eksploatacija, tj. funkcionalnost
objekta cjelishodna. Investicioni program treba da sadri sljedee podatke: opis
objekta,

njegovu

eksploatacionu

namjenu,

koncepciju,

kapacitet,
program

tehnoloko-proizvodnu,

proizvodnje,

odnosno

odnosno

eksploatacije,

karakteristike objekta, opreme, postrojenja i montae i razlog za njihov izbor,

analizu trita i mogunost plasmana robe, ili usluga, analizu uslova za izgradnju i
eksploataciju objekta, potrebna obrtna sredstva, vrijednost prethodnih ulaganja,
izvore finansiranja, analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja, a naroito
rentabilnosti, trajanje izgradnje, poetak eksploatacije itd. Za objekte neprivrednog
karaktera - kao to su kole, zgrade za zdravstvene, socijalne i kulturne ustanove,
upravne zgrade, parkove, sportske terene itd. jasno je da investicioni program

nee sadravati sve navedene podatke, nego samo neke od njih i druge specifine,
ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena, drutvena opravdanost, ekonominost
i funkcionalno povoljno rjeenje.
Investicioni program moe izraditi sam investitor, a moe ugovoriti njegovu
izradu sa nekim preduzeem koje je registrovano za tu djelatnost. Obaveza je da se
ugovor saini u pismenoj formi. Program rade struna lica i donosi ga investitor
bez iijeg odobravanja, odnosno saglasnosti. Ali ako se objekat gradi iz kredita,
onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo paljivo razmatra program i
uvjerava se o tanosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga
objekta. Investicioni program se izrauje za cio objekat, ali se moe izraivati i za
dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehniku cjelinu, ako je investitor
odluio da gradi objekat po dijelovima.
Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehnike dokumentacije,
bez koje se ne moe graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta, odnosno o
izvoenju radova. Naime, kao to e se vidjeti, graenju se ne moe pristupiti bez
odobrenja koje izdaje dravni organ, a odobrenje se ne moe dobiti bez
investicione tehnike dokumentacije. Tehnika dokumentacija se radi na osnovu
uslova utvrenih u urbanistikoj saglasnosti.
Investiciona tehnika dokumentacija je elaborat u kome se tehniki razrauje
tehnoloko-proizvodna, odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju
tehnika rjeenja za njegovu izgradnju. Prema prirodi posla, ona obuhvata razliite
projekte, kao to su graevinski, tehnoloki, projekat instalacija i drugi. Projekti
sadre, pored ostalog, crtee, predmjer, tehnike opise, tehniko obrazloenje,
predraun sa opisom radova, specifikaciju, posebne uslove za graenje toga
objekta itd. Zakon zahtijeva da postoji projekat za izvoenje. Njegovoj izradi

moe, po sporazumu stranaka, da prethodi idejni projekat. U praksi se idejni

projekat redovno radi, jer se na osnovu njega izdaje urbanistika saglasnost.
Izmeu njega i projekta za izvoenje, tj. izvedbenog projekta, esto se sree i
glavni projekat, onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rjeenja vezana za
planirani objekat i/ili radove. Tehnika rjeenja u projektima moraju biti u skladu
sa tehnikim propisima i standardima, rezultatima prethodnih ispitivanja i
istraivanja, i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija, te sa
tehnolokom, eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (l. 25 ZG).
Pored toga, ona moraju biti i racionalna. Potovanje ovih zahtjeva je i
administrativna obaveza organizacija koje rade tehniku dokumentaciju.
Izradom investicione tehnike dokumentacije bave se fizika i pravna lica koja su
za takav rad registrovana (l. ZG). Investitor sklapa pismeni ugovor sa
projektantom koji mu izrauje investicionu tehniku dokumentaciju. Istim
ugovorom moe biti predviena i izrada investicionog programa i investicione
tehnike dokumentacije.
Projekti koji ulaze u tehniku dokumentaciju moraju biti revidirani. Reviziju vre
organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajue tehnike dokumentacije,
odnosno njenog dijela (l. 22 ZG). Za objekte odreenih vrsta moe biti propisana i
posebna tehnika kontrola od strane dravnih organa ili ovlatenih organizacija,
uslovi vezani za protivpoarnu zatitu i zatitu na radu. Ovo pitanje je danas
upotpunjeno odredbama ZG l. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. Rjeenja su
osavremenjena na taj nain da se sve vie uvaavaju ekoloki zahtjevi kao i
zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.

Odobrenje za graenje
Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehniku dokumentaciju, i
platio trokove vezane za objekat, investitor mora da obezbijedi odobrenje za
graenje. Ono se u praksi naziva i graevinska dozvola. Odobrenjem za graenje
nadleni organ uprave potvruje da su ispunjeni svi uslovi predvieni u ZG i ZPU i
da stoga investitor moe da pristupi izgradnji projektovanog objekta, odnosno
izvoenju konkretnih radova. Odobrenje za graenje nije potrebno za manje
sloene objekte i infrastrukturne prikljuke kao ni za radove redovnog odravanja
oteenih graevina koji se mogu svrstati u radove tekueg odravanja (l. 30 ZG).
Postupak podnoenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za graenje
ureeni su u ZG veoma detaljno. Ovdje je dovoljno istai nekoliko momenata.
Najprije, odobrenje izdaje optinska sluba uprave nadlena za poslove graenja na
ijem teritoriju se izvode radovi (l. 32 ZG). Za neke objekte se predvia da je
izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrene u zakonu nadlean kantonalni
organ uprave. Drugo, u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da
li je tehnika dokumentacija uraena prema urbanistikoj saglasnosti, zakonu i
propisima za odgovarajuu izgradnju. Tree, odobrenje se mora izdati ili odbiti u
roku od 30 dana od dana podnoenja zahtjeva. Ono prestaje da vai ako radovi ne
budu zapoeti u roku koji je u odobrenju naveden. Odobrenje za graenje vai 2
godine od dana pravosnanosti odobrenja za graenje i moe se na zahtjev
investitora produiti za jo jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za graenje.
Samo zapoinjanje izgradnje bez odobrenja je krivino djelo zaprijeeno kaznom
zatvora od 1 do 3 godine (l. 74 ZG). Posebno egzistiraju i novane kao prekrajne
sankcije.

Sredstva za izgradnju
Pored programa i tehnike dokumentacije, investitor mora imati obezbijeena
sredstva za finansiranje investicionog objekta. Da bi donio odluku o izgradnji,
investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. Ta sredstva investitor
moe obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora, npr. putem kredita. O
obezbjeenju sredstava za graenje kao i o obezbjeenju plaanja po ugovorima o
izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze poto
se najee praktikuje uzimanje odgovarajuih sredstava obezbjeenja plaanja.

Izbor saugovaraa
Pravni reim za izbor saugovaraa
Pravni reim izbora saugovaraa obuhvata pravila o nainu odreivanja
graevinara sa kojim e se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni
izabranog naina. Prva grupa rjeenja zavisi od toga da li se kao investitor
pojavljuje subjekat zasnovan na dravnoj ili privatnoj svojini. Druga skupina ima
procesni, tehniki karakter i ona zavisi od prihvaenog naina izbora graevinara,
bez obzira na svojinska obiljeja investitora.
Investitor samostalno odluuje o tome da li e izabrati saugovaraa javnim
nadmetanjem (ponudbenom licitacijom), prikupljanjem ponuda ili neposrednom
pogodbom. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine, on
samostalno odluuje o nainu odabira graevinara, bez obzira na to o kakvom se
predmetu ugovora radi. Jedan izuzetak ipak postoji. Kada se izvoenje
investicionih radova u BiH povjerava stranom izvoau, on se mora izabrati bilo

na osnovu javnog nadmetanja, bilo prikupljanjem ponuda (l. 32 Zakona o

vanjskotrgovinskom poslovanju). U posebnom pravnom reimu se nalaze pravna
lica u vlasnitvu drave i korisnici budetskih sredstava. Radi se o ve
spomenutom reimu javnih nabavki.
Procesna pravila o nainu izbora saugovaraa u principu su ista. Znaajna razlika
postoji samo kod javnog nadmetanja. Prema l. 604 ZOO, poziv na nadmetanje
radi izvrenja odreenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor
sa onim koji ponudi najniu cijenu, izuzev ako je tu obavezu iskljuio u pozivu na
nadmetanje. Investitor objekta koji se gradi dravnim sredstvima ne mora da
iskljui svoju obavezu da zakljui ugovor sa najjeftinijim ponuaem ali je duan
da ugovor zakljui sa najpovoljnijim ponuaem koji ispuni uslove utvrene
kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje.

Javno nadmetanje
Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom, odnosno ofertalnom licitacijom.
Pravila koja ga ureuju izloiemo polazei od rjeenja koja vae za investitore
zasnovane na dravnom kapitalu. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i
rasprostranjena su i u meunarodnim poslovima investicione izgradnje. Pored toga,
ona se mogu primijeniti i za zakljuivanje drugih vrsta ugovora, ugovora o prodaji
naroito.
Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani graansko pravni posao
kojim se investitor javno obavezuje da e primiti i razmotriti sve ponude za
zakljuenje ugovora o graenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da e
preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zakljuivanje odreenog ugovora.

Ovom tehnikom odabira izvoaa investitor koji je u ekonomskom smislu

ponudilac pravno dobija poloaj ponuenog. Time je njegova i poslovna i pravna
pozicija znatno poboljana. Sama procedura predstavlja kompromis izmeu
zahtjeva za to krae i ekonominije zakljuenje ugovora i tenje za to veom
ekonomskom i pravnom sigurnou kako traioca usluge u odnosu sa ponuaima,
tako i samih izvoaa izmeu sebe. Pri tome, ravnopravnost svih potencijalnih
uesnika u nadmetanju i svih ponuaa mora biti obezbijeena.
Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora.
Odluka se objavljuje u slubenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja.
Oglas sadri kratak opis objekata i radova i blie uslove za ustupanje izgradnje.
Ukoliko su ovi elementi brojni i sloeni, po pravilu se uobliavaju u tenderu.
Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno odreeni:
jednoobrazan sadraj ponuda, osim cijene, koje investitor eli da dobije i postupak
investitora sa tako dobijenim ponudama. Tender po pravilu sadri vie elemenata.
Prvi je uputstvo ponuaima. U njemu investitor obavjetava potencijalne
ponuae o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude,
predaje ponuda, eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji e se provesti sa
ponudama. Drugo, tender sadri opte, a po potrebi i posebne uslove za izgradnju
konkretnog objekta ili izvoenje radova. Ovi opti i posebni uslovi su po pravilu
veoma opirni i imaju karakteristike samoregulirajuih ugovora. Tender, dalje,
sadri zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija, preko tipske ponude
i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. U ovaj dio
tendera mogu biti uvrteni obrasci za (tehnike) specifikacije kao to su liste
opreme, referens-lista i lista osoblja. Ako su ovi elementi zadati, predstavljaju
poseban dio tendera. Napokon, tender sadri sve potrebne planove i projekte.

Procedura ispitivanja, odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je sloena. Njene

faze su: prijem ponuda, javno otvaranje ponuda, procjena ponuda, odluka organa
upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili vie najpovoljnijih
izvoaa (Letter of Intend), pregovori sa izabranim i zakljuenje ugovora (Letter of
Acceptance).

Prikupljanje ponuda
Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju odreenog kruga izvoaa neposredno,
a ne putem javnog oglasa, da dostave svoje ponude za izgradnju, odnosno radove.
U naem pravu se krug lica kojima e biti poslan poziv obavezno odreuje
licitacijom o podobnosti ako se radi o reimu javnih nabavki. Licitacija (konkurs) o
podobnosti je jednostrani graanskopravni posao kojim se investitor javno
obavezuje da e prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog
prijavljenog subjekta za izvoenje odreenog objekta ili radova, te da e onima
koji se kvalifikuju uputiti poziv da poalju svoje ponude.
Postupak konkursa za utvrivanje podobnosti slian je postupku ofertalne
licitacije. Razlike su sljedee: prvo, oglas mora sadravati i zahtjev za podatke o
linosti izvoaa (oprema, kadrovi, referens-lista i slino). Drugo, odluka se odnosi
ne na najpovoljnijeg, nego na sve izvoae koji su se kvalifikovali. I tree, poziv
na dalje pregovore i zakljuenje ugovora moe se uputiti samo jednom ili nekim
ve kvalifikovanim izvoaima.

Neposredna pogodba

Bez provoenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora moe se

zakljuiti ugovor samo u sluajevima koji su odreeni zakonom. Oni se mogu
podijeliti u dvije grupe.
U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. Tu spadaju
sluajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredvienih
dogaaja s ciljem otklanjanja njihovih tetnih posljedica; radi ostvarivanja
odreenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture; na objektima
koji su od posebnog znaaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i
izvoaa o zajednikom finansiranju izgradnje.
Druga grupa sluajeva u kojima je mogue zakljuenje ugovora neposrednom
pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. Ako ne
uspije ni ponovljena, bilo ponudbena, bilo licitacija o podobnosti, investitor ima
pravo da ugovor zakljui neposrednom pogodbom. Ovo pravilo postoji samo u
reimu javnih nabavki ali je i u ovom sluaju potrebno odobrenje Ministarstva
finansija Federacije BiH.

Zakljuenje ugovora o graenju

Zavretkom postupka ponudbene licitacije, prikupljanja ponuda, odnosno
kontakata sa pojedinim izvoaima investitor jo nije konano izabrao partnere. U
prva dva sluaja on ima pravo da trai nastavak pregovora sa onima koje je odredio
kao najpovoljnije. O tome ih obavjetava pismom o namjerama (Letter of Intend).
Rezultati tih pregovora su odluujui za izbor saugovaraa. Izabrani izvoa se
obavjetava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). Po svojoj
pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat.

Ugovor o graenju je formalan pravni posao po sili zakona (l. 630, st. 2 ZOO).
On je zakljuen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. Ona moe biti
ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta, a moe i razmjenom pisama
identinog sadraja. Upravo zbog toga se u drugom sluaju ugovor o graenju
smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju.

BITNI ELEMENTI UGOVORA O GRAENJU

Predmet
Predmet ugovora o graenju odreen je u l. 630 ZOO dvostruko: kao
graevina i kao graevinski radovi. Pojam graevina odreen je
nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade, brane, mostovi itd.) i navoenjem
bitnih osobina graevinskih objekata. Te karakteristike su veliina i sloenost (l.
631 ZOO). Graenje je lanom 2 ZG definisano kao izvoenje pripremnih radova,
graevinskih radova, ugradnja i montaa opreme, gotovih graevinskih elemenata i
konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. Graevinom se smatra graevinski
objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od graevinskog sklopa i
ugraene opreme koji u okviru tehnolokog procesa ine tehnoloku cjelinu, kao i
samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom.
Graevinski radovi nisu precizirani u zakonu. Da bi neki poslovi bili
graevinski, nesumnjivo je, najprije, da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti.
Mogu se podijeliti na graevinske radove u uem smislu (isti) i na zanatske
radove. Kako bi se ugovor o graenju razlikovao od ugovora o djelu, koji moe
imati isti predmet, potrebno je i na graevinske radove primijeniti ista mjerila kao i
na pojam graevine. A to znai da i oni treba da budu vei i sloeniji. Predmet

posla se odreuje ili u ugovoru neposredno ili, ee, upuivanjem na tehniku

dokumentaciju. Prema UG 11, tehnika dokumentacija je uvijek sastavni dio
ugovora. Ugovor se moe zakljuiti i tako da se izvoa obavezuje da izvri sve
radove prema tehnikoj dokumentaciji, osim onih koji su sporazumom stranaka
izriito iskljueni. Predmet ugovora o graenju moe biti ukljuen i u predmet
ugovora o investicionoj izgradnji. On se tada odreuje u sklopu pripremnih,
istranih, montanih i drugih radova. Moe biti povezan i sa isporukom
investicione opreme.
Cijena kod ugovora o graenju
Cijena je naknada koju investitor duguje izvoau za postignuti rezultat:
graevinu ili obavljene graevinske radove. Sloenost posla u punoj mjeri se
odrazila i na pravni reim cijene.
Odreivanje cijene se uvijek vri sporazumom stranaka. Osnov za ugovaranje
cijene je predmjer radova, ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je
investitor utvrdio predraunom. Postoje tri osnovna naina na koja se odreuje
cijena. Prvi je paualno utvrivanje, tj. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (l.
635 ZOO). Ovaj metod moe se primijeniti i za dio objekta, odnosno radova (UG
22). Prema UG 32 cijena odreena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih
vikova i manjkova radova. Drugi i u praksi najei metod jeste odreivanje
cijene kao zbira jedininih cijena za pojedine radove. Cijena radova ne ukljuuje i
cijenu materijala. No, u nju su ve ukljueni fiksni trokovi graevinara, tako da se
oni posebno ne iskazuju. Danas se, u pravilu, ne razdvaja cijena rada i materijala,
ve se daje jedinstvena cijena ugraeno. Jedinine cijene se iskazuju prema
predmjeru radova. Napokon, cijena moe biti odreena uz navoenje izraza klju
u ruke ili neke druge sintagme slinog znaenja. Ona znai pretvaranje opteg tipa

ugovora o graenju u poseban posao, pa emo se na ovom modalitetu zadrati

kasnije.
Postoji vie vrsta radova iji trokovi ine cijenu. Svi oni nemaju jednak tretman.
U cijenu, najprije, uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehnikoj
dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Cijena dalje zavisi od odnosa koliina
radova koje su predviene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti, tj. od
vikova i od manjkova radova (UG 9). Ako njihov uticaj na cijenu nije
ugovoren posebne uzanse o graenju smatraju da se jedinine cijene primjenjuju i
za vikove, odnosno manjkove radova, ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih
koliina (uzansa br. 22). Kod ugovora klju u ruke, viak ili manjak radova ne
utie na cijenu. Drugu relevantnu vrstu radova ine nepredvieni radovi. To su
oni ije je poduzimanje bilo nuno da bi se osigurala stabilnost objekta ili
sprijeio nastanak tete, a izazvani su neoekivano teom prirodom zemljita,
neoekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neoekivanim dogaajima
(l. 634 ZOO). Za ove radove izvoa ima pravo na pravinu naknadu. Ako bi ona
dovela do znatnog poveanja cijene, investitor moe i raskinuti ugovor. I tree,
naknadni radovi - oni koji nisu ni ugovoreni ni nuni ne utiu na cijenu. O njihovoj
vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35).

Promjena cijene kod ugovora o graenju

Ugovorena cijena se moe mijenjati. Ovaj naelni stav, koji odgovara principima
naeg obligacionog prava, kod ugovora o graenju je razvijeniji nego kod drugih
poslova. Nastavljajui koncept usvojen u sudskoj praksi i u Posebnim uzansama,
ZOO je usvojio naelo promjenjivosti cijene. Ono jednako djeluje i prema

investitoru i prema izvoau. Pored toga, cijena moe biti modifikovana i u skladu
sa sporazumom stranaka.
Ako ugovor ne sadri posebna rjeenja o modifikaciji cijene, izvoa koji nije u
docnji snosi poveanja cijene do 2%. Ukoliko je izvoa u docnji svojom
krivicom, na njega pada teret poveanja cijena do 5%. Osnovicu za utvrivanje
procenata u ovom sluaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova, nego onaj njen
dio sa kojim je izvoa u docnji. Poveanje cijena elemenata na osnovu kojih je
odreena cijena radova nastalo nakon pada graevinara u docnju u cjelini snosi
sam izvoa (l. 636 ZOO). ak i onda kada je predvieno da se cijena nee
mijenjati ako se nakon zakljuenja ugovora poveaju cijene elemenata na osnovu
kojih je ona utvrena, cijena je ipak promjenjiva. Izvoa tada snosi poveanja do
10%, a preko toga investitor (l. 637 ZOO). Jasno je da u sva tri sluaja investitor
moe biti doveden u situaciju da ne moe da nastavi izgradnju. Zbog toga mu
zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog poveanja raskine ugovor. Tada
duguje izvoau dio cijene za ve zavrene radove i pravinu naknadu za uinjene
neophodne trokove (l. 638 ZOO).
Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naruiocu obezbijedi
pravo na snienje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je
utvrena vrijednost objekta, odnosno radova. U sluaju da izvoa nije u docnji,
naruilac ima pravo na snienja koja prevazilaze 2%, odnosno kod fiksnih cijena
10%. Ukoliko je izvoa u docnji, sva snienja cijena idu u korist investitora (l.
639 ZOO).
Sporazumna promjena cijena moe se izvriti naknadno, kada se promjene pojave
i unaprijed. Ve pri zakljuenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i
indeksna klauzula. Prvi instrument se gotovo redovno sree u praksi. Njegov

pravni reim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. Indeksna klauzula je
ureena u posebnoj uzansi o graenju br. 25. Prema njoj, mogla se primijeniti kada
se trokovi ivota promijene za 5%.
Na pravila o promjeni cijene, kako zakonska, tako i ugovorna, uticaj moe imati i
avans. Ukoliko je avans predvien i dat izvoau radi nabavke materijala, izmjena
cijena se ne moe zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je
izvoa avansom mogao iskljuiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu
cenu (UG 29). Poto ovo rjeenje odgovara i optim pravilima obligacionog
prava, primijenie se i onda kada vaenje Posebnih uzansi nije izriito ugovoreno.

Rok kod ugovorao o graenju

Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat, odnosno graevinski
radovi moraju biti zavreni. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o
djelu, ni kod ugovora o graenju ne sadri posebna rjeenja o vremenu u kome
izvrilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. Stoga e se i na ovaj posao
primjenjivati opta pravila. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu obiajnih
normi slue posebne uzanse 36-44.
U praksi dominira odreivanje roka periodom. To se najee ini utvrivanjem
dinamikog vremenskog plana radova. Tada, ako ugovarai posebno odrede,
vrijeme za izvoenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). On se
kroz izvoenje konstatuje tzv. privremenim situacijama. Razumije se da stranke
svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo.

Poetak toka roka utvrenog periodom moe biti izriito ugovoren. Ako to nije
sluaj, on tee od dana uvoenja graevinara u posao. Pod tim se podrazumijeva
zavravanje svih onih obaveza naruioca bez ijeg prethodnog ispunjenja
zapoinjanje radova faktiki nije mogue ili pravno nije dozvoljeno (UG 45).
Ukoliko izvoa bez opravdanog razloga odlae poetak koritenja roka za
graenje, investitor mu moe dati primjeren rok. Njegovo nepotovanje daje
investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39).
Produavanje roka je mogue na osnovu ugovora i to bilo unaprijed, bilo
naknadno. Prema posebnoj uzansi 42, prolongiranje rokova se moe traiti u
sluajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza
naruioca izvoa ne moe izvoditi radove. Rok se u ovom sluaju produava za
vrijeme potrebno za ponovno otpoinjanje radova, odnosno za eventualno
pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godinjeg doba (UG 42). Zahtjev za
produenje mora se podnijeti im izvoa sazna za razlog produenja.

Ugovorna kazna
Pravni reim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka, ukljuivanja posebnih
uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rjeenja Zakona o obligacionim odnosima.
Ugovorom se predvia plaanje ugovorne kazne u sluaju izvoaeve docnje. Kao
i obino kod ugovorne kazne, plaanje se moe predvidjeti u utvrenom iznosu po
ugovorenim periodima (npr. 5.000 KM za svaki dan zakanjenja) ili u procentima
od vrijednosti neizvrenih radova za utvreno vrijeme (npr. 2% od ugovorenih, a
neizvrenih radova za svaki dan zakanjenja), ili na isti ovaj nain, ali po

progresivnoj stopi (npr. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje, 4% za drugih 10

dana docnje itd.).
Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako
nije drukije ugovoreno. U tom sluaju, po Posebnim uzansama o graenju (uzansa
br. 52), i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova
za svaki dan zakanjenja. Ipak, iznos ne moe prei 5% od ukupne cijene radova.
U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost ve predatog dijela objekta (UG 53).
Ugovorna kazna se plaa od primopredaje objekta, odnosno njegovog dijela koji je
dovren i moe se upotrijebiti i samostalno koristiti. I kod ovog posla vai pravilo
da dunik ne plaa ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje
nije odgovoran.

Premija izvoau
Izvoa koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu
ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. Premija egistira da bi se stimulisao
izvoa na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednaio njegovu pravnu poziciju
sa investitorom. Premija se nalazi u istom pravnom reimu kao i ugovorna kazna.
Ni Zakon o obligacionim odnosima, ni Posebne uzanse o graenju ne sadre
dispozitivna pravila o premiji. Shodno tome, stranke se u svakom konkretnom
poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje
investitor duguje izvoau za prijevremeno zavravanje njegovih obaveza. Pri
tome se moe, ali ne mora, primijeniti analogija sa metodom utvrivanja ugovorne
kazne. Iznos premije se moe utvrditi i paualno.

Garantni rok za kvalitet radova

I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj
mjeri u kojoj postoji reim primjene posebnih uzansi. Njihovo trajanje iznosi dvije
godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugaije odreeno (UG
85). UG 104 odreuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10
godina od dana primopredaje objekta. U pogledu ugraene opreme vai tzv.
prenesena garancija izvoaa radova (UG 87).
Ostali garantni rokovi su ureeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim
odnosima. O njima e biti rijei pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvoaa.

Pisana forma ugovora

Ugovor o graenju je prema ZOO bitan element posla. Pismena forma se namee
kao uslov ad solemnitatem i ad probationem.

OBAVEZE INVESTITORA
Prethodne obaveze
Obaveze investitora se po osnovu nastanka, odnosno prema pravnoj prirodi mogu
podijeliti na administrativne i ugovorne. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme
nastanka, obaveze se svrstavaju u: prethodne, one u toku graenja i po zavretku
izgradnje. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata, obezbjeenje tehnike

dokumentacije sa revidiranim projektima, pribavljanje sredstava, provoenje

izabranog naina odabira saugovaraa u skladu sa zakonom, dobijanje odobrenja
za graenje i potovanje pismene forme ugovora.
Dunosti investitora u toku gradnje neemo izlagati prema njihovoj pravnoj
prirodi. Poto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliu,
iznijeemo ih logikim redoslijedom, pratei redovan tok posla graenja.

Uvoenje izvoaa u posao

Uvoenje izvoaa u posao je ugovorna obaveza. Njen dispozitivni reim dat je u
Posebnim uzansama o graenju broj 45-47. On moe biti modifikovan
sporazumom stranaka i onda kada su UG izriito prihvaene.
Pod uvoenjem izvoaa u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza
naruioca bez ijeg prethodnog ispunjenja zapoinjanje radova faktiki nije
mogue ili pravno nije dozvoljeno (UG 45). Obaveza je sloena. Investitor mora
najprije da preda samo gradilite. Pod njim se podrazumijeva ureena obezbijeena
i iskolena parcela sa obiljeenim osnovnim kotama i osovinama. Ureenim se
smatra samo ono gradilite koje izvoau, izmeu ostalog, obezbjeuje faktiku i
pravnu mogunost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. Ureenje gradilita
moe biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima koje investitor
zakljuuje bilo sa treim licem, bilo sa izvoaem. Pored predaje gradilita,
investitor mora da urui izvoau: tehniku dokumentaciju u potrebnom broju
primjeraka, odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeena. O
izvrenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u graevinskom
dnevniku.

