Professional Documents
Culture Documents
Govorite Li Elektronski
Govorite Li Elektronski
Govorite li elektronski?
Rezime:
Posle muzike i filmova, na red za prelazak u elektronski oblik dola je i knjiga. Do nedavno
neprikosnovena, papirna knjiga je postala komplement elektronskoj. Tema je veoma aktuelna, ak
povrna pretraga interneta donee mnotvo tekstova koji sumiraju prednosti i nedostatke papirne i
elektronske knjige, zajednike osobine i ono to ih razlikuje.
Svaki od dva medijuma zadovoljava donekle drugaije potrebe: digitalno je brzina, odtampano pouzdanost. Ponekad se koristi i kao statino skladite za elektronske sadraje pa je tampa sve vie
omiljeni medijum za uvanje najdragocenijeg s veba.
Svedoci smo velikog preobraaja ija sutina ak i nije novi medijum, nego koncept koji je u njega
ugraen: papirna knjiga je linearna, elektronska nelinearna, hipertekstualna. Uprkos dubinskoj,
drutvenoj promeni koju je donela digitalizacija i umreavanje, oni koji su najvie zainteresovani za
knjige autori, izdavai, itaoci, bibliotekari i knjiari uglavnom ne uspevaju da se otrgnu od
papirne paragidme koja zastareva, postaje sve nemonija i sve manje primenjiva na svet
elektronskih publikacija.
Kljune rei: tampana knjiga, elektronska knjiga, izdavai, biblioteke, autorska prava u
izdavatvu, elektronski obavezni primerak
televizija, WWW, svi su oni uticali na tampani medijum, ali nisu doveli u pitanje njegovo
postojanje. Osamdesete godine prolog veka donele su mantru o bezpapirnoj kancelariji (iako ni
jedna, do sad, nije postala sasvim takva). Izdavai novina i magazina se ve desetak godina dovijaju
kako da preive sa kopneim tiraima i sloenim kalkulacijama za naplaivanje sadraja
elektronskih izdanja. Za sada je dobro jo jedino velikim izdavaima i velikim agregatorima, ali se i
njihova stolica ljulja: naime, u toku su Ratovi oko autorskih prva.
Trojica od "Petorice velikih" (HarperCollins, Simon&Schuster i Hachette) pristali su na vansudsku
nagodbu u procesu SAD protiv kompanije Apple i Petorice koji su optueni za tajno dogovaranje
cena knjiga, u pokuaju da srue prevlast internet knjiare Amazon na tritu e-knjiga, a sve na
raun kupaca. Zanimljivost ovog procesa je to zaverenike nije tuio Amazon, ve drava, a
naknada e ii vlasnicima Kindle itaa e-knjiga1.
Amazon je dobio svoj deo kritike 2009. u skandalu s brisanjem sadraja kupljenih e-knjiga s Kindle
ureaja (takoe kupljenih) svojih muterija. Naime, u radnju su nepanjom dospele knjige za koje
izdava, The Mobile Reference, nije imao autorska prava. Houghton Mifflin Harcourt, pravi vlasnik,
traio je zabranu dalje prodaje i zaplenu e-primeraka, a Amazon, preko mree kroz koju inae
obavlja transakcije prodaje i preuzimanja, to je posluno sproveo. Posle se svima izvinio ak i
momku koji je danima pisao za kolu referat o (spornoj) knjizi, a koji je zajedno s njom nestao,
izvrio podeavanja softvera i rekao da to vie nee raditi, osim ako dobije sudski nalog. Ipak,
ostalo je pitanje, jedno od mnogih kad je re o e-knjigama, da li je vlasnitvo nad njima, vlasnitvo
kao svako drugo. Praksa izdavaa: uskraivanje, odlaganje, davanje pristupa na kaiicu, sve vie
ukazuje da je odgovor odrian, iako konano reenje, kao i neka druga, zavisi od ishoda sukoba oko
autorskih i srodnih prava. Izbrisana knjiga bila je Orvelova "1984."
