SKRIPTA ZA POLAGANJE

PRAVOSUDNOG ISPITA
I dio
KRIVINO PRAVO

april, 2009. god.

Sadraj:

KRIVINO MATERIJALNO PRAVO .......

3. str.

KRIVINO PROCESNO PRAVO ............... 102. str.

KRIVINO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa

kojim drava, radi svoje krivino pravne zatite, odreuje krivina djela i njihove uinioce,
te propisuje sankcije prema tim uiniocima.
Krivino materijalno pravo, u odnosu na krivino procesno pravo, omoguava da
se jedan krivini dogaaj formira u krivinu stvar kao predmet krivinog postupka, pa se
moe rei da je krivino materijalno pravo pretpostavka krivinom procesnom pravu.

ZNAENJE IZRAZA
Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene povrine unutar granica FBiH,
te zrani prostor nad njima.
Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navrila etrnaest godina ivota dijete nije
krivino odgovorno, tj. ne podlijee krivino-pravnoj odgovornosti.
Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navrila 18 godina ivota.
Udruenje je bilo koji oblik udruivanja tri ili vie osoba.
Vie osoba je najmanje dvije osobe ili vie njih.
Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili vie njih.
Grupa ljudi je udruenje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili
povremenog injenja krivinih djela, pri emu svaka od tih osoba uestvuje u uinjenju krivinog
djela.
Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano), radi izravno
slijedeeg uinjenja krivinog djela, iji lanovi ne moraju imati formalno odreene uloge, koja ne
mora imati slijed lanstva niti razvijenu organizaciju.
Zloinaka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko
vrijeme, djelujui u cilju uinjenja jednog ili vie krivinih djela za koja se po zakonu moe izrei
kazna zatvora tri godine ili tea kazna.
Tajna Federacije, kantona, grada i opine je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim
propisom ili opim aktom nadlenog tijela donesenim na osnovu zakona, odreena tajnom
Federacije, kantona, grada ili opine, ijim bi otkrivanjem nastupile tetne posljedice za
Federaciju, kanton, grad i opinu.
Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadlenog organa
Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglaena vojnom tajnom.
Slubena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili opim aktom
nadlene institucije u Federaciji, kantonu, gradu i opini donesenim na osnovu zakona
proglaena slubenom tajnom.
Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili opim aktom
privrednog drutva, ustanove ili druge pravne osobe odreena poslovnom tajnom, a koja
predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraivakog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak
zbog ijeg bi priopavanja neovlatenoj osobi mogle nastupiti tetne posljedice za njezine
privredne interese.
Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom ivotu stranaka koji saznaju odvjetnici,
branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni
djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog
zvanja.
Isprava je svaki predmet koji je podoban ili odreen da slui kao dokaz kakve injenice koja je
od znaaja za pravne odnose.
Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja,
te telefonski i drugi impulsi.
Izraavanje u jednom gramatikom rodu, mukom ili enskom, ukljuuje oba roda fizikih osoba.
3

TA INI KRIVINO ZAKONODAVSTVO U BIH

Krivino zakonodavstvo u naoj zemlji sainjavaju:
1. Krivini zakon BiH, FBiH, RS i BD;
2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brko distrikta, kojima su eventualno propisana

krivina djela (u svim ovim zakonima koji ine dopunsko krivino zakonodavstvo,
kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog
krivinog zakonodavstva);
3. U irem smislu, ovdje se ubrajaju Krivini procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i
BD) i Zakon o izvrenju krivinih sankcija;
4. Posebno krivino zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.), koje
mora biti u skladu sa krivinim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i
kanjivosti.
NAELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)
Osnova i granice krivinopravne prinude
Krivina djela i krivinopravne sankcije propisuju se samo za ona ponaanja
kojima se tako ugroavaju ili povrjeuju line slobode i prava ovjeka, te druga
prava i drutvene vrijednosti zajamene i zatiene Ustavom i meunarodnim
pravom, da se njihova zatita ne bi mogla ostvariti bez krivino pravne prinude.
Propisivanje krivinih djela i vrste i mjere krivinopravnih sankcija zasniva se na
nunosti primjene krivinopravne prinude i njenoj razmjernosti jaini opasnosti za
osobne slobode i prava ovjeka, te druge osnovne vrijednosti.
NAELO ZAKONITOSTI
Ovo naelo postoji u materijalnom i procesnom smislu.
1.

U materijalnom smislu ovo naelo ima 2 aspekta znaenja:

a) da se krivina djela i krivino-pravne sankcije za ta djela mogu propisivati
samo zakonom, a ne propisima nie pravne snage.
b) da se nikome ne moe izrei sankcija za djelo ako ono, prije nego to je
uinjeno, u zakonu nije propisano kao krivino djelo i za koje u zakonu nije
propisana sankcija.

2.

U procesnom smislu ovo naelo je propisano ZKP FBiH Princip zakonitosti:

Pravila utvrena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuen,
a da se uinitelju izrekne krivinopravna sankcija pod uslovima koje predvia KZFBiH,
drugi zakoni Federacije, zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivina djela
i na osnovu zakonom propisanog postupka.
Prije donoenja pravomone presude osumnjieni, odnosno optueni moe biti
ogranien u svojoj slobodi i drugim pravima, samo pod uslovima propisnim zakonom.
Krivinopravnu sankciju moe uinitelju krivinog djela izrei samo nadleni sud,
odnosno sud kome je Sud BiH prenio voenje postupka, u postupku koji je pokrenut i
proveden po ovom zakonu.
4

VREMENSKO VAENJE KRIV. ZAKONA

(obavezna primjena blaeg zakona)
Prema uinitelju krivinog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u
vrijeme uinjenja krivinog djela. Dakle, vrijedi princip da nema retroaktivne primjene
propisa.
Ako se poslije uinjenja krivinog djela zakon jednom ili vie puta izmjeni,
primijenit e se zakon koji je blai za uinitelja. U toj situaciji, mogue je da bude
primjenjen novi ili stari zakon, u zavisnosti od toga koji je od njih blai.
U zakonu nisu izriito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon
blai za uinioca u svakom konkretnom sluaju, meutim sudska praksa i teorija
su utvrdili odreene kriterije na osnovu kojih se utvruje koji je zakon blai, a to
su:
1.

2.

3.

4.
5.

osnovni kriterij je onaj koji predvia da je blai onaj krivini zakon koji
konkretno ponaanje uopte ne propisuje kao krivino djelo
(npr. u ranijem kriv. zakonodavstvu postojalo je kriv. djelo kockanje, uvreda, vei broj
kriv. djela protiv oruanih snaga. Meutim, ta djela i jo neka u vaeem KZ su
dekriminisana sl.); Ovo je kljuni kriterij za utvrivanje koji je zakon blai i ukoliko se
primjeni na konkretnom sluaj, nema potrebe za utvrivanje ostalih kriterija.
blai je onaj krivini zakon koji propisuje odreeno djelo kao krivino
djelo, ali iskljuuje krivinu odgovornost i krivino gonjenje;
(npr. OSL provali u tui stan radi hvatanja uinioca krivinog djela nee krivino
odgovarati jer je to uinio u vrenju slubene radnje);
blai je onaj zakon koji predvia mogunost oslobaanja od kazne ili
izricanja blae vrste kazne ili manje mjere kazne
(npr. kod krivinog djela krae blai je vaei zakon jer postoji mogunost izricanja
blae kazne);
blai je onaj krivini zakon koji ne predvia izricanje sporedne kazne ili
mjere bezbjednosti;
blai je onaj krivini zakon koji predvia ire mogunosti za izricanje
uslovne osude ili blae kanjavanje za pokuaj odreenog krivinog djela.

Kako se primjenjuje blai zakon?

Blai zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkretnog
uinoca, a ne apstraktno. Dakle, analizom prethodnih kriterija se utvruje kako se ti
zakoni odnose na konkretnog uinioca.
Blai zakon mora se primjeniti u cjelosti, a ne parcijalno ili kombinovano sa
drugim zakonima.
Blai zakon mora se primjeniti do pravosnanosti presude. Izuzetno, ako je
povodom pravnih lijekova (alba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i
odreeno novo suenje, blai zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. Ovo iz
razloga to vie ne postoji pravosnana presuda i suenje poinje ispoetka.
Ako nije ispotovan ovaj princip tj, ako je sud primjenio stroiji zakon, postojae
povreda krivinog zakona.
5

KRIVINE SANKCIJE
Vrste krivinopravnih sankcija su:
1. Kazne
a) zatvor i dugotrajni zatvor
b) maloljetniki zatvor
c) novana kazna
2. mjere upozorenja
a)
sudska opomena
b)
uslovna osuda
3. mjere bezbjednosti
a)
obavezno psihijatrijsko lijeenje (na slobodi)
b)
obavezno lijeenje od ovisnosti
c)
zabrana vrenja poziva, aktivnosti ili funkcije
d)
zabrana upravljanja motornim vozilom
e)
oduzimanje predmeta
4. odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. uz odgojne preporuke)
a)
disciplinske mjere
b)
mjere pojaanog nadzora
c)
zavodske mjere
Pored navedenih krivinopravnih sankcija, zakon poznaje jo dvije mjere
koje ne spadaju u krivine sankcije, a to su:
Rad za opte dobro na slobodi (spada u red novih, alternativnih sankcija, koja
je sui-generis mjera, a nalazi se negdje izmeu kazne i uslovne osude, kao mjere
upozorenja) i
2. Odgojne preporuke (izriu se maloljetnicima, bez voenja kriv. postupka)
1.

Svrha krivinopravnih sankcija:

1. generalna prevencija - preventivni uticaj na druge da potuju pravni sistem i ne
ine krivina djela, a postie se informisanjem javnosti o voenju krivinih
postupaka i izricanju sankcija;
2. specijalna prevencija - sprjeavanje uinitelja da uini krivina djela i
podsticanje njegovog preodgoja.
Iskljuenje primjene krivinog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci
Krivino zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme uinjenja
krivinog djela nije navrilo 14 godina ivota.

ZASTARJELOST
Zastarjelost krivinog gonjenja
Zastarjelost krivinog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak
ovlatenja dravnih organa za preduzimanje krivinog gonjenja iz razloga proteka
odreenog vremenskog perioda.
Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka, tj. nastupa bez obzira na volju uinioca
i niko se ne moe odrei zastare!
Rokovi zastarjelosti zavise od teine krivinog djela i propisane kazne, pa se
krivino gonjenje ne moe poduzeti kad od uinjenja krivinog djela protekne:
1. 35 god. - za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora;
2. 20 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god.;
3. 15 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god.;
4. 10 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god.;
5. 5 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god.;
6. 3 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. ili novanom kaznom.
Ako je za KD propisano vie kazni, rok zastarjelosti odreuje se po najteoj.
Postoji relativna i apsolutna zastarjelost:
a) relativna zastarjelost - nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni
rokovi utvreni prema propisanoj kazni.
b) apsolutna zastarjelost - nastupa kada protekne duplo vrijeme predvieno
za relativnu zastarjelost.
Zastarijevanje krivinog gonjenja poinje od dana kad je krivino djelo
uinjeno, bez obzira je li poznat izvrilac KD.
OBUSTAVA ZASTARJELOSTI
Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. pravne smetnje (npr.
poslaniki imunitet, duevno oboljenje uinioca, postupak ekstradicije i sl.)
U takvoj situaciji krivino gonjenje ne moe otpoeti, a ako je otpoelo ne
moe se produiti.
Kada prestane zakonska smetnja tok, zastarjevanja se nastavlja, pri emu se
u rok zastarjevanja uraunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja.
Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne
smetnje, a ne utie na druge sauesnike.
PREKID ZASTARJELOSTI
Prekid zastarjelosti znai nastupanje takve okolnosti usljed koje je
zaustavljen tok zastarjelosti, tako da sa svakim prekidom zastarijevanje poinje
ponovno tei. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uraunava se u
vrijeme zastarjevanja, ve zastarjevanje poinje iznova i moe trajati sve do
nastupanja apsolutne zastarjelosti.
7

Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 sluaja:

1. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tuioca, koja se

preduzima radi gonjenja uinioca zbog uinjenog krivinog djela. Radnje

ovlatenog slubenog lica prije pokretanja krivinog postupka nemaju karakter
procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti.
2. kada uinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti uini isto tako teko ili tee
krivino djelo.
Zastarjelost izvrenja kazne/krivino-pravne sankcije
Zastarjelost izvrenja kazne/krivino-pravne sankcije je institut koji
podrazumjeva prestanak ovlatenja nadlenih organa za preduzimanje izvrenja
pravosnano izreene kazne/krivino-pravne sankcije, iz razloga proteka
odreenog vremenskog perioda.
Zastarjelost izvrenja kazne/krivino-pravne sankcije nastaje
odreenog vremena od donoenja pravomone presude.

istekom

Na zastarjelost izvrenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti

krivinog gonjenja.
Zastarjelost izvrenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti
Zastarjelost izvrenja novane kazne kao sporedne kazne
nastupa kad proteknu 2 god. od dana pravosnanosti presude kojom je ta kazna
izreena.

Zastarjelost izvrenja mjera bezbjednosti: 1. obavezno

psihijatrijsko lijeenje, 2. obavezno lijeenje od ovisnosti i 3. oduzimanje predmeta
nastupa kad protekne 5 god. od dana pravosnanosti odluke kojom su te mjere
izreene.

Zastarjelost izvrenja mjera bezbjednosti: 1. zabrane vrenja

poziva, aktivnosti ili funkcije i 2. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad
protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere.

Krivino gonjenje i izvrenje kazne ne zastarijeva za krivina djela za koja po

meunarodnom pravu zastarjelost ne moe nastupiti (ratni zloini).
Generalno, pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje, na koje sud pazi po
slubenoj dunosti. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara, donijee
ODBIJAJUU PRESUDU!

KRIVINO DJELO
Krivino djelo (lan 21.)
Krivino djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedee elemente:
a) da je protivpravno djelo
b) da je zakonom propisano kao krivino djelo,
8

c) za koje je zakonom propisana krivinopravna sankcija i

d) ija su obiljeja propisana zakonom.

a) Protivpravnost kao element krivinog djela

Protivpravnost znai da je odreeno ponaanje u suprotnosti sa pozitivnim
normama pravnog poretka. To su ona protivpravna ponaanja pojedinca koja
znae napad ili ugroavanje najvanijih drutvenih odnosa.
Meutim, pravni poredak dozvoljava u odreenim situacijama i pod odreenim
uslovima postojanje nekog osnova koji iskljuuje protivpravnost.
U krivinom materijalnom zakonu protivpravnost iskljuuje:
1) djelo malog znaaja,
2) nuna odbrana i
3) krajnja nuda.

U krivinom procesnom pravu osnov iskljuenja protivpravnosti postoji u

sluajevima: lienja slobode uinioca krivinog djela, odreivanja pritvora, vrenja
pretresa i dr. Nareenje pretpostavljenog ne iskljuuje protivpravnost.
b) i c) Propisanost krivinog djela u zakonu kao elemenat krivinog djela
(princip zakonitosti) i propisanost sankcije
U materijalnom smislu ovaj elemenat krivinog djela znai da se krivina
djela i krivine sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom, a ne
propisima nie pravne snage.
Drugi aspekt ovog naela znai da se nikome ne moe izrei sankcija za
djelo ako ono, prije nego to je uinjeno, u zakonu nije bilo propisano kao krivino
djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija.
d) Obiljeja krivinog djela (bie krivinog djela)
Okolnosti koje odreeno ponaanje karakteriu kao krivino djelo nazivaju
se obiljejima, odnosno elementima bia krivinog djela.
S obzirom na prirodu pojedinih djela, svako djelo ima odreene elemente koji ine
bie tog krivinog djela.
Bie krivinog djela je skup svih bitnih, posebnih elemenata jednog
krivinog djela!
Da bi djelo bilo svreno moraju biti ostvarena sva njegova obiljeja.
Ostala obiljeja slue za blie oznaavanje kanjivog ponaanja i po potrebi za
razgranienje od drugih srodnih krivinih djela.
(Npr. kod krivinog djela krae bitna obiljeja su: 1. da se radi o tuoj pokretnoj stvari, 2.
da se ta stvar oduzima i 3. da se to ini u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske
koristi.
9

Krivino djelo teke krae sadri sva ova obiljeja, ali i dodatno obiljeje u pogledu
naina izvrenja krae npr. da se kraa vri obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih
prostora, da se kraa vri u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave, zemljotresi itd/.
Prema tome, po ovim dodatnim obiljejima ovo djelo se razlikuje od krivinog djela
krae.
Krivino djelo ubistva sastoji se u tome da uinilac liava ivota drugo lice. Meutim, ako
se to liavanje vri iz nacionalnih, vjerskih ili rasnih pobuda, na okrutan nain, iz
bezobzirne osvete i slino, radie se o tekim sluajevima ubistva koji su zaprijeeni
stroijom kaznom.
Radnja izvrenja krivinog djela (Nain uinjenja krivinog djela)
Radnja izvrenja krivinog djela je ona radnja kojom se izvrava krivino
djelo i koja je u opisu krivinog djela oznaena kao radnja izvrenja. Npr. kod kriv.
djela krae radnja se sastoji u oduzimanju tue pokretne stvari, a kod ubistva radnja se
sastoji u liavanju ivota drugog lica.
Kod nekih krivinih djela radnja izvrenja se sastoji od dvije ili vie radnji,
koje mogu biti odreene kumulativno ili alternativno:
1. kumulativno - gdje se radnja izvrenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je

za postojanje krivinog djela nuno da su kumulativno ostvarene obje

navedene radnje tzv. kumulativne dispozicije.
Npr. kod kriv. djela razbojnitvo, radnje su upotreba sile i oduzimanje tue
pokretne stvari. Kod takvih krivinih djela obje te radnje ulaze u sastav izvrenja
krivinog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivino djelo. Kod ovih
djela preduzimanjem samo jedne radnje nee se raditi o svrenom krivinom
djelu, npr. upotreba sile, ve o pokuaju krivi. djela razbojnitva.
2. alternativno - gdje se radnja izvrenja sastoji od dvije ili vie djelatnosti tako

da je krivino djelo izvreno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji

tzv. alternativne dispozicije. Ukoliko su ostvarene sve radnje, radit e se o
kumulaciji radnji, to se moe uzeti u obzir kao oteavajua okolnost kod
odmjeravanja kazne.
Npr. kod kriv. djela krivotvorenje isprave, radnja izvrenja je odreena alternativno, pa
se djelo moe izvriti pravljenjem lane isprave ili nabavljanjem ili upotrebom lane
isprave. Izvrenjem djela na bilo koji od ovih naina tj. ispunjavanjem bilo koje
alternacije, djelo je izvreno.
Blanketne dispozicije
To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivinom zakonu koje su same za
sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji one upuuju.
Da bi se u takvim sluajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivino djelo
ili ne, nuno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek
tada emo biti u mogunosti utvrditi da li u konkretnom ponaanju postoje
elementi krivinog djela.
10

Blanketne dispozicije u krivinom zakonu su najee kod krivinih djela protiv

bezbjednosti saobraaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine, ali mogu se pronai i u
propisima i aktima nie pravne snage. (Npr. krivino djelo ugroavanja saobraaja govori
o postupanju u saobraaju suprotno ZOBS-u ili kod krivinog djela protivpravni prekid
trudnoe, u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoe izvodi protivno propisima o
prekidu trudnoe /Pravilnik......../. Kod optuenja i u izreci presude kod ovih krivinih djela
nuno je ugraditi odreene lanove zakona ili drugog propisa na koji upuuje blanketna
dispozicija.
Krivino djelo moe biti izvreno injenjem i neinjenjem.
injenjem:
U praksi, krivino djelo se najee izvrava injenjem neke radnje.
injenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti
(npr. oduzima tuu pokretnu stvar, falsifikuje ispravu, drugom nanosi povredu i sl).
Dakle, kod injenja radi se o nekoj linoj aktivnosti uinioca koja dovodi do odreenih
promjena u vanjskom svijetu - povreda, ugroavanja.
Neinjenjem:
Krivino djelo je uinjeno neinjenjem kad je uinitelj, koji je
pravno obavezan sprijeiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivinog
djela, to propustio uiniti, a takvo je proputanje po djelovanju i znaenju jednako
izvrenju tog krivinog djela injenjem.
Krivina djela neinjenja mogu biti: 1. prava krivina djela neinjenja i
2. neprava krivina djela neinjenja.
1. Prava krivina djela neinjenja (tzv. pravi, isti omisivni delikti) su ona
krivina djela kod kojih je radnja izvrenja u krivinom zakonu odreena kao
proputanje odreene dunosti (npr. neprijavljivanje pripremanja kriv. djela)
2. Neprava krivina djela neinjenja (tzv. komisivno-omisivni delikti) su ona

krivina djela koja su u krivinom zakonu odreena kao krivina injenja, odnosno
gdje je radnja izvrenja tog djela odreena kao preduzimanje neke inidbe, ali se
izuzetno to krivino djelo moe izvriti i proputanjem odreene dunosti. (npr.
majka ne hrani dijete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica, ili skretniar propusti da
pomjeri ine u slobodan prolaz i nastupi udes - dunost majke na hranjenje djeteta
propisana je u porodinom zakonu; dunost skretniara propisana je u odgovarajuim
propisima u oblasti eljeznikog saobraaja).
Dakle, kod ovih djela uvijek se radi o tome da uinilac proputa tj. ne
preduzima radnju koju mu nalae njegov lini status ili dunost.
Posljedica krivinog djela
Kod najveeg broja krivinih djela, posljedica krivinog djela je ugraena u
dispoziciju krivinog djela i samim tim je vidljiva (npr. lienje ivota, teka tjelesna
povreda, prenoenje zarazne bolesti i sl.). Meutim, ima krivinih djela kod kojih
posljedica nije vidljiva, ali ona postoji (npr. kod krivinog djela davanje lanog iskaza,
11

posljedica se sastoji u stvaranju pogrenog miljenja kod suda i donoenju pogrene

sudske odluke).
Posljedica krivinog djela moe se manifestovati u vidu:
1. povrede zatienog dobra to je unitenje ili oteenje nekog pravno zatienog

dobra. Ta povreda se uoava ulima i kod ovih djela posljedica se uvijek odreuje kao
obiljeje bia krivinog djela (npr. tjelesna povreda, lienje ivota, kraa i sl.).
2. ugroavanja zatienog dobra to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede.

Ta opasnost moe biti konkretna ili apstraktna:

a)

konkretna opasnost - ovdje je ta opasnost odreena u biu krivinog

djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivinog djela. Najea su
krivina djela protiv bezbjednosti javnog saobraaja i krivina djela protiv opte
bezbjednosti ljudi i imovine.
b)
apstraktna opasnost - postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed
preduzete radnje, ali u konkretnom sluaju nije nastupila. Takva krivina djela ne
sadre opasnost kao obiljeje krivinog djela, kao u sluaju konkretne opasnosti,
ve ta opasnost nuno proizilazi iz radnje izvrenja. To znai da je kod takvih
krivinih djela nastupanje posljedice nuna i neoboriva pretpostavka. im je
radnja izvrena, ovu opasnost ne treba dokazivati, jer se njeno postojanje uvijek
pretpostavlja.
(npr. u sluaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih, eksplozivnih ili
radioaktivnih materijala, djelo se smatra svrenim samim inom predaje takvih
materijala u prevozno sredstvo. Dakle, u ovom sluaju se uopte ne dokazuje
postojanje posljedice, jer se ona pretpostavlja samim time to se radi o
materijama koje su izuzetno opasne i iji je promet u javnom saobraaju izriito
zabranjen.)
Objektivni uslov inkriminacije
To su okolnosti koje zakon odreuje kao uslov koji treba da se stvori da bi
jedno ponaanje ovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter.
Ove okolnosti ulaze u sastav krivinog djela, ali se za postojanje krivnje
uinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje. Dovoljno je da one u
konkretnom sluaju egzistiraju, bez obzira na svijest uinioca
(npr. kod krivinog djela uestvovanja u tui nemamo svijest, ali smo uletili u tuu, i
nastane teka tjelesna povreda ili je neko umro; ili npr. u privredi dovoljno je da je
nastupila teta).
Znaaj ovih uslova je to od njih zavisi postojanje krivinog djela, iako one
ne odreuju krivino djelo.
Subjekt izvrenja krivinog djela

12

Subjekt izvrenja krivinog djela, po vaeem krivinom, zakonu moe biti

fiziko i pravno lice.
Kod pojedinih krivinih djela subjekt izvrenja djela oznaava se na razliite
naine:
1. Kod najveeg broja djela subjekt se oznaava rjeju ko (npr. ko drugog lii
ivota, ko oduzme tuu pokretnu stvar). U ovoj situaciji to praktino znai da
takva krivina djela moe poiniti svako lice, odnosno kod njih postoji
najiri krug moguih izvrilaca.
2. Kod nekih krivinih djela subjekt se oznaava prema odreenom svojstvu
lica ili njegovom statusu. (npr. slubeno lice, odgovorno lice, vojno lice, voza
motornog vozila, branilac, ljekar, svjedok, uesnik u saobraaju). Kod ovih
krivinih djela, dakle, suen je broj moguih uinilaca tako da ova djela
moe uiniti samo lice koje ima odreeno svojstvo. Ova djela nazivaju se
VLASTORUNA ili DELICTA PROPRIA. Utvrivanje svojstva uinioca kod
ovakvih krivinih djela je veoma znaajno, jer ako uinilac nema odreeno
svojstvo, nee se raditi o tom krivinom djelu.
(npr. kod krivinog djela edomorstva /ubistvo djeteta pri poroaju/ uinilac, odnosno
subjekt tog krivinog djela moe biti samo majka djeteta. To je privilegovano djelo
ubistva koje moe uiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa
poroajem. Druga lica koja bi eventualno sa majkom uestvovala u izvrenju tog KD
odgovarala bi za neki od oblika suesnitva u izvrenju KD ubistva kao pomaga,
podstreka ili saizvrilac. Dakle, ta lica bi odgovarala stroije jer nemaju svojstvo koje
ima majka).
Subjekt krivinog djela moe se pojaviti kao izvrilac (saizvrilac), pomaga i
podstreka.
Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta - ako se neko lice poslui drugim
licem da uini krivino djelo. Npr., lice A gurne lice B na lice C, pa lice C pretrpi povrede
ili nastupi smrt. Lice A je subjekt izvrenja krivinog djela, a lice B samo sredstvo kojim
se lice A posluilo.
Subjekt krivinog djela, odnosno uinilac i krivac nisu sinonimi, jer je kriv samo
onaj za koga se to utvrdi pravosnanom presudom.
Vrijeme izvrenja (uinjenja) krivinog djela
Krivino djelo je uinjeno u vrijeme kada je uinitelj radio ili bio duan raditi,
bez obzira na to kad je posljedica injenja ili neinjenja nastupila.
Vrijeme izvrenja krivinog djela znaajno je:
1) radi utvrivanja uzrasta uinioca, tj. da li je u pitanju dijete, maloljetnik ili
punoljetno lice, a to je znaajno radi utvrivanja uraunljivosti uinioca;
2) radi primjene odgovarajueg zakona na uinioca, kako odredbi
materijalnopravnog, tako i procesnopravnog karaktera.
3) radi utvrivanja zastarjelosti krivinog gonjenja;
4) radi utvrivanja uzrasta, tj. starosti oteenog, kod krivinih djela gdje je
uzrast oteenog elemenat bia krivinog djela; npr. kod krivinog djela
vanbrana zajednica sa maljoljetnim licem, zavoenje, obljuba nad maloljetnim
licem, zlostavljanje ili naputanje maloljetnog lica.
5) kod nekih krivinih djela vrijeme je elemenat bia krivinog djela. Npr. djelo
izvreno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti, za vrijeme
epidemije i sl.
13

Kad se ne moe precizno utvrditi vrijeme, uzima se ono koje je najpovoljnije

za uinioca.
Ako se djelo sastoji od razliitih djelatnosti, a ine jednu radnju, uzima se
ono vrijeme kada je uinjena posljednja radnja (kumulativne radnje).
Kod produenog krivinog djela uzima se vrijeme svake izvrene radnje u
sastavu krivinog djela. Zastara tee od zadnje izvrene radnje.
Mjesto izvrenja krivinog djela
Posljedica krivinog djela se najee deava u mjestu radnje, ali kod
distancionih krivinih djela, radnja se moe desiti u jednom, a posljedica u drugom
mjestu. Na zakon je prihvatio tzv. kriterij ubikviteta.
Krivino djelo je izvreno u mjestu gdje je uinilac radio ili je bio duan da
radi, a kod kanjivog pokuaja i u mjestu gdje je posljedica nastupila, odnosno u
mjestu gdje je prema umiljaju uinioca trebala nastupiti.
Znaaj mjesta izvrenja krivinog djela ogleda se u slijedeem:
Prema mjestu izvrenja djela odreuje se koji e se zakon primjeniti na
uinioca, to je naroito znaajno kod distancionih, kao i tzv. tranzitnih krivi. djela
sa elementom inostranosti (npr. paket sa eksplozivom utovaren je u naoj zemlji
u avion ili voz koji saobraa prema inostranstvu).
2. Mjesto izvrenja djela znaajno je i za odreivanje mjesno nadlenog suda.
1.

UZRONA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE

Utvrivanje uzrone veze izmeu ljudske radnje i nastupjele posljedice u
konkretnom sluaju je injenino pitanje i rjeava se na osnovu prirodnih zakona i
iskustvenog saznanja.
U praksi, najei su sluajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok
nastupanja zabranjene posljedice, tako da je uzrona veza nesumnjiva. Npr.
uinilac puca iz vatrenog oruja u grudi rtve u predio srca, to dovede do smrti. Tu je
oigledno da postoji uzrona veza izmeu radnje uinioca i nastale posljedice.
Meutim, mogui su sluajevi da se izmeu ljudske radnje i nastupjele
posljedice interpolira jedan ili vie dogaaja kao uslova nastanka posljedice (npr.
uinilac tjelesno povrijedi rtvu, a kasnije se ispostavi da je rtva bolovala od hemofilije ili
uinilac povrijedi rtvu, a lice B rtvi zavije ranu septikim zavojem, pa se rana inficira i
rtva umre). U tom sluaju postavlja se pitanje da li je dolo do prekida uzrone
veze izmeu prvobitne radnje izvrioca i nastupjele posljedice.
Kod spornih sluajeva naa pravna teorija i sudska praksa prihvaaju
teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti).
Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku
vrijednost. To znai da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna
posljedica ne bi nastupila. Po ovoj teoriji, uzronost e postojati i u sluaju potpuno
nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju uinioca. Ako je ljudska
radnja ula u uzroni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona
uzrok posljedice, bez obzira u kojem stepenu je doprinijela proizvoenju
posljedice. U sluaju prekida uzronosti, uinilac odgovara samo za posljedicu koja je
nastupila prije prekida uzrone veze. (Npr. uinilac je oteenom nanio tjelesne povrede,
nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu, u toku vonje doe do udesa krivicom drugog
14

vozaa, usljed ega oteeni pogine. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzronosti pa e
prvobitni uinilac krivino odgovarati za nanoenje tjelesnih povreda oteenom, a drugi
voza za krivino djelo ugroavanja bezbjednosti saobraaja kvalifikovano smrtnom
posljedicom; ili Npr. provalnik je provalio u tuu kuu, zatie oteenog i nanese mu
teke tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj vie ne moe da vlada sobom,
oduzima stvar i odlazi. Nakon toga dolazi do poara i ovjek pogine. Uinilac e
odgovarati za krajnju posljedicu, jer nije dolo do prekida uzronosti, jer je ovjeka doveo
u stanje da ne moe da se spasi sam).

INSTITUTI KOJI ISKLJUUJU POSTOJANJE KRIVINOG DJELA

(OPTI OSNOVI ZA ISKLJUENJE PROTIVPRAVNOSTI)
To su slijedei pravni instituti:
1. beznaajno djelo,
2. nuna odbrana i
3. krajnja nuda.
(Kada sud utvrdi njihovo postojanje, DONOSI OSLOBAAJUU PRESUDU)
Odreeno ponaanje koje ima sva obiljeja odreenog krivinog djela nee
biti inkriminisano, odnosno uinilac nee biti krivino gonjen zbog takvog
ponaanja, ukoliko postoji jedan od ova tri instituta.
1. Beznaajno djelo
Beznaajno djelo nije krivino djelo.
Ono postoji kada odreeno djelo sadri obiljeja krivinog djela odreena u
zakonu, ali ipak se nee raditi o krivinom djelu s obzirom na:
1. nain izvrenja krivinog djela,
2. neznatnost ili nepostojanje tetne posljedice i
3. nizak stepen krivine odgovornosti uinioca.
Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se odreeno
ponaanje moglo ocijeniti kao beznaajno djelo.
Znaajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznaajno djelo ili ne, jeste i
zaprijeena kazna i priroda djela (npr. u sluaju razbojnitva ili ubistva, zbog prirode
tih djela i zaprijeene kazne nikada se nee moi raditi o beznaajnom djelu).
Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivinih djela. U praksi
su poznati sluajevi krae pakla ili teke cigareta, artikala za ishranu, protivpravnog
zauzimanja male povrine zemljita u dravnoj svojini i sl.
Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivine odgovornosti uinioca (npr.
uinilac nije ranije osuivan, izvrio je krau u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti
oduzeti).
U sutini radi se o tzv. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili
kvalitet za postojane kriv. djela, tako da ne zasluuju krivini progon.
2. Nuna odbrana

15

(2) Nuna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uinitelj od sebe ili od
drugog odbije istovremeni ili direktno predstojei protivpravni napad, a koja je
srazmjerna napadu.
(3) Uinitelj koji prekorai granice nune odbrane moe se blae kazniti, a ako je
prekoraenje uinio zbog jake razdraenosti ili straha izazvanog napadom, moe se i
osloboditi kazne.
Nuna odbrana predstavlja sukob prava i neprava.
Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u nunoj odbrani. Dakle, nuna
odbrana predstavlja opti osnov iskljuenja protivpravnosti - postojanja krivinog djela.
Nuna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uinilac od
sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojei protivpravni napad i
koja je srazmjerna sa tim napadom.
Dakle, napad (koji moe dolaziti samo od ovjeka) treba da je:
1. protivpravan, 2. istovremen ili direktno predstojei i 3. neskrivljen, a odbrana
treba da je srazmjerna napadu.
Opteprihvaeno je da nuna odbrana ima dvije komponente:
1. napad, s jedne strane i
2. odbranu, (odnosno, odbijanje napada) sa druge strane.

Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu, ali i da svaka
odbrana nije nuna odbrana. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nune
odbrane kao osnova koji iskljuuje protivpravnost, potrebno je da napad i odbrana
ispunjavaju odreene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi.
NAPAD (1. ljudska radnja, 2. protivpravan, 3. nema N.O. na N.O., izuzev kod
prekoraenja, 4. istovremen ili neposredno predstojei, 5. Stvarno postojanje -putativna
N.O.)
Napad predstavlja ljudsku radnju, to znai da napad moe dolaziti samo od
ovjeka. Bez znaaja je njegov uzrast ili uraunljivost, da li je napad preduzet
umiljajno, ili nehatno i sl. Napada je ovjek i onda kada koristi ivotinju kao sredstvo
napada ili neka tehnika postrojenja ili naprave.
Radnja napada se redovno sastoji u injenju, ali nije iskljueno da izuzetno i
neinjenje, odnosno proputanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena
odbrana (npr. odbijanje ljekara da prui pomo licu kome je ivot u opasnosti ima
karakter napada i sl.). Za postojanje nune odbrane nije neophodno da napad
istovremeno predstavlja i krivino djelo.
Napad moe biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozatienog dobra (ivot,
tijelo, imovina). Nuna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija
od sebe ve i od nekog drugog (tzv. nuna pomo).
Napad mora biti protivpravan, jer samo protivpravan napad legitimira pravo na
odbranu. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog
ovlatenja, odnosno kada se tim napadom povrjeuju pravni propisi bilo koje
grane prava. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog
ovlatenja, iako sadrajno ukljuuju i akte napada, "napadnutom" se u takvim
sluajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr. lienje slobode na osnovu naredbe o
pritvoru, pretresanje stana od strane organa gonjenja, liavanje slobode lica zateenog u
16

izvrenju kriv.djela). Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan, proizilazi da nije

dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nunoj odbrani (nema nune
odbrane na nunu odbranu), ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne
prijee granice dozvoljene odbrane. Ako se to desi, tada "odbrana" dobija karakter
protivpravnog napada i lice koje je bilo napada stie pravo na nunu odbranu.
Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao, odnosno skrivio. Pri
tome ne smije da se radi o tzv. insceniranoj nunoj odbrani koja postoji onda kada je
napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nune odbrane izvrilo krivino djelo,
odnosno povrijedilo neko napadaevo dobro.
Napad i odbrana moraju biti istovremeni, jer su ove dvije komponente u
korelaciji. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i
sve dok ne prestane), tako i onda kada neposredno predstoji (npr. jedno lice sa
noem tri prema drugom licu u namjeri da ga udari). Nuna odbrana nee postojati
ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon zavretka napada, jer bi to znailo
legalizovanje osvete. Praktino, ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji
kada napad jo nije poduzet, ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadaa
realno moe ocijeniti i oekivati da e radnja napada neposredno uslijediti.
Npr. ako napada prilazi stolu nekog gosta i pone ga napadati to je istovremeni
napad i odbrana bez sumnje; ili npr. napada prilazi rtvi i hvata se za dep kaputa, a
radi se o ovjeku koji je poznat kao siledija i lako se hvata oruja, a napada i rtva
imaju nesuglasice od ranije. Druga osoba, rtva, realno moe zakljuiti da napad
predstoji i moe se braniti.
Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijeteih napada, a koja se sastoje
u preduzimanju tzv. zatitnih mjera (npr. elektrine ograde i sl.). Ova, pro future nuna
odbrana nije dozvoljena, jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budueg
napada, za koje se ne moe unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta e biti, pa je
teko tvrditi da je ovakva odbrana neophodna.
Napad mora stvarno postojati, odnosno mora biti stvaran, a ne uobraen,
kada postoji tzv. putativna (uobraena) nuna odbrana. Putativna nuna odbrana je
pogrena procjena situacije od strane napadnutog. Ovdje se napadnuti nalazi u
stvarnoj zabludi, jer prema okolnostima sluaja smatra da se na njega vri napad,
iako to nije sluaj.
Npr. jedno lice u noi saeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega djeiji pitolj.
Napadnuti, u uvjerenju da je napadnut, upotrijebi no ili vatreno oruje te povrijedi ili lii
ivota napadaa. Ovdje je oigledno da napadnuti nije bio u mogunosti pouzdano
zakljuiti da se prema njemu ne vri napad i da se ne radi o pravom pitolju. Napadnuti
je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut, te bi se radilo o iskljuenju krivine
odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana.
U sluaju putativne nune odbrane nema nune odbrane i odbrambene
radnje tada e biti protivpravne, a pitanje eventualne krivice rjeava se na nivou
krivine odgovornosti, konkretno kroz stvarnu zabludu. Izvrilac, u ovom sluaju,
odgovara za nehatno izvrenje krivinog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon
predvia kanjavanje za to djelo u sluaju da je izvreno iz nehata.
Krivino djelo ubistvo namah se ini u slinom stanju, kao u sluaju
putativne nune odbrane.1 Kada doemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o
nunoj odbrani ili ubistvu na mah, sud e uvijek iskoristiti pravilo "In dubio pro reo", te e
1

Ubistvo namah - Ko drugoga usmrti namah, doveden bez svoje krivnje u jaku razdraenost ili prepast njegovim napadom,
zlostavljanjem ili tekim vrijeanjem, kaznit e se kaznom zatvora od 1 do 10 godina.

17

odluiti da se radi o prekoraenju nune odbrane jer tada postoji mogunost od

oslobaanja od kazne.
ODBRANA (1. def.-ofanz., 2. da se njome ostvaruju obilj. KD, 3. usmjerena protiv
napadaa ili njegovog dobra, 4. neophodno potrebna - srazmjernost)
Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nune odbrane, koja
se sastoji u odbijanju napada kojim se povreuje neko napadaevo dobro. Ona
moe biti defanzivna, ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu, ako se
drugaije ne moe odbiti napad.
Neophodno je da se odbrana odvija u odreenim granicama, jer svaka
odbrana nije nuna odbrana i da bi ona imala takav karakter, potrebno je:
1. da su radnjama odbrane ostvarena obiljeja nekog krivinog djela (tzv. djelo
nune odbrane), jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije
ostvareno krivino djelo, onda takva situacija nije ni relevantna sa krivinopravnog stanovita.
2. odbrana treba biti usmjerena protiv napadaa ili nekog njegovog dobra, ako
je to potrebno radi odbijanja napada. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom
nekog drugog lica ili njegovih dobara, nema nune odbrane, ali moe da postoji
eventualno krajnja nuda. Meutim, postojae nuna odbrana ukoliko je izvrilac
djela nune odbrane unitio ili otetio tuu stvar koju je napada koristio kao
sredstvo napada.
3. najznaajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nunosti, neophodnosti da bi
se odbio napad. U tom pogledu je znaajno to je zakon eksplicitno naglasio
potrebu postojanja "srazmjere" izmeu napada i odbrane. Da li je odbrana
bila neophodno potrebna, a time i srazmjerna napadu faktiko je pitanje i zavisi od
naina, sredstva i mogunosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme
napada. Srazmjernost napada i odbrane ne moe se cijeniti iskljuivo imajui u
vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani, ve treba cijeniti intenzitet
napada, snagu i spretnost napadaa u odnosu na napadnutog, sredstva koja su
bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. Mora se imati u vidu da
se od uinioca djela nune odbrane ne moe zahtijevati posve trezveno
prosuivanje i matematiko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije.
Navedeni proporcionalitet izmeu napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu
ekvivalenciju izmeu kolidirajuih dobara. Radie se o nunoj odbrani i onda kada
se povreuje napadaevo dobro vee vrijednosti od onog koje je zatieno.
Nuna odbrana je kolizija prava i neprava iz ega proizilazi i pravo na nunu
odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu, bjeanjem
ili na drugi nain.
Prekoraenje granice nune odbrane (eksces nune odbrane)
Ono postoji u sluaju kada napadnuti prekorai granice koje su neophodno
potrebne za odbijanje napada. Eksces nune odbrane moe biti:
a) intenzivni - postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno potrebna,
odnosno bila je nesrazmjerna, i
b) ekstenzivni - postoji kada je napad ve bio prestao.
Naa sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces, jer
prestankom napada prestaje i stanje nune odbrane, te povreivanje dobara
napadaa nakon toga ne predstavlja nunu odbranu.
18

Imajui u vidu da izvrilac esto nije u mogunosti da pravilno ocijeni potrebne

granice odbrane, zakon je prekoraenje nune odbrane predvidio kao fakultativni osnov
za ublaavanje ili osloboenje od kazne, u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je
prekoraenje izvreno.
Krivino djelo ubistvo na mah se ini u slinom stanju. Kada doemo u situaciju
da procjenjujemo da li se radi o nunoj odbrani ili ubistvu na mah, sud e uvijek koristiti
naelo In dubio pro reo i uzeti da se radi o nunoj odbrani.
3. Krajnja nuda
(1) Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u krajnjoj nudi.
(2) Krajnja nuda postoji kad je djelo uinjeno da uinitelj od sebe ili od drugog
otkloni istovremenu ili direktno predstojeu neskrivljenu opasnost koja se na
drugi nain nije mogla otkloniti, a pritom uinjeno zlo nije vee od zla koje je
prijetilo.
(3) Uinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekorai granice krajnje nude,
moe se blae kazniti, a ako je prekoraenje uinjeno pod naroito olakavajuim
okolnostima, moe se i osloboditi kazne.
(4) Nema krajnje nude ako je uinitelj bio duan izloiti se opasnosti.
Zakon krajnjoj nudi, kao i nunoj odbrani, priznaje karakter opteg osnova
iskljuenja krivinog djela, iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od
nune odbrane.
Za razliku od nune odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava,
krajnja nuda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na
pravu. Dakle, ovdje su u konfliktu pravo sa pravom, odn. dva podjednako pravno
zatiena dobra. Ustanova krajnje nude obuhvata one ivotne situacije u kojima se
jedno dobro koje je u opasnosti titi rtvovanjem tueg dobra, pri emu se
radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obiljeja odreenog kriv. djela. Ako su u
takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nude, onda takvo djelo
nije protivpravno, odn. nije krivino djelo (to nije po zakonu dozvoljeno, nuda ini
dozvoljenim).
Krajnja nuda postoji kada uinilac preduzima neku radnju da bi od sebe ili
drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno predstojea,
neskrivljena i koja se na drugi se nain nije mogla otkloniti, pri emu uinjeno zlo
ne smije biti vee od zla koje je prijetilo.
Npr. neko lice nasilno prodre u tui stan da bi od poara spasilo neko lice; ili
voza kojem u toku vonje ispred automobila iskoi pjeak, postupie u krajnjoj nudi
kada, radi izbjegavanja sudara sa pjeakom i ugroavanja njegovog ivota, skrene sa
kolovoza i pri tome npr. udari u ogradu nekog lica i oteti je, ime nanese tetu vlasniku
ograde.
Uslovi za procjenu postojanja krajnje nude su rigorozniji nego u sluaju
nune odbrane, jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu, pri emu
oteeni ni na koji nain nije doprinio nastupanju posljedice.
Krajnja nuda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente:
1. opasnost za odreeno dobro,
2. neophodnost otklanjanja te opasnosti na tetu tueg, odnosno drugog dobra.
19

OPASNOST ZA ODREENO DOBRO

Opasnost je stanje ugroenosti odreenog dobra u kojem je, prema
objektivnim okolnostima date situacije i optim naelima iskustva, nastupanje
povrede dobra vjerovatno. Po prirodi stvari nuno je da se radi o znaajnijim
opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije tete, jer neznatna ugroavanja,
svakodnevne neugodnosti, ne mogu zasnovati krajnju nudu.
Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nude, moraju se ispuniti odreeni
uslovi:
1. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozatienom dobru. Opasnost koja ne
prijeti nikome i niemu ne moe zasnovati stanje krajnje nude. U praksi, ovaj
institut najvie dolazi do izraaja u otklanjanju opasnosti za ivot, tjelesni
integritet, zdravlje i imovinu. Naravno i ovdje se mogu titi kako svoja tako i tua
dobra.
2. Opasnost mora biti stvarna. Ako opasnost objektivno ne postoji moe se raditi o
putativnoj krajnjoj nudi, za to vai sve to je reeno za putativnu nunu
odbranu. Moe se raditi i o tome da uinilac pokuava opravdati izvreno krivino
djelo pozivanjem na krajnju nudu. Za razliku od nune odbrane, gdje napad
moe dolaziti iskljuivo od ovjeka, opasnost kod krajnje nude moe dolaziti iz
razliitih izvora (od radnji ovjeka, prirodnih nepogoda, ivotinja, kvara tehnikih
ureaja i sl.).
3. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. izazvana od uinioca koji otklanja
opasnost. To znai da se nee moi pozivati na krajnju nudu onaj uinilac koji
je bio umiljajan ili nehatan u odnosu na injenicu da njegovo ponaanje moe
prouzrokovati opasno stanje iz koga moe proizai povreda odreenih dobara.
(npr. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuu planinsku kuu da bi se
spasio;)
OTKLANJANJE OPASNOSTI NA TETU TUEG/DRUGOG DOBRA (1. da se njome
ostvaruju obiljeja KD, 2., da se opasnost na drugi nain nije mogla otkloniti 3.
srazmjernost, 4. istovremenost i 5. subjektivni elemenat -svijest i volja da se radnjama
otklanja opasnost)
Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale
situacije, jer uinilac prijeteu opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na
drugo pravno dobro. Time se ugroenom dobru prua zatita, a povreuje se
dobro nekog drugog lica.
Samo izuzetno, moe se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost, kada se
radi o tzv. nunoj pomoi (npr. pristanak pacijenta na rizinu operaciju da bi mu se
spasio ivot, ime se stavlja u drugu opasnost, i da bi bio spaen povreuje se njegov
tjelesni integritet, ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata unitavanje ploda da bi
spasila svoj ivot i sl.).
Radnja otklanjanja opasnosti redovno znai ostvarenje odreenog krivinog
djela, ali u uslovima krajnje nude, protivpravnost takvog djela je iskljuena.
Otklanjanje opasnosti, ili djelo krajnje nude, se redovno vri injenjem, ali izuzetno to
moe biti i proputanjem dunog injenja (npr. neprijavljivanje krivinog djela i uinioca
da bi se spasio ivot).
S obzirom da u krajnjoj nudi kolidiraju dobra jednakopravno zatiena i da
se opasnost prebacuje na nesudjelujue i nevino lice, za otklanjanje opasnosti kod
20

krajnje nude postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome uinjeno djelo
ostaje protupravno.
To su slijedei uslovi:
1.

Prvi i najstroiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tueg dobra

(opasnost se na drugi nain nije mogla otkloniti). Za razliku od nune odbrane,
krajnja nuda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi nain.
Ukoliko je postojao drugi, ili manje tetan izlaz iz te situacije (npr. sklanjanje od
opasnosti, bijeg, dozivanje u pomo, organizovanje zatite, povreda nekog svog
manjeg dobra, i sl.), ne moe se odobriti krajnja nuda. Ovaj uslov predstavlja jedan
od najbitnijih elemenata ovog instituta.
2.
Posebnog znaaja je i uslov srazmjernosti kolidirajuih dobara, tj. da
uinjeno zlo nije vee od zla koje je prijetilo. Dakle, potrebno je da povrijeeno
dobro nije vee vrijednosti od zatienog dobra, da bi djelo krajnje nude uopte
moglo biti opravdano, neprotivpravno, jer u suprotnom, kada je uinjeno zlo vee od
zla koje je prijetilo, radi se o prekoraenju granica krajnje nude (eksces krajnje
nude).
3.
Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnou ili neposredno
prijetea. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je
opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. Opasnost neposredno
predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili
krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zatite ne preduzmu odmah. To znai da minula i
budua opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta.
4.
Pored navedenih, opteprihvaen je stav da je za valjanost djela krajnje
nude potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se
navedenim radnjama otklanja opasnost. Postupak u ovakvim situacijama moe se
opravdati samo onda kada su, pored objektivnih, postojali i subjektivni uslovi
opravdanja, samo onda kada je uinilac djela krajnje nude svjestan toga stanja i
nastoji otkloniti opasnost, slijedi cilj spaavanja, zatite.
Prekoraenje granica krajnje nude (eksces krajnje nude)
Postoji u 2 (dva) oblika:
1. intenzivni eksces - postoji kada je uinjeno zlo vee od zla koje je prijetilo,
2. ekstenzivni eksces - postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni
jo nije nastupila, niti je neposredno predstavljala opasnost.
Kod ovog, ekstenzivnog, ekscesa ne radi se o krajnjoj nudi, niti o prekoraenju
krajnje nude, jer nedostaje element istovremenosti, tj. radi se o pro future
opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. dvije susjedne
kue, u jednoj ogromno drvo, pa vlasnik druge kue misli da mu drvo predstavlja
opasnost i obori ga).
U sluajevima kada je uinilac djelo izvrio u prekoraenju granica krajnje
nude, ili ako sud utvrdi da uopte nema krajnje nude, izvreno djelo ostaje
protivpravno, tj. ostaje krivino djelo. Meutim, zakon polazi od toga da uinilac djela
krajnje nude nije uvijek u mogunosti da pravilno ocijeni njene granice, pa izvrenje
djela u prekoraenju granica krajnje nude tretira kao fakultativni osnov za ublaavanje
kazne, pa ak i za osloboenje, ako je prekoraenje uinjeno pod naroito olakavajuim
okolnostima.
21

Privilegija krajnje nude ne vrijedi za one sluajeve kada su odreena lica

zbog vrenja odreenih profesija duna da se izlau opasnosti. Ako je neko duan
da se izlae opasnosti u obavljanju svoje slubene dunosti ili po nekom drugom
pravnom osnovu, ne moe se pozivati na institut krajnje nude ukoliko ne postupi u
skladu sa svojim obavezama. (Npr., ljekar se ne moe pozivati na strah od zaraze i
odbiti pruiti pomo oboljelom; vatrogasac ne moe iz straha odbiti intervenciju. U ovim
sluajevima, navedena lica ine odreeno krivino djelo i tu nema mogunosti za
primjenu krajnje nude)
Meutim, ovo ogranienje nije apsolutno, jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje
kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom ivotu.

POKUAJ
(2) Uinitelj e se za pokuaj krivinog djela kazniti u granicama kazne propisane za to
krivino djelo, a moe se i blae kazniti.
Pokuaj je sa umiljajem zapoeto, ali nedovreno krivino djelo. To znai
da je za postojanje pokuaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa, koji se
sastoje u tome:
1) da kod uinioca postoji umiljaj, odnosno volja da izvri krivino djelo,
2) da je izvrenje krivinog djela zapoeto i
3) da je, u pravilu, izostala posljedica.
1) Osnovni konstitutivni elemenat pokuaja sastoji se u tome da je uinilac
preduzeo radnje kojima je zapoeto izvrenje krivinog djela. Moe se rei da je
izvrilac zapoeo izvrenje krivinog djela kada je svojom radnjom ostvario neko
od obiljeja krivinog djela. (npr. izvjesno je da postoji pokuaj u sluaju kada je
uinilac pucao u drugoga u namjeri lienja ivota i promaio; ili kada je zapoeo daviti
rtvu u namjeri da je ubije; ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog
novca, pa je uhvaen ve prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava, tek je u fazi
pripremanja).
Nekada e biti dovoljno da je uinilac primijenio neko od sredstava ili naina
izvrenja datog djela, (npr. kod razbojnitva ili silovanja, kod kojih pokuaj postoji ve
samom primjenom sile od strane uinioca).
2) Slijedee obiljeje pokuaja sastoji se u tome da krivino djelo nije dovreno da je izostala posljedica. Nedovrenost krivinog djela je negativni elemenat,
negativna pretpostavka pokuaja. Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan
dokaz da se radi o dovrenom krivinom djelu, a ne o pokuaju.
Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvije vrste pokuaja:
1. nesvreni ili nedovreni pokuaj - postoji kada je uinilac zapoeo radnju
izvrenja, ali je nije dovrio. (npr. zamahne noem na drugo lice, ali radnju ne
dovri, bilo svojom voljom ili postupanjem treeg);
2. svreni ili dovreni pokuaj - postoji kada je uinilac preduzeo radnju izvrenja i
istu dovrio, ali posljedica nije nastupila. (npr. lice A puca na lice B, ali doe do
promaaja). Stoga kod svrenog pokuaja uinilac vie ne moe obustaviti svoje
djelovanje, pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokuaja moe sastojati samo u
aktivnoj radnji usmjerenoj na spreavanje posljedice. U praksi se za nesvreni
pokuaj blae kanjava, nego za svreni.
22

3) Najzad, jedno od obiljeja pokuaja je i njegov subjektivni elemenat koji se

sastoji u umiljaju ili volji uinioca da izvri krivino djelo. Za postojanje pokuaja
nuno je da je odluka o izvrenju djela definitivna, konana. (stoga nema pokuaja npr.
kod onog ko je samo posegnuo, ko se samo maio za pitolj, ali se nije jo odluio da
puca, ve eventualno samo da zaprijeti). Budui da je umiljaj konstitutivno obiljeje
pokuaja, u teoriji je vladajue shvatanje da je nehatni pokuaj nemogu.
U vezi sa kanjavanjem, treba razlikovati 2 pitanja:
1)
KADA SE kanjava za pokuaj? - pokuaj je kanjiv kod svih djela sa
propisanom kaznom zatvora od 3 godine i teom, a za pokuaj drugih kriv. djela
samo kad zakon izriito odreuje kanjavanje za pokuaj.
2)
KAKO SE kanjava za pokuaj? - uinilac e se za pokuaj kazniti u
granicama kazne propisane za to krivino djelo, ali se moe i blae kazniti.
Pokuaj je na taj nain predvien kao fakultativna okolnost za ublaavanje kazne
(pravi pokuaj), dok je zakon kod nepodobnog pokuaja dao jo ire mogunosti za
ublaavanje, jer je predvidio ak i mogunost osloboenja od kazne, to
podrazumijeva i neogranieno ublaavanje. Da li e sud odmjeriti kaznu u granicama
kazne propisane za dovreno krivino djelo, kako se prvenstveno u zakonu sugerie,
ili e iskoristiti mogunost ublaavanja kazne, zavisie od niza okolnosti svakog
konkretnog sluaja. Pri tome e svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svrenom
ili nesvrenom pokuaju, koji je stepen uinioeve volje za izvrenjem djela (njegove
krivice ili krivnje), da li je nastojao ili elio sprijeiti nastupanje posljedice, iako je ona
izostala iz drugih razloga, da li je u pitanju nepodobni pokuaj itd. U praksi sudovi za
pokuaj redovno ublaavaju kaznu, iako to ne proistie iz zakonske ekspresije, gdje
se forsira kazna u granicama propisanim za dovreno djelo.
Pokuaj kao vid realizacije izvrenja nekog krivinog djela nije mogu kod
svih krivinih djela. Postoje krivina djela kod kojih pokuaj nije mogu:
a)
zato to takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvrena u vidu
pokuaja, (npr. kod kriv. djela uestvovanja u tui, zatim kod istih omisivnih delikata
koji se izvravaju neinjenjem, kakva su krivina djela nepruanje pomoi i
naputanje nemone osobe - jer se kod ovih djela pravog neinjenja, momenat
dovrenja djela i momenat kada ono postaje kanjivo posve podudaraju, nastupaju
istovremeno; dok naprotiv pokuaj je mogu kod djela nepravog neinjenja - npr.
majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani, ali to uini neko drugi,
izvrila je pokuaj ubistva neinjenjem), ili
b)
iz razloga to je sam pokuaj obuhvaen dispozicijom djela kao
njegov bitni elemenat, pa usljed toga, sam pokuaj predstavlja izvrenje
krivinog djela (npr. napad na ustavni poredak ili ugroavanje teritorijalne cjeline
Federacije).
Kvalifikovani pokuaj
Kvalifikovani pokuaj predstavlja posebnu vrstu pokuaja kod kojeg se nisu
ostvarila obiljeja onog krivinog djela koje je uinilac namjeravao izvriti, ve
nekog drugog djela koje je predvieno kao posebno kriv. djelo. Ovo je jedan od
sluajeva kada postoji pokuaj, iako je dolo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani
pokuaj), ali ne one koju je uinilac imao u vidu.
23

(Npr. Uinilac puca na rtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave, ali mu
nanese samo tjelesnu povredu. Kod ovog sluaja radie se o pokuaju krivinog djela
ubistva, a ne o dovrenom krivinom djelu tjelesene povrede. Ovo iz razloga to je
umiljaj uinoca i sve okolnosti dogaaja govorile da je on htio lienje ivota drugog lica).
U ovakvim sluajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokuaj krivinog djela na koje
je bio upravljen umiljaj, a ne kao dovreno krivino djelo koje je ostvareno pokuajem
toga djela. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokuanim djelom pa se stoga
uinilac za njega nee kanjavati, ali e se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju
kazne za pokuano krivino djelo.
Nepodoban (nemogu) pokuaj
Nepodoban (nemogu) pokuaj postoji kada neko pokua uiniti krivino
djelo:
a) neprikladnim sredstvom (npr. pokuaj lienja ivota drugog lica potpuno
neispravnim pitoljem ili pokuaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je
izgubila svojstva) ili
b) prema neprikladnom predmetu (npr. postoji kod pokuaja ubistva lea,
pokuaja abortusa ene koja nije trudna).
Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokuaj i relativno nepodoban pokuaj:
Apsolutno nepodoban pokuaj postoji kada sredstva ili objekt radnje
izvrenja uopte nisu podobni za izvrenja krivinog djela. (npr. u odnosu na
objekat radnje izvrenja postoji u sluaju pokuaja ubistva na leu, a u pogledu
sredstva radnje izvrenja u sluaju pucanja iz prazne puke)
Relativno nepodoban pokuaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje
izvrenja podobni, ali u konkretnom sluaju nisu mogli dovesti do eljenog
rezultata samo zbog naroitih okolnosti, koje su postojale u konkretnom
sluaju. (npr. lopov zavue ruku u tui prazan dep, ili uinilac puca kroz prozor
kue u namjeri da rtvu lii ivota, ali je ona prije toga napustila kuu)
Kod svih nepodobnih pokuaja vano je da uinilac nije svjestan navedenih
nepodobnosti. U protivnom, ako je uinilac toga svjestan, onda nema ni volje da se
izvri krivino djelo, pa ni samog pokuaja.
Inae, nepodobni pokuaj je kanjiv uvijek kada je kanjiv i obini pokuaj.
Razlika je jedino u tome to je kod ovog pokuaja zakon predvidio mogunost
osloboenja od kazne (nepodobni pokuaj kao fakultativni osnov osloboenja od
kazne).

DOBROVOLJNI ODUSTANAK
Dobrovoljni odustanak je situacija kada uinilac pokua uiniti krivino
djelo, ali od izvrenja krivinog djela dobrovoljno odustane, odnosno izvrenje
krivinog djela sprijei. Dakle, uinilac je uao u kanjivu zonu, ali se potom
predomislio i sam odustao od izvrenja krivinog djela.

24

Za razliku od veine krivinih zakonodavstava, koji u ovom sluaju predviaju

obavezno osloboenje od kazne, prema naem zakonu, dobrovoljni odustanak je
fakultativni osnov za osloboenje od kazne (moe se odloboditi od kazne).
Odustanak od izvrenja krivinog djela u osnovi ima 2 oblika, u zavisnosti
od toga da li se radi o svrenom ili nesvrenom pokuaju:
Kod nesvrenog pokuaja, za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je
uinilac prekinuo dalje djelovanje, da je obustavio preduzimanje radnje (npr.
uinilac koji je oborio rtvu sa zamahnutim noem u ruci odustao je od ubistva i sl.).
b)
Za razliku od nesvrenog pokuaja, kod koga je dovoljna obina pasivnost,
kod svrenog pokuaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponaanja
usmjerenog na sprjeavanje posljedice (npr. uinilac rtvi zada teke tjelesne
povrede u namjeri da je ubije, ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl.).
Da bi odustajanje od izvrenja djela moglo biti osnov za osloboenje od
kazne, ono mora biti dobrovoljno. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je uinilac, i
pored toga to je bio svjestan da krivino djelo moe dovriti, odustao od
njegovog izvrenja.
Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci uinioca, tj. kada je
ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog uinioca, koje nije nastalo pod
pretenim uticajem vanjskih okolnosti. Stoga nee biti odustanka:
ako je to neko drugi, mimo njega, uinio, (npr. kada je smrt sprijeena hitnom
ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo uinioca).
ako je uinilac sluajno sprijeio nastupanje posljedice,
ako je posljedica nastupila, iako je uinilac preduzeo mjere da sprijei njeno
nastupanje. Ta okolnost se moe uzeti samo kao olakavajua kod odmjeravanja
kazne. (npr. uinilac rtvi da otrov u namjeri da je lii ivota, ako rtva umre raditi
e se o ubistvu, bez obzira to je uinilac naknadno pozvao ljekare radi
spaavanja rtve. Ako u ovoj situaciji uinilac nakon davanja otrova angauje
ljekare, koji spase rtvu moe se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica
nije nastupila).
kada je uinilac odustao od npr. krivinog djela krae zbog dolaska uvara,
otpora rtve, ili zbog toga to je uvidio da je nepodobno sredstvo izvrenja
djela. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je uinilac odustao, jer nije
mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene teine, ili nije izvrio razbojnitvo radi
otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoruanom napadau.
kada je uinilac odustao od krivinog djela zbog nemogunosti njegovog
izvrenja (npr. obija kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu).
kada je uinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja, (npr. kradljivac uje
glasove ukuana, prolaznika i sl.)
kada uinilac pogreno dri da postoji neka spoljna okolnost koja u
stvarnosti ne postoji, (npr. pogreno je mislio da je naiao policajac)
ukoliko je odustanak uslijedio radi toga to bi izvrenje djela bilo skopano
sa neugodnostima po izvrioca, a sa kojima on nije raunao, (npr. ne bi bio
priznat dobrovoljni odustanak uiniocu koji je odustao od pokuaja silovanja zato
to ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da e ga prijaviti policiji ili da e mu
se njen mladi osvetiti),
a)

25

 kada je uinilac odustao zato to mu djelo ne donosi to je planirao, (npr.

kada je umjesto vrijedne umjetnine naiao samo na bezvrijednu kopiju, ili je u kasi
bilo malo novca).
Etika vrijednost motiva je irelevantna, jer dobrovoljni odustanak nije etiki,
ve psiholoki pojam. Stoga odustanak moe biti moralne prirode (npr. saaljenje, stid,
probuena savjest i sl.), ali i ne mora, (pa e dobrovoljni odustanak npr. od razbojnitva
ili silovanja postojati i onda kada se uinilac prilikom susreta sa rtvom uplaio i
pobjegao). Eventualno vrednovanje motiva odustanka je mogue kod odmjeravanja
kazne, pogotovo kada se sud odluuje hoe li uinioca osloboditi od kazne.
Kod nepodobnog pokuaja, nema mjesta dobrovoljnom odustanku, jer se tu
nema ta sprijeiti ili ukloniti, ali sud moe vrednovati novi izmijenjeni stav uinioca pri
odmjeravanju kazne.
Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokuaju, pa je
stoga on iskljuen u svim sluajevima kad je kriv. djelo dovreno.
Zato
nema
dobrovoljnog odustanka ako je uinilac odustao od izvrenja djela, ali ono ipak bude
dovreno, kada uinilac nakon formalnog dovrenja krivinog djela pokua sprijeiti
nastupanje posljedice, ili kada nakon izvrenog djela uklanja tetne posljedice djela.
U sluaju dobrovoljnog odustanka uinilac e se kazniti za one radnje koje
ine neko drugo samostalno kriv. djelo.
(npr. u sluaju falsifikovanja isprave kojom je uinilac pokuao izvriti prevaru ili
pronevjeru, od kojih je dobrovoljno odustao, pitanje je njegove odgovornosti za
falsifikovanje isprave; ili da li e uinilac koji je dobrovoljno odustao od npr. silovanja,
odgovarati za prinudu, to je sastavni dio tog djela;)

SAUESNITVO
Sauesnitvo, u opem, irem, smislu, je uee dva ili vie lica u izvrenju
krivinog djela, uz istovremeno postojanje svijesti o zajednikom djelovanju.
Sauesnitvo se manifestuje kao:
1. saizvrilatvo,
2. podstrekavanje i
3. pomaganje.
Sauesnitvo, u krivinopravnom, tj. u uem smislu, podrazumijeva samo
podstrekavanje i pomaganje, jer ono predstavlja radnje kojima se uestvuje u
krivinom djelu koje preduzima neko drugo lice.
S druge strane, saizvrilac uestvuje u svom, a ne u tuem djelu, pa je stoga
saizvrilatvo samo jedna posebna vrsta izvrilatva, jer saizvrilac je ve
izvrilac i njegovo djelo ne moe zavisiti od neije radnje izvrenja. Takvu poziciju u
ostvarenju krivinog djela sauesnici, odn. pomagai i podstrekai nemaju, oni samo
preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)uestvovanje u tuem djelu, djelu koje
ostvaruje neko drugi.
Iako pojam izvrioca zakon izriito ne regulie, meu izvriocima odnosno
saizvriocima razlikuju se: 1. neposredni izvrilac, 2. saizvrilac i 3. posredni izvrilac,
a meu sauesnicima: 1. podstreka i 2. pomaga.
Najzad, sauesnici odgovaraju samo za umiljajno uee u ostvarenju
krivinog djela, dok saizvrioci odgovaraju i za nehatno uee.
26

Saizvrilatvo
SAIZVRILATVO POSTOJI kada vie lice zajedniki izvre krivino djelo
uestvovanjem u njegovom izvrenju ili preduzimajui neto drugo ime se na
odluujui nain doprinosi izvrenju krivinog djela.
Saizvrilatvo je dakle oblik izvrilatva koji postoji kada vie lica, koja ispunjavaju
sve uslove koji se zahtijevaju za izvrioca, na osnovu zajednike odluke, svjesno i
voljno, uine odreeno krivino djelo.
O pravnoj prirodi saizvrilatva postoji vie teorija. Kako vidimo, naa pravna
teorija i sudska praksa prihvataju teoriju podjele uloga u izvrenju djela. Dakle,
saizvrilac je onaj uesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi podjele rada djeluje
na ostvarenju djela kao njihovom zajednikom cilju.
Za razliku od sauesnika u uem smislu (podstrekaa i pomagaa),
saizvrioci ne uestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuem djelu), ve
svi zajedniki ostvaruju svoje, zajedniko, djelo, pri emu svaki od njih u tome
daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivino djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi
bilo ostvareno na zamiljeni nain. To znai da svaki od saizvrilaca u ostvarenju
datog djela ima ulogu koja je od bitnog znaaja u procesu izvrenja djela, jer ako bi neko
od saizvrilaca propustio da izvri svoj dio zadatka, djelo ne bi moglo biti realizovano,
odn. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano. (npr. ulogu saizvrioca imae i
lice koje je, u skladu sa prethodnim dogovorom da se izvri razbojnitvo ili kraa, imalo
zadatak da eka u automobilu i ostale lanove grupe, nakon oduzetog novca ili stvari,
odveze sa mjesta razbojnitva ili krae, nakon ega su svi meusobno podijelili plijen.)
Saizvrilatvo se ostvaruje na 2 naina:
1. kada saizvrioci direktno uestvuju u izvrenju djela (npr. vie lica se
dogovore da zajedniki napadnu tree lice i zajedniki ga ubiju. Radi se o
saizvrilatvu, bez obzira ko je od njih nanio povrede, iz razloga to su se oni
prethodno dogovorili da zajedniki izvre djelo i u tome su istrajali).
2. kada saizvrilac ne uestvuje direktno u izvrenju djela, ali preduzima
druge radnje kojima na odluujui nain doprinosi izvrenju djela. (npr.
saizvioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. Prilikom
dogovora podijele uloge u procesu izvrenja djela tako da neki uvaju strau,
drugi provaljuju u objeakt, a trei odnose stvari. uvari u ovom sluaju ne
uestvuju direktno u radnji izvrenja, jer niti vre obijanje niti uzimaju stvari, ali
se tretiraju kao saizvrioci, jer su kod podjele uloga u izvrenju ovog djela
dobili ulogu da uvaju strau i tako obezbjeuju ostale u toku provaljivanja.
Bez te njihove radnje, ostali ne bi pristupili tom djelu, tako da uloga uvanja
strae na odluujui nain doprinosi izvrenju djela).
Sporazum saizvrilaca moe biti izriit, a moe biti preutan, odnosno slijediti iz
konkludentnih radnji.
Za postojanje saizvrilatva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i
objektivne pretpostavke:
1. Zajednika odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da
svaki saizvrilac ima odluku i volju da zajedniki sa drugima izvri krivino
djelo. Stoga saizvrilatvo nee postojati u sluajevima "zajednikog" izvrenja
djela od strane vie lica koja nisu znala jedno za drugo, odn. koja su djelovala bez
zajednike odluke, nezavisno jedno od drugog. Tada se zapravo radi o sluajnom
(nehatnom) saizvrilatvu ili paralelnom izvrilatvu, (npr. npr. dva lica provale u
objekat radi krae stvari, nailazi tree lice koje koristi pogodnost, te iz provaljenog
27

objekta uzima neke stvari za sebe). Svijest o zajednikom djelovanju ne znai

istovremeno i postojanje zajednikog umiljaja o djelu, jer je rije samo o
svijesti o saizvrilakoj radnji, dok svijest o posljedici djela koja je bitna za
umiljaj, ne mora biti ista kod svih saizvrilaca, jer je mogue da na strani
nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu.
2. Zajedniko izvrenje krivinog djela je objektivna komponenta koja znai da je
saizvrilac onaj koji je preduzeo radnju izvrenja konkretnog djela ili neto drugo
to na odluujui nain doprinosi izvrenju krivinog djela. (npr., ako vie lica
zajedniki do smrti tuku motkama, ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme dre,
saizvrioci su u ubistvu)
Nuno, prividno i sluajno saizvrilatvo
NUNO saizvrilatvo postoji prilikom izvrenja onih krivinih djela gdje je
po prirodi stvari, kao uslov za njihovo izvrenje, potrebno sudjelovanje vie lica.
Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta:
1) krivina djela susretanja - kad se radnje saizvrilaca nalaze jedna nasuprot
druge (npr. krivino djelo rodoskrvljenja).
2) konvergentna krivina djela - kada su radnje saizvrilaca usmjerene ka istom
cilju (npr. oruana pobuna lica lienih slobode).
3) divergentna krivina djela - kad su radnje saizvrilaca tj. njihovi interesi u
sukobu (npr. krivino djelo uestvovanja u tui).
PRIVIDNO saizvrilatvo postoji kada u izvrenju krivinog djela nuno
uestvuju dva lica, a zakon kanjava samo jedno. (npr. vanbrana zajednica sa
maloljetnim licem).
SLUAJNO (nehatno) saizvrilatvo ili paralelno izvrilatvo, postoji kada
vie lica sudjeluju u izvrenju istog djela, ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve
svijesti i odluke o zajednikom djelu. Svako od tih lica jeste izvrilac, ali oni nisu
saizvrioci. (npr. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov treem licu i ono umre.
Ova lica su izvrioci krivinog djela ubistva, ali nisu saizvrioci; ili npr. tree lice naie na
provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari, a prethodno su je obili. Tree lice
ue i ono uzme stvari za sebe, to lice je izvrilac kriv. djela krae, ali nije saizvrilac u
kriv. djelu teke krae, jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog
dogovora)
Podstrekavanje
Podstrekavanje je umiljajno navoenje ili nagovaranje drugog lica koje
nema odluku o izvrenju djela, da izvri odreeno krivino djelo, odnosno kada se
kod drugog lica navoenjem ili nagovaranjem uvruje odluka da izvri krivino
djelo. U prvom sluaju, uinilac uopte nema odluku o izvrenju djela, ali podstreka
utie na njegovu psihu i pod tim uticajem podstie to lice da uini djelo. U drugom
sluaju, uinilac je u fazi razmiljanja da li da izvri krivino djelo ili ne. On se koleba
oko toga, ali jo nije donio odluku. Podstreka utie na njega i pod tim uticajem izvrilac
uvruje odluku o izvrenju krivinog djela.
Ako je kod izvrioca takva odluka ve postojala, podstrekavanje ne postoji, ve se
radi o tzv., neuspjelom podstrekavanju ili nepodobnom pokuaju".
Podstrekavanje moe biti svako sredstvo i djelatnost kojima se moe uticati
na volju drugoga i donoenje odluke o izvrenju krivinog djela.
28