Graevinski nadzor
U najirem smislu, graevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji
strune provjere racionalnosti, savremenosti, kvaliteta i zakonitosti dokumentacije,
postupaka, materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta, kao i samog objekta.
U uem smislu, ovaj nadzor obuhvata samo strunu kontrolu koja se nad svim
elementima i momentima posla obavlja u toku graenja. U najuem smislu, pod
graevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvoenjem radova
koju obavlja investitor, bilo sam, bilo preko posebno angaovanog lica.
Zakon o obligacionim odnosima ne predvia graevinski nadzor kao obavezu
investitora. Iz lana 632 moe se zakljuiti da ove radnje imaju karakter njegovog
prava. Stav prinudnih propisa neto je drukiji. Prema l. 21 ZG, nadzor se moe
povjeriti, u ime investitora, samo pravnom licu registrovanom za poslove graenja
koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inenjera
sa 5 godina radnog staa i poloenim strunim ispitom za svaku vrstu radova za
koju se obavlja nadzor. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadlenoj
inspekciji.
Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. Ureuje se prinudnim
propisima, ugovorom i, kada su ukljuene u izvore prava, Posebnim uzansama o
graenju. U njega ulaze naroito: vrste, koliina i kvalitet radova, materijala i
opreme (UG 99), pridravanje tehnike dokumentacije i rjeenja znaajnih za
stabilnost i sigurnost objekta. Bez posebnog ovlatenja nadzorni organ nema pravo
da mijenja tehniku dokumentaciju i projekte, niti da intervenie u imovinskopravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. Nain nadzora odreuje se ugovorom

i Posebnim uzansama. Svoje primjedbe nadzorni organ je duan da bez odlaganja

saopti izvoau posebnim pisanim aktom (notom) i upisom u graevinski
dnevnik (UG 101).

Plaanje cijene
Plaanje prije poetka radova
Plaanje cijene je osnovna obaveza investitora. Zbog sloenosti posla graenja
ona je komplikovanija kod ovoga, nego kod veine drugih ugovora u privredi.
Izvori prava su: prinudni propisi, ugovor, Posebne uzanse o graenju kao obiajna
pravila, koja u tom svojstvu vae i kad nisu izriito ukljuena u ugovor, te opte
odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novanih obaveza.
Karakteristika plaanja u poslu graenja jeste da je to trajna obaveza koja se
izvrava prije, u toku i po zavretku izgradnje objekta, odnosno obavljanja radova.
Plaanje prije poetka izvoenja objekta/radova vri se davanjem avansa. Izvoa
nema zakonsko pravo na avans, pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Ako vrijeme
uruenja avansa nije utanaeno, avans se plaa prije poetka izvoenja
ugovorenih radova (UG 59). Za iznose koje e uruiti investitor po pravilu trai
garanciju banke da e izvoa ili izvriti ugovorene radove ili vratiti avans
(avansna garancija). Avans se obraunava i vraa shodno ugovoru. Ukoliko
izriit sporazum ne postoji, prema UG 60, obaveza vraanja poinje tei kad
novani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene
cene. Vraanje se vri sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti
ugovorenih, a neizvrenih radova (UG 60). Tehnika povrata avansa se sastoji u

odbijanju odgovarajue rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj

situaciji.

Plaanje u toku izvoenja radova

U toku izvoenja radova plaanje se vri na osnovu faktura. U poslu graenja one
se nazivaju situacijama.
Posebne uzanse o graenju detaljno reguliu privremenu situaciju (UG 58-65).
To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec
dana. Radovi se utvruju na osnovu graevinskog dnevnika i graevinske knjige u
koju se dnevno biljei situacija na gradilitu. Iskazuju se stvarno izvedene koliine
prema specifikaciji koja je data u tehnikoj dokumentaciji. Njihova vrijednost se
utvruje prema ugovorenim cijenama. Ukoliko je izvoa primio avans koji se
poeo vraati, privremena situacija treba da sadri i iznos koji investitor odbija od
uplate. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na
koji se odnosi. Ona je pravovaljana i kada je investitor, odnosno njegov nadzorni
organ ne ovjeri. Investitor moe osporavati pojedine stavke fakture. O tome mora
odmah obavijestiti izvoaa. Plaanje fakturisanog iznosa, ili iznosa koji nije
osporen, vri se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije.
U praksi postoje i tzv. obraunske situacije. Posebne uzanse o graenju ih ne
reguliu, ali se na njih moe shodno primijeniti reim predvien za okonanu
situaciju. Obraunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi,
dijelu objekta. Osnov je graevinska knjiga. Sadraj ove situacije isti je kao i
privremene. No, iznos se utvruje na drugi nain: od ukupne vrijednosti dijela
objekta se odbija ono to je ve plaeno po osnovu privremenih situacija. Razumije

se da ovakav obraun moe da pokae da investitor ne duguje nita, odnosno da je

platio vie nego to je utvrena vrijednost dijela objekta.

Plaanje nakon zavretka radova

Nakon zavretka objekta, odnosno radova, obavlja se konaan obraun (UG 116121) i plaanje izmeu stranaka. Osnov za plaanje predstavlja okonana
situacija. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po izvrenoj primopredaji
izvedenih radova (UG 62). Sadri podatke do kojih je dola kolaudaciona
komisija, zajedniko tijelo investitora i izvoaa koje provjerava saglasnost i
kvalitet izvedenih radova sa tehnikom dokumentacijom. Suma za plaanje se
utvruje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim
umanjenjem za iznose plaanja po osnovu privremenih, a eventualno i obraunskih
situacija.
Rok za plaanje ove situacije je 15 dana od prijema. Investitor po pravilu ne plaa
cijeli iznos okonane situacije. On, najprije, ima pravo da zadri srazmjerni dio
cijene za otklanjanje nedostataka utvrenih prilikom primopredaje radova (UG
66). Zadrani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po
otklanjanju utvrenih nedostataka (UG 69).
Napokon, investitor po ugovoru ima pravo da zadri dio cijene do isteka
garantnog roka za kvalitet radova. On obino iznosi 2% i slui za otklanjanje
nedostataka na koje ukae superkolaudacija - stranaki pregled objekta po isteku
garantnog roka. Tek nakon toga se vre i krajnji obraun i zavrno plaanje po
ugovoru o graenju.

OBAVEZE IZVOAA
Obaveze izvoaa mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na
investitora. I njih emo izloiti logikim redoslijedom.
Prethodne obaveze su malobrojne. Imaju prinudni karakter. Po svome osnovu su
imovinsko-pravne i administrativne. U prvu grupu spada potovanje pismene
forme ugovora, a u drugu: pregled tehnike dokumentacije, prijava poetka radova
i preduzimanje mjera obezbjeenja.
Pregled tehnike dokumentacije prije poetka radova je administrativna obaveza
izvoaa (l. 176 UG). Posebna uzansa 13 predvia da je izvoa duan da
blagovremeno i detaljno proui tehniku dokumentaciju na osnovu koje se izvode
ugovoreni radovi i da od naruioca blagovremeno zatrai objanjenje o nedovoljno
jasnim detaljima. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda, posljedice propusta su
iste. Izvoa odgovara za tete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih
kao strunjak znao ili morao znati, ako je dakle, bio nesavjestan.
Prijava poetka radova je druga administrativna obaveza izvoaa. On to mora
uiniti najmanje osam dana prije poetka izvoenja radova. Prijava se podnosi
nadlenom inspekcijskom organu uprave nadlenom za poslove graenja.
Preduzimanje mjera sigurnosti je takoe javno-pravna obaveza. Izvoa mora
blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa vaeim propisima i
okolnostima posla zatitio: graevinu i radove, opremu i materijal, radnike,
prolaznike i saobraaj, te susjedne objekte. Ova obaveza se mora izvriti prije
poetka graenja, ali nema jednokratan karakter. Izvoa je duan i u toku gradnje

da aurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove, koje okolnosti sluaja

zahtijevaju.
Voenje knjiga o graenju
Znaaj i sloenost posla graenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim
relevantnim momentima koji se tiu njegovog izvravanja. Zbog toga je prinudnim
propisima graevinaru nametnuta dunost da vodi odgovarajue knjige (l. 47 ZG).
Njihov broj i sadraj nisu ureeni identino, ali pokrivaju priblino iste sadraje.
Po pravilu se predviaju graevinski dnevnik i graevinska knjiga.
U graevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpoinjanju i zavretku
pojedinih radova i o njihovim koliinama. Pored toga, dnevnik mora da sadri sve
vanije momente koji se tiu izvoenja radova ili koji mogu da utiu na njihov
kvalitet (temperatura, kia, testiranje materijala, inspekcijski pregledi itd.). Nalozi i
primjedbe investitora, odnosno njegovog nadzornog organa, daju se putem
dnevnika. Praktino, sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvoenja
radova se vri preko dnevnika. Zato je logino da ga obje strane potpisuju.
Potpisivanje se vri svakodnevno. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao
dokaz. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom.
Ugovorom moe biti predvieno da se pojedini momenti i izjave mogu
pravovaljano konstatovati, odnosno dati samo na posebnom dokumentu - noti.
Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija.
Graevinska knjiga sadri navode o zavretku pojedinih faza radova i za
ureivanje odnosa izmeu stranaka povodom te faze. I nju potpisuju obje stranke.
Graevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obraunske situacije.

Solidno izvoenje radova

Pravni karakter obaveze
Solidno izvoenje radova je karakteristina obaveza cijelog ugovora i osnovna
inidba

izvoaa.

Za

pravilnost

njenog

ispunjenja

mjerodavan

je

niz

administrativnih, dispozitivnih (l. 632-634 ZOO), ugovornih i odredbi Posebnih

uzansi o graenju (UG 75-82). Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata,
tipino za ugovor o graenju uopte, posebno se jasno manifestuje u reimu ove
obaveze. Ova dunost je sloena.

Pridravanje projektne dokumentacije

S obzirom na to da je ugovor o graenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu,
izvoa je duan izvriti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla (l. 607
ZOO). A to najprije znai da se u svemu mora pridravati glavnog i izvedbenih
projekata, investiciono-tehnike dokumentacije i drugih planova te dokumenata
koji su sastavni dio ugovora. Pored pridravanja ugovornih elemenata, izvoa
mora da potuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehnike norme,
obavezne standarde, propise o bezbjednosti i slino. Sve to mora izvoa da uini
poteno i savjesno, djelujui panjom strunjaka.
Postojanje revidiranog glavnog projekta i strunog nadzora od strane investitora
ne oslobaa izvoaa obaveze da se savjesno i paljivo odnosi prema projektu.
Ukoliko u toku izvoenja zapazi nedostatke ili nejasnoe u projektu, mora o tome
da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ, odnosno investitora. Investitor je duan

da u primjerenom roku i u pismenoj formi prui traena objanjenja tehnike

dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. Ako
ovlateno lice ne reaguje na opomenu, a radi se o nedostacima koji predstavljaju
javnu opasnost, izvoa je duan da o tome obavijesti nadleni inspekcijski organ.
U sluaju akutne opasnosti, izvoa mora samoinicijativno privremeno obustaviti
radove. Bude li potrebno, valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih
nedostataka. Bez odobrenja investitora, izvoa ne smije odstupiti od projekta. Tek
po dobijanju pismene saglasnosti, moe nastaviti izmijenjene radove. Inae, u
naelu, nema pravo na naknadu za uinjene radove. Izuzetak su jedino hitni
nepredvieni radovi iz lana 633 ZOO.

Upotreba odgovarajueg materijala

Izvoa mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. Materijal se
predaje na gradilitu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93).
Obaveza i trokovi uvanja padaju na izvoaa. On je tada duan da provjeri
kvalitet samo ako je to ugovoreno. Ako nije, mora upozoriti na nedostatke koje
zapazi poslujui panjom dobrog strunjaka. Kada sam nabavlja materijal, duan je
da ugradi onaj koji je predvien tehnikom dokumentacijom i snabdjeven atestom.
Uoi li nepodudarnost rjeenja tehnike dokumentacije sa propisima ili svrhom
objekta, mora o tome obavijestiti investitora i traiti otklanjanje nedostataka. Bez
obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren, izvoa mora, kada je
to potrebno, da provjeri kvalitet materijala koji ugrauje. Ako metod provjere nije
ugovoren, odreuje ga sam izvoa. On snosi i trokove provjere (UG 76).

Materijal na koji ima primjedbe izvoa moe da ugradi samo onda kada je to
zahtijevao investitor. Zahtjev treba dati pismeno, po pravilu kroz graevinski
dnevnik. No, ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog
materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude,
druge objekte i okolinu (UG 76-78).
Primijeti li investitor da izvoa koristi nepodoban materijal, ima neko od
sljedeih prava: zahtijevati obustavu radova, ruenje dijela koji je napravljen od
takvog materijala, primjenu adekvatnog materijala, angaovanje drugog izvoaa
za izradu poruenog dijela i naknadu eventualne tete koju je pretrpio. Ukoliko
izvoa nee da postupi po nalogu, investitor moe i odustati od ugovora.
Razumije se da i tada ima pravo na naknadu tete.

Rokovi izgradnje
Izvoa mora da na vrijeme izvri radove. O vremenu je ve govoreno prilikom
izlaganja bitnih elemenata posla. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan
radova koji je sastavni dio investiciono-tehnike dokumentacije moe i od
parcijalnih rokova da uini samostalne cjeline ijim nepotivanjem izvoa pada u
docnju.
Obavjetavanje o viku radova
Obavjetavanje o viku radova moe se, analogno obavjetavanju o nedostacima
projekta, uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvoenja radova.
lan 633 ZOO predvia da za svako odstupanje od projekta graenja, odnosno
ugovorenih radova, izvoa mora imati pismenu saglasnost naruioca i projektanta

vezano za njegovo autorstvo. Ne uini li tako ne moe zahtijevati poveanje

ugovorene cijene za radove to ih je izvrio bez takve saglasnosti. Ove odredbe
vae i za radove koji nisu predvieni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji, a
pojavljuju se kao nuni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog
objekta. To je tzv. viak radova. Obavjetavanje o njemu treba izvriti bez
odlaganja kroz graevinski dnevnik i na druge ugovorene naine. Ono predstavlja
uslov za naknadu vika radova. Jedan znaajan izuzetak ipak postoji.
Nepredviene radove izvoa moe izvesti i bez prethodne saglasnosti naruioca
ako zbog njihove hitnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost (l. 634 ZOO).
Nepredvienim radovima u smislu ove odredbe smatraju se oni koji ispunjavaju
dva uslova: karakter vie sile i mogunost nanoenja tete ugroavanjem stabilnosti
objekta ili na drugi nain. Mogunost njihovog izvoenja bez saglasnosti
investitora ne znai i prestanak obaveze obavjetavanja koja lei na izvoau. On
to mora uiniti na propisan i ugovoren nain.

Omoguavanje nadzora
Omoguavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i
obiajna dunost izvoaa (ZG, l. 603 ZOO, UG 100). Sadraj ove obaveze je
odreen pravom naruioca da vri nadzor i Posebnim uzansama o graenju (UG
99-102).
Izvoa mora uiniti sve da bi naruilac mogao realizovati svoja nadzorna
ovlatenja. Tu prvenstveno spada: omoguavanje pristupa na gradilite i u
skladita, pruanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80),
pozivanje na testiranje, prisustvovanje testovima, izvoenje pojedinih radova u

prisustvu nadzornog organa, omoguavanje izvoenja proba na licu mjesta,

otkrivanje pojedinih radova, uzimanje uzoraka i slino. Trokove nadzora i
vraanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole, naroito kod otkrivanja
radova, snosi naruilac. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemoguavanjem
naruioca da na vrijeme izvri kontrolu, izdaci za njih padaju na izvoaa (UG 80).
Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u graevinski dnevnik ili daju na
drugi nain, ali uvijek u pisanoj formi. Saoptavaju se izvoau bez odlaganja (UG
101). Izvoa je duan da postupi po svim osnovnim zahtjevima naruioca
podnesenim u vezi s vrenjem strunog nadzora (UG 102). Ova obaveza ne
postoji onda kada nadzorni organ prekorauje svoja ovlatenja (UG 103).

uvanje gradilita
uvanje gradilita od poetka izvoenja do predaje radova naruiocu (UG 109)
ugovorna je obaveza koju ne treba mijeati sa administrativnim dunostima
preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. Ako nita nije posebno
ugovoreno, sadraj ove obaveze se ureuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla.
U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi, materijal i oprema
sauvaju od unitenja, odnoenja ili propadanja. Ako na istom gradilitu ima vie
izvoaa, svaki od njih preuzima samostalnu obavezu uvanja, ili tu obavezu
preuzima jedan za sve, uz nadoknadu.
Trokove uvanja snosi izvoa. Na njega pada i rizik teta izazvanih neuspjehom
u izvravanju ove dunosti.

Ureenje gradilita
Ureenje gradilita je posljednja obaveza izvoaa prije onih koje spadaju u fazu
predaje objekta, odnosno radova. Ona postoji i pri raskidu ugovora. Ako nita nije
posebno ugovoreno, regulie je UG 126.
Po zavrenim radovima, odnosno nakon raskida ugovora, izvoa je duan da o
svom troku povue radnike i opremu, preostali materijal i otpad. Takoe mora
ukloniti privremene objekte i raistiti teren. Trokove ovih radova u principu snosi
izvoa. Jedan izuzetak ipak postoji. U sluaju raskida ugovora, trokove ove
obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora.
Trokovi okolnog ureenja se posebno ugovaraju, ili u sklopu cjelokupnog posla.
Ovo ureenje se vri i u skladu sa regulacionim planom.

PREDAJA OBJEKTA
Tehniki pregled i odobrenje za upotrebu
Zainteresovanost drutva za rezultat ugovora o graenju i prinudni karakter
velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta.
Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i
prihvatanju koje vri organ koji je izdao odobrenje za graenje. Ureena je ZG (l.
50-60) na nain koji iskljuuje autonomiju volje bilo kog uesnika u toj proceduri.
Tehniki pregled je sistem upravnih i strunih postupaka kojim posebno
imenovana komisija utvruje da li je objekat izgraen u skladu sa tehnikom
dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za graenje, kao i da li je

objekat izgraen u skladu sa tehnikim propisima, standardima i normativima ija

je primjena obavezna ili potrebna da bi se sprijeilo tetno dejstvo objekta na
okolinu. Prema prirodi graevine, tehniki pregled obuhvata kontrolu graevinskih
radova, instalacija, opreme i postrojenja. Vri se za cijeli objekat ili njegov dio koji
ini samostalnu ekonomsko-tehniku cjelinu, podobnu za odvojeno koritenje.
Zahtjev za tehniki pregled daju investitor, izvoa ili oba subjekta zajedno.
Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za graenje. U zahtjevu se moraju
navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za graenje, te njegov broj i
datum izdavanja. Ukoliko odobrenje nije uopte izdato, nadleni organ je duan da
odbije zahtjev za tehniki pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu.
Kada prihvati zahtjev, organ uprave je duan da u roku od 30 dana obavi tehniki
pregled (l. 50 ZG). Tehniki pregled obavlja komisija za tehniki pregled. U
komisiji se moraju nalaziti struna lica, diplomirani inenjeri sa najmanje 5 godina
radnog iskustva i poloenim strunim ispitom. U radu komisije ne mogu
uestvovati slubena lica koja su uestvovala u postupku izdavanja odobrenja za
graenje. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i
izvoaa. Njihova je dunost da komisiji prue sve traene podatke i informacije.
Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvoa obavezno
dostavljaju na osnovu rjeenja o vrenju tehnikog pregleda. Program sastavlja
predsjednik komisije. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska
graevine. Komisija moe naloiti i posebne strune preglede koje smatra
potrebnim. O radu komisije se vodi zapisnik.
Po zavrenom pregledu, komisija je duna da organu koji ju je imenovao podnese
izvjetaj najkasnije u roku od 10 dana (l. 55 ZG).

Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole e se odbiti: ako je graevina izgraena

bez odobrenja za graenje, ako su u toku gradnje izvrene izmjene na graevini za
koje nije izdato odobrenje za graenje, ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci,
ako je donesen zakljuak kojim se doputa obnova postupka za izdavanje
odobrenja za graenje ili ako je u toku postupak graevinske inspekcije.

Primopredaja objekta, odnosno radova

Primopredaja objekta ili radova je sistem strunih postupaka koje provode same
stranke, odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost
objekta/radova sa ugovorom. Naziva se i kolaudacijom. Osnov kolaudacije je
autonomija volje stranaka. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore.
Zakon o obligacionim odnosima, govorei o ugovoru o djelu, uspostavlja obavezu
naruioca da pregleda izvreno djelo im je to po redovnom toku stvari mogue i
o naenim nedostacima bez odgaanja obavijesti izvoaa (l. 614). Predviene
su i posljedice neizvrenja ove dunosti. Drugi izvor je ugovor. On e biti znaajan
naroito kod veih i sloenijih objekata, ukljuujui i one koji se mogu podvesti
pod investicione. Napokon, na ovu proceduru e se primijeniti i Posebne uzanse o
graenju, bilo na osnovu sporazuma stranaka, bilo kao obiaj (UG 110-115).
Vrijeme kolaudacije moe se odrediti razliito. Ako zakonodavstvo nita ne
propisuje, ovaj postupak se da izvesti prije tehnikog pregleda, paralelno sa njim i
nakon tehnikog pregleda, odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. Posljednje
rjeenje je i poslovno i pravno najloginije, pa dominira u praksi.
Zahtjev moe podnijeti svaka strana nakon to je izvoa obavijestio investitora
da su radovi zavreni (UG 110). U zahtjevu se imenuju i lanovi komisije

podnosioca zahtjeva. Stranke su dune da bez odlaganja pristupe primopredaji i

konanom obraunu (UG 111). Postupak pregleda se odreuje sporazumom i po
prirodi stvari. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. Ne provjeravaju se oni
elementi koji su ve bili predmet tehnikog pregleda. O pregledu se vodi zapisnik.
Njegov sadraj je odreen u UG 113. Podaci se odnose na: potovanje pravila
struke u izvoenju radova, kvalitet radova, obim radova, pitanja o kojima nije
postignuta saglasnost, radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u
kojima to valja uiniti, predaju garantnih listova i atesta i datum zavretka pregleda
te primopredaje radova. Zapisnik potpisuju obje strane. U njemu svaki od
ugovaraa moe izdvojiti svoje miljenje o pojedinom pitanju. Ako jedna strana
neopravdano nee da pristupi pregledu ili odbije da potpie zapisnik, drugi partner
to moe uiniti sam. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovarau
nastaju posljedice u vezi sa primopredajom.
Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa
stanovita ugovora koje izvoa mora o svom troku da otkloni, on je duan da
odmah pristupi izvoenju tih radova. Bez ovoga nije mogue ni izvriti konaan
obraun. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci
otklonjeni, investitor donosi odluku o prijemu objekta. Poslije toga se objekat
zapisniki preuzima od izvoaa.

Superkolaudacija
Superkolaudacija je pregled koji stranke vre po isteku garantnih rokova. Obavlja
ga komisija koju imenuju investitor i izvoa. Predmet kontrole jeste pojava

eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova, onih koji se nisu mogli
utvrditi prilikom kolaudacije.
I superkolaudacija se vri na osnovu dokumentacije i uvida u stanje graevine.
Utvreni nedostaci se konstatuju u zapisniku i odreuje rok za njihovo otklanjanje.
Ukoliko ih izvoa ne otkloni, investitor to moe uiniti sam ili preko treih lica,
ali na troak izvoaa. To se po pravilu ini iz pridranih iznosa u veliini do 2%
cijene. im je konstatovano da nedostaci ne postoje, odnosno da su otklonjeni,
pristupa se konanom svoenju rauna izmeu stranaka. Kada se iznosi po ovoj
fakturi plate, odnosi izmeu stranaka po redovnom toku posla su definitivno
prestali.

Odgovornosti uesnika u poslu

Sloenost posla graenja dovodi do pojave vie uesnika iji postupci samostalno
ili u vezi sa radnjama drugih lica utiu na ishod ugovora. Zbog toga svako od njih
moe da odgovara samostalno ili povezano sa drugim uesnicima za neizvrenje ili
neuredno izvrenje ugovora o graenju. Ta lica su: projektant, organizacija koja
ispituje teren i daje miljenje o podobnosti zemljita, investitor, izvoa i
podizvoa.
Opta karakteristika reima odgovornosti u ugovoru o graenju jeste njegova
strogost. Ona se na razliite naine manifestuje kod svakog uesnika u poslu.
Jednom je to nemogunost da se odgovornost ugovorom iskljui ili ogranii, drugi
put se odgovornost manifestuje u duini prekluzivnih rokova, trei put u reimu
regresnih zahtjeva, a etvrti u ureenju aktivne legitimacije. Kada se radi o

odgovornosti za nedostatke graevine, kao opti reim primjenjuje se onaj koji

sadri odredbe o ugovoru o djelu (l. 641 ZOO).

Odgovornost projektanta, davaoca miljenja o zemljitu i investitora

Projektant, prema optim pravilima, odgovara za tete koje nastanu njegovim
propustima u projektovanju. U jednom sluaju njegova odgovornost je oteana.
Najprije, on odgovara za nedostatke graevine koji se tiu njene solidnosti, ukoliko
se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. Nedostaci moraju
biti takvi da ugroavaju stabilnost i sigurnost objekta. Nedostaci mogu biti rezultat
greaka u projektovanju ili zbog osobina zemljita, ako ih je utvrivao sam
projektant. Ovu svoju odgovornost projektant ne moe ugovorom ni iskljuiti, ni
ograniiti. Pravo na tubu ima ne samo naruilac nego i svaki sticalac graevine
unutar desetogodinjeg perioda garancije (l. 644 ZOO). Projektant se moe
osloboditi odgovornosti samo ako dokae da nestabilnost objekta nije posljedica
njegovog propusta.
Struna geofizika organizacija koja je dala miljenje o podobnosti zemljita za
gradnju odgovara za stabilnost graevine u periodu od 10 godina isto kao i
projektant. Osloboditi se ove odgovornosti moe samo dokazom da se u toku
graenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost strunog
miljenja o svojstvima graevinskog zemljita (l. 644 ZOO).
Investitor za svoje novane obaveze odgovara po optim pravilima o ovom tipu
obligacija. tete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga.

Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvoaa o mogunostima nastanka

tetnih posljedica.

Odgovornost graevinara
Odgovornost graevinara je najprije kaznene prirode. Nepotovanje najvanijih
administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe, odnosno prekraje.
Prestup postoji kada se radovi izvode na zatitnom infrastrukturnom pojasu
suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen, kao i u sluaju izvoenja radova bez
odobrenja za graenje. Zaprijeena su krivina djela i prekraji (l. 74-81 ZG).
Imovinsko-pravna odgovornost se moe svrstati u tri osnovne grupe sluajeva.
Prva i specifina tie se solidnosti graevine. Izvoa u tom pogledu za svoje
radnje odgovara na isti nain kao i projektant (l. 644 ZOO). U drugu grupu spada
odgovornost za nedostatke graevine i radova koji ne utiu na njenu stabilnost.
Osnovni izvor prava ovdje su norme koje vae za ugovor o djelu uopte (l. 614621 ZOO). Napokon, za povrede ugovora koje nisu predviene kod ugovora o
djelu primjenjuju se opta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovanih
obaveza. Svoje odgovornosti izvoa se ne moe unaprijed ugovorom osloboditi.
Iskljuenje ili umanjenje je mogue samo onda kada izvoa dokae da je upozorio
investitora na opasnost od teta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema
tehnikoj dokumentaciji, odnosno po uputstvima investitora (l. 646).
Ako su za tetu krivi i izvoa i projektant, svako od njih snosi dio naknade koji
je srazmjeran krivici. Ukoliko je izvoa naknadio tetu sam, ima pravo regresa
prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u
projektu. Izvoa, kao ugovorna strana, odgovara investitoru i za tete koje je

skrivio podizvoa. U tom sluaju on ima pravo na regres. Ovo ovlatenje moe
ostvariti ako podizvoaa obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva
mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i
zahtjevima (l. 647 ZOO).

