Professional Documents
Culture Documents
Kriminal
Kriminal
SADRAJ
1.UVOD..............................................................................................................................
2.KRIMINAL I PRESTUPNIKO PONAANJE..........................................................
1
2
2.1.Kriminal....................................................................................................................
2.2.Prestupniko ponaanje.............................................................................................
2.2.1.Pojam prestupnikogponaanja.............................................................................
3.KRIMINOLOGIJA I KRIMINALNA SOCIOLOGIJA..............................................
4.SOCIOLOKI FAKTORI KRIMINALITETA............................................................
4.1.Socijalno patoloke pojave i kriminalitet...............................................................
5.OBLICI KRIMINALA I PRESTUPNIKOG PONAANJA....................................
5.1.Organizovani kriminal..............................................................................................
5.2.Narkomanija..............................................................................................................
6.ZAKLJUAK.................................................................................................................
7.LITERATURA...............................................................................................................
2
3
3
6
7
7
8
8
9
10
11
1. UVOD
Sociologija je opta i osnovna nauka o drutvu (shvaeno kao sistem, kao konkretnoistorijsku celinu ili neki njegov deo kao celinu). Sociologija prouava sisteme odnosa koji se
u drutvu uspostavljaju izmeu pojedinaca i drutvenih grupa, drutvenu strukturu, te odnose
drutva prema prirodi. Sociologija je drutvena nauka teorijskog karaktera koja tei otkrivanju
opteg i sistematskog saznanja. Kao nauka o drutvu sociologija je nastala u prvoj polovini
19. veka. U to vreme su neke prirodne nauke kao to su biologija i fizika bile ve razvijene i
kao takve uticale i na formiranje nauke o drutvu. Sociologija je nauka koja prouava drutvo
kao jednu celinu. Sociologija daje posebnim drutvenim naukama teorijski i metodoloki
okvir za izuavanje onih oblasti drutvene stvarnosti ili pojedinih drutvenih pojava koje su
predmet njihovog izuavanja, a posebne drutvene nauke daju sociologiji, pre svega ogroman
empirijski materijal, kao i rezultate do kojih su dole izuavanjem zakonitosti posebnih oblasti
drutvene stvarnosti i pojedinih drutvenih pojava. U izuavanju najoptijih zakonitosti
nastanka i razvoja drutva, sociologija mora polaziti od zakonitosti koje utvruju posebne
drutvene nauke, izuavajui posebne oblasti drutvene stvarnosti ili pojedine drutvene
pojave. Kao nauni pogled na drutvo, sociologija se javlja u okviru moderne racionalistike
misli. Posebne sociologije se bave izuavanjem pojedinih podruja drutva. ezdesetih godina
ovog veka posebna sociologija poela je naglo da se razvija, i to pre svega u zemljama sa
veom tradicijom urazvoju sociologije uopte (Francuska, SAD, Nemaka...).
Jedna od posebnih sociologija moe se tako slobodno rei jeste socijalna patologija ili
sociologija devijantnosti. Termin socijalna patologija oznaava skup razliitih pojava koji se
smatraju nepoeljnim i negativnim sa stanovita odreenih opteprihvaenih vrednosti i normi
u drutvu (kriminalitet, alkoholizam, prostitucija, narkomanije, razliiti obilici
dezorganizacije grua i dr.).
Socijalna patologija ima razliita znaenja. Prema jednom od tih znaenja sociologja
devijantnosti je posebna nauka koja se bavi prouavanjem oblika prestupnikog ponaanja u
drutvu. Prema drugom znaenju, sociologija devijantnosti predstavlja poseban teorijski
pristup u prouavanju socijalno patolokih pojava. Meutim, bez obzira na razliita
znaenja samog pojma, sociologija devijantnosti se moe definisati kao nauka koja se bavi
prouavanjem onih drutvenih pojava kod kojih se ispoljava znaajno neslaganje izmeu
prihvaenih standarda (o tome kakva treba da bude drutvena stvarnosti) i postojeeg
drutvenog stanja.
danas, iako kasnije teorije o kriminalu koje se pojavljuju tokom prolog veka, predstavljaju
nita drugo do sofisticiranije varijante biolokih objanjenja kriminala poput Lombrosove
ideje. Prema tome, odgovor na pitanje zato ljudi ine krivina dela odnosno kriminalna dela,
mora biti iskljuivo socioloki i mora da ukljuuje objanjenja svih termina sadranih u ovom
pitanju.