Npr. upuivanje molbe, ubjeivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi od

izvrenja djela, davanje ili obeanje poklona, prijetnja, kompulzivna sila (ne i apsolutna
sila), zloupoteba odnosa podreenosti ili zavisnosti, dovoenje ili odravanje u zabludi
odnosno prevara, davanje savjeta, opklada, i sl.
Ipak, ni jednom od tih radnji podstreka ne uestvuje u radnji izvrenja i u
tom smislu se razlikuje od saizvrioca. Za razliku od pomaganja, postrekavanje je
mogue samo injenjem.
Ako je odluka o izvrenju krivinog djela rezultat sporazumnog
podstrekavanja vie lica, radi se o tzv. sapodstrekavanju, a ako u
podstrekavanju uestvuje vie lica, pri emu ne postoji svijest o zajednikom
podstrekavanju, radi se o tzv. paralelnom ili prividnom podstrekavanju. U ovom
drugom sluaju svaki od njih je samostalni podstreka i svaki e odgovarati pod uslovom
da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvrenje djela.
Ako se podstrekava preko treeg lica ili vie lica, radi se o posrednom ili
sukcesivnom (tzv. lananom) podstrekavanju. Pri tome je dovoljno da podstreka
koji je ukljuen u podstekaki lanac zna lice koje on podstrekava, ali ne mora znati lino
ostale posrednike niti njihov broj, kao ni glavnog izvrioca.
Ako je podstreka u vie navrata i na razliite naine uticao na izazivanje
odluke o izvrenju djela, radie se o podstrekavanju u produenju, tj. samo o
jednom podstrekavanju.
Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili vie lica navede na izvrenje vie
krivinih djela, postoji idealni sticaj na strani podstrekaa, a ako se sa vie
podstrekavanja jedno ili vie lica navede na vie krivinih djela, postojae realni sticaj
na strani podstrekaa.
Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvrenju krivinog djela
odgovarae za pomaganje, jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid
posrednog pomaganja. Isto tako, i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. Ako je
jedno lice u istom djelu bilo i podstreka i pomaga, pomaganje je konzumirano
podstrekavanjem.
Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvrenje krivinog djela koje
je usljed toga i izvreno ili makar pokuano.
Podstrekavanje mora biti upravljeno na odreeno krivino djelo i odreenog
uinioca, ali to ne znai da uinilac mora biti i individualno odreen, a jo manje
da treba biti lino poznat podstrekau. Dovoljno je da je podstreka svjestan kruga
lica, koja su na neki nain odrediva ili povezana (prostorno, idejno, sportski, poslovno...) i
da je neko od njih potencijalni izvrilac.
S druge strane, ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekaa, niti mora
biti "svjestan da je njegova odluka da izvri krivino delo nastala pod uticajem
podstrekaa", jer se podstrekavanje nekada moe izvesti tako sofisticirano da
podstreknuti i nema osjeaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga
drugoga.
Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvrilac krivino odgovoran, niti da
uopte moe biti krivino odgovoran (dijete ili duevno bolesno lice).
Za
podstrekavanje
se
zahtijeva
postojanje
umiljaja.
Nehatno
podstrekavanje, iako je mogue, nije kanjivo, jer bi to znailo nedopustivo
proirivanje krivine odgovornosti. Podstreka mora biti svjestan da svojim radnjama
drugog navodi na izvrenje krivinog djela, tj. da je njegovo ponaanje upravljeno na
izvrenje krivinog djela. Dovoljan je i eventualni umiljaj. Voljna komponenta umiljaja
se sastoji u htjenju izvrenja krivinog djela ili makar pristajanje na njegovo izvrenje.
29

Dakle, umiljaj podstrekaa je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke

kod drugog, tako i krivino djelo odnosno njegovo izvrenje.
Podstreka je u krivinopravnom smislu posve izjednaen sa samim
izvriocem, to znai da je podstrekavanje kanjivo kod svakog krivinog djela,
bez obzira na njegovu teinu, kao i da se podstreka kanjava kao da je sam uinio
krivino djelo. To, meutim, ne znai da se prilikom odmjeravanja kazne
podstrekau ne moe izrei blaa, a ponekad i stroija kazna nego izvriocu, to je
u skladu sa naelom individualizacije. Tee kanjavanje podstrekaa u izuzetnim
sluajevima, opravdano je radi toga to on u izvjesnim situacijama ima odluujuu ulogu
u samom procesu nastajanja kriminalnog ina, tj. to je esto on sam, koristei odnos
podreenosti ili autoriteta, "glavni krivac" za izvrenje krivinog djela.
Pokuaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje
Ono postoji kada se drugi sa umiljajem podstrekava na izvrenje krivinog
djela za koje se po zakonu moe izrei kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, a
krivino djelo ne bude ni pokuano.
Zakon je predvidio da e se ovo lice kazniti kao za pokuaj.
Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni sauesnitvo ni
podstrekavanje, jer nije dolo do protivpravnog ostvarenja krivinog djela, ve se
zapravo radi o posebnom krivinom djelu postavljenom u optem dijelu.
Pokuaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek.) javlja se u nekoliko oblika:
1.
nesvreni pokuaj podstrekavanja - postoji kada podstreka nije uspio formirati
odluku kod podstreknutog;
2.
svreni pokuaj podstrekavanja - postoji kada je podstreka uspio formirati
odluku kod podstreknutog, ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se, sprijeen i sl.)
nije izvrio ni pokuao krivino djelo;
3.
nepodobni pokuaj podstrekavanja - postoji kada podstreknuti uopte nije
shvatio ili razumio podstrekaa ili je kod njega ve bila donesena odluka o izvrenju
djela;
4.
promaeno podstrekavanje - postoji kada je podstreknuti izvrio sasvim drugo
krivino djelo, a ne ono na koje ga je podstreka navodio.
Navedeni sluajevi neuspjelog podstrekavanja, po svom sadraju i znaaju, se
meusobno razlikuju, to sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu.
Meutim, zajedniko im je da nije dolo do izvrenja krivinog djela.
Za postojanje pokuaja podstrekavanja, pored umiljaja, zahtijeva se da
postoji i radnja podstrekavanja, tj. da je vren uticaj na volju podstrekavanog.
Tako, nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. pismena poruka nije ni stigla
"podstrekavanom".
Pokuaj podstrekavanja je kanjiv samo ako je u pitanju krivino djelo za
koje je predviena kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, ili drugim rijeima
kod svih djela kod kojih je kanjiv i pokuaj toga djela.
Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umiljaj podstrekaa bio
upravljen i da to djelo tano navede u izreci svoje presude.
Isto tako, predvieno je da e se u tom sluaju kazniti kao za pokuaj krivinog
djela, to znai da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivino
djelo, ali sud moe izrei i blau kaznu.
Pomaganje
30

lan 33. KZ FBiH Pomaganje:

(1) Ko drugom s umiljajem pomogne u uinjenju krivinog djela, kaznit e se kao da ga
je sam uinio, a moe se i blae kazniti.
(2) Kao pomaganje u uinjenju krivinog djela smatra se naroito: davanje savjeta ili
uputa kako da se uini krivino djelo, stavljanje na rapolaganje uinitelju sredstava za
uinjenje krivinog djela, uklanjanje prepreka za uinjenje krivinog djela, te unaprijed
obeano prikrivanje krivinog djela, uinitelja, sredstava kojima je krivino djelo uinjeno,
tragova krivinog djela ili predmeta pribavljenih krivinim djelom.
Pomaganje je takav oblik sauesnitva pri kojem pomaga preduzima radnje
kojima se tue krivino djelo potpomae, unaprjeuje ili olakava. Pomaga ni
djelimino ne uestvuje u izvrenju krivinog djela, on je samo (sa)uesnik u
tuem krivinom djelu, koje ostvaruje neko drugi.
Jednom rijeju, pomaganje se sastoji u omoguavanju drugom licu (nekom
radnjom ili savjetom) izvrenja krivinog djela.
Dakle, pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omoguavanje
izvrenja krivinog djela koje ini drugo lice, koje su na liniji unapreenja ili olakavanja
izvrenja tueg krivinog djela, radnje koje podupiru drugo lice u izvrenju krivinog
djela.
Pomaganje se moe vriti:
u pripremi krivinog djela ili prije njegovog izvrenja (nabavka sredstava za
izvrenje djela; uklanjanje prepreka; snimanje i ispitivanje mjesta izvrenja djela u
cilju olakanja izvrenja djela),
b)
u toku izvrenja krivinog djela, i
c)
nakon izvrenja krivinog djela.
a)

Pomaganje je mogue samo ako je prethodno bilo obeano, u suprotnom radi

se o sasvim drugom krivinom djelu.
Da bi predstavljale pomaganje, pomagake radnje moraju doprinositi
ostvarenju krivinog djela, imati odreeni znaaj u njegovu izvrenju, moraju
potpomagati, unapreivati njegovo izvrenje. Ako te radnje nisu imale nikakav
doprinos u izvrenju krivinog djela ili ih izvrilac uopte nije koristio, radi se samo o
pokuaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kanjivo. S druge strane, ne
zahtijeva se da pomagake radnje imaju odluujuu ulogu u izvrenju krivinog
djela u smislu formule conditio sine qua non, odnosno da bez tih radnji djelo ne bi
ni bilo izvreno.
Prema zakonu, kanjivo je samo umiljajno pomaganje, dok nehatno pomaganje,
iako je mogue i nerijetko se deava, po zakonu nije kanjivo.
Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje, kada izmeu
pomagaa i izvrioca ne postoji neko drugo lice, kada mu dakle pomo prua
neposredno. Meutim, ako se to ini preko nekog drugog radi se o posrednom
pomaganju, to je zapravo pomaganje pomagau, tj. pomaganje u pomaganju.
Posredni pomaga ovdje prua pomo neposrednom pomagau, ali on postoji i kada
podstrekava pomagaa na pruanje pomoi, kao i onda kada prua pomo podstrekau.
Rije je o tzv. lananom pomaganju, a ono postoji kada se vie lica nalazi u lancu
pomaganja. Kada vie lica istovremeno pomae izvriocu radi se o tzv.
pomagakom saizvrilatvu.
31

Za razliku od podstrekavanja, pomaganje moe biti izvreno i neinjenjem

koje se sastoji u proputanju preduzimanja dune radnje, u cilju pomoganja
drugome u izvrenju krivinog djela (npr. noni uvar ostavi otvoren prozor ili
otkljuana vrata, da bi olakao izvrenje krae).
Pomaganje je mogue i kod krivinih djela neinjenja i kod krivinih djela
koja mogu izvriti samo odreena lica (delicta propria), uglavnom kao psihiko
pomaganje.
Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagakih radnji
kod lica kojem se pomae ve bila stvorena odluka o izvrenju djela. Ako je
pomagaka radnja preduzeta prije nego se to lice odluilo da izvri djelo, nema
pomaganja, ali se moe raditi o podstrekavanju.
Npr. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obeanje pomoi nakon izvrenja
krivinog djela, ako je uinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvrenju, ako se na taj
nain izaziva ili uvruje odluka za izvrenje djela.
Za razliku od podstrekavanja, zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti
pomagake radnje, koje, s obzirom na njihovu prirodu, mogu predstavljati
psihiko (intelektualno) i fiziko pomaganje.
U skladu s tim, zakon, kao mogue oblike pomaganja, navodi:
1.
davanje savjeta ili uputa kako uiniti krivino djelo - psihiko pomaganje,
2.
stavljanje uiniocu na raspolaganje sredstava za izvrenje krivinog djela - fiziko
pomaganje,
3.
uklanjanje prepreka za izvrenje krivinog djela - fiziko pomaganje, te
4.
unaprijed obeano prikrivanje krivinog djela, uinilaca, sredstava kojima je
krivino djelo izvreno, tragova krivinog djela ili predmeta pribavljenih krivinim
djelom - psihiko pomaganje.
Psihiko pomaganje predstavlja jaanje volje uinioca koje se, moe
sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvri krivino djelo (npr. kako
da izvri krijumarenje, djelo prevare itd.) ili unaprijed obeanim prikrivanjem
krivinog djela (kao to je njegovo prikrivanje, prikrivanje sredstava izvrenja djela,
predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivinog djela). Jedan od eih vidova ovog
oblika pomaganja je obeanje da e se realizovati prodaja robe pribavljene
krivinim djelom krae (npr. obeanje trgovca automobilima da e ukradene
automobile plasirati na tritu kao oblik pomaganja u tekoj krai). Psihiko pomaganje,
osim prije navedenih, moe obuhvatati i neke druge radnje (npr. kada pomaga
savjetima, isticanjem dodatnih motiva odrava i stabilizuje ve stvorenu izvrilaku volju,
uklanja skrupule u odnosu prema djelu, itd).
Fiziko pomaganje je pruanje materijalne, fizike podrke u njegovom
injenju. U praksi su najei oblici fizikog pomaganja stavljanje izvriocu na
raspolaganje sredstava za izvrenje krivinog djela, (npr. dodavanjem noa izvriocu
za vrijeme tue ili dodavanje alata za provaljivanje, stavljanje na raspolaganje prevoznog
sredstva radi krae stvari u preduzeu, i sl), te uklanjanje prepreka za izvrenje djela
(npr. uvanje strae ili obezbjeenje izvrenja krivinog djela, izvianje mjesta izvrenja
krivinog djela, prebacivanje izvrioca na mjesto izvrenja djela, davanje odreenih
obavjetenja koja su od znaaja za izvrenje krivinog djela iznoenje keramikih ploica
iz zatvorene prostorije kako bi ih izvrilac krae lake iznio, putanje glasne muzike kako
bi se olakalo silovanje).
Pomagake radnje su mogue sve do definitivnog okonanja krivinog
djela, odnosno do njegovog dovrenja u materijalnom smislu. One mogu
32

prethoditi samom izvrenju krivinog djela (prethodno pomaganje), (npr. kada je

vlasnik ugostiteljskog objekta izvrioca i djevojku koja je kasnije silovana, automobilom
dovezao u taj objekat, otvorio im vrata i tamo ih ostavio). Mogu se preduzimati i
istovremeno sa odvijanjem radnje izvrenja, ali i nakon njenog preduzimanja, a
prije nego to je posljedica nastupila (tzv. meupomo), odnosno i poslije
dovrenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovrenja u materijalnom smislu
(npr. neko na zahtjev ucjenjivaa prenosi novac koji je rtva ucjene ostavila; ili pomae
izvriocu na taj nain to sprjeava pomo koju tree lice eli pruiti povrijeenom; i sl.).
Kod trajnih krivinih djela (npr. protivpravnog lienja slobode) pomaganje je mogue
sve do njihovog dovrenja u materijalnom smislu, tj. cijelo vrijeme trajanja
protivpravnog stanja, sve do njegovog prestanka (a ne samo do lienosti slobode,
dovrenje u formalnom smislu).
Pomaganje je umiljajno podupiranje tueg krivinog djela.
Nehatno pomaganje, iako je mogue, nije pomaganje u krivinopravnom
smislu, odnosno nije kanjivo, ali moe biti kanjivo kao nehatno saizvrilatvo.
Umiljaj se sastoji u svijesti da se prua pomo odreenom uiniocu u izvrenju
odreenog krivinog djela, pa mu je stoga i sadraj dvostruk: 1. on prvenstveno
mora biti svjestan da svojim radnjama pomae u izvrenju
nedoputenog
djela drugog lica, te
2. svjestan bitnih obiljeja krivinog djela. Ne mora biti svjestan pojedinosti, kao to je
konkretan tok zbivanja, mjesto i vrijeme izvrenja djela, itd.
Iako su pomaga i izvrilac djela redovno meusobno povezani, nije neophodno
da se oni meusobno i poznaju, niti je nuno da je pomagau izvrilac individualno
poznat, dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih e proizai izvrilac.
Tako, za postojanje pomaganja nije uslov da izvrilac zna za pomagaa, niti da je
svjestan da mu je neko pomogao (tzv. potajno pomaganje).
Konano, za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvrilac krivino
odgovoran, kao ni da je kanjen (limitirana akcesornost).
Kao i kod podstrekavanja, za postojanje i kanjavanje pomaganja potrebno
je da je izvrilac izvrio krivino djelo, odnosno da ga je pokuao ili da je preduzeo
kanjive pripremne radnje. Ono je kanjivo kod svih krivinih djela, bez obzira na
propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u pokuaju, pomaganje je kanjivo ako je
kanjiv pokuaj, a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili teom kaznom.
U pogledu granica kanjavanja pomagaa, zakon predvia da se pomaga
kanjava kao da je sam izvrio krivino djelo, ali omoguava i ublaavanja kazne.
To znai da ve sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlaki oblik sauesnitva,
pa stoga gotovo redovno sudovi pomagau izriu blau kaznu, mada nisu iskljueni ni
sluajevi da se pomaga kazni stroije od izvrioca. Konano, u sluajevima kada je
djelo ostalo u pokuaju, potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za
ublaavanje kazne: sam pokuaj kod kojeg se kazna i inae moe ublaavati, kao i
pomaganje, to sudovi moraju cijeniti i uvaavati prilikom kanjavanja pomagaa.
Kao i podstrekavanje, i pomaganje je u izvjesnim sluajevima predvieno
kao posebno krivino djelo. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja, a to je
da se u nekim sluajevima pomaganje posebno inkriminie (npr. djelo pomaganja
neprijatelju za vrijeme rata od strane graanina BiH) ili se eli predvidjeti stroije
kanjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao sauesnitvo (npr.
djelo pomaganja drugome u samoubistvu, ili pomaganja trudnoj eni da ona sama izvri
prekid trudnoe), ili kada se eli inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi
33

moglo kazniti kao sauesnitvo, s obzirom da djelo u kojem se pomae samo po

sebi nije kanjivo, ili se eli izbjei mogunost blaeg kanjavanja.
Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvrio ni pokuao
izvrenje krivinog djela ili je to uinio nezavisno od radnje pomaganja. Naravno,
ono e postojati i ako je uinilac odbio pomaganje, kao i kada je izvrilac izvrio
sasvim drugo krivino djelo. Neuspjelo pomaganje, iako je dakle mogue, po pravilu
nije krivinopravno relevantno, odnosno kanjivo. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog
pravila i predvia kanjavanje i za neuspjelo pomaganje, kada ga predvia kao
samostalno krivino djelo (npr. izraivanje i nabavljanje oruja i sredstava namijenjenih
za izvrenje krivinog djela iz entitetskih krivinih zakona).
Granice krivine odgovornosti i kanjivost sauesnika
lan 34. KZ FBiH - Granice krivine odgovornosti i kanjivost sauesnika
(1) Sauinitelj je krivino odgovoran u granicama svojeg umiljaja ili nehata, a
podstreka i pomaga u granicama svog umiljaja.
(2) Sauinitelja, podstrekaa ili pomagaa koji dobrovoljno sprijei uinjenje krivinog
djela sud e osloboditi kazne.
(3) Osobni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljuuje krivinu odgovornost ili
doputa osloboenje od kazne ili ublaavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom
uinitelju, sauinitelju, podstrekau ili pomagau kod kojega takvi odnosi, svojstva i
okolnosti postoje.
Kod sauesnitva vrijedi pravilo individualne krivine odgovornosti, jer
svaki sauesnik bez obzira na oblik njegovog uea u izvrenju krivinog djela,
odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu, stepenu svoje krivice, nezavisno
od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi uesnici i da li oni uopte odgovaraju
(naelo samostalne odgovornosti sauesnika).
Zahtijeva se samo to da je izvrilac izvrio djelo, odnosno da je preduzeo
kanjive radnje, to podrazumijeva i kanjive pripremne radnje.
To proizilazi iz principa subjektivne krivine odgovornosti koja je potpuno
autonomna i ne zavisi od krivice drugih.
Meutim, kako je sauesnitvo ipak specifian i poseban oblik tzv. kolektivnog
vrenja jednog krivinog djela, neophodno je da se, pored optih pravila koja se inae
odnose na krivinu odgovornost i jednako vrijede i za sauesnike, u zakonu postave i
neka posebna pravila kojima se regulie krivina odgovornost u takvim situacijama.
Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti
sauesnika, koja glase:
Sauesnici odgovaraju u granicama svog umiljaja, a saizvrioci kako u
granicama svog umiljaja, tako i nehata;
Sauesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivinog
djela, odnosno izvor odgovornosti sauesnika je vezan za izvrenje djela;
Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiu na odgovornost i kanjivost odnose se
samo na sauesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje.
Osnovno pravilo odgovornosti sauesnika se sastoji u tome da oni
odgovaraju u granicama svog umiljaja, nezavisno od odgovornosti glavnog
uinioca, dok saizvrioci odgovaraju, kako u granicama svog umiljaja, tako i
nehata.
34

Iako se umiljaj sauesnika i izvrioca, kao uesnika u zajednikom djelu, u

osnovi podudaraju, nisu rijetki sluajevi postojanja i tzv. ekscesa na strani
izvrioca, pri emu postoje bitna odstupanja izmeu njihovih umiljaja, koja mogu
da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja:
1. neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2. neslaganja ili ekscesi u
kvantitativnom smislu (koji moe biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni eksces).
1)

KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvrilac uinio

sasvim drugo krivino djelo od onoga to je sauesnik (podstreka ili
pomaga) imao u vidu. U takvoj situaciji, sauesnitvo je iskljueno i krivina
odgovornost na strani sauesnika ne postoji, jer djelo koje su sauesnici imali
u vidu nije ni pokuano, odnosno uinilac nije ni uao u kanjivu zonu. (npr.
ako je podstreka podstrekavao na silovanje, a podstreknuti je izvrio teku tjelesnu
povredu ili razbojnitvo, tu nema zajednikog djelovanja vie lica, pa dakle ni samog
sauesnitva i sl.) Svakako da e u tom sluaju postojati odgovornost za
neuspjelo podstrekavanje na dato djelo, ali pod uslovom da je podstrekavanje
bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili tea
kazna (kod svih djela kod kojih je kanjiv i pokuaj toga djela - kazna preko tri
godine), jer u suprotnom nema krivine odgovornosti podstrekaa i tada neuspjelo
podstrekavanje nije kanjivo. I ovdje je posve irelevantno da li je ili nije drugo djelo
izvreno.

2)

KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u sluajevima kada izvrilac ostaje na

istovrsnom (jednorodnom) krivinom djelu, ali je pri izvrenju djela dolo do
odreenog odstupanja, odnosno izvrilac je uinio vie ili manje od onoga na
to se sauesnitvo odnosilo.
Kvantitativni eksces moe biti pozitivan i negativan:
a)

pozitivni kvantitativni eksces - postoji kada je izvrilac uinio vie od

onoga na to se sauesnitvo odnosilo i to tako to je ostvario tei oblik
djela, to vodi u drugu (teu) kvalifikaciju djela. U ovom sluaju, sauesnik
e odgovarati samo u granicama svog umiljaja. (npr. ako se umiljaj
sauesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela - npr. krae, a uinilac izvri
tee kriv. djelo - npr. provalnu krau ili razbojnitvo, onda e sauesnik
odgovarati samo u granicama svog umiljaja, tj. za obinu krau, a izvrilac e
odgovarati za provalnu krau ili razbojnitvo koje je izvrio samostalno.) Ovakva
odstupanja dovode do drugaije kvalifikacije djela, ali je mogue i
odstupanje koje uopte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju krivinog djela, ali o
tome ipak sudovi moraju voditi rauna prilikom odmjeravanja kazne,
naravno ako je mogue utvrditi tano umiljaj sauesnika. (npr. ako je
podstreka od podstreknutog traio da ukrade samo tano odreenu stvar, a ovaj
je prilikom krae uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do
promjene kvalifikacije krae/, onda e i jedan i drugi odgovarati za obinu krau,
ali e sud pri odmjeravanju kazne morati voditi rauna o sadraju umiljaja
podstrekaa.
b)
negativni kvantitativni eksces - postoji kada je izvrilac uinio laki
oblik istorodnog krivinog djela, odn. manje od onoga na to se
sauesnitvo odnosilo. (Npr. lice koje je podstreknuto na razbojnitvo izabralo
je ipak samo obinu krau, ili umjesto ubistva ono se ograniilo samo na otmicu i
35

sl.) U takvim sluajevima ipak je odluujue ono to je izvrilac uinio, pa se

stoga ovdje izuzetno naputa princip granica umiljaja, i odgovornost
sauesnika se ograniava samo na ono to je izvreno, ali e sud prilikom
odmjeravanja kazne svakako imati na umu sadraj i usmjerenost
sauesnikovog umiljaja. Drugim rijeima, kada je izvrilac ostvario manje od
onog na to je bio podstrekavan, podstreka i izvrilac e odgovarati za ono to je
ostvareno, odn. blae djelo, jer prema navedenom pravilu o odgovornosti
sauesnika, izvor odgovornosti svih sauesnika je djelo koje je stvarno izvreno.
Ovdje se zapravo radi o tzv. limitiranoj akcesornosti tj. odgovornosti
uslovljenoj postojanjem krivinog djela, a ne odgovornosti pojedinih
sauesnika.
3)

Izuzetno, moe postojati i trea situacija u kojoj podstreka izvriocu na

neki nain daje punu slobodu, odvezane ruke, kada npr. izvrenje djela trai po
svaku cijenu. U takvom sluaju, granice njegovog umiljaja dijele sudbinu
izbora samog izvrioca, naina koji je on izabrao za postizanje datog
kriminalnog cilja. (npr. da li je traena stvar oduzeta obinom, tekom ili
razbojnikom kraom; da li se do droge dolo prevarom, ucjenom ili ak uz izvrenje i
nekog drugog krivinom djela, npr. podmiivanjem, itd.)

Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprjeavanja izvrenja

djela od strane sauesnika, to ovdje podrazumijeva sauesnitvo u irem smislu,
odnosno kako podstrekaa i pomagaa, tako i saizvrioca shvata se na slijedei nain:
Nije dovoljno odustajanje sauesnika od daljeg preduzimanja radnje sauesnitva,
ve je neophodno da je sauesnik sprijeio izvrenje djela.
Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji nain je sauesnik sprijeio
izvrenje krivinog djela - bitno je samo da je samo odustajanje od izvrenja krivinog
djela bilo dobrovoljno.
Za razliku od dobrovoljnog odustanka uinioca od izvrenja krivinog djela,
zakon je dobrovoljno sprjeavanje izvrenja djela od strane sauesnika, predvidio
kao osnov za obavezno osloboenje od kazne.
Lini odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljuuje krivinu
odgovornost ili doputa osloboenje od kazne ili ublaavanje kazne, mogu da se
uzmu u obzir samo onom izvriocu, saizvriocu, podstrekau ili pomagau kod
koga takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.
Radi se o okolnostima isto personalnog karaktera koje su toliko vezane za
linost sauesnika, njegove osobine i stanja, da ih je nedopustivo protezati i prenositi i
na druge uesnike u djelu, pa su stoga redovno u zakonima ograniene samo na onog
sauesnika kod koga postoje i utiu na njegovu krivinopravnu poziciju (tzv. neprenosive
personalne okolnosti).
Line okolnosti zbog kojih zakon iskljuuje krivinu odgovornost su npr.
neuraunljivost i zablude koje iskljuuju krivinu odgovornost i koje su toliko
vezane za linost da su neprenosive na druge sauesnike.
Okolnosti na osnovu kojih zakon doputa osloboenje od kazne ili
ublaavanje kazne su npr. pravna zabluda, bitno smanjena uraunljivost,
dobrovoljni odustanak, prekoraenje granica nune odbrane i krajnje nude, i dr.
Rije je takoe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti samo
onim sauesnicima kod kojih se nau, a ne i onima koji nisu bili u zabludi, koji se nisu
nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnou, kao i neke okolnosti koje
36

se nalaze u opisima pojedinih krivinih djela kao isto line okolnosti koje zakon tretira
kao privilegirajue ili kvalifikatorne okolnosti, zbog kojih sam zakon predvia blau ili
stroiju kaznu (npr. svojstvo majke-rodilje kod krivinog djela edomorstva je kao strogo
personalna okolnost neprenosiva i na sauesnike, tj. ne moe uticati na njihovu krivinu
odgovornost i kanjavanje).

KRIVINA ODGOVORNOST
lan 35. ZKP FBiH Sadraj (elementi) krivine odgovornosti:
(1) Krivino je odgovoran uinitelj koji je uraunljiv i kriv za uinjeno krivino djelo.
(2) Uinitelj je kriv ako je krivino djelo uinio s umiljajem.
(3) Uinitelj je kriv i ako je krivino djelo uinio iz nehata, ako to zakon izriito propisuje.
U savremenom krivinom pravu opteprihvaen je princip da je za kanjavanje
uinioca, osim protivpravnog djela, potrebno da postoji i krivina odgovornost.
Krivina odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti
ispunjene da bi se jedno nedoputeno i protivpravno djelo moglo pripisati
uiniocu, odnosno staviti mu se na teret.
Konstitutivne komponente krivine odgovornosti ine 2 subjektivna
elementa koji tempore criminis karakteriu uinioca, a to su:
1. uraunljivost tj, njegovo psihiko stanje i
2. krivica ili vinost tj. psihiki odnos prema krivinom djelu.
Dakle, da bi neko bio krivino odgovoran mora kumulativno ispunjavati ova dva
uslova, tj. da je uraunljiv i da je kriv za uinjeno krivino djelo.
Uraunljivost je svojstvo normalnog i duevno zdravog ovjeka da ispravno
rasuuje, odnosno da shvati znaenje odreenog djela i da se u skladu sa tim
ponaa, to ga ini podobnim da bude krivino odgovoran za izvreno krivino
djelo.
Vinost ili krivica podrazumijeva psihiki odnos uinioca prema izvrenom
djelu koji potvruje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove
odgovornosti. Ona moe biti razliitog intenziteta odnosno moe se izraavati u
razliitim stepenima teine, koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika:
umiljaj i nehat. Pri tome, umiljaj predstavlja tei oblik krivice za koji se redovno
predvia kanjavanje, dok je nehat laki oblik. Za nehatno izvrenje krivinih djela
odgovora se samo kada je to izriito predvieno.
Krivina odgovornost je u osnovi individualna kategorija, ona je
neprenosiva i svaki uinilac odgovora samo za ono to je on uinio ili je propustio
uiniti.
Uraunljivost (lan 36. KZ FBiH)
(1) Nije uraunljiva osoba koja u vrijeme uinjenja krivinog djela nije mogla shvatiti
znaaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene
duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog psihikog razvoja
(neuraunljivost).
(2) Uinitelj krivinog djela ija je sposobnost da shvati znaaj svog djela ili sposobnost
da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog
lana, moe se blae kazniti (bitno smanjena uraunljivost).
37

(3) Krivino je odgovoran uinitelj krivinog djela koji se upotrebom alkohola, droga ili na
drugi nain doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaaj svog djela ili upravljati
svojim postupcima, ako je u vrijeme dovoenja u to stanje krivino djelo bilo obuhvaeno
njegovim umiljajem ili je u pogledu krivinog djela kod njega postojao nehat a zakon za
takvo krivino djelo propisuje krivinu odgovornost i za nehat (samoskrivljena
neuraunljivost).
(4) Bitno smanjena uraunljivost u koju se uinitelj doveo na nain iz stava 3. ovog lana
ne moe biti osnov za ublaavanje kazne.
Uraunljivost je svojstvo normalnog i duevno razvijenog ovjeka da
ispravno rasuuje, odnosno da shvati znaenje odreenog djela i da se u skladu s
tim ponaa.
Zakon uraunljivost odreuje negativno, tj. odreuje ko se smatra
neuraunljivim, jer je opta pretpostavka da su ljudi uraunljivi, a neuraunljivi su
samo izuzetno. Ako pitanje uraunljivosti uopte nije problematino i ako na to okolnosti
datog sluaja ukazuju, to postoji u najveem broju sluajeva, sud se i ne uputa u
ispitivanje postojanja uraunljivosti. Dakle, sud e utvrivanju neuraunljivosti
pristupiti samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom sluaju izazivaju
sumnju u odnosu na uraunljivost uinioca.
Prema zakonskom odreenju neuraunljiva je ona osoba, koja u vrijeme
izvrenja krivinog djela nije mogla shvatiti znaaj svog djela, ili koja u to vrijeme
nije mogla upravljati svojim postupcima.
Svijest o znaaju djela je intelektualna komponenta, a mogunost
upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta. Za postojanje
neuraunljivosti, a time i iskljuenje krivine odgovornosti, dovoljno je da je
ispunjen jedan od dva navedena uslova. To praktino znai da je neuraunljiva osoba,
koja u vrijeme izvrenja krIvinog djela, nije mogla shvatiti znaaj svoga djela, kao i
osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. U praksi se najee deava da su
oba ova uslova kumulativno ispunjena.
Razlozi koji dovode do neuraunljivosti su:
1. trajna duevna bolest - najee se manifestuje u vidu izofrenije, progresivne
paralize i nekih sluajeva poligofrenije. Kad je rije o ovom osnovu, u praksi
uglavnom nema problema oko utvrivanja neuraunljivosti, jer se radi o duevnim
bolestima, koje redovito veoma dugo ili vjeno traju i koje su skoro uvjek neizljeive.
2. privremena duevna bolest - to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se
razvijaju u odreenim intervalima, tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi
duevnog zdravlja. Najee se javlja kod manino-depresivne psihoze. Kod ove
bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. U slobodnim intervalima
postoji duevno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo uinjeno u tom stanju. Ova
oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala, tj. svjetli momenti.
3. privremena duevna poremeenost - to su nenormalna psihika stanja. Ova stanja
nemaju karakter duevnog oboljenja, njihovo trajanje je privremeno. Uzrok ovih
stanja mogu biti: alkohol, droga, i dr. omamljujua sredstva, otrovi, stanje bunila
usljed trovanja, visoke temperature ili groznice, stanje hipnotisanosti, mjesearstvo i
sl. Ova stanja su prolazna, tako da lice koje je uinilo djelo u takvom stanju, kasnije
dolazi u sasvim normalno stanje.
4. zaostali duevni razvoj - to je nenormalno psiholoko stanje nastalo usljed
nedovoljne psihike razvijenosti linosti. Stepen duevne zaostalosti moe biti razliit,
pa se duevno zaostala lica svrstavaju u debile, imbecile i idiote. Uzroci koji dovode
38

do zaostalog duevnog razvoja su razliiti i mogu biti: povrede CNS ili povrede
mehanikim sredstvima ili preleane bolesti. Te povrede ili promjene mogu nastati i u
periodu embrionalnog razvoja.
Dakle, neuraunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost uinioca da
u vrijeme izvrenja djela shvati znaaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima
usljed trajne ili privremene duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili
zaostalog duevnog razvoja.
Postojanje ne/uraunljivosti relevantno je samo u odnosu na psihiko stanje
uinioca u vrijeme izvrenja krivinog djela (tempus commissi delicti), sa izuzetkom
koji se odnosi na samoskrivljenu neuraunljivost tj. ustanovu actiones liberae in
causa.
Neuraunljivost se uvijek utvruje u odnosu na konkretno krivino djelo, jer
kod odreenog lica moe postojati uraunljivost u odnosu na jedno djelo, ali ne
mora i u odnosu na druga. Tako npr. jedno lice nedovoljne duevne razvijenosti moe
biti svjesno znaaja krivinog djela ubistva, a istovremeno da ne bude svjesno znaaja
neprijavljivanja krivinog djela ili nepruanja pomoi.
Zakon je u odnosu prema neuraunljivim licima napustio klasinu koncepciju,
prema kojoj su ovakvi uinioci, iako neuraunljivi i bez krivice, ostajali u krivi. pravu i
prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. Po ugledu na neka
zakonodavstva, KZFBiH je prihvatio drugo rjeenje prema kojem su ova (apsolutno)
neuraunljiva lica iskljuena iz domena kriv. prava, to znai da za ova lica nisu
predviene nikakve krivinopr. mjere. Time se naputa i tzv. dvojni kolosijek kazne i
mjere bezbjednosti: kazna za uraunljivog i krivog uinioca, a mjera bezbjednosti za
neuraunljivog uinioca.
Bitno smanjena uraunljivost
(2) Uinitelj krivinog djela ija je sposobnost da shvati znaaj svog djela ili sposobnost
da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog
lana, moe se blae kazniti (bitno smanjena uraunljivost)
Bitno smanjena uraunljivost je takvo stanje uinioca u vrijeme izvrenja
krivinog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati znaaj svoga djela ili
mogunost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili
privremene duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog
duevnog razvoja
Dakle, za razliku od neuraunljivosti koja moe samo da postoji ili ne postoji,
uraunljivost se moe stepenovati, manifestovati u razliitoj mjeri. Zapravo, osnovna
razlika izmeu neuraunljivosti i bitno smanjene uraunljivosti sastoji se u
intenzitetu poremeenosti psihikih funkcija - kod neuraunljivosti one su posve
iskljuene, a ovdje one postoje, ali su usljed postojeih abnormalnih stanja bitno
smanjene.
To znai da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih
mogunosti veeg intenziteta, izraeno u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujue uticalo na
uinioca u odnosu na izvrenje djela. Umanjenja ovih psihikih mogunosti koja su
manjeg intenziteta ne iskljuuju uraunljivost, ali se mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju
kazne u okviru stepena krivine odgovornosti.
Razgranienje izmeu neuraunljivosti i bitno smanjene uraunljivosti u
praksi je veoma sloeno i ovo pitanje u praksi se razrjeava iskljuivo
vjetaenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova ili, u lakim
sluajevima, vjetaenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca.
39

Ako se pojavi sumnja da je uraunljivost smanjena, ona se mora u svakom

konkretnom sluaju da utvruje, kao to se to ini kada je u pitanju i neuraunljivost.
Zakon bitno smanjenu uraunljivost tretira kao fakultativni osnov za
ublaavanje kazne, iz ega se zakljuuje da takvo stanje uinioca ne iskljuuje
njegovu krivinu odgovornost, odnosno da ovakav uinilac moe da postupa kako
umiljajno tako i nehatno, pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i
mjere bezbjednosti.
Samoskrivljena neuraunljivost (actiones libera in cause)
(3) Krivino je odgovoran uinitelj krivinog djela koji se upotrebom alkohola, droga ili na
drugi nain doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaaj svog djela ili upravljati
svojim postupcima, ako je u vrijeme dovoenja u to stanje kriv. djelo bilo obuhvaeno
njegovim umiljajem ili je u pogledu krivinog djela kod njega postojao nehat, a zakon za
takvo krivino djelo propisuje krivinu odgovornost i za nehat (samoskrivljena
neuraunljivost).
Pravilo je da se neuraunljivost kao i bitno smanjena uraunljivost
procjenjuju u vrijeme izvrenja krvinog djela.
Izuzetak od ovog pravila postoji u sluaju tzv. samoskrivljene
neuraunljivosti, kada se uraunljivost uinioca krivinog djela procjenjuje prema
vremenu kada se uinilac stavljao, dovodio u neuraunljivo stanje.
npr. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda, u alkoholiziranom stanju
napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. U vrijeme nanoenja povrede uinilac
je neuraunljiv, ali je krivino odgovoran jer je bio uraunljiv u vrijeme kada se dovodio u
alkoholizirano stanje, a pri tome je znao da u takvom stanju moe uiniti krivino djelo
Sutina ovog instituta je u tome da se uinilac doveo u stanje
neuraunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujuih sredstava uslijed
ega nije mogao shvatiti znaaj djela ili upravljati svojim postupcima.
Uraunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvrenja djela, nego u
vrijeme kada se uinilac dovodio u takvo stanje. On je krivino odgovoran, ako je u
vrijeme dovoenja u neuraunljivo stanje krivino djelo bilo obuhvaeno umiljajem ili je
u odnosu na krivino djelo kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo propisuje
kanjavanje za nehata.
Ovaj institut poznat je i pod nazivom actiones libera in cause radnje
slobodne u uzroku, a nisu slobodne u izvoenju.
(Npr. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu - zna da je agresivan kad je pijan, pa u
pijanom stanju uini krivino djelo, tu se ne moe primjeniti institut neuraunljivosti. Dok
recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije, pa uini krivino djelo,
tada se moe isti pozvati na institut neuraunljivosti. Ili npr. vozai teretnjaka po
nepisanom pravilu svraaju u birtije gdje se opijaju. Npr. voza ide iz Skoplja u
Ljubljanu i svjestan je, odnosno mora biti svjestan, da je saobraaj opasna djelatnost i da
alkohol smanjuje mogunost upravljanja vozilom, da mora stii na odredite i ta ga sve
eka na putu. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi vonju i doe do saobraajne
nesree. U vrijeme poinjenja bio je neuraunljiv, ali sudija treba da ima u vidu ovaj
institut, pa ga osuuje zbog toga to je, kada je sjeo da pije, bio svjestan jer je voza
profesionalac. Radit e se o event. umiljaju, koji ne iskljuuje kriv. odgovornost, ev.
moe biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne)
Krivnja (vinost) (lan 37. i 38. KZ FBiH)
40

Pod vinou (krivicom, krivnjom) se podrazumijeva psihiki odnos uinioca

prema izvrenom krivinom djelu, na osnovu kojeg mu se ovo djelo moe pripisati
u krivicu, odnosno na osnovu kojeg mu se moe uputiti prijekor za izvrenje djela
koje mu se stavlja na teret.
Psihiki odnosi uinioca prema krivinom djelu po svojoj sadrini i
intenzitetu mogu biti razliiti, ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu, uglavnom,
svode na svoja dva osnovna oblika:
1. umiljaj i
2. nehat.

Umiljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara, s obzirom da se on

zahtijeva kod svih krivinih djela, dok se za nehatno izvrenje djela odgovara samo
izuzetno, onda kada je to u zakonu izriito odreeno.
Umiljaj je istovremeno i tei oblik i stepen vinosti, radi ega je kod umiljajnih
krivinih djela propisana tea kazna.
UMILJAJ (DOLUS) (lan 37. KZ F BiH)
(1) Krivino se djelo moe uiniti s direktnim ili eventualnim umiljajem.
(2) Uinitelj postupa s direktnim umiljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo
uinjenje.
(3) Uinitelj postupa s eventualnim umiljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog
injenja ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno
nastupanje.
Umiljaj je psihiki odnos uinioca prema izvrenom krivinom djelu
Postoje dva oblika umiljaja:
direktni umiljaj (dolus directus) - postoji kad je uinilac bio svjestan
svog djela i htio njegovo izvrenje;
2.
eventualni umiljaj (dolus eventualis) - postoji kad je kod uinioca
postojala svjest da zbog njegovog injenja ili ne injenja moe nastupiti zabranjena
posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje.
1.

Kod oba oblika umiljaja svjesna komponenta je podudarna. To znai da je

kod obje vrste umiljaja djelo obuhvaeno svjeu uinioca.
Razlika izmeu ovih vrsta umiljaja javlja se u sferi volje. Tako se kod
direktnog umiljaja volja uinioca manifestuje u htijenju, tj. on hoe da uini djelo.
Nasuprot tome, kod eventualnog umiljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja
na nastupanje posljedice. Obino se kae da se kod eventualnog umiljaja uinilac
ponaa u skladu sa tzv. frankovom formulom tj. uinilac se ponaa u pravcu ako
neto bude neka bude tj. ako do djela doe neka doe. Praktiki znaaj
razlikovanja direktnog i eventualnog umiljaja dolazi do izraaja kod odmjeravanja
kazne.
U praksi, direktni i eventualni umiljaj se cijene prema okolnostima sluaja u
obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je uinjeno djelo u direktnom
umiljaju (npr. ovjek puca iz vatrenog oruja sa 4-5 m i poini ubistvo i to sa diretknim
umiljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe ovjeka. U istoj situaciji ako bi on
promaio, onda emo to cijeniti kao pokuaj krivinog djela ubistva, ako posljedica nije
41

nastupila jer je neispravno oruje, i sl. Ako je u istim okolnostima uinilac gaao u noge i
dolo je do povreivanje onda ne moemo rei da je sa umiljajem iao na lienje ivota)
Predumiljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvrenje krivinog djela
i postoji u sluajevima kada je uinilac u duem vremenskom periodu pripremao
izvrenje djela, dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmiljanja. Na
zakon ne poznaje predumiljaj. Unato tome, postojanje predumiljaja odrazie se na
odmjeravanje kazne, jer je stepen krivine odgovornosti takvog uinioca vei, budui da
je imao mogunost i vrijeme da uvidi tetnost vlastitog budueg ponaanja, te odustane
od izvrenja krivinog djela.
NEHAT (CULPA) (lan 38. KZ FBiH)
(1) Krivino djelo moe se uiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata.
(2) Uinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog injenja ili
neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko drao da ona nee
nastupiti ili da e je moi sprijeiti.
(3) Uinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogunosti nastupanja
zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio
duan i mogao biti svjestan te mogunosti.
Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umiljaj je blai oblik krivnje.
Nai zakoni polaze od toga da je prirodi krivinog djela imanentan umiljaj,
tj. da uinilac ima i svijest i volju za uinjenje. Nasuprot tome, kod nehata, bez
obzira na oblik, ne postoji voljni odnos prema krivinom djelu, pa bi mogli rei da
je nehat neprirodni oblik krivnje. Zato se esto za nehatne delikte naglaava da se
radi o tzv. nevoljnim krivinim djelima. Upravo zbog toga u zakonu je predvieno da
se za nehatno izvrenje djela odgovara samo izuzetno, tj. samo onda kada je to u
zakonu izriito odreeno.
Nehat se pojavljuje u dva oblika:
Svjesni nehat (luxuria, samopouzdanje, lakomislenost) postoji kada je
uinilac bio svjestan svog djela, odn. svjestan da zbog njegove radnje (injenja
ili neinjenja) moe nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako drao da e je
moi sprijeiti ili da ona ipak nee nastupiti, (npr. ako neko lice kod izgradnje
objekta ne pokrije kreanu, pa dijete prilikom igre upadne u kreanu i ugui se; lovac
u umi ne ugasi vatru, te doe do poara i nastupanja tete). Dakle, kod uinioca
postoji svijest o djelu, ali ne postoji volja, jer uinilac nee posljedicu, niti
pristaje na njeno nastupanje. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice
je negativan. Drugim rijeima kod ovog uinioca prisutno je samopouzdanje u svoje
sposobnosti i mogunost da sprijei nastupanje posljedice, ili pouzdanje u spoljne
okolnosti usljed kojih posljedica nee nastupiti iako za to postoji mogunost. Prema
tome kod eventualnog umiljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti, ali je
razlika u voljnom elementu. Naime kod eventualnog umiljaja uinilac pristaje
na posljedicu, a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu, ve dri da
do toga nee doi.
2.
Nesvjesni nehat (negligentia, nemar, nepanja) postoji kad uinilac nije
bio svjestan mogunosti nastupanja posljedice, iako je prema okolnostima
sluaja i svojim linim svojstvima, morao i mogao biti svjestan te mogunosti.
Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogunosti nastupanja
1.

42

posljedice i odsustvu volje. Krivnja ovog uinioca je u tome to je bio duan i

mogao da ima takvu svjest, ali je nije imao. Znai nesvjesni nehat predstavlja
nepaljivo ponaanje.
(npr. lovac u umi puca na divlja i ubije ovjeka koji je sluajno naiao stazom kroz
umu; prilikom pravljenja kue vlasnik ne pokrije kreanu te doe do pada djeteta u
kre i njegovog uguenja; ovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom, te
usljed vjetra doe do poara;). Nedostatak panje koju je uinilac u datoj situaciji
mogao i bio duan da ima, zbog ega nije predvidio inae predvidivu
posljedicu, predstavlja sutinu nesvjesnog nehata, onu njegovu komponentu
koja ga ini oblikom vinosti. Za ocjenu uinioeve dunosti i mogunosti
predvianja posljedice odluujua su subjektivna svojstva uinioca i
objektivne okolnosti pod kojima je djelo uinjeno. Kada je u pitanju uinilac,
mjerodavne su individualne okolnosti, line i subjektivne mogunosti i svojstva
uinioca. To podrazumijeva razliite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu, kao
to su njegov uzrast, intelektualne mogunosti, stanje njegovog vida i sluha, njegovo
iskustvo, psihofiziko stanje, odnosno eventualno stanje premorenosti, straha i sl.
Kada su u pitanju objektivne okolnosti, treba uzeti u obzir, u zavisnosti od toga kako
se odvijalo izvrenje djela, razliite okolnosti kao to su mjesto izvrenja radnje,
vremenske prilike, da li je bila no ili dan, stepen vidljivosti, postojanje buke, prisustvo
dr. lica, sloenost situacije itd.
Praktini znaaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izraaja kod
odmjeravanja kazne.
Kao poseban oblik nehata, u teoriji se pominje i tzv. profesionalni ili pozivni
nehat koga karakterie to to uinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen
panje u predvianju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se
on bavi. Rije je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr. ljekari,
profesionalni vozai, finansijski eksperti, strunjaci za eksplozivne i lakozapaljive
materije i dr.) bila duna da budu paljivija u vrenju svoje profesije, nego to se to inae
u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. Okolnost da je u pitanju vrenje
profesionalne dunosti, moe da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata.
Naravno, pri takvoj situaciji dunost i mogunost predvianja posljedice je vea, jer je
rije o profesiji uinioca kod koga postoji mnogo vei stepen poznavanja i razumijevanja
odreenih procesa i situacija a time i svijesti o mogunosti nastupanja tetnih posljedica
u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. Radi toga su i kod svjesnog nehata
manje mogunosti olakog dranja da do posljedice nee doi ili da e je moi sprijeiti,
jer je kod takvih uinilaca stepen svijesti o mogunosti nastupanja zabranjene posljedice
vei. Takvu okolnost kao oteavajuu treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne.
ZABLUDA (l. 39. i 40. KZ FBiH)
Zabluda (lat. error), u pravu uopte, predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje
pogrene svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadrajima.
U krivinom pravu, zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje
pogrene svijesti uinioca o relevantnim okolnostima krivinog djela koje ini.
U zavisnosti od toga na koje se elemente krivinog djela odnosno okolnosti
zabluda odnosi, u krivinom pravu se razlikuju dvije osnovne vrste zabluda:
1. stvarna zabluda - zabluda o injenicama (lat. error facti) - postoji kada uinilac u
vrijeme izvrenja krivinog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom
43

propisanog obiljeja (stvarna zabluda u uem smislu), ili je pogreno smatrao

da postoje okolnosti prema kojima bi, ako bi one stvarno postojale, to djelo bilo
doputeno, odnosno ne bi bilo protivpravno djelo (stvarna zabluda u irem
smislu).
2. pravna zabluda - zabluda o pravu (lat. error iuris), - postoji kada uinilac u
vrijeme izvrenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno.
Stvarna zabluda (lan39. KZ FBiH)
(1) Nije krivino odgovorna osoba koja u vrijeme uinjenja krivinog djela nije bila
svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obiljeja, ili koja je pogreno smatrala da
postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo bilo doputeno
(2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata, krivino je odgovorna za krivino djelo uinjeno
iz nehata ako zakon za to krivino djelo propisuje kanjavanje i za nehat.
Stvarna zabluda je institut koji iskljuuje krivinu odgovornost uinioca i
pojavljuje se u 2 oblika, u uem i irem smislu.
Stvarna zabluda u uem smislu
To je zabluda o zakonskim obiljejima (biu) krivinog djela.
Postoji kada u vrijeme izvrenja uinilac nije bio svjestan nekog zakonom
odreenog obiljeja djela. Zabluda o biu krivinog djela se moe odnositi na sve
okolnosti koje se javljaju kao obiljeja krivinog djela, kao to su radnja,
posljedica, objekat radnje, uzronost ili kauzalitet. Ona se moe odnositi i na svaku
drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivinog djela u njegovom
osnovnom, privilegovanom ili kvalifikovanom obliku, bez obzira da li se radi o
okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. (npr. u ovoj zabludi nalazi se lice koje plaa
lanim novanicama ne znajui da su lane /kriv. djelo falsifikovanja novca/; ili kada brat
i sestra vre obljubu ne znajui da su brat i sestra /kriv. djelo rodoskrnjavljenja/; ili neko
uzme tuu stvar pogreno mislei da je njegova;)
Ova zabluda se moe odnositi i na mjesto, vrijeme, sredstvo ili nain
izvrenja, lino svojstvo uinioca ili svojstvo pasivnog subjekta, ukoliko se i te
okolnosti javljaju kao obiljeje nekih kriv. djela. (npr. da se radi o rtvi sa odreenim
svojstvima, licu koje nije navrilo odreene godine starosti kod nekih djela; ili licu pod
meunarodnopravnom zatitom, itd.).
Zablude o biu krivinog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu
nekih okolnosti koje nisu zakonska obiljeja krivinog djela. (npr. ako je uinilac
liio ivota jedno lice, pogreno mislei da se radi o drugom, ili ako je prenosio
supstance za spravljanje jedne vrste droge, pogreno mislei da se radi o drugoj vrsti)
Stvarna zabluda u irem smislu
To je zabluda o okolnostima koje iskljuuju protivpravnost djela, tj.
okolnostima koje bi, ako bi uistinu postojale, to djelo inile doputenim. Postoji
kada je u vrijeme izvrenja djela uinilac pogreno smatrao da postoje okolnosti
prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo bilo dozvoljeno. Dakle, ovdje
se ne radi o zabludi o biu krivinog djela, ve o zabludi o okolnostima koje se nalaze
van bia krivinog djela i koje imaju karakter osnova iskljuenja opasnosti i/ili
protivpravnosti djela, pa samim tim i postojanja krivinog djela u cjelini. Iako je ovdje
uinilac svjestan bia krivinog djela, ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i
uincima jednaka zabludi o biu krivinog djela, jer se radi o zabludi o injenicama koje
44

su materijalni osnov razloga iskljuenja protivpravnosti. Uinilac ovdje pogreno

smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo, injenina situacija
koja daje legitimitet njegovom ponaanju, to znai da njegov postupak nije
upravljen na ostvarenje protivpravnog djela, pa stoga ni nema razloga da se tako ne
ponaa. (npr. policajac hapsi jedno lice u pogrenom uvjerenju da je to uinilac
razbojnitva za kojim je raspisana potjernica, ili vojnik u ratu ubija svog vojnika mislei
da je neprijateljski i sl.)
Slinog su karaktera i neki drugi sluajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude,
kao npr. putativna nuna odbrana ili krajnja nuda. (npr. tokom svae jedan od
uesnika potee za pitolj, a poznat je kao brz na pitolju, a drugi naspram njega potee
pitolj i ubija prvog, ali na nain da bi sud utvrdio da je djelo uinjeno u putativnoj
/uobraenoj/ nunoj odbrani u uslovima stvarne zablude)
Bez obzira to se u prvom sluaju radi o okolnostima koje se nalaze u zakonskom
opisu bia krivinog djela, a u drugom o okolnostima van bia krivinog djela, i jedna i
druga prema zakonskom tekstu imaju iste krivinopravne efekte. To je stoga to su i
jedne i druge okolnosti, iako razliite, od podjednakog znaaja, pa e i zabluda o njima
pod istim okolnostima u principu imati isti znaaj i dejstvo. Stoga i navedena podjela na
stvarnu zabludu u uem i irem smislu, koja je uobiajena u naoj literaturi, nije od
posebnog praktinog znaaja.
Ve je navedeno da stvarna zabluda uvijek iskljuuje umiljaj, jer uiniocu
nedostaje svijest neophodna za postojanje umiljaja. Meutim, to ne znai da ona u
svakom sluaju negira svaki oblik krivine odgovornosti. Da bi se znalo kakvo dejstvo
na krivicu, odnosno krivinu odgovornost, uinioca ima ova zabluda, potrebno je
utvrditi da li je uinilac za tu zabludu kriv ili nije, tj. da li je zabluda u kojoj se
naao rezultat njegove nepanje koju je, da je bio obazriviji, trebao i mogao izbjei.
Drugim rijeima, treba utvrditi da li se navedena zabluda uiniocu moe staviti na teret ili
ne moe, odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajua, ili je bila neskrivljena ili
izvinjavajua.
U naoj krivinopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv.
otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi:
1. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se uinilac nalazi u zabludi usljed
nehata. Dakle, to je nehatno skrivljena stvarna zabluda, to znai da je on
bio duan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je uinio. Kod
otklonjive stvarne zablude ne iskljuuje se krivina odgovornost uinioca, te e
uinilac biti odgovoran za nehatno izvrenje djela, ako je za to djelo predvieno
kanjavanje za nehat.
2. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada uinilac nije bio duan da ima, niti
je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je uinio. Uinilac koji se
nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije krivino odgovoran, jer takva
zabluda iskljuuje njegovu krivnju.
Praktino, to znai da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda, a radi se
o kriv. djelu za koje zakon ne propisuje kanjavanje za nehatno izvrenje takvog
djela, onda se nee pristupati ispitivanju da li je rije o otklonjivoj ili neotklonjivoj
zabludi.
Ukoliko je uinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost,
postojae njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela, dok e u sluaju postojanja
zablude u odnosu na neku privilegujuu okolnosti, ipak odgovarati samo za privilegovani
oblik djela.
45

Posebni sluajevi stvarne zablude:

1. Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada uinilac vri krivino djelo na
jednom objektu, pogreno mislei da se radi o drugom objektu. Ako se u oba
sluaja radi o krivinom djelu i zatienim objektima iste vrijednosti, postojanje
zablude je pravno irelevantno. npr. uinilac ukrade ovcu vlasnitvo lica A, mislei da
je ona vlasnitvo lica B. Meutim ukoliko je uinilac bio u zabludi u odnosu na
neke osobine objekta, koje ujedno predstavljaju i obiljeja krivinog djela, takva
zabluda e biti relevantna. npr. ako neko oduzme tuu stvar ne znajui da se radi o
stvari od posebnog istorijskog znaaja, nee odgovarati za teku krau, ve za
obinu krau.
2. Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu, kada
se ovjek pojavljuje kao objekt krivnog djela, npr. uinilac u mraku saeka neko
lice i napadne ga mislei da je to lice sa kojim ima sukob, meutim utvrdi se da je to
sasvim drugo lice. Ovdje se nee raditi o stvarnoj zabludi, jer sva lica uivaju jednaku
krivino-pravnu zatitu, pa nije bitno prema kome je usmjeren napad. Meutim
ukoliko je uinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine lica, koje ujedno
predstavljaju i obiljeja krivinog djela, takva zabluda e biti relevantna. npr.
ako slubeno lice u institucijama BiH ogranii slobodu kretanja licu pod
meunarodnopravnom zatitom, pogreno mislei da se radi o nekom drugom licu,
nee odgovarati za kriv. djelo Ugroavanje lica pod meunarodnopravnom zatitom
iz l. 192. KZ BiH, ve za kriv. djelo Protivpravno lienje slobode iz l. 147. KZ BiH.
3. Promaeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada uinilac
preduzima radnju radi izvrenja djela prema jednom objektu, a posljedica
nastupi na drugom objektu. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi, nego o
skretanju kauzalnog ili uzronog toka prema drugom objektu. npr. lice A puca na lice
B ali ga promai i pogodi lice C, ili prilikom pucanja na lice A doe do rikoeta
(odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povreivanja nekog lica prema kome nije usmjeren
napad. U ovom sluaju naa sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovite
prema kome e se raditi o pokuaju ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz
nehata lica koje je metak pogodio. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju.
Aberacije su veoma sline zabludama o kauzalitetu i postoje kada uinilac nije
prouzrokovao posljedicu na eljenom nego na nekom drugom objektu. Ovdje
se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi, ve je u pitanju devijacija u
izvoenju radnje, skretanju udarca, pogrenom smjeru radnje radi toga to je
loe izvedena pa je stoga promaila eljeni cilj. (npr. uinilac je pucao je na jedno
lice a pogodio drugo; ili supruga je htjela otrovati mua, ali je otrovano vino koje je
stavila na sto popilo drugo lice; (aberacije s objektom iste vrijednosti); ili, uinilac je
pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom razliite vrijednosti).
Prema pretenom shvatanju u ovakvim sluajevima postoji idealni sticaj
pokuaja eljenog krivinog djela i nehatnog krivinog djela stvarno izvrenog
prema drugom objektu. Valja ipak upozoriti da se, u zavisnosti od sluaja, treba
ispitati da li je uinilac doputao mogunost da pogodi drugo lice, to se raspravlja po
pravilima alternativnog umiljaja (dolus alternativus). Ako je on s tim raunao, tada se
nee raditi o aberatio ictus-u.
4. Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod uinioca koji je odvijanje radnje, odnosno
kauzalnog toka, zamislio na jedan nain, a to se dogodilo na drugi nain, tj.
posljedica je prouzrokovana na drukiji nain nego to je uinilac zamislio predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. Za
ocjenu krivinopravnog znaaja ove zablude mjerodavan je sam karakter i
46

stepen odstupanja. S obzirom da nije mogue uvijek sagledati kauzalni tok u svim
detaljima i pojedinostima, zabluda e biti irelevantna ako su u pitanju nebitna
odstupanja stvarnog od zamiljenog kauzalnog toka. npr. uinilac je radi ubistva
bacio rtvu s mosta u vodu da se utopi, ali je rtva umrla prije radi sranog udara i sl.
Ovdje su odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umiljajna odgovornost ostaje.
Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi e se o zabludi koja je od znaaja i koja
iskljuuje umiljaj u odnosu na posljedicu.
Pravna zabluda (lan 40. KZ FBiH)
Uinilac krivinog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo
zabranjeno, moe se blae kazniti ili osloboditi kazne.
Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrenu predstavu uinoca o
zabranjenosti krivinog djela, odnosno njegovoj protivpravnosti. Radi se o
situacijama kada uinilac pogreno dri da ono to ini nije pravno zabranjeno, on
je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom sluaju morao da potuje, tj.
nedostaje mu svijest o nedoputenosti djela.
Za razliku od stvarne zablude kod koje uinilac nije svjestan onoga to ini, kod
pravne zablude on je toga svjestan, ali ne zna da je to to radi pravno nedoputeno odn.
propisano kao krivino djelo. Dakle, uinilac kod stvarne zablude ne zna to radi, a kod
pravne zablude ne zna da ono to radi ne smije raditi. (npr. ako uinilac djela
rodoskrvnjenja nije svjestan srodnikog odnosa, postoji stvarna zabluda, a ako takva
svijest postoji, ali uinilac smatra da to nije zabranjeno, rije je o pravnoj zabludi; ili
uinilac vri obljubu sa djetetom znajui da ono nije navrilo 14 godina starosti, ali ne
zna da je to pravno zabranjeno.
Pravna zabluda (kao i stvarna) se moe javiti u 2 oblika:
a)

direktna pravna zabluda - zasniva se na pogrenom uvjerenju uinioca o

doputenosti njegovog djela i postoji kad uinilac nije svjestan norme koja se odnosi
na dato djelo ili je pogreno razumije. Uinilac dakle nije svjestan da je njegovo
ponaanje predvieno kao krivino djelo.
b)
indirektna pravna zabluda - sastoji se u pogrenoj predstavi o nekom od razloga
iskljuenja protivpravnosti i postoji kad je uinilac svjestan zabranjenosti njegovog
djela, ali on pogreno procjenjuje da u datom sluaju postoji posebna norma koja
njegovo ponaanje ini doputenim, ili pogreno dri da postoji neki osnov iskljuenja
protivpravnosti, ali kojeg pravni poredak ne priznaje, a to on ne zna, odn. pogreno
shvata granice jednog inae pravno priznatog razloga za iskljuenja protivpravnosti.
Npr. uinilac smatra da je vrenje ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva
doputeno ukoliko ga vri po nareenju pretpostavljenog; ili slubeno lice pogreno
smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga ini po nareenju
pretpostavljenog;
Prema naem zakonu, pravna zabluda ne iskljuuje postojanje krivine
odgovornosti.
Pravna zabluda proizvodi krivinopravne uinke ili dejstvo samo u
segmentu kanjavanja, jer se predvia mogunost ublaavanja ili osloboenja od
kazne. Meutim, takvu mogunost sud moe koristiti samo pod uslovom da je
uinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga, to procjenjuje sud u svakom
konkretnom sluaju. Sud e pri tome procjenjivati sve objektivne i subjektivne
47

okolnosti, kako na strani samog krivinog djela, tako i na strani uinioca, odnosno
njegove pozicije i odnosa prema djelu.
U tom smislu je, kao i kod stvarne zablude, potrebno razlikovati:
otklonjivu pravnu zabludu postoji kad je uinilac prema okolnostima tempore
criminis mogao da zna da je djelo koje ini zabranjeno,
b)
neotklonjivu pravnu zabludu postoji kad uinilac nije mogao da izbjegne
zabludu u kojoj se nalazio, dakle, kada uinilac pod datim okolnostima nije mogao da
zna da je to djelo nedoputeno.
a)

Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi, osnovno polazite je

karakter krivinog djela koje je u pitanju:
Ako je rije o krivinim djelima koja ulaze u kategoriju djela ija je
neprihvatljivost oigledna, odnosno za koja je oigledno i opte poznato da imaju
protivdrutveni karakter, onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga, odnosno
otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude, svakako moraju biti veoma strogi. Teko da
se uinilac moe pozivati da nije znao da je takvo djelo zabranjeno pa da ga je zbog toga
uinio. Kod nekih od njih kao to je npr. ubistvo, silovanje, razbojnitvo i slina djela
praktino je iskljuena mogunost postojanja pravne zablude.
S druge strane, ako se radi o djelima ija neprihvatljivost nije tako oigledna
i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita, u obzir e se uzeti niz okolnosti date
situacije, ukljuujui posebno svojstva samog uinioca, njegovo zvanje i
zanimanje, odnos uinioca prema djelu i sl.
Pravna zabluda bi mogla postojati u sluaju kada stranac ili na graanin koji
due boravi van zemlje, na teritoriju BiH vre prodaju deviza i sline radnje koje su u
drugim dravama dozvoljene. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih
elementarnih nepogoda, kada uinilac boravi na odreenom podruju koje je odsjeeno i
nema nikakve komunikacije, tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove
propise koji su se donosili u takvoj situaciji.
Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka.

KAZNE
Vrste kazni (lan 41. KZ FBiH)
(1) Krivino odgovornim uiniteljima krivinih djela mogu se izrei ove kazne:
a) kazna zatvora;
b) novana kazna.
(2) Kazna zatvora moe se izrei samo kao glavna kazna.
(3) Novana kazna moe se izrei i kao glavna i kao sporedna kazna.
(4) Ako je za jedno krivino djelo propisano vie kazni, samo se jedna moe izrei kao
glavna.
(5) Za krivina djela uinjena iz koristoljublja novana kazna kao sporedna moe se
izrei i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisano da e se uinitelj
kazniti kaznom zatvora ili novanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu
zatvora.
Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom
primjenom u cijelosti moe ostvariti svrha kanjavanja.
48

Sporedne kazne su one kazne kojima se ne moe u potpunosti postii svrha

kanjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu, kako bi se pojaalo i
dopunilo dejstvo glavne kazne.
Ako se novana kazna izrie kao glavna, onda se uvijek izrie kao jedina.
Kazne su:
1. zatvor (i dugotrajni zatvor),
2. maloljetniki zatvor i
3. novana kazna.
Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetniki zatvor su uvijek glavne kazne.
Novana kazna moe biti i glavna i sporedna.
Kada je za krivino djelo propisano vie kazni, samo jedna se moe izrei
kao glavna.
Kod krivinih djela iz koristoljublja novana kazna se moe izrei uz kaznu
zatvora i kad nije izriito propisana za to krivino djelo.
Svrha kanjavanja (lan 42. KZ FBiH)
Svrha kanjavanja jeste:
a) da se izrazi drutvena osuda uinjenog krivinog djela;
b) da se utie na uinitelja da ubudue ne uini krivina djela;
c) da se utie na ostale da ne uine krivina djela;
d) i da se utie na svijest graana o pogibeljnosti krivinih djela i o pravednosti
kanjavanja uinitelja.
KZ FBiH (odredbe l. 7.) odreuje optu svrhu svih krivinih sankcija, a to je
preventivni uticaj na druge da potuju pravni sistem i ne ine krivina djela, te
sprjeavanje uinioca da ini krivina djela i podsticanje njegova prevaspitanja.
Polazei od tako postavljenih optih okvira svrhe kanjavanja, zakon je u
ovoj odredbi (lan 42. KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne, odnosno svrhu
kanjavanja, koja se sastoji u slijedeem:
1. da se izrazi drutvena osuda uinjenog krivinog djela;
2. sprjeavanje uinioca da ubudue ini krivina djela i njegovo popravljanje
(specijalna prevencija);
3. da se utie na sve potencijalne uinioce krivinih djela da se uzdre takve
djelatnosti (generalna prevencija);
4. da se utie na svijest graana o neprihvatljivosti i tetnosti krivinih djela i o
pravednosti kanjavanja uinioca.
Dakle, svrhu kanjavanja ine dva osnovna elementa koja treba posmatrati
u njihovom jedinstvu:
1. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeuju ili
ugroavaju vrijednosti zatiene krivinim zakonodavstvom, drugim rijeima,
zatita drutva od kriminaliteta kao negativne drutvene pojave.
2. Posebna svrha kanjavanja lei u njenoj preventivnoj funkciji koja se
manifestuje u 2 oblika:
a) Specijalna ili posebna prevencija - znai uticaj na uinioca da ponovo ne
ini krivina djela i njegovo prevaspitanje.
49

b) Generalna ili opta prevencija - znai uticaj na druge da ne ine krivina

djela.
U pravilu, dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju, ve na
prevenciju. Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim izvrenjem moe
ostvariti svrha kanjavanja.
Kazna zatvora lan 43. KZ FBiH
(1) Kazna zatvora ne moe biti kraa od trideset dana niti dua od dvadeset godina.
(2) Za najtee oblike tekih krivinih djela uinjenih s umiljajem moe se propisati kazna
zatvora u trajanju od dvadeset do etrdeset pet godina (dugotrajni zatvor).
(3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne moe propisati kao jedina glavna kazna za
pojedino krivino djelo.
(4) Kazna dugotrajnog zatvora ne moe se izrei uinitelju koji u vrijeme uinjenja
krivinog djela nije navrio dvadeset jednu godinu ivota.
(5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama, odgojnim
mjerama i o kanjavanju maloljetnika) ovog zakona moe se izrei kazna maloljetnikog
zatvora. Kazna maloljetnikog zatvora je po svojoj svrsi, prirodi, trajanju i nainu
izvrenja posebna kazna lienja slobode.
(6) Kazna zatvora se izrie na pune godine i mjesece, a do est mjeseci i na pune dane.
Kazna dugotrajnog zatvora se izrie samo na pune godine.
(7) Ako je izreena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i pomilovanje mogu se dati tek
nakon izdrane tri petine te kazne.
U naem krivinom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna krivina
sankcija.
Ona je propisana za svako krivino djelo, nekada kao jedina kazna, a nekada
alternativno sa novanom kaznom.
Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izrie u rasponu od 30 dana
(opti minimum) do 20 godina (opti maksimum).
Proizilazi dakle da se na zakon opredijelio za sistem relativno odreenih kazni,
to znai da zakon za svako krivino djelo propisuje kaznu u odreenim okvirima,
odreujui njenu donju u gornju granicu. Nekada je odreena i jedna i druga granica, a
nekada samo jedna od njih, odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum
kazne zatvora. U sluajevima kada je odreena samo donja granica, kao gornja granica
kazne uzima se opti maksimum, a u obrnutom sluaju, kada je odreena samo gornja
granica, kao donja granica uzima se opti minimum od 30 dana.
Kada se radi o granicama kazne za jedno krivino djelo u okviru kojih sud moe
odmjeriti kaznu, treba imati u vidu i alternativni nain propisivanja kazne. U takvim
sluajevima, izmeu dvije kazne zatvora od kojih svaka moe biti glavna, sud bira jednu
od njih i izrie je kao glavnu. Na zakon ni u jednom sluaju kaznu zatvora ne
propisuje kumulativno sa novanom kaznom, osim u sluaju krivinih djela
uinjenih iz koristoljublja.
Za razliku od nekih krivinih zakonodavstava, na zakon ne predvia
mogunost prekoraenja opteg maksimuma kazne ni u sluaju sticaja krivinih
djela. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim sluajevima moe dostii opti
maksimum, ali u sluajevima sticaja djela sa propisanom kaznom zatvora do 3 godine,
jedinstvena kazna ne moe ni dostii opti maksimum kazne zatvora, odnosno ona ne
moe biti vea od 8 godina.
50

Kazna zatvora se izrie na pune godine i pune mjesece, a kazna zatvora u

trajanju do 6 mjeseci i na pune dane.
Npr. nepravilno je izrei kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. U prvom
sluaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana, a u drugom u
trajanju od 2 mjeseca.
Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci moe se uz pristanak osuenog
zamijeniti u novanu kaznu, a izuzetno radom za opte dobro na slobodi.
Kazna zatvora se izvrava u zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim ustanovama
za izdravanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja se iskljuivo izvrava
u ustanovama zatvorenog tipa).
Postoji i tzv. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom novane
kazne kaznom zatvora u sluaju neplaanja novane kazne.
Dugotrajni zatvor
Dugotrajni zatvor nije izriito propisan kao posebna vrsta kazne, ali on to jeste po
nizu obiljeja.
Dugotrajni zatvor je nova kazna lienja slobode, a zamjena je za smrtnu
kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. Evropske konvencije o ljudskim
pravima.
Dugotrajni zatvor se propisuje za najtee oblike krivinih djela uinjenih sa
umiljajem.
Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za odreeno krivino djelo, ve
uvijek alternativno uz kaznu zatvora.
Izrie se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine.
Ne moe se izrei mlaem punoljetnom licu tj. izvriocu krivinog djela koji
u vrijeme izvrenja krivinog djela nije navrio 21 godinu ivota.
Kod ove vrste kazne pootreni su uslovi tzv. zakonskih pogodnosti u
odnosu na kaznu zatvora, tako da se osuenik na dugotrajni zatvor moe
amnestirati, pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdranih 3/5 izreene kazne.
Izvrava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa.
Rad za ope dobro na slobodi (lan 44. KZ FBiH)
(1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najvie est mjeseci moe istovremeno
odrediti da se izreena kazna, uz pristanak optuenog, zamijeni radom za ope dobro na
slobodi.
(2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za ope dobro na slobodi zasniva se na
ocjeni da, uzimajui u obzir sve okolnosti koje odreuju vrstu i mjeru kazne, izvrenje
kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kanjavanja, ali
istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje ope svrhe krivinopravnih
sankcija.
(3) Rad za ope dobro na slobodi odreuje se u trajanju srazmjernom izreenoj kazni
zatvora od najmanje deset do najvie ezdeset radnih dana. Rok za izvrenje rada za
ope dobro na slobodi ne moe biti krai od jednog mjeseca niti dui od jedne godine.
(4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za ope dobro na slobodi, kao i vremena izvrenja tog
rada, sud e uzeti u obzir izreenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogunosti
uinitelja, s obzirom na njegovu osobnu situaciju i zaposlenje.

