Hit

etrdeset osmo kolo

svezak 284.
Naslov izvornika
Arthur Golden MEMOIRSOFAGEISHA
1997 by Arthur Golden
Arthur Golden Sjeanja jedne geje
S engleskoga prevela Maja Zaninovi

Nakladnik
Znanje d.d.
Ul. kralja Zvonimira 17, Zagreb
Za nakladnika Branko Jazbec
Lektorica NadaJakir
Design omota Imago graphics
Tehniki urednik Nikica Ostarevl
Korektorica Marija Molnar
Tisak
Tiskara Znanje d.d., Zagrebaka 1, Zagreb -1998.
znanje
Jn
Biljeka prevoditelja i
Posveeno mojoj eni Trudy i mojoj djeci, Haysu i Tess

Jedne veeri u proljee 1936., kad sam bio djeak od etrnaest godina, otac me
odveo na neku plesnu predstavu u Kvotu. Sjeam se samo dviju stvari. Prva je da
smo otac i ja bili jedini zapadnjaci u publici; tek smo nekoliko tjedana prije
toga bili doselili iz Nizozemske, tako da se jo nisam bio privikao na kulturnu
izolaciju i jo uvijek sam je jako osjeao. Druga je da mi je bilo drago to
sam, nakon mjeseci intenzivnog uenja japanskog jezika, otkrio kako mogu
razumjeti odlomke razgovora to su mi dopirali do uiju. to se pak tie mladih
Japanki koje su plesale na pozornici ispred mene, ne sjeam se nieg osim
neodreene slike arenili kimona. U svakom sluaju, nisam mogao ni slutiti da e
u jednom tako dalekom vremenu i mjestu kao to je New York pedeset godina
kasnije, jedna od njih postati mojom dobrom prijateljicom i diktirati mi svoja
neobina sjeanja.
Kao povjesniar uvijek sam na memoare gledao kao na izvor podataka. Memoari
ne pruaju toliko podataka o piscu, koliko o njegovom svijetu. Oni se moraju
razlikovati od ivotopisa po tome to pisac memoara nikad ne moe postii
perspektivu koju pisac ivotopisa posjeduje kao neto samo po sebi razumljivo.
to se pak tie autobiografije, ako tako neto doista postoji, to je kao da
pitamo zeca kako je to skakati kroz travu na livadi. Kako bi on to mogao znati?
No, s druge strane, ako elimo uti neto o livadi, nitko nije u boljoj poziciji
da nam to kae - ukoliko pritom stalno drimo na umu kako nam nedostaju sve one
stvari koje zec nije bio u stanju uoiti.
Govorim to sa sigurnou sveuilinog profesora koji na takvim
razluivanjima temelji svoju karijeru. A opet, moram priznati da su me sjeanja
moje drage prijateljice Nitta Savuri na-

gnala da iznova razmislim o svojim gleditima. Istina je, ona nam osvjetljava
taj vrlo tajnoviti svijet u kojem je ivjela, prua nam zeji pogled na livadu,
ako hoete. Lako je mogue da ne postoje bolji zapisi o neobinom ivotu geja
od ovih koje nam prua Sayuri. Ali ona nam ostavlja i zapis o sebi, daleko
potpuniji, toniji i fascinantniji od poduljeg poglavlja o njezinu ivotu u
knjizi Blistavi dragulji Japana i od razliitih lanaka u revijama,
objavljivanih tijekom godina. ini se kako, barem u ovom neobinom sluaju,
nitko nije poznavao autoricu memoara bolje od nje same.
To to se Savuri uzdigla do istaknutog poloaja bio je velikim dijelom puki
sluaj. Bilo je drugih ena koje su imale sline ivote. Ugledna Kato Yuki,
geja koja je zarobila srce Georgeu Morganu, neaku J. Pierponta, i postala
njegovom mladenkom u izbjeglitvu tijekom prvog desetljea ovog stoljea, moda
je u neku ruku imala jo neobiniji ivot od Savuri. Meutim, samo je Savuri
iznijela tako potpuno svjedoenje o svom ivotu. Dugo sam vremena mislio kako je
njezina odluka da to uini jednostavno sretna sluajnost. Da je ostala u Japanu,
njezin bi ivot bio odve ispunjen i ne bi imala vremena razmiljati o
prikupljanju svojih sjeanja. Meutim, ivotne okolnosti navele su Savuri da
1956. godine iseli u Sjedinjene Drave. Preostalih etrdeset godina svog ivota
Savuri je ivjela u jednom od nebodera Waldorf Towers u sreditu New Yorka, gdje
je na trideset i drugom katu uredila za sebe elegantan apartman u japanskom
stilu. Pa ak i tada njezin se ivot nastavio odvijati istim grozniavim tempom.
Kroz njezin je stan proao velik broj japanskih umjetnika, intelektualaca i
uglednih poslovnih ljudi - dapae i ministara, a naiao je i po koji gangster.
Ja sam je upoznao tek 1985. preko jednog zajednikog znanca. Kako sam se bavio
prouavanjem japanske povijesti i kulture, susreo sam se ve ranije s njezinim
imenom, iako nisam gotovo nita znao o njoj. Nae se prijateljstvo razvijalo i
ona mi se sve vie i vie povjeravala. Jednog sam je dana upitao bi li ikad
dopustila da se njezina pria objavi. Pa, Jakob-san, moda i bih, ako je ti
zapie, odgovorila mi je.
I tako smo zapoeli s radom. Savuri mi je jasno rekla kako bi vie voljela
diktirati svoja sjeanja, umjesto da ih sama zapisuje, jer, kako mi je
objasnila, toliko je bila navikla priati licem u lice da bi jedva znala misliti
kad bi bila sama u sobi. Sloio sam se i ona mi je diktirala ovaj rukopis
tijekom narednih osamnaest mjeseci. Nikad nisam bio svjesniji Savurinog
kvotovskog narjeja, u kojem se geje nazivaju geiko, a za kimono se katkad
kae obebe, nego u trenutku kad sam se poeo pitati kako bih te nijanse prenio u
prijevodu. Meutim, od samog poetka osjeao sam se uronjenim u njezin svijet.
Osim u nekoliko prigoda, uvijek smo se nalazili uveer: zbog dugogodinje
navike, to je bilo vrijeme kad je Savurin um bio najivahniji. Obino je voljela
raditi u svom stanu, ali smo se povremeno nalazili i u zasebnoj prostoriji
jednog japanskog restorana na Park aveniji, u kojem je Savuri bila poznata i
ugledna goa. Nai su razgovori trajali obino dva do tri sata. Iako smo sve
snimali na magnetofon, njezina je tajnica takoer bila nazona kako bi kasnije
mogla njezin iskaz prenijeti na papir, to je i inila s velikom tonou. Ali
Savuri nikad nije govorila magnetofonu ili svojoj tajnici, uvijek se obraala
meni. Kad bi bila nesigurna gdje je zadnji put stala, ja sam bio taj koji bi je
uputio. Smatrao sam sebe temeljem na kojem je poivao itav pothvat i osjeao
sam da njezina pria nikad ne bi bila ispriana da ja nisam uspio stei njezino
povjerenje. Sad, meutim, uviam kako bi prava istina mogla ipak biti neto
drugo. Savuri je mene odabrala za svog pisara, to je istina, ali moda je itavo
vrijeme samo ekala da se ukae pravi kandidat.
to nas dovodi do kljunog pitanja: zato je Savuri eljela ispriati svoj
ivot? Geje, dodue, ne polau nekakvu formalnu zakletvu utnje, ali se
postojanje njihove profesije zasniva na tipino japanskom uvjerenju kako ono to
se tijekom prijepodneva odvija u uredu i ono to se uveer zbiva iza zatvorenih
vrata nema nikakve veze jedno s drugim i mora zauvijek ostati odijeljeno i
razdvojeno. Geje jednostavno ne govore javno o svojim doivljajima. Poput

prostitutki, svojih sestara nie klase, geje su esto u neobinoj poziciji da

znaju navlai li doista ova ili ona javna linost hlae prvo na jednu, pa na
drugu nogu, kao i svi drugi ljudi. Vjerojatno tim leptiricama noi slui na ast
to smatraju kako je njihova uloga da u neku ruku predstavljaju osobe javnog
povjerenja, ali u svakom sluaju, geja koja iznevjeri to povjerenje, dovodi se
u neodriv poloaj. Savuri je svoju priu ispriala pod neuobiajenim
okolnostima utoliko to nitko u Japanu vie nad njom nije imao bilo kakve
vlasti. Njezine su veze s domovinom ve bile prekinute. To nam, barem
djelomino, moe objasniti zato se vie nije smatrala obveznom utjeti, ali nam
ne objanjava zato je odluila govoriti. Bojao sam se postaviti joj to pitanje,
jer to ako nakon preispitivanja vlastitih skrupula u vezi s time, promijeni
miljenje? ak i kad je rukopis ve bio potpun, jo uvijek sam oklijevao. Tek
kad je primila pre-

Prvo poglavlje!

dujam od nakladnika, smatrao sam kako je slobodno mogu upitati: zato je eljela
zapisati svoj ivot? to mi je drugo preostalo ime bih mogla ispuniti vrijeme
ovih dana? odgovorila mi je.
Ostavljam itatelju neka presudi jesu li njezini motivi doista bili tako
jednostavni ili nisu.
Iako je eljela da njezin ivotopis bude zabiljeen, Sayuri je ustrajala na
nekoliko uvjeta. Htjela je da se rukopis objavi tek nakon njezine smrti i nakon
smrti nekoliko mukaraca koji su zauzimali istaknuto mjesto u njezinu ivotu.
Sluaj je htio da su svi oni umrli prije nje. Savuri je bilo veoma stalo do toga
da njezina otkria nikoga ne dovedu u neugodnu situaciju. Kad god je to bilo
mogue, nisam mijenjao imena, premda je Savuri sakrila ak i preda mnom
identitet odreenih mukaraca poslu-ivi se obiajem, prilino rairenim medu
gejama, prema kojem se klijente spominje samo nadimkom. Kad se itatelj, na
primjer, susretne s likom koji se zove gospodin Meava, taj je nadimak dobio
zbog peruti i ako pritom pomisli kako Savuri samo pokuava biti duhovita,
pogreno e protumaiti njezinu pravu namjeru.
Kad sam zamolio Savuri da mi dopusti sluiti se magnetofonom, samo sam se
htio osigurati od moguih pogreaka njezine tajnice prilikom prepisivanja
teksta. Meutim, prole godine, nakon njezine smrti, poeo sam se pitati nisam
li moda imao jo jedan motiv; naime, sauvati njezin glas koji je posjedovao
takvu izraajnost kakvu sam rijetko kad uo. Obino je govorila tihim glasom,
kao to bi ovjek oekivao od ene kojoj je profesija zabavljati mukarce. Ali
kad bi mi eljela ivo opisati neki prizor, njezin bi me glas naveo da pomislim
kako je u sobi est ili osam razliitih osoba. Jo uvijek pokatkad putam uveer
njezine vrpce u svojoj radnoj sobi i teko mi je povjerovati kako vie nije
iva.
JAKOB HAARHUIS
Profesor japanske povijesti na Arnold Rusoff Collegeu
Sveuilite New York
?l^^^^
Pretpostavimo da ti i ja sjedimo u nekoj tihoj sobi koja gleda na vrt,
avrljajui i pijuckajui iz alica zeleni aj, razgovarajui o neem to se
zbilo prije mnogo godina i ja ti kaem: To poslijepodne kad sam srela tog i
tog... bilo je najbolje poslijepodne u mom ivotu, ali istodobno i najgore.
Pretpostavljam da bi ti odloio alicu i rekao: No, dakle, koje od toga?
Najbolje ili najgore? Jer nikako nije moglo biti oboje! U normalnim okolnostima

ja bih se na to sama sebi nasmijala i sloila se s tobom. Ali prava je istina

kako je to popodne kad sam srela gospodina Tana-ku Ichiru doista bilo najbolje i
najgore u mom ivotu. On mi se inio tako oaravajuim, ak je i zadah ribe na
njegovim rukama bio neka vrsta parfema. Da ga nisam u-poznala, sigurna sam da
nikad ne bih postala gejom.
Ja nisam bila roena ni odgajana za geju u Kyotu. Rodila sam se kao ki
siromanog ribara iz malog gradia Yoroida na obali Japanskog mora. U itavom
svom ivotu samo sam nekolicini ljudi ispriala neto malo o Yoroidu, o kui u
kojoj sam rasla, o svojoj majci i ocu ili o svojoj starijoj sestri - a sigurno
nikad nikome nisam priala o tome kako sam postala geja ili kako je to biti
geja. Veina bi ljudi radije i dalje vjerovala kako su moja majka i baka bile
geje i kako sam ja zapoela s obukom iz plesa im sam prestala sisati i tako
dalje. U stvari, jednog dana prije mnogo godina, ulijevala sam ake u alicu
nekog ovjeka koji je sluajno spomenuo kako je proteklog tjedna bio u Yoroidu.
Dakle, osjeala sam se onako kako se mora
L
osjeati ptica kad preleti ocean i naie na nekog tko poznaje njezino gnijezdo.
Bila sam duboko potresena i nisam se mogla suzdrati da ne kaem: Yoroido!
Zaboga, to je mjesto u kojem sam odrasla!
Taj jadan ovjek! Na licu mu se odigrao itav niz promjena. Pokuao se
nasmijeiti, ali to nije ba dobro ispalo, jer nije mogao izbrisati s lica izraz
oka. Yoroido? rekao je. Sigurno to ne misli ozbiljno.
Ja sam odavno uvjebala osmijeh koji zovem svojim No osmijehom, zato to
slii na No masku sleena izraza. Prednost je tog osmijeha to ga mukarci mogu
tumaiti kako god hoe, pa moe lako zamisliti koliko sam se esto oslanjala na
taj osmijeh. I tada sam odluila kako je bolje da se posluim tim osmijehom i,
dakako, uspjelo je. ovjek je duboko odahnuo, ispio naduak ake koji sam mu
natoila, a onda prasnuo u grohotan smijeh koji je, sigurna sam, bio vie izraz
olakanja nego bilo ega drugoga. Kakva pomisao! rekao je i ponovo se grohotom
nasmijao. Ti da si odrasla u onakvoj rupi kao to je Yo-roido. To bi bilo kao
da aj pripravlja u kanti! I nakon to se ponovo nasmijao, rekao je: Eto,
zato si ti, Savuri--san, tako zabavna. Katkad me zamalo natjera da povjerujem
u te tvoje male ale.
Ne svia mi se ba misliti o sebi kao o alici aja pripravljenog u kanti,
ali pretpostavljam da je to u neku ruku istina. Napokon, uistinu sam odrasla u
Yoroidu, a nitko ne moe rei da je to nekakvo arobno mjesto. Gotovo nitko ne
odlazi tamo. A to se pak tie ljudi koji ondje ive, oni nikad nemaju prilike
otii iz njega. Vjerojatno se pita kako se onda dogodilo da ja ipak odem iz
Yoroida. Tu poinje moja pria.
U naem malom ribarskom mjestu Yoroidu ivjela sam u pijanoj kui. Tako sam je
ja nazvala. Stajala je blizu strme obale gdje je uvijek puhao vjetar s oceana.
Meni se, kao djetetu, to inilo kao da se ocean strano prehladio,
10
jer je stalno hripao i povremeno bi poeo silovito kihati; to jest, naglo bi se
podigao vjetar i zrak bi bio pun vodenih kapljica. Zakljuila sam kako se naa
kuica sigurno uvrijedila zbog toga to joj ocean povremeno kie u lice, pa se
poela naginjati unatrag, jer se eljela odmaknuti. Vjerojatno bi se bila
sruila da moj otac nije otpilio daske s nekog razbijenog ribarskog broda i
njima podupro krovne grede, zbog ega je kua izgledala kao kakav pijani starac
koji se oslanja na taku.
U toj pijanoj kui ja sam ivjela pomalo iskoenim ivotom. Zato to sam od
najranijih godina bila jako slina majci, a gotovo uope nisam sliila ocu ili
starijoj sestri. Moja je majka govorila kako je to zato jer smo ona i ja
stvorene sasvim iste. I doista smo obje imale udne oi kakve se gotovo nikad ne
vide u Japanu. Umjesto da budu tamnosmee kao u svih drugih, oi moje majke bile
su prozirno sive, a moje su bile iste takve. Kad sam bila jako mala, rekla sam

majci kako mislim da je netko probuio rupu u mojim oima, pa je iz njih istekla
sva tinta, to je njoj bilo jako smijeno. Gatari su rekli kako su njezine oi
tako blijede zato to je u njezinoj linosti previe vode, toliko da su ostala
etiri elementa jedva prisutna. I to je razlog, objasnili su, zato su joj crte
lica tako neskladne. Ljudi u selu esto su govorili kako je ona trebala biti
izrazito draesna, jer su joj oba roditelja bila privlana izgleda. No, breskva
ima divan okus, a isto tako i gljiva, ali to dvoje ne ide. zajedno; to je bila
strana podvala koju je priroda izvela u njezinom sluaju. Imala je majina
napuena usta, ali oevu uglastu bradu, to je stvaralo dojam profinjene slike u
pretekom okviru. A njezine su divne sive oi bile okruene gustim trepavicama
koje su moda izgledale krasno na njezinom ocu, ali su njoj samo davale
zaprepateni izraz.
Moja je majka uvijek govorila kako se udala za mog oca zato to je ona u
svojoj linosti imala previe vode, a on u svojoj previe drva. Ljudi koji su
poznavali moga oca odmah bi shvatili o emu ona govori. Voda brzo tee s jednog
mjesta na drugo i uvijek pronalazi neku pukotinu
11

kroz koju e se izliti. Drvo se, s druge strane, vrsto dri zemlje. U sluaju
mog oca, to je bilo dobro, jer je on bio ribar, a ovjek s drvom u svojoj
linosti osjea se lagodno na moru. U stvari, moj se otac ugodnije osjeao na
moru nego bilo gdje drugdje i nikad se nije previe udaljavao od njega. Mirisao
je na more ak i nakon to bi se okupao. Kad nije lovio ribu, sjedio bi na podu
u naoj mranoj prednjoj sobi i krpao mreu. I da je mrea kojim sluajem bila
nekakav usnuli stvor, on ga ne bi probudio tempom kojim je radio. On je, naime,
sve radio tako sporo. ak i kad bi dozvao izraz usredotoenosti, mogao si, za to
vrijeme koliko bi mu trebalo da preuredi crte lica, otrati vani i ispustiti
vodu od kupanja. Lice mu je bilo jako naborano i on je u svaku boru tutnuo po
neku brigu, tako da to, zapravo, nije vie bilo njegovo lice, nego vie neto
kao stablo s gnijezdima ptica na svakoj grani. Morao se stalno boriti da s time
nekako izie na kraj i uvijek je izgledao iscrpljen od napora.
Kad mi je bilo est ili sedam godina, saznala sam neto o svom ocu to dotad
nisam znala.. Jednog sam ga dana upitala: Tatice, zato si ti tako star? On je
na to uzdigao obrve, tako da su izgledale kao mali, objeeni kiobrani nad
njegovim oima. Potom je ispustio dugaki uzdah, zatresao glavom i rekao: Ne
znam. Kad sam se okrenula majci, ona mi je uputila pogled koji je znaio da e
mi ona odgovoriti na to pitanje drugom prigodom. Sljedeeg dana povela me bez
rijei nizbrdo prema selu i skrenula na puteljak koji je vodio do groblja u
umi. Odvela me je do tri groba u kutu, s tri grobne oznake koje su bile mnogo
vie od mene. Na njima su, od vrha do dna, bili ispisani strogi, crni znakovi,
ali ja tada jo nisam dovoljno dugo odlazila u kolu u naem malom mjestu da bih
znala gdje jedan znak zavrava, a drugi poinje. Moja je majka pokazala na njih
i rekla: Natsu, ena Sakamota Minorua. Sakamoto Minoru bilo je ime mog oca.
Umrla u starosti od dvadeset etiri godine, devetnaeste godine Meijija. Zatim
je pokazala na sljedeu oznaku: Jinichiro, sin Sakamota Minorua, umro u
starosti od est godina, devetnaeste godine Meijija, i na sljedeu, koja je
nosila
12
identian natpis, osim imena: Masao i starosti: tri godine. Trebalo mi je neto
vremena da shvatim kako je moj otac bio ranije oenjen, prije mnogo godina i
kako mu je itava obitelj pomrla. Nedugo potom vratila sam se ponovo do tih
grobova i dok sam ondje stajala, otkrila sam kako je tuga neto vrlo teko. Moje
je tijelo bilo dva puta tee nego samo trenutak ranije, kao da su me ti grobovi
vukli dolje k sebi.
Uz toliku vodu i toliko drvo, njih je dvoje trebalo tvoriti dobru ravnoteu i
dobiti djecu s ispravnom raspodjelom elemenata. Sigurna sam da su se iznenadili
kad su na kraju dobili po jedno od oba vlastita elementa. Jer nisam samo ja

toliko sliila majci da sam ak naslijedila njezine neobine oi; moja sestra
Satsu bila je toliko slina ocu, koliko je to uope bilo mogue. Satsu je bila
est godina starija od mene i dakako, budui da je bila starija, mogla je raditi
poslove koje ja jo nisam mogla. Ali Satsu je imala neobino svojstvo: sve je
radila na takav nain da je to izgledalo kao ista sluajnost. Na primjer, ako
ste je zamolili da ulije juhu iz lonca na pei u zdjelu, ona bi to obavila, ali
na takav nain da bi se inilo kao da je pukom sreom pljusnula juhu u zdjelu.
Jednom se ak porezala ribom i pritom ne mislim da je to uinila noem kojim je
istila ribu. Nosila je iz sela ribu umotanu u papir i dok se uspinjala uzbrdo,
riba je skliznula iz omota i pala joj niz nogu na takav nain da joj je zareala
nogu jednom perajom.
Nai su roditelji mogli imati jo djece osim Satsu i mene, pogotovo zato to
se otac nadao sinu koji bi s njim iao u ribolov. Ali kad je meni bilo sedam
godina, moja se majka strano razboljela od neeg to je vjerojatno bio rak
kostiju, premda u to vrijeme ja nisam imala pojma to joj je. Mogla je izbjei
bolove jedino kad bi spavala i poela je to initi onako kako to rade make, to
jest, manje vie stalno. Kako su prolazili mjeseci, ona je najvei dio vremena
spavala i brzo bi poela jeati svaki put kad bi se pro13

budila. Ja sam znala da se neto u njoj brzo mijenja, ali zbog toliko mnogo vode
u njezinoj linosti, to me nije zabrinjavalo. Katkad bi u samo nekoliko mjeseci
jako smravila, ali bi jednako brzo ponovo ojaala. No, kad je meni bilo devet
godina, poele su joj se isticati kosti lica i nikad se vie nije udebljala.
Nisam shvatila da voda istjee iz nje, zbog bolesti. Jer vidi, ba kao to je
morska trava prirodno natopljena vodom, ali postaje krhka kad se osui, tako je
moja majka gubila sve vie od svog elementa.
A onda sam jednog popodneva sjedila na neravnom podu nae mrane prednje
sobe, pjevajui zrikavcu kojeg sam tog jutra nala, kad je pred vratima zazvao
jedan glas. Oi! Otvorite! Doao je dr. Miura!
Dr. Miura je u nae ribarsko selo dolazio jedanput tjedno i otkako se majka
razboljela, nikad ne bi propustio popeti se uz brdo i pogledati kako je ona.
Otac je tog dana bio kod kue jer se spremala strana oluja. Sjedio je na svom
uobiajenom mjestu na podu s obje velike ake zapetljane poput paukova u
ribarsku mreu. No zastao je na trenutak, pogledao me i podigao jedan prst. To
je znailo kako eli da ja poem otvoriti vrata.
Dr. Miura je bio vrlo vaan ovjek, odnosno tako smo mi mislili u naem malom
mjestu. Studirao je u Tokvju i navodno je znao vie kineskih znakova od bilo
koga drugoga. On je bio odve ponosan da bi primijetio stvora poput mene. Kad
sam mu otvorila vrata, sazuo je cipele i proao ravno pokraj mene u kuu.
Dakle, Sakamoto-san, rekao je mome ocu, volio bih ivjeti tako kao ti, po
itave dane biti na moru i loviti ribu. Kakva divota! A onda, kad je vrijeme
loe, ti lijepo uzme dan odmora. Vidim da ti ena jo spava, nastavio je. Ba
teta. Mislio sam kako bih je mogao pregledati. Oh? ree otac. Zna, nee me
biti idueg tjedna. Moda bije mogao probuditi?
Ocu je trebalo dosta vremena da ispetlja ruke iz mree, ali napokon je ustao.
Chiyo-chan, rekao mi je, donesi doktoru alicu aja.
U to je vrijeme moje ime bilo Chiyo. Tek mnogo godina kasnije ljudi e me
poznavati pod imenom Savuri, koje sam dobila kad sam postala geja.

Otac je s doktorom otiao u drugu sobu gdje je leala i spavala moja majka.
Pokuala sam prislukivati na vratima, ali ula sam samo majku kako jei i nita
od onog to su njih dvojica govorili. Zaposlila sam se oko pripravljanja aja i
uskoro je doktor iziao iz majine sobe, trljao je ruke i izgledao jako strogo.
Otac je doao za njim i obojica su sjeli za stol u sredini sobe. Dolo je
vrijeme da ti neto kaem, Sakamoto-san, zapoeo je dr. Miura. Trebao bi
razgovarati s nekom od ena u selu. Moda s gospoom Sugi. Zamoli je neka saije
lijepu, novu haljinu za tvoju enu. Ja nemam novaca, doktore, rekao je otac.
Svi smo osiromaili u zadnje vrijeme. Shvaam o emu govori. Ali duguje to
svojoj eni. Ne bi smjela u-mrijeti u toj poderanoj haljini koju ima na sebi.
Znai, ona e uskoro umrijeti? Jo nekoliko tjedana, moda. Ima strane
bolove. Smrt e za nju biti osloboenje.
Nakon toga nisam vie mogla uti njihove glasove jer mi je ui ispunio um
poput ptijih krila koja lepeu u paninom strahu. Moda je to bilo moje srce,
ne znam. Ali ako si ikad vidio pticu koja je uletjela u veliku dvoranu hrama i
pokuava nai izlaz, pa, vidi, tako je reagirao moj mozak. Nikad mi nije palo
na pamet da moja majka nee jednostavno nastaviti biti bolesna. Neu rei da se
nikad nisam pitala to bi se moglo dogoditi ako ona umre; razmiljala sam o
tome, na isti nain na koji sam razmiljala to bi bilo da nau kuu proguta
zemlja u nekom potresu. inilo mi se jedva moguim da bi nakon takvog dogaaja
jo mogao postojati ivot. Mislio sam da u ja prvi umrijeti, govorio je moj
otac. Ti si star, Sakamoto--san. Ali dobrog zdravlja. Mogao bi poivjeti jo
etiri ili pet godina. Ostavit u ti jo neto onih pilula za tvoju enu. Moe
joj dati i dvije odjednom, ako bude potrebno.
Razgovarali su jo malo o pilulama, a onda je dr. Miura otiao. Otac je jo
dugo ostao utke sjediti, leima okrenut prema meni. Nije na sebi imao koulju,
samo svoju mlohavu kou i to sam ga vie gledala, sve mi se vie inio naprosto
udnom zbirkom oblika i tkiva. Kraljenica

14
15
t

mu je bila staza od kvrga. Glava, s blijedim mrljama, mogla je biti kakva

natuena voka. Ruke su mu bile tapovi omotani starom koom, objeeni o dvije
izboine. Ako majka umre, kako bih mogla nastaviti ivjeti s njime u ovoj kui?
Nisam eljela otii od njega, ali kad majka ode, kua e biti jednako prazna bio
on tu ili ne bio.
Napokon otac proape moje ime. Otila sam i kle-knula pokraj njega. Neto
jako vano, rekao je.
Lice mu je bilo toliko sumornije nego obino, s oima koje su kolutale gotovo
kao da je izgubio kontrolu nad njima. Pomislila sam da se bori kako da mi kae
da e majka uskoro umrijeti, ali je samo rekao: Poi u selo. Donesi nekoliko
mirisnih tapia za oltar.
Na siuan budistiki oltar stajao je na jednoj staroj drvenoj gajbi pokraj
ulaza u kuhinju; to je bila jedina vrijedna stvar u naoj pijanoj kuici. Ispred
grubo izrezbarenog lika Amide, Bude Zapadnog raja, stajale su male mrtvake
ploice s ispisanim budistikim imenima naih mrtvih predaka. Ali oe... nisi
htio nita drugo?
Nadala sam se da e mi odgovoriti, ali on mi je samo pokretom ruke dao znak
da poem.
Staza je od nae kue prvo ila uz rub strme obale prije nego to bi skrenula
prema selu. Nije bilo lako hodati po njoj u takve dane, ali sjeam se kako mi je

bilo drago to mi estoki vjetar skree misli s onoga to me je muilo. More je

bjesnilo, valovi su bili poput kamenih otrica, dovoljno otrih da zarezu poput
sjeiva. inilo mi se da se cijeli svijet osjea upravo onako kako sam se ja
osjeala. Zar ivot nije nita drugo do oluja koja stalno odnosi ono to je jo
samo trenutak ranije bilo tu i ostavlja za sobom tek neto ogoljelo i
neprepoznatljivo? Nikad mi ranije nije pala na pamet takva misao. Bjeei od
nje, trala sam niz stazu sve dok ispod sebe nisam ugledala mjesto. Yoroido je
maleni gradi, smjeten uz obalu, u jednoj maloj uvali. More je obino bilo
posuto ribarskim brodicama, ali danas
16
sam ih vidjela samo nekoliko to su se vraale kao i uvijek, izgledajui mi
poput vodenih kukaca koji, odiui duge noge, hodaju po povrini. Oluja se sad
ozbiljno pribliila; ula sam njezin urlik. Ribari u uvali poeli su mi se
gubiti iz vida iza zastora od kie, a zatim su potpuno nestali. Mogla sam
vidjeti kiu kako se uspinje uz padinu prema meni. Prve su me kapi udarile poput
prepelijih jaja i nakon nekoliko sekundi bila sam mokra kao da sam pala u more.
Yoroido ima samo jednu cestu, koja vodi ravno do ulaznih vrata Japanske
obalne kompanije za preradu ribe; uz cestu su bile nanizane kue u kojima su
prednje sobe sluile kao prodavaonice. Potrala sam preko ceste prema kui
Okada, gdje se prodavala tekstilna roba, ali mi se tada neto dogodilo; jedna od
onih beznaajnih stvari s ogromnim posljedicama, kao kad se spotakne i padne
pod vlak. Blatna je cesta bila skliska od kie i ja sam se poskliznula. Pala sam
naprijed, na jednu stranu lica. Pretpostavljam da sam od udarca bila oamuena,
jer se samo sjeam osjeaja utrnulosti i neeg u ustima to sam eljela
ispljunuti. ula sam glasove i osjetila kako su me okrenuli na lea; zatim su me
podigli i ponijeli. Znala sam da me nose u Japansku obalnu kompaniju za preradu
ribe, jer sam osjetila kako me okruuje miris ribe. ula sam plje-skavi zvuk kad
su hrpu riba odgurnuli s jednog drvenog stola na pod i poloili me na njegovu
sluzavu plou. Znala sam da sam mokra od kie i krvava, da sam bosonoga i
blatnjava i odjevena u seljaku nonju. Ali neto nisam znala: da je to trenutak
koji e sve promijeniti. Jer u tom sam se stanju zatekla kako gledam gore u lice
gospodina Tanake Ichira.
Ve sam mnogo puta ranije vidjela gospodina Tanaku u mjestu. On je ivio u
jednom oblinjem, mnogo veem gradu, ali je svakog dana dolazio u Yoroido jer je
njegova obitelj bila vlasnik Japanske obalne kompanije za preradu ribe. On nije
nosio seljaku odjeu kao ribari, nego muki kimono, s kimono hlaama to su mu
u mojim oima davale izgled samuraja s onih slika koje si moda vidio. Ko17

a mu je bila glatka i napeta kao bubanj, jagodice su mu bile sjajni breuljci,

poput hruskave koe ribe prene na aru. Uvijek me je oaravao. Kad sam se na
ulici s drugom djecom loptala vreicom ispunjenom grahom i kad bi gospodin
Tanaka sluajno izaao iz kompanije za preradu ribe, uvijek bih prekinula igru i
gledala ga.
Leala sam na tom sluzavom stolu dok mi je gospodin Tanaka opipavao usnicu,
povlaei je nadolje prstima i o-kreui mi glavu amo-tamo. Odjednom je ugledao
moje sive oi, koje su oarano zurile u njega; nisam se mogla pretvarati da ga
ne gledam. Nije se podrugljivo nasmijeio, kako bi mi pokazao da se drsko
ponaam, i nije skrenuo pogled kao da mu je svejedno u to gledam i to mislim.
Zurili smo jedno u drugo jedan dugi trenutak -toliko dug da su me od toga proli
srsi ak i ondje, u zaguljivom zraku kompanije za preradu ribe. Ja tebe znam,
rekao je napokon. Ti si ki starog Sakamota.
Premda sam bila dijete, znala sam da gospodin Tanaka vidi svijet oko sebe
onakvim kakav stvarno jest, na njegovu licu nikad nisam vidjela zbunjeni izraz
moga oca. Meni se inilo da on vidi sok koji se cijedi iz debla borova i krug
svjetlosti na nebu gdje su oblaci priguili sunce. On je ivio u vidljivom
svijetu, ak i ako mu nije uvijek bilo drago biti u njemu. Znala sam da je

zapaao stabla i blato i djecu na cesti, ali nisam imala nikakvog razloga
misliti da je ikad zapazio mene.
Moda su me zbog toga u oima zapekle suze kad mi se obratio.
Gospodin Tanaka me uspravio u sjedei poloaj. Mislila sam da e mi rei neka
odem, ali umjesto toga kazao mi je: Nemoj gutati tu krv, djevojice. Ukoliko ne
eli da ti se u elucu pretvori u kamen. Ja bih je na tvom mjestu ispljunuo na
pod. Djevojaka krv, gospodine Tanaka? rekao je jedan od ribara. Ovdje, gdje
donosimo ribu?
Ribari su jako praznovjerni, zna. Posebno ne vole da ene imaju ikakve veze
s njihovim ribarenjem Jedan je ovjek iz naeg sela, gospodin Yamamura, jednog
jutra naao svoju ker kako se igra u njegovom brodu. Iibao ju je
i zatim je oprao brod sakeom i luinom, toliko jakom da su se na daskama vidjele
pruge gdje je luina izbijelila boju. ak ni to nije bilo dovoljno, nego je
doveo intoi-stikog sveenika da blagoslovi brodicu. Sve to samo zato to se
njegova ki igrala tamo gdje on stavlja ulovljenu ribu. A sad gospodin Tanaka
predlae da ja ispljunem krv na pod prostorije u kojoj iste ribu. Ako se
bojite da e njezina pljuvaka sprati neto od ovih ribljih crijeva, rekao je
gospodin Tanaka, odnesite si ih doma. Ja toga imam napretek. Ne radi se o
ribljem drobu, gospodine. Ja bih rekao da e njezina krv biti neto najistije
to je palo na ovaj pod otkako smo ti i ja roeni. Hajde, rekao je, obraajui
se ovog puta meni. Samo ti pljuni.
Sjedila sam ondje na onom sluzavom stolu i nisam znala to u. Mislila sam
kako bi bilo strano ne posluati gospodina Tanaku, ali nisam sigurna da bih
doista bila smogla hrabrosti i pljunula da se u tom trenutku jedan od ribara
nije nagnuo ustranu i pritisnuvi prstom jednu nosnicu, ispuhao nos na pod.
Nakon to sam to vidjela, nisam vie mogla podnijeti da ma i trenutak due bilo
to zadrim u ustima i ispljunula sam krv, ba kao to mi je gospodin Tanaka
rekao da uinim. Svi su se ribari s gaenjem udaljili osim pomonika gospodina
Tanake, koji se zvao Sugi. Njemu je gospodin Tanaka rekao neka ode po doktora
Miuru. Ne znam gdje bih ga naao, odgovorio je Sugi, a zapravo je htio rei,
barem ja tako mislim, kako ga ne zanima da mi pomogne.
Rekla sam gospodinu Tanaki da je doktor bio kod nas prije nekoliko minuta.
Gdje je tvoja kua? pitao me je gospodin Tanaka. To je ona mala pijana kua
gore na grebenu. Kako to misli...pijana kua? To je ona kua to je
nagnuta na jednu stranu kao da je previe popila.
inilo se da je gospodin Tanaka zbunjen mojim objanjenjem. Pa, Sugi, poi
prema Sakamotovoj pijanoj kui i potrai doktora Miuru. Lako e ga nai. Samo
idi za krikovima to ih njegovi pacijenti isputaju kad ih bode onim svojim
prstima.

18
19
I I
Mislila sam da e se gospodin Tanaka vratiti svome poslu nakon to je Sugi
otiao, ali on je jo dugo stajao uz stol i gledao me. Osjetila sam kako mi lice
gori. Napokon je rekao neto to se meni uinilo jako domiljatim. Ima
patlidan na licu, Sakamotova kerkice.
Otiao je do jedne ladice i donio mi malo zrcalo da se pogledam. Usnica mi je
bila oteena i modra, ba kao to je rekao. Ali ono to bih stvarno elio
znati, nastavio je, to je, odakle ti takve neobine oi i zato nisi slinija
svome ocu? Oi su moje majke, odgovorila sam mu. Ali to se tie mog oca, on
je tako naboran da uope ne znam kako zapravo izgleda. I ti e jednog dana
biti naborana. Ali neke su od njegovih bora tamo otkako postoji, rekla sam.
Njegova je glava straga jednako stara kao i sprijeda, a tamo je glatka kao

jaje. Trebala bi s vie potovanja govoriti o svom ocu, rekao mije gospodin
Tanaka. Ali pretpostavljam daje to istina.
Zatim je rekao neto, zbog ega mi je lice tako pocr-venjelo da sam sigurna
kako su mi usnice naspram tog lica izgledale blijede. Pa kako je onda jedan
naborani, jajoglavi starac dobio tako lijepu ker kao to si ti?
Otada su mi tijekom godina mnogo puta govorili da sam lijepa, ee nego se
mogu i sjetiti. Premda, dakako, gejama uvijek kau da su lijepe, ak i onima
koje to nisu. Ali kad mi je to rekao gospodin Tanaka, prije nego to sam ikada i
ula da postoje geje, gotovo sam mogla povjerovati da je to istina.
Nakon to mi je dr. Miura oistio usnicu i nakon to sam kupila ocu mirisne
tapie po koje me je poslao, uputila sam se kui krajnje uzbuena. Mislim da u
meni ne bi vladalo vee komeanje ni da sam bila mravinjak. Bilo bi mi lake da
su me sve emocije vukle u istom smjeru, ali nije bilo tako jednostavno. Nosile
su me poput komadia papira na vjetru. Negdje izmeu raznih misli o majci
-negdje iza bola u usnici - ugnijezdila se nekakva ugodna
misao koju sam uvijek iznova pokuavala izotriti. Ticala se gospodina Tanake.
Zastala sam na grebenu i zagledala se prema moru, na kojem su valovi i nakon
oluje jo uvijek izgledali kao kamene otrice, a nebo je poprimilo smeu boju
blata. Provjerila sam gleda li me netko i onda sam, stiui mirisne tapie na
grudi, izgovarala ime gospodina Tanake u vjetar, ponovo i ponovo, sve dok mi se
nije uinilo da ujem glazbu u svakom slogu. Znam da to zvui budalasto - i
doista je bilo budalasto. Ali ja sam bila samo jedna mala, zbunjena djevojica.
Kad smo zavrili s veerom i kad je otac siao u selo gledati druge ribare
kako igraju japanski ah, Satsu i ja smo u tiini pospremile kuhinju. Pokuavala
sam se sjetiti osjeaja koje je gospodin Tanaka izazvao u meni, ali u hladnoj
tiini kue taj se osjeaj izgubio. Umjesto toga, osjeala sam trajan, ledeni
strah pri pomisli na majinu bolest. Zatekla sam se kako se pitam koliko je
vremena ostalo do trenutka kad e biti zakopana ondje na seoskom groblju, uz
ostale lanove obitelji moga oca. to e nakon toga biti sa mnom? Kad majka
umre, Satsu e preuzeti ulogu majke, pretpostavljala sam. Gledala sam sestru
kako riba eljezni lonac u kojem se kuhala juha, ali iako je lonac bio pred
njom, iako su joj oi bile uperene u njega, bilo mi je jasno da ga ne vidi.
Nastavila ga je ribati dugo nakon to je ve bio ist. Napokon sam joj rekla:
Satsu--san, nije mi dobro. Izai pred kuu i zagrij vodu za kupanje, rekla
mi je Satsu i mokrom rukom odmaknula neposlunu kosu s oiju. Ne elim se
kupati, odgovorila sam. Satsu, mamica e umrijeti. Ovaj je lonac napuknut.
Gledaj! Nije, rekla sam. Taje crta oduvijek bila tu. A kako je onda voda
istekla iz njega? Ti si je izlila. Gledala sam te.
Na trenutak je Satsu obuzeo nekakav snaan osjeaj; znala sam to jer se
osjeaj ukazao na njezinu licu kao izraz krajnje zauenosti; slino se dogaalo
s mnogim njezinim osjeajima. Ali nita mi vie nije rekla. Samo je uzela lonac
sa tednjaka i pola prema vratima da ga baci.

20
21
i Drugo poglavlje
Sljedeeg jutra, kako bih se rastresla od crnih misli, otila sam se kupati u
malom jezercu meu skupinom borova nedaleko nae kue. Seoska su djeca dolazila
na to jezerce gotovo svakog jutra kad bi bilo lijepo vrijeme. Satsu bi takoer
ponekad dola, odjevena u grubu haljinu za kupanje koju je sama saila od oeve
stare ribarske odjee. Haljina nije ba bila dobro saivena, jer bi joj se
objesila na grudima svaki put kad bi se Satsu sagnula i onda bi netko od djeaka
povikao: Gledajte! Vidi se planina Fuji! Ali ona se unato svemu i dalje
kupala u njoj.

Oko podneva sam odluila otii kui kako bih neto pojela. Satsu je otila
mnogo ranije s mladim Sugijem, sinom pomonika gospodina Tanake. Ona se uz njega
ponaala poput psia. Kad bi mladi Sugi poao nekamo, pogledao bi preko ramena
dajui joj znak da krene za njim i ona bi uvijek posluala. Nisam oekivala da
u je ponovo vidjeti prije veere, ali kad sam se pribliila kui, ugledala sam
je na stazi ispred sebe kako stoji oslonjena leima o jedno stablo. Da si ti
vidio to se tamo dogaalo, vjerojatno bi odmah sve shvatio, ali ja sam bila
samo mala djevojica. Satsuina gruba haljina za kupanje bila joj je podignuta do
ramena, a mladi se Sugi igrao s njezinim planinama Fuji, kako su to zvali
djeaci.
Otkako je majka poela pobolijevati, moja je sestra postala pomalo
demekasta. Grudi su joj bile isto tako nepokorne kao i njezina kosa. to me je
najvie zapanjilo, inilo se da je upravo ta njihova nepokornost najvie oaravala mladog Sugija. Drmao ih je rukom i gurao ustra-nu, zatim ih gledao kako
padaju natrag i smiruju se na njezinim prsima. Znala sam da ih ne bih smjela
pijunirati, ali nisam znala to bih sa sobom dok ekam da se staza ispred mene
oslobodi. A onda sam odjednom zaula iza sebe jedan muki glas kako mi govori:
Chiyo-chan, zato ui tu iza tog stabla?
S obzirom da sam imala devet godina, da sam se vraala s kupanja u jezercu i
da jo nisam imala nikakvih oblika i oblina na svom tijelu koje bih od bilo koga
trebala skrivati... no, lako je pogoditi to sam imala na sebi.
Kad sam se okrenula, jo uvijek uei na stazi i pokrivajui rukama svoju
golotinju koliko sam mogla, preda mnom je stajao gospodin Tanaka. Mislila sam u
zemlju propasti od srama. Ono tamo je sigurno tvoja pijana kua, rekao je. A
ono tamo, to mi izgleda kao mladi Sugi. Bogme, izgleda jako zaposlen! Tko je ona
djevojka s njime? Pa, gospodine Tanaka, to bi mogla biti moja sestra. Ja ekam
da oni odu.
Gospodin Tanaka okrui rukama usta i vikne, a ja na to zaujem mladog Sugija
kako bjei niza stazu. Moja je sestra, izgleda, takoer pobjegla, jer mi je
gospodin Tanaka rekao kako sad mogu slobodno otii kui i odjenuti se. Kad
vidi tu svoju sestru, rekao mi je, hou da joj ovo da.
Dao mi je paketi omotan riinim papirom, otprilike veliine riblje glave.
To su neke kineske trave, rekao mi je. Nemoj sluati doktora Miuru ako ti
kae da su te trave bezvrijedne. Neka tvoja sestra skuha od njih aj i neka ga
da vaoj majci, to e joj olakati bol. To su vrlo dragocjene trave. Pripazite
na svaku mrvicu. Ako je tako, gospodine, bolje da ja to radim. Moja sestra
nije ba jako spretna u kuhanju aja. Dr. Miura mi je rekao da ti je majka
bolesna, ree gospodin Tanaka. Sad mi ti kae da tvoja sestra ne zna ak ni
pripraviti aj! Uz onako starog oca, to e biti s tobom, Chiyo-chan? Tko se i
sad brine o tebi? Pa, zapravo se ovih dana sama brinem o sebi. Poznajem
jednog ovjeka. On je sad stariji, ali kad

22
23
je bio djeak, otprilike tvojih godina, umro mu je otac. Ve sljedee godine
umrla mu je i majka, a onda je njegov stariji brat pobjegao u Osaku i ostavio ga
samog. Podsjea malo na tebe, ne ini ti se?
Gospodin Tanaka me pogledao kao da mi kae neka mu se ne usudim proturjeiti.
Pa, ime tog ovjeka je Tanaka Ichiro, nastavio je. Da, to sam ja... iako sam
se tada zvao Morikashi Ichiro. Kad sam imao dvanaest godina uzela me k sebi
obitelj Tanaka. A kad sam malo porastao, vjenali su me sa svojom keri i
posvojili. Sad pomaem voditi obiteljsku kompaniju za preradu ribe. I tako je,
vidi, sa mnom na kraju sve dobro zavrilo. Moda se neto slino dogodi i
tebi.

Zagledala sam se na trenutak u sijedu kosu gospodina Tanake i u bore na

njegovom elu to su sliile na pukotine u kori stabla. Uinio mi se najmudrijim
i najuenijim ovjekom na svijetu. Vjerovala sam da on zna stvari koje ja nikad
neu znati, da je otmjeniji nego to u ja ikad biti i da je njegov modri kimono
elegantniji od svega to u ja ikad imati prilike nositi. uala sam pred njim
gola u praini, raupane kose i prljava lica, s mirisom barske vode na koi.
Mislim da mene nitko nikad ne bi htio posvojiti, rekla sam. Misli? Ti si
pametna djevojica, zar ne? Nazvala si svoju kuu pijana kua. Rekla si da
glava tvog oca izgleda kao jaje! Ali doista izgleda kao jaje. Bilo bi glupo
rei da ne izgleda. A sad, tri kui, Chiyo--chan, rekao je. Sigurno si
gladna, zar ne? Moda tvoja sestra jede juhu, pa ti moe lei na pod i srkati
ono to ona prolije.
Od tog trenutka poela sam matati o tome kako e me gospodin Tanaka posvojiti.
Ponekad zaboravljam koliko sam patila u tom razdoblju. Pretpostavljam da bih se
bila uhvatila bilo ega to bi mi pruilo utjehu. Kad bih bila alosna, esto
bih se zatekla kako mi se u sjeanje vraa uvijek ista slika moje majke, iz
vremena davno prije nego
to je ujutro poela jeati od bolova. Ja sam tada imala etiri godine i bilo je
vrijeme proslavljanja oboni blagdana, vrijeme u godini kad se u nas pozdravljaju
duhovi u-mrlih. Nakon to su se nekoliko veeri za redom obavljali obredi na
groblju i palile vatre pred ulazima u kue, kako bi pokazale put mrtvima,
okupili smo se na zavrnu veernju sveanost u naem intoistikom hramu na
litici iznad zaljeva. Odmah iza ulaznih vrata u hram bila je istina, te veeri
ukraena arenim papirnatim lampionima objeenim o uzice razapete izmeu
stabala. Neko smo vrijeme majka i ja plesale s ostalim mjetanima uz glazbenu
pratnju jednog bubnja i jedne svirale, ali sam se ja na kraju umorila, pa me je
odvela do ruba istine i uzela me u krilo. Odjednom se s obale podigao vjetar i
jedan se lampion zapalio. Gledale smo kako plamen lie uz uzicu; lampion je
lebdei poeo padati prema zemlji, sve dok ga vjetar ponovo nije dohvatio i on
se zakotrljao kroz zrak ravno prema nama, ostavljajui za sobom trag zlaane
praine koja se dizala prema nebu. inilo se da se vatrena lopta smirila na tlu,
ali onda smo je majka i ja vidjele kako se ponovo podie na struji zraka i plovi
ravno prema nama. Osjetila sam kako me majka isputa, a onda se odjednom bacila
rukama na vatru kako bi je rasprila. Na trenutak smo obje bile u oblaku iskri i
plamenia, ali su potom komadii vatre odlebdjeli meu stabla i ondje se
utrnuli i nitko nije stradao - ak ni moja majka.
Otprilike tjedan dana kasnije, kad su ve moja matanja o usvojenju imala vie
nego dovoljno vremena da se razbu-jaju, dola sam jedno popodne kui i zatekla
gospodina Tanaku kako sjedi suelice mom ocu za malim stolom u naoj kui. Znala
sam da razgovaraju o neem ozbiljnom, jer me uope nisu primijetili kad sam
stupila u ulazni prostor. Ukoila sam se na mjestu kako bih ula to govore.
Onda, Sakamoto, to misli o mom prijedlogu? Ne znam, gospodine, odgovorio
je moj otac. Ne mogu zamisliti da djevojice igdje drugdje ive. Ja te
razumijem,

24
25
ali njima e biti mnogo bolje, a i tebi. Samo se postaraj da sutra popodne dou
u selo.
Na to je gospodin Tanaka ustao, pripremajui se za odlazak. Ja sam se
pretvarala kao da sam upravo stigla, kako bismo se sreli na vratima. Razgovarao
sam s tvojim ocem, Chiyo-chan, rekao mi je. Ja ivim s onu stranu grebena, u
gradiu Senzuru. Senzuru je vei od Yoroida. Mislim da bi ti se svidio. Zato ne
biste ti i Satsu-san dole sutra tamo? Vidjet ete moju kuu i upoznati moju

kerkicu. Moda ostanete preko noi? Samo na jednu no, zna, a onda u vas ja
opet vratiti kui. to misli o tome?
Rekla sam kako bi to bilo vrlo lijepo. I pretvarala sam se koliko god sam
bolje umjela kako taj prijedlog nije nita neobino. Meutim, u mojoj glavi kao
da se dogodila eksplozija. Misli su mi bile isprekidane i jedva sam ih uspijevala povezati. Svakako je bila istina da se dio mene oajniki nadao da e
me gospodin Tanaka posvojiti nakon majine smrti, ali je drugi dio mene bio jako
uplaen. Strano me je bilo sram to sam ikad zamiljala kako bih mogla ivjeti
bilo gdje osim u naoj pijanoj kui. Nakon to je gospodin Tanaka otiao,
pokuala sam se zaokupiti poslovima u kuhinji, ali osjeala sam se pomalo kao
Satsu, jer sam jedva nazirala stvari pred sobom. Ne znam koliko je vremena
prolo. Nakon dueg vremena ula sam oca kako mre i protumaila to kao znak da
on plae, zbog ega mi se lice zaarilo od srama. Kad sam se napokon primorala
pogledati prema njemu, vidjela sam da su mu ruke ve zapletene u jednu od
njegovih mrea, ali da stoji u vratima to su vodila u stranju sobu gdje je
majka leala obasjana suncem pod ponjavom koja se zalijepila za nju poput druge
koe.
Idueg dana, pripremajui se za sastanak s gospodinom Tanakom dolje u mjestu,
oribala sam svoje prljave glenjeve i natapala se neko vrijeme u naoj kadi,
koja je neko bila spremnik vrue vode jednog parnog motora to ga je netko ostavio u
naem selu: gornji je dio bio otpiljen i unutranjost obloena drvetom. Dugo sam
sjedila u toj kadi i gledala prema moru, osjeajui se vrlo samostalnom, jer u
danas prvi put vidjeti neto od svijeta izvan naeg malog sela.
Kad smo Satsu i ja stigle do Japanske obalne kompanije za preradu ribe,
gledale smo ribare kako istovaruju svoj ulov na molu. Meu njima je bio i na
otac, grabei ribu svojim koatim rukama i bacajui je u koare. U jednom je
trenutku pogledao prema nama i zatim je obrisao lice rukavom koulje. Meni su
nekako crte njegova lica izgledale jo turobnije nego obino. Ribari su nosili
koare pune ribe do zaprege gospodina Tanake i slagali ih u kola. Ja sam se
popela na kota kako bih gledala to rade. Ribe su veinom zurile staklastim
oima, ali s vremena na vrijeme neka bi od njih otvorila usta, to je meni
izgledalo poput tihog krika. Pokuala sam ih umiriti: Vi sad idete u grad
Senzuru, ribice! Sve e biti u redu.
Nisam vidjela kakva bi korist bila od toga da im se kae istina.
Napokon je gospodin Tanaka izaao na cestu i rekao Satsu i meni neka se
popnemo na kolsku klupicu i sjednemo do njega. Ja sam sjedila u sredini,
dovoljno blizu da osjeam tkaninu njegova kimona uz svoju ruku. Nisam mogla
sprijeiti da mi zbog toga krv navali u lice. Satsu je gledala ravno u mene, ali
na licu joj je bio uobiajeni zbunjeni izraz i inilo se da nita ne primjeuje.
Tijekom putovanja dobar sam dio vremena provela gledajui otraga na ribe kako ih drmanje kola baca s jedne strane koare na drugu. Dok smo se uspinjali
uz greben na izlasku iz Yoroida, kota je preao preko kamena i kola su se naglo
nagnula na jednu stranu. Jedan je lubin ispao i udario o zemlju tako jako da ga
je to vratilo u ivot. Gledati ga tako, kako se bacaka i hvata zrak, bilo je
ipak vie nego to sam mogla podnijeti. Okrenula sam se sa suzama u oima, i
premda sam ih pokuala sakriti od gospodina Tanake, on ih je primijetio. Nakon
to je

26
27
pokupio ribu s puta i nakon to su kola ponovo krenula, upitao me je zbog ega
plaem. Ta jadna riba! rekla sam. Ti si kao moja ena. Ribe su veinom mrtve

kad ih ona vidi, ali ako mora skuhati raka ili bilo to drugo to je jo ivo,
oi joj zasuze i pone im pjevati.
Nauio me jednu pjesmicu - zapravo, gotovo molitvu - za koju sam pomislila
kako ju je vjerojatno izmislila njegova ena. Ona ju je pjevala rakovima, ali
smo mi izmijenili rijei i pjevali je ribama:
Suzuki yo suzuki! Jobutsu shite kure!
Lubiniu, o lubiniu! Pouri se dosei stanje Bude!
Potom me je nauio jo jednu pjesmu, uspavanku, koju nikad dotad nisam ula.
Pjevali smo je jednom iverku koji je otraga u kolima leao sam u jednoj plitkoj
koari, pomiui naokolo svoja dva, pucetima slina oka na plosnatoj glavi.
Nemure yo, u karei yo! Niwa ya makiba ni Tori mo hitsuji mo Minna nemureba Hoshi
wa modo kara Gin no hikari o Sosogu, kono yoru!
Zaspi, dobri iverku!
Kad ve svi spavaju ak i ptice i ovce
U vrtovima i poljima Zvijezde e ove noi
Prosipati svoju zlatnu svjetlost
S prozora.
Nekoliko trenutaka kasnije uspeli smo se na vrh grebena i ispod nas se ukazao
gradi Senzuru. Dan je bio
sumoran, sve je bilo u nijansama sivog. To je bio moj prvi pogled na svijet
izvan Yoroida i pomislila sam kako nisam mnogo propustila. Vidjela sam krovove
pokrivene slamom uz obalu zaljeva, meu sumornim breuljcima, a iza njih more
boje metala, posuto krhotinama bjeline. Na kopnenoj strani, krajolik je mogao
biti privlaan da nije bilo eljeznikih tranica to su se usijecale kroz njega
poput oiljka.
Senzuru je uglavnom bio prljav, smrdljiv gradi. ak se i iz mora dizao
grozan zadah, kao da su sve ribe u njemu uginule i trule. Oko potpornih stupova
mola plutali su komadi povra poput meduza u naem malom zaljevu. Brodice su
bile oguljene, nekima su rebra bila napuknuta i doimale su se kao da su izale
iz bitke.
Satsu i ja smo dugo sjedile na molu, sve dok nas gospodin Tanaka nije napokon
pozvao u glavno sjedite Japanske obalne kompanije za preradu ribe i poveo nas
niz jedan dugaki hodnik. Hodnik nije mogao jae smrdjeti po ribljoj utrobi ni
da smo se doista nalazili unutar neke ribe. Ali u dnu hodnika, na moje
iznenaenje, ukazao se jedan ured koji je u mojim oima devetogodinje
djevojice izgledao krajnje otmjeno. Na ulazu u ured Satsu i ja smo stajale bose
na skliskom i mokrom kamenom podu. Ispred nas jedna je stuba vodila na uzdignutu
platformu prekrivenu tatami strunjaama. Moda je to bilo ono to me se dojmilo:
uzdignuti je pod davao svemu otmjeniju notu. U svakom sluaju, smatrala sam to
najljepom sobom koju sam ikad vidjela - premda me sad navodi na smijeh i sama
pomisao da je ured veletrgovca ribom u malenom gradiu na Japanskom moru mogao
na ikoga ostaviti takav dojam.
Na uzdignutom je podu sjedila na jastuku neka stara ena koja je ustala kad
nas je vidjela i dola do ruba platforme, te se tamo spustila na koljena. Bila
je stara i na licu je imala zlovoljan izraz, a mislim da nikad nisi vidio nekoga
tko bi se vie vrpoljio od nje. Kad nije poravnavala kimono, brisala je neto iz
kutka oka ili se ekala po nosu, uzdiui itavo vrijeme kao da silno ali to
ima toliko toga to mora obaviti.

28
29
t

Gospodin Tanaka joj je rekao: Ovo je Chiyo-chan i njezina starija sestra,

Satsu-san.
Ja sam se malo naklonila, a gospoa Mrdalo mi je na to odgovorila kimanjem
glave. Potom je uzdahnula najdublje do sada i poela jednom rukom cupkati
krastavi komadi koe na vratu. Ja bih bila rado skrenula pogled ustranu, ali su
njezine oi zurile ravno u moje. No dakle! Ti si, znai, Satsu-san? rekla je.
Ali jo uvijek je gledala u mene. Ja sam Satsu, rekla je moja sestra. Kad si
roena?
inilo se da Satsu jo uvijek nije naisto kojoj od nas ona govori, zato sam
ja odgovorila umjesto nje. Ona je roena u godini krave, rekla sam.
Starica isprui ruku i potape me prstima po licu. Meutim, uinila je to na
vrlo udan nain, tako da me je nekoliko puta bocnula prstima u bradu. Ali znala
sam da me je mislila potapati, jer joj je lice imalo ljubazan izraz. Ova je
prilino draesna, zar ne? Tako neobine oi! I vidi se da je pametna. Pogledaj
joj samo elo. Na to se opet okrenula mojoj sestri i rekla: No, dakle. Godina
krave, petnaest godina, planet Venera, est, bijelo. Hmm... Prii malo blie.
Satsu poslua. Gospoa Mrdalo joj pone ispitivati lice, ne samo oima, nego
i vrcima prstiju. Potroila je mnogo vremena provjeravajui Satsuin nos iz
raznih kutova, kao i ui. Na kraju joj je tipnula uske vie puta i zagunala,
dajui time na znanje kako je s njom zavrila, te se potom okrenula meni. Ti si
godina majmuna. To mi je jasno im te pogledam. Koliko ti ima vode! Osam,
bijelo, planet Saturn. I vrlo si ljupka djevojica. Prii blie.
Sad je sa mnom poela raditi iste stvari, tipkala me za ui i tako dalje. Ja
sam stalno mislila na to kako je tim istim prstima grebala po krasti na vratu.
Ubrzo je ustala i sila dolje na kameni pod gdje smo mi stajale. Trebalo joj je
neto vremena da svoja iskrivljena stopala ugura u zori, ali se napokon okrenula
gospodinu Tanaki i uputila mu pogled koji je on, ini se, odmah shvatio, jer je
iziao iz sobe i za sobom zatvorio vrata.
Gospoa Mrdalo na to razvee Satsuinu seljaku koulju i svue je. Pomicala je
malo amo-tamo Satsuine dojke, zavirila joj pod pazuha, zatim ju je okrenula i
razgledavala joj lea. Ja sam bila u takvom oku da sam se jedva uspijevala
primorati da to gledam. Nije mi, dakako, bilo prvi put to vidim Satsu golu, ali
nain na koji je gospoa Mrdalo opipavala njezino tijelo inio mi se jo nepristojnijim nego kad je Satsu podigla haljinu za kupanje za mladog Sugija. A
onda, kao da ni to nije bilo dovoljno, gospoa Mrdalo povue nadolje Satsuine
gae, premjeri je od glave do pete, potom je opet okrene licem prema sebi.
Iskorai iz gaa, ree joj.
Dugo nisam vidjela Satsuino lice toliko zbunjeno, ali iskoraila je iz gaa i
ostavila ih na sluzavom kamenom podu. Gospoa Mrdalo ju je uhvatila za ramena i
posjela na platformu. Satsu je bila potpuno gola; sigurna sam da nije imala
pojma zato mora tamo sjediti, ba kao ni ja. Ali nije imala kad misliti o tome
jer joj je gospoa Mrdalo u hipu stavila ruke na koljena i rairila joj noge. I
ne oklijevajui ni trenutka, posegnula joj rukom meu noge. Nakon toga nisam
vie imala hrabrosti gledati. Mislim da se Satsu vjerojatno morala opirati jer
je gospoa Mrdalo viknula na nju i istodobno sam ula glasan pljesak dlana po
goloj koi - to je gospoa Mrdalo udarila Satsu po nozi, kako sam kasnije
zakljuila po crvenoj mrlji na Satsuinom bedru. Gospoa Mrdalo je brzo bila
gotova i rekla je Satsu neka se ponovo odjene. Dok se oblaila, Satsu je glasno
mrcala. Moda je plakala, ne znam, nisam se usuivala pogledati u nju.
Zatim se gospoa Mrdalo ustremila na mene i u sekundi su i meni gae bile oko
koljena i ostala sam bez koulje, ba kao to se to malo prije dogodilo mojoj
sestri. Ja nisam imala grudi koje bi starica mogla pomicati amo--tamo, ali mi je
pogledala pod pazuha ba kao i njoj i o-kretala me, prije nego to me je posjela
na platformu i strgnula mi gae s nogu. Uasno me je bilo strah to e mi
uiniti i kad mi je pokuala rairiti koljena, morala me pljesnuti po nozi, ba
kao to je pljesnula Satsu, nakon

30
31
ega me je grlo poelo pei od suzdranih suza. Gurnula mi je prst meu noge i
napravila neto to sam ja osjetila kao utip, tako bolan da sam kriknula. Kad
mi je naredila da se ponovo obuem, osjeala sam se kao to se vjerojatno osjea
nasip dok zadrava itavu jednu rijeku. Ali bojala sam se da emo se osramotiti
pred gospodinom Ta-nakom ako Satsu ili ja ponemo plakati kao mala djeca.
Djevojke su zdrave, rekla je starica gospodinu Tanaki kad je ponovo uao u
sobu, i posve odgovaraju. Obje su netaknute. Starija ima previe drveta, ali
mlaa ima puno vode. Uz to je i ljepuna, to vam se ini? Njezina starija
sestra izgleda kraj nje kao seljanica! Siguran sam da su obje privlane
djevojke, svaka na svoj nain, odgovorio je gospodin Tanaka. Zato ne bismo o
tome porazgovarali dok vas budem pratio? Djevojke e me ovdje priekati.
Kad je gospodin Tanaka zatvorio vrata za njima, o-krenula sam se i vidjela
Satsu kako sjedi na rubu platforme i zuri gore prema stropu. Zbog oblika njezina
lica suze su joj se skupile oko vrha nosnica i im sam vidjela da ona plae,
briznula sam u pla. Osjeala sam se krivom za ono to se dogodilo i obrisala
sam joj lice krajem svoje seljake koulje. Tko je bila ta grozna ena?
upitala me je. Sigurno nekakva gatara. Vjerojatno gospodin Tanaka eli saznati
o nama to je vie mogue... Ali zato nas je razgledavala na takav uasan
nain! Satsu-san, zar ne shvaa? rekla sam. Gospodin Tanaka nas namjerava
posvojiti.
Kad je to ula, Satsu je poela mirkati kao da joj se muica zavukla u oko.
O emu to govori? rekla je. Gospodin Tanaka nas ne moe posvojiti. Otac je
tako star... i sad, kad nam se majka razboljela, mislim da se gospodin Tanaka
brine to e biti s nama. Nee biti nikoga tko bi se o nama starao.
Satsu ustane, toliko ju je uznemirilo to to je ula. Ubrzo je poela
kiljiti i vidjela sam kako se trudi samu sebe uvjeriti kako nas nita nee
odvesti iz nae pijane kue. Istiskivala je iz glave rijei koje sam joj rekla
kao to bi netko istiskivao vodu iz spuve. Polako joj se lice poelo
oputati i ponovo je sjela na rub platforme. Trenutak kasnije gledala je oko
sebe po sobi kao da uope nismo razgovarale.
Kua gospodina Tanake nalazila se na kraju jednog pu-teljka malo izvan grada.
umarak borova oko nje ispunjavao je zrak isto tako jakim mirisom kao more na
strmoj obali gdje je stajala naa kua i kad sam pomislila na more i kako u
jedan miris zamijeniti drugim, osjetila sam u sebi nekakvu stranu prazninu i
potrebu da se odmak-nem od nje, ba kao to se povlai s ruba neke litice nakon
to si povirio u dubinu. Kua je bila otmjenija od bilo koje u Yoroidu, s
golemim strehama kao na naem mjesnom hramu. A kad je gospodin Tanaka stupio u
svoj ulaz, ostavio je cipele tamo gdje je iz njih iskoraio, jer je jedna
slukinja dola i odloila ih na policu umjesto njega. Satsu i ja nismo imale
cipele koje bismo odloile, ali ba kad sam se spremala ui u kuu, osjetila sam
kako me je neto blago udarilo u lea i jedna je borova iarka pala na drveni
pod meu moje noge. Okrenula sam se i vidjela neku djevojicu otprilike mojih
godina i vrlo kratke kose kako se trei sakriva iza jednog stabla. Provirila je
i nasmijeila mi se, otkrivajui trokut praznog prostora meu prednjim zubima, a
onda je otrala dalje, osvrui se preko ramena, pozivajui me da potrim za
njom. Moda e udno zvuati, ali ja nikad dotad nisam doivjela iskustvo
stvarnog upoznavanja s nekom djevojicom. Naravno, poznavala sam djevojice iz
mog mjesta, ali mi smo zajedno rasle i nikad nije bilo potrebe za neim to bi
se moglo nazvati upoznavanje. Meutim, od trenutka kad sam prvi put ugledala
Kuniko - tako se zvala kerkica gospodina Tanake - ona se tako prijateljski
ponaala prema meni da sam pomislila kako mi ne bi bilo teko prijei iz jednog
svijeta u drugi.

Njezina je odjea bila mnogo otmjenija od moje i na nogama je imala zori, ali
ja sam, kao prava djevojica sa sela, bosonoga potrala za njom u umicu i
dostigla je kod

32
33
neke vrste kuice za igru, napravljene od otpiljenih grana nekog sasuenog
stabla. Ona je u njoj poslagala kamenje i iarke kako bi napravila sobe. U
jednoj od tih soba pretvarala se da mi posluuje aj u napukloj alici; u drugoj
smo se smjenjivale hranei njezinu lutku, malog djeaia po imenu Taro, koji je
zapravo bio samo platnena vreica ispunjena zemljom. Taro voli nepoznate osobe,
rekla je Kuniko, ali se uasno boji glista, a udnom igrom sluaja, njih se
bojala i Kuniko. Kad smo naile na jednu, Kuniko me natjerala da je uhvatim i
iznesem van prije nego to se jadni Taro rasplae od straha.
Bila sam oduevljena mogunou da mi Kuniko bude sestra. U stvari,
velianstvena stabla i miris borova - pa ak i gospodin Tanaka - sve mi se to
poelo initi gotovo beznaajnim u usporedbi s time. Razlika izmeu ivota
ovdje, u kui obitelji Tanaka i ivota u Yoroidu bila je tako velika kao razlika
izmeu mirisa neeg to se kuha i usta punih slasne hrane.
Kad se smrailo, oprale smo ruke i noge na bunaru i ule, te zauzele svoja
mjesta na podu oko jednog etverou-glastog stola. Bila sam zadivljena kad sam
vidjela kako se para iz jela koje emo jesti die prema gredama stropa visoko
iznad mene, dok nam iznad glave vise elektrina svjetla. Zapanjila me je jarko
rasvijetljena soba. Nikad dotad nisam tako neto vidjela. Ubrzo je posluga
donijela veeru - usoljenog lubina na aru, ukiseljeno povre, juhu i kuhanu
riu - ali istog trenutka kad smo poeli jesti, svjetla su se ugasila. Gospodin
Tanaka se nasmijao; to se, navodno, esto dogaalo. Sluge su na to zapalile
lampione to su svuda naokolo visjeli na drvenim trononim stalci-ma.
Dok smo jeli, nitko nije mnogo govorio. Ja sam oekivala da e gospoa Tanaka
biti blistavo lijepa, ali ona je izgledala kao starija verzija Satsu, osim to
se esto smijeila. Nakon veere ona i Satsu su poele igrati igru go, a
gospodin Tanaka je ustao i pozvao slukinju neka mu donese kratki kimono kaput.
Onda je gospodin Tanaka otiao, a malo zatim Kuniko me pokretom ruke pozvala da
poem za njom. Na vratima je navukla slamnate zori, te je i meni posudila jedan
par. Pitala sam je kamo idemo. Tiho! rekla je. Slijedit emo tatu. Ja to
radim svaki put kad izae. To je tajna.
Pole smo uz puteljak i skrenule na glavnu ulicu prema gradu Senzuru,
hodajui na stanovitoj udaljenosti iza gospodina Tanake. Ve za nekoliko minuta,
hodale smo meu kuama grada, a onda me Kuniko uhvatila za ruku i povukla me niz
jednu sporednu uliicu. Na kraju jednog kamenom poploanog prolaza izmeu dvije
kue dole smo do nekog prozora pokrivenog zaslonima od papira, osvijetljenog
svjetlom koje je unutra gorjelo. Kuniko je prislonila oko na jednu rupu u
papiru, probuenu upravo na visini njezina oka. Dok je ona virila u sobu, ula
sam iznutra smijeh i razgovor, te kako netko pjeva uz pratnju shamisena. Napokon
se Kuniko odmaknula, tako da sam ja mogla proviriti kroz rupicu. Polovica sobe
bila mi je skrivena sloivim paravanom, ali sam mogla vidjeti gospodina Tanaku
kako sjedi na strunjaama s jo tri ili etiri mukarca. Neki starac koji je
sjedio do njega priao je kako je pridravao ljestve nekoj mladoj eni i virio
joj pod haljinu - svi su se smijali, osim gospodina Tanake, koji je gledao ravno
preda se, prema onom dijelu sobe koji nisam mogla vidjeti. Jedna starija ena u
kimonu donijela mu je au, koju je on drao u ruci dok mu je ona toila pivo.
Gospodin Tanaka me se dojmio poput kakva otoka u moru, jer iako su svi ostali
uivali u starevoj prii - ak i ta starija ena to je toila pivo - gospodin
Tanaka je i dalje samo zurio prema drugom kraju stola. Maknula sam oko s rupe i

upitala Kuniko kakva je to kua. To je ajana, odgovorila mi je, u kojoj

geje zabavljaju mukarce. Moj tata dolazi ovamo gotovo svake veeri. Ne znam
zato mu se to toliko svia. ene toe pie, a mukarci priaju priice - osim
kad pjevaju. Na kraju su svi pijani.
Ponovo sam prislonila oko na rupicu, na vrijeme da zapazim jednu sjenu kako
prelazi preko zida, a onda mi se u vidokrugu pojavila neka ena. Kosa joj je
bila ukraena viseim zelenim cvijetom vrbe i na sebi je imala ki-

34
35
Tree poglavlje i
mono njeno ruiaste boje s bijelim cvjetovima posutim po njemu poput kolaa.
iroki obi koji joj je bio svezan oko struka bio je naranaste i ute boje.
Nikad dotad nisam vidjela tako elegantnu odjeu. Nijedna ena u Yoroi-du nije
posjedovala neto otmjenije od obine pamune ili moda lanene haljine, s
jednostavnim tamnomodrim u-zorkom. Meutim, za razliku od njezine odjee, sama
ena nije bila nimalo ljupka. Zubi su joj toliko strali da ih usnice nisu
potpuno pokrivale, a glava joj je bila toliko uska da sam se pitala nisu li joj
moda glavu drali stisnutu izmeu dvije daske dok je bila dojene. Moda misli
da sam okrutna to ju opisujem tako nemilosrdnim rijeima, ali inilo mi se
udnim to se gospodin Tanaka zakvaio oima za nju kao krpa za kuku, premda
nitko ne bi za nju mogao rei da je ljepotica. On ju je nastavio gledati dok su
se svi ostali smijali, a kad se ona spustila na koljena pokraj njega kako bi mu
natoila jo nekoliko kapi piva u au, pogled koji mu je uputila odavao je kako
se njih dvoje vrlo dobro poznaju.
Kuniko je jo jednom provirila kroz rupicu, a onda smo se vratile njenoj kui
i sjedile zajedno u kupki na rubu borove umice. Nebo je bilo prepuno zvijezda,
osim to su grane iznad mene zakrivale pola neba. Mogla sam ostati sjediti u
kupki jo mnogo due, pokuavajui shvatiti sve to sam vidjela tog dana i
promjene koje su me ekale... ali Kuniko je u vruoj vodi uhvatila takva pospanost da su slukinje ubrzo dole da nas izvuku iz kupke.
Satsu je ve hrkala kad smo Kuniko i ja legle na futo-ne pokraj nje, stisnute
jedna uz drugu i zagrljene. U meni je rastao topli osjeaj zadovoljstva i
apnula sam Kuniko na uho: Zna da u doi ivjeti ovdje s tobom? Mislila sam
da e ju ta vijest natjerati da otvori oi ili da se ak uspravi u sjedei
poloaj. Ali nije ju trgnula iz drijemea. Uzdahnula je i trenutak kasnije dah
joj je bio topao i vlaan, ispunjen blagim umovima sna.
Kad smo se vratile kui, inilo se kao da se majina bolest pogorala u taj
jedan dan koliko nas nije bilo. Ili se samo radilo o tome da sam nakratko
uspjela zaboraviti koliko je ona stvarno bolesna. Kua gospodina Tanake mirisala
je na dim i borove, a naa je mirisala na njezinu bolest, na nain koji uope
nemam snage opisivati. Satsu je popodne radila u selu, tako da mi je gospoa
Sugi dola pomoi okupati majku. Kad smo je iznijele iz kue, prsni joj je ko
bio iri od ramena i ak su joj i bjeloonice bile mutne. Jedino to mi je
pomagalo da izdrim gledati je takvu, bilo je sjeanje na to kako sam se
osjeala izlazei s njom iz kupke, dok je jo bila snana i zdrava, kad se para
dizala s nae bijele koe kao da smo dvije kuhane rotkvice. Teko mi je bilo
zamisliti da bi ta ena, ija sam lea toliko puta ribala kamenom i ije mi se
tijelo uvijek inilo vre i glatkije od Satsuinog, mogla umrijeti prije nego
to ljetu doe kraj.
Te noi, dok sam leala na svom futonu, pokuavala sam zamisliti itavu tu
zbunjujuu situaciju iz svakog kuta, ne bih li uvjerila samu sebe kako e sve,

nekako, biti u redu. Kao prvo, pitala sam se kako moemo nastaviti ivjeti bez
majke? ak i ako preivimo i gospodin Tanaka nas posvoji, zar e moja vlastita
obitelj prestati postojati? Na kraju sam zakljuila kako gospodin Tanaka ne bi
posvojio samo moju sestru i mene, nego i naeg oca. Napokon, nije mogao
oekivati od oca da ivi sam. Obino nisam mogla zaspati dok ne bih samu sebe
uvjerila kako je

36
37
to istina, a posljedica je toga bila da tih tjedana nisam mnogo spavala i jutra
su mi bila nejasna od umora.
Jednog takvog jutra na vrhuncu ljeta vraala sam se s paketiem aja iz sela
kad sam iza sebe ula kripu ljunka. Pokazalo se da je to gospodin Sugi,
pomonik gospodina Tanake, koji je trao za mnom uz strmu stazu. Kad je stigao
do mene, dugo mu je trebalo da povrati dah, dahtao je i drao se za slabine kao
da je trao itavim putem od Senzura. Lice mu je bilo crveno poput raka i sjajno
od znoja, iako dan jo nije bio vru. Napokon je rekao: Gospodin Tanaka eli da
ti i tvoja sestra... doete dolje u selo... im prije moete.
udila sam se kako to da otac jutros nije otiao u ribolov. Sad mi je postalo
jasno: danas je taj dan. A moj otac? upitala sam. Je li gospodin Tanaka rekao
neto za njega? Samo ti poi kui, Chiyo-chan, rekao mi je gospodin Sugi.
Idi po sestru.
Nije mi se to svialo, ali sam otrala kui i zatekla oca kako sjedi za
stolom i iz jedne pukotine u drvetu noktom kopa skorjelu prljavtinu. Satsu je
stavljala tanke komadie ugljena u pe. inilo se kao da je njih dvoje ekalo da
se dogodi neto strano.
Rekla sam: Oe, gospodin Tanaka hoe da Satsu-san i ja doemo u selo.
Satsu bez rijei odvee pregau i objesi je o klin pa izie kroz vrata. Otac
nita nije rekao, samo je nekoliko puta mirnuo, zurei u mjesto na kojem je
malo prije stajala Satsu. Onda je sporo spustio pogled na pod i kimnuo glavom.
ula sam majku kako u snu jaue u stranjoj sobi.
Satsu je ve bila gotovo stigla do mjesta kad sam je sustigla. Ve sam
tjednima zamiljala ovaj dan, ali ni u jednom trenutku nisam oekivala da u se
ovako bojati. inilo se da Satsu ne shvaa kako bi ovaj silazak u mjesto mogao
biti drugaiji od onog dan ranije. ak se nije potrudila obrisati ugljenu
prainu s ruku i dok je odmicala pramen kose, ostao joj je na licu crni trag.
Nisam htjela da je gospodin Tanaka takvu vidi, pa sam ispruila ruku da joj
oistim lice kao to bi to uinila naa majka. Ona mi je odgurnula ruku.
Ispred Japanske obalne kompanije za preradu ribe poklonila sam se i zaeljela
dobro jutro gospodinu Tanaki, oekujui da e on biti veseo to nas vidi.
Meutim, njegovo je dranje bilo neobino hladno. Pretpostavljam da mi je to
trebao biti prvi znak kako se stvari nee ba odvijati onako kako sam ja to
zamiljala. Kad nas je poveo do svoje zaprege, zakljuila sam kako nas eli
odvesti svojoj kui, tako da njegova ena i ki budu prisutne kad nam kae da e
nas posvojiti. Gospodin Sugi e sjediti sa mnom sprijeda, rekao je, pa se
prema tome ti i Shizu--san smjestite otraga. Upravo je tako rekao: Shizu-san.
Pomislila sam kako je vrlo nepristojno od njega to ne zna ime moje sestre, ali
ona, inilo se, nije to primijetila. Popela se u stranji dio kola i sjela meu
prazne koare za ribu, oslonivi se jednim dlanom o sluzave daske. A onda je tom
istom rukom otjerala muhu s lica, ostavljajui sjajni trag na obrazu. Ja nisam
bila tako ravnoduna na sluz i krljuti kao Satsu. Ni o emu drugom nisam mogla
misliti nego o smradu i kako u biti sretna kad stignemo do kue gospodina
Tanake i kad budem mogla oprati ruke, a moda ak i odjeu.

Dok smo se vozili, Satsu i ja nismo izgovorile ni rijei, sve dok nismo doli
na vrh brda iznad Senzura kad je ona odjednom rekla: Vlak.
Pogledala sam i vidjela u daljini vlak koji je iao prema gradu. Dim se
valjao iza njega na nain koji me je podsjetio na zmiju koja svlai svoju kou.
Ta mi se misao uinila zgodnom i pokuala sam je objasniti sestri, ali ona nije
za to marila. Gospodinu Tanaki e se to svidjeti, pomislila sam, a i Kuniko.
Odluila sam im to ispriati kad stignemo do kue.
A onda sam shvatila da se uope ne vozimo u smjeru kue gospodina Tanake.
Malo kasnije kola su se zaustavila na pranom komadu zemlje uz eljeznike
tranice, izvan grada. Tu je, meu nagomilanim vreama i sanducima, stajala
gomila

38
39

ljudi. A tamo, malo po strani, stajala je gospoa Mrdalo s nekim mukarcem

neobino uske grae u krutom kimonu. Imao je meku crnu kosu, poput majeg krzna,
i u jednoj je ruci drao uzicu s koje je visjela nekakva platnena torba. inilo
mi se da ne spada u Senzuru, pogotovo ne tamo, uz one seljake i ribare s onim
njihovim sanducima te neku pogrbljenu staricu koja je nosila naprtnjau sa
slatkim krumpirima. Gospoa Mrdalo mu je neto rekla i kad se on na to okrenuo i
zapiljio u nas, odmah sam zakljuila kako ga se bojim.
Gospodin Tanaka nas je predstavio tom ovjeku, koji se zvao Bekku. Gospodin
Bekku uope nita nije rekao, samo se ispitljivo zagledao u mene i nekako
zbunjeno pogledao Satsu.
Gospodin Tanaka mu je rekao: Doveo sam sa sobom iz Yoroida Sugija. elite li
da on poe s vama? On poznaje djevojke, a ja u se snai bez njega dan ili dva.
Ne, ne, rekao je gospodin Bekku, odmahujui rukom.
Ja sasvim sigurno nisam ovako neto oekivala. Pitala sam kamo idemo, ali
inilo se da me nitko nije uo, pa sam sama smislila odgovor. Zakljuila sam
kako gospodin Tanaka vjerojatno nije bio zadovoljan onim to mu je gospoa
Mrdalo rekla o nama i kako e nas ovaj udno uzak ovjek, gospodin Bekku, sada
odvesti nekamo gdje e nam potpunije proreci sudbinu. Nakon toga e nas opet
vratiti gospodinu Tanaki.
Dok sam se nastojala umiriti tim mislima, gospoa Mrdalo je s ljubaznim
osmijehom na licu povela Satsu i mene niz zemljani peron. Kad smo otile
dovoljno daleko da nas drugi ne mogu uti, osmijeh je nestao i ona nam ree: A
sad me sluajte. Vi ste obje zloeste djevojice! Osvrnula se naokolo kako bi
provjerila da nas nitko ne gleda i potom nas je udarila rukom po tjemenu. Nije
me zaboljelo, ali sam kriknula od iznenaenja. Ako me neim osramotite,
nastavila je, platit ete mi za to! Gospodin Bekku je strog, morate obratiti
pozornost na ono to vam kae! Ako vam kae da se zavuete ispod sjedala u
vlaku, to ete i uiniti. Jasno?
Vidjela sam po izrazu na njezinu licu da joj moram odgovoriti ili e mi nanijeti
bol. Ali bila sam toliko zaprepatena da uope nisam mogla govoriti. I ba kao
to sam se i bojala, ona isprui ruku i pone me tako jako tipati za vrat da
vie nisam znala koji me dio tijela boli. inilo mi se kao da sam upala u bavu
punu nekakvih stvorova koji me posvuda grizu i ula sam samu sebe kako jecam.
Odjednom sam shvatila da je kraj nas gospodin Tanaka. Sto se ovdje dogaa?
upitao je. Ako imate jo neto rei ovim djevojicama, recite im to dok sam ja
ovdje. Nemate nikakvog razloga tako postupati s njima. Sasvim sigurno ima jo
mnogo toga o emu bismo morale razgovarati. Ali dolazi vlak, odgovorila mu je
gospoa Mrdalo. I to je bilo tono: vidjela sam kako vlak zakree oko jednog
zavoja na nevelikoj udaljenosti.

Gospodin Tanaka nas povede natrag do perona gdje su seljaci i starice poeli
skupljati svoje stvari. Ubrzo se vlak zaustavio pred nama. Gospodin Bekku se u
svom krutom kimonu ugurao izmeu Satsu i mene i, drei nas za laktove, poveo
nas u vagon. ula sam kako je gospodin Tanaka neto rekao, ali bila sam odve
zbunjena i uzrujana da bih ga razumjela. Nisam bila sigurna to je rekao. Moda
je rekao:
Matayo! Dovienja!
Ili:
Matte yo! ekajte!
Ili moda ak:
Ma... deyo! Hajde, krenite!
Kad sam povirila kroz prozor, vidjela sam gospodina Tanaku kako se vraa do
svojih kola i gospou Mrdalo kako tare ruke o svoj kimono.
Trenutak kasnije moja sestra ree: Chiyo-chan!
Zarila sam lice u dlanove i, iskreno reeno, najradije bih bila od muke
propala kroz pod vagona, da sam samo mogla. Jer dovoljno je bilo ono kako je
Satsu izrekla moje ime, nije trebala nita vie rei. Zna li kamo idemo?
upitala me je.

40
41
Mislim da je ona samo htjela uti da ili ne. Vjerojatno joj nije bilo vano
kamo nas vode - samo dok netko zna to se dogaa. Ali, naravno, ja to nisam
znala. Pitala sam uskog gospodina Bekkua, ali on nije obraao pozornost na mene.
Jo je uvijek zurio u Satsu kao da nikad dotad nije vidio neto slino njoj.
Napokon je zgrio lice od gaenja i rekao: Ribe! Kakav smrad, zaudarate ijedna
i druga!
Izvukao je ealj iz svoje platnene torbe i poeo ga grubo gurati kroz
njezinu kosu. Sigurna sam da ju je boljelo, ali vidjela sam da ju jo vie boli
gledati kako krajolik promie iza prozora vlaka. Ubrzo su joj se kutovi usnica
objesili prema dolje kao u malog djeteta i Satsu je poela plakati. Da me je
udarila i vikala na mene, to me ne bi toliko boljelo, koliko me je boljelo
gledati kako joj cijelo lice drhti. Ja sam kriva za sve. Neka stara seljanka,
zubi-ju iskeenih kao u psa, dola je do nas i dala Satsu jednu mrkvu, a onda ju
je upitala kamo ide. Kvoto, odgovorio je gospodin Bekku.
Toliko sam se zabrinula kad sam to ula da vie nisam imala snage pogledati
svojoj sestri u oi. ak je i gradi Senzuru izgledao kao daleko, udaljeno
mjesto. to se pak tie Kvota, to mi je ime zvualo isto toliko strano kao Hong
Kong, ili ak New York, o kojem je jednom priao doktor Miura. Koliko sam ja
znala o Kvotu, tamo moda melju djecu za hranu psima.
Proveli smo mnogo sati u tom vlaku bez ikakve hrane. Kad je gospodin Bekku
izvukao iz svoje torbe smotani list lopoa i razmotao ga, otkrivajui grudu rie
posutu sezamom, to je svakako izazvalo moju pozornost. Meutim, kad je uzeo riu
meu koate prste i gurnuo je u svoja zlobna mala usta, a da me pritom nije ak
ni pogledao, inilo mi se da ni trenutka vie neu moi izdrati to muenje.
Napokon smo sili s vlaka u nekom velikom gradu, za koji sam ja pretpostavljala
da je Kvoto, ali nakon nekog vremena u stanicu je uao drugi vlak i mi smo uli
u njega. Taj nas je vlak odvezao u Kvoto. U njemu je bila mnogo vea guva nego
u onom prvom, tako da smo morali stajati. Kad smo napokon stigli, a ve se
bliila veer,
itavo me je tijelo boljelo i osjeala sam se kao to se vjerojatno osjea kamen
po kojemu je itav dan udarao vodopad.
Dok se vlak pribliavao kolodvoru, mogla sam vidjeti neto od grada. Na svoje
zaprepatenje, vidjela sam kako se krovovi pruaju sve do podnoja brda u

daljini. Nisam mogla zamisliti da grad moe biti tako golem. Sve do danas pogled
na ulice i kue iz vlaka esto me podsjeti na straan osjeaj praznine i straha
koji me je obuzeo tog udnog dana kad sam otila iz svog doma.
Tada je, oko 1930. godine, u Kvotu jo bio u prometu prilian broj rika. U
stvari, toliko ih je stajalo poredano ispred kolodvora da mi se inilo kako u
tom velikom gradu nitko nikamo ne ide pjeice, samo u riki - to, dakako, uope
nije odgovaralo istini. Moda ih je petnaest ili dvadeset stajalo oslonjeno na
drke, dok su njihovi vozai uali u blizini, puei ili jedui, a neki su ak
leali skvreni na prljavom ploniku i spavali.
Gospodin Bekku nas je opet poveo drei nas za lak-tove, kao da smo vjedra s
vodom koje nosi s bunara. Vjerojatno je mislio da bih ja pobjegla kad bi me
pustio, ali ne bih. Ma kuda da nas je vodio, meni je to bilo drae nego nai se
sama, baena u taj golemi prostor ulica i kua, koji mi je bio isto toliko stran
kao i dno mora.
Ukrcali smo se u jednu riku i stisnuli se na klupici s gospodinom Bekkuom
izmeu nas dvije. On je bio jo ko-atiji ispod tog svog kimona nego to sam
pretpostavljala. Zavalili smo se na naslon kad je voza podigao ruke, a
gospodin Bekku je rekao: Tominaga-cho, u Gionu.
Voza nita nije odgovorio, samo je povukao riku kako bi je pokrenuo s
mjesta i zatim je poeo trati ujednaenim korakom. Nakon to smo proli jedno
ili dva raskrija, skupila sam hrabrosti i upitala gospodina Bekkua: Hoete li
nam, molim vas, rei kamo idemo?
Nije izgledalo kao da e mi odgovoriti, ali trenutak kasnije ipak je rekao:
U va novi dom.
Moje su se oi na to ispunile suzama. ula sam kako Satsu plae s druge
strane gospodina Bekkua i upravo

42
43

sam se i sama spremala glasno zajecati kad ju je gospodin Bekku iznenada udario
i ona se glasno zagrcnula. Ugrizla sam se za usnicu i tako se brzo suspregnula
od plakanja da mislim kako su se vjerojatno zaustavile i one suze koje su mi ve
klizile niz obraze.
Ubrzo smo skrenuli na neku aveniju koja mi se uinila tako irokom kao itavo
nae mjesto Yoroido. Jedva sam vidjela drugu stranu od mnotva ljudi, bicikla,
automobila i teretnjaka. Nikad dotad nisam vidjela automobil. Vidjela sam
fotografije, ali sjeam se kako sam bila iznenaena njihovim... pa, okrutnim
izgledom, tako su me se dojmili u mom strahu i strepnji, kao da su vie
smiljeni zato da ozlijede ljude, nego da im pomognu. Sva su moja osjetila bila
napadnuta. Teretnjaci su tutnjali tako blizu nas da sam osjeala miris izgorene
gume na njihovim kotaima. ula sam nekakvu uasnu kripu: bio je to tramvaj
koji je vozio po tranicama postavljenim u sredini avenije.
Umirala sam od straha dok se oko nas polako sputao mrak, ali nita me u
ivotu nije toliko zapanjilo kao moj prvi pogled na gradska svjetla. Ja dotad
ak nikad nisam vidjela elektrinu rasvjetu, osim prije poetka one veere u
kui gospodina Tanake. Ovdje su svi prozori na zgradama bili osvijetljeni, gore
i dolje, a ljudi na plonicima stajali su u krugovima utog svjetla. Vidjela sam
tokice svjetla kako se proteu u daljinu, do kraja avenije. Skrenuli smo u
jednu drugu ulicu i tada sam, na drugom kraju mosta ispred nas, prvi put vidjela
kazalite Minamiza. Imalo je tako otmjen krov od keramikih ploica da sam
pomislila kako je to nekakva palaa.
Napokon je rika skrenula niz jednu usku ulicu s drvenim kuama. Kue su bile
tako nabijene jedna do druge da se inilo kao da dijele zajedniko proelje, to

je u meni ponovo izazvalo osjeaj izgubljenosti. Gledala sam ene u kimonima

kako uurbano hodaju naokolo po toj maloj ulici. Izgledale su mi jako elegantne,
premda su to, kako sam kasnije otkrila, veinom bile slukinje.
Kad smo stali ispred jednog ulaza, gospodin Bekku mi je rekao neka siem. On
je siao za mnom i onda se,
44
kao da taj dan ve nije bio dovoljno teak, dogodilo ono najgore od svega. Jer
kad je Satsu takoer pokuala izai iz rike, gospodin Bekku se okrenuo i gurnuo
je natrag svojom dugakom rukom. Ostani tu, rekao joj je. Ti ide nekamo
drugamo.
Pogledala sam Satsu, Satsu je pogledala mene. Moda smo tada obje po prvi put
u potpunosti shvatile to osjeamo jedna za drugu. Meutim, to je potrajalo samo
jedan trenutak, jer su mi se ve sljedeeg trenutka oi tako ispunile suzama da
sam jedva neto vidjela. Osjetila sam kako me gospodin Bekku vue natrag, ula
sam enske glasove i prilinu strku. Upravo sam se mislila baciti na plonik kad
su se Satsuina usta odjednom u udu otvorila zbog neeg to je ugledala u
vratima iza mene.
Nalazila sam se u uskom ulaznom prostoru, gdje je na jednoj strani bio
starinski bunar, a na drugoj raslo nekoliko biljaka. Gospodin Bekku me je
dovukao unutra i sad me osovio na noge. A tamo je, na stepenici iznad ulaznog
prostora, upravo uvlaei noge u lakirane zori, stajala neka izvanredno lijepa
ena u kimonu koji je bio ljepi od bilo ega to sam ikad zamiljala u svojim
matanjima. Bila sam zadivljena kimonom one mlade, zubate geje u gradiu
Senzuru, ali ovaj je bio plav kao voda, s krivuda-vim linijama boje bjelokosti
koje su oponaale rijenu struju. Svjetlucava, srebrnasta pastrva poskakivala je
u struji, a povrina je vode bila proarana zlatnim krugovima gdje god ju je
doticalo meko, zeleno lie jednog stabla na obali. Uope nisam sumnjala u to da
je kimono satkan od iste svile, ba kao i obi, ukraen vezom u nijansama
blijedozelene i ute boje. No, ta odjea nije bila jedino to je na njoj bilo
izvanredno; lice joj je bilo premazano nekakvom toplom bijelom bojom i sliilo
je na oblak osvijetljen suncem. Njezina kosa, oeljana u uzdignute renjeve,
sjala je poput laka i bila je privrena ukrasima od izrezbarenog jantara i
jednom ravnom kopom, s koje su visjele uske srebrne rese to su se ljeskale i
treperile svaki put kad bi pomaknula glavu.
To je bio moj prvi susret s Hatsumomo. U to je vrijeme ona bila jedna od
najslavnijih geja u etvrti Gion,
45
premda, naravno, ja tada nita nisam znala o tome. Bila je sitna, vrh njezine
frizure jedva je dopirao do ramena gospodina Bekkua. Toliko sam bila zapanjena
njezinom pojavom da sam zaboravila na pravila pristojnog ponaanja, iako ih tada
jo nisam ni znala, i zurila sam joj ravno u lice. Ona mi se smijeila, ali to
nije bio ljubazan osmijeh. A onda je rekla: Gospodine Bekku, moete li kasnije
iznijeti smee? Meni se uri.
U ulazu nije bilo nikakvog smea; ona je to govorila o meni. Gospodin Bekku
je rekao kako misli da ima dovoljno mjesta i da e moi proi. Moda vama ne
smeta njezina blizina, odgovorila je Hatsumomo. Ali kad ja vidim smee na
ulici, prijeem na drugu stranu.
Odjednom se u ulazu iza Hatsumomo pojavila jedna starija ena, visoka i
kvrgava poput bambusova tapa. Ne znam kako tebe itko moe podnositi,
Hatsumomo--san, rekla je. Ali je pokretom ruke pokazala gospodinu Bekkuu neka
me ponovo izvue na ulicu, to je on i uinio. Nakon toga je nezgrapno sila u
ulazni prostor - jedan joj je kuk strao uvis i oteavao joj je hodanje - te je
otila do jednog malenog ormaria na zidu. Izvadila je iz njega neto to je
meni izgledalo kao komadi kremena, zajedno s jednim kamenom pravokutna oblika
poput onih na kojima ribari otre noeve i postavila se iza Hatsumomo, udarajui
kremenom o kamen, tako da se malo jato iskrica prosulo po Hatsumominim leima.
Meni je to bilo potpuno nerazumljivo, ali, vidi, geje su jo praznovjerni-je

od ribara. Ni jedna geja nee uveer krenuti od kue dok joj netko ne kresne
kremenom iza lea, za sreu.
Hatsumomo je nakon toga otila, hodajui tako siunim koracima i tako
neznatno remetei donji rub kimona da se inilo kao da klizi. Ja tada nisam
znala da je ona geja, jer je Hatsumomo uvelike nadmaivala ono stvorenje koje
sam nekoliko tjedana ranije vidjela u Senzuru. Zakljuila sam kako je vjerojatno
neka vrsta glumice. Svi smo je gledali kako lebdi niz ulicu, a onda me je
gospodin Bekku predao onoj starijoj eni u ulaznom prostoru. On se ponovo popeo
u riku do moje sestre i voza je podigao
ruke. Meutim, nisam vidjela kako odlaze, jer sam se sruila na pod u ulazu,
lica oblivenog suzama.
Ona se starija ena vjerojatno saalila na mene, jer sam dugo ondje leala i
bolno jecala, a da me nitko nije dirao. ak sam je ula kako utiava slukinju
koja je izila iz kue da joj neto kae. Napokon mi je prila, pomogla mi da se
uspravim na noge i obrisala mi lice rupiem koji je izvukla iz rukava svog
jednostavnog, sivog kimona. Hajde, hajde, djevojice. Ne mora se toliko
brinuti. Nitko te nee skuhati. Govorila je istim udnim naglaskom kao gospodin
Bekku i Hatsumomo. To je toliko drugaije zvualo od japanskog kakvim se
govorilo u mom mjestu da sam ju jedva razumjela to mi govori. No, u svakom
sluaju, to to mi je rekla bile su najljubaznije rijei koje sam tog dana ula,
zato sam odluila posluati njezine savjete. Rekla mi je neka je zovem teticom.
A onda me je pogledala ravno u lice i rekla grlenim glasom: Zaboga! Kakve
neobine oi! Ti si doista ljupka djevojica. Majka e biti oduevljena.
Ja sam odmah pomislila kako majka ove ene, ma tko ona bila, mora biti jako
stara, jer je Tetiina kosa, vrsto stegnuta u vor na zatiljku, bila uglavnom
sijeda, s tek po kojim zaostalim crnim pramenom.
Tetia me je uvela kroz vrata i nala sam se na zemljanoj stazi izmeu dvije
nablizu postavljene zgrade u stranjem dvoritu. Jedna je od njih bila mala
kuica slina mojoj kui u Yoroidu - dvije sobe s podom od nabijene zemlje;
pokazalo se kako je to nastamba za slukinje. Druga je zgrada bila mala,
elegantna kua podignuta na potporne kamene blokove, tako da se maka mogla
zavui ispod nje. Staza koja je sluila kao prolaz izmeu te dvije zgrade nije
bila natkrivena i kad sam podigla glavu, vidjela sam tamno nebo, to mi je
davalo osjeaj da sam u nekom malenom selu, a ne u kui; pogotovo jer sam dolje,
u dnu dvorita vidjela jo nekoliko drvenih kuica. Tada to nisam znala, ali to
je bila vrlo tipina nastamba za taj dio Kvota. Kuice u dvoritu, iako su
izgledale kao jo jedna skupina malih kua za stanovanje, bile su zapravo

46
47
samo jedna mala koliba koja je sluila za zahode i skladite na dvije razine s
ljestvama izvana. itava je nastamba bila smjetena na prostoru manjem od kue
gospodina Tanake i u njoj je ivjelo samo osam stanara. Odnosno, devet, sada kad
sam ja stigla.
Nakon to sam uoila udan raspored svih tih malih kuica, zapazila sam
elegantan izgled glavne kue. U Yo-roidu su drvene kue bile vie sive nego
smee i nagrizene solju zbog blizine mora. Ovdje su se drveni podovi i grede
sjali pod utim svjetlom elektrinih svjetiljaka. Iz predsoblja je vodilo
nekoliko kliznih vrata od papira napetog na drvene okvire, te jedno stubite
koje kao da se u-spinjalo ravno uvis. Jedna od tih vrata stajala su otvorena,
tako da sam mogla vidjeti drveni ormari s budistikim oltarom. Pokazalo se kako
su te elegantne sobe namijenjene obitelji, ukljuujui Hatsumomo, iako, kako u
kasnije saznati, ona zapravo uope nije bila lan obitelji. Kad su lanovi
obitelji eljeli izai u dvorite, nisu se sluili zemljanim prolazom koji je

bio za poslugu, nego vlastitom galerijom od ulatenog drveta koja se protezala

uz postrani zid kue. ak su i zahodi bili odvojeni: jedan povieni za obitelj i
jedan nii za poslugu.
Veinu toga tek sam trebala otkriti, iako u za dan, dva sve nauiti. Ali te
sam veeri dugo stajala na zemljanoj stazi, ispunjena strahom, pitajui se kakvo
je ovo mjesto kamo su me doveli. Tetia je otila u kuhinju i tamo je nekome
neto govorila promuklim glasom. Nakon dosta vremena, netko je iziao. Pokazalo
se da je to djevojica otprilike mojih godina koja je nosila vjedro vode toliko
teko da joj se gotovo pola vode izlilo na zemljani pod. Tijelo joj je bilo
mravo, ali je imala debeljukasto i gotovo savreno okruglo lice, tako da mi je
izgledala kao lubenica na tapu. Muila se s tekim vjedrom i jezik joj je virio
iz usta ba kao to peteljka viri iz vrha bue. Kako sam ubrzo saznala, to joj
je bila navada. Isplazila bi jezik dok bi mijeala miso juhu ili dok bi grabila
riu u zdjelu, ak i dok bi vezivala pojas na haljini. A lice joj je uistinu
bilo tako debeljukasto i blago, s tim jezikom svijenim poput
peteljke na buci, da sam joj ve za nekoliko dana nadjenula nadimak Bua i svi
su je tako poeli zvati, ak i njezine muterije, mnogo godina kasnije, kad je
ve bila geja u Gionu.
Kad je blizu mene spustila vjedro s vodom, Bua je uvukla jezik u usta, a
onda je odmaknula pramen kose s lica i zatakla ga za uho dok me je mjerila
pogledom od glave do pete. Mislila sam da e moda neto rei, ali me je samo
nastavila gledati kao da razmilja jesam li jestiva ili nisam. Doista je
izgledala gladna, ali se onda, napokon, nagnula prema meni i proaptala: Odakle
si, zaboga, ti dola?
Nisam mislila da e neto pomoi ako joj kaem da sam dola iz Yoroida, jer
sam, budui da je govorila isto tako udnim naglaskom kao i svi ostali, bila
sigurna da joj ime moga sela nee nita znaiti. Zato sam samo rekla da sam
upravo stigla ovamo. Mislila sam da nikad neu vidjeti nekoga mojih godina,
rekla mi je. Ali to je to s tvojim oima?
Upravo je tada Tetia izala iz kuhinje i nakon to je potjerala Buu,
pokupila je vjedro i jednu krpu, te me povela u dvorite. Obraslo mahovinom i sa
stazom od kamenja koja je vodila do spremita u stranjem dijelu, dvorite je
lijepo izgledalo, ali je uasno zaudaralo zbog zahoda u maloj upi uz postrani
zid. Tetia mi je rekla da se svuem. Bojala sam se da e mi napraviti neto
slino onom to mi je napravila gospoa Mrdalo, ali umjesto toga ona me je
polila vodom po ramenima i istrljala me krpom. Zatim mi je dala jednu haljinu,
koja je bila od grubo tkanog pamuka s vrlo jednostavnim tamnomodrim uzorkom, ali
je sasvim sigurno bila elegantnija od svega to sam ikad dotad imala na sebi.
Jedna starica, za koju sam kasnije saznala da je kuharica, izala je u prolaz s
nekoliko postarijih slukinja i sve su se zapiljile u mene. Tetia im je rekla
kako e imati dovoljno vremena za buljenje i poslala ih je natrag odakle su
dole. A sad me sluaj, djevojice, rekla mi je Tetka kad smo ostale same.
Zasad jo ne elim znati ak ni kako ti je ime. Zadnja

48
49
djevojica koja je ovamo dola prije tebe nije se svidjela Majci i Bakici, tako
da je ostala samo mjesec dana. Previe sam stara da bih uila nova imena dok one
ne odlue hoe li te zadrati. Sto e se dogoditi ako me ne budu htjele?
pitala sam. Bolje je za tebe da te zadre. Mogu li vas pitati, gospoo...
kakva je ovo kua? Ovo je oki-ya, odgovorila mi je. To je kua u kojoj ive
geje. Ako se bude jako trudila, jednog e dana i sama postati geja. Ali
nee ostati ovdje ni do idueg tjedna ako me ne bude pozorno sluala, jer e
Majka i Bakica ubrzo sii da te pogledaju. A bolje e biti da im se svidi ono

to budu vidjele. Mora im se pokloniti koliko god dublje moe i ne smije ih

gledati u oi. Starijoj od njih dvije, onoj koju zovemo Bakica, jo se nikad
nitko nije svidio, zato neka te ne brine ono to e ti ona rei. Ako te neto
upita, nemoj joj, zaboga, nita odgovoriti! Ja u joj odgovoriti umjesto tebe.
Vano je da ostavi dobar dojam na Majku. Ona nije tako loa, ali joj je samo
jedno na pameti.
Nisam imala prilike saznati to je to, jer sam ula kripu iz smjera prednjeg
predvorja i ubrzo su na galeriju dolebdjele dvije ene. Nisam se usuivala
pogledati u njih. Ali ono malo to sam mogla nazrijeti kutkom oka podsjetilo me
na dva ljupka smotuljka svile koje nosi rijeka. Na trenutak su zastale na
galeriji ispred mene, a onda su se spustile na koljena i poravnale kimona.
Umeko-san! po-vikala je Tetia. Tako se zvala kuharica. Donesi Bakici aj.
Neu aja, ula sam kako kae jedan ljutiti glas. Hajde, Bakice, rekao je
jedan promukliji glas, za koji sam zakljuila da pripada Majci. Ne mora ga
piti. Tetia samo eli da ti bude ugodno. Meni nikad ne moe biti ugodno, s
ovim mojim kostima, zagunala je starica. ula sam kako je udahnula zrak kako
bi jo neto rekla, ali se na to umijeala Tetia. Ovo je nova djevojica,
Majko, rekla je i blago me gurnula, to sam ja shvatila kao znak da se sada
trebam pokloniti. Spustila sam se na koljena i poklonila tako duboko da me je
zapahnuo miris ustajalog zraka koji je dopirao iz prostora ispod kue. A onda
sam ponovo zaula Majin glas. Ustani i prii blie da te vidim.
Bila sam uvjerena da e mi jo neto rei kad sam joj prila, ali ona je samo
zavukla ruku u svoj obi i izvukla lulu s metalnom glavom i dugakim drkom od
bambusa. Poloila ju je na pod galerije pokraj sebe, zatim je iz depa u rukavu
izvukla svilenu vreicu i iz nje izvadila povelik prstovet duhana. Ugurala je
duhan u lulu malim prstom tamnonaranaste boje poput peenog slatkog krumpira,
onda gurnula lulu u usta i pripalila je igicom iz male metalne kutijice.
Tek me je tada paljivije pogledala, puckajui dim iz one svoje lule, dok je
starica pokraj nje uzdisala. Nisam se usuivala gledati izravno u Majku, ali sam
imala dojam da joj dim izlazi iz lica poput pare iz pukotina u zemlji. Toliko
sam bila radoznala da nisam mogla sprijeiti da mi oi nakratko pogledavaju
prema njoj. Sto sam vie vidjela, to sam vie bila oarana. Njezin je kimono bio
ut, oslikan njenim granicama s ljupkim zelenim i naranastim listiima; bio
je od fine tanke svile, toliko njene da je sliila na pauinu. Jednako me je
zapanjio i njezin obi. On je takoer bio od tanke svile, ali neto gue,
hrastih i smeih boja i protkan zlatnim nitima. Sto sam vie gledala njezinu
odjeu, sve sam manje bila svjesna toga da stojim na zemljanoj stazi i svih onih
munih misli o tome to je s mojom sestrom, i s majkom i ocem, i o tome to e
biti sa mnom. Svaki je detalj kimona te ene bio dovoljan da me svojom ljepotom
navede da zaboravim na sebe. A onda sam doivjela grubi ok: jer je lice iznad
ovratnika tog elegantnog kimona bilo toliko u neskladu s tom odjeom da mi se
inilo kao da sam gladila tijelo neke make i onda otkrila kako ima glavu
buldoga. ena je bila uasno runa, premda mnogo mlaa od Tetie. Pokazalo se da
je Majka zapravo Tetiina mlaa sestra, iako su one jedna drugu zvale Majko i
Tetie, ba kao to su im se obraali svi ostali u okiyi. Zapravo, one nisu
bile prave sestre kao to smo bile Satsu i ja. Nisu se rodile u istoj obitelji,
ali ih je Bakica obje posvojila.
Toliko, sam bila omamljena dok sam ondje stajala, toliko mi je svakojakih
misli prolazilo kroz glavu, da sam na

50
51

kraju napravila upravo ono to mi je Tetia rekla da nikako ne smijem raditi.

Zagledala sam se Majci ravno u oi. Kad sam to uinila, ona je izvadila lulu iz
usta i brada joj se objesila poput zaklopca. I premda sam znala kako po svaku
cijenu moram oboriti pogled, njezine su me udne oi tako zaprepastile svojom
runoom da nisam mogla prestati zuriti u njih. Umjesto da budu bijele i iste,
njezine su bjeloonice imale odvratnu utu boju i podsjetile su me na zahod u
koji se netko upravo pomokrio. Bile su uokvirene crvenim rubovima onih kapaka,
uz donji je kapak bila nakupljena mutna tekuina, a posvud oko oiju visjela je
mlohava koa.
Spustila sam pogled do njezinih usta koja su jo uvijek bila otvorena. Sve
su boje na njezinom licu bile zbrkane: rubovi onih kapaka bili su crveni poput
sirovog mesa, a desni i jezik bili su sivi. I da sve bude jo strasnije, inilo
se da je svaki od njezinih donjih zuba usidren u lokvici krvi. To je bila
posljedica nekog manjka u prehrani tijekom proteklih godina, kako sam kasnije
saznala, ali tada se nisam mogla oteti dojmu da je ona poput stabla koje je
poelo gubiti lie. Toliko me je zaprepastio cjelokupan dojam da sam, mislim,
ustuknula korak natrag ili tiho uzviknula, ili na neki drugi nain dala
naslutiti to osjeam, jer me je ona odjednom upitala tim svojim hrapavim
glasom: U to si se to zagledala! Jako mije ao, gospoo. Gledala sam va
kimono, odgovorila sam. Mislim da nikad jo nisam vidjela neto slino.
Izgleda da sam pogodila pravi odgovor, ako je uope postojao pravi odgovor,
jer se ona na to kao malo nasmijala, premda je to vie zvualo kao kaalj.
Znai, svia ti se, je li? rekla je i nastavila je kaljati, ili smijati se;
nisam mogla odrediti to je to zapravo. A ima li ti ikakvog pojma o tome
koliko me je taj kimono stajao? Ne, gospoo. Vie od tebe, u svakom
sluaju.
U tom se trenutku pojavila slukinja s ajem. Dok im je ona toila aj u
alice, ja sam iskoristila priliku da kri-om pogledam Bakicu. Dok je Majka bila
pomalo gojazna, s kratkim prstima i debelim vratom, Bakica je bila stara i
52
sasuena. Bila je barem toliko stara kao moj otac, ali je izgledala kao da se
godinama kiselila dok nije dosegla stanje koncentrirane zloe. Njezina me je
sijeda kosa podsjetila na zamrene niti svile, jer sam joj kroz nju mogla
vidjeti tjeme. A ak je i to tjeme djelovalo odbojno, jer je koa bila posuta
crvenim i smeim mrljama od starosti. Nije ba bila namrtena, ali su joj usta
prirodno imala takav oblik koji je itavom licu davao mrgodan izraz.
Duboko je udahnula zraka, pripremajui se da neto kae, ali kad ga je ponovo
ispustila, samo je promumljala: Zar nisam rekla da ne elim aj? Zatim je
uzdahnula, zatresla glavom i upitala: Koliko ima godina, djevojice? Ona je
godina majmuna, odgovorila je Tetia umjesto mene. Ona aava kuharica je
majmun, rekla je Bakica. Devet godina, rekla je Majka. Sto ti misli o njoj,
Tetie?
Tetia je stala pred mene i gurnula mi glavu unazad da mi pogleda lice. Ima
mnogo vode. Divne oi, rekla je Majka. Jesi li ih vidjela, Bakice? Meni
ona izgleda aava, rekla je Bakica. Uostalom, ne treba nam jo jedan majmun.
Oh, sigurna sam da ima pravo, rekla je Tetia. Vjerojatno je ba takva kao
to si rekla. Ali meni izgleda pametna i prilagodljiva, to se vidi po obliku
uiju. S toliko vode u svojoj linosti, ree Majka, vjerojatno moe
namirisati vatru prije nego to uope pone gorjeti. Zar to ne bi bilo zgodno,
Bakice? Ne bi se vie morala brinuti da nam se ne zapali spremite sa svim naim
kimonima.
Bakica se, kasnije sam doznala, vie bojala vatre nego to se pivo boji
ednog starca. Uostalom, prilino je ljupka, ne ini ti se? dodala je Majka.
U Gionu ima i previe ljupkih djevojaka, rekla je Bakica. Nama treba pametna,
a ne ljupka djevojka. Ona Hatsumomo je Ijupkija od sviju, a pogledaj kakva je
glupaa!

Na to je Bakica, uz Tetiinu pomo, ustala i otputila se natrag prema sobama.

Iako moram rei, gledajui Te-tiin nezgrapan hod, zbog onih iskrivljenih
kukova, teko bi se moglo rei koja je od njih lake hodala. Ubrzo po53
etvrto poglavlje i
tom, ula sam kako vrata u prednjem predsoblju klize us-tranu i ponovo se
zatvaraju, a onda se Tetia vratila k nama. Jesi li uljiva, djevojice?
pitala me je Majka. Nisam, odgovorila sam. Morat e nauiti uljudnije
govoriti. Tetke, budi tako dobra i odrei joj kosu, za svaki sluaj.
Tetia pozove slukinju i zatrai kare. No, djevojice, ree Majka, sad
si u Kvotu. Nauit e sluati ili e dobiti batine. A ovdje je Bakica zaduena
za batine, prema tome, zaalit e. Moj ti je savjet: marljivo radi i nikad
nemoj izai iz okiye bez doputenja. Budi posluna, nemoj nam praviti previe
problema i moda e za dva ili tri mjeseca poeti uiti umijea koja mora znati
svaka geja. Nisam te dovela ovamo da bude slukinja. Ako do toga doe, izbacit
u te odavde.
Puckala je svoju lulu i zurila u mene. Nisam se usuivala ni pomaknuti dok mi
ona to ne kae. Zatekla sam se kako mislim stoji li sad moja sestra ovako pred
nekom drugom okrutnom enom, u nekoj drugoj kui u ovom uasnom gradu. I
odjednom mi se u glavi pojavila slika moje jadne, bolesne majke kako se,
oslonjena na lakat na svom futonu, osvre naokolo i pita se kamo smo nas dvije
otile. Nisam htjela da me Majka vidi kako plaem, ali su mi se oi napunile
suzama prije nego to sam mogla smisliti kako da ih zaustavim. Pred mojim
zamuenim pogledom Majin je uti kimono postajao sve nejasniji, dok se na kraju
nije pretvorio u svjetlucave iskrice. A onda je Majka otpuhnula oblai dima iz
svoje lule i kimono je sasvim nestao.
Mislim da se tijekom tih prvih nekoliko dana koje sam provela na tom udnom
mjestu ne bih gore osjeala ni da sam ostala bez ruku i nogu, a ne samo bez
obitelji i doma. Nisam nimalo sumnjala u to da mi se ivot zauvijek promijenio.
Ni o emu drugom nisam mogla misliti nego o tome kako se smeteno i jadno osjeam
i iz dana u dan sam se pitala kad u ponovo vidjeti Satsu. Ostala sam bez oca,
bez majke, ak i bez odjee koju sam oduvijek nosila. Pa ipak me je, nakon
tjedan ili dva, nekako najvie iznenadilo to sam, u stvari, sve to preivjela.
Sjeam se jednog trenutka, dok sam u kuhinji brisala zdjele za riu kad sam se
odjednom osjetila tako izgubljenom da sam prekinula s poslom koji sam radila i
dugo samo zurila u svoje ruke: jedva sam mogla shvatiti da sam ta osoba koja
brie zdjele stvarno ja. Majka mi je rekla da u kroz nekoliko mjeseci moi
poeti s obukom, ako se pokaem marljivom i poslunom. Kako sam saznala od Bue,
zapoeti s obukom znailo je odlaziti u kolu u jednom drugom dijelu Giona, gdje
e me uiti takvim stvarima kao to su glazba, ples i ceremonija pripravljanja
aja. Sve djevojke koje su se spremale za geje poduavane su u toj istoj koli.
Bila sam sigurna da u, kad mi napokon dopuste poi u kolu, ondje nai Satsu i
zato sam negdje pri kraju prvog tjedna mog boravka u okiyi odluila biti
posluna kao krava na uetu, u nadi da e me Majka onda odmah poslati u kolu.

54
55

Veinom sam radila jednostavne poslove. Ujutro sam morala smotati futone i
spremiti ih u sanduke, oistiti sobe, pomesti zemljani prolaz i tako dalje.
Katkad bi me poslali ljekarniku po mast za kuhariin svrab ili do avenije Shijo

po riine kolaie koje je Tetia osobito voljela. Sreom, najgori poslovi, kao
na primjer, ienje zahoda, pripadali su u dunosti jedne od starijih
slukinja. Meutim, koliko god sam se trudila, nikako nisam uspijevala ostaviti
onako dobar dojam kako sam se nadala, jer su mi svakog dana davali vie posla
nego to sam mogla obaviti, a taj je problem dobrim dijelom pogoravala Bakica.
Briga o Bakici nije zapravo pripadala mojim dunostima, barem prema onome
kako mi ih je opisala Tetia. Ali kad bi me Bakica pozvala k sebi, nisam se
mogla ne odazvati, jer je na hijerarhijskoj ljestvici u okiyi, ona ipak bila na
najviem mjestu. Na primjer, jednog sam se dana u-pravo spremala odnijeti Majci
aj gore u njezinu sobu, kad sam ula Bakicu kako vie: Gdje je ta djevojka!
Poaljite je ovamo!
Morala sam spustiti pladanj za Majku i pouriti u sobu gdje je Bakica ruala.
Zar ne vidi da je ovdje previe vrue? rekla mi je kad sam kleknula pred njom
i poklonila se. Trebala si doi ovamo i otvoriti prozor. Oprostite, Bakice.
Nisam znala da vam je vrue. Zar ne izgledam kao da mi je vrue?
Jela je riu i nekoliko zrna ostalo joj je zalijepljeno za donju usnicu.
Pomislila sam kako vie izgleda zloesto, nego kao da joj je vrue, ali sam
odmah otila do prozora i otvorila ga. im sam to uinila, u sobu je uletjela
muha i poela zujati oko hrane. to je to s tobom? rekla je Bakica, maui
tapiima za jelo prema muhi. Druge slukinje ne putaju muhe u sobu kad otvore
prozor!
Ispriala sam joj se i rekla da idem po mahalicu za ubijanje muha. Pa e mi
je pljesnuti u hranu? A ne, nee! Stajat e ovdje dok sve ne pojedem i tjerati
je od mene.
I tako sam morala stajati kraj nje dok je jela i sluati je kako mi pria o
velikom kabuki glumcu Ichimuri Uzaemonu XIV, koji ju je uhvatio za ruku za vrijeme zabave gledanja mjeseca kad joj
je bilo samo etrnaest godina. Kad sam napokon smjela otii, Majin se aj ve
sasvim ohladio, tako da joj ga nisam mogla odnijeti. I onda su se zbog toga na
mene srdile i Majka i kuharica.
Zapravo, Bakica nije voljela biti sama. Cak i kad bi morala ii na zahod,
natjerala bi Tetiu da stoji pred vratima i dri je za ruku kako ne bi izgubila
ravnoteu dok ui. Smrad je bio toliko straan da je jadna Tetia zamalo
slomila vrat, pokuavajui odmaknuti glavu to dalje od otvorenih vrata. Ja
nisam morala raditi tako gadne poslove, ali me je Bakica esto pozivala da je
masiram dok bi ona siunom srebrnom lopaticom istila ui i ta je dunost bila
mnogo gora nego to ti se moda ini. Zamalo mi je dolo na povraanje kad je
prvi put razvezala haljinu i svukla je s ramena, jer joj je koa na vratu bila
puna kvrga i uta kao koa nekuhane kokoi. Kako sam kasnije ula, to joj se
dogodilo zato to je u vrijeme dok je jo bila geja upotrebljavala jednu vrstu
bjelila koje mi zovemo kineska glina i koje u sebi ima olova. Pokazalo se da
je kineska glina uz to i otrovna, to je vjerojatno dijelom bilo uzrokom
Bakiine stalne zlovolje. No, povrh toga je Bakica, dok je bila mlaa, esto
odlazila u toplice sjeverno od Kvota. To bi samo po sebi bilo u redu, ali olovno
se bjelilo jako teko skidalo, a ostaci tog bjelila, pomijeani s nekom tvari u
vodi toplih izvora, proizveli su spoj koji joj je unitio kou. Bakica nije bila
jedina kojoj se to dogodilo. Jo tijekom prvih godina Drugog svjetskog rata
mogle su se na ulicama Giona vidjeti neke starije ene s takvim kvrgavim, utim
vratovima.
Jednog dana, nakon to sam ve ivjela u okiyi otprilike tri tjedna, otila sam
mnogo kasnije nego obino na gornji kat pospremiti Hatsumominu sobu. Uasno sam
se bojala Hatsumomo, iako sam je rijetko viala, zbog toga to je ona bila vrlo
zaposlena. Bojala sam se to bi se moglo dogoditi ako se s njom naem nasamo i
uvijek sam nasto57

jala oistiti njezinu sobu im bi otila iz okiye na satove plesa. Na nesreu,

tog me je jutra Bakica zadrala svojim prohtjevima gotovo do podneva.
Hatsumomina je soba bila najvea u okiyi, po povrini vea od itave moje
kue u Yoroidu. Nije mi bilo jasno zato bi njezina soba trebala biti toliko
vea od svih drugih, dok mi jedna od starijih slukinja nije rekla kako su, iako
je Hatsumomo sad bila jedina geja u naoj okiyi, u prolosti tu ivjele ak tri
ili etiri geje i sve su spavale zajedno u toj jednoj sobi. Hatsumomo je,
dodue, ivjela sama, ali je pravila dovoljno nereda za etvero ljudi. Kad sam
tog dana ula u njezinu sobu, uz uobiajene razbacane ilustrirane revije i
kistove rasute po prostirkama oko stolia za minkanje, nala sam ogrizak od
jabuke i praznu bocu od whiskeyja ispod stola. Prozor je bio otvoren i vjetar je
vjerojatno oborio drveni okvir na koji je objesila kimono od protekle veeri,
ili ga je moda sruila kad je pijana odlazila na poinak i nije se potrudila da
ga podigne. Obino bi Tetia dotad ve dola po kimono, jer se ona brinula za
svu odjeu u okiyi, ali zbog nekog razloga, to jo nije bila uinila. Ba kad
sam uspravila stalak za kimono, odjednom sam ula kako iza mene netko povlai
vrata ustranu i okrenuvi se, ugledala sam Hatsumomo. Oh, to si ti, rekla je.
Mislila sam da sam ula nekakvog miia ili tako neto. Vidim da si pospremala
moju sobu! Znai, to mi ti uvijek ispremijea posudice sa minkom? Zato to
radi? Jako mi je ao, gospoo, odgovorila sam. Samo ih pomaknem kako bih
ispod njih obrisala prainu. Ali ako ih bude dirala, ree ona, poet e
smrdjeti na tebe. I onda e mi mukarci govoriti: Hatsu-momo-san, zato smrdi
kao kakva neuka djevojka iz malog ribarskog sela? Sigurna sam da si shvatila
to sam ti rekla, zar ne? No ipak, hajde mi ponovi, za svaki sluaj. Zato ne
elim da dira moju minku?
Jedva sam se prisilila da to izgovorim. Ali sam na kraju rekla: Zato to e
poeti smrdjeti na mene. Odlino! I to e mukarci rei? Rei e: Oh,
Hatsumomo--san, smrdi ba kao kakva cura iz ribarskog sela.
Hmmm... ne svia mi se neto u nainu na koji si to rekla. Ali dobro, neka ti
bude. Ne shvaam zato vi, djevojke iz ribarskih sela, tako smrdite. Ona tvoja
runa sestra dola te je neki dan traiti i smrdjela je gotovo isto tako grozno
kao ti.
Do tog sam trenutka stajala pristojno oborene glave i gledala u pod, ali kad
sam to ula, pogledala sam Hatsumomo ravno u lice, kako bih vidjela govori li
istinu ili lae. Izgleda tako iznenaeno! rekla je. Zar ti nisam spomenula
da je tvoja sestra bila ovdje? Htjela je da ti prenesem poruku o tome gdje ona
stanuje. Vjerojatno hoe da doe po nju, pa da zajedno pobjegnete. Hatsumomo-san... Htjela bi da ti kaem gdje je ona? Pa, morat e to zaraditi. Kad
smislim kako, rei u ti. A sad idi.
Nisam se usudila ne posluati, ali prije nego to sam izila iz sobe, zastala
sam, mislei, valjda, da u je ipak moi nagovoriti. Hatsumomo-san, ja znam da
me ti ne voli, rekla sam. Kad bi bila toliko dobra da mi kae to to elim
znati, obeavam da ti nikad vie neu dosaivati.
Hatsumomo je izgledala jako zadovoljna kad je to ula i dok mi je prilazila,
lice joj je blistalo od sree. Moram priznati da jo nikad nisam vidjela tako
zapanjujue lijepu enu. Katkad bi se mukarci na ulici zaustavili, izvadili
cigaretu iz ustiju i jednostavno zurili u nju. Mislila sam da mi prilazi kako bi
mi apnula na uho poruku moje sestre, ali nakon to je trenutak nasmijeeno
stajala nada mnom, Hatsumomo je zamahnula rukom i pljusnula me. Jesam li ti
rekla da izie iz moje sobe? rekla je.
Previe sam bila zaprepatena da bih znala to radim. Ali valjda sam se
spotaknula dok sam izlazila iz sobe, jer sam se odjednom nala na podu u
predvorju, s rukom na obrazu. U sljedeem trenutku vrata Majine sobe kliznula
su ustranu. Hatsumomo! viknula je Majka i pomogla mi da ustanem. to si to
napravila maloj Chiyo? Opet je govorila kako e pobjei, Majko. Zakljuila sam
kako e biti najbolje da je pljusnem u tvoje ime. Mislila sam kako ti vjerojatno
ima previe posla da bi se time bavila.

58
59
Majka je pozvala slukinju i zatraila neka joj donese nekoliko kriki
svjeeg dumbira, zatim me je uvela u svoju sobu i posjela me za stol, dok ona
dovri telefonski razgovor. Jedini telefon u okiyi s kojega se moglo zvati izvan
Giona bio je na zidu njezine sobe i nitko se osim nje nije smio njime sluiti.
Bila je odloila slualicu na policu pokraj aparata i kad ju je ponovo uzela u
ruku, tako ju je stisnula svojim kratkim prstima da sam mislila kako e je
zgnjeiti kao kakvu voku, tako da e sok poeti kapati po prostiraima.
Oprosti, rekla je onim svojim promuklim glasom u slualicu. Hatsumomo opet
pljuska slukinje.
Tijekom tih prvih tjedana koje sam provela u okiyi, osjeala sam nekakvu
nerazumnu ljubav prema Majci, neto poput onog to moda riba osjea prema
ribaru koji joj izvlai udicu iz usta. Vjerojatno je to bilo zato to sam je
viala samo nekoliko minuta na dan, koliko mi je bilo potrebno da poistim
njezinu sobu. Nju se uvijek moglo nai ondje, posjednutu za stolom, obino s
nekom od knjiga trokova i prihoda otvorenom pred sobom i s prstima na kuglicama
od slonovae njezinog raunala. Moda je uredno vodila te svoje knjige, ali je u
svemu drugome bila jo neurednija od Hatsumomo. Svaki put kad bi odloila svoju
lulu, iz nje bi se otrusile mrvice pepela i duhana, a ona se ne bi potrudila da
ih oisti. Nije trpjela da joj itko takne njezin futon, ak nije doputala ni da
joj netko drugi mijenja plahte, tako da je cijela soba smrdjela po prljavim
plahtama. A papirnata okna na prozorima bila su odvratno smea zbog njezinog
puenja, tako da je itava soba djelovala sumorno.
Dok je Majka jo uvijek razgovarala telefonom, dola je jedna od starijih
slukinja i donijela mi nekoliko kriki svjee narezanog dumbira da ih stavim
na obraz po kojem me je Hatsumomo pljusnula. um otvaranja i zatvaranja vrata
probudio je Majinog malog psa, Takua, na-prasitog malog stvora spljotene
gubice. Njega su, ini se, zabavljale samo tri stvari u ivotu: lajati, hrkati i
gristi ljude koji bi ga pokuali pogladiti. Kad je slukinja ponovo otila, Taku
je doao i legao meni iza lea. To je bio jedan
od njegovih trikova, volio se postaviti tako da ga sluajno nagazim kako bi me
onda, im se to dogodi, mogao ugristi. Ve sam se poela osjeati kao mi
uhvaen u vratima, naavi se tako izmeu Majke i Takua, kad je napokon Majka
spustila slualicu i sjela za stol. Zurila je u mene onim svojim utim oima i
na kraju mi rekla: A sad me sluaj, djevojice. Moda si ula Hatsumomo kako
lae. Meutim, ako se ona moe izvui laima, to jo ne znai daje isto to
doputeno i tebi. Dakle, da ujem... zato te je pljusnula? Htjela je da odem
iz njezine sobe, Majko, odgovorila sam joj. Strano mije ao.
Majka me je natjerala da to ponovim na nain kako se govori u Kvotu, to je
meni bilo jako teko. Kad je napokon zakljuila da sam to dovoljno dobro
izgovorila, nastavila je: Mislim da tebi nije sasvim jasno to je tvoj posao
ovdje u okiyi. Svi mi ovdje mislimo samo na jedno: kako emo pomoi Hatsumomo da
postigne to vei u-spjeh kao geja. ak i Bakica. Moda ona tebi izgleda kao
angrizava starica, ali i ona zapravo provodi dane smiljajui na koji bismo
nain mogli pomoi Hatsumomo.
Nisam imala pojma o emu to ona govori. Da budem iskrena, mislim da joj ak
ni neku staru, prljavu krpu ne bi uspjelo uvjeriti kako se Bakica trudi nekome
pomoi, na bilo koji nain. Pa ako se netko tako vaan kao to je Bakica po
itav dan trudi kako bi naoj Hatsumomo olakala posao, onda ti je valjda jasno
koliko se tek ti mora truditi. Da, Majko, nastavit u se truditi koliko god
mogu. Ne elim nikad vie uti da si uzrujala Hatsumomo. Vidi kako joj se ona
druga djevojica uspijeva uklanjati s puta, tako moe i ti. Da, Majko... ali
mogu li neto pitati prije nego to odem? Pitala sam se zna li netko moda gdje
je moja sestra. Nadala sam se da bih joj mogla poslati pisamce.

Majka je imala udna usta, prevelika za svoje lice i gotovo stalno otvorena,
ali sad je uinila neto to dotad nikad nisam vidjela: stisnula je zube kao da
je eljela da ih dobro pogledam. Ona se na taj nain smijeila, ali ja to nisam
shvatila, sve dok nije poela isputati onaj zvuk sli-

60
61
an kalju, to je kod nje, kako sam sad ve znala, znailo da se smije.. A
zbog ega bih ti ja, zaboga, tako neto rekla? upitala je.
Nakon toga se jo nekoliko puta nasmijala tim svojim udnim smijehom i potom
je mahnula rukom prema meni, pokazujui mi da odem.
Kad sam izila iz sobe, Tetia me je ve ekala u gornjem predsoblju s novim
zadatkom. Dala mi je vjedro i poslala me da se popnem ljestvama i kroz zaklopna
vrata izaem na krov. Tamo je na drvenim nogarima stajao spremnik za kinicu.
Kinica iz tog spremnika sluila je za ispiranje malog zahoda na katu blizu
Majine sobe, jer tada jo nije bilo vodovoda, ak ni u kuhinji. Kako u zadnje
vrijeme nije bilo kie, zahod je poeo zaudarati. Moj je zadatak bio isprazniti
vjedro u spremnik kako bi Tetia mogla dolje u zahodu nekoliko puta pustiti
vodu.
Pod podnevnim suncem, cijepovi na krovu bili su vrui kao tave i dok sam
praznila vjedro, nisam iz glave mogla odagnati pomisao na hladnu vodu u jezercu
iza nae kue u Yoroidu, kamo smo se odlazili kupati. Jo sam prije nekoliko
tjedana plivala u tom jezercu, ali sada, dok sam stajala na krovu okiye, sve mi
je to izgledalo tako daleko. Tetia mi je doviknula da poupam korov izmeu
cijepova kad sam ve gore. Pogledala sam na titravi vreli zrak nad gradom ispod
mene i na brda koja su nas okruivala poput zidova zatvora. Negdje tamo, pod
jednim od tih krovova, moja je sestra vjerojatno obavljala iste poslove kao i
ja. Pomislila sam na nju kad sam nogom sluajno udarila vjedro, pa je voda iz
njega pljusnula i potekla dolje na ulicu.
Otprilike mjesec dana nakon mog dolaska u okiyu Majka mi je rekla kako je
vrijeme da zaponem s uenjem. Sljedeeg sam jutra trebala poi u kolu zajedno
s Buom kako bi me ona predstavila uiteljima. A poslije e me Hatsumomo odvesti
na nekakvo mjesto za koje nikad ni62
sam ula, a koje se zvalo ured za registraciju i onda u, predveer, smjeti
gledati Hatsumomo kako se minka i oblai kimono. To je bila tradicija u
okijama, da mlade djevojke na prvi dan svog kolovanja promatraju starije geje
kako se ureuju za izlazak.
Kad je Bua ula da me sutra treba voditi u kolu, postala je jako nervozna.
Mora se spremiti im se probudi, rekla mi je. Ako zakasnimo, moemo se
odmah utopiti u kanalu...
Ve sam primijetila kako Bua svako jutro tri iz o-kiye s oima jo
ljepljivim od sna i kako pritom esto izgleda kao da je na rubu suza. U stvari,
dok bi prolazila pokraj kuhinjskog prozora klepetajui svojim drvenim
natikaama, katkad bi mi se uinilo da je ujem kako plae. Nije joj se ba
svialo ii u kolu; zapravo, uope joj se nije svialo. Ona je dola u okiyu
gotovo est mjeseci prije mene, ali je u kolu poela ii samo tjedan dana prije
mog dolaska ili tako nekako. Kad bi se vratila iz kole oko podneva, najee bi
se odmah sakrila u sobu za slukinje, kako je nitko ne bi vidio da plae.
Sljedeeg sam se jutra probudila jo ranije nego inae i prvi put sam obukla
bijelu i modru haljinu uenice. To je bila obina haljina od nepodstavljenog
pamuka, krojena poput ogrtaa za kupanje i ukraena djejim kvadratia-stim
uzorkom. Uvjerena sam da nisam izgledala nimalo elegantnije od nekog gosta u

svratitu na putu do kupaonice, ali nikad prije nisam na sebi imala neto ni
priblino tako lijepo.
Bua me je zabrinuto ekala u ulaznom predvorju. U-pravo sam se spremala
uvui noge u natikae kad me je Bakica pozvala k sebi u sobu. Ne! apnula je
Bua i lice joj se objesilo poput otopljenog voska. Opet u zakasniti. Daj da
jednostavno odemo, pravit emo se da je nismo uli!
Ja bih bila rado pristala na to, ali Bakica je ve stajala na vratima svoje
sobe i srdito zurila u mene preko predvorja za goste. Na kraju me ipak nije
zadrala due od kojih deset ili petnaest minuta, ali do tada su Buine oi
63
ve bile pune suza. Kad smo napokon krenule, Bua je odmah poela tako brzo
hodati da sam je jedva sustizala. Ta je starica tako okrutna! rekla je. Nemoj
zaboraviti uroniti ruke u zdjelu soli svaki put nakon to te natjera da joj
masira vrat. Zato bih to radila? Moja je majka znala rei: Zlo se iri
svijetom putem dodira. A ja dobro znam da je to istina jer se moja majka jednog
jutra na cesti sluajno oeala o jednog demona i zbog toga umrla. Ako ne
oisti ruke, pretvorit e se u smeurani stari krastavac i izgledat e isto
kao Bakica.
Kako smo Bua i ja bile istih godina i obje smo se nalazile u istoj
situaciji, sigurna sam da bismo esto razgovarale samo da smo za to imale
prilike. Meutim, nae su nam dunosti oduzimale toliko vremena da smo jedva
imale vremena za jelo, a Bua je ionako jela prije mene, jer je njezin poloaj u
okiyi bio za jedan stupanj vii od moga. Znala sam da je dola u okiyu samo est
mjeseci prije mene, kao to sam ve spomenula. Ali inae nisam gotovo nita
znala o njoj. Zato sam je upitala: Jesi li ti iz Kvota? Govori kao da si
odavde. Rodila sam se u Sap-poru. Ali mi je majka umrla kad sam imala samo pet
godina i otac me je poslao amo jednom stricu. Prole je godine stric bankrotirao
i sad sam ovdje. Zato ne pobjegne kui u Sapporo? Na mog je oca baeno
prokletstvo i prole je godine umro. Ne mogu pobjei. Nemam kamo otii. Kad
naem sestru, rekla sam joj, moe poi s nama. Zajedno emo pobjei.
S obzirom na to koliko je muke imala sa kolom, mislila sam da e je moja
ponuda razveseliti. Ali mi nita nije odgovorila. Sad smo ve stigle do avenije
Shijo.To je bila ona ista avenija koja je bila tako prometna onog dana kad je
gospodin Bekku dovezao Satsu i mene s kolodvora. Meutim, ovako rano ujutro,
vidjela sam samo jedan jedini tramvaj u daljini i tu i tamo ponekog biciklista.
Kad smo prele na drugu stranu, ule smo u jednu usku ulicu i Bua se
zaustavila, prvi put otkako smo izale iz okiye. Moj je stric bio vrlo dobar
ovjek, rekla je. Evo to sam zadnje ula od njega, prije nego to me je
poslao u okiyu.
64
Neke su djevojke pametne, a neke su glupe, rekao mi je. Ti si draga djevojka,
ali spada u one glupe. Sama nikad nee uspjeti u ivotu. Zato te aljem na
jedno mjesto gdje e ti drugi govoriti to treba raditi. Sluaj i radi to ti
kau i uvijek e imati nekoga tko e se starati o tebi. Zato, Chiyo-chan, ako
ti eli sama krenuti u svijet, idi. to se mene tie, ja sam nala mjesto gdje
u provesti svoj ivot. Radit u sve to budu traili od mene, samo da me ne
otjeraju. Radije bih se bacila s neke litice, nego da proigram mogunost da
jednog dana postanem geja kao Hatsumomo.
Ovdje se Bua prekinula. Zagledala se u neto na zemlji, iza mojih lea. Oh,
zaboga, Chiyo-chan, rekla je, zar ti ovo ne budi apetit?
Okrenula sam se i vidjela da stojimo pred ulazom u neku drugu okiyu. Na
polici iza vrata stajao je minijaturni shinto oltar s jednim slatkim kolaiem
od rie kao rtvenim darom. Pitala sam se je li Bua u to gledala, ali onda sam
vidjela da joj je pogled uperen na zemlju. Nekoliko paprati i malo mahovine
uokvirivalo je stazu od kamenja koja je vodila do unutranjih vrata, ali ondje
nisam vidjela nita drugo. A onda mi je pogled pao na neto drugo. Izvan ulaznih

vrata, uza zid, leao je drveni ranji s jednim jedinim preostalim komadiem
peene lignje. Te su tapie s komadiima liganja podveer pekli na aru i
prodavali ulini prodavai. Miris slatkog umaka kojim su podmazivali lignje bio
je za mene pravo muenje, jer su slukinje poput nas dobivale samo riu i
ukiseljeno povre za svaki obrok, te uz to jedanput na dan juhu i dva puta
mjeseno mali komadi suene ribe. Unato tome, nita na tom komadiu lignje na
zemlji nije u meni budilo apetit. Dvije su muhe dokono kruile po njemu kao da
etaju po parku.
Bua je izgledala kao djevojica koja bi se brzo udebljala kad bi za to imala
prilike. Katkad bih ula kako joj u trbuhu krulji od gladi, to je zvualo kao
da se otvaraju neka teka vrata. Ipak, nisam mislila da stvarno namjerava
pojesti taj komadi lignje, sve dok nisam vidjela kako
65
se osvre i gleda dolazi li netko. Buo, rekla sam, ako si gladna, uzmi
radije ovaj riin kolai. Muhe su ve prisvojile taj komadi lignje za sebe.
Ja sam vea od njih, odgovorila mi je. Osim toga, bilo bi svetogre pojesti
kolai. To je rtveni dar.
I nakon toga se prignula i podigla ranji.
Istina je da sam ja odrasla na selu gdje su djeca kuala jesti sve to se
micalo. I priznajem da sam jednom, kad mi je bilo etiri ili pet godina, pojela
cvrka, ali samo zato to me je netko na prevaru naveo da ga pojedem. Meutim,
gledati Buu kako stoji ondje s tim komadiem lignje na tapiu za koji se
zalijepila praina s ulice i po kojem hodaju muhe... Puhnula je da otjera muhe,
ali one su se samo vre uhvatile noicama, kako bi odrale ravnoteu. Buo,
ne moe to jesti, rekla sam. To bi bilo isto kao da pone lizati plonik.
to fali ploniku? odgovorila mi je. I na to se - ne bih to vjerovala da ju
nisam vidjela svojim oima - spustila na koljena, isplazila jezik i dugakim,
sporim pokretom polizala plonik. Zinula sam od zaprepatenja. Kad se ponovo
uspravila na noge, izgledala je kao da ni sama ne moe povjerovati to je to
uinila. Meutim, obrisala je jezik dlanom, otpljunula nekoliko puta i potom
uhvatila onaj komadi lignje zubima i skinula ga sa tapia.
Izgleda da je lignja bila prilino ilava. Bua ju je va-kala itavim putem
uz blagu uzbrdicu do drvenih ulaznih vrata kole. Osjetila sam nekakav vor u
elucu kad smo ule, jer mi je.vrt izgledao strano otmjen. Zimzeleno grmlje i
kvrgavi borovi okruivali su ukrasni ribnjak pun arana. Preko najueg dijela
ribnjaka prelazio je kameni mosti. Dvije starice u kimonima stajale su na
njemu, titei se od jutarnjeg sunca lakiranim suncobranima. Sto se pak tie
zgrada, tada to jo nisam znala, ali sada znam da je ono to sam vidjela bio tek
mali dio velikog kolskog kompleksa. Masivna zgrada u pozadini bila je, zapravo,
kazalite Kaburenjo, gdje su geje Giona svakog proljea izvodile Plesove stare
prijestolnice.
Bua se pourila do ulaza u jednu dugaku drvenu zgradu, za koju sam ja
mislila da je nastamba za slukinje, ali se pokazalo da je to kola. im sam ula u ulazni prostor, zapahnuo me
jaki miris prenih listia aja, od kojeg mi se jo i danas zna stisnuti
eludac, kao da sam opet u koli. Izula sam natikae i htjela sam ih odloiti u
najblii pregradak, ali me je Bua zaustavila; postojalo je nepisano pravilo u
vezi s odlaganjem cipela. Bua je pripadala djevojkama na najnioj ljestvici
uenike hijerarhije i zato se morala penjati, sluei se ostalim pregradcima
kao ljestvama, kako bi svoje natikae stavila u jedan od gornjih pregradaka.
Kako je ovo bio moj prvi dan u koli, moj je poloaj bio jo nii od njezinog i
ja sam svoje cipele morala odloiti u pregradak iznad njezinog. Pazi da ne
stane na neke od cipela dok se penje, rekla mi je Bua, premda je u
pregradcima bilo samo nekoliko pari. Ako ti se to dogodi i neka od djevojaka
vidi to si uinila, izgrdit e te tako da e ti ui otpasti.
Unutranjost kolske zgrade inila mi se tako stara i prana kao kakva
naputena kua. Na kraju dugakog hodnika stajala je skupina od est ili osam

djevojaka. Srce mi je poskoilo kad sam ih vidjela, jer sam pomislila kako bi
jedna od njih mogla biti Satsu, ali kad su se okrenule da nas pogledaju,
osjetila sam razoaranje. Sve su imale iste frizure mladih geja poetnica - ta
se frizura zove ivareshinobu - i izgledale su kao da o Gionu znaju vie nego to
emo Bua i ja ikad znati.
Negdje na polovici hodnika ule smo u prostranu uionicu, ureenu u
tradicionalnom japanskom stilu. Na jednom je zidu visjela velika ploa s
klinovima, o koje su bile objeene brojne male drvene daice, a na svakoj je
daici crnim tuem bilo ispisano jedno ime. Ja tada jo uvijek nisam znala
dobro itati i pisati. U Yoroidu sam ujutro odlazila u kolu, a otkako sam dola
u Kyoto, svako sam popodne jedan sat uila s Teticom, ali unato tome, mogla sam
proitati tek nekoliko imena. Bua je otila do ploe, izvadila iz plitke kutije
na podu daicu sa svojim imenom i objesila je na prvi slobodni klin. Ta je
ploa, naime, sluila kao neka vrsta prijavnog popisa.
Nakon toga smo otile u nekoliko drugih razreda, gdje se Bua na isti nain
prijavila za druge satove. Tog je

66
67
jutra imala etiri sata - shamisen, ples, ceremoniju aja i nain pjevanja koji
mi zovemo nagauta. Bua je bila tako nesretna to je u svim razredima bila
posljednja koja se prijavila da je poela nervozno guvati rub svoje haljine kad
smo krenule iz kole na doruak u okiyu. Ali upravo kad smo navlaile natikae,
ugledale smo jednu djevojicu naih godina kako hita kroz vrt, raupana i
uzrujana. Bua se malo smirila nakon to je nju vidjela.
Pojele smo zdjelicu juhe i vratile se u kolu to smo bre mogle, kako bi Bua
mogla kleknuti u stranji dio razreda i sastaviti svoj shamisen. Ako nikad nisi
vidio shamisen, taj e ti instrument moda izgledati udno. Neki ga zovu
japanskom gitarom, ali shamisen je, zapravo, mnogo manji od gitare i ima tanki
drveni vrat s tri velika kljua za ugaanje ica na vrhu. Tijelo mu je mala
drvena kutija prekrivena napetom majom koom, poput bubnja. itav se instrument
moe rastaviti i sloiti u kutiju ili torbu, pa se onda tako rastavljen prenosi
s mjesta na mjesto. U svakom sluaju, Bua je sastavila svoj shamisen i
isplazivi jezik poela ga ugaati, ali, na alost, moram rei da nije imala
sluha i tonovi su joj plesali gore dolje poput amca na valovima, nikako ne
nalazei mjesto na kojem bi zapravo trebali biti. Ubrzo se razred napunio
djevojkama sa shamisenima, koje su kleale na podu, uredno rasporeene poput
okoladnih bombona u kutiji. Ja sam stalno gledala u vrata, nadajui se da e
jedna od djevojaka koje su ulazile biti Satsu, ali uzalud sam se nadala.
Trenutak kasnije ula je uiteljica. To je bila jedna sitna starica
krijetavog glasa. Ime joj je bilo Uiteljica Mizumi i tako smo joj se obraali.
Ali njezino prezime Mi-zumi zvui vrlo slino rijei nezumi koja znai mi, pa
smo je iza njezinih lea zvali Uiteljica Nezumi - Uiteljica Mi.
Uiteljica Mi kleknula je na jastui licem okrenuta razredu i ni najmanje
se nije trudila izgledati ljubazno. Kad su joj se uenice zajedniki naklonile i
jednoglasno joj
zaeljele dobro jutro, ona se samo srdito zagledala u njih, ne prozborivi ni
rijei. Napokon je pogledala na plou na zidu i prozvala prvu uenicu.
Ta je prva uenica, ini se, imala o sebi vrlo visoko miljenje. Graciozno je
otklizala do prednjeg dijela uionice, poklonila se uiteljici i poela svirati.
Nakon to ju je sluala minutu ili dvije, Uiteljica Mi ju je prekinula i
izrekla svakojake neugodne primjedbe na njezino sviranje, a onda je otrim
pokretom zatvorila lepezu i mahnula djevojci neka ode. Djevojka joj se

zahvalila, ponovo se naklonila i vratila se na svoje mjesto, a Uiteljica Mi je

potom prozvala sljedeu uenicu.
To se tako nastavilo vie od jednog sata, a onda je uiteljica napokon
prozvala Buu. Vidjela sam da je Bua nervozna, i doista, im je poela svirati,
sve je krenulo naopako. Prvo ju je Uiteljica Mi prekinula i uzela joj shamisen
kako bi ga sama ugodila. Zatim je Bua opet pokuala svirati, ali su se uenice
poele meusobno pogledavati, jer nitko nije mogao prepoznati to to ona
pokuava odsvirati. Uiteljica je glasno udarila dlanom o stol i naredila im da
gledaju ravno preda se, a zatim je sloenom lepezom udarala ritam kako bi ga se
Bua mogla drati. Kako ni to nije pomoglo, uiteljica je poela uiti Buu kako
e pravilno drati trzalicu. Gotovo joj je iaila sve prste, barem se meni
tako inilo, pokuavajui je natjerati da na propisan nain uhvati trzalicu. Na
kraju je i od toga odustala i s gaenjem pustila da trzalica padne na prostira.
Bua ju je podigla i vratila se na svoje mjesto sa suzama u oima.
Nakon toga sam saznala zato se Bua toliko brinula da ne bude posljednja na
prijavnoj ploi. Jer sad je ona raupana djevojica koja se urila u kolu kad
smo mi odlazile na doruak izila pred razred i naklonila se. Nemoj uzalud
tratiti vrijeme pokuavajui biti uljudna! za-kriala je na nju Uiteljica Mi.
Da si jutros malo ranije ustala, stigla bi na vrijeme da neto naui.
Djevojica se ispriala i poela svirati, ali uiteljica uope nije obraala
pozornost na nju. Samo je rekla: Ti

68
69
voli dokasna spavati. Kako oekuje od mene da te neto nauim kad se nisi u
stanju potruditi da na vrijeme stigne u kolu i propisno se prijavi kao sve
druge djevojke? Vrati se na svoje mjesto. Ne elim se s tobom gnjaviti.
Poduka je zavrila i Bua me je povela naprijed, te smo se obje poklonile
pred uiteljicom. Uiteljice, dopustite mi da vam predstavim Chiyo, rekla je
Bua, i da vas zamolim da s njom budete strpljivi, jer ona ima vrlo malo dara
za glazbu.
Bua me nije pokuavala uvrijediti: jednostavno, tada su ljudi tako govorili
kad su htjeli biti uljudni. Moja bi me vlastita majka predstavila uiteljici
istim rijeima.
Uiteljica Mi dugo nije nita rekla, samo me je mjerila pogledom, a onda
rekla: Ti si pametna djevojka. Dovoljno mi je da te pogledam pa da to vidim.
Moda moe svojoj starijoj sestri pomoi u uenju.
Naravno, ona je mislila na Buu. Stavi svakog jutra svoje ime na plou to
ranije moe, rekla mi je. Ne brbljaj u razredu. Ne podnosim brbljanje! I
stalno gledaj preda se. Ako se toga bude drala, trudit u se da te poduim
kako najbolje umijem.
I nakon toga nas je otpustila.
U stankama izmeu satova, dok smo ekale u hodnicima, stalno sam pogledom
traila Satsu, ali je nisam nala. Poela sam se brinuti kako je moda nikad
vie neu vidjeti i toliko sam se rastuila da je jedna uiteljica pred poetak
sata utiala ostale djevojke i upitala me: Ti tamo! to je s tobom? Oh,
nita, gospoo. Samo sam se sluajno ugrizla za usnicu, odgovorila sam. I kako
bih potvrdila da ne laem - zbog djevojaka koje su zurile u mene - vrsto sam
zagrizla usnicu i okusila krv.
Na moje veliko olakanje, ostali Buini satovi nisu bili tako muni kao onaj
prvi. Na satu plesa, na primjer, sve su uenice istodobno vjebale iste pokrete,
tako da se nitko nije posebno isticao. Bua nikako nije bila najgora plesaica i
u njezinim je pokretima bilo ak neke nezgrapne ljupkosti. Sat pjevanja bio je
neto tei, zato to nije imala

sluha, ali i tu su djevojke vjebale u zboru, pa je Bua mogla prikriti svoje

greke tako to je iroko otvarala usta, pretvarajui se kao da pjeva punim
glasom, a zapravo je samo tiho pjevuila.
Nakon svakog svog sata predstavila bi me uiteljici. Jedna me je od njih
upitala: Ti ivi u istoj okiyi kao i Bua, zar ne?
Da, gospoo, rekla sam, u okiyi Nitta, jer je Ba-kiino, Majino i
Tetiino prezime bilo Nitta. To znai da ivi s Hatsumomo-san. Da, gospoo.
Hatsumomo je zasad jedina geja u naoj okiyi. Potrudit u se da te nauim
pjevati, rekla mi je, ako uspije ostati iva!
I na to se nasmijala kao da je to to je rekla nekakva sjajna ala i poslala
nas kui.

