KOMENTARI ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU

U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Asaf Daupovi}
Rosa Obradovi}
Doc. dr. Meliha Povlaki}
Fe|ad Za}iragi}
Prof. dr. Milorad @ivanovi}

KOMENTARI ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU

U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
I REPUBLICI SRPSKOJ

SARAJEVO, 2005.

Naziv knjige:
Izdava~:

Komentari zakona o izvr{nom postupku u Federaciji Bosne i

Hercegovine i Republici Srpskoj
Savjet/Vije}e Evrope i Evropska komisija

Ova publikacija je nastala u okviru zajedni~kog

projekta Vije}a Evrope i Evropske komisije u
saradnji s Njema~kom fondacijom za me|unarodnopravnu suradnju IRZ Fondacija
Autorski tim

Asaf Daupovi}
Rosa Obradovi}
Doc. dr. Meliha Povlaki}
Fe|ad Za}iragi}
Prof. dr. Milorad @ivanovi}

Voditelji projekta

Mr. Hugh Chetwynd

Monica Macovei
Britta Schwarz
Admir Suljagi}

Stru~ni konsultant:

Dr. Stefan Prner

Ure|iva~ki odbor:

Fe|ad Za}iragi}
Edina Harbinja

Lektura i korektura:
Tehni~ka priprema:

Zinaida Leki}
Dragan Tolomanoski

[tampa:
Tira`:

Tiskara Varteks Vara`din

1000

SADR@AJ

PREDGOVORI
KRATKE INFORMACIJE ^ITAOCIMA OVOG KOMENTARA
PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE
OBJA[NJENJE SKRA]ENICA KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI
SPISAK PROPISA
UVOD
ZAKON O IZVR[NOM POSTUPKU
Slu`bene novine Federacije BiH broj 32/03 (18.7.2003.)

XV
XVII
XIX
XXIV
XXV
XXVIII
1

Dio prvi

I - OSNOVNE
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.

ODREDBE

Sadr`aj Zakona
Zna~enje pojedinih izraza
Pokretanje postupka
Nadle`nost
Hitnost i redoslijed postupanja
Sredstva i predmet izvr{enja
Izuzimanje od izvr{enja
Ograni~enje sredstava i predmeta izvr{enja
Podnesci, ro~i{ta i spisi
Dostavljanje
Sastav suda i odluke
Pravni lijekovi
Izvr{nost i pravosna`nost
Vanredni pravni lijekovi i povrat u prija{nje stanje
Rokovi za postupanje
Tro{kovi postupka
Nov~ana kazna i prinudne mjere u izvr{nom postupku
Jemstvo
Izvr{enje odluke stranog suda
Izvr{enje na imovini strane dr`ave
Primjena odredaba drugih zakona

3
6
11
16
18
20
24
28
32
35
41
44
51
52
56
57
61
66
68
72
74

VI

IZVR[NI POSTUPAK
Dio drugi
A. ZAJEDNI^KE ODREDBE

II - IZVR{NA
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

I VJERODOSTOJNA ISPRAVA

22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.

Osnove za odre|ivanje izvr{enja

Izvr{na isprava
Odluka i poravnanje
Izvr{nost odluke
Izvr{nost poravnanja
Podobnost izvr{ne isprave za izvr{enje
Naplata zateznih kamata
Vjerodostojna isprava
Prijelaz potra`ivanja ili obaveze
Uvjetna i uzajamna obaveza
Alternativna obaveza po izboru izvr{enika
Fakultativno ovla{tenje izvr{enika
Prekid postupka
Potvrda o izvr{nosti

III - PREDLAGANJE

I ODRE\ENJE IZVR {ENJA

IV - PROVO\ENJE

IZVR [ENJA

^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

36.
37.
38.
39.
40.

41.
42.
43.
44.
45.

V - PRIGOVOR
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

46.
47.
48.
49.
50.

VI - PRIGOVOR
^lan 51.
^lan 52.
^lan 53.

Prijedlog za izvr{enje
Utvr|ivanje du`nikove imovine
Povla~enje i ograni~enje prijedloga
Rje{enje o izvr{enju
Dostavljanje rje{enja o izvr{enju

78
82
86
88
92
95
101
116
123
127
130
131
133
139

142
150
156
158
163

Izvr{enje na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju

Vrijeme izvr{enja
Rad sudskog izvr{ioca
Ometanje sudskog izvr{ioca u radu
Nepravilnosti pri provo|enju izvr{enja

167
170
172
174
175

Prigovor
Razlozi za prigovor
Odgovor na prigovor
Rje{enje o prigovoru
Postupak povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju
na osnovu vjerodostojne isprave

177
184
196
197
200

TRE ]EG LICA

Pretpostavke za prigovor
Odluke suda po prigovoru tre}eg lica
Upu}ivanje na parnicu

205
209
211

VII

VII - PROTIVIZVR[ENJE
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

54.
55.
56.
57.
58.
59.

Razlozi za protivizvr{enje
Postupak po prijedlogu za protivizvr{enje
Rje{enje o protivizvr{enju
Nemogu}nost protivizvr{enja
Protivizvr{enje po prijedlogu tre}eg lica
Protivizvr{enje prema prijedlogu u~esnika u postupku

VIII - ODLAGANJE,
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

60.
61.
62.
63.
64.

OBUSTAVA I OKON ^ANJE IZVR [ENJA

Odlaganje izvr{enja na prijedlog tra`ioca izvr{enja

Vrijeme za koje se izvr{enje odla`e
Nastavljanje odlo`enog postupka
Obustava izvr{enja
Dovr{enje izvr{enja

214
219
221
222
224
226
227
231
233
234
242

B. IZVR[ENJE RADI NAPLATE NOV^ANOG POTRA@IVANJA

IX - OP]E

ODREDBE

^lan 65.
^lan 66.

X - IZVR[ENJE

Obim izvr{enja nov~anih potra`ivanja

Redoslijed namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja

243
248

NAD NEPOKRETNOSTIMA

1. Op}e odredbe
^lan 67.
Mjesna nadle`nost
^lan 68.
Izvr{ne radnje
^lan 69.
Nepokretnost kao predmet izvr{enja
^lan 70.
Dokaz o vlasni{tvu izvr{enika
^lan 71.
Promjena predmeta izvr{enja
^lan 72.
Zabilje`ba izvr{enja
^lan 73.
Pristupanje izvr{enju
^lan 74.
Zalo`na prava
^lan 75.
Slu`nosti i stvarni tereti
^lan 76.
Ugovori o zakupu i najmu
^lan 77.
Razgledanje nepokretnosti
^lan 78.
Osiguranje nepokretnosti

250
250
254
267
276
286
293
298
300
307
311
313

2. Izuzimanje od izvr{enja
^lan 79.

314

3. Utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti

^lan 80.
Na~in utvr|ivanja vrijednosti
^lan 81.
Prigovor nedostatka pokri}a

316
322

4. Prodaja nepokretnosti
^lan 82.
Zaklju~ak o prodaji
^lan 83.
Pravo pre~e kupovine
^lan 84.
Na~in prodaje
^lan 85.
Uvjeti prodaje

324
330
336
341

VIII

^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.

Davanje osiguranja
Jedan ponu|a~
Ko ne mo`e biti kupac
Prodajna cijena
Ro~i{te za nadmetanje i prodaja
Prodaja neposrednom pogodbom
Polaganje cijene
Predaja nepokretnosti kupcu
Za{tita prava kupca
Obustava izvr{enja

343
345
348
353
362
365
367
371
374
375

5. Namirenje tra`ilaca izvr{enja

^lan 96.
Kad se pristupa namirenju
^lan 97.
Lica koja se namiruju
^lan 98.
Prvenstveno namirenje
^lan 99.
Namirenje ostalih potra`ivanja
^lan 100. Visina nadoknade za li~ne slu`nosti i druga prava
koja prestaju prodajom
^lan 101. Srazmjerno namirenje
^lan 102. Osporavanje potra`ivanja
^lan 103. Upu}ivanje na parnicu

390
391
392
394

6. Posebne odredbe o na~inu namirenja nekih potra`ivanja

^lan 104. Nedospjelo potra`ivanje
^lan 105. Nedospjelo potra`ivanje povremenih primanja
^lan 106. Potra`ivanja uz uvjet
^lan 107. Predbilje`ba zalo`nog prava i zabilje`ba spora

399
402
404
406

7. Ro~i{te za diobu i rje{enje o namirenju

^lan 108. Ro~i{te za diobu
^lan 109. Rje{enje o namirenju

410
413

8. Pravni
^lan
^lan
^lan
^lan
.

polo`aj izvr{enika i tre}ih lica nakon prodaje nepokretnosti

110. Gubitak prava na posjed nepokretnosti
111. Iseljenje izvr{enika
112. Iseljenje drugih lica
113. Primjena odredaba glave X ovog zakona u slu~aju kada
nepokretnost nije upisana u zemlji{ne knjige

XI - IZVR[ENJE

377
379
381
385

417
419
421
424

NA POKRETNIM STVARIMA

1. Op}e odredbe
^lan 114. Mjesna nadle`nost ako je poznato mjesto gdje se pokretne
stvari nalaze
^lan 115. Mjesna nadle`nost ako nije poznato gdje se pokretne
stvari nalaze
^lan 116. Dostava rje{enja o izvr{enju na daljnje provo|enje
^lan 117. Izuzimanje od izvr{enja
^lan 118. Izvr{ne radnje

430
433
436
437
440

IX

2. Pljenidba i procjena pokretnih stvari

^lan 119. Obavijest o pljenidbi
^lan 120. Predmet pljenidbe
^lan 121. Obim pljenidbenog popisa
^lan 122. ^uvanje popisanih stvari
^lan 123. Zabrana raspolaganja popisanim stvarima
^lan 124. Sticanje zalo`nog prava
^lan 125. Bezuspje{an poku{aj pljenidbe
^lan 126. Procjena
^lan 127. Zapisnik o pljenidbenom popisu i procjeni
^lan 128. Zabilje{ka umjesto pljenidbenog popisa

442
444
447
448
452
454
457
459
464
466

3. Prodaja stvari
^lan 129. Vrijeme prodaje
^lan 130. Na~in prodaje
^lan 131. Ro~i{te za javnu prodaju
^lan 132. Predaja stvari prije pla}anja

468
471
475
482

4. Namirenje tra`ioca izvr{enja

^lan 133. Namirenje jednog tra`ioca izvr{enja
^lan 134. Namirenje vi{e tra`ilaca izvr{enja

483
485

5. Primjena odredaba o izvr{enju na nepokretnosti

^lan 135.

487

XII - IZVR[ENJE

NA NOV ^ANOM POTRA @IVANJU IZVR [ENIKA

1. Op}e odredbe
^lan 136.
^lan 137.
^lan 138.
^lan 139.
^lan 140.

Mjesna nadle`nost
Izuzimanje od izvr{enja
Ograni~enje izvr{enja
Izvr{ne radnje
Obim izvr{enja

2. Zapljena potra`ivanja
^lan 141.
Djelovanje zapljene
^lan 142.
Zapljena potra`ivanja zasnovana na vrijednosnom papiru
^lan 143.
Zalo`no pravo na kamate
^lan 144.
Prvenstveni red
^lan 145.
Zapljena potra`ivanja osigurana zalo`nim pravom upisanim
u javni registar
3. Prijenos potra`ivanja
a) Op}e odredbe
^lan 146.
Vrste prijenosa
^lan 147.
Posebni uvjeti za prijenos nedjeljivog potra`ivanja
^lan 148.
Provo|enje prijenosa
^lan 149.
Obaveze izvr{enika i tra`ioca izvr{enja
^lan 150.
Polaganje novca kod suda

489
491
491
492
492
493
495
496
496
497

497
498
500
501
502

b) Prijenos radi naplate

^lan 151.
Ovla{tenja tra`ioca izvr{enja
^lan 152.
Prijenos radi naplate potra`ivanja upisanog u javni registar
^lan 153.
Uvjetovanost obaveze izvr{enikova du`nika predajom stvari
^lan 154.
Obavje{tavanje izvr{enika o tu`bi za naplatu prenesenog
potra`ivanja
^lan 155.
Zaka{njenje u naplati prenesenog potra`ivanja
^lan 156.
Namirenje tra`ioca izvr{enja

505
506
508

c) Prijenos umjesto isplate

^lan 157.

509

503
504
504

4. Posebne odredbe o izvr{enju na pla}i i drugim stalnim nov~anim primanjima

^lan 158.
Primjena odredbi glave XII ovog zakona
511
^lan 159.
Rje{enje o izvr{enju
512
^lan 160.
Izvr{enje kada pravo na izdr`avanje ima vi{e lica
514
^lan 161.
Mjesto isplate
515
^lan 162.
Prestanak rada
517
^lan 163.
Odgovornost poslodavca za propu{tenu obustavu i isplatu
dospjelih rata
519
^lan 164.
Zapljena po pristanku du`nika
522
^lan 165.
Primjena odredaba
525
5. Izvr{enje na potra`ivanju po ra~unu kod banke
^lan 166.
Prinudno izvr{enje
^lan 167.
Redoslijed naplate
^lan 168.
Povremena davanja
^lan 169.
Postupak u slu~aju kad nema sredstava na ra~unu
^lan 170.
Postupak u slu~aju smetnji za provo|enje izvr{enja
^lan 171.
Izvr{enje prema solidarnom izvr{eniku
^lan 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih ra~una pravnih lica
^lan 173.
Izvr{enje nad sredstvima na deviznom ra~unu
^lan 174.
Izvr{enje radi naplate potra`ivanja u stranoj valuti
^lan 175.
Odgovornost banaka za {tetu
^lan 176.
Primjena odredbi glave XII ovog zakona

XIII - IZVR[ENJE

526
530
531
532
532
533
535
535
536
537
537

NA POTRA @IVANJU DA SE PREDAJU ILI ISPORU ^E POKRETNE STVARI

ILI DA SE PREDA NEPOKRETNOST

1. Op}e odredbe
^lan 177.
^lan 178.
^lan 179.
^lan 180.
^lan 181.
^lan 182.

Mjesna nadle`nost
Izvr{ne radnje
Djelovanje prijenosa
Nedospjelost izvr{enikovog potra`ivanja
Tu`ba protiv izvr{enikovog du`nika
Primjena odredbi o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju

2. Pokretne stvari
^lan 183.
Predaja stvari na ~uvanje
^lan 184.
Prodaja stvari i namirenje tra`ioca izvr{enja

537
539
540
540
540
541
541
542

XI

3. Nepokretnosti
^lan 185.
Predaja tra`iocu izvr{enja
^lan 186.
Prodaja i namirenje tra`ioca izvr{enja

XIV - IZVR[ENJE

542
543

NA DIONICI I OSTALIM REGISTRIRANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA ,

TE NA ^LANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU

^lan
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

187.
188.
189.
190.
191.
192.

Mjesna nadle`nost
Izvr{ne radnje
Pljenidba dionice
Procjena i prodaja dionica, te namirenje tra`ilaca izvr{enja
Izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu
Pravo pre~e kupovine

XV - IZVR{ENJE

544
545
546
547
548
549

NAD DRUGIM IMOVINSKIM PRAVIMA

^lan 193.

Izvr{ne radnje

549

C. IZVR[ENJE RADI OSTVARENJA NENOV^ANOG POTRA@IVANJA

XVI - SUDSKI

^lan 194.
^lan 195.

PENALI

Izricanje sudskih penala

Izvr{enje radi naplate dosu|enih penala

XVII - IZVR[ENJE

RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI

^lan 196.
^lan 197.

Mjesna nadle`nost
Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nalaze kod
izvr{enika ili tre}eg lica
Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nisu mogle
na}i kod izvr{enika niti kod tre}eg lica
Izvr{enje radi isporuke zamjenljivih stvari koje se nalaze
kod izvr{enika ili tre}eg lica
Izvr{enje kad zamjenjive stvari nisu na|ene kod izvr{enika,
niti kod tre}eg lica
Pravo na nadoknadu {tete

^lan 198.
^lan 199.
^lan 200.
^lan 201.

XVIII - IZVR[ENJE
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

202.
203.
204.
205.
206.

XIX - IZVR[ENJE
^lan 207.
^lan 208.

^lan 209.
^lan 210.

RADI ISPRA @NJENJA I PREDAJE NEPOKRETNE STVARI

Mjesna nadle`nost
Na~in provo|enja izvr{enja
Uklanjanje pokretnih stvari
Prodaja pokretnih stvari
Izvr{enje radi naplate tro{kova postupka

552
561
564
567
574
579
580
582
583
584
592
596
597

RADI OSTVARENJA POTRA @IVANJA NA RADNJU , TRPLJENJE ILI NE ^INJENJE

Mjesna nadle`nost
Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e
obaviti i drugo lice
Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e
obaviti samo izvr{enik
Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na trpljenje i ne~injenje

600

600
608
616

XII

^lan 211.
^lan 212.
^lan 213.

XX - IZVR[ENJE
^lan
^lan
^lan
^lan

214.
215.
216.
217.

XXI - IZVR[ENJE
^lan
^lan
^lan
^lan
^lan

218.
219.
220.
221.
222.

Izvr{enje radi uspostavljanja prija{njeg stanja

Ponovno smetanje posjeda
Pravo na nadoknadu {tete
RADI VRA ]ANJA ZAPOSLENOG NA RAD ODNOSNO U SLU@BU

Mjesna nadle`nost
Rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje
Na~in provo|enja izvr{enja
Nadoknada pla}e u slu~aju vra}anja zaposlenog na rad

DIOBOM STVARI

Mjesna nadle`nost
Fizi~ka dioba
Dioba prodajom
Odre|ivanje na~ina diobe rje{enjem suda
Tro{kovi postupka

XXII - OSTVARENJE
REGISTRE

^lan 223.
^lan 224.
^lan 225.
^lan 226.
^lan 227.

^lan 228.
^lan 229.
^lan 230.

632
633
636
638
645
646
652
656
658

POTRA @IVANJA NA DAVANJE IZJAVE VOLJE I UPISIVANJE U JAVNE

Bezuslovno potra`ivanje
Uslovno potra`ivanje
Upis prava u javne registre

XXIII - PRIJELAZNE

621
624
630

I ZAVR [NE ODREDBE

Postupci u toku
Va`enje odredbi o zasnivanju zalo`nog prava na nepokretnim
i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka
Prestanak va`enja odredbi drugih zakona
Prestanak va`enja va`e}ih zakona o izvr{nom postupku
Stupanje na snagu Zakona

BIOGRAFIJE ^LANOVA AUTORSKOG TIMA

REGISTAR POJMOVA

660
661
663
665
668
673
674
675
681
685

XIII

PREDGOVOR

Novele Zakona o izvr{nom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici

Srpskoj koji su od 18.7.2003. godine u oba entiteta stupili na snagu, u prvom redu
imaju dva cilja. Novi postupak izvr{enja treba da pove}a kvotu uspje{nosti prinudnih izvr{enja i treba da bude efikasniji u provedbi. U prvi plan sada dolazi
za razliku od starog jugoslavenskog prava za{tita povjerilaca. Cilj ovog komentara je da pravnoj praksi olak{a svakodnevnu primjenu ovih zakona koji, ina~e,
imaju dosta paralela sa njema~kim pravom. U tom smislu ovom prilikom
najsrda~nije zahvaljujemo Vije}u Evrope na njegovoj inicijativi za izradu ovih
komentara Zakona o izvr{nom postupku, te za konstruktivnu i prijatnu suradnju.
Fondacija IRZ od 2000. godine djeluje u Bosni i Hercegovini zahvaljuju}i sredstvima Pakta za stabilnost jugoisto~ne Evrope. Za te`i{te svojih aktivnosti smo svjesno
odabrali edukaciju i dodatno obrazovanje sudija i advokata koje odgovara potrebama prakse u zemlji. Upravo u gra|anskom pravu su me|unarodne organizacije
nudile relativno malo. Niz seminara Privredno pravo u tr`i{noj privredi je sigurno u tom domenu popunio postoje}u prazninu. Od 2000. godine organiziramo ove
seminare koji su i dalje veoma prihva}eni kod prakti~ara u Bosni i Hercegovini.
O novelama Zakona o izvr{nom postupku se diskutovalo u okviru dva seminara
koji su se odr`ali 2003. i 2004. godine, a u~esnici radnih grupa koje su radile na
izradi ovih zakona su ih, zajedno sa referentima iz Njema~ke, znala~ki predstavili.
Tokom izrade komentara Fondacija IRZ se prije svega trudila da oni budu {to
jednostavniji za primjenu, te je na raspolaganje stavila Dr. Stefana Prnera, advokata i stru~njaka koji je zajedno sa autorima radio na strukturi komentara i pojedinih tekstova, ali je do samog {tampanja pratio i cjelokupan proces redigovanja.
Na ovom mjestu `elimo zahvaliti Dr. Prneru na njegovom izuzetnom trudu i
zalaganju za vrijeme rada u Bosni i Hercegovini ne samo u pogledu ovog
komentara.
@elja nam je da ova knjiga svojim korisnicima postane svakodnevna literatura i
da na{ doprinos njenom nastanku u~ini da ona bude {to jednostavnija za upotrebu.

Matthias Weckerling
Direktor

Zadovoljstvo mi je imati ~ast da predstavim Komentare Zakona o izvr{nom postupku entiteta Bosne i Hercegovine. Ovi zakoni oslikavaju zna~ajan napredak u
procesu moderniziranja sistema gra|anskog prava u Bosni i Hercegovini i to
ja~anja izvr{enja presuda u gra|anskom postupku. Pravda se ne mo`e dosti}i ukoliko se presude, donijete od strane suda, ne izvr{e efektivno i efikasno, {to je i
stav koji je Evropski sud za ljudska prava naga{avao mnogo puta u svojim presudama. Prvi korak na tom putu su dobri zakoni koji predstavljaju temelj na
kojem po~iva i funkcionira cijeli sistem. Ipak, razumijevanje i primjena prava
odre|uju da li }e sistem i zaista funkcionirati efikasno.
Bosna i Hercegovina je usvojila moderno zakonodavstvo koje te`i ujediniti ono
najbolje iz doma}e pravne tradicije sa eskpertizom evropskih stru~njaka iz oblasti
gra|anskog prava. Komentar je rezultat posve}enosti i rada grupe afirmiranih
nau~nih radnika i prakti~ara iz ove oblasti, sa zajedni~kim ciljem razvoja modernog sistema gra|anskog prava u Bosni i Hercegovini.
Posebno vrijedna karakteristika ovog komentara jeste ~injenica da je to primjer
kako Evropska Komisija i Vije}e Evrope mogu obezbijediti okvir unutar kojeg
pravni stru~njaci u Bosni i Hercegovini mogu djelovati.
Nadamo se da }e ovaj komentar slu`iti prakti~arima i studentima prava i pomo}i
im u boljem razumijevanju historije, dru{tvenog konteksta, podloge i evropskih
vrijednosti i pri tom podupirati Zakon o izvr{nom postupku u oba entiteta Bosne
i Hercegovine, daju}i tako svoj doprinos efikasnosti sudskog sistema.

Michael Humphreys
{ef delegacije Evropske komisije
u Bosni i Hercegovini

Guy de Vel
generalni direktor pravnih
poslova Vije}a Evrope

^lan XVII

KRATKE INFORMACIJE
^ITAOCIMA OVOG KOMENTARA

Cilj ovog komentara je da bude pomo}no sredstvo za svakodnevni rad sa Zakonom

o izvr{nom postupku (ZIP) oba entiteta Bosne i Hercegovine.
Tome slu`i i ~itav niz prakti~nih oznaka samog teksta komentara, kao npr.:
U pravilu, obja{njenja o odnosu nekog ~lana sada va`e}eg zakona prema ~lancima
ranije va`e}ih zakonskih propisa nalaze se na samom po~etku teksta komentara
uz svaki pojedina~ni ~lanak zakona. Dakle, ~italac tamo mo`e brzo prona}i odgovor na pitanje da li neki ~lanak zakona sadr`i ne{to novo u odnosu na do sada
poznata zakonska rje{enja ili ne.
Ukoliko je to bilo mogu}e, redoslijed komentara uz svaki pojedina~ni ~lan zako na slijedi unutra{nji redosljed tog ~lanka. To zna~i da se element npr. prvog
stavka jednog ~lanka se komentira jasno odvojeno od elementa drugog stavka
uz st. 2 (koja je
itd. Dakle ~italac samo treba npr. da prona|e naznaku u
ozna~ena boldiranim slovima) ako ga zanima neki problem vezano za taj stav
~lana zakona.
Izdava~i su zamolili autore da upu}uju na sudsku praksu direktno vezano za pojedina~ne stavove ili elemente jednog ~lana (a ne na kraju komentara, kako je to
uobi~ajeno u mnogim drugim komentarima). To je iz razloga {to ~italac-prakti~ar
o~ekuje da sve relevantne informacije o stavovima (me|u koje spada i doti~na
sudska praksa) nekog ~lana zakona prona|e na jednom mjestu, a ne na razli~itim
mjestima u tekstu.
Klju~ne rije~i u tekstu komentara su istaknute boldiranim slovima.
Lak{em upu}ivanju na odre|ena mjesta komentara slu`i sistem rrubnih brojeva.
To su brojevi na vanjskoj strani teksta kojima se numerira komentar uz svaki ~lan
zakona. Tako npr. naznaka 160/2 u registru pojmova zna~i da se komentar vezan
za doti~nu klju~nu rije~ nalazi u komentaru uz ~lan 160, a u samom tekstu
komentara pored broja 2 na rubu teksta. Ova tehnika omogu}ava da upu}ivanje na tekst iz registra pojmova ne treba da se mijenja znatno u slu~aju novih
dopunjenih izdanja komentara.

XVIII ^lan

Osim toga, izdava~i su zamolili autorice i autore da {to vi{e predstavljaju svoju
vlastitu praksu, da daju prijedloge za postupanje u odre|enim prakti~nim situacijama i da upozoravaju na postoje}e ali i mogu}e budu}e probleme prilikom primjenjivanja Zakona, pogotovo u situacijama u kojima se pored ZIP-a primjenuju
i odredbe drugih zakona.
Zakon se pi{e brzo (ponekad ~ak prebrzo). Primjenjivanje (ili, kako se ka`e po
novome, implementacija) nekog novog zakona me|utim nije neka konstantna
stvar, nego trajni i teku}i proces razvoja, razmjena iskustava, a ponekad i metode poku{aj i gre{ka. Imaju}i to u vidu, svi u~esnici u izradi ovog komentara su
svjestni da knjiga koju imate pred sobom ne mo`e biti kona~na. Isto va`i i za
mi{ljenja, koja autori su iznijeli u svojim tekstovima. Stru~na diskusija se me|utim
mo`e razviti tek kada neko je dao svoj stav kao po~etnu ta~ku za tu diskusiju.
U ovom smislu se mole ~itaoci za informacije o praksi razli~itih sudova prilikom
primjenjivanja novog ZIP-a, za svoje stavove vezane za mi{ljenja koja su iznijeta
u ovom komentaru, kao i za sve druge prijedloge koji bi mogli doprinijeti razvoju ovog komentara u mogu}im budu}im izdanjima.
Na kraju, `elim zahvaliti svim u~esnicima u ovom projektu, ~iji je doprinos ovom
komentaru vidljiv svakom ~itaocu putem njihovih tekstova. To su, naravno, u
prvom redu autori.
Osim autorima, potrebno je zahvaliti i licima koja su doprinijela ovom komentaru svojim inicijativama, podr{kom i savjetima. Na strani Vije}a Evrope to su: Hugh
Chetwynd, direktor ispostave Vije}a Evrope u BiH, Monica Macovei (koja je u
toka projekta postala ministrica pravosu|a svoje domovine Rumunije), Admir
Suljagi} (voditelj projekta komentara ZIP-a i ZPP-a FBiH i RS) i Edina Harbinja
(koja je pru`ila dragocjenu tehni~ku pomo}). Na strani Njema~ke fondacije za
me|unarodno pravnu suradnju (IRZ fondacije) `elim zahvaliti direktoru Matthiasu
Weckerlingu, Britti Schwarz, voditeljici projekta IRZ fondacije za BiH, kao i dr.
Arndu Whlera. Zahvaljujem i kolegama Fe|adu Za}iragi}u i Mehmedu Had`i}u
na zaista pa`ljivoj obradi kona~nih tekstova.

Dr. Stefan Prner

Rechtsanwalt
Stru~ni suradnik IRZ fondacije za BiH

^lan XIX

PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE

Babi}, Slobodan, Mili}evi}, Dragi{a: Ekonomija, Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj

Luci, Banja Luka, 2003.
Barbi}, Jak{a: Sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijenosom vlasni{tva na stvari
i prijenosom prava, objavljeno u: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zbornik radova, Zagreb, 1996.
Barbi}, Jak{a,, Buljan, Vesna,, Crni}, Ivica,, Dika, Mihajlo,, Erakovi}, Andrija,, Ru`djak,
Marijan i [epi}, Nenad: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zagreb, 1996.
Crni}, Ivica:: Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989.
Crni}, Ivica:: Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993.
Crni}, Ivica, Grubi}, Vesna: Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa
primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Informator, Zagreb, 1994.
Crni}, Ivica: Ovrha na nekretnini, objavljeno u: Novo ovr{no i ste~ajno pravo,
Zagreb, 1996.
^alija, Branko,, Omanovi}, Sanjin: Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo 2000.
^ulinovi}, Ferdo: Komentar zemlji{noknji`nih zakona, Beograd, 1931.
^ulinovi}Herc, Edita: Ugovorno osiguranje tra`bina zalaganjem pokretnih stvari
bez predaje stvari u posjed vjerovnika, Rijeka, 1998.
Deixler-H
Hbner, Astrid, Klicka, Thomas: Zivilverfahren, 3. Auflage, Wien, 2003.
Deni{li}, Meliha: Pravo svojine stranaca u SFRJ, Zbornik radova sa jugoslovenskog
savjetovanja Promjene u pravu svojine, Transformacija dru{tvene svojine,
odr`anog u Sarajevu 22-24. novembra 1990.
Dika, Mihajlo: Zakon o izvr{nom postupku, Zagreb, 1991.

XX ^lan

Dika, Mihajlo: Sudsko osiguranje potra`ivanja na temelju sporazuma stranaka,

Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zbornik radova, 1992.
Dika, Mihajlo: Novo ovr{no pravo neki temeljni instituti, u: Novo ovr{no i
ste~ajno pravo, Zbornik radova, Zagreb, 1996.
Dika, Mihajlo: Osnovne zna~ajke i op}i pregled prve novele hrvatskog ste~ajnog
prava, Reforma ovr{nog i ste~ajnog prava, Zbornik radova, Zagreb, 1999.
Dika, Mihajlo, ^izmi}, Jozo:: Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH,
Sarajevo 2000.
\or|evi}, Aleksandar,, Studin, Josip: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim
obja{njenjima, Slu`beni list SFRJ, Beograd, 1979.
Gali}, Ale{, Matja`, Jan, Hinko, Jenull: Zakon o izvr{bi in zavarovanju, Komentar
novele in uvodna pojasnila, Ljubljana, 2002.
Gajovi}, Jelisaveta: Gra|ansko procesno pravo sa komentarom, Beograd, 2000.
Gavella, Nikola: Zalo`no pravo, Zagreb, 1992.
Gavella, N., Josipovi}, T., Gliha, I., Belaj, V., Stipkovi}, Z.: Stvarno pravo, Zagreb,
1998.
Hess, Burkhard: Ekspertiza o nacrtu ovr{nog zakona Federacije BiH od 16.7.1997.,
objavljeno u: Nova rje{enja u Zakonu o parni~nom postupku i Zakonu o
ovr{nom postupku Federacije BiH, izdanje Ministarstva pravde, Sarajevo, 1998.
Ilc, Jo`e: Spremembe Zakona o izvr{ilnem postopku, Pravnik, Ljubljana, 6-8/1991.
Jauernig, Schlechtriem, Strner, Teichmann,
Gesetzbuch, 8. Auflage, Mnchen, 1997.

Volkommer:

BGB

Brgerliches

Josipovi}, Tatjana: Zemlji{no knji`no pravo, Zagreb, 2001.

Komentar Zakona o obligacionim odnosima, grupa autora, Savremena administracija, Beograd, 1983.
Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Tom I, Redaktori: Blagojevi}-K
Krulj,
Savremena administracija, Beograd, 1980.
Krisper-K
Kramberger, Marija: Pogodbena zastavna pravica na neprima~ah, Pravnik,
Ljubljana, let 47 (1992), 1-2.
Matijevi}, Ivo, ^ulinovi}, Ferdo: Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju,
Svjetlost, Beograd, 1940.
Markovi}, Slobodan: Autorsko pravo i srodna prava, Slu`beni glasnik, Beograd,
1999.

^lan XXI

Medi}, Du{ko: Zalo`no pravo, Banja Luka, 2002.

Mini, Harald: Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, Wien, 2000.

Novi zakon o izvr{nom postupku, redaktor: Dragor Hiber, Centar za liberalnodemokratske studije, Beograd, 2004.
Op}a enciklopedija Jugoslovenskog leksikografskog zavoda, Knjiga 2, CFob, tre}e
izdanje, Zagreb, 1977.
Panovski, Strahil: Izvr{enje na nov~anom potra`ivanju du`nika, Glasnik Advokatske
komore Vojvodine, 6/1981.
Paunovi}, Miroslav: Prednosti hipoteke kao sredstva osiguranja potra`ivanja, Pravni
`ivot, 8-9/91.
Popovi}, Bogoljub, Risti}, Vuka{in: Komentar zakona o izvr{nom postupku sa sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Novinsko izdava~ka ustanova
Slu`beni list SFRJ, Beograd.
Popovi}, Bogoljub, Risti}, Vuka{in: Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom,
sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primenu, Privredna {tampa OOUR Preduze}a Finansijski studio, Beograd, 1978.
Popovi}, Bogoljub, Risti}, Vuka{in: Priru~nik za prakti~nu primenu Zakona o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Privredna {tampa, Beograd, 1981.
Povlaki}, Meliha: Izvr{nost javnobilje`ni~kih akata, Pravna misao, 3-4/2000.
Povlaki}, Meliha: Institut javnog bilje`ni{tva i efikasno ostvarivanje prava povjerilaca u pravu Federacije BiH, I i II dio, Pravni savjetnik, 4/2002. i 7/2002.
Povlaki}, Meliha: Osnovne zna~ajke notarske slu`be u Federaciji BiH, Pravni savjetnik, 4/2003.
Povlaki}, Meliha: Reforma zemlji{noknji`nog prava kao dio ukupne reforme
gra|anskog prava, Zbornik radova sa Me|unarodnog savjetovanja Aktualnosti
gra|anskog i trgova~kog zakonodavstva i pravne prakse, odr`anog u Neumu
6-8.6.2003. godine, Mostar, 2003.
Povlaki}, Meliha: Novo zemlji{noknji`no pravo u BiH, Pravni savjetnik, 12/2003.
Pozni}, Borivoje, Raki}-V
Vodineli}, Vesna: Gra|ansko procesno pravo, petnaesto
izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1999.
Rajovi}, Veroljub: Sudski izvr{ni postupak sa tekstom Zakona o izvr{nom postupku iz 2000. godine, Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd, novembar, 2000.

