SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

U OSIJEKU
GRAEVINSKI FAKULTET OSIJEK

ZAVRNI RAD

Osijek, 15.09.2015.

Saa Horvat

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

U OSIJEKU
GRAEVINSKI FAKULTET OSIJEK

ZAVRNI RAD
PLITKI TEMELJI

Osijek, 15.09.2015.

Saa Horvat

SAETAK

Temelj je dio graevine kojim se optereenja iz kontroliranog nadzemnog dijela prenose

u prirodnu sredinu, tlo, na nain da graevina bude upotrebljiva i stabilna. Temelj je sastavni dio
svake graevine, a oblik temelja i dubina temeljenja ovise o vrsti graevine i osobinama tla ispod
nje. Temelji nikad nisu sami sebi svrha, oni su prijelazni dijelovi u kojima se preraspodjeljuju
unutranje sile iz vitkih i tankih elemenata konstrukcije u masivne i iroke temelje. Granica
izmeu plitkih i dubokih temelja nije strogo odreena, ali se kao gruba podjela moe prihvatiti
ona po kojoj je dubina ukopavanja temelja u temeljno tlo manja od irine temelja.
U radu su prikazani prorauni plitkog temeljenja prema EC 7 prilikom kojih se pomou
projektnog pristupa 3 odreuje nosivost temeljnog tla za drenirano i nedrenirano tlo. Slijeganje
koje neka graevina moe podnijeti bez posljedica naziva se doputeno slijeganje prema uvjetu
graninog stanja uporabljivosti. Ono ovisi o ravnomjernosti sastava tla, raspodjeli optereenja na
tlo, statici objekta, konsolidaciji, krutosti konstrukcije, kao i namjeni graevine. Ukupno
slijeganje prema preporuci HRN EN 1997-1:2012 ogranieno je na 50 mm za standardne
graevine.
Kljune rijei: plitki temelj, nosivost temeljnog tla, dodatna naprezanja, proraun po EC u 7

Tablica sadraja
1. UVOD .................................................................................................................................................. 4
2. KARAKTERISTIKE PLITKOG TEMELJENJA ............................................................................................... 5
3. PODJELA PLITKIH TEMELJA .................................................................................................................. 6
4. KRUTOST PLITKIH TEMELJA ................................................................................................................. 7
5. DIMENZIONIRANJE PLITKOG TEMELJA ................................................................................................. 8
6. NOSIVOST TEMELJNOG TLA ................................................................................................................. 9
6.1. PRANDTLOV MODEL ..................................................................................................................... 9
6.2. TERZAGHIJEV MODEL ................................................................................................................... 9
6.3. BRINCH HANSENOV MODEL......................................................................................................12
6.4. UTJECAJ NIVOA PODZEMNE VODE ...............................................................................................16
7.DODATNA NAPREZANJA U TLU ............................................................................................................18
7.1. BOUSSINESQOVO RJEENJE DODATNIH NAPREZANJA..................................................................20
7.2. NEWMARKOV POSTUPAK ............................................................................................................21
7.3. STEINBRENNEROV POSTUPAK .....................................................................................................22
8. SLIJEGANJE PLITKIH TEMELJA .............................................................................................................23
9. PROBLEM USLOJENOG TLA.................................................................................................................24
10. PROBLEM TEMELJA NA KOSINI .........................................................................................................27
11. PRORAUNI .....................................................................................................................................29
11.1. ZADATAK 1 ................................................................................................................................29
11.2. ZADATAK 2 ................................................................................................................................32
12. ZAKLJUAK .......................................................................................................................................45
13. LITERATURA .....................................................................................................................................46
14. POPIS SLIKA I TABLICA ......................................................................................................................47

1. UVOD
Mehanika tla je, zajedno s mehanikom stijena i inenjerskom geologijom, dio tehnike
discipline geotehnike koja se bavi projektiranjem i izvoenjem objekata u tlu i stijeni. Za potrebe
geotehnike, u mehanici tla se prouavaju teoretski modeli naprezanja, deformacija, teenja i sl.,
pomou kojih se predviaju ponaanja geotehnikih objekata i procjenjuje koliko ta ponaanja
zadovoljavaju postavljene kriterije. Za rjeavanje geotehnikih problema iz mehanike tla
potrebno je znati i neto o bliskim strukama kao to su inenjerska geologija, ekonomika te
iskustvo na slinim poslovima radi olakanog pristupa samom problemu. Uz sve to potrebna je i
tzv. inenjerska procjena, to znai da sve ranije navedeno treba dobro prouiti prije nego se
predloi rjeenje inenjerskog problema. Neki od geotehnikih zadataka su: plitko i duboko
temeljenje, izrada nasipa i nasutih brana te potporne konstrukcije. Jedan, danas ope prihvaeni
nain prikaza sheme mehanike tla je i tzv. Burlandov trokut.

Slika 1. Geotehniki trokut (Burland, 1987) [1]

Iz tog trokuta se vidi da teoretski dio mehanike tla (modeli) predstavlja tek jednu treinu
potrebnog znanja, a da je jednako tako vano dobro poznavati rasprostiranje i sastav tla (profil
tla) te njegovo ponaanje koje se odreuje pomou terenskih istraivanja, vaenja uzoraka iz tla i
odreivanja njihovih svojstava u laboratoriju. Naime, u odnosu na graevinske materijale koji u
pravilu imaju poznata svojstva, tlo je na svakoj lokaciji drugaije, pa ga prvo treba dobro istraiti
i procijeniti, a tek onda kombinirati mogua rjeenja za projekte. Dodatna je komplikacija voda u
tlu, bez koje ne bi bilo ivota na zemlji, ali koja inenjeru geotehniaru uvijek zagora ivot.
U radu je dan prikaz prorauna nosivosti i slijeganja ispod plitkog temelja, kao i primjeri
prorauna nosivosti koristei razliite proraunske modele ( Terzaghi, Brinch Hansen,
Eurocode) za razliite sluajeve optereenja (vertikalno centrino optereen temelj, ekscentrino
4

optereen temelj, inklinacija optereenja). Takoer, nainjene su i usporedbe rezultata za

razliite modele te analiziran utjecaj parametara o kojima ovisi nosivost tla. Posebno je obraen
proraun nosivosti prema EC 7 (svi projektni pristupi).
Kod svih geotehnikih zahvata znaajnu ulogu ima temelj, koji je sastavni dio svakog
graevinskog objekta. Temelji su dijelovi konstrukcije preko kojih se ona oslanja o tlo. Preko
njih se djelovanja na konstrukciju prenose na tlo. Kako je tlo u pravilu bitno meki i slabiji
materijal od uobiajenih materijala iz kojih je izgraena konstrukcija, temelji su prijelazni
dijelovi kojima se preraspodjeljuju unutranje sile iz vitkih i tankih elemenata konstrukcije u
masivne i iroke zone tla. Vrste temelja su mnogobrojne i mogu se razvrstati na razliite naine
od kojih je uobiajen onaj po nainu prijenosa optereenja u tlo: plitki i duboki temelji te njihova
kombinacija.

Slika 2. Osnovni pojmovi za plitki temelj [2]

2. KARAKTERISTIKE PLITKOG TEMELJENJA

Prema EC 7 plitkim temeljima nazivamo takve temelje ija je irina vea od dubine
temelja ispod terena (D < B). Po starim propisima plitki temelj ima dubinu manju od etiri irine
temelja, a ponekad se spominje i kriterij da je dubina plitkog temelja manja od 3 m (kod nas 5
m). U suprotnom sluaju govorili bismo o dubokim temeljima. Plitkim temeljenjem mogu se
svrstati sva povrinska temeljenja prilikom kojih se optereenje od graevine izravno prenosi na
tlo preko kontaktne povrine. Kontaktna povrina je u veini sluajeva ravna i priblino okomita
na pravac djelovanja optereenja. Temeljenje plitkim temeljima primjenjuje se u sluajevima
kada je nosivo tlo relativno plitko, a odgovarajuim konstruktivnim sustavom moe se osigurati
odgovarajua sigurnost.
U pravilu, plitko je temeljenje ekonominije od dubokog temeljenja te ga treba
primjenjivati uvijek i tamo gdje se odgovarajuim mjerama i postupcima moe postii potrebna
stabilnost objekta u pogledu nosivosti i slijeganja tla ispod objekta. U dananje vrijeme postoje
mnoga tehnika rjeenja za poboljanje nosivosti, odnosno vrstoe na smicanje i smanjenje
slijeganja tla, tako da se i slabija tla mogu pripremiti za plitko temeljenje.
5

3. PODJELA PLITKIH TEMELJA

Plitko temeljenje obavlja se na vie naina, sa temeljima raznih veliina i oblika. U osnovi
razlikuju se sljedei tipovi temelja:
a)
b)
c)
d)

temelji samci;
temeljne trake;
temeljni rotilji;
temeljne ploe.

Odabir tipa plitkog temeljenja ovisi od vie faktora kao to su dispozicija objekta, teina objekta,
nosivost tla i dr.