Klju u ruke
Ugovor o graenju sa klauzulom klju u ruke bio je u naem pravu najprije
predvien u Posebnim uzansama o graenju (UG 34), a potom je u neto
izmijenjenom obliku preuzet u l. 640 ZOO: Ugovor o graenju sa posebnom
odredbom. Ugovor klju u ruke moe se sklopiti primjenom ove klauzule, ili na
neki drugi nesumnjiv nain. Pod nesumnjivim nainom se podrazumijeva upotreba
izraza koji pokazuju da se izvoa samostalno obavezuje izvriti skupno sve
radove potrebne za izgradnju i upotrebu odreenog cjelovitog objekta (l. 640
ZOO).
Pod ugovorom o graenju klju u ruke podrazumijeva se takav graevinski
posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvrenje
obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom, a za razliku od ugovora kod kojih se
cijena odreuje paualno. Viak radova, hitni nepredvieni radovi ili radovi koji su
predvieni, a ne treba ih izvriti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. Ovo
rjeenje je kritikovano u teoriji, naroito sa pozicija ugovora o investicionoj
izgradnji. Zbog toga se smatra da do promjene cijene moe doi ukoliko je ona
zasnovana na drugim pravom predvienim elementima, naroito onim iz l. 636 i
637 ZOO, a ne na obimu radova. Ova rjeenja su opravdana ve i zbog toga to je

UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i

plaanja naknadnih radova.
Ugovor klju u ruke pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opteg tipa
ugovora o graenju. Prva je sadrana u l. 640 ZOO: kada na strani izvoaa
sudjeluje vie subjekata sa tim svojstvom, oni prema naruiocu odgovaraju
solidarno. Drugo, izvoa veoma esto nabavlja materijal. Tree, poslovno je
pravilo da ovdje izvoa obezbjeuje i nadzor. etvrto, izvoa se gotovo redovno
pojavljuje kao komisionar. I peto, reim njegove odgovornosti je stroi. Ta se
pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvoaa, te u smanjenju broja i
dejstava klauzula o ogranienju, odnosno iskljuenju odgovornosti.

Ostale posebne vrste ugovora o graenju

Graevinski inenjering je konstrukcija poslovne prakse. Pod njim se
podrazumijeva stvaralaka primjena naunih principa i iskustava u svim fazama
jednog poduhvata - od davanja ideja, izrade studija pa do razliitih savjeta u toku
realizovanja projekta, vrenja nadzora i sl. Ova definicija danas najvie odgovara
optem pojmu inenjeringa. Uz njega postoje izvoaki i savjetodavni inenjering
(konsalting).
Ugovor o investicionoj izgradnji takoer je nastao u poslovnoj praksi. Moe se
definisati kao sporazum kojim se izvoa za naknadu obavezuje investitoru da e
mu izvriti jednu ili vie povezanih radnji potrebnih da se odreeni investicioni
objekat, odnosno njegov dio, preda u odreenom roku sposoban za iskoritavanje u
skladu sa ugovorom i pravilima struke. Od ugovora o graenju se razlikuje po
tome to izgradnja objekata ili izvoenje graevinskih radova ne mogu biti jedina

obaveza izvoaa. Isporuka investicione opreme, kao poseban posao prodaje, moe
biti ukljuena u ugovor o investicionoj izgradnji, ali ne kao jedini predmet
ugovora. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za zavretak
poduhvata (graenje, montaa, putanje u pogon itd).
Sadraj ugovora je odreen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u
kombinaciji sa drugim moe biti predmet sporazuma stranaka. Na nivou pozitivnog
prava enumeracija je data u l. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju.
ZG, takoer, predvia postojanje posebnih sluajeva graenja ( glava VII, l. 4044). Radi se o slijedeim sluajevima: graenje u sluaju neposredne opasnosti,
graenje sloene graevine, izvoenje pripremnih radova, graenje privremenih
objekata i bespravno graenje. U ovim sluajevima radi se vie o propisivanju
tehnikih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifinih situacija
prilikom izvoenja posla graenja.

PRESTANAK UGOVORA o graenju

Ugovor o graenju prestaje iz razloga koji imaju opti karakter. To su:
promijenjene okolnosti (l. 133-136 ZOO), nemogunost ispunjenja (l. 137-138
ZOO) i prekomjerno oteenje (l. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni
zakonski i faktiki uslovi. Napokon, ugovor o graenju moe prestati i na osnovu
sporazuma izvoaa i investitora (l. 10 ZOO).
Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije
potrebna posebna forma (l. 68 ZOO). To ne trae ni izvori prava za ugovor o
graenju. Meutim, kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod

ovog posla, dolazi se do nesumnjivog zakljuka da je ona predviena i radi zatite

optih interesa. Pored znaaja ugovora, argument za ovu tvrdnju je i veliki broj
administrativnih obaveza stranaka. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao vai
izuzetak od opteg pravila predvien u lanu 68 ZOO. Dakle, sporazum stranaka o
raskidu ugovora o graenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. Ovim
sporazumom stranke ureuju i posljedice raskida. One se tiu prije svega
zavravanja i zaite pojedinih radova, te naknade izvoau za ono to je ve uinio.
Drugo znaajno pitanje jeste i naknada eventualnih teta.

Jednostrani raskid ugovora o graenju

Pored sporazumnog, mogu je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Opta
rjeenja Zakona o obligacionim odnosima, sadrana u lanovima 124-132,
primjenjuju se i na posao graenja. Pored njih, vaie i pojedine odredbe o
ugovoru o djelu (l. 619 ZOO).
Specifinost ugovora o graenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog
raskida posebno urede. Ona se tiu situacija u kojima se ugovor moe raskinuti
jednostranom izjavom volje i posljedica raskida.
Izvoa ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvoenjem
graevinara u posao. Broj sluajeva u kojima je investitor ovlaten da sam raskine
ugovor je vei. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog poveanja cijene izazvanog
nepredvienim radovima (l. 634 ZOO) ili viim cijenama materijala i radova (l.
637 ZOO), zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvoaa, te zato to

je izvoa u docnji sa izvoenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. U

posljednja dva sluaja ugovor se moe raskinuti i samo u jednom dijelu.

MJENICA
Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obino ne daju definiciju
mjenice, nego umjesto toga, sadre odredbe o tome koje sastojke mora imati
isprava da bi se smatrala mjenicom, kao i druge uslove koje isprava mora da
ispunjava. Na osnovu zakonskih rjeenja moe se konstruisati i odrediti pojam
mjenice. Mjenica je, u modernom pravu, hartija od vrijednosti kojom jedno lice
daje bezuslovno obeanje da e isplatiti odreenu svotu novca samo ili kojom
izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono, u odreeno vrijeme i na odreenom
mjestu, isplati odreenu (upisanu) svotu novca licu naznaenom na toj hartiji ili
isplati treem licu za koje ono to naredi. Ovakvo odreenje mjenice odgovara
kontinentalnim pravnim sistemima. Kao i svaka hartija od vrijednosti, i mjenica je
pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. Mora biti pismeno sainjena jer
je strogo formalna isprava iju sadrinu odreuje zakon.
Iz navedene sintetike definicije mjenice proizlazi sljedee. Izdavalac moe uzeti
na sebe obavezu da sam isplati mjeninu svotu u kom sluaju daje bezuslovno
obeanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj, solo) mjenici. Isto tako, izdavalac
mjenice moe dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeninu svotu
kada se govori o trasiranoj (vuenoj, trata) mjenici. Osnovno razlikovanje mjenica
je, kao to se vidi, prema tome ko plaa mjeninu svotu sam izdavalac ili drugo
lice, po nareenju izdavaoca. I to su osnovne vrste mjenice. Postoje i druge vrste:
bjanko, kreditna, cirkulaciona, komisiona, rekta i dr..

Pojmovno odreenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje

izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno, utisnuto)
odreeno obligaciono pravo (potraivanje). To pravo se odnosi na isplatu mjenine
svote koja je naznaena (upisana) na samoj mjenici. Kako se radi o obligacionom
odnosu (jednostranom pravnom poslu), nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili
drugog lica) na isplatu mjenine sume. Pravne teorije koje su izloene ranije
vrijede i za mjenicu. Moe se rei da su one nastale, prvenstveno, radi objanjenja
momenta nastanka mjenino-pravne obaveze. Razlog lei u injenici to je mjenica
ve odavno postala hartija - model za druge vrijednosne papire, posebno
obligacione.
Mjenino pravo je skup pravnih pravila kojima se reguliu mjenini poslovi i
odnosi lica koja te poslove obavljaju. U nacionalnim pravima najznaajniji izvor
jeste zakon. U naem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o
obligacionim odnosima (ZOO). U ranom srednjem vijeku, kada se mjenica i
pojavila, iskljuivi pravni izvor bili su trgovaki obiaji. U materiji mjeninog
prava izvrena je unifikacija pravila na meunarodnom planu.

Ekonomske funkcije mjenice

Mjenica spada meu najinteresantnije hartije od vrijednosti, pa je njen znaaj u
unutranjem i meunarodnom prometu izuzetan. Zahvaljujui njenim osobinama, a
posebno prenosivosti (negocijabilnosti), mjenica moe zadovoljiti mnoge
ekonomske ciljeve. Zadraemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer
se opirnije ui u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tritima.

Tradicionalno, mjenica slui kao sredstvo plaanja na podruju platnog prometa

jer se pomou nje vri doznaka novca, bezgotovinsko plaanje. U unutranjem
prometu danas ju je, u dobroj mjeri, zamijenio ek. Meutim, u meunarodnom
prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaanja. U modernom
prometu mjenica se rjee pojavljuje kao sredstvo jednog plaanja (gaenja jedne
obaveze), nego zahvaljujui svojoj negocijabilnosti putem indosamenta, ona
omoguava gaenje niza obaveza.
Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja
potraivanja ili odobravanja kratkoronog kredita. Kod robnih kredita, kupac
akceptira mjenicu do visine kredita, koju je na njega prodavac (davalac kredita)
vukao i tako davalac kredita stie mogunost voenja mjeninog spora
(ogranienost prigovora, kratki rokovi). Sigurnost je jo vea ako je mjenica
snabdjevena potpisima i drugih lica. Pored toga, mjenini povjerilac moe
eskontovati svoje nedospjelo mjenino potraivanje kod banke i tako dobiti prije
gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti
mjenice). Banka tako vri kratkorona ulaganja kapitala koja su obezbijeena
mjenicom. Banka kasnije moe reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika
izmeu eskontne i reeskontne kamatne stope - reeskontna redovno nia, a i
obraunava se za krai period). Kao to se vidi, mjenicom je vreno mobilizovanje
kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Osim ovoga, mjenica je mogla da se
upotrijebi kao zaloga (mjenini lombard).
Mjenica se moe koristiti i kod istih finansijskih transakcija kreditnog karaktera
(finansijska ili kreditna mjenica). Najee se radi o akceptnom kreditu. Umjesto
da banka svome klijentu dadne kredit, ona to obezbjeuje kod drugih poslovnih
subjekata, putem svoje bankovne veze, s tim to akceptira tako izdatu mjenicu

(akceptni kredit). Inae, bankarski akcept se koristi i kod plaanja izvozno-uvoznih

poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva.
Ve je reeno da mjenica slui i kao sredstvo obezbjeenja trabine, bilo kao
mjenini lombard ili jemstvo. Iskljuivo kao sredstvo obezbjeenja slui kod
kreditnih potraivanja (osiguranje kredita), kao bjanko akceptirana mjenica. Moe
sluiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica), a izdaje se kao bjanko,
akceptirana i rekta mjenica.
I na kraju, mjenica predstavlja sredstvo kratkoronog ulaganja novanog kapitala.
Kupovina nedospjelih mjeninih potraivanja je esta pojava u trinim
ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. Iako je mjenica individualni
(pojedinani) papir od vrijednosti, ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno
sa obveznicom predstavlja znaajan izvor finansiranja poslovnih subjekata.
Trasirana (vuena, trata) mjenica je u daleko veoj upotrebi pa e biti i detaljnije
obraena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te
mjeninopravne radnje.

SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE

Teorija omisije
Mjenica je pismena isprava koja ima odreen sadraj kao i svaka hartija od
vrijednosti. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u
ispravu, da bi ona imala karakter mjenice, postoje razliite teorije. Prema starijoj
teoriji, teoriji jedinstvene radnje (unitu actu), svi elementi moraju postojati, biti
uneseni, u asu stvaranja mjenice. U protivnom, isprava nema obiljeja mjenice.

Svi podaci (elementi) unose se istovremeno, jednim rukopisom i mastilom.

Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa.
Moderna teorija o mjenici (teorija omisije, proputanja) stvorena je prema
potrebama trgovakog prometa i bankarske tehnike. Inae, bankarska tehnika,
pored zakonskih i drugih pravila, ima veliki uticaj na nain vrenja tradicionalnih
finansijskih usluga u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. Cilj teorije omisije
jeste da se omogui potrebni elasticitet u mjeninom saobraaju uz ouvanje
pravne sigurnosti. Stoga ona doputa da se svi mjenini elementi ne moraju unijeti
u pismenu ispravu u asu sastavljanja mjenice. Doputeno je, dakle, sukcesivno
dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac
propustio unijeti prilikom izdavanja. Radi ouvanja pravne sigurnosti teorija
omisije istie dva momenta: prvi, svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju
biti uneseni u ispravu u momentu podnoenja mjenice na isplatu, i drugi, postoji
pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da
upie u ispravu neki od elemenata koji nedostaje, a po zakonu mora postojati. U
momentu predaje mjenice, koja se daje kao sredstvo obezbjeenja za budua
potraivanja, nije uvijek mogue precizno odrediti sve elemente (mjeninu svotu,
rok dospjelosti i dr.). Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke
najkasnije u momentu podnoenja isprave na plaanje, saglasno ugovoru sa
izdavaocem, u protivnom, nee biti savjestan. Teorija omisije dala je mogunost
postojanja bjanko (blanko, bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovakim i
finansijskim transakcijama. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije.

Bitni sastojci elementi mjenice

Trasirana (vuena, trata) mjenica sadri sljedee bitne elemente (ZM, l. 3):
a) oznaenje u slogu isprave da je to mjenica;
b) bezuslovan nalog da se isplati odreena svota novca;
c) ime, odnosno naziv, firma onoga koji treba da plati (trasat);
d) oznaenje kad treba da plati (dospjelost);
e) mjesto gdje treba platiti;
f) ime, odnosno naziv, firma onoga kome treba platiti, ili po ijoj naredbi treba
platiti (remitent).
g) dan i mjesto izdavanja mjenice i
h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant).
U pravnoj teoriji, neki autori dijele bitne elemente mjenice na opte, personalne,
geografske i kalendarske. Opti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu;
personalni su ime trasata, ime remitenta i potpis trasata; geografski su mjesto
izdavanja i mjesto plaanja mjenice; a u kalendarske elemente mjenice ubraja se
datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice.

Oznaka u tekstu da je isprava mjenica

Naziv mjenica mora biti napisan u tekstu same isprave jo u asu kad se ta
isprava izdaje, i to na jeziku na kojem je isprava izdata. Naziv mjenica potrebno
je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao ta potpisuje,

odnosno o kakvoj se ispravi radi. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu, takva
isprava ne bi se smatrala mjenicom. Mogla bi to biti obina graanskopravna
obligacija.
U praksi se, gotovo iskljuivo, upotrebljava mjenini blanket, koji izdaje drava
ili neka ovlatena organizacija, i taj je blanket cio tampan na zvaninom jeziku sa
stalnim elementima, a za ono to je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni.
U stalne elemente koji su odtampani na mjeninom blanketu spada i naziv
mjenica. Naziv mora biti upisan u samom slogu, tekstu. Po naem zakonu, ne
moe biti upisan kao naslov. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje,
poto se nove rijei tee mogu unositi u tekst, a lake u naslov. Ovaj elemenat
neophodan je u kontinentalnim pravima. Po anglosaksonskom pravu, mjenica je
hartija po naredbi (bill on order) i nije nuno da u ispravi bude sadran i naziv
mjenica.

Bezuslovan nalog da se isplati odreena svota novca

Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu, bezuslovnosti toga naloga i
oznake svote novca.
Isplata mjenine svote ne moe se niim uslovljavati. Mjenica je hartija od
vrijednosti koja u sebi utjelovljuje trabinu na odreeni iznos novca i, ako bi se za
isplatu postavljao neki uslov, mogli bi se initi prigovori o neispunjavanju uslova i
time bi trabina iz mjenice bila neizvjesna. Po anglosaksonskom pravu, naredba za
isplatu, a samim tim i mjenina obaveza, moe biti vezana za ispunjenje nekog
uslova (platite uz podnoenje tovarnog lista). Ona se zove neoperativnom
mjenicom.

Pitanje je kako mora biti naznaena mjenina svota i mora li biti naznaena po
vrsti i koliini novca. Na prvom mjestu, naredba mora da glasi na sumu novca. Ne
moe biti potraivanja stvari. Vrsta novca treba da bude naznaena, ako to i nije
uinjeno, pretpostavlja se da isplatu treba izvriti u onoj vrsti novca koji ima
zakonski teaj u mjestu plaanja. to se tie naznaenja koliine novca, obino se
navodi svota i brojem i slovima. Kod nas se iznos brojem pie desno gore izvan
teksta, a slovima u tekstu mjenice. Nije svuda tako. Zakon ne odreuje to mjesto i
o tome vai obiaj. U Engleskoj i u SAD, iznos brojevima pie se u gornjem
lijevom uglu, u Francuskoj uz potpis trasanta.
Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima moe doi do neslaganja. Iznos
moe biti napisan i slovima i brojem vie od jedanput. Zatim moe biti neslaganja
izmeu svote napisane cifrom i slovima. U sluaju ovog nepodudaranja, zakon je
dao pravila kako se sukob rjeava (ZM l. 8). Kod neslaganja svote napisane
slovima i brojem - vrijedi svota napisana slovima. Ako je u mjenici naznaeno vie
razliitih svota, bilo slovima, bilo brojevima - vai najmanja svota. Ako je u
mjenici ispisano vie razliitih svota i slovima i brojevima - tada vai ona najmanja
svota koja je napisana slovima. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno
naznaenje valute (platite 100 USD ili 1.600,00 KM).

Ime trasata
Navoenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat, jer
imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeninu svotu, da zna ko mu je
dunik. Kod vuene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obino
stoji u donjem lijevom uglu.

Na mjenici moe biti navedeno vie trasata. Da li ovu ulogu mogu imati
kumulativno ili alternativno - zakon izriito ne govori. Teorija prihvata oba
rjeenja. Mjenica sa vie trasata nije rijetka pojava u meunarodnom mjeninom
saobraaju. Deava se da neko ima u inostranstvu dvije ili vie banaka koje plaaju
za njega. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokria kod
neke banke, ili ne zna kod koje mu je banke vee pokrie, ili kad kod jedne banke
nema dovoljno pokria, vui e mjenicu na obje banke kao trasate. To moe biti
alternativno, a moe i kumulativno. Ako se mjenica vue kumulativno, banka kojoj
se imalac mjenice obrati prihvatie mjenicu do iznosa pokria, a za ostatak e se
imalac mjenice obratiti drugoj banci. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopte,
ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu slue kao pokrie, vui e mjenicu
alternativno na obje banke. Inae, trasat moe biti svako lice koje po propisima
graanskog prava, moe primati obaveze, dakle, svako poslovno sposobno lice.

Ime remitenta
Ime, odnosno naziv povjerioca, lica kome treba isplatiti mjeninu svotu, mora biti
navedeno u mjenici. Na istoj mjenici moe biti navedeno vie remitenata i to
kumulativno ili alternativno. Takvo oznaavanje ne unosi u mjenini odnos
nikakvu neizvjesnost. Ako su remitenti navedeni alternativno, isplatie je dunik
onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. Ako su remitenti oznaeni kumulativno,
onda bi svoja mjenina prava mogli ostvarivati, smatramo, samo zajedniki, pa bi i
isplatu mogli traiti svi zajedno. Meusobni odnos takvih remitenata je
graanskopravne prirode i, po pravilu, bio bi odreen njihovim meusobnim
sporazumom.

U kontinentalnom zakonodavstvu, pa i u naem, za razliku od anglosaksonskog,

mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeninom
pismenu. Remitent moe biti fiziko i pravno lice. Prilikom upisivanja imena
remitenta, uz ime, odnosno uz naziv pravnog lica, nije neophodno stavljati bliu
adresu, zanimanje, vrstu poslovanja i sl, ali bi trebalo to uiniti. Iako to zakon ne
trai, adresa je ipak potrebna, jer ako je mjenica prenoena, a doe do protesta ili
tube, valjae se obraati i remitentu, poto je i on regresni dunik.

Potpis izdavaoca mjenice (trasanta)

Kako je mjenica obligacija, sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga
ko je izdaje. Dunik mora potpisati obavezu kada je ve propisana pismena forma.
U asu izdavanja mjenice, trasant je jedini dunik po toj mjenici i razumljivo je da
je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeninu obavezu.
Poto se trasant potpisom obavezuje, mora imati poslovnu sposobnost u asu
izdavanja mjenice, u momentu kad je potpisuje. Kad je trasant pravno lice, pored
potpisa ovlaenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma, odnosno naziv
pravnog lica. Po pravilu se stavlja tambilj. Mjenica mora biti potpisana onako
kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje.
Na istoj mjenici moe biti oznaeno i vie lica za trasante (satrasanti). Po prirodi
poloaja trasantovog u mjenici, razumljivo je da satrasanti mogu biti samo
zajedniki (kumulativni) dunici i da nema smisla da budu oznaeni alternativno.
Svi su zajedniki dunici. Imalac mjenice moe (u regresnom postupku) traiti od
svakog od njih isplatu cijelog mjeninog iznosa, a moe i od svih kao zajednikih

dunika. Meusobni odnos satrasanata nije mjeninopravne prirode, nego

graanskopravne.

Oznaenje dospjelosti
Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti, vrijeme kad mjenina svota
dospijeva za isplatu. Rok dospjelosti se mora naznaiti na mjenici, jer je to njen
bitni sastojak. No ako se ne naznai, mjenica ipak vai, a zakonska je pretpostavka
da je to mjenica po vienju (ZM, l. 4, st.2). Rok dospjelosti ne moe se odrediti
van mjenice.
Rok dospjelosti kod mjenice moe biti odreen na jedan od ova etiri naina (ZM,
l. 34):
a) Mjenica sa dospjelou na odreeni dan, dnevna mjenica, kalendarska mjenica
(Tagwechsel, lettre de change a jour five). Ova mjenica glasi: 1. juna 2002. god.
platite... Rok dospjelosti je odreen tano datumom, fiksan je. Doputeno je,
umjesto fiksno odreenog dana, dospjelost oznaiti i uobiajenim izrazima koji
pokazuju tano o kom se danu radi. To su: poetkom mjeseca ili primo,
polovinom mjeseca ili medio, krajem mjeseca ili ultimo. To znai prvi dan
u mjesecu, petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM, l. 38). Kada
je mjenica plativa na odreeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji
vrijedi u mjestu izdavanja, onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji
vrijedi u mjestu plaanja (ZM, l.38, st.1).
b) Mjenica na odreeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel, lettre de change a
date). Dospjelost ovakve mjenice je odreena protekom na mjenici naznaenog

vremena od njenog izdanja. Ta mjenica glasi: platite est mjeseci od danas ili tri
mjeseca a dato platite za ovu mjenicu... ili pola godine od izdanja ove mjenice
platite... Vano je naznaiti, ma kojim izrazom, da se plaa od dana izdanja
mjenice, da ne bi dolo do zabune od kada treba raunati protek roka. Moglo bi se,
inae, kad to ne bi bilo naglaeno, uzeti da se vrijeme rauna od dana podnoenja
na akcept, odnosno na vienje. Vrijeme se rauna onako kako odreuje graansko
pravo (ZOO, l. 77). Kada se mjenica plativa na odreeno vrijeme od dana
izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne
vrijede isti kalendari, onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u
kalendaru koji vrijedi u mjestu plaanja, pa se prema tome odreuje dospjelost
(ZM, l.38, st.2).
c) Mjenica po vienju (Sichtwechsel, lettre de change a vue). Mjenica po vienju
dospijeva kad god se podnese na isplatu. Trasant je duan isplatiti kad god mu je
imalac podnese u okviru zakonom predvienog roka.
Mjenica po vienju obino glasi: po vienju platite za ovu mjenicu... ili platite
im se ova mjenica podnese na isplatu ili pri podnoenju na isplatu platite... ili
kad imalac ove mjenice zahtijeva platite... i sl. Zakon ipak odreuje krajnji rok u
kome se mjenica po vienju mora podnijeti na isplatu. To je godina dana od
izdanja. Ovaj rok podnoenja na isplatu moe trasant skratiti ili produiti da traje
due od godinu dana. Moe ga odrediti i svaki indosant, ali samo na krae vrijeme
od godine dana (ZM, l. 35). Takva mjenica po vienju kod koje je odreen krajnji
rok podnoenja na isplatu glasila bi: platite po vienju, a najdalje 20. juna 2002.
godine ili platite po vienju, ali ne prije deset mjeseci od danas... Mjenice po
vienju ne moraju se podnositi na akcept, a po pravilu se i ne podnose. Trasant
moe odrediti da mjenica plativa po vienju ne smije biti podnesena na isplatu

prije naznaenog vremena. U takvom sluaju rok za podnoenje na naplatu poinje

tei od tog vremena (ZM, l. 35, st. 2).
d) Mjenica na odreeno vrijeme po vienju (Nachsichwechsel, lettre de change
de vue). Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na vienje, pa poto je on
vidi i upie na mjenici datum kad mu je podnesena na vienje, i kada protekne na
mjenici oznaeni rok, podnosi se na isplatu. Takva mjenica glasi: tri mjeseca po
vienju platite... i sl.
Podnoenje na vienje u stvari je podnoenje na akcept, tako da se vrijeme koje
treba da protekne do dospjelosti rauna od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi
datum akcepta. Ako prilikom podnoenja trasat nije stavio datum, kao i kad je
odbio da akceptira takvu mjenicu, valja je podnijeti na protest, i rok se rauna od
dana podizanja protesta. Dakle, rok se rauna bilo prema danu akcepta bilo prema
danu protesta (ZM, l. 36). Kada protest nije podignut, onda se u pogledu
akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka
predvienog za podnoenje na akceptiranje (ZM, l. 36, st. 2).
Nije doputeno navesti na mjenici dvije ili vie dospjelosti, poto bi to stvaralo
zabunu, kosilo bi se s naelom odreenosti mjenice. Takve bi mjenice bile nitave
(ZM, l. 34). Ne vae ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznaenjem
dospjelosti. Mjenice sa naznaenjem krajnjeg roka plaanja ne vae (platite do 1.
jula t.g.). Ne vae ni sa nemoguim datumom (platite 31. aprila). U ovim
sluajevima se ne moe primijeniti pravilo da se dospjelost izvrenja obaveze
pomie na najblii mogui datum. Mjenica sa dospjelou ranijom od dana izdanja,
takoe, ne vai. Ne vai ni mjenica sa naznaenjem isplate na rate (obrone
mjenice) kod koje je dospjelost naznaena sa vie dana, svakog od tih dana plaa

se jedan dio mjenine svote (1. februara 2000. godine platite 10.000 KM, a 5.
aprila iste godine platite 20.000 KM).

