Filozofski fakultet

Sveuilita u Zagrebu
Odsjek za fonetiku
Kolegij: Lingvistika govora

Nivoi lingvostilistike analize i njihove osnovne jedinice

Prikaz poglavlja iz knjige Marine Katni-Bakari: Lingvistika stilistika

Zagreb, 10. lipnja 2013.

Studentica: Anela Nikoli

Lingvostilistika
Lingvostilistika je lingvistika disciplina koja identificira, opisuje i vrednuje intenzifikaciju
izrazni osobina teksta na planu fonetike, morfologije i tvorbe rijei, sintakse, semantike,
leksika, grafije i diskursa. Osnovna jedinica lingvostilistike je stilem te se on smatra
najmanjom jedinicom koja moe prenositi stilistiku obavijest. Stilemi su poput znakova koji
unutranju strukturu knjievnog djela istiu, pojaavaju te ju ine vidljivom.
. Ta funkcionalna veza stilema s unutranjim svijetom knjievnog djela daje stilemima
mogunost da kod itatelja pojaaju estetski doivljaj.
Kako postoje jezini nivoi, moemo govoriti i o nivoima lingvostilistike analize te njihovim
karakteristinim stilemima. Pa tako imamo fonostilistiku sa fonostilemom, grafostilistiku sa
grafostilemom, leksikostilistiku sa leksikostilemom, sintaksostilistiku sa sintaksostilemom,
semantostilistiku sa semantostilemom, morfostilistiku sa morfostilemom te konano
morfonostilistiku sa morfonostilemom.
Leksikostilistika
Leksikostilistika osim to ima vrlo iroko podruje djelovanja, ona je usko povezana sa
leksikologijom, semantikom i leksikografijom. Jedna od zadaa ove grane stilistike je
prouavanje ''leksema jednog jezika s obzirom na njihovu emocionalno-ekspresivnu,
funkcionalno-stilsku i registarsku karakterizaciju. '' Radi tih istraivanja u rjenicima se
ispravljaju i nadopunjavaju leksikografske oznake te oni postaju ''stilistiki informativniji''.
Takoer, bitno je napomenuti vanost razlikovanja pojmova denotacije i konotacije.
Denotacija podrazumijeva osnovno, prvo znaenje rijei (majka=enski roditelj) koje
prihvaaju svi govornici nekog jezika. Konotacija, meutim, oznaava implicitno znaenje
neke rijei, ukupnost svih asocijacija na istu (majka=ljubav, uzor..)
U leksiku sa konotacijom jo spada:
a) emocionalno-ekspresivna leksika
b) leksika sa odreenom funkcionalno-stilskom markiranou
c) profesionalizmi
d) neologizmi i arhaizmi
e) argonizmi, argotizmi
f) dijalektalizmi, egzotizmi, itd.
Leksikografi pronalaze kriterije po kojima e oznaiti leksiku sa konotacijama zbog toga to
je velika neujednaenost u postojeim rjenicima izmeu oznaka poput vulgarizam,
preneseno, hipokoriteno itd. Stilistiari, pak, trae opozicije neutralne i markirane leksike,

kako oni funkcioniraju u jeziku i govoru, pojedinim tipovima teksta, tekstovima odreenih
autora i slino.
argon
argon bismo mogli opisati kao govor s elementima knjievnog jezika, koji omoguava
adekvatnije sporazumijevanje unutar razliitih socijalnih grupa, razliitih uzrasta i profesija.
Tako recimo imamo klasinu podjelu na argon mladih, argon studenata koji se esto mogu
diferencirati po studiju odnosno podruju koje studiraju; postoji i argon doktora, advokata te
raznih profesija (ali esto tu dolazi do mijeanja profesionalizama sa argonizima i obrnuto).
Bitna stavka argona jest njegova prostorna i vremenska ogranienost te oni prije ili kasnije
preu u neutralnu leksiku, a upotreba takvih, zastarjelih izraza u argonskoj grupi je jednako
neprimjerena kao upotreba kolokvijalizama u znanstvenom stilu.
argonizmi su najee domaeg ili stranog podrijetla. U hrvatskom tako primjerice imamo
zaista veliku koliinu argonizama stranog podrijetla: iketina=piletina, cvikerajbe=debele
dioptrijske naoale, aikovanje (turc.)=ljubovanje/ljubavna veza, bed=depresija
Dok odreene skupine koriste argonizme domaeg podrijetla: Biserka=naziv za osobu koja
se u odreenoj situaciji nije ponaala inteligentno, biti napet=biti komu intrigantan, seksualno
privlaan, lega=skreenica od kolega
Postoji jo i argo-tajni jezik marginalnih drutvenih skupina (narkomani,kriminalci i sl.) te
njemu svojstveni argotizmi. Oni imaju isti nain tvorbe kao i argnizmi pa se esto ne radi
razlika izmeu te dvije vrste. Tajni su jezici upravo vezani za ''podzemlje'' i za neki oblik
nezakonitih radnji. No oni mogu biti i tajni jezici meu djecom, ifrirano pisanje uz pomo
brojeva ili drugih simbola. I u takvim sluajevima uporaba tajnog jezika oznaava socijalnu
pripadnost.
Jedan zanimljivi oblik argona je tzv. atro ili atrovaki govor. Kod njega je specifina
permutacija slova, odnosno njihovo prebacivanje i zamjene slogova da bi dolo do ostvarenja
novog izraza: vugla=glavu, aki dapa=pada kia, ido loma= doi malo, butru= trebu (zgodnu
djevojku)-izvrstan primjer atra od argona.
Osnovna funkcija argona je ona sociolingvistika, odnosno identificiranje sa grupom i
socijalna pripadnost. Takoer u mladih se esto javlja bunt, inat i elja za odstupanjem od
normi, od knjievnog jezika te uobiajenih izraza stoga esto imaju potrebu poeti koristiti
domiljate novotvorenice koje su samo dokaz jezine matovitosti i duhovitosti. Ipak argon
moe biti negativan utjecaj na ivui jezik, ukoliko osoba koja ga koristi nije kompetentna
prebacivati se iz koda u kod te onda u knjievnom jeziku koristi i namee argonizme.

