SPAVANJE

Bioloka psihologija II
Ak. god. 2009/10.

 Glavni cirkadijurni ritam je pravilno izmjenjivanje stanja

budnosti i spavanja
Glavne znaajke spavanja:

smanjenje aktivnosti skeletnih miia

izostajanje reakcija na veinu podraaja iz okoline
vei broj vegetativnih funkcija smanjen (puls, krvni tlak, tjelesna
temperatura, disanje)
mijenjaju se biopotencijali mozga

Upravo je registriranje biopotencijala mozga (EEG)

osnovni postupak kojim se u laboratorijskim prilikama
prati spavanje

 Da bi se precizno odredili stadiji spavanja, uz EEG se najee registriraju

i pokreti oiju (EOG - elektrookulografija) i tonus miia (EMG
-elektromiografija).

EEG

EEG pokazuje sumirane postsinaptike potencijale mozgovnih stanica

Najei oblici valne aktivnosti u polisomnografskom zapisu:

Alfa ritam
frekvencija 8 - 12 Hz, amplituda 20-100 V
oputeno stanje, zatvorene oi

Beta ritam
frekvencija >13 Hz, obino 18-25, amplituda 5 -20 V
znak desinkroniziranog EEG- a za vrijeme pojaane budnosti i pozornosti

Theta ritam
Frekvencija 4 -7 Hz
U veoj mjeri se pojavljuje u EEG-u kod djece, adolescenata i mlaih odraslih

Delta ritam
Frekvencija < 4 Hz, amplituda najmanje 75 V
Karakteristini za sporovalno spavanje
Ne mogu se vidjeti kod kratkog spavanja
Kad se pojavljuju izvan sporovalnih stadija vani su za diferencijalnu dijagnostiku tzv.
sporovalnih parasomnija kao to su noni strah i somnambulizam

Spavanje poinje razdobljem koje se

naziva nonREM (nREM), sinkronizirano
ili S-spavanje, mirno spavanje

Ovo se razdoblje dijeli u etiri faze.

Faze 3 i 4 nazivaju se sporovalno

spavanje (SWS- slow wave sleep) spori valovi pokazuju da je neuralna
aktivnost visoko sinkronizirana

Nakon priblino 90 minuta od poetka

spavanja preko faze 3 i 2 prelazi se u
REM fazu - EEG postaje
desinkroniziran, s mnogo nepravilnih,
brzih valova

Dolazi do brzog pokretanja oiju, po

emu je ta vrsta spavanja i dobila ime
REM (rapid eye movement).
Jo se naziva i paradoksalno spavanje,
desinkronizirano ili D-spavanje, te
aktivno spavanje.

Stadiji spavanja
Stadij

Modani
valovi

Frekvencija

Svojstva

Stadij 1 non-REM

alfa
theta

4-8

Prijelaz iz budnosti u spavanje

Osobu je lako probuditi
Dominiraju theta valovi
Lagani pokreti oiju
Smanjena miina aktivnost

Stadij 2 non-REM

theta
vretena
K-kompleksi

8-15

Pokreti oiju prestaju

Modani valovi veih frekvencija vretena
spavanja i K-kompleksi
Kratki snovi

Stadij 3 non-REM

delta
theta

2-4

20-50% ine delta valovi, ostatak

uglavnom theta
Tjelesna temperatura pada
Osobu je teko probuditi

Stadij 4 non-REM

delta
theta

0.5 - 2

Vie od 50% delta valovi

Daljnji pad tjelesne temperature
Mozak troi manje energije
Lagano smanjenje tonusa miia

REM

beta

> 12

Beta valovi visoke frekvencije

Oi se brzo pokreu (kapci zatvoreni)
Sanjanje
Porast pulsa i krvnog tlaka
Paraliza posturalnih miia
Nepravilan rad srca i nepravilno disanje
Erekcija kod mujkaraca
Mozak vrlo aktivan i troi puno energije

Electroencefalogram
(EEG)

 kad osoba zaspi, ulazi u fazu 1, te

zatim redom u faze 2, 3 i 4
Vanjski podraaji mogu zaustaviti
ovu progresiju:

npr. buka tijekom faze 3 moe

produljiti tu fazu, ili izazvati
povratak u fazu 2 ili 1 ili ak buenje

Ako proces tee neprekinuto, nakon

otprilike 90 minuta se iz faze 4
nREM spavanja, preko faza 3 i 2
prelazi u REM fazu
Nakon perioda REM spavanja itava
se sekvenca ponavlja, u trajanju 90 100 minuta.
Ranije tijekom noi predominantne
su faze 3 i 4.
Prema jutru se faza 4 sporovalnog
spavanja gubi, faza 3 se skrauje, a
produljuje se REM faza.