Mjesto plaanja
U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. Prema
meunarodnoj praksi, stavlja se toponomastiki naziv mjesta, onaj naziv koji se za
to mjesto upotrebljava u toj zemlji. No i kad ne bi bilo tako navedeno, ne bi
postojao razlog za nitavost mjenice.
Zakoni nekih zemalja sadre odredbu da je nitava mjenica u kojoj mjesto
plaanja nije oznaeno zvaninim nazivom. U zemljama u kojima zakon ne trai
upotrebu zvaninog naziva mjesta pod sankcijom nitavosti mjenice, sudska praksa
tolerie i uobiajeni naziv mjesta, ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto
misli. Ako vie mjesta nosi isti naziv, a nije stavljena i blia oznaka iz koje bi se
vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli, savjesni imalac mjenice je
ovlaen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta, po svome izboru.
Mjesto plaanja je bitan elemenat mjenice, ali nije neophodan. Moe taj podatak
biti izostavljen, i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaanja ono
mjesto koje je na mjenici oznaeno pored imena trasata (ZM, l. 4, st. 3). Ako, pak,
ni to mjesto ne bi bilo navedeno, takva bi mjenica bila nitava jer joj nedostaje
jedan bitan elemenat. Po teoriji omisije, savjesni imalac mjenice moe sam
popuniti mjeninu ispravu i upisati mjesto plaanja ili pored imena trasatovog
dodati mjesto njegovog prebivalita.

Naziv mjesta plaanja upisuje se u mjenicu obino u donjem lijevom uglu ispod
trasatovog imena (Dijamant d.d. Sarajevo, Plaanje u Sarajevu ili Vispak d.d.
Visoko, Plaanje kod HBB banke d.d. Sarajevo). Zakon ne trai da se mora pored
geografskog naziva plaanja staviti i blia adresa (ulica i broj), ali je razumljivo da
to treba uiniti, jer se time omoguuju ili olakavaju mnoge radnje koje je potrebno
preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice.

Dan i mjesto izdavanja

Datum i mjesto izdavanja mjenice obino se stavlja na poetku, u lijevom
gornjem uglu, ali ne mora biti tako. Vano je da se stave, pa ma gdje na mjenici. U
mjeninom blanketu su ovi podaci navedeni na poetku mjeninog teksta, u
gornjem lijevom uglu.
Naznaenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. Vai i mjenica na kojoj je
kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan, a ne onaj kad je mjenica stvarno
izdata. Moe biti, znai, i antidatirana kao i postdatirana. Mjenino pravo
dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. U pogledu naziva mjesta
vai ono to je reeno za mjesto plaanja.

Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice

Svi nabrojani elementi mjenice, kako se vidi, logiki se nameu iz same prirode
mjenice i zato jesu bitni. Da bi se ipak omoguila to laka upotreba mjenice,
dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu to se za neke od sastojaka
uzima kao da postoje u mjenici.

Meu bitnim sastojcima mjenice uinjeno je podvajanje na one koji se moraju

izriito navesti i moraju postojati u asu kad se mjenica podnosi na isplatu i one
koji se mogu pretpostaviti iako nisu izriito navedeni u mjeninom tekstu. Zakon o
mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM, l. 4):
a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznaena dospjelost pretpostavlja se da je to
mjenica po vienju. Znai da oznaenje dospjelosti na mjenici moe biti isputeno.
b) Ako u mjenici nije oznaeno mjesto plaanja, pretpostavlja se da je mjesto
plaanja ono mjesto koje je oznaeno pored trasatovog imena.
c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznaeno mjesto izdanja, pretpostavlja se da je
mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa.

Domicilirana mjenica
Najei sluaj jeste da mjenicu plaa akceptant u mjestu svoga sjedita, odnosno
prebivalita i da mu se tu podnosi. Razlozi trgovakog saobraaja nekada
zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu, a ne u mjestu sjedita ili
prebivalita. Ako je to cilj, onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Mjenica
na kojoj je oznaeno drugo mjesto kao mjesto plaanja, a ne sjedita ili prebivalita
trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom
mjenicom (Soko d.d. Mostar, Plaanje u Tuzli).
Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono to je upisano
na mjenici, a ne stvarno stanje. Ako na mjenici pie: Soko d.d. Sarajevo, Plaanje
u Mostaru, radilo bi se o domiciliranoj mjenici, iako nije tana adresa trasata.
Sjedite drutva Soko nije u Sarajevu, nego u Mostaru. Ovdje se ak radi i o

tome da se stvarno sjedite trasata podudara sa mjestom plaanja, pa ipak se radi o

domiciliranoj mjenici.
U sluaju kada se sjedite ili prebivalite trasata podudara sa mjestom plaanja, ne
moe se govoriti o domiciliranoj mjenici (Soko d.d. Sarajevo, Plaanje u
Sarajevu). Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja injenica to je stvarno
sjedite Soko d.d. u Mostaru, a ne u Sarajevu.
Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznaio da e istu
platiti neko drugi, a ne trasat (Merkur d.o.o. Sarajevo, Plaanje kod HBB banke
d.d. Sarajevo).
Mogua je i takva kombinacija da i mjesto plaanja bude razliito od sjedita
trasatovog, a da platac, lice koje treba da plati, ili kod koga treba da se plati, bude
neko drugi, a ne trasat. Navoenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu
(platac) ne mijenja se trasat. Platac ne ulazi uopte u mjeninopravni odnos. Nema
njegovog potpisa na mjenici.
Zakon o mjenici (l. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog
sjedita, koje nisu domicilirane, da trasat moe prilikom akcepta oznaiti adresu u
tom mjestu gdje e se mjenica platiti. Time se ne mijenja mjesto plaanja, nego se
samo daje adresa gdje e se, odnosno kod koga e se mjenica platiti. To lice
(platac), odnosno mjesto (platite), odreuje trasat. Neki i tu mjenicu nazivaju
domiciliranom, odnosno nepravom domiciliranom mjenicom.
Mjenicu moe domicilirati samo trasant. Trasat moe na domiciliranoj mjenici
odrediti samo domicilijata, lice koje e za njega platiti mjenicu u mjestu plaanja
koje je ve odredio trasant. Miljenje da mjenicu moe domicilirati samo trasant
nije opteprihvaeno. Po teoriji omisije, mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen

savjesni imalac, jer se smatra da je trasant, kad je izostavio tu oznaku, ovlastio

svakog imaoca da to po potrebi uini.
Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je oznaeno da e je
isplatiti neko tree lice, a ne akceptant ili u kojoj je naznaeno da e se isplatiti u
nekom drugom mjestu, a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedite
trasatovo.

Nebitni sastojci mjenice (mjenine klauzule)

Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadravati da bi bila
mjenica, u mjenini tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenine klauzule).
Njihovo unoenje nije nuno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima
(fakultativnim elementima). Za punovanost isprave kao mjenice nema uticaja da li
su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. Unose se ako mjenici treba dati jo neko
pravno dejstvo ili da se jasnije oznae neki pravni odnosi izmeu lica koja
uestvuju u mjeninom poslu. Najee mjenine klauzule:

Podatak o broju mjeninog primjerka (duplikatna klauzula)

Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili vie primjeraka. To bi bilo za sluaj
gubitka mjenice, njenog podnoenja na akcept. Ako se mjenica izdaje u vie
primjeraka, potrebno je navesti u tekstu i naznaiti koji je po redu primjerak: prvi
(prima), drugi (sekunda), trei (tertia). (1. septembra 2003. godine platite za ovu
prvu mjenicu..., po vienju platite za ovu drugu mjenicu...). Navoenjem broja
primjeraka mjenice treba da se ukae da se ne radi o izdavanju novih mjenica, nego

o veem broju primjeraka jedne iste mjenice. Svi primjerci predstavljaju jednu
mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube vanost. Ako se ne eli
izdavanje vie primjeraka jedne mjenice, stavlja se solo klauzula (1. jula t.g.
platite za ovu solo mjenicu... ili ... za ovu jedinu mjenicu...).

Oznaka po naredbi
Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna)
po naredbi, bilo to u njoj oznaeno ili ne. Svaka je mjenica prenosiva
indosamentom, pa izostavljanje tog nareenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos.
U mjenici ne mora biti upisano: Platite za ovu mjenicu po naredbi N.N..., nego
moe i ovako: Platite za ovu mjenicu N.N...

Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti)

Naziva se jo i klauzulom o efektivnom plaanju u stranoj valuti, a interesantna je
u meunarodnom mjeninom saobraaju. Trasant njome odreuje da se mjenica
ima isplatiti u naznaenoj vrsti novca. Mjenica bi glasila: 12. jula t.g. platite za
ovu jedinu mjenicu po naredbi N.N. 10.000 vicarskih franaka efektivno... ili u
vicarskim francima. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca
(Platite... u stranoj valuti...), ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti
(moneti), mjenini dunik je ovlaten da mjenicu isplati u domaem novcu prema
dnevnom ili odreenom slubenom kursu. Inae, ova klauzula se primjenjuje
ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje.

Klauzula o pokriu (revalirajua klauzula)

Oznaava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta, ime ga je pokrio, i
na osnovu ega trasat pristaje da se mjenica vue na njega. Tie se osnovnog
odnosa izmeu njih jer govori o tome u emu se sastoji naknada (protuinidba)
koju trasat prima. Njegova inidba je u isplati mjenine svote. Trasat prihvata
mjenicu, ulazi u mjeninu obavezu kao dunik, radi toga to je primio pokrie od
trasanta u novcu, kreditu, trgovakim efektima, robi, a moe biti i dug. Klauzula
ima graanskopravna dejstva i pozivanje na pokrie i njegovo osiguranje
(obezbjeenje) nema mjeninopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu
od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenina obaveza. Prema
naelu strogosti, mjenini posao je samostalan i apstraktan, pa se ne vidi kauza
(razlog) obavezivanja.
Ako klauzula glasi: Platite... i stavite na moj raun znai da trasat ima poslovni
odnos sa trasantom iz koga neto duguje pa e mjenicu isplatiti sa tog trasantovog
rauna. Kada postoji ovakva klauzula: Platite... i stavite na raun N.N, radi se o
komisionoj mjenici (komisiona trata). Postoje pravni odnosi izmeu trasata i N.N,
ali i izmeu trasanta i N.N, na osnovu ega trasant, kao komisionar N.N, vue
mjenicu na trasata. O komisionoj mjenici bie rijei kasnije. U sutini, klauzula o
pokriu pokazuje trasatu koga on treba da zadui u raunu ili kome raunu e
odobriti mjeninu svotu.

Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti)

Pokazuje odnos izmeu trasanta i remitenta, odnosno u emu je bila ili se oekuje
protuinidba remitenta. Ta klauzula obino glasi: Valuta primljena u robi ako je

trasant primio robu i plaa mjenicu ili Valuta primljena u gotovu jer je od njega
primio novac ili Valuta za eskont ako remitent kao banka trasanta eskontira
mjenicu, zatim Vrijednost u meni (nama) samom kada je trasant oznaio sebe
kao remitenta. Ova klauzula ima graanskopravna, a ne mjenina dejstva.

Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvjetaju)

Klauzula govori o tome da li trasat, prije nego to prihvati nalog iz mjenice, treba
da saeka izvjetaj od trasanta ili ne treba. Moe da glasi: Platite ... i stavite istu
na moj raun sa izvjetajem ili Platite... i stavite istu u raun N.N, bez
izvjetaja. Bezuslovnost mjeninog naloga moe se ublaiti unoenjem ove
klauzule ako se akceptiranje i plaanje mjenice vee za izvjetaj koji trasant treba
da poalje trasatu (upisano sa izvjetajem). Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati
mjenicu prije dobijanja izvjetaja, on time, protivno izvjetaju, ugroava svoj
zahtjev na pokrie. Klauzula bez izvjetaja znai da trasant nee slati trasatu
nikakav izvjetaj niti objanjenje u pogledu mjenice. I ova klauzula ima
graanskopravna, a ne mjenina dejstva.

Kasatorna klauzula
Upisuje se u sluaju izdavanja mjenice u vie primjeraka, a cilj je da se mjenina
svota isplati samo imaocu jednog (odreenog) primjerka mjenice. Isplatom toga
primjerka ostali gube pravnu vrijednost. Obino glasi: Platite za ovu prvu, a ne i
za ostale mjenice... ili Platite samo po ovom primjerku...

Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi)

Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i moe se
prenositi samo cesijom, a ne indosiranjem. Takva bi mjenica glasila: Platite za
ovu mjenicu N.N, ali ne i po njegovoj naredbi... ili Platite za ovu mjenicu N.N,
koja nije indosabilna... Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice.
Klauzula bez trokova ili bez protesta
Unoenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobaa obaveze na podizanje
protesta, radi izbjegavanja suvinih trokova. Meutim, imalac mjenice zadrava
sva mjenina prava, iako nije podigao protest u sluajevima u kojima bi, inae, to
trebalo da uini. Klauzulu moe unijeti trasant, indosant ili avalist. Ako je upie
trasant, ona djeluje prema svim potpisnicima, a ako je stavi indosant ili avalist,
tada djeluje iskljuivo prema njima. Ukoliko bi imalac mjenice, i pored postojanja
ove klauzule, podnio mjenicu na protest, nema pravo na protestne trokove od lica
koje je stavilo klauzulu, niti od njegovih sljednika. Akceptant i trasant kod vlastite
(solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.

Klauzula bez obaveze ili bez regresa

Njome indosant iskljuuje svoju mjeninopravnu odgovornost, kao regresnog
dunika, prema daljnim imaocima mjenice. Klauzula vai samo prema indosantu
koji je istu upisao.

Klauzula o kamati

Unosi je trasant kod mjenice plative po vienju (a vista) ili na odreeno vrijeme
po vienju uz upis visine kamatne stope. Ne moe se unositi kod mjenica ija je
dospjelost odreena na drugi nain.

Oznaka adrese
Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeninih prava obavljaju se u
poslovnom lokalu lica koga se one tiu. Ako se lice ne moe pronai ili se iz
mjenice ne vidi adresa lokala, tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom
mjestu, uz pristanak tog lica. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bliu adresu
trasanta, trasata kao i uz mjesto plaanja kod domicilirane mjenice.

MJENINE RADNJE
Uopte o mjeninim radnjama
Mjenica je tipina hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju,
prenose se, mijenjaju ili prestaju preduzimanjem odreenih radnji, bilo povjerioca,
dunika ili treeg lica. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi
pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. Radnje se preduzimaju u zakonom
propisanom obliku i na zakonom predvien nain jer vai princip mjenine
formalnosti. Neke mjenine radnje su obavezne, dok su druge fakultativne. Stoga
se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih poslova
(mjeninopravne radnje).

Svako lice iz mjenice moe ovlastiti drugo da kao njegov punomonik izvri neku
mjeninu radnju. Odnos vlastodavca i punomonika rjeava se prema pravilima
obligacionog prava, samo dok se punomonik kree u granicama ovlatenja. Za
preuzimanje mjeninih obaveza punomonik mora imati posebno (specijalno)
punomoje (ZOO, l. 91). Kada punomonik kod mjenice prekorai svoja
ovlatenja, on postaje solidarni mjenini dunik.
U graanskom pravu, punomonik kad stupa u neki pravni odnos za svoga
nalogodavca, mora na to upozoriti drugu stranu, obavijestiti je da nastupa kao
punomonik. Poto je mjenica strogo pismena isprava, punomonik kad potpisuje
mjenicu kao trasant, treba da napie u ime koga je potpisuje, a trebalo bi da doda i
po kome ovlaenju (za N.N., po punomoi od 10. maja 2004. godine ovlaten
A.A.).
Po mjeninom pravu, ko se na mjenici potpie kao zastupnik drugoga, a da za to
nije bio ovlaen, lino je obavezan po toj mjenici. Isto vai i za zastupnika koji je
prekoraio ovlatenje. Lani zastupnik (falsus procurator) duan je ispuniti
obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. Ako ne stave svoj
potpis na mjenicu, ve potpiu zastupanoga, tada ne nastupa njihova obaveza. To je
onda falsifikat i sluaj se rjeava po propisima graanskog, odnosno krivinog
prava. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenino
obaveu ili lani potpisi ili potpisi izmiljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg
drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu, ili u ime kojih je ona
potpisana, ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM, l. 9).
Ve je reeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne
mjenine radnje i radnje koje se preduzimaju radi ouvanja i ostvarenja mjeninih
prava. U osnovne mjenine radnje spadaju: izdavanje, prenos, akceptiranje,

mjenino jemstvo (aval), isplata (plaanje), intervencija te umnoavanje i prepis

mjenice. Radnje kojima je cilj ouvanje mjeninih prava su: regres, protest,
amortizacija mjenice i podizanje mjenine tube. Zakonska pravila koja se odnose
na pojedine radnje jasno pokazuju zato je mjenica omiljen instrument u
trgovakom prometu.

Izdavanje mjenice
Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. Izdavanje se sastoji u
popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenino pismeno.
Popunjavanje mjeninog blanketa nije neophodno, poto po teoriji omisije
izostavljene mjenine elemente moe upisati u mjenicu svaki njen imalac do
podnoenja na isplatu. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja.
Da bi izdavanje mjenice bilo punovano, trasant mora imati poslovnu sposobnost,
jer je to pravna radnja, a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima
poslovnu sposobnost. U mjeninom pravu, sposobnost za izdavanje mjenice naziva
se pasivnom mjeninom sposobnou, to znai sposobnost za preuzimanje
mjeninih obaveza. Pasivna mjenina sposobnost uglavnom je izjednaena u
modernom pravu sa optom poslovnom sposobnou, iako u nekim zemljama ima
u tom pogledu odstupanja. Aktivna mjenina sposobnost jeste sposobnost lica da
bude povjerilac po mjenici.
Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeninu sposobnost, ali je izdavanje mjenice i
vrenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. Nepismeni i oni koji ne mogu
pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak
ovjerava sud. Potpis slijepih na mjenici vai samo ako ga ovjeri sud. Pravno lice

potpisuje mjenicu tako to se uz potpis ovlaenih lica stavlja i peat. tambilj, ig

i peat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM, l. 99).
U privrednom ivotu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno drutvo)
kao dunik, radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. Obino povjerilac i
dunik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvrene usluge
prodavac, odnosno organizacija koja prua usluge, vue (trasira) mjenicu na kupca,
odnosno primaoca usluga, oznaavajui sebe kao remitenta. Kao remitenta moe
oznaiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaanje na
ovaj nain. Mjenicu moe da vue i neka trea organizacija na kupca u korist
prodavca, ako postoji takav ugovor. U tom sluaju, ta se organizacija formalno
pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice), a stvarno je ona garant (irant). Nadalje,
nije rijedak sluaj da dunik iz nekog ugovora (kupac, organizacija kojoj se
pruaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu.

Prenos mjenice
Cesija i indosament
Jedna

od osnovnih

karakteristika

hartija

od vrijednosti

jeste

njihova

negocijabilnost (prenosivost). Mjenica se moe prenositi cesijom (ustupanjem) i

indosamentom. Za prenoenje mjeninih prava cesijom vae pravila obligacionog
prava o ustupanju potraivanja (ZOO, l. 436-445) i pravila o cesiji hartija od
vrijednosti (ZOO, l. 246), o emu je bilo rijei u dijelu o hartijama od vrijednosti
uopte.

Specifian nain prenosa hartija od vrijednosti po naredbi, kakva je mjenica, jeste

indosament (indosman). Dosadanji imalac mjenice, kao indosant, prenosi prava iz
mjenice na novog imaoca, kao indosatara. Prenosom mjenice indosamentom
nastaje izmeu dunika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica
indosirana) samostalan pravni odnos. On je nezavisan od odnosa prema starom
povjeriocu jer je odluan samo sadraj mjenice i meusobni lini odnos tog novog
povjerioca i dunika. Pored naziva indosant i indosatar, koriste se i termini irant i
iratar. irant je indosant, dosadanji povjerilac koji indosamentom postaje dunik,
a iratar je indosatar, novi povjerilac.

Puni indosament
Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produetku (alonu) kojom imalac
mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. Izjava se, po pravilu,
daje na poleini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso - na leima). U
izuzetnim sluajevima indosament moe biti napisan i na licu mjenice, ali tada
mora biti cio ispisan - puni indosament (indosman).
Forma indosamenta nije zakonom propisana. Treba upotrijebiti rijei da bude
jasno da se radi o indosamentu. Obino se pie: Platite po naredbi N.N.-a ili
Platite N.N.-u ili Mjesto mene platite N.N.-u ili Za me N.N.-u. Mora se
potpisati jer dosadanji indosatar postaje dunik, a dunik po hartiji od vrijednosti
se postaje samo potpisom. Obino se jo stavlja datum i mjesto.
Prvi indosant je uvijek remitent, jer je on prvi povjerilac po mjenici. Indosament
mora biti bezuslovan, a ako je stavljen uslov, smatra se kao da nije napisan. Po
anglosaksonskom pravu, dozvoljeno je unoenje uslova u indosament poto je

dozvoljen i mjenini nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). Djelomian

indosament je nitavan (ZM, l. 13, st. 2).

Bjanko indosament
Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom moe da preduzme slijedee radnje:
a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom, i u tom e sluaju ispod
potpisa ranijeg indosanta, koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom, upisati
svoj indosament i potpisati;
b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajui samo svoj potpis (ispod
potpisa svog indosanta);
c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na
naplatu;
d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog treeg lica i predati mu mjenicu.
Poto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa, nema ni njegove obaveze, nije
dunik po toj mjenici;
e) Mjenicu predati nekom treem licu nita ne upisujui, niti je potpisujui. Novi
imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM, l. 15, st. 2,
taka 3).
Prema tome, indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u
rukama, u svojoj dravini.

Prokura indosament
Prokura (punomoniki, opunomoujui, za inkaso, za naplatu) indosament se
preduzima radi opunomoenja. Indosant samo ovlauje indosatara da u njegovo
ime i za njegov raun vri neka prava iz mjenice, da obavi i neke radnje.
Punomonikim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu, ono ostaje
kod indosanta. Odnos naredbodavca i punomonika se mora jasno vidjeti iz
mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to oznaava: Platite N.N-u kao
punomoniku ili N.N-u kao punomo ili Mjesto mene N.N-u, vrijednost za
naplatu.
Punomonik (indosatar) ne stie samostalno pravo iz mjenice. On po zakonu ima
prava koja proistiu iz mjenice, ali ako bi mjenicu htio indosirati, moe to uiniti
samo kao prenos punomoja. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne moe
je prenositi ni na kakav nain osim kao punomoje, jer to je sadraj njegovih
ovlatenja.

Zaloni indosament
Mjenica se moe i zaloiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom
poslu van mjenice. Mjenica se zalae indosamentom koji sadri odredbu iz koje se
moe vidjeti da se radi o zalogu: Platite N.N-u, vrijednost za osiguranje ili
Platite za mene N.N-u, vrijednost za zalogu. I zaloni indosament moe biti puni
i bjanko.
U pogledu prava zalonog povjerioca (indosatara) situacija je slina prokura
indosamentu sa specifinostima koje ima svaka zaloga. On ima sva prava koja

proistiu iz mjenice, s tim to mjenicu moe dalje prenositi samo punomonikim

indosamentom. O dospjelosti mjenice zaloni indosatar ima pravo traiti isplatu
mjenine svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraivanje, a eventualni viak
duan je predati indosantu.

Rekta indosament
Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi moe se oduzeti rekta indosamentom
tako to se izjavi o prenosu dodaju odgovarajue rijei kao ne po naredbi ili ne
po njegovoj naredbi. Izjava bi glasila: Umjesto meni platite N.N, ali ne i po
njegovoj naredbi ili neki drugi izraz koji to isto oznaava. Time se umanjuje
cirkulaciona mo mjenice jer se tada ona moe prenositi iskljuivo cesijom kao i
druge graanskopravne trabine.
Indosant koji je upisao rekta indosament ne moe mjenicu pretvoriti trajno u rekta
mjenicu, da se kasnije ne moe uopte prenositi indosamentom. Na to je jedino
ovlaten trasant, on iskljuuje indosiranje. Meutim, indosant koji je zabranio
indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. On tada ne odgovara
licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM, l. 16).

Povratni indosament
Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata, bilo da ju je
on akceptirao ili ne, zatim na trasanta kao i na lice koje je ve bilo indosant na toj
mjenici. Obaveza se vraa opet na lice na kome je jednom ve bila (ZM, l. 12).
Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati.

Indosament sa klauzulom straha

Opte je pravilo da indosant odgovara da e mjenica biti akceptirana i isplaena
(ZM, l. 16). Meutim, on je ovlaten da iskljui svoju odgovornost. ini to tako
to izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuu klauzulu kao bez
obaveze ili bez garancije ili bez moje dalje obaveze ili ne odgovaram za
isplatu, odnosno dodaje tzv. klauzulu straha. Naravno da ovakva klauzula slabi
snagu mjenice jer iskljuuje iz obaveze tog dunika.
Treba istai da klauzulu straha, kao nebitni elemenat mjenice, moe unijeti i
trasant, ali ne tako iroko kao indosant. Ako bi se klauzula odnosila na iskljuenje
trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice, smatra se da nije napisana i ne bi
proizvodila pravna dejstva.

Prijem mjenice (prihvat, akcept)

Mjenicom trasant upuuje bezuslovan nalog trasatu da isplati odreenu svotu
novca. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dunik po mjenici. U mjeninu
obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. Da bi trasat postao dunik i da bi bio
obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu, potrebno je
da obavezu prihvati (akceptira). Akcept je, prema tome, mjeninopravna radnja
(izjava) kojom trasat, stavljanjem odgovarajue klauzule i svojim potpisom na
mjenici, potvruje da prihvata mjeninu obavezu.
Akceptom se mijenja glavni dunik u mjenici. Do tada je dunik bio njen
izdavalac. Akceptom trasat postaje glavni dunik, a ostali potpisnici na mjenici

postaju drugostepeni (regresni) obveznici. Imalac mjenice stie prema njima

regresno pravo, pravo da se naplati od njih, ako ne plati glavni dunik. U tome je
osobina mjenice i u tome je znaaj akcepta. Dalji je znaaj akcepta u tome to
mjenica i mjenine obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. Ako
mjenicu isplati ma koji drugi mjenini obveznik, ona se ne gasi.
Akceptantova obaveza je neposredna, jer odgovara svakom imaocu mjenice
neposredno, pa ak i trasantu, ako je mjenica dola u njegove ruke. Obaveza je i
samostalna, jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila
nevaea, akceptant ipak odgovara za mjenicu.
Akcept nije bitan sastojak mjenice. Oznaavanje imena trasata jest njen bitan
sastojak i bez toga nema mjenice. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je
pravovaljana. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Obino se daje rijeima:
priznajem, prihvatam, primljeno, akceptiram i stavlja se potpis. Akcept i
potpis stavljaju se obino na licu mjenice, u donjem lijevom uglu ispod naznaenja
trasatove adrese ili poprijeko preko mjeninog sloga na lijevoj strani. Kod
dodjeljivanja kredita, uz mjenino obezbjeenje, banke trae da se potpis
akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice, vjerovatno iz praktinih razloga.
Izjava o akceptu se, po naem pravu, mora dati na mjenici i to licu mjenice. Neka
prava doputaju da se akcept moe dati i posebnim pismom (pismenom izjavom).
Postoji i blanko akcept. To je sam potpis trasatov na mjenici, jer je zakonska
pretpostavka da kao akcept vai i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM,
l. 26, st. 1).
Od volje imaoca mjenice zavisi da li e je podnijeti na akcept trasatu. To je
njegovo pravo jer zakon kae moe podnijeti na akcept (ZM, l. 22). Kada

mjenicu nije podnio na akceptiranje, a o dospjelosti od trasata trai isplatu, pa je

ovaj odbije, imalac mjenice nee moi ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema
njegovog potpisa na mjenici. U tom sluaju, imalac mjenice mora imati dovoljno
garancija od ostalih potpisnika u tom mjeninom poslu (indosanta i trasanta) da
naplati mjeninu trabinu.
Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen dralac. Akceptant ne
preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoi (podnese) na akceptiranje,
nego prema licu koje je ili koje e biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac.
Mjenica se podnosi na akcept do dospjelosti. Na dan dospjelosti ili kasnije ne
moe se prezentirati na akcept.
Od pravila da se trasirana mjenica moe, a ne mora podnositi na akcept,
postoje izuzeci:
a) Trasant moe u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. Moe
odrediti i rok u kome se to mora uiniti. (Mora se podnijeti na akcept ili Akcept
obavezan do 20. septembra 2004. god). Naredbu o obaveznom podnoenju na
akcept moe dati i indosant, ali ne moe doi u sukob sa trasantom. Ako naredbu o
obaveznom akceptu ne izvri, imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog
neakceptiranja i zbog neisplate.
b) Trasant moe zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopte ili da se podnosi
prije odreenog vremena, odnosno dok ne protekne odreeno vrijeme. Tako, moe
napisati: Ne smije se podnijeti na akcept ili Bez prezentiranja na akcept ili Ne
podnositi na akcept do 20. septembra 2004. god. ili Ne smije se podnijeti na
akcept prije tri mjeseca od danas. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na

akcept, akcept e biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. Ako odbije akcept,
mjenica ipak zadrava sve svoje osobine, pa imalac ne treba da je protestuje.
Postoje sluajevi kada trasant ne moe zabraniti podnoenje mjenice na akcept.
Prvi sluaj, mjenica trasirana na odreeno vrijeme po vienju mora se podnijeti na
akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja. Taj rok trasant moe skratiti
ili produiti, a indosanti mogu samo skratiti (ZM, l. 24, st. 2). Drugi sluaj je kada
se radi o domiciliranoj mjenici. Podnoenjem na akcept domicilirane mjenice trasat
se stvarno obavjetava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili
kod nekog treeg lica, pa mu se prua prilika da se za to pripremi.