70
71
i Peto poglavlje
Tog me je popodneva Hatsumomo odvela u Ured za registraciju etvrti Gion.
Oekivala sam neto velianstveno, ali pokazalo se da je to samo nekoliko
tatamijima prekrivenih polumranih soba na prvom katu jedne kolske zgrade,
ispunjenih stolovima i velikim slubenim knjigama te groznim smradom od
cigareta. Jedan nas je pisar pogledao kroz maglicu dima i pokretom glave poslao
nas u stranju sobu. Tamo je za stolom prepunim papira sjedio najdeblji mukarac
kojeg sam ikad vidjela u svom ivotu. Tada to nisam znala, ali on je neko bio
sumo hrva i doista, da je izaao van i udario svom teinom u zgradu, vjerojatno
bi se svi ti stolovi sruili s povienih tatami platforma i pali na pod. Iako
nije bio dovoljno dobar hrva da bi, kao neki, zadrao hrvako ime nakon to se
prestao boriti, ipak je volio da ga zovu tim imenom, a ono je glasilo Awajiumi.
Neke su geje nestano skraivale to ime u Awaji, to mu je postalo nekom vrstom
nadimka.
im smo ule u sobu, Hatsumomo ga je poela zavoditi. Prvi put sam je vidjela
da to radi. Rekla mu je: Awa-ji-san! Ali kako je to izgovorila, ne bi me
iznenadilo da joj je usred rijei ponestalo daha, jer zvualo je otprilike ovako:Awaaa-jii-saaaannnnnnn!
Zvualo je kao da ga prekorava. Kad je uo njezin glas, Awajiumi je odloio
pero i debeli su mu se obrazi pomakli prema uima, to je znailo da se smijei.
Mmm... Hatsu-momo-san, rekao je, ako postane jo ljepa, ne znam to u
uiniti!
Glas mu je zvuao poput glasnog apta, jer sumo hrvai esto imaju unitene
glasnice zbog toga to jedan drugog udaraju glavom u grlo.
Iako je bio golem poput vodenog konja, Awajiumi se vrlo elegantno odijevao.
Na sebi je imao kimono kaput s tankim prugicama i kimono hlae. Njegov je posao
bio da pazi na to da sav novac koji protjee kroz Gion odlazi kamo treba, a
jedan je rukavac te rijeke novca tekao ravno u njegov dep. Time ne mislim rei
da je krao, to je jednostavno bio nain na koji je sustav funkcionirao. Budui
da je Avvajiumi bio na tako vanom poloaju, svaka je geja imala koristi od
toga da udovoljava njegovim eljama, zbog ega se za njega govorilo kako isto
toliko vremena provodi izvan svoje elegantne odjee, koliko i u njoj.
Njih dvoje je dugo avrljalo i napokon mu je Hatsumomo rekla kako me je dola
upisati u kolu. Do tada me Avvajiumi nije pravo ni pogledao, ali je na to
okrenuo svoju golemu glavu. Trenutak kasnije ustao je i gurnuo ustranu jedan od
papirnatih zaslona na prozoru, kako bi u sobu ulo vie svjetla. Ha, mislio sam
da me oi varaju, rekao je. Trebala si mi ranije rei kakvu si ljupku
djevojicu dovela sa sobom. Te njezine oi... imaju boju zrcala! Zrcala?
rekla je Hatsumomo. Zrcalo nema boje, Awaji-san. Naravno da ima. To je
iskriavo siva. Kad ti gleda zrcalo, vidi samo sebe, ali ja umijem zapaziti

lijepu boju kad naiem na nju. Zbilja? Pa, meni ta boja nije tako lijepa.
Jednom sam vidjela mrtvaca kojega su izvukli iz rijeke i njegov je jezik bio
upravo takve boje kao njezine oi. Moda si ti naprosto previe lijepa da bi
mogla uoiti ljepotu negdje drugdje, rekao je Avvajiumi, otvarajui veliku
knjigu i uzimajui pero u ruku. U svakom sluaju, hajde da je upiemo. Dakle...
Chiyo, je li tako? Reci mi svoje puno ime, Chiyo, i mjesto roenja.
Onog trenutka kad mi je to rekao, meni se u glavi pojavila slika Satsu kako
zuri gore u Awajiumija, zbunjena i ustraena. Satsu je sigurno bila ovdje; ako
sam se ja morala zapisati, sigurno je to morala i ona. Moje je prezime
Sakamoto, rekla sam. Roena sam u gradiu koji se

72
73
zove Yoroido. Moda ste uli za njega, gospodine, kad ste upisivali moju stariju
sestru Satsu?
Mislila sam da e Hatsumomo biti bijesna, ali zaudo, inilo mi se da joj je
gotovo drago to sam postavila to pitanje. Ako je starija od tebe, onda se ve
trebala registrirati, rekao je Avrajiumi. Ali nije bila kod mene. Mislim da
ona uope nije u Gionu.
Sad sam shvatila zato se Hatsumomo smijeila, ona je unaprijed znala to e
mi Awajiumi odgovoriti. Ako sam iole sumnjala u to je li stvarno razgovarala s
mojom sestrom kako je tvrdila, sad je svaka sumnja nestala. U Kvotu su postojale
jo i neke druge etvrti geja, iako sam ja o njima vrlo malo znala. Satsu je
bila u nekoj od njih i ja sam vrsto odluila da je pronaem.
Kad sam se vratila u okiyu, Tetia me je ekala da me odvede u javno kupalite,
nekoliko kua dalje. Odlazila sam ve tamo, ali samo sa starijim slukinjama
koje bi mi obino dale runik i komadi sapuna i zatim bi unule na poploani
pod i poele se prati, ostavljajui me da se sama operem. Tetia je bila mnogo
ljubaznija, kleknula je iza mene i oribala mi lea. Iznenadila sam se to ne
pokazuje nikakvog srama: putala je da joj se njezine cjevaste dojke slobodno
njiu kao da su nekakve boce. ak me je nekoliko puta sluajno udarila u rame
jednom od njih.
Nakon kupanja odvela me natrag u okiyu i obukla me u prvi svileni kimono u
mom ivotu, izrazito modre boje sa zelenom travom oko donjeg ruba i jarkoutim
cvjetovima preko rukava i prsiju. Potom me je povela uza stube do Hatsumomine
sobe. Prije nego to smo ule u sobu, strogo me je upozorila kako ne smijem
smetati Hatsumomo, niti uiniti ita to bi je moglo naljutiti. Tada to nisam
shvatila, ali sada vrlo dobro znam zbog ega je bila tako zabrinuta. Jer, vidi,
kad se geja ujutro probudi, ona je kao i svaka druga ena. Lice joj je masno od
sna i ima neugodan dah. Istina je da joj je kosa savreno oeljana
ak i dok s mukom otvara oi, ali u svakom drugom pogledu, ona je ena kao i
svaka druga i ni po emu nije geja. Tek kad sjedne pred zrcalo kako bi se
briljivo naminkala, pretvara se u geju. Time ne mislim samo na injenicu da
tada poinje izgledati kao geja. U tom trenutku ona poinje i misliti kao
geja.
Unutra, u sobi, Tetia me uputila da sjednem malo podalje, od Hatsumomo, iza
njenih leda, tako da joj mogu vidjeti lice u malom zrcalu na stoliu za
minkanje. Ona je kleala na jastuku, odjevena u pamuni ogrta, vrsto zategnut
preko ramena, i drala u ruci oko est razliitih kistova za minkanje. Neki su
od njih bili iroki poput lepeze, dok su drugi izgledali kao tapii za jelo s
kratkim repiem od mekih dlaica na jednom kraju. Napokon se okrenula prema meni
i pokazala mi kistove. Ovo su moji kistovi, rekla je. A sjea se ovoga?
Izvadila je iz ladice u stoliu za minkanje staklenu posudicu s bjelilom i za-

mahala njome po zraku. Ovo je bjelilo za koje sam ti rekla da ga ne smije

dirati. Nisam ga dirala, odgovorim.
Hatsumomo je na to onjuila nekoliko puta zatvorenu posudicu i rekla: Da,
mislim da nisi. Zatim je odloila posudicu s bjelilom i uzela tri tapia
pigmenta, te mi ih pokazala, drei ih na dlanu. Ovo su sjenila. Smije ih
pogledati.
Uzela sam jedan tapi. Bio je otprilike veliine malog prsta novoroenog
djeteta, ali tvrd i gladak, tako da nije ostavio nikakav trag na mojoj koi.
Jedan mu je kraj bio umotan u tanku srebrnu foliju koja je mjestimice otpala od
pritiska prstiju pri uporabi.
Hatsumomo vrati natrag tapie boje i pokae mi na dlanu neto to je meni
izgledalo kao granica drveta iz-gorena na jednom kraju. Ovo je lijep komadi
suhog drveta paulovnije, rekla je, za iscrtavanje obrva. A ovo je vosak.
Izvadila je iz papira dva napola potroena komada voska i pruila ih prema meni
da ih pogledam. A sad, to misli zato sam ti sve ovo pokazala? Kako bih
razumjela kako se stavlja minka, odgovorila sam. Ne-

74
75
besa, ne! Pokazala sam ti to da shvati kako u tome nema nikakve arolije. Kakva
teta! Jer to znai da sama minka nee biti dovoljna da jadnu Chiyo pretvori u
neto lijepo.
Hatsumomo se okrene zrcalu i tiho pjevuei otvori posudicu s blijedoutom
kremom. Moda mi nee vjerovati kad ti kaem da je ta krema bila napravljena od
sla-vujeva izmeta, ali to je istina. U to je vrijeme ta krema za lice bila vrlo
popularna meu gejama, jer se smatralo da je jako dobra za kou, ali bila je
strano skupa, tako da je Hatsumomo stavila samo nekoliko tokica oko oiju i
usta. Zatim je otkinula komadi voska, smekala ga meu prstima i utrljala ga u
kou lica, a nakon toga i u kou vrata i prsiju. Zatim je dugo i briljivo
otirala ruke o krpu, a onda je zamoila jedan od plosnatih kistova u zdjelicu s
vodom i trljala njime po bjelilu dok nije dobila gustu, bijelu pastu poput
razmoene krede. Njome je namazala lice i vrat, ostavljajui oi i dio oko usta
i nosa nenamaza-nima. Ako si kad vidio dijete u maski od papira s izrezanim
rupama, onda moe tono zamisliti kako je Hatsumomo izgledala dok nije smoila
neke manje kistove i u-potrijebila ih da njima popuni rupe. Nakon toga je
izgledala kao da je pala licem u sanduk s riinim branom, jer joj je itavo
lice bilo sablasno bijelo. Izgledala je kao demon kakav je i bila, ali sam ja
ipak umirala od ljubomore i srama. Jer znala sam da e kroz jedan ili dva sata,
mukarci s divljenjem zuriti u to lice, a ja u jo uvijek biti ovdje u okiyi,
znojna i neugledna izgleda.
Sad je navlaila tapie boje i utrljala sjenku rumenila u obraze. Ve
tijekom prvih mjesec dana mog boravka u okiyi mnogo sam puta imala prilike
vidjeti Hatsumomo potpuno naminkanu i svaki put bih pogledavala prema njoj
koliko god sam mogla, a da pritom ne ispadnem nepristojna. Primijetila sam da na
lice stavlja raznovrsne nijanse rumenila, ovisno o boji kimona koji ima na sebi.
U tome nije bilo nieg neobinog, ali tek sam mnogo godina kasnije shvatila da
je Hatsumomo uvijek odabirala mnogo jau nijansu rumenila od drugih geji. Ne
znam zato je
to radila, osim ako nije htjela navesti ljude da pomisle na krv. Meutim,
Hatsumomo nije bila glupa, tono je znala kako e istaknuti svoju ljepotu.
Kad je zavrila s nanoenjem rumenila, jo uvijek nije imala obrve i usnice.
Ali na trenutak je ostavila lice takvo, poput kakve bizarne bijele maske, i
zamolila je Tetiu da joj namaze bjelilom stranji dio vrata. Moram ti rei
neto o vratovima u Japanu, ako to ne zna. Naime, japanski su mukarci, u

pravilu, vrlo osjetljivi na enski vrat i grlo, ba kao to su zapadnjaki

mukarci osjetljivi na enske noge. To je razlog zbog kojeg geje zabacuju
ovratnike svojih kimona tako nisko da se pogledu otkriva gornji dio kraljenice;
pretpostavljam da neka ena u Parizu zbog istog razloga oblai kratku suknju.
Tetia je na stranji dio Hatsumomina vrata naslikala kistom crte koji se zove
sanbon-ashi - tri noge. Time se postie vrlo dramatian uinak, jer ima
osjeaj kao da golu kou gejina vrata gleda kroz iljaste vrke bijele ograde.
Dugo mi je trebalo dok sam shvatila erotinost tog crtea za mukarce, ali na
neki nain, to je kao kad ena viri kroz prste. U stvari, geje ostavljaju uski
pojas gole koe neposredno uz liniju kose, ime se jo vie naglaava
izvjetaenost naminkana lica pa ono podsjea na masku kakvu glumci nose u No
drami. Kad mukarac sjedi pokraj geje i gleda njezino naminkano lice, postaje
jo svjesniji gole koe, skrivene ispod te maske.
Dok je Hatsumomo ispirala kistove, pogledala je nekoliko puta moj odraz u
zrcalu. Napokon je rekla: Znam to misli. Misli kako ti nikad nee biti tako
lijepa. Pa, vidi, to je apsolutno tono. Mogu te obavijestiti, rekla je
Tetia, kako neki ljudi smatraju Chiyo-san vrlo draesnom. Neki ljudi vole
smrad trule ribe, odgovorila joj je Hatsumomo. I zatim nam je naredila da
izaemo iz sobe kako bi se mogla presvui u pothaljinu.
Izala sam s Teticom u hodnik, gdje je gospodin Bek-ku ekao kraj jednog
visokog zrcala. Izgledao je sasvim isto kao onog dana kad je Satsu i mene doveo
u Kvoto. Ve sam prvih dana svog boravka u okiyi saznala kako

76
77
odvoenje djevojaka iz roditeljske kue uope nije njegovo pravo zanimanje: on
je bio garderobijer, a to znai da je svaki dan dolazio u okiyu i pomagao
Hatsumomo u sloenom procesu odijevanja rakonog kimona.
Haljina koju e Hatsumomo nositi te veeri visjela je na stalku pokraj
visokog zrcala. Tetia ju je gladila i namjetala, sve dok Hatsumomo nije izala
iz sobe u pot-haljini divne hraste boje s uzorkom tamnoutog lia. Ono to se
potom zbivalo tada mi je izgledalo prilino zbrkano, ali kimono je komplicirani
kostim i moe zbuniti svakog tko nije na njega navikao. Meutim, nain na koji
se nosi vrlo je logian, ako se pravilno protumai.
Kao prvo, mora znati kako postoji velika razlika izmeu kimona neke kuanice
i kimona geje. Kad neka kuanica oblai kimono, ona upotrebljava svakojake
jastuie kako bi sprijeila da joj se haljina neprivlano nabire u struku i
zbog toga joj tijelo na kraju dobiva savreno cilindrian oblik poput drvenog
stupa u hramu. Meutim, geja tako esto oblai kimono da joj jastuii gotovo
uope nisu potrebni i nabiranje za nju ne predstavlja nikakav problem. Obje
zapoinju oblaenje tako da sa sebe svuku ogrta za minkanje i oko golih bokova
omotaju komad svile - mi to zovemo koshimaki, ogrta za bokove. Nakon toga
slijedi potkoulja kratkih rukava, koja se vezuje trakicama u struku i zatim
mali, oblikovani jastuii za bokove, s trakama pomou kojih se uvruju na
eljenom mjestu. U sluaju Hatsumomo, s njezinim tijelom tradicionalne ljepote,
uskih bokova i vitke linije, i njezinim iskustvom u noenju kimona, nisu bili
potrebni nikakvi jastuii.
Sve je ovo skriveno pogledu kad je ena potpuno odjevena. Meutim, sljedei
komad odjee, pothaljina, nije zapravo uope donja odjea. Kad geja izvodi
ples, katkad ak i dok hoda ulicom, moe podignuti rub kimona lijevom rukom kako
joj ne bi smetao. Time otkriva potha-ljinu sve do koljena i tako, zna,
materijal i uzorJs pot-haljine mora biti u skladu s kimonom. U stvari, vidi se i
ovratnik pothaljine, ba kao to se mukarcu u zapadnja-

kom odijelu vidi ovratnik koulje. Jedna od Tetiinih dunosti u okiyi bilo je
priivanje istog svilenog ovratnika na pothaljinu koju Hatsumomo namjerava tog
dana nositi i skidanje ovratnika sljedeeg jutra radi pranja. Geje poetnice
nose crveni ovratnik, ali Hatsumomo, naravno, nije bila poetnica, njezin je
ovratnik bio od bijele svile.
Kad je Hatsumomo izala iz svoje sobe, imala je na sebi sve te komade odjee
koje sam ti opisala, iako smo mi vidjeli samo pothaljinu, vezanu vrpcom oko
pasa. Uz to je na nogama imala bijele arapice koje mi zovemo tabi i koje se
kopaju sa strane sitnim pucetima kako bi bile pripijene uz nogu. U tom je
trenutku bila spremna za gospodina Bekkua koji e dovriti njezino odijevanje.
Kad bi ga vidio kako radi, odmah bi ti bilo jasno zbog ega je, zapravo, bila
potrebna njegova pomo. Kimono je uvijek iste duine, bez obzira tko ga nosi,
tako da se uvijek, osim ako neka ena nije izuzetno visoka, suviak tkanine mora
sloiti ispod pojasa. Kad bi gospodin Bekku podvio tkaninu kimona na struku i
privrstio je vrpcom, nigdje ne bi bilo ni najmanjeg nabora. Ako bi se ipak
negdje pojavio kakav nabor, on bi povukao tkaninu ovdje ili ondje i na-bor bi
nestao. Kad bi zavrio svoj posao, kimono bi uvijek savreno pratio linije
tijela.
No, glavni je zadatak garderobijera bilo vezivanje obija, to uope nije
tako jednostavno kako moda zvui. Obi poput ovog koji je nosila Hatsumomo
duinom odgovara dvostrukoj visini odraslog mukarca, a irok je kao enska
plea. Kad je omotan oko struka, pokriva dio tijela od prsne kosti do ispod
pupka. Veina onih koji nita ne znaju o kimonu misle kako se obi jednostavno
vezuje na leima kao kakva uzica, ali nita ne moe biti dalje od istine.
Potrebno je pola tuceta vrpica i kopi da bi obi stajao kako treba, a za
pravilno oblikovanje vora nuno je upotrijebiti i nekoliko jastuia. Potrajalo
je nekoliko minuta dok je gospodin Bekku vezao Hatsumomin obi. Kad je zavrio,
na debeloj i tekoj tkanini obija nije se mogao primijetiti ni najmanji nabor.
Ja nisam mnogo razumjela od svega toga to sam tog dana vidjela na hodniku
ispred Hatsumomine sobe: inilo

78
79
mi se kao da gospodin Bekku grozniavom brzinom vezuje vrpce i podvija tkaninu
dok Hatsumomo samo stoji rairenih ruku i gleda se u zrcalu. Umirala sam od
zavisti dok sam je gledala. Njezin je kimono bio od brokata u nijansama smee i
zlatne boje. Ispod struka dvije su srne u smeim bojama jeseni njukale jedna
drugu, a iza njih su zlatne i hraste mrlje tvorile uzorak otpalog lia na
umskom tlu. Obi je bio boje ljive s utkanim srebrnim nitima. Tada to nisam
znala, ali taj je kimono vjerojatno stajao vie nego to je neki policajac ili
sitni trgovac mogao zaraditi u godinu dana. A ipak, da si vidio Hatsumomo dok je
ondje stajala i ogledavala se u zrcalu, pomislio bi kako sav novac na svijetu ne
bi bio dostatan da bilo koju drugu enu uini tako blistavo lijepom.
Sad joj je jo jedino preostalo da do kraja dovri minkanje i stavi ukrase u
kosu. Pola sam s Teticom za Hatsumomo natrag u njezinu sobu, gdje je ona
kleknula ispred stolia za minkanje i izvadila malenu lakiranu kutijicu s
rumenilom za usnice. Za taj je dio minkanja Hatsumomo upotrijebila jedan mali
kist. U to je vrijeme bila moda ostaviti gornju usnicu nenaminkanu, zbog ega
se donja usnica doimala punijom. Bjelilo izaziva svakovrsne neobine privide:
kad bi geja premazala rumenilom itavu povrinu usnica, usta bi joj izgledala
kao dvije velike krike tunjevine. Stoga je veina geji sklonija obliku
napuenih usnica, donekle slinom cvijetu ljubice. Ukoliko geja ve nema usnice
takva oblika, a to je prilina rijetkost, gotovo e uvijek rumenilom ocrtati
okruglija usta nego to ih stvarno ima. Ali, kao to rekoh, tada je bilo u modi
namazati samo donju usnicu i Hatsumomo je upravo to uinila.

Potom je uzela onu granicu paulovnije koju mi je ranije pokazala i zapalila

je igicom. Nakon to je drvo nekoliko sekundi gorjelo, ugasila je plamen,
ohladila izgore-ni vrak meu prstima i ponovo se okrenula zrcalu da njime
iscrta obrve. Pougljenjelo je drvo ostavljalo trag divno meke sive boje. Nakon
toga je otila do ormara i odabrala nekoliko ukrasa za kosu, ukljuujui jedan
od
kornjaevine i jedan neobian grozd bisera na dugakoj igli. Kad ih je
namjestila u kosu, nanijela je malo parfema na zatiljak i zataknula plosnatu
drvenu boicu s parfemom u obi, za sluaj da joj kasnije ponovo zatreba. Potom
je jo u obi stavila lepezu, a u desni rukav rupi. I nakon svega toga,
okrenula se i pogledala dolje u mene. Na licu je ponovo imala onaj jedva
primjetan osmijeh koji je imala ranije dok se gledala u zrcalu, te je ak i
Tetia morala uzdahnuti od divljenja, toliko je Hatsumomo prekrasno izgledala u
tom trenutku.

80
81

i esto poglavlje
Bez obzira to je bilo tko od nas mislio o Hatsumomo, ona je u naoj okiyi bila
neto poput carice, jer je zaraivala novac od kojeg smo svi ivjeli. A svaka bi
se carica jako rasrdila kad bi, vraajui se kasno nou kui, zatekla svoju
palau u mraku i sve sluge kako spavaju. Drugim rijeima, kad bi se Hatsumomo
vratila kui previe pijana da raskopa svoje arapice, netko je morao biti tu
da to uini umjesto nje, a ako bi bila gladna, na pamet joj ne bi palo da odeta
do kuhinje i sama neto pripravi: na primjer, umeboshi ochazuke, svoju omiljenu
poslasticu od rie preostale od ruka, zainjene mariniranim kiselim ljivama i
natopljene vrelim ajem. Zapravo, u tome naa okiya nije bila nikakav izuzetak.
Dunost da doeka geju kad se vrati kui, da se pokloni pred njom i zaeli joj
dobrodolicu, dopala bi uvijek najmlau od kukuljica, kako su esto zvali
pripravnice za geje. A od trenutka kad sam poela odlaziti u kolu za geje,
najmlaa kukuljica u naoj okiyi bila sam ja. Davno prije ponoi, Bua i dvije
starije slukinje duboko bi spavale na svojim futonima prostrtim po drvenom podu
samo metar ili dva daleko od ulaznog predvorja, ali ja sam morala ostati kleati
u predvorju, borei se sa snom, katkad ak i do dva sata ujutro. Bakiina je
soba bila blizu, a ona je spavala kraj upaljenog svjetla i odkrinutih vrata.
Pruga svjetla koja je padala preko mog praznog futona potaknula je u meni
sjeanje na onaj dan kad su Satsu i mene, ne tako davno, odvodili iz naeg sela
i kad sam povirila u stranju sobu u naoj
kuici kako bih pogledala majku koja je tamo spavala. Otac je objesio ribarsku
mreu preko prozora s papirnatim oknima kako bi zamraio sobu, ali to je sobu
inilo tako sumornom da sam odluila otvoriti jedan prozor, a kad sam to
uinila, pruga bljetavog sunevog svjetla pala je preko majina futona i
obasjala njezinu blijedu i tako mravu ruku. Gledajui ukasto svjetlo iz
Bakiine sobe na svom futonu... pitala sam se je li moja majka jo iva. Nas
dvije smo bile toliko sline i bila sam sigurna da bih nekako osjetila da je
umrla, ali naravno, nisam osjetila nita to bih mogla protumaiti kao znak,
bilo da je iva ili mrtva.
Jedne noi, kad su ve poele jesenske hladnoe, u-pravo sam zadrijemala
oslonjena o jedan stup kad sam ula kako netko gura ustranu vanjska vrata.
Hatsumomo bi bila strano ljuta kad bi me nala kako spavam, zato sam se brzo

trgnula i pokuala, to sam bolje mogla, sakriti pospanost. Meutim, kad su se

otvorila unutranja vrata, iznenadila sam se ugledavi nekog mukarca koji je na
sebi imao tradicionalni, iroki radniki kaputi, zavezan na boku i seljake
hlae, iako uope nije izgledao kao radnik ili seljak. Kosa mu je bila nauljena
i zalizana po najnovijoj modi, a kratko oiana brada davala mu je izgled
intelektualca. Mukarac se prignuo i obuhvatio mi glavu rukama kako bi me bolje
pogledao. Hej, ti si ljupka djevojica, rekao mi je tihim glasom. Kako se
zove?
Bila sam uvjerena da je on nekakav zanatlija, premda mi nije bilo jasno zbog
ega bi doao tako kasno. Bojala sam ga se, ali sam uspjela izgovoriti svoje
ime, a on je na to ovlaio jezikom vrak prsta i taknuo me njime po obrazu, kako
bi mi skinuo otpalu trepavicu, pokazalo se. Je li Yoko jo uvijek ovdje?
upitao je. Yoko je bila jedna mlada ena koja je svakog dana, od sredine
poslijepodneva do kasno u no, sjedila u naoj sluinskoj sobi. U to su vrijeme
sve okiye i ajane u Gionu bile povezane privatnim telefonskim sustavom i moglo
bi se rei da je Yoko imala vie posla od bilo koga u naoj okiyi, javljajui se
nar telefon i upisujui Hatsumomine angamane za bankete i za-

82
83
bave, katkad i po est mjeseci ili godinu dana unaprijed. Obino Hatsumomina
veer ne bi prethodnog jutra bila do kraja popunjena obvezama, pa bi cijelu
veer i dalje stizali pozivi vlasnica ajana, iji su gosti eljeli da Hatsumomo navrati ako ima vremena. Meutim, veeras telefon nije esto zvonio i
pomislila sam kako je Yoko vjerojatno zadrijemala, ba kao i ja. Onaj mukarac
nije priekao da mu odgovorim, nego mi je pokretom ruke pokazao da utim i
otiao zemljanim prolazom do sluinske sobe.
ula sam Yoko kako se ispriava, jer je doista bila zaspala, a potom je dugo
razgovarala s nekim na centrali. Povezali su je s nekoliko ajana dok napokon
nije pronala Hatsumomo i ostavila joj poruku da je kabuki glumac Onoe Shikan
stigao u grad. Ja to tada nisam znala, ali Onoe Shikan nije bio stvarna osoba,
to je ime samo sluilo kao ifra.
Nakon toga Yoko se pokupila i otila kui. Nije izgledala zabrinuta zbog toga
to je onaj mukarac ostao ekati u sluinskoj sobi i stoga sam odluila da ne
kaem nikome nita. To je, pokazalo se, bila pametna odluka, jer kad se
Hatsumomo pojavila dvadesetak minuta kasnije, zastala je u ulaznom predvorju i
rekla: Jo ti nisam pokuala oteati ivot. Ali ako ikad spomene da je ovamo
doao nekakav mukarac ili ak da sam se ja prije svretka veeri vratila kui,
to e se promijeniti.
Stajala je nada mnom dok je to govorila i kad je posegnula u rukav za neim,
vidjela sam ak i u onom polumraku u predvorju kako su joj podlaktice rumene kao
da joj je vrue. Otila je u sluinsku sobu i zatvorila vrata za sobom. ula sam
kratak, priguen razgovor i zatim je u okiyi zavladala tiina. Povremeno mi se
inilo da ujem tiho jecanje ili uzdisanje, ali ti su zvukovi bili tako tihi da
nisam mogla biti sigurna. Neu rei da sam znala to oni tamo rade, ali sjetila
sam se svoje sestre kako je podigla haljinu za kupanje za mladog Sugija. I
osjetila sam takvu mjeavinu gaenja i znatielje da ak i da sam smjela otii
iz predvorja, mislim da za to ne bih imala snage.
Hatsumomo i njezin ljubavnik - pokazalo se da je on kuhar u oblinjem restoranu,
specijaliziranom za jela s tjesteninom - dolazili su u okiyu otprilike jedanput
tjedno i zatvarali se u sluinsku sobu. Uz to su se jo u neko drugo vrijeme
sastajali na drugim mjestima. Yoko je esto morala prenositi poruke i ja bih to
ponekad ula. Sve su slukinje znale to Hatsumomo radi i injenica da nitko
nije o tome rekao ni rijei Majki, Tetii ili Bakici, pokazuje koliku je vlast

ona imala nad svima nama. Hatsumomo bi zasigurno imala velikih neprilika, vie
zbog toga to uope ima ljubavnika, nego zbog toga to ga dovodi u o-kiyu.
Naime, vrijeme koje je provodila s njime nije donosilo nikakav prihod, tovie
sprjeavalo ju je da kroz to vrijeme zarauje novac na zabavama u ajanama. Osim
toga, svaki bi imuan mukarac, koji bi eventualno pokazao zanimanje za skupu,
dugotrajniju vezu s njome, sigurno promijenio svoje miljenje o njoj, pa ak i
odustao od takve veze, kad bi saznao da se ona sastaje s nekakvim kuharom.
Jedne veeri, ba kad sam se vraala iz dvorita, kamo sam otila kako bih se
napila vode iz bunara, ula sam kako netko silovito gura vanjska vrata ustranu
tako da su s glasnim treskom udarila o dovratak. Dakle, Hat-sumomo-san, ula
sam jedan duboki glas, sve e ih probuditi...
Nikad nisam stvarno razumjela zato se Hatsumomo izlae takvom riziku i
dovodi ljubavnika u okiyu, iako je nju vjerojatno upravo to uzbuivalo. Meutim,
nikad dosad nije bila toliko nemarna i stvarala toliku buku. Pourila sam se do
svog mjesta u predvorju i klekla sekundu prije nego to se Hatsumomo pojavila u
unutranjem predvorju s dva paketa umotana u laneni papir. Ubrzo je za njom
dola neka druga geja, toliko visoka da se morala prignuti dok je prolazila
kroz niska vrata. Kad se uspravila i pogledala dolje u mene, usta su joj
izgledala neprirodno velika i teka za njezino dugako lice. Nitko ne bi za nju
mogao rei da je lijepa. Ovo je naa glupa nia

84
85
slukinja, rekla je Hatsumomo. Mislim da ima ime, ali moe je slobodno zvati
Mala gospoica Glupaa. No, Mala gospoice Glupao, rekla je visoka geja.
Zato ne ode i ne donese svojoj velikoj sestri i meni neto za pie? Duboki
glas koji sam malo prije ula bio je njezin, a ne Hatsumomina ljubavnika, kako
sam u prvi tren pomislila.
Hatsumomo je obino voljela piti jednu posebnu vrstu sakea koji se zove
amakuchi, jer je vrlo lagan i sladak. Ali amakuchi se pee samo zimi i mi smo,
izgleda, potroili sve zalihe. Stoga sam u dvije ae natoila pivo i donijela
ih u predsoblje. Hatsumomo je s prijateljicom ve bila otila u dvorite i sad
su stajale na zemljanom prolazu u drvenim natikaama. Vidjela sam da su obje
pijane, a Hatsumomina je prijateljica imala prevelika stopala za nae male
drvene natikae, tako da je svaki njezin nezgrapan korak kod obje izazivao salve
smijeha. Moda se sjea da je uz vanjski zid kue vodila poviena drvena
galerija. Hatsumomo je upravo odloila one pakete na tu drvenu galeriju i
spremala se razmotati jedan od njih, kad sam im ja donijela pivo. Nisam
raspoloena za pivo, rekla je i, prignuvi se, izlila obje ae u prostor ispod
kue. Ja jesam, rekla je njezina prijateljica, ali ve je bilo kasno. Zato
si prolila i moje pivo? Oh, uti, Korin! rekla je Hatsumomo. Ionako si dosta
popila. Radije gledaj ovo, umrijet e od sree kad to vidi! I Hatsumomo razvee uzice kojima je bio zatvoren omot od lanena papira jednog od ona dva paketa
i rairi preko drvenog poda galerije jedan prekrasan kimono u nekoliko nijansi
prano-zelene boje s motivom vinove loze crvenih listova. Tkanina je bila
uistinu predivna koprenasto tanka svila, premda se takva tkanina nosi ljeti i
sigurno nije prikladna za jesensko vrijeme. Hatsumomina se prijateljica Korin
toliko zadivila tom kimonu da je naglo udahnula zrak i za-grcnula se vlastitom
slinom, to je kod obje ponovo izazvalo prasak smijeha. Zakljuila sam kako je
sad pravi trenutak da se ispriam i povuem. Ali Hatsumomo me zaustavi: Nemoj
jo otii, Mala gospoice Glupao. Potom se ponovo okrenula svojoj prijateljici
i rekla: Vrijeme
je da se malo zabavimo, Korin-san. Pogodi, iji je ovo kimono!

Korin je jo uvijek kaljala i guila se, a kad je napokon mogla govoriti,

ree: Kad bi bar bio moj! Ali nije. Ovaj kimono pripada ni vie, ni manje
nego onoj geji koju ti i ja mrzimo vie od bilo koga drugoga na svijetu. Oh,
Hatsumomo... ti si genije. Ali kako si uspjela doi do Satokina kimona? Kakva
Satoka! Nije ona ta o kojoj govorim. Ja govorim o... gospoici Savrenstvu! O
kome? O gospoici Ja-sam-toliko-bolja-od-tebe... eto o kome!
Nastala je duga stanka, a onda je Korin uzviknula: Mameha! Oh, zaboga, to je
Mamehin kimono. Nije mi jasno kako ga odmah nisam prepoznala! Kako si samo
uspjela doi do rvjega? Prije nekoliko dana ostavila sam neto u kazalitu
Kaburenjo nakon probe, objanjavala je Hatsumomo. I kad sam se vratila po to,
ula sam kako odozdo, iz podruma, dopire nekakav zvuk poput jecanja. Pomislila
sam: Nije valjda! Kako je to zabavno! I kad sam se oduljala dolje i upalila
svjetlo, to misli koga sam vidjela tamo na podu, slijepljene kao dva zrna
rie? Ne mogu vjerovati! Mamehu? Ne budi blesava. Ona je previe ukoena za
tako neto. Tamo je bila njezina slukinja s uvarom kazalita. Znala sam da e
sve uiniti samo da je ne tuim i kasnije sam otila do nje i rekla joj da elim
ovaj Mamehin kimono. Poela je plakati kad je shvatila koji joj kimono
opisujem. A stoje s ovim drugim? upita Korin, pokazujui na drugi paket na
galeriji, jo uvijek nerazmotan. Natjerala sam je da taj kimono kupi za svoje
vlastite novce i sad je moj. Za njezine vlastite novce? zaudi se Korin.
Koja to slukinja ima dovoljno novaca da moe kupiti kimono? Pa, ako ga nije
kupila za svoje novce, kao to je rekla, ne elim znati odakle ga je nabavila. U
svakom sluaju, sad e ga Mala gospoica Glupaa odnijeti u spremite.
Hatsumomo-san, ja ne smijem ulaziti u spremite, odmah sam rekla. Ako eli
saznati gdje je tvoja starija sestra, nemoj me tjerati da veeras bilo to
dvaput govorim. Smislila sam neto za tebe. Na-

86
87

kon toga mi moe postaviti jedno pitanje i ja u ti odgovoriti.

Neu rei da sam joj vjerovala, ali Hatsumomo je imala mo da mi otea ivot
na koji god joj se nain prohtije. Nisam imala drugog izbora nego da je
posluam.
Poloila mi je na ruke kimono umotan u laneni papir i povela me do spremita
u dvoritu. Onda je otvorila vrata i uz glasni kljocaj okrenula prekida na
zidu. Ugledala sam police pune plahti i jastuka, kao i vie zakljuanih krinja
i nekoliko sloenih futona. Hatsumomo me zgrabila za ruku i pokazala na ljestve
privrene uz vanjski zid. Kimona su tamo gore, rekla je.
Popela sam se uz ljestve i odgurnula ustranu drvena vrata na vrhu. U
potkrovlju spremita nije bilo polica kao u donjem dijelu. Zidovi su bili
prekriveni crvenim, lakiranim drvenim kutijama, naslaganim gotovo do stropa.
Izmeu ta dva zida od kutija vodio je uski prolaz s po jednim otvorom pokrivenim
zaslonom od papira na oba kraja, zbog zraenja. I ovaj je prostor bio jarko
rasvijetljen kao i onaj dolje, samo to je svjetlo ovdje bilo jo mnogo jae,
tako da sam, kad sam ula unutra, mogla proitati crne znakove, urezane u
prednje stijenke kutija. Proitala sam rijei kao to su Kata-Komon, Ro Crtei izvedeni ablonom, rijetko tkana tanka svila i Kuromontsuki, A-wase Sveane haljine s crnim ukrasima, podstavljene. Iskreno govorei, tada jo
nisam razumjela sve znakove, ali sam uspjela pronai kutiju na kojoj je bilo
Hatsumomi-no ime; bila je u najgornjem redu. Namuila sam se dok sam je skinula,
ali sam napokon poloila novi kimono preko nekoliko drugih, takoer umotanih u
laneni papir i vratila kutiju tamo gdje sam je nala. Iz iste znatielje,
otvorila sam na brzinu jo jednu kutiju i vidjela da je do vrha ispunjena s
moda ak petnaest kimona, a kad sam podignula poklopce jo nekoliko drugih

kutija, vidjela sam da su i one pune. Sad mi je bilo jasno zato se Bakica
toliko bojala poara. Zbirka kimona u ovom spremitu vrijedila je vjerojatno dva
puta vie nego itav Yoroido i Sen-zuru zajedno. A kako sam kasnije saznala,
najvrjedniji su
primjerci bili na uvanju negdje drugdje. Njih su nosile samo geje poetnice,
pa kako ih Hatsumomo vie nije mogla nositi, stajali su spremljeni u jednom
iznajmljenom trezoru dok ponovo ne zatrebaju.
Kad sam se spustila u dvorite, vidjela sam da je Hatsumomo u meuvremenu
donijela iz svoje sobe kamen za pravljenje tua, tapi tua i kaligrafski kist.
Pomislila sam da eli napisati nekakvo pisamce i gurnuti ga meu nabo-re kimona
kad ga ponovo sloi. Kapnula je na bunaru malo vode na kamen za pravljenje tua
i sad je sjedila na galeriji i trljala tapiem tua o kamen. Kad je smjesa bila
dovoljno gusta i crna, umoila je kist i zagladila vrak na kamenu, kako bi sav
tu ostao u kistu i nita ne bi kapalo. Onda mi ga je stavila u ruku, privukla
mi ruku iznad onog divnog kimona i rekla: Vjebaj kaligrafiju, mala Chiyo.
Taj kimono koji je pripadao geji koja se zvala Mame-ha - za koju ja do tada
nikad nisam ula - bio je pravo umjetniko djelo. Vijugajui od donjeg ruba do
struka dizala se prekrasna loza napravljena od vie debelo lakiranih niti konca,
skupljenih zajedno i priivenih za tkaninu. Bila je dio tkanine, ali meni je do
te mjere izgledala kao prava loza koja tamo raste da sam imala osjeaj kao da je
mogu, ako elim, uhvatiti prstima i otkinuti je poput vri-jee iznikle iz
zemlje. Lie to je raslo iz nje izgledalo je kao da blijedi i polako se sui
na jesenskom vjetru, te ak ve pomalo uti. Ne mogu to uiniti, Hatsumomosan! povikala sam. Kakva teta, malo moje zlato, rekla mi je njezina
prijateljica. Jer ako ti Hatsumomo mora to jo jednom rei, izgubit e
mogunost da pronae svoju sestru.
Oh, uti, Korin. Chiyo zna da mora napraviti to to sam joj rekla. Napii
neto, gospoice Glupao. Meni je svejedno to e napisati.
Kad je kist prvi put dotaknuo tkaninu, Korin je od uzbuenja zacvilila i
probudila jednu od starijih slukinja, te je ova provirila u hodnik u spavaici
koja joj je neuredno visjela i glave omotane maramom. Hatsumomo je srdito
udarila nogom i zgrbila se kao maka spremna na

88
89
skok, to je bilo dovoljno da se slukinja urno vrati na svoj futon. Korin nije
bila zadovoljna s onih nekoliko nesigurnih poteza koje sam ja povukla preko
pranozelene svile, pa me je Hatsumomo uputila gdje u potegnuti kistom i kakav
u znak napraviti. Ti znakovi nisu imali nikakvog smisla, Hatsumomo je na svoj
nain pokuavala biti u-mjetnicom. Nakon toga je ponovo sloila kimono u laneni
papir i zavezala uzice. Zatim su se ona i Korin vratile u prednje predvorje i
navukle svoje lakirane zorije. Kad su otvorile ulina vrata, Hatsumomo mi je
naloila da ih slijedim. Hatsumomo-san, ako odem iz okiye bez doputenja, Majka
e se jako srditi i... Ja ti dajem doputenje, prekinula me je Hatsumomo.
Moramo vratiti kimono, zar ne? Nadam se da me ne namjerava pustiti da te
ekam.
I tako mi nita drugo nije preostalo nego da navuem natikae i poem za
njima niz prolaz do ulice koja je vodila uz obalu uske rjeice Shirakawe. U to
su vrijeme ulice i uliice u Gionu jo uvijek bile poploene kamenjem. Hodale
smo tako po mjeseini neko vrijeme, pokraj alosnih treanja s granama objeenim
nad tamnom vodom i napokon prele preko jednog drvenog mosta u dio Giona, u
kojem jo nikad nisam bila. Obala rjeice bila je od kamena, veinom obraslog
mahovinom. Uzdu ozidane obale nizale su se stranje strane ajana i okiya,
tvorei neku vrstu zida. Zasloni od trske kojima su bili zaklonjeni prozori

rezali su svjetlo u uske trake koje su me podsjetile na tanke rezance ukiseljene

rotkvice, koje je kuharica tog dana narezala za ruak. ula sam smijeh mukaraca
i geji. U jednoj se ajani, ini se, zbivalo neto jako smijeno, jer je svaki
novi val smijeha bio glasniji od prethodnog, sve dok se zvuk smijeha napokon
nije izgubio i ulo se samo zveckanje shamisena s neke druge zabave. Na trenutak
sam lako mogla zamisliti kako je Gion za neke ljude veselo mjesto. Stalno sam se
pitala nije li moda Satsu na nekoj od tih zabava, iako mi je Awajiumi u
prijavnom uredu rekao kako ona uope nije u Gionu.
Hatsumomo i Korin su se ubrzo potom zaustavile pred jednim drvenim vratima.
Odnijet e ovaj kimono gore
na kat i predat e ga ondje slukinji, rekla mi je Hatsumomo. Ili ako
gospoica Savrenstvo sama otvori vrata, moe ga predati njoj. Nemoj nita
rei, samo ga predaj. Mi emo biti ovdje dolje i gledat emo te.
I na to mi je stavila omot s kimonom u ruke, a Korin je otvorila vrata.
Ulatene stube vodile su gore u mrak. Toliko sam drhtala od straha da sam se
jedva uspela do polovice stuba i dalje nisam mogla. Onda sam ula Korin kako mi
odozdo dovikuje glasnim aptom: Produi, mala! Nitko te nee pojesti, osim ako
se ne vrati dolje s tim kimonom. U tom sluaju bismo nas dvije to mogle
uiniti. Je li tako, Hatsumomo-san?
Hatsumomo je na to glasno uzdahnula, ali nita nije rekla. Korin je piljila
gore u mrak, pokuavajui nazrijeti gdje sam, ali Hatsumomo, koja je jedva
dopirala Korin do ramena, uope nije obraala pozornost na nju, samo je stajala
s jednim prstom u ustima i grizla nokat. Pa ak i tada, unato mom silnom
strahu, nisam mogla a da ne zapazim koliko je Hatsumomo izuzetno lijepa. Bila je
o-krutna poput pauka, ali izgledala je ljupkije, stojei ondje i grizui nokat,
nego to veina geja izgleda dok poziraju za fotografiju. A kontrast izmeu nje
i njezine prijateljice Korin bio je tako velik kao da stavi dragulj uz kakav
kamen s ceste. Korin se doimala kao da joj je neudobno pod kompliciranom
frizurom s lijepim ukrasima i inilo se kao da se stalno spotie o svoj kimono.
Hatsumomo je, naprotiv, nosila kimono kao da joj je to druga koa.
Kad sam stigla do odmorita na vrhu stuba, kleknula sam u mraku i zazvala:
Oprostite, molim!
Priekala sam, ali nita se nije dogodilo. Glasnije! naredila mi je Korin.
One te ne oekuju.
Ponovo sam zazvala: Oprostite! Samo malo! ula sam iznutra neki prigueni
glas i ubrzo vrata kliznu u stranu. Djevojka koja je kleala s druge strane nije
bila starija od Satsu, ali mrava i nervozna poput ptice. Pruila sam joj kimono
u omotu od lanenog papira. Ona se jako iznenadila i zgrabila je omot gotovo
oajnikim pokretom. Tko je to, Asami-san? ula sam odnekud iz sta-

90
91
na jedan glas. S mjesta na kojem sam kleala vidjela sam jedan jedini upaljeni
papirnati lampion na starinskom stalku pokraj futona pripremljenog za spavanje.
Futon je bio za geju Mamehu, vidjela sam to po izglaanim plahtama i elegantnom
svilenom pokrivau, kao i po jastuku takamakura - visokom jastuku, istom
onakvom kakav je imala Hatsumomo. To zapravo uope nije bio jastuk, nego drveni
stalak s tapeciranom udubinom za vrat. Jedino su tako geje mogle spavati, a da
ne pokvare komplicirane frizure.
Slukinja nije odgovorila, ali je rastvorila omot oko kimona to je tie
mogla i naginjala ga ovamo i onamo kako bi uhvatila odraz svjetla. Kad je
ugledala are tua koje su ga nagrdile, otro je udahnula zrak i rukom pokrila
usta. Suze su joj gotovo trenutno oblile lice, a onaj glas je ponovo zazvao:
Asami-san! Tko je to? Oh, nitko, gospoice! viknula je slukinja. Bilo mi ju

je uasno ao dok sam je gledala kako brzo sui suze rukavom. Kad je ispruila
ruku da zatvori vrata, na trenutak sam ugledala njezinu gospodaricu. Odmah sam
vidjela zato je Hatsumomo zvala Mamehu gospoica Savrenstvo. Lice joj je
bilo savreno ovalno, kao u lutke, glatko i njeno kao od porculana, ak i bez
minke. Ila je prema vratima, pokuavajui nazrijeti togod u mraku na
stubitu, ali je slukinja brzo povukla vrata i vie je nisam vidjela.
Kad sam se sljedeeg jutra nakon kole vratila u okiyu, otkrila sam da su se
Majka, Bakica i Tetia zatvorile u sveanu primau sobu u prizemlju. Bila sam
sigurna da govore o kimonu i doista, im je Hatsumomo ula u okiyu, jedna je
slukinja otila obavijestiti Majku, koja je na to izila u predvorje i
zaustavila Hatsumomo na stubama. Jutros su ovdje bile Mameha i njezina
slukinja, rekla je. Oh, Majko, znam to e rei. Uasno mi je ao zbog tog
kimona. Pokuala sam zaustaviti Chiyo da ga ne poa-ra tuem, ali ve je bilo
kasno. Sigurno je mislila da je to moj kimono! Ne znam zbog ega me je ona
toliko zamrzila od trenutka kad je stigla ovamo... Kad samo pomislim da je unitila tako
prekrasan kimono samo da mene povrijedi!
U meuvremenu je i Tetia doepala do predvorja. Po-vikala je: Matte
mashita! Ja sam razumjela rijei, one znae: ekali smo te! Ali nisam imala
pojma to je Tetia time mislila. U stvari, to je s njezine strane bilo vrlo
domiljato, jer te rijei publika ponekad dovikuje velikim zvijezdama kad se
pojave na sceni u nekoj kabuki predstavi. Tetie, zar moda hoe rei kako sam
ja imala nekakve veze s unitavanjem tog kimona? upitala je Hatsumomo. Zato
bih to napravila? Svi znaju koliko ti mrzi Mamehu, rekla je Tetia. Ti
mrzi svakog tko je u-spjeniji od tebe. Hoe rei kako tebe izuzetno volim,
Tetie, budui da si ti tako neuspjena? Ne doputam da se tako razgovara,
ree Majka. Sluaj me, Hatsumomo. Ne misli valjda da je itko toliko glup da bi
povjerovao u tvoju priu. Ne doputam takvo ponaanje u ovoj okiyi, ak ni tebi.
Ja potujem Mamehu. Ne elim nikad vie uti da se dogodilo neto slino. A to
se tie kimona, netko e ga morati platiti. Ja ne znam to se noas dogodilo,
ali nema dvojbe o tome u ijoj je ruci bio kist. Slukinja je vidjela djevojicu
kako to radi. Djevojica e platiti, zakljuila je Majka i ponovo stavila lulu
u usta.
Sad je Bakica izala iz sobe i pozvala slukinju da joj donese bambusov tap.
Chiyo ima dovoljno dugova, rekla je Tetia. Ne vidim zato bi jo morala
plaati i Hatsu-momine dugove. Dovoljno smo priali o tome, rekla je Bakica.
Djevojica e dobiti batine i morat e platiti cijenu unitenog kimona i to je
sve. Gdje je taj tap? Ja u je istui, rekla je Tetia. Neu da se tebi
opet upale zglobovi, Bakice. Doi sa mnom, Chiyo.
Priekala je da slukinja donese bambusov tap i zatim me povela u dno
dvorita. Toliko je bila srdita da su joj nosnice bile jo ire nego obino, a
oi su joj se nadule poput stisnutih pesnica. Otkako sam dola u okiyu, stalno
sam pazila da izbjegnem bilo to to bi moglo dovesti do batina. Odjednom me je
obuzela vruina i jedva sam vi-

92
93
t
djela stazu od kamenja pod nogama. Meutim, umjesto da me pone tui, Tetia je
oslonila tap o zid spremita, do-epala do mene i tiho mi rekla: Sto si to
napravila Hat-sumomo? Ona je vrsto odluila da te uniti. Mora postojati
nekakav razlog i ja hou znati to je to. Kunem ti se, Tetie, ona je takva
prema meni od prvog dana. Ne znam to sam joj napravila. Bakica moe govoriti
za Hatsumomo da je glupaa, ali vjeruj mi, ona nije nikakva glupaa. Ako ti eli
upropastiti karijeru, onda e to i uiniti. to god to bilo, ime si je

naljutila, mora s time prestati. Ali nita joj nisam napravila, Tetie, kunem
ti se. Nikad joj ne smije vjerovati, ak ni kad ti pokuava pomoi. Ve ti je
natovarila takav dug da ga moda nikad nee uspjeti otplatiti. Ne
razumijem... rekla sam, kakav dugi Hatsumomina mala ala s tim kimonom
stajat e te vie novca nego to uope moe zamisliti. Eto, to je taj dug.
Ali... kako u ja to platiti? Kad pone raditi kao geja, vraat e okiyi
dug za taj kimono i za sve ostalo to duguje - hranu koju jede, kolu, doktora
ako se razboli. Sve to sama plaa. to misli zato Majka po itave dane sjedi
u svojoj sobi i upisuje brojke u one svoje knjiice? Duguje okiyi ak i novac
koji je Majka platila za tebe kad te je uzela.
Tijekom svih ovih mjeseci u Gionu razmiljala sam o tome kako je nekakav
novac sigurno preao iz ruke u ruku prije nego to smo moja sestra i ja odvedene
od kue. esto sam mislila na onaj razgovor izmeu gospodina Ta-nake i mog oca,
koji sam prislukivala i na to kako je gospoa Mrdalo rekla za Satsu i mene da
odgovaramo. S uasom sam se pitala je li gospodin Tanaka zaradio na tome to
nas je pomogao prodati i koliko smo stajale. Ali nikad nisam ni pomislila da u
ja morati nadoknaditi taj novac. Dugo e otplaivati te svoje dugove,
nastavila je Tetia. A nikad ih nee otplatiti ako zavri poput mene, kao
propala geja. Zar eli takvu budunost?
Meni je u tom trenutku bilo prilino svejedno kakva e biti moja budunost.
Ako eli upropastiti svoj ivot i izglede u Gionu, postoji vie naina kako to
moe postii, rekla mi je Tetia. Moe pokuati pobjei. Nakon toga Majka e te
poeti smatrati loom investicijom i prestat e ulagati novac u nekoga tko bi u
bilo kojem trenutku mogao nestati. To e znaiti kraj podukama, a bez kolovanja
ne moe postati geja. Ili moe pokuati omrznuti uiteljicama, pa ti one nee
htjeti pomoi kad ti bude potrebno. Ili moe izrasti u runu enu poput mene.
Ja nisam bila runa djevojica kad me je Bakica kupila od mojih roditelja, ali
nisam dobro ispala i Bakica me je zbog toga zamrzila. Jednom me je tako istukla
zbog neeg to sam uinila da mi je slomila kuk. Nakon toga vie nisam mogla
biti geja. Zato u te radije sama istui nego da dopustim da te Bakica uzme u
svoje ruke.
Odvela me je do galerije i natjerala me da legnem na trbuh. Bilo mi je
svejedno hoe li me istui ili nee; inilo mi se da nita ne moe jo vie
pogorati moju situaciju. Svaki put kad bi mi se tijelo trznulo pod tapom,
zajauka-la sam toliko glasno koliko sam se usuivala i zamiljala sam
Hatsumomino lijepo lice kako mi se smijei. Kad je zavrila s batinama, Tetia
me je ostavila leati na galeriji. Guila sam se u suzama. Ubrzo sam osjetila
kako drveni pod galerije podrhtava pod neijim koracima, uspravila sam se u
sjedei poloaj i vidjela iznad sebe Hatsumomo. Chiyo, bila bih ti jako
zahvalna da mi se makne s puta. Obeala si da e mi rei gdje mogu nai
svoju sestru, Hatsumomo, rekla sam joj. Tono! Prignula se tako da joj je
lice bilo uz moje. Pomislila sam da e mi rei kako jo nisam dovoljno uinila i
kako moram priekati da smisli to bih jo trebala uiniti. Ali nije bilo tako.
Tvoja je sestra u jednoj jorou-ya koja se zove Tatsuvo, rekla mi je, u
etvrti Miyagawa-cho, juno od Giona.
Kad mi je to rekla, gurnula me je malo nogom i ja sam sila s galerije kako
bih joj se maknula s puta.

94
95
i Sedmo poglavlje
Nikad dotad nisam ula rije jorou-ya; zato sam odmah sljedee veeri
iskoristila priliku kad je Tetia odloila pladanj s priborom za ivanje na pod

predvorja i pozvala me da joj pomognem pospremiti konce i krpice, te je upitala:

Tetke, stoje to jorou-ya?
Tetia mi nije odgovorila, utke je nastavila namatati konac. Tetie?
ponovila sam. To je mjesto na kojem e Hatsumomo zavriti jednog dana, ako ikad
dobije ono to zasluuje, rekla je.
Nije mi se inilo da je pripravna rei neto vie i tako mi nije drugo
preostalo nego da prekinem s ispitivanjem.
Premda mi nije odgovorila na moje pitanje, nekako sam dobila dojam da Satsu
moda pati jo vie od mene. I tako sam poela misliti o tome kako u se
iskrasti do tog mjesta Tatsuvo im mi se za to ukae prilika. Na nesreu, dio
moje kazne zbog Mamehina kimona bila je i zabrana izlaska iz okiye u sljedeih
pedeset dana. Smjela sam ii u kolu, ako je Bua ila sa mnom, ali nije mi vie
bilo doputeno obavljati nabavu. Mogla sam, pretpostavljam, u bilo kojem
trenutku istrati kroz vrata, da sam htjela, ali nisam bila toliko luda da
napravim takvu glupost. Kao prvo, nisam bila sigurna da li bih znala pronai put
do tamo. A to je jo gore, im bi otkrili da me nema, poslali bi gospodina
Bekkua ili nekog drugog da me potrai. Jedna mlada slukinja pobjegla je
nekoliko mjeseci prije iz susjedne okiye i ve su je sljedeeg jutra doveli
natrag.
Tako su je tukli sljedeih nekoliko dana da je bilo strano sluati njezino
zapomaganje. Ponekad sam gurala prste u ui jer to vie nisam mogla sluati.
Zakljuila sam kako nemam izbora: moram priekati da proe tih pedeset dana
pritvora. U meuvremenu sam se usredotoila na to da smiljam kako u se
osvetiti Hatsumomo i Bakici za njihovu okrutnost. Hatsumomo sam se osvetila tako
to sam skupljala izmet golubova kad bi mi naloili da ga oistim s kamene staze
u dvoritu i stavljala ga u njezinu kremu za lice. Ta je krema ve sadravala
izmet slavuja, kako sam ranije spomenula, stoga joj moda time nisam nita
nakodila, ali barem sam imala osjeaj nekakve moralne naknade. Bakici sam se
osvetila tako da sam krpom za pranje zahoda protrljala unutranju stranu
ovratnika njezine haljine za spavanje i jako me je veselilo kad sam ju vidjela
kako s uenjem njuka po sebi, iako joj nije palo na pamet da se presvue.
Ubrzo sam otkrila kako me je kuharica odluila dodatno kazniti zbog dogaaja s
kimonom, iako to nitko od nje nije traio: ukinula mi je, naime, porcije suene
ribe koje smo dobivali dvaput mjeseno. Nisam se mogla dosjetiti kako da joj se
zbog toga osvetim, sve dok je jednog dana nisam vidjela kako s batiem za meso u
ruci ganja po hodniku jednog mia. Doznala sam da mrzi mieve vie od kakve
make. Stoga sam skupljala miji izmet ispod kue i rasipala ga tu i tamo po
kuhinji. ak sam jednog dana uzela tapi za jelo i probuila rupu u dnu jedne
vree s riom, tako da je u potrazi za mievima morala povaditi sve stvari iz
kuhinjskih ormaria.
Dok sam jedne veeri ekala Hatsumomo, ula sam kako je zazvonio telefon i Yoko
je malo kasnije izila iz sobe i otila na kat. Kad se vratila dolje, nosila je
u rukama Hat-sumomin shamisen, rastavljen i spakiran u lakirani kov-ei.
Morat e ovo odnijeti u ajanu Mizuki, rekla mi je. Hatsumomo je izgubila
okladu i mora odsvirati jednu pjesmu na shamisenu. Ne znam koji je vrag uao u
nju,

96
97
ali nee svirati na shamisenu koji imaju u ajani. Ja mislim da se jednostavno
izvlai jer ve godinama nije ni taknula shamisen.
Yoko oito nije znala da ja imam zabranu izlaska iz okiye, to zapravo nije
bilo nikakvo udo. Njoj je rijetko kad bilo doputeno izai iz sluinske sobe
kako ne bi sluajno propustila neki vaan poziv, a ni inae nije ni na koji

nain sudjelovala u ivotu okiye. Uzela sam od nje shamisen, a ona je obukla
gornji kimono, spremajui se za odlazak kui. Nakon to mi je objasnila kako u
doi do ajane Mizuki, navukla sam cipele u ulaznom predvorju, napeta od straha
da e me netko zaustaviti. Slukinje i Bua, ak i tri starije ene, duboko su
spavale, a Yoko e za nekoliko minuta otii kui. inilo mi se kako napokon imam
priliku otkriti to se dogodilo s mojom sestrom.
ula sam grmljavinu iznad glave i zrak je mirisao na kiu. Zato sam hitala
ulicama mimo skupina mukaraca i geji. Neki su mi od njih dobacivali udne
poglede, jer je u to vrijeme jo bilo mukaraca i ena u Gionu koji su
zaraivali za ivot kao nosai shamisena. No, to su obino bili starci i
starice, nikad djeca. Ne bi me udilo da je netko od ljudi kraj kojih sam prola
pomislio kako sam negdje ukrala shamisen i kako sad pokuavam pobjei.
Kad sam stigla do ajane Mizuki, poela je padati kia, ali je ulaz u ajanu
bio tako otmjen da se nisam usuivala ui. U tamno drvo zidova iza malih zastora
to su visjeli preko vrata bila je utrljana topla naranasta boja. Staza od
uglaanog kamena vodila je do jedne goleme vaze u kojoj su bile aranirane
iskrivljene grane javora s jarkocrvenim jesenskim liem. Napokon sam skupila
hrabrosti i prola kroz zastore. Nedaleko od one vaze otvarao se na jednoj
strani iroki ulaz, poploan grubo poliranim ploama od granita. Sjeam se kako
sam bila zaprepatena to sva ta ljepota koju sam vidjela nije bila ak ni ulaz
u ajanu, nego tek put do ulaza. Svaki je detalj odavao profinjenu eleganciju,
kao to je i trebalo biti, jer, iako to tada nisam znala, prvi put sam vidjela
jednu od najekslu-zivnijih ajana u itavom Japanu. A ajana u Japanu nije
mjesto gdje se pije aj, to je mjesto kamo mukarci odlaze kako bi ih zabavljale
geje.
im sam stupila nogom na ulazni put, preda mnom su se otvorila vrata. Jedna
mlada slukinja kleala je na povienom podu iza vrata i gledala dolje u mene;
zacijelo je ula kloparanje mojih drvenih natikaa po kamenim ploama. Bila je
odjevena u lijepi modri kimono s jednostavnim sivim uzorkom. Jo prije godinu
dana pomislila bih za nju da je mlada gazdarica te otmjene palae, ali nakon
ovih mjeseci koje sam provela u Gionu, odmah sam vidjela da je njezin kimono,
premda ljepi od bilo kojeg u Yo-roidu, odve jednostavan za jednu geju ili
gazdaricu ajane. I dakako, njezina je frizura takoer bila obina. Ipak, bila
je mnogo elegantnija od mene i gledala je dolje u mene pogledom punim prijezira.
Na stranji ulaz, rekla je. Hatsumomo je molila da... Na stranji ulaz!
ponovila je slukinja i zatvorila vrata, ne ekajui odgovor.
Kia je sad jo jae padala i ja sam se, vie trei nego hodajui, uputila
niz uski prolaz uz boni zid ajane. Kad sam stigla do stranjeg ulaza, vrata su
se otvorila i ista je slukinja kleala s unutranje strane. Nije rekla ni
rijei, samo je uzela shamisen iz mojih ruku. Gospoice, rekla sam, mogu li
vas neto pitati?... Moete li mi rei gdje je etvrt Miyagawa-cho? Zato
hoe ii tamo? Moram odande neto donijeti.
Ona me je udno pogledala, ali mi je ipak rekla da idem uz rijeku dok ne
proem kazalite Minamiza i nai u se u etvrti Miyagawa-cho.
Odluila sam ostati pod zabatima ajane dok ne prestane padati kia. Dok sam
tako stajala i osvrtala se oko sebe, otkrila sam da se kroz proreze u ogradi
pokraj mene vidi jedno krilo zgrade. Primakla sam glavu jednom prorezu i preko
lijepog vrta ugledala stakleni prozor. Kroz prozor se vidjela elegantna
prostorija s podom prekrivenim tatami strunjaama, okupana u naranastom
svjetlu, u kojoj je skupina mukaraca i geja sjedila oko stola punog alica
sakea i aa piva. Meu njima je bila i Hatsumomo, kao i neki starac mutnih
oiju koji je, ini se, u-

98
99

pravo priao nekakvu priicu. Hatsumomo se zbog neeg smjekala, iako je bilo
oigledno da se ne smjeka starevoj priici. Stalno je pogledavala prema geji
koja je bila leima okrenuta prema meni. Odjednom sam se sjetila one veeri kad
sam prvi put virila u ajanu s malom Ku-niko, keri gospodina Tanake, i poeo me
obuzimati onaj isti osjeaj teine koji sam tako davno osjetila pred grobovima
prve obitelji moga oca, kao da me zemlja vue k sebi. Jedna mi je misao bubrila
u glavi, zauzimajui sve vie prostora, sve dok je vie nisam mogla
zanemarivati. eljela sam pobjei od nje, ali nisam mogla sprijeiti da mi ta
misao ovlada umom, ba kao to vjetar ne moe sam sebe sprijeiti da pue.
Odmaknula sam se od ograde, u-nula na kamenu stubu ulaza oslonivi se leima o
vrata i poela plakati. Nisam mogla prestati misliti na gospodina Tanaku. On me
je odveo od majke i oca, prodao me u ropstvo, prodao moju sestru u neto jo
gore. Ja sam za njega mislila da je ljubazan, smatrala sam ga tako profinjenim,
svjetskim ovjekom. Kako sam bila glupa i djetinjasta! Nikad se vie neu
vratiti u Yoroido, odluila sam. Ili ako se jednom ipak vratim, otii u samo
zato da bih gospodinu Tanaki rekla koliko ga mrzim.
Kad sam na posljetku ustala i obrisala suze mokrim rukavom, kia se
pretvorila u sitnu kiicu, poput maglice. Kamene ploe uliice zlatno su se
presijavale, odraavajui svjetlost ulinih svjetiljaka. Krenula sam natrag kroz
etvrt Tominaga-cho prema kazalitu Minamiza s njegovim golemim krovom od
glaziranih ploica, zbog kojeg sam onog dana kad sam se na putu od kolodvora do
okiye provezla tuda u riki s gospodinom Bekkuom i Satsu, pomislila kako je to
sigurno nekakva palaa. Slukinja u ajani Mizuki rekla je da idem uz rijeku dok
ne proem kazalite Minamiza, ali ulica je zavravala pred kazalitem. Zato sam
krenula ulicom iza kazalita. Nakon to sam prola raskrija s nekoliko
poprenih ulica, nala sam se u podruju bez ulinih svjetiljaka i gotovo bez
ljudi. Tada to nisam znala, ali ulice su bile puste zato to je to bilo u
vrijeme velike ekonomske krize. U bilo koje drugo vrijeme etvrt Miyagawa-cho
bila bi jo ivlja od Giona.
No, te mi se veeri inila jako tunim mjestom - to je, mislim, zapravo uvijek
i bila. Drvena su proelja sliila Gionu, ali ovdje nije bilo stabala, nije bilo
ljupke rjeice Shirakawa, nije bilo otmjenih ulaza. Jedino je svjetlo dolazilo
od arulja u otvorenim vratima, gdje su stare ene sjedile na niskim
stoliicama, a uz njih su, vani, na ulici, esto stajale skupine od po dvije,
tri ene za koje sam ja mislila da su geje. Bile su odjevene u slina kimona
kao geje i imale su sline ukrase u kosi, ali im je obi bio svezan sprijeda,
umjesto na leima. Ja to nikad dotad nisam vidjela i nisam shvaala to to
znai, ali to je bila oznaka prostitutki. ena koja mnogo puta tijekom noi mora
skidati i ponovo vezivati pojas, ne moe se gnjaviti vezivanjem uzica na leima.
Uz pomo jedne od tih ena pronala sam Tatsuvo u jednoj slijepoj uliici, u
kojoj su se nalazile jo samo tri druge kue. Sve su bile oznaene ploama s
natpisima blizu ulaza i uope ti ne mogu opisati kako sam se osjeala kad sam
vidjela natpis Tatsuvo, samo mogu rei da me je obuzela takva vruina da mi se
inilo da u eksplodirati. U vratima Tatsuva sjedila je na stoliici neka
starica i razgovarala s jednom mnogo mlaom enom na stoliici u kui preko
puta, premda je, zapravo, itavo vrijeme govorila samo starija ena. Sjedila je
oslonjena o dovratak u sivoj haljini to joj se objesila i djelimino rastvorila
na grudima, a na nogama je imala zori. Njezine su zori bile od grubo pletene
slame, onakve kakve se nose u Yoroidu, nimalo sline lijepim lakiranim zorijima
kakve je nosila Hatsumomo. Uz to su stariine noge bile bose, umjesto da budu
dolino odjevene u uske, svilene tabi. A ipak je te svoje noge s neravnim
noktima ispruila pred sobom kao da se ponosi njihovim izgledom i svakako eli
da ih svatko primijeti. Jo tri tjedna, zna, i vie se ne vraam, gjovo-rila
je. Gospodarica misli da u se vratiti, ali neu. ena moga sina lijepo e se
brinuti o meni. Ona nije ba jako pametna, ali je marljiva. Jesi li je kada
upoznala? Ako jesam, onda se ne sjeam, odgovorila je mlaa ena s druge
strane ulice. Neka djevojica hoe razgovarati s tobom. Zar je ne vidi?

100
101
Na to me je starica prvi put pogledala. Nita nije rekla, samo je kimnula
glavom kao znak da me slua. Molim vas, gospoo, rekla sam, imate li ovdje
jednu djevojku po imenu Satsu? Nemamo nikakvu Satsu, odgovorila mi je.
Mene je to toliko potreslo da nisam znala to bih dalje rekla, a uz to je
starica odjednom ivnula, jer je neki mukarac proao kraj mene i uputio se
prema ulazu. Nadigla se malo sa stoliice i nekoliko se puta naklonila s rukama
na koljenima, govorei: Dobro doli! Kad je mukarac uao, ponovo se
namjestila na stoliicu i ispruila noge. Zato si jo uvijek ovdje? upitala
me je. Rekla sam ti da nemamo nikakvu Satsu. Kako ne, imate, rekla je mlaa
ena s druge strane ulice. Vau Yukiyo. Njezino je ime prije bilo Satsu, zar se
ne sjea? Moda, odgovorila je starica. Ali za ovu djevojicu kod nas nema
nikakve Satsu. Neu valjda badava sebi stvarati nevolje.
Nisam znala to je time htjela rei, sve dok ona mlaa ena nije promrmljala
kako joj izgledam kao da kod sebe nemam ni sena. I to je bilo tono. Jedan sen stoti dio jena - u to je vrijeme jo bio u uporabi, premda se za jedan sen nije
mogla kupiti ni prazna alica. Otkako sam dola u Kvoto, nikad u rukama nisam
imala nikakav novac. Kad sam obavljala kupovine, uvijek sam traila da kupljenu
robu zapisu na raun okiye Nitta. Ako elite novaca, rekla sam, Satsu e vam
platiti. Zato bi ona platila da razgovara s djevojicom kao to si ti? Ja
sam njezina mlaa sestra.
Ona mi mahne rukom da priem blie, a kad sam dola do nje, uhvatila me za
ramena i zavrtjela. Pogledaj ovu malu, rekla je onoj eni preko puta. Zar ona
tebi izgleda kao mlaa sestra nae Yukiyo? Kad bi naa Yu-kiyo bila tako ljupka,
mi bismo bili najposjeenija kua u gradu! Ti si laljivica, eto to si ti. I s
tim rijeima lagano me odgurne prema ulici.
Priznajem da me je bilo strah. Ali odluka da naem Satsu bila je jaa od
straha; sad kad sam ve bila ovdje nisam htjela otii samo zato jer mi ta ena
ne vjeruje.
Stoga sam se okrenula, poklonila se pred njom i rekla: Ispriavam se ako vam
izgledam kao laljivica, gospoo. Ali nisam. Yukiyo je moja sestra. Kad biste
bili toliko ljubazni i rekli joj da je Chiyo ovdje, ona e vam platiti koliko
traite.
ini se da sam pogodila to je trebalo rei, jer se starica okrenula onoj
mlaoj eni preko puta. Poi ti gore umjesto mene. Ionako veeras nema posla.
Osim toga, opet me boli vrat. Ja u ostati ovdje i paziti na ovu djevojicu.
Mlaa je ena ustala sa stoliice, prela preko ulice i ula u Tatsuyo. ula
sam je kako se penje uz stepenice. Napokon je ponovo izala i rekla: Yukiyo ima
muteriju. Kad bude gotova, netko e joj rei da sie dolje.
Starica me nakon toga poslala da unem u dno ulaza, u sjenu, tamo gdje me
nitko nee vidjeti. Ne znam koliko je vremena prolo, ali sve sam se vie
brinula da e netko u okiyi primijetiti da me nema. Imala sam opravdanje zbog
ega sam izila iz okiye, iako e se Majka svejedno srditi na mene, ali nisam
imala nikakvu ispriku zbog ega sam se tako dugo zadrala. Napokon je iz kue
izaao neki mukarac, akajui zube akalicom. Starica je ustala da mu se
nakloni i zahvali mu na posjetu. A onda sam zaula najljepi od svih zvukova
koje sam ula otkako sam dola u Kyoto. Zvali ste me, gospoo?
Bio je to bio Satsuin glas.
Skoila sam na noge i potrala do vrata na kojima je stajala. Koa joj je
izgledala blijeda, gotovo siva, iako je to moda bilo zbog kriavo utih i
crvenih boja na njezinom kimonu. A usta su joj bila premazana jarkocrvenim ruem kakav je upotrebljavala Majka. Upravo je vezivala pojas, sprijeda, kao i one
ene koje sam vidjela na putu ovamo. Osjetila sam takvo olakanje i takvu radost

to je vidim da sam se jedva suzdrala da joj ne poletim u zagrljaj, a i ona je

kriknula i pokrila usta rukom. Gospodarica e se ljutiti na mene, rekla je
starica. Odmah u se vratiti, rekla joj je Satsu i ponovo ula u Tatsuyo. Brzo
se vratila i spustila nekoliko novia starici na dlan, a ona joj

102
103

je na to rekla da me odvede u praznu sobu u prizemlju. Ako uje da kaljem,

dodala je, to znai da dolazi gospodarica. Ajde, pouri se.
Ula sam za Satsu u polumrano ulazno predvorje Tatsuva. Svjetlo je bilo vie
smee nego uto i zrak je smrdio po znoju. Ispod stubita su bila jedna klizna
vrata koja su iskoila iz okvira. Satsu ih silom odmakne ustra-nu i s mukom ih
ponovo zatvori za nama. Stajale smo u malenoj tatami sobici sa samo jednim
prozorom zastrtim papirnatim zaslonom. Izvana je prodiralo toliko svjetlosti da
sam vidjela Satsuin obris, ali joj nisam mogla razaznati crte lica. Oh, Chiyo,
rekla je i podigla ruku da se poee po licu. Odnosno, uinilo mi se u onom
mraku da se ee po licu. Trebalo mi je trenutak ili dva da shvatim kako ona
plae. A kad sam to shvatila, nisam vie mogla zadrati vlastite suze. Tako mi
je ao, Satsu! rekla sam joj. Za sve sam ja kriva.
Nekako smo prile jedna drugoj, spotiui se u mraku, i napokon smo se
zagrlile. Ni o emu drugom nisam mogla misliti nego kako je moja sestra postala
mrava. Ona me je gladila po kosi i to me je sjetilo na majku, pa su mi suze
oblile obraze kao da sam gurnula glavu pod vodu. Tiho, Chiyo-chan, apnula mi
je Satsu. Sad kad joj je lice bilo blizu mojega, osjetila sam joj u dahu nekakav
otar miris. Dobit u batine ako te gospodarica ovdje nae. Zato si tek sada
dola? Oh, Satsu, oprosti! Znam da si bila u mojoj okiyi... Prije nekoliko
mjeseci. ena s kojom si razgovarala pravo je udovite. Nije mi htjela
prenijeti tvoju poruku sve do nedavno. Ja moram pobjei, Chiyo. Ne mogu vie
ovdje ostati. Ja u ii s tobom! Imam gore eljezniki red vonje skriven
pod tata-mijem. Krala sam pomalo novac kad god sam mogla. Skupila sam dovoljno
da isplatim gospou Kishino. Ona dobije batine svaki put kad neka djevojka
pobjegne. Ako joj prvo ne platim, nee me pustiti.
Tko je ta... gospoa Kishino? Ona starica na vratima. Ona takoer odlazi
odavde. Ne znam tko e doi mjesto nje. Ne mogu vie ekati! Ovo je uasno
mjesto. Nemoj dopustiti da ikad zavri na ovakvom mjestu, Chiyo! A sad, bolje idi.
Gospodarica bi se mogla pojaviti svakog trenutka. Ali, ekaj. Kad emo
bjeati? Priekaj tu u kutu i uti. Ja moram otii gore.
Posluala sam je. Dok sam je ekala, ula sam kako starica na ulazu
pozdravlja nekog mukarca i zatim njegove teke korake uza stube iznad moje
glave. Ubrzo je netko uurbano siao niza stube i vrata sobice su se otvorila.
Na trenutak me je uhvatila panika, ali sam onda vidjela da je to Satsu, blijeda
poput krede. Utorak. Pobjei emo u utorak kasno naveer, za pet dana. Moram
ii gore, Chiyo. Trai me jedan mukarac. Ali, ekaj, Satsu. Gdje emo se
nai? U koje vrijeme? Ne znam... ujedan sat ujutro. Ali ne znam gdje.
Predloila sam da se naemo u blizini kazalita Mina-miza, ali je Satsu
mislila da bi nas tamo lako mogli nai. Sloile smo se da se naemo na drugoj
strani rijeke, tono nasuprot kazalita. Moram sada ii, rekla je. Ali,
Satsu... to ako ne budem mogla izai iz okiye? Ili ako se ne naemo? Samo
budi tamo, Chiyo! Ja u imati samo tu jednu priliku. ekala sam najdue to sam

mogla. Mora sad otii, prije nego to se gospodarica vrati. Ako te nae ovdje,
moda vie nikad neu moi pobjei.
Toliko sam joj toga htjela rei, ali me ona izvela u predvorje i s naporom
ponovo zatvorila vrata. Ja bih ostala ondje i gledala je kako se uspinje
stubama, ali je u to dola ona starica s ulaza, zgrabila me za miicu i izvukla
me kroz vrata na mranu ulicu.
Trala sam itavim putem natrag i uzdahnula sam s olakanjem kad sam vidjela da
je okiya isto onako tiha kao kad sam izala. Uuljala sam se unutra i kleknula u
polu-mranom ulaznom predvorju, suei znoj s ela i vrata rukavom haljine i
pokuavajui vratiti dah. Upravo sam se malo smirila, uvjerena kako sam se
uspjela vratiti prije nego to je itko otkrio da me nema. Ali onda sam pogleda-

104
105

la na vrata sluinske sobe i vidjela da nisu do kraja zatvorena: otvor je bio

upravo toliko irok da se kroz njega mogla provui ruka. Sledila sam se. Nitko
nikad nije tako ostavljao ta vrata. Vrata su se obino do kraja zatvarala, osim
kad bi bilo jako vrue. Dok sam gledala u ta vrata, bila sam sigurna da sam
iznutra ula nekakvo ukanje. Nadala sam se da je to takor, jer ako nije bio
takor, onda su to opet Hatsumomo i njezin ljubavnik. Poeljela sam da nisam
otila u Miyagawa-cho. Tako sam to jako eljela da mislim kako bi se vrijeme,
kad bi to bilo mogue, poelo vrtjeti unatrag, tjerano snagom moje elje. Ustala
sam i oduljala se na zemljani prolaz dok mi se u glavi vrtjelo od straha, a
grlo mi je bilo suho kao komad pranjave zemlje. Kad sam dola do vrata
sluinske sobe, pribliila sam glavu otvoru i zapiljila se unutra. Nisam mnogo
mogla razaznati. Yoko je ranije te veeri, zbog vlanog vremena, zapalila ugljen
u metalnoj grijalici u podu. Sad je unutra ostalo jo samo nekoliko poluugaenih
eravica i u tom slabom svjetlu vidjela sam neto blijedo i sitno kako se trza.
Zamalo sam kriknula kad sam to vidjela, jer sam bila sigurna kako je to takor
koji mie glavom gore-dolje dok neto gricka. Na moj uas, ak sam ula vlane,
mljackave zvukove njegovih usta. inilo se kao da stoji na neemu, nisam mogla
razaznati na emu. Prema meni su bila ispruena dva smotka neega to mi se
inilo kao namotana tkanina, tako da sam pomislila kako se takor progurao
izmeu njih, razmiui ih dok je iao za onim to je grizao. Jeo je neto to je
vjerojatno Yoko ostavila u sobi. Upravo sam htjela zatvoriti vrata, jer sam se
bojala da bi mogao izai u prolaz na kojem sam stajala, kad sam zaula enski
glas kako glasno uzdie. A onda, odjednom, iza onog mjesta gdje je takor
grickao, podigla se jedna glava i ravno u mene je gledala Hatsumomo. Odskoila
sam od vrata. Ono to mi se inilo kao dva smotka tkanine bile su njezine noge.
A takor uope nije bio takor. To je bila blijeda ruka njezinog ljubavnika koja
je provirivala iz rukava njegova kaputia. to je to? ula sam glas njezina
ljubavnika. Je li netko pred vratima? Nije nita, apnula je Hatsumomo.
Netko je tamo. Ne, nema nikoga, uvjeravala ga je Hatsumomo. Pomislila sam da sam neto ula, ali nema
nikoga.
Uope nisam sumnjala u to da me je Hatsumomo vidjela. Ali oigledno, iz nekog
razloga, nije to eljela rei svome ljubavniku. Pourila sam se natrag u
predvorje i kleknula na svoje mjesto, osjeajui se smrvljenom kao da je preko
mene preao tramvaj. Jo sam neko vrijeme ula uzdahe i umove iz sluinske
sobe, a onda su zvukovi prestali. Kad su Hatsumomo i njezin ljubavnik napokon
izali u hodnik, on se zagledao ravno u mene. Ova je djevojica u predvorju,
rekao je. Nije bila tu kad sam doao. Oh, ne obraaj pozornost na nju. Ona je
noas bila zloesta i izala je iz okiye premda to nije smjela. Kasnije u se s

njom obraunati. Znai, ipak nas je netko pijunirao. Zato si mi lagala?

Koichi-san, rekla je Hatsumomo, noas si tako loe raspoloen. Ti se uope
nisi iznenadila kad si je vidjela. itavo si vrijeme znala da je ona tu.
Hatsumomin je ljubavnik srditim koracima doao u prednje predvorje i bijesno
se zagledao u mene prije nego to je siao u ulazni prostor. Ja sam gledala u
pod, ali sam osjetila kako mi se lice jarko zacrvenjelo. Hatsumomo je urno
prola pokraj mene kako bi mu pomogla navui cipele. ula sam je kako mu govori
na nain kako je jo nikad nisam ula govoriti, moleivim, gotovo planim
glasom. Koichi-san, molim te, rekla je, smiri se. Ne znam to ti je veeras!
Doi sutra opet... Ne elim te sutra vidjeti. Mrzim kad me toliko puta
ekati. Nai u se s tobom gdje god ti kae, makar i na dnu rijeke. Ja se
nemam gdje s tobom sastati. Moja ena ionako motri na svaki moj korak. Onda
doi opet ovamo. Imamo sluin-sku sobu...
Aha, ako voli da se uljaju oko tebe i da te pijuniraju! Pusti me ve
jednom da odem, Hatsumomo. Hou ii kui. Molim te, nemoj se ljutiti na mene,
Koichi-san. Ne znam zato si takav! Reci mi da e opet doi, pa makar to i ne
bude sutra. Jednog se dana neu vie vratiti, odgovorio joj je on. Od
poetka sam ti to govorio.

106
107
ula sam klizanje vanjskih vrata kad su se otvorila i zatim ponovo
zatvorila, a onda se malo kasnije Hatsumo-mo vratila u prednje predvorje i
okrenuta prema hodniku neko je vrijeme zurila u prazno. Napokon se okrenula
prema meni i obrisala vlane oi. Pa, mala Chiyo, rekla je. Otila si
posjetiti onu svoju runu sestru, zar ne? Molim te, Hatsumomo-san, rekla sam.
I onda si se vratila ovamo kako bi mene pijunirala! Hatsumomo je to
izgovorila tako glasno da se jedna od starijih slukinja probudila, pridigla se
na jedan lakat i pogledala u nas. Hatsumomo je viknula na nju: Lezi i spavaj,
glupao stara!, na to je slukinja zatresla glavom i ponovo legla. Hatsumomosan, uinit u to god zatrai od mene, rekla sam. Ne bih htjela imati
neprilika s Majkom. Jasno da e napraviti to god zatraim. To uope nije
predmet razgovora! A ve si se uvalila u neprilike. Morala sam izai da tebi
odnesem shamisen. To je bilo prije vie od jednog sata. Otila si potraiti
svoju sestru i dogovorila si se s njom da zajedno pobjegnete. Zar misli da sam
glupa? I onda si se vratila ovamo da mene pijunira! Molim te, oprosti mi,
rekla sam. Nisam znala da si ti unutra! Mislila sam daje...
Htjela sam rei kako sam mislila da sam vidjela takora, ali sam onda
pomislila kako se njoj to nee svidjeti.
Zurila je neko vrijeme u mene, a onda otila gore u svoju sobu. Kad je ponovo
sila, drala je neto u aci. Htjela bi pobjei sa svojom sestrom, je li
tako? rekla je. Pa, ja mislim da je to odlina ideja. Sto prije ode iz okiye, to bolje za mene. Neki ljudi misle da nemam srca, ali to nije tono.
Dirljivo je kad pomislim kako se ti i ona debela krava spremate pobjei i
pokuati negdje zapoeti novi ivot, same samcate na svijetu! Sto se bre
pokupi odavde, to bolje za mene. Ustani.
Ustala sam, premda sam se bojala to e mi napraviti. Hatsumomo mi je
pokuala tutnuti pod pojas ono to je drala u ruci, ali kad je koraknula prema
meni, ja sam ustuknula. Gledaj, rekla je i otvorila aku. U ruci je imala
nekoliko presavijenih novanica; i premda ne znam
koliko je tu tono bilo novaca, to je u svakom sluaju bilo vie nego to sam
ikad u ivotu vidjela. Donijela sam ovo iz svoje sobe za tebe. Ne treba mi se
zahvaljivati. Samo uzmi. Oduit e mi se time to e otii iz Kvota i to te
nikad vie neu vidjeti.

Tetia mi je rekla kako ne smijem vjerovati Hatsumomo ak ni kad mi nudi

pomo. Ali kad sam se prisjetila koliko me Hatsumomo mrzi, shvatila sam kako ona
zapravo ne pomae meni, nego sebi, jer me se eljela rijeiti. Ostala sam mirno
stajati kad je ispruila ruku i gurnula mi novac pod pojas. Osjetila sam kako mi
njezini staklasti nokti dotiu kou. Zatim me je okrenula i vre svezala pojas
kako novac ne bi skliznuo, a onda je uinila neto vrlo udno. Ponovo me
okrenula prema sebi i poela me milovati po glavi, gledajui me gotovo
majinskim pogledom. Ve je sama pomisao da bi Hatsumomo mogla biti ljubazna
prema meni bila tako udna da sam se osjeala kao da se nekakva otrovna zmija
umiljava oko mene poput make. A onda mi je odjednom, prije nego to sam uope
naslutila to e uiniti, zavukla ruke u kosu i, bijesno stisnuvi zube,
zahvatila jedan veliki pramen i povukla ga tako snano da sam kriknula i sruila
se na koljena. Nisam shvaala to se dogaa, ali me je Hatsumomo brzo opet
povukla na noge i povela me uz stepenice, poteui me svako malo za kosu. Srdito
je vikala na mene, a ja sam vriskala tako glasno da me ne bi zaudilo da smo
probudili cijelu ulicu.
Kad smo dole gore, Hatsumomo je poela lupati po Majinim vratima i zvati je
da izae. Majka se vrlo brzo pojavila na vratima, vezujui pojas i srdito zurei
u nas. to je to s vas dvije! rekla je. Moj nakit! rekla je Hatsumomo. Ova
glupa, glupa djevojica! I poela me tui. Nisam mogla nita drugo do sklupati
se na podu i vikati na nju da prestane dok je napokon Majka nije uspjela nekako
obuzdati. U meuvremenu je i Tetia izala iz sobe i prikljuila nam se na
hodniku. Oh, Majko, rekla je Hatsumomo, kad sam se veeras vraala u okiyu,
uinilo mi se da vidim malu Chiyo u dnu prolaza kako razgovara s

108
109
nekim mukarcem. Nisam dalje o tome mislila, jer sam znala da to ne moe biti
ona, budui da si joj zabranila izlaziti iz okiye. Ali kad sam dola u svoju
sobu, zatekla sam svoju kutiju za nakit u neredu i pourila sam se natrag dolje.
Vidjela sam kako Chiyo predaje neto onom mukarcu. Pokuala je pobjei, ali sam
je uhvatila!
Majka dugo nita nije rekla, samo me je gledala. Onaj mukarac je pobjegao,
nastavila je Hatsumomo, ali mislim da mu je Chiyo prodala neto mog nakita kako
bi dola do novaca. Ona se sprema pobjei iz okiye, Majko, eto, to ja mislim...
i to nakon to smo bili tako dobri prema njoj! U redu, Hatsumomo, rekla je
Majka. Dovoljno si rekla. Poi s Teticom u svoju sobu i pogledaj to ti
nedostaje.
Kad sam ostala sama s Majkom, pogledala sam gore u nju s poda na kojem sam
kleala i proaptala: Majko, to nije istina... Hatsumomo je bila u sluinskoj
sobi sa svojim ljubavnikom. Srdita je zbog neega i sad se iskaljuje na meni. Ja
joj nita nisam ukrala!
Majka nita nije rekla. Nisam ak bila sigurna je li me uope ula. Hatsumomo
je ubrzo izala iz sobe i rekla kako nema broa koji je obiavala nositi na
obiju. Moj smaragdni bro, Majko! ponavljala je i pritom plakala kao prava
glumica. Prodala je moj smaragdni bro onom uasnom ovjeku! To je bio moj
brol Kako se samo usudila ukrasti tako neto od mene! Pretrai djevojicu,
rekla je Majka.
Kad sam bila mala, moglo mi je biti oko est godina, gledala sam jednom kako
pauk plete mreu u jednom kutu nae kue. Jo nije bio do kraja ispleo svoju
mreu, a ve se u nju zapleo jedan komarac. Pauk isprva uope nije obraao
pozornost na njega; mirno je nastavio dovravati mreu i tek kad ju je dovrio,
priuljao se jadnom komarcu na svojim dugim nogama i ubrizgao mu otrov. Dok sam
sjedila ondje na drvenom podu i gledala Hatsumomo kako mi prilazi i prua prema
meni svoje tanke prste, postalo mi je jasno da sam se ulovila u mreu koju je
ona isplela za mene. Nisam mogla objasniti Majci otkuda mi

110
novac koji sam nosila u pojasu. Kad je Hatsumomo izvukla novac, Majka joj ga je
uzela i prebrojila novanice. Glupa si to si prodala smaragdni bro za tako
malo novaca, rekla mi je. Pogotovo zato to e te stajati mnogo vie da kupi
novi.
Tutnula je novac u pojas na svojoj spavaici i zatim rekla Hatsumomo: Dovela
si noas u okiyu ljubavnika.
Hatsumomo se trgnula kad je to ula, ali je bez oklijevanja uzviknula:
Otkuda ti takva pomisao, Majko?
Nastala je duga stanka, a onda je Majka rekla Tetii: Dri joj ruke.
Tetia je prila Hatsumomo s lea i uhvatila je za miice, a Majka je
rastvorila Hatsumomin kimono na bedrima. Mislila sam da e se Hatsumomo opirati,
ali nije. Gledala je u mene ledenim pogledom dok je Majka zadigla njezin
kashimaki i rastavila joj koljena. Zatim joj je gurnula ruku meu noge i kad ju
je ponovo izvukla, prsti su joj bili mokri. Neko je vrijeme trljala palcem
vrhove prsli-ju i potom prinijela ruku nosu. Nakon toga je povukla ruku unatrag
i oamarila Hatsumomo preko lica, ostavljajui joj na koi vlaan trag.
111

i Osmo poglavlje
Hatsumomo nije bila jedina koja se srdila na mene idueg jutra, jer Majka je
naloila da se sljedeih est tjedana svim slukinjama ukine suena riba za
kaznu to su dopustile da Hatsumomo dovodi ljubavnika u okiyu. Mislim da se
slukinje ne bi mogle jae srditi na mene ak ni da sam im vlastitim rukama
ukrala hranu ispred nosa, a Bua se gorko rasplakala kad je ula za Majin
nalog. Ali, da budem iskrena, nije mi bilo tako strano, kako moda misli, to
su me svi poprijeko gledali i to je Majka mojim dugovima dodala cijenu jednog
broa za obi koji nikad nisam vidjela, ni dotaknula. to mi je ivot u okiyi bio
tei, to je vra bila moja odluka da pobjegnem odatle.
Ne vjerujem da je Majka stvarno povjerovala da sam ukrala bro, premda je
spremno kupila novi bro na moj raun kako bi zadovoljila Hatsumomo. Meutim,
nije nimalo dvojila o tome da sam izala iz okiye premda nisam smjela, jer joj
je Yoko to potvrdila. Mislila sam da u u-mrijeti kad sam saznala kako je Majka
naredila da se vanjska vrata odsad moraju zakljuavati, kako ne bih mogla ponovo
izai. Kako u sad pobjei iz okiye? Samo je Tetia imala klju, a ona ga je
nosila objeena oko vrata ak i kad bi spavala. Uz to mi je, kao dodatna mjera
opreza, oduzeta dunost nonog deuranja u predvorju i sad je to radila Bua,
koja je morala buditi Tetiu da otkljua vrata kad bi se Hatsumomo vratila kui.
Svaku sam no leala budna na svom futonu, pokuavajui neto smisliti, ali
doao je i ponedjeljak, dan uoi
onog dana koji smo Satsu i ja odredile za bijeg, a ja jo uvijek nisam znala
kako u se izvui iz okiye. Tako sam klonula duhom da sam jedva imala snage
obavljati poslove po kui, i slukinje su me stalno korile to samo vuem krpu
po podu kad bi me poslale da ga ulatim i to poteem metlu za sobom kad bi me
poslale da poistim zemljani prolaz. U ponedjeljak popodne dugo sam se zadrala
u dvoritu pretvarajui se kao da upam korov, a zapravo sam samo uala na
kamenim ploama i zamiljeno zurila pred sebe. Jedna me je slukinja poslala da
operem pod u sluinskoj sobi gdje je Yoko sjedila kraj telefona i tada se
dogodilo neto neobino. Iscijedila sam na pod krpu punu vode, ali umjesto da
voda krene prema vratima kako sam oekivala, potekla je prema jednom kutu u dnu
sobe. Vidi, Yoko, rekla sam. Voda tee uzbrdo.
Naravno, voda nije stvarno tekla uzbrdo, meni se to samo tako inilo. Toliko
me je to iznenadilo da sam naci-jedila jo malo vode i gledala je kako tee u
kut. A onda... zapravo, ne mogu tono rei kako se to dogodilo, ali zamislila

sam sebe kako teem uza stube na gornji kat i odatle uz ljestve i kroz zaklopna
vrata na krov, pokraj cisterne.
Krov! Toliko sam bila zapanjena kad sam se toga sjetila da sam potpuno
zaboravila na sve oko sebe i kad je zazvonio telefon, toliko sam se prestraila
da umalo nisam kriknula. Nisam bila sigurna to u napraviti kad stignem na
krov, ali ako uspijem pronai nekakav nain da se odatle spustim na zemlju,
moda u se ipak uspjeti nai sa sestrom.
Uveer sljedeeg dana izvela sam veliku predstavu sa zije-vanjem kad sam pola
na spavanje i bacila sam se na fu-ton kao vrea rie. Svatko tko me je gledao
pomislio bi da sam u sekundi zaspala, no zapravo sam bila i te kako budna. Dugo
sam mirno leala, mislei o naoj kuici u Yoroidu i pitajui se kakav e se
izraz pojaviti na oevu

112
113
licu kad podigne pogled sa stola i ugleda me na vratima. Vjerojatno e mu se one
vreice ispod oiju objesiti i poet e plakati ili e mu se usta razvui u onaj
udni oblik koji je kod njega znaio da se smjeka. Nisam se usuivala tako
jasno zamisliti majku; ve je sama pomisao da u je ponovo vidjeti dostajala da
mi se oi ispune suzama.
Napokon su se slukinje smjestile na svoje futone pokraj moga i Bua je
zauzela svoj poloaj u predvorju. Sluala sam Bakicu kako recitira sutre, to je
ona inila svake veeri prije spavanja. Zatim sam je promatrala kroz
poluotvorena vrata dok se presvlaila u spavaicu. Ua-snula sam se kad je
pustila da joj haljina sklizne s ramena jer ju jo nikad nisam vidjela potpuno
golu. To sad vie nije bila samo purea koa na vratu i ramenima, itavo me je
njezino tijelo podsjetilo na hrpu zguvane odjee. Izgledala mi je nekako
neobino jadno dok je nespretno petljala rukama rastvarajui sloenu spavaicu
koju je u-zela sa stola. Sve je na njoj visjelo, ak i izduene bradavice na
dojkama koje su sliile na objeene vrhove prstiju. to sam je due gledala, sve
sam vie osjeala kako se i njoj, u tom njezinom zamagljenom, starakom duhu,
ponekad javljaju misli o njezinim roditeljima, koji su je vjerojatno prodali kao
malu djevojicu, ba kao to mene opsjedaju misli o mom ocu i majci. Moda je i
ona izgubila sestru. Nikad dotad nisam o Bakici razmiljala na taj nain.
Zatekla sam se kako razmiljam je li ona u djetinjstvu bila slina meni. Nije
vano to je ona sad zloesta starica, a ja samo nesretna djevojica. Zar lo
nain ivota ne bi svakog uinio zloestim? Dobro se sjeam kako me je jednog
dana u Yoroidu jedan djeak gurnuo u grm prepun trnja pokraj jezerca. Dok sam se
borila da se iskoprcam iz trnja uhvatio me je takav bijes da bih bila u stanju
gristi. Ako me je nekoliko minuta bola moglo dovesti do takvog bijesa, to bi
tek uinile godine patnje? ak se i kamen moe udubiti ako ga dovoljno dugo
udaraju kapi kie.
Da se ve nisam bila odluila na bijeg, sigurna sam da bi me uhvatio smrtni
strah pri pomisli na patnje koje me vjerojatno oekuju u Gionu. Sigurno bi me na
kraju pretvorile u staricu slinu Bakici. Ali tjeila sam se milju kako u ve sutra moi
poeti zaboravljati ak i uspomene na Gion. Ve sam znala kako u doi do krova,
ali kako u sii s njega na ulicu... to mi je bilo sasvim nejasno. Nee mi
preostati drugo nego da okuam sreu u mraku. Pa ak i ako uspijem sii, a da se
pritom ne ozlijedim, ak i ako uspijem doi do ulice, to e biti tek poetak.
Koliko god da je ivot u Gionu bio teak, ivot nakon bijega sigurno e biti jo
tei. Svijet je naprosto previe okrutan; kako u u njemu uspjeti opstati?
Leala sam na svom fu-tonu obuzeta tjeskobom i pitala se hou li doista imati
snage za sve to... ali Satsu e me ekati. Ona e znati to trebamo napraviti.

Prolo je prilino vremena dok se Bakica napokon nije smirila u svojoj sobi.
Do tada su slukinje ve glasno hrkale. Pretvarala sam se kao da se u snu
okreem na svom futonu i kriom sam pokuavala vidjeti to radi Bua, koja je
nedaleko od vrata kleala na podu. Nisam joj mogla dobro razaznati lice, ali
imala sam dojam da ju hvata drijeme. Prvotno sam zamislila da priekam da ona
zaspi, ali sam u meuvremenu izgubila pojam o vremenu, a osim toga, Hatsumomo se
svakog trenutka mogla vratiti. Sjela sam na futon to sam tie mogla, mislei
kako u, ako me netko primijeti, jednostavno otii u zahod i ponovo se vratiti u
sobu. Ali nitko me nije gledao. Haljina koju sam trebala ujutro obui leala je
sloena na podu pokraj futona. Uzela sam je i krenula ravno uza stube.
Zastala sam pred vratima Majine sobe i neko vrijeme oslukivala. Ona obino
nije hrkala, tako da nita nisam mogla zakljuiti po tiini koja je vladala u
sobi, osim da nije razgovarala telefonom, niti isputala bilo kakvu drugu vrstu
umova. U stvari, u sobi ipak nije vladala potpuna tiina, jer je njezin mali
psi Taku hripao u snu. to sam due sluala, njegovo mi je hripljivo disanje
sve vie zvualo kao da netko izgovara moje ime: CHI-yo! CHI--yo! Nisam se
bila spremna pokuati iskrasti iz okiye sve dok ne budem sigurna da Majka spava,
zato sam odluila malo odgurnuti vrata i proviriti unutra. Ako je budna,

114
115
jednostavno u rei kako mi se uinilo da me zove. Poput Bakice, Majka je
takoer spavala s upaljenom svjetiljkom na stolu, pa sam tako, kad sam provirila
kroz odkrinuta vrata, jasno vidjela njezine ispucane tabane kako vire ispod
plahti. Taku joj je leao izmeu stopala i njegove su se male grudi dizale i
sputale, isputajui onaj hripavi zvuk koji mi je zvuao kao moje ime.
Ponovo sam zatvorila vrata i preobukla se u hodniku na katu. Jedino to mi je
jo nedostajalo bile su cipele; a uope mi nije padalo na pamet da bjeim bosa,
po emu moe zakljuiti koliko sam se promijenila od ljeta. Da Bua nije
kleala u prednjem predsoblju, uzela bih par drvenih cipela kojima smo se
sluile za hodanje po zemljanom prolazu. Ovako sam uzela cipele koje su sluile
za odlazak u zahod na katu. Te cipele nisu bile vrste, imale su samo jedan
popreni koni remeni koji ih je drao na nozi. Sto je jo gore, bile su mi
prevelike, ali nisam imala drugog izbora.
Nakon to sam tiho zatvorila za sobom zaklopna vrata, ugurala sam spavaicu
pod cisternu, a zatim sam se uspjela nekako uspentrati do sljemena krova i
objaiti ga. Neu se pretvarati da me nije bilo strah; glasovi ljudi na ulici
ispod mene inili su mi se nekako jako udaljeni. Ali nisam mogla tratiti vrijeme
na strah, jer mi se inilo kako bi svakog trenutka neka od slukinja, ili ak
Tetia ili Majka, mogle izviriti kroz zaklopna vrata u potrazi za mnom. Navukla
sam cipele na ruke kako ih ne bih ispustila i poela se pomicati naprijed po
sljemenu krova, to se pokazalo mnogo teim no to sam mislila. Crjepovi su bili
tako debeli da su na mjestu gdje su se preklapali gotovo tvorili malu stepenicu
i pri svakom bi mom brem pokretu zatropotali, pomiui se pod mojom teinom.
Svaki je zvuk bio pojaan jekom s okolnih krovova.
Trebalo mi je nekoliko minuta samo da doem do kraja krova nae okiye. Krov
susjedne zgrade bio je malo nii od naeg. Spustila sam se na njega i na
trenutak zastala, traei put kojim bih se mogla spustiti na ulicu, ali usprkos
mjeseini, ispod sebe sam vidjela samo neprozirni
mrak. Krov je bio odve visok i strm da bih pokuala naslijepo skliznuti s
njega. Nisam uope bila sigurna da e sljedei krov biti bolji i poela me
pomalo hvatati panika. Ali nastavila sam puzati preko krovova dok se, ve blizu
krianja s poprenom ulicom, nisam nala iznad jednog irokog dvorita. Ako se
uspijem dovui do oluka, mogla bih se niz njega spustiti na niu zgradu, za koju

sam mislila kako je vjerojatno kupaonica. Odatle sam se lako mogla spustiti u
dvorite.
Nije mi se svialo spustiti se usred neke nepoznate kue. Bila sam sigurna
kako je to takoer okiya, sve su kue u naoj ulici bile okiye. Vrlo je
vjerojatno i tu netko ekao kraj ulaznih vrata na povratak geje i sigurno e me
zgrabiti kad pokuam istrati na ulicu. A to ako su vrata zakljuana kao kod
nas? Ne bih uope ni razmiljala o tome da krenem tim putem da sam imala nekakvu
drugu mogunost. Meutim, silazak s krova inio mi se ovdje sigurnijim od svega
to sam dosad vidjela.
Dugo sam sjedila na sljemenu, oslukujui i pokuavajui razabrati ima li
koga dolje u dvoritu. Jedino to sam ula bio je smijeh i razgovori s ulice.
Nisam imala pojma na to u naii u dvoritu kad se spustim, ali sam zakljuila
kako je bolje da okuam sreu prije nego to netko u mojoj okiyi otkrije da me
nema. Da sam mogla naslutiti koliko e ono to sam se spremala uiniti natetiti mojoj budunosti, okrenula bih se na tom sljemenu koliko god bih bre mogla
i pohitala natrag odakle sam dola. Ali nisam imala pojma to stavljam na kocku.
Bila sam samo dijete koje je mislilo da je na pragu velike pustolovine.
Prebacila sam nogu preko sljemena, tako da sam na trenutak visjela na kosini
krova, jedva se uspijevajui pridravati za sljeme. S osjeajem panike shvatila
sam da je krov strmiji nego to sam pretpostavljala. Pokuala sam se uspentrati
natrag, ali to vie nije bilo mogue. Kako sam na rukama imala cipele, nisam se
mogla uhvatiti za sljeme, nego samo zakvaiti zglobovima. Znala sam da sad vie
nemam izbora, jer se nikad vie neu uspjeti popeti

116
117
natrag, ali inilo mi se da u, im se pustim, skliznuti niz krov i neu se vie
moi zaustaviti. Takve su mi misli jurile kroz glavu, ali prije nego to sam
mogla odluiti kako u se prestati drati sljemena, sljeme je prestalo drati
mene. Isprva sam klizila nadolje sporije nego to sam oekivala, to je u meni
probudilo nadu da u se moi zaustaviti na mjestu gdje se krov izravnava u
strehu. Ali sam onda nogom istrgnula jedan crijep koji je uz uasan tropot
skliznuo dolje i razbio se u dvoritu. Zatim mi je ispala jedna cipela i
skliznula pokraj mene. ula sam tihi prasak kad je pala u dvorite, a zatim sam
zaula neto mnogo gore - zvuk koraka s drvene galerije koji se kretao prema
dvoritu.
Mnogo sam puta vidjela muhe kako stoje na zidu ili stropu kao da stoje na
podu. Ne znam jesu li im to omoguavale ljepljive noge ili mala teina, ali kad
sam ula kako netko dolje hoda, odluila sam da nekako moram nai naina da se
zalijepim za krov poput muhe, i to odmah. Inae u za nekoliko sekundi leati
dolje u dvoritu. Pokuala sam se zabiti u krov, prvo nonim prstima, zatim
koljenima i laktovima. Na kraju sam, u oajnikom pokuaju da se nekako zadrim
na krovu, napravila najveu glupost - maknula sam cipelu i s druge ruke i
pokuala se dlanovima zalijepiti za cijepove. Vjerojatno su mi dlanovi bili
mokri od znoja, jer umjesto da usporim klizanje, ono se poelo ubrzavati im sam
dlanovima dotaknula krov. ula sam samu sebe kako uz itavi zvuk skliem niz
kosinu, a onda, odjednom, poda mnom vie nije bilo krova.
Na trenutak, nita nisam ula, samo zastraujuu, praznu tiinu. Dok sam
padala, imala sam vremena uobliiti u glavi jednu misao: zamislila sam enu kako
izlazi u dvorite i gleda dolje u razbijeni crijep, a onda podie glavu i vidi
mene kako joj padam s neba ravno na glavu, ali dakako, to se nije dogodilo. Ja
sam se u padu okrenula i bono pala na zemlju. Bila sam toliko prisebna da
podignem ruku i zatitim glavu, ali je udarac o zemlju bio ipak toliko jak da me
je omamio. Ne znam gdje je ena

stajala i je li uope bila u dvoritu kad sam pala s neba. Ali morala me je
vidjeti kako padam, jer dok sam polu-svjesna leala na zemlji, ula sam je kako
govori: Nebesa! Kia djevojica!
Dakle, ja bih bila najradije skoila na noge i pobjegla, ali nisam mogla.
itava mi je jedna strana tijela bila uronjena u bol. Polako sam postala svjesna
toga kako uza me klee dvije ene. Jedna je stalno neto ponavljala, ali nisam
mogla razabrati to govori. Neto su govorile, a onda su me podigle s mahovine i
posjele me na drvenu galeriju. Sjeam se samo jednog djelia njihova razgovora.
Kaem vam, gospoo, pala je s krova. Zato je, zaboga, nosila sa sobom cipele
za zahod? Jesi li se popela gore da bi ila na zahod? uje li me? Kakvoj si se
samo opasnosti izloila! Ima sree da se sva nisi polomila kad si pala! Ona
vas ne uje, gospoo. Pogledajte joj oi. Naravno da me uje. Reci neto,
djevojice!
Ali ja nita nisam mogla rei. Samo sam mislila na to kako e me Satsu ekati
na obali rijeke nasuprot kazalita Minamiza, a ja se neu pojaviti.
Poslali su slukinju da kuca na vrata svih kua u ulici dok ne otkrije odakle
sam dola, dok sam ja leala skvrena u stanju oka. Plakala sam bez suza i
pridravala ruku koja me uasno boljela, kad sam osjetila kako me netko potee
na noge i amara po licu. Glupa, glupa djevojice! rekao je neki glas. Tetia
je stajala preda mnom, drhtei od bijesa, a onda me uhvatila za ruku i izvukla
me iz te okiye i nastavila me vui za sobom niz ulicu. Kad smo dole do nae
okiye, prislonila me uz drvena vrata i ponovo me pljusnula. Jesi li svjesna to
si napravila? rekla mije, ali joj ja nisam mogla odgovoriti. Gdje ti je bila
pamet! No, sad si sve pokvarila... nisi mogla napraviti veu glupost! Glupa,
glupa djevojice!
Nisam mogla zamisliti da se Tetia moe toliko rasr-diti. Uvukla me u
dvorite i bacila na trbuh na pod galeri-

118
119

je. Ja sam se tada ozbiljno rasplakala jer sam znala to mi se sprema. Samo,
umjesto da me udara s pola snage kao to je to ranije uinila, Tetia mi je ovog
puta izlila kantu vode preko haljine kako bi udarci vie pekli i zatim me
istukla tapom tako jako da nisam mogla disati. Kad me je prestala tui, bacila
je tap na zemlju i okrenula me na lea. Sad vie nikad nee biti geja,
vikala je. Upozorila sam te da ne ini takvu pogrjeku! A sad ti vie ni ja,
ni bilo tko drugi ne moe pomoi!
Nisam vie ula nita od onog to mi je jo govorila jer su njezin glas
zagluili strani krikovi. Malo dalje od nas, Bakica je tukla Buu to nije
bolje pazila na mene.
Kako se pokazalo, pri padu u ono dvorite, slomila sam ruku. Ujutro je doao
lijenik i odveo me u oblinju kliniku. Bilo je ve kasno poslijepodne kad su me
doveli natrag u okiyu s rukom u gipsu. Jo uvijek me je strano boljela, ali me
je Majka odmah pozvala u svoju sobu. Dugo je samo sjedila i zurila u mene,
gladei Takua jednom rukom, a drugom pridravajui lulu u ustima. Zna li
koliko sam za tebe platila? upitala me je na posljetku. Ne znam, gospoo,
odgovorila sam. Ali rei ete mi kako ste platili vie nego to vrijedim.
Neu rei da je bilo pristojno tako odgovoriti. U stvari, mislila sam da e
me Majka zbog toga pljusnuti, ali bilo mi je svejedno. inilo mi se da nita u
mom ivotu nee vie biti kako valja. Majka je stisnula zube i nekoliko se puta
kratko nasmijala onim svojim udnim smijehom to je sliio na kaalj. to se
toga tie, potpuno si u pravu! rekla je. I pola jena bilo bi vie nego to
vrijedi. No, oduvijek sam mislila da si ti pametna djevojica. Ali nisi
dovoljno pametna da zna to je dobro za tebe.

Ponovo je neko vrijeme utke puckala lulu, a onda je rekla: Platila sam za
tebe sedamdeset pet jena, eto koliko. Onda si upropastila onaj kimono, pa si
ukrala bro i sad si slomila ruku, tako da u tvojim dugovima dodati jo
i trokove lijeenja. Tu su jo trokovi prehrane i kolovanja, a jutros sam
ula od gospodarice Tatsuva u etvrti Miyagawa-cho da je pobjegla tvoja starija
sestra. Ona se bila zaduila kod mene i jo mi nije vratila dug. A sad kae kako
mi ga uope nee vratiti! Pridodat u i taj dug tvojim dugovanjima, ali kakve
koristi od toga? Ti mi ve duguje vie nego to e mi ikad moi vratiti.
Znai, Satsu je pobjegla. itav sam se dan pitala je li uspjela pobjei i sad
sam dobila odgovor. eljela sam se veseliti zbog nje, ali nisam mogla.
Pretpostavljam da bi mi kao geja mogla otplatiti dug za kakvih deset ili
petnaest godina, nastavila je Majka, dakako, ukoliko bi imala uspjeha. Ali tko
bi vie uloio makar i jedan sen u djevojicu koja bjei od kue?
Nisam znala kako bih joj na bilo to od toga odgovorila, stoga sam joj samo
rekla kako mi je ao. Do tada je bila prilino ljubazna sa mnom, ali kad sam to
rekla, odloila je lulu i toliko isturila bradu - od srdbe, pretpostavljam - da
mi je izgledala poput kakve ivotinje koja se sprema napasti. ao ti je, je li?
Bila sam glupa to sam uope u tebe ulagala novac. Ti si vjerojatno najskuplja
slukinja u cijelom Gionu! Da mogu prodati tvoje kosti i tako naplatiti dug, sad
bih ti ih iupala iz tijela!
Nakon toga me je poslala van iz sobe i ponovo gurnula lulu u usta.
Usnice su mi drhtale kad sam izila iz sobe, ali sam se suzdrala od plaa,
jer je vani, na odmoritu stajala Hatsumomo. Gospodin Bekku je ekao da joj do
kraja svee obi, dok je Tetia, s rupiem u ruci, stajala ispred nje i piljila
joj u oi. Dakle, sve se razmazalo, govorila je Tetia. Nita vie ne mogu
uiniti. Morat e prestati s tim tvojim plakanjem i iznova se naminkati.
Znala sam zato Hatsumomo plae. Njezin je ljubavnik prekinuo s njom jer ga
vie nije mogla dovoditi u o-kiyu. Saznala sam to prethodnog jutra i bila sam
sigurna da e Hatsumomo mene okriviti zbog toga. Pokuala sam sii niz stube
prije nego to me spazi, ali ve je bilo kasno. Zgrabila je rupi iz Tetiine
ruke i mahnula mi da pri-

120
121
em. Morala sam je posluati, premda to nisam eljela. Pusti Chiyo na miru,
rekla joj je Tetia. Vrati se lijepo u svoju sobu i zavri sa minkanjem.
Hatsumomo joj nije odgovorila, nego me povukla za sobom u svoju sobu i
zatvorila vrata. Provela sam dane i dane pokuavajui odluiti na koji u ti
nain upropastiti ivot, rekla mi je. Ali sad, kad si pokuala pobjei, pritedjela si mi trud i sama si to uinila! Ne znam je li bih zbog toga trebala
biti zadovoljna. Vie bi me veselilo da sam te ja unitila.
Iako je to bilo krajnje nepristojno s moje strane, samo sam se naklonila pred
njom i bez rijei izala iz sobe. Mogla me je udariti zbog toga, ali je samo
izala za mnom na hodnik i rekla: Ako te zanima kako to izgleda provesti itav
ivot kao slukinja, porazgovaraj malo s Teticom! Vas dvije ste ve kao dva
kraja iste uzice. Ona ima slomljeni kuk, a ti ima slomljenu ruku. Moda e
jednog dana, ba kao i ona, i ti poeti izgledati kao mukarac! Samo naprijed,
Hatsumomo, rekla joj je Tetia. Pokai nam svoj poznati neodoljivi arm.
itavu sam tu uasno hladnu zimu provela pitajui se to je sa Satsu, s mojom
majkom, s ocem. Dok bih nou leala na svom futonu, ispunjena strepnjom,
osjeala bih u sebi neku stranu prazninu kao da se itav svijet pretvorio u
nekakvu golemu dvoranu bez ljudi. Kako bih se utjeila, sklapala sam oi i
zamiljala kako hodam stazom uz obalu u Yoroidu. Tako sam je dobro poznavala da

sam se mogla zamisliti na njoj tako ivo kao da sam doista pobjegla sa Satsu i
vratila se kui. U mislima sam hitala prema naoj pijanoj kuici drei Satsu za
ruku, iako je nikad ranije nisam drala za ruku, znajui da u za koji trenutak
ponovo biti s ocem i majkom. U tim svojim matanjima nikad nisam stigla do kue;
moda sam se previe bojala onog to bih tamo mogla zatei i, uostalom, ve je
samo hodanje stazom bilo dovoljno da me utjei. A onda bih, u jednom trenu,
zaula neku od slukinja kako kalje ili bih ula Bakicu kako uz glasni uzdah
puta vjetar i u sekundi bi nestalo mirisa mora, grumenje zemlje na stazi pod
mojim nogama ponovo bi se pretvorilo u plahte na mom futonu i nala bih se opet
na poetku, bez iega na svijetu osim svoje osamljenosti.

Kad sam imala pet ili est godina i kad jo nisam ni ula za Kvoto, poznavala
sam jednog djeaka koji se zvao No-boru. Sigurna sam da je to bio dobar djeak,
ali imao je neugodan zadah i valjda su ga zato svi izbjegavali. Kad god bi
Noboru neto rekao, druga su djeca na to obraala otprilike isto toliko
pozornosti kao da je zacvrkutala nekakva ptiica ili zakreketala kakva aba i
jadni bi Noboru esto na to sjeo na zemlju i zaplakao. U razdoblju nakon mog
propalog pokuaja bijega, shvatila sam kako se Noboru morao osjeati, jer nitko
nije govorio sa mnom osim da mi izda kakav nalog. Majka se oduvijek prema meni
odnosila kao da sam za nju tek puki oblai dima, jer je ona zaokupljena
vanijim stvarima. Ali sad su se sve slukinje, kao i kuharica i Bakica, poele
na isti nain odnositi prema meni.
Kad je dolo proljee, u parku Maruvama procvale su trenje i itav je Kvoto
priao samo o tome. Hatsumomo je imala tijekom dana vie posla nego inae, zbog
brojnih vrtnih zabava u ast trenjeva cvijeta. Zavidjela sam joj na takvom
ivotu, gledajui je kako se priprema za izlazak svako poslijepodne. Ja sam se
ve prestala nadati da e Satsu kriom doi jedne noi i odvesti me odavde ili
da u na neki drugi nain dobiti nekakve vijesti o svojoj obitelji u Yoroidu. A
onda, jednog jutra, dok su se Majka i Tetia spremale povesti Bakicu na piknik
ispod rascvalih treanja, sila sam s kata u prizemlje i na podu prednjeg
predvorja vidjela jedan paket. Bila je to kutija, otprilike dugaka kao moja
ruka, uvezana iskrzanom pagom. Znala sam da me se to ne tie, ali kako nikog
nije bilo u blizini, otila sam do kutije proitati ime i adresu, ispisane
debelim potezima kista na poklopcu. Proitala sam:

122
123
Sakamoto Chiyo kod Nitta Kayoko Gion Tominaga-cho grad Kvoto, okrug Kvoto
Dugo sam zapanjeno stajala s rukom na ustima i sigurna sam da su mi oi bile
okrugle i velike poput alica. Ispod potanskih maraka bila je ispisana adresa
gospodina Tanake kao adresa poiljatelja. Nisam imala pojma to je unutra, ali
kad sam vidjela ime gospodina Tanake... moda e ti se to initi smijeno, ali
iskreno sam se ponadala da je on uvidio kako je pogrijeio to me je poslao na
ovo uasno mjesto i da mi alje neto to e me osloboditi. Ne mogu zamisliti
kako bi ikakav paket mogao neku malu djevojicu osloboditi ropstva i to mi je
ak i tada bilo teko zamisliti. Ali iskreno sam vjerovala kako e se nekako moj
ivot stubokom izmijeniti kad otvorim taj paket.
Prije nego to sam mogla smisliti to u napraviti, na stubama se pojavila
Tetia i rekla mi da se maknem od paketa, premda je na njemu pisalo moje ime.
eljela sam sama otvoriti paket, ali je ona zatraila da joj donesu no kojim e
prerezati uzicu, a zatim je polako, ne urei se, razmotala grubi papir. Ispod
njega je bila platnena vrea zaivena debelim ribarskim koncem. Jedna omotnica s

mojim imenom na njoj bila je uglovima priivena za platno. Tetia je prvo noem
razrezala konce i skinula pismo, a onda je rasparala vreu i izvukla jednu
kutiju od tamnog drveta. Uzbueno sam ekala da vidim to je unutra, ali kad je
Tetia skinula poklopac, odjednom sam osjetila kako mi je tijelo otealo kao da
je od olova. Jer unutra su, meu naborima bijelog platna, leale male mrtvake
ploice koje su neko stajale na oltaru u naoj pijanoj kuici. Dvije od njih,
koje nikad dotad nisam vidjela, izgledale su novije od ostalih i na njima su
bila nepoznata budistika imena ispisana znakovima koje nisam znala proitati.
Bojala sam se ak i samoj sebi postaviti pitanje zato mi je gospodin Tanaka
poslao te ploice.
Tetia je ostavila kutiju s uredno poslaganim ploicama na podu i izvukla
pismo iz omotnice. Stajala sam ondje, ispunjena strahom, ne usuujui se ak ni misliti i inilo mi se kao da
Tetia beskrajno dugo ita ono pismo. Napokon je duboko uzdahnula, primila me za
miicu i odvela u primau sobu. Ruke su mi se tresle u krilu dok sam kleala
kraj stola, vjerojatno od napora da potisnem strane misli koje su mi navirale.
Ali moda je to to mi je gospodin Tanaka poslao mrtvake ploice zapravo dobar
znak. Moda je to znailo da e se moja obitelj doseliti u Kvoto, da emo
zajedno kupiti novi oltar i postaviti ploice ispred njega? Ili je moda Satsu
traila da ih poalju meni, jer se ona namjeravala vratiti u Kvoto? A onda me je
Tetia prekinula u tim razmiljanjima. Chiyo, proitat u ti neto to ti pie
neki ovjek po imenu Tanaka Ichi-ro, rekla je glasom koji je zvuao nekako
neobino duboko i sporo. Mislim da sam potpuno prestala disati dok je ona polako
rairila papir na stolu.
Draga Chiyo!
Prola su dva godinja doba otkako si otila iz Yoroida i stabla e se ubrzo
osuti novim cvjetovima. Cvijee to nie na mjestima gdje je prologodinje
svenulo podsjea nas na smrt koja nas sve eka jednog dana.
Kao netko tko je i sam neko bio siroe, ova ponizna osoba ali to te mora
obavijestiti o stranom teretu koji mora nositi. est tjedana nakon to si
otila otpoeti novi ivot u Kyotu, zavrile su patnje tvoje tovane majke, a
samo nekoliko tjedana nakon nje, i tvoj tovani otac otiao je s ovog svijeta.
Ova ponizna osoba duboko ali zbog tvog gubitka i nada se da e te utjeiti to
to moe biti sigurna da su tijela oba tvoja tovana roditelja ukopana na
seoskom groblju. Pogrebni su obredi odrani za njih u Hoko-ji hramu u Sen-zuru,
a ene u Yoroidu govorile su za njih sutre. Ova ponizna osoba vjeruje da su oba
tvoja tovana roditelja nala svoje mjesto u raju.
kolovanje pripravnice za geju teko je i naporno. Meutim, ova ponizna osoba
ispunjena je divljenjem prema onima koje uspiju prerasti patnje i postati ve-

124
125
like umjetnice. Prije nekoliko godina posjetio sam Gi-on i imao sam ast gledati
proljetne plesove, te poslije prisustvovati jednoj zabavi u ajani i to je
iskustvo ostavilo na mene dubok dojam. Donekle mi prua o-sjeaj zadovoljstva
spoznaja da je za tebe, Chiyo, pronaeno utoite na ovome svijetu i da nee
biti primorana trpjeti godine nesigurnosti. Ova ponizna osoba dovoljno je dugo
ivjela da vidi kako odrastaju dvije generacije djece i zna kako se rijetko u
gnijezdu neke obine ptice pojavi labud. Labud koji bi ostao ivjeti na
roditeljskom stablu, uginuo bi, zato oni koji su lijepi i nadareni moraju nositi
teret traenja vlastitog puta.
Tvoja sestra Satsu prola je kroz Yoroido krajem protekle jeseni, ali je odmah
ponovo pobjegla sa sinom gospodina Sugija. Gospodin Sugi se od sveg srca nada da

e ponovo vidjeti sina za svog ivota i zato te moli da ga odmah obavijesti ako
ti se sestra javi.
Najsrdanije te pozdravlja, Tanaka Ichiro
Mnogo prije nego to je Tetia zavrila s itanjem ovog pisma, meni su suze
poele tei kao voda kad prekipi iz lonca. Jer bilo bi dovoljno strano saznati
da mi je umrla majka ili da mi je umro otac. Ali saznati u jednom jedinom
trenutku da su oboje umrli i ostavili me, te da je i sestra za mene zauvijek
izgubljena... osjeala sam se kao da mi je mozak razbijena vaza koja se vie ne
moe sastaviti. Iako je oko mene bila soba, osjeala sam se izgubljenom u
potpunoj praznini.
Sigurno misli kako sam bila krajnje naivna kad sam se uporno nadala da bi
moja majka mogla poivjeti toliko mjeseci. Ali ja sam, zapravo, imala tako malo
toga emu sam se mogla nadati i stoga sam, pretpostavljam, bila spremna uhvatiti
se za bilo to. Tetia je bila vrlo dobra prema meni dok sam se pokuavala
pribrati. Stalno mi je ponavljala: Izdri, Chiyo, izdri. To je jedino to bilo
tko od nas moe uiniti na ovome svijetu.
Kad sam napokon opet mogla govoriti, zamolila sam Tetiu da postavi ploice
negdje gdje ih ja neu moi vidjeti i da moli u moje ime, jer bi to za mene bilo
odve bolno. Ali ona je to odbila i rekla mi je kako bih se trebala sramiti to
sam uope pomislila na to da okrenem lea vlastitim precima. Pomogla mi je
postaviti ploice na jednu policu uz dno stubita, gdje u svako jutro moi
moliti pred njima. Nemoj ih nikad zaboraviti, Chiyo-chan, rekla mi je. Oni su
sve to ti je ostalo od djetinjstva.

126
127
i Deveto poglavlje
Pred moj ezdeset i peti roendan jedna mi je prijateljica poslala lanak koji
je nasla u nekim novinama i koji je nosio naslov Dvadeset velikih geji u
prolosti Giona. Ili je moda bilo trideset velikih geji, ne sjeam se vie.
No, tu je bilo moje ime, na popisu, uz malu noticu o mom ivotu, ukljuujui
podatak da sam se rodila u Kvotu, to, dakako, nije bilo tono. Uvjeravam te da
nije tono ni to da sam bila jedna od dvadeset velikih geji; neki ljudi teko
razluuju ono to je stvarno veliko od onog o emu su jednostavno uli govoriti.
U svakom sluaju, ja bih bila s veseljem pristala na to da zavrim makar i kao
loa i nesretna geja, kao tolike druge sirote djevojke, samo da mi gospodin
Tanaka nikad nije napisao ono pismo u kojem mi javlja kako su mi roditelji umrli
i kako vjerojatno nikad vie neu vidjeti svoju sestru.
Sigurno se sjea kako sam ti rekla da je ono poslijepodne kad sam upoznala
gospodina Tanaku bilo najbolje i najgore poslijepodne u mom ivotu. Vjerojatno
ti ne trebam objanjavati zato je bilo najgore, ali moda se pita kako sam
mogla zamiljati da bi ikad od toga moglo doi ikakvo dobro. Istina je da mi
dotad gospodin Tanaka nije donio nita osim patnje, ali on je istodobno zauvijek
izmijenio moje obzore. Mi ivimo svoj ivot kao voda koja tee nizbrdo, kreui
se manje ili vie u istom pravcu dok ne pljusnemo u neto to nas prisili
promijeniti smjer. Da nikad nisam upoznala gospodina Tanaku, moj bi ivot bio
jednostavni potoi koji tee od nae pijane kuice do oceana. Gospodin Tanaka je sve to izmijenio kad me je poslao u veliki svijet. Ali
odlazak u svijet ne mora nuno znaiti da si zauvijek napustio dom. Bila sam u
Gionu ve vie od est mjeseci kad sam primila pismo gospodina Ta-nake, a ipak,
kroz itavo to vrijeme, ni u jednom trenutku nisam prestala vjerovati kako u
jednog dana pronai negdje bolji ivot s barem jednim dijelom moje obitelji.
Samo je polovica mene ivjela u Gionu, druga je polovica ivjela u snovima o

povratku kui. Zato snovi mogu biti tako opasni: oni tinjaju poput priguene
vatre, a ponekad se vatra rasplamsa i potpuno nas proguta.
Ostatak proljea i itavo ljeto nakon tog pisma osjeala sam se izgubljenom
poput djeteta na jezeru u magli. Dani su se osipali jedan za drugim, zbrkani i
nejasni. Sjeam se samo nekih isjeaka i stalnog osjeaja nesree i straha.
Jedne sam hladne veeri, kad je ve stigla i zima, dugo sjedila u sluinskoj
sobi i promatrala snijeg kako tiho pada u malo dvorite okiye. Zamiljala sam
oca kako kalje za praznim stolom u pustoj kui i majku, toliko mravu da joj
tijelo jedva pritie futon. Oteturala sam u dvorite, pokuavajui pobjei od
dubokog osjeaja tuge, ali naravno, nikad ne moemo pobjei od tuge koju nosimo
u sebi.
A onda, u rano proljee, punih godinu dana nakon tih stranih vijesti o mojoj
obitelji, neto se dogodilo. Opet je bio travanj i trenje su ponovo bile u
punom cvatu; moda je bilo upravo u dan godinu dana nakon pisma gospodina
Tanake. Imala sam tada ve blizu dvanaest godina i poela sam pomalo izgledati
kao ena, premda je Bua jo uvijek izgledala kao djevojica. Izrasla sam gotovo
do svoje pune visine. Tijelo e mi jo godinu ili dvije ostati mravo i kvrgavo
poput granice, ali mi je lice ve poelo gubiti djetinjastu mekou, izotrilo
se oko brade i jagodinih kostiju, te se proirilo u gornjem dijelu, dajui
mojim oima njihov pravi bademasti oblik. Mukarci na ulici, koji su me do tada
primjeivali otprilike koliko i nekakvog goluba, odjednom su me poeli gledati
dok bih prolazila. Bilo mi je udno to sam odjednom postala predmetom
pozornosti, nakon to me tako dugo nitko nije primjeivao.

128
129
U svakom sluaju, jednog jutra u travnju, probudila sam se negdje pred zoru
iz jednog vrlo udnog sna o bradatom mukarcu. Brada mu je bila tako velika i
gusta da su mu crte lica bile potpuno nejasne, kao da ih je netko izbrisao s
filma. Stajao je preda mnom i govorio neto ega se nisam sjeala, a onda je
odjednom uz glasni tresak odgurnuo ustranu papirnati zaslon s prozora pokraj
njega. Probudila sam se mislei da sam ula nekakvu buku u sobi. Ali slukinje
su uzdisale u snu. Bua je tiho leala, a iroko joj se lice tromo objesilo na
jastuku u dubokom snu. Sve je izgledalo kao i obino, ali sam se ja osjeala
nekako udno promijenjena. Imala sam osjeaj kao da gledam svijet koji je nekako
drugaiji od onog to sam ga gledala juer uveer, gotovo kao da kroz onaj
prozor to se otvorio u mom snu, virim odnekud u taj izmijenjeni svijet.
Nikako nisam mogla sebi objasniti to to znai. Ali sam nastavila misliti o
tome dok sam tog jutra mela kamenu stazu u dvoritu, sve dok mi u glavi nije
poelo zujati, to se obino dogaa kad ti jedna ista misao krui u glavi i nema
kamo otii, ba kao pela uhvaena u staklenku. Ubrzo sam odloila metlu i sjela
na zemljani prolaz, gdje mi je hladni zrak to je strujao ispod kue ugodno
hladio lea. A onda mi je iznenada palo na pamet neto to se zbilo prvih dana
mog boravka u Kvotu i to sam otada bila potpuno zaboravila.
Samo jedan ili dva dana nakon to su me odvojili od moje sestre, poslali su
me jedno popodne da operem neke krpe u dvoritu, kad je odjednom doleprao
nekakav noni leptir i sjeo mi na ruku. Maknula sam ga s ruke oekujui da e
odletjeti, ali je on poletio poput kamenia preko dvorita i pao na zemlju.
Nisam znala je li ve mrtav pao s neba ili sam ga ja ubila, ali me je ta mala
smrt duboko dirnula. Divila sam se arama na njegovim krilima, a onda sam ga
zamotala u jednu od krpa koje sam prala i sakrila ga ispod kue.
Potpuno sam na to bila zaboravila, ali im sam se sjetila te zgode, zavukla
sam se ispod kue i traila dok ga nisam nala. Toliko se toga promijenilo u mom
ivotu,

ak i moj izgled, ali kad sam razmotala leptirov mrtvaki pokrov, on je bio isto
onako iznenaujue lijep kao onog dana kad sam ga pokopala. inilo se kao da je
odjeven u haljinu priguenih sivih i smeih tonova, poput onog kimona koji je
Majka nosila kad bi uveer odlazila igrati mah-jong. Sve je na njemu izgledalo
savreno lijepo i tako apsolutno nepromijenjeno. Ako je samo ta jedna stvar
ostala ista kao onih prvih dana u Kvotu... Kad sam to pomislila, u glavi mi je
zahualo kao da je zapuhao orkan. Pomislila sam kako smo, taj leptir i ja, dvije
suprotne krajnosti. Moj je ivot bio nesiguran poput rijeke koja stalno mijenja
tok, dok je leptir bio poput kamena, ostajui uvijek isti. Dok sam to mislila,
pruila sam ruku kako bih prstom dotaknula njegova barunasta krila, ali kad sam
ga dotakla vrhom prsta, odjednom se pretvorio u hrpicu praine, bez ikakvog
zvuka i najednom, ne ostavljajui mi trenutak u kojem bih vidjela kako se osipa.
Toliko me je to zapanjilo da sam kriknula. Ono huanje u mojoj glavi odjednom je
prestalo, imala sam osjeaj kao da sam ula u sredite orkana. Pustila sam da
leptirov mrtvaki pokrov i hrpica pepela padnu na zemlju i tek sam tada shvatila
ono to me je muilo itavo jutro. Ustajali zrak je izvjetrio. Prolost je
ostala iza mene. Moji su roditelji mrtvi i ja to nisam mogla promijeniti. Ali
pretpostavljam da sam tih godinu dana i ja bila mrtva. A moja sestra... da, ona
je takoer otila, ali ja sam jo uvijek tu. Moda to tebi zvui zbrkano, ali
imala sam osjeaj kao da sam se okrenula u suprotni smjer, tako da vie nisam
okrenuta natrag, prema prolosti, nego naprijed, prema budunosti. I sad sam se
suoila s pitanjem: kakva e biti moja budunost?
im se to pitanje uobliilo u mojoj glavi, bila sam apsolutno sigurna, kao
nikad u ivotu, da e mi se tog dana ukazati nekakav znak. Zato je onaj bradati
mukarac u mome snu otvorio prozor. On mi je govorio: Pripazi na ono to e ti
se ukazati. Jer kad to otkrije, to e biti tvoja budunost.
Nisam imala vremena razmiljati dalje o tome, jer me je upravo tada zazvala
Tetia: Chiyo, doi ovamo!

130
131

Dakle, hodala sam tim zemljanim prolazom kao u transu. Ne bi me iznenadilo da je

Tetia rekla: Hoe znati to te eka? U redu, sluaj... No, ona mije samo
pruila dva ukrasa za kosu na komadu bijele svile. Uzmi ovo, rekla je. Samo
nebo zna to je Hatsumomo noas izvodila, vratila se u okiyu s tuim ukrasima za
kosu. Sigurno je popila vie sakea nego obino. Poi je potraiti u koli, pitaj
je ije je ovo i vrati to pravoj vlasnici.
Kad sam uzela ukrase, Tetia mi je dala jo i komad papira s popisom drugih
stvari koje sam trebala obaviti i rekla mi je da se vratim im sve to obavim.
Moda tebi ne zvui tako udno da se netko moe vratiti kui s tuim ukrasima
za kosu, ali za geju je to, zapravo, isto kao da se vratila kui u tuem donjem
rublju. Jer, vidi, zbog svoje komplicirane frizure, geja ne pere kosu svakog
dana. Prema tome, ukras za kosu smatra se vrlo intimnim predmetom. Tetia ih ak
nije htjela dodirnuti, zato ih je drala na komadu svile. Umotala ih je u svilu
prije nego to mi ih je predala, tako da su izgledali isto kao onaj zamotuljak s
mrtvim leptirom to sam ga drala u rukama prije nekoliko minuta. Dakako, znak
ne znai nita ako ga ne zna protumaiti. Stajala sam tamo i zurila u
zamotuljak svile u Tetiinim rukama, sve dok mi ona nije rekla: Nebesa, uzmi to
ve jednom! Kasnije, dok sam ila prema koli, razmotala sam svilu kako bih
bolje pogledala ukrase. Jedan je bio ealj od crnog laka u obliku zalazeeg
sunca, s cvjetiima naslikanim zlatnom bojom oko vanjskog ruba, a drugi tapi
od svijetlog drveta s kuglicom jantara na vrhu, privrenom izmeu dva bisera.
ekala sam ispred kolske zgrade dok nisam ula u-darac zvona koji je oznaio
svretak sata. Ubrzo su kroz vrata nagrnule djevojke u svojim bijelim i modrim

haljinama. Hatsumomo je prije spazila mene nego ja nju i prila mi je s jednom

drugom gejom. Moda se pita zato je ona uope bila u koli, budui da je ve
bila vrsna pleaica i sigurno je znala sve to jedna geja treba znati. Meutim, ak su i
najpoznatije geje nastavljale polaziti naprednu poduku iz plesa tijekom itave
svoje karijere, neke od njih ak i nakon to bi prele pedeset ili ezdeset
godina. Gle, gle, rekla je Hatsumomo svojoj prijateljici. Mislim da je ovo
korov. Vidi, kako je visok! To je bio njezin nain da mi se naruga to sam
toliko narasla, jer sam sad bila za prst via od nje. Poslala me je Tetia,
gospoo, rekla sam, da saznam ije ste ukrase za kosu noas ukrali.
Smijeak na Hatsumominom licu naglo se ugasi. Istr-gnula mi je zamotak iz
ruke i razmotala svilu. Pa, ovo nije moje... rekla je. Odakle ti to? Oh,
Hatsumomo--san! rekla je druga geja. Zar se ne sjea? Ti i Kanako povadile
ste ukrase iz kose dok ste igrale onu glupu igru sa sucem Uwazumijem. Kanako je
vjerojatno otila kui s tvojim ukrasima, a ti s njezinima. Fuj, odvratno,
rekla je Hatsumomo. to misli, kad je Kanako zadnji put oprala kosu? U svakom
sluaju, njezina je okiya odmah do tvoje. Odnesi joj te ukrase, hoe? Reci da
u poslije doi po svoje i neka ih ne pokuava zadrati.
Druga geja uzme zamotak s ukrasima i ode. Oh, nemoj jo otii, mala Chiyo,
zadrala me je Hatsumomo. Hou ti neto pokazati. Vidi onu mladu djevojku
tamo, onu to upravo izlazi kroz vrata. Zove se Ichikimi.
Pogledala sam Ichikimi, ali Hatsumomo nije nita vie rekla o njoj. Ne
poznajem je, rekla sam. Ne, jasno da je ne poznaje. Ona nije nita posebno.
Malo je priglupa i nezgrapna kao da je bogalj. No, mislila sam da e te moda
zanimati kako e ona ipak biti geja, a ti nee.
Mislim da mi Hatsumomo nije mogla rei nita okrutnije od toga. Ve sam
godinu i pol bila osuena na muan ivot slukinje. inilo mi se da je preda
mnom ivot to slii dugakoj stazi koja nikud ne vodi. Neu rei da sam eljela
postati geja, ali sasvim sigurno nisam eljela ostati slukinja. Dugo sam
ostala stajati u vrtu kole, gledajui djevojke mojih godina kako ivahno
avrljajui prolaze pokraj mene. One su samo ile kui na ruak, ali u

132
133
mojim su oima ile s jednog vanog zadatka na drugi, njihov je ivot imao
svrhu, dok su mene ekali tako triavi zadaci kao to je ribanje kamenih ploa u
dvoritu. Kad se vrt ispraznio, odjednom sam se zabrinula da nije to moda znak
koji sam ekala: ostale e mlade djevojke u Gionu otii dalje i napredovati u
ivotu, a ja u ostati tu gdje sam. Ta me je pomisao toliko prestraila da nisam
vie mogla ostati tamo u vrtu, onako sama. Pola sam niz aveniju Shijo i
skrenula prema rijeci Kamo. Golemi transparenti na kazalitu Minamiza
najavljivali su za to popodne izvedbu kabuki drame Shibaraku, a to je jedna od
naih najslavnijih drama, premda ja tada nita nisam znala o kabukiju. Mnotvo
se ljudi uspinjalo stepenicama prema ulazu u kazalite. Meu mukarcima u
zapadnjakim odijelima ili kimonima, nekoliko se geja isticalo jarkim bojama
svojih kimona poput jesenskog lia na tamnoj vodi rijeke. Ovdje sam ponovo
vidjela kako ivot, buan i pun uzbuenja, prolazi mimo mene. Pobjegla sam s
avenije u jednu sporednu ulicu koja je vodila do rjeice Shirakavve, ali i tu su
mukarci i geje urili mimo mene i svaiji mi se ivot inio ispunjen nekom
svrhom i ciljem. Kako bih odagnala te bolne misli, okrenula sam se rjeici, ali
- kako okrutno! - ak je i Shirakawa tekla s ciljem, prema rijeci Kamo i odatle
u zaljev Osaka i Unutranje more. inilo se da me posvud eka ista poruka.
Sruila sam se na niski kameni zid uz obalu rjeice i gorko zaplakala. Osjeala
sam se kao kakav naputeni otok usred oceana, otok bez prolosti, ali i bez

budunosti. Mislila sam da sam tako duboko utonula u svoju tugu da do mene vie
ne moe stii ljudski glas dok nisam zaula jedan muki glas kako govori:
Zaboga, dan je previe lijep za toliku tugu.
Obino neki mukarac na ulicama Giona ne bi zapazio djevojicu poput mene,
pogotovo ako bi cmizdrila i pravila budalu od sebe. Ukoliko bi me ipak
primijetio, sigurno mi se ne bi obratio, osim da mi naredi neka mu se maknem s
puta ili neto slino. Meutim, ovaj se mukarac nije samo potrudio da mi neto
kae, nego mi je uz to rekao neto ljubazno. Obratio mi se onako kako bi se obratio nekoj mladoj eni iz ugledne obitelji, moda keri nekog svog dobrog
prijatelja. Na trenutak mi se u duhu ukazao svijet posve drugaiji od onog koji
sam oduvijek poznavala, svijet u kojem su prema meni postupali pravedno, ak
ljubazno, svijet u kojem oevi nisu prodavali svoje keri. Buka i komeanje onog
mnotva ljudi oko mene s ciljem i svrhom u ivotu kao da je odjednom prestala,
odnosno barem sam je ja prestala biti svjesna. A kad sam se podigla da pogledam
mukarca koji mi se obratio, imala sam osjeaj kao da sam svu svoju tugu i
nesreu ostavila iza sebe na onom zidu.
Rado u ti ga pokuati opisati, ali ne mogu se sjetiti drugog naina nego da
ti ispriam o jednom stablu na rubu strme obale u Yoroidu. To je stablo, zbog
vjetra, bilo glatko poput onih komada drveta to ih more izbaci na obalu, a kad
mi je bilo etiri ili pet godina, jednog sam dana otkrila na njemu lice
mukarca. To jest, otkrila sam na deblu jedan glatki komad poput tanjura, s
dvije otre izboine na krajevima to su sliile na jagodine kosti. Te su
izboine bacale sjene koje su podsjeale na one duplje, a ispod njih je jedna
blaa izboina podsjeala na nos. itavo je to lice bilo malo ukoeno na jednu
stranu i ispitlji-vo me gledalo, izgledalo mi je kao lice ovjeka koji s isto
toliko sigurnosti zna svoje mjesto na ovome svijetu kao to to zna neko stablo.
Bilo je neeg duboko zamiljenog u tom licu i ja sam zamiljala da sam pronala
lice Bude.
Mukarac koji mi se obratio tamo na ulici imao je isto takvo iroko, spokojno
lice. tovie, crte lica bile su mu tako glatke i vedre, imala sam osjeaj kao
da e mirno tamo stajati sve dok ja ne prestanem biti tuna. Mogao je imati oko
etrdeset pet godina, a sijeda mu je kosa bila glatko zaeljana prema natrag.
Ali nisam mogla dugo gledati u njega. inio mi se tako otmjenim da sam pocrvenjela i skrenula pogled.
Dva mlaa mukarca stajala su uz njega s jedne strane, dok mu je s druge
strane stajala jedna geja. ula sam kako mu geja tiho kae: Zaboga, ona je
samo slukinja! Valjda je udarila nonim palcem o neto dok je trala kui ;.