Slika 3. Tipovi plitkih temelja [3]

Temelji samci koriste se najee kod manjih teina objekta i boljih karakteristika tla ispod
stupova okruglog, kvadratnog, pravokutnog ili viekutnog presjeka. Odnos irine i debljine
temelja samca je takav da im je progib od savijanja zanemariv u odnosu na slijeganje. Zbog toga
se pretpostavlja da su kruti. Nekad su se gradili od kamena, opeke ili betonskih blokova, a danas
se grade od nearmiranog i armiranog betona. Ukoliko je vee optereenje, a tlo slabijih osobina,
potrebno je poveati povrinu nalijeganja, to se postie temeljnim trakama u jednom ili u oba
pravca te temeljnim ploama. Temelji samci su najjeftiniji nain temeljenja.
Temeljne trake prenose optereenja sa zidova ili sustava stupova na tlo. Ekonominiji i tehniki
laki postupak je izvoenje temeljne trake nego vie pojedinanih temelja, naroito kada su
stupovi blizu. Osim temeljnih traka koriste se za vea optereenja i temeljne trake ojaane
nosaima gredama, sa gornje strane. Oblik temeljnih traka moe biti i trapeznog ili drugog
oblika, ovisno o konstruktivnim pojedinostima objekta. Obzirom na krutost u ravnini zidova,
progib tih temelja u odnosu na njihovo slijeganje je zanemariv kao i kod temelja samaca, pa se
takoer svrstavaju u krute temelje. Grade se na slian nain i od istog materijala kao temelji
samci. Uz temelje samce najjeftiniji su nain temeljenja.
Temeljni rotilj prenosi optereenje na tlo preko unakrsno postavljenih temeljnih traka nosaa.
Ako su trake blizu jedna drugoj, razmatra se mogunost izrade temeljne ploe, za koju je iskop
6

za temelje jednostavniji. Njihov progib u odnosu na slijeganje nije zanemariv, pa se svrstavaju u

savitljive temeljne konstrukcije. Izvode se u pravilu od armiranog betona.
Temeljne ploe su plone temeljne konstrukcije takoer spadaju pod savitljive temeljne
konstrukcije. Koriste se kad nosivost i krutost tla ne omoguuju izbor temeljnog rotilja, a zbog
poveanog utroka materijala od njih su skuplji.
Zadaa svakog temelja je da:
o
o
o
o

osigura nosivost tla

osigura snoljiva slijeganja
osigura funkcionalnost graevine
sprijei negativne utjecaje na okolne graevine

Temelji openito moraju biti projektirani i izvedeni tako da osiguraju spomenute uvjete u
ukupnom vijeku trajanja graevine, dakle za sve okolnosti koje se u tom periodu mogu pojaviti.

4. KRUTOST PLITKIH TEMELJA

Osnovni problem kod dimenzioniranja temelja je definiranje raspodjele pritisaka na
dodiru izmeu temelja i tla. Odnos i raspodjela krutosti tla i krutosti temeljne konstrukcije
definira nain deformacija temelja i raspodjelu naprezanja u tlu na kontaktu s temeljem.
Razlikuju se krute i elastine (meke, savitljive) temeljne konstrukcije, a provjera njihove krutosti
3

obavlja se izrazom = 12 ( ) gdje EB predstavlja Youngov model za materijal od kojeg je

izgraen temelj (najee beton), ET je Youngov model za tlo (stijenu), d je visina (debljina)
temelja, L je duljina temelja (dulja dimenzija) ili promjer ploe. U sluaju da je K > 0,4 temelj je
krut, to postavlja posebne zahtjeve vezane za njegov tretman u proraunu sila i deformacija.
Raspodjela naprezanja i deformacija za kruti i meki temelj se razlikuje.

Slika 4. Raspodjela dodirnih pritisaka za idealno savitljivi temelj [4]

Slika 5. Raspodjela dodirnih pritisaka za idealno kruti temelj: (a) kruti temelj i njegova deformacija, (b) oblik
reakcije podloge ovisan o vrsti tla [4]

5. DIMENZIONIRANJE PLITKOG TEMELJA

Oblik i dimenzije temelja prema EC 7 treba izabrati tako da rizik od dosezanja bilo kojeg
mogueg graninog stanja bude dovoljno mali. To se postie raunskim provjerama primjenom
odgovarajuih parcijalnih koeficijenata. Dimenzionirati temelj znai odrediti njegove dimenzije
(duinu, irinu, visinu i dubinu temeljenja), a da su pritom zadovoljeni sljedei uvjeti:
1. granino stanje nosivosti:
a) gubitak ope stabilnosti (dio temeljnog tla zajedno s temeljem postaje klizno
tijelo granino stanje GEO)
b) slom tla ispod temelja (naprezanja na dodiru temelja i tla trebaju biti manja od
granine vrijednosti nosivosti ispod temelja granino stanje GEO)
c) gubitak stabilnosti klizanjem (klizanje temelja po temeljnoj plohi granino
stanje GEO)
d) kombinirani slom konstrukcije, temelja i tla (granino stanje STR/GEO)
e) slom konstrukcije uslijed pomaka temelja pri emu u tlu ne mora doi do sloma
tla (temelj na mekom tlu u kojem su deformacije velike i prije sloma granino
stanje STR)
2. granino stanje uporabljivosti:
a) prevelika slijeganja ili diferencijalna slijeganja (slijeganje tla ispod temelja ne
smije ugroziti stabilnost i uporabivost objekta)
b) preveliko izdizanje temelja uslijed bubrenja tla, mraza i sl.
c) neprihvatljive vibracije kod temelja strojeva
d) preveliko naginjanje temelja.
Osim navedenih graninih stanja mogua je pojava i EQU u sluaju mogueg prevrtanja visoke
graevine na pojedinanom plitkom temelju te HYD koje oznaava hidrauliki slom tla ispod
temelja.
8

6. NOSIVOST TEMELJNOG TLA

6.1.

PRANDTLOV MODEL

Prandtl (1921) je prouavao plastini slom u metalu i jedno od njegovih rjeenja za

prodor tijela u metal moe se iskoristiti za prodor temelja u tlo, ali bez rotacije, samo za temelj
na povrini. Tri su segmenta tla zahvaena pomacima:
ABC = elastini klin tla odmah ispod temelja, pomjera se skupa s temeljom, aktivno stanje
ACD, BCG = zona plastinog sloma
ADE, BGF = zona pasivnog sloma dijelovi u stanju pasivnog tlaka

Slika 6. Model plastinog sloma ispod plitkog temelja [1]

Prandtlov model s Reissnerovom dopunom, kao i Rankineov model, pretpostavljaju da

postoje aktivna zona (trokut ABC) i pasivna zona (trokuti ADE i BGF), ali da je meu njima
jedna prijelazna, takoer pasivna, zona u obliku logaritamske spirale. Jedinina teina tla se
zanemaruje, pa je stanje naprezanja u Rankineovim podrujima homogeno i poznato, dok je u
prijelaznom podruju odreeno pomou Airyjeve funkcije naprezanja, tj. iz uvjeta ravnotee i
uvjeta sloma. Na slici 1. prikazan je prema ovim pretpostavkama oblik plohe sloma. Za temelj
na povrini Prandtlovo rjeenje daje naprezanje sloma u iznosu od:
= = (2 + ) = 5,14 .

6.2.

TERZAGHIJEV MODEL

Karl von Terzaghi je polazei od Prandtlovog rjeenja analizirao klizanje po kliznim

plohama i uzeo u obzir utjecaj teine tla i uinke kohezije (c) i trenja () izmeu temelja i tla. Iz
njegovog prouavanja proizali su izrazi za plitki temelj i za temelj na povrini, i to:
za temelj u obliku trake:

= + + 0,5

za kvadratni temelj:

= 1,3 + + 0,4

za kruni temelj:

= 1,3 + + 0,3

za pravokutni temelj:

= (1 + 0,3 ) + + 0,5 (1 0,2 )

Slika 7. Shema zona plastinog sloma ispod temeljne trake: (a) na povrini terena, (b) u dubini D, (c) opi slom
ispod temelja, (d) lokalni slom ispod temelja [5]

Koeficijenti Nc, Nq i N ovise o kutu unutarnjeg trenja tla () i mogu se odrediti iz dijagrama ili
prema izrazima koji odraavaju geometrijski karakter ploha sloma:
2
= [
1]
2 2 (45 + /2)
= 0,5 (

1)
2

2
=
2 2 (45 + /2)
= exp(

3
/2)
4

Kp u prethodnim izrazima predstavlja koeficijent pasivnog otpora u zonama (2) i (3) prilikom
plastinog sloma ispod temeljne trake. Terzaghi razlikuje dva tipina sluaja za izbor parametara
c i u prethodnim jednadbama. Kad je tlo zbijeno, nastaje ve uz male deformacije opi slom
na cijeloj plohi sloma temelja, pa se napon sloma rauna za pune vrijednosti parametara vrstoe
c i . U rahlom tlu prisutna su samo lokalna smicanja oko rubova temelja i pri dosta velikim
deformacijama; za opi slom potrebne su velike deformacije. U drugom sluaju, Terzaghi
preporuuje smanjenje parametara vrstoe, pa se rauna:
2

1 = 3

1 = 3 .

