:: Lynne McTaggart - Polje

::

Stranica 1 od 279 ::

:: Lynne McTaggart - Polje

::

Stranica 2 od 279 ::

SADRAJ
SADRAJ....................................................................................... 3
Pohvale polju................................................................................... 5
Zahvale............................................................................................ 6
Predgovor...................................................................................... 11
UVOD........................................................................................... 15
PRVI DIO...................................................................................... 23
PRVO POGLAVLJE
Svjetlost u tami.............................................................................. 24
DRUGO POGLAVLJE
More svjetlosti............................................................................... 35
TREE POGLAVLJE
Svjetlosna bia............................................................................... 57
ETVRTO POGLAVLJE
Jezik stanice................................................................................... 76
PETO POGLAVLJE
U rezonanciji sa svijetom................................................................93
DRUGI DIO.................................................................................115
ESTO POGLAVLJE
Kreativni promatra......................................................................116
SEDMO POGLAVLJE
Zajedniki snovi........................................................................... 140
OSMO POGLAVLJE
Produeni vid............................................................................... 157
DEVETO POGLAVLJE
Beskonano ovdje i sada...............................................................178
TREI DIO
Povezivanje s poljem....................................................................194
DESETO POGLAVLJE

Polje iscjeljenja............................................................................ 195

JEDANAESTO POGLAVLJE
Telegram od Gaje......................................................................... 212
DVANAESTO POGLAVLJE
Doba nulte toke.......................................................................... 230
BILJEKE................................................................................... 243
BIBLIOGRAFIJA........................................................................ 262

Pohvale polju
Ovo je vana knjiga i treba je se itati u velikoj mjeri ... Potie nau matu
jer daje vrste argumente da smo na rubu jo jedne revolucije u naem
razumijevanju svemira - moda ak i vee od one koja je najavila atomsko
doba.
Arthur C. Clarke
"Polje Lynne McTaggart je vrlo itka knjiga koju odlikuju jasnoa i elegancija.
To je pregled znanosti treeg tisuljea i naina na koje e utjecati na ivote
svih ljudi na Zemlji. Oslobaa svijest i ponovno ju postavlja na njezin
velianstveni i zaslueni poloaj uzrone sile u svemiru. Na knjizi Lynne
McTaggart trebalo bi stajati upozorenje: MOE ZAUVIJEK PROMIJENITI
VA POGLED NA SVIJET."
Larry Dossey, dr. med., autor knjiga
Healing Words, Reinventing Medicine i Healing Beyond the Body
"Zadivljujue i izvrsno izlaganje o istinskoj prirodi ivota koje trebamo biti
svjesni i koju trebamo prihvatiti."
Bernie Siegel, dr. med., autor knjiga
Love, Medicine & Miracles i Prescriptions for Living
Jedna od najsnanijih i najpounijih knjiga koje sam ikad proitao.
Wayne W. Dyer
Iako dominantnoj struji u znanosti treba vremena da prizna njezino
postojanje, Sila je s nama. Na sreu, kako britanska znanstveno-medicinska
spisateljica Lynne McTaggart naglaava u Polju, vodei znanstvenici izveli
su pokuse koji znanstveno dokazuju podruja koja su do sada pripadala
domeni istoih mistika i zapadnih vjetica koje su zavravale na lomaama ...
Ogromno tematsko podruje ove knjige razotkriva stanje postojanja koje je
samim roenjem nae steeno pravo.
Nexus
"Fascinantna, provokativna i izuzetno itka... Jedno od najintrigantnijih tiva
godine."
The Ecologist
Ova knjiga e nam pomoi da shvatimo ljudsku auru, ljudsko pamenje,
mo izljeivanja, ljudski duh i mnoge druge zadivljujue aspekte onoga to
nazivamo "ovjekom". Lynne McTaggart nam je svojim opirnim izvjetajem o
ovoj udesnoj temi uinila veliku uslugu.
Journal of Energy Medicine

Zahvale
OVA KNJIGA POELA je nastajati prije osam godina, kad sam u
svojem radu stalno poela nailaziti na uda. Ne na uda u uobiajenom smislu rijei - razdvajanje mora ili eksponencijalno umnoavanje truca kruha - ve na uda koja se, svejedno, dijametralno
protive naem poimanju djelovanja svijeta. uda na koja sam naila
povezana su s vrstim znanstvenim dokazima o alternativnoj medicini a koji se rugaju svim naim predodbama o vlastitoj biologiji.
Tako sam, na primjer, pronala nekoliko dobrih istraivanja o
homeopatiji. Sluajna, dvostruko-slijepa istraivanja s placebo kontrolom - to je zlatno pravilo suvremene znanstvene medicine - pokazala su da pacijentu moemo dati tvar koja je toliko razrijeena da
od nje nije ostala ni jedna jedina molekula, nita vie od same vode,
a pacijentovo stanje se pobolja. Naila sam i na slina istraivanja o
akupunkturi; kvalitetne studije pokazale su da pri nekim oboljenjima pomae kada na odreenim tokama na tijelu, uzdu takozvanih
energetskih meridijana, kou bodemo tankim iglama.
Neka istraivanja o duhovnom lijeenju bila su manjkava, no
bilo je i dovoljno dobrih, te je bilo oito da se tu zbiva neto posebno i da se kod lijeenja na daljinu ne radi samo o placebo uinku. U
mnogim istraivanjima pacijenti nisu ni znali da ih netko pokuava
lijeiti. Studije su, usprkos tome, pokazale da se pojedini ljudi mogu
na daljinu usredotoiti na pacijenta, ije stanje se potom pobolja.
Ta otkria su me nemalo zaudila i uzdrmala temelje mojih
uvjerenja. Sve te duhovne metode temeljile su se na paradigmama
o ovjekovom tijelu koje su posve drugaije od onih koje poznaje
suvremena znanost. Ti medicinski sustavi sadravali su rad na 'energetskim razinama', i ja sam si neprestano postavljala pitanja o kakvoj
se tono energiji tu govori.
U alternativnim krugovima stalno upotrebljavaju rijei kao to
je "suptilna energija", no to nije zadovoljilo skeptika u meni. Odakle
ta energija dolazi? Gdje se nalazi? to je u njoj toliko suptilno? Po-

Zahvale

stoje li zaista ovjekova energetska polja? I ako postoje, moemo li

im pripisati - pored brojnih alternativnih oblika lijeenja - i brojne
dosad nerazjanjene tajne ivota? Postoji li zaista izvor energije kojega jo ne razumijemo?
Ako neto kao to je homeopatija doista djeluje, to bi okrenulo
naglavake sva naa uvjerenja o ovjekovoj fizikoj i biolokoj stvarnosti. Jedna od njih - ili homeopatija ili priznata medicina - morale
bi biti u krivu. Kako bismo u znanost uvrstili injenice koje su oito
vrijedile u "energetskoj medicini", trebali bismo nita manje nego
novu fiziku i novu biologiju.
Zanimalo me postoje li u svijetu znanstvenici ija bi istraivanja
pretpostavljala, odnosno potvrivala takav alternativni pogled na
svijet. U svojoj sam potrazi proputovala cijeli svijet, te se susretala s
fiziarima i drugim istraivaima pionirima u Rusiji, Njemakoj,
Francuskoj, Velikoj Britaniji, Junoj i Srednjoj Americi te u SAD-u.
Putem pote i telefona bila sam u vezi i s mnogim znanstvenicima
iz drugih drava. Posjeivala sam konferencije na kojima su bila
predstavljana radikalno nova otkria. Odluila sam uglavnom se
drati znanstvenika vrhunskih kvalifikacija koji u svojem radu potuju stroge znanstvene kriterije. U alternativi je i tako ve dovoljno
spekulacija o energiji i lijeenju, te sam zato postavila kriterij da
svaka nova teorija mora biti u potpunosti dokaziva, matematiki ili
eksperimentalno, s jasnim jednadbama: prava fizika s kojom je mogue uhvatiti se u kotac i razumjeti je. Kako sam ranije na temelju
znanosti pokuavala pronai dokaze za konvencionalnu ili alternativnu medicinu, tako sam sada eljela da mi znanstvena zajednica, u
odreenom smislu, prui novu znanost.
Jednom kada sam poela na takav nain traiti, otkrila sam malenu ali kohezivnu zajednicu vrhunskih znanstvenika s impresivnim
znanstvenim zaleem, od kojih je svaki prouavao razliiti aspekt
iste stvari. Njihova otkria bila su nevjerojatna. Bilo je oito da ono
na emu su radili obara trenutno priznate zakone biokemije i fizike.
Njihov rad nije samo pojanjavao djelovanje homeopatije i duhovnoga lijeenja: njihove su teorije i pokusi sastavili mozaik nove
znanosti, novog pogleda na svijet.
Ova knjiga je u velikoj mjeri nastala na temelju intervjua s glavnim znanstvenicima spomenutim u Polju, a neto materijala preuzela sam iz njihovih najvanijih objavljenih radova. Ti znanstvenici
su Jacques Benveniste, William Braud, Brenda Dunne, Bernhard Ha-

Zahvale

usch, Basil Hiley, Robert Jahn, Ed May, Peter Marcer, Edgar Mitchell,
Robert Nelson, Fritz-Albert Popp, Karl Pribram, Hal Puthoff, Dean
Radin, Alfonso Rueda, Walter Schempp, Marilyn Schlitz, Helmut
Schmidt, Elisabeth Targ, Russel Targ, Charles Tart i Mae Wan-Ho.
Svi su mi osobno, telefonski i putem pote, pruili ogromnu pomo
i potporu. Veinu sam intervjuirala nekoliko puta, mnoge po deset
i vie puta. Vrlo sam im zahvalna to su pristali na sve te silne konzultacije i to su mi dozvolili da detaljno provjerim sve injenice.
Podnosili su moje stalno dosaivanje i moje neznanje, i pruili mi
neprocjenjivu pomo.
Posebno se elim zahvaliti Deanu Radinu koji me pouio statistici; Halu Puthoffu, Fritzu Poppu i Peteru Merceru koji su mi
prenijeli znanja za cijeli teaj fizike; Karlu Pribramu to me pouio
neurodinamici mozga; te Edgaru Mitchellu koji mi je posredovao
najnovije spoznaje o istraivanjima povezanim s Poljem.
Takoer sam zahvalna i drugim istraivaima s kojima sam razgovarala ili se dopisivala. To su Andrei Apostol, Hans Betz, Marco
Bischof, Christen Blom-Dahl, Richard Broughton, Toni Bunnell,
William Corliss, Deborah Delanoy, Suitbert Ertel, George Farr,
Peter Fenwick, Peter Gariaev, Valerie Hunt, Ezio Insinna, David Lorimer, Hugh MacPherson, Robert Morris, Rupert Sheldrake, Denis
Stillings, William Tiller, Marcel Truzzi, Dieter Vaitl, Harald Walach,
Hans Wendt i Tom Williamson.
Iako sam svoje misli i zakljuke na ovaj ili onaj nain crpila iz
gomile knjiga i znanstvenih radova, najvie dugujem sljedeim autorima: Deanu Radinu i Richardu Broughtonu koji su u knjigama
The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena
(New York: Harper Edge, 1997.) i Parapsychology: The Controversial
Science (New York: Ballantine, 1991.) sabrali znanstveni materijal o
psihikim fenomenima; Larryju Dosseyu ije knjige su vrlo koristan
izvor dokaza duhovnog lijeenja; i Ervinu Laszlu koji je u knjizi The
Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary
Unifies Theory (Singapore: World Scientific, 1995.) predstavio svoje
fascinantne teorije o vakuumu.
Mnogo zahvaljujem i cijelom timu HarperCollinsa, a posebno
mojim urednicima, Larryju Ashmeadu i Kristi Stroever na njihovim
mudrim savjetima i hrabrosti u podupiranju ovog projekta. Posebnu
zahvalu zasluuje Andrew Coleman koji je vrlo briljivo korigirao
rukopis. Za potporu u ovom projektu elim se takoer zahvaliti svo-

Zahvale

jim suradnicima u timu What Doctors Don't Tell You; Julie McLean
i Sharyn Wong su u zadnjem trenutku mnogo pomogli, A Kathy
Mingo mi je vie puta ljubazno priskoila u pomo da se pri radu
pobrinem i za obitelj.
Posebnu zahvalu dugujem Peteru Tobinsonu, mojemu zastupniku u Velikoj Britaniji, i Danielu Benoru, mom meunarodnom
zastupniku, koji su se latili projekta sa zaista velikim entuzijazmom.
Takoer posebno zahvaljujem svojem zastupniku za Ameriku, Russellu Galenu, ija su predanost i nepokolebljiva vjera u ovaj projekt
bili upravo nevjerojatni.
Vrlo sam zahvalna svojoj djeci, Caitlin i Anyi, preko kojih Polje
svakoga dana doivljavam iz prve ruke. I kao i uvijek, za ovu knjigu
najvie dugujem svom suprugu Bryanu Hubbardu koji mi je pomogao razumjeti pravi smisao ove knjige kao i pravi smisao meusobne povezanosti.

Fiziari bi se mogli suoiti s revolucijom koja je slina onoj koja se

dogodila prije tono jednog stoljea...

Arthur C. Clarke, 'Kada e zapoeti pravo svemirsko doba?'

Kada bi nam aneli govorili o svojoj filozofiji... mnoge bi

njihove izjave najvjerojatnije sliile jednadbi 2 X 2 = 13.

Georg Christophe Lichtenberg, Aforizmi

Predgovor
Ako cijelo vrijeme projiciramo slike u vanjski
prostor, onda je naa slika svijeta zapravo
prividna stvarnost
Lynne McTaggart

PRED SOBOM IMAMO knjigu "Polje" istaknute novinarke Lynne

McTaggart koja je, tijesno suraujui sa znaajnim brojem suvremenih znanstvenika - heretika, uspjela proizvesti neku vrstu probne
sinteze svega onoga o emu govore njihova otkria. Ta su otkria
zaista revolucionarna i znae da i neoborivi eksperimenti potvruju
ono o emu govore razliite "mistine" (ne volim ovu rije, ali je
rabim jer je ula u iroku upotrebu) tradicije i religije Istoka i Zapada.
Knjiga obuhvaa i opisuje radove, eksperimente i otkria cijelog niza
znanstvenika iz razliitih podruja znanosti. Tu moemo nai podatke o doivljajima i radovima astronauta i fiziara Edgara Mitchela,
Waltera Schempa, sveuilinog profesora matematike, Karla Pribrama, poznatog neurofiziologa, Stuarta Hameroffa, Fritza-Alberta
Poppa fiziara, Hala Puthoffa, Jacquesa Benvenistea, Charlesa Tarta
i mnogih drugih.
U knjizi se mogu nai podaci koji bacaju vie svjetla na akupunkturu, homeopatiju i druga podruja.
Kljuni pojam do koga su doli svi ovi znanstvenici je polje nulte
toke. To je temelj na kome poiva cijeli pojavni svijet. Polje nulte
toke je ona krajnja stvarnost iz koje sve proizlazi i u koju se sve
vraa. Za nas koji smo, kao zlatne ribice u svom akvariju, ogranieni
krutim trodimenzionalnim gledanjem na svijet kao materiju, svijet
koji neznano kako stie iz praha i vraa se u prah, ovo su zaista
revolucionarna otkria za koja su mnogi od znanstvenika o kojima
govori ova knjiga platili gubitkom karijere (danas ih se, ipak, ne
moe vie javno spaljivati!). Podatomske estice (kvarkovi itd.) se

Predgovor

sve slijevaju u jedan ogroman ocean energije. Ovaj ocean podrava

sve to postoji tako to odrava ravnoteu nevjerojatno tonim i
pravovremenim davanjem i primanjem energije. Mogli bismo jo
puno toga rei na ovu temu ali to nije svrha ovakvog predgovora.
Znaenje ove knjige i radova znanstvenika o kojima ona govori svodi
se na jednu vrlo jednostavnu misao: nita u svemiru ne postoji
izolirano, svi smo povezani u jednu mreu dogaanja i sve to sami
mislimo i inimo djeluje na cijeli svemir i obratno - sve to se
dogaa bilo gdje djeluje na nas. A to nam kae i idovska Kabala
svojim pojmom Aina (Nitavila, negativnog postojanja) iz koga sve
potjee i kome se sve vraa, indijska tradicija govori o Akai - temelju svemira u kojoj je zapisano sve to se dogodilo, sve to se dogaa i
to e se dogoditi. Rije je o uvenim Akaikim zapisima. Znanstvenici o kojima se govori u knjizi kau potpuno isto o polju nulte
toke - u njemu je sve registrirano: prolost, sadanjost i budunost.
O tome govori i poznati fiziar David Bohm u svojoj hipotezi o
implicitnom i eksplicitnom redu. Nije teko pogoditi da je implicitni
red zapravo polje nulte toke.
Iz knjige se moe vidjeti da je zapravo jedina stvarnost - ovdje i sada.
Knjiga opisuje strojeve pomou kojih se moe nazrijeti to e se dogoditi u budunosti ali i da je mogue izmijeniti i prole dogaaje.
Za nae ograniene i jednosmjerne umove ovo je previe! Bitno je
postaviti slijedee pitanje: kako je dolo do "pada" u materiju, zato
smo se ograniili na podatke koje dobivamo samo od naih osjetila?
Taj fatalni "pad" dogodio se u 17. stoljeu pojavom Isaaca Newtona i
Rene Descartesa. Prvi nam je svima ulio u glavu pojam svemira kao
mrtvog, mehanikog satnog mehanizma, a drugi pojam o potpunoj
odvojenosti tijela i duha. Veina ljudi nije vjerojatno dovoljno
upoznata s radom ove dvojice uenjaka, ali su njihove teorije
smjetene duboko u naem nesvjesnom. To je ono to je izgradilo u
nama onaj temeljni pojam o svijetu, ono o emu mislimo da se samo
po sebi podrazumijeva i ne pada nam na pamet da provjeravamo ili
u to posumnjamo. Trea fatalna stvar je teorija Charlesa Darwina.
Prema njegovoj evolucijskoj teoriji, ovjeji je ivot sluajan, razbojniki, usamljen i besmislen. Prema toj teoriji, kako kae autorica,
ovjek je genetski terorist.
Da li je ba sasvim sluajno to je ovakvo gledanje i danas vladajue
u svijetu? Ako se malo vratimo u prolost, vidjet emo da je genijalni
Rudolf Steiner o tome govorio kao o ahrimanskom (Ahriman je

Predgovor

u staroj zoroastrijanskoj religiji duh tame, naelo zla) utjecaju, utjecaju koji nastoji nae miljenje skrenuti u jednu, robotsku, krajnost.
Trevor James Constable u svom klasinom ("underground") djelu
"Kozmiki puls ivota" izrijekom navodi u 10 toaka u emu se oituje taj ahrimanski utjecaj. To je slijedee: proklinjanje due i duha,
prijezir, sumnja i otpor svemu duhovnom, oboavanje materijalnih
dobara, izopaenost kulturnog ivota (sve je usmjereno na profit),
poricanje nevidljivih svjetova, nacionalizam, neprekidna stranaka
borba, mrtvi znanstveni pojmovi, mrtvo obrazovanje, oboavanje
brojeva (raunala!), dosada vanjskog ivota, opsjednutost mjerenjem. Pogledajmo svijet oko sebe! Vidimo li to od toga? Knjiga
koja je pred nama ispunjava ogromnu prazninu u nama i rui
mnoge uvrijeene pojmove. Meutim, po mom skromnom miljenju, ima jedan veliku nedostatak - nuno je jednostrana. Izvrsno
nam pokazuje kako je materija nestvarna i kako zapravo ne postoji.
Energija je jedina stvarnost. Ali kako je nastala materija? Tu se opet
moramo vratiti na Steinera, Reicha i Constablea. Jo je veliki Johan
Wolfgang von Goethe zapoeo s istraivanjima eterinih formativnih sila, to je dalje nastavio Steiner, a potom i Wilhelm Reich
(orgonska energija). Te su sile izravno antagonistine elektromagnetnim silama u koje se "otapa" materija i o emu govori ova knjiga.
Eterine formativne sile (Steiner govori o njihova 4 oblika, a Reich
o jednom) u sebi sadre ifru informacije o strukturi materije. Tako
imamo zatvoreni krug: duh se pretvara u eterine formativne sile,
one izgrauju materiju, materija se raspada na podatomske estice i
nestaje - opet u duhu. Fiziari bi rekli: u polju nulte toke. Da
zakljuim. Knjiga koja je pred vama je neobino znaajna. Dokumentirano nam kae kako je energija jedina stvarnost. Ako smo
bia energije, tonije energetska polja, ako smo bolesni onda znai
da nam energetsko polje nije u redu. Ako to prihvatimo, tj. da nam
je bolest dola zbog poremeaja energetskog polja (tj. zastoja, blokiranja, energije) tad nam se i zdravlje moe vratiti ako omoguimo
toj energiji da ponovno tee. I ne samo to. Sve to vidimo oko sebe
ovisno je o frekvenciji vibracije - i svijet kojeg vidimo i svijet koji
nas vidi. Kao to autorica doslovno kae: "Poznati svijet doslovno
znai samo to da smo na njegovoj valnoj duljini." Valna duljina, tj.
frekvencija vibracije materijalnog svijeta, niska je. Kako se ta
frekvencija snizila ? Sniavanje te frekvencije znai pretvaranje
apsolutnog znanja kojeg smo svi nekad bili svjesni (to

Predgovor

je ono to se zove raj) u zamjedbu ili percepciju koja znai fatalni

rascjep (pojava ega, rekli bismo - pakla) subjekta koji gleda neto i
tog neeg gledanog. Zamjedba se lako iskrivila jer je nestabilna i vrlo
smo lako doli do krive zamjedbe. Ona nam kae da nam blinji nisu
prijatelji i nisu jedno s nama. Od toga je samo korak do - ljudske povijesti koja je, kako kae Eckart Tolle, povijest neprekidnog klanja.
Knjiga "Polje" obiluje preciznim podacima. To joj daje znaajnu teinu. Meutim, jo je vanije da se ne izgubimo u tim pojedinostima,
nego da knjigu pokuamo sagledati u cjelini, kao cjelinu, da joj vidimo smisao. Moda je znaenje ove knjige najbolje izraeno ovim
reenicama: "iva svijest nije izolirana jedinica. ovjekova svijest
poveava red u svemiru i ima nevjerojatne moi da nas lijei i da
lijei cijeli svijet: da taj svijet u odreenom smislu uredimo prema
vlastitim eljama."

dr. Petar Vasiljevi

UVOD

Nova revolucija
DANAS STOJIMO NA pragu revolucije - revolucije koja je
smjela i duboka poput Einsteinova otkria relativnosti. Na samoj
granici znanosti raaju se nove ideje koje prkose svim naim uvjerenjima o funkcioniranju naeg svijeta i o nama samima. Nova otkria
dokazuju ono to je religija oduvijek tvrdila: da su ljudi mnogo vie
od mesa i kostiju. Nova znanost u svojoj osnovi odgovara na pitanja
koja su muila znanstvenike stotinama godina, a u dubljem smislu
rijei to je znanost o udesnom.
Ugledni istraivai iz cijelog svijeta i iz razliitih znanstvenih
disciplina ve desetljeima izvode dobro osmiljene pokuse iji rezultati opovrgavaju priznatu biologiju i fiziku. Sva ta istraivanja u
svojoj cjelini pruaju nam obilje podataka o sredinjoj organizacionoj sili koja upravlja naim tijelima i ostatkom svemira.
Njihova otkria su uistinu zapanjujua. Na naoj najelementarnijoj razini ovjek nije kemijska reakcija, nego energetski naboj. ovjek, kao i svaka iva tvar, skup je energije u polju energije povezan
sa svim drugim stvarima u svijetu. To pulsirajue energetsko polje
sredinji je pokreta naeg bia i nae svijesti, alfa i omega naega
postojanja.
Nae tijelo u odnosu prema svemiru ne poznaje dvojnosti - ja i
ne-ja - jer ih povezuje u jedno bazino energetsko polje. Polje
utjee na najvie funkcije naeg uma i izvor je informacija koje
odreuju rast naih tijela. Ono je na mozak, nae srce i nae pamenje, ono je nacrt svijeta za sva vremena. Polje, a ne mikrobi ili geni,
sila je o kojoj naposljetku ovisi da li smo zdravi ili bolesni, i s kojom
moramo raditi da bismo ozdravili. Privreni smo i vezani za na
svijet, i nedjeljivi od njega; naa jedina temeljna istina jest na odnos
s njim. Polje je, kao to je Einstein to jezgrovito sroio, jedina
stvarnost.1
Biologija i fizika sve do danas bile su slukinje pogleda koje je
zagovarao Isaac Newton, otac suvremene fizike. Sve nae predodbe

UVOD Nova revolucija

o svijetu i naem mjestu u njemu potjeu od zamisli koje su se oblikovale jo u sedamnaestom stoljeu, no koje jo uvijek tvore jezgru
suvremene znanosti - teorije po kojima su svi elementi u svemiru
izolirani jedan od drugoga, odjeljivi i potpuno samodostatni.
Ustvari su te teorije stvorile predodbu o odvojenosti. Newton
je opisao materijalni svijet u kojem pojedine estice tvari podlijeu
odreenim zakonima gibanja kroz prostor i vrijeme. I prije no to
je Newton sroio svoje zakone o gibanju, francuski je filozof Rene
Descartes predstavio za ono vrijeme revolucionarnu zamisao da je
ovjek, kojega predstavlja razum, odvojen od mrtve tvari fizikog
tijela, koje je samo jo jedna vrsta dobro podmazanog stroja. Svijet
sastavljaju brojni milijuni malenih, odvojenih predmeta ije je ponaanje mogue predvidjeti. Najvie odvojen od svih njih je ovjek.
Ljudi se nalaze izvan ovog svemira, i promatramo ga prema unutra.
ak je i nae tijelo na neki nain odvojeno i razliito od naeg pravog ja, svjesnog uma koji je promatra.
Newtonovski svijet je moda bio svijet potivanja zakona, no to
je u krajnjoj liniji bilo samotno, pusto mjesto. Svijet je iao svojim
putem, kao jedna golema maina, bez obzira na to jesmo li mi u
njemu ili ne. Newton i Descartes s nekoliko spretnih poteza otkinuli
su Boga i ivot od svijeta materije, te ovjeka i njegovu svijest od
sredita naeg svijeta. Iz svemira su istrgnuli srce i duu, tako da je u
njemu ostala samo mrtva zbirka meusobno povezanih mehanikih
dijelova. I to je najvanije, kao to se izrazio Danah Zohar u knjizi
Kvantno ja (The Quantum Self): Newtonovo gledite istrglo nas je
iz tkanja od koje je satkan svemir.
Naa slika o samima sebi nakon Darwinove teorije evolucije
postala je jo alosnija. Po njegovoj teoriji, koju su neodarvinisti
sada malo okljatrili, ljudski ivot je sluajan, grabeljiv, besmislen i
samotan. Ako nisi najbolji, nee preivjeti. ovjek je samo sluajna
pojava u evoluciji. Golema ahovnica biolokog naslijea svela se na
samo jednu glavnu postavku - preivljavanje. Jedi druge ili e biti
pojeden. ovjek je u svojoj biti genetski terorist koji djelotvorno
uklanja sve slabije karike. U ivotu nisu kljuni dijeljenje i meuzavisnost. Vano je pobjeivati, biti prvi. Uspije li preivjeti, na
samom si vrhu evolucijskog drveta.
Te dvije paradigme - svijeta kao stroja i ovjeka kao stroja za
preivljavanje - dovele su do toga da smo danas vrlo dobro tehnoloki ovladali svijetom, ali posjedujemo vrlo malo pravog znanja koje

UVOD Nova revolucija

bi nam bilo od istinske vanosti. Na duhovnoj i metafizikoj razini

dovele su do osjeaja oaja i potpune osamljenosti. Takoer nas
nisu nimalo pribliili osnovnim tajnama vlastitog postojanja: kako
razmiljamo, kako nastaje ivot, kako se razbolimo, kako se jedna
jedina stanica razvije u posve razvijenu osobu te to se dogodi sa
svijeu kada ovjek umre.
Pogled na svijet kao na mehanizirano i odvojeno mjesto ne
ispunjava nas, no svejedno ga zagovaramo, ak i ako nije u skladu s
naim svakodnevnim iskustvima. Mnogi pred krutim i nihilistikim
injenicama o naem postojanju trae utoite u religiji koja nam sa
svojim idealima jedinstva, zajednice i svrhe moe donekle pomoi,
no tekoa je u tome to je njezin svjetovni nazor u suprotnosti s
nazorom koji zagovara znanost. Duhovni traitelji moraju se boriti
s ta dva oprena pogleda na svijet, bezuspjeno ih pokuavajui
uskladiti.
Poslije otkria kvantne fizike poetkom dvadesetog stoljea taj
svijet odvojenosti bi se morao sruiti jednom za svagda. Kada su
pioniri kvantne fizike stekli uvid u samo srce materije, bili su zapanjeni nad onim to su vidjeli. Najsitniji djelii materije uope nisu
bili materija kakvu poznajemo, te nisu bili neto odreeno, nego
ponekad jedna stvar, a ponekad sasvim druga. Jo udnije je to da su
esto istovremeno bili vie moguih stvari. A najznaajnije otkrie je
da te subatomske estice nemaju znaenja same za sebe, u izolaciji,
nego iskljuivo u odnosu sa svim ostalim. Materiju na njenoj najosnovnijoj razini nije mogue rascijepiti na samodostatne malene jedinice, nego je ona potpuno nedjeljiva. Svemir je mogue razumjeti
iskljuivo kao dinamiku mreu meusobne povezanosti. Jednom
povezane stvari uvijek ostaju povezane, i u vremenu i u prostoru.
Pokazalo se da su i prostor i vrijeme samo arbitrarne tvorevine koje
vie nisu primjenjive na ovoj razini svijeta. Vrijeme i prostor - kakve
ih poznajemo - ustvari uope ne postoje. Sve to moemo vidjeti,
dokle nam pogled see, jedan je dugi pejza od 'ovdje' i 'sada'.
Pioniri kvantne fizike - Ervin Schrdinger, Werner Heisenberg,
Niels Bohr i Wolfgang Pauli - nekako su naslutili da su stupili na
zabranjeno, metafiziko podruje. Ukoliko su svi elektroni posvuda
i istovremeno povezani, to ukazuje na neku duboku istinu o prirodi
cijeloga svijeta. Da bi shvatili dublju istinu neobinog subatomskog
svijeta kojeg su promatrali, okrenuli su se klasinim filozofskim djelima. Pauli je istraivao psihoanalizu i arhetipove te kabalu, Bohr

UVOD Nova revolucija

je prouavao kinesku filozofiju i taoizam, Schrdinger se zadubio u

hindusku filozofiju, a Heisenberg u starogrku Platonovu teoriju.3
Pa ipak, nisu uspjeli izraditi koherentnu teoriju o duhovnim implikacijama kvantne fizike. Niels Bohr objesio je na svoja vrata natpis
Radovi u tijeku - filozofima ulaz zabranjen.
Kvantna teorija ostala je nedoreena i na isto praktinom podruju. Bohr i njegovi suradnici sa svojim eksperimentima i razumijevanjem doli su samo do odreene toke. Njihovi pokusi o kvantnim uincima odvijali su se u laboratoriju, sa neivim, subatomskim
esticama. Odatle su znanstvenici iza njih prirodno pretpostavili da
taj neobini kvantum postoji samo u svijetu mrtve tvari, a da se sve
to je ivo jo uvijek ravna po zakonima Newtona i Descartesa. Takvo je razmiljanje oblikovalo cijelu modernu medicinu i biologiju.
ak se i biokemija oslanja samo na Newtonovu silu i koliziju.
A to je s nama? Odjednom smo se nali u sreditu svih fizikih
procesa, no nitko to nije u potpunosti prepoznao. Kvantni pioniri
otkrili su da je ovjekova ukljuenost u materiju od kljunog znaaja.
Subatomske estice postoje u svim moguim stanjima sve dok ih mi
sa svojim promatranjem ili mjerenjem ne ometemo; tek tada se,
napokon, smire i materijaliziraju u neto stvarno. Nae promatranje ljudska svijest -apsolutno je kljuno za to da iz tog subatomskog
strujanja zaista nastane neto odreeno, meutim ni Heisenberg ni
Schrdinger nisu u nijednoj od svojih jednadbi u obzir uzeli ljudski
imbenik. Obojici je bilo jasno da je ovjek na neki nain klju, no
nisu znali na koji ga nain ukljuiti. Sa stajalita znanosti, ovjek je
jo uvijek bio odvojen od svijeta i promatrao ga je izvana prema
unutra.
Sve te nepovezane niti kvantne fizike nisu nikada bile objedinjene
u koherentnu teoriju, a kvantna je fizika reducirana na iznimno
uspjeno tehnoloko orue nuno za proizvodnju bombi i moderne
elektronike. Filozofske implikacije su zaboravljene, a sve to je preostalo imalo je svoje praktine koristi. Veina dananjih fiziara bila
je spremna prihvatiti bizarnu prirodu kvantnoga svijeta jer njegova
matematika - na primjer, Schrdingerova jednadba - tako dobro
djeluje, a na njegove osobine koje se ne slau s oekivanim samo
su odmahnuli glavom.4 Kako elektroni mogu biti povezani sa svime
odjednom? Kako je mogue da elektron ne moe postojati kao
odreena pojedinana stvar, sve dok ga ne ponemo prouavati ili
mjeriti? I kako bi u svijetu moglo postojati bilo to stvarno ako sva-

UVOD Nova revolucija

ka stvar - prije no to ju ponemo poblie promatrati - nije nita

drugo do privid?
Njihov odgovor je bio da postoji jedna istina za sve maleno i
druga istina za neto mnogo vee, jedna istina za stvari koje su ive a
druga za neive stvari; i preporuka da prihvatimo ta oita proturjeja
kao to smo prihvatili osnovni Newtonov aksiom. To su pravila koja
vladaju svijetom i jednostavno ih trebamo prihvatiti. Matematika
'tima' i to je sve to je vano.
Mala skupina znanstvenika rasprenih po cijelom svijetu nije
bila zadovoljna rutinskim razumijevanjem kvantne fizike. Bio im
je potreban kvalitetniji odgovor na brojna i velika pitanja koja su
ostala nerazrijeena. U svojim istraivanjima i pokusima nastavili su
od toke do kojeg su stigli pioniri kvantne fizike, i poeli prodirati
dublje.
Nekoliko istraivaa ponovno je poelo razmiljati o pojedinim
jednadbama koje su u pravilu svi izostavljali iz kvantne fizike. Te
jednadbe su odreivale takozvano polje nulte toke - more mikroskopskih vibracija u prostoru izmeu stvari. Doli su do zakljuka
da ukoliko polje nulte toke ukljuimo u nau sliku o najosnovnijoj
prirodi materije tada je sama osnova naeg svemira valovito more
energije, jedno ogromno kvantno polje. Ukoliko je doista tako, tada
je sve povezano sa svim ostalim, poput kakve nevidljive mree.
Otkrili su takoer da smo svi sastavljeni od istog osnovnog materijala. Na svojoj najosnovnijoj razini iva su bia, ukljuujui i ljude,
svenjevi kvantne energije koji neprestano izmjenjuju informacije s
tim neiscrpnim morem energije. ive tvari emitiraju slabu radijaciju
koja je kljuni aspekt biolokih procesa. Informacije potrebne za sve
ivotne procese - od meustanine komunikacije do izuzetno
opsenih procesa reguliranja DNK - pristiu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim
procesima djeluje ak i ovjekov um koji je, navodno, potpuno van
zakona materije. Misli, osjeaji i sve druge, vie kognitivne funkcije
povezane su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju
kroz na mozak i tijelo. Ljudska percepcija rezultat je meudjelovanja subatomskih estica naeg mozga i mora kvantne energije.
Doslovce rezoniramo s naim svijetom.
Njihova otkria bila su izuzetna i heretina. Jednim udarcem
osporili su mnoge temeljne bioloke i fizike zakone. Ono to su vje-

UVOD Nova revolucija

rojatno otkrili ne predstavlja nita manje nego klju za sve obrade i

razmjene informacija u naem svijetu, od meustanine komunikacije do percepcije svijeta openito. Ponudili su odgovore na neka
od najdubljih biolokih pitanja o ljudskoj morfologiji i ivoj svijesti.
Ovdje, u takozvanom mrtvom prostoru, moebitno lei klju samog ivota.
I ono to je moda najvanije - dokazali su da smo na najosnovnijoj razini svi jedni s drugima povezani, kao i sa svijetom.
Eksperimentalno su pokazali da bi mogla postojati ivotna sila koja
proima cijeli svemir, a koju neki nazivaju kolektivna svijest, a teolozi Sveti Duh. Pruili su uvjerljivo objanjenje mnogih pojava u
koje ovjeanstvo vjeruje ve stoljeima, a za koje dosada nije bilo
vrstih dokaza i primjerenog objanjenja: od djelovanja alternativne
medicine i molitve do ivota poslije smrti. U odreenom smislu,
mogli bismo rei da su nam dali znanost o religiji.
Njihovo vienje je - za razliku od newtonowskog ili darwinovskog pogleda - ivotu vratilo vrijednost. Njihove nove ideje, sa svojim implikacijama reda i nadzora, mogle bi nas ovlastiti. ovjek vie
nije tek sluajan proizvod prirode. Na svijet je osmiljen i temelji se
na jedinstvu, a svatko u njem ima svoje mjesto i vanu ulogu. Nai
postupci i misli zaista nisu nevani - tovie, kljuni su za stvaranje
naega svijeta. ovjek nije vie odvojen od drugog ovjeka. Ne radi
se vie o 'nama' i 'njima'. Vie nismo na rubu naeg svemira - kao
vanjski promatrai koji gledaju prema unutra. Sada moemo opet
zauzeti mjesto koje nam pripada, u sreditu naeg svijeta.
Ove ideje su doekane kao izdajnike, a znanstvenici koji su ih
zagovarali u mnogim su se sluajevima morali boriti protiv dobro
utvrenog i neprijateljski nastrojenog establimenta. Njihova istraivanja trajala su trideset godina, uglavnom nepriznata i potisnuta,
ali ne zato to su bila nekvalitetna. Svi ti znanstvenici izveli su besprijekorne pokuse, a dolazili su iz najuglednijih ustanova: sveuilita Princeton i Stanford te vrhunskih instituta u Njemakoj i Francuskoj. Meutim, svojim su pokusima ugrozili brojne doktrine koje
se smatraju svetima budui da predstavljaju samu jezgru suvremene
znanosti. Njihove nove zamisli nisu se uklopile u prevladavajui
znanstveni pogled po kojemu je svijet tek stroj. Kada bi priznali te
nove zamisli morali bi se odrei mnogoega od onoga u to vjeruje
suvremena znanost i morali bi, u neku ruku, krenuti od samog poetka. Stara garda to nije eljela. Nove se ideje nisu slagale s uvrijee-

UVOD Nova revolucija

nim pogledom na svijet i stoga su morale biti pogrene.

No, prekasno je. Revolucija je nezaustavljiva. Znanstvenici predstavljeni u ovoj knjizi samo su neki izabrani pioniri, manji dio veeg
pokreta.5 Njihovim stopama idu mnogi drugi koji provode eksperimente, osporavaju i modificiraju njihova stajalita; ukratko, djeluju
kao i svi pravi istraivai. Priznata znanost, koja sada odbacuje te informacije jer se navodno ne uklapaju u znanstveni pogled na svijet,
prije ili kasnije morat e uskladiti svoje nazore s novim podacima.
Vrijeme je da Newtona i Descartesa postavimo na pravo mjesto, kao
proroke povijesnog pogleda koji je nadmaen. Znanost je proces
razumijevanja svijeta i nas samih, a ne niz za sva vremena zacementiranih pravila; kad se uvodi novo esto je potrebno odbaciti staro.
Polje je pria o ovoj revoluciji koja je u tijeku. Kao i mnoge revolucije, zapoela je s malim aritima pobune u kojima se okupila
snaga i pokretaka sila pojedinaca - proboj na jednom podruju,
otkrie na nekom drugom - a ne s jednim velikim pokretom reforme. Premda su ti istraivai upoznati s radom svojih kolega, to su
mukarci i ene u laboratoriju koji esto nemaju posebne elje da se
pri eksperimentima uputaju i u razmiljanja o svim moguim implikacijama svojih spoznaja, ili nemaju uvijek dovoljno vremena da
ih postave u kontekst drugih, najnovijih znanstvenih dokaza. Svi ti
znanstvenici uputili su se na istraivako putovanje i svatko od njih
otkrio je svoj komadi kopna, no nitko nije bio dovoljno hrabar da
ga proglasi kontinentom.
Polje je jedan od prvih pokuaja da se sva ta razliita istraivanja povezu u jednu kohezivnu cjelinu. Ova knjiga takoer daje
znanstvenu potvrdu podrujima koja su dosada u velikoj mjeri bila
u domeni religije, mistike, alternativne medicine i novodobnih spekulacija.
Premda je cjelokupni materijal ove knjige utemeljen na vrstim
injenicama znanstvenih eksperimenata, povremeno sam se, uz pomo pojedinih znanstvenika, morala upustiti u spekulaciju o nainu
na koji je sve to povezano. Zato elim naglasiti da je ova teorija - kao
to bi se rado izrazio dekan emeritus princetonskog sveuilita Robert Jahn - jo u radu. Neke od dokaza znanstvenih eksperimenata
koje smo predstavili u Polju neovisne skupine jo nisu ponovile. Kao
i svaka nova ideja koja se jo oblikuje, i Polje je tek rani pokuaj da
se pojedinana otkria poveu u koherentan model iji dijelovi e u
budunosti svakako biti popunjeni.

UVOD Nova revolucija

Takoer, prisjetimo se poznate izreke koja kae da se ispravnu

ideju nikada ne moe definitivno dokazati. Najvie to znanost
moe postii je da opovrgne pogrene ideje. Mnogi su ve pokuali
diskreditirati predstavljene nove zamisli koje su rezultat kvalitetnih
eksperimenata dobrih znanstvenika, no dosada u tome jo nitko
nije uspio. Dokle god otkria ovih znanstvenika netko ne ospori ili
pobolja - ona su valjana.
Ova knjiga napisana je za laike i da bi neke prilino sloene ideje
uinila zanimljivim, esto sam morala upotrebljavati metafore koje
predstavljaju samo grubu priblinost istine. Tu i tamo e radikalno
nove zamisli od itatelja zahtijevati poveanu panju i ne mogu obeati da e tivo uvijek biti lagano. Brojni koncepti su prilino teki
jer smo naviknuti na newtonowski i kartezijanski nain razmiljanja
po kojem je sve odvojeno i cjelovito.
Na kraju, vano je naglasiti da nita od napisanog nije moje
otkrie. Ja sama nisam znanstvenica; novinarka sam i povremeno
interpretatorica. Pljesak zasluuju veinom nepoznati mukarci i
ene u laboratorijima koji su otkrili i shvatili izuzetnost u uobiajenim, svakodnevnim stvarima. esto ni sami nisu bili svjesni da su
tijekom svojeg rada postali traitelji u fizici nemoguega.
Lynne

McTaggart

London, srpanj 2001.

PRVI DIO
Svemir u rezonanciji

Sada znam da nismo u Kanzasu.

Dorothy, arobnjak iz Oza

PRVO POGLAVLJE
Svjetlost u tami

ONO TO JE doivio Ed Mitchell moda je bilo posljedica besteinskog stanja ili pak dezorijentiranosti svih njegovih osjetila.
Putovao je prema kui koja je u tom trenutku bila udaljena nekih
400.000 kilometara, negdje na povrini oblacima prekrivenog modro-bijelog polumjeseca koji se s vremena na vrijeme ukazivao kroz
trokutasti prozor u upravljakom modulu Appola 14.
Prije dva dana postao je esti ovjek koji je sletio na Mjesec.
Putovanje je bilo pravi trijumf: prvo slijetanje na Mjesec sa svrhom
znanstvenih istraivanja. O tome je svjedoilo etrdeset kilograma
uzoraka kamenja i tla u spremitu letjelice. Ed i njegov zapovjednik
Alan Shepard nisu doli do vrha prastarog, dvjesto i pedeset metara
visokog Stoastog kratera, no preostale stavke s rasporeda objeenog
o njihova zapea, koji je detaljno odreivao gotovo svaku minutu
njihovog dvodnevnog putovanja, bile su metodino odreene.
Ono to nisu dovoljno dobro procijenili bio je uinak tog pustog
svijeta na ovjekova osjetila - svijeta s malom silom gravitacije i
bez atmosfere koja bi filtrirala otre obrise. U pranjavo-sivom krajoliku koji se prostirao dokle pogled see, bez smjerokaza kao to je
drvee ili telefonske ice - ustvari bez iega drugog osim Antaresa
-lunarnog modula nalik kukcu - svaka percepcija prostora, razmjera
i udaljenosti bila je zastraujue iskrivljena. Ed je bio zapanjen kada
je otkrio da su sve navigacijske toke, koje su pomno oznaili na fo
tografijama visoke rezolucije, bile na barem dvaput veoj udaljenosti
nego to je oekivao. Bilo je to kao da su se on i Alan tijekom puto
vanja kroz svemir smanjili jer su malene izboine i brazde, kakvima
su im se inile na fotografijama, sada narasle na visinu od dva metra
i vie.
Ne samo da su osjeali kako su se smanjili, nego su bili i laki
no ikada prije. Uslijed slabog djelovanja gravitacije Ed je iskusio
neobinu lakou, te je unato velikoj teini i glomaznosti svojega
nezgrapnog svemirskog odijela pri svakom koraku imao osjeaj

kao da pliva. Iskrivljenoj percepciji doprinosilo je i Sunce koje je

u tom svijetu bez zraka isto i nepatvoreno. Na sunevoj svjetlosti
koja je zasljepljivala ak i za relativno hladnog jutra, prije no to se
temperatura povisila do maksimuma od oko sto i trideset stupnjeva
Celzija, krateri, orijentiri, tlo i zemlja - ak i samo nebo - boli su oi
svojom apsolutnom bistrinom.
Za um naviknut na meki filtar Zemljine atmosfere, otre sjene i
promjenljive boje kriljasto sivog tla kao da su se urotile u nakani
da zavaravaju vid. Ed i Alan nisu bili svjesni da su od ruba Stoastog
kratera bili udaljeni svega osamnaest i pol metara, odnosno deset
sekundi, te su se okrenuli, uvjereni da nee na vrijeme stii do njega za Eda je to bilo gorko razoaranje jer je jako elio pogledati u taj
otvor promjera tristo i trideset metara usred Mjeseeve visoravni.
Njihove oi nisu bile u stanju interpretirati takvo hiper-vienje. Nije
bilo nikakvog ivota, no nita nije bilo skriveno od pogleda i svemu
je manjkalo suptilnosti. Svaki je pogled zasljepljivao oko bljetavim
kontrastima i sjenkama. Vidio je, u odreenom smislu, i jasnije i
mutnije nego ikad dotada.
Raspored astronauta bio je tako ispunjen aktivnostima da nije
bilo vremena za razmiljanje, uenje ili za bilo koju misao koja bi
bila izvan okvira njihove misije. Otili su u svemir, dalje nego ijedan
ovjek prije njih, no bili su svjesni da amerike porezne obveznike
kotaju dvjesto tisua dolara na minutu, i stoga su osjeali odgovornost da neprestano pogledavaju na sat i odrauju pojedinane zadatke koje je Houston predvidio u njihovom prepunjenom rasporedu.
Tek nakon to se lunarni modul ponovno spojio s upravljakim
modulom i zapoeo svoje putovanje natrag prema Zemlji, Ed je
uspio svui svemirsko odijelo, uprljano zemljom s Mjeseca, prilei
u svojim dugim donjim hlaama, te pokuati nekako srediti svoju
frustraciju i zbrku u mislima.
Kittyhawk se polako, kao pile na ranju, okretao oko svoje osi,
kako bi se termalni uinci jednakomjerno rasporedili po svim stranama svemirskog broda; a dok se polagano vrtio, Zemlja se, kao
maleni polumjesec u tami zvjezdane noi, periodiki pomaljala kroz
prozor. Iz te toke gledita, dok se pogled na Zemlju izmjenjivao s
pogledom na ostatak Sunevog sustava, nebo nije bilo samo iznad,
kao to ga uobiajeno vidimo, nego je za astronaute postalo cjelovit
entitet koji je obavijao Zemlju sa svih strana.
I tada je, gledajui kroz prozor, Ed doivio najneobiniji osjeaj u

svom ivotu: osjeaj povezanosti, kao da su svi planeti i svi ljudi sve
vrijeme povezani nekom nevidljivom mreom. Od velianstvenosti
trenutka skoro je prestao disati. Iako je i dalje okretao i pritiskao dugmad, imao je osjeaj odvojenosti od tijela, kao da navigaciju obavlja
netko drugi.
Osjeao je prisutnost ogromnog polja energije koje od poetka
vremena povezuje sve ljude, njihove namjere i misli, kao i sve ive i
neive oblike materije. Imao je osjeaj da svakim inom i milju
utjee na ostatak svemira, te da svaki dogaaj u svemiru isto tako
utjee na njega. Vrijeme je bilo samo umjetna tvorevina. Spoznao je
da ne postoje ni sluajnost ni individualna ljudska namjera. Prirodna inteligencija koja djeluje milijardama godina, koja je stvorila i
molekule njegovog bia bila je odgovorna i za njegovo sadanje putovanje. To nije bilo samo intelektualno promiljanje nego izuzetno
dubok osjeaj, kao da se kroz prozor fiziki proirio do najudaljenijih
dijelova svemira.
Ed nije ugledao Boje oblije; nije se tu radilo o klasinom vjerskom iskustvu. To je prije bilo duhovno prosvjetljenje ili otkrie vieg smisla koje istone religije opisuju kao 'ekstaza jedinstva'. Na neki
nain, Ed Mitchell je u tom trenutku otkrio i osjetio Energiju.
Kriomice je pogledao Alana i Stua Roosa, treeg astronauta u
Apollu 14, ne bi li otkrio proivljavaju li i oni neto slino. Kada su
prvi puta stupili iz Antaresa na Mjeseevu ravnicu Fra Mauro, Alan veteran iz prvog amerikog putovanja u svemir koji je obino bio
vrlo hladnokrvan i nije troio vrijeme na razglabanje o mistinim
idejama - je pogledao prema gore i zaplakao pri pogledu na Zemlju,
tako nemogue lijepu na bezranom nebu. No sada se inilo da Alan i
Stu mehaniki obavljaju svoje poslove, te je stoga Ed radije zadrao za
sebe ono to je sam doivio kao trenutak istine.
U svemirskom programu uvijek su ga smatrali pomalo udnim, a
sa etrdeset i jednom godinom, iako je bio mlai od Sheparda, bio
je jedan od starijih lanova Apolla. Meutim, svoju je ulogu uvijek
vrlo dobro igrao, s izgledom tipinog Amerikanca sa Srednjeg
zapada, crvene kose, irokog lica te sa zategnutim govorom
karakteristinim za pilota na komercijalnim linijama. Drugi su ga
smatrali intelektualcem: bio je jedini meu njima koji je istovremeno
bio i doktor znanosti i pokusni pilot. I nain na koji je doao u
svemirski program bio je neuobiajen. Mislio je da e ako doktorira
astrofiziku na MIT-u biti nezamjenjiv, i tako je promiljeno zacrtao

svoj put prema NASA-i; tek kasnije mu je palo na pamet da e ga

prije primiti ako dodatno povea broj sati letenja koje je stekao u
prekomorskim zemljama. Bez obzira na to, Ed nije bio eprtlja to
se tie letenja. Kao i svi drugi momci i on je sudjelovao u leteem
cirkusu Chucka Yeagera u pustinji Mojave, u kojem su sa zrakoplovima inili nevjerojatne stvari za koje nisu ovi bili predvieni. Neko
je vrijeme ak bio njihov instruktor. Pa ipak, sebe je radije vidio kao
istraivaa nego kao pokusnog pilota; sam je sebe doivljavao kao
neku vrstu modernog traitelja istine. Privlanost koju je osjeao za
znanost uvijek se kosila s gorljivim baptistikim fundamentalizmom
iz njegove mladosti. Kao da nije bilo sluajno to to je odrastao u
Roswellu u Novom Meksiku gdje je navodno dolo do prvog susreta
s vanzemaljcima - na udaljenosti od svega kilometar i pol od doma
Roberta Goddarda, oca amerike raketne znanosti, i samo nekoliko
kilometara preko planina od mjesta prvih pokusa s atomskom bombom. U njemu su, meusobno se natjeui za prevlast, koegzistirale
i znanost i duhovnost, a sam je udio za tim da se one na neki nain
priblie i pomire.
Postojalo je jo neto to nije otkrio svojim suputnicima. Kasno
uveer, kada su Alan i Stu ve spavali u svojim viseim mreama, Ed
je tiho izvukao svoje zabiljeke o pokusu kojega je provodio tijekom
cijelog putovanja na Mjesec i natrag. U zadnje je vrijeme pomalo eksperimentirao sa svijeu i vanosjetilnom percepcijom, na to su ga
nadahnula djela dr. Josepha B. Rinea, biologa koji je proveo mnoge
pokuse o vanosjetilnoj prirodi ovjekove svijesti. Dva njegova najnovija prijatelja bili su lijenici koji su provodili znanstvene pokuse
o prirodi svijesti. Zajedno su doli na pomisao da je Edovo putovanje na Mjesec jedinstvena prilika da ispitaju je li ljudska telepatija
mogua i na veim udaljenostima od onih pri pokusima koje je u
svojem laboratoriju obavio dr. Rhine.
etrdeset i pet minuta nakon poetka vremena za spavanje Ed
je, kao i u protekla dva dana putovanja na Mjesec, izvukao malu
runu svjetiljku te svoju biljenicu s ranije upisanim sluajnim brojevima i odgovarajuim Zenerovim simbolima: kvadratom, krugom,
kriem, zvijezdom i parom valovitih linija. Potom se intenzivno
usredotoio na njih te metodino, jednog za drugim, poeo "odailjati" svoje izbore kolegama kod kue. Iako je bio krajnje uzbuen
zbog tog pokusa, zadrao ga je za sebe. Jednom je pokuao s Alanom
porazgovarati o prirodi svijesti, no nije bio istinski blizak sa svojim

efom, a ujedno to i nije bila tema koja bi druge nadahnjivala kao

njega. Neki astronauti su za vrijeme boravka u svemiru mislili na
Boga i svi lanovi svemirskog programa su znali da trae neto novo
u nainu djelovanja svemira. No da su Alan i Stu znali da alje svoje
misli ljudima na Zemlji, smatrali bi ga jo veim udakom.
Ed je okonao svoj noni pokus kojega e ponoviti sljedee veeri. Meutim, nakon onoga to mu se ranije dogodilo, inilo mu
se da to vie i nije potrebno; sada je imao svoje unutarnje uvjerenje
da je to istina. Ljudski umovi meusobno su povezani, a jednako
tako povezani su sa svim drugim na ovom svijetu i na svim drugim
svjetovima. Njegovo intuitivno 'ja' to je prihvatilo, no za znanstvenika u njemu to nije bilo dovoljno. Sljedeih dvadeset i pet godina
u znanosti je traio odgovor na pitanje o tome to mu se dogodilo
u svemiru.
Edgar Mitchell sigurno je stigao kui. S putovanjem na Mjesec
nije se moglo usporeivati nijedno drugo fiziko istraivanje na
Zemlji. Kada su u sljedee tri godine zbog nedostatka sredstava
otkazali zadnja tri leta na Mjesec, napustio je NASA-u, i tek tada je
za njega zapoelo pravo putovanje. Istraivanje unutranjeg svemira
pokazalo se beskrajno duljim i teim od slijetanja na Mjesec ili traenja Stoastog kratera.
Njegov mali pokus s vanosjetilnom percepcijom bio je uspjean,
to znai da je uspostavio jedan oblik komunikacije koji prkosi svakoj logici. Kada su usporedili podatke koje je Ed sakupio za vrijeme devetodnevnog putovanja s podacima njegovih estoro kolega,
pokazalo se da je njihova podudarnost znaajna, s vjerojatnou od
jedan naprama tri tisue da se radi o sluajnosti.2 Ti rezultati bili su
u suglasju s tisuama slinih pokusa koje su na Zemlji, u razdoblju
od nekoliko godina, obavili Rhine i njegovi suradnici.
Iskustvo prosvjetljenja koje je Edgar Mitchell doivio u svemiru
prouzroilo je brojne napukline u njegovom sustavu vjerovanja.
Ono to ga je najvie smetalo glede iskustva koje je imao u svemiru
bilo je trenutno znanstveno tumaenje biologije, a posebice svijesti,
koje mu se inilo nevjerojatno ograniavajuim. Unato svim
spoznajama o prirodi svemira do kojih je doao za vrijeme studija
kvantne fizike na MIT-u, imao je dojam da je biologija zaglavila u
pogledu na svijet, u pogledu starom etiristo godina. Bioloki model
jo se uvijek temeljio na klasinom newtonovskom pogledu na

materiju i energiju po kojem se zasebna kruta tijela predvidljivo

kreu u praznom prostoru, te na kartezijanskom pogledu na tijelo
kao odvojenom od due, odnosno uma. Takvi pogledi ni u emu
odgovarajue ne odraavaju veliku kompleksnost ovjeka i njegova
odnosa sa svijetom, a posebno ne s njegovom svijeu; ljudsko bie
i njegove dijelove jo uvijek, u svakom pogledu, promatraju kao
mehanizam.
Veina biolokih objanjenja velikih tajni ivota cjelinu pokuava razumjeti na nain da je cijepa na sve manje i manje mikroskopske dijelove. Tijela navodno uzimaju oblik kakav uzimaju zbog
genetskih zapisa, sinteze proteina i slijepe mutacije. Neurobiolozi su
tada tvrdili da je svijest locirana u modanoj kori, te da je rezultat
jednostavnog mijeanja kemikalija i modanih stanica. Kemikalije
proizvode televizijsku sliku u naem mozgu, a kemikalije su odgovorne i za 'ono' to tu sliku promatra.3 Poznajemo svijet radi sloenosti
vlastite mainerije. Moderna biologija ne vjeruje u svijet koji je u
svojoj konanici nedjeljiv.
Kroz svoj rad o kvantnoj fizici na MIT-u, Ed Mitchell je saznao
da je na subatomskoj razini newtonowski, odnosno klasini pogled
na fiziku - po kojem se sve odvija na udobno predvidiv nain - davno zamijenjen neodreenijim i neureenim kvantnim teorijama,
prema kojima svemir i nain na koji djeluje nisu tako jednoznano
ureeni kako su znanstvenici dotada smatrali.
Materiju i njezinu najosnovniju razinu nije mogue razdijeliti
na neovisne jedinke, tovie nije ju mogue ak ni potpuno opisati.
Subatomske estice nisu vrsti maleni predmeti, slini biljarskim
kuglama, nego vibrirajui i neodreeni svenjevi energije koje ne
moemo tono izmjeriti ili razumjeti. U stvarnosti, one kao da su
izofrene jer se ponekad ponaaju kao estice, kao stvrdnuta tvar
ograniena na mali prostor, ponekad kao val, koji se ponaa kao
vibrirajua i rasprenija tvar koja je rairena na irokom podruju
prostora i vremena, a ponekad kao val i estica istovremeno. Kvantne estice su takoer sveprisutne. Na primjer, ini se da elektroni,
kada prelaze iz jednog energetskog stanja u drugo, istovremeno
isprobavaju sve mogue nove orbitale; poput kupca nekretnina koji
pokuava istovremeno ivjeti u svim kuama u etvrti prije no to
izabere onu u kojoj e se naposljetku skrasiti. I - nita nije sigurno. Ne
postoje definitivne lokacije, ve samo vjerojatnost da
e, na nrimjer, elektron biti na odreenom mjestu. Na toj razini

stvarnosti nita nije zajameno; znanstvenici moraju biti zadovoljni

samo mogunou da pretpostavljaju to je najvjerojatnije. Najvie
to se moe izraunati je vjerojatnost, odnosno izgled da ete, kada
izvrite odreeno mjerenje, u odreenom vremenskom intervalu
dobiti odreeni rezultat. Uzrono-posljedine veze na subatomskoj
razini vie ne vrijede. Atomi koji izgledaju stabilno mogu iznenada i
bez vidljivog uzroka doivjeti neki unutarnji raskol; elektroni pak
mogu bez razloga izabrati da prijeu iz jednog energetskog stanja u
drugo. Kada su kvantni fiziari materiju pogledali iz velike blizine,
vidjeli su da to vie i nije materija, da to nije jedinstvena vrsta tvar
koju moete dodirnuti ili opisati, nego da je to mnotvo tentativnih
subjekata koji svi istovremeno paradiraju uokolo. Na najosnovnijoj
razini materije svijet sa svojim odnosima nije statian i odreen
ve nesiguran i nepredvidiv, stanje istog potencijala i beskonanih
mogunosti.
Znanstvenici su uzeli u obzir univerzalnu povezanost u svemiru,
no iskljuivo u kvantnom svijetu, drugim rijeima, samo na podruju neivoga. Kvantni su fiziari u subatomskom svijetu otkrili
neobinu osobinu koju su nazvali nelokalnost. To je sposobnost
kvantnog entiteta, na primjer elektrona, da na proizvoljnoj udaljenosti trenutno djeluje na neku drugu kvantnu esticu, a bez bilo
kakve meusobne razmjene sile ili energije. Kvantne estice koje su
jednom bile u vezi oito zadravaju meusobnu povezanost ak i
nakon odvajanja, tako da djelatnost jedne uvijek utjee na drugu
bez obzira na to koliko su se udaljile. Allbert Einstein je to svojstvo
omalovaavajue nazvao fantomskim djelovanjem na daljinu i,
premda je tu pojavu od 1982. godine definitivno dokazalo nekoliko
fiziara, ona je bila jedan od glavnih razloga za njegovo nepovjerenje
prema kvantnoj mehanici.
Nelokalnost je potresla same temelje fizike. Na materiju se vie
nije moglo gledati kao na neto odvojeno. Neki se dogaaj u zamjetljivom prostoru moe dogoditi bez zamjetljivog uzroka. Einsteinov
temeljni aksiom bio je pogrean: na odreenoj razini materije stvari
mogu putovati bre od svjetlosti. Subatomske estice same za sebe
nemaju smisla; moemo ih razumjeti samo kroz njihove odnose.
Svijet je na svojoj najosnovnijoj razini sloena mrea meusobno
zavisnih, zauvijek nedjeljivih odnosa.
Vjerojatno najvaniji sadraj tog meusobno povezanog svemira
jest iva svijest koja ga opaa. U klasinoj fizici eksperimentator

je odvojeni entitet, tihi promatra iza stakla koji pokuava razumjeti svemir, a svemir se ponaa po svojim pravilima, bez obzira
promatramo li ga ili ne. U kvantnoj je fizici, meutim, otkriveno
da se bilo koja kvantna estica iz stanja svih mogunosti - onog
trenutka kad ju mi ponemo promatrati ili mjeriti - materijalizira u
odreeni entitet. Kako bi objasnili tu neobinu pojavu, kvantni su
fiziari pretpostavili da izmeu promatraa i promatranog objekta
postoji participativan odnos tj. da su te estice bile vjerojatno
postojee u vremenu i prostoru samo do trenutka kada smo ih zasmetali, te ih promatranjem i mjerenjem prisilili u odreeno stanje
slino zgunjavanju elatine. To zapanjujue otkrie otvorilo je i
posve nov pogled na prirodu stvarnosti time to je ukazalo na to da
svijest promatraa uzrokuje nastanak promatranog objekta. Nita u
svemiru ne postoji, kao stvarna 'stvar', neovisno od nae percepcije.
Svake minute svakoga dana stvaramo svoj svijet.
Edu se najparadoksalnijom inila tvrdnja fiziara da tapovi i
kamenje podlijeu drukijim fizikim zakonima od atomskih estica
koje su unutar njih, da postoji jedno pravilo za maleno i drugo za
veliko, jedno pravilo za ivo a drugo za neivo. Klasini zakoni
nedvojbeno su upotrebljivi za opis osnovnih svojstava gibanja, za
objanjenje kako na kostur dri tijelo uspravnim, kako plua diu,
kako srce kuca i kako miii nose veliku teinu. I brojni tjelesni procesi kao to su jedenje, probava, spavanje i spolne funkcije zaista se
ravnaju po fizikim zakonima.
No klasina fizika i biologija ne mogu zadovoljavajue odgovoriti
na najosnovnija pitanja. Na prvom mjestu - kako mislimo; zato se
tjelesne stanice organiziraju na odreeni nain; koliko molekularnih
procesa se odvija takorei trenutno; zato se unato jednakim genima i bjelanevinama ruke razvijaju kao ruke, a noge kao noge; zato
ljudi obolijevaju od raka; kako tjelesni ustroj moe udesno izlijeiti
samoga sebe; pa ak i to je znanje, odnosno kako to da znamo ono
to znamo? Znanstvenici mogu do najsitnijeg detalja razumjeti kako
funkcioniraju vijci, matice, utori i kotai, ali ne znaju nita o sili koja
stroj stavlja u pogon. Premda poznaju i najmanje mehanike
dijelove tijela, jo su uvijek u neznanju kad je rije o najosnovnijim
tajnama ivota.
Ukoliko je tono da zakoni kvantne mehanike vrijede i za makrokozmos, a ne samo za subatomski svijet, te i za biologiju, a ne
samo za svijet materije, tada je itava paradigma bioloke znanosti

pogrena, odnosno nepotpuna. Kako su kvantni teoretiari s vremenom poboljali Newtonove zakone, tako su i Heisenberg i Einstein
moda bili u krivu, ili su barem samo djelomino bili u pravu. Kada
bi kvantnu teoriju ire primijenili u biologiji ovjeka bismo promatrali vie kao sloenu mreu energetskih polja koja su u dinaminoj
interakciji s kemijom naih staninih sustava. U tom svjetlu svijet
bi bio jedna vrsta matrice nerazdjeljivih uzajamnih odnosa, upravo
kao to ga je Ed doivio u svemiru. Shvatio je da standardna biologija
oito nema objanjenja za ureujue naelo - ovjekovu svijest.
Ed je poeo gutati knjige o vjerskim iskustvima, istonoj filozofiji
i o malobrojnim znanstvenim dokazima o prirodi svijesti. Zapoeo
je prva istraivanja s nekoliko znanstvenika sa Stanforda, utemeljio
je Institut noetikih znanosti (Institute of Noetic Sciences), neprofitnu organizaciju za financiranje istraivanja takve vrste, te je poeo
sabirati znanstvena istraivanja o svijesti za potrebe svoje knjige.
Uskoro nije ni o emu drugom ni mislio ni govorio, a zbog njegove
opsjednutosti tim pitanjima u to se vrijeme raspao i njegov brak.
Edgarovo djelo moda nije zapalilo revolucionarni plamen, no
sigurno ga je potaknulo. Na prestinim sveuilitima diljem cijelog
svijeta nastajale su male grupe tihog otpora newtonowskom i darwinowskom pogledu na svijet, dualizmu u fizici i trenutnom pogledu
na ovjekovu percepciju. U svojoj potrazi Ed je uspostavio veze s
izvrsnim znanstvenicima s brojnih uglednih sveuilita kao to su
Yale, Berkeley, Pronceton i Edinburgh, ija se otkria jednostavno
nisu podudarala s dosadanjim spoznajama.
Ti znanstvenici, za razliku od Edgara, do novog pogleda na svijet
nisu doli zahvaljujui duhovnom otkrivenju. U svojem su radu
jednostavno naletjeli na rezultate koji se nikako nisu slagali s priznatom znanstvenom teorijom, i koliko god su se trudili da ih postave
u ustaljene okvire - a u mnogim sluajevima to su iskreno eljeli - u
tome nikako nisu uspijevali. Veina tih znanstvenika do svojih je
zakljuaka dola sluajno te su, poput ovjeka koji je izaao iz vlaka
na pogrenoj postaji, ocijenili da im ne preostaje nita drugo nego
da se prihvate istraivanja novog podruja. Pravi istraiva nastavlja s
istraivanjem ak i kada ga ono odvede na mjesto koje u poetku
nije namjeravao posjetiti.
Najvanija odlika svih tih znanstvenika bila je jednostavna spremnost da privremeno odloe svoje nepovjerenje i ostanu otvoreni za
pravo otkrie, ak i kada je to znailo da e morati prkositi postoje-

em redu stvari, otuiti se od kolega ili se izloiti cenzuri te riskirati

propast vlastite karijere. Tko danas eli biti revolucionar u znanosti
mora biti spreman suoiti se s profesionalnim samoubojstvom.
Premda znanost naizgled potie eksperimentalnu slobodu, cjelokupna njezina struktura - zajedno s vrlo natjecateljskim sustavom
financiranja poduprtim sustavom objavljivanja i recenziranja meu
kolegama znanstvenicima - u velikoj je mjeri ovisna o pojedincima
koji se podreuju priznatom znanstvenom pogledu na svijet. Cijeli
je sustav podeen na nain da ne podrava istinske inovacije, ve
potie strukovnjake prvenstveno na eksperimente koji potvruju
ve postojee teorije i pomau razviti tehnologiju za industriju.5
Svi koji su radili na tim pokusima imali su osjeaj da su na pragu
neega to e preobraziti nae cjelokupno razumijevanje stvarnosti
i ovjeka, no tada su to bili samo istraivai-pioniri bez kompasa.
Brojni znanstvenici koji su djelovali nezavisno jedan od drugoga
svaki za sebe su otkrili po jedan dio cijele slagalice. Meu njima
nije bilo zajednikog jezika jer je ono to su otkrili jeziku upravo
prkosilo.
Unato tome, kada je Mitchell s njima uspostavio kontakte njihov odvojeni rad poeo se sjedinjavati u alternativnu teoriju evolucije ovjekove svijesti i dinamike svih ivih stvari. Ona je nudila
najbolje izglede za oblikovanje jedinstvenog pogleda na svijet koji se
ne temelji samo na teoriji, nego na pravim eksperimentima i matematikim jednadbama. Edov glavni zadatak bio je da meusobno
upoznaje znanstvenike, financira dio njihovih istraivanja, te koristi
svoj status nacionalnog heroja za predstavljanje njihovog rada javnosti, uvjeravajui ih na taj nain da nisu sami.
Cjelokupni se rad kretao prema jednoj toki - ovjekovo 'ja'
ima polje utjecaja na svijet i obrnuto. Imali su jo jednu zajedniku
toku: svi obavljeni pokusi bili su smrtonosni udarac za postojee
znanstvene teorije.

DRUGO POGLAVLJE
More svjetlosti

2. MORE SVJETLOSTI

BILL CHURCH OSTAO je bez goriva. U normalnim

okolnostima to mu ne bi pokvarilo cijeli dan, no 1973. godine, za
vrijeme prve naftne krize u SAD-u, benzin ste mogli natoiti samo
svakog drugog dana, a to je ovisilo o dvije stvari: zadnjoj brojci na
registarskim ploicama vaeg automobila i danu u tjednu. Ako je
zadnja brojka bila neparna, mogli ste toiti ponedjeljkom, srijedom
i petkom; za parne brojeve bili su rezervirani utorci, etvrtci i
subote; a nedjelja je bila dan odmora, bez goriva. Bili je imao
neparnu brojku, a bio je utorak. Bez obzira na vanost sastanka koji
ga je ekao, zapeo je kod kue kao talac OPEC-a i aice vlastodraca
sa Srednjeg istoka. ak i da se broj na njegovim registarskim
ploicama poklopio s danom u tjednu, jo uvijek bi mu trebalo
priblino dva sata, koliko je trajalo ekanje u kolonama koje su se u
cik-cak formi ovijale oko uglova brojnih etvrti. Pod uvjetom da
uope pronae benzinsku postaju koja je otvorena.
Prije dvije godine, kada je goriva jo bilo na pretek, mogli su poslati Edgara Mitchella na Mjesec i natrag, no sada su morali zatvoriti
polovicu benzinskih postaja u dravi. Predsjednik Nixon nedavno
se obratio naciji, pozivajui sve Amerikance da kod kue smanje termostate, da se voze zajedno, u manje automobila, i da ne troe vie
od etrdeset litara benzina tjedno. Poduzeima su naloili da rasvjetu
u radnim prostorima smanje za polovicu te da ugase svjetla u veama
i skladitima. Washington je pruio primjer za to te su lampice na
nacionalnoj Boinoj jelci postavljenoj na travnjaku ispred Bijele
kue bile ugaene. Sita i samozadovoljna nacija, navikla na veliku
potronju kako energije tako i cheesburgera, bila je potresena jer je
prvi put bila primorana pritegnuti pojas. Kruile su glasine da e se
racionalizirati ak i tiskanje knjiga. Pet godina kasnije Jimmy Carter
je izjavio da je to razdoblje za ameriki moral bilo jednako stanju
rata, i to je osjeala veina sredovjenih Amerikanaca koji gorivo
nisu morali tedjeti jo od Drugog svjetskog rata.

2. MORE SVJETLOSTI

Bill je odjurio natrag u kuu i zgrabio telefon da se potui Halu

Puthoffu. Hal, strunjak za lasersku fiziku, Billu je esto sluio kao
znanstveni alter ego. Mora postojati neki bolji nain. - zavapio je
Bili frustrirano u slualicu.
Hal se sloio da je dolo vrijeme da zaponemo traiti alternative fosilnom gorivu za prijevoz; neto to nije ugljen, drvo ili atomska energiju.
No, to nam je jo dostupno? - rekao je Bill.
Hal je pribiljeio sve trenutne mogunosti: fotovoltaiku (upotrebu sunevih elija), gorive elije, vodene baterije (pokuaj da se
vodik iz vode u stanici pretvori u elektrinu energiju), pa vjetar,
otpadne produkte pa ak i metan, no nijedan od tih energetskih
izvora, ukljuujui i one najegzotinije, nije bio dovoljno robustan,
odnosno realan.
Bill i Hal sloili su se da je u stvari potreban jedan potpuno novi
izvor - jeftin, neogranien, moda jo neotkriven izvor energije. Njihovi razgovori esto bi skrenuli u takav spekulativni smjer. Hal je
uglavnom volio nove, avangardne tehnologije; to su bile vie futuristike, to su ga snanije privlaile. Bio je vie izumitelj nego obian
fiziar; ve s trideset i pet godina patentirao je podesivi infracrveni
laser. U velikoj je mjeri bio samouk i sam se kolovao, nakon to mu
je kao mlaem maloljetniku umro otac. Diplomirao je na Sveuilitu
Florida 1958., godinu dana nakon polijetanja Sputnika 1, a punoljetan je postao u vrijeme Kennedyjeve administracije. Kao i mnoge
mlade ljude njegove generacije, i njega je osvojila Kennedyjeva sredinja metafora o Sjedinjenim Dravama koje se uputaju u nova,
neistraena podruja.
U godinama amerikog svemirskog programa, pa ak i nakon
to je program zbog smanjenog zanimanja i premalo novaca zastao,
Hal je zadrao skromni idealizam o svojem radu i sredinjoj ulozi
koju znanost ima za budunost ovjeanstva. vrsto je vjerovao da
je znanost ta koja pokree civilizaciju prema naprijed. Bio je nizak i
vrst momak s gustom, valovitom kestenastom kosom; pomalo je
sliio na glumca Mickeya Rooneya, no iza flegmatine i skromne
vanjtine vrio je unutarnji ivot neukalupljenog razmiljanja i to
ako mogunosti. Na prvi pogled teko da je izgledao kao avangardni znanstvenik. Usprkos tome, u sebi je gajio iskreno uvjerenje da
je pionirski znanstveni rad kljuan za budunost naeg planeta jer
ljudima moe pruiti nadahnue za uenje i ekonomski rast. Volio

2. MORE SVJETLOSTI

je takoer povremeno izai iz laboratorija i pokuati svoje fizike

teorije primijeniti u stvarnom ivotu.
Bill Church mogao je postati uspjean poslovni ovjek, no bio je
idealist, kao i Hal, i vjerovao je da znanost pomae razvoju civilizacije. Bio je kao skromni Medici Hala Da Vincija. Svoju znanstvenu
karijeru prekinuo je kada su ga pozvali da preuzme obiteljsko poduzee, Church's Fried Chicken, teksaki odgovor Kentucky Fried Chickenu. Tvrtku je vodio deset godina, a nedavno se odluio prodati
ju. Zaradio je dovoljno i sada mu se prohtjelo ostvariti svoje mladenake snove, no bez izobrazbe to je mogao ostvariti iskljuivo preko
nekog drugog. Svog savrenog dvojnika pronaao je u Halu, nadarenom fiziaru i istraivau znanstvenih podruja koja se obinim
znanstvenicima ne ine vrijedna prouavanja. U rujnu 1982. godine
Bili je Halu u znak poetka njihove suradnje darovao zlatni sat na
kojemu je pisalo Geniju Ledenjaku poklanja Snijeg. Simbolika je
bila u tome to je Hal tihi inovator, a Bill je snijeg koji s uvijek novim
izazovima neprestano pada na Halla.
Postoji jedan golemi izvor energije o kojem jo nismo govorili. rekao je Hal. Pojasnio je da svaki kvantni fiziar dobro poznaje polje
nulte toke. Kvantna mehanika dokazala je da vakuum odnosno
nitavilo u stvarnosti ne postoji. Navodna potpuna praznina koja
bi trebala postojati u svemiru - iz kojega je izuzeta sva tvar i energija - te u prostoru izmeu zvijezda u subatomskom je smislu pravi
mravinjak aktivnosti.
Po naelu neodreenosti, koje je razvio Werner Heisenberg, jedan od zaetnika kvantne teorije, nijedna estica nikada potpuno ne
miruje nego je u neprestanom gibanju zbog osnovnog stanja polja
energije koje je u neprestanoj interakciji sa svom subatomskom materijom. To znai da je temeljna supstancija svemira more kvantnih
polja koju nije mogue eliminirati pomou nijednog poznatog zakona fizike.
Na navodno stabilni, statini svemir u stvari je kipui vrtlog
subatomskih estica koje se u hipu pojavljuju i nestaju. Iako je Heisenbergovo naelo najpoznatije po tome to se odnosi na neodreenost pri mjerenju fizikih svojstava subatomskog svijeta, ono ima
jo jedan aspekt: kod subatomskih estica ne moemo istovremeno
znati i kolika je njihova energija i koliki im je ivotni vijek, te zbog
toga vrijedi da za subatomski dogaaj u vrlo malom vremenskom
periodu ne moemo odrediti koliinu njegove energije. Einsteinove

2. MORE SVJETLOSTI

teorije i njegova slavna jednadba E=mc2 - u kojoj je energija razmjerna masi - u velikoj su mjeri uzrok da sve elementarne estice
meusobno utjeu jedna na drugu tako da izmjenjuju energiju s
drugim kvantnim esticama, koje se prividno pojavljuju iz neega te
se u trenutku uzajamno udruuju i unitavaju - u 1O-23 sekunde, da
budemo precizni - ime prouzrokuju sluajne fluktuacije energije
bez vidljivog uzroka. Nestalne estice koje nastaju u tom zbijenom
trenutku poznate su kao virtualne estice. Od pravih estica razlikuju se po tome to postoje samo u trenutku te izmjene - neodreenom vremenu koje doputa naelo neodreenosti. Hal je taj
proces rado usporeivao s prtanjem vodene praine u podnoju
vodopada.
Taj subatomski tango zaista je vrlo kratak, no subatomska zbivanja u cijelom svemiru sabiru se u ogromnu energiju koja je vea od
cjelokupne energije u svoj materiji svijeta. Polje nulte toke (kako fiziari nazivaju vakuum) tako se naziva jer su fluktuacije u tom polju
primjetne i pri temperaturi od apsolutne nule, najniem moguem
energetskom stanju u kojem vie nema nijedne tvari, i u kojem navodno nema vie niega to bi prouzrokovalo bilo kakvo gibanje.
Energija nulte toke je energija u maksimalno praznom prostoru
pri najmanjoj moguoj energiji, od koje se vie nimalo energije ne
moe oduzeti; to je najblie koliko se gibanje subatomske tvari moe
pribliiti nitici.2 No, prema naelu neodreenosti, zbog izmjene virtualnih estica uvijek je prisutno jo poneto rezidualnog vibriranja.
Fiziari tu trenju, zato to je uvijek prisutna, uglavnom otpisuju. Veina fiziara u fizikim jednadbama obino oduzima problematinu
energiju nulte toke; taj postupak naziva se renormalizacija.3 Prema
njihovoj teoriji energija nulte toke je uvijek prisutna i zato nita ne
mijenja, a budui da nita ne mijenja, moemo ju zanemariti.4
Hal se ve nekoliko godina zanimao za polje nulte toke, jo od
kada je u fizikalnoj knjinici sluajno naletio na znanstvene rasprave
koje je napisao Timothy Boyer sa City Universityja u New Yorku.
Boyer je pokazao da klasina fizika - ako u nju ukljuimo postojanje
kontinuirane, sluajne energije polja nulte toke - moe objasniti
mnoge neobine pojave iz kvantne teorije.5 Ukoliko je Boyer imao
pravo, tada za objanjavanje svemira ne trebamo dvije vrste fizike:
klasinu newtonsku i kvantnu. Sve pojave u kvantnom prostoru moemo objasniti pomou klasine fizike, samo moramo u nju ukljuiti
polje nulte toke.

2. MORE SVJETLOSTI

to je vie Hal razmiljao o tome, to je vie raslo njegovo uvjerenje da Polje odgovara svim kriterijima koje je traio: bilo je besplatno, bilo je neogranieno i nita ga nije oneiavalo. Upravo bi polje
nulte energije moglo predstavljati ogroman, jo neiskoriten izvor
energije. Kada bismo imali pristup tom izvoru, rekao je Billu, pomou njega bismo mogli pokretati ak i svemirske brodove.
Billu se ideja svidjela i ponudio se da financira uvodna istraivanja. Na kraju krajeva, prije toga financirao je i lue Halove projekte.
Za Hala je u odreenom smislu to bio ba pravi trenutak jer je s trideset i est godina nekako ostao visjeti u zraku. Rastavio se od prve
ene i upravo je iziao udbenik iz kvantne elektronike kojega je napisao s jo jednim autorom. Prije pet godina je na Stanfordu stekao
doktorat iz elektrotehnike na temu lasera. Kad mu je teoretiziranje
poelo dosaivati, postao je istraiva za lasere na istraivakom
institutu Stanford Research Institute (SRI), gigantskoj istraivakoj trnici koja je u to vrijeme bila u sklopu Sveuilita Stanford.
Sam SRI je praktiki bio golemo sveuilite meusobno povezanih
pravokutnih, kvadratnih i u obliku slova Z oblikovanih trokatnih
zgrada od crvene cigle koje su se skrivale u sanjivom kutku parka
Menlo, stisnutog izmeu sjemenita St. Patrick i grada krovova u
panjolskom stilu koji su predstavljali samo stanfordsko Sveuilite.
Tada je SRI bio drugi najvei trust mozgova na svijetu i u njemu je
svatko mogao istraivati doslovce bilo to, samo je trebao pronai
mecenu za svoja istraivanja.
Hal je nekoliko godina posvetio itanju znanstvene literature i
izradi nekoliko osnovnih izrauna. Zanimali su ga novi, fundamentalniji pogledi na vakuum i opu relativnost. Premda je po prirodi
bio suzdran, morao se truditi da ostane u isto intelektualnim okvirima i povremeno nije mogao svoje misli sprijeiti da ustro krenu
prema naprijed. ak i u tim prvim danima istraivanja znao je da
je naiao na neto to je od izuzetnog znaaja za fiziku. Radilo se
o nevjerojatno vanom napretku, moda ak i nainu za primjenu
kvantne fizike u makrokozmosu, moda posve novu znanost. Bilo je
to vanije od lasera i svega drugog to je do tada radio. Unato skromnosti, pomalo se osjeao kao Einstein kada je otkrio relativnost.
Tek je s vremenom shvatio do ega je u stvari doao: bio je na pragu
otkria da je nova fizika subatomskog svijeta najvjerojatnije pogrena, odnosno u najboljem sluaju potrebita temeljite revizije.

2. MORE SVJETLOSTI

Halovo otkrie u odreenom smislu uope nije bilo otkrie nego

stanje koje fiziari jo od 1926. uzimaju zdravo za gotovo, i koje
odbacuju kao nebitno. Za kvantnog fiziara to je smetnja koju treba
ukloniti i zanemariti. Za vjeru ili mistiku to je znanost koja dokazuje
udesno. Kvantni izrauni govore da ovjek i njegov svemir ive i
diu u pravom moru gibanja, u kvantnom moru svjetlosti. Heisenberg, koji je 1927. godine razvio naelo neodreenosti, tvrdio je da
zbog fluktuacija koje su inherentne u prirodi nije mogue istovremeno poznavati sva svojstva neke estice, primjerice njezino mjesto u
prostoru i moment sile. Energetsku razinu bilo koje poznate estice
ne moemo tono odrediti budui da se neprestano mijenja. Dio tog
naela takoer pretpostavlja da nijednu subatomsku esticu nije
mogue dovesti u stanje potpunog mirovanja, jer e uvijek posjedovati siuna rezidualna gibanja. Znanstvenici ve dugo znaju da
te fluktuacije odgovaraju nepravilnim umovima mikrovalnih prijemnika i elektronikih krugova, te da tako ograniavaju visinu do
koje moemo pojaati signale. ak i fluorescentna neonska svjetla
rade na principu fluktuacija u vakuumu.
Zamislimo da moemo uzeti nabijenu subatomsku esticu i privrstiti je na malenu oprugu bez trenja (kao to fiziari rado ine kako
bi izveli svoje jednadbe). estica bi morala neko vrijeme poskakivati
gore-dolje, a kad bi dosegla temperaturu apsolutne nule morala bi se
potpuno zaustaviti. Meutim, fiziari nakon Heisenberga otkrili su
da energija u polju nulte toke i dalje djeluje na esticu koja se zbog
toga nikada ne zaustavi, nego se neprestano kree na opruzi.6
Aristotel je bio jedan od prvih koji je tvrdio - unato protivljenju
svojih suvremenika koji su vjerovali u prazan prostor - da je prostor
u stvari plenum, pozadinski temelj ispunjen stvarima. Sredinom
devetnaestog stoljea znanstvenik Michael Faraday u vezi s
elektrinom strujom i magnetizmom uveo je koncept polja; bio je
uvjeren da najvaniji aspekt energije nije njezin izvor, nego prostor
oko nje, te utjecaj koji preko neke sile provode jedan na drugoga.7
Prema njemu, atom nije nekakva malena i vrsta biljarska kugla,
nego maksimalno koncentrirano sredite sile koje se iri u prostor.
Polje je matriks odnosno medij koji povezuje dvije ili vie
toki u prostoru, obino preko neke sile, kao to je gravitacija ili
elektromagnetizam. Djelovanje sile esto vidimo kao valovitost u
polju. Elektromagnetsko polje, upotrijebimo li samo jedan primjer,
nije nita drugo nego zdrueno elektrino i magnetsko polje koje

2. MORE SVJETLOSTI

brzinom svjetlosti alje valove energije. Elektrino i magnetsko

polje stvara se oko svakog elektrinog naboja koji, najjednostavnije
reeno, predstavlja suviak ili pomanjkanje elektrona. I elektrino i
magnetsko polje imaju dva pola, negativni i pozitivni, koji privlae
odnosno odbijaju druge nabijene estice, ovisno o tome jesu li
naboji suprotni (jedan pozitivan i jedan negativan) ili jednaki (oba
pozitivna ili oba negativna). Polje je podruje u prostoru u kojem
moemo primijetiti taj naboj i njegove uinke.
Pojam elektromagnetskog polja je vrlo prikladna apstrakcija
koju su izmislili znanstvenici (te ga predstavili kao silnice s odreenim smjerom i oblikom) kako bi pokuali objasniti iznenaujue
djelovanje elektrine struje i magnetizma te njihovu sposobnost
da utjeu na predmete na daljinu - i, teoretski, do u beskonanost iako u meuprostoru nema nikakve primjetljive tvari ili materije.
Jednostavno reeno, polje je podruje utjecaja. Dva istraivaa su ga
slikovito opisala rijeima: Svaki put kada koristite va toster, polja
oko njega uznemire, ma koliko slabano to bilo, nabijene estice u
najudaljenijim galaksijama.8
James Clark Maxwell je prvi pretpostavio da je prostor eter
elektromagnetske svjetlosti; ta predodba prevladavala je sve dok
ju 1881. godine (te est godina kasnije u suradnji s amerikim profesorom kemije Edwardom Morleyem), u pokusu sa svjetlou koji
je pokazao da u masi etera nema nikakve tvari, nije pobio fiziar
poljskog porijekla Albert Michelson.9 Einstein je takoer mislio da je
prostor ista praznina, sve dok njegove vlastite ideje, koje je s vremenom razvio u opu teoriju relativnosti, nisu pokazale da prostor
zaista sadri plenum aktivnosti. No, tek su 1911. godine s pokusom
Maxa Plancka, jednog od otaca kvantne fizike, fiziari uvidjeli da
prazan prostor upravo prti od aktivnosti.
Kvantna polja u kvantnom svijetu ne povezuju sile, nego izmjena
energije koja se neprestano, u dinamikom uzorku, preraspodjeljuje.
Ta stalna izmjena je imanentno svojstvo estica, tako da ni stvarne
estice nisu nita drugo do malena vozila energije koja se nakratko
pojavljuju, a onda ponovno nestaju u bazinom polju. Prema teoriji
kvantnog polja, pojedinani entitet je prolazan i bestjelesan. estice
nije mogue odvojiti od praznoga prostora oko njih. ak je i
Einstein priznao da je sama materija izuzetno intenzivna, to je u
odreenom smislu smetnja savrenoj sluajnosti, i da je jedina
fundamentalna stvarnost bazini entitet - samo polje.10

2. MORE SVJETLOSTI

Fluktuacije u atomskom svijetu razlog su da energija neprestano

prolazi naprijed i nazad, kao loptica u stolnom tenisu. Ta energetska razmjena je poput posudbe pedeset lipa; ako posudi nekome
pedeset lipa, bit e za pedeset lipa siromaniji, a on za pedeset
lipa bogatiji, a kada ti vrati pedeset lipa, uloge se mijenjaju. Takva
emisija i resorpcija virtualnih estica ne odvija se samo kod fotona i
elektrona nego kod svih kvantnih estica u svemiru. Polje nulte
toke je skladite svih polja, svih osnovnih energetskih stanja i svih
virtualnih estica: polje polja. Pri svakoj razmjeni svake virtualne
estice otputa se energija. Energija nulte toke pri svakoj pojedinoj
razmjeni u elektromagnetskom polju je nepojmljivo malena: polovica vrijednosti fotona.
Meutim, ukoliko saberemo sve razliite estice u svemiru koje
se neprekidno pojavljuju i nestaju, dobili smo ogroman, neiscrpan
izvor energije jednak koncentriranoj energiji u atomskoj jezgri ili
jo vei od nje; dok sve te estice diskretno postoje u pozadini praznoga prostora oko nas kao neka sveproimajua, energijom nabijena svemirska kulisa. Izraunato je da ukupna energija polja nulte
toke premauje svu energiju u materiji za faktor 1040, to odgovara
jedinici sa etrdeset nula.11 Kao to je jednom to opisao veliki fiziar
Richard Feynman, elei nekako prispodobiti tu veliinu: Energija u
jednom jedinom kubinom metru prostora bila bi dovoljna da
uzavru svi oceani na Zemlji.12
Polje nulte toke sadravalo je dvije mogunosti koje Halu nisu
dale mira. Jasno, bio je to pravi sveti Gral na podruju energetskih
istraivanja. Kada bismo na neki nain dobili pristup tom polju, mogli
bismo iz njega proizvoljno crpiti energiju, ne samo za gorivo na
Zemlji, nego i za svemirske letove na udaljene zvijezde. Trenutno bi
za putovanje do najblie zvijezde trebali raketu koja bi, da bi mogla
nositi potrebno gorivo, trebala biti velika kao Sunce.
More temeljne energije impliciralo je i neto vie. Postojanje polja nulte toke pretpostavlja da je cjelokupna tvar u svemiru povezana s valovima koji se ire kroz vrijeme i prostor i mogu se iriti do
u beskonanost, povezujui pojedinane dijelove svemira sa svim
ostalim dijelovima.
Koncept Polja lako bi mogao pruiti znanstveno objanjenje za
mnoge metafizike ideje, kao to je na primjer kinesko vjerovanje u
ivotnu silu ili chi koja je u starim spisima opisana kao neto to je
slino energetskom polju. Na Polje bi se mogla odnositi i prva izjava

2. MORE SVJETLOSTI

Boga u Starom zavjetu: Neka bude svjetlost, iz koje je bila stvorena

tvar.13
Hal je s vremenom napisao znanstvenu raspravu koju je objavio
u Physical Review-u, jednom od najprestinijih asopisa za fiziku u
svijetu, u kojoj je pokazao da stabilno stanje materije samo svoje
postojanje duguje toj dinaminoj izmjeni energija izmeu subatomskih estica i potpornog polja nulte toke.14 U kvantnoj se teoriji
fiziari neprestano bore s problemom zato su atomi stabilni. To
su pitanje - bilo u laboratoriju ili matematiki - uvijek rjeavali s
vodikovim atomom. Vodik je za analizu najjednostavniji atom u
svemiru budui da ima samo jedan elektron i jedan proton. Kvantne
znanstvenike muilo je pitanje zato elektron krui oko protona kao
planet oko Sunca. Stabilnu krunicu planeta u Sunevom sustavu
omoguava sila tee, no u atomskom svijetu elektroni koji se gibaju,
koji nose naboj, ne bi smjeli biti stabilni kao planeti, nego bi se s
vremenom morali izraiti ili iscrpsti svoju energiju, te u spirali prodrijeti u jezgru, pri emu bi se raspala cjelokupna atomska struktura
predmeta.
Danski fiziar Niels Bohr, jo jedan utemeljitelj kvantne fizike,
taj je problem rijeio izjavivi da ga on ne doputa.15 Pojasnio je
kako elektron emitira energiju samo kada preskoi iz jedne orbitale
u drugu te da orbitale, da bi dolo do emisije fotonske svjetlosti, moraju imati odreenu razliku u energiji. Bohr je sroio vlastiti zakon
koji, naime, kae da energija ne postoji, zabranjena je, ja zabranjujem elektronu da se raspadne. Taj postulat i njegove pretpostavke
vodile su do daljnjih pretpostavki po kojima materija i energija
istovremeno posjeduju i svojstva valovitosti i osobine estica, radi
ega elektroni ostaju na mjestu i u odreenim orbitalama; to je naposljetku dovelo do kvantne mehanike. U najmanju ruku, Bohr nije
matematiki pogrijeio kada je predvidio tu razliku u energetskim
razinama.16
Meutim, rad Timothyja Boyera, kojega je Hal kasnije usavrio,
pokazao je da, uzmemo li u obzir polje nulte toke, uope ne trebamo Bohrov postulat. Matematiki je dokazao da elektroni neprestano gube i onda od polja nulte toke ponovno dobivaju energiju
i dinamiki uravnoteeni ostaju na tono pravoj orbitali. Elektroni
dobivaju potrebnu energiju za kruenje oko jezgre i ne zaustavljaju
se, jer napajaju se preko povezanosti s fluktuacijama u praznom
prostoru. Drugim rijeima, polje nulte toke je uzrok za stabilnost

2. MORE SVJETLOSTI

vodikovog atoma, a posljedino i za stabilnost cjelokupne materije.