Elsevier je, opet, brzopleto istupio s podrkom amerikom Zakonu o istraivakim radovima. Posle
masovnog i ogorenog negodovanja meunarodne akademske zajednice, masovnog potpisivanja
peticije poetkom 2012, otvorenog pisma uprave Univerziteta Harvard u ime njegove biblioteke (u
vezi s nepodnoljivo visokim trokovima pretplate na e-asopise i praksom licencne prodaje paketa
naslova u kojima su pomeani oni koje biblioteke ele i koje ne ele), Elsevier je povukao podrku,
ali je nepovratno sebi pribavio stigmu, kao olienje osionog, pohlepnog i monopolistikog
akademskog izdavatva. Pored toga, inicijative otvorenog pristupa, kao to je SPARC2 i druge, sve
vie jaaju i omasovljuju se.
pretraga interneta donee mnotvo tekstova koji sumiraju prednosti i nedostatke papirne i
elektronske knjige, zajednike osobine i ono to ih razlikuje.
Svaki od dva medijuma zadovoljava donekle drugaije potrebe: digitalno je brzina, odtampano
pouzdanost. Ponekad se koristi i kao statino skladite za elektronske sadraje, pa je stampa sve
vie omiljeni medijum za uvanje najdragocenijeg s veba: urednik tampanog izdanja je ljudski
filter koji odluuje ta e se sauvati na postojanom medijumu, a ta ostaviti da pluta kao poruka u
boci po internetskom okeanu3. To je (oekivani) antiklimaks posle klimaksa: veb 2.0 je doneo dotad
nevienu poplavu samopublikovanja, a oni koji su o tome ozbiljno razmiljali, ozbiljno su napisali i
ovo: "Gutenbergova revolucija je zavrena... Idemo iz sveta "proberi, pa objavi' u svet 'objavi, pa
proberi'"4. Taj libertarijanski optimizam se pokazao preteranim: izgleda da je probiranje
nezaobilazno: na mostu ili na upriji.
Tema je i zbunjujua: dok je Encyclopedia Britannica 2012, posle 244 godine izlaenja, obustavila
papirno izdanje, Wikipedia je gotovo istovremeno uvela novu moguost: kreiranje tradicionalnih
"tampanih stranica" od svojih odrednica.
Vilijam Gibson, pisac naune fantastike, na paradoksalan nain je progovorio o odnosu izmeu
papira i piksela i odnosu itaoca i teksta. Godine 1992. napisao je elektronsku poemu "Agripa".
Delo se prodavalo kao komplet: disketa i knjiga, upakovani u ukraenu kutiju. Bilo je to skupo
izdanje u ogranienom tirau. Softver je bio podeen tako da se stranice okreu klikom mia. Posle
klika, sadraj proitane stranice automatski se ifrovao i postajao zauvek nedostupan jer to i nije bio
tekst, ve raunarski program. Papir je, s druge strane, bio tretiran hemikalijama osetljivim na
svetlost i vazduh: tekst na otvorenim stranicama je postepeno bledeo. Jednom proitana knjiga
takoe je zauvek nestajala.
Ludovico, Alessandro. 2012. Post-Digital Print: The Mutation of Publishing since 1894. Eindhoven, Onomatopee 77,
p. 30
4
Schillinger, Liesl. 2009. Gutenberg Is Dead; Long Live Gutenberg. Arts Beat.
http://artsbeat.blogs.nytimes.com/2009/03/12/gutenberg-is-dead-long-live-gutenberg/?hp [poseeno 29. 10. 2012.]
preobraaj ija sutina nije novi medijum, nego koncept koji je u njega ugraen: papirna knjiga je
linearna, elektronska nelinearna, hipertekstualna. To, naravno, utie na sve zainteresovane aktere:
autore, itaoce, izdavae, knjiare, bibliotekare.