134
135
ili

piti neku stvar po koju su je poslali. Sigurna sam da e ubrzo naii netko tko
e joj pomoi. Kad bih barem i ja imao takvu vjeru u ljude kao ti, Izuko-san,
odgovorio joj je mukarac. Predstava bi trebala poeti za koji trenutak.
Doista, predsjednie, mislim da ne biste vie trebali tratiti vrijeme...
Hodajui ulicama Giona i obavljajui razne zadatke na koje bi me poslali,
esto sam ula kako mukarce oslovljavaju takvim titulama kao to je ef
odjela ili povremeno potpredsjednik. Ali rijetko kad sam ula da se nekome
obraaju s predsjednie. Obino su mukarci koje su tako oslovljavali bili
elavi i namrteni, te bi bahato koraali ulicom praeni jatom niih slubenika

koji su urili za njima. Ovaj je mukarac preda mnom bio toliko drugaiji od
uobiajenog predsjednika da je ak i tako neiskusnoj djevojici kakva sam bila
ja odmah bilo jasno kako njegova kompanija ne moe biti neka strano vana
kompanija. Predsjednik neke vane kompanije nikad se ne bi zaustavio da
porazgovara sa mnom. Hoe rei kako je ostati ovdje i pomoi ovoj djevojici
puko traenje vremena, rekao je predsjednik. O, ne, rekla je geja. Radi se
vie o tome da nemamo vremena. Moda smo ve zakasnili na prvi prizor. Dakle,
Izuko-san, sigurno si i sama neko bila u ovakvom stanju u kakvom je sad ova
djevojica. Ne moe tvrditi da je ivot geje uvijek lak. Mislio bih da bi ti
prva... Ja sam bila kao ona? Predsjednie, ne mislite valjda... da sam se
ovako sramotila na javnom mjestu?
Predsjednik se na to okrene onoj dvojici mladih mukaraca i zamoli ih neka
odvedu Izuko u kazalite. Oni se naklone i odu, a predsjednik ostane sa mnom.
Dugo me je gledao, ali mu se ja nisam usudila uzvratiti pogled. Napokon sam
rekla: Molim vas, gospodine, istina je ono to ona kae. Ja sam samo glupa
djevojica... molim vas, nemojte zbog mene kasniti u kazalite. Ustani na
trenutak, rekao mi je.
Nisam se usuivala ne posluati ga, iako nisam imala pojma to hoe. Kako se
pokazalo, on je samo izvukao
rupi iz depa i obrisao mi s lica zrnce pijeska koje mi se tu zalijepilo kad
sam plakala na zidu. Dok sam mu bila tako blizu, osjetila sam miris talka na
njegovoj glatkoj koi i to me je sjetilo onog dana kad je neak Cara Taisha
doao u nae selo. On je samo iziao iz automobila i proetao se do zaljeva i
natrag, kimajui glavom ljudima koji su kleali pred njim, odjeven u prvo
zapadnjako odijelo koje sam ikad vidjela, jer ja sam ga kriom pogledala, iako
je to bilo zabranjeno. Sjeam se i toga da su mu brkovi bili uredno podrezani,
za razliku od dlaka na licima mukaraca u naem selu, koje su rasle kako su
htjele, poput korova uz cestu. Nikad dotad nije u nae selo dola bilo kakva
vana linost. Mislim da smo se svi osjeali dotaknuti njegovom veliinom i
dostojanstvom.
U ivotu se ponekad susreemo sa stvarima koje nismo u stanju razumjeti, jer
nikad nismo vidjeli nita slino. Carev je neak ostavio na mene takav dojam - i
sada predsjednik. Kad mi je obrisao s lica pijesak i suze, uhvatio me za bradu i
podigao mi glavu. Eto... ti si lijepa djevojka i nema se ega sramiti, rekao
je. A ipak me se boji pogledati. Netko je bio okrutan prema tebi... ili je
moda ivot bio okrutan. Ne znam, gospodine, rekla sam, premda sam, dakako,
vrlo dobro znala. Nitko od nas ne nalazi u ovom svijetu onoliko ljubaznosti
koliko bi nam trebalo, rekao mi je i na trenutak primirio kao da mi eli rei
neka ozbiljno razmislim o tome to mi je rekao.
Ja sam vie od svega eljela jo jednom vidjeti glatku kou njegova lica,
njegovo iroko elo i one kapke poput listia mramora iznad blagih oiju, ali
izmeu nas je postojao takav jaz, s obzirom na njegov i moj drutveni poloaj.
Ipak sam na posljetku dopustila da mi oi na trenutak polete gore, ali sam odmah
pocrvenjela i tako brzo skrenula pogled da on moda nije ni primijetio da sam
susrela njegov pogled. Ali kako bih opisala ono to sam u tom kratkom trenutku
vidjela? Gledao me je kao to neki glazbenik gleda svoj instrument trenutak
prije nego to e na njemu zasvirati, s razumijevanjem i potpunim pozna-

136
137
vanjem. Osjeala sam kako mi moe zaviriti u duu, kao da sam dio njega. Kako
bih voljela biti instrument na kojem e on svirati!
Trenutak kasnije zavukao je ruku u dep i neto izvadio. Voli li vie
slatku ljivu ili vinju? upitao me je. Molim, gospodine? Mislite... jesti?

Malo prije sam proao pokraj prodavaa struganog leda prelivenog sirupom. Ja
sam to prvi put kuao kad sam ve bio odrastao, ali bih sigurno uivao u tome
dok sam bio dijete. Uzmi ovaj novi i kupi sebi tu poslasticu. Uzmi i moj
rupi, tako da poslije moe obrisati lice, rekao je. I zatim je stavio novi
posred rupia, napravio od rupia smotuljak i pruio mi ga.
Od trenutka kad sam prvi put ula predsjednikov glas, zaboravila sam na to da
traim znak koji e mi rei kakva e biti moja budunost. Meutim, kad sam
vidjela taj smotuljak u njegovoj ruci, toliko slian onom smotuljku s mrtvim
leptirom, shvatila sam da sam napokon nala znak koji sam traila. Uzela sam
smotani rupi i zahvalila mu dubokim naklonom, a pokuala sam mu i rei koliko
sam mu zahvalna, iako sam sigurna da moje rijei nisu izrazile svu puninu mojih
osjeaja. Nisam mu se zahvaljivala za novi, ak ni za to to se zaustavio da
mi pomogne. Zahvaljivala sam mu se za... pa, za neto, to ni sad nisam sigurna
mogu li objasniti. Sto mi je pokazao kako na svijetu postoji jo neto osim
okrutnosti, pretpostavljam.
S bolom u srcu gledala sam ga kako odlazi; ali to je bio nekakav ugodan bol,
ako tako neto postoji. Hou rei, tuan si kad vidi da se zavrava
najuzbudljivija veer u tvom ivotu, ali i zahvalan to si to doivio. U tom
kratkom susretu s predsjednikom, ja sam se od izgubljene djevojice suoene sa
ivotom u kojem je ne oekuje nita osim praznine, promijenila u djevojku iji
ivot ima svrhu. Moda se ini udnim da jedan sluajan susret na ulici moe
dovesti do takve promjene. Ali ponekad je ivot takav, zar ne? A ja stvarno
mislim, da si bio tamo sa mnom i vidio ono to sam ja vidjela, osjetio ono to
sam ja osjetila, isto bi se dogodilo i s tobom.
Kad mi se predsjednik izgubio iz vida, pourila sam se natrag uz ulicu, traei
prodavaa slatkog leda. Dan nije bio osobito topao i nije mi se jeo strugani
led, ali kupovanjem slastice jo u malo produiti susret s predsjednikom. I
tako sam kupila papirnati tuljac s nastruganim ledom prelivenim sirupom od
vianja i otila ponovo sjesti na onaj isti zidi. Okus sirupa inio mi se
nekako iznenaujue bogat, ali mislim da je to bilo samo zato to su mi svi
osjeti bili izotreni. Da sam geja kao ona Izuko, pomislila sam, neki bi takav
mukarac moda provodio vrijeme u mom drutvu. Nikad nisam mislila da bih mogla
zavidjeti gejama. Naravno, doveli su me u Kvoto kako bih to postala, ali sve do
sada mislila sam samo na to kako bih pobjegla. Sad sam shvatila neto to sam
bila previdjela: smisao nije u tome da postanem geja, nego da budem geja.
Postati geja... pa, to ba i nije nekakav ivotni cilj. Ali biti geja... sad
sam na to gledala kao na stepenicu koja me vodi do neeg drugog. Ako je moja
procjena bila tona, predsjednik vjerojatno nije imao vie od etrdeset pet
godina. Mnoge su geje postigle golemi u-spjeh do svoje dvadesete godine. Ona
geja Izuko vjerojatno nema vie od dvadeset i pet godina. Ja sam jo uvijek
dijete, tek sam trebala navriti dvanaest godina... ali za dvanaest godina imat
u dvadeset i etiri. A predsjednik? On tada nee imati vie godina nego to ih
gospodin Tanaka ima ve sada.
Novi koji sam dobila od predsjednika vrijedio je mnogo vie nego to mi je
bilo potrebno za obian tuljac struganog leda. U ruci sam stiskala sitni koji
mi je prodava vratio - tri novia razliitih veliina. Prvo sam pomislila kako
u ih zauvijek sauvati, ali sam onda shvatila kako ih mogu upotrijebiti za
neto mnogo vanije.
Pohitala sam do avenije Shijo i trala sve do njezina kraja na istonom rubu
Giona, gdje se nalazio gionski hram. Uspela sam se stubama, ali se nisam usudila
proi ispod golemih dvokatnih ulaznih vrata natkrivenih krovom sa irokom
strehom, nego sam ih zaobila. Prela sam dvorite posuto ljunkom, uspela se uz
jo jedan niz

138
139

Deseto poglavlje i
stuba i ula kroz torii vrata u samo svetite. Tu sam ubacila one novie u
kutiju za milodare, premda bi mi ti novii dostajali za bijeg iz Giona, i potom
sam, pljesnuvi tri puta rukama i naklonivi se, objavila svoju prisutnost
bogovima. vrsto sam stisnula oi i sklopila ruke, molei bogove neka mi dopuste
da nekako postanem geja. Otr-pjet u napore kolovanja, otrpjet u sve muke,
samo neka mi se prui prilika privui pozornost nekog mukarca kao to je
predsjednik.
Kad sam otvorila oi, jo uvijek sam ula buku prometa s avenije Higashi-Oji.
Kronje stabala umjele su pod naletom vjetra kao i trenutak ranije. Nita se
nije promijenilo. A jesu li bogovi uli moju molitvu, ja to nisam mogla znati.
Mogla sam samo spremiti predsjednikov rupi u rukav svog kimona i ponijeti ga
sa sobom u o-kiyu.
Jednog jutra nekoliko mjeseci kasnije, dok sam odlagala ro pothaljine - one od
lagane svile za ljeto - i iznosila hitoe potkoulje - one bez podstave, koje se
nose u rujnu, doekao me u ulaznom predsoblju takav uasan smrad da sam
ispustila naramak odjee koju sam nosila. Smrad je dolazio iz Bakiine sobe.
Otrala sam na kat po Tetku jer sam odmah znala da se moralo dogoditi neto
strano. Tetia je epajui sila dolje to je bre mogla i kad je ula u sobu,
nala je Bakicu mrtvu na podu, a umrla je na jako udan nain.
Bakica je u svojoj sobi imala jedinu elektrinu grijalicu u okiyi. Palila ju
je svake noi, osim u doba ljetnih vruina. Sad, kad je doao rujan i kad smo se
spremali ljetne pothaljine zamijeniti jesenskima, Bakica ju je ponovo poela
upotrebljavati. To ne znai da je zahladilo: mi mijenjamo odjeu prema
kalendaru, a ne prema stvarnoj temperaturi, a Bakica je na isti nain
upotrebljavala grijalicu. Bila je upravo nerazumno vezana za tu grijalicu,
valjda zato to je tolike noi u svom ivotu provela smrzavajui se od hladnoe.
Ujutro bi obino omotala icu oko grijalice i gurnula je uza zid. Tijekom
vremena vrui je metal otopio izolaciju, tako da je gola ica dola u dodir s
grijalicom i itava je grijalica bila pod naponom. Policija nam je rekla da je
Bakica, im ju je dotaknula tog jutra, odmah izgubila svijest, a moda ju je
struja odmah i ubila. Kad se sruila na pod, pala je licem na vreli metal
grijalice. Odatle onaj straan

140
141
smrad. Sreom, ja ju nisam vidjela, samo sam joj kroz vrata vidjela noge, koje
su izgledale poput tankih grana omotanih zguvanom svilom.
Sljedeih tjedan ili dva, kao to moe zamisliti, imali smo strano puno posla,
ne samo oko temeljitog ienja kue, jer u intoizmu nita nije toliko neisto
kao smrt, nego i oko pripremanja kue: postavljanja svijea, plitica s hranom
kao rtvenom ponudom, vjeanja lampiona na ulazu, postavljanja stolia za aj,
pladnjeva za novac koji su donosili posjetitelji, i tako dalje. Toliko smo imali
posla da se kuharica jedne veeri razboljela i morali smo pozvati lijenika, ali
se pokazalo da joj je pozlilo samo zbog toga to prethodne noi nije spavala
vie od dva sata, to itav dan nije sjela i to je pojela samo jednu zdjelicu
prazne juhe. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako Majka gotovo rastrono troi
novac, naruujui itanje sutri za Bakicu u hramu Chion-in, naruujui od
pogrebnika lotosove aranmane; sve to usred najvee ekonomske krize. Isprva sam
mislila kako takvo njezino ponaanje svjedoi o njezinim dubokim osjeajima

prema Bakici, ali sam kasnije shvatila o emu se, zapravo, radi: naime,
praktiki e cijeli Gion proi kroz nau okiyu, svi e doi iskazati Bakici
posljednji put svoje potovanje, a zatim e, krajem tjedna, prisustvovati
pogrebu. Majka se nije smjela pred njima osramotiti.
Kroz nekoliko je dana doista itav Gion proao kroz nau okiyu, odnosno barem
se tako inilo, a svakom je posjetitelju trebalo ponuditi aj i slatkie. Majka
je zajedno s Teticom, primala vlasnice ajana i gospodarice okiya, kao i niz
slukinja koje su poznavale Bakicu, zatim trgovce, vlasuljare i frizere, veinom
mukarce, te dakako, brojne geje. Starije su geje poznavale Bakicu iz vremena
kad je i ona radila kao geja, dok mlae nikad nisu ni ule za nju; one su
dolazile iz potovanja prema Majci ili u nekim sluajevima zato to su na neki
nain bile povezane s Hatsumomo.
Moj je posao u toj sveopoj guvi bio otpratiti posjetitelje do primae sobe,
gdje su ih ekale Majka i Tetia. Radilo se o samo nekoliko koraka, ali ne bi
bilo dolino pustiti posjetitelje da sami odlaze do sobe, a osim toga morala sam
pamtiti kojem licu pripada koji par obue, jer je moja dunost bila odnijeti
cipele u sluinsku sobu kako ne bi zakrile ulazni prostor i potom ih ponovo
iznijeti u pravom trenutku. Isprva sam imala tekoa. Nisam mogla piljiti
gostima u oi, jer bi to bilo nepristojno, a kratak pogled na njihova lica nije
mi bio dostatan. No, ubrzo sam se dosjetila kako samo trebam dobro pogledati
kakav tko ima kimono.
Drugog ili moda treeg popodneva, vrata su kliznula ustranu i uao je jedan
kimono, koji mi se odmah uinio ljepim od svih koje sam vidjela na naim
goama. Bio je dolino taman: jednostavna crna haljina s ukrasnim simbolom, ali
su zelene i zlatne trave uz donji rub izgledale tako bogato da sam pomislila
kako bi ribarske ene i knri u Yoroidu bile zadivljene kad bi ovako neto
vidjele. Goa je dola u pratnji slukinje, to me je navelo na pomisao kako je
to neka vlasnica ajane ili gospodarica okiye, jer vrlo je malo geja moglo sebi
priutiti takav troak. Dok je ona gledala u mali shinto oltar u naem ulazu,
kriom sam joj pogledala lice. Savreni oval njenog lica odmah me je podsjetio
na jedan crte tuem u Tetiinoj sobi koji je prikazivao kurtizanu iz razdoblja
Heian od prije tisuu godina. Nije bila tako blistavo lijepa kao Hatsumomo, ali
su joj crte lica bile tako savreno oblikovane da sam se osjetila jo
beznaajnijom nego inae. I odjednom sam shvatila tko je ta ena.
Geja Mameha, vlasnica onog kimona koji sam unitila jer me je Hatsumomo na
to natjerala.
Premda ja, zapravo, nisam bila kriva za to to se dogodilo s tim kimonom,
dala bih haljinu koju sam imala na sebi samo da se ne moram s njom susresti.
Spustila sam glavu kako bih sakrila lice dok sam nju i njezinu slukinju vodila
do primae sobe. Nisam mislila da e me prepoznati, jer sam bila sigurna da mi
nije vidjela lice kad sam

142
143
I
dola vratiti kimono, a ak i da me je vidjela, otada su prole dvije godine. A
slukinja koja je sada bila s njom nije bila ona ista mlada ena koja je
preuzela od mene kimono i kojoj su se oi ispunile suzama. Ipak, odahnula sam
kad sam se napokon mogla nakloniti i ostaviti ih u primaoj sobi.
Kad su se dvadeset minuta kasnije Mameha i njezina slukinja spremale za
odlazak, donijela sam im cipele i stavila ih na stepenicu u ulaznom prostoru,
jo uvijek pognute glave i jo uvijek jednako nervozna kao i ranije. Kad je
slukinja odgurnula vrata, ponadala sam se da je kraj mojim mukama. Meutim,
umjesto da izae, Mameha je ostala stajati u ulazu. To me je zabrinulo i bojim
se da mi mozak nije ba najbolje saobraao s oima, jer iako sam znala kako to

ne bih smjela raditi, podigla sam glavu i pogledala je. Uasnula sam se kad sam
vidjela da Mameha gleda u mene. Kako se zove, djevojice? upitala me je
glasom koji se meni uinio vrlo strogim.
Rekla sam joj da se zovem Chiyo. Ustani, Chiyo. Htjela bih te pogledati.
Posluala sam je, ali da sam mogla natjerati svoje lice da se stisne u
kuglicu i nestane, kao kad proguta valju-ak, sigurno bih to uinila. Hajde,
pusti da te pogledam! rekla je Mameha. Dri se kao da broji prste na
nogama.
Podigla sam glavu, ali ne i oi, na to je Mameha nestrpljivo uzdahnula i
naloila mi da je pogledam. Kakve neobine oi! rekla je. Mislila sam da mi
se priinilo. to bi ti rekla, Tatsumi, kakva je to boja?
Njezina se slukinja vrati u ulazni prostor i pogleda me. Sivo-plava,
gospoo, odgovorila je. Tono bih to i ja rekla. Dakle, to misli, koliko
djevojaka u Gionu ima ovakve oi?
Nisam znala pita li Mameha to mene ili Tatsumi, ali ni ona ni ja nismo
odgovorile. Mameha me je gledala s nekakvim udnim izrazom na licu, kao da se
usredotoila na neto, tako mi se inilo. A onda se, na moje veliko olakanje,
ispriala i otila.
Bakiin je pogreb bio tjedan dana kasnije; dan i sat pogreba odredio je gatar.
Nakon pogreba smo ponovo uredili okiyu, ali uz neke promjene. Tetia se
preselila dolje, u Bakiinu sobu, dok je Bua, koja je uskoro trebala zapoeti
svoj pripravniki sta kao geja, dobila bivu Tetiinu sobu. Uz to su tijekom
sljedeeg tjedna stigle dvije nove slukinje, obje srednjih godina i vrlo
energine. Moda se ini udno to je Majka uzela nove slukinje sada kad nas je
zapravo bilo manje u okiyi, ali u stvari, okiya je uvijek imala manje posluge
nego to je trebalo, jer Bakica nije podnosila da se po kui mota puno ljudi.
I jo jedna, posljednja promjena: Bua je osloboena svih kunih poslova.
Umjesto toga morala je sve svoje vrijeme provoditi u vjebanju raznih vjetina o
kojima ovisi uspjeh geje. Obino se djevojkama nije davalo mnogo prilike za
vjebanje, ali sirota je Bua sporo uila i ako je ikad itko trebao dodatno
vrijeme za vjebu, onda je to bila ona. Bilo mi ju je teko gledati kako svaki
dan klei na galeriji i satima vjeba shamisen dok bi joj jezik izvirivao iz
kuta usana kao da pokuava polizati obraz. Nasmijeila bi mi se svaki put kad bi
nam se susreli pogledi i uope je, moram rei, bila mila i dobroudna djevojka.
Ali ja sam ve teko nosila breme strpljenja, ekajui da se u mom ivotu otvore
neka vrataca koja se moda nikad nee otvoriti, a koja bi sigurno predstavljala
jedinu priliku koja e mi se ikad pruiti. A sad sam morala gledati kako se
nekome drugome irom otvaraju vrata u budunost. Katkad bih nou izvadila rupi
koji mi je dao predsjednik i leala bih na futonu udiui miris talka. Oistila
bih um od svega ostalog i usredotoila bih se na njegovu pojavu i osjeaj toplog
sunca na mom licu i tvrdog kamenog zidia na kojem sam sjedjela onog dana kad
sam ga upoznala. On je bio moj bodhisatva s tisuu ruku koji e mi pomoi. Nisam
znala kako e njegova pomo doi do mene, ali sam se molila da doe.
Pred kraj prvih mjesec dana nakon Bakiine smrti, jedna od novih slukinja
dola je k meni jednog popodnes i

144
145
va i rekla mi kako imam posjet. Vrijeme je bilo neuobiajeno toplo za listopad i
itavo mi je tijelo bilo vlano od znoja nakon to sam starim, runim usisivaem
istila ta-tamije u novoj Buinoj sobi koja je jo donedavno bila Te-tiina.
Bua je imala naviku krijumariti u sobu kolaie od rie, tako da je sobu esto

trebalo temeljito istiti. O-brisala sam se mokrim runikom to sam bre mogla i
pourila dolje, gdje me je na ulazu ekala neka mlada ena u kimonu slukinje.
Kleknula sam i poklonila joj se. Tek kad sam je drugi put pogledala, vidjela sam
da je to slukinja koja je prije nekoliko tjedana pratila Mamehu kad je Mameha
dola u nau okiyu izraziti suut. Raalostila sam se kad sam je prepoznala.
Bila sam sigurna da me ekaju nekakve neprilike. Meutim, kad mi je mahnu-la da
siem u ulazni prostor, navukla sam cipele i pola za njom na ulicu. alju li
te ponekad u grad neto obaviti, Chiyo? upitala me je.
Toliko je vremena prolo od mog pokuaja bijega da me vie nisu drali
zatoenu u okiyi. Nisam imala pojma zato me to pita, ali sam joj potvrdno
odgovorila. Odlino, rekla je. Pobrini se da te poalju u grad sutra popodne
u tri sata, a ja u te ekati kod malog mosta na Shirakavvi Dobro, gospoo,
rekla sam, ali smijem li pitati zato? Sutra e saznati, odgovorila mi je i
malo nabrala nos te sam pomislila kako me zadirkuje.
Nije mi bilo nimalo drago to Mamehina slukinja hoe da nekamo idem s njom,
vjerojatno k Mamehi, mislila sam, koja e me grditi zbog onog kimona. No, ipak
sam sutradan nagovorila Buu da me poalje obaviti neto to zapravo nije bilo
potrebno obaviti. Bua se bojala da bi zbog toga mogla imati neprilika, ali je
pristala kad sam joj obeala da u joj se nekako oduiti. I tako me je u tri
popodne zazvala iz dvorita: Chiyo-san, hoe li, molim te, otii u grad i
kupiti mi nove ice za shamisen i nekoliko kabuki revija? Rekli su joj da ita
kabuki revije zbog obrazovanja. Zatim je, jo glasnije, dodala: Je li to u re146
du, Tetie? Tetia nije odgovorila, jer je otila gore na kat malo prilei.
Izala sam iz okiye i pola uz Shirakawu do mostia koji je u strmom luku
prelazio rjeicu i vodio u dio Giona koji se zove Motoyoshi-cho. Kako je vrijeme
bilo lijepo i toplo, prilino je mnogo mukaraca i geja etalo uz obalu, divei
se tunim trenjama kojih su grane visjele nad povrinom vode. Dok sam ekala
Mamehinu slukinju kraj mostia, promatrala sam jednu skupinu stranih turista
koji su doli vidjeti slavnu etvrt Gion. To nisu bili prvi stranci koje sam
vidjela u Kvotu, ali su mi ovi izgledali udno: ene su imale velike noseve i
jarko obojenu kosu, a mukarci su bili tako visoki i samopouzdano su koraali,
udarajui petama o plonik. Jedan je od mukaraca pokazao rukom na mene i rekao
neto na nekom stranom jeziku, na to su se svi okrenuli i pogledali me. Meni je
bilo toliko neugodno da sam se pretvarala kako sam nala neto na ploniku, jer
sam tako mogla unuti i sakriti se od njihovih pogleda.
Napokon je stigla Mamehina slukinja i ba kao to sam se bojala, povela me
preko mosta i uz obalu do onih istih vrata gdje su mi Hatsumomo i Korin predale
kimono i poslale me s njime uza stube. inilo mi se strano nepravedno to u
ponovo imati neprilika zbog tog kimona -i to nakon toliko vremena. No, kad je
slukinja odgurnula vrata, popela sam se gore kroz sivi polumrak stubita. Kad
smo stigle na vrh stuba, ostavile smo obuu pred vratima i ule u stan. Chiyo
je ovdje, gospoo! povikala je slukinja.
ula sam Mamehu kako dovikuje iz stranje sobe: U redu, hvala, Tatsumi!
Slukinja me povela do jednog stola pokraj otvorenog prozora i ja sam tu
kleknula, pokuavajui prikriti nervozu. Ubrzo je dola jedna druga slukinja i
donijela mi aj, jer, kako se pokazalo, Mameha nije imala jednu, nego dvije
slukinje. Ja sasvim sigurno nisam oekivala da e mi posluiti aj i zapravo,
tako neto nisam doivjela jo od one veere u kui gospodina Tanake prije
nekoliko go147
dina. Naklonila sam se da joj zahvalim i srknula nekoliko gutljaja, kako ne bih
ispala nepristojna. Nakon toga sam jo dugo tamo sjedila i ekala, oslukujui
um vode izvana, jer je tu Shirakawa prelazila preko umjetno sagraenih
stepenica u njezinu koritu.
Mamehin stan nije bio velik, ali je zato bio izvanredno elegantan, zastrt
tatami strunjaama koje su oigledno bile nove, jer su imale ukastozeleni sjaj

i mirisale na slamu. Ako si ikad pozornije pogledao tatami strunjau, vjerojatno

si primijetio da je opivena tkaninom, obino je to samo tamna pamuna ili
lanena traka, ali ove su bile opivene svilom sa zlatnim i zelenim uzorkom. U
jednoj udubini u zidu nedaleko od stola visio je svitak ispisan prekrasnim
znakovima. Kasnije sam saznala da je taj svitak Mamehi poklonio slavni kaligraf
Matsudaira Koichi. Ispod njega, na niskom drvenom postolju, aranman ras-cvalih
grana svibe uzdizao se iz plitke posude nepravilna oblika i raspucale glazure
duboko crne boje. Meni se ta posuda uinila udnom, ali zapravo ju je Mamehi
poklonio nitko drugi nego Yoshida Sakuhei, veliki majstor setoguro stila u
keramici, koji je proglaen ivuim nacionalnim blagom u godinama nakon Drugog
svjetskog rata.
Napokon je Mameha izila iz stranje sobe, odjevena u prekrasan ukasti
kimono s uzorkom vode oko donjeg ruba. Okrenula sam se na tatamiju prema njoj i
poklonila joj se do zemlje dok je ona dolebdjela preko sobe do stola, spustila
se na koljena suelice meni, srknula aj koji joj je slukinja posluila i zatim
rekla: Onda... Chiyo, zar ne? Zato mi ne ispria kako si uspjela izai iz
okiye? Sigurna sam da gospoa Nitta ne voli kad joj slukinje obavljaju privatne
poslove usred dana?
Uope nisam oekivala ovakvo pitanje. U stvari, nisam se mogla sjetiti to
bih rekla, premda sam znala da je nepristojno ne odgovoriti na pitanje. Mameha
je samo sr-kala aj i gledala u mene s dobroudnim izrazom na svom savreno
ovalnom licu. Ti misli da u te grditi. Ali mene samo zanima jesi li se
dolaskom ovamo izloila neprilikama.
Osjetila sam veliko olakanje kad sam to ula. Ne, gospoo, odgovorila sam.
Poslali su me po ice za sha-misen i kabuki revije. Oh, fino, ja toga imam
koliko hoe, rekla je Mameha i pozvala slukinju, te joj naloila da donese
ice i revije i stavi ih na stol ispred mene. Po-nesi to sa sobom kad bude
odlazila pa te nitko nee pitati gdje si bila. A sad mi neto reci. Kad sam
dola u vau okiyu izraziti suut, vidjela sam jo jednu djevojku tvojih
godina. To je sigurno bila Bua. Je li imala jako okruglo lice?
Mameha me upita zato tu djevojku zovem Bua i kad sam joj odgovorila,
nasmijala se. Ta djevojka, Bua, nastavila je, kako se ona slae s
Hatsumomo? Pa, gospoo, odgovorila sam, rekla bih da Hatsumomo njoj poklanja
isto toliko pozornosti koliko i nekom listu koji je doleprao u dvorite.
Kakva pjesnika usporedba... list koji je doleprao u dvorite. Odnosi li se
Hatsumomo i prema tebi tako?
Otvorila sam usta da joj odgovorim, ali zapravo, nisam znala to bih rekla.
Gotovo nita nisam znala o Mamehi, a ne bi bilo pristojno govoriti loe o
Hatsumomo pred bilo kime izvan nae okiye. Mameha je izgleda naslutila to
mislim jer je rekla: Ne mora mi odgovoriti. Vrlo dobro znam kako se Hatsumomo
odnosi prema tebi: otprilike kao zmija prema svom sljedeem obroku. Ako smijem
pitati, gospoo, tko vam je to rekao? Nitko mi nije rekao, odgovorila je.
Hatsumomo i ja poznajemo se otkako je meni bilo est, a njoj devet godina. Kad
tako dugo promatra nevaljale postupke nekog stvora, nije teko pogoditi to e
napraviti. Ne znam to sam uinila da me ona toliko mrzi, rekla sam.
Hatsumomo nije teko razumjeti, ona je kao maka. Maka je sretna dok lei na
suncu i dok naokolo nema drugih maaka. Ali ako pomisli da se netko ulja oko
njezine zdjelice s hranom... Je li ti netko priao o tome kako je Hatsumomo
otjerala mladu Hatsuoki iz Giona?
Rekla sam da mi nitko to nije ispriao. Kako je samo Hatsuoki bila lijepa
djevojka, poela je priati Mameha.

148
149

I moja draga prijateljica. Njih su dvije bile sestre. To znai da ih je obje

poduavala ista geja - velika Tomi-hatsu, koja je tada ve bila stara ena.
Tvoja Hatsumomo nikad nije voljela mladu Hatsuoki, a kad su obje postale geje
pripravnice, nije mogla podnijeti da joj je ona suparnica. I tako je poela po
Gionu iriti priu kako su Hatsuoki zatekli jedne noi u nekoj uliici u vrlo
nedolinoj situaciji s jednim mladim policajcem. U tome, dakako, nije bilo ni
mrvice istine. Da je Hatsumomo jednostavno ila naokolo i priala tu priu,
nitko joj ne bi vjerovao. Svi su znali koliko je ljubomorna na Hatsuoki. Zato je
to izvela ovako: kad bi god naila na nekoga tko je puno popio, neku geju, ili
neku slukinju, ili ak nekog mukarca u posjetu Gionu, svejedno koga, apui
bi ispriala tu priu o Hatsuoki na takav nain da se ta osoba sljedeeg jutra
uope ne bi sjeala da je to ula od Hatsumomo. Ubrzo je time tako nakodila
ugledu jadne Hatsuoki, da ju je, uz pomo jo nekoliko sitnih podvala, lako
otjerala iz Giona. Na neki udan nain, bilo mi je lake kad sam ula da je
Hatsumomo jo prema nekome bila tako udovino zla kao prema meni. Ona ne moe
podnijeti suparnice, nastavila je Mameha. Zato se tako ponaa prema tebi.
Hatsumomo sasvim sigurno ne vidi u meni suparnicu, gospoo, rekla sam. Ja
njoj mogu biti suparnica koliko nekakva mlaka vode moe biti suparnicom oceanu.
Moda je tako u ajanama. Ali unutar okiye... Ne ini ti se udno to gospoa
Nitta jo uvijek nije posvojila Hatsumomo? Okiya Nitta vjerojatno je najbogatija
okiya u Gionu, a nema nasljednika. Kad bi usvojila Hatsumomo, gospoa Nitta ne
bi samo rijeila problem nasljedstva, nego bi i sva Hatsumomina zarada u
potpunosti pripala okiyi i gospoa Nitta joj ne bi od toga morala dati ni jedan
sen. A Hatsumomo je vrlo uspjena geja! ovjek bi pomislio da e ju gospoa
Nitta, koja toliko voli novac, odavno posvojiti. Ako to ipak nije uinila,
vjerojatno za to ima dobar razlog, ne ini ti se?
Ja nikad dosad nisam o tome razmiljala, ali sluajui Mamehu bila sam
sigurna da tono znam koji je to razlog.
Posvojiti Hatsumomo, rekla sam, znailo bi pustiti tigra iz kaveza. Upravo
tako. Sigurna sam da gospoa Nitta vrlo dobro zna kakvom bi se posvojenom keri
Hatsumomo pokazala - takvom koja bi nala naina da nju istjera iz okiye.
Uostalom, Hatsumomo je poput djeteta, nema nimalo strpljenja. Ja mislim da ona
ne bi uspjela odrati na ivotu ak ni cvrka u kavezu. Za godinu, dvije,
vjerojatno bi rasprodala zbirku kimona i prestala raditi. Eto, mala Chiyo, to je
razlog zato te Hatsumomo toliko mrzi. to se tie te druge djevojke, Bue,
pretpostavljam da se Hatsumomo ne brine previe da bi gospoa Nitta mogla nju
posvojiti. Mameha-san, rekla sam, sigurno se sjeate onog vaeg upropatenog
kimona... Hoe mi rei kako si ti bila ta koja ga je umrljala tuem.
Ovaj... da, gospoo. I premda sam sigurna da vi znate kako je sve to smislila
Hatsumomo, iskreno se nadam da u vam jednog dana moi pokazati koliko mi je ao
zbog toga.
Mameha je dugo zamiljeno gledala u mene. Nisam imala pojma to misli, sve
dok nije rekla: Ako eli, smije mi se ispriati.
Odmaknula sam se od stola i poklonila se do poda, ali prije nego to sam
imala prilike neto rei, Mameha me prekine. To bi bio ljupki naklon kad bi ti
bila seljanka koja je prvi put dola u Kvoto, rekla je. Ali budui da eli
izgledati kultivirano, mora to napraviti ovako. Pogledaj mene; odmakni se jo
dalje od stola. U redu, na koljenima si, a sad isprui ruke i vrcima prstiju
dodirni strunjau ispred sebe. Samo vrcima prstiju, ne cijelom akom. Prsti ne
smiju biti raireni, jo uvijek vidim razmak meu njima. Vrlo dobro, stavi ih na
strunjau... ruke dri jednu uz drugu... tako! Sad to izgleda ljupko. Nakloni se
to nie moe, ali vrat mora ostati savreno ravan, nemoj pustiti da ti glava
tako pada. I nemoj se, zaboga, oslanjati na ruke, izgledat e kao mukarac!
Tako je dobro. Sad to smije ponoviti.
I tako sam se jo jednom poklonila pred njom i rekla joj kako mi je jako ao
to sam sudjelovala u unitavanju njezinog lijepog kimona. To je doista bio
lijepi kimono,

150
151
zar ne? rekla je. No, sad emo sve to zaboraviti. Hou znati zato vie ne
ide u kolu za geje. Tvoje su mi uiteljice rekle da si lijepo napredovala, a
onda si odjednom prestala dolaziti na satove. Ti bi trebala ostvariti uspjenu
karijeru u Gionu. Zato bi gospoa Nitta prekinula tvoje kolovanje?
Ispriala sam joj o svojim dugovima, ukljuujui njezin kimono i onaj bro za
koji me je Hatsumomo optuila da sam ga ukrala. No, kad sam zautjela, Mameha se
zagledala u mene hladnim pogledom. Napokon je rekla: Tu ima jo neto to si mi
preutjela. S obzirom na dugove, gospoi Nitti bi bilo samo jo vie stalo do
toga da posta-ne uspjena geja. Sigurno joj nikad nee vratiti dugove ako
ostane slukinja.
Ja sam na to vjerojatno posramljeno oborila pogled, jer kad je Mameha ponovo
progovorila, inilo se kao da mi ita misli. Pokuala si pobjei, je li tako?
Da, gospoo, priznala sam. Imala sam jednu sestru. Razdvojili su nas, ali smo
uspjele pronai jedna drugu. Trebale smo se sastati jedne noi kako bismo
zajedno pobjegle... ali sam onda ja pala s krova i slomila ruku. S krova!
ali se. Zar si se popela gore kako bi bacila zadnji pogled na Kvoto?
Objasnila sam joj zato sam se popela na krov. Znam da je glupo to to sam
napravila, rekla sam nakon toga. Sad Majka vie ne eli uloiti ni jedan sen u
moje kolovanje, jer se boji da bih opet mogla pokuati pobjei. Ne radi se
samo o tome. Kad neka djevojka pobjegne, to je sramota za gospodaricu njezine
okiye. Tako se na to gleda ovdje u Gionu. Zaboga, ona nije u stanju sprijeiti
ak ni vlastite slukinje da ne pobjegnu od nje. Otprilike tako nekako. Nego,
to ti sada kani uiniti, Chiyo? Ne izgleda mi kao djevojka koja eli provesti
itav ivot kao slukinja. Oh, gospoo... dala bih ne znam to kad bih mogla
popraviti svoje pogrjeke, rekla sam. Otada je prolo vie od dvije godine.
Tako sam strpljivo ekala i stalno sam se nadala da e mi se ukazati nekakva
prilika. Strpljivo ekanje ne odgovara tvojoj prirodi. Vidim da u tvojoj
linosti ima mnogo vode. Voda nikad ne eka. Ona
mijenja oblik i zaobilazi stvari, pronalazi tajne puteve kojih se nitko drugi ne
bi sjetio; kakvu siunu rupicu u krovu ili u dnu kutije. Voda je nedvojbeno
najpromjenljivi-ji od pet elemenata. Ona moe otplaviti zemlju, ugasiti vatru,
moe ak izlokati i odnijeti komad metala. Pa ak ni drvo, koje je prirodni
komplement vode, ne moe preivjeti ako ga voda ne hrani. A ti se u svom ivotu
ipak nisi oslonila na tu skrivenu snagu, je li tako? Pa, gospoo, zapravo mi
je voda koja tee dala ideju za bijeg preko krova. Sigurna sam da si ti
pametna djevojica, Chiyo, ali ne mislim da je to bio najpametniji trenutak u
tvom ivotu. Mi koji u svojim linostima imamo vodu ne odabiremo kamo emo tei.
Moemo samo tei tamo kamo nas nosi krajolik naeg ivota. Pretpostavljam da
sam ja kao rijeka koja je dola do brane, a ta je brana Hatsumomo. Da, to je
vjerojatno tono, rekla je Mameha mirno me gledajui. Samo, rijeka katkad moe
podlokati branu.
Otkako sam dola u njezin stan, stalno sam se pitala zato me je Mameha
pozvala. Ve sam zakljuila kako to ne moe imati nekakve veze s onim kimonom,
ali tek su mi se sad oi otvorile i vidjela sam ono to mi je cijelo vrijeme
bilo ravno pod nosom. Mameha se sigurno pomou mene kanila osvetiti Hatsumomo.
Meni je bilo jasno da su njih dvije suparnice, zato bi joj inae Hatsumomo
unitila kimono? Nema sumnje, Mameha je samo ekala pravi trenutak i sad je,
inilo se, smatrala kako je doao taj trenutak. Meni je odredila ulogu korova
koji gui druge biljke u vrtu. Ako ne grijeim, ona se nije htjela samo
osvetiti, ona se htjela zauvijek rijeiti Hatsumomo. U svakom sluaju,
nastavila je Mameha, nita se nee promijeniti dok ti gospoa Nitta ne dopusti
nastaviti sa kolom. Nemam mnogo nade, rekla sam, da bih je ikad mogla

nagovoriti na to. Nemoj se zasad brinuti o tome kako e je nagovoriti. Brini

se o tome kako e pronai pravi trenutak za to.
Ja sam svakako dosad nauila mnoge lekcije od ivota, ali nita nisam nauila
o strpljenju, ak ni toliko da

152
153
II
bih shvatila to je Mameha mislila time da moram pronai pravi trenutak. Rekla
sam joj kako sam spremna ve sutra razgovarati s Majkom, ako me ona moe
poduiti to bih joj trebala rei. Sluaj me, Chiyo, posrtanjem kroz ivot
nee daleko stii. Mora nauiti kako e pronai pravo vrijeme i pravo mjesto
za svaku stvar. Mi koji eli prevariti maku nee jednostavno istrati iz rupe
svaki put kad mu se to prohtije. Zar ti ne zna kako e provjeriti svoj
almanah?
Ne znam jesi li ti ikad vidio neki almanah. Ako ga otvori i jednostavno
lista, uinit e ti se prepun sloenih tabela i nejasnih znakova. Geje su vrlo
praznovjerne, kao to sam ve rekla. Tetia i Majka, ak i kuharica i slukinje,
rijetko su kad donosile odluku o makar i tako jednostavnoj stvari kao to je
kupovanje novih cipela, a da prije toga ne bi pogledale u almanah. Meutim, ja
to jo nikad u ivotu nisam uinila. Nije onda nikakvo udo to su te zadesile
tolike nesree, rekla je Mameha. Hoe rei da si pokuala pobjei, a nisi
prije toga provjerila je li to tvoj sretan dan?
Rekla sam joj da je moja sestra odluila kad emo bjeati. Mameha me pitala
sjeam li se datuma i uspjela sam se sjetiti nakon to sam zajedno s njom
pogledala u kalendar: to je bio zadnji utorak u listopadu 1929. godine, samo
nekoliko mjeseci nakon to su moju sestru i mene odveli od kue.
Mameha je naloila slukinji da joj donese almanah za tu godinu i zatim je,
nakon to me je upitala koji sam znak - godina majmuna - provela izvjesno
vrijeme provjeravajui i usporeujui razliite tabele, kao i stranicu na kojoj
su openito bili prikazani moji izgledi za taj mjesec. Napokon mi je proitala
sljedee: Razdoblje vrlo loih izgleda. Po svaku cijenu treba izbjegavati
nepotrebnu, neobinu hranu i putovanja. Tu je zastala i pogledala me. uje?
Putovanja. Nakon toga kae da jo mora izbjegavati sljedee stvari... da
vidimo... kupanje tijekom sata pijetlova, nabavu nove odjee, zapoinjanje
novih pothvata i sluaj ovo: promjenu boravita. Tu je Mameha zaklopila knjigu i zapiljila se u mene. Jesi li pripazila na bilo koju od
tih stvari?
Mnogi ljudi sumnjaju u takvu vrstu gatanja, ali da si vidio to se zatim
dogodilo, to bi ti sigurno rasprilo svaku sumnju. Mameha me je zapitala za
Satsuin znak i pogledala to u almanahu pie za nju. Dakle, rekla je nakon to
je neko vrijeme listala po knjizi, ovdje pie: Sretan dan za male promjene.
Moda to nije bio najbolji dan za tako ambiciozan pothvat kao to je bijeg, ali
je sigurno bio bolji od ostalih dana tog i idueg tjedna. A onda je dolo neto
iznenaujue: Dalje kae: Dobar dan za putovanje u smjeru Ovna, proitala je
Mameha. I kad je izvukla kartu i pronala na njoj Yoroido, nae je rodno selo
doista lealo sjeveroistono od Kvota, to je smjer koji odgovara zodijakom
znaku Ovna. Satsu je provjerila almanah. Vjerojatno je to uinila kad me je na
nekoliko minuta ostavila ekati u onoj sobici pod stubitem u kui Tatsuvo. I
svakako je imala pravo to je to uinila, jer ona je uspjela pobjei, a ja
nisam.
U tom sam trenutku poela shvaati koliko sam bila nesvjesna ne samo u
planiranju bijega, nego u svemu. Nikad nisam shvaala kako je sve meusobno usko
povezano. Ne mislim samo na zodijak. Mi, ljudska bia, samo smo dio neeg mnogo

veeg. Hodajui putem moda emo zgaziti nekog kukca ili jednostavno izazvati
gibanje zraka zbog ega e neka muha zavriti tamo kamo inae nikad ne bi
otila. Pa ako uzmemo taj isti primjer i zamislimo sebe u ulozi insekta, a iri
kozmos u naoj prethodnoj ulozi, postat e nam jasno kako svaki dan na nas
utjeu sile nad kojima nemamo nikakva nadzora, ba kao to nekakav jadni kukac
nema nadzor nad divovskim stopalom koje se sputa na njega. I to nam preostaje?
Moramo na sve mogue naine pokuati razumjeti kretanje kozmosa oko nas i u
skladu s time podesiti vrijeme svoga djelovanja, tako da se ne borimo protiv
struje, nego se kreemo zajedno s njom.
Mameha je ponovo uzela almanah i ovog mi je puta proitala povoljne dane u
nekoliko sljedeih tjedana koji

154
155
Jedanaesto poglavlje i
e biti pogodni za znaajne promjene. Upitala sam je li bih trebala pokuati
razgovarati s Majkom jednog od tih dana i to bih tono trebala rei. Ne kanim
pustiti tebe da s njom razgovara, rekla mi je. Ona e te odmah odbiti. Da sam
ja na njenom mjestu, ja bih te takoer odbila! Koliko ona moe procijeniti, u
Gionu nema geje koja bi bila voljna postati tvojom starijom sestrom.
Rastuila sam se kad sam to ula. Ako je to tako, Mameha-san, to bih onda
trebala uiniti? Vrati se u okiyu, Chiyo, rekla mi je, i nikome ne spominji
da si sa mnom razgovarala.
Nakon toga mi je uputila pogled koji je znaio kako se sad trebam nakloniti,
ispriati i otii, to sam i uinila. Toliko sam bila zbunjena da sam zaboravila
uzeti kabuki revije i ice za shamisen koje mi je Mameha spremila. Njezina je
slukinja morala trati s time za mnom sve do kraja ulice.
Trebala bih ti objasniti to je Mameha mislila pod starijom sestrom, premda
sam u to vrijeme i sama jedva neto o tome znala. Kad je neka djevojka napokon
spremna zapoeti karijeru kao pripravnica, potrebno joj je da uza se ima neku
iskusniju geju koja e je voditi. Mameha je spomenula Hatsumominu stariju
sestru, veliku Tomihat-su, koja je ve bila u poodmaklim godinama kad je
poduavala Hatsumomo, ali starije sestre ne moraju uvijek biti toliko starije.
Svaka geja moe biti starija sestra mlaoj djevojci; dovoljno je da je barem
jedan dan ranije postala geja.
Kad se dvije djevojke odlue povezati kao sestre, izvodi se obred slian
vjenanju. Nakon toga, one se smatraju gotovo rodbinski vezanima, ak zovu jedna
drugu starija sestro i mlaa sestro, ba kao prave sestre. Ima sluajeva da
neka geja ne shvaa svoju ulogu onako ozbiljno kako bi trebala, ali starija
sestra koja savjesno obavlja svoju dunost postaje najvanija osoba u ivotu
mlade geje. Dunost starije sestre ne ograniava se samo na to da podui mlau
kako e na pravi nain smijehom prikriti zbunjenost kad joj neki mukarac
ispria neku kakljivu alu ili kako e odabrati kvalitetan vosak za podlogu
ispod minke. Starija se sestra mora takoer pobrinuti da njezina mlaa sestra
privue pozornost onih ljudi koji e joj biti od koristi. Stoga e je voditi sa
sobom i predstaviti je vlasnicama svih uglednijih ajana u Gionu, ovjeku koji

156
157

I
izrauje vlasulje za priredbe u kazalitu, kuharima u svim vanijim restoranima
i tako dalje.
Ve je to, svakako, dosta posla. Meutim, ti posjeti i predstavljanja raznim
ljudima u Gionu tijekom dana samo su polovica onog to starija sestra mora
napraviti. Jer Gion je poput blijede zvijezde koja zablista punom ljepotom tek
nakon zalaska sunca. Uveer starija sestra mora na zabave voditi sa sobom mlau
sestru, kako bi je predstavila svojim muterijama i zatitnicima koje je
upoznala tijekom godina. Rei e im: Oh, jeste li se upoznali s mojom mlaom
sestrom Tom-i-tom? Molim vas, potrudite se zapamtiti njezino ime, jer ona e
postati velika zvijezda! I dopustite joj da navrati do vas kad sljedei put
posjetite Gion. Naravno, malo je mukaraca spremno platiti prilino veliku
svotu novaca kako bi veer proveli avrljajui s nekom etrnaestogodinjom
djevojicom, tako da taj ovjek vjerojatno nee pozvati gejinu mlau sestru
prilikom sljedeeg posjeta. Ali starija sestra i vlasnica ajane nasta-vljat e
mu je nuditi, sve dok ju ne pozove. Ako se pokae kako mu se ona zbog neeg ne
svia... no, to je onda druga pria, ali inae, vjerojatno e s vremenom postati
njezinim zatitnikom i bit e mu vrlo draga, ba kao to mu je bila draga
njezina starija sestra.
Preuzimanje dunosti starije sestre esto slii noenju vree rie s jednog
kraja grada na drugi. Jer osim to je mlaa sestra ovisna o starijoj, kao to je
putnik ovisan o vlaku koji ga vozi, uz to jo starija sestra mora snositi
odgovornost za njezino ponaanje. Jedini je razlog zbog kojeg se neka uspjena
geja izlae tolikom trudu u tome to uspjeh mlade pripravnice svima u Gionu
donosi koristi. Naravno, kao prvo, sama pripravnica ima od toga koristi jer joj
uspjeh omoguuje s vremenom otplatiti vlastite dugove, a ako ima sree, zavrit
e kao ljubavnica nekog imunog mukarca. Starija sestra ima koristi jer dobiva
dio zarade mlae sestre, kao i vlasnice ajana u kojima djevojka zabavlja
muterije. Pa ak i vlasuljar, duan koji prodaje ukrase za kosu, duan sa
slasticama gdje e pripravnica kupovati poklone za svoje zatitnike... Oni moda nee izravno dobivati dio njezine zarade, ali e svakako imati koristi od
toga to se pojavila jo jedna uspjena geja koja privlai ljude da dou u Gion
i ondje troe novac.
Moe se slobodno rei kako za mladu pripravnicu u Gionu sve ovisi o njezinoj
starijoj sestri. No, malo koja od njih moe na bilo koji nain utjecati na to
tko e biti njezina starija sestra. Neka poznata geja sigurno nee ugroziti
svoj ugled prihvaanjem djevojke koja joj se ini nezanimljivom i za koju misli
da se nee svidjeti njezinim muterijama. S druge strane, gospodarica neke
okiye, koja je uloila mnogo novaca u kolovanje odreene pripravnice, nee
sjediti skrtenih ruku i samo ekati da se pojavi neka nezanimljiva geja i
ponudi se da pripravnicu uzme za mlau sestru. Stoga svaka uspjena geja dobiva
mnogo vie molbi nego to moe prihvatiti. Neke moe odbiti, ali neke ne moe...
to je vjerojatno razlog zato je Majka mislila, kao to je Mameha rekla, kako
ni jedna geja u Gionu ne bi pristala preuzeti ulogu moje starije sestre.
U prvo vrijeme, kad sam tek dola u okiyu, Majka je vjerojatno raunala na to
da e Hatsumomo postati mojom starijom sestrom. Premda je Hatsumomo bila ena
koja bi svojim ugrizom otrovala pauka, svaka bi pripravnica bila sretna kad bi
je ona izabrala za mlau sestru. Hatsumomo je ve bila starija sestra najmanje
dviju poznatih mladih geja. I nije ih muila kao mene, nego se lijepo ponaala.
Ona ih je sama odabrala, zbog novaca koje e joj donijeti. Meutim, u mom
sluaju, raunati na to da e mi Hatsumomo pomoi i zatim se zadovoljiti s onih
nekoliko jena koliko bi joj to moglo donijeti, bilo je kao raunati na nekog psa
da e otpratiti maku niz ulicu i pritom je ne ugristi u prvom mranom prolazu.
Dakako, Majka je mogla prisiliti Hatsumomo da se prihvati dunosti moje starije
sestre, ne samo zato to je Hatsumomo ivjela u okiyi, nego i zato to je
Hatsumomo imala samo nekoliko vlastitih kimona i ovisila je o kolekciji okiye.
Ali mislim da nikakva sila na svijetu ne bi natjerala Hatsumomo da me pravilno
podui. Sigurna sam da bi me onog

158
159

dana kad bi od nje zatraili da me odvede u ajanu Mizu-ki i predstavi vlasnici,

umjesto u ajanu, odvela na obalu rijeke i rekla: Rijeka Kamo, jesi li upoznala
moju mlau sestru? A zatim bi me gurnula u vodu.
to se pak tie toga da me prihvati neka druga geja... pa, to bi znailo
zamjeriti se Hatsumomo. Malo je geja u Gionu imalo dovoljno hrabrosti za to.
Kasno jednog prijepodneva, nekoliko tjedana nakon mog razgovora s Mamehom,
upravo sam sluila aj Majci i jednoj goi u primaoj sobi kad je Tetia
odgurnula vrata.
Oprosti to te prekidam, rekla je, ali moe li se na trenutak ispriati,
Kayoko-san. Majka se, zapravo, zvala Kavoko, ali smo rijetko kad uli da joj se
netko u okiyi obraa imenom. Imamo na vratima jednu gou.
Majka se nasmijala onim svojim kaljucavim smijehom. Izgleda da ti je danas
dosadno, Tetie, rekla je, kad si mi osobno dola najaviti gou. Slukinje
ionako ljenare, a sad si jo i ti poela raditi njihov posao.
Mislila sam da e ti biti drae ako ti ja kaem da nam je u posjet dola
Mameha, rekla je Tetia.
Ja sam se ve bila poela brinuti da od onog to mi je Mameha govorila na
kraju nee biti nita. Ali kad sam ula da se ona odjednom pojavila na vratima
nae okiye... dakle, krv mi je tako navalila u lice da sam se osjeala kao
arulja koju je netko upravo upalio. Jedan dugi trenutak u sobi je vladala
tiina, a onda ju je prekinula Majina goa: Pa, Mameha-san! Ja u se sad
oprostiti, ali samo ako mi obea da e mi sutra ispriati o emu se, zapravo,
radi.
Iskoristila sam priliku i kliznula iz sobe kad je Majka pola ispratiti
gou. Potom sam u predvorju za goste ula Majku kako Tetii kae neto to
nikad nisam mislila da bi ona mogla rei. Istresla je lulu u pepeljaru koju je
donijela sa sobom iz primae sobe i kad mi ju je dodala da je ispraznim, rekla
je: Tetie, molim te, doi ovamo i popravi mi frizuru. Nikad dotad nisam primijetila da se ona iole brine o svom
izgledu. Istina je, elegantno se odijevala. Ali ba kao to joj je soba bila
puna lijepih predmeta, a ipak, usprkos tome, beznadno sumorna, tako se i ona
odijevala u dragocjene tkanine, ali su joj oi bile uljaste kao komadi stare,
usmrdjele ribe... a to se tie kose, poklanjala joj je toliko pozornosti koliko
kakva lokomotiva dimnjaku: to je jednostavno bilo neto to joj se sluajno
nalazi na glavi.
Dok je Majka primala gou na ulazu, ja sam u slu-inskoj sobi istila
pepeljaru. I pritom sam se toliko upi-njala ne bih li ula to Mameha i Majka
govore da me ne bi zaudilo da sam nategnula sve miie u uima.
Prvo je Majka rekla: Oprosti to sam te pustila ekati, Mameha-san. Ukazala
si nam veliku ast svojim posjetom!
Onda je Mameha rekla: Nadam se da ete mi oprostiti to sam dola ovako
iznenada, gospoo Nitta. Ili neku slinu dosadnu uljudnost. Potom su neko
vrijeme nastavile izmjenjivati uljudne fraze. Sav moj trud oko os-lukivanja
isplatio mi se otprilike kao nekom ovjeku koji s mukom vue neku krinju
uzbrdo, a onda otkrije kako je puna kamenja.
Na posljetku su se kroz predvorje za goste zaputile prema primaoj sobi. Ja
sam toliko oajniki eljela saznati o emu e razgovarati da sam zgrabila jednu
krpu i poela latiti pod predvorja. Tetia mi inae ne bi dopustila da to radim
dok je u primaoj sobi neka goa, ali ovog je puta ona bila isto toliko
zaokupljena oslukivanjem kao i ja. Kad je slukinja donijela aj, Tetia se
odmaknula ustranu kako je ne bi vidjeli iz sobe i pobrinula se da vrata ostanu

mrvicu odkrinuta, kako bi bolje ula. Ja sam tako pozorno oslukivala

avrljanje u sobi da sam potpuno zaboravila na sve oko sebe i odjednom sam pred
sobom ugledala okruglo Buino lice kako zuri ravno u mene. Ona je takoer
latila pod, premda sam to ve ja radila i premda ona vie nije morala raditi
kune poslove.
Tko je Mameha? apui me je upitala.

160
161
Oito je ula slukinje kako priaju meu sobom, vidjela sam ih kako su se
okupile na zemljanom prolazu uz galeriju.
Ona je Hatsumomina suparnica, odgovorila sam apui. Ono je bio njezin
kimono, onaj za koji me je Hatsumomo natjerala da ga poaram tuem.
Izgledalo je kao da e me Bua jo neto pitati, ali smo tada ule kako
Mameha kae: Gospoo Nitta, nadam se da ete mi oprostiti to vas smetam u
poslu, ali eljela bih s vama nakratko porazgovarati o vaoj slukinji Chiyo.
Oh, ne, ree Bua i pogleda me u oi kako bi mi pokazala koliko joj je ao
to u opet imati neprilika.
Naa Chiyo zna ponekad biti malo dosadna, rekla je Majka. Nadam se da te
nije gnjavila.
Ne, ne, ni govora, rekla je Mameha. Nego, primijetila sam da posljednjih
nekoliko tjedana ne dolazi u kolu. Tako sam se navikla naletjeti na nju s
vremena na vrijeme u hodniku... Ba juer sam odjednom pomislila kako je sigurno
teko bolesna! Nedavno sam upoznala jednog izvrsnog lijenika, hoete li da ga
zamolim neka navrati do vas?
To je jako ljubazno od tebe, rekla je Majka, ali ti sigurno misli na neku
drugu djevojku. Nisi se mogla sretati s Chiyo u kolskom hodniku. Ona ve dvije
godine nije bila u koli.
Mislimo li na istu djevojku? Prilino ljepukasta, s iznenaujuim
sivoplavim oima?
Ona doista ima neobine oi. Ali valjda u Gionu postoje dvije takve
djevojke... Tko bi to rekao!
Pitam se je li mogue da su prole dvije godine otkako sam je posljednji put
tamo vidjela, ree Mameha. Moda je ostavila na mene tako snaan dojam da mi
se ini kao da je to bilo nedavno. Ako smijem pitati, gospoo Nitta... je li ona
zdrava?
O, da. Zdrava je poput mladog stabla i jednako tako neposluna, moram rei.
A ipak ne ide vie u kolu? Kako udno!
Sigurna sam da se jednoj mladoj, popularnoj geji kao to si ti ini kako je
Gion mjesto u kojem se lako zarauje novac. Ali nije tako, zna, ovo su teka
vremena. Ne mogu si priutiti ulagati novac u bilo koga. im sam shvatila koliko
je Chiyo neprikladna...
Uvjerena sam da mislimo na dvije razliite djevojke, ree Mameha. Ne mogu
zamisliti da bi jedna otroumna poslovna ena kao to ste vi, gospoo Nitta,
mogla za Chi-yo rei daje neprikladna...
Jesi li sigurna da se ta djevojka zove Chiyo? upita Majka.
Ni jedna od nas tri u predsoblju nije to znala, ali dok je to govorila,
Majka je ustala od stola i pola prema vratima sobe. Kad je trenutak kasnije
odgurnula vrata, nala se pred Tetiinim uhom. Tetia se mirno odmaknula kao da
se nita nije dogodilo, a Majci je, pretpostavljam, odgovaralo da se i ona pravi
kao da je to u redu, jer je samo pogledala prema meni i rekla: Chiyo-chan, doi
malo unutra.
Dok sam zatvorila vrata iza sebe i kleknula na tatami kako bih se poklonila,
Majka se ve ponovo namjestila iza stola.

Ovo je naa Chiyo, rekla je.

To je upravo ona na koju sam mislila! rekla je Mameha. Kako si, Chiyochan? Drago mi je to izgleda tako zdrava! Ba sam rekla gospoi Nitti kako sam
se ve zabrinula zbog tebe. Ali izgleda da si dobro.
O, da, gospoo, vrlo dobro, rekla sam.
Hvala, Chiyo, rekla je Majka. Ponovo sam se poklonila, namjeravajui se
ispriati i povui, ali jo se nisam do kraja uspravila na noge kad Mameha ree:
Ona je doista vrlo ljupka djevojka, gospoo Nitta. Moram rei, neko sam
vrijeme pomiljala na to da vas zamolim za doputenje da je uzmem za svoju mlau
sestru. Ali sada, kad je prekinula kolovanje...
Majka se, izgleda, zaprepastila kad je to ula jer je ba prinosila ustima
alicu s ajem i ruka joj je zastala na

162
163
pola puta. Ostala je tako ukoena, s podignutom alicom, itavo vrijeme dok sam
ja izlazila iz sobe. Ve sam gotovo stigla do mjesta u predsoblju na kojem sam
ostavila krpu, kad je napokon progovorila.
Tako popularna geja kao to si ti, Mameha-san... ti bi mogla dobiti bilo
koju pripravnicu u Gionu za svoju mlau sestru.
To je tono, esto mi nude razne djevojke. Ali ja ve vie od jjodinu dana
nisam prihvatila neku novu mladu sestru. ovjek bi mislio da e se muterije
prorijediti zbog ove strane krize, ali zapravo, ja jo nikad nisam imala toliko
posla. Pretpostavljam da bogati ostaju bogati, ak i u ovakvim vremenima.
A zabava im je potrebnija nego ikada, sloi se Majka. Ali, govorila si...
Da, to sam ono govorila? No dobro, nije vano. Ne smijem vas vie
zadravati. Drago mi je da je Chiyo, na kraju krajeva, sasvim zdrava.
Vrlo zdrava, da. Ali ostani jo koji trenutak, Mameha-san, ako nema nita
protiv. Govorila si o tome kako si gotovo pomiljala na to da Chiyo uzme za
mlau sestru?
No da, ali ona sad ve tako dugo ne pohaa satove... odgovori Mameha.
Uostalom, sigurna sam da ste vi imali dobrih razloga za takvu odluku, gospoo
Nitta. Ne bih se usudila sumnjati u ispravnost vae procjene.
Tuno je na kakve nas teke odluke primorava ovo vrijeme krize. Jednostavno,
nisam vie bila u stanju plaati njezino kolovanje! Meutim, ako ti misli da
ona obeava, Mameha-san, sigurna sam da bi ti se obilato vratio svaki novi
koji bi eventualno odluila uloiti u njezinu budunost.
Majka je pokuavala iskoristiti situaciju. Ni jedna geja nikad nije plaala
satove poduke za svoju mlau sestru.
Kad bi bar to bilo mogue, rekla je Mameha, ali uz ovu stranu krizu...
Moda bih ipak mogla pronai naina da joj platim kolovanje, rekla je
Majka. Iako je Chiyo pomalo tvrdoglava i toliko mi je duna da esto mislim kako bi me zapanjilo ako bi mi ikad
to uspjela vratiti.
Tako draesna djevojka? Mene bi zapanjilo kad vam ne bi uspjela vratiti
dugove.
Uostalom, nije sve u novcu, zar ne? ree Majka. ovjek bi jednoj takvoj
djevojci kao to je Chiyo elio pomoi koliko moe. Moda bi se nalo naina
kako da jo malo uloim u nju... samo za kolovanje, jasno. Ali to bi se time
dobilo?
Sigurna sam da su njezini dugovi veliki, ree Mameha. Ali unato tome,
vjerujem da e ona sve to otplatiti do svoje dvadesete godine.
Do dvadesete godine! usklikne Majka. Mislim da to nije uspjelo ni jednoj
djevojci u Gionu. A s obzirom na ovu krizu...

Da, istina je, kriza je.

Meni se, u svakom sluaju, naa Bua ini sigurnijom investicijom, ree
Majka. Napokon, u sluaju Chiyo, s tobom kao starijom sestrom, njezini e se
dugovi najprije jo vie poveati prije nego to se ponu smanjivati.
Majka nije time mislila samo na kolarinu, nego i novac koji e morati davati
Mamehi. Geja takvog ugleda obino uzima vei dio zarade mlae sestre, nego to
bi uzela neka manje uspjena geja.
Mameha-san, ako ima jo malo vremena, nastavila je Majka, moda bi
htjela razmisliti o jednom prijedlogu. Ako velika Mameha kae da e Chiyo
otplatiti svoje dugove do dvadesete godine, kako onda ja mogu u to sumnjati?
Naravno, djevojka kao Chiyo ne moe uspjeti ako se o njoj ne stara neka starija
sestra kao to si ti, a s druge strane, sredstva kojima raspolae naa mala
okiya ve su i sad rastegnuta do krajnjih granica. Ja ti nikako ne mogu ponuditi
takav udio u zaradi na koji si ti navikla. Najbolje to ti mogu ponuditi bila bi
polovica tvog uobiajenog dijela.
Ja upravo razmatram nekoliko vrlo velikodunih ponuda, odgovorila je
Mameha. Ako ve odluim uzeti

164
165
I
mlau sestru, ne mogu si priutiti da to radim za manje novaca nego obino.
Nisam jo zavrila, Mameha-san, ree Majka. Evo mog prijedloga. Istina je
da ti ne mogu ponuditi vie od polovice uobiajenog udjela. Ali ako Chiyo doista
otplati svoje dugove do dvadesete godine, kao to predvia, isplatit u ti sav
novac za koji si dotad ostala prikraena plus dodatnih trideset posto. Tako e,
na kraju, zaraditi vie novaca.
A ako Chiyo navri dvadeset godina, a nije otplatila sve dugove? upita
Mameha.
Zao mi je to to moram rei, ali u tom sluaju, ulaganje se nee isplatiti
ni tebi, ni meni. Okiya ti nee moi platiti novac koji ti duguje.
Nastala je tiina, a onda je Mameha uzdahnula.
Ja se slabo razumijem u brojke, gospoo Nitta. Ali ako sam dobro razumjela,
vi od mene traite da se prihvatim neeg to vi smatrate nemoguim, za manji
postotak od uobiajenog. Mnogo je djevojaka u Gionu koje imaju izgleda postati
uspjene geje i koje mogu prihvatiti za mlae sestre bez ikakvog rizika. ao mi
je, ali moram odbiti vau ponudu.
Ima pravo, ree Majka. Trideset posto je malo. Nudim ti dvostruko, ako
uspije.
Ili nita, ako ne uspijem.
Molim te, nemoj tako na to gledati. Svakako e dobivati dio onoga to Chiyo
zaradi. Samo to ti okiya nee moi isplatiti razliku.
Bila sam sigurna da e Mameha odbiti. Umjesto toga, rekla je: Htjela bih
prvo saznati koliko Chiyo doista duguje okiyi.
Idem po knjige, rekla je Majka.
Ne znam kako je dalje tekao razgovor, jer je u tom trenutku Tetii bilo dosta
moga prislukivanja i poslala me u
166
grad s popisom stvari koje sam morala obaviti. itavog tog poslijepodneva bila
sam tako nemirna kao kakva hrpa kamenja tijekom zemljotresa, jer naravno, nisam
imala pojma kako e to zavriti. Ako se Majka i Mameha ne budu mogle dogovoriti,
itavog u ivota ostati slukinja, ba kao to kornjaa uvijek ostaje kornjaa.
Kad sam se vratila u okiyu, Bua je kleala na galeriji i proizvodila grozne
zvukove na svom shamisenu. Izgledala je jako vesela kad me je ugledala, i
pozvala me k sebi.

Smisli neku izliku da ode Majci u sobu, rekla mi je. Cijelo popodne
sjedi unutra i prebire po svom raunalu. Sigurno e ti neto rei. A onda se
odmah mora vratiti i mora mi sve ispriati!
Pomislila sam kako je to dobra ideja. Jedna od stvari koje sam morala kupiti
bila je krema za kuhariin svrab, ali su mi u ljekarni rekli kako im je
trenutano ponestalo te kreme. I tako sam odluila otii gore i ispriati se
Majci to sam se bez toga vratila u okiyu. Njoj e to, naravno, biti svejedno,
ona vjerojatno nije ni znala da su me po to poslali. Ali to e mi posluiti kao
izlika da uem u njezinu sobu.
Pokazalo se da je Majka sluala jednu humoristinu emisiju na radiju. Kad bih
inae zbog neega dola k njoj u takvim trenucima, obino bi mi samo mahnula da
uem i nastavila bi sluati radio listajui svoje poslovne knjige i puckajui
lulu. Danas je, na moje iznenaenje, ugasila radio i zaklopila knjigu rauna im
me je vidjela. Poklonila sam joj se i kleknula ispred stola.
Primijetila sam da si latila pod u predvorju dok je Mameha bila ovdje,
rekla mi je. Da nisi moda pokuavala prislukivati o emu govorimo?
Ne, gospoo. Primijetila sam jednu ogrebotinu na podu. Bua i ja smo se
trudile da je uinimo manje primjetnom.
Nadam se da e biti bolja geja nego to si laljivi-ca, rekla je i poela
se smijati, ali nije izvadila lulu iz usta, tako da je nehotice puhnula kroz
drak i mrvice pe167
pela i duhana izletjele su iz metalne glave. Neke su mrvice duhana jo gorjele
kad su joj pale na kimono. Odloila je lulu na stol i poela dlanom udarati po
sebi dok nije bila sigurna da ih je sve ugasila.
Dakle, Chiyo, ovdje si u okiyi vie od godinu dana, rekla je.
Vie .od dvije godine, gospoo.
Cijelo to vrijeme jedva sam te primjeivala. I onda danas doe takva geja
kao to je Mameha i kae mi da hoe biti tvoja starija sestra! Kako bih to,
zaboga, trebala shvatiti?
Kako se meni inilo, Mamehu je vie zanimala mogunost da nakodi Hatsumomo,
nego da meni pomogne. Ali to, dakako, nisam mogla rei Majci. Upravo sam se
spremala rei kako nemam pojma zato se Mameha zanima za mene, ali prije nego
to sam dospjela zaustiti, vrata sobe su se otvorila i ula sam Hatsumomin glas:
Oprosti, Majko, nisam znala da kori slukinju! Ona nee jo dugo biti
slukinja, ree joj Majka. Danas smo imali posjet koji bi te mogao zanimati.
Da, ujem daje dola Mameha i izvukla naeg malog klena iz akvarija,
odvrati Hatsumomo. Ula je u sobu i kleknula ispred stola na takav nain da sam
se brzo morala maknuti kako bih joj napravila mjesta.
Zbog nekog razloga, ree Majka, Mameha misli da e Chiyo otplatiti sve
svoje dugove do dvadesete godine.
Hatsumomo se okrene prema meni. Da si je vidio kako se smijei, rekao bi da
je to majka koja s oboavanjem gleda svoje dijete. Ali ona je tim osmijehom
popratila ove rijei:
Pa, Majko, moda, ako je proda nekoj javnoj kui...
Dosta, Hatsumomo. Nisam te pozvala da bih sluala takve stvari. Hou znati
ime si u zadnje vrijeme izazvala Mamehinu srdbu.
Moda sam toj ukoenoj gospoici pokvarila dan kad sam proetala kraj nje
ulicom, ali osim toga, nita joj drugo nisam napravila.
Ona ima neto na umu. Voljela bih znati to je to.
Nema u tome nikakve tajne, Majko. Ona misli da mi se moe osvetiti preko ove
male glupae.
Majka nije nita odgovorila; inilo se da razmilja o onom to je Hatsumomo
rekla. Na posljetku ree: Moda ona stvarno misli da e Chiyo biti uspjenija
geja od nae Bue i eli na njoj zaraditi. Tko joj to moe zamjeriti?
Oh, Majko... Mameha ne treba Chiyo da bi zaradila. Zar misli da je sluajno
odluila potratiti vrijeme na djevojku koja eto, pukim sluajem ivi sa mnom u

istoj okiyi? Mameha bi vjerojatno pristala na vezu s tvojim psom kad bi mislila
da e joj to pomoi da mene otjera iz Giona.
Daj, Hatsumomo. Zato bi te ona htjela otjerati iz Giona?
Zato to sam ljepa od nje. Zar joj treba bolji razlog? eli me poniziti
time to e svima govoriti: Oh, molim, upoznajte moju novu mlau sestru. Ona
ivi u istoj okiyi s Hatsumomo, ali djevojka je takav dragulj da su je povjerili
meni, a ne njoj.
Ne mogu zamisliti Mamehu da se tako ponaa, ree Majka, gotovo apui.
Ako misli da e od Chiyo stvoriti uspjeniju geju od Bue, nastavila je
Hatsumomo, jako e se iznenaditi. Ali drago mi je da e Chiyo odjenuti u kimono
i pokazivati je naokolo. To je savrena prilika za Buu. Zar nikad nisi gledala
mae kako napada klupko vune? Bua e biti mnogo bolja geja nakon to naotri
zube na ovoj ovdje.
Majci se, izgleda, to svidjelo, jer su joj se kutovi usnica uzdignuli u neku
vrstu osmijeha.
Nisam ni slutila kako e ovo biti divan dan, rekla je. Kad sam se jutros
probudila, imala sam u okiyi dvije beskorisne djevojke. Sad e se one boriti da
dokau koja je bolja... a u tome e ih voditi dvije najpoznatije geje u Gionu!
I i

168
169
i Dvanaesto poglavlje
Ve sljedeeg popodneva Mameha me pozvala k sebi. Ovog je puta sjedila za stolom
i ekala na mene kad je slukinja odgurnula vrata. Pripazila sam na to da se
propisno poklonim prije ulaska u sobu, te da potom odem do stola i ondje se
ponovo poklonim.
Mameha-san, ne znam to vas je navelo na ovu o-dluku... rekla sam joj, ali
ne mogu vam rei koliko sam vam zahvalna...
Nemoj mi ve sada zahvaljivati, prekinula me je. Nita se jo nije
dogodilo. Radije mi ispriaj to ti je gospoa Nitta rekla nakon mog jueranjeg
posjeta.
Pa, odgovorila sam, mislim da je Majka pomalo zbunjena, nije joj jasno
zato ste ba mene odabrali... a moram priznati da to ni meni nije jasno.
Nadala sam se da e mi moda neto rei, ali nije. to se tie Hatsumomo...*
Nemoj tratiti vrijeme mislei na ono to ona kae. Unaprijed zna da e biti
presretna ako ne uspije, ba kao i gospoa Nitta.
Ne razumijem zato bi Majka eljela da ne uspijem, rekla sam, s obzirom da
e zaraditi vie novaca ako uspijem.
Ali e meni dugovati gomilu novaca ako ti otplati dugove do svoje dvadesete
godine. Vidi, juer sam s njom sklopila neku vrstu oklade, objanjavala mi je
Mameha dok nam je slukinja posluivala aj. Ja se nikad ne kladim ako nisam sigurna da u dobiti okladu. No, ako hoe da ti budem starija
sestra, mora znati da ja imam vrlo stroga pravila.
Oekivala sam da e mi rei koja su to pravila, ali ona se namrteno
zagledala u mene i rekla:
Chiyo, zbilja mora prestati tako puhati u aj. Izgleda kao kakva
seljanica! Ostavi ga na stolu dok se ne ohladi toliko da ga moe piti.
Oprostite, rekla sam. Nisam bila svjesna to radim.
Vrijeme je da postane svjesna svega to radi, geja mora paziti na to
kakav dojam ostavlja. Dakle, kao to sam rekla, moja su pravila vrlo stroga. Kao
prvo, oekujem da ini ono to ti kaem bez ikakva pogovora ili sumnji. Znam da

nisi uvijek sluala Hatsumomo i gospou Nittu. Moda ti to smatra opravdanim,

ali ako mene pita, trebala si biti poslunija i moda bi izbjegla sve ove
neprilike.
Bila je u pravu. Svijet se otada umnogome promijenio, ali kad sam ja bila
dijete, djevojku koja nije sluala starije brzo bi nauili gdje joj je mjesto.
Prije nekoliko godina, nastavila je Mameha, prihvatila sam dvije nove
mlae sestre. Jedna se doista trudila, ali druga je popustila. Dovela sam je
ovamo u ovaj stan i rekla sam joj kako neu vie podnositi da od mene pravi
budalu, ali nita nije pomoglo. Sljedeeg sam joj mjeseca rekla neka sebi nae
neku drugu stariju sestru.
Mameha-san, obeavam da se tako neto nikad nee dogoditi, rekla sam.
Zahvaljujui vama, osjeam se kao brod koji se napokon otisnuo na more. Nikad
sebi ne bih oprostila da vas razoaram.
No, da, sve je to lijepo, ali ne radi se samo o tome da marljivo ui. Morat
e paziti na to da ti Hatsumomo neto ne podvali. I nemoj, zaboga, uiniti
nita to bi jo vie povealo tvoje dugove. Nemoj ak ni razbiti neku alicu!
Obeala sam da neu, ali kad sam pomislila na mogunost da mi Hatsumomo opet
nekako podvali, moram

170
171
priznati... pa, nisam znala kako bih se mogla obraniti ako pokua.
Jo neto, nastavi Mameha. Sve o emu ti i ja razgovaramo mora ostati meu
nama. Nikad ne smije bilo to od toga rei Hatsumomo. ak i ako smo samo
razgovarale o vremenu, shvaa? Ako te bude pitala, mora joj odgovoriti: Oh,
Hatsumomo-san, Mameha-san nikad ne kae neto zanimljivo! im mi neto kae, ja
to odmah zaboravim. Ona je tako uasno dosadna!
Rekla sam Mamehi da sam shvatila.
Hatsumomo je pametna, upozoravala me je Mameha. Ako joj samo neto
natukne, iznenadit e se koliko e ona iz toga uspjeti pogoditi.
Odjednom se nagnula prema meni i srdito me upitala: 0 emu ste vas dvije
juer razgovarale kad sam vas vidjela zajedno na ulici?
Nita, gospoo! I premda je nastavila ljutito zuriti u mene, toliko me je
prepala da nisam mogla nita vie rei.
Kako to misli, nita? Bolje ti je da mi odgovori, glupao, inae u ti
noas kad zaspi uliti tu u uho!
Trebalo mi je trenutak ili dva da shvatim kako Mameha pokuava oponaati
Hatsumomo. Nije ju ba dobro oponaala, ali sad, kad sam shvatila to radi,
odgovorila sam: Ozbiljno, Hatsumomo-san, Mameha-san uvijek govori nekakve
uasno dosadne stvari! Nikad nita od toga ne mogu zapamtiti. Jednostavno, sve
se odmah istopi kao pahuljice snijega. Jesi li sigurna da si nas vidjela kako
razgovaramo? Jer ako smo uope razgovarale, ja se toga jedva mogu sjetiti...
Mameha je jo neko vrijeme nastavila sa svojim loim oponaanjem Hatsumomo i
na kraju mi je rekla da sam se dobro drala. Za razliku od nje, ja nisam u to
bila uvjerena. Izdrati ispitivanje Mamehe, ak i kad se pokuava ponaati kao
Hatsumomo, ipak je neto sasvim drugo nego pretvarati se licem u lice s
Hatsumomo.
U one dvije godine otkako je Majka prekinula moje, kolovanje, zaboravila sam
gotovo sve to sam nauila. A nisam puno ni nauila, jer su mi misli bile
zaokupljene drugim stvarima. Stoga, kad sam se vratila u kolu nakon to je
Mameha pristala preuzeti ulogu moje starije sestre, osjeala sam se kao da tek
poinjem uiti.
Imala sam tada ve dvanaest godina i bila sam visoka gotovo kao Mameha. Moda
ti se ini da sam u neku ruku bila u prednosti zato to sam bila starija, ali

uvjeravam te da nije bilo tako. Veina djevojaka poele su s podukom mnogo

ranije, neke od njih u tradicionalnoj dobi od tri godine i tri dana. Tih
nekoliko djevojaka koje su poele tako rano, bile su veinom keri geja i bile
su odgajane tako da su ceremonija aja i ples za njih predstavljali dio
svakodnevnog ivota, kao to je to za mene bilo plivanje u jezercu iza nae
kue.
Znam da sam ti ve opisala kako je izgledao sat podu-ke iz shamisena kod
uiteljice Miice. Ali geja mora nauiti mnogo raznih vjetina, osim shamisena.
U stvari, gei u rijei gei-sha znai vjetine, umijea, tako da geja
zapravo znai ona koja zna umijea ili umjetnica. Prvi je sat ujutro bila
poduka iz malog bubnja koji mi zovemo tsutsumi. Moda se pita zato bi se geja
trebala gnjaviti s uenjem sviranja na bubnjevima, ali odgovor je vrlo
jednostavan. Na nekom banketu ili bilo kakvom neslubenom skupu u Gionu, geja
obino plee samo uz pratnju shamisena i moda jedne pjevaice. Ali za scenske
izvedbe, kao to je priredba Plesovi stare prijestolnice koja se izvodi svakog
proljea, est ili vie sviraica shamisena okuplja se u ansambl, a prate ih
razliite vrste bubnjeva i japanska svirala koju mi zovemo fue. I tako, vidi,
geja se mora isprobati na svim tim instrumentima, iako e joj uiteljice s
vremenom savjetovati jedan ili dva na kojima e posebno raditi.
Kao to rekoh, prvi je sat bila poduka iz tsutsumija koji se svira kleei,
kao uostalom i svi ostali instrumenti koje smo uili. Tsutsumi se razlikuje od
ostalih bubnjeva po tome to se dri na ramenu i udara rukom, dok se

172
173
vei, okama, dri na bedrima, a najvei od svih, taiko, stoji poboke na
postolju i po njemu se udara debelim palicama. Moda se nekome ini da je bubanj
instrument koji moe svirati svako dijete, ali, zapravo, za svaki od njih
postoji poseban nain udaranja, kao na primjer, za veliki taiko ruka se
postavlja dijagonalno preko grudi i palica se zamahuje prema natrag, preko
nadlanice, to zovemo u-chikomi ili udarimo jednom rukom, te istodobno podiemo
drugu, to se zove sarashi. Postoje jo i drugi naini i svaki od njih proizvodi
drugaiji zvuk, ali je za to potrebno mnogo vjebanja. Osim toga, orkestar je
postavljen tako da ga svi vide, zato svaki pokret mora biti graciozan, lijep i
izveden istodobno s pokretima drugih sviraa. Nauiti proizvesti pravi zvuk samo
je polovica posla, druga je polovica nauiti to raditi na pravi nain.
Nakon bubnjeva slijedio je sat iz japanske svirale, a nakon toga iz
shamisena. Metoda poduavanja uglavnom je uvijek bila ista. Prvo bi uiteljica
neto odsvirala, zatim bi uenice to pokuale ponoviti. Ponekad je to zvualo
kao orkestar ivotinja iz zoolokog vrta, ali to se ipak rijetko dogaalo, jer
su uiteljice pazile na to da ponu s najjednostavnijim stvarima. Tako je, na
primjer, na mom prvom satu iz svirale, uiteljica odsvirala samo jednu notu i
zatim smo mi, jedna za drugom, pokuale to ponoviti. No, makar se radilo samo o
jednoj noti, uiteljica je jo uvijek za svaku od nas imala mnogo prigovora.
Ti tamo, spusti taj mali prst, nemoj ga drati u zraku. A to je s tobom,
zar tvoja svirala smrdi? No, molim, zato onda tako mrti nos!
Uiteljica svirale, kao i veina drugih uiteljica, bila je vrlo stroga i mi
smo se, prirodno, bojale napraviti neku pogrjeku. Za nju nije bilo nita
neobino da nekoj jadnoj djevojci otrgne sviralu iz ruke i udari je njome po
ramenu.
Nakon bubnjeva, svirale i shamisena, obino je slijedio sat pjevanja. U
Japanu geje esto pjevaju na zabavama, a zabave su, naravno, ono zbog ega
mukarci dolaze u Gion. Ali ak i ako neka djevojka nema sluha i nikad je nee
pozvati da pjeva pred drugim ljudima, ona ipak mora
174

uiti pjevanje, kako bi bolje razumjela ples. Jer plesovi se najee izvode na
pjesme koje pjeva neka pjevaica, pratei samu sebe na shamisenu.
Postoji mnogo razliitih vrsta pjesama, mnogo vie nego to bih ti mogla
nabrojiti, ali mi smo na naim satovima uili pet vrsta. Neke su bile popularne
balade, neke opet dugake arije iz kabuki predstava koje su priale neku priu,
dok su tree opet bile kao nekakve kratke glazbene poeme. Ne bi imalo smisla da
ti pokuam opisivati te pjesme. Mogu ti samo rei ovo: dok su meni mnoge od njih
zvuale upravo arobno, strancima je, ini se, to vie sliilo na krianje
maaka u dvoritu hrama, nego na glazbu. Istina je da tradicionalni japanski
nain pjevanja uk- ? ljuuje mnogo treperenja glasom i zvuk se esto proizvodi
tako duboko u grlu da izlazi kroz nos, umjesto kroz usta. Ali stvar je samo u
tome na kakav si zvuk navikao.
Na svim tim satovima glazba i ples bili su samo dio onog to smo uile. Jer
djevojka koja je svladala sve vjetine jo uvijek nee ostaviti dobar dojam na
zabavama ako se ne zna lijepo drati i ponaati. Zbog toga su uiteljice uvijek
ustrajale na pristojnom ponaanju i lijepom dranju uenica, ak i kad su se
samo urile do zahoda. Na satu shamisena, na primjer, uiteljica bi nas
ispravljala ako se ne bismo sluile krajnje uljudnim izrazima ili ako bismo
govorile nekim provincijskim narjejem, a ne onako kako se govori u Kvotu, a
isto tako bi nas ukorila ako smo sjedile oputenih ramena ili hodale velikim,
tekim koracima. U stvari, prijekori koje smo dobivale ako bismo loe svirale
ili ne bismo nauile rijei neke pjesme, nisu bili ni upola tako otri kao
grdnje kojima bi bila izloena ona djevojka koja bi u kolu dola prljavih
noktiju ili bi neu-ljudno odgovorila ili neto slino.
Ponekad, kad smo sa strancima razgovarale o svom kolovanju, znali su me
pitati: Dobro, a kad su vas uili aranirati cvijee? Odgovor je: nikad. Geja
koja bi sjela pred mukarca i pokuala ga zabavljati araniranjem cvijea,
vjerojatno bi uskoro otkrila kako je on poloio glavu na stol i zaspao. Mora
zapamtiti da je geja u prvom
175
redu zabavljaica i izvoaica. Mi emo, dodue, naliti aj mukarcu kojeg
zabavljamo, ali nikad neemo otii po jo jednu porciju ukiseljenog povra. U
stvari, nae nas slukinje tako dobro slue i maze da se mi gotovo i ne znamo
brinuti same za sebe ili drati svoje sobe u redu, a pogotovo ne znamo ukrasiti
cvijeem sobu u ajani.
Zadnji je sat prijepodnevne obuke bio posveen ceremoniji aja. O tome je
napisano mnogo knjiga, zato neu o tome podrobnije govoriti. Ali, u osnovi,
ceremoniju aja izvode jedna ili dvije osobe koje sjede ispred gostiju i
pripravljaju aj na tradicionalan nain, sluei se prekrasnim alicama,
metlicama od bambusa i tako dalje. Gosti takoer sudjeluju u ceremoniji, jer
moraju na odreeni nain drati alicu i piti iz nje po strogo odreenom
pravilu. Ako misli da ceremonija aja jednostavno znai sjesti i popiti alicu
aja... pa, prije bih to mogla usporediti s plesom koji se izvodi u kleeem
poloaju ili ak s meditacijom. aj se pravi od ajnih listia smrvljenih u
prah, na koji se, uz mijeanje bambusovim metlicama, dolijeva vrela voda, sve
dok se ne dobije pjenuava zelena mjeavina koju mi zovemo macha i koja je vrlo
nepopularna meu strancima. Priznajem da izgleda kao zelena sapunica i da ima
gorak okus na koji se treba naviknuti.
To je vrlo vaan dio kolovanja geje. Nije nimalo neobino da zabava koju
netko prireuje u privatnoj kui zapone kratkom ceremonijom aja. A gostima
koji dolaze u Gion gledati sezonske plesove prvo e posluiti aj koji su
pripravile geje.
Moja je uiteljica ceremonije aja bila mlada ena od otprilike dvadeset i
pet godina koja se, kako sam kasnije doznala, nije ba proslavila kao geja, ali
je toliko bila opsjednuta ceremonijom aja da ju je poduavala kao da je svaki
pokret apsolutna svetinja. Ubrzo sam poela cijeniti taj sat poduke zbog njezina
entuzijazma, a moram rei kako je to ujedno bio najljepi mogui zavretak dugog

i napornog prijepodneva. U razredu je uvijek vladala tako smirena i vedra

atmosfera. Ceremonija aja jo uvijek za mene predstavlja ugodu i osvjeava me
poput dobro prospavane noi.
176
Ono to kolovanje jedne geje ini tako napornim nisu samo vjetine koje mora
nauiti, nego i injenica da nema ni trenutka slobodnog vremena. Nakon to
itavo prijepodne provede u koli, od nje se oekuje da tijekom popodneva i
veeri obavlja sve one kune poslove koje je obavljala i ranije. A unato tome,
nou ne spava vie od tri do pet sati. Tijekom tih godina kolovanja, da sam se
mogla podijeliti u dvije osobe, obje bi imale posla preko glave. Kako bih bila
zahvalna Majci da me je, kao Buu, oslobodila kunih poslova, ali s obzirom na
njezinu okladu s Mamehom, vjerujem da nikad nije ozbiljno razmiljala o
mogunosti da mi prui vie slobodnog vremena za vjebanje. Neke od mojih
dunosti preuzele su slukinje, ali najee me je jo uvijek ekalo vie posla
nego to sam mogla obaviti, a uz to se od mene oekivalo da svako popodne
najmanje jedan sat vjebam shamisen. Zimi su Buu i mene tjerali da ovrsnemo
ruke uranjanjem u ledenu vodu sve dok ne bismo vriskale od bolova, a zatim bi
nas poslali da vjebamo vani, na dvoritu. Znam da to zvui strano okrutno, ali
tako se to tada radilo. U stvari, to mi je doista pomoglo da bolje sviram. Jer,
vidi, trema pred nastup na pozornici oduzme ti svu osjetljivost iz prstiju, a
kad si ve naviknut svirati s rukama ukoenim i bolnim od hladnoe, trema vie
ne predstavlja toliki problem.
U poetku smo Bua i ja zajedno vjebale shamisen svakog popodneva, odmah
nakon to bismo sat vremena provele s Teticom koja nas je poduavala itanju i
pisanju. Tetia nas je obje uila japanski od prvog dana kad sam stigla u okiyu
i uporno je zahtijevala da se lijepo ponaamo. Ali dok smo zajedno vjebale
shamisen, sjajno smo se zabavljale. Ako bismo se glasno smijale, Tetia ili
jedna od slukinja izile bi van da nas ukore, ali ako nismo galamile i nismo
prekidale sviranje dok smo razgovarale, mogle smo nesmetano provesti jedan sat u
prijateljskom druenju.
A onda, jednog popodneva, dok mi je Bua pomagala svladati tehniku legata,
pred nama se pojavila Hatsumo-mo. Uope nismo ule kad je ula u okiyu.
177
Gle, pa to je Mamehina budua mala sestrica! rekla mi je. Dodala je ono
budua jer Mameha i ja neemo slubeno postati sestre sve dok ja ne dobijem
status geje pripravnice.
Mogla sam te nazvati malom glupaom, nastavila je, ali nakon ovog to sam
upravo vidjela, mislim da u to radije sauvati za Buu.
Sirota Bua spustila je na to shamisen u krilo ba kao to pas spusti rep
meu noge. Jesam li neto pogrijeila? upitala je.
Nisam trebala gledati u Hatsumomo, jasno sam si mogla predoiti kako joj je
lice buknulo od srdbe. Uasno me je bilo strah to e se sad dogoditi.
Ba nita! rekla je Hatsumomo. Samo nisam znala da si toliko ljubazna.
ao mi je, Hatsumomo, ree Bua. Pokuavala sam pomoi Chiyo....
Chiyo ne eli tvoju pomo. Kad bude trebala pomo, otii e svojoj
uiteljici. Zar je ta tvoja glava uistinu samo jedna velika, prazna tikva?
I Hatsumomo utipne Buu za usnicu tako jako da joj je shamisen skliznuo s
krila na drveni pod galerije, gdje smo sjedile, i odatle na zemljani prolaz.
Ti i ja moramo malo porazgovarati, rekla joj je Hatsumomo. Pospremi
shamisen, a ja u stajati ovdje da ne napravi jo koju glupost.
Kad ju je Hatsumomo pustila, sirota se Bua spustila dolje, pokupila shamisen
i poela ga rastavljati. Tuno me je pogledala, a ja sam pomislila da e se
moda smiriti. Meutim, usnice su joj poele drhtati, a onda joj se i cijelo
lice poelo tresti kao zemlja prije potresa i odjednom je ispustila dijelove
shamisena na pod galerije i stavila ruku na usnicu, koja je ve poela otjecati,
dok su joj se suze kotrljale niz obraze. Hatsumomino se lice razblailo kao kad

se srdito nebo odjednom razvedri. Okrenula se prema meni sa zadovoljnim

osmijehom.
Morat e sebi nai drugu prijateljicu, rekla je. Nakon to porazgovaram s
Buom, nee joj vie pasti na pa178
met da s tobom progovori makar i jednu rije. Je li tako, Buo?
Bua potvrdno kimne glavom, jer nije imala drugog izbora, ali ja sam vidjela
koliko joj je zbog toga ao. Nikad vie nismo zajedno vjebale shamisen.
Ispriala sam Mamehi tu zgodu kad sam je sljedei put posjetila u njezinu stanu.
Nadam se da si ozbiljno shvatila Hatsumomine rijei, upozorila me Mameha.
Ako Bua ne smije razgovarati s tobom, ne smije ni ti razgovarati s njom. Samo
e joj prouzroiti neprilike, a osim toga, ona e morati ispriati Hatsumomo
sve to joj kae. Dosad si joj mogla vjerovati, ali sad vie ne smije.
Tako sam se rastuila kad sam to ula da dugo nisam mogla nita rei. Napokon
sam kazala: Pokuavati preivjeti u istoj okiyi s Hatsumomo izgleda mi kao kad
svinja pokuava preivjeti u klaonici.
Ja sam mislila na Buu kad sam to rekla, ali Mameha je, ini se, zakljuila
kako mislim na sebe. Potpuno si u pravu, rekla je. Moe se obraniti jedino
tako da posta-ne uspjenija od nje i daje izgura.
Ali svi kau da je ona jedna od najpopularnijih geja. Ne mogu zamisliti da
bih ikad mogla biti popularnija od nje.
Ja nisam rekla popularnija, odgovorila mi je Mameha. Rekla sam uspjenija.
Nije sve u tome da ide sa zabave na zabavu. Ja ivim u prostranom stanu i imam
dvije slukinje, dok Hatsumomo, koja vjerojatno odlazi na isto toliko zabava kao
i ja, i dalje ivi u okiyi Nitta. Kad kaem uspjena, onda mislim na geju koja
je stekla neovisnost. Sve dok geja ne prikupi vlastitu zbirku kimona, ili ne
postane usvojena ki neke okiye, to je otprilike isto, uvijek e biti u neijoj
vlasti. Ti si vidjela neke od mojih kimona, zar ne? to misli, kako sam dola
do njih?
Mislila sam da si moda bila usvojena ki neke okiye prije nego to si
preselila u ovaj stan.
179
Ja sam doista ivjela u jednoj okiyi do prije pet godina. Ali gospodarica te
okiye ima roenu kerku i nikad ne bi posvojila jo jednu.
Onda, ako smijem pitati... jesi li sve to sama kupila?
Sto ti misli, Chiyo, koliko zarauje jedna geja! Kompletna zbirka kimona
ne znai dvije ili tri haljine za svako godinje doba. Nekim su mukarcima
posjeti Gionu dio svakodnevnog ivota. Dosadilo bi im kad bi te iz veeri u
veer gledali u istom kimonu.
Vjerojatno mi se na licu vidjelo koliko sam zbunjena, jer se Mameha
nasmijala.
Razvedri se, Chiyo-chan, postoji odgovor za tu zagonetku. Moj je danna
dareljiv i on je kupio najvei dio moje zbirke. Eto, zato sam ja uspjenija od
Hatsumomo. Ja imam jednog imunog mukarca koji je moj danna. Ona ve godinama
nema nikoga.
Dovoljno sam dugo ivjela u Gionu da poneto znam o tome to znai rije danna.
To je izraz koji ena upotrebljava za svog mua, odnosno tako je bilo u moje
vrijeme. Ali kad geja kae moj danna, ona ne govori o muu. Geje se nikad ne
udaju. Ili, ako se udaju, prestaju biti geje.
Vidi, ponekad nakon zabave s gejom, nekim mukarcima nije dovoljno
koketiranje i ponu eljeti neto vie od toga. Neki se zadovolje posjetom
takvim mjestima kao to je etvrt Miyagawa-cho, gdje e dodati miris vlastitog
znoja neugodnom zadahu onih kua koje sam vidjela one veeri kad sam pronala
Satsu. Drugi e skupiti hrabrosti da zamagljenih oiju apnu geji na uho
pitanje koliko bi iznosio njezin honorar. Geja nie klase rado e pristati na
takav aranman, nju vjerojatno veseli svaki prihod do kojeg moe doi. Takva se
ena moe predstavljati kao geja i moe biti kao takva registrirana u pri-

javnom uredu, ali mislim da bi prvo trebao pogledati kako plee, koliko dobro
svira shamisen i koliko zna o ceremo180
niji aja, prije nego to zakljui je li ili nije prava geja. Prava geja
nikad ne bi okaljala svoj ugled pristajanjem na jednonone aranmane.
Neu rei da geja nikad ne popusti nekom privlanom mukarcu. Ali to je
njezina privatna stvar. Geje su podlone strasti kao i svi ljudi i prave iste
pogrjeke. Ona koja se izloi takvom riziku moe se samo nadati da to nitko nee
otkriti. Jer time ne stavlja samo na kocku svoj ugled, nego, to je jo vanije,
svoj poloaj u vezi sa svojim dannom ako ga ima. Osim toga, izlae se srdbi
ene koja upravlja njezinom okiyom. Geja koja odlui prepustiti se svojoj
strasti moe se izloiti takvom riziku, ali to sigurno nee uiniti za novac
koji lako moe zaraditi na doputeni
nacm.
I tako, vidi, geje prvog ili drugog ranga u Gionu ne mogu se kupiti za
jednu no, ni u kojem sluaju. Ali ako je neki odgovarajui mukarac
zainteresiran za neto vie - ne samo za jednu no, nego za mnogo due vrijeme i ako je voljan ponuditi za to odgovarajue uvjete, no, u tom e sluaju geja
rado prihvatiti takav aranman. Zabave i slino, sve je to lijepo, ali pravi se
novac u Gionu stjee ako ima nekog tko je tvoj danna, a geja koja ga nema kao to je to bilo s Hatsumomo - slii na ulinu maku lutalicu bez gospodara
koji e je hraniti.
ovjek bi oekivao da e u sluaju tako lijepe ene kao to je Hatsumomo
veliki broj mukaraca biti voljan ponuditi se da joj budu danna i uvjerena sam
da je mnogo njih to i uinilo. U stvari, ona je ak neko vrijeme imala svoga
dannu. Meutim, kasnije je nekako naljutila vlasnicu svoje glavne ajane Mizuki
i ona je svima koji su se o njoj raspitivali govorila kako Hatsumomo nije
slobodna, po emu su oni vjerojatno zakljuivali kako ona ve ima nekog dannu,
iako ga, zapravo, vie nije imala. Time to je pokvarila svoj odnos s vlasnicom
ajane, Hatsumomo je najvie nakodila samoj sebi. Kako je bila vrlo popularna,
zaraivala je dovoljno novaca da Majka s njom bude zadovoljna, ali kao geja bez
svog danne nije mogla zaraditi dovoljno da postane neovisna i zauvijek se iseli
iz okiye. A
181
I
nije se mogla jednostavno registrirati u nekoj drugoj ajani gdje bi joj
vlasnica bila sklonija pomoi nai novog dan-nu, jer ni jedna od vlasnica drugih
ajana nije eljela pokvariti svoje odnose s Mizuki.
Dakako, neka prosjena geja nee se nai u takvoj stupici. Ona e se svim
silama truditi armirati mukarce u nadi da e jedan od njih s vremenom otii
vlasnici ajane da se raspita o njoj. Prilino esto ta raspitivanja ne dovedu
ni do ega, jer kad vlasnica pone ispitivati mogueg kandidata, otkrije se kako
on nema dovoljno novaca ili se moe dogoditi da se on sam povue kad mu vlasnica
natukne kako bi trebao geji darovati kakav skupocjeni kimono kao izraz dobre
volje. No, ako se pregovori - koji mogu potrajati tjednima - uspjeno privedu
kraju, dotina geja i njezin novi danna obavljaju ceremoniju kojom potvruju
svoj odnos, ba kao to to rade dvije geje kad postaju sestre. U veini
sluajeva ta e veza potrajati kakvih est mjeseci ili neto due, jer, dakako,
mukarcima tako brzo dosadi biti uvijek s istom gejom i zaele se promjene.
Uvjeti dogovora vjerojatno e ukljuivati i obvezu jrema kojoj danna mora
otplatiti dio gejinih dugova i podmiriti svakog mjeseca vei dio njezinih
ivotnih trokova, recimo, trokove kupovanja minke i moda dio trokova za
satove poduke, te eventualno trokove lijeenja. Takve stvari. Povrh svih tih
golemih trokova, on e joj jo uvijek plaati njezinu uobiajenu naknadu po
satu za vrijeme koje provodi s njime, ba kao svaka druga muterija. Samo to e
on imati prava na odreene povlastice.

To bi bili uvjeti dogovora za jednu prosjenu geju. Meutim, neka vrhunska

geja, kakvih je u Gionu bilo moda tridesetak ili etrdesetak, oekivat e
mnogo vie od toga. Kao prvo, njoj uope ne bi padalo na pamet da ugrozi svoju
reputaciju nizom danna. Takva geja ima samo jednog ili dva danne u cijelom svom
ivotu. Osim toga, njezin joj danna mora, uz to to plaa sve njezine ivotne
trokove, ukljuujui trokove registracije, poduke, prehrane, davati obilan
deparac, mora financirati njezine
plesne nastupe i kupovati joj kimona i nakit. A kad je s njom, nee joj plaati
uobiajenu naknadu po satu, nego vie od toga, kao izraz dobre volje.
Mameha je svakako bila jedna od vrhunskih geji, u stvari, kako sam s
vremenom saznala, ona je vjerojatno bila jedna od dvije ili tri najpoznatije
geje u itavom Japanu. Moda si uo za slavnu geju Mametsuki koja je imala
ljubavnu vezu s japanskim premijerom uoi Prvog svjetskog rata, to je dovelo do
pravog malog skandala. Ona je bila Mamehina starija sestra, zbog ega obje imaju
ono Mame u imenu. Obiaj je da mlaa sestra izvede svoje ime iz imena starije
sestre.
Ve je i to to joj je starija sestra bila Mametsuki bilo dovoljno da Mamehi
osigura uspjenu karijeru. Meutim, poetkom dvadesetih godina, japanska je
Putnika agencija otpoela svoju prvu meunarodnu reklamnu kampanju. Na
reklamnim plakatima bila je prekrasna fotografija pa-gode hrama Toji u
jugoistonom dijelu Kvota, s rascvalim trenjevim stablom na jednoj strani i
ljupkom mladom gejom pripravnicom na drugoj. Mlada je geja izgledala
stidljivo, graciozno i oaravajue profinjeno. To je bila Mameha.
Premalo je rei da je Mameha postala slavna. Taj je plakat bio izloen u svim
velikim gradovima irom svijeta i nosio je natpis Posjetite Zemlju izlazeeg
sunca; na raznim jezicima, ne samo engleskom, nego i njemakom, francuskom,
ruskom i... oh, na jo mnogim drugim jezicima za koje ja nikad nisam ni ula.
Mamehi je tada bilo samo esnaest godina, ali se odjednom nala zasuta pozivima
da se upozna sa svakim dravnim poglavarom koji je doao u Japan i svakim
aristokratom iz Engleske i Njemake i svakim milijunaem iz Sjedinjenih Drava.
Ona je toila ake velikom njemakom knjievniku Thomasu Mannu, koji joj je
kasnije preko tumaa ispriao nekakvu dugaku, dosadnu priu koja je potrajala
gotovo itav sat, kao i Charlieju Chaplinu i Sun Yat-senu, te kasnije Erne-stu
Hemingwayju, koji se napio i rekao joj kako ga njezine lijepe crvene usnice na
bijelom licu podsjeaju na krv na
i

182
183
M.
snijegu. Otada je Mameha postala jo slavnija po svojim naveliko reklamiranim
plesnim nastupima u kazalitu Kabukiza u Tokvju, kojima je obino prisustvovao
premijer i veliki broj drugih uglednika.
Kad je Mameha objavila svoju namjeru da me uzme za svoju mlau sestru, ja o
svemu tome gotovo nita nisam znala i dobro je da nisam znala. Vjerojatno bi me
to ispunilo takvim strahopotovanjem da bih se u njezinoj prisutnosti ukoila i
samo preplaeno drhtala.
Mameha je bila toliko ljubazna da me tog dana posjedne pred sebe i ispria mi
najvei dio ovoga to sam ti upravo rekla. Kad je bila sigurna da sam sve
razumjela, rekla je:
Nakon to te prvi put predstave kao geju na nekoj zabavi, bit e geja
pripravnica do svoje osamnaeste godine. Nakon toga e ti trebati neki danna ako

eli otplatiti dugove. Neki vrlo imuan mukarac. Moj e posao biti pobrinuti
se da do tada svi u Gionu saznaju za tebe, ali ti se mora potruditi da postane
to bolja plesaica. Ako do svoje esnaeste godine ne uspije postati barem
plesaica petog reda, nita od onog to ja mogu uiniti za tebe nee ti pomoi i
gospoa Nitta e dobiti okladu.
Ali Mameha-san, rekla sam, ne shvaam kakve veze ples ima s time.
Ples je vrlo vaan, odgovorila mi je. Ako pogleda malo tko su
najuspjenije geje u Gionu, vidjet e da je svaka od njih plesaica.
Ples je najcjenjenija od svih vjetina koje mora savladati jedna geja. Samo se
najljepe i najperspektivnije geje potie da postanu plesaice i jedino se
moda ceremonija aja moe po bogatstvu tradicije usporediti s plesom. kola
plesa Inoue, koje se dre geje u Gionu, proizila je iz kazalita no. Kako je
no drevna umjetnost koja je oduvijek uivala zatitu carskog dvora, plesaice Giona smatraju svoj stil plesanja
profinjenijim od kole plesa koju poduavaju u etvrti Pontocho na drugoj obali
rijeke, a koja svoje korijene vue iz habukija. Ja sam osobno veliki ljubitelj
kabukija i imala sam sreu da su neki od najslavnijih kabuki glumaca ovog
stoljea bili moji prijatelji. Ali kabuki je relativno mlada umjetnost, nastala
je tek u osamnaestom stoljeu. I uvijek se smatrala popularnom umjetnou,
kazalitem za obine ljude, a ne za carski dvor. Pontocho ples se jednostavno ne
moe usporediti s gionskom kolom plesa Inoue.
Sve geje pripravnice moraju uiti plesati, ali kako rekoh, uitelji e samo
one najljepe i one koje najvie obeavaju poticati da se usavre u plesu i
postanu prave plesaice, a ne samo sviraice shamisena ili pjevaice. Zato je
Bua, s onim svojim mekim, okruglim licem, toliko vremena provodila u vjebanju
shamisena, jer ona, na alost, nije bila izabrana za plesaicu. Sto se mene
tie, ja nisam bila tako izuzetno lijepa kao Hatsumomo da mi ne bi ostavili
drugog izbora nego da pleem. Kako mi se inilo, ja sam mogla postati plesaica
samo ako dokaem svojim uiteljima da sam se spremna truditi koliko god to bude
potrebno.
Meutim, zahvaljujui Hatsumomo, moja je poduka iz plesa loe poela. Moja je
uiteljica bila jedna ena od otprilike pedeset godina koju su svi zvali Trtica,
jer joj se mlohava koa na vratu skupljala na sredini ispod brade tako da je
sliila na kokoju stranjicu. Trtica je mrzila Hatsumomo kao i veina ljudi u
Gionu. Hatsumomo je to vrlo dobro znala i to misli, stoje uinila? Otila je
do nje - to ja znam jer mi je uiteljica Trtica sama to ispriala nekoliko
godina kasnije - i rekla:
Uiteljice, smijem li vas zamoliti za jednu uslugu? Imam na oku jednu
djevojku iz vaeg razreda, za koju mislim da je vrlo nadarena. Bila bih vam vrlo
zahvalna kad biste mi rekli to vi mislite o njoj. Njezino je ime Chiyo i doista
mi je jako, jako draga. Zauvijek u biti va dunik ako se posebno potrudite oko
nje.

184
185
i hiNakon toga, Hatsumomo nije nita vie trebala rei, jer se uiteljica Trtica
uistinu posebno potrudila kako se Hatsumomo i nadala. Ja, zapravo, nisam loe
plesala, ali me je Trtica odmah poela isticati kao primjer kako se neto ne
smije raditi. Na primjer, sjeam se kako nam je jednog jutra pokazivala pokret u
kojem se jedna ruka ovako prinosi prsima i pritom se udari nogom o pod. Mi smo
sve zajedno trebale ponoviti taj pokret, ali kako smo bile poetnice, to je
zvualo kao da si po podu prosuo vreu graha jer ni jedna noga nije udarila o
pod u istom trenutku kad i neka druga. Uvjeravam te da ja to nisam nimalo loije
izvela od drugih, ali je Trtica dola do mene i dok joj je ta kokoja stranjica

ispod brade podrhtavala od srdbe, prvo je nekoliko puta lupila skupljenom

lepezom o svoje bedro, a onda je zamahnula i udarila me njome po glavi.
Ne udaramo nogom u bilo kojem trenutku, rekla je. I ne trzamo bradom.
kola plesa Inoue zahtijeva savreno bezizraajno lice, poput no maske. Ali
ukoriti me da sam trznula bradom dok se njezina vlastita brada trese od
srdbe... dakle, ja sam bila na rubu suza jer me je udarila, ali sve su druge
uenice prasnule u smijeh. Trtica je, dakako, mene okrivila zbog toga i naredila
mi da za kaznu izaem iz razreda.
Ne znam to bi bilo sa mnom da Mameha nije na posljetku otila do nje i
pomogla joj shvatiti to se zapravo dogodilo. Koliko god da je Trtica mrzila
Hatsumomo prije toga, sigurna sam da ju je zamrzila jo vie kad je saznala kako
ju je Hatsumomo nasamarila. Drago mi je to mogu rei da joj je toliko bilo ao
zbog dotadanjeg postupka prema meni da sam joj ubrzo postala jedna od najdraih
uenica.
Neu rei da sam imala priroenog dara za ples ili za bilo to drugo, ali sam
zasigurno bila spremna uporno raditi
dok ne postignem cilj. Od onog proljetnog dana kad sam susrela predsjednika na
ulici, svim srcem sam eznula za prilikom da postanem geja i pronaem za sebe
mjesto u svijetu. Sad kad mi je Mameha pruila tu priliku, vrsto sam je
odluila iskoristiti. Ali u prvih est mjeseci mog kolovanja osjeala sam se
toliko pritisnuta teretom svih tih poduka i dunosti u okiyi, kao i svojih
velikih oekivanja, da sam mislila kako nikad neu uspjeti. A onda sam poela
otkrivati male trikove koji su mi pomagali da lake svladavam svoje zadae. Na
primjer, dosjetila sam se kako u vjebati shamisen dok odlazim u nabavu.
Hodajui ulicom vjebala bih u glavi pjesmu i pritom zamiljala pomake lijeve
ruke na vratu shamisena i udarce trzalicom po icama. Zahvaljujui tome, kad bih
napokon poloila instrument u krilo, mogla sam ponekad sasvim dobro odsvirati
neku pjesmu koju sam prije toga samo jednom pokuala svirati. Neki su ljudi
mislili da sam uila pjesme bez vjebanja, ali sam ja, zapravo, marljivo
vjebala hodajui ulicama i uliicama Giona.
Sluila sam se jednim drugim trikom kako bih zapamtila balade i druge pjesme
koje smo uili u koli. Jo od djetinjstva bila sam u stanju uti neku pjesmu
samo jednom i sjetiti je se prilino dobro sljedeeg dana. Ne znam zato, valjda
jednostavno imam takav nekakav udan mozak. I tako sam poela uveer prije
spavanja zapisivati rijei na komad papira. Kad bih se ujutro probudila, dok mi
je mozak jo bio svje i prijemljiv, proitala bih to jo prije nego to bih se
pomakla s futona. Obino bi to bilo dovoljno, ali s melodijom je bilo tee. Zato
sam poela zamiljati slike koje su me podsjeale na glazbu. Na primjer, grana
koja pada sa stabla podsjeala bi me na zvuk bubnja, a potoi koji preskae
preko kamena podsjetio bi me na pritiskanje ice na shamisenu kako bi se dobila
via nota. Tako sam u glavi zamiljala pjesmu kao etnju krajolikom.
Ali, naravno, najvei je i najvaniji izazov bio ples. Mjesecima sam
iskuavala razne trikove, ali mi oni nisu mnogo pomogli. A onda se Tetia jednog
dana razbjesnje-

186
187
la na mene jer sam prosula aj na asopis koji je itala. Najudnije je bilo to
da sam upravo u trenutku kad me je napala razmiljala o njoj s velikim
simpatijama. Zbog toga su me njezine grdnje strano rastuile i poela sam
misliti na svoju sestru, koja bez mene ivi negdje u Japanu, na majku, za koju
sam se nadala da je nala svoj mir u raju i na oca koji je tako spremno pristao
na to da nas proda i zavri svoj ivot u samoi. Dok su mi te misli prolazile
kroz glavu, osjetila sam kako mi je itavo tijelo postalo nekako udno teko.

Uspela sam se na kat do sobe u kojoj smo Bua i ja spavale - Majka me je tamo
preselila odmah nakon Mamehina posjeta. Umjesto da legnem na ta-tami i prepustim
se plau, podigla sam ruku i irokim je pokretom prinijela grudima. Ne znam
zato sam to uinila, to je bio pokret iz jednog plesa koji smo to jutro uili u
koli i koji mi se inio vrlo tunim. U isto vrijeme pomislila sam na
predsjednika i koliko bi mi ivot bio laki kad bih se mogla osloniti na nekog
mukarca poput njega. Dok sam promatrala svoju ruku kako klizi kroz zrak,
uinilo mi se kako mekoa tog pokreta izraava moje osjeaje tuge i enje.
Pokret moje ruke bio je pun dostojanstva; nije sliio treperenju lista koji pada
sa stabla, nego nekakvom velikom brodu koji klizi po moru. Pretpostavljam da sam
pod dostojanstvom mislila na nekakvo samopouzdanje ili sigurnost, koje ne moe
poljuljati neki zapuh vjetra ili nalet vala.
Zapravo sam tog popodneva otkrila kako se u trenucima kad osjeam tu nekakvu
udnu teinu u tijelu mogu kretati s mnogo dostojanstva. A ako bih zamislila da
me odnekud promatra predsjednik, moji bi pokreti postali tako puni dubokih
osjeaja da se katkad inilo kao da svaki pokret predstavlja nekakvu kratku
komunikaciju s njime. Tako je okret tijela s glavom malo nagnutom na jednu
stranu mogao znaiti pitanje: Gdje emo danas zajedno provesti dan,
predsjednie? Kad bih ispruila ruku i otvorila lepezu, govorila bih mu kako
sam zahvalna to me je poastio svojom prisutnou. A kad bih malo kasnije, u
plesu, ponovo zatvorila lepezu, time bih mu rekla kako mi u ivotu nita nije
vanije od elje da njemu ugodim.
Trinaesto poglavlje i
U proljee 1934., vie od dvije godine nakon to sam ponovo zapoela kolovanje,
Hatsumomo i Majka odluile su kako je dolo vrijeme da Bua bude prvi put
predstavljena kao geja pripravnica. Naravno, meni o tome nitko nita nije
rekao, jer je Buci bilo zabranjeno govoriti sa mnom, a Majka i Hatsumomo bi
vjerojatno i samu pomisao na tako neto smatrale nepotrebnim traenjem vremena.
Otkrila sam to tek kad je Bua jednog dana rano popodne otila iz okiye i
vratila se predveer s frizurom mlade geje, takozvanom momoivare, to znai
raspolovljena breskva. Kad sam je ugledala kako ulazi u predvorje, osjetila
sam muninu od razoaranja i ljubomore. Kad bi nam se sreli pogledi, ona bi
jedva izdrala djeli sekunde: vjerojatno je znala kakav uinak ima na mene
njezino promicanje u status geje. S kosom tako lijepo zaeljanom u visokom
luku iznad ela, umjesto da joj, kao dotad, bude jednostavno svezana na
zatiljku, izgledala je kao odrasla mlada ena, usprkos svom, jo uvijek djejem
licu. Godinama smo ona i ja zavidjele starijim djevojkama na tako elegantnoj
frizuri. Sad e Bua zapoeti karijeru kao geja, dok u ja i dalje ii u kolu
i ak je neu moi ispitivati o njezinom novom ivotu.
A onda je doao dan kad je Bua, prvi put u odjei geje pripravnice, otila
s Hatsumomo u ajanu Mizuki na ceremoniju koja e ih povezati kao sestre. S
njima su otile Majka i Tetia, ali ja nisam bila ukljuena. Ipak sam zajedno s
njima stajala u predvorju za goste kad je Bua,

188
189
uz pomo slukinja, sila niz stepenice. Na sebi je imala velianstveni crni
kimono sa znakom okiye Nitta i obi boje ljive, protkan zlatnim nitima. Lice joj
je po prvi put bilo premazano bjelilom. ovjek bi oekivao da e s ukrasima u
kosi i arko crvenih usnica izgledati ljupko i ponosno, ali meni se inila prije
svega zastraenom. Jedva je hodala, odjea geje pripravnice doista je
nezgrapna. Majka je stavila Tetii u ruke fotografski aparat i naredila joj da
izie na ulicu i slika Buu dok joj po prvi put u ivotu kreu kremenom iza lea
za sreu. Mi smo se ostale sti-snule u ulaznom prostoru kako nas se ne bi

vidjelo na slici. Slukinje su pridravale Buu za ruke dok je uvlaila stopala

u visoke drvene natikae koje mi zovemo okobo i koje predstavljaju dio odore
geje pripravnice. Zatim je Majka stala iza Bue i zauzela pozu kao da kree
kremenom, iako je to uvijek radila Tetia ili jedna od slukinja. Kad je
fotografija napokon bila snimljena, Bua je zatetu-rala nekoliko koraka i
osvrnula se prema okiyi. Ostali su ve krenuli za njom da je isprate, ali ona je
gledala u mene s izrazom koji kao da je govorio kako joj je ao to je ovako
ispalo.
Kad se uveer vratila u okiyu, Bua je slubeno imala novo ime, od sada e se
zvati geja Hatsumivo. Hatsu u njezinu imenu dolazilo je od Hatsumomo i premda
joj je trebalo pomoi to je nosila ime izvedeno iz imena tako popularne geje
kao to je Hatsumomo, na kraju to ipak nije tako ispalo. Tijekom itave njezine
karijere, vrlo je malo ljudi znalo njezino slubeno ime, svi su je, vidi, i
dalje jednostavno zvali Bua, kako smo je oduvijek zvali.
Jedva sam ekala da ispriam Mamehi o Buinom ulasku u status geje pripravnice.
Meutim, ona je bila jo vie zauzeta nego inae, putujui esto u Tokyo po
zahtjevu svoga danne, tako da se nismo vidjele blizu est mjeseci. Jo je
nekoliko tjedana prolo dok je napokon nala vremena da me pozove u svoj stan.
Kad sam ula unutra, slukinja je iznenaeno uzdahnula, a kad je trenutak kasnije Mameha dola iz stranje sobe, ona je takoer slino reagirala. Nisam
shvaala o emu se radi. A kad sam se spustila na koljena kako bih se poklonila
Mamehi i rekla joj kako sam poaena to je opet vidim, ona uope nije obraala
pozornost na mene.
Zaboga, Tatsumi, zar je prolo toliko vremena? upitala je slukinju. Jedva
je prepoznajem.
Drago mi je da ste to rekli, gospoo, odgovorila je Tatsumi. Ja sam
mislila da neto nije u redu s mojim oima.
Sluala sam ih i udila se o emu one to govore. Ali oito sam se u tih est
mjeseci otkako se nismo vidjele promijenila vie nego to sam toga bila svjesna.
Mameha mi je rekla neka okrenem glavu na jednu, pa na drugu stranu i stalno je
ponavljala: Zaboga, postala je prava mlada ena! U jednom mi je trenutku
Tatsumi ak rekla neka ustanem i podignem ruke kako bi mi svojim rukama
izmjerila struk i bokove i potom je rekla: Pa, nema sumnje, kimono e ti
pristajati poput arape. Sigurna sam da mi je htjela napraviti kompliment, jer
je na licu imala ljubazan izraz dok je to govorila.
Na posljetku je Mameha zamolila Tatsumi da me odvede u stranju sobu i odjene
u pravi kimono. Ja sam dola u plavo-bijelom pamunom kimonu u kojem sam tog
jutra bila u koli, ali me je Tatsumi preobukla u kimono od modre svile s
uzorkom u obliku siunih kotaa crvene i jarkoute boje. To nije bio najljepi
kimono na svijetu, ali kad sam se pogledala u visokom zrcalu dok mi je Tatsumi
vezivala oko pasa intenzivno zeleni obi, zakljuila sam kako, uz izuzetak
jednostavne frizure, lako mogu proi kao kakva geja pripravnica koja se sprema
za odlazak na zabavu. Ponosno sam izila iz sobe i mislila sam da e Mameha opet
iznenaeno uzdahnuti ili neto slino. Meutim, ona je samo ustala, zataknula
rupi u rukav kimona i pola ravno k vratima, gdje je navukla par zelenih,
lakiranih zori natikaa i pogledala me preko ramena.
No? rekla je. Ide ili ne ide?

190
191
Nisam imala pojma kamo idemo, ali sam bila oduevljena to e me na ulici
vidjeti s Mamehom. Slukinja je stavila pred mene par lakiranih zori natikaa
svijetlosive boje. Nataknula sam ih i krenula za Mamehom niz mrano stubite.
Kad smo izile na ulicu, neka je starija ena usporila korak kako bi se

naklonila Mamehi, a onda se, gotovo nastavljajui isti pokret, okrenula i

naklonila meni. Nisam znala to bih mislila o tome, jer dosad me gotovo nikad
nitko nije primjeivao na ulici. Sunce mi je udaralo u oi tako da nisam mogla
razabrati poznajem li je moda. Ali uzvratila sam joj naklon i ona je otila.
Pomislila sam kako je to vjerojatno neka od mojih uiteljica, ali trenutak
kasnije dogodila se ista stvar, ovog puta bila je to jedna mlada geja kojoj sam
se esto divila, ali koja me nikad dotad nije ni pogledala.
Ile smo ulicom i gotovo je svatko tko je proao kraj nas rekao neto Mamehi
ili joj se barem naklonio i nakon toga pozdravio i mene, kimanjem glavom ili
takoer naklonom. Ja sam nekoliko puta zastala da uzvratim naklon i zbog toga
sam zaostala korak ili dva za Mamehom. Ona je vidjela da imam problema i odvela
me u jednu mirnu uliicu da mi pokae kako treba hodati. Moj je problem u tome,
objasnila mi je, to nisam nauila pokretati gornji dio tijela neovisno o
donjem. Kad se trebam nekome nakloniti, ja zaustavim noge. Usporavanjem hoda
iskazuje se potovanje, rekla je. to vie uspori, to vee potovanje
izraava. Moe se sasvim zaustaviti kad pozdravlja neku od svojih uiteljica,
ali ni za koga drugoga ne usporavaj korak vie nego to je nuno, jer nikad
nee nikamo stii. Hodaj ujednaenim korakom kad god to moe, malim koracima,
tako da ne odie rub kimona. Kad ena hoda, mora ostavljati dojam valova koji
prelaze preko pjeanog spruda.
Hodala sam gore-dolje po uliici, pokuavajui hodati tako kako mi je Mameha
opisala, gledajui u noge kako bih vidjela rub kimona. Kad je Mameha bila
zadovoljna mojim hodom, nastavile smo dalje.
Veina pozdrava, otkrila sam, mogla se svrstati u jedan od dva jednostavna
obrasca. Kad smo susretale mlade
192
geje, one bi obino usporile korak ili se ak potpuno zaustavile i pozdravile
bi Mamehu dubokim naklonom, na to bi Mameha odgovorila ponekom ljubaznom
rijeju i lakim naklonom glave, a onda bi mlada geja pomalo zbunjeno pogledala
mene i nesigurno mi se naklonila, na to bih ja odgovorila dubljim naklonom, jer
ja sam po godinama i po poloaju bila mlaa od svake ene koju smo susreli. Kad
bi nam u susret dola neka starija ena ili ena srednjih godina, Mameha bi se
gotovo uvijek prva naklonila, na to bi joj ena s potovanjem uzvratila naklon,
ali se ne bi tako duboko naklonila kao Mameha, a mene bi prvo odmjerila pogledom
od glave do pete i tek onda bi lagano kimnula glavom. Ja sam na to kimanje
glavom uvijek odgovarala najdubljim naklonom koji sam mogla izvesti bez
zaustavljanja.
Tog sam popodneva ispriala Mamehi novosti o Buci i nakon toga sam se
mjesecima nadala da e rei kako je dolo vrijeme da i ja postanem geja
pripravnica. Meutim, prolo je proljee i ljeto, a da ona nita slino nije
rekla. Za razliku od Bue, koja je sad ivjela uzbudljivim ivotom, ja sam i
dalje imala samo kolu i dunosti u kui i nekoliko dana u tjednu, kakvih
petnaestak ili dvadesetak minuta popodne s Mamehom. Katkad smo sjedile u njezinu
stanu i ona bi me poduavala neemu to sam trebala znati, ali najee bi me
odjenula u neki od svojih kimona i vodila me sa sobom po Gionu dok bi obavljala
nabavu ili odlazila do svog gatara ili vlasuljara. ak i kad bi padala kia i
kad ona ne bi imala nikakvog posla u gradu, etale smo pod lakiranim kiobranima
i obilazile trgovine, raspitujui se je li stigla nova poiljka parfema iz
Italije ili je li gotov neki kimono koji je poslala na popravak, premda je
trebao biti gotov tek za tjedan dana.
Isprva sam mislila da me vodi sa sobom kako bi me nauila takvim stvarima kao
to je pravilno dranje, jer me je stalno udarala po leima zatvorenom lepezom,
govorei mi da se uspravim te ponaanju prema drugim ljudima. inilo se da
Mameha svakoga poznaje i nikad ne bi propustila uputiti osmijeh i po koju
ljubaznu rije ak i
193

najskromnijoj slukinji, jer je vrlo dobro znala kako svoj uzvieni poloaj
duguje ljudima koji o njoj imaju visoko miljenje. Meutim, jednog dana dok smo
izlazile iz jedne knjiare, odjednom sam shvatila to to ona zapravo radi. Nije
imala nikakvog posebnog razloga da ode u knjiaru, do vlasuljara ili u
papirnicu. Nita od onog to bi kupila nije bilo osobito vano, osim toga, mogla
je po to poslati jednu od slukinja. Sve je te sitne poslove obavljala sama kako
bi nas ljudi u Gionu vidjeli zajedno. Odlagala je moj ulazak u status geje
pripravnice jer je svima eljela dati dovoljno vremena da me zapaze.
Jednog sunanog listopadskog popodneva izale smo iz Mamehina stana i zaputile
se niz obalu Shirakawe, gledajui kako poutjelo lie otpada s trenjevih
stabala i pada na povrinu rijeke. Mnogo je ljudi etalo uz rijeku zbog istog
razloga i, kao to se moglo oekivati, svi su pozdravljali Mamehu. I gotovo
uvijek, kad bi pozdravili Mame-hu, pozdravili bi i mene.
Postaje prilino poznata, ne ini ti se? upitala me je.
Mislim da bi svi ovi ljudi pozdravljali i neku ovcu kad bi hodala uz Mamehusan.
Pogotovo ovcu, rekla je. To bi bilo tako neobino. Ali ozbiljno, ujem da
se mnogi raspituju o djevojci s divnim sivim oima. Nisu jo zapamtili tvoje
ime, ali to nije vano. Ionako se nee jo dugo zvati Chiyo.
Hoe li Mameha-san rei...
Hou rei da sam razgovarala s Waza-sanom, to je bio njezin gatar, i on
je predloio trei dan u studenome kao pogodan dan za tvoj prvi pripravniki
nastup.
Zaustavila se da me pogleda, a ja sam stajala ukopana u mjestu poput kakvog
stabla, s oima velikim kao dva riina keksa; nisam uzviknula, ni pljesnula
rukama, ali bila sam toliko sretna da nisam mogla govoriti. Na posljetku sam se
ipak pribrala, poklonila se i zahvalila Ma-mehi.
194
Bit e sjajna geja, ree ona, ali bit e jo bolja ako promisli malo o
tome to govori oima.
Nisam uope bila svjesna da bilo to govorim oima, odgovorila sam.
Oi su najizraajniji dio enskog tijela, poglavito u tvom sluaju. Stani
ovdje malo, pokazat u ti to mislim.
Mameha ode iza ugla, ostavljajui me samu u pustoj uliici. Trenutak kasnije
ponovo se pojavi i proe mimo mene, gledajui ustranu. Imala sam osjeaj kao da
se boji to bi se moglo dogoditi ako me pogleda.
Dakle, da si mukarac, to bi mislila? upita me.
Mislila bih da ste se toliko usredotoili na to da me ne pogledate da niste
u stanju misliti ni o emu drugome.
A zar nije mogue da sam se samo zagledala u tragove kinih kapi na ploniku
uz kue?
ak i da je tako, opet bih mislila da me izbjegavate pogledati.
To je upravo ono to sam mislila. Djevojka s divnim profilom nikad nee
sluajno okrenuti profil mukarcu i poslati mu pogrjenu poruku. Ali mukarci e
zapaati tvoje oi i zamiljati da im njima alje poruke, ak i kad to ne bude
inila. Sad me opet dobro gledaj.
Mameha ponovo ode iza ugla i ovog se puta vrati s oima uprtim u zemlju,
koraajui nekako odsutno, zaneseno. Kad mi se pribliila, podigla je pogled i
na trenutak se susrela s mojim pogledom, a onda je brzo opet oborila oi. Moram
rei, osjetila sam elektrini udar; da sam bila mukarac, pomislila bih kako je
na trenutak popustila snanim osjeajima koje se trudila prikriti.
Ako ja mogu rei takve stvari ovako obinim oima kao to su moje, rekla mi
je, pomisli koliko tek toga ti moe rei svojim oima. Ne bi me iznenadilo kad
bi ti natjerala nekog mukarca da se onesvijesti nasred ulice.
Mameha-san! uzviknula sam. Kad bih imala mo navesti nekog mukarca da se
onesvijesti, sigurno bih to dosad primijetila.
195

udim se da nisi. No, dobro, hajdmo se onda dogovoriti da e biti spremna

postati geja pripravnica kad uspije jednim letiminim pogledom natjerati nekog
mukarca da stane u mjestu.
Toliko sam eljela postati gejom pripravnicom da bih sigurno pokuala ak i
da me je izazvala neka pogledom pokuam sruiti neko stablo. Zamolila sam je
neka bude ljubazna i hoda sa mnom dok ja izvodim pokuse na nekoliko mukaraca i
ona je rado pristala na to. Prvo smo naile na jednog tako starog mukarca da je
uistinu izgledao kao kimono pun kostiju. On je sporo iao ulicom uz pomo tapa,
a naoale su mu bile tako prljave da me ne bi zaudilo da je udario o ugao kue.
On me uope nije primijetio, te smo nastavile hodati prema aveniji Shijo. Ubrzo
sam ugledala dva poslovna ovjeka u zapadnjakim odijelima, ali ni s njima nisam
bila bolje sree. Mislim da su prepoznali Mamehu ili su jednostavno mislili da
je ona ljepa od mene, jer su u svakom sluaju, gledali samo u nju.
Ve sam mislila odustati kad sam ugledala jednog mladog dostavljaa od kojih
dvadeset godina, s pladnjem punim kutija za dostavljanje rukova. U to su
vrijeme mnogi restorani u Gionu dostavljali rukove i popodne bi slali
dostavljae da pokupe prazne kutije. Obino bi dostavljai te kutije slagali u
sanduke koje bi nosili u rukama ili privezane za bicikl, ne znam zato ih je taj
mladi nosio na pladnju. U svakom sluaju, bio je negdje na pola ulice i hodao
je prema meni. Vidjela sam kako Mameha gleda ravno u njega, a onda mi je rekla:
Natjeraj ga da ispusti pladanj.
Jo sam bila u nedoumici ali li se Mameha ili govori ozbiljno kad je
odjednom skrenula u jednu pokrajnu ulicu i nestala.
Ne vjerujem da jedna djevojica od etrnaest godina, ili uostalom, ena bilo
koje dobi, moe pogledati nekog mladia na odreeni nain i natjerati ga da
ispusti ono to nosi; pretpostavljam da se takve stvari dogaaju samo u knjigama
i na filmu. Ne bih stoga ni pokuala da nisam
196
primijetila dvije stvari. Prvo, mladi me je ve gledao kao to gladna maka
gleda mia, a drugo, veina ulica u Gionu nema plonika, ali ova ga je imala i
mladi je hodao kolnikom blizu rubnika. Ako proem tako blizu njega da mora
zakoraiti na plonik i ako se pritom spotakne o rubnik, moda e ispustiti
pladanj. Poela sam tako to sam hodala oiju uprtih u kolnik ispred sebe, a
onda sam pokuala ono isto to je Mameha prije nekoliko trenutaka izvela sa
mnom. Podigla sam pogled i dopustila da mi se oi na trenutak susretnu s oima
mladia, a onda brzo skrenula pogled. Ponovila sam to jo jednom nakon nekoliko
koraka. Ali on je ovog puta tako intenzivno zurio u mene da je vjerojatno
potpuno zaboravio na pladanj koji je nosio i na rubnik kraj njegovih nogu. Kad
smo se ve sasvim pribliili jedno drugom, neprimjetno sam promijenila smjer
tako da nee moi proi pokraj mene ako ne stupi na plonik i onda sam ga
pogledala ravno u oi. On mi se pokuao maknuti i, ba kao to sam se nadala,
noge su mu se spetljale na rubniku i pao je na bok, a kutije su se razletjele po
ploniku. Dakle, nisam se mogla suzdrati, prasnula sam u smijeh! I drago mi je
to mogu rei da se i mladi poeo smijati. Pomogla sam mu skupiti kutije i
nasmijeila mu se, na to mi se on poklonio dublje nego to mi se neki mukarac
ikad dotad poklonio i potom je otiao svojim putem.
Trenutak kasnije susrela sam Mamehu koja je sve to vidjela.
Mislim da si ve toliko spremna koliko ti je potrebno, rekla je. I na to me
je povela preko glavne avenije do stana Waza-sana, svog gatara, te zatraila od
njega da pronae najpovoljnije dane za sve dogaaje koji e prethoditi mom
prelasku u status pripravnice: odlazak u hram gdje u bogovima objaviti svoje
nakane, odlazak vlasuljaru koji e mi po prvi put napraviti frizuru geje
pripravnice i obred kojim emo Mameha i ja postati sestre.
Te noi nisam oka sklopila. Ono za ime sam tako dugo eznula, napokon e se
dogoditi i oh, kako mi se eludac
197
etrnaesto poglavlje i

grio od uzbuenja! Dlanovi su mi se znojili ve pri samoj pomisli na to kako u

se u divnoj odjei kojoj sam se toliko divila pojaviti u sobi punoj mukaraca.
Svaki put kad bih pomislila na to, osjetila bih kako mi se nekakva slatka
napetost uspinje od koljena prema grudima. Zamiljala sam se u ajani, kako
guram ustranu vrata tatami sobe. Mukarci okreu glave da me pogledaju i,
dakako, meu njima vidim predsjednika. Ponekad sam zamiljala kako je samo on u
sobi i nije odjeven u zapadnjako odijelo, nego u japansku odjeu koju mukarci
oblae kad se uveer oputaju. U svojim prstima, glatkim poput naplavlje-nog
drveta, dri alicu za ake; vie od bilo ega na svijetu eljela sam mu
natoiti ake i osjetiti na sebi njegov pogled.
Premda sam imala samo etrnaest godina, inilo mi se kao da sam ve ivjela
dva ivota. Moj novi ivot jo uvijek nije pravo zapoeo, iako je moj stari
ivot zavrio prije dosta vremena. Prolo je ve nekoliko godina otkako sam
saznala tune vijesti o svojoj obitelji i bila sam zapanjena koliko se
promijenio krajolik moga duha. Svi znamo kako neki zimski prizor, premda jednog
dana prekriven snijegom, sa stablima zaogrnutim bijelim alovima, postaje
neprepoznatljiv kad doe proljee. Ali nikad nisam mislila da se to isto moe
dogoditi u nama. Kad sam ula to se dogodilo s mojom obitelji, kao da me je
prekrio snjeni pokriva. No, s vremenom se ledeni pokrov otopio i otkrio
krajolik koji nikad dotad nisam vidjela, pa ak ni zamiljala. Ne znam, moda e
to tebi zvuati besmisleno, ali uoi mog prelaska u status geje pripravnice ja
sam sliila vrtu u kojem cvijee tek poinje gurati svoje glavice iz zemlje,
tako da se jo ne moe znati kako e vrt izgledati. Svaka je ilica u meni
nabujala od uzbuenja, a u tom vrtu mog duha, tono u sreditu, stajao je kip.
Bila je to slika geje kakvom sam eljela postati.
ula sam kako onaj tjedan tijekom kojeg se neka mlada djevojka priprema za
ulazak u status geje pripravnice u-sporeuju s preobrazbom gusjenice u leptira.
To je ljupka metafora, ali nikako mi nije jasno kako je netko doao na takvu
ideju. Gusjenica se samo mora omotati u kukuljicu i neko vrijeme drijemati, dok
je u mojem sluaju to bio najzamorniji tjedan koji sam ikad proivjela. Najprije
su me odveli da mi kosu oeljaju u frizuru raspolovljena breskva, koju sam
ve spominjala, to jest, na nain kako su poeljane geje pripravnice. Gion je
u to vrijeme imao prilian broj frizera, a Mamehin je radio u jednoj uasno
pretrpanoj prostoriji iznad ribljeg restorana. Morala sam gotovo puna dva sata
ekati na red, zajedno sa est ili osam geja koje su kleale naokolo unutar
sobe i vani na odmoritu ispred vrata. Unutra se, ao mi je to to moram rei,
gotovo nije moglo disati od smrada prljave kose. Komplicirane frizure tadanjih
geja zahtijevale su toliko truda i novaca da ni jedna geja nije odlazila
frizeru ee od jedanput tjedno ili jo rjee, a pri kraju tog razdoblja nije
vie pomagao nikakav parfem.
Kad sam napokon dola na red, prvo me je frizer postavio iznad jednog velikog
umivaonika u takav poloaj kao da e mi odrezati glavu. Zatim mi je izlio na
glavu kantu vode i poeo mi ribati glavu sapunom. Zapravo, ribati je previe
blag izraz, jer su mi njegovi prsti obraivali kou glave kao to poljodjelac
obrauje zemlju motikom. Kad sada razmiljam o tome, jasno mi je zato je

198
199

to inio. Perut je veliki problem za geje, jer malo to izgleda tako

neprivlano i stvara dojam neistoe. Frizer je, dakle, imao najbolje namjere,
ali nakon nekog vremena, glava mi je bila toliko izgrebana da sam se gotovo

rasplakala od bola. Na posljetku mi je rekao: Slobodno plai ako ti se plae.