Ako prekinemo tok energije nulte toke, pokazao je Hal, sruila bi se
cjelokupna atomska struktura.17
Hal je pomou fizikalnih izrauna takoer dokazao da fluktuacije valova polja nulte toke prouzrokuju gibanje subatomskih estica te da, s druge strane, cjelokupno gibanje svih estica u svemiru
generira polje nulte toke; kao neka vrsta feedback petlje u svemiru
koja samu sebe generira.18
Hala je to podsjealo na maku koja lovi vlastiti rep.19 U jednom
znanstvenom lanku zapisao je:
...interakcija polje nulte toke je bazino, stabilno vakuumsko stanje najnie toke u kojem daljnja interakcija tog polja, na bazi dinamine ravnotee, jednostavno reproducira
postojee stanje.20
To implicira, kae Hal, neku vrstu osnovnog stanja svemira
koje neprestano samo sebe regeneriran21 te ostaje konstantno, osim u
sluaju kada ga neto uznemiri. To znai i da smo preko valova divovskih dimenzija u polju nulte toke doslovno povezani sa cjelokupnom materijom svemira, sve do njegovih najudaljenijih kutaka.22
Slino valovima na moru ili nabiranju povrine jezera, i na subatomskoj razini valove prepoznajemo kao privremene oscilacije
koje se kreu kroz svoj medij, u ovom sluaju polje nulte toke. Ta
titranja predstavlja klasina sinusoida - poloeno slovo 'S' - slina
uetu za preskakanje kada ga na oba kraja dre dvije osobe i vijugaju
njime gore-dolje. Amplituda vala jednaka je polovici visine krivulje
od vrha do dola vala, a valna duljina ili ciklus je potpuni titraj,
odnosno udaljenost izmeu dva susjedna vrha ili dola. Frekvencija
je broj ciklusa u sekundi i obino je izraavamo u hercima; jedan
herc jednak je jednom ciklusu u sekundi. Elektrina mrea u Europi
ima frekvenciju od 50 herca ili ciklusa u sekundi, a u SAD-u ona
iznosi 60 herca. Mobilni telefoni djeluju na frekvencijama od 900 ili
1800 megaherca.
Izraz faza u fizici oznaava toku koju val dosegne na svom
titrajnom putu. Dva vala su u fazi kada su oba istovremeno na valnom vrhu odnosno dolu, ak i ako imaju razliitu frekvenciju i amplitudu. Kada dou u fazu, to znai da su se sinkronizirali.

2. MORE SVJETLOSTI

Jedno od najvanijih svojstava valova je to da mogu kodirati i

prenositi informacije. Kada su dva vala u fazi i preklapaju se, to se
struno naziva interferencija, zajednika amplituda oba vala vea
je od njihovih pojedinanih amplituda. Signal se tada ojaa i prouzroi konstruktivnu interferenciju, proces utiskivanja ili razmjene
informacija. S druge strane, destruktivna interferencija je neutraliziranje dvaju valova, kada je jedan na vrhu a drugi na valnom dolu.
Kada se jednom sudare, oba vala sadre informacije, u obliku energetskog kodiranja, jedan o drugom. U interferencijskim uzorcima
neprestano se skupljaju informacije i valovi imaju praktiki beskonanu mogunost pohranjivanja podataka. Ako je sva subatomska
materija na svijetu u neprestanoj interakciji s tim osnovnim poljem
energije koje sve okruuje, to znai da subatomski valovi Polja neprestano utiskuju zapise o oblicima svih stvari. Polje nulte toke
-koje je indikator i utiskava svih valnih duina i frekvencija - neka je
vrsta snimke svemira za sva vremena, zrcalna slika i zapis svega to
je ikada postojalo. U odreenom smislu, vakuum je poetak i kraj
svega u svemiru.23
Premda je sva tvar okruena energijom nulte toke koja jednoliko bombardira dotini predmet, bilo je primjera u kojima su znanstvenici zaista mogli izmjeriti smetnje u polju. Jedna takva smetnja
zbog polja nulte toke jest Lambov pomak - nazvan po amerikom
fiziaru Willisu Lambu - koji je na podlozi vojnog radara razvijen
tijekom etrdesetih godina prolog stoljea; pri toj pojavi elektroni
se zbog fluktuacija nulte toke malo pomaknu u svojim orbitalama i
pri priblino tisuu megaherca prouzroe pomak frekvencije.24
U etrdesetim godinama otkriven je jo jedan primjer smetnje u
polju nulte toke, a otkrio ga je nizozemski fiziar Hendrik Casi-mir.
On je pokazao da dvije metalne ploe, kada ih vrlo pribliimo,
stvaraju privlanost koja ih jo vie meusobno privlai. Kako neke
valne duljine nisu zastupljene, naruava se ravnotea u polju to
prouzrokuje da je u prostoru izmeu ploa manje energije nego
u vanjskom praznom prostoru. Ta vea gustoa energije potiskuje
metalne ploe jednu prema drugoj.
Jo jedan klasian dokaz postojanja polja nulte toke je van der
VVaalsov uinak, takoer nazvan po svojemu otkrivau, nizozemskom fiziaru Johannesu Dideriku van der Waalsu. On je otkrio
da sile privlanosti i odbojnosti izmeu atoma i molekula djeluju
zbog naina na koji se raspodjeljuje elektrini naboj; naposljetku je

2. MORE SVJETLOSTI

otkriveno da je i tome uzrok lokalna neravnotea u Polju. Zbog tog

uinka odreeni se plinovi pretvaraju u tekuine. Isto tako, pokazalo
se da je spontana emisija, pri kojoj se atomi iz nepoznatog razloga
raspadaju i emitiraju energiju, takoer uinak polja nulte toke.
Fiziar Timothy Boyer, iji je lanak prije svih potaknuo Puthoffa, pokazao je da bi se mnoga svojstva subatomske tvari - koja su
zbunjivala fiziare i zbog kojih su postavljali udna kvantna pravila
- mogla bez muke objasniti klasinom fizikom, pod uvjetom da ona
ukljui polje nulte toke. Neodreenost, dualizam valnih estica,
fluktuacijsko gibanje estica - sve je to povezano s interakcijom
materije i polja nulte toke. Hal se ak poeo pitati ne bi li se na taj
nain mogla razloiti i jo uvijek najtajnovitija i najkontraverzannija
od svih sila - gravitacija.
Za fiziare je gravitacija poput Waterlooa. I najvei fizikalni
geniji ostajali su zbunjeni kada su pokuali razraditi naelo za to
fundamentalno svojstvo materije i svemira. ak ni Einstein, koji je
teinu odlino opisao pomou svoje teorije relativnosti, nije mogao
uistinu objasniti odakle ona potjee. Tijekom godina brojni su fiziari, ukljuujui i Einsteina, pokuavali teinu objasniti tako da joj
pripiu elektromagnetsku prirodu, da je definiraju kao atomsku silu,
ili ak da joj daju vlastiti set kvantnih pravila, no nikome nije uspjelo
dokazati svoje teorije. Potom je 1968. godine priznati sovjetski fiziar
Andrej Saharov uobiajenu pretpostavku okrenuo naglavake: to
ako teina, u stvari, nije interakcija meu predmetima, nego samo
uzgredni uinak? Tonije reeno, to ako je teina posljedini uinak
polja nulte toke kojega prouzrokuju promjene u polju nastale zbog
prisutnosti materije?25
Na razini kvarkova ili elektrona sva materija je u stanju vibriranja to je posljedica njezine interakcije s poljem nulte toke. Jedan
od zakona elektrodinamike kae da e fluktuirajua nabijena estica
iriti oko sebe polje elektromagnetskog zraenja. To znai da pored
primarnog polja nulte toke postoji i more tih sekundarnih polja.
Radi tih sekundarnih polja izmeu dvije estice se stvara izvor privlanosti za kojega je Saharov vjerovao da je povezan s teinom.26
Hal je poeo ozbiljno razmiljati o toj teoriji. Ako je Saharov bio
u pravu, tada je pogreka fiziara bila u tome to su teinu razmatrali
kao samosvojnu pojavu. Umjesto toga, trebali su je gledati kao neku
vrstu pritiska. Palo mu je na pamet da je teina moda neka vrsta
dalekosenog Casimirovog uinka kod kojeg dva predmeta koja se

2. MORE SVJETLOSTI

meusobno privlae blokiraju neke valove polja nulte toke27, ili je to

moda ak dalekosena Van der Waalsova sila, kao privlaenje dva
atoma na odreenoj udaljenosti. Pojedinana estica u polju nulte
toke pone poigravati zbog svoje interakcije s nultim Poljem; dvije
estice ne samo da se tresu same za sebe, nego na njih utjee i polje
koje stvaraju druge estice svojim vlastitim vibriranjem. Dakle, polja
stvorena iz tih estica, koja predstavljaju djelomini tit oko
sveproimajueg polja nulte toke u osnovnom stanju, uzrokuju
privlanost koju mi vidimo kao teinu.
Saharov je te ideje razvio samo kao hipotezu, a Puthoff je otiao
korak dalje i latio se njihove matematike provedbe. Dokazao je da
su gravitacijski uinci potpuno usklaeni s gibanjem estica u polju
nulte toke, to su Nijemci nazvali zitterbewegung ili drhtavo
gibanje.29 Povezivanje teine s energijom nulte toke razrijeilo je
mnoge zagonetke koje su ve stoljeima muile fiziare. Tako je, na
primjer, pronaen odgovor na pitanje zato je teina slaba i zato
se ne moe zatititi (ni polje nulte toke, koje je uvijek prisutno, ne
moe se u potpunosti zatititi). Ta veza pojasnila je i injenicu da
postoji samo pozitivna, a ne i negativna masa. I naposljetku, teinu
je, zajedno s drugim fizikalnim silama kao to su atomska energija i
elektromagnetizam, povezala u uvjerljivu jedinstvenu teoriju kakvu
su se fiziari oduvijek trsili stvoriti, no jo se nikome dotada nije
posreilo.
Hal je po objavi svoje teorije o teini dobio uljudan i suzdran
pljesak. Premda se nikome nije urilo da ponovi njegove rezultate,
uspjeh je bio ve i to to ga nisu ismijali jer je sa svojim lankom
u biti poremetio statiku itavog temelja fizike dvadesetog stoljea.
Najslavnija tvrdnja kvantne fizike govori da estica istovremeno
moe biti i val, osim ako ga promatramo i mjerimo kada se sve njezine tentativne mogunosti kolabiraju u odreeni entitet. U Halovoj
teoriji estica je uvijek estica; njezino stanje je samo prividno neodreeno jer je u neprestanoj interakciji s tim osnovnim energetskim
poljem. Jo jedno svojstvo elektrona odnosno subatomskih estica
koju u kvantnoj teoriji uzimaju zdravo za gotovo je 'nelokalnost'
- Einsteinovo fantomsko djelovanje na daljinu. I to svojstvo mogue je objasniti s poljem nulte toke. Hal je to usporedio s dvama
ibama zabodenim u pijesak uz rub oceana kojima se upravo pribliava morski val. Kada ne biste znali za val, a obje su ibe zbog njega
jedna za drugom pale, mogli biste misliti da je jedna iba na daljinu

2. MORE SVJETLOSTI

djelovala na drugu te imenovati taj uinak nelokalnosti. Meutim,

to ako je fluktuacija u polju nulte toke isti pozadinski mehanizam
koji djeluje na kvantne estice i zbog kojega jedna estica utjee na
drugu?30 Ako je to tono, tada to znai da svaki dio svemira moe
istovremeno biti u dodiru sa svim drugim dijelovima.
Usporedo s radom u SRI, Hal je postavio mali laboratorij u
Pescaderu, na obroncima sjevernokalifornijske obale u kui Kena
Shouldersa. Ken je bio sjajan laboratorijski inenjer i njegov stari
znanac, i nedavno ga je bio uvjerio da mu pomogne. Zajedno su
poeli raditi na podruju tehnologije zgusnutog naboja, sofisticiranoj verziji pokusa koji se moe opisati kao struganje nogama po
tepihu nakon kojega vas strese elektrina struja kada dotaknete neki
metal. Elektroni se obino meusobno odbijaju i ne ele biti preblizu
jedan drugog. Meutim, uzmemo li u obzir polje nulte toke koje na
odreenoj toki, kao mala Casimirova sila, pone gurati elektrone na
okup, elektronski naboj moe se vrlo zgusnuti. To omoguava
izraivanje vrlo malenih elektronskih ureaja.
Hal i Ken poeli su izraivati aparatie koji su koristili tu energiju, te su i patentirali svoja otkria. S vremenom su izumili poseban
ureaj kojega je bilo mogue nataknuti na kraj potkone igle na
rendgenskom aparatu, tako da su lijenici imali mogunost snimati
i u siunim pukotinama u tijelu, a potom i visokofrekventni generator signala koji je omoguavao djelovanje iz izvora nita veeg od
kreditne kartice. Bili su takoer meu prvima koji su konstruirali
televizor s ravnim zaslonom irokim kao slika na zidu. Svi njihovi
patenti bili su prihvaeni s objanjenjem da je temeljni izvor energije
najvjerojatnije zraenje vakuumskoga kontinuuma nulte toke.31
Halovi i Kenovi pronalasci doivjeli su neoekivanu reklamu
kada je Pentagon, koji ocjenjuje nove tehnologije po vanosti za
dravu, na popisu u National Critical Issue tehnologiju zgusnutih
naboja - kako su se u to vrijeme nazivala istraivanja u vezi s poljem nulte toke - postavio na tree mjesto, odmah iza nevidljivih
bombardera i optikih raunala. Sljedee je godine tehnologija
zgusnutih naboja ve bila na drugom mjestu. Ocjenjivaka skupina
Interagency Technological Assessment Group bila je uvjerena da je
Hal na tragu neega to je od vanosti i za nacionalni interes, te da
se aeronautika moe dalje razvijati samo ukoliko se energija bude
mogla crpiti iz vakuuma.

2. MORE SVJETLOSTI

Kada je amerika Vlada preporuila njihov rad, Puthoff i Shoulders mogli su birati izmeu pojedinih poduzea koja su bila spremna financirati njihova istraivanja. Naposljetku su se 1989. godine
odluili za Boeing koji se zanimao za njihov maleni radarski ureaj
i elio financirati njegov razvoj u okviru posebnog, velikog projekta.
Projekt je nekoliko godina stagnirao, a potom je Boeing izgubio
svoja financijska sredstva. Veina drugih kompanija zahtijevala je
potpuno razvijen prototip prije no to bi pristali financirati projekt.
Hal je tada odluio osnovati svoje vlastito poduzee u kojem e razvijati svoj rendgenski ureaj. Bio je ve na pola puta do osnivanja
kada je shvatio da bi to za njega bilo samo nepotrebno skretanje s
puta. Moda bi mu i donijelo dobru zaradu, no projekt ga je zanimao
samo radi novaca koje bi mogao upotrijebiti za vlastita energetska
istraivanja. Izraunao je da bi mu trebalo najmanje deset godina
ivota da tvrtku postavi na noge i zapone posao, slino kao to je
Billu obiteljska firma oduzela cijelo desetljee. Smatrao je da je mnogo
lake potraiti nekoga tko bi bio spreman financirati energetska
istraivanja. Hal je tada vrsto odluio da e se potpuno koncentrirati
na altruistiki cilj kojega si je postavio na samom poetku i da e na
njega usredotoiti cijelu svoju karijeru. Najprije rad, a potom slava i
na kraju, ako je uope bude, plaa.
Hal je skoro dvadeset godina ekao da i drugi ponove, te proire
njegove teorije. Potvrda njegovog rada stigla je putem telefonske
poruke ostavljene u tri ujutro, iji bi se sadraj veini fiziara uinio
hvalisavim ili ak smijenim. Berni Haisch sreivao je nekoliko posljednjih sitnica u svom uredu tvrtke Lockheed u Palo Altu, spremajui se da iz Kalifornije odleti u Njemaku kamo ga je na znanstveno
istraivanje pozvao institut Maxa Plancka u Garchingu. Bernie, koji
je u Lockheedu radio kao astrofiziar, se ve veselio to e ostatak
ljeta istraivati zvjezdanu emisiju X-zraka i smatrao se sretnikom
to mu se ukazala takva mogunost.
Bernie je bio neobina mjeavina osobnosti; na poslu je bio
formalan i oprezan radnik, a kod kue bi dao oduka svojoj kreativnosti kroz pisanje folk-pjesama. Meutim, u laboratoriju nije
upotrebljavao pjesnike hiperbole, a to nije radio ni njegov prijatelj
Alfonso Rueda, priznati fiziar i strunjak za primijenjenu matematiku na Kalifornijskom dravnom sveuilitu u Long Beachu, koji
mu je sada poslao poruku. Fiziari su pri svom radu tek rijetko kori-

2. MORE SVJETLOSTI

stili smisao za humor, a ovaj je Kolumbijac bio tih i radian ovjek,

i nipoto nije bio hvalisavac. Moda je Rueda na taj nain zamiljao
alu na tui raun.
Poruka ostavljena na Haischovoj telefonskoj sekretarici glasila
je: O moj Boe, mislim da sam upravo izveo formulu F=ma.
Za svakoga fiziara ova bi izjava bila jednaka tvrdnji da je netko
izveo matematiku jednadbu koja dokazuje postojanje Boga. U
ovom primjeru Bog je bio Newton, a F=ma prva Boja zapovijed.
F=ma je sredinja dogma u fizici koju je Isaac Newton 1687. godine
postulirao u svojoj knjizi Principia, svetom pismu klasine fizike,
kao temeljnu jednadbu za gibanje. U fizikalnoj teoriji ta je jednadba do te mjere sredinja da ima status postulata, odnosno neega
to je zadano; ne neega to je dokazivo, ve neega to se jednostavno prihvaa kao istinito i nikada se ne dokazuje. Sila je jednaka
umnoku mase (ili inercije) i akceleracije. Odnosno, ubrzanje pri
danoj sili obrnuto je proporcionalno masi. Tromost - tenja predmeta da ostane u stanju mirovanja, te da se teko pokree i teko
zaustavlja jednom kada se pokrene - smanjuje nau sposobnost da
poveamo brzinu odreenog predmeta. to je vei predmet, to vie
sile je potrebno da ga se pokrene. Sila koja je potrebna da loptica
preleti tenisko igralite ne bi ni pomaknula nilskog konja.
Radi se o tome da taj zakon nitko nije matematiki dokazao. Na
njemu je izgraena itava religija. Poslije Newtona svi fiziari su ga
prihvatili kao osnovnu pretpostavku te gradili svoje teorije i eksperimente na tom kamenu temeljcu. Newtonov postulat je u biti definirao tromu masu i poloio temelje fizike mehanike u posljednjih
tristo godina. Svi znamo da je ispravan, premda ga nitko zapravo
nije mogao dokazati.32
A sada je Alfonso Rueda u svojoj telefonskoj poruci tvrdio da je
upravo ta jednadba, uz E=mc2 najslavnija u fizici, konani rezultat
grozniavog matematikog raunanja s kojim se mnoge mjesece
muio do kasno u no. Podrobnosti e Bernieju potom poslati u
Njemaku.
Iako je bio zadubljen u svoj aeronautiki rad, Bernie je proitao
neke lanke Hala Puthoffa te se i sam poeo zanimati za polje nulte
toke, prije svega kao izvora energije za svemirska putovanja na velike udaljenosti. Bernija su nadahnuli i fiziari Paul Davies i William
Unruh iz University of British Columbia koji su otkrili da pri gibanju
kroz vakuum s konstantnom brzinom sve izgleda jednako.

2. MORE SVJETLOSTI

No, im ponete ubrzavati, vakuum iz vae perspektive dok se

kreete dobiva izgled mlakog mora toplinskog zraenja. Bernie se
poeo pitati je li tromost, kao i to toplinsko zraenje, takoer prouzrokovana ubrzavanjem kroz vakuum.33
Potom je na jednoj konferenciji sreo Ruedu, poznatog fiziara s
dobrom podlogom iz vie matematike, i na Bernijevo ustrajno poticanje i nagovaranje, po prirodi izuzetno ustrajni Rueda latio se analize
koja je ukljuivala polje nulte toke i idealno njihalo, temeljnu napravu koja se koristila pri rjeavanju mnogih problema klasine fizike.
Halov rad o gravitaciji pobudio je njegovo zanimanje te je razmiljao
bi li mogla postojati veza izmeu tromosti i polja nulte toke.
Uslijedili su mjeseci i mjeseci rada da bi Rueda dovrio izraune.
Ustanovio je da e njihalo, kada ga ubrzamo kroz nulto polje, naii
na otpor koji je proporcionalan ubrzanju. inilo se kao da su za cijeli svijet upravo uspjeli dokazati zato stoji F=ma. Formula vie nije
postojala samo zato to ju je Newton izvolio tako definirati. Ako je
Alfonso imao pravo, tada bi jedan od temeljnih aksioma svijeta bio
reduciran na postavku koju je mogue izvesti iz elektrodinamike.
Nita nije trebalo pretpostavljati. Newtonovu tvrdnju mogli ste dokazati jednostavno, na nain da u obzir uzmete polje nulte toke.
Kada je Bernie dobio Ruedine izraune pozvao je Hala Puthoffa s
kojim se dogovorio da e raditi zajedno. Bernie je o tome napisao
vrlo dug znanstveni lanak kojega je, tek nakon dosta odugovlaenja,
u veljai 1994. godine u nepromijenjenom obliku objavio Physical
Review, prestini mainstream fizikalni asopis.34 Autori su u lanku
pokazali da je tromost, osobina svih predmeta u fizikom svemiru,
jednostavno otpor prema ubrzavanju kroz polje nulte toke. U svom
lanku napisali su da je tromost, u stvari, takozvana Lorentzova sila:
sila koja usporava estice koje se gibaju kroz magnetsko polje. U
tom sluaju magnetno je polje komponenta polja nulte toke koja
reagira s nabijenim subatomskim esticama. to je vei predmet,
vie estica sadri i polje snanije sprjeava njegovo gibanje.
To je u osnovi znailo da je fizika tvar, koju nazivamo materija i
kojoj su sve fiziari od Newtona pa na dalje pripisivali masu, u stvari
- iluzija. Pravo stanje stvari pokazuje da se to bazino more energije
protivi ubrzanju tako to vrsto dri subatomske estice predmeta
kada god ga elimo pogurnuti. Masa je, u njihovim oima, samo
pomono sredstvo, privremena varijabla za openitiji reakcijski
uinak kvantnog vakuuma.35

2. MORE SVJETLOSTI

Hal i Bernie su, osim toga, uvidjeli da je njihovo otkrie povezano sa slavnom Einsteinovom formulom E=mc2 koja je uvijek
implicirala da se energija, jedan odvojeni fizikalni entitet u svemiru,
pretvara u masu, drugi odreeni entitet. Sada su uvidjeli da je odnos
mase i energije zapravo u veoj mjeri tvrdnja o energiji kvarkova i
elektrona u takozvanoj materiji, koju prouzrokuju interakcije s fluktuacijama u polju nulte toke. U umjerenom, neutralnom jeziku
fizike u biti su htjeli rei da materija nije temeljna fizikalna postavka.
Einsteinova jednadba bila je jednostavno recept za koliinu energije koja je potrebna da se stvori privid mase. To znai da u stvari
ne postoje dva osnovna fizikalna entiteta - neto materijalno i neto
nematerijalno - nego samo jedan: energija. Sve u naem svijetu, sve
to drimo u rukama, ak i najgui, najtei i najvei predmet, na najosnovnijoj ravni samo je zbir elektrinih naboja koji su u neprestanoj interakciji s bazinim morem elektromagnetskog polja i drugih
energetskih polja: neka vrsta elektromagnetne vune sile. Kasnije su
zapisali: Masa nije jednaka energiji; masa jest energija.36 Ili, ukoliko
odemo korak dalje - masa uope ne postoji. Postoji samo naboj.
Poznati pisac znanstvene fantastike Arthur C. Clark kasnije je
prorekao da e znanstvenu raspravu Haischa, Ruede i Puthoffa jednom smatrati smjernicom u znanosti37 i u svojoj je knjizi 3001:
Posljednja Odiseja zamislio svemirski brod na poseban pogon koji
neutralizira silu tromosti, odnosno pogon SHARP to je akronim za
Saharov, Haisch, Alfonso Rueda i Puthoff.38 Kao objanjenje zato
se odluio ovjekovjeiti njihovu teoriju, Clarke je u svojoj knjizi o
njoj napisao sljedee:
Obrauje problem koji je tako fundamentalan da ga obino
svi uzimaju zdravo za gotovo, samo slegnu ramenima kao
da kau: to e, svemir je takav.
Meutim, Haisch, Rueda i Puthoff zapitali su se: to
nekom predmetu daje masu (ili tromost), tako da trebamo
odreenu silu da bi ga pokrenuli, i tono jednaku silu da bi
ga vratili u poetno stanje?
Njihov provizorni odgovor temelji se na zapanjujuoj
i izvan fizikalnih krugova slabo poznatoj injenici da je
takozvani prazni prostor u stvari kotao kipuih energija:
polje nulte toke... Haisch, Rueda i Puthoff smatraju da su

2. MORE SVJETLOSTI

tromost i teina elektromagnetske pojave koje nastaju kao

posljedica interakcije s tim poljem.
Sve od Faradaya brojni su fiziari pokuavali teinu povezati s magnetizmom. Mnogi eksperimentatori tvrdili su
da im je to polo za rukom, meutim rezultati nijednoga
od njih nikada nisu dokazani. Ako bi mogli dokazati teoriju Haischa, Ruede i Puthoffa, to bi otvorilo mogunosti,
ma kako udaljene, za izradu antigravitacijskih svemirskih
motora, pa ak jo fantastinije mogunosti upravljanja
tromou. To bi moglo dovesti do vrlo zanimljivih situacija:
ako bi nekoga samo lagano dotaknuli, ta bi osoba trenutano nestala brzinom od vie tisua kilometara na sat, dok se
ve djeli sekunde kasnije ne bi odbila o zid sobe. Sva srea
da bi prometne nesree bile tako rei nemogue: automobili
i putnici mogli bi se i pri najveoj brzini sudariti bez ikakvih
posljedica.39
Drugdje je, u jednom lanku o budunosti svemirskih letova, Clarke napisao: Kada bih ja imao glavnu rije u NASA-i ... svojim bi
najboljim, najbistrijim i najmlaim (kandidati ne bi smjeli imati vie
od dvadeset i pet godina) naloio da si uzmu dovoljno vremena i
dobro proue jednadbe Puthoffa i drugih.40 Kasnije su Haisch,
Rueda i Daniel Cole iz IBM-a objavili lanak koji je pokazao da je
sama struktura svemira rezultat polja nulte toke. Prema njima, vakuum prouzrokuje ubrzavanje estica zbog ega se one sljepljuju u
koncentriranu energiju koju nazivamo materija.41
Moglo bi se rei da je ekipa SHARP napravila neto to nije napravio ni sam Einstein.42 Dokazali su jedan od najosnovnijih zakona
svemira, te pojasnili jednu od njegovih najveih tajni. Pokazali su da
se na polju nulte toke zasnivaju mnoge temeljne fizikalne pojave.
Bernie Haisch, kojega je podupirala NASA, ivo se zanimao za novootvorene mogunosti svemirskih letova kada bi s tim bazinim
morem energije istovremeno povezali tromost, masu i teinu. I on i
Hal dobivali su dotacije za razvijanje izvora energije kojega bi se
crpilo iz vakuuma; U Bernijevom primjeru to je bila NASA koja je
arko eljela unaprijediti svemirske letove.
Kad bi s bilo kojeg mjesta u svemiru mogli crpiti energiju iz
polja nulte toke ne bismo trebali nositi gorivo sa sobom, nego bismo jednostavno otplovili u svemir i po potrebi se napajali iz polja

2. MORE SVJETLOSTI

nulte toke koje je kao neka vrsta svemirskog vjetra. Hal Puthoff
je u jednoj drugoj raspravi, takoer s Danielom Coleom iz IBM-a,
pokazao da u zakonima termodinamike naelno ne postoji nita to
bi iskljuivalo mogunost crpljenja energije iz Polja.43 Druga mogunost je da bismo manipuliranjem valovima polja nulte toke mogli
postii da ti valovi djeluju kao jednostrana sila i guraju nae vozilo.
Bernie je zamiljao da emo jednom u budunosti samo namjestiti
svoj vakuumski pretvara (valni transformator) i odvesti se. No, moda bi bilo jo neobinije kada bismo mogli prilagoditi ili iskljuiti
tromost; na taj bismo nain bili u mogunosti lansirati raketu s vrlo
malo energije, te samo prilagoditi sile koje koe njezino gibanje. Ili
bismo pak upotrijebili vrlo brzu raketu i prilagodili tromost astronauta kako ih sila ubrzanja ne bi spljotila. Ako bismo mogli na neki
nain iskljuiti gravitaciju, mogli bismo takoer promijeniti teinu
rakete, ili pak silu potrebnu za njezino ubrzanje.44 Mogunosti je
bezbroj.
Meutim, svemirski letovi nisu bili jedini vid energije nulte toke sa skrivenim mogunostima. Hal je jo ranije bio naletio na neka
istraivanja o levitaciji. Tadanji cinini pogled na levitiranje drao
je da se radi o prevarantskom triku, odnosno haluciniranju vjerskih
fanatika. Meutim, brojni ljudi koji su ih pokuali raskrinkati nisu
u tome uspjeli. Hal je pronaao izuzetne podatke o tim pojavama.
Fiziar u njemu, koji je uvijek morao ralaniti danu situaciju i prouiti pojedinane dijelove - kao to je to inio u mladosti s radiostanicama - govorio mu je da opisi primjera levitacije daju naslutiti
da se tu radi o relativistikoj pojavi. Levitacija je kategorizirana kao
psihokineza, sposobnost ovjeka da pomie predmete (ili sebe)
bez pomoi bilo koje poznate sile. Obraivani primjeri levitacije
na koje je naletio Hal u fizikalnom su smislu bili mogui iskljuivo
ukoliko su njihovi akteri na neki nain utjecali na gravitaciju. Ako
su fluktuacije u vakuumu, koje veina kvantnih fiziara smatra
nevanim, zaista neto to bi se moglo po volji upotrebljavati, bilo
za automobilsko gorivo ili za pomicanje predmeta s jednostavnim
usredotoenjem pozornosti na njih, to bi imalo nesluene posljedice
ne samo za gorivo, nego i po sve aspekte naih ivota. To bi moglo
biti najblie onome to se u Ratovima zvijezda naziva Sila.
U svom profesionalnom radu Hal je pazio da uvijek ostane
vrsto unutar okvira konzervativne fizikalne teorije. Unato tome,
privatno je poinjao razumijevati metafizike implikacije osnovnog

2. MORE SVJETLOSTI

mora energije. Ako materija nije stabilna, nego je kljuan element u

temeljnom ambijentu, moru sluajne energije - razmiljao je - tada
bismo to mogli upotrijebiti kao praznu matricu na koju bismo zapisali koherentne uzorke, jer je u polju nulte toke preko kodiranja
s valnom interferencijom zapisano sve to se ikada dogodilo na
svijetu. Takve informacije mogle bi pojasniti koherentne estice i
strukture polja. No, mogla bi postojati i cijela ljestvica drugih moguih informacijskih struktura, na primjer koherentna polja oko ivih
organizama, ili moda to djeluje kao ne-biokemijsko sjeanje u
svemiru. Moda je te fluktuacije ak mogue na neki nain organizirati jednostavno primjenom volje.45 Clarke je zapisao: Moda to u
vrlo malom opsegu ve sada inimo; tako bi naime mogli objasniti
brojne anomalne rezultate koje u posljednje vrijeme u eksperimentima iskusnih inenjera daju razliiti pokusni ureaji koji emitiraju
vie energije nego to je potroe.46
Hal je, kao i Bernie, na prvom mjestu fiziar koji je svoja promiljanja uvijek drao na uzdama, a kada bi se prepustio trenucima
spekulacije postajalo mu je jasno da pred njim nije nita manje nego
ujedinjeni koncept svemira po kojem je sve na neki nain povezano
i usklaeno s ostatkom svemira. Mogli bismo rei da su informacije
utisnute u tom tekuem, nestalnom polju informacija valuta itavog svemira. Polje je dokazivalo da je istinska valuta svemira - sam
razlog njegova postojanja - razmjena energije. Ako smo svi povezani
preko Polja, mora postojati i nain da se prikljuimo na taj neiscrpan
izvor energije, te izvuemo iz njega odreene podatke. Kada bi ljudi
bili u stanju crpiti podatke iz tako ogromne banke podataka postalo
bi mogue praktiki sve - dakako, ako bi ljudi imali neku vrst
kvantne strukture koja bi im dozvoljavala pristup toj banci. I upravo
je tu bio kamen spoticanja: trebali bismo tijela koja bi mogla djelovati
sukladno zakonima kvantnog svijeta.

TREE POGLAVLJE
Svjetlosna bia

3. SVJETLOSNA BIA

FRITZ ALBERT POPP je vjerovao da je otkrio lijek za rak. Bilo

je to 1970. godine, jednu godinu prije leta Edgara Mitchella na
Mjesec, i teoretski biofiziar na Marburkom sveuilitu u
Njemakoj, Popp je pouavao radiologiju, utjecaj elektromagnetskog
zraenja na bioloke sustave. Prouavao je benzo(a)piren, policikliki
ugljikovodik poznat kao jedan od najsmrtonosnijih kancerogena za
ovjeka, i osvjetljavao ga ultraljubiastom svjetlou.
Popp se u laboratoriju esto poigravao svjetlou. Od samog
poetka svojeg studija na Sveuilitu u Wiirzburgu bio je fasciniran
utjecajem elektromagnetnog zraenja na ive sustave. Mnogo puta
je uio u kui - a ponekad ak i u istoj sobi - u kojoj je Wilhelm
Rontgen sluajno otkrio da zrake odreene frekvencije mogu proizvesti slike vrstih struktura u tijelu.
Popp je pokuavao odrediti kakav se uinak postie kada taj
smrtonosni spoj stimuliramo ultraljubiastom svjetlou. Otkrio
je da benzo(a)piren ima ludo optiko svojstvo. Najprije apsorbira
svjetlost, a potom ju pone emitirati na posve drugoj frekvenciji,
kao neki tajni agent koji presree neprijateljev komunikacijski signal i
ispremijea ga. Ta kemikalija igrala je ulogu pravog mjeaa biolokih
frekvencija.
Popp je potom isti pokus napravio i na benzo(e)pirenu, isto tako
policiklikom ugljikovodiku koji je skoro identian benzo(a)pirenu
osim sitne razlike u molekularnoj strukturi. No ta malena razlika u
jednom prstenu tog spoja je kljuna jer benzo(e)piren zbog nje nije
opasan za ovjeka. Osim toga, kroz tu je kemikaliju svjetlost prolazila neizmijenjena.
Popp je razbijao glavu ne bi li otkrio u emu je ta razlika, te se
i dalje bavio svjetlou i spojevima. Isti pokus proveo je na jo trideset i sedam kemikalija od kojih su neke bile kancerogene, a neke
nisu. Nakon nekog vremena bio je u stanju samo na temelju tog
pokusa predvidjeti prouzrokuje li neka tvar rak. Sve kancerogene

3. SVJETLOSNA BIA

tvari primile su ultraljubiastu svjetlost, apsorbirale je i promijenile

joj frekvenciju.
Ti su spojevi imali jo jedno neobino svojstvo. Svi kancerogeni
reagirali su samo sa svjetlou odreene valne duljine - 380 nanometara. Popp jo uvijek nije uspijevao razumjeti zato tvar koja prouzrokuje rak mijenja frekvenciju svjetlosti. Zadubio se u znanstvenu
literaturu o ovjekovim biolokim reakcijama i pronaao podatak
o pojavi koja se naziva foto-popravak. Iz laboratorijskih pokusa
dobro je poznato da, kada neku stanicu bombardiramo ultraljubiastom svjetlou tako da je 99%-tno unitimo, ukljuujui i njezinu
DNK, u samo jednom danu moemo gotovo u potpunosti popraviti
tetu ukoliko tu stanicu osvjetljavamo istom valnom duljinom vrlo
slabog intenziteta. Konvencionalni znanstvenici ni danas ne znaju
objasniti ovu pojavu, no nitko ju ne opovrgava. Popp je takoer
znao da pacijenti s konom boleu kseroderma pigmentozum na
posljetku umiru od raka koe zato to njihov sustav foto-popravaka
ne funkcionira i ne popravlja tetu koju nanosi suneva svjetlost.
Popp je bio nemalo iznenaen kada je otkrio da je sustav foto-po
pravaka najdjelotvorniji upravo pri 380 nanometara - pri valnoj
duljini na koju reagiraju i koju zamjenjuju spojevi koji prouzrokuju
rak.
Tu je Popp napravio logiki skok. Priroda je previe savrena a
da bi se tu radilo samo o sluajnoj podudarnosti. Ako karcinogeni
reagiraju iskljuivo na toj valnoj duljini, to mora biti na neki nain
povezano s foto-popravcima. Ako je to tono, u tijelu mora postojati
nekakva svjetlost koja je odgovorna za foto-popravke. Kancerogeni
spoj oigledno prouzrokuje rak zato to trajno blokira tu svjetlost
i mijenja joj valnu duljinu, i na taj nain sustav foto-popravaka ne
moe vie djelovati.
Popp je bio duboko potresen tom milju i njezinim implikacijama. Tada je vrsto odluio da e svoj budui rad posvetiti tim
istraivanjima. Napisao je opsenu znanstvenu raspravu koju nije
gotovo nikome spomenuo i bio je zadovoljan, iako ne i previe iznenaen, kada je urednik prestinog asopisa o raku pristao na to da
ju objavi.1 Nekoliko mjeseci prije objavljivanja lanka Popp je bio
vrlo nestrpljiv jer se brinuo da njegovu zamisao netko ne ukrade.
Ako bi se nepromiljeno otvorio nekom sluajnom sugovorniku, taj
bi odmah otiao i patentirao njegovo otkrie. Kada znanstvena zajednica shvati da je otkrio lijek za rak, postat e jedan od najslavnijih

3. SVJETLOSNA BIA

znanstvenika svoga vremena. To je bio njegov pohod u novo znanstveno podruje, to e mu osigurati Nobelovu nagradu.
Popp je, uostalom, bio naviknut na razne poasti. Do tog su mu
vremena ve bile dodijeljene gotovo sve mogue nagrade na sveuilitu. Dobio je ak i Rontgenovu nagradu za diplomski rad u okviru
kojega je izradio mali estini akcelerator. Ta se nagrada, nazvana
po Poppovom idolu Wilhelmu Rontgenu, svake godine dodjeljuje
najboljem studentu fizike na Sveuilitu u Wiirfzburgu. Popp je u
mladosti uio kao opsjednut. Ispite je poloio mnogo prije drugih
studenata. Doktorat iz teoretske fizike takoer je zavrio u rekordnom vremenu. I poslijediplomski rad za sveuilinu profesuru, koji
njemakim diplomantima obino oduzme barem pet godina, obavio
je u malo vie od dvije godine. U trenutku svoga otkria Popp se
meu kolegama ve proslavio kao udo od djeteta, ne samo zbog
iznimnih sposobnosti nego i zbog pristalog, mladolikog izgleda.
Kad je njegova disertacija bila objavljena, Popp je imao trideset i
tri godine i bio privlaan izgledom: imao je izraenu eljust, prodoran metalno-plavi pogled pustolova iz Hollywoodskih filmova i
djeako lice zbog ega se doimao mnogo mlaim. Iako je njegova
supruga bila sedam godina mlaa od njega, ljudi su esto mislili da
je starija. I zaista, u njemu su postojale neke karakteristike pustolova:
meu kolegama studentima glasio je kao najbolji maevalac na
sveuilitu. Tu svoju reputaciju stavljao je na provjeru u brojnim
dvobojima, a u jednom od njih zaradio je duboku brazgotinu du
lijeve strane glave.
Meutim, iza Poppovog vanjskog izgleda i nastupa skrivala se
velika ozbiljnost. On je, poput Edgara Mitchella, bio i filozof u istoj
mjeri kao i znanstvenik. Jo kao dijete pokuavao je razumjeti svijet,
pronai neko openito rjeenje koje bi mogao primijeniti na sve
stvari u svojem ivotu. Namjeravao je studirati filozofiju, ali kolski
ga je uitelj uvjerio da bi za njega fizika mogla biti primjerenije rjeenje. No, klasina fizika, po kojoj je stvarnost neovisna od promatraa, ostavila ga je krajnje sumnjiavim. Popp je itao Kanta i kao
filozof bio je uvjeren da je stvarnost kreacija ivih sustava. Promatra mora imati sredinju ulogu u stvaranju svojega svijeta.
Poppa je njegov lanak u pravom smislu rijei proslavio. Heidelberki Deutsche Krebsforschungszentrum (Njemaki Centar za
istraivanje raka) pozvao ga je da u okviru osmodnevne konferencije o svim aspektima raka pripremi predavanje za petnaest vodeih

3. SVJETLOSNA BIA

svjetskih specijalista za rak. Govoriti u tako ekskluzivnom drutvu

bila je iznimna prigoda koja je takoer poveala njegov ugled na
sveuilitu. Doao je na kolokvij u novoj odjei, elegantniji od svih,
no njegov govorniki nastup bio je najloiji zato to se muio sa
svojim engleskim.
U Poppovoj prezentaciji i lanku njegova znanost bila je neoboriva, izuzev jednog detalja: pretpostavljala je da tijelo na neki nain
proizvodi slabu svjetlost s valnom duljinom od 380 nanometara. Za
istraivae raka taj je podatak bio poput vica. Postoji li doista svjetlost u tijelu, rekli su mu, ne mislite li da bi ju netko negdje za sve
ovo vrijeme ve opazio?
Jedna jedina istraivaica, fotokemiarka s Instituta Madame
Curie koja je prouavala kancerogenu aktivnost molekula bila je
uvjerena da je Popp u pravu. Pozvala ga je da joj se pridrui pri njezinom radu u Parizu, no umrla je od raka prije nego to joj se uspio
pridruiti. Istraivai raka izazvali su Poppa da im priskrbi dokaz, a
on je na to odgovorio protuizazovom: pomognu li mu konstruirati
primjerenu opremu, pokazat e im odakle dolazi svjetlost.
Nedugo zatim Poppu je doao student Bernhard Ruth i zamolio
ga za mentorstvo pri njegovoj doktorskoj disertaciji.
Nemam nita protiv, odvratio mu je Popp, samo ako mi moete pokazati da je u tijelu svjetlost.
Ruth je smatrao da je Poppov prijedlog apsurdan; jasno je da u
tijelu nema svjetlosti.
U redu, rekao je Popp, onda mi dokaite da u njemu nema
svjetlosti, i doktorat je va.
Njihov susret je za Popa bio prava srea jer Ruth je bio sjajan
eksperimentalni fiziar. Odmah se primio izrade eksperimentalne
opreme koja e jedanput za svagda dokazati da tijelo ne isijava nikakvu svjetlost. Za dvije godine napravio je stroj koji je bio slian
velikom rendgenskom detektoru (EMI 9558QA) s ugraenim fotomultiplikatorom pomou kojega je stroj mogao brojiti svjetlost, foton po foton. Ta je naprava jo i danas jedna od najboljih na svojem
podruju. Aparat je bio vrlo osjetljiv budui je Popp pretpostavljao
da e morati mjeriti krajnje slaba svjetlosna zraenja.
Godine 1976. bili su spremni za prvi pokus. Uzgojili su sadnice
krastavca, jedne od manje zahtjevnih biljaka, i poloili ih u stroj.
Foto-multiplikator je detektirao da sadnice emitiraju fotone, odnosno svjetlosne valove zapanjujue visokog intenziteta. Ruth je bio

3. SVJETLOSNA BIA

krajnje skeptian. To je zacijelo posljedica klorofila, mislio je, a Popp

se sloio s njim. Odluili su da e pri sljedeem pokusu, ovaj put s
krumpirom, sadnice uzgojiti u tami, tako da onemogue fotosintezu.
Unato tome, kad su postavili krumpirove sadnice u foto-multiplikator, instrumenti su zabiljeili jo vei intenzitet svjetlosti.2 Popp je
shvatio kako je nemogue da opaeni uinak ima bilo kakve veze s
fotosintezom. tovie, ti fotoni u ivim sustavima bili su koherentniji
od svega to je dotle vidio.
'Kvantna koherencija' izraz je u kvantnoj fizici koji oznaava
sposobnost kvantnih estica da meusobno surauju. Ti subatomski
valovi, odnosno estice ne samo da znaju jedan za drugoga, nego su i
vrsto meusobno spojeni kao svenjevi zajednikih elektromagnetskih polja, tako da mogu komunicirati kao cjelina. Moemo si
ih predoiti kao mnotvo glazbenih vilica koje sve ponu zajedno
rezonirati. Kada ti valovi dou u fazu, odnosno kada se sinkroniziraju, ponu djelovati kao jedan jedini gigantski val i jedna jedina subatomska estica. Tada ih praktiki vie ne moemo razluiti. Mnogi
neobini kvantni uinci koje primjeujemo u jednom jedinom valu
vrijede i za cjelinu. Ako djelujemo na jednoga, istovremeno utjeemo na sve druge.
Koherencija uzrokuje komunikaciju. To je poput subatomske
telefonske mree. to je bolja koherencija, to je finija telefonska
mrea i profinjeniji uzorci subatomskih valova na taj nain imaju
svoj telefon. Konani rezultat podsjea na veliki orkestar: svi fotoni
sviraju zajedno, no kao pojedinani instrumenti mogu izvoditi svoje
individualne dionice. Svejedno, kada sluamo cijeli orkestar, teko
razluujemo pojedine instrumente.
Jo vie zapanjuje injenica da je Popp u ivom sustavu mogao
promatrati najviu moguu razinu kvantnoga reda, odnosno koherencije. Tu koherenciju, nazvanu Bose-Einsteinova kondenzacija,
obino opaaju u materijalnim supstancijama kao to su suprafluidi
ili supravodii, i to samo u laboratoriju pri vrlo niskim temperaturama od svega nekoliko stupnjeva iznad apsolutne nule, a ne u vruem i
neureenom okoliu ivog bia.
Popp je poeo razmiljati o svjetlosti u prirodi. Svjetlost je, dakako, u biljkama prisutna kao izvor energije koju koriste tijekom fotosinteze. Kada jedemo biljnu hranu, razmiljao je, zacijelo unosimo
fotone i potom ih skladitimo. Recimo, pojedemo obrok brokule.
Kada ju probavimo, izmjenom tvari nastaju ugljini dioksid (CO2) i

3. SVJETLOSNA BIA

voda, te preostaje samo u fotosintezi uskladitena suneva svjetlost.

CO2 i vodu izluujemo, a svjetlost, odnosno elektromagnetska valovitost, oigledno se uskladiti. Kada fotone unosimo u tijelo, njihova
energija se raspri i s vremenom raspodjeli preko cijelog spektra
elektromagnetskih frekvencija, od najnie do najvie. Ta energija
postaje pokretaka snaga za sve molekule naeg tijela.
Fotoni ukljuuju razliite tjelesne procese kao dirigent koji pojedinane instrumente uvodi u zvuk cijelog orkestra. Na razliitim
frekvencijama oni obavljaju razliite funkcije. Popp je u svojim
pokusima otkrio da molekule u stanicama odgovaraju na odreene
frekvencije i da razliiti spektri vibracija od fotona prouzrokuju
razliite frekvencije u drugim molekulama naeg tijela. Svjetlosni
valovi pruili su odgovor i na pitanje kako tijelo moe obavljati
sloene zadatke s vie razliitih tjelesnih dijelova istovremeno,
odnosno kako moe obavljati dvije ili vie funkcije odjednom. Te
biofotonske emisije, kako ih je nazvao, mogle bi biti savren komunikacijski sustav za prijenos informacija do brojnih stanica po
cijelom organizmu. Meutim, jo uvijek je ostalo nerazjanjeno najvanije pitanje - odakle dolaze?
Jedan njegov iznimno nadareni student nagovorio ga je da napravi jedan poseban pokus. Poznato je da se etidijev bromid, kada
ga pomijeamo s uzorcima DNK, ugura u sredinu osnovnih parova
dvostruke spirale i prouzroi da se ona odvije. Student je predloio
da nakon toga on i Popp izmjere svjetlost koju isijava uzorak. Popp
je utvrdio da to je vea koncentracija etidijevog bromida, to se vie
DNK odvija, pri emu su mjerili i sve vei intenzitet svjetlosti. Smanjivanje koncentracije te kemikalije sniavalo je svjetlosnu emisiju.3
Otkrio je takoer da DNK moe isijavati velik opseg frekvencija te
da su pojedine frekvencije povezane s razliitim funkcijama. Ako je
svjetlost zaista uskladitena u DNK, tada je logino da ona isijava
vie svjetlosti kada se odvije.
Ta i druga istraivanja Poppu su potvrdila da je DNK jedna od
glavnih skladita svjetlosti i jedan od glavnih izvora biofotonskih
emisija. DNK moemo usporediti s glavnom glazbenom vilicom u
naem tijelu. Kada zazvoni odreenu frekvenciju, slijede je druge
pojedinane molekule. Bilo je lako mogue da je nabasao na kariku
koja nedostaje u teoriji o DNK pomou koje bi se moda mogao
objasniti najudesniji proces u biologiji ovjeka uope - proces kojim
iz jedne jedine stanice izraste potpuno razvijen ovjek.

3. SVJETLOSNA BIA

Uobiajeno znanstveno objanjenje govori o kemijskim interakcijama meu molekulama, te njihovoj interakciji s DNK - dvostrukom spiralom s genetskim kodovima koji sadre u sebi nacrt
tjelesnih proteina i aminokiselina. Svaka spirala DNK odnosno
kromosom - a dvadeset i est parova identinih kromosoma postoji
u svakoj od deset milijardi stanica naeg tijela4 - sadri dugi lanac
nukleotida ili baza od etiri razliite komponente (adenin, timin, citozin i gvanin) koji su u tijelu svakog pojedinog ovjeka rasporeeni
u jedinstvenom poretku.
Najvei broj znanstvenika favorizira objanjenje da su nai geni
na taj nain programirani te da kolektivnim djelovanjem odreuju oblik tijela, a popularna je i hipoteza neodarvinista Richarda
Dawkinsa koji tvrdi da bezobzirni geni, kao ikaki razbojnici, imaju
mo stvaranja oblika te da smo mi strojevi za preivljavanje, slijepo
programirana vozila za ouvanje sebinih molekula koje zovemo
geni.5
Prema toj teoriji, DNK je poput nekog renesansnog ovjeka
naeg tijela - u jednoj osobi i arhitekt, i glavni graditelj, i sredinja
strojarnica - ije orue za svu tu zapanjujuu djelatnost jest aica
kemikalija koje tvore proteine. Suvremena znanstvena teorija govori
da DNK na neki nain uspijeva izgraditi tijelo i voditi sve njegove
dinamike aktivnosti jednostavno na nain da selektivno ukljuuje i
iskljuuje odreene segmente ili gene, iji nukleotidi ili genske upute
izabiru pojedine molekule RNK, a one iz opsene abecede aminokiselina izabiru genske rijei koje stvaraju odreene proteine. Ti su
proteini navodno sposobni obavljati oba divovska zadatka: izgraditi
tijelo, te ukljuiti i iskljuiti sve kemijske procese u stanicama o kojima je, naposljetku, ovisno funkcioniranje tijela.
Nema nikakve dvojbe da proteini imaju vrlo znaajnu ulogu u
funkcioniranju tijela. Meutim, darvinistima nedostaje objanjenje
o tome kako DNK zna kada da to sve orkestrira, te kako kemikalije
koje se slijepo zalijeu jedna u drugu djeluju vie ili manje istovremeno. U svakoj stanici svake sekunde prosjeno se odvija oko sto
tisua kemijskih reakcija i isti proces se istovremeno odvija u svim
tjelesnim stanicama. Svake sekunde dogodi se na milijarde kemijskih reakcija ove ili one vrste. Tempiranje je nevjerojatno precizno;
kada bi bilo koji kemijski proces u svim milijunima naih tjelesnih
stanica imao samo malen vremenski pomak, za nekoliko bismo sekundi eksplodirali. Problem kojega genetiari openito ostavljaju po

3. SVJETLOSNA BIA

strani glasi: ako DNK djeluje kao upravljaka soba, koji je mehanizam povratnih informacija koji joj omoguava usklaivanje djelatnosti pojedinih gena ili stanica da unisono odravaju sve sustave?
Koja kemikalija ili genski proces kae pojedinanim stanicama da
izrastu u ruku, a ne u nogu? I koji stanini procesi se dogaaju u
kojem vremenu?
Kada se oploeno jajace pone dijeliti i stvarati stanice keri,
svaka od njih polako preuzima strukturu i funkciju s obzirom na
svoju konanu ulogu u tijelu. Svaka ki ima jednake kromosome s
jednakim genetskim informacijama, meutim odreene vrste stanica
odmah znaju da moraju upotrijebiti druge genetske informacije da
bi se ponaale drukije od drugih; odreeni geni dakle moraju
znati da je doao red na njih, a ne na ostale gene iz paketa. Nadalje,
ti geni na neki nain znaju koliko od svake odreene vrste stanica
treba proizvesti na pravom mjestu. Svaka stanica, nadalje, mora poznavati svoje susjede kako bi odredila svoje mjesto u cjelokupnom
planu. Za sve to je ve u vrlo ranoj fazi embrionalnoga razvoja, kao i
za svako daljnje razdoblje naeg ivota, potrebna vrhunski domiljata
metoda sporazumijevanja meu stanicama.
Genetiari se slau da je za staninu diferencijaciju kljuno da se
stanice ve vrlo rano naue meusobno razlikovati, da na neki nain
zapamte da su razliite, te da tu bitnu informaciju prenose sljedeim
generacijama stanica. Ako dananje znanstvenike upitate kako stanice mogu sve to obaviti, i jo tako brzo, samo slijeu ramenima.
I sam Dawkins je priznao: Kako se tono na taj nain s vremenom razvije dojene pria je koju e embriolozi jo desetljeima,
moda i stoljeima, razvijati. No, injenica je da se razvije.6
Znanstvenici su pri tome slini policajcima koji u elji da to
prije rijee sluaj uhite najvjerojatnijeg poinitelja tako da se ne bi
morali muiti s prikupljanjem dokaza. Podrobnosti njihove apsolutne sigurnosti o tome kako proteini sve to postiu posve sami ostaju
sasvim nejasne.7 A o orkestraciji staninih procesa biokemiari se u
stvari nikada ni ne pitaju.8
Jedan od najustrajnijih i najglasnijih kritiara takvog pristupa
britanski je biolog Rupert Sheldrake koji kae da razvoj oblika nije
mogue objasniti iskljuivo aktivacijom gena i proteina, isto kao to
kuu ne moemo izgraditi iskljuivo dostavom graevinskog materijala na zemljite. Trenutna teorija o genetici takoer ne objanjava,
kae, kako sustav u razvoju moe sam sebe regulirati ili normalno

3. SVJETLOSNA BIA

rasti ak i kada je dio sustava dodan ili odstranjen, kao to ne objanjava ni na koji nain se organizam obnavlja, odnosno zamjenjuje
manjkajue ili oteene strukture.9
Tijekom boravka u indijskom aramu, Sheldrake je u trenutku
grozniavog nadahnua izradio svoju hipotezu o formativnoj kauzalnosti koja govori da se svi oblici samoorganizirajuih ivih tvari od molekula i organizama do drutva ili cijelih galaksija - oblikuju uz
pomo morfnih polja. Ta polja imaju morfnu rezonanciju, zajedniko, odnosno kumulativno sjeanje slinih sustava kroz kulture i
vremena; tako ivotinjske i biljne vrste mogu zapamtiti ne samo
svoj izgled nego i svoje ponaanje. Rupert Sheldrake terminom
morfna polja, kao i drugim izrazima iz vlastitog rjenika opisuje
sposobnosti biolokih sustava - od molekula do tijela i drutva - da
se sami organiziraju. Morfna rezonancija za njega je naelo utjecanja jednakog na jednako kroz prostor i vrijeme. Ta polja, kojih je
vie, po njegovom su miljenju razliita od elektromagnetskih polja
jer se proteu kroz mnoge generacije i imaju inherentno sjeanje o
pravilnom obliku i formi.10 to vie nauimo, to je drugima lake
slijediti nae stope.
Sheldrakeova teorija prekrasno je i jednostavno izvedena no,
unato tome, kao to i sam priznaje, ne sadri fizikalna objanjenja o
nainu na koji se sve te informacije skladite u morfnim poljima.11
Popp je bio uvjeren da je u biofotonskim emisijama pronaao
odgovor na pitanje morfogeneze i gestaltbildunga (meustanine
komunikacije i koordinacije) koji su mogui samo u holistikom
sustavu s jednim glavnim dirigentom. Popp je u svojim pokusima
pokazao da su ta slaba svjetlosna isijavanja sposobna orkestrirati
cijelim tijelom. Emisije moraju imati malen intenzitet budui da se
te komunikacije odvijaju na kvantnoj razini; vei intenziteti mogli bi
se osjetiti samo u makrosvijetu.
Kada je Popp poeo istraivati to podruje, uvidio je da su prije
njega mnogi drugi znanstvenici ve spominjali polje elektromagnetskog zraenja koje na neki nain usmjerava rast staninog tijela.
Ruski znanstvenik Aleksandar Gurvi bio je prvi koji je, u dvadesetim godinama prolog stoljea, otkrio mitogenetsko zraenje u
korijenju luka.
Gurvi je pretpostavio da je za strukturalno formiranje tijela
najvjerojatnije odgovorno polje, a ne same kemikalije. Gurviev rad
je veim dijelom bio teoretski, no kasniji istraivai su i eksperimen-

3. SVJETLOSNA BIA

talno dokazali da slabo zraenje iz tkiva stimulira stanini rast u

susjednim tkivima istog organizma.12
Daljnja rana istraivanja te pojave, koja su u meuvremenu ponovili mnogi znanstvenici, u etrdesetim je godinama obavio neuroanatom Harold S. Burr sa sveuilita Yale koji je prouavao i mjerio elektrina polja oko ivih organizama, konkretno dadevnjaka. Burr je
otkrio da dadevnjake ovija energetsko polje koje ima oblik odraslog
dadevnjaka; taj je uzorak postojao ak i u neoploenom jajetu.13
Burr je otkrio elektrina polja oko svih vrsta organizama, od
plijesni, preko dadevnjaka i aba, do ljudi.14 Pronaao je da su
promjene u elektrinim nabojima u meuovisnom odnosu s rastom, spavanjem, regeneracijom, svjetlou, vodom, nevremenima,
nastankom raka, pa ak i s mjeseevim mijenama.15 Kada je, na
primjer, eksperimentirao sa sadnicama biljaka, otkrio je elektrina
polja koja su slina odraslim, razvijenim biljkama.
Jo neke od zanimljivih prvih pokusa proveo je na poetku dvadesetih godina i Elmer Lund, istraiva sa sveuilita u Texasu koji je
eksperimentirao s hidrama, slatkovodnim ivotinjicama koje imaju
do dvanaest glava koje imaju sposobnost regeneracije. Lund je, a
kasnije su do toga doli i drugi, otkrio da se s putanjem vrlo slabe
struje kroz hidrino tijelo moe upravljati njezinom regeneracijom.
Upotrebom struje koja je dovoljno jaka da nadjaa vlastitu elektrinu silu organizma, Lund je mogao prouzroiti da na mjestu gdje bi
trebao biti rep izraste glava. Lundove eksperimente kasnije su ponovili i drugi znanstvenici. U pedesetim godinama su G. Marsh i H. W.
Beams otkrili da e se pri dovoljno velikim naponima ak i trakavica
poeti reorganizirati: glava e se pretvoriti u rep i obrnuto. Druga
su istraivanja pokazala da vrlo mlad embrio s odstranjenim ivanim sustavom, kada ga se presadi u zdrav embrio, zapravo moe
preivjeti kao sijamski blizanac na leima zdravog embrija. Daljnji
pokusi pokazali su da je proces regeneracije ak mogue i obrnuti
ako kroz dadevnjakovo tijelo pustimo slabu struju.16
Ortoped Robert O. Becker uglavnom se bavio stimuliranjem i
pospjeivanjem regeneracije kod ljudi i ivotinja. Meutim, osim
toga je u strunom asopisu Journal of Bone and Joint Surgery objavio brojne pokuse o struji ozljede; u tim eksperimentima se kod
dadevnjaka i drugih ivotinja s amputiranim udovima na mjestu
badrljka razvila promjena naboja iji napon bi rastao sve dok im ne
bi izrastao novi ud.17

3. SVJETLOSNA BIA

Brojni biolozi i fiziari zagovornici su ideje da su za sinkroniziranost pri dijeljenju stanica te razailjanje kromosomskih uputa po tijelu odgovorni zraenje i oscilacijski valovi. Moda najslavniji meu
njima, Herbert Frohlich, istraiva sa Sveuilita u Liverpoolu i dobitnik prestine medalje Maxa Plancka, kojom Njemako drutvo za
fiziku svake godine poasti nekog iznimnog fiziara, meu prvima
je predstavio zamisao da je za meusobnu suradnju proteina i njihovo izvravanje uputa od DNK i staninih proteina zasluna neka
vrsta kolektivne vibracije. Frohlich je ak predvidio da vibracije u
tim proteinima mogu generirati odreene frekvencije (koje se sada
nazivaju Frohlichove frekvencije) tik ispod staninih membrana.
Prema njemu, valna komunikacija je sredstvo koje omoguava manje aktivnosti proteina, kao to je na primjer rad aminokiselina, te
usklauje aktivnosti izmeu proteina i cjelokupnog sustava.18
Frohlich je u svojim istraivanjima pokazao da jednom kada
energija dosegne odreeni prag, molekule poinju unisono vibrirati
sve dok ne dosegnu visok stupanj koherencije. Onog trenutka kada
dosegnu to stanje koherencije preuzimaju neka svojstva kvantne
mehanike ukljuujui nelokalnost. Dou do toke u kojoj mogu
djelovati u tandemu.19
Talijanski fiziar Renato Nobili sa Sveuilita u Padovi sakupio
je eksperimentalne dokaze o pojavljivanju elektromagnetske frekvencije u ivotinjskim tkivima. U pokusima je otkrio da stanina
tekuina sadri struje i valne uzorke, te da oni odgovaraju valnim
uzorcima u modanoj kori i tjemenu koje pokazuje elektroencefalogram (EEC).20 I ruski nobelovac Albert Szent-Gyorgyi je postulirao da
proteinske stanice djeluju kao poluvodii koji energiju elektrona
pohranjuju i prenose u obliku informacija.22
Meutim, veina tih istraivanja ukljuujui i Gurviev poetni
rad bila je ignorirana, a razlog je uglavnom leao u injenici to prije
izuma Poppovog aparata nije bilo dovoljno osjetljivih instrumenata
pomou kojih bi se mogle mjeriti siune svjetlosne estice. Osim
toga, svaki spomen o zraenju kao meustaninoj komunikaciji bio
je potpuno odbaen sredinom dvadesetog stoljea kada se nakon otkria hormona rodila biokemija prema kojoj je sve mogue objasniti
uz pomo hormona i kemijskih reakcija.22
U vrijeme kada je Popp razvio svoj svjetlosni stroj bio je manje-vie osamljen u pogledu teorije o zraenju DNK. Unato tome,
nepokolebljivom je ustrajnou nastavio s pokusima i otkrivao sve

3. SVJETLOSNA BIA

vie osobina te tajanstvene svjetlosti. Uvidio je da sve ive tvari, od

najjednostavnijih biljaka i ivotinja do najkompleksnijeg bia - ovjeka, isijavaju stalan tok fotona, od samo nekoliko pa do vie stotina. Bilo je oito da je broj emitiranih fotona povezan s poloajem
organizma na evolucijskoj ljestvici: to je organizam kompleksni)i,
emitira manje fotona. Nerazvijene ivotinje i biljke isijavale su sto
fotona po kvadratnom centimetru u jednoj sekundi pri valnoj duljini
od dvjesto do osamsto nanometara, to odgovara vrlo visokoj frekvenciji elektromagnetskog vala koji je jo unutar vidljivog spektra
svjetlosti, dok su ljudi pri jednakoj povrini, vremenu i frekvenciji
isijavali samo po deset fotona. Otkrio je jo jednu zanimljivu stvar.
Kada je ive stanice osvijetlio svjetlou, one bi je najprije upile, a
poslije nekog vremena snano zasjale, to se naziva zakanjela luminiscencija. Popp je pomislio da bi to mogao biti korekcijski mehanizam. ivi sustav mora odravati osjetljivu ravnoteu svjetlosti.
U ovom primjeru bio je bombardiran s previe svjetlosti te je zato
njezin suviak odbacio.
Na svijetu je vrlo ogranien broj mjesta koja su zaista crna kao
ugljen. Za to bi najpogodniji bio zatvoren prostor sa svega aicom
fotona. Popp je imao takvo mjesto - sobu koja je bila toliko mrana
da se u njoj moglo detektirati svega nekoliko fotona u minuti. To
je bio jedini prikladni laboratorij za mjerenje svjetlosti u ovjeku, i
upravo je na tom mjestu poeo prouavati uzorke biofotonskih emisija nekih svojih studenata. U jednom nizu istraivanja ispitanica je
bila zdrava dvadesetsedmogodinja djevojka koja je devet mjeseci
svakoga dana dolazila u njegov prostor gdje joj je mjerio fotone koji
su izlazili iz malih podruja na ruci i elu. Popp je nakon analize
prikupljanih podataka bio iznenaen kada je shvatio da svjetlosne
emisije slijede odreene uzorke - bioloke ritmove od 7, 14, 32, 80 i
270 dana kada su emisije bile identine, ak i nakon jedne godine. U
korelaciji su bile i emisije lijeve i desne ruke. Kada je desne ruka
isijavala vie fotona, emisija se pojaala i u lijevoj ruci. Na subatomskoj razini valovi obje ruke bili su u fazi. Desnica je, to se svjetlosti
tie, znala to ini ljevica.
inilo se da se emisije poklapaju s jo nekim prirodnim biolokim ritmovima; slinosti su bile zamijeene obzirom na dan i no,
te tjedno i mjeseno, kao da se tijelo istovremeno ravna i po planetarnim i po vlastitim bioritmovima.

3. SVJETLOSNA BIA

Do sada je Popp prouavao samo zdrave osobe kod kojih je otkrio izuzetnu koherenciju na kvantnoj razini. No, kakva je svjetlost
prisutna u bolesnom ovjeku? Da bi odgovorio na to pitanje testirao
je svoj instrument na nizu osoba oboljelih od raka. Otkrio je da su
svi bolesnici izgubili prirodne periodike ritmove kao i vlastitu koherenciju. Uzorci njihove unutarnje komunikacije bili su pomijeani.
Izgubili su svoju vezu sa svijetom, a njihova se svjetlost doslovno
gasila.
Posve suprotne rezultate dobio je kod multiple skleroze; tu je
stanje bilo previe ureeno. Pacijenti s tom boleu upijali su previe
svjetlosti zbog ega stanice nisu mogle obavljati svoj posao. Previe
kooperativne harmonije onemoguava prilagodljivost i individualnost, isto kao to previe vojnika koji stupaju u korak prouzroe
uruavanje mosta pod njima. Savrena koherencija je optimalno stanje izmeu kaosa i reda. Prevelika kooperativnost je kao orkestar u
kojemu pojedinci vie ne mogu improvizirati. Bolesnici s multiplom
sklerozom utapali su se u svjetlosti.23
Popp je ispitao i uinak stresa. U stanju stresa biofotonsko je
zraenje ojaalo: oito je to obrambeni mehanizam smiljen da se uz
njegovu pomo pacijent vrati u ravnoteu.
Sve su te pojave dovele Poppa do zakljuka da su biofotonske
emisije neka vrsta korekcije koje fluktuacije u polju nulte toke obavljaju u ivom sustavu. Svaki sustav pokuava postii minimum slobodne energije. U savrenom svijetu zbog destruktivne bi se interferencije svi valovi meusobno ponitili. Meutim, to je nemogue
u polju nulte toke u kojem siune fluktuacije energije neprestano
ometaju sustav. Zraenje fotona predstavlja in kompenzacije koji
pokuava zaustaviti te smetnje i uspostaviti jednu vrstu energetske
ravnotee. Poppu je pala na pamet usporedba da polje nulte toke
ovjeka sili u stanje slino svijei. Najzdravije tijelo odailje najmanje svjetlosti i najblie je idealnom stanju nulte toke - najblie stanju nitavila to ive stvari mogu postii.23
Popp je sada uvidio da je predmet njegova istraivanja ak
nadilazio okvire lijeka za rak ili gestaltbildunga. Model koji mu
se razotkrio mogao je bolje od neodarvinistike teorije objasniti
evoluciju svih ivih organizama na planetu. Ako DNK raznovrsne
frekvencije upotrebljava kao sredstvo za prenoenje informacija,
tada je to cjeloviti sustav povratnih informacija, preko valova koji ih
kodiraju i prenose, to je pretpostavka koja ima mnogo vie smisla

3. SVJETLOSNA BIA

od neodarvinistike teorije o sustavu sretnih, no u konanici sluajnih pogreaka.

To bi moglo objasniti i sposobnost tijela za regeneraciju. Tijela
brojnih ivotinjskih vrsta imaju sposobnost da im ponovno naraste
izgubljeni ud. Jo tridesetih godina prolog stoljea pokusi s dadevnjacima dokazali su da im se moe amputirati cijeli ud, eljust ili
ak ona lea, no oni e im se kao po nekom tajnom nacrtu regenerirati.
Taj bi model mogao pojasniti i pojavu fantomskih udova - snaan fiziki osjeaj ljudi kojima je jedan od udova amputiran da je
njihova ruka ili noga koja nedostaje jo uvijek prisutna. Mnogi s
amputiranim udovima koji se tue na vrlo stvarne greve, bol ili svrbe na mjestu manjkajueg uda moda doivljavaju fiziku stvarnost
koja jo uvijek postoji - kopiju uda utisnutu u polje nulte toke.24
Popp je uvidio da bi svjetlost u tijelu takoer mogla biti klju
kako za zdravlje tako i za bolest. U jednom pokusu usporeivao je
svjetlosnu emisiju jaja od kokoi koje su se slobodno kretale i jaja
od kokoi iz gajbi. Fotoni u jajima pilia iz slobodnog uzgoja bili
su daleko koherentniji od onih u jajima iz peradarnika. U sljedeoj
je seriji pokusa upotrijebio biofotonske emisije kao mjerilo za
odreivanje kvalitete hrane. Najzdravija hrana imala je najnii i najkoherentniji intenzitet svjetlosti. Svaka smetnja u sustavu poveala
je proizvodnju fotona. Zdravlje je bilo stanje savrene subatomske
komunikacije, a bolest je bilo stanje u kojem je ta komunikacija naruena. Bolesni smo kada nai valovi nisu sinkronizirani.
Kada je Popp zapoeo objavljivati svoja otkria, poeo je na sebe
privlaiti neprijateljstvo znanstvene zajednice. Mnogi njegovi kolege
znanstvenici u Njemakoj bili su uvjereni da se Poppova svijetla zvijezda konano ugasila. Na njegovom sveuilitu poeli su onemoguavati studente koji su eljeli prouavati biofotonske emisije. Kada je
1980. godine istekao Poppov ugovor za mjesto profesora asistenta,
imali su dobar izgovor da ga otpiu. Dva dana prije isteka roka u
njegov su se laboratorij uetali zastupnici sveuilita i zahtijevali da
im preda svu opremu. Na sreu, Popp je bio pravodobno obavijeten
o raciji te je sakrio svoj fotonski broja u podrumu stana jednog dobrohotnog studenta. Kada je napustio sveuilini posjed, svu svoju
dragocjenu opremu ponio je sa sobom.
Odnos uprave Sveuilita u Marburgu prema Poppu bio je slian
odnosu prema kriminalcu bez potenog suenja. Kao profesor

3. SVJETLOSNA BIA

asistent s viegodinjim staem, Popp je imao pravo na znatnu otpremninu koju mu Sveuilite nije eljelo isplatiti. Bio je primoran
tuiti ih kako bi dobio etrdeset tisua maraka koje su mu pripadale.
Izborio se za svoj novac, no karijera mu je bila u rasulu. Bio je oenjen mukarac s troje male djece i bez stvarnih izgleda za zaposlenje.
Nijedno sveuilite u to vrijeme nije eljelo imati posla s njim.
Izgledalo je da je Poppova akademska karijera zavrena. Proveo
je dvije godine radei za privatnu farmaceutsku tvrtku Roedler koja
je proizvodila homeopatske lijekove i bila jedna od rijetkih ustanova
koja je njegove lude teorije uzimala ozbiljno. Popp je, usprkos
svemu, kao tvrdoglavi autokrat u vlastitom laboratoriju, jednako
tvrdoglavo, uvjeren u njegovu valjanost, nastavio sa svojim radom.
S vremenom je pronaao pokrovitelja, profesora Waltera Nagla sa
Sveuilita Kaiserslautern, koji ga je pozvao da radi s njim. Meutim,
Poppova istraivanja jo su jedanput prouzroila ogorenje meu
nastavnikim osobljem fakulteta koje je zahtijevalo njegovu ostavku
na temelju toga to svojim radom naruava ugled Sveuilita.
Naposljetku je Popp dobio posao u Centru za tehnologiju u Kaiserslauternu kojeg u velikoj mjeri subvencionira njemaka Vlada.
Otprilike dvadeset i pet godina okupljao je preobraenike iz redova
znanstvene zajednice i polako je nekolicina izabranih znanstvenika
iz svih krajeva svijeta poela razmatrati postavku da je tjelesni komunikacijski sustav sloena mrea rezonancije i frekvencije. Naposljetku su osnovali Meunarodni institut za biofiziku (International
Institute of Biophysics) kojeg je inilo petnaest skupina znanstvenika
iz meunarodnih centara diljem svijeta. Popp je u mjestu Neuss
pokraj Dsseldorfa otvorio ured svoje nove skupine. Brat dobitnika
Nobelove nagrade, unuk Aleksandra Gurvia, atomski fiziar s bostonskog sveuilita i atomskog istraivakog laboratorija CERN,
dva kineska biofiziara: uvaeni znanstvenici iz cijelog svijeta napokon su se poeli slagati s njim. Poppu se srea ponovno nasmijeila;
iznenada su mu ugledna svjetska sveuilita poela slati ponude i
ugovore za profesuru.
Popp je zajedno sa svojim novim kolegama zapoeo eksperimentirati sa svjetlosnim emisijama vie organizama iste ivotinjske
vrste, najprije s vodenom buhom po imenu Daphnia. Otkrili su neto
zaista zapanjujue. Testovi s foto-multiplikatorom pokazali su da
vodene buhe upijaju emitiranu svjetlost jedna od druge. Popp je isti
pokus ponovio s manjim ribama te otkrio da i one rade to isto. Pre-

3. SVJETLOSNA BIA

ma njegovom fotonskom brojau, suncokreti su bili pravi bioloki

usisavai, okretali su se u smjeru najvee koliine sunevih fotona i
usisavali ih. ak su i bakterije prodirale fotone iz medija u koji su
bile postavljene.25
Poppu je sinulo da te emisije imaju svoju svrhu i izvan tijela.
Valna rezonancija se ne koristi samo za komuniciranje unutar tijela,
nego i za komunikaciju izmeu ivih tvari. Dva zdrava bia jedno
drugome siu fotone, kao to je to nazvao Popp, i tako ih meusobno izmjenjuju. Shvatio je da bi ta izmjena mogla pruiti odgovor na
neke od najveih, a dosad nerazjanjenih zagonetki iz ivotinjskog
kraljevstva. Na primjer, kako plove riba ili jata ptica u trenutku postignu savrenu koordinaciju. Takoer, mnogi pokusi o sposobnosti
ivotinja da nau put do kue pokazali su da one pri tome ne slijede
uobiajene putove ili miris, pa ak ni Zemljina elektromagnetska
polja, nego se ravnaju po nekoj tihoj komunikaciji, koja djeluje kao
nevidljiva elastika, ak i kada su kilometrima udaljene od ljudi.26 A
za ljude je to predstavljalo jo jednu mogunost. Ako moemo
primati fotone od drugih ivih bia, tada takoer moemo upotrebljavati njihove informacije kako bi korigirali vlastitu svjetlost kada
doe u stanje neravnotee.
Popp je poeo eksperimentirati na temelju te ideje. Ako neke
kancerogene kemikalije mogu poremetiti biofotonske emisije u
tijelu, tada bi moglo biti mogue da neke druge kemikalije imaju
sposobnost ponovno uspostaviti dobru komunikaciju. Popp se pitao bi li odreeni biljni ekstrakti mogli promijeniti prirodu biofotonskih emisija kancerogenih stanica tako da one ponovno ponu
komunicirati s ostalim tijelom. Zapoeo je pokuse s vie neotrovnih
tvari koje bi mogle pomoi u lijeenju raka. U svim sluajevima
osim u jednom te su tvari samo dodatno poveale emisiju fotona
u tumorskim stanicama tako da su postale jo smrtonosnije za tijelo. Uspjena je bila jedino imela koja je oito pomagala tijelu da
resocijalizira, odnosno vrati u normalno stanje fotonsku emisiju
tumorskih stanica. Jedan od brojnih sluajeva na koje je Popp naiao
bila je ena u kasnim tridesetima s rakom na dojci i vagini. Na uzorcima njezinog od raka oboljelog tkiva iskuao je imelu i druge biljne
ekstrakte, te otkrio da je odreeni ekstrakt imele u tkivu ostvario
koherenciju koja je bila slina koherenciji tijela. Uz suglasnost svoga
lijenika ena je napustila sve druge naine lijeenja osim tog ekstrakta imele. Nakon jedne godine svi su njezini laboratorijski nalazi

3. SVJETLOSNA BIA

ponovno bili praktiki normalni. ena, koja je kao sluaj s rakom

u zadnjoj fazi bila ve otpisana, samo uzimanjem trave ponovno je
uspostavila svoju svjetlosnu ravnoteu.
Za Fritz-Alberta Poppa homeopatija je bila jo jedan primjer
usisavanja fotona. O njoj je poeo razmiljati kao o rezonantnom
absorbentu. Homeopatija se temelji na postavci da se jednako lijei
jednakim. Biljni ekstrakt koji u punom koncentratu moe prouzroiti koprivnjau u krajnje razrijeenom obliku koristi se za njezino
lijeenje. Ako maligna frekvencija u tijelu moe proizvesti odreene
simptome, tada i visoko razrijeena tvar koja bi, u svom nerazrijeenom obliku, proizvela te iste simptome, jo uvijek u sebi nosi
te vibracije. Kao glazbena vilica koja je u rezonanciji, primjerena
homeopatska otopina moe privui i potom apsorbirati nepravilne
vibracije, ime tijelu pomae da se vrati u normalu.
Popp je razmiljao o tome da bi se ak i akupunktura mogla
objasniti uz pomo elektromagnetske molekularne signalizacije.
Tradicionalna kineska medicina kae da ovjekovo tijelo posjeduje
sustav meridijana koji se nalazi duboko u tjelesnim tkivima i kroz
kojega tee nevidljiva energija koju Kinezi nazivaju i ili ivotna
sila. i navodno u tijelo ulazi kroz akupunkturne toke i odatle tee u
dublje organske strukture (koje se ne poklapaju s organima u biologiji ovjeka kod zapadne znanosti) dovodei energiju i ivotnu
silu. Bolest se pojavljuje kada negdje du tih prolaza doe do zastoja
energije. Prema Poppu, meridijani djeluju kao provodnici valova
koji prenose odreene tjelesne energije do odreenih dijelova tijela.
Znanstvena istraivanja pokazala su da brojne akupunkturne
toke na tijelu - u usporedbi s tokama na koi oko njih - drastino
smanjuju elektrini otpor koji u sredini akupunkturne toke iznosi
deset kilooma, a na koi oko nje tri megaoma.28 Istraivanja su pokazala i da se kod stimuliranja akupunkturnih toaka pri niskim
frekvencijama u tijelu oslobaaju endorfini koji ublaavaju bol te
steroidni kortizol, a pri visokom frekvencijama neurotransmiteri
koji reguliraju raspoloenje, kao to su serotonin i norepinefrin.
Isto se ne dogaa kada stimuliramo kou oko tih toaka.29 Druga su
istraivanja pokazala da akupunktura moe proiriti krvne ile i
poveati dotok krvi do pojedinih organa.30 Daljnjim istraivanjima
eksperimentalno je dokazano postojanje meridijana te uinkovitost
akupunkture pri raznim oboljenjima. Ortopedski kirurg Robert
Becker, koji je obavio brojna istraivanja elektromagnetnih polja u

3. SVJETLOSNA BIA

tijelu, izradio je posebnu elektrodnu napravu koja je kod svih testiranih ljudi registrirala elektrine naboje na mjestima koja se redom
tono poklapaju s tokama kineskih meridijana.31
Pred znanstvenicima su bile brojne istraivake mogunosti od
kojih e neke biti uspjene, a neke ne. Meutim, Popp je bio uvjeren
u jedno - njegova teorija o DNK i biofotonskoj emisiji bila je
ispravna i to je pokretalo tjelesne procese. Nije imao ni najmanje
dvojbe da biologiju vode kvantni procesi koje je promatrao. Sada je
preostalo jo samo to da njegovu teoriju eksperimentalno dokau i
drugi znanstvenici.

ETVRTO POGLAVLJE
Jezik stanice

4. JEZIK STANICE

U BIJELOJ PRIJENOSNOJ kuici u Clamartu, staromodnom

parikom predgrau, na vrhu posebne konstrukcije kucalo je maleno
srce. Na ivotu ga je odravao mali tim francuskih znanstvenika koji
su mu dovodili pravu kombinaciju kisika i ugljikovog-dioksida to je
bio dio najmodernije kirurke tehnike za presaivanje srca. U ovom
primjeru nije bilo ni davatelja ni primatelja; srce ve dugo nije sluilo
svojemu vlasniku, istokrvnom zamorcu pasmine Hartlev, i
znanstvenike je zanimao iskljuivo sam organ i nain njegovog reagiranja. Primijenili su acetilkolin i histamin, dva poznate sredstva za
proirivanje krvnih ila (ili vasodilatora), te agoniste atropin i mepiramin koji imaju suprotno djelovanje. Potom su izmjerili koronarni
tok i mehanike promjene kao to je, na primjer, prosjena brzina
kucanja srca.
Nije bilo nikakvih iznenaenja. Kao to su i oekivali, histamin i
acetilkolin prouzroili su povean protok krvi u sranim arterijama,
a mepiramin i atropin su ga smanjili. U tom pokusu bilo je neobino
samo to da uzrok promjena nisu bile same farmakoloke kemikalije,
nego niskofrekventni valovi elektromagnetskih signala stanice koje
su prije toga snimili posebnim senzorskim pretvaraem i raunalom
sa zvunom karticom. Signale u obliku elektromagnetskih valova na
frekvenciji manjoj od dvadeset kiloherca dovodili su u srce zamorca
i tako ga ubrzavali na isti nain kao to bi to inile kemikalije.1
Signal je djelotvorno zamijenio kemikalije zato to je signal u
stvari potpis molekule. Znanstveni tim koji je s njim uspjeno nadomjestio original potiho je bio svjestan eksplozivne prirode svojeg
postignua. Svojim su radom takorei bacili na koljena uobiajene
teorije o molekularnom signaliziranju i sporazumijevanju izmeu
stanica. Prvi su laboratorijski dokazali ono to je nedugo prije toga
pretpostavio njemaki biofiziar Fritz Popp: da svaka molekula u
svemiru ima jedinstvenu frekvenciju i da je jezik kojime govori svijetu zapravo njezin rezonantni val.