XXII ^lan

Rijavec, Vesna: Neue Aspekte des Glubigerschutzes nach dem slovenischen

Vollstreckungs - und Sicherungsgesetz, WiRO, Heft 11/1999.
Risti}, Vuka{in: Komentar zakona o izvr{nom postupku sa sudskom praksom i registrom pojmova, VI izmjenjeno i dopunjeno izdanje, 1999.
Rosenberg, Leo, Gaul, Hans Fridhelm, Schilken, Eberhard: Zwangsvoll-streckungsrecht, elfte vllig neubearbeitete Auflage, Mnchen, 1997.
Seiser, Hannes: Executionsrecht, 3., neu bearbeitete Auflage, Wien, 2002.
Simonetti, Petar: Hipoteka (objekt, obujam, sticanje), Zakonitost (44) 1990., br. 9-10.
Simonetti, Petar: Hipotekarno zalaganje nekretnina u Federaciji Bosne i Hercegovine, Pravna misao, 1-2/99.
Simonetti, Petar: Mobilijarna hipoteka, Privreda i pravo, vol. 32, 1993., 1-2.
Sre~kovi}, Nedeljko, Luki}, Dragutin: Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd
1981.
Sre~kovi}, Nedeljko, Luki}, Dragutin: Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Pravnoekonomski centar, Beograd, 1986.
Stankovi}, Gordana: Novo izvr{no procesno pravo, Udru`enje za gra|ansko procesno i arbitra`no pravo, Ni{, 2001.
Stankovi}, Gordana: Gra|ansko procesno pravo, Ni{, 1998.
Stankovi}, Gordana: Zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnosti u postupku obezbje|enja, Pravni `ivot 11-12/91, str. 1499-1506.
Stankovi}, Obren, Orli}, Miodrag: Stvarno pravo, Beograd, 1989.
Starovi}, Borivoj: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija,
praksa), II. Prera|eno i dopunjeno izdanje, PRAVO D.O.O., Novi Sad, 1991.
Starovi}, Borivoj:: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987.
Stojanovi}, Dragoljub: Savjesnost i po{tenje, Enciklopedija imovinskog prava i prava
udru`enog rada, Beograd, 1978.
[arki}, Neboj{a, Ra{i}, Dragan: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, Savremena administracija, Beograd, 1994.
[arki}, Neboj{a, Ra{i}, Dragan, Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1991.
Thomas, Heinz, Putzo, Hans: ZPO Komentar, 24. Auflage, Mnchen, 2002.

^lan XXIII

Tratnik, Matija`,, Rijavec, Vesna, Kereste{, Toma`, Vren~ur, Renato: Stvarnopravna

zavarovanja, Maribor, 2001.
Triva, Sini{a, Belajec, Velimir, Dika, Mihajlo: Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio,
Zagreb, 1980.
Triva Sini{a,, Belajec Velimir i Dika Mihajlo: Sudsko izvr{no pravo, Zagreb 1984.
Tumbri, Tanja: Zalo`no pravo, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 1-2/81.
Vizner, Boris: Komentar Zakona o vlasni~ko pravnim odnosima, Zagreb, 1980.
Vizner, Boris:: Komentar Zakona o obaveznim odnosima, Zagreb, 1979.
Vukovi}, Svetislav: Komentar Zakona o izvr{nom postupku sa sudskom praksom,
registrom pojmova i obrascima, Prvo izdanje, Poslovni biro D.O.O., Beograd, 2000.
Ze~evi}, Enver; Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003.
Wolf, Manfred: Sachenrecht, 12. Auflage, Mnchen, 1994.

XXIV ^lan

OBJA[NJENJE SKRA]ENICA
KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI

BGB Njema~ki gra|anski zakonik

EO - Exekutionsordnung Republike Austrije sa Novelom od 2000.
OZ Ovr{ni zakon Republike Hrvatske
PZ FBiH Porodi~ni zakon Federacije BiH
PZ RS Porodi~ni zakon Republike Srpske
SZ Stvarnopravni zakonik Republike Slovenije
ZGZ - Zakon o gra|evinskom zemlji{tu Federacije BiH/Republike Srpske
ZIP M Zakonot na izvr{nata postapka Republike Makedonije
ZIP SCG Zakon o izvr{nom postupku SR Jugoslavije
ZIZ Slo - Zakon o izvr{bi in zavarovanju Republike Slovenije
ZN Zakon o naslje|ivanju
ZOO Zakon o obligacionim odnosima
ZoNot Zakon o notarima
ZPP Zakon o parni~nom postupku Federacije BiH/Republike Srpske
ZPU FBiH Zakon o poreskoj upravi Federacije BiH
ZPU RS Zakon o poreskoj upravi Republike Srpske
ZUP Zakon o upravnom postupku Federacije BiH
ZV Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske
ZZK Zakon o zemlji{nim knjigama Federacije BiH/Republike Srpske
ZZK RH Zakon o zemlji{nim knjigama Republike Hrvatske

^lan XXV

SPISAK PROPISA
SPOMENUTIH U TEKSTU KOMENTARA
ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU

Bosna i Hercegovina
Zakon o politici direktnih stranih ulaganja (Slu`beni glasnik BiH 17/98)
Okvirni Zakon o zalozima (Slu`beni glasnik BiH 28/04)
Zakon o dr`avnoj slu`bi u institucijama BiH (Slu`beni glasnik BiH 23/02, 14/03)
Federacija BiH
Zakon o parni~nom postupku (Slu`bene novine FBiH 58/03)
Zakon o zemlji{nim knjigama (Slu`bene novine FBiH 58/02)
Zakon o gra|evinskom zemlji{tu (Slu`bene novine FBiH 25/03)
Zakon o poreskoj upravi Federacije BiH (Slu`bene novine FBiH 33/02)
Zakon o prometu nepokretnosti (Slu`beni list RBiH 38/78, 4/89, 22/91, 21/92, 3/93,
13/94)
Zakon o radu (Slu`bene novine FBiH. 43/99, 13/02)
Zakon o vanparni~nom postupku (Slu`bene novine FBiH 2/98)
Zakon o notarima (Slu`bene novine FBiH 45/02)
Krivi~ni zakon (Slu`bene novine FBiH 36/03)
Zakon o stecajnom postupku (Slu`bene novine FBiH 29/03 i 32/04)
Zakon o dr`avnoj slu`bi u FBiH (Slu`bene novine FBiH 29/03)
Zakon o obligacionim odnosima (Slu`beni list SFRJ 29/78, 39/85, 45/86, 57/89,
Slu`beni list RBiH 2/92, 13/94)
Republika Srpska
Zakon o parni~nom postupku (Slu`beni glasnik RS 58/03 i 85/03)

XXVI ^lan

Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima (Slu`beni list SFRJ 6/80, 36/90, 38/03)
Zakon o zemlji{nim knjigama (Slu`beni glasnik RS 74/02)
Zakon o gra|evinskom zemlji{tu (Slu`beni glasnik RS 86/03)
Zakon o obligacionim odnosima (Slu`beni list SFRJ 29/78, 39/85, 45/86, 57/89, 17/93,
3/96, 39/03)
Zakon o poreskoj upravi Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 51/01)
Zakon o prometu nepokretnosti (Slu`beni list SRBiH 4/89, 22/91, 29/94)
Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija (Slu`beni list SRBiH 33/77, 12/87,
30/90, 7/92)
Zakon o ste~ajnom postupku (Slu`beni glasnik RS 67/22, 77/02, 38/3, 96/03)
Zakon o notarima (Slu`beni glasnik RS 86/04)
Porodi~ni zakon Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 54/02)
Krivi~ni zakon Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 49/03)
Zakon o radu (Slu`beni glsnik RS 38/00)
Zakon o vanparni~nom postupku (Slu`beni list SRBiH 10/89)
Zakon o op{tem upravnom postupku Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 13/02).
Zakon o bankama Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 44/03).
Zakon o hartijama od vrednosti Republike Srpske pre~i{}en tekst (Slu`beni glasnik RS 2/02)
Zakon o patentima Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 36/99)
Zakon o `igovima Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 35/99)
Zakon o modelima i uzorcima Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 36/99)
Zakon o administrativnoj slu`bi u upravi RS (Slu`beni glasnik RS 16/02, 62/02)
Pravilnik o unutra{njem poslovanju redovnih sudova (Slu`beni list SRBiH 3/76)
Kanton Sarajevo
Zakon o porezu na promet nekretnina i prava Kantona Sarajevo (Slu`bene novine
KS 10/99)
Zakoni drugih dr`ava
Ovr{ni zakon Republike Hrvatske (Narodne novine 57/96, 29/99, 173/2003, 174/2003
- ispravka)

^lan XXVII

Zakon o izvr{bi in zavarovanju (Uradni list Republike Slovenije 51/98, 11/99,

11/2001, 75/02)
Zakonot na izvr{nata postapka Republike Makedonije (Slu`ben vesnik 53/97,
59/2000)
Zakon o izvr{nom postupku SR Jugoslavije (Slu`beni list SFRJ 28/00, 73/00, 71/01)
Zakon o zemlji{nim knjigama Republike Hrvatske (Narodne novine 91/96, 137/99,
114/2001)
Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske (Narodne
novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/2001)
Executionsordnung - Novelle Republike Austrije (BGBl I 2000/59)

XXVIII ^lan

UVOD

1) Potreba za reformom sudskog izvr{nog prava u BiH

Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine, koji je donijet kao savezni zakon
biv{e SFRJ, na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine bio je u primjeni sve do
2003. godine (u Distriktu Br~ko do 2000. godine). U toku posljednjih ratnih
doga|anja u BiH taj zakon je direktno preuziman od strane svih administrativnih
aran`mana koji su na njenoj teritoriji postojali kako u toku rata (RBiH, Republika
Srpska i Hrvatska zajednica Herceg Bosna) tako i nakon njega (Federacija Bosne
i Hercegovine, Republika Srpska i Distrikt Br~ko). Zahvaljuju}i tome sudsko prinudno izvr{enje je na cjelokupnoj teritoriji na{e zemlje bilo regulisano na jedinstven na~in iako ustavnopravno ova materija nikada nije spadala u nadle`nost
dr`ave BiH.
Nakon 1995. godine obnova ratom razorenih podru~ja BiH i njenih entiteta dugo
je bio apsolutni prioritet kako za lokalne vlasti BiH tako i za me|unarodne snage
koje su pomagale tu obnovu. Povratak izbjeglica i raseljenih lica, njihove imovine,
rekonstrukcija poru{ene infrastrukture, dugo su bili na vrhu prioriteta svih onih
koji su se bavili poslijeratnom obnovom BiH. Problemi prinudnog sudskog izvr{enja
dugo su bili u zape}ku razli~itih institucionalnih reformi, i tek se s vremena na
vrijeme u javnosti mogao ~uti zahtjev za hitnom reformom i u ovoj oblasti,
uzrokovan prije svega nemogu}no{}u ili sporo{}u izvr{enja pravosna`nih sudskih
presuda.
Pod pritiskom ekonomskog razvoja poslijeratne BiH, a prije svega bankarskog sektora koji u tom razvoju po prirodi stvari ima vode}u ulogu, potreba za reformom
izvr{nog prava postaje sve glasnija i sna`nija tek nakon 2000. godine. Pri tome
je nezadovoljstvo poslovi~nom sporo{}u prinudnog izvr{enja sudskih odluka, kao i
raznolike mogu}nosti du`nika da opstruira izvr{enje svoje obaveze, naj~e{}e
navo|eno kao jedna od osnovnih prepreka na putu uspostave vladavine prava u
BiH, apsolutno najva`nijeg preduslova za sna`niji ekonomski oporavak na{e zemlje. Iz tih razloga, pod uticajem neoborivih dokaza iz sudske prakse da Zakon o
izvr{nom postupku iz 1978. godine ~e{}e du`niku slu`i kao garant neizvr{enja njegove obaveze (mogu}nosti odga|anja izvr{enja su za njega po tom zakonu bile
gotovo neograni~ene) nego za{titi interesa povjerioca u tom postupku, ministarstva

^lan XXIX

pravde oba entiteta u BiH su u toku 2002. godine formirala svoje komisije za
izradu prednacrta novih Zakona o izvr{nom postupku. Ti novi zakoni su imali
zadatak da na najbolji mogu}i na~in izmijene lo{e stanje u sudskom izvr{nom
pravu, te da na jedinstven na~in u BiH rije{e nagomilane probleme u toj oblasti.
Kao rezultat rada tih komisija, sredinom 2003. godine, najprije u Republici Srpskoj
(u daljem tekstu: RS) a potom i u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: FBiH), usvojeni su novi, entitetski Zakoni o izvr{nim postupcima. Danas se ti
zakoni u oba entiteta BiH primjenjuju u praksi ve} skoro 18 mjeseci i iza sudske
prakse je sada ve} dovoljno iskustva na osnovu kojeg se mo`e re}i da je reforma izvr{nog prava krenula dobrim pravcem, ali isto tako i da do postizanje
kona~nog cilja (efikasan izvr{ni postupak) jo{ uvijek treba raditi na mnogim od
ponu|enih rje{enja.
2) Stupanje na snagu novih zakona
Ukazom Predsjednika FBiH, objavljenim u Slu`benim novinama Federacije Bosne
i Hercegovine broj 32/03 od 18.7.2003. godine, progla{en je Zakon o izvr{nom
postupku. Odredbama njegovog ~lana 230. odre|eno je da Zakon stupa na snagu
narednog dana od dana objavljivanja u Slu`benim novinama Federacije Bosne i
Hercegovine (18.7.2003. godine), a da se po~inje primjenjivati 60 dana od dana
njegovog stupanja na snagu. Shodno odredbama ~lana 37. stav 3. navedenog
Zakona o izvr{nom postupku, dana 19.8.2003. godine federalni ministar pravde
Pravilnik o obrascima za popunu podataka o imovini izvr{enika u
donio je P
izvr{nom postupku (objavljen u Slu`benim novinama Federacije Bosne i
Hercegovine broj 41/03), ~ime su stvorene sve pretpostavke da se Zakon o
izvr{nom postupku u FBiH primjenjuje od 19.9.2003. godine, kako je to i odre|eno
njegovim ~lanom 230.
U RS Zakon o izvr{nom postupku objavljen je u Slu`benom glasniku Republike
Srpske broj 59/03 od 18.7.2003. i stupio je na snagu dana 01.8.2003. godine. Zakon
o izmjenama i dopunama Zakona o izvr{nom postupku objavljen je u Slu`benom
Pravilnik o obrascima za popunu
glasniku Republike Srpske br. 85/03, a sam P
podataka o imovini izvr{ioca u izvr{nom postupku, koji je donijelo Ministarstvo
pravde RS, u Slu`benom glasniku Republike Srpske br. 101/03).
3) ZIP FBiH i RS - usporedba
Zakonom o izvr{nom postupku u FBiH i Zakonom o izvr{nom postupku u RS
odre|eno je da se istim ure|uje postupak po kojem sudovi u FBiH odnosno u
RS provode prinudno ostvarenje potra`ivanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih
isprava (u daljem tekstu: izvr{ni postupak).
Najva`nija razlika izme|u Zakona o izvr{nom postupku dva entiteta jeste u segmentu odredbi o prinudnoj predaji djeteta (ZIP RS, ~lan 226-228). Naime, te odredbe
ne postoje u Zakonu o izvr{nom postupku u FBiH zbog toga {to su one ve}
sadr`ane u prijedlogu novog federalnog porodi~nog zakona, koji se trenutno nalazi
u parlamentarnoj proceduri usvajanja. Dakle, sa stanovi{ta pravnog sistema FBiH, s
obzirom na to da }e mehanizam prinudne predaje djeteta u FBiH biti regulisan

XXX ^lan

porodi~nim zakonom, nije bilo potrebe da se ista materija reguli{e i na nekom

drugom mjestu (ZIP-u). Razlike u postojanju odredbi o prinudnoj predaji djeteta
uticale su i na numeraciju ~lanova navedenih entitetskih ZIP-ova, tako da ZIP RS
prijelazne i zavr{ne odredbe reguli{e u ~lanovima 229., 230., 231., 231.a, 232. i 233.,
glave XXIV Zakona, dok s druge strane ZIP FBiH,, koji ne sadr`i odredbe o prinudnoj predaji djeteta, prijelazne i zavr{ne odredbe reguli{e ~lanovima 226., 227.,
228., 229. i 230. glave XXIII Zakona.
Druga bitna razlika izme|u navedenih entitetskih Zakona proizlazi iz ~l. 231.a ZIPa RS koji reguli{e izvr{enje sudskih odluka po osnovu isplate stare devizne {tednje, ratne {tete i isplate po osnovu ostalih sudskih odluka, vansudskih poravnanja i drugih upravnih akata, na osnovu potra`ivanja iz perioda ratnih dejstava
izme|u maja 1992. i 19.6.1996. godine. Takvu odredbu ne sadr`i ZIP FBiH, jer se
ista materija u FBiH ure|uje posebnim zakonima (Zakon o privremenom odga|anju
od izvr{enja potra`ivanja na osnovu izvr{nih odluka na teret bud`eta FBiH i Zakon
o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odga|anju od izvr{enja
potra`ivanja na osnovu izvr{nih odluka na teret bud`eta FBiH Slu`bene novine
Federacije Bosne i Hercegovine br. 9/04 i 30/04).
Treba napomenuti da su dva entitetska zakona stupila na snagu u razli~itim vremenskim periodima i razli~itim zakonodavnim tehnikama, {to je rezultiralo
razli~itim odredbama ~lanova 233. ZIP-a RS i 230. ZIP-a FBiH.
4) ZIP FBiH i RS u odnosu na prethodni ZIP
Niz odredbi koje su do u detalje analizirane u ovom komentaru ukazuje da novi
zakoni o izvr{nom postupku, u odnosu na Zakon iz 1978. godine, u sebi sadr`e
niz radikalnih promjena u postupku prinudnog izvr{enja. Te promjene, uz ispunjenje drugih uslova (reorganizacija sudova i pravosu|a uop{te) trebale bi omogu}iti
br`u provedbu zakona i nesmetan tok izvr{nog postupka, te tako odlu~uju}e uticati na pobolj{anje pozicije tra`ioca izvr{enja postupka prinudnog izvr{enja.
Od va`nijih sistematskih promjena u tekstu novih ZIP-ova treba najprije spomenuti one sadr`ane u njihovom ~lanu 1. Naime, navedenom odredbom jasno se ukazuje da predmet regulisanja ovih zakona vi{e nije postupak obezbje|enja potra`ivanja (prethodne mjere i privremene mjere - mjere obezbje|enja, koje su bile regulisane ~lanovima 252.275. ZIP-a iz 1978. godine). U oba BiH entiteta ta je materija sada regulisana Zakonom o parni~nom postupku (sudske mjere osiguranja,
~lanovi 268.-290.), i o mjerama obezbje|enja sada uvijek odlu~uju nadle`ni parni~ni,
a ne izvr{ni sudovi. Pored toga, u odnosu na ranije odredbe o zasnivanju zalo`nog
prava kao postupka obezbje|enja, sada je u zavr{nim i prijelaznim odredbama ovih
zakona regulisano da }e se ovaj postupak i dalje voditi pred izvr{nim sudom po
odredbama ~lanova 251.a, 251.b, 251.v, 251.g, 251.d i 251.| ranijeg ZIP-a, ali samo
do regulisanja istog u odredbama drugog odgovaraju}eg zakona, odnosno primjene
Zakona o notarima, koji i ina~e reguli{e ovu oblast.
Ova nova zakonska rje{enja temelje se na ~injenici da se u navedenim slu~ajevima radi o postupcima ~iji je kona~an ishod izvr{na isprava, koju tek treba prinudno provesti u izvr{nom postupku. Iz prakse sudova uo~eno je da postupci

^lan XXXI

obezbje|enja potra`ivanja i dono{enja odgovaraju}ih izvr{nih isprava s tim u vezi,

u znatnoj mjeri optere}uju izvr{ne sudove, koji prije svega treba da provode prinudno ostvarenje potra`ivanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava. Postupci
~iji je ishod dono{enje izvr{ne isprave, za ~ije vo|enje se u znatnijoj mjeri tra`i
i primjena odredaba materijalnopravne (supstancijalnopravne) prirode, po svojoj
pravnoj prirodi su mnogo bli`i parni~nom (obezbje|enje) ili ~istom vanparni~nom
postupku (zasnivanje zalo`nog prava). Imaju}i u vidu to obja{njenje, mo`e se re}i
da su odredbe o sudskim mjerama obezbje|enja opravdano prenesene u zakone o
parni~nim postupcima odnosno zakone o notarima.
Ukupno uzev{i, navednim promjenama ~ini se da je izvr{ni postupak sada bli`i
svojoj izvr{noj pravnoj prirodi. Prema toj novoj koncepciji, predmetom ZIP-ova
sada vi{e nisu postupci dono{enja odluka u vidu izvr{nih isprava, izuzev u ta~no
odre|enim posebnim slu~ajevima, koji su specifi~ni i po prirodi stvari usko vezani
za izvr{ni postupak (protivizvr{enje ~l. 54., rje{enje o dosudi nekretnine ~l. 93,
rje{enje o namirenju ~l. 109. ovog zakona i sl.).
Razmatranje svih izmjena koje novi ZIP-ovi nose jeste predmet samog teksta
komentara na svaki pojedini ~lan ovih zakona, a za sveobuhvatni pregled
najva`nijih izmjena ovdje bismo istaknuli samo sljede}e:
1)

Su{tinski gledano, novi Zakon o izvr{nom postupku se sada temelji na na~elu

jednakog procesnopravnog polo`aja stranaka u izvr{nom postupku, a iz pojedinih
odredbi Zakona da se zaklju~iti da je novim rje{enjima poja~ana za{tita interesa
tra`ilaca izvr{enja (povjerioca). Prednje potvr|uju odredbe Zakona, jer iste vi{e ni
pod kojim uslovima ne predvi|aju institut odga|anja izvr{enja na prijedlog
izvr{enika (~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine), a ispu{tene su i odredbe o za{titi
bud`etskih korisnika (~l. 196. ranijeg ZIP-a), ~ime su dr`avni organi i institucije
izjedna~eni sa ostalim strankama u postupku u procesnopravnom smislu.

2)

Shodno primjeni Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. novog ZIP-a), u kojem
je minimizirano na~elo materijalne istine a potpuno napu{teno na~elo pru`anja
pomo}i neukoj stranci, na~elo pru`anja pravne pomo}i neukoj stranci
napu{teno je i u izvr{nom postupku.

3)

Kako bi rije{io probleme skrivanja imovine od strane izvr{enika, koji su

naro~ito bili izra`eni prelaskom platnog prometa sa biv{e SDK na redovan
bankarski sistem, novi zakon uvodi novi institut utvr|ivanje imovine du`nika,
pomo}u kojeg tra`ilac izvr{enja, uz posredovanje suda, na lak{i na~in mo`e
da do|e do informacija o imovini izvr{enika koja mo`e biti predmet izvr{enja.

4)

Radi poja~anja odgovornosti izvr{enika za njegove obaveze, novim zakonom

izuze}a pojedinih stvari i prava od izvr{enja su svedene na minimum. U tom
smislu nastale su vrlo radikalne promjene naro~ito u odnosu na mogu}nost
ograni~enja izvr{enja nad izvr{enikovim pokretnim i nepokretnim stvarima te
njegovim pravima (li~ni dohodak).

5)

U cilju ubrzanja izvr{nog postupka, najradikalnija izmjena u odnosu na ranije odredbe ti~e se novog rje{enja po kojem se izvr{enje provodi odmah nakon

XXXII ^lan

dono{enja odluke po eventualno izjavljenom prigovoru (izvr{nost rje{enja o

izvr{enju) ukoliko isti bude odbijen ili odba~en, odnosno ako se izvr{enje
provodi prijenosom sredstava sa transakcijskih ra~una i kod naplate
potra`ivanja izdr`avanja i prije odluke po prigovoru.
6)

U namjeri da ubrza tempo izvr{nog postupka, pored skra}ivanja rokova pri

provo|enju izvr{enja pljenidbom i prodajom pokretnih i nepokretnih stvari
izvr{enika, zna~ajno je ista}i i novo rje{enje da sada o prigovoru stranaka
odlu~uje izvr{ni sud bez mogu}nosti upu}ivanja na parnicu, pa i u onim
slu~ajevima kad su u pitanju sporne ~injenice, s obzirom na to da sada nema
prekida izvr{nog postupka zbog rje{avanja prethodnog pitanja.

7)

Kako bi se eleminisala ~esta praksa odugovla~enja postupka od strane tre}ih

lica, novo rje{enje Zakona predvi|a da izjavljeni prigovor tre}e osobe i njegovo upu}ivanje na parnicu ne spre~ava izvr{enje, izuzev ako to tre}e lice ne
dokazuje svoje pravo pravomo}nom sudskom odlukom.

8)

Pored omogu}avanja namirenja odmah po dono{enju odluke po prigovoru,

radikalnu mjeru ubrzanja postupka izvr{enja predstavlja i sni`enje limita pri
prodaji predmeta izvr{enja u odnosu na procijenjenu vrijednost kod svakog
ro~i{ta za javno nadmetanje, kako za pokretne tako i za nepokretne stvari.

9)

Problem dostave u postupku izvr{enja, koji ina~e nije svojstven samo tom
postupku, novi je zakon poku{ao djelimi~no rije{iti dostavom putem oglasne
plo~e i za prvu i za li~nu dostavu ukoliko izvr{enik promjenu sjedi{ta odnosno prebivali{ta nije prijavio sudu ili nadle`nom organu (vidjeti ~l. 352. ZPPa u vezi sa ~l. 21. ovog ZIP-a).

10) S ciljem rastere}enja ionako preoptere}enih izvr{nih sudija, te samim tim i

ubrzanja postupka, sada je predvi|eno i da pojedine izvr{ne radnje i
dono{enje pojedinih odluka (osim odluka o meritornom rje{avanju po prigovoru izvr{enika i izricanja nov~ane kazne) mogu preduzimati i stru~ni saradnici, po ovla{tenju sudije, a pro{irena su i ovla{tenja sudskih izvr{itelja.
11) S ciljem rastere}enja izvr{nih sudova, novim zakonom je predvi|ena i redukcija vjerodostojnih isprava na osnovu kojih se odre|uje izvr{enje. Naime,
izvr{enje na osnovu vjerodostojnih isprava, kada su u pitanju izvodi iz
poslovnih knjiga i ra~uni, mo`e se tra`iti samo ukoliko se radi o potra`ivanju onih komunalnih usluga kod kojih se ne mo`e uskratiti mogu}nost daljnjeg pru`anja usluge zbog nepla}anja dospjele obaveze (isporuka vode, odvoz
sme}a, isporuka toplotne energije za grijanje), a u pogledu izvr{nih isprava,
kao iste, pored dosada{njih, predvi|ene su i isprave sa~injene kod notara.
12) Procesna disciplina kako izvr{enika tako i tre}ih lica u postupku izvr{enja
morala bi sada da bude ve}a u odnosu na postupke koji su vo|eni po ranijem ZIP-u, jer novi zakon sada uvodi mnogo o{trije nov~ane kazne, koje se
mogu izricati ne samo kao sredstvo izvr{enja (izvr{enje radnje koju mo`e
izvr{iti samo izvr{enik, npr.) nego i za svaku radnju bilo kojeg lica koja opstruira ili onemogu}ava sud u provo|enju izvr{enja.

^lan XXXIII

Iako su ovdje istaknuta samo neka od najnovijih zakonskih rje{enja, iz navednog

proizlazi da su, u odnosu na dosada{nji zakon i ure|enje izvr{nog postupka
uop{te, u ovoj oblasti izvr{ene su{tinske promjene. Za nadati se da }e one, zajedno sa svim ostalim izmjenama u zakonima, rezultirati br`im postupkom prinudnog
sudskog izvr{enja i boljom za{titom interesa tra`ioca izvr{enja koji prinudno ostvaruje svoje pravo iz izvr{ne ili vjerodostojne isprave.
S druge strane, ne treba zaboraviti re}i da su, i pored mnogobrojnih promjena,
i u novim koncepcijama postupaka sudskog prinudnog izvr{enja na snazi u potpunosti ostala kako na~ela ustavnosti i zakonitosti tako i ostala na~ela gra|anskog
i izvr{nog postupka (na~elo dispozicije i oficioznosti, pravnog interesa,
ekonomi~nosti, saslu{anja stranaka, raspravno i istra`no na~elo, na~elo neposrednosti, pismenosti i usmenosti, na~elo koncentracije postupka, javnosti, savjesnog
kori{tenja procesnih prava, hitnosti i redoslijeda u postupanju). Ta su na~ela
me|utim sada novim zakonskim rje{enjima osvijetljena na druga~iji na~in, ~ime oni
poprimaju jedno novo i druga~ije zna~enje od dosada{njih.
5) Svrha izrade komentara Zakona o izvr{nom postupku
S obzirom na ciljeve koji su pred njima stajali, novi entitetski zakoni o izvr{nim
postupcima u sebi sadr`e niz novih rje{enja, ~ija je djelotvornost u doba njihove
izrade bila gotovo potpuna nepoznanica. Pod takvim uslovima, nije neobi~no da
su na samom po~etku primjene tih rje{enja izvr{ni sudovi pristupili vrlo suzdr`ano
i oprezno, imaju}i prije svega u vidu nerazvijenu sudsku praksu ili nedostatak
stru~ne literature iz oblasti izvr{nog prava.
U takvim okolnostima, postavilo se pitanje na koji na~in izvr{nim sudovima pomo}i
u primjeni svih onih novih rje{enja koja su predvi|ena novim zakonima o izvr{nim
postupcima. Bilo je naime jasno da postoji problem nejasnih pravnih odredbi, njihovog tuma~enja te lutanja sudske prakse, ali nije bilo jasno na koji na~in bi se
taj problem trebao rje{avati.
Kroz razgovore sa izvr{nim sudijama na tu temu vrlo brzo se iskristalisala njihova potreba za izradom obimnije knjige komentara u kojoj bi se na detaljniji na~in
poku{ale analizirati sve odredbe novih Zakona o izvr{nom postupku, sa naro~itim
akcentom na one odredbe koje na nov na~in rje{avaju stare probleme sudskog
izvr{nog prava. Na bazi tih ste~enih saznanja, kancelarija Vije}a Evrope u BiH je
2004. godine, pokrenula Projekt izrade Komentara Zakona o izvr{nom postupku sa
ciljem stvaranja prve sveobuhvatne knjige stru~ne literature u ovoj oblasti u BiH.
U tom cilju, kancelarija Vije}a Evrope u BiH je anga`ovala tim od pet stru~njaka
iz ove oblasti, pri ~emu je zna~ajno primijetiti da su ~etvero od njih bili ~lanovi
entitetskih radnih grupa za izradu novih zakona. Anga`ovanjem tih autora, kancelarija Vije}a Evrope u BiH uspjela je u svojoj namjeri da pored podrobne analize odredbi zakona {iroj javnosti pribli`i i obrazlo`enja pojedinih rje{enja koja su
opredijelila radne grupe da prihvate neka od ponu|enih rje{enja, poma`u}i na taj
na~in i samim prakti~arima u tuma~enju pojedinih odredbi zakona.
Rezultat rada ove grupe stru~njaka u prethodnoj godini je golemi Komentar
Zakona o izvr{nom postupku od preko 600 stranica, u kojem je na cjelovit na~in

XXXIV ^lan

obra|en svaki od 230 (FBiH) odnosno 233 (RS) ~lana novih entitetskih Zakona o
izvr{nom postupku. Rad autora ovog komentara je bio olak{an samom ~injenicom
da su oba entitetska zakona gotovo identi~na u svojim tekstovima, te da su pojedini autori komentarisali samo pojedine dijelove zakona. Tako je sudija Asaf
Daupovi} dao komentar samo na dio zakona koji se odnosi na ~lanove od 1. do
45. (Op{te odredbe, Izvr{na i vjerodostojna isprava, Predlaganje i odre|ivanje
izvr{enja, Provo|enje izvr{enja), sudija Rosa Obradovi} od ~lana 46. do 65.
(Prigovor, Prigovor tre}e osobe, Protivizvr{enje, Odlaganje, obustava i okon~anje
izvr{enja) i od 114. do 135. (Izvr{enje na pokretnim stvarima), prof. dr. Meliha
Povlaki} od ~lana 65. do 113. (Izvr{enje na nekretninama), prof. dr. Milorad
@ivanovi} od ~lana 136. do 194. (Izvr{enje na nov~anoj tra`bini izvr{enika, Izvr{enje
na potra`ivanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda nepokretna stvar, Izvr{enje na dionici i ostalim registriranim vrijednosnim papirima, te na
~lanskim udjelima u pravnoj osobi, Izvr{enje na drugim imovinskim pravima), a
Za}iragi} Fe|ad od ~lana 194. do 230. (FBiH) odnosno 233. (RS) (Izvr{enje radi
ostvarenja nenov~anog potra`ivanja te Prijelazne i zavr{ne odredbe).
Zna~ajno je napomenuti da je pri izradi teksta komentara u svom radu svaki od
autora imao slobodu da koristi tekst svog entitetskog zakona, na svom jeziku, te
da na jeziku koji on izabere napi{e komentar za svoj dio zakona. Po mi{ljenju
Vije}a Evrope i njegovih autora, tom slobodom autora Komentar nije izgubio na
svojoj konzistentnosti, ve} i samom ~injenicom da su tekstovi oba entitetska zakona
gotovo pa identi~ni. Me|utim, kako bi ~italac i u jednom i u drugom BiH entitetu imao uvida u sve razlike koje izme|u entitetskih zakona postoje, autori su u
tekstovima svojih zakona te razlike nazna~avali u fusnotama.
U Sarajevu, 20.3.2005. godine

Asaf Daupovi},
predsjednik Izvr{nog odjeljenja Op}inskog suda u Sarajevu
Fe|ad Za}iragi}, dipl. pravnik

Z A K O N
O IZVR[NOM POSTUPKU

^lan 1 3

Dio prvi
I - OSNOVNE

ODREDBE

^lan 1.
Sadr`aj Zakona
(1) Ovim zakonom ure|uje se postupak po kojem sudovi u Federaciji Bosne
i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija1) provode prinudno ostvarenje
potra`ivanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvr{ni postupak), ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno.
(2) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na postupke izvr{enja propisane
posebnim zakonom.
1

Op}enito: Odredbe o sadr`aju Zakona, u odnosu na postupak koji se njima

reguli{e, bile su regulisane u ~l. 1. ZIP-a 1978. godine i iste su, kao i sam
Zakon u cijelosti, pretrpjele vrlo zna~ajne izmjene, naro~ito u odnosu na postupak obezbje|enja koji je bio regulisan ranijim odredbama (vidjeti prelazne
i zavr{ne odredbe ZIP-a u FBiH i u RS u odnosu na odredbe ~l. 251.a, 251.b,
251.v, 251.g, 251.d i 251.| Zakona o izvr{nom postupku iz 1978.). Samo kao
privremeno rje{enje zadr`an je postupak obezbje|enja zasnivanjem zalo`nog
prava, a s obzirom da je u me|uvremenu stupio na snagu Okvirni zakon o
zalozima i da je uspostavljen Registar za zalo`no pravo na stvarima i pravima navedenim u prednjem zakonu, to se postupak obezbje|enja zalo`nim
pravom svodi na obezbje|enje potra`ivanja samo na nekretninama.