51

(5) U sluaju kada osuenik po isteku odreenog roka nije izvrio ili je samo djelimino
izvrio rad za ope dobro na slobodi, sud e donijeti odluku o izvrenju kazne zatvora u
trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za ope dobro na slobodi.
(6) Zamjena kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi moe se primijeniti i u
sluajevima kada se novana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama
l.47. (Zamjena novane kazne) ovog zakona.
(7) Rasporeivanje na rad za ope dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta
obavlja kantonalno ministarstvo nadleno za poslove pravosua prema mjestu
prebivalita odnosno boravita osuenika, vodei rauna o njegovim sposobnostima i
znanjima.
Rad za opte dobro na slobodi ili drutveno koristan rad predstavlja
posebnu krivinopravnu sankciju-mjeru, i to jednu od mjera iz kategorije novih,
alternativnih krivinih sankcija, koja se nalazi negdje izmeu kazne i uslovne
osude, kao mjere upozorenja.
Rije je o sui generis mjeri, koja se bazira na dva konstitutivna elementa:
1. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu
neophodan pristanak osuenog i
2. drugi konstitutivni elemenat je rad osuenika na slobodi kao sredinji i
osnovni elemenat, koji ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost,
naroito u smislu resocijalizacije uinioca.
Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu, ve i
svaki drugi rad u dravnim ustanovama, poev od kurirskih poslova do poslova
odravanja istoe, pomoi enama i rtvama nasilja, pomoi raznim oblicima
graanskih udruenja, humanitarnih organizacija, restauracije istorijskih spomenika,
batovanskih poslova na javnim zelenim povrinama i sl. poslova.
Rad za opte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izreenu kaznu
zatvora do 6 mjeseci, to govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene
kratkotrajnih kazni zatvora.
Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvrenje izreene kazne
zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kanjavanja, ali da istovremeno ni
uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opte svrhe krivinopravnih
sankcija. Pri tome sud cijeni sve okolnosti, koje odreuju vrstu i visinu kazne.
Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opte dobro nalazi negdje izmeu kazne i
uslovne osude. Ipak teina krivinog djela nije odluujue mjerilo pri njenom izboru.
Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere, sudu preostaje
da cijeni optu svrhu krivinih sankcija, odn. generalnu prevenciju. Ukoliko, dakle,
sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvrio uticaj na druge da potuju pravni
sistem i ne ine takva krivina djela, onda zamjena kazne radom za opte dobro na
slobodi ne bi bila opravdana.
Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan, ini se ipak da bi kod odluke
u ovakvim sluajevima osnovno mjerilo trebala biti linost uinioca i njegova
spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni dug prema
drutvu i uini makar simboliku naknadu za uinjeno djelo.
Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuenog. Sud,
ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom sluaju ima mjesta, poslije odmjerene, odnosno
utvrene (izreene) kazne zatvora nakon vijeanja i glasanja, dakle prije nego je ona
objavljena, pita uinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne, naravno saoptavajui mu
kazna koja je u pitanju. Iako je za oekivati da e pristanak uglavnom uslijediti, uinilac
52

moe izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor, radi ega sud moe donijeti odluku o
odgodi ili prekidu glavne rasprave.
Rad za opte dobro na slobodi odreuje se u trajanju od 10 do najvie 60
radnih dana, s tim da taj korisni rad mora biti izvren u roku koji ne moe biti krai
od 1 mjeseca ni dui od 1 godine. Zakon odreuje da se trajanje rada za opte dobro
odreuje srazmjerno s izreenom kaznom zatvora. U praksi e se najvjerovatnije
polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno
trajanje te mjere od 60 radnih dana, pa e na osnovu toga traiti odnos izmeu
visine izreene kazne zatvora i trajanja rada za opte dobro i odmjerie je upravo
prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset
dana, itd.
Pri odluivanju o trajanju ove mjere sud treba, pored izreene kazne zatvora,
da uzima u obzir i mogunosti uinioca u pogledu njegove line situacije i
zaposlenja. Na taj nain je predviena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere
utvrdi da li, s obzirom na line i porodine prilike uinioca, postoje realne mogunosti za
primjenu ove mjere i njeno izvrenje. U tom smislu treba posmatrati i pristanak uinioca,
jer on na odreeni nain predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost uinioca da u
postavljenom roku obavi rad koji mu je odreen.
Ako osueni po isteku odreenog roka ne izvri, ili samo djelimino izvri
ovu mjeru, sud donosi odluku o izvrenju kazne zatvora srazmjerno vremenu
preostalog rada za opte dobro na slobodi.
Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opte dobro na slobodi
i u sluajevima tzv. supletornog zatvora, odn. kada se novana kazna zamjenjuje
kaznom zatvora. Ovim se zapravo rad za opte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne
kazni zatvora, ve novanoj kazni, odnosno on je alternativa alternativi.
Rasporeivanje na rad za opte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog
mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadleno za poslove pravosua prema
mjestu prebivalita odnosno boravita osuenika, vodei rauna o njegovim
sposobnostima i znanjima.
Najzad, neophodno je rei da naa sudska praksa teko prihvata ovu mjeru, jer u
sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan sluaj njenog izricanja.
Uslovni otpust (lan 45. KZ FBiH)
(1) Osueni koji je izdrao polovinu, te, izuzetno, osueni koji je izdrao jednu treinu
kazne zatvora moe biti osloboen izdravanja kazne zatvora, pod uslovom da ne uini
novo krivino djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust).
(2) Osueni koji je izdrao polovinu kazne zatvora moe biti osloboen izdravanja
kazne zatvora ako se za vrijeme izdravanja kazne zatvora njegovo ponaanje popravi
do te mjere da se moe opravdano oekivati da e se nakon otpusta s izdravanja kazne
zatvora ponaati primjereno, a naroito da nee uiniti krivina djela. Prilikom
odluivanja o uslovnom otpustu osuenog, uzet e se u obzir njegovo ponaanje tokom
izdravanja kazne i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kanavanja
postignuta.
(3) Osueni koji je izdrao jednu treinu kazne zatvora moe biti uslovno otputen
ukoliko postoje uslovi iz stava 1. ovog lana i ukoliko posebne okolnosti vezane za
linost osuenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kanjavanja.
(4) Osueni na kaznu dugotrajnog zatvora moe biti uslovno otputen nakon izdrane tri
petine te kazne.
53

Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi

kanjavanja, to znai da nije potrebno insistirati na izdravanju kazne zatvora u
cijelosti ako se uinilac popravio, ve mu, naprotiv, putanjem na slobodu uz
odreene uslove i obaveze, treba pomoi u njegovoj socijalnoj readaptaciji.
Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otputanju osuenika sa
izdravanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene odreene pretpostavke i
ispotovani postavljeni uslovi. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta, kazna se
smatra izdranom, osim ako uslovno otputeni ne prekri postavljene uslove, kada se
otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta.
Uslovni otpust ima slinosti sa uslovnom osudom, jer se i u jednom i u
drugom sluaju na odreeni nain suspenduje kazna lienja slobode, s tom
razlikom to uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimino izdravanje kazne i to
uslovnu osudu mogu da prate odreeni oblici nadzora, dok u naem sistemu
uslovnog otpusta vrenje nadzora nad uslovno otputenim ne postoji.
Uslovni otpust je mogu ako je osueni izdrao 1/2, a izuzetno i 1/3 kazne
zatvora, pod uslovom da osuenik ne uini novo krivino djelo prije isteka trajanja
kazne.
Pored navedenih formalnih pretpostavki, za koritenje privilegije uslovnog
otputanja, neophodno je ispunjenje i odreenih materijalnih uslova koji se odnose na
samog osuenog. Tu se prvenstveno misli na to da se uinilac svojim dobrim
vladanjem tokom izdravanja zatvorske kazne, tako popravio da se moe
opravdano oekivati da e se na slobodi dobro vladati, a posebno da nee initi
krivina djela.
Kada je u pitanju uslovno otputanje nakon izdrane 1/3 kazne zatvora,
neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za linost osuenog koje oigledno
ukazuju da je postignuta svrha kanjavanja.
Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne dugotrajnog
zatvora koji moe uslijediti tek nakon izdrane 3/5 te kazne.
Opoziv uslovnog otpusta (lan 46. KZ FBiH)
(1) Sud e opozvati uslovni otpust ako osueni za vrijeme uslovnog otpusta uini jedno
ili vie krivinih djela za koja mu je izreena kazna zatvora od jedne godine ili tea
kazna.
(2) Sud moe opozvati uslovni otpust ako osueni na uslovnom otpustu uini jedno ili
vie krivinih djela za koja je izreena kazna zatvora do jedne godine. Prilikom
odluivanja hoe li opozvati uslovni otpust sud naroito uzima u obzir slinost uinjenih
djela, njihov znaaj, motive iz kojih su uinjena, te druge okolnosti koje ukazuju na
prikladnost opoziva uslovnog otpusta.
(3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izrie kaznu uzimajui ranije izreenu
kaznu kao ve utvrenu. Dio kazne koji je osueni izdrao prema ranijoj presudi
uraunava se u izdravanje naknadne kazne, ali se vrijeme provedeno na uslovnom
otpustu ne uraunava.
(4) Odredbe st. od 1. do 3. ovog lana primjenjuju se i kad se osuenom na uslovnom
otpustu sudi za krivino djelo uinjeno prije njegovog uslovnog otpusta.
(5) Ako je osueni na uslovnom otpustu osuen na kaznu zatvora do jedne godine i ako
sud ne opozove uslovni otpust, vrijeme uslovnog otpusta se produava za vrijeme koje
je osueni proveo na izdravanju kazne zatvora.
Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o definitivnom
odustanku od kazne, ve tek ako je proteklo predvieno vrijeme i ako osueni nije
54

uinio novo krivino djelo, odnosno ako nije otkriveno krivino djelo uinjeno prije
odluivanja o uslovnom otpustu.
Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta. Opoziv
uslovnog otpusta moe biti obavezan i fakultativan:
1. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osueni za vrijeme trajanja
uslovnog otpusta uini jedno ili vie krivinih djela za koje mu sud izrekne
kaznu zatvora od 1 godine ili teu kaznu.
2. Opoziv uslovnog otpusta je mogu (fakultativan) ako osueni u vrijeme
trajanja uslovnog otpusta izvri jedno ili vie krivinih djela za koje mu je
sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine. U ovom sluaju sud cijeni da li e
opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u obzir slinost uinjenih
krivinih djela, njihov znaaj, motive iz kojih su djela uinjena, kao i svaku drugu
okolnost koja ukazuje na opravdanost opoziva uslovnog otpusta.
U sluaju opoziva uslovnog otpusta, sud izrie jedinstvenu kaznu
primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj krivinih djela, s tim to se dio
kazne koji je osueni izdrao prema ranijoj presudi uraunava u jedinstvenu
kaznu, (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uraunava se).
Sud izuzetno moe odstupiti od ovih pravila i moe izrei kaznu nezavisno od
ranije izreene kazne, ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za krivina
djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kanjavanja s obzirom na trajanje neizdranog
dijela ranije izreene kazne.
Opozivanje uslovnog otpusta mogue je i kada se licu koje se nalazi na
uslovnom otpustu sudi za kriv. djelo ili djela uinjena prije njegovog upuivanja na
uslovni otpust. U ovim sluajevima primjenjuju se pravila iz navedenih odredaba o
odmjeravanju jedinstvene kazne.
Ako je osueni koji je na uslovnom otpustu osuen na kaznu zatvora do 1
godine i ako u takvom sluaju uslovni otpust ne bude opozvan, vrijeme uslovnog
otpusta se produava za ono vrijeme koje je osueni proveo na izdravanju nove
kazne zatvora. Iz ovog proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije mogu ako je za novo
krivino djelo izreena novana kazna.
Novana kazna (lan 47. KZ FBiH)
(1) Novana kazna izrie se u dnevnim iznosima, a ako to nije mogue moe se izrei u
odreenom iznosu.
(2) Ako se novana kazna izrie u dnevnim iznosima moe iznositi najmanje pet a
najvie tri stotine ezdeset dnevnih iznosa, a za krivina djela uinjena iz koristoljublja
najvie hiljadu pet stotina dnevnih iznosa, osim u sluajevima propisanim ovim zakonom.
(3) Ako se novana kazna izrie u odreenom iznosu najnii iznos ne moe biti manji od
150 KM, a najvii iznos ne moe biti vei od 50.000 KM, a za krivina djela uinjena iz
koristoljublja iznos ne moe biti vei od 1.000.000 KM, osim u sluajevima propisanim
ovim zakonom.
(4) Prilikom izricanja novane kazne za kriv. djela uinjena iz koristoljublja sud moe
izrei novanu kaznu u iznosu veem od najvieg iznosa propisanog u st. 2. i 3. ovog
lana, ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je uinitelj pribavio
uinjenjem kriv. djela prelazi iznos od 1.000.000 KM. U tom se sluaju uinitelju moe
izrei novana kazna u iznosu koji ne moe biti vei od dvostrukog iznosa vrijednosti
protupravne imovinske koristi koju je pribavio uinjenjem kriv. djela zbog kojeg mu se
izrie novana kazna.
55

(5) Broj dnevnih iznosa novane kazne odreuje sud primjenjujui opa pravila za
odmjeravanje kazne. Visinu dnevnog iznosa sud odreuje tako to uzima u obzir visinu
dnevnog dohotka uinitelja prema iznosu njegove tromjesene netoplae i njegove
druge dohotke, te porodine obaveze. Prilikom odreivanja visine iznosa sud uzima u
obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od est mjeseci.
(6) Podatke iz st. od 1. do 5. ovog lana koji sudu nisu poznati osigurava optueni u roku
koji odredi sud, a najkasnije do zavretka glavnog pretresa u krivinom postupku. Ako do
zavretka glavnog pretresa u krivinom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za
odreivanje visine dnevnog iznosa novane
kazne, novana kazna se izrie u odreenom iznosu pri emu se primjenjuju opa
pravila za odmjeravanje kazne.
(7) Najnii dnevni iznos novane kazne iznosi jednu 1/60 a najvii 1/3 posljednje
zvanino objavljene prosjene mjesene netoplae zaposlenih u Federaciji, koju
objavljuje Federalni zavod za statistiku.
(8) U presudi se odreuje rok plaanja novane kazne koji ne moe biti krai od 15 dana
niti dui od 6 mjeseci, ali u opravdanim sluajevima sud moe dopustiti da osueni isplati
novanu kaznu i u otplatama, s tim da rok isplate ne moe biti dui od 2 godine.
(9) Novane kazne izreene i naplaene po ovom zakonu prihod su budeta Federacije.
Novana kazna spada u red krivinopravnih sankcija koju, zajedno sa kaznom
zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora, te maloljetnikim zatvorom, svrstavamo u kazne.
Moe se izrei kao glavna kazna ili sporedna kazna, uz kaznu zatvora kao glavnu
kaznu.
Novana kazna se izrie u tzv. dnevnim iznosima, u rasponu od 5 do 360
dnevnih iznosa, a za krivina djela uinjena iz koristoljublja najvie 1500 dnevnih
iznosa, pri emu dnevni iznos novane kazne iznosi najnie 1/60, a najvie 1/3
posljednje prosjene neto plate u FBiH.
Ako nije mogue izricanje na ovaj nain, izrie se u tano odreenom
novanom iznosu od 150 KM do 50.000 KM, a za krivina djela izvrena iz
koristoljublja do 1.000.000 KM, pa i preko toga, ukoliko vrijednost protupravne
imovinske koristi koju je uinitelj pribavio uinjenjem krivinog djela prelazi iznos
od 1.000.000 KM, kada mu se moe izrei novana kazna u iznosu koji ne moe biti
vei od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je
pribavio uinjenjem krivinog djela zbog kojeg mu se izrie novana kazna.
U presudi se odreuje rok plaanja novane kazne. Taj rok je od 15 dana do
6 mjeseci. Sud moe na molbu osuenog lica dozvoliti plaanje novane kazne u
ratama. U tom sluaju rok plaanja moe biti do 2 godine.
Ako se novana kazna ne plati nema prinudnog izvrenja, ve se donosi
rjeenje o zamjeni novane kazne za kaznu zatvora, pri emu se svakih zapoetih
50 KM rauna kao jedan dan zatvora, s tim da zatvor ne moe prei jednu godinu.
Ako osueno lice plati jedan dio novane kazne, ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora,
srazmjerno neisplaenom dijelu.
Ako osueno lice isplati ostatak novane kazne, izvrenje kazne zatvora se
obustavlja. Nakon smrti osuenog, novana kazna se nee izvriti.
Prilikom odmjeravanja novane kazne, uz ostale okolnosti, sud obavezno
uzima u obzir imovno stanje izvrioca krivinog djela, pri emu su kljuni faktori
visina plate, drugi prihodi, ostala imovina, te rashodovnu stranu, pri emu uzima u
obzir njegove porodine i druge obaveze. Nakon to utvrdi ove okolnosti, sud ih je
duan u presudi konkretno navesti.
56

Ove podatke sudu osigurava optueni u roku koji odredi sud, a najkasnije do
zavretka glavnog pretresa u krivinom postupku. Ako do zavretka glavnog pretresa u
krivinom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za odreivanje visine dnevnog
iznosa novane kazne, ova kazna se izrie u odreenom iznosu.

OPTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (lan 49 KZ FBiH)

(1) Sud e uinitelju krivinog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom
propisane za to krivino djelo imajui u vidu svrhu kanjavanja i uzimajui u obzir sve
okolnosti koje utiu da kazna bude manja ili vea (olakavajue i oteavajue okolnosti),
a naroito: stepen krivine odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uinjeno, jainu
ugroavanja ili povrede zatienog dobra, okolnosti pod kojima je djelo uinjeno, raniji
ivot uinitelja, njegove osobne prilike i njegovo ponaanje nakon uinjenog krivinog
djela, te druge okolnosti koje se odnose na osobu uinitelja.
(2) Kad sud odmjerava kaznu uinitelju za krivino djelo uinjeno u povratu, posebno e
uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, jesu li oba djela uinjena iz istih
pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdrane ili oprotene kazne.
(3) Pri odmjeravanju novane kazne, sud e uzeti u obzir i imovno stanje uinitelja,
vodei rauna o visini njegove plae, njegovim drugim prihodima, njegovoj imovini i o
njegovim obiteljskim obavezama.
Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvruje vrstu i
mjeru kazne uiniocu za odreeno krivino djelo. Odmjeravanje kazne je zapravo
nuna posljedica sistema relativno odreenih kazni, koji je prihvaen u naem
pravu i prema kojem je kazna za pojedino krivino djelo postavljena samo okvirno,
nekada u veoma irokim rasponima. To znai da odmjeravanje kazne spada u
kompetencije suda koji u okviru datih granica odluuje o visini kazne. Na zakon
omoguava da se propisana kazna izuzetno moe zamijeniti drugom krivinom
sankcijom, kao to je uslovna osuda, sudska opomena i rad za opte dobro na slobodi,
ime su sudovima data najira ovlaenja u odmjeravanju kazne.
Opta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na naelu srazmjernosti
izmeu teine krivinog djela, stepena uinioeve odgovornosti i same kazne.
Opta pravila zakon je dao u st. 1., dok pravila sadrana u st. 2. i 3. predstavljaju
posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na sluajeve odmjeravanja kazne
kada je krivino djelo uinjeno u povratu i kada se za krivino djelo odmjerava novana
kazna.
Opta su ona pravila kojih se sud mora pridravati prilikom odmjeravanja
kazne u svim sluajevima.
Zakon navodi najznaajnije okolnosti, odnosno kriterije koje sud mora uzeti
u obzir prilikom odmjeravanja kazne, i to:
1) granice (raspon) propisane kazne za odreeno djelo (uz odstupanja predviena

zakonom),
2) svrha kanjavanja,
3) okolnosti koje utiu da kazna bude manja ili vea (olakavajue i oteavajue

okolnosti), a koje karakteriu uinjeno krivino djelo i uinioca.

1.

GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREENO DJELO

57

Kazneni okvir je osnovno polazite za sud pri odmjeravanju kazne. Kazna

koju sud izrie u redovnom odmjeravanju mora da se kree izmeu posebnog
minimuma i posebnog maksimuma. Ukoliko jedna od ovih granica kod nekog
krivinog djela nije postavljena, onda se primjenjuju opte granice, odnosno opti
minimum i opti maksimum. Novanu kaznu sud odmjerava u okvirima opteg
minimuma i maksimuma, s obzirom da prilikom propisivanja za pojedina krivina djela
zakon ni u jednoj sluaju nije odredio posebne granice ove kazne.
2.

SVRHA KANJAVANJA
Prilikom odmjeravanja kazne, kako je istaknuto, sud mora u svakom sluaju
imati u vidu i svrhu kanjavanja koju treba postii primjenom kazne. Meutim,
zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strou mjeru kazne od one koju limitira stepen
krivice uinioca i teina krivinog djela.

3.

OKOLNOSTI KOJE UTIU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEA

(OLAKAVAJUE I OTEAVAJUE OKOLNOSTI) - a koje karakteriu uinjeno
krivino djelo i uinioca
Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakavajuu ili
oteavajuu. Po svom karakteru one su ambivalentne, jer svaka od njih, u
zavisnosti od toga kako je ostvarena u odreenom sluaju, moe imati karakter
olakavajue ili oteavajue okolnosti, npr. motiv izvrenja djela. Ako je uinilac
prisvojio novac radi ljeenja oboljelog djeteta motiv je olakavajua okolnost, a ako je
novac upotrijebio na provod ili kockanje, motiv je oteavajua okolnost.
Zakon nije taksativno propisao oteavajue i olakavajue okolnosti, ve je
naveo one najtipinije i koje se u praksi najee ponavljaju, kao to su:
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)

stepen krivine odgovornosti,

pobude iz kojih je djelo uinjeno (motiv),
okolnosti pod kojim je djelo uinjeno,
jaina ugroavanja ili povrede zatienog dobra,
raniji ivot uinioca,
line prilike uinioca,
dranje uinioca nakon uinjenog djela, te
druge okolnosti koje se odnose na linost uinoca i sl.

1) Stepen krivine odgovornosti

Kako se krivina odgovornost sastoji od uraunljivosti i krivice (vinosti)
uinioca, stepen krivine odgovornosti zavisi od stepena te dvije njene
komponente.
Uraunljivost kao psihiko stanje podrazumijeva razliite stepene intelektualne i
voluntaristike moi i kree se od potpune, preko bitno smanjene
do smanjene uraunljivosti. Smanjena uraunljivost svakako umanjuje stepen krivine
odgovornosti, pa e je sud cijeniti kao olakavajuu, naravno samo pod uslovom da se
uinilac sam nije doveo u takvo stanje. Isto je sa vinou odn. krivinom odgovornou,
jer svijest i volja mogu se javljati u razliitim oblicima, ali i u okviru jednog te istog oblika
58

vinosti ili krivice mogu biti razliitog intenziteta. Dakle, ne samo da je od znaaja u kojem
obliku se krivica javlja, ve i u kojem intenzitetu. Sud pri odmjeravanju kazne treba da
cijeni da li je djelo izvreno npr. sa direktnim ili eventualnim umiljajem, ali isto
tako i koji je stepen svijesti i volje, koji mogu biti vei ili manji, odnosno koji je
intenzitet htijenja posljedice, da li je uinilac pri tome iskazao npr. posebnu
upornost, bezobzirnost i sl.
I posebni oblici umiljaja ili nehata, koje na zakon posebno ne regulie,
mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena krivine odgovornosti. Tako npr.
predumiljaj, iako nije oblik krivice u naem krivinom pravu niti kvalifikatorna
okolnost, je od znaaja u ocjeni stepena krivine odgovornosti (sudovi ga kao
oteavajuu okolnost uzimaju u nekim sluajevima, npr. kod uinioca koji je na osnovu
ranije odluke ubio svoju suprugu koja ga je napustila).
Isto tako, sud moe da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvreno bez
razmiljanja, na mah, kada postoji tzv. dolus repentinus. U tom smislu i nehat
moe da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni, ve i po intenzitetu
odnosno stepenu nepanje i na obian i grub nehat. npr., sud je naao da postoji
grubi oblik nehata sa elementima iivljavanja kao oteavajua okolnost kod vojnika koji
je pucao iz automatske puke drei je samo jednom rukom i na taj nain ubio mladia
koji je igrao bilijar.
Iako ga zakon posebno ne odreuje, sud e pri tome cijeniti i eventualno
postojanje profesionalnog nehata. U toj ocjeni mogu biti od znaaja i neke druge
okolnosti kao to je npr. starosna dob uinioca, jer se mladost i starost obino
uzimaju kao olakavajue okolnosti koje smanjuju stepen krivine odgovornosti
uinioca. Uloga ili doprinos rtve takoe predstavljaju znaajnu okolnost koja moe da
utie na ocjenu stepena krivine odgovornosti uinioca.
Nekada uloga rtve moe biti takva da je protivpravnost djela posve
iskljuena (npr. kod nune odbrane, ili nekih djela kod kojih pristanak moe da iskljui
njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujua okolnost (ubistvo na mah i teka
tjelesna povreda na mah).
2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo uinjeno
Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvrenje
krivinog djela, one u biti objanjavaju razloge izvrenja djela i stoga su od
posebnog znaaja pri odmjeravanju kazne. Pobude su etike kategorije i po svom
karakteru mogu biti pozitivne i negativne, odnosno egoistike i altruistike i u tom
smislu mogu se uzeti kao olakavajue ili oteavajue okolnosti. Ako je jedno
djelo uinjeno iz egoistikih motiva, zavisti, mrnje ili osvete, tada e motiv
predstavljati oteavajuu okolnost, a ako je djelo uinjeno radi toga da bi se
prehranila porodica, onda je on olakavajua okolnost. Naravno, ukoliko je motiv
elemenat krivinog djela, ne moe se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane
dvostrukog vrednovanja)!!!
3) Jaina ugroavanja i povrede zatienog dobra
Kroz ovu okolnost je izraena objektivna strana teine konkretno uinjenog
krivinog djela. Naime, propisivanje kazne za odreeno krivino djelo zakonodavac
zasniva na apstraktnoj procjeni mogunosti povrede ili ugroavanja zatiene vrijednosti
datim djelom, dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro
59

povrijeeno ili ugroeno. Jaina ugroavanja se ocjenjuje kroz manju ili veu
opasnost kojoj je bilo izloeno zatieno dobro, pri emu moe biti od znaaja
vrsta i obim ugroenih vrijednosti, kojim sredstvima i na koji nain je stvorena
opasnost, koliko je ona bila bliska, itd. Npr. nije svejedno da li se radi o opasnosti
upravljenoj prema imovini ili prema ivotu, ili npr. kod djela protiv javnog saobraaja, da li
je bio ugroen ivot samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. Isto tako, i
jaina povrede moe da se javlja u razliitim stepenima teine u zavisnosti od
prirode djela (npr. intenzitet tjelesne povrede, visina imovinske tete ili prisvojene
imovinske koristi kod slubenih delikata, broj poginulih i povrijeenih kod teroristikog
napada, kod saobraajnih djela, broj civilnih rtava kod ratnih zloina, itd.).
Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi, npr. kod
nastupanja smrti veoma loe zdravstveno stanje rtve ili eventualna greka treih
lica, i to se moe uzeti kao olakavajua okolnost.
4) Okolnosti pod kojima je krivino djelo uinjeno.
To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiu krivinog djela, odn.
okolnosti koje su pratile izvrenje konkretnog krivinog djela. npr. okolnost da je
uinilac briljivo pripremao izvrenje kriv. djela, ili je to uinio spontano, da li je koristio
neke prilike za izvrenje djela, kao to su npr. nemo, lakomislenost, povjerenje rtve,
njenu nevolju, teku situaciju, poar i sl., zatim da li je djelo izvreno nou, kojim
sredstvima, da li ga je uinilo vie lica.
5) Raniji ivot uinioca
Raniji ivot uinioca ukazuje na njegovu linost i usklaenost njegovog
ponaanja sa zakonskim normama. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba
da doe do saznanja da li je izvreno djelo rezultat asocijalnog ivota uinioca ili
je ono vie rezultat tzv. sticaja nesretnih okolnosti. Pri tome sud moe da cijeni
razliite okolnosti iz ivota uinioca, a posebno odnos prema njegovim
porodinim, radnim ili profesionalnim obavezama, njegovo dranje na poslu,
odnos prema drugim ljudima, odnos prema tuim pravima i dobrima i njihovo
potovanje, uopte njegov nain ivota. U zavisnosti od toga, raniji ivot uinioca djeluje
kao olakavajua ili oteavajua okolnost.
Posebno je znaajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vrilo ista ili
slina krivina djela. Treba istai da raniju neosuivanost sudovi redovno uzimaju
kao olakavajuu okolnost.
6) Line prilike uinioca.
Line prilike uinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima uinilac ivi i one
isto tako ukazuju na njegovu linost. Sudovi kao takve okolnosti najee uzimaju
zdravstveno stanje uinioca, porodine prilike, ima li djecu (posebno njihov broj,
uzrast i zdravstveno stanje), zaposlenost, profesiju, itd. Ove okolnosti su od
posebnog znaaja kada je sud u dilemi da li izrei zatvorsku kaznu ili uslovnu
osudu, npr. ako je u pitanju samohrana majka koja ima malo dijete, ili ako je u pitanju
uinilac koji je jedini zaposlen i izdrava vielanu porodicu, sud e vjerovatno koristiti
sve zakonske mogunosti da u takvim sluajevima izabere uslovnu osudu. Naa sudska
praksa ove okolnosti po pravilu uzima kao olakavajue okolnosti.
60

7) Dranje uinioca nakon uinjenog krivinog djela.

Ova okolnost obuhvata razliite vidove ponaanja i stavova uinioca koje
ispoljava neposredno nakon izvrenja djela ili nakon proteka dueg vremena,
zatim njegov odnos prema oteenom i prouzrokovanoj teti, te njegovo
ponaanje u krivinom postupku. U svim tim relacijama uinioevo ponaanje, njegov
odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni, odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi, u kom
smislu e ih sud i cijeniti pri odmjeravanju kazne.
Ako je uinioevo dranje neposredno po izvrenju djela predstavljalo
svjesno odobravanje djela, aljenje to nije dolo i do tee posljedice, ili ak i
takvo da je uveavao njegovu tetnost odnosno negativnost (npr. nakon ubistva ili
silovanja iivljavao se nad rtvom), onda e takvo ponaanje sud uzeti kao
oteavajuu okolnost. U protivnom, ako je izrazio aljenje zbog uinjenog
krivinog djela ili je pomogao rtvi, odvezao je u bolnici, poslije je redovno
posjeivao, a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu tetu, pomogao u
kolovanju djece, itd. (tzv. stvarno kajanje), sud e to uzeti kao olakavajuu
okolnost.
Od posebnog je znaaja uinioevo dranje pred sudom i u toku trajanja
krivinog postupka. Njegovo korektno dranje pred sudom obino se uzima kao
olakavajua okolnost.
Pri tome sudovi posebno cijene kao olakavajuu okolnost iskreno priznanje
uinioca iz koga proizilazi njegovo aljenje zbog uinjenog djela. S druge strane,
okolnost da uinilac djelo ne priznaje ili da ne sarauje u otkrivanju djela, ne moe se
uzeti kao oteavajua okolnost i takvo dranje treba procjenjivati u sklopu prava na
odbranu okrivljenog.
8) Druge okolnosti koje se odnose na linost uinioca
Kroz ovu kategoriju okolnosti, zakon obavezuje sud da pri odmjeravanju
kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tie linosti uinioca
djela, a koja se naravno ne moe podvoditi pod ve navedene okolnosti. Ovim u
stvari zakon posebno istie znaaj subjektivnih okolnosti, ali ne bi trebalo iskljuiti
mogunost da to bude i neka druga okolnost za koju sud smatra da je od znaaja za
odmjeravanje kazne. Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta iroka, to sve zavisi
od svakog konkretnog sluaja. Tako npr. sudovi kao oteavajuu okolnost esto
uzimaju i injenicu da su u porastu krivina djela u koje spada i djelo za koje se
uiniocu sudi (npr. krijumarenje ljudi, neovlatena trgovina i promet drogom,
pranje novca i sl.), ili npr. kao olakavajuu okolnost da je proteklo veoma dugo
vrijeme od izvrenja krivinog djela, ali ako je tome doprinio sam uinilac, sudska
praksa opravdano uzima da se tada ne moe raditi o olakavajuoj okolnosti.
Pri procjenjivanju olakavajuih i oteavajuih okolnosti sud koristi
analitiko-sintetiki metod, to podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti
relevantne za odmjeravanje kazne, da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u
pitanju olakavajue ili oteavajue okolnosti, pa tek na osnovu tako utvrenog
injeninog supstrata odmjeri kaznu.
61

U svakom konkretnom sluaju sud je duan u presudi navesti koje je

okolnosti uzeo u obzir kao olakavajue, odn. oteavajue i duan je u presudi
obrazloiti u emu se manifestuje ta okolnost, a ne samo parafrazirati zakonski
tekst.
Npr. sudovi esto nepravilno navode da su uzeli u obzir olakavajuu okolnost line
prilike optuenog. Takvo obrazloenje ne znai nita, jer te okolnosti treba objasniti u
smislu da je optueni bolestan, da je invalid, siromana osoba, da ima vie maloljetne
djece, bolest lanova porodice i sl. Takoer, nije pravilno uopteno navoenje okolnosti
pod kojima je djelo uinjeno, ali ako sud navede da je optueni djelo poinio u situaciji
kada je bio izazvan grubim postupanjem slubenog lica, vrijeanjem od strane
oteenog i sl., te okolnosti su pravilno iskazane i vrednovane. Nije pravilno paualno
navoenje da je sud cijenio dranje uinioca nakon uinjenog djela ako to nije
konkretizovano u smislu da je optueni nakon uinjenog djela naknadio tetu oteenom
ili u tom pravcu izrazio spremnost, kako je oteenom pruio pomo, oteenog je
posjeivao u bolnici. Takoer nije pravilno samo navoenje ranijeg ivota optuenog.
Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optueni ranije osuivan ili
prekrajno kanjavan, za koja djela i na koje kazne.
Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja
predstavlja zakonski elemenat, obiljeje krivinog djela i koju je zakon ve uzeo u
obzir pri odreivanju kazne za to djelo, sud je ne moe uzimati u obzir i pri
odmjeravanju kazne, jer bi to znailo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva
puta u odmjeravanju kazne za isto djelo (naelo zabrane dvostrukog
vrednovanja). Ovo vai bez obzira da li se radi o oteavajuim ili olakavajuim
okolnostima, odn. konstitutivnim elementima osnovnog, kvalifikovanog ili privilegovanog
oblika krivinog djela. Npr. kod ubistva iz niskih pobuda nee se takva pobuda uzeti i
kao oteavajua okolnost, ili kod ubistva na mah, nee se kao olakavajua okolnost
uzeti psihiko stanje uinioca izazvano ponaanjem rtve, itd.
Meutim, od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje, a to e
biti onda kada se jedna okolnost moe javljati u razliitim stepenima teine pa
prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili odreenog oblika
krivinog djela.
Tako npr. postoji kvalifikovani oblik krivinog djela ugroavanja javnog saobraaja ako je
smrtno stradalo jedno lice, ali isto tako i ako je u pitanju mnogo vie lica; ili krivino djelo
pronevjere, prevare, poreske utaje, itd., kada pribavljena imovinska korist viestruko
prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela. Naravno, ovo se odnosi i na
situacije kada izvjesne okolnosti kao olakavajue predstavljaju obiljeje djela i zasnivaju
njegov laki oblik. Pored ovog, ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili vie
ovakvih okolnosti, a za postojanje teeg ili lakeg oblika krivinog djela dovoljna je samo
jedna od njih.
Zakon predvia posebna pravila dopunskog karaktera koja se odnose na
odmjeravanje kazne uiniocu za krivino djelo uinjeno u povratu, pri emu se
istie da e sud posebno uzeti u obzir:
1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo,
2) da li su oba djela uinjena iz istih pobuda i
3) koliko je vremena proteklo od ranije osude, odn. izdrane ili oprotene kazne.

Dakle, jasno proizilazi da prilikom odluivanja da li e povrat uzeti kao

oteavajuu okolnost zakon posebno sugerie sudu da procjenjuje odnos ranije
62

uinjenog i novog krivinog djela. Ranije je istaknuto da je dobro to je KZ FBiH

odustao od ustanove viestrukog povrata, koja je omoguavala pootravanje kazne ak
do dvostruke mjere propisane kazne, jer je opravdano ocijenjena kao neosnovana i
suprotna osnovnih naelima krivinog prava.
Zakon je takoe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje
novane kazne, kada sud pored optih pravila, odnosno svih oteavajuih i
olakavajuih okolnosti, kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i
imovno stanje uinioca. U tom pogledu se istie da je potrebno voditi rauna o visini
njegove plate, njegovim drugim primanjima, njegovoj imovini i njegovim porodinim
obavezama.

UBLAAVANJE KAZNE (lan 50 KZ FBiH)

Sud moe uiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izrei blau
vrstu kazne:
a) kad zakon propisuje da se uinitelj moe blae kazniti;
b) i kad sud utvrdi da postoje naroito olakavajue okolnosti koje ukazuju da se i
ublaenom kaznom moe postii svrha kanjavanja.
Redovno sudsko odmjeravanje kazne znai da sud odmjerava kaznu u
granicama propisanim za uinjeno krivino djelo (granice koju je zakonodavac imao
u vidu propisujui kaznu za to djelo).
Kao izuzetak od navedenog pravila, ublaavanje kazne predstavlja
odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje blae
vrste kazne.
Dakle, ublaavanje kazne moe biti:
ublaavanje po mjeri - postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao
kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. ispod posebnog
zakonskog mimimuma.
b)
ublaavanje po vrsti - postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blau vrstu
kazne (npr. umjesto kazne zatvora izrekao novanu kaznu kao blau).
a)

Ublaavanje kazne po naem zakonu je uvijek fakultativno, s obzirom da

zakon ni u jednom sluaju ne obavezuje sud da to uini.
Ublaavanje moe biti zakonsko i sudsko:
a)

zakonsko ublaavanje postoji u sluaju kad zakon propisuje da se uinilac

moe blae kazniti. (npr. sluajevi prekoraenja granica nune odbrane i krajnje
nude, bitno smanjenje uraunljivosti, pravne zablude, pokuaja, pomaganja) Postoji
mogunost ublaavanja i kada je kod pojedinih krivinih djela propisana takva
mogunost, (npr. kod krivinog djela otmice, zakon dozvoljava ublaavanje kazne,
ako je izvrilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren
njegov prvobitni cilj).
b)
sudsko ublaavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito
olakavajue okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaenom kaznom moe postii
svrha kanjavanja. Ovdje zakon sudu daje ovlatenje da na osnovu ukupne ocjene
svih okolnosti pod kojima je djelo uinjeno ocijeni da li e koristiti mogunost
ublaavanja. U ovom sluaju, sud je duan da u presudi konkretno navede koje
je to osobito olakavajue okolnosti utvrdio. U praksi sud, najee, itav niz
63

olakavajuih okolnosti, u njihovoj cjelokupnosti, cijeni i prihvata kao jednu osobito

olakavajuu okolnost.
GRANICE UBLAAVANJA KAZNE (lan 51. KZ FBiH)
Kad postoje uslovi za ublaavanje kazne, sud e ublaiti kaznu u ovim
granicama:
1)
ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 10 ili
vie, kazna se moe ublaiti do 5 godina zatvora;
2)
ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3 ili
vie godina, kazna se moe ublaiti do 1 godine zatvora;
3)
ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2
godine, kazna se moe ublaiti do 6 mjeseci zatvora;
4)
ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1
godine, kazna se moe ublaiti do 3 mjeseca zatvora;
5)
ako je za krivino djelo propisana kazna zatvora od najvie 1 godine, kazna se
moe ublaiti do 30 dana zatvora;
6)
ako je za kriv. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere,
umjesto kazne zatvora moe se izrei novana kazna;
7)
ako je za kriv. djelo propisana novana kazna s naznakom najmanje mjere, kazna
se moe ublaiti do pet dnevnih iznosa, a ako se izrie u odreenom iznosu do 150
KM.
Pri odluivanju koliko e kaznu ublaiti, sud e posebno uzeti u obzir
najmanju i najveu mjeru kazne propisane za to krivino djelo.
OSLOBAANJE OD KAZNE (lan 52. KZ FBiH)
(1) Sud moe osloboditi kazne uinitelja krivinog djela kad to zakon izriito propisuje.
(2) Kad je sud ovlaten uinitelja krivinog djela osloboditi kazne, moe mu kaznu
ublaiti bez ogranienja propisanih za ublaavanje kazne u lanu 50. (Ublaavanje
kazne) ovog zakona.
Oslobaanje od kazne je poseban institut krivinog materijalnog prava i
predstavlja zakonsko ovlatenje za oslobaanje izvrioca djela od kazne. U zakonu
se ovo ovlatenje izraava slijedeim rijeima Sud moe izvrioca osloboditi od kazne.
Institut "oslobaanja od kazne" se moe primjeniti samo kad to zakon
izriito predvia.
Po vaeem zakonu oslobaanje od kazne je fakultativno. Fakultativno
oslobaanje od kazne postoji u slijedeim sluajevima:
1)
2)
3)
4)
5)

kod prekoraenja granica nune odbrane, usljed jake razdraenosti ili straha
izazvanog napadom,
kod prekoraenja granica krajnje nude, ali samo pod osobito olakavajuim
okolnostima,
u sluaju pravne zablude,
u sluaju nepodobnog pokuaja,
u sluaju sprijeavanja slubenog lica u vrenju slubene radnje u situaciji kada je
izvrilac izazvan nezakonitim ili grubim ponaanje slubenog lica,
64

6)

kod izbjegavanja izdravanja (djeteta, branog druga i sl.), kada je uinilac

ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl.

Kad postoji mogunost oslobaanja od kazne, kazna se moe

neogranieno ublaavati.
Postoji i posebni sluaj oslobaanja od kazne za krivina djela uinjena iz
nehata. To e biti u sluaju izvrenja djela iz nehata, kada posljedice tog djela tako
teko pogaaju uinioca da izricanje kazne oigledno ne bi odgovaralo svrsi
kanjavanja. (npr. to e, najee, biti sluaj kod saobraajnih nezgoda u kojima strada
lan porodice ili itava porodica uinioca.)
PRISTANAK POVRIJEENOG
Pristanak povrijeenog u pravilu ne iskljuuje postojanje krivinog djela, ali
moe uticati na odmjeravanje kazne, npr. ne moe se eskulpirati uinilac kojem je
oteeni rekao da ga ubode noem.
Ovo je znaajno kod povreda nastalih na sportskim takmienjima. Sportske
discipline su drutveno korisne te iskljuuju protivpravnost i postojanje krivinog djela.
Protivpravnost e biti iskljuena pod uslovom da je do povreivanja dolo pod
okolnostima odravanja sportskih takmienja u skladu sa pravilima sportske discipline.
Ukoliko je do povrede dolo grubim odstupanjem od tih pravila, postojalo bi
krivino djelo. U praksi je rijetko.
STICAJ KRIVINIH DJELA (lan 54. KZ FBiH)
(1) Ako je uinitelj jednom radnjom ili s vie radnji uinio vie krivinih djela za koja mu
se istovremeno sudi, sud e najprije utvrditi kazne za svako od tih krivinih djela, pa e
za sva krivina djela izrei jedinstvenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora ili
jedinstvenu novanu kaznu.
(2) Jedinstvenu kaznu sud e izrei po ovim pravilima:
a)
ako je za neko od kriv. djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog
zatvora, izrei e samo tu kaznu;
b)
ako je za krivina djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora, jedinstvena
kazna zatvora mora biti vea od svake pojedine utvrene kazne, ali ne smije
dostignuti zbir utvrenih kazni niti prijei 20 godina;
c)
ako su za sva krivina djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3
godine, jedinstvena kazna zatvora ne moe biti vea od 8 godina;
d)
ako je za krivina djela u stjecaju sud utvrdio samo novane kazne,
jedinstvena kazna mora biti vea od svake pojedine utvrene novane kazne, ali ne
smije dostignuti zbir utvrenih novanih kazni.
(3) Ako je za neka krivina djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga krivina
djela u stjecaju novane kazne, izrei e jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu
novanu kaznu po odredbama stava 2. ta.od b) do d) ovog lana.
(4) Sporednu kaznu sud e izrei ako je utvrena makar za jedno krivino djelo u
stjecaju, a ako je utvrdio vie novanih kazni izrei e jedinstvenu novanu kaznu po
odredbi stava 2. take d) ovog lana.
(5) Ako je sud za krivina djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetnikog
zatvora, izrei e jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2. ta. b) i c) ovog lana.

65

Sticaj krivinih djela je institut krivinog materijalnog prava i postoji kada

izvrilac jednom radnjom ili sa vie njih izvri vie krivinih djela za koja se
istovremeno sudi.
Postoji idealni i realni sticaj:
Idealni sticaj krivinih djela postoji kada izvrilac jednom radnjom
ostvari obiljeja vie krivinih djela. (npr. izvrilac puca iz vatrenog oruja i istim
hicem povrijedi dva lica)

Realni sticaj krivinih djela postoji kada izvrilac sa vie radnji izvri
vie krivinih djela. (npr. jednom licu nanese tjelesnu povredu, a zatim ukrade tuu
pokretnu stvar)

Sticaj, takoer, moe biti homogeni i heterogeni:

a)
Homogeni sticaj krivinih djela postoji u sluaju kada su izvrena djela istovrsna.
(npr. izvrilac sa vie radnji povrijedi vie lica)
b)
Heterogeni sticaj krivinih djela postoji kada su izvrena razliita krivina djela.
(npr. krvni delikt i djelo protiv imovine)
Kod izricanja kazne za krivina djela izvrena u sticaju, sud postupa na
nain da prvo za svako pojedino krivino djelo utvruje kaznu u granicama
propisanim zakonom za to konkretno djelo, a zatim izrie jedinstvenu kaznu po
pravilima koja su utvrena u zakonu. Ovako izreena kazna u sebi zapravo sadri
sve prethodno utvrene pojedinane kazne.
U zakonu su utvrena pravila po kojima se izrie jedinstvena kazna:
1.

2.

3.
4.

5.

ako je sud za neko od krivinih djela izvrenih u sticaju

utvrdio pojedinanu kaznu dugotrajnog zatvora, a za ostala djela kazne zatvora
u razliitom trajanju, izrei e se jedinstvena kazna koja odgovara prethodno
utvrenoj kazni dugotrajnog zatvora. To je tzv. princip apsorpcije tj. tea kazna
apsorbuje manju. Meutim, zakon nije propisao pravila za izricanje jedinstvene
kazne u sluaju da su za vie djela utvrene pojedinane kazne dugotrajnog zatvora.
U nedostatku takve odredbe, sud izrie jedinstvenu kaznu koja odgovara najteoj od
utvrenih kazni dugotrajnog zatvora, a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora
identine, onda bilo koju od njih.
ako je sud za vie krivinih djela izvrenih u sticaju utvrdio
vie pojedinanih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti vea od svake
pojedinane, ali ne smije dostii njihov zbir, niti prei 20 godina (opti
maksimum). To je tzv. princip asperacije.
ako su za sva krivina djela u sticaju propisane kazne zatvora
do 3 godine, jedinstvena kazna zatvora ne moe biti vea od 8 godina.
ako je za neka krivina djela u sticaju sud utvrdio kazne
zatvora, a za druga krivina djela u sticaju novane kazne, izrei e jedinstvenu
kaznu zatvora i jedinstvenu novanu kaznu.
ako je za krivina djela u sticaju sud utvrdio samo novane kazne,
jedinstvena kazna mora biti vea od svake pojedine utvrene novane kazne, ali ne
smije dostignuti zbir utvrenih novanih kazni.

66

sporednu kaznu sud e izrei ako je utvrena makar za jedno

krivino djelo u sticaju, a ako je utvrdio vie novanih kazni kao sporedne kazne,
izrei e jedinstvenu novanu kaznu.
7.
ako je sud za krivina djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne
maloljetnikog zatvora, izrei e jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima (ta. 2. i
3.).
6.

PRODUENO KRIVINO DJELO (lan 55. KZ FBiH)

(1) Odredbe ovog zakona o stjecaju krivinih djela nee se primijeniti kad uinitelj uini
produeno krivino djelo.
(2) Produeno krivino djelo je uinjeno kad je uinitelj s namjerom uinio vie istih ili
istovrsnih krivinih djela koja, s obzirom na nain uinjenja, njihovu vremensku
povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju ine jedinstvenu cjelinu.
(3) Kad se radi o produenom krivinom djelu istih zakonskih obiljeja, sud e izabrati
vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivino djelo. Ako se radi o istovrsnim
krivinim djelima sud e izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najtee od tih
djela.
Produeno krivino djelo je oblik prividnog realnog sticaja.
Produeno krivino djelo je krivinopravna konstrukcija koja postoji kada je
uinilac u vremenskom kontinuitetu s umiljajem uinio vie istih ili istorodnih
krivinih djela koja su, zbog naina izvrenja, vremenske povezanosti i drugih
okolnosti, povezana u jednu krivinopravnu cjelinu, pa se krivinopravno
kvalifikuju kao jedno krivino djelo.
Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova
koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produenog krivinog djela:
1. da je uinilac s umiljajem uinio vie istih ili istovrsnih krivinih djela.
2. da postoji vremenski kontinuitet ili meusobna vremenska povezanost svih
uinjenih djela.
3. krivina djela koja ulaze u sastav produenog krivinog djela treba da su vrena
na isti ili priblino slian nain.
4. kod odreenih krivinih dijela nuno je i postojanje i tzv. varijabilnih faktora:
1) Izvrenje vie istih ili istovrsnih krivinih djela
To znai da u sastav produenog krivinog djela mogu da uu kako ista
krivina djela tako i razliiti vidovi ili oblici jednog krivinog djela. Djela su ista
onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obiljeja, (npr. vie
pronevjera, prevara, kraa i sl.) O istovrsnim krivinim djelima uglavnom se radi
kada je uinilac izvrio jedno kriv. djelo u njegovim razliitim vidovima ili oblicima:
osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom. (npr. obina kraa, sitna krae i teka
kraa) To mogu biti svrena i pokuana krivina djela kao i kanjive pripremne radnje
istog krivinog djela. Za postojanje istovrsnosti krivinog djela nije dovoljno da djela
potiu iz iste zakonske grupe odn. da su upravljena protiv istog zatienog dobra,
pa tako nema istovrsnosti odnosno produenog krivinog djela ako je uinilac uinio
djelo utaje, prevare, krae i sl. Produeno krivino djelo nije mogue ni kod onih
djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija iskljuena (ubistva,
silovanja ili razbojnitva koja se ine prema razliitim licima - eventualno bi se moglo
67

govoriti o produenom krivinom djelu ukoliko bi se navedena krivina djela /silovanje,

razbojnitvo, tj. djela protiv ivota i tijela/ inila prema istoj osobi)
2) Vremenski kontinuitet ili meusobna vremenska povezanost
svih uinjenih djela
Kada e ovaj uslov biti ispunjen faktiko je pitanje. Vremenski interval izmeu
uinjenih djela nije mogue unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i naina i
uslova njihovog vrenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali
isto tako ne moe se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je uinilac
prekinuo injenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i dui ako je vrenje djela vezano
za uslove koji postoje samo u odreenim vremenskim intervalima npr. kod poreske
utaje, jer je rije o djelu koje se moe uiniti samo nekoliko puta ili ak samo jednom u
toku godine (to zavisi od poreskih propisa).
3) Krivina djela koja ulaze u sastav produenog krivinog djela treba da su
vrena na isti ili priblino slian nain.
Konstrukcija produenog krivinog djela nee postojati ako su neka djela izvrena
injenjem, a druga neinjenjem.
4) Kod odreenih krivinih djela nuno je postojanje i
tzv. varijabilnih faktora.
Prisustvo ovih elemenata za postojanje produenog krivinog djela nije
uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujui elementi, tim prije e
postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema
kojima su djela vrena - npr. krae su vrene iz automobila na istom parkiralitu, iz kua
u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvrenja djela,
korienje iste prilike, itd.)
Meutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla
primijeniti konstrukcija produenog krivinog djela. Tako npr. isti identitet oteenog
mora postojati kod svih krivinih djela protiv linih dobara, dok kod drugih on nije
obavezan, pa e ova konstrukcija postojati ako su djelom krae, prevare itd. oteena
razliita fizika ili pravna lica (npr. uinilac koji je naruio robu od vie preduzea koju
nije namjeravao platiti, ili uinilac koji je izvrio provalu u radnje koje pripadaju razliitim
licima, i sl.).
Za subjektivnu stranu konstrukcije produenog krivinog djela relevantan je
samo umiljaj, ili tzv. jedinstveni umiljaj.
Za produeno krivino djelo se izrie kazna kao za jedno djelo, i to:

kada produeno krivino djelo ine ista odnosno krivina djela istih zakonskih
obiljeja, kazna se izrie na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela,

ako se radi o istovrsnim krivinim djelima, sud e izabrati vrstu i mjeru kazne za
najtee od tih djela.
U praktinom smislu, kod produenog krivinog djela, sve pojedinane
krivinopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu
kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi.
68

Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po

najteoj radnji i po njoj izrie jedna kazna.
Npr. osumnjieni je uinio produeno krivino djelo sitne krae, obine krae i
teke krae u odreenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno.
Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produenog krivinog djela. Sve ove
pojedinane radnje moraju biti sadrane u optunici i presudi, meutim, one e se
pravno kvalifikovati kao jedno krivino djelo teke krae i za to djelo e se izrei jedna
kazna. Na ovaj nain radnje koje predstavljaju krivino djelo krae i sitne krae
uklopljene su u krivino djelo teke krae i time su izgubile svoju pravnu samostalnost.
Kod krivinih djela koja su usmjerena protiv nekog linog dobra ovjeka,
npr. ivot, tjelesni integritet, dostojanstvo linosti i sl. ne moe se raditi o
produenom djelu, ve o sticaju krivinih djela iz razloga to svaka fizika osoba
uiva samostalnu i potpunu krivinopravnu zatitu.
(npr. ako uinilac u odre. vremenskom intervalu dva ili vie puta tjelesno povrijedi isto
lice, radie se o produenom krivinom djelu, meutim, ako su povrijeena razliita lica,
radie se o sticaju krivinih djela).
Kod produenih krivinih djela zastarjelost krivinog gonjenja nastupa
izvrenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produenog djela. U sluaju da se
nakon presuenja otkriju nove radnje, postojala bi mogunost ponavljanja
krivinog postupka. Ako se pak u toku suenja utvrdi da neke radnje iz sastava
produenog djela nisu dokazane, one e se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, nee se
donositi za te radnje oslobaajua presuda kao u sluaju sticaja.
ODMJERAVANJE KAZNE OSUENOM LICU (lan 56. KZ FBiH)
(1) Ako se osuenoj osobi sudi za krivino djelo uinjeno prije nego to je zapoela
izdravanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivino djelo uinjeno za vrijeme izdravanja
kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora, sud e izrei
jedinstvenu kaznu za sva krivina djela primjenom odredaba l. 53. (Stjecaj kriv. djela)
ovog zakona uzimajui ranije izreenu kaznu kao ve utvrenu. Kazna ili dio kazne koju
je osueni izdrao uraunat e se u izreenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog
zatvora.
(2) Za krivino djelo uinjeno za vrijeme izdravanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog
zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora sud e uinitelju izrei kaznu neovisno od ranije
izreene kazne ako se primjenom odredaba lana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti
svrha kanjavanja, s obzirom na trajanje neizdranog dijela ranije izreene kazne.
(3) Prema osuenom koji za vrijeme izdravanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog
zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora uini krivino djelo za koje zakon propisuje
novanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit e se disciplinska mjera.
Ako se sudi za krivino djelo koje je uinjeno prije zapoinjanja izdravanja
kazne po ranijoj osudi, ili za djelo uinjeno za vrijeme izdravanja kazne, izrei e
se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju kazni za djela izvrena u sticaju. Pri
tome e se u novu jedinstvenu kaznu uraunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio
izdrane kazne po ranijoj presudi.
Izuzetno, ako se radi o krivinom djelu uinjenom za vrijeme izdravanja
kazne, nee se postupiti kao u sluaju sticaja, ako se primjenom pravila o izricanju
kazni za djela izvrena u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kanjavanja, s obzirom
na trajanje neizdranog dijela ranije izreene kazne. U tom sluaju izrei e se
kazna za novo djelo neovisno od ranije izreene kazne (npr. lice koje je osueno
69

zbog ubistva na 15 god. zatvora, u 13 godini izdravanja kazne se posvaa u zatvoru i

ubije ovjeka, onda se neovisno od ranije izreene kazne dosuuje nova kazna zatvora)
Prema osuenom koji za vrijeme izdravanja kazne zatvora uini krivino
djelo za koje zakon propisuje novanu kaznu ili kaznu zatvora do 1 godine
primijenit e se disciplinska mjera.
URAUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (lan 57. KZ FBiH)
(1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lienje slobode u vezi sa krivinim djelom,
uraunava se u izreenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu
maloljetnikog zatvora ili novanu kaznu.
(2) Kazna zatvora koju je osuenik izdrao ili novana kazna koju je osuenik platio za
prekraj uraunava se u kaznu izreenu za krivino djelo ija obiljeja obuhvaaju i
obiljeja prekraja.
(3) Pri svakom uraunavanju izjednaava se dan pritvora, dan lienja slobode, dan
maloljetnikog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM.
Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lienja slobode u
vezi sa krivinim djelom, uraunava se u izreenu kaznu, bez obzira o kojoj se
kazni radi. (npr. vrijeme lienja slobode i zadravanja, vrijeme provedeno u
psihijatrijskoj ustanovi u koju je uinilac upuen na psihijatrijsko vjetaenje i uopte na
pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr.)
Uraunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne, jer se disciplinska
djela po svojoj prirodi ne mogu izjednaiti sa krivinim djelima i prekrajima.
Pravilo je da se svi vidovi lienja slobode izjednaavaju i u izreenu kaznu se
uraunavaju u jednakom vremenskom trajanju, a u odnosu na novanu kaznu dan
lienja slobode se izjednaava sa 50 KM.
Uraunavanje pritvora i kazne izdrane u inozemstvu (lan 58. ZKP FBiH)
Pritvor, lienje slobode u toku postupka izruenja i kazna koju je uinitelj izdrao
po presudi inozemnog suda, uraunat e se u kaznu koju izrekne domai sud za isto
krivino djelo, a ako kazne nisu iste vrste uraunavanje e se izvriti po ocjeni suda.
MJERE UPOZORENJA (lan 59. KZ FBiH)
Mjere upozorenja su:
1. sudska opomena i
2. uslovna osuda.

Svrha mjera upozorenja (lan 60. KZ FBiH)

Svrha sudske opomene je da se krivino odgovornom uinitelju uputi upozorenje
kad se radi ostvarenja svrhe krivinopravnih sankcija ne mora primijeniti kanjavanje i
kad ono nije nuno radi krivinopravne zatite.
Svrha uslovne osude je da se uinitelju krivinog djela uputi upozorenje uz prijetnju
kaznom kojim se omoguava ostvarenje svrhe krivinopravnih sankcija izricanjem kazne
bez njezina izvrenja, kad izvrenje kazne nije prijeko potrebno radi krivinopravne
zatite.
Sudska opomena (lan 61. KZ FBiH)
70

1) Sudska opomena moe se izrei za krivina djela s propisanom kaznom zatvora do

jedne godine ili novanom kaznom koja su poinjena pod takvim olakavajuim
okolnostima koje ih ine naroito lahkim i kad se, s obzirom na sve okolnosti koje se tiu
uinitelja, posebno njegova odnosa prema oteeniku i naknadi tete prouzrokovane
krivinim djelom, steknu uslovi za postignue svrhe krivinopravnih sankcija bez
kanjavanja.
(2) Sudska opomena moe se izrei i za odreeno kriv. djelo s propisanom kaznom
zatvora do 3 godine, pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu ostali uslovi iz
st. 1. ovog lana.
(3) Sudska opomena moe se izrei i za krivina djela poinjena u stjecaju, ako se za
svako od tih djela steknu uslovi iz st. 1. ili 2. ovog lana.
(4) Pri odluivanju hoe li izrei sudsku opomenu sud e, vodei rauna o svrsi sudske
opomene, posebno uzeti u obzir linost uinitelja, njegov raniji ivot, njegovo ponaanje
poslije uinjenog krivinog djela, stepen krivine odgovornosti i druge okolnosti pod
kojima je krivino djelo uinjeno.
(5) Sudska se opomena ne moe izrei vojnim osobama za krivina djela protiv oruanih
snaga Federacije.
Sudska opomena je posebna krivina sankcija ija je svrha da se prema
krivino odgovornom izvriocu ne primjeni kazna za djelo manjeg znaaja, kada to
nije nuno radi krivinopravne zatite i kada se moe oekivati da e samo
upozorenje uticati na izvrioca da ne ini kriv. djela.
U lanu 60. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene, a to je da se
krivino odgovornom uinitelju uputi upozorenje, kada se radi ostvarenja svrhe
krivinopravnih sankcija ne mora primijeniti kanjavanje i kada ono nije nuno radi
krivinopravne zatite.
U lanu 61. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene, gdje je
za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2 grupe uslova.
1. Prva grupa uslova tie se:
Najprije, apstraktne teine uinjenog krivinog djela izraene kroz
zakonom propisanu kaznu za odreeno krivino djelo, pa je propisano da se
sudska opomena moe izrei za krivina djela s propisanom kaznom zatvora
do 1 godine ili novanom kaznom ( ovaj uslov, s obzirom na odredbu stava 2.
ovog lana nema apsolutni karakter)

Potom, konkretne teine uinjenog djela izraene kroz okolnosti

njegova poinjenja, stepen krivine odgovornosti uinitelja i teinu
prouzrokovane posljedice, jer se predvia da se, uz gore navedeni uslov,
sudska opomena moe izrei samo ako su krivina djela poinjena pod
takvim olakavajuim okolnostima koje ih ine naroito lakim.

2. Druga grupa uslova tie se:

Linosti uinitelja i procjene da se svrha krivinopravnih sankcija moe
ostvariti bez njegovog kanjavanja, gdje zakon izriito odreuje da e se uzeti u
obzir odnos uinitelja prema oteeniku i naknadi tete prouzrokovane
krivinim djelom. Radi se, dakle, o okolnostima putem kojih se manifestuje stav
uinitelja prema uinjenom krivinom djelu i oteeniku, a na osnovu kojeg se moe
donijeti i zakljuak o tome da li je za ostvarenje svrhe krivinopravnih sankcija nuno
kanjavanja uinitelja. Meutim, obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir
71

odnos uinitelja prema oteeniku (npr. izvinjenje oteenom, pomirenje s oteenim,

otklanjanje posljedica djela) i naknadi tete izraava i stav zakonodavca da se i pri
izricanju sudske opomene mora voditi rauna o potrebi zatite interesa oteenog.
Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za uinjeno krivino djelo
nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novana kazna), Zakon predvia da se
sudska opomena moe izrei i za odreeno krivino djelo s propisanom kaznom
zatvora do 3 godine, ali samo pod uslovima propisanim zakonom. Odredba, dakle,
sama za sebe, ne predstavlja osnov za izricanje sudske opomene za krivino djelo s
propisanom kaznom zatvora do tri godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko
propisivanje mogunosti izricanja sudske opomene za pojedina krivina djela s
propisanom kaznom zatvora do 3 godine i to samo pod odreenim uslovima. Meutim, i
u tom sluaju, uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske
opomene za odreeno krivino djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine,
uinitelju takvog krivinog djela moi e se izrei sudska opomena samo kad se
steknu i ostali uslovi iz stava 1. ovog lana.
Sudska opomena moe se izrei i za krivina djela uinjena u sticaju, ali
samo ako su se za svako od krivinih djela uinjenih u sticaju stekli uslovi za
izricanje sudske opomene. Ne moe se, meutim, izrei sudska opomena za jedno
djelo kad se za drugo djelo uinjeno u sticaju izrie kazna.
Pri odluivanju hoe li izrei sudsku opomenu ili ne, sud je duan:
voditi rauna o svrsi sudske opomene i
posebno uzeti u obzir:
1. stepen krivine odgovornosti,
2. linost uinitelja,
3. njegov raniji ivot,
4. njegovo ponaanje poslije uinjenog krivinog djela i
5. druge okolnosti pod kojima je djelo uinjeno.
Odluku o izricanju sudske opomene sud e moi donijeti samo ako ocjenom
svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi, kao i svih drugih okolnosti
koje se pokau relevantnim u konkretnom sluaju, zakljui da se svrha
krivinopravnih sankcija moe ostvariti bez njegovog kanjavanja samim
upozorenjem i da izvrenje kazne nije nuno radi krivinopravne zatite.
Uslovna osuda (lan 62. KZ FBiH)
(1) Uslovnom osudom sud uinitelju krivinog djela utvruje kaznu i istovremeno
odreuje da se ona nee izvriti ako osueni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne moe
biti krae od jedne niti due od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne uini novo krivino
djelo.
(2) Pri odluivanju hoe li izrei uslovnu osudu sud e, vodei rauna o svrsi uslovne
osude, posebno uzeti u obzir linost uinitelja, njegov raniji ivot, njegovo ponaanje
poslije uinjenog krivinog djela, stepen krivine odgovornosti i druge okolnosti pod
kojima je krivino djelo uinjeno.
(3) Uslovna osuda moe se izrei kad je uinitelju utvrena kazna zatvora do 2 godine ili
novana kazna.
(4) Za krivina djela za koja se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea kazna,
uslovna osuda se moe izrei samo ako je kazna iz stava 3. ovog lana utvrena
ublaavanjem zakonom propisane kazne.
72

(5) Uslovna se osuda ne moe izrei za krivina djela za koja se ni ublaavanjem kazne
ne moe izrei kazna zatvora laka od jedne godine.
(6) Ako je uinitelju utvrena i kazna zatvora i novana kazna, uslovna osuda moe se
izrei za obje kazne ili samo za kaznu zatvora.
(7) Sigurnosne mjere, izreene uz uslovnu osudu, izvravaju se.
Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izrie uinitelju krivinog djela
kada se osnovano moe oekivati da e se upozorenjem uz prijetnju kaznom (koje
sadri uslovna osuda) dakle bez izvrenja kazne, moi ostvariti svrha
krivinopravnih sankcija.
U tom smislu, uslovna osuda je zamjena za kaznu. Njome se upuuje prijekor
uinitelju zbog uinjenog kriv. djela i istovremeno upozorava da e, u sluaju da u
vremenu provjeravanja uini novo kriv. djelo ili ne ispuni obaveze nametnute uslovnom
osudom, kazna utvrena uslovnom osudom biti izvrena.
Radi se o krivinopravnoj sankciji koja nema represivni karakter kakav ima
efektivna kazna. Ona ne podrazumijeva lienja i ogranienja linih prava i sloboda
svojstvenih kazni, mada i ona, a prije svega uslovna osuda sa zatitnim nadzorom,
moe sadravati obaveze za osuenu osobu kojima se ograniava njena sloboda
odluivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog linog ivota, ali se ni tada ne
radi o ogranienjima koja su plod tenji za retribucijom nego o mjerama iji je cilj
otklanjanje ili ublaavanje inilaca koji mogu dovesti do ponovnog uinjenja krivinog
djela.
Dakle, svrha uslovne osude je da se uinitelju krivinog djela uputi
upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omoguava ostvarenje svrhe
krivinopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvrenja i kada izvrenje
kazne nije prijeko potrebno radi krivinopravne zatite.
U lanu 62. KZ FBiH sadrane su odredbe koje ureuju strukturu uslovne osude,
tj. njene bitne elemente, uslove za njeno izricanje ime se odreuje polje primjene ove
krivinopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost mjera sigurnosti
izreenih uz uslovnu osudu.
Uslovnom osudom sud uinitelju krivinog djela utvruje kaznu i
istovremeno odreuje da se ona nee izvriti ako osueni za vrijeme koje odredi
sud, a koje ne moe biti krae od jedne niti due od pet godina (vrijeme
provjeravanja), ne uini novo krivino djelo.
Dakle, sud uinitelju krivinog djela uslovnom osudom utvruje kaznu i istodobno
odreuje da se ona nee izvriti ako osueni u vremenu provjeravanja koje odredi sud,
(ne krae od 1 ni due od 5 god. ), ne uini novo krivino djelo.
Prema tome, svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna, neophodna
elementa:
1.
utvrene kazne (zatvora ili novane kazne), ijim se izvrenjem uinitelju prijeti
ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za uinitelja sadri svaka uslovna osuda da
u roku provjeravanja ne uini novo krivino djelo, i
2.
roka provjeravanja, kojega sud odreuje unutar zakonom propisanog opteg
roka provjeravanja.
Osim navedene osnovne obaveze za uinitelja, koju sadri svaka uslovna
osuda, sud u uslovnoj osudi moe nametnuti uinitelju i neke druge obaveze (npr.
da osueni vrati imovinsku korist pribavljenu krivinim djelom, da naknadi tetu koju je
priinio krivinim djelom, ili da ispuni druge obaveze predviene krivinim
zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da e se utvrena kazna izvriti i ako
uinitelj u ostavljenom roku ne izvri i te druge obaveze. Meutim, nametanje
73

uinitelju tih drugih obaveza, predstavlja samo mogunost za sud i one nisu obavezni
elemenat svake uslovne osude. (npr. kod krivinog djela izbjegavanja izdravanja,
izvriocu se uz uslovnu osudu mogu izrei uslovi da u odreenom roku isplati zaostale
obroke alimentacije i da ubudue redovno plaa izdravanje)
Prema naem zakonu, uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva stavljanje
uinitelja pod nadzor posebne strune osobe, niti odreivanje vrste i mjere kazne odlae
za eventualno kasnije ponovno izvoenje uinitelja pred sud u sluaju neispunjenja
postavljenih obaveza i zakljuka da resocijalizacija uinitelja na slobodi nije mogua, kao
to je to sluaj u probacionom sistemu.
Sud je pri odreivanju vrste i mjere kazne koja e uinitelju biti utvrena
uslovnom osudom duan uzeti u obzir sve okolnosti koje inae utiu da kazna
bude manja ili vea, a naroito e u obzir uzeti: stepen krivine odgovornosti, pobude
iz kojih je djelo uinjeno, jainu ugroavanja ili povrede zatienog dobra, okolnosti pod
kojima je djelo uinjeno, raniji ivot uinitelja, njegove line prilike, dranje nakon
uinjenog krivinog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu uinitelja.
U sluaju kada se uslovnom osudom uinitelju utvruje novana kazna, u obzir e
uzeti i imovno stanje uinitelja, odnosno visinu njegove plate, njegove druge prihode,
njegovu imovinu i njegove porodine obaveze.
Kazna utvrena uslovnom osudom, po svojoj vrsti i mjeri, treba odgovarati
kazni koju bi sud izrekao uinitelju krivinog djela da mu nije izrekao uslovnu
osudu.
Prilikom izricanja uslovne osude sud odreuje trajanje vremena
provjeravanja s tim da ono ne moe biti krae od jedne godine niti due od pet
godina.
Vrijeme provjeravanja se rauna od dana pravomonosti presude.
Ono se u praksi najee odreuje na pune godine, ali zakon ne iskljuuje
mogunost odreivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece.
U pravilu, duina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini utvrene
kazne, ali se pri njegovom odreivanju mora voditi rauna i o stepenu vjerovatnoe da
e uinitelj ponovo uiniti krivino djelo. to je ta vjerovatnoa vea i vrijeme
provjeravanja koje sud odreuje prilikom izricanja uslovne osude bi trebalo biti due.
Pri odluivanju hoe li izrei uslovnu osudu sud e, vodei rauna o svrsi
uslovne osude, posebno uzeti u obzir:
1.
linost uinitelja: Kako zakon ne odreuje koje su to okolnosti relevantne
za ocjenu linosti uinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude, pri ocjeni
linosti uinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo uinjeno, njegove line,
porodine i socijalne prilike, njegov odnos prema uinjenom djelu i prema drutvenim
i pravnim normama uope.
2.
njegov raniji ivot: Zakon, dakle, obavezuje sud da tu okolnost uzme u
obzir, ali ne iskljuuje mogunost izricanja uslovne osude ranije osuivanom uinitelju
krivinog djela, ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na linost uinioca i
uinjeno djelo zakljui da se i uslovnom osudom moe ostvariti svrha krivinopravnih
sankcija i svrha kanjavanja.
3.
njegovo ponaanje poslije uinjenog krivinog djela: Ovdje se u prvom
redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni
posljedice djela.
4.
stepen krivine odgovornosti

74

5.

druge okolnosti pod kojima je krivino djelo uinjeno: To su vrijeme,

mjesto, nain i sredstvo izvrenja, odnos prema rtvi i dr., a koje uinjenom djelu daju
tei ili laki vid.