Sto misli, zato sam te stavio iznad umivaonika?
Valjda je mislio kako je rekao neto jako duhovito, jer se nakon toga glasno
nasmijao.
Kad mu je dojadilo grebati me noktima po glavi, po-sjeo me na strunjae i
poeo mi vui kroz kosu drveni ealj, sve dok me svi vratni miii nisu
zaboljeli od natezanja glave u suprotnom smjeru. Napokon je zakljuio da je kosa
dobro raeljana i ueljao mi u kosu kameliji-no ulje, to joj je dalo
prekrasan sjaj. Ve sam pomislila da je najgore prolo, kad je uzeo komad voska.
I moram ti rei da usprkos kamelijinom ulju koje je trebalo olakati postupak i
vruem grijau koji je omekavao vosak, kosa i vosak nikako ne idu zajedno.
Doista se moe rei kako se po tome vidi koliko su ljudska bia civilizirana kad
jedna djevojica pristaje sjediti i pustiti nekog odraslog mukarca da joj
ueljava vosak u kosu, a da pritom ne urla i ne plae, nego tek s vremena na
vrijeme ispusti poneki tihi jecaj. Kad bi to pokuao napraviti nekom psu, tako
bi te izgrizao da bi mogao gledati kroz rupe na ruci.
Kad mi je na posljetku kosa bila jednolino navote-na, frizer mi je prebacio
natrag prednju polovicu kose i sloio je navrh glave u veliki vor nalik na
jastui za pribadae. Kad bi se taj jastui za pribadae pogledao sa stranje
strane, u sredini se vidio prorez, kao da je raspolovljen, odatle je i potekao
naziv frizure: raspolovljena breskva.
Premda sam takvu frizuru nosila niz godina, nikad mi nije palo na pamet neto
to mi je tek kasnije objasnio jedan mukarac. Taj vor, koji ja zovem jastui
za pribadae, oblikuje se omatanjem kose oko komada tkanine. Straga, u prorezu,
tkanina ostaje vidljiva i moe biti bilo koje boje, tkanja ili uzorka, ali u
sluaju geje pripravnice,
barem nakon jednog odreenog trenutka u njezinu ivotu, uvijek je crvena svila.
I tako mi je taj mukarac rekao jedne veeri:
Veina tih nevinih djevojica nema pojma koliko je stvarno izazovna ta
frizura raspolovljena breskva! Zamisli da hoda iza neke mlade geje i po
glavi ti se motaju svakakve zloeste misli o tome to bi joj sve volio raditi, a
onda ugleda na njezinoj glavi taj oblik raspolovljene bre-skve kroz koji se
vidi velika crvena mrlja... to ti misli o tome?
Dakle, ja o tome nita nisam mislila i to sam mu rekla.
Gdje ti je mata! rekao mije.
Trenutak kasnije sinulo mi je na to misli i tako sam se zacrvenjela da je on
prasnuo u smijeh.
Na povratku do okiye nije mi vie bilo vano to mi je moja jadna koa na glavi
izgrebana poput glinene posude nakon to je lonar obradi otrim noem. Svaki
put kad bih uhvatila svoj odraz u nekom izlogu, osjetila bih se kao netko koga
se mora ozbiljno shvatiti; nisam vie bila djevojica, nego mlada ena. Kad sam
stigla u okiyu, Tetia me natjerala da se okreem pred njom i rekla mi je
svakakve ljubazne rijei. ak ni Bua nije mogla odoljeti da ne obie jednom
zadivljeno oko mene, iako bi se Hatsumomo ljutila da je za to znala. A to
misli, kako je reagirala Majka? Propela se na prste kako bi sve dobro pogledala
-to joj nije mnogo pomoglo jer sam ja ve tada bila via od nje, i poela
prigovarati kako bi bilo bolje da sam otila Hatsumominom frizeru.
Svaka je mlada geja isprva ponosna na svoju frizuru, ali je ve za tri ili
etiri dana poinje mrziti. Jer, vidi, ako se djevojka vrati iscrpljena kui od
frizera i prilegne da se malo odmori, stavljajui glavu na jastuk kao to je to
uvijek dosad radila, frizura e se spljotiti i izgubiti oblik. I onda, im se
probudi, morat e iznova otii frizeru. Zato

200
201

mlade geje pripravnice moraju nauiti spavati na novi nain. Ne mogu vie
spavati na jastuku, nego na neem to se zove takamakura, o emu sam ve ranije
neto rekla. To zapravo nije jastuk, nego vie kao neko sedlo za oslanjanje
vrata. Veinom je obloeno tkaninom ispunjenom pljevom, ali unato tome ima
osjeaj kao da si glavu oslonio na kamen. Lei tako na futonu, s glavom u zraku
i misli da je sve u redu, dok ne zaspi, ali kad se probudi, vidi da si se
nekako pomakla i da ti je glava pala na strunjau, tako da ti je frizura
pokvarena ba kao da si spavala na jastuku. Tetia mi je pokuala pomoi tako da
je stavila pladanj s riinim branom na strunjau ispod moje kose. No, svaki put
kad bi mi glava u snu pala natrag, utonula bi u riino brano koje bi se
zalijepilo na vosak i unitilo mi frizuru. Ve sam gledala Buu kako prolazi te
muke. Sad je bio red na meni. Neko vrijeme, svakog sam se jutra budila s
upropatenom frizurom i potom morala ekati u redu kod frizera da me ponovo
izmui.
Svako poslijepodne tog iscrpljujueg tjedna Tetia me oblaila od glave do pete
u odjeu geje pripravnice i tjerala me da hodam gore-dolje po zemljanom prolazu
kako bih stekla izdrljivost. U poetku sam se jedva mogla micati i stalno sam
se bojala da u se izvrnuti na lea. Mlade se djevojke, naime, odijevaju mnogo
kienije od starijih geja, to znai ivlje boje i upadljivije tkanine, ali i
dui obi. Zrela ena nosi obi vezan na leima u uredan mali vor u obliku kutije
koji mi zovemo bubanj, to ne zahtijeva mnogo tkanine. Djevojke ispod dvadeset
godina veu obi na gizdaviji nain. A u sluaju geje pripravnice vor obija ima
upravo dramatine razmjere: to je takozvani darari-obi ili visei obi, svezan
visoko, gotovo u visini lopatica, dok mu krajevi vise do malo iznad poda. I ma
koliko da je kimono ivih boja, obi je gotovo uvijek jo upadljivije obojen. Kad
neka geja pripravnica hoda ulicom ispred tebe, nee ti upasti u oi njen
kimono, nego dugaki obi jarkih
boja, a od kimona e vidjeti samo mali rub preko ramena i sa strane. Kako bi se
postigao takav uinak, obi mora biti tako dugaak da razmotan dopire od jednog
kraja sobe do drugog. Ali hodanje ne oteava duina obija, nego njegova teina,
jer je gotovo uvijek napravljen od tekog svilenog brokata. Zadihat e se ve
ako ga smotanog nosi uz stepenice, onda moe zamisliti kako je nositi ga na
sebi: iroka, debela traka stee te u pasu poput jedne od onih stranih zmija, a
teina vora i objeeni krajevi vuku te prema natrag tako da ima osjeaj kao da
ti je netko privezao na lea golemi koveg.
Da stvar bude jo gora, kimono je sam za sebe takoer teak, s dugakim,
objeenim rukavima. Ne mislim tu na uobiajeno irok rukav koji visi ispod ruke.
Moda si primijetio kako kad neka ena u kimonu podigne ruke, tkanina ispod ruku
tvori neto kao objeeni dep. Taj je dep ili furi, kako mi to zovemo, na
kimonu geje pripravnice osobito dugaak. Ako djevojka ne pazi, vui e joj se
po zemlji, a kad plee, sigurno e se spotaknuti o rukave ako ih ne namota oko
podlaktica.
Mnogo godina kasnije jedan se slavni znanstvenik sa sveuilita u Kvotu napio
jedne noi i rekao neto o odjei geje pripravnice to mi se duboko urezalo u
sjeanje. Mandrila iz sredinje Afrike mnogi smatraju najgizdavi-jim primatom,
rekao je. Ali ja vjerujem da se ipak ni jedna vrsta primata ne moe svojim
bojama i gizdavou mjeriti s gejama pripravnicama u Gionu.
Napokon je doao dan kad smo Mameha i ja trebale obaviti ceremoniju
posestrimstva. Ustala sam rano i okupala se, a ostatak jutra provela sam u
odijevanju. Tetia mi je pomogla oko zavrnih detalja minkanja i ureivanja
kose. Zbog voska i bjelila na licu, imala sam udan osjeaj kao da su mi obrazi
potpuno utrnuli; kad bih prstima dotaknula lice, osjeala sam samo nejasni
pritisak. Toliko sam puta to napravila da mi je Tetia na kraju morala

202

203

I li
i,

popravljati minku. Kad sam se poslije pogledala u zrcalo, dogodilo mi neto

jako udno: znala sam da sam ja osoba koja klei pred toaletnim stoliem, ali ja
sam bila i ova potpuno nepoznata djevojka koja me je gledala iz zrcala. ak sam
ispruila ruku da je dodirnem. Bila je blistavo naminkana u stilu geje. Usnice
su joj bile poput crvenog cvijeta na licu bijelom kao kreda s tek neznatnom
sjenkom rumenila na obrazima. Kosa joj je bila ukraena svilenim cvjetovima i
granicama neoljutene rie. Bila je o-djevena u sveani crni kimono sa znakom
Nitta okiye. Kad sam se napokon uspjela uspraviti na noge, izila sam u
predsoblje i zapanjeno zurila u svoj odraz u visokom zrcalu. Izvezeni zmaj
ovijao se oko donjeg dijela mog kimona, od ruba haljine do sredine bedra. Griva
mu je bila istkana od niti lakiranog crvenog konca. Pande i zubi bili su od
srebra, a oi od zlata, pravog zlata. Nisam mogla zaustaviti suze koje su mi
navirale u oi i morala sam zuriti gore u strop, kako bih sprijeila da mi ne
poteku niz obraze. Prije nego to sam izala iz okiye, uzela sam rupi koji mi
je dao predsjednik i zataknula ga u obi, za sreu.
Tetia me je otpratila do Mamehina stana, gdje sam izrazila Mamehi svoju
zahvalnost i obeala joj da u je uvijek potovati. Zatim smo sve tri otile do
gionskog hrama, gdje smo Mameha i ja pljesnule rukama i objavile bogovima kako
emo se uskoro vezati sestrinskom vezom. Ja sam ih molila neka budu blagonakloni
prema meni u iduim godinama, a zatim sam sklopila oi i zahvalila im to su mi
ispunili ono za to sam ih molila prije tri i pol godine: da mi se ispuni elja
da postanem geja.
Ceremonija posestrimstva trebala se odrati u ajani Ichiriki, nedvojbeno
najpoznatijoj ajani u itavom Japanu. Uz nju je vezan dio povijesti Japana,
dijelom i zbog toga to se jedan slavni samuraj skrivao u njoj poetkom 18.
stoljea. Ako si ikad uo priu o etrdeset sedam roni-na, koji su osvetili smrt
svog gospodara i nakon toga izvrili obredni in samoubojstva - seppuku, pa,
vidi, njihov se voa skrivao u ajani Ichiriki dok je smiljao plan osvete. Najuglednije ajane u Gionu veinom se ne mogu vidjeti s ulice, vidljivi su
samo jednostavni ulazi, ali Ichiriki je uoljiva poput jabuke na stablu. Nalazi
se na jednom istaknutom uglu avenije Shijo, okruena glatkim zidom boje
marelice, natkrivenim vlastitim krovom od glaziranih ploica. Meni je izgledala
poput palae.
Ovdje su nam se pridruile dvije od ostalih Mamehi-nih mlaih sestara i
Majka. Kad smo se svi okupili u vanjskom vrtu, jedna nas je slukinja povela
kroz ulazno predvorje i niz jedan lijepi, krivudavi hodnik do male tatami sobe u
stranjem dijelu. Ja jo nikad nisam bila u tako elegantnim prostorima. Svaki je
komad drveta bio uglaan do sjaja, svaki je obukani zid bio savreno gladak.
Osjetila sam slatkasti, pranjavi miris kuroyakija, uglje-nocrnog, jedne vrste
parfema koji se pravi od pougljenje-log drveta smrvljenog u fini, sivi prah. To
je vrlo staromodan parfem. ak je i Mameha, a nisi mogao nai tradicionalniju
geju od nje, davala prednost nekim vie zapadnjakim mirisima. Ali sav onaj
kuroyaki kojim su se mirisale tolike generacije geja, uvukao se u zidove stare
ajane i jo uvijek se osjeao u zraku. Ja i sad uvam jednu drvenu tubicu tog
mirisa i svaki put kad ga omi-riem, vidim se ponovo u ajani Ichiriki.
Sama ceremonija, kojoj je prisustvovala i vlasnica ajane, nije trajala due
od deset minuta. Jedna je slukinja donijela pladanj s nekoliko alica sakea i
Mameha i ja smo zajedno pile. Prvo sam ja srknula tri gutljaja iz jedne alice i
potom predala alicu Mamehi, koja je takoer srknula tri gutljaja. To smo
uinile s tri razliite alice i time je ceremonija bila zavrena. Vie nisam
bila Chiyo, odsad sam bila geja poetnica Savuri. Tijekom prvih mjesec dana
pripravnikog staa mladu geju nazivaju poetnicom i ne smije plesati, ni
zabavljati goste ako uz nju nije njezina starija sestra, te zapravo uglavnom
promatra i ui. Sto se pak tie imena Savuri, Mameha se dugo savjetovala sa

svojim gatarom prije nego to ga je odabrala. Jer, vidi, nije sve u zvunosti
imena; jako je vano i znaenje znakova, kao i broj poteza kistom kojima se ime

204
205
ispisuje, jer postoji sretan i nesretan broj poteza. Moje novo ime sastavljeno
je od sa, to znai zajedno, yu za zodijaki znak Kokoi, to je protutea
ostalim elementima u mojoj linosti i ri, to znai razumijevanje. Na
alost, sve kombinacije koje su ukljuivale neki dio Ma-mehina imena, gatar je
proglasio za nepovoljne.
Smatrala sam da je Sayuri divno ime, ali ipak mi je bilo udno to vie nisam
Chiyo. Nakon ceremonije otile smo u drugu sobu na ruak. Jele smo crvenu
riu, odnosno riu pomijeanu s crvenim grahom. Jedva sam se prisiljavala neto
pojesti, osjeala sam se nekako udno uznemirena i nimalo slavljeniki. Vlasnica
ajane me je neto upitala i kad sam ula kako me zove Sayuri, o-djednom sam
shvatila to me mui. inilo se kao da je djevojica Chiyo, ona mala djevojica
koja je bosonoga trala od jezerca do svoje pijane kuice, prestala postojati.
Osjeala sam da ju je unitila ova nova djevojka, Savuri, sjajnog bijelog lica i
crvenih usnica.
Mameha je zamislila da e me tijekom ranih popodnevnih sati provesti kroz
Gion i predstaviti raznim vlasni-cama ajana i gospodaricama okiya s kojima je
ona imala poslovne ili prijateljske odnose. Ali nismo krenule odmah nakon ruka.
Prvo me je odvela u jednu od soba u ajani i zamolila me da sjednem. Naravno,
geja u kimonu nikad ne sjedi; ono to mi zovemo sjedenjem, drugi bi ljudi
vjerojatno nazvali kleanjem. U svakom sluaju, nakon to sam se spustila u
sjedei poloaj, Mameha je iskrivila lice u grimasu i naloila mi da to ponovo
napravim. Odjea na meni bila je tako nezgrapna da sam tek nakon vie pokuaja
uspjela pravilno sjesti. Mameha mi je dala jedan ukrasni privjesak u obliku
tikvice i pokazala mi kako u ga nositi na obiju. Kako je tikvica prazna i
lagana, smatralo se da umanjuje teinu tijela i mnoge su se nespretne mlade
poetnice oslanjale na to da e ih njezino djelovanje sauvati od pada.
Mameha je neko vrijeme razgovarala sa mnom, a onda, upravo kad smo se
spremale otii, zamolila me da joj natoim aja. ajnik je bio prazan, ali mi je
ona rekla
neka se pretvaram kao da ga nataem. Htjela je vidjeti kako u pridravati rukav
da mi ne smeta dok to radim. Mislila sam da tono znam to ona hoe i trudila
sam se kako bih to dobro izvela, ali Mameha nije bila zadovoljna.
Kao prvo, rekla je, kome to toi?
Vama! odgovorila sam.
Zaboga, ne mora se truditi da na mene ostavi dojam. Zamisli da sam netko
drugi. Dakle, jesam li mukarac ili ena?
Mukarac, rekla sam.
Pa dobro, onda. Sad mi ponovo natoi aj.
Posluala sam je i Mameha je gotovo slomila vrat pokuavajui viriti u rukav
dok sam drala ispruenu ruku.
Kako ti se to svia? upitala me je. Jer upravo e se to dogoditi ako dri
ruku tako visoko.
Pokuala sam iznova uliti aj u alicu drei ruku malo nie. Ovog je puta
Mameha odglumila zijevanje, a onda se okrenula od mene i zapoela razgovor s
nekom zamiljenom gejom koja joj je toboe sjedila s druge strane.
Mislim da mi elite rei kako sam vam dosadna, rekla sam joj. Kako mogu
biti dosadna dok toim aj?
Moda ne eli da ti zavirujem u rukav, ali to ne znai da se mora drati
ukoeno! Mukarca zanima samo jedno. Vjeruj mi na rije, shvatit e i previe

brzo o emu govorim. U meuvremenu, usrei ga tako to e ga navesti da pomisli

kako mu doputa vidjeti dio svog tijela koji nitko drugi ne moe vidjeti. Ako
se neka pripravnica dri tako kao to si se ti malo prije drala, ta da mu toi
aj kao to bi to uinila slukinja, jadnik e odmah izgubiti svaku nadu.
Pokuaj iznova, ali mi prvo pokai ruku.
Povukla sam rukav kimona iznad lakta i pokazala joj ruku. Mameha mi je uzela
ruku s obje svoje i pogledala je sa svih strana.
Ima divnu ruku i lijepu kou. Mora se pobrinuti da je svaki mukarac koji
sjedi uz tebe barem jedanput vidi.

206
207
t
I tako sam nastavila s pokuajima sve dok Mameha nije zakljuila kako
uspijevam dovoljno odmaknuti rukav kako bih pokazala ruku, a da to to radim ne
izgleda previe oito. Izgledala bih smijeno kad bih zadigla rukav do lakta:
trik je bio u tome da se pravim kao da ga samo odmiem kako mi ne bi smetao, ali
ga pritom povuem dva ili tri prsta iznad runog zgloba, doputajui onome kome
toim aj da mi vidi podlakticu. Mameha mi je rekla kako je donja strana
najljepi dio ruke i zato uvijek moram paziti da aj nataem tako da mi mukarac
vidi donju, a ne gornju stranu podlaktice.
Zatim mi je rekla da jo jednom natoim aj, ali da se ovog puta pravim kao
da ga toim vlasnici ajane Ichiriki. Napravila sam isto to i prije i Mameha je
ponovo razvukla lice u grimasu.
Zaboga, ja sam ena, rekla je. Zato mi pokazuje ruku na taj nain?
Valjda me hoe rasrditi.
Rasrditi?
A to bih drugo mogla pomisliti? Pokazuje mi kako si ti lijepa i mlada, dok
sam ja ve stara i izborana. Osim ako namjerno ne eli biti vulgarna...
Zato bi to bilo vulgarno?
Zato bi se inae toliko trudila da mi pokae donju stranu podlaktice?
Mogla si mi isto tako pokazati taban ili unutranju stranu bedra. Ako ti
letimino ugledam neki dio ruke, to je u redu. Ali ne moe mi je namjerno
gurati pod nos!
Natoila sam joj aja jo nekoliko puta dok nisam nauila kako u to izvesti
na edniji i primjereniji nain. Nakon toga je Mameha objavila kako smo sad
spremne poi zajedno u etnju Gionom.
Do tada sam ve nekoliko sati nosila na sebi teku odoru geje pripravnice.
Sad sam jo morala pokuati hodati ulicama Giona u cipelama koje mi zovemo
okobo. To su prilino visoke natikae, napravljene od drva, s lijepim, lakiranim
jezicima koji ih pridravaju za nogu. Mnogi ih ljudi smatraju osobito
elegantnima zato to se suavaju
prema dnu, tako da je donji dio za polovicu ui od gornjeg. Meutim, bilo mi je
u njima jako teko hodati gracioznim koracima. inilo mi se kao da su mi za noge
privezali cijepove.
Svratile smo u moda dvadesetak razliitih okiya i ajana, iako smo u veini
njih provele samo nekoliko minuta. Obino bi nam slukinja otvorila vrata i
Mameha bi je uljudno zamolila da pozove gospodaricu, a zatim, kad bi dola
gospodarica, Mameha bi joj rekla: eljela bih vam predstaviti svoju novu mlau
sestru Savuri, nakon ega bi se duboko naklonila i dodala: Molim za vau
naklonost, gospodarice. Potom bi gospodarica i Mameha malo proavrljale i mi
bismo se oprostile. Na nekoliko su nas mjesta pozvali unutra i posluili nam
aj, ali se nismo zadravale due od otprilike pet minuta. Ja sam izbjegavala
piti aj i samo bih navlaila usnice. Najtee je od svega nauiti ii na zahod u

jednom od ovih sveanih kimona, a ja uope nisam bila sigurna da sam dovoljno
svladala to umijee.
Bilo kako bilo, u roku od jednog sata toliko sam se umorila da sam se jedva
suzdravala da glasno ne jauem dok smo hodale ulicom. No, mi smo nastavile
obilazak. Pretpostavljam da je tada u Gionu bilo moda trideset ili etrdeset
prvorazrednih ajana i oko stotinu ili neto vie onih neto nie klase. Dakako,
nismo ih sve mogle posjetiti. Otile smo u petnaest ili esnaest onih u kojima
je Mameha obino zabavljala goste. Sto se pak tie okiya, njih je sigurno bilo
na stotine, ali mi smo obile samo nekoliko onih s kojima je Mameha odravala
prijateljske ili poslovne odnose.
Neto iza tri sata popodne zavrile smo s obilaskom. Ja bih se najradije bila
vratila u okiyu i spavala do sutra ujutro. Ali Mameha je imala planove ve za tu
istu veer. Trebala sam se po prvi put pojaviti kao geja poetnica na jednoj
zabavi.
Idi i okupaj se, rekla mi je. Mnogo si se znojila i minka ti se
razmazala.

208
209
-Jtt

Bio je, naime, topao jesenski dan, a uz to sam bila izloena velikim
naporima.
Kad sam se vratila u okiyu, Tetia mi je pomogla da se svuem i zatim se
saalila na mene i pustila me da odspavam pola sata. Ponovo sam bila u njezinoj
milosti, sad kad su moje glupe pogrjeke bile iza mene i kad se inilo da me
eka jo sjajnija budunost od Buine. Probudila me nakon tog kratkog odmora i
ja sam, to sam bre mogla, otila do oblinjeg kupatila. Oko pet sati ve sam
bila potpuno odjevena i naminkana. Bila sam strano uzbuena, kao to moe i
zamisliti, jer godinama sam promatrala Hatsumomo, a odnedavna i Buu, kako
lijepe i dotjerane odlaze iz okiye kasno popodne ili uveer i sad je napokon
doao red na mene. Prigoda kojoj sam te veeri prvi put trebala prisustvovati
bio je banket u hotelu Kansai International. Banketi su ukoene, slubene veere
na kojima gosti sjede rame uz rame uza zidove velike tatami sobe, poredani
otprilike u obliku slova U, a ispred njih, na malim stoliima, postavljeni su
pladnjevi s jelima. Geje, koje su tu da ih zabavljaju, kreu se kroz sredinu
sobe, unutar tog slova U to ga tvore gosti i stolii s jelom, i provode samo po
nekoliko minuta kleei ispred svakog gosta kako bi mu natoile ake i malo
proavrljale. To se ne bi ba moglo nazvati uzbudljivim dogaajem, a moja je
uloga, kao poetnice, bila jo manje uzbudljiva od Mamehine. itavo sam je
vrijeme pratila kao sjena. Svaki put kad bi se ona predstavila nekom gostu, ja
bih to takoer uinila, naklonivi se vrlo duboko i govorei: Moje je ime
Savuri, ja sam poetnica i molim vas da mi neto ne zamjerite. Nakon toga nita
vie nisam govorila i nitko meni nita nije rekao.
Pred kraj banketa slukinje su otvorile vrata na jednom kraju sobe i Mameha
je, zajedno s jednom drugom gejom, izvela ples Chi-yo no Tomo, Vjeno
prijateljstvo. To je ljupka pria o dvije odane prijateljice koje se nakon dugo
vremena ponovo susreu. Veina je mukaraca sjedila i akala zube tijekom plesa, svi su oni bili direktori nekakve velike
kompanije koja je proizvodila gumene ventile, ili neto slino, koji su se
jednom godinje okupljali u Kvotu na sveanoj veeri. Mislim da ni jedan od njih
nije razlikovao ples od tumaranja nekog mjeseara. Ali ja sam bila oarana.
Geje u Gionu uvijek se slue lepezom kao plesnim rekvizitom, a Mameha je

posebno vjeto izvodila pokrete lepezom. Prvo je zatvorila lepezu i okreui se

u krugu, graciozno je njome izvodila lelujave pokrete iz zgloba, predoujui
rijeku koja protjee. Zatim ju je otvorila i lepeza se pretvorila u alicu u
koju joj je njezina partnerica ulila ake. Kao to sam rekla, ples je bio divan,
ba kao i melodija koja ga je pratila, a koju je jedna strano mrava geja sa
sitnim, vodenastim oima svirala na sha-misenu.
Slubeni banket u pravilu nikad ne traje due od dva sata, pa smo tako u osam
ve bile ponovo na ulici. Upravo sam se okretala prema Mamehi da joj zahvalim i
zaelim laku no, kadli ona ree: No, mislila sam te poslati u krevet, ali sad
mi se ini tako puna energije. Ja idem u ajanu Komoriva. Doi sa mnom da po
prvi put okusi ozraje leerne zabave. Ionako bi bilo dobro da te to prije
ponemo pokazivati naokolo.
Nisam joj mogla rei da sam previe umorna i da mi se ne ide, pa sam tako
progutala ono to sam doista osjeala i krenula za njom niz ulicu.
Usput mi je objasnila kako tu zabavu prireuje ovjek koji vodi Nacionalno
kazalite u Tokvju. On poznaje sve vane geje u gotovo svim etvrtima geja u
Japanu i premda e vjerojatno biti vrlo srdaan prema meni kad me Mameha
predstavi, ne smijem oekivati da e mi pokloniti mnogo pozornosti. Ja moram
samo paziti na to da uvijek izgledam ljupko i zainteresirano. Pripazi samo da
se ne dogodi nita to bi te na neki nain osramotilo, upozorila me je.
Ule smo u ajanu i slukinja nas je odvela do jedne sobe na katu. Jedva sam
se usudila pogledati unutra kad je Mameha kleknula i odgurnula vrata, ali sam
uspjela

210
211
zapaziti sedam ili osam mukaraca koji su, zajedno s moda etiri geje, sjedili
na jastucima oko jednog stola. Poklonile smo se i ule u sobu, te potom kleknule
na strunjae da za sobom zatvorimo vrata - naime, to je nain na koji geja
ulazi u sobu. Prvo smo pozdravile ostale geje, kako me je Mameha unaprijed
poduila, zatim domaina i nakon toga ostale goste.
Mameha-san! rekla je jedna geja. Stigla si u pravi as da nam ispria
priu o vlasuljaru Konda-sanu.
Oh, zaboga, uope se ne sjeam te prie, odgovorila je Mameha i na to su
se svi poeli smijati. Nisam shvaala to je u tome smijeno. Mameha me je
povela oko stola i kleknula pokraj domaina. Ja sam kleknula uz nju.
Gospodine direktore, dopustite mi da vam predstavim svoju novu mlau
sestru, rekla je.
To su bile rijei nakon kojih sam se ja trebala nakloniti, rei svoje ime,
zamoliti direktora da mi neto ne zamjeri i tako dalje. On je bio nervozan
ovjek, izbuljenih oiju i krhka tijela kao da ima pilee kosti. Nije me ni
pogledao, samo je stresao pepeo s cigarete u gotovo prepunu pepeljaru pokraj
sebe i rekao:
Kakva je to pria o vlasuljaru Konda-sanu? Djevojke to spominju itavu
veer, a nijedna nee ispriati priu.
asna rije, ne znam! odgovori Mameha.
To znai, dobaci jedna geja, da ju je sram to ispriati. Pa, ako ona
nee, pretpostavljam da u morati ja.
Mukarcima se, izgleda, svidio taj prijedlog, ali je Mameha samo uzdahnula.
Ja u u meuvremenu dati Mamehi alicu sakea da smiri ivce, rekao je
direktor, isprao svoju vlastitu alicu u zdjeli vode na sredini stola, ta je
zdjela bila tu upravo zbog toga, i pruio je Mamehi.
Dakle, zapoela je priu ona druga geja, taj je momak, Konda-san,
najbolji vlasuljar u Gionu, odnosno barem svi tako kau. I Mameha-san godinama

odlazi k njemu. Ona uvijek mora imati sve najbolje, znate. Samo je pogledajte i
vidjet ete daje tako.
212
Mameha napravi grimasu kao da se, toboe, srdi.
Svakako se najljepe srdi, ree jedan mukarac.
Tijekom svake predstave, nastavi geja, vlasuljar je iza pozornice kako bi
pomogao kod promjene kostima. Cesto se dogodi da, dok geja svlai jedan kimono
i oblai drugi, neto sklizne tu i tamo i odjednom... obnaena dojka! Ili...
negdje izviri malo dlaka! Dogodi se, znate. No, bilo kako bilo...
A ja sam sve ove godine radio u banci, ree jedan mukarac. Hou biti
vlasuljar!
Ima on dosta posla, nemojte misliti da samo zuri u gole enske. Bilo kako
bilo, Mameha-san uvijek izigrava nekakvu ednost i presvlai se iza paravana...
Pusti da ja to ispriam, prekine je Mameha. Ti to tako pria da e ljudi
svata misliti o meni. Nisam izigravala nikakvu ednost. Konda-san je uvijek
zurio u mene kao da ne moe doekati sljedeu promjenu kostima i zato sam
traila da donesu paravan. udim se da Konda-san nije oima izbuio rupe u
paravanu, koliko se naprezao da neto vidi.
Zato mu nisi dopustila da tu i tamo neto spazi, prekine je direktor. Sto
bi te kotala takva mala ljubaznost?
Nikad nisam tako o tome mislila, ree Mameha. Potpuno ste u pravu,
gospodine direktore. Kakve moe biti tete od jednog letiminog pogleda? Moda
biste nam ga vi sada htjeli priutiti?
Svi su u sobi prasnuli u smijeh. Upravo kad se smijeh poeo stiavati,
direktor ustane i pone razvezivati pojas na svom kimonu, to je izazvalo novi
val smijeha.
Uinit u to, rekao je direktor Mamehi, samo ako mi ti uzvrati na isti
nain...
Ja to nisam ponudila, odgovori Mameha.
Nisi nimalo velikoduna.
Velikodune osobe ne postaju geje, ree Mameha. One postaju zatitnici
geja.
213
Onda nita, ree direktor i ponovo sjedne. Moram rei da mi je laknulo to
je odustao, jer, premda se inilo da se svi ostali silno zabavljaju, meni je
bilo neugodno.
Gdje sam ono stala? ree Mameha. No da, zatraila sam jednog dana da
donesu paravan i mislila sam da e to biti dovoljno da me zatiti od Konda-sana.
Meutim, kad sam se u jednom trenutku urila natrag sa zahoda, nigdje ga nisam
mogla nai. Uhvatila me panika, jer mi je trebala perika za sljedeu toku, ali
sam ga na kraju ipak nala kako sjedi na jednoj krinji uza zid; izgledao je
nekako slab i sav je bio mokar od znoja. Pomislila sam da moda nema nekih
tegoba sa srcem! Imao je moju periku kraj sebe i kad me je ugledao, ispriao se
i pomogao mi da je stavim. Kasnije, tog istog popodneva, uruio mi je jedno
pisamce...
Mamehin glas utihne. Na posljetku, jedan od mukaraca upita: Onda? to ti je
napisao?
Mameha pokrije oi rukom. Bilo joj je previe neugodno nastaviti priu i to
je kod svih ostalih ponovo i-zazvalo smijeh.
No, dobro, ja u vam rei to je napisao, javi se ona geja koja je
zapoela priu. Poinjalo je otprilike ovako: Najdraa Mameha. Ti si
najljupkija geja u itavom Gio-nu i tako dalje. Nakon to skine neku periku,
ja je uvijek milujem i drim je u radionici kako bih tijekom dana mogao
povremeno zariti lice u nju i osjetiti tvoj miris. Meutim, kad si danas otrala
na zahod, pruila si mi najljepe trenutke mog ivota. Dok si bila unutra, ja
sam se sakrio kraj vrata i na zvuk tog divnog ubora, ljepeg od vodopada...
Mukarci su se toliko smijali da je geja morala priekati da se smire.

 "... i na zvuk tog divnog ubora, ljepeg od vodopada, sav sam se ukrutio i
ukoio tamo gdje ja uborim...
Nije tako rekao, prekine je Mameha. Napisao je: na zvuk tog divnog
ubora, ljepeg od vodopada, nabujao sam i nabrekao, znajui da je tvoje tijelo
u tom trenutku obnaeno...
214
I onda joj je rekao, preuzme priu ona geja, kako poslije nije mogao stajati
na nogama od uzbuenja. I kako se nada da e jednog dana opet iskusiti takav
trenutak sree.
Dakako, svi su se smijali. Ja sam se takoer pretvarala da mi je to smijeno.
U stvari, teko mi je bilo vjerovati da su ti mukarci, koji su platili prilino
mnogo novaca kako bi doli ovamo i sjedili okrueni enama u prekrasnim, skupim
kimonima, doista eljeli sluati prie kakve su djeca u Yoroidu priala na obali
jezerca. Ja sam zamiljala kako u zadivljeno sluati razgovore o knjievnosti,
kabukiju ili neem slinom. Naravno, u Gionu je bilo i takvih zabava. No,
sluajno se dogodilo da moja prva zabava bude od ove druge, djetinjastije vrste.
itavo to vrijeme mukarac pokraj mene trljao je rukama zajapureno lice i
uope nije pratio priu. Sad se zagledao u mene i napokon upitao: Sto je to s
tvojim oima? Ili sam ja jednostavno previe popio?
On je svakako previe popio, premda sam mislila kako ne bi bilo pristojno da
mu to kaem. Ali prije nego to sam dospjela ita odgovoriti, njegove su se
obrve poele trzati i on se poeo tako estoko eati po glavi da mu se po
ramenima prosuo mali oblak snijega. Pokazalo se da su njega u Gionu zbog uasne
peruti zvali Gospodin Meava. inilo se da je zaboravio svoje pitanje, ili
moda nije ni oekivao odgovor, jer me je sad upitao koliko imam godina. Rekla
sam mu da imam etrnaest godina.
Ti si najstarija etrnaestogodinjakinja koju sam
ikad vidio. Evo, uzmi, rekao mi je i pruio mi svoju praz
nu alicu. ,
Oh, ne, hvala, gospodine, rekla sam, ja sam samo poetnica... Tako me je
Mameha poduila da moram rei, ali me gospodin Meava nije sluao. Nastavio je
drati alicu u zraku, sve dok je nisam uzela, a onda je dohvatio bocu sa sakeom
da mi natoi.
Ja nisam smjela piti ake, jer se geja pripravnica, pogotovo dok je
poetnica, mora doimati djetinjasto. Meutim, nisam ga mogla ne posluati.
Pruila sam alicu pre215
I

ma njemu, ali se on jo jednom poeao po glavi prije nego to je natoio ake i

ja sam s uasom primijetila kako je nekoliko krpica peruti uletjelo u moju
alicu. Gospodin Meava je natoio alicu do vrha i rekao: Sad to lijepo popij.
Hajde. To ti je prva od mnogih.
Nasmijeila sam mu se i polako poela podizati alicu prema ustima, jer nisam
znala to bih drugo mogla uiniti, kad mi je Mameha, hvala nebesima, pritekla u
pomo.
Ovo je tvoja prva zabava, Sayuri. Ne bi bilo dobro da se napije, rekla je,
premda je to zapravo govorila gospodinu Meavi. Samo smoi usnice i to e ti
biti dosta.
Posluala sam je i smoila sam usne sakeom. Kaem da sam smoila usnice, a
zapravo sam ih tako vrsto stisnula da sam se gotovo ozlijedila i onda sam
nagnula alicu dok nisam osjetila da mi je tekuina doprla do koe. Potom sam
brzo spustila alicu na stol i rekla: Mmm! Fino! dok sam istodobno rukom
posegnula u obi i izvadila rupi. Laknulo mi je kad sam posuila rupiem
naunice, a gospodin Meava, na sreu, nita nije primijetio jer je previe bio
zaokupljen zurenjem u alicu koju sam ostavila na stolu. Trenutak kasnije,

dohvatio ju je s dva prsta i izlio u sebe, a zatim je ustao i ispriao se da

mora otii na zahod.
Od geje pripravnice se oekuje da mukarca prati do zahoda i natrag, ali to
nitko ne oekuje od poetnice. Ako u sobi nema ni jedne pripravnice, mukarac e
obino sam otii do zahoda ili e ga ponekad otpratiti neka geja. Meutim,
gospodin Meava je stajao tamo i zurio dolje u mene, sve dok nisam shvatila kako
eka na mene.
Ja se nisam snalazila u ajani Komoriva, ali gospodin Meava je sam znao put
do zahoda. Ila sam za njim niz hodnik i onda smo skrenuli iza ugla. On je stao
ustranu, ekajui da mu ja otvorim vrata. Nakon to sam ponovo zatvorila vrata
za njim, ekala sam ga u hodniku i ula sam kako se netko uspinje uza stube, ali
nisam na to o-braala pozornost. Gospodin Meava je ubrzo iziao i vratili smo
se natrag u sobu. Kad sam ula, vidjela sam da nam se u meuvremenu pridruila
jo jedna geja i jedna
pripravnica. Bile su leima okrenute vratima, tako da im nisam vidjela lica dok
sam ila za gospodinom Meavom oko stola i ponovo zauzela svoje mjesto. Moe
misliti kako sam se zaprepastila kad sam ih vidjela, jer tamo, s druge strane
stola, sjedila je jedina ena koju sam po svaku cijenu eljela izbjei. Bila je
to Hatsumomo - smijeila mi se - a kraj nje je sjedila Bua.

216
217
i Petnaesto poglavlje
Hatsumomo se smijeila kad je bila sretna, kao i svi ljudi, a ona je bila
najsretnija kad bi se spremala nekome nanijeti patnju. Zato je na licu imala
tako divan osmijeh kad je rekla:
Oh, zaboga! Kakva neobina sluajnost. S nama je jedna poetnica! Zbilja ne
bih smjela ispriati ostatak te prie, jer bi sirotici moglo biti neugodno.
Nadala sam se da e se Mameha ispriati i odvesti me sa sobom. Ali ona mi je
samo uputila zabrinuti pogled. Vjerojatno je mislila kako bi ostaviti Hatsumomo
samu s ovim mukarcima bilo isto kao da pobjegne od kue koja gori; pametnije
je ostati i pokuati nadzirati tetu.
Ozbiljno, ja mislim da nita nije tee nego biti poetnica, govorila je
Hatsumomo. Slae se, Buo?
Bua je sad bila geja pripravnica; ona je svoj poetniki sta prola prije
est mjeseci. Pogledala sam je u nadi da e mi pokazati kako suosjea sa mnom,
ali ona je samo zurila u stol s rukama u krilu. Budui da sam je tako dobro
poznavala, znala sam da mala bora iznad korijena nosa znai da je uzrujana.
Da, gospoo, rekla je.
To je tako teko razdoblje u ivotu, nastavila je Hatsumomo. Jo se sjeam
kako je meni bilo teko... Kako se zove, mala poetnice?
Sreom, nisam morala odgovoriti, jer se umijeala Mameha.
Svakako si tono rekla da je to razdoblje bilo teko za tebe, Hatsumomo-san.
Dodue, ti si bila nespretnija od drugih.
Ja hou uti ostatak prie, javio se jedan mukarac.
I zbuniti jadnu poetnicu koja nam se upravo pridruila? ree Hatsumomo.
Ispriat u vam to samo ako mi obeate da neete misliti na ovu jadnu djevojku
dok me budete sluali. Nastojte zamisliti neku drugu djevojku.
Hatsumomo je bila genijalna u svojoj zloi. Moda mukarci nisu do tada
zamiljali kako se ta pria dogodila meni, ali sad e zacijelo to misliti.
Da vidimo, gdje sam stala? zapone Hatsumomo. Ah, da. Dakle, ta poetnica
koju sam spomenula... ne mogu se sjetiti njezina imena, ali bih je morala nekako

nazvati kako je ne biste zamijenili s ovom siroticom. Reci mi, mala poetnice...
kako ti je ime?
Savuri, gospoo, odgovorila sam. A lice mi je bilo tako zajapureno od
straha da me uope ne bi zaudilo da mi se sva minka otopila i poela mi kapati
u krilo.
Savuri. Kako draesno! Nekako mi ne pristaje uz tebe. No dobro, nazvat emo
poetnicu iz ove prie Mayu-ri. Dakle, jednog sam dana hodala s Mavuri
avenijom Shijo, na putu do okiye njezine starije sestre. Puhao je uasan vjetar,
onakav od kojeg se tresu prozori, a jadna Mavuri nije imala mnogo iskustva s
kimonom. Ona sama nije bila tea od lista, a ti veliki rukavi, znate, mogu biti
kao jedra. Upravo smo se spremale prijei preko ulice kad je Mavuri nestala i
samo sam negdje iza sebe ula slabani glasi, neto kao Ah... ah, ali sasvim
slabano...
Tu se Hatsumomo okrenula prema meni.
Moj glas nije dovoljno visok, ree. Da ujem kako bi ti to rekla.
Ah...ah...
to sam mogla uiniti? Pokuala sam koliko sam bolje mogla proizvesti taj
zvuk koji je ona traila.
Ne, ne, mnogo vie.... oh, nije vano! Hatsumomo se okrene mukarcu do sebe
i ree mu ispod glasa: Mala

218
219
nije jako bistra, zar ne? Zautjela je na trenutak i zatre-sla glavom pa zatim
nastavila: Bilo kako bilo, kad sam se okrenula, vidjela sam da vjetar nosi
jadnu Mavuri niz ulicu gotovo do raskrija, dok ona bespomono mae rukama i
nogama, tako da je sliila na kukca kojeg je netko okrenuo na lea. Zamalo mi je
puknuo obi od smijeha, ali onda je ona odjednom zateturala s plonika ravno na
prometno raskrije, ba kad je prolazio jedan automobil. Na svu sreu, udarac ju
je odbacio na poklopac motora! Noge su joj poletjele u zrak... i onda, ako to
moete zamisliti, vjetar joj je podigao kimono i... no da, ne trebam vam rei
to se dogodilo.
Dapae, mora! ree jedan od mukaraca.
Zar nemate nimalo mate? odgovorila mu je. Vjetar joj je podigao kimono do
preko bokova. Ona nije htjela da je ljudi vide golu i zato se, u elji da sauva
ednost, pokuala preokrenuti i na kraju se nala raskreenih nogu i s intimnim
dijelom tijela pritisnutim o vozako staklo, ravno ispred nosa vozau...
Naravno, mukarci su se histerino previjali od smijeha, ukljuujui
direktora, koji je udarao alicom sakea po stolu tako daje zvualo poput
mitraljeza i na kraju rekao: Zato se meni nikad ne dogaa neto slino?
Dakle, gospodine direktore, ree mu Hatsumomo. Djevojka je bila samo
poetnica! Taj voza nije mogao bogzna to vidjeti. Hou rei, moete li
zamisliti kako gledate u intimni dio tijela ove djevojke na drugoj strani
stola? Mislila je na mene, naravno. Ona se vjerojatno ne razlikuje od bebe u
pelenama.
Djevojicama katkad ponu rasti dlake ve u jedanaestoj godini, dobaci
jedan mukarac.
Koliko ti ima godina, mala Sayuri-san? upita me Hatsumomo.
etrnaest, gospoo, odgovorila sam, trudei se da mi glas zvui krajnje
uljudno. Ali ja sam prilino odrasla etrnaestogodinjakinja.
Mukarcima se to svidjelo i Hatsumomin je osmijeh postao pomalo ukoen.
etrnaest? rekla je. Savreno! I naravno, nema nikakvih dlaka...
O da, imam. I to puno! Podigla sam ruku i potapala se po kosi.

Po svemu sudei, to je bio pametan potez, premda se meni nije inio osobito
pametnim. Mukarci su se smijali jo vie nego to su se smijali Hatsumominoj
prii. I Hatsumomo se takoer smijala, jer, pretpostavljam, nije eljela da
izgleda kao da se njoj smiju.
Kad se smijeh stiao, Mameha i ja smo se oprostile. Nismo jo ni zatvorile
vrata iza sebe kad smo ule kako se Hatsumomo takoer ispriava to ona i Bua
moraju otii. Stigle su nas na stepenicama.
Hej, Mameha-san, rekla je Hatsumomo, ovo je zbilja bilo zabavno! Ne znam
zato nismo ee zajedno na zabavama!
Da, bilo je zabavno, odgovori Mameha. Uivam pri pomisli to nas jo eka
u budunosti!
I nakon toga me zadovoljno pogleda. Ona je uivala pri pomisli da e vidjeti
Hatsumominu propast.
Te noi, nakon to sam skinula minku i okupala se, stajala sam u predvorju za
goste odgovarajui Tetii na njezina pitanja o proteklom danu, kad je Hatsumomo
ula s ulice i postavila se ispred mene. Obino se nije tako rano vraala, ali
im sam joj vidjela lice, shvatila sam kako se vratila samo zato da se suoi sa
mnom. ak nije imala na licu onaj svoj uobiajeni okrutni osmijeh, nego su joj
usnice bile tako vrsto stisnute da je izgledala gotovo runa. Samo je jedan
trenutak stajala tako preda mnom, a onda je zamahnula rukom i pljusnula me.
Zadnje to sam vidjela prije nego to me je udarila bili su njezini stisnuti
zubi poput dvije niske bisera.
Toliko sam bila zgranuta da se ne sjeam to se dogodilo neposredno poslije
te uke. Ali izgleda da se Tetia s

220
221
njom porjekala, jer sljedee to sam razabrala bile su Hat-sumomine rijei:
Ako me ta djevojka ponovo javno osramoti, s uitkom u joj opaliti uku i s
druge strane!
Kako sam ja vas osramotila? upitala sam je.
Vrlo dobro si znala to sam mislila kad sam rekla kako vjerojatno nema
dlaka, ali si od mene napravila budalu. Zapamtit u ti to, mala Chiyo. Uskoro u
ti vratiti, obeavam ti.
Nakon toga, inilo se kao da se Hatsumomina srdba naglo stiala i ona ponovo
izie iz okiye na ulicu, gdje je Bua ekala da joj se pokloni i posluno poe
za njom.
Ispriala sam to Mamehi sljedeeg popodneva, ali ona je to prilino ravnoduno
sasluala.
U emu je problem? rekla je. Nije ti ostavila modricu na licu, hvala
nebesima, a nisi valjda oekivala da e biti oduevljena nainom na koji si joj
uzvratila?
Samo me brine to bi se moglo dogoditi kad idui put naletimo na nju, rekla
sam.
Ja u ti rei to e se dogoditi. Okrenut emo se i otii. Domain e se
moda iznenaditi kad nas vidi kako odlazimo sa zabave na koju smo netom dole,
ali bolje i to nego da pruimo Hatsumomo priliku da te ponovo ponizi. Uostalom,
ako naletimo na nju, to bi na neki nain mogla biti srea.
Stvarno ne vidim kako bi to za nas mogla biti srea.
Ako nas Hatsumomo primora da iziemo iz nekoliko ajana, svratit emo na
vie zabava i to je sve. Na taj e nain u kraem roku obii vie mjesta u
Gionu i bre postati poznata.
Umirilo me Mamehino samopouzdanje. U stvari, kad smo kasnije krenule u Gion,
oekivala sam da u, kad te noi skinem minku, vidjeti kako mi lice ija od
zadovoljstva nakon duge veeri. Prvo smo svratile na zabavu pri-

reenu u ast jednog mladog filmskog glumca koji je izgledao kao da nema vie od
osamnaest godina, ali na glavi nije imao ni jedne jedine dlaice, ak nije imao
ni trepavica, ni obrva. On je nekoliko godina kasnije postao vrlo slavan zbog
naina na koji je umro. Izvrio je samoubojstvo maem, nakon to je ubio jednu
mladu konobaricu u Tokvju. U svakom sluaju, inio mi se jako udnim dok nisam
primijetila kako me stalno pogledava. Tako sam dugo izolirano ivjela u okiyi da
moram priznati kako mi je godilo njegovo zanimanje. Ostale smo ondje vie od
sata i Hatsumomo se nije pojavila. Uinilo mi se da bi se moji snovi o uspjehu
moda doista mogli ostvariti.
Zatim smo otili na zabavu koju je priredio rektor sveuilita u Kvotu.
Mameha je odmah poela razgovarati s nekim znancem kojeg dugo nije vidjela i
ostavila me da se sama snalazim. Jedino slobodno mjesto za stolom bilo. je
pokraj nekog starca u umrljanoj bijeloj koulji koji je, izgleda, bio jako
edan, jer je stalno pio pivo iz visoke ae i odmicao bi je s ustiju samo da bi
se podrignuo. Kleknula sam kraj njega i upravo sam mu se htjela predstaviti kad
sam ula kako se otvaraju vrata. Oekivala sam da u vidjeti slukinju koja
donosi novu rundu pia, ali su ondje u predvorju kleale Hatsumomo i Bua.
Oh, zaboga! ula sam kako Mameha kae ovjeku s kojim je razgovarala. Je
li tvoj sat toan?
Vrlo toan, odgovorio joj je. Podeavam ga svako poslijepodne prema satu
na kolodvoru.
Bojim se da Sayuri i ja nemamo drugog izbora nego biti nepristojne i otii.
Trebale smo jo prije pola sata biti najednom drugom mjestu!
I na to smo obje ustale i kliznule iz sobe upravo u trenutku kad su Hatsumomo
i Bua ulazile.
Na izlasku iz ajane Mameha me uvukla u jednu praznu tatami sobu. U nejasnom
polumraku nisam joj mogla razabrati crte, samo lijepi ovalni oblik lica i
raskonu krunu od kose. Ako ja nju ne mogu vidjeti, onda ni ona ne moe vidjeti
mene, pomislila sam i dopustila da mi se lice

222
223
objesi od oaja i razoaranja, jer mi se inilo da nikad neu uspjeti pobjei od
Hatsumomo.
to si danas rekla toj groznoj eni? pitala me Ma-meha.
Ba nita, gospoo!
Kako nas je onda nala?
Ni ja nisam znala da emo doi ovamo, rekla sam. Kako sam joj onda mogla
bilo to rei?
Moja slukinja zna sve moje dogovore, ali ne mogu zamisliti... No dobro, sad
idemo na jednu zabavu za koju gotovo nitko ne zna. Naga Teruomi je prolog
tjedna postavljen za novog dirigenta Tokijske filharmonije. Doao je u grad
danas popodne, kako bi svima pruio priliku da mu se dive. Nemam ba veliku
elju otii tamo, ali... barem se neemo sresti s Hatsumomo.
Prele smo preko avenije Shijo i skrenule u jednu usku uliicu ispunjenu
mirisom sakea i prenih slatkih krumpira. Kroz jarko osvijetljene prozore na
prvom katu dopirali su do nas odjeci veselog smijeha. Ule smo u ajanu i jedna
nas je slukinja odvela do sobe na katu gdje smo zatekle dirigenta, nauljene i
zalizane rijetke kose, kako ukoeno sjedi i srdito gladi prstima alicu sa
sakeom. Ostali mukarci u sobi igrali su s dvije geje igru u kojoj onaj koji
izgubi mora popiti alicu sakea, ali se dirigent nije elio ukljuiti u igru.
Razgovarao je neko vrijeme s Ma-mehom i onda je zamolio neka mu neto otplee.
Ali mislim da ga ples zapravo nije zanimao, to je samo bio zgodan nain da
prekine igru s ispijanjem sakea i potakne goste da se opet ponu baviti njime.

Ba kad je slukinja donijela shamisen jednoj od one dvije geje, jo i prije

nego to je Mameha dospjela zauzeti pozu, vrata su se otvorila i... sigurna sam
da zna to u rei. Njih su dvije bile poput pasa kojih se nismo mogle
osloboditi. Opet su se pojavile Hatsumomo i Bua.
Trebao si vidjeti kako su se Mameha i Hatsumomo nasmijeile jedna drugoj.
Gotovo bi pomislio da su uivale u nekoj zajednikoj, prisnoj ali, a zapravo je
Hatsumomo,
sigurna sam, uivala u tome to nam je uspjela ui u trag, a Mameha... pa,
mislim da je u njenom sluaju osmijeh samo bio dobar nain kako da prikrije
srdbu. Gledala sam je kako plee i zapazila rairene nosnice i srdito isturenu
bradu. Nije se ak ni vratila za stol nakon plesa, nego je odmah rekla
dirigentu:
Hvala vam to ste nam dopustili da navratimo! Bojim se daje jako kasno...
Savuri i ja moramo sada otii...
Ne mogu ti opisati kakvo sam zadovoljstvo vidjela na Hatsumominom licu dok
smo za sobom zatvarale vrata.
Krenula sam za Mamehom niza stube. Ona se zaustavila na posljednjoj stepenici
i ekala. Napokon je jedna mlada slukinja, ista ona koja nas je ranije odvela
do sobe na katu, dotrala u predvorje za goste da nas isprati.
Kako je teak ivot slukinje! rekla joj je Mameha. Vjerojatno ima toliko
stvari koje eli, a plaa je tako mala. Ali reci, kako e potroiti novac koji
si upravo zaradila?
Nisam zaradila nikakav novac, gospoo, odgovorila je slukinja. Ali po
tome kako je nervozno gutala slinu vidjelo se da lae.
Koliko ti je novaca obeala Hatsumomo?
Slukinja odmah obori pogled. Tek sam tada shvatila to Mameha misli. Kako
smo kasnije saznale, Hatsumomo je doista podmitila barem jednu slukinju u
svakoj u-glednijoj ajani u Gionu. One su trebale nazvati Yoko, djevojku koja se
u naoj okiyi javljala na telefon, svaki put kad bismo se u ajani pojavile
Mameha i ja. Naravno, mi tada jo nismo znale da je u to upletena Yoko, ali je
Mameha tono pretpostavila da je slukinja u ovoj ajani na neki nain poslala
poruku Hatsumomo.
Ta mlada slukinja nije od srama mogla pogledati Mamehu. Svaki put kad bi joj
Mameha podigla bradu, njezine su oi i dalje bile okrenute prema dolje kao da su
od olova. Kad smo izile iz ajane, ule smo Hatsumomin glas koji je dopirao do
nas kroz prozor iznad naih glava, jer to je bila tako uska uliica da je u njoj
odzvanjao svaki zvuk.

224
225
Da, a kako joj je bilo ime? govorila je Hatsumomo. Savuko, rekao je neki
muki glas.
Ne, nije Savuko. Savuri, ispravio ga je drugi muki glas.
Mislim da je to ta, rekla je Hatsumomo. Ali zbilja, to je tako neugodno...
ne smijem vam to rei! Izgleda mi draga djevojka...
Nisam uspio stei nekakav dojam, rekao je neki mukarac. Ali vrlo je
ljupka.
Tako neobine oi! rekla je jedna geja.
Zna to mi je jedan mukarac rekao neki dan o njezinim oima? rekla je
Hatsumomo. Rekao mi je kako njezine oi imaju boju zgaenih crva.
Zgaenih crva... dakle, jo nikad nisam ula da netko tako opisuje neku
boju.
Pa, rei u vam to sam htjela rei o njoj, nastavila je Hatsumomo, ali
mi morate obeati da to neete nikome drugom ispriati. Ona ima nekakvu bolest,

tako da su joj grudi kao u kakve starice, objeene i naborane, ozbiljno, neto
strano! Vidjela sam je jednom u kupalitu...
Mi smo bile zastale dolje da ujemo to Hatsumomo govori, ali kad smo to
ule, Mameha me lagano gurnula i otile smo zajedno niz uliicu. Kad smo izale
na aveniju, Mameha je dugo stajala i gledala gore-dolje po ulici te napokon
rekla:
Pokuavam smisliti kamo bismo sad mogle otii, ali... ne mogu se niega
sjetiti. Ako nas je ta ena nala ovdje, onda nas moe nai bilo gdje u Gionu.
Najbolje je da se vrati u okiyu, Savuri, dok ne smislimo nekakav novi plan.
Jednog popodneva tijekom Drugog svjetskog rata, nekoliko godina nakon ovih
dogaaja o kojima ti sada priam, na jednoj zabavi ispod grana javora, neki je
asnik izvadio pitolj iz navlake i poloio ga na slamnatu prostirku kako
bi se preda mnom napravio vaan. Sjeam se kako me se dojmila ljepota tog
pitolja. Metal je imao nekakav mutan sivi sjaj, zaobljeni su dijelovi bili
glatki i savreni. Ulateno drvo drka pitolja imalo je lijepe are. Ali kad
sam pomislila na pravu svrhu tog predmeta dok sam sluala asnikove prie, uope
mi se vie nije inio lijep, nego se pretvorio u neto monstruozno.
Isto se to u mojim oima dogodilo s Hatsumomo, nakon to je ve na samom
poetku zakoila moju karijeru geje. Naime, nikad je dosad nisam smatrala
udovitem. Ali sam joj oduvijek zavidjela na njezinoj ljepoti, a sad je to
prestalo. Umjesto da svake veeri prisustvujem sveanim veerama ili odlazim na
deset do petnaest zabava, to bi bilo normalno, bila sam prisiljena sjediti u
okiyi i vjebati plesanje ili shamisen kao da se u zadnjih godinu dana nita
nije promijenilo u mom ivotu. Kad bi Hatsumomo, ureena za izlazak, prolazila
hodnikom pokraj mene s licem namazanim bjelilom to se sjalo iznad tamnog kimona
poput mjeseca na nonom nebu, uvjerena sam da bi i sljepac bio zadivljen
njezinom ljepotom. Meutim, ja sam osjeala samo mrnju i ula vlastitu krv kako
mi umi u uima.
U sljedeih nekoliko dana Mameha me je nekoliko puta pozvala k sebi. Svaki
put sam se nadala da e mi rei kako je smislila na koji emo nain nadmudriti
Hatsumomo, ali me je ona samo slala da za nju obavim poslove koje nije mogla
povjeriti slukinjama. Upitala sam je jednog popodneva ima li ikakvog pojma to
e biti sa mnom.
Na alost, Savuri, ti si trenutano prognanica, odgovorila mi je. Nadam se
da si odlunija nego ikad u elji da uniti tu opaku enu! Meutim, dok ne
smislim nekakav plan, nema nikakvog smisla da te vuem naokolo sa sobom po
Gionu.
Dakako, bila sam razoarana kad sam to ula, ali Mameha je bila potpuno u
pravu. Hatsumomo mi je svojim porugama mogla nanijeti veliku tetu u oima
mukaraca, pa ak i ena, stoga mi je bilo pametnije sjediti kod kue.

226
227
Sreom, Mameha je s vremena na vrijeme ipak uspijevala pronai za mene zabave
kojima sam mogla prisustvovati bez straha od Hatsumominih podvala. Hatsumomo mi
je, dodue, zatvorila vrata Giona, ali mi nije mogla preprijeiti put u svijet
izvan Giona. Kad bi Mameha imala kakav angaman izvan Giona, esto bi me pozvala
da je pratim. Tako smo jednom otputovale vlakom na jedan dan u Kobe, gdje je
Mameha prerezala vrpcu na otvorenju jedne nove tvornice. Drugom me je prigodom
povela sa sobom kad ju je bivi predsjednik kompanije Nippon telefon i
telegraf pozvao na obilazak Kvota u limuzini. Taj me se izlet duboko dojmio,
jer sam prvi put imala prilike vidjeti golemi grad izvan granica nae male
etvrti Gion, a uz to sam se prvi put vozila u automobilu. Uope nisam znala u
kakvim su oajnim uvjetima neki ljudi ivjeli tih godina dok se nismo provezli

obalom rijeke juno od grada i vidjeli prljave ene kako doje djecu ispod
stabala uz eljeznike tranice i mukarce u otrcanim slamnatim sandalama kako
ue meu korovom. Ne mogu rei da sirotinja nikad nije dolazila u Gion, ali
malokad smo mogli vidjeti takve bijednike kao to su bili ovi izgladnjeli
seljaci koji si nisu mogli priutiti ak ni pranje u javnom kupalitu. Nikad
nisam mislila da ja, robinja koju terorizira zla Hatsumomo, uivam u relativnom
obilju tijekom tih godina velike ekonomske krize. Tog dana sam to shvatila.
Jednog sam se dana negdje pred podne vratila kui iz kole i nala pisamce u
kojem je pisalo neka pokupim svoju minku i pourim u Mamehin stan. Kad sam
stigla tamo, zatekla sam gospodina Ichodu, koji je bio garderobi-jer poput
gospodina Bekkua, kako u stranjoj sobi pomae Mamehi vezati obi pred visokim
zrcalom.
Brzo se naminkaj, rekla mije Mameha. Pripremila sam ti u drugoj sobi
kimono koji e obui.
Mamehin je stan bio golem za gionske standarde. Uz glavnu sobu, veliine est
tatamija, imala je jo dvije manje sobe, garderobu, koja je ujedno sluila i kao soba za slukinje, te sobu u
kojoj je ona spavala. Ondje, u njezinoj spavaoj sobi, na futonu presvuenom
svjeim plahtama, leao je kimono s pripadajuim komadima odjee koje je
poslagala njezina slukinja. Zaudio me je futon. Mameha oigledno nije prole
noi spavala na tim plahtama jer su bile bez ijednog nabora i bijele poput
snijega. Pitala sam se to bi to trebalo znaiti dok sam se presvlaila u
pamuni kimono za minkanje koji sam donijela sa sobom. Kad sam zapoela sa
minkanjem, Mameha mi je objasnila zato me pozvala.
Barun je doao u grad, rekla je. Dolazi ovamo na ruak. Hou da te
upozna.
Nisam jo imala prilike spomenuti baruna, ali ovjek o kojem je govorila
Mameha bio je barun Matsunaga Tsu-nevoshi, njezin danna. U Japanu danas vie
nemamo barune i grofove, ali smo ih imali u razdoblju prije Drugog svjetskog
rata, a barun Matsunaga svakako je pripadao meu najbogatije. Njegova je obitelj
upravljala velikom bankom, jednom od najveih u Japanu, i bila vrlo utjecajna u
financijskom svijetu. Zapravo je njegov stariji brat naslijedio naslov baruna,
ali on je ubijen u atentatu koji je izvren na njega dok je bio ministar
financija u vladi premijera Inukaija. Nakon bratove smrti, Mamehin je danna,
koji je tada ve imao vie od trideset godina, naslijedio ne samo naslov baruna,
nego i svu bratovu imovinu, ukljuujui veliko imanje u Kvotu, nedaleko Giona.
Najvei je dio vremena boravio u Tokvju, zbog poslova, ali i zbog jednog drugog
razloga; naime, mnogo godina kasnije saznala sam da je imao jo jednu ljubavnicu
u etvrti Aka-saka, tokijskoj etvrti geja. Nije bilo mnogo mukaraca koji su
bili dovoljno bogati da si mogu priutiti i jednu geju kao ljubavnicu, ali je
barun Matsunaga Tsunevoshi imao ak dvije.
Sad, kad sam znala da e Mameha provesti popodne s barunom, postalo mi je
jasnije zato su na futonu u njezinoj spavaoj sobi bile svjee plahte.
Brzo sam se presvukla u odjeu koju je Mameha priredila za mene,
svijetlozeleni potkimono i uto-hravo-

228
229
I
smei kimono s uzorkom borovih stabala oko donjeg ruba. Upravo kad sam izala iz
sobe, jedna od slukinja vratila se iz oblinjeg restorana s velikom lakiranom
kutijom u kojoj je bio ruak za baruna. Hrana je bila sloena u zdjelice i na
tanjure isto onako kako bi je posluili u restoranu. Najvea je posuda bila
plitica od lakiranog drveta s dvije soljene ribe ayu, peene na aru i osovljene
na trbuhe, kao da zajedno plivaju u rijeci. Uz njih su leala dva, na pari

kuhana raia, od one vrste koji se jedu cijeli. Stazica od soli krivudala je uz
rub plitice, naznaavajui pijesak preko kojeg su raii preli.
Nekoliko trenutaka kasnije stigao je barun. Provirila sam kroz otvor uz okvir
kliznih vrata i vidjela ga kako stoji u ulaznom prostoru odmah iza vrata dok mu
Mame-ha odvezuje cipele. Prvi me je dojam naveo da pomislim na badem ili neku
drugu vrstu oraastog ploda, jer je bio nizak i vrlo okrugao i nekako su mu
dranje i izraz oko oiju odraavali stanovitu teinu. U to su vrijeme brade
bile u modi i barun je na licu imao nekoliko dugakih, mekih pramenova koji su
valjda trebali predstavljati bradu, ali su meni vie sliili na tanke rezance
morskih algi koje ponekad stavljaju na zdjele s riom kao zain.
Oh, Mameha... totalno sam iscrpljen, ula sam ga kako kae. Mrzim duga
putovanja vlakom!
Napokon je izvukao noge iz cipela i sitnim, hitrim koracima preao preko
sobe. Ranije tog jutra, Mamehin je garderobijer prenio iz spremita na drugom
kraju hodnika jedan debelo tapecirani naslonja i perzijski tepih, te ih
postavio uz prozor. Barun je otiao tamo i sjeo, ali to se dogaalo poslije ne
mogu rei, jer je Mamehina slukinja dola do mene, naklonila mi se u znak
isprike i tiho povukla vrata dok se nisu sasvim zatvorila.
Ostala sam u Mamehinoj maloj garderobi itav sat ili vie dok je slukinja
ulazila i izlazila posluujui ruak. Povremeno sam ula mrmorenje Mamehina
glasa, ali je uglavnom govorio barun. U jednom sam trenutku pomi slila da se
naljutio na Mamehu, ali sluajui dalje, shvatila sam da se samo tui na nekog
ovjeka koji ga je razljutio
230
jer ga je ispitivao o osobnim stvarima. Napokon je objed zavrio, slukinja je
iznijela alice od aja i Mameha me je pozvala u sobu. Otila sam do baruna i
kleknula pred njim; bila sam jako nervozna jer nikad dotad nisam u-poznala nekog
plemia. Poklonila sam mu se i zamolila ga da mi neto ne zamjeri. Mislila sam
da e mi neto rei. Meutim, on se osvrtao naokolo po sobi i inilo se da me je
jedva primijetio.
Mameha, rekao je, to se dogodilo s onim pergamentom koji je neko visio u
ovom alkovu? Na njemu je bio nekakav crte tuom, mnogo bolji od ovoga to je
sada tamo.
Na ovom pergamentu koji sada tamo visi, barune, nalazi se pjesma Matsudaire
Koichija, ispisana njegovom rukom. Ta je pjesma tu ve blizu etiri godine.
etiri godine? Zar nije tu visio onaj crte tuom kad sam proli mjesec bio
ovdje?
Nije... ali u svakom sluaju, barun me gotovo tri mjeseca nije poastio
svojim posjetom.
Nije onda udo to sam toliko iscrpljen. Uvijek kaem kako bih trebao vie
vremena provoditi u Kvotu, ali... no da, uvijek jedna stvar vue drugu i vrijeme
proleti. Daj da pogledam taj crte o kojem sam govorio. Ne mogu vjerovati da sam
ga zadnji put vidio prije etiri godine.
Mameha pozove slukinju i zamoli je neka iz ormara donese pergamentni svitak.
Ja sam dobila zadatak da ga razmotam. Ruke su mi toliko drhtale da mi je ispao
kad sam ga podigla kako bih ga pokazala barunu.
Pazi, djevojko! rekao mije.
Toliko mi je bilo neugodno da sam i nakon to sam mu se naklonila i
ispriala, nastavila pogledavati prema njemu kako bih vidjela srdi li se na
mene. Dok sam drala svitak, on je vie gledao u mene nego u crte. Ali pogled
mu nije bio prijekoran. Kad sam nakon nekog vremena shvatila kako je u pitanju
radoznalost, osjetila sam jo jau nelagodu.
231

Ovaj je crte mnogo ljepi od tog pergamenta koji sad dri u alkovu,
Mameha, rekao je. Ali inilo se da jo uvijek zuri u mene i nije ni pokuao
skrenuti pogled kad sam ga na trenutak pogledala. Kaligrafija je danas tako

zastarjela i staromodna, nastavio je. Trebala bi to maknuti i ponovo objesiti

ovaj krajobraz.
Mameha nije imala izbora, morala je posluati baruna i ak se pritom uspjela
drati kao da misli kako je to odlina ideja. Kad smo slukinja i ja skinule i
smotale pergament s pjesmom i objesile crte, Mameha me je pozvala k stolu da
natoim barunu aj. Kad bi nas netko gledao odnekud odozgor, vidio bi kako nas
troje, Mameha, barun i ja, tvorimo mali trokut. Ali dakako, razgovarali su samo
barun i Mameha, a ja nisam nita drugo radila nego kleala ondje, osjeajui se
poput goluba u gnijezdu sokolova. Kako sam ikad mogla zamiljati sebe dovoljno
vrijednom da zabavljam takvu vrstu mukaraca kakve je Mameha zabavljala; ne samo
ovako uzviene aristokrate kao to je barun, nego i mukarce poput predsjednika.
ak i onaj direktor kazalita od prije neku veer... jedva me je i pogledao.
Neu rei da sam ranije mislila kako sam vrijedna praviti drutvo barunu, ali
sad sam jo jednom shvatila kako sam samo jedna priprosta, neuka djevojica iz
ribarskog sela. Ako Hatsumomo uspije u svom naumu, onemo-guit e me da ikad
ita postignem i svi e muki posjetitelji Giona zauvijek ostati izvan mog
dohvata. Sudei prema situaciji u kojoj sam se nalazila, moglo se dogoditi da
moda nikad vie ne sretnem baruna, a ni predsjednika. Zar nije bilo mogue da
me Mameha, shvativi koliko je beznadan moj poloaj, ostavi da venem
zaboravljena u o-kiyi poput kakvog odbaenog kimona koji je tako privlano
izgledao u duanu, prije kupnje? Barun se nagne, poela sam primjeivati kako je
on prilino nervozan ovjek, i zagrebe prstom neku mrlju na Mamehinom stolu.
Podsjetio me je na mog oca onog dana kad sam ga zadnji put vidjela, kad je
noktima vadio prljavtinu iz pukotina na stolu. Pitala sam se to bi on mislio
da me vidi kako kleim ovdje u Mamehinu stanu, odjevena u skupocjenu odjecu kakvu on nikad u ivotu nije ni vidio, u drutvu s jednim barunom i
najslavnijom gejom u Japanu. Nisam bila vrijedna nalaziti se u takvom
okruenju. A onda sam postala svjesna velianstvenog svilenog kimona na svom
tijelu i imala sam osjeaj da u se uguiti u ljepoti. U tom mi se trenutku
ljepota uinila neim bolno melankolinim.

232
233
i esnaesto poglavlje
Jednog popodneva, kad smo Mameha i ja prelazile preko mosta na aveniji Shijo
kako bismo u etvrti Pontocho kupile nove ukrase za kosu, jer se Mamehi nisu
sviali duani s ukrasima za kosu u Gionu, ona se odjednom zaustavila. Neka
stara teglenica prolazila je u tom trenutku ispod mosta i ja sam pomislila kako
je Mameha zastala zbog oblaka crnog dima, ali se taj tren okrenula prema meni s
izrazom na licu koji mi nije bio sasvim jasan.
to je, Mameha-san? upitala sam je.
Pa, mogu ti ba i rei, jer e to ionako uti od nekog drugog, rekla je.
Tvoja mala prijateljica Bua osvojila je pripravniku nagradu i oekuje se da
e je osvojiti i drugi put.
Mameha je govorila o nagradi za geje pripravnice koje su tijekom proteklog
mjeseca najvie zaradile. Moda ti izgleda udno to je postojala takva nagrada,
ali za nju je bilo i te kako valjanog razloga. Poticanje pripravnica u
nastojanju da postignu to je mogue veu zaradu pomae im da se razviju u takve
geje koje e u Gionu najvie cijeniti, to jest u geje koje e ostvarivati
veliku zaradu ne samo za sebe, nego i za sve oko sebe. Mameha je vie puta dosad
rekla kako predvia da e se Bua s mukom probijati nekoliko godina i na kraju
postati jedna od onih geja koje imaju nekolicinu vjernih muterija, od kojih ni
jedna nije imuna, i tek poneki rijetki angaman mimo toga. To je bila tuna
slika i meni je bilo drago uti da

Buci ide bolje nego to je Mameha predviala. Istodobno sam osjetila kako mi se
eludac stee od strepnje. Bua je sad izgleda postala jedna od najpopularnijih
pripravnica u Gionu, dok za mene gotovo nitko ne zna. Kad sam poela razmiljati
kakve bi to moglo imati posljedice za moju budunost, iskreno ti kaem, zacrnilo
mi se pred oima.
Najudnije je u vezi s Buinim uspjehom to, razmiljala sam stojei ondje na
mostu, to je uspjela nadmaiti jednu prekrasnu mladu djevojku koja se zvala
Raiha i koja je nekoliko mjeseci zaredom osvajala nagrade. Njezina je majka bila
poznata geja, a otac joj je pripadao jednoj od najuglednijih japanskih obitelji
koja je raspolagala s gotovo neogranienim bogatstvom. Kad god bi Raiha prola
pokraj mene, osjeala bih se kao to se jednostavna girica mora osjeati kad
kraj nje prolebdi srebrnasti losos. Kako je Buci uspjelo nju nadmaiti?
Hatsumomo ju je svakako gurala od prvog dana i tjerala je da to vie radi,
toliko da je Bua u zadnje vrijeme poela mraviti i jedva je jo sliila onoj
nekadanjoj bucmastoj djevojici. Ali bez obzira koliko se Bua zalagala i
trudila, zar je stvarno mogla postati popularnija od Raihe?
Oh, hajde, molim te, rekla je Mameha, nemoj biti tako tuna. Trebala bi se
veseliti!
Istina je, sebino se ponaam, rekla sam.
Nisam to mislila. One e obje skupo platiti tu nagradu. Za pet godina nitko
se vie nee sjeati tko je Bua.
Meni se ini, rekla sam, da e je se svi sjeati kao djevojke koja je
nadmaila Raihu.
Nitko nije nadmaio Raihu. Bua je moda zaradila najvie novaca proli
mjesec, ali Raiha je jo uvijek najpopularnija pripravnica u Gionu. Doi,
objasnit u ti.
Odvela me je u jednu ajanu u etvrti Pontocho i posjela me kraj sebe.
U Gionu, objanjavala mi je Mameha, neka popularna geja uvijek moe mlaoj
sestri osigurati bolju zaradu od bilo

234
235
koga drugoga ako je voljna riskirati vlastitu reputaciju. To je povezano s
nainom na koji se zaraunava ohana, odnosno naknada za cvijee. U stara
vremena, prije stotinu ili vie godina, svaki put kad bi neka geja dola na
neku zabavu, vlasnica ajane zapalila bi mirisni tapi koji gori jedan sat i
koji se zove ohana, to znai cvijet. Gejina je naknada ovisila o tome koliko
je mirisnih tapia izgorjelo do trenutka kad je otila iz ajane.
U Gionu je cijenu jednog ohana oduvijek odreivao ured za registraciju. U
vrijeme kad sam ja bila pripravnica cijena je bila tri jena, to je otprilike
bila cijena dvije boce sakea. To se moda ini mnogo, ali neka nepopularna geja
koja zarauje jedan ohana po satu ivi prilino bijedno. Vjerojatno veinu
veeri provodi sjedei uz grijalicu sa eravicom, ekajui da je netko angaira,
a ak i kad ima posla, ne moe zaraditi vie od deset jena na no, to joj nije
dosta ni da otplati dugove. S obzirom na golemo bogatstvo koje se slijeva u
Gion, ona slii insektu koji trai ostatke mesa na oglodanim kostima, za razliku
od Hat-sumomo ili Mamehe koje su poput lavica to se goste lovinom, ne samo zato
to svake noi imaju ispunjenu satnicu, nego i zato to one mnogo vie
zaraunavaju za svoje usluge. Hatsumomo, na primjer, nije zaraunavala po jedan
ohana na sat, nego po jedan ohana svakih petnaest minuta. A Mameha... no da,
njoj nije bilo ravneu Gionu: ona je naplaivala po jedan ohana svakih pet
minuta.
Naravno, ni jedna geja ne zadrava sve to zaradi, ak ni Mameha. ajana
uzima svoj dio, zatim jedan mnogo manji dio odlazi udruenju geja. Jedan dio

dobiva gej-in garderobijer i tako to ide redom dalje, ukljuujui naknadu nekoj
okiyi koja joj vodi knjige i zapisuje angamane. Na kraju joj vjerojatno ostaje
tek malo vie od polovice onog to je zaradila. No, to je jo uvijek golema
svota u usporedbi sa zaradom neke nepopularne geje, koja iz dana u dan tone u
sve dublju bijedu.
Evo kako neka geja kao Hatsumomo moe omoguiti svojoj mlaoj sestri da
izgleda kao da ima vie uspjeha nego to ga doista ima.
Kao prvo, neka popularna geja uvijek je dobrodola na gotovo svakoj zabavi i na
mnoge od njih svratit e samo na pet minuta. Ljudi koji prireuju zabavu rado e
joj platiti njezinu naknadu, ak i ako ih samo doe pozdraviti, jer znaju da e
im se ona, prigodom njihova sljedeeg posjeta Gionu, vjerojatno pridruiti za
stolom i dopustiti im da neko vrijeme uivaju u njezinu drutvu. S druge strane,
jedna obina pripravnica nikako se ne moe tako ponaati. Njezina je zadaa,
razvijati poznanstva i odnose s muterijama. Dok ne navri osamnaest godina i ne
postane punopravna geja, ne moe ni pomiljati na to da leti sa zabave na
zabavu. Mora se zadrati najmanje jedan sat ili vie i tek onda smije nazvati
okiyu kako bi saznala gdje se nalazi njezina starija sestra kako bi joj se mogla
pridruiti i biti predstavljena drugoj skupini gostiju. Dok njezina popularna
starija sestra moe tijekom veeri obii ak i do dvadeset zabava, pripravnica
vjerojatno nee stii na vie od pet. Ali Hatsumomo se nije toga drala. Vodila
je Buu sa sobom kamo god je ila.
Sve dok ne navri esnaest godina, pripravnica moe zaraunati pola ohana na
sat. Ako Bua ostane na zabavi samo pet minuta, domain zabave plaa isto kao da
je ostala puni sat. S druge strane, nitko ne oekuje da e Bua ostati samo pet
minuta. Gosti vjerojatno nisu zamjerili Hatsumomo to je jednu veer, ili ak i
dvije, dovela svoju mlau sestru samo u kratki posjet. Ali nakon nekog vremena
sigurno su se poeli uditi zato se ona uvijek nekud uri i zato njezina mlaa
sestra ne ostaje s njima kako se to oekuje od jedne pripravnice. I tako, vidi,
Bu-ina je zarada mogla biti velika, moda ak tri ili etiri ohana na sat. Ali
e ona to sigurno platiti gubitkom ugleda, ba kao i Hatsumomo.
Hatsumomino ponaanje samo pokazuje koliko joj je oajniki stalo do toga da
nas pobijedi, zakljuila je Mameha. Uinit e bilo to samo da Bua ispadne
uspjena. Jasno ti je zato to radi, zar ne?

236
237
Nisam ba sigurna, Mameha-san.
Ona hoe da Bua izgleda uspjena kako bi ju gospoa Nitta posvojila. Ako
Bua postane ki okiye, budunost joj je osigurana, a time i Hatsumomi. Na
posljetku, Hatsumomo je Buina sestra, gospoa Nitta je sigurno ne bi izbacila
na ulicu. Razumije to ti govorim? Ako gospoa Nitta posvoji Buu, nikad se
nee osloboditi Hatsumomo... osim ako tebe ne izbace iz okiye.
Osjetila sam se onako kako se valjda osjeaju morski valovi kad im oblaci
oduzmu toplinu sunca.
Nadala sam se da u vidjeti kako se za kratko vrijeme pretvara u popularnu
mladu pripravnicu, nastavila je Mameha, ali se Hatsumomo uplela i sve nam je
pokvarila.
Istina je!
Pa, barem ui na ispravan nain zabavljati mukarce. Imala si sree to si
upoznala baruna. Dodue, nisam jo pronala nain kako emo onemoguiti
Hatsumomo, ali da budem iskrena... Naglo se prekinula.
Da, gospoo? upitala sam.
Oh, nije vano, Savuri. Bila bih luda da ti otkrijem to smiljam.

Uvrijedila sam se kad sam to ula. Mameha je to, izgleda, odmah osjetila, jer
je brzo dodala: Ti s njom ivi pod istim krovom, je li tako? Ako neto
izlane, ona e to sigurno doznati.
ao mi je, Mameha-san, za sve ime sam zavrijedila vae loe miljenje o
meni, rekla sam joj. Zar uistinu mislite da bih otrala u okiyu i sve
izbrbljala Hatsumomo?
Mene ne brine to bi ti mogla uiniti. Mievi ne zavre u makinu elucu
zato to tre tamo gdje maka spava i tresu je da se probudi. Ti vrlo dobro zna
koliko je Hatsumomo lukava. Jednostavno e morati imati povjerenja u mene,
Savuri.
Da, gospoo, odgovorila sam, jer to sam zapravo drugo mogla rei.
Neto u ti ipak rei, rekla je Mameha i nagnula se malo naprijed, kako se
meni uinilo, napeta od uzbuenja. Nas dvije emo u sljedea dva tjedna otii
na zabavu na jedno mjesto gdje nas Hatsumomo nikad nee nai.
Smijem li pitati kamo?
Naravno da ne smije! Neu ti rei ni kada. Samo, budi spremna. Saznat e
sve to treba znati kad za to doe vrijeme.
Kad sam se tog poslijepodneva vratila u okiyu, sakrila sam se gore na katu
kako bih prelistala almanah. U sljedea dva tjedna nekoliko se dana isticalo
povoljnim izgledima. Jedan je bio idua srijeda, naznaena kao povoljan dan za
putovanje prema zapadu; pomislila sam kako me Mameha moda kani povesti nekamo
izvan grada. Drugi je bio ponedjeljak iza toga, koji je sluajno bio i tai-an,
najpovoljniji dan budistikog estodnevnog tjedna. Napokon, sljedea nedjelja
nosila je vrlo udno predvianje: Ravnotea dobrog i loeg moe otvoriti vrata
sudbini. Ovo mi je zvualo najzanimljivije od svega.
U srijedu nisam dobila nikakvu poruku od Mamehe. Nekoliko dana kasnije
pozvala me je da popodne doem k njoj u stan, u dan koji je moj almanah
naznaavao kao nepovoljan - ali je samo htjela porazgovarati sa mnom o promjeni
satnice u koli. Nakon toga je proao itav tjedan, a da mi se nije javila. I
onda, u nedjelju, oko podneva, ula sam kako se otvaraju vrata okiye i brzo sam
odloila shamisen na pod galerije, gdje sam proteklih sat vremena, ili tako
nekako, sjedila i vjebala, te sam pourila do ulaza. Oekivala sam da u
vidjeti jednu od Mamehi-nih slukinja, ali to je bio samo pomonik ljekarnika
koji je donio ljekovite kineske trave za Tetiin artritis. Jedna od naih starih
slukinja preuzela je paket i ja sam se ve mislila vratiti svom shamisenu kad
sam primijetila kako dostavlja pokuava privui moju pozornost. Drao je u
jednoj ruci komadi papira tako da sam to samo ja mogla

238
239
vidjeti. Naa je slukinja ve poela zatvarati vrata kad se on obratio meni:
Ispriavam se to vas gnjavim, gospoice, ali moete li ovo baciti u smee?
Slukinji se to uinilo udno, ali ja sam uzela papir i toboe sam ga bacila u
smee u sluinskoj sobi. Na papiru je bila nepotpisana poruka, napisana
Mamehinim rukopisom.
Trai od Tetie dozvolu da izae. Reci joj da imam nekakvog posla za tebe u
svom stanu i nastoj svakako doi prije jedan sat popodne. Pazi da nitko drugi ne
sazna kamo ide.
Sigurna sam da su Mamehine mjere opreza bile pametne i potrebne, ali Majka je
ruala kod prijateljice, a Hatsumomo i Bua ve su otile na neku popodnevnu
zabavu. U okiyi su ostale samo Tetia i slukinje. Otila sam ravno u njezinu
sobu i zatekla je kako prostire debeli pamuni pokriva preko svog futona,
pripremajui se za popodnevni odmor. Stajala je drhtei od zime u svom ogrtau
za spavanje dok sam joj govorila kako bih morala izai. im je ula da me Mameha

zove, nije ju uope zanimao razlog. Samo je mahnula rukom i zavukla se pod
pokriva.
Kad sam stigla u Mamehin stan, ona se jo nije bila vratila s neke prijepodnevne
zabave, ali me je slukinja uvela u garderobu da mi pomogne sa minkanjem i
kasnije je donijela kimono to ga je Mameha pripremila za mene. Navikla sam se
nositi Mamehina kimona, premda je to, zapravo, bilo neuobiajeno; jedna geja
nikad ne posuuje kimona iz svoje kolekcije nekoj pripravnici. Dvije
prijateljice mogu zamijeniti kimona za jednu ili dvije veeri, ali malokad e
neka starija geja pokazati toliku ljubaznost prema nekoj mladoj djevojci. U
stvari, za Mamehu je to znailo prilinu gnjavau, jer kako ona nije vie nosila
ta kimona s dugakim rukavima, morala je svaki put slati slukinju u skladite.
Cesto sam se pitala ne oekuje li ona moda da joj za to nekako platim.
Kimono koji mi je pripremila za taj dan bio je najljepi od svih koje mi je
dotad posudila: od naranaste svile, sa srebrnim slapom koji se od koljena
nadolje slijevao u sivoplavo more. Kroz slap su provirivale smee stijene, a u
podnoju su leale naplavljene kvrgave grane, izvezene lakiranim koncem. Ja to
nisam znala, ali taj je kimono bio uven u Gionu i ljudi su ga, im bi ga
vidjeli, odmah povezivali s Mamehom. Dopustivi mi da ga nosim, Mameha je
dopustila da se na mene prenese neto od njezine aure.
Nakon to mi je gospodin Ichido svezao obi - hrastih i smeih tonova,
protkan zlatnim nitima - dovrila sam minkanje i umetnula ukrase u kosu.
Zataknula sam u obi predsjednikov rupi - koji sam donijela sa sobom iz okiye
kako sam to esto inila i zatim stala pred visoko zrcalo, zadivljeno zurei u
svoj odraz. Ve sam bila zapanjena ljepotom kimona koji je Mameha odabrala za
mene, ali jo sam se vie zaudila kad se ona, po povratku u stan, presvukla u
jedan prilino jednostavan kimono u boji planinskog krumpira, posut
svijetlosivim, kosim crticama. Preko njega je vezala obi s jednostavnim uzorkom
crnih dijamanata na modroj pozadini. I u tako jednostavnoj odjei zadrala je
neupadljiv sjaj i eleganciju bisera, ali dok smo zajedno hodale ulicom, ene
koje su pozdravljale Mamehu, gledale su u mene.
Kod gionskog hrama ule smo u riku i vozile se otprilike pola sata do neke
etvrti u Kvotu koju nikad dotad nisam vidjela. Usput mi je Mameha objasnila
kako emo prisustvovati egzibicijama sumo hrvaa kao goe Iwamu-ra Kena,
osnivaa elektrine kompanije Iwamura iz Osa-ke. Igrom sluaja, ta je kompanija
proizvela onu grijalicu koja je usmrtila Bakicu. Iwamurina desna ruka i direktor
kompanije, Nobu Toshikazu, takoer e biti tamo. Nobu je bio ljubitelj sumo
borbi i pomogao je organizirati dananju priredbu.
Moram te upozoriti, rekla mi je Mameha, da Nobu... pomalo udno izgleda.
Ostavit e sjajan dojam ako se bude lijepo ponaala kad ga upozna. I na to
me je

240
241
pogledala kao da mi hoe rei kako e biti strano razoarana ako to ne bude
tako.
to se pak tie Hatsumomo, nismo se trebale brinuti zbog nje. Sve su ulaznice
ve tjednima bile rasprodane.
Napokon smo izale iz rike pred sveuilitem. Mameha me je povela niz jednu
zemljanu stazu obrubljenu niskim borovima. Oko nas su se na obje strane nizale
zgrade zapadnjakog stila s prozorima razdijeljenim u mala, etverouglasta
staklena okna, spojena uskim drvenim okvirima. Nisam bila svjesna toga koliko je
Gion za mene postao novi dom, sve dok nisam primijetila kako se ovdje, na
sveuilitu, osjeam poput uljeza. Svud oko nas bili su glatko izbrijani
mladii, kose oeljane na razdjeljak a neki su nosili naramenice kojima su

pridravali hlae. inilo se da smo im nas dvije izgledale vrlo egzotino, jer
bi zastali i promatrali nas dok smo prolazile, te su ak zbijali ale na na
raun. Ubrzo smo prole kroz nekakva eljezna vrata, zajedno s gomilom ostalih
posjetitelja, uglavnom starijih mukaraca, premda je meu njima bilo i dosta
ena, ukljuujui i nekoliko geja. U Kvotu postoji nekoliko mjesta gdje se sumo
egzibicije mogu odravati u zatvorenom prostoru, a jedno od tih mjesta bila je i
stara dvorana na sveuilitu. Ta zgrada danas vie ne postoji, ali i tada je
pristajala uz ostale zgrade zapadnjakog stila oko nje kao to neki sasueni
starac u kimonu pristaje u skupinu zapadnjaki odjevenih poslovnih ljudi.
Sliila je na veliku kutiju, s krovom koji je nekako izgledao prilino
nesiguran, tako da me je sve zajedno podsjealo na lonac pokriven
neodgovarajuim poklopcem. Golema vrata na jednoj strani bila su tako izvijena
da se drvo nadulo iznad eljeznih sipki kojima su daske bile privrene. Sve me
je to toliko podsjetilo na moju pijanu kuicu da sam se na trenutak rastuila.
Dok sam se uspinjala stubama, primijetila sam dvije geje koje su dolazile
preko dvorita pokrivenog ljunkom i naklonila sam im se. One su mi uzvratile
kratkim naklonom glave i neto su meusobno komentirale. To mi se uinilo udno,
sve dok ih nisam bolje pogledala. Srce mi
242
se spustilo u pete: jedna je od tih ena bila Hatsumomina prijateljica Korin.
Ponovo sam joj se naklonila, sad kad sam je prepoznala i skupila sam svu snagu
da joj se nasmijeim. im su me prestale gledati, priapnula sam Ma-mehi:
Mameha-san! Upravo sam vidjela jednu Hatsumomi-nu prijateljicu!
Nisam znala da Hatsumomo uope ima prijateljicu.
Ova se zove Korin. Tamo je... odnosno, bila je tamo malo prije, s jednom
drugom gejom.
Poznajem Korin. Zato se toliko brine zbog nje? to ona moe uiniti?
Nisam joj na to znala odgovoriti. Ali ako Mamehu to nije zabrinulo, onda nema
razloga da se ja dalje zbog toga brinem.
Moj je prvi dojam o dvorani bio slika golemog, praznog prostora to se die
sve do krova, osvijetljenog zrakama sunca to su dopirale kroz prozore visoko
iznad naih glava i ispunjenog amorom i dimom s prirunih pei ispred dvorane,
na kojima su prili slatke riine kolaie s misto premazom od povra. U
sreditu je stajala platforma na kojoj e se hrvai boriti, natkrivena krovom u
stilu intoistikog hrama. Jedan je sveenik hodao oko platforme, pjevajui
blagoslove i tresui svoj posveeni tap ukraen presavijenim trakama papira.
Mameha me je povela do povienih loa u prvom redu, gdje smo izule natikae i
ispred njih nastavile hodati po uskom drvenom prolazu u naim arapama s
odvojenim palcem. Nai su domaini bili u tom redu, ali ja nisam imala pojma tko
su oni, sve dok nisam ugledala nekog mukarca kako mae rukom Mamehi, odmah sam
znala da je to Nobu. Bilo mi je jasno zato me je Mameha unaprijed upozorila na
njegov izgled. Ve s ove daljine koa njegova lica podsjeala je na rastopljenu
svijeu. U nekom trenutku u svom ivotu on je oito pretrpio strane opekline,
itava je njegova pojava djelovala tako tragino da nisam mogla ni zamisliti
uasne patnje koje je morao
243
podnijeti. Ve sam se udno osjeala zbog susreta s Korin, a sad sam se poela
brinuti neu li pri susretu s Nobuom moda nehotice napraviti neku glupost, a da
uope neu biti svjesna to sam napravila. Dok sam hodala iza Mame-he, nisam
gledala Nobua, nego sam se radije usredotoila na nekog elegantnog mukarca koji
je sjedio kraj njega na istom tatamiju i na sebi je imao muki kimono s tankim
prugicama. Od prvog trenutka kad sam ugledala tog ovjeka, osjetila sam kako me
obuzima nekakav udan mir. On je razgovarao s nekim u drugoj loi, tako da sam
mu mogla vidjeti samo zatiljak. Ali tako mi se inio poznatim da sam na trenutak
bila potpuno zbunjena. Znala sam samo to da taj ovjek nekako ne pripada u ovu
dvoranu. Odjednom, prije nego to sam mogla naslutiti nekakvu vezu, u glavi mi

se pojavila slika tog ovjeka kako se okree prema meni na ulici u mom rodnom
selu...
I onda sam shvatila da je to gospodin Tanaka!
Promijenio se na neki nain koji ne bih bila mogla opisati. Gledala sam ga
kako podie ruku da zagladi svoju sijedu kosu i uoila sam graciozni pokret
prstiju. Zato me je tako udno umirivao pogled na njega? Moda sam bila tako
zbunjena to ga vidim da uope nisam znala to zapravo osjeam. Napokon, ako sam
ikoga mrzila na ovom svijetu, onda je to bio gospodin Tanaka, podsjetila sam
samu sebe. Neu kleknuti kraj njega i rei: Ah, gospodine Tanaka, kako sam
poaena to vas vidim! to vas je dovelo u Kvoto? Umjesto toga, nai u
naina da mu pokaem svoje stvarne osjeaje, premda se to sigurno ne uklapa u
obrazac pristojnog ponaanja jedne geje pripra-vnice. Zapravo, zadnjih nekoliko
godina nisam vie gotovo uope mislila na gospodina Tanaku. Ali jo uvijek sam
dugovala samoj sebi pokazati se na neki nain neljubaznom: proliti mu, na
primjer, ake po hlaama umjesto da mu ga ulijem u alicu. Nasmijeit u mu se,
jer sam se bila obvezna smijeiti, ali to e biti onakav smijeak kakav sam tako
esto vidjela na Hatsumominu licu i zatim u rei: Oh, gospodine Tanaka, taj
jaki vonj po ribama... ve me to to sjedim ovdje kraj vas ispunjava nostalgijom! Kako e ga to pogoditi! Ili moda ovo: Zaboga, gospodine Tanaka,
izgledate... gotovo otmjeno! Iako je, zapravo, kad sam ga sad gledala, a u
meuvremenu smo se ve sasvim pribliile loi, doista izgledao otmjeno,
otmjenije nego to bih ikad mogla pretpostaviti. Mameha je u-pravo ulazila u
lou i sputala se na koljena kako bi se naklonila. U tom trenutku on je okrenuo
glavu i po prvi put sam ugledala iroko lice i istaknute jagodine kosti... te
iznad svega, one kapke, tako zategnute u kutovima oiju, tako plosnate i
glatke. I odjednom se sve oko mene utialo, kao da je on bio vjetar koji je
zapuhao, a ja oblak koji je taj vjetar nosio.
Bio mi je poznat, naravno, poznatiji na neki nain nego moj vlastiti odraz u
zrcalu. Ali to uope nije bio gospodin Tanaka. To je bio predsjednik.

244
245
i Sedamnaesto poglavlje
Ja sam predsjednika vidjela samo tijekom jednog kratkog trenutka u svom ivotu,
ali otada sam mnoge trenutke provela zamiljajui u mati njegovu pojavu. On je
bio neto poput pjesme od koje sam jednom ula samo neke dijelove, ali koja mi
se otada stalno vrti u glavi. Iako su se, naravno, tijekom vremena note malo
izmijenile, na primjer, zamiljala sam da ima vie elo i nisam zapamtila da mu
je kosa tako gusta. Kad sam ga ugledala, na trenutak nisam bila sigurna je li to
doista predsjednik, ali obuzeo me je takav blaeni osjeaj da sam bez imalo
dvojbe shvatila kako sam ga ponovo nala.
Dok je Mameha pozdravljala dvojicu mukaraca, ja sam stajala iza nje,
ekajui da na mene doe red da im se naklonim. to u ako mi, kad progovorim,
glas zacvili kao mokra krpa po ulatenom podu? Nobu je, s onim svojim tragino
unakaenim licem, gledao u mene, ali nisam bila sigurna je li me predsjednik
uope primijetio. Previe sam se sramila da bih ga se usudila pogledati. Kad je
Mameha zauzela svoje mjesto i zagladila kimono preko koljena, vidjela sam da me
predsjednik promatra pogledom koji sam ja protumaila kao znatielju. Osjetila
sam kako su mi noge ledene, jer mi je sva krv navalila u lice.
Predsjednie Iwamura... direktore Nobu, rekla je Mameha, ovo je moja nova
mlaa sestra Savuri.
Sigurna sam da si uo za slavnog Iwamuru Kena, osnivaa elektrine kompanije
Ivvamura. A vjerojatno si uo

i za Nobua Toshikazua. Sasvim sigurno u Japanu nikad nisu postojali slavniji

poslovni partneri od njih dvojice. Bili su kao stablo i korijenje, kao hram i
ulazna vrata ispred njega. ak sam i ja, djevojica od etrnaest godina, ula za
njih. Ali nikad ni u snu nisam pomislila da bi onaj mukarac kojeg sam srela na
obali Shirakawe mogao biti I-wamura Ken. No, spustila sam se na koljena i
naklonila se obojici, izgovarajui uobiajene rijei: kako ih molim da mi neto
ne zamjere i tako dalje. Kad sam to obavila, ustala sam i otila kleknuti na
prazno mjesto izmeu njih dvojice. Nobu se upustio u razgovor s nekim mukarcem
pokraj sebe, dok je predsjednik sjedio s rukom oko prazne alice za aj na
plitici koju je drao na koljenima. Mameha mu je poela neto govoriti, a ja sam
dohvatila mali ajnik i odmaknula rukav da mi ne smeta. Na moje zaprepatenje,
predsjednikove su oi odlutale do moje podlaktice. Dakako, jako me je zanimalo
da sama pogledam to je vidio. Moda zbog nedovoljnog svjetla u dvorani, koa na
donjoj strani moje podlaktice sjala se mutnim sjajem bisera i imala je boju
slonovae. Nikad mi se dotad ni jedan dio mog tijela nije uinio tako lijepim.
Bila sam vrlo svjesna injenice da se predsjednikove oi ne miu, a sve dok mi
bude gledao ruku, ja je sigurno neu odmaknuti. A onda je Mameha odjednom
zautjela. Pomislila sam da je prestala govoriti zato to je predsjednik
promatrao moju ruku umjesto da nju slua. Ali sam onda shvatila o emu se radi.
ajnik je bio prazan. tovie, bio je prazan ve kad sam ga dohvatila.
Trenutak ranije osjeala sam se kao kakva slavna geja, ali sad sam brzo
spustila ajnik i promrmljala ispriku. Mameha se nasmijala. Vidite,
predsjednie, kakva je to odluna djevojka, rekla je. Da je u tom ajniku
ostala makar ijedna kapljica aja, Savuri bije iscijedila.
To je svakako prekrasan kimono koji tvoja mlaa sestra ima na sebi, Mameha,
rekao je predsjednik. Sjeam li se tono da sam ga viao na tebi u vrijeme kad
si ti bila pripravnica?

246
247
II
Da je u meni postojala i mrvica sumnje o tome je li ovaj ovjek doista
predsjednik koji mi je poklonio svoj rupi, potpuno bi je nestalo nakon to sam
ula taj poznati ljubazan ton njegova glasa.
To je mogue, rekla je Mameha. Ali predsjednik me je tijekom svih ovih
godina vidio u toliko razliitih kimona, ne mogu vjerovati da bi ih se svih
mogao sjeati.
Pa, ja nisam drugaiji od ostalih mukaraca. Ljepota uvijek ostavlja dubok
dojam. to se pak tie sumo hrvaa, oni mi svi izgledaju isti.
Mameha se nagne ispred predsjednika i doapne mi: Predsjednik zapravo hoe
rei kako on nije osobiti ljubitelj sumo borbi.
Sluaj, Mameha, ree predsjednik, ne pokuava me valjda ocrniti pred
Nobuom...
Ali predsjednie, Nobu-san ve godinama zna to vi mislite o sumo hrvaima!
Svejedno. Savuri, je li ovo tvoj prvi susret sa sumom?
Ja sam samo ekala na bilo kakvu izliku da ponem s njim razgovarati, ali
jedva da sam dospjela udahnuti zrak kad smo se svi trgnuli jer se zgrada
zatresla od strahovitog treska. Sve su se glave okrenule i u dvorani je
zavladala tiina, ali to su se samo zatvorila jedna od divovskih vrata. Trenutak
kasnije uli smo kripu ovjesa i vidjela sam kako se zatvaraju i druga vrata,
koja su gurala dva hrvaa. Nobuova je glava bila okrenuta od mene u profil i
nisam mogla odoljeti a da malo bolje ne pogledam te strane oiljke na njegovu
obrazu i vratu, kao i unaka-eno uho. Onda sam primijetila da je rukav njegova
kaputa prazan. Toliko sam bila zaokupljena da do tada uope nisam primijetila

kako mu je rukav presavijen napola i privren za rame dugakom, srebrnom

iglom.
Mogu ti odmah ispriati, ako to ve nisi znao, da je Nobu kao mladi porunik
Japanske mornarice bio teko ranjen u bombardiranju u okolici Seoula 1910.
godine, u vrijeme kad je Japan anektirao Koreju. Ja nisam nita
znala o njegovom herojstvu kad sam ga upoznala, iako je tu priu znao itav
Japan. Da se nije udruio s predsjednikom i s vremenom postao direktor kompanije
Iwamura, vjerojatno bi bio zaboravljen kao toliki ratni heroji. No, ovako su
njegove teke rane uinile priu o njegovu uspjehu jo zanimljivijom, tako da se
to dvoje esto spominjalo zajedno.
Ja ne znam mnogo o povijesti, jer su nas u naoj maloj koli poduavali samo
vjetinama, ali mislim da je Japan dobio protektorat nad Korejom nakon ruskojapan-skog rata, te ju je nekoliko godina kasnije odluio pripojiti svom
rastuem carstvu. Sigurna sam da se to Korejanci-ma nije svidjelo. Nobu je
otiao tamo u sklopu manjih vojnih snaga kako bi stvari drao pod nadzorom.
Kasno jednog poslijepodneva pratio je svog zapovjednika prilikom posjeta nekom
selu u blizini Seoula. Upravo su se vraali do mjesta gdje su ostavili privezane
svoje konje, kad je na njihovu patrolu izvren napad. Kad su uli zviduk
granate, zapovjednik se pokuao spustiti u jarak, ali on je bio star ovjek i
kretao se brzinom kakvom se lupar pomie niz stijenu. Trenutak prije udara
granate jo je traio oslonac za nogu. Nobu se bacio preko njega da ga zatiti,
ali je starac to pogrjeno shvatio i pokuao ponovo ispuzati iz jarka. S mukom
je podigao glavu; Nobu mu je pokuao gurnuti glavu k zemlji, no u to je udarila
granata i ubila zapovjednika, a Nobua teko ranila. Kasnije te godine morali su
mu amputirati lijevu ruku iznad lakta.
Kad sam prvi put vidjela prazan rukav, nehotice sam preplaeno odvratila
pogled. Nikad dotad nisam vidjela nekog osakaenog ovjeka, premda, kad sam bila
mala jedan je pomonik gospodina Tanake izgubio vrh prsta dok je istio ribu. U
Nobuovom sluaju, mnogi su smatrali kako je injenica da nema ruke najmanji od
njegovih problema, zato to mu je lice izgledalo kao velika otvorena rana. Teko
je opisati kako je izgledao i vjerojatno bi s moje strane bilo okrutno kad bih
uope tako neto pokuala. Samo u ti ponoviti to je jednom jedna geja rekla o
njemu: Svaki put kad pogledam to lice, pomislim na raspucanu koru slatkog
krumpira peenog na aru.

248
249
Kad su oba golema ulaza bila zatvorena, ponovo sam se okrenula predsjedniku
kako bih mu odgovorila na njegovo pitanje. Kao pripravnica, mogla sam utke
sjediti i glumiti cvjetni aranman ako sam to htjela, ali ja nikako nisam htjela
propustiti priliku koja mi se ukazala. Ako uspijem ostaviti u njegovu sjeanju
makar i najslabiji trag, ne jai od traga to bi ga djeja noica ostavila na
pra-nom podu, to e ipak biti nekakav poetak.
Predsjednik je pitao je li ovo moj prvi susret sa sumom, rekla sam. Doista
prvi put prisustvujem ovakvoj priredbi i bila bih zahvalna za svako objanjenje
koje bi mi predsjednik ljubazno htio dati.
Ako eli znati to se dogaa, dobaci Nobu, bolje razgovaraj sa mnom. Kako
se zove, pripravnice? Nisam te dobro uo zbog galame.
Tako mi se teko bilo okrenuti od predsjednika, kao to bi se nekom gladnom
djetetu bilo teko okrenuti od tanjura s hranom.
Zovem se Savuri, gospodine, odgovorila sam.
Ti si Mamehina mlaa sestra, zato se onda ne zove Mame i jo nekako?
nastavio je Nobu. Zar to nije jedna od vaih aavih tradicija?

Da, gospodine. Ali kako je otkrio gatar, sva su se imena koja poinju s
Mame pokazala nepovoljnima za mene.
Gatar, prijezirno ree Nobu. On ti je odabrao ime?
Ja sam ga odabrala, umijeala se Mameha. Gatar ne bira imena, on nam samo
kae jesu li prihvatljiva.
Ah, Mameha, odgovori joj Nobu, valjda e jednog dana odrasti i prestati
sluati te budale.
Dakle, Nobu-san, ree predsjednik, kad bi te netko uo kako govori, rekao
bi da nema suvremenijeg ovjeka u Japanu. A ja ne poznajem nikoga tko bi vie
vjerovao u sudbinu od tebe.
Svatko ima svoju sudbinu. Ali kome je potrebno odlaziti gataru kako bi to
saznao? Zar odlazim kuharu kako
bih saznao da sam gladan? odgovorio mu je Nobu. U svakom sluaju, Savuri je
draesno ime, premda draesna imena i draesne djevojke ne idu uvijek zajedno.
Ve sam pomislila kako e sad rei neto kao: Kakvu si samo runu mlau
sestru uzela, Mameha! ili neto slino. Meutim, na moje veliko olakanje on je
rekao:
Ovo je sluaj kad ime odgovara djevojci. ini mi se da bi ona ak mogla
postati ljepa od tebe, Mameha!
Nobu-san! Ni jednoj eni nije drago uti da ona nije najljepe stvorenje na
svijetu.
A tebi pogotovo, je li tako? No, bolje ti je da se pri-vikne na to. Ona ima
posebno lijepe oi. Okreni se prema meni, Savuri, da ih jo jednom pogledam.
Nisam mogla gledati u strunjau, jer mi je Nobu htio vidjeti oi. Ali nisam
mogla ni zuriti u njega, jer bi to izgledalo previe drsko. Zato sam klizila
pogledom naokolo kao po ledu, dok na posljetku nisam zaustavila pogled negdje
otprilike u visini njegove brade. Da sam mogla sprijeiti svoje oi da bilo to
vide, sigurno bih to uinila, jer je Nobuovo lice izgledalo kao neuspjela
glinena skulptura. Mora imati na umu kako ja tada nita nisam znala o traginim
dogaajima koje je preivio. Pitala sam se to mu se to moglo dogoditi i
osjetila sam kako me proima onaj straan osjeaj teine.
Tvoje se oi doista ljeskaju na nekakav neobian i iznenaujui nain,
rekao je.
U tom su se trenutku otvorila jedna mala vrata i kroz njih je uao neki
mukarac u izuzetno sveanom kimonu i s visokom crnom kapom na glavi. Izgledao
je kao da je siao s neke slike na kojoj je naslikan prizor s carskog dvora.
Krenuo je niz sredinji prolaz, predvodei procesiju golemih hrvaa, tako
visokih da su se morali prignuti kako bi proli kroz vrata.
Sto zna o sumo hrvanju, djevojice? upitao me je Nobu.
Samo to da su hrvai golemi poput kitova, gospodine, odgovorila sam. Ima u
Gionu jedan ovjek koji je neko bio sumo hrva.

250
251
I
Sigurno misli na Awajiumija. On sjedi tamo gore, vidi. I onom svojom
jedinom rukom, Nobu pokae na drugi red loa, gdje je sjedio Awajiumi i smijao
se neemu, a kraj njega je kleala Korin. Vjerojatno me je spazila, jer mi se
kratko nasmijeila, a zatim se nagnula i neto rekla Awajiumiju, koji je na to
pogledao prema nama.
On nikad nije bio osobit hrva, nastavio je Nobu. Volio je udarati
protivnike ramenom. Nikad time nije nita postigao, budala, ali je zato mnogo
puta slomio kljunu kost.
Dosad su ve svi hrvai uli u dvoranu i stajali su poredani oko platforme.
Najavljiva je izvikivao redom njihova imena i oni su se, jedan po jedan,

uspinjali na platformu i postavili u krug, licima okrenuti prema publici. A

onda, dok su ponovo izlazili iz dvorane kako bi se gledateljima mogli
predstaviti hrvai iz protivnike skupine, Nobu mi je rekao:
Ovaj krug naznaen uzetom predstavlja borilite. Prvi kojega gurnu preko
ueta ili koji dodirne platformu bilo ime osim stopalima, gubi borbu. To moda
zvui lako, ali kako bi se osjeala da mora pokuati gurnuti jednog od tih
divova preko ueta?
Pa, mogla bih mu doi iza lea s drvenim egrtaljka-ma, odgovorila sam, i
nadati se da u ga dovoljno prestraiti da iskoi iz kruga.
Uozbilji se, rekao mi je Nobu.
Neu tvrditi da je to to sam rekla bilo jako pametno, ali to je bio moj prvi
pokuaj da se naalim s nekim mukarcem. Toliko me je posramio da nisam znala
to bih rekla. Na to se predsjednik nagnuo prema meni.
Nobu-san se nikad ne ali kad je u pitanju sumo, tiho mi je rekao.
Ja se nikad ne alim s tri najvanije stvari u ivotu, ree Nobu. To su:
sumo, poslovi i rat.
Nebesa, mislim da je to neka vrsta ale, ree Ma-meha. Bi li to trebalo
znaiti kako sami sebi proturjeite?
Kad bi promatrala neku bitku, obrati se Nobu meni, ili kad bi, recimo,
sjedila usred nekog poslovnog sastanka, bi li razumjela to se dogaa?
Nisam bila sigurna to on time hoe rei, ali sam po tonu njegova glasa
osjetila kako od mene oekuje odrean odgovor. Oh, ne, nita ne bih razumjela,
odgovorila sam.
Upravo tako. Prema tome, ne moe oekivati da razumije sumo. I zato, moe
se smijati Mamehinim malim alama ili pak sluati mene i nauiti to sve ovo
znai.
On ve godinama pokuava mene neto nauiti, tiho mi dobaci predsjednik,
ali ja sam jako lo uenik.
Predsjednik je ovjek brilijantna uma, objasni Nobu. Lo je uenik suma
zato to ga ne voli. Ni danas ne bi bio ovdje da nije velikoduno prihvatio moj
prijedlog da kompanija Iwamura bude pokrovitelj ove priredbe.
Dosad su obje skupine zavrile ceremoniju ulaska u borilite. Uslijedile su
jo dvije ceremonije, po jedna za svakog od dvojice jokozuna. Yokozuna je
najvii sumo rang, slino kao Mamehina pozicija u Gionu, objasnio mi je Nobu.
Nisam imala razloga sumnjati u njegove rijei, ali kad bi Mamehi za ulazak na
neku zabavu trebalo makar i polovicu vremena koliko je ovim jokozunama trebalo
da uu u borilite, sigurno je nitko nikad vie ne bi pozvao. Drugi je od ove
dvojice bio nizak i imao je vrlo dojmljivo lice, nimalo mlohavo, nego kao
isklesano od kamena, s vilicama koje su me podsjetile na etverouglasti
pramac^fibarske brodice. Publika mu je tako buno klica-la da sam morala pokriti
ui. Njegovo je ime bilo Miya-givama i ako ita zna o sumo hrvanju, bit e ti
jasno zato su mu toliko klicali.
On je najvei hrva kojega sam ikad vidio, rekao mi je Nobu.
Neposredno pred poetak borbi, najavljiva je proitao popis nagrada. Jedna
je od nagrada bila znatna svota novca koju je davao Nobu Toshikazu, direktor
kompanije I-wamura. Nobu se rasrdio kad je to uo i rekao: Budala!

252
253

Novac ne dajem ja, nego kompanija Iwamura. Ispriavam se, predsjednie. Pozvat
u nekoga da kae najavljivau neka ispravi pogrjeku.
Nema nikakve pogrjeke, Nobu. S obzirom na to koliko ti dugujem, to je
najmanje to mogu uiniti.

Predsjednik je odve velikoduan, ree Nobu. Vrlo sam zahvalan. I

govorei to, prui predsjedniku alicu, zatim ulije ake u njegovu i u svoju
alicu, te ih zajedno ispiju.
Kad su prvi hrvai uli u borilite, oekivala sam da e borba odmah poeti.
Meutim, oni su najprije pet minuta ili tako nekako bacali sol po borilitu i u
poluunju naginjali tijelo na jednu stranu i podizali jednu nogu visoko u zrak
te je potom s treskom sputali na tlo. S vremena na vrijeme, prijetei bi se
postavili jedan prema drugome, zurei si srdito u oi, ali ba kad bih pomislila
da e krenuti u napad, jedan bi se od njih uspravio i odetao da zagrabi jo
jednu aku soli. Napokon, kad to uope nisam oekivala, dolo je do sraza.
Tresnuli su svom snagom jedan o drugoga i pograbili se za tkaninu omotanu oko
slabina, ali gotovo u trenu, jedan je gurnuo drugoga tako da je ovaj izgubio
ravnoteu i borba je zavrila. Publika je pljeskala i vikala, ali je Nobu samo
zatresao glavom i rekao: Bijedna tehnika.
Tijekom borbi koje su slijedile meni se inilo da mi je jedno uho povezano s
mozgom, a drugo sa srcem, jer sam s jedne strane sluala to mi Nobu govori, a
dosta je toga uistinu bilo zanimljivo. Ali mi je s druge strane glas
predsjednika, koji je razgovarao s Mamehom, stalno odvlaio pozornost.
Prolo je otprilike jedan sat ili neto vie, a onda mi je pogled privuklo
micanje neke jake boje u Awajiumijevoj loi. To je bio cvijet od naranaste
svile u kosi ene koja se namjetala u kleei poloaj. Prvo sam pomislila da je
to Korin i da se presvukla u drugi kimono. Ali sam onda vidjela da to uope nije
Korin, to je bila Hatsumomo.
Vidjeti je tu gdje je nisam oekivala... stresla sam se kao da me je udarila
elektrina struja. Bila sam sigurna
kako je samo pitanje vremena kad e pronai neki nain da me ponizi, ak i
ovdje, u ovoj golemoj dvorani i meu stotinama ljudi. Nije mi bilo vano to e
napraviti budalu od mene pred tolikim ljudima, ako doista do toga doe, ali
nisam mogla podnijeti pomisao da u ispasti glupo pred predsjednikom. Osjetila
sam takvu vruinu u grlu da sam se jedva uspijevala pretvarati kako sluam Nobua
koji mi je poeo govoriti neto o dvojici hrvaa koji su upravo ulazili u
borilite. Kad sam pogledala Mamehu, ona je trznu-la oima prema Hatsumomo i
zatim rekla: Predsjednie, oprostite, moram se naas ispriati. A sve mi se
ini kako bi i Savuri to eljela uiniti.
Priekala je dok Nobu nije zavrio sa svojom priom i onda je krenula, a ja
sam pola za njom.
Oh, Mameha-san... ona je pravi demon, rekla sam.
Korin je otila prije vie od sata. Sigurno je potraila Hatsumomo i poslala
je ovamo. Trebala bi se, zapravo, osjeati polaskanom to Hatsumomo ulae toliko
napora samo da bi tebe muila.
Ne mogu podnijeti da ovdje napravi budalu od mene pred... pa, pred tolikim
ljudima.
Ali ako ti napravi neto to e ona smatrati smijenim, ostavit e te na
miru, ne ini ti se?
Molim vas, Mameha-san... nemojte me tjerati da se sramotim.
Prele smo preko dvorita i kad smo se trebale uspeti stubama u zgradu gdje
su bili zahodi, Mameha me povela dalje niz jedan natkriveni prolaz. Kad smo se
dovoljno u-daljile da nas nitko ne moe uti, tiho mi je poela govoriti.
Nobu-san i predsjednik godinama su moje sjajne muterije i zatitnici. Nobu
doista moe biti grub prema onima koje ne voli, ali je zato prijateljima vjeran
poput vazala feudalnom gospodaru i nikad nee upoznati nekoga kome moe tako
vjerovati kao njemu. Misli da Hatsumomo umije cijeniti takve odlike? Ona u
Nobuu vidi samo... gospodina Gutera. Tako ga ona zove. Mameha-

254
255

?**%. ?
t
-san, vidjela sam te sino s gospodinom Guterom! Oh, zaboga, izgleda nekako
sva pjegava. Mislim da se njegov izgled prenosi na tebe. Takve mi stvari zna
govoriti. Dakle, uj, ne tie me se to ti moda sada misli o Nobu--sanu. S
vremenom e uvidjeti koliko je to dobar ovjek. Meutim, lako je mogue da e
te Hatsumomo pustiti na miru ako misli da se on tebi jako svia.
Nisam znala to bih na to odgovorila. Nisam ak jo bila ni sigurna to to
Mameha trai od mene.
Nobu-san je vei dio popodneva razgovarao s tobom i objanjavao ti sumo
hrvanje, nastavila je. Svakome tko vas je gledao, moglo se uiniti kako ga ti
oboava. Sad jo malo odglumi za Hatsumomo. Navedi je neka pomisli kako te je
on oarao vie od bilo koga u tvom ivotu. Njoj e se to initi uasno smijeno.
Vjerojatno e htjeti da to due ostane u Gionu kako bi ona to dalje mogla
pratiti.
Ali, Mameha-san, kako u navesti Hatsumomo da povjeruje kako sam njime
oarana?
Ako to ne zna izvesti, onda te ja niemu nisam nauila, odgovorila mi je.
Kad smo se vratile u nau lou, Nobu je opet razgovarao s jednim mukarcem u
susjednoj loi. Nisam ga mogla prekidati, zato sam se pretvarala kako pozorno
promatram hrvae u borilitu koji su se pripremali za borbu. Publika se poela
dosaivati, Nobu nije bio jedini koji je razgovarao. eznula sam za tim da se
okrenem predsjedniku i upitam ga sjea li se jednog dana prije nekoliko godina
kad je ljubazno tjeio jednu zaplakanu djevojicu... ali naravno, nikad se to ne
bih usudila. Osim toga, kad bi Hatsumomo vidjela da me on zanima, to bi za mene
moglo imati katastrofalne posljedice.
Uskoro se Nobu okrene meni i ree: Ove su borbe dosadne. Kad u borilite
izae Miyagiyama, onda emo vidjeti pravo hrvanje.
Pomislila sam kako mi se sad ukazuje prilika da ponem glumiti zaljubljenost.
Ali ovo to smo dosad vidjeli bilo je tako dojmljivo! rekla sam. A sve to mi
je direktor Nobu ljubazno tumaio bilo je tako zanimljivo da mi je teko zamisliti kako
jo nismo vidjeli ono najbolje.
Ne budi smijena, rekao je Nobu. Nitko od ovih hrvaa ne zasluuje biti u
istom borilitu s Miyagiya-mom.
Preko njegova ramena mogla sam vidjeti Hatsumomo u udaljenoj loi. Ona je
avrljala s Awajiumijem i inilo se da uope ne gleda prema meni.
Znam da se moe initi smijenim takvo pitanje, rekla sam, ali kako jedan
tako mali hrva kao to je Miya-giyama moe biti najvei? I da si mi vidio
lice, mislio bi da me nita na svijetu ne zanima vie od toga. Osjeala sam se
glupo, pretvarajui se da me toliko zaokuplja neto tako trivijalno, ali svatko
tko nas je gledao sa strane mislio bi da mi jedno drugom otkrivamo najdublje
tajne svojih dua. Sa zadovoljstvom sam primijetila kako je Hatsumomo upravo u
tom trenutku okrenula glavu prema meni.
Miyagiyama samo izgleda mali, zato to su ostali puno deblji od njega,
tumaio mi je Nobu. Ali on je vrlo osjetljiv kad je u pitanju njegova visina i
teina. Prije nekoliko godina novine su objavile tone podatke o tome, ali se on
toliko uvrijedio da je natjerao jednog prijatelja da ga daskom udari po glavi, a
nakon toga se prederao slatkih krumpira i nalio vode, te otiao u redakciju da
im dokae kako nisu u pravu.
Ja bih se vjerojatno, zbog Hatsumomo, nasmijala bilo emu to bi mi Nobu
rekao. Meutim, doista mi je bilo smijeno zamisliti Miyagiyamu kako stie oi
i eka da ga daska tresne po glavi. Zadrala sam tu sliku u glavi i smijala se
toliko nesputano koliko sam se usudila i ubrzo se Nobu takoer poeo smijati.
Mora da smo u Hatsumo-minim oima izgledali kao najbolji prijatelji, jer sam
vidje-,, la kako je pljesnula rukama od uitka.

Ubrzo sam se dosjetila kako bih se mogla pretvarati da je Nobu zapravo

predsjednik: zanemarila bih njegovu grubost kad bi mi se obraao i pokuavala
bih umjesto toga zamisliti predsjednikov blagi glas. Postupno sam po-

256
257
stigla da mogu gledati u njegove usnice i umjesto runog crvenila i oiljaka,
zamiljati kako gledam predsjednikove usne i kako u svakoj nijansi njegova glasa
ujem odraz njegovih osjeaja prema meni. U jednom sam se trenutku toliko
uivjela u to da se ne nalazim u bunoj dvorani, nego da kleim kraj
predsjednika u nekoj tihoj sobi, da sam se osjetila tako blaenom kao jo nikad
u ivotu. Poput lopte baene u zrak, koja kao da na trenutak nepomino visi u
zraku prije nego to padne na zemlju, osjeala sam se uzdignutom u stanje
bezvremene tiine. Kad bih se osvrnula po dvorani, vidjela sam samo ljepotu
golemih greda i osjeala miris riinih kolaia. Mislila sam kako e to stanje
zauvijek potrajati, ali sam onda u nekom trenutku rekla neto ega se uope ne
sjeam i Nobu me je grubo ukorio:
O emu to govori? Samo budala moe smisliti neto tako glupo!
Smijeak mi je nestao s lica prije nego to sam to mogla sprijeiti, kao da
su mi usnice drale rastegnute nekakve uzice i onda ih je netko naglo prerezao.
Nobu me je gledao ravno u oi. Hatsumomo je, dodue, bila daleko, ali bila sam
sigurna da nas promatra. A onda mi je palo na pamet kako e gotovo svatko kad
vidi neku mladu geju pripravnicu da oima punim suza gleda u mukarca do sebe,
protumaiti to kao znak zaljubljenosti. Mogla sam na Nobuov grubi prijekor
odgovoriti isprikom, ali sam u-mjesto toga zamislila da me je to predsjednik
tako otro prekorio i usnice su mi gotovo odmah poele drhtati. Oborila sam
glavu i odglumila naglaeno djetinjastu reakciju.
Na moje iznenaenje, Nobu je rekao: Povrijedio sam te, zar ne?
Nije mi bilo teko izvesti teatralno mrcanje. Nobu je dugo ostao zagledan u
mene i onda je rekao: Ti si draesna djevojka. Sigurna sam da je kanio jo
neto rei, ali u tom je trenutku Miyagiyama uao u dvoranu i dvorana se
prolomila od urlika gomile.
Miyagiyama i drugi hrva, koji se zvao Saiho, dugo su se kooperili pred
publikom, grabei sol i rasipajui je po
borilitu ili udarajui nogama kako to rade sumo hrvai. Svaki put kad bi se u
poluunju postavili suelice jedan drugomu, podsjetili bi me na dvije nagnute
stijene koje e se svakog trenutka prevaliti. Uvijek se inilo da se Miya-givama
malo vie naginje naprijed od Saiha, koji je bio vii od njega i mnogo tei.
Pomislila sam: kad se napokon sudare, jadni e Miyagiyama sigurno odletjeti
natrag, jer nisam mogla zamisliti da bi itko mogao odvui Saiha preko granica
borilita. Ve su osam ili devet puta zauzimali pozicije, a da nijedan od njih
nije krenuo u napad, a onda mi je Nobu apnuo:
Hataki komi! Upotrijebit e hataki komi. Samo mu prati oi.
Posluala sam ga i primijetila kako Miyagiyama uope ne gleda u Saiha. Mislim
da se Saihu nije svialo to ga on tako ignorira, jer je bijesno zurio u svog
protivnika poput kakve divlje ivotinje. Imao je tako goleme vilice da mu je
glava oblikom podsjeala na planinu, a lice mu se poelo crvenjeti od srdbe.
Sad nee vie dugo trajati, apnuo mi je Nobu.
I doista, kad su sljedei put unuli u poziciju, Saiho je napao.
Po tome kako se Miyagiyama nagnuo naprijed, ovjek bi oekivao da e se svom
teinom baciti na Saiha. Umjesto toga, on je iskoristio estinu Saihova napada
da se ponovo uspravi na noge. U djeliu sekunde okrenuo se oko osi poput
okretnih vrata i udario rukom Saiha po iji. Saiha je njegova teina toliko
povukla naprijed da je sliio na ovjeka koji pada niza stube. Miyagiyama ga je

svom snagom gurnuo i Saiho je preletio preko ueta koje mu je bilo pred nogama.
Na moje zaprepatenje, to brdo od ovjeka proletjelo je ravno preko ruba
platforme i tresnulo u prvi red loa. Gledatelji su nastojali pobjei, ali kad
je sve bilo gotovo jedan se mukarac pridigao drei se za grudi i hvatajui
zrak, jer ga je Saiho ramenom pribio o zemlju.
Borba nije trajala due od sekunde. Saiho se vjerojatno osjeao ponien
porazom, jer se od svih hrvaa koji

258
259
Osamnaesto poglavlje i
su tog dana izgubili najkrae naklonio publici i iziao je iz dvorane dok je
gomila jo uvijek uzbueno vikala.
Taj se zahvat, objasnio mi je Nobu, zove hataki komi.
Zar to nije prekrasno, rekla je Mameha tiho, gotovo kao u zanosu. Nije ak
ni dovrila reenicu.
to je prekrasno? upitao ju je predsjednik.
Ovo to je Miyagiyama upravo napravio. Nikad nisam vidjela neto slino.
Jesi, sigurno si vidjela. Hrvai stalno upotrebljavaju takve manevre.
No, ovo me je, u svakom sluaju, potaklo na razmiljanje... ree Mameha.
Kasnije, kad smo se vraale u Gion, Mameha se u riki uzbueno okrenula prema
meni. Onaj mi je sumo hrva dao sjajnu ideju, rekla je. Hatsumomo jo uope
nije toga svjesna, ali upravo smo je izbacili iz ravnotee. I nee to ak ni
shvatiti, sve dok ne bude prekasno.
Imate nekakav plan? Oh, Mameha-san, molim vas, recite mi to ste smislili!
Zar si i na trenutak pomislila da u ti rei? odgovorila mi je. Neu
nita rei ak ni svojoj slukinji. Ti se samo pobrini da se Nobu-san nastavi
zanimati za tebe. Sad sve ovisi o njemu i o jo jednom ovjeku.
Kojem?
Jednom kojega jo nisi upoznala. A sad neemo vie razgovarati o tome.
Ionako sam ti, vjerojatno, ve previe rekla. Velika je stvar to si danas
upoznala Nobu-sana. On bi mogao postati tvoj spasitelj.
Moram priznati da mi se smuilo kad sam to ula. Ako e ve netko biti moj
spasitelj, onda sam htjela da to bude predsjednik i nitko drugi.
Sad kad sam znala tko je predsjednik, poela sam jo iste veeri itati sve
stare novine u nadi da u proitati neto o njemu. U tjedan dana skupila sam u
svojoj sobi takvu hrpu novina da me je Tetia pogledala kao da mi nisu sve daske
na broju. Doista sam nala njegovo ime u nizu lanaka, ali samo usput spomenuto
i nita mi od toga nije govorilo ono to sam stvarno eljela saznati o njemu.
Ipak, nastavila sam skupljati svaku reviju koju bih nala kako stri iz koare
za smee, sve dok jednog dana nisam iza jedne ajane sluajno naila na itavu
hrpu starih novina, svezanih uzicom. Meu njima je bio i jedan ilustrirani
asopis od prije dvije godine, u kojem je bio veliki lanak o kompaniji Iwamura.
ini se daje kompanija u travnju 1931. godine slavila dvadesetu godinjicu
osnutka. ak me i sad zapanjuje kad mislim o tome, jer to je, naime, bilo istog
mjeseca kad sam ja srela predsjednika na obali Shirakawe; da sam samo tada
zavirila u revije, svugdje bih vidjela njegovo lice. Sad kad sam znala koji
datum trebam traiti, uspjela sam s vremenom prikupiti jo mnogo lanaka o toj
obljetnici. Veinu sam pronala u hrpi starih stvari, pobacanih nakon smrti
jedne stare bake koja je ivjela u okiyi na drugoj strani nae uliice.
Predsjednik se rodio 1890. godine, otkrila sam, to je znailo da je, kad sam
ga prvi put vidjela, usprkos sijedoj kosi, imao tek neto vie od etrdeset
godina. Ja sam tog dana stekla dojam kako on mora biti predsjednik neke

260
261
beznaajne kompanije, ali pogrijeila sam. Elektrika Iwa-mura nije bila tako
velika kao Elektrika Osaka, njezina glavna suparnica u zapadnom Japanu, kako se
navodilo u svim lancima. Ali su zato predsjednik i Nobu, zbog svog
proslavljenog partnerstva, bili mnogo poznatiji u javnosti od efova nekih mnogo
veih kompanija. U svakom sluaju, kompanija Iwamura smatrala se suvremenijom i
uivala je vei ugled.
Sa sedamnaest godina predsjednik se zaposlio u jednoj maloj elektrinoj
kompaniji u Osaki. Ubrzo je postao nadzornik ekipe radnika koji su postavljali
pogonske instalacije u tvornicama na tom podruju. U to je vrijeme rasla
potranja za uvoenjem elektrine rasvjete u kuanstva i urede, te je
predsjednik, koji se u svoje slobodno vrijeme bavio inovacijama, izmislio
dodatak koji je omoguavao stavljanje dviju arulja u grlo predvieno za samo
jednu arulju. Direktor kompanije, meutim, nije elio proizvoditi taj dodatak i
tako je predsjednik 1912., u svojoj dvadeset drugoj godini i ubrzo nakon to se
oenio, otiao odatle i osnovao vlastitu kompaniju.
Godinu, dvije, novoosnovana je kompanija jedva preivljavala, ali je onda
1914. godine dobila ugovor za postavljanje elektrinih instalacija u
novosagraenoj zgradi u vojnoj bazi u Osaki. Nobu je tada jo bio u vojsci,
budui da je kao ratni vojni invalid teko mogao nai zaposlenje izvan vojske.
On je dobio zadatak da od strane vojske nadzire radove koje obavlja nova i jo
nepoznata kompanija Iwamura. Ubrzo su on i predsjednik postali dobri prijatelji
i kad mu je presjednik idue godine ponudio zaposlenje u svojoj kompaniji, Nobu
je prihvatio.
to sam vie itala o njihovoj suradnji, sve sam jasnije shvaala koliko su
njih dvojica stvarno dobro pristajali jedan drugome. Uz gotovo sve lanke bila
je objavljena ista fotografija, na kojoj predsjednik, u modernom odijelu od
debele vunene tkanine s prslukom, dri u ruci keramiko grlo za dvije arulje,
koje je bilo prvi proizvod kompanije Iwamura. Izgleda kao da mu je to netko
upravo stavio u ruku i on ne zna pravo to bi s time. Usta su mu malo
otvorena, tako da mu se vide zubi i zuri u fotografski aparat gotovo prijeteim
pogledom, kao da se sprema gaati fotografa tim svojim izumom. Nobu, za glavu
nii od predsjednika, stoji uz njega u stavu mirno, s onom jednom rukom
ispruenom uz nogu i stisnute ake. On na sebi ima sivi kaput i crne hlae s
tankim prugicama. Lice unakaeno oiljcima potpuno je bezizraajno, a oi
djeluju nekako pospano. Predsjednik, moda zbog razlike u visini i prerano
osijedjele kose, gotovo izgleda kao Nobuov otac, premda je zapravo samo dvije
godine stariji od njega. U lancima se navodilo kako je predsjednik bio
odgovoran za planiranje i razvoj, dok je Nobu upravljao kompanijom. On je bio
manje izloen javnosti i djelovao je u pozadini, ali je svoj posao obavljao tako
dobro da je predsjednik mnogo puta javno izjavio kako bez njegova sposobna upravljanja kompanija nikad ne bi prevladala nekoliko kriza kroz koje je prola.
Poetkom dvadesetih godina Nobu je uspio privui skupinu ulagaa i spasiti
kompaniju od propasti. Nikad mu neu moi uzvratiti za sve ono to je uinio za
kompaniju, vie je nego jednom rekao predsjednik Iwamura, kako su navodili
autori lanaka.
Nekoliko je tjedana prolo, a onda je stigla poruka da me Mameha sutradan
popodne oekuje u svom stanu. Dotad sam se ve navikla na dragocjena kimona koja
bi Mame-hina slukinja obino priredila za mene, ali kad sam dola i poela se
presvlaiti u jedan kimono od tee, jesenske svile u grimiznoj i utoj boji, s
uzorkom otpalog lia rasutog po polju zlatnoute trave, neugodno sam se
iznenadila kad sam na stranjoj strani suknje otkrila rupu dovoljno veliku da se

kroz nju provuku dva prsta. Mameha se jo nije bila vratila kui, zato sam uzela
kimono i otila s njime njezinoj slukinji.
Tatsumi-san, rekla sam, otkrila sam neto vrlo neugodno... ovaj je kimono
upropaten.
Nije upropaten, gospoice. Treba ga pokrpati, to je sve. Gospoa ga je
jutros posudila iz jedne okiye u naoj ulici.

262
263
Sigurno nije znala da je poderan, rekla sam. A s obzirom na to da sam joj
ve unitila jedan kimono, sigurno e pomisliti...
Oh, ona zna da je poderan, prekinula me Tatsumi. U stvari, potkimono je
takoer poderan, na istom mjestu. Ve sam bila obukla svijetlouti potkimono i
kad sam posegnula rukom otraga, napipala sam rupu u predjelu bedara i uvjerila
se da Tatsumi ima pravo.
Jedna je pripravnica prole godine sluajno zapela za avao, nastavila je
Tatsumi. Ali gospoa mi je jasno rekla kako eli da odjenete ba taj kimono.
Nita mi nije bilo jasno, ali sam posluala Tatsumi. Kad je Mameha napokon
uurbano uletjela u stan, otila sam k njoj da je upitam o tome dok je ona
popravljala minku.
Rekla sam ti da e prema mom planu dva mukarca biti vana za tvoju
budunost, rekla mi je. Nobua si upoznala prije nekoliko tjedana. Drugi je
mukarac dosad bio izvan grada, ali e ga, uz pomo tog poderanog kimona,
uskoro upoznati. Onaj sumo hrva dao mi je sjajnu ideju! Jedva ekam da vidim
kako e Hatsumomo reagirati kad se ti vrati iz mrtvih. Zna to mi je neki dan
rekla? Nije mi se mogla dovoljno zahvaliti to sam te odvela na sumo borbe.
Rekla je kako joj se isplatio sav trud koji je uloila kako bi dola tamo kad te
je vidjela kako s oboavanjem zuri u gospodina Gutera. Sigurna sam da e te
pustiti na miru kad bude s njime, jedino e moda navratiti kako bi vas malo
gledala. U stvari, to vie bude govorila o Nobuu pred njom, to bolje, ali ne
smije spomenuti ni rijei o ovome mukarcu kojega e upoznati danas popodne.
Osjetila sam kako me hvata munina kad sam to ula, iako sam pokuala
izgledati kao da se veselim, jer vidi, mukarac se nikad nee upustiti u
intimni odnos s gejom koja je bila ljubavnica nekog njegovog bliskog suradnika.
Prije nekoliko mjeseci sluala sam jednog popod-neva u kupalitu neku mladu enu
kako pokuava utjeiti jednu drugu geju koja je upravo saznala da e njezin
novi
danna postati poslovni partner mukarca o kojem je sanjala. Dok sam je gledala
kako plae, nisam ni pomislila da u se i ja jednog dana nai u tom poloaju.
Gospoo, rekla sam, smijem li neto pitati? Ukljuuje li va plan
mogunost da Nobu-san jednog dana postane moj danna?
Mameha je spustila kist kojim je nanosila minku i pogledala me pogledom koji
bi, na asnu rije, zaustavio vlak. Nobu-san je divan ovjek. Hoe li mi ti to
rei kako bi se sramila kad bi ti on bio danna? upitala me je.
Ne, gospoo, nisam to mislila. Samo sam se pitala...
Odlino. Onda ti imam rei samo dvije stvari. Prvo, ti si jedna apsolutno
nepoznata djevojica od etrnaest godina. Imat e mnogo sree ako kao geja
ikad stekne dovoljan status da bi takav ovjek kao to je Nobu uope pomislio
na to da se ponudi biti tvoj danna. Drugo, Nobu--san nikad jo nije naao neku
geju koja bi mu se dovoljno svidjela da je uzme za ljubavnicu. Ako ti bude
prva, oekujem od tebe da se osjea vrlo polaskanom.
Krv mi je navalila u lice i osjetila sam takvu vruinu u obrazima da sam
pomislila kako u se zapaliti. Mameha je potpuno u pravu: to god da se dogodi
sa mnom u godinama koje dolaze, morat u se smatrati izuzetno sretnom ako

uspijem privui pozornost takvog mukarca kao to je Nobu. Ali ako je Nobu izvan
mog dohvata, onda mi je predsjednik gotovo apsolutno nedohvatljiv. Otkako sam ga
ponovo susrela na sumo egzibicijama, poela sam misliti o raznim mogunostima
koje bi mi se mogle pruiti u ivotu. Ali sad, nakon ovih Mamehinih rijei,
inilo mi se kao da se utapam u oceanu tuge.
Na brzinu sam dovrila s odijevanjem i Mameha me povela niz ulicu do okiye gdje
je ivjela do prije est godina kad se napokon osamostalila. Na vratima nas je
pozdravila jedna vremena slukinja, mljackajui ustima i tresui glavom.

264
265

Nazvale smo bolnicu prije neto vremena, rekla je. Doktor danas ide kui
u etiri sata. A sad je ve blizu pola etiri.
Nazvat emo ga prije nego to krenemo, Kazuko-san, odgovorila joj je
Mameha. Sigurna sam da e me priekati.
Nadam se. Bilo bi grozno ostaviti jadnu djevojku da krvari.
Tko krvari? prestraeno sam upitala, ali me je slukinja samo pogledala i
uzdahnula, te nas je povela uz stepenice do tijesnog malog predvorja na katu. U
prostoru koji je otprilike bio veliine dvije tatami strunjae, stajale su
okupljene, osim Mamehe, mene i slukinje koja nas je dovela, jo tri mlade ene
i jedna visoka, mrava kuharica u ukrobljenoj pregai. One su me tri ene
zabrinuto gledale, ali je kuharica prebacila jedan runik preko ramena i poela
otriti no kakvim se ribama reu glave. Osjetila sam se kao tuna koju su upravo
isporuili trgovcu, jer mi je postalo jasno da u ja biti djevojka koja krvari.
Mameha-san... rekla sam.
ekaj, Savuri, znam to e rei, prekinula me je Mameha, to je bilo
zanimljivo, jer ja ni sama nisam znala to u rei. Prije nego to sam postala
tvojom starijom sestrom, zar mi nisi obeala da e me u svemu sluati?
Da sam znala kako se to odnosi i na to da mi izreu jetru...
Nitko ti nee izrezati jetru, prekinula me je kuharica tonom koji me je,
valjda, trebao umiriti, ali nije.
Savuri, samo emo ti malo zarezati kou, rekla je Mameha. Samo malo, tako
da moe otii u bolnicu i upoznati stanovitog doktora. Sjea se ovjeka kojeg
sam ti spominjala? On je doktor.
Zar se ne bih mogla jednostavno pretvarati da me boli trbuh?
Ja sam bila krajnje ozbiljna kad sam to rekla, ali su ostali, izgleda,
smatrali da se alim, jer su se svi poeli smijati, ak i Mameha.
Savuri, mi ti svi elimo dobro, rekla je Mameha. Moramo te samo malo
porezati, tek toliko da te doktor pristane pogledati.
U to je kuharica zavrila s otrenjem noa i prila mi je tako mirno kao da
e mi pomoi sa minkanjem, osim to je u ruci drala no. Kazuko, ona stara
slukinja koja nas je doekala, uhvati ovratnik mog kimona s obje ruke i odmakne
mi ga s vrata. Poela me hvatati panika, ali se na sreu uplela Mameha.
Zarezat emo joj nogu, rekla je.
Ne nogu, usprotivila se Kazuko. Vrat je mnogo erotiniji.
Molim te, Savuri, okreni se i pokai Kazuko gdje ti je poderan kimono,
uputila me je Mameha. Uinila sam kako mi je rekla, a ona nastavi: Dakle,
Kazuko-san, kako emo objasniti ovu rupu u kimonu ako je rana na vratu, a ne na
nozi?
Kakve to ima veze jedno s drugim? odgovorila joj je Kazuko. Djevojka ima
poderan kimono i posjekotinu na vratu.
Ne znam o emu to Kazuko toliko brblja, uplela se kuharica. Mameha-san, ti
mi samo reci gdje hoe da ju zarezem i ja u tako napraviti.

Uvjerena sam kako mi je trebalo laknuti kad sam to ula, ali nekako nije.
Mameha poalje jednu od mladih slukinja po tapi crvenog pigmenta koji se
upotrebljava za ocrtavanje usnica i kroz rupu u kimonu hitro utrlja tapiem
oznaku visoko na stranjoj strani bedra.
Mora je tono tu zarezati, ree kuharici.
Otvorila sam usta, ali prije nego to sam mogla ita rei, Mameha me uutka:
Ti samo lezi i budi mirna, Savuri. Ako nas jo bude zadravala, jako u se
naljutiti.
Lagala bih kad bih rekla da sam je drage volje posluala, ali, naravno, nisam
imala izbora. I tako sam legla na plahtu prostrtu po drvenom podu i stisnula
oi, dok mi je Mameha povukla kimono gotovo do bokova.

266
267
Zapamti, ako rana treba biti dublja, moe jo jednom zarezati, rekla je
kuharici. Zato poni s najpliim rezom koji moe napraviti.
Ugrizla sam se za usnicu kad sam na koi osjetila vrh noa. Bojim se da sam
ak i malo zacviljela, premda nisam sasvim sigurna. U svakom sluaju, osjetila
sam mali pritisak, a onda sam ula kako Mameha kae:
Ne toliko plitko. Jedva si prorezala gornji sloj koe. To sad slii na
usnice, rekla je Kazuko kuharici.
Urezala si crtu kroz sredinu crvene oznake i sve skupa
slii na usnice. Doktor e se smijati.
Mameha se sloila s Kazuko i obrisala je oznaku, nakon to ju je kuharica
uvjerila kako e i bez toga znati nai pravo mjesto. Sekundu kasnije ponovo sam
osjetila pritisak noa.
Ja nikad nisam mogla gledati krv. Sjea se kako sam se onesvijestila kad sam
razrezala usnicu onog dana kad sam upoznala gospodina Tanaku. Prema tome, moe
zamisliti kako sam se osjeala kad sam okrenula glavu i vidjela kako mi niz nogu
vijuga potoi krvi na runik koji mi je Mameha drala uz bedro. Potpuno sam se
izgubila i ne sjeam se nieg to se poslije toga dogodilo: ni kako su me
smjestili u riku, ni vonje kroz grad. Dola sam k sebi tek kad smo se
pribliili bolnici i kad me je Mameha uhvatila za bradu i poela mi okretati
glavu lijevo-desno kako bi me natjerala da se priberem.
Sluaj me, Sayuri! Sigurna sam da su ti bezbroj puta rekli kako je za
pripravnicu najvanije ostaviti povoljan dojam na druge geje, jer su one te
koje e joj pomoi u karijeri i kako se ne treba brinuti o tome to o njoj misle
mukarci. Sad to sve zaboravi! Nita od toga ne vrijedi u tvom sluaju. Tvoja
budunost ovisi o dvojici mukaraca, kao to sam ti rekla, a sad e se sresti s
jednim od njih. Mora na njega ostaviti dobar dojam. Slua me?
Da, gospoo, svaku rije, promrmljala sam.
Kad te upita kako si porezala nogu, odgovorit e da si u kimonu pokuala
ii na zahod i onda si pala na neto
otro. Uope ne zna to je to bilo jer si se onesvijestila. Izmisli kakve god
hoe pojedinosti, samo pripazi na to da to zvui jako djetinjasto. I kad uemo
unutra, ponaaj se bespomono. Da vidim kako e to izvesti.
Zabacila sam glavu unazad i okrenula oi prema gore. Pretpostavljam da sam
se, zapravo, stvarno tako osjeala, ali Mameha nije bila nimalo zadovoljna.
Nisam rekla da glumi mrtvaca. Rekla sam da se dri bespomono. Ovako.
Mameha namjesti lice u pomalo smueni izraz, kao da nije sigurna kamo bi
pogledala i prinese ruku obrazu kao da osjea laku nesvjesticu. Natjerala me je
da ju oponaam sve dok napokon nije bila zadovoljna. Poela sam glumiti kad mi
je voza rike pomogao doi do ulaza u bolnicu. Mameha je hodala uza me,
poteui i namjetajui moj kimono kako bih izgledala to privlanije.

Ule smo kroz okretna drvena vrata i zatraile direktora bolnice; Mameha je
rekla da nas on oekuje. Na posljetku nas je jedna bolniarka odvela niz nekakav
dugaki hodnik do jedne prasne sobe s drvenim stolom i jednostavnim, sloivim
paravanom koji je zakrivao prozor. Dok smo ekale, Mameha je skinula runik koji
mi je zamotala oko noge i bacila ga u ko za otpatke.
Zapamti, Sayuri, gotovo je prosiktala, hoemo da se doktoru prikae kao
nevina i bespomona djevojica. Zavali se i pokuaj izgledati slabano.
To mi nije bilo teko. Trenutak kasnije vrata su se otvorila i u sobu je uao
doktor Rak. Naravno, on se nije doista tako zvao, ali da si ga vidio, sigurna
sam da bi i tebi palo na pamet isto ime, jer su mu ramena bila uzdignuta i
laktovi su mu toliko strili ustranu da ne bi bolje oponaao raka ak ni da je
to posebno vjebao. tovie, u hodu je gurao jedno rame prema naprijed,
doimljui se ba kao rak kad se kree postrance. Imao je brkove i bilo mu je
jako drago to vidi Mamehu, premda je to pokazao vie izrazom iznenaenja u
oima, nego osmijehom.
Doktor Rak je oito bio uredan i metodian ovjek. Kad je zatvarao vrata,
prvo je okrenuo kvaku kako brava

268
269
II
ne bi kljocnula i potom je jo jednom gurnuo vrata da provjeri jesu li
zatvorena. Zatim je iz depa na kaputu izvadio jednu kutiju i otvorio je oprezno
kao da bi se neto iz nje moglo prosuti, ali su u kutiji bile samo druge
naoale. Kad je promijenio naoale, ponovo je vratio kutiju u dep i zagladio
kaput rukama. Na posljetku se zapiljio u mene i kratko kimnuo glavom, na to mu
je Mame-ha rekla:
Tako mi je ao to vas gnjavim, doktore. Ali pred Sayuri je tako lijepa
budunost, a sad je na nesreu po-rezala nogu! S obzirom na oiljak koji bi joj
mogao ostati i na mogunost infekcije, mislila sam kako ste vi jedina osoba u
koju mogu imati povjerenja.
Pametno, ree doktor Rak. A sad bih moda mogao, pogledati ozljedu?
Bojim se, doktore, da Savuri uhvati slabost im vidi krv. Moda bi bilo
najbolje kad bi se ona okrenula i pustila vas da sami pogledate ranu. Porezala
se na stranjoj strani bedra.
Shvaam. Moda biste je zamolili da legne potrbuke na stol za preglede?
Nije mi bilo jasno zato to meni nije rekao, ali kako bih izgledala posluna,
priekala sam da mi Mameha prenese to doktor trai od mene. Potom mi je doktor
zadi-gnuo kimono gotovo do bokova i uzeo nekakvu krpu i nekakvu smrdljivu
tekuinu, te mi njome istrljao bedro, a onda mi je rekao: Sayuri-san, hoete li
biti tako ljubazni da mi ispriate kako ste se ozlijedili?
Duboko sam uzdahnula, pomalo pretjerano, glumei slabost to sam bolje
umjela. Ovaj, jako mi je neugodno, poela sam, ali istina je da sam danas...
pila puno aja...
Savuri je nedavno postala pripravnicom, umijeala se Mameha. Vodila sam je
naokolo po Gionu i predstavljala je ljudima. Prirodno, svi su nas pozivali da
uemo i popijemo aj.
Da, mogu zamisliti, ree doktor.
U svakom sluaju, nastavila sam, odjednom sam osjetila da moram... ovaj,
znate...
Ispijanje velikih koliina aja moe dovesti do jake potrebe za pranjenjem
mjehura, ree doktor.

Oh, hvala. U stvari... to je bilo vie od jake potrebe, jer sam se bojala
da e mi, ako jo malo ekam, sve oko mene poeti izgledati uto, ako shvaate
to hou rei...
Samo ispriaj doktoru to se dogodilo, prekine me Mameha.
Ispriavam se, rekla sam. Samo sam htjela rei kako sam uistinu nuno
morala na zahod... toliko nuno da kad sam napokon stigla do njega... ovaj,
muila sam se s kimonom i valjda sam izgubila ravnoteu. Kad sam pala, udarila
sam nogom o neto otro. Ne znam to je to bilo. Mislim da sam se
onesvijestila.
udno je kako niste ispraznili mjehur dok ste leali u nesvijesti, ree
doktor.
Ja sam itavo to vrijeme leala na trbuhu podignute glave da ne pokvarim
minku i govorila sam pred sebe dok je doktor gledao u moj zatiljak. Ali kad je
doktor izrekao ovu primjedbu, osvrnula sam se preko ramena koliko sam mogla i
pogledala Mamehu. Sreom, ona je bre od mene mislila, jer je rekla:
Savuri je htjela rei kako je izgubila ravnoteu dok je ustajala iz ueeg
poloaja.
Shvaam, ree doktor. Porezali ste se na neto vrlo otro. Moda ste pali
na komad stakla ili metala.
O da, osjetila sam daje neto jako otro, rekla sam. Otro kao no!
Doktor Rak nije vie nita rekao, ali je tako istio ranu kao da eli
ispitati koliko mi bola moe nanijeti, a zatim je uzeo jo one smrdljive
tekuine i oprao mi cijelu nogu od tragova sasuene krvi. Na posljetku mi je
rekao kako na posjekotinu treba samo stavljati ljekovitu mast i zavoj, te me
poduio kako u to raditi iduih nekoliko dana. Potom mi je navukao kimono preko
nogu i opet paljivo spremio naoale kao da misli kako e se slomiti ako ne
postupa s njima krajnje oprezno.
ao mi je da ste poderali tako lijep kimono, rekao je. Ali mi je u svakom
sluaju drago to sam vas imao

270
271
t
prilike upoznati. Mene uvijek zanimaju nova lica i Mame-ha-san to dobro zna.
Oh, ne, doktore, meni je drago to sam vas imala prilike upoznati,
odgovorila sam.
Moda u vas uskoro jedne veeri vidjeti u ajani I-chiriki.
Iskreno govorei, doktore, rekla je na to Mameha, Savuri je... neto kao
artikl od posebne vrijednosti, kao to, sigurna sam, moete i sami zamisliti.
Ve ima previe oboavatelja da bi se u tome znala snai, zato je nastojim
drati podalje od ajane Ichiriki. Moda bismo vas mogle posjetiti u ajani
Shirae?
Da, to bi i meni bilo drae, rekao je doktor Rak. Potom je opet izveo itav
ritual sa zamjenom naoala kako bi mogao pogledati u neku knjiicu koju je
izvukao iz depa. Ja u tamo biti... ekajte da vidim... prekosutra uveer.
Nadam se da emo se vidjeti.
Mameha mu je obeala da emo sigurno navratiti i nakon toga smo otile.
U riki na povratku u Gion, Mameha mi je rekla da sam to dobro izvela.
Ali, Mameha-san, ja nisam nita napravila!
Oh? A kako onda objanjava ono to smo vidjele doktoru na elu?
Ja nisam vidjela nita osim drvenog stola koji mi je bio pod nosom.
Recimo samo da je doktoru dok ti je istio nogu, elo bilo oroeno znojem
kao da smo usred ljeta. A soba ak nije bila ni zagrijana, je li tako?
Mislim da nije.
No, onda!