Kada se mjenica podnese na akcept, trasat ima alternativno jedno od sljedeih

prava:
a) Mjenicu moe akceptirati i time preuzeti mjeninu obavezu i postati glavni
dunik po toj mjenici;
b) Akcept moe odbiti i tako ne ui uopte u mjeninu obavezu. U tom sluaju,
povjerilac ima pravo da preduzme postupak, kod suda, prema regresnim
dunicima;
c) Moe traiti jedan dan vremena da se odlui (deliberacioni rok, tempus
deliberationis), odnosno da mu se mjenica podnese jo jedanput sutradan nakon
prvog podnoenja na akceptiranje (ZM, l. 25, st. 1);
d) Moe akcept ograniiti na jedan dio mjenine svote, a za neakceptirani dio
povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dunika (Akceptiram 50.000,00
KM, a mjenina svota glasi 90.000,00 KM).

Poto je mjenini nalog bezuslovan, i akcept mora biti bezuslovan, ali ga trasat
moe ograniiti na jedan dio mjenine svote. Ako je akcept uslovljen, smatra se da
je izvreno odbijanje akcepta, kao da nije ni dat, mjenica vai, a akceptant je
obavezan prema sadrini svog akcepta (ZM, l. 27). Akcept se ne mora datirati
(stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). Meutim, datiranje se mora izvriti:
kada je trasirana mjenica plativa na odreeno vrijeme po vienju i kad je
posebnom odredbom (naredbom) utvreno da se mjenica mora podnijeti na akcept
po proteku odreenog vremena. Ako se mjenica ne datira, u tim sluajevima,
imalac mjenice mora podignuti protest da bi odrao regresna prava protiv
indosanata i trasanta.
Radnja akceptiranja je konana, a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu
mjenicu povjeriocu. Napisani akcept trasat moe precrtati prije nego to vrati
mjenicu i smatra se da je odbio akcept. No, trasat moe pismeno izvijestiti imaoca
mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema
sadraju danog akcepta (ZM, l. 30). To je sluaj kada je dozvoljeno koristiti
dokaze van mjenice da bi se potvrdila injenica upisa na mjenici.

Mjenino jemstvo (aval)

Aval je mjenino jemstvo. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na
mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemi) da e mjenini dunik za koga
on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeninu obavezu, isplatiti mjenicu. Aval se
daje samo za isplatu, a ne i za druge mjenine radnje i obaveze. Moe se dati za
cijelu mjeninu svotu ili za jedan njen dio (ZM, l. 31). Mjeninopravno jemstvo
razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedeem: avalom se zasniva

samostalan, a ne akcesoran pravni odnos, zatim avalista moe biti pozvan da plati
mjenicu prije nego to je pokuana naplata od glavnog dunika. Dakle, avalista
odgovara povjeriocu neposredno, samostalno i solidarno jer vai princip da
avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jami (ZM, l. 33).
Svako lice koje ima pasivnu mjeninu sposobnost moe dati aval, pa i neki ve
postojei obveznik na mjenici. Ipak, glavni mjenini dunik ne moe se pojaviti
kao avalist (akceptant, trasant do akceptiranja, izdavalac solo mjenice).
Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleini) ili na
alonu. Aval se moe izraziti rijeima kao jemac, kao poruk, kao garant,
per aval, jemim za isplatu ili drugaije, samo da ta izjava znai jemstvo.
Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonu. Zakonska je pretpostavka da se
svaki potpis na licu mjenice ili alonu smatra avalom, ako to nisu potpisi trasanta
ili trasata. Naprotiv, sam potpis na poleini mjenice ne vrijedi kao aval, nego kao
bjanko indosament.
Mjenino jemstvo se moe preuzeti (dati) za bilo kog dunika iz mjenice
(honorata). Avalista, u principu, treba da odredi za koga garantuje, ko je njegov
honorat (kao jemac N.N). Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice
ili alonu), vai zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM, l. 32,
st. 4). Prava nekih zemalja doputaju davanje avala odvojeno od mjenice,
posebnom izjavom.
Prije davanja avala (upisa na mjenici), obino se izmeu budueg avaliste i
njegovog honorata zakljuuje poseban ugovor koji je izvan mjeninog posla (neki
obligacioni ugovor, bankarski posao). Njegova dejstva su obligacionopravnog
karaktera. Aval se daje u sluajevima kada remitent, odnosno indosatar

(povjerilac), nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata, akceptanta kao
i ostale mjenine obveznike (potpisnike). Smisao avala jeste sticanje veeg
povjerenja u mjenicu, postizanje sigurnosti za naplatu mjeninog potraivanja.
Ve je reeno kakav je pravni poloaj avaliste - odgovara isto kao lice (honorat) za
koje je dao mjenino jemstvo (kao trasant, akceptant, indosant). Slijedei princip
samostalnosti u mjeninom pravu, obaveza avaliste je pravno valjana iako je
obaveza lica za koje avalira nitavna, iz ma kog razloga (dao aval za obveznika
koji je mjeninopravno nesposoban). Meutim, obaveza avaliste nee vrijediti ako
je obaveza za koju je jemio nitavna zbog formalnih mjeninopravnih nedostataka
(preuzeo aval za lice iji je potpis na mjenici precrtan, dao aval za nepismeno ili
slijepo lice iji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom).
Ako avalista isplati mjeninu sumu stie, po zakonu, pravo regresa prema svome
honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu, akceptantu,
indosantovim prethodnicima). Zapravo, avalista postaje vlasnik mjenice i stie
status regresnog povjerioca (ZM, l. 33, st. 3).
Umjesto avala esto se koristi prikriveno jemstvo (iro). iro se ostvaruje na taj
nain to se svako ko se eli uvui u mjeninu obavezu, radi ojaavanja obaveze,
potpisuje na poleini mjenice. Poleinu mjenice nazivaju i irom, pa otuda za
indosante naziv iranti. Oni koji potpiu mjenicu na poleini odgovaraju solidarno,
pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno iranti, garanti. Formalno izgleda
da su ta lica imala mjenicu u rukama, pa su je dalje indosirala blanko
indosamentom i tako postali dunici.
Skriveni aval moe se dati preuzimajui ulogu trasanta, pa i trasata. Onaj koji
hoe da garantuje za isplatu mjenice, a eli to da prikrije, potpisuje mjenicu (irira)

kao indosant, ili kao trasant, ili kao trasat. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj
potpis, tako i odgovara. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica
koje pokriva, iju funkciju preuzima. U teoriji nije prihvaeno jedinstveno
miljenje da je iriranje skriveni aval. Neki misle da potpis iranta ne predstavlja
izjavu o avalu, nego da su iranti indosanti.

Isplata (plaanje) mjenice

Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenine svote. Podnoenje (prezentacija)
mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept.
Mjenini dug je potraljiv (Holschuld) pa povjerilac mora ii duniku da bi se
izvrilo plaanje. Razlog je u injenici to dunik ne mora znati, u vrijeme
dospjelosti, ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu.
Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaa na dan dospjelosti. Kada se
mjenica podnese nekoj organizaciji ovlatenoj za obavljanje platnog prometa,
smatra se da je podnesena na isplatu (ZM, l.39, st. 2). On je, po zakonu, ovlaten
da to uini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na
odreeni dan ili na odreeno vrijeme od dana izdanja ili vienja (ZM, l. 39, st. 1).
U tim sluajevima, rok dospjelosti i dan plaanja se ne podudaraju. Nee se
podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (dravne,
vjerske) jer plaanje treba traiti sljedeeg radnog dana. to se tie mjenice po
vienju (a vista), njena isplata se moe traiti bilo kada u roku od jedne godine
dana raunajui od dana izdanja, ukoliko trasant rok nije skratio ili produio,
odnosno indosanti skratili.

Povjerilac i dunik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti.

Ovo je njihovo pravo, a ne obaveza, pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu.
Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme, tada je svaki mjenini
dunik ovlaten da mjeninu svotu poloi (deponuje) kod redovnog suda prvog
stepena u mjestu plaanja i to na troak, opasnost i tetu povjerioca (ZM, l. 43).
Za razliku od prezentacije na akcept, ovlateno lice za podnoenje mjenice na
isplatu je iskljuivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili
punomoniku vri isplata mjenice. Mjenini zakon zahtijeva od onoga ko vri
plaanje da ispita pravilnost niza indosamenata, ali ne i istinitost potpisa
indosanata (ZM, l. 41, st. 3). Duan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da
podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. Inae, mjenica se podnosi na isplatu
glavnom duniku (akceptantu, izdavaocu solo mjenice, trasantu ako nije
akceptirana). Ima miljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao
mjenicu jer moe prihvatiti isplatu, to utie na poloaj regresnih dunika.
Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. Mjenica se podnosi u
poslovnom lokalu dunika, a ako se to ne vidi iz mjenice, onda u njegovom stanu.
Mjenica se isplauje, po pravilu, u cijelom iznosu (iskup mjenice). Kada je u
cijelosti isplatio mjeninu svotu, dunik moe zahtijevati predaju (izruenje)
mjenine isprave i da se na njoj konstatuje isplata. Dunik moe isplatiti dio
mjenine svote (djelimina isplata), a povjerilac ne moe odbiti djeliminu isplatu
(ZM, l. 40, st. 2), to je razliito od optih pravila obligacionog prava o
djeliminom ispunjenju novanih obaveza (ZOO, l. 310). Dunik koji isplati dio
mjenine svote moe zahtijevati da se to upie u mjeninu ispravu i da se izda
pismena priznanica. Ostatak neisplaenog iznosa povjerilac e traiti od regresnih
dunika poto se prethodno kod suda utvrdi djelimina isplata glavnog dunika. U

sluaju da je mjenina isprava izdata u vie primjeraka, dunik koji isplati mjenicu
ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu.
Mjenina obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni
mjenini dunik. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dunik, on ima pravo da trai
naplatu onoga to je platio, zatezne kamate i trokove, od glavnog mjeninog
dunika, kao i od ostalih mjeninih dunika koji su po mjeninom pravu njemu
odgovorni. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku.
U mjeninu svotu, koju plaa dunik, ukljuena je kamata. Ona se priraunava
glavnici ve prilikom izdavanja mjenice. Zakon polazi od toga jer odredba o
kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana, a mjenica vai (ZM, l.
7). Ipak, kod mjenice plative po vienju ili na odreeno vrijeme po vienju
dozvoljava se odredba o kamati uz naznaenje kamatne stope. Kod ovih mjenica
kamata se ne moe unaprijed izraunati i pripisati glavnici. Ako nije odreeno,
kamata se rauna od izdanja mjenice.

Regres
Normalan tok mjeninih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept
trasatu, osim ako postoji klauzula o zabrani podnoenja na akcept, i da je trasat
prihvati i potpie ime postaje akceptant (glavni mjenini dunik). O dospjelosti se
mjenica podnosi akceptantu na isplatu. Taj normalan tok mjeninih radnji se
prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Imalac mjenice stie pravo da
se obrati ostalim dunicima - regresnim dunicima, a postupak koji se pri tome
provodi jeste regresni postupak. Regresni dunici su sva lica koja, kao mjenini
potpisnici, jeme povjeriocu da e mjenica biti isplaena, a to su trasant, indosanti i

njihovi avalisti. Pod regresnim pravom podrazumijeva se, u prvom redu, pravo na
osnovu koga imalac mjenice moe traiti, uz ispunjenje zakonskih uslova, isplatu
mjenice od regresnih dunika. Meutim, regresno pravo obuhvata i pravo
mjeninog dunika (regresnog) da trai naplatu isplaenog od svojih prednika ako
je iskupio mjenicu (iskupljujui regres).

Postoje dvije vrste regresa i to:

1. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je ei i njega imalac mjenice
vri ako glavni dunik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimino, na dan plaanja ili
za dva radna dana po dospjelosti;
2. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti
za plaanje trasata i akceptanta, a trasanta u jednom sluaju.
Regresni zahtjev prije dospjelosti moe se postaviti u sluajevima odreenim
zakonom:
a) Ako je akceptiranje odbijeno, bilo potpuno bilo djelimino,
b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren steaj ili prinudna
likvidacija nad imovinom trasata, odnosno akceptanta, ili ako je trasat, odnosno
akceptant, obustavio plaanje, pa makar obustava i ne bila sudski utvrena. Takoe
i u sluaju kad je izvrenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspjeno,
c) Ako je otvoren steaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta, a radi se o
mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM, l. 44).

Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres, imalac

mjenice svoj regresni zahtjev moe postaviti prema svakom od regresnih dunika i
traiti isplatu mjenice (trasatu, indosantima i njihovim avalistima). Svi mjenini
potpisnici, odnosno regresni dunici, odgovaraju povjeriocu solidarno, neposredno
i samostalno. Povjerilac se moe obratiti ma kome od njih, po svome izboru, ne
potujui red kojim su potpisivali mjenicu. Zahtjev moe postaviti prema svakom
pojedinano ili istovremeno prema vie njih po izboru (opciji) ili protiv svih
zajedno.
Od regresnih dunika povjerilac (remitent, indosatar) u regresnom postupku moe
traiti: mjeninu svotu, odnosno svotu koja nije isplaena ili akceptirana, kamatu
ako je bila upisana na mjenici, trokove koje je imao u vezi sa regresom (trokovi
protesta, slanja izvjetaja, ostali trokovi) i najposlije, zateznu kamatu od
dospjelosti mjenice. Ako se regres vri prije roka dospjelosti, onda se od mjenine
svote odbija eskont odreen po stopi slubenog eskonta.
Ve je reeno da regres u mjeninom pravu nije ustanovljen samo u korist
mjeninog povjerioca, nego pravo regresa postoji i u meusobnim odnosima
regresnih dunika (iskupni regres). Kada neki od regresnih dunika isplati (iskupi)
mjenicu, tada su prema njemu regresni dunici: svi prethodni indosanti i avalisti,
zatim trasant i eventualni intervenijent. Zapravo, svi prethodnici koji su prije njega
potpisali mjenicu. Ako je mjenica akceptirana, posljednji regresni dunik jeste
trasant poto je prvi potpisao mjenicu. Dok glavni mjenini dunik (akceptant,
trasant kod neakceptirane mjenice, izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu,
postoji neije pravo regresa u obliku iskupljujueg regresa. Ovo stoga to isplatom
mjenine svote od strane nekog regresnog dunika ne prestaje mjenina obaveza,
nego se vri prevaljivanje (prebacivanje) mjenine obaveze na ona lica koja su
mjenicu potpisala prije njega, ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala

mjenicu. Otuda je tei poloaj regresnih dunika iji su potpisi na mjenici blie
potpisu glavnog dunika (ZM, l. 48).
Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeninih dunika koji je ve
iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku, on moe traiti cjelokupni
iznos koji je ve platio (regresni iznos), kamate na taj iznos od dana iskupljenja u
visini eskontne stope koju utvruje Evropska centralna banka iz Frankfurta, kao i
trokove. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vri prije roka dospjelosti
(ZM, l. 50).
Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i odreene formalne uslove u
vidu dokaza. To se odnosi, prije svega, na posjedovanje uredne isprave o podizanju
protesta, dokaze o nemogunosti izvrenja, rjeenje o otvaranju steaja ili prinudne
likvidacije.
U regresnom postupku plaanje se moe izvriti povratnom mjenicom, ako nije
protivno ugovoreno. To je nova mjenica trasirana po vienju koju vue povjerilac
(vrilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dunika) njemu
odgovornih. Obuhvata svotu utvrenu lanom 49 i 50 ZM, naknadu za
posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu, a plativa je u mjestu prebivanja
tog dunika (ZM, l. 53, st. 1).

Protest
Protest ima dvojako znaenje. Najprije, on predstavlja mjeninopravnu radnju
koja se preduzima radi ouvanja prava iz mjenice prema regresnim dunicima.
Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan nain utvruje da

dunik nije izvrio odreenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept,
nije isplatio mjenicu i dr). Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov
punomonik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom duniku, ali da
su one ostale bez uspjeha.
Protest je uslov za regres, koritenje regresnih prava. Podizanje protesta nije samo
pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza, ako hoe da ouva svoja prava
prema regresnim dunicima. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom duniku i
traiti izvrenje odgovarajue radnje. Bez protesta ne moe se aktivirati mjenina
odgovornost regresnih dunika, nema ni mjenine tube prema njima, ostaje samo
odgovornost glavnog dunika. Time se moe bitno umanjiti pravna sigurnost
povjerioca.
Razlozi zbog kojih se podie protest su zakonom utvreni. Zavisno od razloga
postoje i razliite vrste protesta:
a) Protest zbog neakceptiranja ili djeliminog akceptiranja se podie kada je trasat
odbio potpuno ili djelimino da akceptira mjenicu,
b) Protest zbog neisplate ili djelimine isplate preduzima se kada je akceptant
odbio potpuno ili je djelimino isplatio mjeninu svotu,
c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod
mjenice plative na odreeno vrijeme po vienju,
d) Perkvizicioni protest podie imalac duplikata ili kopije mjenice kojim trai
predaju akceptiranog primjerka mjenice od draoca toga primjerka kako bi traio
isplatu mjenice od akceptanta.

Protest podie imalac mjenice ili njegov punomonik, odnosno imalac duplikata
ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Lice protiv koga je podignut protest
naziva se protestat, a u toj ulozi mogu biti trasat, akceptant, imalac akceptiranog
primjerka mjenice i drugi. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek
trasat.
Protest se mora podii u zakonom predvienim rokovima (protestni rokovi).
Zavisno od razloga zbog koga se vri protest, kao i naina odreivanja dospjelosti
mjenice, rokovi su razliiti (ZM, l. 45). Rokovi su kratki, a protest se podie
odmah po odbijanju izvrenja mjenine radnje. Ako protest nije podnesen u roku,
mjenica postaje prejudicirana i povodom takve mjenice ne mogu se vriti
regresna prava. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u sluaju vie sile ili
zakonskih razloga, ali se mora izvriti notifikacija.
Pored podizanja protesta, imalac mjenice ima jo jednu obavezu ako se radi o
odbijanju akcepta ili isplate. U tim sluajevima, imalac mjenice duan je
obavijestiti svoga indosanta i trasanta (etiri dana nakon dana protesta). Svaki
indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu
(dva dana nakon dobijene obavijesti). Ovo obavjetavanje se naziva notifikacija, a
moe se izvriti i putem pote. Notifikacija nije uslov za odranje regresnih prava.
Ve je reeno da trasant, indosant ili avalista moe na mjenici upisati klauzulu
bez trokova, bez protesta. U tim sluajevima, imalac mjenice nije duan
podizati protest radi ouvanja regresnih prava, ali je obavezan na notifikaciju. Ako,
ipak, imalac mjenice podigne protest, jedina posljedica jeste to sam snosi
protestne trokove.

Protest se podie kod suda mjesno nadlenog za protestata. Protestni organ (moe
biti slubenik suda) poziva protestata da izvri mjeninu radnju radi koje je
podignut protest. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept, isplati
mjenicu), postupak se obustavlja. Isplaena mjenica se predaje isplatiocu, odnosno
djelimina isplata konstatuje na mjenici.
Ako protestat ne izvri mjeninu radnju ili se ne moe nai, odnosno ako je
pozivanje ostalo bez uspjeha, protestni organ sastavlja protestnu ispravu. Elementi
protestne isprave su, ukratko, sljedei: prepis protestovane mjenice, imena
protestanta i protestata, izjava da je protest ostao bez uspjeha, mjesto, dan, godina i
sat kada je pokuano izvrenje mjenine radnje prema protestatu te broj isprave i
datum, broj iz registra protesta uz potpis ovlatenog lica i peat suda. Svaka
protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter
javne knjige. Protestna isprava dostavlja se, bez odlaganja, imaocu mjenice ili licu
koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest.
Protestna isprava moe biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od
koga se trai izvrenje odreene radnje (trasata, akceptanta, intervenijenta i dr.). Za
sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune odreeni uslovi, ali se i ona datira,
potpisuje i unosi u registar protesta (ZM, l. 79). Vlada Federacije Bosne i
Hercegovine utvruje do koje mjenine svote protestno tijelo moe umjesto
protesta preporuenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeninim dunicima
sa napomenom da je mjenica protestirana. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja
se, u protestnom roku, upisuje u registar protesta.

Intervencija

Intervencija je takva mjeninopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vri

akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeninog dunika (honorata) u
sluajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. Uvijek se
preduzima u korist odreenog regresnog dunika (u njegovu ast) radi zatite od
regresa. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice moe zahtijevati regres
uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice.
Intervenijenta moe odrediti trasant, indosant ili avalist upisom na mjenici ili da
odreeno lice, po svojoj volji, prihvati intervenciju. U ulozi intervenijenta moe
biti svako lice koje ima pasivnu mjeninopravnu sposobnost. To moe biti tree
lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je ve dunik po toj mjenici. Moe
biti ak i trasat koji je odbio redovan akcept. U ulozi intervenijenta ne moe se
pojaviti akceptant.
Intervenisati se moe za svakog regresnog dunika, u njegovu ast. Pravna dejstva
intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim
dunicima. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima, licima iji
se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. Mogunost regresa se, dakle,
ne otklanja prema honoratovim prethodnicima.
Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi, nain na koji dolazi do
intervencije i drugi, razlog intervencije. U prvom sluaju razlikuje se pozivna i
spontana intervencija, a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija
zbog neisplate.

Pozivna i spontana intervencija

Pozivna intervencija ili adresa po potrebi, odnosno adresa u nudi, postoji onda
kada trasant, indosant ili avalist odredi lice koje e intervenisati za sluaj
neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba sluaja. Obino se odreuje upisom
izjave: U sluaju potrebe obratiti se N.N ili Obratiti se N.N. Poziv (naredba)
upisana je u mjeninu ispravu. Ako se ispune uslovi za regres, imalac mjenice
duan je da se obrati licu naznaenom za intervenciju (adresatu) koje postaje
intervenijent kada prihvati poziv.
Do spontane intervencije dolazi kada tree lice (van lica u mjenici) ili ma koji
potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe), po svojoj volji (sua
sponte), spontano intervenie (ZM, l. 56, st. 2). I spontana intervencija moe biti
za neakceptiranje ili za neisplatu. Za razliku od pozivne intervencije, imalac
mjenice moe odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne eli spontanog
intervenijenta kao dunika. Meutim, on ne moe odbiti isplatu potpunu ili
djeliminu putem spontane intervencije.

Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate

Do intervencije zbog neakceptiranja moe doi na osnovu pozivne ili spontane
intervencije (po pozivu ili spontano). Primjenjuje se samo u sluajevima ako bi
dolo do vrenja regresa prije dospjelosti. Ve je reeno da do regresa prije
dospjelosti moe doi ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimino) ili usljed
otvaranja steaja, obustave plaanja i dr. Dakle, kako zakon kae, kad god je prije

dospjelosti mjenice njen imalac ovlaten na regres po mjenici koja se moe

podnijeti na akceptiranje (ZM, l. 57). Akceptiranje intervencijom ne dolazi u
obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnoenje mjenice na akcept.
Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice, imalac mjenice obraa
se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili
neakceptiranog dijela od trasata). Pravne posljedice proputanja jesu: imalac
mjenice nee moi ostvariti regres prema licu oznaenom za intervenciju, niti
prema njegovim sljednicima. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac
moe odbiti, a ako prihvati, spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat.
Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu, za koga akceptira (ko je
honorat) i potpisuje mjenicu (Akceptiram u korist N.N. i potpis). Ako nije
oznaen honorat, vai zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM, l. 58). Vrijedi
istai neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice, ma gdje bio
stavljen, ako intervenijent nije trasat ili trasant, ima pravno znaenje avala; ako se
potpis nalazi na poleini mjenice, ima znaenje bjanko indosamenta; ako trasat
intervenie pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajue izjave o
intervenciji, onda takvim potpisom on postaje akceptant, iako to moda ne eli.
Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenini dunik. Njegov
pravni poloaj se razlikuje bitno od poloaja akceptanta kod redovnog akcepta.
Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i
njegov honorat. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima iji potpisi
na mjenici dolaze iza potpista honorata. Dakle, odgovara onako i onoliko kako i
koliko odgovara njegov honorat.

Intervencija zbog neisplate, takoe, ima svrhu da otkloni regres. To je pravna

radnja kojom neko, pozvan ili spontano, isplauje mjenicu za ast (u korist)
odreenog regresnog dunika (honorata) u sluaju kad imalac mjenice stekne
pravo da zahtijeva isplatu mjenine svote od regresnih dunika. Isplata
intervencijom moe se vriti u svim sluajevima kada je mogu regres, bilo o
dospjelosti (glavni dunik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni
razlozi za regres prije dospjelosti).
Kada glavni mjenini dunik odbije isplatu, imalac mjenice mora se obratiti
pozivnom intervenijentu (adresatu u nudi) prije regresnih dunika. Tek kada ga i
adresat u nudi odbije, poto podigne protest, moe se obratiti regresnim
dunicima. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu,
imalac mjenice gubi pravo naplate od dunika koji je naznaio intervenijenta ili za
koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata), kao i prema dunicima iji
potpisi slijede iza potpisa honorata.
Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi, inae, imao platiti
honorat, a to moe biti potpuni ili djelimini iznos mjenice. Imalac mjenice je
duan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dunika kao
i trokovi. Kada bi odbio isplatu intervencijom, izgubio bi pravo regresa prema
svim mjeninim dunicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM,
l. 62). U sluaju da isplatu ponudi vie intervenijenata, imalac mjenice je duan
prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobaa najvie dunika. Intervenijent
koji postupi drugaije, a znao je za to, gubi pravo regresa od onih koji bi bili
osloboeni da je prihvaena najpovoljnija intervencija.

Imalac mjenice je duan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom, naznaiti

honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. Ako se ne naznai honorat,
zakonska je pretpostavka da je to izvreno za ast trasanta (ZM, l. 63).
Intervenijent-platac stie prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim
prethodnicima. Intervenijent ne moe mjenicu dalje indosirati. Intervenijent svoja
prava ostvaruje samostalno i neposredno. On ne stupa na mjesto honorata pa se
prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom
honoratu.