Na osnovi se tih parametara vrstoe dobiju faktori nosivosti N c', Nq' i N' koji onda izrazima
daju smanjeni napon sloma. Koeficijenti pasivnog otpora i faktori nosivosti za vrsto i rastresito
tlo zabiljeeni su u danoj tablici. Koeficijenti uzimaju u obzir i djelovanje trenja izmeu temelja i
10

tla, to je normalno kad se temelj betonira na iskopanu povrinu tla. Bez trenja dobile bi se
znatno nie vrijednosti faktora nosivosti i napona sloma. Analiza jednadbe za temelj u obliku
trake pokazuje da napon sloma q nekoherentnog tla raste linearno sa irinom B i s dubinom D
temelja ispod povrine terena, pa se njihovim izborom moe utjecati na napon sloma ispod
temelja. Faktori N i Nq priblino su jednaki za kut u intervalu izmeu 20i 40, pa se q vie
poveava s porastom dubine nego uz jednako poveanje irine B koja se u jednadbi za trakasti
temelj mnoi faktorom . Poveana dubina temelja vrlo je povoljna jer se time pri jednakom
optereenju q i irini B smanjuje slijeganje. Napon sloma potpuno koherentnog tla (=0) ne ovisi
o irini temelja, Nc = 5,7, Nq = 1 i Nq = 0, pa izraz za proraun glasi:
= 5,7 + ,
a za temelj na povrini = 5,7 .

Tablica 1. Faktori nosivosti za opi slom tla Nc, N i Nq, za lokalni slom N'c, N' i N'q te koeficijenti pasivnog otpora
Kp i K'p [5]

Terzaghijevo rjeenje pokriva normalne uvjete u tlu, za temelje na bilo kojoj dubini, za
koherentno i nekoherentno tlo, za plitki temelj na koherentnom tlu, a moe se koristiti i za
duboke temelje u koherentnom tlu uzimajui faktor nosivosti N c prema Skemptonu. Skempton
(1951) je pokazao da se za koherentna tla Nc mijenja s dubinom i da ovisi o tipu temeljenja.

= 5 (1 + 0,2 ) (1 + 0,2 )

11

Tablica 2. Faktor nosivosti Nc po Skemptonu (1951) [5]

Iz prikazane tablice vidimo da Skemptonov izraz vrijedi i za temelje dubine do D 4B.

6.3.

BRINCH HANSENOV MODEL

Terzaghijevi prethodno opisani izrazi vrijede samo za neizmjerno dugu traku temelja, za
kvadratni i kruni temelj s centrinim vertikalnim optereenjem. Vrlo esto promatrani temelj
moe biti pravokutnog oblika optereen ekscentrino i koso, to bi primjenom Terzaghijevih
izraza bilo nerjeivo. Na temelju Terzaghijevog rjeenja Brinch Hansen (1961) je izveo
rjeenje u kojemu je u obzir uzeo ekscentricitet i horizontalnu komponentu sile koja djeluje na
temelj te faktore oblika temelja. Ti se utjecaji odreuju pomou popratnih koeficijenata koji su
odreeni eksperimentalno. Brinch Hansenov izraz glasi:
= + 0,5 +
U njemu su N faktori nosivosti, s faktori oblika, d faktori dubine, a i faktori nagiba rezultante.
Oni glase:

= 2 (45 + 2 )

= ()

= ( 1)
= 1,50 ( 1)
= 1 +
=

(0,2+ 6 )

3
2

=
= 1 +

0,35

0,6
[ +
]
(1+74 )

= 1
=

( 1)

ako je > 25, dq = dc

12

 = 0, dc = 1
(1 )

= (

1)

= 1 (+)
= 2

Brinch Hansen je za pribline proraune dao jednostavnije izraze za faktore oblika koji mogu
zadovoljiti redovne potrebne prakse. Oni su:
za temeljnu traku

= = = 1

za pravokutnik

= = 1 + 0,2

sa L B

= 1 + 0,4

kvadrat

= 0,8

krug

= 0,6

= 1 2 uzogranienjedajeH Vtan + c B L

= 1 0,5
= 2

= 1 + 0,35
= 1

= > 25
= 1 = 0

13

Slika 8. Faktori nosivosti Brinch Hansena [5]

U ovim izrazima H predstavlja horizontalnu, a V vertikalnu komponentu rezultante koja djeluje

na temelj. Slika 2. predoava dijagram faktora nosivosti N c, N i Nq, a tablica 3. numerike
vrijednosti.
Tablica 3. Faktori nosivosti po Brinch Hansenu [5]

14

Meyerhofova ispitivanja (1953) su pokazala da se ploha temelja pri ekscentrinom optereenju

mora reducirati tako da sila, koja djeluje na temelj, djeluje u sredini. To se dobiva izrazima:
= 2 ,

= 2

pri emu su ex i ey ekscentriciteti u smjeru krae, odnosno dulje stranice pravokutnog temelja, pa
reducirana povrina temelja iznosi = .

Slika 9. Ekscentrino optereen plitki temelj s ekvivalentnom temeljnom plohom povrine A', mjerodavnom za
proraun nosivosti temeljnog tla, i dubinom temeljenja d [3]

15

6.4.

UTJECAJ NIVOA PODZEMNE VODE

Prisutnost podzemne vode mijenja teinu tla, pa time utjee i na napon sloma. Ispod
razine podzemne vode smanjuje se zapreminska teina tla. Ako je razina podzemne vode dublje
od irine ispod plohe temelja, nee voda imati utjecaj na napon sloma. U suprotnom, ako je voda
ispod temeljne plohe na udaljenosti manjoj od irine temelja tada je
= + + 0,5 .
S nivoom podzemne vode na razini plohe temelja djeluje uzgon i smanjena zapreminska teina
na cijeli volumen u zonama sloma (1), (2) i (3) prema slici 1., pa umjesto s treba drugi lan
mnoiti uronjenom teinom ', ija je priblina vrijednost 0,5. Ova promjena nema znaaja za
koherentno tlo (mali kut unutarnjeg trenja), ali za nekoherentno tlo ima znaaj jer je c = 0 (
= 0). U sluaju da je voda iznad temeljne plohe tada je = + + 0,5
. Nosivost temelja moe ovisiti o nivou podzemne vode i u pijesku i u glinama.

Slika 10. Karakteristini poloaji razine podzemne vode [1]

NOSIVOST TEMELJA PREMA EC 7

Prilikom uporabe Eurocode-a 7 nosivost temeljnog tla rauna se za nedrenirane i
drenirane uvjete tla, a obzir prilikom prorauna uzima se geometrija temelja, nagib temeljne
plohe i utjecaj horizontalnog optereenja. Granina nosivost temeljnog tla, kada je posmina
vrstoa dana nedreniranom kohezijom u nedreniranim uvjetima, rauna se po formuli:

= = (2 + ) +

gdje su faktori:
2

nagib temeljne plohe:

= 1 (+2)

oblik temelja:

= 1 + 0.2 , za pravokutni temelj

= 1.2 , za kvadratni i kruni temelj

nagib optereenja radi horizontalne sile H:

= 0.5 (1 + 1

)
16

q = optereenje nadsloja tla iznad temeljne plohe.

Granina nosivost temeljnog tla u dreniranim uvjetima, kada su parametri posmine vrstoe
definirani preko efektivnih napona, izraunava se po formuli:

= = 0.5 + +

gdje Rd predstavlja vertikalnu proraunsku silu otpora tla, A' efektivnu povrinu temelja, q'
efektivni tlak tla na temeljnoj plohi, a faktori su:

= 2 (45 + 2 )

za nosivost:

= ( 1)
= 2 ( 1)
= = (1 )2

za nagnutost temeljne plohe:

= nagib temeljne plohe prema horizontali

= (1

za oblik temelja:

= 1 + ( ) , za pravokutni temelj
= 1 + , za kvadratni ili kruni temelj

= 1 0.3 ( ) , za pravokutni temelj

= 0.7 , za kvadratni ili kruni temelj
( 1)

( 1)

, za pravokutni, kvadratni ili kruni temelj

nagib optereenja zbog prisustva horizontalne sile H:

(1 )

= (

= [1 ((+))]

+1

= [1 ((+))]
uz

1+( )

2+( )

= = [

= = [

] , kada H djeluje u smjeru B'

1+( )

2+( )

] , kada H djeluje u smjeru L'

17

U sluajevima kada horizontalna komponenta optereenja H djeluje pod kutem u odnosu na

pravac L', koeficijent m se moe izraunat primjenom formule:
= = 2 + 2
Starim proraunima (prije EC 7), prema teoriji doputenih naprezanja, traila se doputena
nosivost: =

, gdje qdop predstavlja doputenu nosivost, qf je granina nosivost, a Fs faktor

sigurnosti koji je iznosio 2,5 3 (maksimalno 5 za posebne sluajeve). Ovako velikim faktorima
sigurnosti eljelo se postii da i slijeganja budu mala. U EC 7 proraun nosivosti i slijeganja
provode se odvojeno (nosivost prema GSN, a slijeganja prema GSU) koristei razliite
vrijednosti parcijalnih faktora za optereenja, materijale i otpornost.