Komentar uz stav 1: Pod postupkom izvr{enja u smislu ~l. 1. ovog zakona

podrazumijeva se samo sudsko izvr{enje, odnosno izvr{enje koje odre|uju
(dozvoljavaju) i provode redovni sudovi, ~ime se postupak sudskog izvr{enja,
u domenu gra|anskog prava, jasno izdvaja i diferencira u odnosu na postupke izvr{enja krivi~nih sankcija, te na postupke izvr{enja koji se provode pred
sudovima za prekr{aje i organima uprave koji su postupci ure|eni drugim
zakonima, a sam sudski izvr{ni postupak podrazumijeva niz radnji suda,
stranaka i drugih u~esnika, koje se radnje preduzimaju u cilju prinudnog ostvarenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja utvr|enog i zasnovanog na izvr{noj
ispravi, a {to je su{tinski bilo sadr`ano i u odredbi ~l. 1. prethodnog zakona.
Me|utim, odredbama ovog zakona vi{e nisu regulisani postupci obezbje|enja
potra`ivanja izuzev kako je to navedeno pod 1.

Zakonom o sudovima u FBiH i kantonalnim zakonima o sudovima kao stvarno

nadle`ni sudovi za postupak izvr{enja odre|eni su op}inski sudovi, a u
Republici Srpskoj Zakonom o sudovima i sudskoj slu`bi (Slu`beni glasnik
Republike Srpske br. 13/00, 15/00, 16/00, 17/01 i 77/02) kao sudovi stvarno
nadle`ni za postupak izvr{enja odre|eni su prvostepeni redovni sudovi, odnosno osnovni sudovi.

U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske umjesto teksta Federaciji Bosne i

Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) stoji tekst Republici Srpskoj.

4 ^lan 1

Radi se o postupku za prinudno izvr{enje, odnosno ostvarivanje potra`ivanja

na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava. Po odredbama ovog zakona, kada
se ima u vidu izvr{na isprava kao izvr{ni naslov, izvr{avaju se sudske odluke
koje glase na ispunjenjenje obaveze, bez obzira na to koji je sud takvu odluku
donio (izuzev, za sada, odluka sudova za prekr{aje), pri ~emu nije zna~ajna
vrsta obaveze ~ije se ispunjenje tra`i izvr{enjem. Izvr{enje sudske odluke se,
dakle, mo`e tra`iti i kada ona glasi na obavezu pla}anja u novcu, na ~injenje ili ne~injenje, trpljenje, odnosno uzdr`avanje od neke radnje.

Za razliku od sudske odluke koja se u izvr{nom postupku provodi nezavisno od sadr`ine obaveze, u tom postupku se mogu provoditi i odluke donijete
u upravnom ili prekr{ajnom postupku (ukoliko Zakonom o izvr{enju
prekr{ajnih sankcija i Zakonom o upravnom postupku nije druga~ije odre|eno),
a ovim zakonom su kao izvr{ne isprave predvi|ene i odluke donesene u tim
postupcima (izvr{ne isprave ~l. 23. ZIP-a) ako te odluke glase na ispunjenje
nov~ane obaveze, ako nije druga~ije propisano posebnim zakonima - Zakon o
izvr{enju krivi~nih sancija, Zakon o sudovima za prekr{aje, Zakon u upravnom
postupku i dr. Ovakvo rje{enje, koje je proizlazilo i iz odredbi ranijeg ZIP-a,
ukazuje na prihvatljivost i dosada{nje sudske prakse. Tako, upravni je organ
nadle`an da izvr{i pravovaljano rje{enje o eksproprijaciji nepokretne imovine,
pa stoga nema razloga za tu`bu sudu op{te nadle`nosti da se pre|a{nji vlasnik obave`e da eksproprisanu nekretninu preda korisniku eksproprijacije
(Vrhovni sud Srbije, Gzz-181/75, prema Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti},
Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 3); Po zahtjevu korisnika
eksproprijacije da se isprazni i njemu preda na slobodno raspolaganje eksproprisana gara`a, nadle`an je da rje{ava op{tinski organ uprave (Ustavni sud
Srbije, U-br. 257/75, prema Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom
postupku, Beograd, 1987, str. 3).
Kada se imaju u vidu vjerodostojne isprave (~l. 29. ZIP-a) kao izvr{ni naslov,
treba ista}i da je u ovom segmentu do{lo do izmjena u odnosu na raniji
Zakon, a u odnosu na su`enje kruga subjekata ovla{tenih na pokretanje postupka kada su u pitanju ra~uni, fakture i izvodi iz poslovnih knjiga, kao
redukcije samih vjerodostojnih isprava u odnosu na njihov broj, te kada se
u postupku kao izvr{ni naslov pojavljuju vjerodstojne isprave - ~ek i mjenica, u odnosu na ostale, da rje{enje o izvr{enju proizvodi druga~ije posljedice
(blokada nov~anih sredstava na transakcijskom ra~unu izvr{enika za iznos
odre|en rje{enjem, a do okon~anja parni~nog postupka).

U odre|enim slu~ajevima i kada odluke organa uprave glase na nov~ano

potra`ivanje isto se ne izvr{ava u sudskom postupku izvr{enja, {to je slu~aj
sa porezima i carinama (propisan postupak izvr{enja posebnim zakonom),
odnosno potra`ivanjima nastalim iz tih osnova i koja se potra`ivanja ostvaruju po pravilima postupka izvr{enja pred organima uprave i {to je regulisano
posebnim zakonima iz te oblasti. Imaju}i u vidu specifi~nosti zbivanja u
dru{tvenom i ekonomskom `ivotu u postupku tranzicije i izmjenama pravnog
sustava na podru~ju BiH, zna~ajno je ista}i, na ovom mjestu, da je stanovi{te
radne grupe za izradu ovog zakona u FBiH da se i Odluke Doma za ljud ska prava (sada Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH) imaju

^lan 1 5

smatrati izvr{nim ispravama u dijelu u kojem su podobne za sudsko izvr{enje,

{to je slu~aj i sa Odlukama Komisije za implementaciju ~l. 143. Zakona o
radu (u FBiH), a {to se ~ini opravdanim, jer u oba slu~aja navedene odluke
imaju karakter i elemente odluka redovnih sudova i u istim je raspravljeno
u meritumu, a iz oblasti u kojima su postupali i bili nadle`ni za postupanje
redovni sudovi, do dono{enja zakona kojim je to rje{avanje izmje{teno u
nadle`nost navedenim subjektima, s tim {to je sad Dom za ljudska prava,
takore}i, inkorporiran u Ustavni sud i o prednjim pitanjima iz nadle`nosti
Doma za ljudska prava sada odlu~uje taj sud.
Komentar uz stav 2: Propisuju}i da se odredbe ovog zakona ne primjenjuju
na postupke izvr{enja propisane posebnim zakonom, zakonodavac ukazuje na
~injenicu da pored ovog izvr{nog postupka, i ovih pravila koja se primjenjuju u ovom postupku, postoje i drugi izvr{ni postupci, za koja va`e pravila
propisana za te postupke, a ne pravila ovog zakona. Tako postoji administrativno izvr{enje (postupak izvr{enja pred organima uprave), postupak izvr{enja
krivi~nih sankcija, izvr{enje prekr{ajnih sankcija, postupak ste~aja, kao poseban postupak kolektivne egzekucije i namirenja povjerilaca, a na koje postupke se ne odnose pravila ovog Zakona o izvr{nom postupku.
Prednje odredbe i odredbe Zakona o izvr{noj i vjerodostojnoj ispravi predstavljaju okvir za odre|ivanje apsolutne nenadle`nosti sudova za postupanje u pojedinim izvr{nim postupcima, a na koji zaklju~ak upu}uje kada je u pitanju apsolutna nenadle`nost i pravno stajali{te iskazano u odluci Kantonalnog suda u Sarajevu:

Po ocjeni ovoga suda prvostepeni sud je pravilno utvrdio da se u konkretnom slu~aju radi o potra`ivanju iz ~l. 3. Zakona o utvr|ivanju i ostvarivanju
potra`ivanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
^l. 12. Uredbe o na~inu utvr|ivanja i realizaciji javnog duga nastalog za
vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti (Slu`bene novine FBiH
broj 17/02), koju je donijela Vlada FBiH, u realizaciji ~l. 7. naprijed citiranog
zakona predvi|a da }e u slu~aju pokretanja izvr{nog postupka po
pravosna`nim presudama, sporazuma o naknadi zaklju~enih sa nadle`nim
organom uprave, rje{enjima nadle`nih organa uprave, ugovora i drugih
pravnih akata donesenih na osnovu propisa iz ~l. 2. navedenog zakona, a
koji se odnose na javni dug, sud izvr{nu odluku uputiti komisiji na
nadle`nost. Po{to je ova uredba stupila na snagu 10.5.2002. godine valjalo je
po slu`benoj du`nosti pravilno primijeniti materijalno pravo odnosno citirane
pozitivne propise po kojima je predvi|eno da se sva potra`ivanja prema
Federaciji, a koja predstavljaju javni dug, prijavljuju Komisiji za utvr|ivanje i
realizaciju potra`ivanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne
opasnosti, a {to zna~i da sud ne bi bio apsolutno nadle`an da raspravlja o
prijedlogu za dono{enje rje{enja o dozvoli izvr{enja u smislu ~l. 16. ZIP-a
(Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1039/02 od 20.10.2000.).
10

Shodno ta~ki 9. mo`e se iskazati da odredbe ovog ~lana, zajedno sa odredbama o izvr{nim i vjerodostojnim ispravama (~l. 23. i 29. ZIP-a), jesu osnov
za odre|ivanje apsolutne nadle`nosti sudova u izvr{nom postupku.

6 ^lan 2

^lan 2.
Zna~enje pojedinih izraza
Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova zna~enja:
1)

potra`ivanje - ozna~ava pravo na neko davanje, ~injenje, ne~injenje ili

trpljenje;

2)

tra`ilac izvr{enja - ozna~ava lice koje je pokrenulo postupak radi

izvr{enja nekog potra`ivanja te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut
po slu`benoj du`nosti;

3)

izvr{enik - ozna~ava lice protiv kojeg se potra`ivanje ostvaruje;

4)

stranka - ozna~ava tra`ioca izvr{enja i izvr{enika;

5)

u~esnik - ozna~ava lice koje u postupku izvr{enja nije stranka, a u postupku u~estvuje zbog toga {to se u njemu odlu~uje o nekom njegovom
pravu ili zbog toga {to za to ima pravni interes;

6)

rje{enje o izvr{enju - ozna~ava rje{enje kojim je u cijelosti ili djelimi~no

prihva}en prijedlog za izvr{enje ili kojim se izvr{enje odre|uje po
slu`benoj du`nosti;

7)

zaklju~ak - ozna~ava sudski nalog ili drugu odluku suda kojom se

upravlja izvr{nim postupkom i odlu~uje o drugim pitanjima kad je to
izri~ito predvi|eno ovim zakonom;

8)

izvr{ilac - ozna~ava sudskog slu`benika koji po nalogu suda neposredno preduzima pojedine radnje u izvr{nom postupku;

9)

zemljoradnik - ozna~ava
prete`ni izvor prihoda;

lice

kojem

je

poljoprivredna

proizvodnja

10) banka - ozna~ava banku ili finansijsku organizaciju koja obavlja poslove
platnog prometa;
11) zemlji{na knjiga - ozna~ava sve javne knjige u koje se upisuju prava
na nepokretnostima;
12) vrijednosni papir - ozna~ava materijalizovani oblik vrijednosnih papira
(isprave);
13) dionica - ozna~ava vrijednosni papir koji se izdaje u obliku elektronskog zapisa i koji se upisuje u registar vrijednosnih papira.
1

Op}enito: Odredbe o zna~enju pojedinih izraza u Zakonu bile su sadr`ane u

ta~. 1-9. ~l. 15. ZIP-a iz 1978. godine, a osnovne razlike izme|u odredbi proizlaze iz druk~ijeg ozna~enja stranaka i u~esnika u postupku, te uvo|enja

^lan 2 7

novih pojmova u skladu sa novim sredstvima izvr{enja (dionica, vrijednosni

papir), upotrebe drugih termina za odre|ene situacije i osobe (sudski izvr{ilac,
banka), kao i ispu{tanja pojedinih izraza kojim vi{e Zakon ne opservira (organizacija udru`enog rada).
I ovaj zakon je, kao i prethodni, usvojio metod definisanja pojedinih izraza
iz zakonskog teksta iz razloga poja{njenja novih izraza u zakonu i poja{njenja standardnih pravnih termina kojima se pridaje novo zna~enje u ovom
zakonu uslijed naprijed navedenih zakonskih rje{enja, kao i iz razloga kako
bi se izbjegle eventualne nedoumice u postupku provo|enja izvr{enja i
sprije~ila pojava problema vezanih za ovla{}enja pojedinih lica koja obavezno
ili eventualno u~estvuju u izvr{nom postupku i kako bi se izbjegle dileme o
procesnopravnom polo`aju u~esnika postupka. Tako se odredbama Zakona defini{u izrazi potra`ivanje, tra`ilac izvr{enja (ranije povjerilac), izvr{enik
(ranije du`nik), stranka, u~esnik, rje{enje o izvr{enju, zaklju~ak,
izvr{ilac, zemljoradnik, banka, zemlji{na knjiga, vrijednosni papir i
dionica.
2

Komentar uz stav 1: Izrazom potra`ivanje ozna~ava se pravo na neko davanje, ~injenje, ne~injenje ili trpljenje i isto mora biti utvr|eno pravosna`nom
izvr{nom ili vjerodostojnom ispravom. U odnosu na raniji zakon, u definisanju ovog izraza se sada u istom ne nagla{ava i ne izdvaja nov~ano od
nenov~anih potra`ivanja, a {to je bilo saglasno podjeli izvr{nog postupka na
dio o naplati nov~anih i dio o naplati nenov~anih potra`ivanja, za ~im u
stvarnosti nema potrebe s obzirom da Zakon propisuje postupak za sva
potra`ivanja u navedenom smislu. Sa aspekta subjektivnog prava ovla{}enog
lica u pravnom odnosu, pod potra`ivanjem se obuhvata nekad samo jedno
ovla{}enje iz subjektivnog prava, a nekad skup ovla{}enja, a nekada se isti
izraz u Zakonu o izvr{nom postupku upotrebljava u ~isto obligacionopravnom
smislu, a o ~emu sve treba voditi ra~una u interpretaciji zakonskog teksta
(Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987,
str. 48).

ttra`ilac izvr{enja ozna~ava lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja

nekog potra`ivanja, te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj
du`nosti, a izvr{enik ozna~ava lice protiv kojeg se potra`ivanje ostvaruje.
Prednjim ozna~enjem stranaka u izvr{nom postupku iste se ozna~avaju ranijim terminima koji vi{e odgovaraju procesnopravnom statusu stranke u ovom
postupku, a izbjegavaju se i mogu}e zabune i mije{anja sa terminima obligacionog prava. U teoriji su podijeljena mi{ljenja oko izraza kojim se ozna~avaju
stranke u izvr{nom postupku, tako pojedini smatraju i navode da su izrazi
povjerilac i du`nik u cijelosti adekvatni termini za ozna~enje stranaka u
izvr{nom postupku jer imaju isto zna~enje u materijalnom pravu, a u drugom smislu su to procesnopravni termini u odnosu na izvr{ni postupak, a
prednji izrazi su kao takvi u upotrebi i u stranim pravima (vidjeti i: Sini{a
Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb,
1984, str. 91). Ozna~avaju}i pod izrazom tra`ilac izvr{enja lice koje je
pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potra`ivanja, ispu{teno je ozna~enje
lica koja se pojavljuju kao tra`ioci izvr{enja po sili zakona ili po pravnom

8 ^lan 2

poslu (nasljednici, pravni sljednici, cesionari i dr.) temeljem kojih su sukcesijom postali nosioci ovla{tenja iz pravosna`ne izvr{ne ili vjerodostojne isprave,
i to u toku izvr{nog postupka, a radi se o licima koja nisu pokrenula izvr{ni
postupak. Na na~in kojim je definisan izraz izvr{enik da je definisan i izraz
tra`ilac izvr{enja bio bi otklonjen prednji nedostatak u definisanju tra`ioca
izvr{enja, {to tim pojmom nisu obuhva}ena naprijed navedena lica u ~iju
korist se postupak vodi iako nisu pokrenula postupak.
5
6

Izrazom stranka ozna~ava se tra`ilac izvr{enja i izvr{enik; a izrazom

u~esnik ozna~ava se lice koje u postupku izvr{enja nije stranka, a u postupku u~estvuje zbog toga {to se u njemu odlu~uje o nekom njegovom pravu
ili zbog toga {to za to ima pravni interes. Iz naprijed navedenog proizlazi da
je izvr{ni postupak postupak dviju stranaka, i to s jedne strane aktivne
tra`ioca izvr{enja, i pasivne - izvr{enika. Strana~ka i procesna poslovna sposobnost utvr|uje se prema pravilima parni~nog postupka i propisima odgovaraju}eg materijalnog prava (koji se subsidijarno primjenjuju u izvr{nom postupku) na po~etku izvr{nog postupka bez prethodnog kontradiktornog raspravljanja o tome sa strankama, a istu mogu imati i odre|ene dru{tvene tvorevine
ako udovoljavaju bitnim uvjetima za sticanje strana~ke sposobnosti, a naro~ito
ako raspola`u sredstvima ili imovinom koja je podobna za provo|enje
izvr{enja. U skladu sa prednjim odredbama je i stajali{te iz dosada{nje sudske
prakse: Du`nikov du`nik u postupku izvr{enja nije stranka te nema zakonskog osnova da ula`e `albu protiv rje{enja o zabrani (Vi{i privredni sud
Srbije, P`-1707/80, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom
postupku, Beograd, 1987, str. 53).

U izvr{nom postupku pokrenutom na osnovu pravosna`ne izvr{ne isprave

pitanje legitimacije stranaka ne predstavlja posebne te{ko}e, jer ona proizlazi
i utvr|ena je izvr{nom ispravom, {to nije slu~aj kod izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave i utvr|uje se kako je to naprijed napomenuto. Naime, aktivna procesna legitimacija za pokretanje i vo|enje izvr{nog postupka u pravilu
pripada osobi koja je u izvr{noj ispravi ozna~ena kao supstancijalnopravno
(materijalnopravno) tu`itelj, a pasivno legitimisana osoba je ona koja je u
izvr{noj ispravi ozna~ena kao suspstancijalnopravno tu`eni, dok se kod
izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave prihvataju subjekti navedeni u vjerodostojnoj ispravi kao procesno legitimirani, iako potra`ivanje nije utvr|eno na
kvalificirani autoritativan na~in, pa ni stranke u postupku.

Sudjelovanje vi{e osoba u ulozi tra`ioca izvr{enja u jednom postupku mogu}e

je kad izvr{na isprava ovla{}uje vi{e tra`ilaca izvr{enja (ili se isti kao takvi
pojavljuju po osnovu sukcesije) na ostvarenje istog potra`ivanja prema istom
izvr{eniku, u kom bi slu~aju njihov procesni polo`aj u izvr{nom postupku trebalo tretirati uz adekvatnu primjenu pravila o jedinstvenim suparni~arima, a
u zavisnosti od prirode njihovog uzajamnog odnosa obzirom na predmet spora,
a {to se mo`e prihvatiti i u slu~aju kad svakom od tra`ilaca izvr{enja pripada posebno ali istovremeno potra`ivanje prema izvr{eniku i koje je utvr|eno
istom kondemnatornom odlukom koja je izvr{na isprava u konkretnom slu~aju
(Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio,
Zagreb, 1984, str. 106), {to se ~ini sasvim prihvatljivim. Mogu}e je na osnovu

^lan 2 9

jedne izvr{ne isprave i izvr{enje protiv vi{e izvr{enika, u situaciji kada se

izvr{enje provodi na imovini koja je zajedni~ka ili u odnosu na koju su
izvr{enici suvlasnici sa idealnim dijelovima. Sud donosi jedno rje{enje o
izvr{enju protiv vi{e solidarnih izvr{enika ~ija obaveza proisti~e iz jedne izvr{ne
isprave, a na prijedlog tra`ioca izvr{enja koji u prijedlogu mo`e odrediti redoslijed naplate ili }e se ista obaviti onim redom kojim su izvr{enici navedeni u
prijedlogu. U~esnik u postupku je subjekt koji u izvr{nom postupku nema svojstvo stranke, nije ni tra`ilac izvr{enja ni izvr{enik, ve} je tre}e lice koje u
toku postupka ostvaruje neko svoje pravo ili pravni interes. U teoriji postoji
mi{ljenje da se ista mogu ozna~iti kao u~esnici u izvr{nom postupku, a {to
nema opravdanja iz ugla izvr{nog postupka sagledanog kao jedne cjeline, u
kom kontekstu i u {irem zna~enju izraz u~esnik u postupku obuhvata i lica
bez kojih se postupak ne bi mogao voditi, prije svega lica ovla{tena za vo|enje
postupka i preduzimanje izvr{nih radnji, izvr{enikovi du`nici, banke i dr.
9

Rje{enje o izvr{enju ozna~ava rje{enje kojim je u cijelosti ili djelimi~no prihva}en prijedlog za izvr{enje ili kojim se izvr{enje odre|uje po slu`benoj
du`nosti. Navedeno rje{enje, ustvari, predstavlja pozitivnu odluku suda o prijedlogu tra`ioca izvr{enja, bilo da je istom udovoljeno u cjelini ili djelimi~no,
bez obzira da li se radi o postupku na prijedlog tra`ioca izvr{enja ili je postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti i po prijedlogu lica i organa kada je
to zakonom odre|eno.

10

Zaklju~ak ozna~ava sudski nalog ili drugu odluku suda kojom se upravlja
izvr{nim postupkom i odlu~uje o drugim pitanjima kad je to izri~ito
predvi|eno ovim zakonom, dakle radi se o odluci suda kojom se odlu~uje o
pitanjima upravljanja postupkom, u koja spada i davanje naloga slu`benoj
osobi - sudskom izvr{iocu, radi preduzimanja odre|enih izvr{nih radnji, koje
su radnje suda u izvr{nom postupku usmjerene da se na najadekvatniji na~in
ostvari izvr{enje i iste su preduzete saglasno pravilima izvr{nog postupka.
Odrednica upravljanje postupkom kao kriterij nije uvijek precizna i dovoljna da se pouzdano odredi kada se odlu~uje zaklju~kom, a kada rje{enjem,
pa se za pojedine situacije izri~ito odre|uje Zakonom da se odluka donosi u
jednom ili drugom obliku, a {to je naro~ito va`no iz razloga {to se protiv
zaklju~ka ne mo`e izjaviti pravni lijek. Treba ista}i, da je u odnosu na raniji
zakon, sada zakon u odre|enim situacijama predvidio dono{enje odluke u
obliku zaklju~ka umjesto rje{enja (ranije rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti).

11

Izraz izvr{ilac ozna~ava sudskog slu`benika koji po nalogu suda neposredno

preduzima pojedine radnje u izvr{nom postupku.. Inicirano je, a {to se ukazalo kao potreba, da se donese pravilnik o du`nostima i ovla{tenjima sudskih
izvr{ilaca i o~ekuje se da }e se njime precizno definisati pola`aj istih kao
u~esnika u postupku izvr{enja, njihova legitimacija, postupanje i obim
ovla{tenja u preduzimanju radnji izvr{enja.

12

Izrazom zemljoradnik ozna~ava se lice kojem je poljoprivredna proizvodnja

prete`ni izvor prihoda, a potreba za prednjom definicijom se ukazala iz razloga ograni~enja propisanih Zakonom na imovini tih lica kada je u pitanju
izvr{enje na nekretnini.

10 ^lan 2

13

Iz razloga tr`i{ne ekonomije i obavljanja platnog prometa putem banaka i

transakcijskih ra~una otvorenih kod istih, u cilju provo|enja izvr{enja na
nov~anim sredstvima izvr{enika (ranije putem Slu`be dru{tvenog knjigovodstva, a potom Zavoda za platni promet) definisan je i izraz banka - i
ozna~ava banku ili finansijsku organizaciju koja obavlja poslove platnog
prometa, a ista je u~esnik u postupku izvr{enja u {irem smislu rije~i kao
pomo}ni organ. Zakonom su propisane obaveze i ovla{tenja banaka pri postupanju po rje{enjima o izvr{enju i nalozima suda, a u slu~ajevima
provo|enja izvr{enja na nov~anim potra`ivanjima izvr{enika. Na ovom mjestu, a {to je od zna~aja s obzirom da se sada obavlja platni promet preko
transakcijskih ra~una otvorenih kod poslovnih banaka, do{lo je do izmjene u
odnosu na mjesnu nadle`nost kad je kao sredstvo izvr{enja odre|ena pljenidba i prijenos nov~anih sredstava sa izvr{enikovog transakcijskog ra~una, u kom
slu~aju je mjesno nadle`an sud na ~ijem podru~ju je sjedi{te du`nika
(Izvr{enje na nov~anom potra`ivanju izvr{enika, ~l. 136. ZIP-a).

14

Pismeni sporazum stranaka o mjesnoj nadle`nosti zaklju~en u smislu ~l. 70.

ZPP-a se ne primjenjuje u postupku izvr{enja. Zakonom o izvr{nom postupku je, po pravilu, odre|ena isklju~iva mjesna nadle`nost zavisno od sredstava
i predmeta izvr{enja. Ne mo`e se primjenjivati odredba ~l. 70. ZPP-a, po{to
se u postupku izvr{enja i obezbje|enja shodno primjenjuju odredbe ZPP-a
samo ako Zakonom o izvr{nom postupku ili drugim saveznim zakonom nije
druga~ije odre|eno (Vi{i privredni sud Srbije P`-575/82, prema: Dr. Borivoj
Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53).
Prihvatljiva je i sudska praksa iskazana u prednjoj sudskoj odluci, kada je u
pitanju mjesna nadle`nost uop{te u izvr{nom postupku, a potreba da se upozori na ovo zakonsko rje{enje ve} na ovom mjestu proizlazi iz razloga {to je
mjesna nadle`nost propisana ovim zakonom za svako sredstvo posebno, u zavisnosti i od predmeta izvr{enja, a prednje va`i za sve slu~ajeve kad je u pitanju mjesna nadle`nost.

15

Me|utim, upitna je dosada{nja zakonska praksa i ne bi je trebalo slijediti,

koja je do{la do izra`aja u sudskoj odluci, i to: Nakon {to je donio rje{enje
o izvr{enju, sud se ne mo`e po slu`benoj du`nosti oglasiti mjesno
nenadle`nim (Vrhovni sud Hrvatske R-310/84, prema: Dr. Borivoj Starovi},
Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53), ovo iz razloga jer je mjesna nadle`nost isto propisana i za odre|ivanje i za provo|enje
izvr{enja, pa se mo`e desiti da je sud odredio izvr{enje, a tra`ilac izvr{enja
je promijenio sredstvo izvr{enja i uslijed promjene istog za provo|enje
izvr{enja bi bio nadle`an drugi sud (s obzirom na to da se predmet izvr{enja
kod promjene sredstava izvr{enja nalazi na podru~ju drugog suda barem
kada su u pitanju stvari i pokretne i nepokretne), obustavljanje postupka
u prednjem slu~aju bilo bi suprotno svrsi izvr{nog postupka.

16

Izrazom zemlji{na knjiga ozna~avaju se sve javne knjige u koje se upisuju

prava na nepokretnostima.. Mo`da bi bilo adekvatnije, sa aspekta cjelokupnog
izvr{nog postupka i u odnosu na sredstva i predmete izvr{enja, da se odredio
i definisao pojam javni registri s obzirom na pojavu novih javnih registara
koji su od zna~aja za provo|enje izvr{enja. Naro~ito iz razloga {to se kao

^lan 3 11

novo sredstvo izvr{enja javlja pljenidba i prodaja dionica i uspostavljen je registar vrijednosnih papira za iste, kao sredstvo izvr{enja predvi|ena je pljenidba i prodaja osniva~kih udjela i postoji registar privrednih subjekata u kojem
su sadr`ani podaci o udjelima i vlasnicima istih, a uspostavlja se i registar
zaloga na pokretnim stvarima.
17
18

Izrazima vrijednosni papir ozna~ava materijalizovani oblik vrijednosnih papira (isprave) i dionica - ozna~ava vrijednosni papir koji se izdaje u obliku
elektronskog zapisa i koji se upisuje u registar vrijednosnih papira,, s ciljem
isticanja razlike izme|u dionice koja sada egzistira u formi elektronskog zapisa
(jer se ista javljala u prometu u materijalizovanom obliku), a u odnosu na
materijalizovane vrijednosne papire kao {to su mjenica, ~ek, tovarni list, konosman i dr., pa je s obzirom na navedenu razliku Zakon propisao i razli~ita
pravila u odnosu na njihovu pljenidbu i prodaju u postupku izvr{enja.
^lan 3.
Pokretanje postupka
(1) Izvr{ni postupak pokre}e se prijedlogom tra`ioca izvr{enja.
(2) Izvr{ni postupak pokre}e se i po slu`benoj du`nosti, kao i po prijedlogu
lica i organa kad je to zakonom izri~ito odre|eno.
(3) Osobe i organi iz stava 2. ovog ~lana imaju u izvr{nom postupku polo`aj
tra`ioca izvr{enja.

Op}enito: Odredbe o pokretanju postupka nalazile su se u ~l. 2. ZIP-a iz 1978.

godine, i zna~ajne izmjene koje su u~injene ogledaju se u izostavljanju odredbi koje su se odnosile na subjekte socijalisti~kog dr`avnog i privrednog
ure|enja i njihova ovla{}enja u izvr{nom postupku.

U teoriji nema spora da je izvr{ni postupak dvostrana~ki (ali ima i pravnih

shvatanja da se radi o jednostrana~kom postupku kada se izvr{ni postupak
pokre}e po slu`benoj du`nosti naplata tro{kova krivi~nog postupka i sl.)),
odnosno postupak dviju stranaka, i to tra`ioca izvr{enja, ~ije se odre|eno
potra`ivanje ostvaruje, s jedne strane, i izvr{enika, prema kojem se potra`ivanje ostvaruje, s druge strane. U izvr{nom postupku sud po slu`benoj du`nosti
pazi na aktivnu legitimaciju tra`ioca izvr{enja (Bogoljub Popovi} i Vuka{in
Risti}, Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, Beograd, 1978, str. 4). Imaju}i
u vidu odredbu ~l. 30. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku, ovakvo stanovi{te
bi se moglo izvu}i i u odnosu na pasivnu legitimaciju izvr{enika, iz razloga {to
je propisano da se izvr{enje odre|uje i protiv tre}eg lica, koje u izvr{noj ispravi
nije ozna~eno kao izvr{enik, ako tra`ilac izvr{enja javnom ili prema zakonu
ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in preuzelo
dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri.

Komentar uz stav 1: U pogledu pokretanja i vo|enja postupka nema bitnih

promjena jer se i dalje, po na~elu dispozicije i oficioznosti (nakon pokreta-

12 ^lan 3

nja izvr{nog postupka isti provodi sud, po slu`benoj du`nosti, do njegovog

okon~anja), postupak, u pravilu pokre}e prijedlogom tra`ioca izvr{enja ili po
slu`benoj du`nosti, kao i po prijedlogu lica i organa kada je to zakonom
izri~ito odre|eno (shodno na~elu pravnog interesa), te tada isti imaju polo`aj
tra`ioca izvr{enja. U sudskoj praksi Umje{a~ iz parni~nog postupka ne mo`e
u izvr{nom postupku zadobiti polo`aj vjerovnika (Os Vara`din, G`-353/79,
prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 7). U kontekstu prednjih odredbi prihvatljivo je i stajali{te iskazano u odluci suda:
Ako osoba na koju glasi potra`ivanje iz izvr{ne isprave, a koja je ujedno
ozna~ena kao vjerovnik u prijedlogu za izvr{enje, ne postoji vi{e kao subjekt u vrijeme pokretanja izvr{nog postupka, u njezinu se korist ne mo`e
rje{enjem dozvoliti izvr{enje. Prema odredbi ~l. 2. st. 1. ZIP-a (1978) postupak izvr{enja pokre}e se na prijedlog vjerovnika. To drugim rije~ima zna~i,
po nala`enju ovog suda, da subjekt koji je ovla{ten pokrenuti izvr{ni postupak, mora postojati u ~asu podno{enja prijedloga (VsH, G`-6/87, prema:
Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 7). [to je slu~aj i
sa stajali{tem: U izvr{nom postupku sud po slu`benoj du`nosti pazi na
aktivnu legitimaciju tra`ioca izvr{enja (Vrhovni sud Vojvodine, Gzz-1/60,
prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku,
Beograd, 1978, str. 4) iako se radi o odlukama donesenim prije primjene
ovog Zakona o izvr{nom postupku. Naime, svaki postupak pretpostavlja subjekta koji je nosilac prava ili obaveze, o kojim se u tom postupku raspravlja ili se isti ostvaruju, i ti nosioci su stranke u postupku bez kojih se postupak i ne mo`e voditi, dakle postojanje stranke je uslov bez kojeg se ne
mo`e i koji u krajnjem slu~aju vodi obustavi postupka ukoliko prednji uslov
nije ispunjen.
4

U odnosu pokretanja postupka po prijedlogu lica i organa, kada je to

zakonom izri~ito odre|eno, treba imati u vidu da to mogu biti lica - zakonski zastupnici fizi~kih osoba koje iz nekih razloga nemaju procesnu sposobnost, a kada su u pitanju organi da pored dr`avnih organa, aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka mogu imati i asocijacije tipa udru`enja
gra|ana, odnosno privatnopravna gra|anska lica, kao i subjekti koji nemaju
strana~ku sposobnost, ali ispunjavaju zakonske pretpostavke za istu i posjeduju imovinu koja je podobna za provo|enje izvr{enja, a {to sud cijeni u
svakom konkretnom slu~aju.