 Usporedba strukture
spavanja u
djetinjstvu, odrasloj
dobi i starosti

Sanjanje

Ako se spavaa probudi za vrijeme REM spavanja on e u 80-90%

sluajeva izvijestiti da je sanjao.

Ako se spavaa probudi za vrijeme nonREM-a on e rjee kazati da je

sanjao - taj postotak u razliitim istraivanjima varira od 10 - 70 %

velike varijacije se javljaju prvenstveno zbog razliite definicije sna neki autori smatraju da je san samo kompleksan, dobro definiran
doivljaj, dok drugi smatraju da je i neko nejasno iskustvo poput neke
izolirane slike takoer san.

To je glavno razlika u kvaliteti snova koji se javljaju u REM ili NREM

fazi:
san za vrijeme REM-a redovito se odnosi na itav slijed dogaaja,
vizualno je sloen i ima radnju
san za vrijeme nonREM-a odnosi se na neku izoliranu sliku ili uvstvo

Interpretacija snova

Desetljeima je dominirala Freudova teorija o snovima, po kojoj su snovi

simbolika reprezentacija potisnutih misli i elja, naroito seksualnih
konflikata.

Danas najprihvaenije tumaenje je Hobsonova hipoteza sinteze aktivacije:

sadraj snova odraava sluajnu aktivaciju mozgovnih neuralnih krugova, bilo

uslijed spontanog izbijanja bilo uslijed djelovanja podraaja iz okoline, i
tendenciju mozga da unese red i dade smisao toj nestrukturiranoj aktivnosti
Utvrena je poveana brzina toka krvi za vrijeme REM faze u vidnom podruju, a
smanjena u donjem frontalnom podruju koje je odgovorno za planiranje i
organizaciju dogaaja u vremenu
Tim se rezultatima tumai pojava da se za vrijeme sanjanja javljaju jasne vidne
slike, ali su one loe organizirane u vremenu: mijeaju se prolost, sadanjost i
budunost

Hipoteza sinteze aktivacije nije u potpunoj suprotnosti s pokuajima

psihoanalitiara da interpretiraju skriveno znaenje snova:
razliiti ljudi e kreirati razliite prie iz manje-vie sluajnih aktivacija
mozga u REM fazi - mogue je pretpostaviti da e svaka osoba povezati te
snove s vlastitim iskustvima, razmiljanjima i stavovima, pogotovo u pokuaju
da taj san dodatno stukturira da bi ga mogla verbalno izraziti

Zato spavamo?
Teorije spavanja

Teorije oporavka ili restitucije

Polaze od hipoteze naruavanja homeostaze u budnom
stanju:
Spavanje je nuno da bismo ponovno uspostavili
ravnoteu
Ono je ujedno dinamiki proces potreban za rast i razvoj
organizma npr. poveano luenje hormona rasta u
stadiju 3 i 4 sporovalnog spavanja
Deprivacija spavanja dovodi do pada imunolokih reakcija

Evolucijska teorija (teorija prilagoenog

ponaanja)

spavanje je adaptivna reakcija - prilagoeni oblik ponaanja ivih bia u

odreenim, za njih nepovoljnim okolinskim uvjetima

npr. za veinu ivotinja povoljno je spavanje dok je mrak npr. zatita od neprijatelja
kojeg se tada tee moe vidjeti, smanjuje se opasnost od ozljede.
za ivotinju je povoljno spavati u razdoblju kad je tee doi do hrane, jer tako troi
manje energije.

Prema ovoj teoriji funkcija spavanja slina je funkciji hibernacije, posebne vrste
prilagodbe odreenih vrsta u razdoblju kad nema dovoljno hrane:
Kod ivotinje koja hibernira znatno se smanjuje broj otkucaja srca, disanje, mozgovna
aktivnost i metabolizam - proizvodi taman toliko tjelesne topline koliko je potrebno da
se ne smrzne.

Funkcija hibernacije nije oporavak, ve konzerviranje energije kad je okolina loa.

Slino tome, smatra se da je funkcija spavanja konzerviranje energije u vrijeme

kad bismo bili relativno neefikasni.