To znai da odluku o izricanju uslovne osude sud moe donijeti samo ako,
uz pozitivnu prognozu o buduem ponaanju uinitelja, do koje je doao ocjenom
okolnosti koje se odnose na linost uinioca, njegov raniji ivot i njegovo
ponaanje poslije uinjenog krivinog djela, zakljui da e se uslovnom osudom
moi ostvariti svrha krivinopravnih sankcija uope i svrha kanjavanja, dakle, da
e se izreenom uslovnom osudom moi ostvariti i generalna i specijalna prevencija
krivinog djela, kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivine
odgovornosti uinitelja i okolnosti pod kojima je djelo uinjeno, zakljui da izvrenje
kazne nije nuno radi krivinopravne zatite.
Uslovna osuda moe se izrei ako je uinitelju utvrena kazna zatvora do 2
godine ili novana kazna. Mjerodavna je dakle sudski utvrena kazna, a ne
zakonom propisana kazna za uinjeno krivino djelo. Utvrena kazna zatvora do 2
godine moe se odnositi na jedno djelo ili na vie krivinih djela uinjenih u stjecaju.
Meutim, nije mogue kod sticaja krivinih djela za pojedina djela izrei uslovnu osudu, a
za druga kaznu zatvora.
Izricanje uslovne osude za krivina djela za koja se moe izrei kazna
zatvora od deset godina ili tea kazna, zakon uslovljava time da je kazna do 2
godine zatvora ili novana kazna utvrena ublaavanjem zakonom propisane
kazne.
Polazi se od toga da su krivina djela za koje se moe izrei kazna zatvora od 10
godina ili tea kazna veoma teka krivina djela i da izricanje uslovne osude za takva
krivina djela treba ograniiti samo na sluajeve u kojima je utvreno postojanje
okolnosti koje doputaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublaavanju kazne.
Uslovna se osuda ne moe izrei za krivina djela za koja se ni
ublaavanjem kazne ne moe izrei kazna zatvora laka od 1 godine.
S obzirom na zakonska pravila o granicama ublaavanja kazne, to znai da se
uslovna osuda ne moe izrei za krivina djela za koja je kao najmanja mjera kazne
propisana kazna zatvora od min 3 ili vie godina. Meutim, ovo zakonsko ogranienje
za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter, jer bi se uslovna osuda mogla
izrei i za krivina djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od 3 ili vie godine ako
u konkretnom sluaju postoje okolnosti za koje zakon vee mogunost osloboenja od
kazne, jer je tada sud ovlaten i da uinitelju kaznu ublai bez ogranienja za
ublaavanje kazne.
Ako je uinitelju utvrena i kazna zatvora i novana kazna, uslovna osuda
moe se izrei za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Obrnuto, nije mogue. Dakle,
nije mogue izrei uslovnu osudu samo za novanu kaznu. Odredba prua
mogunost da se izricanjem novane kazne koja se izvrava, uz uslovnu osudu kojom je
utvrena kazna zatvora, pojaa dejstvo uslovne osude kada je to neophodno za
ostvarenje krivinopravne zatite. Ako je uinitelju izreena uslovna osuda s utvrenom
kaznom zatvora, a ujedno i bezuslovna novana kazna, vrijeme to ga je proveo u
pritvoru uraunava se u novanu kaznu.
Sigurnosne mjere, izreene uz uslovnu osudu, izvravaju se.
Uz uslovnu osudu uinitelju se mogu izrei sve mjere sigurnosti predviene u
zakonu.
75

OPOZIV USLOVNE OSUDE

Razlozi za opoziv uslovne osude su:
1) zbog uinjenja novog krivinog djela u periodu provjeravanja,
2) zbog ranije uinjenog krivinog djela,
3) zbog neispunjenja obaveza izreenih uslovnom osudom.
1. Opoziv uslovne osude zbog novog krivinog djela (lan 64. KZ FBiH)
Uslovna osuda se moe opozvati ako osueni tokom vremena provjeravanja
izvri novo krivino djelo. U zavisnosti od utvrene kazne za novo krivino djelo,
ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan:
a)
Opoziv uslovne osude je obavezan ako osueni tokom vremena
provjeravanja uini jedno ili vie krivinih djela za koja je izreena kazna zatvora 2
godine ili tea kazna.
b)
Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osueni u vrijeme
provjeravanja uini jedno ili vie krivinih djela za koja je izreena kazna zatvora u
trajanju kraem od 2 godine ili novana kazna. U ovom sluaju, sud e, nakon to
ocijeni sve okolnosti koje se odnose na uinjena krivina djela i uinitelja, a
posebno srodnost uinjenih krivinih djela, njihov znaaj i pobude iz kojih su
uinjena, odluiti hoe li opozvati uslovnu osudu.
2. Opoziv uslovne osude zbog ranije uinjenog krivinog djela (l 65. KZ)
Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan, pa je predvieno da e sud
opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osueni uinio krivino
djelo prije nego to je uslovno osuen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje
uslovne osude da se znalo za to krivino djelo.
3. Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izreenih obaveza (l 66. KZ)
Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan, pa je predvieno da e sud
opozvati uslovnu osudu i izrei izvrenje izreene kazne ako osueni tokom odreenog
vremena provjeravanja ne ispuni izreenu obavezu u sluajevima kad je tu obavezu
mogao ispuniti.
U sluaju nemogunosti ispunjenja izreene obaveze sud moe:
a) produiti rok za ispunjenje te obaveze ili
b) zamijeniti utvrenu obavezu drugom odgovarajuom obavezom, ili
c) moe osuenog osloboditi ispunjenja izreene obaveze.
Ako opozove uslovnu osudu, sud e primjenom odredaba za izricanje kazne za
djela izvrena u stjecaju krivinih djela izrei jedinstvenu kaznu i za ranije uinjeno i za
novo krivino djelo uzimajui kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrenu.
Ako ne opozove uslovnu osudu, sud moe za novo krivino djelo izrei uslovnu
osudu ili kaznu. Ako sud ocijeni da i za novo krivino djelo treba izrei uslovnu osudu,
utvrdit e jedinstvenu kaznu i za ranije uinjeno i za novo krivino djelo primjenom
odredaba za izricanje kazne za djela izvrena u stjecaju krivinih djela i odredit e novo
vrijeme provjeravanja koje ne moe biti krae od 1 niti due od 5 godina, raunajui od
dana pravosnanosti nove presude. Osuenom kojem za novo krivino djelo bude
76

izreena kazna zatvora, vrijeme provedeno na izdravanju ove kazne ne uraunava se u

vrijeme provjeravanja utvreno uslovnom osudom za ranije krivino djelo.
Rokovi za opoziv uslovne osude (lan 67. KZ FBiH)
Uslovna osuda se moe opozvati tokom vremena provjeravanja.
Ako osueni tokom vremena provjeravanja uini krivino djelo koje povlai opoziv
uslovne osude, a to je presudom utvreno tek poslije isteka vremena provjeravanja,
uslovna osuda moe se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka
vremena provjeravanja.
Ako osueni u odreenome roku ne ispuni obavezu vraanja imovinske koristi
pribavljene kriv. djelom, da naknadi tetu koju je priinio kriv. djelom, ili da ispuni dr.
obaveze predviene kriv. zakonodavstvom u FBiH, sud moe uslovnu osudu opozvati
najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se
izvri kazna utvrena u uslovnoj osudi.
USLOVNA OSUDA SA ZATITNIM NADZOROM (lan 68. KZ FBiH)
To je jedna vrsta uslovne osude kojom se uinilac stavlja pod zatitni
nadzor ako sud, s obzirom na okolnosti uinjenja krivinog djela, linost uinitelja,
njegov raniji ivot i ponaanje poslije uinjenog krivinog djela, smatra da e se uz
odreivanje zatitnog nadzora svrha uslovne osude i drutveno prilagoavanje
osuenika bolje ostvariti.
Cilj je da se primjenom zatitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje
drutveno prilagoavanje osuenog.
Zatitni nadzor obuhvata mjere pomoi, brige, nadzora i zatite, a moe
trajati od 6 mjeseci do 2 godine, i moe obuhvatati slijedee obaveze:
lijeenje u odgovarajuoj zdravstvenoj ustanovi;
uzdravanje od upotrebe alkoholnih pia ili opojnih droga;
posjeivanje odreenih psihijatrijskih, psiholokih i drugih savjetovalita i
postupanje po njihovim savjetima;
osposobljavanje za odreeno zanimanje;
prihvatanje zaposlenja koje odgovara strunoj spremi i sposobnostima uinitelja;
raspolaganje plaom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren nain i u skladu
sa branim i obiteljskim obavezama.
Sud u presudi moe odrediti jednu ili vie obaveza zatitnog nadzora. Ako
se osueni ne pridrava ovih mjera sud ga moe opomenuti, a moe i ukinuti
uslovnu osudu.
MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI)
Mjere bezbjednosti su posebna vrsta krivino-pravnih sankcija, ija je svrha
da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da uinilac
ubudue ponovno uini krivina djela.
Sud uiniocu moe izrei jednu ili vie mjera bezbjednosti, ako za to postoje
uslovi propisani zakonom.
77

Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su:

1.
2.
3.
4.
5.

obavezno psihijatrijsko lijeenje (na slobodi);

obavezno lijeenje od ovisnosti;
zabrana vrenje poziva, aktivnosti ili funkcija;
zabrana upravljanja motornim vozilom;
oduzimanje predmeta.

1) Obavezno psihijatrijsko lijeenje

Kao mjera bezbjednosti se izrie uinitelju krivinog djela koji je krivino
djelo uinio u stanju bitno smanjene uraunljivosti ili smanjene uraunljivosti, ako
postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i ubudue djelovati na uinitelja
da uini novo krivino djelo.
Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog lijeenja traje dok ne prestanu
razlozi zbog kojih je izreena, ali najdue do isteka izdravanja kazne zatvora ili
izvrenja rada za ope dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz
uslovnu osudu.
Uz ispunjenje navedenih uslova, ova mjera bezbjednosti se moe izvriti:
a) uz izdravanje kazne zatvora ili
b) uz uslovnu osudu ili
c) uz rad za ope dobro na slobodi.
Uinitelju krivinog djela koji se tokom izvravanja rada za ope dobro na slobodi
kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom lijeenju moe se
izrei izvrenje kazne zatvora.
Prema uinitelju krivinog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom lijeenju tokom
vremena provjeravanja odreenog u uslovnoj osudi, moe se opozvati uslovna osuda
zbog neispunjenja izreenih obaveza.
Obavezno psihijatrijsko lijeenje se moe nastaviti izvan medicinske
ustanove nakon to je osueni uslovno otputen. Ako osueni ne nastavi
lijeenje, uslovni otpust e se opozvati.
2) Obavezno lijeenje od ovisnosti
Kao mjera bezbjednosti moe se izrei uinitelju koji je krivino djelo uinio
pod odluujuim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga, ako postoji
opasnost da e zbog te ovisnosti i ubudue uiniti krivina djela.
Mjera obaveznog lijeenja od ovisnosti moe se izrei uz istu krivinopravnu
sankciju, u istom trajanju i na isti nain kako je zakonom propisano za obavezno
psihijatrijsko lijeenje.
Uinitelju krivinog djela koji se tokom izvravanja rada za ope dobro na
slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom lijeenju od
ovisnosti moe se izrei izvrenje kazne zatvora.
Pod uslovima iz lana 74. stav 2. KZ FBiH (Obavezno psihijatrijsko lijeenje),
obavezno lijeenje od ovisnosti se moe nastaviti izvan medicinske ustanove nakon to
je osueni uslovno otputen. Ako osueni ne nastavi lijeenje, uslovni otpust e se
opozvati.
78

Prema uinitelju krivinog djela koji se ne podvrgne lijeenju od ovisnosti

tokom vremena provjeravanja odreenog u uslovnoj osudi, moe se opozvati
uslovna osuda zbog neispunjenja izreenih obaveza.
3) Zabrana vrenja poziva, aktivnosti ili funkcija
Kao mjera bezbjednosti moe se izrei uinitelju koji je uinio kriv. djelo u
vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujui
svom pozivu, aktivnosti ili funkciji, ako postoji opasnost da bi daljnje vrenje
poziva, aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da uini novo kriv. djelo
zloupotrebom svog poziva, aktivnosti ili funkcije u vezi sa imovinom koja mu je
povjerena ili kojoj ima pristup.
Ova mjera se moe izrei u trajanju koje ne moe biti krae od 1 niti due od
10 godina, raunajui od dana pravosnanosti odluke, s tim da se vrijeme
provedeno na izdravanju kazne zatvora ne uraunava u vrijeme trajanja ove
sigurnosne mjere.
Uinitelju takvog krivinog djela koji tokom izvravanja rada za ope dobro na
slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekri zabranu vrenja poziva, aktivnosti ili
funkcije moe se odrediti izvrenje kazne zatvora.
Prema uinitelju krivinog djela koji prekri zabranu vrenja poziva, aktivnosti ili
funkcije tokom vremena provjeravanja odreenog u uslovnoj osudi, moe se opozvati
uslovna osuda zbog neispunjenja izreenih obaveza.
4) Zabrana upravljanja motornim vozilom
Kao mjera bezbjednosti moe se izrei uinitelju krivinog djela protiv
bezbjednosti saobraaja, kada postoji opasnost da e upravljajui motornim
vozilom ponovno uiniti takvo krivino djelo.
Zabrana upravljanja motornim vozilom moe se odnositi na odreenu vrstu ili na
sve vrste motornih vozila.
Ova mjera se moe izrei u trajanju koje ne moe biti krae od 3 mjeseca ni
due od 5 godina raunajui od pravosnanosti sudske odluke, s tim da se vrijeme
izvrenja kazne zatvora ne uraunava u vrijeme trajanja ove mjere.
Prema uinitelju krivinog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom
uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu, ako ne postupi po toj zabrani, opozvae
se rad za ope dobro na slobodi i uslovna osude zbog neispunjenja odreenih obaveza.
5) Oduzimanje predmeta
Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za uinjenje krivinog
djela ili koji su nastali uinjenjem krivinog djela oduzet e se:

kad postoji opasnost da e biti ponovo upotrijebljeni za uinjenje kriv djela ili

kad se radi zatite ope sigurnosti ili iz razloga morala lienje ini prijeko
potrebnim, ako su vlasnitvo uinitelja.
Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasnitvo uinitelja kad to zahtijevaju
interesi ope sigurnosti i razlozi morala, ali se time ne dira u prava vlasnika
predmeta na naknadu tete od uinitelja.
79

U sluajevima kad to zahtijevaju interesi ope sigurnosti i razlozi morala,

zakonom se moe propisati obavezno oduzimanje predmeta.
PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA, O ODGOJNIM MJERAMA I
O KANJAVANJU MALOLJETNIKA
BiH za razliku od, npr. RH, Austrije ili Njemake, nema poseban zakon kojim se
regulie krivinopravni poloaj maloljetnih uinitelja krivinih djela. Meutim, u skladu sa
dosadanjom zakonodavnom praksom, KZ FBiH u posebnoj glavi sadri odredbe o
odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i o kanjavanju maloljetnika kojima se
ustanovljava poseban krivinopravni reim koji se primjenjuje na maloljetne uinitelje
kriv. djela. Te odredbe sadre odreena odstupanja od optih pravila o kanjavanju
uinitelja kriv. djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih uinitelja kriv. djela bude
osnov i cilj krivinopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo
sa teinom i okolnostima uinjenog krivinog djela nego i sa linim svojstvima te linim,
porodinim i socijalnim prilikama maloljetnog uinitelja kriv. djela.
Kada su u pitanju maloljetni izvrioci krivinih djela, prema njima se mogu
primjeniti:
1)
Odgojne (vaspitne) preporuke i
2)
Krivine sankcije prema maloljetnicima gdje spadaju:
a)
odgojne (vaspitne) mjere,
b)
mjere bezbjednosti,
c)
kazna maloljetnikog zatvora - moe se izrei samo izuzetno, i to starijem
maloljetniku.
1. Odgojne preporuke
Odgojne preporuke su novina u naem krivinom zakonodavstvu. Radi se o
nastojanjima da se u odnosu na odreena delinkventna ponaanja maloljetnika da
prednost vansudskim oblicima prevencije. Dakle, primjena odgojnih mjera je
alternativa krivinom gonjenju, jer je to faktiki vansudsko rjeavanje nastalog konflikta.
Svrha odgojnih preporuka (lan 81. KZ FBiH) je:
a)
da se prema maloljetnom uinitelju kriv. djela ne pokree krivini postupak, i
b)
da se primjenom odgojnih preporuka utie na maloljetnika da ubudue ne uini
krivina djela.
Uslovi primjene odgojnih preporuka (lan 80. KZ FBiH)
Prema maloljetnom uinitelju krivinog djela mogu se primijeniti odgojne
preporuke za krivina djela s propisanom novanom kaznom ili kaznom zatvora do
3 godine. Odgojne preporuke mogu trajati najdue 1 godinu.
Uslovi primjene odgojnih preporuka su:
1.
maloljetnikovo priznanje krivinog djela i
2.
njegova izraena spremnost za pomirenjem s oteenim.
Odgojne preporuke prema maloljetniku moe primijeniti nadleni tuilac ili
sudija za maloljetnike (SZM), i tako se i djele.
Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlateni tuilac su:
1. lino izvinjenje oteenom;
2. naknada tete oteenom;
80

3. redovno pohaanje kole;

4. posjeivanje odgojnih, obrazovnih, psiholokih i drugih savjetovalita;
Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM:
1. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice;
2. prihvatanje odgovarajueg zaposlenja;
3. smjetaj u drugu porodicu, dom ili ustanovu;
4. lijeenje u odgovarajuoj zdravstvenoj ustanovi;
Izbor odgojnih preporuka (lan 83. KZ FBiH)
Pri izboru odgojnih preporuka ovlateni tuilac, ili SZM e uzeti u obzir
sveukupne interese maloljetnika i oteenika. Pritom e posebno voditi rauna da se
primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno kolovanje
maloljetnika ili njegov rad.
Izbor i primjena odgojnih preporuka izvrava se u saradnji s roditeljima ili
starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja.
Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvravanja zamijeniti drugom ili
ukinuti.
2. Krivine sankcije prema maloljetnicima (lan 84. KZ FBiH)
Krivine sankcije koje se mogu izrei maloljetnom uinitelju krivinog djela
dijele se na:
a) odgojne (vaspitne) mjere,
b) kazna maloljetnikog zatvora,
c) mjere bezbjednosti.
Mlaem maloljetniku (koji je u vrijeme uinjenja kriv. djela navrio 14, a nije
navrio 16 godina ivota) mogu se izrei samo odgojne (vaspitne) mjere.
Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme uinjenja kriv. djela navrio 16, a nije
navrio 18 godina ivota) odgojne se mjere mogu izrei pod uslovima propisanim
ovim zakonom, a izuzetno mu se moe izrei kazna maloljetnikog zatvora.
Maloljetniku se mogu izrei mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima ovim
zakonom. Ne mogu mu se izrei mjere bezbjednosti: 1. zabrana vrenje poziva,
aktivnosti ili funkcija i 2. zabrana upravljanja motornim vozilom.
Maloljetniku se ne mogu izrei sudska opomena ni uslovna osuda.
Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetnikog zatvora (lan 85. KZ FBiH)

Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetnikog zatvora je da se

pruanjem zatite i pomoi maloljetnim uiniocima krivinih djela, nadzorom nad
njima, njihovim strunim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne
odgovornosti, osigura njihov odgoj, preodgoj i pravilan razvoj.

Uz to, svrha kazne maloljetnikog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog

uinioca da ubudue ne uini krivina djela, kao i uticaj na druge maloljetnike da ne
uine krivina djela.
Dakle, ovdje se radi, uglavnom, o individualnoj prevenciji (sve mjere se izriu
uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio, ini se da nije
ba u skladu sa KZ FBiH!!!)
81

2.a. Odgojne (vaspitne) mjere

Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (lan 86. KZ FBiH)
Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe:
1.
disciplinske mjere
2.
mjere pojaanog nadzora
3.
zavodske mjere
Izbor odgojne mjere (lan 88. KZ FBiH)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

Pri izboru odgovarajue odgojne mjere sud e uzeti u obzir:

godine ivota maloljetnika,
stepen njegovog duevnog razvoja,
njegova psihika svojstva,
njegove sklonosti,
pobude iz kojih je djelo uinio,
dotadanji odgoj,
sredinu i prilike u kojima je ivio,
teinu krivinog djela,
da li mu je ranije bila izreena odgojna mjera ili kazna, te
sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere.

U postupku protiv maloljetnika obavezno je ukljuen organ starateljstva uz

iju strunu pomo sud odreuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom
sluaju.
1.) DISCIPLINSKE MJERE

Disciplinske mjere se izriu maloljetnom uinitelju krivinog djela kojem nije

potrebno izrei trajnije mjere odgoja i preodgoja, u pravilu ako je uinio krivino
djelo iz nepromiljenosti ili lakomislenosti. Tu spadaju:
1. sudski ukor i
2. upuivanje u disciplinski centar za maloljetnike (lan 89. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud e izrei kada je potrebno da se odgovarajuim kratkotrajnim

mjerama utie na osobnost i ponaanje maloljetnog uinitelja krivinog djela, a
moe ga uputiti u disciplinski centar:
a) na odreeni broj sati tokom dana blagdana, ali najvie 4 uzastopna dana
blagdana;
b) na odreeni broj sati tokom dana, ali najdue u trajanju do 1 mjeseca;
c) na neprekidni boravak odreen broj dana, ali ne due od 20 dana.
Pri izricanju ove mjere, sud e voditi rauna da zbog njenog izvrenja maloljetnik
ne izostane s redovite kolske nastave ili posla.U disciplinskom centru maloljetnik
se moe zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju njegovim godinama
ivota, ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu.
82

Pri izricanju ove mjere, sud moe izrei i odgojnu mjeru pojaanog nadzora
nadlenog tijela socijalne zatite koja se izvrava po izvrenju odgojne mjere
upuivanja u disciplinski centar za maloljetnike.
2.) MJERE POJAANOG NADZORA

Mjere pojaanog nadzora izriu se maloljetnom uinitelju krivinog djela

kojem treba izrei trajnije mjere odgoja, preodgoja ili lijeenja, uz odgovarajui
nadzor, a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadanje sredine.
Tu spadaju:
1)

pojaan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (l. 90. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud e izrei ako su roditelji, usvojitelj ili staratelj propustili
nadzor nad maloljetnikom, iako su ga u mogunosti obavljati.
Pri izricanju ove mjere, sud moe:
roditelju, usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naloiti im odreene
dunosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja maloljetnika,
njegovog lijeenja i radi otklanjanje tetnih uticaja.
b)
odrediti da nadleni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvravanje
i ukazuje pomo roditelju, usvojitelju ili staratelju. Sud e naknadno odluiti o
prestanku takvog provjeravanja, s tim da ono ne moe trajati manje od jedne
ni due od tri godine.
a)

2)

pojaan nadzor u drugoj porodici (lan 91. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud e izrei ako roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u mogunosti
da maloljetnika pojaano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne moe
opravdano oekivati.
Izvrenje ove odgojne mjere obustavit e se:
kad roditelji, usvojitelj ili staratelj steknu mogunost da
maloljetnika pojaano nadziru,
b)
kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojaanim
nadzorom.
a)

Pri izricanju ove odgojne mjere sud e odrediti da za vrijeme njenog trajanja
nadleni ogran socijalne zatite provjerava njeno izvravanje i ukazuje potrebnu pomo
porodici u kojoj je maloljetnik smjeten.
3) pojaan nadzor od strane nadlenog organa soc. zatite (l 92. KZ FBiH)
Ovu mjeru sud e izrei ako roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u mogunosti
pojaano nadzirati maloljetnika, a ne postoje uslovi za izricanje odgojne mjere
pojaanog nadzora u drugoj porodici.
Sud e naknadno odluiti o prestanku ove mjere, s tim da njeno trajanje ne moe
biti krae od 1 ni due od 3 godine.
Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje ivi s roditeljima,
usvojiteljem ili starateljem, a pojaani nadzor nad njim vri ovlatena osoba
83

nadlenog organa socijalne zatite, koja se brine o kolovanju maloljetnika, njegovom

zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega tetno utie, potrebnom lijeenju i
sreivanju prilika u kojima ivi.
3.) ZAVODSKE MJERE

Zavodske mjere izriu se maloljetnom uinitelju krivinog djela kojem treba

izrei trajnije mjere odgoja, preodgoja ili lijeenja, uz njegovo potpuno odvajanje iz
dotadanje sredine.
Zavodske mjere ne mogu trajati due od 5 godina.
U zavodske mjere spadaju:
a)

Upuivanje u vaspitnu ustanovu (lan 94. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud e izrei ako nad maloljetnikom treba osigurati izvrenje
stalnog nadzora strunih odgajatelja u ustanovi za odgoj maloljetnika.
U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najvie 3 godine. Pri
izricanju ove mjere sud nee odrediti njeno trajanje, ve e o tome naknadno odluiti
b)

upuivanje u vaspitno-popravni dom (lan 95. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud e izrei ako prema maloljetniku treba primijeniti pojaane
mjere preodgoja.
Pri odluivanju hoe li izrei ovu mjeru, sud e naroito uzeti u obzir:
1. teinu i prirodu uinjenog krivinog djela i
2. okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izreene odgojne mjere ili kazna
maloljetnikog zatvora.
U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1, a max 5 god.
Pri izricanju ove mjere, sud, takoer, nee odrediti njeno trajanje, ve e o tome
naknadno odluiti.
upuivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (lan 96. KZ FBiH)
Ovu mjeru sud moe izrei maloljetniku ometenom u psihikom ili fizikom
razvoju, umjesto odgojne mjere upuivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne mjere
upuivanja u odgojno-popravni dom.
Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno radi
njegovog lijeenja ili osposobljavanja, a kad maloljetnik postane punoljetan, ponovo e
se ispitati potreba njegova daljnjeg zadravanja u toj ustanovi.
c)

Obustava izvrenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (lan 97. KZ FBIH)

Kad se poslije donoenja odluke kojom je izreena odgojna mjera
pojaanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u
vrijeme donoenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi bile od uticaja na
donoenje odluke, izvrenje izreene mjere moe se obustaviti ili se izreena
mjera moe zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojaanog nadzora ili
zavodskom odgojnom mjerom.
Uz tom sluaju, ukoliko za pojedine mjere nije to drugo propisano, odgojna
mjera pojaanog nadzora ili zavodska odgojna mjera moe se, s obzirom na postignuti
84

uspjeh odgoja, obustaviti od izvrenja, a moe se i zamijeniti drugom takvom mjerom

kojom e se bolje postii svrha odgojnih mjera.
Obustavljanje od izvrenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje
zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvrit e se uz sljedea
ogranienja:
a)
odgojna mjera upuivanja u odgojnu ustanovu ne moe se obustaviti od
izvrenja prije isteka roka od 6 mjeseci, a do isteka ovog roka moe se zamijeniti
samo odgojnim mjerama upuivanja u odgojno-popravni dom ili upuivanja u drugu
ustanovu za osposobljavanje;
b)
odgojna mjera upuivanja u odgojno-popravni dom ne moe se
obustaviti od izvrenja prije isteka roka od 1 godine, a do isteka ovog roka moe se
zamijeniti samo odgojnim mjerama upuivanja u odgojnu ustanovu ili upuivanja u
drugu ustanovu za osposobljavanje.
Izuzetno, odgojna mjera upuivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera
upuivanja u odgojno-popravni dom moe se obustaviti od izvrenja ili zamijeniti drugom
mjerom i prije isteka roka od 6 mj., odnosno 1. god., ako posebne okolnosti koje se
odnose na osobu maloljetnika oito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera.
Ponovno odluivanje o odgojnim mjerama (lan 98. KZ FBIH)
Ako je od pravosnanosti odluke, kojom je izreena odgojna mjera
pojaanog nadzora ili zavodska odgojna mjera, proteklo vie od 1 godine, a
izvrenje nije zapoeto, sud e ponovno odluiti o potrebi izvrenja izreene
mjere. Pri tome sud moe odluiti da se ranije izreena mjera izvri, ne izvri ili da
se zamijeni nekom drugom mjerom.
Odgojna mjera upuivanja u disciplinski centar za maloljetnike nee se izvriti ako
je proteklo vie od 6 mjeseci od pravosnanosti odluke kojom je ova mjera izreena, a
njeno izvrenje nije zapoeto.
2.b. Kanjavanje starijih maloljetnika (l 99. KZFBiH)
Kazniti se moe samo stariji maloljetnik, i to pod uslovima:
1. da je uinio djelo za koje je propisana kazna zatvora tea od 5 godina, i
2. da zbog tekih posljedica djela i visokog stepena krivine odgovornosti ne bi bilo
opravdano izricanje odgojnih mjera.
Kazna maloljetnikog zatvora (lan 100. KZ FBiH)
Kazna maloljetnikog zatvora ne moe biti kraa od 1 ni dua od 10 godina,
a izrie se na pune godine ili na pola godine.
Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivino djelo, sud nije vezan za
min. propisanu mjeru kazne.
Odmjeravanje kazne maloljetnikog zatvora (lan 101. KZ FBiH)
Pri odmjeravanju kazne maloljetnikog zatvora starijem maloljetniku, sud e
uzeti u obzir sve okolnosti koje utiu da kazna bude manja ili vea, imajui
posebno u vidu:
1. stepen psihikog razvoja maloljetnika
85

2. vrijeme potrebno za njegov preodgoj i

3. vrijeme potrebno za njegovo struno osposobljavanje.
Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetnikog zatvora za krivina djela u sticaju
(lan 102. KZ FBiH)
Za krivina djela u sticaju sud izrie maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili
samo kaznu maloljetnikog zatvora kad postoje zakonski uslovi za izricanje te kazne i
kad sud ocijeni da je treba izrei.
Sud e postupiti isto i kad poslije izreene odgojne mjere, ili kazne maloljetnikog
zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja uinio krivino djelo.
Zastarjelost izvrenja kazne maloljetnikog zatvora (lan 103. KZ FBiH)
Kazna maloljetnikog zatvora nee se izvriti kad od dana pravosnanosti
presude kojom je kazna izreena protekne:
a)
10 godina - ako je izreena kazna maloljetnikog zatvora preko 5 godina;
b)
5 godina - ako je izreena kazna maloljetnikog zatvora preko 3 godine;
c)
3 godine - ako je izreena kazna maloljetnikog zatvora do 3 godine.
Maloljetni izvrioci krivinih djela mogu se uslovno otpustiti sa izdravanja
kazne nakon izdrane 1/3 kazne, ali ne prije isteka 1 godine. Za vrijeme trajanja
uslovnog otpusta, sud moe odrediti mjeru pojaanog nadzora od strane organa
socijalne zatite.
Maloljetniki zatvor izdrava se u posebnim ustanovama ili u odvojenim
dijelovima kazneno-popravnih ustanova. Dok ne navri 18 godina, izdrava se u
posebnim kazneno popravnim ustanovama, a od 18 -23 godine izdravaju u posebnim
odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle, ali sa njima ne smiju dolaziti u
kontakt.
Izricanje krivinopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivina djela koja su
uinila kao maloljetnici (lan 104.)
Punoljetnoj osobi koja je navrila 21 godinu ivota ne moe se suditi za
krivino djelo koje je uinila kao mlai maloljetnik. Ako punoljetna osoba u vrijeme
suenja nije navrila 21 godinu ivota, moe joj se suditi samo za krivina djela s
propisanom kaznom zatvora teom od 5 godina. Takvoj osobi sud moe izrei samo
odgovarajuu zavodsku odgojnu mjeru, s tim da e pri ocjeni hoe li izrei ovu mjeru sud
uzeti u obzir sve okolnosti sluaja, a naroito teinu uinjenog krivinog djela, vrijeme
koje je proteklo od njegovog uinjenja, ponaanje uinitelja i svrhu te odgojne mjere.
Punoljetnoj osobi moe se za krivino djelo koje je uinila kao stariji
maloljetnik izrei odgovarajua zavodska odgojna mjera, a pod uslovima iz lana
100. KZ FBiH (Kazna maloljetnikog zatvora) i kazna maloljetnikog zatvora. Pri
ocjeni hoe li i koju e od ovih sankcija izrei, sud e uzeti u obzir sve okolnosti sluaja,
a naroito teinu uinjenog krivinog djela, vrijeme koje je proteklo od uinjenja,
ponaanje uinitelja, te svrhu koju treba postii sankcijama.
Izuzetno od odredbe stava 3. ovog lana, punoljetnoj osobi koja je u vrijeme
suenja navrila 21 godinu ivota sud moe umjesto kazne maloljetnikog zatvora
izrei kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. Kazna zatvora izreena u ovom sluaju ima u
pogledu rehabilitacije, brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni uinak kao i
kazna maloljetnikog zatvora.
86

Izricanje odgojnih mjera mlaim punoljetnim osobama (lan 105.)

Uinitelju koji je kao punoljetan uinio krivino djelo, a u vrijeme suenja
nije navrio 21 godinu ivota, sud moe izrei odgovarajuu zavodsku odgojnu
mjeru ako se, s obzirom na njegovu linost i okolnosti pod kojima je krivino djelo
uinio, moe oekivati da e se i odgojnom mjerom postii svrha koja bi se
ostvarila izricanjem kazne.
Mlaoj punoljetnoj osobi kojoj je izreena odgojna mjera sud moe, pod uvjetima
propisanima ovim zakonom, izrei sve sigurnosne mjere propisane ovim zakonom, osim
sigurnosne mjere zabrane vrenja poziva, aktivnosti ili funkcije.
Izreena odgojna mjera moe trajati najdue dok uinitelj ne navri 23 godine
ivota.
Uinak kazne na odgojne mjere (lan 107.)
Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu
maloljetnikog zatvora, odgojna mjera prestaje kad maloljetnik zapone izdravanje te
kazne.
Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu
maloljetnikog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god., odgojna mjera prestaje kad ta
osoba zapone izdravanje kazne.
Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu zatvora
manju od 1 god., sud e u presudi odluiti hoe li se po izdranoj kazni nastaviti izvrenje
izreene odgojne mjere ili e se ta mjera ukinuti.
Uinak odgojnih mjera i kazne maloljetnikog zatvora (lan 108.)
Odgojne mjere i kazna maloljetnikog zatvora ne podlijeu pravnim posljedicama
osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreenih prava iz l.118. st. 2. KZ FBiH (Vrste
pravnih posljedica osude)
Na osobe koje izdravaju odgojnu mjeru upuivanja u odgojno-popravni dom ili
kaznu maloljetnikog zatvora primjenjuju se odredbe lana 112. KZ FBiH (Rad osuenih
osoba).
Evidencija o izreenim odgojnim mjerama (lan 109.)
Evidenciju o izreenim odgojnim mjerama vode nadleni organi socijalne zatite
na osnovu propisa koje donosi organ nadlean za poslove socijalne zatite u Federaciji
BiH.
Podaci o izreenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu, tuiteljstvu,
organima unutranjih poslova i organima socijalne zatite u vezi sa krivinim postupkom
koji se vodi protiv osoba kojima su izreene odgojne mjere.
2.c. Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (lan 106.)
Maloljetnom uinitelju krivinog djela kojem je izreena odgojna mjera ili
kazna maloljetnikog zatvora mogu se, pod uvjetima propisanim zakonom, izrei
mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko lijeenje (na slobodi), obavezno
lijeenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta.
Mjera bezbjednosti obaveznog lijeenja od ovisnosti ne moe se izrei uz
disciplinsku mjeru. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog lijeenja moe se izrei
87

odgojna mjera upuivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u toj ustanovi

moe osigurati lijeenje i time postii svrha te mjere bezbjednosti i mjera oduzimanja
predmeta.
OPE ODREDBE O IZVRENJU KRIVINOPRAVNIH SANKCIJA
Izvrenje kazne zatvora (lan 110.)
(1) Kazna zatvora i kazna maloljetnikog zatvora izvravaju se u zatvorenim,
poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdravanje kazne.
(2) Kazna dugotrajnog zatvora izvrava se u zatvorenim ustanovama za izdravanje
kazne.
Granice izvrenja kazni (lan 111. KZ FBiH)
Osoba prema kojoj se izvrava kazna liava se prava ili se ona ograniava u
pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se ostvarila
svrha pojedinih kazni.
Rad osuenih osoba (lan 112. KZ FBiH)
(1) Osoba osuena na kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetnikog
zatvora, koja je sposobna za rad, moe raditi ukoliko ona na to pristane.
(2) Ako osuena osoba trai ili pristane na rad, rad e joj se omoguiti.
(3) Rad osuene osobe treba biti koristan i usklaen sa savremenim nainom vrenja
iste vrste rada na slobodi, prema strunim i drugim sposobnostima osuenog.
Izvrenje kazne maloljetnikog zatvora (lan 113. KZ FBIH)
(1) Prema starijem maloljetniku, dok ne navri 18 godina ivota, kazna maloljetnikog
zatvora izvrava se u posebnim krivino-popravnim ustanovama za maloljetnike. Prema
osobi koja je navrila 18 godina ivota, ali nije navrila 23 godine ivota (mlaa
punoljetna osoba) kazna maloljetnikog zatvora se izvrava u posebnim ustanovama za
mlae punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju ustanove u kojoj se kazna izvrava
prema punoljetnim osobama, pri emu se osigurava da mlae punoljetne osobe ne dou
u kontakt sa starijim zatvorenicima. Prema osobi koja je navrila 23 godine ivota prije
kraja izdravanja kazne ostatak kazne se izvrava u krivino-popravnoj ustanovi za
odrasle.
(2) Prema mlaoj punoljetnoj osobi kazna se moe izvravati u kazneno-popravnoj
ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi zavretka njenog kolovanja ili
strunog osposobljavanja. Meutim, prema mlaoj punoljetnoj osobi kazna se ne moe
ni u kojem sluaju izvravati u krivino-popravnoj ustanovi za maloljetnike, ako bi to bilo
na koji nain bilo tetno za maloljetne osobe prema kojima se izvrava kazna
maloljetnikog zatvora u toj ustanovi.
(3) Izbor posla za osuenog maloljetnika vri se prema njegovim sposobnostima i
sklonostima za odreenu vrstu posla, radi strunog osposobljavanja, a prema
mogunostima koje postoje u krivino-popravnoj ustanovi za maloljetnike. Mlaoj
punoljetnoj osobi e se takoer omoguiti obrazovanje i struno osposobljavanje, bez
obzira na to izvrava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima
krivino-popravnih ustanova za odrasle osobe.
(4) Radno vrijeme osuenog maloljetnika odreuje se tako da mu se omogui kolovanje
i struno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fiziki odgoj i razonodu.
88

(5) Osueni maloljetnik moe biti uvjetno otputen s izdravanja kazne ako je izdrao
treinu kazne, ali ne prije nego to je proveo jednu godinu u krivinopopravnoj ustanovi. Za vrijeme uvjetnog otpusta sud moe odrediti odgojnu mjeru
pojaanog nadzora nadlenog tijela socijalne zatite. Za opoziv uvjetnog otpusta
primjenjuju se odredbe lana 46. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta).
(6) Maloljetni osuenik, osim u izuzetnim okolnostima, ima pravo odravati kontakte sa
svojom obitelji putem pisama i posjeta.
ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI
Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom (l 114.)
Osnov oduzimanja imovinske koristi sadran je u zakonskoj odredbi da niko
ne moe zadrati imovinsku korist pribavljenu izvrenjem krivinog djela. Korist
pribavljena izvrenjem krivinog djela oduzet e se sudskom odlukom kojom je utvreno
da je krivino djelo uinjeno pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Sud moe oduzeti korist pribavljenu izvrenjem krivinog djela i u odvojenom
postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zakljuak da je krivinim djelom korist
pribavljena, a vlasnik ili uivatelj nije u mogunosti dokazati da je korist pribavljena
zakonito.
Nain oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom(l 115.KZ)
Od uinioca e se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti, i svaka druga
imovinska korist pribavljena krivinim djelom. Ako oduzimanje nije mogue, uinilac
krivinog djela e se obavezati da plati novani iznos koji odgovara pribavljenoj
imovinskoj koristi.
Imovinska korist moe se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz
naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, pod uslovom da su ta lica znala ili su
mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivinim djelom.
Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike, oduzee se od njih ako ne
dokau da su kao naknadu dali punu vrijednost.
Kad je imovinska korist pribavljena krivinim djelom sjedinjena s imovinom
steenom na zakoniti nain, takva imovina moe biti predmet oduzimanja, ali u mjeri koja
ne premauje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivinim djelom.
Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivinim djelom, ili imovine u
koju je imovinska korist pribavljena krivinim djelom pretvorena ili imovine s kojom je
imovinska korist pribavljena krivinim djelom sjedinjena, mogu biti predmet mjera
navedenih u ovom lanu na isti nain i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena
krivinim djelom.
Zatita oteenog (lan 116. KZ F BIH)
Ako je oteenom u krivinom postupku dosuen imovinskopravni zahtjev,
sud e izrei lienje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosueni
imovinskopravni zahtjev oteenog.
Oteeni koji je u krivinom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva
upuen na parnini postupak, moe traiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti ako
pokrene parnini postupak u roku od est mjeseci od dana pravosnanosti odluke kojom
89

je upuen na parnini postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnanosti

odluke kojom je utvren njegov zahtjev zatrai namirenje iz oduzete vrijednosti.
Oteeni koji u krivinom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev moe
zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrenja svog zahtjeva pokrenuo
parnini postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima
imovinska korist, a najdalje u roku od dvije godine od pravosnanosti odluke o
oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnanosti odluke
kojom je utvren njegov zahtjev zatrai namirenje iz oduzete vrijednosti.

PRAVNE POSLJEDICE OSUDE

Nastupanje pravnih posljedica osude (lan 117. KZ FBiH)
Osude za odreena krivina djela mogu imati za pravnu posljedicu:
prestanak ili gubitak odreenih prava ili
zabranu sticanja odreenih prava.

a)
b)

Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivino djelo

uinitelju izreena novana kazna, sudska opomena ili uslovna osuda ili kad je
uinitelj osloboen od kazne.
Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po sili
zakona kojim su propisane.
Vrste pravnih posljedica osude (lan 118. KZ FBiH)
Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak odreenih
prava jesu:
a) prestanak vrenja odreenih poslova ili funkcija u organima vlasti, privrednim
drutvima ili u dr. pravnim licima;
b) prestanak zaposlenja ili prestanak vrenja odreenog zvanja, poziva ili zanimanja;
c) lienje odlikovanja.
Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreenih prava
jesu:
a) zabrana vrenja odreenih poslova ili funkcija u organima vlasti, trgovakim

drutvima ili u dr. pravnim licima;

b) zabrana sticanja odreenih zvanja, poziva ili zanimanja ili unapreenja u slubi;
c) zabrana sticanja odreenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela
vlasti.
Poetak i trajanje pravnih posljedica osude (lan 119. KZ FBiH)
Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnanosti presude. Dakle,
tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. npr. u zakonu o radu, kao pravna
posljedica osude, propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u sluaju osude
za krivino djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. Ili u sluaju dravnih slubenika i
namjetenika prestanak radnog odnosa u sluaju osude na kaznu zatvora preko 6
90

mjeseci. U ovim sluajevima radni odnos prestaje danom upuivanje lica na izdravanje
kazne zatvora.
Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreenih prava
traju najdue 10 godina od dana izdrane, oprotene ili zastarjele kazne, ako za
pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano krae trajanje.
Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude.
Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke
(lan 120. KZ FBiH)
Sud moe odluiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane vrenja
poziva, aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana njenog izricanja.
Sud moe odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u
zabrani sticanja odreenog prava kad proteknu 3 godine od dana izdrane,
zastarjele ili oprotene kazne.
Pri ocjeni hoe li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne
posljedice osude, sud e uzeti u obzir ponaanje osuenog poslije osude, njegovu
spremnost da naknadi tetu prouzrokovanu kriv. djelom i da vrati imovinsku korist
pribavljenu kriv. djelom, te druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost prestanka
primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude.
Prestanak pravne posljedice osude ne utie na prava treih lica koja se zasnivaju
na osudi.
REHABILITACIJA, AMNESTIJA, POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE
Rehabilitacija (lan 121. KZ FBiH)
Poslije izdrane, oprotene ili zastarjele kazne zatvora, kazne dugotrajnog
zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora, osuene osobe uivaju sva prava utvrena
ustavom, zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava, osim onih koja su im
ograniena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude.
Odredba stava 1. ovog lana primjenjuje se i na osobe na uslovnom otpustu, ako
njihova prava nisu ograniena posebnim propisima o uvjetnom otpustu s izdravanja
kazne zatvora.
Amnestija (lan 122. KZ FBiH)
a)
b)
c)
d)
e)

Amnestija je akt kojim se poimenino neodreenom krugu lica:

daje osloboenje od krivinog gonjenja (abolicija), ili
daje potpuno ili djelomino oslobaanje od izvrenja kazne, ili
zamjenjuje izreena kazna blaom, ili
odreuje brisanje osude ili
ukida odreena pravna posljedica osude.

Krug lica na koji se odnosi amnestija odreen je u aktu o amnestiji. Moe se

odnositi na kaznu zatvora, dugotrajnog zatvora i maloljetnikog zatvora, a ne moe na
vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. Amnestija se daje u formi zakona, to znai da je
daje zakonodavni organ. To praktino znai da se ne navode pojedinano lica nego se
oslobaaju sva lica optuena za npr. krivino djelo izbjegavanje vojne obaveze.
91

Amnestiju za kriv. djela propisana ovim i dr. zakonom FBiH moe dati Parlament
FBiH, a za kriv. djela propisana zakonom kantona skuptina kantona.
Pomilovanje (lan 123. i 124. KZ FBiH)
Pomilovanje je akt kojim se poimenino odreenim osobama:
a)
daje potpuno ili djelimino osloboaju od izvrenja kazne, ili
b)
zamjenjuje izreena kazna blaom, ili
c)
odreuje brisanje osude, ili
d)
ukidaju odreene pravne posljedice osude
e)
ukida ili odreuje krae trajanje sigurnosne mjere zabrana vrenja poziva,
aktivnosti ili funkcije.
Pomilovanje za krivina djela koja spadaju u nadlenost Federacije BiH
moe svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu posebnog
zakona. Dakle, domet pomilovanja je ui od amnestije, jer se odnosi na poimenino
odreena lica. Moe se dati po molbi osuenog lica ili njegovih srodnika i po
slubenoj dunosti. Pomilovanje se objavljuje u sl. novinama, a njime se ne utie na
prava treih osoba koja se zasnivaju na osudi.
BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (lan 125. KZ FBiH)
Zavisno od toga o kojoj se osudi radi, ona e se iz kaznene evidencije
izbrisati pod slijedeim uslovima i rokovima:
1)
sudska opomena ili osuda kojom je uinitelj osloboen kazne brie se ako
osuenik u roku od 1 godine od dana pravosnanosti presude ne uini novo krivino
djelo.
2)
uslovna osuda brie se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka
vremena provjeravanja osuenik ne uini novo krivino djelo.
3)
osuda na novanu kaznu brie se iz krivine evidencije po proteku roka od tri
godine od dana izvrene, zastarjele ili oprotene kazne, ako za to vrijeme osuenik
ne uini novo krivino djelo.
4)
osuda na kaznu zatvor/maloljetnikog zatvora do 1 godine brie se po proteku
roka od 5 godina od dana izdrane, zastarjele ili oprotene kazne, ako za to vrijeme
osuenik ne uini novo krivino djelo.
5)
osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine ovdje sud moe, na molbu osuenog,
odrediti da se izbrie ako je protekao rok od 5 godina od dana izdrane, zastarjele ili
oprotene kazne, a za to vrijeme osueni nije uinio novo krivino djelo. Prilikom
odluivanja o brisanju osude sud e voditi rauna o ponaanju osuenog poslije
izdrane kazne, o prirodi krivinog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od
znaenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude.
Ako je u toku roka za brisanje osude osueniku izreena kazna zatvora
preko tri godine, nee se brisati ni ranija ni kasnija osuda. Dakle, osuda na kaznu
zatvora preko 3 godine se ne brie!
Osuda se ne moe brisati iz krivine evidencije za vrijeme trajanja mjera
bezbjednosti.
Vie osuda iste osobe mogu se brisati iz krivine evidencije samo istovremeno i
to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda.
92

Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem, za brisanje nije bitna ta

nova kazna, ve ona iz pravosnane presude.
Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. Osude brie po slubenoj
dunosti organ unutranjih poslova nadlean za voenje kaznene evidencije. Ako
taj organ ne donese rjeenje o brisanju osude, osueno lice moe podnijeti molbu
sudu koji je donio odluku u prvom stepenu.
Kada je osuda brisana, u uvjerenju koje se izdaje graanima ta osuda se ne smije
pominjati.
Kod ovog instituta ima puno tehnikih operacija koje su propisana u ZKP.
KRIVINA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA
Krivino mogu biti odgovorna sva pravna lica, a ne mogu biti odgovorni drava,
entiteti, Brko distrikt, kanton, grad, opina i mjesna zajednica.
Odgovornost pravnog lica postoji ako je uinilac, fiziko lice, uinio krivino
djelo u ime, za raun ili u korist pravnog lica. Pravno lice je odgovorno i kada
uinilac za krivino djelo nije odgovoran. Pravno lice moe odgovarati i ako je
krivino djelo uinjeno prije poetka steajnog postupka ili u toku tog postupka.
U sluaju steaja, pravnom licu se ne moe izrei kazna ve samo mjera
bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se moe izrei mjera oduzimanja imovinske koristi
steene krivinim djelom.
Kazne za pravna lica su:
1. novana kazna (5.000-5.000.000 KM),
2. oduzimanje imovine (za KD 5 god. ili tea kazna), i
3. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u pretenom dijelu ili u cjelosti bila
koritena za injenje KD - Uz ovu kaznu, moe se izrei i kazna
oduzimanjaimovine).
Sud moe pravnoj osobi za krivino djelo izrei uvjetnu osudu umjesto novane
kazne. Uvjetnom osudom sud moe pravnoj osobi utvrditi novanu kaznu do
1.500.000 KM i ujedno odluiti da se ona nee izvriti ako pravna osoba, u roku
koji odredi sud, a koji ne moe biti krai od jedne ni dui od pet godina, ne bude
odgovorna za novo krivino djelo.
Mjere bezbjednosti za pravna lica su:
1. oduzimanje predmeta,
2. objavljivanje sudske presude,
3. zabrana obavljanja odreene privredne djelatnosti.
Pravne posljedice osude su: 1. zabrana rada na osnovu dozvole, ovlatenja ili
koncesije koje je izdala strana drava i 2. zabrana rada na osnovu dozvole, ovlaenja ili
koncesije koje su izdale domae institucije.

93

Dio I OPE ODREDBE

Glava I OSNOVNA NAELA KRIVINOG POSTUPKA
UVOD
ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVINIH POSTUPAKA
Osnovne forme krivinog postupka (bile) su:
1. Inkvizitorski postupak
2. Akuzatorski (optuni) postupak
3. Akuzatorsko-inkvizitorski (mjeoviti) postupak

1.

Inkvizitorski postupak
Ovaj postupak predstavlja, u stvari, uredovanje suda, i dijeli se na dva dijela:
1. Istraga i
2. Suenje

U toku postupka branitelji nisu postojali, ve se nastojalo da se od optuenog

iznudi priznanje na bilo koji nain, ukljuujui razne torture i muenja. Presuda, i to
osuujua, mogla se donijeti samo ako optueni prizna djelo ili ako postoje 2 svjedoka
koji su bili neposredni oevici dogaaja.
Kod suda (sudija inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije, ukljuivo i
funkcija gonjenja, jer tuitelja nije bilo. Odbrana de fakto nije postojala, a suenje se
svodilo samo na to da se, formalno, na osnovu dokaza prikupljenih u istrazi, donese
presuda.
2.

Akuzatorski (optuni) postupak

Akuzatorski postupak je najstarija forma krivinog postupka, koji je svoju formu

dobio u staroj Grkoj i Rimu, a trajno se zadrao u zemljama anglo-saksonskog pravnog
sistema (SAD, Velika Britanija, Australija, Kanada i dr.).
94

U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu grau, a ne sud.

Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici, da vodi rauna o
redoslijedu postupka, a posebno se brine da, eventualno, ne bude izveden neki
nezakonit dokaz. U tom postupku postoji mogunost da optueni bude ispitan kao
svjedok i to samo ako on to eli. Sam postupak ima karakter spora izmeu dvije strane,
a odluku o krivnji donosi porota. Nakon to porota donese odluku, pa npr. optuenog
oglasi krivim, sudija izrie krivinu sankciju. Ako porota objavi da optueni nije kriv, sud
oglaava da je optueni slobodan, ime se postupak zavrava. albenog postupka
nema.
3.

Akuzatorsko-inkvizitorski (mjeoviti) postupak

Ovaj mjeoviti krivini postupak je nastao uvoenjem znaajnog broja elemenata

akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi, i to tako to je prvo Francuska, poslije
francuske revolucije, preuzela brojne elemente akuzatorskog postupka iz Engleske,
nakon ega se ovaj krivini postupak proirio po cijeloj kontinentalnoj Evropi. U tom
postupku je zadrano tzv. inkvizitorsko naelo, koje podrazumijeva pravo suda da se
stara o utvrivanju istine, na nain da je i sud mogao pozivati svoje svjedoke, postavljati
pitanja i sl. Suenje se odvijalo tako da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuenog,
a tek nakon toga su stranke i branitelji imali priliku da postavljaju pitanja.
4.

Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mjeoviti) postupak

U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mjeoviti) postupak. U tom

postupku dominiraju akuzatorski elementi. Najvea promjena u naem aktuelnom
mjeovitom krivinom postupku, je ta to je voenje istrage preuzeo tuitelj (ranije je to
radio istrani sudija, kojeg ZKP vie ne poznaje), a uvedene su i druge novine, kao to
su izjanjenje o krivnji, sporazum o priznanju krivice i dr.
S tim u vezi, na krivini postupak je namjenjen da se utvrdi da li je optueni
uinio krivino djelo, pa ako se utvrdi da jeste, da mu se u skladu sa KZ FBiH
izrekne odgovarajua krivino-pravna sankcija.
U samom krivinom postupku postoje-uestvuju procesni subjekti i uesnici
u postupku i to:
Glavni procesni subjekti: 1. Sud, 2. Osumnjieni/optueni i 3. Tuitelj;
Sporedni procesni subjekti: 1. Oteeni, 2. Organ nadlean za pitanja soc.
staranja, i 3. Pravno/fiziko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist;
Uesnici u postupku: opunomoenici, svjedoci, vjetaci i dr. osobe;
Na ZKP, dakle, predstavlja mjeavinu kontinentalnog i anglo- saksonskog prava.
Polazei od tog koncepta, u zakonu su ugraena naela (principi) koji proimaju cijeli tok
postupka i na kojima se temelji sistem krivine procedure.
Osnovna naela se, praktino, odnose na osnovne pojmove krivinog
postupka i predstavljaju opta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi
krivinog postupka.
Veina naela je izriito predviena u samom zakonu, kao to su:
1. naelo zakonitosti (pravinog i zakonitog voenja kriv. postupka),
2. pretpostavka nevinosti,
3. in dubio pro reo,
4. ne bis in idem,
95

5. prava osobe liene slobode,

6. prava osumnjienog/optuenog,
7. pravo na odbranu,
8. upotreba jezika i pisma,
9. zakonitost dokaza,
10. pravo na odtetu i rehabilitaciju,
11. pouka o pravima,
12. pravo na suenje bez odlaganja,
13. jednakost u postupku,
14. slobodna ocjena dokaza,
15. naelo akuzatornosti (optuno naelo),
16. naelo legaliteta krivinog gonjenja,
17. naelo mutabiliteta
18. naelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja.

Neka od naela nisu posebno formulisana u zakonu, ali analizom niza

zakonskih odredaba proizilazi da postoje, kao to su npr. naela:
1. usmenosti,
2. javnosti,
3. kontradiktornosti,
4. neposrednosti itd.
Vezano za obavezu provoenja osnovnih naela krivinog postupka imamo
2 situacije (izuzeci):
1) kada provoenje nekog naela nekada nije mogue u punom kapacitetu, tj.
naelo nije mogue do kraja sprovesti - npr. u primjeni naela javnosti, jer
javnost moe biti iz nekih razloga iskljuena.
2) kada se provoenje nekog naela sukobljava sa nekim drugim naelom, pa
se ono provodi u mjeri koliko je to mogue - npr. raspravno naelo, prema
kojem su stranke i branilac ovlateni da prikupljaju dokaze, ogranieno je
inkvizitorskim naelom - pravom suda da takoer na suenju prikuplja dokaze,
poziva svjedoke i postavlja im pitanja.
1. PRINCIP ZAKONITOSTI - pravinog i zakonitog voenja krivinog postupka
(lan 2. ZKP-a)
Ovo je naelo predvieno i meunarodnim dokumentima: Meunarodni
protokol o graanskim i politikim pravima (MPGPP) i Evropska konvencija o ljudskim
pravima (EKLJP), odakle je preuzeto u na pravni sistem.
Ovo naelo znai da pravila utvrena u ZKP-u osiguravaju da niko nevin ne
bude osuen, a da se uinitelju krivinog djela izrekne krivino- pravna sankcija
pod uslovima koje predvia KZ FBiH i drugi zakoni u kojima su propisana krivina
djela, te da krivinopravnu sankciju moe uiniocu krivinog djela izrei samo
nadleni sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ZKP-u.
2. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (lan 3. stav 1)
Pretpostavka nevinosti znai da se svako smatra nevinim za krivino djelo
dok se pravosnanom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja.
96

Ovo naelo jeste ustavno naelo, a predvieno je i u meunarodnim

dokumentima (EKLJP, odakle je preuzeta i ugraena u na krivini postupak).
Treba naglasiti da presumpcija nevinosti vai tokom cijelog krivinog
postupka, sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu. Dakle, radi se o privremenoj
pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokae suprotno.
Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedee posljedice:
1)
osumnjieni/optueni ima pravo na odbranu, ali nije duan da se
brani, s tim da je duan odazvati se na poziv organa koji vodi krivini postupak,
dakle upustiti se u postupak.
2)
osumnjieni/optueni nije duan dokazivati svoju nevinost, jer teret
dokazivanja njegove krivnje lei na suprotnoj strani, dakle na tuiocu.
3)
sud mora donijeti oslobaajuu presudu ne samo kad je uvjeren u
nevinost optuenog, ve i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju.
Dakle, u sumnji, sud mora ii u korist optuenog (in dubio pro reo).
Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnanom sudskom presudom,
kojom se optueni oglaava krivim, moe osporiti pretpostavka nevinosti. Dakle,
drugi dravni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima, niti sud moe raspravljati o
ovom pitanju izvan krivinog postupka, odn. drugom vrstom odluke (npr. rjeenjem).
Moe samo presudom.
Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju
krivnje od strane optuenog ili na sporazumu o priznanju krivnje.
U tom sluaju e sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato slobodno.
U vezi ovog naela treba jo dodati da danas vrlo esto imamo pisanja u tampi koja ne
odgovaraju onome to predvia ovo naelo, jer je sudska praksa davno zauzela stav da je
prikazivanje osumnjienog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvrioca
krivinog djela suprotno pretpostavci nevinosti. Novinari, nasuprot tome, esto navode da je
osumnjiena odn. optuena osoba poinila krivino djelo, umjesto da se iznose samo injenice,
(npr. protiv NN osobe u toku istrani postupak zbog odre.kd).

3. NAELO IN DUBIO PRO REO (lan 3. stav 2.)

Sumnju u pogledu postojanja injenica koje ine obiljeja krivinog djela ili
injenica o kojima ovisi primjena neke odredbe krivinog zakonodavstva, sud
rjeava presudom na nain koji je povoljniji za optuenog (in dubio pro reo - u
sumnji u korist optuenog).
Ovo naelo se, dakle odnosi samo na odlune (pravno relevantne, bitne)
injenice, a to su one injenice od kojih zavisi primjena neke zakonske odredbe.
Takoer, to su one injenice na koje se zakon neposredno oslanja, koje
predstavljaju obiljeje bia nekog krivinog djela (def. u smislu pravne kvalifikacije).
Skup odlunih injenica predstavlja injenino stanje. injenino stanje se
nalazi samo u sudskoj odluci presudi! Inae, svaka rije u zakonskom tekstu je
pravni pojam, nema injeninih pojmova!
Shodno ovom naelu, svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne
injenice mora se odraziti, tj. cijeniti, u korist optuenog, pa e sud donijeti
oslobaajuu presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuenog, ve i onda
kad nije dokazana njegova krivnja.
Naelo in dubio pro reo, u sebi, dakle, sadri dva pravila:

97

Prvo pravilo se odnosi na injenice koje idu na tetu optuenog - one

moraju biti utvrene sa potpunom sigurnou. Ako postoji sumnja u odnosu na te
injenice, one se ne mogu uzeti kao utvrene, tj. smatraju se neutvrenim.
2)
Drugo pravilo se vee uz injenice koje idu u korist optuenog - ove se
injenice uzimaju za utvrene ak i onda ako su samo vjerovatne, tj. ako se
sumnja u njihovo postojanje, pa ak i onda ako je postojanje injenica na tetu
optuenog vjerovatnije.
1)

4. NAELO NE BIS IN IDEM - ne dva puta o istoj stvari (lan 4.)

Niko ne moe biti ponovno suen za djelo za koje je ve bio suen i za koje
je donesena pravosnana sudska odluka. I ovo naelo ima svoje uporite u
meunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP.
U praktinom postupanju, u ovakvoj situaciji, a zavisno od faze postupka, sud e
donijeti presudu kojom se optuba odbija ili e donijeti rjeenje o obustavi postupka.
Naelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova, a to su:
1. da je krivini postupak ve voen protiv odreene osobe i za odreeno djelo.
Pri tome se misli na djelo, odn. dogaaj zbog kojeg se sudi, a ne na krivino
djelo propisano zakonom, jer bi u suprotnom, tuilac mogao da vie puta
prekvalifikuje krivino djelo i pokree postupke. (Npr. ako u jednom dogaaju u
kojem je jedna osoba bila napadnuta metalnom ipkom i zadobila povrede opasne po
ivot, tuilac napadaa optui za kriv. djelo teke tjelesne povrede, nakon
pravosnanosti presude ne moe se predomisliti i optuenog, u odnosu na kojeg je
ve donesena pravosnana presuda, nakadno optuiti za kriv. djelo pokuaja
ubistva.)
2. da je donesena pravosnana sudska odluka u tom krivinom predmetu - ovdje
dolaze u obzir presude i rjeenja koja stupaju na pravnu snagu, dakle odluke koje
znae da je pravna stvar res iudicata (presuena stvar), jer ne postoje redovni
pravni lijekovi, odn. stranke su iscrpile takve lijekove ili su propustile zakonski rok za
njihovo ulaganje.
Vano je rei da se ovo naelo ne moe primjenjivati u sluaju kada djelo inicira i
prekrajni i krivini postupak, pa da se osoba protiv koje je pravosnano okonan
prekrajni postupak i u kojem mu je npr. izreena neka novana kazna, poziva na ovo
naelo. Mogue je jedino da se u tom sluaju ta izreena novana kazna u prekrajnom
postupku, u skladu sa lanom 57. stav 2., urauna u kaznu izreenu za krivino djelo,
ija obiljeja obuhvataju i obiljeja prekraja.
Obrnuto, u sluaju brzog okonanja krivinog postupka, neokonani prekrajni
postupak e se obustaviti.
Ovdje je vano naglasiti da se na ovo naelo moe pozivati samo osoba na
koju se ranija presuda odnosi, a ne i neka druga osoba, koja nije bila obuhvaena
tom presudom.
5. NAELO PRAVA OSOBE LIENE SLOBODE (lan 5.)
Uslov za lienja slobode neke sobe je odreeni stepen sumnje uz koji se
vee postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor. Dakle, lienje slobode je
mogue samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni:
98

1. postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvrila neko odreeno krivino djelo, uz

2. postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle, policijski organ nije ovlaten svaku

sumnjivu osobu liiti slobode, ve samo onu osumnjienu osobu protiv koje se
moe odrediti pritvor).
Prilikom lienja slobode osobu lienu slobode treba upoznati sa procesnim
garancijama i pravima koja joj pripadaju, a to su:
1. pravo na obavjetenje o razlozima lienja slobode, gdje se podrazumjeva:
a)
postojanje osnova sumnje da je osoba izvrila odreeno krivino djelo,
b)
postojanje nekog od pritvorskih osnova.
2. pravo vezano uz pouku o pravu na utnju lice lieno slobode nije duno dati
iskaz, niti odgovarati na postavljena pitanja.
3. pravo osobe liene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru, te da e joj
se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u
mogunosti podmiriti trokove odbrane.
4. pravo pomenute osobe da porodica, konzularni slubenik strane drave ili druga
osoba koju odredi, budu obavijeteni o njenom lienju slobode.
6. NAELO PRAVA OSUMNJIENOG/OPTUENOG PRILIKOM PRVOG
ISPITIVANJA (lan 6.)
Prava osumnjiene/optuene osobe, prilikom njenog prvog ispitivanja su
slijedea:
1. Osumnjieni ve na prvom ispitivanju mora biti obavijeten o djelu za koje se
tereti i o osnovama sumnje protiv njega, te da njegov iskaz moe biti koriten
kao dokaz protiv njega. To je injenini i zakonski opis djela (najee iz naredbe o
sprovoenju istrage). Ova obavjetenja se moraju dati prije poetka ispitivanja i
moraju se zabiljeiti u zapisnik o ispitivanju.
2. Osumnjienom/optuenom se mora omoguiti da se izjasni o svim injenicama
i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve injenice i dokaze koji mu idu
u korist (in favorem). Ovo je zapravo pravo osumnjienog/optuenog da bude ispitan
i tako, prije donoenja odluke, objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na
teret. Pomenuto pravo egzistira u toku cijelog krivinog postupka.
3. Osumnjieni/optueni nije duan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na
postavljena pitanja. Ovo pravo se oznaava kao pravo na utnju. (nemo
prodere se ipsum)
Pouka o pravu na utnju mora biti data izriito, a obavjetenje se treba zabiljeiti u
zapisnik o ispitivanju. U sluaju da je postupljeno protivno ovim zakonskim
odredbama, na takvom iskazu se ne moe zasnivati sudska odluka. Odbijanje
davanja iskaza ne moe se uzeti kao oteavajua okolnost. Ukoliko se
osumnjieni/optueni odlui na davanje iskaza, on nije duan dati istinit iskaz, to
znai da za svoj iskaz krivino ne odgovara ako se utvrdi da je iskaz laan.
Osumnjieni/optueni bie krivino odgovoran za krivino djelo lanog prijavljivanja,
ako izae iz granica svoje odbrane i svjesno lano tereti drugu osobu da je uinila
krivino djelo, a zna da ta osoba nije izvrilac.
Osoba koja je neopravdano osuena za krivino djelo ili je bez osnova liena
slobode, ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu tete iz budetskih sredstava,
kao i druga prava utvrena zakonom.
99

7. NAELO PRAVA NA ODBRANU (lan 7.)

Osumnjieni/optueni ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu
odbranu) ili uz strunu pomo branioca koga sam izabere (pravo na formalnu ili
strunu odbranu). Branilac moe predlagati samo one dokaze i preduzimati samo
one procesne radnje koje idu u korist osumnjienog/ optuenog. (tako npr. branilac
ne moe odustati od ve izjavljene albe bez posebnog ovlatenja-punomoi
optuenog.)
Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeuje se u toku cijelog krivinog
postupka, a postoji ve od trenutka lienja slobode, odn. od prvog ispitivanja.
U zakonom odreenim sluajevima osumnjienom/optuenom mora se
postaviti branilac, ako sam ne uzme branioca. Ovo je institut obligatorne strune
odbrane, kada osumnjieni/optueni mora imati branioca. To su slijedei sluajevi,
odnosno faze postupka:
1. ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjiena za krivino djelo za koje se moe
izrei kazna dugotrajnog zatvora, i to ve prilikom prvog ispitivanja.
2. prilikom izjanjenja o prijedlogu za odreivanje pritvora,
3. nakon podizanja optunice za krivino djelo za koje se moe izrei kazna zatvora
od 10 godina ili tea kazna, kada optueni mora imati branioca u vrijeme
dostavljanja optunice.
4. ako sud utvrdi da je to, zbog sloenosti predmeta ili mentalnog stanja
osumnjienog/optuenog, u interesu pravde.
Ako osumnjieni/optueni, u sluajevima obavezne strune odbrane, ne uzme
sam branioca, ili mu branioca ne angauju bliski srodnici, branioca e mu postaviti sud.
U ovom sluaju, osumnjieni/optueni ima pravo na branioca do pravomonosti presude,
a ako je izreena kazna dugotrajnog zatvora, i u postupku po pravnom lijeku.
U sluaju postavljanja branioca po slubenoj dunosti, osumnjieni/
optueni e se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predoene liste. Ukoliko
osumnjieni/optueni sam ne izabere branioca sa predoene liste, branioca e mu
postaviti sud.
Osumnjienom/optuenom se mora osigurati dovoljno vremena za
pripremanje odbrane. Ako vrijeme nije propisano, ono se odreuje u svakom
konkretnom sluaju, u zavisnosti od sloenosti predmeta i linosti izvrioca. Ovdje se ne
radi samo o pravima optuenog, ve i o pravima advokata, pa ako iz nekog razloga
optueni mora promijeniti advokata, novi branilac mora dobiti adekvatno vrijeme da se
upozna sa predmetom.
8. UPOTREBA JEZIKA I PISMA (l. 8. i 9.)
U krivinom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik, a slubena pisma su
latinica i irilica. Krivini postupak se vodi na jednom od slubenih jezika i pisama.
Stranke, svjedoci i ostali uesnici u postupku imaju pravo sluiti se maternjim jezikom ili
jezikom koji razumiju. Ako osoba ne razumije jedan od slubenih jezika, osigurat e se
usmeno prevoenje onoga to ona, odn. drugi iznose, kao i isprava i dr. pisanog
dokaznog materijala, od strane sudskog tumaa.
9. ZAKONITOST DOKAZA (lan 11.)
100

Za krivini postupak od znaaja su samo zakoniti dokazi, jer se samo na takvim

dokazima moe zasnivati sudska presuda.
Zabranjeno je od osumnjienog, optuenog ili bilo koje druge osobe koja
uestvuje u postupku, pribavljati dokaze iznuivanjem priznanja ili kakve druge
izjave. Na ovim se dokazima ne moe zasnivati sudska odluka. (DOKAZI KOJI SU
DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAIN)
Sud ne moe zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim
povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i meunarodnim
ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su
pribavljeni bitnim povredama kriv. postupka (NEZAKONITI DOKAZI).
10. PRAVO NA ODTETU I REHABILITACIJU (lan 12.)
Osoba koja je neopravdano osuena za krivino djelo ili je bez osnova liena
slobode ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu tete iz budetskih sredstava, kao
i druga prava utvrena zakonom.
11. NAELO POUKA O PRAVIMA (lan 13.)
Opa je obaveza suda, tuioca i drugih organa koji uestvuju u postupku,
pouiti osumnjienog/optuenog i druge uesnike u postupku o pravima koja im
po zakonu pripadaju i o posljedicama proputanja odreene radnje. Pouka se
odnosi na svakog uesnika u postupku, a ne samo na osumnjienog/optuenog, a daje
se onda kada bi pomenute osobe iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili
se iz neznanja ne bi koristile svojim pravima. (Npr. pouka o povraaju u prijanje stanje, ili
pouka oteenom i podnosiocu prijave u sluaju donoenja naredbe o nesprovoenju istrage)

Data pouka se mora zabiljeiti. Propust u davanju pouke se uzima kao relativno
bitna povreda odredaba krivinog postupka i predstavlja razlog za ulaganje albe.
12. PRAVO NA SUENJE BEZ ODLAGANJA (lan 14.)
Osumnjieni/optueni ima pravo da u najkraem razumnom roku bude
izveden pred sud i da mu bude sueno bez odlaganja, a najkasnije u roku od jedne
godine od dana potvrivanja optunice.
Ovo predstavlja izraz prava na pravino suenje (lan 5. EKLJP).
Sud je duan da postupak provede bez odugovlaenja i onemogui svaku
zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje uestvuju u postupku.
Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkrae nuno vrijeme.
13. NAELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (lan 15.)
Sud, tuilac i drugi organi koji uestvuju u postupku duni su s jednakom
panjom da ispituju i utvruju kako injenice koje terete osumnjienog/optuenog,
tako i one koje im idu u korist.
Sud je duan stranke i branitelje tretirati na jednak nain i svakoj strani pruiti
jednake mogunosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvoenju na glavnoj
raspravi.
Na ovaj nain se dolazi do materijalne istine u krivinom postupku!!!
101

Ova dunost odnosi se na injenice koje su pravno relevantne za konkretni

krivini predmet, a to su one vezane uz:
1. zakonska obiljeja kriv. djela,
2. saizvrilatvo i sauesnitvo,
3. krivinu odgovornost izvrioca,
4. izricanje odgovarajue krivinopravne sankcije i dr.
Ovim naelom se uvodi standard jednakog obzira, i to u toku cijelog
krivinog postupka.
Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeuje se
slijedeim rjeenjima:
1. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze;
2. svjedoci i vjetaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o direktnom,

unakrsnom i dodatnom ispitivanju;

3. prilikom izvoenja dokaza ije je izvoenje naredio sudija, odnosno vijee, sud e

ispitati svjedoka, a nakon toga e dozvoliti i strankama i braniocu da postavljaju

pitanja;
4. dunost je sudije, odnosno predsjednika vijea, da se stara za svestrano
pretresanje predmeta, utvrivanja istine i otklanjanje svega to odugovlai
postupak, a ne doprinosi razrjeenju stvari;
5. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predloile stranke i
branilac, ve i dokazi ije je izvoenje naredio sud ex officio;
Kad je rije o tuiocu, njegova je obaveza da utvruje kako injenice koje
terete osumnjienog/optuenog, tako i injenice koje mu idu u korist. To je moralna
i zakonska obaveza, koja postoji u toku cijelog krivinog postupka, i koju tuilac ima kao
dravni organ, a ne kao stranka u postupku.
Ovo naelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko
naelo (sueno je u odnosu na raniji ZKP, pa zato kaemo da je modificirano).
14. NAELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (lan 16.)
Sud, tuilac i drugi organi koji uestvuju u krivinom postupku, kada
ocjenjuju postojanje ili nepostojanje injenica, nisu vezani niti ogranieni
posebnim formalnim dokaznim pravilima, koja bi unaprijed odreivala vrijednost
pojedinih dokaza.
To znai da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed odreena, ni
kvalitativno, niti kvantitativno (kao to je to bio sluaj u npr. rimskom pravu)
Naelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku krivinog postupka i
odnosi se na sve odluke donesene u krivinom postupku.
Pri tome, treba naglasiti da je obaveza suda da, prilikom donoenja presude,
savjesno, primjenom pravnih, logikih i psiholokih metoda, ocijeni svaki dokaz
pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima, te da na osnovu takve ocjene izvede
zakljuak o tome da li neka injenica postoji ili ne postoji.
Slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivinom predmetu zahtijeva
obrazloenje, kako svakog dokaza pojedinano, tako i svih dokaza zajedno. Na
osnovu tog obrazloenja slobodna ocjena dokaza se moe sagledati u eventualnom
drugostepenom postupku, jer se u obrazloenju presude iznosi na osnovu ega se
102

uzima da je neka injenica dokazana, odnosno da nije dokazana, te nain na koji se

dolo do takvog zakljuka.
NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju, a na glavnom pretresu izvode. Utvreno
injenino stanje moe biti sadrano samo u presudi.

15. NAELO AKUZATORNOSTI (OPTUNO NAELO) (lan 17.)

Krivini postupak se moe pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tuioca.
To, dakle znai da krivini postupak ne moe pokrenuti niti voditi:

sud po slubenoj dunosti,

privatni tuilac,

oteeni kao tuilac (kako je bilo predvieno ranijim ZKP-om).

Usvajanjem ovog principa, razdvojene su tri osnovne funkcije u krivinom
postupku i povjerene razliitim subjektima:
1) funkcija krivinog gonjenja - koja je po ovom zakonu povjerena tuiocu,
2) funkcija odbrane - koju ostvaruje osumnjieni/optueni, sam ili uz pomo
branioca i
3) funkcija presuenja koju, logino, vri sud.
Takoer, prihvatanje ovog principa ima i sljedee posljedice:
1. sud ne pokree i ne vodi krivini postupak po slubenoj dunosti, tj. bez zahtjeva
tuioca,
2. krivini postupak dobiva karakter spora izmeu dvije strane (tuioca i
osumnjienog/optuenog) pred sudom, i
3. krivini postupak se moe voditi samo protiv one osobe i samo za ono krivino
djelo koje tuilac u optunici oznai.
Za sva krivina djela predviena u KZ FBiH gonjenje se preduzima po
slubenoj dunosti.
Napomena: Ovo naelo prema svojoj definiciji ima tano odreeno znaenje i nikako se ne
moe tumaiti da je kod nas isto akuzatorski postupak. Na krivini postupak je mjeoviti
(akuzatorsko-inkvizitorski) postupak, jer sud ima ovlatenja da poziva svoje svjedoke i vjetake i
dr.

16. NAELO LEGALITETA KRIVINOG GONJENJA (lan 18.)

Tuilac je duan preduzeti krivino gonjenje ako postoje dokazi da je
uinjeno krivino djelo, osim ako zakonom nije drugaije propisano, bez obzira na
njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivino gonjenje.
Vezano za primjenu ovog naela, moraju se ispuniti 3 pretpostavke:
1.

moraju postojati dokazi da je izvreno krivino djelo. Trai se

postojanje odreenog stepena sumnje da je izvreno krivino djelo. Tuilac je duan
preduzeti krivino gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvreno krivino djelo.
2.
ne smiju postojati zakonske smetnje za krivino gonjenje, kao to su
amnestija, pomilovanje, zastara krivinog gonjenja i dr.
103

3.

da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta krivinog gonjenja, koji

podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti) krivinog
gonjenja, koji nisu proizvoljni, ve su propisani su za:
1) krivina djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet uinioca),
2) krivina djela ije se krivino gonjenje moe ustupiti stranoj dravi,
3) krivina djela u kojima e gl. tuilac dati imunitet svjedoku, i
4) laka krivina djela iji su izvrioci maloljetne osobe.