7. DODATNA NAPREZANJA U TLU

Promjena naprezanja moe uzrokovati deformaciju tla, odnosno slijeganje tla i slom tla.
Do promjene naprezanja u tlu uglavnom dolazi uslijed optereenja ili rastereenja na tlu i u tlu,
zbog promjene razine podzemne vode i zbog dinamikih optereenja, kao to su npr. strojevi,
potres i dr. Izvoenjem nekog geotehnikog zahvata mijenja se stanje naprezanja u tlu tako da se
openito mijenjaju i normalna i posmina naprezanja, odnosno i vertikalna i horizontalna
naprezanja u tlu te se moe izazvati i promjena posminih naprezanja.

Slika 11. irenje dodatnih naprezanja u tlu [6]

Za nas je od interesa ustanoviti rasprostiranje tog dodatnog naprezanja ostvarenog na povrini tla
sa dubinom. Njegova ilustracija se postie najjednostavnije na primjeru raspodjele vertikalnog
optereenja po dubini po principu stoca. Kontaktno optereenje p moe se promatrati kao skup
optereenja ija se normalna naprezanja ire s dubinom pod kutom izmeu 30 i 45. Kod
elemenata B utjecaji se preklapaju, pa je intenzitet u dubini vei nego na rubu gdje je samo jedan
element, kao to je sluaj za element A. Zbog toga je intenzitet vei u razini (2) na manjoj
povrini, a u razini (3) intenzitet je manji na veoj povrini. Zakljuno tome intenzitet
optereenja opada od povrine prema dubini. To vrijedi samo za dodatna naprezanja ispod
centralno simetrine toke plohe optereenja. Za vertikale izvan te toke raspodjela naprezanja
moe biti po dubini drugaija.
18

Slika 12. Primjer raspodjele naprezanja u tlu u simetrali ispod jednoliko optereene plohe rezervoara s krunim
temeljom iz programa GEOSLOPE [kN/m2]; [2]

U geotehnikim analizama veliku vanost ima proraun slijeganja nastalih uslijed djelovanja
vertikalnog dodatnog naprezanja, pa se ta naprezanja najee raunaju od djelovanja
optereenja na povrini. Na slici 12. uoljive su linije eliptinog oblika koje povezuju toke
jednakog vertikalnog naprezanja po dubini. Za vertikalu izvan ili na rubu plohe optereenja
vidljivo je da je vertikalno naprezanje pri malim i velikim dubinama manje ili ne postoji, a u
srednjem je dijelu vee. Za praktine potrebe rauna se da se dodatna naprezanja trebaju
ustanoviti do dubine 3,5 4B (B predstavlja irinu temelja). Nakon te dubine dodatna naprezanja
imaju vrijednosti koje ne utjeu bitno na proraun slijeganja jer je njihova vrijednost ispod 20%
od naprezanja na povrini. Pri manjim vrijednostima geostatskih naprezanja pojavljuju se vea
dodatna naprezanja, dok se pri velikim geostatskim naprezanjima pojavljuju manja dodatna
naprezanja. Za geotehnike analize uobiajeno je crtati geostatska dodatna naprezanja na jednom
dijagramu kao na slici 13.

Slika 13. Opa raspodjela geostatskih i dodatnih naprezanja po dubini [2]

19

7.1.

BOUSSINESQOVO RJEENJE DODATNIH NAPREZANJA

Dodatna naprezanja se izraunavaju na temelju Boussinesqovog rjeenja za koncentriranu

silu Q na povrini izotropnog elastinog poluprostora. Elastinim poluprostorom smatra se dio
prostora omeen horizontalnom ravninom ispod koje je linearno elastian materijal. Drugim
rijeima, to znai da je materijal (tlo) definiran samo s dva parametra: E i . Premda tlo nije
linearno elastino, praksa pokazuje da je ovakav model ponaanja tla dovoljno dobar za izraun
dodatnih naprezanja.
Za Boussinesqov problem vrijedi da je osno simetrian. Prema tome, dodatna vertikalna
naprezanja su ovisna o intenzitetu sile (Q), dubini (z) i sredinjem kutu ():
5

2 2

= (, , ), = 2 gdje je = 2 [1 + () ] .
Zanimljivo je za primijetiti da Boussinesqovo rjeenje za vertikalno dodatno naprezanje z ne
ovisi o E i , ve samo o intenzitetu sile (Q), dubini (z) i sredinjem kutu (), dok horizontalna
dodatna naprezanja (t, r) ovise o z i , odnosno ne ovise o E.

Slika 14. Koncentrirana sila Q na povrini izotropnog elastinog poluprostora s elementom tla na kojemu se, zbog
sile, javljaju dodatna naprezanja [2]

Prema slici 4. zadatak se svodi na odreivanje naprezanja u toki na dubini z i na udaljenosti r od

vertikale ispod pravca djelovanja sile.
Boussinesqovo rjeenje je posluilo mnogim drugim istraivaima kao podloga za rjeavanje
dodatnih naprezanja u tlu za razliite oblike povrinskog optereenja, od kojih su najea
kruna optereenja (Newmark) i pravokutna optereenja (Steinbrenner), optereena jednolikim
optereenjem.

20

7.2.

NEWMARKOV POSTUPAK

Temeljem Boussinesqova rjeenja, Newmark je izveo rjeenje za dodatno naprezanje

ispod kruno optereene ploe (na povrini elastinog poluprostora). = gdje je =
1

1
3/2
2
( 2 +1)

. Vrijednosti r/z predstavljaju koncentrine krugove relativnog polumjera. Grafika

primjena Newmarkovog rjeenja svodi se na crtanje plohe optereenja u odreenom mjerilu sa

krugovima kod kojih svako polje daje jednak utjecajni faktor. Veliina plohe definira broj
pokrivenih utjecajnih polja, koja mogu biti razliito optereena. Centar tih krugova postavlja se
na toku ispod koje se trae dodatna naprezanja po dubini. Broj koncentrinih krugova i pravaca
koji ih dijele i prolaze kroz centar daje utjecajni faktor. Danas se raspodjela dodatnih napona po
dubini rauna kompjutorskim programima za razne uvjete optereenja i svojstva tla. Obino se
na gotove dijagrame u mjerilu slike ucrta optereena ploha za odabranu dubinu z, koja
predstavlja razmak izmeu toaka A i B. Prilikom veih dubina tlocrt plohe optereenja se
smanjuje, pa tako i naprezanja opadaju s dubinom.

Slika 15. Dijagram za odreivanje utjecajnih faktora za dodatna naprezanja po Newmarku [7]

Pomou odnosa r/z i NN Newmark je razvio i metodu za odreivanje dodatnih naprezanja ispod
povrine proizvoljnog oblika:

= [(1 )

2
3

1
2

1] . Rjeenje po Newmarku odstupa od

stvarne raspodjele kod male debljine stiljivog sloja na nestiljivom tlu, kod tla razliite krutosti
po dubini, odnosno nehomogenosti tla te kod optereenja u dubini tla (za sluaj dubokih
temelja). Ta odstupanja mogu iznositi do 50% vrijednosti odreene po Boussinesq-u.

21

7.3.

STEINBRENNEROV POSTUPAK

Temeljem Boussinesqova rjeenja, Steinbrenner je izveo rjeenje za dodatno optereenje

ispod kuta pravokutnog temelja prema izrazu = Za bilo kakvu pravokutnu plohu
vrijedi pravilo superpozicije, kojim se osnovna ploha razdjeljuje na manje plohe od kojih se
rauna utjecaj u toki od interesa. Koeficijent I oitava se iz dijagrama u ovisnosti o odnosima
L/B i z/B, gdje je L duljina due stranice pravokutnika, B duljina krae stranice pravokutnika, a z
promatrana dubina. Konano naprezanje je zbroj od svake pojedinane plohe umjetno odabrane
tako da se toka ispod koje se trai naprezanje u dubini koristi za raspodjelu plohe optereenja na
pravokutnike. Za svaku odabranu dubinu odrede se koeficijenti I , pa se proraun ponavlja za
potrebne dubine. Ako se toka nalazi u sredini optereene plohe, tada se rauna za jedan
pravokutnik i utjecajni faktor se mnoi sa etiri.

Slika 16. Princip superpozicije za rjeenje po Steinbrenneru [2]

Slika 17. Koeficijenti za dodatna naprezanja ispod kuta jednoliko optereene pravokutne plohe za rjeenje po
Steinbrenneru [2]

22

8. SLIJEGANJE PLITKIH TEMELJA

Slijeganja plitkih temelja raunaju se kao zbroj:

inicijalnih slijeganja (elastine promjene volumena prije istjecanja vode)

slijeganja od primarne konsolidacije (plastine deformacije uslijed smanjenja
poroziteta po istjecanju vode)
slijeganja od sekundarne konsolidacije (puzanje)

Veina metoda za proraun slijeganja zasniva se na teoriji elastinosti i koristi izraz za slijeganja
dijela sloja konane debljine H: =

, pa je ukupna deformacija tla = .