Motivacija za spavanjem je velika naveer jer se tedi energija za aktivnosti

sljedeeg dana

U prilog teoriji prilagoenog ponaanja

Postoji povezanost izmeu duljine i kvalitete

spavanja pojedinih ivotinjskih vrsta i nekih
okolinskih faktora:

koliina vremena potrebna da nau hranu

Konji, krave i druge ivotinje koje pasu
itav dan spavaju relativno malo, dok
make i drugi grabeljivci, koji jedu jedan
obrok na dan, spavaju znatno dulje.

sigurnost od neprijatelja
Vrste koje su esto napadane i ija je
jedina obrana bijeg (npr. zeevi) spavaju
malo i bude se na najmanji um.
One ivotinje koje imaju skrovite (npr.
imii) ili one koje imaju manje
neprijatelja (make) spavaju due.

No, budui da sve vrste sisavaca i ptice

spavaju, smatra se da je odreena koliina
spavanja fizioloki nuna.

 Veliina ivotinje jedan je od

faktora koji su povezani s
duljinom spavanja:
npr. oposum spava 18 sati na
dan, a slon svega 3-4 sata

Jedan od moguih razloga je

bri metabolizam manjih
ivotinja
Jedna od hipoteza jest da
maleni sisavci moraju dulje
spavati kako bi prikupili
energiju za veliki prostor (u
odnosu na veliinu tijela) koji
su prisiljeni prelaziti

Usporedba dviju teorija

Teorija oporavka i teorija prilagoenog ponaanja zapravo nisu u
potpunoj kontradikciji:
Ako vjerujemo da je glavna svrha spavanja restitutivna, tj.
oporavak organizma i posebno mozga, logino je pretpostaviti :

da e svaka vrsta toj svrsi namijeniti one sate kad je najmanje

efikasna u bilo kojoj drugoj aktivnosti
da e vrste koje si mogu priutiti duge periode neaktivnosti
(predatori) evolucijom razviti tendenciju da spavaju dulje nego vrste
koje moraju stalno biti na oprezu (plijen).

Ako pak vjerujemo da je glavna funkcija spavanja konzerviranje

energije u nepovoljnim okolinskim prilikama, sloit emo se da,
ako ivotinja miruje u nepovoljnim okolinskim prilikama, spavanje
moe dobro doi da bi se obavile neke restitutivne funkcije.

Empirijska provjera deprivacijom spavanja

Osnovni postupak kojim se provjerava svrha spavanja je ispitivanje
posljedica produljenog bdijenja.
Oekivane posljedice bdijenja e biti slijedee:
a) prema teoriji prilagoenog ponaanja:
1. deprivacija nee imati negativnih posljedica osim poveane
pospanosti
2. pospanost e biti najvie izraena u razdobljima kad se normalno
spava
3. nadoknaivanje proputenog vremena spavanja nee biti naroito
izraeno
b) prema teoriji restitucije:
1. dugaka razdoblja budnosti dovest e do poremeaja na fiziolokoj i
bihevioralnoj razini
2. poremeaji e se pojaavati s produljenjem deprivacije spavanja
3. nakon prestanka deprivacije, vei dio proputenog spavanja e se
nadoknaditi

Rezultati istraivanja posljedica deprivacije

vie u prilog teoriji prilagoenog ponaanja:

Nakon kraih perioda deprivacije spavanja nije dokazano da postoje znaajni

uinci na razliite organske sustave
U istraivanjima deprivacije spavanja u kojima su mjereni razliiti fizioloki
parametri (puls, krvni tlak, brzina disanja, tjelesna temperatura, EEG, ERP,
itd.) nisu naeni fizioloki poremeaji niti nakon vrlo dugakog bdijenja (do
200 sati)
Pospanost ne raste progresivno s trajanjem bdijenja. Poveava se tijekom
noi, a smanjuje tijekom dana.
Nije naen znaajan pad uratka na testovima za mjerenje sloenih
kognitivnih funkcija, ali je u nekoliko istraivanja naeno da je uradak na
jednostavnim i dosadnim testovima bio smanjen nakon probdjevene noi, jer
su ispitanici imali potekoa da ostanu budni (problem u istraivanjima
deprivacije mikrospavanja)

Meutim, problem s istraivanjima deprivacije spavanja jest da su

efekti u velikoj mjeri kontaminirani efektima koji se javljaju uslijed
stresa tijekom deprivacije
U korist cirkadijurnih teorija je nalaz da je naruen ciklus spavanja i
budnosti puno vaniji prediktor psiholokog i fiziolokog zamora

No, neki nalazi pokazuju da je spavanje znaajno povezano s morbiditetom,

metabolizmom, imunosnim sustavom

Neki ispitanici izvjetavali su o vrtoglavicama, iritabilnosti, tremoru ruku,

smanjenoj koncentraciji.