Nisam bila sigurna o emu ona govori, niti zato me je zapravo odvela tom
doktoru. Meutim, nisam je mogla pitati, jer mi je ve jasno stavila na znanje
da mi nee rei
to je smislila. A onda, kad smo ve bili na aveniji Shijo i ponovo ulazili u
Gion, Mameha se odjednom prekinula usred neega o emu je priala.
Zna, ovaj kimono doista nekako posebno istie tvoje oi, Savuri. Te boje,
grimizna i uta... uz njih tvoje oi izgledaju kao da su od srebra! Oh, nebesa,
ne mogu vjerovati da se toga nisam ranije sjetila. Vozau! povikala je.
Predaleko smo otile. Zaustavite ovdje, molim vas.
Rekli ste mi: Gion, Tominaga-cho, gospoo. Ne mogu stati ovdje nasred
mosta.
Moete nas ovdje pustiti da siemo ili nas moete odvesti do kraja mosta i
onda nas ponovo vratiti na drugu stranu. Zbilja mi se ne ini da bi to imalo
nekog smisla.
Voza na to spusti drke rike i nas dvije siemo. Biciklisti su nam srdito
zvonili dok su prolazili kraj nas, ali Mamehu to nije ni najmanje uzbuivalo.
Pretpostavljam da je toliko bila sigurna u svoj poloaj u svijetu da nije mogla
ni zamisliti kako bi nekoga moglo smetati to smo zakrili promet. Mirno i ne
urei se, vadila je novi po novi iz svoje svilene torbice dok nije vozau
odbrojila toan iznos, a onda me je povela natrag preko mosta u smjeru odakle
smo dole.
Idemo u atelijer Uchide Kosabura, objavila je. On je sjajan slikar i
sigurna sam da e mu se svidjeti tvoje oi. On je ponekad malo... rastresen,
moglo bi se rei. I u njegovom je atelijeru uvijek nered. Moda e potrajati
neko vrijeme dok primijeti tvoje oi, ali ti samo nastoj gledati tako da ih mora
zapaziti.
Ila sam za Mamehom kroz pokrajne ulice sve dok nismo dole do neke male
uliice. Na kraju te uliice stajala su crvena intoistika ulazna vrata,
umanjene veliine, stisnuta izmeu dvije kue. Ule smo kroz njih i prole
pokraj nekoliko malih paviljona do nekih kamenih stuba meu drveem obojenim
blistavim jesenskim bojama. Zrak je u tom malom, vlanom tunelu ispod kronji
bio hladan poput vode, tako da mi se inilo kao da tim stubama ulazimo u neki
sasvim drugi svijet. ula sam nekakav um koji me je podsjetio na um morskih
valova koji za-

272
273
tpljuskuju obalu, ali kako se pokazalo, to je samo bio neki ovjek koji je
metlom boje okolade uklanjao vodu s naj-gornje stube.
Zaboga, Uchida-san! rekla je Mameha. Zar nema slukinju koja bi ti to
radila?
Mukarac na vrhu stuba stajao je u suncu i kad se okrenuo da pogleda dolje
prema nama, sumnjam da je mogao razabrati neto vie od nejasnih oblika pod
granama stabala. Ja sam ga, meutim, dobro vidjela i mogla sam uoiti njegov
prilino udan izgled.U jednom kutu usta imao je golem made kao da mu je tu
ostao priljepljen komadi hrane, a obrve su mu bile tako guste i upave da se
inilo kao da su to dvije gusjenice koje su ispuzale iz njegove kose i tu
zaspale. Sve je na njemu bilo neuredno, ne samo njegova sijeda kosa, nego i
kimono, koji je izgledao kao da je u njemu prospavao no.
Tko je to? upitao je.
Uchida-san! Nakon toliko godina jo uvijek mi ne prepoznaje glas?
Tko ste da ste, ako me elite rasrditi, dobro ste poele. Nisam raspoloen i
ne elim da me itko smeta! Bacit u ovu metlu na vas ako ne kaete tko ste.
Kako je srdito izgledao, ne bih se iznenadila da je odgrizao onaj made i
ispljunuo ga na nas. Ali Mameha se mirno nastavila uspinjati stubama, a ja sam

je slijedila, premda sam se drala tono iza nje, kako bi metla pogodila nju, a
ne mene.
Zar tako pozdravlja goste, Uchida-san? upitala je kad je izala na
svjetlo.
Uchida se mirkajui zagledao u nju. A, to si ti. Ne moe jednostavno rei
tko si, kao sav poteni svijet? Dri, uzmi ovu metlu i poisti stube. Nitko nee
ui u moju kuu dok ne zapalim mirisni tapi. Jo je jedan od mojih mieva
krepao i unutra smrdi kao u lijesu.
Mameha se na sve to samo smijeila i priekala je da se on udalji, a onda je
metlu prislonila uz deblo.
Jesi li kada imala ir? upitala me je apui. Kad Uchida nije zadovoljan
neim to je naslikao, postane ovako grozno angrizav. Mora ga natjerati da prasne, ba kao to mora prorezati
ir i nakon toga je sve opet u redu. Ako mu ne prui neki razlog da se moe
izvikati, poet e piti i postat e jo gori.
Zar on dri mieve kao kune ljubimce? upitala sam je, takoer apui.
Rekao je da je jo jedan od njegovih mieva uginuo.
Nebesa, ne. Samo ostavlja naokolo tapie tua, pa ih mievi grickaju i
uginu od otrovanja. Dala sam mu kutiju da u njoj dri tapie, ali ih on i dalje
ostavlja razbacane po sobi.
Upravo su se tada Uchidina vrata djelomice otvorila, jer ih je bio zatvorio
za sobom kad je uao unutra. Izule smo natikae i ule. Atelijer je bio jedna
jedina velika prostorija, ureena kao seljaka kua. Vidjela sam tapie kako
gore u jednom kutu, ali to zasad jo nita nije pomagalo, jer me je smrad po
uginulim mievima udario u lice takvom snagom kao da mi je netko prilijepio
komad vlane gline na nos. Prostorija je bila neurednija od Hatsumo-mine sobe u
najgorem izdanju. Posvuda su leali dugaki kistovi, neki od njih slomljeni ili
izgrieni, kao i velike drvene ploe s nedovrenim, crno-bijelim crteima. Usred
svega toga nalazio se neraspremljen futon s plahtama u-mrljanim tuom. Pomislila
sam kako je Uchida vjerojatno sav zamrljan od tua i kad sam se okrenula da to
provjerim, on me upita:
to gleda?
Uchida-san, ree Mameha, dopusti da ti predstavim moju mlau sestru
Savuri. Dola je sa mnom ak iz Giona kako bi imala ast da te upozna.
U stvari, to ak iz Giona nije uope bilo daleko, ali u svakom sluaju, ja
sam kleknula na strunjae i obavila uobiajeni ritual dubokog naklona i molbe da
mi Uchida neto ne zamjeri, premda nisam bila sigurna je li on uo i jednu rije
od onog to mu je Mameha rekla.
Sve je bilo dobro do ruka, rekao je Uchida, a onda, pogledaj to se
dogodilo! Preao je preko sobe i podi-

274
275
gao jednu dasku. Za nju je avliima bio privren crte neke ene s lea,
glave okrenute ustranu i s kiobranom u ruci - osim to je oigledno neka maka
zakoraila u tu i zatim prela preko crtea, ostavljajui savrene otiske apa.
Krivac je u tom trenutku, smotan u kuglicu, spavao na hrpi prljave odjee.
Donio sam ga ovamo zbog mieva, a sad vidi ovo! nastavio je Uchida.
Najradije bih ga izbacio van.
Oh, ali otisci apa su tako lijepi, rekla je Mameha. Ja mislim da je s
njima slika jo bolja. to ti misli Sayu-ri?
Ja nisam bila sklona rei bilo to, jer mi se inilo kako je Uchidu silno
uzrujala Mamehina primjedba. Ali sam onda shvatila kako ona pokuava prerezati

ir, kako se izrazila. I tako sam pokuala da mi glas zvui oduevljeno i

rekla:
Iznenaena sam kako ti otisci lijepo izgledaju! Ja mislim da taj maak ima
umjetnikog dara.
Znam zato ga ti ne voli, dodala je Mameha. Ljubomoran si na njega zato
stoje tako talentiran.
Ljubomoran, ha? ree Uchida. Taj maak nije nikakav umjetnik. On je jedan
opaki demon, eto to je!
Oprosti, Uchida-san, ree Mameha. Tako je kako ti kae. Ali reci, kani
li moda baciti tu sliku? Jer ako e je baciti, ja bih je rado uzela. Ba bi
draesno izgledala u mom stanu, zar ne, Savuri?
Kad je Uchida to uo, strgnuo je sliku s daske i rekao: Svia ti se, ha? Ba
dobro, dobit e od mene dva dara! Onda je poderao sliku u dva komada i gurnuo
ih Mamehi u ruke: Ovo ti je jedan! I ovo ti je drugi! A sad van iz moje kue!
Voljela bih da to nisi napravio, ree Mameha. Po mom miljenju, to je bilo
najljepe to si ikad napravio.
Van!
Oh, Uchida-san, ne mogu sad otii. Kakva bih to bila prijateljica kad ti ne
bih ovdje malo pospremila prije nego to odem.
Na to Uchida izjuri iz kue, ostavljajui za sobom i-i
rom otvorena vrata.
Gledale smo kako je bijesno udario nogom metlu koju je Mameha ostavila oslonjenu
o stablo i ,????"? kako se poskliznuo i umalo pao kad je poeo silaziti niz
mokre stube. Nas dvije smo sljedeih pola sata istile i ? ;?
pospremale
atelijer, a onda se Uchida vratio mnogo bolje i raspoloen, ba kao stoje Mameha
prorekla. Dodue, ja to ]
jo uvijek ne bih nazvala vedrim raspoloenjem, a
k tome a
je imao naviku stalno grickati onaj made u kutu usana, !(,
to
mu je davalo zabrinut izraz. Mislim da mu je bilo neugodno zbog onog prijanjeg
ponaanja, jer nas se nije usuivao pogledati. Ubrzo je postalo jasno da ovako
uope nee zapaziti moje oi i stoga mu je Mameha rekla:
Ne ini ti se da je Savuri uistinu ljupka? Jesi li se uope potrudio da je
pogleda?
Pomislila sam kako je to s Mamehine strane ve bio oajniki potez, ali je
Uchido samo preletio pogledom preko mene kao kad rukom pomete mrvicu sa stola.
Mameha je izgledala duboko razoarana. Popodnevno je svjetlo ve poelo slabiti
i obje smo ustale da se oprostimo. Ona mu se naglaeno kratko naklonila dok se
pozdravljala s njime. Kad smo izale, nisam mogla odoljeti da ne zastanem i malo
uivam u zalasku sunca koji je nebo iza u-daljenih brda obojio arobnim
nijansama hraste i ruiaste boje kao najljepi kimono; jo udesnije od toga,
jer ti ni u najvelianstvenijem kimonu ruke nee ariti naranastim odsjajem. A
u odbljesku ovog zalaza sunca moje su ruke izgledale kao da su umoene u neko
tekue svjetlo to se prelijeva u svim duginim bojama. Podigla sam ruke i
zagledala se u njih.
Mameha-san, pogledaj, rekla sam joj, ali ona je mislila da govorim o zalazu
sunca i nezainteresirano se o-krenula prema njemu. Uchida je nepomino stajao u
vratima i s izrazom duboke usredotoenosti na licu provlaio rukom kroz sijedu
kosu. Ali nije gledao zalaz sunca. Gledao je mene.
Ako si ikad vidio slavnu sliku Uchide Kosabura na kojoj je mlada ena u
kimonu, obuzeta zanosom i blista-

276
277
vih oiju... pa, Uchida je od samog poetka tvrdio kako je ideju za tu sliku
dobio tog popodneva, gledajui mene. Ja mu to nikad nisam vjerovala. Ne mogu

zamisliti da bi tako divna slika mogla doista proizai iz prizora jedne obine
djevojice, djetinjasto zagledane u vlastite ruke o-basjane zalazeim suncem.
Devetnaesto poglavlje i
Taj mjesec zaudnih dogaaja, u kojem sam prvo ponovo srela predsjednika i potom
upoznala Nobua, doktora Raka i Uchidu Kosabura, doveo me je do toga da se
osjeam poput kunog zrikavca koji je napokon uspio pobjei iz svog kaveza od
pletene slame. Po prvi put, nakon bogzna koliko vremena, mogla sam uveer lei u
krevet vjerujui kako ipak neu zauvijek ostati neprimijeena poput kapljice
aja na strunjai. Jo uvijek mi nita nije bilo jasno: ni Mamehin plan, ni kako
e me on dovesti do toga da postanem uspjenom gejom, ni hoe li me uspjena
karijera geje ikad dovesti do predsjednika. Ali svake sam noi leala na svom
futonu i pritiskala na lice njegov rupi, proivljavajui uvijek iznova svaki
pojedini trenutak svog susreta s njime. Bila sam poput zvona u hramu koje dugo
odzvanja nakon udarca bata.
Prolo je nekoliko tjedana a da nita nismo ule od bilo kojeg od tih
mukaraca i ve smo se poele zabrinjavati. No, jednog je jutra napokon neki
tajnik iz kompanije Iwamura nazvao ajanu Ichiriki i zatraio moje drutvo za tu
veer. Mamehu je ta vijest oduevila, jer se nadala da poziv dolazi od Nobua. Ja
sam takoer bila oduevljena, samo to sam se ja nadala da poziv dolazi od
predsjednika. Kasnije tog dana rekla sam Tetii, u Hatsumo-minoj nazonosti,
kako u zabavljati Nobua i kako je molim da mi pomogne odabrati kimono.
Zapanjila sam se kad nam se Hatsumomo pridruila da nam i ona pomogne. Da nas je
odnekud sa strane promatrao neki stranac,
278
279

sigurna sam da bi za nas pomislio kako smo blisko povezana i sretna obitelj.
Hatsumomo se ni jednom nije narugala niti dobacivala sarkastine primjedbe i
doista nam je pomagala. Mislim da je Tetia bila isto toliko zauena kao i ja.
Na kraju smo se sve tri sloile oko jednog prano-zelenog kimona s uzorkom lia
u srebrnoj i cinober boji, uz koji smo odabrale sivi obi protkan zlatnim nitima.
Hatsumomo je obeala da e navratiti kako bi me vidjela s Nobuom.
Te sam veeri kleknula u hodniku ajane Ichiriki, osjeajui kako me je itav
moj dotadanji ivot vodio do ovog trenutka. Oslukivala sam zvuk priguenog
smijeha, pitajui se je li neki od tih glasova predsjednikov, a kad sam otvorila
vrata i ugledala njega na elu stola i Nobua leima okrenutog prema meni...
toliko me oarao predsjednikov smijeak, iako se, zapravo, radilo samo o
zaostatku malopreanjeg smijeha, morala sam napregnuti svu snagu kako bih se
suzdrala da mu ne uzvratim osmijehom. Prvo sam pozdravila Mamehu, potom
nekoliko drugih geja u sobi i na posljetku estoricu ili sedmoricu mukaraca.
Kad sam ustala iz kleeeg poloaja, otila sam ravno do Nobua, jer sam znala da
to Mameha oekuje od mene. Meutim, vjerojatno sam kleknula blie nego to sam
toga bila svjesna, jer je on odmah srdito tresnuo svoju alicu sa sakeom na stol
i malo se odmaknuo. Ispriala sam mu se, ali se on nije ni osvrnuo na mene, a
Mameha se samo namrtila. Ostatak veeri provela sam osjeajui se prilino
nesretno. Kasnije, kad smo zajedno odlazile sa zabave, Mameha mi je rekla:
Nobu-san se lako rasrdi. U budue mora vie paziti na to da ga ne
razdrai.
ao mi je, gospoo. Oigledno, nisam mu tako draga kao to ste mislili...
Oh, draga si mu, ne brini. Da mu se ne svia tvoje drutvo, ti bi danas
otila kui u suzama. Njegov je temperament ponekad slian vrei punoj ljunka,
ali on je na svoj nain dobar ovjek, vidjet e.
Istog tjedna, kompanija Iwamura ponovo me pozvala u ajanu Ichiriki, i jo mnogo
puta tijekom iduih tjedana, a poziv nije uvijek ukljuivao Mamehu. Ona me
upozorila da ne ostajem predugo, kako ne bih ostavila dojam da nemam nikakvih

drugih poziva i tako bih se uvijek nakon otprilike jednog sata ispriala i
otila, kao da idem na neku drugu zabavu. Dok bih se oblaila za te veeri,
Hatsumomo bi esto natuknula kako e svratiti, ali nikad se nije pojavila. A
onda me je jednog popodneva, sasvim neoekivano, obavijestila kako ima neto
slobodnog vremena te veeri i kako e sasvim sigurno doi.
Bila sam pomalo nervozna zbog toga, kao to moe zamisliti, ali situacija mi
se uinila jo gorom kad sam dola u Ichiriki i otkrila da je Nobu odsutan. Ta
je zabava imala najmanji broj uzvanika od svih kojima sam dotad prisustvovala:
osim mene, tu su bile jo samo dvije geje i etvorica mukaraca. Sto ako
Hatsumomo doe i zatekne me kako zabavljam predsjednika bez Nobua? Nisam jo
dospjela smisliti to u uiniti kad su vrata kliznula u stranu i meni se
eludac zgrio od strepnje, jer je pred vratima, u hodniku, kleala Hatsumomo.
Zakljuila sam kako mi je jedini izlaz da se pretvaram kako mi je dosadno,
kao da me ne zanima niije drutvo osim Nobuova. Moda bi to bilo dovoljno da me
spasi te veeri, ali sreom, nekoliko minuta kasnije stigao je Nobu. Hatsumomin
se ljupki osmijeh pojaao istog trenutka kad je Nobu uao u sobu, sve dok joj
usnice nisu postale jo izrazitije crvene i nabubrjele poput kapljica krvi
nanizanih uz rubove rane. Nobu se smjestio za stolom, a Hatsumomo me odmah,
majinskim tonom, ponukala da odem do njega i natoim mu ake. Otila sam i
namjestila se pokraj njega, pokuavajui pokazivati sve znakove oara-nosti.
Svaki put kad bi se nasmijao, na primjer, podigla bih na kratko pogled prema
njemu kao da ne mogu odoljeti elji da ga pogledam. Hatsumomo je bila
oduevljena i tako nas je otvoreno promatrala da ak nije izgledala svjesna
injenice da su oi svih mukaraca uperene u nju, ili je, to je vjerojatnije,
jednostavno bila naviknuta na to.

280
281
Te je veeri bila arobno lijepa, kao to je to, uostalom, uvijek bila; jedan
mladi na drugom kraju stola gotovo nita drugo nije radio nego palio cigaretu
za cigaretom i gledao u nju. ak je i predsjednik, koji je sjedio drei otmjeno
meu prstima alicu sa sakeom, povremeno kri-om pogledavao prema njoj. Pitala
sam se jesu li mukarci doista toliko zaslijepljeni ljepotom da bi se osjeali
povlatenima proivjeti ivot s nekim stvarnim demonom ako bi to bio lijepi
demon. Odjednom mi se u mati ukazala slika predsjednika kako kasno uveer ulazi
u predvorje za goste u naoj okiyi kako bi se tamo sastao s Hatsumomo, te se,
drei eir u ruci, smijei dolje na mene, dok drugom rukom otkopava kaput.
Nisam vjerovala da bi on ikad mogao biti toliko oaran njezinom ljepotom da ne
bi primijetio tragove okrutnosti koji su povremeno izlazili na vidjelo. Meutim,
u jedno sam bila sasvim sigurna: kad bi Hatsumomo ikad naslutila moje osjeaje
prema njemu, vjerojatno bi ga pokuala zavesti, ako ni zbog ega drugoga, onda
samo zato da meni nanese bol.
Odjednom mi se uinilo nunim navesti Hatsumomo da ode sa zabave. Znala sam
da je dola kako bi gledala ljubav to se raa, kako je ona to nazvala, pa sam
odluila pokazati joj to to je dola vidjeti. Poela sam time to sam vrcima
prstiju stalno dodirivala vrat ili kosu, kao da sam toboe zabrinuta za svoj
izgled. Kad sam pritom sluajno okrznula jedan od ukrasa u kosi, pala mi je na
pamet jedna ideja. Priekala sam da netko ispria kakvu alu, a onda sam se,
smijui se i popravljajui prstima frizuru, nagnula prema Nobuu. Zapravo je,
priznajem, moralo izgledati udno to toliko petljam oko frizure, jer je kosa
bila uvrena voskom i malo je bilo vjerojatno da bi se neto moglo pomaknuti.
No, ja sam kanila olabaviti jedan od ukrasa, vodopad utih i naranastih
cvjetova afrana od svile, i pustiti ga da padne Nobuu u krilo. Meutim, drvena
igla koja je drala ukras u kosi bila je zabodena dublje nego to sam oekivala,
a kad sam je napokon u-spjela izvui toliko da ukras sklizne iz kose, odbio se

od Nobuovih grudi i pao na tatami meu njegove prekriene noge. Gotovo su svi
primijetili to se dogodilo, ali inilo se
da nitko ne zna to bi trebalo uiniti. Bila sam zamislila kako u posegnuti
rukom u njegovo krilo i uzeti ukras glumei djevojaki stid, ali nisam imala
hrabrosti staviti ruku meu njegove noge.
Nobu ga je sam pokupio i drei za iglu, polako ga vrtio meu prstima.
Potrai mladu slukinju koja me doekala na vratima, rekao mi je. Reci joj da
elim onaj paketi koji sam donio.
Posluala sam i kad sam se vratila u sobu, svi su ekali da vide to e se
dogoditi. Nobu je jo uvijek drao meu prstima iglu mog ukrasa za kosu tako da
su se cvjetovi njihali iznad stola i nije se ni pomakao da uzme paketi kad sam
mu ga pruila. Htio sam ti to dati kasnije, kad bude odlazila. Ali izgleda da
je sudbina odredila da ti to dam sada, rekao je i pokretom glave prema paketiu
dao mi znak da ga otvorim. Bilo mi je strano neugodno jer su me svi gledali,
ali sam razmotala papir i otvorila malu drvenu kutiju koja je bila unutra. U
kutiji je, na jastuiu od satena leao jedan prekrasno izraen ukrasni ealj u
obliku polukruga, blistavo crvene boje i ukraen arenim cvjetiima.
Naao sam ga prije nekoliko dana u trgovini antikvitetima, rekao je.
Predsjednik se sjetno zagledao u kutiju s ukrasnim eljem na stolu i
pokrenuo je usnice, ali iz njih u prvi as nije iziao nikakav zvuk, sve dok se
nije nakaljao i proistio grlo, a onda je nekako udno tunim glasom rekao:
Doista, Nobu-san, nisam imao pojma da si ti tako sentimentalan.
Hatsumomo se digla od stola i ja sam ve pomislila kako sam je se uspjela
rijeiti, ali na moje iznenaenje, ona je dola i kleknula uz mene. Nisam znala
to bi to imalo znaiti sve dok nije izvadila ealj iz kutije i briljivo mi ga
zatakla u kosu, iznad velike pune. Pruila je ruku i Nobu joj je dao moj ukras
od svilenih cvjetova, te mi je i njega briljivo ponovo vratila u kosu, kao
majka djetetu. Zahvalila sam joj se malim naklonom.

282
283
I
Pogledajte, zar ovo nije najljupkije stvorenje koje ste ikad vidjeli?
znaajno je upitala Nobua. Zatim je teatralno uzdahnula, kao da su ovi trenuci
bili neto najromantinije to je ikad doivjela a onda se ispriala i otila,
kao to sam se i nadala.
Samo se po sebi razumije da se mukarci mogu meusobno razlikovati kao ukrasno
grmlje koje cvate u razliito doba godine. Jer iako su Nobu i predsjednik,
inilo se, pokazali zanimanje za mene ve nekoliko tjedana nakon natjecanja u
sumo hrvanju, prolo je vie mjeseci i jo uvijek nismo dobile nikakvu poruku
bilo od doktora Raka, bilo od Uchide. Mameha je odluno tvrdila kako trebamo
ekati da se oni sami jave, radije nego da pronaemo nekakav izgovor i ponovo
odemo do njih, ali na kraju vie nije mogla izdrati i otila je jednog
popodneva vidjeti to je s Uchidom.
Otkrila je kako je ubrzo nakon naeg posjeta Uchidi-nog maka ugrizao jazavac
i maak je u roku od nekoliko dana uginuo od infekcije. Uchida je nakon toga
zapao u jedno od svojih dugotrajnih razdoblja opijanja. Mameha ga je nekoliko
dana posjeivala kako bi ga razvedrila. Kad joj se uinilo da se njegovo
raspoloenje napokon poelo mijenjati, obukla me je u kimono ledenoplave boje s
rubom izvezenim raznobojnim vrpcama, naminkala me na zapadnjaki nain, samo
da naglasi kutove, kako je rekla, i poslala me k njemu s jednim bisernobijelim
maiem koji ju je morao stajati tko zna koliko novaca. Mislila sam da je mai
prekrasan, ali Uchida ga je jedva pogledao, samo je sjedio i piljio u mene,
okreui glavu amo-tamo. Nekoliko dana kasnije pozvao me je da mu poziram u

atelijeru. Mameha me upozorila da utim i ne pokuavam s njim razgovarati, te je

sa mnom, kao pratnju, poslala slukinju Tatsumi, koja je itavo popodne provela
drijemajui u jednom kutu dok je Uchida grozniavo mijeao boje i stalno me
premjetao s jednog mjesta na drugo, povlaei svaki put nekoliko poteza po
riinu papiru prije nego to bi me ponovo premjestio.
Kad bi putovao naokolo po Japanu i gledao slike koje je Uchida naslikao tijekom
te zime, kao i tijekom nekoliko iduih godina dok sam mu ja sluila kao model kao na primjer sliku koja visi u sobi za konferencije Sumitomo banke u Osaki,
jedno od njegovih malobrojnih sauvanih ulja, moda bi ti se inilo kako je to
za mene bilo zanimljivo iskustvo. U stvari, nita nije moglo biti dosadnije od
toga. Veinom se sve svodilo na to da sam otprilike jedan sat ili neto vie
provela sjedei u neudobnom poloaju. Najvie mi je ostalo u sjeanju kako sam
stalno bila edna, jer mi Uchida nikad nije ponudio da neto popijem. ak i kad
bih donijela sa sobom aj, on bi posudu s ajem odnio u drugi kraj sobe kako mu
ne bi odvlaila pozornost. Slijedei Mamehine upute, nikad nisam progovorila ni
rijei, ak ni jednog uasno hladnog poslijepodneva usred veljae kad sam
vjerojatno trebala neto rei, ali nisam. Uchida je sjeo preda me i zurio mi u
oi, vaui onaj made u kutu usta. Imao je pregrt tapia boje i neto vode
koja se stalno ledila, ali ma koliko je puta mrvio i mijeao boje u razliite
kombinacije plave i sive, ni jednom nije bio potpuno zadovoljan i svaki put bi
iziao pred vrata i prolio smijeanu boju u snijeg. to je vie buljio u mene,
postajao je sve srditiji i na posljetku me poslao kui. Nije mi se javio vie od
dva tjedna i kasnije sam saznala da se kroz to vrijeme ponovo opijao. Mameha se
ljutila na mene to sam dopustila da do toga doe.
to se pak tie doktora Raka, on nam je onog puta kad sam ga prvi put vidjela
gotovo obeao da emo se nai u ajani Shirae, ali otada je prolo ve est
tjedana, a od njega nije stigla nikakva poruka. Kako su dani prolazili, Mameha
je postajala sve zabrinutija. Ja jo uvijek nita nisam znala o tome na koji
nain ona kani Hatsumomo izbaciti iz ravnotee, osim da itav njezin plan visi
poput vrata na dva ovjesa, od kojih je jedan Nobu, a drugi doktor Rak. Nisam
mogla dokuiti kakvu zamisao ima s U-chidom, ali mi se inilo da je to nekakva
zasebna ideja; u svakom sluaju, neto to nije od sredinje vanosti.

284
285
Napokon, krajem veljae, Mameha je sluajno srela doktora Raka u ajani
Ichiriki i saznala kako je on sve ovo vrijeme bio zauzet otvaranjem jedne nove
bolnice u Osaki. Sad, kad je glavni dio posla bio iza njega, nadao se obnoviti
poznanstvo sa mnom u ajani Shirae idueg tjedna. Sjea se kako mu je Mameha
rekla da u biti preplavljena pozivima ako se pojavim u ajani Ichiriki, zato
nas je doktor Rak pozvao da mu se pridruimo u ajani Shirae. Dakako, Mameha je
na taj nain, zapravo, htjela izbjei Hatsumomo, ali unato tome, dok sam se
pripremala za ponovni susret s doktorom, nisam se nekako mogla osloboditi
nelagodnog osjeaja da bi nas Hatsumomo ipak mogla pronai. Meutim, kad sam
ugledala ajanu Shirae, umalo nisam prasnula u smijeh, jer to je nedvojbeno bilo
mjesto koje bi Hatsumomo po svaku cijenu nastojala zaobii. Podsjetila me je na
mali uveli cvijetak na stablu punom raskonih cvjetova. Gion je nastavio
uspjeno poslovati i tijekom tih posljednjih godina ekonomske krize, ali ajana
Shirae, koja nikad nije bila osobito uspjena, samo je jo dublje potonula.
Jedini razlog zbog kojeg je tako imuan ovjek kao to je bio doktor Rak jo
uvijek dolazio u tu ajanu bio je taj to on nije oduvijek bio bogat. U njegovim
mlaim godinama, Shirae je vjerojatno bila najbolja ajana koju je on sebi mogao
priutiti. Zato kad je napokon postao dobrodoao gost u ajani Ichiriki, to jo

nije znailo da moe potpuno prekinuti svaku vezu s ajanom Shirae. Kad mukarac
nae ljubavnicu, nee odmah trati da se razvede od ene.
Te veeri u ajani Shirae ja sam toila ake dok je Mameha priala neku
priu, a doktor Rak itavo to vrijeme sjedio s isturenim laktovima, tako da je
ponekad ak gurnuo laktom Mamehu ili mene, na to bi se okrenuo i kimnuo glavom
u znak isprike. On je bio utljiv ovjek, otkrila sam. Najvei je dio vremena
zurio u stol kroz svoje okrugle naoale i s vremena na vrijeme, gurnuo bi pod
brkove komadi sirove ribe, mi to zovemo sashimi, pokretom koji bi me podsjetio
na kakvog djeaka koji sakriva neto pod strunjau. Kad smo te veeri napokon
izale iz ajane, mislila sam da nismo bile uspjene i da ga neemo
esto viati, jer bilo bi normalno oekivati da mukarac koji je tako malo
uivao tijekom neke veeri nee eljeti ponovo doi u Gion. Meutim, novi je
poziv doktora Raka stigao ve sljedeeg tjedna i zatim gotovo svakog tjedna
tijekom narednih mjesec dana.
Sve se glatko odvijalo s doktorom dok ja jednog popodne-va sredinom oujka nisam
napravila jednu glupost i zamalo upropastila sav Mamehin trud i briljivo
planiranje. Sigurna sam da su mnoge mlade djevojke upropastile svoje ivotne
anse time to su odbile uiniti neto to se od njih oekivalo ili to su bile
nepristojne prema nekom vanom mukarcu ili kakvim slinim nepromiljenim
postupkom, meutim, moja je pogrjeka bila toliko beznaajna da uope nisam ni
bila svjesna toga da sam ita napravila.
To se zbilo u okiyi u vremenu od otprilike jedne minute, malo poslije ruka
jednog hladnog dana dok sam kleala na drvenoj galeriji i vjebala shamisen.
Hatsumomo je prolazila pokraj mene na putu do zahoda. Da sam na nogama imala
cipele, spustila bih se dolje na zemljani prolaz i maknula joj se s puta. Ovako
sam se samo mogla s mukom uspraviti na noge iz kleeeg poloaja, jer su mi ruke
i noge bile potpuno ukoene od hladnoe. Da sam bila bra, Hatsumomo vjerojatno
ne bi dola na ideju da mi neto kae. Meutim, dok me je gledala kako se
podiem na noge, rekla je:
Njemaki veleposlanik dolazi u grad, ali Bua je zauzeta i ne moe ga
zabavljati. Zato ne zamoli Mamehu neka sredi da ti uskoi na Buino mjesto?
Nakon toga se nasmijala kao da je ve sama pomisao da bih ja mogla zabavljati
tako vanu linost isto toliko apsurdna kao i pomisao da bi netko japanskom caru
ponudio zdjelicu ira.
Posjet njemakog veleposlanika izazvao je prilino uzbuenje u Gionu. U tom
su razdoblju, 1935. godine, u Njemakoj doli na vlast novi ljudi i premda se ja
nisam

286
287

?
razumjela u politiku, znala sam da se Japan u zadnje vrijeme udaljava od
Sjedinjenih Drava i da eli ostaviti povoljan dojam na novog njemakog
veleposlanika. U Gionu su se svi pitali kome e pripasti ast da ga zabavlja
tijekom njegova najavljena posjeta.
Kad mi se Hatsumomo obratila, trebala sam posramljeno pognuti glavu i izvesti
itavu predstavu oko toga kako je moj ivot jadan u usporedbi s Buinim. No, ja
sam sluajno prije toga ba razmiljala o tome koliko su se moji izgledi
popravili i kako Mameha i ja uspjeno skrivamo njezin plan pred Hatsumomo, kakav
god on bio. Moj je prvi poriv bio da se nasmijeim, ali sam uspjela zadrati
ukoeno lice poput maske i jako sam bila zadovoljna to se nisam odala.
Hatsumomo me je udno pogledala; trebala sam odmah shvatiti kako joj se neto

mota po glavi. Brzo sam stupila ustranu i ona je prola. I time je ta mala zgoda
bila zavrena, barem sam ja tako mislila.
A onda smo za nekoliko dana Mameha i ja ponovo otile u ajanu Shirae, gdje
nas je ekao doktor Rak. Ali kad smo odgurnule ulazna vrata, vidjele smo Buu
kako navlai natikae i upravo se sprema otii. Zgranula sam se kad sam ju
vidjela, pitala sam se kako je, zaboga, dospjela ovamo. A onda se u ulaznom
predvorju pojavila Hatsumomo i sve mi je postalo jasno: Hatsumomo nas je nekako
nadmudrila.
Dobra veer, Mameha-san, rekla je Hatsumomo. I, gle, tko je to s tobom!
Mala pripravnica koja je neko vrijeme bila tako draga doktoru.
Sigurna sam da je Mameha bila isto toliko iznenaena kao i ja, ali nije to
pokazala. Zaboga, Hatsumomo--san, rekla je, jedva sam te prepoznala... ali
moram rei, stvarno dobro podnosi godine!
Hatsumomo nije doista bila stara, imala je samo dvadeset osam ili dvadeset
devet godina. Mislim da je Mameha samo pokuala na brzinu smisliti neto zlobno,
ime bi je bocnula.
288
Pretpostavljam da ste dole vidjeti doktora, nastavila je Hatsumomo. Kakav
zanimljiv ovjek! Samo, nadam
se da e mu jo uvijek biti drago to vas vidi. Pa, zbogom. Hatsumomo je
izgledala dobro raspoloena dok je odlazila, ali sam u odsjaju uline svjetiljke
na Buinu licu razabrala izraz tuge.
Mameha i ja smo bez rijei izule natikae; ni ona, ni ja nismo znale to
bismo rekle. Turobno ozraje ajane Shirae inilo se te noi gustim poput vode u
ribnjaku. Zrak je vonjao na staru minku, a u kutovima soba boja je otpadala s
vlanih zidova. Bila bih dala ne znam to, samo da se mogu okrenuti i otii.
Kad smo otvorile vrata iz hodnika, vidjele smo vlasnicu ajane kako pravi
drutvo doktoru Raku. Ona bi se obino zadrala jo nekoliko minuta nakon naeg
dolaska, vjerojatno kako bi doktoru mogla naplatiti vrijeme koje je provela s
njime. Meutim, veeras se ispriala im smo mi ule i nije nas ni pogledala dok
je prolazila kraj nas. Doktor Rak je sjedio leima okrenut prema nama, pa smo
preskoile formalni pozdrav i odmah mu se pridruile za stolom.
Izgledate umorni, doktore, rekla mu je Mameha. Kako se osjeate veeras?
Doktor Rak nije odmah odgovorio. Samo je vrtio au s pivom na stolu ispred
sebe da nekako utroi vrijeme, premda je on bio krajnje djelotvoran ovjek i
nikad ne bi uzalud tratio ni sekunde, ako se to ikako dalo izbjei.
Da, umoran sam, na posljetku je rekao. Nisam ba raspoloen za razgovor.
I na to je iskapio ostatak piva i ustao, spremajui se za odlazak. Mameha i
ja smo se pogledale. Kad je doao do vrata, okrenuo se prema nama i rekao: Ne
svia mi so kad se pokae da su me varali ljudi u koje sam imao |M>vjerenja.
I nakon toga je izaao, ne zatvorivi vrata za sobom.
Mameha i ja smo ostale kleati, bile smo odve zaprepatene da bismo mogle
bilo to rei. Napokon je Mameha ustala i zatvorila vrata. Kad se vratila za
stol, prvo je klcknula i zagladila kimono, a onda je srdito stisnula oi i
289
upitala me: U redu, Savuri. Da ujem to si zapravo rekla Hatsumomo?
Mameha-san, zar nakon tolikog truda? Obeala sam vam da neu uiniti nita
ime bih ugrozila svoje anse.
Doktor te je oito odbacio kao praznu vreu. Sigurna sam da za to postoji
nekakav razlog... ali neemo ga otkriti dok ne saznamo to mu je Hatsumomo
veeras rekla.
Kako bismo to mogle saznati?
Bua je bila ovdje. Mora s njom razgovarati.
Uope nisam bila sigurna da e Bua htjeti sa mnom razgovarati, ali rekla sam
da u pokuati i Mameha se, izgleda, time zadovoljila. Ustala je i pripremila se
za odlazak, ali ja se nisam pomakla s mjesta, sve dok se ona nije okrenula da
vidi to je sa mnom.

Mameha-san, rekla sam, smijem neto pitati? Sad Hatsumomo zna da sam ja
provodila vrijeme s doktorom i vjerojatno shvaa razlog. Doktor Rak sigurno zna
razlog. Vi ga znate. Moda ga ak zna i Bua! Samo ja nita ne znam. Biste li
bili toliko ljubazni da mi objasnite svoj plan?
Mameha me pogledala kao da joj je doista ao to sam je to upitala. Jedan
dugi trenutak gledala je svud naokolo, samo ne u mene, ali je na posljetku
duboko uzdahnula i ponovo kleknula kraj stola kako bi mi rekla ono to sam
htjela znati.
Ti vrlo dobro zna, poela je, da te Uchida-san gleda oima umjetnika. Ali
doktora zanima neto drugo, a isto tako i Nobua. Zna li to znai izraz
jegulja beskunica?
Nisam imala pojma o emu govori i to sam joj rekla.
Pa, mukarci na sebi imaju... neku vrstu jegulje, rekla je. ene to
nemaju. Ali mukarci imaju. To se nalazi...
Mislim da znam o emu govorite, prekinula sam je, ali nisam znala da se to
zove jegulja.
Zapravo, to nije jegulja, nastavila je Mameha. Ali ako se pravimo da je to
jegulja, puno e lake shvatiti ovo to u ti rei. Prema tome, misli o tome na
taj nain. Evo o emu se radi: ta jegulja itav ivot trai sebi dom, a to
misli, to ene imaju u sebi? Spilje, u kojima jegulje vole boraviti. Ta
pilja, to je mjesto iz kojega jednom mjeseno dolazi krv, kad oblaci prekriju
mjesec, kako mi ponekad znamo govoriti.
Bila sam dovoljno odrasla da shvatim to Mameha time misli, jer sam ve
nekoliko godina proivljavala taj prolazak oblaka preko mjeseca. Kad mi se to
prvi put dogodilo, uhvatio me uasan strah; ne bih se bila vie prestraila ni
da sam kihnula i odjednom u rupiu ugledala komadie mozga. Mislila sam da
umirem, sve dok me Tetia nije nala kako perem krvavu krpu i objasnila mi kako
je krvarenje jednostavno dio onog to znai biti ena.
Moda ne zna ovo o jeguljama, nastavila je Mameha, one ljubomorno uvaju
svoj teritorij. Kad nau pilju koja im se svia, neko se vrijeme vrpolje u njoj
kako bi se uvjerile... ovaj, kako bi se uvjerile da je to zgodna pilja,
pretpostavljam. A kad zakljue da je pilja udobna, oznae je kao svoj
teritorij... pljuvanjem. Jesi razumjela?
Da mi je Mameha jednostavno rekla to to mi je pokuavala predoiti, sigurna
sam da bih bila okirana, ali barem bi mi bilo lake shvatiti o emu se radi.
Tek mnogo godina kasnije, otkrila sam da mi je Mameha doslovce ponovila
objanjenje koje je ona ula od svoje starije sestre.
Sad dolazi neto to e ti se moda initi jako udno, rekla je, kao da ovo
to je dosad rekla nije bilo udno. Mukarcima se to zapravo svia raditi. U
stvari, jako im se svia. Ima mukaraca koji gotovo i ne rade nita drugo nego
itavog ivota tragaju za raznim piljama u koje e pustiti svoje jegulje.
Posebno im se svia ona enska pilja u kojoj nikad dotad nije bila nijedna
druga jegulja. Razumije? Mi to zovemo mizuage.
Sto zovemo mizuage?
Kad muka jegulja prvi put istrauje ensku pilju. To zovemo mizuage.

290
291

Dakle, mizu znai voda, age znai podii ili poloiti, prema tome,
izraz mizuage zvui kao da ima nekakve veze s podizanjem vode ili polaganjem
neega na vodu. Ako stavi tri geje u jednu sobu, svaka e ti od njih iznijeti
drugaije objanjenje odakle dolazi taj izraz. Nakon to je Mameha zavrila s

objanjavanjem, ja sam samo bila jo vie zbunjena, ali sam se pravila kao da u
tome vidim nekakav smisao.
Pretpostavljam da moe pogoditi zato doktor voli dolaziti u Gion,
nastavila je Mameha. On zarauje mnogo novaca od svoje bolnice. Osim novca koji
mu je potreban za uzdravanje obitelji, sve ostalo troi na mizuage. Moda e te
zanimati podatak da si ti ba onakva mlada djevojka kakve on najvie voli. Ja to
dobro znam, jer sam ja bila jedna od njih.
Kako sam kasnije saznala, otprilike godinu ili dvije prije mog dolaska u
Gion, doktor Rak je platio rekordnu cijenu za Mamehin mizuage, moda sedam ili
osam tisua jena. To danas moda ne zvui mnogo, ali u ono vrijeme to je bila
svota koju je ak i netko kao Majka, koja je jedino mislila o novcu i kako da ga
se domogne, mogao vidjeti samo jednom ili dvaput u ivotu. Mamehin je mizuage
dijelom bio tako skup zbog toga to je ona ve bila slavna, ali postojao je jo
jedan razlog, kako mi je objasnila tog popodneva. Dva vrlo imuna mukarca
nadmetala su se meusobno tko e ponuditi viu cijenu za njezin mizuage. Jedan
je bio doktor Rak. Drugi, neki poslovni ovjek koji se zvao Fujikado. Obino se
mukarci ne natjeu na takav nain: oni se svi meusobno poznaju i radije e se
dogovoriti oko takvih stvari. Meutim, Fujikado je ivio na drugom kraju Japana
i tek je povremeno dolazio u Gion. Zato mu je bilo svejedno hoe li uvrijediti
doktora Raka. S druge je pak strane doktor Rak, koji je tvrdio kako u sebi ima
plemike krvi, mrzio ljude koji su se uzdigli vlastitim radom, kao stoje to bio
Fujikado, premda je i sam, najveim dijelom, stekao bogatstvo i ugled vlastitim
rukama.
Kad je Mameha na sumo natjecanju primijetila No-buovo zanimanje za mene,
odmah je pomislila kako je Nobu slian Fujikadu; postigao je uspjeh zahvaljujui vlastitim sposobnostima i
bio odbojan ljudima kao to je doktor Rak. S obzirom na injenicu da me je
Hatsumomo ganjala naokolo kao to neka domaica ganja ohara, ja se svakako
nisam mogla nadati da u postati slavna kao to je bila Mameha te tako postii
visoku cijenu za svoj mizuage. Meutim, ako se dovoljno svidim toj dvojici
mukaraca, oni bi se mogli poeti meusobno nadmetati, to bi me dovelo u
jednako povoljan poloaj da novcem od mizuagea otplatim dugove kao da sam bila
uspjena i popularna pri-pravnica. Na to je Mameha mislila kad je govorila o
izbacivanju iz ravnotee Hatsumomo. Hatsumomo je zlobno uivala u Nobuovom
zanimanju za mene, a pritom nije shvaala kako e njegova naklonost vrlo
vjerojatno podii cijenu mog mizuagea.
Oevidno, morali smo ponovo privui doktora Raka. Ako on ne bude u igri, Nobu
moe ponuditi za moj mizuage koliko ga bude volja, to jest, ako uope pokae
zanimanje za to. Ja nisam u to bila previe sigurna, ali me je Mameha uvjeravala
kako ni jedan mukarac nee gajiti prijateljski odnos s petnaestogodinjom
pripravnicom ako mu nije na pameti njezin mizuage.
Moe se kladiti da ono to ga privlai nisu razgovori s tobom, rekla je.
Pokuala sam se pretvarati kao da me to nije uvrijedilo.

292
293
i Dvadeseto poglavlje
Kad sad pogledam unatrag, vidim da je taj razgovor s Ma-mehom promijenio moj
pogled na svijet. Prije toga, nita nisam znala o mizuageu, bila sam jo uvijek
naivna djevojica koja nije mnogo znala o ivotu. Ali nakon tog razgovora,
poela sam shvaati zbog ega mukarci poput doktora Raka troe toliko novaca i
vremena u Gionu. Kad to jednom shvati, ne moe to ponovo zaboraviti. Vie
nisam mogla misliti o doktoru Raku na isti nain kao ranije.

Kasnije te veeri ekala sam u svojoj sobi u okiyi da zaujem zvuk

Hatsumominih i Buinih koraka na stubama. Ve je bio jedan sat ujutro, ili jo
kasnije, kad su se napokon vratile kui. ula sam kako je Bua umorna po nainu
kako su joj dlanovi pljeskali po stubama, jer ona se ponekad uspinjala strmim
stepenicama na sve etiri, poput psia. Prije nego to je zatvorila vrata
njihove sobe, Hatsumomo je pozvala jednu od slukinja i zatraila da joj donese
pivo.
Ne, ekaj, dodala je. Donesi dvije boce. Hou da Bua pije sa mnom.
Molim vas, Hatsumomo-san, ula sam kako se Bua buni. Radije bih popila
pljuvaku.
itat e mi na glas dok ja pijem, pa prema tome moe usput malo popiti.
Osim toga, mrzim kad su ljudi previe trijezni. To je odvratno.
Nakon toga slukinja sie. Kad se ponovo vraala uza stube, ula sam kako ae
zveckaju na pladnju to ga je nosila.
Dugo sam sjedila oslonjena uhom o vrata svoje sobe, sluajui Buu kako ita
lanak o nekom novom kabuki glumcu. Napokon je Hatsumomo posrui izila u
hodnik i otvorila vrata gornjeg zahoda.
Buo! ula sam je kako dovikuje. Zar ti se ne jedu rezanci?
Ne, gospoo.
Izai na ulicu i pokuaj pronai prodavaa. Kupi i sebi jednu zdjelicu, neu
jesti sama.
Bua uzdahne i sie niz stepenice, ali ja sam prvo morala priekati da se
Hatsumomo vrati u sobu i tek sam se onda oduljala dolje. Ne bih moda uspjela
dostii Buu, ali ona je bila toliko umorna da se vukla ulicom otprilike takvom
brzinom kakvom se mulj cijedi niz kosinu i s otprilike isto toliko svrhe. Kad
sam je napokon dostigla, preplaeno me je pogledala i pitala me to se dogodilo.
Nita se nije dogodilo, odgovorila sam, samo... oajniki mi je potrebna
tvoja pomo.
Oh, Chiyo-chan, odgovorila mi je, mislim da me je jo samo ona tako zvala,
nemam vremena! Pokuavam nai rezance za Hatsumomo, a ona e me natjerati da ih
i ja jedem. Bojim se da u se pobljuvati po njoj.
Buo, jadnice, rekla sam. Izgleda kao led kad se pone topiti. Lice joj
se objesilo od umora i inilo se kao da ju teina odjee vue prema zemlji.
Rekla sam joj neka sjedne negdje, a ja u potraiti prodavaa i donijeti joj
rezance. Bila je tako umorna da se uope nije bunila, samo mi je pruila novac i
sjela na jednu klupu na obali Shira-kawe.
Trebalo mi je dosta vremena da pronaem prodavaa, ali sam ga napokon nala i
vratila se s dvije zdjelice vruih rezanaca. Bua je duboko spavala, zabaene
glave i otvorenih usta kao da lovi kine kapi. Bilo je oko dva sata ujutro i na
ulici je jo uvijek bilo ljudi. Jedna skupina

294
295
mukaraca hihotala se gledajui usnulu Buu kao da je to neto najmjenije to
su vidjeli u zadnjih nekoliko tjedana, a moram priznati, doista je bilo neobino
vidjeti geju pri-pravnicu u sveanoj odjei kako hre na klupi.
Kad sam odloila zdjelice s rezancima, probudila sam je to sam njenije
mogla i rekla: Buo, silno te elim zamoliti za jednu uslugu, ali... bojim se
da nee biti sretna kad uje to traim od tebe.
Nije vano, odgovorila mi je. Ionako nema vie nieg zbog ega bih bila
sretna.
Ti si veeras bila prisutna kad je Hatsumomo razgovarala s doktorom. Bojim
se da bi taj razgovor mogao ugroziti itavu moju budunost. Hatsumomo mu je
sigurno rekla nekakvu la o meni, jer me doktor vie ne eli vidjeti.

Koliko god sam mrzila Hatsumomo i eljela saznati to je uinila, odmah sam
poalila to sam pokrenula razgovor o tome. Bua je bila toliko nesretna da je
ak i taj mali dodatni pritisak s moje strane za nju bio previe. Istog su joj
se asa niz iroke obraze poele kotrljati suze, kao da ih je godinama skupljala
u sebi.
Nisam znala, Chiyo-chan! rekla je, petljajui prstima ispod obija u potrazi
za rupiem. Nisam imala pojma!
Misli, nisi znala to e Hatsumomo rei? Ali kako je to itko mogao znati?
Nije to. Nisam znala da itko moe biti tako zao! Ja to ne razumijem... Ona
to radi bez ikakvog razloga, samo da nekome nanese zlo. A najgore je od svega to
to misli da joj se ja divim i da elim biti ista takva. A ja je mrzim! Nikad
nikoga nisam toliko mrzila.
uti je rupi jadne Bue ubrzo postao sav umrljan od razmazane minke. Ako
je ranije sliila kocki leda koja se poinje topiti, sad je sliila na mlaku
vode.
Buo, molim te, posluaj me, rekla sam. Ne bih to traila od tebe kad bi
postojala bilo kakva druga mogunost da to saznam. Ali ne elim se ponovo nai u
situaciji
da ivot provodim kao slukinja, a to e se dogoditi ako Hatsumomo uspije u onom
to je naumila. Nee se smiriti dok se ne naem poput ohara pod njezinom nogom.
Hou rei, zgnjeit e me ako mi ti ne pomogne da joj uma-knem!
Buci je to bilo smijeno i obje smo se poele smijati. I tako, dok jadna Bua
nije znala bi li plakala ili se smijala, ja sam joj uzela rupi iz ruke i
pokuala malo popraviti razmazanu minku. Bila sam toliko dirnuta to ponovo
vidim onu staru Buu koja mi je neko bila prijateljica da su se i meni oi
ispunile suzama i bacile smo se jedna drugoj u zagrljaj.
Oh, Buo, potpuno ti se razmazala minka, rekla sam joj kad smo se
isplakale.
Nije vano, rekla je. Rei u Hatsumomo da mi je na ulici priao nekakav
pijanac i protrljao mi lice svojim rupiem, a ja nisam mogla nita jer sam u
rukama nosila zdjelice s rezancima.
Nisam mislila da e ita vie rei, ali je ona, nakon stanke, duboko
uzdahnula.
Ja ti elim pomoi, Chiyo-san, rekla je, ali predugo sam se zadrala.
Hatsumomo e me doi traiti ako ne pourim natrag. A ako nas nae zajedno...
Moram ti samo postaviti nekoliko pitanja. Reci mi, kako je Hatsumomo saznala
da ja zabavljam doktora u ajani Shirae?
Ah, to, rekla je Bua. Ona te je pokuala zadirkivati prije nekoliko dana
u vezi s njemakim veleposlanikom, ali tebe kao da uope nije diralo to to ti
je govorila. Kad te je vidjela tako smirenu, odmah je pomislila kako ste ti i
Mameha sigurno smislile nekakav plan. Otila je Awajiumiju u ured za
registracije i pitala ga u kojim si ajanama zaraunavala svoje vrijeme. Kad je
ula da je Shirae jedna od njih, lice joj je dobilo onaj zlobni izraz i iste smo
veeri poele odlaziti tamo traiti doktora. Dvaput smo otile uzalud, a onda
smo ga napokon nale.
Vrlo je malo imunih mukaraca zalazilo u ajanu Shirae. Zato je Hatsumomo
odmah pomislila na doktora

296
297
Raka. Postupno sam poela shvaati kako je on u Gionu na glasu kao specijalist
za mizuage. im joj je on doao na pamet, Hatsumomo je vjerojatno odmah
pogodila to to Mameha smjera.

Sto mu je rekla veeras? Kad smo ule u sobu nakon to ste vi otile, doktor
uope nije htio govoriti s nama.
Pa, rekla je Bua, neko su vrijeme avrljali o svemu i svaemu, a onda je
Hatsumomo odglumila kako ju je toboe neto podsjetilo na jednu priu. I poela
je: U mojoj okiyi ima jedna mlada pripravnica koja se zove Sayu-ri... Kad je
doktor uo tvoje ime... kaem ti, trgnuo se kao da ga je ubola pela. I rekao:
Ti je poznaje? Na to mu je Hatsumomo odgovorila: Naravno da je poznajem,
doktore. Pa ivi sa mnom u istoj okiyi\ Nakon toga je rekla jo neto, ega se
ne sjeam, i onda: Ne bih smjela govoriti o Sayuri jer... pa, ja joj zapravo
pomaem prikriti jednu vanu tajnu.
Sledila sam se kad sam to ula. Bila sam sigurna da je Hatsumomo smislila
nekakvu groznu la.
Buo, kakvu je to tajnu izmislila?
Pa, nisam sigurna jesam li dobro shvatila. Nije mi se uope inilo neto
jako vano. Rekla mu je kako postoji neki mladi koji ivi u blizini nae okiye,
ali da nam Majka strogo zabranjuje da imamo deke. Rekla je kako se ti i taj
deko jako volite i kako joj nije teko lagati za tebe kad je to potrebno, jer
smatra da je Majka u tome previe stroga. Rekla je kako vas ak puta da
provedete neko vrijeme zajedno u njezinoj sobi kad Majke nema u okiyi. A onda je
rekla neto kao: Oh, ali... zbilja vam to nisam smjela rei, doktore! Sto u
ako to nekako doe Majci do uiju, nakon to sam se toliko namuila pomaui
Savuri da nitko ne sazna tu tajnu! Meutim, doktor je rekao kako joj je
zahvalan to mu je to ispriala i kako e to to je uo sigurno zadrati za
sebe.
Mogla sam zamisliti koliko je Hatsumomo uivala u svojoj maloj spletki.
Upitala sam Buu je li bilo jo neega, ali ona je rekla da nije.
Zahvalila sam joj se nekoliko puta to mi je pomogla i rekla joj kako mi je ao
to je ovih zadnjih nekoliko godina ivjela kao Hatsumomina robinja.
Mislim da je to urodilo i nekim dobrom, odgovorila je Bua. Majka je ba
prije nekoliko dana odluila da me posvoji. I tako bi se moda ipak na kraju
mogao ostvariti moj san o domu u kojem u mirno moi proivjeti svoj ivot.
Osjetila sam gr u elucu kad sam to ula, premda sam joj rekla kako se
veselim zbog nje. I doista, bilo mi je drago zbog nje, ali sam isto tako dobro
znala kako je mogunost da Majka posvoji mene, a ne nju, vaan dio Ma-mehina
plana.
Sutradan, u njezinom stanu, ispriala sam Mamehi to sam saznala. im je ula
ono o mom navodnom deku, poela je s gaenjem tresti glavom. Ja sam ve i sama
naslutila to je Hatsumomo time htjela postii, ali mi je ona sad objasnila kako
je Hatsumomo na lukav nain navela doktora Raka na pomisao da je neka jegulja
ve istraivala moju pilju, da se tako izrazim.
Jo ju je vie uzrujala vijest o Buinom usvojenju.
Pretpostavljam, rekla je, da imamo jo nekoliko mjeseci vremena prije nego
to se to dogodi. A to znai da je dolo vrijeme za tvoj mizuage, Savuri, bez
obzira jesi li za to spremna ili nisi.
Jo istog tjedna Mameha je otila u duan sa slatkiima i naruila za mene
kolaie od rie koje mi zovemo ekubo, to na japanskom znai jamica. Tako ih
zovemo jer na vrhu imaju jamicu s malenim crvenim krugom u sredini, to neki
ljudi smatraju prilino dvosmislenim. Mene su uvijek podsjeali na male
jastuie, blago udubljene kao da je na njima spavala neka ena i zamazala ih
rumenilom za usne, jer je moda bila previe umorna da prije

298
299

spavanja oisti minku. Bilo kako bilo, kad neka geja pri-pravnica postane
dostupna za mizuage, ona kutije s tim ekubo kolaiima poklanja mukarcima koji
je esto pozivaju na svoje zabave. Veina pripravnica poklanja najmanje po tucet
takvih kutija, moda i mnogo vie, ali ja u ih moi pokloniti samo Nobuu i
doktoru, ako budemo imale sree. Ja sam, dakako, bila tuna to neu te kolaie
pokloniti predsjedniku, ali s druge strane, itava mi se stvar inila tako
neukusnom da mi nije bilo previe ao to on nee u to biti ukljuen.
S Nobuom je sve ilo lako. Vlasnica ajane Ichiriki zamolila ga je da jedne
veeri doe malo ranije, pa smo se Mameha i ja nale s njime u jednoj maloj sobi
koja je gledala na ulazno dvorite. Ja sam mu se zahvalila na panjama koje mi
je ukazivao, jer on je u zadnjih est mjeseci bio izvanredno ljubazan prema
meni: povrh toga to me je esto pozivao da ga zabavljam ak i kad predsjednik
nije bio s njime, donosio mi je raznovrsne darove, osim onog ukrasnog elja
koji mi je poklonio one veeri kad je dola Hatsumomo. Nakon to sam mu se
zahvalila, uzela sam kutiju s ekubo kolaiima, umotanu u neizbi-jeljeni papir i
uvezanu grubom uzicom, naklonila se i gurnula kutiju preko stola prema njemu. On
ju je primio, a Mameha i ja smo mu se jo nekoliko puta zahvalile na
ljubaznosti, neprestano se klanjajui, tako da mi se ve vrtjelo u glavi. Ta
mala ceremonija nije dugo trajala i No-bu je iziao iz sobe, nosei kutiju u
onoj svojoj jednoj ruci. Kasnije, kad sam ga zabavljala na njegovoj zabavi, nije
to ni jednom spomenuo. Zapravo, inilo mi se kako mu je zbog svega toga pomalo
neugodno.
Doktor Rak je, dakako, bio neto sasvim drugo. Za poetak Mameha je morala
obii sve glavne ajane u Gio-nu i moliti njihove gazdarice da ju obavijeste ako
se doktor pojavi kod njih. ekale smo nekoliko noi, a onda je stigla poruka da
se pojavio u ajani Yashino kao gost jednog drugog ovjeka. Pourila sam do
Mamehina stana da se presvuem i potom krenula u Yashino s kutijom ekubo
kolaia zamotanom u komad svile.
Yashino je bila jedna nova ajana, sagraena potpuno u zapadnjakom stilu. Sobe
su bile na svoj nain elegantne, s tamnim gredama i tako dalje, ali soba u koju
su mene uveli te veeri imala je umjesto tatami strunjaa i stolova okruenih
jastuiima, tvrdi drveni pod pokriven perzijskim tepihom, stoli za kavu i
nekoliko debelo tapeciranih stolaca. Moram priznati, uope mi nije palo na pamet
sjesti na jedan od tih stolaca, nego sam ekala Ma-mehu kleei na tepihu, iako
mi je tvrdi pod uasno uljao koljena. Jo sam bila u tom poloaju kad je pola
sata kasnije ona ula u sobu.
to to radi? rekla mi je. Ovo nije japanska soba. Sjedni na jedan od ovih
stolaca i pokuaj izgledati kao da ti je udobno.
Uinila sam kako mi je rekla. Ali kad je ona sjela na drugi stolac nasuprot
meni, vidjela sam da se osjea isto toliko nelagodno kao i ja.
Zabava kojoj je prisustvovao doktor, odravala se u susjednoj sobi. Mameha ga
je ve neko vrijeme zabavljala. Stalno mu nataem pivo, kako bi bio prisiljen
otii na zahod, rekla mi je. Kad doe do toga, ja u ga saekati u hodniku i
zamoliti ga neka svrati ovamo. Mora mu odmah dati ekubo. Ne znam kako e on na
to uzvratiti, ali to nam je jedina ansa da popravimo tetu koju nam je nanijela
Hatsumomo.
Mameha je nakon toga otila, a ja sam jo dugo ekala u onom stolcu. Bilo mi
je vrue i bojala sam se da e mi znoj od vruine i nervoze otopiti bjelilo i
pretvoriti mi lice u neto slino zguvanoj plahti na futonu nakon prospavane
noi. Pokuavala sam se neim zabaviti kako bih smanjila nervozu, ali jedino sam
mogla s vremena na vrijeme ustati i na brzinu provjeriti minku u zrcalu koje je
visjelo na zidu.
Napokon sam zaula glasove, zatim kucanje na vratima i nakon toga Mameha
irom otvori vrata.
Izvolite, doktore, uite, samo na trenutak, rekla je.

Vidjela sam doktora Raka kako stoji u polumraku hodnika, izgledao je strogo
kao oni stari portreti koje moe

300
301
vidjeti u predvorjima banaka. Piljio je u mene kroz svoje okrugle naoale. Nisam
bila sigurna to bih trebala napraviti; da sam kleala na strunjaama, sad bih
mu se naklonila, stoga sam kleknula na tepih i pozdravila ga na isti nain,
premda sam bila sigurna da Mameha nee biti zadovoljna to sam tako postupila.
Mislim da me doktor nije ni pogledao.
Radije bih se vratio na zabavu, rekao je. Ispriavam se.
Savuri vam je neto donijela, doktore, zaustavila ga je Mameha. Uite,
molim vas, samo na trenutak.
Pokretom ruke pozvala ga je da ue u sobu i odvela ga do jednog od
tapeciranih stolaca. Potom je, valjda, zaboravila to mi je ranije govorila, jer
smo sad obje kleale na tepihu, svaka s jedne strane doktorovih koljena.
Uvjerena sam da je doktoru godilo gledati dvije tako raskono odjevene ene kako
mu klee pod nogama.
ao mi je to vas nisam vidjela nekoliko dana, rekla sam mu. Ali kao da je
ve zatoplilo. ini mi se kao da je prolo itavo jedno godinje doba!
Doktor mi nita nije odgovorio, samo je nastavio piljiti u mene.
Molim vas, primite ove ekubo, doktore, rekla sam i naklonivi se, postavila
kutiju na stol, blizu njegove ruke. On je stavio obje ruke u krilo, kao da hoe
rei kako mu ne pada na pamet dotaknuti kutiju.
Zato mi to daje?
Mameha se umijea. Oprostite, doktore. Ja sam navela Savuri da povjeruje
kako bi vam bilo drago primiti od nje ekubo. Nadam se da nisam pogrijeila?
Pogrijeila si. Moda ti ne poznaje ovu djevojku tako dobro kao to misli.
Ja tebe uistinu cijenim, Mameha--san, ali ne slui ti na ast to mi je
preporua.
Oprostite, doktore, rekla je Mameha. Nisam imala pojma da vi tako mislite.
Imala sam dojam da vam je Savuri vrlo draga.
U redu. Sad kad smo sve razjasnili, idem natrag na zabavu.
302
Ali smijem vas neto pitati? Je li vas Savuri nekako uvrijedila? ini mi se da
ste se tako neoekivano promijenili.
Sasvim sigurno me je uvrijedila. Rekao sam ti da me vrijea kad me ljudi
varaju.
Sayuri-san, srami se to si prevarila doktora! ukorila me je Mameha.
Sigurno si mu rekla neto to si znala da nije istina. to si mu to rekla?
Ne znam! odgovorila sam koliko god sam bezazleni-je mogla. Ukoliko se ne
radi o onom prije nekoliko tjedana, kad sam mu rekla kako je zatoplilo, a
zapravo nije...
Mameha me je kratko pogledala; mislim da joj se to nije svidjelo.
To vi raistite meu sobom, rekao je doktor. Mene se to ne tie. A sad
me, molim vas, ispriajte.
Ali, doktore, prije nego to odete, zadravala ga je Mameha, recite, ne
radi li se moda o nekakvom nesporazumu? Savuri je potena djevojka i nikad ne
bi nekog svjesno prevarila. Pogotovo nekog tko je bio tako ljubazan prema njoj.
Predlaem ti da je upita o deku iz susjedstva, odgovori joj doktor.
Laknulo mi je to je napokon spomenuo pravi razlog. Doktor je bio tako
rezerviran ovjek, da me ne bi iznenadilo da je odbio govoriti o tome.
Znai, u tome je problem! uzviknula je Mameha. Sigurno ste razgovarali s
Hatsumomo.

Ne vidim zato bi to bilo vano, odgovori doktor.

Ona tu priu iri po Gionu. U tome nema ni trunke istine! Otkako je Savuri
dobila vanu ulogu u Plesovima stare prijestolnice, Hatsumomo se svim silama
trudi da je osramoti.
Priredba Plesovi stare prijestolnice predstavljala je Hvake godine najvaniji
dogaaj u Gionu. Premijera je trebala biti za samo est tjedana, poetkom
travnja. Sve su plesne uloge podijeljene jo prije nekoliko mjeseci i ja bih
303

bila poaena da su neku od njih dodijelili meni. Moja je uiteljica ak

natuknula takvu mogunost, ali koliko sam znala, zasad sam jedino trebala
svirati u orkestru i uope se nisam trebala pojaviti na pozornici. Mameha je to
izriito traila, kako nastupom na pozornici ne bih jo vie izazvala Hatsumomo.
Kad me je doktor pogledao, nastojala sam izgledati kao netko tko e plesati
neku znaajnu ulogu i tko je ve dosta dugo upoznat s tom injenicom.
ao mi je to to moram rei, doktore, ali Hatsumomo je poznata laljivica,
nastavila je Mameha. Nije preporuljivo vjerovati onome to ona kae.
Prvi put to ujem.
Nikome nije ni na kraj pameti da vam to kae, odgovori mu Mameha tihim
glasom kao da se doista boji da je netko ne uje. Meu gejama ima toliko onih
koje ne govore istinu! Zato ni jedna ne eli biti prva koja e neku drugu
optuiti da lae. Ali, ili vam ja sada laem, ili je Hatsumomo lagala kad vam je
ispriala tu priu. Vi morate odluiti koju od nas bolje poznajete i kojoj vie
vjerujete.
Ne shvaam zato bi Hatsumomo izmiljala takve prie samo zato to je Sayuri
dobila ulogu u predstavi.
Sigurno ste upoznali Hatsumominu mlau sestru Buu. Hatsumomo se nadala da
e Buci pripasti uloga koju je dobila Savuri. A ja sam dobila ulogu koju je
Hatsumomo eljela za sebe! Ali sve to sad nije vano, doktore. Ako sumnjate u
Savurino potenje, potpuno vas shvaam to se nekate prihvatiti od nje ekubo.
Doktor je dugo utke sjedio i gledao u mene. Na posljetku je rekao: Zamolit
u jednog od lijenika u bolnici daje pregleda.
Ja bih vam eljela izai u susret koliko god vie mogu, rekla je Mameha,
ali teko bih je mogla nagovoriti na to, budui da jo niste pristali ponuditi
se kao zatitnik za njezin mizuage. Ako sumnjate u njezino potenje... pa,
Savuri e pokloniti ekubo mnogim mukarcima. Sigurna
sam da e veina njih biti sumnjiava prema priicama koje uju od Hatsumomo.
inilo se da je to napokon postiglo uinak koji je Mameha eljela postii.
Doktor Rak je neko vrijeme utke sjedio. Na posljetku je rekao: Zbilja ne znam
to bi bilo ispravno uiniti. Prvi put se nalazim u tako neobinom poloaju.
Molim vas, prihvatite ekubo, doktore i zaboravimo Hatsumomine ludosti.
esto sam sluao o nepotenim djevojkama koje namjeste mizuage u ono doba u
mjesecu kad je mukarca lako prevariti. Samo, ja sam lijenik, zna, mene ne
moete lako prevariti.
Ali nitko vas ne pokuava prevariti!
Doktor je jo trenutak ostao sjediti, a onda je ustao i, uzdignutih ramena i
isturenih laktova, iziao iz sobe. Ja sam bila toliko zaokupljena klanjanjem da
nisam stigla gledati je li uzeo ekubo kolaie ili nije, ali na sreu, kad sam
pogledala na stol nakon to su on i Mameha otili, vidjela sam da ih vie ondje
nema.
Kad je Mameha govorila o mojoj ulozi u predstavi, mislila sam da je ona to
izmislila kao objanjenje zato Hatsumomo iri lai o meni. Stoga moe
zamisliti kako sam se idueg dana iznenadila kad sam saznala da je zapravo
govorila istinu. Odnosno, ako jo i nije sasvim bilo istina, Mameha je tvrdila
kako e zasigurno biti istina do kraja tjedna.
U to vrijeme, sredinom tridesetih godina, u Gionu je radilo vjerojatno ak
sedam ili osam stotina geji, a kako je u proljetnoj priredbi Plesova stare

prijestolnice moglo sudjelovati samo njih ezdeset, borba za uloge razorila bi

svake godine mnoga prijateljstva. Mameha nije govorila istinu kad je doktoru
rekla kako je preotela ulogu od Hatsumomo: ona je, naime, bila jedna od malog
broja geji kojima je svake godine bila zajamena solo uloga. Meu-

304
305

Dvadeset prvo poglavlje i

tim, doista je bila istina da je Hatsumomo oajniki eljela vidjeti Buu na
pozornici. Ne znam odakle joj pomisao da je to ostvarivo, jer premda je Bua
dobila pripravniku nagradu i jo neke poasti, nikad se nije isticala u plesu.
Bilo kako bilo, nekoliko dana prije nego to sam predala doktoru kutiju s ekubo
kolaiima, jedna je sedamnaestogodinja pripravnica koja je dobila solo ulogu u
predstavi, pala niza stube i povrijedila nogu. Sirota je djevojka bila oajna,
ali su sve ostale pripravnice bile spremne iskoristiti njezinu nesreu i
uskoiti na njezino mjesto. Ta je uloga na kraju pripala meni. Ja sam tada imala
samo petnaest godina i nikad jo nisam plesala na pozornici, to ne znai da
nisam bila spremna. Budui da sam tolike veeri ostajala u okiyi, umjesto da
trim sa zabave na zabavu poput svih ostalih pripravnica, Tetia mi je esto
svirala shami-sen kako bih mogla vjebati plesanje. To je bio razlog zbog ega
su me, sa samo petnaest godina, ve bili promaknuli u jedanaesti rang, iako
vjerojatno nisam imala vie dara za ples od drugih djevojaka. tovie, da me
Mameha nije toliko skrivala od javnosti zbog Hatsumomo, mogla sam ve prethodne
godine dobiti ulogu u predstavi.
Obavijestili su me da sam dobila ulogu sredinom oujka, tako da mi je za
probe ostalo samo oko mjesec dana. Na sreu, moja mi je uiteljica plesa eljela
pomoi i esto je radila sa mnom popodne, izvan uobiajenih proba. Majka nije
odmah saznala to se dogodilo, Hatsumomo joj to, naravno, nije htjela rei, nego
tek nekoliko dana kasnije, iz govorkanja svojih prijateljica s kojima je igrala
mah--jong. Kad se vratila u okiyu, upitala me je li istina da sam dobila ulogu.
Potvrdila sam, na to je ona otila u svoju sobu s takvim izrazom zaprepatenja
na licu kao da je upravo vidjela svog psia Takua kako zbraja nizove brojki u
njezinim knjigama.
Naravno, Hatsumomo je pucala od bijesa, ali Mame-hu to nije zabrinjavalo.
Kako je rekla, doao je trenutak da izbacimo Hatsumomo iz borilita.
306
Jednog kasnog popodneva, otprilike tjedan dana nakon toga, Mameha mi je prila u
pauzi proba i vidjela sam da je zbog neeg vrlo uzbuena. Izgleda da joj je
barun prethodnog dana onako, kao uzgred, spomenuo kako za kraj idueg tjedna
priprema zabavu za izvjesnog kreatora kimona Arashina. Barun je posjedovao jednu
od najpoznatijih zbirki kimona u Japanu. Najveim se dijelom zbirka sastojala od
antiknih komada, ali je s vremena na vrijeme barun kupovao jo i poneke osobito
lijepe primjerke rada ivuih umjetnika. Odluka da otkupi jedan Arashinov kimono
navela ga je na zamisao da priredi zabavu.
Kad mi je barun to spomenuo, pomislila sam kako mi to ime, Arashino, zvui
nekako poznato, rekla mi je Mameha, ali se u prvi as nisam mogla sjetiti
otkuda ga znam. On je jedan od Nobuovih najboljih prijatelja! Shvaa kakve nam
to prua mogunosti? Nisam se toga sjetila sve do danas, ali nagovorit u baruna
da na tu svoju zabavu pozove Nobua i doktora. Uvjerena sam da se njih dvojica
nee svidjeti jedan drugome. Kad doe do nadmetanja za tvoj mizuage, moe biti

sigurna da ni jedan od njih dvojice nee ostati po strani, znajui kakav plijen
moe dopasti onome drugome.
Bila sam uasno umorna, ali kako nisam eljela razo-i arati Mamehu,
oduevljeno sam zapljeskala rukama i re-! kla kako sam joj vrlo zahvalna to je
smislila tako lukav plan. I doista mislim kako je to lukavo smislila, ali naj307

veim mi se dokazom lukavosti inila njezina uvjerenost kako e bez tekoa

nagovoriti baruna da tu dvojicu mukaraca pozove na zabavu. Oevidno, oni e
obojica rado prihvatiti poziv, Nobu zato to je barun bio jedan od investitora u
kompaniju Iwamura, iako ja to tada nisam znala, a u doktorovu sluaju... pa,
doktor je sebe smatrao pomalo aristokratom, premda je vjerojatno imao tek jednog
opskurnog pretka s neto plemike krvi, stoga e se on smatrati obveznim
prisustvovati bilo kakvom dogaaju na koji ga poziva barun. Meutim, nije mi
bilo jasno zbog ega bi barun pristao pozvati bilo jednog, bilo drugog. Nobu mu
se nije sviao; vrlo je malo bilo onih koji Nobua nisu smatrali odbojnim. A to
se tie doktora Raka, barun ga uope nije poznavao i mogao je isto tako pozvati
nekog prolaznika s ulice.
No, Mameha je, u to sam se ve uvjerila, bila vrlo vjeta kad je nekoga
trebalo na neto nagovoriti. Pozivi su dogovoreni i ak je uspjela nagovoriti
moju nastavnicu plesa da me idue subote oslobodi proba kako bih i ja mogla
otii na zabavu. Zabava je trebala poeti rano popodne i zavriti veerom, iako
smo Mameha i ja trebale stii kad zabava ve bude u tijeku. Tako je ve bilo oko
tri sata popodne kad smo se napokon ukrcale u riku i krenule prema barunovom
imanju, koje se nalazilo u podnoju brda u sjeveroistonom dijelu grada. To je
bio moj prvi posjet jednom tako luksuznom posjedu i bila sam prilino zapanjena
onim to sam vidjela, jer ako zamisli pozornost koja se poklanja podrobnostima
pri izradi kimona, dakle, ista je takva pozornost bila primjetna u ureenju i
brizi za imanje na kojem je barun ivio. Glavnu je kuu sagradio jo njegov
djed, ali je vrtove, koji su me se dojmili poput goleme prostirke od tkanine
ukraene raskonim arama, zamislio i odnjegovao njegov otac. Navodno su kua i
vrtovi uvijek bili u odreenom neskladu, sve dok barunov stariji brat nije
godinu dana prije nego to je poginuo u atentatu, premjestio ribnjak i napravio
vrt mahovine, kroz koji je staza od kamenih ploa vodila od paviljona za
promatranje mjeseca do jednog krila kue. Crni labudovi klizili su po povrini
ribnjaka, tako ponosna dr!.? anja da si se osjeao posramljenim to si samo obino, nezgrapno ljudsko
bie.
Trebale smo zapoeti s pripremanjem ceremonije aja kojoj e se mukarci
prikljuiti kada budu spremni, stoga sam se zaudila kad smo prole kroz glavni
ulaz i nismo se uputile prema uobiajenom ajnom paviljonu, nego ravno do obale
ribnjaka, gdje smo se ukrcale u jedan brodi. Brodi je bio veliine uske sobe.
Najvei je dio bio otvoren i imao je drvene klupe postavljene uz rub, ali se na
jednom kraju uzdizao mali, natkriveni paviljon s platformom prekrivenom tatami
strunjaama. ak je imao i zidove od papirnatih paravana koji su bili odmaknuti
ustranu radi zraka, a u samom je sreditu bio etverouglasti drveni otvor
ispunjen pijeskom, koji je sluio kao ognjite na kojem je Mameha zapalila
ugljene brikete kako bi zagrijala vodu u elegantnom eljeznom ajniku. Dok je
ona bila zabavljena vatrom, ja sam pokuala biti od koristi slaui sve to nam
je potrebno za ceremoniju. Ve sam bila prilino nervozna, a onda se Mameha,
nakon to je stavila ajnik na vatru, okrenula prema meni i rekla:
Ti si pametna djevojka, Savuri. Ne trebam ti govoriti to e biti s tobom
ako doktor Rak ili Nobu izgube zanimanje za tebe. Ne smije dopustiti da ijedan
od njih pomisli kako ukazuje preveliku pozornost onomu drugomu. Ali, naravno,
malo ljubomore nee nita koditi. Sigurna sam da e to znati izvesti.
Ja nisam bila toliko sigurna, ali znala sam da u, u svakom sluaju, morati
pokuati.

Prolo je pola sata dok barun i njegovih deset gostiju nisu izili iz kue i
polako se uputili prema brodiu, zastajkujui svako malo kako bi se iz
razliitih kutova divili pogledu na brda. Kad su se ukrcali u brodi, barun nas
je, odgurujui brod motkom, dovezao nasred ribnjaka. Mameha je pripravila aj, a
ja sam dijelila gostima alice s i-ajem.
Nakon toga smo pole u etnju kroz vrtove zajedno s mukarcima i ubrzo smo
doli do jedne drvene platforme i/.nad vode, gdje je nekoliko slukinja
rasporeivalo jastu-

308
309
I
t
ke na kojima e mukarci sjediti i stavljalo pladnjeve s bocama toplog sakea.
Namjerno sam klekla pokraj doktora Raka i upravo sam pokuavala smisliti to bih
mu rekla kad mi se, na moje iznenaenje, on prvi obratio.
Je li ona posjekotina na bedru lijepo zarasla? upitao me.
Mora znati da je sad ve bio oujak, a ja sam po-sjekla nogu jo u studenom.
U meuvremenu sam doktora Raka vidjela vie puta nego to mogu nabrojiti, prema
tome, doista ne znam zato je toliko ekao da me to upita i zato mi je to
pitanje postavio upravo tada, pred toliko ljudi. Na sreu, mislim da ga nitko
nije uo, zato sam spustila glas dok sam mu odgovarala.
Hvala lijepa, doktore. Uz vau pomo, potpuno je zarasla.
Nadam se da nije ostao veliki oiljak, rekao je. O ne, samo siuna
neravnina, zbilja. Mogla sam tu prekinuti razgovor o tome i moda mu natoiti
ake ili promijeniti temu, ali sam sluajno primijetila kako prstom jedne ruke
gladi palac druge. Znala sam da je doktor ovjek koji nita ne radi bez razloga.
Ako, dakle, gladi palac na taj nain i pritom misli na moju nogu... no da,
odluila sam kako bi bilo glupo promijeniti temu.
Nije to nekakav pravi oiljak, nastavila sam. Katkad, dok se kupam,
prijeem preko njega prstima i... zapravo, to je kao nekakva malena uzvisina.
Otprilike ovakva.
Prela sam kaiprstom preko zgloba na prstu druge ruke i potom sam pruila
doktoru prst da i on to uini. Podigao je ruku, ali je onda oklijevajui zastao.
Nakratko me je pogledao u oi. Zatim je povukao ruku i pogladio zglob vlastitog
prsta.
Takva je posjekotina trebala zacijeliti bez ikakvog traga, rekao je.
Pa, moda nije toliko velika kao to sam rekla. Na-pokon, moja je noga,
vidite, jako... ovaj, osjetljiva. Dovolj-no je da mi na nogu padne kapljica
kie, sva se stresem!
Neu se praviti kao da je ita od toga imalo nekakvog smisla. Oiljak nee
izgledati vei samo zato jer je noga osjetljiva i uostalom, kad sam to zadnji
put osjetila kapljice kie na goloj nozi? Ali sad kad sam shvaala stvarni
razlog doktorova zanimanja za mene, pretpostavljam da sam, napola s gaenjem, a
napola oarana, pokuavala pogoditi to mu je na umu. Bilo kako bilo, doktor je
proistio grlo i nagnuo se prema meni:
A... jesi li vjebala?
Vjebala?
Posjekla si se kad si izgubila ravnoteu dok si... no da, zna to mislim.
Svakako ne eli da se to opet dogodi. Prema tome, pretpostavljam da si
vjebala. Samo, kako se vjebaju takve stvari?
Nakon to je to rekao, zavalio se unazad i sklopio oi. Bilo mi je jasno da
od mene oekuje dui odgovor, a ne samo rije ili dvije.

Pa, moda ete misliti da sam aava, ali svake veeri..., zapoela sam, a
onda sam morala neto smisliti. Stanka se oduljila, ali doktor ni na trenutak
nije otvorio oi. Sliio mi je na ptia u gnijezdu koji eka majin kljun.
Svake veeri, nastavila sam, prije nego to uem u kupku, vjebam odravanje
ravnotee u razliitim pozicijama. Katkad drhtim od struje hladnog zraka na
goloj koi, ali tako provedem pet ili moda deset minuta.
Doktor proisti grlo, to sam ja shvatila kao dobar znak.
Prvo odravam ravnoteu na jednoj, a onda na drugoj nozi. Ali nezgoda je u
tome...
Do tog je trenutka barun, koji nam je sjedio suelice, razgovarao s drugim
gostima, ali sad je zavrio s time to je govorio i nastala je tiina. Moje su
sljedee rijei odzvonile tako jasno kao da sam ih izgovorila s govornice.
... kad na sebi nemam ni krpice...
Hitro sam pokrila usta rukama, ali prije nego to sam mogla smisliti to da
uinim, barun je uskliknuo. Nebesa! rekao je. Ne znam o emu vas dvoje
razgovarate, ali

310
311
sasvim sigurno zvui mnogo zanimljivije od ovog o emu mi priamo!
Svi su se mukarci na to nasmijali. Nakon toga je doktor bio toliko ljubazan
i objasnio im je umjesto mene o emu se radi.
Sayuri-san je prole godine dola k meni s ranom na nozi, rekao je. Ranila
se kad je pala. Zato sam joj preporuio neka vjeba odravanje ravnotee.
Doista je marljivo vjebala, dodala je Mameha. Ova je odjea mnogo
nezgrapnija nego to izgleda.
Neka je onda skine! uzviknuo je jedan od mukaraca, iako se, dakako, samo
alio i svi su se nasmijali.
Slaem se! rekao je barun. Ionako mi nikad nije bilo jasno zato se ene
uope gnjave s kimonom. Nita nije ljepe od ene koja na sebi nema nikakvu
odjeu.
To nije istina kad se radi o kimonu koji je kreirao moj dobri prijatelj
Arashino, ree Nobu.
ak ni njegova kimona nisu tako lijepa kao ono to skrivaju, ree barun i
pokua odloiti alicu sa sakeom na platformu, ali je pritom dosta toga prolio.
Nije ba bio pijan, premda je oigledno zavirio u alicu dublje nego to sam ja
to od njega oekivala. Nemojte me pogrjeno shvatiti, nastavio je. Ja mislim
da je ono to Arashino radi prekrasno. Da tako ne mislim, on ne bi sad sjedio
ovdje do mene, je li tako? Ali ako me pitate to mi je drae gledati, neki
kimono ili golu enu... no, da!
Nitko to ne pita, ree Nobu. Ja bih osobno volio uti na emu Arashino u
zadnje vrijeme radi.
Meutim, Arashino nije imao prilike odgovoriti, jer se barun, koji je upravo
srkao ake, gotovo zagrcnuo od urbe da ga prekine.
Mmm... samo malo, rekao je. Zar nije tono da svaki mukarac na svijetu
voli gledati golu enu? Odnosno, eli li ti, Nobu, rei kako te ne zanima golo
ensko tijelo?
Ja to nisam rekao, odgovori Nobu. Rekao sam da mislim kako je vrijeme
posluati na kojim je stvarima Arashino u zadnje vrijeme radio.
312
O da, to i mene zanima, naravno, ree barun. Ali, zna, mene zbilja fascinira
to to smo mi mukarci, ma koliko bili naizgled razliiti, ispod koe svi
potpuno isti. Ne moe se pretvarati, Nobu-san, da si ti iznad toga. Mi znamo da
to nije istina, zar ne? Trenutano ovdje nema ni jednog mukarca koji ne bi

platio prilino mnogo novaca samo da moe gledati Sayuri kako se kupa. Ha?
Priznajem, to je neto o emu ja matam. Ali daj, molim te! Nemoj se praviti da
u tome nisi isti kao ja.
Sayuri je tek pripravnica, umijeala se Mameha. Moda bismo je, siroticu,
trebali potedjeti ovakvog razgovora.
Ni govora! usprotivio se barun. Sto prije vidi svijet onakvim kakav
stvarno jest, to bolje za nju. Mnogi se mukarci prenavljaju kako ne ganjaju
enske zbog toga da bi im zali pod suknje, ali sluaj me, Sayuri, postoji samo
jedna vrsta mukaraca! I kad smo ve kod te teme, evo jo neto to treba imati
na umu: svaki je od ovih mukaraca koji ovdje sjede danas u nekom trenutku
pomislio koliko bi uivao u tome da te vidi golu. to ti misli o tome?
Ja sam sjedila s rukama u krilu, zurila u drveni pod platforme i pokuavala
izgledati edno. Morala sam nekako uzvratiti na ovo to je barun rekao,
poglavito zato to su svi zamuknuli, ali prije nego to sam uspjela smisliti to
u rei, Nobu mi je ljubazno priskoio upomo. Odloio je alicu sa sakeom i
ustao.
Ispriavam se, barune, ali ne znam doi do zahoda, rekao je. Naravno, time
je, prema ustaljenom obiaju, pozvao mene da ga otpratim.
Ni ja nisam znala put do zahoda, ali sam jedva doekala priliku da se
udaljim. Kad sam ustala, jedna se slukinja ponudila da mi pokae put i povela
me oko ribnjaka |dok je Nobu iao za nama.
Kad smo uli u kuu, uputila me da odem do kraja inog dugakog hodnika
oploenog svijetlim drvetom, s prozorima na jednoj strani. Na drugoj strani,
obasjani suncem, stajali su stakleni ormarii u kojima su bili iz313
loeni razni vrijedni predmeti. Htjela sam povesti Nobua do kraja hodnika, ali
je on zastao kod jednog ormaria u kojem je bila izloena zbirka starih maeva.
Nobu se pravio da gleda izloke, ali je uglavnom bubnjao prstima po staklu i
povremeno bi silovito puhnuo kroz nos, jer je jo uvijek bio vrlo ljut. Ja sam,
takoer, bila uznemirena onim to se dogodilo. Ali sam mu ujedno bila zahvalna
to me je izbavio iz neugodne situacije i nisam znala kako bih mu to rekla. Kod
sljedeeg ormaria, u kojem su bile izloene male netsuke izrezbarene figurice
od slonovae, upitala sam ga sviaju li mu se antikviteti.
Misli, takvi kao to je barun? Ni najmanje.
Barun nije bio osobito star. Zapravo, bio je puno mlai od Nobua. Ali znala
sam to misli: mislio je kako je barun zaostatak iz feudalnog doba.
Ispriavam se, rekla sam, ja sam mislila na antikvitete koji su ovdje
izloeni.
Kad gledam one maeve tamo, mislim na baruna. Kad gledam ove netsuke ovdje,
onda opet mislim na njega. On podupire nau kompaniju i ja mu mnogo dugujem. Ali
ne volim tratiti vrijeme mislei na njega kad to nije nuno potrebno. Jesam li
odgovorio na tvoje pitanje?
Naklonila sam mu se kao odgovor na to, a on se potom hitrim korakom zaputio
niz hodnik, tako da sam jedva uspjela stii prva do zahoda kako bih mu otvorila
vrata.
Kasnije, kad smo se vratili do obale ribnjaka, sa zadovoljstvom sam zapazila
da se drutvo poelo razilaziti. Samo e nekoliko mukaraca ostati na veeri.
Ispratila sam, zajedno s Mamehom, ostale goste do glavnog ulaza gdje su ih
ekali njihovi vozai. Kad smo naklonom pozdravile posljednjeg od onih koji su
odlazili, okrenule smo se i u-gledale jednog od barunovih slugu kako eka da bi
nas odveo u kuu.
Iduih smo sat vremena Mameha i ja provele u sluin-skim odajama, gdje su nam
posluili divnu veeru, izme314
u ostalog i tai no usugiri - poput papira tanke krike morske ribe deverike,
lepezasto poslagane na keramiki tanjur u obliku lista, uz koje se slui umak
ponzu. Ja bih svakako uivala u tim finim jelima da Mameha nije bila tako

neraspoloena. Pojela je tek nekoliko zalogaja ribe i potom je samo sjedila,

zurei kroz prozor u sumrak. Neto u izrazu njezina lica navelo me je na pomisao
kako bi ona najradije otila natrag do ribnjaka i tamo bi, moda, sjedila i
grizla usnice, zurei srdito u sve tamnije nebo.
Pridruili smo se barunu i preostalim gostima u sobi koju je barun zvao mala
soba za bankete kad su oni ve bili na pola veere. Zapravo bi u tu malu sobu
za bankete lako stalo dvadesetak ili ak dvadeset i pet gostiju, a kako je
veina gostiju otila, ostali su samo gospodin Arashino, Nobu i doktor Rak. Kad
smo ule, njih etvorica jeli su u potpunoj tiini. Barun je bio toliko pijan da
mi se inilo kao da mu oi u dupljama pljuskaju naokolo.
Upravo kad je Mameha pokuavala zapoeti razgovor, doktor Rak dva puta
prevue ubrusom preko brade i ispria se, ustajui da ode na zahod. Otpratila
sam ga do istog hodnika kroz koji smo Nobu i ja ranije proli. Sad, kad se vani
smrailo, jedva sam nazirala predmete u staklenim ormariima jer su se svjetla u
stropu odbijala o staklo. Meutim, doktor je zastao kod ormaria s maevima i
pomicao je glavu amo-tamo dok nije pronaao kut iz kojeg ih je mogao vidjeti.
Ti se svakako izvrsno snalazi u barunovoj kui, rekao je.
Oh, ne, gospodine, osjeam se prilino izgubljenom u ovako velikoj palai.
Znala sam vas dovesti ovamo samo zato jer sam kroz ovaj hodnik prola ranije s
Nobu-sa-nom.
Siguran sam da je on samo projurio kroz njega, ree doktor. Takav ovjek
kao to je Nobu nije dovoljno senzibilan da bi mogao cijeniti predmete izloene
u ovim ormariima.
Nisam znala to bih na to rekla, a doktor me znaajno pogleda i nastavi:
315
t
Ti jo ne poznaje svijet, ali s vremenom e nauiti kako se mora uvati
ljudi koji su toliko arogantni da prihvate poziv takvog ovjeka kao to je barun
i zatim razgovaraju s njim na onako nepristojan nain kao to je to Nobu uinio
danas popodne.
Ja sam mu na to odgovorila naklonom i kad je postalo jasno kako doktor ne
kani nita vie rei, povela sam ga niz hodnik prema zahodu.
Kad smo se vratili u malu sobu za bankete, nali smo mukarce zauzete
razgovorom, zahvaljujui nenametljivoj vjetini Matnehe koja se sad povukla u
pozadinu i toila im ake. Ona mi je esto govorila kako se uloga geje katkad
svodi na to da samo promijea juhu. Ako si ikad primijetio kako se miso zaini
slegnu poput oblaka na dno zdjelice, ali se brzo podignu nakon samo nekoliko
krunih pokreta tapiima, shvatit e o emu je govorila.
Ubrzo je razgovor skrenuo na temu kimona i potom smo svi krenuli niz stube do
barunova podzemnog muzeja. Uza zidove su stajali golemi ugraeni ormari u kojima
je visjela barunova zbirka kimona. Barun je sjeo na stolac u sredini sobe, s
laktovima na koljenima, jo uvijek mutnih oiju, i nije rekao ni rijei dok nam
je Mameha pokazivala zbirku. Svi smo se sloili kako je najvelian-stveniji
kimono u zbirci onaj zamiljen da oponaa krajobraz grada Kobea, koji lei na
strmoj padini brda to se sputa u more. Krajolik je zapoinjao na ramenima s
oblacima i modrim nebom; koljena su predstavljala obronke, a ispod njih suknja
se produavala u dugaku povlaku prikazujui plavozelenu povrinu mora,
proaranu prekrasnim zlaanim valovima i siunim brodicama.
Mameha, oglasio se barun, mislim da bi trebala obui taj kimono za moju
zabavu gledanja procvalih treanja idueg tjedna u Hakoneu. To bi bio pravi
dogaaj, ne misli?
Ja bih to jako voljela, odgovori Mameha. Ali kao to sam ve neki dan
napomenula, neu moi ove godine prisustvovati zabavi.
316
Vidjela sam da je to ozlovoljilo baruna, jer su mu se obrve spustile kao kad se
zatvore prozori. Kako to misli? Tko te je to angairao da mu ne moe
otkazati?

Nita mi ne bi bilo drae nego doi na vau zabavu, barune. Ali na alost,
samo ove godine, to nee biti mogue. Imam zakazan posjet lijeniku koji se
poklapa sa zabavom.
Posjet lijeniku? to to, zaboga, znai? Doktori uvijek mogu promijeniti
termin. Sutra to promijeni i budi na mojoj zabavi kao svake godine.
Ispriavam se, odgovori Mameha, ali ja sam, uz barunov pristanak,
dogovorila taj posjet jo prije nekoliko tjedana i ne mogu sad mijenjati
termin.
Ne sjeam se da sam ti dao bilo kakav pristanak! Uostalom, ne radi se o tome
da ti je potreban pobaaj ili tako neto...
Nastao je dugi muk, ispunjen nelagodom. Mameha je samo namjetala rukave svog
kimona, dok smo mi ostali bili tako tihi da se jedino ulo hripavo disanje
gospodina Arashina. Primijetila sam kako se Nobu, koji se dotad drao po strani,
okrenuo da vidi barunovu reakciju.
No, dobro, napokon ree barun. Valjda sam zaboravio, sad kad si to
spomenula... Svakako ne moemo dopustiti da nam naokolo tre mali baruni, je li
tako? Ali zbilja, Mameha, ne vidim zato me nisi mogla podsjetiti na to negdje
nasamo...
Ispriavam se, barune.
Uostalom, ako ne moe doi u Hakone, to se moe! A to je s vama ostalima?
To e biti prekrasna zabava, na mom posjedu u Hakoneu, idueg tjedna. Morate svi
doi! Svake godine prireujem tu zabavu kad su trenje u punom cvatu.
Doktor i Arashino nisu mogli prihvatiti poziv zbog drugih obveza. Nobu nita
nije rekao, ali kad je barun i dalje ustrajao, odgovorio mu je: Barune, ne
mislite valjda ozbiljno da bih preao itav put do Hakonea kako bih gledao u
procvale trenje.
317

Ah, trenje su samo izlika za zabavu, odvrati barun. Uostalom, nije vano.
S nama e biti va predsjednik. On dolazi svake godine.
Nije me iznenadilo to sam se zbunila kad je spomenuo predsjednika, jer sam
cijelo to popodne povremeno mislila na njega. Osjetila sam se na trenutak kao da
je barun otkrio moju tajnu.
Nije mi drago to nitko od vas nee doi, nastavi barun. Tako smo se
lijepo zabavljali dok Mameha nije poela govoriti o stvarima koje nije smjela
spominjati u javnosti. No dobro, Mameha, bit e propisno kanjena. Nisi vie
pozvana na moju zabavu ove godine. tovie, hou da mi u zamjenu poalje
Savuri.
Mislila sam da se barun ali, ali priznajem, odmah sam pomislila kako bi bilo
divno etati s predsjednikom kroz vrtove prekrasnog imanja i znati kako u
blizini nema ni Nobua, ni doktora Raka, pa ak ni Mamehe.
To je odlina ideja, barune, rekla je Mameha, ali na alost, Savuri je
zauzeta probama.
Gluposti, ree barun. Oekujem da je vidim na zabavi. Zato mi se mora
suprotstaviti svaki put kad neto traim od tebe?
Nije izgledao uistinu srdit, a na alost, zato to je bio toliko pijan,
prilino je slinio. Pokuao je slinu obrisati nadlanicom, ali ju je samo
razmazao po dugoj crnoj bradi.
Zar ne moe prihvatiti barem neto to te molim? nastavio je. Hou da
Savuri doe u Hakone. Mogla bi lijepo odgovoriti: Da, barune, pa da zavrimo s
time.
Da, barune.
Odlino, ree barun. Ponovo se zavalio u svom stolcu i izvukao iz depa
rupi da obrie bradu.

Bilo mi je ao Mamehe. Ali bilo bi premalo rei da sam bila uzbuena zbog
toga to u prisustvovati baruno-voj zabavi. Svaki put kad bih na to pomislila
dok smo se u riki vozile natrag u Gion, osjetila bih kako mi ui gore. Uasno
me je bilo strah da e Mameha to primijetiti, ali ona je samo zurila van i nije
progovorila ni rijei sve dok
ve gotovo nismo stigle pred kuu, a onda se okrenula prema meni i rekla:
Savuri, u Hakoneu mora biti jako oprezna.
Da, gospoo, bit u oprezna, odgovorila sam.
Stalno mora imati na umu kako je pripravnica kojoj neposredno predstoji
mizuage, poput jela na stolu. Ni jedan ga mukarac nee htjeti uzeti ako nauje
da ga je neki drugi mukarac moda ve zagrizao prije njega.
Nisam je imala hrabrosti pogledati nakon to je to rekla. Bilo mi je jasno
kako pritom misli na baruna.

318
319
i Dvadeset drugo poglavlje
1
Ja u to vrijeme uope nisam znala gdje je Hakone, iako sam uskoro saznala da je
u istonom Japanu, prilino u-daljen od Kvota. Ali me je itav taj tjedan pratio
vrlo ugodan osjeaj vanosti, svaki put kad bih se sjetila kako me
> jedan tako ugledan ovjek kao to je barun pozvao da do-putujem iz Kvota na
njegovu zabavu. U stvari, jedva sam uspijevala prikriti uzbuenje kad sam
napokon sjela na svoje mjesto u lijepom vagonu drugog razreda, dok je gospodin
Ichoda, Mamehin garderobijer, sjeo na mjesto do prolaza, kako se nitko ne bi
usudio pokuati razgovarati sa mnom. Ja sam se pretvarala kao da ubijam vrijeme
itajui nekakav urnal, ali sam zapravo samo okretala stranice, jer sam itavo
vrijeme kutkom oka gledala kako ljudi, prolazei mimo nas, usporavaju korak kako
bi me promotrili. Otkrila sam kako uivam u pozornosti koju sam izazivala, ali
kad smo malo iza podneva stigli u Shi-zuoku i dok smo stajali na peronu,
ekajui vlak za Hakone, odjednom sam osjetila kako se u meni podie val
nelagode. itav sam dan spreavala da mi to dopre do svijesti, ali sad mi se u
glavi jasno ukazala vlastita slika kako tijekom jednog drugog putovanja vlakom
stojim na jednom drugom peronu, tada s gospodinom Bekkuom, onog dana kad su me,
zajedno sa sestrom, odveli od kue. Sram me
je priznati koliko sam se tijekom proteklih godina trudila odagnati iz glave
svaku misao na Satsu, oca, majku i nau pijanu kuicu na klisuri iznad mora.
Bila sam poput djeteta koje skriva glavu u vreu. Dan za danom, jedino to
320
sam oko sebe vidjela bio je Gion, tako da sam s vremenom poela misliti kako je
Gion sve i kako nita drugo na svijetu nije vano osim Giona. Ali sad, kad sam
se nala izvan Kvota, vidjela sam kako ivot veine ljudi nema nikakve veze s
Gionom i nisam mogla prestati misliti o onom drugom ivotu kojim sam neko
ivjela. Tuga je vrlo neobian osjeaj, tako smo bespomoni kad se s njome
suoimo. To je neto poput prozora koji se otvara po vlastitoj volji. Soba se
hladi, a mi moemo samo bespomono drhtati. Meutim, prozor se svaki put otvori
malo manje, pa jo manje i jednog se dana pitamo gdje je nestao.
U kasno prijepodne sljedeeg dana, u malo svratiste s pogledom na planinu
Fuji, u kojem sam odsjela, doao je barunov voza i odvezao me jednim od
barunovih automobila do ljetnikovca na jezeru, okruenog prekrasnim umama. Kad
se automobil zaustavio na krunom prilazu i kad sam izala iz njega u sjajnom
kostimu geje pri-pravnice iz Kvota, mnogi su se od barunovih gostiju okrenuli i

zurili u mene. Meu njima sam zapazila i prilian broj ena, neke u kimonima, a
neke u haljinama zapadnjakog stila. Kasnije sam saznala da su to uglavnom bile
geje iz Tokvja, od Tokvja smo, naime, bili udaljeni samo nekoliko sati vonje
vlakom. A onda se pojavio i sam barun, pribliavajui se dugakim koracima
stazom to je izlazila iz ume, u drutvu nekolicine drugih mukaraca.
No, dakle, to je ono to smo svi ekali! rekao je. Ovo je ljupko bie
Savuri iz Giona, a jednog e je dana vjerojatno zvati velika Savuri iz Giona.
Takve oi kao njene nikad vie neete vidjeti, uvjeravam vas. A priekajte samo
dok vidite kako se kree... Pozvao sam te ovamo, Savuri, kako bi te svi ovi
mukarci imali prilike gledati, pred tobom je, dakle, vaan posao. Mora svud
naokolo lunjati, unutar kue, dolje uz jezero, kroz umu, posvuda! Hajde sad,
kreni i poni raditi!
Poela sam lutati naokolo po imanju, ba kao to je barun traio od mene,
mimo trenjevih stabala otealih od cvjetova, klanjajui se tu i tamo gostima i
nastojei da ne bude previe uoljivo kako se stalno ogledavam za pred321
sjednikom. Nisam daleko stigla, jer bi me nakon svakih nekoliko koraka zaustavio
ovaj ili onaj mukarac, uzvikujui: Nebesa! Geja pripravnica iz Kvota! I
zatim bi izvukao fotografski aparat i traio od nekog u blizini da nas slika ili
bi me pak odveo do malog paviljona za promatranje mjeseca na jezeru ili do nekog
drugog mjesta kako bi me pokazao prijateljima - ba kao da im pokazuje nekakvo
pretpovijesno stvorenje koje je uhvatio u mreu. Mameha me je upozorila da e
svi biti oarani mojim izgledom, jer doista, ne postoji nita to bi se moglo
mjeriti s pojavom geje pripravnice iz Giona. Istina je da u boljim etvrtima
geji u Tokvju, kao to su, na primjer, Shim-bashi i Akasaka, djevojka mora
ovladati tradicionalnim vjetinama ako eli postii status pripravnice. Meutim,
mnoge su od tokvjskih geji u to vrijeme bile vrlo modernih shvaanja, to se
vidjelo i po tome kako su se baruno-vim imanjem etale u zapadnjakoj odjei.
inilo se kao da barunova zabava traje i traje. Sredinom popodneva ve sam
bila praktiki izgubila svaku nadu da u nai predsjednika. Otila sam u kuu
potraiti neko mjesto gdje bih se mogla odmoriti, ali im sam stupila u ulazno
predvorje, protrnula sam. Preda mnom je bio on, upravo je izlazio iz jedne
tatami sobe, razgovarajui s nekim drugim mukarcem. Pozdravili su se, a onda se
predsjednik okrenuo prema meni.
Sayuri! rekao je. Kako te je barun samo uspio domamiti ak ovamo? Nisam
znao da ti poznaje baruna.
Znala sam da moram maknuti pogled s njega, ali to je bilo tako teko, kao da
izvlaim avle iz zida. Kad sam napokon uspjela, naklonila sam se i rekla:
Mameha-san me je poslala da je zamijenim. Tako mi je drago to imam ast
vidjeti predsjednika.
Da, i meni je drago to tebe vidim; rei e mi to misli o neemu. Doi,
pogledaj to sam barunu donio na dar. U napasti sam da odem s time kui i da ga
ostavim bez poklona.
Pola sam za njim u tatami sobu, osjeajui se poput papirnatog zmaja na
uzici. Nalazila sam se tu, u Hakoneu, tako daleko od svega to sam poznavala, nasamo s mukarcem na kojega sam
mislila vie nego na bilo koga drugoga i ve me je sama ta injenica ostavljala
bez daha. Dok je iao ispred mene, morala sam se diviti kako se leerno kree u
svom zapadnjakom odijelu. Mogla sam ispod tkanine hlaa uoiti oblinu miia
potkoljenice, pa ak i udubinu u dnu lea poput usjekline na mjestu gdje se
razdvaja korijenje stabla. Uzeo je neto sa stola i ispruio ruku prema meni da
to pogledam. U prvi mah pomislila sam da je to nekakav ukraeni komad zlata, ali
kako se pokazalo, bila je to, zapravo, jedna antikna kutija za kozmetiku to ju
je predsjednik kupio za baruna. Kutija je, objasnio mi je predsjednik, bila
djelo umjetnika Ara-te Gonrokua iz edo razdoblja. Oblikom je podsjeala na
jastuk i bila je lakirana zlatnim lakom, te oslikana mekim crnim siluetama

dralova u letu i zeeva u skoku. Kad mi ju je stavio u ruke, tako me je

zabljesnula ljepotom da mi se presjekao dah.
Misli da e se kutija svidjeti barunu? upitao me je. Naiao sam na nju
prolog tjedna i odmah sam pomislio na baruna, ali...
Predsjednie, kako uope moete pomisliti da bi mu se mogla ne svidjeti?
Oh, taj ovjek ima tolike vrijedne zbirke. Vjerojatno e mu se ovo uiniti
treerazrednim.
Uvjeravala sam predsjednika kako nitko ne bi mogao tako misliti o ovoj kutiji
i kad sam mu je vratila, on ju je ponovo zamotao u komad svile i kimnuo glavom
prema vratima, pokazujui mi neka poem za njim. U ulazu sam mu pomogla navui
cipele. Dok sam mu vrstima prstiju usmjeravala stopalo, uhvatila sam se kako
zamiljam da .smo zajedno proveli popodne i da je jo pred nama duga veer. Ta
me je pomisao toliko zanijela da uope ne znam koliko je vremena prolo dok se
nisam ponovo osvijestila. Predsjednik nije pokazivao nikakve znakove
nestrpljivosti, ali meni je bilo strano neugodno i tako sam se spetljala kad
sam pokuala brzo navui svoje okobo natikae da mi je na kraju trebalo
dvostruko vie vremena nego obino.

322
323

Poveo me je niz stazu do jezera, gdje smo nali baruna kako sjedi na
prostirci ispod trenjeva stabla s tri to-kvjske geje. Svi su ustali na noge,
premda je barun imao malo potekoa. Lice mu se osulo crvenim mrljama od pi-a
tako da je izgledao kao da ga je netko tapom udarao po licu.
Predsjednie! uzviknuo je barun. Tako mije drago to ste doli na moju
zabavu, uvijek me veseli kad me posjetite, jeste li to znali? Ta vaa
korporacija upravo nezaustavljivo raste, zar ne? Je li vam Savuri rekla da je
Nobu doao na moju zabavu u Kvotu prolog tjedna?
uo sam sve o toj zabavi od Nobua, koji se, uvjeren sam, drao kao i
uvijek.
Doista, ree barun. Pravi mali udak, zar ne?
Ne znam to je barun time mislio, jer je on bio manji od Nobua. inilo se da
se predsjedniku nije svidjela ta primjedba, jer su mu se oi stisnule gotovo do
proreza.
Hou rei, nastavio je barun, ali ga je predsjednik prekinuo.
Doao sam se zahvaliti i oprostiti, ali prije toga, imam neto za vas. I na
to mu je predao kutiju. Barun je bio previe pijan da bi bio sposoban odmotati
svilu i pruio je kutiju jednoj od geja koja je to uinila mjesto njega.
Kakva prekrasna stvarica! ree barun. Svi tako mislite, zar ne? ak bi se
moglo rei da je ljepa od tog prelijepog stvorenja koje stoji uz vas,
predsjednie. Poznajete li Savuri? Ako ne, dopustite mi da vas upoznam.
Oh, mi se dobro poznajemo, Savuri i ja, odgovori mu predsjednik.
Koliko dobro, predsjednie? Dovoljno da bih vam morao zavidjeti? Barun se
nasmijao vlastitoj ali, ali mu se nitko nije u tome pridruio. Uostalom, ovaj
me je velikoduni dar sjetio kako i ja imam neto za tebe, Savuri. Ali ne mogu
ti to dati dok ove druge geje ne odu, jer e me onda traiti da to dam i njima.
Zato e morati ostati sve dok svi ostali ne odu kui.
Barun je odve ljubazan, rekla sam. Ali ja zbilja ne elim dosaivati.
324
Vidim da te je Mameha ve nauila sve odbijati. Samo me saekaj u ulaznom
predvorju nakon to gosti odu. Vi je nagovorite umjesto mene, predsjednie, dok
vas bude pratila do automobila.

Da barun nije bio toliko pijan, sigurna sam da bi se sjetio kako treba sam
ispratiti predsjednika. Ali pozdravili su se i ja sam pola za predsjednikom
natrag prema kui. Kad mu je voza otvorio vrata automobila, naklonila sam se i
zahvalila mu na njegovoj ljubaznosti. Spremao se ui u kola, a onda se
zaustavio.
Savuri, zapoeo je, a onda kao da nije bio siguran kako bi nastavio. to
ti je Mameha rekla o barunu?
Ne ba mnogo, gospodine. Ili barem... nisam sigurna na to predsjednik
misli.
Je li Mameha dobra starija sestra? Govori li ti ono to treba znati?
O da, predsjednie. Mameha mi je pomogla vie nego to to mogu rei.
No, da, rekao je, ja bih, na tvom mjestu, bio na oprezu kad bi mi takav
ovjek kao to je barun odluio neto dati.
Nisam se mogla sjetiti to bih mu na to odgovorila, pa sam samo rekla neto
kao: barun je ljubazan to me se uope sjetio.
Aha, jako ljubazan, sigurno. Ti se samo uvaj, rekao je i na trenutak se
pozorno zagledao u mene, a onda je uao u kola.
Sljedeih sat vremena provela sam eui i obilazei ono malo preostalih
gostiju, prisjeajui se uvijek iznova svega to mi je predsjednik rekao.
Umjesto da se brinem zbog njegova upozorenja, bila sam zanesena injenicom da je
tako dugo sa mnom razgovarao. U stvari, uope nisam razmiljala o sastanku s
barunom, sve dok se napokon nisam nala potpuno sama u ulaznom predvorju dok se
vani sputao sumrak. Uzela sam si slobodu da odem u jednu od susjednih tatami
soba, gdje sam kleknula i ekala, gledajui u vrt kroz veliki stakleni prozor.
325
Prolo je deset ili petnaest minuta, a onda je barun ustrim korakom uao u
ulazno predvorje. Zabrinula sam se im sam ga vidjela, jer na sebi nije imao
nita osim pamunog kunog ogrtaa. U jednoj je ruci drao runik i njime je
trljao one dugake crne dlake na svom licu koje su trebale predstavljati bradu.
Oigledno je upravo iziao iz kupke. Ustala sam i naklonila mu se.
Sayuri, zamisli kakva sam ja budala! rekao mi je. Previe sam popio. To
je svakako bilo istina. Zaboravio sam da me ti eka! Nadam se da e mi
oprostiti kad vidi to sam spremio za tebe.
Krenuo je niz hodnik prema unutranjosti kue, oekujui da u ga ja
slijediti. Ali ja se nisam makla s mjesta, mislei na Mamehine rijei kako je
geja pripravnica neposredno pred mizuage poput jela serviranog na stolu.
Barun se zaustavi. Doi! rekao je.
Oh, barune. Ne smijem, zbilja. Dopustite mi da vas ovdje ekam.
Imam neto to bih ti elio dati. Doi sa mnom u moje odaje i tamo lijepo
sjedni, nemoj se ponaati kao glupa djevojica.
Ali, barune, rekla sam, ne mogu se ponaati drugaije nego kao glupa
djevojica kad to jesam!
Sutra e opet biti pod Mamehinim nadzorom, u redu? Ali ovdje te nitko ne
nadzire.
Da sam imala barem mrvicu zdravog razuma, u tom bih se trenutku zahvalila
barunu to me je pozvao na svoju prekrasnu zabavu i rekla bih mu kako mi je jako
ao to zbog mene mora svog vozaa i kola slati do svratita. Ali itava je
situacija nekako sliila na san... pretpostavljam da sam bila u oku. Jedino
ega sam bila potpuno svjesna bio je uasan strah.
Doi, pravit e mi drutvo dok se oblaim, rekao je. Jesi li popila puno
sakea danas popodne?
Jedan dugi trenutak nita nisam rekla. Osjeala sam kako mi je lice potpuno
bez izraza, kako mi jednostavno visi s glave.
326
Ne, gospodine, uspjela sam na kraju propentati. Tako sam i mislio. Ja u ti
dati da pije koliko god bude htjela. Doi.
Barune, rekla sam, molim vas, sigurna sam da me oekuju u svratitu.

Da? Tko te oekuje? Nisam mu na to odgovorila.

Pitao sam, tko te oekuje? Ne shvaam zato se tako ponaa. Hou ti neto
pokloniti. Bi li radije da odem i donesem to ovamo?
Zbilja se ispriavam, rekla sam. Barun je samo zurio u mene. ekaj ovdje, na
posljetku je rekao i otiao u stranji dio kue. Ubrzo se ponovo pojavio s
nekakvim plosnatim zamotuljkom u lanenom papiru. Ve sam iz daljine vidjela da
je to kimono.
No, evo, rekao mi je, kad ve ustraje na tome da se ponaa kao glupa
djevojica, otiao sam i donio sam ti dar. Jesi li sad zadovoljna? Jo jednom
sam se ispriala.
Vidio sam koliko si se neki dan divila ovoj haljini. elim ti je pokloniti,
rekao je.
Barun spusti zamotak na stol i razvee uzice. Mislila sam da e unutra biti
onaj kimono s panoramom Kobea i, da budem iskrena, to me je u isti mah veselilo
i zabrinjavalo, jer nisam imala pojma to u s tako dragocjenom haljinom, ni
kako u Mamehi objasniti da mi ju je barun poklonio. Meutim, kad je barun
otvorio zamotak, vidjela sam umjesto tog kimona nekakvu prekrasnu tamnu tkaninu
s lakiranim nitima i srebrnim vezom. On je izvadio kimono i podigao ga, drei
ga za ramena. Tom je kimonu bilo mjesto u muzeju, napravljen je u ezdesetim
godinama prolog stoljea, kako mi je rekao barun, za neakinju posljednjeg
shoguna, Tokugawu Yoshinobua. Na njemu su srebrne ptice letjele preko nonog
neba iznad tajanstvenog krajolika s tamnim drveem i stijenama to su se
uzdizale s donjeg ruba haljine.
327
Mora sada doi sa mnom i probati ga, rekao mi je barun. Hajde, nemoj biti
glupa djevojica! Ja imam velikog iskustva u vezivanju obija. Presvui e se
opet u svoj kimono i nitko nita nee primijetiti.
Ja bih bila rado dala ovaj kimono koji mi je barun nudio za nekakav izlaz iz
ove situacije. Ali barun je bio ovjek kojemu se ak ni Mameha nije usuivala
odbiti poslunost. Ako ona nije imala naina usprotiviti se njegovim eljama,
kako sam to mogla ja? Osjeala sam da gubi strpljenje, a samo nebo zna da je
barun doista bio ljubazan prema meni otkako sam postala pripravnicom: doputao
bi da ga posluujem za vrijeme ruka i dozvolio je Mamehi da me povede na onu
zabavu na njegovom imanju u Kvotu. I sad mi je opet ukazao ljubaznost, nudei mi
ovaj zapanjujue lijepi kimono.
Pretpostavljam da sam na kraju zakljuila kako nemam drugog izbora nego da ga
posluam i snosim posljedice, kakve god one bile. Zagledala sam se u pod od
srama i s istim onim osjeajem nestvarnosti koji me je pratio itavog tog dana,
pustila sam da me uhvati za ruku i povede kroz hodnike do svoga stana. Neki je
sluga u jednom trenutku iziao u hodnik, ali se odmah naklonio i povukao, im
nas je ugledao. Barun itavo vrijeme nije progovorio ni rijei i utke me je
uveo u jednu prostranu tatami sobu, u kojoj je itav jedan zid bio obloen
zrcalima. To je, oevidno, bila njegova garderoba. Uza suprotni zid stajali su
ormari sa zatvorenim vratima.
Meni su se ruke tresle od straha, no ako je to barun i primijetio, nije nita
rekao. Postavio me je pred zrcala i podigao mi ruku do svojih usana. Mislila sam
da e mi poljubiti ruku, ali on ju je samo prislonio uz dlakavo lice i uinio
neto vrlo udno: odmaknuo mi je rukav iznad runog zgloba i ponjuio mi kou.
Njegova me je brada po-kakljala po podlaktici, ali nekako to nisam uistinu
osjeala. inilo mi se da uope nita ne osjeam, kao da sam zakopana ispod
slojeva straha, zbunjenosti i uasa... A onda me je barun trgnuo iz oka time
to mi je stupio iza lea i posegnuo rukama oko mojih grudi kako bi mi razvezao obijime. To je uzica koja pridrava teki obi da ne spuzne nanie.
Na trenutak me obuzela panika, jer sad sam znala da me barun namjerava
razodjenuti. Pokuala sam neto rei, ali su mi se usta tako nezgrapno micala da
ih nisam mogla kontrolirati, a barun je, osim toga, zaitao, uu-tkavajui me
kao malo dijete. Pokuala sam ga zaustaviti rukama, ali mi ih je on odgurnuo i

napokon je uspio raz-vezati obijime. Zatim je koraknuo unatrag i dugo se muio s

razvezivanjem vora visoko na leima, meu lopaticama. Preklinjala sam ga neka
mi ne skida obi, premda mi je grlo bilo tako suho da sam najprije nekoliko puta
uzalud pokuavala protisnuti bilo kakav glas, ali me on nije sluao i ubrzo je
poeo odmotavati iroki obi, obilazei rukama oko mog struka. Vidjela sam kako
se predsjednikov rupi odvaja od razmotane tkanine i lepra prema podu.
Trenutak kasnije, barun je pustio obi da padne na pod oko mojih nogu i razvezao
mi datejime, pojas oko struka ispod obija. S uasom sam osjetila kako mi se
kimono rastvara na struku. Ovila sam ga oko sebe rukama, ali mi je barun silom
rastavio ruke. Nisam vie imala snage gledati u zrcalo. Posljednje to sam
vidjela prije nego to sam zatvorila oi bile su njegove ruke koje su mi uz
ukanje tkanine svlaile s ramena teki kimono.
inilo se da je barun izvrio svoju nakanu, odnosno neko me vrijeme nije
dalje razodijevao. Osjetila sam njegove ruke na struku, kako miluju tkaninu moje
pothalji-ne. Kad sam na posljetku ponovo otvorila oi, on je stajao iza mene i
mirisao mi kosu i vrat. Oi su mu bile uprte u zrcalo, usredotoene, inilo mi
se, na pojas kojim je bila privrena pothaljina. Svaki put kad bi mu se prsti
pomaknuli, pokuavala sam ih zaustaviti snagom volje, ali sam ubrzo osjetila
kako mi poput pauka gmiu preko trbuha i u sljedeem su trenutku poeli petljati
i natezati pojas pothaljine. Nekoliko sam ga puta pokuala zaustaviti, ali mi je
barun svaki put odgurnuo ruke kao to je to uinio i ranije. Napokon je razvezao
pojas, te ga pustio da mu sklizne iz prstiju i padne na pod. Noge su mi drhtale
i

328
329
zamaglilo mi se pred oima kad je uhvatio rubove pot-haljine i poeo ih
rastvarati. Nisam se mogla suzdrati i jo jednom sam ga zgrabila za ruke.
Nemoj se toliko brinuti, Sayuri! apnuo mi je barun. Neu ti uiniti nita
to ne bih smio. Samo te hou gledati, shvaa? U tome nema nieg loeg. Svaki
bi mukarac to uinio.
Sjajne dlake na njegovu licu kakljale su me po uhu dok je to govorio, tako
da sam morala okrenuti glavu u stranu. On je to, valjda, shvatio kao neku vrstu
pristanka, jer su mu ruke postale nestrpljivije. Rastvorio mi je pot-haljinu.
Osjetila sam njegove prste na rebrima, gotovo su me kakljali dok se muio da mi
razvee uzice potkoulje. Jo trenutak i uspio je. Bilo mi je nepodnoljivo
zamiljati to bi sad barun mogao vidjeti, zato sam, premda mi je lice bilo
okrenuto ustranu, pokuavala kutkom oka uhvatiti sliku u zrcalu. Potkoulja mi
je visjela rastvorena, izlaui pogledu dugaku prugu gole koe po sredini
prsiju.
Sad su se barunove ruke spustile do mojih bokova i pokuavale su razvezati
moj koshimaki. Vjerojatno sam, kad sam jutros nekoliko puta omotala koshimaki
oko sebe, zategnula tkaninu u pojasu vre nego to je bilo potrebno. Barun se
muio traei kraj, ali nakon to je nekoliko puta snano povukao tkaninu, uspio
ju je olabaviti i izvui itav taj dugaki komad svile ispod moje potkoulje.
Dok mi je svila klizila uz kou, zaula sam kako mi iz grla izlazi nekakav zvuk
slian jecaju. Posegnula sam rukama za koshimakijem, ali ga je barun povukao
izvan mog dosega i bacio na pod. Zatim mi je polako, kao da potee pokriva s
usnulog djeteta, rastvorio potkoulju dugakim, sporim pokretom i suzdrana
daha, kao da otkriva nekakav velianstveni spomenik. Osjetila sam kako me grlo
pee, to je bio znak da sam na rubu plaa, ali nisam mogla podnijeti pomisao da
bi me barun mogao vidjeti ne samo golu, nego jo i kako plaem. Zadrala sam
nekako suze na samom rubu vidnog polja i tako se usredotoila na svoj odraz u
zrcalu da mi se na trenutak uinilo kao da je vrijeme stalo. Nikada dotada nisam
sebe

vidjela tako potpuno golu. Dodue, jo sam na nogama imala arapice, ali sam se
s tako iroko rastvorenom pot-kouljom osjeala izloenijom nego to sam se to
osjeala potpuno razodjevena u kupalitu. Promatrala sam barunove oi kako klize
preko mog odraza u zrcalu, zadravajui se neto due na pojedinim mjestima.
Prvo je jo jae rastvorio potkoulju kako bi jasnije vidio obrise struka. Zatim
je spustio pogled prema tamnoj sjenci koja se raz-bujala na meni otkako sam
dola u Kvoto. Tu su mu se oi dugo zadrale, ali su se napokon poele polako
uspinja-ti: prele su mi preko trbuha, preko rebara, do dva kruia boje ljive,
prvo su se zaustavile na jednoj strani, zatim na drugoj. Onda je barun odmaknuo
jednu ruku, pa mi je potkoulja prekrila tu stranu tijela. to je radio s rukom,
ne mogu rei, ali vie je nisam vidjela.U jednom sam trenutku osjetila paniku,
jer sam ugledala kako mu iz ogrtaa proviruje golo rame. Ne znam to je radio, i
premda bih sada mogla s prilino tonosti nagaati, drae mi je ne misliti o
tome. Jedino znam da sam u jednom trenutku postala vrlo svjesna njegova vrueg
daha na mom vratu. Nakon toga nisam vie nita vidjela. Zrcalo se pretvorilo u
srebrnastu maglicu, jer vie nisam mogla zadrati suze.
Nakon odreenog vremena, barunovo se disanje ponovo usporilo. Meni je koa
bila vrua i znojna od straha, tako da sam, kad je napokon ispustio iz ruku moju
potkoulju, osjetila zrak oko sebe gotovo kao povjetarac. Ubrzo sam shvatila
kako sam sama u sobi; barun je iziao a da to uope nisam primijetila. Sad, kad
je otiao, oajniki sam se urila ponovo odjenuti i poela sam kleei
skupljati odjeu s poda takvom grozniavom uurbanou da mi se pred oima
ukazala slika izgladnjelog djeteta koje grabi otpatke hrane.
Odjenula sam se to sam bolje mogla, petljajui drhtavim rukama. Meutim, dok
nije bilo nikog tko bi mi pomogao, mogla sam samo omotati koshimaki i stegnuti
oko sebe potkoulju, te je uvrstiti pojasom. ekala sam pred zrcalom, zurei
pomalo zabrinuto u razmazanu minku.

330
331

Bila sam spremna ekati i itav sat ako bude potrebno. Meutim, barun se pojavio
ve nakon nekoliko minuta, u ogrtau vrsto stegnutom pojasom preko pozamanog
trbuha. Bez rijei mi je pomogao obui kimono i privrstio mi je datejime
jednako vjeto kao to bi to uinio gospodin Ichoda. Dok je drao u rukama moj
dugaki obi, slaui ga u kolute preko ruke kako bi ga lake omotao oko mene,
osjetila sam kako me proima straan osjeaj. U prvi mah nisam to umjela
razjasniti, ali taj se osjeaj nastavio polako iriti kroz mene kao to se mrlja
iri preko tkanine i ubrzo sam shvatila to to znai. Osjeala sam da sam
napravila neto strano. Nisam htjela plakati pred barunom, ali nisam se mogla
suzdrati, uostalom, on me ni jednom nije pogledao u oi otkako se vratio u
sobu. Pokuala sam zamisliti kako sam jednostavno kua na kii dok su mi se suze
slijevale niz lice. Meutim, barun je ipak morao primijetiti da plaem, jer je
na trenutak iziao iz sobe i vratio se s rupiem na kojem je bio njegov monogram. Rekao mi je neka ga zadrim, ali sam ga ja, nakon to sam se njime
posluila, ostavila na stolu.
Ubrzo me je odveo u prednji dio kue i ostavio me ondje bez rijei. Nakon
nekog vremena doao je jedan sluga, nosei u ruci antikni kimono ponovo zamotan
u laneni papir. Pruio mi ga je uz naklon i potom me ispratio do barunova
automobila. Tiho sam plakala na stranjem sjedalu automobila itavim putem do

svratita, ali se voza pravio kao da to ne vidi. Nisam vie plakala zbog onog
to mi se dogodilo. Sad mi je na pameti bilo neto to me je jo vie plailo,
naime, to e se dogoditi kad gospodin Ichoda vidi moju umrljanu minku i zatim,
dok mi bude pomagao da se razodjenem, loe vezan obi, te na kraju, kad razmota
onaj paket, skupocjeni dar koji sam donijela sa sobom. Obrisala sam lice
predsjednikovim rupiem prije nego to sam izila iz kola, ali to nije mnogo
pomoglo. Gospodin Ichoda me je samo pogledao i poeo se e-ati po bradi kao da
mu je potpuno jasno to se dogodilo. Dok mi je gore u sobi odvezivao obi, upitao
me je:
Je li te barun razodjenuo?
Ispriavam se, odgovorila sam.
Razodjenuo te je i gledao te u zrcalu. Ali se nije zabavljao s tobom. Nije
te dirao, ni legao na tebe, je li tako?
Nije, gospodine.
Onda je sve u redu, rekao je gospodin Ichoda zurei ravno pred sebe. Nakon
toga nismo vie o tome progovorili ni rijei.

332
333
i Dvadeset tree poglavlje
Neu rei da su mi se emocije staloile do sljedeeg jutra kad se vlak zaustavio
na peronu kolodvora u Kvotu. Napokon, kad baci kamen u ribnjak, Voda jo dugo
treperi i nakon to je kamen potonuo na dno. Meutim, kad sam sila niz drvene
stube to su vodile s perona, s gospodinom Ichodom na korak iza mene, doivjela
sam takav ok da sam neko vrijeme sve drugo zaboravila.
Ondje je, u staklenom ormariu, bio izloen plakat za proljetnu priredbu
Plesovi stare prijestolnice i ja sam se zaustavila da ga pogledam. Preostalo je
jo dva tjedna do poetka odravanja priredbe. Plakat je postavljen prethodnog
dana, vjerojatno dok sam ja etala barunovim imanjem u nadi da u naii na
predsjednika. Svake je godine ples obraivao odreenu temu, kao na primjer,
Boje etiriju godinjih doba u Kvotu ili Slavni odlomci iz Bajke o Heike.
Ove je godine tema bila: Svjetlost izlazeeg sunca. Slika na plakatu, koji je,
dakako, napravio Uchida Kosaburo, autor gotovo svakog plakata za tu priredbu jo
od 1919. godine - prikazivala je jednu geju pripravnicu u divnom naranastom i
zelenom kimonu kako stoji na drvenom mostiu izdignutom u luk iznad vode. Bila
sam iscrpljena od dugog puta, jer sam u vlaku vrlo malo spavala, stoga sam neko
vrijeme stajala kao omamljena pred plakatom, zurei u divne zelene i zlatne boje
pozadine i tek sam tada obratila pozornost na djevojku u kimonu. Ona je gledala
ravno u blistavo svjetlo izlazeeg sunca i imala je iznenaujue sivoplave oi.
Morala sam se uhvatiti za ogradu da ne padnem. Ja sam bila ta djevojka koju je Uchida naslikao na
tom mostu!
Dok smo se vozili od kolodvora do okiye, gospodin I-choda je pokazivao rukom
na svaki plakat kraj kojega smo proli, ak je zatraio od vozaa rike da
skrene s puta kako bismo vidjeli itav zid od tih plakata na zgradi stare robne
kue Daimaru. Vidjeti sebe tako izloenu na svakom koraku nije me toliko
oduevilo koliko bih mislila da e me odueviti, jer stalno mi je pred oima
bila ta jadna djevojka s plakata kako stoji ispred zrcala dok joj postariji
mukarac razvezuje obi. No, u svakom sluaju, oekivala sam da e me u sljedeih
nekoliko dana zasuti estitkama sa svih strana, ali ubrzo sam iskusila kako
takva poast uvijek ima svoju cijenu. Jo otkako je Mameha sredila da dobijem
ulogu u predstavi, nasluala sam se svakojakih neugodnih primjedbi na svoj
raun. Nakon ovog plakata sve je postalo jo gore. Na primjer, sljedeeg jutra

kad sam pozdravila jednu pripravnicu, koja se jo prolog tjedna vrlo

prijateljski ponaala, ona je okrenula glavu.
to se pak tie Mamehe, otila sam je posjetiti u njezinu stanu, gdje se
oporavljala i otkrila sam da je tako ponosna kao da je ona na plakatu. Nije joj,
dodue, bilo drago to sam bila u Hakoneu, ali inilo se da joj je jo uvijek
jednako stalo do mog uspjeha, zaudo, moda jo i vie. Neko vrijeme sam se
brinula hoe li moda gledati na onaj moj grozan doivljaj s barunom kao na
izdaju. Pretpostavljala sam da joj je gospodin Ichoda sigurno sve ispriao...
ali ako i jest, ona to nikad nije spomenula. A nisam ni ja.
Dva tjedna kasnije odrana je premijera. Tog prvog dana, u garderobi kazalita
Kaburenjo, mislila sam da u se gotovo raspuknuti od uzbuenja jer mi je Mameha
rekla kako e u publici biti predsjednik i Nobu. Dok sam se minkala, stavila
sam predsjednikov rupi ispod ogrtaa za minkanje, na golu kou. Kosa mi je
bila vrsto povezana

334
335
tsvilenom trakom zbog perika koje u nositi i kad sam se vidjela u zrcalu bez
tog uobiajenog okvira kose oko lica, otkrila sam u obrazima i oko oiju kutove
koje nikad dotad nisam vidjela. Moda e ti se initi udnim, ali kad sam
shvatila da me moe iznenaditi oblik vlastitog lica, odjednom sam spoznala kako
nita u ivotu nije tako jednostavno kako zamiljamo.
Sat kasnije stajala sam s ostalim pripravnicama kraj pozornice, spremna za
nastupni ples. Sve smo bile odjevene u identina utocrvena kimona s naranastim
i zlatnim obijima, tako da je svaka od nas izgledala kao treperava slika sunane
svjetlosti. Kad je glazba zapoela s prvim udarcem bubnjeva i zveanjem svih
shamisena, pa kad smo izale pleui usklaeno poput niske bisera, ispruenih
ruku, drei meu prstima rairene lepeze, nikad se jo nisam toliko osjeala
dijelom neke cjeline kao tada.
Nakon nastupne toke pourila sam gore da se pre-svuem. Ples u kojem sam se
trebala pojaviti kao solo plesaica zvao se Jutarnje sunce na valovima i
priao je o djevojci koja jednog jutra pliva u moru i zaljubljuje se u zaaranog
dupina. Moj je kostim bio prekrasan ruiasti kimono s crteom vode u sivoj
boji, a u rukama sam drala vrpce plave svile koje su simbolizirale mrekanje
vode iza mene. Zaaranog princa-dupina plesala je jedna geja koja se zvala
Umiyo, dok su druge geje imale uloge vjetra, sunane svjetlosti i kapljica
vode, a nekoliko je pri-pravnica u dnu pozornice, u crnim i modrim kimonima,
predstavljalo dupine koji dozivaju natrag svoga princa.
Promjena kostima obavljena je tako brzo da mi je jo ostalo nekoliko minuta
vremena za virenje u gledalite. Pola sam za zvukom udaraca o bubnjeve i nala
se u uskom, mranom hodniku iza jedne od dviju loa s glazbenicima, postavljenih
na obje strane pozornice. Nekolicina drugih geja i pripravnica ve su se
navirivale kroz proreze u kliznim vratima. Pridruila sam im se i uspjela
pronai predsjednika i Nobua koji su sjedili jedan do drugoga, premda mi se
inilo da je predsjednik Nobuu prepustio bolje mjesto. Nobu je napeto zurio prema pozornici, ali me je iznenadilo
kad sam opazila kako je predsjednik gotovo zaspao. Tada se glazba promijenila i
ja sam shvatila kako je to poetak Mamehina nastupa, te sam otila na drugi kraj
hodnika odakle se kroz proreze mogla vidjeti pozornica.
Gledala sam Mamehu samo nekoliko minuta, ali dojam koji je na mene ostavio
njezin ples nikad nije izblije-dio. Veina plesova Inoue kole pria neku priu,
a ovaj se ples, nazvan Dvorjanin se vraa svojoj eni, temeljio na jednoj
kineskoj pjesmi o nekom dvorjaninu koji ve dugo odrava ljubavnu vezu s jednom
od dvorskih dama u carskoj palai. Jedne se noi dvorjaninova ena sakrije u
vrtovima palae kako bi otkrila gdje to njezin mu provodi svoje noi. Napokon,

u zoru, promatra iz grmlja svoga mua kako se oprata od ljubavnice, ali se,
zbog noi provedene na stranoj hladnoi, razboli i ubrzo potom umire.
Za nau je proljetnu priredbu mjesto radnje preneseno u Japan, ali je pria
ostala ista. Mameha je plesala enu koja umire od prehlade i slomljenog srca,
dok je geja Kanako igrala ulogu njezina mua, nevjernog dvorjanina. Promatrala
sam ples od trenutka kad se dvorjanin oprata od svoje ljubavnice. Ve je sama
scenografija, osvijetljena blagim svjetlom zore, ljepotom poticala nadahnue,
dok je zvunu pozadinu prizora tvorio spori ritam shamisena poput otkucaja srca.
Dvorjanin je izveo ljupki ples zahvale ljubavnici za no koju su proveli
zajedno, a onda je krenuo prema svjetlosti izlazeeg sunca kako bi za nju
ugrabio njegovu toplinu. To je bio trenutak kad je Mameha poela plesati svoju
tualjku na jednoj strani pozornice, skrivena od pogleda svoga mua i njegove
ljubavnice. Ne znam je li na mene djelovala ljepota Mamehina plesa ili same
prie, ali odjednom me je obuzela takva tuga kao da sam ja bila rtvom te
okrutne prijevare. Pri kraju plesa pozornica se ispunila jarkim svjetlom sunca.
Mameha je otila do jednog malog gaja otplesati jednostavni prizor smrti. Ne
mogu ti rei to je bilo poslije toga. Previe su me bili svladali osjeaji i
nisam vie mogla gledati, a osim

336
337
toga, morala sam se vratiti iza pozornice kako bih se pripremila za svoju toku.
Dok sam ekala meu kulisama, imala sam udan o-sjeaj kao da na meni lei
teina itave kazaline zgrade, jer ja sam, dakako, tugu oduvijek osjeala kao
nekakvu udnu teinu. Dobra plesaica esto za nastup oblai ara-pice koje su
joj za jedan broj premalene, tako da stopalima moe osjetiti spojeve dasaka na
pozornici. Meutim, dok sam tamo stajala i pokuavala prikupiti snagu za nastup,
osjeala sam se pritisnuta tolikom teinom da nisam samo osjeala spojeve
dasaka, nego i svaku nit tkanja svojih arapica. Napokon sam zaula svoju glazbu
i utanje kostima ostalih plesaica koje su hitrim koracima prolazile pokraj
mene i izlazile na pozornicu, ali se teko mogu sjetiti bilo ega nakon toga.
Sigurna sam da sam podignula ruke sa sklopljenom lepezom i blago svinutim
koljenima - jer to je bila pozicija u kojoj sam izlazila na scenu. Nitko mi
kasnije nije prigovorio da sam napravila neku pogrjeku, ali ja se jedino sjeam
kako sam gledala u svoje ruke, zadivljena sigurnou i ujednaenou njihovih
pokreta. Marljivo sam vjebala taj ples i pretpostavljam da je to bilo dovoljno.
Jer, iako mi je mozak bio potpuno prazan, otplesala sam svoju ulogu bez ikakvih
potekoa i bez treme.
Na svakoj iduoj predstavi do kraja tog mjeseca, uvijek sam se na isti nain
pripremala za nastup: usredotoila bih se u mislima na ples Dvorjanin se vraa
svojoj eni sve dok ne bih osjetila kako se na mene slijee teina tuge.
Ljudska bia posjeduju zadivljujue svojstvo stjecanja navika: svaki put kad bih
u duhu dozvala sliku Ma-mehe kako plee svoju sporu tualjku, skrivena od
pogleda mua i njegove ljubavnice, nisam vie mogla sprijeiti da me prome
osjeaj tuge, ba kao to ti ne bi mogao sprijeiti da ti u nos ue miris jabuke
koju netko ree na stolu ispred tebe.
338
Jednog dana tijekom posljednjeg tjedna odravanja priredbi, Mameha i ja zadrale
smo se u garderobi u razgovoru s drugim gejama. Kad smo izale iz kazalita
oekivale smo da vani nee vie biti nikoga, i doista, gomila se bila razila.
Ali kad smo se nale na ulici, iz jednog je automobila izaao voza u odori i
otvorio stranja vrata. Upravo kad smo prolazile mimo automobila, pred nas je
stupio Nobu.

Ah, Nobu-san, rekla je Mameha, ve sam se poela brinuti da vam vie nije
stalo do Savurina drutva! Svakog smo se dana ovog proteklog mjeseca nadale da
ete se javiti...
Vi se tuite da sam vas pustio ekati? Ja vas ekam ovdje pred kazalitem
ve skoro jedan sat.
Jeste li upravo izali s predstave? upita Mameha. Savuri je prava
zvijezda.
Ni od kuda nisam upravo izaao, odgovori Nobu. Predstava je zavrila prije
punih sat vremena. Imao sam dovoljno vremena obaviti jedan telefonski razgovor i
poslati vozaa u sredite grada da neto preuzme za mene.
Nobu udari akom po prozoru automobila, preplaivi jadnog vozaa tako da mu
je pala kapa s glave. Voza spusti prozor i doda Nobuu malenu vreicu
zapadnjakog stila, napravljenu od nekakvog materijala koji je izgledao kao
srebrna folija. Nobu se okrene prema meni, na to sam se ja duboko naklonila i
rekla kako sam sretna to ga vidim.
Ti si vrlo nadarena plesaica, Sayuri. Ja ne dajem darove bez razloga, ree
Nobu, premda mislim da to uope nije bila istina. Vjerojatno me zato Mameha i
ostali u Gionu ne vole toliko kao druge mukarce.
Nobu-san! prekori ga Mameha. Tko je ikad tako neto rekao?
Znam ja vrlo dobro kakve ste vi geje. Sve dok vam mukarac donosi darove,
voljne ste trpjeti svakakve gluposti.
Nobu isprui prema meni ruku s vreicom.
339
\
Zaboga, Nobu-san, rekla sam, kakvu ete glupost sada vi traiti od mene da
otrpim? Naravno, alila sam se, ali Nobu to nije shvatio kao alu.
Zar nisam upravo sada rekao kako ja nisam kao drugi mukarci? zareao je.
Zato vi geje nikad ne vjerujete nita od onoga to vam kaem? Ako eli ovaj
paketi, bolje ga uzmi, prije nego to se predomislim.
Zahvalila sam mu se i primila vreicu, a on je ponovo udario akom o prozor
automobila. Voza je iskoio iz kola kako bi mu otvorio vrata.
Klanjale smo se sve dok automobil nije zaao iza ugla, a onda me je Mameha
odvela natrag u vrt kazalita, gdje smo sjele na kamenu klupu uz ribnjak sa
aranima i povirile u vreicu koju mi je Nobu dao. Unutra je bila samo jedna
malena kutijica, zamotana u zlatni papir i uvezana crvenom vrpcom. Otvorila sam
je i nala jednostavni dragulj: rubin velik kao kotica breskve. Blistao je u
suncu iznad ribnjaka kao golema kapljica krvi. Dok sam ga obrtala meu prstima,
odbljesak svjetla skakao je s jedne fa-sete na drugu. Osjeala sam svaki od tih
skokova u svojim grudima.
Vidim koliko si uzbuena, ree Mameha, i jako mi je drago zbog tebe. Ali
nemoj previe uivati u tom poklonu. Bit e jo dragulja u tvom ivotu, Savuri,
obilje dragulja, rekla bih. Ali nikad ti se vie nee pruiti ovakva prilika.
Odnesi ovaj rubin u okiyu i daruj ga Majci.
Gledala sam taj lijepi dragulj i svjetlo to je prolazilo kroz njega bojei
mi ruke u ruiasto i mislila na Majine bolesno ute oi s rubovima kapaka boje
krvavog mesa... pa, inilo mi se da je darovati njoj taj dragulj isto kao da
jazavca obue u svilu. Ali, dakako, morala sam posluati Mamehu.
Kad joj ga bude predavala, nastavila je Mameha, mora biti posebno
umiljata i rei: Majko, meni stvarno nije potreban takav dragulj i bila bih
poaena kad biste ga pristali uzeti. Ja sam vam prouzroila toliko nevolja
tijekom godina. Ali nemoj rei nita vie od toga, jer e pomisliti kako
pokuava biti zajedljiva.
340
Dok sam kasnije u svojoj sobi mrvila tapi tua kako bih napisala pisamce
zahvale Nobuu, postupno me je obuzimala sve jaa zlovolja. Da je Mameha
zatraila taj rubin za sebe, drage volje bih ga dala... ali darovati ga Majci! S

vremenom mi je Nobu postao drag i bilo mi je ao to e njegov skupi poklon

pripasti takvoj eni. No, pritom sam vrlo dobro znala kako ga nikad ne bih mogla
dati da sam ga kojim sluajem dobila od predsjednika. Bilo kako bilo, zavrila
sam pisamce i otila do Majine sobe. Ona je sjedila u polumraku, milujui psia
i puei.
to hoe? upitala me je. Upravo sam se spremala zatraiti da mi donesu
aj.
Ispriavam se to vam smetam, Majko. Danas popodne, kad smo Mameha i ja
izlazile iz kazalita, vani me je ekao direktor Nobu Toshikazu...
ekao je Mamehu-san, hoe rei.
Ne znam, Majko. Ali donio je dar za mene. Prekrasan dar, ali ja ne znam to
bih s time.
Htjela sam rei kako bih bila poaena kad bi ga ona uzela, ali me Majka
nije vie sluala. Odloila je lulu na stol i uzela mi kutiju iz ruke prije nego
to sam joj je dospjela ponuditi. Ponovo sam pokuala razjasniti stvar, ali je
Majka samo okrenula kutiju i pustila da joj rubin padne meu masne prste.
to je ovo? upitala je.
To je dar koji sam dobila od direktora Nobua. Mislim na Nobua Toshikazua,
direktora kompanije Iwamura Elektrika.
Misli da ne znam tko je Nobu Toshikazu?
Ustala je i otila do prozora, te odmaknula ustranu zaslon od papira i
podigla rubin prema zraci kasnog popodnevnog sunca. Radila je ono isto to sam
ja radila u kazalinom vrtu: okretala je dragulj meu prstima i gledala kako
iskra prelazi s jedne fasete na drugu. Napokon je opet navukla zaslon na prozor
i vratila se do stola.
Sigurno nisi dobro razumjela. Je li te zamolio da ovo preda Mamehi?
341

Pa, Mameha je bila sa mnom.