EC 7 doputa da se za sva tla ukupna slijeganja raunaju kao = / , gdje oznaka p

predstavlja naprezanje, B irinu temelja, f je faktor koji ovisi o dimenzijama i obliku temelja,
varijaciji krutosti po dubini, debljini stiljivog sloja, raspodjeli dodatnih naprezanja i poloaju
toke za koju se rauna slijeganje, a Em je Youngov modul za drenirane uvjete. Koherentna tla
pokazuju sva tri tipa slijeganja, a nekoherentna tla samo inicijalno slijeganje.
Trenutno ( ili inicijalno ili elastino) slijeganje moe se raunati za sluaj optereenja
pravokutne plohe fleksibilnog temelja ispod kuta temelja kao =

(12 )

. Stvarni temelju

su vie kruti nego fleksibilni, pa se zbog njihove krutosti moe raunati da je prosjeno slijeganje
mogue odrediti kao 0,8 x slijeganje izraunato opisanim postupkom.
Slijeganje od primarne konsolidacije rauna se na temelju svojstava utvrenih u edometru
tijekom primarne konsolidacije. Uzorak u edometru prezentira sloj, pa se modul stiljivosti iz
edometra MV (ili nekim drugim pokusom kao npr. dilatometrom Marchetti) uzima za modul
vertikalne deformacije sloja, ali se deformacija rauna za poznatu raspodjelu dodatnog

naprezanja u sloju za debljinu sloja H: = .

Slijeganje od sekundarne konsolidacije rauna se preko indeksa C odreenog u pokusu u

edometru (predstavlja nagib krivulje u zoni sekundarne konsolidacije), pa je =

10 , gdje C predstavlja koeficijent sekundarne kompresije koji se odreuje iz edometarskog

dijagrama ili tablice, H je ukupna debljina sloja koji ima sekundarnu konsolidaciju, t je vrijeme
za koje se rauna sekundarno slijeganje ( 1 godina), a t p vrijeme primarne konsolidacije sloja
H.
Tablica 4. Orijentacijske vrijednosti za slijeganje [2]

Ukupno slijeganje
Trenutno inicijalno
slijeganje

Tvrde gline
sedom
0,5 0,6 Sedom

Meke gline
1,1 x Sedom
0,1 x sedom

Vano je napomenuti da se sekundarno slijeganje ne javlja nakon primarne konsolidacije, nego

istovremeno s njom.
23

Slijeganje nekoherentnog tla je inicijalno (trenutno). Ukupno slijeganje dogaa se brzo, osim u
situaciji kada se materijal vremenom predrobljava ili iz drugog razloga mijenja porozitet. Radi
toga to se ne mogu ispitati neporemeeni uzorci nekoherentnog tla u laboratoriju, ono se rauna
pomou rezultata dobivenih terenskim pokusima ( broj udaraca N u pokusu SPT ili CPT pokus).
Slijeganja se raunaju preko =

, a za koje se iz dijagrama odrede vrijednosti za utjecajni

faktor I i modul Es preko N (SPT). Modul Es moe se procijeniti grubo preko qc otpora pri
statikoj penetraciji (Es = 2,5 qc za kvadratni temelj, E s = 3,5 qc za temeljnu traku) ili preko
dijagrama u ovisnosti o N (SPT), a nakon njega odreuje se iz dijagrama utjecajni faktor I .

Slika 18. Dijagrami veze NSPT modula stiljivosti za raun slijeganja u nehokerentnim tlima [2]

9. PROBLEM USLOJENOG TLA

Granina nosivost tla qf u dosadanjem prouavanju odnosila se na tlo koje je ispod
temelja homogeno. Meutim, u praksi je vrlo esto mogue susretanje i sa dvoslojnim i
vieslojnim tlom razliitih osobina. Proraun granine nosivosti za opi sluaj uslojenog tla sa
karakteristikama ovisnim o dubini nije jo obraen. Postoji vie razraenih pojedinanih
sluajeva mnogih autora, dobivenih iz ispitivanja i teorijskih promatranja. Tako je Meyerhof
(1953) za temelje oslonjene na povrini koherentnog sloja (=0), ograniene debljine sloja T
dobio izraz za graninu nosivost = + gdje faktor nosivosti N cm ovisi o odnosu
irine temelja B i debljine sloja T.
24

Tablica 5. Faktor nosivosti Ncm po Meyerhofu [7]

Tcheng (1957) je dokazao da za temelj irine B temeljen na povrini nekoherentnog sloja

debljine D1 ispod kojeg se nalazi koherentni materijal male vrstoe, a velike dubine D 2, nastupa
slom tla u gornjem sloju po vertikalnim plohama u pravcu temelja (slika 1.-a).

Slika 19. Temelji na uslojenom tlu: (a) temeljenje na sloju nekoherentnog tla ispod kojeg je koherentno tlo prema
Tchengu, (b) granina nosivost dvoslojnog tla prema Myslivecu [7]

Granina debljina gornjeg sloja D1 za ovakav mehanizam sloma je D1/B 1,5. Ako je D1/B > 3,5
nastaje slom samo u gornjem sloju pa se proraun provodi kao za homogeno tlo.
Prema ispitivanjima Mysliveca, ako je prvi sloj vee nosivosti nego drugi, mogua su tri sluaja:
T/B 0,2, nosivost prvog sloja nema utjecaja na poveanje kritinog optereenja tla;
0,2 T/B < 1, kritino optereenje rauna se prema = , +

, ,
0,8

( 0,2);

T/B > 1, usvaja se kritino optereenje samo gornjeg, a ne i donjeg sloja.

U sluaju da je nosivost gornjeg sloja manja od donjeg, a da je pri tome T/B 0,7, optereenje
sloma tla rauna se prema = ,

, ,
0,7

. U suprotnom, ako je T/B > 0,7, usvaja se

manja nosivost gornjeg sloja kao kritino optereenje tla, tj. = , .

25

Eurocode 7 zahtjeva da se adekvatno modelira uslojenost tla i razliita svojstva tla.

Dozvoljeno je uzeti parametre mekog tla kad je iznad njega tvrdo tlo s temeljem. Za obratan
sluaj, kada bi tvrdi proslojak bio ispod mekog tla s temeljem, potrebno je razmotriti proboj
temelja kroz mekani sloj.
Ponekad je potrebno provesti posebne numerike analize kojima se pokazuje nosivost za
najnepovoljnije uvjete. Na slici 1. prikazana je raspodjela dodatnih naprezanja za pravokutni i
kvadratni temelj, iz koje se vidi dubina utjecaja dodatnih naprezanja na temelju koje se planiraju
istrani radovi i na temelju koje se odreuju parametri tla relevantni za proraun. Rauna se do
dubine na kojoj su dodatna naprezanja u iznosu od maksimalno 20 % geostatskih naprezanja.

Slika 20. Konture jednakih vertikalnih naprezanja za trakasti (a) i kvadratni temelj (b) te dubine istraivanja
svojstava tla prema EC7 za trakasti temelj i plou (c) [2]

26

10. PROBLEM TEMELJA NA KOSINI

Specifinost nekih sluajeva pojedinanih temelja podrazumijeva specifinost u
njegovom poloaju, u uvjetima prijenosa optereenja na tlo te u svojstvima tla u kojima se
temelji. Proraun nosivosti moe se provesti kao problem globalne stabilnosti temelja na kosini
ili pomou posebnih dijagrama za faktore nosivosti, uzevi u obzir geometriju (udaljenost od
kosine, irinu temelja) i poloaj podzemne vode.
Ako je temelj objekta na nagnutom terenu ili je blizu ivice kosine pod nagibom , zona sloma
razvit e se samo na jednu stranu, i to prema kosini. Pasivni otpor tla prema kosini je manji nego
kada je teren horizontalan zbog ega je nosivost tla manja uz jednake ostale uvjete sloma. Za
vee dubine temeljenja i manje nagibe kosine, uzimaju se vei pasivni otpori tla i time se
smanjuje opasnost od sloma.
Mehanizam sloma na kosini izuavao je Meyerhof (1957) i definirao kritino optereenje za
granino stanje ravnotee temeljnih traka u obliku: = + 0,5 . U
ovom izrazu Ncq i Nq su faktori nosivosti koji se dobiju iz Meyerhofovih dijagrama, a ovisni su
od odnosa D/B, kuta unutarnjeg trenja , kohezije c i nagiba kosine . Faktor Ncq ovisi jo i o
faktoru Ns. Vrijednost Ncq opada s poveanjem kuta nagiba kosine i sa smanjenjem odnosa
D/B. Gornja granina veliina je odnos D/B = 1 (slika 21.-b).
U nekoherentnom tlu, gdje je c = 0, granina nosivost tla rapidno se smanjuje s poveanjem kuta
kosine , i to puno vie ukoliko je vei unutarnji kut smicanja .
Kritino optereenje za materijal sa = 0 moe se nai u izrazu: = + , to daje
gornju granicu kritinog optereenja. Donja granica definirana je poloajem temelja, u odnosu na
gornji rub kosine, i s faktorom nosivosti iz dijagrama na slici 2.
Ako se kosina na kome je izveden temelj nalazi pod utjecajem mirne vode, rauna se sa
potopljenom teinom ', a kada je voda na maloj dubini ispod temelja, pa prilikom njenog
sputanja dolazi do pojave strujnog pritiska, koji djeluje priblino paralelno sa kosinom,
aproksimativno se moe raunati sa smanjenim kutom smicanja po izrazu: 1 = ().