Katkad produljena deprivacija moe dovesti do nekih promjena linosti, no to ovisi

o opem mentalnom i fizikom zdravlju pojedinca, kao i okolnostima u kojima
dolazi do deprivacije. Deprivacija vjerojatno smanjuje toleranciju na frustraciju.

Neometano spavanje nakon deprivacije donekle pokazuje da spvanje ima i

restitutivnu funkciju:
Nakon produljenog bdijenja spava se due, ali ne toliko koliko se prethodno
manje spavalo.
Naroito se produljuju faza 4 i REM spavanje, to ukazuje da su te faze
spavanja naroito vane.

U nekim istraivanjima naeno je u fazi 4 znaajno smanjenje brzine metabolikih

procesa i smanjenje brzine protoka krvi u mozgu, to bi ukazivalo da se mozak na
neki nain odmara
Na osnovi tih rezultata neki autori smatraju da je spavanje, naroito
sporovalno, nuno ne za restituciju tijela, ve za restituciju mozga.

 Poveana fizika aktivnost tijekom dana moe dovesti do

produljenog sporovalnog spavanja, ali, kako novija istraivanja
pokazuju, samo ako je tijekom te aktivnosti dolo do poveane
temperature, a time i ubrzanog metabolizma u mozgovnim
stanicama
I ove injenice govorile bi u prilog pretpostavci da je Sspavanje naroito vano za restituciju mozga.
Pojava delta valova praena je poveanim izluivanjem hormona
rasta (pojaava ulaz aminokiselina, graevnih jedinica proteina, u
stanice; proteini su nuni za restituciju tjelesnih tkiva)
Neki autori smatraju da to govori u prilog pretpostavci da
sporovalno spavanje slui restituciji svih tjelesnih stanica, a ne
samo modanih
No, slobodnih aminokiselina u krvi ima smo maksimalno do pet
sati nakon jela

Dvoprocesni model regulacije spavanja

(Borbely, 1982)
U regulaciji spavanja sudjeluju dva temeljna procesa:
Homeostatski proces ili proces S
Odraava potrebu za spavanjem pri emu homeostatski
pritisak spavanja raste tijekom budnosti i smanjuje se tijekom
spavanja
Cirkadijurni proces ili proces C
Odreuje izmjene perioda s visokom i niskom tendencijom
spavanja unutar 24 sata i relativno je neovisan o prethodnom
spavanju i budnosti
Kontrolira ga cirkadijurni oscilator u SCN-u
Regulacija S i C procesa su nezavisne, ali ukupna tendencija
spavanja, raspored spavanja i budnosti unutar 24-satnog perioda,
trajanje spavanja i struktura spavanja odreeni su interakcijom
ovih dvaju procesa

Homeostatic and circadian regulation of

human sleep Borbely et al., 2001
High
Sleep
propensity
Low
Time of Day
High
Sleep
propensity
Low

 Odmah nakon buenja homeostatski pritisak poinje rasti i dosie

maksimum u veernjim satima. Spavanje zapoinje kad uz poveani
homeostatski pritisak dovoljno oslabe i cirkadijurne tendencije za
budnou (maksimalna razlika izmeu krivulje S i krivulje C).
Do buenja dolazi kad se uslijed spavanja smanji homeostatski pritisak
za spavanjem, a ponu jaati cirkadijurne tendencije za budnou
(kratkotrajno presijecanje krivulja)

Deprivacija REM-a
Posebno zanimljivo pitanje su posljedice deprivacije REM spavanja
U prosjeku, ovjek provede 1/3 ivota spavajui, od ega 1/5 u
REM snu - oko 600 sati godinje provedemo u REM-u
Koja je njegova funkcija?
U istraivanjima u kojima su ispitanici bueni uvijek kad bi zapali u
REM san:
veina ispitanika izjavila je da osjeaju poveanu anksioznost,
razdraljivost i poremeaj koncentracije
kod nekih se javio pojaan apetit i dobili su na teini
kontrolne studije su pokazale da slian broj buenja, ali nevezan uz
REM nije imao takve efekte

Poremeaj je dakle bio posljedica REM deprivacije, a ne ukupnog

broja buenja

to je deprivacija dulje
trajala, iz noi u no je
broj nunih buenja da bi
se sprijeilo REM spavanje
bio sve vei (od 17 prve
noi, do 67 sedme noi)

kad se spavau, nakon

nekoliko noi deprivacije
REM-a dopusti nesmetano
spavanje, postotak
vremena koji provede u
REM spavanju znaajno se
poveava.