Vidjela sam da Majin um u tom trenutku slii na raskrije na kojem vlada
prometna guva. Spustila je rubin na stol i poela puckati onu svoju lulu.
inilo mi se kao da je svaki oblai dima po jedna njezina zbrkana misao koju
otputa u zrak. Na posljetku mi je rekla: Tako znai, Nobu Toshikazu pokazuje
zanimanje za tebe, je li?
On mi ve neko vrijeme ukazuje ast pozornou koju mi poklanja.
Ona je na to spustila lulu na stol takvom gestom kao da kae kako od tog
trenutka razgovor postaje mnogo ozbiljniji. Nisam te dovoljno pomno nadzirala
kao to sam trebala, rekla je. Ako si imala nekakve deke, sad je trenutak da
mi to kae.
Ja nikad nisam imala nikakvog deka, Majko. Ne znam je li mi vjerovala ili
nije, ali mi je ipak rekla neka idem. Jo uvijek joj nisam stigla ponuditi da
zadri rubin, onako kako me je Mameha poduila. Pokuavala sam se sjetiti kako
bih joj to rekla. Meutim, kad sam pogledala prema stolu na kojem je leao
rubin, ona je sigurno mislila kako ga hou zatraiti natrag. Dohvatila ga je i
stisnula u aku prije nego to sam imala vremena bilo to rei.
Napokon se to dogodilo, jednog popodneva samo nekoliko dana kasnije. Mameha je
dola u okiyu i odvela me u pri-mau sobu kako bi mi rekla da je poelo
nadmetanje za moj mizuage. Ona je upravo tog jutra primila poruku vlasnice
ajane Ichiriki.
Nikako mi ne odgovara to se to dogaa upravo sada, rekla je, jer danas
popodne moram otputovati u To-kyo. Ali nee me trebati. Znat e kad u igru uu
velike svote, jer e se tada poeti dogaati razne stvari.
Ne razumijem, rekla sam. Kakve stvari?
342
Svakojake, odgovorila je i otila, a da ak nije ni popila aj.
Nije je bilo tri dana. Isprva mi je srce poelo tui svaki put kad bih ula
kako se pribliava neka slukinja. No, dva su dana prola bez ikakvih novosti. A

onda, treeg dana, Tetia mi je prila u hodniku i rekla mi kako Majka eli da
doem gore u njezinu sobu.
Tek to sam stupila nogom na prvu stubu, ula sam klizanje nekih vrata i
odjednom Bua sleti niz stepenice. Sila je poput vode izlivene iz vjedra, tako
brzo da su joj noge jedva doticale stube i negdje na polovici zapela je prstom
jedne ruke o ogradu. Moralo ju je jako boljeti jer je kriknula i na dnu stuba
zastala, drei drugom rukom ruku s povrijeenim prstom.
Gdje je Hatsumomo? upitala je, oevidno trpei bol. Moram je nai!
Meni se ini da si se dovoljno gadno povrijedila, rekla joj je Tetia.
Misli da doista mora nai Hatsumomo kako bi te ona jo gore povrijedila?
Bua je izgledala strano uzrujana i to ne samo zbog prsta, ali kad sam je
pitala o emu se radi, samo je pohitala do ulaza i izala iz okiye.
Majka je sjedila za stolom kad sam ula u njezinu sobu. Poela je puniti
lulu, ali se onda predomislila i odloila je na stol. Na vrhu police u kojoj je
drala svoje knjige rauna stajao je jedan lijepi sat europskog stila, pokriven
staklenim zvonom. Majka je stalno pogledavala prema njemu, ali prolo je
nekoliko dugih minuta, a ona mi jo uvijek nije rekla ni rijei. Na posljetku
sam ja prva progovorila: Ispriavam se to vas smetam, Majko, ali rekli su mi
da me elite vidjeti.
Doktor kasni, rekla je. Priekat emo da on doe.
Mislila sam da govori o doktoru Raku, da to on dolazi u okiyu kako bi
razgovarao o pripremama za moj mizuage. Nisam tako neto oekivala i poela sam
osjeati bockanje u trbuhu. Majka je kratila vrijeme tapui Takua, kojemu je to
brzo dojadilo i poeo je tiho reati.
343
Napokon smo ule kako slukinje pozdravljaju nekoga u ulaznom predvorju i
Majka sie. Kad se nakon nekoliko minuta vratila, nije sa sobom dovela doktora
Raka, nego nekog mnogo mlaeg mukarca zaglaene sijede kose, koji je u ruci
nosio konu torbu.
To je ta djevojka, rekla mu je Majka.
Naklonila sam se mladom doktoru, na to mi je on, isto tako, uzvratio
naklonom.
Gospoo, obratio se Majci, gdje emo...
Majka mu ree kako e soba u kojoj se nalazimo sasvim dobro posluiti. Po
tome kako je zatvorila vrata znala sam da e se dogoditi neto neugodno. Poela
mi je odvezivati obi i slagati ga na stol. Zatim mi je svukla kimono s ramena i
objesila ga na vjealicu u kutu. Stajala sam u svojoj utoj pothaljini, trudei
se ostati smirenom kako god sam znala, ali mi je Majka u sljedeem trenutku
poela razvezivati pojas koji je pridravao pothaljinu. Nisam mogla izdrati i
zgrabila sam pojas rukama, ali mi je ona odgurnula ruke ustranu na isti nain na
koji je to uinio barun, to je u meni izazvalo osjeaj munine. Nakon to mi je
skinula pojas, posegnula je rukom ispod pot-haljine i povukla moj koshimaki, to
me je opet podsjetilo na Hakone. Nimalo mi se to nije svidjelo, ali umjesto da
mi rastvori pothaljinu kao to je to uinio barun, Majka ju je ponovo omotala
oko mene i rekla mi neka legnem na strunjae na podu.
Doktor je kleknuo do mojih nogu i nakon to mi se ispriao, rastvorio mi je
pothaljinu tako da su mi noge bile gole. Mameha mi je ispriala neto malo o
tome kako izgleda mizuage, ali sad u, izgleda - tako mi se inilo -nauiti
neto vie. Je li nadmetanje zavreno i je li ovaj mladi doktor na kraju izaao
iz njega kao pobjednik? to je s doktorom Rakom i Nobuom? ak mi je u jednom
trenutku proletjelo kroz glavu kako Majka moda namjerno nastoji Mamehi
pokvariti planove. Mladi mi je doktor namjestio noge i posegnuo meu njih rukom
koja je, primijetila sam, bila uska i glatka poput predsjednikove. O-sjetila sam
se tako ponienom i izloenom da sam rukama
344
pokrila lice. eljela sam stisnuti noge, ali bojala sam se uiniti bilo to to
bi otealo postupak i produljilo to muno iskustvo. I tako sam leala vrsto

stisnutih oiju, zadravajui dah. Osjeala sam se kao to se mali Taku morao
osjeati kad se guio nakon to je progutao iglu, pa mu je Tetia drala
otvorene eljusti, a Majka gurala prste u grlo. U jednom mi se trenutku uinilo
da mi je doktor obje ruke gurnuo meu noge, ali ih je onda napokon izvukao i
pokrio me pothaljinom. Kad sam otvorila oi, vidjela sam ga kako brie ruke u
nekakvu krpu.
Djevojka je netaknuta, rekao je.
No, to je dobra vijest! odgovorila je Majka. A hoe li biti mnogo krvi?
Ne bi uope smjelo biti krvi. Samo sam je vizualno pregledao.
Ne, mislim za vrijeme mizuage.
To ne mogu rei. Uobiajena koliina, rekao bih.
Kad se mladi sjedokosi doktor oprostio i otiao, Majka mi je pomogla da se
odjenem i naloila mi neka sjednem za stol. Zatim me je, bez ikakvog upozorenja,
uhvatila za usku i tako jako povukla da sam kriknula. Drala me je tako,
poteui mi glavu uvis, dok je nije privukla blizu svoje i pritom je govorila:
Ti si vrlo skupocjena roba, djevojice. Podcijenila sam te. Imam sree to
se nita nije dogodilo. Ali moe biti sigurna u to da u te ubudue pomnije
nadzirati. Ono to neki mukarac eli od tebe, morat e skupo platiti. Je li ti
to jasno?
Da, gospoo! Naravno, odgovorila bih joj potvrdno na bilo kakvo pitanje, s
obzirom na to kako me je vukla za uho.
Ako nekome da badava to za to bi morao platiti, time e prevariti okiyu.
Dugovat e novaca i ja u ih, budi sigurna, uzeti od tebe. I ne govorim samo o
ovome! Govorei to, Majka je proizvela odvratan zvuk - trljajui prstima o
dlan.
Mukarci e plaati za to, nastavila je. Ali plaat e i za to da samo
askaju s tobom. Ako te ikad uhvatim
345

kako se iskrada na sastanak s nekim mukarcem, makar da bi s njim malo

porazgovarala... Zavrila je reenicu tako da me je jo jednom snano povukla
za uho i nakon toga me napokon pustila.
S mukom sam hvatala zrak. Kad sam osjetila da mogu ponovo govoriti, rekla
sam: Majko... nita nisam napravila ime bih vas mogla naljutiti!
Zasad jo nisi. Ako si pametna, nikad ni nee. Pokuala sam se ispriati i
povui, ali mi je Majka naloila da ostanem. Tuckala je lulom, iako je bila
prazna, a kad ju je napunila i pripalila, rekla je: Odluila sam se. Tvoj e se
status ovdje u okiyi ubrzo promijeniti.
Njezine su me rijei uznemirile i pokuala sam neto rei, ali me Majka
zaustavila.
Idueg emo tjedna ti i ja obaviti jednu ceremoniju. Nakon toga ti e biti
moja ki, ba kao da sam te rodila. Odluila sam te posvojiti. Jednog dana okiya
e pripasti tebi.
Nisam znala to bih rekla i ne sjeam se mnogo od onog to se nakon toga
dogaalo. Majka je nastavila govoriti, rekla mi je kako u se, kao ki okiye,
kroz neko vrijeme preseliti u veu sobu, onu u kojoj su sada Bua i Hat-sumomo,
a one e prijei u manju sobu, u kojoj sam ja bila do sada. Ja sam je tek napola
sluala, sve dok mi polako nije doprla do svijesti spoznaja kako me sad, nakon
to me Majka pokeri, Hatsumomo nee vie moi tiranizirati. Mameha je to od
poetka planirala, a ipak, nikad nisam stvarno vjerovala da bi se to moglo
dogoditi. Majka je nastavila sa svojom govorancijom. Gledala sam njezinu
objeenu usnu i poutjele oi. Bila je, dodue, odvratna ena, ali u kao ki te
odvratne ene biti zatiena i izvan Hatsumomina domaaja.
Usred svega toga vrata su se odjednom odmaknula ustranu i pred njima je, u
predvorju, stajala Hatsumomo. to hoe? upita Majka. Imam posla.
Gubi se, naredi mi Hatsumomo. Hou razgovarati s Majkom.

Ako eli sa mnom razgovarati, ree joj Majka, moe zamoliti Savuri neka
bude tako ljubazna i izae iz sobe.
Budi tako ljubazna, Sayuri, i izai iz sobe, sarkastino je ponovila
Hatsumomo.
I tada, po prvi put u ivotu, odgovorila sam joj bez straha da e me zbog
toga kazniti.
Izai u ako Majka tako eli, rekla sam joj.
Majko, hoe li biti tako ljubazna i natjerati malu gospoicu Glupau da ode
i ostavi nas same? ree Hatsumomo.
Prestani toliko gnjaviti! rekla joj je Majka. Ui unutra i reci to
eli.
Hatsumomo se to nije svidjelo, ali je ipak ula u sobu i sjela kraj stola.
Bila je na pola puta izmeu Majke i mene, ali jo uvijek dovoljno blizu da me
zapahne miris njezina parfema.
Sirota Bua je malo prije dotrala do mene sva izvan sebe, poela je.
Obeala sam joj da u razgovarati s tobom. Rekla mi je neto vrlo udno. Rekla
je: Oh, Hatsumomo! Majka se predomislila! Ali ja sam joj rekla kako sumnjam da
bi to moglo biti istina.
Ne znam na to je mislila. Ja se u zadnje vrijeme sasvim sigurno nisam ni o
emu predomislila.
Tono sam joj to i ja rekla, rekla sam joj kako ti nikad ne bi pogazila
rije. Ali, Majko, uvjerena sam da bi se ona mnogo bolje osjeala kad bi joj ti
to rekla.
Kad bih joj to rekla?
Kako se nisi predomislila i kako ju jo uvijek kani posvojiti.
Odakle joj ta ideja? Nisam se mogla predomisliti jer ja nju uope nisam ni
kanila posvojiti.
Strano me je zaboljelo kad sam to ula, jer nisam mogla da se u tom asu ne
sjetim kako je Bua uzrujano sletjela niz stubite... a nije ni udo, jer sad
joj nitko vie nije mogao rei to e biti s njom. Hatsumomo je na licu

346
347
imala onaj osmijeh koji ju je inio slinom kakvoj skupocjenoj porculanskoj
figurici, ali Majine su je rijei pogodile poput kamena. Pogledala me pogledom
punim mrnje. Znai, istina je! Namjerava nju posvojiti. Zar se ne sjea,
Majko, kako si rekla da e posvojiti Buu? Jo si me zamolila da joj to kaem!
Ne tie me se to si ti rekla Buci. Osim toga, nisi Buino pripravnitvo
vodila onako dobro kako sam to od tebe oekivala. Neko je vrijeme dobro
zaraivala, ali u zadnje vrijeme...
Obeala si, Majko, ree joj Hatsumomo tonom koji me je prestraio.
Ne budi smijena! Zna da ve godinama razmiljam o tome da posvojim Savuri.
Zato bih odjednom promijenila miljenje i posvojila Buu?
Vrlo dobro sam znala da Majka lae. Sad je otila toliko daleko da se
okrenula prema meni i rekla:
Sayuri-san, kad sam prvi put povela s tobom razgovor o tome da bih te mogla
posvojiti? Moda prije godinu dana?
Ako si ikad vidio mamu maku kako svoje mlade ui loviti, nain na koji grabi
i trga bespomonog mia, pa, osjeala sam kao da mi Majka nudi priliku da nauim
kako u postati ista kao ona. Trebala sam samo slagati i rei: Oh, da, Majko,
mnogo puta ste mi to spomenuli! Time bih napravila prvi korak prema tome da
jednog dana i sama postanem takva utooka starica, zatvorena u nekakvu sumornu
sobu s knjigama rauna. Meutim, nisam mogla stati na stranu Majke, ba kao to
nisam mogla stati na stranu Hatsumomo. Zurila sam u pod kako ih ne bih morala
pogledati i samo sam rekla kako se ne sjeam.

Na Hatsumominu su se licu pojavile crvene mrlje od srdbe. Ustala je i otila

do vrata, ali ju je Majka zaustavila.
Za tjedan dana Savuri e biti moja ki, rekla je. Do tada mora nauiti
odnositi se prema njoj s potovanjem.
Kad sie dolje, zamoli jednu od slukinja da donese aj za Savuri i mene.
Hatsumomo se lagano naklonila i izala iz sobe.
Majko, rekla sam, jako mi je ao to sam prouzroila tolike nevolje.
Sigurna sam da Hatsumomo nije u pravu kad govori o vaim nakanama da posvojite
Buu, ali... smijem li vas neto pitati? Je li mogue da nas posvojite obje,
Buu i mene?
Oh, ti sad odjednom zna neto o tome kako se vode poslovi, je li?
odgovorila mi je. Hoe me uiti kako u upravljati okiyoml
Nekoliko minuta kasnije slukinja je donijela pladanj na kojem je bio ajnik
i alica - ne dvije alice, nego samo jedna. Majci je to, izgleda, bilo
svejedno. Natoila je aj u alicu i polako ga pijuckala, zurei u mene onim
svojim oima obrubljenim crvenim kapcima.

348
349
i Dvadeset etvrto poglavlje
Kad se Mameha sutradan vratila s puta i saznala da me je Majka odluila
posvojiti, nije mi se inila tako sretnom kao to sam oekivala. Dodue,
zadovoljno je kimnula glavom, ali nije se nasmijeila. Upitala sam je da li
stvari moda ipak nisu ispale drugaije nego to se ona nadala.
O ne, nadmetanje izmeu doktora Raka i Nobua prolo je tono onako kako sam
se nadala, odgovorila mi je, i konana je svota pozamana. im sam to saznala,
znala sam da e te gospoa Nitta sigurno posvojiti. Bila sam presretna!
To je ono to mi je rekla. Ali, kako mi je postupno postalo jasno tijekom
sljedeih godina, istina je bila neto sasvim drugo. Kao prvo, nadmetanje se
uope nije odvijalo izmeu doktora Raka i Nobua. Na kraju je ispalo da su se
nadmetali doktor Rak i barun. Ne mogu ni zamisliti kako se Mameha zbog toga
osjeala, ali sigurna sam da je to bio razlog zbog kojeg je jedno krae vrijeme
naglo postala tako hladna prema meni i zato mi je preutjela to se stvarno
dogodilo.
Time ne mislim rei da Nobu uope nije bio ukljuen. On se estoko nadmetao
prvih nekoliko dana, sve dok svota nije premaila 8000 jena. A i kad je na kraju
odustao, vjerojatno to nije uinio zbog toga to su iznosi postali previsoki.
Mameha je od poetka znala da Nobu moe nadmaiti bilo iju ponudu ako to eli.
Problem koji nije predvidjela bio je u tome to Nobua nije previe zanimao moj mizuage. Samo je odreeni tip mukaraca pripravan tratiti vrijeme i
novac u utrci za mizuageom, a pokazalo se kako Nobu nije jedan od njih. Moda se
sjea kako mi je Mameha nekoliko mjeseci ranije govorila kako se ni jedan
mukarac nee truditi njegovati prijateljstvo s nekom petnaestogodinjom
pripravnicom ako ga ne zanima njezin mizuage. I kako mi je u tom istom razgovoru
rekla: Moe se kladiti da ga ne privlai razgovor s tobom. Moda je bila u
pravu to se tie mojih konverzacij-skih sposobnosti, ne znam, ali bez obzira
to je to na meni privlailo Nobua, to nije bio moj mizuage.
to se pak tie doktora Raka, on je bio ovjek koji bi vjerojatno prije
izvrio tradicionalno samoubojstvo nego to bi dopustio da mu netko poput Nobua
preotme mizuage. Dakako, nakon prvih nekoliko dana doktor se zapravo nije vie
nadmetao s Nobuom, ali on to nije znao, a vlasnica ajane Ichiriki odluila je
da mu to ne kae. I tako, kad bi razgovarala s njime telefonom, rekla bi mu
otprilike ovako: Oh, doktore, upravo sam primila vijest iz Osake i ovaj, stigla

je jedna ponuda od pet tisua jena. Vjerojatno je primila vijest iz Osake, iako
moda od svoje sestre, jer vlasnica Ichirikija nikad nije voljela govoriti iste
lai. Ali kad je u istom dahu spomenula Osaku i novu ponudu, doktor Rak je
prirodno zakljuio kako je ponudu poslao Nobu, iako ju je, zapravo, poslao
barun.
Barun je, opet, vrlo dobro znao da mu je suparnik doktor, ali njemu je to
bilo svejedno. elio je taj mizuage za sebe i durio se poput djearca kad je
poeo slutiti kako bi mogao izgubiti. Kasnije mi je jedna geja prepriala to
joj je otprilike u to vrijeme govorio. Jesi li ula to se dogaa? upitao ju
je barun. Pokuavam dogovoriti jedan mizuage, ali mi se u to stalno petlja
nekakav nesnosni doktor. Samo jedan mukarac moe biti istraiva neistraenih
podruja, a ja elim biti taj mukarac! Samo, to da radim? Taj ludi doktor
izgleda ne shvaa da su brojke kojima se razbacuje stvarni novac!
Kako su iznosi postajali sve vii i vii, barun je poeo govoriti kako e
moda odustati. Meutim, brojka se ve

350
351
bila toliko pribliila novom rekordu da je vlasnica Ichiri-kija odluila
potaknuti nadmetanje tako to e zavarati baruna kao to je ve zavarala
doktora. Obavijestila ga je telefonom kako je drugi gospodin dao vrlo visoku
ponudu, a onda je dodala: Meutim, mnogi ljudi vjeruju kako se radi o ovjeku
koji nije spreman ii dalje od toga. Sigurna sam da je bilo ljudi koji su to
mislili za doktora, ali vlasnica Ichirikija nije bila jedna od njih. Ona je
znala da e, kad barun dade svoju zadnju ponudu, doktor sigurno ponuditi vie.
Na kraju je doktor Rak pristao platiti 11.500 jena. To je bila najvea svota
ikad dotad isplaena za neki mizuage u Gionu, a moda i u bilo kojoj etvrti
geja u Japanu. Mora imati na umu da je u to doba jedan sat gejinih usluga
stajao oko 4 jena, te da je cijena nekakvog ekstravagantno skupog kimona
iznosila 1500 jena. Prema tome, iako to moda ne izgleda mnogo, to je bilo vie
nego to je, recimo, jedan radnik mogao zaraditi u godinu dana.
Ja, moram priznati, ne znam mnogo o novcu. Veina se geja ponosi time to
uza se nikad nemaju novaca, one obino kamo god idu, sve stavljaju na raun. Ja
ak i sada, ovdje u New Yorku, jo uvijek tako ivim. Kupujem u trgovinama gdje
me poznaju i gdje prodavai ljubazno zapisu stvari koje elim. Kad krajem
mjeseca stignu rauni, moja draga sekretarica obavlja plaanje umjesto mene. 1
tako, vidi, ja ti nikako ne bih mogla rei koliko novaca troim, ni koliko je
boica parfema skuplja od kakve ilustrirane revije. Stoga sam ja moda
posljednja osoba na svijetu koja bi umjela objasniti neto u vezi s novcem.
Meutim, htjela bih ti prenijeti neto to mi je jednom rekao jedan moj bliski
prijatelj, a on je sigurno znao o emu govori, jer je tijekom ezdesetih bio
zamjenik ministra financija u Japanu. Cesto se dogaa, rekao je, da gotovina
jedne godine vrijedi manje nego to je vrijedila prije godinu dana, te je zato
Mamehin mizuage 1929. godine zapravo stajao vie od mojeg 1935. godine, iako je
za moj plaeno 11.500 jena, dok je za njezin plaeno sedam ili osam tisua jena.
352
Naravno, nita od toga nije bilo vano tada kad je prodan moj mizuage. Za ljude
u Gionu ja sam postavila novi rekord koji je ostao nepremaen sve do 1951.
godine kad se pojavila Katsumivo, po mom miljenju, jedna od najveih geji
dvadesetog stoljea. No, prema mom prijatelju zamjeniku ministra financija,
Mameha je drala stvarni rekord sve do ezdesetih. Meutim, bez obzira je li
pravi rekord pripadao meni ili Katsumivo ili Mamehi ili ak Mamemitsu,
devedesetih godina prolog stoljea, moe zamisliti kako su Majku poeli
svrbjeti njezini debe-ljukasti dlanovi kad je ula za rekordan iznos.

Nije ni potrebno posebno napominjati kako me je zbog toga posvojila. Naknada

za moj mizuage bila je vie nego dostatna da njome pokrije sve moje dugove. Da
me nije posvojila, neto bi od tog novca dolo u moje ruke, a moe misliti
koliko bi se grizla zbog toga. Kad sam postala ki okiye, moji su dugovi
prestali postojati, jer su preli na okiyu. Meutim, okiyi je ila i sva moja
zarada, ne samo tada, u trenutku mog mizuagea, nego od tada pa zanavijek.
Ceremonija je odrana sljedeeg tjedna. Ime su mi ve promijenili u Sayuri, a
sad sam dobila i novo prezime. Neko, u naoj pijanoj kuici na obali mora,
zvala sam se Sakamoto Chiyo. Sad sam se zvala Nitta Savuri.
Meu svim znaajnim trenucima u ivotu neke geje, mizuage svakako zauzima
visoko mjesto. Moj se mizuage zbio poetkom srpnja 1935. kad mi je bilo petnaest
godina. Sve je poelo popodne, kad smo doktor Rak i ja ispili ake tijekom
ceremonije koja nas je meusobno povezala. Razlog za ovu ceremoniju bio je u
tome to e doktor Rak, unato tome to e sam mizuage kratko trajati, ostati do
kraja svog ivota moj mizuage zatitnik - to mu, meutim, nije davalo nikakve
posebne povlastice, shvaa. Ceremonija je obavljena u ajani Ichiriki, u
nazonosti Majke, Tetie i Mamehe. Prisutni su bili jo i vlasnica
353

ajane i gospodin Bekku, moj garderobijer - jer je garde-robijer uvijek ukljuen

u ceremonije takve vrste, kao osoba koja zastupa interese geje. Ja sam bila
odjevena u najsveaniju odoru geje pripravnice: crni kimono s pet kruna i
crvenu pothaljinu, jer je crveno boja novih poetaka. Mameha me poduila da se
moram drati vrlo ozbiljno, kao da nemam ni mrvice smisla za humor. S obzirom na
to koliko sam bila nervozna i ustraena, uope mi nije bilo teko izgledati
ozbiljno dok sam hodala niz hodnik u ajani Ichiriki s dugom povlakom sveanog
kimona oko nogu.
Nakon ceremonije svi smo otili na veeru u restoran Kitcho. Veera je
takoer protekla u ozbiljnom raspoloenju, a ja sam malo govorila i jo manje
jela. Dok smo sjedili za veerom, doktor Rak je vjerojatno ve poeo misliti o
onome to e doi kasnije, a ipak, nikad jo nisam vidjela mukarca kojemu se na
licu itala takva smrtna dosada. Ja sam, kako bih izgledala to nevinije, itavo
vrijeme drala oi oborene, ali kad bih kriom bacila pogled na njega, svaki put
bih ga vidjela kako zuri u stol kroz one svoje naoale kao ovjek koji sjedi na
nekakvom do-sadnom poslovnom sastanku.
Kad je veera zavrila, gospodin Bekku se odvezao sa mnom u riki do jednog
lijepog svratita u vrtovima hrama Nanzen-ji. On je ranije tog dana ve bio tamo
kako bi u susjednoj sobi sloio moju odjeu. Pomogao mi je svui sveani kimono
i obui jedan jednostavniji, s obijem koji nije trebalo podstavljati jastuiima
pri vezivanju vora, jer bi to bilo nespretno za doktora. Kad sam bila potpuno
odjevena, uhvatila me je takva nervoza da mi je gospodin Bekku morao pomoi da
se vratim u svoju sobu i namjestim blizu vrata, gdje u ekati na doktora. Kad
me je tamo ostavio, osjetila sam uasan strah kao da me eka operacija u kojoj
e mi izvaditi bubrege ili jetra ili tako neto.
Ubrzo je stigao doktor Rak i zamolio me da mu naruim ake dok se on okupa u
kupaonici koja je bila smjetena uz sobu. Mislim da je moda oekivao kako u mu
354
pomoi da se razodjene, jer mi je dobacio udan pogled. Meutim, moje su ruke
bile potpuno sleene i ukoene, mislim da nita ne bih s njima mogla napraviti.
Nakon nekoliko minuta, izaao je iz kupaonice u kimonu za spavanje i odgurnuo
ustranu vrata prema vrtu, te smo sjeli na mali drveni balkon, pijuckajui ake i
sluajui zvukove cvraka i potoia ispod nas. Ja sam prolila ake po svom
kimonu, ali doktor to nije primijetio. Zapravo, inilo se kao da malo toga
primjeuje, osim to mi je pokazao rukom na ribe to su se praakale u oblinjem
ribnjaku kao da nikad jo nisam tako neto vidjela. Dok smo sjedili na balkonu,
jedna je slukinja dola u sobu i razmotala oba naa futona, sloivi ih jedan
uz drugi.

Napokon me je doktor ostavio na balkonu i uao unutra. Pomakla sam se tako da

sam kutkom oka mogla promatrati to radi. Izvadio je iz svog kovega dva bijela
runika i poloio ih na stol, namjetajui ih ovako i onako, sve dok napokon
nisu leali tono kako je elio. Isto je napravio s jastucima na jednom futonu,
a onda je doao do vrata balkona i tamo stajao, sve dok nisam ustala i pola za
njim u sobu.
Dok sam jo uvijek stajala, skinuo mi je obi i rekao mi neka se udobno
smjestim na jednom od futona. Meni se sve inilo toliko udnim i zastraujuim
da mi, to god napravila, nikako nije moglo biti udobno. Ali legla sam poleuke
i podmetnula ispod vrata jastuk punjen grahom. Doktor mi je rastvorio kimono i
zatim je dugo razve-zivao i olabavljivao svaki komad donje odjee, napredujui
korak po korak, trljajui mi noge rukama, to mi je, pretpostavljam, trebalo
pomoi da se opustim. To je prilino dugo trajalo, ali je na posljetku dohvatio
ona dva bijela runika koja je ranije pripremio. Rekao mi je neka uzdi-gnem
bokove i razastro ih je ispod mene.
To e upiti krv, rekao mi je.
Dakako, mizuage esto prati odreena koliina krvi, ali meni nitko nije tono
objasnio zbog ega. Da sam bilo to znala o tome, sigurno bih utjela ili ak
zahvalila doktoru to je tako paljivo poloio runike, a ovako sam izla-nula:
Kakva krv? Glas mi je malo zapitao kad sam to
355

rekla, jer mi je grlo bilo sasvim suho. Doktor Rak mi je na to poeo tumaiti
kako himen, iako ja nisam imala pojma to bi to moglo biti, esto krvari kad
se razdere... te ovo, te ono... mislim da me je sve to toliko prestrailo da sam
se od straha malo podigla s futona, jer mi je doktor poloio ruku na rame i
njeno me gurnuo natrag.
Sigurna sam da bi takav razgovor svakom mukarcu
unitio apetit za ono to je trebalo slijediti, ali doktor nije
bio taj tip mukarca. Kad je zavrio s tumaenjem, rekao
mi je: Ovo je drugi put to u imati prilike uzeti uzorak
tvoje krvi. Mogu li ti pokazati? !
Ve sam zapazila da nije doao samo s malom konom putnom torbom, nego i s
nekakvim malim drvenim san-duiem. Sad je otiao do ormara i iz hlaa izvukao
prsten s kljuevima te otkljuao sandui. Donio ga je do futona i rastvorio ga
po sredini, tako da je izgledao kao kakav samostojei izlog. Na obje su strane
bile male police s malim staklenim tubicama, koje su bile zatvorene epovima i
privrene omicama. Na najnioj polici lealo je nekoliko instrumenata, kao na
primjer, karice i pincete, ali je sav ostali prostor u sanduiu bio ispunjen
tim staklenim tubicama, bilo ih je moda ak etrdeset ili pedeset. Osim
nekoliko praznih na gornjoj polici, u svim ostalima nalazilo se neto, ali ja
nisam imala pojma to je to. Tek kad je doktor donio svjetiljku sa stola,
vidjela sam etikete na vrhu svake tubice, oznaene imenima geja. Vidjela sam
meu ostalima i Mamehino ime, kao i ime velike Mame-kichi. Vidjela sam jo mnogo
drugih poznatih imena, ukljuujui ime Hatsumomine prijateljice Korin.
Ova, ree doktor izvukavi jednu od tubica, pripada tebi.
Pogrjeno mi je napisao ime, upotrijebio je drugaiji znak za ri u Savuri.
Meutim, u tubici je bila neka sa-suena stvar koja me je podsjetila na ukuhanu
ljivu, iako je bila smeasta, a ne ljubiasta. Doktor je izvukao ep i pincetom
to izvukao iz tubice.
Ovo je komadi vate koji sam natopio tvojom krvlju, rekao je, onda kad si
razrezala nogu, sjea se. Obino ne
356
uvam krv svojih pacijenata, ali... ti si mi se jako svidjela. Nakon to sam
spremio ovaj uzorak, odluio sam da u ja biti tvoj mizuage zatitnik. Mislim da
e se sloiti sa mnom kako e to biti neobino zanimljivo, neu samo imati

uzorak tvoje krvi uzet prigodom mizuagea, nego i uzorak uzet iz posjekotine na
nozi mnogo mjeseci prije toga.
Prikrila sam gaenje, a doktor mi je nastavio pokazivati sadraj drugih
tubica, ukljuujui Mamehinu. U njezinoj nije bio komadi vate, nego mala krpica
bijele tkanine umrljane neim hrastim to se prilino stvrdnulo. Doktor Rak je
izgledao oaran tim svojim uzorcima, ali ja... pa, ja sam iz pristojnosti
okrenula lice prema sanduiu, ali kad me doktor nije gledao, brzo sam skretala
pogled na neto drugo.
Na posljetku je zatvorio taj svoj sandui i odloio ga ustranu, a onda je
skinuo naoale i stavio ih na stol. Uplaila sam se da to znai kako sad dolazi
onaj trenutak i doista, doktor Rak mi rastavi noge i kleei se namjesti izmeu
njih. Mislim da mi je srce kucalo tako brzo kao srce mia. Kad je doktor
razvezao pojas svog kimona za spavanje, stisnula sam oi i podignula ruku da
pokrijem usta, ali sam u posljednji trenutak odustala kako ne bih ostavila lo
dojam i spustila sam je blizu glave.
Doktorove su ruke neko vrijeme kopale naokolo po meni, to je bilo vrlo
neugodno i bolno, vrlo slino onome to mi je prije nekoliko tjedana radio onaj
mladi doktor sijede kose. Zatim se spustio tako da mu je tijelo bilo sasvim
iznad mojega. Upotrijebila sam svu snagu volje kako bih stvorila neku vrstu
mentalne barijere izmeu sebe i doktora, ali to mi nije pomoglo da ne osjetim na
unutranjoj strani bedra meki udarac doktorove jegulje, kako je to nazvala
Mameha. Svjetiljka je jo uvijek bila u-paljena i ja sam pogledom pretraivala
sjene na zidu ne bih li pronala neto to bi mi odvratilo misli od onog to se
dogaa, jer se doktor sad gurao u mene tako snano da mi se glava pomakla na
jastuku. Nisam znala to bih s rukama, pa sam zgrabila jastuk i jo vre
stisnula oi.
357
Ubrzo je iznad mene nastala nekakva velika aktivnost, a istodobno sam i u sebi
osjeala svakovrsne pokrete. Mora da je bilo dosta krvi, jer se u zraku osjeao
neugodan, metalni vonj. Stalno sam samu sebe podsjeala na to koliko je doktor
platio za ovu povlasticu i sjeam se da sam u jednom trenutku pomislila kako se
nadam da on u tome uiva vie od mene. Ja sam osjeala otprilike toliko uitka,
koliko bih uivala da mi netko turpijom strae bedro do krvi.
Napokon je, pretpostavljam, jegulja beskunica oznaila svoj teritorij i
doktor se svalio na mene svom teinom, mokar od znoja. Nimalo mi se nije svialo
to mi je tako blizu, pa sam se pravila kao da imam tekoa s disanjem, nadajui
se da e se maknuti s mene. On se dugo nije micao, ali se onda odjednom uspravio
na koljena i opet se poeo vrlo poslovno ponaati. Nisam ga gledala, ali nisam
mogla sprijeiti da kutkom oka ne zapazim kako se obrisao jednim od onih runika
ispod mene. Svezao je pojas svog kimona i nataknuo naoale, ne primijetivi malu
mrlju krvi na rubu jednog stakla, te me je poeo brisati izmeu nogu onim
runicima, komadiima vate i slinim stvarima, ba kao da smo opet u nekoj od
bolnikih ordinacija. Do tada mi se ve stiala najgora bol i moram priznati da
sam leei tamo, ak i s tako izdajniki rairenim nogama, gotovo oparano
gledala kako otvara svoj drveni sandui i vadi iz njega kare. Odrezao je
komadi krvavog runika i ugurao ga, zajedno s komadiem vate kojom me je
brisao, u staklenu tubicu s mojim pogrjeno ispisanim imenom. Zatim se formalno
naklonio i rekao: Najljepa hvala. Ja mu nisam mogla uzvratiti naklon jer sam
leala, ali to nije bilo ni vano, jer je doktor odmah ustao i ponovo otiao u
kupaonicu.
Uope nisam bila svjesna koliko sam se bila zadihala od nervoze. Sad, kad je
sve prolo i kad sam napokon opet mogla doi do daha, vjerojatno sam izgledala
kao kakav pacijent usred operacije, ali sam osjetila takvo olakanje da sam se
nasmijeila. Neto mi se u itavom tom doivljaju inilo beskrajno smijenim i
to sam vie mislila o
tome, inilo mi se sve smjenijim, tako da sam se na kraju poela smijati.
Morala sam paziti da se ne smijem glasno, jer je doktor bio u susjednoj

prostoriji. Ali kad pomislim da je to izmijenilo itav tijek mog budueg ivota?
Zamiljala sam vlasnicu ajane Ichiriki kako napeto telefonira Nobuu i barunu
dok je jo trajalo nadmetanje, sav taj novac potroen na to, sav taj trud. Kako
bi mi se tek sve ovo inilo udno da je umjesto doktora bio Nobu, budui da sam
Nobua poela smatrati svojim prijateljem. Nisam eljela ni misliti kako bi to
bilo s barunom.
Dok je doktor jo bio u kupaonici, pokucala sam na vrata sobe gospodina
Bekkua. Jedna je slukinja pourila promijeniti plahte, a gospodin Bekku mi je
pomogao da se presvuem u kimono za spavanje. Kasnije, kad je doktor zaspao,
ponovo sam ustala i tiho se okupala. Mameha mi je rekla kako moram cijelu no
ostati budna, za sluaj da se doktor probudi i neto zatrai. No, iako sam se
trudila ostati budna, na kraju me svladao san. Ipak, ujutro sam se uspjela
probuditi dovoljno rano, tako da sam se imala vremena urediti prije nego to me
doktor vidi.
Poslije doruka, ispratila sam doktora do ulaznih vrata svratita i pomogla
mu navui cipele. Neposredno prije odlaska, doktor mi se zahvalio za proteklu
no i dao mi nekakav mali zamotuljak. Nagaala sam je li to dragulj, onakav
kakav mi je dao Nobu, ili komadi krvavog runika od prole noi! Meutim, kad
sam napokon skupila hrabrosti i otvorila zamotak u svojoj sobi, unutra sam nala
paketi kineskih trava. Nisam znala to bih s time dok mi gospodin Bekku nije
rekao kako trebam svaki dan pripraviti aj od tih trava, jer u tako sprijeiti
trudnou. Nemoj ih rasipati, te su trave vrlo skupe, rekao mi je. Ali nemoj
ni previe krtariti. Koliko god su skupe, jo uvijek su jeftinije od pobaaja.
udno je i teko mi je to objasniti, ali nakon mog mizua-gea itav mi se svijet
inio nekako drugaijim. Odjednom
359
358
mi se Bua, koja to jo nije prola, inila neiskusnom i djetinjastom, iako je
bila starija od mene. Majka i Tetia su to, naravno, prole, ba kao i Hatsumomo
i Mameha, ali sam ja bila svjesna te nove, posebne veze meu nama vjerojatno
mnogo vie od njih. Pripravnice koje su prole kroz mizuage drugaije eljaju
kosu, a ispod pune, u-mjesto arene, nose crvenu svilenu vrpcu. Neko sam
vrijeme toliko bila usredotoena na to koje pripravnice nose crvenu vrpcu, a
koje arenu, da gotovo nita drugo nisam primjeivala dok bih hodala ulicom ili
dok bih s ostalim djevojkama stajala u hodnicima nae male kole. Poela sam
osjeati potovanje prema onima koje su prole kroz mizuage, dok sam se prema
onima drugima osjeala kao iskusna ena.
Sigurna sam da se sve pripravnice na slian nain o-sjeaju izmijenjene
iskustvom mizuagea. Ali kod mene se nije radilo samo o tome da sam poela
drugaije gledati svijet oko sebe. Promijenio se, naime, i moj svakodnevni
ivot, zato to je Majka poela drugaije gledati na mene. Dosad si ve sigurno
shvatio kako je ona bila osoba koja je primjeivala samo ono na to je mogla
prikvaiti etiketu s cijenom. Dok bi hodala ulicom, mozak joj je, vjerojatno,
radio poput raunala: Oh, evo male Yukiyo, ija je glupost njezinu jadnu
stariju sestru stajala blizu sto jena prole godine! Gle, dolazi Ichimitsu,
sigurno je jako zadovoljna koliko njezin novi danna troi na nju. Da je Majka
etala uz Shirakavvu nekog lijepog proljetnog dana, kad gotovo moe vidjeti
kako se ljepota cijedi s grana rascva-lih trenjevih stabala, vjerojatno nita
od toga ne bi vidjela - ukoliko ne bi... to ja znam... smiljala kako bi mogla
zaraditi prodajom tih stabala, ili tako neto.
Prije mog mizuagea, mislim da je Majci bilo sasvim svejedno to mi Hatsumomo
stvara probleme u Gionu. Meutim, sad kad sam na sebi nosila etiketu s visokom
cijenom, nisam ju trebala ni zamoliti da neto uini, sama je prekinula
Hatsumomino spletkarenje. Vjerojatno joj je samo rekla: Hatsumomo, ako tvoje
ponaanje bude stvaralo probleme Savuri i stajalo ovu okiyu novaca, ti e to
360

platiti! Otkako se moja majka razboljela, ivot mi je doista bio teak,

meutim, sad mi se za neko vrijeme ivot upadljivo pojednostavio. Neu rei da
se nisam vie osjeala umornom ili razoaranom, u stvari, gotovo sam stalno bila
umorna. ivot u Gionu sigurno nije zabava i odmor za ene koje u njemu zarauju
za ivot. Ali u svakom sluaju, za mene je predstavljalo veliko olakanje to se
vie nisam morala bojati Hatsumomo. I moj ivot unutar okiye takoer je postao
gotovo ugodan. Kao posvojena ki jela sam kad sam htjela. Prva sam odabirala
kimono, nisam vie morala ekati da Bua prvo odabere kimono za sebe, a im bih
ga odabrala, Tetia bi se odmah bacila na posao, preureujui obrube do
odgovarajue irine i pri-ivajui ovratnik na pothaljinu, prije nego to bi i
dotakla Hatsumomin kimono. Zbog svega toga bilo mi je svejedno to me Hatsumomo
gleda s ogorenjem i mrnjom. Ali me je strano boljelo kad bi Bua prola
pokraj mene zabrinuta lica i kad bi odvraala pogled ustranu ak i kad bismo se
sluajno nale licem u lice. Uvijek sam dosad imala osjeaj da bi nae
prijateljstvo nastavilo rasti da se izmeu nas nisu isprijeile okolnosti. Sad
vie nisam imala taj osjeaj.
Nakon to je obavljen moj mizuage, doktor Rak je gotovo potpuno nestao iz mog
ivota. Kaem gotovo, jer premda Mameha i ja nismo vie odlazile u ajanu
Shirae kako bismo ga zabavljale, povremeno sam ga sretala na drugim zabavama u
Gionu. Meutim, baruna nikad vie nisam srela. Tada jo nisam znala za ulogu
koju je barun odigrao u podizanju cijene za moj mizuage, ali kad sad razmiljam
o tome, mogu shvatiti zato Mameha nije eljela da se ponovo sretnemo. Ja bih se
vjerojatno u njegovoj prisutnosti osjeala isto toliko neugodno koliko bi Mamehi bilo neugodno to sam ja tamo. U svakom sluaju, ne mogu se pretvarati kako
mi je bilo krivo to vie ne viam ijednog od njih dvojice.
No, postojao je jedan mukarac kojega sam silno eljela ponovo vidjeti i
mislim da ti ne moram rei kako govo361

rim o predsjedniku. On nije igrao nikakvu ulogu u Mame-hinom planu, stoga nisam
oekivala da e se moj odnos s njim promijeniti ili prekinuti samo zato to je
moj mizua-ge sada bio iza mene. Ipak, moram priznati da sam osjetila veliko
olakanje kad sam nekoliko tjedana kasnije saznala da su nazvali iz kompanije
Ivramura i da ponovo trae moje drutvo. Kad sam te veeri stigla u ajanu,
zatekla sam tamo obojicu, predsjednika i Nobua. Ranije bih sigurno odmah sjela
uz Nobua, ali sad kad me je Majka posvojila, nisam vie morala o njemu misliti
kao o svom spasitelju. Sluajno je upravo mjesto uz predsjednika bilo slobodno i
ja sam, vrlo uzbuena, otila kleknuti pokraj njega. Predsjednik je bio vrlo
srdaan prema meni dok sam mu toila ake i zahvalio mi se, podiui alicu u
zrak prije nego to je poeo piti, ali me itave veeri nije ni pogledao.
Meutim, kad god bih pogledala prema No-buu, vidjela bih kako zuri u mene kao da
sam ja jedina osoba u drutvu ije je prisutnosti svjestan. Ja sam svakako znala
to to znai eznuti za nekim; zato sam se prije nego to je zabava zavrila,
potrudila otii do njega i provesti neko vrijeme s njime. Nakon toga sam uvijek
pazila na to da ga ne zanemarim.
Prolo je otprilike mjesec dana, i tijekom jedne zabave sluajno sam
spomenula Nobuu kako je Mameha dogovorila moj nastup na jednom festivalu u
Hiroshimi. Nisam bila sigurna da me slua dok sam mu to govorila, ali ve
sljedeeg dana, kad sam se vratila u okiyu sa satova podu-ke, nala sam u svojoj
sobi novi drveni putni koveg koji mi je on poslao na dar. Koveg je bio mnogo
elegantniji od onog koji sam posudila od Tetie za odlazak na barunovu zabavu u
Hakone. Uasno me je bilo sram to sam mislila da mogu jednostavno odbaciti
Nobua sad kad vie nije bio bitan za bilo kakav plan koji je Mameha moda
smiljala za mene. Napisala sam mu pismo zahvale i rekla kako se unaprijed

veselim to u mu se moi i osobno zahvaliti idueg tjedna, na velikoj zabavi

koju je kompanija Ivramura pripremala nekoliko mjeseci unaprijed.
Ali dogodilo se neto udno. Nekoliko dana prije zabave primila sam poruku
kako moja prisutnost nee biti po362
trebna. Kako mi je rekla Yoko, telefonistica u naoj okiyi, ona je imala dojam
da je zabava otkazana. Ja sam sluajno ionako morala te veeri otii u ajanu
Ichiriki, zbog jedne druge zabave. Upravo kad sam kleknula u hodniku kako bih
otvorila vrata, primijetila sam kako se otvaraju vrata velike sobe za bankete na
kraju hodnika i iz sobe je izala jedna mlada geja koja se zvala Katsue. Prije
nego to je za sobom zatvorila vrata, ula sam nekog mukarca kako se smije i
bila sam sigurna da je to predsjednik. Zauena time ustala sam i pourila za
Katsue kako bih je dostigla prije nego to ode iz ajane.
Oprosti to ti smetam, rekla sam, ali jesi li ti upravo izala sa zabave
kompanije Iwamura?
Da, zabava je u punom jeku. Unutra je najmanje dvadeset pet geji i blizu
pedeset mukaraca...
A... jesu li tamo predsjednik Iwamura i Nobu-san? upitala sam je.
Nobu nije. Navodno je jutros otiao kui jer mu nije bilo dobro. Bit e mu
ao to je propustio zabavu. Ali predsjednik je tu, zato pita?
Promrmljala sam neto, ne sjeam se to, i ona je otila.
Sve do tog trenutka uvijek sam nekako zamiljala da predsjednik cijeni moje
drutvo isto toliko koliko i Nobu. Sad sam se morala pitati nije li to bila samo
moja iluzija i nije li Nobu jedini kome je stalo do mene.
363
i Dvadeset peto poglavlje
Mameha je, dodue, ve dobila okladu s Majkom, ali je jo uvijek imala veliki
ulog u mojoj buduoj karijeri. Stoga je tijekom sljedeih nekoliko godina radila
na tome da moje lice uini poznatim svim svojim najboljim muterijama, a takoer
i ostalim gejama u Gionu. U to se vrijeme jo uvijek nismo bili do kraja
izvukli iz velike ekonomske krize i sveani banketi nisu bili tako esti kako bi
to Mameha eljela. No, vodila me je na mnoge neslubene skupove, ne samo zabave
u ajanama, nego i na izlete u kupalita, turistike izlete, na kabuki predstave
i tako dalje. Za vrijeme ljetnih vruina kad su svi bili krajnje oputeni, ta su
leerna okupljanja esto bila vrlo zabavna, ak i za nas koje smo na tim
zabavama morale raditi kao zabavljaice. Na primjer, skupina mukaraca odluila
bi ponekad poi na plovidbu brodiem niz rijeku Kamo, piti ake i moiti noge u
vodi. Ja sam bila previe mlada da bih se prikljuila pijankama i esto bi me
dopao posao struganja leda za sladoled, ali to je ipak bila ugodna promjena.
Nekih veeri bogati poslovni ljudi ili plemii organizirali bi zabave s
gejama samo za sebe. Proveli bi veer pleui i pjevajui, pijui s gejama,
esto i do ranih jutarnjih sati. Sjeam se kako je jednom takvom prigodom
domainova supruga stajala na vratima i uruivala nam na odlasku omotnice s
dareljivom napojnicom. Mamehi je dala dvije omotnice i zamolila je da drugu
preda geji Tomizuru koja je otila ranije zbog glavobolje, kako je rekla.
Zapravo je vrlo dobro znala, kao i mi, da je Tomizu364
ru ljubavnica njezina mua i da je otila s njim u drugo krilo kue kako bi
zajedno proveli no.
Mnogim su raskonim zabavama u Gionu prisustvovali slavni umjetnici, pisci i
kabuki glumci, tako da su te zabave katkada bile vrlo uzbudljivi dogaaji.
Meutim, ao mi je to ti moram rei da je prosjena zabava s gejama neto
mnogo prozainije. Obino je domain ef o-djela neke male kompanije, dok je
poasni gost najee jedan od njegovih dobavljaa ili moda neki slubenik
kojega je upravo unaprijedio ili neka slina osoba. Svako malo, neka bi me
dobronamjerna geja upozorila kako je moja dunost kao pripravnice, uz to to se
moram truditi da ljupko izgledam, tiho sjediti i sluati razgovore u nadi da u

jednog dana i sama znati voditi vjete i pametne razgovore. No, veina razgovora
koje sam sluala na tim zabavama nisu mi se uope inili jako vjetima, ni
pametnima. Neki bi se mukarac, recimo, okrenuo geji do sebe i rekao: Doista
je neobino zatoplilo, ne ini ti se? A geja bi na to odgovorila neto kao:
Oh, da, jako je toplo! Onda bi poela s njim igrati igru tko gubi, pije ili
bi pokuala navesti sve mukarce da zapjevaju i ubrzo bi onaj mukarac koji je s
njom razgovarao bio previe pijan da bi se sjetio kako se ne zabavlja onako
dobro kako se nadao. to se mene tie, ja sam to uvijek smatrala alosnim
traenjem novca i vremena. Ako je neki mukarac doao u Gion da se opusti i
zabavi, a na kraju mu veer proe u nekakvoj djetinjstoj igri kao to je papirkare-ka-men... pa, po mom miljenju, bolje bi mu bilo da je ostao kod kue i
igrao se sa svojom djecom ili unucima, koji su, uostalom, sigurno pametniji od
ove jadne, priglupe geje uz koju je imao nesreu sjediti.
S vremena na vrijeme, meutim, imala sam ast sluati neku geju koja je
doista znala vjeto voditi konverzaciju, a Mameha je svakako bila jedna od njih.
Iz njezinih sam razgovora uistinu mnogo nauila. Na primjer, ako bi njoj neki
mukarac rekao: Toplo je, ne ini ti se? ona je imala spremno barem tucet
raznih odgovora. Ako bi mukarac bio neki razvratni starac, odgovorila bi mu:
To365

pio? Moda vam se to samo ini zbog toliko lijepih ena oko vas! Ili ako se
radilo o nekom arogantnom mladom poslovnom ovjeku koji se doimao kao da ne zna
svoje pravo mjesto, razoruala bi ga ovakvim odgovorom: O-vdje ste s pola
tuceta najboljih geji u Gionu, a vi mislite o vremenu. Jednom sam je
promatrala kad je kleala kraj nekog jako mladog mukarca koji nije mogao imati
vie od devetnaest ili dvadeset godina i koji vjerojatno ne bi ni bio na zabavi
s gejama da domain nije bio njegov otac. Naravno, mladi nije znao to bi
rekao, ni kako bi se ponaao prema gejama i sigurna sam da je bio jako
nervozan, ali ipak se hrabro okrenuo Mamehi i rekao: Toplo je, zar ne? Ona je
na to spustila glas i odgovorila mu otprilike ovako:
Zbilja, imate potpuno pravo. Trebali ste me vidjeti jutros kad sam izala
iz kupke! Obino kad sam potpuno gola, osjeam se svjee i oputeno. Meutim,
jutros mi je koa bila prekrivena sitnim kapljicama znoja, posvuda, na bedrima,
na trbuhu i... ovaj, na raznim drugim mjestima.
Kad je taj jadni mladi spustio alicu sa sakeom na stol, prsti su mu
drhtali. Sigurna sam da tu zabavu s gejama nije zaboravio do kraja ivota.
Ako me pita zato je veina zabava tako dosadna, mislim da za to postoje dva
razloga. Prvo, samo to to je neku djevojicu prodala njezina obitelj pa su je
od ranih godina odgajali da bude geja, ne znai da e ona ispasti pametna ili
da e imati to zanimljivo rei. I drugo, isto to vrijedi i za mukarce. Ako je
neki mukarac zaradio dovoljno novaca da doe u Gion i potrati ga kako god mu se
svidi, to jo ne znai da je zabavno biti s njime u drutvu. U stvari, mnogi su
mukarci naviknuti da se svi prema njima odnose s mnogo potovanja. Sjedit e
namrteni, s rukama na koljenima i to je otprilike sve to su spremni uiniti u
smislu zabavljanja. Jednom sam sluala Mame-hu kako je provela itav sat
priajui svakojake priice nekom mukarcu koji ju ni jednom nije ak ni
pogledao, nego je samo gledao ostale u sobi dok je ona govorila.
Zaudo, upravo je to bilo ono to je elio i otada je uvijek traio Mamehu kad
bi doao u Gion.
Nakon jo dvije godine zabava i izleta, pritom sam itavo to vrijeme i dalje
odlazila na satove poduke i sudjelovala u plesnim priredbama kad god je to bilo
mogue, prela sam iz statusa pripravnice u status geje. To se dogodilo u ljeto
1938. kad sam navrila osamnaest godina. Mi tu promjenu statusa zovemo
preokretanjem ovratnika, zato to pripravnica nosi crveni, a geja bijeli
ovratnik. Premda kad bi vidio neku pripravnim i geju jednu uz drugu, njihovi bi

ovratnici bili posljednje to bi na njima zapazio. Pripravnica bi te, odjevena u

raskoni kimono s pretjerano irokim rukavima i s objeenim dugakim krajevima
obija, vjerojatno podsjetila na kakvu japansku lutkicu, dok bi ti geja, moda,
izgledala jednostavnije odjevena, ali svakako enstvenija.
Dan kad sam ja preokrenula svoj ovratnik bio je jedan od najsretnijih dana u
Majinu ivotu, odnosno barem je izgledala zadovoljnija nego to sam je ikad
vidjela. Tada to nisam shvaala, ali sad mi je posve jasno to joj je bilo na
pameti. Vidi, za razliku od pripravnice, geja je mukarcu na raspolaganju za
neto vie od pukog toenja aja, dakako, pod odgovarajuim uvjetima. Zbog moje
veze s Mamehom i moje popularnosti u Gionu, moja je pozicija bila takva da je
Majka imala vie nego dovoljno razloga za oduevljenje, oduevljenje je, naime,
u njezinu sluaju bila tek druga rije za novac.
Otkako ivim u New Yorku nauila sam to rije geja stvarno znai za
veinu zapadnjaka. S vremena na vrijeme predstavili bi me na nekoj elegantnoj
zabavi ovoj ili onoj mladoj eni u skupocjenoj haljini i nakitu. Kad bi ula da
sam ja neko bila geja u Kvotu, namjestila bi usta u neku vrstu osmijeha, iako
joj se kutovi usnica ne bi posve uzdignuli, onako kako bi trebali. Naime, ne bi
znala to bi rekla! Potom bi teret konverzacije pao na mukarca ili enu koji su
nas predstavili jednu drugoj - jer ja nikad

366
367
nisam nauila dobro engleski, ni nakon svih ovih godina. Naravno, u takvim
situacijama nije imalo mnogo smisla ni pokuavati, jer ta bi ena stalno
mislila: Za Boga miloga... ja razgovaram s prostitutkom.... Trenutak kasnije,
iz neugodne bi je situacije spasio njezin pratilac, imuan mukarac dobrih
trideset ili etrdeset godina stariji od nje. Pa, vidi, esto sam se pitala
zato ona ne moe osjetiti koliko smo nas dvije, zapravo, sline. Jer nju
izdrava mukarac, a u moje su vrijeme mene takoer izdravali mukarci.
Sigurna sam da ima mnogo stvari koje ja ne znam o tim mladim enama u skupim
haljinama, ali esto imam osjeaj da bi se bez tih imunih mueva ili ljubavnika
mnoge od njih borile da nekako preive i moda ne bi imale tako uzvieno
miljenje o sebi. Dakako, isto to vrijedi za vrhunske geje. Moe neka geja ii
sa zabave na zabavu i uivati popularnost kod velikog broja mukaraca, sve je to
lijepo i krasno, ali da bi doista postala vrhunska geja apsolutno joj je
potreban danna. ak i Mameha, koja se proslavila bez iije pomoi, zahvaljujui
reklamnoj kampanji, ubrzo bi izgubila svoju poziciju i postala samo jedna od
mnogih geji da barun nije pokrivao trokove za unapreivanje njezine karijere.
Samo tri tjedna nakon to sam preokrenula ovratnik, Majka je dola k meni
jednog dana dok sam na brzinu ruala u primaoj sobi i sjela s druge strane
stola, puckajui lulu. Ja sam do tada itala neku reviju, ali sam prestala iz
pristojnosti - iako se isprva inilo kao da mi Majka nema bogzna to rei. Nakon
nekog vremena odloila je lulu i rekla: Ne bi smjela jesti to uto ukiseljeno
povre. Od njega e ti istrunuti zubi. Vidi to se dogodilo s mojima.
Nikad mi nije palo na pamet da Majka vjeruje kako je ukiseljeno povre krivo
za loe stanje njezinih zubi. Na} kon to me je pustila da dobro razgledam
unutranjost
njezinih usta, ponovo je uzela lulu i otpuhnula oblai di> ma.
Tetia voli uto ukiseljeno povre, gospoo, rekla
sam, a njezini su zubi u redu.
I
Koga je briga za Tetiine zube? Ona ne zarauje novac time to ima lijepa mala
usta. Reci kuharici da ti to vie ne daje jesti. Uostalom, nisam dola ovamo
razgovarati o ukiseljenom povru. Dola sam ti rei da e sljedeeg mjeseca u
ovo vrijeme imati svog dannu.

Dannu ? Ali, Majko, ja imam samo osamnaest godina...

Hatsumomo nije imala dannu dok nije navrila dvadesetu. I naravno, to nije
dugo potrajalo... Trebala bi biti sretna.
Oh, jesam, sretna sam. Ali, zar to nee zahtijevati mnogo vremena ako hou
da danna bude zadovoljan sa mnom? Mameha misli kako bih prvo trebala uvrstiti
svoju reputaciju, samo jo nekoliko godina.
Mameha! to ona zna o poslovima? Kad budem htjela znati kad se treba
hihotati na zabavama, otii u nju pitati.
Danas su mlade djevojke, ak i u Japanu, navikle skoiti od stola i vikati na
svoje majke, ali u moje doba, mi smo se naklonile, rekle: Da, gospoo, i
ispriale se to smo je uzrujale i ja sam tono tako postupila.
Prepusti poslovne odluke meni, nastavila je Majka. Samo bi budala
propustila takvu ponudu kakvu mi je uputio Nobu Toshikazu.
Srce mi je zamalo prestalo kucati kad sam to ula. Pretpostavljam kako je
bilo oigledno da e se Nobu jednog dana ponuditi za mog dannu. Napokon, ve je
prije nekoliko godina dao svoju ponudu za moj mizuage, a otada je ee od bilo
kojeg drugog mukarca traio moje drutvo. Ne mogu se pretvarati da nisam
pomiljala na takvu mogunost, ali to jo ne znai da sam ikad vjerovala kako e
moj ivot doista krenuti tim tijekom. Onog dana kad sam prvi put srela Nobua na
sumo takmienju, moj je almanah prorekao: Ravnotea dobrog i loeg moe
otvoriti vrata sudbini. Otada nije proao ni jedan dan, a da na ovaj ili onaj
nain nisam na to pomislila. Dobro i loe... pa, to su bile Mameha i Hatsumomo,
to to me je Majka
368

posvojila i mizuage koji je do toga doveo, te naravno, predsjednik i Nobu. Ne

elim rei da mi je Nobu bio mrzak. Sasvim suprotno. Ali postati njegovom
ljubavnicom znailo bi zauvijek se oprostiti od nade da bi predsjednik jednom
mogao ui u moj ivot.
Majka je morala primijetiti neto od oka koji su prouzroile njezine rijei
- u svakom sluaju, bila je nezadovoljna mojom reakcijom. No, prije nego to je
mogla neto rei, ule smo zvukove iz hodnika kao da netko pokuava priguiti
kaalj, a trenutak kasnije u vratima se pojavila Hatsumomo. Drala je u ruci
zdjelicu rie, to je bilo vrlo nepristojno - nikako nije smjela otii s time od
stola. Kad je progutala, prasnula je u smijeh.
Majko! rekla je. Zar hoete da se udavim? Oito je prislukivala na
razgovor dok je ruala. Tako, dakle, Nobu Toshikazu e biti danna slavne
Sayuri, nastavila je. Kako je to slatko!
Ako si dola rei neto korisno, onda reci, rekla joj je Majka.
Hou, ozbiljno je odgovorila Hatsumomo, ula u sobu i kleknula pokraj
stola. Sayuri-san, ti moda nisi toga svjesna, ali jedna od stvari koje se
zbivaju izmeu geje i njenog danna moe dovesti do toga da geja ostane trudna,
shvaa? A mukarci se jako uzrujaju ako im ljubavnica rodi dijete nekog drugog.
Zato ti mora biti jako oprezna, jer ako dijete sluajno bude imalo dvije ruke
poput nas ostalih, Nobu e odmah znati kako to ne moe biti njegovo dijete!
Hatsumomo je oito mislila kako je njezina mala ala jako smijena.
Moda bi ti trebala odrezati jednu ruku, Hatsumomo, rekla joj je Majka,
ako bi te to uinilo tako uspjenom kao to je Nobu Toshikazu.
A vjerojatno bi pomoglo i kad bi mi lice izgledalo ovako! smijeei je
odgovorila Hatsumomo i nagnula svoju zdjelicu rie da nam pokae to je unutra.
Jela je riu pomijeanu s crvenim grahom adzuki i na odreen odvra370
tan nain, ta je mjeavina doista izgledala poput opeene koe.
Kako je popodne odmicalo, poela sam osjeati vrtoglavicu i nekakvo udno
zujanje u glavi, te sam ubrzo otila do Mamehina stana kako bih s njom
porazgovarala. Sjedila sam za njezinim stolom, pijuckajui rashlaeni aj od

jema - jer bilo je doba ljetnih vruina - i pokuavajui sakriti od nje kako se
osjeam. Doi do predsjednika bila je jedina nada koja me je drala tijekom
itavog razdoblja priprema za geju. Ako me u ivotu ne eka nita vie od
Nobua, plesnih priredbi i beskrajnog niza veeri u Gionu, nije mi jasno zbog
ega sam se toliko muila.
Mameha je ve dovoljno dugo ekala da uje zbog ega sam dola, ali kad sam
spustila au s ajem na stol, bojala sam se da e me glas izdati ako pokuam
govoriti. Jo sam se nekoliko trenutaka pokuavala pribrati, a onda sam napokon
progutala slinu i uspjela izgovoriti: Majka mi kae kako u za mjesec dana
vjerojatno imati svog dannu.
Da, znam. I to e biti Nobu Toshikazu.
Ja sam se u meuvremenu toliko usredotoila na to da se suzdrim od plaa da
vie uope nisam mogla govoriti.
Nobu-san je dobar ovjek, rekla je Mameha, i ti si mu jako draga.
Da, ali Mameha-san... ne znam kako bih to rekla... to nije ono to sam ja
zamiljala!
Kako to misli? Nobu-san je uvijek bio ljubazan prema tebi.
Ali Mameha-san, ja ne elim ljubaznost!
Ne? Mislila sam da svi to elimo. Moda hoe rei kako eli neto vie od
ljubaznosti. Ali ti nisi u poziciji da tako neto trai.
Naravno, Mameha je potpuno bila u pravu. Kad sam je ula kako to govori, suze
su mi jednostavno probile
371
I
krhki zid koji ih je zadravao i sa stranim osjeajem srama, poloila sam glavu
na stol i pustila ih da se izliju iz mene. Mameha nita nije govorila sve dok se
nisam isplakala i ponovo pribrala.
A to si ti oekivala, Savuri? upitala me je.
Neto vie od toga!
Shvaam da ti je moda donekle teko gledati No-bua. Ali...
Mameha-san, ne radi se o tome. Nobu-san je dobar ovjek, kao to ste rekli.
Samo...
Samo, ti bi eljela da tvoja sudbina bude slina sudbini Shizue. Jesam li
pogodila?
Shizue nije bila neka osobito popularna geja, ali su je svi u Gionu smatrali
najsretnijom enom na svijetu. Ona je ve trideset godina bila ljubavnica jednog
ljekarnika. Taj ljekarnik nije bio bogat, a ni ona nije bila neka ljepotica, ali
mogao si pretraiti cijeli Kvoto i ne bi naao dvoje ljudi koji su toliko
uivali biti jedno s drugim kao oni. Kao i obino, Mameha je bila blie istini,
nego to sam ja to eljela priznati.
Savuri, ti ima osamnaest godina, nastavila je.Ni ti, ni ja ne moemo
znati kakva e biti tvoja sudbina. Moda to nikad nee znati! Sudbina nije
uvijek neto poput zabave na kraju veeri. Ponekad nije nita drugo do muno
probijanje kroz ivot, dan za danom.
Ali, Mameha-san, to je tako okrutno!
Da, okrutno je, rekla je. Ali nitko ne moe pobjei od svoje sudbine.
Molim vas, ne radi se o tome da ja elim pobjei od svoje sudbine, ni o bilo
emu slinom. Nobu-san je dobar ovjek, ba kao to kaete. Znam da bih mu
morala biti zahvalna to se zanima za mene, ali... ima toliko drugih stvari o
kojima sam sanjala.
I boji se da e, kad te jednom Nobu takne, sve to postati neostvarivo?
Zbilja, Savuri, to si ti mislila, kakav je ivot geje? Nismo postale geje
kako bi nam ivot bio sretan. Postale smo geje zato to nismo imale drugog
izbora.

Oh, Mameha-san... molim vas... zar je to doista bilo toliko nerazumno to sam
se stalno nadala da u moda jednog dana...
Mlade djevojke uvijek u srcu nose svakojake nerazumne nade. Nade su kao
ukrasi za kosu. Djevojke ele nositi previe ukrasa. Kad ostare, izgledaju glupo
ako nose ak i samo jedan.
vrsto sam odluila kako neu ponovo dopustiti da me osjeaji nadvladaju.
Uspjela sam zadrati suze, iako mi je nekoliko njih orosilo obraze poput
kapljica soka na deblu.
Mameha-san, rekla sam, imate li vi... snanih osjeaja prema barunu?
Barun je meni bio dobar danna.
Da, naravno, to je tono, ali osjeate li vi neto prema njemu kao mukarcu?
Hou rei, neke geje imaju nekakvih dubljih osjeaja prema svojim dannama, zar
ne?
Barunu pogoduje veza sa mnom, a meni je vrlo korisna veza s njime. Kad bi u
naim odnosima bilo strasti... pa, strast moe brzo prijei u ljubomoru ili ak
mrnju. Ja sebi sasvim sigurno ne mogu priutiti da se neki moan mukarac ljuti
na mene. Godinama sam se muila izboriti se za mjesto u Gionu, ali ako me neki
moan mukarac odlui unititi, pa, on e to uiniti! Ako eli biti uspjena,
Savuri, mora nastojati da osjeaji mukaraca budu pod tvojim nadzorom. Baruna
je ponekad teko podnositi, ali on ima mnogo novaca i ne boji se troiti. I,
hvala nebesima, on ne eli djecu. Nobu e svakako predstavljati prilian izazov
za tebe. On je i previe siguran u ono to hoe. Ne bi me iznenadilo da on od
tebe oekuje vie nego to barun oekuje od mene.
Ali Mameha-san, to je s vaim osjeajima? Mislim, zar nikad nije postojao
neki mukarac...
Htjela sam je pitati je li ikad neki mukarac probudio u njoj osjeaj
strasti. Ali vidjela sam kako je njezina raz-draenost zbog mojih pitanja, koja
je dotad bila samo pupoljak, odjednom buknula u punom cvatu. Uspravila se s
rukama u krilu i mislim da me je upravo htjela ukoriti,

372
373
ali sam joj se odmah ispriala zbog tako nepristojnog pitanja i ona se na to
ponovo smirila.
Ti i Nobu imate en, Savuri, i tome ne moe pobjei, rekla je.
Ja sam ak i tada znala da je ona u pravu. En je karmika veza koja traje
itav ivot. Danas, ini se, ljudi vjeruju kako je njihov ivot u potpunosti
stvar izbora, ali u moje doba, mi smo se smatrali komadima gline u kojima su
zauvijek ostali utisnuti otisci prstiju svakog tko ih je ikad dotaknuo. Nobuov
je dodir ostavio dublji otisak na meni od veine drugih. Nitko ne bi mogao rei
hoe li on biti moja konana sudbina, ali ja sam oduvijek osjeala taj en meu
nama. Nobu e uvijek negdje biti prisutan u krajoliku mog ivota. Ali zar je
doista mogue da je sada preda mnom najtea od svih lekcija koje sam nauila u
ivotu? Zar u doista morati uzeti sve svoje nade, jednu po jednu, i spremiti ih
tamo gdje ih nitko nikad vie nee vidjeti, gdje ih ak ni ja neu nikad vie
vidjeti?
Vrati se u okiyu, Savuri, rekla mi je Mameha. Pripravi se za veer koja je
pred tobom. Kad treba preboljeti razoaranje, nema nieg boljeg od rada.
Podigla sam pogled prema njoj u nakani da ju jo jednom, posljednji put
zamolim za pomo, ali kad sam vidjela izraz na njezinu licu, predomislila sam
se. Ne znam o emu je razmiljala, ali inilo se kao da zuri u nekakav beskrajno
prazan prostor, a na njezinom su se savreno ovalnom licu ukazali nabori od
naprezanja oko kutova oiju i oko usta. Zatim je ispustila teki uzdah i
pogledala u alicu aja pred sobom s izrazom gorine u oima, ili se barem tako
meni inilo.

ipak, kad sam se trudila pronai makar i jednu stvar koja e mi neto znaiti
nakon to Nobu postane moj danna, s tugom moram priznati kako nisam uspijevala.
Jedne veeri dok sam kleala uz stol u ajani Ichiriki, pokuavajui ne misliti
na to kako se jadno osjeam, odjednom mi se u glavi pojavila slika djeteta
izgubljenog u snjenoj umi, a kad sam podigla glavu i pogledala sjedokose
mukarce koje sam zabavljala, oni su mi toliko sliili na stabla pokrivena
snijegom da sam se u jednom stranom trenutku osjetila kao da sam jedino ivo
bie na cijelom svijetu.
Jedine zabave na kojima sam uspijevala samu sebe uvjeriti kako moj ivot
moda jo uvijek ima nekakvu svrhu, ma koliko neznatnu, bile su zabave za
vojnike. Ve tada, 1938. godine, svi smo se navikli na dnevna izvjea o ratu u
Manduriji i stvari poput takozvane Kutije s rukom Izlazeeg sunca - to je bila
kutija rie s mariniranom ljivom u sredini koja je izgledala tono kao japanska
zastava - to nas je svakodnevno podsjealo na nae vojnike na prekomorskom
ratitu. asnici japanske vojske i mornarice generacijama su dolazili u Gion da
se opuste. Meutim, sad su nam poeli govoriti, suznih oiju, nakon sedme ili
osme alice sakea, kako im nita toliko ne pomae odrati moral koliko ti
posjeti Gionu. Vjerojatno vojnici uvijek tako govore enama s kojima
razgovaraju. Ali pomisao da ja, iako samo jedna obina mlada djevojka iz
ribarskog sela - doista mogu neto vano uiniti za domovinu... Neu se
pretvarati da su te zabave olakale moje patnje, ali su mi doista pomogle,
podsjeajui me koliko su te moje patnje, zapravo, sebine.

ena koja ivi u nekoj otmjenoj kui moe se ponositi svim svojim lijepim
stvarima, ali onog trenutka kad zauje praskanje vatre, vrlo e brzo odluiti
to joj je od toga najvrjednije. U danima nakon razgovora s Mamehom, ja sam
doista imala osjeaj kako mi ivot nestaje u poaru, a
Prolo je nekoliko tjedana i onda, jedne veeri, u hodniku ajane Ichiriki,
Mameha natukne kako je dolo vrijeme da naplati svoju okladu s Majkom.
Vjerojatno se sjea da su se njih dvije kladile oko toga hoe li moji dugovi
biti vraeni prije nego to navrim dvadeset godina. Dakako, kako su se stvari u
meuvremenu razvijale, svi su dugovi ve bili namireni, iako sam tek imala
osamnaest godina.

374
375

Sad kad si preokrenula ovratnik, rekla je Mameha, ne vidim nikakvih razloga

zato bih due ekala.
Tako je rekla, ali mislim da je istina bila sloenija. Mameha je znala da
Majka mrzi poravnavati dugove i da e joj to biti jo mrskije kad ulozi narastu.
Moja e zarada znatno porasti kad dobijem dannu. Majka e sigurno s vremenom
samo jo ljubomornije uvati svoje prihode. Stoga je Mameha smatrala kako je
najbolje pokupiti im prije ono to joj Majka duguje, a natezanja oko budue
zarade ostaviti za kasnije.
Nekoliko dana nakon toga pozvali su me dolje u pri-mau sobu nae okiye i
tamo sam nala Mamehu i Majku kako sjede suelice za stolom i askaju o tome
kakvo je vrijeme toga ljeta. Uz Mamehu je sjedila jedna sjedokosa ena koja se
zvala gospoa Okada, koju sam ve vie puta srela. Ona je bila gospodarica okiye
u kojoj je Mameha neko ivjela i jo uvijek je vodila brigu o Mamehinim
prihodima i rashodima, a Mameha joj je za tu uslugu davala dio svoje zarade.

Nikad je dosad nisam vidjela tako ozbiljnu - zurila je u stol i uope nije
sudjelovala u razgovoru.
Tu si! doekala me Majka. Tvoja nas je starija sestra ljubazno dola
posjetiti, a dovela je sa sobom i gospou Okada. Svakako si im duna uzvratiti
ljubaznost i pridruiti nam se.
Uto se oglasi gospoa Okada, zadravajui i dalje pogled na stolu. Gospoo
Nitta, kao to vam je Mameha moda spomenula kad je s vama razgovarala
telefonom, ovo je vie poslovan, nego drutveni posjet. Nema nikakve potrebe da
nam se Sayuri pridruuje. Sigurna sam da ona ima drugog posla.
Zahtijevam da se prema vama odnosi s dolinim potovanjem, odgovori Majka.
Pridruit e nam se za stolom tih nekoliko minuta koliko ete se zadrati.
Tako sam se namjestila na podu pokraj Majke, a potom je slukinja dola
posluiti aj. Nakon toga Mameha ree: Sigurno ste ponosni na to kako vam je
ki uspjena, gospoo Nitta. Njezina zarada prelazi sva oekivanja! Slaete se
sa mnom?
376
Pa sad, to ja znam o vaim oekivanjima, Mameha--san? rekla je Majka. Zatim
je stisnula zube i nasmijala se onim svojim udnim smijehom, pogledavajui u
svaku od nas kako bi provjerila divimo li se njezinoj domiljatosti. Nitko se
nije nasmijao, a gospoa Okada je samo namjestila naoale i proistila grlo. Na
kraju je Majka dodala: to se pak tie mojih oekivanja, nikako ne bih rekla da
ih je Savuri premaila.
Kad smo prije niz godina razgovarale o njezinim izgledima, ree Mameha,
imala sam dojam da je vi ne cijenite mnogo. ak ste mi s prilino oklijevanja
dopustili da preuzmem njezino kolovanje.
Oprostite, ali nisam bila sigurna je li pametno stavljati Savurinu budunost
u ruke nekoga izvan okiye, odgovori Majka. Napokon, znate, mi imamo nau
Hatsu-momo.
Ah, dajte, molim vas, gospoo Nitta! nasmijala se Mameha. Hatsumomo bi
prije zadavila ovu jadnu djevojku, nego to bi je pripremila za geju!
Ja priznajem da Hatsumomo zna biti svojeglava. Ali kad zapazite djevojku
koja se donekle razlikuje od drugih, kao to je to sluaj sa Savuri, morate biti
sigurni da ste u pravom trenutku donijeli pravilnu odluku, takvu kao to je bio
na dogovor, Mameha-san. Pretpostavljam da ste danas doli srediti raune?
Gospoa Okada je bila tako ljubazna i popisala je brojke, odgovori Mameha.
Bila bih vam zahvalna kad biste ih pogledali.
Gospoa Okada popravi naoale i izvue iz torbe pokraj svojih koljena knjigu
rauna. Mameha i ja smo utke sjedile dok ju ona nije otvorila na stolu i poela
Majci objanjavati nizove brojaka.
ekajte, ove brojke koje pokazuju Savurinu zaradu prole godine, prekinula
ju je Majka. Nebesa, kad bismo barem imali toliko sree koliko vi mislite da je
imamo! Te su brojke vie od ukupne zarade nae okiye.
Da, brojke su stvarno impresivne, rekla je gospoa Okada, ali ja uistinu
vjerujem da su to toni iznosi. Bri377
"i
ljivo sam sve provjerila prema knjigama gionskog Ureda za registraciju.
Majka je na to stisnula zube i nasmijala se, pretpostavljam zato to joj je
bilo neugodno da je ulovljena u lai. Moda nisam dovoljno briljivo vodila
knjige kao to sam trebala, rekla je.
Nakon deset ili petnaest minuta dvije su se ene napokon sloile oko brojke
koja je trebala predstavljati moju zaradu otkako sam postala geja pripravnica.
Gospoa Okada je iz svoje torbe izvukla malo raunalo i neko je vrijeme hitro
pomicala kuglice i raunala, zapisujui brojke na praznoj stranici u svojoj

knjizi. Napokon je ispisala konanu brojku i podcrtala je. Evo, to je iznos na

koji Mameha ima pravo.
S obzirom na to koliko je Mameha-san pomogla naoj Savuri, ree Majka,
uvjerena sam kako zasluuje jo i vie. Na alost, prema naem dogovoru, Mameha
je pristala uzimati samo polovicu onog to bi geja njezina poloaja obino
traila, sve dok Savuri ne otplati svoje dugove. Sad kad su dugovi otplaeni,
Mameha naravno ima pravo dobiti i drugu polovicu, tako da e na kraju ubrati
puni iznos.
Kako sam ja shvatila, Mameha je doista pristala na polovicu naknade, ree
gospoa Okada, ali s tim da e joj na kraju biti isplaen dvostruki iznos. Zbog
toga je pristala preuzeti rizik. Da Savuri nije uspjela pokriti svoje dugove,
Mameha ne bi primila nita vie od polovice uobiajene naknade. Ali Savuri je
uspjela i Mameha ima pravo na dvostruki iznos.
Zbilja, gospoo Okada, moete li zamisliti da bih ja pristala na takve
uvjete? ree Majka. Svi u Gionu znaju kako briljivo baratam novcima. Svakako
je tono da je Mameha pomogla naoj Savuri. Ja joj ni u kom sluaju ne mogu
platiti dvostruko, ali bih joj predloila dodatnih deset posto. To mi se ini
velikodunim, ako tako smijem rei, s obzirom da naa okiya nikako nije u
mogunosti nesmotreno se razbacivati novcem.
Rije ene Majina poloaja trebala je biti dovoljno jamstvo, i da je u
pitanju bio bilo tko drugi, a ne Majka,
to bi sigurno bilo tako. Ali, kako je ona oigledno odluila lagati... pa, jedan
dugi trenutak u sobi je vladao opi muk. Gospoa Okada je na posljetku rekla:
Gospoo Nitta, dovodite me u teak poloaj. Tono se sjeam to mi je Mameha
rekla.
Naravno da se sjeate, rekla je Majka. Samo, Mameha je iz tog razgovora
zapamtila jedno, a ja drugo. Nama sad treba trea strana, a sreom, ona je ovdje
s nama. Savuri je, dodue, tada bila samo djevojica, ali ona se prilino dobro
snalazi s brojkama.
Sigurna sam da Savuri ima odlinu memoriju, odvratila je gospoa Okada.
Meutim, ne bi se moglo rei kako ona u tome nema nikakvog osobnog interesa.
Napokon, ona je ki okiye.
Da, to je tono, ree Mameha i to je bilo prvo to je progovorila nakon
dugo vremena. Ali ona je potena djevojka. Ja sam spremna prihvatiti ono to
ona kae, pod uvjetom da to prihvati i gospoa Nitta.
Naravno da u prihvatiti, rekla je Majka i odloila lulu. Onda, Savuri,
tko je u pravu?
Da sam mogla birati to mi je drae: pasti s krova i slomiti ruku, onako kako
mi se to dogodilo dok sam bila dijete, ili sjediti u toj sobi dok im ne
odgovorim to to su me pitale, bez oklijevanja bih odmarirala uz stepenice i
popela se na krov. Od svih ena u Gionu, Mameha i Majka imale su najvie
utjecaja na moj ivot, a bilo mi je jasno da u jednu od njih naljutiti. Tono
sam znala to je istina, ali s druge strane, morat u nastaviti ivjeti s Majkom
u okiyi. Naravno, Mameha je za mene uinila vie od bilo koga drugoga u Gionu.
Nisam mogla jednostavno stati na Majinu stranu, protiv nje.
Onda? upita me Majka.
Koliko se sjeam, Mameha je doista prihvatila pola naknade. Ali ste vi,
Majko, pristali da joj na kraju isplatite dvostruku zaradu. ao mije, ali ja sam
to tako zapamtila.
Nastala je stanka, a onda Majka ree: No da, nisam vie mlada kao nekad. Ovo
nije prvi put da me je sjeanje prevarilo.

378
379
?JU

Svi mi s vremena na vrijeme imamo takvih problema, tjeila ju je gospoa

Okada. Dakle, gospoo Nitta, to ste ono rekli o dodatnih deset posto koje
elite ponuditi Mamehi? Pretpostavljam da ste mislili deset posto na dogovoreni
dvostruki iznos.
Kad bih barem bila u mogunosti tako neto uiniti, odgovori Majka.
Ali malo prije ste to ponudili. Sigurno se niste mogli tako brzo
predomisliti?
Gospoa Okada nije vie gledala u stol, sad je zurila ravno u Majku. Nakon
dugog trenutka utnje, nastavila je: Pustimo to zasad. Ionako smo dovoljno
napravile za jedan dan. Predlaem da se naemo jednom drugom prigodom kako bismo
izraunale konani iznos, slaete li se?
Majka je na licu imala strogi izraz, ali se lagano naklonila u znak pristanka
i zahvalila im to su dole.
Sigurno ste jako zadovoljni to e Sayuri uskoro imati svoga dannu, rekla
je gospoa Okada, spremajui raunalo i knjigu rauna u torbu. A tek joj je
osamnaest godina! Tako mlada poduzima jedan tako ozbiljan korak.
Mameha bi bila dobro uinila da je i sama nala dannu u tim godinama,
odgovori Majka.
Osamnaest godina je malo rano za veinu djevojaka, ree Mameha, ali
sigurna sam da je gospoa Nitta u Savurinom sluaju donijela ispravnu odluku.
Majka je trenutak puckala svoju lulu i piljila u Mame-hu preko stola.
Mameha-san, moj ti je savjet da se dri poduavanja Savuri kako e ljupko
preokretati oima. Kad su u pitanju poslovne odluke, to bi mogla prepustiti
meni.
Nikad se ne bih usudila raspravljati s vama o poslovima, gospoo Nitta.
Uvjerena sam da je ono to vi odluite najbolje za Savuri... Ali, smijem li
neto pitati? Je li istina da je Nobu Toshikazu poslao najvelikoduniju ponudu?
Njegova je ponuda jedina. Pretpostavljam da je samim tim i
najvelikodunija.
Jedina? Kakva teta... Kad se vie mukaraca natjee moe se postii mnogo
bolji dogovor. Zar vi ne mislite tako?
Kao to sam rekla, Mameha-san, moe meni prepustiti poslovne odluke. Ja ve
imam jedan vrlo jednostavan plan kako u s Nobuom Toshikazuom dogovoriti
povoljne uvjete.
Ako nemate nita protiv, rekla je Mameha, vrlo rado bih ula to to imate
na umu.
Majka odloi lulu na stol. Mislila sam da e ukoriti Mamehu, ali je u stvari
rekla: Da, voljela bih ti izloiti svoj plan, sad kad si to spomenula. Mogla bi
mi pomoi. Mislila sam kako bi Nobu Toshikazu vjerojatno bio da-reljrviji kad
bi saznao da je grijalica kompanije Iwamura ubila nau Bakicu. Slae se?
Oh, ja se slabo razumijem u poslove, gospoo Nitta.
Moda biste ti ili Savuri trebale to onako usput spomenuti u razgovoru kad
ga sljedei put vidite. Dati mu na znanje kakav je to straan udarac bio za sve
nas. Mislim da e nam on eljeti nadoknaditi taj gubitak.
Da, sigurna sam daje to dobra ideja, ree Mameha. Ali sam ipak
razoarana... imala sam dojam da je jo netko pokazao zanimanje za Savuri.
Sto jena je sto jena, bilo da dolazi od ovog ili onog mukarca.
To bi svakako bilo tono u veini sluajeva, odvrati Mameha. Ali mukarac
na kojeg ja mislim bio bi general Tottori Junnosuke...
Ja sam na tom mjestu prestala sluati to su njih dvije govorile jer sam
poela shvaati kako me Mameha pokuava spasiti od Nobua. Sasvim sigurno to
nisam oekivala. Ne znam to ju je navelo da se ipak odlui na to da mi pomogne,
je li mi moda na taj nain htjela zahvaliti to sam se usprotivila Majci i
stala na njezinu stranu... Naravno, postojala je mogunost da ona to uope ne
radi zbog mene, nego zbog nekog svog vlastitog cilja. U glavi mi je zujalo od
svih tih misli, a onda sam osjetila kako me Majka lupka drkom lule po ruci.

380
381
Onda? pitala je. Molim, gospoo? Pitala sam te poznaje li generala?
Srela sam ga nekoliko puta, Majko, odgovorila sam. On esto dolazi u Gion.
Ne znam zato sam tako odgovorila. Zapravo, srela sam generala vie od
nekoliko puta. On je svakog tjedna dolazio na zabave u Gion, iako uvijek kao
gost nekoga drugoga. Bio je onieg rasta, u stvari, nii od mene. Ali nije bio
takva osoba koju si mogao previdjeti, kao to ne bi mogao previdjeti strojnicu.
Kretao se odsjenim koracima i vjeno je puio, jednu cigaretu za drugom, tako
da su oko njega uvijek bili oblaii dima. Jedne veeri, kad se malo podnapio,
jako je dugo sa mnom razgovarao o razliitim inovima u vojsci i bilo mu je
silno smijeno to sam ih ja stalno brkala. Njegov je vlastiti in bio sho-jo,
to znai mali general - to je najnii generalski in - a meni se, onako
neukoj, inilo kako to nije bogzna to. Moda se on iz skromnosti predstavljao
manje vanim, a ja sam bila dovoljno glupa da mu povjerujem.
Mameha je sad Majci govorila kako je general upravo dobio novo imenovanje.
Postavili su ga na elo neeg to se zvalo vojna opskrba - iako se taj posao,
prema onom kako ga je Mameha opisala, nije mnogo razlikovao od o-dlaska kuanice
na trnicu. Ako su, na primjer, vojsci nedostajali jastuii za tambilje,
generalov je posao bio nabaviti toliko jastuia koliko je potrebno i po to
povoljnijoj cijeni.
Zahvaljujui svom novom poloaju, nastavila je Mameha, general po prvi put
moe sebi priutiti ljubavnicu. A prilino sam sigurna da ga zanima Sayuri.
to to meni znai ako je pokazao zanimanje za nju? odgovorila je Majka.
Vojnici nikad ne skrbe za geju onako kako to rade plemii ili poslovni ljudi.
To je moda tono, gospoo Nitta. Ali ja mislim da bi
se generalov novi poloaj mogao pokazati vrlo korisnim za
okiyu.
i
382
Gluposti! Ja se mogu sama starati o okiyi, ne treba mi niija pomo. Potrebni
su mi samo stalni dobri prihodi, a to je ba ono to mi jedan vojnik ne moe
pruiti.
Mi smo u Gionu dosad imali sreu, ree Mameha. Ali ako se rat nastavi,
nestaice e pogoditi i nas.
Sigurna sam da hoe ako se rat nastavi, odgovori Majka. Meutim, ovaj e
se rat zavriti za est mjeseci.
A kad zavri, pozicija vojske bit e vra nego ikada. Gospoo Nitta,
nemojte zaboraviti da je general Tottori ovjek koji nadzire sveukupne vojne
zalihe. Nitko u Japanu nije u boljem poloaju od njega da vam pribavi sve to
elite, bilo da se rat produi ili ne. On odobrava svaku poiljku koja prolazi
kroz japanske luke.
Kako sam kasnije saznala, to to je Mameha govorila o generalu nije bilo
sasvim tono. On je upravljao samo jednim od pet velikih administrativnih
podruja. Ali kako je po starjeinstvu nadvisivao ljude koji su upravljali
ostalim podrujima, to se na kraju svodilo na isto. U svakom sluaju, trebao si
vidjeti Majinu reakciju na ove Mamehi-ne rijei. Gotovo si mogao vidjeti kako
joj mozak radi dok je razmiljala o koristi koju bi mogla imati od generala.
Pogledala je na ajnik i lako sam mogla zamisliti kako razmilja: Pa, dosad jo
nisam imala problema s nabavljanjem aja, jo ne... premda, cijena mu je doista
porasla... A zatim je - premda vjerojatno uope nije bila svjesna to radi,
uvukla ruku u obi i popipala vreicu s duhanom, kao da provjerava koliko ga je
jo ostalo.
Sljedeih je tjedan dana Majka obilazila Gion i nazivala telefonom svakoga tko
joj je neto mogao rei o generalu Tottoriju. Toliko je time bila zaokupljena da

bi se ponekad, kad bih joj se obratila, inilo kao da me uope ne uje. Mislim
da joj je glava bila toliko ispunjena mislima da joj je mozak sliio na
lokomotivu koja vue previe vagona.
Tijekom tog razdoblja ja sam i dalje viala Nobua kad god bi doao u Gion i
nastojala sam se ponaati prema
383
Dvadeset esto poglavlje i
njemu kao da se nita nije promijenilo. On je vjerojatno oekivao da u postati
njegovom ljubavnicom sredinom srpnja. Svakako, i ja sam to oekivala, ali doao
je kraj srpnja, a njegovi pregovori nisu izgleda doveli ni do kakvog rezultata.
Tijekom sljedeih nekoliko tjedana vie sam puta zapazila kako me zaueno
promatra. A onda je jedne veeri pozdravio vlasnicu ajane Ichiriki na najosorniji nain koji sam ikad kod njega vidjela: proao je kraj nje, a da nije ak ni
kimnuo glavom. Vlasnica Ichirikija oduvijek je cijenila Nobua kao gosta i
dobacila mi je pogled u kojem sam u isti mah vidjela iznenaenje i zabrinutost.
Kad sam se pridruila zabavi koju je Nobu prireivao, nisam mogla previdjeti
znakove srdbe, titranje miia u eljusti i grevite pokrete kojima je ulijevao
ake u usta. Nisam mu mogla zamjeriti to se ljuti. Mislila sam kako me
vjerojatno smatra bezdunom jer sam na sve njegove ljubaznosti uzvratila
nehajem. Snudila sam se razmiljajui o tome i tek me je zveket alice za ake
silovito sputene na stol trgnuo iz tog raspoloenja. Kad sam podigla pogled,
vidjela sam da me Nobu promatra. Oko njega su se gosti smijali i zabavljali, ali
on je sjedio oiju uprtih u mene, izgubljen u mislima ba kao to sam to i ja
bila trenutak ranije. Bili smo poput dviju mokrih mrlja usred gorue eravke.
384
Tijekom rujna te godine, dok je meni jo uvijek bilo osamnaest godina, obavila
sam s generalom Tottorijem u ajani Ichiriki ceremoniju ispijanja sakea. To je
bila ista ceremonija koju sam prvo obavila s Mamehom kad je ona postala mojom
starijom sestrom i kasnije s doktorom Rakom, neposredno pred mizuage. Tjednima
nakon toga svi su estitali Majci na tako probitanoj vezi.
Prve veeri nakon ceremonije otila sam po generalovu naputku u malo
svratiste Suruva sjeverozapadno od Kvota, koje je imalo samo tri sobe. Ja sam se
do tada ve toliko navikla na rasko i luksuz da me je zaprepastila otrcana
unutranjost svratita Suruva. Soba je vonjala po plijesni, a tatami su bili
tako naduveni i natopljeni vlagom da se inilo kao da uzdiu dok sam hodala po
njima. U jednom kutu buka se odronila sa zida blizu poda. ula sam kako u
susjednoj sobi neki starac glasno ita nekakav novinski lanak. to sam due
ondje kleala, sve me je vie obuzimala mrzovolja, tako da sam osjetila pravo
olakanje kad je napokon stigao general, iako on, nakon to sam ga pozdravila,
nije uinio nita vie nego upalio radio, sjeo i pio pivo.
Nakon nekog vremena siao je u prizemlje kako bi se okupao. Kad se vratio u
sobu, odmah je svukao kimono i hodao je naokolo potpuno gol, suei runikom
kosu, s onim okruglim trbuiem to mu se ispupio pod prsima i velikim busenom
dlaka ispod njega. Ja nikad dotad nisam vidjela golog mukarca i generalova
objeena stra385
njica izgledala mi je gotovo komino. Ali kad se okrenuo licem prema meni, moram
priznati da mi je pogled odmah otiao tamo gdje... pa, gdje je trebala biti
njegova jegulja. Neto se tamo mlohavo njihalo, ali tek kad je general legao
na lea i naloio mi da se svuem, to neto se poelo dizati iz dubina prema
povrini. On je bio tako udna mala gruda od ovjeka, ali mi je bez ikakvog
srama govorio to da radim. Bojala sam se da u morati pronalaziti naine kako
da mu ugodim, ali na kraju se pokazalo kako sam samo trebala izvravati njegove
zapovijedi. U tri godine koliko je prolo od mog mizuagea, zaboravila sam kakav

me je uasan strah spopao kad je doktor na posljetku legao na mene. Sad sam se
sjetila toga, ali zaudo, nisam toliko osjeala strah, koliko nekakvo neodreeno
gaenje. General je ostavio upaljen radio, a takoer i svjetla, kao da je elio
biti siguran da u jasno vidjeti svaki detalj te sumorne sobe, sve do mrlje od
vode na stropu.
Kako su prolazili mjeseci gaenja je nestalo i moji su se sastanci s
generalom, dva puta tjedno, pretvorili u neugodnu rutinu. Katkad sam se pitala
kako bi to izgledalo s predsjednikom i da ti pravo kaem, pomalo me je bilo
strah da bi mi to i s njime moglo biti isto tako gadljivo kao s doktorom i
generalom. A onda se dogodilo neto to me je natjeralo da na sve to ponem
drugaije gledati. Nekako u to vrijeme, u Gion je poeo redovito dolaziti Yasuda
Akira, ija je slika bila u svim novinama, jer je konstruirao nekakvo novo
svjetlo za bicikl. Jo ga nisu primali u Ichiriki, a vjerojatno si on ne bi
mogao ni priutiti tako ekskluzivnu ajanu, ali svakog je tjedna provodio tri
ili etiri veeri u maloj ajani Tatematsu, u etvrti Tominaga-cho, nedaleko
nae okiye. Prvi put sam se s njime susrela na jednom banketu u proljee 1939.
kad mi je bilo devetnaest godina. Bio je mnogo mlai od ostalih mukaraca oko
sebe - vjerojatno nije imao vie od trideset godina - tako da mi je upao u oi
im sam ula u sobu. Zapazila sam u njemu onu istu vrstu dostojanstva kojoj sam
se divila kod predsjednika. Uinio mi se vrlo privlanim dok je sjedio ondje
zavrnutih rukava koulje i bez sakoa, koji je nemarno bacio na pod iza sebe.
Promatrala
386
sam trenutak nekog starca blizu njega koji je tapiima prinosio ustima komadi
pirjanog tofua, a ve je unaprijed rastvorio usta koliko god je mogao, imala sam
dojam da gledam nekakva iroko otvorena vrata kroz koja polako prolazi kornjaa.
Nasuprot tome, gotovo me je obuzela slabost kad sam vidjela kako Yasuda-san
svojom skladnom, miiavom rukom stavlja komadi pirjanog mesa meu senzualno
razdvojene usnice.
Krenula sam na uobiajeni obilazak kruga gostiju, pozdravljajui svakog od
prisutnih mukaraca i kad sam dola do njega i predstavila mu se, on mi je
rekao: Nadam se da e mi oprostiti.
Oprostiti? Zato, to ste uinili? upitala sam ga.
Bio sam jako nepristojan, odgovorio je. Nisam te mogao prestati gledati
otkako si ula.
Ne razmiljajui, posegnula sam u obi za kutijicom za posjetnice od brokata,
diskretno izvukla jednu posjetnicu i dodala je njemu. Geje uvijek nose sa sobom
posjetnice, ba kao to to ine poslovni ljudi. Moje su posjetnice bile od
debelog riinog papira i vrlo male, upola manje od uobiajenih posjetnica, a na
njima su kaligrafskim znakovima bile ispisane samo dvije rijei: Gion i
Savuri. Kako je bilo proljee, nosila sam posjetnice ukraene rascvalom
granicom ljive u pozadini. Yasuda joj se trenutak divio prije nego to ju je
gurnuo u depi na koulji. Imala sam osjeaj da nikakve rijei ne bi mogle biti
izraajnije od ove jednostavne male meuigre, stoga sam mu se naklonila i otila
do sljedeeg gosta.
Od tog dana Yasuda-san me je poeo svakog tjedna pozivati u ajanu Tatematsu
da ga zabavljam. Nikad nisam imala toliko slobodnih termina da bih mogla
udovoljiti svim njegovim pozivima. Meutim, otprilike tri mjeseca nakon naeg
prvog susreta, donio mi je jednog popodneva na dar jedan kimono. Osjetila sam se
silno polaskanom, premda kimono, zapravo, nije bio osobito otmjen - bio je
napravljen od svile loe kvalitete i pomalo kriavih boja, s otrcanim uzorkom
cvijea i leptira. Htio je da ga uskoro jedne veeri odjenem i ja sam mu to
obeala.
387
;
Meutim, kad sam se te noi vratila u okiyu, Majka je vidjela kako nosim nekakav
zamotak i otela mi ga iz ruku kako bi ga pogledala. Podrugljivo se nasmijala kad

je vidjela kimono i rekla mi je kako ne moe dopustiti da me netko vidi u tako

runoj odjei. I ve ga je idueg dana prodala.
Kad sam saznala to je uinila, rekla sam joj, onoliko smjelo koliko sam se
usudila, kako je taj kimono bio darovan meni, a ne okiyi i kako ga ona nije
smjela prodati.
Svakako, to je bila tvoja haljina, odgovorila mi je. Ali ti si ki okiye.
Sve to pripada okiyi, pripada i tebi, ali i obratno.
Toliko sam nakon toga bila srdita na Majku da se nisam mogla prisiliti ak ni
da je pogledam. Sto se pak tie Yasude-sana, koji me je elio vidjeti u tom
kimonu, njemu sam rekla kako zbog motiva leptira i cvijea takav kimono mogu
odjenuti samo u rano proljee, a kako je sad ve bilo ljeto, morat e priekati
gotovo godinu dana da ga vidi na meni. Njega to, ini se, nije mnogo pogodilo.
Sto je godina dana? rekao je, gledajui me svojim prodornim pogledom. Ja
bih ekao i mnogo dulje, ovisno o tome to ekam.
Bili smo sami u sobi i Yasuda-san odloi au s pivom na stol na takav nain
da sam se zacrvenjela. Posegnuo je za mojom rukom i ja sam mu dopustila da je
uzme, oekujui da je samo eli zadrati trenutak meu obje svoje i da e je
zatim pustiti. Ali, na moje iznenaenje, on ju je brzo prinio ustima i poeo mi
strasno ljubiti unutranju stranu doruja, tako da sam osjetila slabost sve do
koljena. Ja o sebi mislim da sam posluna ena i sve do tada uglavnom sam radila
ono to bi mi naloile Majka ili Ma-meha, pa ak i Hatsumomo, kad nisam imala
drugog izbora. Meutim, osjetila sam takvu kombinaciju srdbe na Majku i enje
za Yasuda-sanom da sam bez oklijevanja odluila uiniti upravo ono to mi je
Majka izriito zabranila. Zamolila sam ga da se nae sa mnom u pono u toj istoj
ajani i nakon toga sam ga ostavila.
Malo prije ponoi vratila sam se u ajanu i razgovarala s jednom mladom
slukinjom. Obeala sam joj upravo
388
nepristojno mnogo novaca ako se pobrine za to da Yasu-da-san i ja nesmetano
provedemo pola sata u jednoj od soba na katu. Ja sam ve bila tamo, ekajui u
mraku, kad je slukinja odgurnula vrata i Yasuda-san uao u sobu. Bacio je svoj
fedora eir na strunjae i podigao me na noge prije nego to je slukinja
dospjela zatvoriti vrata. Kad sam pritisnula svoje tijelo o njegovo, to mi je
pruilo takav osjeaj zadovoljstva kao to bi mi ga pruilo jelo nakon dugog
gladovanja. Koliko god se on stiskao snano uz mene, ja sam se jo snanije
stiskala uz njega. Nekako me nimalo nije okiralo kad sam zapazila kako mu ruke
vjeto pronalaze put kroz odjeu do moje koe. Neu tvrditi kako nisam iskusila
ni jedan od onih nezgrapnih trenutaka kakve sam se ve navikla doivljavati s
generalom, ali ih sasvim sigurno nisam primjeivala na isti nain. Moji susreti
s generalom podsjeali su me na dane kad sam se kao dijete penjala na stablo
kako bih s vrha ubrala odreeni list. Sve se svodilo na paljive pokrete i
podnoenje neugodnosti dok napokon ne dosegnem cilj. Meutim, s Yasuda-sanom
osjeala sam se poput djeteta koje neobuzdano tri niz brijeg. Neto kasnije,
kad smo iscrpljeni leali jedno uz drugo na strunjaama, odmaknula sam krajeve
njegove koulje i poloila mu ruku na trbuh kako bih osjetila ritam disanja.
Nikad dotad u svom ivotu nisam osjeala takvu bliskost s nekim drugim ljudskim
biem, iako nismo progovorili ni rijei.
Tek tada sam shvatila: jedno je leati mirno na futo-nu za doktora ili
generala. S predsjednikom bi bilo neto sasvim drugo.
Nekim se gejama uvelike promijenio svakodnevni ivot nakon to su dobile dannu,
ali ja sam jedva primjeivala nekakvu promjenu. Jo sam uvijek uveer obilazila
Gion kao to sam to radila proteklih nekoliko godina. Katkad sam popodne
odlazila na izlete, ukljuujui i neke vrlo neobine, kao jednom kad sam pratila
nekog mukarca koji je iao posjetiti brata u bolnicu. Ali to se tie odreenih
389
promjena koje sam oekivala - prominentnih plesnih reci-tala koje bi financirao
moj danna, dareljivih poklona koje bih od njega dobivala, moda ak dan ili dva

plaenog odmora - pa, nita se od toga nije ostvarilo. Bilo je tono onako kako
je Majka rekla. Vojnici nisu o svojim gejama vodili brigu onako kako su to
inili poslovni ljudi ili aristokrati.
No, premda je general unio malo promjena u moj ivot, svakako se pokazalo
tonim da je za okiyu veza s njime bila od neprocjenjive vrijednosti, barem s
Majine toke gledita. On je plaao velik dio mojih trokova, kao to to jedan
danna obino radi - ukljuujui moje satove poduke, godinju registraciju,
trokove lijeenja i... oh, uope ne znam to je jo plaao - valjda i raune za
nove arapice. Ali vanije je bilo to to mu je njegov novi poloaj upravitelja
vojne opskrbe omoguavao sve ono to je Mameha navela, tako da je bio u stanju
initi nam takve usluge kakve nam ne bi mogao initi ni jedan drugi danna. Na
primjer, Tetia se razboljela u oujku 1939. Strano smo se zabrinuli za nju, a
ni lijenici joj nisu mogli pomoi, meutim, nakon jednog telefonskog razgovora
s generalom, u okiyu je doao jedan vaan lijenik iz vojne bolnice Kamigvo
okruga i pribavio joj lijekove koji su je izlijeili. I tako, premda me general
nije slao u Tokyo na nastupe u plesnim recitalima, niti mi je poklanjao
dragulje, nitko nije mogao rei da naa okiya nije od njega imala velike
koristi. Redovito nam je slao pakete aja i eera, ak i okolade, koja je ve
i u Gionu postala prava rijetkost. A naravno, Majka se i te kako prevarila kad
je mislila da e rat zavriti za est mjeseci. Nitko od nas to tada ne bi
vjerovao, ali sve nestaice koje smo poeli osjeati bile su tek poetak dugih,
mranih godina pred nama.
Tijekom te jeseni kad je general postao moj danna, Nobu me je prestao pozivati
na zabave, na kojima sam ga tako esto zabavljala. Ubrzo sam shvatila da je
potpuno prestao dolaziti u ajanu Ichiriki. Nije mi bilo jasno zbog e390
ga, osim ako nije elio izbjei susret sa mnom. Zabrinuto uzdiui, vlasnica
Ichirikija je priznala kako sam vjerojatno u pravu. Za Novu godinu poslala sam
Nobuu estitku, kao i ostalim svojim zatitnicima, ali nije mi odgovorio. Sad mi
je lako osvrnuti se na to vrijeme i mirno rei kako su proli mnogi mjeseci, ali
tada sam zbog toga osjeala veliku tjeskobu. Osjeala sam da sam se ogrijeila o
ovjeka koji je bio ljubazan prema meni - i kojeg sam poela smatrati svojim
prijateljem. Povrh toga, kako me Nobu vie nije pozivao, prestali su me pozivati
i na zabave kompanije Iwamura, to je znailo da vie gotovo uope nisam imala
prilike vidjeti predsjednika.
Naravno, predsjednik je nastavio redovito posjeivati Ichiriki, iako Nobu
vie nije dolazio. Vidjela sam ga jedne veeri kako tiho kori nekog mladog
slubenika u hodniku, maui nalivperom kako bi podcrtao svoje rijei, ali nisam
se usudila smetati i nisam otila do njih kako bih ga pozdravila. Jedne druge
veeri, jedna ga je mlada pripravnica zabrinuta izgleda - zvala se Naotsu i
imala je jako isturenu donju eljust, tako da su joj donji zubi bili ispred
gornjih - upravo pratila do zahoda, kad me je on ugledao. Ostavio je Naotsu i
priao mi. Razmijenili smo uobiajene uljudne fraze. Uinilo mi se da u njegovom
jedva primjetnom osmijehu nasluujem onu vrstu prikrivenog ponosa kakav osjeaju
roditelji kad gledaju svoju djecu. Prije nego to je otiao, rekla sam mu:
Predsjednie, ako se sluajno neke veeri pokae kako bi dobro dola prisutnost
jo jedne ili dvije geje...
To je s moje strane bilo jako drsko, ali na moje veliko olakanje, vidjela
sam da se predsjednik nije uvrijedio.
To je odlina ideja, Savuri, rekao je. Trait u tebe.
Ali prolazili su tjedni, a on me nije pozvao. Jedne veeri krajem oujka
svratila sam na jednu vrlo ivahnu zabavu koju je naelnik policijske uprave u
Kvotu prireivao u ajani Shunju. Predsjednik je takoer bio ondje i upravo je
gubio igru tko gubi, pije. Sjedio je u koulji, razvezane kravate i izgledao
prilino iscrpljeno. Za391

pravo, naelnik je izgubio veinu rundi, kako sam doznala, ali je bolje podnosio
alkohol od predsjednika.
Tako mi je drago da si dola, Savuri, rekao mi je predsjednik. Mora mi
pomoi. U velikoj sam nevolji.
Kad sam vidjela glatku kou njegova lica osutu crvenim mrljama i gole ruke
kako izviruju iz raskopanih rukava koulje, odmah sam se se sjetila Yasuda-sana
one noi u ajani Tatematsu. Na sekundu mi se uinilo kako su svi oko nas
nestali, a ostalo samo nas dvoje te sam pomislila kako bih se sada, dok je u
ovakvom pripitom stanju, mogla nagnuti prema njemu, sve dok me njegove ruke ne
zagrle i dok se njegove usnice ne pritisnu o moje. ak sam na trenutak osjetila
stid to tako jasno pokazujem svoje misli da je predsjednik morao shvatiti o
emu mislim... ali ako je naslutio to sam mislila, nije to niim pokazao. Mogla
sam mu pomoi samo tako da se s ostalim gejama dogovorim da usporimo tempo
igre. inilo se da mi je predsjednik zahvalan zbog toga i kad je igra napokon
zavrila, dugo je sjedio i razgovarao sa mnom, ispijajui au za aom vode
kako bi se otrijeznio.Na posljetku je izvukao iz depa rupi, posve isti kao
onaj koji sam ja nosila zataknut u svoj obi, te je obrisao znoj sa ela i zagladio svoju vrstu kosu prije nego to me upitao:
Kad si posljednji put razgovarala sa svojim starim prijateljem Nobuom?
Nisam ga ve dugo vidjela, predsjednie, odgovorila sam. Zapravo, imam
dojam da se Nobu-san moda ljuti na mene.
Predsjednik je gledao dolje u svoj rupi i paljivo ga ponovo slagao.
Prijateljstvo je neto vrlo dragocjeno, Savuri, rekao je. Ne smije ga se
odbaciti.
Sljedeih nekoliko tjedana esto sam razmiljala o tim njegovim rijeima. A
onda, jednog dana krajem travnja, dok sam se minkala za svoj nastup u priredbi
Plesovi stare prijestolnice, prila mi je jedna mlada pripravnica
392
koju sam jedva poznavala. Odloila sam kist, oekujui da e me zamoliti za neku
uslugu - jer naa okiya jo uvijek nije oskudijevala u mnogo emu ega su se
ostali u Gionu odavno morali odrei. Meutim, ona je rekla:
Ispriavam se to vam smetam, Sayuri-san, moje je ime Takazuru. Pitala sam
se biste li mi moda htjeli pomoi. Znam da ste neko bili dobra prijateljica
Nobu-sa-na...
Nakon to sam se mjesece i mjesece pitala to je s njim i osjeala se strano
posramljenom zbog onog to sam napravila, ve mi se samo to to sam ula njegovo
ime kad se tome ni najmanje nisam nadala uinilo kao da sam otvorila kapke na
prozorima i osjetila struju svjeeg zraka.
Moramo pomagati jedna drugoj kad god to moemo, Takazuru, rekla sam. A ako
se radi o nekom problemu s Nobu-sanom, onda sam posebno zainteresirana. Nadam se
da je on dobro.
Da, dobro je, gospoo, odnosno barem tako mislim. On zalazi u ajanu Awazumi
u istonom Gionu. Je li vam poznata ta ajana?
O da, poznata mi je, rekla sam. Ali nisam znala da je Nobu posjeuje.
Da, gospoo, prilino esto, odgovorila mi je Takazuru. Ali... mogu vas neto
pitati, Sayuri-san? Vi ga odavno poznajete i... ovaj, Nobu-san je dobar ovjek,
zar ne? Takazuru-san, zato to mene pita? Ako provodi vrijeme u njegovom
drutvu, onda sigurno zna je li dobar ili nije!
Sigurna sam da vam to zvui glupo. Ali ja sam tako zbunjena! On me trai
svaki put kad doe u Gion i moja starija sestra kae kako se svaka djevojka moe
samo nadati da joj takav ovjek postane stalna muterija. A sad je ljuta na mene
jer sam se vie puta rasplakala pred njim. Znam da to ne bih smjela, ali ne mogu
ak ni obeati da se neu ponovo rasplakati!
Okrutan je prema tebi, zar ne?
393

Umjesto odgovora jadna je Takazuru stisnula drhtave usnice i u sekundi su joj

se poele skupljati suze na rubovima onih kapaka, toliko obilate da se inilo
kako njene male okrugle oi gledaju u mene sa dna dviju mlaka.
Nobu-san ponekad nije svjestan koliko njegove rijei grubo zvue, rekla sam
joj. Ali ti si mu sigurno draga, Takazuru-san. Zato bi inae uvijek traio
tebe?
Ja mislim da me on trai samo zato jer sam ja netko prema kome moe biti
zao, odgovorila je. Jednom mi je, dodue, rekao kako mi kosa isto mirie, ali
je onda odmah dodao kako je to ugodna promjena.
udno je da ga ti tako esto via, rekla sam. Ja se ve mjesecima nadam
da u ga negdje sresti.
Oh, molim vas, nemojte, Sayuri-san! On ve kae kako se ja ni u emu ne mogu
mjeriti s vama. Ako vas ponovo vidi, jo e gore misliti o meni. Znam da vas ne
bih trebala gnjaviti svojim problemima, gospodo, ali... mislila sam da vi moda
znate to bih mogla napraviti da mu ugodim. On voli zanimljive razgovore, ali ja
nikad ne znam to bih rekla. Svi mi kau da nisam jako bistra.
U Kvotu su ljudi odgojeni da tako govore o sebi, ali uinilo mi se da ova
sirota djevojka moda govori istinu. Ne bi me iznenadilo da je Nobu na nju
gledao kao to tigar gleda na drvo na kojem moe otriti svoje pande. Nisam se
mogla sjetiti nieg to bi joj pomoglo i na kraju sam joj predloila neka
proita knjigu o nekom povijesnom dogaaju koji Nobu smatra zanimljivim, pa mu
je zatim prepriava dio po dio svaki put kad ga vidi. Ja sam se i sama time
sluila s vremena na vrijeme, jer ima mukaraca kojima je najdrae zavaliti se
poluzatvorenih oiju, mutnih od sakea i sluati zvuk enskog glasa. Nisam bila
sigurna hoe li se to pokazati uspjenim kod Nobua, ali mi je Takazuru bila
beskrajno zahvalna na savjetu.
Sad kad sam znala gdje mogu nai Nobua, vrsto sam odluila otii tamo i vidjeti
ga. Jako mi je bilo ao to sam
394
ga naljutila, a osim toga, naravno, bez njega moda nikad vie neu vidjeti
predsjednika. Sasvim sigurno nisam eljela Nobuu nanijeti bol, ali mislila sam
kako bih moda, kad se sretnemo, mogla nai nekakvog naina da obnovimo nae
prijateljstvo. Problem je bio u tome to nisam ??., mogla doi u Awazumi
nepozvana, jer s tom ajanom nisam imala nikakav formalni dogovor. I tako sam na
kraju odluila proetati uveer pokraj te ajane kad god mi to bude mogue, u
nadi da u jednom naletjeti na Nobua kad bude ulazio u ajanu. Prilino sam
dobro poznavala njegove navike i mogla sam otprilike proraunati vrijeme kad bi
mogao stii.
Drala sam se tog plana osam ili devet tjedana. A onda, napokon, spazila sam ga
jedne veeri kako izlazi iz limuzine u mranom prolazu ispred mene. Znala sam da
je to on, jer je prazan rukav prikopan na ramenu davao njegovoj silueti
karakteristian oris. Kad sam se pribliila, voza mu je upravo pruao njegovu
torbu za spise. Zastala sam ispod uline svjetiljke u prolazu i glasno
uzdahnula, nastojei da to zazvui kao izraz radosnog iznenaenja. Nobu je
pogledao prema meni, ba kao to sam se nadala. Vidi, vidi, rekao je. ovjek
ponekad zaboravi kako ljupko moe izgledati jedna geja. Izgovorio je to tako
nemarnim tonom da nisam bila sigurna zna li uope da sam to ja.
Dakle, gospodine, po glasu bih rekla da je to moj
stari prijatelj Nobu-san, rekla sam. Ali vi ne moete biti
Nobu, jer imam dojam da je on potpuno nestao iz Giona!
Voza je zatvorio vrata i nas dvoje smo utke stajali
dok automobil nije otiao.
Tako sam sretna, rekla sam, to napokon opet vidim Nobu-sana! A doista
imam sree to Nobu-san ne stoji na svjetlu, nego u sjenci.
Ponekad zbilja nemam pojma o emu govori, Sayu-ri. Sigurno si to nauila od
Mamehe. Ili je to neto emu poduavaju sve geje.
Budui da Nobu-san stoji u sjenci, ne mogu vidjeti srditi izraz na njegovu
licu.
395

Shvaam, ree on. Ti, dakle, misli da se ljutim na tebe?

A to drugo mogu misliti kad moj stari prijatelj nestane i mjesecima ga ne
vidim? Pretpostavljam da ete mi rei kako niste mogli dolaziti u Ichiriki jer
ste imali previe posla.
Zato to kae na takav nain kao da to nikako ne bi moglo biti istina?
Zato to sluajno znam da ste esto dolazili u Gion. Ali nemojte me pitati
odakle to znam. Neu vam to rei ako se ne pristanete proetati sa mnom.
U redu, rekao je Nobu. Budui da je veer tako ugodna...
Oh, Nobu-san, nemojte tako rei. Bilo bi mi mnogo drae kad biste rekli:
Budui da sam sreo staru prijateljicu koju tako dugo nisam vidio, nita me ne
bi vie veselilo, nego da se s njom proetam.
Proetat u se s tobom, rekao je. A ti moe zamiljati kakve god hoe
razloge zbog kojih to inim.
Lagano sam se naklonila u znak pristanka i krenuli smo niz prolaz prema parku
Maruvama. Ako Nobu-san eli da povjerujem kako se ne ljuti na mene, rekla sam,
trebao bi se ljubaznije ponaati, a ne kao leopard koji se mjesecima nije do
sita najeo. Nije udo da vas se jadna Takazuru tako boji...
Znai, razgovarala je s tobom, ree Nobu. No da, kad mi ne bi toliko ila
na ivce...
Ako vam se ne svia, zato uvijek ba nju traite kad doete u Gion?
Ja ju nikad nisam traio, niti jednom! Nju mi stalno nagurava njezina
starija sestra. Nije mi drago to si me uope podsjetila na nju. A sad e
iskoristiti priliku to si me sluajno srela i pokuat e me posramiti i
natjerati daju ponem smatrati simpatinom!
Zapravo, Nobu-san, na susret uope nije bio sluajan. Ja ve tjednima
etam tom uliicom kako bih vas srela.
396
To je, izgleda, natjeralo Nobua da se zamisli, jer smo neko vrijeme nastavili
hodati u tiini. Na posljetku je rekao: To me uope ne bi trebalo iznenaditi.
Ti si oduvijek bila lukava spletkaica.
Nobu-san! A to sam drugo mogla napraviti? pobunila sam se. Mislila sam da
ste potpuno nestali. Nikad ne bih ni saznala gdje vas mogu nai da mi Takazuru
nije dola sva u suzama kako bi mi se potuila na vas.
No da, bio sam prilino grub prema njoj, pretpostavljam. Ali ona nije
pametna kao ti, a ni tako lijepa, to se toga tie. Ako misli da se srdim na
tebe, potpuno si u pravu.
Smijem li pitati to sam to uinila da tako razljutim svog starog
prijatelja?
Na to je Nobu stao i okrenuo se prema meni s izrazom duboke tuge u oima.
Osjetila sam kako me zapljuskuje val njenosti prema njemu, kakvu sam osjetila
prema vrlo malom broju mukaraca u svom ivotu. Mislila sam na to koliko mi je
nedostajao i kako sam se teko ogrijeila prema njemu. Ali premda se sramim to
priznati, njenost koju sam osjeala bila je pomijeana sa saaljenjem.
Nakon znatnih napora, rekao je, uspio sam napokon otkriti identitet tvog
danna.
Nobu-san me je samo trebao pitati. Ja bih mu to drage volje rekla.
Ne vjerujem ti. Vi ste geje najutljivija skupina ljudi koju znam.
Raspitivao sam se po Gionu tko je tvoj danna i, jedna za drugom, sve su se
pravile kao da ne znaju. Nikad nita ne bih saznao da nisam pozvao Michizono da
me zabavlja jedne veeri, bili smo samo nas dvoje.
Michizono, koja je u to vrijeme imala oko pedeset godina, bila je neka vrsta
legende u Gionu. Nije bila lijepa, ali ponekad je umjela raspoloiti ak i
Nobua, ve samim tim kako bi namrtila nosi dok bi ga pozdravljala.
Igrali smo igru tko izgubi, pije i ja sam stalno dobivao, sve dok se jadna
Michizono nije prilino napila. Mogao sam je pitati bilo to, sve bi mi rekla.
397

Koliko truda! rekla sam.

Kojeta. Bilo mi je vrlo ugodno u njezinom drutvu. Uope nije bilo naporno.
Ali hoe da ti neto kaem? Izgubio sam svako potovanje prema tebi, sad kad
znam da je tvoj danna jedan ovjeuljak u uniformi kojeg nitko ne cijeni.
Nobu-san govori kao da sam ja mogla birati tko e biti moj danna. Ja jedino
mogu birati kimono koji u obui. A ak i to...
Zna li zato su tom ovjeku dali uredski posao? Zato to mu se nitko ne
usuuje povjeriti neku doista vanu dunost. Ja dobro poznajem vojsku, Sayuri.
Njega ne cijene ak ni oni koji su mu neposredno nadreeni. Mogla si se isto
tako vezati za nekog prosjaka! Doista, neko si mi bila vrlo draga, ali...
Neko? Zar vie nisam?
Ja ne volim budale.
Kako su to okrutne rijei! Ili me samo pokuavate rasplakati? Oh, Nobu-san!
Zar sam ja budala zato to je moj danna netko koga vi ne cijenite?
Ah, geje! ovjek s vama stvarno moe izgubiti ivce. Stalno zavirujete u
one svoje almanahe i govorite: Oh, danas ne smijem hodati u smjeru istoka, jer
moj horoskop kae da e mi to donijeti nesreu! Ali kad se radi o neem to e
imati posljedica na itav va ivot, jednostavno o-krenete glavu.
Prije bih rekla da zatvaramo oi pred onim to ionako ne moemo sprijeiti.
Je li? Pa, vidi, saznao sam dosta toga one veeri kad sam napio Michizono.
Ti si ki okiye, Savuri. Nemoj se praviti kao da nema nikakvog utjecaja. Tvoja
je dunost upotrijebiti sav utjecaj koji ima ako ne eli jednostavno plutati
kroz ivot kao krepana riba, trbuhom nagore niz rijeku.
Kad bih bar mogla vjerovati kako je ivot doista neto vie od rijeke koja
nas nosi trbuhom prema gore.
No, dobro, ako je ivot rijeka, jo uvijek moe birati hoe li biti u ovom
dijelu ili u onom, je li tako? Voda se
398
stalno dijeli i razlijeva. Ako se sudara, koprca i bori, ako iskoristi svaku
prednost koja ti se prui...
Ah, to je svakako sjajan savjet, ako imate nekakve prednosti.
Ako se potrudi da ih potrai, svagdje e ih nai! U mom sluaju, ak i
kad nemam nita drugo osim, to ja znam, nekakve izgriene kotice od breskve
ili tako neto, neu propustiti da je nekako ne iskoristim. Kad doe trenutak da
je bacim, pobrinut u se da je bacim na nekoga tko mi se ne svia!
Nobu-san, je li vi to meni savjetujete da ponem bacati kotice od breskve?
Nemoj se s time aliti, ti vrlo dobro zna o emu govorim. Nas dvoje smo
vrlo slini, Savuri. Ja znam da mene zovu gospodin Guter i slino, dok si ti
najljupkije stvorenje u Gionu. Ali kad sam te prvi put vidio prije toliko godina
na onom sumo natjecanju - koliko si onda imala godina, etrnaest? - odmah sam
vidio da si sposobna djevojica, ak i tada.
Uvijek sam mislila da Nobu-san ima o meni bolje miljenje nego to stvarno
zasluujem.
Moda ima pravo. Mislio sam da si pametnija, Savuri. A pokazalo se da ne
shvaa ak ni to gdje lei tvoja sudbina. Kako si svoju sudbinu mogla vezati za
takvog ovjeka kao to je general! Ja bih se poteno starao za tebe, zna.
Pobjesnim pri samoj pomisli na to! Kad taj general ode iz tvog ivota, nee ti
ostaviti nita po emu e ga se moi sjeati. Zar tako namjerava potratiti
mladost? ena koja se ponaa kao budala nije drugo nego budala, ne ini ti se?
Ako uestalo trljamo tkaninu, brzo e se izlizati, a mene su Nobuove rijei
tako otro strugale da vie nisam bila u stanju zadrati onu besprijekornu
lakiranu povrinu koja mi je, kako me je Mameha uvijek savjetovala, trebala
sluiti kao zaklon iza kojeg u se skrivati. Sreom, stajala sam u sjenci, jer
bila sam sigurna da bi me Nobu jo vie prezirao kad bi vidio koliko su me
zaboljele njego399

ve rijei. Meutim, valjda me je izdala utnja, jer me je onom svojom jednom

rukom uhvatio za rame i malo me okrenuo, samo toliko da mi svjetlost padne na
lice. A kad me je pogledao u oi, duboko je uzdahnuo, to je meni u prvi mah
zazvualo kao uzdah razoaranja.
Zato mi se ini toliko starijom nego to jesi, Sayu-ri? rekao je nakon
trenutka utnje. Ponekad zaboravim da si jo uvijek tako mlada. Sad e mi rei
da sam bio previe grub.
Ne mogu oekivati da se Nobu-san ponaa ikako drugaije nego kao Nobu-san,
rekla sam.
Ja vrlo loe reagiram na razoaranje, Sayuri. Trebala bi to znati. Bez
obzira jesi li me iznevjerila zato to si odve mlada ili zato to nisi ena
kakvom sam te zamiljao... iznevjerila si me u svakom sluaju, zar nisi?
Molim vas, Nobu-san, plai me kad mi govorite takve stvari. Ja ne znam da li
bih ikad mogla ivjeti prema tim mjerilima kojima se vi sluite kad donosite sud
o meni...
A koja su to mjerila, zapravo? Oekujem od tebe da kroz ivot ide otvorenih
oiju! Ako uvijek ima na umu svoju sudbinu, na svaki e trenutak u ivotu
gledati kao na priliku da se malo vie priblii svome cilju. Od neke glupe
djevojice kao to je Takazuru ne bih oekivao takvu razinu svijesti, ali...
Zar mi Nobu-san ne govori itavu veer kako sam glupa?
Ti valjda zna da me ne treba sluati kad sam ljutit.
Znai, Nobu-san se vie ne ljuti. Hoe li onda doi u Ichiriki da me vidi?
Ili me pozvati da se vidimo negdje drugdje? U stvari, veeras mi se nikamo ne
uri. Mogla bih i sad doi unutra ako me Nobu-san pozove.
Dosad smo ve napravili puni krug i ponovo smo stajali ispred ulaza u
ajanu. Neu te pozvati, odgovorio mi je i odgurnuo ulazna vrata.
Nisam se mogla suzdrati, ispustila sam veliki uzdah kad sam to ula. Zovem
to velikim uzdahom, jer je u njemu bilo sadrano mnogo manjih uzdaha, uzdah razoaranja, uzdah frustracije,
uzdah tuge... i ne znam ega jo.
Oh, Nobu-san, rekla sam, ponekad vas je tako teko razumjeti.
Mene je vrlo lako razumjeti, Sayuri, odgovorio je. Ne volim da mi pred oi
stavljaju ono to ne mogu imati.
Prije nego to sam dospjela bilo to rei, uao je u ajanu i povukao za
sobom vrata.

400
401
i Dvadeset sedmo poglavlje
Tijekom ljeta 1939. godine, toliko sam bila zaokupljena angamanima na zabavama,
povremenim susretima s generalom, plesnim nastupima i slinim obvezama da sam se
ujutro, kad bih se dizala sa svog futona, esto osjeala poput kante pune
avala. Obino bih do sredine poslije-podneva uspjela zaboraviti na umor, ali
sam se esto pitala koliko zaraujem svim tim naporima. Nisam, meutim, stvarno
oekivala da u to ikad saznati, stoga sam se zgranula kad me je Majka jedno
popodne pozvala u svoju sobu i rekla mi kako sam u proteklih est mjeseci vie
zaradila ja sama, nego Hatsumomo i Bua zajedno.
to znai da je vrijeme, rekla je, da zamijenite sobe.
Moda misli kako mi je to bilo drago uti, ali ba i nije. Ovih proteklih
nekoliko godina Hatsumomo i ja uspijevale smo nekako ivjeti pod istim krovom
tako to smo se jedna drugoj uklanjale s puta. Meutim, ja sam na nju i dalje
gledala kao na uspavanog, ali ne i poraenog tigra. Hatsumomo na ovu Majinu
odluku sigurno nee gledati kao na puku zamjenu soba, ona e to shvatiti kao
da sam joj ja oduzela njezinu sobu.

Kad sam te veeri vidjela Mamehu, ispriala sam joj to mi je Majka rekla i
spomenula kako se bojim da bi to moglo ponovo rasplamsati vatru mrnje u
Hatsumomo.
Ah, to, to je u redu, odgovorila je Mameha. Ta ena nee priznati konani
poraz sve dok ne vidimo krv. A
to jo nismo vidjele. Pruimo joj priliku, da vidimo u kakvu e se nevolju ovog
puta uvaliti.
Idueg je dana Tetia ve rano ujutro dola na kat kako bi odredila nain na
koji emo se preseliti. Prvo je mene odvela u Hatsumominu sobu i objavila kako
jedan odreeni kut odsad pripada meni: mogla sam tu staviti to god sam htjela i
nitko to nije smio ni dirnuti. Potom je odvela Hatsumomo i Buu u moju manju
sobu i odredila slian prostor za njih dvije. Sad smo samo trebale prenijeti sve
svoje stvari i preseljenje e biti obavljeno.
Ja sam se odmah tog popodneva dala na posao, prenosei svoje stvari preko
hodnika. Voljela bih kad bih mogla rei da sam prikupila zbirku lijepih predmeta
kakvu je Mameha sigurno ve imala u mojim godinama, ali raspoloenje nacije
uvelike se promijenilo. Vojna je vlada nedavno zabranila kozmetike preparate i
trajne ondulacije kao nepotreban luksuz, premda smo mi geje u Gionu, kao
igrake monih mukaraca, jo uvijek manje vie radile to smo htjele.
Ekstravagantni darovi, meutim, gotovo su posve nestali, tako da sam tijekom
godina skupila samo nekoliko pergamentnih svitaka, neto kamenja za pravljenje
tua i zdjela, kao i zbirku stereoskopskih fotografija slavnih krajolika, koje
sam, zajedno s prekrasnom srebrnom spravicom kroz koju su se te snimke
promatrale, dobila na dar od kabuki glumca Onoea Yoegorea XVII. Bilo kako bilo,
prenijela sam sve te stvari preko hodnika, zajedno sa minkom, donjim rubljem,
knjigama i ilustriranim revijama - i naslagala ih u kut. Ali prola je i veer
sljedeeg dana, a Hatsumomo i Bua nisu jo ni poele preseljavati svoje stvari.
Na povratku sa satova poduke treeg dana odluila sam da u, ukoliko Hatsumomine
boice i kreme jo uvijek budu na stoliu za minkanje, zamoliti Tetiu da mi
pomogne.
Kad sam dola na vrh stuba, iznenadila sam se vidjevi vrata Hatsumomine i
moje sobe otvorena. Boica bjelila leala je razbijena na podu hodnika. Neto
nije bilo u redu, a kad sam ula u svoju sobu, vidjela sam i to. Hatsumomo je
sjedila za mojim malim stolom, pijuckajui

402
403
iz omanje ae neto to je sliilo na vodu - i itala jednu biljenicu, moju
biljenicu!
Od geja se oekuje da budu diskretne, zato e se moda zauditi kad uje
da sam prije vie godina, dok sam jo bila pripravnica, otila jedno popodne u
papirnicu i kupila jednu prekrasnu knjigu s praznim stranicama kako bih u nju
zapisivala dogaaje iz svog ivota. Nisam bila toliko glupa da bih zapisivala
stvari koje geja nikako ne smije odati. Pisala sam samo o svojim mislima i
osjeajima. Kad sam htjela zapisati neto o nekom odreenom mukarcu, smislila
bih za njega tajno ime. Tako sam, na primjer, Nobua zvala gospodin Tsu, jer je
ponekad znao prezirno uzviknuti neto stoje zvualo kao Tsu!. A predsjednika
sam zvala gospodin Haa, jer je jednom prigodom duboko udahnuo i zatim polako
ispustio zrak na takav nain da je to zazvualo kao haa, a ja sam ga zamislila
kako se budi pokraj mene i to kae, tako da je to, naravno, ostavilo na mene
snaan dojam. Ali ni u jednom trenutku nisam mislila da e itko osim mene ikad
vidjeti to to sam zapisala.
Gle, Sayuri, tako mi je drago to te vidim! rekla je Hatsumomo. ekala sam
te da ti kaem koliko sam uivala u tvom dnevniku. Neke od stvari koje si

zapisala zbilja su jako zanimljive... a i stil ti je, zapravo, draestan! Nisam

ba oduevljena kaligrafijom, ali...
A jesi li sluajno primijetila neto zanimljivo to sam napisala na prvoj
stranici?
Mislim da nisam. Da vidimo... Osobno. No, eto, to je dobar primjer za ono
to sam rekla o tvojoj kaligrafiji.
Hatsumomo, molim te ostavi tu biljenicu na stolu i izai iz moje sobe.
No, zbilja! okirana sam tvojim ponaanjem, Savuri. Ja ti samo hou pomoi!
Posluaj malo i vidjet e. Na primjer, zato si za Nobua Toshikazua odabrala
ime gospodin Tsu? Uope mu ne pristaje. Trebala si ga zvati gospodin Plik
ili moda gospodin Jednoruki. Slae se? Moe to promijeniti ako eli i
uope ne mora rei kako je to moja ideja.
Ne znam o emu govori, Hatsumomo. Uope nisam pisala o Nobuu.
Hatsumomo je uzdahnula, kao da hoe rei kakva sam nespretna laljivica i
zatim je poela listati dnevnik. Ako se ovo to si napisala ne odnosi na Nobua,
hou da mi odmah kae ime ovjeka na kojeg se to odnosi. ekaj malo... ah, evo:
ponekad vidim kako se lice gospodina Tsua zaari od srdbe kad primijeti da
neka geja zuri u njega. Ali ja ga mogu gledati koliko hou i njemu je to, ini
se, drago. Mislim da njegova sklonost prema meni proizlazi iz osjeaja da se
meni izgled njegove koe i injenica da nema jednu ruku ne ini neim tako
udnim i zastraujuim kao to se to ini tolikim drugim djevojkama. Dakle,
pretpostavljam da mi hoe rei kako poznaje jo nekoga tko izgleda sasvim isto
kao Nobu. Ja mislim da bi ih trebala meusobno upoznati! Zamisli samo kako bi se
njih dvojica lijepo slagali.
Dok je ona to govorila, mene je obuzela duboka utu-enost, ne znam to bolje
opisati. Jer jedno je saznati da su sve tvoje tajne odjednom razotkrivene, ali
kad je do toga dovela tvoja vlastita nesmotrenost... pa, ako sam u tom trenutku
eljela nekoga prokleti, proklela bih samu sebe to sam uope dola na ideju da
piem dnevnik i to sam ga drala ondje gdje ga je Hatsumomo mogla nai. Trgovac
koji ostavlja otvorene prozore duana, ne moe se ljutiti na kiu koja mu je
unitila robu.
Otila sam do stola kako bih uzela dnevnik, ali Hatsumomo ga je stisnula na
grudi i ustala. Drugom je rukom dohvatila au u kojoj sam ja mislila da je
voda. Meutim, kako sam joj sad bila blizu, osjetila sam miris sa-kea. To uope
nije bila voda. Hatsumomo je bila pijana.
Savuri, ti, naravno, eli da ti vratim tvoj dnevnik i ja u ti ga,
naravno, vratiti, rekla je. Ali dok je to govorila zaputila se prema vratima.
Problem je u tome to jo nisam sve proitala. Zato u ga uzeti sa sobom u
svoju sobu... osim ako ne eli da ga odnesem Majci. Sigurna sam da e joj biti
drago vidjeti to si o njoj napisala.
Spomenula sam ve razbijenu boicu bjelila na podu hodnika. To je bilo
tipino za Hatsumomo: napravila bi

404
405
nered i ne bi se ak ni potrudila pozvati slukinje. Ali sad, kad je izila iz
moje sobe, dobila je to je zasluila. Vjerojatno je zaboravila na razbijenu
boicu zato to je bila pijana; u svakom sluaju, stala je ravno na krhotine
stakla i tiho kriknula. Vidjela sam kako je na trenutak pogledala stopalo i
grevito udahnula, ali je potom nastavila hodati. Osjetila sam kako me hvata
panika kad je ula u svoju sobu. Pomislila sam na to da joj silom pokuam
istrgnuti dnevnik... a onda sam se sjetila onoga to je Mame-ha shvatila na
turniru sumo hrvaa. Potrati za Hatsumomo bila bi oekivana reakcija. Bolje je
priekati i pustiti je neka se opusti, mislei kako je pobijedila, i onda, kad

to ne bude oekivala, uzeti dnevnik. To mi se inilo dobrom idejom.... dok se

nisam sjetila kako bi ga ona mogla sakriti nekamo gdje ga nikad neu nai.
Ona je dotle ve zatvorila vrata. Otila sam do njih i tiho zazvala:
Hatsumomo, ao mi je ako se inilo da se ljutim. Smijem li ui?
Ne smije, odgovorila je.
Svejedno sam odgurnula vrata. Soba je bila u uasnom neredu, jer je
Hatsumomo, pripremajui se za selidbu, stavljala stvari kamo god je stigla.
Dnevnik je leao na stolu, a Hatsumomo je drala runik na stopalu. Nisam imala
pojma kako u joj odvui pozornost, ali nisam imala namjere izai iz sobe bez
dnevnika.
Hatsumomo je, dodue, bila opaka poput vodenog takora, ali nije bila glupa.
Da je bila trijezna, ne bih je ni pokuavala nadmudriti. Ali s obzirom na
njezino stanje u tom trenutku... pogledala sam naokolo po podu, po kojem su bile
neuredno pobacane hrpe donjeg rublja, boice parfema i razne druge stvari. Vrata
ormara bila su irom otvorena, kao i mali sef u kojem je drala nakit: neki su
komadi nakita leali na podu ispred sefa, kao da je ranije jutros sjedila tamo i
pila, isprobavajui nakit. Jedan mi je komad upao u oi, tako jasno kao prva
zvijezda na tamnom nebu.
Bio je to smaragdni obi bro, onaj isti za koji me je Hatsumomo prije
nekoliko godina optuila da sam joj ga
406
ukrala one noi kad sam je zatekla s ljubavnikom u slu-inskoj sobi. Nisam
oekivala da u ga ikad vie vidjeti. Otila sam ravno do ormara i prignula se
da ga uzmem s poda, gdje je leao izmeu drugih komada nakita.
Odlina ideja! rekla je Hatsumomo. Ukradi neki komad mog nakita. Da ti
pravo kaem, dobro e mi doi gotovina koju e mi za to morati platiti.
Ba mi je drago da nema nita protiv! odgovorila sam. Koliko u ti
gotovine morati platiti za ovo?
Govorei to otila sam do stola i pokazala joj bro. Njezin je blistavi
osmijeh naglo izblijedio, kao to tama u dolini izblijedi kad se sunce podigne
iznad brda. U tom trenutku, dok je Hatsumomo oamueno sjedila, jednostavno sam
drugom rukom posegnula prema stolu i uzela svoj dnevnik.
Nisam imala pojma kako e Hatsumomo reagirati, ali izala sam iz sobe i
zatvorila vrata. Pomislila sam da odmah odem Majci i pokaem joj to sam nala,
ali dakako, nisam mogla otii tamo s dnevnikom u ruci. to sam bre mogla,
otvorila sam vrata ormara s kimonima za tekuu sezonu i ugurala dnevnik izmeu
dva kimona omotana svilenim papirom. Za to mi je trebalo samo nekoliko sekundi,
ali sam itavo vrijeme osjeala u leima trnce od napetosti i straha, bojala sam
se da bi Hatsumomo mogla svakog asa otvoriti vrata sobe i vidjeti to radim.
Nakon to sam ponovo zatvorila vrata ormara, pohitala sam u svoju sobu i poela
otvarati i zatvarati ladice toaletnog stolia kako bi Hatsumomo stekla dojam
kako sam tu sakrila dnevnik.
Kad sam izala u hodnik, ona je stajala na vratima svoje sobe i gledala me s
jedva primjetnim osmijehom, kao daju itava ta situacija zabavlja. Ja sam
nastojala izgledati zabrinuto, to mi nije bilo teko, i otila sam s broem u
Majinu sobu, te ga bez rijei poloila na stol. Majka je odloila ilustriranu
reviju koju je itala, uzela bro i podigla ga prema svjetlu, razgledavajui ga
s divljenjem.
Prekrasan komad, rekla je, ali danas se ne moe za njega puno dobiti na
crnoj burzi. Nitko nije spreman dati mnogo novca za ovakvu stvaricu.
407
Sigurna sam da e vam Hatsumomo za njega i te kako dobro platiti, rekla
sam. Sjeate se onog broa koji sam joj ja navodno ukrala prije nekoliko
godina, onog to ste ga nadodali mojim dugovanjima? To je taj bro. Upravo sam
ga nala na podu ispred njezinog sefa s nakitom.

Zna to, Majko, ree Hatsumomo, koja je u meuvremenu ula u sobu i sad je
stajala iza mene, mislim da Sayuri ima pravo. To je bro koji sam izgubila!
Odnosno, barem tako izgleda. Mislila sam da ga nikad vie neu vidjeti!
Da, nije lako neto nai ako si stalno pijan, rekla sam. Da si samo malo
bolje pregledala sef.
Majka je spustila bro na stol i srdito se zagledala u Hatsumomo.
Nala sam ga u njezinoj sobi, ree Hatsumomo. Sakrila gaje u toaletni
stoli.
Zato si joj kopala po toaletnom stoliu? upita Majka.
Nisam ti to htjela rei, Majko, ali Sayuri je ostavila neto na svom stolu i
ja sam joj htjela pomoi, htjela sam to sakriti. Znam da sam to odmah morala
donijeti tebi, ali... vidi, ona pie dnevnik. Pokazala mi ga je prole godine.
Zapisala je neke vrlo rune stvari o izvjesnim mukarcima i... moram ti rei,
Majko, ima nekih dijelova u kojima pie o tebi.
Pomislila sam da jednostavno izjavim kako to nije istina, ali sve to sad
ionako nije bilo vano. Hatsumomo je bila u nevolji i to god rekla, nita nee
promijeniti situaciju. Prije deset godina, kad je okiya ivjela od njezine
zarade, vjerojatno me je mogla optuiti za to god je htjela. Mogla je tvrditi
kako sam pojela tatami strunjae u njezinoj sobi i Majka bi mojim dugovima
dodala cijenu novih strunjaa. Ali sad se napokon situacija izmijenila:
Hatsumomina brilijantna karijera sliila je suhom listu na grani, dok je moja
cvjetala. Ja sam bila ki okiye i okiyina glavna geja. Mislim da Majku uope
nije ni zanimalo to je od svega toga istina.
Nema nikakvog dnevnika, Majko, rekla sam. Hatsumomo izmilja.
Izmiljam, je li? odgovori Hatsumomo. Sad u otii po njega i dok ga Majka
bude itala, moe joj ponovo rei kako sam to izmislila.
Hatsumomo ode u moju sobu, a Majka poe za njom. Hodnik je izgledao grozno.
Hatsumomo nije samo razbila boicu s bjelilom i zatim stala na nju, nakon toga
je jo ostavila tragove bjelila i krvi preko cijelog gornjeg predvorja, a to je
jo gore, ostavila ih je na tatami strunjaama u svojoj sobi, u Majinoj sobi, a
sada i u mojoj sobi. Kad sam s vrata pogledala u svoju sobu, vidjela sam je kako
klei uz moj toaletni stoli i kako, poraena izgleda, polako zatvara ladice.
O kakvom to dnevniku ona govori? upitala me Majka.
Ako postoji nekakav dnevnik, sigurna sam da e ga Hatsumomo nai,
odgovorila sam.
Na to Hatsumomo sloi ruke u krilu i kratko se nasmije, kao da je sve to bila
nekakva igra u kojoj sam je ja lukavo nadigrala.
Hatsumomo, rekla joj je Majka, platit e Savuri cijenu broa za koji si
je optuila da ti ga je ukrala. Osim toga, ne elim u okiyi imati tatamije
uprljane krvlju. Zamijenit emo ih na tvoj troak. Ovaj te je dan skupo stajao,
a tek je prolo podne. Da priekam jo malo sa zbrajanjem ukupne svote, za svaki
sluaj, ako moda kani jo neto izvesti?
Ne znam je li Hatsumomo ula to joj je Majka rekla. Odve je bila
zaokupljena zurenjem u mene s izrazom kakav nisam bila navikla vidjeti na
njezinu licu.
Da si me upitao dok sam jo bila mlada koji je dogaaj znaio prekretnicu u
mojim odnosima s Hatsumomo, rekla bih ti da je to bio moj mizuage. Ali premda me
je

408
409
mizuage doista, da se tako izrazim, podigao na visoku policu, gdje me Hatsumomo
nije vie mogla dohvatiti, mogle smo nastaviti ivjeti jedna kraj druge sve do
starosti, da se nita drugo nije dogodilo meu nama. Zato je prava prekretnica,

kako sam u meuvremenu shvatila, bio onaj dan kad je Hatsumomo proitala moj
dnevnik i kad sam nala bro za koji me optuila da sam joj ga ukrala.
Kako bih ti objasnila to mislim, dopusti da ti ispriam neto to je tijekom
jedne veeri u ajani Ichiriki ispriao admiral Yamamoto Isoroku. Ne mogu se
hvaliti da sam dobro poznavala admirala Yamamota - kojega obino nazivaju ocem
Japanske carske mornarice - ali imala sam ast prisustvovati nizu zabava na
kojima je on bio jedan od gostiju. Admiral je bio sitan ovjek, ali nemoj
zaboraviti da je tap dinamita takoer malen. Zabave bi uvijek postale bunije
nakon admiralova dolaska. Te je veeri on s jednim drugim gostom upravo ispijao
zadnju rundu u igri tko gubi, pije, a dogovor je bio da e onaj koji izgubi
igru otii u najbliu ljekarnu i kupiti prezervativ - samo zbog toga da bi
otrpio neugodnost, shvaa, ni zbog ega drugoga. Naravno, admiral je pobijedio,
na to su mu svi nazoni poeli klicati i pljeskati.
Sva srea da niste vi izgubili igru, admirale, rekao mu je jedan od
njegovih pobonika. Zamislite jadnog ljekarnika kad bi podigao glavu i vidio
admirala Yamamota ispred pulta!
Svima se to inilo jako smijeno, ali je admiral odgovorio kako ni u jednom
trenutku nije sumnjao u to da e pobijediti.
Ah, dajte, molim vas, admirale! rekla je jedna geja. Svatko ponekad gubi!
ak i vi!
Pretpostavljam da je tono kako svatko ponekad gubi, rekao je admiral. Ali
meni se to nikad ne dogaa.
Moda su neki ljudi u sobi smatrali to arogantnom izjavom, ali ja nisam bila
jedna od njih. Meni se admiral doista inio kao ovjek navikao pobjeivati.
Napokon ga je netko upitao koja je tajna njegova uspjeha.
Ja nikad ne nastojim poraziti ovjeka s kojim se borim, objasnio je admiral.
Nastojim razoriti njegovo samopouzdanje. Duh zamagljen sumnjom ne moe se
usredotoiti na put do pobjede. Dva su protivnika ravnopravna, istinski
ravnopravna, samo kad obojica posjeduju jednako samopouzdanje.
Iako mislim da to tada nisam do kraja shvatila, u Hat-sumomin se duh, nakon
one nae svae oko dnevnika, poela uvlaiti sumnja. Shvatila je kako Majka vie
ni pod kakvim okolnostima nee stati na njezinu stranu protiv mene i stoga je
sliila na tkaninu izvaenu iz topla ormara i izvjeenu vani, na otvorenom, gdje
e je vjetar, kia i hladnoa postupno unititi.
Kad bi me Mameha ula da ovako tumaim ono to se dogodilo, sigurno bi se
pobunila i rekla kako se ona s tim nikako ne slae. Njezino se miljenje o
Hatsumomo razlikovalo od mojega. Ona je vjerovala da je Hatsumomo ena sklona
samounitavanju i da je mi samo trebamo malo gurnuti prema onom putu kojim e
ona u svakom sluaju krenuti. Moda je Mameha imala pravo, ne znam. Istina je da
se Hatsumomo u godinama nakon mog mi-zuagea postupno razboljela od nekakve
bolesti karaktera, ako tako neto postoji. Nije, na primjer, vie mogla
obuzdavati svoju sklonost piu, kao ni napade okrutnosti. Sve dok joj se ivot
nije poeo osipati, Hatsumomo se uvijek sluila okrutnou s nekom svrhom, ba
kao to samuraj ne izvlai ma da bi njime nasumce mahao, nego da pogubi
neprijatelja. Meutim, u ovom razdoblju svog ivota, Hatsumomo je izgleda
prestala razlikovati neprijatelja od prijatelja i katkad bi udarila ak i na
Buu. Na zabavama bi povremeno poela vrijeati mukarce koje je dola
zabavljati. I jo neto: nije vie bila tako lijepa kao neko. Koa joj je bila
poput voska i lice joj je postalo nekako podbuhlo. Ili sam je moda samo ja tako
vidjela. Stablo moe izgledati jednako lijepo kao i uvijek, ali kad jednom
zapazi na njemu nametnike i vrke grana smee od bolesti, ini ti se kao da je
ak i deblo izgubilo neto od svoje velianstvene ljepote.