Naelo oportuniteta, dakle, naruava naelo legaliteta i znai pravo tuioca

da ne preduzme krivino gonjenje, iako postoje zakonski uslovi za gonjenje, ako to
nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru. Kontrola mogueg
neopravdanog odustanka tuioca od kriv. gonjenja ostvaruje se, izmeu ostalog, pravom
oteenog da podnese pritubu Uredu tuioca.
17. NAELO MUTABILITETA
Pod naelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tuioca da odustane od
zapoetog krivinog gonjenja sve do zavretka glavnog pretresa, a u II st.
postupku pred vijeem apelacionog odjeljenja kada je to predvieno zakonom
(situacija kada doe do ukidanja I.st. presude pa II.st. sud otvori pretres).
Ako tuilac u toku postupka doe do zakljuka da ne postoje stvarni ili
pravni osnovi za dalje krivino gonjenje, tada on moe da odustane od krivinog
gonjenja.
Do podizanja optunice, tuilac odustaje od krivinog gonjenja, odn.
obustavlja istragu donoenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi:
1. da djelo koje je uinio osumnjieni nije krivino djelo, ili
2. da nema dovoljno dokaza da je osumnjieni uinio krivino djelo, ili
3. da je djelo obuhvaeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom, ili postoje druge
smetnje koje iskljuuju krivino gonjenje.
U sluaju obustave istrage, tuilac je duan o tome obavijestiti oteenog, koji ne
moe uloiti albu, ve ima pravo da, u roku od 8 dana, podnese pritubu uredu tuioca.
Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjieni
uinio krivino djelo, tuilac ima mogunost i pravo da ponovo otvori istragu u toj
pravnoj stvari, ako doe do novih dokaz!
Tuilac moe odustati od krivinog gonjenja i nakon podizanja optunice, pri
emu nastaju slijedee posljedice:
a) ako je tuilac od krivinog gonjenja odustao nakon podizanja optunice, a
prije poetka glavnog pretresa (povlaenje optunice), sud e rjeenjem
obustaviti postupak. U tom sluaju, ako je tuilac optunicu povukao prije
potvrivanja, za to mu nije potrebna niija saglasnost; ali ako je to uinio poslije
potvrivanja optunice, a prije poetka glavnog pretresa, potrebna mu je
saglasnost SPS-a.
b) ako je tuilac od krivinog gonjenja odustao u toku glavnog pretresa,
(odustajanje od optunice), sud e donijeti presudu kojom se optuba
odbija. Dakle, prije zapoetog glavnog pretresa postupak se obustavlja
rjeenjem, a nakon toga presudom.
c) ako je tuilac od krivinog gonjenja odustao pred albenim vijeem (kad
vijee apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I. st. presude i odravanju
104

pretresa pred II. st. sudom), primjenjuju se odredbe o odustajanju tuioca od

optunice u toku glavnog pretresa, tj. sud e donijeti presudu kojom se
optuba odbija.
Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optueni nalazi u
pritvoru.
Poseban sluaj odustajanja od krivinog gonjenja je kod davanja imuniteta
svjedoku, kada glavni tuilac, odlukom, svjedoku daje imunitet od krivinog
gonjenja i na taj nain u potpunosti odustaje od gonjenja po tom osnovu, bez
mogunosti za ponovno otvaranje istrage, tj. krivinog gonjenja. Imunitet svjedoka
ne predstavlja i apsolutni imunitet od krivinog gonjenja, jer svjedok koji da iskaz pod
imunitetom moe biti krivino gonjen za okolnosti koje bi dovele do njegovog krivinog
gonjenja, a koje nisu obuhvaene ovim imunitetom, kao i u sluaju davanja lanog
iskaza.
Kako bi se sprijeila mogua zloupotreba prava tuioca da odustane od krivinog
gonjenja, zakon predvia ponavljanje postupka na tetu optuenog ako je doneena
presuda kojom se optuba odbija zbog odustanka tuioca, a dokae se da je do ovog
odustanka dolo zbog krivinog djela korupcije ili krivinog djela protiv slubene i druge
dunosti tuioca!!! (OVO JE JEDINI SLUAJ KADA JE MOGUE PONAVLJANJE
POSTUPKA NA TETU OPTUENOG). Uslov za ovo ponavljanje postupka na tetu
optuenog je postojanje pravosnane presude kojom je ovo dokazano. U sluaju da je
tuitelj, eventualno, umro, vodie se dokazni postupak kojim e se to krivino djelo (kriv.
djelo korupcije, tj. kriv. djelo protiv slubene i druge dunosti tuioca tuioca) dokazivati.
Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja, ali zbog slinosti
te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazloiti. To je sluaj kad tuilac
odlui da ne sprovede istragu, tj. kada donese naredbu o nesprovoenju istrage,
to u stvari ne predstavlja odustajanje od krivinog gonjenja, jer takvo gonjenje
nije ni zapoeto.
Naredbu o nesprovoenju istrage tuilac e donijeti u sljedeim
sluajevima:
a) ako je iz krivine prijave i prateih spisa oigledno da prijavljeno djelo nije krivino
djelo,
b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba uinila krivino djelo,
c) ako je nastupila zastarjelost, ako je djelo obuhvaeno amnestijom, odn.
pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje.
Kada se govori o naelu mutabiliteta, treba spomenuti i princip imutabiliteta
koji znai nemogunost odustajanja od krivinog gonjenje i povlaenja/odustajanja od
optunice, bez obzira na kasnije elje tuioca. Postupak se mora provesti do kraja.
Ovaj princip u primjeni je u nekim od zemalja zapadne Evrope.
18.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (lan 20.)
U vezi prethodnih pitanja treba, prije svega, naglasiti da je to sporedni
predmet krivinog postupka i da je za rjeavanje tog pitanja nadlean sud u nekom
drugom postupku (npr. parninom, vanparninom), odnosno neki drugi dravni
organ (npr. upravni organ).

105

Prema tome, prethodna pitanja su pitanja graanskog ili upravnog prava, a u

krivinom postupku postaju prethodna kad od njihovog rjeenja zavisi primjena krivinog
zakona.
Prethodna pitanja su samo pravna pitanja, to znai da to ne mogu biti
procesna ili injenina pitanja.
Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u krivinom
postupku, sud koji sudi u krivinom postupku moe postupiti na 2 naina:
a) sud moe samostalno odluiti o prethodnom pitanju po pravilima
dokazivanja u krivinom postupku. Tada odluka suda po prethodnom
pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivinom predmetu u kome se
raspravljalo o pomenutom pitanju. Iz navedenog razloga, odluka o prethodnom
pitanju se unosi u obrazloenje presude, ona ne dobiva klauzulu pravosnanosti i
ne obavezuje nadleni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti nain.
b) sud moe da zastane sa krivinim postupkom i saeka da to pitanje rijei
sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadleni organ. (npr. da sud u
parninom postupku odlui o vlasnitvu na nekoj stvari). Pri tome treba naglasiti
da odluku koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ, ne
moe promijeniti sud u krivinom postupku. Ali, sud nije vezan takvom odlukom u
pogledu ocjene da li je izvreno odreeno krivino djelo, jer se o pitanju postojanja
krivinog djela raspravlja samo po pravilima krivnog postupka.
POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (lan 19.)
Kad je propisano da pokretanje krivinog postupka ima za posljedicu
ogranienje odreenih prava, to znai da te posljedice, ako Zakonom nije
drugaije odreeno, nastupaju potvrivanjem optunice.
Ako se radi o krivinim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili
novanom kaznom kao glavnom kaznom, ove posljedice nastupaju od dana kad je
donesena osuujua presuda, bez obzira na to je li postala pravosnana.

Glava II ZNAENJE IZRAZA (lan 21.)

a) OSUMNJIENI je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je poinila krivino djelo,
b) OPTUENI je osoba protiv koje je jedna ili vie taaka u optunici potvrena,
c) OSUENI je osoba za koju je pravosnanom odlukom utvreno da je krivino
odgovorna za odreeno krivino djelo,
d) SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK je sudija koji postupa u toku istrage u
sluajevima kada je to propisano ovim zakonom,
e) SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUANJE je sudija koji postupa nakon podizanja
optunice u sluajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlatenja koja
pripadaju sudiji za prethodni postupak,
f) STRANKE su tuilac i osumnjieni, odnosno optueni,
g) OVLATENA SLUBENA OSOBA je ona osoba koja ima odgovarajua ovlatenja
unutar Granine policije BiH (ranije Dravne granine slube), policijskih organa
Federacije, sudske policije, kao i carinskih organa, organa finansijske policije, poreskih
organa i organa vojne policije, kao i struni saradnici, odnosno istraitelji tuiteljstva koji
rade po ovlatenjima tuioca
h) OTEENI je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeeno ili ugroeno
krivinim djelom,
106

i) PRAVNE OSOBE su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH, ukljuujui:

korporacije, preduzea, udruenja i ortakluke i druge pravne osobe,
j) ISTRAGA obuhvata aktivnosti poduzete od tuioca ili ovlatene slubene osobe u
skladu s ovim zakonom, ukljuujui prikupljanje i uvanje izjava i dokaza,
k) UNAKRSNO ISPITIVANJE je ispitivanje svjedoka i vjetaka od stranke, odnosno
branioca koja nije pozvala tog svjedoka, odnosno vjetaka,
l) DIREKTNO ISPITIVANJE je ispitivanje svjedoka i vjetaka od stranke, odnosno
branioca, koja je pozvala tog svjedoka, odnosno vjetaka,
m) OSNOVANA SUMNJA je vii stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima
koji upuuju na zakljuak da je izvreno krivino djelo i da je odreena osoba izvrila
krivino djelo,
n) ZABILJEKE i SPISI su slova, rijei ili brojke ili njihov ekvivalent zapisane
rukopisom, otkucane pisaom mainom, odtampane, fotokopirane, fotografirane,
zabiljeene magnetskim impulsima, mehaniki ili elektronski ili nekim drugim oblikom
sakupljanja podataka,
OSNOVI SUMNJE (nema u znaenjima izraza, ali predstavlja):Oblik vjerovatnosti
koji se temelji na odreenim okolnostima i koji ukazuje na mogunost postojanja
kriv. djela i neke osobe kao mogueg uinitelja

Glava III - PRAVNA POMO I SLUBENA SARADNJA

Obaveza pruanja pravne pomoi i slubene saradnje (lan 22.)
(1) Svi sudovi u Federaciji duni su da prue pravnu pomo sudu koji vodi postupak.
(2) Svi organi vlasti u Federaciji duni su slubeno saraivati sa sudovima, tuiteljem i
drugim organima koji uestvuju u krivinom postupku.
Pruanje pravne pomoi i slubene saradnje (lan 23.)
(1) Sud e uputiti zahtjev za pruanje pravne pomoi, odnosno za slubenu saradnju
nadlenom sudu odnosno organu vlasti.
(2) Pruanje pravne pomoi i slubena saradnja provode se bez naknade.
(3) St. 1. i 2. ovog lana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tuitelj uputio prema
tuilatvu ili drugim organima vlasti u Federaciji.

Glava IV - NADLENOST SUDA

STVARNA NADLENOST (lan 24.)
Pod pojmom stvarne nadlenosti podrazumijeva se ovlatenje suda:
a) da odluuje o odreenoj vrsti predmeta, ili
b) da preduzima odreene vrste procesnih radnji, ili
c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom.

Pravila o stvarnoj nadlenosti dijele krivine predmete izmeu sudova

razliitog ranga (npr. opinskih i kantonalnih). Stoga, propisi o stvarnoj nadlenosti
uvijek garantiraju graanima da e im za odreena krivina djela suditi sud odreenog
ranga.
Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadlenost.
107

Ako je presudu donio sud nieg ranga umjesto sud vieg ranga (opinski
umjesto kantonalnog) uinjena je bitna povreda odredaba krivinog postupka.
SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLENOST) (lan 25.)
Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadlenosti, tj. utvrditi
ko e u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija pojedinac, vijee,
predsjednik vijea, predsjednik suda i dr.), mora se prvo izvesti pravni zakljuak o
kojem se krivinom djelu radi.
Ovaj zakljuak sud izvodi na temelju injeninog opisa iz optunice, a ne na
osnovu kvalifikacije krivinog djela iz optunice, jer sud nije vezan tom
kvalifikacijom. Dakle, u procjeni da li e u nekom predmetu suditi sudija pojedinac
ili vijee, bitno je koje su injenice i okolnosti navedene u tom opisu, jer na
osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se krivinom djelu radi. Kada sud to utvrdi,
odluie o tome ko e suditi.
Tako, u prvom stepenu sudi:
a) vijee krivinog odjeljenja suda, sastavljeno od trojice sudija.
b) sudija pojedinac za krivina djela s propisanom kaznom zatvora do 10 godina ili
novanom kaznom kao glavnom kaznom.
Ako se na glavnom pretresu pokae potrebnim da umjesto sudije pojedinca
sudi vijee (npr. prije poetka glavnog pretresa pogreno ocijenjeno da se radi o
krivinom djelu za koje je zaprijeena kazna zatvora do 10 godina, a radi se o teem
krivinom djelu), treba formirati vijee i glavni pretres poeti ponovo. U suprotnom,
ako tako ne bi bilo postupljeno, to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivinog
postupka, jer sud nije bio propisno sastavljen.
Mogua je i suprotna situacija (da je prije poetka glavnog pretresa pogreno
ocijenjeno da se radi o krivinom djelu za koje treba da sudi vijee, a na glavnom
pretresu se zakljui da se radi o krivinom djelu za ije presuenje je nadlean sudija
pojedinac). U takvom sluaju nije potrebno da umjesto vijea sudi sudija pojedinac,
ve je upravo to vijee ovlateno da nastavi glavni pretres, jer takvim postupanjem
optueni nee doi u gori procesni poloaj, niti to predstavlja bitnu povredu
odredaba krivinog postupka.
U drugom stepenu sudi Vijee apelacionog odjeljenja suda, sastavljeno od
trojice sudija. Takav sastav suda je ne samo onda kada se odrava sjednica vijea, ve
i kada se dri pretres.
O zahtjevu za ponavljanje postupka odluuje vanraspravno vijee suda koji
je donio I st. presudu, sastavljeno od trojice sudija.
SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku istrage
postupa u sluajevima kada je to propisano ovim zakonom.
Ovlatenja SPP-a odnose se na:
1)
pitanja lienja slobode i odreivanja pritvora, nadzor nad izvrenjem pritvora i nad
komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom,
2)
izdavanje naredbe za pretres stana, prostorija, pokretnih stvari i osoba, te
naredbe za privremeno oduzimanje predmeta,
3)
izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istranih radnji,
4)
izdavanje naredbe za dovoenje,
5)
donoenje rjeenja o odreivanju jamstva,
108

6)

postavljanje branioca u sluaju obavezne odbrane i u sluaju slabog imovnog

stanja osumnjienog, kao i razrjeenje postavljenog branioca.
7)
dostavljaju mu se dokazi radi obavjetavanja branioca.
8)
izdaje naredbu za prinudno dovoenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu koju
je izdao tuilac, te donosi rjeenje o izricanju novane kazne svjedoku do 5.000,00
KM.
SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUANJE (SPS) je sudija koji se javlja nakon
podizanja optunice i postupa u sluajevima kada je to propisano ovim zakonom.
Ima ovlatenja koja pripadaju, tj. koja ima i SPP.
Pored tih ovlatenja, zakon, takoer, propisuje da SPS postupa i u
sluajevima kad:
a) odluuje o optunici u smislu njenog potvrivanja,
b) dostavlja optunicu optuenom,
c) odluuje o prethodnim prigovorima na optunicu
d) obustavlja postupak u sluaju povlaenja optunice,
e) preduzima radnje za sudsko obezbjeenje dokaza,
f) uzima izjavu o krivnji,
g) razmatra sporazum o priznanju krivnje,
h) dostavlja predmet sudiji/vijeu, radi zakazivanja glavnog pretresa,
i) postavlja branioca u sluaju obavezne odbrane i tzv. odbrane siromanih, te
odluuje o razrjeenju branioca.
Funkcionalna nadlenost Vanraspravnog Vijea (lan 25. stav 6.)
U vijeu sastavljenom od trojice sudija, sud odluuje o albama protiv
rjeenja kada je to odreeno ovim zakonom, te donosi druge odluke izvan glavnog
pretresa.
Ovo vijee sastavljeno od trojice sudija suda:
1. odluuje o albi protiv rjeenja kojim je izreena novana kazna svjedoku koji
odbija da svjedoi;
2. odluuje o albi protiv rjeenja kojim je optuenom odreena mjera zabrane
naputanja mjesta boravita,
3. odluuje o albi protiv rjeenja o odreivanju pritvora, itd.
MJESNA NADLENOST
Forum delicti commissi (lan 26.)
Mjesno nadlean je sud na ijem podruju je krivino djelo izvreno ili
pokuano.
Ako je krivino djelo izvreno ili pokuano na podrujima raznih sudova ili na
granici tih podruja, ili je neizvjesno na kojem je podruju izvreno ili pokuano,
nadlean je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optunicu, a ako optunica nije
potvrena, sud koji je prvi primio optunicu na potvrivanje.
Posebna nadlenost (lan 27.)
Ako je krivino djelo uinjeno na domaem brodu ili domaem vazduhoplovu dok
se nalazi u domaem pristanitu, nadlean je sud na ijem se podruju nalazi to
109

pristanite. U ostalim sluajevima kad je krivino djelo uinjeno na domaem brodu ili
domaem vazduhoplovu, nadlean je sud na ijem se podruju nalazi matina luka
broda, odnosno vazduhoplova ili domae pristanite u kome se brod, odnosno
vazduhoplov prvi put zaustavi.
Forum domicilii (lan 28.)
Ako nije poznato mjesto izvrenja krivinog djela ili ako je to mjesto izvan
podruja Federacije BiH, nadlean je sud na ijem podruju osumnjieni/optueni
ima prebivalite ili boravite.
Ako je sud na ijem podruju osumnjieni/optueni ima prebivalite ili boravite
ve zapoeo postupak, on ostaje nadlean, iako se saznalo za mjesto izvrenja
krivinog djela.
Forum deprehensionis (lan 29.)
Ako nije poznato mjesto izvrenja krivinog djela, a niti prebivalite ili
boravite osumnjienog, odnosno optuenog, ili se oba mjesta nalaze izvan
podruja Federacije BiH, nadlean je sud na ijem se podruju osumnjieni,
odnosno optueni uhapsi (lii slobode) ili se sam prijavi.
Nadlenost s elementom inozemnosti (lan 30.)
Ako je neka osoba uinila krivina djela u Federaciji i u inozemstvu, a izmeu tih
djela postoji meusobna veza i isti dokazi, nadlean je sud koji je nadlean za krivino
djelo uinjeno u Federaciji.
Forum ordinatum (lan 31.)
Ako se prema odredbama ovog zakona ne moe ustanoviti koji je sud
mjesno nadlean, Vrhovni sud Federacije BiH odredie jedan od stvarno nadlenih
sudova pred kojim e se provesti postupak.
SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA
SPAJANJE POSTUPKA (lan 32.)
Ako je ista osoba optuena za vie krivinih djela (subjektivni koneksitet), pa
je za neka od tih djela nadlean nii, a za neka vii sud, u tom sluaju nadlean je
vii sud.
Ako su nadleni sudovi iste vrste, nadlean je onaj sud koji je prvi potvrdio
optunicu, a ako optunice nisu potvrene, nadlean je sud koji je prvi primio
optunicu na potvrivanje.
Na isti nain odreuje se nadlenost u sluaju ako je oteeni istovremeno
uinio krivino djelo prema osumnjienom/optuenom.
Za saizvritelje, po pravilu, nadlean je sud koji je prvi potvrdio optunicu.
Sud koji je nadlean za izvritelja krivinog djela nadlean je, po pravilu, i za
sauesnike, prikrivae, osobe koje su pomogle uinitelju poslije izvrenja
krivinog djela, kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivinog djela,
izvrenje krivinog djela ili uinitelja (objektivni koneksitet). U svim navedenim
110

sluajevima, provest e se, po pravilu, jedinstveni postupak i donijeti jedna

presuda.
Sud moe odluiti da provede jedinstven postupak i donese jednu presudu i
u sluaju kad je vie osoba optueno za vie krivinih djela (mjeoviti subjektivnoobjektivni koneksitet), ali samo ako izmeu izvrenih krivinih djela postoji
meusobna veza. Ako je za neka od ovih krivinih djela nadlean vii, a za neka nii
sud, jedinstveni postupak moe se provesti samo pred viim sudom. O spajanju
postupka odluuje sud koji je nadlean za provoenje jedinstvenog postupka.
RAZDVAJANJE POSTUPKA (lan 33.)
Spajanje krivinih postupaka nikada nije obavezno, a vri se ako postoji neki od
koneksiteta.
Nasuprot spajanju postupaka, sud, takoer, moe do zavretka glavnog
pretresa odluiti da se postupak za pojedina krivina djela ili protiv pojedinih
optuenih razdvoji radi posebnog suenja.
Za donoenje takve odluke potrebno je da postoje:
a)
vani razlozi - npr. teka bolest ili teka povreda jednog optuenog, koja ukazuje
da on due vremena nee moi sudjelovati u postupku, ili
b)
razlozi cjelishodnosti - npr. da su na glavnom pretresu za jedno teko krivino
djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda, a za drugo krivino
djelo potrebna su dua vjetaenja.
Kada postoji neki od ovih razloga, sudija, odn. Vijee, donosi rjeenje o
razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca, ali to moe uiniti i bez
njihovog prijedloga.
Ukoliko se razdvajanje postupka vri po slubenoj dunosti, potrebno je da
sud, prije donoenja rjeenja o razdvajanju postupka, saslua stranke i branioca.
Protiv rjeenja kojim se odreuje razdvajanje postupaka ili se odbija prijedlog za
razdvajanje postupka, alba nije doputena, ali stranke i branilac mogu to rjeenje
pobijati u albi na presudu.
PRENOENJE NADLENOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (l 34.)
Kad je nadleni sud iz pravnih ili stvarnih razloga sprijeen da postupa,
duan je, po sasluanju stranaka i branitelja, o tome izvjestiti neposredno vii sud
koji e odrediti drugi stvarno nadlean sud na svom podruju da postupa u
konkretnom predmetu (nuna delegacija).
Ovi razlozi mogu biti, npr. bolest svih sudija, ili npr. ako je sud oteen krivinim
djelom i sl. Neophodno je da ovi razlozi due traju, (npr. za sluaj bolesti sudija 6
mjeseci).
Protiv rjeenja o odreivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih razloga nije
doputena alba.
PRENOENJE NADLENOSTI IZ VANIH RAZLOGA (lan 35.)
Sud odreen zakonom moe za voenje postupka u konkretnom predmetu
odrediti drugi stvarno nadlean sud na svom podruju, ako postoje vani razlozi.
111

To mogu biti razlozi kada npr. sud sudi u nekom predmetu u kojem moe doi do
uznemiravanja graana, njihovog okupljanja pred zgradom suda, to moe ometati
njegovo normalno funkcionisanje (mogui i neki dr. slini razlozi).
Ukoliko nije mogue prenijeti nadlenost sa jednog suda na drugi sud u
istom kantonu, za ta je nadlean neposredno vii zajedniki sud kantonalni sud,
Vrhovni sud FBiH moe za voenje postupka odrediti drugi stvarno nadlean sud
na podruju drugog kantona.
Ovo Rjeenje moe se donijeti na prijedlog SPP-a, SPS-a, sudije ili predsjednika
vijea (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za ije se rjeavanje prenosi
nadlenost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca.
Protiv rjeenja o odreivanju drugog suda za postupanje iz vanih razloga nije
doputena alba.
POSLJEDICE NENADLENOSTI (lan 36.)
Sud je duan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadlenost i im primjeti da
nije nadlean oglasit e se nenadlenim i po pravomonosti rjeenja uputit e
predmet nadlenom sudu.
Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suenje nadlean nii sud
nee dostaviti predmet tom sudu, nego e sam provesti postupak i donijeti odluku.
Nakon potvrivanja optunice, sud se ne moe oglasiti mjesno nenadlenim,
niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadlenosti.
Nenadlean sud je duan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji
opasnost od odlaganja.
POKRETANJE POST. ZA RJEAVANJE SUKOBA NADLENOSTI

(lan 37.)

Ako sud kome je predmet ustupljen, kao nadlenom, smatra da je nadlean

sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, pokrenut e postupak za
rjeavanje sukoba nadlenosti. Ovaj postupak je administrativnog karaktera (bez
donoenja ikakvog akta).
Kad je povodom albe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio
nenadlenim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pitanju nadlenosti
i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud nadlean za rjeavanje sukoba
nadlenosti izmeu tih sudova.
RJEAVANJE SUKOBA NADLENOSTI (lan 38.)
Sukob nadlenosti izmeu sudova rjeava zajedniki neposredno vii sud.
Prije nego to donese rjeenje povodom sukoba nadlenosti, sud e
zatraiti miljenje stranaka i branioca. Protiv ovog rjeenja nije doputena alba.
Ako zajedniki neposredno vii sud u ovom postupku ocijeni da nijedan od
sudova kod kojih se vodi spor o nadlenosti nije nadlean, ovlaten je da kao
mjesno i stvarno nadlean oglasi neki trei sud.
Prilikom odluivanja o sukobu nadlenosti, sud moe istovremeno, po slubenoj
dunosti, donijeti odluku o prenoenju mjesne nadlenosti ako su ispunjeni uvjeti iz lana
35. ovog zakona (vani razlozi).
Dok se ne rijei sukob nadlenosti izmeu sudova, svaki od njih je duan
preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.
112

Glava V - IZUZEE
RAZLOZI ZA IZUZEE (lan 39.)
Sudija ne moe vriti sudijsku dunost:
1)
2)

ako je oteen krivinim djelom,

ako je u pitanju neki srodniki odnos, tj. ako je sa osumnjienim/ optuenim,
braniocem, tuiocem, oteenim u odnosu:

zakonskog zastupnika ili punomonika ili

branog, odnosno vanbranog druga ili

srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobonoj

liniji do 4. stepena, a po tazbini do 2. stepena ili

staratelja, staranika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili

hranjenika.

3) ako je u istom krivinom predmetu:

a)
uestvovao kao SPP ili SPS,
b)
postupao kao tuilac, branilac,
c)
d)

zakonski zastupnik ili punomonik

oteenog
sasluan kao svjedok ili kao vjetak,
uestvovao u donoenju odluke koja se pobija pravnim lijekom.
Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno iskljuuju sudiju od vrenja
sudijske dunosti (obavezno izuzee). Izuzee se vri u javnom interesu, a
odricanje stranaka od izuzea sudije, ne moe dati sposobnost sudiji da radi u
konkretnom sluaju. Uee na glavnom pretresu sudije koji je po navedenim
osnovama trebao da bude iskljuen, smatra se apsolutnom povredom
odredaba krivinog postupka.

4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost

(fakultativno izuzee, ili izuzee u uem smislu)
Postojanje ovog osnova se utvruje u svakom konkretnom sluaju. Ovaj
fakultativni osnov izuzea u uem smislu, predvien je jednom optom
formulacijom. Zakon ove razloge za izuzee ne navodi ni primjera radi. To mogu
biti: zajedniki imovinski interesi, izraeno prijateljstvo ili neprijateljstvo, odnos zavisnosti
odnosno nadreenosti ili podreenosti, veza po susjedstvu, srodstvo u daljem stepenu i
sl. Sumnja u strunu sposobnost sudije ne moe biti osnov za izuzee.
Do pokretanja postupka za izuzee moe doi kako na zahtjev samog sudije,
tako i na zahtjev krivinoprocesne stranke.
1. Postupak za izuzee na zahtjev sudije.
Sudija, im sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno izuzee,
duan je da prekine svaki rad po tom predmetu, pa i u odnosu na neodlone radnje
i da o tome obavijesti predsjednika suda. Predsjednik suda e, nakon utvrivanja
postojanja razloga za izuzee, odrediti zamjenu. Pojedine neodlone radnje obavie za
to vrijeme drugi odreeni sudija.
113

Na isti nain postupa sudija i u sluaju ako postoji razlog ili razlozi za
njegovo fakultativno izuzee. Jedina razlika je u tome to u sluaju fakultativnog
izuzea sudija moe, sve do donoenja odluke o izuzeu, da preduzima radnje za koje
postoji opasnost od odlaganja, to nije sluaj kod obaveznog izuzea.
2. Postupak za izuzee na zahtjev krivinoprocesne stranke.
Krivinoprocesne stranke mogu staviti zahtjev, kako za obavezno izuzee, tako i
za fakultativno izuzee sudije.
U sluaju izuzea u uem smislu, podnosilac zahtjeva je duan, ne samo da
naznai zakonski osnov, ve i da to konkretnije i sadrajnije navede razloge koji
izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije.
U zahtjevu se mora poimenino oznaiti sudija ije se izuzee trai, kao i
injenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od zakonskih razloga za
izuzee. Moe se traiti samo izuzee sudije koji u predmetu postupa, tj. koji vri
sudijsku dunost u odreenom predmetu.
Zahtjev za izuzee stranke mogu podnijeti do poetka glavnog pretresa, a ako je
u pitanju razlog za obavezno izuzee za koji je stranka saznala docnije, zahtjev se moe
podnijeti i docnije, odmah po saznanju za taj razlog. Ako taj zahtjev ne sadri neke od
navedenih elemenata, odbacie ga vanraspravno vijee. Protiv rjeenja kojim se ovaj
zahtjev odbacuje alba nije doputena.
Zakonodavac je predvidio razliit postupak u sluaju:
a)
ako se radi o obaveznom izuzeu, sudija im sazna da postoji koji od
razloga duan je da obustavi svaki rad na predmetu. U ovoj situaciji sudija ne
smije izvriti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje. Ako se utvrdi da osnov
stoji, nareuje se zamjena. Zahtjev mogu postaviti stranke, ako sudija ne obavijesti
predsjednika ili opta sjednica ne uvai zahtjev, a ako nema ni zahtjeva stranaka,
opta sjednica suda moe narediti zamjenu po svojoj inicijativi.
b)
ako se radi o fakultativnom izuzeu (izuzeu u uem smislu), sudija moe do
donoenja rjeenja o zahtjevu za izuzee da preduzima one radnje za koje
postoji opasnost od odlaganja. Poto postojanje osnova za izuzee u ovom
sluaju tek treba utvrditi, zakonodavac nije bio tako iskljuiv, pa nije odredio
zabranu rada. Data formulacija omoguava i sudiji i predsjedniku suda da smireno i
bez urbe procijene postojanje odreenih okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije
da postupa u konkretnom predmetu. Sudija koji je prijavio predsjedniku suda
postojanje ovih okolnosti nije iskljuen od rada na predmetu, pa svakako da moe
vriti sve radnje koje ne trpe odlaganje, a nije mu zabranjeno ni da vri redovne
radnje koje nisu bitne.
O zahtjevu za izuzee odluuje opa sjednica Vrhovnog suda FBiH, tj.
kolegij sudija kod drugih sudova, pri emu u tom postupku ne moe uestvovati
sudija ije se izuzee trai.
Prije donoenja rjeenja o izuzeu, pribavit e se izjava sudije, a po potrebi
e se obaviti i druge radnje-provjere. Protiv rjeenja kojim se usvaja ili odbija
zahtjev za izuzee alba nije doputena.
Odredbe o izuzeu sudije primjenjuju se i na tuioca, zapisniare, sudske
tumae, strune osobe, kao i na vjetake. O izuzeu zapisniara, sudskog tumaa,
strune osobe i vjetaka odluuje vijee, predsjednik vijea ili sudija. O izuzeu tuioca
odluuje kolegij tuilatva, a o izuzeu OSL tuilac.
114

Glava VI - TUILAC
PRAVA I DUNOSTI TUIOCA (lan 45.)
Osnovno pravo i dunost tuioca je otkrivanje i gonjenje uinitelja krivinih
djela koja su u nadlenosti suda.
Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je uinjeno krivino djelo
tuilac ima pravo i duan je da:
1)
a)
b)
c)
d)

preduzme potrebne mjere u cilju:

otkrivanja i pronalaenja osumnjienog,
provoenja istrage,
rukovoenja i nadzora nad istragom,
upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaenje osumnjienog i
prikupljanje izjava i dokaza.

provede istragu u skladu s ZKP-om,

Svi organi koji uestvuju u istrazi duni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste
tuioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu.
3)
daje imunitet u skladu s lanom 98. ZKP-a (samo glavni tuilac),
4)
zahtijeva dostavljanje informacija od dravnih organa, preduzea, pravnih i
fizikih osoba u Federaciji,
5)
izdaje pozive i naredbe i predlae izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim
zakonom,
6)
naredi OSL da izvri naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom,
7)
utvruje injenice potrebne za odluivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu i
o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom,
8)
predlae izdavanje kaznenog naloga u skladu sa lanom 350. Zakona,
9)
podie i zastupa optunicu pred sudom,
Iskljuivo pravo tuioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih proizilazi
osnovana sumnja da je osumnjieni uinio krivino djelo, pripremi i uputi optunicu
SPS-u, te da optunicu zastupa pred sudom.
10)
podnosi pravne lijekove,
Tuilac je jedini ovlaten da u toku postupka podnese albu, kako na tetu, tako i u
korist optuenog, to proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u postupku i kao
dravnog organa.
11)
obavlja i druge poslove odreene zakonom.
2)

Glava VII - BRANILAC

PRAVO NA ODBRANU - BRANIOCA (l. 53.-54.)
Princip odbrane je jedan od osnovnih principa krivine procedure, a
realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom.
Formalna odbrana (odbrana putem branioca) moe biti:
a)
fakultativna Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjienog/
optuenog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjienom/optuenom), da li e

115

uopte uzimati branioca ili e ga uzeti samo u nekom stadiju postupka (optuenje,
glavni pretres i sl.) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi nemaju uticaja.
b)
obligatorna Kada se radi o obligatornoj odbrani, onda nema procjenjivanja, ve
u odreenom stadiju postupka branilac mora ili biti angaovan od strane
osumnjienog/optuenog (ili ovlatenih srodnika) ili mora biti postavljen po slubenoj
dunosti.
Za branioca se moe uzeti advokat pod uslovima koji su propisani Zakonom
o advokaturi Federacije. Lice koje nije advokat, ne moe biti uzeto za branioca ni onda
kad ima strunu spremu ili uiva povjerenje osumnjienog odnosno optuenog.
Branilac mora predati punomo za zastupanje prilikom preduzimanja prve
radnje u postupku. Punomo osumnjienog/optuenog braniocu je njegova procesna
legitimacija, a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik kod organa pred kojim se
vodi postupak. Osumnjieni/optueni moe otkazati punomo braniocu u svakom
trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili fakultativna. U sluaju obavezne
odbrane, ako osumnjieni/optueni ne opunomoi drugog branioca, mora mu se postaviti
branilac po slubenoj dunosti. Ako je branilac postavljen po slubenoj dunosti, onda se
osumnjieni/ optueni ne moe odrei branioca, ali moe traiti zamjenu ako postavljeni
branilac neodgovorno vri svoju dunost.
Vie osumnjienih/optuenih mogu imati zajednikog branioca, osim u
sluaju ako je branioca postavio sud u sluaju obavezne odbrane ili zbog slabog
imovnog stanja. Zajednika odbrana iskljuena je samo ako postoji kolizija (suprotnost
u odbranama), a to je onda kada jedan od osumnjienih/ optuenih u svojoj odbrani
mora da izjavi neto to moe da tereti drugog osumnjienog/optuenog. Sukob interesa
otklanja, po pravilu, branilac, odriui se odbrane jednog ili odustajui od odbrane svih
osumnjienih/ optuenih. Sukob interesa moe otkloniti i osumnjieni/optueni
opozivanjem branioca koga je sam uzeo.
Osumnjieni/optueni moe imati vie branioca, ali samo jedan od njih e
imati status glavnog branioca, o emu e se osumnjieni/optueni izjasniti. Smatra
se da je odbrana osigurana kada u postupku uestvuje jedan od branilaca.
Osumnjieni/optueni moe imati vie branilaca bez obzira da li se radi o obaveznoj ili
fakultativnoj odbrani, ali kada se branilac odreuje po slubenoj dunosti ili kada
branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja osumnjienog/optuenog, odreuje
se samo jedan branilac. Kada osumnjieni/ optueni ima vie branilaca, onda je svaki od
njih ovlaten da samostalno preduzima sve radnje u korist odbrane
osumnjienog/optuenog. Dostavljanje se vri uvijek samo jednom braniocu.
Ko ne moe biti branilac? (lan 55.) Branilac ne moe biti:
1. oteeni, brani, odnosno vanbrani drug oteenog ili tuioca, niti njihov srodnik
po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobonoj liniji do etvrtog stepena ili
po tazbini do drugog stepena,
2. branilac koji je pozvan ili sasluan kao svjedok ne moe biti branilac u tom
predmetu,
3. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tuilac.
Kada osumnjieni/optueni mora imati branioca? (lan 59.)
Zakonodavac je predvidio da osumnjieni/optueni mora imati branioca u
slijedeim situacijama:
1. ve prilikom prvog ispitivanja - ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjien za
krivino djelo za koje se moe izrei kazna dugotrajnog zatvora.
116

2. prilikom izjanjenja o prijedlogu za odreivanje pritvora - za vrijeme dok

pritvor traje. Dakle, osumnjieni/optueni protiv kojeg je odreen pritvor (a jo nije
u pritvoru) ne mora imati branioca. S druge strane, im je pozvan na izjanjenje o
prijedlogu za odreivanje pritvora, mora imati branioca.
3. nakon podizanja optunice i to ve u vrijeme dostavljanja optunice - ako je
optuen za krivino djelo za koje se moe izrei 10 godina zatvora ili tea
kazna. Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja optunice, da bi eventualno
mogao uloiti prethodni prigovor protiv optunice i u njemu, pored ostalog, istakao
povredu postupka u toku istrage, u kojoj on nije uestvovao.
4. odreivanje branioca osumnjienom/optuenom obavezno je i u sluaju ako
sud utvrdi da je to zbog sloenosti predmeta, mentalnog stanja
osumnjienog/optuenog ili drugih okolnosti, u interesu pravde.
Nesposobnost za odbranu u ovom sluaju jeste faktiko pitanje, to utvruje sud.
Prema potrebi, provee se psihijatrijsko vjetaenje. Da li postoje razlozi
pravinosti, odluuje sud po diskrecionoj ocjeni. Ti razlozi su mnogo iri od ostalih
koje zakon predvia za obaveznu odbranu, (npr. sloenost injenine osnovice
inae lakog krivinog djela).
Osumnjienom/optuenom koji u sluaju obavezne odbrane sam ne izabere
branioca, postavlja se branilac po slubenoj dunosti. Branioca postavlja SPP, SPS,
sudija, odn. predsjednik vijea, a branioca maloljetniku postavlja sudija za maloljetnike.
Naime, u svim ovim sluajevima obavezne formalne odbrane, branioca moe
izabrati sam osumnjieni odnosno optueni, a ako to ne uini, sud je duan da mu
postavi branioca po slubenoj dunosti.
POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (lan 60.)
Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu, a osumnjieni/optueni ne
moe prema svom imovnom stanju sam snositi trokove odbrane, odnosno
branioca, sud e mu, na njegov zahtjev, postaviti branioca, pod alternativnim
uslovima:
a) da se postupak vodi za krivino djelo za koje se moe izrei kazna zatvora od 3
godine ili tea kazna, ili
b) da to zahtijevaju interesi pravinosti, bez obzira na propisanu kaznu.
Da li postoje razlozi pravinosti, odluuje sud po slobodnoj ocjeni, u zavisnosti od
specifinosti svakog pojedinog sluaja, npr. specifino kriv. djelo koje je predmet
optube, linost osumnjienog/optuenog, sredina u kojoj je kriv. djelo izvreno,
broj osumnjienih/optuenih, pravna pitanja koje treba rijeiti i dr.
Zahtjev za postavljanje branioca u ovom sluaju se moe podnijeti u toku
cijelog krivinog postupka. Branioca, zavisno od faze postupka, postavlja SPP,
SPS, sudija/predsjednik vijea i to nakon to je osumnjienom/optuenom prvo
pruena prilika da sa predoene liste izabere branioca.
Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja evidentira se
u spisu.
Pri ocjeni situacije osumnjienog/optuenog da ne moe snositi trokove
odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi, te visina trokova odbrane
koji su u izgledu. Ako se imovno stanje osumnjienog/ optuenog tokom postupka
izmijeni na bolje, odluka o postavljenju branioca moe se izmijeniti, odnosno moe mu
biti naloeno plaanje trokova branioca.
117

Postavljeni branilac ima sva prava i dunosti i isti procesni poloaj kao i
svaki drugi branilac. Ima pravo na nagradu, trokove i druge izdatke po advokatskoj
tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca.
PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (lan 61.)
U toku istrage:
1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u
korist osumnjienom. Ovo pravo se braniocu moe uskratiti ako je rije o spisima i
predmetima ije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage.
2) izuzetno od prethodnog pravila, tuilac e istovremeno sa dostavljanjem
prijedloga za odreivanje pritvora SPP, odnosno SPS-u dostaviti i dokaze bitne za
procjenu zakonitosti pritvora i radi obavjetavanja branioca.
Nakon podizanja optunice, osumnjieni/optueni i branilac imaju pravo
uvida u sve spise i dokaze.
SPS, sudija, odnosno vijee, kao i tuilac, kada dou u posjed novog
dokaza ili bilo koje informacije ili injenice koja moe posluiti kao dokaz na
suenju, duni su ih staviti na uvid braniocu. U navedenim sluajevima, branilac moe
izvriti fotokopiranje spisa i dokumenata.

Glava VIII RADNJE DOKAZIVANJA

PRETRESANJE STANA, OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI
(lan 65.)
Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari se moe odrediti samo
onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da e se prilikom pretresanja:
a) pronai pretpostavljeni izvrilac krivinog djela ili njegov sauesnik, ili
b) otkriti tragovi krivinog djela, ili
c) pronai predmeti vani za krivini postupak.
Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema,
ureaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka, te mobitela. Na
zahtjev suda, osobe koje se koriste ovim ureajima dune su omoguiti pristup, predati
diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci, kao i pruiti potrebna obavjetenja
za upotrebu tih ureaja. Pretresanje kompjutera i slinih ureaja e se obaviti uz pomo
strune osobe.
PRETRESANJE OSOBE (lan 66.)
a)

Pretresanje osobe moe se poduzeti u sljedeim sluajevima:

kad je vjerovatno da je odreena osoba poinila krivino djelo, ili je ista
sauesnik
U ovom sluaju se radi o pretresanju osumnjienog i tu je neophodno da postoji
vjerovatnost da je odreena osoba poinila krivino djelo. U krug osumnjienih osoba
svakako ne ulaze samo izvrilac, ili saizvrioci, ve i podstreka i pomaga, dakle
sauesnici.
118

b)

kad je vjerovatno da e se pretresanjem pronai predmeti ili tragovi vani za

krivini postupak.
U ovom sluaju, radi se o pretresanju ostalih osoba, a uslov je vjerovatnost da se kod
te osobe, koja nije ni izvrilac krivinog djela, niti njegov saizvrilac, odn. sauesnik,
nalaze predmeti ili tragovi vani za krivini postupak.

Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola, bez obzira da li se pretresa

osoba mukog ili enskog spola.
NAREDBA ZA PRETRESANJE (lan 67.)
Sud moe izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim
zakonom. Naredbu za pretresanje moe izdati sud na zahtjev tuioca ili na zahtjev
OSL koje je dobilo odobrenje od tuioca.
Dakle potreban je zahtjev tuioca ili zahtjev OSL, koje je za isticanje zahtjeva
dobile odobrenje od tuioca, to znai da sud ne moe po slubenoj dunosti izdati
naredbu za pretresanje bez obzira to su ispunjeni materijalni uslovi za pretresanje. Od
ovog principijelnog rjeenja izuzetak je mogu na glavnoj raspravi, s obzirom da se
izvode i dokazi ije izvoenje naredi sudija, odn. sudsko vijee.
FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (lan 68.)
U odnosu na formu, zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje moe se
podnijeti pismeno ili usmeno.
Podnoenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo, a u usmenom obliku izuzetak i
koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja.
PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (lan 69.)
Obaveznim sadrajem
pretresanje odreen je:

pismenog

zahtjeva

za

izdavanje

naredbe

za

uvodni dio zahtjeva, koji obuhvata:

1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za pretresanje, te
2) line podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva, ime se dokazuje zakonsko
ovlatenje za podnoenje zahtjeva za izdavanje te naredbe.

centralni dio zahtjeva, koji obuhvata:

1) navoenje injenica koje ukazuju na vjerovatnost da e se osobe, tragovi i
predmeti nai na oznaenom ili opisanom mjestu ili kod odreene osobe. Mjesta
ili osobe koje su objekti pretrage moraju se tano precizirati.
2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje, a u svrhu pronalaenja osoba
ili oduzimanja predmeta.

Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i odreeni

prijedlozi:
A. Da se pretresanje izvri u bilo koje vrijeme zato to postoji osnovana
sumnja:
a)
da pretresanje nee moi biti izvreno u vremenskom periodu od 6
sati ujutro do 21 sat uveer. (npr. treba izvriti pretresanje nonog bara ili drugog
119

prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim nonim i ranim
jutarnjim satima);
b)
da e se traeni predmeti skloniti ili unititi ako se naredba ne
izvri odmah.
c)
da e osoba koja se trai pobjei ili poiniti drugo krivino djelo, ili
ugroziti bezbjednost OSL-a ili drugog lica.
Da OSL izvri naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako postoji
osnovana sumnja:
a)
da se traeni predmeti mogu lako i brzo unititi ako se odmah ne
oduzmu,
b)
da predaja naredbe moe ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica,
te
c)
da e osoba koju se trai poiniti drugo krivino djelo.
B.

USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (lan 70.)

Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje moe se podnijeti kada
postoji opasnost od odlaganja.
Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju moe se saopiti neposredno
sudu ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.
Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sud
e daljnji tok razgovora zabiljeiti.
SPP e potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja
naredbe.
IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (lan 71.)
Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje
opravdan, moe odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. Prije odobravanja
zahtjeva, SPP ispituje istinitost okolnosti i predoenih podataka u zahtjevu, te ako
je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje osnovan, odobrit e zahtjev i izdati
naredbu za pretresanje. Kad e zahtjev za pretresanjem biti opravdan je faktiko
pitanje koje se cijeni u svakom pojedinom sluaju.
Kad SPP odlui da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva,
podnositelj takvog zahtjeva e sam sastaviti naredbu i proitat e je u cjelini SPPu.
SADRAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (lan 72.)
Naredba za pretresanje sadri:
1)
naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje odobrava na
osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu,
2)
ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to e se
navesti uz naznaenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja,
3)
ime, odjel ili rang ovlatene osobe na koju se naredba odnosi,
4)
svrha pretresanja,
5)
opis osobe koju treba pronai ili opis stvari koje su predmet pretresanja,
120

6)

odreivanje ili opis mjesta, prostorija ili osoba koje se trae, s navoenjem
adrese, vlasnitva, imena ili slinog za sigurno utvrivanje identiteta,
7)
uputstvo da se naredba ima izvriti izmeu 6 sati i 21 sata ili ovlatenje da se
naredba moe izvriti u bilo koje vrijeme ako to sud izriito odredi,
8)
eventualno ovlatenje izvritelju naredbe da moe bez prethodne najave ui u
prostorije koje se imaju pretresti, ako to sud izriito odredi,
9)
uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja,
10)
pouku da osumnjieni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje moe
izvriti i bez prisustva branioca, ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.
VRIJEME IZVRENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (lan 73.)
Naredba za pretresanje mora se izvriti najkasnije 15 dana od izdavanja
naredbe, nakon ega se, bez odlaganja, mora vratiti sudu.
Naredba za pretresanje se moe izvriti bilo kojeg dana u sedmici.
Naredba se moe izvriti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, osim
ako u naredbi nije izriito dato ovlatenje da se moe izvriti u bilo koje doba dana ili
noi.
POSTUPAK IZVRENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (lan 74.)
Prije poetka pretresanja, OSL mora dati obavjetenje o svojoj funkciji i
razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje e se ili na kojoj
e se izvriti pretresanje. Ako mu je nakon toga pristup uskraen, OSL moe
upotrijebiti silu.
Prilikom izvravanja naredbe za pretresanje, OSL nije duno obavijestiti bilo koga
o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, ve moe odmah ui u stan ili druge prostorije
ako su prazni ili ako je OSL naredbom izriito ovlateno da ue bez prethodne najave.
Vlasnik/ korisnik stana pozvat e se da bude prisutan pretresu, a ako je on
odsutan, pozvat e se njegov zastupnik ili neko od odraslih lanova domainstva ili
susjeda.
Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvriti nije prisutna, naredba se
ostavlja u prostoriji gdje se vri pretresanje, a pretresanje se izvrava i bez njene
prisutnosti.
Pretresu stana, ostalih prostorija ili osobe, prisustvuju dva punoljetna
graanina, kao svjedoci. Svjedoci e se prije poetka pretresanja upozoriti da paze
kako se pretresanje vri, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o
pretresanju stave svoje prigovore, ako smatraju da sadraj zapisnika nije taan.
Ovo je vrlo vano, jer u sluaju da neka od okolnosti utvrenih tokom
pretresa (npr. da li je u pretresanoj prostoriji pronaena droga) bude sporna tokom
suenja, onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa da se o toj okolnosti
izjasne.
Pretresanje osobe vri osoba istog pola.
Prilikom vrenja pretresanja slubenih prostorija ili vojnih objekata, pozvat e se
njihov starjeina ili rukovodilac, odnosno vojna osoba, da bude prisutan pretresanju.
ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (l. 76. i 77.)

121

O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit e se zapisnik koji

potpisuje:
a) osoba kod koje se ili na kojoj se vri pretresanje i
b) osobe ija je prisutnost obavezna.
Prilikom vrenja pretresanja, oduzet e se privremeno samo oni predmeti i
isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik e se unijeti i tano
opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to e se naznaiti i u potvrdi o
oduzimanju predmeta koja e se odmah uruiti osobi kojoj su predmeti, odnosno
isprave oduzete.
Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno osobe, nau predmeti koji
nemaju veze s krivinim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje, ali
upuuju na drugo krivino djelo, oni e se opisati u zapisniku i privremeno
oduzeti. O tome e se obavijestiti tuilac. Ti e se predmeti odmah vratiti ako tuilac
ustanovi da nema osnova za pokretanje krivinog postupka, a ne postoji neki drugi
zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti.
Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretres,
OSL e napisati i potpisati potvrdu u kojoj e navesti oduzete predmete i naziv
suda koji je izdao naredbu.
Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, OSL mora, bez
odlaganja, vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih.
Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud e zadrati
predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod
nadzorom podnositelja zahtjeva.
PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (lan 78.)
OSL moe ui u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i bez
prisustva svjedoka i izvriti pretresanje u slijedeim sluajevima:
1. ako stanar tog stana, odnosno korisnik prostorije, to eli,
2. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomo,
3. ako je potrebno uhvatiti uinitelja krivinog djela koji je zateen na djelu ili radi
sigurnosti ljudi i imovine,
4. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima
pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja.
OSL moe pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti
svjedoka u slijedeim sluajevima:
a) pri izvrenju naredbe o dovoenju,
b) prilikom lienja slobode,
c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oruje,
d) ako postoji sumnja da e osoba sakriti, unititi ili rijeiti se predmeta koji se trebaju
od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivinom postupku.
Nakon izvrenja pretresanja bez naredbe za pretresanje, OSL mora odmah
podnijeti pisani izvjetaj tuitelju koji e o tome obavijestiti SPP. Izvjetaj mora
sadravati razloge pretresanja bez naredbe.
PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE
122

NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (lan 79.)

Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu posluiti kao dokaz
u krivinom postupku, privremeno e se oduzeti i na osnovu sudske odluke e se
osigurati njihovo uvanje.
Radi se o privremenom oduzimanju:
1. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti,
2. predmeta koji mogu posluiti kao dokaz u krivinom postupku.
1.

Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su:

a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvrenje kriv. djela ili su

nastali njegovim izvrenjem, a postoji opasnost da e biti ponovo upotrijebljeni za

izvrenje kriv. djela, kao i predmeti ije se oduzimanje ini apsolutno neophodnim
u cilju zatite opte sigurnosti ili iz moralnih razloga;
b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena krivinim djelom;
c) predmeti za koje je, kod odreenih krivinih djela, u okviru posebnog djela KZ
FBiH, predvieno obavezno oduzimanje predmeta, (npr. neovlateno proizvodene
i stavljene u promet opojne droge, krivotvoreni vrijednosni papiri itd.).
Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti, moraju se oduzeti bez obzira
da li e u toku krivinog postupka posluiti kao dokaz ili ne.
2.

Predmeti koji mogu posluiti kao dokaz u krivinom postupku

Radi se o predmetima koji mogu posluiti pri utvrivanju vanih injenica u

krivinom postupku (npr. pokretne stvari ili nekretnine, kod kojih se ograniava
slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajuem uvanju, te isprave ili
tehnike snimke injenica).
Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tuioca ili na
prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tuioca.
Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na prijedlog
tuioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tuioca. U smislu funkcionalne
nadlenosti, to je SPP (do podizanja optunice), SPS (prije poetka glavnog pretresa),
sudija, odnosno predsjednik vijea (na glavnom pretresu).
Faktiko oduzimanje predmeta vri OSL na osnovu izdate naredbe.
Ko dri takve predmete, duan ih je predati po naredbi suda. Osoba koja ih
odbije predati moe se kazniti do 50.000 KM, a u sluaju daljnjeg odbijanja, moe se
zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do zavretka krivinog postupka, a najdue
90 dana. O albi protiv rjeenja kojim je izreena novana kazna ili je nareen zatvor
odluuje vijee. alba protiv rjeenja o zatvoru ne zadrava izvrenje rjeenja.
Dunost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna ve relativna i ne
odnosi se na:
1. osumnjienog, odnosno optuenog,
2. osobe koje su osloboene dunosti svjedoenja,
3. osobe koje su po odredbama materijalnog krivinog prava osloboene dunosti
prijavljivanja krivinog djela ili uinioca, ili koje nisu krivino odgovorne zbog
pruanja pomoi uiniocu nakon izvrenog kriv. djela.
123

PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (lan 80.)

Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu posluiti kao dokaz u
krivinom postupku, mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda, ukoliko
postoji opasnost od odlaganja.
Ukoliko se osoba koja se pretresa izriito usprotivi oduzimanju predmeta, tuilac
e u roku od 72 sata od izvrenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za naknadno
odobrenje za oduzimanje predmeta.
Ukoliko SPP odbije zahtjev tuioca, oduzeti predmeti se ne mogu koristiti
kao dokaz u krivinom postupku, i odmah e se vratiti osobi od koje su oduzeti.
Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo albe.
alba ne odlae privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije.
Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi
nain osigurava njihovo uvanje.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vri
tuilac, uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzee od koje su predmeti
oduzeti, SPP i branioca.
Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (lan 82.)
Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku e se
popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda.
Ako popis predmeta i dokumentacije nije mogu, predmeti i dokumentacija e se
staviti u omot i zapeatiti.
Predmet koji je oduzet od fizike, odnosno pravne osobe ne moe se prodati,
pokloniti ili na drugi nain njim raspolagati.
Pravo albe (lan 83.)
Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo albe,
koja ne odlae privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije.
Protiv odluke suda kojom se vraaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tuitelj ima
pravo podnijeti albu.
uvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (lan 84.)
Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi
nain osigurava njihovo uvanje.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije. (l. 85.)
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vri tuitelj. O
otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tuitelj je duan obavijestiti
osobu ili preduzee od koje su predmeti oduzeti, SPS-a i branitelja. Pri otvaranju i
pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi rauna da njihov sadraj ne saznaju
neovlatene osobe.
Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (lan 86.)
Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba poinila krivino djelo koje je
povezano s pribavljanjem imovinske koristi, sud moe, na osnovu prijedloga
tuitelja, narediti da banka ili druga pravna osoba koja vri finansijsko poslovanje
dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i
124

poslovima te osobe, kao i drugih osoba za koje se osnovano vjeruje da su

ukljuene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjienog, ako bi takvi podaci
mogli biti dokaz u krivinom postupku.
Sud moe, na prijedlog tuitelja, narediti preduzimanje i drugih potrebnih
posebnih istranih radnji iz lana 130. ovog zakona kako bi se omoguilo utvrivanje i
pronalaenje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o tome.
U hitnim sluajevima i tuitelj moe odrediti navedene mjere prema
bankama na osnovu naredbe. O preduzetim mjerama tuitelj odmah obavjetava
sud, koji moe u roku od 72 sata izdati naredbu. Tuitelj e dobijene podatke
zapeatiti dok ne bude izdata sudska naredba. U sluaju da sud ne izda naredbu,
tuitelj e podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.
Sud moe rjeenjem narediti pravnoj ili fizikoj osobi da privremeno
obustavi izvrenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja
krivino djelo, ili da je namijenjena uinjenju krivinog djela, da slui prikrivanju
krivinog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivinim djelom.
Naredba operateru telekomunikacija (lan 86a.)
Sud moe, ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba poinila KD, na prijedlog
tuitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna osoba koja prua
telekomunikacione usluge, dostavi podatke o koritenju tih usluga ako bi ti podaci mogli
posluiti kao dokaz u krivinom postupku.
U hitnim sluajevima to moe i tuitelj, ali e te podatke zapeatiti dok se ne izda
sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. 72 sata). Ako sud ne izda
naredbu, tuitelj e podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.
Operateri telekomunikacija su duni omoguiti provoenje ovih mjera.
Vraanje privremeno oduzetih predmeta (lan 88.)
Predmeti koji su u toku krivinog postupka privremeno oduzeti, vratit e se
vlasniku, odnosno dratelju, kada u toku postupka postane oigledno da njihovo
zadravanje nije u skladu s lanom 79. ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo
oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opu sigurnost. Sud je duan, nakon
izjanjenja tuitelja odluiti o tome u roku od 15 dana.
ISPITIVANJE OSUMNJIENOG
OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (lan 91.)
Ispitivanje osumnjienog u istrazi vri tuilac ili OSL.
Ispitivanje treba vriti tako da se u punoj mjeri potuje linost osumnjienog.
Prilikom ispitivanja osumnjienog ne smije se upotrijebiti sila, prijetnja, prevara, narkotici
ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu odluivanja i izraavanja volje prilikom
davanja izjave ili priznanja.
Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima, na tako pribavljenom
iskazu osumnjienog ne moe se zasnivati sudska odluka.
POUKA OSUMNJIENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (lan 92.)
1. Kad se osumnjieni prvi put ispituje prvo se uzimaju lini podaci o identitetu,
(ime i prezime, nadimak, ime i prezime roditelja, djevojako obiteljsko ime majke, gdje je
roen, gdje stanuje, dan, mjesec i godina roenja, koje je narodnosti i iji je dravljanin,
125

JMBG, ime se zanima, kakve su mu obiteljske prilike, je li pismen, kakve je kole

zavrio, je li, gdje i kad sluio vojsku odnosno ima li in, je li odlikovan, kakvog je
imovnog stanja, je li, kad i zato osuivan, je li i kad je izreenu kaznu izdrao, da li se
protiv njega vodi postupak za koje drugo krivino djelo, a ako je maloljetan, ko mu je
zakonski zastupnik).
2. zatim e mu se saoptiti:
za koje krivino djelo se tereti/sumnjii i
osnove sumnje protiv njega.
3. nakon toga, osumnjieni e se pouiti o sljedeim pravima:
1) da nije duan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja - pravo na utnju,
2) da moe uzeti branioca po svom izboru, koji moe biti prisutan njegovom
ispitivanju,
3) da se moe izjasniti o djelu i iznijeti injenice i dokaze u svoju korist, te da je takav
njegov iskaz, ako je dat u prisustvu branitelja, doputen kao dokaz na glavnoj
raspravi i da bez njegove saglasnosti moe biti proitan i koriten na njoj,
4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist,
5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda.
Osumnjieni se moe dobrovoljno odrei navedenih prava, ali njegovo
ispitivanje ne moe zapoeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabiljei u
zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjienog.
Osumnjieni se ni pod kojim okolnostima ne moe odrei prava na
prisustvo branioca, ako je njegova odbrana obavezna.
U sluaju da se osumnjieni odrekao prava da uzme branioca, a kasnije
izrazi elju da uzme branioca, ispitivanje e se odmah prekinuti i ponovo e se
nastaviti kada osumnjieni dobije branioca ili mu se branioc postavi ili ako
osumnjieni izrazi elju da nastavi da odgovara na pitanja.
Ako se osumnjieni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na
postavljena pitanja, mora mu se i u tom sluaju omoguiti da se izjasni o svim
injenicama i dokazima koji mu idu u korist.
Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena prava, na
tom iskazu osumnjienog ne moe se zasnivati sudska odluka.
NAIN ISPITIVANJA OSUMNJIENOG (l. 93. i 94.)
O svakom ispitivanju osumnjienog sainjava se zapisnik. Bitni dijelovi
iskaza unijet e se doslovno u zapisnik. Nakon to je zapisnik sainjen,
osumnjienom e se proitati zapisnik i predati kopija zapisnika.
Ispitivanje osumnjienog, u pravilu, snima se na audio ili videotraku.
Ispitivanje osumnjienog obavit e se uz pomo prevodioca ako
osumnjieni ne poznaje jezik suda, a ako je svjedok gluh ili nijem, uz pomo
tumaa, odnosno osobe koja se sa svjedokom moe sporazumjeti.
SASLUANJE SVJEDOKA
POZIV ZA SASLUANJE SVJEDOKA (lan 95.)
126

Svjedoci se sasluavaju kada postoji vjerovatnoa da e svojim iskazom

moi dati obavjetenja o krivinom djelu, uinitelju i o drugim vanim okolnostima.
Poziv za svjedoenje dostavlja tuilac, odnosno sud. Pozivanje kao svjedoka
maloljetne osobe koja nije navrila esnaest godina ivota vri se preko roditelja,
odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije mogue zbog potrebe da se hitno
postupa ili drugih okolnosti.
Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili tekih tjelesnih mana ne mogu odazvati
pozivu mogu se sasluati u njihovom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.
Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja, bez
zakonskih razloga, ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda, sud mu moe
izrei novanu kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovoenje.
Naredbu za dovoenje svjedoka izvrava sudska policija. Izuzetno, naredbu moe
izdati i tuilac, ukoliko uredno pozvani svjedok ne doe, a svoj izostanak ne opravda, s
tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata od izdavanja naredbe.
Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih razloga
odbije da svjedoi, sud moe, na prijedlog tuioca, donijeti rjeenje o kanjavanju
svjedoka novanom kaznom do 30.000 KM. Protiv ovog rjeenja doputena je alba
koja ne zadrava izvrenje. O albi protiv rjeenja kojim su izreene navedene novane
kazne svjedoku, odluuje vanraspravno vijee.
OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUANE KAO SVJEDOCI (lan 96.)
a)
b)
c)

d)

Ne moe se sasluati kao svjedok:

osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dunost uvanja dravne, vojne ili
slubene tajne, dok je nadleni organ ne oslobodi te dunosti,
branilac osumnjienog/optuenog u pogledu injenica koje su mu postale
poznate u svojstvu branioca,
osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dunost uvanja profesionalne
tajne (vjerski slubenik-ispovjednik, novinar u svrhu zatite izvora informacija,
advokat, notar, lijenik, i dr.), osim ako je osloboena te dunosti posebnim propisom
ili izjavom osobe u iju je korist ustanovljeno uvanje tajne,
maloljetna osoba koja, s obzirom na uzrast i duevnu razvijenost, nije
sposobna shvatiti znaaj prava da ne mora svjedoiti.

OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOENJE (lan 97.)

Svjedoenje mogu odbiti:
a) brani, odnosno vanbrani drug osumnjienog/optuenog,
b) roditelj ili dijete, te usvojitelj ili usvojenik osumnjienog/optuenog.
Organ koji vodi postupak duan je da navedene osobe, prije njihovog
sasluanja ili im sazna za njihov odnos prema osumnjienom/optuenom upozori
da mogu odbiti svjedoenje. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik.
Osoba koja moe odbiti svjedoenje prema jednom od osumnjienih/ optuenih
moe odbiti svjedoenje i prema ostalim osumnjienim/optuenim, ako se njen iskaz,
prema prirodi stvari, ne moe ograniiti samo na ostale osumnjiene.
Ako je kao svjedok sasluana osoba koja moe odbiti svjedoenje ili je
sasluana osoba koja nije upozorena da moe odbiti svjedoenje ili to upozorenje
nije uneseno u zapisnik, na takvom iskazu se ne moe zasnivati sudska odluka.
127

PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (lan 98.)

Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit
odgovor na ta pitanja izloio krivinom gonjenju. Ovo se zasniva na principu da
niko nije duan da prua dokaze protiv sebe (Nemo prodere se ipsum). Ovdje
treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu i da svjedoi, a moe
samo odbiti davanje odgovora na odreena pitanja.
Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit e na ta pitanja ako mu se da
imunitet. Imunitet se daje odlukom glavnog tuioca. Ako u istrazi nastane takva
situacija, onda glavni tuilac ima pravo da odustane od naela legaliteta i da na
osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan (tzv. tajni
imunitet, jer za taj imunitet, osim svjedoka, niko ne zna). Za uzvrat, on od svjedoka
dobije odreene informacije ili svjedok na drugi nain pristane da sarauje. Na glavnom
pretresu je slina situacija, s tim to nakon procjene da svjedok ima pravo na
uskraivanje odgovora, glavni tuilac moe pod istim uslovima kao i u istrazi dati
svjedoku imunitet koji je tada tzv. javni imunitet (jer za taj imunitet zna optueni,
branilac, itd.).
Dakle, u oba ova sluaja, odluku o imunitetu uvijek daje glavni
tuilac i sud s tim nema nita.
Naravno, glavni tuilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi tj. da li
mu je isti neophodno potreban, pa npr. ako tuilac osim ovog svjedoka ima jo tri kvalitetna
svjedoka i jo neke materijalne dokaze kojima moe dokazati injenice iz optube, onda takvom
svjedoku nikada ne smije dati imunitet.

Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet lano svjedoi, onda

tuilac protiv njega moe preduzeti krivino gonjenje. U vezi s ovim postoji i novina
u naem ZKP-u, da se takvom svjedoku, ukoliko je oigledno da se ne zna koristiti
svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zatieni na drugi nain, za savjetnika
odreuje advokat.
NAIN SASLUANJA, SUOENJE I PREPOZNAVANJE (lan 99.)
Svjedoci se sasluavaju pojedinano i u odsustvu drugih svjedoka.
U toku postupka svjedok se moe suoiti s drugim svjedocima i
osumnjienim/optuenim, ako se njihovi iskazi ne slau u pogledu vanih
injenica.
Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet, trait e se od
njega prvo da ih opie ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa e mu se tek
poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama,
odnosno ako je to mogue zajedno s predmetima iste vrste. Ako prepoznavanje nije
mogue na prethodni nain, ono e se izvriti i na osnovu prepoznavanja fotografija te
osobe ili predmeta, postavljenih meu fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih
svjedoku.
TOK SASLUANJA SVJEDOKA (lan 100.)
Propisana je dunost svjedoka da odgovore daje usmeno. Nijemi i
gluhonijemi svjedoci sasluavaju se preko tumaa.
Svjedok se priprema za davanje iskaza tako to se upozorava:
a) da je duan govoriti istinu,
128

b) da ne smije nita preutjeti,

c) da davanje lanog iskaza predstavlja krivino djelo i
d) da nije duan odgovarati na pojedina pitanja.

Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik.

Poslije datih upozorenja, svjedoku se postavljaju opta pitanja koja se odnose na
utvrivanje
njegovog
identiteta,
zanimanja,
kao
i
njegov
odnos
s
osumnjienim/optuenim, kao i oteenim.
Nakon postavljanja ovih optih pitanja, svjedoku se daje upozorenje da je duan o
promjeni adrese ili boravita obavijestiti tuitelja, odnosno sud.
U toku istrage, nakon optih pitanja, svjedok se poziva da iznese sve to mu
je o predmetu poznato, tj. on iznosi svoja saznanja o krivinom djelu, uinitelju i
drugim vanim okolnostima za postupak. Svoj iskaz svjedok iznosi u neometanom
izlaganju, a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja, vriti provjeravanja, dopune i
razjanjenja onoga to je izjavio. Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i
da se otklone protivrjenosti i nejasnoe u iskazu ako ih ima.
Prilikom sasluanja svjedoka nije dozvoljeno sluiti se obmanom, kako bi se
kod njega stvorila pogrena predstava o okolnostima o kojima treba da se izjasni.
Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv. sugestivna pitanja, kojima mu se
predoavaju neke okolnosti koje bi trebalo saznati tek iz njegovog odgovora. Pri tome se
svjedok takvim pitanjem ustvari navodi na to ta bi trebao da odgovori, npr. umjesto
pitanja da li je osumnjieni na mjestu dogaaja imao neto u rukama, postavi se pitanje:
U kojoj je ruci osumnjieni drao pitolj?.
Svjedok e se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o emu svjedoi, kako bi
utvrdili da li svjedok govori o injenicama koje je saznao iz vlastitog opaanja ili je o
njima uo od drugih osoba.
Svjedoci se mogu suoiti ako se njihovi iskazi ne slau u pogledu vanih
injenica, tj. ako sadre kontradiktorne okolnosti. Suoeni e se o svakoj okolnosti o
kojoj se njihovi iskazi meusobno ne slau ponaosob sasluati i njihov e se odgovor
unijeti u zapisnik. Istodobno se mogu suoiti samo dva svjedoka.
Postoji mogunost sasluanja svjedoka ureajima za prenos slike i zvuka.
Na maloljetnu osobu koja treba biti sasluana kao svjedok, primjenjuju se
pravila koja se odnose na sasluanje punoljetnih svjedoka osim u sljedeim
sluajevima:
1. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navrila 16 godina vri se
preko roditelja, odn. zakonskog zastupnika, osim ako to nije mogue zbog
potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti.
2. Ne moe se sasluati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i
duevnu razvijenost nije sposobna shvatiti znaaj prava da ne mora svjedoiti.
3. Prilikom sasluanja maloljetne osobe, naroito ako je ona oteena krivinim
djelom, postupit e se obazrivo, da sasluanje ne bi tetno utjecalo na psihiko
stanje maloljetnika. Sasluanje maloljetne osobe izvrit e se uz pomo
psihologa, pedagoga ili druge strune osobe.
Zabranjeno je oteenog (rtvu krivinog djela) ispitivati o njegovom seksualnom
ivotu prije uinjenog krivinog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno, na takvom
iskazu se ne moe zasnivati sudska odluka.
Oteeni koji se sasluava kao svjedok pitae se da li eli da u krivinom
postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev.
129

ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (lan 102.)

Propisano je da sud moe zahtijevati od svjedoka da na glavnom pretresu
prije svjedoenja poloi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv. promisorno polaganje
zakletve odnosno davanje izjave). Zakletva se polae, odn. izjava se daje pred sudom.
Svjedok u istrazi ne polae zakletvu, odn. ne daje izjavu.
Predviena je mogunost da svjedok poloi zakletvu odn. dadne izjavu prije
glavnog pretresa, ako postoji bojazan da zbog tee bolesti ili zbog drugih razloga
(starosti, invalidnosti.) nee moi doi na gl. pretres.
Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave nije obavezno, jer ukoliko svjedok
odbije da polae zakletvu/da izjavu, nije predviena nikakva sankcija.
OSOBE KOJE NE POLAU ZAKLETVU, ODNOSNO NE DAJU IZJAVU
(lan 103.)
U zakonu je odreeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu:
1. osobe koje u vrijeme sasluanja nisu punoljetne (maloljetnici), zato to zbog
nedovoljne psihike zrelosti, oni nisu u mogunosti da shvate znaaj zakletve odn.
davanje izjave. Zbog toga maloljetnici ne polau zakletvu, odnosno ne daju izjavu
i tu nema izuzetaka!
2. osobe za koje je dokazano (ve postoji pravosnana presuda) ili za koje
postoji osnovana sumnja da su uinile ili uestvovale u kriv. djelu zbog
kojeg se sasluavaju (npr. iz nekih razloga u odnosu na te osobe je razdvojen krivini
postupak i u njemu se sudi za isto krivino djelo), jer takva osoba ne smije biti
prisiljena na davanje iskaza koji bi, s obzirom na zakletvu, morao biti istinit, a za
nju tetan. Ovo se naravno odnosi na njeno sasluanje u svojstvu svjedoka.
3. osobe koje zbog duevnog stanja ne mogu da shvate znaaj zakletve odn.
izjave, obzirom da takva osoba zbog svog psihikog stanja nije u mogunosti da
to shvati.
Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti pazi po
slubenoj dunosti.
Pored toga, treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogreku, pa takve
osobe poloe zakletvu, onda to nema nikakvih procesnih posljedica, ve se smatra da
zakletva nije poloena.
ZATIENI SVJEDOK (lan 105.)
Na poloaj zatienog svjedoka u postupku pred sudom, primjenjuju se odredbe
Zakona o zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka.
U tom smislu, govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se definiraju ovim
zakonom, a to su:
Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok ija je lina sigurnost ili sigurnost njegove
porodice dovedena u opasnost zbog njegovog uea u postupku, kao rezultat
prijetnji, zastraivanja ili slinih radnji koje su vezane za njegovo svjedoenje.
Ugroeni svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fiziki ili psihiki traumatizovan
okolnostima pod kojima je izvreno krivino djelo ili koji pati od ozbiljnih psihikih
poremeaja koji ga ine izuzetno osjetljivim, odnosno dijete i maloljetnik.
130

Zatieni svjedok: onaj svjedok koji se sasluava prema Zakonu o zatiti

svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka.