U svojoj kratkoj prii "Peana knjiga" iz 1975. Borhes je zamislio takvu knjigu, knjigu naruenog
integriteta, tekst od ije se zbunjujue nelinearnosti vrti u glavi.
"potroakom modelu". To znai da prvo kupe vei broj ureaja, a zatim i knjige, koje su vezane za
svaki pojedinani ita. tavie, dok je izdata papirna knjiga jedna knjiga, izdat Kindle sa 100
naslova je 100 knjiga koje nisu dostupne drugim korisnicima biblioteke. Izdava HarperCollins
bibliotekama "prodaje" 26 itanja jedne knjige. Posle toga, ona mora ponovo da "kupi", ako eli da
ima taj naslov u svom fondu. Mnogi izdavai odreuju period kanjenja od tri do est meseci, za
dostupnost e-verzija objavljenih papirnih izdanja. Javne biblioteke, koje u velikoj meri svoju
popularnost duguju tome to se u njima mogu nai aktuelni naslovi, s ovim ne mogu da se sloe.
Tenzije koje su dugo rasle, injenice obelodanjene istraivanjima5, neuspelo dogovaranje i
usaglaavanje pozicija izdavaa i biblioteka u SAD, sve je to dovelo do razmene otvorenih pisama
izmeu novoizabrane predsednice Amerikog udruenja biblioteka (ALA) Morin Salivan6 i
potpredsednika Amerikog udruenja izdavaa (APA), Endru Sporkina7. Povod je nedavno
odbijanje izdavaa Simon&Shuster, Penguin i Macmillan da prodaju e-knjige bibliotekama.
Predsednica je upotrebila teku artiljeriju, optuujui izdavae da udaraju u same temelje amerikog
drutva, u trinu privredu i privatnu svojinu: "Retko se dogaa da u slobodnotrinoj privredi
muteriji bude uskraena mo da kupi proizvod neke firme s obrazloenjem da njen novac tu ne
vredi." Oni, takoe, uskrauju amerikom narodu, bar onom njegovom delu koji broji 169 miliona
korisnika biblioteka, pravo na e-knjige, informacije, znanje i sve ostalo to pripada tom idejnopolitikom kompletu. Potpredsednik APA uopteno i uvreeno otpisuje da izdavai nisu zasluili
takav ton i nada se da e suprotstavljene strane postii dogovor.
O raznim modelima kupovine se moe rei jo mnogo ta, ali se ne moe rei da su e-knjige uvek i
na svakom mestu dostupne.
Britanska umetnica Fiona Baner poigrala se prostorom knjige i dostupnou njenog sadraja kad je
nainila Book 1 of 1. Re je o knjizi od jedne stranice, tampanoj u jednom primerku, koja je
registrovana pod sopstvenim nazivom i ima ISBN. Ona zadovoljava sve formalne zahteve da bi bila
knjiga. Meu tim zahtevima nije i postojanje sadraja.
U okviru projekta Internet arhiva, slobodno dostupne kolekcije elektronskih knjiga, svaka skenirana
i katalogizovana knjiga se potom odlae u namenski kontejner za trajno uvanje. Internet arhiv je
zapoet kao privatno finansirani projekat, a od 2007. ima status biblioteke koja se finansira iz javnih
sredstava drave Kalifornije. Trenutno ima oko 1,5 milion jedinica.
U Srbiji je krajem 2011. prvi put donet Zakon o obaveznom primerku u kome se predvia
postojanje elektronskog obaveznog primerka koji se, kao i onaj opipljivi, tretira kao kulturno dobro.
Narodna biblioteka Srbije i Biblioteka Matice srpske na svojim serverima pohranjuju e-primerke
8
9
http://www.elektronski.obavezni.nb.rs/
http://kiberkomunist.posterous.com/-propagandne-masine [poseeno 29. 10. 2012.]