410
411

Svatko zna da je ranjeni tigar opasna zvijer i stoga je Ma-meha ustrajala na

tome da u sljedeih nekoliko tjedana slijedimo Hatsumomina veernja kretanja
Gionom. Ma-meha ju je dijelom na taj nain eljela drati na oku, jer ni jednu
od nas ne bi iznenadilo da je Hatsumomo potraila Nobua kako bi mu prepriala
sadraj moga dnevnika i otkrila mu moje potajne osjeaje prema gospodinu Haa,
kojega bi Nobu vjerojatno odmah prepoznao kao predsjednika. No, to je jo
vanije, Mameha joj je eljela uiniti ivot nepodnoljivim.
Kad eli slomiti dasku, rekla je, nije dovoljno da napukne po sredini, to
je samo prvi korak. Uspjet e tek ako skae po njoj svom teinom gore-dolje,
dok ne pukne u dva komada.
I tako je svake veeri, osim kad bi imala neki dogovor koji nije mogla
propustiti, Mameha dolazila podveer u nau okiyu i ekala da izae kroz vrata
iza Hatsumomo. Mameha i ja nismo uvijek mogle ostati zajedno, ali obino je
barem jedna od nas uspijevala dio veeri slijediti Hatsumomo kamo god je ila.
Nakon to smo to prvi put napravile, Hatsumomo se pravila kao da ju to zabavlja.
Ali pri kraju etvrte veeri zurila je u nas bijesno kroz polusti-snute oi i
tekom je mukom uspijevala zvuati vedro dok bi avrljala s mukarcima koje je
bila duna zabavljati. A onda se, poetkom sljedeeg tjedna, naglo okrenula u
jednoj uliici i dola nam u susret.
Da vidimo, rekla je. Psi slijede svoje vlasnike. A vas dvije hodate za
mnom i njukate li, njukate. Prema tome, pretpostavljam kako elite da se prema
vama odnosim kao prema psima! Hoete da vam pokaem to radim sa psima koji mi
se ne sviaju?
I s tim rijeima zamahnula je rukom da udari Mame-hu po glavi. Ja sam
vrisnula i to je, izgleda, natjeralo Hatsumomo da zastane i razmisli to radi.
Zurila je trenutak u mene oima koje su plamtjele od srdbe, a onda se vatra u
njima ugasila i ona se udaljila. Svi su u uliici primi412
jetili to se dogodilo i nekoliko nam je ljudi prilo kako bi upitalo Mamehu je
li sve u redu. Ona ih je umirila i rekla im kako se nita nije dogodilo, a zatim
je tunim glasom dodala:
Jadna Hatsumomo! Ipak je istina ono to je doktor rekao. Ona stvarno gubi
razum.
Naravno, doktor je bio izmiljen, ali su Mamehine rijei postigle uinak
kakav je eljela. Ubrzo se Gionom proirio glas kako je lijenik proglasio
Hatsumomo duevno poremeenom.
Godinama je Hatsumomo bila vrlo bliska prijateljica slavnog kabuki glumca Banda
Shojira VI. Shojiro je bio, kako mi kaemo, onna-gata, to jest uvijek je igrao
enske uloge. Jednom je u intervjuu za novine rekao kako je Hatsumomo najljepa
ena koju je ikad vidio i kako na pozornici esto oponaa njezine pokrete kako
bi lik koji igra uinio zavodljivijim. Prema tome, moe zamisliti da ga je
Hatsumomo odlazila posjetiti svaki put kad bi doao u Kvoto. Jednog
poslijepodneva saznala sam da e Shojiro kasnije te veeri doi na neku zabavu u
etvrti geja Ponto-cho, na drugoj rijenoj obali, nasuprot Gionu. ula sam to
dok sam pripremala ceremoniju aja za jednu skupinu mornarikih asnika na
dopustu. im je ceremonija aja zavrila, pourila sam natrag u okiyu, ali se
Hatsumomo ve bila odjenula i iskrala. Sad je ona radila ono isto to sam ja
neko radila: odlazila je ranije kako je nitko ne bi slijedio. Svakako sam
htjela ispriati Mamehi to sam ula i otila sam ravno u njezin stan. Na
nesreu, kako mi je rekla njezina slukinja, Mameha je izala pola sata ranije
na molitvu. Tono sam znala o emu se radi. Mameha je otila u jedan mali hram
na istonom rubu Giona kako bi se pomolila pred tri malena jizo kipia koja je
tamo dala postaviti. Jizo, vidi, predstavlja izraz tovanja za duu umrlog
djeteta, a u Mamehinu sluaju, radilo se o tri djeteta koje je pobacila na
barunov zahtjev. Da se radilo o
413

bilo emu drugome, bez oklijevanja bih je otila potraiti, ali nisam joj mogla
smetati u takvim trenucima i osim toga, moda joj ne bi bilo drago da uope znam
kako je otila tamo. Zato sam je ostala ekati u njezinu stanu i dopustila sam
Tatsumi da mi kroz to vrijeme poslui aj. Napokon se Mameha vratila, pomalo
umorna izgleda. Nisam htjela odmah zapoeti razgovor o onom to sam doznala,
nego smo prvo neko vrijeme askale o predstojeem Festivalu era, u kojem je
Mameha trebala igrati Damu Murasaki Shikibu, autoricu Bajke o Genjiju. Na
posljetku me je Mameha pogledala s osmijehom iznad alice smeeg aja - Tatsumi
je upravo prila listie aja kad sam ja dola - i tada sam joj rekla to sam
tog popodneva otkrila. Savreno! rekla je. Hatsumomo e se opustiti i misliti
kako nas se oslobodila. Uz panju kojom e je Shojiro sigurno obasuti tijekom
zabave, osjeat e se kao preporoena. A onda emo ui mi poput kakva groznog
smrada iz uliice i pokvariti joj veer.
S obzirom na to kako me je Hatsumomo godinama okrutno muila i koliko sam je
mrzila, pretpostavljam da sam trebala biti oduevljena takvim planom. Ali,
dogovaranje o tome kako emo natjerati Hatsumomo da pati, nije mi, nekako,
predstavljalo toliko zadovoljstvo koliko bih oekivala. Odjednom mi se u glavi
javilo sjeanje na jedno jutro dok sam jo bila mala, kad sam se kupala u
jezercu blizu nae pijane kuice i odjednom osjetila nekakvo bolno arenje u
ramenu. Jedna me osa ubola i borila se da izvue alac iz moje koe. Ja sam bila
previe zaokupljena vriskanjem, ali jedan od djeaka izvukao je osu i drao je
za krila na jednom kamenu oko kojeg smo se svi okupili kako bismo odluili na
koji emo je nain ubiti. Mene je rame uasno boljelo i sigurno nisam osjeala
ni- kakve simpatije prema osi. A ipak sam u grudima osjeala neku udnu slabost
zbog spoznaje da to siuno stvorenje koje se koprcalo u djeakovim prstima ne
moe uiniti nita kako bi se spasilo smrti od koje ga dijeli tek nekoliko
trenutaka. Istu sam vrstu saaljenja osjeala prema Hatsumomo. Onih veeri dok
smo je pratile u stopu kroz
414
Gion, sve dok se ne bi prije vremena vratila u okiyu samo da pobjegne od nas,
osjeala sam se gotovo kao da je muimo.
Bilo kako bilo, oko devet sati te veeri, prele smo rijeku i ule u etvrt
Pontocho. Za razliku od Giona, koji obuhvaa veliko podruje s mnogo ulica,
Pontocho je samo jedna jedina, duga i uska ulica koja se protee uz obalu
rijeke. Ljudi je zovu jeguljin leaj zbog njezina oblika. Jesenska je veer
bila pomalo prohladna, ali se Shojirova zabava unato tome odravala na
otvorenom, na drvenoj verandi koja se nadvijala iznad rijeke. Nitko nije na nas
obratio mnogo pozornosti kad smo ule kroz staklena vrata. Veranda je bila
prekrasno rasvijetljena papirnatim lampionima, a rijeka se zlatno ljeskala,
obasjana svjetlima nekog restorana na suprotnoj obali. Svi su sluali Shojira
koji je svojim pjevuckavim glasom upravo priao neku priicu, ali si zato trebao
vidjeti kako se Hatsumomino lice skiselilo kad nas je ugledala. Nehotice sam se
sjetila na-gnjeene kruke koju sam dan ranije drala u ruci, jer je meu svim
onim veselim licima, Hatsumomino lice izgledalo kao kakva grozna masnica.
Mameha je kleknula na strunjau odmah pokraj Hatsumomo, to mi se uinilo
vrlo hrabrim postupkom. Ja sam kleknula na drugom kraju verande, uz nekog starca
blagog lica, koji je, kako sam kasnije otkrila, bio Tachiba-na Zensaku, svira
japanske citre koju mi zovemo koto i ije ve izgrebane ploe jo uvijek uvam.
Te sam veeri takoer otkrila da je Tachibana slijep. Bez obzira na to s kakvim
sam ciljem dola na tu zabavu, sa zadovoljstvom bih bila itavu veer provela
avrljajui s njime, tako je bio zanimljiv i mio ovjek. Ali jedva smo poeli
razgovarati kad su svi odjednom prasnuli u smijeh.
Shojiro je bio izvanredan pantomimiar. Tanak poput vrbove ibe, s elegantnim
prstima kojima je izvodio spore pokrete i dugakim licem koje je mogao pomicati
u svim smjerovima - bio bi u stanju zavarati opor majmuna i navesti ih da
povjeruju kako je on jedan od njih. U tom je trenutku oponaao geju pokraj
sebe, enu pedesetih go415

dina. Svojim enskastim pokretima, napuenim ustima, prevrtanjem oima - toliko

ju je uspjeno oponaao da nisam znala bih li se smijala ili samo zaprepateno
sjedila s rukama na ustima. Ve sam ga gledala na pozornici, ali ovo je bilo jo
bolje.
Tachibana se nagnuo prema meni i proaptao: to radi?
Oponaa jednu stariju geju pokraj sebe.
Ah, ree Tachibana. To je Ichiwari. I potom me lagano lupnuo nadlanicom
kako bi me natjerao da ga pogledam. Direktor kazalita Minamiza, rekao je i
ispruio mali prst ispod stola, tako da nitko ne vidi. U Japanu, vidi, mali
prst podignut uvis znai ljubavnik ili ljubavnica. Tachibana mi je htio rei
kako je ona starija geja, za koju je rekao da se zove Ichiwari, ljubavnica
direktora kazalita Minamiza. U stvari, direktor je takoer bio prisutan i
smijao se glasnije od sviju.
Malo kasnije, jo uvijek usred svoje pantomime, Shoji
ro je odjednom gurnuo prst u nos. Na to su se svi stali
tako gromoglasno smijati da si mogao osjetiti kako po
drhtava pod verande. Ja to tada nisam znala, ali kopanje
nosa bila je dobro poznata navada geje Ichiwari. Ona se
zacrvenjela poput raka kad je to vidjela i pokrila je lice i
rukavom kimona, a Shojiro je, prilino podnapit, to od- i
mah ponovio. Ovog puta su se svi suzdrano nasmijali,
samo je Hatsumomo, ini se, smatrala kako je to uistinu I
smijeno, jer u tom je trenutku Shojiro preao granicu
smijenog i postao okrutan. Napokon je direktor kazalita
rekao: No, no, Shojiro-san, ostavi neto energije za su
tranju predstavu! Uostalom, zar ne zna da kraj tebe sje
di jedna od najveih plesaica u Gionu? Predlaem da je
zamolimo neka nam neto otplee. \
Dakako, direktor je govorio o Mamehi.
;
Nebesa, ne. Ne elim sad gledati nikakvo plesanje, odgovorio je Shojiro.
Kad sam ga u kasnijim godinama bolje upoznala, shvatila sam kako je on ovjek
koji uvijek eli biti u sreditu pozornosti. Osim toga, ba se dobro
zabavljam.
416
Shojiro-san, ne smijemo propustiti priliku da gledamo slavnu Mamehu, rekao je
direktor, ovog puta bez trunke humora. Nekoliko se geja sloilo s njim i
napokon je Shojiro pristao da je zamoli neka neto otplee, iako je to uinio
nadurena lica poput kakva djeaka. Ja sam ve vidjela kako se Hatsumomo
ozlovoljila. Natoila je ake u Shojirovu alicu, a on u njezinu. Izmijenili su
dugake poglede, kao da kau kako su im sad pokvarili zabavu.
Potrajalo je nekoliko minuta dok je jedna slukinja otila po shamisen i dok
ga je jedna od geja ugodila i pripremila se za sviranje. Onda je Mameha zauzela
mjesto ispred stranjeg zida verande i otplesala nekoliko vrlo kratkih plesova.
Gotovo bi se svatko sloio s tvrdnjom da je Mameha vrlo ljupka, ali vrlo bi malo
ljudi reklo da je ljepa od Hatsumomo, prema tome ne znam tono to je privuklo
Shojirovu pozornost. Moda je to bilo zbog sakea koji je popio, a moda zbog
Mamehina izvanrednog plesanja, jer Shojiro je i sam bio plesa. Bilo kako bilo,
kad se Mameha vratila stolu, Shojiro se doimao prilino zanesen njome i pozvao
ju je da sjedne uz njega. Kad je sjela, natoio joj je ake i okrenuo lea
Hatsumomo kao da je nekakva anonimna pripravnica, tek jedna od njegovih brojnih
oboavateljica.
Dakle, Hatsumomina su se usta stvrdnula i oi su joj se suzile na otprilike
polovinu svoje uobiajene veliine. to se pak tie Mamehe, jo je nikad nisam
vidjela da tako napadno oijuka s nekim kao to je to sad radila sa Shojirom.
Glas joj je postao visok i tih, a oi su joj hitro lijetale s njegovih grudi do
lica i ponovo natrag. S vremena na vrijeme prela bi prstima preko grla kao da
joj je neugodno zbog mrlja rumenila koje su joj se tamo pojavile. Zapravo, uope

nije pocrvenjela, ali je tako uvjerljivo glumila da si se trebao pozorno

zagledati kako bi vidio da je sve to gluma. A onda je jedna od geja upitala
Shojira je li mu se javlja Bajiru-san.
Bajiru-san me je ostavio! odgovorio je Shojiro krajnje dramatinim tonom.
Ja nisam imala pojma o kome to Shojiro govori, ali mi je stari svira kota,
Tachibana, ljubazno priapnuo kako je
417
Bajiru-san engleski glumac Basil Rathbone, premda meni tada ni to nije nita
znailo. Prije nekoliko godina Shojiro je otputovao u London i tamo je postavio
na scenu jednu kabuki predstavu. Glumac Basil Rathbone toliko je bio zadivljen
predstavom da se, uz pomo tumaa, izmeu njih dvojice razvilo svojevrsno
prijateljstvo. Premda je Shojiro obasipao panjom ene poput Hatsumomo ili Mamehe, to nita ne mijenja na injenici da je bio homoseksualac, a nakon puta u
Englesku stalno se alio kako mu je okrutna sudbina odredila da pati slomljena
srca, jer Ba-jiru-sana ne zanimaju mukarci.
Tako je tuno gledati kako umire ljubav, tiho je rekla jedna geja.
Svi su se nasmijali, osim Hatsumomo, koja je nastavila bijesno zuriti u
Shojira.
Razlika izmeu mene i Bajiru-sana je u ovome. Pokazat u vam, ree Shojiro,
te ustane i zamoli Mamehu ; da doe s njim. Odveo ju je na jednu stranu
prostorije gdje su imali vie mjesta.
Kad ja radim svoj posao, onda izgledam ovako, rekao je. I zatim se leernim
koracima proetao s jednog kraja sobe na drugi, maui gipko iz doruja lepezom
i pomiui glavu lijevo-desno kao daje lopta na njihalki. A Bajiru-san, kad
radi, izgleda ovako. Tu Shojiro-san zgrabi Mamehu i trebao si vidjeti
zaprepateni izraz njezina lica kad ju je nagnuo unatrag prema podu, glumei
strastveni zagrljaj te joj osuo lice poljupcima. Svi su poeli klicati i
pljeskati. To jest, svi osim Hatsumomo.
to radi? tiho me je upitao Tachibana. Mislila sam da ga nitko nije uo,
ali prije nego to sam dospjela odgovoriti, Hatsumomo glasno povie:
Pravi od sebe budalu! Eto, to radi.
Ah, Hatsumomo-san, ree Shojiro, pa ti si ljubomorna!
Jasno da je ljubomorna! ree Mameha. Sad nam morate pokazati kako ete se
pomiriti. Hajde, Shojiro-san. Nemoj se sramiti! Mora joj dati isto toliko
poljubaca koliko si meni dao! Inae ne bi bilo poteno! I na isti nain!
Shojiro se morao pomuiti, ali ipak je na kraju uspio povui Hatsumomo na noge.
A onda ju je, uz glasne uzvike ohrabrenja ostalih gostiju, dohvatio u zagrljaj i
nagnuo je prema natrag. Sekundu kasnije naglo se uspravio s bolnim uzvikom i
uhvatio se za usnicu. Hatsumomo ga je ugrizla, ne toliko jako da bi ga
raskrvarila, ali dovoljno jako da se trgne od bola. Stajala je pred njim, oiju
stisnutih od srdbe i iskeenih zubi, a onda je zamahnula rukom i pljusnula ga.
Mislim da joj je ake koji je popila zamutio vid, jer ga je udarila po glavi, a
ne po licu.
to se dogodilo? upitao me je Tachibana. Njegove su rijei jasno odjeknule
u tiini sobe kao da je netko za-mahao zvoncem. Nisam mu odgovorila, ali kad je
uo Shojira kako tiho jeca i Hatsumomin soptavi dah, sigurna sam da mu je sve
bilo jasno.
Hatsumomo-san, molim te, rekla je Mameha, govorei mirnim glasom koji se u
toj situaciji doimao krajnje neobino, uini mi uslugu... pokuaj se smiriti.
Ne znam jesu li Mamehine rijei proizvele ba onakav uinak kakvom se ona
nadala ili je Hatsumomin um ve bio poremeen. U svakom sluaju, bacila se na
Shojira i poela ga udarati gdje god je stigla. Mislim da je u tom trenutku na
neki nain bila luda. Nije izgledalo kao da je dobila slom ivaca, inilo se kao
da joj je duh prekinuo svaku vezu s bilo ime. Direktor kazalita naglo je ustao
od stola i pourio do njih kako bi Hatsumomo odvukao od Shojira. Nekako usred
svega toga, Mameha se izvukla iz sobe i vratila se malo kasnije s vlasnicom
ajane. Do tada je direktor kazalita ve zgrabio Hatsumomo s lea i drao je.

Mislila sam da je kriza prola, ali sad je Shojiro dreknuo na Hatsumomo, tako
glasno da smo uli jeku njegova glasa kad se odbio o proelja zgrada u Gionu, na
drugoj obali.
udovite! vrisnuo je. Ugrizla si me!
Ne znam to bi itko od nas napravio da vlasnica ajane nije bila tako
pribrana. Tiho je umirivala Shojira i istodobno dala znak direktoru kazalita
neka izvede Hatsumomo. Kako sam kasnije saznala, on je nije samo odveo u
i i

418
419
unutranjost ajane, nego ju je odvukao dolje i izbacio na ulicu.
Te se noi Hatsumomo uope nije vratila u okiyu. Kad se sljedeeg dana napokon
pojavila, zaudarala je kao da je bljuvala i kosa joj je bila u neredu. Majka ju
je odmah pozvala u svoju sobu i dugo ju je tamo zadrala.
Nekoliko dana kasnije Hatsumomo je otila iz okiye u jednostavnoj pamunoj
haljini koju joj je dala Majka i rasputene kose, kako je nikad dotad nisam
vidjela. Nosila je torbu sa svojim stvarima i nakitom i nije se ni od koga od
nas oprostila, jednostavno je izala na ulicu. Nije otila dobrovoljno - Majka
ju je izbacila. U stvari, Mameha je vjerovala kako se Majka ve godinama
pokuavala rijeiti Hatsumomo. Bez obzira je li to stvarno bila istina ili nije,
sigurna sam da je Majci bilo drago to ima jedna usta manje koja mora hraniti,
budui da Hatsumomo nije vie zaraivala kao nekad, a do hrane se sve tee
dolazilo.
Da Hatsumomo nije bila toliko uvena po svojoj zloi, moda bi ju neka okiya
rado prihvatila, ak i nakon onog to je napravila Shojiru. Ali ona je bila kao
ajnik koji i u dobre dane opee ruku svakog tko mu se priblii. Svi su u Gionu
to znali.
Ne znam tono to se kasnije dogaalo s Hatsumomo. Nekoliko godina nakon
svretka rata ula sam da zarauje za ivot kao prostitutka u etvrti Miyagawacho. Sigurno nije ondje dugo ostala, jer te veeri kad sam to ula o njoj, jedan
se mukarac na toj istoj zabavi kleo kako e je nai i platiti za njezine
usluge, ako je stvarno prostitutka. Doista ju je traio, ali je nigdje nije
mogao nai. Vjerojatno je s vremenom dokrajila ivot prekomjernim opijanjem. Ne
bi bila prva geja koja je tako zavrila.
Ba kao to se netko privikne na to da ima kljastu nogu, tako smo se svi mi u
okiyi bili navikli na Hatsumomo. Mislim da nitko od nas nije do kraja shvaao na
koje nas je sve naine tlaila njezina prisutnost, sve dok nije
420
otila i dok se okiya nije poela polako oporavljati. ak i kad bi Hatsumomo
samo spavala u svojoj sobi, slukinje su bile svjesne da je ona tamo i da e ih
prije ili kasnije poeti zlostavljati. ivjele su u onoj vrsti napetosti kao kad
hoda preko zaleenog ribnjaka i zna da bi led svakog asa mogao puknuti. to
se pak tie Bue, mislim da je ona postala ovisnom o svojoj starijoj sestri, te
se na neki nain osjeala izgubljenom bez nje.
Ja sam ve prije Hatsumomina odlaska postala najdragocjenijom imovinom okiye,
ali i meni je trebalo vremena da se odviknem nekih navada koje sam stekla zbog
Hatsumomo. Svaki put kad bi me neki mukarac udno pogledao, uhvatila bih se
kako razmiljam je li mu moda Hatsumomo ispriala neto runo o meni i nisam se
toga mogla osloboditi jo dugo nakon njezina odlaska. Kad bih se u okiyi
uspinjala stubama na kat, jo uvijek sam gledala u pod, od straha da u na vrhu
stuba nai Hatsumomo kako samo eka koga e napasti. Ne mogu ti rei koliko sam
puta stala na zadnju stubu, podigla pogled i tek tada odjednom shvatila kako nje

vie nema i nikad je vie nee biti. Znala sam da je otila, ali mi se ipak
inilo kao da je prazno predvorje zadralo neto od njezine prisutnosti. ak i
sada, kad sam ve ena u godinama, ponekad dok podiem brokatni zastori sa
zrcala na mom toaletnom stoliu, na sekundu pomislim hou li je moda ugledati u
zrcalu kako mi se podrugljivo smjeka.
421
i Dvadeset osmo poglavlje
Mi u Japanu nazivamo godine od velike ekonomske krize do zavretka Drugog
svjetskog rata kurotani - dolina mraka, to razdoblje kad su toliki ljudi ivjeli
poput djece ije su glave potonule pod valovima. Kao to je to esto sluaj, mi
u Gionu patili smo manje od ostalih. Dok je, na primjer, veina Japanaca ivjela
u mranoj dolini ve od poetka tridesetih godina, nas je u Gionu jo uvijek
grijalo neto sunca. Sigurna sam da ti ne moram objanjavati zato: ene koje su
imale golemu sreu biti ljubavnicama kabinetskih ministara i mornarikih
zapovjednika prenosile su neto od te svoje sree drugima. Moglo bi se rei kako
je Gion bio poput kakvog jezera visoko u planini koje se punilo vodom iz
nepresunih izvora. Na nekim je mjestima dotjecalo vie vode nego na drugima,
ali je svaka kap dizala ukupnu razinu jezera.
Zahvaljujui generalu Tottoriju naa je okiya bila mjesto na kojem je voda
obilato dotjecala u jezero. Tijekom nekoliko godina situacija oko nas postajala
je sve gora i gora, ali jo dugo nakon to je uvedeno smanjenje opskrbe, mi smo
nastavili dobivati redovite isporuke hrane, aja, platna, ak i takve luksuzne
robe kao to su kozmetiki preparati i okolada. Mogli smo sve te stvari
zadrati za sebe i ivjeti iza zatvorenih vrata, ali Gion nije takva sredina.
Majka je dijelila veliki dio onoga to smo dobivali i smatrala je to pametno
potroenim sredstvima, ne zato to je bila velikoduna, naravno, nego zato to
smo svi bili poput paukova zguranih na istoj mrei. Ponekad su nam
422

ljudi dolazili traiti pomo i mi smo im je drage volje pruali, kad god smo
mogli. Jednom je, na primjer, u jesen 1941., policija uhvatila jednu slukinju s
kutijom u kojoj je bilo deset puta vie kupona za hranu nego to je njezina
okiya trebala imati. Njezina ju je gospodarica poslala k nama da je sakrijemo,
dok ona ne nae naina kako e je poslati na selo - jer, naravno, svaka je okiya
u Gionu stvarala zalihe kupona, a to je okiya bila bolja, to ih je obino vie
imala. Poslala ju je k nama, a ne nekome drugome, zato to je general Tottori
naredio vojnoj policiji da nas ne uznemiravaju. I tako, vidi, premda je itav
Gion bio planinsko jezero puno vode, mi smo bile ribe koje su plivale u
najtoplijoj struji.
Kako je Japan nastavio sve dublje tonuti u mrak, na posljetku je doao trenutak
kad se ugasila i posljednja zraka svjetla na kojoj smo se dotad uspijevali
grijati.To se dogodilo u jednom trenutku, rano poslijepodne jednog dana u
prosincu 1942. godine, nekoliko tjedana prije Nove godine. Upravo sam
dorukovala, odnosno jela svoj prvi obrok toga dana, jer sam itavo jutro
pomagala u ienju okiye i pripremama za Novu godinu, kad je s ulaza zazvao
neki muki glas. Pomislila sam kako je to vjerojatno neki dostavlja i nastavila
sam jesti, ali me je trenutak kasnije prekinula slukinja i obavijestila me kako
jedan vojni policajac trai Majku.
Vojni policajac? rekla sam. Reci mu da je Majka izala.
Rekla sam, gospoo. On je rekao da onda hoe razgovarati s vama.
Kad sam ula u predvorje, policajac je upravo svlaio izme u ulaznom
prostoru. Vjerojatno bi veini ljudi laknulo ve kad bi vidjeli da mu je pitolj
jo uvijek u konoj navlaci, ali kao to rekoh, naa je okiya sve do tada
ivjela u drugaijim okolnostima. Obino bi se policajac ponaao jo ljubaznije
od veine ostalih posjetilaca i is423

priavao bi se to nas je moda uzrujao svojim dolaskom. Ali ovaj je svlaio

izme... dakle, na taj je nain htio pokazati kako kani ui, bez obzira hoemo
li ga pozvati unutra ili neemo.
Naklonila sam se i pozdravila ga, ali on me je samo kratko pogledao kao da mi
hoe rei kako e se kasnije pozabaviti sa mnom. Napokon je nategnuo arape i
skinuo kapu, a onda je uao u predvorje i rekao kako eli pogledati na
povrtnjak. Samo tako, bez i jedne rijei isprike to nas uznemirava. Vidi, u to
je vrijeme ve gotovo svatko u Kvotu, a vjerojatno i posvuda u Japanu, pretvorio
svoje ukrasne vrtove u povrtnjake - to jest, svatko osim nas. General Tottori
nas je opskrbljivao dovoljnim koliinama hrane, tako da nismo morale prekopati
na vrt i mogle smo i dalje uivati u mahovini, cvijeu i patuljastom javoru u
kutu dvorita. Kako je bila zima, nadala sam se da e policajac pogledati
dijelove tla na kojima su biljke povenule i istrunule, pa e pomisliti kako smo
sadile tikvice i slatki krumpir izmeu ukrasnih nasada. I tako sam ga povela u
dvorite i nita nisam rekla, samo sam ga gledala kako je kleknuo i prstima
opipavao zemlju. Pretpostavljam da je htio provjeriti je li zemlja prekopavana
zbog sadnje.
Tako sam oajniki pokuavala smisliti to bih rekla da sam izlanula prvo to
mi je palo na pamet. Zar vas ova zemlja popraena snijegom ne podsjea na more
posuto pjenom? On mi nije odgovorio, samo se ukoeno u-spravio i upitao koje
smo povre sadili.
Gospodine, odgovorila sam, jako mi je ao, ali nismo imale prilike bilo
to zasaditi. A sad, kad je zemlja tvrda i smrznuta...
Dakle, vaa nas je mjesna zajednica tono obavijestila! rekao je, skidajui
kapu. Zatim je iz depa izvukao komad papira i poeo mi itati dugaki popis
prekraja koje je poinila naa okiya. Ne mogu se ni sjetiti to je sve tamo
bilo navedeno, stvaranje zaliha pamunih materijala, neizvravanje naredbe o
predaji metalnih i gumenih predmeta za potrebe ratne industrije, nepropisno
kori424
tenje kupona za opskrbu, sve takve stvari. Istina je da smo sve to radili, ba
kao i svaka druga okiya u Gionu. No na je zloin, pretpostavljam, bio to to
smo imali vie sree od veine drugih, te to smo uspjeli preivjeti due i u
boljem stanju od svih ostalih, osim nekih rijetkih iznimaka.
Sreom po mene, Majka se upravo tada vratila. inilo se kao da se uope nije
iznenadila to vidi vojnog policajca, u stvari, ponaala se prema njemu
uljudnije nego to se ikad ponaala prema bilo kome. Vrata su bila zatvorena,
ali mogla sam ih uti kako dugo razgovaraju. U jednom trenutku, kad je izala iz
sobe neto uzeti, povukla me je ustranu i rekla mi:
General Tottori je jutros stavljen u pritvor. Bolje pouri i sakrij nae
najvrednije stvari ili emo sutra ostati bez njih.
Neko u Yoroidu znala bih se okupati u jezercu u hladne proljetne dane i zatim
bih leala na stijenama pokraj jezera, upijajui toplinu sunca. Ako bi sunce
nestalo iza oblaka, kao to se esto dogaalo, hladni bi se zrak ovio oko mene
poput metalnog oklopa. Onog trenutku kad sam saznala za generalovu nesreu,
stojei tamo u ulaznom predvorju okiye, obuzeo me isti osjeaj. Kao da je naglo
nestalo sunca, moda zauvijek, a ja sam osuena da mokra i gola stojim na
ledenom zraku. U roku od tjedan dana nakon posjeta onog policajca, naa je okiya
ostala bez svih onih stvari kojih su se druge obitelji odavno morale odrei, kao
na primjer, zaliha hrane, donjeg rublja i tako dalje. Dotad smo uvijek mi bili
Mamehin glavni izvor paketia aja, kojima je potom, pretpostavljam, kupovala
druge usluge. Ali sad su njezine zalihe bile obilnije od naih, tako da je ona
postala na izvor za dobavljanje potrebnih namirnica. Pred kraj mjeseca mjesna
je zajednica poela konfiscirati velik dio nae keramike i pergament-nih
svitaka, koje bi zatim prodavali na takozvanoj sivoj burzi, trgovini ispod
ruke koja se razlikovala od crne

425
burze. Na crnoj burzi su se nabavljale takve stvari kao gorivo, namirnice,
metalni predmeti i tako dalje, uglavnom sve ono to je bilo racionirano i ime
je bilo zabranjeno trgovati. Siva je burza bila bezazlenija, na njoj su kuanice
prodavale svoje dragocjenosti kako bi dole do gotovine. U naem sluaju,
meutim, nama su stvari oduzimane i prodavane ne samo zbog potrebe, nego i za
kaznu, tako da je sav dobiveni novac odlazio drugima. Predsjednica mjesne
zajednice, gospodarica susjedne okiye, uvijek je duboko alila kad bi nam
dolazila uzimati stvari. Meutim, vojna je policija izdala takvu naredbu i nitko
tu nita nije mogao, morali su sluati.
Ako su prve godine rata sliile na uzbudljivo putovanje morem, moglo bi se
rei da smo sredinom 1943. svi shvatili kako su valovi previsoki za na brod.
Mislili smo da emo se svi utopiti, a mnogima se to doista dogodilo. Nismo samo
iz dana u dan sve bjednije ivjeli, nego smo se, mislim, iako se to nitko nije
usuivao priznati, svi poeli brinuti kakav e biti konani ishod rata. Nitko se
vie nije zabavljao, mnogi su ljudi, ini se, smatrali kako ne bi bilo
domoljubno dopustiti si bilo kakvu alu i veselje. Jedino to sam ula u tom
razdoblju, a to je donekle sliilo na alu, bila je reenica koju je jedne
veeri izrekla geja Raiha. Mjesecima smo sluale glasine kako vojna vlada
namjerava zatvoriti sve etvrti geja u Japanu, a u zadnje smo vrijeme poele
shvaati kako e se to doista dogoditi. Sve smo se pitale to e biti s nama,
kad se odjednom javila geja Raiha.
Ne moemo tratiti vrijeme na razmiljanje o takvim stvarima, rekla je.
Nita nije toliko crno kao budunost, osim moda prolosti.
Tebi to moda ne zvui smijeno, ali mi smo se te veeri smijale sve dok nam
suze nisu pole na oi. Uskoro e se etvrti geja doista zatvoriti. Kad se to
dogodi, nas e sigurno poslati na rad u tvornice. Kako bi donekle mogao stvoriti
sliku o tome to je znailo raditi u tvornici, dopusti mi da ti ispriam to se
dogodilo s Hatsumomi-nom prijateljicom Korin.
426
Protekle se zime njoj dogodila katastrofa koje se svaka geja u Gionu najvie
bojala. Jedna je slukinja, koja se u njezinoj okiyi brinula za kupaonicu,
pokuala zapaliti stare novine kako bi ugrijala vodu i izgubila je nadzor nad
vatrom. itava je okiva izgorjela u poaru, zajedno sa zbirkom kimona. Korin je
zavrila kao radnica u jednoj tvornici u junom dijelu grada, gdje je montirala
lee na ureaje za izbacivanje bombi iz zrakoplova. Sljedeih je mjeseci
povremeno dolazila u Gion da nas posjeti i sve smo bile uasnute kad smo vidjele
koliko se promijenila. Nije samo svaki put izgledala sve nesretnija: sve smo
iskusile nesreu ili smo barem bile na nju pripravljene. Ali uz to je kaljala,
tovie, kaalj je postao sastavni dio nje, kao to je pjesma sastavni dio
ptice, a koa joj je potamnjela kao da ju je namakala u tuu - naime, ugljen
koji se koristio u tvornicama bio je vrlo loe kakvoe, tako da je sve unutar i
oko tvornica bilo prekriveno aom. Jadna je Korin morala raditi dvostruku
smjenu, a za hranu je dobivala jednom dnevno zdjelicu slabe juhe s nekoliko
rezanaca ili vodenastu riinu kau, pomijeanu s korama krumpira.
Moe, prema tome, zamisliti koliko smo se bojale tvornice. Osjeale smo
zahvalnost svakog jutra kad bismo se probudile i otkrile kako Gion jo nije
zatvoren.
A onda, jednog snjenog jutra u sijenju, stajala sam u redu pred duanom drei
u ruci bonove za riu, kad je trgovac iz susjednog duana provirio kroz vrata i
viknuo u hladni zrak: Dogodilo se!
Svi smo se meusobno pogledali. Ja sam bila ukoena od hladnoe i bilo mi je
svejedno o emu on to govori, jer sam na sebi imala samo svoju seljaku odjeu i
preko nje prebaen debeli al - nitko vie nije danju oblaio kimono. Napokon
geja ispred mene oisti rukom snijeg s obrva i upita ga o emu to govori. Nije
valjda zavrio rat? upitala je.

Vlada je objavila zatvaranje etvrti geja, odgovorio je trgovac. Sve se

morate sutra ujutro javiti u ured za registraciju.
427
Jedan smo dugi trenutak nijemo sluale zvuk radija koji je dopirao iz njegova
duana. A onda su se vrata sa tropotom zatvorila i ponovo se nije ulo nita
osim tihog utanja snijega koji je padao. Pogledala sam oajna lica drugih
geja oko mene i shvatila da sve mislimo isto. Koji , e nas od mukaraca koje
smo poznavale spasiti rada u tvornicama?
Iako je general Tottori bio moj danna sve do prethodne godine, ja ni u kom
sluaju nisam bila jedina geja koja ga je poznavala. Morala sam stii do njega
prije drugih. Bila sam preslabo odjevena za tako hladan dan, ali gurnula sam
bonove natrag u dep svojih seljakih hlaa i odmah krenula prema
sjeverozapadnom dijelu grada. Govorkalo se kako general ivi u svratitu Suruva,
onom istom u kojem sam se toliko godina sastajala s njim dva puta tjedno.
Stigla sam tamo otprilike za jedan sat ili neto vie, lica i ruku opeenih
hladnoom i prekrivena snijegom. No, kad sam pozdravila vlasnicu svratita, ona
se prvo zagledala u mene, zatim se naklonila u znak ispriavanja i rekla kako
nema pojma tko sam ja.
To sam ja, gospodarice... Sayuri! Dola sam razgovarati s generalom.
Sayuri-san... nebesa! Nikad nisam mislila da u vas vidjeti tako odjevenu,
izgledate kao ena kakvog seljaka.
Odmah me je uvela unutra, ali nije me htjela najaviti
generalu dok me prvo nije odvela na kat i obukla mi je
dan svoj kimono. ak je potroila neto svoje minke koju
je uspjela sauvati i malo me naminkala, kako bi me ge
neral prepoznao kad me vidi. ,
Kad sam ula u sobu, general Tottori je sjedio za sto; lom i sluao
nekakvu dramsku emisiju na radiju. Njegov
s se pamuni kimono rastvorio,
otkrivajui pogledu koata prsa i rijetke sijede dlake. Jasno sam mogla vidjeti
da su
: njegove tekoe u ovih proteklih godinu dana bile daleko
i gore od
mojih. Napokon, bio je optuen za strane zloine - nemar, nesposobnost,
zlouporabu poloaja i tako dalje; neki su ljudi smatrali kako je imao veliku
sreu to je
428
izbjegao zatvor. Jedne su mu novine ak pripisale krivnju za poraze nae
mornarice na Junom Pacifiku, jer nije nadzirao poiljke brodovima. Pa ipak,
neki ljudi bolje podnose tekoe od drugih, a ja sam ve na prvi pogled vidjela
kako je njega teko pritisnuo teret ove protekle godine: kosti su mu izgledale
nekako staraki krhke pa ak mu je i lice izgledalo pomalo izoblieno. Ranije je
uvijek vonjao na ukiseljeno povre. Sad, kad sam mu prila i duboko se
naklonila, osjetila sam kako iz njega izbija kiseli vonj nekakve druge vrste.
Vrlo dobro izgledate, generale, rekla sam, iako je to, naravno, bila la.
Kako mi je drago to vas ponovo vidim!
General ugasi radio. Ti nisi prva koja me je potraila, ree. Ne mogu ti
pomoi, Savuri.
Ali ja sam se tako urila! Ne mogu zamisliti da je netko uspio stii ovamo
prije mene!
U posljednjih tjedan dana posjetila me je gotovo svaka geja koju sam ikad
upoznao, ali ja vie nemam utjecajnih prijatelja. Uostalom, ne znam zato bi
geja tvog poloaja traila pomo od mene. Ti uiva simpatije tolikih
utjecajnih ljudi.
Uivati simpatije i imati prave prijatelje koji su voljni pomoi, to su
dvije vrlo razliite stvari, odgovorila sam.
Da, ima pravo. Uostalom, kakvu si pomo dola traiti od mene?
Bilo kakvu, generale. Mi ovih dana ni o emu drugome ne govorimo nego kako
e nam jadan biti ivot u tvornici.

ivot e biti jadan za one koje budu imale sree. Ostale nee ni doivjeti
kraj rata.
Ne razumijem.
Uskoro e poeti padati bombe, odgovori general. Moe biti sigurna da e
ih najvie pasti na tvornice. Ako eli iva doekati kraj rata, bolje nai
nekoga tko te moe skloniti na nekakvo sigurno mjesto. Na alost, ja nisam taj.
Ja sam ve iskoristio sav utjecaj koji sam imao.
429
Nakon toga, general se raspitao za Majino zdravlje, pa za Tetiino i ubrzo
se potom oprostio sa mnom. Tek sam mnogo kasnije doznala to je mislio time da
je iskoristio utjecaj koji je imao. Vlasnica Suruve imala je mladu ker, general
ju je preko svojih veza uspio poslati u jedan manji grad na sjeveru Japana.
Na povratku do okiye shvatila sam kako je dolo vrijeme da neto poduzmem,
ali nisam znala to. inilo mi se kako ve i jednostavna zadaa obuzdavanja
vlastite panike prelazi moje snage. Navratila sam u stan u kojem je Mameha sada
ivjela - naime, njezina je veza s barunom bila okonana prije nekoliko mjeseci
i ona se preselila u jedan mnogo manji stan. Mislila sam kako e mi ona moda
znati rei to da poduzmem, ali nju je takoer uhvatila panika, gotovo isto
toliko koliko i mene.
Barun ne eli ni prstom maknuti da mi pomogne, rekla mi je, blijeda od
straha. Nisam uspjela doi do drugih mukaraca na koje sam raunala. Bolje se
sjeti nekoga, Savuri, i otii to prije do njega.
Kako sam ve vie od etiri godine izgubila svaku vezu s Nobuom, odmah mi je
bilo jasno da ne mogu otii k njemu. A to se tie predsjednika... pa, iako bih
vrlo rado iskoristila bilo kakvu izliku da samo malo s njim porazgo-varam, nikad
ga ne bih mogla moliti za uslugu. Koliko god me je srdano pozdravljao kad bismo
se sluajno susreli u hodniku neke ajane, nisam bila pozivana na njegove
zabave, ak ni kad su pozivane mnogo beznaajnije geje. Osjeala sam se
povrijeenom zbog toga, ali to sam mogla uiniti? U svakom sluaju, ak i kad
bi mi predsjednik elio pomoi, novine su u posljednje vrijeme bile pune lanaka
o njegovim svaama s vojnom vladom. On je oigledno i sam imao previe problema.
I tako sam ostatak popodneva provela hodajui ulicama po uasnoj hladnoi,
obilazei ajane i raspitujui se o ljudima koje nisam vidjela tjednima, ak
mjesecima. Ni jedna od vlasnica ajana nije mi znala rei gdje bi ih mogla nai.
430
Te veeri ajana Ichiriki bila je vrlo zaposlena nizom oprotajnih zabava. Bilo
je zanimljivo vidjeti kako su pojedine geje reagirale na vijest o zatvaranju
Giona. Neke su izgledale slomljena duha, druge su se doimale poput kipova Buddhe
- smirene i lijepe, ali prekrivene koprenom tuge. Ne mogu rei kako sam ja
izgledala, ali mozak mi je radio poput raunala. Toliko sam bila zaokupljena
smiljanjem planova - kojem bih se mukarcu mogla obratiti i kako u to izvesti
- da sam jedva ula kako mi jedna slukinja govori da me trae u jednoj drugoj
sobi. Mislila sam da me poziva neka skupina mukaraca, ali me je ona povela na
kat i niz jedan hodnik u stranji dio ajane. Otvorila je vrata jedne male
tatami sobe u kojoj nikad dotad nisam bila. A ondje, sam za stolom s aom piva,
sjedio je Nobu.
Prije nego to sam mu se dospjela nakloniti ili bilo to progovoriti, rekao
je: Razoarala si me, Savuri.
Zaboga! Nisam imala ast biti u vaem drutvu etiri godine, Nobu-san, i ve
sam vas, u prvoj sekundi, razoarala. to sam to tako brzo uspjela pogrijeiti?
Kladio sam se sam sa sobom kako e zinuti kad me vidi.
Ako hoete uti istinu, toliko sam iznenaena da se ne mogu maknuti!
Ui unutra i pusti slukinju neka zatvori vrata. Ali prvo joj reci da donese
jo jednu au i jo piva. Nas dvoje moramo neemu nazdraviti.
Uinila sam kako mi je rekao i potom sjela na zaelje stola, tako da je
njegov ugao bio izmeu nas. Osjeala sam njegove oi na sebi gotovo kao da me

njima dodiruje. Po-crvenjela sam kao da mi obraze ari toplina sunca, jer ve
sam bila zaboravila kakav je to laskavi osjeaj kad ti se netko divi.
Vidim ti na licu odreenu uglatost koju nikad ranije nisam vidio, rekao mi
je. Nemoj mi rei da gladuje kao svi ostali. To nikad ne bih oekivao kod
tebe.
Nobu-san i sam izgleda neto mraviji.
431

Ja imam dovoljno hrane, samo nemam vremena jesti.

Drago mi je uti da barem imate posla. To je najudnije to sam ikad uo. Kad
vidi nekoga tko je uspio ostati iv sklanjajui se od metaka, zar ti prvo padne
na pamet kako ti je drago to je imao ime ispuniti vrijeme?
Nadam se da Nobu-san time ne misli kako mu je ivot uistinu u opasnosti...
Nitko me ne pokuava ubiti, ako to misli. Ali ako je kompanija Iwamura moj
ivot, onda da, doista sam u strahu za svoj ivot. A sad mi reci ovo: to se
dogodilo s tvojim dannom?
General je dobro i ivi onako kako svi ivimo, pretpostavljam. Kako je
ljubazno od vas to pitate za njega.
Oh, ja to uope ne pitam iz ljubaznosti.
Njemu ovih dana vrlo malo ljudi eli dobro. Ali da promijenimo temu. Nobusan, trebam li zakljuiti da ste vi iz noi u no dolazili ovamo u Ichiriki i
skrivali se od mene u ovoj neobinoj sobi na katu?
Ovo je zbilja neobina soba, zar ne? Ja mislim da je
jedina u itavoj ajani koja ne gleda na vrt. Ako otvori
ove papirnate zaslone, vidjet e da gleda na ulicu..
Nobu-san izgleda dobro poznaje ovu sobu.
Zapravo, ne. Prvi put sam ovdje.
Napravila sam grimasu kad je to rekao, kako bih pokazala da mu ne vjerujem.
Misli to hoe, Savuri, ali doista nikad nisam bio u ovoj sobi. Mislim da
je to spavaa soba za goste koji ele prespavati u ajani, ako se sluajno
pojavi neki takav gost. Vlasnica je bila tako ljubazna da mi dopusti uzeti ovu
sobu kad sam joj objasnio zato sam doao.
Kako tajanstveno... Znai, doli ste s nekim ciljem. Hou li saznati o emu
se radi?
ujem slukinju kako se vraa s pivom, ree Nobu. Saznat e kad ona ode.
432
Vrata se otvore i slukinja stavi na stol pladanj s pivom. Pivo je tih dana
predstavljalo veliku rijetkost, stoga je bio pravi doivljaj gledati utu
tekuinu kako se die u ai. Kad je slukinja otila, podigli smo ae, a Nobu
je rekao:
Doao sam nazdraviti tvom dannil
Kad sam to ula, spustila sam au. Nobu-san, moram rei, danas ima vrlo
malo stvari kojima se bilo tko od nas moe veseliti. Ali trebalo bi mi nekoliko
tjedana da uope ponem nasluivati zato biste vi eljeli poastiti zdravicom
moga dannu.
Trebao sam se odreenije izraziti. Nazdravljam gluposti tvoga dannel Prije
etiri godine rekao sam ti kako je on bezvrijedan ovjek i on je dokazao da sam
bio u pravu. Ne misli tako?
Zapravo... on vie nije moj danna.
To je ba ono o emu govorim! A ak i da jest, ne bi nita mogao za tebe
uiniti, je li tako? Ja znam da e se Gion zatvoriti i da vas je sve zbog toga
uhvatila panika. Jutros me je u ured nazvala izvjesna geja... neu je
imenovati... ali zamisli! Pitala me je mogu li joj nai posla u kompaniji
Iwamura.
Ako smijem pitati, to ste joj odgovorili?
Nema posla ni za koga, jedva ga ima i za mene. ak bi i predsjednik ubrzo
mogao ostati bez posla i zavriti u zatvoru ako ne pone izvravati naloge

vlade. Uvjerio ih je kako nemamo mogunosti proizvoditi bajunete i ahure za

metke, ali sad trae od nas da pravimo nacrte za lovake avione! Daj, reci,
lovake avione? Mi proizvodimo kuanske aparate! Katkad mi zbilja nije jasno to
ti ljudi misle.
Nobu-san bi trebao tie govoriti.
Tko e me uti? Tvoj general?
Kad ve spominjete generala, rekla sam, doista sam danas otila k njemu
kako bih ga zamolila za pomo.
Ima sree da je jo bio iv i da te je mogao primiti.
433

Zar je bio bolestan?

Nije. Ali e se jednog dana ubiti ako bude imao hrabrosti.
Molim vas, Nobu-san, ne govorite tako.
Nije ti pomogao, je li tako?
Ne, rekao mi je kako je ve iskoristio sav utjecaj koji je imao.
Za to mu sigurno nije trebalo mnogo vremena. Zato to malo utjecaja nije
sauvao za tebe?
Nisam ga vidjela vie od godinu dana... Mene nisi vidjela vie od etiri
godine. A ja sam sauvao za tebe najvaniji dio svog utjecaja. Zato me nisi
ranije potraila?
Ali ja sam mislila da se vi itavo ovo vrijeme ljutite na mene. Pa
pogledajte se, Nobu-san! Kako sam mogla doi k vama?
Kako si mogla ne doi? Ja te mogu spasiti od rada u tvornici. Imam za tebe
savreno sklonite. I vjeruj mi, doista je savreno, kao gnijezdo za ptiicu. Ti
si jedina kojoj u ga dati, Sayuri. A neu ti ga dati dok se ne nakloni preda
mnom do poda i ne prizna mi koliko si pogrijeila u vezi s onim to se dogodilo
prije etiri godine. I te kako si u pravu kad kae da se ljutim na tebe! Moda
emo oboje umrijeti prije nego to se ponovo vidimo. Ja sam izgubio moda jedinu
ansu koju sam imao. I nije bilo dovoljno to si me odgurnula, potroila si
najljepe godine svog ivota na budalu, na ovjeka koji ak nije bio u stanju
platiti svoj dug domovini, a kamo li tebi. A mirno ivi dalje kao da nita nije
skrivio!
Moe misliti kako sam se osjeala, jer Nobu je bio ovjek koji je rijeima
gaao kao kamenjem. Nije se radilo samo o rijeima i njihovu znaenju, nego o
nainu kako ih je govorio. Najprije sam vrsto odluila da neu plakati, bez
obzira to mi bude govorio, ali ubrzo mi je palo na pamet kako Nobu moda ba
oekuje od mene da se ra-splaem. I to je bilo tako lako, kao pustiti komadi
papira da mi isklizne iz prstiju. Suze su mi klizile niz obraze, a
svaku sam od njih isplakala zbog drugog razloga. Bilo je toliko toga to sam
trebala oplakati, inilo mi se. Plakala sam zbog Nobua, zbog sebe, plakala sam
jer nisam znala to e biti sa svima nama. Plakala sam ak i zbog generala, i
zbog Korin, koja je sva posijedjela i osuila se od ivota u tvornici. I zatim
sam napravila ono to je Nobu traio od mene. Odmaknula sam se od stola i
poklonila mu se duboko, do poda.
Oprostite mi to sam bila tako nerazumna, rekla sam.
Oh, uspravi se, molim te. Dovoljno mi je ako mi kae da nee opet
napraviti istu pogrjeku.
Neu.
Svaka sekunda koju si provela s tim ovjekom bila je uzalud potraena! A zar
ti nisam rekao kako e se upravo to dogoditi? Moda si sad dovoljno nauila da u
budue zna kako mora slijediti svoju sudbinu.
Slijedit u svoju sudbinu, Nobu-san. Ja nita drugo i ne traim od ivota.
To mi je drago uti. A kamo te vodi tvoja sudbina?
ovjeku koji upravlja kompanijom Iwamura, odgovorila sam. Dakako, ja sam
mislila na predsjednika.
Tako je, rekao je Nobu. A sad, doi da popijemo pivo.

Navlaila sam usta - previe sam bila uzrujana i rastrojena da bih osjeala
e. Nakon toga mi je Nobu ispriao kakvo je to gnijezdo pripremio za mene. To
je bio dom njegova dobra prijatelja Arashina Isamua, kreatora kimona. Ne znam
sjea li ga se, on je bio gost na onoj zabavi na barunovom imanju prije mnogo
godina, onoj na kojoj su bili Nobu i doktor Rak. Kua gospodina Arashina, koja
mu je sluila i kao radionica, nalazila se na sprudovima rijeke Kamo, oko pet
kilometara uzvodno od Giona. Donedavno, on je sa svojom enom i keri izraivao
prekrasna kimona u Yuzen stilu, kojima se proslavio. U zadnje vrijeme, meutim,
svi su kreatori kimona morali ivati padobrane - jer oni su, na kraju krajeva,
bili vini raditi sa

434
435
svilom. To je bio posao koji sam brzo mogla nauiti, rekao je Nobu, a obitelj
Arashino e me rado primiti. Nobu e osobno srediti sve potrebne formalnosti s
vlastima. Napisao je adresu gospodina Arashina na komadi papira i dao mi ga.
Rekla sam Nobuu kako sam mu zahvalna i ponovila sam to vie puta. On je svaki
put izgledao sve zadovoljniji sobom. Ba kad sam mu htjela predloiti da se
proeta sa mnom po netom napadalom snijegu, on je pogledao na sat i ispio zadnji
gutljaj piva.
Savuri, rekao mi je, ne znam kad emo se opet vidjeti, ni kako e
izgledati svijet kad se ponovo sretnemo. Moda emo oboje do tada vidjeti mnogo
strahota i uasa. Ali svaki put kad osjetim potrebu da se podsjetim na to kako
na svijetu postoji ljepota i dobrota, mislit u na tebe.
Nobu-san! Moda ste trebali otii u pjesnike!
Ti vrlo dobro zna da nema nieg pjesnikog u meni.
Znae li vae oaravajue rijei da se spremate otii? Nadala sam se da emo
se zajedno proetati po snijegu.
Previe je hladno za etnju. Ali moe me ispratiti dolje, do izlaza., pa
emo se ondje oprostiti.
Pola sam za njim niza stube i unula sam u ulaznom prostoru kako bih mu
pomogla navui cipele. Zatim sam uvukla noge u visoke drvene geta natikae koje
sam nosila zbog snijega i ispratila Nobua na ulicu. Ranijih bi godina Nobua
ekao voza s automobilom, ali sad su samo vladini dunosnici imali automobile,
jer gotovo nitko vie nije mogao doi do benzina. Predloila sam mu da u ga
otpratiti do tramvaja.
Ne elim u ovom trenutku tvoje drutvo, odgovorio mi je. Idem na sastanak
s naim direktorom prodaje u Kvotu. Glava mi je i bez tebe puna briga.
Nobu-san, moram rei da mi se vie svia kako ste se oprostili sa mnom gore
u sobi.
Ako je tako, drugi put ostani gore.
Naklonila sam se i poeljela mu zbogom. Veina mukaraca vjerojatno bi se u
nekom trenutku osvrnula, ali
Nobu je samo odgacao kroz snijeg do ugla, skrenuo na aveniju Shijo i nestao mi
iz vida. U ruci sam drala cedulju koju mi je dao, s adresom gospodina Arashina.
Shvatila sam da ju tako vrsto steem meu prstima da bih je, kad bi to bilo
mogue, sigurno smrvila. Nije mi bilo jasno zbog ega sam toliko nervozna i
uplaena. Ali nakon to sam trenutak zamiljeno zurila u pahuljice snijega koji
je jo uvijek padao, pogledala sam na duboke otiske No-buovih stopala u snijegu
i imala sam osjeaj da znam to je to zbog ega mi se srce stee. Kad u opet
vidjeti Nobua? Ili predsjednika? Ili uope Gion? Ve su me jednom, dok sam bila
dijete, otrgnuli od moga doma. Pretpostavljam da je uspomena na te strane
godine izazvala u meni tako duboki osjeaj osamljenosti.

436
437
i Dvadeset deveto poglavlje
Moda misli da bi mi, zato to sam bila uspjena mlada geja, vjerojatno netko
drugi priskoio u pomo, ak i da Nobu nije to uinio. Ali geja u nevolji nije
ba dragulj koji lei na ploniku i koji bi svatko rado pokupio. Svaka se od
stotina geja u Gionu borila da pronae nekakvo gnijezdo u koje e se skloniti u
tim posljednjim tjednima rata i samo je nekolicina imala sreu da ga nae. I
tako, vidi, svakog sam dana koji sam proivjela s obitelji Arashino sve jasnije
osjeala koliko dugujem Nobuu.
Shvatila sam koliko stvarno imam sree u proljee sljedee godine kad sam
saznala da je geja Raiha poginula tijekom bombardiranja Tokvja fosfornim
bombama. To je bila ona ista Raiha koja nas je sve nasmijala svojom dosjetkom
kako nita nije sumornije od budunosti, osim prolosti. Ona i njezina majka
bile su ugledne geje, a otac joj je bio iz jedne glasovite trgovake obitelji;
mislili smo kako e, od svih nas, Raiha najvjerojatnije iva doekati kraj rata.
U trenutku pogibije, navodno je itala neku knjigu jednom od svojih malih neaka
na oevu imanju u tokvjskoj etvrti Denenchofu i sigurna sam da se osjeala tako
sigurnom kao neko u Kvotu. udnom igrom sluaja, u tom je istom zranom napadu
poginuo i veliki sumo hrva Miyagiyama. Oboje su ivjeli relativno udobno. A s
druge strane, Bua, koja mi se inila tako bespomonom, uspjela je preivjeti
rat, iako je tvornica lea u predgrau Osake, u kojoj je radila, bombardirana
pet ili est puta. Te sam godine nauila kako nita nije toliko ne438
predvidljivo kao to tko e preivjeti u ratu, a tko nee. Mameha je preivjela,
radei u jednoj maloj bolnici u o-krugu Fukui kao pomona bolniarka, ali je
njezinu slukinju Tatsumi ubila strana bomba koja je pala na Naga-saki, a
njezin je garderobijer, gospodin Ichoda, umro od sranog napada tijekom jedne
vjebe civilne zatite. S druge strane, gospodin Bekku je radio u jednoj
mornarikoj bazi u Osaki, a ipak je nekako uspio ostati iv. Kao i general
Tottori, koji je nastavio ivjeti u svratitu Savuri sve do svoje smrti sredinom
pedesetih godina, a isto je tako preivio i barun - premda je, na alost, u
prvim godinama saveznike okupacije, izvrio samoubojstvo utaplja-njem u jednom
od svojih prekrasnih ribnjaka, nakon to su mu oduzeli plemiki naslov i najvei
dio imovine. Mislim da se nije mogao suoiti sa svijetom u kojem vie nije mogao
udovoljiti svakom svom hiru.
to se pak tie Majke, ni u jednom trenutku nisam sumnjala u to da e ona
preivjeti rat. Zahvaljujui svojoj visokorazvijenoj sposobnosti da izvue
korist iz tue nevolje, ona se tako prirodno uklopila u sivo trite kao da se
itavog ivota niim drugim nije bavila i ne samo da nije osiromaila, nego se
jo vie obogatila kupujui i prodajui obiteljske dragocjenosti drugih ljudi.
Svaki put kad bi gospodin Arashino odluio prodati neki kimono iz svoje zbirke
kako bi doao do neto gotovine, molio bi me da stupim u vezu s Majkom, kako bi
mu ga ona prodala. Jer, vidi, mnoga su kimona koja su se tih godina prodavala u
Kvotu prola kroz njezine ruke. Vjerojatno se gospodin Arashino nadao kako e se
Majka odrei svoje zarade od prodaje i zadrati njegov kimono nekoliko godina
dok ga on ne bude mogao otkupiti od nje - ali kad je dolo do toga, Majka ih
nikad nije uspijevala pronai - odnosno barem je tako govorila.
Arashinovi su bili vrlo ljubazni prema meni tijekom godina koje sam provela u
njihovoj kui. Danju sam zajedno s njima ivala padobrane. Nou sam, uz njihovu
ker i unu439

ka, spavala na futonima koje bismo uveer razmotali po podu radionice. Imali smo
jako malo ugljena, pa smo palili preano lie - ili stare novine, asopise, sve
do ega smo mogli doi - kako bismo se ugrijali. Dakako, hrane je bilo sve
manje, ne moe ni zamisliti to smo se sve navikli *; jesti: mahune soje ime
se obino hranila stoka i neto odvratno, to se zvalo nukapan, a radilo se od
riinih po-sija, prenih u tijestu od peninog brana i vode. Imalo je okus kao
da vae staru, osuenu kou, premda sam sigurna da bi koa vjerojatno bila
ukusnija. Vrlo rijetko bismo uspjeli nabaviti malo krumpira ili slatkih
krumpira, suenu kitovinu, kobasice od tuljanova mesa i katkad, sardine, koje mi
Japanci nikad nismo smatrali pogodnima za bilo kakvu drugu uporabu, osim kao
gnojivo. Tih sam godina tako smravila da me u Gionu nitko ne bi prepoznao. Bilo
je dana kad bi Arashinov mali unuk Juntaro plakao od gladi; obino bi u takve
dane gospodin Arashino odluio prodati jo koji kimono iz svoje zbirke. Bio je
to, kako ga mi Japanci zovemo, ivot od luka - guli ga sloj po sloj i cijelo
vrijeme plae.
Jedne noi u proljee 1944., samo tri ili etiri mjeseca nakon to sam dola
u kuu obitelji Arashino, doivjeli smo prvu zranu uzbunu. Nebo je bilo vedro i
puno zvijezda, tako da smo jasno vidjeli obrise bombardera koji su tutnjali
iznad naih glava, kao i zvijezde koje su padale u obratnom smjeru - tako nam je
to izgledalo - naime, doli-jetale su sa zemlje i rasprskavale se oko golemih
zrakoplova. Bojali smo se da emo uti straan zviduk bombi i vidjeti Kvoto
kako nestaje u plamenu, a da se to dogodilo, nai bi ivoti zavrili, bilo da
smo poginuli ili ostali ivi -jer Kvoto je tako delikatan kao krilo nonog
leptira: jednom smrvljen, nikad se ne bi oporavio kao to su se oporavili Osaka,
Tokyo i toliki drugi gradovi. Meutim, bombarderi su samo preletjeli iznad nas,
ne samo te, nego i svake druge noi. Mnogih smo veeri gledali kako se mjesec
crveni od poara u Osaki i katkada smo vidjeli pepeo kako leti zrakom kao suho
lie, ak i ovdje, u Kvotu, pedeset kilometara od Osake. Moe zamisliti koliko
sam strahovala za predsjednika i Nobua, jer je sjedite njihove
440
kompanije bilo u Osaki, a njih dvojica su imali kue u oba grada, Osaki i Kvotu.
Pitala sam se, takoer, to je s mojom sestrom Satsu, ma gdje da se nalazila.
Mislim da nikad toga nisam bila potpuno svjesna, ali od onog tjedna kad je
pobjegla, stalno sam negdje, uurenu u nekom udaljenom zakutku svog duha,
nosila u sebi vjeru da e se nai ivotni putevi jednog dana ponovo sastati.
Mislila sam da e mi moda poslati pismo na okiyu Nitta ili da e moda doi u
Kvoto i potraiti me. A onda mi je jednog popodneva dok sam s Juntarom etala uz
obalu rijeke, bacajui kamenje u vodu, odjednom palo na pamet kako se Satsu
nikad nee vratiti u Kvoto da me potrai. Sad, kad sam i sama siromano ivjela,
shvaala sam kako za nju takvo daleko putovanje do Kvota, zbog bilo kojeg
razloga, jednostavno ne dolazi u obzir. Uostalom, ak i kad bi dola i kad bismo
se srele negdje na ulici, vjerojatno se ne bismo prepoznale. A to se pak tie
mog matanja o tome da e mi napisati pismo... pa, opet sam se osjetila kao
glupa mala djevojica: zar mi je doista trebalo toliko godina da shvatim kako
Satsu nema naina saznati za ime okiye Nitta? Nije mi mogla pisati sve da je i
htjela, osim ako ne bi prvo pisala gospodinu Tanaki, a ona to nikad ne bi
uinila. Dok je mali Juntaro nastavio veselo bacati kamenje u vodu, ja sam
unula kraj njega, zagrabila vodu jednom rukom i pustila je da mi se cijedi po
licu, smjekajui mu se i pravei se da to radim kako bih se rashladila. Izgleda
da mi je prevara uspjela, jer Juntaro uope nije primijetio kako sa mnom neto
nije u redu.
Nesrea je poput jakog vjetra. Time ne mislim samo na to da nas zadrava u
mjestu i ne da nam da odemo kamo bismo inae moda otili. Ona takoer trga i
odnosi od nas sve, osim onog to se ne moe otrgnuti, tako da se nakon nje
vidimo onakvima kakvi stvarno jesmo, a ne kakvi bismo moda eljeli biti. Ki
gospodina Arashina, na primjer, izgubila je u ratu mua i nakon toga se sva
predala brizi za sina i ivanju padobrana za vojnike. inilo se da je to dvoje
jedino za to ivi. I dok je postupno sve vie mravila, tono si znao na to

odlazi svaki gram njezine teine. Kad je rat zavrio, uhvatila se za to dijete
kao da
441
je on rub hridine, jedino to je dri da ne padne na stijene u provaliji ispod
nje.
Kako sam ja ve jednom preivjela nedae, ono to sam u tom razdoblju nauila
o sebi inilo mi se kao neto to sam ve jednom znala, ali sam gotovo posve
zaboravila - naime, kako ispod elegantne odjee i duhovitih razgovora moj ivot
uope nije sloen, nego sasvim jednostavan kao kamen koji pada na zemlju. Za
mene je sve to sam radila i to mi se dogaalo u proteklih deset godina imalo
samo jednu svrhu: postii da me predsjednik zavoli. Iz dana u dan gledala sam
brzake rijeke Kamo kako pro-tjeu preko sprudova ispod radionice i ponekad bih
bacila u vodu laticu cvijeta ili slamku, znajui da e ih voda odnijeti do
Osake, prije nego to zavre u moru. Zamiljala sam kako e predsjednik, moda,
sjedei za svojim pisaim stolom, pogledati jedno popodne kroz prozor, ugledati
tu laticu ili tu slamku i moda e pomisliti na mene. Ali ubrzo mi je pala na
pamet uznemirujua misao. Moda e predsjednik to vidjeti, iako sam sumnjala da
bi se to moglo dogoditi, ali ak i da vidi u rijeci moju laticu i zavali se u
stolac, razmiljajui o sto stvari koje bi mu pogled na tu laticu mogao dozvati
u pamet, moda ja neu biti jedna od njih. On je esto bio ljubazan prema meni,
to je istina, ali on je jednostavno bio ljubazan ovjek. Ni jednom mi ni
najmanjim znakom nije pokazao kako je u meni prepoznao djevojicu koju je jednom
utjeio i niim nije pokazivao kako primjeuje da je meni stalo do njega ili da
o njemu mislim.
Jednog sam dana shvatila neto to je na neki nain bilo jo bolnije od moje
nagle spoznaje kako najvjerojatnije nikad vie neu vidjeti svoju sestru.
Prethodnu sam no provela premeui u glavi jednu uznemirujuu misao: po prvi
put sam se upitala to e se dogoditi ako mi itav ivot proe, a da predsjednik
ne pokae posebno zanimanje za mene. Ujutro sam briljivo prelistala svoj
almanah, u nadi da u nai nekakav znak koji kae kako neu proivjeti ivot bez
ikakve svrhe. Osjeala sam se tako potitenom da je to ak primijetio i gospodin
Arashino i poslao me po ivae igle u jedan duan udaljen trideset minuta hoda. Na povratku,
dok sam dokono etala uz cestu u sumraku, zamalo me nije pregazio jedan vojni
kamion. Nikad dotad nisam bila tako blizu smrti. Tek sam sljedeeg jutra
primijetila kako me je almanah opominjao neka ne putujem u smjeru takora, a to
je upravo bio smjer kojim sam ila do duana - ja sam traila samo nekakav znak
o predsjedniku i nisam primijetila upozorenje. To me je iskustvo poduilo koliko
je opasno usredotoiti se samo na ono to nije tu. to ako doem do kraja ivota
i shvatim kako sam iz dana u dan oekivala ovjeka koji nikad nije doao? Kako
e biti nepodnoljivo tuno shvatiti da nikad nisam pravo okusila hranu koju sam
jela, niti doista vidjela mjesta na kojima sam bila, jer sam stalno mislila samo
na predsjednika, putajui da mi ivot protjee u nepovrat. A opet, ako
prestanem misliti na njega, to mi ostaje od ivota? Postat u poput plesaice
koja se od djetinjstva priprema za predstavu u kojoj nikad nee nastupiti.
Rat je za nas zavrio u kolovozu 1945. Gotovo e ti svatko tko je tada ivio u
Japanu rei kako je to bio najcrnji trenutak u dugoj mranoj noi rata. Naa
domovina nije bila samo poraena, bila je unitena - a time ne mislim samo na
bombe, ma koliko da su bile strane. Kad je tvoja zemlja izgubila rat i kad u
nju nagrne okupacijska vojska, osjea se kao da su te izveli na stratite
vezanih ruku i natjerali te da klekne, pa sad eka na udarac krvnikova maa.
Godinu dana ili neto vie, ni jednom nisam ula da se netko smije - osim malog
Juntara, koji ionako nita nije shvaao. A kad bi se Juntaro nasmijao, njegov bi
mu djed odmah mahnuo rukom neka uuti. esto sam primijetila kako mukarci i
ene koji su u to vrijeme bili djeca nose u sebi nekakvu duboku ozbiljnost - u
njihovom je djetinjstvu bilo premalo smijeha.

Kad je stiglo proljee 1946. svima nam je postalo jasno da emo preivjeti
kunje poraza. ak je bilo i takvih

442
443
koji su vjerovali da e se Japan jednog dana obnoviti. Sve prie o amerikim
vojnicima koji e silovati i ubijati pokazale su se netonima, u stvari,
postupno smo shvatili da su Amerikanci openito neobino ljubazni. Jednog se
dana kroz nae podruje provezla skupina njihovih vojnika u teretnjacima.
Stajala sam uz cestu i promatrala ih, zajedno s drugim enama iz susjedstva.
Tijekom godina koje sam proivjela u Gionu navikla sam sebe smatrati stanovnicom
jednog zasebnog svijeta, koji me je odvajao od ostalih ena i, u stvari, toliko
sam se svih tih godina osjeala izdvojenom da sam se rijetko kad pitala kako
ive druge ene - ak i ene onih mukaraca koje sam zabavljala. A sad sam tu
stajala u poderanim radnim hlaama i neuredne, oputene kose. Nekoliko se dana
nisam okupala, jer smo oskudijevali s gorivom i nismo mogli grijati vodu svaki
dan. U oima amerikih vojnika koji su prolazili pokraj nas u teretnjacima nisam
se razlikovala od ostalih ena oko mene, a kad razmislim o tome, po emu bi se i
moglo rei da sam bila drugaija? Ako vie nema lie, koru i korijen, moe li
se i dalje nazivati stablom? Ja sam seljanka, govorila sam samoj sebi, uope
vie nisam geja. Pogledala sam svoje ruke i vidjela koliko su ogrub-jele - bio
je to zastraujui osjeaj. Kako bih odvratila misli od svojih strahova, ponovo
sam se zagledala u teretnja-ke pune vojnika. Zar to nisu oni isti ameriki
vojnici koji su nas uili mrziti, oni isti koji su bombardirali nae gradove
tako uasnim bombama? Sad su se vozili kroz nae susjedstvo, bacajui slatkie
djeci.
U roku od godinu dana nakon predaje, gospodina Arashi-na su ponovo potaknuli da
se pone baviti kreiranjem kimona. Kako ja nisam nita znala o kimonima, osim
kako ih treba nositi, moja je zadaa bila provoditi dane u podrumu ispod
radionice i loiti vatru ispod kotlova u kojima se kuhala boja. To je bio grozan
posao, dijelom zbog toga to nismo mogli kupovati ugljen ili drva, nego samo
tadon, to je nekakva vrsta ugljene praine povezane ka444
tranom - ne moe ni zamisliti smrad koji se irio naokolo kad bi to gorjelo. S
vremenom me je ena gospodina Arashina nauila skupljati odreeno lie,
peteljke i koru stabala od kojih sam sama pravila boju, to ti moda zvui kao
da sam na neki nain bila promaknuta na bolji posao. U stvari, to je doista
mogao biti bolji posao da neki od tih materijala - nikad nisam uspjela otkriti
koji - nije imao udno djelovanje na moju kou. Moje njene ruke plesaice, koje
sam neko njegovala najfinijim kremama, sad su se poele ljutiti poput suhih
vanjskih lupina luka i imale su takvu boju kao da su prekrivene modricama.
Tijekom tog razdoblja - nagnana vjerojatno osjeajem osam-ljenosti - upustila
sam se u kratku ljubavnu vezu s jednim mladim majstorom koji je ivao tatami
strunjae i zvao se Inoue. inio mi se prilino naoit: imao je meke obrve poput
dvije mrlje tua na njenoj koi lica i savreno glatke usnice. Tijekom nekoliko
tjedana, po nekoliko puta svakog tjedna, iskrala bih se nou u radionicu i
pustila ga unutra. Uope nisam bila svjesna groznog izgleda svojih ruku sve dok
jedne noi vatra pod kotlovima s bojom nije bila toliko jaka da smo se mogli
vidjeti. Kad je Inoue ugledao moje ruke, nije mi vie doputao da ga dodirujem!
Kako bi mi se koa na rukama malo oporavila, gospodin Arashino mi je tijekom
ljeta dao zadatak da skupljam paukovu travu. Sok cvijeta ove trave upotrebljava
se za slikanje na svili, nakon ega se crte prekriva krobom i svila uranja u
boju. Ova trava obino raste uz jezera i ribnjake tijekom kinog razdoblja.
Mislila sam kako e to biti ugodan posao, te sam jednog jutra u srpnju krenula s

naprtnjaom, oekujui da u uivati u svjeem, suhom danu, ali sam ubrzo

otkrila kako su to krajnje prepredeni cvjetovi. Koliko sam mogla ocijeniti,
angairali su za svoje saveznike svakog ivog kukca u Japanu. Svaki put kad bih
otkinula rukovet cvjetova, napale bi me itave divizije komaraca i krpelja, a da
stvar bude jo gora, jednom sam stala na nekakvu odvratnu malu abu. Nakon to
sam se patila tjedan dana skupljajui te cvjetove, prela sam na posao za koji
sam mislila da e biti laki: gnjeila sam ih u
445
prei kako bih iz njih istisnula sok. Meutim, ako nikad nisi osjetio smrad tog
soka... ukratko, bila sam sretna kad sam se krajem tjedna ponovo vratila
kotlovima s bojom.
Svih sam tih godina naporno radila. A svake noi kad bih legla na poinak,
mislila sam na Gion. Sve su se etvrti geja u Japanu ponovo otvorile ve
nekoliko mjeseci nakon predaje, ali ja se nisam mogla vratiti prije nego to me
Majka pozove. Ona je sasvim lijepo ivjela od prodaje kimona, umjetnikih
predmeta i samurajskih maeva amerikim vojnicima. Tako su ona i Tetia zasad
ostale ivjeti na malom seljakom imanju zapadno od Kvota, gdje su otvorile
duan, dok sam ja nastavila ivjeti i raditi u obitelji Arashino.
Budui da je Gion bio udaljen samo nekoliko kilometara, moda misli da sam
esto odlazila tamo u posjete. Meutim, u tih pet godina koliko sam provela s
Arashino-vima, otila sam u Gion samo jednom. To je bilo jednog poslijepodneva u
proljee, otprilike godinu dana nakon svretka rata, kad sam se vraala iz
okrune bolnice Ka-migyo, gdje sam podigla lijek za malog Juntara. Proetala sam
niz aveniju Kavvaramachi do krianja s avenijom Shi-jo i tu prela preko mosta u
Gion. Zgranula sam se kad sam uz obalu rijeke vidjela itave obitelji kako ue
pod improviziranim nadstrenicama, ivei u krajnjoj bijedi.
U Gionu sam prepoznala niz geja, iako one mene, dakako, nisu prepoznale, a
ja im se nisam obraala, elei jednom vidjeti Gion oima nekoga tko ne pripada
etvrti. Meutim, jedva sam neto vidjela od Giona dok sam polako etala
ulicama, jer su mi se pred oima stalno ukazivale uspomene iz prolosti. Kad sam
hodala uz Shirakawu, mislila sam na brojna popodneva kad sam ovuda etala s
Mamehom. Malo dalje od mjesta na kojem sam stajala bila je klupa, na kojoj smo
Bua i ja sjedile sa zdjelicama rezanaca one noi kad sam je molila da mi
pomogne. Nedaleko odavde bila je uliica u kojoj me je Nobu korio to sam uzela
generala za svog dannu. Otila sam pola ulice dalje do ugla avenije Shijo gdje
sam onog mladog dostavljaa natjerala da ispusti pladanj s kutijama. Na svim
446

tim mjestima osjeala sam se kao da stojim na pozornici dugo nakon to je

predstava zavrila, kad se tiina slegne na prazno kazalite poput snjenog
pokrivaa. Otila sam do nae okiye i s enjom zurila u veliki eljezni kraun
na vratima. Kad sam bila zatvorena unutra, eljela sam izai van. Sad se moj
ivot tako izmijenio i naavi se pred zakraunatim vratima, eljela sam ponovo
biti unutra. A opet, bila sam odrasla ena i slobodno sam mogla, ako sam to
eljela, tog trenutka otii iz Giona i nikad se vie ne vratiti.
Jednog uasno hladnog popodneva u studenom, tri godine nakon svretka rata,
grijala sam ruke nad kotlovima s bojom u podrumu radionice, kad mi je gospoa
Arashino dola rei kako me netko eli vidjeti. Po izrazu njezina lica vidjela
sam da se ne radi o nekoj eni iz susjedstva. Ali moe zamisliti kako sam se
iznenadila kad sam dola do vrha stepenica i ugledala Nobua. Sjedio je u
radionici s gospodinom Arashinom, drei u ruci praznu alicu od aja, kao da
ve due vrijeme tako sjedi i aska. Kad me je ugledao, gospodin Arashino je
ustao.
Imam nekog posla u susjednoj sobi, Nobu-san, rekao je. Vas dvoje moete
ovdje razgovarati. Uistinu mi je drago to ste nas doli vidjeti.
Ne zavaravaj se, Arashino, odgovori Nobu. Doao sam vidjeti Savuri.

Meni se to inilo neljubazno i nimalo smijeno, ali se gospodin Arashino

nasmijao kad je to uo i zatvorio je vrata radionice za sobom.
Mislila sam da se itav svijet promijenio, rekla sam. Ali oito nije tako,
jer Nobu-san je ostao isti kao to je uvijek bio.
Ja se nikad ne mijenjam, rekao je. Ali nisam ovamo doao askati. Hou
znati to je s tobom.
Nita, to bi bilo? Zar Nobu-san nije dobivao moja pisma?
447

Ti pie pisma kao da pie pjesme! Pie samo o divnom uboru vode ili
slinim glupostima.
Dakle, Nobu-san, vie neu potratiti na vas ni jedno pismo!
Ni nemoj, ako je to ono to ti zove pismom. Zato mi ne moe jednostavno
napisati ono to me zanima, kao na primjer, kad e se vratiti u Gion? Svaki
mjesec nazivam Ichiriki i pitam za tebe, a vlasnica mi samo nie jednu izliku za
drugom. Ve sam mislio da u te nai kako boluje od nekakve strane bolesti.
Mravija si nego to si bila, rekao bih, ali izgleda mi prilino zdrava. Sto te
je zadralo?
Ja svakako mislim na Gion svakog dana.
Tvoja se prijateljica Mameha vratila jo prije godinu dana. ak se i
Michizono, onako stara, pojavila istog dana kad se Gion otvorio. Ali mi nitko
nije mogao rei zato se Savuri ne vraa.
Ako hoete istinu, ja o tome ne odluujem. ekam da Majka ponovo otvori
okiyu. Ja se isto toliko elim vratiti koliko me Nobu-san eli vidjeti ondje.
Onda nazovi tu svoju majku i reci joj da je vrijeme. Strpljivo sam ekao
ovih est mjeseci. Zar nisi shvatila to sam ti govorio u svojim pismima?
Kad ste napisali kako elite da se vratim u Gion, mislila sam da hoete rei
kako se nadate da ete me tamo uskoro vidjeti.
Ako kaem da te elim ponovo vidjeti u Gionu, onda hou rei da spakira
torbe i krene. Ne shvaam, uostalom, zato mora ekati na tu svoju majku! Ako
njoj nije doprlo do mozga kako je vrijeme da se vrati, onda je glupaa!
Malo bi ljudi nalo lijepih rijei za nju, ali uvjeravam vas, ona nije
glupaa. Nobu-san bi joj se moda ak i divio, kad bi je bolje upoznao. Ona vrlo
lijepo ivi od prodaje suvenira amerikim vojnicima.
Vojnici nee uvijek biti ovdje. Ti joj reci kako tvoj dobar prijatelj Nobu
eli da se vrati u Gion. I na to
448
dohvati onom svojom jednom rukom nekakav mali paketi i baci ga na strunjae
blizu mene. Ni rijei nije rekao, samo je pijuckao svoj aj i gledao me.
Sto to Nobu-san baca na mene? upitala sam.
To je dar koji sam ti donio. Otvori.
Ako Nobu-san meni daje dar, prvo moram donijeti svoj dar za njega.
Otila sam do kuta prostorije, gdje sam drala koveg sa svojim stvarima i
potraila sam lepezu koju sam odavno odluila pokloniti Nobuu. To se moda ini
malim poklonom za ovjeka koji me je spasio od ivota u tvornici. Ali za geju
su lepeze kojima se sluimo u plesu neto poput svetih predmeta - a ovo nije
bila obina lepeza plesaice, nego ona koju sam dobila od svoje uiteljice kad
sam dostigla stupanj shiso u koli plesa Inoue. Nikad jo nisam ula da se neka
geja odvojila od takve lepeze - a to je upravo bio razlog zbog kojeg sam je
odluila dati njemu.
Umotala sam lepezu u komad pamune tkanine i vratila se do mjesta gdje sam
kleala kako bih mu je predala. Zaudio se kad je razmotao tkaninu, ba kao to
sam i znala. Pokuala sam mu objasniti kako sam najbolje u-mjela zato mu elim
pokloniti tu lepezu.
To je ljubazno od tebe, rekao je, ali ja nisam vrijedan takvog dara.
Pokloni je nekome tko se vie razumije u ples od mene.

Ne postoji nitko drugi kome bih je dala. Ona je dio mene i ja je dajem Nobusanu.
U tom sluaju, zahvalan sam ti na tom daru i uvat u ga kao dragocjenost. A
sad otvori ono to sam ti donio.
Zamotan u papir i vezan uzicom, umotan u nekoliko slojeva novina, unutra je
bio kamen veliine ake. Sigurna sam da sam u najmanju ruku izgledala jednako
zauena tim kamenom kao to je Nobu izgledao zauen mojim darom. Kad sam malo
bolje pogledala, vidjela sam da to nije kamen, nego komad betona.
449
Dri u ruci komad ruevina nae tvornice u Osaki, rekao mi je Nobu. Od
nae etiri tvornice, dvije su razorene. Postoji opasnost da itava kompanija
nee preivjeti sljedeih nekoliko godina. I tako, vidi, ako si ti meni dala
dio sebe u toj lepezi, pretpostavljam da se moe rei kako sam i ja tebi
poklonio dio sebe.
Ako je to dio Nobu-sana, onda u to uvati kao najveu dragocjenost.
Nije to nikakva dragocjenost. To je komad betona! Hou da mi pomogne
pretvoriti taj komad betona u prekrasan dragulj koji e pripasti tebi.
Ako Nobu-san zna kako se to radi, onda ga lijepo molim neka mi to kae i svi
emo biti bogati!
Imat u za tebe u Gionu jedan zadatak. Ako stvar uspije onako kako se nadam,
naa e kompanija za godinu dana ili tako nekako opet stati na noge. Kad te
zamolim da mi vrati taj komad betona i kad ti u zamjenu za njega poklonim
dragulj, napokon e doi trenutak kad u ja postati tvoj danna.
Kad sam to ula, koa mi je naglo postala hladna poput stakla, ali nisam to
pokazala. Kako to tajnovito zvui, Nobu-san. Neto to^a mogu poduzeti kako
bih pomogla kompaniji Iwamura?
To je gadan zadatak. Neu ti lagati. Tijekom posljednjih dviju godina prije
zatvaranja Giona jedan je ovjek po imenu Sato bio est gost na zabavama
guvernera okruga. Hou da se vrati kako bi ga zabavljala.
Morala sam se nasmijati kad sam to ula. Zbog ega bi to bilo tako strano?
Ma koliko taj ovjek bio mrzak Nobu-sanu, sigurna sam da sam zabavljala jo i
gore ljude od njega.
Kad bi ga se mogla sjetiti, bilo bi ti jasno zato je to tako straan
zadatak. Taj je ovjek iritantan, ponaa se kao svinja. Kae mi kako uvijek
sjeda za stol tako da moe zuriti u tebe. Ti si jedino o emu govori - kad
govori, jer uglavnom samo sjedi. Moda si vidjela kako ga spominju u novinama
prolog mjeseca - upravo je imenovan za zamjenika ministra financija.
450
Zaboga! rekla sam. Mora da je jako sposoban. Oh, postoji petnaestak ili
vie ljudi koji nose taj naslov. Znam da je sposoban nalijevati u sebe ake, to
je jedino to sam vidio da radi. Tragino je to budunost jedne velike
kompanije kao to je naa ovisi o takvom ovjeku! ivimo u stranom vremenu,
Savuri.
Nobu-san! Ne smijete govoriti takve stvari. A zato, molim te? Nitko me nee
uti. Ne radi se o tome tko e vas uti. U pitanju je va stav! Ne biste
smjeli tako misliti.
Zato ne bih smio? Kompanija nikad nije bila u goroj situaciji. itavo
vrijeme rata predsjednik se opirao nalozima vlade. Kad je napokon pristao
suraivati, rat je ve bio gotovo zavrio i nita od onog to smo mi proizveli,
ni jedna jedina stvar, nije stiglo do bojita. Ali je li to sprijeilo
Amerikance da Iwamuru proglase za zaibatsu, ba kao i Mitsubishi. To je
apsurdno. U usporedbi s Mitsu-bishijem, mi smo bili poput vrapca koji gleda
lava. A prijeti nam neto jo gore od toga: ako ih ne uspijemo uvjeriti u nau
nevinost, Iwamura e biti konfiscirana i sva njezina imovina rasprodana kako bi
se platila ratna odteta! Pred dva tjedna rekao bih da nam se ne moe dogoditi
nita gore od toga, ali sad su imenovali tog tipa Satoa da Amerikancima podnese
svoje miljenje o naem sluaju. Amerikanci misle kako su mudro postupili time

to su imenovali Japanca za taj posao. Pa, meni bi bilo drae da su taj posao
dali nekom psu, nego tom ovjeku! Nobu je naglo prekinuo svoju tiradu. Sto je
to, zaboga, s tvojim rukama?
Otkako sam dola iz podruma, nastojala sam skrivati ruke koliko sam god
mogla. Meutim, Nobu ih je oigledno nekako uspio vidjeti. Gospodin Arashino me
ljubazno zaposlio na pravljenju boja.
Nadajmo se da on zna kako se te mrlje uklanjaju s koe, ree Nobu. Ne
moe se takva vratiti u Gion.
Nobu-san, moje su ruke najmanji problem. Ja uope nisam sigurna mogu li se
vratiti u Gion. Uinit u sve to
451

mogu kako bih nagovorila Majku, ali doista, ja o tome ne odluujem. Uostalom,
sigurna sam da ima mnogo drugih geja koje e vam rado pomoi...
Nema nikakvih drugih geja! uj me, odveo sam neki dan zamjenika ministra
Satoa u ajanu s jo nekoliko drugih ljudi. On itav sat nije progovorio ni
rijei, a onda je napokon proistio grlo i rekao: Ovo nije Ichiriki. Ja sam mu
na to rekao: Ne, nije. To ste tono pogodili. On je zaroktao kao svinja i onda
rekao: Sayuri zabavlja u Ichirikiju. A ja sam mu na to rekao: Ne, gospodine
ministre. Kad bi ona uope bila u Gionu, odmah bi dola ovamo i zabavljala nas.
Ali rekao sam vam - ona nije u Gionu! On je onda uzeo svoju alicu za ake...
Nadam se da niste prema njemu bili tako neuljudni kao to sad priate,
rekla sam.
Moe se kladiti da sam bio ba takav! Ne mogu podnijeti tog ovjeka due od
pola sata. Nakon toga ne odgovaram vie za ono to kaem. Upravo zbog toga elim
da ti bude tamo! I nemoj mi sad opet rei kako ti o tom ne odluuje. Duguje
mi toliko i ti to vrlo dobro zna. Uostalom... volio bih i sam imati prilike
provesti neko vrijeme s tobom...
I ja bih voljela provoditi vrijeme u drutvu s Nobu--sanom.
Samo nemoj kada doe donijeti sa sobom bilo kakve iluzije.
Nakon ovih zadnjih nekoliko godina, sigurna sam da mi ni jedna nije vie
ostala. Meutim, ima li Nobu-san neto posebno na umu?
Nemoj oekivati od mene da ti postanem danna za mjesec dana, to mislim. Dok
se Iwamura ne oporavi, nisam u poziciji tako neto ponuditi. Jako sam bio
zabrinut za izglede kompanije. Ali iskreno u ti rei, Sayuri, budunost me
manje brine otkako sam opet tebe vidio.
Nobu-san! Kako ste ljubazni!
Ne budi smijena. Ja ti ne pokuavam laskati. Nae su sudbine povezane. Ali
nikad neu postati tvojim dan-

nom ako se Iwamura ne oporavi. Moda je oporavak kompanije jednostavno sudbinski

odreen, ba kao na prvi susret.
Tijekom posljednjih godina rata nauila sam ne razmiljati vie o tome to mi
je sueno, a to nije. esto sam enama iz susjedstva govorila kako nisam
sigurna hou li se ikad vie vratiti u Gion - ali zapravo sam itavo vrijeme
znala da u se vratiti. Ondje me je ekala moja sudbina - ili kako god to hoe
nazvati. Ovih sam prolih godina nauila zaustaviti vodu u svojoj linosti tako
to sam je pretvorila u led, moglo bi se rei. Samo sam tako, zaustavljajui
prirodan tok svojih misli, mogla podnijeti ekanje. Sad kad sam ula Nobua kako
govori o mojoj sudbini... dakle, osjetila sam kako je razbio led u meni i iznova
mi probudio enju.
Nobu-san, rekla sam, ako je vano ostaviti dobar dojam na zamjenika
ministra Satoa, moda biste trebali zamoliti predsjednika da i on bude nazoan
kad ga budete zabavljali.
Predsjednik ima puno posla.
Ali ako je ministar vaan za budunost kompanije...

Ti se samo brini o tome kako e se to prije vratiti. Ja u se brinuti o

tome to je najbolje za kompaniju. Bit u jako razoaran ako krajem mjeseca ne
bude u Gionu.
Nobu ustane, spremajui se za odlazak, jer se morao vratiti u Osaku prije
noi. Otpratila sam ga do ulaza kako bih mu pomogla obui kaput i cipele, te sam
mu stavila na glavu eir. Kad sam sve to obavila, on je dugo stajao i utke me
gledao. Mislila sam da e mi rei kako sam lijepa - jer je imao obiaj tako
neto rei kad bi se ovako, bez razloga, zagledao u mene.
Zaboga, Savuri, zbilja izgleda kao seljanka! rekao je. Lice mu je bilo
namrteno kad se okrenuo prema vratima i izaao.

452
453
i Trideseto poglavlje
Te iste noi, dok su Arashinovi spavali, pisala sam Majci koristei se svjetlom
to ga je bacao raareni tadon ispod kotlova s bojom. Je li moje pismo postiglo
pravi uinak ili se Majka ve bila spremala ponovo otvoriti okiyu, ne znam, ali
tjedan dana kasnije pred vratima kue Arashi-novih zazvala je neka starica i kad
sam otvorila vrata, ugledala sam Tetiu. Obrazi su joj bili upali jer je
izgubila zube, a bolesno siva boja koe podsjetila me na komad sirove ribe
ostavljen na tanjuru preko noi. Ali vidjela sam da je jo uvijek snana:
donijela je u jednoj ruci torbu s ugljenom, a u drugoj torbu s hranom u znak
zahvale Arashinovima to su bili tako dobri prema meni.
Sljedeeg sam se dana sva u suzama, oprostila i vratila u Gion, gdje sam se,
zajedno s Majkom i Teticom, dala na posao oko sreivanja kue. Kad sam pogledala
naokolo po okiyi, kroz glavu mi je prola misao kako nas kua kanjava to smo
je godinama ostavile pustu. Potroile smo etiri ili pet dana samo na najgore
probleme: brisanje praine koja se posvud slegla poput guste koprene; pecanje
ostataka glodavaca iz bunara; ienje Majine sobe na katu, u kojoj su ptice
razderale tatami strunjae i povadile slamu da sagrade gnijezda u nii. Na moje
iznenaenje, Majka je radila isto toliko koliko i mi, dijelom zato to smo si
mogle priutiti samo kuharicu i jednu odraslu slukinju, premda smo imale i
jednu djevojicu koja se zvala Etsuko. Ona je bila ki ovjeka na ijem su
imanju Majka
454
i Tetia zadnjih godina ivjele. Kao da me je Etsuko trebala podsjetiti na to
koliko je godina prolo otkako su me kao devetogodinju djevojicu doveli u
Kvoto; ona je takoer imala devet godina. inilo mi se da me gleda s isto toliko
straha kao to sam ja neko gledala Hatsumomo, iako sam joj se smjekala kad god
sam mogla. Bila je visoka i mrava kao metla i imala je dugu kosu koja se
vijorila za njom dok bi trala za poslom. A lice joj je bilo usko kao zrno rie,
tako da se nisam mogla oteti pomisli kako e i nju, ba kao neko mene, baciti u
lonac pa e nabubriti i postati bijela i slasna, pogodna za konzumiranje.
Kad smo okiyu pospremili toliko da se u njoj opet moglo ivjeti, krenula sam
u obilazak Giona kako bih se javila ljudima. Poela sam s Mamehom, koja je sad
ivjela u jednosobnom stanu iznad jedne ljekarne u blizini gion-skog hrama.
Otkako se prije godinu dana vratila, nije vie imala dannu koji bi joj plaao
vei stan. Zgranula se kad me je ugledala - zbog istaknutih linih kosti, rekla
je. Iskreno reeno, ja sam se isto toliko zgranula kad sam nju vidjela.
Prekrasni oval lica ostao je isti, ali joj je vrat izgledao nekako ilav i
previe staraki za njezine godine. Najudnije je bilo to bi povremeno stezala
usta kao kakva starica, jer su joj se zubi - premda nisam na njima vidjela
nikakvu promjenu - u jednom razdoblju tijekom rata prilino bili rasklimali i
jo uvijek su je boljeli.

Dugo smo razgovarale, a onda sam je upitala to misli, hoe li se u proljee

ponovo davati Plesovi stare prijestolnice. Naime, predstave se nisu odravale
ve itav niz godina.
Oh, zato ne? rekla je. Glavna bi tema mogla biti Ples u rijeci!
Ako si ikad posjetio neke toplice ili kakvo slino mjesto i ako su te tamo
zabavljale ene koje izigravaju geje, a zapravo su prostitutke, onda e
shvatiti Mamehinu alu. ena koja plee Ples u rijeci zapravo izvodi neku
vrstu striptiza. Pretvara se kao da ulazi u postupno sve dublju vodu i pritom
stalno podie kimono kako ne bi smoila rub, sve dok mukarci napokon ne
ugledaju ono
455
na to su ekali, te joj ponu dobacivati uzvike odobravanja i nazdravljati
jedan drugom alicama sakea.
Uz sve ove amerike vojnike u Gionu, nastavila je, znanje engleskog e ti
vie koristiti od plesa. Uostalom, kazalite Kaburenjo je pretvoreno u
kyabarei.
Ja nikad dotad nisam ula tu rije, koja je izvedena iz rijei kabare, ali
sam ubrzo saznala to znai. Jo dok sam ivjela u obitelji Arashino, ula sam
prie o amerikim vojnicima i njihovim bunim zabavama. Ipak sam se zgrozila kad
sam kasnije tog popodneva zakoraila u ulazni prostor jedne ajane i vidjela umjesto uobiajenog niza mukih cipela ispod stube u predvorju - neurednu gomilu
vojnikih izama, od kojih mi je svaka izgledala vea od Majinog pokojnog psia
Takua. U prednjem ulaznom predvorju prvo to sam vidjela bio je jedan Amerikanac
u donjem rublju koji se zavlaio ispod police u nii, dok su ga dvije geje,
hihoui, pokuavale odatle izvui. Kad sam vidjela crne dlake na njegovim
rukama i prsima, pa ak i na leima, imala sam osjeaj da nikad nisam vidjela
neto tako odvratno. Izgleda da je izgubio odjeu u igri tko gubi, pije i sad
se pokuavao sakriti, ali je uskoro pustio da ga ene izvuku za ruke i odvedu
natrag niz hodnik i kroz jedna vrata. Kad su uli, ula sam iznutra zviduke i
povike odobravanja.
Otprilike tjedan dana nakon povratka, napokon sam bila spremna pojaviti se
opet kao geja. Provela sam dan urei se od frizera gataru, namaui ruke kako
bih uklonila posljednje ostatke boje i pretraujui itav Gion u potrazi za
minkom. Sad kad sam se ve bliila tridesetoj, od mene se vie nije oekivalo
da maem lice bjelilom, osim u posebnim prigodama. Ipak sam tog dana provela
pola sata za toaletnim stoliem, isprobavajui razliite nijanse zapadnjakog
pudera kako bih nekako prikrila koliko sam omravila. Kad je doao gospodin
Bekku i pomagao mi da se odjenem, mala je Etsuko stajala i gledala kao to sam
ja neko gledala Hatsumomo, a zapanjeni pogled u njezinim oima uvjerio me je
vie od bilo ega to sam vidjela u zrcalu kako doista ponovo izgledam kao
geja.
456
Kad sam napokon te veeri izala, itav je Gion bio prekriven divnim snijegom,
toliko suhim da ga je i najla-ganiji vjetar odnosio s krovova. Na sebi sam imala
kimono al i nosila sam lakirani kiobran, tako da sam zasigurno bila jednako
neprepoznatljiva kao i onog dana kad sam posjetila Gion odjevena kao seljanka.
Prepoznala sam samo oko polovice geja koje sam susrela. Lako je bilo pogoditi
koje su od njih ivjele u Gionu prije rata, jer bi se te geje u prolazu uljudno
kratko naklonile, ak i ako me ne bi prepoznale. Ostale se nisu toliko trudile,
samo bi kim-nule glavom.
Vidjevi kako na ulicama tu i tamo ima vojnika, bojala sam se to u nai kad
doem u Ichiriki. No, u ulaznom sam prostoru vidjela uredno poredane ulatene
crne cipele kakve nose asnici, a ajana mi se, zaudo, inila tia nego u ono
vrijeme kad sam bila pripravnica. Nobu jo nije bio stigao - odnosno, barem
nisam od njega vidjela nikakvog traga - ali su mene odmah uveli u jednu od
velikih soba u prizemlju rekavi da e mi se on ubrzo pridruiti. Inae bih
obino ekala u dijelu za poslugu na kraju hodnika, gdje sam mogla ogrijati ruke

i pijuckati aj, jer ni jedna geja ne voli da je mukarac zatekne besposlenu.

Ali nije me smetalo ekati Nobua - osim toga, godilo mi je to mogu provesti
nekoliko minuta sama u takvoj sobi. Bila sam gladna ljepote ovih pet godina, a
ta bi te soba zapanjila svojom profinjenom ljepotom. Zidovi su bili prekriveni
svijetloutom svilom koja je svojom teksturom davala sobi svojevrstan karakter i
u meni stvarala osjeaj kao da me cijelu obuhvaa, onako kao to ljuska jajeta
obuhvaa jaje.
Oekivala sam da e Nobu doi sam, ali kad sam ga napokon zaula na hodniku,
bilo mi je jasno da je sa sobom doveo zamjenika ministra Satoa. Kao to sam
rekla, nije me smetalo da me Nobu nae kako ekam, ali mislila sam kako bi bilo
katastrofalno pruiti ministru razlog da pomisli kako sam nepopularna. Stoga sam
hitro kliznula kroz druga vrata u susjednu, praznu sobu. Kako se pokazalo, to mi
je dalo priliku da sluam Nobua kako pokuava biti ljubazan.
457
Ili
Zar ovo nije krasna soba, gospodine ministre? rekao je. ula sam kratki
roktaj umjesto odgovora. Traio sam je posebno za vas. Ona slika u zen stilu
doista je neto sjajno, ne mislite? Zatim je, nakon duge utnje, dodao: Da,
tako je lijepa no. Oh, jesam li vas ve pitao jeste li kuali posebnu vrstu
sakea to ga ajana Ichiriki sama proizvodi?
To se i dalje tako nastavilo, dok se Nobu vjerojatno osjeao poput slona koji
pokuava izigravati leptira. Kad sam na posljetku izila u hodnik i pojavila se
na vratima, vidljivo mu je laknulo.
Imala sam prilike prvi put pogledati ministra tek nakon to sam mu se
predstavila i kleknula kraj stola. Uope mi nije izgledao poznat, iako je tvrdio
kako je sate i sate proveo zurei u mene. Ne znam kako sam ga uspjela
zaboraviti, jer je doista upadao u oi svojim izgledom: nikad nisam vidjela
nekoga tko bi se vie muio teglei naokolo sa sobom svoje lice. Bradu je stalno
drao pritisnutu o kljunu kost kao da nije u stanju podignuti glavu, a donja mu
je eljust bila tako isturena da se inilo kao da sam sebi pue u nos. Nakon to
mi je kratko kimnuo glavom i rekao svoje ime, prolo je dugo vremena dok sam
ponovo od njega ula nekakav drugi zvuk osim roktanja, jer je on izgleda gotovo
na sve odgovarao na taj nain.
Trudila sam se svim silama zametnuti razgovor, a onda nas je izbavila
slukinja koja je donijela pladanj sa sa-keom. Natoila sam ake u ministrovu
alicu i zapanjeno gledala kako ga izlijeva izravno u donji dio usta na isti
nain kao da ga izlijeva u slivnik. Na trenutak je zatvorio usta, pa ih potom
ponovo otvorio i ake je nestao, a da se pritom nije mogao vidjeti nikakav
uobiajeni znak gutanja kao kod drugih ljudi. Zapravo, uope nisam bila sigurna
je li progutao to to je ulio u usta, sve dok mi nije ponovo pruio praznu
alicu.
To se tako nastavilo daljnjih petnaestak minuta ili neto vie, dok sam se ja
trudila navesti ministra da se malo oslobodi priajui mu priice i ale i
postavljajui mu nekoliko pitanja. Ubrzo sam pomislila kako tako neto mo458
da uope nije mogue. Ni jedan njegov odgovor nije bio dui od jedne rijei.
Predloila sam mu igru tko gubi, pije, ak sam ga pitala voli li pjevati.
Najdui razgovor to smo ga vodili u prvih pola sata poeo je njegovim pitanjem
znam li plesati.
O da, naravno. eli li ministar da za njega otpleem jedan kratki ples?
Ne, odgovorio je. I to je bio kraj razgovora.
Ministar nije volio gledati ljude u oi, ali je svakako volio prouavati
hranu koju jede, kako sam otkrila kad je slukinja donijela veeru za njega i
Nobua. Prije nego to bi bilo to stavio u usta, ministar bi prvo podigao
zalogaj tapiima do visine nosa i piljio u njega, okreui ga na sve strane.
Ako ne bi prepoznao to to je drao, upitao bi mene to je to. To je komadi

slatkog krumpira prokuhanog u umaku od soje i eeru, rekla sam mu kad mi je

pokazao neto naranasto. Zapravo, nisam imala pojma je li to slatki krumpir,
krika kitove jetre ili to drugo, ali nisam mislila da bi ministar bio
zadovoljan kad bih to rekla. Malo kasnije, kad .ni je pokazao komadi marinirane
govedine, odluila sam se naaliti.
Oh, to je komadi marinirane koe, rekla sam mu. To je specijalitet kue!
Pravi se od koe slona. Prema tome, trebala sam rei komadi marinirane
slonovske koe.
Slonovske koe?
Hajde, gospodine ministre, valjda znate da se alim! To je komadi govedine.
Zato tako briljivo razgledate svaki zalogaj? Zar mislite da e vam ovdje
posluiti psee meso ili tako neto?
Ja sam jeo psee meso, znate, rekao mi je.
To je jako zanimljivo. Ali veeras nemamo to na jelovniku. Prema tome,
nemojte vie gledati u tapie.
Ubrzo smo poeli igrati igru tko gubi, pije. Nobu mrzi tu igru, ali se
prestao buniti kad sam mu grimasom naredila da uuti. Moda nismo trebali
pustiti ministra da toliko puta izgubi, jer kad smo mu kasnije pokuavali
459

objasniti pravila jedne druge, sline igre koju on nikad nije igrao, oi su mu
poele plivati u onim dupljama poput epova na uzburkanom moru. Odjednom je
ustao i zaputio se u jedan kut sobe.
ekajte, gospodine ministre, rekao mu je Nobu, kamo zapravo elite ii?
Ministar mu je odgovorio tako da se podrignuo, to se meni inilo vrlo
rjeitim odgovorom, jer bilo je jasno kako e se svakog asa pobljuvati. Nobu i
ja smo pritrali da mu pomognemo, ali on je ve pritisnuo ruku na usta. Da je
bio vulkan, ve bi se puio, prema tome nismo imali drugog izbora, nego
odgurnuti staklena vrata prema vrtu i pustiti ga da se pobljuje na snijeg. Moda
se zgraa pri pomisli da netko bljuje u jedan od tih rafinirano ureenih
vrtova, ali ministar sigurno nije bio prvi koji je to uinio. Mi se geje obino
trudimo odvesti takve ljude dolje do zahoda, ali katkad nam to ne uspije. Ako
kaemo jednoj od slukinja da je jedan gost upravo posjetio vrt, one tono znaju
to to znai i odmah to dolaze poistiti.
Nobu i ja smo nastojali koliko smo mogli zadrati ministra koji je kleao u
vratima s glavom objeenom iznad snijega. No, usprkos naim naporima, on se
uskoro poeo ruiti prema snijegu, glavom naprijed. Pokuala sam ga gurnuti
ustranu, tako da barem padne u snijeg koji jo nije pobljuvan. Ali ministar je
bio krupan i teak kao govea polovica. Uspjela sam ga jedino u padu okrenuti na
bok.
Meni i Nobuu nije preostalo drugo nego da se obeshrabreno pogledamo, dok je
ministar potpuno nepokretan leao pred nama u dubokom snijegu kao kakva otpala
grana.
Dakle, Nobu-san, rekla sam, nisam znala da e va gost biti tako zabavan.
Mislim da smo ga ubili. I ako me pita, mislim da je to zasluio. Kakav
nepodnoljiv ovjek!
Zar se vi tako ponaate prema svojim potovanim gostima? Morate ga izvesti
na ulicu i hodati s njim dok se ne razbudi. Hladnoa e mu koristiti.
460
Ve lei u snijegu. Zar to nije dovoljno hladno?
Nobu-san! rekla sam prijekorno. I ini se da nisam vie nita trebala rei,
jer je Nobu uzdahnuo i siao onako u arapama dolje u vrt kako bi pokuao
ministra vratiti svijesti. Dok se on time bavio, ja sam otila nai slukinju
koja bi mu mogla pomoi, jer mi je bilo jasno kako Nobu s onom jednom rukom ne
moe sam odvui ministra natrag u ajanu. Nakon toga sam otila po suhe arape
za obojicu mukaraca i upozorila sam jednu slukinju da e trebati poistiti vrt
kad mi odemo.

Kad sam se vratila u sobu, Nobu i ministar ponovo su sjedili za stolom. Moe
zamisliti kako je ministar izgledao - i zaudarao. Morala sam mu svojim rukama
svui mokre arape s nogu, ali sam se drala na udaljenosti dok sam to radila.
im sam zavrila s time, ministar se izvalio na strunjae i trenutak kasnije,
ponovo izgubio svijest.
Mislite da nas moe uti? apnula sam Nobuu.
Ja mislim da nas on ne uje ni kad je pri svijesti, ree Nobu. Jesi li
ikad u ivotu srela veeg kretena od njega?
Nobu-san, tiho! apnula sam. Mislite li da se on stvarno veeras dobro
zabavio? Hou rei, jeste li ovako neto imali na umu kad ste ga pozvali?
Nije vano to sam ja imao na umu. Vano je to je on imao na umu.
Nadam se da to ne znai da emo sljedeeg tjedna morati sve ovo ponoviti.
Ako je ministar zadovoljan dananjom veeri, onda sam i ja zadovoljan.
Nobu-san, zbilja! Vi sasvim sigurno niste bili zadovoljni. Izgledali ste
tako nesretni kako vas ve dugo nisam vidjela. A s obzirom na stanje u kojem je
ministar, moemo pretpostaviti da ovo ni njemu nije bila najljepa veer u
ivotu...
Ne moe nita pretpostavljati kad je ministar u pitanju.
Sigurna sam da bi njemu bilo ljepe ako bi ozraje bilo... nekako sveanije.
Slaete se?
461
Dovedi drugi put jo nekoliko geja ako misli da e to pomoi, ree Nobu.
Ponovo emo doi idue subote. Pozovi svoju stariju sestru.
Mameha je svakako vjeta, ali ministra je tako teko zabavljati. Trebala bi
nam neka geja koja bi, to ja znam, bila jako buna! Koja bi svima skretala
pozornost na sebe. Zapravo, sad kad razmiljam o tome... ini mi se da bismo
trebali jo jednog gosta, ne samo jo jednu geju.
Ja za to ne vidim nikakvog razloga.
Ako ministar bude zaokupljen piem i povremenim potajnim pogledima prema
meni, a vi budete stalno mislili na to kako vam on beskrajno ide na ivce, veer
nam nee ispasti osobito sveano, rekla sam. Iskreno reeno, Nobu-san, mislim
da biste moda sljedei put trebali sa sobom povesti predsjednika.
Moda se pita jesam li itavo vrijeme planirala kako da veer dovedem do tog
trenutka. Svakako je tono da sam se vie od svega nadala kako e mi povratak u
Gion omoguiti da nekako naem naina da budem s predsjednikom. Nije se radilo
toliko o tome da sam eznula sjediti s njim ponovo u istoj sobi, nagnuti se
povremeno prema njemu i doapnuti mu neku primjedbu, osjetiti miris njegove
koe. Ako bi takvi trenutni uici bili sve to mi ivot moe pruiti, onda bi mi
bilo bolje da jednom zauvijek ugasim taj izvor blistavog svjetla u svom ivotu i
ponem se privikavati na tamu. Moda me je doista ivot, kako se barem sada
inilo, iznova vraao Nobuu. Nisam bila toliko nerazumna da zamiljam kako mogu
promijeniti tijek sudbine. Ali isto tako nisam mogla odustati od posljednjeg
traka nade.
Razmiljao sam o tome da dovedem predsjednika, odgovori Nobu. Ministar ima
o njemu vrlo visoko miljenje. Ali, ne znam, Savuri. Ve sam ti rekao. On ima
puno posla.
Ministar se trgnuo na strunjaama kao da mu je netko zabio iglu u stranjicu
i malo-pomalo, uspio se uspraviti u sjedei poloaj. Nobuu se toliko gadilo
gledati njegovu uprljanu odjeu da me je poslao neka dovedem neku
462
slukinju s mokrim runikom. Nakon to je slukinja oistila ministrov kaput i
ponovo nas ostavila same, Nobu ree:
Dakle, gospodine ministre, ovo je stvarno bila divna veer! Sljedeeg emo
se puta jo bolje zabaviti, jer neete imati prilike pobljuvati samo mene, nego
i predsjednika i jo moda jednu ili dvije geje povrh toga!
Jako sam se razveselila kad je Nobu spomenuo predsjednika, ali se nisam
usudila reagirati.

Meni se svia ova geja, rekao je ministar.Ne treba mi jo jedna!

Njezino je ime Savuri i bolje vam je da ju tako zovete, inae nee vie
htjeti doi. A sad, ustanite, gospodine ministre. Vrijeme je da nas dvojica
krenemo kui.
Otpratila sam ih do ulaza, gdje sam im pomogla obui kapute i cipele i zatim
sam ih gledala kako su se otputili kroz snijeg. Ministar je toliko teturao da bi
se zabio ravno u okvir vanjskih vrata da ga Nobu na vrijeme nije uhvatio za
lakat i izveo ga na ulicu.
Kasnije te iste noi svratila sam s Mamehom na jednu zabavu punu amerikih
vojnika. Kad smo mi stigle, njihov tuma nije vie bio ni od kakve koristi, jer
su ga toliko tjerali da pije da je ve bio mrtav pijan, ali svi su asnici
prepoznali Mamehu. Malo me je iznenadilo kad su svi poeli pjevuckati i mahati
rukama, pokazujui joj kako bi eljeli da im neto otplee. Oekivala sam da
emo svi tiho sjediti i gledati je, ali im je poela plesati, nekoliko je
asnika ustalo i poelo skakutati oko nje, pokuavajui je pratiti. Da mi je
netko unaprijed rekao kako e se to dogoditi, vjerojatno ne bih ba bila sigurna
da e mi se to sviati, ali kad sam ih vidjela... pa, prasnula sam u smijeh i
moram priznati da se ve dugo nisam tako zabavljala. Na kraju smo poeli igrati
jednu igru u kojoj smo se Mameha i ja smjenjivale na shamisenu, a ameriki su
asnici plesali oko stola. Kad bismo prestale svirati, svi su se mo463

rali pouriti na svoja mjesta, a onaj koji bi zadnji sjeo, morao je za kaznu
popiti au sakea.
Usred zabave rekla sam Mamehi kako je udno to se svi tako dobro zabavljaju,
a ne govore isti jezik, dok sam ranije te veeri bila na zabavi s Nobuom i
jednim drugim Japancem i bilo nam je sve prije nego zabavno. Ona me je na to
malo ispitivala o toj zabavi.
Troje ljudi svakako moe ponekad biti premalo za zabavu, rekla je nakon to
sam joj ispriala to se dogodilo, pogotovo ako je Nobu loe raspoloen.
Predloila sam mu da sljedei put dovede predsjednika. I trebala bi nam jo
jedna geja, to misli? Neka glasna i smijena.
Da, ree Mameha, moda u ja navratiti... Zaudilo me je u prvi mah kad sam
to ula. Jer zbilja, nitko na svijetu ne bi Mamehu opisao kao glasnu i
smijenu. Upravo sam joj htjela iznova objasniti to mislim, kad je, ini se, i
ona shvatila kako je dolo do nesporazuma i dodala: Da, mene bi zanimalo malo
navratiti... ali ako hoe nekoga tko je glasan i smijean, pretpostavljam da bi
trebala porazgovarati s tvojom starom prijateljicom Buom.
Otkako sam se vratila u Gion, posvuda sam se susretala s uspomenama na Buu.
U stvari, im sam ponovo prekoraila prag okiye, sjetila sam se kako se tu u
predvorju za goste ukoeno oprostila sa mnom na dan kad je vlada zatvorila Gion,
kratkim naklonom kakav je bio propisan za posvojenu ki okiye. Stalno sam
mislila na nju tog tjedna dok smo istile kuu. U jednom trenutku, dok sam
pomagala slukinji brisati prainu s drvenine, sjetila sam se kako je tu, na
galeriji, vjebala shamisen. Pogled na prazno mjesto gdje bi obino sjedila
ispunio me osjeajem duboke tuge. Zar je doista prolo toliko vremena otkako smo
nas dvije bile djevojice? Pretpostavljam da sam jednostavno mogla izbaciti
takve misli iz glave, ali nikad se zapravo nisam pomirila s razoaranjem koje
sam osjeala zbog toga to se nae prijateljstvo prekinulo. Vjerovala sam da je
to skrivilo grozno suparnitvo koje nam
464
je nametnula Hatsumomo. Naravno, moje posvojenje zadalo je konani udarac naem
prijateljstvu, ali ja se ipak nisam mogla odhrvati osjeaju kako je dijelom
krivnja na meni. Bua je uvijek bila dobra prema meni. Mogla sam nai nekakvog
naina da joj se za to zahvalim.
Zaudo, nije mi palo na pamet potraiti Buu, sve dok Mameha to nije
predloila. Nisam uope dvojila o tome da e na prvi susret biti ispunjen

nelagodom, ali sam ostatak te noi premetala tu misao u glavi i na kraju sam
zakljuila kako e Buci moda ipak biti drago da je uve-dem u otmjenije krugove,
jer e to znaiti promjenu od uobiajenih vojnikih zabava. Sad, nakon to je
prolo toliko godina, moda bismo mogle poeti krpati nae pokvareno
prijateljstvo.
Gotovo nita nisam znala o tome gdje i kako Bua ivi, osim da se vratila u
Gion. Zato sam otila do Tetie kojoj je ona pisala prije nekoliko godina.
Pokazalo se da je Bua u tom pismu molila neka joj dopuste vratiti se kad okiya
ponovno bude otvorena, jer inae nee imati kamo otii. Tetia bi pristala na
to, ali Majka je odbila, s obrazloenjem kako je Bua loa investicija.
Sada ivi u jednoj jadnoj maloj okiyi u etvrti Hana-mi-cho, rekla mi je
Tetia. Ali nemoj se sluajno saaliti na nju i dovesti je u posjet ovamo.
Majka je nee htjeti primiti. Uostalom, mislim da ti ne bi bilo pametno ii s
njom razgovarati.
Moram priznati, rekla sam, uvijek sam se loe o-sjeala zbog onog to se
dogodilo izmeu nje i mene...
Nita se nije dogodilo meu vama. Bua je zakazala, a ti si uspjela. U
svakom sluaju, njoj ovih dana uope ne ide loe. ujem da je vrlo omiljena meu
Amerikancima. Ona je pomalo sirova, zna, a njima ba to odgovara.
Jo istog popodneva prela sam preko avenije Shijo do etvrti Hanami-cho i
nala tu jadnu malu okiyu o kojoj mi je Tetia govorila. Ako se sjea
Hatsumomine prijateljice
465

i toga kako je njezina okiya izgorjela u poaru u najgorim danima rata... pa,
taj je poar dijelom zahvatio i susjednu okiyu i to je bila kua u kojoj je Bua
sada ivjela. Vanjski su zidovi na cijeloj jednoj strani bili nagorjeli, a dio
krova koji je izgorio bio je provizorno pokriven drvenim daskama. Pretpostavljam
da je u nekim dijelovima Tokvja ili Osake to mogla biti najbolje ouvana kua u
cijelom susjedstvu, ali ovdje, u sreditu Kvota, doista je upadala u oi.
Jedna mlada slukinja odvela me u primau sobu koja je vonjala na vlani
pepeo i vratila se neto kasnije sa alicom slabog aja. Dugo sam ekala dok
Bua napokon nije sila i odgurnula vrata. Jedva sam je nazirala u mranom
hodniku pred vratima, ali ve me je sama spoznaja da je ona tu ispunila takvim
osjeajem topline da sam ustala od stola kako bih otila do nje i zagrlila je.
Meutim, ona je ula u sobu, odmah kleknula i tako mi se ukoeno naklonila kao
da sam Majka. To me je iznenadilo, ali sam se zaustavila.
Zaboga, Buo... to sam samo ja! rekla sam.
Uope me nije htjela gledati; oi su joj stalno bile uprte u strunjae kao da
je kakva slukinja koja eka naredbe. Osjetila sam duboko razoaranje i vratila
se na svoje mjesto za stolom.
Kad smo se zadnji put vidjele u posljednjim godinama rata, njezino je lice
bilo jo uvijek okruglo i bucmasto kao u danima djetinjstva, samo neto tunijeg
izraza. Otada se mnogo promijenila. Ja to tada nisam znala, ali nakon zatvaranja
tvornice lea u kojoj je radila, Bua je vie od dvije godine ivjela u Osaki
kao prostitutka. inilo mi se kao da su joj se usta smanjila - moda zato to ih
je drala vrsto stisnuta, ne znam. I premda joj je lice jo uvijek bilo iroko,
bucmasti su se obrazi istopili, to je njezinom izgledu dalo notu odreene
suhonjave elegancije koja me je zapanjila. Time ne mislim rei da je Bua
postala ljepotica ravna Hatsumomo ili bilo to slino tome, ali joj se na licu
vidjela odreena enstvenost koje ranije nije bilo.
Sigurna sam da si proivjela teke godine, Buo, rekla sam, ali divno
izgleda.
466

Nita mi nije odgovorila na to. Samo je neznatno naklonila glavu kako bi mi

pokazala da me je ula. estitala sam joj na popularnosti i pokuala je pitati o
tome kako ivi otkako je rat zavrio, ali ona je i dalje zurila pred sebe tako
bezizraajna lica da sam poalila to sam uope dola.
Nakon jedne due, nelagodne utnje, napokon je progovorila.
Jesi li dola ovamo samo zbog askanja, Savuri? Jer ja ti nemam to rei,
nita to bi tebe zanimalo.
Zapravo, rekla sam, nedavno sam se vidjela s No-buom Toshikazuom i... u
stvari, Buo, on povremeno dovodi u Gion jednog ovjeka. Mislila sam da bi ti
moda bila toliko ljubazna da nam pomogne zabavljati tog ovjeka.
Ali si, naravno, promijenila miljenje sad kad si me vidjela.
Ne, nisam, rekla sam, ne znam zato to kae. No-bu Toshikazu i
predsjednik - mislim, Iwamura Ken... predsjednik Iwamura - bili bi ti vrlo
zahvalni kad bi nam se pridruila. Kako vidi, radi se o neem sasvim
jednostavnom.
Bua je trenutak ostala utke kleati, zagledana u strunjae ispred sebe. Ja
sam prestala vjerovati da je bilo to u ivotu sasvim jednostavno, na
posljetku je rekla. Znam da ti misli za mene da sam glupa...
Buo!
...ali ja mislim kako ti vjerojatno ima nekakav drugi razlog koji mi nee
rei.
Izrekavi to, lagano se naklonila, to se meni uinilo vrlo zagonetnim. Nisam
znala znai li taj naklon kako se ispriava zbog onog to je rekla ili se sprema
otii.
Pa, pretpostavljam da imam jedan drugi razlog, rekla sam. Iskreno
govorei, nadala sam se da bismo nakon svih ovih godina moda opet mogle biti
prijateljice, kao to smo neko bile. Toliko smo toga zajedno proivjele...
ukljuujui Hatsumomo! ini mi se kako bi bilo prirodno da se ponovo ponemo
druiti.
467
Trideset prvo poglavlje i
Bua nita nije odgovorila.
Predsjednik Iwamura i Nobu prireuju ponovo veeru za ministra ove subote u
ajani Ichiriki, rekla sam. Ako nam se odlui pridruiti, bit e nam drago da
te ondje vidimo.
Donijela sam joj na dar jedan paketi aja i sad sam razmotala svilenu
tkaninu u kojoj sam ga donijela i stavila ga na stol. Dok sam ustajala, pokuala
sam smisliti neto lijepo to bih joj rekla na odlasku, ali ona je izgledala
tako zaueno da sam zakljuila kako je najbolje da ne kaem vie nita.
468
U ovih pet ili neto vie godina otkako sam zadnji put vidjela predsjednika,
itala sam s vremena na vrijeme u novinama o tekoama kroz koje je prolazio ne samo o njegovom neslaganju s vojnom vladom u posljednjim godinama rata, nego
i o borbi koju je vodio s okupacijskim vlastima oko mogue konfiskacije
kompanije. Ne bi me iznenadilo da su ga sve te nevolje postarale. Na jednoj
fotografiji koju sam nala u novinama Yomiuri, vidjela sam mu oko oiju bore od
stalnih briga, sline onima kakve je imao jedan susjed gospodina Arashina-koji
je stalno piljio u nebo u strahu od bombardera. U svakom sluaju, kako se
pribliavala subota, stalno sam samu sebe podsjeala kako Nobu nije do kraja
odluio hoe li dovesti predsjednika ili nee. Mogla sam se samo nadati.
U subotu sam se rano probudila i kad sam odmaknula papirnati zaslon s
prozora, vidjela sam kako o okna udara hladna kia. U uliici ispod prozora
jedna se mlada slukinja upravo dizala s plonika, a po njezinoj sam odjei
vidjela kako se sad nije prvi put okliznula na zaleenoj kaldrmi. Dan je bio
tako tmuran i turoban da me je bilo strah pogledati to pie u mom almanahu. Oko

podneva temperatura se jo vie spustila, tako da sam mogla vidjeti svoj dah dok
sam ruala u primaoj sobi, a kapljice ledene kie i dalje su uporno kuckale o
prozore. Mnoge su zabave te veeri otkazane zbog poledice i Tetia je pod-veer
nazvala Ichiriki kako bi provjerila hoe li se zabava kompanije Ivvamura ipak
odrati ili nee. Vlasnica ajane
469
joj je rekla kako su telefonske linije s Osakom u prekidu i kako joj nita ne
moe rei. I tako sam se okupala i odjenula te krenula prema ajani Ichiriki,
drei pod ruku gospodina Bekkua, koji je na nogama imao gumene galoe to ih je
posudio od svog mlaeg brata, garderobijera u etvrti Pontocho.
Kad smo stigli u ajanu, ondje smo zatekli pravi kaos. Popucale su vodovodne
cijevi u sluinskom dijelu i sve su slukinje imale posla preko glave, tako da
ni jednu od njih nisam uspjela dozvati. Stoga sam sama otila niz hodnik do sobe
u kojoj smo Nobu i ja zabavljali ministra prolog tjedna. Nisam stvarno
oekivala da u ikoga tamo nai, s obzirom da su Nobu i predsjednik morali
doputovati ak iz Osake - a i Mameha je bila na putu ovih dana i lako je bilo
mogue da se nije mogla vratiti u Kvoto. Prije nego to sam odgurnula vrata,
kleala sam trenutak zatvorenih oiju, pritiui rukom eludac kako bih smirila
ivce. O-djednom mi se uinilo da je hodnik nekako previe tih. Iz sobe se nije
uo ni najmanji amor. S tekim osjeajem razoaranja shvatila sam kako je soba
zacijelo prazna. Ve sam mislila ustati i otii, kad sam ipak odluila poviriti
unutra za svaki sluaj i kad sam otvorila vrata, ondje, za stolom, drei s obje
ruke nekakav asopis, sjedio je predsjednik gledajui me preko gornjeg ruba
naoala. Toliko sam se iznenadila kad sam ga vidjela da nisam mogla govoriti.
Napokon sam uspjela rei:
Nebesa, predsjednie! Tko vas je ostavio tako potpuno samog? Gospodarica e
biti jako ljuta.
Ona je ta koja me je ostavila, ree predsjednik i zaklopi asopis. Ve sam
se pitao to se s njom dogodilo.
Nisu vam ak dali ni pie. Dopustite da vam donesem ake.
Isto mi je to rekla i gospodarica. Ako sad ode, nee se ni ti vie vratiti
i ja u itavu veer morati itati ovaj asopis. Radije bih da mi ostane
praviti drutvo. Govorei to, predsjednik je skinuo naoale i dok ih je spremao
u dep, zagledao se u mene kroz polustisnute oi.
470
Kad sam se uspravila na noge i pola prema predsjedniku, odjednom mi se ta
prostrana soba s blijedoutim svilenim zidovima poela initi malenom, jer
mislim da ni jedna soba ne bi bila dovoljno velika da u nju stane sve ono to
sam u tom trenutku osjeala. To to sam ga nakon toliko vremena ponovo vidjela,
probudilo je neto oajniko u meni. Iznenadila sam se to osjeam tugu, a ne
veselje kakvo sam zamiljala da u osjetiti. Pokatkad me je u zadnje vrijeme
hvatao strah da je predsjednik moda tijekom rata naglo ostario, kao to se to
dogodilo s Teti-com. Ve sam s vrata primijetila da su mu bore oko oiju otrije
nego to sam ih zapamtila. I koa oko usta malo mu se opustila, premda mi se
inilo da to daje stanovito dostojanstvo njegovoj energinoj bradi. Pogledala
sam ga ispod oka dok sam se namjetala u kleei poloaj ispred stola i otkrila
sam da me jo uvijek gleda bez ikakvog izraza na licu. Spremala sam se zapoeti
razgovor, ali je predsjednik prvi progovorio.
Jo si uvijek vrlo lijepa ena, Savuri. Zaboga, predsjednie, odgovorila
sam, vie vam nikad neu vjerovati ni rijei. Morala sam provesti pola sata uz
toaletni stoli kako bih nekako sakrila upale obraze.
Siguran sam da si ovih proteklih nekoliko godina pretrpjela gore stvari od
gubitka nekoliko kilograma. Ja sigurno jesam.
Predsjednie, ako vam ne smeta da o tome govorim... ula sam od Nobu-sana
poneto o tekoama s kojima se sueljava vaa kompanija...

No da, nema potrebe da o tome govorimo. Ponekad uspijevamo prebroditi

nevolje samo zato to stalno mislimo na to kakav bi svijet mogao biti kad bi nam
se ikad ispunili nai snovi.
Uputio mi je tuan osmijeh koji se meni uinio tako lijepim da sam se potpuno
izgubila zurei u savreni polumjesec njegovih usnica.
Evo ti prilike da upotrijebi svoj arm i promijeni temu, rekao je.
471
Nisam stigla ni zaustiti kad su se otvorila vrata i u sobu je ula Mameha te
odmah za njom i Bua. Iznenadila sam se kad sam vidjela Buu; nisam oekivala da
e doi. to se pak tie Mamehe, ona se oigledno upravo vratila iz Nagove i
pourila ravno u Ichiriki, mislei kako strano kasni. Nakon to je pozdravila
predsjednika i zahvalila mu se za nekakvu uslugu koju joj je uinio prije tjedan
dana, prvo to je upitala bilo je zato jo nema No-bua i ministra. Predsjednik
je priznao kako se i on to pita.
Kakav je ovo bio neobian dan, rekla je Mameha, govorei gotovo za sebe,
inilo se. Vlak je itav sat stajao pred ulazom u kvotsku postaju, a mi nismo
mogli sii s njega. Dva su mladia na kraju iskoila kroz prozor. Mislim da se
jedan od njih ozlijedio. A onda, kad sam malo prije stigla u Ichiriki, inilo se
kao da nikoga nema. Sirota Bua potpuno je izgubljeno lunjala hodnicima!
Predsjednie, vi poznajete Buu, zar ne?
Ja sve do sada nisam pravo pogledala Buu, ali sad sam vidjela da na sebi ima
jedan izvanredan pepeljastosivi kimono, koji je ispod struka bio posut blistavim
zlatnim tokicama koje su zapravo bile izvezene krijesnice, dok su u pozadini
bile naslikane planine i voda, obasjani mjeseinom. Ni moj, ni Mamehin kimono
nisu se mogli s njime usporediti. Izgleda da je i predsjednik bio zadivljen tim
kimonom, koliko i ja, jer je zamolio Buu da ustane i proeta pred njim. Ona je
to uinila vrlo skromno i samo se jednom okrenula oko sebe.
Zakljuila sam kako ne mogu doi u takvo mjesto kao to je Ichiriki u takvom
kimonu kakav obino nosim, rekla je. Veina onih koje ima moja okiya nisu
osobito elegantni, premda to Amerikanci, ini se, ne primjeuju. Da nisi prema
nama bila tako iskrena, Buo, rekla joj je Mameha, mogli smo misliti kako je
taj kimono dio tvoje uobiajene garderobe.
alite se? Nikad u ivotu nisam na sebi imala tako lijepu haljinu. Posudila
sam je iz jedne okiye u naoj ulici. Ne moete ni zamisliti koliko oekuju da im
za to platim, ali ja jednostavno nemam toliko novaca, pa je, prema tome, to
ionako svejedno, zar ne?
472
Vidjela sam da predsjednika zabavlja ovaj razgovor -jer geje nikad nisu pred
mukarcima govorile o tako vulgarnim stvarima kao to je cijena nekog kimona.
Mameha se okrenula prema njemu kako bi mu neto rekla, ali ju je Bua prekinula.
Mislila sam da e veeras ovdje biti nekakva velika zvjerka.
Moda si mislila na predsjednika, ree Mameha. Ne ini ti se da je on
velika zvjerka?
On najbolje zna je li velika zvjerka ili nije. Ne trebam mu ja to rei.
Predsjednik pogleda Mamehu i toboe iznenaeno uzdigne obrve. Uostalom,
Savuri mi je govorila o nekakvom drugom tipu, nastavila je Bua.
Treba doi Sato Noritaka, Buo, ree predsjednik. On je novi zamjenik
ministra financija.
Ah, znam ja Satoa. Izgleda kao kakav veliki krmak.
Svi smo se nasmijali. Zbilja, Buo, rekla joj je Mameha, to ti svata
izlane!
Upravo su tada vrata sobe kliznula ustranu i u sobu su uli Nobu i ministar,
zacrvenjeni od hladnoe. Iza njih je ula slukinja s pladnjem na kojem je bila
boca sakea, alice i razne delikatese za prismakanje uz pie. Nobu je stajao,
grlei se onom svojom jednom rukom oko prsa i udarajui smrznutim nogama o pod,
ali je ministar jednostavno protutnjao pokraj njega i sjeo za stol. Zagroktao je
na Buu i trznuo glavom ustranu, nareujui joj da se makne kako bi se on mogao

ugurati do mene. Obavljena su upoznavanja, a onda je Bua rekla: Hej, ministre,

kladim se da se vi mene ne sjeate, ali ja o vama puno toga znam.
Ministar ulije u usta alicu sakea koju sam mu upravo natoila i dobaci Buci
pogled koji se meni uinio prilino mrkim.
Tko bi rekao? ree Mameha. Reci nam neto od toga.
Znam da ministar ima mlau sestru koja je udana za gradonaelnika Tokvja,
ree Bua. I znam da je neko uio karate i da je jednom slomio ruku.
473
Ministar je izgledao iznenaen, iz ega sam zakljuila kako to mora biti
tono.
Vidite, ministre, ja poznajem djevojku koju ste vi neko poznavali,
nastavila je Bua. Nao Itsuko. Radile smo zajedno u tvornici u predgrau Osake.
Znate to mi je rekla? Rekla mi je da ste vas dvoje nekoliko puta radili one
stvari.
Uplaila sam se da e se ministar naljutiti, ali njegov se izraz lica
naprotiv smekao i inilo mi se da na njemu vidim traak ponosa.
To je bila zgodna cura, ta Itsuko, rekao je, gledajui Nobua s prikrivenim
osmijehom.
Zaboga, gospodine ministre, ree Nobu. Nikad ne bih rekao da ste vi takav
ljubavnik. Njegove su rijei zvuale iskreno, ali vidjela sam kako jedva
prikriva gaenje. Predsjednikove se oi na trenutak susretnu s mojima, njega je
sve ovo, ini se, zabavljalo.
Trenutak kasnije vrata se otvore i tri slukinje unesu u sobu veeru za
mukarce. Ja sam bila malo gladna i morala sam skrenuti pogled sa ute kreme od
jaja, pomijeane s ginko orasima i posluene u prekrasnim zelenka-stoutim
zdjelicama. Kasnije su se slukinje vratile s tanjurima na kojima su bile
tropske ribe prene na aru, sloene na podlozi od borovih iglica. Nobu je
sigurno primijetio koliko sam gladna, jer je uporno zahtijevao da okuam hranu.
Nakon toga je predsjednik ponudio zalogaj Mamehi, a zatim i Buci, ali je Bua
odbila.
Ne bih tu ribu takla ni za to na svijetu, rekla je. Ne elim je ak ni
gledati.
Zato, to ne valja na toj ribi? upitala je Mameha.
Ako vam kaem, smija^ ete mi se.
Reci, Buo, potaknuo ju je Nobu.
Zato bih vam rekla? To je velika, dugaka pria, a ionako mi nitko nee
vjerovati.
Velika laljivica! dobacila sam joj.
Time, zapravo, nisam rekla Buci kako mislim da je laljivica. Neko, prije
zatvaranja Giona, znali smo se
igrati jednu igru koju smo zvali veliki laac ili laljivica, ovisno o tome
tko je sudjelovao u igri. Igra se sastojala od toga da je svatko morao ispriati
dvije prie od kojih je samo jedna bila istinita. Nakon toga su ostali suigrai
morali pogoditi koja je pria istinita, a koja lana, i onaj tko ne bi pogodio,
morao je za kaznu popiti au sakea.
Neu se igrati, odgovori mi Bua.
Onda nam samo ispriaj tu priu o ribi, ree Mameha. Ne mora ispriati
jo i drugu priu.
Bua nije izgledala previe sretna zbog toga, ali kad smo se Mameha i ja
srdito zagledale u nju, ipak je poela priati.
Oh, pa dobro. Evo, o emu se radi. Ja sam roena u Sapporu i tamo je ivio
jedan stari ribar koji je jednog dana uhvatio nekakvu ribu udna izgleda koja je
mogla govoriti.
Mameha i ja smo se na to pogledale i prasnule u smijeh.
Samo se vi smijte, rekla je Bua, ali to je iva istina.
Samo ti nastavi, Buo. Mi te sluamo, rekao joj je predsjednik.

Dakle, dogodilo se to da je ribar uzeo ribu da je oisti, a ona se poela

glasati i to je zvualo ba kao da govori neki ovjek, samo to ribar nije mogao
razumjeti to to ona govori. Pozvao je nekoliko drugih ribara pa su je i oni
neko vrijeme sluali. Ubrzo je riba bila ve gotovo na izdisaju zato to je tako
dugo bila izvan vode i ribari su odluili da vie nee odugovlaiti, nego e je
ubiti. Meutim, upravo se tada meu njih progurao neki starac i rekao kako on
moe razumjeti svaku rije, jer riba govori ruski.
Svi smo prasnuli u smijeh, ak je i ministar malo za-roktao. Kad smo se
utiali, Bua je rekla: Znala sam da mi neete vjerovati, ali to je iva
istina!
Hou znati to je ta riba govorila, ree predsjednik.
Bila je ve skoro mrtva, zato je nekako kao... aptala. I kad se starac
nagnuo nad nju i prislonio uho uz njezine
usnice...

474
475
Ribe nemaju usnice! umijeala sam se.
U redu, prislonio je uho uz... kako god to zovete, nastavila je Bua. Uz
rubove ribljih usta. A riba je rekla: Reci im neka me slobodno oiste. Nemam
vie zbog ega ivjeti. Ona tamo riba koja je malo prije izdahnula bila je moja
ena.
Znai, ribe odravaju vjenanja! ree Mameha. Imaju ene i mueve!
To je bilo prije rata, dobacila sam. Nakon rata si vie ne mogu priutiti
vjenanja i brakove. Samo plivaju naokolo i trae posao.
Ovo se dogodilo mnogo godina prije rata, rekla je Bua. Davno, davno
prije. ak i prije nego to se rodila moja majka.
Kako onda zna da je sve to istina? upitao ju je Nobu. Riba ti to sigurno
nije rekla.
Ta je riba odmah tada uginula! Kako mi je mogla bilo to rei kad se ja jo
nisam bila rodila? Osim toga, ja ne znam ruski.
U redu, Buo, rekla sam joj, znai, ti vjeruje daje i ova predsjednikova
riba jedna od tih riba koje govore.
Nisam to rekla. Ali izgleda tono tako. Ne bih je jela da ba umirem od
gladi.
Ako se ti tada jo nisi bila rodila, ree predsjednik, i ak se ni tvoja
majka jo nije bila rodila, otkud zna kako je ta riba izgledala?
Vi znate kako izgleda predsjednik vlade, je li tako? odgovori Bua. A
jeste li se kad upoznali s njime? U stvari, vi vjerojatno jeste. ekajte, sjetit
u se nekog boljeg primjera. Evo, znate kako izgleda car, iako nikad niste imali
ast vidjeti ga izbliza!
Predsjednik je imao ast, Buo, ree joj Nobu.
Znate to hou rei. Svi znaju kako car izgleda. To hou rei.
Postoje fotografije cara, ree Nobu. Ti nisi mogla vidjeti fotografiju te
ribe.
476
Ta je riba slavna u kraju u kojem sam ja odrasla. Majka mi je priala o njoj i
kaem vam, izgleda tono kao ta stvar tamo na stolu!
Hvala nebesima za ljude kao to si ti, Buo, ree predsjednik. U usporedbi
s tobom, svi mi izgledamo beskrajno dosadni.
Pa, to je moja pria. Neu ispriati jo jednu. Ako se vi hoete igrati
velikog laca, neka pone netko drugi.
Ja u poeti, ree Mameha. Evo moje prve prie. Kad sam imala otprilike
est godina, otila sam jednog jutra izvui vodu iz bunara u naoj okiyi kadli

ujem nekog mukarca kako proiava grlo i kalje. Ti su zvukovi dolazili

iznutra, iz bunara. Probudila sam gospodaricu o-kiye i ona je dola do bunara
kako bi to posluala. Kad smo svjetiljku nagnule nad bunar, nita nismo mogle
vidjeti, ali smo ga i dalje ule, sve dok nije izalo sunce. Onda su zvukovi
prestali i nikad ih vie nismo ule.
Druga je pria istinita, ree Nobu, premda je jo uope nisam uo.
Morate uti obje prie, nastavila je Mameha. Evo druge. Jednom sam s
nekoliko drugih geja otila na zabavu u kuu Akite Masaichija. To je bio jedan
uveni poslovni ovjek koji se silno obogatio prije rata. Nakon to smo satima
pjevali i pili, Akita-san je zaspao na strunjaama, a jedna od geja odvela nas
je sve u susjednu sobu i pokazala nam veliku krinju punu pornografskih slika
svake vrste. Meu njima je bilo i umjetnikih slika, drvoreza, ukljuujui neke
koji su nosili potpis slavnog Hiroshigea...
Hiroshige nikad nije radio pornografske slike, prekinula ju je Bua.
O da, Buo, radio ih je, ree predsjednik. Ja sam vidio neke od njih.
A bilo je i raznih slika europskih mukaraca i ena, nastavila je Mameha,
kao i nekoliko kolutova filma.
Dobro sam poznavao Akitu Masaichija, rekao je predsjednik. On ne bi imao
pornografsku zbirku. Ona prva pria je istinita.
477
Dakle, stvarno, predsjednie, ree Nobu. Zar vjerujete u priu o bunaru iz
kojeg dopire glas mukarca?
Ne moram ja to vjerovati. Vano je samo da Mameha misli kako je to istina.
Bua i predsjednik dali su svoje glasove za priu o bunaru. Ministar i Nobu
glasovali su za pornografiju. to se mene tie, ja sam te prie ve ranije ula
i znala sam da je istinita ona o mukarcu u bunaru. Ministar je spremno
prihvatio kaznu i ispio au sakea, ali je Nobu stalno gunao, zato smo ga
natjerali da on bude sljedei pripovjeda.
Neu se igrati te glupe igre, rekao je.
Igrat ete se ili ete za kaznu ispiti au sakea u svakom krugu, rekla mu
je Mameha.
No dobro, hoete dvije prie, ispriat u vam dvije prie, rekao je. Evo
prve. Imam jednog malog bijelog psa koji se zove Kubo. Jedne noi sam se vratio
kui i njegova je dlaka bila potpuno plava.
Ja to vjerujem, rekla je Bua. Sigurno ga je oteo nekakav demon.
Nobu ju je pogledao kao da uope ne moe zamisliti da Bua to ozbiljno
govori. Sljedee se noi to ponovilo, oklijevajui je nastavio, samo to mu
je sad dlaka bila jarkocrvena.
Sasvim sigurno su to bili demoni, rekla je Bua. Oni vole crvenu boju. To
je boja krvi.
Nobu je poeo pokazivati jasne znakove srditosti kad je to uo. Evo moje
druge prie. Prolog tjedna sam jednog jutra tako rano otiao u ured da sam
doao prije svoje tajnice. U redu, koja je pria istinita?
Naravno, svi smo odabrali tajnicu, osim Bue, koja je za kaznu morala popiti
au sakea. Pazi, ne alicu, au. Ministar ju je natoio za nju, dodavajui kap
po kap, sve dok nije bila do vrha puna i ak se povrina sakea malo ispupila
preko ruba. Bua je morala prvo malo otpiti prije nego to ju je mogla uzeti u
ruku. Zabrinula sam se gledajui je s tom aom, jer njoj nije trebalo puno da
se napije.
478
Ne mogu vjerovati da ona pria sa psom nije istinita, rekla je nakon to je
ispraznila au. inilo mi se da ve ujem kako joj se poinje plesti jezik.
Kako ste mogli tako neto izmisliti?
Kako sam to mogao izmisliti? Pravo je pitanje kako si ti to mogla
povjerovati. Psi ne mogu odjednom postati plavi. Ili crveni. I ne postoje
nikakvi demoni.

Ja sam bila sljedea na redu. Ovo je moja prva pria. Jedne noi, pred dosta
godina, kabuki glumac Yoegoro se jako napio i rekao mi kako me je on oduvijek
smatrao lijepom.
Ta pria nije istinita, ree Bua. Ja poznajem Yoe-gora.
Sigurna sam da ga poznaje. Ali bilo kako bilo, rekao mi je da me smatra
lijepom i otada mi je povremeno pisao pisma. U jednom kutu svakog pisma
zalijepio bi jednu malu, kovravu crnu dlaku.
Predsjednik se na to nasmijao, ali se Nobu naglo u-spravio i srdito rekao:
Ti glumci, zbilja. Kakav nepodnoljiv soj ljudi!
Ne razumijem. Sto misli s tim kovrava crna dlaka? upitala je Bua, ali
sam po izrazu njezina lica vidjela kako zna odgovor.
Svi su zautjeli, ekajui drugu priu. Meni je ta pria bila na umu otkako
smo poeli igrati tu igru, iako sam je se bojala ispriati i uope nisam bila
sigurna je li s moje strane pametno to u to ispriati ili nije.
Jednom dok sam jo bila dijete, zapoela sam, jako sam se rastuila jednog
dana i otila sam na obalu Shira-kawe i tamo se rasplakala...
Kad sam poela priati o tome, osjetila sam gotovo kao da pruam ruku preko
stola kako bih dotaknula ruku predsjednika. Naime, inilo mi se kako se nikome u
sobi ta pria nee initi neobinom, ali e predsjednik znati koliko je ona
intimna - odnosno, barem sam se tome nadala. Osjeala sam se kao da razgovaram s
njime, prisnije nego ikad dosad i dok sam govorila, osjeala sam kako sva
479
I
gorim od vruine. Podigla sam na kratko pogled, oekujui da u zatei
predsjednika kako me upitno gleda. Meutim, inilo se da on uope ne obraa
pozornost na mene. Odjednom sam se osjetila tatom, poput djevojke koja
afektirano hoda ulicom, mislei kako je svi gledaju, a onda najednom otkrije
kako na ulici nema nikoga.
Sigurna sam da je ovog puta svima u sobi dojadilo ekati da napokon nastavim,
jer mi je Mameha rekla: No? Hajde, nastavi. Bua je takoer neto promrmljala,
ali ju nisam razumjela.
Ispriat u vam jednu drugu priu, rekla sam. Sjeate se geje Okiachi?
Ona je poginula u jednoj nezgodi tijekom rata. Mnogo godina prije toga
razgovarale smo jednog dana i ona mi je rekla kako se oduvijek boji da e joj na
glavu pasti nekakva teka drvena kutija i usmrtiti je. I tono se to dogodilo.
Sanduk pun metalnog otpada pao je s police ravno na nju.
Toliko sam bila zaokupljena svojim osjeajima da sam tek sada shvatila kako
nijedna od mojih pria nije istinita. Obje su bile samo djelomino istinite, ali
to me nije previe zabrinjavalo, jer veina ljudi vara u ovoj igri. Stoga sam
priekala da predsjednik odabere jednu priu - odabrao je onu o Yoegoru i
kovravoj crnoj dlaki - i objavila sam da je on pogodio. Ovog su puta Bua i
ministar za kaznu popili ake.
Nakon toga je doao red na predsjednika. Meni ovakve igre ba ne lee, rekao
je. Za razliku od vas geji koje ste tako vjete u laganju.
Predsjednie! ukorila ga je Mameha, ali, naravno, samo se alila.
Zabrinut sam za Buu, zato u nastojati da moje prie budu to
jednostavnije. Jer ako e morati popiti jo jednu au sakea, nisam siguran da
e to moi podnijeti.
Bua je doista ve poela gledati ukri. ak mislim da nije ni sluala
predsjednika, sve dok on nije izgovorio njezino ime.
Samo pozorno sluaj, Buo. Evo moje prve prie. Veeras sam doao na jednu
zabavu u ajanu Ichiriki. A evo
480
druge. Prije nekoliko dana u moj je ured ula jedna riba -ne, zaboravi to. Ti bi
ak mogla povjerovati da postoje ribe koje hodaju. to kae na ovu. Prije
nekoliko dana, otvorio sam ladicu svog stola i iz nje je iskoio jedan

ovjeuljak u uniformi i poeo plesati i pjevati. U redu, koja je od ove dvije

prie istinita?
Ne oekujete valjda da u povjerovati kako vam je nekakav ovjek iskoio iz
ladice, odgovorila je Bua. Samo odaberi jednu priu. Koja je istinita? Ona
druga. Ne sjeam se vie to je to bilo. Trebali bismo, predsjednie, sada vas
natjerati da za kaznu popijete au sakea, rekla je Mameha.
Kad je Bua ula rijei za kaznu i au sakea, vjerojatno je pomislila
kako je opet pogrijeila, jer prije nego to se itko od nas snaao, zgrabila je
au i ispila je do polovice i moram rei, prilino je loe izgledala.
Predsjednik je to prvi primijetio i uzeo joj au iz ruke.
Ti nisi kini oluk, Buo, rekao joj je. Ona je tupo zurila u njega, stoga
ju je upitao uje li ga.
Moda vas uje, rekao je Nobu, ali vas sigurno ne vidi.
Doi, Buo, ree predsjednik. Odvest u te kui. Ili u te odvui ako
drugaije nee ii.
Mameha se ponudila da e mu pomoi i zatim su njih dvoje zajedno izveli Buu,
ostavljajui Nobua i ministra sa mnom.
Pa, gospodine ministre, kako vam se svidjela dananja veer?
Mislila sam da je ministar isto toliko pijan kao Bua, ali je na moje
iznenaenje promrmljao kako je veer bila vrlo ugodna. Uistinu ugodna, dodao
je, kimajui glavom nekoliko puta kako bi to potvrdio. Zatim je pruio prema
meni svoju alicu za ake, traei da mu je napunim, ali se Nobu nagnuo i uzeo
mu je iz ruke.
481

i Trideset drugo poglavlje

Cijele te zime i idueg proljea Nobu je nastavio dovoditi ministra u Gion
jednom ili ak dva puta tjedno. S obzirom na to koliko su vremena provodili
zajedno tijekom tih mjeseci, ovjek bi mislio da e ministar s vremenom shvatiti
kako Nobu prema njemu osjea sklonost kakvu iljak za led osjea prema komadu
leda, ali ukoliko mu je to doprlo do mozga, nije to niim pokazao. Iskreno
reeno, inilo mi se kako ministar uope nije ovjek koji mnogo toga primjeuje
oko sebe, osim dvije stvari: kleim li ja pokraj njega i je li mu alica puna
sakea. Njegova mi je odanost ponekad oteavala ivot: ako bih ministru
posveivala previe pozornosti, Nobu bi postao razdraljiv i ona strana njegova
lica na kojoj je imao manje oiljaka zacrvenjela bi se od srdbe. Zbog toga je
prisutnost predsjednika, Mamehe i Bue bila za mene tako dragocjena. Oni su
igrali ulogu slame u sanduku sa staklom.
Naravno, meni je predsjednikova prisutnost bila dragocjena i zbog drugih
razloga. ee sam ga viala tih mjeseci nego svih onih godina prije toga i s
vremenom sam shvatila kako ona slika o njemu koju sam dozivala u pamet dok bi
nou leala na svom futonu, ne odgovara njegovom stvarnom izgledu, barem ne u
potpunosti. Na primjer, uvijek sam zamiljala da su mu oni kapci glatki i
gotovo bez trepavica, dok su, u stvari, bili obrubljeni gustim, mekim
trepavicama to su sliile na male etkice. Usta su mu, takoer, bila mnogo
izraajnija nego to sam to ikad ranije zapazila - zapravo, toliko izraajna da
je
482
esto slabo uspijevao prikriti osjeaje. Kad mu je neto bilo smijeno, a nije
to elio pokazati, ja bih ipak primijetila kako mu podrhtavaju kutovi usnica.
Ili kad bi se duboko zamislio - premeui, moda, u glavi kakav problem koji je
iskrsnuo tijekom dana - dohvatio bi katkad alicu za ake i vrtio je meu
prstima, a usta bi mu otvrdnula tako da bi mu se s obje strane usjekle duboke
bore sve do brade. Kad bi se tako zanio u misli, osjeala sam se slobodnom
otvoreno zuriti u njega. S vremenom mi se neto u tim stisnutim ustima i dubokim
borama poelo initi neizrecivo privlanim. inilo mi se da to pokazuje koliko

on temeljito razmilja o stvarima i koliko ga drugi ljudi ozbiljno shvaaju.

