Professional Documents
Culture Documents
Ogledi 06
Ogledi 06
Br. 6
Jovan Byford
Jovan Byford
Br. 6
Jovan Byford
POTISKIVANJE I PORICANJE ANTISEMITIZMA:
seanje na vladiku Nikolaja Velimirovia
u savremenoj srpskoj pravoslavnoj kulturi
Jovan Byford
UREIVAKI KOLEGIJUM:
Latinka Perovi
Sonja Biserko
Seka Stanojlovi
POTISKIVANJE I PORICANJE
ANTISEMITIZMA
PREVOD:
Mira Orlovi
Ljiljana Nikoli
PRELOM: Neboja Tasi
ISBN - 86-7208-117-X
Ova edicija objavljena je zahvaljujui finansijskoj pomoi
Evropske unije. Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji snosi
iskljuivu odgovornost za njen sadraj za koji se ni pod kojim
okolnostima ne moe smatrati da odraava stav Evropske unije.
***
This document has been produced with the financial assistance of
the European Union. The contents of this document are the sole
responsibility of the Helsinki Committee for Human Rights in
Serbia and can under no circumstances be regarded as reflecting
the position of the European Union.
Jovan Byford
Sadraj:
Zahvalnost .....................................................................................................
GLAVA 1
Uvod .............................................................................................................
Materijali korieni za ovu studiju ...........................................................
9
18
GLAVA 2
Sporna biografija Nikolaja Velimirovia i promenljiva slika o njemu
u srpskoj javnosti 1945-2003. godine ........................................................
Ocrnjivanje i marginalizacija: Velimiroviev status u posleratnoj
Jugoslaviji ....................................................................................................
Apoteoza i sveopte divljenje: Velimiroviev status danas ..................
25
37
42
GLAVA 3
Kolektivno pamenje i kolektivno zaboravljanje: Seanje na vladiku
Nikolaja Velimirovia i potiskivanje kontroverzi ...................................
Diskurzivna dinamika drutvenog zaboravljanja: Potiskivanje kao
zamena .........................................................................................................
Velimirovi u logoru Dahau: 'Muenitvo' kao supstitutivni mit .......
'Mit o muenitvu' u kontekstu: Pria o Velimirovievom stradanju i
uspon srpskog nacionalizma ...................................................................
Pamenje radi zaboravljanja: Mit o muenitvu i potiskivanje ............
Dinamika svakodnevnog zaboravljanja: Kontinuitet i rutina
potiskivanja .................................................................................................
47
57
60
71
76
85
GLAVA 4
Od potiskivanja do poricanja: Odgovor Srpske pravoslavne crkve
na optube za antisemitizam ....................................................................
Diskurs, moralna odgovornost i negiranje predrasude ........................
'Srbi nikada nisu mrzeli Jevreje': Kategoriko poricanje
antisemitizma ..............................................................................................
'Papagaji', 'ljudi kratke pameti', 'mumije pameti': Poricanje i
ofanzivna retorika ......................................................................................
91
96
99
105
Jovan Byford
Poreenje Srba i Hrvata i retorika 'nadmetanja u muenitvu':
Komparativno poricanje antisemitizma ..................................................
Nacionalna samoglorifikacija u istorijskom kontekstu .........................
Poricanje antisemitizma i distanciranje od 'ekstremizma' ....................
'Mi nismo antisemiti, ali...': Poricanje i retorika ograivanja ................
111
116
118
121
Zahvalnost
GLAVA 5
'On je samo citirao Bibliju': Poricanje Velimirovievog antisemitizma
Uzdizanje iznad kritike: Odbijanje rasprave kao oblik poricanja ........
'Komarii' i moni 'orao': Ko ima pravo da pamti Nikolaja
Velimirovia ................................................................................................
Pismo jedne 'Jevrejke': Vladika Nikolaj kao spasilac Jevreja ................
Dve vrste antisemitizma: Retorika interpretativnog negiranja ............
Ponavljanje rei boije: Autoritet jevanelja i reifikacija
antisemitskog diskursa ..............................................................................
'Onda smo svi mi antisemiti': 'Antijudaizam' i pravoslavni
hrianski identitet .....................................................................................
Sporne granice izmeu antijudaizma i antisemitizma ..........................
Bogoubistvo kao opravdanje za stradanje Jevreja: Holokaust kao
boija kazna .................................................................................................
127
130
134
139
148
154
165
169
180
GLAVA 6
Antisemitizam kao proroanstvo: Drutvena konstrukcija
Velimirovieve svetosti .............................................................................
Prva etapa za kanonizaciju: Stvaranje verskog 'kulta' ...........................
Kanonizacija u pravoslavnoj crkvi i potreba za boanskom
potvrdom svetosti ......................................................................................
Pronalaenje 'odgovarajueg' uda: Netrulenost motiju i
udotvorne ikone ........................................................................................
Vladika koji se 'naao licem u lice sa ivim Bogom': Velimirovi i
udo bogojavljenja ......................................................................................
Velimirovi kao 'prorok': Konstruisanje 'srpskog Jeremije' ..................
189
191
196
Jovan Bajford,
Notingem, Velika Britanija
decembar, 2005.
201
204
210
GLAVA 7
Zakljuak ......................................................................................................
Reference ........................................................................................................
217
225
Jovan Byford
Jovan Byford
Glava 1
Uvod
Poslednjih godina je meu istoriarima, sociolozima, politikolozima i psiholozima poraslo interesovanje za temu 'kolektivnog seanja'
(Misztal, 2003; Kansteiner, 2002; Olick, 1999; Wertsch, 2002; IrwinZarecka, 1994; Maier, 1997; Middleton i Edwards, 1992). Uprkos tome to
su tano znaenje i obuhvatnost termina kao to su kolektivno seanje,
drutveno seanje, drutveno pamenje, nacionalno i javno pamenje
itd. i dalje predmet rasprave (Wood, 1999), ini se da se strunjaci slau
bar u jednom: kolektivne, esto sporne, predstave o prolosti koje povlae
granice izmeu drutvenih grupa, i predstavljaju sastavni deo drutvenog
identiteta, zasluuju detaljno nauno prouavanje.
Mnotvo radikalnih promena u prikazivanju prolosti koje su
pratile, a ne retko i same bile deo postkomunistike tranzicije u Istonoj
Evropi, doprinele su da se u poslednjih dvadesetak godina obnovi
interesovanje za kolektivno seanje (Todorova, 2004; Muller, 2002;
Wertch, 2002, Jedlicki, 1999). Pad komunizma u regionu propraen je
opsenim preispitivanjem istorije u nameri da se opovrgnu komunistika
tumaenja prolosti koja su dominirala nacionalnim istoriografijama i
8
Jovan Byford
10
11
Jovan Byford
12
13
Jovan Byford
14
15
Jovan Byford
16
17
Jovan Byford
tampani materijali
Podaci o intervjuima
Iako se studija uglavnom bavi prouavanjem novinskih tekstova i
medijskih izvetaja, ta analiza je dopunjena snimljenim razgovorima sa 13
javnih linosti iz razliitih politikih i profesionalnih krugova, koje su u
poslednjih 20 godina uestvovale u popularizaciji lika i dela Nikolaja
Velimirovia. U julu i avgustu 2003. godine autor je obavio razgovore s
predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, intelektualcima i piscima kao i
sa aktivistima desno orijentisanih hrianskih politikih organizacija.
Intervjui su imali za cilj da ispitaju na koji nain ljudi privreni Nikolaju
Velimiroviu, u kontekstu govornog dijaloga, savlauju problem
kontroverzi vezanih za njegovo delo. Ovi intervjui su omoguili autoru da
mnogim protagonistima Velimirovieve rehabilitacije, koji su se tokom
godina oglaavali u medijima, postavi pitanja o specifinim temama koje
su predmet ove studije. Intervjui su snimani i naknadno profesionalno
transkribovani.