4. JEZIK STANICE

Dok je Popp razmiljao o irim implikacijama biofotonskih

emisija, francuski je znanstvenik istraivao obrnuti proces - uinak
te svjetlosti na pojedine molekule. Popp je pretpostavljao da biofotonske emisije orkestriraju svim tjelesnim procesima, a istraiva iz
Francuske otkrio je kako to tono djeluje. Biofotonske vibracije u
tijelu koje je Popp promatrao prouzrokovale su da molekule vibrira-ju
i stvaraju vlastiti frekvencijski potpis koji predstavlja jedinstvenu
pokretaku snagu, a takoer i sredstvo za komunikaciju u tijelu.
Francuski znanstvenik je zastao i osluhnuo te jedva ujne titraje, i
zauo simfoniju svemira. Svaka molekula naeg tijela svira vlastiti
ton koji se uje po cijelom svijetu.
To otkrie predstavljalo je trajan i muan otklon u karijeri francuskog istraivaa Jacquesa Benvenistea koji je sve do osamdesetih
godina dvadesetog stoljea stupao predvidivim putom uglednog
znanstvenika. Benveniste je kao doktor medicine radio u parikom
bolnikom sustavu nakon ega se prebacio na istraivanja o alergijama i specijalizirao za mehanizme alergija i upala. Bio je imenovan
ravnateljem istraivanja u Francuskom narodnom institutu za zdravlje i medicinska istraivanja (INSERM) te se proslavio otkriem
trombocitnog aktivacijskog faktora (PAF), vanog initelja u alergijama kao to je astma.
Sa pedeset godina Benveniste je imao cijeli svijet pod svojim
nogama. Bilo je jasno da je na najboljem putu do meunarodnog
priznanja u znanstvenoj zajednici. Kao Francuz, bio je ponosan to
se dokazao na podruju na kojem njegovi sunarodnjaci nisu imali
znaajnijeg uspjeha jo od Descartesa. Kruile su glasine o mogunosti da postane jedan od malobrojnih francuskih biologa koji e
biti nominiran za Nobelovu nagradu. Njegove su znanstvene rasprave
meu znanstvenicima s INSERM-a bile od najee citiranih, to je
znaajka vrsnog i uglednog znanstvenika. Primio je ak i srebrnu
medalju od CNRS-a (Centre National de la Recherche Scientifique),
jednu od najprestinijih francuskih znanstvenih nagrada. Benveniste
je imao lijep, kran izgled, aristokratsko dranje, puteni smisao za
humor te trideset godina branog staa. Svejedno, ni njegov brani
status ni njegovo tadanje zadovoljstvo nisu ni najmanje umanjili
njegovu sklonost prema nevinom flertu, to je svojstvo koje se za
Francuza smatralo manje-vie obaveznim.
I tada, 1984. godine, njegovu svijetlu i sigurnu budunost sluajno
je ugrozilo neto za to se kasnije ispostavilo da je mala pogreka

4. JEZIK STANICE

u izraunu. U Benvenistovom laboratoriju u INSERM-u prouavali

su degranulaciju bazofila: reakciju posebnih bijelih krvnih tjeleaca
na alergene. Jednoga dana je Elisabeth Davenas, jedna od njegovih
najboljih laboratorijskih tehniara, dola k njemu i izvijestila ga da
je vidjela i zabiljeila reakciju u bijelim krvnim tjelecima premda
je u otopini bilo premalo molekula alergena. Do toga je dolo zbog
jednostavne pogreke u izraunu. Davenasova je, naime, mislila da
poetna otopina ima veu koncentraciju nego to ju je stvarno imala.
Kada ju je razrijedila na, kako je bila mislila, uobiajenu koncentraciju, otopinu je nehotice toliko razrijedila da je u njoj ostalo vrlo
malo od prvotnog broja antigenskih molekula.
Nakon provjeravanja podataka Jacques se razljutio i gotovo ju
potjerao iz svojeg ureda budui da su, kako je rekao, njezini rezultati
nemogui jer u otopini nema molekula.
Eksperimentirali ste s vodom. - rekao joj je. Vratite se i ponovite pokus!
Tek kada je nekoliko puta ponovila eksperiment s jednakom
otopinom i svaki puta dobila isti rezultat, Jacques je shvatio da je
Elisabeth, koja je inae bila vrlo pedantan radnik, moda naletjela
na neto to vrijedi istraiti. Nekoliko tjedana poslije toga Elisabeth
se vraala u njegov ured s istim neobjanjivim podacima o snanim
biolokim uincima u otopini koja je bila toliko razrijeena da nije
mogla imati dovoljno antigena koji bi prouzroili takve uinke.
Jacques je s vie ili manje nategnutim objanjenima pokuao te
rezultate uklopiti u neku priznatu bioloku teoriju. Moda pojavu
uzrokuje neko drugo protutijelo koje reagira kasnije; ili moda reakcija ne neki drugi, neotkriveni antigen, razmiljao je. Nakon to
je pregledao rezultate, jedan od docenata u njegovom laboratoriju,
lijenik koji je bio i homeopat, sluajno je spomenuo da ti eksperimenti jako podsjeaju na naelo homeopatije. U tom medicinskom
sustavu otopine aktivne tvari razrijede se do te mjere da od prvotne
tvari ne ostane gotovo nita, ostane tek njezino sjeanje. Jacques u
to vrijeme uope nije znao to je homeopatija, to govori o tome
koliko klasian lijenik je bio, meutim, znanstveniku istraivau u
njemu apetit se bio probudio u dovoljnoj mjeri. Zamolio je Elisabeth
da otopinu razrijedi jo vie, tako da u njoj vie ne bude ni traga
prvotne aktivne tvari.
U tim novim istraivanjima Devanasova je stalno dobivala
konzistentne rezultate; ak i kada je otopinu toliko razrijedila da je

4. JEZIK STANICE

postala obina voda, i dalje je djelovala kao da su aktivni sastojci jo

uvijek unutar nje.
Kao specijalist za alergije Jacques je u svojim istraivanjima
upotrebljavao standardni alergijski test kojim je u ovjekovim stanicama mogue prouzroiti tipinu alergijsku reakciju. Izolirao je
bazofile, vrstu bijelih krvnih tjeleaca koji na svojoj povrini imaju
protutijela tipa imunoglobin E (IgE). Te stanice uzrokuju hipersenzitivne odzive kod ljudi koji pate od alergija.
Jacques je izabrao IgE stanice budui da se one zbog otputanja
histamina iz svojih meustaninih granula lako odazivaju na alergene kao to su pelud i grinje, a i na odreena anti-IgE protutijela.
Ako na takvu vrstu stanice neto utjee, mala je vjerojatnost da
ete to previdjeti. Prednost IgE stanica je i u tome to je njihovu
mogunost bojanja mogao testirati uz pomo testa kojeg je sam razvio i patentirao u INSERN-u. Bazofili, kao i veina stanica, imaju
elatinozni izgled te ih je zbog toga, da bi ih se kod prouavanja u
laboratoriju uope moglo vidjeti, potrebno obojiti. Meutim, postojanost standardnih boja kao to je toluidinsko modrilo promjenljiva
je, to ovisi o brojnim faktorima, poevi od zdravlja domaina pa
do utjecaja drugih stanica na prvotnu stanicu. Izlaganje IgE stanica
anti-IgE protutijelima mijenja sposobnost apsorbiranja boja IgE
stanica. Anti-IgE protutijela su pravi bioloki razrjeiva2 jer su
toliko djelotvorne u neutraliziranju bojanja da u njihovoj prisutnosti
bazofili opet postaju nevidljivi.
I konano, Benveniste je izabrao anti-IgE protutijela i iz razloga
to su te molekule posebno velike. Ako elite ustanoviti ima li voda
isti uinak i nakon to ste iz nje filtrirali sve anti-IgE molekule, zbog
njihove veliine nema anse da ete previdjeti neku molekulu koja je
sluajno preostala.
U istraivanjima izmeu 1985. i 1989. godine, ije rezultate je
Elisabeth Davenas neumorno biljeila u laboratorijske biljenice,
Benvenistova je skupina stvarala visoko razrijeene anti-IgE tako
da su jednu desetinu prijanje otopine lijevali u sljedeu epruvetu i
to nadopunili s devet dijelova standardnog otapala. Svaku otopinu
su potom snano protresali kao to to homeopati rade sa svojim
pripravcima.
Koristili su, dakle, otopine kod kojih su jedan dio pomijeali s
devet dijelova otapala, te su ih na taj nain i dalje razrjeivali sve
dok nisu dobili jedan dio otopine naspram devedeset i devet dije-

4. JEZIK STANICE

lova otapala, ili ak jedan dio otopine naspram devetsto devedeset i

devet dijelova otapala.
Svaku novu snano razrijeenu otopinu dodali su bazofilima
koje su potom prebrojali uz pomo mikroskopa. Na veliko iznenaenje svih prisutnih, otkrili su do 66 postotni uinak smanjenja
apsorpcije boje, ak i kod otopina koje su razrijedili do razmjera
jedan naprama IO60. U daljnjim eksperimentima u kojima su se otopine serijski stostruko razrjeivale sve do razmjera jedan naprama
IO120 dijelova, pri emu vie praktiki nije mogla ostati nijedna molekula IgE, bazofili su jo uvijek reagirali i ostajali bez boje.
Najneoekivanija stvar tek se trebala pojaviti. Premda je potencija anti-IgE molekula bila najvia pri koncentracijama jedan
naprama tisuu (razrjeenje tree decimale) i sa svakim se daljnjim
razrjeivanjem polako smanjivala, to je i bilo za oekivati, smjer
pokusa se pri devetom razrjeenju potpuno obrnuo. Na toj toki je
djelovanje snano razrijeenih IgE poelo rasti i raslo je sa svakim
novim razrjeenjem.3 Kao to su homeopati oduvijek tvrdili - to je
otopina slabija, to je njezin uinak snaniji.
Benveniste se povezao s pet razliitih laboratorija u etiri drave (Francuskoj, Izraelu, Italiji i Kanadi) od kojih su svi ponovili
njegove rezultate. Potom je 1988. godine trinaest znanstvenika u
vrlo prestinom asopisu Nature zajedniki objavilo rezultate svoje
etverogodinje suradnje. Dokazali su da otopina s antitijelima koju
uzastopno razrjeujemo sve dok u njoj nema vie ni jedne molekule
antitijela, bez obzira na to i dalje prouzrokuje reakciju imunih stanica.4 Autori su zakljuili da u nekim otopinama vie nije bila prisutna
nijedna poetna molekula i da:
Za vrijeme razrjeivanja/protresanja oito dolazi do prijenosa odreenih informacija. Voda moda djeluje kao ablona za molekulu, na primjer, uz pomo beskonane mree
vodikovih veza ili preko elektrinih i magnetskih polja...
Priroda te pojave jo nije posve razjanjena.
Za medije, koji su eljno prigrabili objavljeni lanak, Benveniste
je otkrio pamenje vode i njegova istraivanja su razglasili kao
znanstvenu potvrdu homeopatije. Sam Benveniste je znao da reperkusije njegovih pronalazaka seu mnogo dalje od bilo koje teorije
alternativne medicine. Ako je voda sposobna utisnuti u pamenje

4. JEZIK STANICE

i pohraniti informacije molekula, to e imati dalekosean utjecaj

na nae razumijevanje molekula i naina njihovog komuniciranja
u tijelu, jer molekule u ljudskim stanicama su, naravno, okruene
vodom. U ivoj stanici na svaku proteinsku molekulu dolazi deset
tisua molekula vode.
I u asopisu Nature nesumnjivo su razumjeli moebitne posljedice tog otkria za prihvaene biokemijske zakone. Urednik John
Maddox pristao je na objavu lanka, no pri tome je napravio korak
bez presedana - na kraju lanka postavio je uredniki dodatak:
Urednika ograda
itatelji ovog lanka moda dijele skepsu brojnih strunjaka koji su tijekom posljednjih nekoliko mjeseci komentirali
nekoliko njegovih verzija. Bit predstavljene rasprave je da
vodena otopina s protutijelima ouva svoju sposobnost
pobuivanja bioloke reakcije ak i kada ju razrijedimo
do mjere da postoji samo zanemariva mogunost da je u
uzorcima ostala i jedna jedina molekula. Za takvu aktivnost
nema nikakve fizikalne osnove. Profesor Benveniste ljubazno se sloio da Nature pozove neovisne istraivae i da s
njima ponovi svoje eksperimente. Izvjetaj o tom istraivanju objavit emo uskoro.
Maddox je, uz to, u vlastitom uvodniku pozvao itatelje da potrae propuste u Benvenistovom istraivanju.5
Benveniste je bio ponosan ovjek kojega nije bilo strah lupiti
akom o stol i suprotstaviti se establimentu. Ne samo da ga nije bilo
strah lanak objaviti u jednom od najkonzervativnijih asopisa u
cjelokupnoj znanstvenoj zajednici nego je i, nakon to su posumnjali
u njegovu vjerodostojnost, ustro prihvatio izazov i pristao na njihovu elju da u svom laboratoriju ponovi rezultate.
etiri dana nakon objave Maddox je osobno doao sa znanstvenim sljeparskim vodom, kako se Benveniste poslije izrazio, u kojemu su osim Maddoxa jo bili Walter Stewart, poznati razotkriva
arlatana, te James Randi, profesionalni magiar kojega su obino
pozivali pri raskrinkavanju znanstvenih radova koji su se ustvari
temeljili na nekoj vrsti prijevare. Benveniste se pitao jesu li magiar,
novinar i prokaziva arlatana najbolja mogua ekipa za procjenjivanje suptilnih promjena u biolokom eksperimentiranju. Elisabeth

4. JEZIK STANICE

Davenas pod njihovim je budnim pogledom obavila etiri pokusa,

jednoga slijepog, od kojih su, prema Benvenistovim rijeima, svi bili
uspjeni. Unato tome, Maddox i njegova ekipa opovrgavali su rezultate, te su odluili promijeniti eksperimentalni protokol, skratiti
postupke kodiranja, i ak su jednom melodramatskom gestom kod
zalijepili za strop. Stewart je inzistirao na tome da neke pokuse izvede
sam te je, iako je Benveniste ustvrdio da je nestruan za takvu vrstu
pokusa, promijenio nain njegove izvedbe.
Sa svojim novim protokolom i u nabijenom ozraju, budui da
su oito eljeli dokazati da INSERM-ova ekipa neto skriva, obavili
su jo tri pokusa koja nisu uspjela. Sada je Maddoxova ekipa dobila
eljene rezultate te su se urno pokupili, a prije toga je Maddox jo
zatraio kopije od tisuu i pet stotina Benvenistovih spisa.
Nedugo nakon njihovog petodnevnog posjeta u Nature-u je objavljen izvjetaj pod naslovom Eksperimenti s krajnje razrijeenim
otopinama raskrinkani. U lanku je pisalo da se u Benvenistovom
laboratoriju nije potovao primjeren znanstveni protokol. Maddox
je izrazio sumnju u potvrdne rezultate iz drugih laboratorija. Izrazio
je iznenaenje to istraivanja nisu uvijek bila uspjena, a budui je
to standard u biolokim istraivanjima - to je bio jedan od razloga
zbog ega je Benveniste objavio rezultate tek nakon to je obavio
vie od 300 pokusa. Maddox je u svojoj procjeni takoer propustio
istaknuti da je test s bojama vrlo osjetljiv, te da i najmanja promjena
u eksperimentalnim uvjetima moe pokvariti eksperiment, tako da
ni visoke koncentracije anti-IgE ne izazivaju nikakav uinak na
uzorku davateljeve krvi. Izrazili su osupnutost injenicom da dvojicu
Benvenistovih suautora plaa proizvoa homeopatskih pripravaka.
Cinjenica da proizvoai financiraju znanstvena istraivanja neto
je posve uobiajeno., kontrirao je Benveniste. elite li moda rei
da su rezultati promijenjeni kako bi ili na ruku pokrovitelju?
Benveniste je uzvratio udarac strastvenim odgovorom i pozivom na znanstvenu nepristranost:
Salemski lov na vjetice i progoni ala McCarthy pokopat e
znanost. Znanost uspijeva samo u slobodi ... Tko eli dokazati suprotne rezultate to moe uiniti iskljuivo tako da
ponovi pokuse. Moe biti da smo svi u dobroj vjeri u krivu.
To nije nikakav zloin nego uobiajena pojava u znanosti.6

4. JEZIK STANICE

Rezultati objavljeni u asopisu Nature imali su razoran uinak

na Benvenistov ugled i poloaj u INSERM-u. Znanstveno vijee INSERM-a poelo je cenzurirati njegov rad, i svi su gotovo jednoglasno izjavljivali da bi trebao provesti dodatne pokuse prije zauzimanja stajalita da su svi znanstvenici tijekom dva stoljea propustili
uoiti neku pojavu.7 U INSERM-u se nisu osvrtali na Benvenistove
prigovore o kvaliteti istraivanja lanova asopisa Nature, i naposljetku su ga sprijeili da nastavi sa svojim radom. Kruile su glasine o
mentalnoj neuravnoteenosti i prijevari. Nature i druge publikacije
obasula su protestna pisma u kojima su njegov rad nazivali dubiozna znanost, okrutna obmana i pseudo-znanost.
Benvenistu je prueno nekoliko prilika da na dostojan nain
napusti svoj rad i nikakav profesionalni razlog da s njime nastavi.
Ustrajanjem na svom prvotnom radu zacijelo bi unitio karijeru
koju je tako drugo gradio. Meutim, Benveniste je u INSERM-u ve
dospio do vrha i nije imao nikakve elje postati direktor. Nikada nije
bio karijerist i sve to je elio bilo je nastaviti sa svojim istraivanjima. Tada je znao i da vie nema izbora - duh je ve izaao iz boce.
Skupio je znanstvenu grau koja je poruila sva njegova uvjerenja i
sve naueno o meustaninom sporazumijevanju; vie nije bilo puta
natrag. Meutim, u svemu tome nalazio je i neporecivo uzbuenje.
Pred njim su bila najprivlanija istraivanja koje si je mogao zamisliti i 'najeksplozivniji' mogui rezultati. To je bilo, kao to je sam
volio rei, kao da je samoj prirodi zavirio pod suknju. Benveniste
je napustio INSERM i potraio potporu privatnih izvora kao to
je, na primjer, poduzee DigiBio gdje su mu omoguili da zajedno s
Didierom Guillonnetom, nadarenim inenjerom iz parike cole
Centrale koji mu se pridruio 1997. godine, nastavi svoj rad. Poslije
fijaska s Nature-om prebacili su se na digitalnu biologiju - otkrie
koje nije bilo posljedica trenutnog nadahnua nego rezultat osam
godina dugog briljivog, loginog eksperimentiranja.9
Istraivanja o sjeanju vode navela su Benvenista da istrai nain
sporazumijevanja molekula unutar ive stanice. U svim ivotnim
aspektima molekule se moraju jedna s drugom sporazumijevati.
Kada se uznemirimo, nadbubrene lijezde izluuju dodatne koliine to odreenim receptorima mora rei da ubrzaju rad srca.
Prema vaeoj teoriji kvantitativnog odnosa izmeu strukture i
aktivnosti, dvije strukturno odgovarajue molekule meusobno
izmjenjuju odreene (kemijske) informacije, do ega dolazi kada se

4. JEZIK STANICE

molekule sudare jedna s drugom. To je vrlo slino kljuu koji pronalazi svoju kljuanicu te se zato ta teorija esto naziva model kljua i
kljuanice. Biolozi se jo uvijek dre mehanicistikih Descartesovih
postavki po kojima se reakcija moe odvijati jedino putem dodira,
neke vrste impulzivne sile. Iako priznaju silu tee, odbacuju sve druge
predodbe o djelovanju na daljinu.
Ako su te pojave samo proizvod sluajnosti, tada je statistika
mogunost da se dogode u svemiru ovjekove stanice vrlo malena.
U prosjenoj stanici koja sadri jednu proteinsku molekulu na deset
tisua molekula vode, molekule se sudaraju kao teniske loptice koje
plutaju u bazenu. Sredinji problem vaee teorije je da se previe
oslanja na sluajnost, a zahtijeva i previe vremena. Ne moe zadovoljavajue objasniti brze bioloke procese kao to su ljutnja, radost,
tuga ili strah. Meutim, pretpostavimo li da svaka molekula posjeduje vlastiti frekvencijski potpis, tada se njezin receptor, odnosno
molekula s odgovarajuim spektrom obiljeja moe podesiti na tu
frekvenciju, kao to se radio podesi na odreenu frekvenciju postaje
koja pri tome moe biti vrlo udaljena, i kao to jedna glazbena vilica
uzrokuje da druge glazbene vilice titraju na istoj frekvenciji. Kada
te dvije molekule rezoniraju na istoj valnoj duljini, poinju rezonirati sa sljedeom molekulom u biokemijskoj reakciji i tako stvaraju,
Benvenistovim rijeima, kaskadu elektromagnetskih impulsa koji
putuju brzinom svjetlosti. Za razliku od teorije sluajnih sudara,
ovaj model bolje objanjava pokretanje praktiki trenutane lanane
biokemijske reakcije. To je takoer logino proirenje rada Fritza
Poppa. Ako fotoni u tijelu uznemiruju molekule u cijelom spektru
elektromagnetskih frekvencija, tada je logino da imaju svoj vlastiti
frekvencijski potpis.
Benvenistovi pokusi uvjerljivo su dokazali da se stanice ne
pouzdaju u sluajnost sudara ve u elektromagnetske signale niskofrekventnih (manje od 20 kHz) elektromagnetskih valova. Elektromagnetske frekvencije koje je Benveniste prouavao odgovaraju
frekvencijama ujnog spektra, premda ne odailju stvaran zvuk koji
bismo mogli razaznati. Svi zvui na naem planetu - zvuk vode u
uboreem potoku, udar groma, ispaljeno tane, cvrkutanje ptica nalaze se na niskim frekvencijama, izmeu dvadeset herca i dvadeset kiloherca, koje ljudsko uho moe uti.
Prema Benvenistovoj teoriji, dvije molekule se tada ugode jedna
na drugu te, ak i ako su vrlo udaljene, rezoniraju na istoj frekvenciji.

4. JEZIK STANICE

Te dvije rezonantne molekule tada stvaraju novu frekvenciju koja

rezonira sa sljedeom molekulom ili skupinom molekula u sljedeoj
fazi bioloke reakcije. Benvenista smatra da bi to moglo biti objanjenje zato vrlo male promjene u molekuli, na primjer zamjena
peptida, imaju vrlo velik uinak na ono to molekula u stvari radi.
Obzirom na sve to ve znamo o nainu vibriranja molekula, to i
nije toliko duga lopta. I pojedinane molekule i meumolekularne
veze odailju odreene specifine frekvencije koje se uz pomo najosjetljivijih modernih teleskopa mogu otkriti na udaljenostima od
nekoliko milijardi svjetlosnih godina. Fiziari ve dugo prihvaaju
te frekvencije, no u biolokoj zajednici jo nikome osim Fritz-Albert
Poppa i njegovih prethodnika nije palo na pamet da one moda
imaju neku posebnu svrhu. Prije Benvenista su, na primjer, Robert
O. Becker i Cyril Smith proveli opsene pokuse s elektromagnetskim
frekvencijama u ivim organizmima. Benveniste je prvi pokazao da
molekule i atomi imaju svoje vlastite jedinstvene frekvencije, a njegov doprinos je i u tome to je koristio modernu tehnologiju za
snimanje tih frekvencija, te da je istovremeno same snimke koristio
za staninu komunikaciju.
Benveniste je od 1991. godine demonstrirao da je prijenos specifinih molekularnih signala mogu jednostavno koritenjem pojaala i elektromagnetske zavojnice. etiri godine kasnije uz pomo
multimedijskog raunala mogao je snimati i zatim reproducirati
te signale. Benveniste i Guillonnet su u tisuama pokusa snimali
aktivnost odreene molekule na raunalo te ju ponovno putali u
bioloki sustav koji je obino osjetljiv na tu tvar. Bioloki sustav je
svaki put bio prevaren, uvjeren kako je u interakciji sa samom tvari
i odazvao se biolokom lananom reakcijom, kao to bi to uinio u
stvarnoj prisutnosti prave molekule.10 Druga istraivanja su
pokazala da Benvenistova skupina te signale moe i izbrisati, te
izmjeninim magnetnim poljem zaustaviti aktivnost u stanicama;
ove pokuse su proveli u suradnji s Centre National de la Recherche
Scientifique u francuskom Medudonu. Neizbjean zakljuak: kao to
je Fritz-Albert Popp pretpostavljao, molekule zaista jedna s drugom
razgovaraju uz pomo oscilirajuih frekvencija. Polje nulte toke
oito stvara uvjete pogodne da se meusobno sporazumijevanje
molekula odvija nelokalno, i takorei trenutano.
Ekipa iz DigiBio-a iskuavala je digitalnu biologiju u pet vrsta
istraivanja: bazofilnoj aktivaciji, neutrofilnoj aktivaciji, konim te-

4. JEZIK STANICE

stovima, aktivnosti kisika i, naposljetku, u koagulaciji plazme. Kao i

sva krv, koagulira i plazma, ukasta tekuina u krvi koja prenosi
proteine i otpadne tvari. Kako bismo upravljali tom sposobnou,
najprije kemijskim postupkom iz plazme izluimo kalcij. Ako potom
krvi dodamo vodu s kalcijem, krv se stvrdne, odnosno koagulira.
Dodatkom heparina, klasinog antikoagulanta, sprjeavamo
stvrdnjavanje krvi, ak i ako je kalcij prisutan.
U najnovijem istraivanju Benveniste je u epruvetu s plazmom
bez kalcija dodao vodu s kalcijem koju je uz pomo digitaliziranog
potpisa elektromagnetske frekvencije prije toga izloio zvuku
heparina. Kao i u svim drugim njegovim pokusima frekvencijski
je potpis heparina djelovao kao da su bile prisutne same molekule
heparina; krv je koagulirala mnogo tee no obino.
Od svih Benvenistovih pokusa moda je najspektakularniji eksperiment u kojem je pokazao da je signal mogue elektronskom
potom ili pak na disketi, u obinom pismu, poslati na drugi kraj
svijeta. Njegovi kolege u ikakom Northvvestern University snimili
su signale ovalbumina (Ova), acectilkolina (Ach), dekstrana i vode.
Signale molekula snimili su uz pomo posebnog pojaala i raunala
sa zvunom karticom. Signal su potom snimili na disketu i obinom
potom ga poslali u DigiBio laboratorij u Clamartu. U kasnijim
pokusima slali su signale i kao priloge u elektronskoj poti. Ekipa
iz Clamarta potom je obinu vodu izloila signalima tih digitalnih
Ova, Acha ili obine vode te izmjenino ubrizgavala izloenu vodu i
obinu vodu u izolirana srca zamoraca. Svi uzorci digitalizirane
vode proizveli su statistiki vrlo znaajne promjene koronarnog
toka, za razliku od kontrolnih primjera kada su srca primila obinu,
neizloenu vodu. Uinci digitalizirane vode bili su identini onima
koje su na srcu prouzroile prave supstance.11
Giuliano Preparata i njegov kolega Emilio del Giudice, talijanski
fiziari s milanskog Instituta za nuklearnu fiziku, radili su na posebno ambicioznom projektu: pokuavali su odrediti zato neke tvari
na svijetu ostaju u jednom dijelu. Zakoni klasine fizike znanstvenicima su omoguili da u velikoj mjeri razumiju plinove, ali jo uvijek
vrlo malo znaju o aktivnostima unutar zgusnute materije - tekuina
i krutina. Plinovi nisu preteki za razumijevanje budui da se sastoje
od pojedinanih atoma ili molekula koje individualno djeluju u velikim prostorima. Istraivai imaju vee tekoe s vrsto zgusnutim

4. JEZIK STANICE

atomima i molekulama, kao i s njihovim ponaanjem kao skupine.

Nijedan vam fiziar ne moe rei zato voda jednostavno ne ishlapi
u plin, ili zato atomi u stolu ili drvetu ostaju na okupu, posebno
ukoliko navodno komuniciraju samo sa svojim najbliim susjedom i
ako ih dre iskljuivo sile kratkog dometa.12
Voda je jedna od najtajnovitijih tvari jer predstavlja smjesu dvaju
plinova, a pri normalnim temperaturama i pritiscima ipak je tekua.
Del Giudice i Preparata svojim su istraivanjima matematiki dokazali da se zajedno stisnuti atomi i molekule ponaaju kolektivno
i formiraju, kako su ih oni nazvali, koherentne domene. Posebno
ih je zanimalo kako se ta pojava odvija u vodi. U znanstvenom radu
objavljenom u Physical Review Letters Preparati i Del Giudice su
pokazali da vodene molekule stvaraju domene na nain vrlo slian
laseru. Svjetlost se obino sastoji od fotona mnogih valnih duljina,
kao kod duginih boja, no fotoni u laseru imaju visok stupanj koherencije to je slino jednom jedinom koherentnom valu ili jednoj
izrazitoj boji.13 Te pojedine valne duljine vodenih molekula u prisutnosti drugih molekula na neki se nain informiraju, odnosno
polariziraju oko bilo koje nabijene molekule te na taj nain pohranjuju i prenose svoju frekvenciju tako da ju je mogue proitati na
daljinu. To bi znailo da je voda poput magnetofona, snima i prenosi
informacije bez obzira je li izvorna molekula prisutna ili nije. ini
se da stresanje epruveta u homeopatiji pospjeuje taj proces.14 Voda,
dakle, ima odluujuu ulogu u prijenosu energije i informacija; Benvenistova istraivanja u stvari govore da se molekularni signali u
tijelu ne mogu prenositi bez vode.15 U Japanu je fiziar Kunio Yasue s
Istraivakog instituta za informacije i znanost (Research Institute for
Information and Science) u okviru sveuilita Notre Dame u
Seishinu takoer otkrio da vodene molekule imaju odreenu ulogu u
organiziranju neskladne energije u koherentne fotone, odnosno u
procesu koji je nazvan suprazraenje.16
Na temelju toga moe se zakljuiti da voda, kao prirodan medij
u svim stanicama, djeluje kao nuan provodnik frekvencijskog potpisa molekule u svim biolokim procesima, te da se same vodene
molekule organiziraju u uzorak u kojega se moe utisnuti valna informacija. Ako je Benveniste u pravu, voda ne samo da signal alje,
nego ga i pojaava.
Najvaniji vid znanstvene inovacije nije nuno samo otkrie
nego ljudi koji ponavljaju originalni rad. Tek ponavljanje znanstve-

4. JEZIK STANICE

nih rezultata daje valjanost nekom istraivanju i uvjeri ortodoksnu

znanstvenu zajednicu da je moda na tragu neega novog. Premda
je gotovo cjelokupni znanstveni establiment ismijao Benvenistove
rezultate, polako su se i drugi ugledni znanstvenici poeli laati
istovrsnih istraivanja. Godine 1992. Federacija amerikih drutava
za eksperimentalnu biologiju (Federation of American Societies for
Experimental Biology ili FASEB) odrala je simpozij pod okriljem
Meunarodnog drutva za bioelektriku (International Society for
Bioelectricity) na kojemu su raspravljali o interakcijama elektromagnetskih polja s biolokim sustavima.17 Brojni drugi znanstvenici
ponovili su eksperimente s visoko razrijeenim otopinama18, a opet
nekoliko drugih znanstvenika poduprlo je i uspjeno ponovilo
pokuse s digitaliziranim informacijama za molekularnu komunikaciju.19 Benvenistova posljednja istraivanja osamnaest su puta ponovili u neovisnom laboratoriju u Lyonu, i u jo tri druga neovisna
centra.
Nekoliko godina poslije epizode sa sjeanjem vode u asopisu
Nature razne su znanstvene skupine jo uvijek pokuavale dokazati
da je Benveniste u krivu. Profesorica Madelene Ennis s Queens University u Belfastu okupila je veliku sveeuropsku istraivaku skupinu elei jednom zasvagda dokazati da su homeopatija i sjeanje
vode ista besmislica. Konzorcij od etiri neovisna laboratorija iz
Italije, Francuske, Belgije i Nizozemske, pod vodstvom profesora M.
Roberfroida s Catholic University of Louvain u Bruxullesu, proveo
je inaicu Benvenistovog prvotnog eksperimenta s bazofilnom degranulacijom. Pokus je bio besprijekoran. Nitko od istraivaa nije
znao u kojim je epruvetama homeopatska otopina, a u kojima ista
voda. Sve su otopine bile pripremljene u laboratorijima koji nakon
toga nisu imali nikakve veze s pokusom. Rezultate je kodirao i dekodirao te tabularno uredio neovisni istraiva koji isto tako nije bio
povezan s istraivanjem.
Naposljetku su tri od etiri laboratorija dobili statistiki znaajne
podatke s homeopatskim pripravcima. Profesorica Ennis jo uvijek
nije vjerovala rezultatima te ih je odbacila kao ljudsku pogreku. Da
bi iskljuila mogunost ljudske muiavosti upotrijebila je protokol
za automatsku obradu dobivenih rezultata. Rezultati su i dalje bili
jednaki. Iako je aktivni sastojak bio snano razrijeen, otopina je
jo uvijek djelovala, bez obzira na to je li aktivni sastojak uope bio
prisutan ili je voda bila toliko razrijeena da u njoj nije ostalo nita

4. JEZIK STANICE

od prvotne tvari. Ennisova je bila prisiljena priznati: S obzirom na

dobivene rezultate moram napustiti svoju nevjericu i zapoeti traiti
racionalna objanjenja za nae pronalaske.20
To je za Benvenista bila kap koja je prelila au. Da su rezultati
Ennisove bili negativni, objavili bi ih u asopisu Nature i tako njegov rad zauvijek pospremili u kantu za smee. Meutim, poto su
se njezini rezultati slagali s njegovima, bili su objavljeni u relativno
nevanom asopisu, i to nekoliko godina poslije dogaaja kako ih
nitko ne bi zapazio!
Pored rezultata Ennisove, Benvenistova otkria poduprla su i
sva znanstvena istraivanja o homeopatiji. Odlina, dvostruko slijepa istraivanja s placebo kontrolom pokazala su da homeopatija
pomae pri mnogim oboljenjima ukljuujui astmu,21 dijareju,22 infekcije gornjeg dijela dinog trakta kod djece23 te ak i kod sranih
bolesti. 24 Od najmanje sto i pet pokusa s homeopatijom, osamdeset i
jedan je dao pozitivne rezultate.
U najveoj mjeri neoborive eksperimente u Glasgowu proveo
je dr. David Reilly. Njegova dvostruko slijepa istraivanja s placebo
kontrolom i svim uobiajenim provjerama prave znanstvene studije
pokazale su da homeopatija pomae kod astme.25 Unato znanstvenoj
zasnovanosti pokusa, urednitvo The Lanceta je, vrlo slino asopisu
Nature u Benvenistovom primjeru, pristalo na objavu rezultata, ali ih
u uvodniku jednostavno nisu htjeli priznati:
to bi moglo biti apsurdnije od zamisli da neka supstanca
ima terapeutski uinak ak i ako je toliko razrijeena da
pacijent najvjerojatnije ne primi niti jednu njezinu molekulu? Da, naelo razrjeivanja u homeopatiji je apsurdno;
razlog za bilo kakav terapeutski uinak mora leati negdje
drugdje.26
Nakon to je proitao polemiku o Reillyjevim studijama koja se
razvila u Lancetu, Benveniste se nije mogao suzdrati da ne reagira:
Ovo nas neumoljivo podsjea na udesno samodostatnu
izjavu francuskog akademika iz devetnaestog stoljea u
vruoj debati glede postojanja meteorita koja je uzbudila
znanstvenu zajednicu tog vremena: Kamenje ne pada s
neba, jer na nebu nema nikakvog kamenja.27

4. JEZIK STANICE

Benveniste je bio umoran od toga da razliiti laboratoriji pokuavaju i ponekad ne uspijevaju ponoviti njegov rad, pa je stoga zamolio
Guillonnetu da mu izradi robota. Radilo se o obinoj kutiji s ruicom
koja se pomicala u tri smjera, tako da je robot mogao obaviti sav
posao osim poetnog mjerenja. ovjek mu je tek trebao dati same
sastojke i komad plastine cijevi, pritisnuti gumb i mogao je otii
svojim poslom. Robot je uzeo vodu s kalcijem, stavio ju u zavojnicu
i pet minuta putao signal heparina tako da je voda bila informirana. Potom je informiranu vodu u epruveti pomijeao s plazmom,
stavio mjeavinu u mjerni instrument, iitao rezultate i predoio ih
bilo kome tko je radio istraivanje. Sa svojim su robotom Benveniste
i njegova skupina proveli na stotine pokusa, no glavna im je namjera
bila da seriju takvih ureaja poalju drugim laboratorijima. Na taj
nain i drugi centri i Clamart mogu biti sigurni da je pokus univerzalno standardiziran i da se identini protokol izvodi pravilno.
Dok je Benveniste radio sa svojim robotom, u veem je opsegu
otkrio ono emu je Popp svjedoio u svojem laboratoriju s vodenim
buhama: dokaz da elektromagnetski valovi ivih organizama djeluju
na svoju okolinu.
Jednom kada je robot ve neko vrijeme uspjeno obavljao posao,
Benveniste je otkrio da openito funkcionira dobro, ali da ponekad
zakae. Neobino je bilo to to je uvijek grijeio tono u dane kada je
u laboratoriju bila odreena ena. Cherchez la femme (traenje ene),
rekao si je Benveniste, iako su slinu situaciju imali i u laboratoriju u
Lyonu koji je ponavljao njihove rezultate, a tamo je element smetnje
bio jedan mukarac. Benveniste je u vlastitom laboratoriju obavio
nekoliko eksperimenata, runo i uz pomo robota, kako bi izolirao
ono ime je ta ena sprjeavala djelovanje pokusa. Njezina znanstvena metodika bila je zaista besprijekorna i drala se protokola do
zadnjeg slova. Sama ena bila je lijenica i biolog, te iskusna, savjesna radnica. Svejedno, nijednom nije dobila pozitivne rezultate. est
mjeseci takvih istraivanja iznjedrili su jedan jedini zakljuak: neto
u samoj njezinoj prisutnosti prijeilo je pozitivan rezultat.
Jacques je dobro znao to je na kocki te je smatrao prijeko potrebnim da se to pitanje istjera na istac. Mogao bi svoga robota, na
primjer, poslati na Cambridge, gdje bi u laboratoriju zbog odreene
osobe dobili pogrene rezultate, i laboratorij bi zakljuio da je sam
eksperiment manjkav, premda bi se radilo o problemu u eksperimentalnoj okolini.

4. JEZIK STANICE

Kod biolokih uinaka nema mnogo filozofije. Sa samo malom

promjenom u strukturi ili obliku molekule potpuno se mijenja njezina sposobnost da se uklopi u svoje receptorske stanice. Da ili ne,
uspjeh ili neuspjeh. Lijek djeluje ili ne djeluje. U danom primjeru,
neto u toj eni u potpunosti je sprjeavalo komunikaciju stanica u
njegovom eksperimentu. Benveniste je sumnjao da biologinja najvjerojatnije zrai neku vrstu valova koji blokiraju signale. Kroz svoj
rad razvio je nain za testiranje valova i uskoro je otkrio da ena
zaista odailje elektromagnetska polja koja smetaju komunikacijsku
signalizaciju u pokusu. Kao i Poppove kancerogene tvari, i ona je
mijeala frekvencije. inilo se da je to previe fantastino da bi bilo
istinito, da pripada vie sferi arobnjatva nego znanosti, pomislio je
Benveniste. U sljedeem pokusu ena je pet minuta drala u rukama
epruvetu s homeopatskim granulama koju je potom testirao uz
pomo svoje opreme. Sva aktivnost i sva molekularna signalizacija
bili su izbrisani.28
Benveniste nije bio teoretiar. Nije bio ak ni fiziar. Sluajno
je uao u svijet elektromagnetizma i sada je zapeo u njemu, jer eksperimentirao je na njemu posve stranom podruju: sjeanju vode
i sposobnosti molekula da vibriraju na vrlo niskim ili vrlo visokim
frekvencijama. Rjeenju tih dviju misterija nikako se nije mogao pribliiti. Jedino to je mogao uiniti jest da nastavi s onim pri emu se
osjeao kao kod kue - sa svojim laboratorijskim pokusima - i dokazati da su ti uinci stvarni. No, neto mu nije bilo jasno. Iz nekog
nepoznatog razloga kojega nije mogao otkriti, izgledalo je da su se i
signali poslani izvan tijela na neki nain primali i sluali.

PETO POGLAVLJE
U rezonanciji sa svijetom

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

GOTOVO SVI POKUSI bili su neuspjeni. takori se nisu ponaali kako se oekivalo. Cjelokupan smisao vjebe, to se Karla
Lashleya ticalo, bio je da se odredi gdje se nalaze engrami - tona
lokacija u mozgu u kojoj su pohranjena sjeanja. Naziv engram je
u dvadesetim godinama dvadesetog stoljea skovao Wilder Penfield
koji je mislio da je otkrio da sjeanja imaju tonu adresu u mozgu.
Penfield je proveo iznimna istraivanja na epileptiarima s anestetiziranim tjemenom dok su bili pri punoj svijesti; kada je odreene
dijelove njihovih mozgova stimulirao elektrodama, prizvao je u
njima odreene prizore iz njihove prolosti, u ivim bojama i popraene bolnim pojedinostima. Jo je manje oekivano to da je svaki
put kada je stimulirao istu toku u mozgu (osobito bez pacijentovog
znanja) dozvao isti prizor sa svim njegovim pojedinostima.
Penfield i brojni znanstvenici poslije njega logino su zakljuili
da su u odreenim dijelovima mozga pohranjena pojedina sjeanja.
Svaki, i najsitniji detalj naeg ivota paljivo je kodiran u odreenim
mjestima u mozgu, kao gosti u restoranu koje je po stolovima rasporedio posebno toan ef sale. Jo bismo samo morali otkriti gdje tko
sjedi: i po mogunosti, kao bonus, otkriti identitet efa sale.
Lashley, ameriki neuropsiholog velikog ugleda, traio je engrame ve priblino trideset godina. Bila je 1946. godina i u svojem je
laboratoriju u okviru Yerkesova laboratorija za biologiju primata na
Floridi istraio sve mogue ivotinjske vrste kako bi otkrio to je,
odnosno gdje je u mozgu ono to je odgovorno za sjeanje. Mislio
je da e samo proiriti Penfieldova otkria, no inilo se da je sve to
je radio sluilo kao dokaz da je Penfield bio u krivu. Lashley je bio
sklon pretjeranoj kritinosti, ali ne posve bez razloga. Imao je dojam
kao da cijelo njegovo ivotno djelo ima jednu jedinu, negativnu svrhu: da opovrgne sav rad svojih prethodnika. Jo jedna sveta istina u
kojoj je tadanja znanstvena zajednica bila vrsto usidrena, a koju je
Lashley aktivno pobijao, bilo je miljenje da svaki psiholoki proces

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

ima odgovarajui i mjerljivi fiziki izraz: pomak odreenog miia,

izluivanje odreene kemikalije. Jo jedanput mozak je bio tek ef
sale koji uurbano rasporeuje svoje goste.
Premda je ranije uglavnom eksperimentirao s primatima, sada
je preao na takore. Izgradio im je poseban mali poligon u kojem
su uili skakati kroz minijaturna vrata iza kojih ih je kao nagrada
ekala hrana. takori koji nisu pravilno reagirali padali bi u vodu,
to je jo bolje naglasilo cilj vjebe.1
Kada se uvjerio da su takori dobro ovladali rutinom, poeo je
sustavno raditi na tome da im kirurkim putem izbrie to pamenje.
Premda je sam kritizirao manjkavosti drugih istraivaa, i njegova
kirurka metoda bila je nadrilijenika: krajnje improviziran i
prenagljen postupak. Njegov laboratorijski protokol razbjesnio bi
svakog modernog borca za prava ivotinja. Kirurke instrumente
nije sterilizirao, uglavnom zbog toga to se tada to nije smatralo potrebnim za takore. Po svim medicinskim standardima bio je surov i
nemaran kirurg, moda ak i namjerno, rane je ivao jednostavnim
avom to je bio idealan recept za infekciju mozga kod veih sisavaca, no nije bio nita suroviji od veine istraivaa svojega vremena.
Naposljetku, ni jedan od pasa Ivana Pavlova nije preivio njegove
operacije mozga; svi su uginuli zbog modanih upala ili od epilepsije.2 Lashley je kod svojih takora namjeravao deaktivirati pojedine
dijelove mozga kako bi otkrio gdje se skriva dragocjeni klju za specifina sjeanja. Za taj osjetljiv zadatak upotrebljavao je enino kovralo za kosu (!) i jednostavno spaljivao dio koji je elio odstraniti.3
Njegovi prvi pokuaji da otkrije mjesto specifinih sjeanja propali su; iako su takori ponekad i bili fiziki oslabljeni, i dalje su se
tono sjeali onoga to su bili nauili. Prio je sve vee i vee dijelove
njihovog mozga, no jo uvijek su uspijevali skoiti kroz vrataca. Lashley je sa svojim uvijaem postao ak jo liberalniji, te je zapoeo sustavno obraivati jedan po jedan dio takorskih mozgova, no i dalje
se inilo da to nema nikakvog utjecaja na takorovu sposobnost sjeanja. ak i kada je otetio veliku veinu mozga pojedinih takora - a
uvija je prouzroio vie tete od bilo kakvog istog kirurkog reza njihove su motorike sposobnosti moda bile oslabljene, tako da su
neskladno teturali, no takori su se jo uvijek sjeali svoje rutine.

Premda su ti rezultati u jednu ruku predstavljali neuspjeh, odgovarali su ikonoklastu u Laashleyu. takori su potvrdili ono u to
je dugo sumnjao. Jo 1929. godine, u svojoj monografiji Modani

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

mehanizmi i inteligencija, radu nevelika opsega koji je postao poznat

zbog svojih radikalnih postavki, predstavio je svoj pogled da je kortikalna funkcija posvuda jednako potentna.4 Kasnije je zapisao da je
sav njegov eksperimentalni rad doveo do neizbjenog zakljuka da
uenje ustvari uope nije mogue.5 Na podruju kognicije mozak je
u svakom pogledu bio kaa.6
Za Karla Pribrama, mladog neurokirurga koji se preselio na Floridu iskljuivo kako bi mogao istraivati zajedno s velikim znanstvenikom, Lashleyevi neuspjeni pokusi bili su pravo otkrie. Pribram,
koji je u antikvarijatu za deset centa kupio Lashleyevu monografiju,
po dolasku na Floridu neustraivo je izazivao njezine sporne toke s
istim arom kojim je Lashley napadao svoje kolege. Bistar i ambiciozan vjebenik potaknuo je Lashleya, te ga je s vremenom prihvatio
gotovo kao vlastitog sina.
Svi Pribramovi pogledi na sjeanje i vie kognitivne modane
procese bili su okrenuti naglavake. Ako ne postoje odreene toke
u kojima bi bila pohranjena specifina sjeanja - a Lashley je jednog
za drugim spalio sve dijelove takorova mozga - tada naa sjeanja,
a moda i drugi vii kognitivni procesi, ustvari, sve to nazivamo
percepcija , moraju na neki nain biti raspodijeljeni po cijelom
mozgu.
Pribram je 1948. godine, u svojoj dvadeset i devetoj godini, prihvatio mjesto na sveuilitu Yale koje je imalo najbolji neuroloki
laboratorij na svijetu. Namjeravao je istraivati funkcije frontalnog
korteksa (eonog dijela modane kore) kod majmuna kako bi pokuao shvatiti uinke frontalne lobotomije koja se u to vrijeme
obavljala na tisuama pacijenata. Pouavanje i istraivanje privlaili
su ga mnogo vie od unosnog ivota neurokirurga; nekoliko godina
kasnije usprkos relativno skromnoj profesorskoj plai odbio je
ponudu za posao s plaom od sto tisua dolara u njujorkoj bolnici
Mount Sinai. Poput Edgara Mitchella i Pribram se uvijek smatrao
istraivaem, a ne lijenikom; kao osmogodinjak najmanje je desetak puta proitao knjigu o podvizima generala Byrda na Sjevernom
polu. Za djeaka koji je u toj dobi doao iz Bea, Amerika je predstavljala novo istraivako podruje. Pribram je bio sin slavnog biologa
koji se 1927. godine sa svojom obitelji preselio u SAD jer je smatrao
da ratom iscrpljena i osiromaena Europa nije primjereno mjesto za
odgoj djeteta. Kada je Karl odrastao, moda zbog svoje nejake grae i
zbog toga to zaista nije bio tip za odvane ekspedicije (u zrelijim

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

godinama izgledao je kao patuljasta verzija Alberta Einsteina, s jednakom dostojanstvenom draperijom bijele kose koja je sezala do
ramena), za svoje je istraivako podruje odabrao ljudski mozak.
Nakon to je napustio Lashleya i Floridu proveo je dvadeset
godina prouavajui tajne u vezi s organizacijom mozga, percepcije
i svijesti. Osmislio je vlastite pokuse na majmunima i makama, te
pedantno izvodio sustavne studije ne bi li otkrio funkcije pojedinih
dijelova mozga. Njegov iznimno uspjean laboratorij meu prvima
je otkrio lokacije kognitivnih procesa, osjeaja i motivacije. Njegovi
su pokusi jasno dokazali da sve te funkcije imaju specifine adrese u
mozgu - otkrie koje je morao, iako teka srca, prihvatiti i Lashley.
Najvie mu je muke zadavao temeljni paradoks: kognitivni procesi imaju vrlo precizne lokacije u mozgu, no same procese unutar
tih lokacija oito odreuje, kao to se izrazio Lashley mnotvo podraaja ... koji nisu u vezi s dotinim ivanim stanicama.7 Istina je
da dijelovi mozga obavljaju specifine funkcije, no ini se da stvarnu
obradu podataka izvodi neto to je bazinije od pojedinanih neurona - u svakom sluaju, neto to nije ogranieno na odreenu
skupinu stanica. Na primjer, izgledalo je da je pohranjeno sjeanje
raspodijeljeno po odreenoj lokaciji, a ponekad i preko nje. No, koji
mehanizam to omoguava?
I Pribram je, kao i Lashley, u svojem ranom radu o viim spoznajnim funkcijama doao u proturjeje s prihvaenom mudrou
tog vremena. Prema priznatom stajalitu, koje je veinom jo i danas
prihvaeno, oko vidi tako to fotografsku sliku prizora ili predmeta
reproducira na kortikalnu povrinu mozga, na dio koji kao unutarnji
filmski projektor prihvaa i interpretira vieno. Ako je to tono, tada
bi elektrina aktivnost u vizualnom korteksu morala tono odraavati
ono to je predmet gledanja, a to je do neke mjere tono samo na
vrlo gruboj razini. Lashley je u brojnim eksperimentima otkrio da
moe prerezati praktiki cijeli optiki ivac make, a da to ne
smanji njezinu sposobnost da vidi to radi. Na njegovo veliko
iznenaenje, maka je oito i dalje vidjela sve pojedinosti, i mogla je
obavljati sloene vizualne zadatke kao i prije.8
U drugim su pokusima Pribram i njegovi suradnici uvjebali
majmuna da pritisne odreenu polugu kada mu se pokae kartica s
crtama. Na vizualni korteks majmuna postavili su elektrode koje su
trebale registrirati modane valove kada majmun vidi krug, odnosno
crte. Pribram je tim pokusom elio saznati iskljuivo razlikuju li se

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

modani valovi s obzirom na oblik na kartici. Umjesto toga, otkrio je

da je majmunov mozak pored razliitih uzoraka na kartici registrirao i da li je majmun pritisnuo pravu polugu ili ne, te ak i njegovu
namjeru da pritisne polugu prije no to bi to uinio. Dobiveni rezultat uvjerio je Pribrama da se zapovijed formulira u viim sferama
mozga i odande odailje do primarnijih prijemnika. To znai da se u
mozgu dogaa neto daleko sloenije od tadanjeg openitog uvjerenja prema kojem vidimo i odgovaramo na vanjske podraaje uz
pomo jednostavnog tunelskog toka informacija koji tee od naih
osjetilnih organa do mozga, a iz njega u miie i lijezde.9
Pribram je posvetio nekoliko godina istraivanjima s mjerenjem
modane aktivnosti majmuna za vrijeme obavljanja pojedinih zadataka kako bi otkrio moe li detaljnije izdvojiti tonu lokaciju u
kojoj se percipiraju uzorci i boje. Ta su istraivanja pruila dodatne
dokaze da su modane reakcije rasporeene preko cijele modane
kore. U sljedeem istraivanju, kojega je za promjenu proveo na
mladim makama kojima su usadili kontaktne lee s vodoravnim,
odnosno okomitim crtama, Pribramova je skupina otkrila da se ponaanje vodoravno orijentiranih maaka nije zamjetno razlikovalo
od okomito orijentiranih, premda su njihove modane stanice sada
bile orijentirane horizontalno odnosno, vertikalno. To je znailo da
percepcija nije povezana s detekcijom crta.10 Ti eksperimenti, kao i
pokusi drugih znanstvenika kao to je bio Lashley proturjeili su
mnogim prevladavajuim neurolokim teorijama o percepciji.
Pribram je bio uvjeren da je unutranja projekcija slika pogrena
pretpostavka i da mora postojati neki drugi mehanizam koji nam
omoguava da opaamo svijet oko sebe.11
Pribram je 1958. godine iz Yalea preao u Centar za napredne
studije behavijoristikih znanosti u okviru sveuilita Stanford. Moda nikada ne bi izradio alternativnu teoriju da njegov prijatelj Jack
Hilgard, poznati psiholog sa Stanforda, 1964. godine nije pisao novu
verziju udbenika za koju je trebao neke novije teorije o ovjekovoj
percepciji. Problem je za Pribrama bio u tome to je odbacio stare
ideje o oblikovanju elektrinih slika u mozgu - o navodnom podudaranju izmeu slika u vanjskom svijetu i elektrikom paljenju
mozga - a zbog svojih vlastitih istraivanja s majmunima bio je
krajnje skeptian i glede najnovije i najpopularnije teorije o percepciji prema kojoj spoznajemo svijet uz pomo linijskih detektora.
Naime, prema toj teoriji mozak bi samo za fokusiranje na lice trebao

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

napraviti golemi izraun svaki puta kada bi se odmaknuli za nekoliko centimetara. Hilgard je uporno navaljivao, no Pribram nije
znao kakvu bi teoriju mogao ponuditi svom prijatelju pa je napinjao
mozak ne bi li pronaao kakvu pozitivnu alternativu. Tada je jedan
njegov kolega naiao na lanak u asopisu Scientific American kojega
je napisao Sir John Eccles, istaknuti australski fiziolog, i u njemu
postulirao da bi mata mogla biti povezana s mikrovalovima u mozgu. Samo tjedan dana kasnije izaao je jo jedan zanimljiv lanak u
kojemu je Emmet Leith, inenjer sa sveuilita u Michiganu, pisao o
lomu laserskih zraka i novoj tehnologiji - optikoj holografiji.12
Cijelo je vrijeme bila tu, tik pred njegovim nosom! Traio je ba
takvu poredbu. Izgledalo je da je koncept valnih fronti i holografija
predstavljao odgovor na pitanja koja si je postavljao dvadeset godina.
Lashlev je ve bio postavio hipotezu o uzorcima valne interferencije
u mozgu, ali ju je napustio zato to nije mogao zamisliti na koji bi
nain ti uzorci mogli nastati u modanoj kori.13 Ecclesove ideje
rijeile su problem. Pribram je sada razmiljao da mozak mora na
neki nain itati informacije, pretvarajui obine slike u valno
interferencijske uzorke i ponovno u virtualne slike, kao to to ini
laserski hologram. Jo jedna tajna koju je razrijeila usporedba s hologramom bilo je sjeanje koje nije smjeteno na nekom odreenom
mjestu, nego je raspodijeljeno posvuda, na nain da svaki dio sadri
cjelinu.
Na konferenciji UNESCO-a u Parizu Pribram je upoznao Dennisa Gabora koji je dobio Nobelovu nagradu za otkrie holografije,
kada je etrdesetih godina prolog stoljea pokuao izraditi mikroskop pomou kojeg bi se mogao vidjeti atom. Gabor, prvi inenjer
koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku, radio je na matematici
svjetlosnih zraka i valnih duljina, pri emu je doao do iznimnog
otkria: ako prelomite svjetlosnu zraku, njome fotografirate razliite predmete i pohranite te informacije kao valno interferencijske
uzorke, dobit ete bolju sliku cjeline nego pri obinom nainu fotografiranja u kojem se snimanjem pojedinih toki dobiju samo dvije
plone dimenzije. Gabor je za svoje matematike izraune koristio
Fourierove preobrazbe, niz jednadbi koje je na poetku devetnaestog stoljea razvio francuski matematiar Jean Fourier. Fourier je
najprije poeo raditi na svojem sustavu analize koji je i dan danas
neizbjeno sredstvo u matematici i raunanju, kada je na Napoleonov zahtjev izraunao optimalni interval izmeu pucnjeva iz topa

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

tako da se cijev ne pregrije. Pomou Fourierove metode kasnije su

i najsloenije uzorke uspjeli ralaniti i tono opisati matematikim
jezikom koji opisuje odnos izmeu kvantnih valova. Bilo koju optiku sliku mogue je pretvoriti u matematiki ekvivalent interferencijskih uzoraka, odnosno informaciju koja je rezultat uzajamnog
preklapanja valova. U toj se tehnici i neto to se nalazi u vremenu i
prostoru prenosi u spektralno podruje, neku vrstu bezvremenog i
bezprostornog stenograma za odnose meu valovima, mjereno kao
energija. Kod tih jednadbi elegantno je i to to ih isto tako moemo
upotrebljavati u suprotnom smjeru, na nain da uzmemo sve
komponente valne interakcije - njihovu frekvenciju, amplitudu i fazu
- i iskoristimo ih za rekonstruiranje proizvoljne slike.14
Naveer, kada su se nali, Pribram i Gabor su ispijali pamenja
vrijednu bocu Beaujolaisa, te kompliciranim Fourierovim jednadbama ispunili tri ubrusa da bi matematiki izveli kako mozak
obavlja sloeni zadatak odgovaranja na odreene valno interferencijske uzorke i njihovog pretvaranja u slike.15 Preostalo je jo mnogo
pojedinosti koje je trebalo razraditi u laboratoriju; teorija jo nije
bila zgotovljena. Meutim, u jedno su bili uvjereni: percepcija je
posljedica kompleksnog itanja i pretvaranja informacija na nekoj
drugoj razini stvarnosti.
Da bismo lake razumjeli kako je to mogue, dobro je poznavati
neka posebna svojstva valova koja najbolje ilustrira laserski optiki
hologram, usporedba koja je toliko plijenila Pribramovu matu. Kod
klasinog laserskog holograma laserska zraka je prelomljena. Jedan
se dio odbija od predmeta - recimo, ajne alice od kineskog porculana - a drugi dio se odbija od nekoliko zrcala. Oba dijela se potom
ponovno zdruuju, te ih hvatamo na fotografski film. Rezultat na
fotografskoj ploi, koji predstavlja interferencijski uzorak tih valova,
izgleda jednostavno kao niz krivulja ili koncentrinih krunica.
Meutim, kada kroz film poaljemo zraku iz iste vrste lasera,
prikae nam se iznimno iva, vrlo detaljna i trodimenzionalna slika
alice koja lebdi u prostoru (primjer za to je princeza Leia iju je sliku
na taj nain izradio R2D2 u prvom filmu serijala Ratovi zvijezda).
Mehanizam koji stoji iza toga povezan je sa svojstvima valova koja
im omoguavaju da dekodiraju informacije, ali i s posebnom znaajkom laserske zrake koja baca istu svjetlost jedne jedine valne duljine, pa je stoga, kao takav, idealan izvor za stvaranje interferencijskih
uzoraka. Kada obje prelomljene zrake dou na fotografsku plou,

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

jedna polovica donosi uzorke svjetlosnog izvora, a druga konfiguraciju ajne alice, nakon ega obje zajedno interferiraju. Kada film
osvijetlimo istovrsnim svjetlosnim izvorom dobijemo sliku koja je
na njemu otisnuta. Jo jedno neobino svojstvo holografije je da svaki
djeli kodiranih informacija sadri cjelovitu sliku; razreemo li
fotografsku plou na komadie i laserskom zrakom osvijetlimo bilo
koji komadi, dobit emo itavu sliku alice.
Premda je poredba s hologramom Pribramu bila vana, pravi
znaaj njegovog otkria nije bila sama holografija, koja priziva mentalnu sliku trodimenzionalne fantomske projekcije, kao ni injenica
da je svemir samo naa projekcija. Za nj je bilo vano da kvantni valovi imaju jedinstvenu sposobnost pohranjivanja ogromnih koliina
informacija - u cijelosti i trodimenzionalno - te da na mozak moe
itati te informacije i odatle kreirati svijet. Konano je pronaao mehaniku napravu koja tono odraava nain na koji mozak doista
djeluje: kako stvara slike, kako ih pohranjuje, te kako ih po potrebi
priziva ili povezuje s neim drugim. I najvanije, pronaen je klju
za najveu Pribramovu zagonetku: kako je mogue da su zadaci u
mozgu lokalizirani, a obrauju se, odnosno pohranjuju u veoj cjelini.
U odreenom je smislu holografija samo prikladan stenogram za
valnu interferenciju - jezik Polja.
Posljednji vaan aspekt Pribramove Modane teorije, koju je
predstavio neto kasnije, bio je povezan s jo jednim Gaborovim
otkriem. Gabor je, uz pomo iste matematike koju je Heisenberg
u kvantnoj fizici upotrijebio za komunikacije, izveo maksimalnu
koliinu u koju je mogue stisnuti telefonsku poruku preko prekoatlantskog kabla. Pribram je, zajedno s nekoliko kolega, Gaborovu
hipotezu dodatno razvio u matematikom modelu koji je pokazao
da ista matematika opisuje i procese u ljudskom mozgu. Doao je do
toliko radikalnog zakljuka da je to bilo gotovo nezamislivo; naime,
da vrua, iva tvar kao to je mozak funkcionira po zakonima udnog svijeta kvantne teorije.
Kada promatramo svijet, teoretizirao je Pribram, ne vidimo
samo grube stvari, "palice i kamenje", ve opaamo na mnogo
dubljoj razini. Na mozak sam sa sobom i s ostalim dijelovima tijela primarno ne komunicira rijeima ili slikama, a ni bitovima ili
kemijskim impulsima, nego se slui jezikom valne interferencije:
jezikom faza, amplituda i frekvencija u spektralnoj domeni. Pre-

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

dmete percipiramo na nain da rezoniramo s njima, odnosno da se

uskladimo s njima. Poznavati svijet doslovno znai biti na njegovoj
valnoj duljini.
Na je mozak poput klavira. Kada promatramo neku stvar u
vanjskom svijetu, odreeni dijelovi mozga rezoniraju na odreenim
frekvencijama. Kod pojedinih toaka na koje smo obratili panju na
mozak pritie samo odreene tipke koje aktiviraju strune s odreenom duljinom i frekvencijom.16 Tu informaciju potom preuzimaju
obini elektrokemijski krugovi u mozgu, ba kao to vibracije struna
ponu rezonirati u cijelom klaviru.
Pribram je pomislio da svaki puta kada neto ugledamo ne
vidimo sliku tog objekta negdje u stranjem dijelu naih glava ili
iza one mrenice, nego u tri dimenzije i u vanjskom svijetu. Mora
biti da stvaramo virtualnu sliku danog objekta te ju projiciramo u
prostor, na isto mjesto na kojem se nalazi stvarni objekt, tako da se
objekt i naa percepcija tog objekta poklapaju. A to znai da je vjetina gledanja ustvari vjetina transformiranja. Samim inom promatranja na neki nain transformiramo bezvremeni i bezprostorni
svijet interferencijskih uzoraka u konkretan i diskretan (odvojen)
svijet prostora i vremena: svijet same jabuke koju vidimo pred sobom. Prostor i vrijeme stvaramo na povrini naih onih mrenica.
Ona lea kao u hologramu pokupi odreene interferencijske uzorke
i pretvori ih u trodimenzionalne slike. Takva virtualna projekcija je
potrebna zato to za jabukom poseemo tamo gdje se ona doista
nalazi, a ne negdje u naoj glavi. Ako cijelo vrijeme projiciramo slike
u vanjski prostor, tada je naa slika svijeta zaista virtualna stvarnost.
Pribramova teorija govori da kada neto primijetimo, odreene
frekvencije ponu rezonirati s neuronima u naem mozgu. Ti
neuroni alju informaciju o tim frekvencijama sljedeoj skupini
neurona. Drugi set neurona prevede te rezonancije po Fourierovim
jednadbama, a dobivene podatke alje treoj skupini neurona, pa
oni poinju stvarati uzorak s kojim u vanjskom svijetu naposljetku
stvorimo virtualnu sliku jabuke na vrhu posude s voem.17 Taj trostruki postupak omoguava mozgu da odvojene slike mnogo lake
stavi u uzajamni odnos, to se bez tekoa postie sa stenogramima
interferencijskih valova; to bi bilo vrlo nezgodno s pravim, realnim
slikama.
Nakon vienja - razmiljao je dalje Pribram - mozak procesira
informacije u stenogramu valno frekvencijskih uzoraka, te ih raspr-

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

i u distributivnoj mrei po cijelom mozgu, kao lokalna raunalna

mrea koja kopira sve glavne upute brojnim djelatnicima u velikom
poduzeu. Pohranjivanje sjeanja u valno interferencijskim uzorcima iznimno je djelotvorno i moglo bi objasniti zato je ljudsko sjeanje toliko opseno. Valovi mogu sadravati nezamislive koliine
podataka - daleko vie od 280 trilijuna (280.000.000.000.000.000.
000) bitova informacija, to navodno predstavlja prosjeno ljudsko
sjeanje prikupljeno tijekom prosjenog ivotnog vijeka.18 Napravljeni su izrauni koji govore da bi se s holografskim interferencijskim uzorcima cjelokupnu Kongresnu knjinicu SAD-a, u kojoj
su pohranjene gotovo sve do sada objavljene knjige na engleskom
jeziku, moglo stisnuti u kocku eera. Holografski model objanjava
i trenutanost prisjeanja koje je esto u obliku trodimenzionalne
slike. Pribramove teorije o raspodijeljenoj ulozi sjeanja i jeziku valnih fronti u mozgu naile su na veliku nevjericu, osobito ezdesetih
godina prolog stoljea kada su i prvi put objavljene. Jedan od onih
koji su najvie ismijavali Pribramovu teoriju o distribuiranom sjeanju bio je Paul Pietsch, biolog na sveuilitu u Indiani. Pietsch je u
svojim ranijim pokusima otkrio da se dadevnjaku moe odstraniti
glava i da ivotinja, premda postane komatozna, ponovno funkcionirati kada mu se mozak vrati na mjesto. Ukoliko je Pribram imao
pravo, tada bi bilo mogue odstraniti ili ispremijeati dadevnjakov
mozak a da to ne utjee na njegovo uobiajeno funkcioniranje.
Meutim, Pietsch je bio uvjeren da Pribram grijei, a njegova odlunosti da to i dokae bila je upravo strasna. U vie od sedam stotina
pokusa izrezao je velik broj dadevnjakovih mozgova, a prije negoli
bi ih stavio natrag, 'prkao' je po njima na sve mogue naine.. U
uzastopnim pokusima okrenuo je, izrezao na krike, odrezao, izmijeao, pa ak i samlio mozgove svojih pokusnih ivotinja. Meutim,
bez obzira koliko brutalno ih iznakazio, ili okrnjio, nakon to je dadevnjacima vratio ono to je od mozga ostalo oni su se oporavili, i
opet poeli ponaati kao i prije. Od potpunog skeptika Pietsch je
postao preobraenik koji vjeruje u Pribramovu teoriju da je sjeanje
rasporeeno po cijelom mozgu.20
Godine 1979. Pribramovu je teoriju potvrdio i brani tandem
neurofiziologa s Kalifornijskog sveuilita u Berkeleyu. Russell i Karen DeValois konvertirali su jednostavne karo-uzorke ahovnice u
Fourierove valove i otkrili da modane stanice maaka i majmuna
ne odgovaraju na same vizualne uzorke nego na interferencijske

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

uzorke valova koji ih tvore. Bezbrojna istraivanja, koja su DeValoisovi opisali u knjizi Prostorno gledanje,21 govore da su brojne stanice u
vizualnom sustavu usklaene s odreenim frekvencijama. Druga
istraivanja Fergusa Campbella iz Cambridgea u Engleskoj, kao i
brojnih drugih laboratorija, takoer su potvrdila da je kora ljudskog
mozga ugoena na odreene frekvencije.22 U toj injenici moda lei
objanjenje zato odreene stvari prepoznajemo kao jednake premda
su po veliini vrlo razliite.
Pribram je dokazao i da je mozak visoko-razluivi analizator frekvencija. Pokazao je, naime, da mozak sadrava posebnu omotnicu ili mehanizam koji ograniava u suprotnom neogranieni dotok
valnih informacija; na taj nain nismo bombardirani beskonanim
brojem valnih informacija iz polja nulte toke.23
U vlastitim laboratorijskim istraivanjima Pribram je potvrdio
da vizualni korteks maaka i majmuna odgovara na ogranien opseg
frekvencija.24 Russell DeValois i njegovi kolege takoer su pokazali da
su receptivna polja u neuronima modane kore ugoena na vrlo
malen opseg frekvencija.25 I Campbell s Cambridgea u svojim je
istraivanjima na makama i ljudima demonstrirao da neuroni u
mozgu odgovaraju na ogranien frekvencijski pojas.26 Pribram je u
jednom trenutku tijekom svojih istraivanja naletio i na rad Rusa
Nikolaja Bernsteina. On je na film snimio ljude koji su se odjenuli u
crne kostime s bijelim prugama i tokama koji su oznaavali udove
- neto slino klasinom kostimu kostura za No vjetica. Sudionici
na snimanju zamoljeni su da pleu ispred crne pozadine. Pri obradi
filmske snimke moglo se vidjeti tek nizove bijelih toaka koje su se
pomicale u kontinuiranom uzorku u obliku vala. Nakon analize
valova Bernstein je na svoje zaprepatenje otkrio da je sve ritmike
pokrete mogue tako tono prevesti u Fourierove trigonometrijske
zbrojeve da je sljedee pokrete plesaa mogao predvidjeti do tonosti od nekoliko milimetara.27
injenica da se gibanje moe formalno prevesti u Fourierove
jednadbe dovela je Pribrama do zakljuka da se i komuniciranje
modanih valova s tijelom najvjerojatnije odvija u obliku valova i
uzoraka, a ne u obliku slika.28 Mozak oito ima sposobnost da analizira gibanje, ralani ga na valne frekvencije, te da taj valni uzorak
stenogramski raspodijeli po ostatku tijela. Nelokalan i istovremen
prijenos informacija do mnogih dijelova objasnio je kako sloene
zadatke - kao to je, na primjer, vonja automobila - moemo bez

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

veih potekoa obavljati uz pomo vie dijelova tijela. Obrazloio

je i na koji nain moemo tako brzo nauiti ponoviti neki zadatak.
Pribram je u literaturi naiao na istraivanja koja su dokazivala da i
naa druga osjetila (miris, okus i sluh) djeluju na temelju analiziranja frekvencija.29
U vlastitim prouavanjima provedenim na makama, u kojima
je registrirao frekvencije njihovog motorikog korteksa kada se njihova desna apa pomicala gore-dolje, Pribram je doao do otkria
da pojedine stanice u makinom motorikom korteksu, slino kao i
u vizualnom, odgovaraju tek na ogranieni broj frekvencija pokreta,
ba kao to pojedine strune u klaviru odgovaraju na ogranien opseg
frekvencija.30
Pribram se muio ne bi li otkrio gdje bi se neki, tako zamreni
proces dekodiranja i transformiranja valnih fronti mogao odvijati.
Tada mu je sinulo da podruje u mozgu u kojem bi mogli nastajati
valno interferencijski uzorci nije u nekoj posebnoj stanici, nego u
prostoru izmeu stanica! Na zavretku svakog neurona, osnovne
jedinice modane stanice, nalaze se sinapse u kojima se stvaraju kemijski naboji koji naposljetku prouzroe elektronsko paljenje, a ono
preko meustaninih prostora prelazi na druge neurone. U istim
prostorima dendriti - sitna vlakna od ivanih zavretaka, koja se
zibaju naprijed-natrag kao itno klasje na laganom vjetru - odailjui i primajui vlastite elektrine valne impulse komuniciraju
s drugim neuronima. Ti potencijali polaganih valova protjeu
kroz gliju, potporno tkivo koje okruuje neurone, u kojoj se njeno
dodiruju ili ak sudaraju s drugim valovima. To prometno krianje,
mjesto neprekidne guve i susretanja elektromagnetnih komunikacija izmeu sinapsi i dendrita, najvjerojatnije je mjesto za prijem i
analiziranje valnih frekvencija te stvaranje holografskih slika, budui
da ti valni uzorci cijelo vrijeme kriaju svoje putove i stvaraju na
stotine i tisue valno interferencijskih uzoraka.
Pribram je slutio da ti valni sudari stvaraju slikovne predodbe
u naem mozgu. Kada neto opaamo, to nije posljedica aktivnosti
samih neurona nego djelatnost odreenih podruja dendrita, raspodijeljenih po cijelom mozgu, koji se ponaaju poput radio postaje
koja je namjetena da rezonira samo na odreenim frekvencijama.
To je slino kao kada bi preko cijele glave imali rasporeen velik broj
klavirskih struna, od kojih bi pri sviranju odreene note zatitrale
samo neke od njih.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

Pribram je najveim dijelom prepustio drugima testiranje svojih

stavova; nije elio da ga povezuju s njegovim revolucionarnim
postavkama kako ne bi doveo u pitanje svoj inae tradicionalniji laboratorijski rad. Njegova je teorija nekoliko godina stajala po strani.
Morao je ekati nekoliko desetljea da ga u razmiljanjima dostignu i
drugi pioniri znanstvene zajednice. Najvanija potvrda stigla mu je iz
neoekivanog izvora: od Nijemca koji je elio poboljati ureaj za
medicinsku dijagnostiku.
Walter Schempp, profesor matematike sa Sveuilita u njemakom Siegenu, bio je uvjeren da samo nastavlja djelo svojega prethodnika Johannesa Keplera, astronoma koji je ivio na prijelazu iz
esnaestog u sedamnaesto stoljee. Kepler je u knjizi Harmonice
Mundi iznio slavnu tvrdnju da ljudi na Zemlji mogu uti glazbu
zvijezda. Keplerovi suvremenici smatrali su ga ludim. To je bilo etiristo godina prije no to su dva amerika znanstvenika dokazala
da glazba nebesa zaista postoji. Naime, 1993. godine Hulse i Taylor
dobili su Nobelovu nagradu za otkrie binarnih pulsara: zvijezda
koje odailju pulsirajue elektromagnetske valove. Najosjetljivija
oprema postavljena na jednom od najviih dijelova svijeta, visoko
na planinskom vrhu u portorikanskom Arecibu, uz pomo radijskih
valova registrira dokaz o njihovom postojanju.
Na ast svojemu prethodniku Walter je specijalizirao matematiku
analize harmonija, odnosno frekvencija i faza zvunih valova.
Jednoga dana, dok je sjedio u svojem vrtu - njegov trogodinji sin
tada je bio bolestan - sinulo mu je da bi se iz zvunih valova mogle
izdvojiti trodimenzionalne slike. Iako nije itao Gabora, izveo je
vlastitu holografsku hipotezu rekonstruiranu iz matematike teorije.
U svojim matematikim knjigama uzalud je traio reference, no
nakon to se upoznao sa spoznajama u optikoj teoriji, naiao je na
Gaborov rad.
Godine 1986. Walter je objavio knjigu u kojoj je matematiki
dokazao da se iz odjeka radarskih valova moe napraviti hologram;
knjiga je postala klasik u radarskoj teoriji. Schempp je poeo razmiljati da bi se ista naela valne holografije mogla primijeniti na
magnetno rezonantno snimanje (magnetic resonance imaging ili
MRI), medicinskom aparatu za prouavanje mekih tjelesnih tkiva
koji je tada bio jo u povojima. Meutim, kada se raspitao, ubrzo je
shvatio da ljudi koji su razvili i upotrebljavali te ureaje vrlo slabo

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

razumiju sam nain rada MRI-a . Tehnologija je bila tako primitivna

da su je upotrebljavali iskljuivo intuitivno, a pacijenti su za
vrijeme skeniranja morali sjediti etiri sata, pa i vie. Walter je bio
krajnje nezadovoljan tadanjom MRI tehnologijom, budui da je
znao da bi bilo relativno lako poboljati ureaj kako bi se dobile
otrije slike.
Meutim, takav bi pothvat zahtijevao nevjerojatnu predanost
od tada pedesetogodinjeg Schemppa koji je, unato injenici da je
imao mladu obitelj, zbog svoje prosijede kose i melankoline prirode
izgledao stariji no to je bio. Prije same uporabe te opreme morao bi
se kolovati za lijenika te dovriti studij medicine, biologije i
radiologije. Najprije je prihvatio ponueno mjesto u marylandskoj
medicinskoj koli Johns Hopkins u Baltimoru koja je imala najbolji
radioloki odjel u Sjedinjenim Dravama, a praksu je obavio u opoj
bolnici Massachusetts koja je udruena s MIT-om. Nakon to je dobio i profesuru iz radiologije u Ziirichu, konano se mogao vratiti u
Njemaku gdje je sada imao odgovarajue kvalifikacije da slubeno
pone raditi na stroju.
Slikanje mozga i mekih tjelesnih tkiva uz pomo MRI-ja obino
se sastoji od otkrivanja vode koja je skrivena u razliitim kutiima
i pukotinama. Da biste to napravili morate pronai jezgre vodenih
molekula koje su rasprene po cijelom mozgu. Protoni se kao maleni
magneti vrte oko svoje osi, pa ih zato esto najlake lociramo uz pomo magnetnog polja. Ono prouzroi da se njihova vrtnja ubrza sve
do toke kada se jezgre ponu ponaati kao mikroskopski iroskopi i
nekontrolirano se vrtjeti. Sva ta molekularna manipulacija potrebna
je da bi se vodene molekule izdale, nakon ega ih MRI moe
locirati, te naposljetku ekstrahirati sliku mekih tkiva u mozgu.
Kada molekule ponu usporavati, odailju radijaciju. Walter je
otkrio da to zraenje sadri kodirane informacije o tijelu koje stroj
moe registrirati i upotrijebiti za rekonstrukciju trodimenzionalne
slike tijela. Ekstrahirane informacije su kodirani hologram modanog renja ili kakvog drugog dijela tijela kojeg elimo prouiti. Informacije dobivene od mnogih renjeva na kraju udruujemo te ih
s Fourierovim jednadbama pretvorimo u optiku sliku.
Schempp je revolucionirao MRI ureaje i o tome napisao udbenik u kojemu je pokazao da magnetno rezonantno slikanje funkcionira poput holografije; uskoro poslije toga postao je svjetski autoritet
za strojni i funkcionalni MRI kojim je ustvari mogue promatrati

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

modanu aktivnost koju prouzroe osjetilni podraaji.31 Zahvaljujui

njegovim poboljanjima vrijeme potrebno da pacijenti mirno sjede
skraena su sa etiri sata na dvadeset minuta. Meutim, tada se
zapitao mogu li se matematika i teorija tog stroja primijeniti i na
bioloke sustave. Svoju teoriju nazvao je kvantna holografija jer je
otkrio da su sve vrste informacija o predmetima, zajedno s njihovim
trodimenzionalnim oblikom, sadrane u kvantnim fluktuacijama
polja nulte toke, te da je te informacije mogue ponovno prizvati i
sastaviti u trodimenzionalnu sliku. Schempp je otkrio, kao to je
bio pretkazao Puthoff, da je polje nulte toke golemo skladite sjeanja. MRI ureaji, uz pomo Fourierove transformacije slika, mogli
su uzeti informacije pohranjene u polju nulte toke i pretvoriti ih
u slike. Ono pravo pitanje koje si je postavljao daleko je nadilazilo
razmiljanje o mogunosti postizanja otrije slike u MRI. U stvari ga
je zanimalo jesu li njegove matematike jednadbe klju koji otvara
vrata ljudskog mozga.
Dok je razmiljao o iroj primjeni svojih teorija, Walter je naiao
na rad Petera Marcera, britanskog fiziara koji je najprije radio s
Denisom Gaborom, kao njegov student i kolega, a potom je otiao
u vicarski CERN. Marcer je i sam obavio nekoliko izrauna zasnovanih na valnoj teoriji i zvuku, te je imao vlastitu teoriju za koju
je intuitivno osjeao da ju je mogue primijeniti na ljudski mozak.
Problem je bio u tome to je njegova teorija bila apstraktna, a za
njezinu konkretizaciju bilo je potrebno jo mnogo matematikog
uvrivanja. Poetkom devedesetih nazvao ga je Walter Schempp
iji rad je predstavljao spas za Peterovu hipotezu. Njegov vlastiti rad
utemeljio je u neto ureeno i matematiko.
Prema Marcerovom miljenju Walterov je stroj djelovao na
temelju istog onog principa koji je Karl Pribram izveo za ljudski
mozak: itanje prirodnog zraenja i emisija iz polja nulte toke. Meutim, Walter ne samo da je imao matematiki nacrt naina obrade
podataka u mozgu koji je odgovarao matematikoj demonstraciji
teorija Karla Pribrama; Peter je uvidio da on ima i stroj koji je ve
radio sukladno tom postupku. Poput Pribramovog modela za mozak i Schemppov ureaj MRI imao je viestruki proces, udruivanje
valno interferencijskih informacija iz raznih vidnih kutova tijela i,
naposljetku, njihovo pretvaranje u virtualnu sliku. MRI je predstavljao eksperimentalnu potvrdu da Peterova vlastita kvantno-mehanika teorija zaista djeluje.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

Walter je dodue ve bio napisao nekoliko openitih znanstvenih

lanaka o primjenjivosti svojega rada na bioloke sustave, no tek je
u vrijeme partnerstva s Peterom zapoeo svoju teoriju primjenjivati
na teoriju o prirodi i pojedinanoj stanici. Zajedno su napisali vie
lanaka, svaki put dodatno usavravajui svoje teorije. Dvije godine
kasnije Peter je prisustvovao konferenciji na kojoj je Edgar Mitchell
predstavljao svoju teoriju o prirodi i ovjekovoj percepciji koja je
nevjerojatno podsjeala na njegovu vlastitu. Tijekom nekoliko zajednikih objeda uzbueno su usporeivali biljeke i odluili da sva
trojica trebaju poeti tijesno suraivati. Walter je razmjenjivao informacije i s Pribramom dopisujui se s njim. Svi su otkrili ono na to
je Pribramov rad oduvijek ukazivao, naime da se opaanje odvija na
mnogo fundamentalnijoj ravni materije: u donjem svijetu kvantne
estice. Prilikom gledanja ne vidimo same predmete, nego percipiramo samo njihove kvantne informacije, te iz njih gradimo sliku
naega svijeta. Opaanje svijeta je usklaivanje s poljem nulte toke.
Stuart Hameroff, anesteziolog sa Sveuilita u Arizoni, razmiljao je kako je mogue da anestetiki plinovi iskljuuju svijest.
inilo mu se krajnje neobinim da plinovi tako nejednakog sastava,
kao to su duikov oksid (N2O), eter (CH3CH2OCH2CH3), halotan
(CF3CHClBr), kloroform (CHC13) i izofluran (CHF2OCHC1CF3)
prouzrokuju gubitak svijesti.32 Tomu je oito kumovalo neko drugo
svojstvo pored same kemije. Hameroff je nagaao da opi anestetici
najvjerojatnije ometaju elektrinu aktivnost u mikrotubulama, te da
to iskljuuje svijest. Ako je to istina, tada vrijedi i obrnuto: elektrina
aktivnost u mikrotubulama, koje tvore unutranjost dendrita i neurona u mozgu, mora na neki nain biti samo srce svijesti.
Mikrotubule (mikrocjevice) predstavljaju skelet stanice, odravaju njezinu strukturu i oblik. Te mikroskopske esterokutne reetke
od finih proteinskih vlakana, koja se nazivaju tubulini, tvore malene
uplje valjke neodreene duljine. Trinaest tubulinskih niti spiralno
se omotavaju oko uplje jezgre, a sve mikrotubule u stanici se, kao
kota sa bicama, iz sredita ire prema van, ka staninoj membrani.
Znamo da te male strukture nalik sau djeluju kao tranice za transport razliitih produkata po stanicama, posebno ivanim, i da su
nune za razvlaenje kromosoma prilikom diobe stanica. Znamo i
da se veina mikrotubula neprestano obnavlja, sastavlja i rastavlja,
kao beskonaan komplet lego-kocaka.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

Hameroff je u pokusima s mozgovima malih sisavaca otkrio,

isto kao i Fritz Popp, da ivo tkivo prenosi fotone, i da u odreena
podruja mozga dopire dosta svjetlosti.33
inilo se da su mikrotubule izuzetni provodnici pulsova. Pulsovi poslani na jednom kraju putuju kroz depove proteina i nepromijenjeni dospijevaju do drugog kraja. Hameroff je otkrio i visok
stupanj koherencije izmeu susjednih tubula, tako da vibracija u
jednoj mikrotubuli unisono rezonira preko svojih susjeda.
Hameroffu je sinulo da bi mikrotubule u stanicama dendrita i
neurona mogle predstavljati neku vrstu svjetlosnih cijevi koje se
ponaaju kao valni vodii fotona, te alju te valove od jedne stanice do druge, po cijelom mozgu, bez gubitka energije. Moda ak
djeluju kao malene tranice za svjetlosne valove du cijelog tijela.34
U vremenu kada je Hameroff poeo oblikovati svoju teoriju,
brojne Pribramove zamisli - koje su na poetku bile posve nepojmljive - malo pomalo poeli su prihvaati znanstvenici iz svih krajeva svijeta. Znanstvenici u istraivakim centrima diljem planeta
poeli su se slagati s predodbom da mozak djeluje na temelju kvantnih procesa. Kunio Yasue, japanski kvantni fiziar iz Kyota, izveo je
matematike formulacije koje su pomogle pri razumijevanju ivanih
mikroprocesa. U svojim jednadbama je, kao i Pribram, pokazao da
se modani procesi odvijaju na kvantnoj razini, te da dendritne
mree u mozgu uz pomo kvantne koherencije djeluju u tandemu.
Jednadbe razvijene u kvantnoj fizici precizno su opisivale to kooperativno meudjelovanje.35 Neovisno o Hameroffu, Yasue i Mari Yibu s
anesteziolokog odjela sveuilita Okayama postavili su slinu teoriju
da kvantno obavjetavanje u mozgu vjerojatno uz pomo staninih
mikrotubula tee kroz vibracijska polja.36 Drugi su teoretizirali da se
osnovne funkcije mozga najvjerojatnije temelje na interakciji
izmeu fiziologije mozga i polja nulte toke.37 Talijanski fiziar Ezio
Insinna iz Udruenja za bioelektronska istraivanja (Bioelectronics
Research Association) u vlastitom je eksperimentalnom radu s mikrotubulama otkrio da te strukture imaju signalni mehanizam koji
je vrlo vjerojatno povezan s prijenosom elektrona.38
Naposljetku je vie znanstvenika, od kojih je svaki imao po djeli
slagalice, stupilo u kontakt i zapoelo suradnju. Pribram, Yasue, Hameroff i Scott Hagan s Odjela za fiziku na sveuilitu McGill izradili
su zajedniku teoriju o prirodi ljudske svijesti.39 Prema njihovoj su
teoriji mikrotubule i dendritne membrane nalik Internetu u naem

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

tijelu. Uz pomo unutranjih kvantnih procesa svaki neuron u mozgu moe se u isti mah prijaviti i komunicirati s bilo kojim drugim
neuronom.
Mikrotubule dovode u red neusklaene energije i stvaraju globalnu koherenciju valova u tijelu, takozvano suprazraenje, uslijed
ega tim koherentnim valovima omoguavaju pulisranje cijelim
tijelom. Kada se uspostavi koherencija, elektroni mogu putovati po
svjetlosnim cijevima kao da su prozirne, to zovemo samoizazvana
prozirnost. Fotoni mogu prodrijeti do jezgre mikrotubule, te komuniciraju s drugim fotonima po cijelom tijelu, to omoguava kolektivnu suradnju subatomskih estica u mikrotubulama po cijelom
mozgu. Ako ta teorija stoji, mogli bismo objasniti jedinstvo misli i
svijesti, odnosno injenicu da ne mislimo na velik broj raznovrsnih
stvari odjednom.40
Zbog tog mehanizma koherencija postaje zarazna, od pojedinanih stanica prelazi na skupine stanica, a u mozgu s jednih skupova
neurona na druge. To bi moglo objasniti trenutano djelovanje
naeg mozga koje se dogodi u vremenskom intervalu od jedne desettisuinke do jedne tisuinke sekunde; to znai da se informacije
prenose brzinom od sto tisua metara u sekundi, a ta brzina nadilazi
sposobnosti svih poznatih veza izmeu aksona, odnosno dendrita u
neuronima. Suprazraenje uzdu svjetlosnih cijevi moglo bi obrazloiti i pojavu koja je davno primijeena - tenju uzoraka EEG-a u
mozgu da se sinkroniziraju.41
Hameroff je opaao da elektroni s lakoom klize du tih svjetlosnih cijevi, bez da se zapliu u svoju okolinu, odnosno smire u bilo
kojem odreenom, pojedinanom stanju. To znai da mogu ostati u
kvantnom stanju, stanju svih moguih stanja, i tako mozgu omoguiti da naposljetku odabire izmeu njih. Ovo bi moglo pruiti dobro
objanjenje slobodne volje. Na mozak u svakom trenutku obavlja
kvantne izbore pri emu odabire potencijalna stanja i ostvaruje
ih.42
To je bila samo teorija koju jo nisu bili podvrgli temeljitim
testovima kakve je obavio Popp na svojim biofotonskim emisijama,
no neto dobre matematike i posrednih dokaza svejedno su joj
davali teinu. I talijanski fiziari Del Giudice i Preparata upravo su
tada objavili nekoliko eksperimentalnih dokaza u korist Hameroffove teorije da se u svjetlosnim cijevima nalaze koherentna energetska
polja.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

Mikrotubule su uplje i prazne; u njima je tek neto vode. Obina

voda iz slavine ili rijeke je neureena, njezine molekule gibaju se
nasumino. Meutim, Talijani su otkrili da su neke molekule vode
u modanim stanicama koherentne i da se ta koherencija protee
najmanje tri nanometra izvan staninog citoskeleta. Na temelju toga
su zakljuili da je voda u mikrotubulama vrlo vjerojatno ureena
upravo tako. To je bio posredan dokaz da se u unutranjosti odvija
neka vrsta kvantnog procesa koji stvara kvantnu koherenciju koja se
unutra pojavljuje.43 Pokazali su i da fokusiranje valova stvara zrake
promjera petnaest nanometara to je identino veliini unutranje
jezgre mikrotubule.44
Sva ta otkria navela su skupinu znanstvenika na heretinu
pomisao koja se ve bila rodila kod Fritz- Alberta Poppa: svijest je
globalna pojava koja se odvija u cijelom tijelu, a ne samo u naem
mozgu. U samoj svojoj osnovi svijest je koherentna svjetlost.
Edgar Mitchell bio je jedan od rijetkih koji je shvatio da rad Puthoffa, Poppa, Benvenista i Pribrama - premda su istraivali neovisno
jedan od drugoga - kao cjelina predstavlja ujedinjenu teoriju svijesti
i materije: ostvarenje neslomljive cjelovitosti svijeta o emu je govorio fiziar David Bohm.45 Svemir je ogromna dinamina mrea izmjene energija ija bazina supstancija sadri sve mogue varijante
svih moguih oblika tvari. Priroda nije slijepa i mehanika; nasuprot,
ona je otvorena, inteligentna i djeluje sa svrhom, pri emu upotrebljava kohezivan povratni proces uenja putem informacija koje se
neprestano izmjenjuju izmeu organizama i njihove okoline. Njezin
mehanizam ujedinjavanja ne predstavlja sretnu pogreku nego informacije koje se posvuda i istovremeno kodiraju i prenose.46
Biologija je kvantni proces. Sve tjelesne procese, ukljuujui
staninu komunikaciju, uzrokuju kvantne fluktuacije, kao to i sve
vie funkcije mozga i svijest oito djeluju na kvantnoj razini. Eksplozivno otkrie Waltera Schemppa o kvantnom sjeanju dovelo je do
najnevjerojatnije od svih zamisli: ni sjeanje na nedavne, kao ni sjeanje na vremenski udaljene dogaaje nije locirano u naem mozgu,
nego je pohranjeno u polju nulte toke. Nakon Pribramovih otkria
vie je znanstvenika, meu kojima i teoretiar sustava Emil Laszlo,
zagovaralo zamisao da je mozak samo mehanizam za pridobivanje i
iitavanje podataka iz ultimativnog medija za pohranu - polja nulte
toke.47 Pribramovi kolege iz Japana postavili su hipotezu da je ono

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

to zovemo sjeanje jednostavno koherentna emisija signala iz polja

nulte toke, te da su daleka sjeanja strukturirane grupacije tih valnih informacija.48 To bi moglo objasniti injenicu da jedna majuna
asocijacija mnogo puta povlai iz sjeanja cijeli niz prizora, zvukova
i mirisa. Osim toga, objasnilo bi i zato se prisjeanje, posebno kod
dugoronih sjeanja, dogodi trenutno, bez posebnog mehanizma za
traenje koji bi morao pretraivati godine i godine sjeanja.
Ukoliko su ovi znanstvenici u pravu, tada na mozak nije medij
za pohranjivanje podataka nego samo prijemni mehanizam, a
sjeanje je samo daljnji roak obine percepcije. Mozak pridobiva
stare informacije jednako kao to obrauje nove: holografskim
pretvaranjem valno interferencijskih uzoraka.49 takori kojima je
Lashley sprio mozgove u potpunosti su se sjeali svoje trke zato
to sjeanje na to iskustvo nije izgorjelo. Prijemni mehanizam koji
je preostao u mozgu, a za kojega je Pribram dokazao da je raspodijeljen po cijeloj njegovoj povrini, preko Polja se ponovno uskladio
s tim sjeanjem.
Neki znanstvenici idu tako daleko da pretpostavljaju kako su svi
nai kognitivni procesi posljedica interakcije s poljem nulte toke.50
Takva neprestana interakcija mogla bi objasniti intuiciju i kreativnost, kao i pojavu da ideje dobivamo u trenutku iznenadnog uvida,
ponekad u dijelovima, a ponekad i nevjerojatno cjelovite. Sasvim je
mogue da je intuitivni skok jednostavno sjedinjenje koherencije u
Polju.
injenica da ljudsko tijelo razmjenjuje informacije s nestalnim
poljem kvantne fluktuacije svijetu daje mnogo dublje znaenje i
govori o tome da su ovjekove sposobnosti znanja i komuniciranja
mnogo vee i ire nego to smo trenutno svjesni. Osim toga, ova
je injenica djelomino izbrisala granice nae individualnosti, sm
osjeaj nae odvojenosti. Ako su ivi organizmi svedeni iskljuivo na
nabijene estice u interakciji s Poljem, koji odailju i primaju kvantne informacije, gdje zavravamo mi a gdje zapoinje ostali svijet? Je
li svijet unutar naeg tijela ili negdje izvan, u Polju? I doista, vie ni
ne moemo govoriti o izvan, ukoliko smo mi i ostali svijet tako
inherentno meusobno povezani.
Implikacije tih ideja bile su prevelike a da bi ih se moglo ignorirati.
Ideja o sustavu razmjene i uzorkovanja energije, te pohranjivanja i
prizivanja sjeanja u polju nulte toke sadravala je najrazliitije
mogunosti za ljude i njihov odnos prema njihovu svijetu. Suvreme-

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

ni fiziari nekoliko su desetljea zadravali napredak ovjeanstva.