Ovakve studije pokazuju da

postoji specifina potreba
za REM spavanjem, uz
potrebu za spavanjem
openito

 Psihiki procesi s kojima se REM spavanje najee povezuje su

uenje i pamenje:
Pokusi na ivotinjama su pokazali da, ako se nakon nekog
uenja ne dozvoli REM spavanje, uenje je polaganije
Nakon uenja ivotinje provode dulje vrijeme u REM fazama
Istraivanja na ljudima nisu pokazala da deprivacija REM
znaajno utjee na koliinu zapamenog.
Ipak, naeno je kod intelektualno defektne djece manje REM
spavanja, a kod nadarene djece vie REM spavanja u odnosu na
djecu prosjenih intelektualnih sposobnosti.
Kod studenata je naen povean postotak REM-a u ispitnom
razdoblju, kad se moe pretpostaviti intenzivnije uenje.

 itav je niz hipoteza o tome zato nam je nuno REM

spavanje:
dovodi se u vezu s konsolidacijom pamenja
smatra se izrazom potrebe za povremenim pobuivanjem
mozga tijekom noi
prema jednoj teoriji REM je metoda proiavanja
preoptereenih krugova:

Tijekom dana pohranjujemo ogroman broj informacija koje se

pospremaju na one ve postojee. Mnoge od tih novih informacija
su nepotrebne i beskorisne, pa REM spavanje moe biti rezultat
posebne vrste pobuenosti koja provodi "obrnuto uenje", tj.
ienje nepotrebno pohranjenog tijekom dana.

U ovom asu nema nikakvih vrstih dokaza za bilo koju

od interpretacija REM spavanja, tako da je njegova
funkcija zasad nerazjanjena.

Neurofizioloka osnova
spavanja

Dugo vremena o spavanju se razmiljalo samo kao o pasivnom

prestanku aktivnosti, pa se nije postavljalo pitanje koji je dio
mozga odgovoran za spavanje

Meutim, spavanje je posebno stanje koje se razvilo da bi obavljalo

neku specifinu funkciju potrebno je utvrditi koji ga mehanizmi
kontroliraju

Spavanje nije posljedica umora ivanih stanica i uslijed toga

njihove smanjene aktivnosti - kao i ostali oblici ponaanja, spavanje
poinje aktivnou odreenih neuronskih krugova

Tri su ope karakteristike neurofizioloke osnove spavanja:

1)
2)

spavanje nije stanje neuralnog mirovanja

postoje neuronski krugovi koji potiu spavanje, pri emu su
naroito vani oni smjeteni u modanom deblu
pojedini korelati spavanja mogu se razdvojiti:
budnost, S-spavanje odnosno REM ne kontrolira jedan zajedniki
mehanizam, ve je svako stanje rezultat interakcije nekoliko
mehanizama koji se pod odreenim uvjetima mogu razdvojiti

3)

Neuralna kontrola budnosti (pobuenosti)

Ako napravimo rez kroz srednji mozak (make), tako da odvojimo prednji
mozak i dio srednjeg mozga od ostatka srednjeg mozga, stranjeg mozga
i kraljenike modine dobivamo cerveau isole (izolirani prednji mozak).

Takva ivotinja upada u produljeno stanje spavanja:

Kako veina senzornih informacija ulazi u ivani sustav na razinama koje

su ispod tog reza, ovakav rez izolira mozak od veine izvora osjetne
stimulacije

Stoga se inilo oitim da rez uzrokuje produljeno spavanje izolirajui

mozak od podraaja koji ga normalno aktiviraju.

Meutim, efekt ovakvog reza bitno je drugaiji od efekata do kojih dolazi

ako prereemo svaki senzorni put zasebno:

Mozak ne pokazuje nikakve znakove budnosti na EEG-u kroz slijedei tjedan, te

samo kratke periode budnosti nakon toga.