Slede detalji o intervjuima i linostima intervjuisanim za potrebe
ove studije:
19
Jovan Byford
21
Jovan Byford
23
Jovan Byford
Glava 2
Sporna biografija Nikolaja Velimirovia
i promenljiva slika o njemu u srpskoj javnosti
19452003. godine
25
Jovan Byford
26
27
Jovan Byford
29
Jovan Byford
Drugi sporni aspekt Velimirovieve biografije, koji njegovi kritiari ne proputaju da istaknu, odnosi se na injenicu da ga je 1935. godine
31
Jovan Byford
32
33
Jovan Byford
34
35
Jovan Byford
Ocrnjivanje i marginalizacija:
Velimiroveev status u posleratnoj Jugoslaviji
36
37
Jovan Byford
39
Jovan Byford
40
41
Jovan Byford
42
43
Jovan Byford
odbija Srpsku crkvu, koja vrsto dri poziciji jedne od tri najuticajnije
institucije u zemlji. Zato je kritika Velimirovia ograniena na pojedine
medije (Danas, Vreme, Republika, Radio B-92), relativno uzak krug srpske
liberalne inteligencije (Neboja Popov, Mirko orevi, Radmila Radi,
Olivera Milosavljevi, Filip David, Ivan olovi, i drugi), predstavnike
jevrejske zajednice (Aca Singer i Aleksandar Lebl) i jedan broj nevladinih
organizacija, meu kojima je najotvoreniji Helsinki odbor za ljudska
prava u Srbiji.
Velimirovieva dela su oigledno popularna i meu pripadnicima
jo jedne vodee institucije u srpskom drutvu, naime vojske (vidi Byford,
2002; Helsinki odbor, 2003a). Ova popularnost datira jo s kraja 1990-tih
godina, posebno iz vremena NATO bombardovanja Jugoslavije, kada su
ideolozi srpskih oruanih snaga usvojili Velimirovievo delo kao Bibliju
antizapadnjatva i nacionalistikog samovelianja. tavie, u to vreme je
seanje na Velimirovia postalo simbolian okvir u kojem su razne
antizapadne politike opcije u Srbiji, ukljuujui i vojsku, pronalazile
dodirne take. Jedna od centralnih manifestacija kojima je marta 2002.
godine obeleena trea godinjica NATO bombardovanja Jugoslavije bilo
je otkrivanje spomenika Nikolaju Velimiroviu u manastiru Soko pored
apca. Najvii dostojanstvenici koji su prisustvovali tom dogaaju bili su
srpski patrijarh Pavle i tada prvi ovek jugoslovenske vojske, naelnik
generaltaba general Neboja Pavkovi. Veza koja je tada uspostavljena
izmeu uspomene na Nikolaja Velimirovia i seanja na NATO
bombardovanje,
potvrdila
je
vladikin
status
kao
simbola
antizapadnjatva. Osim toga, zvanina izdavaka kua vojske Srbije i Crne
Gore Novinsko-izdavaki centar 'Vojska' je 2001. godine objavila dve
knjige Vojska i vera i Pravoslavlje i rat - u kojima su Velimirovievi radovi
najee citirana dela.3 asopis Vojska zapoeo je 2001. godine kampanju
za 'duhovni preporod' oruanih snaga. U periodu od dva meseca asopis
je objavio seriju lanaka o vladiki Nikolaju u kojima se itaocima
pozitivno tumae njegovi pogledi na vojsku i ratovanje (Sveti Vladika
Nikolaj Velimirovic, u pet nastavaka, 15. februar 22. mart 2001). Autor
44
45
Jovan Byford
Glava 3
Kolektivno pamenje i kolektivno zaboravljanje:
Seanje na vladiku Nikolaja Velimirovia
i potiskivanje kontroverzi
47
Jovan Byford
48
49
Jovan Byford
50
51
Jovan Byford
branile objavljivanje govora Vuka Drakovia ni manje ni vie nacionalistikog, ni kontroverznijeg, od drugih govora koje je odrao u to vreme. Uprkos zabrani, i u elji da podigne letvicu demokratije u Srbiji, Glas
Crkve je doneo Drakoviev govor u svom narednom broju (Paso za
vladiku Nikolaja, Glas Crkve, 1989, broj 3, str. 71-74).
Skup u Leliu marta 1989. godine znaajan je i po tome to je tom
prilikom srpsko svetenstvo naklonjeno Velimiroviu otkrilo svoju elju
da njegove posmrtne ostatke prenese u Srbiju i da ih poloi da poivaju u
vladikinom rodnom selu (D.S. Osveena kapela Svetog Nikolaja
Velimirovia, Glas Crkve, broj 2, 1989, str. 16). Nakon tri meseca, na
redovnom sastanku Sabora Srpske pravoslavne crkve, vladika
zapadnoevropski Lavrentije (koji je tada nasledio nedavno preminulog
Velimirovievog sinovca na mestu vladike abako-valjevskog) zaloio se
da Sabor obrazuje odbor koji bi poeo da radi na Velimirovievom
povratku u Srbiju. Sabor je Velimirovievu ekshumaciju i prenos
posmrtnih ostataka poverio lino vladiki Lavrentiju. Nakon godinu dana,
on je podneo izvetaj Saboru, rekavi da od nadlenih graanskih vlasti
za ovo [za povratak Velimirovia] postoji zeleno svetlo, pod uslovom da
ovaj dogaaj protekne bez veih ceremonija i angaovanja graana.
Lavrentije je predloio da se prenos posmrtnih ostataka poveri dvojici
srpskih vladika u Americi i vladiki ikom, Stefanu (navedeno prema:
Jankovi, 2003, str. 493 ). Bilo je potrebno vie od godinu dana da se
pribave potrebni dokumenti. Dvadeset petog aprila 1991. godine,
Velimirovi je ekshumiran i njegovi ostaci preneseni iz Libertivila u
ikago, gde su oieni i smeteni u koveg koji je zapeaen. Koveg je
ukrcan na redovni veernji let JAT-a za Beograd, 2. maja.
U Srbiju je stigao narednog jutra. Na aerodromu je Velimirovieve
ostatke doekao patrijarh Pavle sa jednim brojem episkopa Srpske
pravoslavne crkve. Na veliko razoarenje crkvenih poglavara, na
aerodromu se pojavilo samo oko petsto vernika, uglavnom iz abakovaljevske eparhije. Vladikini ostaci su potom preneti u crkvu svetog Save
u Beogradu (koja se nalazi uz veliki Hram svetog Save), gde ih je doekalo
nekoliko hiljada vernika. U subotu, 4. maja, u hramu je odrana sveta
liturgija u ast Velimirovia, a zatim i odgovarajua duhovna akademija
posveena Nikolajevom bogoslovskom delu. U nedelju, 6. maja,
Velimirovievi posmrtni ostaci preneti su prvo u iku eparhiju u kojoj je
52
53
Jovan Byford
slubovao kao vladika 1919. i od 1937. do 1956. godine, a zatim 12. maja, u
njegovo rodno selo Leli.
Sahrana u Leliu bila je najvea komemorativna sveanost
posveena Velimiroviu u tom periodu: masovni skup kome je
prisustvovalo petnaest do trideset hiljada vernika. Doli su i predstavnici
vladajueg politikog establimenta, meu kojima i tadanji srpski
premijer Dragutin Zelenovi, ministar vera Dragan Dragojlovi, ministar
kulture Radomir aranovi i ministar odbrane, admiral Miodrag Joki,
kao i predstavnici opozicionih partija ukljuujui Radovana Karadia i
Vojislava eelja. Crkvena tampa je ovom dogaaju dala veliki publicitet.
Pravoslavlje mu je posvetilo ceo jedan broj, isto kao i Glas Crkve. Obe
publikacije bile su ispunjene detaljnim opisima sveanosti u Leliu,
proaranim izvodima iz Velimirovievih rukopisa i hvalospevima o
njegovom radu i delu. Prisustvo predstavnika vlade obezbedilo je
izvetavanje vodeih listova kao to su Politika i Politika ekspres, kao i
nacionalne televizije. Pored toga to je o ovom dogaaju izvestila u svom
dnevniku, srpska dravna televizija posvetila je Velimiroviu i jednu
epizodu programa Neto vie u kojoj je glumac Milan Dimitrijevi itao
izvode iz Velimirovieve knjige Molitve na jezeru, a pisac Slaven
Radosavljevi govorio o njegovom delu, pozitivno ocenjujui njegove
filozofske radove.