27

Slika 21. Meyerhofovi faktori nosivosti za temelje na kosini: (a) skica granine nosivosti, (b) dijagrami za
koherentno tlo = 0, (c) dijagrami za nekoherentno tlo [7]

Slika 22. Shema granine nosivosti tla za temelj uz kosinu [7]

Ako se temeljenje vri u blizini ivice kosine (sl. 21.), granina nosivost tla, odnosno faktori
nosivosti Ncq i Nq ovisit e o udaljenosti kraja temelja od ivice kosine b, parametrima vrstoe c
i , nagibu kosine i dubini stope temelja D.
Meutim, kako svako optereenje u blizini ivice kosine ili padine ugroava stabilnost padine,
potrebno je provesti stabilnost kosine i odrediti najmanje odstojanje kojim se osigurava
stabilnost, a time i granina nosivost tla. Faktori nosivosti vrlo brzo rastu s poveanjem
odstojanja b koje se u ovisnosti kuta , odnosa D/B i parametara vrstoe c i moe odrediti
tako da granina nosivost bude ista kao da je temeljenje izvreno na ravnom terenu.

28

11. PRORAUNI
11.1. ZADATAK 1
Za vertikalno centrino optereen temelj koncentriranim silama odredi graninu nosivost
pomou Terzaghijeve metode i Brinch Hansenove metode.

Slika 23. Centrino vertikalno optereen temelj

Zadane vrijednosti:
B =2 m; L = 2 m
z = 1m
= 25
cu = 50 kPa
c = 5 kPa
= 20 kn/m3
Pretpostavljeni FS = 2,5

ANALIZA NEDRENIRANOG STANJA

TERZAGHI
= (2 + ) +
= (2 + ) 50 + 20 1 = 277,08/2
=

277,08
=
= 110,83/2

2,5

29

BRINCH HANSEN
qf = ( + 2) cu dc sc ic + q

,
=

50
=
= 25

= 1 + (0,2 + 6 )

= 1 +

2
= 1 + (0,2 + 6 25) = 1,21

0,35
0,35
=1+
= 1,14

0,6
2
0,6
+ 1 + 7 4
1 + 1 + 7 4 25
= 1

qf = ( + 2) 25 1,14 1,21 1 + 20 = 197,31kN/m2

= = 197,31/2

ANALIZA DRENIRANOG STANJA

TERZAGHI
= 1,3 + 0,4 +

= 25,1

Za = 25 { = 12,7
= 9,7

= 1,3 5 25,1 + 0,4 20 2 9,7 + 20 1 12,7 = 572,35/2

572,35
=
= 228,94/2

2,5

30

BRINCH HANSEN

= + 0,5 +

= 20,71
Za = 25 { = 10,7
= 6,8

25
=
= 21,24

1,2

= 1 + (0,2 + 6 )
=
=
= 1 +

5
= = 2,5
2

2
= 1 + (0,2 + 6 21,24) = 1,20

3 3 1,20
=
= 0,90
2
2

( 1)
(1,20 1)
= 1,20
= 1,18

10,7

0,35
0,35
=1+
= 1,14

0,6
2
0,6
+ 1 + 7 4
1 + 1 + 7 4 21,24
= = 1,14 25
= 1
= 1 = 1 = 1

= 2,5 20,71 1,20 1,14 1 + 0,5 20 2 6,8 0,90 1 1 + 20 1 10,7 1,18 1,14 1
= 481,1/2

= = 481,1/2

31

11.2. ZADATAK 2
Plitki temelj je debljine 1,0 m sa dubinom temeljenja od 1,0 m, dimenzija 2,0 x 2,0 m.
Potrebno je pretpostaviti vrijednosti vanjskih djelujuih sila kako bi prema EC 7 iskoritenost
nosivosti temelja za nedrenirano i drenirano stanje bila 90 100 %. Proraun je napravljen po
sva tri projektna pristupa, a detaljno e prikazan biti projektni pristup 3. Ostali rezultati bit e
prikazani tablicom.
Zadani parametri:
ZADANE
VRIJEDNOSTI:
1m
Dt
5 kPa
ck
50 kPa
cu,k
25
k
25 kN/m3
B
20 kN/m3
'c
2m
B
2m
L

PRETPOSTAVLJENE
VRIJEDNOSTI DJELUJUIH
SILA NA TEMELJ
HG

65 kN

HQ

30 kN

VG

90 kN

VQ

50 kN

ANALIZE NEDRENIRANOG STANJA

SLUAJ 1)

Slika 23. Centrino vertikalno optereen temelj

DA3 kombinacija 1 K1 = A1 + M2 + R3
Zahtjev za temelj 2,0 x 2,0 m: Vd Rd
Gt,k = (2,0m)2 1m 25kN/m3 = 100kN
Vd = G (VG + Gt,k ) + Q VQ = 1,35 (90 + 100) + 1,50 50 = 331,5kN
R d = A [( + 2) cu,d bc sc ic + qd ]

32

Oitano:
cu,k = 50kPa cu,d =

cu,k
M

50

= 1,4 = 35,71kPa

B /L = 1 sc = 1,2
bc = 1,ic = 1
qd = (tlo /M ) h = (20/1) 1 = 20kPa
R d = 4,0 [( + 2) 35,71 1,2 1,0 1,0 + 20] = 961,42kN
Zakljuak: Vd Rd
331,5 961,42 [kN] ZADOVOLJAVA! (iskoritenost 34,48 %)

SLUAJ 2)

Slika 24. Ekscentrino vertikalno optereen temelj

Gt,k = (1,0m)2 1m 25kN/m3 = 25kN

Vd = G (VG + Gt,k ) + Q VQ = 1,35 (90 + 25) + 1,50 50 = 230,25kN
R d = A [( + 2) cu,d bc sc ic + qd ]
Oitano:
= 2 = 2 (2 0,5) = 1
= 2 = 2 (2 0,5) = 1
= = 1 1 = 12
33

cu,k = 50kPa cu,d =

cu,k
M

50

= 1,4 = 35,71kPa

B /L = 1 sc = 1,2
bc = 1,ic = 1
qd = (tlo /M ) h = (20/1) 1 = 20kPa
R d = 1,0 [( + 2) 35,71 1,2 1,0 1,0 + 20] = 240,35kN
Zakljuak: Vd Rd
230,25 240,35 [kN] ZADOVOLJAVA!

(iskoritenost 95,80 %)

SLUAJ 3)

Slika 25. Inklinacije optereenja na temelju

Gt,k = (2,0m)2 1m 25kN/m3 = 100kN

Vd = G (VG + Gt,k ) + Q VQ = 1,35 (90 + 100) + 1,50 50 = 331,5kN
R d = A [( + 2) cu,d bc sc ic + qd ]
Oitano:
cu,k = 50kPa cu,d =

cu,k
M

50

= 1,4 = 35,71kPa

B /L = 1 sc = 1,2
bc = 1
= 0,5 (1 + 1

(65 + 30)
) = 0,5 (1 + 1
) = 0,79
,
4 35,71
34

qd = (tlo /M ) h = (20/1) 1 = 20kPa

R d = 4,0 [( + 2) 35,71 1,2 1,0 0,79 + 20] = 775,79kN
Zakljuak: Vd Rd
331,5 775,79 [kN] ZADOVOLJAVA! (iskoritenost 42,73 %)

ANALIZE DRENIRANOG STANJA

SLUAJ 1)

Slika 23. Centrino vertikalno optereen temelj

Gt,k = (2,0m)2 1m 25kN/m3 = 100kN

Vd = G (VG + Gt,k ) + Q VQ = 1,35 (90 + 100) + 1,50 50 = 331,5kN
1
R d = A [c Nc bc sc ic + q Nq bq sq iq + B N b s i ]
2
Oitano:
c

ck = ck = 5kPa cd = k = 1,25 = 4kPa

M

k = k = 25kPa tand =

tank
tan25
=
d = 20,46
M
1,25

B /L = 1
= 2 (45 +

20,46

) = 2 (45 +
) 20,46 = 6,69
2
2

35

 = ( 1) = (6,69 1)

1
= 15,26
20,46

= 2 ( 1) = 2 (6,69 1) 20,46 = 4,25

qd = (tlo /M ) h = (20/1) 1 = 20kPa
= 1 0,3
= 1 +
=

2,0
= 1 0,3
= 0,7

2,0

2,0
= 1 +
20,46 = 1,35

2,0

(, , 1) (1,35 6,69 1)
=
= 1,41
, 1
6,69 1

bc = 1,0; ic = 1,0
b = 1,0;i = 1,0
bq = 1,0; iq = 1,0
1
R d = 4 [4 15,26 1 1,41 1 + 20 6,69 1 1,35 1 + 20 2 4,25 1 0,7 1]
2
= 1305,08kN
Zakljuak: Vd Rd
331,50 1305,08 [kN] ZADOVOLJAVA!