Ignorirajui uinak polja nulte toke eliminirali su mogunost uzajamne povezanosti, i prikrili znanstveno objanjenje mnogih vrsta
uda. Renormalizacija njihovih jednadbi bila je neto slino kao
da su oduzeli Boga.

DRUGI DIO
Proireni um

Ti si svijet
Krishnamurti

ESTO POGLAVLJE
Kreativni promatra

6. KREATIVNI PROMATRA

DOISTA JE UDNO to se sve iz obine ivotne svakodnevice

prihvati za ovjekov um. Za Helmuta Schmidta to je bio lanak iz
asopisa Reader's Digest. Proitao ga je 1948. godine kao dvadesetogodinji student na sveuilitu Cologne, nedugo poslije njemakog
kraha u Drugom svjetskom ratu. Obitavao je u njegovom pamenju
gotovo dvadeset godina i preivio dvije emigracije, iz Njemake u
Ameriku, i iz akademskog svijeta u industriju: od profesure na sveuilitu Cologne do poloaja fiziara istraivaa u Boeingovim znanstveno-istraivakim laboratorijima u Seattlu u Washingtonu.
Unato promjenama i zemlje i karijere Schmidt je cijelo vrijeme
razmiljao o znaenju lanka, kao da je neto u njemu - i prije no
to je to osvijestio - znalo da je taj lanak od kljunog znaaja za
njegovo ivotno usmjerenje. Svako toliko bi porazmislio o njemu;
osvijetlio bi ga u svijesti kako bi ga sagledao sa razliitih strana i
onda opet odloio u podsvijest, kao nedovren posao za koji mu jo
nije bilo jasno kako da ga se prihvati.1
lanak je, u stvari, bio skraena verzija jednog sastavka biologa
i parapsihologa J. B Rhinea, i govorio je o njegovim slavnim pokusima o prekogniciji i vanosjetilnoj percepciji, ukljuujui testove s
kartama koje je kasnije u svemiru upotrijebio Edgar Mitchell. Svi su
Rhineovi pokusi bili provedeni u strogo kontroliranim uvjetima, pri
emu su postignuti zanimljivi rezultati.2 Prouavanja su pokazala da
je mogue da jedna osoba drugoj osobi prenese informacije o simbolima na kartama ili da povea vjerojatnost dobivanja odreenog
broja kod bacanja kocke.
Schmidta je Rhineov rad privukao zbog implikacija koje je
imao na podruju fizike. Shmidt je ve kao student bio sklon kontriranju i s velikim je zadovoljstvom iskuavao granice znanosti.
Privatno se zgraao nad krajnje uobraenim stavovima fizike i
mnogih drugih znanosti koje tvrde da su objasnile brojne tajne
svemira. Najvie ga je zanimala kvantna fizika, meutim uporno su

6. KREATIVNI PROMATRA

ga privlaili oni dijelovi kvantne teorije koji su sadravali najvee

mogue probleme.
Shmidtu je najfascinantnija bila uloga promatraa.3 Jedan od
najtajnovitijih vidova kvantne fizike jest kopenhagenska interpretacija, tako nazvana po Nielsu Bohru, jednom od oeva kvantne
fizike koji je ivio u Kopenhagenu. Bohr je u kvantnu fiziku silom
progurao niz interpretacija koje su bile liene osnovne jedinstvene
teorije; postavio je vie naela o ponaanju elektrona do kojih je doao na temelju matematikih jednadbi koje danas uvaavaju fiziari
cijelog svijeta. Bohr i Werner Heisenberg na temelju eksperimenta
opazili su da elektron nije tono odreen entitet nego da postoji kao
potencijal, superpozicija ili sveukupnost svih vjerojatnosti, sve dok
ga ne ponemo promatrati ili mjeriti; tada se zamrzne u odreeno
stanje. Kada gledanje ili mjerenje zavrimo, elektron se ponovno rastvori u eter svih mogunosti.
Dio te interpretacije je ideja o komplementarnosti po kojoj nije
mogue istovremeno znati sve o nekoj kvantnoj estici kao to je
elektron. Klasian primjer su poloaj i brzina; otkrijemo li jedan
aspekt kvantne estice - na primjer, njezinu lokaciju - ne moemo
istovremeno tono odrediti kojom se brzinom i kuda kree.
Mnogi zaetnici kvantne teorije traili su dublji smisao svojih
izrauna i pokusa, te su ih usporeivali s metafizikim i istonjakim filozofskim tekstovima.4 Meutim, veina fiziara tuila se da
zakoni kvantnog svijeta, unato tome to su s matematikog aspekta
nedvojbeno ispravni, nadilaze obian, zdrav razum. Louis de Broglie,
francuski fiziar i dobitnik Nobelove nagrade, smislio je otrouman
misaoni pokus koji je kvantnu teoriju doveo do logikog zakljuka.
Prema kvantnoj teoriji, elektron moemo staviti u posudu koja se
nalazi u Parizu, razdijeliti posudu na dva dijela, pa poslati jednu
polovicu u Tokio a drugu u New York, nakon ega bi se elektron teoretski jo uvijek morao nalaziti ili u jednoj ili u drugoj polovici, osim
ako ne pogledamo u posudu; tim bismo inom naposljetku odredili
njegov poloaj u prvoj ili drugoj polovici posude.5
Kopenhagenska interpretacija govori kako je sluaj temeljna
znaajka prirode. Fiziari tvrde da to demonstrira jo jedan glasoviti
eksperiment: pokus sa svjetlou koja pada na poluprozirno ogledalo. Kada svjetlost padne na takvo ogledalo, jedna njezina polovica
se odbije, a druga polovica proe kroza nj. Kada pojedinani foton
doe do ogledala, mora ii ili naprijed ili natrag, no nije mogue

6. KREATIVNI PROMATRA

predvidjeti hoe li se odbiti ili proi kroz ogledalo. Kao kod svakog
binarnog pokusa i tu je vjerojatnost pogaanja puta fotona jednaka
jedan naprema jedan.6 Na subatomskoj razini nema uzronog mehanizma u svemiru.
Ukoliko je to tono, pitao se Schmidt, kako su neki Rhineovi
testni subjekti mogli pravilno pogoditi karte i kocke koje se, kao i
fotoni, ravnaju samo po sluajnosti? Ako su Rhineova istraivanja
bila ispravno provedena, tada je neto pogreno u samim temeljima
kvantne fizike. Na takozvane nasumine binarne procese bilo je
mogue utjecati i predvidjeti ih.
Pokazalo se da proces sluajnosti prekida ivi promatra. Jedan
od temeljnih zakona kvantne fizike govori da neki dogaaj u subatomskom svijetu postoji u svim moguim stanjima sve dok ga
promatranje ili mjerenje ne zamrzne u jednom jedinom stanju.
Taj se postupak struno naziva kolaps valne funkcije, pri emu je
valna funkcija stanje svih mogunosti. Schmidt i mnogi drugi bili
su uvjereni da kvantna teorija, usprkos svojoj matematikoj savrenosti, tu pada u vodu. Premda neovisno od promatraa nita ne postoji u jednom jedinom stanju, kvantni fiziari mogu opisati to vidi
promatra, ali ne i samoga promatraa. U matematike su formule
ukljuili trenutak promatranja, ali ne i svijest koja promatra. Nije
postojala nikakva jednadba za promatraa.7
Problem je predstavljala i prolazna priroda kvantnog svijeta.
Fiziari nisu mogli ponuditi nikakvu stvarnu informaciju o danoj
kvantnoj estici. Sa sigurnou su mogli ustvrditi tek da bi se u trenutku odreenog mjerenja na odreenoj toki dobio takav i takav
rezultat. To je bilo kao hvatanje leptira za krilo. Klasini fiziari nisu
imali potrebe govoriti o promatrau; prema Newtonovom pogledu
na stvarnost stolica, pa ak i planet, postoje bez obzira na to gledamo
li ih mi ili ne. Svijet postoji posve neovisno od nas.
Meutim, u neobinom sumraku kvantnog svijeta mogue je
odrediti samo nepotpune aspekte subatomske stvarnosti, kada promatra determinira jedan jedini vid prirode nekog elektrona i to
samo u trenutku promatranja, a ne sve vrijeme. Prema matematici,
kvantni je svijet savreni hermetiki svijet istog potencijala koji
postaje stvaran - i, u odreenom smislu, manje savren - tek kada
ga omete uljez.

6. KREATIVNI PROMATRA

Izgleda da kod vanih pomaka u miljenju openito vrijedi da si

mnogo umova gotovo istovremeno poinju postavljati jedno te isto
pitanje. Schmidt je poetkom ezdesetih - gotovo dvadeset godina
nakon to je prvi puta proitao Rhineov lanak - zajedno s Edgarom Mitchellom, Karlom Pribramom i drugima bio jedan od sve
brojnijih znanstvenika koji su na ovaj ili onaj nain pokuavali doi
do neke slike o prirodi ljudske svijesti, to je bio prirodan nastavak
pitanja kvantne fizike i uinka promatraa. Ako ljudski promatra
zamrzava elektron u odreeno stanje, do koje mjere utjeemo na
stvarnost? Uinak promatraa ukazivao je na to da je stvarnost nastala iz prajuhe na isti nain kao to iva svijest djeluje na polje nulte
toke. Logian zakljuak bio bi da fiziki svijet u svojemu konkretnom obliku postoji iskljuivo ako smo u njega ukljueni mi sami. I
doista, Shmidt se zapitao, je li tono da nita ne postoji neovisno od
nae percepcije?
Nekoliko godina nakon to je Schmidt promiljao o ovim pitanjima, Mitchell se zaputio u Stanford na zapadnoj obali Sjedinjenih
Drava gdje je prikupljao sredstva za svoje pokuse s ljudskom svijeu koje je obavljao s nekoliko nadarenih fiziara. I Mitchell je, kao i
Scmidt, vanost Rhineovih otkria vidio u onome to su ona znaila
za prirodu znanosti. Oba su se znanstvenika pitala u kolikoj je mjeri
red u svemiru povezan s djelovanjem i namjerama ljudi.
Ukoliko je sama svijest stvorila red i zaista na neki nain stvorila
svijet, tada se u ovjeku skrivaju mnogo vee mogunosti no to to
trenutno shvaamo, a to otvara revolucionarne poglede na odnos
izmeu ovjeka i svijeta, te odnos izmeu svih ivih bia. Shmidt
se takoer zapitao do kuda se rasprostire nae tijelo. Zavrava li s
naom osobnou, koju smo uvijek smatrali izoliranom, ili se iri
prema van, tako da granica izmeu nas i vanjskog svijeta nije jasno
prepoznatljiva? Posjeduje li iva svijest neka svojstva kvantnih polja
koja joj omoguavaju da svoj utjecaj iri u vanjski svijet? Ako je tako,
moe li initi vie od samog promatranja? Koliko je snaan na utjecaj? U tom loginom slijedu nedostajao je samo malen korak do zakljuka da bismo kao aktivni promatrai u kvantnom svijetu mogli i
utjecati na svijet, odnosno stvarati ga.8 Kada primijetimo leptira u
odreenoj toki leta, moda istovremeno i utjeemo na njegov put,
navodimo ga u odreeni smjer?
Kvantni uinak na kojega su ukazivali Rhineovi eksperimenti
bila je nelokalnost ili djelovanje na daljinu; po toj teoriji, dvije su-

6. KREATIVNI PROMATRA

batomske estice koje su jednom bile u neposrednoj blizini, nakon

odvajanja nastavljaju komunicirati na bilo kojoj udaljenosti. Ako su
Rhineovi eksperimenti s vanosjetilnom percepcijom bili ispravni,
tada je djelovanje na daljinu mogue i u makrosvijetu.
Godine 1965., kada mu je bilo trideset i sedam godina, Schmidt
je u Boeingu konano dobio priliku da provjeri svoje zamisli. ovjek
visokog stasa, izraene eljusti i sa snano prorijeenom kosom na
obje strane, Schmidt je imao sreu to je u Boeingovom laboratoriju
mogao obavljati u potpunosti znanstvena istraivanja koja nisu morala biti povezana s razvojem aeronautike. Boeing se malo odmarao
nakon uspjenog razdoblja; u aeronautikom gigantu tada su privremeno odgodili svoj nadzvuni projekt, a nisu jo izumili Boeing 747,
tako da je Schmidt imao dovoljno vremena za vlastiti rad.
Zamisao je polako poela poprimati oblik. Najjednostavniji nain
da provjeri sve te ideje, razmiljao je Schmidt, bio je da otkrije moe
li ovjekova svijest utjecati na neku vrstu vjerojatnosnog sustava,
kao to je to uinio Rhine. Rhine je za ispitivanje utjecaja ljudske
svijesti na materiju provodio dva testa: za vanosjetilnu percepciju je
upotrebljavao svoje posebne karte za pogaanje prisilnih izbora, a
za psihokinezu prekognicijske vjebe i bacanje kocke. Meutim,
oba ova naina imala su odreena ogranienja. Nikada nije bilo
mogue u potpunosti dokazati da je na neko bacanje kocke zaista
utjecala ovjekova svijest, ili pak da se radilo samo o obinoj
sluajnosti kada je testni subjekt pogodio pravu kartu. Mogue je
da karte nisu bile dobro izmijeane, kocka je moda bila oblikovana
ili oteana u korist odreenog broja. Problem je bio i u tome to je
Rhine runo biljeio rezultate to je otvaralo mogunost za ljudsku
pogreku. Budui da je pokuse obavljao runo, oni su, uz to, bili i
dugotrajni.
Schmidt je razmiljao o tome da bi mehaniziranjem eksperimentalnog postupka mogao usavriti Rhineov rad. Kako je provjeravao
kvantni uinak, inilo se smislenim da izradi stroj ije sluajne rezultate bi odreivao kvantni proces. Schmidt je itao da su dva Francuza, Remy Chauvin i Jean-Pierre Genthon, u svojim istraivanjima
provjeravali mijenjaju li njihovi ispitanici na neki nain vrijeme
raspada radioaktivne tvari, to je zapisivao Geigerov broja.9
Ne postoji nita 'sluajnije' od radioaktivnog raspada atoma.
Jedan od aksioma kvantne fizike govori da nije mogue tono predvidjeti vrijeme raspada atoma, kao i posljedinog oslobaanja elek-

6. KREATIVNI PROMATRA

trona. Kada bi Schmidt u svoj ureaj uklopio radioaktivni raspad,

stvorio bi neto to je terminoloki gotovo kontradiktorno: precizan
instrument koji se temelji na kvantno-mehanikoj neodreenosti.
Ureaj na principu kvantnog raspada djeluje u sferi vjerojatnosti i
fluidnosti; ravna se po atomskim esticama, a one se ravnaju po
vjerojatnosnom svemiru kvantne mehanike. Output takvog stroja
bila bi savreno sluajna aktivnost koju u fizici nazivaju stanje nereda. Rhineova istraivanja u kojima su ispitanici utjecali na bacanje
kocke ukazivala su na to da dolazi do neke vrste prijenosa informacija, odnosno ureujueg mehanizma - fiziari ga rado nazivaju
negativna entropija -koji je otklon od sluajnosti ili nereda protiv
reda. Ako bi se pokazalo da sudionici istraivanja mogu promijeniti
neki element strojnog outputa, to bi znailo da su promijenili vjerojatnost nekog dogaaja, odnosno tenju sustava da se ponaa na
odreeni nain.10 To je poput nagovaranja ovjeka na raskriju koji jo
nije odluio kuda e poi, da krene jednim, a ne drugim putem.
Drugim rijeima, oni bi stvorili red.
Schimdt se najvie bavio teorijskom fizikom te je, da bi mogao
izraditi svoj stroj, najprije morao produbiti svoje znanje iz elektronike. Uz pomo tehniara izradio je malu, etvrtastu kutiju, malo
veu od debele, tvrdo ukoriene knjige. Stroj je imao etiri svjetla u
boji, dugmad i debeli kabel privren na drugi ureaj koji je udarao
kodne rupe na traku papira. Schmidt je stroj nazvao "generator
sluajnih brojeva" ili RNG (random number generator). RNG je na
vrhu imao etiri svjetla u boji - crveno, uto, zeleno i plavo - koja su
se ukljuivala sluajno.
Kada je sudionik pokusa pritisnuo na jedno od dugmadi, stroj
je zabiljeio predvianje da e se ukljuiti lampica iznad tog dugmeta.11 Ako je pogaanje bilo pravilno, stroj je upisao pogodak. Na
vrhu naprave bila su dva brojaa. Prvi je biljeio broj pogodaka,
odnosno koliko je puta sudionik ispravno pogodio koja lampica e
se ukljuiti, a drugi broj pokuaja. Za vrijeme pokusa ispitanik je
pred sobom imao rezultate svoje uspjenosti.
Schmidt je pokraj brojaa elektrona postavio malenu koliinu
izotopa stroncija 90 tako da su svi elektroni izbaeni iz nestabilnih,
raspadajuih molekula bili registrirani u Geiger-Miillerovoj cijevi.
Kada bi elektron odletio u cijev (kroz nju je prosjeno prolazilo
oko deset elektrona u sekundi), zaustavio je ultra-brzi broja koji
je neumorno vrtio brojke od jedan do etiri s brzinom od milijun

6. KREATIVNI PROMATRA

brojeva na sekundu, a kada se broja zaustavio na odreenom broju,

ukljuila bi se odgovarajua lampica. Ako je netko samo pogaao,
vjerojatnost da dobije pravi rezultati bila je dvadeset i pet posto.
Veina Shmidtovih prvih ispitanika nije postizala nita bolje rezultate sve dok nije stupio u kontakt sa skupinom profesionalnih
vidovnjaka iz Seattlea i okupio ljude koji su bili uspjeni. Od tada
je Schmidt za ispitanike briljivo birao iskljuivo one ljude koji su
imali parapsiholoki dar za pogaanje. Pretpostavljao je da e uinci
najvjerojatnije biti tako maleni da mora maksimalizirati svoje anse
za uspjeh. U prvom nizu istraivanja dobio je 27-postotni rezultat
koji je statistiki bio dovoljno velik otklon da je mogao zakljuiti
kako se tu zbiva neto zanimljivo.12
Oigledno je postojala neka veza izmeu umova ispitanika i njegovog stroja - ali, kakva? Jesu li sudionici predvidjeli koje lampice
e se ukljuiti? Ili su pak izabrali neku od obojenih lampica i na neki
nain ju prisilili da se ukljui? Da li se tu radilo o prekogniciji ili
psihokinezi?
Schmidt je odluio da te uinke dodatno izdvoji uz pomo psihokinetikog testa, pa je u tu svrhu izradio elektronsku varijantu
Rhineovih istraivanja s bacanjem kocke - stroj koji je bio moderna
inaica bacanja novia. Ta se naprava temeljila na binarnom sustavu s dva izbora: da ili ne, ukljueno ili iskljueno, jedan ili nula.
Elektronski je generirao sluajan niz glava i pisama koji su bili
vidljivi kao kretanje svjetla u krugu od devet lampica. Jedna lampica je uvijek bila ukljuena. Na poetku je bila ukljuena lampica
na vrhu, a sa svakim generiranim glavom ili pismom svjetlo se pomicalo za jedan korak u smjeru kazaljke na satu, odnosno suprotno
od njega. Ako je rezultat bila glava, ukljuivala se sljedea lampica
u smjeru kazaljke na satu, a ako je palo pismo, ukljuila bi se sljedea lampica u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Kada je stroj
radio po vlastitom mehanizmu, nasumino se kretao po krugu devet
lampica, a njegovo pomicanje u jednom odnosno drugom smjeru
bilo je priblino u omjeru od jedan naprama jedan. Nakon otprilike
dvije minute i dvadeset i osam pomaka stroj bi se zaustavio i pokazao broj generiranih pisama i glava. itav slijed pomaka automatski
se zapisivao i na traku papira, s brojem pisama ili glava naznaenim
na brojaima.
Schmidtova zamisao je bila da sudionici pokusa svojom voljom
pokuaju postii da svjetla naprave vie koraka u smjeru kazaljke na

6. KREATIVNI PROMATRA

satu. Od njih se, u stvari, oekivalo da navedu stroj da proizvede vie

glava no pisama.
U jednom od tih istraivanja Schmidt je radio s dvije osobe: prva
je bila agresivna, ekstrovertirana Sjevernoamerikanka, a druga je bila
suzdrani parapsiholog iz June Amerike. U uvodnim testovima Sjevernoamerikanka je dosljedno dobivala vie glava od pisama, dok je
Junoamerikanac dobivao upravo suprotne rezultate, vie pisama od
glava, premda je i on elio postii vei broj glava. U veem pokusu s
vie od sto dvominutnih testova rezultati oba ispitanika slijedili su
isti trend: ena je dobivala vie glava, a mukarac vie pisama. Kod
ene se svjetlo u 52,5 posto pokusa pomaklo u smjeru kazaljke na
satu. Meutim, kada se na stroj koncentrirao mukarac, stroj je opet
radio suprotno od njegove namjere: na kraju se u smjeru kazaljke na
satu pomaklo samo 47,75 posto upaljenih svjetala.
Schmidt je znao da je na tragu neeg velikog, premda jo nije
mogao pokazati kako bi bilo koji poznati zakon fizike mogao pruiti
objanjenje za to. Prema njegovim izraunima, vjerojatnost da je za
tako veliki nesklad kod oba rezultata odgovorna samo puka sluajnost bila je manja od jedan naprama deset milijuna. To znai da bi
trebalo izvesti deset milijuna slinih istraivanja prije no to bi kao
posljedicu sluaja dobili takve rezultate.13
Schmidt je okupio skupinu od osamnaest ljudi koje je mogao
najlake pronai. Nakon prvih istraivanja otkrio je da i oni, kao i
njegov Junoamerikanac, imaju nasuprotan uinak na stroj. Iako su
nastojali da se stroj pomie u smjeru kazaljke na satu, on je imao
tenju da se pomie u drugom smjeru.
Schmidta je u prvom redu zanimalo postoji li bilo kakav uinak,
bez obzira na smjer. Odluio je istraiti moe li postaviti eksperiment tako da uini vjerojatnijim da ispitanici postignu negativan
rezultat. Ti sudionici su obino imali negativan uinak, pa se odluio
da ga pokua maksimalno poveati. Za sljedei pokus izabrao je one
sudionike koji su imali nasuprotan uinak na stroj. Potom je stvorio
eksperimentalno ozraje koje je trebalo pripomoi neuspjehu.
Sudionici su obavljali pokus u maloj i tamnoj sobi, u kojoj su bili
praktiki stisnuti pred svoju nadzornu plou. Schmidt je smiljeno
izbjegavao pruiti im bilo kakvo ohrabrenje. ak im je rekao da najvjerojatnije nee uspjeti.
I zaista, skupina je imala statistiki znaajan negativan uinak na
RNG. Stroj se vie pomicao u suprotni smjer nego to su oni namje-

6. KREATIVNI PROMATRA

ravali. Meutim, vano je naglasiti da su sudionici imali odreeni

uinak na stroj, ak i ako je bio nasuprotan. Na neki su nain mogli
prouzroiti otklon, premda neznatan, od sluajne aktivnosti stroja;
njihovi rezultati bili su 49,1-postotni prema oekivanom rezultatu
od pedeset posto. Statistiki je to bio vrlo vaan rezultat s vjerojatnou od jedan naprama tisuu da se radilo tek o sluaju. A budui
da nijedan sudionik nije znao kako funkcionira RNG, bilo je jasno
da je njihov uinak posljedica neke vrste djelovanja ljudske volje.14
Schmidt je jo mnogo godina provodio sline pokuse, objavljivao ih
u New Scientistu i drugim znanstvenim asopisima, bio u kontaktu sa
slino misleim ljudima i u svojim istraivanjima postigao vrlo
znaajne rezultate, ak do pedeset i etiri posto prema oekivanih
pedeset posto.15 Godine 1970., godinu dana prije no to je Mitchell
bio na Mjesecu, u Boeingu je zabiljeen velik pad dobiti, pa su bili
primorani znaajno smanjiti broj zaposlenih. Schmidt je zajedno sa
stotinama drugih zaposlenika otputen kao tehnoloki viak. Boeing
je bio kljuni izvor istraivakih poslova na tom podruju, tako da
bez tog aeronautikog giganta za njega nije bilo praktiki nikakvog
posla. Natpis na izlasku iz Seattlea tada je glasio: Molim onoga tko
posljednji ode iz Seattlea da ugasi svjetla! Schmidt je tada
napravio treu i zadnju promjenu u svojoj karijeri. Odluio je, kao
fiziar meu parapsiholozima, nastaviti s istraivanjem svijesti.
Preselio se u Durham u Sjevernoj Karolini i potraio posao u Rhineovom laboratoriju, Fondaciji za istraivanje prirode ovjeka (The
Foundation for Research on the Nature of Man) gdje je nastavio
svoja RNG istraivanja sa samim Rhineom.
Nekoliko godina poslije glas o Schmidtovim strojevima dopro je
do sveuilita Princeton i privukao panju mlade studentice na tehnikom fakultetu. Zamisao da ljudska svijest moe utjecati na stroj
studentici druge godine elektrotehnike imala je pomalo romantian
prizvuk. Godine 1976. odluila je pristupiti dekanu tehnikog fakulteta i zamoliti ga za doputenje da u okviru posebnog projekta
ponovi istraivanja Helmuta Schmidta s RNG-om.16
Robert Jahn je bio tolerantan ovjek. Kada su u Princetonu zbog
eskalacije rata u Vijetnamu izbili studentski nemiri, slino kao i na
svim sveuilitima diljem Sjedinjenih drava, Jahn je, tada kao profesor strojarstva, neplanirano postao zagovornik visoke tehnologije,
i to u trenutku kada su je krivili za ameriku polarizaciju na bogate i

6. KREATIVNI PROMATRA

siromane. Jahn je studentskim predstavnicima u Princetonu uvjerljivo dokazivao da je tehnologija u stvari rjeenje za tu podijeljenost.
Njegov pomirljiv nastup pripomogao je da se nemiri na Sveuilitu
smire, a pomagao je stvoriti i prihvatljivo ozraje za studente s tehnikim interesima u Princetonu koji je u osnovi bio humanistiko
sveuilite. Jahnnove diplomatske vjetine najvjerojatnije su bile jedan od razloga to su mu 1971. godine ponudili mjesto dekana.
Sada je njegova slavna tolerancija doista bila na kunji. Jahn je
bio strunjak za primijenjenu fiziku koji je cijeli ivot posvetio prouavanju i razvijanju tehnologije. Sve svoje strune titule dobio je na
Princetonu, a istaknut poloaj priskrbio mu je njegov rad na naprednim sustavima za svemirski pogon i dinamici visokotemperaturne
plazme. Na Princeton se vratio poetkom ezdesetih godina sa zadatkom da uvede elektriki pogon u aeronautiki odjel. Mentorski
projekt za koji je sada bio zamoljen u osnovi je pripadao u kategoriji
parapsiholokih pojava. Jahn nije bio ba uvjeren da je to upotrebljiva
tema, no podnositeljica molbe je bila izvrsna studentica koja je sama
ve daleko dogurala s projektom, tako da je na kraju popustio.
Pristao je iz svojeg nenamjenskog fonda tijekom ljeta financirati
njezin projekt. Zadao joj je zadatak da istrai postojeu znanstvenu
literaturu o RNG-u i drugim oblicima psihokineze, te da obavi
nekoliko uvodnih pokusa. Rekao joj je da e prihvatiti mentorstvo
nad njezinim neovisnim radom uspije li ga uvjeriti da je to podruje
barem koliko toliko kredibilno i, to je najvanije, da mu je mogue
pristupiti iz tehnike perspektive.
Jahn je toj tematici pokuao pristupiti kao znanstvenik, bez
predrasuda. Nakon ljeta studentica je ostavila fotokopije strunih
lanaka na njegovom stolu, te ga je ak uspjela nagovoriti da poe s
njom na susret parapsiholokog udruenja. Pokuao je 'osjetiti' ljude
koji su prouavali takozvane granice znanosti. U to vrijeme Jahn bi
radije cijelu stvar zaboravio. Koliko god da ga je projekt zanimao, a
posebno zamisao o mogunosti da bi na neki nain mogao utjecati
na svu tu sloenu opremu oko sebe, s druge je strane bio svjestan
da je to neto dugorono te da bi mu moglo stvoriti probleme meu
kolegama na fakultetu. Kako bi im to uope mogao predstaviti kao
ozbiljnu temu za istraivanje?
Jahnova studentica stalno se vraala s novim, sve uvjerljivijim
dokazima da pojava zaista postoji. Nije bilo dvojbe da su ljudi koji su
provodili takve studije i istraivanja imali odreenu vjerodostojnost.

6. KREATIVNI PROMATRA

Pristao je na dvogodinje mentorstvo studentiinog projekta i kada

je poela dobivati pozitivne rezultate, Jahn joj je poeo predlagati
razliita poboljanja, pa je i sam pokuao upotpuniti opremu.
Tijekom druge godine projekta Jahn je i sam zapoeo vlastite
RNG pokuse. Uinilo mu se da bi tu moglo biti neto doista zanimljivo. Studentica je diplomirala i napustila svoj rad s RNG-om
koji je za nju bio samo zanimljiv pokus iji rezultati su zadovoljili
njezinu radoznalost. Dolo je vrijeme da se uozbilji i vrati u tradicionalnije vode koje je prvobitno odabrala. Zapoela je unosnu karijeru
u konvencionalnoj raunalnoj znanosti, ostavivi za sobom zbirku
uznemirujuih podataka, ali i minu na putu Boba Jahna koja e
zauvijek promijeniti tijek njegova ivota.
Jahn je potovao mnoge istraivae svijesti, no osobno je smatrao da imaju pogrean pristup. Rad, kao to je bio Rhineov, bez
obzira koliko je bio znanstven, openito se karakterizirao kao
parapsihologija, a tu je disciplinu znanstveni establiment uglavnom odbacivao kao podruje prevaranata i magiara. Stoga je bilo
potrebno stvoriti vrlo sofisticiran istraivaki program s vrstim
temeljima koji bi takve studije smjestio u umjerenije i vie znanstvene okvire. Jahn je, kao i Schmidt, uvidio goleme implikacije tih
pokusa. Jo otkad je Descartes postulirao da je um izoliran i odvojen
od tijela, razliite su znanstvene discipline redom postavljale otru
granicu izmeu svijesti i tvari. No, pokusi sa Schmidtovim strojevima govorili su da takva odvojenost jednostavno ne postoji. Rad
u kojega se Jahn spremao upustiti predstavljao je mnogo vie od
rjeenja pitanja moe li ovjek utjecati na neive predmete, kao to
su kocke, lice ili ak mikroprocesi. To je bilo istraivanje o samoj
prirodi stvarnosti i ive svijesti. Rije je bila o znanosti na najelementarnijoj, udesnoj razini.
Schmidt je za svoja istraivanja izabirao iskljuivo posebne ljude
iznimnih sposobnosti koji su mogli postii posebno dobre rezultate. Slijedio je protokol iznimnosti u kojemu se usredotoio na
neuobiajena postignua iznimnih, posebno nadarenih ljudi. Jahn
je smatrao da takav pristup dodatno marginalizira tematiku. Po njegovom miljenju, zanimljivije je pitanje je li ta sposobnost prisutna
u svakom ovjeku.
Pitao se, osim toga, kako bi to moglo utjecati na nae svakodnevne ivote. Jahn je kao dekan tehnikog fakulteta tijekom sedamdesetih znao da je svijet pred velikom raunalnom revolucijom.

6. KREATIVNI PROMATRA

Mikroprocesorska tehnologija postajala je sve osjetljivija i ranjivija.

Ako je bilo tono da iva svijest moe utjecati na tako osjetljivu
opremu, tada ona sama po sebi vrlo snano utjee na funkcioniranje
opreme. Najmanje smetnje u kvantnom procesu mogle bi uzrokovati
znaajne otklone od uobiajenog ponaanja, najslabija kretnja
mogla bi ga potpuno preusmjeriti.
Jahn je bio svjestan da se naao u poloaju da da jedinstven doprinos. Ako bi se takvo istraivanje temeljilo na tradicionalnoj znanosti i imalo potporu prestinog Sveuilita, itavu bi temu mogao
predstaviti na vie akademski nain.
Izradio je planove za pokretanje malenog programa i nadjenuo
mu neutralno ime: Princetonska istraivanja tehnolokih anomalija
(Princeton Engineering Anomalies Research) ili PEAR. Jahn se takoer odluio za diskretan pristup "vuka samotnjaka"; namjerno se
drao podalje od razliitih parapsiholokih udruenja i izbjegavao
publicitet.
Uskoro su iz privatnih izvora poela pristizati sredstva, a Jahn se
od samog poetka drao naela da za svoj rad u PEAR-u ne uzme ni
centa od Sveuilita. Princeton je uglavnom zbog Jahnovog ugleda
tolerirao PEAR, kao strpljivi roditelj koji podnosi prerano sazrelo,
ali samovoljno dijete. Dali su mu nekoliko prostorija u podrumu tehnikog fakulteta koje su egzistirale kao zaseban mali svemir unutar
jedne od konzervativnijih disciplina na tom vrhunskom amerikom
sveuilitu.
Dok je Jahn razmiljao to mu je sve potrebno za pokretanje
programa takvog opsega, uspostavio je kontakte s brojnim drugim
novim istraivaima na podrujima granine fizike i istraivanja
svijesti. Tako je susreo i zaposlio Brendu Dunne, razvojnu psihologinju s Chikakog sveuilita na kojem je obavila i potvrdila cijeli
niz pokusa o vidovitosti.
U Dunne je Jahn smiljeno odabrao vlastiti kontrapunkt, to je
bilo oito ve na prvi pogled obzirom na njihove potpuno razliite
fizike pojave. Jahn je bi suzdran i suhoparan, obino besprijekorno
odjeven u zgodnu kariranu koulju i sportske hlae, neformalnu
uniformu konzervativnog visokokolskog profesora, te je i svojim
manirama i svojim uenim govorom ostavljao dojam samokontrole;
nikada ne bi izrekao suvinu rije ili napravio nepotrebnu kretnju.
Dunne je bio svojstven neumjereniji osobni stil. esto je nosila u
raskonim naborima padajuu odjeu, a ogromnu grivu melirane

6. KREATIVNI PROMATRA

crno-bijele kose nosila je rasputeno ili svezanu u rep kao Indijanka.

I Dunne je bila iskusna znanstvenica, no vie se povodila za instinktom. Njezin zadatak je bio da prui poneto metafiziki i subjektivniji pogled na materiju i ublai Jahnov uglavnom analitiki pristup.
On je konstruirao naprave, ona je kreirala izgled i ozraje pokusa.
On je predstavljao PEAR-ovo lice pred svijetom, ona je bila pristupanije lice za sudionike.
Jahn je smatrao da bi najprije trebalo poboljati RNG tehnologiju.
Odluio je da e njegovi generatori sluajnih dogaaja (Random
Event Generators ili REGi, kako su ih ponekad zvali) djelovati na temelju registriranja elektronskih umova, a ne raspada atoma. Sluajnim outputom tih strojeva upravljalo je neto slino bijelom umu
koji ujete kada je brojanik na vaem radiju izmeu dvije postaje slabano buanje slobodnih elektrona. To je omoguilo da mehanizam alje sluajan izmjenjiv niz pozitivnih i negativnih impulsa.
Rezultati vidljivi na raunalnom zaslonu bili su odmah usmjeravani
u sustav ureivanja podataka. Naponski monitor, temperaturni
monitor i drugi kontrolni mehanizmi koji su titili od manipulacija i
kvarova bili su briljivo provjeravani. Naime, eljeli su osigurati da
strojevi uvijek, dakle i kada ih nisu upotrebljavali u pokusima o moi
volje, proizvode svoje dvije mogunosti, jedinicu ili nulu, vie ili
manje u razmjeru od jedan prema jedan.
Svi strojni kontrolni mehanizmi jamili su da nijedan otklon od
uobiajenog razmjera od jedan naprama jedan u glavama i pismima
nije mogao biti posljedica elektronike pogreke nego samo rezultat
odreene informacije, odnosno utjecaja na napravu. Raunalo je
moglo brzo izraunati i najmanje uinke. Jahn je izfrizirao i strojnu
opremu tako da radi mnogo bre. Kada je zavrio, uvidio je da u
jednom poslijepodnevu moe sakupiti vie podataka nego to ih je
Rhine prikupio za cijeloga ivota!
Dunnova i Jahn ispunili su i znanstveni protokol. Sva njihova
REG istraivanja imala su jednak postupak i svaki sudionik koji je
sjedio pred strojem obavio je tri jednako duga pokusa. U prvom je
istraivanju s moi volje pokuao postii da stroj proizvede vie jedinica od nula. U drugom je utjecao na stroj da proizvede vie nula od
jedinica, a u treem se trudio da na nikakav nain ne utjee na stroj.
Taj trostruki postupak onemoguio je bilo kakve sustavne pogreke u
opremi. Stroj je potom praktiki istovremeno biljeio operaterove
odluke. Kada je sudionik pritisnuo na dugme, pokrenuo je pokus s

6. KREATIVNI PROMATRA

dvjesto binarnih pogodaka jedinica ili nula, koji su trajali otprilike

petinu sekunde, tijekom ega bi zadrao svoju mentalnu namjeru
da, na primjer, proizvede vie od sto jedinica. Obino bi PEAR-ov
tim zamolio operatere da odjednom obave seriju od pedeset pokusa,
to bi im uzelo oko pola sata, a proizveli su oko deset tisua jedinica
odnosno nula. Dunne i Jahn su u pravilu prouavali rezultate pojedinih operatera u blokovima od pedeset ili sto takvih serija; dobili
su od dvije tisue do pet tisua pokusa, odnosno od pola milijuna do
jednog milijuna binarnih pogodaka to je predstavljalo minimalnu
koliinu podataka za pouzdano odreivanje trendova.17
Od poetka im je bilo jasno da trebaju sofisticiranu metodu za
analizu rezultata. Schmidt je samo zbrojio broj pogodaka i usporeivao ga s njihovom vjerojatnou. Jahn i Dunne odluili su upotrijebiti iskuanu statistiku metodu kumulativnog otklona koja je obuhvaala stalno zbrajanje otklona od sluajnog rezultata sto zadataka,
izraunavanje njihovog prosjeka i prikazivanje pomou grafikona.
Grafikon je pokazivao sredinu (mean) odnosno prosjek te
odreene standardne otklone; granice otklona od prosjeka koje su
jo uvijek statistiki nevane. Pri sluajnim pokusima s po dvjesto
binarnih pogodaka stroj bi vremenom morao postii prosjek od
sto pisama i sto glava; u tom sluaju bi srednja vrijednost zvonaste
krivulje bila 100. Ako bismo grafiki prikazali svaki rezultat, na
krivulji bismo dobili toke koje predstavljaju pojedinane rezultate:
101, 103, 95, 104 i tako dalje. Budui je svaki pojedinani uinak
tako malen, na taj nain teko moemo vidjeti opi trend. Ako pak
neprekidno zbrajamo rezultate i izraunavamo njihov prosjek, tada
se ak i maleni uinci izraavaju kao postojano rastui otklon od
oekivanih rezultata. Pri kumulativnom raunanju prosjeka svaki je
otklon naglaen masnim reljefnim tiskom.18
Jahn i Dunne takoer su bili svjesni da trebaju ogromnu koliinu
podataka. Statistike pogreke mogue su i u bazi podataka s dvadeset i pet tisua pokuaja. Kod binarnog sluajnog dogaaja kao to
je bacanje novia morali bi statistiki dobiti priblino polovicu pisama i glava. Recimo da bacamo novi dvjesto puta i dobijemo sto i
dvije glave. S obzirom na mali broj bacanja, malo vei broj pisama
statistiki je jo uvijek posve u okviru zakona sluajnosti.
Meutim, kada bi bacili novi dva milijuna puta i dobili milijun i
dvadeset tisua pisama, to bi bio golemi otklon od sluajnosti. Kod
malenih uinaka kao to su oni u REG testovima, statistiku vanost

6. KREATIVNI PROMATRA

ne dobivamo pojedinanim promatranjima ili malim skupinama

istraivanja, nego udruivanjem ogromnih koliina podataka s rastuim otklonom od oekivanoga.19
Poslije prvih pet tisua pokusa Jahn i Dunne uzeli su dobivene
podatke i napravili izraun. Bila je nedjelja naveer, i oni su se nali
u Bobovoj kui. Uzeli su prosjene rezultate pojedinih operatera i
zapoeli ih upisivati u grafikon; crvenim su tokama oznaili njihove pokuaje da stroj proizvede vie pisama, a zelenim tokama
namjere za vie glava.
Kada su zavrili, prouili su rezultate. Ako ne bi bilo nikakvog
otklona od sluaja, zvonaste krivulje morale bi se poklapati s krivuljom sluajnosti prosjene vrijednosti 100.
Njihovi rezultati nisu bili ni priblino nalik tome. Dvije vrste
namjera i svaka je ila suprotnim smjerom. Crvena zvonasta krivulja, koja je predstavljala namjeru za vie glava, pomaknula se
na desnu stranu krivulje sluajnosti, a zelena zvonasta krivulja na
lijevu. Obavili su optimalno kontrolirano znanstveno istraivanje,
a opet su sudionici, odreda obini ljudi i nikakve parapsiholoke
zvijezde, moe se rei, samo uz pomo volje utjecali na sluajno
kretanje strojeva.
Jahn je dignuo pogled s podataka, zalegao u svoj naslonja i pogledom se susreo s Brendom. To je ba lijepo, rekao je.
Dunne je s nevjericom zurila u njega. Sa znanstvenom dosljednou i tehnolokom preciznou upravo su dokazali ideje koje
su dotad ulazile u podruje mistinih doivljaja ili najneobinije
znanstvene fantastike. Dokazali su neto revolucionarno o ljudskoj
svijesti. Moda e taj rad jednoga dana omoguiti napredak kvantne
fizike. Zaista, njihovo je otkrie nadilazilo trenutnu znanost; moda
su tu niknuli poeci nove znanosti!
Kako to mislite - 'to je ba lijepo'?, odgovorila je. To je apsolutno ... fantastino!
ak je i Bob Jahn, oprezan i promiljen ovjek koji nije mario
za neumjerenost i mahanje akom po zraku, morao - dok je gledao
u grafove razastrte po stolu u svojoj blagovaonici - priznati da u
svojem trenutnom znanstvenom rjeniku nema rijei kojima bi ih
objasnio.
Brenda je prva predloila da strojeve uine privlanijima i okolinu ugodnijom kako bi pobudili rezonanciju izmeu sudionika i

6. KREATIVNI PROMATRA

strojeva. Jahn je potom napravio itav niz domiljatih mehanikih,

optikih i elektronskih naprava za produciranje sluajnih rezultata:
njihalo; brizgajuu fontanu; raunalne zaslone na kojima su se sluajno izmjenjivale atraktivne slike; pokretni REG koji se nasumino
valjao naprijed-natrag po stolu, te krunski dragulj PEAR-ovog laboratorija, sluajnu mehaniku kaskadu. Kada je kaskada mirovala,
izgledala je kao veliki, na zid privreni fliper s tristo trideset prepreka u okviru veliine dva puta tri metra. Kada biste ju ukljuili,
devet tisua polistirenskih kuglica poelo bi se kotrljati nad preprekama; u svega dvanaest minuta sve bi se kuglice skupile u devetnaest
pretinaca i konani rezultat je bila konfiguracija koja je podsjeala
na zvonastu krivulju. Brenda je na pomine generatore sluajnih dogaaja postavila abu igraku. Sakupila je privlane raunalne slike i
sudionici bi bili nagraeni ako su vie puta vidjeli eljenu sliku. Povjeali su drvene panoe. Uveli su sakupljanje medvjedia. Sudionici
su mogli neto prigristi i otii na odmor.
Jahn i Dunne su ustrajnim radom kroz niz godina prikupili
brdo podataka, to je vremenom postala najvea baza podataka o
istraivanju namjernog utjecanja na daljinu. S vremena na vrijeme
analizirali su sve to su dotad sakupili. Otkrili su da je u dvanaestogodinjem razdoblju s priblino dva i pol milijuna pokuaja pedeset
i dva posto svih pokusa bilo u namjeravanom smjeru, a gotovo dvije
treine od devedeset i jednog operatera bilo je openito uspjeno u
eljenom utjecanju na strojeve. Rezultat je bio jednak s obzirom na
vrstu upotrijebljenog stroja.20 Na rezultate nisu utjecali ni drugi
initelji, kao to su sudionikov odnos prema stroju, mo njegove
ili njezine koncentracije, osvjetljenje, zvune smetnje ili prisutnost
drugih ljudi. Kada je sudionik upotrijebio svoju mo volje da stroj
registrira glave ili pisma, imao je odreen utjecaj na stroj u statistiki vanom postotku pokuaja.
Rezultati su varirali ovisno o pojedincima; neki su postizali
vie pisama negoli glava kada bi se koncentrirali ba na suprotno.
Svejedno, rezultati mnogih operatera imali su vlastiti potpis: Petar
je producirao vie pisama, a Pavao vie glava.21 Rezultati su bili
jedinstveni i kod pojedinanih operatera, bez obzira na ureaj koji
se koristio. To znai da je proces univerzalan i da ne vrijedi samo za
odreene interakcije i pojedince.
Godine 1987. doktori psihologije Roger Nelson (lan skupine
PEAR) i Dean Radin objedinili su sve dotada provedene REG po-

6. KREATIVNI PROMATRA

kuse, kojih je bilo vie od osamsto.22 Zajedniki rezultati pojedinih

istraivanja ezdeset i osam istraivaa, ukljuujui Schmidta i
skupinu PEAR, pokazali su da su sudionici svojim utjecanjem postigli da strojevi u oko pedeset i jedan posto sluajeva dadu eljeni
rezultat, nasuprot oekivanih pedeset posto. Ti rezultati bili su slini
rezultatima dvaju prijanjih pregleda te pregledu brojnih pokusa
s bacanjem kocke.23 Schmidtovi su rezultati jo uvijek bili najdramatiniji; u njegovim istraivanjima popeli su se na pedeset i etiri
posto.24
Pedeset i jedan ili pedeset i etiri posto moda ne zvui kao bog
zna kakav uinak, no statistiki je to golem korak. Ako sva istraivanja udruimo u takozvanu meta-analizu, kao to su uinili Radin
i Nelson, vjerojatnost takvog zajednikog rezultata je jedan naprama trilijun.25 Radin i Nelson su u svojoj meta-analizi uzeli u obzir i
najee kritike REG istraivanja u vezi s njihovim postupkom,
podacima i opremom; odredili su esnaest kriterija po kojima su
ocijenili ukupne rezultate pojedinanog eksperimentatora i potom
dodijelili svakom eksperimentu ocjenu kvalitete.26 Najnovija analiza
REG podataka prikupljenih u razdoblju od 1959. do 2000. godine
takoer je dala slian rezultat.27 Vijee SAD-a za istraivanja (US
National Research Council) isto je tako zakljuilo da REG pokuse
nije mogue objasniti sluajem.28
Veliina uinka je broj koji odraava pravu veliinu promjene ili
rezultata u nekom istraivanju. Dobijemo ju ukljuivanjem varijabli
kao to su broj sudionika i duljina pokusa. U nekim istraivanjima
lijekova do veliine uinka dolazi se tako da se broj ljudi na koje je
lijek imao pozitivan uinak dijeli s ukupnim brojem sudionika u
pokusu. Ukupna veliina uinka PEAR-ove baze podataka bila je 0,2
na sat.29 Veliina uinka izmeu 0,0 i 0,3 obino se smatra malom, od
0,3 do 0,6 srednjom, a vea od 0,6 dri se velikom. PEAR-ove
veliine uinka su tako bile male, a kod ukupnih REG studija male
do srednje. Meutim, te su veliine uinka mnogo vee od veliina
uinka nekih lijekova koji u medicini slove za vrlo djelotvorne.
Brojna istraivanja pokazala su da propranolol i aspirin vrlo
uspjeno smanjuju opasnost od sranog udara. Posebno se aspirin
predstavlja kao velika nada za sprjeavanje bolesti srca. No, istraivanja na njegovim uzorcima pokazala su da je veliina uinka
propranolola 0,04, a aspirina 0,03 - priblino deset puta manja od
one dobivene kod podataka skupine PEAR. Jedna od metoda za

6. KREATIVNI PROMATRA

bolje odreivanje jakosti uinka je da njen broj pretvorimo u broj

preivjelih osoba u uzorku od sto ljudi. Efektivna veliina od 0,03 u
situaciji kada se radi o ivotu ili smrti pacijenta znai da od 100 ljudi
preive jo tri dodatne osobe, a pri efektivnoj veliini 0,3 da od sto
preivi jo dodatnih trideset osoba.30
Da bismo stekli priblinu predodbu o veliini razlike uzmimo
za primjer odreenu vrstu operacije srca, pri emu taj zahvat obino
preivi trideset od sto ljudi. Nadalje, recimo da pacijentima koji
prolaze tu operaciju damo novi lijek s efektivnom veliinom 0,3,
to je blizu veliine jednosatnog uinka PEAR-ovih pokusa. Lijek
bi zajedno s operacijom doslovno udvostruio postotak preivjelih.
Zbog dodatne efektivne vrijednosti od 0,3 medicinski bi tretman, koji
je dotada mogao spasiti ivote manje od polovice pacijenata, postao
djelotvoran u veini sluajeva.31

Drugi istraivai koji su koristili REG strojeve otkrili su da nisu

samo ljudi ti koji na taj nain utjeu na svijet. Francuski znanstvenik
Rene Peoc'h, koristei inaicu Jahnovih REG strojeva, proveo je
domiljat pokus s malim piliima. im su se izlegli, utisnuli su im
podatak da je pomini REG njihova majka. Robot kojega su
postavili pred gajbu s piliima slobodno se kretao, a Peoc'h je pratio
njegov put. Nakon nekog vremena rezultati su pokazali da se robot
pomicao prema piliima vie nego kad bi se gibao samo nasumino. elja pilia da budu u blizini majke predstavljala je namjeru
koja je stroj privukla blie.32 Peoc'h je proveo slino istraivanje s tek
okoenim zeevima. Na pokretni REG ureaj postavio je jarko
svjetlo koje je zeeve oigledno vrlo iritiralo. Analiza tog pokusa
pokazala je da su zeevi sa svojom moi volje uspjeno zadravali
stroj podalje od sebe.
Jahn i Dunne poeli su oblikovati teoriju. Ukoliko stvarnost
predstavlja rezultat odreene sloene interakcije svijesti i njezine
okoline, tada je takoer mogue da se svijest, kao i subatomske
estice materije, temelji na sustavu vjerojatnosti. Prema jednom od
sredinjih naela kvantne fizike, kojega je prvi predstavio Louis de
Broglie, subatomske estice mogu se ponaati ili kao estice (odreene tvari s tonom lokacijom u prostoru) ili kao valovi (rasprena i
neograniena podruja utjecaja koja mogu prolaziti kroz druge valove i ometati ih). Poeli su razmatrati mogunost da svijest posjeduje slinu dvojnost. Svaka pojedina svijest ima vlastitu, posebnu

6. KREATIVNI PROMATRA

odvojenost, no sposobna je i za valno ponaanje, budui da moe

ii preko bilo kakvih prepreka i udaljenosti, a s ciljem razmjene
informacija i interakcije s fizikim svijetom. Subatomska svijest ponekad dolazi u rezonanciju (titra na istoj frekvenciji) s odreenom
subatomskom tvari. U modelu kojega su poeli sastavljati, atomi
svijesti se udruuju s obinim atomima, recimo s onima u REG stroju, te stvore molekulu svijesti u kojoj je cjelina razliita od sastavnih dijelova. Samostojni atomi predaju svoje individualne entitete
veem, kompleksnijem entitetu. Na najosnovnijoj razini njihova je
teorija govorila da ovjek i REG stroj razvijaju koherenciju.33
Neki njihovi rezultati nedvojbeno su ili u prilog takvoj interpretaciji. Jahna i Dunne zanimalo je bi li se maleni uinak kojeg su
uoili kod pojedinaca ita poveao kada bi na stroj u tandemu utjecalo dvoje ili vie osoba. PEAR-ov laboratorij proveo je niz pokusa
s parovima sudionika na nain da je svaki par pokuavao zajedniki
utjecati na strojeve.
Od 256.000 pokusa koje je u etrdeset i dvije serije obavilo petnaest parova, prilian je broj parova takoer proizveo rezultate s
vlastitim potpisom koji se nije nuno slagao s uincima jednog ili
drugog pojedinca.34 Ako je par bio istospolan, to je imalo vrlo malen
negativan uinak. Takvi parovi imali su slabije rezultate nego to su
ih postizali pojedinano; kod osam parova operatera rezultati su bili
suprotni od namjeravanih. Mijeani parovi (mukarac i ena) koji
su se poznavali imali su jak komplementaran uinak, proizveli su
gotovo etiri puta jai uinak od onog koji su ostvarili pojedinano.
Meutim, najsnaniji uinak, skoro est puta jai nego kod pojedinaca, imali su vezani parovi, odnosno parovi koji su bili u nekoj
vrsti partnerske veze.35
Ako ti uinci ovise o nekoj vrsti rezonancije izmeu dviju svijesti
koje sudjeluju u zadatku, logino je pretpostaviti da se jai uinci
postiu kod ljudi koji imaju zajedniki identitet, kao to su braa i
sestre, blizanci ili parovi u vezi.36 Bliskost bi mogla stvarati koherenciju. Kao to dva vala pojaavaju signal, tako i par u vezi najvjerojatnije ima posebno jaku rezonanciju koja poveava njihov zajedniki
uinak na stroj.
Nekoliko godina poslije Dunne je analizirala bazu podataka kako
bi vidjela razlikuju li se rezultati obzirom na spol. Kada je podijelila
podatke na muke i enske, otkrila je da mukarci openito lake navedu stroj do eljene namjere, premda je njihov ukupni uinak bio

6. KREATIVNI PROMATRA

slabiji od onog kod ena. ene su, gledano u cjelini, imale snaniji
uinak na strojeve, premda ne nuno u eljenom smjeru.37 Nakon
prouavanja dvjesto i sedamdeset podatkovnih baza sto trideset i
pet operatera iz devet eksperimenata u razdoblju od 1979. do 1993.
godine Dunne je otkrila da su mukarci jednako uspjeno utjecali
na to da stroj generira bilo vie pisama bilo vie glava. ene su pak
uspjenije utjecale na strojeve da generiraju vie glava, a bile' su
manje uspjene s pismima. U stvari, veina je njihovih pokuaja da
navedu stroj da generira vie pisama bila neuspjena. Stroj je naime
pokazivao otklon od sluajnosti, no taj otklon je bio u suprotnom
smjeru od namjeravanog.38
ene su ponekad imale bolje rezultate kada se nisu strogo usredotoivale na stroj nego bi radile i druge stvari, dok je za uspjeh
kod mukaraca bila vana stroga koncentracija.39 To bi mogao biti
subatomski dokaz da su ene bolje od mukaraca u obavljanju vie
zadataka istovremeno, dok su mukarci bolji u koncentriranoj pozornosti. Posve je mogue da na mikroskopskoj razini mukarci
imaju neposredniji utjecaj na svoj svijet, dok je uinak ena dublji.
Tada se dogodilo neto zbog ega su Jahn i Dunne ponovno razmotrili svoju hipotezu o prirodi uinaka koje su promatrali. Godine
1992. PEAR se povezao sa Sveuilitem u Giessenu i s Freiberkim
institutom, a potom su zajedno osnovali Konzorcij svijest i stroj
(Mind-Machine Consortium). Prvi zadatak konzorcija bio je ponoviti izvorne PEAR-ove rezultate, to je trebalo predstavljati manje ili
vie rutinsku provjeru. Meutim, kada su pregledali rezultate iz sva
tri laboratorija, na prvi pogled izgledalo je da su negativni budui da
su bili tek neto bolji od vjerojatnosti jedan naprama jedan.40
Tijekom zapisivanja rezultata Jahn i Dunne opazili su nekoliko
neobinih iskrivljenja u podacima. Neto zanimljivo dogodilo se
u sekundarnim varijablama. U statistikim grafikonima moe se
prikazati ne samo kakav bi trebao biti prosjek, nego i koliko daleko
se otkloni od prosjeka prostiru od sredine (meana). Kod podataka
konzorcija sredina je bila tono na mjestu gdje bi bila i sredina kod
sluajnog rezultata, no tu je slinost sa sluajnim rezultatima i prestala. Varijacija je bila prevelika i oblik zvonaste krivulje nerazmjeran. Raspodjela je bila znatno vie nesimetrina nego to bi bila kod
samo sluajnog ishoda. Bilo je to neto udno.
Kada su Jahn i Dunne poblie pogledali rezultate, otkrili su da je
najoitiji problem bio povezan s povratnim informacijama (feedba-

6. KREATIVNI PROMATRA

ckom). Sve do tada pretpostavljali su da je za dobre rezultate od kljune vanosti trenutni feedback - odnosno da obavijeste operatere u
kojoj mjeri im je uspjelo utjecati na stroj - kao i atraktivan zaslon ili
stroj koji bi najbolje privukao panju ispitanika. To je trebalo operatere uvesti u proces i pomoi im da lake dou u rezonanciju s
napravom. Mislili su da je za interakciju izmeu mentalnog i fizikog svijeta kljuno suelje odnosno privlana strojna oprema koja
je trebala premostiti jaz izmeu dva svijeta.
Meutim, iz podataka konzorcija shvatili su da operateri rade
jednako dobro, ponekad ak i bolje, ukoliko ne primaju nikakve
povratne informacije.
U jo jednom svojem istraivanju, koje su nazvali ArtREG, takoer nisu uspjeli dobiti statistiki vane rezultate.41 Odluili su to
istraivanje malo podrobnije prouiti u svjetlu rezultata konzorcija.
Upotrebljavali su dvije zanimljive slike koje su se sluajno izmjenjivale na raunalnom zaslonu; u jednom sluaju izmjenjivale su se
slika u pijesku Navajo Indijanaca s Anubisom, staroegipatskim sucem mrtvih. Zamisao je bila da operateri snagom volje navedu stroj
na to da jednu sliku prikae vie puta od druge. PEAR-ova ekipa
je i ovdje pretpostavljala da e privlana slika djelovati kao mrkva:
operater bi bio nagraen za namjeru da vie puta vidi sliku koja
mu je draa.
Kod prouavanja podataka tog istraivanja po tematici slika
otkrili su da su najbolji rezultati postignuti sa slikama iz tri sline
kategorije: arhetipske, obredne i vjersko ikonografske. To je bila domena snova, neizraenog i neartikuliranog; te su slike samim svojim
dizajnom bile smiljene da prizovu nesvjesno u ovjeku.
Ako je to tono, tada je namjera dolazila iz dubina nesvjesnog
uma i moda je upravo to bio uzrok promatranih uinaka. Jahn i
Dunne shvatili su gdje su pogrijeili u svojim pretpostavkama. Primjena naprava koje su sudionike poticale da djeluju na svjesnoj razini najvjerojatnije je predstavljalo prepreku. Umjesto da su operaterima pokuavali poveati svjesnu razinu, trebali su ju smanjivati.42
Na temelju te spoznaje nadopunili su svoje prethodne predodbe o pojavljivanju uinaka koje su promatrali u laboratoriju. Nesvjesni um oigledno je na neki nain komunicirao s neopipljivim
fiziki svijetom, kvantnim svijetom svih mogunosti. Brak izmeu
neoblikovane svijesti i tvari tada raa opipljive stvari u manifestiranom svijetu.43

6. KREATIVNI PROMATRA

Taj model je savreno smislen obuhvati li i teorije nulte toke i

kvantne biologije koje su zagovarali Pribram, Popp i drugi. I nesvjesni um, svijet prije misli i svjesne namjere, i nesvjesna materija,
polje nulte toke, postoje u vjerojatnosnom stanju svih mogunosti.
Podsvjesni um je predkonceptualni supstrat iz kojega se raaju sve
zamisli, a polje nulte toke je vjerojatnosni supstrat fizikog svijeta.
To su svijest i materija u njihovim najfundamentalnijim oblicima. U
toj neopipljivoj dimenziji, koja moda ima zajedniki izvor, bilo bi
smisleno da postoji vea vjerojatnost kvantne interakcije.
Jahn se povremeno poigravao s najradikalnijom od svih ideja;
spusti li se dovoljno duboko u kvantni svijet, moda vie nema razlike izmeu mentalnog i fizikog. Moe biti da tamo postoji samo
koncept, odnosno svijest koja pokuava osmisliti mete informacija.
Moda zaista ne postoje dva neopipljiva svijeta, nego samo jedan:
Polje i sposobnost materije da se koherentno organizira.44
Pribram i Hameroff teoretizirali su da je svijest rezultat suprazraenja, namrekane kaskade subatomske koherencije kada
pojedinane subatomske estice, kao to su fotoni, izgube individualnost i ponu djelovati kao jedna jedinica; kao vojska koja sve
vojnike pozove u stroj. Budui da se svako gibanje svake nabijene
estice svakog biolokog procesa zrcali u polju nulte toke, naa se
koherencija iri u svijet. Prema zakonima klasine fizike, posebno
zakonu entropije, neivi se svijet uvijek kree prema kaosu i neredu.
Meutim, koherencija svijesti predstavlja najvei znani oblik reda u
prirodi i PEAR-ova istraivanja ukazuju da bi taj red mogao oblikovati i stvarati red u svijetu. Kada imamo neku elju ili namjeru,
to zahtijeva veliko jedinstvo misli i naa vlastita koherencija je, u
odreenom smislu, zarazna.
Na najdubljoj razini PEAR-ova istraivanja takoer ukazuju da
stvarnost stvara svatko od nas samo sa svojom panjom. Na najnioj
razini svijesti i tvari svatko od nas kreira svijet.
Uinci koje je Jahn mogao snimati bili su gotovo nezamjetljivi.
Bilo je jo prerano da bi mogao rei zato. Ili je oprema bila pregruba da bi prepoznala uinke, ili je pak prepoznavala samo jedan
jedini signal, dok se pravi uinak pojavljuje kao rezultat mora signala
- interakcije svih ivih tvari u polju nulte toke. Razlika izmeu
njegovih i Schmidtovih boljih rezultata govorila je kako je ta sposobnost rairena u cijeloj populaciji, ali kao kakav umjetniki talent;
odreeni pojedinci bili su vjetiji u njegovoj upotrebi.

6. KREATIVNI PROMATRA

Jahn je uvidio da taj proces ima malen uinak na vjerojatnosne procese, i da bi pomou njega mogli objasniti poznate prie o
ljudima s pozitivnim, odnosno negativnim utjecajem na strojeve, i
zato u neke loe dane raunala, televizori i fotokopirni ureaji ne
rade kako bi trebali. Moda bi ak mogao objasniti potekoe koje je
Benveniste imao sa svojim robotom.
Oito imamo sposobnost da vlastitu koherenciju irimo u okolinu. Sa samom svojom eljom moemo stvarati red. To predstavlja
gotovo nezamislivu koliinu moi. Jahn je na najgrubljoj razini
dokazao da - barem na subatomskom nivou - um ima vlast nad
materijom. No, dokazao je jo neto, moda ak i fundamentalnije, o
monoj prirodi ljudske namjere. REG podaci odkrinuli su vrata
same biti ovjekove kreativnosti: njegove sposobnosti stvaranja,
organiziranja, pa ak i iscjeljivanja.45 Jahn je sada imao dokaze da
ljudska svijest moe stvarati red u sluajnim elektronskim napravama. Pitanje koje se sada nalazilo pred njim glasilo je - 'to je jo
mogue?'.

6. KREATIVNI PROMATRA

SEDMO POGLAVLJE
Zajedniki snovi

7. ZAJEDNIKI SNOVI

DUBOKO U KINIM umama Amazone Indijanci plemena Achuar i Huaorani skupili su se na dnevnom obredu. Svakog jutra svi
se lanovi plemena probude prije zore i okupe za jutarnjeg sumraka,
prije no to svijet eksplodira u svjetlosti, kako bi meusobno podijelili svoje snove. Ne radi se samo o zanimljivoj razonodi ili prilici za
pripovijedanje pria. Indijanci vjeruju da snovi ne pripadaju samom
sanjau nego da su zajedniko vlasnitvo skupine; pojedinac je samo
nositelj kojega snovi odlue posuditi kako bi progovorili cijelom
plemenu. lanovima plemena snovi slue kao nacrt za vrijeme koje
e provesti budni jer njihovi snovi predvide sve to ih tog dana eka.
U snovima se povezuju s precima i ostatkom svemira. Pravu stvarnost predstavljaju snovi, a budno stanje je la.1
Neto dalje na sjeveru skupina znanstvenika je takoer otkrila
da snovi nisu u posjedu sanjaa koji je s elektrodama na glavi spavao
iza elektromagnetskog tita u zvuno izoliranoj komori. Vlasnik njegovih snova bio je Sol Fieldstein, doktorski kandidat sa City Collega,
koji je u drugoj sobi, udaljenoj nekoliko stotina metara, promatrao
sliku Carlosa Orozca Romera naslovljenu Zapatistas, panoramu meksikih revolucionara, pristaa Emiliana Zapate, koji su pod tamnim
oblacima prijetee oluje koraali zajedno sa svojim, u alove ogrnutim, enama. Solov zadatak bio je da tu sliku uz pomo snage volje
prenese sanjau. Sanja, psihoanalitiar dr. William Erwin, nekoliko
trenutaka kasnije se probudio i rekao da je sanjao neto vrlo neobino; bilo je to kao kolosalna produkcija redatelja Cecila B. DeMilla.
Stalno mu je bila pred oima slika nekakve drevne meksike civilizacije pod zlokobnim nebom.2
Sanja je nosilac posuene misli, kolektivne predodbe sadrane
u mikroskopskim vibracijama izmeu sanjaa. Stanje sanjanja je
vjerodostojnije jer jasno ocrtava tu povezanost. Budno stanje nae
izoliranosti u odvojenim prostorima je, kako na to gledaju amazonski
Indijanci, varka.

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Jedno od pitanja koje je proizilo iz PEAR-ovih istraivanja bilo

je i vlasnitvo misli. Ako moemo utjecati na strojeve, nametalo se
pitanje, gdje su tono locirane nae misli? Gdje se tono nalazi ovjekov um? Uobiajena pretpostavka zapadne kulture govori da je
um u naem mozgu. No, ako je to tono, kako misli ili namjere mogu
utjecati na druge? Je li misao vani, negdje drugdje? Ili pak moda
postoji proireni um, kolektivna misao? Mogu li nae misli ili snovi
utjecati na nekog drugog?
Williama Brauda su ve neko vrijeme zaokupljala slina pitanja.
itao je o istraivanjima poput onog s meksikom slikom, to je bio
jedan od najspektakularnijih eksperimenata s telepatijom pod vodstvom Charlesa Honortona, priznatog istraivaa svijesti iz newyorkog zdravstvenog centra Maimonides u Brooklynu. Za behaviorista
Brauda, Honortonovo istraivanje bilo je neto radikalno novo.
Braud je bio blag i ozbiljan ovjek s prijaznim i mirnim nastupom; gotovo cijelo lice mu je okruivala gusta brada. Karijeru je zapoeo kao psiholog stare kole, a posebno je zanimanje pokazivao za
psihologiju i biokemiju pamenja i uenja. S druge strane, privlaile
su ga nepravilnosti; fascinirale su ga, kako je to nazvao utemeljitelj
psihologije u Americi William James, bijele vrane. Braud je rado
istraivao anomalije, stvari koje odstupaju od pravila, pretpostavke
koje je mogue okrenuti naglavake.
Svega nekoliko godina nakon to je doktorirao nastupile su ezdesete koje su olabavile vrst utjecaj Pavlova i Skinnera na njegov
kreativni duh. Braud je tada na Sveuilitu u Houstonu predavao
pamenje, motivaciju i uenje. Nedavno ga je bio privukao rad koji
je predstavio neobinu sposobnost ovjekova mozga. Pioniri biofeedbacka i tehnika oputanja pokazali su da ovjek moe utjecati
na vlastite miine reakcije i kucanje srca usmjeri li panju na slijed
njihovih faza. Biofeedback je ak imao mjerljiv uinak na aktivnost
modanih valova, krvni tlak i elektrinu aktivnost na koi.3
Braud se i sam igrao s vlastitim studijama o vanosjetilnoj percepciji. Jedan njegov student koji se bavio hipnozom pristao je sudjelovati u istraivanju u kojem je Braud pokuao prenositi svoje
misli. Uspjelo je nekoliko zapanjujuih prijenosa. Student, koji je bio
hipnotiziran, sjedio je u prostoru na suprotnom kraju hodnika od
Brauda i nije znao to Braud radi, no inilo se da je s njim bio erapatiki povezan. Kada se Braud uboo u ruku i drao ju nad vatrom,
njegov student je osjetio bol, odnosno toplinu. Kada je gledao sliku

7. ZAJEDNIKI SNOVI

broda, student je spomenuo brod. Kada je otvorio vrata svojega

laboratorija uslijed ega je u sobu ulo bljetavo teksako sunce,
student je spomenuo sunce. Braud je svoju ulogu u pokusu mogao
izvoditi bilo gdje - na drugoj strani zgrade ili kilometrima udaljen
od svojega studenta koji je bio u zatvorenom prostoru - svaki je put
dobio jednake rezultate.4
Godine 1971., kada je imao dvadeset i devet godina, Braud je
susreo Edgara Mitchella koji se tada upravo vratio s leta Apolla 14.
Mitchell je elio napisati knjigu o prirodi svijesti, i u to je vrijeme
bio u potrazi za kakvim dobrim znanstvenim istraivanjem te vrste.
Samo Braud i jo jedan profesor u Houstonu imali su vjerodostojna
istraivanja o prirodi ljudske svijesti, pa je bilo posve prirodno da su
se pronali. Poeli su se redovito sastajati i usporeivati zabiljeke o
postojeim istraivanjima na tom podruju.
Na raspolaganju su imali obilje istraivanja o telepatiji. Postojali
su vrlo uspjeni pokusi s kartama Josepha Rhinea koje je Mitchell
koristio u svemiru. Jo uvjerljivija bila su istraivanja koja je krajem
ezdesetih proveo brooklynski zdravstveni centar Maimonides u
posebnom laboratoriju za istraivanje snova. Montague Ullman i
Stanley Krippner tamo su proveli brojne pokuse, kao to je bio eksperiment s meksikom slikom, kako bi otkrili je li mogue poslati
misli i ukljuiti ih u snove.
Ti pokusi bili su iznimno uspjeni;5 kada ih je analizirao statistiar s Kalifornijskog sveuilita, strunjak za istraivanja natprirodnih sposobnosti, zajedniki je rezultat pokazao zapanjujui,
84-postotni uspjeh. Vjerojatnost da je to bio samo sluaj bila je jedan
naprama dvjesto pedeset tisua.6
Postojali su i eksperimenti koji su pokazali da ljudi mogu empatiki osjeati bol drugih. Psiholog Charles Tart s Berkeleya osmislio
je posebno surovo istraivanje; samom sebi je davao elektrookove
jer ga je zanimalo moe li svoju bol poslati tako da ju prepozna
primatelj koji je bio prikopan na ureaje koji mjere brzinu otkucaja
srca, krvni volumen i druge fizioloke promjene.7 Tart je otkrio da
su primatelji osjetili njegovu bol, ali ne na svjesnoj razini. Njihova
empatija odraavala se fizioloki, kao smanjeni krvni volumen ili
ubrzano kucanje srca, ali ne i svjesno. Kada su sudionike pitali kada
je Tart doivio elektrook, nisu znali nita rei.8
Tart je dokazao jo neto zanimljivo: kada su dva sudionika
hipnotizirali jedan drugoga, imali su intenzivne zajednike haluci-

7. ZAJEDNIKI SNOVI

nacije. Ti su ispitanici uspostavili uzajamnu vanosjetilnu komunikaciju, tako da su znali to misli i osjea druga osoba.9
Polako su Braudove 'bijele vrane' prevladale i poele podrivati
njegov akademski rad. Braudov sustav uvjerenja poeo se malim,
opreznim koracima odmicati od njegovih prvotnih predodbi - u
kojima su prevladavale jednostavne uzrono-posljedine jednadbe
kemije mozga - prema kompleksnijim predodbama o svijesti. Njegovi vlastiti probni pokusi bili su izvanredno dramatini i uvjerili su
ga da se u mozgu dogaa neto bitno sloenije od reakcije kemijskih
spojeva - ako se to uope dogaalo u mozgu.
Zanimanje za promijenjena stanja svijesti i fizioloke uinke
oputanja udaljilo je Brauda od njegovih behavioristikih teorija.
Mitchell je primao odreena sredstva od ustanove Mind Science
Foundation posveene istraivanju svijesti. Dogodilo se da je Fondacija ba tada namjeravala preseliti u San Antonio, te je trebala jo
jednog iskusnog znanstvenika. Taj posao, sa slobodom koju je pruao u vezi eksperimentiranja s prirodom svijesti, bio je upravo ono
to je Braud traio.
Svijet istraivanja svijesti bio je malen. lan Fondacije bio je i
Helmut Schmidt, tako da se Braud uskoro susreo sa njim i njegovim
REG strojevima. Tada se u njemu rodilo pitanje dokle see utjecaj
ovjekove svijesti. Naposljetku, ljudi su, kao i REG strojevi, sustavi
koji su vrlo prijemivi za promjene. Ti dinamiki sustavi su u neprestanom procesu promjene i posve je mogue da su na nekoj razini,
kvantnoj ili nekvantnoj, prijemivi i za psihokinetike utjecaje.
Odatle je Braudu nedostajao jo samo mali korak do sljedee
zamisli: ako ljudi uz pomo usredotoene panje mogu utjecati na
vlastito tijelo, najvjerojatnije mogu ostvariti jednak uinak i kod
drugih. Ako moemo stvoriti red u neivim predmetima kao to su
REG strojevi, moda takoer moemo uspostaviti red u drugim ivim tvarima. Te su zamisli dovele do modela svijesti koja nije ograniena ak ni tijelom, nego je eterina prisutnost koja moe prelaziti
u druga tijela i ive tvari, te utjecati na njih kao da su njena vlastita.
Braud je potom obavio niz pokusa kako bi istraio koliki je
stvarni utjecaj pojedineve namjere na druge ive tvari. Ta istraivanja bilo je teko osmisliti. Kod mnogih ivih sustava potekou
predstavlja njihova iznimna dinamika; sadre toliko varijabli da je
teko izmjeriti promjenu. Braud je zato zapoeo s jednostavnim ivotinjama i polako prelazio na evolucijski sloenije organizme. Tra-

7. ZAJEDNIKI SNOVI

io je jednostavne bioloke sustave koji imaju neku lako mjerljivu

sposobnost promjene. Za svojih istraivanja sluajno je naiao na
sjajnog kandidata. Otkrio je da mala riba-no (Gymnotus carapo)
odailje slab elektrini signal kojeg najvjerojatnije koristi za navigaciju. Uz pomo elektrinog signala mogla bi tono izraunati svoj
smjer. Za akvarij privrene elektrode registrirale su elektrinu
aktivnost ribljih emisija, a na zaslonu osciloskopa ispisivale su se
trenutane povratne informacije za ovjeka koji je svojom voljom
pokuavao utjecati na ribu. Postavljalo se pitanje moe li ovjek
promijeniti smjer plivanja ribe.
Mongolski skoimii takoer su bili dobri kandidati jer vole
trati u aktivnosnim krugovima. Braud je, naime, mogao izmjeriti
vrijeme koje je skoimi trebao za jedan krug, a potom je promatrao
moe li ga ovjekova namjera ubrzati.
Braud je elio testirati uinke namjere na ljudske stanice, za to
bi bile idealne stanice imunog sustava; moe li neki posrednik izvana
utjecati na imunoloki sustav - razmiljao je - to bi otvorilo izvanredne mogunosti lijeenja. Meutim, to je daleko nadilazilo mogunosti njegova laboratorija. Imunoloki sustav je do mjere kompleksan da bi kod istraivanja ljudske namjere bilo gotovo nemogue
izmjeriti to se promijenilo i tko je odgovoran za promjene.
Mnogo bolji kandidat bila su crvena krvna zrnca. Ako crvena
krvna zrnca stavimo u otopinu s jednakim salinitetom kao to ga
ima plazma, njihove membrane ostaju cijele te preive jo dugo vremena. Meutim, dodamo li u otopinu previe soli, ili pak premalo
soli, membrane krvnih stanica oslabe i naposljetku prsnu, nakon
ega se hemoglobin razlije u otopinu to zovemo hemoliza. Brzina hemolize esto se regulira mijenjanjem koliine soli u otopini.
Kako kod hemolize otopina postaje prozirnija, brzinu tog procesa
moemo mjeriti i spektrofotometrom, mjeraem koliine svjetlosti
koja prodire kroz otopinu. Postoji jo jedan sustav kojega nije bilo
teko mjeriti. Braud je skupio nekoliko dobrovoljaca i postavio ih u
udaljenu sobu kako bi provjerio mogu li iskljuivo eljom zatititi
od raspadanja crvene krvne stanice u epruveti; trebali su usporiti
njihovu hemolizu koju je prije toga pokrenula fatalna koliina soli.
Sva provedena istraivanja bila su uspjena.10 Braudovi dobrovoljci mogli su u statistiki znaajnoj mjeri promijeniti smjer riba,
pospjeiti brzinu skoimia ili zatititi ljudska crvena krvna zrnca.
Braud je sada bio spreman za poetak eksperimentiranja s ljudima,

7. ZAJEDNIKI SNOVI

meutim, trebao je neku metodu za izoliranje fizikih uinaka. Savrena naprava za to je - kao to je poznato svakom detektivu - ureaj
koji mjeri elektrodermalnu aktivnost ili EDA. Detektor lai prepoznaje svako poveanje elektrine provodnosti koe koje nastaje zbog
poveane aktivnosti lijezda znojnica, kojima pak upravlja simpatiko ivevlje. Kao to lijenik uz pomo EKG-a ili elektrokardiograma mjeri elektrinu aktivnost srca, a aktivnost mozga EEG-om ili
elektroencefalogramom, tako i detektor lai prepoznaje poveanu
elektrodermalnu aktivnost ili EDA. Via elektrodermalna aktivnost
pokazuje da je simpatiko ivani sustav, koji upravlja emocionalnim stanjima, prenapet. To je znak povienih stanja kao to su stres,
promjene raspoloenja i osjeaja to se obino javlja kada ovjek
lae. Ti obrambeni mehanizmi, koji se nazivaju borba ili bijeg
(fight or flight), nastaju i postaju izraeniji kada smo izloeni opasnosti ili smo uznemireni: srce nam pone bre kucati, zjenice se
proire, koa se jae znoji, krv se povue iz udova i navre na najpotrebnija mjesta u tijelu. Uz pomo tih uinaka moemo mjeriti nesvjesne reakcije pri kojima simpatiko ivevlje doe u stanje stresa,
ak i prije no to ispitanik to osvijesti. S druge strane, niske razine
elektrodermalne aktivnosti ukazuju na mali stres i stanje smirenosti,
koje je, dakako, svojstveno ovjeku koji govori istinu.
Braud je svoje eksperimente na ljudima zapoeo s istraivanjima
uinka gledanja koja su postala njegov zatitni znak. Istraivaima
prirode svijesti ta je pojava, na temelju koje moemo ocijeniti uspjenost vanosjetilne projekcije, posebno pri srcu jer je pokus donekle
jednostavan. Kod slanja misli potrebno je potovati brojne varijable
koje odreuju slae li se primateljev odziv s mislima poiljatelja. Ako
pak primatelja netko gleda, on to ili osjea ili ne osjea. Subjektivni
osjeaji u tom primjeru reducirani su na najjednostavniji binarni
viestruki izbor, kao kod REG stroja.
Braud je gledanje maksimalno usavrio. Ispitanike je postavio u
odvojeni prostor gdje su bili spojeni na dlanske elektrode od srebrnog oksida, pojaiva otpora koe i raunalo. Od opreme je u prostoru bio jo samo Hitachijev Camcorder VM-2250 u boji za kojega
ispitanici nisu znali. Ta malena pijunska kamera bila je povezana s
19-innim Sonyjevim Trinitronom koji je bio postavljen u drugoj
sobi, udaljenoj dva hodnika i etirima vratima. Na taj nain je gledatelj mogao mirno gledati ispitanika bez mogunosti bilo kakvog
osjetilnog doaptavanja.