Kako postupno prekidamo sve vie senzornih putova, ivotinja odgovara na sve
manje osjetnih podraaja
No, bez obzira na to, ona i dalje ima normalna razdoblja budnosti i sna.

To dakle pokazuje da rez cerveau isole smanjuje budnost na neki drugi

nain, a ne redukcijom senzornog ulaza.

1949. Magoun i Moruzzi utvrdili su da budnost ne

ovisi o senzornim putovima, tj. o direktnom prilivu
senzornih informacija u mozak, ve o sustavu
meusobno dobro povezanih neurona, koji se naziva
ARAS (ascendentni retikularni aktivacijski sustav)
i dio je retikularne formacije.
Naziva se ascendentni (uzlazni) da bi se razlikovao
od descendentnog dijela, tj. od aksona iz
retikularne formacije koji se sputaju ka
kraljenikoj modini
Moruzzi i Magoun su utvrdili da elektrino
podraivanje retikularne formacije koja se protee
kroz modano deblo poveava razinu aktivacije
ivotinje:

visokofrekventno podraivanje ARAS-a budi ivotinju

koja spava
ili poveava alertnost kod ve budne ivotinje
takoer desinkronizira EEG

Oteenje ARAS-a ili rez koji ga odvaja od

prednjih dijelova mozga dovodi do produljenog sna i
neaktivnosti - oito je da je taj dio kritian za
budnost i alertnost.

Neuroni koji ine retikularnu formaciju jako su

dobro meusobno povezani - imaju dugake
dendrite koji se difuzno granaju.
Retikularnu formaciju aktiviraju aferentni ivani
impulsi koji u nju stiu kolateralama uzlaznih
aferentnih putova, to znai da e je aktivirati
praktiki bilo koji podraaj, ali moe generirati i
vlastitu aktivnost

Podruja koja induciraju spavanje

Ako napravimo rez na razini neto nioj od

reza cerveau isol kroz srednji mozak make,
takoer izoliramo mozak od veine senzornog
ulaza

Meutim, posljedica nee biti poveano

spavanje, ve poveana budnost:
Maka kod koje je uinjen takav rez
ostaje budna 70 do 90% vremena, oko
dvostruko vie nego li normalna maka.
Oigledno je da ovakav rez poteuje
dovoljno ARASa da bi dozvolio budnost, no
unitava sustav koji potie spavanje, to znai
da to podruje mora biti uglavnom ispod reza.

Podruje koje je vano za poetak spavanja su

raph jezre:
brojni neuroni u tim jezgrama postaju
najaktivniji u vrijeme poetka spavanja
nakon unitenja nekih dijelova raph
sustava maka ili takor ostaju budni
itav dan ili dulje
spavanje se postupno vraa, no nikad na
razinu prije povrede.

Neuralna kontrola S-spavanja

Slabo je poznata u usporedbi sa izuavanjem

mehanizama REM-a
Vanim se pokazao bazalni dio prednjeg mozga
(neposredno ispred hipotalamusa) koji
ukljuuje preoptiko podruje odgovorno za
regulaciju temperature tijela:

Zagrijavanje preoptikog podruja uzrokuje

pospanost i spavanje.
vjerojatno je i izrazita pospanost koja se javlja
kad imamo povienu temperaturu posljedica tog
mehanizma.

Funkcioniranje mozga u uskoj je vezi s

temperaturom - naa alertnost tijekom dana
povezana je s varijacijama u temperaturi
tijela.

Mozak ptica i sisavaca radi na gornjoj granici

temperature koja omoguava normalni rad
mozga - malo povienje naruava funkciju
(smetenost, epileptiki napadaji, trajna
oteenja).

Neki autori smatraju da je S-spavanje dio

mehanizma ija je funkcija da periodiki
smanji temperaturu mozga smanjujui
metabolizam mozgovnih stanica.

Neuralna kontrola REM-a

REM spavanje poinje
karakteristinim uzorkom
elektrinih potencijala visoke
amplitude
prvo u ARASu ponsa
zatim u lateralnom koljenastom
tijelu talamusa (corpus
geniculatum laterale)
naposlijetku u okcipitalnom
korteksu

PGO valovi (ponto-geniculookcipitalni)

 PGO valovi se javljaju na samom poetku REM spavanja,

nastavljaju se tijekom REM spavanja i svaki je val sinkroniziran s
jednim pokretom oiju

Istraivanja deprivacije REM-a:

Kad ivotinja nastoji kompenzirati gubitak REM spavanja, ona
preciznije kompenzira izgubljene PGO valove nego li ukupno
vrijeme REM-a
Tijekom produljene deprivacije REM spavanja PGO valovi
poinju se javljati u fazama 2, 3 i 4, u kojima se inae
normalno ne javljaju, te ak tijekom budnosti.
Nakon perioda deprivacije, kad se ivotinji dozvoli da
normalno spava, REM faze imaju izrazito gusto smjetene
PGO valove.