Ova promena u stavu vodeih medija i vladajueg establimenta
u odnosu na Crkvu, a posebno na Velimirovia, bila je sporedan proizvod
sveobuhvatnije promene u odnosima izmeu svetovnih i crkvenih vlasti u
Srbiji. Tako su i dolazak Slobodana Miloevia na politiku scenu i uspon
srpskog nacionalizma dobili znaajnu podrku Crkve. Arhimandrit
Atanasije Jevti je 1989. godine hvalio Miloevievu politiku na Kosovu
zato to [smo] pogledali kosovskoj istini u oi i reagovali na kosovsku
tragediju Srpskog naroda (navedeno prema: Tomani, 2001, str. 20). U
tom smislu, jedan uvodnik u Glasu Crkve objavljen iste godine primeuje
da ve sada valja poteno priznati odreene zasluge i zalaganje novog
srpskog rukovodstva u reavanju srpskog pitanja. Nova vlast umela je
pravilno da iskoristi veliku demokratsku energiju i duhovni potencijal
srpskog naroda koji je ponovo poeo misliti svojom glavom i odluivati o
svojoj sudbini (Predlog Srpskog crkvenonacionalnog programa, Glas
Crkve, broj 3, 1989, str. 5). U junu 1990. godine lanovi Svetog sinoda
54
55
Jovan Byford
57
Jovan Byford
59
Jovan Byford
Tokom itave poetne faze Velimirovieve rehabilitacije na komemorativnim sveanostima organizovanim u abako-valjevskoj eparhiji, u propovedima i govorima verskih poglavara, intelektualaca i pisaca,
kao i u lancima objavljivanim u verskoj tampi uz vladikino ime su rutinski upotrebljavane rei kao to su muenitvo i patnja. Za Velimirovia se govorilo da je veliki muenik, stradalnik, molitvenik i duhovnik
srpski (svetenik ore Zeljaji, 'Poslednje godine vladike Nikolaja Velimirovia u Americi, Glas Crkve, broj 2, 1988, str. 25); veliki duhovnik,
stradalnik i muenik za fiziki i duhovni spas svoga naroda (D.S.): 'Osveena kapela Sv Nikolaja Srpskog', Glas Crkve, broj 2, 1989, str. 16), Muenik dahauki, Pustinjak ohridski, Arhipastir iki i sveti Seljak leliki
(Jevti, 'Mi smo narod kulta ivih', Glas Crkve, broj 3, 1991, str. 29), Sveti
muenik vladika iki Nikolaj, (svetenik Dragan Terzi, 'Svedok istine',
Glas Crkve, broj 3, 1991, str. 52), sveti muenik i junaki Vladika (Milan
Komneni, 'Sva nam je zemlja Leli', Glas Crkve, broj 3, 1991. str. 48).
Na promotivnom posteru, koji je povodom sahrane Velimirovievih posmrtnih ostataka u njegovom rodnom selu Leliu maja 1991.
godine postavljen u crkvama irom Srbije, nije navedeno nita drugo o
vladikinom ivotu i radu osim da je 1941 uhapen od strane Gestapoa i
da je tamnovao u manastiru Ljubostinji, Rakovici, Vojlovici i u zloglasnom logoru Dahau zajedno sa patrijarhom Gavrilom. Slino tome,
prvo to je Vladika Amfilohije Radovi u svojoj sveanoj propovedi na
samoj ceremoniji rekao o Velimiroviu, bilo je to da je bio prognanik iz
svoje zemlje, zatvorenik ljubostinjski, vojlovaki, zatvorenik iz Dahaua
('Bogoljubac i narodoljubac, Glas Crkve, broj 3, 1991, str. 39).
Navodno muenitvo Velimirovia tokom II svetskog rata
isticano je i u verskoj umetnosti toga doba. Freska u crkvi svetog Kon60
61
Jovan Byford
Jovan Byford
65
Jovan Byford
politika, 16. oktobar, 1990, str. 45; Jankovi, 2002b, str. 674; vladika Jovan
Velimirovi 'Crtice iz ivota vladike Nikolaja', Glas Crkve, broj 2, 1991, str.
24). Uz ovu priu obino ide i opis verbalnog duela izmeu Velimirovia i
nemakog straara u kojem Velimirovi nadmudruje svog sagovornika
(vidi, na primer, Muenik logora Dahau, Ljubomira Rankovia, Veernje
novosti, 19. jun 2003). Ova epizoda je prikazana na ikoni Sveti
Novomuenici Jasenovaki i Glinski i Sv. Nikolaj u Dahau na kojoj je
Velimirovi naslikan u razgovoru s nemakim straarom u logoru. Pritom
je bitno to to nijedno od ovih svedoenja nije ni blizu navodima o
stradanju ili muenju. Umesto toga, opisujui ovu fazu Velimirovievog
ivota, veina njegovih biografa pribegava sistematskoj neodreenosti.
Bigovi (1998), na primer, samo uzgred pominje da ta su [Vladika
Nikolaj i Patrijarh Gavrilo] doiveli u logoru smrti to oni najbolje znaju.
Po njihovom svedoenju i svedoenju oevidaca, bilo je to vreme kada su
ivi zavideli mrtvima' (str. 43). Slino tome, vladika Jovan Velimirovi
samo napominje: Nepotrebno je i govoriti o ivotu Vladike Nikolaja i
Patrijarha Gavrila u logoru' ('Crtice iz ivota Vladike Nikolaja, Glas Crkve,
broj 2, 1991, str. 24)4. Neodreenost koja se jasno vidi u ovim opisima
znaajna je i u retorikom smislu, jer oigledno izostavljanje detalja
ostavlja utisak da je ono to je neizgovoreno tako uasno da se ne moe
adekvatno opisati reima. Tako je odreena informacija prikrivena, a
opta tvrdnja o muenitvu ostala neokrnjena.5
66
67
Jovan Byford
Kada sam pisao svoj prvi rad o Vladici Nikolaju, intervjuisao sam
oveka koji je pripremio njegovo telo na odru. I ovaj poboni Rus mi
ree da je jedan od vodeih razloga zbog ega Vladika Nikolaj kada
je iziao iz Dahaua hodao sa tapom, poto je hramao, bio je ranjen
za vreme svog zatvorenja u Dahau. Izgleda, on je rekao, da su mu
prsti na stopalima bili permanentno zgreni, poto odozdo kao da je
neko sekao noem njegova stopala i progorio ih ili sa nekim
gvoem ili cigaretama ili neto. Vladika Nikolaj nikada nije
govorio o tom negativnom iskustvu u Dahau, ima samo jedan
primer kada je govorio o Dahau to je u kontekstu jednog razgovora
sa jednim mladim Nemcem koji je bio vojnik tamo.
Jovan Byford
71
Jovan Byford
72
Jovan Byford
75
Jovan Byford
Nikolaja', Glas Crkve, 1991, broj 2, str. 23). Ipak, u tekstovima u kojima se
govori o tome gde je Velimirovi boravio tokom II svetskog rata, najee
se navodi da je nalog za njegovo hapenje izdao lino Adolf Hitler. Na
primer, Ilustrovana politika 1990. godine pie da je Hitler skrenuo panju
generalu Fon Leru da najveim neprijateljem Nemake mora smatrati vrh
Srpske pravoslavne crkve, posebno pominjui Gavrila Doia, Mitropolita
Zimonjia i Vladiku Nikolaja (Bogosav Marjanovi 'Vladika izdajnik ili
rodoljub', Ilustrovana Politika, 9. oktobar 1990, str. 46; istovetna tvrdnja
izneta je i u lanku 'esti April: jedno svedoenje', Nin, 5. april,1987; 'Hitler
je lino izdao nareenje da se likvidira episkop Nikolaj Velimirovic', Glas
Crkve, broj 2, 1987, str. 35-36; Danko Popovi, 'Sinan-Pae u srpskoj istoriji, Glas Crkve, broj 2, 1989, str. 24; Rankovi, 'Vladika Nikolaj u slubi Bogu i rodu', Glas Crkve, broj 3, 1991, str. 7). U Velimirovievoj biografiji, koja
je izlazila u nastavcima u Glasu javnosti tokom 2003. godine, Zoran Saramandi pie da je iz barake u kojoj je bio Vladika Nikolaj, posle atentata
na Hitlera od 129 zatvorenika streljano 126 sugeriui na taj nain da je i
u Dahau Velimirovi bio meu najveim protivnicima Adolfa Hitlera.
Ova dramatina verzija Velimirovievog hapenja, koja se
neprekidno ponavlja u crkvenim publikacijama, ojaava predstavu o
Velimiroviu kao o neprijatelju nacizma. Pritom pominjanje Hitlera u tom
kontekstu ne samo da jaa miljenje da je Velimirovi predstavljao
opasnost za Nemaku, ve celoj ovoj temi daje odreenu linu dimenziju,
tako da izgleda da su Velimirovieve naknadne patnje posledica
Hitlerove line osvete. Ova personalizovana konstrukcija implicitno
odgovara na optube za pronacizam. Ugraivanjem kontrasta izmeu
Velimirovia i Hitlera u prie o vladikinom ivotu, potiskuju se seanja na
pohvale Hitleru u Velimirovievom dlu. to se vie pamti da je
Velimirovi bio trun u oku Hitlera, lake se zaboravlja i zanemaruje
injenica da se vladika svojevremeno divio nemakom voi. U stvari se
sam Velimirovi pozivao na zatoenitvo u logoru odgovarajui na kritike
zbog pohvala upuenih Hitleru 1935. godine. U jednom pismu napisanom
neposredno posle rata, Velimirovi kae: Zato bi me Nemci uhapsili od
prvog dana - pa do poslednjeg (Sabrana dela, X, str. 704), pitajui se da li
bi bio uhapen da je zaista bio Hitlerov oboavalac?