Umnoavanje i prepisi mjenice

Mjenica se moe umnoavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine
trgovakih efekata, da budu hartije od vrijednosti, a moe i za to da poslue kao
prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis.
Mjenica moe biti izdata u vie primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim
primjerkom. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim, treim (duplikat, triplikat).
Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekui broj. Oznaku tekueg broja
svakog takvog primjerka moe staviti samo trasant. Ako se oznaka ne bi stavila,
svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM, l. 65). (Po vienju
platite za ovu prvu mjenicu..., ...za ovu drugu mjenicu...).
Vie primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za sluaj
gubitka mjenice. Nerijetko se deava da remitent ili koji drugi imalac mjenice, kad
ne ivi u istom mjestu u kome i trasat, alje mjenicu na akcept potom. Tada se

mjenica izdaje u vie primjeraka i jedan se alje na akcept, a ostali se indosiranjem

prenose i tako imalac moe bre doi do potrebnog novca.
Izdavanje vie primjeraka moe se sprijeiti unoenjem solo klauzule (... platite
za ovu solo mjenicu..., ...platite za ovu jedinu mjenicu...).
Nove primjerke trasirane mjenice moe izdati samo trasant. Izdavanje novih
primjeraka moe zahtijevati svaki njen imalac, ako nije naznaeno da je ta mjenica
trasirana samo u jednom primjerku. Kad trai novi primjerak mjenice, imalac treba
da se obrati svom neposrednom prethodniku, ovaj svome, i tako redom po nizu
indosamenata, dok zahtjev ne stigne do trasanta. Duplikat odnosno drugi primjerak
vraa se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja
svoj potpis na taj primjerak, dok mjenica ne stigne do onoga ko je traio novi
primjerak. Imalac mjenice nije duan davati objanjenje zato zahtijeva nove
primjerke mjenice.
Poto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica, nego svi ti primjerci
sainjavaju jednu obavezu, to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i
potpisnici se oslobaaju obaveze po svim ostalim primjercima, pa ma i ne bilo
navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. Izuzetno, ako je na mjenici
napisana kasatorna klauzula, onda se moe isplatiti samo po tom primjerku
(...platite za ovu prvu mjenicu, a ne za ostale...).
Ako je trasat akceptirao vie primjeraka, obavezan je po svakom primjerku na
kome ima njegov potpis. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali
primjerci koje je akceptirao.

Svaki indosant moe svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je, sa
svojim daljim indosantima solidarno, po svim primjercima koje je potpisao. Zato
prilikom regresne naplate treba da trai da mu se ti primjerci vrate.
Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje, mora se to naznaiti na svim
ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak
(depozitara). Depozitar je duan uvati akceptirani primjerak i predati ga
ovlatenom licu, imaocu duplikata, kad ga zatrai (ZM, l. 67). Ako bi predaju
odbio, imalac duplikata podie protest (perkvizicioni protest).
Svaki imalac mjenice ima pravo sainiti prepis mjenice, kopiju (ZM, l. 68).
Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora traiti da to uini trasant.
Prepis se moe indosirati i avalirati na isti nain i sa istim pravnim dejstvom kao da
se to ini sa originalom. Prepis se, meutim, ne moe podnositi na akcept.
Prepis mora sadravati sve to sadri original mjenice. Mora biti vjeran originalu
sa svim indosamentima, klauzulama i naznaenjem potpisa. Mora se naznaiti gdje
se prepis zavrava, da bi se znalo, ako bi se prepis indosirao ili avalirao, odakle
poinje originalni tekst na prepisu. Obino se napie: dovde prepis ili odavde
original. U prepisu se mora naznaiti da je to prepis i kod koga se nalazi original
mjenice. Ako nema naznake kod koga je original, prepis gubi snagu
mjeninopravne isprave, te imalac nema pravo regresa na osnovu njega, niti ga
moe indosirati (ZM, l. 69, st. 3).
Od ovoga mjeninog prepisa koji slui kao trgovaki efekat treba razlikovati
obini prepis mjenice, koji se sainjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se
samo utvruje da postoji takva mjenica.

Obezbjeenje mjeninog potraivanja (pravo zaloga i pridraja)

Kao sredstva za obezbjeenje mjeninog potraivanja, pored linih mjeninih
garancija (aval, intervencija i iro), slue zaloga i pridraj. Mjenini povjerilac koji
ima zalono pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridraja imaju
odreene privilegije u poreenju s istim nosiocima tih prava po graanskom pravu.
Mjenini zaloni povjerilac moe traiti od zalogodavca jo i pismenu izjavu o
zalaganju, odnosno o zasnivanju zalonog prava na datoj stvari, trabini ili mjenici.
Kad dobije takvu izjavu, onda je u privilegovanom poloaju. Ako dunik na
vrijeme ne isplati mjenicu, povjerilac moe od suda traiti javnu prodaju zaloge
bez tube i bez sasluanja zalogodavca. Trabinu ili mjenicu moe sam naplatiti i
bez posredovanja suda, a zalone trabine moe zadrati (ZM, l. 88). Ako se
zalogoprimac samo djelimino namirio, mora zabiljeiti na mjenici.
Da bi osigurao svoje potraivanje, mjenini povjerilac moe, iako nema zalonog
prava, zadrati dunikov novac, hartije od vrijednosti, dokaze o trabinama i
pokretne stvari, koji su zakonitim putem doli u njegove ruke. Ne trai se, kao u
graanskom pravu, da su ti predmeti doli u ruke povjeriocu povodom nekog posla
koji ima veze s njegovim potraivanjem (koneksitet).
Razlikuju se dvije vrste pridraja: o dospjelosti mjenice, koji neki nazivaju
redovnim pridrajem, i prije dospjelosti mjenice - kvalifikovani pridraj. Po
pravilu, pravo pridraja nad dunikovim novcem, pokretnostima i hartijama od
vrijednosti stie se kad imalac mjenice stekne pravo na tubu protiv mjeninog
dunika - redovni pridraj. Imalac mjenice moe se posluiti pravom pridraja i
prije nego to mu je trabina dospjela, ako je dunik pao pod steaj, ili ako je

izvrenje novanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspjeno ili je kao trgovac
obustavio plaanje - kvalifikovana retencija (ZM, l. 88-91).

OSTALE MJENINE RADNJE (MJENINI ZAHTJEVI)

Amortizacija mjenice
Amortizacija je vanparnini sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena,
izgorjela ili na ma koji nain nestala) oglaava nevaeom (amortizovanom). Svrha
amortizacije mjenice jeste ublaavanje strogog naela inkorporacije, bez pismene
isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. titi se povjerilac koji bi zato to
ne posjeduje mjeninu ispravu, bez svoje krivice, bio lien ostvarivanja prava iz
mjenice. Naprosto, zato to nema mjenicu u svojim rukama.
Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadrana su u Zakonu o
mjenici, a opta u Zakonu o vanparninom postupku. Postupak je kao i kod ostalih
hartija od vrijednosti. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz
prezentiranje odgovarajuih dokaza. Ako sud nae da su podneseni podaci
dovoljni, putem oglasa u Slubenom listu BiH poziva lice koje dri mjenicu u
rukama da je podnese sudu. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoi mjenicu u
odreenom roku, sud oglaava mjenicu nevaeom. O tome se obavjetavaju svi
zainteresovani. Povjerilac moe svoje potraivanje ostvariti po osnovu sudske
odluke o amortizaciji mjenice (ZM, l. 94). Sudska odluka zamjenjuje mjeninu
ispravu. Ako se u roku, koji je odredio sud, pojavi neko lice, mogu nastati, u
osnovi, dvije situacije: prva, da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak
amortizacije obustavlja i druga, kada lice odbije da preda mjenicu, to uslovljava

prekid amortizacionog postupka. Povjerilac se upuuje na parnini postupak da u

tom postupku dokae vlasnitvo mjenice (vlasnika, revindikaciona tuba).

Mjenine tube i prigovori

Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeninopravne zahtjeve) imalac mjenice moe
ostvariti putem tube (mjenine tube) u parninom postupku (mjenina parnica).
Mjenini zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice, a mogu
biti upravljeni prema akceptantu, trasantu, indosantima, avalistima, intervenijentu,
trasantu kod solo mjenice. Prije podizanja mjenine tube potrebno je
blagovremeno podizanje protesta.
Postoje dvije vrste mjeninih tubi: redovna i regresna. Redovna mjenina tuba
podnosi se protiv glavnog mjeninog dunika, a regresna protiv regresnih dunika
po mjenici.
Mjenini promet zahtijeva to bru i laku cirkulaciju mjenice. Radi toga je data
naroita pravna zatita imaocu mjenice jer su ogranieni prigovori koji se mogu
isticati. Pravilo je, da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se
zasnivali na odnosima mjeninog dunika i nekog ranijeg imaoca mjenice, a koji se
ne vide iz mjenine isprave. Zatita se daje iskljuivo savjesnom imaocu mjenice.
U mjeninom pravu mogu se isticati prigovori:
a) Koji se zasnivaju na linom odnosu dunika sa povjeriocem koji postavlja
mjenini zahtjev;

b) Koji se ne zasnivaju na linom odnosu dunika i povjerioca, nego na mjeninoj

ispravi, dakle, objektivni prigovori. Moe ih isticati svaki mjenini dunik svakom
mjeninom povjeriocu, za razliku od prvih, koje moe postavljati samo odreeni
dunik;
c) Koji proistiu iz linog odnosa dunika prema nekom ranijem imaocu mjenice,
ako je sadanji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedoputena radnja
povodom koje dunik moe staviti prigovor. Radi se, znai, o nesavjesnosti imaoca
mjenice.

Neosnovano obogaenje i drugi zahtjevi (zahtjevi graanskopravne prirode)

U vezi sa mjeninim poslom mogu proistei odreeni zahtjevi koji nemaju
iskljuivo osnova u mjenici, nego se zasnivaju i na nekim drugim injenicama. Za
njihovo ostvarivanje ne vae pravila mjeninog prava, jer su graanskopravne
prirode, pa se podie neka od tubi poznatih u graanskom pravu.
Sluajevi kada se moe podii graanskopravna tuba radi ostvarivanja zahtjeva
nastalog u vezi sa mjeninom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova
neopravdanog obogaenja, zahtjev iz osnova prouzrokovanja teta uslijed
proputene notifikacije, zahtjev akceptanta radi pokria protiv trasanta kada je
isplatio

mjenicu,

zahtjev

vlasnika

mjenice

protiv

posjednika

mjenice

(revindikacioni zahtjev).
Neosnovano obogaenje obrauje Zakon o mjenici (l. 87).
Da bi mjenicu mogao naplatiti, potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese
trasatu na akcept i akceptantu na isplatu, pa ako bude odbijen, da na vrijeme

podigne kod suda protest. Ako imalac mjenice ne izvri potrebne radnje na
vrijeme, gubi pravo da trai da mu se obaveza iz mjenice izvri po postupku za
ostvarenje mjeninog potraivanja. Isto je pravno dejstvo i u sluaju zastarjelosti:
gase se mjeninopravni zahtjevi. Mjenino pravo zasnovano je na naelima
strogosti i formalizma.
Naelo strogosti, ipak, ublaeno je usvajanjem instituta neosnovanog obogaenja.
U sluaju proputanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u sluaju proteka
roka zastarjelosti, zbog ega se mjenina trabina gasi, moe se podii tuba za
naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeninom odnosu, ako su iz tog odnosa
stekla neosnovano neku imovinsku korist. U Zakonu o mjenici stoji: Trasant,
akceptant i indosant ije su se mjenine obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili
uslijed toga to su proputene radnje propisane radi odravanja mjeninih prava,
odgovaraju imaocu mjenice, ako su se na njegovu tetu neopravdano obogatili.
Ostali mjenini obveznici oslobaaju se ove mjenine odgovornosti (ZM, l. 87).
Smatra se da su se neosnovano obogatili, jer su dobili neku imovinsku korist,
primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. Potraivanje kod neosnovanog
obogaenja zastarijeva za tri godine, a u svemu ostalom primjenjuju se pravila
Zakona o obligacionim odnosima.

Vlastita (sopstvena, solo) mjenica

Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje odreeno lice i bezuslovno
obeava da e o dospjelosti isplatiti mjeninu svotu licu naznaenom u mjenici
(remitentu). Kod sopstvene mjenice, za razliku od trasirane, nema naredbe treem

licu (trasatu), nego postoji obeanje samog izdavaoca da e on izvriti mjeninu

obavezu.
Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane, osim to nema trasata,
jer po prirodi vlastite mjenice ne moe ga ni biti. To je jednostrana izjava volje
koja se sastoji u bezuslovnom obeanju izvrenja obaveze od strane izdavaoca
mjenine isprave. Kod ove mjenice, takoe, postoje bitni pretpostavljeni sastojci, a
tiu se dospjelosti, mjesta izdanja i mjesta plaanja. Pitanje dospjelosti i mjesta
izdanja rjeava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. to se tie mjesta
plaanja koje je izostavljeno, pretpostavlja se da je to mjesto koje je oznaeno kao
mjesto izdanja, odnosno sjedite izdavaoca, poto nema trasata (ZM, l. 4, st. 3).
U pogledu znaaja, znaenja i dejstva pojedinih mjeninih sastojaka kod
sopstvene mjenice, vai sve to je reeno o tome za trasiranu mjenicu, ukoliko se,
razumljivo, ne protivi prirodi vlastite mjenice. Zakon o mjenici, u odredbama o
sopstvenoj mjenici, daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke, a zatim
nabraja lanove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu, i nareuje da se imaju
primjenjivati na sopstvenu mjenicu. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata
ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta
trasirane mjenice, onda je primjena odgovarajuih odredaba o trasiranoj mjenici na
sopstvenu mjenicu laka. Glavni dunik je njen izdavalac, pa gdje se govori o
akceptantu kao glavnom duniku trasirane mjenice, u vlastitoj mjenici se to odnosi
na njenog izdavaoca.
Trasirana mjenica se moe svesti na sopstvenu i da tako poslui istoj svrsi kojoj
slui sopstvena. Naime, elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da
ona prima razne funkcije, pa i funkciju sopstvene mjenice. To je sluaj kad trasant
oznai samog sebe za trasata (trasirana mjenica vuena na sebe). Izdavalac izdaje

naredbu samom sebi da isplati mjeninu svotu i kad tu naredbu prihvati

(akceptom), a jasno je da je prihvata im je mjenicu izdao, ta mjenica praktino
postaje vlastita mjenica, iako je po formi trasirana.

Bjanko (blanko) mjenica

Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (proputanja). To je
mjenica koja se izdaje i puta u promet, a da nema sve bitne sastojke. Na mjeninoj
ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena, prazna (bijela, blanko). Stariji
teoretiari je nazivaju bjelicom. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica, ali
privremeno nepotpuna. Prazna mjesta popunie se kasnije, a najdocnije kad se
prezentira na isplatu. Prema teoriji omisije, svako savjesno tree lice, kao imalac
mjenice, ovlateno je da popuni (upie) odgovarajue elemente. Po pravilu,
izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave ve su neto ugovorili,
postoji ugovor koji je van mjeninog posla, pa e on ili savjesno tree lice u ijim
se rukama kasnije nae mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom
ugovoru (saglasno npr. ugovoru o potroakom kreditu).
U momentu izdavanja bjanko mjenica moe da sadri samo potpis trasanta ili ne
mora ni njegov, nego potpis akceptanta (bjanko akcept). Slijedei naelo mjenine
strogosti i formalizma, bjanko mjenica, u sutini, nije punovana mjenica jer se ne
moe nepopunjena naplatiti. Ona predstavlja buduu mjenicu koja e postati
punovana kada se popuni zakonom predvienim sastojcima.
U savremenom kreditnom i uopte mjeninom prometu prevladava tip blanko
mjenice. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj nain se obavezuje da e
isplatiti mjeninu svotu svakome u ijim se rukama nae mjenica.

Najee se u blanko mjenici isputa svota i dospjelost. Izostavljanje ova dva

elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za
neko budue potraivanje(npr. kod potraivanja iz konto korenta, kad stranke jo
ne znaju koliko e biti potraivanje, a ne znaju ni kad e trabina biti aktuelna,
odnosno kada e vriti meusobni obraun). Stoga im najbolje odgovara da ta dva
elementa mjenice izostave. Kad doe do obrauna, popunie i te elemente, unijee
iznos ostatka obaveza sa dospjelou na dan kad treba dug likvidirati.
Blanko mjenica se izdaje i tako to se na mjenini blanket stave dva ili tri potpisa.
Ti se potpisi rasporeuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovanost
mjenice. Imalac mjenice iza rijei po naredbi ispisuje svoje ime i postaje
remitent. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate, odnosno za akceptante.
Preostalog ili preostale oznai za trasante ili jednog za trasanta, a drugog za
avalistu.

Poslovna (trgovaka, robna) mjenica

Koristi se kod jednokratnih kratkoronih poslovnih odnosa (dugovanja i
potraivanja) iz ugovora robnog prometa. Ekonomski cilj poslovne (robne)
mjenice jeste izvrenje protuinidbe druge ugovorne strane (plaanje kupoprodajne
cijene, plaanje izvrenih usluga). Mjenini iznos, u sutini, obuhvata cijenu koju
kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvrene usluge iz
nekog ugovora. Odreenim ugovorom (o prodaji, uslugama) zasnovan je
graanskopravni odnos te je nastalo potraivanje i obaveza. Jedna ugovorna strana
je izvrila svoju obavezu (isporuila robu, izvrila uslugu) ili e to uiniti, ali radi
obezbjeenja svoga potraivanja prima robnu mjenicu, odmah akceptiranu. Trasant

(prodavac) vue mjenicu plativu dva mjeseca uz akcept na trasata (kupca) koja
se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. Obino se kae da robna mjenica
likvidira, isplauje sama sebe, jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar
roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaanje.
Izdavanjem poslovne mjenice postie se vie stvari. Najprije, protuinidba iz
jednog graanskopravnog (ugovornog) odnosa izvrava se po pravilima strogog i
formalnog mjeninog prava. Zatim, postignuto je obezbjeenje potraivanja. I
napokon, imalac mjenice (povjerilac) moe izvriti eskont mjenice i tako prije doi
do potrebnog gotovog kapitala (novca).
Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postiu poslovna mjenica je podesna kod
poslova liferacije, prodaje na poek, poslova sa odgoenim plaanjem i, uopte,
kod poslovnih transakcija kada se ne eli otvoreno dati kredit.

Finansijska mjenica
Ovo je generiki pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima
finansijske

prirode,

kreditnim

odnosima,

finansijskim

dugovanjima

te

obezbjeivanju novanih potraivanja. Za razliku od poslovnih mjenica koje se

koriste za jednokratne kratkorone poslove, ove mjenice se koriste kod
dugoronijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Prikazuju se i dre kao
kratkorona potraivanja tako to se u odreenim vremenskim razmacima (npr.
svaka tri mjeseca) vri prolongacija mjeninih obaveza.
Najea varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. Ona slui kao
pokrie za kredit. Pojavljuje se, najee, kao trasirana mjenica na samog sebe

(trasant i trasat su isto lice - zajmoprimac). Lice koje trai kredit predaje kreditoru
mjenicu vuenu na sebe, odmah akceptiranu, na iznos do visine odobrenog kredita.
Kreditna mjenica moe se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). Kad banka
otvori nekome kredit u vidu tekueg rauna, zahtijeva od svog dunika (vlasnika
tekueg rauna) da joj poloi bjanko mjenicu, uz to i akceptiranu. Iznos moe, ali i
ne mora biti naznaen. Trasant se moe pojaviti kao irant. Banka redovno daje
revers na primljenu mjenicu. Ako vlasnik tekueg rauna likvidira dug na vrijeme,
banka vraa bjanko mjenicu, a on banci revers. Ukoliko raun ne likvidira, banka
e popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajue
mjeninopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva.
Kod kreditne mjenice esto se koristi jemstvo (iro) umjesto avala. Davalac
kredita zahtijeva da prvi irant mjenicu potpie dva puta. Prvo, na licu mjenice kao
trasant, a potom i na poleini kao bjanko indosant. Ostali iranti potpisuju se na
poleini. Poloaj iranata nije jednak. U najloijoj poziciji je prvi irant, ako isplati
mjenicu, njemu odgovara samo akceptant. Ostali iranti (drugi, trei) imaju
mogunost regresnih prava prema prvom irantu, odnosno svojim prethodnicima,
kao i prema akceptantu. iro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor
zahtijeva takvo potpisivanje). Razlog lei u injenici to je obaveza iranata
samostalna, dok kod avala njegova obaveza moe biti nitavna ako je iz formalnih
razloga (na mjenici) nitavna obaveza njegovog honorata.

Cirkulaciona mjenica
Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaanja. Licu koje poloi
odreenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili

vie mjenica do tog iznosa. Prema svojim potrebama, imalac mjenice ili mjenica
iste podnosi na isplatu ili na eskont. Ova vrsta mjenice vie se koristi u
meunarodnim plaanjima.

Komisiona mjenica
Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za raun treeg lica (ZM,
l. 5, st. 3). Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vue mjenicu za
raun svoga poslovnog partnera (komitenta). Trasant, kao komisionar, radi u svoje
ime, a za raun komitenta koji ostaje izvan mjeninog odnosa poto njegovog
potpisa nema u lancu mjeninih potpisnika. U komisionoj mjenici, trasant
(komisionar) naglaava trasatu klauzulom o pokriu da se trasat za pokrie ne
obraa njemu nego licu za iji raun je mjenicu izdao. U mjenici se taj odnos moe
vidjeti iz klauzule o pokriu: ...i stavite na raun N.N.. Koristi se esto kod
isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vue mjenicu
na trasata (kupevu banku) stavljajui na mjeninoj ispravi klauzulu da za
isplaenu mjeninu svotu trasat, odnosno akceptant (kupeva banka), tereti raun
kupca, a ne trasanta (prodavca). Tu je sutina izjave stavite na raun (zaduite).
Banka treba da tereti (zadui) raun svog komitenta. Ako komitent ne poloi
pokrie, trasant e biti odgovoran trasatu (akceptantu). Za izdavanje komisone
mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac - kupac, kao i
ugovor banka - njen komitent (kupac).
Komisiona mjenica se esto pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja
se koristi u domaem i meunarodnom prometu. Ovdje je povezano nekoliko
pravnih odnosa. Banka odobrava kredit odreenom licu koje e iz toga kredita

platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji, ali putem mjenice uz prezentaciju

odgovarajuih

dokumenata. Trasant

(prodavac)

vue

mjenicu

iznosu

kupoprodajne cijene na trasata (kupevu banku). Banka e mjenicu akceptirati ako

trasant (prodavac) preda njoj odreena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman,
raun, uvjerenje o porijeklu robe, carinsku deklaraciju i dr.). Da bi se izvrio akcept
mjenici treba priloiti dokumenta. Banka je osigurana za iznos kredita poto
posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). I
druga dokumenta mogu posluiti kao obezbjeenje (negocijabilni tovarni list u
eljeznikom ili drumskom transportu).

Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u vie uloga

a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ove mjenice jedno
(isto) lice je trasant i remitent (ZM, l. 5). Mjenica je snabdjevena odgovarajuom
klauzulom (platite na mene ili platite po mojoj vlastitoj naredbi). Koristi se
kod izvrenja obaveza iz ugovora. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vue
mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca), na iznos fakturne cijene
iz ugovora. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vue
mjenicu na trasata (zajmoprimca, dunika) oznaavajui sebe za remitenta (banka
kreditor).
b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i
trasata jer mjenicu vue na samog sebe (ZM, l. 5). U sutini, ovdje dunik vue
mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke).

c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod

ovih mjenica isto lice je trasant, trasat i remitent. Mada su mogue, veoma rijetko
se pojavljuje u praksi.
Postoje i druge vrste mjenica. Na odgovarajuim mjestima bilo je govora o
domiciliranoj mjenici, rekta mjenici, povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici.

Zastarjelost mjeninih prava i obaveza

Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se
sauvala mjenina prava. Proputanjem se gube regresna prava. U mjeninoj
obavezi ostaje tada samo glavni mjenini dunik i mjenica se od njega moe
naplatiti mjeninopravnim putem, dok ne nastupi zastarjelost. Rok zastare odreen
je prema tome ko je dunik.
a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine raunajui od dana
dospjelosti mjenice (ZM, l. 80). Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan, po
graanskom pravu, na naknadu tete jo kroz tri godine, ako se iz tog posla
neopravdano obogatio. Moe zastarjeti i pravo na potraivanje isplate, iako su
preduzete potrebne radnje (protest), ali se nije dalje ilo pa nije traena naplata.
b) Mjeninopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima
zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. Ako je unesena klauzula bez
trokova zastarjelost se rauna po dospjelosti.

c) Mjeninopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima, kao i indosanata

prema trasantu zastarjevaju za est mjeseci od dana kad je indosant mjenicu
iskupio, odnosno od tube, ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM, l. 80, st.
3).
d) Za avalistu vai pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga
za koga je avalirao. Rok zastarjelosti je, znai, onoliki koliki je i za lice za koje je
avalirao.
Zastarjelost se moe prekinuti i obustaviti (zastoj) slino kao i kod
graanskopravnog potraivanja (ZM, l. 80-86). Sud nije duan da vodi rauna o
zastarjelosti po slubenoj dunosti.

Prestanak mjeninih prava i obaveza

Mjenina prava i obaveze mogu prestati na jedan od naina na koji se, inae, gase
obligacije, odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti:
a) Isplata mjenice. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dunik
(akceptant, trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati
mjeninu svotu ili mu na drugi nain doe poslije dospjelosti. Ako se to desi prije
dospjelosti, obaveza se ne gasi, pa on mjenicu moe indosirati.
b) Gubitak prava prema odreenim dunicima. Imalac mjenice gubi svoja prava
prema indosantima, trasantu i ostalim obveznicima, izuzev akceptanta, ako na
vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili
na vienje ili na isplatu ili ne podigne protest u sluajevima zakonom predvienim.

c) Amortizacija. S obzirom na naelo inkorporacije, mjenina prava i obaveze

prestaju kad je mjenina isprava nestala (ukradena, izgubljena, izgorjela i dr) ili je
tako unitena da nije sposobna za promet, a nije zatraena i donesena odluka o
amortizaciji (rjeenje suda).
d) Ponitenje mjenice. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice
namjerno poniti mjenicu upisujui odgovarajuu izjavu na mjeninoj ispravi (ne
vai ili ponitava se).
e) Oprotaj duga. Oprotajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug
oproten glavnom duniku. Oprotajem duga nekom regresnom duniku prestaje
njegova obaveza, kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog
dunika kome je dug oproten. Dunici iji su potpisi ispred njegovog ostaju u
mjeninoj obavezi.
Mjenino pravo poznaje generalni oprotaj duga. To je sluaj kada imalac mjenice
svjesno poniti mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom
predviene radnje kako bi sauvao prava iz mjenice (prejudicirana mjenica).
f) Kompenzacija. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeninopravna potraivanja za
mjeninopravna, kao i mjeninopravna za graanskopravna potraivanja. Kada se
desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice, sa istim licima u razliitim ulogama,
a mjenine svote glase na istu valutu, moe se vriti kompenzacija. Ako nisu istog
iznosa, za razliku se moe izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak.
g) Novacija. Dunik moe ugovoriti sa povjeriocem da, umjesto isplate mjenine
svote, izvri drugu inidbu (neto da ili uini) u vrijednosti mjenine svote, ime se
vri prenov obaveze. Takav prenov bi se morao upisati na mjeninu ispravu
(umjesto mjenine svote primio robu), kako bi proizveo puno pravno dejstvo

prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. Kada se novacija vri sa glavnim

dunikom, povjerilac vraa mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj
obligaciji.
Tipian nain novacije u mjeninom pravu jeste prolongacija mjenice. To je sluaj
kada se umjesto dotadanje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. Stara
mjenica se gasi, a prava i obaveze se zasnivaju po novoj.
h) Konfuzija. U sluaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dunika po istoj mjenici,
mjenina obaveza se, po pravilu, ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu moe dalje
pustiti u cirkulaciju, i po njoj postati opet dunik. Mjenica se moe indosirati na
trasata, trasanta, indosanta, pa je ovi mogu dalje indosirati, to je sluaj kod
povratnog indosamenta. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok
konfuzija traje pri jednom licu, to je sluaj i kod ostalih trgovakih efekata.
Pravno dejstvo konfuzije, dakle, nije kao u graanskom pravu. U sluaju konfuzije
kod regresnog dunika, takav imalac mjenice moe traiti isplatu mjenice od
glavnog dunika i od svojih prethodnika. Samo se gase obaveze dunika iji su
potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa.