Neuronski krug koji inicira REM smjeten je u mostu i kolinergike je prirode.

Normalno ga inhibiraju serotonergiki sustav raphe jezgara i adrenergiki
sustav locus coeruleusa.
Da bi se REM javio mora se smanjiti aktivnost serotonergikih stanica u raphe
jezgrama i adrenergikih u locus coeruleusu. Nije jasno kako dolazi do tog
smanjenja. Moda postoje i ekscitatorni utjecaji na kolinergiki sustav.
Jedan od faktora koji potie REM je pad temperature za vrijeme S-spavanja
(ivotinja ne ulazi u REM ako se temperatura mozga odrava visokom).

Poremeaji spavanja

Nesanica (insomnia)

Koliko je spavanja dovoljno? Koliko je premalo?

Ne postoji univerzalni odgovor na to pitanje: dok je nekim ljudima est
sati spavanja i vie nego dovoljno, drugima nije dosta niti osam, posebno
onima koji se ponovljeno bude tijekom noi.
Iz literature je poznat sluaj 70-godinje ene koja je spavala u prosjeku 1
sat dnevno (dokumentirano laboratorijskim promatranjem). Osjeala se
izvrsno i smatrala je da mnogi ljudi gube previe vremena u krevetu.

Podaci pokazuju da je potreba za spavanjem svakog pojedinca genetski

uvjetovana te da ne moemo promijeniti koliinu spavanja koja nam je
potrebna (npr. ne moemo se naviknuti na manje spavanja)

Nesanica je problem za koji se procjenjuje da mui oko 20% populacije.

Mogu je prouzroiti razliiti faktori: buka, brige i stres, lijekovi,

neodgovarajua temperatura, spavanje na nepoznatom mjestu, ili pokuaj
da se zaspi u pogreno vrijeme unutar vlastitog cirkadijurnog ritma.

Paradoksalno, najei uzrok nesanice su lijekovi

protiv nesanice.
Nesanica nije bolest koja se moe izlijeiti nekim
lijekom - nesanica je simptom:

Ako je izazvana nekom boli ili neugodom, treba lijeiti

problem koji do te boli dovodi
Ako je uzrokovana psihikim faktorima, npr. nekim
osobnim problemima, treba rjeavati te probleme

No pacijentima (a i lijenicima) je lake i

jednostavnije da uzmu lijek za uspavljivanje, na
kojeg vrlo brzo razviju toleranciju
Ako prekinu uzimati lijek, jave se ozbiljni
apstinencijski simptomi, pa oni uzmu jo vie lijeka,
itd.

Mogu se razlikovati tri tipa nesanice:

Istraivanja su pokazala da mnogi pacijenti koji se

ale na nesanicu, kad ih se promatra u
laboratorijskim uvjetima, spavaju mnogo dulje no
to sami izjavljuju, tj. skloni su uvelike podcijeniti
vrijeme koje provode spavajui

ljudi koji imaju potekoa da zaspu

oni koji se esto bude tijekom noi
oni koji se prerano probude i vie ne mogu zaspati.

A Machine That Prevents Sleep Apnea

Jedan od posebnih uzroka nesanice je

apnea, tj. nemogunost disanja pri
spavanju.
Mnogi ljudi nepravilno diu tijekom REM
faze, i oko 15% odraslih imaju povremene
prekide od cca 10 sekundi bez disanja.
Apnea pri spavanju se do tih vrijednosti
smatra normalnom i nema nikakve veze s
nesanicom.
Meutim, ima pojedinaca koji prestanu
disati i itavu minutu ili vie i onda se
probude hvatajui zrak - takvi ljudi mogu
ostati u krevetu i po 8 sati, a da zapravo
spavaju samo polovicu vremena.
U veini sluajeva oni se ne sjeaju tih
ponavljanih buenja i samo su svjesni toga
da ustaju vrlo umorni.
Jedan od uzroka apnee pri spavanju je
pretilost, jer vrlo debeli ljudi, najee
mukarci, imaju potekoa da nau poloaj
u kojem e moi normalno disati.
Ponekad je uzrok opstrukcija dinih
putova, koja se moe rijeiti kirurkim
putem ili pak neka abnormalnost unutar
CNS-a
Posebni ureaji koji spreavaju javljanje
apnea