U prikazivanju Velimirovievog ivota za vreme rata, opisi iz
vremena njegovog zarobljenitva su zamagljeni. U svom govoru, na
77
Jovan Byford
78
79
Jovan Byford
80
Jovan Byford
82
83
Jovan Byford
85
Jovan Byford
Prema tome, vaan aspekt potiskivanja, kao kontinuiranog postupka, jeste aktivno izbegavanje rada memorije, koja preti da 'narui neprikosnovenost prihvaenog opisa prolosti' (Billig, 1999a, str. 171). To se
postie prvenstveno odvraanjem panje od potencijalno neprijatnih ili
tetnih tema, u pravcu onih prijatnijih, tj. supstitutivnog mita.
Nain na koji se ovo aktivno izbegavanje postie moe se
ilustrovati brojnim primerima. Sledi izvod iz govora koji je 1988. godine
odrao pisac Danko Popovi u kom se on prisea Velimirovievih patnji,
pre svega u logoru Dahau:
Vladika pred ijim smo grobom bio je od Nemaca za vreme okupacije Srbije zatoen i sproveden u zloglasni logor Dahau. Posle rata
sunja iz zloglasnog Hitlerovog logora vladajui su proglasili za narodnog neprijatelja, ne njihovog, komunistikog neprijatelja, to je,
dabome normalno nego su Vladiku Nikolaja proglasili izdajnikom
naroda. Eto, suanj iz Dahaua izdajnik naroda' (Danko Popovi,
'Sinan-Pae u srpskoj istoriji', Glas Crkve, broj 2, 1989, str. 24).
Jovan Byford
Jovan Byford
Glava 4
Od potiskivanja do poricanja:
Odgovor Srpske pravoslavne crkve
na optube za antisemitizam
Ulogu potiskivanja u rehabilitaciji Nikolaja Velimirovia razmatrali smo prvenstveno na osnovu materijala koji datira s kraja 1980-tih i
poetka 1990-tih godina, odnosno iz ranih faza vladikinog povratka u
maticu. Istovremeno, primeri iz novijeg doba pokazuju da su predstave o
njegovom navodnom stradanju za vreme nacistike okupacije i dalje
duboko ukorenjene u opti diskurs seanja. Prisustvo patnje kao teme u
kondaku posveenom vladiki koju je povodom njegove kanonizacije
zvanino odobrila Srpska pravoslavna crkva i u govoru protagoniste
dokumentarne emisije Zato se u crkvi apue, potvruje injenicu da su
martiroloka tumaenja postala obavezan, rutinski obrazac velianja
Velimirovia.
Mada smo utvrdili da je mit o muenitvu obezbedio retorika
sredstva za odbranu od stvarnih ili oekivanih pretnji vladikinom
integritetu, ipak se uspeh voljnog zaboravljanja spornih aspekata
Velimirovieve biografije u ranim fazama njegove rehabilitacije velikim
delom moe pripisati relativnom odsustvu alternativnih kritikih
tumaenja u javnom diskursu. Krajem 1980-tih godina reimski mediji
preutno su se saglasili sa sveobuhvatnim nacionalistikim projektom i
naporima da se vladika Nikolaj vrati u maticu. Nekadanja komunistika
kritika vladikinog ivota poela je lagano da bledi, ustupajui mesto
pozitivnim ocenama. ak i kada su se u drugoj polovini 1991. godine
90
91
Jovan Byford
92
93
Jovan Byford
94
95
Jovan Byford
96
97
Jovan Byford
98
99
Jovan Byford
100
101
Jovan Byford
razumu', i kao miljenje koje ne zahteva verifikaciju (Van Dijk, 1992, str.
105). Argument je retoriki koncipiran tako da crpi snagu iz pretpostavke
o postojanju konsenzusa (Reeves, 1983). U naem sluaju, saoseajnost
Srba je, kroz kategoriko poricanje, predstavljena ne samo kao njihova
nesporna karakteristika ve i kao opte miljenje, priznata istina. U svom
lanku u Dverima, Dimitrijevi istie pretpostavljenu zdravorazumsku
prirodu svoje tvrdnje kada kae da je besmisleno i nemogue da
pravoslavci mrze Jevreje i ukazuje na iri konsenzus ponavljajui jasno je,
jasno, jasno: Srbi nisu mrzeli Jevreje. Diskurzivna konstrukcija
konsenzusa po pitanju srpsko-jevrejskih odnosa pretvara poricanje
antisemitizma u ono to se naziva retoriki samodovoljan ili 'nepobitan'
argument. Poto se iznosi kao osnovna kulturna istina (Augoustinos et
al., 2002), takav argument se tretira kao neto to je van svake sumnje i to
je dovoljno samo nagovesti: 'Nije potrebno rei nita vie, ni ponuditi bilo
kakvo dodatno objanjenje' (Wetherell i Potter, 1992, str. 92). U naem
sluaju, oigledno poricanje i zdravorazumska konstrukcija stava o
dobronamernosti Srba zakljuuju raspravu o antisemitizmu i usmeravaju
panju na druge teme, manje kompromitujue za govornika.
Meutim, ponekad se injenice i dokazi, na koje se najee
samo aludira, detaljno obrazlau i iznose u javnost, verovatno zbog onih
koji nisu u potpunosti upueni u ono to se u nacionalistikom diskursu
uzima zdravo za gotovo. Izlaganje dokaza obino otkriva sklonost
autora da istoriju tumae selektivno i u skladu sa svojim ideolokim
opredeljenjem.
Dimitrijevi, na primer, potkrepljuje tvrdnju o tradicionalnoj
srpskoj toleranciji prema Jevrejima sledeim argumentom: Kad je
Karaore osvajao Beograd 1806. godine, postojala je njegova izriita
naredba da se jevrejske kue, bogomolje i trgovake radnje ne smeju ni
prstom dirnuti. Slino tome, on s velikim ponosom otkriva svojim
itaocima da su Jevreji postali punopravni graani Srbije posle Berlinskog
kongresa 1878. godine. Iako su izneti s dosta samouverenosti,
Dimitrijevievi dokazi o velikodunosti Srba predstavljaju proienu
verziju srpske istorije u kojoj su neki vani detalji sakriveni. Autor lanka
u Dverima, na primer, ne pominje injenicu da su tokom dvogodinje
borbe u okviru Prvog srpskog ustanka, koja je prethodila osvajanju
Beograda, srpski ustanici proterali jevrejske zajednice iz gradova i varoi
103
Jovan Byford
104
Istraivanja iz oblasti diskurzivne analize ukazuju na to da je poricanje predrasude vie nego vid odbrane od stvarnih ili potencijalnih optubi. Ono istovremeno predstavlja i napad na suparnike konstrukcije
stvarnosti (Van Dijk, 1992, str. 107). Svaki opis stanja stvari implicitno ili
eksplicitno deluje u pravcu podrivanja niza alternativnih stavova (Dillon,
1991; Billig, 1990, 1987), koji se sagledavaju kao simbolini suparnici u
domenu moralnog uticaja (Van Dijk, 1992, str. 108). Zato poricanje ne podrazumeva samo odbrambenu retoriku konstrukciju sopstvenog stava
kao skupa injenica ili istine, ve i ofanzivnu retoriku, naime podrivanje alternativnih gledita kao proizvoda strategije ili interesa. Poter
(Potter, 1996) koristi izraz ironizacija da bi oznaio sredstva pomou kojih se alternativni opisi predstavljaju kao govor koji je motivisan, iskrivljen ili u izvesnoj meri netaan, i koji se moe odbaciti kao rezultat lai,
obmana, pogrenog tumaenja, zlonamernosti ili novane dobiti (str. 107).