EK
Svaki obligacioni odnos predstavlja odreen imovinskopravni odnos koji se moe,
u principu, izraziti u novcu. Iz tih odnosa, ugovornog ili vanugovornog karaktera,
redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom odreene svote novcanovane obaveze. Izvravanje novanih obaveza (plaanje) vri se, u malom
obimu, predajom gotovog novca, novanica (fiducijarnog novca). U savremenom
svijetu, naroito izmeu poslovnih subjekata, novane obaveze se redovno

izmiruju putem razliitih instrumenata plaanja, instrumenata platnog prometa.

Jedan od najznaajnijih instrumenata jeste ek koji ujedno ima obiljeje hartije od
vrijednosti.
Pojmovno odreenje eka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu.
ek koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac
(trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku eka (remitentu)
isplati, po vienju, novanu svotu upisanu na eku iz pokria koje trasant ima kod
trasata (banke). Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti
iskljuivo po vienju (a vista). Trasat, izvrilac bezuslovnog naloga (naredbe),
moe biti jedino banka koja vri plaanje iz trasantovog pokria. Ova definicija
odnosi se i na ek izdat u inostranstvu, a plativ je u BiH (loro ek), poto je za
ocjenu ekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaanja
(Z, l. 2; enevska konvencija, l. 3)
Ako je u pitanju ek koji je izdat u BiH, a plativ u inostranstvu (nostro ek),
izloena definicija se mijenja u pogledu linosti trasata. Kod ovih ekova trasat
moe biti, pored banke, i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je
to odreeno zakonom zemlje u kojoj se vri plaanje eka (Z, l. 4, st. 2).
Polazei od pravila meunarodne konvencije, u nekim zemljama ek se moe vui
i na druge finansijske institucije, u toj materiji, izjednaene sa bankom, a u nekim i
na netrgovce.294
ek je nalog (uput) za isplatu na ime neke ve postojee trabine. Samim
izdavanjem i predajom eka ta se obaveza ne gasi. Dug ostaje sve dok se ek ne
isplati. Kada je puten u promet, ek samostalno cirkulie bez ikakve veze sa
poslom povodom koga je izdat. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu
izmeu izdavaoca eka i njegovog pribavioca, dok prema treem savjesnom licu

ek dejstvuje onako kako je i sainjen dajui prava koja predvia zakon i tekst
ekovne isprave.
I ek je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su
izloene kod hartija od vrijednosti. U naem pravu usvojena je teorija kreacije uz
korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o eku na donosioca
(ZOO, l. 237 i 239).
Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opteg izvora, materija o eku
regulisana je posebnim zakonom (Zakon o eku). Poto ek spada u istu grupu
hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja ekovnog prava analogno se
primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao to su pravila o: pravovaljanosti potpisa,
indosamentu (osim o akceptu), avalu, plaanju, protestu, solidarnoj odgovornosti,
regresnoj svoti, vioj sili, umnoavanju, obavjetavanju, zastari, pravu zaloge i
pridraja, neosnovanom obogaenju, amortizaciji i drugo (Z, l. 25). Upotreba
eka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. U ovoj materiji
izvrena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. godine u
enevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o eku, Konvencija o regulisanju
izvjesnih sukoba zakona u materiji eka i Konvencija o ekovnim taksama).

Ekonomska uloga eka

ek predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaanja, instrument platnog prometa,
veoma rairen i koji se sve vie favorizuje. Danas je u poslovnom svijetu ek
postao redovno, normalno, sredstvo plaanja i obrauna. Njegovom upotrebom
umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novanica

mogu realizovati poslovne transakcije. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je

ek u velikoj upotrebi.
ek omoguava distanciona plaanja prostim slanjem isprava, bez koritenja
gotovog novca. Razliite transakcije u unutranjem i meunarodnom prometu
obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike izmeu novanih sistema. Vri se
internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplauje ek za raun druge
neovisno od zemlje izdanja eka. Klirinki i drugi obrauni vre se, po pravilu, na
principu kompenzacije.
ek se isplauje iz trasantovog pokria koje ima kod banke trasata, odnosno iz
sredstava sa kojim trasant moe slobodno raspolagati. Sredstva, inae, mogu
poticati iz razliitih izvora (gotovina, potraivanja, otvoreni kredit i dr.). Sama
banka moe vriti naplate ekova tako to povjerilac, njen klijent, predaje ek, i
nakon realizacije naplaeni iznos se stavlja na raun klijenta, povjerioca. Isplatama
putem ekova vri se odravanje finansijske discipline, ali i poveavanje
finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke
preduzimaju za svoje klijente, pa i angaovanjem svojih sredstava. ekovni
obraun danas je postao glavna tehnika podmirivanja rauna izmeu dunika i
povjerilaca. Samo vrenje usluga banaka po ekovima predstavlja jednu od
tradicionalnih finansijskih usluga. Osim to se obraun vri izmeu banaka, on
se vri i u okviru jedne banke izmeu korisnika rauna te banke i to prostim
virmanskim obraunom (nalogom za prenos). Nain i tehnika obrauna redovno se
obavlja i putem odreenih institucija platnog prometa iji su poloaj, prava i
obaveze, kao i sam rad sa ekovima, regulisani imperativnim propisima svake
zemlje.

Bitni sastojci eka

ek je strogo formalna isprava koja sadri odreene sastojke bilo da se oni unose
(upisuju) u ispravu ili se, po zakonu, pretpostavlja njihovo postojanje (bitni
pretpostavljeni elementi). Za razliku od mjenice kod eka nije prihvaena teorija
omisije. U momentu predaje trasatu (banci) ek mora biti popunjen sa svim
elementima. Razlog lei u injenici to je ek, po zakonu, hartija od vrijednosti po
vienju, jer tako moe ispuniti svoju funkciju instrumenta plaanja.
Bitni sastojci eka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi:
a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ek,
b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati odreena svota novca iz trasantovog
pokria,
c) Ime lica koje treba da plati (trasat),
d) Mjesto gdje treba platiti,
e) Mjesto i datum izdanja,
f) Potpis izdavaoca (trasant).
Bitni pretpostavljeni elementi, ije se postojanje po zakonu pretpostavlja, jesu
mjesto izdanja i mjesto plaanja eka, kao i kod mjenice. Ime remitenta je
pretpostavljeni element jer ek bez oznake remitenta vai kao ek na donosioca.
Dospjelost se u eku ne odreuje jer se radi o tipinoj hartiji po vienju. Ako bi se
unijela drugaija klauzula u pogledu dospjelosti, takva isprava ne vrijedi kao ek,
zato to bi promijenila njegovu funkciju.

Pojedini bitni elementi

to se tie znaenja pojedinih sastojaka, uglavnom je isto kao kod mjenice.
a) Naziv ek mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata
isprava;
b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na odreenu svotu novca
iz trasantovog pokria koje on ima kod trasata (banke). U trenutku izdavanja eka
(ne stvaranja) trasant mora imati ovlatenje za raspolaganje na sredstvima.
ekovno pokrie mora biti u novcu, ali ne mora biti u gotovini. Moe se sastojati u
novanom potraivanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu.
Okolnost da nema pokria ili nema dovoljno ne povlai nitavost eka, ali povlai
trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog eka;
c) Trasat mora biti imenovan, a u unutranjem prometu i kod loro ekova to je
neka banka. Ve je reeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje eka na
trgovce ili na netrgovce;
d) Mjesto plaanja je bitan pretpostavljeni sastojak, pa ako nije navedeno smatra
se da je to mjesto koje je oznaeno pored trasatovog imena. Ako nije navedeno ni
pored imena trasata, takva isprava nee vaiti kao ek. Kod eka nije dozvoljeno
domiciliranje niti odreivanje platita pa unesene klauzule o tome nee vaiti, a
ek je pravovaljan;
e) Mjesto izdanja eka je, takoe, bitan pretpostavljeni element. Ako nije
navedeno mjesto izdanja, po zakonu, pretpostavlja se da je to mjesto koje je

navedeno pored potpisa trasanta. Kada i tu nije navedeno mjesto, odnosno ne moe
se pretpostaviti koje je mjesto izdanja eka, takva isprava ne vrijedi kao ek.
Za datum izdanja eka vai sve to je reeno za ovaj sastojak kod mjenice.
Naravno, jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta).
U poslovnoj praksi tampaju se ekovni blanketi (formulari) i u vidu knjiica
predaju poslovnim subjektima, to znatno olakava koritenje eka. Na blanketu su
ve odtampani neki bitni elementi (naziv eka, bezuslovna naredba za isplatu
ekovne svote, a nekada i ime trasata i mjesto plaanja), dok su za druge elemente
ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajui sadraj.
Nebitni sastojci
Nebitni (fakultativni) sastojci eka su odreene klauzule (odredbe) koje se upisuju
od strane nekog lica u ekovnopravnom poslu, kao i kod mjenice. Za razliku od
mjenice, neke od tih klauzula mogu se upisivati u ekovnu ispravu, dok je
upisivanje drugih nedoputeno. Naveemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene
klauzule kod eka.
Najee klauzule kod eka su po naredbi, za obraun te klauzula o moneti i
deviznom kursu, kod meunarodnih plaanja. Ako se u ekovnu ispravu unese
(upie) neka od nedoputenih klauzula, tada se smatra da ona nije napisana, a takav
ek je punovaan. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unoenje, pod odreenim
uslovima, nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja eka, o
domiciliranju i dr.).

EKOVNE RADNjE

U ekovnom pravu, kao i u mjeninom, postoje osnovne radnje i radnje za

ouvanje i ostvarivanje prava iz eka. S obzirom na funkciju i prirodu eka
osnovna obiljeja radnji kod ove hartije od vrijednosti su:
a) Kod eka ne postoje neke radnje poznate u mjeninom pravu. Ne postoji radnja
akceptiranja eka niti intervencija;
b) Kod eka postoji radnja opozivanja (opoziv eka) nepoznata u mjeninom
pravu;
c) Ostale ekovne radnje (aval, protest, prezentacija i dr.) specifine su u odnosu
na iste radnje u mjeninom pravu, prvenstveno zbog nepostojanja akcepta;
d)

Izdavanje

eka,

ali

bez

pokria,

povlai

imovinskopravnu,

administrativnopravnu i krivinopravnu odgovornost.

Osnovne ekovne radnje su: izdavanje, prenos, aval, isplata, opoziv i
umnoavanje eka, ali samo u odreenim sluajevima. Kao radnje za ouvanje i
ostvarivanje ekovnih prava pojavljuju se: protest, regres, obezbjeenje ekovnog
potraivanja, amortizacija i ekovne tube.
Ve je reeno da u naem pravu nema akceptiranja eka pa odredba o akceptiranju
stavljena na ek smatra se kao da nije napisana. Isto rjeenje stoji i u meunarodnoj
konvenciji o eku. Akceptiranje eka, smatra se, u suprotnosti je sa prirodom eka
koji predstavlja nalog za plaanje po vienju, te predoavanje eka na isplatu ima
za cilj plaanje, a ne akcept. U nizu zemalja prihvaeno je takvo rjeenje.
Meutim, u nekim zemljama postoje odreene radnje (upisi na eku) trasata koje
imaju pravno znaenje isto kao i akcept (certificiranje eka u SAD) ili samo
predstavljaju konstataciju da postoji pokrie u momentu izdavanja eka, bez

preuzimanja obaveze da e ek biti isplaen u trenutku prezentacije na plaanje

(viziranje eka u Francuskoj i Italiji).
Zakon o eku, kao i enevska konvencija o eku, ne poznaje intervenciju kao
ekovnopravnu radnju. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod eka
prihvatljiva i mogua poto je njen cilj olakanje isplate eka,ali samo kao
spontana intervencija.Navode se i mogui sluajevi: banka kao intervenijent isplati
ek vuen na nju, a koji nema pokrie ili kada jedna banka (banka-intervenijent)
isplati ek koji je vuen na drugu banku (banku-trasata). Iz ovih, kao i drugih
razloga, predlae se uvoenje ustanove intervencije kod eka.
ekovne radnje mogu se preduzimati lino ili preko punomonika. Svaki uesnik
u ekovnom poslu moe ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za
njegov raun izvri neku radnju. Odnos punomostva je graanskopravne prirode.
Za punomostvo kod eka vai sve to je reeno za punomostvo u mjeninom
pravu pa i u pogledu prekoraenja ovlatenja i neovlatenog potpisivanja u
svojstvu zastupnika (falsus procurator).

Izdavanje eka
Pitanje ekovne sposobnosti rijeeno je kao i kod mjenice. Aktivnu ekovnu
sposobnost, sposobnost biti povjerilac po eku, ima svako lice koje posjeduje
pravnu sposobnost. Pasivnu ekovnu sposobnost, sposobnost biti dunik po eku
pa izdati ili prenijeti ek, ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost.
Pravna i poslovna sposobnost kod eka cijeni se prema pravilima graanskog
prava.

ek se moe izdati samo na banku kod koje trasant ima pokrie sa kojim moe
raspolagati putem eka, na osnovu prethodnog izriitog ili preutnog sporazuma sa
trasatom-bankom. Ugovor izmeu komitenta banke (trasanta) i banke (trasata)
predstavlja pravnu osnovu ekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o eku.
Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i
isplate eka. Ugovor o eku (ekovni ugovor) moe biti i sastavni dio jednog
opteg (generalnog) ugovora izmeu komitenta i banke kojim se reguliu otvaranje
iro i deviznog rauna, kao i isplate po tim raunima. Ranije je ve reeno da po
ekovima plativim izvan nae zemlje (nostro ekovi) u ulozi trasata moe biti,
osim banke, i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje
mjesta plaanja eka.
Zakon polazi od toga da pokrie za cjelokupnu ekovnu svotu mora biti u trenutku
izdavanja eka. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja eka ili u trenutku
predaje eka trasatu (banci)? Polazei od prihvaene teorije kreacije da je predaja
hartije od vrijednosti zavrni akt jednostrane izjave volje izdavaoca, pokrie
trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje eka, a ne ve prilikom
sastavljanja i potpisivanja eka.
Pokrie se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novanom potraivanju trasanta
prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu eka.
Ne moe se sastojati, kao kod mjenice, u stvarima (robi) ili u trgovakim efektima.
Pokrie mora biti raspoloivo, da sa njim trasant moe raspolagati putem eka na
osnovu ugovora o eku. Kada se radi o pokriu u novanoj trabini, onda ta
trabina mora biti izvjesna, utuiva i likvidna
Nedostatak pokria ne povlai nitavost eka, odnosno punovanost isprave kao
eka ne dolazi u pitanje (l. 3 Konvencije o eku). Smatra se da pokrie nije bitan

sastojak eka, a pored toga, predviene su odgovarajue sankcije u sluaju da

trasant nema uopte ili nema dovoljno pokria u momentu predaje eka trasatu.
Izdavanje eka bez pokria povlai trasantovu: administrativnopravnu odgovornost
za prekraj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene ekovne svote, zatim
imovinskopravnu odgovornost korisniku eka u vidu naknade potpune tete (prosta
plus izgubljena dobit), i najzad, krivinopravnu odgovornost zbog krivinog djela
izdavanja i stavljanja u promet eka bez pokria, ako je znao da nema pokria. U
odreenim sluajevima sankcioniu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja
eka vri blokiranje pokria i onemoguava isplatu ekovne svote. I u drugim
zemljama otro se kanjava izdavanje eka bez pokria; ono predstavlja krivino
djelo za koje se goni po slubenoj dunosti(npr. prevara, izdavanje lanih ekova i
sl.).
U trenutku izdavanja ek mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije.
Izdavanje

eka

bez

datuma

ili

sa

neistinitim

datumom

povlai

administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekraj (2-10%, a odgovorno lice

1-5%, sve od ekovne svote). ekovni formular moe imati vie kopija koje se
dostavljaju uesnicima u ekovnom poslu (primjerak za banku, izvjetaj o isplati,
izvjetaj o uplati).
Mogue je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ek samo ako glasi na ime ili po
naredbi. U tom sluaju, trasant i trasat su isto lice: banka koja ima vie filijala, pa
jedna filijala vue ek na drugu. Ne vrijedi ek na donosioca u kome su trasant i
trasat isto lice (Z, l. 8).
ek trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice.
U sutini, njime komitent banke (trasant) povlai gotov novac sa svoga rauna koji
ima kod odreene banke.

Prenos eka
ek je negocijabilna hartija od vrijednosti iji nain prenosa zavisi od toga kako
je odreen korisnik eka (remitent). Inae, ek moe glasiti na ime, po naredbi, na
donosioca i alternativno. ek na ime (nominativni, rekta ek) postoji onda kada je
uz ime korisnika upisana i klauzula ne po naredbi (rekta odredba). Ako je pored
imena remitenta unesena klauzula po naredbi, takav ek glasi po naredbi.
Meutim, ek je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji
platite N.N.). ek je na donosioca ako je unesena klauzula platite donosiocu ili
platite na donosioca ili ako nije uopte navedeno ime remitenta, jer je to
zakonska pretpostavka (Z, l. 8). Alternativnim ekom se naziva onaj ek kod
koga je remitent oznaen alternativno (platite N.N ili donosiocu).
ek se, kao i mjenica, prenosi indosamentom, cesijom i prostom predajom
(traditio). Poto je kratak rok vaenja, u praksi se ek rijetko prenosi pa ova radnja
nema ono znaenje kao kod mjenice.

Prenos indosamentom
Prenos indosamentom kod eka je neto naglaeniji nego kod mjenice. Pored eka
po naredbi, indosamentom se prenosi i ek na ime, ne i na donosioca. Za ek na
ime, isto kao za dionicu i obveznicu na ime, ne vrijedi opte pravilo hartije od
vrijednosti da se prenose iskljuivo cesijom. Ovaj izuzetak unesen je da bi se
pojaala cirkulaciona mo tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa.

Pravila mjeninog prava o indosamentu, uglavnom, vae za ek i Zakon o eku na

to izriito upuuje (l. 26). Indosament i kod eka mora biti bezuslovan i glasiti na
cijelu ekovnu svotu. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan, a djelimian
indosament (na dio ekovne svote) je nitavan. Ako ek glasi na ime ili po naredbi,
pa se na poleini upie izjava na donosioca, takav indosament vai kao bjanko
indosament (Z, l. 11). ek se moe indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta
(povratni indosament).
Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se, naroito, u sljedeem: nitav je trasatov
indosament jer banka ne moe prenositi ek; indosament na trasata (banku) ima
pravni znaaj priznanice o isplati ekovne svote; ako bilo ko osim trasata stavi svoj
potpis na poleini eka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu, po
zakonu, taj odgovara kao trasantov avalista; nema bjanko indosamenta kod eka na
donosioca; ne postoji zaloni300 i indosament poslije dospjelosti jer ek dospijeva
po vienju i ne moe imati funkciju instrumenta kredita. ek na donosioca moe se
samo punim indosamentom pretvoriti u ek na ime ili u ek po naredbi (vinkulacija
eka).
Sposobnost eka za prenos putem indosamenta moe se iskljuiti upisivanjem
klauzule ne po naredbi (rekta indosament). Indosant moe zabraniti prenos eka i
u tom sluaju ne odgovara licima na koja ek kasnije bude indosiran, kao kod
mjenice.
Alternativni ek, gdje je remitent alternativno odreen, takoe se moe indosirati.
Time se u krug lica odgovornih po ovom eku uvode indosanti i avalisti, ime se
pojaava povjerenje i poveava cirkulaciona mo eka.

Zakon o eku ne sadri odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji

praznina. Prema pravilima enevske konvencije o eku, indosament uinjen po
isteku roka za prezentaciju eka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva
obine cesije graanskog prava. Ako je indosament uinjen prije tih rokova, pa i
kada nije datiran, on vai i proizvodi ekovnopravna dejstva.

Prenos eka cesijom

Cesijom se samo prenose ekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana
klauzula ne po naredbi (nominatni, rekta ekovi). Takvi ekovi su veoma rijetki i
mogu se prenositi putem cesije ija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice.

Prenos eka predajom

Na ovaj nain se prenosi ek koji glasi na donosioca. Prenos se vri iz ruke u ruku
prostom predajom (Z, l. 10, st. 1). Prednost je u lakom i brzom prenosu, bez
formalnosti, a prenosilac nije preuzeo nikakvu ekovnu odgovornost. No, kasniji
pribavilac takvog eka preuzima rizik neisplate, krae, gubitka eka.
Meunarodna pravila su usvojila definitivnu formu eka na donosioca. Ako je
izdat prvobitno na donosioca, on se kasnije ne moe pretvoriti u ek na ime ili po
naredbi. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rjeenje ne prihvata
Zakon o eku. Prema meunarodnoj konvenciji, pitanje neprenosivosti eka
preputeno je nacionalnim pravima. U tom smislu, neke zemlje unijele su pravilo o
neprenosivosti (non transferable) eka pa on moe biti isplaen samo imaocu
eka koji ga je primio sa takvom klauzulom.

Aval (jemstvo)
Aval je ekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na eku da
e ekovna svota biti isplaena, u cijelosti ili djelimino. Zbog toga to iz funkcije
eka proizlazi njegova kratka cirkulacija i to se isplauje iz pokria trasanta koje
mora postojati u asu izdavanja, aval kod eka se rijetko koristi.
Aval moe dati svako poslovno sposobno lice (pasivna ekovnopravna
sposobnost) ukljuujui i lica koja su ve potpisala ek (indosanti, trasant, avalist),
osim trasata. Trasatov aval nema ekovnopravno dejstvo (Z, l. 26). Trasatov
aval, u sutini, znaio bi akcept koji nije doputen kod eka. Aval se moe dati za
trasanta i za nekog indosanta. Daje se upisivanjem odgovarajue izjave na licu ili
alonu ekovne isprave, ali moe i samim potpisom avaliste. Za razliku od
mjenice, sam potpis na poleini eka koji glasi na donosioca znai aval za trasanta
(kod ove vrste eka ne postoji bjanko indosament). Forma i pravna dejstva avala
kod eka su isti kao u mjeninom pravu. Odgovornost avaliste je neposredna,
samostalna i solidarna sa poloajem onoga za koga je dao aval.

Isplata eka
ek je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po vienju. Imalac moe
ek podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. S obzirom na to da je ek
sredstvo plaanja, a ne kreditiranja, zakon nije prepustio iskljuivo volji korisnika
eka da on odluuje kada e se ek isplatiti. Imalac eka je obavezan, ako hoe da

naplati ek, isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom utvrenim

rokovima. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvriti su sljedei:
a) Osam dana, ako je mjesto izdanja i mjesto plaanja isto i u naoj zemlji;
b) Petnaest dana, ako su to razliita mjesta, ali su u naoj zemlji;
c) Dvadeset dana, ako je ek izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji;
d) ezdeset dana, ako je ek izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope.
Prednji rokovi vae za ekove koji se isplauju u naoj zemlji. Nije dozvoljeno
ugovaranje drugih rokova. Izuzetno cirkulirani ek moe se podnijeti na isplatu i u
roku od est mjeseci od dana izdavanja. (Z, l 15, st. 2). Ti rokovi vae i za
podnoenje ekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa iji je
trasat lan. Inae, rokovi se raunaju od dana izdanja eka (datiranja). Ako korisnik
eka propusti rok za prezentaciju na isplatu, takav ek postaje prejudiciran i
povjerilac gubi regresna prava. Po zakonu, imalac ima pravo podnijeti i takav ek
na isplatu, a banka (trasat) obavezna je izvriti isplatu eka, ako nije opozvan i ako
nema drugaijeg ugovora sa trasantom (Z, l. 18).
Trasat (banka) vri isplatu eka, ali prije nego to to uini, duan je provjeriti ek i
ovlatenje lica koje ga prezentira (verifikacija eka i prava titulara). Provjera se
odnosi na: sadrinu eka, regularnost lanca indosamenata, da li postoji preinaenje
eka, brisanje i druge injenice koje bi ukazivale na mogue falsifikovanje, te
potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlaenje lica da primi
ekovnu svotu. Trasat nije duan da provjerava potpise indosanata. Trasat moe
prihvatiti ek, odbiti ili zatraiti da se ek uskladi sa zakonom, ako je to mogue.
Isplata eka moe se vriti na razliite naine:

a) plaanje u gotovini, ako nije predvieno plaanje na drugi nain (samo za

obraun),
b) uplatom ekovne svote u korist rauna korisnika eka, ako je on saglasan,
c) prenosom ekovne svote sa rauna trasanta u korist rauna korisnika eka (kod
obraunskih ekova),
d) putem kompenzacije i
e) predajom korisniku drugog eka.
Plaanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog eka) vri se kod plaanja
licima koja nemaju otvorene raune (podizanje novca za plate, dnevnice i druga
plaanja obaveza u skladu sa propisima). Ako se ovaj ek koristi za bezgotovinska
plaanja, onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog
eka). Uplata ekovne svote u korist rauna remitenta, u sutini, predstavlja prenos
sa jednog na drugi raun. Najee se koristi prenos ekovne svote sa rauna
trasanta (dunika po nekom ugovoru) u korist rauna imaoca eka (povjerioca iz
ugovora). Prenos se vri putem obraunskog (virmanskog) eka na kome stoji
klauzula samo za obraun. Obraunski ek je, po zakonu, konana forma eka
jer se klauzula samo za obraun ne moe opozvati (Z, l. 21, st. 3). Isplata
kompenzacijom moe doi u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik eka
(trasant, indosant, avalista) stekao je trabinu prema korisniku eka (remitentu,
indosataru) u trenutku prezentacije eka na isplatu; trabine su istorodne, dospjele i
likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. Smatra se da trasat (banka) ne moe
istai prigovor kompenzacije. Isplata eka se moe vriti predajom drugog eka
koji se vue na drugu banku, ako su korisnik eka i trasat sa tim saglasni.

ekovna svota se, u pravilu, isplauje u cijelosti. Korisnik eka nije duan, kao
to je duan imalac mjenice, primiti djeliminu isplatu, ali to moe uiniti. Kad
isplati ek, trasat ima pravo zahtijevati predaju eka, kao i da se na ispravi
konstatuje da je ek isplaen. U sluaju djelimine isplate, moe traiti upis na
ekovnoj ispravi, kao i posebnu priznanicu na djelimino isplaeni iznos (Z, l.
19).
Pravno dejstvo isplate eka je isto kao i kod mjenice. Ako je trasat isplatio cijelu
ekovnu svotu, prestaju obaveze svih ekovnih dunika. Kod djelimine isplate
obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. Za ostatak ekovne svote solidarno
odgovaraju potpisnici eka. I kada ekovnu svotu isplati trasant, prestaju obaveze
ostalih regresnih dunika. Trasant mora isplatiti cijelu ekovnu svotu, a ne moe
vriti djeliminu isplatu.
Ako trasat odbije isplatu eka koji je blagovremeno podnesen na isplatu, odbijanje
treba da se konstatuje protestom, pa korisnik eka isplatu moe traiti od trasanta i
ostalih ekovnih potpisnika. Dalje, ostvarivanje prava, ako ne doe do isplate eka,
vri odgovarajuim pravnim radnjama (podizanjem tube).