(iskoritenost 25,40 %)

SLUAJ 2)

Slika 24. Ekscentrino vertikalno optereen temelj

36

Gt,k = (1,0m)2 1m 25kN/m3 = 25kN

Vd = G (VG + Gt,k ) + Q VQ = 1,35 (90 + 25) + 1,50 50 = 230,25kN
1
R d = A [c Nc bc sc ic + q Nq bq sq iq + B N b s i ]
2
Oitano:
= 2 = 2 (2 0,5) = 1
= 2 = 2 (2 0,5) = 1
= = 1 1 = 12
c

ck = ck = 5kPa cd = k = 1,25 = 4kPa

M

k = k = 25kPa tand =

tank
tan25
=
d = 20,46
M
1,25

B /L = 1
= 2 (45 +

20,46

) = 2 (45 +
) 20,46 = 6,69
2
2

= ( 1) = (6,69 1)

1
= 15,26
20,46

= 2 ( 1) = 2 (6,69 1) 20,46 = 4,25

qd = (tlo /M ) h = (
= 1 0,3
= 1 +
=

20
) 1 = 20kPa
1

2,0
= 1 0,3
= 0,7

2,0

2,0
= 1 +
20,46 = 1,35

2,0

(, , 1) (1,35 6,69 1)
=
= 1,41
, 1
6,69 1

bc = 1,0; ic = 1,0
b = 1,0;i = 1,0
bq = 1,0; iq = 1,0
1
R d = 1 [4 15,26 1 1,41 1 + 20 6,69 1 1,35 1 + 20 1 4,25 1 0,7 1]
2
= 296,53kN
37

Zakljuak: Vd Rd
230,25 296,53 [kN] ZADOVOLJAVA!

(iskoritenost 77,65 %)

SLUAJ 3)

Slika 25. Inklinacije optereenja na temelju

Gt,k = (2,0m)2 1m 25kN/m3 = 100kN

Vd = G (VG + Gt,k ) + Q VQ = 1,35 (90 + 100) + 1,50 50 = 331,5kN
1
R d = A [c Nc bc sc ic + q Nq bq sq iq + B N b s i ]
2
Oitano:
c

ck = ck = 5kPa cd = k = 1,25 = 4kPa

M

k = k = 25kPa tand =

tank
tan25
=
d = 20,46
M
1,25

B /L = 1
= 2 (45 +

20,46

) = 2 (45 +
) 20,46 = 6,69
2
2

= ( 1) = (6,69 1)

1
= 15,26
20,46

= 2 ( 1) = 2 (6,69 1) 20,46 = 4,25

qd = (tlo /M ) h = (20/1) 1 = 20kPa
= 1 0,3

2,0
= 1 0,3
= 0,7

2,0

38

 = 1 +
=

2,0
= 1 +
20,46 = 1,35

2,0

(, , 1) (1,35 6,69 1)
=
= 1,41
, 1
6,69 1

bc = 1,0
b = 1,0
bq = 1,0
=

(1 )
1 0,33
= 0,33
= 0,22

15,26 20,46

1,5

65 + 30
= [1 (
)] = [1 (
)] = 0,33
(90 + 50) + 4 4 20,46
+
+1

= [1 (
)]
+

65 + 30
= [1 (
)]
(90 + 50) + 4 4 20,46

(1,5+1)

= 0,16

2
2+
2+

2] = 1,5
= = [
]=[

2
1 +
1+2

1
R d = 4 [4 15,26 1 1,41 0,22 + 20 6,69 1 1,35 0,33 + 20 2 4,25 1 0,7 0,16]
2
= 353,25kN

Zakljuak: Vd Rd
331,50 353,25 [kN] ZADOVOLJAVA!

(iskoritenost 93,84 %)

39

Tablica 6. Proraunske vrijednosti analize nedreniranog i dreniranog stanja za centrino vertikalno optereen temelj

CENTRINO VERTIKALNO OPTEREENJE

NEDRENIRANO STANJE

DRENIRANO STANJE

PP1
K1

PP1
K2

PP2

PP3

PP1
K1

PP1
K2

PP2

PP3

Vd
[kN]

331,5

255

331,5

331,5

331,5

255

331,5

331,5

Rd
[kN]

1313,98

961,42

938,56

961,42

Vd
Rd
[%]

25,23

26,52

35,32

34,48

2323,95 1305,08 1659,96 1305,08

14,26

19,54

19,97

25,40

Tablica 7. Proraunske vrijednosti analize nedreniranog i dreniranog stanja za ekscentrino vertikalno optereen
temelj

EKSCENTRINO VERTIKALNO OPTEREENJE

NEDRENIRANO STANJE

DRENIRANO STANJE

PP1
K1

PP1
K2

PP2

PP3

PP1
K1

PP1
K2

PP2

PP3

Vd
[kN]

230,25

180

230,25

230,35

230,25

180

230,25

230,25

Rd
[kN]

328,50

240,35

234,64

240,35

517,96

296,53

369,97

296,53

Vd Rd
[%]

70,09

74,89

98,13

95,80

44,45

60,70

62,23

77,65

Tablica 8. Proraunske vrijednosti analize nedreniranog i dreniranog stanja za temelj inklinacijski optereen temelj

INKLINACIJSKO OPTEREENJE
NEDRENIRANO STANJE

DRENIRANO STANJE

PP1
K1

PP1
K2

PP2

PP3

PP1
K1

PP1
K2

PP2

PP3

Vd
[kN]

331,5

255

331,5

331,5

331,5

255

331,5

331,5

Rd
[kN]

1144,04

775,79

817,17

775,79

645,01

353,25

460,72

353,25

Vd Rd
[%]

28,98

32,87

40,57

42,73

51,39

72,19

71,95

93,84

40

Na slici 26. vidljivo je da je vrijednost granine nosivosti u nedreniranim uvjetima tla

prilikom prorauna po EC 7 znatno vea od vrijednosti graninih nosivosti za proraune po
Brinch Hansenu i po Terzaghiju (vrijednost po Terzaghijevom proraunu daleko najmanja).
Nedrenirano stanje
Terzaghi

Brinch Hansen

EC - 7

240,35
197,31

110,83

granina nosivost [kN/m2]

Slika 26. Prikaz vrijednosti graninih nosivosti razliitih prorauna za nedrenirano stanje

Kada govorimo o vrijednosti graninih nosivosti u dreniranim uvjetima tla, situacija je

drugaija negoli kod nedreniranih uvjeta tla. Naime, prema slici 27. uoava se da je vrijednost
najvee granine nosivosti dobivena proraunom po Brinch Hansenu. Vrijednost granine
nosivosti tla po Terzaghiju i u ovom sluaju iznosi najmanje od promatranih prorauna .

Drenirano stanje
Terzaghi

Brinch Hansen

EC - 7

481,1
326,27
228,94

granina nosivost [kN/m2]

Slika 27. Prikaz vrijednosti graninih nosivosti razliitih prorauna za drenirano stanje

41

Usporeujui rezultate dobivene prema projektnom pristupu 3 za nedrenirano tlo, najvea

iskoristivost nosivosti temelja pojavljuje se kod ekscentrino vertikalnog optereenja temelja.
Prilikom takvog optereivanja razlike izmeu vrijednosti proraunske otpornosti tla i uinaka
vanjskih djelovanja na temelj su vrlo male. Za razliku od takvog sluaja optereivanja temelja,
centrino vertikalnim optereenjem temelja postiu se vrlo velike razlike izmeu otpornosti u tlu
i djelujuih sila te je ujedno i iskoristivost temelja u takvom sluaju optereivanja mala.
Iskoristivost temelja u sluaju inklinacije optereenja vea je od iskoristivosti centrino
vertikalnog optereenja, a manja od iskoristivosti ekscentrino vertikalnog optereenja.

Sila [kN]

Vrijednosti Vd i Rd za sva 3 sluaja optereenja prema PP3

za nedrenirano stanje
1200
1000
800
600
400
200

Centrino vertikalno
optereenje

Ekscentrino vertikalno
optereenje

Inklinacija optereenja

Vd

331,5

230,25

331,5

Rd

961,42

240,35

775,79

Slika 28. Prikaz vrijednosti optereenja za razliite sluajeve optereenja prema PP3 za nedrenirano stanje

U sluaju prorauna projektnog pristupa 3 za drenirane uvjete u tlu najvea iskoristivost

nosivosti temelja postie se inklinacijom optereenja. Vrijednost iskoristivosti prilikom
ekscentrino vertikalno optereenog temelja neto je manja od iskoristivosti inklinacijom
optereenja, dok iskoristivost centrino optereenog temelja daje znatno manje vrijednosti u
odnosu na gore spomenute naine optereenja.

42

Sila [kN]

Vrijednosti Vd i Rd za sva 3 sluaja optereenja prema PP3

za drenirano stanje
1400

1200
1000
800
600
400
200
0

Centrino vertikalno
optereenje

Ekscentrino vertikalno
optereenje

Inklinacija optereenja

Vd

331,5

230,25

331,5

Rd

1305,08

296,53

353,25

Slika 29. Prikaz vrijednosti optereenja za razliite sluajeve optereenja prema PP3 za drenirano stanje

Promatrajui vrijednosti za sve projektne pristupe prilikom centrino vertikalno

optereenog temelja i ekscentrino vertikalno optereenog temelja vidljivo je da je najvea
iskoristivost u nedreniranim uvjetima tla po projektnom pristupu 2 (sl. 30)., a u dreniranim
uvjetima tla po projektnom pristupu 3 (sl. 31).