Vulgarizmi i psovke
U lingvistici nema mnogo istraivanja koja opisuju ovo podruje govora zbog toga to se
sama uporaba takvih izraza smatra drutveno neprihvatljivim, nekulturnim i nepotrebnim.
Ipak svaki aspekt i jezini varijetet u ivu jeziku trebali bi biti predmet prouavanja. ''Psovke
i vulgarizmi pripadaju sferi emocionalnog i ekspresivnog govora, a izrazito su negativno
markirane. Osim razgovornog stila, one se javljaju u knjievno-umjetnikim tekstovima u
svrhu stilizacije i govorne karakterizcije likova.'' Takoer esto ih moemo primijetiti u
''utoj'' tampi, na radiju u emisijama koje takvo izraavanje doputaju te na istim takvim
televizijskim emisijama. David Crystal navodi da su psovke najee kratke od jedne do dvoje
rijei, iako kod vjetih psovaa one mogu biti duge sekvence koje koriste za izvor rijei iz
semantikog polja seksa, vjere i ekskrecije. Prema D. kiljanu (1989:116) psovke su u nekim
aspektima komunikacije efektnije u izraavanju preciznog imenovanja predmeta i pojava, na
drugoj razini opscenosti postaju izvorom slikovitih metafora i ostalih figura, no najee one
postaju puke potapalice te mogu oznaavati doslovno bilo to i to postaje njihova osnovna
funkcija u svakodnevnom govoru.
Osnovna bi funkcija psovki vrlo vjerojatno, ako pitate psovake, bila filter za ljutnju, bijes i
agresiju- odnosno ispoljavanja negativnih emocija. esto one su reakcija na neto
neoekivano, ok, strah, paniku ak i sreu i veselje.
Eufemizmi i tabu-rijei
''Eufemizmi su na neki nain u sistemu leksike suprotstavljeni vulgarizmima.'' To je stilska
figura kojom se neki izraz, koji je suvie delikatan za odreenu situaciju (smrt, pijanstvo,
seks, bolest, neke tjelesne funkcije), zamjenjuje nekim blaim izrazom zbog bontona,
drutvenih, religioznih i drugih razloga.
Postoje i tzv. tabu-rijei. Rije tabu preuzeta je iz tonganskog jezika, gdje znai ''sveto'' ili
''nedodirljivo''. (Crystal 1994:8) Verbalni tabui su prisutni u svim kulturama. Neoekivano, ali
i u visokorazvijenoj kulturi Zapada ''postoji itav niz tabua koji nisu samo u funkciji
izbjegavanja ''nepristojnih'' rijei vezanih za seks ili tjelesne funkcije izluivanja i slino, nego
su odraz davnog straha da e se pomenom tabu-rijei dozvati nepoeljna pojava (smrt,
ivotinja koja je predmet straha i slino). Tabu-rijei su najee one rijei koje koristimo da
bismo doslovno izbjegli koritenje pravog izraza. Recimo, esto ljudi ''okoliaju'' kada je u
pitanju tumor ili rak te koriste izraze poput ''ono najgore''. Malo je veseo. (pijan je)
Uvijek obilazi istinu. (lae)

Dobria Cesari, Balada iz predgraa

A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga vie...
''Za stilistiku eufemizmi i tabu-rijei posebno su znaajni zato to prelazi sa jednih na druge
oznaavaju prikljuivanje sa jednog stila na drugi, iz sfere neformalnog u sferu formalnog
registra. Stilistiar moe okarakterizirati govor lika ili individualni stil nekog autora u
zavisnosti od toga da li se upotrebljavaju vulgarizmi i tabu-rijei ili pak eufemizmi.''
Druge skupine:
Morfostilistika-prouava funkcionalno-stilsku markiranost morfolokih kategorija i
ekspresivne vrijednosti tih kategorija. Moe govoriti i o zastupljenosti vrsta rijei u pojedinim
stilovima.
Fonostilistika-prouava glasovni simbolizam i poetsku funkciju glasova te prozodiju
Grafostilistika-promatra sve one postupke i sredstva koji mogu postati stilogeni na grafikom
nivou.

Literatura:
Marina Katni-Bakari, Lingvistika stilistika
argonaut-internetska baza argona u hrvatskome jeziku http://www.zargonaut.com/