Opozivanje eka
Opozivanje eka je radnja nepoznata u mjeninom pravu. Opozivom trasant
povlai svoj nalog (uput), odnosno zabranjuje trasatu da isplati ekovnu svotu iz
njegovog pokria korisniku eka. Opoziv eka moe izvriti iskljuivo trasant
(izdavalac) pod zakonom predvienim uslovima. Kod opoziva eka treba
razlikovati dva sluaja:

a) Opozivanje eka prije roka odreenog za njegovu prezentaciju na isplatu. U

ovom roku moe se opozvati ek koji glasi na ime i ek po naredbi, dok se ek na
donosioca ne moe opozvati i
b) Opozivanje eka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (Z, l.
18). Svaki ek, pa i ek na donosioca, moe se opozvati poslije proteka roka za
prezentaciju.
Opoziv eka moe biti opti ili generalni i pojedinani ili individualni. Isplatu
eka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant moe zabraniti
putem opteg ili pojedinanog opoziva. Opti opoziv obino se utvruje kao
odredba generalnog ugovora o otvaranju ekovnog rauna ili depozita zakljuenog
izmeu banke i njenog komitenta. Njome se unaprijed stipulie zabrana isplate svih
ekova komitenta (trasanta) koje on vue na banku trasata, a kojima je protekao
rok za prezentaciju. Pojedinani opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog
pojedinog eka posebno. Opoziv eka prije roka odreenog za prezentaciju (ek na
ime i po naredbi) vri se pojedinanim opozivom. Ako trasat isplati ek nakon
opoziva (zabrane), takva isplata ne ide na teret trasantovog pokria.
Po proteku roka za prezentaciju eka na isplatu, ako ek nije opozvan, trasat je u
obavezi da izvri isplatu ekovne svote. Ta obaveza postoji prema trasantu je
graanskopravne prirode, a ne ekovnopravne, jer trasat nije potpisnik eka.
Obaveza trasata prema korisniku eka ne postoji, izmeu njih nema pravnog
odnosa, pa korisnik i ne moe zahtijevati isplatu eka. Trasant moe odgovarati za
prouzrokovanje tete korisniku eka, ako bi raspolagao pokriem (u obimu
ekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju, a nije pravovaljano opozvao
ek (Z, l. 18).

Protest
I kod eka postoji ekovnopravna radnja podizanje protesta radi ouvanja
regresnih prava. U odnosu na mjenicu, ui je krug razloga zbog kojih se moe
podignuti protest poto nema akceptiranja eka. Protest se moe podignuti zbog:
odbijanja isplate ili djelimine isplate, odbijanja obrauna, odnosno prenosa sa
rauna trasanta u korist rauna imaoca eka (kod obraunskog ili bariranog eka),
odbijanja isplate protestnih trokova, odbijanja isplate u naznaenoj valuti te
perkvizicioni protest imaoca duplikata eka (ne i kopije) radi pribavljanja
originala.
Odbijanje isplate moe se utvrditi na tri naina: putem javne isprave (protest zbog
neisplate), potpisanom i datiranom izjavom trasata na eku kojom odbija isplatu i
datiranom potvrdom obraunske ustanove kojom se utvruje da je ek bio
podnesen na vrijeme i da nije namiren (Z, l. 21). Protest zbog neisplate,
ukljuujui i izjavu na eku i potvrdu obraunske ustanove, mora biti uinjen prije
nego to protekne rok za prezentaciju eka na isplatu. Ako je ek podnesen na
isplatu posljednjeg dana roka odreenog za prezentaciju, pa ne bude isplaen,
protest se moe podii jo samo prvog radnog dana koji dolazi. Korisnik eka koji
ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima
eka.
U pogledu forme protesta, sudske nadlenosti i postupka vrijede pravila
mjeninog prava. I sama izjava trasata na eku kojom odbija isplatu mora biti
upisana u registar protesta uz odgovarajui upis na eku ili njegovom alonu (Z,
l. 19).

Korisnik eka moe biti osloboen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi
upisana klauzula bez trokova ili bez protesta. Klauzulu mogu upisati trasant,
indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. Pravila mjeninog
prava o notifikaciji (obavjetavanju) primjenjuju se i kod eka (Z, l. 26).
Regres
Prema Zakonu o eku, imalac eka moe vriti regres protiv indosanata, trasanta
i avalista ako bude odbijena isplata eka koji je podnesen na vrijeme (l. 22).
Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati eka
na drugi nain (izjava trasata na eku ili potvrda obraunske ustanove).
Odgovornost potpisnika u ekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice.
Svi oni odgovaraju korisniku eka samostalno i solidarno. Bez obzira na nevanost
potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na ekovnoj ispravi
samostalno odgovara. Potpisom se stvara samostalan ekovni odnos koji je
nezavisan od drugih uesnika. Solidarna odgovornost se sastoji u tome to korisnik
eka moe zahtijevati isplatu od ekovnih dunika, bilo pojedinano, od vie njih
ili svih zajedno, i nije duan drati se reda kojim su oni potpisivali ekovnu
ispravu. Regresni dunici (trasant, indosanti, avalisti) ne dijele izmeu sebe teret
isplaene ekovne obaveze (kao to je pravilo u graanskom pravu), nego
jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. Ko plati,
regresira se u cjelini od lica iji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. Inae,
regresni zahtjev obuhvata ekovnu svotu, zateznu kamatu od dospjelosti i trokove.
U ekovnom pravu naroita je odgovornost trasanta, izdavaoca eka. Kao tvorac
eka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokria, trasant odgovara za
isplatu svakom korisniku eka (Z, l. 9). On se te odgovornosti ne moe

osloboditi ni na koji nain jer svaka odredba u ekovnoj ispravi kojom bi se trasant
oslobaao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. Njegova
odgovornost prestaje kad ek isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili
kad potraivanje, po ekovnom pravu, zastari. Prestankom ekovne odgovornosti
ne znai da prestaje njegova odgovornost po graanskom pravu (moe uslijediti
tuba iz osnovnog posla).
to se tie odgovornosti trasata (banke), i ona je specifina kod eka. Osnovno
pravilo ekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na
ekovnoj ispravi. Poto trasatovog potpisa nema (iskljuen akcept), njegova
obaveza prema trasantu nije ekovnopravne nego graanskopravne prirode
(obaveza iz ugovora). Nasuprot tome, izmeu trasata (banke) i korisnika eka
(remitenta, indosatara) nema, uopte, pravnog odnosa, pa prema tome nema ni
obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku eka. Jedino su ekovnopravne
prirode odnosi izmeu: trasanta i korisnika eka, indosanata i avalista i korisnika
eka te meusobni odnosi izmeu regresnih dunika.

Umnoavanje eka
Pravni saobraaj sa ekovima, kao i sa mjenicom, u nekim sluajevima zahtijeva
umnoavanje eka kako bi se ubrzala i olakala njegova cirkulacija. Pri tome vae
sljedea pravila: nije doputeno umnoavanje ekova u unutranjem pravnom
prometu; doputeno je umnoavanje ekova izdatih u zemlji, a plativih u
inostranstvu (nostro ekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi; ek na
donosioca ne moe se uopte umnoavati (Z, l. 23). Kada se ek umnoava, u
slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekui broj, u protivnom, svaki

primjerak vrijedi kao poseban ek. Inae, na sve ostalo primjenjuju se pravila o
umnoavanju mjenice (Z, l. 26).
ekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa eka kao hartije od vrijednosti.
Obini prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu obinog dokaznog
sredstva.

Amortizacija eka
Razlozi za amortizaciju eka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeninog
prava u svemu primjenjuju (Z, l. 26), kao i procesna pravila Zakona o
vanparninom postupku. Meutim, na terenu prava problem se postavlja kod
ekova na donosioca poto je gotovo nemogue podnijeti sudu valjan dokaz o
identifikaciji takvog eka. Problem je tim vei to savjesni pribavilac eka na
donosioca, koji je ek stekao kada je on izaao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca
eka i bez njegove volje, primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti
imalac eka i stie pravo potraivanja upisano u ekovnu ispravu (ZOO, l. 239).

Obezbjeenje potraivanja
Obezbjeenje ekovnog potraivanja moe biti, kao i u mjeninom pravu, putem
zaloge i pridraja (retencije), bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost
svakog potpisnika. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom, postoji
privilegovan poloaj povjerioca. Na pravo zaloge i pridraja kod eka primjenjuju
se pravila mjeninog prava (Z, l. 26).

Tube kod eka

Korisnik eka zatitu svojih prava moe ostvariti tubom. Zavisno od pravnog
osnova zatite i prema kome su usmjerene, postoje tri vrste tubi: regresna tuba
koja je ekovnopravna tuba jer ima osnov u ekovnom odnosu, tuba iz osnovnog
posla i tuba zbog neosnovanog obogaenja, koje su graanskopravnog karaktera
jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan ekovnog odnosa (odnos na
bazi koga je izdat ili prenesen ek, odnosno pravni osnov je u neopravdanom
obogaenju).
a) Regresna tuba je ekovna tuba koja se podie kada su provedene sve radnje,
naprijed izloene, ali je izostala naplata ekovne svote. Podie se protiv regresnih
dunika ukljuujui i trasanta;
b) Tuba iz osnovnog posla je redovna graanska (parnina) tuba iji je pravni
osnov, kao to je reeno, u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa eka.
Primjer: za isporuenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ek na
iznos prodajne cijene. Osnovni posao je ugovor o prodaji, temelj izdavanja eka.
Prodavac moe postupiti dvojako: prvo, da kao korisnik eka preduzme sve radnje
radi ouvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu
(kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tubom i drugo, da kupca tui za izvrenje
ugovora o prodaji, za naplatu ugovorene cijene, za to mu stoji na raspolaganju
tuba iz osnovnog posla.
Razlog za postojanje tube iz osnovnog posla je u tome to, za razliku od mjenice
ek nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se odrava veza
izmeu ekovnog posla i osnovnog posla. Zakon o eku nije predvidio rjeenje,

kao u nekim drugim zemljama, da korisnik eka zadrava svoja prava iz eka
prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema
indosantima i avalistima). Da bi zatitio korisnika eka, zakon je dao mogunost
koritenja ove tube u dvije situacije: a) umjesto regresne tube koju korisnik eka
nee da koristi i b) kada je ek postao prejudiciran ili su prava iz eka zastarjela po
ekovnom pravu.
Za podizanje tube iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni odreeni uslovi: da
sporazumom sa trasantom ili indosantom koritenje ove tube nije iskljueno i da
je korisnik eka vratio ekovnu ispravu licu protiv koga podie tubu. Korisnik
eka tubu moe podii samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta
(pasivno legitimisana lica). Dakle, tuba se moe podii protiv lica sa kojim je
korisnik eka (remitent, indosatar) zakljuio neki pravni posao pa trai izvrenje
obaveze, odnosno povodom koga je dolo do prenosa eka. U sluaju da se tuba
podie kada je nastalo prejudiciranje eka ili su zastarjela ekovna prava, od iznosa
potraivanja odbija se iznos na ime tete koju je korisnik eka prouzrokovao
drugoj strani zbog toga to je dopustio da ek postane prejudiciran (Z, l. 25);
c) Tuba zbog neosnovanog obogaenja je takoe graanskopravna tuba. I u
ekovnom pravu moe doi do neosnovanog obogaenja, da trasant ili indosant
neto ostvare, a zauzvrat ne uine odgovarajuu protuinidbu. Osim toga, njihove
se obaveze po eku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje ekovnih
prava ili je nastupila zastara. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa
je korisniku prava data mogunost zatite ovom tubom.
Vano je istai da se tuba zbog neosnovanog obogaenja podie u sluaju kada
nema mjesta tubi iz osnovnog posla (Z, l. 25). Ne postoji mogunost
kumulacije zahtjeva. Korisniku eka, prvo, stoji na raspolaganju tuba iz osnovnog

posla, pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje, tada moe istai tubu zbog
neosnovanog obogaenja (sticanja bez osnova).

Delikti u ekovnom pravu

Da bi se sauvalo povjerenje u ek, Zakon o eku, kao i zakoni drugih zemalja,
predvia sankcije za neke ekovne radnje. Sankcije su imovinskopravne prirode u
vidu naknade

tete, zatim administrativnopravne u obliku prekraja i

krivinopravne jer odreena postupanja u ekovnom poslu mogu predstavljati

krivino djelo.
Najtea inkriminisana radnja jeste izdavanje eka bez pokria za koju je
zaprijeena kazna za prekraj (10-20% od nepokrivene svote), a predstavlja i
krivino djelo izdavanja i stavljanja u promet eka bez pokria. Za prekraj se
kanjavaju i ove radnje: trasiranje eka bez datuma ili sa neistinitim datumom;
preuzimanje, prenos i isplata takvog eka; trasiranje eka na drugo lice, a ne na
banku; ponitaj opteg ili posebnog precrtaja na bariranom eku, kao i pretvaranje
posebnog u opti precrtaj.

VRSTE EKOVA

U savremenom platnom prometu cirkuliu ekovi sa razliitim nazivima i sa

specijalnim namjenama za koje vrijede i posebne tehnike, naroito bankarske.
Bankarska tehnika renomiranih banaka daje znaajnu karakteristiku vrenju
tradicionalnih finansijskih usluga gdje znaajno mjesto ima ek, kao instrument
plaanja. Uobiajeno je da se ekovi razvrstavaju prema: oznaci korisnika eka,
namjeni eka i garancijama da e ek biti isplaen.
Prema oznaci korisnika eka, postoje ove vrste ekova: ek na ime, ek po
naredbi, ek na donosioca i alternativni ek, o emu je bilo ranije rijei.
Prema garancijama, upisima na ekovnoj ispravi da e ek biti isplaen iz pokria
razlikuju se: neakceptirani ek, akceptirani ek, certificirani i vizirani ek. Ova
podjela je vana sa stanovita komparativnih pravnih sistema.
Prema namjeni i specijalnim tehnikama koje se primjenjuju, postoje ovi ekovi:
isplatni, obraunski, barirani, cirkulacioni, putniki i dokumentarni ek o kojima
slijede izlaganja.
Kada su u ulozi trasanta i trasata banke, ali razliite, takav ek se naziva
bankarskim ekom. Banka trasant vue ek na banku trasata, bilo da se radi o
plaanjima u unutranjem ili meunarodnom prometu. Sa stanovita meunarodnih
plaanja, kada se mjesto izdavanja i mjesto plaanja nalaze u razliitim dravama,
bankarski ekovi se mogu podijeliti na loro i nostro ekove.
Loro ekovi su bankarski ekovi koje inostrana banka vue na domau banku.
Mjesto izdavanja eka je u stranoj, a mjesto plaanja u domaoj zemlji. Nostro
ekovi su bankarski ekovi koje domaa banka vue na stranu banku. Njihovo
mjesto izdavanja je u domaoj zemlji, a mjesto isplate u stranoj. Banke posebno
vode evidencije po ovim ekovima radi kontrole ulaska i izlaska deviza, odnosno

kontrole i uravnoteenja platnog prometa sa inostranstvom. Za te ekove mogu

vaiti i razliita pravila, to je ve izloeno (ko moe biti trasat, umnoavanje
eka).

Osnovne vrste ekova prema namjeni

Isplatni (gotovinski, blagajniki) ek
Naziva se tako jer se njime ekovna svota isplauje korisniku eka u gotovom
novcu, na blagajni banke trasata. ekovni iznos se podie sa rauna trasanta iz
pokria i isplauje licu koje nema rauna kod banke ili samom trasantu, ako je
oznaen kao korisnik eka.

Obraunski (virmanski) ek
ek koji se ne moe isplatiti u gotovom novcu. Kada je trasant ili korisnik eka na
prednjoj strani upisao klauzulu samo za obraun, time je pravno zabranio banci
trasatu da ek isplati u gotovom novcu (Z, l. 21). Isplata eka se vri samo
putem obrauna prenosom ekovne svote sa rauna trasanta na raun remitenta,
odnosno indosatara. Obraun se moe vriti sa bankom trasatom ili licem koje ima
svoj raun kod trasata ili sa licem koje nema raun kod banke trasata, nego kod
druge banke lanice obraunske ustanove u mjestu plaanja.303 Obraun se dalje
moe vriti sa drugim bankama gdje korisnik eka ima raun, na osnovu
meusobnih bankarskih prenosa.

Forma obraunskog eka je konana i ne moe se opozvati. Kada je izdat u toj

formi, on se kasnije ne moe pretvoriti u isplatni ek. Ako bi trasat, pored zabrane,
isplatio ek u gotovom novcu, odgovarae za prouzrokovanu tetu najvie do
iznosa ekovne svote (ogranieni iznos naknade tete).
ek na donosioca, kao i svaka hartija na donosioca, uvijek nosi odreen rizik da
se pojavi u rukama savjesnog sticatelja, iako je mimo volje trasanta puten u
promet (ukraden). Tehnika obrauna i prenosa virmanskog eka umanjuje taj rizik
pa se u teoriji smatra da je to bio jedan od pravnih razloga nastanka ove vrste eka.

Precrtani (barirani) ek
ek koji korisnik moe naplatiti samo preko banke (Z, l. 20). Barirani se ek ne
isplauje imaocu neposredno, nego nekoj banci za njegov raun. Na ovom su eku
povuene dvije paralelne linije dijagonalno. Odatle mu i naziv (barrer - precrtati).
Precrtavanje na poleini nema pravnog dejstva. Ukrteno precrtavanje bi znailo
ponitavanje. Pravo na precrtavanje eka ima trasant i svaki imalac eka.
Precrtavanje moe biti opte i posebno (Z, l. 20). Opte precrtavanje (ek sa
optim precrtajem) je kad se izmeu paralelnih crta ne upie nita ili se upie
preko banke. Ovako precrtan ek moe njegov imalac naplatiti od trasata preko
ma koje banke koja u naplati slui kao posrednik. Posebno je precrtavanje (ek sa
posebnim precrtajem) kad se izmeu crta upie naziv neke banke. U tom sluaju,
moe samo ta banka, kao posrednik, naplatiti ek (Z, l. 20). Opti se precrtaj
moe pretvoriti u posebni, a obratno ne. Nije dozvoljeno ni brisanje precrtaja, ni
brisanje banke upisane u posebnom precrtaju. Graanskopravna sankcija brisanja
je u tome da se smatra kao da nije ni prebrisan, dakle ek i dalje vai kao precrtani.

Pored toga, predviena je i novana kazna. Ako trasat i pored precrtaja isplati ek
imaocu, a ne banci, odgovoran je za tetu koja bi time bila prouzrokovana do
visine ekovne svote.
Barirani se ek obino izdaje kad se eli da zna kome je ek isplaen. Tada banka
preko koje se ek isplauje legitimie lice kome je ek isplaen i upisuje u posebnu
knjigu. Nadalje se barirani ek esto upotrebljava kad je korisnik eka klijent
banke i eli da mu se ekovna svota isplati preko te banke na njegov raun, a
izdavalac eka nema pokria kod te banke. Izdavalac vue ek na svoju banku kod
koje ima pokrie, a u precrtaj upisuje naziv banke iji je klijent korisnik eka.
Bariranim ekom vre se meusobna plaanja preko banaka slino kao i
virmanskim. Kad banka dobije barirani ek, najprije zaduuje raun trasantov, pa
onda odobrava raun korisnika eka za iznos eka, ako su oba klijenti banke. Ili,
doznauje ekovni iznos korisnikovoj banci koja je navedena u eku. U nekim
sluajevima banka odobrava ekovni iznos raunu podnosioca eka i bez
provjeravanja ima li sredstava na raunu izdavaoca eka. To znai da ovi barirani
ekovi imaju prednost pred ostalim virmanskim ekovima.
Kao to se vidi, postoji velika slinost izmeu bariranog i virmanskog eka, jer se
na kraju i barirani ek, bez naroite napomene o obraunu, likvidira putem
obrauna meu bankama. I jedan i drugi ne mogu se naplatiti neposredno, nego
preko banke.
Barirani je ek novijeg datuma. U zapadnim zemljama se mnogo koristi. Dobra
mu je strana to se smanjuje upotreba gotovog novca, jer se vri obraunavanje i
prebijanje na osnovu ovih ekova izmeu banaka. Nadalje, u sluaju nestanka
takvog eka, nema opasnosti da e ga neovlateno lice naplatiti.

Cirkulacioni (cirkularni) ek
Ovu vrstu eka izdaje banka trasant korisniku eka (komitentu) koji ima kod nje
pokrie i tim ekom poziva (nareuje) sve svoje filijale, kao i banke
korespondente, da isplate ek. Uoljiva je razlika izmeu ovog i ostalih vrsta
ekova.
Kod cirkulacionog eka sama banka trasat, kod koje neko ima pokrie, upuuje
poziv na plaanje svojim filijalama (sebi), kao i svojim korespondentima u korist
ba onoga lica koje kod nje ima pokrie. Umjesto da lice koje ima pokrie kod
banke vue na nju ek, ovdje je druga situacija: sama ta banka (depozitar) izdaje
ek u korist lica koje kod nje ima pokrie (deponenta) upuujui to lice da se za
naplatu eka obrati svim njenim filijalama, njoj samoj ili njenim korespondentima.
Ovdje izgleda kao da trasat postaje trasant, a trasant remitent. Korisnik
cirkulacionog eka je onaj ko ima ekovni raun kod banke izdavaoca tog eka ili
ko poloi banci iznos na koji glasi cirkulacioni ek. Korisnik eka moe biti i lice
na koje se cirkulacioni ek indosira (indosatar) jer se radi o eku po naredbi.
Upravo ekonomski cilj izdavanja ovih ekova jeste da se njihovim indosiranjem
obavljaju odreena plaanja iz drugih poslovnih transakcija.
Uloga cirkulacionog eka je velika jer gotovo da se izjednauje sa novcem
(fiducijarnim novcem). Umjesto da nosi gotovinu (novanice) poslovan ovjek
nosi cirkulacioni ek koji isplauju filijale banke i njene poslovne veze
(korespondenti) kod kojih moe izvriti unovavanje eka. S druge strane, taj ek
moe indosirati i time izmiriti obavezu prema indosataru. Korisnik cirkulacionog
eka prilikom naplate nije ogranien na odreeno mjesto i odreenu banku, nego

ek moe naplatiti u svakom mjestu gdje izdavalac (banka) ima svoju poslovnu
jedinicu ili poslovnu vezu. Cirkulacioni ek se moe prezentirati na naplatu kroz
est mjeseci od dana izdanja (Z, l. 12).

Putniki ek
Varijanta cirkulacionog eka kojim se plaaju usluge u putnikom i turistikom
prometu. Te ekove izdaju banke, turistike agencije ili putniki biroi u korist
remitenta, koji tim ekom vri plaanje usluga, odnosno ekovna svota se isplauje
korisniku eka na koga je on prenesen, indosamentom. Redovno glase na ime i na
okrugle cifre. Praksa je u uporednim pravnim sistemima da je prenos (indosiranje)
ove vrste ekova ogranien. Poslovni subjekti koji prime ove ekove ne mogu vie
indosirati, vriti druga plaanja svojih obaveza.
Izdavanje ovih ekova poele su amerike banke u korist turista radi plaanja
trokova usluga. Ako isprave sadre sve elemente koji se trae zakonom,
predstavljaju ek i potpadaju pod reim ekovnog prava. U mnogim zemljama, ova
vrsta eka nije dovoljno regulisana, pa ak postoje miljenja da putniki ek i ne
predstavlja ek u pravom smislu te rijei. Neovisno od toga, on je u irokoj
primjeni u meunarodnom turizmu. Zbog nedostatka potrebne regulative znaajan
izvor predstavlja bankarska praksa koja se primjenjuje u pojedinim zemljama.
Pored elemenata koje inae sadri svaki ek, u putniki ek se obino upisuje
vrijeme vaenja, podaci o putnoj ispravi korisnika, kao i uobiajene klauzule o
nalogu za isplatu ekovne svote.

ek za potroaki kredit
Izdaje banka koja je odobrila kredit odreenom licu, pri emu je ista banka i
trasat. Korisnik eka moe izvriti plaanje za kupovinu odreene robe to je,
obino, navedeno na poleini eka. Vrijeme vaenja eka je takoe odreeno. ek
za potroaki kredit predstavlja varijantu bariranog eka. U novije vrijeme ova
vrsta eka zamijenjena je kreditnim pismom kod kupovine uz otvoreni kredit.

Dokumentovani (dokumentarni) ek
Ovaj ek ima izvjesne slinosti sa dokumentarnim akreditivom. Pri prezentaciji na
isplatu remitent mora podnijeti na uvid odreena dokumenta koja su naznaena u
eku. Radi se o robnim dokumentima (tovarni list, faktura, konosman) iz kojih se
moe vidjeti da je korisnik eka izvrio odreene obaveze. Pravno posmatrano, ova
vrsta eka sadri uslov za realizaciju ekovnih prava, a on se sastoji u prethodnom
izvrenju odreenih radnji od strane korisnika (isporuka stvari).
Pored dokumentarnog eka koji se naroito koristi u Francuskoj, postoje i druge
vrste ekova poznate u nekim zemljama. Tu se, prije svega, misli na certificirani
ek koji se javlja u SAD i deplasirani (vizirani) ek u Italiji. O tome je bilo rijei
kod izlaganja o iskljuenju akceptiranja eka u naem pravu. Kod certifikacionog
eka banka trasat potvruje da postoji obezbjeenje pokria i blokira ekovni iznos
na raunu trasanta. Kod viziranog eka banka konstatuje na eku da postoji
pokrie, ali ne preuzima obavezu da blokira iznos na raunu trasanta. Takva se
praksa pojavila i kod nas kada su neke banke svojim klijentima na ekovnoj ispravi
upisivale klauzulu ima pokrie bez garancije da e ono i postojati u momentu
prezentacije eka na isplatu.

ZASTARJELOST I PRESTANAK EKOVNOPRAVNOG ODNOSA

Zastarjelost kod eka
Rokovi zastarjelosti kod eka su krai nego kod mjenice poto je ek instrument
plaanja i namijenjen je da krae cirkulie u prometu. Ti rokovi su ovi:
a) Regresni zahtjevi korisnika eka (remitenta, indosatara) prema indosantima i
trasantu zastarijevaju za est mjeseci od dana proteka roka za podnoenja eka na
isplatu;
b) Regresni zahtjevi indosanata jednih prema drugim, kao i indosanata prema
trasantu, zastarijevaju za est mjeseci od dana kada je indosant iskupio ek ili kada
je protiv njega postupljeno kod suda radi naplate u regresnom postupku (Z, l.
24).
Kao to je vie puta reeno, trasat (banka) nije u ekovnopravnoj obavezi pa stoga
korisnik eka ne moe podizati tubu protiv njega za isplatu eka. Stoga nema niti
moe biti ekovnopravne zastare potraivanja prema trasatu. Na obustavu i prekid
zastare kod eka primjenjuju se pravila mjeninog prava (Z, l. 26).

Prestanak ekovnopravnog odnosa

Pored isplate i zastarjelosti, ekovnopravni odnos prestaje na sve one naine na
koje prestaje i mjeninopravni odnos, sa istim znaenjem i pravnim posljedicama.

Pravila mjeninog prava o nadlenosti suda i sukobu zakona takoe se primjenjuju

na ek.