Kada je u pitanju poricanje antisemitizma, kategoriko negiranje
uvek prati sumnja u moral kritiara i istinitost njihovih tvrdnji. Tema rasprave se redovno preusmerava ka onima koji iznose optubu, a njihovi
stavovi vrlo paljivo konstruiu kao pogreni, netolerantni, pristrasni i
zlonamerni. Na primer, u saoptenju Sinoda, tvrdnje o dobrodunosti pravoslavnih Srba konstruisane kao neto to se moe dokazati suprotstavljaju se kritikom miljenju, kojem se pripisuju zadnje namere i zastranjivanje:
Povrni ljudi, ili pak zlonamerni krugovi, olako pripisuju uticajima
Pravoslavlja i Svetosavlja i hitaju da upravo Crkvu koja duhovno
vodi i prosveuje srpski narod optue kao navodnog konanog
krivca za antisemitizam pojedinaca ili grupa.
Jovan Byford
106
107
Jovan Byford
Ova strategija obrtanja (Billig, 1990; Van Dijk 1992), ili osuda
osuivaa (Cohen 2001), svojstvena ofanzivnoj retorici, uspeno skree
panju sa svakog razmiljanja o neprimerenosti sopstvenog ponaanja ili
ideolokog stava. Ona takoe ilustruje inherentno argumentativnu prirodu kategorikog poricanja. Konstrukcija u kojoj je dobrodunost Srba oigledna i zasnovana na zdravom razumu implicitno postavlja alternativne
stavove i njihove eksponente izvan saglasnosti i zajednice normalnih,
pravinih i obinih ljudi (vidi Van Dijk, 1992; str. 104). Budui da je
poricanje predrasude predstavljeno kao oigledna istina, alternativna
gledita se odbacuju kao neprirodna, pristrasna i interesna (str. 106).
Tako poricanje postaje oruje u kontranapadu, kojim se zamahuje na
liberalno javno mnjenje u pokuaju da se oslabi njegov drutveni znaaj.
Ofanzivna retorika u kontekstu poricanja antisemitizma u sebi
sadri jo jedan vid ekstremne formulacije. Ekstremizacija (Potter, 1996)
se ogleda u tome kako oni koji poriu antisemitizam predstavljaju kritike
stavove u kontekstu svoje kontra-argumentacije. Specifine kritike na
raun predstavnika Srpske pravoslavne crkve ili osude odreenih
ideolokih tendencija unutar nje, koje se uglavnom vezuju za uticaj
Nikolaja Velimirovia, redovno se interpretiraju kao napadi na celokupnu
Srpsku crkvu ili ak i ire, na pravoslavno hrianstvo. U saoptenju
Sinoda se, na primer, tvrdi da su optube za antisemitizam usmerene
protiv Pravoslavlja i Svetosavlja. Rado Ljui tvrdi da su primedbe zbog
uspona antisemitizma u Srbiji zapravo optube na raun srpskog
naroda. Vladika Atanasije Jevti naziva liberalne kritiare
srbotuiteljima (Jevti, 2003, str. 570). Aprila 2004. godine, Jevti je na
javnom okupljanju u manastiru elije primetio:
Napadaju nas brao i sestre, draga deco, i komunisti, i posle njih
neokomunisti i antikomunisti, a svi su isti, da smo nacionalisti, zato
108
Jovan Byford
111
Jovan Byford
juna, Ante Paveli donosi odluku o slanju svih Jevreja Hrvatske u konclogore, dok Srbija ni pod okupacijom nije htela da donese zakon protiv
Jevreja.9 Ovo poreenje odraava preovlaujui kulturni stereotip u
diskursu srpske desnice kojim se Hrvati tradicionalno predstavljaju kao
prozeliti, netolerantni, pa ak i genocidni (Milosavljevi, 2002).
Komparativno poricanje antisemitizma manifestuje se i kroz
pozitivno poreenje Srba i Jevreja, pri emu se posebno pominje muenitvo oba naroda kroz istoriju.
Poreenje srpske i jevrejske istorije usko je povezano s mitom o
muenitvu karakteristinim za srpski nacionalistiki diskurs, koji je bio
naroito prisutan krajem 1980-tih i poetkom 1990-tih godina. Na primer,
1985. godine, knjievnik Vuk Drakovi, oplakujui teku srpsku istoriju
kroz analogiju sa stradanjem Jevreja, pie: Svaka stopa Kosova za Srbe je
Jerusalim: nema razlike izmeu stradanja Srba i Jevreja. Srbi su trinaesto,
izgubljeno i najnesrenije pleme Izrailjevo. Najpoznatiji eksponenti
poreenja Srba s Jevrejima bili su lanovi kontroverznog Drutva srpskojevrejskog prijateljstva koje je, pod pokroviteljstvom Miloevievog reima, 1990. godine osnovala grupa nacionalistiki orijentisanih intelektualaca, ukljuujui i nekoliko javnih linosti Jevrejskog porekla. Drutvo,
koje nikada nije dobilo podrku Saveza jevrejskih optina Jugoslavije
promovisalo je ideju o postojanju veze izmeu srpskog i jevrejskog
naroda na osnovu toga to su oba naroda esto neopravdano optuivani
samo za to to su drugaiji (Politika, 3. jul 1990). Jedan od lanova
drutva, pisac Dobrica osi, u osvrtu na nevolje srpskih manjina u
ostalim bivim jugoslovenskim republikama, pominje fatalnost u kojoj i
srpski i jevrejski narod postaju sve sliniji (Politika 25, maj, 1990). Vano je
napomenuti da se iza naizgled filosemitskih oseanja koja je propagiralo
Drutvo srpsko-jevrejskog prijateljstva krila nedostojna funkcionalizacija
jevrejskih simbola i istorije u ostvarivanju srpskih nacionalistikih
planova (vidi Sekelj, 1997).
Pored toga to ponavljaju poznati argument da je tolerancija naslee pravoslavnog uticaja, i Moi i Nei predstavljaju katolicizam kao
glavno izvorite [hrianskog] antisemitizma. Ovo poreenje je deo ire
teme srpskog nacionalizma, naime kontrasta izmeu pravoslavlja i katolicizma i, jo konkretnije, izmeu pravoslavnih Srba koji se sagledavaju
kao etniki tolerantni i katolika Hrvata ija se slobodoumnost
neprestano osporava. U lanku Srbi i Jevreji koji su objavile Dveri, Hrvati
su jasno oznaeni kao meta poreenja. Kroz ceo tekst, Dimitrijevieva
kvazi-istorijska objanjenja o srpsko-jevrejskim odnosima, kojima
pokuava da dokae da u Srbiji uopte nema antisemitizma, proarana su
poreenjima sa Hrvatima. Dimitrijevi primeuje da, za razliku od Srbije,
u hrvatskim oblastima Jevrejima je bilo zabranjeno zadravanje do XVIII
veka, dok su antisemitski ispadi bili vrlo esti ili da godine 1941, 26.
112
113
Jovan Byford
114
115
Jovan Byford
Nacionalna samoglorifikacija
u istorijskom kontekstu
Mnogi argumenti svojstveni poricanju antisemitizma u savremenom srpskom drutvu datiraju u najmanju ruku iz prvih decenija
XX veka. Piui o istoriji jevrejske zajednice u Srbiji, Frajdenrajh
(Freidenreich, 1979) primeuje da je ak i krajem dvadesetih i tridesetih
godina XX veka, u vreme znaajnog porasta antisemitizma u ondanjoj
Kraljevini Jugoslaviji, dominantni stav visokih vladinih slubenika bio da
Jugoslavija ne pati od otrova antisemitizma (ministar spoljnih poslova
Vojislav Marinkovi, 1929, navedeno prema: Freidenreich, 1979, str. 181).