Pri objanjenju termina kriminal i devijantnost, neophodno je odmah naznaiti da to
nisu sinonimi iako postoji u mnogim sluajevima, preklapanje znaenja ova dva termina.
Pojam devijacije je mnogo iri od pojma kriminal i ne odnosi se samo na ponaanja kojima se
naruava zakon. S druge strane, mnogi oblici devijantnog ponaanja nisu sankcionisani
zakonom. Jedan od vanih pristupa koji omoguava razumevanje pojma kriminala je teorija
oznaavanja. Pristalice i autori teorije oznaavanja, ne definiu zastranjivanje odnosno
kriminal kao skup karakteristika pojedinca ili grupe ve kao proces interakcije izmeu
devijantnog i nedevijantnog ponaanja.
Po miljenju pripadnika teorije oznaavanja, moramo otkriti zato neki ljudi poseduju
devijantne karakteristike kako bi razumeli prirodu samog zastranjivanja. Hauard Beker je
jedan od sociologa ija teorija je priblino slina teoriji oznaavanja. Godine 1980. dolazi do
nastanka novog pravca razumevanja kriminala poznat kao Levi realizam. Levi realizam kao
pravac je vie skretao panju na rtve zloina i pristalice ovog pravca su tvrdile da ankete
rtava vrede mnogo vie od slike kriminala koja je prikazana u slubenoj statistici. Realisti su
istakli da je stopa kriminala i viktimizacije via u marginalizovanim grupama drutva i da u
takvim grupama postoji mnogo vei rizik od kriminala nego kod ostalih grupa.
Teorija levog realizma je naila na mnoge kritike ali bez obzira na to, ova teorija je
razvila mnogo pragmatiniji i policijski orjentisaniji pristup nego to su to uradile mnoge
kriminoloke perpektive koje su prethodile ovoj teoriji. Definicije kriminala u teoriji levog
realizma, su mnogo ue i usredsreene su na najvidljivije oblike kriminala. Sledei pravac
koji je nastao u teoriji kriminala jeste Desni Realizam. Prema desnim realistima, kriminal je
skup destruktivnih nezakonitih ponaanja aktivno izabranih i poinjenih sebinou,
nedostatkom samokontrole i morala pojedinca.
Vlade zemalja Velike Britanije i USA, pod uticajem Desnih Realista, poeli su da
primenjuju intenzivnije zakonske aktivnosti. Naime, politike spreavanja kriminala u ovim
zemljama su proirene, izdvojeno je vie sredstava za finansiranje kaznenopravnog sistema, a
duge zatvorske kazne su sve koristile u veoj meri kao najdelotvorniji nain za odvraanje od
kriminala. Desni Realisti su osim postojeih smernica u svojoj teoriji dali i nain za
prevenciju kriminala tzv. situacioni pristup.
Situaciona prevencija kriminala podrazumeva ojaavanje i nadzor sastava.
Situaciona prevencija kriminala je izuzetno popularan pristup upravljanja rizikom od
kriminala koji su formulisali desni realisti.
Dakle, kao to se da zakljuiti, nain na koji se kriminal definie direktno utie na
formulisanje i razvoj politika za borbu protiv kriminala. Na primer, ako se kriminal vidi kao
proizvod liavanja ili socijalne dezorganizacije, politike mogu biti usmerene na smanjenje
siromatva ili jaanja socijalnih usluga.
Bokovi, M.: Organizovani kriminalitet i korupcija, Visoka kola unutranjih poslova, Banja Luka, 2005.
5.2. Narkomanija
Prema definiciji svjetske zdravstvene organizacije Komiteta eksperata za droge,
narkomanija je stanje periodine ili hronine intoksikacije tetno kako za pojedinca, tako i za
drutvo, do kojih dolazi ponovljenim uzumanje neke droge (prirodne ili sintetike). Njene
karatkeristike su sledee: nesavladiva elja ili potreba da se nastavi sa uzimanjem droge i da
se do nje doe bilo kojim sredstvima, tendencija da se povea doza; zavisnost u psihikom ili
fizikom smislu u odnosu na efektne droge.