Komentar uz stav 2. i 3: I dalje je ostala dilema koji su to postupci i na

koji na~in se pokre}e izvr{ni postupak po slu`benoj du`nosti, kako u pogledu aktivne legitimacije (organa koje po sili zakona zastupa zakonski zastupnik) tako i u pogledu preduzimanja radnje pokretanja izvr{nog postupka u
odnosu na njenu formu, jer se odluke donesene u krivi~nim postupcima
izvr{avaju po odredbama Zakona o krivi~nom postupku i propisima o izvr{enju
krivi~nih sankcija, pa se shodno tome mo`e izvu}i zaklju~ak da se radi o
naplati tro{kova sudskih krivi~nih postupaka u korist bud`eta, naplati nov~anih
kazni, mjera sigurnosti oduzimanja imovinske koristi i predmeta, me|utim
nejasno je i teorija nije iskazala neko odre|eno stanovi{te o pitanjima na~ina
pokretanja postupka, koji sud sa~injava prijedlog za izvr{enja, ili se dostavlja
samo presuda, odnosno rje{enje na provo|enje, a na osnovu kojih se donosi

^lan 3 13

rje{enje o izvr{enju od strane izvr{nog suda. Treba napomenuti da Zakon o

krivi~nom postupku te Zakon o izvr{enju krivi~nih sankcija upu}uju na to da
se izvr{enje provodi u prednjim slu~ajevima po odredbama ovog Zakona o
izvr{nom postupku, pri tome ne preciziraju}i da li se ova pravila shodno primjenjuju u postupku koji se vodi od strane referenta ili sudije odre|enog za
poslove krivi~nih sankcija, a {to bi bilo i logi~no jer se u biti radi o sankcijama izre~enim u krivi~nom postupku.
6

U praksi sudova na ovom podru~ju je da sudovi koji su i donijeli odluku u

smislu stava 2. ovog ~lana podnose prijedlog za izvr{enje sa svim elementima koje prijedlog mora sadr`avati i u dovoljnom broju primjeraka bez obzira {to nemaju strana~ku sposobnost i zastupa ih zakonski zastupnik, dakle
radi se o podno{enju prijedloga izravno od suda - sudije koji je vodio postupak, a koji je prethodio izvr{noj ispravi, i to bez u~e{}a nadle`nog pravobranila{tva, kao zakonskog zastupnika, {to u svakom slu~aju mo`e imati negativne posljedice i privilegovanost suda kao stranke u postupku. Treba ista}i
i to da ukoliko bi u skladu sa pozitivnim propisima sudovi dostavljali
nadle`nim pravobranila{tvima izvr{ne odluke radi pokretanja izvr{nog postupka po slu`benoj du`nosti (a {to bi dosljednom primjenom zakona trebalo da
se ~ini) postupak bi se uslo`nio i postao bi neefikasniji, a pogotovu {to broj
tih postupaka nije zanemarljiv.

U pravnoj teoriji postoji mi{ljenje da se u prednjim slu~ajevima radi o jednostrana~kom izvr{nom postupku. Izvr{ni postupak se pokre}e i po slu`benoj
du`nosti. Postupak se pokre}e aktom nadle`nog suda ~im se utvrdi da postoji isprava koju je potrebno izvr{iti, naprimjer kad postoji rje{enje o
nov~anoj kazni, u parni~nom ili drugom sudskom postupku zbog nepo{tivanja suda. Radi se o jednostrana~kom izvr{nom postupku u kome postoji samo
osoba izvr{enika (Ener Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003,
str. 6).

Ovakvo pravno stajali{te zastupljeno je i u odluci Vrhovnog suda Federacije

BiH kojom je odbijen prijedlog Kantonalnog suda Biha} za odlu~ivanje drugog drugostepenog suda za odlu~ivanje po `albi u postupku naplate tro{kova
krivi~nog postupka:

Kantonalni sud u Biha}u je dana 29.11.2002. godine dostavio Op}inskom

sudu Cazin prijedlog za prinudnu naplatu tro{kova krivi~nog postupka, a na
osnovu pravosna`ne presude broj K: 33/00 od 28.2.2001. godine.
Op}inski sud Cazin je rje{enjem broj I-901/02 od 5.5.2003. godine odbio
prijedlog Kantonalnog suda za naplatu tro{kova, obzirom da Kantonalni sud
uz prijedlog nije dostavio pravosna`nu presudu ~ije izvr{enje se tra`i, podatke
o du`niku, kao i uredio prijedlog za dozvolu izvr{enja na koje rje{enje je
Kantonalni sud izjavio `albu.
Dana 19.9.2003. godine Kantonalni sud dostavio je ovom sudu prijedlog
da se za su|enje u drugom stepenu u skladu sa ~lanom 60. stav 2. ZPP-a
odredi drugi sud u Federaciji BiH.

14 ^lan 3

U obrazlo`enju prijedloga navodi da je u konkretnom slu~aju Kantonalni

sud stranka - povjerilac u postupku.
Odlu~uju}i o navedenom prijedlogu, a na osnovu ~l. 60. stav 2. ZPP-a,
ovaj sud je rije{io kao u izreci:
^lanom 2. Zakona o izvr{nom postupku regulisano je da se postupak
izvr{enja pokre}e kada je to zakonom odre|eno po slu`benoj du`nosti.
^lanom 125. stav 3. Zakona o krivi~nom postupku regulisano je: ako sud
koji je donio presudu u prvom stepenu nije nadle`an za njeno izvr{enje,
dostavi}e ovjeren prepis presude sa potvrdom o izvr{nosti organu koji je
nadle`an za izvr{enje. ^lanom 127. Zakona o krivi~nom postupku stav 1. regulisano je da izvr{enje presude u pogledu tro{kova krivi~nog postupka vr{i
nadle`ni sud po odredbama koje va`e za izvr{ni postupak.
Stavom 2. regulisano je da se prinudna naplata tro{kova krivi~nog postupka u korist bud`eta vr{i po slu`benoj du`nosti.
Prema tome, postupak provo|enja izvr{enja krivi~ne presude za naplatu
tro{kova krivi~nog postupka u izvr{nom postupku se provodi po slu`benoj
du`nosti, pa sud koji pokre}e takav postupak nema status stranke tj. povjerioca u smislu ~l. 15. Zakona o izvr{nom postupku, pa stoga ne mo`e
tra`iti ni odre|ivanje drugog suda za su|enje u ovom postupku, jer nisu
ispunjeni uslovi iz ~l. 60. st. 2. ZPP-a za odre|ivanje drugog stvarno
nadle`nog suda u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Kako se naplata krivi~nog postupka provodi po slu`benoj du`nosti, to }e
prvostepeni sud svoje rje{enje o odbacivanju zahtjeva staviti van snage a
tro{kove naplatiti u skladu sa Zakonom o izvr{nom postupku i sa odredbama ~lana 125. i 127. Zakona o krivi~nom postupku.
Obzirom na sve izlo`eno odlu~eno je kao u izreci.
9
10

Cijene}i prednja stajali{ta iskazana u pravnoj teoriji i u navedenoj odluci, te

imaju}i u vidu navedene odredbe, ne mogu da ne primijetim i da ne istaknem
da sam mi{ljenja da je nesporno da se u prednjem slu~aju postupak pokre}e
po slu`benoj du`nosti. Me|utim, dileme nastaju u pogledu forme akta kojim
se tra`i provo|enje presude radi naplate tro{kova postupka, aktivne legitimaci je za pokretanje postupka (poslovne sposbnosti suda), a ako se prihvati stajali{te da se radi o jednostrana~kom postupku, otvara se pitanje podno{enja
pravnih sredstava i odgovora na iste (prigovora, `albe, prijedloga za povrat u
prija{nje stanje), a na rje{enje o izvr{enju ukoliko se po prednjim shvatanjima isto i donosi, odnosno da li izvr{enik u takvom (jednostrana~kom)
izvr{nom postupku ima pravo na ikakvu pravnu za{titu ({to bi bilo suprotno
~l. 6. i 8. Evropske konvencije o za{titi ljudskih prava). Imaju}i u vidu prednje, te odredbe ZIP-a iz st. 1. i 2. ~lana 3., mi{ljenja sam, prije svega, da
se izvr{ni postupak pokre}e prijedlogom, i to bez obzira da li se pokre}e po
slu`benoj du`nosti ili ne, a u pogledu aktivne legitimacije da isti treba da je

^lan 3 15

pokrenut od ovla{tenog lica, u konkretnom slu~aju od nadle`nog pravobranica obzirom da se radi o zakonskom zastupniku kada je u pitanju dr`avna
imovina, budu}i se naplata tro{kova vr{i u korist bud`eta. Shodno prednjem,
u cijelosti bi bilo udovoljeno odredbi iz ~l. 3. st. 2. kojom je propisano da
se izvr{ni postupak pokre}e i po slu`benoj du`nosti, ako bi sud svoju odluku
radi naplate tro{kova postupka sa klauzulom izvr{nosti dostavio zakonskom
zastupniku subjekta u ~iju korist se i vr{i naplata tro{kova postupka, a u
svrhu pokretanja izvr{nog postupka. Ovakvim postupanjem, pored zadovoljenja uvjeta iz odredbe ~l. 3. st. 2., bilo bi udovoljeno i odredbama ZIP-a kao
dvostrana~kog postupka i ozna~enju tra`ioca izvr{enja iz. ~l. 2. st. 2. ZIP-a,
kojim je propisano da tra`ilac izvr{enja - ozna~ava lice koje je pokrenulo
postupak radi izvr{enja nekog potra`ivanja, te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti, a koja odredba ujedno ukazuje da je
izvr{ni postupak dvostrana~ki, bez obzira da li se radi o postupku pokrenutom po slu`benoj du`nosti ili na drugi na~in, te je prednje u skladu i sa st.
1. ~lana 3. ZIP-a, kojim je propisano da se izvr{ni postupak pokre}e prijedlogom tra`ioca izvr{enja. Treba ista}i i ~injenicu, u pogledu jednakopravnog
procesnog polo`aja izvr{enika i tra`ioca izvr{enja, da se prihvatanjem teze o
jednostrana~kom postupku polo`aj lica ili subjekta u ~iju korist se vr{i prednja naplata dovodi u apsolutno povla{teni polo`aj u odnosu na izvr{enika,
a {to je suprotno osnovnim na~elima izvr{nog postupka, a pogotovu na~elu
legaliteta, jer bi izvr{enik bio li{en pravne za{tite ukoliko prednje na~elo bude
naru{eno, ili pak budu naru{ene odredbe o izuzimanju ili ograni~enju izvr{enja.
Imaju}i u vidu odredbe ZKP-a iz ~l. 125. stav 3., mi{ljenja sam da iste upu}uju
da izvr{enje krivi~ne presude ima u vidu provo|enje krivi~ne sankcije, za
koju je na~in izvr{enja propisan Zakonom o izvr{enju krivi~nih sankcija, a
kada su u pitanju tro{kovi krivi~nog postupka, da ZKP u odredbama ~l. 127.
jasno upu}uje da izvr{enje presude u pogledu tro{kova krivi~nog postupka
vr{i nadle`ni sud po odredbama koje va`e za izvr{ni postupak, dakle po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, odnosno ovla{tenog lica, a stavom 2. istog propisano
je da se prinudna naplata tro{kova krivi~nog postupka u korist bud`eta vr{i
po slu`benoj du`nosti. Iz prednjih odredbi, iako je istim propisano da se
naplata tro{kova postupka vr{i po slu`benoj du`nosti, ne proizlazi zaklju~ak
o automatizmu u zahvatanju u izvr{enikovu imovinu, {to bi se direktno
suprotstavljalo osnovnim na~elima izvr{nog postupka, i to na~elu legaliteta i
jednakog procesnog polo`aja stranaka, a dostava krivi~ne presude od strane
suda subjektu titularu ste~enog imovinskog prava, odnosno zakonskom zastupniku subjekta u korist ~ijeg bud`eta treba da se vr{i naplata tro{kova postupka, radi pokretanja postupka izvr{enja prinudne naplate, ne isklju~uje
prednju odredbu radi pokretanja postupka po slu`benoj du`nosti, jer se presuda dostavlja bezuvjetno i ne na zahtjev subjekta o ~ijem bud`etu je rije~.
11

U svakom slu~aju, pitanje pokretanja postupka po slu`benoj du`nosti, kako

je to ustaljeno u dosada{njoj praksi sudova, da sudovi koji su donijeli izvr{nu
ispravu pokre}u postupak, i to bez u~e{}a zakonskog zastupnika ovla{tenog
za postupanje u za{titi prava iz izvr{ne isprave, zavre|uje vi{e pa`nje ili pak
druga~iju zakonsku regulativu, a u cilju izbjegavanja inkompatibilnosti i konfuzije koja mo`e nastati u prednjim slu~ajevima, posmatraju}i izvr{ni postupak kao jedostrana~ki, a ne kao pitanje aktivne legitimacije i ovla{tenja koja

16 ^lan 4

proizlaze iz izvr{ne isprave, jer ni u kom slu~aju ne zna~i da postupak nije

pokrenut po slu`benoj du`nosti ako je sud po sili zakona dostavio izvr{nu
ispravu nadle`nom zakonskom zastupniku radi pokretanja postupka i ostvarivanju potra`ivanja iz izvr{ne isprave, a ovla{teni zakonski zastupnik je podnio prijedlog za izvr{enje na osnovu takve izvr{ne isprave. Samo bi se djelimi~no ubla`io prednji problem napu{tanjem prakse sudova da sami pokre}u
postupak, a ne putem nadle`nog pravobranioca, koji bi pokretao postupak u
cilju za{tite imovinskih interesa dr`avne, entitetske, gradske ili op}inske zajednice, jer se u prevaliraju}em obliku radi o naplatama nov~anih kazni,
izre~enim u krivi~nom i izvr{nom postupku, oduzimanju predmeta i imovine
ste~ene krivi~nim djelom i sl. Primjer: Kada izvr{ni sud u pogledu prigovora tre}eg lica protiv izvr{nog suda (kao stranke u postupku tra`ioca
izvr{enja) uputi tre}e lice na parni~ni postupak radi progla{enja nedopustivosti
izvr{enja, u tom slu~aju isti sud se javlja kao stranka u postupku u polo`aju
tra`ioca izvr{enja, kao tu`enik a i kao organ koji odlu~uje po tu`bi radi
nedopustivosti izvr{enja, a i kao sud koji provodi izvr{enje (Sini{a Triva,
Velimir Belajec, Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984,
str. 97).
^lan 4.
Nadle`nost
(1) Izvr{enje odre|uje i provodi sud odre|en zakonom.
(2) Mjesna nadle`nost sudova odre|uje se odredbama ovog zakona u zavisnosti od sredstva i predmeta izvr{enja.
1

Op}enito: Stvarna nadle`nost u odnosu na odre|ivanje izvr{enja bila je regulisana odredbama iz ~l. 3. ZIP-a iz 1978. g., a u odnosu na sprovo|enje
izvr{enja bila je regulisana ~l. 40. ZIP-a iz 1978. i ta odredba Zakona je pretrpjela izmjene, jer je do{lo do promjena u pogledu ure|enja Bosne i
Hercegovine u odnosu na njen raniji status republike unutar SFRJ, te u odnosu na ustrojstvo sudske vlasti.

Komentar uz stav 1: Odredbama Zakona o izvr{nom postupku odre|eno je

da izvr{enje odre|uje i provodi sud odre|en zakonom, a da se mjesna
nadle`nost sudova odre|uje odredbama ovog Zakona u zavisnosti od sredstva
i predmeta izvr{enja, {to je i razumljivo, jer su odredbe o stvarnoj nadle`nosti
sudova sadr`ane u Zakonima o sudovima iz razloga slo`enog ustrojstva BiH
i razli~itog ure|enja njenih entiteta Republike Srpske i Federacije Bosne i
Hercegovine.

Zakonom o redovnim sudovima (Slu`beni glasnik RS br. 22/96 -953) u ~l. 3.

propisano je da se sudovi osnivaju i ukidaju zakonom, a u ~l. 13. navedenog
zakona da se sudovi obrazuju kao Osnovni sudovi, Okru`ni sudovi i Vrhovni
sud Republike Srpske. ^lanom 17. stav 2. ta~. 8. propisano je da je osnovni
sud nadle`an da odre|uje i sprovodi izvr{enja i obezbje|enje ako zakonom
nije druga~ije odre|eno.

^lan 4 17

Ustavom FBiH u poglavlju C. Sudbena vlast, u ~l. 1. istog propisano je da

sudbenu funkciju u FBiH obavljaju sudovi Federacije, i to Ustavni sud, Vrhovni
sud i Sud za ljudska prava (sada u sastavu Ustavnog suda), te kantonalni
sudovi iz ~l. V. 11 i op}inski sudovi navedeni u ~l. VI. 7, a iz kojih ~lanova
proizlazi da je za dono{enje propisa iz oblasti sudske vlasti u odnosu na ustrojstvo redovnih sudova i njihovu stvarnu nadle`nost u kompetenciji Kantona
FBiH. Me|utim, koliko mi je poznato, svim Zakonima o redovnim sudovima
kantona propisano je da su sudovi u kantonu Kantonalni sudovi i Op}inski
sudovi, a da su op}inski sudovi nadle`ni za postupak odre|ivanja i provo|enja
izvr{enja. Treba imati u vidu i da je u toku postupak i procedura dono{enja
zakona u sudovima u FBiH kojim bi se se na jedinstven na~in uredio sistem
sudova (redovnih) u FBiH, kako u pogledu uspostave istih tako i u odnosu
na nadle`nost.

Dakle, kao stvarno nadle`ni sudovi za odre|ivanje i provo|enje izvr{enja jesu

redovni sudovi, ustanovljeni zakonom, i to osnovni sudovi u Republici
Srpskoj, a u Fedraciji BiH su to op}inski sudovi u kantonima, kao prvostepeni sudovi, a kao drugostepeni sudovi Okru`ni sudovi u RS i Kantonalni
sudovi u FBiH.

Kako Zakon o izvr{nom postupku ne sadr`i posebna pravila o sukobu

nadle`nosti unutar samog zakonskog teksta, to bi se shodno odredbi 21. istog
primjenjivala pravila iz Zakona o parni~nom postupku ~l. 20. do 24. i 458.
(Slu`bene novine FBiH br. 53/03 od 28.10.2003. godine). S obzirom na postoje}u legislativu ne bi trebalo biti zna~ajnijih problema kada je pitanje
rje{avanja sukoba izme|u sudova unutar jednog entiteta ili doma}ih i stranih
sudova, me|utim oni bi mogli nastati s obzirom na sudska ustrojstva u entitetima BiH i neregulisanje ovog pitanja u Zakonu o izvr{nom, pa ni u Zakonu
o parni~nom postupku FBiH ili RS, a niti u Zakonu o sudu BiH, gdje je ovo
pitanje rije{eno u pogledu gra|anskih sporova iz oblasti uprave.

Stajali{te da je za provo|enje prinudnog izvr{enja rje{enja SIZ-a za stambene i komunalne djelatnosti radi naplate nov~anog potra`ivanja nadle`an
redovni sud (Ustavni sud Hrvatske, U-275/83, prema: Dr. Borivoj Starovi},
Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53) je vi{e neprihvatljivo u odnosu na sada{nji ZIP, iz razloga nepostojanja SIZova, kao i u
odnosu na subjekte upisane u registar privrednih organizacija ili ustanova sa
javnopravnim ovla{}enjima. Me|utim, sasvim je prihvatljivo i u skladu je sa
~l. 22. i 23., a u vezi sa ~l. 1. stav 2. ZIP-a, stajali{te iskazano u odluci suda
da ne spada u sudsku nadle`nost dozvola i sprovo|enje izvr{enja na
pokretnostima radi naplate nov~ane kazne koju je u prekr{ajnom postupku
izrekla carinarnica, jer je za to nadle`an organ uprave op{tine. Izvr{enik
mo`e u svakom stadiju postupka izvr{enja kod op{tinskog suda staviti
prigovor apsolutne nenadle`nosti suda, pa stoga on nema pravnog interesa
da tu`bom u parnici zahtijeva utvr|enje te apsolutne nenadle`nosti (Vrhovni
sud Hrvatske, G`-4488/72, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon
o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 5), ovo iz razloga {to je izvr{enje
naplate nov~ane kazne u prednjim slu~ajevima i dalje ostalo u nadle`nosti
organa uprave.

18 ^lan 5

Komentar uz stav 2: Zakonom o izvr{nom postupku su utvr|ena posebna

pravila o mjesnoj nadle`nosti u zavisnosti od predmeta i sredstava izvr{enja.
Kako se radi o isklju~ivoj mjesnoj nadle`nosti odre|enoj Zakonom o izvr{nom
postupku, stranke ne mogu svojim sporazumom ugovarati mjesnu nadle`nost
nekog drugog suda (za razliku od parni~nog postupka). Shodno navedenom,
odredbe o mjesnoj nadle`nosti sadr`ane su u poglavljima Zakona kojima se
reguli{u sredstva i predmeti izvr{enja, za svakog od njih posebno (~l. 67., ~l.
114., ~l. 136., ~l. 177., ~l. 187., ~l. 194., ~l. 202., ~l. 208., ~l. 214., ~l. 218., ~l.
226. ZIP-a RS, kod predaje djeteta).

Prihvatljivo je i dalje stanovi{te iskazano u odluci suda da: U izvr{nom postupku ne mo`e se primjenjivati odredba ~l. 70. ZPP-a (raniji ZPP) o sporazumu o mjesnoj nadle`nosti (Vs C. Gore, P`78/81, prema: Dr. Borivoj
Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53), {to
je i razumljivo kada se ima u vidu da je u izvr{nom postupku mjesna
nadle`nost isklju~iva iz razloga njene propisanosti odredbama Zakona.

(Vidjeti i komentar uz ~l. 2/14. i 15.)

10

Od zna~aja je na ovom mjestu napomenuti na potrebu obazrivosti izvr{nih

sudova pri dono{enju rje{enja o usvajanju prigovora izvr{enika, izjavljenog na
rje{enje o odre|ivanju izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave, a prema
kojem bi se prijedlog za izvr{enje smatrao tu`bom i dostavljao nadle`nom
parni~nom sudu (ili odjeljenju suda za privredne sporove), s obzirom na ugovorenu nadle`nost za slu~aj spora, odnosno na u prijedlogu iskazan zahtjev
da se prijedlog za izvr{enje smatra tu`bom i da su u takvom slu~aju stranke
ugovorile nadle`nost. Nadalje, kroz rad sudova, uo~eno je da se ~esto zbog
nedovoljne pa`nje pri razmatranju prigovora isti usvaja, rje{enje stavlja van
snage i odre|uje da se prijedlog ima smatrati tu`bom iako se u konkretnom
slu~aju radi o odre|ivanju izvr{enja na osnovu izvr{ne, a ne na osnovu vjerodostojne isprave.
^lan 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvr{enja sud je du`an da postupa hitno.
(2) Sud je du`an da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim
ako priroda potra`ivanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi
druk~ije.

Op}enito: Odredbe kojima se reguli{e hitnost u postupanju u izvr{nom postupku i redoslijed postupanja po predmetima su{tinski se ne razlikuju od
odredbi iz st. 1. i 2. ~l. 10. ranijeg zakona i uop}e uzev{i po svom sadr`aju
i obimu ostale su iste.

Komentar uz stav 1: Mora se iskazati, ve} na ovom mjestu, da posebnim

odredbama u odnosu na raniji zakon, propisivanjem kra}ih rokova za predu-

^lan 5 19

zimanje izvr{nih radnji bilo od stranaka ili suda (instruktivni rokovi za postupanje suda od 8 i 15 dana, za podno{enje odgovora na prigovor rok je 3
dana, kra}im rokovima kod postupka prodaje nekretnina, da je povrat u
prija{nje stanje dozvoljen samo zbog propu{tanja roka za prigovor i `albu na
izvr{no rje{enje o izvr{enju, nemogu}nost odga|anja izvr{enja po prijedlogu
izvr{enika, zaklju~ak, a ne rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti imovine izvr{enike
u postupku prodaje), kao niz drugih odredbi koje su nova zakonska rje{enja,
ustvari, jo{ vi{e isti~u prirodu ovog postupka i potcrtavaju njegovu hitnost, u
skladu sa naprijed navedenom generalnom odredbom da je sud u izvr{nom
postupku du`an da postupa hitno. U su{tini radi se o zahtjevu iskazanom
u na~elima ekonomi~nosti i efikasnosti izvr{nog postupka, te pravovremenosti pru`anja pravne za{tite tra`iocu izvr{enja, te je u dosada{njoj pravnoj teoriji umjesno isticano da je hitnost postupanja primarno interes tra`ioca
izvr{enja, a indirektno i izvr{enika, jer se smanjuju tro{kovi i brzo otklanja
neizvjesnost u pravnoj poziciji subjekata (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar
Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 37) i mo`e se postaviti pitanje da li je hitnost sama po sebi na~elo izvr{nog postupka ili je samo zahtjev i refleks ostalih na~ela ovog postupka.
3

Komentar uz stav 2: Odredbom da je sud du`an da predmete uzima u rad

prema redoslijedu prijema isklju~uje se diskrecija sudije u opredjeljenju da
pristupi radu na odre|enom predmetu nezavisno od vremena njegovog pristizanja, odnosno prijema u sud. Od pravila da se predmeti uzimaju u rad
prema vremenu njihovog primitka u sud mo`e se odstupiti kada to opravdava priroda potra`ivanja ili posebne okolnosti - namirenje potra`ivanja radi
izdr`avanja, predmeti prodaje su skloni kvarljivosti, mjere obezbje|enja i dr.
(Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987,
str. 37) Bli`a pravila o na~inu utvr|ivanja prioritetnih predmeta trebalo bi da
su propisana sudskim poslovnikom.

Prema dosada{njoj praksi sudova i u pravnoj teoriji, kao zaklju~ci o izuzecima i opravdanom prirodom potra`ivanja u smislu naprijed navedenih
odredbi (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku,
Savjetovanje sudova od 10. i 11. 1981, Beograd, 1987. g. str. 38, i Ivica Crni},
Izvr{ni postupak u praksi - Savjetovanje sudova od 27. i 28. V. 1980. godine,
Zagreb, 1993, str. 14) podrazumijevaju se potra`ivanja od osobitog zna~aja za
egzistenciju gra|ana, naro~ito maloljetnih lica, za isplatu za{ti}enih li~nih
dohodaka, za vra}anje radnika na rad, za osiguranje mirnog posjeda,
provo|enje privremenih mjera (sada sudske mjere osiguranja koje su
propisane i donose se u parni~nom postupku). U odnosu na posebne okol nosti, u smislu prednjih odredbi, podrazumijevaju se one okolnosti koje su
od zna~aja za o~uvanje predmeta izvr{enja, umanjenja njegove vrijednosti, relevantno pove}anje tro{kova postupka, i kada tra`ilac izvr{enja ne ukazuje
na okolnosti koje opravdavaju primjenu navedenih izuzetaka, sud }e tako postupiti po slu`benoj du`nosti ukoliko podaci iz prijedloga (spisa) ukazuju na
potrebu primjena pravila o izuzetku.

Po{tivanje pravila o hitnosti i redoslijedu postupanja kod zapo~injanja rada na

izvr{nim predmetima i u toku izvr{enja va`no je naro~ito u odnosu na na~elo

20 ^lan 6

vremenskog prioriteta i (dijelom) pariteta u pravu na namirenje potra`ivanja.

Imaju}i u vidu zahtjeve prednjih odredbi, te navedenu sudsku praksu, kao i
nova zakonska rje{enja koja u osnovi treba da izvr{ni postupak u~ine efikasnim i ekonomi~nim, bilo bi neopravdano na ovom mjestu ne ista}i da je u
dosada{njoj pravnoj teoriji i praksi sudova zagovarano, s obzirom na egzekutorsku prirodu izvr{nog postupka, te slo`enost pitanja granica provo|enja
izvr{enja u cilju ostvarenje namirenja tra`ioca izvr{enja, zasnovanog na temelju
izvr{ne isprave, da se izvr{enje povjeri sucima sa znatnim iskustvom u
sudovanju, {to je, na`alost, rijetko kada i ostvareno. Naime, ova aksioma u
praksi se o~ituje u nedovoljnom broju sudija raspore|enih na ove referate,
broj sudskih izvr{ilaca u odnosu na broj predmeta u kojim je odre|en popis
i pljenidba je, mo`e se re}i, zanemarljiv, a sud ne raspola`e materijalnim
mogu}nostima za pljenidbu i smje{taj stvari. Ovo je, ustvari, posljedica ranijeg odnosa prema izvr{nom postupku, koji je bio u ulozi pretjerane za{tite
izvr{enika i njegovog socijalnog polo`aja i planske socijalisti~ke privrede, te
znatnog broja izvr{nih predmeta utemeljenih na vjerodostojnim ispravama, koji
postupak je smatran drugorazrednim, ili, bolje re~eno, sporednim u odnosu
na krivi~ni ili, pak, parni~ni, pa i vanparni~ni postupak, a koji odnos bi trebalo hitno transformisati u jednakost svih postupaka, u svakom slu~aju imaju}i
u vidu ciljeve sudske reforme i pravnog sustava na za{titi imovine i prava
gra|ana, a sa kojim ciljem je i ovaj Zakon o izvr{nom postupku donesen i
struktuiran u tom smislu. U prilog prednjem su i nova zakonska rje{enja
prema kojim se u izvr{nom postupku shodno primjenjuju i materijalnopravni
propisi iz oblasti kojim je regulisan i predmet izvr{enja, a ne samo shodna
primjena parni~nog postupka, kako je to bilo ranije ure|eno, a {to je i sasvim
razumljivo i opravdano jer je ovim zakonom predvi|eno da o spornim pitanjima izme|u stranaka odlu~uje izvr{ni sud (sve u cilju br`eg i efikasnijeg
izvr{nog postupka), a u odre|enim slu~ajevima i o prigovoru tre}ih lica, ukoliko svoj zahtjev baziraju na pravosna`noj sudskoj odluci ili na zakonom
ovjerenoj privatnoj ispravi.
Za uspje{nu provedbu ovog zakona, dakle, osim njegove pravilne primjene u
konkretnim slu~ajevima, od velikog zna~aja je obezbje|enje uvjeta njegove
primjene u kadrovskoj i materijalnoj osposobljenosti sudova, {to se mora prihvatiti kao realnost koja je do sada svoje ovaplo}enje do`ivljavala samo u
teorijskim raspravama. O opravdanosti prednjeg, mislim da je izli{no govoriti,
ve} je dovoljna i sama ~injenica da se promijenila struktura vlasni{tva i
iskazana je potreba za{tite i privatne i dr`avne imovine, tr`i{nog na~ina poslovanja, promjene u platnom prometu i za{tite doma}eg i stranog kapitala,
investicija, {to je u svakom slu~aju uticalo i na strukturu i slo`enost predmeta u izvr{nom postupku, te provo|enja izvr{enja na izvr{enikovoj imovini
u milionskim vrijednostima u znatnom broju predmeta.
^lan 6.
Sredstva i predmet izvr{enja
(1) Sredstva izvr{enja su izvr{ne radnje ili sistem takvih radnji kojim se prema
zakonu potra`ivanje prinudno ostvaruje.

^lan 6 21

(2) Predmet izvr{enja su stvari i prava na kojima se prema zakonu mo`e

provesti izvr{enje radi ostvarenja potra`ivanja.
(3) Izvr{ne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvr{enika i drugih
lica, u skladu sa ovim zakonom.
1

Op}enito: Odredbe o sredstvima i predmetu izvr{enja bile su regulisane

~lanovima 27. i 28. ZIP-a iz 1978.

Komentar uz stav 1: Za razliku od ranijeg zakona, kojim su se odre|ivala

sredstva izvr{enja njihovim nabrajanjem u zavisnosti od vrste potra`ivanja, kao
i predmeta izvr{enja, odnosno iste su bile utvr|ene zakonom samo u pogledu sredstava izvr{enja radi naplate nov~anih potra`ivanja tra`ioca izvr{enja,
sada su sredstva izvr{enja i predmet izvr{enja definisani kroz generalno pravilo, odnosno dat je pojam i zna~enje istih, bez obzira na vrstu potra`ivanja,
i istovremeno je odre|eno da se izvr{ne radnje mogu neposredno provesti
protiv izvr{enika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom. Dakle, prema
zakonu sredstva izvr{enja su skup izvr{nih radnjih koje se preduzimaju u
postupku izvr{enja a radi provo|enja odre|enog izvr{enja, odnosno ostvarenja prinudnog potra`ivanja tra`ioca izvr{enja.

Izvr{ne radnje ili sistem takvih radnji, imaju svoju procesnu formu, svoj procesni sadr`aj i u~inke, ali isto tako i odre|eni (neposredni i posredni) supstancijalnopravni - gra|anskopravni (u pravilu imovinskopravni), statusni, porodi~nopravni, radnopravni itd. sadr`aj ili u~inak (Sini{a Triva, Velimir Belajec
i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 162) i ovaj
drugi aspekt (supstancijalnopravni) izvr{nih radnji je tako|er njihova nu`na
konstitutivna komponenta, jer je cilj izvr{nih radnji - dovo|enje u sklad
fakti~nog sa pravnim stanjem i isti se mo`e posti}i samo zahvatanjem u
supstancijalnu sferu izvr{enika i stvaranjem takvih materijalnopravnih situacija za tra`ioca izvr{enja koje }e predstavljati ostvarenje njegovog potra`ivanja
u izvr{nom postupku.

Pored prednjeg odre|enja i definisanja pojma sredstava izvr{enja, Zakon razlikuje sredstva izvr{enja, odnosno izvr{ne radnje i sisteme takvih radnji, zavisno od toga da li se radi o naplati nov~anih potra`ivanja ili se radi o ostvarenju nenov~anih tra`bina.