Ministar unutranjih poslova Anton Koroec, 1938. godine, primeuje:
Meu nama u Jugoslaviji, kao to svako moe da posvedoi,
jevrejsko pitanje ne postoji. Jugoslavija je jedna od malog broja
zemalja koje ne mui ovo pitanje. To je najbolji dokaz da se Jevreji
kod nas tretiraju kao graani sa jednakim pravima (navedeno
prema: Freidenreich, 1979, str. 181).
jugoslovenskom, a pre svega srpskom mentalitetu i narodu. Devet godina pre toga, jugoslovenski ministar spoljnih poslova, Vojislav Marinkovi potkrepio je svoju tvrdnju o nepostojanju antisemi-tizma u Jugoslaviji pominjui temu koja se moe nai u savremenijim oblicima
komparativnog poricanja. On objanjava:
Istorijski razvoj naeg naroda bio je u mnogo emu slian razvoju
jevrejskog naroda. Mi smo morali da proemo kroz tako mnogo
patnje i nesree i da bijemo tolike krvave bitke, da podnesemo
toliko rtava za slobodu da smo oduvek imali puno razumevanje za
Jevreje ija je istorija znala za mnogo nevolje i patnje, samo zato to
su i Jevreji verno uvali svoju veru i svoju zajednicu. U tom smislu
vezuje nas ista izdrljivost, upornost i vrstina, pa je prirodno to
Srbi i Jevreji razumeju jedni druge (Freidenreich, 1979, str. 181)
Jovan Byford
118
119
Jovan Byford
120
U
govoru
srpske
hrianske
desnice
nacionalistika
samoglorifikacija i predstavljanje nacije kao tolerantne, liberalne i
blagonaklone retko su sami sebi cilj. Kategoriko poricanje antisemitizma
esto se javlja kao deo kompleksnije argumentacije. Ono obino prethodi
tvrdnjama koje bi se mogle podvri kritici, u kojima se iznose kritike na
raun Jevreja. Kao to to primeuje Van Dijk ljudske vrednosti tolerancije
i gostoljubivosti ojaane kroz poricanje predrasude esto prati kontroverzna tvrdnja koja je uvek konstruisana kroz prizmu realizma, istine
ili zdravog razuma (Van Dijk 1992, str. 111). Govornici koriste poricanje
u kontekstu ograivanja (disclaimer - Hewitt and Stokes, 1975) da bi, pre
iznoenja kontraverznih stavova sebe smestili u kategoriju onih koji
pripadaju tolerantnoj naciji ili imaju slobodoumna verska ubeenja i tako
se zatitili od optubi za netrpeljivost i predrasude. Van Dijk (1993. ) kae:
Velike izjave o vrlini i superiornosti predstavljaju klasian uvod u
ograivanje, kao na primer mi smo veoma tolerantni prema
manjinama, ali... , posle ega stereotipski sledi neka negativna
izjava o tim manjinama, ili odbrana postupaka i politika koji imaju
negativne posledice po te manjine... Takvo ograivanje je esto
simptom prikrivenih predrasuda ili neprijateljskih stavova, ako ne i
siguran znak skrivenog ili ne tako skrivenog rasizma (str. 77).
Jovan Byford
Oni Jevreji iji su preci doli iz Rusije nose u sebi duboko usaenu
mrnju prema Rusima. Za njih su Srbi samo mali Rusi i zato nije
udo to su odmah prihvatili antijugoslovensku propagandu. Tu
spadaju Dejms Rubin, nekadanji portparol Stejt departmenta,
Sendi Berger, savetnik Bila Klintona, Abramovi i drugi iz vrha
amerike moi.
122
123
Jovan Byford
antisemiti). Ali zar ne kae isti ovaj Pavle: Blagosiljajte one koji
vas kunu, blagosiljajte a ne kunite (Rim, XII, 14... Zar srpska Crkva
nije primer podsticanja verske trpeljivosti od najstarijih vremena
do danas kada je patrijarh Pavle osuivao svaku pojavu mrnje
prema bilo kome, pa i prema jevrejskom narodu? Ako nas neki i
mrze, to nije povod da mrnjom uzvraamo.
124
125
Jovan Byford
Glava 5
On je samo citirao Bibliju:
Poricanje Velimirovievog antisemitizma
127
Jovan Byford
129
Jovan Byford
130
Jovan Byford
132
133
Jovan Byford
smrti, 1966. godine, Popovi je obine smrtnike, Srbe, uporedio s komariima nasuprot monom orlu, Nikolaju Velimiroviu. Popovi o obinim smrtnicima govori kao o sveicama, beznaajnim u poreenju sa
onim koji je Sunce, zaplovilo po srpskom nebu, drugo sunce je Sveti Vladika Nikolaj. Mi krpelji, dananji Srbi krpelji, ne moemo da vidimo Sunce (str. 9). Drugom prilikom, Popovi svoju propoved punu hvale za vladiku poinje ovim reima: O Gospode, ta ja ovako mali i neznatan crv,
koji jedva gmie po ovoj planeti, uinih da govorim o ovoj velianstvenoj
svetlosti (navedeno prema: Stanii, 1976, str. 15) Ove ponizne rei,
koje prati nekritino divljenje Nikolaju Velimiroviu, ukazuju na to da
obini smrtnici nikada nee moi da shvate veliinu Novog Zlatoustog.
U neto skorije vreme, u uvodu za trei tom knjige Milana
Jankovia Sveti Episkop Nikolaj: ivot, misao i delo, vladika abako-valjevski
Lavrentije pominje sluaj engleske novinarke i knjievnice Stele
Aleksander (autora knjige Crkva i drava u Jugoslaviji od 1945, objavljene
1979. godine) koja je pokuala pre 17 godina da obuhvati, sakupi i
prikae bogato literarno i duhovno stvaralatvo Svetog Vladike
Nikolaja. Kako vladika Lavrentije kae, Stela Aleksander je posle
izvesnog vremena odustala uz priznanje: Nikolaj je okean koga ja ne
mogu obuhvatiti i opisati (Jankovi, 2003, v).
Meutim, navedene granice moi razumevanja i vrednovanja
Nikolaja Velimirovia ponekad su prepreka samo za one koji vladiku
posmatraju iz kritikog ugla. Odnosno, ljudima se ne sugerie da niko ne
moe u potpunosti da razume Velimirovia, ve da su oni koji se s njim ne
slau nesposobni da procene i ocene vrednosti njegove verske filozofije. U
svom delu Od Sveoveka do Bogooveka, Radovan Bigovi tvrdi:
'Vladika Nikolaj nije bio samo gorostas kao pisac. Gorostas ija se
veliina jedva moe sagledati i opisati. On je bio gotovo
nenadmane veliine i ivotom svojim, svojom svakidanjicom,
svakim svojim unutranjim i spoljanjim postupkom. Celinom
svoga bia i postojanja' (Najdanovi, 2001, str. 85).
134
135
Jovan Byford
Jovan Byford
138
Jovan Byford
140
141
Jovan Byford
Jovan Byford
144
145
***
Jovan Byford
146
147
Jovan Byford
Jovan Byford
150
Jovan Byford
152
153
Jovan Byford
154
155
Jovan Byford
156
157
Jovan Byford
158
159
Jovan Byford
160
161
Jovan Byford
sagledavaju kao neko ko ometa ovaj eljeni ishod. Istu tvrdnju izneo je
Dejan Apostolovi u rubrici 'Pisma italaca' u dnevnom listu Danas gde
redovno brani integritet i reputaciju Nikolaja Velimirovia:
Jovan Byford
164
165
Jovan Byford
Jovan Byford
Kao to smo ve videli, opravdanje Verlimirovievih kontroverznih stavova prema Jevrejima poiva na razlici izmeu naizgled
legitimne doktrine hrianskog antijudaizma za koji se kae da vue
korene iz Svetog pisma i da je motivisan boanskom ljubavlju prema
Jevrejima sa jedne, i antinormativne ideologije sekularnog, nacistikog
antisemitizma, sa druge strane.
Nauna literatura o hriansko-jevrejskim odnosima prihvata
mogunost, pa ak i potrebu ouvanja formalne, teorijske razlike izmeu
antijudaizma kao teoloke apstrakcije - i sekularnih varijanti rasnog i
zaverenikog antisemitizma (Ruether, 1974; Hellig, 2002). Istovremeno se,
meutim, prihvata da su hrianski antijudaizam i moderni
antisemitizam povezani dubokim istorijskim vezama, to podriva
relevantnost i prikladnost ove diferencijacije u praksi (Goldhagen, 2002;
Caroll, 2002; Hilberg, 1985). Baum (1974) na primer tvrdi:
Iako bi bilo istorijski netano kriviti hriansku crkvu za Hitlerov
anitsemitizam i monstruozne zloine koje su poinili njegovi
sledbenici, istina je, avaj, da je crkva meu hrianima proizvela
trajnu mrnju prema Jevrejima i svemu to je jevrejsko, mrnju koja
je ila na ruku Hitlerovim namerama. Crkva je od jevrejskog naroda
napravila simbol neiskupljenog oveanstva; naslikala je Jevreje kao
slepe, tvrdoglave, pohotne i perverzne ljude, stvorivi sliku koja je
bila presudna za to da Hitler za rtvenog jarca izabere Jevrejski
narod' (str. 7).