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Gledateljevim uputama upravljala je ista sluajnost, generirana

matematikim izraunom po sluajnom algoritmu raunala. Kada
su upute tako nalagale, gledatelj se pozorno zagledao u ispitanika na
zaslonu i pokuao pridobiti njegovu, odnosno njezinu panju. Za to
vrijeme je promatrani u drugom prostoru oputeno sjedio u naslonjau; bilo bi mu reeno da ne razmilja o tome kada e ga gledati,
ve da misli na bilo to drugo.
Braud je taj pokus proveo esnaest puta. U veini sluajeva
promatrani su za vrijeme gledanja pokazali statistiki znaajno
veu elektrodermalnu aktivnost od oekivane, tj. u pedeset i devet
posto sluajeva naprama oekivanih pedeset posto, iako toga nisu
bili svjesni. S drugom skupinom sudionika Braud je pokuao neto
drugo. Ovoga im je puta rekao da se prije pokusa najprije upoznaju.
Obavili su vie vjebi kod kojih su zurili jedan drugome u oi i paljivo gledali partnera dok je govorio.
To je trebalo smanjiti nelagodu ispitanika zbog injenice da ih
netko gleda, i ujedno pripomoi da jedan drugoga upoznaju. Ta skupina je u pokusu dobila suprotne rezultate od prijanje: najsmireniji
su bili ba tada kada ih se promatralo. Slino kao kod stockholmskog
sindroma (psiholokom stanju kod zatvorenika koji zavole svoje tamniare), promatranima je postalo drago da ih netko gleda. U odreenom smislu, razvili su ovisnost, premda na daljinu, i alili se kada
ih nitko nije gledao.11
Ove posljednje studije jo su vie uvjerile Brauda da ovjek posjeduje sposobnost da prenosi pozornost na daljinu i odgovara na
nju, ak i ako toga nije svjestan.12 Kao ni ljudi koji su primali Tartove
elektrookove, ni Braudovi ljudi koje se promatralo uope nisu bili
svjesni da ih netko gleda. Svjesnost se odvijala iskljuivo na duboko
subliminalnoj razini.
To istraivanje navelo je Brauda na razmiljanje o jo jednom
vanom initelju - nudi. Zanimalo ga je u kolikoj mjeri nuda
odreuje veliinu uinka. Braudu je sada bilo jasno da ovjekova
namjera moe djelovati na sluaj nosne sustave i sustave s visokim
potencijalom za utjecanje. Meutim, je li uinak vei ukoliko sustav
treba promjenu? Ako je mogue umiriti drugu osobu, razmiljao je,
bi li moda uinak bio jo vei u sluaju osobe koja treba smirenje,
na primjer, kod vrlo ivanih ljudi? Drugi rijeima, da li potreba
omoguava nekome da ima vei pristup uincima iz Polja? Imaju li

7. ZAJEDNIKI SNOVI

osobe koje su u biolokom smislu bolje organizirane bolji pristup do

tih informacija, te da li ih uspjenije prenose drugima?
Tu je teoriju Braud provjerio 1983. godine kada je proveo niz
istraivanja u suradnji s antropologinjom Marilyn Schlitz, istraivaicom svijesti koja je suraivala i s Helmutom Schmidtom. Braud
i Schlitz izabrali su dvije skupine: u prvoj su bili vrlo ivani ljudi
s visokom razinom aktivnosti simpatikog ivanog sustava, a u
drugoj su bile smirenije osobe. Braud i Schlitz pokuali su umiriti
lanove obiju skupina, pri emu su upotrijebili slian protokol kao
kod pokusa gledanja. Uspjenost je i ovdje mjerio poligraf koji je
zapisivao elektrodermalnu aktivnost kod ispitanika.
Dobrovoljci su tada obavili jo jedan pokus pri kojemu su se pokuali umiriti uz pomo standardnih tehnika za oputanje.
Po zavretku istraivanja Braud i Schlitz otkrili su ogromnu razliku izmeu rezultata dviju skupina.13 Kao to su i oekivali, uinak je
bio mnogo vei u skupini koja je imala potrebu za smirenjem. U
stvari, to je bilo Braudovo istraivanje s najveim uinkom do tada.
U smirenoj skupini nisu bile primjetne gotovo nikakve promjene;
njihov uinak se minimalno razlikovao od sluajnog.
Najneobinije od svega bilo je to da je uinak na uznemirenu
skupinu onih koji su ih trebali smiriti bio tek malo manji od uinka
koji su ivani ljudi postizali sami, uz pomo tehnika oputanja.
Statistiki je to znailo da drugi mogu na nas imati gotovo jednak
uinak 'svijest-tijelo' kao to ga imamo sami na sebe. Dopustimo li
nekome drugome da nam izrazi svoju dobru namjeru, to je gotovo
isto tako dobro kao da sami upotrijebimo metodu biofeedbacka na
sebi.
Braud je proveo jo jedno slino istraivanje koje je pokazalo da
takoer moemo pomoi drugome da usredotoi svoju pozornost
pri utjecanju na nas na daljinu. I u tom su primjeru uinci bili najvei kod ispitanika koji su bili najodsutniji duhom.14
Metaanaliza je znanstvena metoda kod koje se udruuju podaci
velikog broja esto neskladnih pojedinanih istraivanja kako bi
se ocijenili istinitost i znaaj promatranog uinka. Tom metodom
udruujemo pojedinana istraivanja, ija valjanost je zbog njihovog malog opsega upitna, u jedan golemi eksperiment. Iako kod
usporeivanja istraivanja razliitih oblika i veliina zaista postoje
odreeni problemi, na taj nain dobivamo predodbu o tome je
li prouavani uinak velik ili malen. Schlitz i Braud proveli su

7. ZAJEDNIKI SNOVI

metaanalizu svih provedenih istraivanja koje su mogli pronai o

djelovanju namjere na druge ive organizme. Istraivanja iz cijelog
svijeta pokazala su da ovjekova namjera moe utjecati na bakterije i
kvasac, biljke, mrave, pilie, mieve i takore, make i pse, ljudske
stanine pripravke i aktivnost enzima. Istraivanja na ljudima pokazala su da jedna skupina ispitanika moe utjecati na pokrete oiju,
grubu motoriku, disanje, pa ak i modane ritmove druge skupine.
Uinci su bili mali, no konzistentni i postigli su ih obini ljudi koji
su u tim eksperimentima prvi puta bili na provjeri imaju li takvu
sposobnost.
Metaanaliza Schlitz i Brauda pokazala je da su istraivanja bila
37-postotno uspjena naprama oekivanom rezultatu od 5-postotne
uspjenosti.15 Samo istraivanja elektrodermalne aktivnosti bila su
47-postotno uspjena s obzirom na 5-postotnu sluajnosnu uspjenost.16
Ti rezultati dali su Braudu nekoliko vanih indicija u vezi prirode
utjecaja na daljinu. Pokazalo se da obian ovjek moe utjecati na
druge ive organizme na mnogim razinama: na njihovu miinu
aktivnost, motoriku, stanine promjene, aktivnost ivanog sustava.
Sva ta istraivanja otkrila su jo jednu neobinu mogunost: utjecaj
se poveava ovisno o vanosti koju ima za onoga koji utjee, odnosno ovisno o tome koliko je onome koji utjee stalo do onoga na
koga utjee. Najmanje su uinke otkrili kod istraivanja s ribama,
vei su postignuti kod pokusa s draesnim skoimiima, jo vei
kod ljudskih stanica, a najvei kod eksperimenata u kojima su ljudi
utjecali na druge ljude. Meutim, najvei uinak od svih bio je kada
su ga oni na koje se utjecalo zaista trebali. Oni koji su neto trebali,
smirenje ili usredotoenu pozornost, bili su prijemiviji na utjecaje
od ostalih. Jo neobinije bilo je otkrie da je utjecaj na druge statistiki tek neznatno slabiji od utjecaja na samoga sebe.
Braud je u nekoliko sluajeva ak bio svjedok telepatskog prijenosa. Na poetku jednog pokusa jedna je osoba koja je vrila utjecaj
usput spomenula da je elektrodermalni zapis osobe na koju se utjecalo tako lijepo ureen da ga podsjea na njemaku tehno-pop skupinu Kraftwerk. Kada se Braud po zavretku pokusa vratio u sobu
primateljici, prvo to mu je rekla bilo je da je na poetku pokusa, ni
sama ne zna zato, stalno mislila na pop skupinu Kraftwerk. U Braudovom radu takve asocijacije uskoro vie nisu bile iznimka, nego
su postale normalne.17

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Svi istraivai svijesti postavljali su si isto pitanje: zato neki ljudi

imaju veu sposobnost utjecanja od drugih, i zato su neka stanja
primjerenija za utjecanje od drugih stanja? To je bilo poput tajnog
labirinta u kojem se neki ljudi bolje snalaze od drugih. Jahn i Dunne
otkrili su da najsnanije psihokinetike uinke proizvode arhetipske
i mitske slike koje oslobaaju nesvjesno u ovjeku. U vrlo uspjenim telepatskim istraivanjima centra Maimonides, sudionici su
za vrijeme testiranja spavali i sanjali. Braudovi pokusi s hipnozom
takoer su, ve pri uvodnim testiranjima, bili vrlo uspjeni. Kako u
Tartovim, tako je i u njegovim vlastitim istraivanjima gledanja na
daljinu komunikacija tekla na podsvjesnoj razini, bez da je je primatelj bio svjestan.
Braud je na sve naine pokuavao pronai zajedniku nit svih tih
pokusa. Izdvojio je nekoliko initelja koji su obino osiguravali bolji
uspjeh: razliite tehnike oputanja (meditacija, biofeedback i slino),
smanjen osjetilni input ili smanjena fizika aktivnost, snovi, kao i
druga unutarnja stanja i osjeaji, djelovanje desne polovice mozga.
Braud i drugi istraivai otkrili su takozvani uinak ovaca i
koza pri kojem je uinak ispitanika vei ako u uinak vjeruju,
odnosno ispod prosjeka ukoliko u njega ne vjeruju. U oba sluaja,
kao kod REG stroja, utjeu na rezultate, ak i ako je kod koza uinak negativan.
Jo jedan vaan initelj je drukiji pogled na svijet. Bilo je vjerojatnije da e uspjeni biti ljudi koji sebe nisu doivljavali kao
odvojene od svijeta, i koji ljude i stvari nisu vidjeli kao izolirane i
djeljive, nego su gajili uvjerenje da su svi ljudi i sve stvari povezani
kontinuum meuzavisnosti, te da je komunikacija mogua i na druge, neuobiajene naine.18
Kada bi se lijeva polutka mozga umirila, a prevladavala bi desna
polutka, obini ljudi mogli su dobiti pristup takvim informacijama.
Braud je itao Vede, staroindijske svete spise u kojima se opisuju
sidhiji ili natprirodne sposobnosti koje je mogue postii u dubokoj
meditaciji. U najviem stanju meditant doivljava neku vrstu sveznanja i ima osjeaj da vidi sve u istom trenutku. Subjekt tada ulazi
u stanje jedinstva s objektom na kojega se usredotouje, te postaje
sposoban i za vidljive psihokinetike uinke, kao to su levitacija ili
pomicanje predmeta na daljinu.19 U gotovo svim primjerima primatelji su bili odvojeni od osjetilnog bombardiranja svakodnevice, i
istovremeno povezni s dubokim izvorom budne prijemljivosti.

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Je li mogue da je takva komunikacija istovjetna svakom drugog,

obinom obliku komunikacije, samo to ju zbog uma svakodnevnog ivota ne ujemo? Kad bismo bili u mogunosti ostvariti stanje
osjetilne deprivacije, razmiljao je Braud, ovjekov bi um najvjerojatnije lake prepoznao suptilne uinke koji se u stanju uobiajene
brbljavosti mozga ne mogu prepoznati. Bi li se percepcija poveala
kada bismo joj oduzeli uobiajene poticaje? Bismo li na taj nain
dobili pristup Polju?
Ovu teoriju zagovarao je Maharishi Mahesh Yogi, zaetnik transcendentalne meditacije. Nekoliko istraivanja o uinku ove tehnike
na mozak, provedenih u Laboratoriju za neurokibernetiku moskovskog Instituta za istraivanja mozga, potvrdilo je poveanu aktivnost
u podrujima modane kore, kao i poveanje u funkcionalnom
odnosu izmeu lijeve i desne modane polutke. Istraivanja ukazuju
na to da meditacija neto ire otvara vrata ovjekove percepcije.20
Braud je uo za ganzfeld (na njemakom to znai cjelovito
polje), metodu eliminacije osjetilnog inputa, te je zapoeo s istraivanjima vanosjetilne percepcije na temelju klasinog ganzfeld
protokola. Njegovi dobrovoljci sjeli bi u udoban naslonja u zvuno
izoliranoj sobi s blagim osvjetljenjem. Na oi bi im stavili polukugle
sline prepolovljenim lopticama za stolni tenis, a na ui slualice iz
kojih je dopirala neprekidna i tiha statina glazba. Braud je svojim
dobrovoljcima rekao da dvadeset minuta govore o svim dojmovima
koji im padnu na pamet.
Od te toke pa na dalje istraivanje se odvijalo prema uobiajenom protokolu za telepatske pokuse. Braudova slutnja pokazala se
ispravnom: ganzfeld pokusi bili uspjeniji od svih drugih.
Kada su Braudove vlastite studije udruili s dvadeset i sedam
drugih, dvadeset i tri istraivanja, odnosno osamdeset i dva posto,
imalo je rezultate vie od sluajnih. Veliina medijanskog uinka
bila je 0,32, to je vrlo blizu veliini uinka kod PEAR-ovih REG
istraivanja.21
Znaajni pomaci u miljenju esto su se pojavljivali u zanimljivim sinkronicitetima. Charles Honorton s Klinike Maimonides u
Brooklvnu i Adrian Parker, psiholog sa Sveuilita u Edinburghu,
postavljali su si ista pitanja kao i Braud, pa su i oni poeli upotrebljavati ganzfeld kao sredstvo za istraivanje ljudske svijesti. Zdruena
metaanaliza svih ganzfeld pokusa dala je rezultat vjerojatnosti od
jedan naprema deset milijardi da se radilo tek o sluajnosti.22

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Braud je i sam nekoliko puta imao slutnje dok je ganzfeld izvodio na sebi. Jedne veeri, dok je sjedio na podu u dnevnoj sobi svog
stana u Houstonu, opremljen polovinim stolnoteniskim lopticama
i slualicama, iznenada je imao vrlo intenzivnu i jasnu viziju motocikla, svijetlih farova i mokrih ulica.
Nedugo nakon to je zavrio pokus kui se vratila njegova supruga. Ispriala mu je da se ba kada je imao viziju gotovo sudarila
s motociklom. Zaslijepili su je bljetei farovi a cesta je bila mokra
od kie.23
Razmiljanje o vanosti njegova rada dovelo je Brauda do uznemirujue spoznaje. Ukoliko vlastitom namjerom moemo utjecati
na to da se ljudima dogode pozitivne stvari, vjerojatno moemo
prouzroiti i one loe.24 Postoje brojne prie o magijskim utjecajima, a
obzirom na rezultate eksperimenata bilo je potpuno logino da
djelovati mogu i loe namjere. Moe li se ovjek zatititi od njih?
Nekoliko uvodnih istraivanja umirilo je Brauda. Jedno od njih
je, naime, pokazalo da ovjek moe blokirati, odnosno sprijeiti
neeljene utjecaje.25 To omoguavaju razliite psiholoke zatite;
moemo vizualizirati sigurnosni ili zatitni oklop, ogradu ili zavjesu
kako bismo sprijeili prodor vanjskog utjecaja.26 U tom je pokusu
sudionicima reeno da se pokuaju zatititi od utjecaja dvaju eksperimentatora koji su nastojali podii njihovu razinu elektrodermalne aktivnosti. Sudionici koji su utjecali ponaali su se jednako i
kod druge skupine ispitanika koji, za razliku od prve, nisu blokirali
utjecanje na daljinu, te nisu znali tko blokira njihov utjecaj, a tko ne.
Pokus je otkrio da je kod zatiene skupine bilo mnogo manje fizikih uinaka nego kod one u kojoj su se sudionici posve prepustili
utjecaju.27
Sva rana istraivanja vanosjetilne percepcije stvorila su model
mentalnog radija kod kojeg jedan subjekt odailje svoje misli drugome. Meutim, Braud je sada bio uvjeren da je istina mnogo sloenija.
Izgledalo je da umne i fizike strukture poiljateljeve svijesti imaju
ureujui uinak na manje organiziranog primatelja. Druga mogunost je bila da je sve skupa cijelo vrijeme dostupno, u nekoj vrsti
polja kao to je polje nulte toke, s kojim se je, prema potrebi, mogue povezati i upotrijebiti ga. To je bilo gledite Davida Bohma koji
je postulirao da su sve informacije prisutne u nekom nevidljivom
podruju, odnosno vioj stvarnosti (implicitnom redu), a aktivne

7. ZAJEDNIKI SNOVI

informacije mogu se prizvati, kao kakva vatrogasna jedinica, kada je

to potrebno i vano.28 Braud je pretpostavljao da se pravi odgovor
najvjerojatnije krije u kombinaciji zadnjih dviju zamisli: polja svih
informacija te ovjekove sposobnosti da osigura informacije radi
stvaranja veeg reda u drugim ljudima i tvarima. Kod uobiajene
percepcije sposobnost dendritnih mrea u mozgu da primaju informacije iz polja nulte toke strogo je ograniena, kao to je pokazao
Pribram. Tada smo ugoeni samo na ogranien opseg frekvencija.
Meutim, bilo koje stanje promijenjene svijesti, kao to su meditacija,
oputanje, ganzfeld i snovi, olabavljuju ta ogranienja. Teoretiar
sustava Ervin Laszlo usporedio je ovjeka u takvom stanju s radijem
iji frekvencijski pojas se iri.29 Receptivna podruja u naem mozgu
primaju vei broj valnih duljina u Polju nulte toke.
Naa sposobnost primanja signala poveava se i pri dubokoj meusobnoj povezanosti koju je prouavao Braud. Kada dvije osobe
olabave svoje frekvencijske pojaseve i pokuaju uspostaviti neki
oblik duboke povezanosti, njihovi modani uzorci postaju vrlo sinkronizirani.
Istraivanja slina Braudovim provedena su i u Meksiku; po
dva dobrovoljca u odvojenim sobama bili su zamoljeni da pokuaju
osjetiti nazonost jedan drugoga. Mjerenjem uz pomo EEG-a ispostavilo se da se modani valovi oba sudionika poinju sinkronizirati.
Istovremeno se sinkronizirala i elektrina aktivnost u obje modane
polutke oba sudionika, to se obino dogaa samo kod meditacije.
Nadalje, utjecaj na onog drugog imao je sudionik s kohezivnijim
uzorcima modanih valova. Najureeniji modani uzorak uvijek bi
prevladao.30
U tom sluaju uspostavlja se neka vrsta koherentne domene,
kao kod molekula vode. Uobiajena granica odvojenosti biva prijeena. Mozak svakog pojedinca u paru vie nije toliko ugoen na
vlastite, odvojene informacije, te postaje prijemljiviji za informacije
drugog. Posljedica je da informacije nekog drugog primaju iz Polja
nulte toke kao da su njihove vlastite.
Budui da ivim sustavima upravlja kvantna mehanika, svi nai
tjelesni procesi ravnaju se po naelima kvantne neodreenosti i vjerojatnosti. Ljudi su pokretni REG strojevi. U svakom trenutku naeg
ivota moe se utjecati na bilo koji od mikroskopskih procesa koji
tvore nae umno i tjelesno postojanje i potaknuti ga da krene po
jednom od mnogih putova. Kod Braudovih istraivanja kod kojih

7. ZAJEDNIKI SNOVI

su dvije osobe imale sinkronizirani frekvencijski pojas, promatra

s veim stupnjem koherencije, odnosno reda, utjecao je na vjerojatnosne procese slabije organiziranog primatelja. Ureeniji pojedinci
u Braudovim parovima utjecali su na odreena kvantna stanja kod
partnera s manjom ureenou, te ih gurali prema veem stupnju
reda.
Laszlo smatra da teorija o proirenom frekvencijskom pojasu
moe objasniti brojne, vrlo detaljne izvjetaje o ljudima koji su proli
kroz regresoterapiju, ili pak tvrde da se sjeaju prijanjih ivota, to
je pojava koja se najea javlja kod male djece.31 EEG istraivanja
provedena na djeci ispod pet godina starosti pokazala su da su njihovi mozgovi neprestano u alfa stanju - stanju promijenjene svijesti
kod odraslih - a ne u beta stanju uobiajene, zrele svijesti. Djeca su
otvorena za mnogo vie informacija iz Polja od prosjenog odraslog
ovjeka. U stvari, dijete je u kontinuiranom stanju halucinacije. Kada
malo dijete tvrdi da se sjea prolog ivota, moe biti da ne razlikuje
vlastita iskustva od iskustava nekog drugog koja su pohranjena u
Polju nulte toke. Neka zajednika osobina, recimo mana ili poseban
dar, moe stvoriti asocijaciju, nakon ega dijete primi tu informaciju
kao da je ona njegovo vlastito sjeanje iz prolog ivota. Ne radi
se o reinkarnaciji nego o tek sluajnom usklaivanju s radijskom
postajom nekoga drugog, koje se dogodilo djetetu sposobnom da
prima veliki broj postaja.32
Model koji je proiziao iz Braudovih istraivanja model je svemira koji je do odreene mjere pod naom kontrolom. Nae elje i
namjere kreiraju nau stvarnost. Moemo ih koristiti na nain da ivimo sretniji ivot, da blokiramo negativne utjecaje, da se okruimo
zatitnom ogradom dobrohotnosti. Pazi to eli, mislio je Braud.
Svaki ovjek ima sposobnost ostvariti vlastite elje.
Braud je na sebi svojstven, tih i neupadljiv nain zapoeo s
provjerom ove ideje, te je primjenom namjera pokuavao postii
odreene rezultate. Otkrio je da stvar djeluje samo onda kada elju
izraava njeno, bez prevelikog htijenja ili nastojanja. Neto slino
kao kada pokuavate zaspati: to se vie trudite, to vie sprjeavate
san. Braud je uvidio da ljudi djeluju na dvije, oito nerazdruive ravni: u strogom, motiviranom nastojanju vanjskog svijeta, te u oputenom, pasivnom i prijemljivom svijetu Polja. S vremenom, kada su
Braudovi oekivani rezultati postali ei od oekivanih, sluajnih
rezultata, postao je poznat kao dobar ostvariva elja.33

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Braudovom radu dodatnu je teinu dala injenica koju su poeli

spoznavati i brojni drugi znanstvenici. Nae prirodno stanje bivanja
je odnos ili tango: stanje neprestanog utjecanja jednih na druge.
Kao to subatomske estice od kojih smo sastavljeni ne mogu biti
odvojene od prostora i estica oko sebe, tako i iva bia ne mogu biti
izolirana jedno od drugoga. ivi sustav vee koherencije moe stvarati ili obnavljati koherenciju u neureenom, sluajnosnom ili kaotinom sustavu te izmjenjivati informacije s njim. Prirodno stanje
ivoga svijeta je red - korak ka veoj koherenciji. Negativna entropija je oito sila monija od entropije. Promatranjem i usmjerenom
namjerom moemo u svijet proiriti neku vrstu suprazraenja.
Taj tango ukljuuje kako nae misli tako i tjelesne procese. Nae
snove, kao i trenutke nae budnosti, moemo dijeliti meusobno i
sa svakime tko je ikad ivio. Izmeu nas i Polja odvija se neprestani
dijalog u kojem Polje obogaujemo i istovremeno uzimamo od
njega. Mnoga najvea postignua ovjeanstva moda su nastala na
nain da su pojedinci u trenutku nadahnua iznenada dobili pristup zajednikoj zbirci informacija - kolektivnim dosezima u Polju
nulte toke.
Ono to nazivamo genijalnost moda predstavlja samo veu
sposobnost pristupa Polju nulte toke. U tom smislu naa inteligencija, kreativnost i domiljatost nisu zakljuani u naim mozgovima
nego postoje u interakciji s Poljem.34
Temeljno pitanje koje proizlazi iz Braudova rada tie se ovjekove
individualnosti. Gdje je svretak svakoga od nas, a gdje poetak?
Ako je svaki ishod, odnosno svaki dogaaj u stvari odnos, i ako su
misli zajedniki proces, tada trebamo jaku zajednicu dobre namjere
kako bismo mogli dobro funkcionirati u svijetu. Brojna druga istraivanja dokazala su da je snana ukljuenost u zajednicu jedan od
najvanijih pokazatelja ovjekova zdravlja.35
Najzanimljiviji primjer za to je gradi Roseto u Pennsylvaniji u
kojem su ivjeli iskljuivo doseljenici iz istog podruja u Italiji. Zajedno s ljudima, u cijelosti je preseljena i njihova kultura. Mjetani su
dijelili vrlo kohezivan osjeaj zajednitva; premda su bogati ivjeli
zajedno sa siromanima, svi su imali tako jak osjeaj uzajamne povezanosti da je ljubomora bila svedena na minimum. Roseto je tada
imao sjajnu zdravstvenu statistiku. Premda je u zajednici postojalo
mnogo initelja visokog rizika (puenje, ekonomski stres, masna

7. ZAJEDNIKI SNOVI

hrana), u Rosetu je uestalost sranih udara bila vie nego upola

manja nego u susjednim gradovima.
Generaciju kasnije kohezivnost grada se raspala: mladi nisu
nastavili osjeaj zajednitva i uskoro je Roseto poeo podsjeati na
tipini ameriki grad koji je samo zajednica izoliranih pojedinaca, a
uestalost sranih udara brzo se popela na razinu susjednih podruja.36 Tih nekoliko dragocjenih godina Roseto je bio koherentan.
Braud je dokazao da ljudi prelaze preko individualnih granica.
Meutim, jo nije znao koliko daleko moemo putovati.

OSMO POGLAVLJE
Produeni vid

8. PRODUENI VID

U PODRUMU FAKULTETA za fiziku na Stanfordskom sveuilitu

hvatali su i mjerili najmanja podrhtavanja najsitnijih fragmenata na
svijetu. Naprava za mjerenje gibanja subatomskih estica najvie je
podsjeala na veliki runi mikser. Magnetometar je bio privren
na izlazni ureaj ija frekvencija je bila mjerilo za promjene
magnetskog polja. Neznatno oscilirajui s dosadnom je tonou
ucrtavao svoju sinusoidnu krivulju koja se polagano valjala na milimetarskom papiru za ispisivanje grafova. Za neuvjebano oko, kvarkovi su bili statini: na grafikonu se nije vidjela nikakva promjena.
ovjek koji nije fiziar mogao bi zakljuiti da je ta naprava nekakvo
sofisticirano njihalo.
Student fizike na Stanfordu po imenu Arthur Hebard za svoj
post-doktorski studijski predmet izabrao je supravodiki diferencijalni magnetometar; Sveuilite mu je odobrilo sredstva za izradu
instrumenta koji je bio neosjetljiv na sve utjecaje osim na fluks u
elektromagnetskom polju kojega prouzrokuju kvarkovi u prolazu.
Meutim, svatko tko se razumio u mjerenje kvarkova znao je da je
to kakljiv posao. Kako bismo mogli sluati infinitezimalni jezik subatomske estice, moramo zaprijeiti praktiki sav elektromagnetski
amor u svemiru. Zbog toga je unutranjost magnetometra bila
obloena brojnim zatitnim slojevima: bakrena zatita, aluminijska
obloga, supravodiki tit od niobija te ak zatita od |i-kovine - posebne slitine od nikla, eljeza, bakra i molibdena koja moe tono
ograniiti magnetsko polje. Napravu su potom zakopali u betonsku
jamu u podu laboratorija. Supravodiki ureaj za kvantnu interferenciju ili SQUID (superconducting quantum interference device)
na Stanfordu je bio neka vrsta tajne - mnogi su ga vidjeli, no samo
rijetki su razumjeli o emu se radi. Nitko nikada nije objavio njegovu
sloenu unutranju grau.
Za Hala Puthoffa magnetometar je predstavljao orue za raskrinkavanje arlatana. U njemu je vidio idealno sredstvo za provje-

8. PRODUENI VID

ru da li paranormalne moi doista postoje. Bio je u dovoljnoj mjeri

lien predrasuda da provjeri djeluje li psihokineza, premda u to nije
bio uvjeren. Hal je odrastao u Ohiju i Floridi, no volio je rei da je
iz Missourija, ultimativne drave skeptika u kojoj vrijedi pokai
mi i dokai; elim znati kako stvar djeluje. Znanstvena naela za
njega su predstavljala i utjehu i utoite, najbolji mogui nain za
razumijevanje stvarnosti. Brojni zatitni slojevi oko magnetometra
bit e ultimativan izazov za Inga Swanna, ovjeka s paranormalnim
sposobnostima koji je tog popodneva trebao avionom doputovati iz
New Yorka. Swanna je namjeravao iznenaditi s ureajem i zamoliti
ga da promijeni uzorak stroja na kojeg ne moe utjecati nita osim
atomske eksplozije.
Dogodilo se to 1972. godine, godinu dana prije no to je Hal poeo razvijati svoje teorije o Polju nulte toke, dok je jo bio u SRI-u.
Ve je tada, kada jo nije razmiljao o implikacijama kvantnih fluktuacija nulte toke, Hala zanimala mogunost meusobne povezanosti ivih tvari. Meutim, u to se vrijeme jo nije istinski posvetio
tom podruju i bio je daleko od razrade teorije. Pomalo se zabavljao
s tahionima - esticama koje putuju bre od svjetlosti. Pitao se mogu
li tahioni moda objasniti odreena istraivanja koja su pokazala
da ivotinje i biljke mogu uspostaviti neku vrst trenutne komunikacije, ak i kada su udaljene stotinama kilometara, odnosno kada
ih razdvajaju razliite prepreke. Hal je zapravo elio otkriti moe
li se kvantnom teorijom opisati ivotne procese. Poput Mitchella i
Poppa, i on je ve dugo slutio da sve u svemiru na svojoj samoj
temeljnoj razini posjeduje kvantna svojstva, to bi znailo da meu
ivim tvarima moraju postojati nelokalni uinci. Ako elektroni imaju
nelokalne uinke - razmiljao je - to bi moglo govoriti o neem
izvanrednom u makrosvijetu, a posebice u ivim tvarima - mogunost, neki nain, trenutnog zadobivanja ili primanja informacija.
Za provjeru ove pretpostavke tada je imao na umu tek skromno
istraivanje koje je ukljuivalo alge, i naposljetku je uvjerio Bulla
Churcha da uloi deseti tisua dolara u eksperiment.
Hal je svoj prijedlog poslao Cleveu Backsteru, newyorkom strunjaku za poligrafiju koji je vlastite zabave radi provodio istraivanja
na biljkama kako bi utvrdio hoe li pokazati ikakve osjeaje - u
obliku elektrinih signala - na standardnom detektoru lai, na isti
onaj nain kao to se ljudi odazivaju na stres. Upravo ova istraivanja Hala su snano privukla. Backster je palio list biljke i potom mje-

8. PRODUENI VID

rio njezin galvanski odgovor, slino kao to bi mjerio reakciju koe

kod ljudi prikljuenih na detektor lai. Iznenaujue je bilo to to je
biljka na poligrafu pokazala jednako stresnu reakciju kao i ovjek
koji je opekao ruku. Za Hala je bio jo udesniji rezultat pokusa u
kojem je Backster palio list susjedne biljke koja nije bila prikljuena
na poligraf. Prva biljka, jo uvijek spojena s poligrafom, ponovno je
pokazala podjednaku bolnu reakciju kao i kada su njezini listovi
bili paljeni. To je Halu bio znak da je prva biljka primila informaciju
preko nekog vanosjetilnog mehanizma i pokazala empatiju. Pokus je
ukazivao na neku vrstu uzajamne povezanosti izmeu ivih tvari.1
Backsterov uinak djelovao je i izmeu biljaka i ivotinja.
Kada bi morski rai na jednoj lokaciji iznenada uginuo, ta se injenica trenutno odrazila na biljke na drugoj lokaciji, to je zabiljeio
poseban instrument za mjerenje standardnih psihogalvanskih reakcija (PGR). Backster je takve pokuse izvodio na udaljenostima veima od sto kilometara, te meu paramecijima, plijesnima i krvnim
uzorcima; u svim sluajevima izmeu ivotinja i biljaka odvijala se
neka tajnovita komunikacija.2 Kao u Ratovima zvijezda gdje je svaka
smrt zabiljeena kao poremeaj u Polju.
Halov prijedlog za pokuse s algama stajao na Backsterovom
stolu ba onoga dana kada je potonjeg posjetio Ingo Swann. Swann,
umjetnik koji je bio poznatiji kao nadareni vidovnjak, sudjelovao je
u pokusima vanosjetilne percepcije s Gertrude Schmeidler, profesoricom psihologije s newyorkog City Collega.3 Swann je na brzinu
prelistao Halov prijedlog koji je u njemu probudio dovoljno zanimanja da mu je napisao pismo. Trai li zajedniku poveznicu izmeu
ivotinja i biljaka, predloio mu je, neka pone eksperimentirati s
nadnaravnim pojavama. Swann je i sam izveo nekoliko vantjelesnih
pokusa i imao je dobre rezultate. Hal je bio krajnje skeptian, no
unato tome stupio je u vezu s vidovnjakom. Nazvao je Billa Churcha da vidi moe li promijeniti svoja istraivanja i upotrijebiti dio
svojih namjenskih sredstava za avionsku kartu, kako bi Swann za
tjedan dana mogao doi u Kaliforniju.
Swann je bi nizak i debeljukast ovjek ugodnih manira. Kada je
stigao, bio je upravo smijeno odjeven: nosio je bijeli kaubojski eir,
bijelu jaknu i traperice, nalik nekoj gostujuoj rock-zvijezdi. Hal je
bio sve vie uvjeren da samo trati novac Billa Churcha. Drugi dan
po Swannovom dolasku doveo je gosta u podrum zgrade Varian
Hall.

8. PRODUENI VID

Hal je rukom pokazao na magnetometar i predloio Ingu da

pokua promijeniti njegovo magnetno polje. Objasnio mu je da e
svaka promjena biti zabiljeena na izlaznoj traci.
Ingo se ispoetka nekao jer jo nikada nije bio napravio nita
slino. Rekao je da e najprije 'vidovnjaki' pogledati u unutranjost
mehanizma kako bi dobio bolji osjeaj na koji nain moe utjecati
na njega. Kada je to uinio, frekvencija sinusoide iznenada se udvostruila, to je potrajalo etrdeset i pet sekundi - tono toliko vremena koliko se Ingo koncentrirao.
Hal ga je zamolio da pokua na stroju zaustaviti promjene u polju koje je pokazivala sinusoida.
Ingo je zatvorio oi i koncentrirao se etrdeset i pet sekundi.
Na tono toliko vremena izlazni je ureaj prestao stvarati jednako
udaljene valne vrhove i dolove; grafikon je pokazivao samo jednu
dugu ravnu liniju. Kada je Ingo rekao da vie nije koncentriran, stroj
se ponovno vratio na svoju uobiajenu sinusoidu. Djelovanje stroja
mogao je promijeniti, objasnio je, tako da pogleda unutar njega i
usredotoi se na njegove razliite dijelove. Dok je Ingo govorio, stroj
je opet poeo biljeiti dvostruku frekvenciju i potom dvostruki pad;
Ingo je rekao da to ima veze s tim to se koncentrirao na niobijevu
kuglu u unutranjosti ureaja.
Hal ga je zamolio da prestane misliti na stroj, te je nekoliko
minuta askao s njim o drugim temama. Sinusoida je ponovno
preuzela uobiajen tok. Sada se usredotoite na magnetometar.,
rekao mu je Hal. Ureaj je poeo divlje ispisivati. Hal mu je rekao da
prestane razmiljati o njemu, i polagana S-krivulja se vratila. Ingo
je ukratko opisao to je vidio u unutranjosti stroja, a potom je
zamolio za odmor budui da je bio umoran. Sljedea tri sata stroj je
ponovno imao svoje pravilne krivulje, monotone i bez promjene.
Nekoliko diplomiranih studenata koji su se tamo okupili smatralo je da je promjene prouzroio neki neobian, sluajan elektromagnetski um koji se prikrao u sustav. Po njima, uzrok je bila samo
nevana smetnja. Meutim, kada je Hal ispis pokazao Hebardu, koji
je stroj napravio, on je rekao da je opis posve toan i precizan.
Hal nije znao to bi mislio. inilo se da je izmeu Inga Swanna i
magnetometra dolo do neke vrste nelokalnog uinka. Otiao je kui
i o tome napisao suzdran lanak ije je kopije razdijelio kolegama
i zamolio ih za komentar. Pojavu kojoj je svjedoio obino nazivaju
astralna projekcija ili izvantjelesno iskustvo, ili ak jasnovidnost, no

8. PRODUENI VID

on se naposljetku odluio za lijep, neutralan izraz bez emocionalnog

naboja: gledanje na daljinu.
Iz Halovog skromnog pokusa nastao je trinaestogodinji projekt
na kojem je radio paralelno s radom na Polju nulte toke; bio je to
projekt koji je trebao odrediti mogu li ljudi vidjeti stvari mimo poznatih osjetilnih mehanizama. Hal je uvidio da ima posla s ovjekovom sposobnou koja nije toliko daleko od onoga to je primijetio
Backster: radi se o nekoj vrsti trenutane povezanosti s nevienim.
Gledanje na daljinu najvjerojatnije je bilo povezano s predodbom
o nekoj vrsti uzajamne povezanosti izmeu svih ivih organizama, a
koja ga je ve neko vrijeme zaokupljala. Mnogo godina kasnije Hala
je zaokupilo razmiljanje ima li gledanje na daljinu ita zajedniko s
Poljem nulte toke, no zasada ga je zanimalo tek postoji li uistinu ta
pojava i u kojoj je mjeri uinkovita. Ukoliko je Swann u stanju gle
dati u unutranjost magnetometra, moe li vidjeti i bilo gdje drugdje
u svijetu?
Hal je ovim svojim projektom nehotice pokrenuo dotad najvei
ameriki pijunski program koji predvia primjenu jasnovidnosti.
Nekoliko tjedana nakon to je razdijelio svoj lanak, na njegovim su
se vratima, s istim tim lankom u ruci, pojavila dva u plavo odjevena
slubenika CIA-e. Rekli su mu da je Agencija sve zabrinutija zbog
brojnih parapsiholokih pokusa koje izvode ruski znanstvenici, a
financiraju ih Sovjetske sigurnosne slube.4 CIA je iz svojih izvora
saznala da su Rusi uvjereni kako uz pomo vanosjetilne percepcije
mogu otkriti sve tajne Zapada. ovjek koji moe vidjeti i uti stvari
i dogaaje iz drugog vremena i prostora upravo je idealan pijun.
Obrambena obavjetajna sluba istovremeno je pustila u opticaj iz
vjetaj pod naslovom Kontrolirano neprijateljsko djelovanje: SSSR
u kojem se predvia da e Sovjeti uz pomo istraivanja parapsiho
lokih sposobnosti biti u stanju otkriti sadraj najpovjerljivijih do
kumenata, kretanje trupa i brodova, lokacije vojnih objekata, te misli
generala i pukovnika. Moda e ak moi ubijati ljude ili obarati
zrakoplove na daljinu.5 Mnogi stariji zaposlenici u CIA-i smatrali su
da je krajnje vrijeme da se i u Sjedinjenim Dravama prihvate istra
ivanja, no problem je bio u tome to su ih znanstvenici u veini la
boratorija praktiki ismijali. Vanosjetilnu percepciju ili jasnovidnost
u amerikoj znanstvenoj zajednici nitko nije uzimao za ozbiljno. U
CIA-i su strahovali da e Rusi zbog toga zadobiti toliku prednost

8. PRODUENI VID

da ih SAD vie nikad nee moi sustii. Zato su posvuda traili

neki manji istraivaki laboratorij van akademske zajednice koji bi
bio spreman izvriti neveliko, ogranieno istraivanje. SRI i Halov
trenutni interes inili su se idealnim za takvo to. Hal je ak dobio
dobru sigurnosnu procjenu jer je u mornarici ve imao iskustva s
obavjetajni radom; radio za Nacionalnu sigurnosnu slubu NSA.
Agenti su Hala zamolili da obavi nekoliko jednostavnih pokusa
- nita komplicirano, obino pogaanje predmeta skrivenih u kutiji.
Pokau li se pokusi uspjenima, CIA je bila spremna financirati
eksperimentalni program. Dva mukarca iz Washingtona kasnije
su vidjela kako je Swann ispravno opisao moljca skrivenog u kutiji.
To je na CIA-u ostavilo dovoljno snaan dojam da su za pokusni
projekt, koji je trebao trajati osam mjeseci, izdvojili gotovo pedeset
tisua dolara.
Hal je pristao na nastavak pokusa s pogaanjem stvari u kutiji.
Vie mjeseci obavljao je eksperimente s Ingom Swannom koji je velikom preciznou opisivao predmete skrivene u kutijama, daleko
uspjenije no to bi to bilo mogue da je samo pogaaom.
U tom vremenu Halu se pridruio kolega laserski fiziar Russell
Targ, jo jedan istraiva-pionir na podruju laserske tehnologije,
koji je radio za tvrtku Sylvania. Vjerojatno nije bila sluajnost da je
jo jednog fiziara, koji je istraivao djelovanje svjetlosti na prostor,
isto tako zanimala mogunost da ovjekov um moe premoivati
velike udaljenosti. Targ je kao i Hal bio dobar kandidat za povjerljivi
rad u sigurnosnoj slubi jer je ve prije sudjelovao u sigurnosnim
istraivanjima za Sylvaniju. Visok dobra dva metra i mrav, Russ je
na glavi imao busen kovrave kose koja mu je sjedila na elu; podsjeao je na tamnokosu verziju Arta Gartfunkela nasuprot krupnijem
Halu - Paulu Simonu. Tu je slinost sa slavnim pjevaem zavravala;
na Russovom nosu bile su naoale s tamnim, debelim leama. Targ
je vrlo slabo vidio i slubeno je bio slijep. I kada je nosio naoale,
imao je samo dio normalnog vida. Njegov slabi vid moda je bio
jedan od razloga da je jasno vidio slike u svojoj nutrini.
Targa je priroda ljudske svijesti poela zanimati zbog hobija
kojim se bavio: bio je, naime, amaterski maioniar. Kada je na pozornici izvodio neki maioniarski trik s predmetom iz gledalita,
mnogo puta mu se dogodilo, premda je to u stvari bio samo trik,
da je usred predstave iznenada uvidio da o tom predmetu zna vie
no to mu je bilo reeno. Ponekad, kada se pretvarao da pokuava

8. PRODUENI VID

pogoditi gdje se predmet nalazi, u glavi je odjedanput ugledao jasnu

mentalnu sliku predmeta. Svaki puta se pokazalo da je njegova unutranja slika bila ispravna to je, dakako, povealo njegov ugled kao
maioniara, dok je u njemu pokrenulo brojna pitanja o tome kako
je to mogue.
Ingo je predloio da naprave pravu provjeru njegovih moi:
eksperiment koji bi bio bolje odgovarao onome to je CIA eljela
postii gledanjem na daljinu. Doao je na zamisao da bi zemljopisne
koordinate mogli upotrijebiti kao brz, ist i neemotivan nain za
pogaanje o odreenom mjestu. I Puthoff i Targ bili su skeptini.
Ako bi Swannu dali koordinate, a on to mjesto pravilno opie, to
bi moglo znaiti da je on to mjesto samo zapamtio na zemljovidu;
moda je imao fotografsko pamenje.
Obavili su nekoliko nesustavnih pokusa u kojima je Swann bio
daleko od cilja. Meutim, tada se, nakon pedeset pokuaja, poeo
popravljati. Poslije sto pokuaja ve je bio toliko toan da je Hal telefonirao Christopheru Greenu, analitiaru u uredu CIA-e za znanstveno obavjetavanje, i pokuao ga uvjeriti da im dozvole provesti
pravi eksperiment za Agenciju. Premda je Green bio krajnje sumnjiav, sloio se da im da zemljopisne koordinate mjesta o kojem ni on
sam nije znao nita.
Green se obratio kolegi Hanku Turneru6 koji mu je na njegovu
zamolbu za nekoliko sati na listu papira dostavio niz brojaka. To su
bile posve precizne koordinate - tone u minutu i sekundu zemljopisne irine i duine - nekog mjesta kojeg je poznavao samo Turner.
Green je uzeo papir i nazvao Hala.
Puthoff je posjeo Swanna za stol u SRI-u i dao mu koordinate.
Swann je naizmjence neko vrijeme imao zatvorene oi, a zatim bi
neko vrijeme rkao po komadu papira. Izmeu uvlaenja dima
cigare opisivao je stalan tok slika koje su mu nailazile: breuljci i
valovita brda, rijeka na dalekom istoku, grad na sjeveru. Rekao
je da vidi nekakvo udno mjesto, neto poput tratina koje se mogu
vidjeti oko vojnih baza. Imao je utisak kao da su u blizini bili
stari bunkeri, ili bi to jednostavno moglo biti prikriveno
skladite.7
Sljedeega dana Swann je ponovno pokuao kod kue, a svoje je
dojmove zabiljeio u izvjetaju kojega je donio Halu. I ovaj puta je
imao utisak da se tamo neto nalazi pod zemljom.

8. PRODUENI VID

Nekoliko dana kasnije, Puthoffa je nazvao Pat Price, trgovac

nekretninama iz kalifornijskog grada Lake Tahoea koji se bavio i
uzgajanjem boinih drvaca. Price, crven u licu, duhovit Irac u kasnim pedesetim godinama koji se smatrao vidovnjakom, upoznao
je Puthoffa na predavanju i sada ga je nazvao da mu pomogne kod
njegovih pokusa.
Rekao je da ve niz godina primjenjuje vlastitu verziju gledanja
na daljinu, ak i za hvatanje kriminalaca. Kratko je vrijeme radio kao
policijski povjerenik u Burbanku, predgrau Los Angelesa. Price bi
sjedio u dispeerskoj sobi i kad god bi neki zloin bio prijavljen,
on bi mentalno 'proeljao' cijeli grad. Kada bi se odluio za odreeno mjesto, odmah bi poslao vozilo na tu lokaciju koje je vidio u
mislima. Tvrdio je da je svaki puta uhvatio svojeg ovjeka tono na
mjestu kojega je vizualizirao.
Puthoff je bez mnogo razmiljanja dao Priceu koordinate koje je
dobio od CIA-e. Za tri dana primio je paket, Price ga je poslao dan
nakon njihovog razgovora, u kojem je bilo mnogo stranica opisa i
skica. Puthoffje ubrzo uvidio da Price opisuje isto mjesto kao i Swann, no s mnogo vie pojedinosti. Pruio je vrlo toan opis planina,
lokaciju mjesta kao i njegovu udaljenost od cesta i grada. ak je
opisao i vrijeme. Meutim, Pricea je posebno zanimala unutranjost
jednog povienog podruja. Napisao je da mu se ini da je vidio
neku vrstu podzemnog skladita koje je bilo dobro skriveno, moda i namjerno.
Izgleda kao stara raketna baza, jer raketne rampe su jo uvijek
tamo, no sada su u tim prostorijama arhivi s dokumentima i mikrofilmovima., napisao je. Opisao je aluminijska klizna vrata, veliinu
soba i njihov sadraj, ak i velike zemljovide objeene o zid.
Puthoff je nazvao Pricea i zamolio ga da pogleda jo jedanput i
pokua dobiti tono odreene informacije, na primjer kodna imena
ili imena slubenika. Te je podatke elio posredovati Greenu i trebao
je detalje koji bi kod njega rasprili svaku preostalu nevjericu. Price
se ponovno javio s pojedinostima iz jednog ureda: spisi s imenom
Flytrap (Muholovka) i Minerva, nalijepljena imena na fasciklima, imena pukovnika i majora koji su sjedili za elinim stolovima.
Kada je Green te informacije donio Turneru, ovaj ih je proitao
i zatresao glavom. Vidovnjaci su totalno promaili, rekao je. Koordinate koje su dobili u stvari su bile samo lokacija njegove ljetne kolibe
za odmor.

8. PRODUENI VID

Green je otiao zbunjen injenicom da su i Swann i Price toliko

slino opisali mjesto. Krajem tjedna se sa enom odvezao do tog
mjesta. Nekoliko kilometara od koordinata, na pranjavoj cesti, naletio je na dravni znak Zabranjen pristup. Mjesto je oito odgovaralo opisu oba vidovnjaka.
Kada se Green poeo raspitivati o mjestu, odmah se upleo u
ustru istragu o sigurnosnom prodoru. Mjesto koje su Swann i
Price pravilno opisali bila je golema, tajna Pentagonova podzemna
baza u planinama Blue Ridge Mountains Zapadne Virginije u kojoj
su radili razbijai kodova Nacionalne sigurnosne agencija ili NSA;
njihov glavni zadatak bilo je prislukivanje meunarodnih telefonskih razgovora i nadziranje amerikih pijunskih satelita. ini se da
njihove vidovnjake antene nisu pokupile nita vrijedno panje na
danim koordinatama, pa su zato ili pretraiti ire podruje sve dok
nisu doli na trag neemu to je relevantnije za vojsku.
Nekoliko mjeseci u NSA-i su bili uvjereni da su Puthoff i Targ
podatke dobili od nekoga iz same baze, a za isto su sumnjiili ak i
Greena. Sigurnosno su provjeravali Puthoffa i Targa, a kod njihovih
su se prijatelja i kolega raspitali i o njihovim moebitnim komunistikim inklinacijama. Price je uspio primiriti obavjetajce tek kada im
je bacio kost; podrobne podatke o ruskom dvojniku tajne baze NSA
koju su Sovjeti imali u planinama sjevernog Urala.
Epizoda u Zapadnoj Virginiji uvjerila je najvie dunosnike
CIA-e tako da su sada eljeli napraviti pravu provjeru na terenu.
Jednog je dana jedan od nadglednika primljenih na ugovor doao u
SRI sa zemljopisnim koordinatama mjesta u Sovjetskom Savezu za
koje je Agencija bila osobito zainteresirana. Russu i Halu rekli su tek
da se tamo nalazi nekakvo razvojno istraivako sredite.8
Za pokus su htjeli Pricea. Targ i Price zaputili su se u posebnu
sobu smjetenu na drugom katu zgrade za radijsku fiziku; prostor
je bilo elektriki zatien dvostrukom bakrenom reetkom koja je
trebala blokirati vidovnjakovu sposobnost gledanja na daljinu, ukoliko je ona rezultat visokofrekvencijskog elektromagnetskog polja.
Targ je ukljuio magnetofon. Pat je skinuo svoje naoale s metalnim
okvirima, naslonio se na naslonja stolca, iz depa izvukao snjenobijelu lanenu maramicu i obrisao naoale; potom je zatvorio oi i
progovorio nakon jedne minute.
Leim na leima na krovu dvokatne ili trokatne zgrade od
opeke., rekao je sneno. Sunan je dan. Sunce je ba ugodno. Sada

8. PRODUENI VID

vidim neto potpuno nevjerojatno: gigantsku dizalicu s kranom

koja se pomie naprijed-nazad nad mojom glavom ... Podigao sam
se u zrak i pogledao prema dolje, vidim da se vozi na dvije tranice;
svaka je na jednoj strani zgrade. Jo nikad nisam vidio neto nalik
ovome.9 Pat je potom skicirao izgled zgrade i posvetio posebnu pozornost dizalici s kranom.
Kada su Russ, Hal i Pat poslije dva - tri dana zavrili posao na
tom podruju, na njihovo veliko iznenaenje rekli su im da su istraivali neto za to se sumnjalo da je mjesto podzemnih atomskih
pokusa koje je ve godinama izluivalo Agenciju. Upotrijebili su ve
sva raspoloiva sredstva ne bi li otkrili to se tamo unutra dogaa.
Patova skica bila je vrlo slina satelitskim snimkama, sve do gomila
cilindara s komprimiranim plinom.
Meutim, Pat se nije zaustavio na vanjtini zgrade. Njegovi su
opisi ukljuivali i zbivanja u unutranjosti. Vidio je slike radnika koji
su uz velike potekoe, varenjem klinastih metalnih dijelova, pokuavali sastaviti masivnu, dvadesetmetarsku metalnu kuglu. Meutim, dijelovi su se deformirali i Patu se inilo da pokuavaju pronai
materijal kojeg bi mogli variti pri niim temperaturama.
Nitko u Vladi nije imao pojma to se dogaa u unutranjosti tog
postrojenja, a Pat je umro godinu dana kasnije. Unato tome, dvije
godine kasnije je u asopisu Aviation Week procurio izvjetaj vojnog
zrakoplovstva o CIA-inoj upotrebi satelita za izvianje s fotografijama visoke rezolucije to je naposljetku potvrdilo Patovo vienje.
Uz pomo satelita uoili su kako Sovjeti kopaju tvrde granitne formacije. Vidjeli su i ogromne eline klinove koji su se proizvodili u
oblinjoj zgradi.
Ti elini segmenti bili su dijelovi velike kugle promjera oko
osamnaest metara., pisalo je u lanku Aviation Weeka.
Vladini slubenici vjeruju da se te kugle koriste za crpljenje
i pohranjivanje energije iz nuklearnih eksploziva, odnosno
iz generatora pulsne energije. Fiziari su smatrali da ne postoji nain na koji bi Sovjeti mogli zavariti eline klinove
takvih kugli i izraditi posudu koja bi bila dovoljno vrsta
da podnese pritiske koji nastaju pri fisiji kod nuklearne eksplozije, osobito stoga to je elik koji su trebali variti bio
izuzetno debeo.10

8. PRODUENI VID

Kako su se Patovi crtei do pojedinosti podudarali sa satelitskim

snimkama, u CIA-i su zakljuili da su nuklearne kugle koje je vidio
namijenjene izradi atomske bombe; pretpostavke koje su slijedile
jedna za drugom navele su Reaganovu Administraciju da osmisli
ono to je kasnije postalo poznato kao program Star Wars (Ratova
zvijezda).11 Nakon mnogo potroenih milijardi pokazalo se da je to
bila pogreka. Semipalatinsk - mjesto koje je vidio Pat - nije ak bilo
ni vojna baza. Rusi su zaista pokuali razviti nuklearne rakete, no za
svoje ljude koje su htjeli poslati na Mars. Rakete su im trebale samo
za gorivo.
Pat Price nije mogao rei amerikoj Vadi emu slui Semipalatinsk, a preminuo je prije no to ih je uspio odvratiti od programa
Ratova zvijezda. Meutim, za Targa i Puthoffa vienje Semipalatinska predstavljalo je vie od puke epizode vidovnjake pijunae.
Pruilo im je vane podatke o tome kako funkcionira gledanje na
daljinu. Tu je bio dokaz o ovjeku koji je na temelju zemljopisnih
koordinata jednog mjesta, koje se moglo nalaziti bilo gdje u svijetu,
uspio neposredno promatrati i doivljavati to se tamo dogaa,
premda nitko u Sjedinjenim Amerikim Dravama nije znao nita
o tom mjestu.
Sada ih je zanimalo postoje li granice ovog fenomena. Sljedei
nevjerojatan pokus obavili su s Ingom Swannom. Swann je takoer
elio provjeriti njihovu pretpostavku da je gledanje na daljinu mogue iskljuivo ako na promatranom mjestu postoji ljudski signal.
Ponudio je drzak prijedlog; za takav pokus zaista bi morao dati sve
od sebe. U to se vrijeme NASA upravo spremala lansirati svemirsku
sondu Pioneer 10 koja je trebala letjeti pokraj Jupitera, pa mu je palo
na pamet da pokua na daljinu pogledati taj planet!
Tijekom pokusa Swannu je bilo neugodno priznati da oko Jupitera vidi prsten kojeg je i nacrtao. Puthoffu je rekao da je mogue
kako je pogrekom svoju panju usmjerio prema Saturnu. Nitko nije
bio spreman crte uzeti ozbiljno, sve dok NASA-ine fotografije nisu
pokazale da je Jupiter tada zaista imao prsten.12
Swannov pokus pokazao je da ljudska nazonost nije potrebna,
te da ljudi mogu vidjeti, odnosno dobiti pristup informacijama
na praktiki bilo kojoj udaljenosti, to je otkrio i Ed Mitchell svojim
eksperimentom s kartama na putovanju do Mjeseca i natrag.
Puthoff i Targ eljeli su izraditi znanstveni protokol za gledanje
na daljinu. Postupno su s koordinata preli na mjesta. Izradili su kar-

8. PRODUENI VID

totenu kutiju sa stotinu ciljnih mjesta: zgradama, cestama, mostovima i drugim prepoznatljivim mjestima od zaljeva San Francisca
do San Josea, koja su od SRI-a bila udaljena najvie pola sata. Sve
lokacije, koje je pripremio i zapeatio neovisan eksperimentator, bile
su zatvorene u sigurnom sefu. Za odreivanje ciljnih mjesta upotrijebili su elektronski kalkulator programiran za odabir sluajnih
brojeva.
Na dan pokusa zatvorili su Swanna u posebnu sobu. Jedan od eksperimentatora ostao je kod Swanna - zbog svog slabog vida obino
je to bio Targ - dok je za to vrijeme Hal uzeo zapeaenu kovertu i
s jo jednim koordinatorom programa zaputio se na ciljno mjesto,
koje nije bilo poznato ni Targu ni primatelju. Hal je pri mentalnom
usredotoenju djelovao kao svjetionik; namjerno su upotrijebili
nekoga koga je Swann poznavao i s kojim se mogao uskladiti dok
je pokuavao otkriti pravo mjesto. U dogovoreno vrijeme Swann je
imao petnaest minuta da nacrta i opie na magnetofon sve svoje
dojmove o ciljnom mjestu. Kako ni Targ nije znao gdje je ciljna ekipa,
mogao je Swannu postavljati razliita pitanja bez bojazni da e ga
nehotice navesti na pravilan odgovor. im bi se ciljna ekipa vratila,
odveli su vidovnjaka na ciljno mjesto tako da dobije neposrednu
povratnu informaciju o tonosti svojeg gledanja na daljinu. Swann
je bio zauujue uspjean. Pokus za pokusom s velikom je tonou
prepoznavao svoje ciljeve.13
S vremenom je Price postao glavni gledatelj na daljinu. Hal
i Russ obavili su s njim devet pokusa u kojima su se drali svojeg
uobiajenog, dvostruko slijepog protokola sa zapeaenim ciljnim
lokacijama u blizini Palo Alta. Devet spomenutih mjesta su: Hooverov toranj, park prirode, radijski teleskop, marina, carinska ispostava, auto-kino, trnica umjetnosti i obrta, katolika crkva te bazenski
kompleks. Neovisni suci zakljuili su da je Price pogodio u sedam
od devet sluajeva. U nekim sluajevima, kao to je Hooverov toranj, Price je ciljno mjesto ak prepoznao i pravilno ga imenovao.12
Price je bio poznat po nevjerojatnoj tonosti, ali i po sposobnosti
da vidi kroz oi svojeg putujueg partnera. Jednoga dana, kada je
Puthoff posjetio marinu, Pat je po obiaju zatvorio oi, a kada ih je
otvorio poeo je teno govoriti: Vidim malo brodsko pristanite,
odnosno dok du zaljeva.. .15
Hal je Pata testirao i u detaljima. Poslao je na let malim avionom
CIA-inog efa Christophera Greena koji je u depu koulje imao pa-

8. PRODUENI VID

piri s ispisane tri brojke. Naime, bilo je poznato da je pri gledanju

na daljinu gotovo nemogue tono vidjeti brojke i slova. Meutim,
Pat Price ih je iitao, i to u pravilnom redoslijedu. Potuio se tek
da ga pomalo mui morska bolest, te je nacrtao posebnu vrst kria
ija slika se u njegovom unutarnjem oku njihala amo-tamo pa mu
je postalo slabo. Ispostavilo se da Green oko vrata nosi ankh, staroegipatski kri koji se slagao s Priceovim crteom; privjesak na ogrlici
morao se za vrijeme leta snano njihati.16
Iako su rezultati Pricea i Swanna bili impresivni, CIA se eljela
uvjeriti da nije po srijedi samo djelo posebno nadarenih osoba ili,
jo gore, maioniarski trik. Dva CIA-ina nadglednika zaposlena na
ugovor pitala su mogu li se i sami okuati u tome. Bila je to voda
na Halov mlin zato to se elio uvjeriti jesu li za gledanje na daljinu
sposobni i obini ljudi. Oba su nadglednika sudjelovala u tri pokusa,
a uz vjebu ilo im je sve bolje i bolje. Prvi znanstvenik je ispravno
prepoznao djeji vrtuljak i most, a drugi vjetrenjau. Od pet pokusa
tri su bili puni pogoci, a jedan je bio blizu.17
Kada su se Puthoff i Targ uvjerili da su se pokusna istraivanja
za CIA-u pokazala uspjenima, poeli su birati obine dobrovoljce
meu kojim su neki bili prirodno nadareni, premda bez iskustva s
gledanjem na daljinu, dok neki nisu. Potkraj 1973. i poetkom 1974.
godine izabrali su etiri obina ovjeka, od kojih su trojica bili zaposlenici SRI-ja, a etvrta osoba bila je Targova prijateljica, fotografkinja Hella Hammid. Hammid, koja prije toga nikada nije sudjelovala
u ispitivanjima parapsiholokih sposobnosti, pokazala je prirodni
dar za gledanje na daljinu. Po ocjeni neovisnih procjenitelja tono je
pogodila pet puta od deset pokuaja.18
Kada je Hal morao otii na poslovni put u Kostariku, putovanje
je iskoristio na nain da je sluio kao udaljena meta. Tijekom putovanja svakog bi dana u tono pola dva popodne po pacifikom
vremenu zapisao detaljne zabiljeke o svojoj trenutnoj lokaciji i djelatnostima. Svakoga dana u isto vrijeme Hella, odnosno Price opisali
su i nacrtali mjesto gdje se u tom trenutku nalazi dr. Puthoff.
Jednoga dana, kada se ni Hella ni Pat nisu pojavili, ulogu gledatelja na daljinu preuzeo je Targ. Iako je bio svjestan da je Kostarika
veim dijelom planinska zemlja, imao je snaan osjeaj da je Puthoff
negdje na oceanu ili na obali. Usprkos sumnji u tonost, opisao je
aerodrom i improviziranu sletnu pistu na pjeanoj obali oceana.
Hal je tada zaista bio na neplaniranom izletu na oblinji otok. U

8. PRODUENI VID

dogovoreno vrijeme upravo je iziao iz zrakoplova na malenu otoku zranu luku. Targ je zranu luku opisao i nacrtao posve tono,
s iznimkom jednog detalja - zgradu aerodroma nacrtao je u obliku
polovinog valjka, a ona je u stvari bila pravokutna. Do kraja Halovog putovanja Hammid i Price pravilno su opisali kako se Hal
oputao na bazenu i vozio kroz tropsku umu u podnoju vulkana.
Pogodili su ak i boju tepiha u njegovom hotelu.19
Hal je za gledanje na daljinu okupio devetoro ljudi, veinom
poetnika koji nikada prije nisu sudjelovali u nijednom parapsiholokom istraivanju; zajedno su napravili vie od pedeset pokusa.
Nepristrana komisija ponovno je usporedila ciljeve s pretipkanim
opisima ispitanika. Opisi su sadravali odreene netonosti, no bili
su dovoljno detaljni i toni da su ih u priblino polovici sluajeva
ocjenjivai mogli neposredno povezati s ciljevima, to je statistiki
vrlo znaajan rezultat.
Pri ocjenjivanju tonosti gledanja na daljinu Hal je imao jo
jednu metodu provjere: petero znanstvenika iz SRI-ja koji nisu bili
povezani s projektom morali su povezati neureene i neoznaene
pretipkane opise sa crteima gledatelja na daljinu nacrtanih sa devet
ciljnih mjesta koje su lanovi skupine za provjeru i posjetili. Ocjenjivai su pravilno povezali opise i ciljna mjesta u dvadeset i etiri
sluaja naprama oekivanih pet sluajeva.20
Malo po malo Puthoff i Targ sve su vie vjerovali. Otkrili su da
svi ljudi, nadareni ili ne, posjeduju latentnu sposobnost da vide bilo
koje mjesto na bilo kojoj udaljenosti. Najnadareniji gledatelji na
daljinu mogu stupiti u posebno stanje svijesti koje im omoguava
promatranje prizora bilo gdje u svijetu. Neizbjean zakljuak njihovih pokusa bio je da je za to sposoban svatko, samo ako ga se poui
o postupku, ukljuujui i ljude koji s tim u vezi gaje velike sumnje.
Najvaniji preduvjet je oputeno, pa ak i zaigrano ozraje, koje kod
ispitanika iskljuuje ivanost i napeto iekivanje; osim navedenog,
potrebno je jo samo malo vjebe. I sam Swann se vremenom nauio
razlikovati signal od uma; na neki nain je znao to je njegova
mata, a to zasigurno predstavlja dio prizora.
Puthoff i Targ prihvatili su se gledanja na daljinu kao znanstvenici, pa su i izradili znanstvenu metodu za njezinu provjeru. Ovu
su znanost jo vie usavrili Brenda Dunne i Robert Jahn, za koje
je to bio prirodan nastavak njihovih istraivanja. Jedan od prvih

8. PRODUENI VID

znanstvenika koji su ponovili rad SRI-a bila je Brenda Dunne tijekom studija na Mundelein Collegu, a kasnije kao diplomantica
ikakog sveuilita, prije no to je dola u Princeton.21 Dunne se na
samom poetku usredotoila na obine dobrovoljce, a ne na nadarene vidovnjake. U osam istraivanja provedenih s dva studenta bez
posebnog parapsiholokog dara demonstrirala je da njezini ispitanici mogu biti uspjeni u tonom opisivanju ciljnih lokacija. Kada
je dola u Princeton, u PEAR-ov su program ukljuili i gledanje na
daljinu.
Jahn i Dunne bili su prilino zabrinuti zbog injenice to je
takva vrsta istraivanja vrlo osjetljiva na povrne protokole i metode obrade podataka, kao i na namjerno ili nenamjerno osjetilno
doaptavanje jednog ili drugog sudionika. Odluni u namjeri da u
potpunosti iskljue navedene slabosti istraivanja, vrlo su briljivo
izradili njegov protokol. Upotrijebili su najnoviju subjektivnu metodu
za mjerenje uspjeha - standardiziranu kontrolnu listu. Pored opisivanja vienog prizora i crtanja crtea, gledatelj na daljinu morao
je jo ispuniti obrazac koji je sadravao trideset pitanja s ve napisanim moguim odgovorima o podrobnostima vienog prizora; na taj
nain postigli su da je opis bio detaljniji. U meuvremenu je osoba
na udaljenom mjestu, kao dodatak fotografijama i crteima danog
mjesta, takoer ispunila jednaki obrazac. U mnogim je sluajevima
ciljno mjesto izabrao REG stroj i zapeaenu omotnicu predao
putniku koji ju je mogao otvoriti tek izvan PEAR-a. U drugim
sluajevima putujui je sudionik ciljno mjesto izabrao tek na udaljenom mjestu kojega nije poznavao nijedan koordinator istraivanja u
Princetonu.
Kada se putnik vratio, lan PEAR-ove skupine unio je podatke u
raunalo koje je njegovu kontrolnu listu usporedilo s listom gledatelja
na daljinu, a oba popisa je usporedio i sa svim drugim popisima u
bazi podataka.
Jahn i Dunne obavili su sveukupno tristo trideset i est strogo
kontroliranih pokusa; u njima je sudjelovalo etrdeset i osam primatelja, a udaljenosti izmeu putnika i gledatelja bile su u rasponu
od osam kilometara do deset tisua kilometara. ak su izradili i vrlo
detaljan postupak matematiko-analitikog ocjenjivanja tonosti
rezultata. Izraunali su ak i vjerojatnosni rezultat svakog pojedinog
sudionika. Gotovo dvije treine sudionika postiglo je tonost veu od
sluajnosnih rezultata. Sveukupna vjerojatnost da su rezultati iz cije-

8. PRODUENI VID

le PEAR-ove baze podataka gledanja na daljinu sluajni iznosi jedan

prema milijardu.22
Jedina mogua kritika glasi da su se sudionici u veini parova
gledanja na daljinu poznavali. Neka vrsta emocionalne ili fizioloke
veze izmeu sudionika mogla je zaista poboljati rezultate, no ishodi
su bili dobri i u sluajevima kada su putnik i gledatelj na daljinu bili
potpuni stranci. Za razliku od poetnih SRI istraivanja, nisu izabrali
nijednog sudionika s darom telepatije. Nadalje, postizali su bolje rezultate kada su putujuim sudionicima ciljna mjesta bila nasumino
dodijeljena iz opsene baze mjesta nego kada su ih ispitanici sami
spontano odabirali. Stoga nije vjerojatno da je bilo kakvo zajedniko
znanje izmeu dva sudionika u paru poboljalo rezultate.
Jahn je, kao i Puthoff, uvidio da gledanje na daljinu ne moe
objasniti nijedna postojea bioloka ili fizikalna teorija. Rusi su tvrdili da se jasnovidnost odvija pomou neke vrste elektromagnetskih
valova s krajnje niskom frekvencijom (ELF).23 Problem kod ovakvog
objanjenja predstavlja to da su gledatelji na daljinu u brojnim pokusima promatrano mjesto vidjeli kao pokretnu video-snimku, kao
da su tamo prisutni, to znai da pojava djeluje izvan konvencionalne
ELF frekvencije. Nadalje, kada su ispitanike smjestili u poseban
prostor s dvostrukom bakrenom zatitom, u koji nisu mogli prodrijeti ak ni niskofrekventni radijski valovi, to nije umanjilo niiju
sposobnost gledanja na daljinu i opisivanja prizora, ak i kada je bio
udaljen tisuama kilometara.
Puthoff je ELF hipotezu provjerio na nain da je dva istraivanja
obavio na podmornici Taurus, malenom vozilu za pet putnika kojega
je izradila kanadska tvrtka HYCO (International Hydrodynamics
Company Ltd). Poznato je da debeli sloj morske vode predstavlja
djelotvoran tit za sve frekvencije elektromagnetskog spektra osim
onih najniih. Gledatelj na daljinu - obino su to bili Hammid ili
Price - u podmornici se spustio na sto sedamdeset metara ispod
morske povrine, u blizini otoka Catalina kraj junokalifornijske
obale, dok su Hal i Vladin nadzornik izabrali ciljno mjesto iz baze
razliitih lokacija u blizini San Francisca. U dogovoreno bi vrijeme
otili na to mjesto i ostali tamo petnaest minuta. Hammid ili Price
istovremeno su pokuavali opisati ili nacrtati to gleda njegov,
odnosno njezin partner udaljen gotovo tisuu kilometara.
U oba sluaja pravilno su prepoznali ciljno mjesto: drvo na vrhu
brda u gradiu Portola Valley, te trgovaki centar u gradiu Moun-

8. PRODUENI VID

tain View. S obzirom na ostvareni rezultat, postojala je zanemariva

vjerojatnost da su kao komunikacijski kanal sluili elektromagnetski
valovi, pa makar i oni iznimno niske frekvencije. Sto sedamdeset
metara vode zaustavilo bi ak i vrlo niskofrekventne modane valove od deset herca. Jedini valovi koje voda nije mogla blokirati bili
su kvantni uinci. Svaki predmet apsorbira i ponovno zrai Polje
nulte toke i informacije su se morale na taj nain vratiti kroz drugu
stranu vodenog tita.
Puthoff i Targ imali su nekoliko uporita u vezi posebnih znaajki gledanja na daljinu. Jedna od njih je bila da je svaki gledatelj
na daljinu u SRI-ju imao vlastiti karakteristini potpis. Njihova orijentacija odgovarala je njihovim sklonostima u drugim pogledima;
gledatelji na daljinu gledali su i svojim osjetima. Neki su bili vrlo
dobri u crtanju skice mjesta i opisu arhitektonskih i topografskih
znaajki, neki su se usredotoili na osjetilni feeling ciljnog mjesta, a
neki su bili u stanju podrobno opisati ponaanje ciljnog eksperimentatora, njegove ili njezine osjeaje i vienja, kao da su na neki
nain transportirani i mogu vidjeti oima ciljne osobe.24 Mnogi su
promatrai djelovali u realnom vremenu, kao da se tamo zaista
nalaze i doivljavaju prizor sa stajalita svojeg ciljnog subjekta. Kada
je Hal plivao u Kostariki, oni su vidjeli prizor iz njegove perspektive;
ako je njegovu pozornost privukao neki prizor sa strane, i njihova se
panja odmaknula sa glavnog prizora mjesta kojeg je tada posjetio.
Bilo je to kao da raspolau osjetima dviju osoba: svojim vlastitim, te
osjetima ovjeka na ciljnom mjestu.
S obzirom na ponaanje signala zakljuili su da oni najvjerojatnije putuju preko nekog niskofrekventnog kanala. Informacije su
pristizale u bitovima, odnosno dijelovima i to esto nesavreno.
Osnovna informacija bila je tona, no pojedinosti su ponekad bile
'zamagljene'. Obino je prizor bio preokrenut tako da je subjekt vidio
naopako, kao da prizor gleda u ogledalu. Targ i Puthoff pitali su se
nije li ta pojava moda povezana s uobiajenom aktivnou vizualnog
korteksa. Prema konvencionalnoj teoriji, korteks sliku prima
obrnuto, nakon ega ju mozak postavi u pravilan poloaj. U ovom
sluaju sliku nisu gledale oi, no mozak ju je svejedno popravio i
preokrenuo. Meutim, tu je slinost s uobiajenom modanom aktivnou i prestajala. Mnogi gledatelji na daljinu mogli su promijeniti
svoju perspektivu, posebno ako ih je njihov nadzornik njeno nagovorio; po elji su mijenjali visinu i kutove, ili su pak poveali sliku

8. PRODUENI VID

za pogled izbliza, kao videokamera na kranu. Kada je Pat pomou

gledanja na daljinu prvi put posjetio tajnovito Pentagonovo mjesto,
krenuo je sa visine od petsto metara kako bi obuhvatio prizor u cjelini, a potom je pogled poveao za detaljno promatranje izbliza.
Najgora stvar koju je promatra na daljinu mogao uiniti bilo
je da interpretira ili analizira vieno. To bi ubrzo 'obojilo' njihove
utiske dok su informacije jo pristizale, i njihovo bi pogaanje tada
u pravilu bilo pogreno. Na temelju prve pretpostavke poeli su
razlagati druge predmete u prizoru kao vjerojatne varijable glavne
interpretirane slike. Ako je neki promatra mislio da je vidio dvorac,
odmah bi oko njega poeo traiti jarak. Primateljski kraj kanala nadomjestilo bi njegovo oekivanje, odnosno mata.25 Nema dvojbe da su
informacije nadolazile prostorno i cjelovito u bljeskovima slika. Taj
osjetilni kanal oito je upotrebljavao nesvjesni i neanalitini dio
mozga, kao kod pojava koje su prouavali lanovi skupine PEAR i
Braud. U skladu s onim to su otkrili Jahn i Dune kod istraivanja s
REG strojevima, lijeva polovica mozga je neprijatelj Polja.
Kada bi zavrili, gledatelji na daljinu osjeali su se iscrpljeno, a
bili su i svladani nekom vrstom osjetilnog preoptereenja kada su se
ponovno nali 'ovdje i sada'. Moglo bi se rei da su uli u stanje nekakve nadsvijesti, a kada su se vratili, svijet je bio intenzivniji. Nebo je
bilo vie modro, zvuk glasniji, sve je bilo slasno stvarnije. Izgledalo
je da su njihova osjetila, kada su se uskladili s jedva prepoznatljivim
signalima, napela do krajnjih mogunosti. Kada bi se ponovno vratili u stvarnost, uobiajenu jainu osjetilnih utisaka doivljavali su
kao bombardiranje oblicima i zvukovima.26
Hal je poeo razmiljati o tome to je to to omoguava gledanje
na daljinu. Nije namjeravao sastaviti teoriju budui da je, kao i veina
znanstvenika, mrzio spekulacije na klimavim nogama. Meutim, nije
bilo mjesta dvojbi da svi ljudi na nekoj razini svijesti imaju
informacije o svemu na svijetu. Bilo je jasno da ljudski signal nije
uvijek potreban. Do udaljenog mjesta moemo doi samo na temelju koordinata. Udaljeno mjesto moemo vidjeti takorei trenutno,
to govori u prilog pretpostavci da se radi o kvantnom, nelokalnom
uinku. Uz pomo vjebe moemo razviti svoje modane mehanizme za primanje i dobiti pristup do informacija pohranjenih u Polju
nulte toke. Taj gigantski kriptogram kojeg neprestano kodiraju svi
atomi u svemiru sadri sve informacije o svijetu: svaki oblik, zvuk i

8. PRODUENI VID

miris. Kada su gledatelji na daljinu tijekom eksperimenta vidjeli

odreeni prizor, njihov um se, u stvari, prenio na mjesto prizora. Ono
to su vidjeli bile su informacije koje je putnik ukodirao u kvantnu
fluktuaciju. Lovili su informacije sadrane u Polju. U odreenom
smislu, Polje nam omoguava da u sebi nosimo cjelokupan svemir.
Uspjeni gledatelji na daljinu nisu vidjeli nita to bi bilo drugim
ljudima nevidljivo. Uspjelo im je tek priguiti druge smetnje.
Budui da svaka kvantna estica biljei svijet u valovima i prenosi
slike svijeta u svakom trenutku, na nekoj vrlo dubokoj kvantnoj razini
neto u vezi s promatranim prizorom vjerojatno djeluje kao signal:
to mogu biti ciljne osobe ili zemljovidne koordinate. Gledatelj na
daljinu hvata signale od osobe na ciljnom mjestu, a signal nosi
sliku koju moemo 'pokupiti' na kvantnoj razini. Oni koji nisu bili
tako iskusni ili nadareni vidovnjaci kao to je to bio Price, ove su
informacije primali nesavreno, u obrnutim ili nepotpunim
slikama, kao da neto nije u redu s odailjaem. Kako informacije
primamo na podsvjesnoj razini, esto ih dobivamo u obliku snova,
sjeanja ili iznenadne spoznaje; pojavljuju se kao bljesak neke slike,
tj. dio cjeline. Priceov uspjeh s tajnim poloajem u Rusiji i Swannov
uspjeh s Jupiterem pokazali su da bilo koja vrsta mnemotehnike, na
primjer zemljovid ili brojka, mogu u duhu prizvati pravo mjesto.
Poput psiholokog fenomena genijalnog idiota koji ima trenutan
pristup do za druge nemoguih izrauna, moda nam Polje nulte
toke omoguava da u sebi nosimo sliku fizikog svemira, a pod
odreenim uvjetima svoj frekvencijski pojas proirimo dovoljno da
bismo dobili uvid u njezin maleni dio.
SRI-ev program gledanja na daljinu, kojega su kasnije preselili u
prostore dionikog drutva Science Applications Corp - SAIC, nastavio se sljedeih dvadeset i tri godine, ali iza tajne zavjese koju amerika Vlada ni do dan danas nije podigla. Program kojeg je u cijelosti
financirala Vlada najprije je vodio Puthoff, potom Targ i naposljetku
Edwin May, zdepast atomski fiziar koji se ve prije bavio obavjetajni radom. Godine 1978. amerika je vojska osnovala vlastitu obavjetajnu jedinicu za vidovnjako pijuniranje pod tajnim imenom
Grill Flame, to je vjerojatno bio najtajniji program u Pentagonu; na
tom su se programu okupili ljudi s vidovnjakim darom. U vremenu
kada je na elu SRI-a bio Ed May, Povjerenstvo amerike Vlade za
nadzor nad eksperimentima s ljudima (US government Human Use
and Procedural Oversight committee) sastavljali su znanstveni-

8. PRODUENI VID

ci koji su redom bili poznati po svom skepticizmu; dvojica od njih

bili su Nobelovci, a dvoje rektori na fakultetima. Njihov zadatak bio
je da pregledaju sva istraivanja o gledanju na daljinu provedena u
SRI-ju, a kako bi se iskljuila mogunost svake prevare mogli su u
bilo kojem trenutku posjetiti SAIC. Svi su zakljuili da su istraivanja
besprijekorna, a polovica njih iskreno je smatrala da istraivanja
predstavljaju neto uistinu vano.27 Unato tome, amerika Vlada do
dananjeg dana nije objavila nita od tih istraivanja osim studije o
Semipalatinsku koja je omaleni vrh ledenjaka SRI-evih dokumenata,
a i to se dogodilo nakon neumorne kampanje Russella Targa.28
Kada je 1995. godine ukinut program, Vlada je naruila izvjetaj
o cjelokupnom radu SRI-ja i SAIC-a kojega je izradila Jessica Utts,
profesorica statistike sa Kalifornijskog sveuilita u Davisu, i dr. Ray
Hyman, poznati skeptik glede parapsiholokih pojava. Oboje su
procijenili da statistiki rezultati svih studija povezanih s gledanjem
na daljinu daleko nadilaze granice sluajnosti.29 Vlada SAD-a bila je
zadovoljna jer su SRI istraivanja pruila Amerikancima veliku prednost pred ruskim obavjetajcima. Meutim, za same znanstvenike
ti su rezultati predstavljali mnogo vie od ahovskog manevriranja
u Hladnom ratu. Pokazivali su da zbog neprestanog dijaloga koji se
odvija izmeu nas i Polja nulte toke postojimo posvuda istovremeno - kao de Brogliev elektron.

DEVETO POGLAVLJE
Beskonano ovdje i sada

9. BESKONANO OVDJE I SADA

CIA-U JE MODA fascinirao Priceov uspjeh sa Semipalatinskom, no na Hala Puthoffa i Russella Targa najvei je dojam ostavio
jedan drugi pokus. Taj su eksperiment godinu dana ranije obavili na
mnogo prozainijem mjestu - na mjesnom bazenu za plivanje.
Targ je s Priceom bio na drugom katu zgrade SRI-a za radijsku
fiziku, u sobi zatienoj bakrom, dok je Halu i njegovom kolegi
elektronski kalkulator nasumino izabrao jednu od lokacija; tada je
to bio bazenski kompleks u parku Rinconada u Palo Altu, udaljen
nekih osam kilometara.
Poslije trideset minuta, kada je Puthoff ve trebao biti na ciljnom
mjestu, Targ je rekao Priceu da pone. Pat Price je zatvorio oi i
detaljno, u gotovo posve tonim dimenzijama, opisao veliki bazen,
manji bazen i betonsku zgradu. Njegov je crte bio toan u svakom
pogledu, osim u jednome: uporno je, naime, tvrdio da se tamo nalazi i
nekakvo postrojenje za proiavanje vode. Na crteima bazena ak
je nacrtao rotirajue naprave i dodao dva spremnika za vodu.
Hal i Russell nekoliko su godina vjerovali da je Pat u tome pogrijeio. U signalu je previe uma., obiavali bi rei. Na tom mjestu
nije bilo nikakvog sustava za proiavanje vode, a o vodenim spremnicima da i ne govorimo.
Kasnije je, poetkom 1975. godine, Russell primio godinji izvjetaj grada Palo Alta koji je bio poslan povodom proslave stogodinjice, a sadravao je neka znaajnija postignua grada tijekom
prolom stoljea.
Dok je prelistavao izvjetaj, ostao je preneraen kada je proitao:
Godine 1919. na mjestu dananjeg parka Rinconada izgraen je
novi mjesni vodovod. U izvjetaju je objavljena i fotografija mjesta
na kojoj su se jasno vidjela dva rezervoara za vodu. Russ se sjetio
Patovih crtea, te ih je izvukao iz arhiva. Rezervoari su bili tono
tamo gdje ih je nacrtao Pat Price. Kada je Pat gledao to mjesto,
vidio ga je onakvim kakvo je bilo prije pedeset godina, premda su

9. BESKONANO OVDJE I SADA

svi materijalni dokazi o postojanju ureaja za proiavanje vode

odavno nestali.1
U podacima koje su prikupili Puthoff, Jahn i drugi znanstvenici
to je bila jedna od najvie zapanjujuih znaajki koje su pokazivale
da ispitanici zaista nisu ovisili o udaljenosti. Pokusna osoba mogla
je utjecati na REG stroj iako nije bila u njegovoj neposrednoj blizini.
U najmanje etvrtini Jahnovih istraivanja sudionici su od stroja
bili udaljeni od nekoliko metara u drugoj sobi, pa do vie tisue
kilometara. Unato tome, rezultati su bili gotovo istovjetni onima u
PEAR-ovom laboratoriju kada su sudionici sjedili neposredno pred
strojem. inilo se da udaljenost, ak ni velika udaljenost, ne smanjuje
uinak ispitanika na stroj.2
Do istog otkria doli su i u istraivanjima gledanja na daljinu
koja su provedena u PEAR-u i SRI-u. Gledatelji na daljinu mogli su
vidjeti preko drava, preko kontinenata, pa ak i u svemir.3
Meutim, istraivanje s Patom Priceom bilo je primjer neeg jo
neobinijeg. Eksperimenti u laboratorijima kao to su bili PEAR i
SRI pokazali su da ljudi mogu vidjeti u budunost, odnosno posegnuti unatrag, u prolost.
Jedna od nedodirljivih predodbi u naem doivljavanju sebe i
svijet jest naa predodba o vremenu i prostoru. ivot je slijed kojeg
mjerimo satovima, kalendarima i prijelomnim dogaajima u ivotu.
Raamo se, odrastamo, vjenavamo i imamo djecu, skupljamo kue,
stvari, make i pse, i cijelo vrijeme neizbjeno starimo i pravocrtno
se pribliavamo smrti. I doista, fizika injenica naeg vlastitog starenja najopipljiviji je dokaz o slijedu vremena.
Jo jedna nedodirljiva predodba iz klasine fizike je pogled na
svijet kao na geometrijsko mjesto ispunjeno vrstim predmetima i
prostorom izmeu njih. Veliina meuprostora odreuje vrstu utjecaja jednog predmeta na drugi. Stvari koje su kilometrima udaljene
ne mogu imati trenutan utjecaj jedna na drugu.
PEAR-ove studije i istraivanja s Patom Priceom pokazali su da
na fundamentalnijoj razini postojanja ne postoje prostor i vrijeme,
nema oitog uzroka i posljedice - pri emu neto udari u neto drugo
i prouzroi dogaaj u vremenu i prostoru. Newtonovske predodbe o
apsolutnom vremenu i prostoru ili ak Einsteinova zamisao o
relativnom prostoru i vremenu zamijenila je stvarnija slika: svemir
postoji u jednom ogromnom ovdje, pri emu 'ovdje' oznaava sve
toke prostora i vremena u pojedinom trenutku. Ako subatomske

9. BESKONANO OVDJE I SADA

estice mogu meudjelovati preko itavog prostora i vremena, tada

je za to najvjerojatnije sposobna i vea materija koju subatomske estice tvore. U kvantnom svijetu Polja, u subatomskom svijetu istog
potencijala, ivot postoji kao jedna sveobuhvatna sadanjost. Izuzmi vrijeme, rado je govorio Robert Jahn, i sve postaje smisleno.
Jahn je imao vlastitu zbirku eksperimenata koji su dokazali da
ljudi mogu predvidjeti nadolazee dogaaje. Prvenstveno zbog
slinosti rada kojim se Brenda Dunne bavila u Mundelein Collegu, Dunne i Jahn veinu su svojih istraivanja gledanja na daljinu
postavili kao prekognitivnu percepciju na daljinu ili PRP (precognitive remote perception). Gledatelji na daljinu koji su ostali u
PEAR-ovom laboratoriju bili su zamoljeni da pokuaju imenovati
odredite svojeg putujueg partnera, i to ne samo prije no to je
potonji tamo poao, nego i mnogo sati ili ak dana prije no to je
partner uope znao kamo e ii. Osoba koja nije bila ukljuena u
eksperiment uz pomo REG-a sluajno bi izabrala putnikovo odredite iz prije pripremljenog fonda ciljnih mjesta, ili je pak putnik
sam, spontano izabrao svoj cilj kada bi ve krenuo na put. Putujui
partner se potom ponaao u skladu sa standardnim protokolom za
pokuse gledanja na daljinu. U dogovoreno je vrijeme na ciljnom
mjestu ostajao deset do petnaest minuta, svoje utiske snimao je na
traku, napravio je fotografije, te ispunio kontrolnu listu s pitanjima
koju je sastavio PEAR-ov tim. Za to je vrijeme gledatelj na daljinu,
koji je ostao u laboratoriju, snimio na traku i nacrtao svoje dojmove
o putnikovom odreditu, najmanje pola sata i najvie pet dana prije
dolaska putnika na odredite.
Od tri stotine trideset i est strogo kontroliranih pokusa s gledanjem na daljinu koje je obavila PEAR-ova skupina, veinu su izveli
kao PRP ili retrokogniciju - nekoliko sati, odnosno dana nakon
to je putnik ve napustio svoje odredite - i bili su podjednako
uspjeni kao i eksperimenti u realnom vremenu.
Mnogi opisi primatelja iznenaujue su se poklapali s fotografijama njihovih putnika. U jednom je sluaju putnik otiao na
sjeverozapadnu eljezniku postaju grada Glencoe u dravi Illinois
gdje je na jednoj snimci fotografirao postaju s dolazeim vlakom, a
na drugoj je bila mala prljavo-siva ekaonica s oglasnom ploom na
zidu te znakom iznad nje. Vidim eljezniku postaju, napisao je
gledatelj na daljinu trideset i pet minuta prije no to je putnik uope
izabrao svoje ciljno mjesto, jednu od postaja u predgrau koja je

9. BESKONANO OVDJE I SADA

na ekspresnoj liniji ... bijeli cement i srebrni eljezniki kolosijek.