Dakle, narkomanija ili zloupotreba opojnih droga je prekomjerno, redovno uzimanje
droge usled ega nastupa zavisnost (psihika, fizika ili obe). Zbog te zavisnosti bolesnik bez
droge ne moe vie ivjeti, ima potrebu za poveanjem doze, a djelovanje droge izaziva
oteenje zdravlja i tete za drutvo.
U savremenim uslovima ivota, narkomanija je dosegla takve razmjere da se s
razlogom moe nazvati epidemijom. To se ogleda u injenici da je narkomanija prisutna u
svim dijelovima svijeta, kako u bogatim tako i u siromanim dravama, i u svim drutvenim
slojevima. Kao socijalnopatoloka pojava, narkomanija ima mnogobrojne uzroke i uslove
vlastitog nastanka i irenja, ali je ona istovremeno i pojava koja uzrokuje kriminalno
ponaanje. O znaaju narkomanije kao kriminogenog faktora najbolje govori podatak da se u
kriminolokoj literaturi koristi i posebna pojam za oznaavanje kriminaliteta povezanog sa
drogom, tj pojam narkomanski kriminalite4t, pri emu se istie da se ovaj oblik kriminaliteta
po nekim svojim specifinostima izdvaja iz konteksta postojeih kriminalnih pojava, a neka
osnovna obiljeja upuuju na njegovu slojevitost i diferencijalnost, pri emu se izdvajaju
krivina djela koja ine sami ovisnici.
Kriminalitet sa narkomanijom se u praski pojavljuje u dva osnovna vida, i to kao
kriminalitet koji je povezan sa proizvodnjom, krijumarenjem i prodajom droge, odnosno sa
organizovanim kriminalitetom i kao kriminalitet koji vre narkomani pod uticajem droge ili
da bi do nje doli. Kriminalitet povezan sa proizvodnjom, krijumarenjem i prodajom droga,
prema mnogim autorima, predstavlja tipian primjer jednog od oblika organizovanog
profesionalnog kriminaliteta iji je osnov droga.
6. ZAKLJUAK
Sociologija kao opta nauka o drutvu, prouava strukturu i zakonitosti drutvenih
odnosa i procesa. Njen predmet prouavanja su odreeni tipovi drutvene zajednice, drutvene
grupe, ustanove i organizacije i oblici drutvenog ivota ljudi. Na osnovu sociolokih uenja i
metoda razvile su se i mnogobrojne socioloke teorije u kriminologiji. socijalni faktori su oni
inioci uticaja na drutvo, pojedinca i njegovo ponaanje koji vode poreklo iz drutvenih
odnosa i socijalnih uslova. Takvi faktori su objektivne prirode i deluju na due vreme. Ovi
faktori se moraju posmatrati u kauzalitetu s predispozicijama linosti, njenim biolokim
stanjem i psihostrukturom. U izuavanju najoptijih zakonitosti nastanka i razvoja drutva,
sociologija mora polaziti od zakonitosti koje utvruju posebne drutvene nauke, izuavajui
4
posebne oblasti drutvene stvarnosti ili pojedine drutvene pojave. Kao nauni pogled na
drutvo, sociologija se javlja u okviru moderne racionalistike misli. Socijalno-patoloke
pojave: a) alkoholizam; b) narkomanija; c) seksualne devijacije; d) prostitucija; e) kocka i sl.
Oblici kriminala i prestupnikog ponaanja su: organizovani kriminal i narkomanija.
7. LITERATURA
1. Bokovi, M.: Kriminalistika, Fakultet za bezbjednost i zatitu, Banja Luka, 2001.;
2. Bokovi, M.: Organizovani kriminalitet i korupcija, Visoka kola unutranjih
poslova, Banja Luka, 2005.;
3. Vejnovi, D.: Sociologija, VUP, Banja Luka, 2006.;
4. Markovi, I.: Kriminologija, VUP, Banja Luka, 2007.