169
Jovan Byford
razgranao (str. 78). Dejms Kerol (James Carroll, 2002) tvrdi da se zid
podignut izmeu antijudaizma i antisemitizma, koji crkvu oslobaa od
greha, klima u svojoj osnovi (str. 274), jer je mrnja prema Jevrejima koja
potie iz jevanelja dostigla vrhunac u Holokaustu (str.22), i istie:
170
171
Jovan Byford
172
173
Jovan Byford
174
175
***
Jovan Byford
ljenog za potrebe ove studije. U odgovoru na direktno pitanje o Velimirovievom antisemitizmu, Bigovi objanjava:
176
177
Tu je interesantno kada je on izricao te tako po mom miljenju jednostrane stavove o Jevrejima to je bilo u periodu kada je bio u Dahau. Zato tada, zato ne pre i posle to je sada drugo pitanje, moemo samo da nagaamo. U svakom sluaju taj stav je najblae reeno
jednostran i on se ne moe braniti. Ali sad ima neto drugo. Iz tog
stava ne treba izvlaiti ono to mnogi izvlae i ono to se pretvorilo
ak u jednu ideologiju. Da je on ideolog antisemitizma. Jam sam esto govorio po toj logici svi starozavetni proroci bi bili antisemiti.
Sam Hristos bi bio antisemita. Bili bi mnogi drugi ljudi On bi bio
isto ako antisrbin po istom logikom zakljuku jer niko nije vie kritikovao soj sopstveni narod, ukazivao na njegove slabosti nego sto
je to radio Nikolaj. Pre svega vlastiti narod. I to mnogo, bezbroj puta, pedeset i neto godina. Dakle to je evidentno i potpuno je besmisleno izvlaiti tu kako da kaem... prvo kako vi znate da li je on
nekoga mrzeo ili nije mislim mi tu moemo da nagaamo Ali s
druge strane treba iskreno rei da su to jednostrani stavovi njegovi
koji se ne mogu braniti prosto su... Kada neto dobije generalan stav
onda samo po sebi je diskutabilno i mislim da su svi svesni u naoj
crkvi da te stavove ne treba braniti niti se mogu braniti. Ne samo to
imao je on uopte o zapadu nekakvih tu neto i moe da bude tano ali kada kada vi recimo na osnovu negativnih primera izvuete
opti zakljuak onda je to vrlo metodoloki opasno, naravno i na
osnovu pozitivnih pa izvuete isto takav zakljuak mislim da je
on ponekad tome bio sklon dakle tim nekim generalizacijama a
generalni sudovi ili stavovi su po meni uvek diskutabilni, i
problematini i uopte prema katolikoj crkvi, u pojedinim trenucima naravno. Ali s druge strane kaem teko se moe rei da je to
bio neki otvoreni antisemitizam jer nije tano pre svega. To je rekao
u tom periodu. Ja sam sebi ak postavio pitanje da nije to rekao da
bi sebi spasao glavu, ivot jer je bio u Dahau, pisao je tada tu knjigu
Kroz tamniki prozor na nekim papirima od toaleta. Mislim moemo
da nagaamo samo, moda mu se u jednom trenutku isto tako
uinilo. U svakom sluaju okriviti recimo Jevreje za sva zla u Evropi
je besmisleno. Svi narodi su dali udeo bezdunosti pa i pravoslavni
narodi i drugi narodi. Ne moemo to braniti.
Jovan Byford
179
Jovan Byford
180
181
Jovan Byford
Jovan Byford
184
185
Jovan Byford
***
Jedan od osnovnih ciljeva ovog poglavlja bio je to da pokae kako
pokuaji odbacivanja optubi za antisemitizam upuenih na raun
Nikolaja Velimirovia pretvaraju jednu od najstarijih premisa hrianske
antisemitske retorike - ideju da su Jevreji ubili Hrista i na sebe navukli
veno prokletstvo koje e prestati tek onda kada se budu pokajali i
prihvatili hriansko uenje u naizgled prihvatljiv, prirodan pa ak i
186
187
Jovan Byford
Glava 6
Antisemitizam kao proroanstvo:
Drutvena konstrukcija Velimirovieve svetosti
189
Jovan Byford
190
191
Jovan Byford
ivota Vladike Nikolaja, Glas crkve, 1991, broj 2, str. 22; Jevti, Prolee je
burno i vetrovito, Glas crkve, 1987, broj 4, str. 31). Jeromonah Irinej
Dobrijevi je u decembru 2004, na tribini Dveri na Mainskom fakultetu u
Beogradu, rekao da su jo sedamdesetih godina prolog veka vladiku
Nikolaja proglasili za sveca u Americi, i o njemu govorili kao o svetom
Nikolaju sautkananskom, po gradu Saut Kananu (South Canaan) gde je
Nikolaj umro. Prema informacijama koje sam dobio iz manastira sv.
Tihona u ovom gradu - na ijoj je bogosloviji Nikolaj predavao od 1949.
do 1956. godine tamo se Nikolaj slavi kao svetac tek od pre desetak
godina, a pojam Sv. Nikolaj Sautkananski (St Nicholas of South Canaan)
iako ne potpuno nepoznat, zapravo je veoma redak. Sa druge strane, u
crkvi Svete trojice u gradu Parma u Ohaju, SAD, zaista se moe videti
freska Sabor svetih Severne Amerike (Synaxis of the Saints of North
America) na kojoj je Nikolaj oslikan kao Sv. Nikolaj Sautkananski i koja
ukazuje na ove rane zaetke njegovog kulta u dijaspori.
U objanjenjima o poreklu kulta koji se vezuje za Velimirovievo
ime redovno se navodi da je kljunu ulogu u njegovom stvaranju odigrao
otac Justin Popovi. Pria se da je Popovi oplakivao vladiku Nikolaja i
molio se za njegovu duu samo prva tri dana posle njegove smrti.
etvrtog dana molio mu se kao svecu i zastupniku pred Bogom.
Popoviev autoritet po pitanju Velimirovieve svetosti ogleda se i u
sledeim reima vladike Amfilohija Radovia:
192
193
Jovan Byford
195
Jovan Byford
196
197
Jovan Byford
Dakle, poglavar Srpske crkve je predloio da se kanonizacija odloi, dok pozitivni aspekti vladikinog ivota ne izbriu slabosti iz narodnog seanja. Napomenuo je i da se Velimirovi ve oslobodio veine svojih greha duhovnim uzrastanjem jo za ivota. U tom smislu, patrijarhove sumnje u vladikine vrline bile su unekoliko ambivalentne i, moglo bi
se rei, predstavljale deo ireg argumenta protiv forsiranja kanonizacije.
to je jo vanije za sadanju raspravu, patrijarh je u izvetaju
takoe tvrdio da se pre formalne kanonizacije budueg sveca mora
pokazati da je njegova navodna svetost dobila potvrdu od strane Boje
blagodati. Ovakva potvrda svetosti predstavljala bi dokaz da navodno
potovanje Nikolaja Velimirovia u narodu postoji iz pravih razloga, onih
koji nisu ljudsko ve boje delo. U hrianstvu se boja blagodat smatra
za peat kojim Bog 'overava' ivot i vrline budueg sveca, i kao takav
predstavlja dokaz sveevih zastupnikih moi (Freze, 1991.).
esto zanemarivan zahtev za boju potvrdu svetosti, koji je ovom
prilikom pomenuo patrijarh, ukorenjen je u pravoslavnoj kanonskoj
tradiciji. Autoritativno delo Pravoslavno crkveno pravo srpskog vladike
Nikodima Milaa (1845-1915), navodi da svetitelj moe biti proglaen
samo ako je za ivota bio pravi vernik, podvinik i udotvorac, ili da se
nakon njegove smrti na njegovom grobu deavaju uda (Mila,
1905/1999). Patrijarh Pavle u knjizi Da nam budu jasnija neka pitanja nae
vere (1998) takoe navodi kriterijume za svetiteljstvo koji zahtevaju da su
[kandidati] postradali kao muenci za hriansku veru, ili da im je ivot u
svemu besprekoran; Da su, ili za ivota ili posle smrti, posvedoili svoje
poslanstvo udima koje su optepoznata (str.128). Zato je, da bi
Velimirovi mogao da bude kanonizovan, bilo potrebno dokazati da je
vladika posle smrti delovao kao zastupnik pred Bogom, ili da mu je
tokom ivota Bog podario natprirodne moi.
Iako su krajem 1980-tih godina Velimirovievi sledbenici
posveivali relativno malo panje udima koja bi se mogla pripisati
198
199
Jovan Byford
dua moja od prvog susreta sa njegovom pisanom reju. Oevidno,
hteo je ovaj novi srpski Prosvetitelj da me utei i da me obraduje
(Beseda Episkopa banatskog Amfilohija, Glas crkve, 1987, broj 3, str.
33).