Centrino vertikalno optereenje

Sila [kN]

2500
2000
1500
1000
500
0

PP1 - K1

PP1 - K2

PP2

PP3

331,5

255

331,5

331,5

Rd - nedrenirano

1313,98

961,42

938,56

961,42

Rd - drenirano

2323,95

1305,08

1659,96

1305,08

Vd

Slika 30. Prikaz projektnih pristupa po EC 7 za sluaj centrino vertikalnog optereenja temelja u dreniranom i
nedreniranom stanju

43

Ekscentrino vertikalno optereenje

Sila [kN]

600
500
400

300
200
100
0

PP1 - K1

PP1 - K2

PP2

PP3

Vd

230,25

180

230,25

230,25

Rd - nedrenirano

328,50

240,35

234,64

240,35

Rd - drenirano

517,96

296,53

369,97

296,53

Slika 31. Prikaz projektnih pristupa po EC 7 za sluaj ekscentrino vertikalnog optereenja temelja u dreniranom i
nedreniranom stanju

Za sluaj inklinacije optereenja (sl. 31.) najvea iskoritenost nosivosti temelja

proraunata je iz projektnog pristupa 3 i za drenirane i za nedrenirane uvjete u tlu.

Inklinacije optereenja
1400

Sila [kN]

1200
1000
800
600
400
200
0

PP1 - K1

PP1 - K2

PP2

PP3

331,5

255

331,5

331,5

Rd - nedrenirano

1144,04

775,79

817,17

775,79

Rd - drenirano

645,01

353,25

460,72

353,25

Vd

Slika 32. Prikaz projektnih pristupa po EC 7 za sluaj inklinacije optereenja temelja u dreniranom i
nedreniranom stanju

44

12. ZAKLJUAK
U radu je prikazan i objanjen proraun nosivosti i slijeganja tla ispod plitkog temelja, kao i
primjeri prorauna nosivosti. Prilikom prorauna koriteni su razliiti proraunski modeli
(Terzaghi, Brinch Hansen, EC 7) za razliite sluajeve optereenja (samo vertikalno centrino,
vertikalno ekscentrino, inklinacijama optereenja).
Nakon prorauna nainjene su usporedbe dobivenih rezultata za razliite modele te je
analiziran utjecaj parametara o kojima ovisi nosivost tla. Proraun nosivosti prema EC 7
posebno je obraen za sve projektne pristupe. Nakon provedenih prorauna zakljuuje se da
podzemna voda ima velik utjecaj na nosivost samog tla, to je via nosivost tla je manja. Osim
toga, ekscentrino optereenje i inklinacija uvelike smanjuju nosivost temelja. Rezultati
prorauna razlikuju se po razliitim modelima prorauna (Terzaghi, Brinch Hansen, EC 7),
tako to proraun po Terzaghijevom modelu daje najmanju nosivost, a proraun po EC 7 daje
najveu nosivost temelja.
Proraun prema EC 7 pokazuje da je najmanja nosivost za projektni pristup 3, koja ji je
ujedno i vaei hrvatski propis. Svi prorauni napravljeni su za uobiajene uvjete u tlu, dok se za
posebne sluajeve (temeljenje na uslojenom tlu, temeljenje na kosinama i slino) koriste sloeniji
prorauni, bazirani na proraunima prikazanim u radu, ali i dodatne provjere (npr. provjera na
klizanje).

45

13. LITERATURA
[1] Predrag Kvasnika, Dubravko Domitrovi, Mehanika tla , Sveuilite u Zagrebu,
Rudarsko geoloko naftni fakultet, 2007.
[2] Mensur Mulabdi, Geotehniko inenjerstvo, Graevinski fakultet Osijek, 2013.
[3] Antun Szavits Nossan, Temeljenje, Graevinski fakultet Zagreb, 2012.
[4] Tanja Roje Bonacci, Mehanika tla, Fakultet graevinarstva, arhitekture i geodezije, Split,
2003.
[5] Ervin Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje graevina, Sveuilite u Zagrebu, 1979.
[6] Leo Matei, Geotehniko inenjerstvo, Graevinski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2006.
[7] Mustafa Selimovi, Mehanika i temeljenje, Univerzitet Demal Bijedi Mostar,
Graevinski fakultet Mostar, Mostar, 2000.
[8] Milan Maksimovi, Mehanika tla, AGM knjiga, Beograd, 2008.

46

14.1. POPIS SLIKA I TABLICA

Slika 1. Geotehniki trokut (Burland, 1987) [1]
Slika 2. Osnovni pojmovi za plitki temelj [2]
Slika 3. Tipovi plitkih temelja [3]
Slika 4. Raspodjela dodirnih pritisaka za idealno savitljivi temelj [4]
Slika 5. Raspodjela dodirnih pritisaka za idealno kruti temelj: (a) kruti temelj i njegova
deformacija, (b) oblik reakcije podloge ovisan o vrsti tla [4]
Slika 6. Model plastinog sloma ispod plitkog temelja [1]
Slika 7. Shema zona plastinog sloma ispod temeljne trake: (a) na povrini terena, (b) u dubini
D, (c) opi slom ispod temelja, (d) lokalni slom ispod temelja [5]
Slika 8. Faktori nosivosti Brinch Hansena [5]
Slika 9. Ekscentrino optereen plitki temelj s ekvivalentnom temeljnom plohom povrine A',
mjerodavnom za proraun nosivosti temeljnog tla, i dubinom temeljenja d [3]
Slika 10. Karakteristini poloaji razine podzemne vode [1]
Slika 11. irenje dodatnih naprezanja u tlu [6]
Slika 12. Primjer raspodjele naprezanja u tlu u simetrali ispod jednoliko optereene plohe
rezervoara s krunim temeljom iz programa GEOSLOPE [kN/m2] [2]
Slika 13. Opa raspodjela geostatskih i dodatnih naprezanja po dubini [2]
Slika 14. Koncentrirana sila Q na povrini izotropnog elastinog poluprostora s elementom tla na
kojemu se, zbog sile, javljaju dodatna naprezanja [2]
Slika 15. Dijagram za odreivanje utjecajnih faktora za dodatna naprezanja po Newmarku [7]
Slika 16. Princip superpozicije za rjeenje po Steinbrenneru [2]
Slika 17. Koeficijenti za dodatna naprezanja ispod kuta jednoliko optereene pravokutne plohe
za rjeenje po Steinbrenneru [2]
Slika 18. Dijagrami veze NSPT modula stiljivosti za raun slijeganja u nehokerentnim tlima
Slika 19. Temelji na uslojenom tlu: (a) temeljenje na sloju nekoherentnog tla ispod kojeg je
koherentno tlo prema Tchengu, (b) granina nosivost dvoslojnog tla prema Myslivecu
Slika 20. Konture jednakih vertikalnih naprezanja za trakasti (a) i kvadratni temelj (b) te dubine
istraivanja svojstava tla prema EC7 za trakasti temelj i plou (c)

47

Slika 21. Meyerhofovi faktori nosivosti za temelje na kosini: (a) skica granine nosivosti, (b)
dijagrami za koherentno tlo = 0, (c) dijagrami za nekoherentno tlo
Slika 22. Shema granine nosivosti tla za temelj uz kosinu
Slika 23. Centrino vertikalno optereen temelj
Slika 24. Ekscentrino vertikalno optereen temelj
Slika 25. Inklinacije optereenja na temelju
Slika 26. Prikaz vrijednosti graninih nosivosti razliitih prorauna za nedrenirano stanje
Slika 27. Prikaz vrijednosti graninih nosivosti razliitih prorauna za drenirano stanje
Slika 28. Prikaz vrijednosti optereenja za razliite sluajeve optereenja prema PP3 za
nedrenirano stanje
Slika 29. Prikaz vrijednosti optereenja za razliite sluajeve optereenja prema PP3 za
drenirano stanje
Slika 30. Prikaz projektnih pristupa po EC 7 za sluaj centrino vertikalnog optereenja
temelja u dreniranom i nedreniranom stanju
Slika 31. Prikaz projektnih pristupa po EC 7 za sluaj ekscentrino vertikalnog optereenja
temelja u dreniranom i nedreniranom stanju
Slika 32. Prikaz projektnih pristupa po EC 7 za sluaj inklinacije optereenja temelja u
dreniranom i nedreniranom stanju

Tablica 1. Faktori nosivosti za opi slom tla N c, N i Nq, za lokalni slom N'c, N' i N'q te
koeficijenti pasivnog otpora Kp i K'p [5]
Tablica 2. Faktor nosivosti Nc po Skemptonu (1951) [5]
Tablica 3. Faktori nosivosti po Brinch Hansenu [5]
Tablica 4. Orijentacijske vrijednosti za slijeganje [2]
Tablica 5. Faktor nosivosti Ncm po Meyerhofu
Tablica 6. Proraunske vrijednosti analize nedreniranog i dreniranog stanja za centrino
vertikalno optereen temelj
Tablica 7. Proraunske vrijednosti analize nedreniranog i dreniranog stanja za ekscentrino
vertikalno optereen temelj
Tablica 8. Proraunske vrijednosti analize nedreniranog i dreniranog stanja za temelj
inklinacijski optereen temelj
48