Poremeaji REM spavanja

Narkolepsija
neuroloki poremeaj karakteriziran neoekivanim periodima spavanja usred
dana
javlja se uestalou od otprilike 1 na 1000, obino unutar obitelji, i ima
genetsku osnovu
Uz narkolepsiju se najee povezuju etiri simptoma, iako veina pacijenata
nema sve navedene simptome:
1) postupni ili nagli napadi pospanosti tijekom dana

Mogu se dogoditi u bilo koje vrijeme, ali najee se javljaju u uvjetima monotonije
i dosade
Spavanje obino traje dvije do pet minuta, i osoba se budi, osjeajui se
osvjeenom.

2) povremena katapleksija - napad miine slabosti dok osoba ostaje budna

osoba odjednom padne poput vree, i ostaje leati, pri potpunoj svijesti od nekoliko
sekundi do nekoliko minuta
jedan od fenomena REMa - miina atonija, javlja se u neprikladno vrijeme
obino je izazivaju jake emocije, kao bijes ili veliko uzbuenje ili nagli fiziki napor

3) paraliza pri spavanju - potpuna nemogunost pokretanja kod osobe koja tone u
san ili se upravo budi
4) hipnagogne halucinacije - iskustva slina snu koje pojedinac teko moe
razluiti od stvarnosti, koje se najee dogaaju na poetku spavanja

 Svi simptomi narkolepsije mogu se interpretirati kao

intruzija REM spavanja u budnost:

kod REMa postoji atonija, snovi, i sl.- neuralni mehanizmi

odgovorni za razliite aspekte REMa aktiviraju se u neprikladno
vrijeme, tj. u pogreno vrijeme dana

Takoer je utvreno da kod narkoleptinih pacijenata

ne postoji faza sporovalnog spavanja na poetku noi oni odmah ulaze u REM fazu
ovaj nalaz sugerira da su u mozgovima narkoleptiara
neuralni mehanizmi koji produciraju REM slabo
kontrolirani
Postoje razliiti lijekovi kojima se suzbija narkolepsija

REM poremeaj ponaanja ili REM bez

atonije
Kod veine ljudi glavni posturalni miii su relaksirani i neaktivni
tijekom REM spavanja, tj. postoji atonija
Ljudi koji pate od REM poremeaja ponaanja se snano miu
tijekom REM spavanja, oito glumei svoj san.
Mnogi od tih snova su agresivni, i oni esto tuku oko sebe,
ritaju se, ozljeuju sebe ili druge ljude.
Ima vie navoda u literaturi koji to potvruju, npr. primjer
ovjeka koji je sanjao da igra ragbi, i u snu sruio sve s nonog
ormaria, razbio lampu, udario glavom u zid i razbio koljeno.
Mogue objanjenje za takvo ponaanje jest oteenje podruja
odgovornih za inhibiciju miia tijekom REM spavanja,
najvjerojatnije motorikih neurona.

Poremeaji sporovalnog spavanja

Neki se poremeaji javljaju tijekom sporovalnog

spavanja, posebno tijekom najdublje, 4. faze:

enureza (nono mokrenje)

noni strah (pavor nocturnus)

osjeaj izrazitog straha i tjeskobe iz kojeg se

pojedinac budi vritei od straha, pri emu se
uglavnom ne moe dosjetiti razloga
ei kod djece nego kod odraslih i javlja se
iskljuivo tijekom nonREMa
Nije isto to i nona mora - nona mora je ruan
san u REM fazi.

hodanje u snu (somnambulizam)

I noni strah i hodanje u snu uglavnom nestaju sami

od sebe tijekom odrastanja, dok je enureza
poremeaj koji zahtijeva terapiju

Govor u snu ne spada u poremeaje spavanja i javlja

se podjednako tijekom REMa i nonREMa - mnogi ljudi
nou govore a da toga nisu svjesni.

uglavnom kod djece, najee rano u noi u

fazama 3 ili 4
Obino se javlja u vie generacija u obitelji

Fuseli: Nightmare