Jedne veeri dok je Mameha priala nekakvu dugaku priu, potpuno sam se
prepustila zurenju u predsjednika i tek kad sam se napokon osvijestila, shvatila
sam kako bi svakome tko me je moda promatrao moralo izgledati udno to to
radim. Sreom, ministrove su oi ve bile zamagljene od pia, a Nobu je neto
vakao i nabadao po tanjuru svojim tapiima, ne obraajui uope pozornost bilo
na Mamehu, bilo na mene. Meutim, Bua me je, inilo se, itavo vrijeme
promatrala. Kad sam je pogledala, vidjela sam joj na licu osmijeh za koji nisam
bila sigurna kako bih ga protumaila.
Jedne veeri potkraj veljae, Bua nije mogla doi u Ichiri-ki jer se razboljela
od gripe. Predsjednik je takoer kasnio i tako smo Mameha i ja provele oko sat
vremena same s Nobuom i ministrom. Na kraju smo odluile plesati, vie zbog
vlastite zabave, nego zbog njih. Nobu nije bio osobit ljubitelj plesa, a
ministra ples uope nije zanimao. Moram rei, ni mi nismo gorjele od elje za
plesom, ali nismo se mogle sjetiti nieg boljeg ime bismo prikratile vrijeme.
Prvo je Mameha izvela nekoliko kratkih plesnih toaka, dok sam je ja pratila
na shamisenu. Nakon toga smo se zamijenile. Upravo kad sam zauzela poetnu pozu
za svoj prvi ples - gornji dio tijela je bono izvijen, tako da lepeza gotovo
dotie pod, a druga je ruka ispruena ustra483
ti
nu - vrata su se otvorila i uao je predsjednik. Pozdravili smo ga i ja sam
priekala da se on smjesti za stolom. Bilo mi je jako drago to je doao, jer
iako sam znala da me je gledao na pozornici, nikad me nije vidio da pleem u
ovako intimnom okruenju. Isprva sam kanila izvesti jedan kratki ples koji se
zove Treperenje jesenskog lia, ali sam se sad predomislila i zamolila Mamehu
da umjesto toga svira Okrutnu kiu. Pria sadrana u plesu O-krutna kia
govori o jednoj mladoj eni koja je duboko dirnuta time to je njezin ljubavnik
svukao sa sebe kapu-ti kimona kako bi je zatitio od kie, jer zna da je on, u
stvari, zaarani duh koji e se rastopiti ako se smoi. Moje su me uiteljice
esto hvalile kako umijem lijepo izraziti osjeaj tuge mlade ene, a u dijelu
plesa kad sam se trebala sporo spustiti na koljena, gotovo mi se nikad nije
dogaalo da mi noge drhte kao to se znalo dogaati veini plesaica. Vjerojatno
sam to ve spominjala, ali u plesovima Inoue kole izraz lica jednako je vaan
kao i pokreti nogu ili ruku. Zato, premda bih bila rado tijekom plesa koji put
bacila pogled na predsjednika, morala sam drati oi propisno usmjerene i ni
jednom ga nisam uspjela pogledati. Umjesto toga, kako bih unijela u ples to
vie o-sjeaja, usredotoila sam se na najtuniju situaciju koje sam se mogla
sjetiti, te sam zamislila kako moj danna nije sa mnom u sobi - pritom nisam
zamislila predsjednika, nego Nobua. im sam do kraja uobliila tu zamisao u
glavi, odjednom je sve oko mene otealo i objesilo se prema zemlji. Vani, u
vrtu, kine su kapi padale sa streha krova poput tekih staklenih kuglica. ak
se inilo kako i strunjae pritiu pod sobe svojom teinom. Sjeam se da sam
mislila kako ne pleem zato da bih izrazila tugu mlade ene koja je izgubila
svog natprirodnog ljubavnika, nego vlastitu bol koju bih osjetila kad bi iz mog
ivota zauvijek nestalo neto do ega mi je naroito stalo. Zatekla sam se kako
mislim i na svoju sestru Satsu te sam plesom pokuala izraziti gorinu nae
vjene razdvojenosti. Pri kraju plesa osjeala sam se gotovo svladana tugom, ali
doista nisam bila pripremljena za ono to sam ugledala kad sam se okrenula i
pogledala predsjednika.
484
On je sjedio na uglu stola bliem meni i tako ga, sluajno, nitko osim mene nije
mogao vidjeti. Prvo mi se uinilo da je osupnut, jer su mu oi bile iroko
rastvorene. Ali ba kao to bi mu ponekad zatitrali uglovi usana kad bi se
trudio sakriti osmijeh, tako sam ih sad vidjela kako titraju, ali od napora da
sakrije drugaije osjeaje. Nisam mogla biti sigurna, ali imala sam dojam da su

mu oi teke od suza. Gledao je prema vratima i pravio se kao da eka nos kako
bi prstom mogao obrisati kutove oiju, zatim je zagladio obrve kao da su one
uzrok zbog kojeg mu suze oi. Bila sam tako potresena njegovom tugom da sam se
na trenutak osjetila gotovo potpuno izgubljenom. Vratila sam se za stol, a
Mameha je poela razgovarati s Nobuom. Malo kasnije predsjednik ih je prekinuo
pitanjem:
Gdje je Bua veeras?
On, bolesna je, predsjednie, odgovorila je Mameha. Kako to misli? Zar uope
nee doi? Ne, nee doi, ree Mameha. I dobro je da je ostala kod kue s
obzirom daje dobila eluanu gripu.
Mameha je nastavila razgovor s Nobuom. Vidjela sam kako je predsjednik
pogledao na sat i zatim je, jo uvijek pomalo nesigurnim glasom, rekao:
Mameha, morat e me ispriati. Ni ja se veeras ne osjeam najbolje.
Nobu je rekao neto smijeno ba kad je predsjednik odgurnuo vrata i svi su
se nasmijali. Ali meni se u glavi javila misao koja me je uplaila. Ja sam
svojim plesom pokuala izraziti bol zbog neije odsutnosti. Time sam svakako
sebe rastuila, ali i predsjednika, a je li mogue da je on pritom mislio na
Buu - koja je, na kraju krajeva, stvarno veeras bila odsutna? Nisam mogla
zamisliti da je bio na rubu plaa zbog Buine bolesti ili bilo ega slinog, ali
moda sam uzburkala u njemu neke skrivenije, sloenije osjeaje. Znala sam samo
to da je nakon mog plesa predsjednik upitao gdje je Bua, te da je otiao kad je
uo da je bolesna. Teko mi je bilo povjerovati u to. Da sam
485
kojim sluajem otkrila kako predsjednik gaji osjeaje prema Mamehi, ne bi me to
iznenadilo. Ali Bua? Kako bi predsjednik mogao eznu ti za nekim tako... pa,
tako ne-profinjenim?
Moda misli kako bi se svaka razumna ena nakon toga prestala uzalud nadati.
Ja sam doista neko vrijeme svakodnevno odlazila gataru i briljivije nego inae
prouavala svoj almanah, traei nekakav znak koji bi mi rekao da li bih se
trebala pokoriti svojoj, kako se inilo, neizbjenoj sudbini. Dakako, mi Japanci
ivjeli smo tada u desetljeu zgaenih nada. Ne bi me iznenadilo da su i moje
nade umrle, ba kao to su umrle nade tolikih drugih ljudi. Ali s druge strane,
bilo je mnogo onih koji su vjerovali da e se naa zemlja jednog dana ponovo
uzdignuti, a svi smo znali da se to nikad nee dogoditi ako se pomirimo s time
da zauvijek ivimo u ruevinama. Svaki put kad bih u novinama proitala
reportau o nekoj maloj radionici, koja je, recimo, prije rata proizvodila
nekakve dijelove za bicikl i sad je opet u punom pogonu, kao da rata nije ni
bilo, rekla bih samoj sebi: ako itav na narod ima snage izai iz mrane doline
u kojoj se naao, onda svakako postoji nada da u i ja uspjeti izai iz svoga
mraka.
Od oujka pa nadalje, tijekom cijelog proljea, Mameha i ja bile smo zaokupljene
pripremama za priredbu Plesovi stare prijestolnice, koja se te godine
postavljala na scenu prvi put nakon zatvaranja Giona u posljednjim godinama
rata. Sluajno su predsjednik i Nobu takoer bili vrlo zaposleni tih mjeseci i
samo su dva puta doveli ministra u Gion. A onda, jednog dana u prvom tjednu
lipnja, stigla je poruka da me kompanija Iwamura poziva neka doem u ajanu
Ichiriki u ranim veernjim satima. Ja sam ve imala jedan angaman dogovoren
prije nekoliko tjedana koji nisam mogla propustiti i tako, kad sam napokon
otvorila vrata kako bih se pridruila zabavi, kasnila sam pola sata. Na moje
iznenaenje, umjesto uobiajene skupine oko stola, u sobi sam nala samo Nobua i
ministra.
486
Odmah sam vidjela da je Nobu ljutit. Ja sam, naravno, mislila da se ljuti to
sam ga pustila da toliko vreme: na sam pravi drutvo ministru - premda, istini
za volju, njih dvojica su jedan drugom pravili drutvo otprilike isto toliko
koliko vjeverica pravi drutvo kukcima koji ive s njom na istom stablu. Nobu je

kuckao prstima po stolu, s izrazom duboke zlovolje na licu, a ministar je stajao

kraj prozora i gledao u vrt.
U redu, gospodine ministre! ree Nobu kad sam se smjestila kod stola.
Dosta ste gledali grmlje kako raste. Zar emo itavu veer ovdje sjediti i
ekati na vas?
Ministar se trgnuo i lagano se naklonio u znak isprike, prije nego to je
zauzeo svoje mjesto na jastuku koji sam za njega pripremila. Obino mi je bilo
teko smisliti to bih mu rekla, ali veeras mi je bilo lake, budui da ga tako
dugo nisam vidjela.
Gospodine ministre, rekla sam, zar vam se vie ne sviam?
Ha? rekao je ministar i ak je uspio namjestiti lice u izraz iznenaenja.
Niste me doli vidjeti vie od mjesec dana! Je li to zato to je Nobu-san
bio neljubazan i nije vas dovodio u Gion toliko esto koliko je trebao?
Nobu-san nije neljubazan, odgovorio je ministar. Potom je otpuhnuo nekoliko
puta u nos i dodao: Ionako sam ve previe traio od njega.
Nije neljubazan, a nije vas doveo vie od mjesec dana? To sasvim sigurno
nije ljubazno od njega. Moramo toliko toga nadoknaditi.
Aha, umijeao se Nobu, veinom proputene pijanke.
Zaboga, kako je Nobu-san veeras angrizav. Je li takav bio itavu veer? A
gdje su predsjednik, Mameha i Bua? Zar nam se oni nee pridruiti?
Predsjednik veeras nije mogao doi, odgovori Nobu. Za ostale ne znam. One
su tvoja briga, a ne moja.
Trenutak kasnije otvorila su se vrata i dvije su slukinje unijele veeru za
mukarce. Trudila sam se da im
487
pravim drutvo dok su jeli - to jest, prvo sam neko vrijeme pokuavala navesti
Nobua na razgovor, ali on nije bio razgovorljiv; zatim sam pokuala navesti
ministra da neto kae, ali naravno, lake bih istisnula rije-dvije iz iver-ka
na aru koji mu je bio na tanjuru. I tako sam na kraju odustala i samo sam
brbljala o svemu to bi mi palo na pamet, dok se nisam poela osjeati kao kakva
starica koja pria sa svojim psima. itavo sam vrijeme obojici obilato toila
ake. Nobu nije puno pio, ali mi je ministar svaki put zahvalno pruao svoju
alicu. Ba kad se u ministro-vim oima pojavio onaj staklasti pogled, Nobu je,
kao da se upravo probudio, odluno spustio svoju alicu na stol, obrisao usta
ubrusom i rekao:
U redu, gospodine ministre, za veeras je dosta. Vrijeme je da krenete
kui.
Nobu-san! rekla sam. Imam dojam da se va gost tek poeo zabavljati.
Dovoljno se zabavljao. Za promjenu ga aljemo kui ranije, hvala budi
nebesima. Hajdemo, gospodine ministre! Vaa ena e vam biti zahvalna.
Ja nisam oenjen, rekao je ministar. Ali ve je natezao arape i pripremao
se ustati.
Povela sam Nobua i ministra kroz hodnik do ulaza i pomogla ministru navui
cipele. Jo je uvijek bilo vrlo malo taksija, jer se benzin nije slobodno
prodavao, ali je slukinja pozvala jednu riku i pomogla ministru da se popne.
Ve sam primijetila da se pomalo udno ponaa, ali te je veeri drao oi uprte
u koljena i nije se ak ni oprostio. Nobu je ostao u ulazu, srdito zurei u no
kao da promatra oblake kako se skupljaju, iako je veer bila vedra. Kad je
ministar otiao, rekla sam mu: Nobu-san, to je to zaboga s vama dvojicom?
On* me je s gaenjem pogledao i vratio se u ajanu. Nala sam ga u sobi kako
kucka alicom za ake po stolu. Pomislila sam da eli piti, ali mi nije
odgovorio kad sam ga upitala, a boca je ionako bila prazna. ekala sam neko
vrijeme, mislei da mi eli neto rei, ali sam na kraju ipak prva progovorila.
488
Pogledajte se samo, Nobu-san. Imate izmeu oiju boru duboku kao jarak.
On je na to malo opustio miie oko oiju, tako da se bora razila. Nisam
vie tako mlad kao to sam bio, zna, rekao mi je.

to bi to trebalo znaiti?
To znai da su se neke bore ustalile i nee nestati samo zato jer ti kae
da bi trebale nestati.
Postoje dobre i loe bore, Nobu-san. Nemojte to zaboraviti.
Ni ti nisi vie tako mlada kao to si neko bila, zna. Sad ste me jo poeli
vrijeati! Jo ste u gorem raspoloenju nego to sam se bojala. Zato ovdje nema
nikakvog akohola? Oito bi vam dobro dolo jedno pie. Ne vrijeam te. Samo
iznosim injenice. Postoje dobre i loe bore i postoje dobre i loe
injenice, odgovorila sam mu. Loe je injenice najbolje izbjegavati.
Potraila sam slukinju i zatraila neka donese pladanj s whiskeyjem, vodom i
malo suene hobotnice, jer sam se sjetila kako Nobu nije gotovo ni taknuo svoju
veeru. Kad je pladanj stigao, natoila sam scotch u au, dolila vode i stavila
to pred njega.
Evo, rekla sam, pravite se daje to lijek i popijte. Otpio je gutljaj, ali
vrlo mali. Do dna, rekla sam. Pit u onako kako ja hou.
Kad lijenik naredi pacijentu da popije lijek, pacijent popije lijek. Hajde,
popijte to!
Nobu iskapi au, ali me nije htio gledati dok je pio. Ja sam mu odmah ponovo
natoila i rekla mu neka i to popije.
Ti nisi lijenik! rekao mi je. Pit u tempom koji meni odgovara.
Dajte, dajte, Nobu-san. Svaki put kad otvorite usta, uvalite se u goru
nevolju. to je pacijent bolesniji, to vie lijekova mora popiti.
489
Neu te posluati. Mrzim piti sam.
U redu, ja u vam se pridruiti, rekla sam. Stavila sam u au nekoliko
kockica leda i pruila au Nobuu da mi natoi. Na licu mu se ukazao mali
osmijeh kad mi je uzeo au iz ruke - svakako prvi osmijeh koji sam te veeri
vidjela - i briljivo mi je ulio dva puta vie scotcha nego to sam ja njemu
natoila, te je na to samo pljusnuo malo vode. Ja sam onda uzela njegovu au,
izlila je u zdjelu nasred stola i ponovo je napunila s isto toliko scotcha
koliko je on ulio meni - uz mali dodatak, za kaznu.
Dok smo pili nisam se mogla suzdrati da ne pravim grimase: za mene je piti
whiskey otprilike isto takav uitak kao da srcem vodu iz jarka pokraj ceste.
Pretpostavljam da su te grimase imale povoljan uinak na Nobua, jer je nakon
toga bio mnogo manje mrzovoljan. Kad sam dola do daha, rekla sam: Ne znam to
vam je veeras. A i ministru, to se toga tie.
Ne spominji mi tog ovjeka! Ve sam ga poeo zaboravljati, a ti si me sad
opet podsjetila na njega. Zna to mi je rekao prije nego to si dola?
Nobu-san, rekla sam, moja je dunost da vas razveselim, eljeli vi piti
ili ne. Gledali ste iz veeri u veer ministra kako se opija. Sad je vrijeme da
se vi napijete.
Nobu me je opet zlovoljno pogledao, ali je uzeo au, premda s izrazom
ovjeka koji ide na stratite i dugo je gledao u nju prije nego to ju je
iskapio. Potom ju je spustio na stol i protrljao oi nadlanicom kao da pokuava
razbistriti pogled.
Sayuri, rekao je, moram ti neto rei. ut e za to prije ili kasnije.
Prolog smo tjedna ministar i ja razgovarali s vlasnicom ajane Ichiriki.
Raspitivali smo se o mogunosti da ministar postane tvoj danna.
Ministar? rekla sam. Nobu-san, ne shvaam. Je li to vi elite?
Jasno da ne elim. Ali ministar nam je neizmjerno pomogao i nisam imao
izbora. Okupacijske su se vlasti spremale donijeti konanu presudu protiv
Iwamura Elek490
trike, zna. Konfiscirali bi nam kompaniju. Pretpostavljam da bismo predsjednik
i ja morali nauiti mijeati cement ili tako neto, jer nam ne bi bilo
dozvoljeno da se ikad vie bavimo svojim poslom. Meutim, ministar ih je

primorao da iznova razmotre na sluaj i uspio ih je uvjeriti kako je postupak

prema nama bio previe otar. A to je istina, zna.
A Nobu-san ipak naziva ministra svakakvim imenima, rekla sam. Meni se
ini...
On zasluuje da ga nazovem bilo kojim imenom koje mi padne na pamet! Meni se
on ne svia, Sayuri. Jo manje mi se svia to znam da mu dugujem zahvalnost.
Shvaam, rekla sam. Znai, mene ete dati ministru zato...
Nitko te ne pokuava dati ministru. On ionako nema dovoljno novaca da bi bio
tvoj danna. Ja sam ga naveo da povjeruje kako bi kompanija Iwamura bila voljna
plaati - to, naravno, nije istina. Ja sam unaprijed znao odgovor, inae ne bih
ni razgovarao s vlasnicom ajane. Ministar je bio strano razoaran, zna. Na
trenutak mi se gotovo saalio.
Nita od ovog to je Nobu govorio nije bilo smijeno. Ali ipak sam se morala
nasmijati, jer mi se odjednom pred oima ukazala slika ministra kao mog danne,
kako se na-ginje sve nie i nie nad mene s onom svojom isturenom eljusti, sve
dok odjednom ne pone otpuhivati svoj dah u moj nos.
Ah, znai, tebi je to smijeno? ree Nobu. Zbilja, Nobu-san... ispriavam se,
ali kad zamislim ministra...
Ja ga ne elim zamiljati! Dovoljno mi je to to sam morao sjediti kraj
njega i razgovarati s vlasnicom Ichiriki-ja.
Natoila sam Nobuu jo jedno pie, a on je natoio meni. Nimalo mi se nije
pilo, soba mi se ve inila ispunjena maglicom. Ali Nobu je podigao au i ja
nisam imala drugog izbora nego piti zajedno s njim. Nakon to je iska491
Bi.
pio au, obrisao je ubrusom usta i rekao: Strano je biti iv u ovom vremenu,
Savuri.
Nobu-san, mislila sam da pijemo kako bismo se razvedrili.
Mi se svakako odavno poznajemo, Savuri. Moda... petnaest godina! Je li to
tono? rekao je. Ne, nemoj odgovoriti. Hou ti neto rei i ti e mirno
sjediti i sluati. Odavna sam ti to htio rei i sad je napokon dolo vrijeme za
to. Nadam se da me slua, jer u to rei samo jednom. Evo: ja ba previe ne
volim geje, ti to ve vjerojatno zna. Ali oduvijek sam mislio kako ti, Savuri,
nisi sasvim ista kao ostale.
Priekala sam trenutak da Nobu nastavi, ali nije.
Je li to sve to mi je Nobu-san htio rei? upitala sam.
Pa, zar to ne ukazuje na to da sam trebao za tebe initi svakakve stvari? Na
primjer... ha! Na primjer, trebao sam ti kupovati nakit.
Kupovali ste mi nakit. U stvari, uvijek ste bili prema meni i odve
ljubazni. Prema meni - jer sasvim sigurno niste ljubazni prema svakome.
Pa, trebao sam ti kupiti vie toga. Uostalom, to nije ono o emu govorim.
Nije mi lako objasniti to mislim. Pokuavam ti rei kako sam napokon shvatio
kakva sam budala. Smijala si se malo prije na pomisao da ti ministar bude danna.
A pogledaj mene: jednoruki mukarac, s koom poput - kako me ono zovu, guter?
Oh, Nobu-san, ne smijete tako govoriti o sebi...
Napokon je doao taj trenutak. Godinama sam ekao. Morao sam ekati da proe
ta tvoja glupost s generalom. Svaki put kad bih te zamislio s njime... no da, ne
elim uope misliti na to. I taj glupi ministar, kako mu je to samo palo na
pamet! Jesam li ti ispriao to mi je veeras rekao? To je najgore od svega.
Nakon to je saznao da nee postati tvoj danna, dugo je tu sjedio kao da je od
zemlje i na posljetku mi je rekao: Mislio sam da ste mi rekli kako mogu biti
Savurin danna. Nikad mu tako neto nisam rekao! Uinili smo to smo mogli,
gospodine
492
ministre i nije nam uspjelo, odgovorio sam mu. Onda je on rekao: A ne biste
mogli dogovoriti samo jednom? Rekao sam mu: to bih vam trebao dogovoriti samo

jednom? Da budete Savurin danna samo jednom? Mislite, jednu veer? A on je na

to kimnuo glavom! Dakle, rekao sam mu: Sluajte, gospodine ministre! Dovoljno
je strano ii gazdarici ajane i predloiti ovjeka kao to ste vi za dannu
takvoj eni kao to je Savuri. Uinio sam to samo zato jer sam znao da se to
nee ostvariti. Ali ako mislite...
Niste mu to rekli!
Nego to nego jesam. Rekao sam: Ali ako mislite da bih dogovarao za vas da
provedete s njom nasamo makar samo etvrtinu sekunde... Zato biste ju vi imali?
Uostalom, ne mogu ja s njom raspolagati, je li tako? Kako vam pada na pamet da
bih otiao k njoj i postavio joj takvo
pitanje!
Nobu-san, nadam se da se ministar nije previe uvrijedio s obzirom na sve
to je uinio za kompaniju Iwamura.
ekaj malo. Ne dozvoljavam da misli kako sam nezahvalan. Ministar nam je
pomogao zato to mu je bio posao da nam pomogne. Ponaao sam se prema njemu
lijepo svih ovih mjeseci i neu sada prestati. Ali to ne znai da moram odustati
od onoga na to sam ekao vie od deset godina i prepustiti to njemu! Sto bi
bilo da sam doao k tebi kao to je traio? Bi li rekla: U redu, Nobu-san,
uinit u to za vas?
Molim vas... Kako vam mogu odgovoriti na takvo pitanje?
Lako. Samo mi reci kako nikad ne bi tako neto napravila.
Ali, Nobu-san, ja vama toliko dugujem... Ako biste me zamolili za uslugu, ne
bih vas mogla lako odbiti.
No, to je neto novo! Jesi li se promijenila, Savuri, ili je uvijek postojao
dio tebe o kojem ja nita nisam znao?
Ja sam esto mislila kako Nobu-san ima pretjerano visoko miljenje o
meni...
493
154-_
Ja nikad krivo ne procijenim ljude. Ako ti nisi onakva ena kakva mislim da
jesi, onda ni ovaj svijet nije ono to sam mislio da jest. Hoe rei da bi
razmiljala o tome da se poda ovjeku kao to je ministar? Zar nisi svjesna
toga da na ovom svijetu postoji ispravno i pogreno, dobro i zlo? Ili si
prevelik dio svog ivota provela u Gionu?
Nebesa, Nobu-san... godinama vas nisam vidjela tako bijesnog...
Izgleda, nisam mogla nita gore rei, jer je Nobuovo lice odjednom buknulo od
srdbe. Zgrabio je au i tako njome tresnuo o stol da je puknula, a kockice
leda su se razletjele po stolu. Nobu je okrenuo ruku da pogleda prugu krvi na
dlanu.
Oh, Nobu-san! Odgovori mi!
Ne mogu se u ovom asu ni sjetiti to ste me pitali... molim vas, moram
otii po neto za vau ruku...
Bi li se podala ministru, bez obzira tko bi to traio od tebe? Ako si takva
ena koja bi tako neto uinila, hou da ovog asa izae iz sobe i da nikad
vie ne pokua sa mnom razgovarati!
Nisam mogla shvatiti kako se ova veer razvila u tako opasnu situaciju, ali
mi je bilo savreno jasno kako mu mogu dati samo jedan odgovor. Oajniki sam
eljela otrati po runik kako bih mu oprala i previla ruku - krv mu je ve
curila po stolu - ali je on gledao u mene s takvom estinom da se nisam usudila
ni maknuti.
Nikad tako neto ne bih uinila, rekla sam.
Mislila sam da e ga to smiriti, ali on je nastavio bijesno zuriti u mene jo
jedan dugi, zastraujui trenutak. Napokon je odahnuo i polako se opustio.
Idui put progovori prije nego to se moram porezati kako bih dobio
odgovor.

Pourila sam iz sobe kako bih nala vlasnicu ajane. Ona je dola s nekoliko
slukinja koje su sa sobom donijele zdjelu vode i runike. Nobu joj nije
dopustio zvati lijenika, a istini za volju, posjekotina nije bila tako strana
kako sam se bojala. Kad je gazdarica otila sa slukinja494
ma, Nobu je bio neobino tih. Pokuala sam zapoeti razgovor, ali on nije
pokazivao nikakvo zanimanje za bilo to od onog to sam govorila.
Prvo vas ne mogu smiriti, napokon sam mu rekla, a sad vas ne mogu
natjerati da progovorite. Ne znam je li bih vas tjerala da jo pijete ili je
problem u tome to ste se ve napili.
Dovoljno smo popili, Sayuri. Vrijeme je da ode i do-nese mi onaj kamen.
Kakav kamen?
Onaj koji sam ti dao prole jeseni. Onaj komad betona od nae sruene
tvornice. Idi i donesi ga.
Osjetila sam kako sam se sva ohladila kad sam to ula - jer vrlo sam dobro
znala to mi govori. Dolo je vrijeme da se Nobu ponudi za mog dannu.
Oh, asna rije, toliko sam popila, ne znam je li uope mogu hodati! rekla
sam. Moda bi mi Nobu-san dopustio da to donesem sljedei put kad se vidimo?
Donijet e ga noas. to misli, zato sam ostao nakon to je ministar
otiao? Idi i donesi ga, ja u te ovdje ekati.
Pomislila sam na to da poaljem neku slukinju, ali znala sam da joj ne bih
mogla objasniti gdje e ga nai. I tako, s neto tekoa, oteturala sam niz
hodnik, uvukla noge u cipele i otpljuskala - tako mi se inilo, s obzirom na
onoliku koliinu alkohola u meni - kroz ulice Giona.
Kad sam dola u okiyu, otila sam u svoju sobu i nala taj komad betona,
umotan u komad svile i zaguran u dno police u mom ormaru. Odmotala sam ga i
ostavila svilu na podu, iako ne znam tono zato. Kad sam izala iz sobe, Tetia
me je presrela u predsoblju - vjerojatno me je ula kako se spotiem i dola je
vidjeti to se to dogaa - te me upitala zato nosim u ruci taj kamen.
Nosim ga Nobu-sanu, Tetie, rekla sam. Molim vas, sprijeite me.
Pijana si, Sayuri. Sto te je to spopalo veeras? Moram mu ga vratiti. I....
oh, za mene vie nema ivota ako to uinim. Molim vas, ne dajte mi da odem...
495
Trideset tree poglavlje i
Pijana i plae. Gora si od Hatsumomo! Ne moe takva iz kue.
Onda, molim vas, nazovite Ichiriki. I recite im neka kau Nobu-sanu da neu
doi. Hoete?
Zato Nobu-san eka da mu donese kamen?
Ne mogu to objasniti, ne mogu...
Nije ni vano. Ako te on eka, morat e otii, rekla mi je i za ruku me
odvela natrag u sobu, gdje mi je obrisala lice mokro od suza i popravila minku.
Ja sam potpuno omlitavila dok je ona to radila, tako da mi je morala poduprijeti
bradu kako mi se glava ne bi klimala. Na kraju je izgubila strpljenje i zgrabila
mi glavu u obje ruke te mi otro zapovjedila neka budem mirna.
Nadam se da te nikad vie neu vidjeti ovakvu, Sa-vuri. Samo nebo zna to te
je spopalo.
Ja sam glupaa, Tetie.
Veeras se u svakom sluaju tako ponaa, odgovorila mi je. Majka e se
jako ljutiti ako si uinila neto zbog ega si izgubila sklonost Nobu-sana.
Jo nisam, rekla sam. Ali ako se moete sjetiti bilo ega to bi...
Tako se ne govori, prekinula me je Tetia. I nije vie progovorila ni
rijei dok nije zavrila sa minkanjem.
Vratila sam se u Ichiriki, drei taj teki kamen s obje ruke. Ne znam je li
doista bio tako teak ili su moje ruke oteale od pia. Ali kad sam se ponovo
pridruila Nobuu u sobi, osjeala sam da sam iscrpjela svu snagu koju sam imala.

Da mi je poeo govoriti o tome kako u postati njegova ljubavnica, nisam sigurna

je li bih bila u stanju obuzdati svoje osjeaje.
Stavila sam kamen na stol. Nobu ga je uzeo i drao ga u ruci ovijenoj
runikom.
Nadam se da ti nisam obeao ovako veliki dragulj, rekao je. Toliko novaca
ipak nemam. Ali postale su mogue neke stvari koje ranije nisu bile mogue.
Naklonila sam se i pokuala sam pritom ne izgledati nesretno. Nobu mi nije
trebao tumaiti to to znai.
496
Te iste noi leala sam na svom futonu dok se soba okretala oko mene. Odluila
sam biti poput ribara koji satima strpljivo svojom mreom vadi ribu iz mora.
Svaki put kad mi u glavu naiu misli o predsjedniku, izgrabit u ih iz sebe i
grabit u ponovo i ponovo, sve dok ih sve ne istrijebim. To bi, sigurna sam, bio
pravi nain, da sam ga uspjela primijeniti. Ali kad bi mi se javila prva misao
na njega, nikad je ne bih uspjela uhvatiti prije nego to bi dobila zamah i
odnijela me upravo tamo, odakle sam prognala svoje misli. Mnogo bih puta
zaustavila samu sebe i rekla: nemoj misliti na predsjednika, misli na Nobua. I
onda bih, vrlo promiljeno, sastavljala u mati sliku svog susreta s Nobuom
negdje u Kvotu. Ali neto bi uvijek krenulo krivo. Na primjer, zamislila bih da
se s Nobuom susreem na mjestu na kojem sam esto zamiljala susret s
predsjednikom... i u hipu bih se ponovo izgubila u mislima o predsjedniku.
Tjednima sam se tako muila pokuavajui se iz temelja promijeniti. Ponekad,
kad bih se neko vrijeme oslobodila misli o predsjedniku, poela bih se osjeati
kao da se poda mnom otvorio ponor bez dna. Izgubila sam apetit i nisam mogla
jesti ak ni istu juhu u zdjelici koju bi mi mala Etsuko donosila kasno nou.
Onih nekoliko puta kad sam jasno uspjela usredotoiti misli na Nobua, obuzela bi
me nekakva tupost, tako da uope nita nisam osjeala. Dok bih se minkala, lice
mi je visjelo poput kimona na vjealici. Tetia mi je rekla da izgledam kao duh.
Odla497
ila sam na zabave i bankete kao i obino, ali sam tamo samo utke kleala s
rukama u krilu.
Znala sam da se Nobu sprema ponuditi za mog dan-nu i svakog sam dana ekala
da ta vijest stigne do mene. Meutim, tjedni su se sporo vukli, a od Nobua nije
bilo ni glasa. A onda, jednog vrueg popodneva krajem lipnja, gotovo punih
mjesec dana nakon to sam mu vratila onaj komad betona, Majka mi je donijela
novine dok sam sjedila za rukom i otvorila ih da mi pokae lanak pod naslovom:
Iwamura Elektrika osigurala financijsku potporu Mitsubishi banke. Oekivala
sam da e se u lanku spominjati Nobu i ministar, te svakako predsjednik, ali
lanak je uglavnom navodio obavijesti kojih se vie ne mogu ni sjetiti. Koliko
se sjeam, pisalo je da su okupacijske vlasti promijenile klasifikaciju Iwamura
Elektrike od... ne sjeam se - od nekakve klase u nekakvu drugu klasu. to je
znailo, kako se dalje objanjavalo u lanku, da je kompaniji ukinuto
ogranienje prema kojem nije smjela sklapati ugovore, traiti zajmove i tako
dalje. Slijedilo je nekoliko odlomaka o kamatama i kreditima, te na kraju o
velikom zajmu koji je kompaniji dan ranije odobrila Mitsubishi banka. S mukom
sam doitala lanak do kraja jer je bio pun brojaka i poslovnih izraza. Kad sam
zavrila, pogledala sam Majku, koja je kleala s druge strane stola.
Situacija kompanije Iwamura u potpunosti se preokrenula, rekla je. Zato
mi to nisi rekla?
Majko, ja jedva neto razumijem od ovog to sam upravo proitala.
Ne udi me to nam se Nobu Toshikazu nije zadnjih dana javljao. Sigurno zna
da se on ponudio za tvog dan-nu. Mislila sam ga odbiti. Tko bi htio mukarca
ija je budunost nesigurna? Sad vidim zato si mi se inila tako odsutnom ovih
nekoliko tjedana! Pa, sad se moe opustiti. Napokon e se to dogoditi. Svi
znamo kako ti je Nobu drag i koliko si bila vezana za njega svih ovih godina.

Nastavila sam gledati u stol kao prava posluna ki. Ali sigurna sam da sam
izgledala alosno, jer je Majka nakon male stanke dodala:
498
Ne smije biti tako bezvoljna kad te Nobu pozove u krevet. Moda neto nije u
redu s tvojim zdravljem. Poslat u te lijeniku im se vrati iz Amamija.
Jedino mjesto tog imena za koje sam ula bio je jedan mali otok nedaleko
Okinawe; nisam mogla zamisliti da je Majka mislila na taj otok. Meutim, kako mi
je potom objasnila, vlasnicu Ichirikija nazvala je upravo tog jutra kompanija
Iwamura u vezi s izletom na otok Amami krajem tjedna. Pozvali su mene, Mamehu i
Buu, te jo jednu geju ijeg se imena Majka nije mogla sjetiti. Trebale smo
krenuti u petak popodne.
Ali Majko... to nema nikakvog smisla, rekla sam. Izlet na dva dana u jedno
tako udaljeno mjesto? Samo putovanje brodom traje jedan dan.
Neete se voziti brodom. Kompanija Iwamura je za sve vas sredila da letite
zrakoplovom.
U sekundi sam zaboravila sve svoje brige zbog Nobua i naglo sam se uspravila
kao da me je netko ubo iglom. Majko! rekla sam. Ja nikako ne mogu letjeti
zrakoplovom.
Ako bude sjedila u zrakoplovu i stvar se digne u zrak, nee ti drugo
preostati! odgovorila mije. Vjerojatno je mislila kako je to to je rekla jako
smijeno, jer su joj se ramena zatresla od onog njezinog kaljucavog smijeha.
Kad je jo uvijek takva nestaica benzina zrakoplovi sigurno ne mogu letjeti,
zakljuila sam i odluila da se vie ne brinem. - Meutim, to me je umirilo samo
do sljedeeg dana kad sam razgovarala s vlasnicom Ichirikija. Izgleda da su neki
ameriki asnici na Okinawi letjeli nekoliko puta mjeseno na dopust u Osaku.
Obino bi se zrakoplov vraao prazan, a onda bi za nekoliko dana ponovo doao po
njih. Kompanija Iwamura dogovorila je da nas prevezu u oba smjera na povratnim
letovima kad zrakoplov leti prazan. Ili smo na Amami samo zato to se nudila ta
mogunost, inae bismo vjerojatno otputovali u neke to499

plie i ne bismo se trebali bojati hoemo li se ivi vratiti kui. Posljednje

to mi je rekla vlasnica Ichirikija bilo je: Sretna sam to e ti morati u
tome letjeti, a ne ja.
U petak ujutro krenuli smo u Osaku vlakom. Osim gospodina Bekkua, koji je
iao s nama do aerodroma kako bi nam se naao pri ruci oko prtljage, skupina se
sastojala od Mamehe, Bue, mene i jedne postarije geje koja se zvala Shizue.
Shizue je bila iz etvrti Pontocho, a ne iz Giona i imala je sijedu kosu i rune
naoale, te je zbog toga izgledala jo starija nego to je doista bila. to je
jo gore, posred brade imala je duboki usjek, tako da joj je brada sliila na
dvije dojke. Gledala nas je kao to visoki cedar gleda na korov koji raste u
njegovom podnoju. Veinom je zurila kroz prozor vagona, a svako malo bi
otvorila kopu na svojoj naranastocrvenoj torbici kako bi iz nje izvadila
bombon, te bi nas pritom pogledala kao da joj nije jasno zbog ega mora trpjeti
nau prisutnost.
Od kolodvora u Osaki do aerodroma vozili smo se u malom autobusu koji nije
bio mnogo vei od obinog automobila, a vozio je na ugljen i bio jako prljav.
Napokon, nakon neto vie od jednog sata, iskrcao nas je kraj jednog srebrnastog
zrakoplova s dva velika propelera na krilima. Nimalo me nije utjeio pogled na
siuni kota na kojem je leao rep, a kad smo ule unutra, pod je bio tako jako
nagnut da sam bila sigurna kako je neto na tom zrakoplovu polomljeno.
Mukarci su se ve bili ukrcali; sjedili su na sjedalima u dnu zrakoplova i
vodili poslovne razgovore. Osim predsjednika i Nobua, tu je bio i ministar, te
jedan stariji ovjek, za kojeg sam kasnije saznala da je direktor podrunice
Mitsubishi banke. Kraj njega je sjedio neki mukarac od kojih tridesetak godina,
s identinom rascijepljenom bradom kakvu je imala Shizue i s isto tako debelim

naoalama. Pokazalo se da je Shizue dugogodinja ljubavnica direktora banke i da

je to njihov sin.
Sjele smo u prednji dio zrakoplova i ostavile mukarce njihovim dosadnim
razgovorima. Ubrzo sam ula ka-ljucanje motora i zrakoplov je zadrhtao... a kad
sam po500
gledala kroz prozor, vidjela sam da se golemi propeler poeo okretati. U
nekoliko sekundi njegova su se sabljasta krila, uz strano brujanje, poela
strelovito okretati tako rei na nekoliko centimetara od moga lica. Bila sam
uvjerena da e se otkinuti, uletjeti kroz stijenku zrakoplova i prerezati me na
pola. Mameha me je posjela uz prozor jer je mislila da e me pogled kroz prozor
umiriti kad se jednom dignemo u zrak, ali je sad, kad je vidjela propeler,
odbila sa mnom zamijeniti mjesta. Buka motora jo se vie pojaala i zrakoplov
se poskakujui pokrenuo vozei po aerodromu, skreui tu i tamo. Napokon je buka
dosegla zastraujui vrhunac i pod zrakoplova se nagnuo prema natrag. Nakon jo
nekoliko sekundi uli smo udarac i poeli se dizati u zrak. Tek kad je zemlja
ve bila daleko ispod nas, netko nam je napokon rekao kako udaljenost do
odredita iznosi sedam stotina kilometara i kako e let trajati blizu etiri
sata. Kad sam to ula, oi su mi se zacaklile od suza i svi su mi se poeli
smijati.
Navukla sam na prozor zastore i pokuala se smiriti itajui nekakav asopis.
Prolo je dosta vremena i Mameha je, u sjedalu do mene, ve spavala kad sam
podigla glavu i ugledala Nobua kako stoji u prolazu.
Sayuri, jesi li dobro? upitao me je, govorei tiho da ne probudi Mamehu.
Mislim da me Nobu-san jo nikad nije tako neto pitao, rekla sam. Mora daje
posebno dobro raspoloen. Budunost se jo nikad nije inila tako puna
obeanja!
Mameha se promekoljila i Nobu nije vie nita rekao, nego je produio dalje
niz prolaz do zahoda. Prije nego to je otvorio vrata, osvrnuo se natrag prema
onom dijelu zrakoplova gdje su sjedili mukarci. Na trenutak sam ga vidjela iz
jednog kuta, iz kojeg sam ga rijetko kad vidjela i koji mu je davao izgled
duboke koncentracije. Kad je bacio kratak pogled prema meni, pomislila sam kako
je moda naslutio da mene moja budunost isto toliko ispunjava brigom, koliko
njega njegova ispunjava nadom. Kad sam mislila o tome, uinilo mi se udno
koliko
501
me Nobu malo razumije. Naravno, geja koja oekuje ra; zumijevanje od
svog danne slii miu koji oekuje suosjeanje od zmije. Uostalom, kako bi me
Nobu uope mogao razumjeti kad me poznaje jedino kao geju koja briljivo skriva
svoju pravu linost? Predsjednik je bio jedini mukarac kojeg sam zabavljala kao
geja Sayuri, a koji me je prije toga poznavao kao Chiyo - iako mi je bilo udno
razmiljati o tome na taj nain, jer mi to nikad ranije nije palo na pamet. Sto
bi Nobu uinio da me je on onog dana naao na obali Shirakawe? Sigurno bi
jednostavno proao pokraj mene... i koliko bi mi ivot bio laki da se tako
dogodilo. Ne bih provodila noi udei za predsjednikom. Ne bih povremeno
navraala u parfimerije samo da osjetim miris talka u zraku i podsjetim se na
miris njegove koe. Ne bih se muila pokuavajui u mati doarati sliku sebe i
njega na nekom nepoznatom mjestu. Ako me moda sad kani upitati zato sam to
inila, odgovorit u ti: zato zrela kaki jabuka ima tako sladak okus? Zato
drvo koje gori ima takav miris?
Ali eto, opet sam se upustila u te misli, poput djevojice koja pokuava
rukama uhvatiti mia. Zato ne mogu prestati misliti o predsjedniku?
Kad su se malo kasnije otvorila vrata zahoda i svjetlo se ugasilo, bila sam
sigurna da mi se na licu jasno vidi
patnja. Nisam mogla podnijeti da me Nobu
takvu vidi, zato sam oslonila glavu na prozor i pravila se da spavam. Kad je
proao, otvorila sam oi i otkrila da sam glavom razmaknula zastore, tako da sam
sad gledala van, po prvi put otkako smo poletjeli s piste. Ispod nas se pruao

pogled na beskraj modrog oceana, proaran mrljama zelene boje poput zada u
ukrasima za kosu koje je Mameha ponekad nosila. Nikad nisam zamiljala ocean
posut zelenim mrljama. Kad sam ga gledala sa strme obale u Yoroidu uvijek je
imao boju kriljevca. Ovdje se pruao sve do crte nalik na napetu nit vune, gdje
je poinjalo nebo. Pogled koji mi se pruao nije bio nimalo zastraujui, nego
neopisivo divan. ak je i nejasni krug propelera bio na svoj nain lijep, a
srebrno krilo zrakoplova doimalo se velian502
stveno, ukraeno onim simbolima to su ih nosili ameriki ratni zrakoplovi. Kako
je bilo udno gledati ih ovako, sjeajui se vremena od prije samo pet godina.
Vodili smo s njima nemilosrdan rat kao neprijatelji, a sada? Mi smo se odrekli
svoje prolosti; to je bilo neto to sam ja vrlo dobro shvaala, jer sam i sama
to uinila. Kad bih samo mogla nai naina da se odreknem svoje budunosti...
A onda mi se u duhu pojavila zastraujua slika: vidjela sam sebe kako reem
sudbinsku sponu koja me spajala s Nobuom i gledam ga kako pada u beskraj oceana
ispod mene.
Hou rei, to nije bila samo neka pomisao ili neka vrsta sanjarenja. Hou
rei kako sam u tom trenutku o-djednom tono shvatila kako to trebam izvesti.
Naravno, nisam kanila Nobua stvarno baciti u ocean, ali sam jasno shvatila, tako
jasno kao da mi se u mozgu otvorio nekakav prozor, to mogu uiniti da zauvijek
raskinem svoju vezu s njim. Nisam eljela izgubiti njegovo prijateljstvo, ali u
mojim naporima da doem do predsjednika, Nobu je bio prepreka koju ni na koji
nain nisam uspijevala zaobii. Meutim, mogla sam ga dovesti do toga da izgori
u plamenu vlastite srdbe - on mi je sam rekao kako to mogu postii one noi u
Ichirikiju prije nekoliko tjedana, samo trenutak nakon to je porezao ruku. Ako
sam takva ena koja bi se podala ministru, rekao je, onda eli da izaem iz sobe
i nikad vie nee sa mnom razgovarati.
Takav me je osjeaj obuzeo kad sam o tome mislila... kao nakon krize u
bolesti, kad pone padati temperatura. Cijelo mi je tijelo bilo vlano od znoja.
Bilo mi je drago to Mameha jo uvijek spava, jer bi se ona sigurno zaudila kad
bi me vidjela kako dahem i prstima briem znoj sa ela. To ega sam se sjetila,
hou li doista to moi izvesti? Ne mislim na sam in zavoenja ministra, vrlo
dobro sam znala da to mogu obaviti. To e biti kao da idem lijeniku na
injekciju. Okrenut u glavu i nakon nekog vremena sve e biti gotovo. Ali hou
li moi tako neto napraviti Nobuu? Na kakav u mu se straan nain oduiti za
svu njegovu ljubaznost. U usporedbi s veinom mukaraca ko503
je geje godinama moraju trpjeti, Nobu je vjerojatno vrlo poeljan danna. Ali
hou li moi podnijeti ivot u kojem su zauvijek ugaene sve moje nade? Tjednima
sam se pokuavala uvjeriti kako mogu tako ivjeti, no, da li bih to stvarno
mogla? Pomislila sam kako moda sada shvaam kako je Hatsumomo postala tako
nemilosrdno okrutna i kako je Bakica postala tako zla. Pa ak i Bua, koja je
tek navrila trideset godina, ve godinama u sebi nosi gorinu razoaranja.
Jedino to je mene dosad od tog sauvalo bila je nada, a hou li sada moi
uiniti neto tako gnusno samo da bih odrala tu nadu? Ne govorim o zavoenju
ministra, govorim o iznevjeravanju Nobuova povjerenja.
Nastavila sam se boriti s tim mislima sve do kraja leta. Nikad ne bih mogla
zamisliti da sam sposobna smiljati takvu spletku, ali s vremenom sam poela
gledati na pojedine korake koje moram napraviti kao na poteze u igri aha:
odvui u ministra u stranu u svratitu - ne, ne u svratitu, na nekom drugom
mjestu - i prevarom nekako navesti Nobua da naleti na nas... ili bi moda bilo
dovoljno da to uje od nekoga drugoga? Moe zamisliti kako sam bila iscrpljena
pri kraju leta. Vjerojatno sam izgledala duboko zabrinuta dok smo izlazili iz
zrakoplova, jer mi je Mameha stalno ponavljala kako je let proao i kako sam sad
napokon sigurna.
Stigli smo u svratiste otprilike jedan sat prije zalaska sunca. Ostali su se
divili sobi u kojoj emo svi spavati, ali ja sam bila toliko uzrujana da sam se

samo mogla pretvarati kako joj se divim. Soba je bila vrlo prostrana, kao
najvea soba u ajani Ichiriki i vrlo lijepo namjetena u japanskom stilu, s
tatami strunjaama i ulatenim drve-tom. Jedan od duih zidova sobe bio je sav
od stakla - to su bila vrata prema vrtu punom udesnih tropskih biljaka od kojih
su neke imale lie zamalo veliko kao odrastao ovjek. Natkrivena staza vodila
je kroz vrt do obale jedne rjeice.
Kad smo smjestili prtljag, svi smo bili spremni za o-dlazak na kupanje. Od
uprave svratita dobili smo sloive paravane koje smo namjestili u sredini sobe
kao neku vr504
stu kabine. Presvukli smo se u pamuna kimona i otputili se natkrivenim stazama
kroz raskono zelenilo do izvora termalne vode na drugom kraju svratita. Ulaz
za mukarce bio je pregradom odvojen od ulaza za ene i postojali su odvojeni
prostori za pranje poploani keramikim ploicama. Ali nakon to smo uronili u
tamnu vodu termalnog izvora i odmaknuli se od ruba pregrade, ponovo smo bili svi
zajedno, mukarci i ene. Direktor banke stalno se alio s Mamehom i sa mnom,
govorei nam kako eli da mu jedna od nas donese odreeni oblutak ili granicu
ili neto slino iz ume koja je dopirala do ruba izvora - smisao te ale,
dakako, bio je u tome to nas je htio vidjeti gole. Njegov je sin itavo to
vrijeme bio udubljen u razgovor s Buom i nije nam trebalo dugo da shvatimo
zato. Buine su prilino velike grudi stalno izranjale na povrinu vode, dok je
ona kao i uvijek veselo brbljala, potpuno nesvjesna toga to se dogaa.
Moda ti se ini udno to smo se svi zajedno kupali, mukarci i ene, i to
smo kasnije svi kanili spavati u istoj sobi. Ali, zapravo, geje se redovito
tako ponaaju sa svojim najboljim muterijama - ili je barem to bio obiaj u
moje vrijeme. Dakako, ni jedna geja koja dri do svog ugleda nee nikad
dopustiti da se nae u slinoj situaciji sama s nekim mukarcem koji nije njezin
danna. Ali kupati se ovako bezazleno u skupini, dok tamne vode izvora prikrivaju
naa gola tijela... to je neto sasvim drugo. A to se tie zajednikog
spavanja, u japanskom ak postoji poseban izraz za to - zakone, to jest riblje
spavanje. Ako zamisli skue nabacane na gomilu u koari, pretpostavljam da e
ti biti jasno znaenje tog izraza.
Ovakvo kupanje u skupini bilo je bezazleno, kako rekoh. Ali to ne znai da se
neka ruka ne bi ponekad pri-krala tamo gdje ne smije i ta je misao bila vrlo
prisutna u mojoj glavi dok sam se namakala u toploj vodi izvora. Da je Nobu bio
ovjek koji voli zadirkivati, mogao je doplivati do mene i onda me, nakon to
bismo neko vrijeme askali, odjednom zgrabiti za bok ili... pa, bilo gdje,
istini za volju. Uobiajeni bi sljedei korak bio da ja vrisnem, na
505
to bi se Nobu nasmijao i sve bi se zavrilo na tome. Ali Nobu nije bio takav
tip mukarca. Neko je vrijeme bio u vodi, razgovarajui s predsjednikom, a sad
je sjedio na jednom kamenu samo s nogama u vodi i jednim malim runikom oko
bokova, te nije obraao pozornost na nas ostale, nego je odsutno trljao batrljak
svoje ruke i zamiljeno piljio u vodu. Sunce je sad ve bilo zalo i gotovo se
bilo smrailo, ali je Nobu sjedio u svjetlu jednog papirnatog lampiona. Nikad ga
dotad nisam vidjela tako izloenog. Oiljci, za koje sam mislila da su mu bili
najgori na jednoj strani lica, bili su jednako tako strani na onom ramenu ispod
kojeg mu je bila amputirana ruka - iako mu je drugo rame bilo prekrasno glatko,
kao jaje. I kad sam pomislila da razmiljam o tome da ga iznevjerim... On e
misliti kako sam to uinila samo zbog jednog razloga, nikad nee shvatiti pravu
istinu. Nisam mogla podnijeti pomisao na to da bih ga mogla povrijediti ili
unititi njegovo potovanje prema meni. Uope nisam bila sigurna hou li imati
snage izvesti ono to sam naumila.
Sutradan poslije doruka, svi smo poli u etnju kroz tropsku umu do oblinje
kamenite obale oceana gdje se rjeica to je tekla uz nae svratiste ulijevala u
more preko slikovitog malog slapa. Dugo smo ondje stajali, divei se ljepoti
krajolika, i kad smo se ve svi spremali otii, predsjednik se jedva uspio

otrgnuti od tog arobnog prizora. Na povratku sam hodala pokraj Nobua koji je
jo uvijek bio vedar i raspoloen kao rijetko kada. Kasnije smo obili otok u
vojnom kamionu koji je u stranjem dijelu imao privrene klupe, te smo vidjeli
banane i ananas na stablu i prekrasne ptice. S vrha planine ocean je izgledao
kao zguvani pokriva tirkizne boje s tamnomodrim mrljama.
Tog popodneva smo proetali pranim ulicama malog mjesta i ubrzo doli do
jedne stare drvene zgrade s kosim krovom pokrivenim slamom koja nam je izgledala
kao nekakvo skladite. Na kraju smo otili straga gdje se Nobu
506
popeo uz kamene stube i kad je otvorio vrata na uglu zgrade, svjetlo sunca palo
je na prasnu pozornicu od dasaka. Oito je to neko bilo skladite, ali je zatim
pretvoreno u mjesno kazalite. Kad sam prvi put ula unutra, nisam nita
naroito mislila. Ali kad su se vrata zalupila, a mi ponovo izali na ulicu,
opet me je uhvatio onaj osjeaj krize, jer mi se u glavi pojavila slika kako
leim ondje na daanom podu s ministrom, a vrata se djelomino otvaraju i na
nas pada mlaz sunevog svjetla. Ne bismo se imali gdje sakriti, Nobu bi nas
morao vidjeti. Umnogome je upravo to bilo mjesto kakvo sam traila i samo se
napola nadala da bih ga mogla nai. Ali nisam tada sve ovo mislila, zapravo,
nisam uope nita mislila, vie sam se borila da nekako sredim misli. Imala sam
osjeaj da mi misli cure kao ria iz poderane vree.
Dok smo se uspinjali uzbrdo na povratku do svratita, morala sam malo
zaostati kako bih iz rukava izvukla rupi. Svakako je bilo vrue tamo na cesti,
jer nam je popodnevno sunce sjalo ravno u lice. Ja nisam bila jedina koja se
znojila. Meutim, Nobu se vratio do mene i upitao me jesam li dobro. Kako mu
nisam mogla odmah odgovoriti, nadala sam se da e zakljuiti kako se znojim zbog
napornog uspona.
itavo ovo vrijeme ne izgleda dobro, Sayuri. Moda si trebala ostati u
Kvotu.
Ali kad bih imala prilike vidjeti ovaj prekrasan otok? Siguran sam da nikad
dosad nisi bila ovako daleko od kue. Odavde je do Kvota isto toliko koliko od
Kvota do Hokaida.
Ostali su ve nestali iza zavoja ispred nas. Preko No-buova ramena mogla sam
vidjeti strehe svratita kako proviruju iz gustog raslinja. Htjela sam mu neto
odgovoriti, ali su mi duh ponovo zaokupile one misli koje su me rastuile ve u
zrakoplovu, to jest kako me Nobu uope ne razumije. Kvoto nije moj dom, ne u
onom smislu kako je to Nobu, ini se, mislio; to nije mjesto gdje sam odrasla i
od kojeg se nikad nisam udaljavala. I u tom asu, dok sam piljila u njega na
vrelom suncu, odluila sam da ui507

nim to ega sam se bojala. Iznevjerit u Nobua, premda i sad stoji tu i gleda me
tako ljubaznim pogledom. Ugurala sam rupi u rukav drhtavom rukom i potom smo
se bez rijei nastavili uspinjati prema svratitu.
Kad sam ula u sobu, predsjednik i Mameha su ve sjedili za stolom
pripremajui se odigrati partiju igre go protiv direktora banke, uz kojega su
Shizue i njihov sin sjedili kao kibici. Staklena su vrata bila otvorena i
ministar je oslonjen na lakat zurio u vrt, gulei prstima vanjski ovoj kratkog
komada trske koji je donio sa sobom sa etnje. Oajniki sam se bojala da Nobu
ne pone razgovarati sa mnom, jer onda ne bih mogla pobjei, ali on je otiao
ravno do stola i poeo razgovarati s Mamehom. Jo nisam smislila kako u
namamiti ministra da ode sa mnom do kazalita, a jo manje sam znala kako u
izvesti da nas Nobu ondje zatekne. Moda bi Bua povela Nobua u etnju ako je
zamolim? Nisam mislila da mogu Mamehu zamoliti za tako neto, ali Bua i ja smo
zajedno provele dio djetinjstva i premda je ja ne bih nazvala sirovom kao to ju
je nazvala Tetia, u njoj je doista postojala odreena crta prostote, stoga se
nee toliko zgroziti nad onim to sam nakanila. Morat u je izriito uputiti da

Nobua dovede u kazalite, jer malo je vjerojatno da bi mogli nabasati na nas

tamo pukim sluajem.
Neko sam vrijeme kleala zamiljeno gledajui suncem obasjani vrt i
prieljkujui da mogu oputeno uivati u ljepoti tropskog popodneva. Stalno sam
se pitala jesam li pri zdravoj pameti kad se ovako neto spremam uiniti, ali
premda su me muile stanovite dvojbe, to nije bilo dovoljno da me sprijei u
provoenju moga plana. No, oigledno se nita nee dogoditi dok ne uspijem
odvui ministra ustranu, ali pritom nisam smjela na sebe privui niiju
pozornost. Ministar je neto ranije zatraio od slukinje da mu donese uinu i
sad je sjedio, s pladnjem meu nogama, ulijevajui u sebe pivo i ubacujui
tapiima u usta komadie usoljene utrobe liganja. Moda se tebi gadi ak i
pomisliti na takvo jelo, ali uvjeravam te da e usoljene utrobe liganja nai ne
samo u barovima i restorani508
ma u Japanu, nego i ovdje u New Yorku. To je bila omiljena poslastica moga oca,
ali meni se oduvijek pri pogledu na to dizao eludac. ak mi je bilo teko
gledati ministra kako to jede.
Gospodine ministre, tiho sam mu rekla, biste li eljeli da vam pokuam
nai nekakvu ukusniju zakusku?
Ne, odgovorio mi je, nisam gladan. Moram priznati da sam se na to upitala
zato onda uope jede. Mameha i Nobu odetali su kroz stranja vrata zaokupljeni
razgovorom, a ostali, ukljuujui Buu, stajali su okupljeni oko go ploe na
stolu. Izgleda da je predsjednik upravo napravio nekakvu glupu pogrjeku i svi
su se smijali. inilo mi se da mi se sad prua prilika.
Ako jedete samo zato to vam je dosadno, gospodine ministre, rekla sam,
zato vi i ja ne bismo malo razgledali svratiste? Ja sam to itavo vrijeme
eljela, ali dosad nismo imali vremena.
Nisam ekala da mi odgovori, nego sam ustala i izala iz sobe. Odahnula sam
kad je on trenutak kasnije doao u hodnik da mi se pridrui. utke smo ili
hodnikom dok nismo doli do ugla gdje sam vidjela kako niotkuda nitko ne dolazi
prema nama.
Oprostite, gospodine ministre, rekla sam, ali... kako bi bilo da se nas
dvoje proetamo dolje do mjesta?
Izgledao je silno zbunjen tim mojim prijedlogom.
Ostalo nam je jo jedan sat ili neto vie do mraka, nastavila sam, a ja
sam se sjetila neeg to bih voljela jo jednom pogledati.
Nakon duge stanke, ministar ree: Moram prvo na zahod.
Dobro, to je u redu, rekla sam mu. Vi obavite to to trebate i kad budete
gotovi, priekajte me ovdje, na ovom mjestu, pa emo se zajedno proetati.
Nemojte nikamo ii dok ne doem po vas.
inilo se da se ministar slae s time. Nastavio je hodnikom prema zahodu, a
ja sam krenula natrag prema sobi. Osjeala sam se kao u nekoj maglici - sad kad
sam
509
stvarno poela izvravati svoj naum - i kad sam prislonila ruku na vrata da ih
odgurnem ustranu, prsti su mi bili tako utrnuli da sam jedva osjetila kako neto
dodirujem.
Bua vie nije bila kod stola. Traila je neto u svom kovegu. U prvi mah,
kad sam pokuala govoriti, iz grla mi nije izaao nikakav zvuk. Morala sam se
nakaljati i ponovo pokuati.
Oprosti, Buo, rekla sam. Ima trenutak vremena...
Nije izgledala kao da joj je drago to je prekidam, ali pustila je koveg
onako u neredu i dola za mnom u hodnik. Povela sam je malo dalje od sobe, zatim
sam se okrenula prema njoj i rekla:
Buo, moram te zamoliti za jednu uslugu. Priekala sam malo, oekujui da ona
kae kako e biti sretna da mi pomogne, ali ona je samo stajala i gledala me.
Nadam se da se nee ljutiti to te to pitam... Pitaj, rekla je.

Ministar i ja kanimo poi u etnju. Odvest u ga u ono staro kazalite i...

Zato?
Kako bismo mogli biti sami.
Ti i ministar? upitala je Bua s nevjericom.
Objasnit u ti jednom drugom zgodom, ali evo to elim od tebe. Hou da tamo
dovede Nobua i... Buo, ovo e ti se initi jako udno. Hou da nas otkrijete.
Kako to misli, da vas otkrijemo?
Hou da pronae naina kako e tamo odvesti Nobua i otvoriti ona stranja
vrata koja smo danas vidjeli, tako da...da nas on vidi.
Dok sam joj to govorila, Bua je kroz zelenilo spazila ministra kako eka na
drugoj natkrivenoj stazi. Okrenula je glavu prema meni i pogledala me.
Sto si to naumila, Savuri?
Nemam ti sad kad objanjavati. Ali uasno je vano, Buo. Uistinu, itava je
moja budunost u tvojim rukama.
510

Samo, molim te, pazi da ne doe nitko drugi, samo ti i Nobu - nikako
predsjednik, tako ti svega, ni bilo tko drugi. Oduit u ti se na koji god nain
bude htjela.
Jedan dugi trenutak, zamiljeno me je gledala. Znai, opet je dolo vrijeme
da ti Bua ini usluge, ha? rekla je. Nisam bila sigurna to je time htjela
rei, ali ona se nije potrudila objasniti mi samo se okrenula i otila.
Nisam bila sigurna je li Bua pristala da mi pomogne ili nije. Ali u tom sam
trenutku jedino mogla otii lijeniku na injekciju, da se tako izrazim, nadajui
se da e se ona ipak pojaviti s Nobuom. Pridruila sam se ministru i zajedno smo
se uputili prema gradiu.
Kad smo zaobili zavoj i ostavili svratiste iza nas, sjetila sam se onog dana
kad su me porezali po nozi i Mame-ha me odvela doktoru Raku. Tog sam popodneva
osjeala kako mi prijeti nekakva opasnost koju nisam mogla do kraja razumjeti, a
isto sam se tako osjeala i sada. Lice mi se tako arilo u popodnevnom suncu kao
da sam sjedila uz eravnik hibachi a kad sam pogledala ministra, vidjela sam
kako mu se znoj cijedi sa sljepooica i obraza do vrata. Ako sve bude ilo po
planu, uskoro e pritiskati taj vrat o mene... na tu pomisao izvukla sam iz
obija lepezu i poela hitro mahati sve dok mi se ruka nije umorila, pokuavajui
rashladiti kako sebe, tako i njega. itavo vrijeme neumorno sam brbljala,
nastojei odrati razgovor, sve dok se nekoliko minuta kasnije nismo zaustavili
pred starim kazalitem s krovom od slame. Ministar je izgledao kao da mu nita
nije jasno. Proistio je grlo i pogledao u nebo.
Hoete li na trenutak doi sa mnom unutra, gospodine ministre? rekla sam.
inilo se da ne zna kako bi to protumaio, ali kad sam krenula stazom oko
zgrade, posluno je poao za mnom. Popela sam se uz kamene stube i otvorila mu
vrata. Samo je trenutak oklijevao i zatim je uao unutra. Da
511
je ministar posjeivao Gion itav svoj ivot, sigurno bi dosad shvatio to mi je
na umu - jer geja koja domami nekog mukarca na nekakvo samotno mjesto
nedvojbeno stavlja na kocku svoj ugled, a jedna ugledna geja, geja prvog
razreda, nikad to nee uiniti bez valjanog razloga. Meutim, ministar je samo
stajao tamo iza vrata, u trokutu sunca, kao ovjek koji eka autobus. Meni su se
ruke toliko tresle dok sam sklapala lepezu i vraala je ponovo u obi da uope
nisam bila sigurna hou li biti u stanju provesti do kraja to to sam zapoela.
Bila mi je potrebna sva snaga koju sam imala za jednostavni pokret zatvaranja
vrata, a kad sam ih zatvorila, nali smo se u polumraku jer je jedina svjetlost
dopirala kroz pukotine ispod krova. Ministar je jo uvijek nepokretno stajao,
zagledan u hrpu slamnatih prostirki u jednom kutu pozornice. Gospodine
ministre..., rekla sam.

Glas mi je tako odjeknuo u praznoj maloj dvorani da sam odmah poela govoriti
tie.
Koliko sam razumjela, vi ste razgovarali o meni s vlasnicom Ichirikija. Je
li to tono?
On je duboko udahnuo zrak, ali na kraju nita nije rekao.
Gospodine ministre, ako mi doputate, rekla sam, htjela bih vam ispriati
priu o jednoj geji koja se zove Kazuvo. Ona vie nije u Gionu, ali ja sam je
neko dobro poznavala. Jedan vrlo vaan ovjek - poput vas, gospodine ministre upoznao je jedne veeri Kazuvo i toliko je uivao u njezinom drutvu da je nakon
toga svake veeri dolazio u Gion kako bi je vidio. Nakon nekoliko mjeseci,
zatraio je da postane njezin danna, ali mu je vlasnica ajane, uz isprike,
odgovorila kako to nije mogue. Taj je ovjek bio duboko razoaran, ali ga je
onda Kazuvo jednog popodneva odvela na jedno skrovito mjesto gdje su mogli biti
sami. Takvo mjesto kao to je, recimo, ovo prazno kazalite. I objasnila mu
kako... iako ne moe biti njezin danna...
im sam izgovorila ove posljednje rijei, ministrovo se lice izmijenilo kao
dolina kad se raziu oblaci i ukae se
512
sunce. Nezgrapno je koraknuo prema meni. Meni je o-djednom poelo bubnjati u
uima. Nisam se mogla zaustaviti, okrenula sam glavu i zatvorila oi. Kad sam ih
ponovo otvorila, ministar mi je priao tako blizu da smo se zamalo dodirivali, a
onda sam osjetila njegovo znojno, go-jazno lice kako mi se prislanja uz obraz.
Polako je pribliavao svoje tijelo mojemu, sve dok nismo bili stisnuti jedno uz
drugo. Uzeo me je za ruke, vjerojatno da me povue dolje na daske, ali sam ga
zaustavila.
Pozornica je previe pranjava, rekla sam. Morate donijeti jednu prostirku s
one hrpe. Idemo tamo, rekao je ministar. Ako legnemo na prostirke tamo u
kutu, Nobu nas nee moi vidjeti u svjetlosti sunca koja e pasti na pozornicu
kad se otvore vrata.
Ne, ne smijemo tamo, rekla sam. Molim vas, donesite prostirku ovamo.
Ministar je uinio to sam traila i potom stao objeenih ruku uz tijelo,
gledajui me. Sve do tog trenutka nekako sam napola oekivala da e nas neto
sprijeiti, ali sad sam vidjela da se to nee dogoditi. Vrijeme kao da se
usporilo. Kad sam iskoraila iz svojih lakiranih zori natikaa i stala na
prostirku, inilo mi se kao da to nisu moje noge, nego neke druge osobe.
Gotovo u istom trenutku ministar je zbacio s nogu svoje cipele i pritisnuo se
o mene, navlaei s obje ruke vor obija na mojim leima. Nije mi jasno to je
mislio, jer mi sigurno nije padalo na pamet da svuem kimono. Zaustavila sam ga.
Kad sam se tog jutra oblaila, jo uvijek sam se kolebala, ali kako bih za svaki
sluaj bila pripravna, namjerno sam obukla jednu sivu pothaljinu koju nisam
voljela - mislei kako e do veeri moda biti umrljana - i jedan sivoljubiasti
i modri kimono od tanke svile, kao i neosjetljivi, srebrnasti obi. to se pak
tie donjeg rublja, skratila sam koshimaki - ovoj oko bokova - tako to sam ga
nekoliko puta podvila u struku, kako se ministar, ukoliko ga ipak odluim
zavesti, ne bi previe muio da nae put do cilja. Kad sam mu odmaknula ruke,
zau513
eno me je pogledao. Valjda je mislio da ga zaustavljam i vidljivo je odahnuo
kad sam se spustila na prostirku. To nije bio tatami, nego obina prostirka od
pletene slame, tako da sam osjeala tvrdi pod ispod nje. Jednom sam rukom
maknula ustranu kimono i pothaljinu, tako da su mi noge bile otkrivene do
koljena. Ministar je jo uvijek bio potpuno odjeven, ali je odmah legao na mene,
pritisnuvi mi vor obija tako bolno u lea, da sam morala podignuti malo jedan
bok kako bi mi bilo udobnije leati. Glava mi je takoer bila okrenuta u stranu,
jer mi je kosa bila oeljana u frizuru poznatu kao tsubushi shimada, s golemom
punom na zatiljku koju bih pokvarila ako bih legla na nju. U svakom sluaju,
sve je skupa bilo prilino neudobno, ali neudobnost poloaja nije bila nita u

usporedbi s nelagodom i strepnjom to sam osjeala. Odjednom sam se poela

pitati gdje mi je bila pamet kad sam se odluila dovesti u ovakvu situaciju.
Ministar se pridigao na jednu ruku i poeo je drugom rukom petljati ispod obruba mog kimona, grebui me pritom noktima po bedrima. Ne razmiljajui to
inim, stavila sam mu ruke na ramena u namjeri da ga odgurnem sa sebe... ali sam
onda zamislila Nobua kao mog dannu i ivot bez nade koji bi me ekao, te sam
odmah povukla ruke i spustila ih ponovo kraj sebe na prostirku. Ministrovi su se
prsti koprcali uz moja bedra sve dalje i dalje; pokuala sam ih ne osjeati, ali
to je bilo nemogue. Kako bih nekako odvratila pozornost od tih prstiju,
usredotoila sam se na vrata. Moda e se sada otvoriti, dok jo ministar ne
uspije nita napraviti, ali upravo kad sam to pomislila, ula sam zveket kope
njegova remena i zvuk povlaenja patenta na hlaama i trenutak kasnije, ve se
gurao u mene. Osjetila sam se nekako kao da sam ponovo petnaestogodinja
djevojica, jer me je ono to sam osjeala podsjetilo na doktora Raka. ak sam
ula samu sebe kako jecam. Ministar se drao na laktovima, a lice mu je bilo
iznad mojega. Mogla sam ga vidjeti samo kutkom jednog oka. Ovako izbliza, s onom
svojom donjom eljusti isturenom prema meni, izgledao mi je vie kao nekakva
ivotinja, nego kao ljudsko bie. A to ak i nije bilo ono najgore. Naime, zbog
te istu514
rene eljusti ministrova je donja usnica postala neka vrsta zdjelice u koju mu
se slijevala slina. Ne znam je li to bilo zbog onih utroba liganja koje je
pojeo, ali slina mu je bila nekako gusta i siva, tako da me je podsjetila na
sluz to ostane na dasci nakon ienja ribe.
Kad sam se tog jutra oblaila, zataknula sam straga u obi nekoliko listova
riinog papira od one vrste koja dobro upija tekuinu. Oekivala sam da u ih
trebati tek nakon to sve bude gotovo, jer e se ministar htjeti obrisati - to
jest ako uope odluim izvesti svoj naum. Sad se inilo da e mi taj papir
trebati mnogo ranije, kako bih obrisala lice od njegove sline. Meutim, njegova
mi je teina previe pritiskala bokove da bih mogla zavui ruke u stranji dio
obija. Zadahtala sam nekoliko puta od napora dok sam pokuavala doprijeti do
papira i bojim se da je ministar to shvatio kao izraz ushita - u svakom sluaju,
naglo je pojaao tempo i sad se nakupljena slina u njegovoj donjoj usni poela
bibati u takvim silovitim valovima da gotovo nisam mogla vjerovati kako je jo
uvijek u usnici i nije se potokom izlila na mene. Meutim, mogla sam jedino
stisnuti oi i ekati. Osjeala sam muninu kao da leim u malom amcu na
uzburkanom moru dok mi glava neprekidno udara o dno amca. A onda, odjednom,
ministar zajei i ukoi se, a u istom se trenutku slina izlije na moje lice.
Ponovo sam pokuala doprijeti do papira, ali je ministar sad mlitavo leao na
meni, dahui kao da je upravo zavrio trku. Ba kad sam ga mislila odgurnuti sa
sebe zaula sam izvana zvuk struganja nogu. U sebi sam tako glasno vriskala od
gaenja da je to gotovo uguilo sve ostale zvukove oko mene. Ali sad, kad sam se
ponovo sjetila Nobua, srce mi je iznova poelo silovito lupati. Jo jednom sam
ula zvuk struganja nogu, zatim neije korake na kamenim stepenicama. Ministar,
ini se, nije imao pojma to e mu se dogoditi. Podigao je glavu i okrenuo je
prema vratima gotovo nezainteresirano kao da je oekivao da e tamo ugledati
pticu. A onda su se vrata uz kripu otvorila i preplavilo nas je svjetlo sunca.
Morala sam ki515
ljiti, ali sam uspjela nazrijeti dvije osobe na vratima. Jedna je bila Bua;
dola je u kazalite ba kao to sam se nadala da e uiniti. Ali mukarac koji
je stajao uz nju i piljio dolje prema pozornici uope nije bio Nobu. Nisam imala
pojma zato je to napravila, ali Bua je, umjesto Nobua, dovela predsjednika.
Trideset etvrto poglavlje i
Jedva se mogu iega sjetiti od onog to se zbivalo nakon to su se otvorila
vrata - mislim da je sva krv istekla iz mene, tako sam se sledila i obamrla.
Znam da se ministar maknuo s mene ili sam ga, moda, ja odgurnula. Sjeam se,

meutim, da sam plakala i pitala ga je li i on vidio isto to i ja, je li to

zbilja na vratima bio predsjednik. Nisam uspjela vidjeti izraz na predsjednikovu
licu, jer mu je sunce bilo iza lea, a ipak, kad su se vrata ponovo zatvorila,
nisam se mogla otresti dojma da sam na njegovu licu vidjela neto od oka koji
sam sama osjetila. Nisam znala je li mu se doista na licu odraavao ok - i
zapravo sam sumnjala u to. Ali kad osjeamo bol, ini nam se da vidimo patnju
ak i u rascvjetalim stablima. Upravo sam tako i ja, kad sam vidjela
predsjednika tamo na vratima ... pa, u tom bih trenutku vidjela odraz svoje
patnje u svemu to bih pogledala.
Uzme li u obzir da sam namamila ministra u to prazno kazalite upravo zato
da sebe dovedem u opasnost -da bi se otrica maa mogla spustiti na panj, ako
tako mogu rei - sigurno e shvatiti ako ti kaem da sam usred osjeaja
zabrinutosti, straha i gaenja koji su me gotovo paralizirali, osjeala i
odreeni ushit. Trenutak prije nego to su se otvorila vrata, gotovo sam mogla
osjetiti kako se moj ivot otvara preda mnom poput nabujale rijeke, jer nikad
dotad nisam poduzela neki tako drastian korak da bih izmijenila tijek vlastite
budunosti. Bila sam poput djeteta koje na vrcima prstiju hoda rubom strme
516
517
hridine to se nadvija nad morem. A ipak nekako nisam zamiljala da bi mogao
naii golemi val, sruiti se na mene i odnijeti sve u nepovrat.
Kad su se moji kaotini osjeaji malo staloili, polako sam poela dolaziti k
svijesti. Mameha je kleala uza me. Zaudila sam se kad sam vidjela kako nisam
vie u starom kazalitu, nego leim na tatami strunjai na podu neke male mrane
sobe u svratitu. Nisam se mogla sjetiti da sam otila iz kazalita, ali
oevidno sam nekako dola do svratita. Mameha mi je kasnije rekla da sam otila
vlasniku i zamolila ga za neku tihu sobu u kojoj bih se mogla odmoriti; on je
vidio da mi nije dobro i nakon to me je odveo u sobu, otiao je po Mamehu.
Sreom, Mameha je bila voljna povjerovati kako sam uistinu bolesna i ostavila
me tamo. Kasnije, kad sam jo uvijek omamljena i u uasnom strahu, krenula prema
naoj sobi, vidjela sam ispred sebe Buu koja je upravo dolazila s jedne od
natkrivenih staza. Zaustavila se kad me ugledala, ali umjesto da pouri do mene
i da mi se ispria, kako sam ja napola oekivala, zapiljila se u mene kao zmija
u mia.
Buo, rekla sam, molila sam te da dovede Nobua, a ne predsjednika. Ne
razumijem...
Da, Sayuri, tebi je sigurno teko razumjeti kad ti u ivotu neto ne ispadne
savreno!
Savreno? Nita se gore nije moglo dogoditi... jesi li me moda pogrjeno
razumjela?
Ti stvarno misli da sam glupa! odgovorila mije.
Bila sam zbunjena i utei sam stajala pred njom jedan dugi trenutak.
Mislila sam da si moja prijateljica, napokon sam rekla.
I ja sam neko mislila da si ti moja prijateljica. Ali to je bilo davno.
Govori kao da sam ti nanijela nekakvo zlo, Buo, ali...
O ne, ti nikad ne bi tako neto napravila, zar ne? Savrena gospoica Nitta
Savuri! Pretpostavljam da se ne
rauna to to si zauzela moje mjesto kao ki okiye! Sjea se toga, Savuri?
Nakon to sam se ja izloila opasnosti da ti pomognem s onim doktorom - kako li
mu je ve bilo ime. Nakon to sam riskirala da se Hatsumomo razbjesni na mene
zato to sam ti pomogla! A ti si onda preokrenula situaciju i ukrala mi ono to
je bilo moje. Sve sam se ove mjesece pitala zbog ega si me uvela na te zabave s
ministrom. Pa, ao mi je to ti ovog puta nije uspjelo da me iskoristi...
Ali, Buo, prekinula sam je, zar nisi mogla jednostavno odbiti? Zato si
morala dovesti predsjednika?

Bua se ukoeno uspravila. Znam ja jako dobro to ti osjea prema njemu,

rekla je. Kad god nitko ne gleda, oi su ti prilijepljene za njega kao buhe za
psa.
Bila je tako ljuta da se ugrizla za usnicu, vidjela sam joj mrlju od rua na
zubu. Ona me je htjela povrijediti, shvatila sam, i to na najgori nain kojeg se
mogla sjetiti.
Ti si meni neto oduzela, Savuri, prije mnogo godina. Sad si osjetila kako
je to, rekla je. Nosnice su joj bile rairene, a lice usplamtjelo od srdbe
poput gorue grane. Doimala se kao da je duh Hatsumomo sve ove godine uao
zatvoren u njoj i sad se napokon oslobodio.
Niega se ne sjeam od ostatka te veeri, osim nekih nejasnih slika i koliko sam
strepila od svakog trenutka koji je preda mnom. Dok su ostali pili i smijali se,
ja sam se mogla samo pretvarati kao da se smijem. Vjerojatno sam itavu veer
bila crvena u licu, jer mi je Mameha s vremena na vrijeme prislanjala ruku na
vrat da vidi imam li temperaturu. Sjela sam to sam dalje mogla od predsjednika,
tako da nam se pogledi nikako nisu mogli sresti i uspjela sam provesti itavu
veer a da se ne naem s njim licem u lice. Ali kasnije, kad su se svi ve
spremali na spavanje, izala sam u hodnik upravo kad se on vraao u sobu.
Trebala sam mu se maknuti s puta, ali tako me je bilo sram da sam mu se kratko
naklonila i projurila pokraj njega, i ne pokuavajui prikriti koliko sam
nesretna.

518
519
Bila je to muna veer i samo mi je jo neto od nje ostalo u sjeanju. U
jednom trenutku, kad su svi ve spavali, odlunjala sam iz svratita, jo uvijek
kao u nekoj omaglici, i odjednom sam se nala na hridinama uz obalu oceana.
Zurila sam u mrak ispred sebe i sluala buku valova to su se razbijali o
stijene ispod mene. Grmljavina oceana sliila mi je na gorku tualjku. inilo mi
se da ispod svega vidim okrutnost koju dotad nisam primjeivala - kao da su
stabla i vjetar, pa ak i stijene na kojima sam stajala, kao da je sve oko mene
bilo u savezu s mojom neprijateljicom iz djevojakih dana, Hatsumomo. inilo mi
se da mi se vjetar ruga svojim zavijanjem, da stabla podrugljivo njiu svoje
grane prema meni. Je li doista mogue da se rijeka mog ivota zauvijek
razdvojila? Izvukla sam predsjednikov rupi iz rukava, jer sam ga te veeri
uzela sa sobom u krevet da se po posljednji put njime utjeim. Obrisala sam suze
s lica i podigla ga da vijori na vjetru. Ve sam se spremila pustiti ga da
odleti u mrak kad sam se sjetila malih mrtvakih ploica koje mi je gospodin
Tanaka poslao prije toliko godina. Uvijek moramo sauvati neto to e nas
podsjeati na one koji su nas napustili. Mrtvake ploice u okiyi bile su sve
to je ostalo od mog djetinjstva. Predsjednikov e rupi biti jedino to e
ostati od ostatka mog ivota.
Po povratku u Kvoto prvih nekoliko dana nosila me struja uobiajenih poslova i
dunosti. Nisam imala izbora, morala sam se minkati i odlaziti u ajane na
zabave za koje su me angairali kao da se ba nita nije promijenilo. Stalno sam
samu sebe podsjeala na ono to mi je Mameha jednom rekla - kako za razoaranje
nema boljeg lijeka od rada - ali nisam primijetila daje meni bilo kako pomogao.
Svaki put kad bih otila u Ichiriki, sjetila bih se kako e me Nobu uskoro tamo
pozvati kako bi mi rekao da je napokon sve dogovoreno. S obzirom na to koliko je
bio zaposlen proteklih nekoliko mjeseci, oekivala sam da se neko vrijeme nee
javljati - moda tek za tjedan ili dva.
Meutim, u srijedu ujutro, tri dana nakon to smo se vratili iz Amamija, dobila
sam poruku da je kompanija Iwa-mura nazvala ajanu Ichiriki i da me oekuju te
veeri.

Kasno popodne odjenula sam uti kimono od tanke svile sa zelenom pothaljinom
i obijem duboko modre boje, protkanim zlatnim nitima. Tetia me uvjeravala kako
divno izgledam, ali kad sam se pogledala u zrcalu, vidjela sam pred sobom
poraenu enu. Dakako, bilo je trenutaka u prolosti kad sam se prije nego to
bih krenula iz okiye, osjeala nezadovoljna svojim izgledom, ali sam esto
uspijevala pronai na sebi barem neto to bi mi te veeri davalo osjeaj
sigurnosti. Na primjer, u odreenoj naran-astoutoj pothaljini uvijek bi mi oi
bile vie plave, nego sive, bez obzira koliko sam bila umorna. Ali te su mi
veeri obrazi bili izrazito upali - iako sam stavila na njih zapadnjako
rumenilo i puder ba kao to sam to obino inila - i ak mi se inilo da mi se
frizura nekako naheri-la. Nisam se mogla sjetiti nieg drugog ime bih malo
popravila svoj izgled, nego da zamolim gospodina Bekkua neka mi iznova svee obi
i neka ga podigne za irinu prsta kako bih uspravnijim dranjem barem malo
umanjila dojam potitenosti.
Prvi mi je posao te veeri bio banket to ga je jedan ameriki pukovnik
prireivao u ast novog guvernera za podruje Kvota. Banket se odravao na
bivem posjedu obitelji Sumitomo, gdje je sad bio smjeten glavni stoer 7.
divizije amerike vojske. Zaprepastila sam se kad sam vidjela koliko je lijepog
kamenja u vrtu bilo premazano bijelom bojom i kako su tu i tamo na stabla
prikucane ploe s natpisima na engleskom - koje ja, naravno, nisam znala
proitati. Kad je banket zavrio, otila sam u Ichiriki i jedna me slukinja
odvela na kat, u onu istu neobinu malu sobu gdje sam se nala s Nobuom one noi
kad je Gion zatvoren. To je bilo mjesto gdje sam saznala za utoite koje mi je
naao kako bi me sauvao od ratnih opasnosti, prema tome, inilo se posve
prikladnim da tu proslavimo injenicu da e on postati moj danna - premda e za
mene to biti sve prije nego slavlje. Kleknula sam za

520
521
jedan kraj stola tako da e Nobu sjediti okrenut licem nii. Pazila sam da
sjednem tako da on moe natoiti ake onom svojom jednom rukom, a da mu pritom
ne smeta stol, jer e mi sigurno htjeti natoiti pie nakon to mi priopi kako
je sve dogovoreno. Za Nobua e to biti divna veer. Uinit u sve to mogu da mu
je ne pokvarim.
Uz priguena svjetla i crvenkasti odsjaj zidova boje aja, soba se zapravo
doimala sasvim ugodno. Zaboravila sam vrlo karakteristian miris te sobe kombinaciju praine i ulja za latenje drveta - ali kad sam ga sad ponovo
osjetila, to mi je u sjeanje vratilo neke podrobnosti one veeri s Nobuom od
prije nekoliko godina, kojih se inae nikad ne bih sjetila. Imao je rupe na obje
arape, sjetila sam se, a kroz jednu mu je izvirivao uski palac s uredno
obrezanim noktom. Zar je otada doista prolo samo pet i pol godina? inilo mi se
kao da je u meuvremenu dola i prola itava jedna generacija: toliki ljudi
koje sam neko poznavala nisu vie bili meu ivima. Je li to ivot kojemu sam
se vratila? Kako je tono ono to je Mameha jednom rekla: mi ne postajemo
gejama zato da bi nam ivot bio sretan, postajemo gejama zato to nemamo
drugog izbora. Da je moja majka poivjela, ja sam sad i sama mogla biti ena i
majka u nekom ribarskom selu i Kvoto bi za mene bio daleko mjesto kamo se odvozi
ulovljena riba - i zar bih zbog toga stvarno neto izgubila? Nobu mi je jednom
rekao: Mene je vrlo lako razumjeti, Sayuri. Ne volim da preda mnom dre stvari
koje ne mogu imati. Moda sam ja ista kao on: itavog svog ivota u Gionu
zamiljala sam pred sobom predsjednika, a sad ga ne mogu imati.
Nakon kakvih deset ili petnaest minuta ekanja, poela sam se pitati hoe li
Nobu uope doi. Znala sam da to ne bih smjela raditi, ali poloila sam glavu na
stol da se malo odmorim, jer sam zadnjih noi vrlo loe spavala. Nisam zaspala,
ali sam neko vrijeme lebdjela izmeu sna i jave, utonula u neki neodreeni

osjeaj tuge i jada. A onda sam, ini se, usnula i sanjala jedan vrlo udan san.
Mislila sam da ujem tihe, udaljene udarce o bubanj, potom itanje vode iz slavine, a onda sam na ramenu osjetila predsjednikovu ruku.
Znala sam da je to predsjednikova ruka, jer kad sam podigla glavu sa stola da
pogledam tko me to dira, on je bio tamo. Udarci o bubanj bili su njegovi koraci,
itanje je bilo zvuk vrata odgurnutih ustranu. I sad je stajao nada mnom, a iza
njega je ekala jedna slukinja. Naklonila sam se i ispriala mu se to sam
zaspala. Toliko sam bila smetena da na trenutak nisam znala jesam li stvarno
budna ili sanjam, ali to nije bio san. Predsjednik je upravo sjedao na jastuk
koji sam bila pripremila za Nobua, a Nobua nigdje nije bilo. Dok je slukinja
stavljala na stol bocu sakea i alice, javila mi se jedna strana misao. Je li
mi predsjednik doao rei da je Nobu stradao u nekakvoj nesrei ili da mu se
dogodilo neto strano? Inae, zato Nobu ne bi doao? Htjela sam to pitati
predsjednika, ali je upravo tada vlasnica ajane provirila u sobu.
Zaboga, predsjednie, rekla je, nismo vas tjednima vidjeli!
Vlasnica je uvijek bila ljubazna prema gostima, ali sam po napetosti u
njezinu glasu vidjela da joj je neto drugo na umu. Vjerojatno se udila gdje je
Nobu, kao i ja. Dok sam ja toila predsjedniku ake, vlasnica je dola i klekla
kraj stola. Zaustavila mu je ruku prije nego to je otpio iz alice i nagnula se
da omirie ake.
Zbilja, predsjednie, nikad mi nee biti jasno zato vie volite ovaj ake
od ostalih vrsta, rekla je. Danas popodne otvorili smo neke posude i moram
rei, ve godinama nismo imali tako dobar ake. Sigurna sam da e ga Nobu-san s
uitkom okuati kad doe.
Siguran sam da bi uivao u njemu, ree predsjednik. Nobu zna cijeniti
dobre stvari. Ali on veeras nee doi.
Uplaila sam se kad sam to ula, ali sam zadrala pogled na stolu. Vidjela
sam da se i vlasnica iznenadila, po tome kako je brzo promijenila temu.
No, dobro, rekla je, uostalom, ne ini li vam se da Savuri veeras arobno
izgleda?

522
523

Dakle, gospodarice, a kada to Savuri nije arobno izgledala? odvrati

predsjednik. Kad smo ve kod toga... dopustite mi da vam pokaem neto to sam
donio.
Predsjednik stavi na stol nekakav mali zamotak umotan u modru svilu; nisam
primijetila da ga je drao u ruci kad je uao u sobu. Razvezao je svilu i
izvadio jedan kratki, debeli svitak pergamenta, te ga poeo razmotavati.
Pergament je bio raspucan od starosti, a na njemu su ivim bojama bili naslikani
- u minijaturi - prizori s carskog dvora. Ako si kada vidio neki takav svitak,
onda zna da ga moe razmotati preko cijele sobe i razgledati itav kompleks
dvora, od vanjskih ulaznih vrata na jednom kraju, do carske palae na drugom
kraju. Predsjednik je sjedio drei svitak pred sobom i premotavao ga je s
jednog graninog tapa na drugi - prelazei preko prizora pijanki i plemia u
igri s loptom, u podvrnutim kimonima, privrenim meu nogama - dok nije doao
do neke mlade ene u prekrasnom kimonu s dvanaest slojeva koja je kleala ispred
carevih odaja.
Onda, to kaete na ovo! rekao je.
To je doista prekrasan svitak, rekla je vlasnica ajane. Gdje gaje
predsjednik samo naao?
Oh, to sam davno kupio. Ali pogledajte ovu enu. Zbog nje sam ga kupio.
Nita ne primjeujete na njoj?

Vlasnica se zapiljila u sliku, a predsjednik je potom okrenuo svitak prema

meni. Slika mlade ene, iako nije bila vea od malo veeg novia, bila je tako
precizno naslikana da se razaznavao svaki detalj. Isprva to nisam primijetila,
ali njezine su oi bile svijetle... a kad sam malo bolje pogledala, vidjela sam
da su sivoplave. To me je odmah podsjetilo na slike koje je Uchida naslikao kad
sam mu ja pozirala. Pocrvenjela sam i promrmljala neto o tome kako je to doista
lijepi svitak. Vlasnica mu se takoer jo malo divila, a onda je rekla:
Dakle, ostavit u vas same. Poslat u vam malo rashlaenog, svjeeg sakea o
kojem sam vam govorila. Osim ako ne mislite da bih ga trebala sauvati za Nobusana kad sljedei put navrati?
Nemojte se truditi, odgovorio je predsjednik. Nama je dobar i ovaj ovdje.
Nobu-san je... dobro, nadam se?
O, da, rekao je predsjednik. Sasvim dobro.
j
Laknulo mi je kad sam to ula, ali me je istodobno obuzeo straan sram. Ako
predsjednik nije doao kako bi mi donio vijesti o Nobuu, onda je doao zbog
nekog drugog razloga - vjerojatno da me ukori zbog onog to sam napravila. Ovih
proteklih nekoliko dana nakon povratka u Kvoto, trudila sam se da ne mislim na
to to je on tamo morao vidjeti: ministra sa sputenim hlaama, mene s golim
nogama koje mi izviruju iz neurednog kimona...
Kad je vlasnica ajane izlazila iz sobe, zvuk koji se uo kad je za sobom
zatvorila vrata uinio mi se kao zvuk maa koji izlazi iz korica.
Molim, predsjednie, smijem li rei, poela sam, trudei se koliko sam
mogla da mi glas ne zadrhti, kako je moje ponaanje na Amamiju...
Znam na to misli, Savuri. Ali nisam doao ovamo da od tebe traim ispriku.
uti malo i sluaj. Hou ti ispriati neto to se dogodilo prije dosta godina.
Predsjednie, tako sam zbunjena, uspjela sam izgovoriti. Molim vas,
oprostite, ali...
Nemoj nita govoriti, samo sluaj. Ubrzo e shvatiti zato ti to priam.
Sjea li se jednog restorana koji se zvao Tsumivo? Zatvoren je negdje potkraj
Velike krize, ali... no, da, nije vano, ti si tada bila jo vrlo mlada. Bilo
kako bilo, jednog dana prije dosta godina - prije osamnaest godina, da budem
precizan - otiao sam tamo na ruak s nekoliko svojih suradnika. S nama je bila
i jedna geja po imenu Izuko, iz etvrti Pontocho.
Odmah sam prepoznala ime Izuko.
Ona je u to vrijeme bila vrlo omiljena, nastavio je predsjednik. Sluajno
smo ranije zavrili s rukom i ja sam predloio da se putem do kazalita
proetamo uz o-balu Shirakawe.
Dok je on to govorio, ja sam izvukla predsjednikov rupi iz obija i sad sam
ga, bez rijei, rasprostrta po stolu

524
525
i zagladila, tako da se jasno vidio njegov monogram. Tijekom godina u jednom se
kutu pojavila mrlja i tkanina je malo poutjela, ali ga je predsjednik, ini se,
odmah prepoznao. Zautio je i uzeo rupi sa stola.
Odakle ti to?
Predsjednie, rekla sam, svih sam se ovih godina stalno pitala znate li da
sam ja ona djevojica s kojom ste razgovarali. Vi ste mi dali taj rupi tog
popodneva kad ste ili u kazalite gledati dramu Shibaraku. Dali ste mi i jedan
novi...
Hoe rei... da si jo dok si bila pripravnica znala kako sam ja taj ovjek
koji je s tobom razgovarao?

Prepoznala sam predsjednika im sam ga vidjela na onom natjecanju sumo

hrvaa. Zapravo, zapanjena sam da je predsjednik mene zapamtio.
Pa, moda bi se morala katkad pogledati u zrcalo, Savuri. Posebno onda kad
su ti oi vlane od suza, jer one tada postanu... ne mogu to objasniti. Osjeao
sam kao da ti kroz njih vidim duu. Zna, ja sam dobar dio svog ivota proveo s
ljudima koji nikad nisu bili do kraja iskreni sa mnom, a onda se preda mnom
pojavila djevojica koja me nikad dotad nije vidjela, a ipak mi je dopustila da
joj zavirim u duu.
Onda se predsjednik odjednom prekinuo.
Nisi se nikad pitala zato je Mameha postala tvoja starija sestra? upitao
me je.
Mameha? zaudila sam se. Kakve Mameha ima veze s time?
Zbilja ne zna, zar ne? to, predsjednie?
Savuri, ja sam zamolio Mamehu da preuzme brigu o tebi. Priao sam joj o
lijepoj djevojici s iznenaujuim sivim oima koju sam sreo i zamolio sam je da
ti pomogne ako ikad naie na tebe negdje u Gionu. Rekao sam da u joj
nadoknaditi sve trokove ako bude potrebno. I ona te je doista srela, samo
nekoliko mjeseci kasnije. Prema ono526
me to mi je tijekom godina ispriala, ti sigurno nikad ne bi postala geja da
ti ona nije pomogla.
Gotovo mi je nemogue opisati kakav su uinak na mene imale te predsjednikove
rijei. Uvijek sam mislila da su Mamehine pobude bile osobne prirode - da sebe i
Gion oslobodi Hatsumomo. Sad kad sam znala pravi razlog, da je preuzela
starateljstvo nada mnom zbog predsjednika... pa, pomislila sam kako u morati
ponovo razmotriti sve to mi je govorila i pokuati otkriti pravo znaenje
njezinih rijei. Ali nije se samo Mameha odjednom promijenila u mojim oima; i
ja sam nekako sama sebi izgledala drugaijom. Kad mi je pogled pao na ruke koje
sam drala u krilu, vidjela sam ih kao ruke koje je stvorio predsjednik.
Osjeala sam ushienje, bojazan i zahvalnost, sve u isti mah. Odmaknula sam se
od stola kako bih mu se naklonila i izrazila mu svoju zahvalnost, ali prije nego
to sam to uinila, morala sam mu neto rei.
Predsjednie, oprostite, ali tako bih voljela da ste mi u nekom trenutku,
prije mnogo godina, ispriali o... svemu ovome. Ne mogu vam opisati koliko bi to
meni znailo.
Postoji razlog zbog kojega ti to nisam mogao ispriati, Savuri, zbog kojega
sam i od Mamehe morao traiti da ti nita ne kae. To ima veze s Nobuom.
Kad sam ula Nobuovo ime, sve je u meni zamrlo -jer inilo mi se da shvaam
u kojem smjeru predsjednik vodi ovaj razgovor.
Predsjednie, rekla sam, znam da sam se pokazala nevrijednom osobom koja
ne zasluuje vau dobrotu. Ovog proteklog vikenda, kad sam...
Priznajem, Savuri, prekinuo me je predsjednik, mnogo sam razmiljao o
onome to se dogodilo na Ama-miju.
Osjeala sam da me gleda, ali nisam mu imala snage uzvratiti pogled.
Htio bih o neemu s tobom porazgovarati, nastavio je. Cijeli dan
razmiljam kako da ti to izloim. Stalno
527
mislim na neto to se dogodilo prije mnogo godina. Siguran sam da ima i boljih
naina kako da ti objasnim to to mislim, ali... nadam se da e shvatiti to ti
pokuavam rei.
Zastao je kako bi svukao kaput od odijela i sloio ga pokraj sebe na
strunjau. Osjetila sam miris njegove ukrobljene koulje i to me je podsjetilo
na posjete generalu u svratitu Suruya i njegovu sobu u kojoj se esto osjeao
miris glaanja.
U vrijeme kad je Iwamura Elektrika jo bila mlada kompanija, zapoeo je,
upoznao sam jednog ovjeka koji se zvao Ikeda i koji je radio za jednog od
naih kooperanata na drugom kraju grada. On je bio pravi genije u rjeavanju

problema u vezi s uvoenjem elektrinih instalacija. Kad smo imali kakvih

tekoa s instalacijama, posudili bismo ga na jedan dan i sve bi bilo sreeno. A
onda, jednog popodneva, kad sam se urio kui s posla, sluajno sam ga sreo u
jednoj ljekarni. Rekao mi je kako se sjajno osjea jer je upravo dao otkaz na
poslu. Kad sam ga upitao zato je to uinio, rekao mi je: Dolo je vrijeme da
dam otkaz. I dao sam ga. Naravno, odmah sam mu ponudio posao kod nas. Nakon
nekoliko tjedana, ponovo sam ga upitao: Ikeda-san, zato ste dali otkaz na svom
bivem poslu? Odgovorio mi je: Gospodine Iwamura, godinama sam elio raditi u
vaoj kompaniji. Ali vi mi nikad niste ponudili da radim za vas. Uvijek ste me
pozivali kad ste imali nekih problema, ali me nikad niste pozvali da doem kod
vas raditi. Onda sam jednog dana shvatio kako me nikad i neete pozvati, jer ne
elite uzeti radnika svom kooperantu i time ugroziti svoj poslovni odnos s
njime. Mogao sam jedino prvo dati otkaz i tako vam pruiti priliku da me
zaposlite. I tako, dao sam otkaz.
Znala sam da predsjednik eka da neto kaem, ali nisam se usuivala bilo to
rei.
Dakle, nastavio je, mislio sam kako je moda tvoj sastanak s ministrom
neto kao Ikedin otkaz. A rei u ti zato mi je to palo na pamet. Na tu me je
misao navelo neto to je Bua rekla nakon to me je odvela do kazalita. Bio sam strano ljut na nju i zahtijevao sam da mi kae zato je to
uinila. Najprije nije uope htjela govoriti. A onda je rekla neto to mi se u
prvi mah inilo potpuno besmisleno. Rekla je kako si je ti zamolila da dovede
No-bua.
Predsjednie, molim vas, zapoela sam nesigurno, napravila sam stranu
pogrjeku...
Prije nego to jo neto kae, samo elim znati zato si to napravila.
Moda si mislila da time ini kompaniji Ivvamura nekakvu... uslugu. Ne znam.
Ili si moda ministru dugovala neto o emu ja nita ne znam.
Pretpostavljam da sam nehotice zatresla glavom, jer je predsjednik odmah
prestao govoriti.
Uasno me je sram, predsjednie, uspjela sam na kraju izgovoriti, ali...
moje su pobude bile u potpunosti osobne prirode.
Nakon due stanke predsjednik je uzdahnuo i pruio prema meni alicu.
Natoila sam mu ake s osjeajem da to nisu moje ruke, a on ju je iskapio i
zadrao ake na trenutak u ustima prije nego to gaje progutao. Gledajui ga
tako s trenutano punim ustima, navelo me da pomislim za sebe kako sam samo
prazna posuda, napukla od srama.
U redu, Savuri, rekao je. Rei u ti tono zato te to pitam. Ne bi mogla
shvatiti zato sam veeras doao ovamo, ni zato sam se godinama odnosio prema
tebi onako kako sam se odnosio ako prvo ne shvati prirodu mog odnosa s Nobuom.
Vjeruj mi, ja bolje od bilo koga znam kako on ponekad moe biti teak ovjek.
Ali on je genije, u mojim oima on vrijedi vie od itave skupine drugih ljudi
zajedno.
Nisam znala to bih uinila ili rekla, zato sam drhtavim rukama dohvatila
bocu da mu natoim jo sakea. Nije mi pruio alicu i ja sam to protumaila kao
vrlo lo znak.
Jednog dana, kad sam te tek vrlo kratko poznavao, nastavio je, Nobu ti je
donio na dar jedan ealj i dao ti ga je pred svima koji su bili na toj zabavi.
Sve do tog

528
529

trenutka nisam shvaao koliko mu je stalo do tebe. Siguran sam da je bilo nekih
drugih znakova, ali ja sam ih nekako jednostavno previdio. A kad sam shvatio
kakvi su njegovi osjeaji, kad sam vidio kako te je gledao te veeri... pa,
odmah mi je bilo jasno kako mu nikako ne mogu uzeti neto to on, oevidno,
toliko eli. To nije umanjilo moju skrb za tebe. U stvari, kako su godine
prolazile, sve mi je tee bilo mirno sluati Nobua kako pria o tebi.
Malo je zastao i upitao me: Savuri, slua li me?
Naravno, predsjednie, sluam.
Ti to, dakako, ne moe znati, ali ja sam Nobuov veliki dunik. Istina, ja
sam osnovao kompaniju, a on je moj namjetenik. Ali kad je Ivvamura jo bila
prilino mala kompanija, zapali smo u velike novane tekoe i zamalo smo morali
prestati s radom. Ja nisam bio voljan odustati od pune kontrole i nisam htio
sluati Nobua koji me je nagovarao da naemo investitore kojima bismo za uzvrat
dali udio u kompaniji. Na kraju je on pobijedio, iako je to na neko vrijeme
prouzroilo razdor izmeu nas - on mi je ak ponudio ostavku i ja sam je zamalo
prihvatio. Ali, naravno, on je bio u pravu, a ne ja. Da nije bilo njega, sigurno
bih izgubio kompaniju. Kako se moe oduiti nekome za tako neto? Zna zato ja
imam naslov predsjednik, a ne direktor? Odustao sam od tog naslova kako bi
ga Nobu prihvatio - iako ga je prvo pokuao odbiti. Zato sam, im sam postao
svjestan njegovih osjeaja prema tebi, odluio sakriti svoje zanimanje za tebe i
prepustiti te njemu. ivot je bio tako okrutan prema njemu, Sayuri. On je u svom
ivotu upoznao tako malo ljubaznosti i dobrote.
Svih ovih godina otkako sam postala geja, nikad ni na trenutak nisam
uspijevala sebe uvjeriti kako predsjednik prema meni osjea neko posebno
potovanje. A sad sam ula kako me je namijenio Nobuu...
Nikad mi nije bila namjera odnositi se tako ravnoduno prema tebi, nastavio
je. Ali sigurno shvaa kako bi on, kad bi samo naslutio moje osjeaje, odmah
odustao od tebe.
530
Otkako sam izrasla u djevojku, sanjala sam o tome da e mi predsjednik jednog
dana rei kako mu je stalo do mene. Ali sigurno nikad nisam zamiljala da e mi
rei ono to elim uti i odmah dodati kako je Nobu moja sudbina. Pa, moda e
mi izmaknuti cilj kojem sam teila u svom ivotu, ali barem u ovom kratkom
trenutku mogu ostvariti svoje matarije o tome da budem s njim sama u sobi i da
mu kaem koliko su duboki moji osjeaji prema njemu.
Molim vas, oprostite mi za ovo to u vam rei, u-spjela sam napokon
skupiti snage da zaponem.
Pokuala sam nastaviti, ali je moje grlo odjednom odluilo progutati - premda
ne znam to sam gutala, osim ako to nije bila mala gruda emocija koje sam
potisnula natrag u sebe jer za njih vie nije bilo mjesta na mom licu.
Meni je Nobu jako drag, ali ono to sam napravila na Amamiju... Morala sam
zastati i priekati da me prestane pei grlo, kako bih mogla nastaviti. Ono to
sam napravila na Amamiju, napravila sam zbog svojih osjeaja prema vama,
predsjednie. Svaki korak koji sam napravila u ivotu, jo od vremena kad sam
bila dijete ovdje u Gionu, napravila sam s nadom da u se tako pribliiti vama.
Kad sam to izrekla, kao da mi se sva toplina tijela popela u lice. inilo mi
se da u poletjeti u zrak kao komadi pepela s ognjita, ukoliko se ne
usredotoim na neto u sobi. Pokuala sam nai nekakvu mrlju na stolu, ali stol
mi se ve zamutio pred oima i nestao u maglici.
Pogledaj me, Savuri.
Htjela sam uiniti to to trai od mene, ali nisam mogla.
Kako je to udno, nastavio je predsjednik tihim glasom, gotovo kao da to
govori za sebe, ista ena koja me je kao djevojica prije mnogo godina tako
otvoreno gledala u oi, sada nema hrabrosti da me pogleda.
Moda je to trebao biti jednostavan zadatak - podignuti pogled i pogledati
predsjednika - a ipak me nekako
531

ne bi bilo toliko strah ni da sam sama stajala na pozornici i da me gleda itav

Kvoto. Sjedili smo oko ugla stola, tako blizu da sam, kad sam napokon obrisala
oi i podigla ih da ga pogledam, mogla vidjeti tamne krugove oko njegovih
arenica. Pitala sam se bih li moda trebala skrenuti pogled i nakloniti se, te
mu ponuditi ake... ali nikakva gesta ne bi bila dovoljna da prekine napetost
izmeu nas. Dok sam to mislila, predsjednik je odmaknuo ustranu bocu i alicu,
te ispruio ruku i dohvatio ovratnik mog kimona da me privue k sebi. U trenutku
su nam lica bila tako blizu da sam osjetila toplinu njegove koe. Jo uvijek sam
se trudila shvatiti to mi se to dogaa - i to bih trebala uiniti ili rei. A
onda me je predsjednik privukao jo blie i poljubio me.
Moda e se iznenaditi kad uje da je to bilo prvi put u mom ivotu da me
je netko stvarno poljubio. General Tottori je ponekad pritisnuo svoja usta o
moja dok je bio moj danna, ali u tome nije bilo nikakve strasti. Sjeam se da
sam se tada pitala nije li mu jednostavno bilo potrebno da negdje nasloni lice.
ak me je i Yasuda Akira - mukarac koji mi je kupio kimono i kojeg sam jedne
noi zavela u ajani Tatematsu - sigurno barem dvanae-stak puta poljubio u vrat
i lice, ali nikad nije svojim usnicama dotaknuo moje. Prema tome, moe lako
zamisliti kako mi se taj poljubac, prvi pravi poljubac u mom ivotu, uinio
intimnijim od svega to sam ikad doivjela. Imala sam osjeaj da uzimam neto od
predsjednika i da mi on neto daje, neto intimnije od svega to mi je itko ikad
dao. Osjetila sam izvjestan iznenaujui okus, jednako izrazit i sladak kao okus
nekog voa, i kad sam ga osjetila, ramena su mi se opustila i trbuh ispupio,
jer mi je, zbog nekog razloga, dozvao u pamet tucet razliitih prizora za koje
mi uope nije jasno zato sam ih zapamtila. Pomislila sam na paru koja se
podigla kad je kuharica u kuhinji nae okiye odmaknula poklopac s lonca u kojem
se kuhala ria. U glavi mi se pojavila slika uliice koja je bila glavna ulica
Pontocha kako sam je vidjela jedne veeri kad je bila puna estitara nakon
Kichisaburovog posljednjeg nastupa,
532
onog dana kad se povukao iz kabuki kazalita. Sigurna sam da sam mogla pomisliti
i na stotine drugih stvari, jer inilo mi se da su se sruile sve ograde u mom
duhu i sve su moje uspomene slobodno trale naokolo. Ali se onda predsjednik
odmaknuo od mene, drei me jednom rukom oko vrata. Bio je tako blizu. Vidjela
sam kako mu usnice vlano sjaje i jo sam osjeala miris poljupca koji smo upravo prekinuli.
Predsjednie, rekla sam, zato? to zato?
Zato... sve? Zato ste me poljubili? Maloas ste o meni govorili kao o daru
za Nobu-sana.
Nobu te vie ne eli, Savuri. Nita mu nisam oduzeo.
Smetena burom osjeaja, nisam sasvim razumjela to mi to govori.
Kad sam te vidio ondje u kazalitu s ministrom, imala si u oima isti pogled
koji sam prije toliko godina vidio na obali Shirakavve, rekao mi je. Izgledala
si tako oajna, kao da e se utopiti ako te netko ne spasi. Nakon to mi je
Bua rekla kako si ti taj prizor namijenila No-buovim oima, odluio sam mu rei
to sam vidio. A kad je on na to tako srdito reagirao... pa, ako ti nije mogao
oprostiti to to si napravila, onda mi je bilo jasno kako on nikad nije stvarno
bio ovjek kojega ti je sudbina odredila.
Jednog popodneva, davno, dok sam jo bila dijete u Yoroi-du, jedan se djeak
koji se zvao Gisuke popeo na stablo da odonud skoi u jezerce. Popeo se vie
nego to je trebao, voda nije bila toliko duboka. Ali kad smo mu rekli da ne
skae, bilo ga je strah spustiti se dolje, jer su ispod stabla bile stijene. Ja
sam otrala u mjesto po njegova oca, gospodina Yamashitu, koji se tako smireno
uspinjao uz brijeg da sam se pitala je li uope shvatio u kakvoj je opasnosti
njegov sin. Stupio je ispod stabla upravo kad je djeak
533
Trideset peto poglavlje i

- koji nije znao da je dolje njegov otac - izgubio oslonac i pao. Gospodin
Yamashita ga je uhvatio tako lako kao da mu je netko bacio vreu u ruke i
postavio ga na zemlju. Svi smo vriskali od radosti i skakali oko jezerca dok je
Gisuke samo stajao i brzo treptao, a na trepavicama su mu se skupile sitne suze
zaprepatenja.
Sad sam tono znala kako se Gisuke tada morao osjeati. I ja sam padala prema
stijenama, a onda je predsjednik istupio naprijed i uhvatio me. Toliko me je
svladao osjeaj olakanja da ak nisam imala snage obrisati suze koje su mi se
izlile iz kutova oiju. Njegov se oblik preda mnom pretvorio u nejasnu mrlju,
ali vidjela sam da mi se pribliava i u sljedeem me je trenutku skupio rukama
kao da sam pokriva. Usnice su mu krenule ravno do malog trokuta koe na mjestu
gdje se ovratnik mog kimona preklapao ispod vrata. A kad sam osjetila njegov dah
na svome vratu i nestrpljivost kojom me je gotovo upijao u sebe, odjednom sam se
sjetila jedne zgode od prije mnogo godina kad sam ula u kuhinju nae okiye i
zatekla jednu slukinju kako se naginje nad slivnik, pokuavajui sakriti zrelu
kruku koju je zagrizla, tako da joj se sok slijevao sve do vrata. Obuzela ju je
takva elja za njom, rekla mi je i molila me da nita ne kaem Majci.
534
Sada, skoro etrdeset godina kasnije, sjedim ovdje i prisjeam se te veeri s
predsjednikom kao trenutka kad su u meni utihnule sve tualjke. Od dana kad sam
otila iz Yoroida, stalno sam se bojala da e mi svaki okretaj ivotnog kotaa
donijeti na put novu prepreku, a dakako, u-pravo je strahovanje i borba bilo ono
to mi je ivot inilo tako opipljivo stvarnim. Kad hodamo po stjenovitom dnu
borei se protiv struje, svako uporite poprima znaenje nunosti.
No, nakon to je predsjednik postao moj danna, ivot se smekao i pretvorio u
neto mnogo ugodnije. Poela sam se osjeati kao stablo kojem se korijenje
napokon probilo do plodnog, vlanog tla duboko ispod povrine. Nikad ranije
nisam imala prilike misliti za sebe da sam sretnija od drugih, a ipak, sad sam
to bila. Iako moram rei da sam, dugo ivjela u tom stanju zadovoljstva prije
nego to sam se, napokon, imala hrabrosti osvrnuti i priznati kako je pust i
zdvojan bio moj raniji ivot. Da mi se ivot nije promijenio, uvjerena sam da ti
ne bih mogla ispriati svoju priu, jer nitko od nas nije u stanju iskreno
govoriti o vlastitom bolu, sve dok ga se ne oslobodimo.
Onog popodneva kad smo predsjednik i ja zajedno ispili ceremonijalne alice
sakea u ajani Ichiriki, dogodilo se neto udno. Ne znam zato, ali kad sam
otpila gutljaj iz najmanje od triju alica, pustila sam da mi se ake prelije
preko jezika i jedna mi se kapljica izlila iz kuta usta. Na sebi sam imala crni
kimono s pet kruna, sa zmajem
535

izvezenim zlatom i crvenim obrubom do visine bedara. Sjeam se da sam gledala tu

kapljicu kako mi pada ispod ruke i kotrlja se niz crnu svilu na mom bedru dok se
nije zaustavila na tekom, srebrnom vezu zmajevog zuba. U-vjerena sam da bi
veina geja smatralo prolijevanje sakea loim znakom, ali meni se inilo kao da
ta kapljica tekuine, koja je pala s mene kao suza, pria priu mog ivota. Pala
je kroz prazan prostor, liena bilo kakve kontrole nad svojom sudbinom,
kotrljala se niz stazu od svile i nekako se zaustavila na zubima tog zmaja.
Pomislila sam na latice koje sam bacala u rijeku Kamo ispred radionice gospodina
Arashina, zamiljajui da e ve nekako nai put do predsjednika. inilo se da
su ga, na neki nain, moda ipak nale.
U svojim glupim nadama, koje su mi bile toliko drage otkako sam se zadjevojila,
uvijek sam zamiljala kako e mi ivot biti savren ako jednom postanem
predsjednikovom ljubavnicom. Djetinjasta misao, ali ja sam je nosila u sebi i
kao odrasla. Trebala sam znati da tako neto nije mogue. Koliko sam ve puta
morala uiti bolnu lekciju kako, premda prieljkujemo da nam bodlju izvuku iz
tijela, iza nje ostaje oteklina koja ne prolazi? Odagnavi zauvijek Nobua iz

svog ivota, nisam samo izgubila njegovo prijateljstvo, nego sam na kraju i samu
sebe prognala iz Giona.
Razlog je jednostavan; trebala sam unaprijed znati da e se to dogoditi.
Mukarac koji osvoji nagradu koju prieljkuje njegov prijatelj sueljava se s
tekim izborom: ili mora sakriti osvojenu nagradu negdje gdje je njegov
prijatelj nikad nee vidjeti - ako to moe - ili se mora pomiriti s time da e
stradati njihovo prijateljstvo. To je bio problem koji se postavio izmeu Bue i
mene - nae se prijateljstvo nikad nije oporavilo nakon mog posvojenja. I tako,
premda su se pregovori izmeu predsjednika i Majke ote-gli nekoliko mjeseci, na
kraju je odlueno da ja vie neu raditi kao geja. Sasvim sigurno nisam bila
prva geja ko536

ja je otila iz Giona: osim onih koje su pobjegle, bilo je i takvih koje su se

udale i napustile etvrt kao supruge, a neke su se opet povukle i otvorile
vlastitu ajanu ili okiyu. to se mene tie, ja sam se, meutim, nala uhvaena
u stupicu negdje na sredini. Predsjednik me je elio ukloniti iz Giona kako bih
nestala iz Nobuova vidokruga, ali sigurno se nije kanio oeniti sa mnom, jer je
ve bio oenjen. Savreno rjeenje, ujedno rjeenje koje je predsjednik
predlagao, bilo bi, vjerojatno, kupiti mi ajanu ili svratiste -kamo Nobu nikad
ne bi navraao. Ali Majka nije bila voljna pustiti me da odem iz okiye. Naime,
vidi, ona ne bi imala nikakvih prihoda od mog odnosa s predsjednikom ako bih
prestala biti lanom obitelji Nitta. Zato je predsjednik na kraju pristao
plaati okiyi mjeseno znatnu svotu pod uvjetom da mi Majka dopusti prekinuti
karijeru geje. Nastavila sam ivjeti u okiyi onako kako sam ve godinama
ivjela, ali nisam vie ujutro odlazila u kolu, nisam vie obilazila Gion kako
bih izvravala drutvene obveze u posebnim prigodama i dakako, nisam uveer odlazila u ajane zabavljati mukarce.
Budui da sam eljela postati geja samo zato da osvojim predsjednika,
vjerojatno nisam trebala imati nikakav osjeaj gubitka kad sam se povukla. Ali
ipak, tijekom godina razvila sam brojna dragocjena prijateljstva, ne samo s
drugim gejama, nego i s mnogim mukarcima koje sam imala prilike upoznati.
Dodue, nije mi bilo zabranjeno druiti se sa enama samo zato to vie nisam
radila kao geja, ali one koje u Gionu moraju zaraivati za ivot, nemaju puno
vremena za druenje. Cesto bih osjetila ubod ljubomore kad bih vidjela dvije
geje kako ure na sljedeu zabavu, hihoui se zbog neega to se dogodilo na
onoj s koje su dolazile. Nisam im zavidjela na nesigurnoj egzistenciji, ali sam
im zavidjela na tom osjeaju oekivanja, kojeg sam se dobro sjeala, da e im
veer koja je pred njima donijeti nekakvo nestano zadovoljstvo.
Meutim, i dalje sam redovito viala Mamehu. Nale bismo se na aju barem
nekoliko puta tjedno. S obzirom na sve to je ona inila za mene jo od mog
djetinjstva 537
kao i na posebnu ulogu koju je odigrala u mom ivotu po elji predsjednika moe zamisliti u kolikoj sam se mjeri osjeala njezinim dunikom. Jednog mi je
dana u nekom duanu sluajno dola u ruke jedna slika na svili iz osamnaestog
stoljea koja je prikazivala neku enu kako jednu djevojicu poduava
kaligrafiji. Uiteljica je imala fino ovalno lice i tako je dobrohotno gledala
djevojicu da sam odmah pomislila na Mamehu i kupila sam joj tu sliku na dar. U
kino popodne, kad ju je objesila u svom turobnom staniu, zatekla sam se kako
oslukujem buku prometa s avenije Higashi-oji. Odjednom sam se sjetila, sa
stranim osjeajem gubitka, njezinog nekadanjeg elegantnog stana i oaravajueg
uma vode s malih umjetnih kaskada u koritu rjeice Shirakawe to je dopirao
kroz prozore. U to mi se vrijeme Gion inio poput prelijepog komada antikne
tkanine, ali toliko se toga promijenilo. Sad su u Mamehi-nom jednosobnom stanu
strunjae imale boju ustajalog aja i mirisale su na pripravke od trava iz

kineske ljekarne u prizemlju - toliko jako da su ponekad ak i njezina kimona

odisala blagim ljekarnikim vonjem.
Nakon to je objesila sliku na zid i neko joj se vrijeme divila, vratila se k
stolu. Sjedila je obuhvaajui prstima alicu s ajem iz koje se dizala para i
piljila je u nju kao da oekuje da e u njoj nai rijei koje je traila.
Iznenadila sam se kad sam vidjela kako joj se na rukama poinju isticati tetive
kao znak starenja. Napokon je, s prizvukom tuge, rekla:
Kako je udno ono to nam donosi budunost. Mora pripaziti, Savuri, nikad
nemoj previe oekivati.
Uvjerena sam kako je bila u pravu. Laki bi mi bio ivot sljedeih godina da
nisam uporno i dalje vjerovala kako e mi Nobu jednog dana oprostiti. Na kraju
sam prestala zapitkivati Mamehu je li pitao za mene, previe me je boljelo
vidjeti je gdje uzdie i gleda me dugim, tunim pogledom kao da mi govori kako
joj je ao to sam tako glupa da se tome nadam.
538
U proljee sljedee godine nakon to sam mu postala ljubavnicom, predsjednik je
kupio jednu luksuzno ureenu kuu u sjeveroistonom dijelu Kvota i nazvao je
Eishin-an - Utoite sretne istine. Kua je bila namijenjena gostima
kompanije, ali se predsjednik njome koristio vie od bilo koga. Tu smo se
sastajali tri ili etiri puta tjedno, katkad i ee, da zajedno provedemo
veer. Kad bi imao naporan dan na poslu, dolazio bi tako kasno da je jedino
elio leati u vruoj kupki i avrljati sa mnom, a nakon toga bi zaspao.
Meutim, najee bi dolazio u sumrak ili ubrzo potom, pa bismo razgovarali i
gledali sluge kako pale lampione u vrtu dok bi on veerao.
Obino bi, nakon dolaska, prvo neko vrijeme priao o onome to se tog dana
dogodilo na poslu. Priao bi mi o nevoljama s nekim novim proizvodom ili o nekoj
prometnoj nezgodi kompanijinog teretnjaka koji je prevozio rezervne dijelove ili
o kakvoj slinoj stvari. Naravno, ja sam rado sjedila i sluala, ali bilo mi je
savreno jasno kako predsjednik ne pria te stvari zato to eli da ja to znam.
Jednostavno je sve to istio iz sebe, kao da izlijeva vodu iz kante. Stoga sam
paljivo sluala ton njegova glasa, a ne rijei koje je govorio, jer kao to se
zvuk pojaava kako se kanta prazni, tako se njegov glas postupno umekavao dok
bi govorio. Kad bi se ukazao pravi trenutak, promijenila bih temu i ubrzo bismo
prestali razgovarati o tako ozbiljnim stvarima kao to je posao i poeli bismo
priati o svemu drugome, kao recimo, o neem to mu se dogodilo dok je tog jutra
iao na posao ili o nekom filmu koji smo moda gledali tamo u Eishin-anu prije
nekoliko veeri ili bih ja ispriala neku aljivu priicu koju sam ula od
Mamehe, koja bi katkad dola tamo da s nama provede veer. U svakom sluaju, taj
jednostavan proces: prvo ienja predsjednikova duha od problema i potom
oputanja uz ugodno askanje, imao je isti uinak kakav voda ima na runik koji
je otvrdnuo suei se na suncu. Kad bih mu neposredno nakon dolaska, brisala
ruke vruim runikom, prsti bi mu bili ukoeni poput grana. Nakon to bismo neko
vrijeme razgovarali, omekali bi i postali savitljivi kao da spava.
539
V _
Oekivala sam da e to biti moj ivot: zabavljanje pred sjednika uveer i
nastojanje da na bilo koji nain ispunim vrijeme preko dana. Meutim, ujesen
1952. pratila sam predsjednika na njegovom putovanju u Sjedinjene Drav i On je
ve prije toga bio u Americi tijekom zime i nijedan drugi doivljaj u njegovom
ivotu nije na njega ostavu> tako dubok dojam. Veina je Japanaca, na primjer, u
tu vrijeme imala elektrinu struju samo u odreene sate, dok su svjetla u
Americi gorjela danju i nou. I dok smo mi u Kvotu bili ponosni to je pod novog
kolodvora bio od betona umjesto od staromodnih dasaka, podovi u ameri kim
eljeznikim postajama bili su od pravog mramora Cak i u malim gradovima
Amerike, kina su bila tako velianstvena kao nae Narodno kazalite, rekao je
predsjednik, a javni su zahodi posvuda bili besprijekorno cisti. Najvie ga je

zadivilo to je svaka obitelj u Sjedinjenim Dravama imala hladnjak, koji se

mogao kupiti za prosjenu mjesenu plau obinog radnika. U Japanu je radniku za
hladnjak trebalo petnaest mjesenih plaa i malo je obitelji sebi moglo
priutiti tako zamanu kupnju.
U svakom sluaju, kao to rekoh, predsjednik mi je dopustio da ga pratim na
njegovom drugom putovanju u Ameriku. Putovala sam sama vlakom do Tokyja, odakle
smo potom zajedno letjeli na Havaje, gdje smo proveli nekoliko divnih dana.
Predsjednik mi je kupio kupai kostim - prvi u mom ivotu - i sjedila sam u
njemu na plai s kosom sputenom niz lea bas kao i drage ene oko mene. Havaji
su me na udan nain podsjeali na Amami, bojala sam se da bi to isto moglo
pasti na pamet predsjedniku, ali ako se i sjetio toga, nije nita rekao. S
Havaja smo otili u Los Angeles i na kraju, u New York. Nita nisam znala o
Sjedinjenim Dravama, osim onoga to sam vidjela u filmovima i mislim da nisam
do kraja vjerovala kako stvarno postoje one goleme zgrade u N"ewYork Ci-tyju.
Kad sam se napokon smjestila u svojoj sobi u hotelu Waldorf-Astoria i pogledala
kroz prozor u te, poput planina visoke zgrade posvud oko mene, kao i na iste,
glatke ulice ispod mene, imala sam osjeaj da gledam svijet u
540
HI je sve mogue. Priznajem da sam oekivala kako <;u - icati poput djeteta
koje su odveli od majke, jer nikad ii. nisam putovala nikamo izvan Japana i
nisam mo^la i misliti da se u jednom tako stranom okruenju kao to jr Nuw York
neu osjeati uplaeno. Moda mi je pred-Hjcdiiikovo oduevljenje pomoglo da
svom posjetu Americi pristupim s toliko dobre volje. On je uzeo zasebnu sobu,
koja mu je uglavnom sluila za poslovne razgovore, ali bi svake noi dolazio k
meni u apartman. Cesto bih se nou probudila, nenaviknuta spavati u krevetu i
kad bih se o-krenula, vidjela bih ga kako sjedi, u mraku, uz prozor s
razmaknutim zastorima i zuri dolje u Park aveniju. Jednom me je, poslije dva
sata ujutro, uzeo za ruku i odvukao do prozora kako bih pogledala dvoje mladih,
odjevenih kao da se vraaju s nekog bala, kako se ljube ispod uline svjetiljke
na uglu.
Tijekom sljedee tri godine jo sam dva puta putovala s predsjednikom u
Sjedinjene Drave. Dok bi on obavljao poslove tijekom dana, moja slukinja i ja
odlazile smo u muzeje i restorane - ak i na balet, koji me je ushitio. Zaudo,
jedan od nekoliko japanskih restorana koje smo uspjeli nai, vodio je jedan
kuhar kojega sam dobro poznavala u Gionu prije rata. Tijekom podnevnog odmora
jednog dana, nala sam se u zasebnoj sobi u stranjem dijelu njegova restorana,
zabavljajui niz mukaraca koje godinama nisam vidjela - potpredsjednika
japanske kompanije za telekomunikacije, novog japanskog konzula - koji je neko
bio gradonaelnik Kobea, jednog profesora politikih znanosti sa Sveuilita u
Kvotu. Gotovo mi se inilo kao da sam opet u Gionu.
U ljeto 1956. predsjednik, koji je sa svojom enom imao dvije keri, ali ne i
sina, dogovorio je udaju svoje starije keri za jednog ovjeka koji se zvao
Nishioka Minoru. Predsjednik je elio da Nishioka uzme obiteljsko prezime
Iwamura i bude njegov nasljednik, ali se gospodin Nishioka u posljednjem
trenutku predomislio i obavijestio pred541

sjednika kako se ne kani vjenati s njegovom keri. To je bio vrlo hirovit, ali
po predsjednikovu miljenju, izvanredno sposoban mladi. Sljedeih je tjedan
dana pa i vie, predsjednik bio vrlo uzrujan i srdito bi se obrecnuo na poslugu
i na mene, esto bez i najmanjeg razloga. Nikad dotad nisam vidjela da se zbog
bilo ega toliko uzrujava.
Nitko mi nikad nije rekao zato se Nishioka Minoru predomislio, ali to nije
bilo ni potrebno. Tijekom prethodnog ljeta utemeljitelj jedne od najveih
osiguravajuih kompanija u Japanu skinuo je svog sina s mjesta predsjednika i
predao kompaniju jednom mnogo mlaem ovjeku - svom nezakonitom sinu, kojemu je
majka bila jedna tokvjska geja. To je u to vrijeme izazvalo prilian skandal.

Dodue, takve su se stvari dogaale u Japanu i ranije, ali se obino radilo o

mnogo manjim poduzeima, obiteljskim radionicama kimona ili prodavaonicama
slatkia ili neem slinom. Vlasnik osiguravajue kompanije opisao je novinarima
svog starijeg sina kao ozbiljnog mladog ovjeka, koji se po svojoj nadarenosti
i sposobnosti, na alost, ne moe usporediti sa... i zatim je naveo ime svog
nezakonitog sina, ne spominjui ni jednim slovom vezu izmeu sebe i njega. Ali
to nije bilo ni vano, svi su ionako vrlo brzo saznali istinu.
Sad, ako zamisli da je Nishioka Minoru, nakon to je ve pristao na to da
postane predsjednikovim nasljednikom, otkrio neke nove podatke - recimo, da je
predsjednik nedavno dobio nezakonitog sina... pa, uvjerena sam kako bi u tom
sluaju njegova odluka o odustajanju od dogovorenog vjenanja bila posve
razumljiva. Bilo je ope-poznato koliko je predsjednik alio to nema sina i
koliko je volio svoje keri. Moglo se, prema tome, oekivati da e isto toliko
voljeti svog nezakonitog sina - dovoljno, moda, da se prije smrti predomisli i
odlui njemu ostaviti kompaniju koju je stvorio? to se pak tie pitanja, jesam
li ja doista rodila predsjedniku sina ili nisam... ako jesam, onda sasvim
sigurno ne bih bila voljna o njemu previe govoriti, od straha da ne otkrijem
javnosti njegov identitet. Tako neto ne bi nikome koristilo. Po mom miljenju,
542
najbolje je da nita ne kaem. Sigurna sam da e ine razumjeti.
Otprilike tjedan dana nakon to je Nishioka Minoru raskinuo dogovor o vjenanju,
odluila sam s predsjednikom povesti razgovor o jednoj vrlo osjetljivoj temi.
Bili smo u Eishin-anu i sjedili nakon veere na verandi iznad vrta mahovine.
Predsjednik je bio zamiljen i itavu veer nije progovorio ni rijei.
Da li se Danna-sama moda sjea, zapoela sam, da sam ve spominjala kako
se u zadnje vrijeme nekako udno osjeam?
Pogledala sam ga, ali nisam vidjela nikakvog znaka da me on uope slua.
Stalno mislim na ajanu Ichiriki, nastavila sam, i iskreno reeno,
poinjem shvaati koliko mi nedostaje posao geje.
Predsjednik je samo uzeo liicu sladoleda i nakon toga je ponovo odloio
liicu na tanjuri.
Naravno, jasno mi je da se ne mogu vratiti u Gion. Meutim, pitam se, Dannasama... bi li moda u New Yorku bilo mjesta za jednu malu ajanu?
Ne znam o emu govori, rekao je predsjednik. Ne vidim zbog ega bi
eljela otii iz Japana, za to nema nikakva razloga.
Japanski poslovni ljudi i politiari odlaze ovih dana u New York tako esto
kao kornjae u jezero, odgovorila sam. Ja veinu tih ljudi ve godinama
poznajem. Istina, za mene bi odlazak iz Japana bio velika promjena. Ali s
obzirom da e Danna-sama sve vie vremena provoditi u Sjedinjenim Dravama...
Znala sam daje to tono, jer mi je ve priao o svojim planovima da u Americi
otvori podrunicu svoje kompanije.
Nisam raspoloen za takve razgovore, Savuri, zapoeo je. Mislim da je htio
jo neto rei, ali ja sam nastavila kao da ga nisam ula.
543
Kau da dijete odgajano u dvije razliite kulture esto ima velikih
tekoa, rekla sam. Stoga bi majka koja odlazi s djetetom u takvu zemlju kao
to su Sjedinjene Drave vjerojatno pametno uinila da se ondje stalno nastani.
Savuri...
to znai, nastavila sam, da ena koja bi donijela takvu odluku vjerojatno
ne bi nikad vie svoje dijete dovela natrag u Japan.
Sad je predsjedniku sigurno ve postalo jasno to mu predlaem - da uklonim
iz Japana jedinu prepreku njegovom posvajanju Nishioke Minorua kao budueg
nasljednika. Na trenutak je izgledao zateen. A onda, vjerojatno pri pomisli da
u ga ostaviti, njegova se zlovolja raspu-knula kao jaje i u oku mu se pojavila
jedna suza koju je uklonio kratkim treptajem, tako brzo kao to bi prignjeio
muhu.

U kolovozu te iste godine preselila sam se u New York gdje sam otvorila
vlastitu, vrlo malu ajanu za japanske poslovne ljude i politiare na
proputovanju kroz Sjedinjene Drave. Dakako, Majka je pokuavala dokazati kako
bi se bilo kakav poslovni pothvat koji bih ja zapoela u New Yorku trebao
smatrati ogrankom okiye Nitta, ali predsjednik je odbio razgovarati o mogunosti
takvog dogovora. Majka je imala vlast nada mnom samo dok sam boravila u Gionu,
ali sam odlaskom iz Japana raskinula svaku vezu s njom. Predsjednik je poslao do
nje dvojicu svojih raunovoa kako bi ju primorao da mi isplati svaki jen na
koji sam imala pravo.
Ne mogu se pretvarati da me tada, prije toliko godina, nije bilo strah kad su se
vrata mog apartmana ovdje u Waldorf-Astoriji po prvi put zatvorila iza mene. Ali
New York je uzbudljiv grad. Nije prolo mnogo vremena i poela sam se u njemu
osjeati kao kod kue, barem isto toliko kao u Gionu. U stvari, kad sad
razmiljam o tome,
544
uspomene na tolike lijepe tjedne koje sam ovdje provela s predsjednikom, uinile
su ovaj dio mog ivota, ovdje u New Yorku, na neki nain ak bogatijim od mog
ivota u Japanu. Moja mala ajana, na prvom katu jednog starog kluba u blizini
Pete avenije, od samog je poetka bila na svoj skroman nain uspjena: itav niz
geja iz Giona dolo je ovamo raditi za mene, ak i Mameha povremeno dolazi u
krai posjet. Ja sada tamo odlazim samo kad su u gradu neki bliski prijatelji
ili stari znanci. Umjesto da radim u ajani kao geja, provodim vrijeme na razne
druge naine. Cesto se prikljuim nekoj skupini japanskih knjievnika ili
slikara koji ovdje ive i s njima zajedno prouavam neko podruje koje nas
zanima - poeziju ili glazbu ili na primjer, povijest grada New Yorka, ime smo
se bavili punih mjesec dana. Najee ruam s nekim prijateljem. A popodne
kleim pred svojim toaletnim stoliem pripremajui se za odlazak na neku zabavu
- ponekad je zabava ovdje, u mom vlastitom apartmanu. Kad podignem brokatni
zastor sa svog zrcala, svaki put se prisjetim mlijenog mirisa bjelila koje sam
tako esto stavljala na lice u Gionu. Jako bih eljela da mogu otii pogledati
Gi-on, ali s druge strane, mislim da bi me raalostilo kad bih vidjela koliko se
sve promijenilo. Kad mi prijatelji donose fotografije sa svojih putovanja u
Kvoto, esto mislim kako se Gion nekako razvodnio i kako slii loe odravanom
vrtu, zaraslom u korov. Na primjer, nakon Majine smrti prije dosta godina,
okiya Nitta je sruena i sad je na tom mjestu jedna mala stambena zgrada od
betona, s knjiarom u prizemlju i dva stana iznad nje.
Kad sam ja dola u Gion, u njemu je radilo osam stotina geja. Sada ih ima
manje od ezdeset, s tek nekolicinom pripravnica, i njihov se broj smanjuje iz
dana u dan - jer, dakako, tempo promjena nikad se ne usporava, ma koliko mi
eljeli vjerovati da e se usporiti. Kad je predsjednik posljednji put bio u New
Yorku, otili smo se proetati kroz Central Park. Sluajno smo poeli
razgovarati o prolosti i kad smo doli do jedne staze meu borovima,
predsjednik je naglo stao. Cesto mi je priao o borovima u ulici u kojoj je
odrastao u predgrau Osake. Gledala sam
545

ga i znala sam da misli na te borove. Stajao je oslonjen krhkim rukama o tap i

zatvorenih oiju udisao miris prolosti.
Uzdahnuo je. Katkad mislim da je ono ega se prisjeam stvarnije od onog to
vidim.
Kad sam bila mlaa, vjerovala sam kako strast sigurno hlapi s godinama, ba
kao to alica, ostavljena u sobi, postupno predaje svoj sadraj zraku. Ali kad
smo se vratili u moj stan, ispijali smo jedno drugo s toliko udnje i gladi da
sam se nakon toga osjeala ispranjenom od svega onog to je predsjednik uzeo od
mene i ispunjena onim to sam ja uzela od njega. vrsto sam usnula i sanjala
kako sam na nekakvom banketu u Gionu i razgovaram s jednim starijim mukarcem
koji mi objanjava kako njegova ena, koju je veoma volio, nije doista mrtva,

jer zadovoljstva iz vremena koje su proveli zajedno i dalje ive u njemu. Dok je
on to govorio, ja sam iz zdjelice pila najukusniju juhu koju sam ikad okusila,
svaki je mirisni gutljaj predstavljao neku vrstu osjetilne ekstaze. Poela sam
osjeati kako me nitko od svih onih ljudi koje sam poznavala, a koji su u
meuvremenu pomrli ili me ostavili, nije zapravo napustio, nego i dalje ivi u
meni, ba kao to supruga ovog ovjeka i dalje ivi u njemu. Osjeala sam kao da
sve njih ispijam s ovom juhom - svoju sestru Sat-su, koja je pobjegla i ostavila
me dok sam jo bila mala, svog oca, majku, gospodina Tanaku s njegovim
izokrenutim gleditima o dobroti, Nobua koji mi nikad nije mogao oprostiti, pa
ak i predsjednika. Juha je bila puna svega do ega mi je u ivotu ikad bilo
stalo, a dok sam je pila, rijei ovog ovjeka dirale su me ravno u srce.
Probudila sam se u suzama koje su mi se slijevale niz sljepooice i dohvatila
sam predsjednikovu ruku, bojei se da neu biti u stanju ivjeti kad on umre i
ostavi me. Jer on je tada ve bio tako slab, ak i u snu, da sam se nehotice
morala sjetiti svoje majke, u one davne dane u Yoroidu. A ipak, kad je doista
umro, samo nekoliko mjeseci kasnije, shvatila sam kako me je ostavio na kraju
svog dugog ivota isto tako prirodno kao to lie pada sa stabla.
546
Ne mogu ti rei to je to to nas vodi kroz ivot, ali to se mene tie, ja sam
bila usmjerena prema predsjedniku kao to kamen mora pasti na zemlju. Kad sam
razrezala usnicu i upoznala gospodina Tanaku, kad je moja majka umrla i kad su
me tako okrutno prodali, sve je to bilo poput rijeke koja pada preko strmih
stijena kako bi na kraju stigla do mora. ak i sad, kad ga vie nema, jo uvijek
je sa mnom u obilju mojih uspomena. Priajui tebi svoje uspomene, ponovo sam
proivjela svoj ivot.
Istina je da me ponekad dok prelazim preko Park avenije odjednom uhvati udan
osjeaj koliko je neobino sve to me okruuje. uti taksiji to trubei jure
mimo mene, ene s torbama za spise koje izgledaju tako zauene kad na uglu
ulice vide malenu staru Japanku u kimonu. Ali, zapravo, zar bi mi se Yoroido
inio manje neobinim da se tamo vratim? Kao djevojica mislila sam kako moj
ivot nikad ne bi bio tako teak da me gospodin Tanaka nije otrgnuo iz moje male
pijane kuice. Ali sada znam da je na svijet nestalan poput valova to se diu
na moru. Kakve god bile nae nedae i pobjede, koliko god se muili zbog njih,
sve e se to tako brzo razliti u mlaku na pijesku, poput vodenastog tua po
papiru.
547
vv
I I Zahvale i
Premda su lik Savuri i njezina ivotna pria u potpunosti izmiljeni, povijesne
injenice svakodnevnog ivota geja tridesetih i etrdesetih godina ovoga
stoljea to nisu. Dok sam provodio svoja opsena istraivanja, jedna me je osoba
zaduila vie od sviju drugih. Mineko Iwasaki, jedna od vrhunskih geja u Gionu
tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina, otvorila mi je vrata svog doma u Kvotu
u svibnju 1992. i ispravljala moja pogrena shvaanja o ivotu geja - iako su
mi svi moji znanci, kako oni koji su neko ivjeli u Kvotu, tako i oni koji su
jo uvijek bili tamo, rekli neka se ne nadam takvoj iskrenosti. Dok sam u
zrakoplovu pokuavao osvjeiti svoje znanje japanskog jezika, pribojavao sam se
da bi Mineko, koju jo nisam bio upoznao, mogla priati sa mnom jedan sat o
vremenu i proglasiti to obeanim razgovorom. Meutim, ona me povela u obilazak
Giona, preuzimajui ulogu strunog vodia, te je zajedno sa svojim muem Jinom i
sestrama Yaet-chiyo i pokojnom Kuniko, strpljivo odgovarala na sva moja pitanja
o ritualu gejina ivota, sve do najintimnijih podrobnosti. Tijekom tog naeg
druenja postala je i ostala mojom dobrom prijateljicom. Rado se sjeam posjeta
njezine obitelji Bostonu i neobinog osjeaja susreta dvaju razliitih svjetova,
to smo ga osjetili moja ena i ja dok smo u svojoj dnevnoj sobi gledali tenis u
drutvu s naom novom prijateljicom, Japankom od kojih etrdeset i neto godina,

koja je sluajno bila i jedna od posljednjih geja odgajanih u skladu s drevnom

tradicijom.
Mojoj prijateljici Mineko, za sve najljepa hvala.
S Mineko me upoznala gospoa Reiko Nagura, dugogodinja prijateljica i ena
prodorne inteligencije iz generacije
549
moje majke, koja govori japanski, engleski i njemaki, i to sva tri jezika
jednako teno. Ona je osvojila nagradu za kratku priu na engleskom jeziku jo
dok je bila brucoica na Bar-nardu, samo nekoliko godina nakon to je dola na
studij u Sjedinjene Drave i ubrzo se izmeu nje i moje majke zaelo doivotno
prijateljstvo. Bliske prijateljske veze izmeu naih obitelji prenose se sada
ve na etvrtu generaciju. Njezin mi je dom redovito bio sigurna luka prigodom
mojih posjeta To-kyju i dugujem joj vie nego to to mogu izraziti. Povrh svih
ostalih ljubaznosti koje mi je ukazala, u nekoliko je navrata itala moj rukopis
i dala mi mnogo dragocjenih savjeta.
Tijekom godina rada na ovom romanu, moja mi je ena Trudy pruala veu pomo
i potporu nego to sam imao prava oekivati. Osim beskrajnog strpljenja,
spremnosti da sve ostavi i ita dijelove rukopisa kad god mi je bilo potrebno
njezino oko, kao i njezine iskrenosti i krajnjeg obzira, dala mi je najvei dar
koji mi je mogla dati: vjernost i razumijevanje.
Robin Dresser iz izdavake kue Knopf onakva je vrsta urednika o kakvom
sanja svaki pisac: vatren, pronicav, predan svome poslu, uvijek spreman
priskoiti u pomo - i uz to duhovit i zabavan.
Po toplini, izravnosti, profesionalnosti i armu, nitko se ne moe
usporediti s Leigh Feldman. Imam izuzetnu sreu to je ona moja agentica.
Helen Bartlett, ti zna da si uinila sve kako bi mi pomogla od samog
poetka. Hvala ti, a hvala i Denise Stewart.
Veoma sam zahvalan svojoj dobroj prijateljici Sari La-schever na briljivom
itanju rukopisa, velikodunom zanimanju i mnogim promiljenim sugestijama i
idejama.
Teruko Craig ljubazno je provela sate razgovarajui sa mnom o svom ivotu
kolarke u Kyotu tijekom rata. Takoer sam zahvalan Lizi Dalby, jedinoj
Amerikanki koja je ikad postala geja, na njezinoj knjizi Geisha, koja uz to to
pria o njezinim iskustvima u etvrti Pontocho, predstavlja ujedno antropoloku
studiju kulture geja; ona mi je velikoduno posudila iz svoje osobne knjinice
niz korisnih japanskih i engleskih knjiga.
Sljedea je osoba kojoj se elim zahvaliti Kiharu Naka-mura, koja je pisala
o svom ivotu geje u tokyjskoj etvrti Shimbashi i koja je ljubazno provela
jednu veer u razgovoru sa mnom tijekom mog istraivanja.
550
Zahvaljujem svom bratu Stephenu za pronicave primjedbe i suosjeajnu brigu.
Robert Singer, kustos za japansko slikarstvo u Los Ange-les County Museum of
Art, uloio je znatan trud kako bi mi za mog boravka u Kvotu pokazao iz prve
ruke kako su neko ivjeli plemii u tom gradu.
Bowen Dees, s kojim sam se upoznao u zrakoplovu, dopustio mi je da proitam
njegov neureeni rukopis o doivljajima u Japanu tijekom saveznike okupacije.
John Rosenfield me je poduio povijesti japanske umjetnosti onako kako to
nitko drugi ne bi umio i pomogao mi je da se u divovskom Harvardu osjeam kao da
sam u nekom malom koledu. Zahvaljujem mu na njegovim korisnim savjetima tijekom
itavog mog rada na romanu.
Barry Minsky me veoma zaduio dragocjenom ulogom koju je odigrao tijekom
procesa stvaranja ove knjige.
Uz to, za mnoge ljubaznosti koje mi je nemogue nabrojiti, moju iskrenu
zahvalnost zasluuju: David Kuhn, Mer-ry White, Kazumi Aoki, Yasu Ikuma, Megumi
Nakatani, David Sand, Yoshio Imakita, Mameve Medvved, pokojna Celia Millvvard,
Camilla Trinchieri, Barbara Shapiro, Steve Weis-man, Yoshikata Tsukamoto, Carol

Janeway iz Knopfa, Lvnn Pleshette, Denise Rusoff, David Schvvab, Alison Tolrnan,
Li-dia Yagoda i Len Rosen.