UVIAJ I REKONSTRUKCIJA
Uviaj i rekonstrukcija dogaaja spadaju meu najvanije procesne radnje
dokazivanja.
Uviaj i rekonstrukcija dogaaja vre se uz pomo strunih osoba kriminalistikotehnike ili druge struke koje e pomoi u pronalaenju, osiguranju ili opisivanju tragova,
izvriti potrebna mjerenja i snimanja, sainiti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge
podatke.
Na uviaj ili rekonstrukciju moe se pozvati i vjetak ako bi njegova prisutnost bila
od koristi za davanje nalaza i miljenja.
PREDUZIMANJE UVIAJA ( lan 106.)
Uviaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za
utvrivanje neke vane injenice potrebno neposredno opaanje.
To opaanje se vri ulom vida, sluha, opipa i sl. Uviaj je namjenjen za
utvrivanje injenica iz sadanjosti, pa se, u pravilu, obavlja neposredno po
otkrivanju krivinog djela. Dakle, uviaj se vri u vezi sa krivinim djelom kada je u
zapisniku mogue konstatovati objektivno stanje (npr. nakon saobraajne nesree ili
nakon ubistva ili sl.).
Za obavljanje uviaja nije potreban neki formalno-pravni osnov, kao to je
npr. naredba ili rjeenje, ve je dovoljan samo materijalni uslov, tj. da je za
utvrivanje neke vane injenice potrebno neposredno opaanje.
Inae, uviaj se vri na svakom mjestu gdje se neposrednim opaanjem
mogu utvrditi neke injenice vane u krivinom postupku.
U zakonu nije propisan nain vrenja uviaja, pa se primjenjuju kriminalistika
pravila i metode.
U toku istrage uviaj mogu vriti tuilac ili OSL, a nakon podizanja
optunice SPS. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan uviaj,
onda ga obavlja sudija, odnosno predsjednik vijea.
Kada OSL vri uviaj, ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti
tuioca, obzirom da tuilac moe, ako eli, doi na mjesto dogaaja, te zahtijevati
da se provedu odreene radnje za koje on misli da su neophodne.
O uviaju se mora obavezno sainiti zapisnik i u njega se unosi stanje
zateeno na mjestu uviaja, a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka, te nalaze i
miljenja vjetaka. Zapisnik o uviaju ima karakter javne isprave.
Pri vrenju uviaja se mogu provoditi i odreena vjetaenja (npr.
vjetaenje ispravnosti vozila koje je prouzrokovalo saobraajnu nesreu).
REKONSTRUKCIJA DOGAAJA (lan 107.)
Za razliku od uviaja, koji se vri kada je u zapisniku mogue konstatovati
objektivno stanje, i u pravilu, neposredno po izvrenju krivinog djela, rekonstrukcija
dogaaja se vri naknadno, tako to se ponavljaju radnje ili situacije u priblino
istim uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima dogaaj desio.
131

To praktino znai da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvreno. (npr.

ako je u pitanju saobraajna nezgoda, provjerava se da li je sa tipom vozila kojim je
uzrokovana nezgoda bilo mogue odreenom brzinom savladati krivinu i sl.)
Za razliku od zapisnika o uviaju, u zapisnik o rekonstrukciji mogu se unositi
izjave svjedoka ili vjetaka.
Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjienih/optuenih radnje ili
situacije razliito prikazane, rekonstrukcija dogaaja e se posebno obaviti sa
svakim od njih.
Rekonstrukcija dogaaja moe se vriti u toku cijelog postupka.
U toku istrage samo tuilac moe preduzeti rekonstrukciju dogaaja, a
nakon toga, zavisno od stadija postupka, rekonstrukciju vri sudija, odnosno
predsjednik vijea.
Ovlatenje organa unutranjih poslova na samostalno obavljanje uviaja ne
odnosi se i na rekonstrukciju dogaaja kao istranu radnju, to znai da na izvoenje te
radnje organ unutranjih poslova nije ovlaten.
Zakon izriito zabranjuje vrenje rekonstrukcije dogaaja na nain da se
vrijea javni red ili moral ili dovodi u opasnost ivot ili zdravlje ljudi.
Prilikom rekonstrukcije dogaaja mogu se, po potrebi, ponovo izvesti
pojedini dokazi.
VJETAENJE (l. 109. 129.)
Vjetaenje je dokazno sredstvo koje se odreuje kada za utvrivanje i
ocjenu neke vane injenice treba pribaviti nalaz i miljenja lica koja raspolau
strunim znanjima, kojima ne raspolae sud.
Provodi se na osnovu pisane naredbe tuioca ili suda.
Vjetaenje obavljaju strune ustanove ili organi koji su za to osposobljeni,
a izuzetno pojedinci. Postoji i lista stalnih sudskih vjetaka za odreena vjetaenja. Po
zavrenom vjetaenju, vjetak sainjava nalaz i miljenje i dostavlja ga organu
koji ga je odredio za vjetaka.
Postoje razne vrste vjetaenja kao to su: 1. sudsko-medicinska vjetaenja
(npr. psihijatrijsko), 2. toksikoloka vjetaenja, 3. vjetaenje poslovnih knjiga, 4.
vjetaenje saobraajnih udesa, 5. grafoloko vjetaenje itd.
U novije vrijeme izuzetno je znaajno vjetaenje DNK-a analizom. Analiza
DNK se moe vriti ako je to neophodno potrebno za odreivanje identiteta ili injenice
da li otkriveni tragovi neke materije potiu od osumnjienog/ optuenog ili oteenog.
PREGLED, OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA
U situacijama kada postoji sumnja ili je oigledno da je neija smrt prouzrokovana
poinjenjem krivinog djela, ili je s krivinim djelom u vezi, tuitelj je obavezan narediti
pregled tijela/lea i vrenje obdukcije.
U sluaju da je tijelo/le ve zakopano, tuitelj u sluaju potrebe mora od SPP-a
traiti odgovarajuu naredbu za ekshumaciju.
PSIHIJATRIJSKO VJETAENJE
Psihijatrijsko vjetaenje odredit e se u slijedea tri sluaja:
132

1. Ako

se pojavi sumnja da je iskljuena ili smanjena uraunljivost

osumnjienog/optuenog,
2. Ako se pojavi sumnja da je osumnjieni/optueni uinio krivino djelo zbog
ovisnosti od alkohola ili opojnih droga,
3. Ako se pojavi sumnja da zbog duevnih smetnji osumnjieni/optueni nije
sposoban uestvovati u postupku.
Ako se u toku istrage osumnjieni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom
pregledu radi vjetaenja ili ako je prema miljenju vjetaka potrebno due posmatranje,
osumnjieni e se poslati na psihijatrijski pregled, odnosno na posmatranje u
odgovarajuu zdravstvenu ustanovu. Rjeenje o tome donosi SPP na prijedlog tuitelja.
Posmatranje ne moe trajati due od dva mjeseca.
Ako vjetaci ustanove da je duevno stanje osumnjienog/optuenog
poremeeno, dae svoje miljenje o tome kakav je uticaj takvo duevno stanje imalo i
kakav jo ima na njegovo shvatanje i postupke, kao i da li je i u kojoj mjeri poremeaj
duevnog stanja postojao u vrijeme uinjenja krivinog djela.
Ako se u zdravstvenu ustanovu upuuje osumnjieni/optueni koji se nalazi u
pritvoru, sudija e obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je odreen pritvor da bi
se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora.
Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraunat e se osumnjienom/
optuenom u pritvor, odnosno u kaznu, ako ona bude izreena.

Glava IX - POSEBNE ISTRANE RADNJE (l. 130. 136.)

Posebne istrane radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju postoje
osnove sumnje:
1. da je sama ili s drugim osobama uestvovala ili uestvuje u uinjenju krivinog
djela ili
2. da uinitelju ili od uinitelja krivinog djela prenosi informacije u vezi s krivinim
djelom, ili
3. da uinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija,
ali pod uslovima:
1. da se na drugi nain ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo
povezano s nesrazmjernim tekoama i
2. da se radi o krivinom djelu za koje se moe izrei kazna zatvora 3 godine ili tea
kazna.
Vrste posebnih istranih radnji su (7 vrsta):
a) nadzor i tehniko snimanje telekomunikacija,
b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka,
c) nadzor i tehniko snimanje prostorija,
d) tajno praenje i tehniko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji

stoje u vezi sa njima,

e) koritenje prikrivenih istraitelja (to je posebno obueno OSL koje djeluje pod
lanim identitetom) i informatora,
f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine,
g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivinog djela.
133

Pri izvravanju posebnih istranih radnji, policijski organi ili druge osobe ne
smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na uinjenje
krivinog djela. Ako su takve aktivnosti preduzete, ta okolnost iskljuuje krivino
gonjenje podstrekavane osobe za krivino djelo izvreno u vezi s ovim radnjama.
Posebne istrane radnje odreuje naredbom SPP, na obrazloeni prijedlog
tuioca koji sadri:
1. podatke o osobi protiv koje se predlae preduzimanje posebne istr. radnje,
2. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlae preduzimanje radnje uestvuje ili
je uestvovala u uinjenju krivinog djela ili da uinitelju ili od uinitelja prenosi
informacije u vezi s krivinim djelom, ili da uinitelj koristi njeno sredstvo
telekomunikacija,
3. razloge za preduzimanje posebne istrane radnje i ostale bitne okolnosti koje
zahtijevaju njeno preduzimanje,
4. navoenje posebne istrane radnje koja se zahtijeva i nain njenog izvoenja, te
5. obim i trajanje posebne istrane radnje.
Naredba SPP-a o provoenju posebnih istranih radnji sadri podatke iz
prijedloga tuioca, kao i utvrivanje trajanja nareene radnje.
Izuzetno, ako se pisana naredba ne moe dobiti na vrijeme i ako postoji
opasnost od odlaganja, moe se zapoeti s izvravanjem posebne istrane radnje i
na osnovu usmene naredbe SPP-a, a njegova pisana naredba mora biti pribavljena u
roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe.
Ako je neka od posebnih istranih radnji preduzeta bez naredbe SPP-a ili u
suprotnosti s njom, sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima ne moe
zasnivati svoju odluku.

Glava X
MJERE ZA OBEZBJEENJE PRISUSTVA OSUMNJIENOG/
OPTUENOG I USPJENO VOENJE KRIVINOG POSTUPKA
Prisustvo osumnjienog/optuenog u krivinom postupku je apsolutno bitna
procesna pretpostavka (conditio sine qua non), jer nije predviena mogunost suenja
u odsustvu.

VRSTE MJERA (lan 137.)

Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeenje prisustva osumnjienog/ optuenog
tokom krivinog postupka i njegovo nesmetano voenje, a to su:
1. POZIV,
2. NAREDBA ZA DOVOENJE,
3. MJERE ZABRANE,
4. JAMSTVO i
5. PRITVOR.

134

Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu teinu, to

istovremeno upuuje i na redoslijed njihove primjene.
Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera, a to su:
1. prilikom odluivanja koju e mjeru primijeniti, sud se mora pridravati uslova za
primjenu pojedinih mjera, vodei rauna o tome da se tea mjera ne primjenjuje
ukoliko se blaom moe postii svrha.
U skladu s tim, pritvor, kao najtea mjera, ne moe se primijeniti ako se ista svrha
moe postii blaom mjerom, o emu se posebno vodi rauna kod pritvora prema
maloljetniku.
2. sud je duan da po slubenoj dunosti ukine ove mjere kad prestanu razlozi zbog
kojih su odreene, odnosno da teu mjeru zamjeni lakom kad za to nastupe
uslovi.
1. POZIV (lan 138.)
Prisutnost optuenog/osumnjienog pri izvrenju radnji u krivinom
postupku osigurava se njegovim pozivanjem.
Pozivanje se vri dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva, koji sadri:
1. naziv organa koji poziva,
2. ime i prezime optuenog/osumnjienog,
3. naziv krivinog djela koje mu se stavlja na teret,
4. mjesto gdje optueni ima da doe,
5. dan i sat kad treba da doe,
6. oznaenje da se poziva u svojstvu optuenog/osumnjienog,
7. upozorenje da e u sluaju nedolaska biti prinudno doveden,
8. upozorenje da je duan odmah obavijestiti tuioca, odnosno sud o promjeni
adrese, kao i o namjeri da promijeni boravite i
9. slubeni peat i potpis tuioca, odnosno sudije koji poziva.
Kad se optueni/osumnjieni prvi put poziva, pouit e se o pravu da uzme
branioca i da branilac moe biti prisutan njegovom sasluanju.
Do podizanja optunice poziv osumnjienom upuuje tuilac.
Ako optueni nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge
neotklonjive smetnje, ispitat e se u mjestu gdje se nalazi ili e se osigurati njegov
prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima.
2. DOVOENJE - NAREDBA ZA DOVOENJE (lan 139.)
Naredbu da se optueni dovede moe izdati sud u 3 sluaja:
1) ako je doneseno rjeenje o odreivanju pritvora, ili
2) ako uredno pozvani optueni ne doe, a svoj izostanak ne opravda, ili
3) ako se nije moglo izvriti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti oigledno
proizlazi da optueni izbjegava prijem poziva.
Izuzetno, u hitnim sluajevima, naredbu za dovoenje moe izdati i tuilac,
ukoliko uredno pozvani osumnjieni ne doe, a svoj izostanak ne opravda.
Naredbu za dovoenje izvrava sudska policija.
Naredba za dovoenje izdaje se pismeno i ona sadrava:
1. ime i prezime osumnjienog/optuenog koji se ima dovesti,
2. naziv kriv. djela koje mu se stavlja na teret, uz navoenje odredbe KZ-a,
135

3. razlog zbog kojeg se nareuje dovoenje, i

4. slubeni peat i potpis sudije/tuioca koji nareuje dovoenje.

Osoba kojoj je povjereno izvrenje naredbe predaje naredbu optuenom i poziva

ga da poe s njom. Ako optueni to odbije, dovest e ga prinudno.
3. MJERE ZABRANE (lan 140. 140g.)
Zabrana naputanja boravita i zabrana putovanja (lan 140.)
Zabrana naputanja boravita moe se primijeniti ako postoje okolnosti koje
ukazuju da bi osumnjieni/optueni mogao pobjei, sakriti se, otii u nepoznato
mjesto ili u inostranstvo.
Ova mjera odreuje se rjeenjem suda, i njom se osumnjienom/ optuenom
zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravita.
U prednjim okolnostima sud moe, bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu mjeru,
narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih isprava, kao i
zabranu koritenja line karte za prelazak dravne granice.
Ostale mjere zabrane (lan 140a.)
Kada okolnosti sluaja na to ukazuju sud moe izrei i ove mjere zabrane:
1. Zabranu poduzimanja odre. poslovnih aktivnosti ili slubenih dunosti,
2. Zabranu posjeivanja odreenih mjesta ili podruja,
3. Zabranu sastajanja sa odreenim osobama,
4. Naredbu da se povremeno javlja odreenom dravnom tijelu, i
5. Privremeno oduzimanje vozake dozvole
Sve naprijed navedene mjere sud moe izrei uz mjeru zabrane naputanja
boravita i zabranu putovanja.
Izricanje mjera zabrane (lan 140b.)
Sud moe izrei mjere zabrane obrazloenim rjeenjem na prijedlog stranke
ili branitelja, a po slubenoj dunosti kada odluuje o pritvoru.
U rjeenju kojim se odreuje neka mjera zabrane unosi se upozorenje
osumnjienom/optuenom da se protiv njega moe odrediti pritvor ukoliko prekri
izreene zabrane.
Rjeenje u istrazi donosi i ukida SPP, poslije podizanja optunice SPS, a nakon
dostavljanja predmeta sudiji, odn. vijeu u svrhu zakazivanja glavnog pretresa, taj sudija
odn. predsjednik vijea.
Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima, a najdue do
pravosnanosti presude, ako toj osobi nije izreena kazna zatvora, odnosno,
najkasnije do upuivanja na izdravanje kazne zatvora, ako je ona izreena.
Ako je izreena novana kazna, odnosno doneena odluka o imovinskopravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi, mjera zabrane putovanja moe
trajati dok se novana kazna ne plati u potpunosti, tj. dok se u cijelosti ne izvri
odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi
Opravdanost izreenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca.
Protiv rjeenja kojim se odreuje mjera zabrane, moe se izjaviti alba vijeu
krivinog odjeljenja suda. Rok za rjeavanje po albi je 3 dana od dana prijema albe.
alba ne zadrava izvrenje rjeenja.
136

Ogranienja u pogledu sadraja mjera zabrane (lan 140d.)

Mjerama zabrane ne moe se ograniiti pravo osumnjienom/optuenom da
komunicira sa svojim braniteljem u BiH, te da ivi u svom domu, da se via sa
porodicom i bliskim roacima, da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl., osim ako se
postupak vodi za krivino djelo uinjeno na tetu lanova porodice i bliskih roaka,
odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti.
Posebna odredba o zabrani putovanja (lan 140g.)
Izuzetno, u hitnim sluajevima, a posebno u onim u kojima se radi o krivinom
djelu za koje se moe izrei kazna zatvora od 10 god. ili tea, tuilac moe izrei
naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i line karte, uz zabranu izdavanja
novih isprava kojima se moe prei dravna granica. Naredbu izvrava policijski organ ili
sudska policija. Za oduzete isprave izdaje se potvrda. O preduzetoj mjeri tuilac odmah
obavjetava nadlenog sudiju, tj vijee, koje u roku od 72 sata treba da odlui o naredbi.
Ako je ne izda, isprave e se odmah vratiti.
4. JAMSTVO
USLOVI ZA ODREIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRAJ (l. 141. i 142.)
Jamstvo je mjera za obezbjeenje prisustva osumnjienog/ optuenog u
krivinom postupku koja se primjenjuje samo u sluaju da se, zbog bojazni da e
pobjei, prema osumnjienom/optuenom treba odrediti ili je ve odreen pritvor.
Za razliku od pritvora, koji se, zavisno od razloga, moe odrediti ne samo zbog
opasnosti od bjekstva, jamstvo iskljuivo slui sprjeavanju bjekstva
osumnjienog/optuenog. To znai da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo ako je
bjekstvo osumnjienog/optuenog jedini razlog za odreivanje pritvora.
Sud ne moe predloiti primjenu jamstva, niti ga odrediti po slubenoj
dunosti, ve incijativa uvijek potie od optuenog, njegovog branioca ili treih
lica.
Ako jamstvo nudi tree lice, neophodan je pristanak optuenog.
Bez obzira da li jamstvo daje optueni ili tree lice, pored datog jamstva nuno je
i da sam optueni obea da se nee kriti i da bez odobrenja nee napustiti svoje
prebivalite/boravite.
Kada optueni ili tree lice ponudi primjenu jamstva, sud ako nae da su
ispunjeni uslovi za primjenu jamstva, odreuje iznos jamstva za koji smatra da
predstavlja dovoljnu garanciju da optueni nee pobjei i o tome obavjetava davaoca
jamstva. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos, sud donosi Rjeenje o prihvatanju
jamstva, a kada ono bude obezbjeeno, optuenog puta na slobodu.
Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud, onda se
donosi Rjeenje kojim se odbija ponueno jamstvo. Jamstvo dakle mora biti
poloeno, odn. obezbjeeno prije nego to se optueni pusti na slobodu. Tek kada
rjeenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnano, optueni se puta iz zatvora.
Sadrinski posmatrano, jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i materijalnoj
garanciji optuenog ili drugog lica.
1. Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuenog ili drugog lica

da optueni nee pobjei do kraja krivinog postupka, s tim to ovu izjavu prati i
137

obeanje optuenog da se nee kriti i da bez odobrenja nee napustiti svoje

boravite.
2. Sa aspekta materijalne garancije, jamstvo moe biti lino i stvarno.
a) Lino jamstvo se sastoji u linoj obavezi jednog ili vie graana da e
platiti utvreni iznos jamstva.
b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, hartija od
vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari vee vrijednosti koje se
lako mogu unoviti i uvati, a kada su u pitanju nekretnine, jamstvo se
realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra lica
koje daje jamstvo.
Visina materijalne garancije uvijek glasi na novani iznos, bez obzira to se
mogu polagati i druge pokretne stvari, odn. stavljati hipoteka na nekretnine. Visinu
novanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio, ni u pogledu najvieg, niti najnieg
iznosa. Visina novanog iznosa jamstva odreuje se s obzirom na teinu krivinog
djela, imovinsko stanje lica koje daje jamstvo, te line i porodine prilike
optuenog. I pored datih kriterija, iznos jamstva predstavlja faktiko pitanje i odreuje se
za svaki konkretan sluaj.
Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju,
porijeklu imovine, vlasnitvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo.
Ako optueni pobjegne, odredie mu se pritvor, a rjeenjem e se odrediti
da je vrijednost data kao jamstvo prihod budeta Federacije (Rjeenje o propasti
jamstva). Ako optueni prema kome je odreena ova mjera u toku krivinog postupka
pobjegne, vrijednost data kao jamstvo rjeenjem se oduzima i unosi kao prihod u budet
Federacije. Rjeenje o propasti jamstva donosi se ne ekajui na konaan ishod
postupka.
Propalo jamstvo e se vratiti ako se krivini postupak zavri obustavom
postupka ili oslobaajuom presudom.
PRESTANAK JAMSTVA (lan 143.)
Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili osloboenju od jamstva. To je jedan od
naina prestanka jamstva, a drugi nain prestanka jamstva je propast jamstva jamstvo propada samo ako optueni pobjegne.
Optuenom e se i pored datog jamstva odrediti pritvor:
a) ako na uredan poziv ne doe, a izostanak ne opravda,
b) ako se sprema za bjekstvo ili
c) ako se protiv njega, poto je ostavljen na slobodi, pojavi koji drugi zakonski osnov
za pritvor.
U navedenim sluajevima, jamstvo se ukida (Rjeenje o ukidanju jamstva).
Jamstvo se takoer ukida i kada je optueni pravosnano osuen na kaznu
zatvora i to kada stupi na izdravanje te kazne.
Poloeni novani iznos, dragocjenosti, papiri od vrijednosti ili druge
pokretne stvari vraaju se, a hipoteka se skida.
PRITVOR
ODREIVANJE PRITVORA (lan 145.)
138

Pritvor se moe odrediti ili produiti samo pod uslovima propisanim u ovom
zakonu i samo ako se ista svrha ne moe ostvariti drugom mjerom.
Pritvor odreuje ili produava rjeenjem sud, na obrazloen prijedlog
tuitelja, a nakon to se prethodno saslua osumnjieni/optueni.
Obrazloen prijedlog za produenje pritvora, tuitelj je duan dostaviti sudu
najmanje 5 dana prije isticanja pritvora. Taj prijedlog sud bez odlaganja dostavlja
osumnjienom/optuenom i njegovom branitelju.
Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkrae nuno vrijeme.
Ako se optueni nalazi u pritvoru dunost je svih organa koji uestvuju u
krivinom postupku i organa koji im pruaju pravnu pomo da postupaju s posebnom
hitnosti.U toku cijelog postupka pritvor e se ukinuti im prestanu razlozi na osnovu kojih
je odreen, a pritvorenik e se odmah pustiti na slobodu.
Protiv rjeenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora, alba nije
doputena.
RAZLOZI ZA PRITVOR (lan 146.)
Ako postoji osnovana sumnja da je odreena osoba uinila krivino djelo,
pritvor joj se moe odrediti:
1. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
2. ako postoji osnovana bojazan da e unititi, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze
ili tragove vane za krivini postupak ili ako naroite okolnosti ukazuju da e
ometati krivini postupak uticajem na svjedoke, sauesnike ili prikrivae (u ovom
sluaju, pritvor e se ukinuti im se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor
odreen),
3. ako naroite okolnosti opravdavaju bojazan da e ponoviti krivino djelo ili da e
dovriti pokuano krivino djelo ili da e uiniti krivino djelo kojim prijeti, a za ta
krivina djela moe se izrei kazna zatvora od 3 (tri) godine ili tea kazna,
4. u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivinom djelu za koje se moe izrei
kazna zatvora 10 godina ili tea kazna, a koje je, s obzirom na nain izvrenja ili
posljedice krivinog djela, posebno teko, pa bi putanje na slobodu rezultiralo
stvarnom prijetnjom naruavanja javnog reda.
U rjeenju o odreivanju pritvora posebno se mora obrazloiti zakonski
osnov za odreivanje pritvora, a ne parafrazirati odgovarajua zakonska odredba.
(npr. sud mora obrazloiti zato postoji opasnost od bjekstva npr. samovoljno napustio
radno mjesto, vien da ide prema granici, izvadio putnu ispravu)
NADLENOST ZA ODREIVANJE PRITVORA (lan 148.)
Pritvor se odreuje rjeenjem suda o odreivanju pritvora. To rjeenje se
donosi na prijedlog tuioca, to znai da bez njegovog prijedloga sud ne moe odrediti
pritvor.
Rjeenje o odreivanju pritvora sadri:
1) ime i prezime lica koje se liava slobode, odnosno stavlja u pritvor,
2) kriv. djelo za koje se to lice tereti,
3) zakonski osnov za pritvor,
4) obrazloenje,
5) pouku o pravnom lijeku.
139

6) peat suda i potpis sudije.

Rjeenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu

pritvaranja, pri emu se mora naznaiti sat lienja slobode i sat predaje rjeenja.
Prethodno se mora odrati posebno roite, na kojem se osumnjienom/
optuenom i njegovom braniocu mora pruiti prilika da se izjasne o prijedlogu tuitelja za
odreivanje pritvora.
Pritvorena osoba ima pravo albe protiv rjeenja o odreivanju pritvora
vanraspravnom vijeu suda koji je odredio pritvor, sastavljenom od trojice sudija, u roku
od 24 sata od prijema rjeenja. alba ne zadrava izvrenje rjeenja.
Vanraspravno vijee svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati.
TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (lan 149.)
1. U fazi istrage pritvor odreuje SPP i to po obrazloenom prijedlogu tuioca. U

svom prijedlogu tuilac je duan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. SPP
e uvijek preispitati osnovanost prijedloga tuioca za odreivanje pritvora. Ukoliko
nae da je taj prijedlog osnovan, donosi rjeenje o odreivanju pritvora i po
tom rjeenju pritvor moe trajati najdue do 1 mjesec od dana lienja slobode.
Protiv tog rjeenja osumnjieni ima pravo albe vanraspravnom vijeu istog suda.
alba ne odlae izvrenje rjeenja. Po isteku ovog roka od mjesec dana, osumnjieni
e se pustiti na slobodu ili e se donijeti rjeenje o produenju pritvora.
2. Po isteku roka na koji je pritvor odreen, osumnjieni se moe zadrati u
pritvoru samo na osnovu rjeenja o produenju pritvora. Ovo rjeenje donosi
vanraspravno vijee istog suda po obrazloenom prijedlogu tuioca. Po ovom
rjeenju pritvor moe trajati najdue 2 mjeseca. Sud mora voditi rauna o tome za
koliko vremena tuilac trai da se pritvor produi, jer tuilac npr. moe traiti da se pritvor
produi za samo jedan mjesec, ali prije isteka tog roka moe traiti da se produi za jo
jedan mjesec. Dakle, vanraspravno vijee ima ovlatenje da pritvor produi za najvie

do dva mjeseca, to zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za

provoenje istranih radnji koje trai tuilac.
3. Kada su u pitanju krivina djela sa zaprijeenom kaznom preko 10 godina ili
teom kaznom, pritvor se moe produiti najvie jo za 3 mjeseca. Za ovo
produenje moraju postojati naroito vani razlozi, koje tuilac obrazlae u
svom prijedlogu. Koji su to naroito vani razlozi, zakon ne odreuje, ali svakako
da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri opravdavaju produenje pritvora, to
se mora posebno cijeniti u svakom konkretnom sluaju. Pritvor se produava po
obrazloenom prijedlogu tuioca. O produenju pritvora u ovoj situaciji
odluuje vijee Vrhovnog suda Federacije. I protiv tog rjeenja dozvoljena je alba
koja ne zadrava izvrenje rjeenja. O albi odluuje apelaciono vijee Vrhovnog
suda.
4. Izuzetno, u sloenim predmetima i kada su u pitanju krivina djela za koja je
propisan dugotrajni zatvor, pritvor u istrazi se moe produiti za jo 3 mjeseca,
2 puta uzastopno. Prijedlog za ovo produenje podnosi tuilac. Taj prijedlog
sadri izjavu kolegija tuilatva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi
se istraga okonala. I protiv ovog rjeenja dozvoljena je alba koja ne zadrava
izvrenje rjeenja. O ovom produenju odluuje vijee Vrhovnog suda
Federacije, a o albi apelaciono vijee Vrhovnog suda.
140

Dakle, pritvor u istrazi, zavisno od propisane kazne za krivino djelo u pitanju,

vanosti razloga i sloenosti predmeta, moe trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 = ukupno 12
mjeseci.
Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optunica, osumnjieni e se
pustiti na slobodu.
UKIDANJE PRITVORA (lan 150.)
U toku istrage, a prije isteka roka trajanja pritvora, SPP moe ukinuti pritvor po
prethodnom sasluanju tuioca, donoenjem rjeenja o ukidanju pritvora. Protiv tog
rjeenja tuilac moe podnijeti albu vanraspravnom vijeu, koje je duno donijeti odluku
u roku od 48 sati.
PRITVOR NAKON POTVRIVANJA OPTUNICE (lan 151.)
Pritvor se moe odrediti, produiti ili ukinuti i nakon potvrivanja optunice,
i to rjeenjem SPS-a, uz napomenu, da ako se osumnjieni/ optueni ve nalazi u
pritvoru, rjeenje o produenju pritvora moe donijeti samo vanraspravno vijee.
Kontrola opravdanosti pritvora se vri po isteku svaka dva mjeseca od
dana donoenja posljednjeg rjeenja o pritvoru. alba protiv ovog rjeenja ne
zadrava njegovo izvrenje.
Nakon potvrivanja optunice, a prije izricanja prvostepene presude, pritvor
moe trajati najdue:
a) 1 god.- u sluaju kriv. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god.;
b) 1 god. i 6 mjeseci - u sluaju kriv. djela za koje je propisana kazna zatvora do 10
godina;
c) 2 god. - u sluaju kriv. djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina,
ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;
d) 3 god. - u sluaju kriv. djela za koje je propisana kazna dugotraj. zatvora.
Ako za ovo vrijeme ne bude izreena prvostepena presuda, pritvor e se
ukinuti i optueni pustiti na slobodu.
PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (lan 152.)
Odreivanje/produenje pritvora poslije izricanja prvostepene presude,
dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor, izuzev razloga postojanja
osnovane bojaznosti da e unititi, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vane
za kriv. post. ili ako naroite okolnosti ukazuju da e ometati kriv. post. uticajem na
svjedoke, sauesnike ili prikrivae. Ako razlozi za pritvor vie ne postoje, takoe e se
ukinuti i ranije odreeni pritvor.
U svim ovim sluajevima donosi se posebno rjeenje o odreivanju/
produenju/ukidanju pritvora protiv koga je alba dozvoljena, ali ona ne zadrava
njegovo izvrenje.
Meutim, pritvor se mora uvijek ukinuti i optueni pustiti na slobodu ako je
optueni osloboen od optube ili:
a) je optuba odbijena, osim iz razloga nenadlenosti suda ili
b) ako je oglaen krivim, a osloboen od kazne ili
c) mu je izreena samo novana kazna ili
141

d) je uslovno osuen ili

e) je zbog uraunavanja pritvora kaznu ve izdrao.

U svim tim sluajevima pritvor se ukida, jer sa donoenjem bilo koje od tih odluka
nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da vie nema osnova za odreivanje i dalje
trajanje pritvora i to pritvor gubi ulogu koju ima u krivinom postupku.
Poslije izricanja prvostepene presude, pritvor moe trajati najdue jo 9
(devet) mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izreena drugostepena presuda kojom
se prvostepena presuda potvruje ili preinauje, pritvor e se ukinuti i optueni
pustiti na slobodu. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci bude izreena drugostepena
odluka kojom se prvostepena presuda ukida, pritvor moe trajati najdue jo 1
(jednu) godinu od dana izricanja drugostepene odluke.
Pritvor se uvijek ukida istekom izreene kazne.
Optueni koji se nalazi u pritvoru, a presudom mu je izreena kazna zatvora,
ostae u pritvoru do upuivanja na izdravanje kazne, ali najdue do isteka kazne
izreene presudom. Poslije upuivanja lica na izdravanje kazne, sud vie nije
ovlaen da pritvor ukida pozivom na ovaj lan jer je pritvor prestao i nastavljen
izdravanjem kazne.
Zakon predvia mogunost upuivanja optuenog koji je u pritvoru u
ustanovu za izdravanje kazne i prije pravnosnanosti presude i to na njegov
zahtjev. Inicijativa moe potei samo od optuenog, ne i od suda (uz pristanak
optuenog). Zahtjev optuenog nije obavezujui za sud, a sud odluuje rjeenjem kako
kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija. Rjeenje donosi sudija, odnosno predsjednik
vijea, bez obzira da li je optueni stavio prijedlog prije objavljivanja presude ili kasnije.
Pri tome je bez znaaja visina izreene kazne zatvora. Protiv rjeenja je dozvoljena
alba apelacionom vijeu u roku od tri dana. alba optuenog, u stvari, znai da je on
odustao od svog zahtjeva. Apelaciono vijee e tada preinaiti pobijano rjeenje i odluiti
da se optueni ne uputi na izdravanje kazne prije pravnosnanosti presude. Osueni
koji se ne nalazi u pritvoru ne moe zahtijevati da prije pravnosnanosti presude stupi na
izdravanje kazne.
LIENJE SLOBODE I ZADRAVANJE-radnje koje poduzima policija (l 153.)
Lienje slobode je privremeno oduzimanje slobode. Policijski organ moe
neko lice liiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova:
1. ako postoje osnovi sumnje da je to lice uinilo krivino djelo i
2. ako postoji bilo koji zakonski razlog za odreivanje pritvora.
Prilikom lienja slobode:

policijski organ je duan takvo lice bez odlaganja, a najkasnije u roku

od 24 sata, sprovesti tuiocu. Izuzetno, ako su u pitanju djela terorizma, taj rok
je 72 sata. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno, pustie se na slobodu. Lienje
slobode je faktika mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rjeenje.

tuilac je duan bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata da ispita

to lice i odlui da li e ga pustiti na slobodu ili e SPP-u staviti prijedlog za
odreivanje pritvora.

SPP je duan odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, donijeti odluku o

prijedlogu za odreivanje pritvora. Ukoliko ne prihvati prijedlog, donijee
rjeenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na slobodu.
142

Osoba liena slobode mora biti pouena o svojim pravima koja ima u skladu
sa zakonom:
1. pravo na obavjetenje o razlozima lienja slobode, gdje se podrazumjeva:
a. postojanje osnova sumnje da je osoba izvrila odreeno krivino djelo,
b. postojanje nekog od pritvorskih osnova.
2. pravo vezano uz pouku o pravu na utnju lice lieno slobode nije duno dati
iskaz, niti odgovarati na postavljena pitanja.
3. pravo osobe liene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru, te da e joj
se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u
mogunosti podmiriti trokove odbrane.
4. pravo pomenute osobe da porodica, konzularni slubenik strane drave ili druga
osoba koju odredi, budu obavijeteni o njenom lienju slobode.
Na lienje slobode se ne moe izjaviti alba iz razloga to je lienje slobode
limitirano rokom najdue 24/72 sata, pa je eventualna alba nepotrebna, jer e
mjera lienja slobode biti preispitana od sudske vlasti, po predaji lica od
policijskog organa. Nepostojanje albe na mjeru lienja slobode ne znai, meutim,
nepostojanje prava na naknadu tete licima koja su protivpravno liena slobode.
Naprotiv, takva lica imaju pravo na naknadu tete u sluaju nezakonitog lienja slobode,
u odreenom roku i u propisanom postupku.
Sankcije za nepotivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom lanu
ine krivinu odgovornost za protivpravno lienje slobode, disciplinsku
odgovornost policijskog organa i obavezu za dravu da naknadi moralnu i materijalnu
tetu nastalu zbog neosnovanog lienja slobode.
IZVRENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA
Ope odredbe (lan 154.)
Pritvor se izvrava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar
pravde. Na poslovima izvravanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog
ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vjetine i strunu spremu predvienu
propisima.
Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (lan 155.)
Pritvor se izvrava na nain da se ne vrijea osoba i dostojanstvo pritvorenika.
Ovlatene osobe sudske policije i strae ustanove pri izvravanju pritvora smiju
upotrijebiti prinudna sredstva samo u sluajevima odreenim zakonom. Prava i slobode
pritvorenika mogu biti ogranieni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je
odreen pritvor, sprijei bjekstvo pritvorenika, sprijei poinjenje krivinog djela i otkloni
opasnost po ivot i zdravlje ljudi. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo
pravde.
Smjetaj pritvorenika (lan 156.)
Pritvorenici se smjetaju u prostorije odgovarajue veliine koje udovoljavaju
potrebnim zdravstvenim uvjetima. U istu prostoriju ne smiju biti smjetene osobe razliita
spola. U pravilu, pritvorenici se nee smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdravaju
kaznu zatvora, sa osobama koje bi na njega mogle tetno djelovati ili ako bi to moglo
tetno uticati na voenje postupka.
Posebna prava pritvorenika (lan 157.)
143

Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata.

Njima e se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno.
Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu, higijenske
potreptine, o svom troku nabavljati knjige, novine i drugu tampu, te imati druge
predmete u koliini i veliini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kuni red.
Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika e se prilikom osobne pretrage oduzeti
predmeti u vezi s krivinim djelom.
Pravo na komunik. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (l158.)
Po odobrenju SPP, odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe
koju on odredi, pritvorenika imaju pravo posjeivati, u okviru kunog reda, brani,
odnosno vanbrani drug i njegovi srodnici, a na njegov zahtjev lijenik i druge osobe.
Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati teta za voenje
postupka. SPP, odnosno SPS e odobriti konzularnom slubeniku strane zemlje posjetu
pritvoreniku koji je dravljanin te zemlje.
Pritvorenik smije odravati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom. Izuzetno,
ako to zahtijevaju interesi postupka, moe se odrediti nadzor nad takvom poiljkom ili se
ona zabranjuje, a odreuje se rjeenjem, protiv kojeg je doputena alba. Pritvoreniku se
ne moe zabraniti odailjanje molbe, pritube ili albe.
Pritvorenik ne moe koristiti mobitel, ali ima pravo, u skladu s kunim redom a pod
nadzorom uprave pritvora, o svom troku obavljati telefonske razgovore.
SPP/SPS/sudija/predsjednik vijea mogu, iz razloga sigurnosti i dr. propisanih razloga,
pritvoreniku rjeenjem ograniiti/zabraniti koritenje telefona.
Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem.
Nadzor nad izvrenjem pritvora (lan 160.)
Nadzor nad izvrenjem pritvora obavlja predsjednik suda.
Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi duan je najmanje jednom u 15 dana
obii pritvorenike i ako nae da je potrebno, i bez prisutnosti sudskog policajca,
obavijestiti se kako se pritvorenici hrane, kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s
njima postupa. Predsjednik suda, odnosno sudija kojeg on odredi duan je preduzeti
potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uoene pri obilasku ustanove.
Predsjednik suda, SPP/SPS/sudija/predsjednik vijea, mogu u svako doba
obilazitipritvorenike.

GLAVA XI - PODNESCI I ZAPISNICI

Podnoenje i ispravljanje podnesaka (lan 162.)
Optunica, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i saopenja podnose se
pisano ili se daju usmeno na zapisnik.
Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadravati sve to je potrebno da bi se po
njima moglo postupiti.
Ako u ovom zakonu nije drugaije odreeno, sud e podnositelja podneska
koji je nerazumljiv ili ne sadri sve to je potrebno da bi se po njemu moglo
postupati pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne uini u
odreenom roku sud e podnesak odbaciti.
144

U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnositelj e se upozoriti na

posljedice proputanja.
Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (lan 163.)
Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u
dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku.
Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud e pozvati
podnositelja da u odreenom roku preda dovoljan broj primjeraka.
Obaveza sastavljanja zapisnika (lan 165.)
O svakoj radnji preduzetoj u toku krivinog postupka sastavit e se zapisnik
istovremeno kad se radnja obavlja, a ako to nije mogue, onda neposredno poslije toga.
Zapisnik pie zapisniar. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe ili se
radnja preduzima van slubenih prostorija organa, a zapisniar se ne moe osigurati,
zapisnik moe pisati osoba koja preduzima radnju.
Kad zapisnik pie zapisniar, zapisnik se sastavlja na taj nain to osoba koja
preduzima radnju kazuje glasno zapisniaru to e unijeti u zapisnik.
Osobi koja se sasluava dopustit e se da sama kazuje odgovore u zapisnik. Ovo
pravo joj se moe uskratiti u sluaju zloupotrebe.
Sadraj zapisnika (lan 166.)
Zapisnik sadri: 1. naziv organa pred kojim se obavlja radnja, 2. mjesto gdje se
obavlja radnja, 3. dan i sat kad je radnja zapoeta i zavrena, 4. imena i prezimena
prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju, 5. kao i naznaenje krivinog
predmeta po kojem se preduzima radnja.
Zapisnik treba sadravati bitne podatke o toku i sadraju preduzete radnje.
U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori.
Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi, to e se
naznaiti u zapisniku.
Prilikom preduzimanja radnji kao to je uviaj, pretresanje stana ili osoba ili
prepoznavanje osoba ili predmeta, u zapisnik e se unijeti i podaci koji su vani, s
obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (npr.
opis, mjere i veliina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr.), a ako
su napravljene skice, crtei, planovi, fotografije, filmski snimci i slino to e se navesti u
zapisniku i prikljuiti zapisniku.
Voenje zapisnika (lan 167.)
Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije nita izbrisati, dodati ili
mijenjati. Precrtana mjesta moraju ostati itka.
Sva preinaenja, ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti
ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik.
itanje i potpisivanje zapisnika (lan 168.)
Osobe koje se sasluavaju, kao i osumnjieni, odnosno optueni, branitelj i
oteeni imaju pravo proitati zapisnik ili zahtijevati da im se proita. Na to je duna da ih
upozori osoba koja preduzima radnju, a u zapisniku e se naznaiti da li je upozorenje
uinjeno i da li je zapisnik proitan. Zapisnik e se uvijek proitati ako nije bilo
zapisniara i to e se naznaiti u zapisniku.
145

Zapisnik potpisuje sasluana osoba. Ako se zapisnik sastoji od vie listova

sasluana osoba potpisuje svaki list.
Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kaiprsta desne ruke, a
zapisniar e ispod otiska upisati njeno ime i prezime. Ako se usljed nemogunosti
da se stavi otisak desnog kaiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve
ruke, u zapisniku e se naznaiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak. Ako
sasluana osoba odbije da potpie zapisnik ili da stavi otisak prsta, zabiljeit e se
to u zapisniku i navesti razlog odbijanja.
Ako je bilo prigovora u vezi sadraja zapisnika navest e se u zapisniku i ti
prigovori. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisniar.
Zapisnik o vijeanju i glasanju (lan 171.)
O vijeanju i glasanju sastavit e se poseban zapisnik.
Zapisnik o vijeanju i glasanju sudskog vijea sadri tok glasanja i odluku
koja je donesena.
Zapisnik o vijeanju i glasanju potpisuju svi lanovi vijea i zapisniar. Odvojena
miljenja prikljuit e se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik.
Zapisnik o vijeanju i glasanju zatvorit e se u poseban omot. Ovaj zapisnik moe
razgledati samo vijee apelacionog odjeljenja kad rjeava po pravnom lijeku i u tom
sluaju duno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznai da
je razgledalo zapisnik.

GLAVA XII - ROKOVI

ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAUNANJE (l. 172. i 173.)
Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego to
rok istekne predata onom ko je ovlaten da je primi.
Kad je izjava upuena preko pote preporuenom poiljkom, telegrafom ili
drugim telekomunikacijskim sredstvom, dan slanja ili predaje poti smatra se kao
dan predaje onome kome je upuena.
Rokovi se odreuju na sate, dane, mjesece i godine. Dan kad je dostavljanje
izvreno, tj. u koji pada dogaaj od kada treba raunati trajanje roka, ne uraunava se u
rok ve se za poetak roka uzima prvi naredni dan.
Rokovi odreeni po mjesecima, odnosno godinama, zavravaju se protekom
onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara
danu kad je rok otpoeo. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu rok se zavrava
posljednjeg dana tog mjeseca.
Ako posljednji dan roka pada na dravni praznik ili u subotu i nedjelju, te u neki
drugi dan kada dravni organ ne radi, rok istie protekom prvog narednog radnog dana.
POVRAAJ U PREANJE STANJE (l. 174 - 176.)
Optuenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu albe na
presudu ili na rjeenje o primjeni mjere bezbjednosti, sud e dopustiti povraaj u
preanje stanje radi podnoenja albe, ako u roku od 8 dana od dana prestanka
uzroka zbog kojeg je propustio rok, podnese molbu za povraaj u preanje stanje
146

i ako istovremeno s molbom preda i albu. Poslije proteka roka od 3 mjeseca od

dana proputanja ne moe se traiti povraaj u preanje stanje.
O povraaju u preanje stanje odluuje sudija, odn. predsjednik vijea koje je
donijelo presudu ili rjeenje koje se pobija albom. Protiv rjeenja kojim se doputa
povraaj u preanje stanje nije doputena alba.
Molba za povraaj u preanje stanje ne zadrava, po pravilu, izvrenje
presude, odnosno rjeenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju
imovinske koristi, ali sud moe odluiti da se s izvrenjem zastane do donoenja
odluke po molbi.

Glava XIII DONOENJE I SAOPAVANJE ODLUKA

VRSTE ODLUKA U KRIVINOM POSTUPKU (lan 177.)
U krivinom postupku odluke se donose u obliku:
1. presude,
2. rjeenja i
3. naredbe.

Presudu donosi samo sud, a rjeenje i naredbu donose i drugi organi koji
uestvuju u krivinom postupku.
Odluivanje u sjednici o vijeanju i glasanju (lan 178.)
Odluke vijea donose se poslije usmenog vijeanja i glasanja. Odluka je
donesena kad je za nju glasala veina lanova vijea.
Predsjednik vijea rukovodi vijeanjem i glasanjem i glasa posljednji. On je
duan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.
Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele na vie
razliitih miljenja, tako da nijedno od njih nema veinu, razdvojit e se po
pitanjima i glasanje e se ponavljati dok se ne postigne veina. Ako se i na taj nain
ne postigne veina, odluka e se donijeti tako to e se glasovi koji su najnepovoljniji za
optuenog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni.
lanovi vijea ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik
vijea, ali lan vijea koji je glasao da se optueni oslobodi ili da se presuda ukine i
ostao u manjini, nije duan glasati o sankciji. Ako ne glasa, uzet e se kao da je pristao
na glas koji je za optuenog najpovoljniji.
Nain glasanja (lan 179.)
Pri odluivanju prvo se glasa je li sud nadlean, kao i o drugim prethodnim
pitanjima. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na odluivanje o
glavnoj stvari.
Pri odluivanju o glavnoj stvari prvo e se glasati je li optueni uinio
krivino djelo i je li krivino odgovoran, a zatim e se glasati o kazni, drugim
krivinopravnim sankcijama, trokovima krivinog postupka, imovinskopravnim
zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku.
Ako je ista osoba optuena za vie krivinih djela, glasat e se o krivinoj
odgovornosti i kazni za svako od tih djela, a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela.
147

Tajno zasjedanje (lan 180.)

Vijeanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju.
U prostoriji u kojoj se obavlja vijeanje i glasanje mogu biti prisutni samo lanovi
vijea i zapisniar.
Saopavanje odluka (lan 181.)
Ako ovim zakonom nije drukije odreeno, odluke se saopavaju osobama
usmenim objavljivanjem ako su prisutne, a dostavljanjem ovjerenog prijepisa
odluke, ako su odsutne.
Ako je odluka usmeno saopena, to e se naznaiti u zapisniku i u spisu, a osoba
kojoj je saopenje uinjeno potvrdit e to svojim potpisom. Ako osoba izjavi da se nee
aliti, ovjereni prijepis usmeno saopene odluke nee joj se dostaviti, ako ovim zakonom
nije drukije odreeno.
Prijepisi odluka protiv kojih je doputena alba dostavljaju se s uputstvom o pravu
na albu.

Glava XIV - DOSTAVLJANJE PISMENA

Nain dostavljanja (lan 182.)
Pismena se dostavljaju, po pravilu, preko pote. Dostavljanje se moe obavljati i
preko slubene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa.
Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud moe i usmeno saopiti osobi koja se
nalazi pred sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Usmeno pozivanje zabiljeit e
se u zapisniku koji e pozvana osoba potpisati, osim ako je to pozivanje zabiljeeno u
zapisniku o glavnom pretresu.
Lino dostavljanje (lan 183.)
Pismeno za koje je u ovom zakonu odreeno da se ima lino dostaviti predaje se
neposredno osobi kojoj je upueno. Ako se osoba kojoj se pismeno mora lino dostaviti
ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvriti, dostavlja e se obavijestiti kad i
na kom mjestu moe tu osobu da zatekne i ostavit e kod jedne od osoba iz lana 184.
ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u odreeni dan i sat u
svom stanu ili na svom radnom mjestu. Ako i poslije ovog dostavlja ne zatekne osobu
kojoj se pismeno dostavlja, postupit e po odredbi lana 184. stava 1. ovog zakona.
Time se smatra da je dostavljanje izvreno.
Posredno dostavljanje (lan 184.)
Pismena za koja u ovom zakonu nije odreeno da se moraju lino dostaviti
dostavljaju se takoer lino, ali takva pismena u sluaju da se primatelj ne zatekne u
stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih lanova
domainstva koji je duan da primi pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno se
predaje susjedu, ako on na to pristane. Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu
osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tamo ne zatekne, pismeno se moe
uruiti osobi ovlatenoj za prijem pote koja je duna primiti pismeno ili osobi koja je
zaposlena na istom mjestu, ako ona pristane primiti pismeno.

148

Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj osoba iz

stava 1. ovog lana zbog toga ne moe pismeno na vrijeme predati, pismeno e se vratiti
uz naznaenje gdje se odsutni nalazi.
Sadraj linog dostavljanja (lan 185.)
Osumnjienom/optuenom e se lino dostaviti poziv za prvo ispitivanje u
istrazi, poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivino-pravne
sankcije. Optuenom koji nema branitelja, lino e se dostaviti i optunica, presuda i
druge odluke od ijeg dostavljanja tee rok za albu, kao i alba protivne stranke koja se
dostavlja radi odgovora. Po zahtjevu optuenog, presuda i druge odluke dostavit e se
osobi koju on odredi.
Ako optuenom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je
izreena kazna zatvora, a dostavljanje se ne moe izvriti na njegovu dosadanju
adresu, sud e optuenom postaviti branitelja po slubenoj dunosti koji e vriti
ovu dunost dok se ne sazna nova adresa optuenog.
Ako je u pitanju koja druga odluka od ijeg dostavljanja tee rok za albu ili alba
protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta e se odluka, odnosno alba istai na
oglasnoj tabli suda. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je
izvreno punovano dostavljanje.
Ako optueni ima branitelja, optunica i sve odluke od ijeg dostavljanja tee rok
za albu, kao i alba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara, dostavit e se
branitelju i optuenom. U tom sluaju, rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno odgovora na
albu tee od dana dostavljanja pismena optuenom ili branitelju. Ako se optuenom ne
moe dostaviti odluka, odnosno alba zato to nije prijavio promjenu adrese ta e se
odluka, odnosno alba istai na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka od osam dana od
dana isticanja smatra se da je izvreno punovano dostavljanje. Ako se pismeno
dostavlja branitelju optuenog, a on ima vie branitelja, dovoljno je da se pismeno
dostavi jednom od njih.
Dostavnica (lan 186.)
Potvrdu o izvrenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavlja.
Primatelj e na dostavnici sam naznaiti dan prijema.
Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpie, dostavlja e ga potpisati,
naznaiti dan prijema i staviti napomenu zato je potpisao primatelja.
Odbijanje prijema pismena (lan 187.)
Kad primatelj ili odrasli lan njegovog domainstva odbije da primi pismeno
dostavlja e zabiljeiti na dostavnici dan, sat i razlog odbijanja prijema, a pismeno e
ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. Time je dostavljanje
izvreno.
Posebnisluajevidostavljanja(lan188.)
Osobama lienim slobode dostavljanje se vri u sudu ili preko uprave ustanove u
kojoj su smjetene. Osobama koje uivaju pravo imuniteta u BiH, ako meunarodni
ugovori ta drugo ne odreuju, dostavljanje se vri preko nadlenog ministarstva BiH.
Dostavljanje dravljanima BiH koji se nalaze u inozemstvu izvrava se posredstvom
DKP-a BiH u stranoj dravi, pod uvjetom da se strana drava ne protivi takvom nainu
149

dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi

pismeno.

Glava XV IZVRENJE ODLUKA

Pravomonost odluka (lan 192.)
Presuda postaje pravomona kad se vie ne moe pobijati albom ili kad alba
nije doputena.
Nemogunost naplate novane kazne (lan 193.)
Ako se novana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u odreenom roku, sud
e postupiti na nain propisan u KZFBiH.
Izvrenje odluke o trokovima postupka i o oduzimanju predmeta (l 194.)
Izvrenje presude u pogledu trokova krivinog postupka, oduzimanja imovinske
koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje vae za izvrni
postupak.
Prinudna naplata trokova krivinog postupka u korist budeta Federacije vri se
po slubenoj dunosti.
Ako je u presudi izreena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud e odluiti
hoe li se takvi predmeti prodati po odredbama koje vae za izvrni postupak ili e se
predati kriminalistikom muzeju ili drugoj ustanovi ili e se unititi. Novac dobijen
prodajom predmeta prihod je budeta Federacije.
Pravomona odluka o oduzimanju predmeta moe se van sluaja ponavljanja
krivinog postupka izmijeniti u parninom postupku ako se pojavi spor o vlasnitvu
oduzetih predmeta.
Izvrnost odluka (lan 195.)
Ako ovim zakonom nije drukije odreeno, rjeenje se izvrava kad postane
pravomono. Naredba se izvrava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi
drugaije.
Pravomonost rjeenja nastupa kad se ono ne moe pobijati albom ili kad alba
nije doputena.
Pravomonost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (lan 197.)
Kad je odluka kojom je odlueno o imovinskopravnom zahtjevu postala
pravomona, oteenom e se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s
naznaenjem da je odluka izvrna.

Glava XVI - TROKOVI KRIVINOG POSTUPKA

Vrste trokova (lan 199.)
Trokovi krivinog postupka su izdaci uinjeni povodom krivinog postupka
od njegovog pokretanja do njegovog zavretka.
Trokovi krivinog postupka obuhvataju: trokove za svjedoke, vjetake, tumae i
strune osobe i trokove uviaja, podvozne trokove osumnjienog/ optuenog, izdatke
za dovoenje osumnjienog/optuenog ili osobe liene slobode, podvozne i putne
150

trokove slubenih osoba, trokove lijeenja osumnjienog/optuenog dok se nalazi u

pritvoru, trokove tehnikog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza lea do mjesta
obdukcije, paualni iznos, nagradu i nune izdatke branitelja, oteenog i njegovog
zakonskog zastupnika.
Paualni iznos utvruje se u okviru iznosa odreenih odgovarajuim propisom, s
obzirom na trajanje i sloenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj
iznos.
Trokovi iz stava 2. ta. od a) do f) ovog lana i nuni izdaci postavljenog
branitelja isplauju se unaprijed iz sredstava tuilatva, odnosno suda, a naplauju se
kasnije od osoba koje su dune da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji
vodi krivini postupak duan je da sve trokove koji su unaprijed uplaeni unese u popis
koji se prilae spisu.
Odluka o trokovima (lan 200.)
U svakoj presudi, kao i rjeenju kojim se obustavlja krivini postupak,
odluie se ko snosi trokove postupka i koliko oni iznose.
Ako nedostaju podaci o visini trokova, sud e donijeti posebno rjeenje o visini
trokova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini trokova moe se podnijeti
najkasnije u roku od est mjeseci od dana dostavljanja pravomone presude ili rjeenja
o obustavi krivinog postupka osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev.
Kad je odluka o trokovima sadrana u posebnom rjeenju o albi protiv tog
rjeenja odluuje vijee apelacionog odjeljenja.
Trokovi postupka kad se optueni oglasi krivim (lan 202.)
Kad sud optuenog oglasi krivim izrei e u presudi da je duan da naknadi
trokove krivinog postupka.
Osoba koja je optuena za vie krivinih djela nee se osuditi na naknadu
trokova u pogledu djela za koja je osloboena optube, ukoliko se ti trokovi
mogu izdvojiti iz ukupnih trokova.
U presudi kojom je vie optuenih oglaeno krivim sud e odrediti koliki e dio
trokova snositi svaki od njih, a ako to nije mogue osudit e sve optuene da solidarno
snose trokove.
U odluci kojom rjeava o trokovima, sud moe osloboditi optuenog
dunosti da naknadi u cjelini ili djelimino trokove krivinog postupka, ako bi
njihovim plaanjem bilo dovedeno u pitanje izdravanje optuenog ili osobe koju
je on duan da izdrava.
Trokovi postupka u sluaju obustave postupka, oslobaajue ili odbijajue
presude (lan 203.)
Kad se obustavi krivini postupak ili kad se donese presuda kojom se optueni
oslobaa optube ili kojom se optuba odbija, izrei e se u rjeenju, odnosno presudi
da trokovi krivinog postupka padaju na teret budetskih sredstava, osim u sluaju ako
je osoba svjesno podnijela lanu prijavu, koja e sama snositi trokove krivinog
postupka.
Kad sud odbije optubu zbog nenadlenosti odluku o trokovima donijet e
nadleni sud.
Ako zahtjev za naknadu nunih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog lana ne bude
usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnoenja
151

zahtjeva, optueni i branitelj imaju pravo da potraivanja ostvaruju u parninom postupku

protiv Federacije.

Glava XVII IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI

Imovinskopravni zahtjev nastao izvrenjem krivinog djela moe se odnositi
na:
a) naknadu tete,
b) povrat stvari ili
c) ponitenje odreenog pravnog posla.
O imovinskopravnom zahtjevu moe se raspravljati u krivinom postupku
samo ako je takav prijedlog stavilo ovlateno lice i ako se time ne bi odugovlaio
krivini postupak. Ovlateno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje
imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlateno da takav zahtjev ostvaruje u parnici.
Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do zavretka glavnog pretresa. Predlaga je
duan da odreeno oznai svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tuilac, odnosno
sud, duni su da osumnjienog, odnosno optuenog, ispitaju u vezi imovinskopravnog
zahtjeva. (l. 207. -211.)
ODLUIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (lan 212.)
O imovinskopravnom zahtjevu odluuje sud.
Sud moe predloiti oteenom/optuenom, odnosno braniocu, provoenje
postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je
imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za
upuivanje na medijaciju mogu dati i oteeni i optueni, odnosno branilac do zavretka
glavne rasprave.
U presudi kojom optuenog oglaava krivim sud moe oteenom dosuditi
imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu moe dosuditi imovinsko-pravni zahtjev
djelimino, a za ostatak ga uputiti na parnini postupak. Ako podaci krivinog
postupka ne pruaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimino presuenje, sud e
oteenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini moe da ostvaruje u parninom
postupku.
Kad sud donese presudu kojom se optueni oslobaa optube ili kojom se
optuba odbija ili kad rjeenjem obustavi krivini postupak, uputit e oteenog
da imov.- pr. zahtjev moe ostvarivati u parninom postupku.
ODLUKA O PREDAJI STVARI OTEENOM (lan 213.)
Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar
pripada oteenom i da se nalazi kod optuenog ili kod nekog od uesnika na glavnom
pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na uvanje, odredit e u presudi da se stvar
preda oteenom.
ODLUIVANJE O PONITENJU ODREENOG PRAVNOG POSLA (l. 214.)
Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na ponitavanje odreenog pravnog
posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izrei e u presudi potpuno ili djelimino
ponitavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proistiu, ne dirajui u prava
treih osoba.
152

VRAANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (lan 217.)

Ako je rije o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oteenom, a ne slue kao
dokaz u krivinom postupku, te e se stvari predati oteenom i prije zavretka
postupka.
Ako se vie oteenih spore o svojini na stvari, uputit e se na parnini postupak,
a sud e u krivinom postupku odrediti samo uvanje stvari kao privremenu mjeru
osiguranja.
Stvari koje slue kao dokaz oduzet e se privremeno i po zavretku postupka
vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se moe vratiti i prije
zavretka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE

Obustava postupka u sluaju smrti osumnjienog/optuenog (lan 219.)
Kad se u toku krivinog postupka ustanovi da je osumnjieni, odnosno optueni
umro postupak e se obustaviti.
Postupak u sluaju neuraunljivosti osumnjienog/optuenog (lan 220.)
Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjieni, odnosno optueni u vrijeme
uinjenja krivinog djela bio neuraunljiv, sud e utvrditi da je osumnjieni/optueni
uinio krivino djelo u stanju neuraunljivosti, te predmet uputiti organu nadlenom za
pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajueg postupka.
Duevno oboljenje osumnjienog/optuenog u toku postupka (lan 221.)
Kad se u toku krivinog postupka utvrdi da je osumnjieni, odnosno optueni po
uinjenom krivinom djelu obolio od kakvog duevnog oboljenja, rjeenjem e se
prekinuti krivini postupak (lan 409.).
Primjena pravila meunarodnog prava (lan 222.)
U pogledu iskljuenja krivinog gonjenja za strance koji uivaju pravo imuniteta u
Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila meunarodnog prava.
U sluaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog lana, tuitelj odnosno
sud e se za objanjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde.
Odobrenje za krivino gonjenje (lan 223.)
Kad je zakonom, odnosno drugim opim aktom donesenim na osnovu ustava i
zakona, propisano da je za krivino gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno
odobrenje nadlenog dravnog organa, tuitelj ne moe pokrenuti, odnosno nastaviti
istragu, niti podii optunicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato.
Posebniuvjetizakrivinogonjenje(lan225.)
U sluaju kada je krivino djelo izvreno van teritorije Federacije, tuitelj moe
preduzeti krivino gonjenje ako je to krivino djelo propisano u zakonu Federacije.
Tuitelj e, u tom sluaju, preduzeti krivino gonjenje samo ako je izvreno djelo
propisano kao krivino djelo i po zakonu drave na ijoj je teritoriji krivino djelo izvreno.
153

Ni u tom sluaju krivino gonjenje se nee preduzeti ako se po zakonu te drave krivino
gonjenje preduzima po zahtjevu oteenog, a takav zahtjev nije podnesen.Tuitelj moe
preduzeti krivino gonjenje, bez obzira na zakon drave na ijoj je teritoriji krivino djelo
izvreno ako se to djelo smatra krivinim djelom prema pravilima me. prava.

Dio II TOK POSTUPKA

Glava XIX ISTRAGA
OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVINOG DJELA (lan 228.)
Slubene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji, javnim
preduzeima i ustanovama i drugim pravnim licima, dune su da prijave krivina
djela o kojima su obavijetene ili za koja saznaju na koji drugi nain. U takvim
okolnostima, slubena ili odgovorna osoba e preduzeti mjere da bi se sauvali tragovi
kriv. djela, predmeti na kojima je ili pomou kojih je uinjeno kriv. djelo i drugi dokazi i
obavijestit e OSL/tuilatvo bez odlaganja.
Zdravstveni radnici, nastavnici, vaspitai, roditelji, staratelji, usvojitelji i druge
osobe koje su ovlatene ili dune da pruaju zatitu i pomo maloljetnim osobama, da
vre nadzor, njihovo odgajanje i vaspitavanje, a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja
da je maloljetna osoba rtva seksualnog, fizikog ili nekog dr. zlostavljanja, duni su o toj
sumnji odmah obavijestiti OSL ili tuitelja.
PRIJAVLJIVANJE KRIVINOG DJELA OD GRAANA (lan 229.)
Graanin ima pravo prijaviti izvrenje krivinog djela.
Svako je duan prijaviti uinjenje krivinog djela kada neprijavljivanje
krivinog djela predstavlja krivino djelo. 2
PODNOENJE PRIJAVE (lan 230.)
Prijava se podnosi tuitelju, pismeno ili usmeno. Ako se prijava podnosi
usmeno, osoba koja podnosi prijavu upozorit e se na posljedice lanog prijavljivanja. O
usmenoj prijavi sastavit e se zapisnik, a ako je prijava saopena telefonom, sainit e
se slubena zabiljeka.
NAREDBA O PROVOENJU ISTRAGE (lan 231.)
Istragu provodi tuilac i jedino je on nadlean za provoenje istrage.
Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je uinjeno krivino djelo.
2

Ko zna za uinitelja krivinog djela za koje se moe izrei kazna dugotrajnog zatvora, ili ko samo zna da je takvo djelo uinjeno, pa
to ne prijavi, iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje uinitelja ili krivinog djela, kaznit e se novanom kaznom ili
kaznom zatvora do tri godine.

154

O provoenju istrage tuilac donosi naredbu o provoenju istrage. Protiv

naredbe tuioca o provoenju istrage nije doputena alba.
Naredba o provoenju istrage treba da sadri:
1) podatke o uinitelju krivinog djela, ukoliko su ti podaci poznati. Dakle, sada se
istraga moe voditi i protiv NN uinioca KD ranije nije moglo.
2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obiljeja krivinog djela,
3) zakonski naziv krivinog djela,
4) okolnosti koje potvruju osnove sumnje za provoenje istrage i postojee
dokaze,
5) okolnosti koje treba istraiti i istrane radnje koje treba poduzeti.
Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi
sumnje da je i neko drugo lice, osim osumnjienog, uestvovalo u izvrenju KD za
koje se vodi istraga, tuilac e donijeti naredbu o proirenju istrage u odnosu na
to drugo lice!
Ako tuilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provoenje istrage, donijee
naredbu o neprovoenju istrage. Ovo e biti u slijedeim sluajevima:
1. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivino djelo (npr.
radi se o graansko-pravnom odnosu, upravno-pravnom odnosu, pravno
irelevantnom odnosu, nedostaje neki od elemenata krivinog djela ili nedostaje
neki od elemenata opeg pojma kriv. djela),
2. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice uinilo krivino djelo,
3. ako je nastupila zastarjelost krivinog gonjenja ili je to djelo obuhvaeno
amnestijom ili pomilovanjem,
4. ako postoje druge okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje. (npr. kod primjene
meunarodnog prava za osobe sa imunitetom, kao i kad je zakonom propisano
da se za odreene osobe krivino gonjenje moe poduzeti samo po odobrenju
dravnog organa, a tog odobrenja nema)
Kada tuilac donese ovu naredbu, duan je u roku od 3 dana obavijestiti
oteenog i podnosioca prijave. U tom sluaju oteeni i podnosilac prijave mogu
u roku od 8 dana podnijeti pritubu uredu tuioca.
PROVOENJE ISTRAGE (lan 232.)
U zakonu je propisano ovlatenje tuioca da moe preduzimati sve istrane
radnje, odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu.
Istina, za neke od tih radnji tuilac prethodno mora pribaviti naredbu od SPP, kao
to je npr. naredba o pretresanju stana.
U zakonu je izriito predvieno da tuilac moe:
1. ispitivati osumnjienog (naravno, ako ovaj na to pristane, jer ga titi princip da
niko nije duan iznositi dokaze protiv sebe nemo prodere se ipsum),
2. sasluavati oteenog i svjedoke,
3. vriti uviaj i rekonstrukciju dogaaja,
4. preduzimati posebne mjere koje obezbjeuju sigurnost svjedoka,
5. nareivati potrebna vjetaenja i
6. prikupljati odreene informacije.

155

O svim ovim radnjama koje tuilac preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici,
koje tuitelj moe kasnije koristiti tokom suenja.
Ako se osumnjieni nalazi u pritvoru, naredbu za dovoenje i ispitivanje
izdaje tuitelj, i o tome obavjetava SPP-a.
NADZOR TUIOCA NAD RADOM OSL
(Ovlatenja i dunosti OSL u sluaju izvrenja kriv. djela) (lan 233.)
Ako postoje osnovi sumnje da je izvreno krivino djelo s propisanom
kaznom zatvora preko 5 godina, OSL je duno odmah obavijestiti tuitelja i pod
njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere:
1. da se pronae uinitelj krivinog djela,
2. da se sprijei skrivanje ili bjekstvo osumnjienog ili sauesnika,
3. da se otkriju i sauvaju tragovi krivinog djela i predmeti koji mogu posluiti kao
dokazi, te
4. da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivinom postupku.
OSL je duno u ovom sluaju, ako postoji opasnost od odlaganja, preduzeti
neophodne radnje radi izvrenja nabrojanih zadataka.
O svemu to je preduzeto, OSL duno je odmah obavijestiti tuitelja i
dostaviti prikupljene predmete koji mogu posluiti kao dokaz.
Ako postoje osnovi sumnje da je izvreno KD za koje je zakonom propisana
kazna zatvora do 5 god., OSL je duno obavijestiti tuitelja o svim raspoloivim
informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzelo, najkasnije 7 (sedam) dana od
dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD uinjeno.
UZIMANJE

IZJAVA

PRIKUPLJANJE

DRUGIH

DOKAZA

(lan

234.)

Radi izvrenja zadataka iz lana 233. ovog zakona, OSL moe:

1. prikupljati potrebne izjave od osoba;
2. izvriti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage;
3. ograniiti kretanje na odreenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi

odreena radnja;
4. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrivanjem identiteta osoba i predmeta;
5. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga;
6. u prisustvu odgovorne osobe pretraiti odreene objekte i prostorije dravnih
organa, javnih preduzea i ustanova, obaviti uvid u odreenu njihovu
dokumentaciju, kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje.
Pri prikupljanju izjava od osoba, OSL moe izdati pisani poziv osobi da doe
u slubene prostorije, pod uvjetom da se u pozivu naznae razlozi pozivanja.
Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog lana ima pravo
da podnese pritubu tuitelju u roku od tri dana.
Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, OSL sastavlja izvjetaj.
Uz izvjetaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvjetaji, spisi o
preduzetim radnjama i mjerama, slubene zabiljeke, izjave i drugi materijali koji mogu
biti korisni za uspjeno voenje postupka, ukljuujui sve injenice i dokaze koji idu u
korist osumnjienom.
156

Tuitelj moe prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to

potrebno radi otkrivanja drugih krivinih djela iste osobe, njezinih sauesnika ili krivinih
djela drugih uinitelja.
ZADRAVANJE NA MJESTU IZVRENJA KRIVINOG DJELA (lan 235.)
OSL ima pravo da osobe zateene na mjestu uinjenja krivinog djela zadri
radi prikupljanja izjava, ako te osobe mogu dati obavjetenja vana za krivini
postupak i o tome je duna obavjestiti tuitelja.
Zadravanje tih osoba na mjestu uinjenja krivinog djela ne moe trajati due
od est sati. Nakon isteka tog perioda, zadravanje e prestati.
OSL moe fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi
sumnje da je uinila krivino djelo. Kada to doprinosi efikasnosti postupka, OSL moe
javno objaviti fotografiju te osobe, ali samo po odobrenju tuitelja.
Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiu otisci prstiju na pojedinim
predmetima, OSL moe uzimati otiske prstiju i od osoba za koje postoji
vjerovatnoa da su mogle doi u dodir s tim predmetima (npr. kraa u banci:
uzimaju se otisci zaposlenika, kako bi se eventualno meu pronaenim otiscima
pronaao neki koji ne pripada njime mogao bi biti od izvrioca KD).
Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog lana ima pravo da
podnese pritubu tuitelju.
UVIAJ I VJETAENJE (lan 236.)
OSL duno je izvriti uviaj i odrediti potrebna vjetaenja (neophodna
vjetaenja OSL jedino i moe odrediti tokom uviaja), osim pregleda, obdukcije i
ekshumacije lea, uz prethodno obavjetavanja tuitelja (ovo zato to i tuitelj, ako eli,
moe doi na mjesto uviaja).
Ako je tuitelj prisutan na licu mjesta u toku vrenja uviaja, on od OSL moe
traiti da izvri odreene radnje koje on smatra neophodnim.
Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviaja, moraju se evidentirati u zapisnik,
ali i u posebni slubeni izvjetaj.
SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (lan 238.)
Zavisno od faze postupka, sudsko osiguranje dokaza u istrazi vri SPP, a nakon
podizanja optunice SPS.
Da bi SPP ili SPS izvrili sudsko osiguranje dokaza, potrebno je da su
kumulativno ispunjena 3 uslova i to:
1. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde, to je ustvari svodi na
ocjenu znaaja i vanosti dokaza (npr. iskaza nekog svjedoka). Ako je u pitanju
neki nevaan svjedok, koji nije oevidac dogaaja i koji je npr. samo uo od
nekoga za dogaaj koji se desio, tada se nee vriti sudsko osiguranje dokaza.
2. postojanje vjerovatnoe da se dokaz nee moi izvesti na glavnom pretresu
(npr. svjedok nee biti dostupan sudu u vrijeme suenja). Stranka ili branilac koji
predloe sudsko osiguranje dokaza duni su u prijedlogu da to obrazloe i da tu
okolnost uine vjerovatnom.
3. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvrenje sudskog osiguranja
dokaza.
157

Kao to je navedeno, o sudskom osiguranju dokaza odluuje SPP ili SPS i to na

taj nain to provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje dokaza obavi.
Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza, onda se u
prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje. Za ovo ispitivanje vae pravila
za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. To znai da se svjedok ispituje direktno,
unakrsno, a po potrebi i sud vri dodatno ispitivanje. Ako na glavnom pretresu nije moglo
biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu e se proitati njegov iskaz. Ukoliko taj
svjedok pristupi na pretres, on e se ispitati, a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne
moe itati.
Postoji, takoer, mogunost da neki vaan dokaz nee moi biti koriten na
suenju, (npr. neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu promjeniti svoj
sastav) pa se i u ovakvim situacijama moe traiti sudsko osiguranje dokaza tj. da
analizu te materije izvri neki dravni organ ili ustanova prije nego je to
uobiajeno.
Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza, onda donosi
rjeenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti albu
vanraspravnom vijeu u roku od tri dana.
OBUSTAVA ISTRAGE (lan 239.)
Tuilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provoenju i nesprovoenju
istrage, ve i naredbu o obustavi istrage.
Istraga se obustavlja naredbom o obustavi istrage koju iskljuivo moe
donijeti tuilac i to u sluajevima koji su izriito predvieni zakonom a to su:
1.

da djelo koje je uinio osumnjieni nije krivino djelo (materijalno-pravni

razlog) Radi se o slijedeim situacijama:
a) kada je u pitanju graansko-pravni, upravno-pravni ili pravno-irelevantan odnos,
b) kada nedostaje neki od elemenata iz opteg pojma krivinog djela ili neki od
elemenata konkretnog krivinog djela,
c) ako je u pitanju beznaajno djelo, nuna obrana ili krajna nuda. Zbog nune
obrane ili krajne nude (kad djelo nije krivino djelo), istragu je mogue obustaviti
samo onda ako svi dokazi upuuju na iste zakljuke tj. da je osumnjieni postupao
u nunoj odbrani. Tako, ako iz iskaza dva svjedoka proizilazi da osumnjieni nije
postupio u nunoj obrani, a iz iskaza pet preostalih da jeste, nije mogue
naredbom obustaviti istragu.
2.
da nema dovoljno dokaza da je osumnjieni izvrio krivino djelo
(injenini razlog). Ovdje se radi o tome da se raspolae sa dovoljno dokaza o tome
da je krivino djelo uinjeno, meutim ne postoji dovoljno dokaza da je osumnjieni
poinitelj krivinog djela. Treba voditi rauna da zakonodavac samo u tom sluaju
dozvoljava tuiocu da ponovo otvori istragu ukoliko doe do nekih novih dokaza iz
kojih proizilazi da je osumnjieni poinio krvino djelo za koje je voena istraga.
3.
da postoje okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost osumnjienog,
osim u sluaju kada se u toku postupka utvrdi da je osumnjieni, u vrijeme
uinjenja krivinog djela, bio neuraunljiv.
4.
da je djelo obuhvaeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila zastara
ili postoje druge okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje (procesno-pravni
razlozi). Amnestija i zastara krivinog gonjenja su ureene odredbama krivinog
158

materijalnog prava. Pod drugim smetnjama koje iskljuuju krivino gonjenje

podrazumijevaju se smrt ili duevno oboljenje osumnjienog nakon uinjenja
krivinog djela, pravosnano presuena stvar, te imuniteti prema domaem i
meunarodnom pravu.
O donoenju naredbe o obustavi istrage, tuilac je duan obavijestiti oteenog,
sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage, koji ima pravo podnijeti
pritubu Uredu tuioca u roku od 8 dana. Takoer mora obavijestiti i osumnjienog ako
je ispitan, te podnosioca prijave.
Zakon daje ovlatenje tuiocu da ponovo otvori istragu ako je do obustave
istrage dolo iz razloga to nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjieni uinio
krivino djelo. Naime, ukoliko tuilac doe do novih dokaza da je osumnjieni uinio
krivino djelo, ponovo e otvoriti istragu i nastaviti sa istragom protiv osumnjienog.
Vrijeme utroeno do momenta obustave istrage uraunae se u rok u kojem bi tuilac
trebao okonati istragu.
OKONANJE ISTRAGE (lan 240.)
Tuilac okonava istragu kad nae da je stanje stvari dovoljno razjanjeno
da se moe podii optunica. Okonanje istrage e se zabiljeiti u spisu, kako bi se
moglo ocijeniti da li tuitelj preduzima dalje mjere u cilju podizanja optunice.
Ako se istraga ne zavri u roku od est mjeseci od donoenja naredbe o
provoenju istrage, tuilac je duan obavijestiti glavnog tuioca, koji e sazvati
kolegij tuilatva. Kolegij tuilatva e, u ovisnosti da li su tome razlog subjektivni
(npr. tuilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni razlozi, preduzeti potrebne mjere
da bi se istraga okonala (npr. poveati broj tuilaca koji e raditi na tom sluaju).
Optunica se ne moe podii ako osumnjieni nije ispitan!!! (pod ovim treba
podrazumijevati i situaciju kada je osumnjieni koristio svoje pravo da ne daje iskaz).
SMRT I BOLEST UINIOCA KRIVINOG DJELA
Ako u toku krivinog postupka osumnjieni/optueni umre, postupak e se
rjeenjem obustaviti.
Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjieni/optueni u vrijeme izvrenja
krivinog djela bio neuraunjiv, a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi, nee se
pustiti na slobodu ve e se donijeti rjeenje o njegovom privremenom zadravanju u
trajanju do 30 dana.
Kad se u toku krivinog postupka utvrdi da je osumnjieni/optueni, nakon
izvrenja krivinog djela obolio od kakvog duevnog oboljenja, rjeenjem e se prekinuti
krivini postupak, a to lice e se uputiti nadlenom organu socijalnog staranja. Kada se
zdravstveno stanje optuenog popravi tako da moe uestvovati u postupku, postupak
e se nastaviti.