Vidim vlak kako dolazi ... Vidim, odnosno ujem udaranje nogu ili
cipela po drvenom podu ... Objeeni su plakati ili neto slino, nekakve reklame, odnosno plakati na zidu u eljeznikoj postaji. Vidim
klupe. Sada vidim sliku znaka ...
U drugom je sluaju gledatelj na daljinu u PEAR-ovom laboratoriju zabiljeio udnu, ali ustrajnu sliku da posrednik stoji
unutar velike zdjele; kada bi bila puna juhe, bio bi [posrednik]
veliine okruglice. Za etrdeset i pet minuta putnik je zaista bio veliine okruglice u usporedbi s golemom, zakrivljenom kupolastom
strukturom radioteleskopa u arizonskom Kitt Peaku pod kojim
je stajao. Jedan drugi sudionik PEAR-ovog istraivanja opisao je
svojega partnera u staroj zgradi s prozorima poput lukova koji na
vrhu zavravaju kao iljak, no ne kao obini iljak, te s ogromnim
dvokrilnim vratima i pravokutnim stupovima s kuglama na vrhu.
Gotovo dvadeset i etiri sata kasnije putnik je stigao na odredite, do
Tretjakovske galerije u Moskvi, bogato ukraene, impresivne zgrade s
posebnim stupovima na proelju, te velikim dvokrilnim vratima
ispod iljastog luka.
U drugim je sluajevima gledatelj na daljinu prenio utisak neautoriziranog prizora s putnikovog putovanja. Jednom je putnik u
Teksasu namjeravao posjetiti raketu Saturn u NASA centru u Houstonu. Gledatelj na daljinu je u tom trenutku vidio kuni prizor
u kojem se putnik na podu igrao s nekoliko tenaca. Iste je veeri
putnik (koji nije nita znao o utiscima gledatelja na daljinu) posjetio
prijateljev dom gdje se zaista igrao s malim tencima, te su ga ak
nagovorili da jednoga ponese kui.
Gledatelji na daljinu ponekad su ak 'pokupili' informacije o dogaajima ili prizorima koji su njihove putnike odvratili od glavnog
odredita. Jednom putniku koji je stao na farmi u dravi Idaho i
usredotoio se na krdo krava panju je privukao kanal za navodnjavanje nekoliko metara ispod ceste. Kanal ga je toliko privukao da ga
je fotografirao i takoer spomenuo u opisu. Gledatelj na daljinu u
dravi New Jersey, koji je vidio prizor prije no to se dogodio, u svojem opisu uope nije spomenuo krave nego je rekao da prima sliku
poljoprivrednih zgrada, polja, i kanala za navodnjavanje.5
Jo neki znanstveni dokazi podupiru pretpostavku da ljudi
mogu vidjeti budunost. Charles Honorton iz centra Maimonides
napravio je zajedniki pregled najrazliitijih znanstvenih pokusa iz

9. BESKONANO OVDJE I SADA

tog podruja koji su bili dovoljno kvalitetni. U tim pokusima sudionici su pogaali koje lampice e se ukljuiti, koji simboli na kartama
e biti izabrani, koji e biti zbroj bacanja kocaka, pa ak i to kakvo
e biti vrijeme.6 Honorton je zdruio rezultate dva milijuna pokuaja
pedeset tisua sudionika u tristo i devet istraivanja kod kojih je
vremenski raspon izmeu pogaanja i dogaaja bio od nekoliko
milisekundi do cijele godine. Izraunata vjerojatnost da su uspjeni
rezultati tih istraivanja sluajni bila je jedan naprama deset milijuna
milijardi milijardi.7
Predsjednik Abraham Lincoln tjedan dana prije svoje smrti sanjao je da e biti ubijen u atentatu. Jedna je to od mnogih znakovitih
pria o slutnjama i snovima o budunosti koje su ule u povijest.
Znanstvenicima, meutim, najveu potekou predstavlja nain
kako takve prie provjeriti u laboratoriju. Kako moemo mjeriti i
nadzirati slutnje?
U laboratoriju za prouavanje snova centra Maimonides pokuali su postii upravo to - u znanstveno vjerodostojnom pokusu
reproducirati snove ljudi o vlastitoj budunosti. Osmislili su nov postupak pomou kojeg su testirali nadarenog engleskog vidovnjaka
Malcolma Bessenta. Bessent je svoj osebujan talent usavrio tijekom
dugotrajnog studiranja u Londonskom koledu za parapsiholoka
istraivanja pod vodstvom jednako nadarenih i iskusnih ljudi s
vanosjetilnim i jasnovidnim sposobnostima. Bessent je vie puta
prespavao u Maimonidesovom laboratoriju pokuavajui sanjati
ono to e mu se dogoditi sljedeeg dana. Tijekom noi su ga budili
i molili da im ispria i zapie to je sanjao. Jednom je Bessent slijedio
dogovorenu proceduru i izvijestio o svom snu. Sljedeeg jutra je
jedan istraiva - koji nije znao nita o Bessentu i njegovim snovima,
niti je bio u kontaktu s njim - po dogovorenom postupku nasumino
izabirao jednu od vie umjetnikih reprodukcija. Taj put je izabrao
Van Goghov Hodnik u bolnici Saint-Remy. Da bi jo vie smanjili
mogunost subjektivnog utjecaja, traku s Besssentovom snimkom
opisa njegovih snova potom su poslali prepisivau jo prije no to
su izabrali sliku.
im bi slika bila izabrana, istraivai sa Maimonidesa poeli su s
pojaanim pripremama. Kada je Bessent ustao i iziao iz spavaonice,
pozdravili su ga ljudi u bijelim kutama koji su ga zvali gospodin
Van Gogh, i odnosili se prema njemu na grub, povran nain. Dok

9. BESKONANO OVDJE I SADA

je iao hodnikom sluao je zvuk histerinog smijeha. Lijenici su ga

prisilili da uzme tabletu te su ga dezinficirali komadiem vate.
Kasnije su prouili prijepis njegovog opisa snova koje je sanjao
te noi. Ispostavilo se da je Bessent opisao pacijenta koji je pokuao
pobjei, dok su mnogi ljudi u bijelim kutama - lijenici i drugo medicinsko osoblje - bili neprijateljski raspoloeni prema njemu.8
Bessentove laboratorijske slutnje bile su vrlo uspjene; njih sedam od ukupno osam ocijenili su kao posve tone. U drugoj seriji
pokuaja Bessent je dokazao da moe uspjeno sanjati o buduim
dogaajima, kao i o onim koje je upravo vidio. Do 1978. godine,
kada su laboratorij za prouavanje snova zatvorili zbog nedostatne
financijske potpore, ukupno je obavljeno tristo sedamdeset i devet
pokusa sa snovima o sadanjosti i budunosti, i to sa zapanjujuom
83,5-postotnom uspjenou.9
Dean Radin osmislio je novi, drukiji nain provjere slutnji.
Umjesto da se pouzdaje u tonost ispitanikovih rijei, radije je provjeravao registrira li na neki nain nae tijelo predvianje budueg
dogaaja. Ta je zamisao bila pojednostavljena inaica istraivanja
snova. Testovi Centra Maimonides bili su skupi jer je svaki pokus
iziskivao osam do deset ljudi i cijeli jedan dan. S Radinovim protokolom za manji dio tih trokova u svega dvadesetak minuta mogli
su se dobiti jednaki rezultati.
Radin je pripadao malom zatvorenom krugu istraivaa svijesti, i
ujedno je bio jedan od rijetkih znanstvenika koji su to podruje
izabrali promiljeno i nisu u njega zalutali, uavi na stranja vrata.
Njegovo ukljuivanje u ovu osobitu istraivaku granu bilo je
rezultat neobinog braka izmeu znanosti i znanstvene fantastike,
naime, u njegovom su ivotu ova dva podruja ila ruku pod ruku.
Unato uskim crnim briima i uznapredovaloj elavosti, Radin je
u pedesetim godinama sauvao mudar, neduan pogled udesnog
djeteta, to je neko i bio. Vrlo rano postao je virtuoz na violini koju
je svirao od pete do sredine dvadesetih godina. Iskljuivo zbog nedostatne fizike izdrljivosti i snage morao se odrei obeavajue
karijere koncertnog violinista. Za glazbenika svjetske klase morao bi
imati kondiciju vrhunskog atlete kako bi mogao svakog dana satima
vjebati i svirati, usavravajui potrebnu tehniku i finu motoriku;
Radin je shvatio da je njegova slaba tjelesna konstitucija za to posve
neprikladna. Stoga je logino da se posvetio svojoj drugoj velikoj
ljubavi, bajkama odnosno tajnovitom, maginom svijetu. Ista pre-

9. BESKONANO OVDJE I SADA

ciznost i nevezanost koji su mu pomogli da usavri sviranje violine

napravili su od njega i vjetog istraivaa, roenog genija za prouavanje forenzikih dokaza ili za pronalaenje skrivenih tragova.
Njegova uiteljica u tom je nejakom djetetu u prvom razredu primijetila veliku izravnost i ozbiljnost, te je ispravno predvidjela njegov
budui poziv. Ono to je Radin istinski elio uvesti u svoj djeji
laboratorij bila je magija. elio je izolirati magiju i prouavati je pod
mikroskopom. Ve s dvanaest godina zapoeo je vlastita istraivanja
vanosjetilne percepcije.
Tijekom deset godina studija, kada je diplomirao na tehnikom
fakultetu i doktorirao iz podruja psihologije, ali i na svom prvom
radnom mjestu u Bellovim laboratorijima gdje je radio u Odsjeku za
ljudske initelje, svo to vrijeme njegova je glavna strast bilo prouavanje djelovanja svijesti i ovjekovih graninih potencijala. uo je
za strojeve Helmuta Schmidta i ubrzo nakon toga ga je posjetio, te se
vratio s posuenim primjerkom RNG-a kako bi sam zapoeo slina
istraivanja. Radin je gotovo od samog poetka dobivao jednako
dobre rezultate kao to su bili oni Schmidtovi. Postalo je to previe
vano da bi bilo samo sporedna aktivnost u njegovoj karijeri. Radin
je poeo lobirati kako bi mogao suraivati s nekim znanstvenicima
koji su ve radili na tom podruju. Neko je vrijeme radio na SRI
te na Princetonskom sveuilitu sve dok nije ustanovio vlastiti laboratorij za istraivanje svijesti u okviru Sveuilita Nevada u Las
Vegasu, udaljenoj postaji akademske zajednice gdje se nadao da ga
nitko nee smetati.10
Radinov poetni doprinos tim istraivanjima bio je mukotrpni
statistiki posao. Velik dio njegovog ranijeg rada sastojao se od ponavljanja istraivanja svojih kolega i njihove matematike provjere.
Proveo je vie metaanaliza, ukljuujui PEAR-ova REG istraivanja.
Radin je prouio rezultate postojeih istraivanja o snovima i
slutnjama. Zanimalo ga je mogu li ljudi i u budnom stanju imati
podjednako jasne slutnje. U svojem laboratoriju u Las Vegasu postavio je raunalo za sluajno izabiranje fotografija koje su sudionike
trebale bilo smiriti bilo uznemiriti, uzbuditi ili razljutiti. Deanovi
dobrovoljci bili su preko ica povezani s fiziolokim monitorima
koji su pokazivali promjene u vodljivosti koe, sranom pulsu i krvnom tlaku.
Raunalo je nasumce prikazivalo kolor-fotografije mirnih prizora
(slike prirode i pejzaa), te okantne odnosno uzbuujue prizore

9. BESKONANO OVDJE I SADA

(slike obdukcija i erotine sadraje). Kao to se i oekivalo, tijelo

sudionika se pri promatranju smirenih prizora odmah umirilo, a
kada su bili suoeni s erotinim, odnosno uznemirujuim prizorima
tijelo im je postalo uzbueno. Razumljivo je da su ispitanici najjai
odziv na prizore pokazivali dok su gledali fotografije. Meutim, Radin je otkrio jo neto: ispitanici su oigledno i slutili to e vidjeti,
jer pokazivali su fizioloke reakcije prije no to bi vidjeli fotografije.
Njihovi prethodni odzivi bili su najjai tik prije no to su vidjeli
uznemirujuu sliku, kao da su pokuavali prikupiti snagu. Krvni
tlak u udovima pao bi im otprilike sekundu prije no to se slika
pokazala. Najneobinije od svega, Radin je otkrio da su slutnje kod
erotinih sadraja mnogo jae nego kod nasilnih, to bi moglo odraavati injenicu da Amerikance spolnost uznemiruje vie od nasilja.
Shvatio je da u rukama dri neke od prvih laboratorijskih dokaza
da tijelo podsvjesno predvia i proivljava naa budua osjeajna
stanja. Istraivanje je, osim toga, pokazalo da nije tono da ivani
sustav samo "reagira" na budui ok, nego iz njega takoer izvodi
emocionalno znaenje.11
Radinova istraivanja uspjeno je ponovio njegov nizozemski
kolega, psiholog Dick Bierman sa Sveuilita u Amsterdamu.12 Bierman je pomou tog modela pokuao otkriti slute li ljudi dobre,
odnosno loe vijesti. Dok je Bierman prouavao elektrodermalne
aktivnosti u jednom drugom objavljenom istraivanju, u kojem su
se prouavali naueni odzivi u nekoj kartakoj igri, vidio je da su
kod sudionika zabiljeene nagle promjene u elektrodermalnim odzivima prije no to bi im podijelili karte. tovie, te su razlike odgovarale vrsti karata koje su dobili; oni kojima su dodijeljene loe karte
bili su uznemireniji i pokazivali su sve znaajke poveanog odziva
borba ili bijeg.13 To znai da na podsvjesnoj, psiholokoj razini
slutimo da emo primiti neke loe vijesti, odnosno kada e nam se
dogoditi loe stvari.
Radin je proveo jo jedan pokus gledanja u budunost pri kojem je upotrijebio inaicu stroja Helmuta Schmidta. Njegov stroj je
bio pseudo-generator sluajnih dogaaja, i dalje nepredvidiv, no
s drukijim mehanizmom. U tom sluaju je s poetnim brojevima
inicirao vrlo kompleksne matematike nizove drugih brojeva. Stroj
je sadravao deset tisua razliitih poetnih brojeva i stoga deset tisua razliitih matematikih mogunosti. Pseudo-sluajni generator
brojeva (ili pseudo-REG) bio je dizajniran da proizvodi nizove slu-

9. BESKONANO OVDJE I SADA

ajnih bitova: nula i jedinica. Nizovi s najvie jedinica smatrali su

se najboljima i stoga najpoeljnijima. Operator je trebao zaustaviti
stroj u odreenom trenutku, na odreenom poetnom broju, kako
bi inicirao najbolje nizove.
I upravo je u tome bio trik. Trenutak izbora bio je nemogue
malen; budui da sat u raunalu kuca pedeset puta u sekundi, poetni su se brojevi generirali u intervalima od dvadeset milisekundi, a
to je deset puta bre od ovjekove brzine reagiranja. Da bi ovjek u
tome uspio, bilo je potrebno nekako intuitivno znati da dolazi dobar
poetni broj i pritisnuti dugme tono u toj milisekundi. Premda je
izgledalo posve nemogue, Radin i njegov efu SRI, Ed May, postigli
su uspjeh. U vie od stotinu pokuaja Radin i May na neki su nain
tono znali kada moraju pritisnuti dugme kako bi postigli poeljan
niz.14
Helmuta Schmidta zaokupljala je nadasve privlana mogunost: mogunost vraanja vremena unatrag. Razmiljao je o tome
da uinci koji su se pokazali kod strojeva nijeu prostor, odnosno
uzronost. U Schmidtovoj glavi poelo se oblikovati gotovo apsurdno pitanje: moe li ovjek koji pokuava utjecati na output njegova
stroja to napraviti nakon to je stroj ve pokrenut? Ako je kvantno
stanje eterino poput leprajueg leptira, moda zaista nije vano
kada ga pokuamo definirati sve dok smo prvi koji to pokuamo
uiniti - prvi promatra.
Schmidt je prespojio ice u svojem generatoru sluajnih dogaaja i povezao ga s audio ureajem tako da je sluajni dogaaj
prouzrokovao klikove koji su bili snimljeni na magnetofonskoj traci i
provedeni do slualice, bilo u desnom bilo u lijevom uhu. Potom je
ukljuio svoj stroj i snimio njegov output kojega nitko, pa ni on sam,
nije smio uti. Zatim je izraena kopija originalne snimke koju
takoer nitko nije smio uti i koja je na sigurnom mjestu zakljuana. Schmidt je u pravilnim intervalima snimao kontrolne trake
kod kojih nitko nije utjecao na lijeve ili desne klikove. Kao to se i
oekivalo, kada su kontrolne snimke pustili, lijevi i desni klikovi bili
su vie ili manje jednako raspodijeljeni.
Sljedeeg dana Schmidt je kontrolni snimak dao ispitaniku koji
ga je ponio kui. Dobrovoljev zadatak sastojao se u tome da snimku
poslua i pokua utjecati na to da vie klikova doe u njegovo desno
uho. Potom je Schmidt pomou svojeg raunala zbrojio lijeve

9. BESKONANO OVDJE I SADA

i desne klikove. Dobiveni rezultat proturjeio je zdravom razumu.

Schmidt je, naime, otkrio da je ispitanik svojim utjecajem promijenio
output stroja jednako kao to bi ga promijenio da je bio nazoan u
samom trenutku snimanja snimke na magnetofonsku traku. Nadalje, ti
su rezultati bili jednako dobri kao i oni kod obinih REG testova
kada je ispitanik sjedio neposredno pred strojem.
Poslije odreenog broja slinih provjera, Schmidt je uvidio da
u njima svakako dolazi do nekog uinka, no nije smatrao da su sudionici promijenili prolost, ili da su izbrisali trake i napravili nove
snimke. Najvjerojatnije se dogodilo neto drugo. Njihov je utjecaj
posezao natrag u vrijeme, i utjecao na sluajnost stroja u trenutku
njegova izvornog snimanja. Nisu promijenili ono to se je dogodilo;
utjecali su na ono to bi se u prvom redu dogodilo. Sadanje ili budue namjere utjeu na poetne vjerojatnosti i odreuju koji dogaaji e se doista i dogoditi.
Vie od dvadeset tisua pokusa u pet istraivanja koje je
Schmidt proveo izmeu 1971. i 1975. godine u vrlo je znaajnom
broju snimaka pokazalo statistiki otklon od oekivanog rezultata
- priblino pedeset posto kako lijevih tako i desnih klikova. Sline
rezultate dobio je i dok je radio na ureajima koji su iglu na brojaniku pomicali ulijevo ili udesno. U gotovo pedeset i pet posto od
ukupno provedenih osamsto trideset i pet pokusa igla se vie puta
pomakla ulijevo nego udesno.15 Od svih istraivanja o putovanju
kroz vrijeme ona Schmidtova vjerojatno su bila najvie znanstvena.
Kako su napravili sigurnosne kopije rezultata i zakljuali ih na sigurno mjesto, bila je iskljuena svaka mogunost prevare. Te studije
su dokazale da se psihokinetiki utjecaji na sluajnosni sustav, kao
to je REG stroj, mogu dogaati u bilo kojem vremenu, u prolosti
ili budunosti.
Schmidt je takoer otkrio da osoba koja naknadno utjee na
stroj mora biti prvi promatra. Ako je magnetofonsku snimku prije
toga s usredotoenom panjom posluao netko drugi, sustav je bio
manje podloan naknadnim utjecajima. inilo se da svaki oblik
usredotoene pozornosti zamrzava sustav u konano stanje. Nekoliko rijetkih studija ak ukazuje na to da promatranje od strane
bilo kojeg ivog sustava - ovjeka ili ak ivotinje - uspjeno blokira
naknadne pokuse s vremenski pomaknutim utjecajem. Ova istraivanja jo nisu dovoljno utemeljena, no podudaraju se s onim to
nam je o uinku promatraa poznato iz kvantne fizike koja tumai

9. BESKONANO OVDJE I SADA

da promatranje ivih promatraa dovodi stvari u neku vrstu determiniranog postojanja.16

Bob Jahn i Brenda Dunne u svojim su se REG istraivanjima takoer pozabavili kategorijom vremena. U 87.000 pokuaja njihovi su
dobrovoljci usmjeravali pozornost na djelovanje stroja tek tri dana
do dva tjedna nakon to je stroj odradio svoje. Dobiveni rezultati bili
su zapanjujui. Naime, u svakom pogledu su se slagali s rezultatima
konvencionalnijih pokusa u kojima su eksperimentatori utjecali na
stroj za vrijeme njegovog djelovanja: razlike izmeu ena i mukaraca
jo uvijek su bile vidljive i iskrivljenja u itavoj populaciji bila su
jednaka. Postojala je tek jedna znaajna razlika: u pokusima s vremenskim pomakom dobrovoljci su uzrokovali vee uinke nego
kod standardnih pokusa svaki put kada su pokuavali utjecati da stroj
proizvede vie glava. Meutim, zbog relativno malih brojeva Jahn i
Dunne taj su podatak morali ocijeniti kao statistiki nebitan.17
Slino retrogradno putovanje kroz vrijeme pokuali su i brojni
drugi istraivai: neki su pokuali utjecati na skoimie koji su trali
u svojim aktivnosnim krugovima, drugi su utjecali na smjer ljudi
koji su hodali u mraku (i nailazili na fotosenzor), pa ak i na automobile koji su tijekom prometne guve nailazili na fotosenzorsku
zraku u bekom tunelu. Kruenje skoimia i nailaske na senzor
pretvorili su u klikove, snimili ih na traku i pohranili; od jednog do
sedam dana nakon toga snimke su prvi put putali dobrovoljcima
koji su snagom svoje volje pokuavali postii da skoimii tre bre,
i da ljudi, odnosno automobili ee nailaze na zraku fotosenzora.
U jednom drugom istraivanju otkriveno je da iscjelitelj moe retroaktivno utjecati na irenje krvnih parazita kod takora. Braud je
i sam proveo istraivanja u kojima je biljeio elektrodermalni odziv
odreenih osoba koje su morale posluati svoj odziv i pokuati
utjecati na vlastitu elektrodermalnu aktivnost. Radin je obavio slino istraivanje s EDA magnetofonskim snimkama i iscjeliteljima.
Schmidt je proveo studije u kojime je pokuao utjecati na brzinu
vlastitog, prethodno snimljenog, disanja. Ukupno deset od devetnaest istraivanja dalo je rezultate koji su se statistiki u znaajnoj
mjeri razlikovali od sluajnih, to je bio dovoljno za pretpostavku da
se dogaa neto neobino.18
Takvi su rezultati najvie glavobolje zadavali Halu Puthoffu.
Energija nulte toke koja mu je bila najbliskija bila je elektromagnet-

9. BESKONANO OVDJE I SADA

ska: svijet uzroka i posljedice, reda, odreenih zakona i ogranienja u ovom sluaju, brzine svjetlosti. Stvari se nisu kretale naprijed i
natrag kroz vrijeme.
Po njegovom miljenju, ovi su eksperimenti ukazivali na tri
mogua scenarija. Prvi je bila zamisao o potpuno deterministikom
svemiru u kojem se sve to se ikad trebalo dogoditi ve zbilo. U tom
svemiru apsolutno nepromjenjive odreenosti ljudi se pomou slutnji samo povezuju s informacijama koje su na nekoj drugoj razini
ve dostupne.
Drugu mogunost mogue je savreno dobro objasniti u okviru
poznatih teoretskih zakona svemira. Prema miljenju Radinovog
dvojnika, Dicka Biermana sa Sveuilita u Amsterdamu, prekogniciju moe objasniti poznata kvantna pojava zaostalih i naprednih
valova, takozvana Wheeler-Feynmannova teorija absorbera, prema
kojoj val moe putovati natrag kroz vrijeme kako bi iz budunosti
doao do svog izvora. Izmeu dvaju elektrona dogaa se sljedee:
kada jedan elektron malo zatitra, odailje valove, kako u prolost
tako i u budunost. Tako se, na primjer, budui val zaleti u esticu
iz budunosti koja takoer zaigra, te odailje vlastite zaostale i napredne valove. Dva niza valova od ta dva elektrona se ponite, osim
u podruju izmeu njih. Konani rezultat prema natrag putujueg
vala prvog elektrona i prema naprijed putujueg vala drugog elektrona jest trenutana veza.19 Mogue je da kod slutnji, razmiljao je
Radin, na kvantnoj razini odailjemo valove koji se susreu s naom
vlastitom budunou.20
Trea, a moda i najloginija mogunost jest da itava budunost
na svojoj najbazinijoj razini ve postoji u podruju istog potencijala; gledanjem u budunost, odnosno prolost pripomaemo njezinom oblikovanju i materijalizaciji, jednako kao to to u sadanjosti
inimo promatranjem kvantne estice. Prijenos informacija preko
subatomskih valova ne postoji u vremenu i prostoru, nego je na neki
nain rairen i uvijek prisutan. Prolost i sadanjost zamagljeni su u
jedno golemo ovdje i sada, tako da na mozak hvata signale i
slike iz prolosti i budunosti. Naa budunost ve postoji u nekom
nejasnom obliku kojeg moemo poeti ostvarivati u sadanjosti. To
ima smisla uzmemo li u obzir da sve subatomske estice postoje u
stanju svih mogunosti osim ako ih ne promatramo, a promatranje
ukljuuje i miljenje. Ervin Laszlo dao je zanimljivo fizikalno objanjenje vremenskog pomaka.

9. BESKONANO OVDJE I SADA

Naime, on kae da Polje nulte toke, sastavljeno od elektromagnetskih valova, posjeduje vlastitu podstrukturu. Sekundarna polja
koja nastaju pri gibanju subatomskih estica u interakciji s Poljem
takozvani su skalarni valovi koji nisu elektromagnetni i nemaju
smjer, odnosno spin. Ti valovi mogu putovati mnogo bre od brzine
svjetlosti, slino kao tahioni koje je zamiljao Puthoff. Laszlo smatra
da skalarni valovi informacije u prostoru i vremenu kodiraju u
bezvremeni i bezprostorni kvantni stenogram interferencijskih
uzoraka. Ta najbazinija razina Polja nulte toke, matino polje svih
polja, u Laszlovom je modelu konani holografski plan svijeta za sva
vremena, kako prolost tako i budunost. Kada gledamo u prolost
ili budunost, u stvari se povezujemo s tim planom.21
Da bismo izuzeli vrijeme iz jednadbe, kao to predlae Robert
Jahn, moramo iz nje izuzeti odvojenost. ista energija koja postoji
na kvantnoj razini nema vremena ili prostora nego postoji u prostranom kontinuumu fluktuirajueg naboja. Mi sami smo, u odreenom smislu, prostor i vrijeme. Kada pomou percepcije dovodimo energiju na svjesnu razinu, stvaramo odvojene predmete koji
postoje u prostoru mjerljivog kontinuuma. Stvaranjem vremena i
prostora stvaramo vlastitu odvojenost.
Taj model je slian implicitnom redu britanskog fiziara Davida
Bohma koji je postavio teoriju da je sve u svijetu umotano u to
implicitno stanje, sve dok ne postane eksplicitna konfiguracija
fluktuacija nulte toke.22 Prema Bohmovom modelu, vrijeme je
dio vee stvarnosti koja u svijest moe projicirati brojne sekvence
odnosno trenutke, ne nuno u linearnom redu. Ako teorija relativnosti tumai da su prostor i vrijeme relativni, i da kao takvi ine
jedan sam entitet prostor-vrijeme - teoretizirao je Bohm - i ako
kvantna teorija pretpostavlja da su u prostoru odvojeni elementi u
stvari povezani, te da su projekcija viedimenzionalne stvarnosti, iz
toga slijedi da su u vremenu odvojeni trenuci takoer projekcija te
vie stvarnosti.
Kako u svakodnevnom ivotu, tako i u fizici vrijeme se openito prihvaa kao primaran, neovisan i univerzalno promjenjiv
poredak, moda najfundamentalniji od nama poznatih. Nae su nas
pak spoznaje dovele do otkria da je vrijeme zapravo sekundarno i
da je, kao i prostor, izvedeno iz viedimenzionalne osnove kao poseban poredak. U stvari, mogli bismo rei da se za razliite setove

9. BESKONANO OVDJE I SADA

sekvencija trenutaka moemo izvesti mnoge takve pojedinane, meusobno povezane vremenske redove, koji odgovaraju materijalnim
sustavima to putuju pri razliitim brzinama. Meutim, svi su oni
ovisni o multidimenzionalnoj stvarnosti koju nije mogue potpuno
razumjeti u smislu bilo kakvog vremenskog reda ili niza takvih redova.23
Ukoliko svijest djeluje na kvantnoj frekvencijskoj razini, tada je
logino da postoji i van vremena i prostora, to znai da teoretski
imamo pristup informacijama prolosti i budunosti. Mogu li
ljudi utjecati na kvantne dogaaje, to znai da smo u stanju utjecati
i na dogaaje ili trenutke koji nisu iz sadanjosti.
To je u Williamu Braudu potaklo jo jednu, konanu, intrigantnu
misao. Vremenski pomaknuta ljudska namjera na neki nain utjee
na vjerojatnost odreenog dogaaja i njegova rezultata, a najvei
uinak ima na poetne trenutke, trenutke koji su prvi u lancu
dogaaja. Ako ta naela primijenimo na podruje fizikog ili mentalnog zdravlja, to bi znailo da preko Polja moemo usmjeravati
utjecaje iz prolosti i promijeniti kljune trenutke odnosno poetne
tekoe koji kasnije postaju razvijeno oboljenje ili bolest.
Ukoliko je misao u mozgu vjerojatnosni kvantni proces, kao to
predlau Karl Pribram i njegovi kolege, tada bi namjera u budunosti
mogla utjecati na to da se aktivira jedan, a ne drugi neuron, te da
pokrene ili jedan ili pak drugi lanac kemijskih i hormonalnih procesa koji mogu dovesti do bolesti ili ne. Braud je ivo opisao poetni
trenutak u kojem je prirodni stanini ubojica u vjerojatnostnom
stanju od jedan naprema jedan da e pobiti, odnosno previdjeti
odreene stanice raka. Ta jednostavna prva odluka moe naposljetku
dovesti do razlike izmeu zdravlja i bolesti ili ak smrti. Najvjerojatnije postoje brojni naini primjene namjere iz budunosti
pomou kojih bismo mogli promijeniti vjerojatnosti prije negoli se
razviju u bolest. tovie, ve sama dijagnoza moe utjecati na budui
tijek bolesti, pa je stoga potreban oprez pri dijagnosticiranju.
Ako je bolest ve uznapredovala, nee ju se, dakako, moi ponititi. Meutim, neki njezini aspekti moda jo nisu sazreli, pa bismo
ih eventualno jo uvijek mogli promijeniti. Bolest bismo uhvatili
na toki u kojoj moe krenuti u razliitim smjerovima - u rasponu
od dobrog zdravlja do smrtnog ishoda. Braud se zapitao nije li do
nekih primjera spontanog izljeenja dolo radi izraavanja namjere

9. BESKONANO OVDJE I SADA

u budunosti koja je djelovala na bolest prije no to je ona dosegla

nepovratnu toku. Mogue je takoer da svaki trenutak naeg ivota
utjee na svaki drugi trenutak - naprijed i natrag. Kao u filmovima
Terminator, moda se moemo vratiti u prolost kako bismo utjecali
na vlastitu budunost.24

9. BESKONANO OVDJE I SADA

TREI DIO
Povezivanje s poljem

"Prolo stoljee bilo je atomsko doba,

no sadanje e sasvim mogue postati doba nulte toke"
Hal Puthoff

9. BESKONANO OVDJE I SADA

DESETO POGLAVLJE
Polje iscjeljenja

10. POLJE ISCJELJENJA

PUTHOFF, BRAUD I DRUGI znanstvenici nali su se pred

neim to je trebalo procijeniti: konanu korisnost ne-lokalnih
uinaka koje su promatrali. Njihove studije ukazivale su na velik broj
elegantnih metafizikih ideja o ovjeku i ovjekovom odnosu s
njegovim svijetom, ali brojna praktina pitanja ostala su
neodgovorena.
Kolika je snaga namjere kao sile, i koliko je, u stvari, zarazna
koherentnost izmeu individualnih svijesti? Bismo li mogli iskoristiti snagu Polja za kontrolu naeg zdravlja, ili ak za lijeenje drugih? Da li je ono doista u stanju lijeiti teke bolesti kao to je rak? Je
li koherencija ljudske svijesti odgovorna za psihoneuroimunologiju
- iscjeliteljsko djelovanje uma na tijelo?
Posebno su Braudova istraivanja sugerirala da se ljudska namjera moe koristiti kao izuzetno mona iscjeljujua sila. inilo se
da bismo mogli izazvati nasumine fluktuacije u Polju nulte toke i
iskoristiti to za uspostavu boljeg reda u drugoj osobi. Osoba koja
bi imala takvu sposobnost trebala bi biti u stanju sluiti kao provodnik iscjeljujue sile, doputajui Polju da popravi strukturu osobe.
Ljudska svijest mogla bi djelovati kao podsjetnik, kako je vjerovao
Fritz Popp, za ponovnu uspostavu koherencije u drugoj osobi. Kad
bi se ne-lokalnim uincima moglo upravljati u svrhu lijeenja, tada
bi i metoda kao to je lijeenje na daljinu morala djelovati.
Postalo je jasno da e biti potrebno testirati ove ideje u situacijama iz stvarnog ivota, u sklopu istraivanja koje e biti osmiljeno
na nain da jednom zauvijek odgovori na neka od ovih pitanja. Poetkom 1990-ih ukazala se prilika, kao i savreni kandidat - jedna
znanstvenica, prilino skeptina prema lijeenju na daljinu, i grupa
pacijenata za koje se vjerovalo da im nema spasa.
Elisabeth Targ, klasina psihijatrica u svojim ranim tridesetim,
bila je kerka Russela Targa, partnera i nasljednika Hala Puthoffa u
SRI eksperimentima s vienjem na daljinu. Elisbeth je bila neobian
spoj, privuena mogunostima na koje je ukazivao rad njezinog oca

10. POLJE ISCJELJENJA

u vezi s vienjem na daljinu u SRI, ali i sputana strogim pravilima

svog znanstvenog obrazovanja. U to je vrijeme bila postavljena na
mjesto direktora Istraivakog instituta za dopunske terapije Kalifornijskog pacifikog medicinskog centra, zahvaljujui istraivanjima
vienja na daljinu koja je provela sa svojim ocem. Jedan od njezinih
zadataka bio je formalno prouavanje terapija koje je klinika nudila,
a koje su uglavnom potjecale iz podruja alternativne medicine. esto je ostavljala dojam kao da se ne moe odluiti kojem bi se taboru
priklonila u svojoj elji da znanost prihvati i pone prouavati udesno, i nastojei da alternativna medicina postane znanstvenija.
Velik broj dogaaja u njezinom ivotu poeo ju je usmjeravati
u istom pravcu. Njezina prijateljica Hella Hammid nazvala ju je i
priopila joj da ima rak plua. Hella je u Elisabethin ivot ula preko
njezina oca, koji je u Helli, fotografkinji, sluajno otkrio jednog od
svojih najveih talenata za vienje na daljinu. Hella je nazvala Elisabeth da ju upita zna li za ikakve dokaze da alternativne terapije kao
to je lijeenje na daljinu - koje ima dodirne toke s vienjem na
daljinu - mogu pomoi u lijeenju raka na pluima.
Tijekom 1980-ih, u jeku epidemije AIDS-a - kada je pozitivan
test na HIV znaio gotovo sigurno smrtnu presudu - Elisabeth je
odabrala tu specijalnost u San Franciscu, samom epicentru epidemije u SAD. U vrijeme kad ju je Hella nazvala, najaktualnija tema u
medicinskim krugovima u Kaliforniji bila je psihoneuroimunologija. Pacijenti su u gomilama posjeivali posebne skupove u gradskim
vijenicama koje su prireivali gurui odnosa duha i tijela kao to
je Louise Hay, ili su odlazili na radionice o vizualizaciji i stvaranju
mentalnih slika. Elisabeth se i sama pomalo bavila prouavanjem
medicine odnosa duh-tijelo, i to bez sumnje zato to nije imala to
drugo ponuditi pacijentima s uznapredovalim AIDS-om,1 premda je
bila krajnje skeptina prema pristupu Louise Hay. Jedno od njezinih
ranijih istraivanja pokazalo je da je kod lijeenja depresije kod oboljelih od AIDS-a grupna terapija jednako djelotvorna kao i Prozac.
Takoer je itala o radu Davida Spiegela u Stanfordskoj medicinskoj
koli, koji je pokazao da grupna terapija ima vrlo jak pozitivan uinak na oekivani ivotni vijek ena s rakom dojke.2
U svom racionalnom i pragmatinom srcu, Elisabeth je nagaala
da je taj uinak spoj nade i samozavaravanja, uz moda poneto samopouzdanja koje se moe zahvaliti podrci grupe. Njima je moda
psiholoki bilo bolje, ali stanje njihovih T-limfocita nije se nimalo

10. POLJE ISCJELJENJA

poboljavalo. Pa ipak, ona je jo uvijek u dui gajila sumnju, moda

zbog godina koje je provela prouavajui rad svog oca na vienju
na daljinu u SRI. Njegov je uspjeh jasno govorio u prilog postojanja
neke vrste vanosjetilne veze izmeu ljudi i polja koje povezuje sve
stvari. Elisabeth se esto pitala da li bi bilo mogue iskoristiti sposobnost vienja na daljinu za neto drugo osim za pijuniranje Sovjeta ili predvianje rezultata konjskih utrka, kao to je ona jednom
uinila.
Tada je, 1995. godine, Elisabeth primila telefonski poziv od Freda
Sichera. Fred je bio psiholog, istraiva i umirovljeni ravnatelj bolnice. Njega su poslali njezinoj prijateljici Marilyn Schlitz, Braudovoj
staroj kolegici, koja je sada bila direktorica Instituta za noetike
znanosti, organizacije u Sausalitu koju je davno prije toga osnovao
Edgar Michell. Fred je konano imao vremena posvetiti se istraivanju neega to ga je fasciniralo. Kao ravnatelj bolnice uvijek je bio
neka vrsta filantropa. Na prijedlog Schlitzove, zamolio je Elisabeth
da mu se pridrui u istraivanju lijeenja na daljinu. Sa svojim jedinstvenim iskustvom, Elisabeth je bila logian izbor za voditelja
istraivanja.
Molitva je bila neto s ime Elisabeth nije imala previe iskustva
u ivotu. Od svog je oca pored melankolinih ruskih crta lica i duge
crne kose, s pokojom sijedom, naslijedila i strast prema mikroskopu.
Jedini bog u domu obitelji Targ bila je znanstvena metoda. Targ je na
svoju ker prenio osjeaj opinjenosti znanou i njenom sposobnou davanja odgovora na velika pitanja. Kao to se on odluio posvetiti istraivanju ustroja svijeta, tako je njegova ki odluila istraiti
ustroj ljudskog uma. Kao trinaestogodinja djevojica uspjela se ak
izboriti za mjesto u laboratoriju Karla Pribrama za istraivanje mozga na Stanfordskom sveuilitu, gdje je prouavala razlike u aktivnosti lijeve i desne hemisfere, prije nego to se odluila za klasini
studij psihijatrije na Stanfordu.
Usprkos svemu, Elisabeth se jako dojmila Sovjetska akademija
znanosti koju je posjetila zajedno sa svojim ocem, kao i injenica da
tamonji znanstveni establiment ima priliku tako otvoreno obavljati
laboratorijska istraivanja parapsihologije. U slubeno ateistikoj
Rusiji postojale su samo dvije kategorije vjerovanja: da je neto istina ili da nije. U Americi je postojala i trea kategorija - religija, koja
je neke stvari postavljala strogo izvan dohvata znanstvenog istraivanja. inilo se da sve to znanstvenici nisu mogli objasniti, sve to

10. POLJE ISCJELJENJA

je imalo veze s iscjeljivanjem, molitvom ili paranormalnim - podrujem rada njezinog oca - ulazi u tu treu kategoriju. Nakon to bi se
jednom tu nalo, slubeno bi bilo proglaeno nedostupnim.
Njen je otac izgradio svoju reputaciju na izvoenju besprijekornih eksperimenata, i nauio ju je vanosti ispitivanja u hermetikim,
dobro kontroliranim uvjetima. Odrasla je vjerujui da se bilo kakav
uinak moe kvantitativno izraziti, ako je eksperiment ureen tako
da su sve varijable pod kontrolom. I zaista, Puthoff i Targ pokazali
su da se dobro ureenim eksperimentom mogu dokazati ak i udesne pojave. Rezultat istraivanja bio je Sveto pismo, ak i ako je bio
u suprotnosti sa svim oekivanjima istraivaa. Svi dobro izvedeni
eksperimenti su uspjeli: problem je jednostavno u tome to nam
se zakljuci moda ne sviaju.
ak i dok je stari Targ mijenjao svoj nain razmiljanja kako bi
prihvatio odreene duhovne ideje, Elisabeth je i dalje bila hladni
racionalist. Pa ipak, za vrijeme studiranja klasine psihijatrije nikada
nije smetnula s uma lekciju svog oca: usvojena mudrost neprijatelj
je dobre znanosti. Kao student traila je pranjave zapise psihijatara
iz devetnaestog stoljea, vremena prije nastanka moderne psihofarmakologije, kad su psihijatri ivjeli u umobolnicama i zapisivali
trabunjanja svojih pacijenata, pokuavajui dublje proniknuti u njihovo stanje. Negdje u neobraenim podacima, vjerovala je Targova,
izdvojena od dogmi svog vremena, leala je istina.
Elisabeth je pristala suraivati sa Sicherom, iako je privatno sumnjala da e od toga biti ikakve koristi. Podvrgnut e lijeenje na
daljinu najjednostavnijem testu. Isprobat e ga na svojim pacijentima
s uznapredovalim AIDS-om, na ljudima ija je skora smrt bila toliko
izvjesna da im vie nita osim molitve i nade nije bilo na raspolaganju. Otkrit e da li molitva i pomo na daljinu mogu izlijeiti
najgore, beznadne sluajeve.
Bacila se u potragu za dokazima o iscjeljivanju. inilo se da se
istraivanja mogu razvrstati u tri iroke kategorije: pokuaje djelovanja na izdvojene stanice ili enzime; iscjeljivanja ivotinja, biljaka ili
mikroskopskih organizama; i istraivanja ljudskih bia. U ovu kategoriju se ubrajao i cjelokupan rad Brauda i Schlitza koji je pokazao da
ljudi mogu utjecati na sve vrste ivotnih procesa. Postojali su takoer
i neki zanimljivi dokazi o uincima koje ljudi mogu imati na biljke ili
ivotinje. Osim toga, bilo je i radova koji su dokazali da se pozitivne
ili negativne misli i osjeaji nekako mogu prenijeti na druga bia.

10. POLJE ISCJELJENJA

Tijekom 1960-ih, biolog dr. Bernard Grad sa Sveuilita McGill u

Montrealu, jedan od pionira na tom podruju, pokuavao je utvrditi
da li iscjelitelji bioenergijom zaista prenose energiju na pacijenta.
Umjesto eksperimentiranja na ljudima, Grad je koristio biljke koje
je namjeravao uiniti bolesnima natapanjem njihovog sjemena u
slanoj vodi to dovodi do usporavanja rasta. No, prije nego to je
natopio sjeme, jednog je iscjelitelja zamolio da poloi ruke na jednu
posudu sa slanom vodom koja je trebala biti upotrijebljena za jednu
skupinu sjemenki. Druga posuda sa slanom vodom, koju iscjelitelj
nije tretirao, bila je namijenjena za ostatak sjemena. Nakon to su sjemenke bile natapane u dvjema posudama sa slanom vodom, skupina
biljaka izloenih tretiranoj vodi izrasla je vie od druge skupine.
Grad je tada pretpostavio da bi se moglo dogoditi i suprotno da bi negativni osjeaji mogli imati negativan utjecaj na rast biljaka.
U sljedeem pokusu, Grad je nekolicini duevnih bolesnika dao da
dre posude s obinom vodom koje su ponovno trebale biti
upotrijebljene za naklijavanje sjemena. Jedan pacijent, ovjek s psihotinom depresijom, bio je vidno deprimiraniji od drugih. Kasnije,
kada je Grad pokuao naklijati sjeme pomou vode koju su drali
pacijenti, voda koja je bila u rukama depresivnog ovjeka usporavala

je rast.3 To bi moglo konano objasniti zato neki ljudi imaju zelene

prste, dok drugima nita ivo ne uspijeva rasti.4
U kasnijim eksperimentima, Grad je kemijski analizirao vodu
infracrvenim spektroskopom i otkrio da je voda koju je tretirao
iscjelitelj imala blago promijenjenu molekularnu strukturu i smanjeno povezivanje molekula vodikovim vezama, neto slino rezultatima izlaganja vode djelovanju magneta. I drugi znanstvenici
potvrdili su Gradova otkria.5
Grad je preao na mieve kojima su u laboratoriju bile nanesene ozljede koe. Nakon provjere djelovanja razliitih faktora, ak
i djelovanja topline ruku, otkrio je da je koa njegovih pokusnih
mieva zarastala mnogo bre kad su ih tretirali iscjelitelji.6 Grad je
takoer pokazao da iscjelitelji mogu smanjiti rast tumora kod laboratorijskih ivotinja. ivotinje s tumorima koje nisu bile iscjeljivanje
umirale su bre.7 Druga istraivanja na ivotinjama pokazala su da
se amiloidoza, tumori i laboratorijski izazvana gua kod laboratorijskih ivotinja mogu izlijeiti.8
Druga provedena znanstvena istraivanja otkrila su da ljudi
mogu utjecati na kvasac, gljivice, pa ak i na izolirane stanice raka.9

10. POLJE ISCJELJENJA

U jednom od njih, biologinja Caroll Nash sa Sveuilita St. Joseph u

Philadelphiji otkrila je da ljudi iskljuivo snagom volje mogu djelovati na brzinu razmnoavanja bakterija.10
Matovit pokus Geralda Solfvina pokazao je da naa sposobnost
da se nadamo najboljem, zaista moe utjecati na lijeenje drugih
bia. Solfvin je za svoj test pripremio seriju sloenih i razraenih
uvjeta. Grupu mieva je injekcijom zarazio tipom malarije koji je
kod glodavaca najee smrtonosan.
Solfvin je trojici pomonika u laboratoriju rekao da je samo polovica mieva zaraena malarijom, i da e bioenergetiar pokuati
izlijeiti polovinu mieva - ne nuno one koji imaju malariju - iako
pomonicima nee biti poznato koji e mievi biti iscjeljivani. Ni
prva ni druga tvrdnja nisu bile istinite.
Sve to su pomonici mogli uiniti bilo je da se nadaju da e se
mievi koji su im povjereni na uvanje oporaviti, i da e intervencija
bioenergetiara biti djelotvorna.
Ipak, jedan od pomonika bio je znatno optimistiniji od svojih
kolega, to se odrazilo i na rezultate. Na kraju pokusa mievi o kojima se on brinuo bili su manje bolesni od onih o kojima su se brinula
druga dva pomonika.11
Kao i ono s Gradovim iscjeliteljem, i Solfvinovo je istraivanje
bilo premalo za donoenje konanih zakljuaka. Meutim, postojalo
je jedno ranije istraivanje Rexa Stanforda iz 1974. godine. Stanford
je pokazao da su ljudi bili u stanju utjecati na dogaaje samim time
to su se nadali da e sve proi dobro, ak i kada nisu u potpunosti
razumjeli emu su se to trebali nadati.12
Elisabeth je bila iznenaena kad je otkrila da su provedena brojna
istraivanja iscjeljivanja - barem 150 pokusa na ljudima. To su bili
sluajevi u kojima se posrednik sluio raznim metodama pri
pokuajima slanja iscjeljujue poruke, kroz dodir, molitvu ili neke
vrste nereligiozne elje. Kod terapeutskog dodira pacijent se trebao
opustiti i pokuati usmjeriti svoju panju prema unutra, dok je iscjelitelj polagao ruke na pacijenta s namjerom da ga izlijei.
U jedno tipino istraivanje bilo je ukljueno devedeset i est pacijenata s visokim krvnim tlakom i velik broj iscjelitelja. Ni lijenicima ni pacijentima nije bilo reeno kome je prueno iscjeljivanje
mentalnim putem. Kasnije provedena statistika analiza pokazala je
da se sistoliki krvni tlak (to jest, tlak krvi pri kontrakciji srca) ljudi
iz grupe koju su tretirali iscjelitelji znatno popravio u usporedbi s

10. POLJE ISCJELJENJA

kontrolnom grupom. Iscjelitelji su se koristili tono odreenim reimom, koji je ukljuivao oputanje, stupanje u kontakt s Viom silom
ili Vrhovnim Biem, vizualizaciju ili afirmacije pacijenta o vlastitom
savrenom zdravlju, i izraavanje zahvalnosti izvoru, bilo da se
radi o Bogu ili nekoj drugoj duhovnoj sili. Iscjelitelji su, kao grupa,
postigli uspjeh, a u nekim pojedinanim sluajevima i izvanredne
rezultate. etiri iscjelitelja uspjelo je postii poboljanje u 92,3% od
ukupnog broja njihovih pacijenata.13
Meu svim istraivanjima provedenim na ljudima moda je najdojmljivije ono lijenika Randolpha Byrda iz 1988. On je na sluajnom, dvostruko slijepom uzorku pokuao utvrditi da li e molitva
na daljinu imati ikakvog utjecaja na pacijente na Odjelu za srane
bolesti. Tijekom 10 mjeseci, gotovo 400 pacijenata bilo je podijeljeno
u dvije grupe, a za samo polovicu njih (bez njihovog znanja) molila
se kranska molitvena skupina izvan bolnice. Svi su pacijenti bili
pregledani, i nije bilo statistikih razlika u njihovom stanju prije
lijeenja. Ali nakon tretmana, oni za koje se molilo imali su znatno
blae simptome i manje sluajeva upale plua i rjee su im bili potrebni antibiotici i aparat za umjetno disanje u odnosu na pacijente
za koje se nije molilo.14
Iako su provedena brojna istraivanja, s veinom njih problem
je, barem kako se inilo Elisabeth, bio u moguem nedovoljnom
pridravanju znanstvene metodike. Istraivai nisu dovoljno strogo
organizirali pokuse da bi bilo mogue ustvrditi kako je zaista iscjeljivanje to to je dovelo do pozitivnih uinaka. Za to je mogao biti
odgovoran bilo koji utjecaj osim stvarnog mehanizma iscjeljivanja.
U studiji s lijeenjem visokog krvnog tlaka, na primjer, autori
nisu biljeili ili kontrolirali da li su pacijenti uzimali lijekove za snienje krvnog tlaka. Koliko god rezultati bili dobri nije bilo mogue sa
sigurnou rei mogu li se oni pripisati iscjeljivanju ili lijekovima.
Iako je Byrdovo istraivanje bilo dobro zamiljeno, jedan od
oiglednih propusta bio je nedostatak bilo kakvih podataka o
psihikom stanju pacijenata na poetku istraivanja. Budui da je
poznato da psihiko stanje moe imati utjecaja na oporavak nakon
mnogih bolesti, posebno operacije srca, moglo se dogoditi da je neproporcionalan broj pacijenata s pozitivnim mentalnim uvjerenjem
zavrio u grupi za iscjeljivanje.
Kako bi se dokazalo da je upravo iscjeljivanje ono to je pomoglo
pacijentima, bilo je neophodno odvojiti bilo koji uinak do kojeg je

10. POLJE ISCJELJENJA

moglo doi zbog drugih uzroka. I sama oekivanja ljudi mogla su

utjecati na rezultate. Trebalo je kontrolirati utjecaj nadanja ili takvih
faktora kao to je oputanje na rezultate pokusa. Maenje ivotinja,
pa ak i rukovanje sadrajem Petrijevih zdjelica moglo je promijeniti rezultat, kao to je to mogao uiniti i odlazak iscjelitelju ili ak
par toplih ruku.
U svakom znanstvenom pokusu, kad se pokuava utvrditi djelotvornost neke intervencije, potrebno je biti siguran da je jedina
razlika izmeu tretirane i kontrolne grupe ta to se prvu tretira a
drugu ne. To znai da dvije grupe moraju biti to je mogue slinije
u pogledu zdravlja, dobi, socioekonomskog poloaja, kao i bilo
kojeg drugog faktora koji bi mogao imati utjecaja. Ako su pacijenti
bolesni, potrebno je uvjeriti se da jedna grupa nije bolesnija od
druge. Meutim, u istraivanjima o kojima je itala Elisabeth bilo
je nedovoljno pokuaja da se osigura maksimalna slinost meu
populacijama.
Istraiva, osim toga, mora biti siguran i da sudjelovanje u istraivanju i sva pozornost koja je s tim povezana ne mogu sami po sebi
dovesti do poboljanja, tako da se postiu isti rezultati kod onih koji
su bili tretirani i onih koji nisu.
U jednom takvom istraivanju, kod estotjednog iscjeljivanja na
daljinu pacijenata koji su bolovali od klinike depresije test je bio
neuspjean - poboljalo se stanje svih pacijenata, ak i kontrolne
skupine koja nije bila podvrgnuta iscjeljivanju. Ali mogue je da su
svi pacijenti, oni koji su bili iscjeljivani kao i oni koji nisu, primili
psiholoki poticaj zahvaljujui sudjelovanju u istraivanju, to je
moglo zasjeniti svaki stvarni uinak iscjeljivanja.15
Uzimanje u obzir i ukljuivanje svih ovih imbenika u pokus
predstavljalo je velik izazov za Elizabeth. Istraivanje je moralo biti
do te mjere paljivo pripremljeno da nijedna od ovih varijabli ne
moe utjecati na rezultate. ak je i prisutnost iscjelitelja u odreeno
vrijeme, a ne u neko drugo, mogla imati utjecaja na ishod. Iako je
polaganje ruku moglo biti od pomoi u procesu lijeenja, paljiva
kontrola u znanstvenom smislu znaila je da pacijenti ne bi smjeli
znati da li ih se dodiruje ili iscjeljuje.
Targ i Sicher proveli su mjesece pripremajui svoj pokus. Razumije se, morao je biti dvostruko slijep, tako da ni pacijenti ni lijenici nisu mogli znati tko e biti iscjeljivan. Populacija pacijenata
morala je biti homogena, te su stoga izabrali Elisabethine pacijente

10. POLJE ISCJELJENJA

s uznapredovalim AIDS-om koji su bili u istoj fazi bolesti - s istim

brojem T-limfocita i istim brojem bolesti karakteristinih za AIDS.
Bilo je potrebno eliminirati svaki element mehanizma iscjeljenja
koji bi mogao utjecati na rezultate, kao to je susret s iscjeliteljem
ili dodirivanje. To je znailo, odluili su, da e se svo iscjeljivanje
morati obavljati na daljinu. Budui da su testirali samo iscjeljivanje,
a ne snagu nekog njegovog posebnog oblika, kao to je kranska
molitva, njihovi su iscjelitelji morali biti razliitog podrijetla i morali
su primjenjivati razliite metode. Otpisali su svakoga tko je bio previe egoistian, motiviran iskljuivo novcem, ili im je izgledao kao
varalica. Morali su, osim toga, biti predani jer nije bila predviena
nikakva plaa ili individualna slava. Svakog pacijenta trebalo je tretirati barem deset razliitih iscjelitelja.
Nakon etiri mjeseca potrage, Fred i Elisabeth dobili su svoje
iscjelitelje - aroliku skupinu od etrdeset vjerskih i duhovnih iscjelitelja iz cijele Amerike, od kojih su mnogi bili vrlo cijenjeni na
svom podruju. Samo se mali broj njih smatrao konvencionalno
religioznim osobama i iscjeljivao pomou molitve Bogu ili krunice:
nekoliko kranskih iscjelitelja, aica evangelika, jedan idovski
kabalistiki iscjelitelj i nekoliko budista. Velik broj drugih bio je
obuen u nekoj od nereligijskih iscjeliteljskih kola, kao to je kola
iscjeljujue svjetlosti Barbare Brennan, ili su radili s kompleksnim
energetskim poljima, pokuavajui promijeniti boje ili vibracije aure
pacijenata. Neki su primjenjivali kontemplativno lijeenje ili vizualizaciju; drugi su se sluili zvukovima i namjeravali su pjevati ili udarati u zvona za pacijenta, s namjerom da, kako su govorili, usklade
rad njihovih akri, odnosno energetskih centara. Nekoliko njih radilo
je s kristalima. Jedan iscjelitelj, koji je bio obuen za amana Lako-ta
Siouxa, namjeravao je izvesti indijanski obred s lulom. Udaranje u
bubanj i pjevanje trebali su mu omoguiti da padne u trans, u kojem
bi stupio u kontakt s duhovima u ime pacijenta. Na popisu je bio i
jedan majstor Qigonga iz Kine, koji je rekao da e pacijentima slati
uravnoteavajuu chi energiju. Jedini kriterij kojeg su se Targ i Sicher
drali bio je da iscjelitelji vjeruju da e to to budu radili djelovati.
Dijelili su jedan zajedniki element - uspjeh u lijeenju beznadnih sluajeva. Kao grupa, iscjelitelji su imali u prosjeku 17 godina
iskustva u iscjeljivanju i 117 sluajeva lijeenja na daljinu po osobi.
Targ i Sicher tada su podijelili njihovu grupu od dvadeset pacijenata na dva dijela. Plan je bio da e obje grupe dobivati uobiajenu

10. POLJE ISCJELJENJA

klasinu terapiju, ali e samo jedna od njih primati i lijeenje na

daljinu. Ni lijenici ni pacijenti nisu trebali biti upoznati s time tko
e biti iscjeljivan, a tko nee.
Sve informacije o svakom pacijentu trebale su biti pohranjene
u zapeaenim omotnicama i obraivane pojedinano kroz svaku
fazu istraivanja. Jedan od istraivaa trebao je spremiti ime, fotografiju i podatke o zdravstvenom stanju svakog pacijenata u zaseban
fascikl oznaen brojem. To je trebalo predati drugom istraivau
koji e na temelju sluajnosti promijeniti brojeve na fasciklima.
Trei je istraiva zatim trebao nasumce podijeliti fascikle u dvije
grupe, i nakon toga ih spremiti u zakljuane ladice. Kopije su u pet
zapeaenih paketa trebale biti poslane svakom iscjelitelju, zajedno
s informacijama o pet pacijenata i datumu kada je trebalo zapoeti
s tretiranjem svake osobe. Jedini sudionici istraivanja koji su bili
upoznati s tim tko e biti iscjeljivan bili su sami iscjelitelji. Oni nisu
smjeli biti u bilo kakvom dodiru s pacijentima - nisu se smjeli ak ni
sresti. Sve to im je bilo dano kako bi mogli raditi bila je fotografija,
ime i broj T-limfocita.
Svaki od iscjelitelja bio je zamoljen da radi na zdravlju i dobrobiti
pacijenta jedan sat dnevno, est dana u tjednu, kroz deset tjedana, sa
svakim drugim tjednom slobodnim za odmor. Bio je to dotad
nevien protokol u kojem je svaki pacijent u tretiranoj grupi trebao
biti tretiran od svakog iscjelitelja. Kako bi se iskljuila svaka individualna naklonost, iscjelitelji su se izmjenjivali svaki tjedan, tako da
su svakog tjedna dobivali novog pacijenta. To je trebalo omoguiti
svakom iscjelitelju da se posveti veem broju pacijenata u populaciji, tako da moe biti proueno samo iscjeljivanje, a ne neki njegov
poseban oblik.
Iscjelitelji su trebali voditi dnevnik svojih tretmana, s informacijama o svojim iscjeliteljskim metodama i dojmovima o zdravstvenom stanju pacijenta. Do kraja istraivanja svaki od tretiranih pacijenata trebao je primiti tretman deset iscjelitelja, a svaki iscjelitelj
pet pacijenata.
Elisabeth je istraivanju pristupila otvoreno, ali je njezina konzervativnost esto dolazila do izraaja. Koliko se god trudila, njeno
obrazovanje i pristranosti izbijali su na povrinu. Ostala je prilino
vrsto uvjerena da indijansko puenje lule i pjevanje namijenjeno
akrama nemaju nikakve veze s lijeenjem grupe ljudi koji boluju od
tako ozbiljne i uznapredovale bolesti da su doslovno bili pred smru.

10. POLJE ISCJELJENJA

A tada je vidjela kako se popravlja stanje njezinih pacijenata

u zavrnom stadiju AIDS-a. Tijekom est mjeseci trajanja pokusa
umrlo je 40% kontrolne populacije. S druge strane, svih deset pacijenata iz tretirane grupe ne samo da su bili jo uvijek ivi, nego
su postali i zdraviji, prema njihovim izvjetajima i medicinskim
procjenama.
Na kraju istraivanja pacijente je pregledao tim znanstvenika, i
njihovo je stanje dovelo do neizbjenog zakljuka - iscjeljivanje je
djelovalo.
Targ je jedva povjerovao vlastitim rezultatima. On i Sicherova
morali su se uvjeriti da je za njih bilo odgovorno iscjeljivanje. Provjerili su protokol nekoliko puta. Da li je kod tretirane grupe ita
bilo drukije? Jesu li primjenjivani razliiti lijekovi, jesu li lijenici
ili prehrana bili razliiti? Njihov broj T-limfocita bio je jednak,
jednako su dugo bili HlV-pozitivni. Nakon ponovnog pregleda
podataka, Elisabeth je otkrila jednu razliku koju su bili previdjeli:
kontrolni pacijenti bili su neto stariji, s prosjenom dobi od 45 godina, u odnosu na 35 godina tretirane grupe. To nije predstavljalo
neku veliku razliku - svega deset godina vie - ali je mogao biti
jedan od razloga zato je vie njih umrlo. Elisabeth je pratila svoje
pacijente nakon zavretka eksperimenta i otkrila je da se oni koji su
bili iscjeljivani bolje nose s boleu, bez obzira na dob. Unato tome,
znala je da se bave kontroverznim pitanjem, jednim uinkom koji
je naizgled potpuno nevjerojatan, a znanost je nalagala da se mora
pretpostaviti da uinak nije stvaran ukoliko nije iskljuena svaka
sumnja. Ockhamova britva. Kad postoji vie mogunosti, treba primijeniti najjednostavniju hipotezu.
Elisabeth i Sicher odluili su ponoviti eksperiment, ovaj put s veim brojem sudionika, uz kontrolu dobi i drugih imbenika koje su
u prvom pokusu previdjeli. etrdeset pacijenata koje su odabrali za
sudjelovanje sada su bili savreno ujednaeni u pogledu dobi, stadija
bolesti i velikog broja drugih varijabli, sve do njihovih osobnih navika. Broj cigareta koje su puili, rekreacija kojom su se bavili, vjerska
uvjerenja, pa i uzimanje lakih droga, sada su bili ekvivalentni. Sa
znanstvenog gledita, radilo se o grupi ljudi koji su bili meusobno
slini koliko je god to mogue.
U to su vrijeme bili otkriveni inhibitori proteaze, velika nada u
lijeenju AIDS-a. Svim je pacijentima reeno da uzimaju standardnu
trostruku terapiju protiv AIDS-a (inhibitore proteaze i dva antire-

10. POLJE ISCJELJENJA

trovirusna lijeka, kao to je AZT), ali da u svakom drugom pogledu

nastave sa svojim uobiajenim medicinskim tretmanom.
Budui da se inilo kako trostruka terapija ima snaan uinak
na postotak smrtnosti meu oboljelima od AIDS-a, Elisabeth je
pretpostavila da ovoga puta nijedan pacijent iz obje grupe nee
umrijeti. To je znailo da e morati promijeniti ciljani rezultat. U
novom istraivanju eljela je utvrditi da li iscjeljivanje na daljinu
moe usporiti razvoj AIDS-a. Moe li ono smanjiti broj bolesti karakteristinih za AIDS, popraviti razinu T-limfocita, smanjiti broj
lijenikih intervencija, popraviti psiholoko stanje?
Elisabethin oprez naposljetku se isplatio. Nakon est mjeseci
tretirana je grupa bila zdravija u svakom pogledu - bilo je znatno
manje odlazaka k lijeniku, manje hospitalizacija, manje dana provedenih u bolnici, manje novih bolesti karakteristinih za AIDS, a
bolesti koje su bile prisutne bile su znatno lake. Iz tretirane skupine
samo su dva pacijenta dobila nove bolesti karakteristine za AIDS, a
u kontrolnoj grupi njih dvanaest, i samo su trojica iz tretirane grupe
bila hospitalizirana, u usporedbi s dvanaestoricom iz kontrolne grupe. Tretirana je skupina, osim toga, pokazala bitno bolje raspoloenje
na psiholokim testovima. U est od jedanaest medicinskih pregleda
grupa koja je bila iscjeljivana imala je znatno bolje rezultate.
ak je i mo pozitivnog razmiljanja meu pacijentima bila kontrolirana. Za vrijeme eksperimenta svi su pacijenti bili upitani da li
misle da ih se iscjeljuje. I u tretiranoj i u kontrolnoj skupini pola ih
je bilo uvjereno da ih se iscjeljuje, a pola da ne. Ova pravilna raspodjela pozitivnih i negativnih gledita u vezi iscjeljivanja znaila je da
nije bilo nikakvog utjecaja pozitivnog mentalnog stava na rezultate.
Analiza je pokazala da uvjerenje sudionika da primaju iscjeljivanje
nije bilo u korelaciji ni sa im. Tek su pred kraj eksperimenta subjekti ee izraavali ispravno uvjerenje da su u tretiranoj grupi.
Za svaki sluaj, Elisabeth je provela pedeset statistikih testova
kako bi iskljuila mogunost da je bilo koja druga varijabla kod pacijenata mogla utjecati na rezultat. Ovaj put nije bilo bitnih razlika.
Rezultati su bili nedvosmisleni. Bez obzira na to koji oblik iscjeljivanja su primjenjivali, bez obzira na njihov stav prema viem biu,
iscjelitelji su drastino doprinijeli tjelesnoj i duevnoj dobrobiti njihovih pacijenata.16
Rezultati Targa i Sicherove potvreni su godinu dana kasnije,
' nnaestomjeseno istraivanje MAHI (Mid America Heart

10. POLJE ISCJELJENJA

Institute) o uincima posrednike molitve na daljinu kod hospitaliziranih sranih bolesnika pokazalo da su pacijenti imali manje
komplikacija i krai boravak u bolnici ukoliko se za njih molilo. U
ovom pak istraivanju posrednici nisu bili nadareni iscjelitelji; za
sudjelovanje bilo je dovoljno da vjeruju u Boga i injenicu da On
odgovara kad mu se moli za ozdravljenje nekoga tko je bolestan. U
ovom sluaju, svi su sudionici koristili neki oblik uobiajenih molitvi, i veinom su bili krani protestanti, rimokatolici ili vjerski neopredijeljeni. Svaki je dobio po jednog pacijenta da se za njega moli.
Nakon mjesec dana, simptomi u grupi za koju se molilo bili
su smanjeni za vie od 10% u odnosu na pacijente koji su dobivali
standardnu njegu, prema posebnom sustavu ocjenjivanja koji su razvila tri iskusna kardiologa s MAHI a kojim se oporavak pacijenta
ocjenjuje u rasponu od izvrsnog do katastrofalnog. Iako molitva nije
dovela do skraivanja njihovog boravka u bolnici, pacijenti za koje
se molilo neosporno su bili bolje u svakom drugom pogledu.17
Trenutno su u tijeku nova istraivanja na brojnim sveuilitima.
Elizabeth je zapoela pokus (koji, u vrijeme pisanja ove knjige 2001.,
jo uvijek traje) kojim se namjerava usporediti utjecaj iscjelitelja na
daljinu i bolniara, grupe zdravstvenih radnika ija briga za bolesnika
takoer moe djelovati kao iscjeljujui mehanizam.18
MAHI-jevo istraivanje imalo je nekoliko vanih poboljanja u
odnosu na ono Randolpha Byrda. Dok je u Byrdovom istraivanju
svo bolniko osoblje bilo svjesno da se provodi istraivanje, osoblje
u MAHI-jevom istraivanju o tome nije imalo pojma.
MAHI-jevi pacijenti takoer nisu bili svjesni da sudjeluju u
istraivanju, tako da nije moglo biti nikakvih psiholokih uinaka.
U Byrdovom istraivanju gotovo jedna osmina od 450 pacijenata
odbila je biti ukljuena. To je znailo da su pristali sudjelovati samo
oni koji su bili otvoreni, ili se barem nisu protivili ideji da se netko
moli za njih. Konano, u Byrdovom istraivanju oni koji su se molili bili su upoznati s brojnim informacijama o svojim pacijentima,
dok u MAHI-jevom istraivanju krani nisu znali doslovno nita o
ljudima za koje su se molili. Reeno im je da se mole 28 dana, i to je
bilo sve. Nisu dobivali nikakve povratne informacije o tome djeluju
li njihove molitve ili ne.
Ni MAHI-jevo ni Targovo istraivanje nije pokazalo da Bog
osobno odgovara na molitve, pa ak ni to da On postoji. Kao to
je istaknuto u MAHI-jevom istraivanju: Sve to smo opazili je da

10. POLJE ISCJELJENJA

kad osobe izvan bolnice govore (na glas ili u mislima) imena hospitaliziranih pacijenata u molitvama, ovi posljednji, ini se, bolje
podnose boravak na Odjelu za srane bolesti.19
U stvari, u Elisabethinom istraivanju inilo se da nije vano
koja metoda se primjenjuje, sve dok iscjelitelj ima elju da pomogne
pacijentu. Obraanje eni-pauku, starici s iscjeliteljskim moima iz
indijanske kulture, bilo je u svakom pogledu jednako djelotvorno
kao obraanje Isusu. Elisabeth je poela analizirati koji je iscjelitelj
bio najuspjeniji. Njihove tehnike bile su iz temelja razliite. Jedna
iscjeliteljica iz Pittsburgha koja se bavila usklaivanjem toka, osjetila je, nakon to je pokuala raditi s nekoliko pacijenata, da oko svih
njih postoji zajedniko energetsko polje. Poela ga je zvati polje
energije AIDS-a, i odluila je raditi na osposobljavanju imunolokog sustava pacijenata da ignorira lou energiju. Za drugog iscjelitelja to je vie bio sluaj psihike kirurgije, duhovnog uklanjanja
virusa iz njihovih tijela. Jedna od njih, kranka iz Santa Fea, koja je
provodila iscjeljivanje ispred svog oltara sa slikama Djevice Marije
i svetaca i brojnim upaljenim svijeama, tvrdila je da je prizvala
duhovne doktore, anele i vodie. Drugi su se, poput kabalistikog
iscjelitelja, jednostavno usredotoili na energetske oblike.20
Ali, izgledalo je da im je svima zajednika sposobnost da se maknu s puta. Elisabeth se inilo da je veina njih tvrdila da su prvo
izrazili svoju namjeru, a onda odstupili i predali se nekom drugom
obliku iscjeljujue sile, kao da su otvarali vrata i putali da ue neto
veliko. Mnogi od onih djelotvornijih molili su za pomo - svijet
duhova ili kolektivnu svijest, ili ak religijske linosti kao to je Isus.
To nije bilo egoistino iscjeljivanje s njihove strane, nego vie kao
zahtjev: molim Vas da ova osoba bude izlijeena. Velik dio njihove
vizualizacije imao je veze s oputanjem, oslobaanjem ili putanjem
duha, svjetla ili ljubavi unutra. Samo bie, bilo da se radi o Isusu ili
eni-pauku, nije bilo relevantno.
Uspjeh istraivanja MAHI dao je naslutiti da je iscjeljivanje namjerom dostupno obinim ljudima, iako iscjelitelji moda imaju vie
iskustva, ili su prirodno nadareniji za usmjeravanje Polja. U projektu
Bakreni zid u Topeki u Kansasu, istraiva po imenu Elmer Green
pokazao je da iskusni iscjelitelji imaju nenormalno visoke uzorke
elektrinog polja tijekom iscjeljivanja. U svom testu Green je sudionike zatvorio u izolirane sobe s bakrenim zidovima, s ciljem da ih se
odvoji od bilo kakvog drugog izvora elektriciteta. Iako su obini su-

10. POLJE ISCJELJENJA

dionici imali oekivane vrijednosti elektriciteta povezanog s radom

srca ili disanjem, iscjelitelji su za vrijeme seansi stvarali elektrine
naboje vee od 60 volti, izmjerene elektrometrima smjetenim na
samim iscjeliteljima i na sva etiri zida. Video zapisi iscjelitelja pokazali su da ovi naboji nisu imali nikakve veze s pomicanjem tijela.21
Istraivanja prirode iscjeljujue energije kineskih Qigong majstora
pruila su dokaz postojanja emisije fotona i elektromagnetskih polja
prilikom iscjeljivanja.22 Ovi iznenadni valovi energije mogli bi biti
materijalni dokazi iscjeliteljeve poveane koherentnosti - njegove
sposobnosti da upravlja svojom kvantnom energijom i prenosi ju na
slabije organiziranog primaoca.
Elisabethino istraivanje i rad Williama Brauda postavljaju neka
kljuna pitanja o prirodi bolesti i iscjeljenja. Iz njih se moe zakljuiti da namjera lijei sama po sebi, ali i da je iscjeljenje kolektivna
sila. Iz naina na koji su radili Targovi iscjelitelji moe se naslutiti
da bi moglo postojati kolektivno sjeanje na iscjeljujui duh koji bi
se mogao koristiti kao medicinsko sredstvo. Po ovom modelu bolest
se moe lijeiti kroz neku vrstu kolektivnog sjeanja. Informacija u
Polju pomae ouvanju zdravlja kod ivih bia. ak bi moglo biti da
su zdravlje ili bolest pojedinca, na neki nain, kolektivni. Mogue je
da odreene epidemije napadaju drutva kao fizika manifestacija
tipa energetske histerije.
Ako namjera stvara zdravlje - odnosno, bolji red - u drugoj
osobi, to sugerira da je bolest poremeaj u kvantnim fluktuacijama
pojedinca. Iscjeljenje bi, kako se moe zakljuiti iz Poppovog rada,
moglo biti pitanje reprogramiranja kvantnih fluktuacija pojedinca
tako da rade koherentnije. Na iscjeljivanje se takoer moe gledati
kao na pruanje informacija koje sustavu omoguuju povratak u
stabilno stanje. Za bilo koji od velikog broja biolokih procesa potreban je osjetljiv niz procesa koji mogu biti osjetljivi na vrlo slabe
uinke primijeene u istraivanju PEAR.23
Takoer je mogue da je bolest izolacija: nedostatak povezanosti
s kolektivnim zdravljem Polja i zajednice. Zaista, u Elisabethinom
istraivanju, Deb Schnitta, usklaiva toka iz Pittsburgha, otkrio je
da se, kako izgleda, virus AIDS-a hrani strahom - vrstom straha
koji bi mogao osjeati svatko tko je iskljuen iz zajednice, kao to su
bili mnogi homoseksualci na poetku epidemije AIDS-a. Nekoliko
istraivanja sranih bolesnika pokazalo je da je izolacija - od samog

10. POLJE ISCJELJENJA

sebe, od zajednice i od vlastite duhovnosti - prije negoli tjelesna stanja, kao to su visoka razina kolesterola, jedan od najvanijih faktora
koji doprinose nastanku bolesti.24 Kod prouavanja dugovjenosti
utvreno je da ljudi koji ive najdue obino ne samo da vjeruju
u vie duhovno bie, nego imaju i najsnaniji osjeaj pripadnosti
zajednici.25
To bi moglo znaiti da je namjera iscjelitelja jednako vana kao i
njegova tehnika. Nervozni lijenik koji se nada da mu pacijent nee
doi kako bi mogao ruati; mlai lijenik koji je probdio tri noi za
redom, doktor kojem je neki pacijent antipatian - svi bi oni mogli
imati tetan utjecaj. To bi takoer moglo znaiti da je najvaniji tretman koji neki lijenik moe dati taj da se nada zdravlju i dobrobiti
svog pacijenta.
Elisabeth je poela analizirati to je prisutno u njezinoj svijesti
prije nego to je otila posjetiti svoje roditelje, kako bi bila sigurna
da odailje pozitivne vibracije. tovie, poela je prouavati iscjeljivanje. Ako je moglo djelovati u sluaju krana koji nisu ni poznavali pacijente za koje su se molili, mislila je, moglo bi djelovati i u
njenom sluaju.
Modus operandi iscjelitelja ukazivao je na najneobiniju od
svih ideja - da individualna svijest ne umire. Zaista, jedno od prvih
ozbiljnih laboratorijskih istraivanja grupe medija na Sveuilitu u
Arizoni potvrdilo je pretpostavku da svijest moe nastaviti postojati
nakon smrti. U pokusima pri kojima se posebno pazilo da ne bude
trikova i prijevara, mediji su uglavnom bili u stanju dati vie od
osamdeset informacija o preminulim roacima, od imena i neobinih osobnih podataka, do tonih i detaljnih opisa njihove smrti.
Mediji su, u prosjeku, postigli tonost od 83% - a jedan je ak. dao
93% tonih odgovora. Kontrolna grupa ne-medija u prosjeku je dala
svega 36% tonih odgovora. U svakom sluaju, jedan medij je bio u
stanju izrecitirati molitvu koju je preminula majka obiavala moliti
za jednog od sudionika dok je bio dijete. Profesor Gary Schwarz,
koji je vodio tim, rekao je: Najturije objanjenje glasi da su mediji
u stanju izravno komunicirati s mrtvima.26
Kako je to Fritz-Albert Popp opisao, kada umiremo, mi doivljavamo razdvajanje nae frekvencije od materije naih stanica.
Smrt bi mogla biti tek povratak kui ili, tonije, ostajanje u pozadini
- povratak Polju.

JEDANAESTO POGLAVLJE
Telegram od Gaje

11. TELEGRAM OD GAJE

DEAN RADIN ELIO je izabrati trenutak koji e biti najnapetiji i

najuzbudljiviji za televizijske gledatelje. Zakljuio je da e za tu
svrhu svakako biti najpogodniji kraj sudskog procesa O. J. Simpsonu
koji je tada zaokupljao ameriku javnost i postao ameriko suenje
stoljea. Od trenutka kada je bijeli Ford Bronco odjurio losaneleskom autocestom, rasplet drame na Court TV gledalo je vie od
deset milijuna Amerikanaca. I sada, kada je sudski proces trajao ve
godinu dana, pola milijarde gledatelja diljem svijeta ukljuilo je svoje
TV-prijemnike kako bi gledali izravan prijenos sudbine Bronco-vog
vozaa koji je ekao na presudu porote o tome je li ili nije noem
brutalno ubio svoju enu i njezinog ljubavnika.
U devet i pol mjeseci suenja koje je obuhvatilo sto trideset i
tri dana svjedoenja, sto dvadeset i est ispitanih svjedoka, osamsto
pedeset i sedam izloenih materijalnih dokaza, te brojne rasprave o
rasizmu, testiranje DNK i krvavih rukavica, okantne pogreke policije i sudskih vjetaka, kao i dramu suca Ita Lancea koji je sudske
snimatelje dva puta izbacivao iz sudske dvorane, a zbog glasnih prepirki otro opominjao dvije suprotstavljene pravnike ekipe, pred
televizijom je bilo prikovano toliko ljudi da je prema procjenama
strunjaka ameriki bruto dohodak zbog smanjene produktivnosti
pretrpio otprilike etrdeset milijardi dolara gubitka. A sada, godinu
i etiri dana nakon imenovanja, porota je trebala zakljuiti tu istinsku ivotnu dramu koja je tolik broj ljudi natjerala da redovito prate
njezin tijek na televiziji i koja je, slino televizijskim sapunicama, na
raspolaganju imala najbolje reklamne termine.
tovie, u posljednjim je trenucima neoekivano dolo do dramatinog nastavlja se. Kada su lanovi porote donijeli presudu i
vratili se u sudnicu, predsjednica porote Armanda Cooley otkrila
je da je obrazac na kojem su napisali svoju presudu, zapeaen u
kuverti, zaboravila u sobi za porotu. No, ak i da je presudu imala
kod sebe, u sudnici nisu bila prisutna dva branitelja, ukljuujui i

11. TELEGRAM OD GAJE

Johnnyja Cochranea, prvog ovjeka Simpsonove ekipe snova najistaknutijih odvjetnika. Sudac Ito je odredio stanku. Presuda e biti
proitana sljedeeg dana u deset sati prijepodne. Svijet e morati
priekati jo jedan dan.
Dana 03. listopada 1995. godine pred TV-prijemnicima okupila
se brojnija publika od one koja je pratila tri od pet posljednjih prijenosa Superbowlsa (finalne lige amerikog nogometa s najveom
gledanou i najskupljim cijenama oglasnog prostora izmeu poluvremena) ili epizode Dallasa naslova Tko je ubio JR-a. Sudac
Ito zamolio je da se presuda urui sudskoj zapisniarki Deirdre
Robertson. Robertson i O. J. su ustali. Svijetu je zastao dah.
U sluaju broj BA 097211, predmet dravljani Kalifornije protiv
Orenthala Jamesa Simpsona, mi, porota, na temelju gore navedenog
djelovanja presuujemo da je tuenik, Orenthal James Simpson, nevin. - proitala je gospoa Robertson.
Lice O. J. Simpsona, koje je tijekom veeg dijela suenja odavalo
sasvim ravnoduan izraz, sada se rairilo u pobjedonosni osmijeh.
O. J. je bio osloboen krivnje po obje toke optunice. To je bio
konani preokret u cijeloj prii. Odluka porote zaprepastila je gledateljstvo pred televizijskim ekranima, a isto se dogodilo i s pet tihih
promatraa - REG raunala, od kojih je jedno bilo postavljeno u
PEAR-ovom laboratoriju, drugo na Amsterdamskom sveuilitu, a
preostala tri na Sveuilitu u Nevadi. Bila su programirana da rade
tri sata: prije itanja presude, za vrijeme i poslije itanja.
Nakon toga Radin je prouio dobivene podatke. Svih pet raunala
zabiljeilo je tri statistiki znaajne vrne vrijednosti glava: mali vrh
u devet dopodne po pacifikom vremenu, vei vrh jedan sat kasnije,
te ogroman vrh sedam minuta potom. Spomenuta tri otklona od
normale podudarala su se s tri najvanija, odluujua trenutka u
procesu suenja: prvi se otklon poklopio s uvodnim televizijskim
komentarom, kada je emisija zapoela i kada je veina ljudi ukljuila televizore, drugi je nastupio kada je poeo neposredan prijenos
dogaanja u sudnici, a trei tono u trenutku donoenja presude.
Poput svih drugih ljudi diljem svijeta, i ta su se raunala napela kao
struna ne bi li otkrila je li O. J. kriv ili nevin.1
Dean Radin ve je niz godina - moda pod utjecajem majke
koja se svih tih godina bavila yogom - razmiljao o mogunosti
postojanja kolektivne svijesti. Ideja o kolektivnoj svijesti poznat je

11. TELEGRAM OD GAJE

koncept u starim i istonjakim kulturama, ali i drugi su - na primjer, psiholog William James - pretpostavljali da mozak odraava
kolektivnu inteligenciju, kao to radijska postaja prima i odailje
radijske signale. Kada su Radin i njegovi kolege uoili da ljudski
um moe proiriti svoje granice, zapitali su se nisu li uinci jo vei
kada velik broj pojedinaca djeluje unisono i, naposljetku, ne postoji
li moda kolektivni globalni um koji djeluje kao cjelina. Ukoliko je
mogue stvoriti koherenciju izmeu pojedinaca i njihove okoline, je
li mogua i skupna koherencija?
Za razliku od drugih, Radin je razmiljao na koji bi nain mogao
znanstveno provjeriti ovu pretpostavku. Roger Nelson bio je meu
prvima koji su pomislili da bi kolektivnu svijest mogao registrirati
REG ureaj. Na tu je zamisao doao 1993. kada je jednog dana prouavao podatke u PEAR-ovom laboratoriju. Nelson, tada pedesettrogodinji doktor psihologije, neslubeno je smatran koordinatorom
pokusa u PEAR-ovom laboratoriju. Naime, Roger je bio roeni voa
koji ljude dri na okupu i brine se da posao bude priveden kraju. U
PEAR je doao 1980. godine na jednogodinji studijski dopust kojega je produio za jednu godinu, sve dok naposljetku nije otkazao
svoja predavanja kolegija na koledu u Vermontu, i poruio im da
se ne namjerava vratiti. Rad u PEAR-ovom laboratoriju Nelsona je
posve zaokupio. Robusni, crvenobradi Roger, rodom iz Nebraske,
bio je jo jedan znanstvenik-filozof, kojeg je jo u vrijeme dok je bio
dijete privlailo istraivanje nepoznatog.
Jedne je veeri na Odsjeku za niskogradnju Princetonskog
Sveuilita Nelson izraivao dijagrame koji su prikazivali raspodijeljenost rezultata mnogostrukih REG pokusa. Kada je provjerio
dijagrame pokusa kod kojih su ispitanici imali jednu vrstu mentalne
namjere (da rezultat bude vie 'glava'), a zatim dijagrame sa suprotnom namjerom (da rezultat bude vie 'pisama') nije primijetio nita
neuobiajeno. Dijagram za 'glave' - kao to se i oekivalo - bio je pomalo pomaknut ulijevo, a dijagram za 'pisma' malo udesno. Roger je
potom jo pogledao podatke za trei dio pokusa, u kojem ispitanici
nisu trebali izraavati nikakvu namjeru prema stroju. Oekivao je
da e vidjeti standardnu krivulju iji oblik bi se morao podudarati s
oblikom sluajnosne krivulje karakteristine za slobodni rad stroja,
kada na stroj nita ne utjee. Meutim, dijagram nije nimalo sliio
standardnoj krivulji. Bio je sav stisnut, a u samoj sredini imao je
jasan i oigledan otklon: malu traku koja je strila, podsjeajui na

11. TELEGRAM OD GAJE

malenu stisnutu aku. inilo se kao da mu prijekorno mae. Nelsona

je spopao takav smijeh da je pao sa stolca. Kako je mogue da nije
to ve prije primijetio?! I samim nastojanjem da ne mislimo na nita
moemo stvoriti usredotoenost energije. Um je jednostavno takav.
Imamo li namjeru da na nikakav nain ne utjeemo na REG stroj, to
je slino kao da pokuavamo ne misliti na slona. Oigledno da svaka
vrsta pozornosti ve samim usredotoenjem svijesti stvara red. Um
se nikada ne zaustavlja, ve neprestano nastavlja opaati, razmiljati.
Mislimo, dakle utjeemo.
U PEAR-u su za to ve imali nekoliko dokaza. Nelson se uvjerio
da su odreeni ljudi, a osobito ene, bili mnogo uspjeniji u utjecanju na REG strojeve kada bi se koncentrirali na neto drugo.2 Tu je
pojavu poeo ispitivati uz pomo naprave koju je nazvao ContREG
ili kontinuirano djelujui REG stroj; elio je otkriti hoe li stroj u
odreenom dijelu dana generirati vie 'glava', odnosno 'pisama' nego
to je to uobiajeno, te potom provjeriti to se u trenutku zamijeenog uinka dogaalo u prostoru.
Iz toga se rodila jo jedna zamisao. Svakidanje opaanje zahtijeva
vrlo nizak stupanj pozornosti. Za vrijeme obavljanja uobiajenih
aktivnosti iz svoje okoline primamo brojne prizore, zvukove i mirise. Meutim, kada radimo neto to istinski zaokuplja nae misli
i osjeaje - kada sluamo glazbu, gledamo napet prizor u kazalitu,
prisustvujemo politikom skupu ili vjerskoj slubi - tada smo usredotoeni svakom porom svojeg tijela. Pratimo to u stanju najvieg
intenziteta.
Nelsona je u prvom redu zanimalo je li sposobnost svijesti da
stvara red, odnosno da utjee na druge ovisna o usredotoenosti
promatraa, te, ako to vrijedi za pojedince, kakav bi bio uinak
skupine ljudi? PEAR-ovi podaci ukazivali su na to da vezani parovi ljudi koji su povezani nekom jakom vezom - imaju snaniji uinak
na REG strojeve od pojedinca. Dakle, dva slinomislea ovjeka
stvaraju veu ureenost u sluajnosnom sustavu. Pretpostavimo da
se na jednom mjestu okupi velik broj ljudi pri emu e se svi napeto
usredotoiti na istu stvar. Hoe li uinak u tom sluaju biti jo vei?
Postoji li povezanost izmeu veliine skupine, odnosno intenzivnosti
njihovog zanimanja i veliine uinka? Naposljetku, svi smo ve
doivjeli trenutke u kojima smo mogli gotovo fiziki osjetiti svijest
nekog skupnog dogaaja. REG stroj je pak toliko osjetljiv da bi mogao registrirati takve utjecaje.

11. TELEGRAM OD GAJE

Nelson je odluio provjeriti ovu teoriju na predstojeim strukovnim susretima. Robert Jahn i Brenda Dunne u travnju 1993.
godine namjeravali su posjetiti Meunarodne laboratorije za istraivanje svijesti (International Consciousness Research Laboratories
ili ICRL), gdje se skupina vodeih znanstvenika sastajala dvaput godinje kako bi izmjenjivali informacije o ulozi svijesti. Sam Nelson
neto kasnije iste te godine planirao je posjet skupini za neposredne
mentalne interakcije (Direct Mental Healing Interactions) budui da
je oekivao da e taj susret na Institutu Esalen u Kaliforniji biti jaka
konferencija s desecima znanstvenika koji e raspravljati o nainima
izvoenja istraivanja u zdravstvu. U Hollywoodu su s odreenim
strahopotovanjem gledali na ljude koji su bili good meetings, a
Nelsona je na slian nain zanimalo moe li REG stroj prepoznati i
dobre vibracije.
Jahn i Dunne na susret su ponijeli kutiju s REG programom i
prijenosno raunalo za biljeenje podataka koji su bili ukljueni tijekom cijele konferencije. Nelson je uinio isto na susretu u Esalenu.
Zanimalo ih je da li postojani otklon od nasuminog gibanja ukazuje
na nekakvu promjenu u informacijskoj okolini, i je li povezan sa
skupnim informacijskim poljem te kolektivnom svijeu skupine.3
Glavna razlika izmeu tog testa i obinih REG pokusa bila je u tome
da skupina ni na koji nain nee pokuavati utjecati na stroj.
Kada su se vratili na Princeton i rezultate podvrgli analizi, otkrili su neosporan uinak. Odluili su provesti niz pokusa iste vrste.
Na sljedeem slinom dogaanju - radilo se o Akademiji svijesti
pod pokroviteljstvom ICRL-a - rezultati su bili jo uvjerljiviji. Veliki
sredinji otklon u dijagramu tono se poklapao s dijelom susreta u
kojem se razvila intenzivna dvadesetominutna debata o ritualima
svakodnevnog ivota koja je zaokupila pozornost publike. Nelson je
uz to pregledao dnevnike i zvune snimke koje su u to vrijeme napravili lanovi skupine. Mnogi od ukupno pedeset sudionika upravo
su tu debatu ocijenili kao osobit skupni trenutak. Jedan od sudionika, koji nije znao za rezultat REG stroja, spomenuo je da je promjena
u energiji skupine bila gotovo fiziki opipljiva.4
Nelson je u svojem istraivanju u Esalenu takoer otkrio da je
snaan otklon od sluajnosnih rezultata nastao upravo u najnapetijem trenutku skupa.
Rezultati su bili intrigantni, no zamisao je trebalo dodatno provjeriti na razliitim vrstama dogaaja. To bi, svakako, bilo moglo la-

11. TELEGRAM OD GAJE

ke uz pomo naprave koja je doista prijenosna. Njihovo je raunalo

bilo nezgrapno i neprikladno iz razloga to je zahtijevalo vlastito
energetsko napajanje. Zato se Nelson dosjetio da koristi Hewlett
Packardov dlanovnik, ne mnogo vei od depnog kasetofona, koji
je pri vrhu, prikljuen na svoj serijski port, imao minijaturni REG
ureaj.
Nelsona nije zanimalo hoe li kao rezultat dobiti vie 'glava'
ili 'pisama' jer u pokusima nitko nije izraavao posebnu namjeru.
elio je provjeriti hoe li stroj pokazati bilo kakav otklon od svoje
sluajnosne aktivnosti, s vjerojatnou od jedan naprama jedan. Pomak od sluajnosti oznaavala bi bilo kakva promjena: vie 'pisama',
odnosno vie 'glava', ili pak ponekad vie 'pisama' a ponekad vie 'glava'. Takav je pristup zahtijevao drugaiju statistiku metodu analize
podataka od one koju su u PEAR-ovom laboratoriju upotrebljavali
kod uobiajenih istraivanja. Nelson se odluio za metodu hi kvadrata kod koje se za svaki pojedini rezultat iscrta kvadrat. Pomou
te metode jednostavno e se pokazati svako neuobiajeno ponaanje, svaki produljeni ili drastini otklon od oekivane sluajnosne
jednolinosti 'pisama' i 'glava'.
Roger Nelson te je pokuse nazvao in field consciousness, ili
skraeno FieldREG. Naziv na engleskom jeziku ima dvojako znaenje: to je bio REG na terenu, ali i testna naprava koja treba pokazati postoji li polje svijesti.
Nelson je svoj FieldREG iskuao na najrazliitijim dogaanjima:
na poslovnim i akademskim skupovima, na festivalima humora, na
koncertima i kazalinim festivalima. Traio je neobino zanimljive
dogaaje koji u potpunosti plijene panju publike: trenutke u kojima
velik broj ljudi istovremeno intenzivno misli na istu stvar.5 Kada je
jedan lan Saveza unitaristikih univerzalistikih pogana (Covenant
of Unitarian Universalist Pagans ili CUUPS) pokazao zanimanje za
PEAR-ov rad, Nelson mu je posudio FieldREG koji je potom ovaj
upotrijebio na petnaest poganskih obrednih skupova, ukljuujui
sabate i susrete tijekom punog mjeseca.6
Prijatelj jednog Nelsonovog kolege iz PEAR-a, umjetniki direktor velike glazbene revije The Revels (Veselice) koju su svakog
prosinca prireivali u osam amerikih gradova kao uvod u Novu
godinu, Nelsonu je rekao da bi rado iskuao FieldREG za vrijeme
svoje predstave. Predstava se inila idealnom: imala je svoj ritual,
glazbu i sudjelovanje publike. Kada je Roger pogledao scenarij, re-

11. TELEGRAM OD GAJE

kao je umjetnikom direktoru da izabere pet najzanimljivijih dijelova

predstave, dijelova s najveim utjecajem na publiku; oni bi trebali
najjae djelovati na stroj. FieldREG je koriten na deset predstava
u dva grada 1995. godine, i na nekoliko predstava u osam gradova
tijekom 1996. godine. U svim trenucima koje je Nelson unaprijed
predvidio, kao po narudbi nastao je otklon u podacima strojeva.7
Polako je izranjao jasan uzorak. Stroj bi iskoio iz svojeg sluajnosnog slijeda i uao u neku vrstu reda tono u trenutku kada je
pozornost bila na vrhuncu: pri posebnim izlaganjima na strunim
susretima, na vrhuncu festivala humora, za vrijeme kljunih trenutaka poganskog obreda. Za REG stroj, ija aktivnost je vrlo osjetljiva
i suptilna, ti su uinci bili relativno veliki: tri puta vei od uinaka
ljudi koji su u PEAR-u pojedinano utjecali na strojeve. Na poganskim seansama FieldREG je dva puta divlje promijenio uobiajeni
slijed, oba puta za vrijeme obreda pri punom mjesecu; tada je zabiljeio mnogo vie 'pisama' no obino.
Jedan lan skupine CUUPS uope nije bio iznenaen kada mu je
Nelson rekao rezultate pokusa. Gledano u cjelini, napomenuo je,
nai sabati nisu previe osobni ili intenzivni, dok su puni mjeseci
ponekad vrlo snani.8
Pokazalo se da sama vrsta aktivnosti ne igra veliku ulogu. Najvaniji je intenzitet skupine, odnosno sposobnost dotine aktivnosti
da dri publiku u napetoj panji, a bilo je od pomoi i ukoliko je u
skupini postojala neka vrsta kolektivne rezonancije, pogotovo ako je
bila emocionalno znaajna za sudionike. Na festivalu humora ureaj
je pokazao najvei otklon za vrijeme glavne toke veeri koja je bila
toliko smijena da je publika komiara pozdravljala dugotrajnim
ovacijama i zahtijevala bis. Oigledno je bilo najvanije da se svi
nazoni usredotouju s potpunom pozornou i da svi misle na istu
stvar.
Najvjerojatnije se pri tome dogaa sljedee: kada panja usmjerava valove pojedinanih umova na neto slino, stvara se neka
vrsta skupnog kvantnog suprazraenja koje ima fiziki uinak.
REG ureaj je poput termometra koji mjeri skupnu dinamiku i koherenciju. Iskljuivo poslovni i akademski susreti nisu imali nikakav
uinak na stroj. Ako su se lanovi skupine dosaivali i bili odsutni
duhom, na neki nain dosaivao se i sam stroj. Samo intenzivni
trenuci jednakog razmiljanja imali su dovoljno snage da prenesu
red na kaotinu besciljnost REG ureaja.