Shodno odredbama Zakona, kao sredstva izvr{enja, ili, bli`e re~eno, kao izvr{ne
radnje i sistem tih radnji radi naplate nov~anog potra`ivanja, odre|ene su:
a) Izvr{enje na nekretnini se provodi zabilje`bom rje{enja o izvr{enju u
zemlji{noj knjizi, utvr|ivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i
namirenjem tra`itelja izvr{enja iz kupoprodajne cijene dobijene prodajom, a
sve navedene radnje su u procesnom smislu me|usobno povezane i u koneksiji su jer se preduzimaju redoslijedom kako je to i odre|eno Zakonom, a u
supstancijalnopravnom smislu radnja zabilje`be rje{enja o odre|ivanju izvr{enja
u zemlji{noj knjizi ima pravni u~inak da tra`itelj izvr{enja ima pravo da svoju

22 ^lan 6

tra`binu namiri iz nekretnine na kojoj je izvr{ena prednja radnja zabilje`be,

sve pod pretpostavkom da je nekretnina uknji`ena, a {to nije slu~aj kad se
odre|uje izvr{enje na nekretnini izvr{enika koja je u njegovom vanknji`nom
vlasni{tvu, u kom slu~aju se primjenjuju uvjeti propisani u ~lanu 113. ovog
zakona, bilo da se radi o razlozima neupisa uslijed nepostojanja zemlji{nih
knjiga ili pak nekim drugim zakonskim ili fakti~kim smetnjama za upis predmetne nekretnine iako postoje zemlji{ne knjige.
b) Izvr{enje na pokretnim stvarima provodi se kao i izvr{enje na nekretninama, odnosno pljenidbom, procjenom i prodajom stvari, te namirenjem tra`ioca
izvr{enja iz dobijene kupoprodajne cijene od prodate pokretne stvari. I ovdje
postoji koneksija izme|u navedenih izvr{nih radnji i iste se preduzimaju kako
je to Zakonom odre|eno, a pljenidbom, koja se obavlja sastavljanjem pljenidbenog popisa, tra`ilac izvr{enja sti~e zalo`no pravo na popisanim stvarima.
c) Izvr{enje se provodi i na nov~anoj tra`bini izvr{enika, i to pljenidbom iste,
i prijenosom sa izvr{enika na tra`ioca izvr{enja. Ako Zakonom za pojedine
slu~ajeve nije druga~ije odre|eno, tra`ilac izvr{enja pljenidbom sti~e zalo`no
pravo na izvr{enikovoj tra`bini, s tim {to se pravi razlika da li se radi o prijenosu radi naplate ili umjesto isplate. Izvr{enjem na plati i drugim stalnim
nov~anim primanjima izvr{enje se provodi pljenidbom dijela plate do maksimalne visine odre|ene Zakonom, uz nalog poslodavcu izvr{enikovom
du`niku, da zaplijeni iznos odre|en rje{enjem o izvr{enju i isti isplati tra`iocu
izvr{enja.
d) Radi namirenja nov~anog potra`ivanja kao sredstvo izvr{enja odre|eno je i
izvr{enje na tra`bini da se predaju ili da se isporu~e pokretne stvari ili da
se preda nekretnina i isto se provodi pljenidbom navedene tra`bine, prijenosom iste na tra`ioca izvr{enja i prodajom stvari radi namirenja nov~ane
tra`bine tra`itelja izvr{enja. Ovo sredstvo izvr{enja treba razlikovati od sredstva izvr{enja radi ostvarenje nenov~anog potra`ivanja, a koje je upravljeno
na predaju pokretne ili nepokretne stvari, {to je zahtjev sadr`an u samoj
izvr{noj ispravi na osnovu koje je u takvom slu~aju izvr{enje i odre|eno.
e) Kao novo sredstvo izvr{enja predvi|eno je izvr{enje na dionici (kao hartiji od vrijednosti koja egzistira kao elektronski zapis i nije u materijalizovanom
obliku kao {to su mjenica, ~ek i sli~no), i isto se provodi pljenidbom dionice, upisom u registar rje{enja o odre|ivanju izvr{enja, njezinom procjenom
i prodajom, te namirenjem tra`ioca izvr{enja iz kupoprodajne cijene. Zalo`no
pravo na dionici tra`itelj izvr{enja sti~e pljenidbom dionice, a ista se obavlja
dostavom rje{enja o izvr{enju Registru vrijednosnih papira, dok se pljenidba
osniva~kog ili drugog udjela u pravnoj osobi, {to je tako|er novo sredstvo
izvr{enja, vr{i dostavljanjem rje{enja o izvr{enju Registarskom sudu pravne
osobe u svrhu zabilje`be zalo`nog prava.
f) Radi namirenja nov~anog potra`ivanja odre|eno je kao sredstvo izvr{enja i
izvr{enje na drugim imovinskim pravima (patentu, tehni~kom unapre|enju,
plodou`ivanju i sli~nom izvr{enikovom pravu), a provodi se pljenidbom tog
prava i njegovim unov~enjem u skladu sa pravilima o prodaji pokretnih stvari.

^lan 6 23

Radi ostvarenja nenov~ane tra`bine kao sredstva izvr{enja, odnosno izvr{ne

radnje ili njihov skup, odre|ena su:
a) Sudski penali koji se izri~u ako izvr{enik ne ispuni
obavezu utvr|enu izvr{nom ispravom, s tim {to na prijedlog
sud odre|uje naknadni primjereni rok izvr{eniku da ispuni
ne ispuni u tom roku da }e tra`itelju izvr{enja biti du`an
iznos za svaki dan zaka{njenja.

svoju nenov~anu
tra`itelja izvr{enja
obavezu i ako je
odre|eni nov~ani

b) Radi predaje odre|enih pokretnih stvari kao sredstvo izvr{enja u postupku

izvr{enja predvi|eno je oduzimanje stvari od izvr{enika, odnosno tre}e osobe,
i predaja oduzetih stvari tra`iocu izvr{enja, a u nemogu}nosti ispunjenja prednjeg na prijedlog tra`ioca izvr{enja sud }e izvr{iti procjenu vrijednosti stvari
i obavezati izvr{enika da tra`iocu izvr{enja plati iznos u vrijednosti stvari, a
na koji na~in se provodi izvr{enje radi isporuke zamjenjivih stvari.
c) Radi ostvarenja potra`ivanja ispra`njenjem i predajom nepokretne stvari kao
sredstva izvr{ne radnje odre|ena su udaljenje osoba i uklanjanje stvari sa
nekretnine i predaja te nekretnine tra`iocu izvr{enja.
d) Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i druga osoba
provodi se na na~in da sud ovla{}uje tra`ioca izvr{enja, i to o tro{ku
izvr{enika, da povjeri drugoj osobi da obavi tu radnju ili da je on sam obavi..
U pogledu izvr{enja radi ostvarenja obaveze na trpljenje i ne~injenje izvr{enje
se provodi nalogom izvr{eniku da se pona{a u skladu sa svojom obavezom
iz izvr{ne isprave, uz zapre}enje nov~anom kaznom iz ~lana 17. Zakona o
izvr{nom postupku ako se bude pona{ao suprotno toj obavezi u odnosu na
uspostavu pre|a{njeg stanja. Izvr{enje se provodi tako {to su ovla{}uje tra`ioca
izvr{enja da sam, a po potrebi i uz pomo} sudskog izvr{ioca, uspostavi
pre|a{nje stanje o tro{ku izvr{enika u slu~aju ponovnog smetanja posjeda, a
koje se bitno ne razlikuje od prija{njeg. Sud }e na prijedlog tra`ioca izvr{enja
na osnovu ranije donesenog izvr{enja o smetanju posjeda (ranije izvr{ene
isprave) donijeti novo rje{enje o izvr{enju radi uspostavljanja pre|a{njeg stanja i po potrebi zaprijetiti nov~anom kaznom.
e) Izricanjem nov~ane kazne izvr{eniku i odgovornim osobama u izvr{eniku
koji je pravna osoba provodi se izvr{enje vra}anja zaposlenog na rad u slu`bu.
f) Kao sredstvo izvr{enja predvi|ena je dioba u izvr{nom postupku i provodi se fizi~kom diobom, a prodajom ako je to odre|eno izvr{nom ispravom,
odnosno ako fizi~ka dioba nije mogu}a ili je mogu}a uz znatno smanjenje vrijednosti stvari.
g) Ostvarenje tra`bine na davanje izjave volje ne provodi se posebnim
izvr{enjem iz razloga {to se ta obaveza smatra ispunjenom momentom pravomo}nosti odluke koja ima svojstvo izvr{ne isprave u pogledu izvr{enja obaveze
izdavanja isprave podobne za upis prava, smatra se izvr{enom pravomo}no{}u
izvr{ne isprave, odnosno dospjelo{}u takve obaveze zasnovane na nagodbi.

24 ^lan 7

h) Ako je izvr{nom ispravom nalo`eno da se izvr{i upis u javni registar, upis

se vr{i mimo izvr{nog postupka na na~in {to }e se podnijeti molba Registru
(zemlji{noknji`nom uredu ako se upis ti~e prava na nekretninama) da se na
osnovu izvr{ne isprave provede upis (~lan 225. ZIP-a).
7

Prihvatljivo je u cijelosti stajali{te iskazano u odluci suda, iako odluka datira

iz 1954. godine, da: Tra`ilac izvr{enja mo`e koristiti vi{e sredstava izvr{enja
za isti zahtjev, ako su potrebna za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja. Sud
}e ograni~iti izvr{enje na ona sredstva koja daju dovoljno jemstva za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja. (Vrhovni privredni sud, Sl-1042/54, prema:
Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978,
str. 29) Ovo ne samo da je prihva}eno kroz dugu sudsku praksu ve} i iz
razloga {to to dozvoljavaju i odredbe ovog ZIP-a, odnosno ne isklju~uju prednje ni kod jednog sredstva izvr{enja.
Napomena: Zaklju~ci Savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela sudova, od
10. i 11. juna 1981. godine, koji su prezentirani u komentarima o ZIP-u iz
1978. godine (vidi uz ~l. 5/3) i koji se odnose na podno{enje prijedloga za
izvr{enje i odlu~ivanje o istom, a kojim je predlo`eno vi{e sredstava i predmeta, primjenjivi su, ali uz ispunjenje uslova iz odredbi o mjesnoj nadle`nosti
za sva sredstva i predmete izvr{enja iz ovog zakona, te u skladu sa odredbama ovog zakona u pogledu izuze}a od izvr{enja ili ograni~enja izvr{enja u
odnosu na pojedina sredstva izvr{enja.
^lan 7.
Izuzimanje od izvr{enja
(1) Predmet izvr{enja ne mogu biti stvari van prometa, kao ni rudno blago
i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvr{enja ne mogu biti objekti, naoru`anje i oprema za potrebe
oru`anih snaga i policije, kao ni nov~ana sredstva osigurana za te namjene.

Op}enito: Odredbe o izuzimanju od izvr{enja i ograni~enju izvr{enja u odnosu na predmet izvr{enja bile su propisane u ~l. 5. i 6., st. 1. do 4, ~l. 71.
kod izvr{enja na pokretnim stvarima, ~l. 92., 93., 152., a djelimi~no i ~l. 196.
ZIP-a iz 1978. godine.

Komentar uz stav 1. i 2: Kao generalno pravilo je propisano izuzimanje u

pogledu predmeta izvr{enja tako {to predmet izvr{enja ne mogu biti stvari
izvan prometa, kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva, te predmet
izvr{enja ne mogu biti objekti, naoru`anje i oprema za potrebe oru`anih snaga
i policije, kao ni nov~ana sredstva osigurana za te namjene. Opravdano je da
se ovo propi{e kao generalna odredba, s obzirom na egzekutorsku prirodu
izvr{nog postupka i primjenu prinude u istom, a konkretno se radi o stvarima koje su od op{teg i vitalnog interesa za cijelu zajednicu ili se pak radi
u principu o stvarima koje su izuzete iz prometa (res extra commercium).

^lan 7 25

Prednja pravila va`e bez obzira da li se radi o sredstvima izvr{enja radi ostvarenja nov~anog ili nenov~anog potra`ivanja i mo`e se re}i da je prednjim
odredbama propisana apsolutna nemogu}nost provo|enja izvr{enja bez obzira
na njihovu namjenu, funkciju ili koli~inu, za razliku od relativne nemogu}nosti
provo|enja izvr{enja, koja je posebno propisana za pojedina sredstva i predmete izvr{enja i za koju se tra`i ispunjenje odre|enih uvjeta propisanih
Zakonom.
3

U odnosu na raniji zakon, kojim je bilo propisano da predmet izvr{enja radi

namirenja nov~anog potra`ivanja mo`e biti svaka izvr{enikova stvar ili imovinsko odnosno materijalno pravo, koji nisu zakonom izuzeti od izvr{enja, odnosno ukoliko izvr{enje na njima nije ograni~eno, ovaj zakon u pogledu izuze}a
od izvr{enja daje generalno pravilo koje stvari ne mogu biti predmet izvr{enja,
pri tome ne daju}i i kao generalno pravilo, a koje je sadr`avao raniji zakon,
da predmet izvr{enja ne mogu biti i stvari izvr{enika koje su Zakonom izuzete
od izvr{enja, odnosno ukoliko izvr{enje na njima nije ograni~eno. Prednji na~in
propisavanja izuze}a u novom zakonu, u odnosu na stvari kao predmete
izvr{enja, ni u kom slu~aju ne zna~i da zakonom nisu od izvr{enja izuzete i
jo{ neke stvari izvr{enika, odnosno da zakonom nisu propisana i ograni~enja
na stvarima izvr{enika, jer je ovim zakonom posebno propisano uz svako sredstvo i predmet izvr{enja koje stvari izvr{enika su izuzete, odnosno na kojim
postoji ograni~enje, ako su te stvari predmet izvr{enja.

Imaju}i u vidu prednje, mo`e se re}i da Zakon pravi razliku izme|u izuzimanja i ograni~enja predmeta izvr{enja, te u pogledu izuzimanja u odnosu
na predmete iz st. 1. i 2. ovog ~lana. Zakon posebno propisuje da predmet
izvr{enja ne mo`e biti poljoprivedno zemlji{te zemljoradnika u povr{ini do
5.000 m2. Da bi poljoprivredno zemlji{te u povr{ini od 5.000 m2 bilo izuzeto
od izvr{enja, shodno prednjem potrebno je da su ispunjena dva uvjeta: da
je izvr{enik zemljoradnik i da se radi o poljoprivednom zemlji{tu, dok vi{ak
poljoprivrednog zemlji{ta odnosno iznad kvote od 5.000 m2 mo`e biti predmet izvr{enja bez obzira {to su ispunjena prednja dva uvjeta da se radi o
izvr{eniku zemljoradniku i zemlji{tu koje je poljoprivredno. Nadalje, kao
izuze}e u pogledu predmeta izvr{enja kada su u pitanju pokretne stvari
izvr{enika, Zakonom je odre|eno da predmet izvr{enja ne mogu biti predmeti navedeni u ta~. 1. do 4. st. 1. i st. 2. ~l. 117. Zakona o izvr{nom postupku. Posebno je kao izuze}e, i to pod uvjetom, predvi|eno (~l. 20. ZIP-a) da
se izvr{enje ne mo`e odrediti (pa time niti provoditi) na imovini strane dr`ave
i me|unarodnih organizacija koje se nalaze na teritoriji FBiH i RS ako nisu
ispunjeni uvjeti predvi|eni Zakonom.

Zna~ajno je napomenuti da ovaj zakon vi{e ne sadr`i pravila iz ranijih odredbi iz ~l. 196. ZIP-a iz 1978. godine kojim je bilo propisano da se izvr{enje
na nov~anim sredstvima na ra~unu dru{tveno-p
politi~ke zajednice kod organizacije koja obavlja poslove platnog prometa, a i na dinarskoj vrijednosti
deviznih sredstava koje ta zajednica ima na deviznom ra~unu kod banke, ne
mo`e odrediti izvr{enje ako su ta sredstva neophodna za obavljanje osnovnih
zadataka dru{tveno-politi~kih zajednica, a koje odredbe se primjenjuju i na
tijela dru{tveno-politi~ke zajednice, te da }e sud, prema potrebi, prije

26 ^lan 7

dono{enja rje{enja o prijedlogu za izvr{enje saslu{ati stranke o okolnostima od

kojih zavisi primjena prednjih odredbi iz ovog ~lana. Izostavljanjem iz Zakona
ograni~enja sadr`anog u ranijem zakonu, u navedenom ~lanu, dr`ava i njeni
surogati, kao pasivno legtimisani subjekti u izvr{nom postupku, odnosno kao
izvr{enik, izjedna~eni su sa ostalim strankama u izvr{nom postupku u procesnopravnom smislu i ovaj zakon ne poznaje ograni~enje u prednjem smislu bez obzira {to se radi o bud`etskim institucijama. Napu{tanje prednjeg
ograni~enja kada su u pitanju bud`etske institucije temelji se na mi{ljenju da
navedene institucije ne mogu do unedogled odga|ati ispunjenje svoje obaveze,
utvr|ene izvr{nom ispravom, na osnovu koje je odre|eno izvr{enje, jednostavno tvore}i i planiraju}i bud`et na na~in da ne predvi|aju ispunjenje prednjih obaveza, a planirana sredstva iskazuju}i kao neophodno potrebna za
obavljanje osnovne djelatnosti, a samim tim i stvarati ve}e dugove po bud`et,
s obzirom da teku kamate odre|ene u izvr{noj ispravi, a sve to propisivanjem privilegovanog polo`aja kroz procesni zakon, kao {to je izvr{ni {to je
suprotno cilju i na~elima izvr{nog postupka. Treba imati u vidu da se posebnim zakonima mogu predvidjeti ograni~enja izvr{enja koja su privremenog ili
trajnog karaktera, odnosno kojim se postupak izvr{enja ograni~ava. Tako su (u
FBiH) Zakonom o privremenom odga|anju od izvr{enja potra`ivanja na osnovu
izvr{nih odluka na teret bud`eta FBiH i Zakonom o izmjenama i dopunama
Zakona o privremenom odga|anju od izvr{enja potra`ivanja na osnovu izvr{nih
odluka na teret bud`eta FBiH Slu`bene novine Federacije Bosne i
Hercegovine br. 9/04 i 30/04; Zakonom o utvr|ivanju i na~inu izmirenja
unutranjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine, Slu`bene novine FBiH br.
66/04 od 27.11.2004. godine; Okvirnim Zakonom o zalozima Slu`beni glasnik
BiH br. 28/04 od 23.6.2004. godine; zakonom o visini stope zatezne kamate
na neizmirena dugovanja, Slu`bene novine FBiH br. 56/04 od 23.10.2004.
godine, propisana ograni~enja u pogledu provo|enja izvr{enja kako u odnosu na sam postupak tako i u odnosu na predmet odnosno sredstvo izvr{enja.
U kontekstu prednjih odredbi sudska praksa ustanovljava kriterije koji ~ine
izuzetke u odnosu na navedene zakonske odredbe o ograni~enjima izvr{enja.
Tako se naknada nematerijalne {tete nastale iz prometne nezgode prouzrokovane radnjom vojnika ne mo`e podvesti pod ~lan 1. stav 1. i 2. Zakona o
privremenoj obustavi od izvr{enja potra`ivanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti i provo|enje izvr{enja odlo`iti.

Prvostepenim rje{enjem Op}inskog suda I u Sarajevu broj: I-3561/00 od

14.03.2001. godine, prigovor du`nika (izvr{enika) od 22.12.2000. godine odbija
se kao neosnovan, pa se rje{enje o izvr{enju broj: I-1351/00 od 05.12.2000.
godine odr`ava na snazi u cijelosti.
Protiv ovog rje{enja, du`nik (izvr{enik) je ulo`io `albu, zbog pogre{no i
nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja i zbog pogre{ne primjene materijalnog
prava. Pogre{no i nepotpuno ~injeni~no stanje ogleda se u tome, {to sud
navodi, da se u konkretnom slu~aju radi o potra`ivanju nastalom iz prometne
nezgode prouzrokovane radnjom vojnika i da isto nema karakter potra`ivanja nastalih za potrebe odbrane. Iz obrazlo`enja prvostepene presude kao
izvr{nog naslova, vidi se da je vojnik prilikom udesa bio anga`ovan na liniji odbrane i vozilo mu je dato za slu`bene potrebe. Pogre{na primjena

^lan 7 27

materijalnog prava ogleda se u tome, {to prvostepeni sud tvrdi da se predmetno potra`ivanje ne mo`e podvesti pod ~lan 1. stav 1. i 2. Zakona o privremenoj obustavi od izvr{enja potra`ivanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i
neposredne ratne opasnosti. Du`nik (izvr{enik) je predlo`io, da se njegova
`alba uva`i, prvostepeno rje{enje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu
na ponovni postupak.
@alba nije osnovana.
Ovaj sud je ispitao pobijano rje{enje u smislu ~lana 347. ZPP-a, pa je
nakon ocjene `albenih navoda i stanja u spisu, na{ao slijede}e:
Iz stanja spisa proizilazi, da je prvostepeni sud dozvolio izvr{enje pravomo}ne odluke suda u Livnu broj: P-108/95 od 02.12.1998. godine. Du`nik
(izvr{enik) je ulo`io prigovor na izvr{enje, pozivaju}i se na Zakon o privremenoj obustavi od izvr{enja potra`ivanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i
neposredne ratne opasnosti, kojim se privremeno obustavljaju od izvr{enja
potra`ivanja pravnih i fizi~kih lica, prema Federaciji Bosne i Hercegovine,
nastalih u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. Sud je odbio
prigovor du`nika (izvr{enika) i donio osporeno rje{enje. Suprotno `albenim
navodima, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je donio osporeno
rje{enje, pri ~emu su dati razlozi koje u potpunosti kao valjane, prihvata i
ovaj sud. U konkretnom slu~aju, radi se o naknadi nematerijalne {tete koju
povjerilac (tra`ilac izvr{enja) tra`i, a iz osnova saobra}ajne nezgode prouzrokovane krivicom lica, koje je upravljalo vozilom, vlasni{tvo du`nika (izvr{enika),
pa se ova potra`ivanje ne mogu odnositi na ~lan 1. Zakona o privremenoj
obustavi od izvr{enja nastalih za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti,
pa je ovaj sud `albu du`nika (izvr{enika) odbio i prvostepeno rje{enje potvrdio, imaju}i u vidu odredbe ~lana 362. stav 2. ZPP-a.
Ostali `albeni navodi nemaju uticaja na valjanost odluke. (Rje{enje
Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: G`-909/01, od 27.11.2002. godine - Doma}a
i strana sudska praksa, broj 7/2005, str. 62-63)
6

Zakon vi{e ne sadr`i ni izuze}a u pogledu sredstava zajedni~ke potro{nje,

poslovnih zgrada, te u pogledu posebnih ra~una kod banaka, a koji su po
depozit, oro~enje i sl.), osnovnih sredstava i stamranijem zakonu bili izuzeti (d
benih objekata.

U odnosu na ograni~enja predmeta izvr{enja, ve} je istaknuto da su ista

propisana Zakonom u zavisnosti od sredstva i predmeta na koji se izvr{enje
provodi, odnosno kod nov~anih primanja izvr{enika, i regulisana su ~l. 138.
ovog zakona.

Propisi kojima se utvr|uju kriteriji za izuzimanje od izvr{enja odre|enih predmeta su prinudne naravi i izvr{enik se njihove primjene ne mo`e odre}i, pa
bi sud zbog toga bio du`an da po slu`benoj du`nosti vodi ra~una o tome
da li u konkretnom slu~aju ima mjesta primjeni odredbi o izuze}u, te eventualno u fazi odlu~ivanja o prijedlogu za izvr{enje odlu~i i o dozvoljenosti

28 ^lan 8

predmeta izvr{enja, odnosno da prijedlog u cjelini ili djelimi~no odbije ukoliko je predlo`eno izvr{enje u cijelosti ili djelimi~no na predmetu izvr{enja koji
je izuzet od izvr{enje po sili zakona. Dakle, kao momenat relevantan za
prosu|ivanje uvjeta za izuzimanje, iako to i nije propisano Zakonom, trebalo
bi uzeti momenat dono{enja odluke o prijedlogu za izvr{enje ukoliko se radi
o predmetu za koji je zakonom propisana apsolutna nemogu}nost provo|enja
izvr{enja, a ukoliko se radi o propisanoj relativnoj nemogu}nosti izvr{enja ona
umnogome zavisi od vrste i prirode predmeta izvr{enja, {to bi se cijenilo u
toku postupka (pri preduzimanju prve izvr{ne radnje kod pljenidbe i popisa
ili eventualno po prigovoru izvr{enika da su izvr{enjem obuhva}ene stvari
izuzete izvr{enjem).
9

I ovdje treba napomenuti da se Zaklju~ci sa Savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela sudova, od 10. i 11. juna 1981. godine, izneseni u komentarima
na Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine (vidi ~l. 5/3), a koji se odnose
na izuzimanja ili ograni~enja izvr{enja propisana ranijim zakonom u odnosu
na predmet izvr{enja, shodno mogu primjenjivati i kod izuze}a i ograni~enja
izvr{enja propisanih ovim zakonom u odnosu na predmete izvr{enja, ali samo
za slu~ajeve propisane ovim zakonom, s obzirom na to da su izuze}a i
ograni~enja, kako je to naprijed izlo`eno, u zna~ajnoj mjeri reducirana.
^lan 8.
Ograni~enje sredstava i predmeta izvr{enja
(1) Sud rje{enjem odre|uje izvr{enje onim sredstvom i na onim predmetima
koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu.
(2) Ako je predlo`eno vi{e sredstava ili vi{e predmeta izvr{enja, sud mo`e
ograni~iti izvr{enje samo na neka od tih sredstava ili predmeta ako su
dovoljni za ostvarenje potra`ivanja.
(3) Ako se izvr{no rje{enje o izvr{enju na odre|enom predmetu ili sredstvu
ne mo`e provesti, tra`ilac izvr{enja mo`e radi namirenja istog potra`ivanja predlo`iti novo sredstvo ili predmet izvr{enja, o ~emu }e sud odlu~iti
rje{enjem.

Op}enito: Odredbe o ograni~enju sredstava i predmeta izvr{enja bile su

propisane st. 1. do 3. ~lana 29. ZIP-a iz 1978. godine i, za razliku od prednjeg, ovaj zakon ne sadr`i vi{e kao generalno pravilo da sud mo`e, na prijedlog izvr{enika, odrediti drugo sredstvo izvr{enja umjesto onoga koje je
predlo`io tra`ilac izvr{enja, ako je to sredstvo dovoljno za ostvarenje
potra`ivanja. Ovakvo zakonsko rje{enje rezultiralo je iz mi{ljenja da je
izvr{enik imao priliku da ispuni svoju obavezu, kako u vrijeme trajanja postupka koji je prethodio izvr{noj ispravi, tako i eventualno odre|enom paricionom roku iz izvr{ne isprave, te bi na taj na~in izbjegao tegobnost
provo|enja izvr{enja sredstvom izvr{enja i na predmetu po izboru tra`ioca
izvr{enja, te je propu{tanjem prednjeg dobrovoljnog izvr{enja preuzeo rizik i
eventualno tegobnijeg sredstva i predmeta izvr{enja, pa je ustvari izvr{enikov

^lan 8 29

prijedlog upravljen na promjenu sredstva i predmeta izvr{enja naj~e{}e imao

za cilj prolongiranje provo|enja izvr{enja.
2

Prednje zakonsko rje{enje i odredbe o promjeni predmeta izvr{enja na prijedlog izvr{enika zadr`ani su, ali samo radi namirenja nov~anog potra`ivanja,
kod pljenidbe, procjene i prodaje nekretnina izvr{enika (~l. 71. ZIP-a), iz razloga {to izvr{enje na nekretninama izvr{enika mo`e biti izuzetno tegobno i
posljedice tog izvr{enja mogu se odraziti u zna~ajnoj mjeri u pogledu egzistencije ~lanova porodice izvr{enika (prodaja stana ili ku}e u kojoj `ivi porodica izvr{enika).

Kometar uz stav 1: Iz odredbe da sud odre|uje izvr{enje onim sredstvom i

na onim predmetima koji su navedeni u prijedlogu za izvr{enje nedvojbeno
proizlazi da tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje koristiti odnosno predlo`iti vi{e sredstava izvr{enja radi ostvarenja istog potra`ivanja, ako
su potrebna za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja. Ovom odredbom dolazi
do izra`aja dispozicija ovla{}enja tra`ioca izvr{enja u izboru sredstava i predmeta izvr{enja bez obzira na vrstu potra`ivanja, a {to predstavlja i razliku od
ranije odredbe st. 1. ~l. 29. kojom su prednja pravila bila propisana samo za
nov~ana potra`ivanja.

Komentar uz stav 2: Ako tra`ilac izvr{enja predlo`i vi{e sredstava i predmeta

izvr{enja u jednom prijedlogu za izvr{enje, iz st. 2. prednjeg ~lana proizlazi
da sud mo`e ograni~iti izvr{enje samo na neka od tih sredstava ili predmeta,
ako su dovoljni za ostvarenje potra`ivanja, pa je razlika u odnosu na raniji
zakon {to do prednjeg ograni~enja izvr{enja ne mo`e do}i po prijedlogu
izvr{enika ili to sud mora uraditi po slu`benoj du`nosti. Radi se konkretno
o fakultativnom ovla{}enju suda da li }e izvr{enje ograni~iti, ali ukoliko pristupi dono{enju odluke o ograni~avanju predmeta izvr{enja sud obligatorno
mora cijeniti da li je ispunjen uvjet da su predmeti na koje ograni~ava
izvr{enje dovoljni za namirenje tra`ioca izvr{enja u cijelosti.

Prednje zakonsko rje{enje se jednim dijelom bazira na istom, naprijed istaknutom mi{ljenju, kojim je do{lo do reduciranja ranije zakonske odredbe iz st. 3.
~l. 29. ZIP-a 1978. godine. odredbe o prijedlogu izvr{enika za promjenu sredstva i predmeta izvr{enja.

Svrha prednjeg zakonskog rje{enja, gledaju}i sa aspekta za{tite izvr{enikove

imovine i samog izvr{enika, jeste u spre~avanju prekomjernog zahvatanja
izvr{enikove imovine (ograni~enje u obimu izvr{enja, i treba ga razlikovati od
ograni~enja u odnosu na sam predmet u pogledu dozvoljenosti provo|enja
izvr{enja iz ~l. 7. ovog zakona) ili pak prekomjernog odre|ivanja drugih sredstava i predmeta izvr{enja, a koji su nepovoljni po izvr{enika u ve}em obimu
nego to zahtijeva visina i priroda tra`bine tra`ioca izvr{enja. Prednje pravilo
je posljedica po{tivanja i primjene jo{ uvijek prisutnog na~ela za{tite
izvr{enika, koje je i dalje, primjereno postupku, prisutno u prinudnom
provo|enju izvr{enja, ali u granicama neophodnim za ostvarenje potra`ivanja.
Od prednjeg pravila, kako je to naprijed istaknuto, izuzetak je i stoji kao
mogu}nost na strani izvr{enika, propisan ~l. 71. ovog zakona (izvr{enja na

30 ^lan 8

nekretnini), prema kojem izvr{enik mo`e u roku od tri dana od dana dostavljanja rje{enja o izvr{enju (bolje bi bilo re}i prijema) predlo`iti da se izvr{enje
odredi na drugom predmetu izvr{enja, uz ispunjenje ostalih uvjeta navedenih
u stavovima od 1. do 10. istog.
7

Ne treba isklju~iti mogu}nost da se ograni~enje mo`e odrediti ve} prilikom

odre|ivanja izvr{enja, odnosno dono{enja rje{enja o izvr{enju, iako je to
redovito tokom izvr{nog postupka, nakon dono{enja rje{enja o odre|ivanju
izvr{enja, odnosno kada sud u toku postupka stekne saznanja relevantna u
odnosu na mogu}nost izvr{enja za cjelovito namirenje tra`ioca izvr{enja i na
manjem broju sredstava i predmeta izvr{enja nego {to je to odre|eno rje{enjem
o izvr{enju po prijedlogu tra`ioca izvr{enja.

Pod ograni~avanjem izvr{enja u su{tini podrazumijeva se su`avanje broja sred stava izvr{enja ili se odre|uje zahvatanje samo od nekih predlo`enih predmeta izvr{enja, pod uvjetom da su dovoljni za cjelovito namirenje tra`bine,
{to je, opet, uvjet bez kojeg se ne bi moglo izvr{iti predmetno ograni~enje
izvr{enja u odnosu na broj sredstava i predmeta izvr{enja.

U literaturi se smatra da sud o ograni~enju izvr{enja odlu~uje posebnim

rje{enjem, te da je protiv tog rje{enja i izvr{eniku neposredno dozvoljena
`alba (Aleksandar \or|evi}, Josip Studin, Zakon o izvr{nom postupku,
Beograd, 1979, str. 32), odnosno da pravo pravnog lijeka izvr{enik protiv prednjeg rje{enja ima u prigovoru (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o
izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 88).

10

Cijene}i kontekst normi ovog Zakona o izvr{nom postupku, kao i op{te institute i na~ela gra|anskog i izvr{nog postupka, upitno je da li se, konkretno,
na prednji na~in, pru`a i daje mogu}nost izvr{eniku da prolongira izvr{enje,
odnosno vodi li prednje odugovla~enju izvr{nog postupka, {to nije intencija
ovog zakona (pojedina rje{enja su sada zamijenjena zaklju~cima zaklju~ak
o utvr|ivanju vrijednosti nekretnine, upravo kako bi se izbjegli suvi{ni pravni
lijekovi u izvr{nom postupku, u odre|enim fazama koji vode samo
odugovla~enju izvr{enja i zloupotrebi procesnih prava od strane izvr{enika, jer
bi, gotovo neminovno, {to je praksa do sada pokazala, izvr{enici na takva
rje{enja izjavljivali prigovor, odnosno `albu).

11

Shodno navedenom, a imaju}i u vidu fakultativno ovla{}enje suda da ograni~i

rje{enje o izvr{enju, te da se radi o institutu koji je u interesu izvr{enika, mi{ljenja sam da se u konkretnim slu~ajevima odluka o ograni~enju izvr{enja u pogledu predmeta izvr{enja treba donijeti u formi zaklju~ka, s obzirom na to da mora
biti ispunjen uvjet da }e tra`ilac izvr{enja u cijelosti biti namiren, a eventualni
prigovor, ako bi se donosilo rje{enje o ograni~enju, odnosno `alba izvr{enika na
isto, bio bi nedopu{ten, jer izvr{enik ne bi imao pravni interes za izjavljivanje
istog, s obzirom na to da se smanjuje broj predmeta izlo`enih izvr{enju, {to
prakti~no dovodi do manjeg zahvatanja u imovinu ili prava izvr{enika.

12

Pored odredbi o izuze}u i ograni~enju iz ~l. 7. ovog zakona u odnosu na sam

predmet izvr{enja, prednje ograni~avanje izvr{enja na manji broj sredstava i

^lan 8 31

predmeta izvr{enja je jo{ jedna ~injenica i dokaz koji ukazuje na to da nije

u cijelosti napu{teno na~elo za{tite izvr{enika, te da je i sada prisutno u
izvr{nom postupku, odnosno da je izostavljanjem instituta odga|anja izvr{enja
po prijedlogu izvr{enika (~l. 63. ZIP-a 1978.), te smanjenjem broja izuze}a i
ograni~enja u pogledu predmeta izvr{enja, zakonodavac imao samo za cilj djelimi~nu transformaciju prednjeg na~ela pretjerane za{tite izvr{enika, {to je bila
potreba socijalisti~kog sistema i samoupravnog ure|enja radi odr`avanja socijalnog mira i poretka kao takvog, u na~elo jednakog procesnopravnog polo`aja
stranaka u izvr{nom postupku, u cilju ostvarenja potra`ivanja tra`ioca
izvr{enja, a {to je i kona~an cilj i op{ti zahtjev izvr{nog postupka.
13

Komentar uz stav 3: I dalje je ostala dispozicija tra`ioca izvr{enja da predlo`i

novo sredstvo ili predmet izvr{enja, {to Zakon predvi|a st. 3. ovog ~lana,
prema kojem tra`ilac izvr{enja mo`e radi namirenja istog potra`ivanja
predlo`iti novo sredstvo ili predmet izvr{enja, ako se izvr{no rje{enje o
izvr{enju na odre|enom predmetu ili sredstvu ne mo`e provesti, a o ~emu
sud odlu~uje rje{enjem. Sasvim je opravdano u ovom slu~aju da sud odlu~uje
u prednjoj situaciji rje{enjem, i to rje{enjem o odre|ivanju izvr{enja na novom
sredstvu i predmetu izvr{enja, protiv kojeg bi bio dozvoljen prigovor, ali samo
u dijelu kojim je izvr{ena promjena sredstava i predmeta izvr{enja, ali ne i
u dijelu visine i vrste potra`ivanja, u kom dijelu je ranije rje{enje o izvr{enju
postalo pravomo}no.