Glava XX POSTUPAK OPTUIVANJA

PODIZANJE OPTUNICE (lan 241.)
Kad u toku istrage tuilac nae da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi
osnovana sumnja (vii stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upuuju
159

na zakljuak da je izvreno krivino djelo i neku osobu kao izvrioca krivinog djela) da
je osumnjieni uinio krivino djelo, pripremie i uputiti optunicu SPS-u, uz
dokaze na kojima se optunica zasniva. Optunica se dostavlja u dovoljnom broju
primjeraka za osumnjienog i njegovog branioca.
(Zakon ne predvia poseban rok za podizanje optunice nakon okonanja istrage, ali
optunica e biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razjanjeno da se
optunica moe podii. Oigledno kanjenje u preduzimanju procesne radnje podizanja
optunice moe biti razlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog nemarnog odnosa
prema radu, stalnog i neopravdanog kanjenja u provoenju radnji u vezi s vrenjem
tuilake funkcije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepotivanje dunosti tuioca.)
Nakon podizanja optunice, osumnjieni/optueni i branilac, imaju pravo
uvida u sve spise i dokaze, te zahtijevati da im se omogui fotokopiranje pojedinih
dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane.
Nakon podizanja optunice, stranke ili branilac mogu predlagati SPS-u
sudsko obezbjeenje dokaza.
Podnoenjem optunice poinje nova faza krivinog postupka, a to je
postupak optuivanja, koji se sastoji od:
1. upuivanja optunice SPS-u,
2. potvrivanja ili odbijanja svih ili pojedinih taaka optunice,
3. prethodnog(ih) prigovora(i).
4. izjanjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje),
5. pregovaranja o krivnji,
6. sporazuma o priznanju krivnje,
7. povlaenja optunice i
SADRAJ OPTUNICE (lan 242.)
1)
2)
3)

4)
5)

6)
7)

Optunica, obavezno, sadri:

naziv suda,
ime i prezime osumnjienog s linim podacima,
opis djela (dispozitiv optunice), iz kog proizlaze:
a)
zakonska obiljeja krivinog djela,
b)
vrijeme i mjesto uinjenja krivinog djela,
c)
predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvreno krivino djelo, kao i
d)
ostale okolnosti potrebne da se krivino djelo to preciznije odredi,
zakonski naziv krivinog djela, s navoenjem odredbe krivinog zakona,
prijedlog o dokazima koje treba izvesti, uz naznaenje svjedoka ili pseudonima
zatienih svjedoka i vjetaka, spisa koje treba proitati i predmeta koji slue kao
dokaz,
rezultat istrage,
dokaze koji potkrijepljuju navode optunice.

Jednom optunicom moe se obuhvatiti vie krivinih djela ili vie

osumnjienih. Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optunice. Dakle, jednom
optunicom neka osoba moe biti optuena za dva ili vie kriv. djela, a isto tako jedna
optunica moe obuhvatiti vie osumnjienih. Ako je neka osoba optuena za vie
krivinih djela, tada, u pravilu, svako od tih krivinih djela treba opisati zasebnim
takama, a ovo iz razloga to se u toku suenja moe pokazati da za neko krivino djelo
ne postoje dokazi, pa u tom dijelu treba donijeti oslobaajuu presudu, a u drugom dijelu
160

presudu kojom se optueni oglaava krivim. Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u
jednoj taki, tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio injeninog opisa za kojeg
optuenog treba osloboditi od optube u odnosu na injenini opis za koji optueni treba
biti oglaen krivim.
Ako se osumnjieni nalazi na slobodi, u optunici se moe predloiti da se
odredi pritvor, a ako se nalazi u pritvoru, moe se predloiti da se pritvor produi
ili da se pusti na slobodu. Prijedlog za odluivanje o pritvoru je drugi fakultativni,
ali mogui dio optunice. Odluka o pritvoru moe se donijeti tek poslije potvrivanja
optunice. Praktino, prvo se odlui o potvrivanju optunice, a odmah potom i o
pritvoru. Ako se osumnjieni nalazi u pritvoru, potvrivanje optunice se vri do isteka
roka trajanja pritvora u istrazi.
ODLUIVANJE O OPTUNICI (lan 243.)
Kada optunica sa prateim materijalima stigne SPS-u, onda on
prvenstveno ispituje: 1. da li je sud nadlean, 2. da li je djelo obuhvaeno
amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje
iskljuuju krivino gonjenje i na kraju 3. razmatra optunicu u smislu njene
formalne ispravnosti, odn. provjerava da li sadri sve to je potrebno da se po njoj
moe postupiti.
Ukoliko optunica ne sadri sve ono to je potrebno i propisano u zakonu, SPS e
pozvati tuioca da optunicu ispravi odn. dopuni, a istovremeno e mu, u tom dopisu,
ukazati na nedostatke u optunici i ostaviti primjeren rok kako bi iste ispravio, uz
upozorenje da e optunica, ukoliko tako ne postupi, biti odbaena kao i svaki drugi
neuredan podnesak. Ako tuilac u ostavljenom roku ne ispravi odnosno ne dopuni
optunicu, sud e rjeenjem odbaciti optunicu, a protiv takvog rjeenja nije doputena
alba.
Ukoliko optunica sadri sve ono ta je potrebno da bi se po njoj moglo
postupiti, tj. ako je propisno sastavljena, onda SPS razmatra dokaze, koji su
dostavjeni uz optunicu kako bi izveo zakljuak da li postoji osnovana sumnja da
je osumnjieni uinio krivino djelo koje se u optunici navodi. U tom smislu, SPS
treba da proita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze svjedoka, nalazi i miljenja
vjetaka i sl), da izvri uvid u druge dokaze (skica lica mjesta, fotodokumentacija i sl.) i
pregleda predmete (no ili neko drugo orue).
Ukoliko je tuilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane
sumnje da je osumnjieni uinio krivino djelo navedeno u optunici, tada SPS treba da
potvrdi optunicu. Svoju odluku o potvrivanju optunice, SPS treba da donese u
roku od 8 dana, a u sloenim predmetima 15 dana, raunajui od dana prijema
optunice. U ovaj rok se ne uraunava vrijeme kada je optunica vraena tuiocu,
radi ispravke formalnih nedostataka.
Ukoliko odbije sve ili pojedine take optunice, SPS donosi rjeenje koje se
dostavlja tuiocu. Protiv ovog rjeenja doputena je alba u roku od 24 sata, o
kojoj odluuje vanraspravno vijee u roku od 72 sata.
Zakon ne precizira formu potvrivanja optunice, npr. potvrivanje u formi rjeenja
ili naredbe. Najjednostavniji nain potvrivanja optunice je stavljanje sudskog
tambilja u gornji desni ugao optunice koji sadri poslovni broj optunice, datum
potvrivanja, ime i potpis SPS koji je izvrio potvrivanje optunice. Ova forma
potvrivanja optunice je primjenjiva kada optunica sadri samo jednu taku ili se
potvruju sve take optunice. Meutim, ako optunica sadri vie taaka, a
161

potvruju se samo pojedine take optunice, potvrivanje je neophodno izvriti u

formi rjeenja.
Nakon potvrivanja pojedinih ili svih taaka optunice, osumnjieni dobija
status optuenog!!!
Ako se optueni nalazi na slobodi, optunica se dostavlja bez odlaganja, a
ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optunice vri u roku od 24 sata po
potvrivanju optunice. SPS e obavijestiti optuenog da u roku od 15 dana od
dana dostavljanja optunice ima pravo podnijeti prethodne prigovore, da e
izjanjenje o krivnji biti zakazano odmah po odluci suda o tim prigovorima,
odnosno po isteku roka za njihovo podnoenje, te da moe navesti prijedloge
svojih dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi.
U sluaju ako je sud donio rjeenje kojim je odbijeno potvrivanje
optunice, tuilac moe naknadno podnijeti novu optunicu, ako prikupi nove
dokaze. Nova ili izmijenjena optunica mora biti zasnovana na novim dokazima, jer je
prethodna optunica odbijena upravo zbog toga to SPS nije utvrdio postojanje
osnovane sumnje. Ova optunica se obavezno podnosi na potvrivanje.
IZJANJENJE O KRIVNJI (lan 244.)
Izjanjenje o krivnji predstavlja novi institut naeg ZKP-a, koncept koji je uveden
reformom krivinog postupka, a to je preneseno iz anglosaksonskog, odn.
angloamerikog sistema (adversarni sistem).
Izjanjenje o krivnji optueni daje SPS-u. Tu izjavu daje u prisutnosti tuioca
i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik.
Prije davanja ove izjave, optueni se mora upoznati sa svim moguim
posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje, a to su:
da se davanjem ove izjave odrie prava na suenje,
da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni
zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom, trokovima
postupka, kao i mogunostima da pod odreenim uslovima bude osloboen
njihovog plaanja.
Ukoliko optueni nema branitelja, SPS e provjeriti prednje, kao i to da li
postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog sloenosti predmeta i
mentalnog-duevnog stanja optuenog u interesu pravde, odnosno ako ovaj na to ima
pravo po osnovu slabog imovnog stanja).
Prilikom izjanjenja o krivnji, optueni treba da se odreeno izjasni o tome
da li je kriv ili nije, odnosno da kae kriv sam ili nisam kriv.
Meutim, ako nakon poziva da se izjasni o krivnji, optueni nee da se
izjasni o krivnji, ili nee odreeno da se izjasni, ili pone priati o krivinom djelu
ili neem drugom, onda SPS, ex officio, u zapisnik unosi da se optueni izjasnio da
nije kriv, tj. da porie krivnju.
Ako se optueni izriito izjasni da nije kriv, SPS, e nakon unoenja izjave o
poricanju krivnje u zapisnik, predmet proslijediti sudiji, odnosno vijeu kojem je
dodijeljen, radi zakazivanja glavnog pretresa, a dokaze koji potkrepljuju navode
optunice vratie tuiocu. Glavni pretres bie zakazan u roku od 30 dana, koji rok
se iz opravdanih razloga moe produiti za jo 30 dana. Da li e predmet dostaviti
sudiji ili vijeu koje treba da sudi zavisi od teine krivinog djela, odnosno zaprijeene
kazne.
162

Ako se optueni izriito izjasni da jeste kriv, SPS e (opet u zavisnosti od

teine kriv. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeu radi zakazivanja roita na
kome e se razmotriti mogunost prihvatanja takve izjave, odnosno odravanja
rasprave za izricanje krivino-pravne sankcije. Zakon ne odreuje rok u kome mora
postupiti SPS, ali je oigledno da se ova radnja treba preduzeti bez odlaganja. Najei
razlog zbog kojih optueni priznaje krivnju jesu vrsti dokazi optube i injenica da se
priznanje krivnje u pravilu uzima kao olakavajua okolnost prilikom odmjeravanja kazne.
Mogue su situacije da je optunica podnesena i potvena u odnosu na npr.
dva optuena, pa jedan da izjavu da priznaje krivnju, a drugi porie krivnju. U tom
sluaju treba izvriti razdvajanje krivinog postupka. U odnosu na optuenog koji je
priznao krivicu, nastavlja se postupak izricanja presude bez odravanja glavnog
pretresa, ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. Prema optuenom koji je negirao
krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice, nastavlja se redovan krivini
postupak.
Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao oteavajue
okolnosti prilikom odmjeravanja krivinopravne sankcije. Prvobitna izjava o
poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja sankcije. To ne znai da
optueni ne moe koristiti svoje prvobitne izjave ako je to u interesu njegove odbrane,
ako to predstavlja najpovoljniji nain odbrane.
RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (lan 245.)
Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuenom se ne moe izrei
krivinopravna sankcija. Zbog toga je zakonodavac predvidio obavezu suda, i to
sudije, odnosno vijea (u zavisnosti od teine kriv. djela), da izvre provjeru date
izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek onda odlue da li e prihvatiti izjavu o
priznanju krivnje ili e je odbaciti.
Dakle, kada sudija odnosno vijee, uz pratee materijale dobije izjavu o
priznanju krivnje, treba provjeriti da li je ispunjeno vie kumulativnih uslova, koji
su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaena:
1. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje, tj. provjerava se da li je izjava
data dobrovoljno, svjesno i sa razumjevanjem,
2. Drugo, provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuenog (dakle,
sudija/vijee, isto kao i SPS, vre pregled materijala koje je dostavio tuilac i na
osnovu njih izvode zakljuak da li ima dokaza o krivnji optuenog),
3. Tree se odnosi na to da li je optueni upozoren i da li je razumio mogue
posljedice izjave o priznanju krivnje, kao to su:
da se davanjem ove izjave odrie prava na suenje,
da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni
zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom,
da li je upoznat o trokovima postupka, kao i mogunostima da pod odreenim
uslovima bude osloboen njihovog plaanja.
Ako nakon ovih provjera sudija/vijee prihvati izjavu o priznanju krivnje
optuenog, ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa
raspravom za izricanje krivino-pravne sankcije.
Ako sudija/vijee odbaci izjavu o priznanju krivnje, to e saopiti strankama
i braniocu i konstatovati u zapisnik.
U ovom sluaju, kada odbaci izjavu o priznanju krivnje, u daljoj proceduri suenja
ova izjava o priznanju krivnje se ne moe koristiti kao dokaz.
163

PREGOVARANJE O KRIVNJI (lan 246.)

Osumnjieni/optueni i njegov branilac mogu sa tuiocem jo u fazi istrage
pregovarati o krivnji, odn. dogovarati se o zakljuivanju sporazuma o priznanju
krivnje. Ovo je mogue i kasnije, sve do okonanja glavne rasprave, odnosno
rasprave pred albenim vijeem.
Meutim, ne postoji mogunost da sud razmatra sporazum o priznanju
krivnje prije nego to je optunica potvrena, niti se on moe zakljuiti ako se
optueni na roitu za izjanjenje o krivnji izjasnio da je kriv!
Prilikom pregovaranja o krivnji, sud nema apsolutno nikakvih ovlatenja, niti da
daje sugestije, niti da se na drugi nain mijea u sainjavanje sporazuma o priznanju
krivnje. Pregovaranje o krivnji, koje kako smo ve rekli moe otpoeti jo u toku istrage,
u sutini se svodi na to pod kojim uslovima e osumnjieni/optueni priznati krivnju.
Ukoliko se tuilac i osumnjieni dogovore o uslovima priznanja krivnje, tada
zakljuuju sporazum, (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi) koji mora biti potpisan
od tuioca, osumnjienog/optuenog i njegovog branioca.
Tom prilikom, ukoliko osumnjieni/optueni pristane da prizna krivnju,
tuilac moe sa svoje strane ponuditi:
a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma, primjenom odredbi o ublaavanju
kazne (npr. za kriv. djelo za koje je predviena kazna zatvora najmanje 3 god.
moe mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine),
b) blau vrstu kazne (npr. izricanje novane kazne umjesto kazne zatvora), ili drugu
vrstu krivino pravne sankcije (npr. uslovna osuda, umjesto kazne zatvora ili
novane kazne).
Prilikom sainjavanja sporazuma, stalno se mora voditi rauna o zakonskim
mogunostima, tj. moraju se potovati materijalno-pravne odredbe krivinog
zakona, pa tuilac moe ponuditi samo ono to je predvieno zakonom. (npr.
osumnjienom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude, ako to prema krivinom
zakonu nije mogue). Ukoliko to tuilac previdi, takav sporazum prilikom razmatranja sud
ne smije prihvatiti.
Postignuti sporazum o priznanju krivnje se, uz optunicu, dostavlja sudu,
ako je postignut do trenutka podizanja optunice. Nakon potvrivanja optunice,
SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju krivino-pravne
sankcije. Poslije dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeu, o sporazumu odluuje
sudija/vijee.
Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje, on isto mora biti
razmatran i moe biti prihvaen ili odbaen.
Prilikom ocjene da li e prihvatiti sporazum, sud provjerava vie kumultivnih
uslova, i to:
1. da li je sporazum o priznanju krivnje zakljuen dobrovoljno, svjesno i sa
razumijevanjem, te da li je optueni upoznat sa moguim zakonskim posljedicama
pismenog sporazuma o priznanju krivnje, ukljuujui i posljedice vezane za
imovinsko-pravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi steene krivinim djelom i
trokove kriv. postupka;
2. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuenog;
3. da li je optueni razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odrie ne samo
prava na suenje, ve i prava na albu u odnosu na krivino-pravnu sankciju, koja
164

e mu se na osnovu sporazuma izrei. (ukoliko optueni ili tuilac izjave albu

zbog krivinopravne sankcije koja je izreena presudom, a koja je bila predviena
u sporazumu, onda e takva alba biti odbaena kao nedoputena. Meutim,
mogue su situacije da optuenom bude izreena krivinopravna sankcija
vea/manja od onoga to je predvieno u sporazumu o prizanju krivnje. U tom
sluaju, alba e biti razmatrana kod drugostepenog suda).
4. da li je predloena krivino-pravna sankcija u skladu sa KZ-om;
5. da li je oteenom pruena prilika da se pred tuiteljem izjasni o imovinskopravnom zahtjevu;
Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje, izjava optuenog se unosi u
zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje krivino-pravne
sankcije.
Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje, to e saopiti strankama i
braniocu, i isto konstatovati u zapisnik. Glavna rasprava e se zakazati u roku od 30
dana. U ovom sluaju, kada odbaci sporazum o priznanju krivnje, u daljoj proceduri
suenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne moe koristiti kao dokaz.
O rezultatima pregovaranja o krivnji sud e obavijestiti oteenog.
POVLAENJE OPTUNICE (lan 247.)
Povlaenje optunice je pravo tuioca da raspolae optubom, to
predstavlja odstupanje od principa legaliteta krivinog gonjenja, a realizaciju
principa mutabiliteta.
Tuilac ima pravo da povue optunicu, bez prethodnog odobrenja, do
potvrivanja optunice.
Nakon toga, pa do poetka glavnog pretresa, optunica se moe povui
samo uz prethodno odobrenje SPS. Prethodno odobrenje se daje na osnovu zahtjeva
tuioca sa kratkim razlozima, koji se moe uputiti pismeno ili usmeno na zapisnik.
Ukoliko se optunica povue (prije ili nakon potvrivanja), SPS donosi rjeenje
kojim se krivini postupak obustavlja.
O
obustavljanju
krivinog
postupka
odmah
se
obavjetavaju
osumnjieni/optueni i branilac, kao i oteeni. Obavjetenje navedenih lica se
vri jednostavnom dostavom rjeenja o obustavljanju postupka.
Ukoliko tuilac izjavu o povlaenju optunice da na glavnom pretresu, ista
se moe tumaiti samo kao izjava o odustanku od optube i tada sud donosi
presudu kojom se optuba odbija.
RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (lan 248.)
Kao to je ve reeno, optueni i njegov branilac mogu nakon potvrivanja
optunice, a u roku od 15 dana od dana uruenja optunice, podnijeti prethodne
prigovore. Ti prethodni prigovori se iznose u pismenom podnesku koji se
dostavlja sudu, a o njima odluuje SPS u roku od 8 dana. Ovaj SPS ne moe
uestvovati u suenju.
to se tie samog sadraja takvog podneska u njemu se moe:
1. osporavati nadlenost suda (misli se samo na stvarnu nadlenost, jer u smislu
lana 36. ZKP FBIH, nakon potvrivanja optunice, sud se ne moe oglasiti
165

2.
3.
4.
5.
6.

mjesno nenadlenim, a niti stranke mogu uspjeno isticati prigovor mjesne

nenadlenosti),
ukazivati na formalne nedostatke optunice
isticati da je djelo obuhvaeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara
ili postoje druge okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje
osporavati zakonitost dokaza,
zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i
osporavati odluka kojom je optuenom odbijen zahtjev za dodjelu branioca
siromanih. (lan 60. Stav 1. Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za
krivino djelo za koje se moe izrei kazna zatvora od tri godine ili tea kazna ili kada to
zahtijevaju interesi pravinosti, bez obzira na propisanu kaznu, osumnjienom, odnosno
optuenom e se, na njegov zahtjev, postaviti branitelj, ako prema svom imovnom stanju ne moe
snositi trokove odbrane)

Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani, SPS e ih odbiti rjeenjem protiv

kojeg nije dozvoljena alba.
Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan, odluie da se
takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tuiocu. Takoer , ako se u postupku po prigovorima
ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuenika, smatrae se da je i on podnio
prethodni prigovor i na isti nain o tome odluiti.
Protiv odluka po prigovoru, alba nije doputena.
PREDRASPRAVNO ROITE (lan 248a.)
Tokom priprema za glavnu raspravu moe se odrati roite sa strankama i
braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres, u cilju njegovog to
efikasnijeg voenja i okonanja - predraspravno roite.

Glava XXI GLAVNI PRETRES

JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPA JAVNOST) (lan 249.)
Glavni pretres je javan.
Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe.
Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oruje ili opasno
orue, osim slubenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija, odnosno
predsjednik vijea.
ISKLJUENJE JAVNOSTI (l. 250. 252.)
Od otvaranja zasjedanja pa do zavretka glavnog pretresa, sudija, odnosno
vijee, moe u svako doba, po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranaka i
branitelja, ali uvijek po njihovom sasluanju, iskljuiti javnost za cio glavni pretres
ili jedan njegov dio:
1. ako je to u interesu dravne sigurnosti, ili
2. ako je to potrebno radi uvanja dravne, vojne, slubene ili vane poslovne tajne,
ili
3. ako je to potrebno radi ouvanja javnog reda, ili
4. radi zatite morala u demokratskom drutvu, ili
166

5. radi zatite osobnog i intimnog ivota optuenog ili oteenog, ili

6. radi zatite interesa maloljetnika ili svjedoka.

Iskljuenje javnosti ne odnosi se na stranke, branitelja, oteenog, zakonskog

zastupnika i punomonika.
Sudija, odnosno vijee, moe dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost
iskljuena budu prisutne slubene osobe, nauni i javni radnici, a na zahtjev optuenog
moe to dopustiti i njegovom branom, odnosno vanbranom drugu i bliskim srodnicima.
Sudija, odnosno vijee e upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na
kome je javnost iskljuena da su dune da kao tajnu uvaju sve ono to su na pretresu
saznale i da neovlateno odavanje tajne predstavlja krivino djelo.
RUKOVOENJE GLAVNIM PRETRESOM
Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (lan 253.)
Sudija, odnosno lanovi vijea i zapisniar moraju biti neprekidno prisutni na
glavnom pretresu.
Ako je u izgledu da e glavni pretres trajati due, predsjednik vijea moe zatraiti
od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu
kako bi zamijenili lanove vijea u sluaju njihove sprjeenosti.
Obaveze sudije, odnosno predsjednika vijea (lan 254.)
Sudija, odnosno predsjednik vijea rukovodi glavnim pretresom.
Dunost sudije, odnosno predsjednika vijea je da se stara za svestrano
pretresanje predmeta i otklanjanje svega to odugovlai postupak, a ne doprinosi
razjanjenju stvari.
Odluke sudije, odnosno predsjednika vijea se uvijek objavljuju i, s kratkim
obrazloenjem razmatranih injenica, unose u zapisnik o glavnom pretresu.
Redoslijed radnji glavnog pretresa (lan 255.)
Glavni pretres tee redom koji je odreen u ovom zakonu, ali sudija, odnosno
predsjednik vijea moe odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog
posebnih okolnosti, a naroito zbog broja optuenih, broja krivinih djela i obima
dokaznog materijala.
Dunost sudije, odnosno predsjednika vijea (lan 256.)
Dunost sudije, odnosno predsjednika vijea je da se stara o odravanju reda u
sudnici i dostojanstvu suda. Sudija, odnosno predsjednik vijea moe odmah poslije
otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se
pristojno ponaaju i da ne ometaju rad suda. Sudija/predsjednik vijea moe odrediti
pretresanje
osoba
koje
su
prisutne
na
glavnom
pretresu.
Sudija, odnosno predsjednik vijea moe narediti da se sa zasjedanja udalje sve
osobe koje kao sluatelji prisustvuju glavnom pretresu, ako su se mjere za odravanje
reda predviene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog
odravanja glavnog pretresa.
U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. Izuzetno, predsjednik
suda moe odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu.

167

Kanjavanje zbog naruavanja reda i procesne discipline (lan 257.)

Sudija, odnosno predsjednik vijea moe udaljiti osobu iz sudnice da bi se
zatitilo pravo na pravedno i javno suenje odnosno odralo dostojanstveno i
neometano suenje.
Sudija, odnosno predsjednik vijea moe narediti da se optueni udalji iz sudnice
za odreeni vremenski period ukoliko optueni i nakon upozorenja nastavi s nedolinim
ponaanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. U tom vremenskom
periodu sudija, odnosno predsjednik vijea moe nastaviti postupak, ukoliko optueni
ima branitelja.
Ako tuitelj, branitelj, oteeni, zakonski zastupnik, punomonik oteenog,
svjedok, vjetak, tuma ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se
ne pokorava nareenjima sudije/predsjednika vijea za odravanje reda,
sudija/predsjednik vijea e ga upozoriti. Ako upozorenje bude bezuspjeno,
sudija/predsjednik vijea moe narediti da se osoba udalji iz sudnice i kazni novanom
kaznom do 10.000 KM. Ako tuitelj ili branitelj budu udaljeni iz sudnice,
sudija/predsjednik vijea e obavijestiti VSTV BiH ili Federalnu advok. komoru iji je
branitelj lan, radi preduzimanja daljnjih mjera.
Branitelju ili punomoniku oteenog koji, nakon to je kanjen, produi da
naruava red, sudija/predsjednik vijea moe uskratiti daljnje zastupanje na glavnom
pretresu i kazniti ga novanom kaznom do 30.000 KM.
Davanje lanog iskaza od svjedoka ili vjetaka (lan 258.)
Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vjetak na glavnom pretresu dao
lani iskaz, sudija/predsjednik vijea moe narediti da se saini poseban prijepis
zapisnika o iskazu svjedoka ili vjetaka koji e se dostaviti tuitelju.
PRETPOSTAVKE ZA ODRAVANJE GLAVNOG PRETRESA
Zakon je predvidio pretpostavke za odravanje glavnog pretresa na koji
trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres odrao.
U sluaju ako je neko izostao, odravanje glavnog pretresa zavisi od toga koji je
od procesnih subjekata ili uesnika u postupku izostao (npr. nee se odlagati ako je
samo neki od svjedoka izostao). Za razliku od toga, ukoliko je izostao tuilac, optueni ili
njegov branilac, glavni pretres se odlae. Postoji izuzetak u odnosu na branioca, a to je
ako se optueni odrekne prava na branitelja, a odbrana nije obavezna.
OTVARANJE ZASJEDANJA (lan 259.)
Pojmovno, otvaranje zasjedanja znai poetak rada na nekom predmetu, ali to ne
znai da je glavni pretres poeo, jer glavni pretres poinje itanjem optunice.
Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijea, koji objavljuje predmet glavnog pretresa to
podrazumijeva saoptavanje imena optuenog i tuitelja, kao i navoenje krivinog djela
za koje je optunica potvrena.
Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zakljuenja sudija odnosno vijee treba
paziti na nadlenost suda. Ukoliko sud nije nadlean, do poetka glavnog pretresa treba
donijeti rjeenje o nenadlenosti, a ako je glavni pretres poeo, sud mora donijeti
presudu kojom se optuba odbija.
NEDOLAZAK TUIOCA NA GLAVNI PRETRES (lan 260.)
168

Ukoliko tuitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne doe na glavni pretres isti se
mora odloiti. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne moe odrati
ukoliko nije prisutan tuitelj. Ako bi se desilo da se glavni pretres odri bez prisustva
tuitelja, u tom sluaju je uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka,
zbog koje se, ukoliko bude izjavljena alba, presuda mora ukinuti.
Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tuitelja sa glavnog pretresa pod
uvjetom da je isti odloen zbog njegovog izostanka. Meutim, ukoliko je do odlaganja
dolo iz nekog drugog razloga, kao to je izostanak sudije, onda je takvo kanjavanje
iskljueno.
Postoji obaveza sudija/predsjednik vijea da pozove tuitelja kako bi ovaj iznio
razloge zbog kojih je izostao, pa ukoliko su ti razlozi opravdani (npr. prije suenja mu
pozlilo) nee biti kanjen, a u protivnom, ako nije bilo opravdanog razloga, moe se
kazniti novanom kaznom do 5000 KM. Sud o tome donosi rjeenje, protiv kojeg je
dozvoljena alba, te obavjetava VSTV BiH.
NEDOLAZAK OPTUENOG NA GLAVNI PRETRES (lan 261.)
Zakonodavac je takoer predvidio obavezno prisustvo optuenog na glavnom
pretresu. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omoguava preduzimanje odgovarajuih
mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije doao, niti je
svoj izostanak opravdao. Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno
privoenje. Ukoliko bi se desilo da optueni naknadno opravda svoj izostanak,
sudija/predsjednik vijea moe opozvati naredbu.
Postoje situacije kada optueni koji je uredno pozvan oigledno izbjegava da
doe na glavni pretres, tj. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr. ve jednom bio
privoen, pa ponovno ne doe ili kada sudska policija doe da ga privede, a on
pobjegne iz svog stana i slino) onda su time uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi
pritvor. Taj pritvor moe trajati do objavljivanja presude, a najdue 30 dana.
Optuenom se ne moe suditi u odsustvu. (lan 262.)
NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (lan 263.)
Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne doe ili bez
odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda.
U tim sluajevima glavni pretres se odlae, jer je optuenom garantirano pravo na
formalnu odbranu.
U takvom sluaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog
nedolaska, odnosno naputanja bez odobrenja.
Branitelj nije obavezan da doe na to roite, jer moe sudu dostaviti i podnesak
u kome e objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajue dokaze (npr bio
bolestan). Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani, onda u tom sluaju
donosi rjeenje o kanjavanju branitelja novanom kaznom koja moe biti do 5000 KM.
Dakle uvjeti za kanjavanje branitelja su:
1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu,
2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i
3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak.
Ako se radi o branitelju koji je postavljen po slubenoj dunosti, a isti neopravdano
izostaje, mogue je uz saglasnost optuenog odrediti drugog branitelja.
169

NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJETAKA NA GLAVNI PRETRES (lan 264.)

Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vjetak koji su
uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali.
U tom sluaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovoenju.
Zakon predvia mogunost da se i oni u ovakvom sluaju kazne novanom
kaznom do 5000 KM.
to se tie samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska, to je
faktiko pitanje i zavisi od konkretne situacije.
ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA
RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (lan 265.)
Na zahtjev stranaka ili branitelja, glavni pretres se moe odloiti rjeenjem
sudije/predsjednika vijea, ako: 1. treba pribaviti nove dokaze ili 2. ako je optueni
nakon izvrenog krivinog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili 3.
ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspjeno provede.
Rjeenje kojim se odlae glavni pretres unijee se u zapisnik i, po mogunosti,
odredie se dan i sat nastavka glavnog pretresa. Sudija/predsjednik vijea, e takoer
narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili unititi zbog odlaganja glavnog
pretresa.
Protiv rjeenja o odlaganju pretresa nije doputena alba.
NASTAVLJANJE ODLOENOG GLAVNOG PRETRESA (lan 266.)
Ako se glavni pretres, koji je bio odloen, dri pred istim sudijom, odnosno
vijeem, pretres e se nastaviti, a sudija/predsjednik vijea e ukratko iznijeti tok
ranijeg glavnog pretresa. Sudija/predsjednik vijea moe odrediti da glavni pretres
pone iznova.
Glavni pretres koji je odloen mora iznova poeti ako se izmijenio sastav vijea, ili
je odlaganja trajalo due od 30 dana, ali vijee, uz saglasnost stranaka i branitelja, moe
odluiti da se u ovakvom sluaju svjedoci i vjetaci ne sasluavaju ponovo i da se ne vri
novi uviaj, nego da se proitaju iskazi svjedoka i vjetaka dati na ranijem gl. pretresu,
odn. da se proita zapisnik o uviaju.
Ako se glavni pretres dri pred drugim sudijom/predsjednikom vijea, glavni
pretres mora iznova poeti i svi dokazi se moraju ponovno izvesti. Izuzetno, ako se
glavni pretres dri pred drugim predsjednikom vijea, uz saglasnost stranaka i branitelja,
vijee moe odluiti da se u ovakvom sluaju ranije izvedeni dokazi nee izvoditi.
PREKID GLAVNOG PRETRESA (lan 267.)
Osim u sluajevima predvienim ovim zakonom, sudija/predsjednik vijea,
moe prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi
se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optube ili
odbrane.
Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom, odnosno
vijeem. Ako se glavni pretres ne moe nastaviti pred istim sudijom, odnosno vijeem ili
170

ako je prekid glavnog pretresa trajao due od 8 dana, postupit e se po odredbama

lana 266. ovog zakona nastavljanje odloenog glavnog pretresa.
ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (l. 268. 270.)
Uobiajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na kompjuteru. U
taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih
radnji. Takoer se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka, i ta izreka
predstavlja izvornik.
Ako je doneseno rjeenje o pritvoru i to rjeenje se unosi u zapisnik.
POETAK GLAVNOG PRETRESA
Ulazak sudije, odnosno vijea u sudnicu (lan 271.)
Prilikom ulaska sudije ili vijea u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi
prisutni, na poziv ovlatene osobe, treba da ustanu.
Stranke i drugi uesnici postupka duni su da ustanu kad se obraaju sudu, osim
ako za to postoje opravdane prepreke.
Uvjeti za odravanje glavnog pretresa (lan 272.)
Kada sudija, odnosno predsjednik vijea utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na
glavnom pretresu ili kada odlui da se glavni pretres odri bez prisustva odreenih
pozvanih osoba ili je odluivanje o ovim stvarima odloeno, pozvat e optuenog i uzeti
od njega osobne podatke radi utvrivanja identiteta.
Utvrivanje identiteta optuenog i davanje uputa (lan 273.)
Sudija, odnosno predsjednik vijea uzima od optuenog osobne podatke (lan
92.) da bi utvrdio njegov identitet.
Nakon utvrivanja identiteta optuenog, sudija, odnosno predsjednik vijea e
upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijea i nadlenost suda.
Nakon utvrivanja identiteta optuenog sudija, odnosno predsjednik vijea e
uputiti svjedoke i vjetake van sudnice, u za njih odreenu prostoriju, gdje e ekati dok
budu pozvani da svjedoe. Sudija, odnosno predsjednik vijea e upozoriti svjedoke da
dok ekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim svjedocima. Na prijedlog tuitelja,
optuenog ili branitelja sudija, odnosno predsjednik vijea e odobriti onim vjetacima na
koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku pretresa u sudnici.
Ukoliko je prisutan oteeni, ali jo nije podnio imovinskopravni zahtjev, sudija,
odnosno predsjednik vijea, e ga pouiti da moe podnijeti taj zahtjev do zakljuenja
glavnog pretresa.
Sudija, odnosno predsjednik vijea moe preduzeti neophodne mjere radi
sprjeavanja meusobnog komuniciranja svjedoka, vjetaka i stranaka.
Pouke optuenom (lan 274.)
Sudija, odnosno predsjednik vijea e upozoriti optuenog na potrebu paljivog
praenja toka pretresa i pouit e ga da moe iznositi injenice i predlagati dokaze u
svoju korist, da moe postavljati pitanja optuenim, svjedocima i vjetacima i da moe
davati obrazloenja u vezi s njihovim iskazima. Pouie ga i da u toku dokaznog
postupka moe dati izjavu kao svjedok, te u vezi sa tim dati potrebna pojanjenja.
171

ITANJE OPTUNICE I UVODNA IZLAGANJA (lan 275.)

Zakon izriito predvia kao obavezu tuioca da proita optunicu.
Glavni pretres poinje itanjem optunice. Tada se uesnici u postupku i
publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivinog postupka.
Optunicu ita tuitelj i to je njegovo iskljuivo pravo i obaveza.
Poslije itanja optunice, tuitelj ne moe vie povui optunicu, ali moe
dati izjavu da odustaje od optube i u tom sluaju, sud donosi presudu kojom se
optuba odbija. Dakle, nakon podnoenja optunice od strane tuitelja sudu, pa do
poetka glavnog pretresa, tuilac nema pravo da izmjeni optunicu i to moe uiniti u
toku dokaznog postupka.
Nakon itanja optunice obaveza je suda da zatrai od optuenog da se
izjasni da li je razumio optunicu. Ako optueni izjavi da je nije razumio, onda je
obaveza suda da mu pojasni njene navode.
Nakon toga tuitelj mora dati tzv. uvodnu rije (uvodno izlaganje ili uvodni
govor). Ovo je obaveza tuioca koji se toga ne moe odrei, niti mu to pravo moe
biti uskraeno, a tokom uvodnog izlaganja tuilac iznosi kratke izlaganje o tome
sa kojim e dokazima dokazati tezu optube. Pravo tuioca da ukratko iznese dokaze
na kojima zasniva optunicu je prva prilika da sudu navede vrste i jasne dokaze
optube, koji e biti izvedeni na glavnom pretresu. Uvodno izlaganje je, dakle, za tuitelja
obavezno i ne treba ga poistovjeivati sa zavrnim rijeima.
to se tie optuenog i njegovog branioca, zakon predvia da oni mogu, ako
ele, da izloe koncept odbrane, to de fakto jeste uvodno izlaganje. Ovakvo
zakonsko rjeenje je u skladu sa pravom optuenog da ne iznosi svoju odbranu i koje je
osigurano u svakoj fazi postupka, ukljuujui i procesnu situaciju kao to je ova. Ovo
pravo ima i svoju logiku jer zato bi optueni dokazivao svoju nevinost dok tuitelj ne
dokae njegovu krivnju.
DOKAZNI POSTUPAK
IZVOENJE DOKAZA (l. 276.)
U zakonu je predvieno pravo stranaka i branioca da predlau i pozivaju
svjedoke, vjetake, te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima odreenim u
zakonu.
Izraz pozivanje svjedoka u toku suenja je u stvari preuzet iz adversarnog
sistema i kada, npr tuitelj kae da poziva nekog svjedoka, to ne znai da on u
bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka, ve to radi slubenik suda, a niti
se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suenja svjedoku dostavlja poziv za
suenje. Sve te radnje pozivanja, odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka,
obavlja sud.
Svi dokazi se mogu svrstati u 3, odnosno 4 grupe:
1.
2.
3.
4.

dokazi optube,
dokazi odbrane,
dokazi suda i
mogui dodatni dokazi stranaka odnosno branioca.
172

Inae, dokazi se izvode slijedeim redoslijedom:

Dokazi optube;
Dokazi odbrane;
Dokazi optube kojima se pobijaju navodi odbrane (replika);
Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane optube
(duplika);
Dokazi ije izvoenje je predloio sud;
Svi ostali dokazi, relevantni za izricanje krivino-pravne sankcije;

Navedeni dokazi, u pravilu se izvode navedenim redoslijedom. Meutim, ako je to

u interesu pravinosti, predsjednik vijea je ovlaten da utvrdi da se dokazi izvode i
drugim redoslijedom (npr. ako ima vie optuenih i vie KD, predsjednik vijea moe
odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na jedno djelo, a zatim one koji se
odnose na drugo, itd).
U pravilu, sud bi trebao uvijek da saeka izvoenje dokaza optube i odbrane, pa
tek onda izvodi svoje dokaze. Prema tome, sud treba da se to manje mijea u
prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka, ali e u sluaju neaktivnosti stranaka i
branitelja biti prinuen da to radi.
DIREKTNO, UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (l. 277.)
U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optube, odbrane i dokazi suda.
Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vjetaka ono se provodi po modelu
unakrsnog ispitivanja.
U okviru unaksrnog ispitivanja, ispitivanje svjedoka (isto tako optuenog i
vjetaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema, ali se vidi i
postojanje elemenata inkvizitorskog sistema, koji se ogledaju u pravu suda da ispituje
svjedoke (optuenog i vjetaka) i to, kako svjedoke odbrane i optube, tako i svjedoke
koje je sud pozvao.
Poto ove zakonske odredbe omoguuju ne samo procesne aktivnosti stranaka,
ve i suda, onda je jasno da imamo mjeoviti postupak, tj. mjeavinu angloamerike i
evropske kontinentalne procedure.
Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji je
pozvao svjedoka.
Oni ga prvi ispituju da dokau istinitost svojih tvrenja.
Tako tuilac nastoji da dokae tezu optube (da je optueni uinio krivino djelo
na nain kako je to opisano u optunici), a ako direktno ispitivanje vri branitelj, on
nastoji da dokae antitezu odbrane.
Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje takoer potie iz
adversarnog sistema.
Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to
na nain da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog
ispitivanja.
Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja
ograniavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i na
pitanja u korist vlastitih tvrenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira
unakrsno ispitivanje.
173

Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga to je

pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog sistema
irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vre
takvo ispitivanje morali voditi rauna o tome, a to bi morao da radi i sud po slubenoj
dunosti.
Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje moe
nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da svjedok lae).
Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog krivinog djela, iznosi sve okolnosti koje
se odnose na cijeli dogaaj, iako je vidio samo njegov dio, pa to treba pri ovom nainu
ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn. predsjednika vijea da zatiti svjedoka od
maltretiranja, kao i od ponovnog odgovaranja na ista pitanja.
Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih pitanja, je
mogue uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijea. Takva pitanja
moe dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijea ako se radi o svjedoku pozvanom
protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno nee da sarauje i pokazuje
odbojan stav.
U vezi sa ranije spomenutim ograniavanjem unakrsnog ispitivanja na,
izmeu ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrenja, moe se zakljuiti da je tokom
unakrsnog ispitivanja mogue postavljati pitanja i u drugom pravcu, a ne samo u
okviru opsega odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Npr. moe se
pojaviti problem alibija, jer postavlja se pitanje kako postupiti u sluaju ako se npr.
radi o svjedoku optube i tuilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke
okolnosti, ali ne i na okolnosti alibija optuenog, koje bi mogle biti poznate tom
svjedoku, pa mu zbog toga branilac ne moe postavljati pitanja koja bi se odnosila
na alibi. Takva situacija bi se trebala razrijeiti na nain da branilac zatrai od suda
dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi
prijedlog za sasluanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane, tj. da svjedok nakon
zavrenog ispitivanja izae i saeka pred sudnicom, jer e ga on pozvati kao svog
svjedoka i direktno ga ispitati.
Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protu- ispitivanje,
gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga ispitali, dobivaju
priliku da jo jedanput ispitaju svjedoka.
Oni u tom sluaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom
unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr.
stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono to je
svjedoka pitala suprotna stranka ili branilac.
Konano, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima pravo da
postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili dodatnog
ispitivanja, a moe i saekati da oni to zavre, pa da tek onda sud ispita svjedoka.
Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi se o svjedoku koga su
predloile stranke) prvo e sud ispitati takvog svjedoka, a onda e dozvoliti strankama
da postavljaju pitanja.
PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (l. 278.)
Sudija/predsjednik vijea je dominus litis na gl. pretresu i on odluuje o
tome da li je neko pitanje nedoputeno ili nevano, a isto tako odluuje o
prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvoenja novih dokaza, koje odbija
ako dokaz nema znaaja za predmet ili je nepotreban.
174

Poto sudija/predsjednik vijea rukovodi glavnim pretresom, njegovo je

pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca, ako je
pitanje:
1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor,
2. nedozvoljeno, a takvo e biti:
a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. trae se odgovori
na okolnosti i injenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja, niti se mogu
dovesti u vezu sa predmetom svjedoenja, ili
b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez prethodne
dozvole suda, ili
c) ako se pitanje odnosi na injenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati, ( npr.
seksualne predispozicije oteene strane ili injenice vezane za dokaz pribavljen
na nezakonit nain).
3. nevano za predmet - zato to se ne odnosi na injenice koje se mogu dovesti u
vezu sa konkretnim sluajem.
Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve uesnike u
postupku, (stranke, branioca i sudije, lanove vijea).
Odluka sudije/predsjednika vijea o zabrani pitanja ili odgovora na pitanje je
konana.
Meutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/
predsjednika vijea pobijati albom na presudu, ako je zbog zabrane pitanja ili
odgovora injenino stanje pogreno ili nepotpuno utvreno.
POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUAJEVIMA SEX. DELIK. (l. 279.)
Oteenog krivinim djelom nije doputeno ispitivati o njegovom spolnom ivotu
prije poinjenog krivinog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz koji se iznosi
da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponaanje ili spolnu orjentaciju oteenog nee se
prihvatiti.
Izuzetno od naprijed navedenog, moe se u postupku koristiti dokaz da sperma,
medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiu od druge osobe,
a ne od optuenog.
U sluajevima uinjenja krivinih djela protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih
meunarodnim pravom, pristanak rtve se ne moe upotrijebiti u prilog odbrane
optuenog.
Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim lanom obavit e se odgovarajue
sasluanje s koga je iskljuena javnost.
POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUENOG tokom glavnog pretresa (l. 280.)
Mogue su situacije da optueni u toku optunog postupka ospori krivnju ili
sa tuiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku glavnog pretresa
odlui da prizna krivnju.
Takvu izjavu moe dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu.
Poto ni u ovom sluaju takvo priznanje ne moe biti autonoman dokaz, to je i
zakonodavac propisao da e to priznanje biti prihvaeno samo pod uslovom ako
ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optueni zaista uinio krivino djelo. Takoer,
priznanje mora biti:
1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i
175

2. u skladu s prije izvedenim dokazima.

Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvee se samo dokazi koji se odnose na

izricanje krivino pravne sankcije.
Potpuno priznanje optuenog se odnosi na sve take optunice i zajedno sa
sadrajem prije izvedenih dokaza potvruje tanost zakonskih obiljeja krivinog
djela opisanih u dispozitivu optunice.
Prema tome, ovdje se trai podudarnost priznanja optuenog i optube u bitnim
elementima. Iz ovog proizlazi logian zakljuak da se djelimina, nepotpuna priznanja ne
mogu prihvatiti.
U praksi, kod nepotpunih priznanja najee se radi o priznanju objektivnog
izvrenja krivinog djela koje u sebi sadri osnove iskljuenja postojanja krivinog djela
(npr. nuna odbrana ili krajnja nuda). U ovakvim situacijama sud je primoran da nastavi
dokazni postupak.
Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (lan 281.)
Svi svjedoci polau zakletvu ili daju izjavu prije svjedoenja koja zamjenjuje
zakletvu.
Nijemi svjedoci koji znaju itati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem
teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci itaju tekst zakletve, odnosno izjave.
Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju itati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko
tumaa.
Zatita svjedoka od vrijeanja, prijetnji i napada (lan 282.)
Sudija/predsjednik vijea, duan je zatititi svjedoka od vrijeanja, prijetnje i
napada. Sudija/predsjednik vijea e upozoriti ili novano kazniti uesnika u postupku ili
bilo koju drugu osobu koja vrijea, prijeti ili dovodi u opasnost sigurnost svjedoka pred
sudom. U sluaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija/predsjednik vijea e obavijestiti
tuitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja.
Na prijedlog stranke ili branitelja sudija/predsjednik vijea naredie policijskim
organima preduzimanje mjera neophodnih za zatitu svjedoka.
Kanjavanje za odbijanje svjedoenja (lan 283.)
Ako svjedok odbije da svjedoi bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na
posljedice, moe biti kanjen novanom kaznom do 30.000 KM.
Ako i poslije toga odbije svjedoiti, moe se zatvoriti, sve dok ne pristane
svjedoiti ili dok njegovo svjedoenje postane nepotrebno ili dok se krivini postupak ne
zavri, ali najdue 30 dana.
Protiv rjeenja o novanom kanjavanju, ili zatvaranju, doputena je alba koja ne
zadrava izvrenje rjeenja O albi odluuje vanraspravno vijee.
Angaovanje vjetaka (lan 284.)
Vjetaka mogu angaovati stranke, branitelj i sud.
Trokove vjetaka iz stava 1. ovog lana snosi onaj koji ga je angaovao.
Ispitivanje vjetaka (lan 285.)
Prije ispitivanja vjetaka, sudija, odnosno predsjednik vijea opomenue ga i na
njegovu dunost da iznese nalaz i miljenje na najbolji mogui nain i u skladu s
vjetinom i pravilima struke i upozorie ga da davanje lanog iskaza o nalazu i miljenju
predstavlja krivino djelo.
176

Vjetak e poloiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedoenja, koja se daje
usmeno.
Pisani nalaz i miljenje vjetaka bit e prihvaen kao dokazni materijal samo
ukoliko je taj vjetak svjedoio na pretresu.
SASLUANJE VAN SUDNICE (l. 287.)
Ako se u toku suenja sazna da svjedok ili vjetak nije u mogunosti da
doe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim tekoama,
sudija/predsjednik vijea moe narediti da se svjedok, odnosno vjetak ispita van
sudnice, ukoliko njegovo svjedoenje smatra vanim.
Sudija/predsjednik vijea, stranke i branitelj e prisustvovati ispitivanju, a
ispitivanje e se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog
ispitivanja.
Ako sudija/predsjednik vijea nae da je to neophodno, ispitivanje svjedoka
se moe izvriti prilikom rekonstrukcije dogaaja van sudnice. Stranke, branitelj i
oteeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvoenju
rekonstrukcije. Sasluanje e se provesti kao da se izvodi na glavnom pretresu u skladu
s pravilima unakrsnog ispitivanja.
IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOENJA DOKAZA (l. 288.)
Iskazi dati u istrazi doputeni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti
koriteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u
odgovoru na pobijanje, nakon ega se prilau kao dokazni materijal ili za dodatno
ispitivanje. U ovom sluaju osobi e se dati mogunost da objasni ili pobije svoj
prethodni iskaz.
Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijea
proitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u sluaju ako su ispitane osobe
umrle, duevno oboljele, ili se ne mogu pronai, ili je njihov dolazak pred sud nemogu,
ili je znatno otean iz vanih uzroka ili ako bez zakonskih razloga nee da daju iskaz na
glavnoj raspravi.
IZMJENA OPTUBE (l. 290.)
Izmjena optube na glavnom pretresu je diskreciono pravo tuioca koje
koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo injenino stanje
iznijeto u optunici.
Ako tuilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu, drugaije ocijeni
dokaze prikupljene u istrazi i izvede zakljuak da mu injenini opis iz optunice nije
dobar, tada moe traiti od suda da do okonanja dokaznog postupka izvri izmjenu
podnesene optunice, tj. da u injeninom opisu djela izmjeni odlune injenice.
Dakle, sud ne moe naloiti tuiocu izmjenu optube, niti se izmjena
optunice moe vriti prije izvoenja dokaza (optube odn. odbrane) koji mogu da
ukau da se izmijenilo injenino stanje izneseno u optunici.
Tuilac to moe uiniti po svom nahoenju tj. na osnovu svoje nove subjektivne
ocjene, tj. nove ocjene izvedenih dokaza, koja moe biti razliita od one koju je imao
prilikom sastavljanja optube. Sud, u ovom sluaju, mora dozvoliti tuiocu da izvri
177

izmjenu optunice, a ako mu to zabrani, tuilac moe uspjeno izjaviti albu zbog
relativno bitne povrede odredaba kriv. postupka.
Izmjena optube podrazumjeva promjenu odlunih injenica, koje su
navedene u injeninom opisu djela iz optube, tj. izmjenu onih injenica i
okolnosti iz injeninog opisa djela optunice koje predstavljaju zakonska
obiljeja krivinog djela. (Npr. radie se o izmjeni optunice za krivino djelo teke
krae kada tuilac izmjeni injenice i okolnosti iz optunice koje predstavljaju obijanje
zakljuanog prostora, pa umjesto toga u injenini opis unese injenice i okolnosti koje
predstavljaju provaljivanje)
S druge strane, ako tuilac vri izmjenu nekih okolnosti iz injeninog opisa
koje nisu odlune (ne predstavljaju zakonska obiljeja kriv. djela) radi se o tzv.
preciziranju optunice, a ne izmjeni optunice. Npr. da je oteeni na mjesto
dogaaja doao iz upe, umjesto iz garae, kako je prvobitno navedeno u optunici.
Izmjena optube ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne kvalifikacije
krivinog djela koja bi oteala procesni poloaj optuenog.
Kada tuilac mijenja injenini opis djela on moe mijenjati samo one
injenice i okolnosti koje su bile predmet optube. Drugim rijeima, izmjena
optube se moe odnositi samo na genusno (isto) krivino djelo za koje je
podnesena optuba, ali ne i na neko drugo krivino djelo, jer bi se u tom sluaju
radilo o nedozvoljenom proirenju optube, koje bi sud morao odbiti. (npr. ako je
tuilac podnio optunicu protiv optuenog zbog krivinog djela silovanja, pa se pokae
da za to krivino djelo nema dokaza, ali se isto tako pokae da je optueni prije odlaska
sa mjesta dogaaja ukrao tanu oteenoj, to nije bilo obuhvaeno u injeninom opisu
djela, onda tuilac nema pravo da izmijeni optunicu tako to bi umjesto injenica i
okolnosti koje predstavljaju kriv. djelo silovanja sada naveo injenice i okolnosti koje
predstavljaju kriv. djelo krae. U ovom sluaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom
proirenju, a ne o izmjeni optunice)
Usljed izmjena optunice, a radi pripremanja odbrane, glavni pretres moe
biti odgoen. O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogunosti, sud odluuje na prijedlog
optuenog odn. branioca. Glavni pretres e se odgoditi ukoliko se radi o znaajnijim
izmjenama optunice. Npr. u sluaju izmjene injenica i okolnosti kod kriv. djela krae
da se radilo o provaljivanju, a ne obijanju zatvorenog prostora, sud nee dozvoliti
odlaganje glavnog pretresa. Meutim, ukoliko se radi o kriv. djelu iz oblasti privrednog
kriminala, gdje su izmjene optunice bile obimnije, uvijek treba dozvoliti odgaanje
glavnog pretresa radi pripremanja odbrane. U sluaju prihvatanja prijedloga odbrane,
glavni pretres se odgaa. U svakom sluaju odbrani treba pruiti mogunost da se
izjasni o injenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne
prirode. Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba krivinog
postupka.
U sluaju izmjene optube, izmijenjena optunica se ne dostavlja na
potvrivanje, ali sud mora pozvati optuenog da se izjasni o tome da li razumije
izmjene optunice i optunicu u cjelini. Zatim, sud odluuje da li e odloiti glavni
pretres radi pripremanja odbrane.
S obzirom da se ne vri potvrivanje izmijenjene optunice, potrebno je da
izmeu ranije optunice i opisa djela u izmijenjenoj optunici postoji istovjetnost u
osnovnim elementima.
Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta. Zbog
toga zakon predvia samo izmjenu optube, ali ne i procesnu ustanovu proirenja
optube koju su poznavali raniji procesni zakoni.
178

DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (l. 291.)

Prije nego to objavi da je glavni pretres zavren, sudija/predsjednik vijea treba
upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga.
U ovom dijelu postupka iskljuena je mogunost da sud pozove neke svoje
svjedoke, ve to mogu uraditi samo stranke i branilac.
Nakon to oni stave svoje dokazne prijedloge, sud ocjenjuje da li su oni opravdani
i samo ukoliko su opravdani prihvata izvoenje takvih dokaza.
ZAVRNA RIJE (l. 292.)
Nakon to sudija/predsjednik vijea objavi da je dokazni postupak dovren prelazi
se na zavrnu rije.
Stranke i branilac iznose zavrne rijei (zavrno izlaganje ili zavrni govor), a
ako je prisutan oteeni i on takoer.
Zavrna rije stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog dokaznog
postupka. Naravno, potenciraju se oni dokazi koji potvruju tezu optube,
odnosno odbrane i oni koji eliminiu tvrdnje suprotne stranke. Stranke i branilac
iznose zavrne injenine i pravne zakljuke, te predlau prihvatanje ili odbijanje
pojedinih dokaza. Zakljuci prate uvodno izlaganje, daje se prikaz dokaza koji potvruju
koncept optube, odnosno odbrane predoen jo u uvodnom govoru. Na kraju zavrne
rijei tuilac, osim uobiajenog prijedloga da se optueni oglasi krivim, moe predloiti i
izricanje bilo koje krivinopravne sankcije u skladu sa zakonom, jer nema zakonskih
ogranienja u tom pogledu.
U toku zavrne rijei tuilac moe odustati od optunice, jer glavni pretres
jo nije zavren i tada sud donosi presudu kojom se optuba odbija. Praktino,
postoji i mogunost da tuilac u zavrnoj rijei predloi da sud donese presudu
kojom se optueni oslobaa od optube, to je najpovoljniji ishod krivinog
postupka za optuenog. U tom sluaju sud bi trebao udovoljiti prijedlogu tuioca, jer bi
u suprotnom prekoraio optubu i uinio bitnu povredu odredaba kriv. postupka.
Zavrna rije oteenog je ograniena na analizu dokaza koji potvruju
osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se moe odnositi
na naknadu tete, povrat stvari ili ponitenje odreenog pravnog posla.
Zavrna rije je obavezna za stranke i branioca, ali optueni ne mora dati
zavrnu rije ako to ne eli. Meutim, uskraivanje optuenom prava na zavrno
izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivinog postupka, jer je ovo pravo
sastavni dio prava na odbranu.
to se tie redoslijeda zavrnih rijei iste prvo daje tuilac, zatim oteeni,
branilac i optueni. Tuilac ima pravo da dadne repliku, a posljednje rijei uvijek
pripadaju optuenom.
Vie tuilaca ili branilaca mogu dati zavrnu rije, tako da po meusobnom
dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih, ali se ne smiju ponavljati u
svojim izlaganjima.
Ako svi daju zavrnu rije, vri se podjela izlaganja npr. analiza iskaza svjedoka,
analiza nalaza i miljenja vjetaka, analiza elemenata krivinog djela, krivine
odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine krivinopravne sankcije
itd.

179

ZAVRETAK GLAVNOG PRETRESA (l. 293.)

Nakon zavrnih rijei, sudija, odnosno predsjednik vijea objavljuje da je
glavni pretres zavren, a sud se povlai na vijeanje i glasanje radi donoenja
presude.
Prema tome, nakon zavrnih rijei i objave da je glavni pretres zavren mora
se donijeti presuda, jer vie ne postoji zakonska mogunost ponovnog otvaranja
glavnog pretresa.
Povlaenje suda na vijeanje i glasanje radi donoenja presude u smislu ove
odredbe znai da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije pojedinca, odnosno
lanova vijea i zapisniara. Zbog toga se sud moe povui u posebnu prostoriju
namijenjenu za donoenje odluka ili ostati u sudnici iz koje e udaljiti stranke, branioca i
publiku do izricanja i objavljivanja presude.

Glava XXII PRESUDA

Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivinopravni zahtjev
iznesen u optunom aktu. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud donosi i
samo sud moe donijeti sankciju, presudu.
Presuda se izrie i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine.
VEZANOST PRESUDE ZA OPTUBU (l. 295. Stav 1.)
U zakonu je predvieno da se presuda moe odnositi:
samo na osobu koja je optuena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i
samo na djelo koje je predmet optube sadrane u potvrenoj
optunici, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optunici (OBJEKTIVNI
IDENTITET).
Dakle, izmeu presude i optunice mora postojati objektivni i subjektivni
identitet, a to je u skladu sa naelom akuzatornosti (tuilac u optunici odreuje
protiv koje osobe se treba voditi krivini postupak i za koje djelo).

PRAVNI IDENTITET PRESUDE (l. 295. Stav 2.)

U pogledu pravnog identiteta izmeu presude i optunice, jasno je da on ne
mora postojati, jer je u zakonu izriito navedeno da sud nije vezan za prijedloge
tuioca iz optunice u pogledu pravne ocjene djela. Ovo znai da sud ne mora
prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optunice, ve injenini opis djela moe pravno
kvalifikovati na nain koji smatra ispravnim.
Npr. ako je neke radnje iz optube tuilac pravno kvalifikovao kao krivino djelo
teke krae, sud moe na osnovu ocjene injeninog opisa djela zakljuiti da se radi o
kriv. djelu krae i dosljedno tome izvriti prekvalifikaciju djela.
Zahvaljujui obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta, sud presudom
moe obuhvatiti samo onu osobu koja je optuena. Ukoliko se u toku glavnog
pretresa pojavi sumnja da je neka druga, a ne optuena, osoba izvrila odreeno
krivino djelo, sud e donijeti oslobaajuu presudu. Istovremeno, sud ne bi mogao
donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu osobu, jer ona nije obuhvaena
optunim aktom.
180

Objektivni identitet izmeu optube i presude je posljedica akuzatornog ili

optunog principa. Zbog objektivnog identiteta izmeu optube i presude, sud u
presudi mora rijeiti predmet tuioevog zahtjeva i istovremeno ne smije
prekoraiti njegove granice. Dakle, identitet optube i presude mora postojati:

u obimu, to znai da presuda mora obuhvatiti i rijeiti predmet optube u

cjelini, tj. sve take u potvrenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj
optunici,

u sadraju, to znai da se presuda mora odnositi na konaan sadraj

optunice, tj. na ono to je obuhvaeno potvrenom, odnosno na glavnom pretresu
izmijenjenom optunicom.
Postupajui suprotno, sud bi uinio bitnu povredu odredaba kriv. postupka i
presuda e se ukinuti, ako u tom smislu bude izjavljena alba.
Postavlja se pitanje ta sud u injeninom opisu djela optube moe
izmijeniti, a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optube? To su one
situacije kada tuilac propusti da izmijeni neke injenice i okolnosti koje je trebao
izmijeniti, pa sud doe u situaciju da to uradi.
U ovim sluajevima, sud moe:
a)
mijenjati one injenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obiljeja
krivinog djela (npr. umjesto injenica i okolnosti obijanja kod krivinog djela teke krae,
moe navesti injenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod krivinog djela teka
krae),

b)

u injenini opis djela unijeti neke privilegirajue elemente (npr. tako da se djelo
moe kvalifikovati kao krivino djelo krae umjesto krivinog djela teke krae).

Nasuprot tome, sud u injenini opis nikad ne moe unijeti kvalifikatorne

okolnosti i dovesti optuenog u tei poloaj od onoga u kome je bio. Ako bi to
uradio, to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv. postupka. Npr. ako se radi
o optunici za kriv. djelo krae, sud ne moe dodavati injenice i okolnosti koje bi to djelo
kvalifikovale kao kriv. djelo teke krae. Obrnuta situacija je mogua, odn. da sud iz
injeninog opisa djela iz optunice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo
pravno ocjenjeno kao kriv. djelo teke krae. Sud ovo moe uraditi pod uslovom da
ustanovi da takve okolnosti nisu dokazane, te djelo kvalifikovati kao krivino djelo krae.
U suprotnom, ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optunice, radie se o
prekoraenju optunice, to ini bitnu povredu odredaba kriv. postupka.
U postupku prema maloljetnicima identitet izmeu presude i optube
rjeava se na nain da je sudija za maloljetnike ovlaten da i bez prijedloga tuioca
donese odluku na osnovu injeninog stanja koje je izmijenjeno na glavnom
pretresu (l. 385. st. 4. ZKP FBiH).
DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (lan 296.)
Sud zasniva presudu samo na injenicama i dokazima koji su izneseni na
glavnom pretresu.
Prema tome, dokazi koji nisu neposredno izvoeni tokom pretresa i podvrgnuti
ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donoenja presude.
Sud je duan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinano i u vezi s ostalim
dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zakljuak je li neka injenica dokazana.
Sud moe odstupiti od neposrednog izvoenja dokaza na glavnom pretresu
samo onda ako je to predvieno u zakonu, kao npr.:
181

1. postoji mogunost sasluanja svjedoka ili vjetaka van suda ako oni nisu u

mogunosti da dou, a njihovo svjedoenje je vano za konkretni krivini

predmet,
2. da se zapisnici o iskazima svjedoka, vjetaka ili osumnjienog iz istrage itaju na
glavnom pretresu,
3. odredbe o radnjama dokazivanja, kao to su uviaj, pretresanje stana, prostorija
ili osoba, privremeno oduzimanje predmeta, imovine ili dokumentacije,
4. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena, zapisa
ili fotografije.
VRSTE PRESUDA (lan 297.)
U zavisnosti od toga da li sud meritorno odluuje o optubi tuioca, zakon
izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu:
1. procesna (formalna presuda) i
2. meritorne presude.
1. U procesnu ili formalnu presudu spada
PRESUDA KOJOM SE OPTUBA ODBIJA (l. 298.).
2. Meritorne presude po svom obliku mogu biti:
a) PRESUDA KOJOM SE OPTUENI OSLOBAA OD OPTUBE,
b) PRESUDA KOJOM SE OPTUENI OGLAAVA KRIVIM,
c) tzv. UTVRUJUA PRESUDA donosi se kod neuraunljive osobe.
1. PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUBA ODBIJA - (lan
298.)
Kada je rije je o presudi kojom se optuba odbija, za istu se zbog njene
specifinosti, pored zakonskog naziva, koriste izrazi formalna ili procesna presuda.
Sud je na prijedlog stranaka ili po slubenoj dunosti obavezan da vodi
rauna da li su ispunjeni uvjeti za donoenje ovakve presude.
Zakonodavac nije sluajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu, jer ako
su ispunjeni uvjeti za njeno donoenje, onda ne postoji mogunost da se sud
uputa u meritum stvari, ve mora donijeti presudu kojom se optuba odbija.
Ta presuda se donosi u slijedeim sluajevima:
1) ako sud nije stvarno nadlean,
2) ako je tuitelj od zapoinjanja pa do zavretka glavnog pretresa odustao od
optunice,
3) ako nije bilo potrebnog odobrenja dravnog organa za voenje postupka ili je ono
naknadno povueno,
4) ako je optueni za isto krivino djelo ve pravomono osuen, osloboen od
optube ili je postupak protiv njega rjeenjem obustavljen, osim ako se podnesu
novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka tuitelja od krivinog
gonjenja, a do odustanka tuitelja je dolo zbog kriv. djela zloupotreba slubenog
poloaja i
5) ako je optueni aktom amnestije ili pomilovanja osloboen od gonjenja ili se
gonjenje ne moe preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje
iskljuuju krivino gonjenje.
182

Poto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino

obrazloenje treba biti kratko. Ovo je prvenstveno posljedica toga to se sud nakon
donoenja ove presude ne moe uputati u meritum stvari, ocjenu izvedenih dokaza i
slino. Tako, npr ukoliko tuitelj na glavnom pretresu odustane od optube onda se u
obrazloenju samo napie kratko da je optunica broj taj i tada od tada i tada podnesena
protiv optuenog zbog krivinog djela. Npr. ubistva iz lana 166. stav 1. KZFBIH,
odbijena, a onda se u novom redu samo napie da je tuitelj na odranom pretresu
odustao od optube, pa je sud na osnovu lana 298. taka c. ZKPFBIH odluio kao u
izreci.
2. MERITORNE PRESUDE
2.a PRESUDA KOJOM SE OPTUENI OSLOBAA OD OPTUBE (lan 299.)
Ova presuda se donosi u 3 (tri) sluaja predviena u zakonu:
1. ako djelo za koje se optueni optuuje nije zakonom propisano kao krivino

djelo. To e biti onda ako u djelu opisanom u optunici:

a) nedostaje neki od elemenata opteg pojma krivinog djela , a KZ kao elemente

opteg pojma krivinog djela predvia:

da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv. djelo,
da su njegova obiljeja propisana zakonom i propisana sankcija,
da je djelo protivpravno (tj, da ne postoji neki od zakonom predvienih
osnova koji iskljuuju protivpravnost, kao to su: 1. nuna odbrana, 2.
krajnja nuda, 3. djelo malog znaaja, 4. pristanak povrijeenog, pod
odreenim uslovima, 5. preduzimanje odreenih graanskih ili slubenih
dunosti ili obavljanje odreenih radnji na osnovu zakonskog ovlatenja), i
b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivinog djela,
c) ako je u injeninom opisu optunice naveden neki graansko-pravni odnos,
upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos
d) da ne postoji uzronost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok posljedice).
2. ako postoje okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost. Osnovi koji
iskljuuju krivinu odgovornost su: 1. nehat (iskljuena je krivina odgovornost kad
se neko krivino djelo moe izvriti samo sa umiljajem, a kod optuenog se utvrdi
nehat), i 2. stvarna zabluda.
3. ako nema dovoljno dokaza da je optueni uinio krivino djelo za koje se
optuuje. Ovim je konkretizovano naelo in dubio pro reo. Dakle, sud je duan
donijeti oslobaajuu presudu, kako onda kad je sa sigurnou utvreno, tj.
dokazano da optueni nije izvrio kriv. djelo za koje se optuuje, tako i onda kad
sud ostane u sumnji da li je optueni uinio kriv. djelo. Takoer, sve injenice koje
su in peius optuenog moraju se sa sigurnou utvrditi, tj. dokazati, a ako se to ne
postigne uzima se kao da one i ne postoje. I, tree, sve injenice koje su in
favorem optuene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrene sa
vjerovatnou.
2.b PRESUDA KOJOM SE OPTUENI OGLAAVA KRIVIM (lan 300.)
Ona moe imati sljedee pojavne oblike:
1)
osuujua presuda - kojom se osoba glaava krivom i osuuje na odreenu
vrstu i visinu kazne, ili
183

uslovna osuda - kojom se osobi utvruje kazna bez njenog izvrenja, ili
osloboanje od kazne - presuda kojom se optueni koji je oglaen krivim za
odreeno kriv. djelo osloboa od kazne, ili
4)
kazneni nalog - presuda kojom se optuenom koji je oglaen krivim za odreeno
krivino djelo izdaje kazneni nalog.
2)
3)

1.

2.

3.

4.
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)

U presudi kojom se optueni oglaava krivim, sud e navesti slijedee:

za koje se krivino djelo optueni oglaava krivim, uz navoenje injenica i
okolnosti koje ine obiljeja krivinog djela i od kojih zavisi primjena
odreene odredbe Krivinog zakona. (Ovaj dio presude mora biti jasan i
odreen, kao i potpun. Dakle, sud mora utvrditi postojanje injenica i okolnosti
koje ine obiljeja krivinog djela, i zatim ih mora unijeti u izreku svoje presude.)
zakonski naziv krivinog djela i koje su odredbe Krivinog zakona
primijenjene. (Ako je djelo sadrano u sporednom krivinom zakonodavstvu, tj. u
drugom zakonu, navodi se naziv djela - ako je u zakonu dat takav naziv, kao i
naziv posebnog zakona o kojem je rije, te odredba zakona koja propisuje
odreeno ponaanje kao krivino djelo).
kakva se krivinopravna sankcija izrie optuenom ili se po odredbama
Krivinog zakona oslobaa od krivinopravne sankcije. (U izreci osuujue
presude mora se jasno odrediti vrsta i visina krivinopravna sankcije koja se
izrie, i to kako glavne, tako i sporedne. Za krivina djela koja su izvrena u
sticaju, u izreku presude se unose krivinopravne sankcije utvrene za svako
pojedinano krivino djelo, a zatim jedinstvena krivinopravna sankcija koja je
izreena za sva djela u sticaju. Zajednika krivinopravna sankcija koja se
odmjerava osuenoj osobi odmjerava se po istim pravilima kao i krivinopravna
sankcija za krivina djela izvrena u sticaju).
te odluke o:
uslovnoj osudi,
mjerama sigurnosti,
oduzimanju imovinske koristi,
vraanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraeni vlasniku/. dratelju),
uraunavanju pritvora ili ve izdrane kazne,
trokovima krivinog postupka,
imovinskopravnom zahtjevu,
objavi pravosnane presude putem sredstava javnog informiranja.

Svaka osuujua presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom se
optueni oglaava krivim nee uvijek obuhvatiti sve navede podatke, jer se uvijek ne
donose sve taksativno navedene odluke.
Ako je optuenom izreena novana kazna, u presudi e se odrediti rok u kojem
se novana kazna ima platiti i nain zamjene izvrenja novane kazne u sluaju da se
novana kazna ne plati.
OBJAVLJIVANJE PRESUDE
VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (lan 301.)

184

1) Poto je presuda izreena sud e je odmah objaviti. Ako sud nije u mogunosti da

2)
3)

4)

5)

istog dana po zavretku glavnog pretresa izrekne presudu, odloit e objavljivanje

presude najvie za tri dana i odredit e vrijeme i mjesto objavljivanja presude.
Sud e u prisutnosti stranaka, branitelja, zakonskih zastupnika i punomonika
javno proitati izreku i priopiti ukratko razloge presude.
Objavljivanje presude e se izvriti i kad stranka, branitelj, zakonski zastupnik ili
punomonik nije prisutan. Sud moe odluiti da optuenom koji je odsutan,
presudu usmeno priopi sudija, odnosno predsjednik vijea ili da mu se presuda
samo dostavi.
Ako je javnost na glavnom pretresu bila iskljuena, izreka presude e se uvijek
proitati u javnom zasjedanju. Vijee e odluiti hoe li i koliko iskljuiti javnost
prilikom objavljivanja razloga presude.
Svi prisutni sasluae itanje izreke presude stojei.

POUKA O PRAVU NA ALBU I DRUGA UPOZORENJA (lan 303.)

Po objavljivanju presude, sudija, odnosno predsjednik vijea, e pouiti
optuenog i oteenog o pravu na albu, kao i o pravu na odgovor na albu.
2) Ako je optuenom izreena uvjetna osuda, sudija, odnosno predsjednik vijea
upozorit e ga na znaaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridravati.
3) Sudija/predsjednik vijea e upozoriti optuenog da je do pravosnanog
okonanja postupka duan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese.
1)

PISANA IZRADA PRESUDE (l. 304. - 306.)

Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po
objavljivanju, a u sloenim stvarima, izuzetno u roku od 30 dana.
Ako presuda nije izraena u tim rokovima sudija, odnosno predsjednik vijea je
duan obavijestiti predsjednika suda zbog ega to nije uinjeno. Predsjednik suda e, po
potrebi, poduzeti mjere da se presuda to prije izradi.

Glava XXIII REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

ALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU
PRAVO NA ALBU I ROK (lan 307.)
U ZKP-u je predvien rok za albu od 15 dana od dana dostavljanja presude.
Pri tome se u zakonu nita ne navodi o kakvoj se presudi radi, to znai da se
alba moe podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda.
Pomenuti rok za albu predstavlja pravo sui generis, to znai da stranke i
branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za albu od 15 dana, koji poinje tei od
dana dostavljanja prijepisa presude.
Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti albu u korist optuenog (brani,
vanbrani drug, roditelj ili dijete i usvojitelj, odn. usvojenik) njima se rok za albu rauna
od dana kada je optueni primio presudu.
Postoji mogunost da u sloenim stvarima stranke i branitelj trae
produenje roka za albu i isti se iz opravdanih razloga moe produiti jo najvie
15 dana. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produenje albenog roka onda
185

od toga dana pa do donoenja odluke suda ne tee rok za albu, a kada sud donese
odluku rok za albu se nastavlja za preostali vremenski period, a u sluaju da je
dozvoljeno produenje albenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih
15 dana albenog roka. Ako je produenje albenog roka traila jedna strana i to bude
dozvoljeno onda produenje albenog roka vai i za suprotnu stranu.
Blagovremeno podnesena alba odlae izvrenje presude.
SUBJEKTI ALBE (lan 308.)
Zakonodavac je odredio ko moe podnijeti albu, a to su:
1. optueni i njegov branitelj,
2. tuitelj, koji moe podnijeti albu kako na tetu, tako i u korist optuenog (ovo se

nikad nije desilo),

3. roditelj ili dijete i usvojitelj, odnosno usvojenik (samo u korist optuenog),
4. oteeni zbog trokova krivinog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu

i
5. osoba iji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena
krivinim djelom.
Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti albu u korist optuenog, istu
mogu podnijeti bez posebnih ovlatenja, ali ne i protiv njegove volje, osim ako je
optuenom izreena kazna dugotrajnog zatvora.
ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ALBE (lan 309.)
Nakon to sud donese presudu, prestaju njegova ovlaenja u smislu
eventualnog albenog postupka, pa jedino od volje stranaka ovisi da li e doi do
albenog postupka. Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac potovao
dispoziciju volje stranaka to je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili
odustanu od ve izjavljene albe pod propisanim uvjetima.
Odricanje od prava na albu se sastoji od izjave ovlatene osobe da nee
koristiti albu protiv presude, a odustajanje od albe znai da je ovlatena osoba
dala izjavu da povlai blagovremeno podnesenu albu. Pravno dejstvo imaju samo
kod ovlatenih osoba. Tako npr. kako branitelj, tako ni druge osobe koje mogu izjaviti
albu u korist optuenog ne mogu dati izjavu da odustaju od albe ukljuujui i onu albu
koju su te osobe napisale.
Optueni se moe odrei prava na albu tek nakon to mu je presuda
dostavljena.
Od toga je napravljen izuzetak tako da se optueni moe odrei od prava na
albu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su:
1) ako se i tuitelj odrekao prava na albu i
2) ako optueni po presudi ne bi trebao izdravati kaznu zatvora. To e biti u sluaju
ako mu je izreena novana kazna, uvjetna osuda, ako je oglaen krivim, a
osloboen je od kazne i ako je izreenu kaznu zatvora izdrao u pritvoru (npr bio
je u pritvoru 6 mj., a izreena mu kazna zatvora od 6 mj.).
Do donoenja odluke vijea apelacionog odjeljenja optueni moe odustati
od svoje albe kao i albe koja je izjavljena u njegovu korist.
186

Optueni jedino ne moe odustati od albe koju je izjavio tuitelj u njegovu korist
(nikada se to nije desilo).
Tuitelj se moe odrei od prava na albu odmah nakon objavljivanja
presude, a moe odustati od izjavljene albe prije nego to apelaciono vijee
donese odluku.
SADRAJ ALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ALBE (lan 310.)
U zakonu je propisano ta alba treba da sadri, pa je tako navedeno da ona
treba da sadri 5 sastojaka i to:
1. oznaenje presude protiv koje se podnosi alba (naziv suda, broj predmeta i
datum donoenje presude),
2. osnov za pobijanje albe (obavezan sastojak),
3. obrazloenje (obavezan sastojak),
4. albeni prijedlog,
5. potpis (obavezan sastojak).
Od ovih sastojaka albe obavezni su: osnov za pobijanje albe, obrazloenje
i potpis.
Ako je albu podnio optueni koji nema branitelja ili oteeni koji nema
punomonika, a alba ne sadri sve ono to je potrebno i to je navedeno u zakonu,
onda sud poziva alitelja da albu dopuni. Ukoliko ne postupi tako i ne dopuni albu, a
alba ne sadri obavezne sastojke onda e sud njegovu albu rjeenjem odbaciti. To e
isto uraditi ako ne moe utvrditi na koju se presudu njegova alba odnosi.
Kada je u pitanju alba u korist optuenog (bez obzira ima li optueni branitelja ili
ne), sud takvu albu sa takvim nedostacima ne moe odbaciti i dostavlja je
drugostepenom sudu na rjeavanje. albu optuenog moe odbaciti jedino u sluaju
ako se ne moe utvrditi na koju presudu se odnosi.
Odbacivanje albe oteenog ili optuenog zbog toga to nisu ni na poziv suda
naveli na koju se presudu odnosi njihova alba moe uslijediti samo nakon to sud
pokua to utvrditi kroz upisnike i imenike.
Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na albu tuitelja koja ne
sadri obavezne sastojke, kao i u odnosu na albu oteenog koji ima
punomonika, jer u sluaju ako te albe ne sadre obavezne sastojke ista se
odbacuje, a to se ini i u sluaju ako se ne moe utvrditi na koju presudu se
odnosi alba.
ALBENI OSNOVI (lan 311.)
1.
2.
3.
4.

Presuda se moe pobijati:

zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka,
zbog povrede Krivinog zakona,
zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja,
zbog odluke o krivinopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi,
trokovima krivinog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o
objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja.

1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA (lan 312.)

187

Bitne povrede odredaba krivinog postupka mogu biti: 1. apsolutne i 2.

relativne.
Apsolutno bitne povrede odredaba krivinog postupka su taksativno
nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na zakonitost i
pravilnost izreene presude, pa je u pogledu njihovog postojanja iskljueno bilo
kakvo dodatno ocjenjivanje vijea apelacionog odjeljenja. Valja imati u vidu, da
apelaciono vijee nakon to ustanovi opravdanost albenih prigovora u pogledu
postojanja bitnih povreda krivinog postupka koje se odnose samo na povredu propisa
krivinog postupka o postojanju odobrenja nadlenog organa, kao i u sluaju
prekoraenja optube, ne moe ukinuti prvostepenu presudu ve je mora preinaiti
(l. 329. st.1. ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za
ukidanje prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv.
postupka ili pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja.
Apsolutno bitne povrede odredaba krivinog postupka, taksativno su
nabrojane u zakonu, i to su:
a)
ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude uestvovao
sudija koji nije uestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomonom odlukom
izuzet od suenja,
b)
ako je na glavnom pretresu uestvovao sudija koji se morao izuzeti,
c)
ako je glavni pretres odran bez osobe ija je prisutnost na glavnom pretresu po
zakonu obavezna ili ako je optuenom, branitelju ili oteenom protivno njegovom
zahtjevu, uskraeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom
jeziku prati tok glavnog pretresa,
d)
ako je povrijeeno pravo na odbranu,
e)
ako je protivno zakonu bila iskljuena javnost na glavnom pretresu,
f)
ako je sud povrijedio propise krivinog postupka o postojanju
odobrenja nadlenog organa - preinaava presudu,
g)
ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadlean ili ako je nepravilno odbio
optubu zbog stvarne nenadlenosti - preinaava presudu,
h)
ako sud svojom presudom nije potpuno rijeio predmet optube,
i)
ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne
moe zasnovati presuda,
j)
ako je optuba prekoraena - preinaava presudu, i
k)
ako je izreka presude nerazumljiva, protivrjena sama sebi ili razlozima presude ili
ako presuda uope ne sadri razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlunim
injenicama.
Bitna povreda odredaba krivinog postupka postoji i ako sud u toku
glavnog pretresa ili prilikom donoenja presude nije primijenio ili je nepravilno
primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i
pravilno donoenje presude (relativno bitne povrede odredaba krivinog
postupka).
Dakle, relativno bitne povrede odredaba krivinog postupka se svode na
neprimjenjivanje ili pogreno primjenjivanje neke procesne odredbe.
Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba krivinog postupka,
potrebno je da se albom ukazuje ne samo na radnje i propuste u kojima se ogleda
neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje odreene odredbe procesnog
zakona, nego i da se albom ukazuje i u kom smislu i zbog ega je to bilo ili moglo
biti od utjecaja na zakonito i pravilno donoenje presude. U protivnom, ispitivanje o
188

tome da li je uinjena relativno bitna povreda odredaba krivinog postupka bi se

pretvorilo u ispitivanje po slubenoj dunosti.
Za postojanje relativno bitne povrede odredaba krivinog postupka nije potrebno
da se pogreno postupanje sudije ili vijea krivinog odjeljenja kumulativno odrazilo kako
na zakonito, tako i na pravilno donoenje presude, ve je dovoljno postojanje jedne od
tih posljedica.
2. POVREDE KRIVINOG ZAKONA (lan 313.)
Povreda kriv. zakona postoji ako je KZ FBiH povrijeen u pitanju:
1. da li je djelo za koje se optueni goni krivino djelo,
2. postoje li okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost,
3. postoje li okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje, a naroito da li je nastupila
zastarjelost krivinog gonjenja ili je gonjenje iskljueno usljed amnestije ili
pomilovanja ili je stvar ve pravomono presuena,
4. da li je u pogledu krivinog djela koje je predmet optube primijenjen zakon koji se
ne moe primijeniti,
5. da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o
oduzimanju imovinske koristi prekoraeno ovlatenje koje sud ima po zakonu,
6. da li su pravilno primij. odredbe o uraunavanju pritvora i izdrane kazne.
Ako sud u albenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u
prvostepenom postupku povreene odredbe KZ FBiH, ne moe doi do ukidanja
presude, jer se ista preinauje.
3. POGRENO ILI NEPOTPUNO UTVRENO INJENINO STANJE (l 314.)
Presuda se moe pobijati zbog pogreno utvrenog injeninog stanja (postoji
kad je sud neku odlunu injenicu pogreno utvrdio) ili nepotpuno utvrenog injeninog
stanja (postoji kad sud neku odlunu injenicu uopte nije utvrdio). Nepotpuno utvreno
injenino stanje postoji i kad na to ukazuju nove injenice ili novi dokazi.
4. ODLUKE O KRIVINOPRAVNOJ SANKCIJI, TROKOVIMA POSTUPKA,
IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (lan 315.)
1. Presuda se moe pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom
nije prekoraeno zakonsko ovlatenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s
obzirom na okolnosti koje utiu da kazna bude vea ili manja i zbog toga to je
sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublaavanju kazne, o oslobaanju od
kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti.
2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi moe se pobijati i ako
odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi nije prekoraeno
ovlatenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije
izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to
postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga moe se pobijati odluka o trokovima
krivinog postupka.

189

3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem

sredstava javnog informiranja moe se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio
odluku protivno zakonskim odredbama.
PODNOENJE ALBE (lan 316.)
alba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu
stranku i branitelja, radi davanja odgovora.
Neblagovremenu, nedoputenu i albu izjavljenu od neovlatene osobe, odbacit
e rjeenjem sudija, odnosno predsjednik vijea.
ODGOVOR NA ALBU (lan 317.)
Primjerak albe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku od 8
dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na albu. alba i odgovor na albu, sa
svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se apelacionom
odjeljenju.
SUDIJA IZVJESTITELJ (lan 318.)
Kad spis po albi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda
dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijea koji odreuje sudiju izvjestitelja.
Sudija izvjestitelj moe, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijea koje je
donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvjetaj o povredama odredaba krivinog postupka,
a moe i provjeriti navode albe u pogledu novih dokaza i novih injenica ili pribaviti
potrebne izvjetaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj pripremi spis, predsjednik vijea e
zakazati sjednicu vijea.
SJEDNICA VIJEA (lan 319.)
O sjednici vijea obavijestit e se tuilac, optueni i njegov branilac.
Ako se optueni nalazi u pritvoru ili na izdravanju kazne osigurat e se njegova
prisutnost.
Sjednica vijea poinje izlaganjem podnositelja albe, a nakon toga druga stranka
izlae odgovor na albu. Vijee moe od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici
zatraiti potrebno objanjenje u vezi sa albom i odgovorom na albu. Stranke i branilac
mogu predloiti da se proitaju pojedini spisi i mogu, po doputenju predsjednika vijea,
dati potrebna objanjenja za svoje stavove iz albe, odnosno odgovora na albu, ne
ponavljajui ono to je sadrano u objanjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su
uredno obavijeteni ne sprjeava odravanje sjednice vijea.
Na sjednici vijea kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se moe iskljuiti
samo pod uslovima odreenim ovim zakonom (l. od 250. do 252).
Zapisnik o sjednici vijea prikljuuje se spisima.
Rjeenja o odbacivanju albe kao neblagovremene ili kao nedoputene, mogu se
donijeti i bez obavjetavanja stranaka i branioca o sjednici vijea.
ODLUIVANJE U SJEDNICI VIJEA ILI PRETRESU (lan 320.)
Vijee apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijea ili na osnovu
odranog pretresa.
GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (lan 321.)
190

Vijee apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona

pobija albom.
Sud uvijek mora voditi rauna o osnovama i razlozima albe, jer mu to
ukazuje koji dio presude je ovlaten da preispituje u smislu podnesene albe.
Nema preispitivanja presude po slubenoj dunosti ni u kojem pravcu.
Ukoliko sud uvai albu iz osnova bitne povrede odredaba krivinog postupka i
ukine presudu, sud se u ovom sluaju ne uputa u preispitivanje ostalih albenih osnova
(pogreno i nepotpuno utvreno injenino stanje....)
Ako nije uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka sud se moe
upustiti u ispitivanje injeninog stanja, pa ako utvrdi da je alba osnovana ukida
presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom sluaju ne uputa u ocjenu niih albenih
osnova (povrede krivinog zakona i odluka o kazni).
Ukoliko je injenino stanje pravilno i potpuno utvreno, tek se tada sud uputa u
ocjenu niih albenih osnova i to povrede krivinog zakona u odnosu na koje, ukoliko su
opravdane, ne moe doi do ukidanja presude jer se ista preinauje.
ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (lan 322.)
Ako je podnesena alba samo u korist optuenog, presuda se ne smije
izmijeniti na njegovu tetu.
Ovo podrazumijeva i sluajeve i ako je tuitelj izjavio albu, ali npr. samo zbog
odluke o kazni pa doe do ukidanja presude, onda nakon donoenja presude u
ponovljenom postupku tuitelj moe izjaviti albu samo zbog odluke o kazni.
Jednom ukinuta presuda po albi optuenog uslovljava zabranu reformatio in
peius i vie se presuda ne moe izmijeniti na njegovu tetu.
BENEFICIO COHESIONIS (lan 323.)
Ako albeno vijee povodom albe jednog od saoptuenih ocijeni da su
razlozi zbog kojih je uvaena njegova alba od koristi i za saoptuenog koji se nije
alio ili se alio, ali ne u tom pravcu, onda e sud uzeti kao da takva alba postoji.
Uvoenjem ovog pravnog instituta, zakonodavac nastoji da se sprijei mogunost
da se sudi dvojici ili vie optuenih, koji su u istoj pravno situaciji, a da u albenom
postupku doe do razlika. Npr. ako je neki od optuenih u albi naveo da je prvostepeni
sud uinio bitnu povredu, pa drugostepeni sud uvai tu njegovu albu, onda se po
slubenoj dunosti ovo proiruje i na saoptuenog koji nije izjavio albu ili je nije izjavio u
tom pravcu.
Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada se jedan
optueni alio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom odmjeravanja kazne
nije uzeto u obzir da je u vrijeme uinjenja krivinog djela bio smanjeno uraunljiv.
Ukoliko sud uvai takvu njegovu albu i odmjeri mu kaznu u kraem vremenskom
trajanju, onda e u smislu ovog pravnog instituta to biti proireno i na optuenog koji se
nije alio ili nije izjavio albu u tom pravcu, pod uslovom da je i on u vrijeme uinjenja
krivinog djela bio bitno smanjeno uraunljiv.
ODLUKE PO ALBI (lan 325. 331.)
Vijee apelacionog odjeljenja moe u sjednici vijea:
1) rjeenjem odbaciti albu kao neblagovremenu - ako se utvrdi da je podnijeta
nakon proteka zakonskog roka za njeno podnoenje.
191

2) rjeenjem odbaciti albu kao nedoputenu - ako se utvrdi da je albu podnijela

osoba koja nije ovlatena za podnoenje albe ili osoba koja se odrekla prava na
albu ili osoba koja je odustala od albe ili ako alba po zakonu nije doputena
(npr. alba optuenog na vlastitu tetu, ili alba oteenog ili njegovog
punomonika izvan okvira propisanih u zakonu).
3) presudom odbiti albu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija albom.
4) preinaiti prvostepenu presudu - ako smatra da su odlune injenice u
prvostepenoj presudi pravilno utvrene, ali da se, s obzirom na utvreno
injenino stanje i po pravilnoj primjeni zakona, trebala donijeti drukija presuda,
a prema stanju stvari i u sluaju bitnih povreda odredaba krivinog postupka o
postojanju odobrenja nadlenog organa, zatim ako je sud donio presudu, a nije
bio stvarno nadlean ili ako je nepravilno odbio optubu zbog stvarne
nenadlenosti, te ako je optuba prekoraena
5) ukinuti presudu i odrati pretres - ako utvrdi da postoji neka od bitnih povreda
odredaba kriv.postupka (osim povrede odredaba krivinog postupka o postojanju
odobrenja nadlenog organa ili prekoraenja optube) ili da je presuda
zasnovana na pogreno ili nepotpunom utvrenom injeninom stanju, jer nema
ovlatenja da na sjednici vijea ispravlja injenino stanje.
U obrazloenju takve presude, u dijelu kojim se ukida I st. presuda ili u rjeenju
kojim se ukida I st. presuda, navest e se samo kratki razlozi za ukidanje.
O svim albama protiv iste presude vijee apelacionog odjeljenja odluuje
jednom odlukom.
PRETRES PRED VIJEEM APELACIONOG ODJELJENJA (lan 332.)
Zakon propisuje da e se odredbe o glavnom pretresu u I. st. postupku
shodno primijeniti i na pretres pred vijeem apelacionog odjeljenja.
Na tom pretresu, vijee apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede procesne
radnje odreene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja na koja je u njoj
ukazano. Pri tome valja posebno naglasiti, da se zakazani pretres ponavlja samo u
onom dijelu u kome se ponovo sudi, a to moe biti u cjelini ako je rjeenjem ukinuta
prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima kada je presuda ukinuta djelimino.
Na sjednici vijea apelacionog odjeljenja nije mogue izvoditi dokaze, a niti
se moe nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st. sudu na ponovno suenje,
ve to vijee mora odrediti odravanje pretresa na kome je dozvoljeno izvoditi
dokaze.
Prema ovoj odredbi zakonska odreenja iz stava 2. se ne odnose na osobe koje
mogu odbiti svjedoenje iz lana 97. ovog zakona.
ALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU
USLOVI ZA PODNOENJE ALBE I POSTUPAK PO ALBI (lan 333.)
Predviena je mogunost podnoenja albe ako sud koji odluuje u drugom
stepenu preinai presudu prvostepenog suda kojom je optueni osloboen od
optube, te mu izrekne presudu kojom ga oglaava krivim, ili je po albi na
oslobaajuu presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga oglaava krivim.
192

Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je alba sudu treeg

stepena, a to je Vrhovni sud FBiH.
alba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu, koji albu
zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu. Nakon toga, drugostepeni
sud treba ispitati blagovremenost i doputenost albe, pa tek onda spise predmeta
dostaviti treestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH).
Vrhovni sud ima mogunost da ispituje samo pravilnost drugostepene
presude, a ne i prvostepene presude. Upravo zbog toga, ako alitelj iznosi
opravdane prigovore, Vrhovni sud moe ukinuti samo drugostepenu presudu, a
nee dirati prvostepenu presudu.
to se tie sastava trolanog vijea, treba naglasiti da u njemu ne mogu
sudjelovati sudije koje su uestvovale u donoenju presude koja se pobija albom.
ALBA NA RJEENJE
Doputenost albe na rjeenje (lan 334.)
Protiv rjeenja suda donesenog u prvom stepenu stranke, branitelj i osobe ija su
prava povrijeena mogu podnijeti albu uvijek kad u ovom zakonu nije izriito odreeno
da alba nije doputena.
Protiv rjeenja vijea donesenog u toku istrage nije doputena alba, ako ovim
zakonom nije drugaije odreeno.
Rjeenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se
pobijati samo u albi na presudu.
Opi rok za podnoenje albe (lan 335.)
alba se podnosi sudu koji je donio rjeenje.
Ako ovim zakonom nije drugaije odreeno, alba na rjeenje podnosi se u roku
od tri dana od dana dostavljanja rjeenja.
Suspenzivno djelovanje albe (lan 336.)
Ako u ovom zakonu nije drugaije odreeno, podnoenjem albe na rjeenje
odlae se izvrenje rjeenja protiv koga je podnesena alba.
Odluivanje o albi na rjeenje (lan 337.)
O albi protiv rjeenja donesenog u prvom stepenu odluuje vijee apelacionog
odjeljenja vieg suda, ako ovim zakonom nije drugaije odreeno. O albi protiv rjeenja
donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije odluuje vijee
apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH.
O albi protiv rjeenja SPP, odnosno SPS odluuje vijee istog suda, osim ako
ovim zakonom nije drugaije odreeno.
Odluujui o albi sud moe rjeenjem odbaciti albu kao neblagovr. ili kao
nedoputenu, odbiti albu kao neosnovanu ili uvaiti albu i rjeenje preinaiti ili ukinuti i,
po potrebi, predmet uputiti na ponovno odluivanje.

Glava XXIV VANREDNI PRAVNI LIJEK

PONAVLJANJE POSTUPKA (lan 340.)

193

Krivini postupak koji je dovren pravomonim rjeenjem ili pravomonom

presudom, moe se na zahtjev ovlatene osobe ponoviti samo u sluajevima i pod
uslovima predvienim u ovom zakonu.
NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (lan 340a.)
Pravosnana presuda moe se preinaiti i bez ponavljanja krivinog
postupka, ako je u dvije ili vie presuda protiv istog osuenika pravosnano
izreeno vie kazni, a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne
za djela u sticaju. U tom sluaju, sud e ovom presudom preinaiti ranije presude u
pogledu kazni i izrei jedinstvenu kaznu.
Nadlenost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao teu kaznu,
a presudu donosi u sjednici vijea, i to na prijedlog tuitelja ili osuenog, odnosno
branitelja, uz prethodno sasluanje protivne strane.
NASTAVLJANJE KRIVINOG POSTUPKA (lan 341.)
Ako je krivini postupak rjeenjem pravomono obustavljen ili je presudom
optuba pravomono odbijena zato to nije bilo potrebnog odobrenja, postupak e se na
zahtjev tuioca nastaviti im prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke.
PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRENOG PRAVOMONIM RJEENJEM
(lan 342.)
Ako je izvan sluajeva iz lana 341. ovog zakona krivini postupak
pravomono obustavljen prije poetka glavnog pretresa, moe se dopustiti
ponavljanje krivinog postupka na zahtjev tuitelja, ako se podnesu novi dokazi na
osnovu kojih se sud moe uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje
krivinog postupka.
Krivini postupak pravomono obustavljen do poetka glavnog pretresa moe se
ponoviti kad je tuitelj odustao od gonjenja, ako se dokae da je do odustanka dolo
usljed krivinog djela zloupotrebe slubenog poloaja tuitelja.
U pogledu dokazivanja krivinog djela tuitelja primjenjivat e se odredbe lana
343. stava 2. ovog zakona.
PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUENOG (lan 343.)
Krivini postupak zavren pravomonom presudom moe se ponoviti u
korist osuenog:
a) ako se dokae da je presuda zasnovana na lanoj ispravi ili na lanom iskazu
svjedoka, vjetaka ili tumaa,
b) ako se dokae da je do presude dolo usljed krivinog djela sudije ili osobe koja
je vrila istrane radnje,
c) ako se iznesu nove injenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dune panje i
opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, a koji su sami za sebe ili
u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju oslobaanje osobe koja je bila
osuena ili njezinu osudu po blaem krivinom zakonu,
d) ako je neka osoba za isto krivino djelo vie puta osuena ili ako je vie osoba
osueno zbog istog djela koje je mogla uiniti samo jedna osoba ili neka od njih,
194

e) ako se u sluaju osude za produeno krivino djelo ili za drugo krivino djelo koje

po zakonu obuhvaa vie istovrsnih ili vie raznovrsnih radnji iznesu nove
injenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osueni nije uinio radnju koja je
obuhvaena djelom iz osude, a postojanje ovih injenica bi bilo od bitnog uticaja
na odmjeravanje kazne,
f) ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da
su u toku postupka krena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda
zasnovana na tom krenju, i
g) ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
prestao vaiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomona
osuujua presuda.
U sluajevima iz ta. a) i b) mora se pravomonom presudom dokazati da su
navedene osobe oglaene krivim za odnosna krivina djela. Ako se postupak protiv ovih
osoba ne moe provesti zbog toga to su umrle ili to postoje okolnosti koje iskljuuju
krivino gonjenje, te injenice mogu se utvrditi i drugim dokazima.
PONAVLJANJE POSTUPKA NA TETU OPTUENOG (lan 344.)
Krivini postupak se moe ponoviti na tetu optuenog ako je presuda kojom se
optuba odbija donesena zbog odustanka tuitelja od optube, a dokae se da je do
ovog odustanka dolo usljed krivinog djela korupcije ili krivinog djela protiv slubene i
druge dunosti tuitelja.
OSOBE OVLATENE NA PODNOENJE ZAHTJEVA (lan 345.)
Zahtjev za ponavljanje krivinog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj, a
poslije smrti osuenog, zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tuitelj i zakonski
zastupnik, brani, odnosno vanbrani drug optuenog, roditelj ili dijete i usvojitelj,
odnosno usvojenik.
Zahtjev za ponavljanje krivinog postupka u korist osuenog, moe se podnijeti i
poto je osueni izdrao kaznu i bez obzira na zastarjelost, amnestiju ili pomilovanje.
Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivinog postupka, obavijestit e
o tome osuenog, odnosno osobu koja je ovlatena da u korist osuenog podnese
zahtjev.
POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (lan 346.)
O zahtjevu za ponavljanje krivinog postupka odluuje vijee krivinog
odjeljenja sastavljeno od trojice sudija
U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu trai
ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju injenice na kojima se zahtjev
zasniva. Ako zahtjev ne sadri ove podatke, sud e pozvati podnositelja da u
odreenom roku zahtjev dopuni.
Prilikom rjeavanja o zahtjevu, u vijeu nee uestvovati sudija koji je
uestvovao u donoenju presude u ranijem postupku.
ODLUIVANJE O ZAHTJEVU (lan 347.)
195

Sud e rjeenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg
postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlatena osoba ili da nema zakonskih uvjeta
za ponavljanje postupka ili da su injenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva ve bili
izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomonim
rjeenjem suda ili da injenice i dokazi oigledno nisu podobni da se na osnovu njih
dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo pravni osnov za
ponavljanje postupka, ili ga nije potkrijepio dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po
zahtjevu suda.
Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit e se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja
ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na
zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijea odredit e da se
izvide injenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev.
Poslije provedenih izviaja sud e rjeenjem odmah odluiti o zahtjevu za
ponavljanje postupka na nain iz lana 348. Stav (2) ovog zakona.
DOPUTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (lan 348.)
Sud e, ako ne odredi da se izviaj dopuni, na osnovu rezultata izviaja
zahtjev uvaiti i dopustiti ponavljanje krivinog postupka ili e zahtjev odbiti, ako
novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivinog postupka.
Ako sud nae da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist
optuenog postoje i za nekog od saoptuenih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje
postupka, postupit e po slubenoj dunosti kao da takav zahtjev postoji.
U rjeenju kojim se doputa ponavljanje krivinog postupka, sud e odluiti da se
odmah zakae novi glavni pretres.
Ako je zahtjev za ponavljanje krivinog postupka podnesen u korist osuenog, a
sud, s obzirom na podnesene dokaze, smatra da osueni moe u ponovljenom postupku
biti osuen na takvu kaznu da bi se uraunavanjem ve izdrane kazne imao pustiti na
slobodu, ili da moe biti osloboen od optube ili da optuba moe biti odbijena, odredit
e da se izvrenje presude odloi, odnosno prekine.
Kad rjeenje kojim se doputa ponavljanje krivinog postupka postane
pravomono, obustavit e se izvrenje kazne, ali e sud, po prijedlogu tuitelja, odrediti
pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor.
PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (lan 349.)
Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rjeenja kojim je doputeno
ponavljanje krivinog postupka, primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni
postupak. U ponovljenom postupku sud nije vezan za rjeenja donesena u prethodnom
postupku.
Ako se ponovljeni postupak obustavi do poetka glavnog pretresa, sud e
rjeenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu.
Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izrei e da se prethodna
presuda djelimino ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. U kaznu
koju odredi novom presudom sud e optuenom uraunati izdranu kaznu, a ako je
ponavljanje odreeno samo za neko od djela za koje je optueni bio osuen, sud e
izrei novu jedinstvenu kaznu.

196

Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz lana 322. ovog zakona (Ako
je podnesena alba samo u korist optuenog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu
tetu).

Glava XXV POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

OPA ODREDBA (lan 350.)
Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima
izbjegavanje glavnog pretresa.
Da bi tuilac bio u mogunosti da zahtijeva pokretanje i provoenje
postupka za izdavanje kaznenog naloga, moraju biti ispunjeni odreeni
preduslovi:
1) da je za predmetno kriv. djelo propisana kazna zatvora do 5 godina ili novana
kazna kao glavna kazna.
2) da tuilac raspolae sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je mogue tvrditi da je
osumnjieni poinio predmetno krivino djelo.
Tuilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga
dostavlja sudu u formi optunice.
U takvoj optunici, tuilac je duan da izriito navede koja se krivinopravna
sankcija trai da bude izreena optuenom bez provoenja glavne rasprave.
Tuilac ni u kom sluaju ne moe traiti u optunici da se u postupku za izdavanje
kaznenog naloga, optuenom izrekne kazna zatvora, bez obzira na injenicu da je za
predmetno krivino djelo predviena kazna zatvora kao krivinopravna sankcija.
Tuiocu su taksativno pobrojane vrste krivinopravnih sankcija i mjera koje
moe zahtijevati da budu izreene optuenom, a to su:
1) novana kazna,
2) uslovna osuda
mjere sigurnosti, i to: zabrana vrenja poziva, aktivnosti ili funkcije ili oduzimanje
predmeta, te mjera
oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom.
NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN. NALOGA (lan 351.)
O optunici koja sadri zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odluuje
sudija pojedinac.
Optunicu tuioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sudija
pojedinac e odbaciti u 3 (tri) zakonom izriito propisana sluaja:
ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka, a to se prije
svega odnosi na situaciju gdje imamo:
a)
da je optueni u isto vrijeme optuen za vie krivinih djela,
b)
da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za vie kriv.
djela, te
c)
kad se za predmetno krivino djelo vode odvojeni postupci za vie osoba.
2.
kad se utvrdi da za predmetno krivino djelo nije mogue postaviti takav
zahtjev u smislu propisane kazne, (propisana kazna zatvora vea od 5 godina,
odnosno nije predviena novana kazna kao glavna kazna)
1.

197

ako zatraena krivinopravna sankcija ili mjera nije predviena meu

doputenim krivinopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tuilac traio npr.
kaznu zatvora).
Na rjeenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga,
tuilac ima pravo albe vanraspravnom vijeu, koje je duno odluiti o albi u roku
od 48 sati.
U sluaju da optunica koja sadri zahtjev za izdavanje kaznenog naloga
ispunjava formalne uvjete, a sudija ocijeni da podaci sadrani u optunici ne
pruaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga, postupit e sa
optunicom kao da je ista podnijeta na potvrivanje, te e je proslijediti u dalji
postupak, prema lanu 243. ZKP (potvrivanje optunice).
3.

PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (lan 352.)

Ako se sloi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sudija e potvrditi
optunicu i zakazati sasluanje optuenog, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 8
dana od dana potvrivanja optunice.
Prilikom sasluanja sudija e:
a) utvrditi da li je ispotovano pravo optuenog da ga zastupa branilac,
b) utvrditi da li je optueni razumio optunicu i zahtjev tuioca za izricanje
krivinopravne sankcije ili mjere,
c) pozvati tuitelja da upozna optuenog sa sadrajem dokaza koje je prikupio
tuilac i pozvati ga na davanje izjave o predoenim dokazima,
d) pozvati optuenog da se izjasni o krivnji,
e) pozvati optuenog da se izjasni o predloenoj krivinopravnoj sankciji ili mjeri.
Na sasluanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja.
IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (lan 353.)
Ako optueni izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optunicu, sudija e proslijediti
optunicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim Zakonom. Glavni pretres
bie zakazan u roku od 30 dana.
Ako optueni izjavi da je kriv i da prihvata krivinopravnu sankciju ili mjeru
predloenu u optunici, sudija e prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni
nalog u skladu s optunicom.

Glava XXVI - POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE

Izricanje sudske opomene (lan356.)
Sudska opomena izrie se rjeenjem. Ukoliko u ovoj glavi nije neto drugo
predvieno, odredbe ovog zakona, koje se odnose na presudu kojom se optueni
oglaava krivim, primjenjuju se i na rjeenje o sudskoj opomeni.
Objavljivanje i sadraj rjeenja o sudskoj opomeni (lan 357.)
Rjeenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po zavretku glavnog pretresa s
bitnim razlozima. Tom prilikom predsjednik vijea upozorit e optuenog da mu se za
kriv. odjelo koje je uinio ne izrie kazna jer se oekuje da e i sudska opomena na
njega dovoljno uticati da vie ne vri krivina djela.
U izreci rjeenja o sudskoj opomeni, pored linih podataka o optuenom, i odluke
o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraanju predmeta ako
predmeti do tada nisu vraeni vlasniku, odnosno dratelju, te odluka o trokovima
198

krivinog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o tome da se pravomona

presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja, navest e se samo da se
optuenom izrie sudska opomena za djelo koje je predmet optube i zakonski naziv
krivinog djela. U obrazloenju rjeenja sud e iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri
izricanju opomene.
Pobijanje rjeenja o sudskoj opomeni (lan 358.)
Rjeenje o sudskoj opomeni moe se pobijati zbog: 1. bitne povrede
odredaba krivinog postupka, 2. povrede KZ-a, 3. netano/nepotpuno utvrenog
injeninog stanja, kao i 4. zbog toga to nisu postojale okolnosti koje opravdavaju
izricanje sudske opomene.
Ako rjeenje o sudskoj opomeni sadri odluku o mjerama sigurnosti, o
oduzimanju imovinske koristi, o trokovima krivinog postupka ili o imovinskopravnom
zahtjevu, ova odluka se moe pobijati iz razloga to sud nije pravilno primijenio mjeru
sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi, odnosno to je odluku o trokovima krivinog
postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama.
Povreda Krivinog zakona (lan 359.)
Povreda Krivinog zakona u sluaju izricanja sudske opomene postoji, ako djelo
za koje se optueni goni nije krivino djelo, ako postoje okolnosti koje iskljuuju krivinu
odgovornost, ako postoje okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje, kada je u pogledu
krivinog djela koje je predmet optube primijenjen zakon koji se ne moe primijeniti, i
kada je odlukom o sudskoj opomeni, mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi
prekoraeno ovlatenje koje sud ima po zakonu.
Odluke povodom albe (lan 360.)
Ako je albu protiv rjeenja o sudskoj opomeni izjavio tuilac na tetu optuenog,
drugostepeni sud moe donijeti presudu kojom se optueni oglaava krivim i osuuje na
kaznu ili kojom se izrie uvjetna osuda, ako nae da je prvostepeni sud pravilno utvrdio
odlune injenice, ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne.
Povodom bilo ije albe protiv rjeenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud moe
donijeti presudu kojom se optuba odbija ili se optueni oslobaa od optube ako nae
da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlune injenice i da po pravilnoj primjeni zakona
dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda.

Glava XXVII - POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

OPE ODREDBE
Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(l. 361.)
Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su uinile
krivino djelo kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suenja nisu
navrile dvadeset jednu godinu ivota. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se
ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave.
Primjena odredbi prema djeci (l. 362.)
Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme uinjenja krivinog djela
nije navrio etrnaest godina ivota, krivini postupak e se obustaviti i o tome e se
obavijestiti organ starateljstva.
199

Obazrivo postupanje (l. 363.)

Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naroito pri
njegovom ispitivanju, svi koji uestvuju u postupku duni su postupati obazrivo,
vodei rauna o duevnoj razvijenosti, osjetljivosti i osobnim svojstvima
maloljetnika, kako voenje krivinog postupka ne bi tetno uticalo na razvoj
maloljetnika.
Obavezna odbrana (l. 364.)
Maloljetnik mora imati branitelja od poetka pripremnog postupka.
Ako sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja,
njega e postaviti po slubenoj dunosti sudija za maloljetnike.
Osloboenje od dunosti svjedoenja (l. 365.)
Od dunosti svjedoenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duevne
razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove linosti i prilika u kojima ivi, osloboeni
su samo 1. roditelj, 2. staratelj, 3. usvojitelj, 4. socijalni radnik, 5. vjerski ispovjednik,
odnosno vjerski slubenik i 6. branitelj.
Spajanje i razdvajanje postupka (l. 366.)
Kad je maloljetnik uestvovao u uinjenju krivinog djela zajedno s
punoljetnom osobom, postupak prema njemu e se razdvojiti i provesti po
odredbama ove glave. Postupak prema maloljetniku moe se spojiti s postupkom protiv
punoljetne osobe i provesti po opim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje
postupka neophodno za svestrano razjanjenje stvari. Rjeenje o tome donosi SZM, na
obrazloeni prijedlog tuitelja. Protiv ovog rjeenja nije doputena alba.
Provoenje jedinstvenog postupka (l. 367.)
Kad je osoba uinila neko krivino djelo kao maloljetna, a neko kao punoljetna,
provest e se jedinstven postupak po lanu 32. ovog zakona pred vijeem koje sudi
punoljetnim osobama.
Pozivanje i dostavljanje pismena (l. 369.)
Maloljetnik se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika.
Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vri se shodno odredbama lana 185.
ovog zakona s tim da se maloljetniku nee dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj
ploi suda.
Objavljivanje toka krivinog postupka (l. 370.)
Ne smije se objaviti tok krivinog postupka prema maloljetniku, ni odluka
donesena u tom postupku. Pravomona odluka suda moe se objaviti, ali bez
navoenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se moe utvrditi njegov identitet.
Dunost hitnog postupanja (l. 371.)
Organi koji uestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i ustanove
od kojih se trae obavjetenja, izvjetaji ili miljenja duni su najhitnije postupiti - kako bi
se postupak to prije zavrio.
200

Sastav suda (l. 372.)

U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i pripremni
postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema maloljetnicima, u skladu s
ovim zakonom.
Vijee za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odluuje po albama protiv
odluke sudije za maloljetnike u sluajevima predvienim ovim zakonom.
POKRETANJE POSTUPKA (l. 373. i 374.)
Primjena naela oportuniteta i odgojne preporuke
Za krivina djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novanom
kaznom tuitelj moe odluiti da ne zahtijeva pokretanje krivinog postupka, iako
postoje dokazi da je maloljetnik uinio krivino djelo, ako smatra da ne bi bilo
cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku, s obzirom na prirodu
krivinog djela i okolnosti pod kojima je uinjeno, raniji ivot maloljetnika i
njegova osobna svojstva. Tuitelj moe zatraiti miljenje organa starateljstva o
cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku.
Prije donoenja ove odluke tuitelj je duan razmotriti mogunost i
opravdanost izricanja odgojne preporuke
Ako za donoenje takve odluke treba da se ispituju lina svojstva maloljetnika
tuitelj moe, u dogovoru s organom starateljstva, uputiti maloljetnika u prihvatilite ili u
ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje, ali najdue na 30 dana.
Kad je izvrenje kazne ili odgojne mjere u toku, tuitelj moe odluiti da ne
zahtijeva pokretanje krivinog postupka za drugo krivino djelo maloljetnika ako s
obzirom na teinu tog krivinog dijela, kao i na kaznu, odnosno odgojnu mjeru
koja se izvrava, ne bi imalo svrhe voenje postupka i izricanje krivinopravne
sankcije za to djelo.
PRIPREMNI POSTUPAK
Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (l. 375.)
Tuitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u. Prije
donoenja odluke o tome hoe li se sloiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivina
djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novanom kaznom, SZM je duan
razmotriti mogunosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke u skladu s odredbama
KZFBiH. Ako odlui da izrekne odgojnu preporuku, SZM e odluiti da se postupak
prema maloljetniku ne pokrene. Ako se SZM ne sloi sa zahtjevom za pokretanje
pripremnog postupka, zatrait e da o tome odlui vijee za maloljetnike.
Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (l. 376.)
U pripremnom postupku prema maloljetniku, pored injenica koje se odnose
na krivino djelo, posebno e se utvrditi godine ivota maloljetnika, okolnosti
potrebne za ocjenu njegove duevne razvijenosti, ispitat e se sredina u kojoj ivi i
prilike pod kojima maloljetnik ivi, kao i druge okolnosti koje se tiu njegove
osobe.

201

Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM. SZM moe zatraiti da te

podatke prikupi odreena struna osoba (socijalni radnik, defektolog, psiholog i dr.), a
moe njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva.
Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (l. 377.)
SZM sam odreuje nain izvoenja pojedinih radnji drei se odredaba ovog
zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na odbranu, prava oteenog i
prikupljanje dokaza potrebnih za odluivanje.
Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tuitelj i branitelj.
Ispitivanje maloljetne osobe, kad je to potrebno, obavit e se uz pomo pedagoga ili
druge strune osobe.
SZM moe odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan
predstavnik organa starateljstva i roditelj, odnosno staratelj maloljetnika.
Smjetaj maloljetnika (l. 378.)
SZM moe narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u
prihvatilite, odgojnu ili slinu ustanovu, da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da
se preda drugoj obitelji, ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj
je ivio ili radi pruanja pomoi, zatite ili smjetaja maloljetnika.
Odreivanje pritvora (l. 379.)
Izuzetno, SZM moe maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. krije ili ako postoje
druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, 2. ako postoji osnovana bojazan
da e unititi, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vane za krivini postupak
ili ako naroite okolnosti ukazuju da e ometati krivini postupak uticajem na svjedoke,
sauesnike ili prikrivae i 3. ako naroite okolnosti opravdavaju bojazan da e ponoviti
krivino djelo ili da e dovriti pokuano krivino djelo ili da e uiniti krivino djelo kojim
prijeti, a za ta krivina djela moe se izrei kazna zatvora najmanje pet godina ili tea
kazna,
Na osnovu rjeenja o odreivanju pritvora koje je donio SZM, pritvor moe
trajati najdue mjesec dana. Vijee za maloljetnike duno je obaviti kontrolu
neophodnosti pritvora svakih 15 dana.
Vijee za maloljetnike moe u sluaju postojanja zakonskih razloga produiti
pritvor za jo dva mjeseca. Protiv rjeenja vijea doputena je alba koja ne zadrava
izvrenje rjeenja.
Nakon zavretka pripremnog postupka, pritvor moe da traje najdue jo
est mjeseci, s tim da vijee za maloljetnike vri kontrolu opravdanosti ove mjere
svakih mjesec dana.
Obrazloeni prijedlog (l. 381.)
Nakon to ispita sve okolnosti koje se odnose na uinjenje krivinog djela i na
osobu maloljetnika, SZM dostavlja spise tuitelju koji je duan u roku od 8 dana
zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloeni prijedlog SZM za
izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za
obustavu postupka.
202

Ako tuitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi

obrazloeni prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetnikog zatvora ni
u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM - smatrat e se da je odustao od
krivinog gonjenja.
Obustava postupka (l. 382.)
Ako u toku pripremnog postupka tuitelj nae da nema osnove za voenje
postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera ve izdravaju, stavit e
prijedlog SZM da obustavi postupak. Ako se SZM ne sloi s prijedlogom tuitelja, zatrait
e da o tome odlui vijee za maloljetnike, koje moe odluiti da se potupak obustavi ili
nastavi pred SZM.
Kontrola postupka (lan 383.)
SZM obavjetava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika
nisu okonani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak jo u toku.
Predsjednik suda e, po potrebi, preduzeti mjere da se postupak ubrza.
PRVOSTEPENI POSTUPAK
Zakazivanje roita ili glavnog pretresa (lan 384.)
Kad primi prijedlog tuitelja, SZM zakazuje roite ili glavni pretres.
Kazna maloljetnikog zatvora i zavodske mjere izriu se samo po odranom
glavnom pretresu.
SZM e saopit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izreena.
Odluivanje na glavnom pretresu (lan 385.)
Kad se odluuje na osnovu glavnog pretresa, shodno e se primjenjivati
odredbe ovog zakona o glavnom pretresu, rukovoenju glavnim pretresom, o
odlaganju i prekidanju glavnog pretresa, o zapisniku i o toku glavnog pretresa, ali
SZM moe odstupiti od ovih pravila, ako smatra da njihova primjena u konkretnom
sluaju ne bi bila cjelishodna.
Pored osoba ije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu, na glavni pretres
pozvat e se i roditelji maloljetnika, odnosno staratelj i organ starateljstva. Nedolazak
roditelja, staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprjeava sud da odri glavni
pretres.
Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tuitelj kad je podnio
prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj.
Na roite e se pozvati tuitelj, maloljetnik, branitelj, roditelj/staratelj. Branitelj i
tuitelj su duni prisustvovati. Ako ne dou, SZM e obavijestiti ured tuitelja i
advokatsku komoru.
Iskljuenje javnosti (lan 386.)
Kad se sudi maloljetniku, javnost je uvijek iskljuena.
SZM moe dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave
zatitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetnikog kriminaliteta, kao i
naunici.
U toku glavnog pretresa SZM moe narediti da se, osim tuitelja, branitelja i
predstavnika organa starateljstva, sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe.
203

Za vrijeme izvoenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM moe narediti da
se maloljetnik udalji sa zasjedanja.
Zakazivanje gl. pretresa ili odravanje roita i donoenje odluke (l. 388.)
SZM duan je zakazati glavni pretres ili odrati roite za izricanje odgojne
mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tuitelja ili od dana kad je
na roitu odlueno da se odri glavni pretres.
Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa odreuje se samo izuzetno.
SZM duan je da pisano izradi presudu, odnosno rjeenje u roku od osam
dana, a u posebno sloenim sluajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja
presude, odnosno rjeenja.
Odluke SZM (lan 389.)
SZM nije vezan za prijedlog tuitelja pri odluivanju hoe li prema
maloljetniku izrei kaznu ili e primijeniti odgojnu mjeru, ali ako je tuitelj odustao
od prijedloga, SZM ne moe maloljetniku izrei kaznu nego samo odgojnu mjeru.
SZM e rjeenjem obustaviti postupak u sluajevima kad sud na osnovu lana
298. ta. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optuba odbija ili kojom se
optueni oslobaa od optube (lan 299.), kao i kad sudija nae da nije cjelishodno izrei
maloljetniku ni odgojnu mjeru, niti kaznu.
SZM donosi rjeenje i kad izrie odgojnu mjeru maloljetniku. U izreci ovog
rjeenja navodi se samo koja se mjera izrie, ali se maloljetnik ne oglaava krivim
za krivino djelo koje mu se stavlja na teret.
U obrazloenju rjeenja navest e se opis djela i okolnosti koje opravdavaju
primjenu izreene odgojne mjere.
Presuda kojom se maloljetniku izrie kazna maloljetnikog zatvora donosi se u
obliku iz lana 300. ovog zakona.
Trokovi postupka i imovinskopravni zahtjev (lan 390.)
SZM moe maloljetnika obavezati na plaanje trokova krivinog postupka i na
ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao
kaznumaloljetnikogzatvora.
PRAVNI LIJEKOVI
alba protiv presude i rjeenja (lan 391.)
Protiv presude kojom je maloljetniku izreena kazna maloljetnikog zatvora, protiv
rjeenja kojim je maloljetniku izreena odgojna mjera i protiv rjeenja o obustavljanju
postupka (lan 283. stav 2.) mogu podnijeti albu sve osobe koje imaju pravo na albu
protiv presude (lan 308.) i to u roku od 8 dana od dana prijema presude, odnosno
rjeenja.
Branitelj, tuitelj, brani odnosno vanbrani drug, srodnik po krvi u pravoj liniji,
usvojitelj, staratelj, brat, sestra i hranitelj mogu podnijeti albu u korist maloljetnika i
protiv njegove volje.
alba protiv rjeenja kojim se izrie odgojna mjera koja se izdrava u ustanovi
zadrava izvrenje rjeenja ako SZM, uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po
sasluanju maloljetnika, ne odlui drugaije.
204

Odluke Vijea za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (lan 392.)

Vijee za maloljetnike moe preinaiti prvostepenu odluku i izrei teu mjeru
maloljetniku samo ako je to predloeno u albi tuitelja.
Ako prvostepenom odlukom nije izreena kazna maloljetnikog zatvora ili
zavodska mjera, vijee za maloljetnike moe tu kaznu, odnosno mjeru izrei samo ako
odri pretres.
Izmjena odluke i obustava izvrenja (lan 395.)
Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o izreenoj
odgojnoj mjeri, odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio rjeenje o odgojnoj
mjeri ako sam nae da je to potrebno, ili na prijedlog tuitelja, upravnika ustanove
ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom.
Prije donoenja odluke SZM e sasluati tuitelja, maloljetnika, roditelja ili
staratelja maloljetnika ili dr. osobe, a pribavit e i potrebne izvjetaje od ustanove u kojoj
maloljetnik izdrava zavodsku mjeru, od organa starateljstva i dr.

Glava XXVIII POSTUPAK ZA KRIVINA DJELA

PROTIV PRAVNIH OSOBA
Jedinstvenost postupka (lan 396.)
Zbog istog krivinog djela, protiv pravne osobe se, po pravilu, pokree i
vodi krivini postupak zajedno s postupkom protiv uinitelja.
Postupak samo protiv pravne osobe se moe pokrenuti, odnosno voditi kada
protiv uinitelja krivini postupak nije mogue pokrenuti, odnosno voditi iz zakonom
propisanih razloga ili ako je protiv njega krivini postupak ve proveden. U
jedinstvenom postupku se protiv optuene pravne osobe i optuenog podie jedna
optunica i izrie jedna presuda.
Cjelishodnost pokretanja krivinog postupka (lan 397.)
Tuitelj moe odluiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje
krivinog postupka kada okolnosti sluaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer
je doprinos pravne osobe uinjenju krivinog djela bio neznatan ili pravna osoba nema
imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni za pokrie trokova postupka,
ili ako je protiv pravne osobe zapoet steajni postupak ili kada je uinitelj krivinog djela
jedini vlasnik pravne osobe protiv kojeg bi se krivini postupak inae pokrenuo.
Zastupnik pravne osobe u krivinom postupku (lan 398.)
Svaka pravna osoba u krivinom postupku mora imati svog zastupnika koji
je ovlaten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlaten
osumnjieni, odnosno optueni i osueni. Pravna osoba u krivinom postupku moe
imati samo jednog zastupnika. Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne
osobe i njegovo ovlatenje za zastupanje.
205

Odreivanje zastupnika (lan 399.)

Zastupnik pravne osobe u krivinom postupku je onaj ko je ovlaten
zastupati pravnu osobu po zakonu, aktu nadlenog dravnog organa ili po statutu,
osnivakom aktu ili drugom aktu pravne osobe.
Zastupnik moe ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili usmeno
na zapisnik u krivinom postupku).
Izuzee zastupnika i Trokovi zastupnika (l. 400. i 402)
Zastupnik pravne osobe u krivinom postupku ne moe biti osoba koja je
pozvana kao svjedok.
Zastupnik pravne osobe u krivinom postupku ne moe biti ni osoba protiv koje
tee postupak zbog istog krivinog djela, osim ako je jedini lan pravne osobe.
Trokovi zastupnika pravne osobe u kr. postupku su trokovi kr. postupka.
Dostavljanje pismena (lan 401.)
Pismena, namijenjena pravnoj osobi, dostavljaju se pisarnici i zastupniku.
Branitelj pravne osobe u krivinom postupku (lan 403.)
Pravna osoba moe, pored zastupnika, imati branitelja. Pravna i fizika osoba,
kao i osumnjieni, odnosno optueni ne mogu imati istog branitelja.
Sadraj optunice (lan 404.)
Optunica protiv pravne osobe u krivinom postupku, pored sadraja
propisanih ovim zakonom, sadri :
1. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu,
2. sjedite pravne osobe,
3. opis krivinog djela i
4. osnov odgovornosti pravne osobe.
Presuda pravnoj osobi (lan 406.)
Pored sadraja propisanog u lanu 300. ovog zakona pisana presuda
pravnoj osobi mora sadravati:
a) u uvodu presude - naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u
pravnom prometu i sjedite pravne osobe, kao i ime i prezime zastupnika pravne
osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu,
b) u izreci presude - naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u
pravnom prometu i sjedite pravne osobe, kao i zakonski propis po kojem je
optuena, po kojem se oslobaa optube za to djelo ili po kojem se optuba
odbija.
Mjera osiguranja ( lan 407.)
Za osiguranje izvrenja kazne, oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske
koristi, sud moe, na prijedlog tuitelja, protiv pravne osobe u krivinom postupku
odrediti privremeno osiguranje. U ovom sluaju shodno se primjenjuju odredbe lana
216. ovog zakona.
206

Glava XXIX - POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI, ZA

ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVINIM
DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE
POSTUPAK U SLUAJU NASTUPANJA DUEVNE BOLESTI (lan 409.)
Mogue su situacije da nakon uinjenja krivinog djela kod optuenog
nastupi duevno oboljenje. U tom sluaju stranke i branilac se mogu obratiti sudu
sa prijedlogom da se prekine krivini postupak, s obzirom da optueni nije
sposoban u njemu uestvovati.
Obaveza je suda da, u tom sluaju, zatrai psihijatrijsko vjetaenje kako bi se
zaista utvrdilo da li je optueni duevno obolio i da li je sposoban uestvovati u krivinom
postupku.
Ako se takvim vjetaenjem ispostavi kao tano da je kod optuenog
nastupila duevna bolest nakon uinjenog krivinog djela i da nije sposoban
uestvovati u postupku, sud rjeenjem prekida postupak i optuenog upuuje
organu nadlenom za pitanje socijalnog staranja.
Nakon to se eventualno pobolja zdravstveno stanje optuenog, to se mora
provjeriti preko vjetaka neuropsihijatra, krivini postupak e se nastaviti.
POSTUPAK U SLUAJU NEURAUNLJIVOSTI (lan 410.)
Postoje situacije kada neka teko duevno bolesna osoba kojoj je potrebno
lijeenje, i koja je opasna za sebe i za okolinu, u stanju neuraunljivosti uini
protivpravno djelo.
Odredbe krivinog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio shvatanje u
odnosu na ranija zakonodavna rjeenja po pitanju da li osoba sa navedenim osobinama
moe uiniti krivino djelo. Krivini zakon izriito predvia da se uiniocu krivinog djela
za koje je krivino odgovoran izrie krivinopravna sankcija. Meutim, kada su u
pitanju neuraunljive osobe, krivini zakon vie ne predvia mogunost izricanja
krivinopravne sankcije.
Zakonodavac je zauzeo stanovite da neuraunljive osobe ne mogu uiniti
krivino, ve samo protivpravno djelo. Ovdje se polazi od toga da je uraunljivost
(smanjena uraunljivost i bitno smanjenja uraunljivost) pretpostavka za krivnju. Budui
da kod neuraunljivih osoba ne postoji krivnja, samim tim nedostaje jedan od elemenata
opeg pojma krivinog djela (subjektivni elemenat).
Tuilac protiv neuraunljivih osoba podnosi sudiji optunicu na
potvrivanje, ali se takve osobe ne izjanjavaju o krivnji, s obzirom da je krivnja u
tom sluaju iskljuena (adversarni sistem).
Tuilac je u ovoj optunici duan staviti dva prijedloga:
1) da sud utvrdi da je osumnjieni uinio protivpravno djelo u stanju neuraunljivosti;
2) da sud privremeno odredi prisilini smjetaj u zdravstvenoj ustanovi, uz
izvjetavanje zdravstvene ustanove.
Protiv osumnjienog/optuenog moe se odrediti i pritvor, koji se izvrava u
zdravstvenoj ustanovi.
U toku suenja se mora utvrditi da je neuraunljiva osoba uinila djelo, a ne
samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama.
207

Nakon toga, sud donosi utvrujuu presudu koja sada u naem krivinom
postupku predstavlja etvrti oblik prvostepene presude. Poto je prethodno
podignuta optunica, sud ne moe odluivati rjeenjem, jer na glavnom pretresu
optunicu moe konzumirati samo presuda.
Kada se donese utvrujua presuda, sud mora donijeti i rjeenje o
privremenom prisilnom smjetaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci.
Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije rije o neuraunljivoj
osobi, tuilac e odustati od svojih prijedloga (da je optueni uinio protivpravno
djelo u stanju neuraunljivosti i da se predmet uputi organu nadlenom za pitanja
socijalnog staranja). Zatim se suenje nastavlja kao i za svakog drugog optuenog.
Ako tuitelj ne odustane od svog prijedloga iz optunice da je djelo uinjeno
u stanju neuraunljivosti, sud e donijeti presudu kojom se optuba odbija.
Postupak u sluaju obaveznog lijeenja od ovisnosti (lan 411.)
O primjeni mjere sigurnosti obaveznog lijeenja od ovisnosti sud odluuje
poto pribavi nalaz i miljenje vjetaka. U svom nalazu i miljenju vjetak treba da se
izjasni i o mogunostima za lijeenje optuenog.
Ako je pri izricanju uvjetne osude uinitelju odreeno lijeenje na slobodi, a on se
nije podvrgao lijeenju ili ga je samovoljno napustio, sud moe, po slubenoj dunosti ili
na prijedlog ustanove u kojoj se uinitelj lijeio ili je trebao da se lijei, a po sasluanju
tuitelja i uinitelja, odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvrenje sigurnosne
mjere obaveznog lijeenja od ovisnosti.
Oduzimanje predmeta (lan 412.)
Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet e se i kad se krivini
postupak ne zavri presudom kojom se optueni proglaava krivim, ako to
zahtijevaju interesi ope sigurnosti o emu se donosi posebno rjeenje.
Rjeenje o oduzimanju predmeta donosi sudija, odnosno vijee, u trenutku kad je
postupak zavren, odnosno kad je obustavljen, kao i kad je u presudi kojom je optueni
proglaen krivim proputeno da se donese takva odluka.
Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom (lan 413.)
Imovinska korist pribavljena krivinim djelom utvruje se u krivinom postupku po
slubenoj dunosti.
Tuitelj je u toku postupka duan prikupljati dokaze i izviati okolnosti koje su od
vanosti za utvrivanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom.
Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv. djelom (lan 414.)
Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom,
osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravne osobe pozvat e
se na glavni pretres radi sasluanja.
Predstavnik pravne osobe sasluat e se na glavnom pretresu poslije optuenog.
Na isti nain postupit e se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena,
ako nije pozvana kao svjedok.
Osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravne osobe,
ovlaten je da u vezi s utvrivanjem imovinske koristi predlae dokaze i da, po
doputenju sudije, odnosno predsjednika vijea, postavlja pitanja optuenom,
svjedocima i vjetacima.
208

Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske
koristi, prekinut e glavni pretres i pozvat e osobu na koju je imovinska korist
prenesena, kao i predstavnika pravne osobe.
Utvrivanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom (lan 415.)
Sud e visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivinim djelom utvrditi po
slobodnoj ocjeni ako bi inae njeno utvrivanje bilo povezano s nesrazmjernim
tekoama ili sa znatnim odugovlaenjem postupka.
Privremene mjere osiguranja (lan 416.)
Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom, sud
e po slubenoj dunosti, po odredbama koje vae za izvrni postupak, odrediti
privremene mjere osiguranja.
Sadraj odluke kojom se izrie mjera oduzim. imovinske koristi (lan 417.)
Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom sud moe izrei u
presudi kojom se optueni oglaava krivim i u rjeenju o primjeni vaspitne mjere. U izreci
presude ili rjeenja sud e navesti koji se predmet, odnosno novani iznos oduzima.
Postupak opozivanja uvjetne osude(lan 421.)
Kad je u uvjetnoj osudi odreeno da e se kazna izvriti ako osueni ne
vrati imovinsku korist pribavljenu krivinim djelom, ne nadoknadi tetu ili ne
ispuni druge obaveze, a osueni u odreenom roku nije ispunio te obaveze, sud
e provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog tuitelja ili po
slubenoj dunosti.
Sud je obavezan da zakae sasluanje radi utvrivanja injenica, na koje e
pozvati tuitelja, osuenog i oteenog. Ako sud utvrdi da osueni nije ispunio obavezu
koja mu je bila odreena presudom, donijet e presudu kojom e opozvati uvjetnu osudu
i odrediti da se utvrena kazna izvri ili produiti rok za ispunjenje obaveze ili je
zamijeniti drugom odgovarajuom obavezom ili osloboditi osuenog ispunjenja izreene
obaveze. Ako sud nae da nema osnova za donoenje koje od tih odluka, rjeenjem e
obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude.

Glava XXX - POSTUPAK ZA DONOENJE ODLUKE O BRISANJU

OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA
OSUDE
Rjeenje o brisanju osude (lan 422.)
Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom odreenog vremena i pod
uvjetom da osueni u tom vremenu ne uini novo krivino djelo, rjeenje o
brisanju osude donosi po slubenoj dunosti organ nadlean za voenje poslova
kaznene evidencije.
Prije donoenja rjeenja o brisanju osude, izvrit e se potrebna provjeravanja, a
naroito e se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuenog u toku krivini postupak za
neko novo krivino djelo uinjeno prije isteka roka predvienog za brisanje osude.
209

Prijedlog osuenog za brisanje osude (lan 423.)

Ako nadleni organ ne donese rjeenje o brisanju osude, osueni moe
traiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu.
Ako nadleni organ ne postupi po zahtjevu osuenog u roku od 30 dana od dana
prijema zahtjeva, osueni moe traiti da sud donese rjeenje o brisanju osude.
Sudsko brisanje uvjetne osude (lan 424.)
Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana
proteka vremena provjeravanja, sud e donijeti rjeenje kojim se utvruje brisanje
uvjetne osude. Ovo rjeenje dostavit e se osuenom, tuitelju i organu nadlenom za
voenje kaznene evidencije.
Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (lan 425.)
Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke, shodno odredbama
KZFBiH, pokree se na molbu osuenog, koja se podnosi sudu. Zadueni sudija
zakazat e i provesti sasluanje tuitelja i osuenog, a o ponaanju osuenog moe
zatraiti izvetaj od policijskog organa, a moe takav izvetaj traiti i od uprave ustanove
u kojoj je osueni izdravao kaznu.
Ako sud odbije molbu zato to osueni svojim ponaanjem nije zasluio
brisanje osude, osueni moe molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana
pravomonosti rjeenja o odbijanju molbe.
U uvjerenju koje se graanima izdaje na osnovu podataka iz krivine evidencije,
brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati.

Glava XXXI - POSTUPAK ZA PRUANJE MEUNARODNE PRAVNE

POMOI I IZVRENJE MEUNARODNIH UGOVORA U
KRIVINOPRAVNIM STVARIMA (l. 428. 434.)
Meunarodna kriv. pr. pomo prua se po odredbama ovog zakona, ukoliko zakonom
BiH ili meunarodnim ugovorom nije to drugo odreeno. (l 428)
Molbe suda, odnosno tuitelja za pravnu pomo u krivinim predmetima
dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem, tako to sud, odnosno
tuitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja
nadlenom ministarstvu Bosne i Hercegovine. (lan 429.)
Postupanje po molbi inozemnih organa (lan 430.)
Kada Federalno ministarstvo pravde primi, putem nadlenog ministarstva Bosne i
Hercegovine, molbu inozemnog organa za pravnu pomo, duno je molbu dostaviti
nadlenom tuitelju.
O doputenosti i nainu izvrenja radnje koja je predmet molbe inozemnog
organa odluuje sud, odnosno tuitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu
sa svojom nadlenou.

210

Izvrenje presude inozemnog suda (lan 431.)

Sud nee postupiti po molbi inozemnog organa kojom se trai izvrenje
krivine presude inozemnog suda.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog lana, sud e izvriti inozemnu pravomonu
presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predvieno
meunarodnim ugovorom, i ako sankciju izrekne i sud prema krivinom zakonodavstvu
Federacije. U izreku presude naeg suda unijee se potpuna izreka i naziv suda iz
inozemne presude, te sankcija. U obrazloenju presude iznijet e razloge kojima se
rukovodio prilikom izricanja sankcije. Protiv presude mogu izjaviti albu tuitelj i osueni
ili njegov branitelj, u skladu s odredbama ovog zakona.
Ustupanje krivinog gonjenja stranoj dravi (lan 433.)
Ako je na teritoriji Federacije krivino djelo uinio stranac koji ima
prebivalite u stranoj dravi, toj dravi se mogu, izvan uvjeta za izruenje
osumnjienih odnosno optuenih osoba predvienih u Zakonu o krivinom
postupku Bosne i Hercegovine, ustupiti svi krivini spisi radi krivinog gonjenja i
suenja, ako se strana drava tome ne protivi.
Ustupanje krivinog gonjenja i suenja nije doputeno ako se njime stranac moe
izloiti nepravednom postupku, nehumanom i poniavajuem postupanju ili kanjavanju.
Prije podizanja optunice, odluku o ustupanju donosi tuitelj. Nakon
podizanja optunice, a do ustupanja predmeta sudiji, odnosno vijeu u svrhu
zakazivanja glavnog pretresa - odluku donosi SPS, na prijedlog tuitelja.
Ako je oteeni dravljanin Bosne i Hercegovine, ustupanje nije doputeno
ako se on tome protivi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog
imovinskopravnog zahtjeva.
Preuzimanje krivinog gonjenja od drave (lan 434.)
Federalno ministarstvo pravde e zahtjev strane drave da se u Federaciji
preduzme krivino gonjenje dravljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima
prebivalite u Bosni i Hercegovine za krivino djelo iz nadlenosti Federacije izvreno
izvan teritorije Bosne i Hercegovine, dostaviti sa spisima nadlenom tuitelju. O odluci
kojom se odbija da se preduzme krivino gonjenje, kao i o pravnomonoj odluci
donesenoj u krivinom postupku, obavijestit e se, diplomatskim putem, strana drava
koja je uputila zahtjev.

GLAVA XXXII - POSTUPAK ZA NAKNADU TETE, REHABILITACIJU I

OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUENIH I
NEOSNOVANO LIENIH SLOBODE (l. 435. 444.)
Naknada tete zbog neopravdane osude (lan 435.)
Pravo na naknadu tete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila
pravomono izreena krivinopravna sankcija ili koja je oglaena krivom, a
osloboena od kazne, a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka ponovljeni
postupak pravomono obustavljen ili je pravomonom presudom osloboena od
optube, ili je optuba odbijena osim u sljedeim sluajevima:
211

1. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optuba odbija dolo zbog toga

to je u ponovljenom postupku tuitelj odustao od krivinog gonjenja, a do

odustanka je dolo na osnovu sporazuma s osumnjienim, odnosno optuenim,
2. ako je u ponovljenom postupku presudom optuba odbijena zbog nenadlenosti
suda, a ovlateni tuitelj je preduzeo krivino gonjenje pred nadlenim sudom.
Osueni nema pravo na naknadu tete ako je svojim lanim priznanjem ili na
drugi nain namjerno prouzrokovao osudu, osim ako je na to bio prinuen.
Zastarjelost potraivanja za naknadu tete (lan 436.)
Pravo na naknadu tete zastarijeva protekom tri godine od dana
pravomonosti presude kojom je optueni osloboen od optube ili kojom je
optuba odbijena, odnosno pravomonosti rjeenja tuitelja ili suda kojim je
postupak obustavljen, a ako je povodom zahtjeva za podnoenje vanrednog pravnog
lijeka podnesena alba vijeu apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke tog vijea.
Prije podnoenja sudu tube za naknadu tete, osteeni je duan da se svojim
zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o
postojanju tete i vrsti i visini naknade.
Podnoenje tube nadlenom sudu za naknadu tete (lan 437.)
Ako zahtjev za naknadu tete ne bude usvojen ili po njemu Federalno
ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnoenja
zahtjeva, oteeni moe kod nadlenog suda podnijeti tubu za naknadu tete.
Ako je postignut sporazum samo u dijelu odtetnog zahtjeva, oteeni moe
podnijeti tubu u pogledu ostatka zahtjeva.
Tuba za naknadu tete podnosi se protiv Federacije. U sluaju da Federacija
naknadi tetu zbog neosnovanog lienja slobode ili neopravdane osude ona stie pravo
regresa od kantona ijim je zakonom osnovan sud koji je donio pravomonu presudu,
odnosno rjeenje.
Pravo nasljednika na naknadu tete (lan 438.)
Nasljednici oteenog nasljeuju samo pravo oteene osobe na naknadu
imovinske tete. Nasljednici oteene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti
postupak za naknadu tete, odnosno pokrenuti postupak ako je oteena osoba umrla
prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla.
Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu tete (lan 439.)
Pravo na naknadu tete pripada:
a) osobi koja je bila u pritvoru, a nije dolo do pokretanja krivinog postupka ili je
postupak obustavljen ili je pravomonom presudom osloboena od optube ili je
optuba odbijena,
b) osobi koja je izdravala kaznu lienja slobode, a povodom ponavljanja krivinog
postupka izreena joj je kazna lienja slobode u kraem trajanju od kazne koju je
izdrala ili joj je izreena krivinopravna sankcija koja se ne sastoji u lienju
slobode ili je oglaena krivom, a osloboena od kazne,
c) osobi koja je usljed pogreke ili nezakonitog rada organa, neosnovano liena
slobode ili je zadrana due u pritvoru ili ustanovi za izdravanje kazne ili mjere,
212

osobi koja je u pritvoru provela due nego to traje kazna zatvora na koju je
osuena.
Osobi koja je liena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na naknadu
tete ako joj nije odreen pritvor, niti joj je vrijeme za koje je liena slobode uraunato u
izreenu kaznu za krivino djelo ili za prekraj. Naknada tete ne pripada osobi koja je
svojim nedoputenim postupcima prouzrokovala lienje slobode.
Naknada tete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (lan 440.)
Ako je sluaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lienje slobode
neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio povrijeen ugled te
osobe, sud e, na njen zahtjev, objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog
informiranja saopenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude, odnosno
neosnovanost lienja slobode. Ako sluaj nije prikazan u sredstvu javnog informiranja,
ovakvo saopenje e se, na zahtjev te osobe, dostaviti organu, privrednom drutvu ili
drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena, a ako je to za njenu rehabilitaciju
potrebno i politikoj stranci ili U.G.
Osobe kojima pripada pravo podnoenja odtetnog zahtjeva (lan 441.)
Poslije smrti osuene osobe pravo na podnoenje odtetnog zahtjeva pripada
njenom branom odnosno vanbranom drugu, djeci, roditeljima, brai i sestrama. Zahtjev
se moe se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna
kvalifikacija djela, ako je usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio tee
povrijeen ugled osuene osobe. Zahtjev se podnosi sudu u roku od est mjeseci. O
zahtjevu odluuje vijee.
Rehabilitacija (lan 442.)
Sud e po slubenoj dunosti donijeti rjeenje kojim se ponitava upis
neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. Rjeenje se dostavlja organu nadlenom za
voenje kaznene evidencije. O ponitenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz
kaznene evidencije.
Pravo na naknadu tete u vezi sa zaposlenjem (lan 444.)
Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lienja slobode prestao
radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja, priznaje se radni sta,
odnosno sta osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane
osude ili neosnovanog lienja slobode sta izgubila. Prilikom svakog rjeavanja o pravu
na koje utie duina radnog staa, odnosno staa osiguranja, nadleni organ ili pravna
osoba uzet e u obzir sta priznat odredbom stava 1. ovog lana. Na zahtjev organa ili
pravne osobe kod koje se ovo pravo ostvaruje, isplatit e se iz sredstava budeta
Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. ovog lana sta
priznat. Sta osiguranja priznat odredbom stava 1. ovog lana u cjelini se uraunava u
mirovinski sta.
GLAVA XXXIII - POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE
Traenje adrese (lan 445.)
Ako se ne zna prebivalite ili boravite osumnjienog/ optuenog, kad je to po
odredbama ovog zakona neophodno, tuitelj, odnosno sud e zatraiti od policijskih
213

organa da osumnjienog/optuenog potrae i da tuitelja, odnosno sud obavijeste o

njegovoj adresi.
Uvjeti za izdavanje potjernice (lan 446.)
Izdavanje potjernice moe se narediti kad se osumnjieni/optueni protiv kojeg je
pokrenut krivini postupak zbog krivinog djela za koje se po zakonu moe izrei kazna
zatvora tri godine ili tea kazna nalazi u bjekstvu, a postoji naredba za njegovo
dovoenje ili rjeenje o odreivanju pritvora. Izdavanje potjernice nareuje sud.
Izdavanje potjernice naredit e se i u sluaju bjekstva osuenog iz ustanove u
kojoj izdrava kaznu, bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdrava
zavodsku mjeru vezanu s lienjem slobode. Naredbu u takvom sluaju izdaje upravnik
ustanove.
Izdavanje objave (lan 447.)
Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivinim djelom,
ili ove predmete treba pronai, a naroito ako je to potrebno radi ustanovljenja
istovjetnosti pronaenog nepoznatnog lea, naredit e se izdavanje objave kojom e se
zatraiti da se podaci ili obavjetenja dostave organu koji vodi postupak.
Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leeva i nestalih osoba ako postoji
osnovana sumnja da je do smrti, odnosno nestanka tih osoba dolo usljed krivinog
djela.
Povlaenje potjernice ili objave (lan 448.)
Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave duan je da je odmah povue
kad se pronae traena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivinog gonjenja ili
izvrenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije vie potrebna.
Ko raspisuje potjernicu ili objavu (lan 449.)
Potjernicu i objavu raspisuje nadleni policijski organ koga odreuje sud u
svakom pojedinom sluaju, odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdravanju
kazne ili zavodske mjere.
Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu,
nadleno ministarstvo Bosne i Hercegovine moe raspisati meunarodnu potjernicu.
KRAJ
DODATI PROITATI ZOBS

214