200
Jovan Byford
njegovi ostaci isputali sveti miris (miro). Na primer, Milan Bates, voa
Udruenja studenata Sv. Justin Filozof je, tokom intervjua, ispriao sledei
dogaaj:
202
203
Jovan Byford
205
Jovan Byford
Tito regime', Chicago Herald American, 28. april 1946, str.30).11 Tokom
poslednjih dvadeset godina seanje Zernovljeve na Velimiroviev opis
bogojavljenja objavljeno je mnogo puta u crkvenim publikacijama i jo se
pominje u govorima i propovedima posveenim vladiki Nikolaju (vidi
Radosavljevi, 1986; Jevti, 2003a, str. 306-307). Na primer, u propovedi
koju je odrao 1987. godine, vladika Amfilohije Radovi je objasnio:
206
Posle rata govorio je da nikada nije bio blii Bogu nego tada, da
nikada nije oseao boga u svojoj blizini kao tada i da me se ta srea
vie nikada nije ponovila. Posle Dahaua a za vreme boravka u Beu,
Vladika je u bekoj crkvi blagoslovio jednu teko bolesnu Srpkinju i
poeleo joj ozdravljenje i bolesnica je ozdravila, posle mnogih
godina teke bolesti (J. Velimirovi, Crtice iz ivota Vladike
Nikolaja, Glas crkve, 1991., broj 2, str. 25).
Jovan Byford
209
Jovan Byford
210
211
Jovan Byford
Niko o Evropi nije pisao ono sto je Nikolaj pisao iza prozora
Dahaua. Njegova knjiga tamo je napisana na klozetskom papiru.
Nikolaj je napisao taj spis koji je potresan, apokaliptiki otkriven
spis i za nae vreme i za zbivanja u Njegovo vreme. Taj spis e
dobiti po svom znaaju u budunosti. Pogotovo za ovaj narod, jer je
on napisan u Dahau tamo gde je Vladika video ivog Boga. To je
ono to je najznaajnije za Vladiku Nikolaja. On je u Dahauu posle
tog vienja iveo kao prorok starozavetni i novozavetni. Opisivao je
i otkrivao unutarnje sile koje pokreu zbivanja na tlu Evrope i
itavog sveta i ukazivao je svome narodu kud je njegov put. Svako
Njegovo pismo napisano u Dahau, to je pismo napisano srpskoj
majci, srpskom mladiu, srpskoj devojci, srpskom detetu i srpskom
mudracu, srpskom filozofu, srpskom pesniku, srpskom dravniku.
212
213
Jovan Byford
Pouen uvidima Izrailjevih Proroka, Vladika je znao najdublju tajnu o svim nesrenim zbivanjima i stradanjima: bio je to Sud Boji
nad obezboenima, izdajnicima i prezirateljima Hrista Boga Smatrao je svojom voljom da objavi Boju volju svom narodu (str. 11).
215
Jovan Byford
Glava 7
Zakljuak
217
Jovan Byford
218
219
Jovan Byford
220
221
Jovan Byford
uti. Ja da bih sada pojaao, Vaa Svetosti, u mom selu kau, kafa
bez rakije to je kao da ovek umre bez svee. O tome se i radi
akone brate, nije ti glavni greh onda kada ga poini nego kada
pone da trai opravdanje za njega. To je na patrijarh Pavle.'
222
223
Jovan Byford
Reference
224
Jovan Byford
conspiracy and the Protocols of the Elders of Zion. London: Secker and
Warburg.
Dillon, G. L (1991). Contending Rhetorics: Writing in Academic
Disciplines. Bloomington: Indiana University Press.
orevi, M. (1996). Povratak propovednika. Republika, No. 143-144,
July 1996.
orevi, M. (1998). Znaci Vremena [Sign of the times]. Beograd: In
Press.
orevi, M. (2003). Srpska organisticka misao, u: Srpska konzervativna
misao, Beograd: Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, 5-33.
urevi, R. (1997). Idejni i duhovni trovai sa zapada. Beograd: Ihtus
pres.
urevi, R. (2002). Svetosavski Nacionalizam u Judeomasonskom
Okruenju Beograd: Ihtus pres.
urevi, R. (2003). Utemeljitelji Svetosavskog Nacionalizma: Vladika
Nikolaj, Ava Justin and Dimitrije Ljoti. Beograd: Ihtus pres.
Dakovi, M. (1990). Memoari Patrijarha Gavrila Doia. Beograd:
Sfairos.
Domi, V. (2003). Prilozi za biografiju Sv. Vladike Nikolaja u II
Svetskom ratu, u: A. Jevti (ur.), Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i iki.
Kraljevo: Sveti Manastir ia.
Edwards, D. (1997). Discourse and Cognition. London: Sage.
Edwards, D. (2000). Extreme Case Formulations: softeners,
investment, and doing nonliteral, Research on Language and Social
Interaction, 33(4), 347373.
Foxman, A.H. (2003). Never Again? The Threat of New Antisemitism. San
Francisco: Harper.
Freidenreich, H.P. (1979). The Jews of Yugoslavia: A Quest for
Community. Philadelphia: Jewish Publication Society of America.
Freud, S. (1914). On the history of the psycho-analytic movement.
Complete Psychological Works of Sigmund Freud (Standard Edition), Vol.
14, 7-66.
Freud, S. (1916). Introductory lectures on psycho-analysis. Complete
Psychological Works of Sigmund Freud (Standard Edition), Vol.15, 9-239.
Freud, S. (1933). New introductory lectures on psychoanalysis.Complete Psychological Works of Sigmund Freud (Standard
227
Jovan Byford
Jovan Byford
Jovan Byford
Manastir elije.
Potter, J. (1996). Representing Reality: discourse, rhetoric and social
construction. London: Sage.
Radi, R. (1996). Crkva i srpsko pitanje, u: N. Popov (Ur.) Srpska
strana rata. Beograd: Republika. (novo izdanje 2002, Samizdat B-92)
Radi, R. (2002). Drava i verske zajednice 1945-1970. Beograd: Institut
za noviju istoriju Srbije.
Radi, R. (2003). Verska elita i modernizacija tekoe pronalaenja
odgovora, u: L.Perovi (ur.) Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20.
veka: 3. Uloga elita. Beograd: izdanje autora.
Radosavljevi, A. (1986). Novi Zlatousti . Beograd: Atanasije Jevti.
Radosavljevi, A. (2003). ivotopis Svetog Vladike Nikolaja, u: A.
Jevti (ur.), Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i iki. Kraljevo: Sveti
Manastir ia.
Radosavljevi, J. (2003). ivot i Stradanje ie i Studenice pred rat, pod
okupacijom i posle rata. Novi Sad: Beseda.
Radovi, A. (2003) Bogoovjeanski etos Vladike Nikolaja, u: A. Jevti
(ur.), Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i iki. Kraljevo: Sveti Manastir
ia.
Ramet, S.P. (1999). The Radical Right in Central and Eastern Europe Since
1989. University Park, PA: Pennsylvania State University Press
Rapley, M. (2001). How to do X without doing Y: Accomplishing
Discrimination without Being Racist Doing Equity, u: M.
Augoustinos. & K.J. Reynolds (ur.) Understanding Prejudice, Racism and
Social Conflict. London: Sage.
Ravitch, N. (1982). The problem of Christian antisemitism.
Commentary, April, 41-52.
Reeves, F. (1983). British Racial Discourse. Cambridge: CUP.
Rogich, D. (1994). Serbian Patericon. Forestville, CA: St. Paisius Abbey
Press.
Roediger, H. L., McDermott, K. B. & Goff, L. M. (1997). Recovery of
true and false memories: paradoxical effects of repeated testing, u: M.
A. Conway (ur.), Recovered Memories and False Memories. Oxford:
Oxford University Press.
Rosenbaum, R. (2004). Those Who Forget the Past: The Question of AntiSemitism. New York: Random House.
232
Jovan Byford
235
Jovan Byford
CIP
,
271.222(497.11)-36:929 Velimirovi N.
323.12(=411.16)(497.11)
,
Potiskivanje i poricanje antisemitizma :
seanje na vladiku Nikolaja Velimirovia u
savremenoj srpskoj kulturi / Jovan Byford ;
[prevod Mira Orlovi, Ljiljana Nikoli].
Beograd : Helsinki odbor za ljudska prava u
Srbiji, 2005 (Beograd : Zagorac). 235
str. ; 24 cm. (Ogledi / Helsinki odbor
za ljudska prava u Srbiji, Beograd ; br
6)
Tira 600. Bibliografija: str. 225-235.
ISBN 867208117X
) , (1880-1956)
)
COBISS.SRID 127662860
236
237