14

Saglasno je sa prednjom odredbom stanovi{te suda da: Tra`ilac izvr{enja

mo`e da koristi vi{e sredstava izvr{enja za isti zahtjev, ako su potrebna za
potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja. Sud }e ograni~iti izvr{enje na ona sredstva koja daju dovoljno jemstva za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja
(Rje{enje Vrhovnog privrednog suda, Sl-1042/54, prema: Bogoljub Popovi} i
Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd 1978, str. 29), {to je i
razumljivo, jer nije u cijelosti napu{teno na~elo za{tite izvr{enika, ve} je isto
modifikovano u poja~ano na~elo jednakog procesnopravnog polo`aja stranaka
u postupku.

15

Kada je u pitanju primjena naprijed spomenutih Zaklju~aka sa Savjetovanja

predstavnika gra|anskih odjela Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i
autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 10. i 11. juna 1981. Zbirka
370, u ovom segmentu treba ipak posebno naglasiti obazrivu primjenu iz razloga propisivanja nadle`nosti sudova u ovom zakonu, a na na~in da je mjesna nadle`nost propisana u odnosu na svako sredstvo izvr{enja posebno i na
druga~iji na~in u odnosu na ranije odredbe, te je istim odredbama propisano
da je sud koji odre|uje izvr{enje ujedno i sud provo|enja izvr{enja (vidjeti
kom. uz ~l. 4. st. 1. i 2), {to zna~i da bi isti imali shodnu primjenu da moraju ispuniti uvjete propisane za nadle`nost kako u odnosu na sredstvo, odnosno predmet potra`ivanja, tako i u pogledu odredbe da jedan sud odre|uje
i provodi izvr{enje (~l. 4. stav 1. i 2. ZIP-a).

16

Dakle, prigovorom na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja na novom sredstvu i

predmetu izvr{enja, donesenom po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, ne bi se
smjela otvoriti mogu}nost pobijanja utvr|ene tra`bine sadr`ane u prethodnom

32 ^lan 9

rje{enju o izvr{enju, koje se nije moglo provesti na predlo`enom i odre|enom

sredstvu i predmetu izvr{enja, jer je u tom dijelu izvr{enje postalo izvr{no,
ako ne i pravosna`no.
^lan 9.
Podnesci, ro~i{ta i spisi
(1) U izvr{nom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena.
(2) Sud odr`ava ro~i{te kad je to ovim zakonom odre|eno ili kad smatra
da je odr`avanje cjelishodno.
(3) O ro~i{tu, umjesto zapisnika, sudija mo`e sastaviti slu`benu zabilje{ku.
(4) Sud }e izvan ro~i{ta saslu{ati stranku ili u~esnika u postupku ako je to
predvi|eno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi
razja{njenja pojedinih pitanja ili izja{njavanja o nekom prijedlogu stranke.
(5) Izostanak jedne ili obiju stranaka, kao i u~esnika, sa ro~i{ta, ili njihovo
neodazivanje pozivu suda radi saslu{anja, ne spre~ava sud da dalje postupa.
(6) Podnesci u izvr{nom postupku podnose se u dovoljnom broju primjera ka za sud, protivnu stranku i druge u~esnike u postupku.
1

Op}enito: Odredbe o podnescima i ro~i{tima bile su sadr`ane u ~l. 26. ZIP-a

iz 1978. godine.

Slijedom prednjih odredbi ovog ~lana, sud u izvr{nom postupku, u pravilu, postupa na temelju podnesaka i drugih pismena, a u kojoj formi stranke
preduzimaju procesne radnje i obra}aju se sudu. Mo`e se re}i da pravna
za{tita koja se ostvaruje u izvr{nom postupku i priroda izvr{nopravnih
stvari pretpostavljaju primarno pisanu formu, jer sud prevashodno odlu~uje
na osnovu podnesaka i drugih pismena. Usmene procesne radnje se preduzimaju na ro~i{tu ili izvan ro~i{ta, a odr`avanje ro~i{ta mo`e biti obligatorno u slu~ajevima kad je to Zakonom odre|eno (ro~i{te za prodaju
nepokretnosti, ro~i{te za prodaju pokretnih stvari, ro~i{te za diobu iz
postignute i pla}ene kupoprodajne cijene, ro~i{te u postupku protivizvr{enja, ako se tra`ilac izvr{enja usprotivi prijedlogu za protivizvr{enje), ili
pak fakultativno, u kojim slu~ajevima sud cijeni da li je odr`avanje ro~i{ta
cjelishodno.

Komentar uz ~lan: U pogledu forme i sadr`ine podnesaka i drugih pismena

stranaka u izvr{nom postupku, koji se podnose sudu u pisanoj formi, shodno se i na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila parni~nog procesnog prava
o podnescima stranaka i drugim procesnim radnjama (Podnesci - ~l. 334. do
336. Zakona o parni~nom postupku, na osnovu ~l. 21. ovog zakona). Shodno

^lan 9 33

navedenim ~lanovima Zakona o parni~nom postupku, uvjet pismene forme

ispunjavaju i podnesci upu}eni telegramom, telefaksom ili elektronskom
po{tom, a prednji se smatraju potpisanim ako je u njima ozna~en po{iljalac.
Nadalje, podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadr`avati sve ono {to je
potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupati, a naro~ito trebaju sadr`avati
oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv pravne osobe, prebivali{te ili
boravi{te, odnosno sjedi{te stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i
punomo}nika, ako ih imaju, predmet spora, sadr`aj izjave i potpis podnositelja. Ako izjava sadr`i kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti ~injenice
i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev. Za podneske koji se dostavljaju elektronskom po{tom zahtijeva se da moraju biti ovjereni kvalifikovanim elektronskim potpisom, te je za podneske sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj
stranci propisano da se sudu dostavljaju u dovoljnom broju primjeraka za
sud i protivnu stranku, a koji zahtjev je istaknut i u izvr{nom postupku, s
tim {to je jo{ odre|eno da se podnesci u izvr{nom postupku podnose u
dovoljnom broju primjeraka i za druge u~esnike u postupku, a ne samo za
sud i druge stranke, {to se ukazalo kao nu`no, po{to iz prakse sudova proizlazi da su stranke podneske dostavljale u nedostatnom broju primjeraka s ciljem odugovla~enja izvr{nog postupka, pa se zbog ovog propusta postupak
znao produ`iti i po vi{e mjeseci.
4

Shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku kojima se regulira dostava priloga uz podnesak, s obzirom na njihove originale, ovjerene ili
neovjerene fotokopije, kao i odredbe u slu~ajevima da se radi o nerazumljivom
podnesku ili podnesku koji ne sadr`i sve {to je potrebno da bi se po njemu
postupalo, ili su pak podneseni u nedovoljnom broju primjeraka.

Novim zakonom otklonjeni su nedostaci u dilemama da li se na prigovor u

odnosu na njegov sadr`aj na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe Zakona
o parni~nom postupku o `albi, jer je istim izri~ito propisano da se u pogledu sadr`aja prigovora na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe o `albi iz
Zakona o parni~nom postupku (~l. 46. ZIP-a), pa se slijedom tih odredbi shodno i na odgovaraju}i na~in primjenjuju na prigovor odredbe o `albi protiv
presude iz ~l. 205. Zakona o parni~nom postupku. Tako prigovor (na rje{enje
o izvr{enju kojim je odre|eno izvr{enje temeljem izvr{ne isprave) mora
sadr`avati: ozna~enje rje{enja protiv kojeg se izjavljuje prigovor; izjavu da li
se rje{enje pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu; razlog (osnov) prigovora;
potpis podnositelja prigovora. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja, kada
je u pitanju prigovor na rje{enje o izvr{enju koje se temelji na vjerodostojnoj
ispravi, sad je odre|eno da izvr{enik u istom mora odrediti u kom dijelu
pobija to rje{enje i da prigovor mora biti obrazlo`en, koje obrazlo`enje nije
bilo uvjetovano ranijim propisima, iz ~ega slijedi i zakonsko rje{enje da }e
prigovor na rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne, koji nije obrazlo`en,
biti odba~en (~l. 50. ZIP-a).

Procesne radnje stranaka u izvr{nom postupku, bez obzira da li su u pisanoj

formi ili usmenoj, dispozitivne su prirode, kao i u parni~nom postupku, pa
stranke mogu slobodno podnositi odre|ene zahtjeve, a mogu ih i povu}i, pa
i odre}i se svojih zahtjeva, {to je opet posebno odre|eno za povla~enje pri-

34 ^lan 9

jedloga za izvr{enje (~l. 38. ZIP-a). Bez obzira na dispozitivni karakter procesnih radnji koje preduzimaju stranke i ovla{tenja koja proizlaze iz te dipozicije, priroda izvr{nog postupka uvjetuje da stranke ne mogu preduzimati neke
od radnji kojima se utje~e na sadr`aj i sudbinu zahtjeva za izvr{enje, u materijalnopravnom smislu, odnosno stranke ne mogu svojim dispozitivnim ovla{tenjima, nagodbom ili priznanjem osnovanosti prijedloga za izvr{enje nadomjestiti nedostatak zakonskih pretpostavki za provo|enje izvr{enja, jer iste
proisti~u iz kogentnih propisa, odnosno stranke u izvr{nom postupku ne mogu
tvoriti izvr{nu ispravu, odnosno saglasiti se sa rje{enjem o izvr{enju, njegovim priznanjem, iako za isto ne postoji izvr{na isprava. Me|utim, stranke
mogu u toku izvr{nog postupka nagodbom ponovo regulirati svoje materijalnopravne odnose i time stvoriti novu izvr{nu ispravu, na temlju koje }e se
mo}i provoditi izvr{enje.
7

Iz odredbe ovog ~lana da o ro~i{tu, umjesto zapisnika, sudija mo`e sastaviti

slu`benu zabilje{ku, proizlazi da je pravilo da se na ro~i{tu sastavlja zapisnik,
a da se umjesto zapisnika mo`e sastaviti slu`bena zabilje{ka, a propisano je
da }e sud izvan ro~i{ta saslu{ati stranku ili u~esnika u postupku, ako je to
predvi|eno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razja{njenja
pojedinih pitanja ili izja{njavanja o nekom prijedlogu stranke. Prednje jo{ jednom potvr|uje pravilo da se radnje u izvr{nom postupku u pravilu preduzimaju u pisanoj formi, a istovremeno ukazuje i na ~injenicu da se dokaz
saslu{anjem stranaka i drugih lica mo`e provesti mimo procedure propisane
za odr`avanje ro~i{ta i izvo|enja dokaza na ro~i{tu. Stoga je i prihvatljivo stajali{te iz odluke suda da: Izostanak jedne ili obiju stranaka ne sprije~ava sud
da dalje postupa, pa nije bilo osnove da sud donese rje{enje kojim utvr|uje
povla~enje prigovora i obustavljanje izvr{enja (VsK P`-59/80 od 25.11.1980,
prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb 1989, str. 42), ovo
naro~ito iz razloga {to se postupak pokre}e, u pravilu, po prijedlogu tra`ioca
izvr{enja, a isti se po na~elu oficioznosti vodi od strane suda (st. ~l. 3. i st.
1. ~l. 4. ZIP-a).

Prednje stajali{te je prihva}eno u sudskoj praksi i kada se u postupku

izvr{enja rje{ava o prethodnom pitanju, a koje stajali{te je sadr`ano i u sudskoj odluci: U postupku priznanja, odnosno izvr{enja strane sudske odluke
ne mo`e se donijeti rje{enje o obustavi postupka u slu~aju da predlagatelj
izostane sa ro~i{ta. Opravdano ukazuje `alitelj na to da u postupku kao {to
je ovaj nije bilo mjesta obustavi postupka zbog izostanka predlagatelja sa
ro~i{ta od 28.05.1980. Nepristupanje predlagatelja na ro~i{te nema op}enito za
posljedicu obustavu postupka niti u vanparni~nom postupku koji se primjenjuje kod priznanja stranih odluka, a niti u izvr{nom postupku. Iz navedenih
razloga odlu~eno je kao u izreci s tim da u nastavku postupka valja o prijedlogu za izvr{enje odlu~iti neovisno o tome da li je predlagatelj pristupio
ro~i{tu ili nije (VsHG`-64/81 od 29.6.1981, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 42). Ovo naro~ito kada se ima u vidu da je
sada izvr{ni sud ne samo ovla{ten da rje{ava prethodna pitanja ve} mu je
to obaveza propisana Zakonom (~l. 19. ZIP-a) i isti ne mo`e uputiti tra`ioca
izvr{enja na drugi postupak radi rje{enja prethodnog pitanja te ~ekati do
okon~anja tako eventualno pokrenutog postupka.

^lan 10 35

Temeljem prednjih odredbi, a u vezi sa ~l. 21. Zakona o izvr{nom postupku,

kojim je odre|ena odgovaraju}a primjena ZPP-a, mo`e se re}i da bi u segmentu odredbi o pripremnom ro~i{tu i ro~i{tu za glavnu raspravu odredbe tog
zakona bile vrlo te{ko primjenjive u izvr{nom postupku, te u pogledu izvo|enja
dokaza na ro~i{tu za glavnu raspravu, pogotovu {to Zakon o izvr{nom postupku, za pojedina ro~i{ta koja su obligatorne prirode u pogledu njihovog
odr`avanja, propisuje i sam postupak preduzimanja procesni radnji, na na~in
druga~iji od Zakona o parni~nom postupku (ro~i{ta za prodaju nepokretnosti,
ili pak pokretnih stvari, za diobu i namirenje), te s obzirom na ~injenicu da
u izvr{nom postupku sud postupak vodi po slu`benoj du`nosti iako je
pokrenut po prijedlogu stranke (na~elo oficioznosti), kao i na ~injenicu da nije
napu{teno ni na~elo utvr|ivanje materijalne istine (za razliku od parni~nog postupka u kome je ono gotovo napu{teno, ta~nije minimizirano), jer bi to bilo
u suprotnosti sa svrhom i ciljem izvr{nog postupka, ~iji je kona~an cilj
namirenje tra`ioca izvr{enja, {tavi{e, prednja na~ela su jo{ ja~e istaknuta kroz
novi institut utvr|ivanja izvr{enikove imovine i davanje novog zna~aja i
pro{irenju instituta nov~ane kazne za nepostupanje po nalozima suda i po
rje{enju o izvr{enju, kako za stranke u postupku tako i za u~esnike u istom.

10

Izostanak jedne ili obiju stranaka, kao i sudionika na ro~i{tu, ili njihovo neodazivanje pozivu suda radi saslu{anja, ne spre~ava sud da dalje postupa.
^lan 10.
Dostavljanje
(1) Po pravilima o dostavljanju tu`be iz Zakona o parni~nom postupku
dostavlja se rje{enje po prijedlogu za izvr{enje, rje{enje po prigovoru na
rje{enje o izvr{enju, rje{enje o izricanju nov~ane kazne i zaklju~ak iz
~lana 37. ovog zakona.
(2) Kod izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave, ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi nazna~enoj u prijedlogu, niti
na adresi odnosno sjedi{tu prijavljenom kod nadle`nog organa, dostava
se vr{i putem oglasne table suda i za slu~aj dostave odluka navedenih
u stavu 1. ovog rje{enja.

Op}enito: Odredbama iz prednjeg ~lana ovog zakona institut dostave sudskih pismena strankama i u~esnicima u postupku pretrpio je zna~ajne izmjene u odnosu na ranije zakonsko rje{enje. Ranijim op{tim odredbama o dostavljanju pismena u izvr{nom postupku (~l. 39. ZIP-a iz 1978.) bilo je propisano kome i kada
se dostavlja rje{enje o izvr{enju, a u zavisnosti od toga da li je prijedlog za
izvr{enje usvojen ili se odbija, te u zavisnosti od prirode i karaktera predlo`enog
sredstva i predmeta izvr{enja, kao i od toga da li se radi o izvr{enju na osnovu
vjerodostojne ili izvr{ne isprave, dok su se na dostavu ostalih sudskih pismena
shodno primjenjavale odredbe tada va`a}eg Zakona o parni~nom postupku.

Komentar uz stav 1: Za razliku od ranijeg Zakona, sada se odredbama o

dostavljanju, kao generalno pravilo, propisuje da se rje{enje po prijedlogu za

36 ^lan 10

izvr{enje, rje{enje po prigovoru na rje{enje o izvr{enju, rje{enje o izricanju

nov~ane kazne i zaklju~ak iz ~lana 37. ovog zakona dostavljaju po pravilima
o dostavljanju tu`be iz ZPP-aa, dakle dostava prednjih sudskih pismena (navedenih rje{enja i zaklju~ka), bez obzira na prirodu i karakter rje{enja, sredstva
i predmeta izvr{enja, vr{it }e se po pravilima o dostavi pismena propisanim
~l. 347. Zakona o parni~nom postupku. Ako se radi o dostavi prednjih pismena, a stranka kojoj se ista imaju dostaviti se ne zatekne tamo gdje se dostavljanje ima obaviti, dostavlja~ }e se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu
mogao zate}i odnosnu stranku, te }e mu kod jedne od navedenih osoba iz
st. 2. i 3. ~l. 345. Zakona o parni~nom postupku (kod odraslog ~lana
doma}instva, ku}epazitelja ili susjeda, odnosno kod osobe koja radi na istom
radnom mjestu) ostaviti, ili, ako to nije mogu}e, na vrata stana ili prostorije
gdje se dostava obavlja pribiti pismenu obavijest da radi primanja navedenih
pismena bude u odre|eni dan i sat u svom stanu, odnosno na svom radnom
mjestu. Ukoliko se ne uspije izvr{iti dostavljanje navedenih pismena na prednji na~in, dostava }e se izvr{iti shodno odredbama ~l. 345. Zakona o parni~nom
postupku, odnosno dostava }e se izvr{iti odraslom ~lanu doma}instva, koji je
du`an primiti pismeno, te ku}epazitelju, susjedu ili osobi koja radi na istom
radnom mjestu, ako oni pristanu da prime pismeno, a ako se ne mo`e izvr{iti
dostava na ovaj na~in izvr{it }e se na na~in propisan odredbom ~lana 346.
istog zakona, tj. ostavljanjam ili pribijanjem pismene obavijesti o ostavljanju
predmetnog pismena u sudu i mogu}nosti preuzimanja istog u roku od 15
dana od dana poku{aja dostave. Od zna~aja je ista}i sudsku praksu, naro~ito
kada je u pitanju dostavljanje pismena u kontekstu shodne primjene ZPP-a
u odnosu na oborivost podataka sadr`anih u dostavnici, odnosno povratnici,
kao dokazima o uru~enju pismena i blagovremenosti izjavljivanja pravnog sredstva.

(~lan 10. Zakona o izvr{nom postupku sada{nji, i ~lan 139. stav 6.

Zakona o parni~nom postupku sada{nji). Shodno odredbi stava 6. ~lana 139.
Zakona o parni~nom postupku dozvoljeno je dokazivati da je na dostavnici
neta~no ozna~en datum dostavljanja, jer potpisana dostavnica samo stvara
pretpostavku o danu prijema pismena, a ta pretpostavka se mo`e obarati. U
konkretnom slu~aju ona je uspje{no oborena, jer se rje{enje o izvr{enju nije
ni moglo dostaviti prije dono{enja.
Iz obrazlo`enja:

Prvostepenim rje{enjem odba~en je kao neblagovremen prigovor du`nika

od 10.7.2003. godine, izjavljen na rje{enje tog suda br. I: 3227/03, od 01.7.2003.
godine. Protiv ovog rje{enja `ali se izvr{enik iz svih zakonom propisanih
razloga i predla`e da se isto ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na
ponovni postupak. Smatra da je odluka suda neosnovana i suprotna stanju
u spisu, jer rje{enje o izvr{enju du`nik - izvr{enik nije zaprimio dana 4.6.2003.
godine, nego dana 4.7.2003. godine te je na isto izjavio prigovor dana
10.7.2003. godine, dakle, u zakonom propisanom roku. Isti~e da je rje{enje o
izvr{enju broj I: 3227/03 doneseno 1.7.2003. godine, te se moglo dostaviti
izvr{eniku tek nakon dana dono{enja, a nikako prije dono{enja istog. U prilog
ovih svojih navoda uz `albu je prilo`io dostavnicu suda kojom je rje{enje

^lan 10 37

dostavljeno sa brojem preporuke R-19622 od 3.7.2003. godine, i kopiju knjige

po{te shodno kojoj su rje{enje o izvr{enju broj I: 3227/03, od 1.7.2003. godine,
primili i zaveli dana 4.7.2003. godine. Zbog svega izlo`enog smatra da je `alba
osnovana, pa predla`e da se ista uva`i. Tra`ilac izvr{enja je ulo`io odgovor
na `albu i predlo`io da se ista odbije kao neosnovana.
@alba je osnovana. Nakon razmatranja stanja spisa, pobijanog rje{enja, navoda `albe i odgovora na `albu, odlu~eno je kao u izreci iz slijede}ih razloga:
Prvostepeni sud je na prijedlog tra`ioca izvr{enja donio rje{enje o
izvr{enju kojim je izvr{enik obavezan tra`iocu izvr{enja namiriti potra`ivanje
u iznosu od 2.200 KM na ime neispla}enih najni`ih pla}a za period od
1.6.1999. godine, do 30.4.2000. godine, sa zakonskom zateznom kamatom po~ev
od 15.10.1999. godine, pa do isplate, a na osnovu pravosna`ne presude
Op}inskog suda I. Sarajevo, broj: Pr: 538/02. Kako je na ovo rje{enje izvr{enik
ulo`io prigovor prvostepeni sud je, utvrdiv{i da je predmetno rje{enje o
izvr{enju izvr{enik primio 4.6.2003. godine, a da je na isto izjavio prigo-vor
dana 10.07.2003. godine, odnosno nakon 35 dana po zaprimanju predmetnog
rje{enja o odre|ivanju izvr{enja, odbacio prigovor izvr{enika kao neblagovremen i donio pobijano rje{enje.
Ovakva odluka suda navodima `albe je dovedena u pitanje jer je u direktnoj opre~nosti sa stanjem u spisu.
Naime, u konkretnom slu~aju je, kako slijedi iz stanja spisa rje{enje o
izvr{enju doneseno 1.7.2003. godine, a prepis rje{enja je dostavljen strankama
2.7.2003. godine. Prema potpisanoj dostavnici izvr{enik je predmetno rje{enje
primio 4.6.2003. godine, a na istoj dostavnici kojom je rje{enje o izvr{enju
dostavljeno izvr{eniku nalazi se pe~at po{te Sarajevo sa datumom 5.7.2003.
godine.
Shodno stavu 6. ~lana 139. ZPP-a dozvoljeno je dokazivati da je na
dostavnici neta~no ozna~en datum dostavljanja dakle, potpisana dostavnica
samo stvara pretpostavku o danu prijema prismena, koja pretpostavka se mo`e
obarati. Ona je u konkretnom slu~aju, po nala`enju ovog suda, uspje{no
oborena prije svega datumom dono{enja rje{enja o izvr{enju, jer se isto
izvr{eniku nije moglo dostaviti prije dono{enja, zatim pozivom na pe~at po{te
Sarajevo, koji se nalazi na dostavnici, te dokaznim sredstivma prilo`enim uz
`albu (preporu~ena po{iljka prvostepenog suda pod br. R: 19622 od 3.7.2003.
godine, i knjiga po{te) iz kojih nedvojbeno proizilazi da je rje{enje o izvr{enju
izvr{enik primio 4.7.2003. godine, a nikako 04. 06. 2003. godine. Slijedom navedenog, po{to je izvr{enik rje{enje o izvr{enju primio 4.7.2003. godine, te protiv tog rje{enja podnio prigovor u skladu sa ~lanom 12. stav 2. ZIP-a
(Slu`bene novine FBiH, broj: 32/03) dana 10.7.2003. godine, dakle u zakonom
propisanom roku, valjalo je `albu ulo`iti, prvostepeno rje{enje ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na postupak po prigovoru, a sve na osnovu
~lana 234. ta~ke 3. ZPP-a (Slu`bene novine FBiH, broj: 53/03) (Rje{enje
Kantonalnog suda u Sarajevu, G`-2031/03, od 8.1.2004. godine - Doma}a i
strana sudska praksa, broj 2/2004, str. 53-55).

38 ^lan 10

Dostavljanje ostalih pismena u izvr{nom postupku (rje{enja, zaklju~aka koji

nisu nabrojani u st. 1. ovog ~lana Zakona o izvr{nom postupku, te drugih
pismena) vr{i se tako {to se ista mogu odmah uru~iti osobama iz st. 2.i 3. ~l.
345. Zakona o parni~nom postupku (odraslom ~lanu doma}instva, ku}epazitelju
ili susjedu, odnosno kod osobi koja radi na istom radnom mjestu), pod uvjetom da se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne na ozna~enoj
adresi, dakle dostava u slu~aju ostalih pismena vr{i se bez prethodnog
obavje{tavanja koje je propisano u slu~ajevima li~ne dostave.

Komentar uz stav 2: Izuzetak u dostavi propisanoj u st. 1. i 2. ovog ~lana

predvi|en je kod izvr{enja odre|enog rje{enjem, a na osnovu izvr{ne isprave
i to utoliko da ako se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi
nazna~enoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedi{tu prijavljenom kod
nadle`nog organa, dostavljanje se vr{i putem oglasne table suda i za slu~aj
li~ne dostave. Ova novina u pogledu dostavljanja nalazi svoje opravdanje u
~injenici da su tu`eni u vremenu od okon~anja parni~nog postupka i
dono{enja izvr{ne isprave do podno{enja prijedloga za izvr{enje i dono{enja
rje{enja o izvr{enju, u cilju izbjegavanja izvr{enja obaveze utvr|ene izvr{nom
ispravom, ~esto prikrivali prebivali{te ili boravi{te, odnosno sjedi{te, ili pak nisu
isticali firmu subjekta u sjedi{tu registriranom kod nadle`nog organa, ili su
vr{ili promjene u pogledu upisanih podataka u nazivu i obliku firme, te osnivanjem i isticanjem nove firme na mjestu, odnosno sjedi{tu postoje}e, {to je
u izvr{nom postupku onemogu}avalo uru~enje pismena za koja je predvi|ena
li~na dostava, i na taj na~in znatno odugovla~ili tok izvr{nog postupka, {to je
u krajnjem slu~aju vodilo obustavi postupka, a zbog nemogu}nosti li~ne
dostave. Mi{ljenja sam da bi prednje pravilo, u odnosu na udovoljenje uslova za dostavljanje na oglasnu plo~u, na prednji na~in trebalo primjenjivati u
slu~ajevima kada je odluka suda koja je izvr{na isprava donesena poslije primjene novog ZPP-a, kojim je propisana obaveza stranaka za prijavu promjene
adrese, odnosno sjedi{ta stranke, u narednih {est mjeseci po pravosna`nosti
odluke, {to bi bilo opravdano s obzirom da prednja obaveza ranije nije bila
propisana (~l. 352. stav 1. ZPP-a).

Ovakav na~in li~ne dostave nalazi svoje opravdanje i u ~injenici da je ve} u

parni~nom postupku, koji je prethodio dono{enju izvr{ne isprave na osnovu
koje je pokrenut izvr{ni postupak, utvr|eno prebivali{te ili boravi{te, odnosno sjedi{te tu`enog, a izvr{ni postupak protiv istog tu`enog, sada izvr{enika,
samo je nastavak parni~nog postupka u ostvarivanju prava tu`itelja prema
tu`enom, pod prinudom, jer du`nik nije postupio po izvr{noj ispravi u paricionom roku, pa izbjegavanje prijema pismena od strane izvr{enika na naprijed navedene na~ine i spre~avanje izvr{enja koje se o~ituje u prednjim ili
sli~nim radnjama ne bi trebalo koristiti izvr{eniku, jer se radi o zloupotrebi
prava, s obzirom na to da je izvr{enik znao za obavezu iz izvr{ne isprave,
usljed ~ega se nije moglo pristupiti provo|enju izvr{enja, iako je tra`ilac
izvr{enja nazna~io i sredstvo i predmet izvr{enja.

Imaju}i u vidu finansijsku nedisciplinu tu`enih u izvr{avanju njihovih obaveza

kako u redovnom poslovanju tako i izbjegavanje izvr{enja sudskom odlukom
utvr|enih obaveza u izvr{nom postupku, i to naj~e{}e prikrivanjem

^lan 10 39

prebivali{ta, boravi{ta, odnosno sjedi{ta kod pravne osobe, kako bi se izbjeglo nastupanje pravnih posljedica prijema sudskih odluka, ili prolongiralo njihovo nastupanje, u cilju spre~avanja prednjeg pona{anja tu`enog ili izvr{enika
u izvr{nom postupku, zna~ajna je novina i u Zakonu o parni~nom postupku, predvi|ena ~l. 352. st. 1., koja name}e obavezu strankama u postupku
da ukoliko iste ili njihovi zastupnici u toku postupka ili prije isteka roka od
{est mjeseci nakon pravomo}nog okon~anja postupka promijene adresu na
koju se dostava obavlja du`ni su o tome odmah obavijestiti sud.. U naravi,
na ovoj odredbi iz ~lana 352. Zakona o parni~nom postupku je i utemeljeno
zakonsko rje{enje u pogledu dostave i kada je u pitanju li~na dostava u
izvr{nom postupku, a koje je sadr`ano u stavu 2. ovog ~lana i ovog Zakona
o izvr{nom postupku, jer iz prednjeg sasvim o~igledno proizlazi da izvr{enik,
ne samo da nije izvr{io obavezu u paricionom roku ve} i izbjegava izvr{enje
obaveze, ako se ne nalazi na adresi odnosno sjedi{tu koje je bilo nazna~eno
u izvr{noj ispravi, a izvr{ni postupak je pokrenut i dostava se vr{i unutar
roka od {est mjeseci od dana pravosna`nosti odluke koja je izvr{na isprava
u konkretnoj stvari.
7

Imaju}i u vidu na~in dostave propisan odredbama ~l. 345. i 346. ZPP-a, ne
mo`e se a da se ne izrazi bojazan, s obzirom na broj izvr{nih predmeta kod
kojih se postupak, takore}i, otvara tek po izjavljivanju prigovora, da izvr{ni
sud, ukoliko bude dosljedno slijedio prednje odredbe, a {to mu nala`u na~ela
izvr{nog postupka, i bude vr{io dostavu shodnom primjeni navedenih pravila parni~nog postupka, ne}e mo}i posti}i tra`enu efikasnost u izvr{nom postupku, jer je za reduciranu dostavu iz stava 2. ovog zakona potrebno da se
utvrdi da izvr{enik nije na navedenoj adresi, dakle prvo se podrazumijeva
poku{aj dostave po pravilima parni~nog postupka, koja tra`i ve}e anga`iranje
suda. Naime, mora se imati u vidu ~injenica da se dnevno otpremi i vi{e
stotina pismena na izvr{nom referatu putem po{te ili sudskih dostavlja~a, te
sudskih izvr{ilaca, u sudovima sa ve}im brojem stanovnika pri mjesnoj
nadle`nosti, a na ve}i broj privrednih subjekata i drugih organa i organizacija, te u tim slu~ajevima ve} u startu se dostava ne}e mo}i vr{iti putem preuzimanja u otpremnoj kanacelariji suda (specifi~nost izvr{nog postupka u odnosu na parni~ni je da se odluka donosi naj~e{}e bez odr`avanja ro~i{ta), pogotovo iz razloga {to se stranke ne mogu obavijestiti o datumu preuzimanja
rje{enja o prijedlogu tra`ioca izvr{enja.

Shodno ~l. 456. st. 1. ZPP-a propisano je da ako je prije stupanja na snagu
donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom
zavr{ava, daljnji postupak provest }e se prema dosada{njim propisima, pa se
u tom smislu i mo`e prihvatiti pravno stajali{te o urednom uru~enju pisme na odnosno rje{enja o izvr{enju: Du`niku je rje{enje o izvr{enju dostavljeno
putem izvr{nog organa 23.7.2001. godine, s tim {to je dostava izvr{ena tako
{to je 19.7.2001. godine, ostavljena obavijest da }e se dostava izvr{iti dana
23.7.2001. godine, ali du`nik ponovo nije zate~en pa je rje{enje ostavljeno u
vratima. Sve ovo konstatovao je izvr{ni organ na zapisniku, pa je dostava
izvr{ena u smislu ~l. 131. ZPP-a i ima se smatrati urednom, zbog ~ega je
prigovor iz `albe du`nika neosnovan pa je valjalo isti odbiti (Kantonalni sud
u Sarajevu, G`-872/02 od 18.3.2004). Od zna~aja je sudska praksa u pogledu

40 ^lan 10

dostave pravnoj osobi i urednosti iste kada je u pitanju ocjena blagovremenosti prigovora:
Iz obrazlo`enja:

Prvostepenim rje{enjem Op}inski sud I u Sarajevu br. IP-2709/02 od

26.9.2002. godine, odbacio je prigovor izvr{enika od 19.08.2002. godine, kao
neblagovremen. Blagovremeno izjavljenom `albom izvr{enik pobija prvostepeno
rje{enje navode}i da je rje{enje o izvr{enju primio radnik zaposlen u firmi
D@. dana 30.7.2002. godine i isti odlo`io u arhivu firme, dok se odgovorno
lice nalazilo na slu`benom putu van teritorije BiH, te da je iz tih razloga
`alba na rje{enje neblagovremena, predlo`iv{i da se imaju}i u vidu navedeno preina~i rje{enje o izvr{enju IP-2709/02 od 1.7.2002. godine.
@alba izvr{enika nije osnovana.
^lanom 12. stav 3. Zakona o izvr{nom postupku (Slu`bene novine FBiH
broj: 32/03) predvi|eno je da se prigovor izjavljuje u roku od 8 dana od
dana dostavljanja prvostepenog rje{enja ako navedenim zakonom nije druk~ije
odre|eno.
Prema ~lanu 123. stav 1. ranijeg va`e}eg ZPP-a, dostavljanje pravnim
osobama obavlja se predajom pismena osobi ovla{tenoj za primanja pismena,
ili radniku koji se zatekne u uredu, odnosno poslovnoj prostoriji. Kako je
rje{enje o izvr{enju primio radnik izvr{enika u odsutnosti ovla{tenog lica, {to
se i navodi u `albi, to je pravilno postupio prvostepeni sud kada je prigovor izvr{enika koji je izjavljen nakon 19 dana po zaprimanju predmetnog
rje{enja o odre|ivanju izvr{enja odbacio kao neblagovremen, radi ~ega ovaj
sud smatra da `alba nije osnovana.
Imaju}i u vidu naprijed izlo`eno ovaj sud je na{ao da je pobijano rje{enje
zasnovano na potpuno i pravilno utvr|enom ~injeni~nom stanju, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a budu}i da nisu po~injene bitne povrede
parni~nog postupka na koje sud pazi po slu`benoj du`nosti, valjalo je `albu
odbiti i prvostepeno rje{enje potvrditi primjenom odredbom ~lana 362. stav
2. ranijeg va`e}eg ZPP-a, a u vezi sa ~lanom 456. stav 1. sada va`e}eg ZPPa. (Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: P`-385/02; 2.3.2004. godine Doma}a i strana sudska praksa, broj 3/2004, str. 46-47)
9

Prednje pravno stanovi{te i primjena ranijih odredbi ZIP-a, dosljedno i u ne{to

{irem obimu kada su u pitanju radnje dostave, a da se na dostavljanje primjenjuju odredbe ranijeg ZPP-a ukoliko je radnja dostave izvr{ena u to vrijeme i to iako je Zakonom o izvr{nom postupku, u prijelaznim i zavr{nim odredbama, propisano da se izvr{ni postupak nastavlja po odredbama ovog Zakona
(~l. 226. ZIP-a), do{lo je u sudskoj praksi u odluci kojom se utvr|uje pravilnost dostave kroz potpis na dostavnici, pa je dosljedno tome isakazano da:

Shodno st. 6. ~lana 139. ZPP-a dozvoljeno je dokazivati da je na

dostavnici neta~no ozna~en datum dostavljanja, dakle potpisana dostavnica

^lan 11 41

samo stvara pretpostavku o danu prijema pismena, koja prepostavka se mo`e

obarati (Kantonalni sud u Srajevu, broj G`-2031/03 od 8.1.2004).
Prema stanju spisa prvostepeni sud je izvr{eniku rje{enje o izvr{enju od
14.3.2001. godine prvi put dostavio po{tom, ali je isto vra}eno, uz napomenu
da je izvr{enik otputovao. Nakon toga sud je rje{enje izvr{eniku dostavio
putem sudskog dostavlja~a. Dana 21.5.2001. godine izvr{enik je odbio prijem
rje{enja, pa je sudski dostavlja~ pribio rje{enje na vrata, a sve to konstatovao na dostavnici koja je u spisu. Sudski dostavlja~ je u svojoj naknadnoj
izjavi istakao da je prilikom dostave rje{enja izvr{enik potvrdio svoj identitet,
ali je nakon toga odbio prijem, pa je dostava izvr{ena pribijanjem na vrata.