11. TELEGRAM OD GAJE

Nelsona su posebno zanimala sveta mjesta. Jesu li postala sveta

zato to su ih tijekom mnogih stoljea koristili u tu svrhu, ili pak od
samog poetka imaju neko posebno svojstvo - raspored drvea ili
kamenja, duh mjesta, sama lokacija - koje je navelo ljude da ih izaberu kao sveta? Stari su narodi bili vrlo osjetljivi na Zemljino znamenje; poznavali su i obraali pozornost na odreene konfiguracije
kao to su zmajeve crte. Ako je, dakle, sveto mjesto samo po sebi
drukije, da li se na njemu vremenom stvorio energijski vrtlog kolektivne svijesti, ili je pak neka vrsta energetske rezonancije oduvijek
postojala? I, bi li REG stroj mogao razaznati neto od toga?
Nelson je odluio posjetiti nekoliko lokacija u Americi koje su za
domorodake Indijance bile svete. Svojim ureajem snimio je vraa
za vrijeme iscjeliteljskog obreda kod spomenika Vraji toranj u Wyomingu, mjesta koje neka indijanska plemena dre svetim. Kasnije
je s PalmREGom u depu sam nekoliko puta obiao Vraji toranj, a
potom je posjetio i Ranjeno koljeno u Junoj Dakoti, mjesto pokolja
itavog plemena Siouxa. Nelson je razgledavao po okolnoj pustinji,
te posjetio groblje i spomenik mrtvima. Obuzela ga je duboka tiina.
Kada je kasnije pregledao podatke prikupljene na oba mjesta, nije
bilo sumnje: na output njegovog stroja svakako je djelovao snaan
utjecaj, mnogo vei nego pri uobiajenim PEAR-ovim istraivanjima; bilo je to kao da na tim mjestima postoji neko dugotrajno sjeanje s mislima svih ljudi koji su tamo ivjeli i umrli.9
Idealna mogunost da poblie ispita prirodu kolektivnog sjeanja i
rezonancije bilo je putovanje u Egipat, i tako se Nelson pridruio
skupini od devetnaest kolega. Tijekom dvotjednog putovanja namjeravali su posjetiti glavne hramove i sveta mjesta starog Egipta, te na
tim mjestima izvoditi neformalne obrede s pjevanjem svetih pjesama
i meditacijom. Putovanje mu je prualo mogunost da otkrije mogu
li meditacijske tehnike na svetim mjestima - za koje su ta mjesta u
nekom smislu i izgraena - dodatno poveati uinak na strojeve.
Nelsonov PalmREG bio je ukljuen u depu njegovog kaputa tijekom obilazaka svih glavnih mjesta: Velike Sfinge, hramova Karnak i
Luxor, Velike Piramide u Gizi. PalmREG je bio ukljuen kada je skupina meditirala ili mantrala, ali i kada su samo razgledavali hramove, kao i u trenucima kada je on sam meditirao. Osim toga, vodio je
dnevnik s tonim vremenskim naznakama pojedinih dogaaja.
Kada se vratio kui i objedinio sve podatke, pojavio se zanimljiv
uzorak. Najjai uinci na stroj uoeni su u vrijeme kada je skupina

11. TELEGRAM OD GAJE

na svetom mjestu izvodila kakav obred, na primjer pjevanje svetih

pjesama. U veini glavnih piramida uinci su bili est puta vei od
uinaka kod obinih REG pokusa u PEAR-u, i dva puta vei od uobiajenih FieldREG pokusa. Ti su uinci bili meu najveima koje
je dotada vidio, jednako veliki kao kod vezanih parova. Kada je pak
objedinio sve podatke prikupljene na dvadeset i sedam svetih mjesta
koja je posjetio - dok ih je samo u tiini i s potovanjem razgledavao rezultati su bili jo vie zapanjujui. inilo se da je sam duh mjesta
stvarao uinke koji nisu bili nita manji od uinaka meditacijske
skupine.
Dakako, mogue je da su na to utjecala njegova vlastita oekivanja dok je nosio PalmReg naokolo u svojem depu, to je fenomen
poznat kao uinak eksperimentatora. Dobiveni rezultati mogli bi
biti i posljedica kolektivnih oekivanja i dubokog potovanja drugih
posjetitelja, jer na svetim mjestima nikada nije bio sam. Meutim,
neki drugi parametri ukazivali su na to da situacija nije tako jednostavna. Kada je skupina mantrala i meditirala na drugim mjestima,
koja ne glase kao sveta ali su svejedno zanimljiva, uinci PalmREGa
bili su statistiki znaajni, no manji. ak i u sluajevima kada se inilo da su lanovi skupine meusobno usklaeni - tijekom suneve
pomrine, na posebnoj astrolokoj seansi ili za vrijeme praznikovanja roendana pri zalasku sunca - uinci na ureaju su takoer
bili maleni, ne mnogo vei no to su uinci kod standardnih REG
pokusa. Nelson je pratio i niz vlastitih rituala s usredotoenom panjom: molitvu u damiji, odreene ritualne etnje, te promatranje
i pokuavanje deifriranja hijeroglifa. Neki od tih obreda posve
su zaokupili Nelsona, a neki su ga ak duboko ganuli. Unato tome,
output ureaja pokazivao je samo mali otklon, nita vei od onoga
kada bi sjedio pred REG strojem kod kue u Princetonu. Bilo je oito
da na svetim mjestima postoji neka snana rezonancija, moda ak
i vrtlog koherentnog sjeanja.
Shvatio je da pri stvaranju posebne skupne svijesti ulogu igraju i
samo mjesto i aktivnost skupine. Na svetim mjestima je - i kada nisu
pjevali svete pjesme, zbog same skupne prisutnosti, ili moda ak
zbog samog mjesta - postojala visoka rezonancijska svijest. Ureaj je
zabiljeio uinak i kod vie svjetovnih aktivnosti ili mjesta dok god
je neto pobuivalo pozornost skupine. I bez obzira na to koliko je
Nelson nasamo bio zadubljen, uinci su uvijek bili manji od uinaka
u skupini.

11. TELEGRAM OD GAJE

Njegovi su podaci pokazali jo neto znaajno. Kada su posjetili

Veliku Keopsovu piramidu u Gizi, za vrijeme skupnog pjevanja
svetih pjesama u Kraljiinim odajama u Velikoj galeriji, PalmREG je
pokazao pomak u pozitivnom smjeru, a tijekom mantranja u Kraljevim odajama otklon u negativnom smjeru. Slino se dogodilo i u
Karnaku. Nelson je bio osupnut kada je ugledao podatke iscrtane na
grafikonu; oboje su tvorili veliku piramidu. Nije mogao ne pomisliti
da je PalmREG, na nekoj razini, usporedno doivljavao njegovo putovanje u Egipat.10
Dean Radin je na sastanku skupine za neposredno mentalno
lijeenje vidio Nelsonove neobine podatke. Kako je Radin bio Nelsonov kolega i suautor metaanalize PEAR-ovih istraivanja, bio je
najbolji kandidat za ponavljanje Nelsonovog rada.
U svojim prvim istraivanjima Radin je, kao i Nelson, otkrio da
se takvi uinci pojavljuju kada se FieldREG nalazi u prostoriji ili na
mjestu dogaanja. No, to je s velikom razdaljinom? Najoitiji prenosilac jednakog miljenja na velike udaljenosti je naravno televizija.
Svi ljudi gledaju televiziju, posebno popularne emisije. Da li tijekom
gledanja televizije svi ljudi misle isto? Kako bi to provjerio nije bila
dovoljna obina situacijska komedija; bio je potreban dogaaj koji
e publiku prikovati ispred televizijskih ekrana." Presuda na suenju
O. J. Simpsonu kasnije e predstavljati idealan izbor. Meutim, za
svoje prvo istraivanje Radin je izabrao sedamdeset i estu dodjelu
Oskara u oujku 1995. godine, koja je s otprilike milijardu gledatelja
imala jedan od najveih moguih auditorija. Tu publiku sastavljali
su ljudi iz sto dvadeset drava, tako da je doprinos masovnoj pozornosti pristizao iz cijelog svijeta.
Da bi dodatno potkrijepio istovremenost tih uinaka na proizvoljnoj udaljenosti, Radin je upotrijebio dva REG stroja postavljena
na razliitim mjestima. Jedan se nalazio dvadeset metara od njega
dok je 27. oujka gledao dodjelu nagrada, a drugi u laboratoriju
nekih dvadeset kilometara dalje; taj je djelovao zasebno i nije bio
ispred televizijskog prijemnika. Tijekom prijenosa dogaaja Radin
i njegov asistent marljivo su biljeili, minutu za minutom, trenutke
visokog i niskog zanimanja. Za sve trenutke vrne napetosti, kada
je, na primjer, objavljeno ime dobitnika Oscara za najbolju kameru,
najboljeg glumca ili glumicu, zapisali su tono vrijeme i oznaili ih '
'koherentna razdoblja.

11. TELEGRAM OD GAJE

Nakon zavretka predstave prouili su rezultate. U razdobljima

najvieg zanimanja stupanj reda u oba stroja se tako poveao da je
vjerojatnost da je to bio puki sluaj jedan naprama tisuu. S druge
strane, tijekom razdoblja niskog zanimanja stupanj reda je pao, pa
je vjerojatnost sluajnosti bila jedan naprama deset. Oba raunala
bila su ukljuena jo etiri sata nakon predstave; u tom kontrolnom
razdoblju poslije malenog valnog vrha, koji je najvjerojatnije predstavljao svretak ceremonije dodjele nagrada, oba su hitro preuzela
uobiajeno, sluajnosno ponaanje. Radin je sljedee godine sam
ponovio svoj pokus, a na ljetnoj Olimpijadi u srpnju 1996. godine i
naravno na suenju O. J. Simpsonu dobio je sline rezultate.
Godine 1996.Radin je svoje strojeve iskuao i tijekom amerikog
Superbowla, a jedne veeri u veljai te godine ak i za vrijeme zajednikog udarnog termina na sve etiri glavne amerike televizijske
postaje. Za vrijeme najvanijih trenutaka utakmice Superbowla stroj
je pokazao blagi otklon, no uinak nije bio ni izdaleka tako znakovit
kao onaj tijekom suenja O. J. Simpsonu ili dodjele Oscara. Uzrok
tome moda je posebna znaajka sportskih dogaanja - injenica
je da skupine ljudi drukije i strastveno reagiraju na svaku igru, to
posebice ovisi o tome za koju momad navijaju. Radin je vjerovao
da je to najvjerojatnije povezano i s brojnim reklamama koje stalno
ispresijecaju igru, a osobito s injenicom da su reklame za vrijeme
Superbowla postale popularne kao i sama igra. Ponekad je bio teko
razlikovati razdoblja visokog zanimanja i razdoblja niskog zanimanja
to su rezultati i pokazali.
U svom drugom istraivanju udarnih televizijskih termina
Radin je pretpostavio da e i strojevi i ljudski promatrai vrhunce
imati u kljunim trenucima televizijskog showa, te se polako smanjivati prema kraju, kada se obino prikazuju reklame. Upravo to
se i dogodilo. Veliina uinka zaista nije bila vrlo velika, no stroj je
postigao najveu ureenost upravo u trenutku kada je publika bila
najvie zaokupljena televizijskom emisijom.
Wagnerijanci su pravi fanatici, mislio je Dieter Vaitl, kolega Rogera Nelsona, zaposlen na Odsjeku za kliniku i fizioloku psihologiju Sveuilita u Giessenu. Festspielhaus u Bayreuthu, operna kua
koju je Wagner sagradio za svoje potrebe, s vremenom je postala
neka vrsta svetog mjesta kamo su Wagnerovi vatreni oboavatelji
svake godine hodoastili na Wagnerov festival. To su bili pravi

11. TELEGRAM OD GAJE

Wagnerovi fanatici koji su poznavali svaku notu, svako uzdizanje

i sputanje emocija, sretni zbog toga to mogu uivo posluati itavu petnaestosatnu tetralogiju Prsten Nibelunga. Veina prisutnih
u Festspielhausu bili su strunjaci za Wagnera. Ukratko, to je bila
idealna publika za pokus s FieldREGom.
Vaitl, koji je i sam bio wagnerijanac, sa zalizanom pompadurfrizurom, bijele kose i ponosnim dranjem, 1996. godine na festival
je doao s FieldREG ureajem koji je registrirao prvi ciklus opera.
Pokus je ponovio sljedee godine, i godinu dana poslije. Sve u svemu, REG stroj u tri je godine proveo sate i sate uz Wagnera - devet
opera, od Tristana i Izolde do Gtterdmnerunga (Sumraka bogova).
Tijekom sve tri godine ureaj je pokazivao stalan trend; promijene
u ureenosti nastupale su za vrijeme iznimno emocionalnih scena
i prizora s najpotresnijom glazbom, na primjer tijekom zborskih
dionica.12
Tu se PEAR-ov laboratorij nije mogao mjeriti s Vaitlovim rezultatima. I oni su s FieldREG ureajem prisustvovali najrazliitijim
operama i umjetnikim predstavama u New Yorku, no strojevi nisu
pokazali statistiki vanu reakciju.13 Pozornost publike oito je zahtijevala wagnerijansku intenzivnost kako bi utjecala na stroj. Vaitl
je doao do zakljuka da je stvaranje rezonancije vjerojatnije kada
publika dobro poznaje glazbu, te je s njom potpuno usklaena.
Jo zanimljiviji rezultat postigao je drugi Radinov bliski suradnik, profesor Dick Bierman iz Amsterdama, koji je u nekoliko navrata pokuavao ponoviti njegova istraivanja. Bierman je FieldREg
elio iskuati u kui u kojoj su primijeeni poltergeistiki uinci:
udno pomicanje velikih predmeta koje su navodno prouzrokovali
duhovi (otuda i ime poltergeist koje znai buni duhovi). U nekim
krugovima smatra se da su poltergeisti jednostavno intenzivna
energija koju iri neki pojedinac, esto neuravnoteeni adolescent.
Bierman je postavio REG stroj i usporeivao trenutke u kojima su
stanari kue doivjeli poltergeistiki uinak sa sluajnosnim outputom 'pisama' i 'glava' koje je generirao stroj. U trenucima kada su stanari vidjeli kako neki predmet leti po kui stroj je takoer pokazao
otklon od sluajnosti.14 Mogue je da pojedinac s takvom vrstom
intenziteta uz pomo intenzivnih kvantnih uinaka u Polju stvara
poltergeistiko iskustvo.

11. TELEGRAM OD GAJE

Postoji legenda da sunce uvijek sja na glave princetonskih studenata, pri emu se ne misli na njihov cijeli ivot nego na dan kada
diplomiraju. Lokalna predaja govori da ak i kada je prognozirana
kia, ona prieka sve do okonanja sveanosti dodjele diploma. Roger Nelson, koji je sa enom svake godine dolazio na tu sveanost, i
sam je mnogo puta primijetio kako je lijepo vrijeme. Sada se poeo
pitati je li to moda neto vie od puke sluajnosti. FieldREG istraivanja ostavila su otvorenima pitanja o nainu na koji svijest polja
djeluje u stvarnosti. Pomislio je da bi kolektivna elja itave Sveuiline zajednice za sunanim danom zaista mogla stvoriti uinak koji
rastjera kine oblake.
Prikupio je sva vremenska izvjea o posljednjih trideset godina,
i za svaku je godinu pregledao kakvo je bilo vrijeme pred dodjelu
diploma u Princetonu, za vrijeme dodjele i poslije nje. Najvie ga
je zanimala dnevna koliina oborina, a prouio je i vrijeme u est
kontrolnih gradova u blizini Princetona.
Nelsonova analiza pokazala je neobine uinke, kao da nekakav
kolektivni kiobran stoji nad Princetonom ba na dan kada njegovi
studenti diplomiraju. U posljednjih deset godina nije bilo kie u 72%
ili gotovo tri etvrtine tih dana, u usporedbi sa samo dvije treine,
odnosno 67% u okolnim gradovima. Statistiki je to znailo da
Princeton u vrijeme podjele diploma ima neki magian protukini
uinak, i da tada manje kii no obino, dok su sva okolna mjesta
jednako kiovita kao to je uobiajeno za to vrijeme godine. Jedne
je godine ak, kada je na dan diplomanata u Princetonu bila prava
poplava sa 6,6 centimetara kie po kvadratnim metru, kia zaudo
prestala samo na toliko vremena dok ceremonija nije zavrila.15
Nelsonovo istraivanje vremena u Princetonu bilo je tek malena
provjera mogu li ljudi stvoriti pozitivan uinak na svoju okolinu.
Organizacija za transcendentalnu meditaciju je pak dvadeset godina
sustavno, u desecima i desecima studija, testirala moe li skupna meditacija smanjiti nasilje i neslogu u svijetu. Utemeljitelj transcendentalne meditacije (TM) Maharishi Mahesh Yogi tvrdi da individualni
stres vodi do svjetskog stresa, te da mir u skupini vodi ka miru u
svijetu. Pretpostavio je e se broj konflikata svih vrsta - ubojstava i
drugih zloina, zloporaba droga, pa ak i prometnih nesrea - smanjiti ukoliko jedan posto ljudi na odreenom podruju prakticira
TM, odnosno ako kvadratni korijen jednog postotka izvodi TMsidhi, napredniju i aktivniju vrstu meditacije. Ideja Maharishijevog

11. TELEGRAM OD GAJE

uinka pretpostavlja da redovitim prakticiranjem transcendentalne

meditacije stupamo u vezu s osnovnim poljem koje povezuje sve
stvari: zamisao koja je vrlo slina Polju nulte toke. Kada bi dovoljno
velik broj ljudi meditirao, koherencija bi zarazila cjelokupnu populaciju.
U Organizaciji transcendentalne meditacije to su nazvali superzraenje, jer slino kao to supraradijacija u mozgu ili u laseru stvara
koherenciju i jedinstvo, tako meditacija djeluje na ljudsko drutvo.
Po cijelom svijetu organizirali su skupine jogijskog letenja u
kojima su izvodili posebne intenzive meditacije, usmjerene na
pojedina konfliktna podruja. Od 1979. godine Amerika skupina
za super-zraenje - u grupi od nekoliko stotina pa do vie od osam
tisua nazonih - dva se puta dnevno okuplja u Maharishijevom
meunarodnom sveuilitu u Fairfieldu u Iowi, te pokuava stvoriti
veu harmoniju na svijetu.
Organizacije transcendentalne meditacije mnogi ne uzimaju
ozbiljno, u velikoj mjeri zbog propagiranja Maharishijevih osobnih
interesa, meutim, teina rezultata dobivenih eksperimentima impresivna je. Brojne studije objavljene su u utjecajnim asopisima kao
to su Journal oj Conflict Resolution, Journal of Mind and Behavior i
Social Indicators Research, to znai da su morale ispuniti stroge kriterije za objavljivanje. Novije istraivanje u trajanju od dva mjeseca,
National Demonstration Project, kojega su 1993. godine proveli u
Washingtonu DC, dalo je sljedee rezultate: kada je tamonja skupina za super-zraenje narasla na etiri tisue lanova, razina nasilnog kriminala, koja je postojano rasla prvih pet mjeseci te godine,
pala je na dvadeset i etiri posto, te nastavila padati sve do kraja
eksperimenta. im se skupina razila stupanj kriminaliteta opet je
porastao. Studijom su dokazali da uinak nije mogao biti posljedica
promjenjivih initelja kao to su vrijeme, policija ili neka posebna
kampanja protiv kriminala.16
Slini rezultati dobiveni su i u jednom drugom istraivanju koje
je obuhvatilo dvadeset i etiri grada u Sjedinjenim Dravama: svaki
put kada je u nekom gradu jedan posto stanovnika zapoelo redovito izvoditi transcendentalnu meditaciju, stupanj kriminaliteta pao
je na dvadeset i etiri posto. Naknadno istraivanje obuhvatilo je
etrdeset i osam gradova, od kojih je u 24 njih jedan posto graana
meditirao. U gradovima s jednim postotkom meditanata zabiljeili
su 22-postotni pad kriminala i 89-postotno smanjenje kriminalnog

11. TELEGRAM OD GAJE

trenda, dok se u kontrolnim mjestima kriminal poveao za 2%, a

kriminalni trend za 53%.17
Organizacija TM istraivala je ak i mogunost da skupna meditacija utjee na mir u svijetu. U studiji iz 1983. godine, kada se u
Izraelu odravao poseban sabor Transcendentalne meditacije, dva
su mjeseca svakodnevno pratili borbe izmeu Arapa i Izraelaca.
U danima kada je meditiralo mnogo sudionika Sabora broj ratnih
rtava u Libanonu smanjio se za sedamdeset i est posto, a smanjio
se i stupanj lokalnog kriminaliteta, prometnih nesrea i poara. I u
tom istraivanju uzeti su u obzir sporedni utjecaji kao to je vrijeme,
vikendi i praznici.18
Istraivanja Organizacije transcendentalne meditacije te Nelsonove FieldREG studije na svoj su skroman nain utrle put i upalile
iskru nade za ovu otuenu i bezbonu generaciju. Moda e dobro
zaista i pobijediti zlo. Moemo stvoriti bolju zajednicu, jer imamo
kolektivnu sposobnost da poboljamo na svijet.
Radin nije mislio sasvim ozbiljno kada je izaao sa svojom idejom. Krajem 1997. godine bio je s Nelsonom na konferenciji u Freiburgu, i tom su prigodom raspravljali trebaju li u REG istraivanja
uvesti neka fizioloka mjerenja, kao to je EEG. Zato ne bismo
provjerili kakav EEG ima Gaja?, spomenuo je tada Radin.
Nelson je istoga asa prihvatio prijedlog. Budui da EEG oitava
aktivnost ovjekovog mozga preko elektroda privrenih po njegovoj povrini, slino bi se mogao oitavati i um Gaje, kako mnogi
nazivaju na planet. To je ime po grkoj boici Zemlje skovao James
Lovelock koji je postavio hipotezu da je svijet ivo bie s vlastitom
svijeu.19 Moda bi mogli postaviti mreu REGova po cijelom svijetu. Svjetski EEG bio bi stalno ukljuen i stalno bi biljeio temperaturu stanja kolektivnog uma. Kada su traili prikladno ima za nj,
jedan drugi Nelsonov kolega predloio je ime ElektroGajaGram
ili EGG. Nelsonu je bio drai izraz noosfera kojega je sroio Teilhard de Chardin, a koji je odraavao zamisao da Zemlju okruuje
sloj inteligencije. Nelson je tu zamisao razvio u Projekt globalne
svijesti - projekt pod okriljem Princetona, no odvojen od PEAR-a
- no, primilo se ime EGG.
Ukoliko je tono da se polja koja stvaraju individualne svijesti
u trenucima jednakog razmiljanja udruuju - razmiljao je Nelson
- tada bi i kolektivna reakcija na najvie uznemirujue dogaaje

11. TELEGRAM OD GAJE

morala imati nekakav zajedniki uinak na vrlo osjetljive mjerne

naprave kao to su REG ureaji. Prvi takav pokus bilo je suenje O.
J. Simpsonu, kada su ureaje postavili na razliita mjesta i usporeivali njihove rezultate.
Nelson je zapoeo rad s malom skupinom znanstvenika koji
su REG ureaje ukljuili u kolovozu 1998. godine. Vremenom je
stvorio mreu od etrdeset znanstvenika koji su pratili REGove po
cijelom planetu. Projekt je donosio ogromnu koliinu podataka koje
su slali preko Interneta i usporeivali s dramatinim trenucima suvremene povijesti: smru Johna F. Kennedyja mlaeg i skoranjim
impeachmentom Billa Clintona; padom Concordea u Parizu i bombardiranjem Jugoslavije; poplavama i vulkanskim erupcijama te s
novogodinjim proslavama Y2K.
Projekt EGG jo i prije slubenog poetka doivio je pravu prototipsku provjeru kada je u parikom tunelu poginula najomiljenija
princeza na svijetu. Podaci snimljeni prije, za vrijeme i nakon pogreba Princeze od Walesa prikupljeni su i usporeeni sa slubenim
rasporedom dogaaja. Tijekom svih javnih ceremonija odranih u
ast Dijani strojevi su pokazivali pomak od sluajnosnog rada: uinak s vjerojatnou od jedan naprama sto da se radilo o sluaju.20
Meutim, kada je Nelson pregledao sline podatke prikupljene
za vrijeme pogreba Majke Tereze, koja je umrla nedugo nakon Dijane, nije bilo nikakvog posebnog uinka na strojeve. Majka Tereza
bila je bolesna i njezina smrt bila je oekivana. Bila je ve stara, i iza
sebe je imala ispunjen i plodan ivot. Bilo je jasno da je tragedija
mlade i napaene princeze osvojila srce svijeta i REG ureaji su to
prepoznali.21 Dogaaji kao to su ameriki izbori, pa ak i skandal s
Monicom Lewinsky nisu uspjeli uzburkati svijet. Meutim, novogodinje proslave i tragedije prouzrokovali su trnce u kolektivnoj
kraljenici, to su ureaji i jasno pokazali. Ne treba nas iznenaditi
da su jedni od najdubljih uinaka zabiljeeni za vrijeme napada na
Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. godine i neposredno poslije njih.22
Ovakvi poetni rezultati postavili su pred Nelsona i Radina brojna
i teka pitanja. Ako zaista postoji svjetski um, tada bismo najvee i
najvelianstvenije trenutke u ljudskoj povijesti mogli objasniti malim
bljeskovima nadahnua u svjetskoj svijesti, dok s druge strane,
kolektivna negativna svijest mogla bi djelovati kao virus koji zarazi
ljude i nadvlada ih. Njemaka je poslije Prvog svjetskog rata bila u

11. TELEGRAM OD GAJE

potpunoj depresiji. Je li taj oaj utjecao na Nijemce na kvantnoj razini, olakavajui Hitleru, tom najopojnijem od svih govornika, da
uspije stvoriti neku vrstu negativne kolektivne svijesti koja se hranila
sama sobom i opravdavala najvea zla? Je li kolektivna svijest bila
kriva za panjolsku inkviziciju? Salemska suenja vjeticama? Je li
kolektivno zlo takoer stvaralo koherenciju?
A to je s najvei ljudskim postignuima? Moe li se u svjetskom
umu pojaviti iznenadna provala nadahnua? Moe li posebno ujedinjenje energije prouzrokovati procvat umjetnosti ili vie svijesti
u odreenom vremenu? Kod starih Grka? U renesansi? Je li kreativnost takoer zarazna, odgovorna na eksploziju stvaralatva krajem
osamnaestog stoljea u Beu, kao i uspjeh britanske pop-glazbe u
ezdesetim godinama? Polje nulte toke vjerojatno predstavlja objanjenje za neke neobjanjive tjelesne sinkronicitete, kao to je, na
primjer, znanstveno potvreno usklaivanje menstrualnih ciklusa
ena koje ive u bliskom kontaktu.23 Moe li ga se smatrati odgovornim i za emocionalne i intelektualne sinkronicitete u svijetu?
To je bio prvi nagovjetaj da skupna svijest - preko medija kao
to je Polje nulte toke - djeluje kao univerzalni organizirajui faktor
u svemiru. Meutim, Nelson je s tehnologijom na raspolaganju imao
tek prve naznake dokaza, sitan otklon od sluajnosne aktivnosti. Do
sada je mogao mjeriti samo jedan jedini kameni ili, u najboljem
sluaju, aku pijeska s cijele plae: kvantni uinak pojedinca ili male
skupine na svijet. Jednog e dana moda moi mjeriti uinak cijele
plae, u emu i je, u stvari, konani smisao. Plau bi trebalo mjeriti
samo u njezinoj cijelosti. Pijesak itave obale je nedjeljiv.
Dvadeset i pet godina nakon to je Edgar Mitchell osobno doivio kolektivnu svijest, znanstvenici su je poeli dokazivati u laboratoriju.24

11. TELEGRAM OD GAJE

DVANAESTO POGLAVLJE
Doba nulte toke

12. DOBA NULTE TOKE

JEDNOG LEDENO HLADNOG dana u sijenju 2001. godine

malu, sumornu uionicu u kutu britanskog Sveuilita Sussex ispunila je skupina od ezdeset znanstvenika iz deset zemalja; sastali su
se kako bi pokuali iznai na koji e tono nain putovati trideset
bilijuna kilometara duboko u svemir. NASA je u Sjedinjenim Dravama organizirala nekoliko radionica za fiziku novih pogonskih
sustava, i ovaj susret bio je njihov meunarodni ekvivalent: jedna
od prvih nezavisnih radionica o pogonskim sustavima. Privukla je
zaista impresivnu publiku: fiziare iz britanske Vlade, upravitelja
NASA-e, nekoliko astrofiziara iz Francuskog astrofizikalnog laboratorija u Marseillesu, te Francuskog laboratorija za gravitaciju, relativnost i kozmologiju, profesore s amerikih i europskih sveuilita,
te petnaestak predstavnika privatnih poduzea. To nije bila prava
znanstvena konferencija nego uvodni sastanak sa ciljem da se stvari
pomaknu s mrtve toke: prethodnica meunarodnoj konferenciji
koja e se odrati u prosincu iste godine. Unato tome, u zraku se
vrlo dobro dalo osjetiti ozraje iekivanja, preutno priznanje da su
svi prisutni dospjeli na same granice znanstvenog znanja, te da moda ak svjedoe osvitu novog doba. Organizator konferencije, Graham Ennis, pozvao je predstavnike veine glavnih britanskih novina
i znanstvenih asopisa, upoznavi ih sa svojim predvianjem da e
se ve za pet godina izraditi male rakete s WARP pogonom koje e
satelite odravati u pravilnom poloaju.
Koliko god auditorij bio probran, najvee potovanje ukazano je
dr. Halu Puthoffu, koji je u to vrijeme bio mrav mukarac u kasnim
ezdesetim godinama, ali jo uvijek sa svojom prepoznatljivom, sada
sijedom, bujnom kosom; ve gotovo trideset godina istraivao je
mogunosti upotrebe energije iz meuzvjezdanog prostora. Nekoliko mlaih lanova publike Hala je doivljavalo gotovo kao kultnu
linost. Kada je Richard Obousy, mladi fiziar u britanskoj Vladi,
tijekom studija naiao na Halove znanstvene rasprave o Polju nulte

12. DOBA NULTE TOKE

toke, implikacije tih rasprava toliko su ga se dojmile da su promijenile tijek njegove karijere.1 A sada e tog velikog ovjeka ne samo
vidjeti, nego ak i biti njegov prethodnik za govornicom; odrat e
kratki uvodni govor o manipulaciji s vakuumom koji e posluiti za
zagrijavanje za glavni dogaaj dana.
Svaki vanjski promatra mogao je osjetiti da se tu ne radi tek o
susretu skupine tatih tehnokrata koji raspravljaju o izradi najnovije
tehnoloke igrake. Svim znanstvenicima u toj prostoriji bilo je dobro poznato da su zalihe fosilnog goriva na naem planetu dostatne
za jo najvie pedeset godina, i da ovjeanstvu prijeti klimatska
katastrofa, budui da uinak plastenika svijet polako pretvara u
plinsku komoru. Potraga za novim izvorima energije nije imala za
svoj jedini cilj pogon svemirskih brodova. Novi su izvori energije
nuni i za pogon nae Zemlje, kao i za njezino ouvanje za sljedee
generacije.
Ve trideset godina vrili su se tajni eksperimenti u kojima su
isprobavane najneobinije nove zamisli u fizici. irile su se glasine
o tajnim eksperimentalnim bazama s milijardama dolara tekim
crnim proraunima - kao to je Los Alamos - ije su postojanje
NASA i amerika vojska cijelo vrijeme uporno nijekali. ak je i
British Aerospace pokrenuo vlastiti tajni program pod kodnim
nazivom Greenglow u kojem su istraivali mogunost ponitavanja
gravitacije.2
Ennis, koji je prvog dana predsjedavao sastankom, izjavio je da
za nove pogonske sustave za svemirska putovanja postoji mnotvo
drugih mogunosti, pri emu sve poivaju na vrstoj, dokazanoj
fizici. Neke od mogunosti su: upravljanje inercijom na nain da se
malim silama mogu pomicati veliki predmeti kao to su svemirski
brodovi; upotreba neke od brojnih metoda nuklearne fuzije, za to
bi bio potreban ogroman pritisak i temperatura; reaktor za radioaktivnu fisiju kakvog su upotrijebili Rusi; upotreba spona za crpljenje elektrostatike energije; primjena uinka materija-antimaterija,
kada reakcija materije sa svojom suprotnou stvara energiju; mijenjanje elektromagnetskih polja; rotiranje supravodia. Na kongresu
NASA-e u novomeksikom Albuquerqueu raspravljalo se o mogunosti da svemirski brod stvara vlastitu crvotoinu, slino kao to je
zamiljao Carl Sagan u romanu Kontakt.3 Za zamisao se zagrijalo i
financira ju nekoliko privatnih drutava, ukljuujui Lockheed Martin. To bi moglo imati najrazliitije primjene u naim svakodnevnim

12. DOBA NULTE TOKE

ivotima. Zamislite, na primjer, da moete iskljuiti teinu i pacijente

uz pomo levitacije odravati u zraku. Rane od leanja ubrzo bi
postale prolost.
Ili, moete pokuati neto jo neobinije: crpljenje energije iz
nitavila samog prostora. Znanstvenici su se sloili da je Polje nulte
toke jedna od najboljih mogunosti: kozmiki besplatni obrok,
kako se slikovito izrazio Graham Ennis, beskonana opskrba neim
iz niega. Kada je fiziar Robert Forward iz Hughesovog istraivakog laboratorija u kalifornijskom Malibuu napisao znanstveni
lanak o Polju nulte toke u kojem je teoretizirao o nainima na
koje bi se s njim moglo eksperimentirati,4 fiziari su poeli vjerovati
da je do njega mogue doi i, to je jo vanije, iz njega dobivati
energiju.
Sljedeeg dana Hal Puthoff je u svojem govoru objasnio da u
kvantno-mehanikom smislu postoji vie mogunosti za crpljenje
energije iz Polja. Trebali bismo se odvojiti od teine, smanjiti inerciju
ili pak dobiti dovoljno energije iz vakuuma da prevladamo obje sile.
Ameriko ratno zrakoplovstvo najprije je eljelo da Forward istrai i
izmjeri Casimirovu silu, kvantnu silu izmeu dvije metalne ploe
koja se stvara kada je prostor izmeu njih djelomino zatien od
fluktuacija nulte toke u vakuumu, i tako izbacuje iz ravnotee
energetska zraenja nulte toke. Forwarda, strunjaka za gravitacijsku
teoriju, zaposlila je Propulzijska uprava Phillipsovog laboratorija u
zrakoplovnoj bazi Edwards, a koji se bavi novim istraivanjima
svemirskih pogonskih sustava za dvadeset i prvo stoljee.
Dokazali su da je uz pomo tehnologije mogue promijeniti vakuumske fluktuacije. Meutim, Casimirove sile bile su nezamislivo
malene: pritisak od samo jedne stomilijutinke atmosfere na ploama
koje su meusobno udaljene tisuinku milimetra.5 Bernie Haisch i
Daniel Cole u jednom su lanku raspravljali o teoretskoj mogunosti
izrade vakuumskog motora s ogromnim brojem takvih ploa; kada
bi se one spojile, stvarale bi toplinu i davale energiju. Potekoa je u
tome to svaka ploa stvori najvie pola mikrovata energije to nije
ni za uzorak, kako se izrazio Puthoff.6 Da bi stvar funkcionirala
na bilo kojoj razini, morali bismo imati siune sustave vrlo velike
brzine.
Forward je smatrao da je mogue napraviti pokus u kojem bi
pomou promjena u vakuumu promijenili inerciju. Predloio je da,
kako bi se provjerila njegova zamisao, obave etiri takva eksperi-

12. DOBA NULTE TOKE

menta.7 Znanstvenici na podruju kvantne elektrodinamike ve su

ranije pokazali da bi tim vakuumskim fluktuacijama mogli upravljati pomou manipuliranja spontane emisije u atomima. Puthoff
je vjerovao da elektroni svoju energiju za neumorno zujanje oko
atomske jezgre dobivaju na nain da ju crpe iz kvantnih fluktuacija
praznog prostora. Ukoliko bismo mogli manipulirati tim poljem,
rekao je, mogli bismo destabilizirati atome i crpiti energiju iz njih.8
Teoretski je mogue crpiti energiju iz Polja nulte toke; znanstvenici su pretpostavljali da se upravo to dogaa u prirodi prilikom
poveanog zraenja kozmikih zraka, te oslobaanja energije kod
supernova i izbijanja gama-zraka. Bilo je i drukijih zamisli, na
primjer, sonoluminiscencija: spektakularno pretvaranje zvuka u
svjetlosne valove, pri emu voda, bombardirana snanim zvunim
valovima, stvara zrane mjehurie koji se naglo skupljaju i kolabiraju
u svjetlosnom bljesku. U nekim krugovima smatraju da tu pojavu
prouzrokuje energija nulte toke unutar mjehuria koja se pri njihovom stezanju pretvara u svjetlost. Meutim, Puthoffje ve provjerio
sve te ideje, te je smatrao da ne ulijevaju mnogo nade.
U amerikom ratnom zrakoplovstvu takoer su prouavali zamisao o kozmikim zrakama koje pogoni energija nulte toke, pri
emu bi se protoni mogli ubrzavati u kriogeniki hlaenoj vakuumskoj posudi bez sudara, u komori koja je ohlaena na temperaturu
najbliu apsolutnoj nuli. Na taj bi nain dobili najprazniji mogui
prostor u kojem bi pokuali dobiti energiju iz vakuumskih fluktuacija protona kada se isti ponu ubrzano gibati. Jo jedna zamisao
bila je da se uz pomo posebnih antena presreu energetski dijelovi
energije nulte toke koji imaju vie frekvencije.
PuthofF je u svojem laboratoriju traio metodu za perturbaciju
osnovnih stanja u atomima, odnosno molekulama. Prema njegovim
teorijama, to su bila jednostavno ravnotena stanja koja su ukljuivala dinaminu izmjenu zraenja i apsorpcije s Poljem nulte toke.
Ako bi stoga upotrijebili neku vrstu Casimirove upljine, u atomima,
odnosno molekulama mogao bi nastati pomak koji bi promijenio
poticaje kod osnovnih stanja. Kako bi to provjerio, ve je poeo s
eksperimentima u jednom laboratoriju sa sinhrotronom, posebnim
ubrzivaem subatomskih estica, ali do tog vremena jo nije postigao uspjeh.9
Potom je Halu palo na pamet da cjelokupan projekt okrene
naglavake, slijedei zamisli koje je prvi predstavio teoretiar ope

12. DOBA NULTE TOKE

relativnosti. Miguel Alcubierre sa Sveuilita Wales. Alcubierre je

pokuavao odrediti je li WARP pogon, kakav je opisan u Zvjezdanim
stazama, zaista mogu.10 Recimo da zanemarimo kvantnu teoriju i
gledamo na to kao na problem ope relativnosti. Umjesto da si pomaemo s Nielsom Bohrom, u pomo pozovemo Einsteina. to ako
bismo pokuali modificirati mjerenje prostor-vremena? Ako uzmemo Einsteinov zakrivljeni prostor-vrijeme, tada je vakuum medij
kojega je mogue polarizirati. Napravimo malo vakuumskog inenjeringa, kao to je to nazvao dobitnik Nobelove nagrade TsungDao Lee.11 Prema toj interpretaciji savijanje svjetlosne zrake, recimo u
blizini masivnog tijela, nastaje zbog promijenjenog indeksa loma
vakuuma u blizini te mase. irenje svjetlosti definira mjerenje prostor-vremena. Moda bismo mogli smanjiti indeks loma Polja nulte
toke to bi povealo brzinu svjetlosti. Ukoliko prostor-vrijeme modificiramo do krajnje mjere, brzina svjetlosti znaajno bi se poveala.
Tada bi se masa smanjila, a jaina energetskih veza poveala, to bi
teoretski moglo omoguiti meuzvjezdano putovanje.
Za to bismo trebali zakriviti i proiriti prostor-vrijeme iza svemirskog broda, skupiti prostor-vrijeme ispred njega, te jahati po
njemu bre od brzine svjetlosti. Drugim rijeima, preustrojili bismo
opu relativnost kao strojarski inenjer. Ako bi nam to uspjelo, mogli
bismo putovati svemirom brzinom deset puta veom od brzine svjetlosti, to bi opaali ljudi na Zemlji, ali ne i astronauti u svemirskom
brodu. Konano bismo imali WARP pogon iz Zvjezdanih staza.
S takvim metrikim inenjeringom, kako ga je nazvao Hal,
mogli bismo postii da nas prostor-vrijeme odgurne od Zemlje
ka naemu cilju. To bismo bili u stanju napraviti stvaranjem Casimirove sile u velikom opsegu. Jo jedna mogua vrsta metrikog
inenjeringa, takoer uz pomo Casimirove sile, jest putovanje kroz
crvotoine ili kozmike metroe, kako ih je nazvao Hal, koje bi nas
mogle povezati s udaljenim dijelovima svemira, kao to je Carl Sagan zamislio u Kontaktu.
Koliko smo daleko od ostvarenja neke od tih zamisli?, zanimalo
je publiku. Hal se nakaljao da oisti grlo, to mu je bila navika.
Moda e biti potrebno dvadeset godina, lakonski je odgovorio. Ili
emo potroiti dvadeset godina i na kraju otkriti da to nije mogue.
Za njegova ivota, smatrao je, nije realno oekivati vea svemirska
putovanja, no nadao se da e jo doivjeti crpljenje univerzalne
energije za zemaljsko gorivo.

12. DOBA NULTE TOKE

Prva meunarodna radionica o propulziji svakako je uspjela:

bila je to odlina prilika za susret fiziara koji su zasebno prouavali
probleme energije i potiska za koje bi se najvjerojatnije saznalo tek
za pola stoljea. Svima je bilo jasno da su na poetku istraivanja
zbog kojih e nai potomci - kako se izrazio Arthur C. Clarke - na
dananje pokuaje putovanja izvan nae atmosfere gledati kao to
mi danas gledamo na napore znanstvenika devetnaestog stoljea da
polete u balonu uz pomo vrueg zraka.13 Meutim, u razliitim dijelovima svijeta mnogi stari Puthoffovi kolege, koji su i sami bili ezdesetgodinjaci, bez fanfara nastavljali su sa svojim radom na vie
zemaljskim djelatnostima, ali koje zbog toga nisu bile nita manje
revolucionarne; sve su se temeljile na pretpostavci da cjelokupna
komunikacija u svemiru postoji kao pulsirajua frekvencija, te da je
Polje osnova za komuniciranje svega sa svim.
U Parizu je DigiBio ekipa, jo uvijek u svojoj mobilnoj kuici,
do tada ve usavrila postupak registriranja, kopiranja i prenoenja
staninih elektromagnetskih signala. Od 1997. godine Benveniste i
njegove kolege iz DigiBia prijavili su patente za tri razliita ureaja.
Kako je Benveniste bio biolog, naprave su, posve razumljivo, bile
medicinske prirode. Bio je uvjeren da njegovo otkrie moe otvoriti
put potpuno novoj digitalnoj biologiji i medicini koje e zamijeniti
sadanju nespretnu i nepouzdanu metodu uzimanja lijekova.
Shvatio je da ako nam nisu potrebne same molekule, nego tek
signal molekule, tada postaje suvino uzimanje lijekova, obavljanje
biopsija i testiranje fizikih uzoraka na moebitne toksine i patogene
kao to su paraziti i bakterije. Ve je prije u jednom svojem istraivanju pokazao da uz pomo frekvencijske signalizacije moemo
otkriti bakterije E. Coli.14 Poznato je da se estice lateksa koje uinimo
osjetljivim na odreeno antitijelo sjate oko mjesta na kojem se
nalazi E. Coli Kl. Kada je Benveniste snimio signale E. Coli, jedne
druge bakterije i nekoliko kontrolnih tvari te ih primijenio na estice lateksa, otkrio je da se najvie estica sjati oko frekvencije E. Coli.
Uskoro je njegova ekipa dosegla gotovo stopostotnu uspjenost u
otkrivanju signala E. Coli.
Uz pomo digitalnog snimanja mogli bismo otkrivati patogene,
kao to su na primjer prioni, za koje ne postoji pouzdana metoda
detekcije, i ne bi vie bilo potrebno tratiti dragocjena laboratorijska
sredstva za otkrivanje jesu li antigeni prisutni u tijelu, i je li tijelo
ve poslalo antitijela prema njima. A kada bismo oboljeli,
ne bi-

12. DOBA NULTE TOKE

smo trebali uzimati lijekove. Neeljenih bakterija i parazita mogli

bismo se rijeiti jednostavno tako da im putamo njima neugodnu
frekvenciju. Uz pomo elektromagnetizma mogli bismo otkrivati
opasne mikroorganizme u naim poljoprivrednim kulturama, ali i
otkrivati je li hrana genetski modificirana. Ako bismo imali prave
frekvencije, ne bismo morali koristiti opasne pesticide; tetnike bismo potamanili samo elektromagnetskim signalima. Nadalje, sav taj
detekcijski rad ne bismo morali obavljati osobno; gotovo sve testne
uzorke mogli bismo putem elektronske pote poslati strunjacima
koji bi ih pripremili za nau upotrebu.
Amerika AND Corporation, tvrtka s podrunicama u New
Yorku, Torontu i Copenhagenu, intenzivno se bavila umjetnom inteligencijom na temelju zamisli Karla Pribrama i Waltera Schemppa o
nainu djelovanja mozga. Njihov zatien i po cijelom svijetu patentiran sustav holografske neurotehnologije (Hnet) koji se temelji
na naelima holografije i valnog kodiranja omoguava da raunala
u manje od jedne minute zapamte deset tisua podraaja i odziva, te
da u vremenu od manje od jedne sekunde obrade deset tisua takvih
uzoraka. U AND-u vjeruju da je njihov sustav umjetna replika djelovanja mozga. Samo jedna neuronska stanica sa svega nekoliko sinapsi
ima sposobnost trenutanog pamenja podataka. Milijuni tih sjeanja
mogu se naslagati jedno preko drugog. Taj model demonstrira nain
na koji te stanice mogu zapamtiti apstrakciju ili odreeni koncept, ili
pak recimo ovjekovo lice. Tvrtka AND imala je za svoju tehnologiju
ambiciozan plan. Namjeravali su organizirati strateke poslovne
jedinice razliitih specijalnosti koje bi, budu li dobro napredovale,
mogle preobraziti obradu podataka u takorei svakom poduzeu.
Fritz-Albert Popp i njegov tim znanstvenika u Meunarodnom
institutu za biofiziku IIB zapoeli su ispitivati detekciju biofotonske
emisije kao nain za odreivanje je li hrana svjea. Znanstvena zajednica poela je prihvaati njegove pokuse i teoretski pristup na
kojem su se temeljili.
Dean Radin latio se gigantskih kompjuteriziranih pokusa te je
na Internetu objavio neka od svojih istraivanja u kojima mogu
sudjelovati i posjetitelji. Braud i Targ nastavili su sa svojim istraivanjima ovjekove namjere i energetskog lijeenja. Brenda Dunne i
Bob Jahn nastavili su graditi svoje brdo podataka. I Roger Nelson je
u svojem Globalnom projektu nastavio s mjerenjem malenih trzaja
na kolektivnom kozmikom seizmografu.

12. DOBA NULTE TOKE

Edgar Mitchell je predstavio svoju sintezu teorija kvantne holografije i ljudske svijesti u glavnom govoru kojega je odrao 1999. godine na CASYS-u, godinjoj konferenciji za matematiku u Liegu, iji
pokrovitelj je Udruenje za istraivanje anticipativnih sustava (Society for the Study of Anticipatory Systems). Otkria o prisutnosti
kvantne rezonancije u ivim stvarima, te sposobnost Polja nulte toke da kodira informacije i omoguava trenutanu komunikaciju,
rekao je, imaju za istraivanja ljudske svijesti jednako znaenje kao
ploa iz Rosette.15 Sve pojedinane niti koje je prouavao trideset
godina konano su se poele povezivati.
Na istoj su konferenciji Mitchell i Pribram dobili priznanje za
svoja istraivanja makroprostoria i mikroprostora: Pribram za znanstveni rad o holografskom mozgu, a Mitchell za izniman znanstveni
doprinos u noetikim znanostima. Iste godine Pribram je dobio
nagradu Dagmar i Vaclava Havela koja se dodjeljuje pojedincima
zaslunim za povezivanje prirodoslovnih i humanistikih znanosti.
Hal Puthoff bio je lan neslubenog pododbora NASA-inog
Programa za nove pogonske sustave - Skupine za napredne metode
svemirskog prijevoza na velikoj udaljenosti (Advanced Deep Space
Transport Group ili ADST) - u kojoj su prema njegovim rijeima
bili ljudi koji se nalaze na samom elu znanstvene avangarde.16
Kao direktor Instituta za napredna istraivanja (Institute for
Advanced Studies) Hal je bio poput agencije za platni promet za izumitelje i poduzea koji su mislili da su razvili napravu za crpljenje
energije iz Polja nulte toke. Hal je svakoga od njih stavio pred konani ispit: morali su pokazati da njihov aparat ima vei energetski
output nego input. Dosada provjeru nije prola nijedna od trideset
naprava koje je testirao, ali jo uvijek je vrlo optimistian, kako to
moe biti samo pionirski znanstvenik.17
U usporedbi sa stvarnim znaajem njihovih otkria te su praktine aplikacije tek mala tehnoloka pjena na povrini oceana.
Svi spomenuti istraivai - Robert Jahn i Hal Puthoff, Fritz-Albert
Popp i Karl Pribram - bili su kako znanstvenici tako i filozofi, te su
u rijetkim prilikama, kada nisu bili u potpunosti zaokupljeni svojim
eksperimentima, osjeali da su dosegli velike dubine i otkrili neto
iznimno, moda ak i novu znanost. Imali su poetne odgovore na
brojna pitanja na koja kvantna fizika nije pruila odgovor. Kada bi
oevi kvantne fizike upotrijebili klasinu fiziku za Polje nulte toke,

12. DOBA NULTE TOKE

razmiljao je Peter Milonni iz NASA-inog projekta u Los Alamosu,

znanstvena bi zajednica s rezultatom bila mnogo zadovoljnija nego
to je s postulatima kvantne fizike.18 Neki misle da e kvantnu teoriju jednom zamijeniti modificirana klasina teorija koja uzima u
obzir i Polje nulte toke. Rad tih znanstvenika mogao bi kvantnoj
fizici oduzeti rije kvantna, te stvoriti cjelovitu fiziku makro i mikrosvijeta.
Svi spomenuti znanstvenici imali su iza sebe upravo nevjerojatan
istraivaki put. Kao mladi istraivai s obeavajuim rezultatima na
poetku svoje karijere odreene su doktrine smatrali svetima
- predodbe i prihvaeno znanje svojih kolega:
ovjek je stroj za preivljavanje koji je u velikoj mjeri rezultat
djelovanja kemikalija i genetskih kodova. Mozak je odvojeni
organ i kua svijesti koja je takoer u velikoj mjeri rezultat
kemije: meustanine komunikacije i kodnih zapisa DNK.
ovjek je u osnovi izoliran od svojega svijeta, a njegov um je
izoliran od njegovog tijela. Vrijeme i prostor su konani,
openiti redovi. Nita ne putuje bre od brzine svjetlosti.
Svaki od njih otkrio je nepravilnosti u ovakvom razumijevanju
stvari, a bili su i dovoljno hrabri i neovisni da slijede istraivaki
smjer. Ustrajnim eksperimentiranjem i uenjem na pogrekama
jedan za drugim doli su do konanog otkria, a su sve te dogme
- kameni temeljci fizike i biologije - najvjerojatnije pogrene:
Komunikacija u svijetu ne odvija se u vidljivom prostoru
Newtona, nego u subatomskom svijetu Heisenberga.
Stanice i DNK komuniciraju preko frekvencija. Mozak
prepoznaje i biljei vlastitu snimku svijeta u pulsirajuim
valovima.
Svemir podupire temeljna supstancija koja sve registrira, te
omoguava da sve komunicira sa svim ostalim.
Ljude nije mogue odvojiti od njihove okoline. iva svijest
nije izolirani entitet. ovjekova svijest poveava stupanj
reda u preostalom svijetu i ima nevjerojatne moi - mo-

12. DOBA NULTE TOKE

emo lijeiti sebe i svijet, i u odreenom smislu uiniti ga

takvim kakvim elimo da bude.
Ovi su znanstvenici u svojim laboratorijima svakog dana otkrivali malene trake mogunosti koje su predviala njihova otkria.
Otkrili su da je ovjek neto mnogo impresivnije od pukog evolucijskog sluaja ili genetskog stroja za preivljavanje. Njihov rad otkrio je decentraliziranu, ali jedinstvenu inteligenciju koja je mnogo
velianstvenija i osobitija no to su to zamiljali Darwin i Newton;
proces koji nije ni sluajan ni kaotian nego inteligentan i smislen.
Otkrili su da u dinamikom tijeku ivota pobjeuje red.
To su otkria koja mogu promijeniti ivote buduih generacija u
brojnim praktinim pogledima, kao to je, recimo, putovanje bez
goriva i trenutana levitacija. Meutim, njihov rad ukazuje na neto
jo mnogo dublje u razumijevanju najviih postignua ljudskog
potencijala. U prolosti su pojedinci sluajno svjedoili odreenim
sposobnostima - slutnjama, sjeanju na prole ivote, jasnovidnosti,
daru iscjeljivanja - koje je slubena znanost po kratkom postupku
odbacivala kao igru prirode ili prijevaru. Rad ovih znanstvenika je,
meutim, pokazao da te sposobnosti nisu ni nenormalne ni rijetke,
nego postoje u svakom ovjeku. Njihov je rad ukazivao na ljudske
mogunosti vee od naih najsmionijih snova. Mi smo mnogo vie
no to sami mislimo. Ako bismo taj potencijal znanstveno razumjeli,
moda bismo mogli otkriti nain kako sustavno crpiti iz njega. To
bi iznimno poboljalo sva podruja naeg ivota, od komuniciranja
i poznavanja samih sebe do interakcije s naim materijalnim svijetom. Znanost nas vie ne bi reducirala na najmanji zajedniki nazivnik nego bi nam pomogla napraviti konani evolucijski iskorak u
naoj povijesti, na nain da napokon spoznamo sami sebe sa svim
svojim potencijalom.
Ti pokusi poduprli su vjerodostojnost alternativne medicine za
koju je ranije empirijski dokazano da djeluje, no dosada nije bilo
poznato na koji nain. Ukoliko bismo bili u mogunosti stvoriti
medicinsku znanost koja lijei ovjekove energetske razine, te otkriti tonu prirodu energije koju lijeimo, to bi otvorilo nesluene
mogunosti za bolje zdravlje.
Ta otkria su i znanstveno dokazala istinitost starih mudrosti i
vjerovanja tradicionalnih kultura. Nove su teorije pruile znanstvenu potvrdu mnogim legendama i religijama u koje ljudi vjeruju od

12. DOBA NULTE TOKE

samih poetaka vremena, ali su dosad u njih mogli samo vjerovati.

Ustvari, dobiven je znanstveni okvir za znanja koja mudraci ve
dugo poznaju.
Mnoge primitivne kulture, kao to su australski Aboridini,
vjeruju da su kamenje, stijene i planine ive i da pjevamo svijet
- da stvaramo imenovanjem stvari. Otkria Brauda i Jahna poka
zala su da to nije puko praznovjerje. tovie, tono je tako kao to
vjeruju Indijanci iz plemena Achuar i Huaorani: na naoj najdubljoj
razini meusobno dijelimo snove.
Nadolazea znanstvena revolucija predvidjela je konac dualizma
u svim pogledima. Daleko od toga da 'unitava' Boga, znanost je po
prvi put dokazala njegovo postojanje i to tako to je demonstrirala
da postoji via, kolektivna svijest. Sada vie nema potrebe za dvije
istine: znanstvenu i religijsku. Sada moemo imati jedno jedinstveno
vienje svijeta.
Ova revolucija u znanstvenom miljenju takoer je pruila obeanje da e se ovjeku vratiti optimizam, izgubljen zbog suhoparne
vizije filozofije dvadesetog stoljea koja je u velikoj mjeri bila rezultat
znanstvenih pogleda. Ljudi nisu izolirana bia koja proivljavaju
svoje oajne ivote na osamljenom planetu u ravnodunom svemiru.
Nikada nismo sami. Uvijek smo dio vee cjeline. Oduvijek smo i
uvijek emo biti u sreditu dogaaja. Svijet se nije raspao jer sredite
sve dri - mi smo oni koji sve drimo na okupu.
Posjedujemo mnogo veu mo no to smatramo, mo da lijeimo sebe i svoje blinje, ak i zajednicu u kojoj ivimo i djelujemo.
Svaki od nas ima sposobnost - a svi zajedno veliku kolektivnu mo
- za poboljanje vlastite ivotne sudbine. Na ivot je u svakom po
gledu u naim rukama.
To su bile smjele spoznaje i otkria, no uli su ih tek rijetki.
Spomenuti pioniri svoja su otkria trideset godina predstavljali na
matematikim konferencijama u uskom krugu ili na godinjim susretima manjih znanstvenih tijela ustanovljenih za unaprjeivanje
dijaloga u novoj znanosti. Na tim internim susretima kolega bili su
priznati jer su se meusobno poznavali i cijenili. Veina tih znanstvenika u vrijeme svojih velikih otkria bili su mladi ljudi, i prije
no to su u ivotu sa zacrtanog puta skrenuli u potpuno novi smjer
bili su cijenjeni i ak vrlo potovani. Sada su se bliili mirovini, a
ira znanstvena zajednica jo uvijek nije upoznala vei dio njihovog

12. DOBA NULTE TOKE

rada. Svi su bili poput Cristophera Columba; nitko im nije vjerovao

kada su se vratili s novim otkriima. Vei dio znanstvene zajednice
ih je ignorirao i dalje se vrsto drei postavke da je Zemlja ravna.
Jedina prihvatljiva strana Polja nulte toke bila su istraivanja
o svemirskoj propulziji. Njihova otkria unato najstroem znanstvenom protokolu nitko u pravovjernoj znanstvenoj zajednici nije
uzimao za ozbiljno. Neke, kao to je bio Benveniste, jednostavno su
marginalizirali. Danas sedamdesetjednogodinji Edgar Mitchell bio
je primoran cijeli niz godina prireivati javna predavanja o svojim
svemirskim podvizima kako bi mogao financirati svoja istraivanja
o svijesti. Robert Jahn je svako malo u tehnike asopise slao strune
lanke s besprijekornim statistikim dokazima, pa ipak su ih odbacivali kao neprimjerene. Ne zbog manjkavog znanstvenog protokola,
nego zbog implikacija koje su potresale same temelje trenutnih
znanstvenih stajalita.
Usprkos tome, Puthoff i drugi znanstvenici dobro su znali to
imaju u rukama. Svaki od njih je tvrdoglavo ustrajao s uvjerenjem u
konani uspjeh koje je znaajka istinskog pronalazaa. Stari nain
bio je samo jo jedan balon s vruim zrakom. Napredak znanosti u
poetku uvijek nailazi na otpor. Nove zamisli oduvijek su se smatrale
herezom. Posve je mogue da e njihovi dokazi zauvijek promijeniti
svijet. Mnogoto jo treba usavriti, a neke teorije napustiti. Mnogo
toga e se moda pokazati kao stranputica ili ak slijepa ulica, no
prva pokusna ispitivanja bila su napravljena. To je bio poetak, prvi
korak s kojim poinje svaka prava znanost.

BILJEKE
Ako nije drugaije naznaeno, sve informacije o znanstvenicima i detaljima njihovih otkria dobivene su iz brojnih telefonskih razgovora provedenih izmeu
1998. i 2001. godine.
ZAHVALE
1. D. Reilly: Is evidence for homeopathy reproducible? The Lancet. 1994; 244:
1601-6.
UVOD: NOVA REVOLUCIJA

1.M. Capek: The Philosophical Impact of Contemporary Physics (Princeton, New

Jersey: Van Nostrtand, 1961.): 319, citirano u F. Capra: The Tao of Physics (London,
Flamingo, 1992).
2.D. Zohar: The Quantum Self (London: Flamingo, 1991): 2; Danah Zohar prua
sjajan saetak filozofske povijesti znanosti prije Newtona i Descartesa, te poslije
njih.
3.Zahvaljujem se Brendi Dunne, upraviteljici PEAR-ovog laboratorija u Princetonu,
koja mi je prva spomenula filozofske interese kvantnih teoretiara. Pogledaj i W.
Heisenberg: Physics and Philosophy (Harmondeworth: Penguin, 2000.), N. Bohr:
Atomic Physics and Human Knowledge (New York: John Wiley & Sons, 1958), te
R. Jahn i B. Dunne: Margins of Reality: The Role of Consciousness in the Physical
World (NewYork: Harvest/Harcourt Brace Jovanovich, 1987.): 58-9.
4.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada
2000.
5.Kada sam odluivala o tome koje znanstvenike ukljuiti u knjigu odista sam morala napraviti neke arbitrarne izbore. Tako sam, na primjer, izabrala amerikog
anesteziologa Stuarta Hameroffa i njegov rad o ljudskoj svijesti, premda sam
jednako tako mogla izabrati oksfordskog profesora Rogera Penrosea. Samo zbog
nedostatka prostora izostavila sam pionirske istraivae elektromagnetske stanine
komunikacije, kao to je Cyril Smith.
PRVO POGLAVLJE: SVJETLOST U TAMI
1. Informacije za pripovijest o putovanju dr. Mitchella preuzela sam iz izdanja E.
Mitchell: The Way of the Explorer: An Apollo Astronaut's journey Through the
Material and Mystical Worlds (G. p. Putnam, 1996): 47-56; M. Light: Full Moon

BILJEKE
(London, Jonathan Cape, 1999); T. Wolfe: The Right Stuff (London: Jonathan
Cape, 1980) i A. Chaikin: A Man of the Moon (Harmondsworth: Penguin, 1994.):
355-79.
2.Mitchell: Way of the Explorer: 61. Rezultate dr. Mitchella objavio je Journal of
Parapsychology, srpanj 1971.
3.Francis Crick usporedio je mozak s TV-prijemnikom, to je citirao D. Loye u An
Arrow Through Chaos (Rochester, Vt: Park Street Press, 2000.): 91
4.Nelokalnost su eksperimentalno dokazali Alain Aspect i kolege u Parizu 1982.
5.M. Schiff: The Memory of Water: Homeopathy and teh Battle of Ideas in the New
Science (Thorsons, 1995).
DRUGO POGLAVLJE: MORE SVJETLOSTI
Pojedinosti o naftnoj krizi u SAD-u preuzete su iz The London Times, lanci 26. studenog do 1. prosinca 1973.
1.H. Puthoff: Everything for nothing, New Scientist, 28. srpnja 1990: 52-5.
2.J. D. Barrow: The Book oh Nothing (London, Jonathan Cape, 2000.): 216.
1.Jednostavna jednadba koja pokazuje da energija kod harmoninih oscilatora
iznosi H=ihi(ni + "). " odnosi se na energiju nulte toke. Znanstvenici pri renormaliziranju jednostavno ispuste ". Razgovor s Halom Puthoffom, 7. prosinca
2000.
2.Polje nulte toke ukljueno je u stohastikoj elektrodinamici. No, u uobiajenoj
klasinoj fizici s normalizacijom obino ju izuzmu.
3.T. Boxet: Deviation of the black bocy radiation spectrum without quantum
physics, Physical Review, 1969.; 182: 1374-83.
3.Razgovori s Richardom Obousyjem, sijeanj 2001.
4.R. Sheldrake: Seven Experiments that Could Change the World (London: Fourth
Estate, 1994.): 75-6.
4.R. O. Becker i G. Selden: The Body Electric (Quill, 1985.): 81.
5.A. Michelson i E. Morley, American Journal of Science, 1887, serija br. 3; 34: 33345, citirano u Barrow: Book of Nothing: 143-4.
5.Citirano u F. Capra: The Tao of Physics (London, Flamingo, 1976.).
6.E. Laszlo: The Intercinnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995.).
7.A. C. Clarce: When will the real space age begin?, Ad Astra, svibanj/lipanj 1996:
13-5.
8.B. Haisch: Brilliant disguise: light, matter and the Zero Point Field, Science
and Spirit, 1999; 10: 30-1. Na drugim mjestima Haisch je naveo vie zanimljivih
spekulacija o vezi izmeu Stvaranja i Polja nulte toke kojega usporeuje s mo
rem svjetlosti. Za agnostika ta teorije kae da su sluajne oscilacije bazinog
vakuuma energija preostala nakon velikog praska. Pogledaj H. Puthoff: New Sci
entist, 28. srpnja 1990. 52. Fiziari estica teoretiziraju da je svemir stvoren kao
laan vakuum s vie energije no to ju je trebao imati. Kada se ta energija raspala
proizvela je obian kvantni vakuum koji je prouzroio veliki prasak i proizveo
svu energiju za masu u svemiru. Pogledaj H. E. Puthoff: The energetic vacuum:
implications for energy research, Speculations in Science and Technology, 1990.,
13:247-57.
9.H. Puthoff: Ground state of hydrogen as a zero-point-fluctuatuon-determined
state, Physical Review D; 1987., 35: 3266-70.
6.Razgovor s Bernardom Haischom, California, 29. listopada 1999.

BILJEKE
1.J. Gribbin: Q is for Quantum: Particle Physics from A to Z (Phoenix, 1999.) 66; H.
Puthoff, Everything for nothing: New Scientist, 28. srpnja 1990: 52-5.
2.Puthoff: Ground state of hydrogen; takoer i razgovori s Halom Puthoffom 20.
srpnja i 4. kolovoza 2000. te s Bernardom Haischom 26. listopada 1999.
3.H. E. Puthoff: Source of vacuum electromagnetic zero-point energy, Physical
Review A, 1989.: 40: 4857-62; takoer odgovor na komentar, 1991; 44: 3385-6.
4.H. Puthoff: Where does the zero-point energy come from?, New Scientist, 2,
prosinca 1989.: 36.
5.H. Puthoff: The energetic vacuum: implications for energy research, Speculations
in Science and Technology,I 1990.; 13: 247-57.
6.Na istom mjestu.
7.Puthoff je u Polju nulte toke pronaao i objanjenje za kozmoloku koincidenci
ju koju je prvi put otkrio britanski fiziar Paul Dirac. Kozmoloka koincidencija
govori da je prosjena gustoa tvari (prosjeno privlaenje izmeu elektrona i
protona) tijesno povezana s veliinom svemira, ako usporeujemo razmjer izme
u veliine svemira i elektrona. Puthoff je otkrio da je to povezano s gustoom
energije Polja nulte toke. Pogledaj New Scientist, 2. prosinca 1989.
8.Vie razgovora s Halom Puthoffom u 2000. i 2001. godini; takoer H. Puthoff:
On the relationship of quantum energy research to the role of metaphysical
processes in the physical world, www.meta-list.org.
9.Puthoff: Everything for nothing.
10.S. Adler (u izboru kratkih lanaka posveenih radu Andreja Saharova): A key to
understanding gravity, New Scientist, 20. travanj 1981: 277-8.
11.B. Haisch, A. Rueda i H. E. Puthoff: Beyond E = mc2: A first glimpse of a universe
without mass, The Sciences, Studeni/prosinac 1994.: 26-31.
12.Puthoff: Everything for nothing.
13.H. E. Puthoff, Gravitiy as a zero-point-fluctuation force, Physical Review A, 1989.:
39(5): 2333-42; takoer Comment, Physical Review A, 1993.: 47(4): 3454-5
14.Na istom mjestu
15.Razgovor s Halom Puthoffom, 8. travnja 2000.
16.Energy Conversion using High Charge Density, US Patent no. 5.018.180.
17.Razgovor s Bernardom Haischom, California, 26. listopada 1999.
18.Robert Matthews, Inertia: does empty space put up the resistence? Science,
1994; 263: 613. To svojstvo vakuuma ispitao je i Stanford Linear Accelerator Cen
ter.
19.B. Haisch, A. Rueda i H. E. Puthoff: Inertia as a zero-point-field Lorentz force,
Physical Review A, 1994; 49(2): 678-94.
20.B. Haisch, A. Rueda i H. E. Puthoff, znanstveni lanak predstavljen na AIAA 983143, Advances ASME/SAE/ASEE Joint Propulsion Conference & Exhibit, 13.-15.
srpnja 1998, Cleveland, Ohio-: takoer B. Haisch, Brilliant Disguise.
21.Haisch i drugi: "Beyond E = mc2".
22.A. C. Clarke: 3001: The Final Odyssey (HarperCollins, 1997): 258.
23.Na istom mjestu.
24.Na istom mjestu: 258-9.
25.Clarke: When will the real space begin?: 15.
26.A. Rueda, B. Haisch i D. C. Cole, Vacuum zero-point field pressure instability in
astrophysical plasmas and the formation of cosmic voids, Astrophysical Journal,
1995; 455: 7-16.
27.R. Natthews: Inertia.

BILJEKE
1.D. C. Cole i H. E. Puthoff: "Extracting energy and heat from the vacuum", Physi
cal Review E, 1993; 48(2): 1562-5.
2.Razgovor s Bernardom Haischom, California, 29. listopada 1999.
3.Razgovori s Halom Puthoffom, srpanj i kolovoz 2000.; takoer H. Puthoff: On
the relationship of quantum energy, Namjerno sam upotrijebila nekoliko Puthoffovih fraza iz neobjavljenog lanka kako bih ukazala na njegova razmiljanja
u tom vremenu.
4.Clarke: "When will the real space begin?".
TREE POGLAVLJE: SVJETLOSNA BIA

1.F. A. Popp: MO-Rechnungen an 3,4-Benzpyren und 1,2-Benzpyren legen ein

Modeli zur Deutung der chemischen Karzinogenese nahe, Zeitschriftfur Naturforschung, 1972; 27b: 731; E A. Popp: "Einige Moglichkeiten fur Biosignale zur
Steuerung des Zellwachstums", Archiv fiir Geschwulfstforschung, 1974; 44: 295306.
2.B. Ruth i E A. Popp: "Experimentelle Untersuchungen zur ultrtaschwachen Photonememission biologisher Systeme", Zeitschrift fiir Naturforschung, 1976; 31c:
741-5.
3.M Rattemeyer, F. A. Popp i W. Nagl: Naturwissenschaften, 1981; 11: 572-3.
4.R. Dawkins: The Selfish Gene, 2nd edition (Oxford: Oxford University Press,
1989): 22.
5.Na istom mjestu: preface, 2; pogledaj i R. Sheldrake: The Presence of the Past (Lon
don: Collins, 1988): 83-5.
6.Dawkins: Selfish Gene: 23
7.Na istom mjestu: 23; "To je u sadanjoj molekularnoj biologiji uen jezik uz po
mo kojeg se skriva neznanje, u nedostatku boljeg objanjenja."
8.Telefonski razgovor s Fritzom-Albertom Poppom, 29. sijenja 2001.
9.R. Sheldrake: A New Science of Life (London: Paladin, 1987): 23-5.
10.R. Sheldrake: A New Science of Life: The Hypothesys of Formative Causation (Lon
don: Paladin, 1987): 23-5.
11.Sheldrake je izrazio svoje miljenje da bi neke njegove teorije mogle objasniti
nelokalnost u kvantnoj fizici. Pogledaj Sheldrakeovu internetski stranicu: www.sheldrake.org.
12.Pogledaj H. Reiter i D. Gabor: Zellteilung und Strahlung. Sonderheft der Wissenschaftlichen Veroffentlichungen aus dem Siemens-Konzern (Berlin: Springer, 1928).
13.R. Gerber: Vibrational medicine (Santa Fe: Bear and Company, 1988): 62.
14.H. Burr: The Fields of Life (New York: Ballantine, 1972).
15.R. O. Becker i G. Selden: The Body Electric: Electromagnetism and the Foundation
of Life (Quill, 1985): 83.
16.Pokusi Lunda, Marsha i Beamsa opisani su u Becker i Selden: The Body Electric:
82-5.
17.Becker i Selden: The Body Electric: 73-4.
18.H. Frolich, Long-range coherence and energy storage in biological systems,
International Journal of Quantum Chemistry, 1968; 2: 641-9.
19.H. Frolich: "Evidence for Bose condenzation-like excitation of coherent mode
sin biological systems", Physics Letters, 1975, 51A: 21; pogledajte i D. Zohar: The
Quantum Selg (London: Flamingo, 1991): 65.
20.R. Nobili: "Schrdinger wave holography in brain cortex", Physical Review A,
1987; 35: 1901-22.

BILJEKE
1.Becker i Selden, The Body Electric: 92-3; takoer R. Gerber: Vibrational Medicine:
98; M. Schiff: The Memory of Water: 12. Nedavno je jo jedan Talijan, Ezio Insinna, doao do otkria da su centrioli, male kolutaste strukture koje podravaju
staninu grau, takorei besmrtni oscilatori, odnosno generatori valova. Te
valove u embriju pokreu oevi geni kada se prvi put zdrue s majinim genima,
te nakon toga nastavljaju pulsirati kroz ivot organizma. U poetnoj fazi razvoja
zametka moda poinju s odreenom frekvencijom koja utjee na stanini oblik
i metabolizam, a kasnije, kada organizam dosee zrelost, promijene frekvenciju.
Korespondencija s E. Insinnom, 5. studeni 1998. Pogledaj E. Insinna: Synchronicity and coherent excitations in microtubules, Nanobiology, 1992; 1: 191-208;
Ciliated cell electrodynamics: from cilia and flagella to ciliated sensory systems,
u A. Malhotra (urednik): Advances in Structural Biology, Stamford, Connecticut:
JAI Press, 1999: 5. O elektromagnetskom jeziku stanica pisao je i T. Y. Tsong: De
ciphering the language of cells, Trend in Biochemical Sciences, 14: 89-92.
2.F. A. Popp, Qiao Gu i Ke-Hsueh Li: Biophoton emission: experimental back
ground and theoretical approaches, Modern Physics Letters B, 1994; 8(21/22):
1269-96; Takoer F. A. Popp: Biophotonics: a powerful tool for investigating and
understanding life, u H. P. Diirr, F. A. Popp i W. Schommers (urednici): What is
Life? (Singapore: World Scientific).
3.S. Cohen i F. A. Popp: Biophoton emissions of the human body, Journal of Pho
tochemistry and Photobiology B: Biology, 1997; 40:187-9.
4.Razgovori s Fritz-Albertom Poppom, u Coventryju i preko telefona, oujak 2001.
5.F. A. Popp i Jiin-Ju Chang: Mechanism of interaction between electromagnetic
fields and living systems, Science in China (Series C), 2000; 43: 507-18.
6.Biolog Rupert Sheldrake nedavno je proveo istraivanje o posebnim sposobno
stima ivotinja. Njegove studije su pokazale da kolonije termita prema nekom
velikom planu, mimo svih uobiajenih vrsta komunikacije, prave stupove, te ih
zakrivljuju jednog prema drugom sve dok se vrhovi novih stupova ne spoje u
luk. Jedan od najboljih pokusa koji ispituju tu sposobnost proveo je junoafriki
naturalist Eugene Marais koji je u termitnjak postavio elinu plou. Bez obzira
na visinu i irinu ploe, termiti su sa svake strane ploe sagradili slian luk, odno
sno stup da su se obje polovice savreno slagale kada su elinu plou odstranili.
Marais, a kasnije i Sheldrake zakljuili su da termiti djeluju u skladu s nekim organizirajuim energetskim poljem koje je mnogo naprednije od bilo kakve osjetilne
komunikacije, osobito stoga to mnogi oblici ne bi mogli prodrijeti kroz eline
ploe. Sheldrake je prikupio bazu podataka od dvije tisue sedamsto primjera,
oiglednog telepatskog ponaanja kod kunih ljubimaca, a sabrao je i brojna
istraivanja s njihovim vlasnicima. Vie od 200 studija povezano je s telepatskim
sposobnostima terijera iz sjeverne Engleske po imenu JayTee koji je dolazio na
prozor ekati svoju vlasnicu Pamelu Smart, u telepatskom oekivanju njezina
dolaska, ak i kada je kui kretala u neuobiajena vremena i neuobiajenim prije
voznim sredstvima. Pogledaj R. Sheldrake: Seven Experiments That Could Change
the World: A Do-It-Yourself Guide to Revolutionary Science (Fourth Estate, 1994):
68-86, i Dogs That Know When Their Owners are Coming Home and Other Unex
plained Powers of Animals (Hutchinson, 1999).
7.Razgovor s Fritz-Albertom Poppom, Coventry, 21. oujka 2001.
8.J. Hyvarien i M. Karlssohn: Low-resistance skin points that may coincide with
acupuncture loci, Medical Biology, 1977; 55: 88-94, citirano u New England Jour
nal of Medicine, 1995; 333(4): 263.

BILJEKE
1.B. Pomeranz i G. Stu: Scientific Basis of Acupuncture (New York: Springer verlag,
1989).
2.A. Colston Wentz: Infertility (recenzija), New England Journal of Medicine,
1995; 333(4): 263.
3.Becker i Selden: The Body Electric: 235.
ETVRTO POGLAVLJE: JEZIK STANICE

1.J. Benveniste, B. Arnoux i L. Hadji: Highly dilute antigen increases coronary

flow of isolated heart from immunized guinea-pigs, FASEB Journal, 1992; 6:
A1610- Predstavljeno i na Experimental Biology - 98 (FASEB), San Francisco,
20. travnja 1998.
2.M. Schiff: The Memory of Water: Homeopathy and the Battle of New Ideas in the
New Science (HarperCollins, 1994): 22.
3.Na istom mjestu: 26.
4.E. Davenas i drugi: Human basophil degranulation triggered by very dilute antiserum against IgE, Nature, 1988; 333(6176): 816-8.
5.J. Maddox: Editorial, Nature; 1988; 333: 818; pogledaj i M. Schiff: The Memory
of Water: 86.
6.J. Benvenisteov odgovor asopisu Nature; 1988; 334: 291. Za detaljan opis posjeta
lanova asopisa Nature pogledaj J. Maddox i drugi: High-dillution experiments
a delusion, Nature, 1988; 334: 287-90; J. Benvenisteov odgovor asopisu Nature;
takoer Schiff: The Memory of Water, esto poglavlje, stranice 85-95.
7.Schiff: The Memory of Water: 57.
8.Na istom mjestu: 103.
9.J. Benvenisre: Understanding digiral biology, neobjavljeni uvodni lanak; 14.
lipnja 1998; takoer razgovori s J. Benvenisteom, listopad 1999.
10.J. Benveniste i drugi: Digital recording/transmission of the cholinergic signal
FASEB Journal, 1996,10: A1479; Y. Thomas i drugi: Direct transmission to cells
of a molecural signal (phorbol myristate acetate, PMA) via an electronic device,
FASEB Journal, 1995; 9: A227; J. Asa i drugi: Molecular signaling at high dillution or by meand of electronic circuitry, Journal of Imunilogy, 1993; 150: 146A;
J. Adsa: Electronic transmission of the cholinergic signal, FASEB Journal, 1995;
9: A683; Y. Thomas: Modulation of human neutrophil activation by "electronic"
phorbol myristate acetate (PMA), FASEB Journal, 1996; 10: A1479. (Potpun po
pis lanaka nalazi se na internetskim stranicama www.digibio.com).
11.J. Benveniste, P. Jurgens i drugi: Transatlantic transfer of digitized antigen signal
by telephone link, Journal of Allergy and Clinical Immunology, 1997; 99: S175.
12.Schiff: The Memory of Water: 14-15.
13.D. Loye: An Arrow Through Chaos: How We See into Future (Rochester, Vt: Park
Street Press, 1983): 146.
14.J. Benveniste i drugi: A simple and fast method for in vivo demonstration of
electromagnetic molecular signaling (EMS) via high dilution or compuret recor
ding, FASEB Journal, 1999; 13:A163.
15.J. Benveniste i drugi: The molecular signal is not functioning in the absence of
"informed" water, FASEB Journal, 1999; 13: A163.
16.M. Jibu, S. Hagan, S. Hameroff i drugi: Quantum optical coherence i cytoskeletal
microtubules: implications for brain function, BioSystems, 1994; 32: 95-209.
17.A. H. Frey: Electromagnetic field interactions with biological systems, FASEB
Journal, 1993; 7: 272.

BILJEKE
1.M. Bastide i drugi: Activity and chronopharmacology of very low doses of phy
siological immune inducers, Immunology Today, 1985; 6: 234-5; L. Demangeat
i drugi: ((Modifications des temps de ralaxation RMN r 4MHz des protons du
spolvant dans les trs hautes dilutions salines de silice/lactose, Journal of Medi
cal Nuclear Biophysics, 1992; 16: 135-45; B. J. Youbicier-Simo i drugi: Effects of
embryonic bursectomy and in ovo administration of highly dilluted bursin on an
adrenocorticotropic and immune response to chickens, International Journal of
Immunotherapy, 1993; IX: 169-80; P. C. Endler i drugi: The effect of highly dilu
ted agitated thyroxine on the climbing activity of frogs, Veterinary and Human
Toxicology, 1994; 36: 56-9.
2.P. C. Endler i drugi: Transmission of hormone information by non-molecular
means, FASEB Journal, 1994; 8: A400; F. Senekowitsch i drugi: Hormone effects
by CD record/replay, FASEB Journal, 1995; 9: A392.
3.The Guardian, 15. oujka 2001; pogledajte i J. Sainte-Laudy i P. Belon: Analysis of
immunosuppressive activity of serial dilutions of histamines on human basophil
activation by flow symmetry, Inflammation Research, 1996; Suppl 1 S33-4.
4.D. Reilly: Is evidence for homeopathy reproducible?, The Lancet, 1994; 344:
1601-6.
5.J, Jacobs: Homeopathic trreatment of acute shildhood diarrfoea, British Home
opathic Journal, 1994; 309: 1329-32.
6.E. S. M. deLange deKlerk i J. Bloomer: Effect of homeopathic medicine on daily
burdens of symptoms in children with reccurent upper respiratory tract infecti
ons, British Medical Journal, 1994; 309: 1329-32.
7.F. J. Master: A study of homeopathic drug sin essential hypertension, British
Homeopathic Journal, 1987; 76: 120-1.
8.D. Reilly: Is evidence for homeopathy reproducible?, The Lancet, 1998; 351: 367.
26Na isto mjestu.: 1585
27J. Benveniste, Letter, The Lancet, 1998; 351: 367
28. Opis ovih rezultata prenijet je iz telefonskog razgovora s Jacquesom Benvenisteom, 10. studenog 2000.
PETO POGLAVLJE: U REZONANCIJI SA SVIJETOM

1.Opis Penroseovih i Lashleyevih pokusa na temelju telefonskog razgovora s Kar

lom Pribramom, 14. lipnja 2000; takoer M. Talbot: The Holographic Universe
(New York: HarperCollins, 1991): 11-13.
2.K. Pribram: Autobiography in anectode: the founding of experimental neuropsychology, u Robert Bilder (urednik): The History of Neuroscience in Autobio
graphy (San Diego, CA: Acadeic Press, 1998): 306-49.
3.Opis Lashleyevog laboratorijskih protokola na temelju telefonskog razgovora s
Karlom Pribramom, 14. lipnja 2000.
4.K. S. Lashley: Brain Mechanisms and Intelligence (Chicago: University of Chicago
Press, 1929).
5.K. S. Lashley: In search of an engram, i Society for Experimental Biology: Physi
ological Mechanisms in Animal Behaviour (New York: Academic Press, 1950): 501,
citirao K. Pribram u Languages of the Brain: Experimental Paradoxes and Principles
in Neurobiology (New York: Brandon House, 1971): 26.
6.Pribram: Autobiography.
7.Citirano u K. Pribram: Brain and Perception: Holonomy and Structure in Figural
Processing (Hillsdale, Nj: Lawrence Erlbaum, 1991): 9.

BILJEKE
1.Talbot: Holographic Universe: 18-19.
2.D. Loye: An Arrow Throuh Chaos (Rochester, Vt: Park Street Press, 2000): 16-17.
3.Telefonski razgovor s Karlom Pribramom, 14. lipnja 2000.
4.Razliiti razgovori s Karlom Pribramom, lipanj 2000; pogledaj takoer Talbot:
The Holographic Universe: 19.
5.Potpun opis njegovog otkria rezultat je razgovora s Karlom Pribramom, Lon
don, 9. rujna 1999.
6.Pribram: Autobiography.
7.Pribram: Brain and Perception: 27.
8.Pribram: Brain and Perception: Acknowledgments, xx; takoer razgovor s Pribra
mom, London, 9. rujna 1999.
9.Karl Pribram, telefonski razgovori, 14, lipnja i 7. srpnja 2000; takoer sastanak u
Ligeu, Belgija, 12. kolovoz 1999.
10.Loye: An Arrow Throuh Chaos: 150
11.Talbot: Holographic Universe: 21
12.Korespondencija s K. Pribramom, 5. srpnja 2001.
13.Talbot: Holographic Universe: 26
14.R. DeValois i K. DeValois: Spatial Vision (Oxford University Press, 1988).
15.Pribram: Brain and Perception: 76; takoer DeValois i DeValois (recenzija): Spatial vision, Annual Review of Psychology, 1980: 309-41.
16.Pribram: Brain and Perception: poglavlje 9.
17.Pribram: Brain and Perception: 79.
18.Pribram: Brain and Perception: 76-7.
19.Pribram: Brain and Perception: 75.
20.Pribram: Brain and Perception: 137; pogledaj takoer Talbot: Holographic Univer
se: 27-30.
21.Na istom mjestu.
22.Telefonski razgovori s Karlom Pribramom, svibanj 2000.
23.Pribram: Brain and Perception: 141.
24.W. J. Schempp: Magnetic Resonance Imaging: Mathematical Foundations and Appli
cations (London: Wiley-Liss, 1998).
25.R. Penrose: Shadows of the Mind: A Search fot the Missing Science of Conciousness
and Nanotechnology (Amsterdam: North Holland, 1987).
26.S. R. Hameroff: Ultimate Computing: Biomolecular Consciousness and Nanotechno
logy (Amsterdam: North Holland, 1987).
27.Na istom mjestu; takoer E. Laszlo: The Interconnected Universe: Conceptual Foun
dations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995): 41
28.Pribram: Brain and Perception: 283.
29.M. Jibu i K. Yasue: A physical picture od Umezawa's quantum brain dynamics,
u E. Trappl (urednik): Cybernetics and Systems Research, '92 (Singapore: World
Scientific, 1992); The basics of quantum brain dynamics, u K. H. Pribram (ure
dnik): Proceedings of the First Appalachian Conference on Behavioral Neurodynamics (Radford: Center for Brain Research and Informational Sciences, Radford
University, 17.-20- rujna 1992); "Intercellular quantum signal transfer in Ume
zawa's quantum brain dynamics", Cybernetics Systems International, 1993; 1(24):
1-7; Introduction toquantum brain dynamics, u E. Caevallo (urednik) Nature,
Cognition i System III (London: Kluwer Academic 1993).
30.C. D. Laughlin; Archetypes, neurognosis and the quantum sea, Journal of Scien
tific Exporation, 1996; 10: 375-400.

BILJEKE
1.E. Insinna, korespondencija i prilozi poslani autorici 5. studenog 1998; takoer E.
Insinna: Ciliated cell electrodynamics: from cilia and flagella to ciliated senso
ry systems, u A. Malhotra (urednik), Advances in Structural Biology (Stamford,
Conn: JAI Press, 1999): 5.
2.M. Jibu, S. Hagan, S, Hameroff i drugi: Quantum optical coherence in cytoskeletal microtubules: implications for brai function, BioSystems, 1994; 32: 95-209.
3.Na istom mjestu.
4.D. Zohar: The Quantum Self (London: Flamingo, 1991): 70.
5.Laszlo: The Interconnected Universe: 41.
6.Hameroff: Ultimate Computing; Jibu i drugi: Quantum optical coherence.
7.E. Del Giudice i drugi: Electromagnetic field and spontaneous symmetry brea
king in biological matter, Nuclear Physics, 1983; B275(FS17): 185-99.
8.D. Bohm: Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1983).
9.Pribram je takoer postulirao da ljudi posjeduju feedforward petlje slika i
informacija koje im omoguavaju aktivno traenje odreenih informacija ili po
buda, kao to je, na primjer, traenje odreenog tipa partnera. Korespondencija
s Karlom Pribramom, 5. srpnja 2001. Za podrobnije objanjenje pogledaj i Dave
Loye: Arrow Through Chaos: 22-3.
10.Laszlo: The Interconnected Universe.
11.M. Jibu i K. Yasue: The basis of quantum brain dynamics, u K. H. Pribram (ure
dnik): Rethimking Neural Networks: Quantum Fields and Biological Dana (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum, 1993): 121-45.
12.Laszlo: The Interconnected Universe: 100-1.
13.Laughlin: Archetypes, neurognosis and the quantum sea.
ESTO POGLAVLJE: KREATIVNI PROMATRA

1.Svi dogaaji u vezi s Helmutom Schmidtom temelje se na korespondenciji s Helmutom Schmidtom, 13. oujak 1999; takoer telefonski razgovori sa Schmidtom ,
14. i 16. svibnja 2001. Pogledaj i R. S. Broughton: Parapsychology: The Controversial
Science (New York: Ballantine, 1991).
2.Rhine je svoje rezultate iznio u knjizi Extra-sensory Perception (Boston: Bruce
Humphries, 1964).
3.Telefonski razgovor s Helmutom Schmidtom, 16. svibnja 2001.
4.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000;
takoer R. R. Jahn i B. G. Dunne: Margins of Reality: The Role of Consciousness in
the Physical World (New York: Harcourt, Brace, Jovanovich, 1987): 58-62.
5.E. Laszlo: The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995): 56.
6.H. Schmidt: Quantum processes predicted?, New Scientist, 16. listopad 1969:
114-15.
7.Za vie informacija o ovoj zamisli pogledaj D. Radin i R. Nelson: Evidence for
consciousness-related anomalies in random physical systems, Foundations of
Physics, 1989; 19(12): 1499-514; takoer D. Zohar: The Quantum Self (London:
Flamingo, 1991): 33-4.
8.E. J. Squires: Many views of one world - an interpreation of quantum theory,
European journal of Physics, 1987; 8: 173.
9.H. Schmidt: Mental influence on random events, New Scientist, 24. lipanj 1971;
757-8.
10.Broughton: Parapsychology: 177.