Prema stanju spisa dostava je izvr{ena u skladu sa odredbama ~l. 122. i

~l. 134. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 21. ZIP-a (koji je stupio na snagu 19.9.2003.).
Dakle prvostepeni sud je izvr{io dostavu dana 21.5.2001. godine, i to na na~in
koji je odre|en zakonom. Stoga su navodi `albe neosnovani i protivni stanju spisa, pa je sud `albu odbio i prvostepeno rje{enje potvrdio, a na osnovu
~l. 362. ta~ka 2. ZPP-a, koji se primjenjivao u vrijeme dono{enja prvostepene
odluke, a u vezi sa ~l. 456. stav 1. sada va`e}eg ZPP-a.
Kako je dostava izvr{ena 21.5.2001. godine, to je prigovor izvr{enika izjavljen 4.6.2001. godine neblagovremen, te po njemu ni prvostepeni, ni ovaj
sud ne mo`e postupati, ni razmatrati da li je pri dono{enju rje{enja o
izvr{enju pravilno primijenjeno materijalno pravo.
(Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1246/03 od 28.1.2004)
^lan 11.
Sastav suda i odluke
(1) Izvr{ni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac.
(2) Stru~nom saradniku se po ovla{tenju sudije mo`e povjeriti preduzimanje
radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku, ako ovim zakonom nije
druga~ije odre|eno.
(3) Odluke u izvr{nom postupku sud donosi u obliku rje{enja ili zaklju~ka.
1

Op}enito: Odredbe o sastavu suda i odlukama koje sud donosi u izvr{nom

postupku bile su sadr`ane u ~l. 7. ZIP-a 1978. godine i za razliku od istih
novi zakon u prednjim odredbama ne defini{e zaklju~ak kao odluku
(tuma~enje izraza zaklju~ak dato je sad u odredbama ~l. 2. ovog zakona), a
niti propisuje da izvr{ni postupak u drugom stepenu vodi i odluke donosi
vije}e trojice sudija.

Komentar uz ~lan: U odredbama o sastavu suda i odlukama novina je utoliko {to Zakon predvi|a da se stru~nom saradniku po ovla{tenju sudije mo`e
povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku ako

42 ^lan 11

ovim zakonom nije druga~ije odre|eno (odluke kojima se ne odlu~uje po

prigovoru), a {to u sudovima u ve}im centrima omogu}uje rastere}enje
izvr{nog sudije i koncentraciju na br`e rje{avanje po prigovoru i rje{avanje
u slo`enijim predmetima, a u cilju efikasnosti izvr{nog postupka. Ovakvim
rje{enjem zakonodavac je prihvatio dosada{nju praksu sudova koji u postupku izvr{enja imaju i po nekoliko desetaka hiljada izvr{nih predmeta, pri tome
imaju}i u vidu da su stru~ni saradnici osobe koje poma`u u radu sudija, a
iste su kvalifikovane za preduzimanje pojedinih izvr{nih radnji i dono{enje
odluka kojima se ne odlu~uje meritorno po prigovorima, jer se radi o licima
sa polo`enim pravosudnim ispitom i adekvatnim radnim iskustvom sa visokom
spremom.
3

Dosljedno je preuzeto pravilo iz ranijeg zakona da u prvom stepenu izvr{ni

postupak vodi i odluke donosi sudija pojedinac. Imaju}i u vidu da se u sudskom izvr{nom postupku jednim dijelom provodi su|enje (rje{avanje spornih
pitanja me|u strankama u povodu prigovora izvr{enika i u Zakonom
odre|enim slu~ajevima povodom prigovora tre}eg lica), te cilj izvr{nog postupka i funkcionalnost koja se o~ekuje, ~ini se opravdanim prednje rje{enje,
a odlu~ivanjem po `albi na prvostepena izvr{na rje{enja u vije}u od trojice
sudija drugostepeni postupak, obezbije|en je zadovoljavaju}i stepen kontrole rada i zakonitosti odluka prvostepenog suda i njegovih odluka u
izvr{nom postupku.

Ova op}a pravila o sastavu suda u izvr{nom postupku vrijede i za odlu~ivanje u adhezionim postupcima uz glavni izvr{ni postupak (odre|ivanje sudskih penala, dono{enja odluke o priznanju strane sudske odluke kao izvr{ne
isprave, za odre|ivanje naknade {tete iz polo`enog jemstva u slu~ajevima
neosnovanog prouzrokovanja tro{kova izvr{nog postupka, kod dono{enja odluka po prigovoru kad se odlu~uje i o spornim pitanjima me|u strankama, {to
zahtijeva primjenu supstancijalnopravnih odredbi drugih zakona).

[to se ti~e provo|enja izvr{enja, u segmentu izvr{nog postupka koji

podrazumijeva neposredno preduzimanje izvr{nih radnji kojima se provodi
izvr{enje i mjere osiguranja (o kojim se sada odlu~uje u meritumu u
parni~nom postupku) iste u pravilu ne poduzima sudija, ve} te poslove, po
ovla{tenju sudije, po njegovim uputama i pod njegovim nadzorom, obavljaju tzv. slu`bene osobe i pomo}ni sudski organi (sudski izvr{ioci, tre}a lica
anga`ovana u postupku po sili zakona ili odluci sudije, a u zakonom
odre|enim slu~ajevima).

Prihva}eno je i ranije zakonsko rje{enje da sud u izvr{nom postupku donosi

dvije vrste odluka zaklju~ke i rje{enja.

Slijedom odredbe da prvostepeni izvr{ni postupak vodi i odluke donosi sudija pojedinac, to i zaklju~ak i rje{enje u ovom postupku u prvom stepenu
donosi sudija pojedinac, dok se u drugostepenom postupku, u pogledu formi
sudskih odluka po `albi na rje{enje u izvr{nom postupku, primjenjuju pravila iz Zakona o parni~nom postupku, a iz kojih proizilazi da se u tim slu~ajevima odlu~uje rje{enjem.

^lan 11 43

Odluka suda, u prvostepenom izvr{nom postupku, u formi zaklju~ka donosi

se po pitanjima upravljanja postupkom (procesnog karaktera) i izdavanja
odre|enih naloga slu`benom licu ili pomo}nim organima suda a radi preduzimanja i provo|enja pojedinih izvr{nih radnji u cilju provo|enja izvr{enja.

U formi rje{enja (procesna radnja suda) sud donosi odluku kada se istom
odlu~uje u meritumu o osnovanosti prijedloga za izvr{enje i drugih tra`enja
o kojima se u izvr{nom postupku odlu~uje primjenom supstancijalnog prava
na osnovu odredbi samog Zakona o izvr{nom postupku ili pak shodnom
primjenom drugih zakona (~l. 21. ZIP-a). Nema pouzdanog kriterija na osnovu
kojeg bi se sa sigurno{}u moglo utvrditi kada se u izvr{nom postupku
odlu~uje rje{enjem ili pak zaklju~kom, pa je cijene}i pojedina pitanja kao
va`na s aspekta ciljeva i efikasnosti izvr{nog postupka Zakonom odre|eno da
se u odre|enim slu~ajevima donosi odluka u formi zaklju~ka iako je za te
slu~ajeve ranije bila propisana forma rje{enja (zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti nekretnine i dr), dok je u odre|enim slu~ajevima propisano da se
odluka donosi u formi rje{enja iako se radi o odluci o procesnim pitanjima
(rje{enje o obustavi postupka, promjeni sredstva izvr{enja po prijedlogu
izvr{enika kod prodaje nekretnine, odbacivanje prijedloga za izvr{enje ili
prigovora izvr{enika, prijedloga za povrat u prija{nje stanje kao i kad se
usvaja i dr).

10

Imaju}i u vidu da se o mjerama osiguranja (i privremenim mjerama) shodno

odredbama Zakona o parni~nom postupku vi{e ne odlu~uje u izvr{nom postupku, ve} u parni~nom postupku, a da se provode u izvr{nom postupku,
zna~ajno je ovdje ista}i da mjera osiguranja donesena u parni~nom postupku
ve} sadr`i u sebi rje{enje o izvr{enju, odnosno istom je odre|eno i izvr{enje,
to bi bilo u suprotnosti sa prirodom iste i rje{enjem o odre|ivanju privremene
mjere u izvr{nom postupku odlu~ivati u formi rje{enja o provo|enju
privremene mjere i time omogu}avati izvr{eniku pravo prigovora i otvaranja
pitanja izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. Dakle, bilo bi sasvim opravdano u prednjim slu~ajevima odluku donositi u formi zaklju~ka, protiv kojeg nema mjesta pravnom lijeku (~l. 12. ZIP-a). Zna~ajno je ista}i i to da pravila izvr{nog
postupka ne mogu suspendirati, niti derogirati odredbe drugih procesnih
zakona o sastavu suda ni onda kada se u drugom postupku rje{ava o izvr{nim
stvarima.

11

U okviru zakonskih rje{enja, kao prednjih shvatanja, mi{ljenja sam da, iako
su u pitanju odluke donesene prije ovog zakona, stavovi i dosada{nja sudska praksa dosljedno potvr|uju jasnu razliku izme|u slu~ajeva u kojima sud
odlu~uje rje{enjem, a u kojima odlu~uje zaklju~kom.
U prilog prednjem su primjeri iz sudske prakse:

Rje{enje kojim se u toku postupka izvr{enja ponovno odre|uje vanjsko

uredovanje radi popisa pokretnina smatra se po svom zna~aju zaklju~kom iz
~l. 7. st. 3. i protiv takvog rje{enja nema mjesta `albi (OS Sl. Po`ega, G`821/79 od 22.11.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb,
1989, str. 42), a s obzirom na ~injenicu da se istim odlu~uje o procesnim pita-

44 ^lan 12

njima upravljanja postupkom, odnosno o preduzimanju radnje u postupku koja

je jedna od radnji u postupku u okviru propisanog sredstva izvr{enja, odnosno kojom se tra`ilac izvr{enja ne namiruje, ve} je ista preduslov za namirenje ukoliko se popi{u pokretne stvari podobne za namirenje.

Sastav suda koji donosi rje{enje o pla}anju odnosno smanjenju penala

odre|uje se po propisu ~l. 7. ZIP-a (prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u
praksi, Zagreb, 1989, Zaklju~ak savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela
sudova, od 10. i 11.6.1981, Zbirka 370, str. 42).
^lan 12.
Pravni lijekovi
(1) Redovni pravni lijekovi u izvr{nom postupku su prigovor i `alba, osim
ako ovim zakonom nisu isklju~eni.
(2) Protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu mo`e se izjaviti prigovor, a
`alba kad je to ovim zakonom odre|eno.
(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rje{enje u roku od osam dana
od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. O
prigovoru odlu~uje sud koji je donio rje{enje.
(4) Protiv rje{enja donesenog po prigovoru mo`e se izjaviti `alba u roku od
osam dana od dana dostave rje{enja. O `albi odlu~uje sud drugog ste pena.
(5) Prigovor i `alba ne zaustavljaju tok izvr{nog postupka, ali se namirenje
tra`ioca izvr{enja odla`e do dono{enja odluke prvostepenog suda po
prigovoru. Iznimno, kada je izvr{nom ispravom odre|ena obaveza
izdr`avanja ili kada se izvr{enje provodi naplatom sa transakcijskog
ra~una pravnog lica u korist imaoca istog takvog ra~una kao tra`ioca
izvr{enja, kao i u drugim slu~ajevima odre|enim ovim zakonom, mo`e
do}i do namirenja prije dono{enja odluke po prigovoru.
(6) Protiv zaklju~ka nije dozvoljen pravni lijek.
1

Op}enito: Odredbe o pravnim lijekovima u izvr{nom postupku koje su bile

propisane u st. 1. do 7. ~lana 8. ZIP-a iz 1978. godine zna~ajno su pretrpjele
izmjene. Najzna~ajnija u pogledu izmjena navedenih odredbi je da se sada
rje{enja u izvr{nom postupku, donesena u prvom stepenu, mogu pobijati
samo prigovorom, izuzev u slu~ajevima kad Zakon odre|uje da se konkretno rje{enje mo`e pobijati `albom. Dakle, osnovni i redovni pravni lijek protiv prvostepenih rje{enja donesenih u izvr{nom postupku koji stoji na raspolaganju i tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku u pravilu je prigovor. Druga zna~ajna
izmjena je u pogledu suspenzivnosti izjavljenih pravnih lijekova, te je odredbama ovog ~lana propisano da suspenzivno dejstvo, u pravilu, ima samo
prigovor, i to u odnosu na namirenje tra`ioca izvr{enja.

^lan 12 45

Odredbe ovog ~lana o pravnim lijekovima ne sadr`e vi{e konstataciju da je

odluka donesena po `albi pravosna`na, a do kojeg zaklju~ka }e se do}i shodnom primjenom odredbi Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. ZIP-a).

Komentar uz stav 1: I ovaj zakon je zadr`ao prigovor i `albu kao sistem

redovnih pravnih lijekova u izvr{nom postupku (izuzev ako Zakonom o
izvr{nom postupku nisu isklju~eni) kojim se, uz dosljednu primjenu
propisanih pravila postupanja, osigurava i obezbje|uje ostvarenje ustavnih
garancija za zakonitost sudskog postupka, odluka i mjera koje se u istom
donose i mjera koje se preduzimaju radi provo|enja izvr{enja, a ~ime je uz
primjenu drugih posebnih pravnih sredstava (prigovor tre}eg lica, tra`enje
stranaka ili tre}ih lica da se otklone nepravilnosti u~injene pri provo|enju
izvr{enja, izvr{ne tu`be, povrat u prija{nje stanje, protivizvr{enje po prijedlogu izvr{enika i tre}ih lica, osporavanje potra`ivanja u postupku namirenja, prijedloga za promjenu sredstava izvr{enja od strane izvr{enika i tra`ioca
izvr{enja i dr., ali ne vi{e i po zahtjevu za za{titu zakonitosti, koji je kao
vanredno pravno sredstvo isklju~en iz gra|anskopravnih postupaka), udovoljeno i op{tim principima i zahtjevima Evropske konvencije o ljudskim pravima u za{titi istih.

Komentar uz stav 2: Zakonom o izvr{nom postupku je izri~ito odre|eno da se

protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu mo`e izjaviti prigovor, a `alba kad
je to ovim zakonom odre|eno, a u svakom slu~aju ista je dopu{tena protiv
rje{enja donesenog po prigovoru. Dakle, prigovor je prvi i osnovni pravni lijek
protiv svih prvostepenih rje{enja (ako Zakonom nije isklju~en ili pak ako nije
odre|eno da se prvostepeno rje{enja pobija `albom), dok je `alba dopu{tena
kada je to Zakonom o izvr{nom postupku odre|eno.. Pored toga {to je `alba
dopu{tena protiv rje{enja po prigovoru (bilo da je prigovoru udovoljeno u
cijelosti ili djelimi~no, ili je isti odba~en kao neblagovremen, odnosno
nedopu{ten) ista je dopu{tena u nekim slu~ajevima u kojim je Zakonom
isklju~en prigovor kao pravno sredstvo (rje{enje o dosudi iz ~l. 93. st. 3. ZIPa, rje{enje o namirenju iz ~l. 109. stav 5. ZIP-a), a u nekim slu~ajevima i prigovor i `alba nisu dopu{teni (izvr{enikovom du`niku ~l. 141. st. 4. ZIP-a, rje{enje
kojim je udovoljeno povratu u prija{nje stanje ~l. 13. stav 2. ZIP-a, a u vezi
sa ~l. 21. ZIP-a i shodnom primjenom odredbi Zakona o parni~nom postupku).

Slijede}i odredbu Zakona da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu

mo`e izjaviti prigovor, a `alba kad je to ovim zakonom odre|eno, name}e se
zaklju~ak da je pravilo u izvr{nom postupku da se prvostepeno rje{enje pobija prigovorom, a ako je prigovor isklju~en isto se pobija `albom ukoliko je
`alba dopu{tena, odnosno ukoliko ista nije isklju~ena Zakonom. Dakle, u tom
slu~aju, ako prigovor nije dopu{ten, prvostepeno rje{enje se pobija `albom,
{to je i smisao prednje odredbe, a do kojeg zaklju~ka se dolazi i shodnom
primjenom odredbi Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. ZIP-a, primjena
odredaba drugih zakona), odnosno pravo na `albu mo`e biti uskra}eno stranci tek ukoliko je Zakonom odre|eno da je ista nedopu{tena.

Za razliku od dosada{njeg zakona, kojim je bilo odre|eno da povjerilac

rje{enje o izvr{enju mo`e pobijati samo `albom o kojoj je odlu~ivao drugoste-

46 ^lan 12

peni sud (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku,

Beograd, 1987, str. 31. do 33., i Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika
Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 282), iz odredaba ovog
zakona proizlazi da i povjerilac i du`nik mogu pobijati rje{enje o izvr{enju
samo prigovorom, a o istom odlu~uje izvr{ni sud, i to bez obzira da li se
radi o pobijanju rje{enja o izvr{enju u odnosu na na~in i osnov odre|ivanja
izvr{enja, ili se pak osporava odre|eno izvr{enje u odnosu na obavezu
izvr{enika, ili se pak radi o tro{kovima postupka odre|enim rje{enjem o
izvr{enju (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika Sudsko izvr{no pravo,
Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 282). Rje{enje o izvr{enju du`nik je mogao pobijati samo prigovorom, osim ako pobijanje ne ograni~i na odluku o tro{kovima
sadr`anu u rje{enju, kada ga i du`nik, naravno samo u tom dijelu, mo`e
pobijati samo `albom, a povjerilac rje{enje o izvr{enju mo`e pobijati samo
`albom, a {to je sada po novom zakonu nemogu}e jer se rje{enje o izvr{enju
pobija samo prigovorom.
8

Ovakvo, novo zakonsko rje{enje u pogledu pobijanja rje{enja (naro~ito rje{enja

o izvr{enju) ~ini se i logi~nim sa aspekta jednakoprocesnog polo`aja stranaka
u postupku dostupnost strankama istog pravnog sredstva za pobijanje iste
sudske odluke, kao i u slu~ajevima u kojima nije u cijelosti udovoljeno prijedlogu povjerioca za izvr{enje, istom se omogu}uje, s obzirom da se radi o
skra}enom postupku, da se o njegovom prijedlogu u cijelosti raspravi i donese
pravilna odluka pred prvostepenim sudom.

Zna~ajno je ista}i da ovaj Zakon o izvr{nom postupku vi{e ne poznaje i ne

dopu{ta prigovor iz ~l. 54. ranijeg zakona, prema kojem je u slu~aju prigovora izvr{enika (ranije du`nika), kada su u pitanju sporne ~injenice me|u
strankama, a rje{enje po prigovoru zavisi od tih ~injenica, du`nik upu}ivan
na parni~ni postupak, a koji institut je ~esto zloupotrebljavan od strane
izvr{enika u cilju odugovla~enje postupka.

10

U pogledu razloga za prigovor kad je u pitanju prigovor izvr{enika isti su

sadr`ani u ~l. 47. ta~. 1. do 10., a u ~l. 51. Zakona o izvr{nom postupku
kada su u pitanju prigovori tre}ih osoba.

11

Komentar uz stav 3. i 4: I `alba i prigovor se izjavljuju u roku od 8 dana

i podnose se prvostepenom sudu, s tim {to o prigovoru odlu~uje prvostepeni
sud, a o `albi odlu~uje sud drugog stepena.

12

Prigovor i `alba podneseni mimo Zakonom propisanog roka su neblagovremeni i iste treba odbaciti, u kom pravcu je sudska praksa iskazala svoj stav,
a {to se vidi i iz primjera: Prvostepeno rje{enje o izvr{enju prema prilo`enoj
dostavnici je du`nik primio 27.9.1999. g., a prigovor protiv tog rje{enja je
podnio putem po{te preporu~eno, ali tek 8.11.1999. godine, dakle nakon proteka zakonskog roka od 8 dana. Stoga je prvostepeni sud svojim rje{enjem
od 26.11.1999. godine pravilno postupio odbaciv{i prigovor du`nika kao
neblagovremen (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-975/02 od 28.8.2003), {to
upu}uje da je rok za prigovor prekluzivan i prekora~enje tog roka ima za
posljedicu ocjenu prigovora kao neblagovremenog i odbacivanje istog.

^lan 12 47

13

Kada je u pitanju prigovor, treba ista}i da je, pored toga {to je redovan
pravni lijek, to samostalan pravni lijek jer se po njemu provodi poseban
postupak, da je remostrativan jer o istom odlu~uje onaj sud koji je donio
napadano rje{enje o izvr{enju, dvostran je jer se dostavlja suprotnoj strani
na izja{njenje i dilatoran je jer sud ne smije pristupiti njegovom rje{avanju
prije proteka roka za odgovor na prigovor, te da je suspenzivan s obzirom
da u pravilu odla`e izvr{enje (o ~emu je naprijed bilo rije~i). Remonstrativnost prigovora u pravnoj teoriji se opravdava ~injenicom da se radi o
skra}enom postupku, u kom pri dono{enju rje{enja o izvr{enju po prijedlogu tra`ioca izvr{enja du`nik nije mogao u~estvovati, odnosno usljed
skra}enosti postupka nije bilo zastupljeno na~elo kontradiktornosti, a {to se
omogu}uje prigovorom, u cilju dono{enja zakonite odluke u prvostepenom
postupku.

14

Komentar uz stav 5: @alba u izvr{nom postupku je i dalje redovan pravni

lijek i spre~ava nastupanje pravosna`nosti, ali je u odnosu na izvr{nost
prvostepenog rje{enja o izvr{enju nesuspenzivan pravni lijek, iako spre~ava nastupanje pravosna`nosti rje{enja, ista ne spre~ava provo|enje rje{enja o
izvr{enju osim uvjetno kod rje{enja o namirenju za slu~aj davanja jemstva,
{to je novina u donosu na ovo svojstvo `albe.

15

Sudska praksa je zauzela stajali{te da: Op}inski sud nije nadle`an da

povodom du`nikove `albe protiv rje{enja o odbijanju prigovora protiv rje{enja
o izvr{enju sam mijenja svoje rje{enje, ve} je za rje{enje `albe isklju~ivo
nadle`an okru`ni sud (OS Vara`din, G`-293/81 od 16.3.1981, prema Ivica
Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb 1989, str. 10), me|utim treba ista}i
na ovom mjestu da je sud ovla{ten izmijeniti odnosno ispraviti rje{enje o
izvr{enju, shodnom primjenom ~l. 195. ZPP-a, i kada se radi o ispravljanju
gre{aka nastalih na na~in opisan u prednjem ~lanu.

16

Prema B. Starovi}u, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987,

str. 32, a koje se mi{ljenje mo`e prihvatiti s obzirom da sada sporna pitanja
izme|u stranaka razrje{ava izvr{ni sud, rje{enjem u izvr{nom postupku se
nekad odlu~uje o pravnim situacijama u osnovi jednakim onim iz parni~nog
postupka o pravnim odnosima koji spadaju prevashodno u sferu supstancijalnog izvr{nog prava i u tom slu~aju se rje{ava u meritumu i suspenzija
`albe treba da ima standarno dejstvo i da `alba odla`e izvr{enje i sve dok
se ne donese drugostepena odluka ne mo`e se pristupiti izvr{enju takvog
rje{enja. @alba je i devolutivan pravni lijek jer o istoj odlu~uje drugostepeni
sud i u pravilu je dvostran pravni lijek i dostavlja se na odgovor suprotnoj
stranci, kojoj je dostavljena odluka koja se pobija `albom. Imaju}i u vidu nova
zakonska rje{enja o izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (treba je razlikovati od
izvr{nosti isprave na kojoj se temelji prijedlog za izvr{enje), te da se namirenje tra`ioca izvr{enja odla`e do dono{enja rje{enja po prigovoru na rje{enje
o izvr{enju, prednje mi{ljenje, a koje je i do sada kritikovano u pravnoj teoriji, tek sada ne bi bilo prihvatljivo. Naime, iz odredbi Zakona o izvr{nom postupku, ovog ~lana st. 5., jasno proizlazi da suspenzivno dejstvo ima samo
prigovor, i to u odnosu na namirenje tra`ioca izvr{enja, i to sa navedenim
izuzecima kada ni prigovor nema suspenzivno dejstvo.

48 ^lan 12

17

Rje{enja koja se u izvr{nom postupku donose poslije rje{enja o izvr{enju na

nepokretnosti (rje{enja o procjeni, dosu|enju i predaji i sl.) mogu se pobijati
samo zbog povreda koje se njima mogu u~initi. Jedino se rje{enje o izvr{enju
mo`e pobijati zbog povreda pravila o za{titi du`nika sadr`anih u ~l. 5. i 152.
ZIP-a (Presuda Saveznog suda, Gzs-15/80 od 17.7.1980, prema: Dr. Borivoj
Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987, str. 51).
Pravno shvatanje iskazano u prednjoj odluci, sasvim razumljivo ukazuje da se
rje{enje o izvr{enju mo`e pobijati samo `albom i u roku predvi|enom za
pobijanje rje{enja o izvr{enju, s tim {to treba imati u vidu, ukoliko se prihvati prednje, odredbe ovog ZIP-a, kojim je odre|eno da se prvostepena
rje{enja pobijaju prigovorom, pa time i rje{enje o izvr{enju, pa ono {to je
re~eno za `albu va`i za prigovor prema novim odredbama.

18

Otklonjene su i ranije dileme u pogledu suspenzivnosti pravnih lijekova u

izvr{nom postupku u odnosu na primjenu odredaba iz ~l. 41. ranijeg zakona,
jer je sada, kako je to naprijed istaknuto, ista predvi|ena samo za prigovor,
sa izuzetkom kad je izvr{nom ispravom odre|ena obaveza izdr`avanja ili kada
se izvr{enje provodi naplatom sa ra~una pravne osobe kod banke u korist
istog takvog ra~una pravne osobe kao tra`ioca izvr{enja, u kojim slu~ajevima
mo`e do}i do namirenja prije dono{enja odluke po prigovoru, dok se u ostalim slu~ajevima namirenje tra`ioca izvr{enja odla`e do dono{enja odluke
prvostepenog suda po prigovoru.

19

Mislim da bi bilo opravdano prihvatiti i pravno mi{ljene da: Svoj navod da

je postupio po nalogu suda, povjerilac mo`e iznositi i dokazivati u `albi. Kad
u spisima nema dokaza da je povjerilac u ostavljenom roku postupio po
nalogu suda i podneskom sudu dostavio broj `iro-ra~una du`nika, i kada u
`albi za te svoje navode povjerilac nije predlo`io niti podnosi nove dokaze,
onda je takva `alba neosnovana, jer obi~na kopija podneska prilo`ena uz
`albu bez potvrde po{te da je taj podnesak predat preporu~eno preko po{te,
ne mo`e biti dokaz o postupanju po nalogu suda (Vps Srbije, P`-514/80 od
7.4.1980, prema Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog
izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 425), pogotovu kada se imaju u vidu
odredbe ZPP-a i njihova shodna primjena po osnovu ~l. 21. ZIP-a, a u odnosu na minimiziranje na~ela materijalne istine, te teret dokazivanja uslijed istog
koji je na stranci koja iznosi tvrdnju.

20

Pravo na podno{enje prigovora i `albe u izvr{nom postupku protiv prvostepenih odluka, osim stranaka u postupku tra`ioca izvr{enja i izvr{enika, pod
uvjetima odre|enim Zakonom imaju i tre}e osobe, odnosno osobe koje imaju
pravni interes za izjavljivanje prednjih pravnih lijekova, a na {ta upu}uje i
odredbe iz ~l. 141. st. 4. ZIP-a kojim se zabranjuje `alba izvr{enikovom du`niku.

21

Pravno stanovi{te da nije dozvoljena `alba du`nika protiv rje{enja kojim se

odbija prigovor na rje{enje o izvr{enju drugog du`nika, ako sam na rje{enje
o izvr{enju nije ulo`io prigovor, iskazano u odluci suda, prihvatljivo je u kontekstu novih odredbi i ZIP-a i ZPP-a, i isto je iskazano u obrazlo`enju sudske
odluke u kojoj su dati i razlozi za takvo pravno stanovi{te, uslijed kojih, mislim, da }e isto imati i dalje svoju primjenu kroz sudsku praksu - Prigovor

^lan 12 49

protiv rje{enja o izvr{enju, u smislu ~l. 8. i 48. ZIP-a jedini je neposredni i

isklju~ivi pravni lijek. Kako drugi du`nik B.J. nije podnosio prigovor na
rje{enje o izvr{enju, to je ovo rje{enje u dijelu koji se odnosi na ovog
drugog du`nika postalo pravomo}no (njegova je obaveza da trpi da
omogu}i vjerovniku da se u predmetni stan useli). Stoga ovaj drugi du`nik
nije ovla{ten da podnosi `albu na rje{enje prvostepenog suda kojim je odbijen prigovor prvog du`nika kao neosnovan, pa je sud `albu odbacio kao
nedozvoljenu u smislu ~l. 14. ZIP-a, shodno ~l. 358. st. 2. ZPP-a (Os
Beograd, G`-5255/84 od 8.6.1984, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u
praksi, Zagreb, 1989, str. 10). Sli~na je situacija u slu~aju sudske prakse da
Du`nikov du`nik u postupku izvr{enja nije stranka te nema zakonske
osnove da podnosi `albu protiv rje{enja o zabrani da du`nikovo potra`ivanje namiri vjerovniku (Vps Sr, P`-1707/80 od 25.9.1980, prema Ivica Crni},
Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 11), {to je sasvim razumljivo jer
izvr{enikov du`nik je u~esnik u postupku po sili zakona sa obavezama i
pravima u postupku propisanom zakonom, a u cilju provo|enja rje{enja o
izvr{enju.
22

Opravdano bi trebalo ista}i i sudsku praksu da @alba }e se rje{enjem odbaciti kao nedopu{tena u izvr{nom postupku, ako ju je podnijela osoba koja je
odustala od `albe (Vps Hrvatske, P`-1177/80 od 2.9.1980, prema - Dr. Borivoj
Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987, str. 53), a
koje pravno opredjeljenje se bazira na nedostatku pravnog interesa i dispozicji stranke, ne samo u odnosu na pokretanje postupka ve} i u odnosu na
podno{enje pravnih sredstava.

23

U izvr{nom postupku se prema pravnim pravilima u `albi na rje{enje o

dozvoli izvr{enja mogu isticati samo one ~injenice koje su nastale poslije nastanka izvr{nog naslova. Ukoliko se isti~u ~injenice koje su postojale prije
izvr{nog naslova, sud ih ne}e uzimati u obzir po{to ih je izvr{enik mogao
isticati u parnici (Vps Srbije, G`-612/74, prema Bogoljub Popovi} i Vuka{in
Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, str. 9), i mislim da je prednje prihvatljivo i za ovaj izvr{ni postupak, pod uvjetom da se prihvati da se radi o prigovoru na rje{enje o izvr{enju, a ne `albi kojom se rje{enje o izvr{enju pobijalo u ranijem postupku.
@alba du`nika na rje{enje kojim je usvojen prigovor du`nika nije
dopu{tena.
U konkretnom slu~aju radi se o rje{enju koje je prvostepeni sud donio
po prigovoru du`nika, ~iji prigovor je usvojen i upu}en na redovni postupak radi utvr|ivanja. S obzirom da du`nik nema pravnog interesa za
podno{enje ove `albe, jer je po njegovom prigovoru predmet upu}en na parnicu, to je valjalo u smislu ~l. 340. stav 3. ZPP-a `albu odbaciti kao
nedopu{tenu zbog nedostatka pravnog interesa (Kantonalni sud u Sarajevu,
P`-27/01 od 6.11.2002).

24

Za ista}i je i pravno shvatanje iskazano u odluci Kantonalnog suda u Sarajevu

u pogledu opravdanosti razloga za neblagovremen prigovor, te odnosu istih
na pravno sredstvo prijedlog za povrat u prija{nje stanje: Protiv rje{enja

50 ^lan 12

kojim je prigovor izvr{enika odba~en kao neblagovremen izvr{enik je izjavio

`albu s obrazlo`enjem da prigovor nije mogao ranije podnijeti, budu}i da je
boravio u B. radi povrata imovine.
I pod uslovom da je prvostepeni sud `albu izvr{enika smatrao prijedlogom za povrat u prija{nje stanje, isti ne bi bio osnovan, jer se boravak
izvr{enika u B. radi povrata imovine, ne mo`e smatrati opravdanim razlogom za propu{tanje roka za izjavljivanje prigovora protiv rje{enja o
izvr{enju. Izvr{enik, odnosno `alilac je mogao i morao ispo{tovati zakonski
rok za ulaganje prigovora, pa po prijemu rje{enja o izvr{enju blagovremeno
izjaviti prigovor (sam ili putem opunomo}enog lica), pa nakon toga otputovati radi obavljanja drugih poslova (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-451/03
od 4.2.2004).
25

Komentar uz stav 6: Kako se zaklju~kom ne rje{ava u meritumu, ve} redovno

o pitanjima upravljanja izvr{nim postupkom i preduzimanju odre|enih izvr{nih
radnji dopu{tenih i propisanih Zakonom u cilju provo|enja izvr{enja, to na
zaklju~ak kao odluku donesenu u izvr{nom postupku nisu dozvoljeni pravni
lijekovi, odnosno ista se ne mo`e pobijati ni `albom, a niti prigovorom. Mo`e
se re}i da se redovno odluka iz zaklju~ka konzumira u rje{enju, odnosno aktu
koji se mo`e pobijati redovnim pravnim lijekom, pa je to jo{ jedan razlog
koji ide u prilog zakonskog rje{enja kojim nije dopu{ten pravni lijek protiv
zaklju~ka. U cilju ubrzanja izvr{nog postupka, te zadovoljenja na~ela ekonomi~nosti, pravodobne i efikasne za{tite utvr|enih prava gra|ana i pravnih
osoba, Zakonom je u odre|enim slu~ajevima predvi|eno da se odluka donosi
u formi zaklju~ka, iako se radi o tzv. supstancijalnopravnoj materiji (utvr|ivanje vrijednosti nekretnina, a po ranijem zakonu o istom pitanju se odlu~ivalo
u formi rje{enja).