BILJEKE
1.Opis Schmidtovog stroja na podlozi korespondencije sa Schmidtom, 20. oujka
1999: pogledaj takoer Broughton: Parapsychology: 125-7; i D. Radin: The Consci
ous Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New York: HarperEdge,
1997) 138-40.
2.Schmidt: "Quantum processes".
3.Schmidt: Mental influence.
4.Na istom mjestu.
5.Telefonski razgovor s Helmutom Schmidtom, 14. svibnja 2001.
6.Povijest PEAR programa prenijeta je iz razgovora s Brendom Dunne, Princeton,
23. lipnja 1998., te s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listo
pada 2000.
7.Dunne i Jahn: Margins of Reality: 96-8.
8.R. G. Jahn i drugi: Correlations of random binary sequences with prestated
opertor intention: a review of a 12-year program, Journal of Scientific Explorati
on, 1997; 11: 345-67.
9.Razgovor s Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000.
10.Jahn: Correlations: 350.
11.Na istom mjestu.
12.Radin i Nelson: Evidence for consciousness-related anomalies; pogledajte ta
koer R. D. Nelson i D. I. Radin: When immovable objections meet irresistible
evidence, Behavioral and Brain Sciences, 1987; 10: 600-1; Statistically robust
anomalous effects: replication in random event generator experiments, u L.
Henchle i R. E. Berger (urednici): RIP 1988 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press,
1988): 23-6.
13.D. Radin i D. C. Ferrari: Effect of conscioussnes on the fall of dice: a meta-analysis, Journal of Scientific Exploration, 1991: 5: 61-84.
14.Broughton: Parapsychology: 177.
15.Radin: Conscious Universe: 140.
16.Radin i Nelson: Evidence for consciousness-related anomalies.
17.D. Radin i R. Nelson: Meta-analysis of mind-matter interaction experiments,
1959-2000, neobjavljeno, www.boundaryinstitute.org.
18.Radin i Nelson: Evidence for consciousness-related anomalies.
19.R. D. Nelson: Effect size per hour: a natural unit for interpreting anomalous
experiments, PEAR Technical Note 94003, rujan 1994.
20.W. Braud: Wellness implications of retroactive intentional influence: exploring
an outrageous hypothesis, Alternative Therapies, 2000; 5(1): 37-48.
21.Za objanjenje i analogiju o efektivnoj veliini pogledaj Radin: Conscious Univer
se: 154-5; takoer W. Braud: Wellness implications.
22.Rene Peoc'h: Psychokinetic action of young chicks on the path of an illuminated
source, Journal of Scientific Exploration, 1995; 9(2): 223.
23.R. Jahn i B. Dunne: Margins od Reality: 242-59.
24.B. J. Dunne: Co-operator experiments with an REG device, PEAR Technical
Note 91005, prosinac 1991.
25.Razgovor s Brendom Dunne, Princeton, 23. lipnja 1998.
26.Jahn i Dunne: Margins: 257.
27.Jahn i drugi: Correlations: 356; takoer razgovor s Brendom Dunne, Princeton,
23. lipnja 1998.
28.B. J. Dunne: Gender differences in human/machine anomalies, Journal of Scien
tific Exploration, 1998; 12(1): 3-55.

BILJEKE
1.Razgovor s Brendom Dunne, Princeton, 23. lipnja 1998.
2.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada
2000.
3.R. G. Jahn i B. J. Dunne: ArtREG: a random event experiment utilizing picturepreference feedback, Journal of Scientific Exploration, 2000: 14(3): 383-409.
4.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada
2000.
5.R. Jahn: A modular model of mind/matter manifestations, PEAR Technical Note
2001.01, svibanj 2001.
6.Ideje u ovom odlomku na temelju razgovora s Robertom Jahnom i Brendom
Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000; takoer R. Jahn: Modular Model.
7.Jahn i Dunne: Science of dubjective.
SEDMO POGLAVLJE: ZAJEDNIKI SNOVI

1.Opis amazonskih Indijanaca preuzet je iz istraivanja koje su proveli u The In

stitute of Noetic Sciences; citat iz M. Schlitz: On consciousness, causation and
evolutions, Alternative Therapies, lipanj 1998; 4(4): 82-90.
2.R. S. Broughton: Parapsychology: The Contraversial Science (New York: Ballantine,
1991): 91-2.
1.Razgovor s Williamom Braudom, California, 25. listopada 1999.
2.Razgovor s Williamom Braudom, California, 25. listopada 1999.
3.D. Radin: The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (HarperEdge: New York, 1997); takoer D. J. Bierman (urednik): Proceedings of Presen
ted Papers, 37th Annual Parapsychological Association Convention, Amsterdam
(Fairhaven, Mass.: Parapsychological Association, 1994): 713.Broughton: Parapsychology: 98.
4.C. Tart: Physiological correlates of psi cognition, International Journal of Para
psychology, 1963: 5; 375-86; takoer razgovor s Charlesom Tartom, California, 29.
lipnja 1999.
5.D. Delanoy, sada na Sveuilitu u Edinburghu, obavio je slina istraivanja, npr. D.
Delanoy i S. Sah: "Cognitive and psychological psi responses i remote positive and
neutral emotional states", u Bierman (urednik): Proceedings of Presented Papers.
6.C. Tart: Psychodelic experiences with a novel hypnotic procedure: mutual hy
pnosis, u C. T. Tart (urednik): Altered States of Consciousness (New York: John
Wiley, 1969): 291-308.
7.W. Braud and M. J. Schlitz: Consciousness interractions with remote biological
systems: anomalous intentionality effects, Subtle Energies, 1991; 2(1): 1-46.
8.M. Schlitz i S. LaBerge: Autonomic detection of remote observation: two conce
ptual replications, u Bierman (urednik): Proceedings of Presented Papers: 465-78
9.W. Braud i drugi: Further studies of autonomic detection of remote staring:
replication, new control procedures and personality correlates, Journal of Pa
rapsychology, 1993; 57: 391-409. Ta istraivanja ponovili su Schlitz i LaBerge:
Autonomic detection.
10.W. Braud i M. Schlitz: Psychokinetic influence on electrodermal activity,Jour
nal of Parapsychology, 1983; 47(2): 95-119.
11.W. Braud i drugi: Attention focusing facilitated through remote mentl interacti
on, Journal of American Society for Psychical Research, 1995; 89(2): 103-15.
12.M. Schlitz i W. Braud: Distant intentionality and healing: assesing the evidence,
Alternative Therapies, 1997: 3(6) 62-73.

BILJEKE
1.W. Braud i M. Schlitz: Psychokinetic influence on electrodermal activity, Jour
nal of Parapsychology, 1983; 47: 95-119. Braudova istraivanja su takoer neovi
sno potvrena na Sveuilitu u Edinburghu i Sveuilitu u Nevadi: D, Delanoy:
Cognitive and psychological psi responses i remote positive and neutral emo
tional states, u Bierman (urednik): Proceedings of Presented Papers: 1298-338;
takoer R. Wezelman i drugi: "An experimental test of amgic: healing rituals", u
E. C. May (urednik): Proceedings of Presented Papers, 39th Annual Parapsychological Association Convention, San Diego, Calif. (Fairhaven, Mass.: Parapsychological Association, 1996): 1-12.
2.W. Braud i M. Schlitz: A methodology for the objective study of transpersonal
imagery, Journal of Scientific Exploration, 1989; 3(1): 43-63.
3.W. G. Braud: Psi-conductive states, Journal of Communication, 1975; 25(1): 142-52.
4.Broughton: Parapsychology: 103.
5.Proceedings of the International Symposium on the Physilological and Biochemical
Basis of Brain Activity, St. Petersburg, Russia, 22.-24. lipnja 1992; pogledaj tako
er Second Russian-Swedish Sysposium on New Research in Neurobiology, Moscow,
Russia, 19.-21. svibnja 1992.
6.R. Rosenthal: Combining results of independent studies, Psychological Bulletin,
1978; 85: 185-93.
7.Radin: Conscious Universe: 79.
8.W. G. Braud: Honoring our natural experiences, The Journal of American Soci
ety for Psychical Research, 1994; 88(3): 293-308.
9.Nekoliko godina kasnije ta zamisao postala je temom knjige. L. Dosseyev rad Be
Careful What You Pray For ... You Just Might Get It (HarperSanFrancisco, 1997)
sadri velik broj primjera o moi negativnih misli na tetu drugih, ali i naina
kako se zatititi od njih.
10.W. G. Braud: Blocking/shielding psychic functioning through psychological and
pscyhic techniques: a report of three preliminary studies, u R. White i I. Solfvin
(urednici), Research and Parapsychology, 1984; (Metuchen, NY: Scarecrow Press,
1985): 42-4.
11.W. G. Braud: Implications and findings of laboratory psi findings, European
Journal of Parapsychology, 1990-91; 8: 57-65.
12.W. Braud i drugi: Further studies of the bio-PK effect: feedback, blocking,
generality/specifity, u White i Solfvin (urednici): Research in Parapsychology:
45-8.
13.D. Bohm: Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1980).
14.E. Laszlo: The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995.): 101.
15.J. Grinberg-Zylberbaum i J. Ramos: Patterns of interhemisphere correlations
during human communication, International Journal of Neuroscience, 1987; 36:
41-53; J. Grinberg-Zylberbaum i drugi: Human communication and the electrophysiological activity of the brain, Subtle energies, 1992; 3(3): 25-43.
16.Ove je detaljno opisao lan Stevenson; pogledaj I. Stevenson: Children who re
member Previous Lives (Charlottesville, Va: University Press of Virginia, 1987).
17.Laszlo: Interconnected Universe: 102-3.
18.Braud: Honoring Our Natural Experiences.
19.Marilyn Schlitz i Charles Honorton su zaista napravili pokus u kojem je poka
zano da su umjetniki nadareni ljudi u nadosjetilnoj percepciji openito bolji
od ostalih ljudi. Pogledaj M. J. Shlitz i C. Honorton: Ganzfeld psi performance

BILJEKE
within an areistically gifted populations The Society for Psychical Research, 1992; 86
(2): 83-98.
35.L. F. Berkman i S. L. Syme: Social Networks, host resistance and mortality: a
nine year follow-up study of Alameda Country residents, American Journal of
epidemiology, 1979; 109(2): 186-204.
35.L. Galland: The Four Pillars of Healing
OSMO POGLAVLJE: PRODUENI VID

1.C. Backster: Evidence of a primary perception in plant life, International Journal

of Parapsychology, 1967; X: 141. Halov znanstveni rad Toward a quantum theory
od life process, nije nikada objavljen. S trideset godina iskustva, i nedostatkom
nedvosmislene potvrde bilo Backsterovog uinka bilo tahiona - dvije okosnice
ovog prijedloga - ini se pomalo naivnim. Pa ipak, potaknulo me, napisao je
Puthoff autorici 15. oujka 2000. Napisao je i sljedee: Usput, nikad nisam uspio
zapoeti i napraviti predloeni eksperiment.
2.H. Puthoff: Toward a quantum theory of life process.
3.G. R. Schmeidler: PK effects upon continuously recorded temperatures, Journal
of the American Society of Psychical Research, 1997; 67(4), citirano u H. Puthoff i
R. Targ, A perceptual channel for information transfer over kilometer distances:
fistorical perspective and recent research, Proceedings of the IEEE, 1976; 64(3):
329-54.
4.S. Ostrander i L. Schroeder: Psychic Discoveries Behind the Iron Curtain (sada
skraeno kao Psychic Discoveries, New York: Marlowe & Company, 1997), obja
vljeno 1971. godine, prouzroilo poplavu strahovanja o takozvanom psiholo
kom ratovanju.
5.J. Shnabel, Remote Viewers: The Secret History of America's Psychic Spies (New
York: Dell, 1997): 94-5.
6.Hank Turner je pseudonim za CIA-inog zaposlenika kojega se u Schnabellovoj
knjizi naziva Bill O'Donnell.
7.Za potpuni izvjetaj o Vojnim objektima i instalacijama u Zapadnoj Virginiji i
Patu Priceu vidi Schnabel, Remote Viewers: 104-13.
8.H. Puthoff i R. Targ: Final report covering the period January 1974-February
Part II- Research Report, 1. prosinca 1975., Perceptual Augmentation Techniques,
SRI Project 3183; takoer H. E. Puthoff, CIA initiated remote viewing program at
Stanford Research Institute, Journal of Scientific Exploration, 1996; 10(1): 63-75.
9.R. Targ: Miracles of Mind: Exploring Nonlocal Consciousness and Spiritual Healing
(Novato, Calif.: New World Library, 1999): 46-7; D. Radin: The Conscious Universe:
The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New York: HarperEdge, 1997): 25-6.
10.C. A. Robinson, Jr: Soviets push for beam weapon, Aviation Week, 2. svibnja
1977.
11.Intervju s Edwinom Mayom, California, 25. listopada 1999.
12.H. Puthoff, CIA initiated remote viewing program at Stanford Research
Institute.
13.Intervju s Halom Puthoffom, 20. sijenja 2000; vidi takoer Schnabell, Remote
Viewers.
14.H. Puthoff: Experimental psi research: implication for physics, u R. Jahn (ure
dnik), The Role of Consciousness in the Physical World, AAA Selected Symposia
Series (Boulder, Colorado: Westview Press, 1981): 41.

BILJEKE
1.R, Targ i H. Puthoff: Mind-Reach: Scientists Look at Psychic Ability (New York:
Delacorte Press, 1977): 50.
2.Schnabel, Remote Viewers: 142.
3.Puthoff i Targ: Perceptual channel: 342.
4.Ibid.: 338.
5.Ibid.: 330-1.
6.Ibid.: 336.
7.B. Dunne i J. Bisaha: Precognitive remote viewing in the Chicago area: a
replication of the Stanford experiment, Journal of Parapsychology, 1979; 43: 1730.
8.Radin, Conscious Universe: 105.
9.L. M. Logan: Is telepathy possible? Radio Engineering, 1966; 21 (Jan): 75, citira
no u Puthoff i Targ, Perceptual channel: 329-53.
10.H. Puthoff i R. Targ: Final report covering the period January 1974-February
Part II - Research Report, 1. prosinca 1975., Perceptual Augmentation Techniques,
SRI Project 3183: 58.
11.Telefonski intervju s Halom Puthoffom, 20. sijenja 2000; vidi takoer Targ i Put
hoff, Mind-Reach.
12.Schnabel, Remote Viewers: 74-5.
13.Intervju s Edwinom Mayom i Deanom Radinom, California, 25. listopada 1999.
14.Razliiti telefonski intervjui s Halom Puthoffom, kolovoz 2000.
15.J. Utts: An assessments of the evidence for psychic functioning, Journal of
Scientific Exploration, 1996; 10: 3-30.
DEVETO POGLAVLJE: BESKONANO OVDJE I SADA

1.R, Targ i J. Katra: Miracles of Mind: Exploring Nonlocal Consciousness and Spiritual
Healing (Novato, Calif.: New World Library, 1999): 42-4.
2.B. J. Dunne i R. G. Jahn: Experiments in remote human/machine interaction,
Journal of Scientific Exploration, 1992; 6(4): 311-32.
3.U svim eksperimentima Stanfordskog istraivakog instituta (SRI, Stanford
Research Institute) nikada nisu otkrili ogranienje udaljenosti na kojoj kanal
moe djelovati. Mnogo godina kasnije, u ironinom obratu u istraivanjima
SRI-a, Russel Targ dao je ruskom vidovnjakinji u Moskvi da na daljinu promatra
nepoznatu mu lokaciju u San Franciscu. Djuna Davitashvili, istaknuta ruska is
cjeliteljica na daljinu, koja nikada prije nije sudjelovala u pokusima s gledanjem
na daljinu, zamoljena je da opie gdje je bio njihov suradnik koji je u to vrijeme
bio na lokaciji u San Franciscu nepoznatoj ak i Targu. Nakon to joj je fotografija
pokazana, tono je opisala etalite s vrtuljkom (na posljetku joj je Targ rekao da
se suradnik nalazi na etalitu na molu broj 39 u San Franciscu). Slika kako eta
lita tako i konja na vrtuljku bila je izvanredno slina pravom mjestu. Za potpuni
izvjetaj, vidi R. targ i R. Katra, Miracles of Mind: 29-36.
4.Za eksperiment s gledanjem na daljinu koji se odvijao u Chicagu, Moskvi i
Arizoni, R. G. Jahn i B. J. Dunne, Margins of Reality (New York: Harcourt Brace
Jovanovich, 1987): 162-7.
5.Za primjere s NASA-om i kanalom za navodnjavanje, Jahn i Dunne, Margins:
188.
6.D. Radin: The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New
York: HarperEdge, 1997): 113-4; R. Broughton, Parapsychology: The Controversial
Science (New York: Ballantine, 1991): 292.

BILJEKE
1.Za odlian kratak pregled ove i drugih prekognitivnih studija, vidi Radin, The
Conscious Universe: 111-25.
2.R. S. Broughton: Parapsychology: 95-7.
3.Ibid.: 98. Instituta Maimonides nije bio prvi koji je znanstveno dokumentirao
snove. U prvoj polovici ovog stoljea, J. W. Dunne proveo je eksperimente s ispi
tanicima i njihovim snovima te znanstveno pokazao da se ono to su ljudi sanjali
u velikoj mjeri i obistinilo. J. W. Dunne, An Experiment in Time (London: Faber,
1926).
4.Kako se ispostavilo, Radinovo oekivanje da e pronai sigurno utoite da pro
vede svoja istraivanja bilo je preuranjeno. im je objavio knjigu o parapsiholokim istraivanjima i poeo privlaiti panju medija, Sveuilite je odbilo obnoviti
njegov ugovor. Ostavljen je da si pronae posao u privatno-financiranim istrai
vakim projektima. U vrijeme pisanja ove knjige, radio je na Institutu za noetike
studije (Institute of Noetic Sciences).
5.Za cjeloviti opis Radinovog pokusa, pogledaj Radin, Conscious Universe: 119-24.
6.D. J. Bierman: Anomalous anticipatory response on randomized future
conditions, Perceptual and Motor Skills, 1997; 84: 689-90.
7.D. J. Bierman: Anomalous aspects of intuition, znanstveni rad predstavljen na
etvrtom europskom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja
(Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration),
Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998; takoer intervju s prof. Biermanom,
Valencia, 9. listopada 1998.
8.D. I. Radin i E. C. May: Testing the intuitive data sorting model with
pseudorandom number generators: a proposed method, u D. H. Weiner i R. G.
Nelson (urednici), Research in Parapsychology 1986 (Metuchen, NJ: Scarecrow,
1987): 109-11. Za opis testa, vidi Broughton, Parapsychology: 137-9.
9.Broughton, Parapsychology: 175-6; takoer telefonski razgovori s Helmutom
Schmidtom, svibanj 2001.
10..H. Schmidt: Additional effect for PK on pre-recorded targets, Journal of
Parapsychology, 1985; 49: 229-44; PK tests with and without preobservation by
animals, u L. S. Henkel i J. Palmer (urednici), Research in Parapsychology 1989
(Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1990): 15-9, u W. Braud, Wellness implications
of retroactive intentional influence: exploring an outrageous hypothesis,
Alternative Therapies, 2000,6(1): 37-48.
11.R. G. Jahn et. al:. Correlations of random binary sequences with pre-stated
operator intention: a review of a 12-year program, Journal of Scientific
Exploration, 1997; 11(3): 345-67.
12.Braud: Wellness implications.
13.J. Gribbin: Q Is for Quantum: Particle Physics from A to Z (Phoenix, 1999): 531-4.
14.Radin, razliiti telefonski intervjui u 2001. godini.
15.E. Laszlo: The Interconnected Universe, Conceptual Foundations of Transdisciplinary
Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995): 31.
16.D, Bohm: Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1980): 211.
17.Ibid.
18.Braud: Wellness implications.
DESETO POGLAVLJE: POLJE ISCJELJENJA

1.Intervju s Elisabeth Targ, California, 28. listopada 1999.

2.Ibid.

BILJEKE
3. Oba eksperimenta, B. Grad: Some biological effects of 'laying-on of hands': a
review of experiments with animals and plants, Journal of the American Society
for Psychical Research, 1965; 59: 95-127.
4. L. Dossey: Be Careful What You Pray For ... You Just Might Get It (HarperSanFrancisco, 1997): 179.
5.B. Grad: Dimensions in 'Some biological effects of the laying on of hands' and
their implications, u H. A. Otto i J. W. Knight (urednici), Dimensions in Wholistic
Healing: New Frontiers in the Treatment of the Whole Person (Chicago: NelsonHall, 1979): 199-212.
6.B. Grad, R. J. Cadoret i G. K. Paul: The influence of an unorthodox method of
treatment on wound healing in mice, International Journal of Parapsychology,
1963; 3: 5-24.
7.B. Grad: Healing by the laying on of hands: review of experiments and
implications, Pastoral Psychology, 1970; 21: 19-26.
8.F. W. J. Snel i P. R. Hol: Psychokinesis experiments in casein induced amyloidosis
of the hamster, Journal of Parapsychology, 1983; 5(1): 51-76; Grad, Some
biological effects of laying on hands; F. W. J. Snel i P. C. Van der Sijde, The effect
on paranormal healing on tumor growth, Journal of Scientific Exploration, 1995;
9(2): 209-21. Vidi takoer E. Targ, Evaluating distant healing: a research review,
Alternative Therapies, 1997; 3:748.
9.J. Barry: General and comparative study of the psychokinetic effect on a
fungus culture, Journal of Parapsychology, 1968; 32: 237-43; E. Haraldsson i
T. Thorsteinsson, Psychokinetic effects on yeast: an exploratory experiment,
in W. G. Roll, R. L. Morris i J. D. Morris (urednici), Research in Parapsychology
(Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1972): 20-1; F. W. J. Snel, Influence on malignant
cell growth research, Letters of the University of Utrecht, 1980; 10: 19-27.
10.C. B. Nash: Psychokinetic control of bacterial growth, journal of the American
Society for Psychical Research, 1982; 51: 217-21.
11.G. F. Solfvin: Psi expectancy effects in psychic healing studies with malarial
mice, European Journal of Parapsychology, 1982; 4(2): 160-97.
12.R. Stanford, 'Associative activation of the unconscious' and 'visualization' as
methods for influencing the PK target, journal of the American Society for
Psychical research, 1969; 63: 338-51.
13.R. N. Miller: Study on the effectiveness of remote mental healing, Medical
Hypotheses, 1982; 8: 481-90.
14.R. C. Byrd: Positive therapeutic effect of intercessory prayer in a coronary care
unit population, Southern Medical Journal, 1988; 81(7): 826-9.
15.B. Greyson: Distance healing of patients with mayor depression, Journal of
Scientific Exploration, 1996; 10(4): 447-65.
16.F. Sicher i E. Targ et. al.: A randomized double-blind study of the effect of distant
healing in a population with advances AIDS: report of a small scale study, We
stern Journal of Medicine, 1999; 168(6): 356-63.
17.W. Harris et al.: A randomized controlled trial of the effects of remote,
intercessory prayer on outcomes in patients admitted to the coronary care unit,
Archives of Internal Medicine, 1999; 159(19): 2273-8.
18.Razgovori s E. Targ u Kaliforniji i preko telefona, 28. listopada 1999. godine i 6.
oujka 2001. godine.
19.Harris et al: A randomized controlled trial of the effects of remote, intercessory
prayer.

BILJEKE
5.J, Barrett: Going the distance, Intuition, 1999; June/July: 30-1.
6.E. E. Green: Copper Wall research psychology and psychophysics: subtle
energies and energy medicine: emerging theory and practice, Proceedings, Prva
godinja konferencija, Meunarodno drutvo za prouavanje suptilnih energija
i energetsku medicinu (ISSSEEM - International Society for the Study of Subtle
Energies and Energy Medicine), Boulder, Colorado, 21-25. lipnja 1991.
7.Kratki pregledi istraivanja iscjeliteljske energije Qigonga i informacije o Qigong
bazi podataka, kompjuterizirani arhivski centar objavljenih istraivanja o Qigong
iscjeljivanju, u L. Dossey, Be Careful What You Pray For: 175-7.
8.R. D. Nelson: The physical basis of intentional healing systems, PEAR Technical
Note, 990001, sijeanj 1999.
9.G. A. Kaplan, et. al: Social connections and mortality from all causes and from
cardiovascular disease: perspective evidence from Eastern Finland, American
Journal of Epidemiology, 1988; 128:370-80.
10.D. Reed, et al., Social networks and coronary heart disease among Japanese men
in Hawaii, American Journal of Epidemiology, 1983; 117: 384-96; M. A. Pascucci
i G. A. Loving, Ingredients of an old and healthy life: centenarian perspective,
Journal of Holistic Nursing, 1997; 15: 199-213.
11.G. Schwarz. Et al.: Accuracy and replicability of anomalous after-death
communication across highly skilled mediums, Journal of the Society for Psychical
Research, 2001; 65: 1-25.
JEDANAESTO POGLAVLJE: TELEGRAM OD GAJE

1.Cjelokupan materijal o sudskom procesu O. J. Simpsonu: London Sunday Times

arhivi. Prijepis procesa na dan presude: the Associated Press's statistics of the O. J.
Simpson trial.
2.Razgovor s Brendom Dunne u Princetonu, 28. lipnja 1998.
3.R. D. Nelson i drugi: FieldREG anomalies in group situatuons, Journal of Scien
tific Exploration, 1996; 10(1): 111-41.
4.Na istom mjestu.
5.Na istom mjestu.
6.Na istom mjestu: takoer korespondencija s R. Nelsonom, 26. srpnja 2001.
7.R. D. Nelson i E. L. Mayer: A FieldREG application at the San Francisco Bay
Revels, 1996, citirano u D. Radin: The conscious Universe: The Scientific Truth of
Psychic Phenomena (New York: HarperEdge, 1997): 171.
8.Nelson: FieldREG anomalies: 136.
9.R. D. Nelson i drugi: FieldREGII: consciousness fiels effects: replications and
explorations, Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(3): 425-54.
10.Za cjelokupno sitraivanje u Egiptu pogledaj: R. Nelosn: FieldREG measure
ments in Egypt: resonant consciousness at sacres sites, Princeton Engineering
Anomalies Research, School of Engineering/Applied Science, PEAR Teshnical
Note 97002,2001: takoer Nelson i drugi: FieldREGII.
11.Sve opise pokusa Deana Radina u ovom poglavlju uzela sam iz njegovoj vlastitog sjaj
nog djela The Conscious Universe: 157-74. Takoer pogledaj D. I. Radin, J. M. Rebman
i M. P. Cross: "Anomalous organization of random events by gropu consciousness:
two exploratory experiments", Journal of Scientific Exploration, 1996; 10: 143-68.
12.D. Vaitl:"Anomalous effects during Richard Wagner's operas", znanstceeni lanak
predstavljen na Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific
Exploration, Valencija, panjolska, 9.-11. listopada 1998.

BILJEKE
1.Na istom mjestu.
2.D. Bierman: "Exploring correlations between local emotional and global emotio
nal events and the behaviour of a random number generator", Journal of Scientific
Exploration, 1996; 10 363-74.
3.R. Nelson: Wishing for good weather: a natural experiment in group consciousness, Journal of Scientific Exploration, 1997; 11(1): 47-58.
4.J. S. Hagel i drugi: _Effects of group practice Transcedental Meditation Program
on preventing violent crime in Washington DC: results of the National Demon
stration Project, June-July, 1993, Social Indicators Research, 1994; 47: 153-201.
5.M. C. Dillbeck i drugi: The Transcedental Meditation Program and crime rate
change in sample of 48 cities, Journal of Crime and Justice, 1981; 4: 25-45.
6.D. W. Orme-Johnson i drugi: International peace project in the Middle East: the
effects of the Maharishi technology of the unified field, Journal of Conflict ResolutionI, 1988; 32: 776-812.
7.J. Lovelock: Gaia: a New Look at life on Earth (Oxford: Oxford Universitiy Press,
1979).
8.R. Nelson i drugi: Global resonance of consciousness: Princess and Mother Te
resa, Electronic Journal of Parapsychology, 1998.
9.Telefonski razgovor s R. Nelsonom, 2. veljae 2001.
10.Terrorist Disaster September 11, 2001, Global Consciousness Project website:
http://noosphere.princeton.edu.
11.N. A. Klebanoff i P. K. Keyser: Menstrual synchronization: a qualitative study,
Journal of Holistic Nursing, 1996; 14(2): 98-114.
12.U govoru kojega je odrao u belgijskom Ligeu 1999. godine. Mitchell je naveo
malo poznatu poruku o iskustvima ruskih astronauta koji su proivjeli est
mjeseci na svemirskoj postaji Mir. Kao i Mitchell, i oni su doivjeli neobinu
percepciju u budnom stanju i u snu, ukljuujui prekogniciju. Mogue je da su
dugotrajna svemirska putovanja neobian nain za povezivanje s Poljem. S. V.
Krichevskii: Extrtaordinary fantastic states/dreams of the astronaut sin nearearth orbit: a new cosmic phenomenon, Sozn Fiz Real, 1996; 1(4): 60-9.
DVANAESTO POGLAVLJE: DOBA NULTE TOKE

1.Razgovor s Richardom Obousyjem, Brighton, 20. sijenja 2001.

2.Potvrdio Graham Ennis na Propulzijskoj radionici, Brighton, 20. sijenja 2001.
3.C. Sagan: Contact (London: Orbit, 1997).
4.R. Forward: Extrracting electrical energy from the vacuum by cohesion of char
ged foliated conductors, Physical Review B, 1984: 30: 1700.
5.H. Puthoff: Space Propulsion: can empty space itself provide a solution?, Ad
Astra, 1997; 9(1): 42-6.
6.R. Mathews: Nothing else like vacuum, New Scientist, 25. veljae 1995: 33.
7.Na istom mjestu.
8.H. Puthoff, citiran u The Observeru, 7. sijenja 2001: 13.
9.Telefonski i osobni razgovori s Halom Puthoffom, sijeanj 2001.
10.Hal Puthoff: SETI: the velocity of light limitation and the Alcubierre warp drive:
an integrrating overview, Physics Essays, 1996; 9(1); 156-8.
11.H. Puthoff: Everything for nothing, New Scientist, 28. srpnja 1990: 52-5.
12.H. Puthoff, razgovor, 20. sijenja 2001.
13.Navedeno na internetskim stranicama Propulsion Workshop: www.workshop.cwc.net.

BILJEKE
1.J. Benveniste: "Specific remote direction for bacteria using electromagnetic/digital
procedure", FASEB Journal, 1999; 13:A852.
2.E. Mitchell: Nature's mind, keynote adress, CASYS 1999, Lige, Belgija, 8. kolo
voza 2000.
3.H. Puthoff: Far out ideas grounded on physics, Jane Defence Weeklym 26. srpnja
2000; 34(4): 42-6.
4.Na istom mjestu.
P. W. Milonnni: Sei-clasical and quantum electrodynamical approaches in nonrelativistic radiation theory, Physics Reports, 1976; 25: 1-8.

BIBLIOGRAFIJA

Abraham, R., McKenna, T. i Sheldrake, R., Trialogues at the Edge of the West: Chaos,
Creativity and the Resacralization of the World (Santa Fe, NM: Bear, 1992). Adler, R.
et al., "Psychoneuroimmunology: interactions between the nervous system
and the immune system", Lancet, 1995; 345: 99-103. Adler, S. (u izboru kratkih
lanaka posveenih radu A. Sakharova), "A key to
understanding gravity", New Scientist, April 30,1981: 227-8. Aissa, J. et. al.,
"Molecular signaling at high dilution by means of electronic circuitry",
Journal of immunology, 1993; 150: 146A. Aissa, J., "Electronic transmission of the
cholinergic signal", FASEB Journal, 1995; 9:
A683.
Arnold, A., The Corrupted Sciences (London: Paladin, 1992). Atmanspacher, H.,
"Deviations from the physical randomness due to the human agent
intention?", Chaos, Solitons and Fractals, 1999; 10(6): 935-52. Auerbach, L., Mind
over Matter: A Comprehensive Guide to Discovering Your Psychic
Powers (New York: Kensington, 1996). Backster, C, "Evidence of a primary perception
in plant life", International Journal of
Parapsychology, 1967; X: 141. Ballentine, R., Radical Healing: Mind-Body
Medicine at its Most Practical and
Transformative (London: Rider: 1999).
Bancroft, A., Modern Mystics and Sages (London: Granada, 1978). Barret, J., "Going the
distance" Intuition, 1999; June/July: 30-1. Barrow, J. D., Impossibility: The Limits of
Science and the Science of Limits (Oxford:
Oxford University Press, 1998).
Barrow, J., The Book of Nothing (London: Jonathan Cape, 2000). Barry, J., "General and
comparative study of the psychokinetic effect on the fungus
culture", Journal pf Parapsychology, 1968; 32: 237-43. Bastide, M., et. al., "Activity
and chronopharmacology of very low doses of
physiological immune inducers", Immunology Today, 1985; 6: 234-5. Becker, R. O.,
Cross Currents: The Perils of Electropollution, the Promise of
Electromedicine (New York: Jeremy F. Tarcher/Putnam, 1990). Becker, R. O. i Selden,
G., The Body Electric: Electromagnetism and the Foundation of
Life (London: Quill/William Morrow, 1985). Behe, M. J., Darwin's Black Box: The
Biochemical Challenge to Evolution (New York:
Touchstone, 1996). Benor, D. J., "Survey of spiritual healing research", Complementary
Medical Research,
1990; 4: 9-31.

BIBLIOGRAFIJA
Benor, D. J., Healing Research, vol.4 (Deddington, Oxfordshire: Helix Editions, 1992).
Benstead, D. i Constantine, S., The Inward Revolution (London: Warner, 1998).
Benveniste, J., "Reply", Nature, 1988; 334: 291. Benveniste, J., "Reply (to Klaus Linde
and coworkers) 'Homeopathy trials going
nowhere", Lancet, 1997; 350: 824', Lancet, 1998; 351: 367. Benveniste, J.,
"Understanding Digital Biology", unpublished position paper, June 14,
1998. Benveniste, J., "From water memory to digital biology", Network: The
Scientific and
Medical Network Review, 1999; 69: 11-14. Benveniste, J., "Specific remote detection for
bacteria using an electromagnetic/digital
procedure", FASEB Journal, 1999; 13.-A852. Benveniste, J., Arnoux, B., i Hadji, L.,
"Highly dilute antigen increases coronary flow
of isolated heart from immunized guinea-pigs", FASEB Journal, 1992; 6: A1610.
Takoer predstavljeno na "Experimental Biology- 98 (FASEB)", San Francisco, 20.
travnja, 1998. Benveniste, J., Jurgens, P. et al., "Transatlantic transfer of digitized
antigen signal by
telephone link", Journal of Allergy and Clinical Immunology, 1997; 99: S175.
Benveniste, J. et al., "Digital recording/transmission of the cholinergic signal",FASEB
journal, 1996; 10: A1479. Benveniste, J. et al., "Digital biology: specificity of the
digitized molecular signal",
FASEB Journal, 1998; 12: A412. Benveniste, J. et al., "A simple and fast method
for in vivo demonstration of
electromagnetic molecular signaling (EMS) via high dilution or computer
recording", FASEB Journal, 1998; 12: A412. Benveniste, J. et al., "The molecular
signal is not functioning in the absence of
'informed' water", FASEB Journal, 1999; 13: A163. Berkman, L. F., i Syme, S. L.,
Social Networks, host resistance and mortality: a
nine-year follow-up study of Alameda County residents", American Journal of
Epidemiology, 1979; 109(2): 186-204. Bierman, D. J. (urednik), Proceedings of Presented
Papers, 37th Annual Parapsychological
Association Convention, Amsterdam (Fairhaven, Mass.: Parapsychological
Association, 1994). Bierman, D., "Exploring correlations between local emotional
and global emotional
events and the behavior of a random number generator", Journal of Scientific
Exploration, 1996; 10: 363-74.
Bierman, D., "Anomalous aspects of intuition", rad predstavljen na etvrtom europskom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial
European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska,
9-11. listopada 1998. Bierman, D. J. i Radin, D. I., "Anomalous anticipatory response
on randomized future
conditions", Perceptual and Motor Skills, 1997; 84: 689-90. Bischof, M., "The fate and
the future of field concepts - from metaphysical origins to
holistic understanding in the biosciences", predavanje odrano na etvrtom europskom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial
European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska,
9-11. listopada 1998. Bischof, M., "Holism and field theories in biology: nonmolecular approaches and
their relevance to biophysics", u J. J. Clang et. al. (urednici), Biophotons (Amsterdam:
Kluwer Academic, 1998): 375-94.

BIBLIOGRAFIJA
Blom-Dahl, C. A., "Precognitive remote perception and the third source paradigm",
znanstveni rad predstavljen na etvrtom bienalnom europskom kongresu Drutva
za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for
Scientific Exploration, Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Bloom, W.,
(urednik), The Penguin Book of New Age and Holistic Writing
(Harmondsworth: Penguin, 2000).
Bohm, D., Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1980). Boyer, T.,
"Deviation of the blackbody radiation spectrum without quantum physics",
Physical Review, 1969; 182: 1374.
Braud.W. G.,"Psi-conductive states", Journal of Communication, 1975; 23(1): 142-52.
Braud, W. G., "Psi-conductive conditions: explorations and interpretations", u B.
Shapin i L. Coly (urednici), Psi and States of Awareness, Izvjetaji meunarodne
konferencije odrane u Parizu, u Francuskoj, 24-26. kolovoza 1977. godine. Braud,
W. G., "Blocking/shielding psychic functioning through psychological and
psychic techniques: a report of three preliminary studies", u R. Whitte i I. Solfvin
(urednici),Research in Parapsychology, 1984 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1985):
42-4. Braud, W. G.,"On the use of living target system in distant mental influence
research", u
L. Coly i J. D. S. McMahon (urednici), Psi Research Methodology: A Re-Examination,
Izvjetaji meunarodne konferencije odrane u Chapel Hillu u Sjevernoj Karolini,
29-30. listopada 1988. godine. Braud, W. G.,"Distant mental influence of rate of
hemolysis of human red blood cells",
Journal of the American Society for Psychical Research, 1990; 84(1): 1-24. Braud, W.
G., "Implications and applications of laboratory psi findings", European
Journal of Parapsychology, 1990-91; 8: 57-65. Braud, W. G.,"Reactions to an unseen
gaze (remote attention): a review, with new data
on autonomic staring detection", Journal of Parapsychology 1993; 57: 373-90. Braud,
W. G., "Honoring our natural experiences", Journal of the American Society for
Psychical Research, 1994; 88(3): 293-308. Braud, W. G., "Reaching for consciousness:
expansions and complements", Journal of
the American Society for Psychical Research, 1994; 88(3): 186-206. Braud, W.
G.,"Wellness implications of retroactive intentional influence: exploring an
outrageous hypothesis", Alternative Therapies, 2000; 6(1): 37-48. Braud, W. G. i
Schlitz, M., "Psychokinetic influence on electrodermal activity", Journal
of Parapsychology, 1983; 47(2): 95-119. Braud, W. G. i Schlitz, M., "A methodology
fort he objective study of transpersonal
imagery", Journal of Scientific Exploration, 1989; 3(1): 43-63. Braud, W. G. i Schlitz,
M., "Consciousness interactions with remote biological systems:
anomalous intentionality effects" Subtle Energies, 1991; 2(1): 1-46. Braud, W. et. al.,
"Further studies of autonomic detection of remote staring: replication,
new control procedures and personality correlates", Journal of Parapsychology, 1993;
57: 391-409. Braud, W. et. al., "Attention focusing facilitated through remote mental
interaction",
Journal of the American Society for Psychical Research, 1995; 89(2): 103-15. Braud, W.
et. al., "Further studies of the bio-PK effect: feedback, blocking, generality/
specificity", u R. White i J. Solfvin (urednici), Research in Parapsychology, 1984
(Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1985): 45-8. Brennan, B. A., Hands of Light: A guide
to Healing Through the Human Energy Field
(New York: Bantam, 1988).

BIBLIOGRAFIJA
Brennan, J. H., Time Travel: A New Perspective (St. Paul, Minn.: Llewellyn, 1997).
Broughton, R. S., Parapsychology: The Controversial Science (New York: Ballantine,
1991). Brown, G., The Energy of Life: The Science of What Makes our Minds and
Bodies Work
(New York: Free Press/Simon & Schuster, 1999). Brockman, J., The Third Culture:
Beyond the Scientific Revolution (New York: Simon &
Schuster, 1995). Buderi. R., The Invention that Changed the World: The Story of Radar
from War to Peace
(London: Abacus, 1998). Bunell, T., "The effect oh hands-on healing on enzyme
activity" Research in
Complementary Medicine, 1996; 3: 265-40: 314; Trei godinji simpoziji o komplementarnoj zdravstvenoj njezi (3rd Annual Symposium on Complementary Health
Care, Exeter, 11-13. prosinca 1996. Burr, H., The Fields of Life (New York: Ballantine,
1972). Byrd, R. C, "Positive therapeutic effects of intercessory prayer in a coronary care
unit
population", Southern Medical Journal, 1988; 81(7): 826-9. Capra, E, The Turning
point: Science, Society and the Rising Culture (London: Flamingo,
1997). Capra, E, The Tao of Physics: An Explanation of the Parallels Between Modern
Physics
and Eastern Mysticism (London: Flamingo, 1991). Capra, E, The Web of Life: A New
Synthesis of Mind and Matter (London: Flamingo,
1997).
Carey, J., The Faber Book of Science (London: Faber & Faber, 1995). Chaikin,A.,A Man
on theMoon: The Voyages of the Apollo Astronauts (Harmondsworth:
Penguin, 1998). Chopra, D., Quantum Healing: Exploring the Frontiers of Mind/Body
Medicine (New
York: Bantam, 1989).
Clarke, A. C.,"When will the real space age begin?", Ad Astra, May/June 1996: 13-15.
Clarke, A. C, 3001: The Final Odyssey (London: HarperCollins, 1997). Coats, C, Living
Energies: An Exposition of Concepts Related to the Theories of Victor
Schauberger (Bath: Gateway, 1996). Coen, E., The Art of Genes: How Organisms
Make Themselves (Oxford: Oxford
University Press, 1999). Cohen, S. i Popp, E A., "Biophoton emission of the
human body", Journal of
Photochemistry and Photobiology B: Biology, 1997; 40: 187-9. Coghill, R. W.,
Something in the Air (Coghill Research Laboratories, 1998). Coghill, R. W.,
Electrohealing: The Medicine of the Future (London: Thorsons, 1992). Cole, D. C. i
Puthoff, H. E., "Extracting energy and heat from the vacuum" Physical
Review E, 1993; 48(2): 1562-65. Cornwell, J., Consciousness and Human Identity
(Oxford: Oxford University Press,
1998). Damasio, A. R., Descartes' Error: Emotion, Reason and the Human Brain (New
York: G.
P. Putnam, 1994).
Davelos, J., The Science of Star Wars (New York: St Martins Press, 1999). Davenas, E. et.
al., "Human basophil degranulation triggered by very dilute antiserum
against IgE", Nature, 1988; 333(6176): 816-18. Davidson, J., Subtle Energy (Saffron
Walden: C. W. Daniel, 1987). Davidson, J., The Web of Life: Life Force; The Energetic
Constitution of Man and the
Neuro-Endocrine Connection (Saffron Walden: C. W. Daniel, 1988).

BIBLIOGRAFIJA
Davidson, J., The Secret of the Creative Vacuum: Man and the Energy Dance (Saffron
Walden: C.W. Daniel, 1989).
Dawkins, R., The Selfish Gene (Oxford: Oxford University Press, 1989). Delanoy, D. i
Sah, S., Cognitive and psychological psi responses in remote positive
and neutral emotional states", u R. Bierman (urednik) Proceedings of Presented
Papers, American Parapsychological Association, 37. godinja konvencija,
University of Amsterdam, 1994. Del Giudice, E, "The roots of cosmic wholeness are
in quantum theory", Frontier
Science: An Electronic Journal, 1997; 1(1). Del Giudice, E. i Preparata, G., "Water as a
free electric dipole laser", Physical Review
Letters, 1988; 61: 1085-88. Del Giudice, E. et al., "Electromagnetic field i
spontaneous symmetry breaking in
biological matter", Nuclear Physics, 1983; B275(F517): 185-99. deLange deKlerk, E.
S. M. i Bloomer, J., "Effect of homeopathic medicine on daily
burdens of symptoms in children with recurrent upper respiratory react infections",
British Medical Journal, 1994; 309:1329-32. Demangeat, L. et al., "Modifications
des temps de relaxation RMN 4MHZ des
protons du solvent dans les trs hautes dilutions salines de silice/lactose , Journal
of Medical Nuclear Biophysics, 1992 ; 16:135-45.
Dennett, D.C., Consciousness Explained (London: Allen Lane/Penguin, 1991). DeValois,
R. i DeValois, K.,"Spatial vision", Annual Review of Psychology, 1980: 309-41. DeValois, R.
i DeValois, K., Spatial Vision (Oxford : Oxford University Press, 1988). DiChristina, M.,
"Star travelers", PopularScience, 1999, June: 54-9. Dillbeck, M. C. et. al.,"The
Transcendental Meditation program and crime rate change
in sample of 49 cities", Journal of Crime and justice, 1981; 4: 25-45. Dobyns, Y. H.,
"Combination of results from multiple experiments", Princeton
Engineering Anomalies Research, PEAR Technical Note 97008, listopada 1997.
Dobyns, Y. H. et. al., "Response to Hansen, Utts and Markwick: statistical and
methodological problems of the PEAR remote viewing (sic) experiments", Journal
of Parapsychology, 1992; 65:115-146.
Dossey, L, Space, Time and Medicine (Boston, Mass.: Shambhala, 1982). Dossey, L,
Recovering the Soul: A Scientific and Spiritual Search (New York: Bantam,
1989). Dossey, L., Healing Words: The Power of Prayer and the Practice of
Medicine (San
Francisco: HarperSan Francisco, 1993). Dossey, L., Prayer Is Good Medicine: How to
Reap the Healing Benefits of Prayer (San
Francisco: HarperSan Francisco, 1996). Dossey, L, Be Careful What You Pray For ...
You Just Might Get It: What We Can Do
About the Unintentional Effects of Our Thoughts, Prayers and Wishes (San Francisco:
HarperSan Francisco, 1998). Dossey, L, Reinventing Medicine: Beyond Mind-Body
to a New Era of Healing (San
Francisco: HarperSan Francisco, 1999). DuBois, D.M. (urednik), CASYS '99: Fourth
International Conference on Computing
Anticipatory Systems (Lige, Belgium: CHAOS, 2000). Dumitrescu, I. F.,
Electromagnetic Imaging in Medicine and Biology: Electrographic
Methods in Medicine and Biology J. Kenyon (urednik), C. A. Galia (prevoditeljica)
(Sudbury, Suffolk: Neville Spearman, 1983). Dunne, B. J., "Co-operator experiments
with an REG device", Princeton Engineering
Anomalies Research, PEAR Technical Note 91005. prosinac 1991.

BIBLIOGRAFIJA
Dunne, B. J., "Gender differences in human/machine anomalies", Journal of Scientific
Exploration, 1998; 12(1): 3-55. Dunne, B. J. i Bisaha, J.,"Precognitive remote viewing in
the Chicago area: a replication
of the Stanford experiment", Journal of Parapsychology, 1979; 43: 17-30. Dunne, B. J.
i Jahn, R. G., "Experiments in remote human/machine interaction",
Journal of Scientific Exploration, 1992; 6(4): 311-32. Dunne, B. J. i Jahn, R. G.,
"Consciousness and anomalous psychical phenomena",
Princeton Engineering Anomalies Research, School of Engineering/Applied
Science, PEAR Technical Note 95004, svibanj 1995. Dunne, B. J. i Jahn, R. G.,
"Precognitive remote perception", Princeton Engineering
Anomalies Research, PEAR Technical Note 83003, kolovoz 1983. Dunne, B. J. i
Jahn, R. G., "Operator-related anomalies in a random mechanical
cascade", Journal of Scientific Exploration, 1988; 2(2): 155-79. Dunne, B. J. et. al.,
"Precognitive remote perception III: complete binary data base
with analytical refinements", Princeton Engineering Anomalies Research, PEAR
Technical Note 89002, kolovoz 1989.
Dunne, J. W.., An Experiment in Time (London: Faber, 1926). Dziemidko, H. E., The
Complete Book of Energy Medicine (London: Gaia, 1999). Endler, P. C. et. al., "The
effect of highly diluted agitated thyroxine on the climbing
activity of frogs", Veterinary and Human Toxicology, 1994; 36: 56-9. Endler, P. C. et.
al., "Transmission of hormone information by non-molecular means",
FASEB Journal, 1994; 8: A4000(abs). Ernst, E. i White, A., Acupuncture: A
Scientific Appraisal (Oxford: ButterworthHeinemann, 1999).
Ertel, S., "Testing ESP leisurely: report on a new methodological paradigm", znanstveni rad predstavljen na 23. godinjoj SPR konferenciji (23rd International SPE
Conference), Durham, Velika Britanija, 3-5. rujan 1999. Feynman, R. P., Six
Easy Peaces: The Fundamentals of Physics Explained
(Harmondsworth: Penguin, 1998). Forward, R., "Extracting electrical energy from
the vacuum by cohesion of charged
foliated conductors", Physical Review B, 1984; 30: 1700. Fox, M. i Sheldrake, R., The
Physics of Angels: Exploring the Realm Where Science and
Spirit Meet (San Francisco: HarperSanFrancisco, 1996). Frey, A. H.,
"Electromagnetic field interactions with biological systems", FASEB
Journal, 1993; 7: 272. Frohlich, H., "Long-range coherence and energy storage in
biological systems",
International Journal of Quantum Chemistry, 1968; 2: 641-49. Frohlich, H.,
"Evidence for Bose condensation-like excitation of coherent modes in
biological systems", Physics Letters, 1975; 51A: 21.
Galland, L, The Four Pillars of Healing (New York: Random House, 1997). Gariaev, P.
P. et. al., "The DNA wave biocomputer", znanstveni rad predstavljen
na CASYS 2000: Fourth International Conference on Computing Anticipatory
Systems, Liege, Belgium, August 9-14,2000. Gerber, R., Vibrational Medicine: New
Choices for Healing Ourselves (Santa Fe: Bear,
1988).
Gleick, J., Chaos: Making a New Science (London: Cardinal, 1987). Grad, B.,"Some
biological effects of 'laying-on of hands': a review of experiments with
animals and plants", Journal of the American Society for Psychical Research, 1965; 59:
95-127.

BIBLIOGRAFIJA
Grad, B., "Healing by the laying on of hands; review of experiments and implications",
Pastoral Psychology, 1970; 21:19-26. Grad, B., "Dimensions in 'Some biological
effects of the laying on of hands' and
their implications", u H. A. Otto i J. W. Knight (urednici), Dimensions in Wholistic
Healing: New Frontiers in the Treatment of the Whole Person (Chicago: Nelson-Hall,
1979): 199-212. Grad, B. et. al., "The influence of an unorthodox method of
treatment on wound
healing in mice", International Journal of Parapsychology 1963; 3(5): 24. Graham, H.,
Soul Medicine: Restoring the Spirit to Healing (London: Newleaf, 2001). Green, B., The
Elegant Universe: Superstrings, Hidden Dimensions and the Quest for the
Ultimate Theory (London, Vintage, 2000). Green, E. E., "Copper wall research
psychology and psychophysics: subtle energies
and energy medicine: emerging theory and practice", Proceedings, First Annual
Conference, International Society for the Study of Subtle Energies and Energy
Medicine (ISSSEEM), Boulder, Colo., June 21-25,1991. Greenfield, S. A., Journey to
the Centers of the Mind: Toward a Science of Consciousness
(New York: W. H. Freeman, 1995). Greyson, B., "Distance healing of patients with
mayor depression", Journal of Scientific
Exploration, 1996; 10(4): 447-65. Goodwin, B., How the Leopard Changed Its
Spots: The Evolution of Complexity
(London: Phoenix, 1994). Grinberg-Zylberbaum, J. i Ramos, J., "Patterns of
interhemisphere correlations during
human communication", International Journal of Neuroscience, 1987; 36: 41-53.
Grinberg-Zylberbaum, J. et. al., "Human communication and the electrophysiological
activity of the brain", Subtle Energies, 1992; 3(3): 25-43. Gribbin, J., Almost Everyone
Guide to Science (London: Phoenix, 1999). Gribbin, J., Q Is for Quantum: Particle
Physics from A to Z (London: Phoenix Giant,
1999). Hagelin, J. S. et. al., "Effects of group practice of the Transcendental Meditation
Program
on preventing violent crime in Washington DC: results of the National Demonstration
Project, June-July, 1993", Social Indicators Research, 1994; 47: 153-201. Haisch, B.,
"Brilliant disguise: light, matter and Zero Point Field", Science and Spirit,
1999:10:30-1. Haisch, B. M. i Rueda, A., "A quantum broom sweeps clean", Mercury:
The Journal of
the Astronomical Society of the Pacific, 1996; 25(2): 12-15. Haisch, B. M. i Rueda,
A., "The Zero Point Field and inertia" predstavljeno na
Causality and Locality in Modern Physics and Astronomy: Open Questions and
Possible Solutions, A symposium to honor Jean-Pierre Vigier, York University,
Toronto, August 25-29, 1997. Haisch, B. M. i Rueda, A., "The Zero Point Field and the
NASA challenge to create the
space drive", presented at Breakthrough Propulsion Physics workshop, NASA Lewis
Research Center, Cleveland, Ohio, August 12-14,1997. Haisch, B. M. i Rueda, A., "An
electromagnetic basis for inertia and gravitation: what
are the implications for twenty-first century physics and technology?", predstavljeno na
Meunarodnom forumu svemirske tehnologije i primjene (Space Technology
and Applications International Forum) 1998. godine koji su ko-sponzorirali NASA,
DOE i USAF, Albuquerque, NM, 25-29. sijenja 1998. Haisch, B. M. i Rueda, A.,
"Progress in establishing a connection between the
electromagnetic point field and inertia", predstavljeno na Meunarodnom forumu

BIBLIOGRAFIJA
svemirske tehnologije i primjene (Space Technology and Applications International
Forum) 1999. godine koji su ko-sponzorirali NASA, DOE i USAF, Albuquerque,
NM, 31. sijenja do 4. veljae 1999. godine. Haisch, B. M. i Rueda, A., "On the
relation between zero-point-field induced inertial
mass and the Einstein-deBroglie formula", Physics Letters A (u tisku tijekom istraivanja). Haisch, B., Rueda, A. i Puthoff, H. E., "Beyond E=mc2: a first glimpse of a
universe
without mass", Sciences, November/December 1994: 26-31. Haisch, B., Rueda, A. i
Puthoff, H. E., "Inertia as a zero-point-field Lorentz force",
Physical Review A, 1994; 49(2): 678-94. Haisch, B., Rueda, A. i Puthoff, H. E.,
"Physics of the zero point field: implications
for inertia, gravitation and mass", Speculations in Science and Technology, 1997; 20:
99-114. Haisch, B., Rueda, A. i Puthoff, H. E., "Advances in the proposed
electromagnetic
zero-point-field theory of inertia", znanstveni rad predstavljen na AIAA 98-3143,
Advances ASME/SAE/ASEE joint Propulsion Conference and Exhibit, Cleveland,
Ohio, July 13-15, 1998.
Hall, N., The New Scientist Guide to Chaos (Harmondsworth: Penguin, 1992). Hameroff,
S. R., Ultimate Computing: Biomolecular Consciousness and Nanotechnology
(Amsterdam: North Holland, 1987). Haraldsson, E. i Thorsteinsson, T,
"Psychokinetic effects on yeast: an exploratory
experiment", u W. G. Roll, R. L. Morris i J. D. Morris (urednici), Research in
Parapsychology (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1997). Harrington, A. (urednik),
The Placebo Effect: An Interdisciplinary Exploration
(Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1997). Harris, W. S. et. al.,"A
randomized, controlled trial of the effects of remote, intercessory
prayer on outcomes in patients admitted to the coronary care unit", Archives of
Internal Medicine, 1999; 159(19): 2273-78. Hawking, S., A Brief History of Time:
From the Bing Bang to Black Holes (London:
Bantam Press, 1988). Hill, A., "Phantom limb pain: a review of the literature on
attributes and potential
mechanisms",
www.stir.ac.uk.
Ho,
Mae-Wan,
"Bioenergetics
and
Biocommunication", u R. Cuthbertson et. al.
(eds), Computation in Cellular and Molecular Biological Systems (Singapore: World
Scientific, 1999). Hopcke, R. H., There Are No Accidents: Synchronicity and the Stories
of Our Lives (New
York: Riverhead, 1997). Horgan, J., The End of Science: Facing the Limits of
Knowledge in the Twilight of the
Scientific Age (London: Abacus, 1998). Hunt, V. V., Infinite Mind: The Science of
Human Vibrations (Malibu, Calif: Malibu,
1995). Hyvarien, J. and Karlssohn, M., "Low resistance skin points that may coincide
with
acupuncture loci", Medical Biology, 1977; 55: 88-94, kao to je citirano u The New
England Journal of Medicine, 1995; 333(4): 263. Ibison, M., "Evidence that
anomalous statistical influence depends on the details of
random process", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(3): 407-23. Ibison, M., i
Jeffers, S., "A double-slit diffraction experiment to investigate claims of
consciousness-related anomalies", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(4): 543r

,n

BIBLIOGRAFIJA
Insinna, E., "Synchronicity and coherent excitations in microtubules", Nanobiology,
1992; 1:191-208. Insinna, E., "Ciliated cell electrodynamics: from cilia and flagella to
ciliated sensory
systems", u A. Malhotra (urednik) Advances in Structural Biology (Stamford,
Connecticut: JAI Press, 1999): 5. Jacobs, J., "Homeopathic treatment of acute
childhood diarrhea", British Homeopathic
Journal, 1993; 82: 83-6. Jahn, R. G., "The persistent paradox of psychic
phenomena: an engineering
perspective", IEEE Proceedings of the IEEE, 1982; 70(2): 136-70. Jahn, R., "Physical
aspects of psychic phenomena", Physics Bulletin, 1988; 39: 235-37. Jahn, R. G.,
"Acoustical resonances of assorted ancient structures", Journal of the
Acoustical Society of America, 1996; 99(2): 649-58.
Jahn, R. G.,"Information, consciousness, and health", Alternative Therapies, 1996; 2(3): 32-8.
Jahn, R., "A modular model of mind/matter manifestations", PEAR Technical Note
2001.01, svibanj 2001 (izvadak). Jahn, R. G. i Dunne, B. J., "On the quantum
mechanics of consciousness with
application to anomalous phenomena", Foundations of Physics, 1986; 16(8): 721-72.
Jahn, R. G. i Dunne, B. J., Margins of Reality: The Role of Consciousness in the Physical
World (London: Harcourt Brace Jovanovich, 1987). Jahn, R. G. i Dunne, B. J.,
"Science of the subjective", Journal of Scientific Exploration,
1997; 11(2): 201-204.
Jahn, R. G. i Dunne, B. J., "ArtREG: a random event experiment utilizing picturepreference feedback", Journal of Scientific Exploration, 2000; 14(3): 383-409. Jahn, R.
G., Dunne, B. J. et. al., "Correlations of random binary sequences with
prestated operator intention: a review of a 12-year program", Journal of Scientific
Exploration, 1997; 11: 345-67. Jaynes J., The Origin of Consciousness in the
Breakdown of the Bicameral Mind
(Harmondsworth: Penguin, 1990). Jibu, M. i Yasue, K., "A physical picture of Umezawas
quantum brain dynamics", u R. Trappl
(urednik) Cybernetics and System research, '92 (Singapore: World Scientific, 1992). Jibu,
M. i Yasue, K.,"The basis of quantum brain dynamics", u K. H. Pribram (urednik)
Proceedings of the First Appalachian Conference on Behavioral Neurodynamics,
Radford University, September 17-20, 1992 (Radford: Center for Brain Research
and Informational Sciences, 1992). Jibu, M. i Yasue, K., "Intracellular quantum
signal transfer in Umezawas quantum
brain dynamics", Cybernetic System International, 1993; 1(24): 1-7. Jibu, M. i Yasue,
K., Introduction to quantum brain dynamics", u E. Carvallo (urednik),
Nature, Cognition and System III (London: Kluwer Academic, 1993). Jibu, M. i
Yasue, K.,"The basis of quantum brain dynamics" u K. H. Pribram (urednik),
Rethinking Neural Networks: Quantum Fields and Biological Data (Hillsdale, NJ:
Lawrence Erlbaum, 1993): 121-45. Jibu, M. et. al., "Quantum optical coherence in
cytoskeletal microtubules: implications
for brain function", BioSystems, 1994; 32: 95-209. Jibu, M. et. al., "From conscious
experience to memory storage and retrieval: the
role of quantum brain dynamics and boson condensation of evanescent photons",
International Journal of Modern Physics B, 1996 10(13/14): 1735-54. Kaplan, G. A. et.
al., "Social connections and morality from all causes and from
cardiovascular disease: perspective evidence from eastern Finland, American
Journal of Epidemiology, 1988; 128: 370-80.

BIBLIOGRAFIJA
KAtchmer, G. A. Jr, The Tao of Bioenergetics, (Jamaica Plain, Mass.: Yang's Martial Arts
Association, 1993). Katra, J. i Targ, R., The Heart of the Mind: How to Experience
God Without Belief
(Novato, Calif.: New World Library, 1999). Kelly, M. O. (urednik), The Fireside
Treasury of Light: An Anthology of the Best in New
Age Literature (London: Fireside/Simon & Schuster, 1990). Kiesling, S., "The most
powerful healing God and women can come up with",
Spirituality and Health, 1999; winter: 22-7. King, J. et. al., "Spectral density maps of
receptive fields in the rat's somatosensory
cortex", u Origins: Brain and Self Organization (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum,
1995). Klebanoff, N. A. i Keyser, P. K., "Menstrual synchronization: a qualitative
study",
Journal of Holistic Nursing, 1996: 14(2): 98-114. Krishnamurti i Bohm, D., The
Ending of Time: Thirteen Dialogues (London: Victor
Gollancz, 1991).
Lafaille, R. i Fulder, S. (urednici), Towards a New Science of Health (London: Routledge, 1993).
Laszlo, E., The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary
Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995). Laughlin, C. D., "Archetypes,
neurognosis and the quantum sea", Journal of Scientific
Exploration, 1996; 10: 375-400. Lechleiter, J. et. al., "Spiral waves: spiral calcium wave
propagation and annihilation in
Xenopus laevis oocytes", Science, 1994; 263: 613. Lee, R. H., Bioelectric Vitality:
Exploring the Science of Human Energy (San Clemente,
Calif.: China Healthways Institute, 1997). Lessell, C. B., The Infinitesimal Dose: The
Scientific Roots of Homeopathy (Saffron
Walden: C. W. Daniel, 1994). Levitt, B. B., Electromagnetic Fields; A Consumer's
Guide to the Issues and How to
Protect Ourselves (New York: Harcourt Brace, 1995). Liberman, J., Light: Medicine of
the Future (Santa Fe, NM: Bear, 1991). Light, M., Full Moon (London: Jonathan Cape,
1999). Liquorman, W. (urednik), Consciousness Speaks: Conversations with Ramesh S.
Balsekar
(Redondo Beach, Calif.: Advaita Press, 1992). Lorimer, D. (urednik), The Spirit of
Science: From Experiment to Experiment
(Edinburgh: Floris, 1998). Lovelock, J., Gaia: A New look at Life on Earth (Oxford:
Oxford University Press,
1979).
Loye, D., An Arrow Through Chaos (Rochester, Vt.: Park Street Press, 2000). Loye, D.,
Darwin's Lost Theory of Love: A Healing Vision for the New Century (Lincoln,
Neb.: iUniverse.com, Inc., 2000). Marcer, P. J., "A quantum mechanical model of
evolution and consciousness",
Proceedings of the 14th International Congress of Cybernetics, Namur, Belgium,
August 22-26, 1995, Symposium XI: 429-34. Marcer, P. J.,"Getting quantum theory of
the rocks", Proceedings of the 14"1 International
Congress of Cybernetics, Namur, Belgium, August 22-26,1995, Symposium XI: 43540. Marcer, P. J.,"The jigsaw, the elephant and the lighthouse", ANPA 20 Proceedings,
1998,
93-102. Marcer, P. J. i Schempp, W, "Model of the neuron working by quantum
holography",
Informatica, 1997; 21: 519-34.

BIBLIOGRAFIJA
Marcer, P. J. i Schempp, W.,"The model of the prokaryote cell as an anticipatory system
working by quantum holography", Proceedings of the First International Conference
on Computing Anticipatory Systems, Liege, Belgium, August 11-15,1997. Marcer, P. J.
i Schempp, W., "The model of the prokaryote cell as an anticipatory system
working by quantum holography", International Journal of Computing Anticipatory
Systems, 1997; 2: 307-15. Marcer, P. J. i Schempp, W.,"The brain as a Conscious
system", International Journal of
General Systems, 1998; 27(1-3): 231-48. Mason, K., Medicine for the Twenty-First
Century: The Key to Healing with Vibrational
Medicine (Shaftesbury, Dorset: Element, 1992). Master, F. J. "A study of
homeopathic drugs in essential hypertension", British
Homeopathic Journal, 1987; 76: 120-1. Matthews, D. A., The Faith Factor: Proof of
the Healing Power of Prayer (New York:
Viking, 1998).
Matthews, R.,"Does empty space put up the resistance?", Science, 1994; 263: 613.
Matthews, R., "Nothing like a vacuum", New Scientist, February 25,1995: 30-33.
Matthews, R., "Vacuum power could clean up" Sunday Telegraph, December 31,1995.
McKie, R., "Scientists switch to warp drive as sci-fi energy source is tapped", Observer,
Janiary 7, 2001. McMoneagle, J., Mind Trek: Exploring Consciousness, Time and
Space through Remote
Viewing (Charlotteswille, Va.: Hampton Road, 1997). McMoneagle, J., The Ultimate
Time Machine: A Remote Viewer's Perception of Time, and
Predictions for the New Millennium (Charlottesville.Va.: Hampton Road, 1998).
Miller, R. N.,"Study on the effectiveness of remote mental healing", Medical Hypothesis,
1982; 8: 481-90. Milonni, P. W., "Semi-classical and quantum electrodynamical
approaches in
nonrelativistic radiation theory", Physics Reports, 1976; 25: 1-8. Mims, C, When We
Die (London: Robinson, 1998). Mitchell, E., The Way of the Explorer: An Apollo
Astronaut's Journey Through the
Material and Mystical Worlds (London: G. P. Putnam, 1996). Mitchell, E., "Nature's
mind", keynote address to CASYS 1999: Third International
Conference on Computing Anticipatory Systems, August 8, 1999 (Liege, Belgium:
CHAOS, 1999).
Moody, R. A. Jr, The Light Beyond (New York: bantam, 1989). Morris, R. L. et. al.,
"Comparison of the sender/no sender condition in the ganzfeld",
u N. L. Zingrone (urednik), Proceedings of Presented Papers, 38th Annual
Parapsychological Association Convention (Fairhaven, Mass.: Parapsychological
Association).
Moyers, W., Healing and the Mind (London: Aquarian/Thorsons, 1993). Murphy, M.,
The Future of the Body: Explorations into Further Evolution of Human
Nature (Los Angeles: Jeremy P. Tarcher, 1992). Nash, C. b., "Psychokinetic control
og bacterial growth?", Journal of the American
Society for Psychical Research, 1982: 51: 217-21. Nelson, R. D., "Effect size per
hour: a natural unit for interpreting anomalous
experiments" Princeton Engineering Anomalies Research, School of Engineering/
Applied Science, PEAR Technical Note 94003, September 1994. Nelson, R.,
"FieldREG measurements in Egypt: resonant consciousness at sacred
sites", Princeton Engineering Anomalies Research, School of Engineering/Applied
Science, PEAR Technical Note 97002, July 1997.

BIBLIOGRAFIJA
Nelson, R., "Wishing for goog weather: a natural experiment in group consciousness",
Journal of Scientific Exploration, 1997; 11(1): 47-58. Nelson, R. D., "The physical
basis of intentional healing systems", Princeton
Engineering Anomalies Research, School of Engineering/Applied Science, PEAR
Technical Note 99001, January 1999. Nelson, R. D. i Radin, D. I., "When immovable
objections meet irresistible evidence",
Behavioral and Brain Sciences, 1987; 10: 600-601. Nelson, R. D. i Radin, D. I.,
"Statistically robust anomalous effects: replication in
random event generator experiments", u L. Henckle i R. E. Berger (urednici) RIP
1988 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1989). Nelson, R. D. i Meyer, E. L, "A
FieldREG application at the San Francisco Bay Revels,
1996", kao to je izvijeteno u D. Radin, The Conscious Universe: The Scientific Truth
of Psychic Phenomena, (New York: HarperEdge, 1997): 171. Nelson, R. D. et. al., "A
linear pendulum experiment: effects of operator intention on
damping rate", Journal of Scientific Exploration, 1994; 8(4): 471-89. Nelson, R. D. et.
al., "FieldREG anomalies in group situations", Journal of Scientific
Exploration, 1996; 10(1): 111-41. Nelson, R. D. et. al., "FieldREGII: consciousness
field effects: replications and
explorations", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(3): 425-54. Nelson, R. et. al.,
"Global resonance of consciousness: Princess Diana and Mother
Teresa", Electronic journal of Parapsychology, 1998. Ness, R. M. i Williams, G. C,
Evolution and Healing: The New Science of Darwinian
Medicine (London: Phoenix, 1996). Nobili, R., "Schrdinger wave holography in
brain cortex", Physical Review A, 1985;
32: 3618-26.
Nobili, R., "Ionic waves in animal tissues", Physical Review A, 1987; 35:; 1901-22.
Nuland, S. B., How We Live: The Wisdom of the Body (London: Vintage, 1997). Odier,
M.,"Psycho-physics: new developments and new links with science", znanstveni rad
predstavljen na etvrtom europskom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena
istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific
Exploration), Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Ornstein, R. i Swencionis, C.
(urednici), The Healing Brain: A Scientific Reader (New
York: Guilford Press, 1990). Orme-Johnson, W. et. al., "International peace project in
the Middle East: the effects of
the Maharishi technology of the unified field", Journal of Conflict Resolution, 1988;
32:776-812.
Ostrander, S. i Schroeder, L., Psychic Discoveries (New York: Marlowe, 1997). Pascucci,
M. A. i Loving, G. L., "Ingredients of an old and healthy life: centenarian
perspective", Journal of Holistic Nursing, 1997; 15: 199-213. Penrose, R., The
Emperor's New Mind: Concerning Computers, Minds and The Laws of
Physics (Oxford: Oxford University Press, 1989). Penrose, R., Shadows of the Mind: A
Search for the Missing Science of Consciousness
(London: Vintage, 1994). Peoc'h, R., "Psychokinetic action of young chicks on the
path of an illuminated
source", Journal of Scientific Exploration, 1995; 9(2): 223. Pert, C, Molecules of
Emotion: Why You Fell the Way You Feel (London: Simon &
Schuster, 1998).
Pinker, S., How the Mind Works (Harmondsworth: Penguin, 1998). Pomeranz, B. i Stu,
G., Scientific Basis of Acupuncture (New York: Springer-Verlag, 1989).

BIBLIOGRAFIJA
Popp, F. A.,"Biophotonics: a powerful tool for investigating and understanding life", u
H. P. Diirr, F. A. Popp i W. Schommers (urednici), What is Life? (Singapore: World
Scientific), u tisku. Popp, F. A. i Chanh, Jiin-Ju, "Mechanism of interaction between
electromagnetic fields
and living systems." Science in China (Series C), 2000; 43: 507-18. Popp, F. A., Gu,
Qiao i Li, Ke-Hsueh, "Biophoton emission: experimental background
and theoretical approaches", Modern Physics Letters B, 1994; 8(21/22): 1269-96.
Powell, A. E., The Etheric Double and Allied Phenomena (London: Theosophical
Publishing House, 1979). Pribram, K. H., Languages of the Brain: Experimental
Paradoxes and Principles in
Neuropsychology (New York: Brandon House, 1971). Pribram, K. H., Brain and
Perception: Holonomy and Structure in Figural Processing
(Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum, 1991). Pribram, K. H. (urednik), Rethinking
Neural Networks: Quantum Fields and
Biological Data, Proceedings of the First Appalachian Conference on Behavioral
Neurodynamics (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum, 1993). Pribram, K. H.,
"Autobiography in anecdote: the founding of experimental
neuropsychology", u R. Bilder (urednik), The History of Neuroscience in
Autobiography (San Diego, Calif., Academic Press, 1998): 306-49. Puthoff, H.,
"Toward a quantum theory of life process", neobjavljeno, 1972. Puthoff, H. E.,
"Experimental psi research: implication for physics", u R. Jahn
(urednik), The Role of Consciousness in the Physical World AAA Selected Symposia
Series (Boulder, Colo.: Vestview Press, 1981). Puthoff, H. E., "ARV (Associational
remote viewing) applications", u R. A. White i J.
Solfvin (urednici), Research in Paeapsychology 1984, Abstracts and Papers from the
27th Annual Convention of the Parapsychological Association, 1984 (Metuchen, NJ:
Scarecrow Press, 1985). Puthoff, H., "Ground state of hydrogen as a zero-pointfluctuation-determined state",
Physical Review D; 1987, 35: 3266. Puthoff, H. E.,"Gravity as zero-point-fluctuation
force", Physical Review A, 1989; 39(5):
2333-42. Puthoff, H. E., "Source of vacuum as electromagnetic zero-point energy",
Physical
Review A, 1989; 40: 4857-62. Puthoff, H., Where does the zero-point energy come
from?, New Scientists December
2, 1989: 36.
Puthoff, H.,"Everything for nothing", New Scientist, July 28,1990: 52-5. Puthoff, H. E.,
"The energetic vacuum: implications for energy research", Speculations
in Science and Technology, 1990; 13(4): 247.
Puthoff, H. E., "Reply to comment", Physical Review A, 1991; 44: 3385-86. Puthoff, H. E.,
"Comment", Physical Review A, 1993; 47(4) 3454-55. Puthoff, H. E., "CIA-initiated
remote viewing program at Stanford Research Institute",
Journal of Scientific Exploration, 1996; 10(1): 63-76. Puthoff, H. E., "SETI, the
velocity-of-light limitation, and the Alcubierre warp drive:
an integrating overview", Physics Essays, 1996; 9(1): 156-8. Puthoff, H. E., "Space
propulsion: can empty space provide itself a solution?" Ad Astra,
1997; 9(1): 42-6. Puthoff, H. E., "Can the vacuum be engineered for
spaceflight applications?
Overview of theory and experiments", Journal of Scientific Exploration, 1998;
12(10): 295-302.

BIBLIOGRAFIJA
Puthoff, H. E., "On the relationship of quantum energy research to the role of
metaphysical processes in the physical world" 1999, objavljeno na www.metalist.org. Puthoff, H. E., "Polarizable-vacuum (PV) representation of general
relativity", rujan
1999, objavljeno na arhivskom web-siteu Los Alamosa www.lanl.gov/worldview/.
Puthoff, H. E.,"Warp drive win? Advanced propulsion", Jane's Defense Weekly, July 26,
2000: 42-6. Puthoff, H. i Targ, R., "Physics, entropy, and psychokinesis", u L. Oteri
(urednik),
Quantum Physics and Parapsychology, Izvjetaji s Meunarodne konferencije odrane
u enevi u vicarskoj, 26-27. kolovoza 1974. Puthoff, H. i Targ, R., "A perceptual
channel for information transfer over kilometer
distances: historical perspective and recent research", Proceedings of the IEEE, 1976;
64(3): 329-54. Puthoff, H. i Targ, R.,"Final report, covering the period January 1974February 1975",
December 1, 1975, Perceptual Augmentation Techniques, Part I and II, SRI Projects
3183, classified documents until July 1995.
Puthoff, H. et. al, "Calculator-assisted PSI amplication II: use of the sequentialsampling technique as a variable-length majority vote code", u D. H. Weiner i D.
I. Radin (urednici), Research in Parapsychology 1985, Izvaci i znanstveni radovi s
28. godinje konvencije Parapsiholokog drutva (28th Annual Convention of the
Parapsychological Association), 1985 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1986). Radin,
D. I., The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New
York: HarperEdge, 1997). Radin, D. i Ferrari, D. C, "Effect of consciousness on the fall
of dice: a meta-analysis",
Journal of Scientific Exploration, 1991; 5: 61-84. Radin, D. I. i May, E. C, "Testing the
intuitive data sorting model with pseudorandom
number generators: a proposed method", u D. H. Weiner i R. G. Nelson (urednici),
Research in Parapsychology 1986 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1987): 109-11.
Radin, D. i Nelson, R., "Evidence for conscious related anomalies in random physical
systems", Foundations of Physics, 1989; 19(12): 1499-514. Radin, D. i Nelson, R.,
"Meta-analysis of mind-matter interaction experiments, 19592000", www.boundaryinstitute.org. Radin, D. I., Rebman, J. M. i Cross, M. P.,
"Anomalous organization of random
events by group consciousness: two exploratory experiments", Journal of Scientific
Exploration, 1996: 143-68. Randies, J., Paranormal Source Book: The Comprehensive
Guide to Strange Phenomena
Workdwide (London: Judy Piatkus, 1999). Reanney, D., After Death: A New Future for
Human Consciousness (New York: William
Morrow, 1991). Reed, D. et. al. "Social networks and coronary heart disease among
Japanese men in
Hawaii", American Journal of Epidemiology, 1983; 117:384-96. Reilly, D.,"Is evidence
for homeopathy reproducible?" Lancet, 1994; 344: 1601-06. Robinson, C. A. Jr, "Soviets
push for beam weapon", Aviation Week, May 2,1977. Rosenthal, R., "Combining results
of independent studies", Psychological Bulletin,
1978; 85: 185-93. Rubik, B., Life at the Edge of Science (Oakland, Calif.: Institute for
Frontier Science,
1996). Rueda, A. i Haisch, B., "Contribution to inertial mass by reaction of the
vacuum to
accelerated motion", Foundations of Physics, 1998; 28(7): 1057-107.

BIBLIOGRAFIJA
Rueda, a., Haisch, B. i Cole, D. C, "Vacuum zero-point-field pressure instability in
astrophysical plasmas and the formation of cosmic voids", Astrophysical Journal,
1995; 445: 7-16.
Sagan, Carl, Contact (London: Orbit, 1997). Sanders, P. A. Jr, Scientific Vortex
Information: An M.I.T.-Trained Scientist's Program
(Sedona, Ariz.: Free Soul, 1992). Sardello, R., Facing the world with soul: disease
and the reimagination of modern
life, Aromatherapy Quarterly, 1992; 35: 13-7. Schiff, M., The Memory of Water:
Homeopathy and the Battle of Ideas in the New Science
(London: Thorsons, 1995). Schiff, M., "On consciousness, causation and evolution",
Alternative Therapies, July
1998; 4(4): 82-90. Schiff, M. i Braud, W., "Distant intentionality and healing:
assessing the evidence",
Alternative Therapies, 1997; 3(6): 62-73. Schlitz, M. J. i Honorton, C, "Ganzfeld psi
performance within an artistically gifted
population", Journal of the American Society for Psychical Research, 1992; 86(2): 83-98.
Schlitz, M. i LaBerge, S., "Automatic detection of remote observation: two conceptual
replications", u D. J. Bierman (urednik) Proceedings of Presented papers, American
Parapsychological Association, 37. godinja konvencija Parapsiholokog drutva
(37th Annual Parapsychological Association Convention), Amsterdam (Fairhaven,
Mass.: Parapsychological Association, 1994): 352-60. Schlitz, M. J. i LaBerge, S.,
"Covert observation increases skin conductance in subjects
unaware of when they are being observed: a replication", Journal of Parapsychology,
1997; 61: 185-96. Schmidt, H., "Quantum processes predicted?" New Scientist,
October 16, 1969: 11415. Schmidt, H., "Mental influence on random events", New Scientist and Science
journal,
June 24, 1971; 757-8. Schmidt, H., "Toward a mathematical theory of psi", Journal of the
American Society for
Psychical Research, 1975; 69(4): 301-319. Schmidt, H., "Additional affect for PK
on pre-recorded targets", Journal of
Parapsychology, 1985; 49: 229-44. Schnabel, J., Remote Viewers: The Secret History of
America's Psychic Spies (New York:
Dell, 1997). Schwarz, G. et. al., "Accuracy and replicability of anomalous
after-death
communication across highly skilled mediums", Journal of the Society for Psychical
Research, 2001; 65: 1-25. Scott-Mimby, K., Virtual Medicine: A New Dimension in
Energy Healing (London:
Thorsons, 1999). Senekowitsch, F. et. al., "Hormone effects by CD record/replay",
FASEB Journal, 1995;
9: A392 (abs). Sharma, H., "Lessons from the placebo effect", Alternative
Therapies in Clinical
Practice, 1997; 4(5): 179-84. Shealy, C. N., Sacred Healing: The Curing Power of
Energy and Spirituality (Boston,
Mass.: Element, 1999). Sheldrake, R., A New Science of Life: The Hypothesis of
Formative Causation (London:
Paladin, 1987). Sheldrake, R.,"An experimental test of the hypothesis of formative
causation", Rivista
Di Biologia-Biology Forum, 1992; 85(3/4): 431-3.

BIBLIOGRAFIJA
Sheldrake, R., The Presence of the Past: Morphic Resonance and the Habits of Nature
(London: HarperCollins, 1994). Sheldrake, R., The Rebirth of Nature: The Greening of
Science and God (Rochester, Vt.:
Park Street Press, 1994). Sheldrake, R., Seven Experiments That Could Change the
World: A Do-It-Yourself Guide
to Revolutionary Science (London: Fourth Estate, 1995). Sheldrake, R.,
"Experimenter effects in scientific research: how widely are they
neglected?" Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(1): 73-8. Sheldrake, R., "The
sense of being stared at: experiments in schools", Journal of the
Society for Psychical Research, 1998; 62: 311-23. Sheldrake, R., "Could experimenter
effects occur in the physical and biological
sciences?" Skeptical Inquirer, 1998; 22(3): 57-8. Sheldrake, R., Dogs That Know
When Their Owners Are Coming Home and Other
Unexplained Powers of Animals (London: Hutchinson, 1999). Sheldrake, R.,"How
widely is blind assessment used in scientific research?", Alternative
Therapies, 1999; 5(3): 88-91. Sheldrake, R., "The 'sense of being stared at' confirmed by
simple experiments', Biology
Forum, 1999; 92: 53-76. Sheldrake, R. i Smart, P., "A dog that seems to know when
his owner is returning:
preliminary investigations", Journal of the Society for Psychical Research, 1998; 62:
220-32. Sheldrake, R. i Smart, P., "Psychic pets: a survey in north-west England",
Journal of the
Society for Psychical Research, 1997; 68: 353-64. Sicher, E, Targ, E. et. al., "A
randomized double-blind study of the effect of distant
healing in a population with advanced AIDS: report of a small scale study",Western
Journal of Medicine, 1998; 168(6): 356-63. Sigma, R., Ether Technology: A Rational
Approach to Gravity Control (Kempton, 111.:
Adventures unlimited Press, 1996). Silver, B. L., The Ascent of Science (London:
Solomon Press/Oxford University Press,
1998). Snel, F. W. J.,"PK influence on malignant cell growth research", Letters of the
University
of Utrecht, 1980; 10: 19-27. Snel, F. W.}., i Hol, P. R.,"Psychokinesis experiments in
casein induced amyloidosis of
the hamster", Journal of Parapsychology, 1983; 5(1): 51-76. Snellgrove, B., The Unseen
Self: Kirlian Photography Explained (Saffron Walden: C. W.
Daniel, 1996). Solfvin, G. E, "Psi expectancy effects in psychic healing studies with
material mice",
European Journal of Parapsychology, 1982; 4(2): 160-97. Stapp, H., "Quantum Theory
and the Role of Mind in Nature; Foundations of Physics,
2001; 31: 1465-99. Sqiures, E. J., "Many views of one world -- an interpretation of
quantum theory",
European Journal of Physics, 1987; 8: 173. Stanford, R., '"Associative activation of the
unconscious' i 'visualization' as methods
for influencing PK target", Journal of the American Society for Psychical Research,
1969; 63: 338-51. Stevenson, I., Children Who Remember Previous Lives
(Charlottesville, Va.: University
Press of Virginia, 1987). Stillings, D., "The historical context of energy field
concepts", Journal of the U.S.
Psychotronics Association, 1989; 1(2): 4-8.

BIBLIOGRAFIJA
Talbot, M., The Holographic Universe (London: HarperCollins, 1996).
Targ, E., "Evaluating distant healing: a research review", Alternative Therapies, 1997;
3(6): 74-8. Targ, E.,"researcj in instant healing intentionality is feasible and deserves a
place on
out national research agenda", Alternative Therapies, 1997; 3(6): 92-6. Targ, R. i Katra,
J., Miracles of Mind: Exploring Nonlocal Consciousness and Spiritual
Healing (Novato, Calif.: New World Library, 1999). Targ, R. i Puthoff, H., MindReach: Scientists Look at Psychic Ability (New York:
Delacorte Press, 1977). Tart, C, "Physiological Correlates of psi cognition",
International Journal of
Parapsychology 1963; 5: 375-86. Tart, C.,"Psychodelic experiences associated with a
novel hypnotic procedure: mutual
hypnosis", u C. T. Tart (urednik) Altered States of Consciousness (New York: John
Wiley, 1969): 291-308. '"The truth about psychics" - what are the scientists saying ...'
The Week, 17. oujka
2001. Thomas, Y, "Modulation of human neutrophil activation by "electronic"
phorbol
myristate acetate (PMA)', FASEB Journal, 1996; 10: A1479. Thomas, Y. et. al.,"Direct
transmission to cells of a molecular signal (phorbol myristate
acetate, PMA) via an electronic device, FASEB Journal, 1995; 9: A227. Thompson
Smith, A., Remote Perceptions: Out-of-Body Experiences, Remote Viewing
and Other Normal Abilities (Charlottesville,Va.: Hampton Road, 1998). ThurnellRead, J., Geopathic Stress: How Earth Energies Affect Our Lives (Shaftesbury,
Dorset: Element, 1995). Tiller, W. A., "What are subtle energies", Journal of Scientific
Exploration, 1993: 7(3):
293-304. Tsong, T.Y., "Deciphering the language of cells", Trends in Biochemical
Sciences, 1989;
14: 89-92. Utts, J. i Josephson, B. D., "The paranormal: the evidence and its
implications for
consciousness" (izvorno objavljen u malo kraoj inaici), New York Times Higher
Education Supplement, April 5,1996: v.
Vaitl, D.,"Anomalous effects during Richard Wagner's operas", znanstveni rad predstavljen na etvrtom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth
Biennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Vincent, J. D., The Biology of Emotions, J. Hughes
(prevoditelj) (Oxford: Basil Blackwell,
1990). Vithoulkas, G., A New Model of Health and Disease (Mill Valley, Calif.:
Health and
Habitat, 1991).
Wallach, H., "Consciousness studies: a reminder", znanstveni rad predstavljen na etvrtom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial
European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska,
9-11. listopada 1998. Walleczek, J.,"The frontiers and challenges of biodynamics
research", u Jan Walleczek
(urednik), Self-organized Biological Dynamics and Nonlinear Control: Toward
Understanding Complexity, Chaos and Emergent Function in Living Systems
(Cambridge: Cambridge University Press, 1997). Wezelman, R. et. al., "An
experimental test of magic: healing rituals", Proceedings of
Presented Papers, 37. godinja konvencija Parapsiholokog udruenja (37th Annual

BIBLIOGRAFIJA
Parapsychological Association Convention), San Diego, Calif. (Fairhaven, Mass.:
Paeapsychological Association, 1996): 1-12 Whale, M., The Science of the X-Files
(London: Legend, 1996). "Why atoms don't collapse" New Scientist, July 9, 1997: 26.
Williamson, T., "A sense of direction for dowsers?", New Scientist, March 19, 1987:
40-3. Wolf, F. A., The Body Quantum: The New Physics of Body, Mind, and Health
(London:
Heinemann, 1987).
Wolfe, T., The Right Stuff (London: Picador, 1990). Youbicier-Simo, B. J. et. al.,"Effects
of embryonic bursectomy and in ovo administration
of highly diluted bursin on an adrenocorticotropic and immune response to
chickens", International Journal of Tmmunotherapy, 1993; IX: 169-80.
Zeki, S..A Vision of the Brain (Oxford: Blackwell Scientific, 1993). Zohar,
D., The Quantum Self (London: Flamingo, 1991).