26

Zauzeto pravno stajali{te u sudskoj praksi da: Rje{enje kojim se odre|uje

uredovanje u du`nikovoj ku}i uz prisutnost policije u su{tini je zaklju~ak
o upravljanju postupkom, a protiv zaklju~ka nema mjesta pravnom lijeku
(Os Zagreb, G`-78/87 2 od 27.1.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak
u praksi, Zagreb, 1989, str. 11), mislim sasvim je opravdano i sada je prihvatljivo, jer je nedvojbeno da se radi o upravljanju sudskim postupkom,
za koje slu~ajeve je stavom 7. ~l. 2. propisano da se odluka donosi u formi
zaklju~ka. Smatram prihvatljivim, u kontekstu prednjih odredbi i pravno
shvatanje da: Odluka izvr{nog suda kojom se zakazuje ili otkazuje
provo|enje prisilnog izvr{enja ima karakter zaklju~ka kojim se odlu~uje o
toku postupka i protiv njega nije dozvoljena `alba (V{s Novi sad, G`2846/79, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 11),
jer se konkretno radi o odluci suda koja ima karakter zaklju~ka s obzirom
da se istom upravlja postupkom, a ne odlu~uje meritorno o odre|ivanju
rje{enja o izvr{enju ili pak drugim slu~ajevima kad je Zakonom propisana
forma rje{enja (promjena sredstva izvr{enja, rje{enje o dosudi, rje{enje o
namirenju i dr.).

^lan 13 51

^lan 13.
Izvr{nost i pravosna`nost
(1) Rje{enje protiv koga nije izjavljen u roku prigovor postaje izvr{no i
pravosna`no.
(2) Rje{enje protiv koga je prigovor odbijen postaje izvr{no, a ako protiv
takvog rje{enja nije dopu{tena `alba i pravosna`no.
(3) Rje{enje kojim je prigovor odbijen postaje pravosna`no ako `alba ne bude
o roku izjavljena ili ako `alba bude odbijena.
(4) Ukoliko je ovim zakonom odre|eno da se protiv prvostepenog rje{enja
mo`e izjaviti `alba umjesto prigovora, to rje{enje postaje izvr{no, a pravosna`no propu{tanjem roka za izjavu `albe ili ako `alba bude odbijena.
1

Op}enito: Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine nije sadr`avao pravna

pravila koja su odre|ivala izvr{nost i pravosna`nost rje{enja o izvr{enju, {to
je za posljedicu imalo brojne dileme u pogledu provo|enja izvr{enja i
namirenja tra`ioca izvr{enja, ukoliko su na rje{enje o izvr{enju bili izjavljeni
prigovor ili `alba, osobito u odnosu na njegovu odredbu iz ~l. 8. st. 5. kojim
je bilo propisano da `alba i prigovor ne odga|aju izvr{enje, ako ovim zakonom
nije druga~ije odre|eno.

Komentar uz ~lan: Zakonom se odre|uje i defini{e pojam izvr{nosti rje{enja

o izvr{enju ({to nije bio slu~aj sa ranijim zakonskim rje{enjima), te se defini{e
i pravosna`nost rje{enja u izvr{nom postupku, a u cilju izbjegavanja dilema
o vremenu provo|enja izvr{enja, ukazivanja na razliku izvr{nosti rje{enja o
izvr{enju i izvr{nosti izvr{nog naslova - izvr{ne isprave na osnovu koje se
odre|uje izvr{enje i na kojoj se prijedlog za izvr{enje temelji, te na razliku
izme|u pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju i izvr{nosti istog.

Tako je odredbama Zakona propisano da rje{enje protiv koga nije izjavljen u

roku prigovor postaje izvr{no i pravomo}no, da rje{enje protiv koga je prigovor odbijen postaje izvr{no, a ako protiv takvog rje{enja nije dopu{tena `alba
postaje i pravosna`no; rje{enje kojim je prigovor odbijen postaje pravomo}no
ako `alba ne bude u roku izjavljena ili ako `alba bude odbijena; a ukoliko
je ovim zakonom odre|eno da se protiv prvostepenog rje{enja mo`e izjaviti
`alba umjesto prigovora to rje{enje postaje izvr{no, a pravomo}no propu{tanjem roka za izjavu `albe ili ako `alba bude odbijena.

Shodno navedenim odredbama `alba nema suspenzivno dejstvo i na~elno govore}i izvr{enje se provodi po dono{enju odluke po prigovoru, odnosno ako
je bezuspje{no protekao rok za prigovor, {to nije bio predmet regulisanja
izvr{nosti i pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju na ovaj na~in u ranijem ZIPu. Ova radikalna promjena u odnosu na namirenje povjerioca i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju je samo posljedica prihvatanja utvr|enog
~injeni~nog stanja u izvr{noj ispravi koja je pravosna`na, izvr{na ili kona~na
i koja se provodi u izvr{nom postupku, ako ne stoje razlozi koji ne

52 ^lan 14

spre~avaju izvr{enje koji su bili istaknuti u prigovoru, a {to u osnovi ima

za cilj brzo i efikasno namirenje tra`ioca izvr{enja kroz sudski izvr{ni postupak, kad izvr{enik ne postupi u paricionom roku odre|enom izvr{nom
ispravom.
5

Zna~ajno je ista}i, u cilju razlikovanja izvr{nosti rje{enja o izvr{enju i izvr{nosti

izvr{nog naslova - izvr{ne isprave (~l. 23. Zakona o izvr{nom postupku), na
kojoj se temelji prijedlog za izvr{enje, da iz prednjih odredbi proizlazi da je
rje{enje o izvr{enju izvr{no prije pravosna`nosti predmetnog rje{enja o
izvr{enju, a da izvr{ni naslov izvr{na isprava na kojoj se temelji prijedlog
za izvr{enje, postaje izvr{na nakon njene pravosna`nosti, i to protekom paricionog roka za dobrovljono ispunjenje obaveze izvr{enika utvr|ene dispozitivom predmetne izvr{ne isprave, a koji rok se ra~una od dana pravosna`nosti
izvr{ne isprave. Nadalje, pravosna`nost i izvr{nost (kona~nost i izvr{nost kod
upravnih akata) izvr{nih isprava su jedan od zakonskih uvjeta koje ta isprava mora zadovoljiti u svrhu odre|ivanja izvr{enja i dono{enja rje{enja o
izvr{enju, dok je izvr{nost rje{enja o izvr{enju isklju~ivo vezana za momenat
preduzimanja izvr{nih radnji u izvr{nom postupku i za namirenje tra`ioca
izvr{enja.

Treba imati u vidu i Zakonom odre|ene izuzetke u slu~ajevima kada se

rje{enje o izvr{enju provodi i prije njegove izvr{nosti i pravosna`nosti,
propisanih prednjim odredbama, i to iz ~l. 12. stav 5. Zakona o izvr{nom postupku, kojim je propisano da iznimno, kada je izvr{nom ispravom odre|ena
obaveza izdr`avanja ili kada se izvr{enje provodi naplatom sa transakcijskog
ra~una pravnog lica u korist imaoca istog takvog ra~una kao tra`ioca izvr{enja,
kao i u drugim slu~ajevima odre|enim ovim zakonom, mo`e do}i do namirenja prije dono{enja odluke po prigovoru, kao i izuzetke u kojim Zakon predvi|a mogu}nost odga|anja izvr{enja, odnosno namirenja tra`ioca izvr{enja, a
{to je propisano ~l. 109. stav 7. Zakona o izvr{nom postupku, prema kojem
je odre|eno da }e se izvr{enju rje{enja o namirenju pristupiti nakon {to istekne
rok za izjavu `albe ovla{tenih osoba, pa se name}e zaklju~ak da }e se po
prednjem rje{enju namirenju tra`ilaca izvr{enja pristupiti kad postane pravosna`no ukoliko je bezuspje{no protekao rok za izjavljivanje `albe na to
rje{enje (na navedeno rje{enje nije dozvoljen prigovor, {to je ujedno i izuzetak da se prvostepeno rje{enja pobija prigovorom).
^lan 14.
Vanredni pravni lijekovi i povrat u prija{nje stanje
(1) Protiv pravosna`nog rje{enja donesenog u postupku izvr{enja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova.
(2) Povrat u prija{nje stanje dozvoljen je samo zbog propu{tanja roka za
prigovor i `albu na izvr{no rje{enje o izvr{enju.

Op}enito: Odredbe o vanrednim pravnim lijekovima u izvr{nom postupku bile

su propisane ~l. 9. ZIP-a iz 1978. godine i istim je bila odre|ena nedopu{tenost

^lan 14 53

revizije i ponavljanja postupka protiv pravosna`ne odluke donesene u postupku izvr{enja, a u odnosu na povrat u prija{nje stanje shodno su se primjenjivale odredbe ZPP-a.
2

Komentar uz stav 1: Propisuju}i da protiv pravosna`nog rje{enja donesenog

u postupku izvr{enja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova, kao
i dosada{nji, ni ovaj zakon nije dozvolio protiv odluka donesenih u izvr{nom
postupku ulaganje revizije i prijedloga za ponavljanje postupka, a koja pravna sredstva su dopu{tena u parni~nom postupku, a isklju~ena je i mogu}nost
podno{enja zahtjeva za za{titu zakonitosti (shodna primjena Zakona o
parni~nom postupku, koji vi{e ne dopu{ta ovo pravno sredstvo), koji se mogao
ulo`iti u ranijem izvr{nom postupku protiv pravosna`nog rje{enja o izvr{enju,
bez obzira da li se njim okon~ava postupak i koji je podnosio nadle`ni tu`ilac
(a {to je proizlazilo iz ~l. 14. i 63. stav. 1. ta~. 4. prethodnog ZIP-a, a u vezi
sa ~l. 401. do 498. ranijeg ZPP-a, a prema kojim pravilima je javni tu`ilac
mogao podi}i zahtjev za za{titu zakonitosti u roku od tri mjeseca, i to protiv pravosna`nog rje{enja o izvr{enju).

Odredbom ~l. 9. ZIP-a izri~ito je regulisano da protiv pravosna`ne odluke

donijete u postupku izvr{enja i obezbje|enja nije dozvoljena revizija kao ni
ponavljanje postupka jer proklamovano na~elo hitnosti postupka isklju~uje
vanredna pravna sredstva protiv pravosna`nih odluka donijetih u izvr{nom
postupku. Ovo stajali{te ukazuje na izri~itost isklju~enja vanrednih pravnih
lijekova, pa je opravdano isto ista}i u komentaru, a pri tome treba ista}i i
~injenicu da je u odredbama ZPP-a isklju~en zahtjev za za{titu zakonitosti koji
je ranije bio dopu{ten.

(~lan 14. Zakona o izvr{nom postupku sada{nji, i ~lan 368. Zakona o

parni~nom postupku Slu`bene novine FBiH, broj 42/98).
Iz obrazlo`enja:
Prvostepenim rje{enjem Op}inskog suda I u Sarajevu broj: 1218/95 od
18.6.2001. godine odba~ena je `alba tra`ioca izvr{enja (povjerioca) na rje{enje
od 5.2.2001. godine pod istim brojem. Rje{enjem prvostepenog suda od
5.2.2001. godine upu}uje se du`nik (izvr{enik) da u roku od 30 dana pokrene
parnicu protiv povjerioca radi progla{enja da je izvr{enje odre|eno rje{enjem
od 18.7.1994. godine pod 134/94 nedopu{teno u cijelosti.
Rje{enjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj: G`-958/01 od 27.3.2002.
godine `alba povjerioca (pogre{no otkucano kao tu`enog) na rje{enje od
5.2.2001. godine se odbacuje a `alba povjerioca na rje{enje od 18.6.2001. godine
se odbija i prvostepeno rje{enje potvr|uje.
Tra`ilac izvr{enja (povjerilac) blagovremeno ula`e reviziju protiv drugostepenog rje{enja zbog svih razloga uz prijedlog da se uva`i, poni{ti rje{enje
OS - Sarajevo od 5.2.2001. godine, a potvrde ranija rje{enja prvostepenog suda
od 18.7.1994. i 27.5.1997. godine. Odgovor na reviziju nije dat.
Revizija nije dozvoljena.

54 ^lan 14

Ovaj sud je ispitao reviziju u smislu ~l. 368. ZPP (Slu`bene novine
FBiH, broj: 42/98) pa je odlu~io kao u izreci iz slijede}ih razloga:
Odredbom ~lana 9. ZIP (preuzet iz Slu`benih novina RBiH, broj: 2/92,
16/92 i 13/94) izri~ito je regulisano da protiv pravosna`ne odluke donijete u
postupku izvr{enja i obezbje|enja nije dozvoljena revizija kao ni ponavljanje
postupka jer proklamovano na~elo hitnosti postupka isklju~uje vanredna pravna sredstva protiv pravosna`nih odluka donijetih u izvr{nom postupku. Zbog
iznijetog se temeljem ~lana 374. i u vezi sa ~lanom 382. stav 5. ranijeg ZPP
a koji se provodi po ~lanu 456. ta~ka 1. va`e}eg ZPP-a, valjalo je rije{iti kao
u izreci. (Vrhovni sud Federacije BiH, Broj: Rev-285/02, Sarajevo 29.1.2004.
godine - Doma}a i strana sudska praksa, broj 3/2004, str. 50-51)
4

Prednjim zakonskim rje{enjem isklju~ena je shodna primjena odredbi Zakona

o parni~nom postupku o vanrednim pravnim lijekovima sadr`anih u poglavlju
IX Vanredni pravni lijekovi, i to ~l. 237. do 255. kada je u pitanju revizija, odnosno ~l. od 255. do 265. kada je u pitanju prijedlog za ponavljanje
postupka, odnosno ~l. 265. do 268. kada je u pitanju me|usobni odnos izme|u
ova dva vanredna pravna sredstva.

U skladu sa prednjim odredbama su pravna stajali{ta iskazana u odlukama

sudova donesenim prije primjene ovog zakona, ali to, mislim, ne bi trebalo
biti smetnja za budu}u sudsku praksu, pa ih iznosim u ovom dijelu:
Ponavljanje izvr{nog postupka koji je pravosna`no zavr{en nije dozvoljeno (Vi{i privredni sud Ljubljana, Sl-271/68, prema: Bogoljub Popovi} i
Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd 1978, str. 9).
Zakon o izvr{nom postupku izri~ito zabranjuje izjavljivanje revizije protiv pravomo}ne odluke donesene u postupku izvr{enja i osiguranja (VsH,
Rev. 1383/86. od 16.10.1986, Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb,
1993, str. 12).
Pobijanim rje{enjem odbijena je kao neosnovana `alba predlaga~a i
potvr|eno rje{enje Op}inskog suda od 18.8.1988. godine, kojim je odbijen prijedlog predlaga~a da se dozvoli uknji`ba prava vlasni{tva na nepokretnosti u
zemlji{nim knjigama. Protiv navedenog rje{enja okru`nog suda predlaga~ je
blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parni~nog postupka i pogre{ne primjene materijalnog prava.

Ispituju}i pobijano rje{enje u smislu ~l. 400. ZPP-a, u vezi sa ~l. 14. ZIPa Vrhovni sud je na{ao da revizija nije dozvoljena.
Naime, predmet ove zemlji{noknji`ne stvari je upis prava svojine predlaga~a na nepokretnostima sa ozna~enim udjelom na osnovu pravosna`ne
presude kao izvr{ne isprave. Upis tog prava, kao i ostalih stvarnih prava na
nepokretnostima u zemlji{nim i drugim javnim knjigama, po shvatanju
Vrhovnog suda predstavlja u stvari izvr{enje radi zasnivanja prava na
nepokretnostima uknji`bom, pa odlu~ivanje o prijedlogu za upis istog tog

^lan 14 55

prava, shodno odredbama ~l. 234. i 237. ZIP-a nesumnjivo spada u domen i
oblast izvr{nog postupka. Prema tome i dozvoljenost revizije u ovakvom postupku ima se cijeniti shodno odredbi ~l. 9. ZIP-a koji propisuje da revizija
nije dozvoljena protiv pravosna`ne odluke donijete u postupku izvr{enja (VS
Srbije, Rev-2475/88 od 11.1.1989, Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za
primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1991, str. 97).
6

Komentar uz stav 2: Povrat u prija{nje stanje dopu{ten je samo zbog

propu{tanja roka za prigovor i `albu na izvr{no rje{enje o izvr{enju, ~ime je
jo{ vi{e su`en prostor podno{enja prijedloga za povrat, jer se isti po ranijem
zakonu mogao podnijeti protiv svakog rje{enja donesenog u izvr{nom postupku, a iz naprijed navedenih razloga, a time je i smanjena mogu}nost
zloupotrebe ovog instituta u svrhu odugovla~enja izvr{nog postupka.
Smatram opravdanim iznijeti ni`e navedene odluke na ovom mjestu, zbog
pravnih stajali{ta isakazanih u njima, a koji su u duhu i granicama novih
zakonskih odredbi, i to kako slijedi:

Protiv rje{enja prvostepenog suda broj Ip-2201/99 od 17.4.2000. godine o

odbacivanju prigovora du`nika kao neblagovremenog du`nik je izjavio `albu
i istovremeno podnio prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje zbog
propu{tanja roka za prigovor, navode}i u `albi i prijedlogu za povra}aj da
je u postupku rekonstrukcije spisa sud rje{enjem Ip-2201/99 od 10.1.2001.
godine dozvolio izvr{enje i na isto nije izjavio prigovor jer je mislio da je
prigovor izjavljen na ranije rje{enje.
Rje{enjem broj Ip-2201/99 od 10.1.2001. g. prvostepeni sud je odbio prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje cijene}i pravilno da je prijedlog neosnovan, jer du`nik ni jednim objektivnim dokazom ne osporava razlog
propu{tanja roka za podno{enje prigovora protiv rje{enja o izvr{enju, a ponavljanje u `albi, da je smatrao da je prigovor bio ranije podnesen nije osnovano niti ima pravni zna~aj da bi se u ovom slu~aju moglo druga~ije odlu~iti
(Kantonalni sud u Sarajevu, P`-301/01 od 25.4.2002), ovo iz razloga {to zabluda o vremenu podno{enja prigovora nije izvinjavaju}a i kao takva ne mo`e
biti razlog koji opravadava propu{tanje roka za prigovor.
(Kantonalni sud u Sarajevu, P`-213/00 od 23.3.2001, vidi sud. prak. uz ~l.
40, str. 122).
7

U odnosu na prednje pravno sredstvo u izvr{nom postupku shodno se primjenjuju odredbe o povratu u prija{nje stanje iz ~l. 328. do 333. Zakona o
parni~nom postupku. Navedenim odredbama ZPP-a, pored ostalog, u pogledu
rokova i uvjeta propisano je da }e sud dopustiti stranci na njen prijedlog da
naknadno obavi tu radnju (povrat u prija{nje stanje zbog propu{tanja roka
za izjavljivanje prigovora na rje{enje o izvr{enju ili `albe na rje{enje po prigovoru), ako ocijeni da je do propu{tanja do{lo uslijed opravdanih razloga koji
se nisu mogli predvidjeti niti izbje}i, a u tom slu~aju parnica (shodno izvr{ni
postupak) se vra}a u ono stanje u kojem se nalazila prije propu{tanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propu{tanja donio.

56 ^lan 15

Prijedlog se podnosi onom sudu kod kojeg je trebalo obaviti propu{tenu radnju, u roku od 8 dana, ra~unaju}i od dana kada je prestao razlog koji je
uzrokovao propu{tanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propu{tanje
od dana kada je za to saznala, a nakon proteka 60 dana od dana propu{tanja
ne mo`e se tra`iti povrat u prija{nje stanje, te ako se povrat u prija{nje stanje predla`e zbog propu{tanja roka predlaga~ je du`an istovremeno sa
podno{enjem prijedloga obaviti i propu{tenu radnju (uz prijedlog postavljen
u izvr{nom postupku zbog propu{tanja roka za izjavljivanje prigovora ili `albe
du`an je dostaviti prigovor, odnosno `albu). Protiv rje{enja kojim se usvaja
prijedlog za povrat u prija{nje stanje nije dopu{tena posebna `alba, a protiv
rje{enja kojim se odbija prijedlog za povrat u prija{nje stanje nije dopu{tena
posebna `alba, osim ukoliko je prijedlog podnesen zbog dono{enja presude
zbog propu{tanja ({to se ne bi moglo analogno primijeniti u izvr{nom postupku u segmentu dono{enja rje{enja o izvr{enju, za koje je Zakonom o
izvr{nom postupku propisano da se donosi po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, i
to bez dostavljanja prijedloga tra`ioca izvr{enja na izja{njenje suprotnoj stranci izvr{eniku).
^lan 15.
Rokovi za postupanje
Sud je u pravilu du`an da o prijedlogu za izvr{enje odlu~i u roku od
osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odlu~i.

Op}enito: Pravila o postupanju suda u pogledu rokova za rje{avanje po podnescima stranaka nisu bila sadr`ana u ranijim odredbama ZIP-a iz 1978.
godine.

Za odlu~ivanje po prijedlogu za izvr{enje, u pogledu postupanja suda, za razliku od ranijeg zakona, sada je propisan rok od osam dana, a za odlu~ivanje po prigovoru 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru
odlu~i, a koji propisani rokovi su po svom karakteru instruktivni, jer sud u
prednjim rokovima postupa u pravilu.

Prednje propisana novina ukazuje na zna~aj izvr{nog postupka i hitnost u

sudskom postupanju i potcrtava osnovna na~ela izvr{nog postupka istaknuta
u ~l. 5. ovog Zakona o izvr{nom postupku, kojim je propisana hitnost postupanja i du`nost suda da predmete uzima u rad redom kako ih je i primio
(u pravilu) i {to ima za cilj da se izvr{nom postupku u radu sudova da
mjesto i uloga koju ovaj postupak treba da ima po svojoj prirodi, odnosno
da se obezbijede kadrovski i materijalni uslovi za efikasan izvr{ni postupak,
radi zadovoljenja ciljeva i svrhe izvr{nog postupka - namirenje potra`ivanja
tra`ilaca izvr{enja prinudnim putem, na pravodoban i efikasan na~in, u protivnom,, neefikasnost u izvr{nom postupku pretvara se nemalo u odr`avanje
stanja sporog rje{avanja predmeta u izvr{nom postupku, fakti~ki se drugim
kolosijekom, neobezbje|enjem normalnih uvjeta za odvijanje ovog postupka,
ponovo ja~a na~elo za{tite izvr{enika i na posredan na~in ponovo se prolon-

^lan 16 57

gira izvr{enje, a {to ni u kom slu~aju nije cilj dono{enja novih odredbi u
Zakonu o izvr{nom postupku (prema kojem je na~elo za{tite izvr{enika transformisano u na~elo jednakoprocesnog polo`aja stranaka i iz kojeg je razloga
i izostavljen institut odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika - raniji ~l.
63. ZIP-a), a ~ime prakti~no izvr{na odluka i vo|enje postupaka koji su joj
prethodili gube svoj smisao u pogledu pravodobnosti pru`anja pravne za{tite
i ostvarivanja prava pred sudovima.
4

Ove odredbe (zajedno sa drugim odredbama o postupanju u izvr{nom postupku) ukazuju na potrebu da se za izvr{ne sudije postavljaju iskusniji suci,
dovoljan broj stru~nih saradnika i izvr{ilaca, kao i obezbijede materijalni uslovi
za provo|enje izvr{enja (prostor, prijevoz pljenidbenih stvari i sl.), {to u dosada{njoj praksi nije slu~aj, a {to se ni u kom slu~aju ne mo`e prihvatiti kada
se ima u vidu egzekutorska priroda izvr{nog postupka, shodna primjena
Zakona o parni~nom postupku i drugih propisa materijalne prirode u postupku odlu~ivanja o prijedlogu za izvr{enje ili prigovorima stranaka i u~esnika u
postupku, te potreba tra`itelja izvr{enja za efikasnim postupkom u svrhu
namirenja potra`ivanja.

U protivnom, ukoliko se ne obezbijede makar i minimalni uvjeti u prednjem

smislu za normalnije odvijanje izvr{nog postupka, ne samo deklarativna
podr{ka od strane nadle`nih organa, a koji se postupak po na~elu oficioznosti vodi od strane suda moglo bi se re}i da ovaj Zakon o izvr{nom postupku ne}e polu~iti i dati rezultate u efikasnijoj za{titi prava i imovine kako
fizi~kih tako i pravnih osoba, bez obzira {to isti sadr`i zna~ajne promjene koje
bi u skladu sa prednjim mogle dovesti do vra}anja povjerenja u sudsku vlast
kada je u pitanju prinudno provo|enje ostvarivanja prava gra|ana.
^lan 16.
Tro{kovi postupka
(1) Tro{kove postupka u vezi sa odre|ivanjem i provo|enjem izvr{enja
prethodno snosi tra`ilac izvr{enja.
(2) Tra`ilac izvr{enja du`an je tro{kove postupka iz st. 1 ovog ~lana predujmiti u roku koji sud odredi. Sud }e obustaviti izvr{enje ako tro{kovi ne
budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvr{enje ne mo`e provesti.
Ako u roku ne budu predujmljeni tro{kovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja ne}e provesti.
(3) Tro{kove postupka koji je pokrenut po slu`benoj du`nosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava.
(4) Izvr{enik je du`an tra`iocu izvr{enja nadoknaditi tro{kove koji su bili
potrebni za izvr{enje.
(5) Tra`ilac izvr{enja du`an je izvr{eniku nadoknaditi neosnovano prouzroko vane tro{kove.

58 ^lan 16

(6) Zahtjev za naknadu tro{kova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana

od dana zavr{etka postupka.
(7) O tro{kovima postupka odlu~uje sud u izvr{nom postupku i u tom postupku odre|uje, na prijedlog stranke, izvr{enje radi njihova ostvarenja.
1

Op}enito: Odredbe o tro{kovima postupka, na~elno, nisu pretrpjele zna~ajnije

izmjene, me|utim ono {to treba ista}i je da su prema ~l. 32. ranijeg ZIP-a
isti bili regulirani pod nazivom tro{kovi izvr{enja, pa je ovakva neprecizna
stilizacija teksta u pravnoj teoriji vodila mi{ljenju da se razlikuju tro{kovi
postupka na koje shodno treba primjenjivati odredbe ZPP-a, jer su navedenom odredbom regulisani samo tro{kovi izvr{enja (Dr. Borivoje Starovi} Komentar Zakona o izvr{nom postupku, u`e zna~enje tro{kova izvr{nog postupka, Beograd, 1987, str. 92) u koje bi spadali tro{kovi preduzimanja izvr{nih
radnji i prema kojem takse i drugi izdaci suda i stranaka koji nastaju u stadijumu odlu~ivanja o dono{enju rje{enja o izvr{enju i pravnim lijekovima protiv odluka suda ne bi imali svojstvo tro{kova izvr{enja.

Ozna~enjem Tro{kovi postupka, iako Zakon ne nabraja koji su to tro{kovi,

izbjegla su se prednja tuma~enja u u`em i {irem smislu i pod prednjim izrazom tro{kovi postupka se podrazumijevaju i tro{kovi takse, te drugih izdataka suda i stranaka koji nastaju u stadijumu odlu~ivanja o dono{enju rje{enja
o izvr{enju i pravnim lijekovima protiv odluke suda, tro{kovi za sastav prijedloga po punomo}niku advokatu, kao i oni tro{kovi koji nastaju preduzimanjem izvr{nih radnji izdaci koje imaju slu`bena lica u vezi preduzimanja radnji izvr{enja (dnevnice i putni tro{kovi slu`benih lica, tro{kovi oglasa
javne prodaje, tro{kovi vje{ta~enja, tro{kovi banaka i drugih subjekata koji preduzimaju izvr{ne radnje po nalogu suda ili po sili zakona, tro{kovi prijevoza
i smje{taja zaplijenjenih stvari i dr.).

Komentar uz stav 1. i 2: Prednje tro{kove postupka prethodno snosi tra`ilac

izvr{enja (treba smatrati da je izvr{enik du`an prethodno snositi tro{kove svojih radnji podno{enja prigovora, dolaska u sud, izvo|enja dokaza koje on
predla`e i sl.), a isto se odnosi i na sve sudionike u postupku, ako u postupku u~estvuju i preduzimaju radnje povodom kojih nastaju tro{kovi izvr{nog
postupka (Enver Ze~evi}, Novi izvr{ni sudski postupak, Sarajevo, 2003, str. 20.
i 21), bez obzira da li se radi o fazi odre|ivanja izvr{enja, odnosno dono{enja
rje{enja o izvr{enju, ili o provo|enju izvr{enja, odnosno o preduzimanju izvr{nih
radnji, i tra`ilac izvr{enja je du`an predujmiti tro{kove postupka u iznosu i
roku koji mu sud odredi. Prema sudskoj praksi: Obaveza na predujam
tro{kova izvr{enja odnosi se i na dru{tveno politi~ku zajednicu kada se nalazi
u polo`aju povjerioca. Zato je dru{tvenopoliti~ka zajednica du`na da postupi
po rje{enju izvr{nog suda, saop{tenom javnom pravobraniocu, kao njenom
zakonskom zastupniku i u odre|enom roku predujmi tro{kove koji su
neophodni za uspje{no sprovo|enje izvr{enja. Ukoliko to ne u~ini, sud }e
usljed propu{tanja obustaviti postupak izvr{enja (Okru`ni sud u Leskovcu, G`904/80 od 21.7.1980, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989,
str. 52), {to smatram ispravnim, ali pri tome treba imati u vidu oslobo|enja iz
~l. 18. ZIP-a, u pogledu oslobo|enja od davanja jemstva, kao i u slu~ajevima

^lan 16 59

oslobo|enja od takse koji su propisani posebnim zakonima o taksama.

Nepredujmljivanje prednjih tro{kova postupka od strane tra`ioca izvr{enja u
potrebnom iznosu i odre|enom roku vodi obustavi izvr{enja, odnosno izvr{nog
postupka, pod uvjetom da se izvr{enje bez predujmljenih tro{kova ne mo`e
provesti, a {to je i zastupljeno u sudskoj praksi: Sud mo`e obustaviti izvr{enje
ako vjerovnik ne predujmi tro{kove izvr{enja u odre|enom roku, samo ako
je vjerovnik bio pozvan na polaganje predujma i u pozivu izri~ito naveden
potreban iznos predujma (Okru`ni sud Vara`din, G`-19/81 od 27.1.1981, prema:
Dr. Borivoj Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987, str.
106). Izuzev {to je rok za podno{enje zahtjeva za tro{kove sveden na 15 dana
od dana zavr{etka postupka (za razliku od dosada{njeg roka od 30 dana), u
odnosu na odredbe ranijeg ZIP-a u pogledu podno{enja zahtjeva za tro{kove
postupka i dosu|enja istih nema radikalnijih izmjena. Ako u roku ne budu
predujmljeni tro{kovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se
radnja ne}e provesti, ali }e se izvr{ni postupak nastaviti. U dosada{njoj teoriji, te u praksi sudova stanovi{te je da sud ne bi trebao obustaviti postupak
izvr{enja ako tra`ilac izvr{enja ne predujmi tro{kove u roku koji je sud odredio,
ali ih predujmi prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{nog postupka.
4

Komentar uz stav 3. do 7: Tro{kove postupka koji je pokrenut po slu`benoj

du`nosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava, ali se isti namiruju od
izvr{enika, kao i u slu~aju namirenja tro{kova tra`ioca izvr{enja u postupku
koji nije pokrenut po slu`benoj du`nosti, a shodno odredbi da je izvr{enik
du`an tra`iocu izvr{enja nadoknaditi tro{kove koji su bili potrebni za izvr{enje.
Tra`ilac izvr{enja du`an je izvr{eniku nadoknaditi neosnovano prouzrokovane
tro{kove.

Novina je utoliko {to je sada skra}en rok za podno{enje zahtjeva za naknadu

tro{kova postupka, pa se isti podnosi najkasnije u roku od 15 dana od dana
zavr{etka postupka (prema ranijim odredbama rok je bio 30 dana), dakle zahtjev za naknadu tro{kova postupka podnosi se u prednjem roku bez obzira
da li se radi o tro{kovima tra`ioca izvr{enja koje je on prethodno snosio ili
se pak radi o tro{kovima koje je tra`ilac izvr{enja neosnovano prouzrokovao
izvr{eniku.

U svakom slu~aju, a {to je ~esto u praksi sudova pitanje kod odre|ivanja

tro{kova izvr{nog postupka kod obezbje|enja nu`nog smje{taja, mi{ljenja sam
da treba ista}i pravno stanovi{te da: Povjerilac koji na osnovu izvr{ne isprave
o prinudnom iseljenju iz stana uz obezbje|enje nu`nog smje{taja sprovede
izvr{enje iseljenjem du`nika u nu`ni smje{taj, ima pravo da od du`nika tra`i
naknadu tro{kova koje je imao oko obezbje|enja nu`nog smje{taja. Ovu
naknadu povjerilac mo`e ostvariti u posebnoj parnici (prema Ivica Crni},
Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989. - Posebno shvatanje pro{irene sjednice Parni~nog odjeljenja Vrhovnog suda Vojvodine od 16.11.1978, Bilten
sudske prakse br. 1, str. 52), s tim {to treba prilagoditi nazive stranaka novim
ozna~enjima u izvr{nom postupku iz stava 1. i 2. ~l. 2. ZIP-a.

Isto tako ~esto pitanje je i oslobo|enje od tro{kova postupka za stranku, kojom

prilikom stranke mije{aju tro{kove koje ona ima u preduzimanju zakonom

60 ^lan 16

dopu{tenih radnji u izvr{nom postupku, sa tro{kovima koje je du`na naknaditi suprotnoj strani, pa smatram isto tako potrebnim ista}i i to da: Nije u
pravu du`nica kada smatra da ju je sud trebao osloboditi od pla}anja tro{kova
postupka. Odredbe ~l. 172. ZPP-a primjenjuju se samo u slu~aju kada stranka tra`i da je se oslobodi od pla}anja tro{kova postupka koje ona mora podmiriti, ali se ta odredba ne mo`e primijeniti na slu~aj kada je du`nik u
obavezi vjerovniku naknaditi tro{kove parni~nog i izvr{nog postupka
(Okru`ni sud u Zagrebu, G`-3630/87-2 od 2.6.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni
postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 52), jer je u svakom slu~aju stranka
du`na naknaditi tro{kove koje je prouzrokovala drugoj strani, a naro~ito ako
su isti bespotrebno prouzrokovani.
8

Ono {to nisu ranije sadr`avale odredbe o tro{kovima izvr{enja, a sada je to

u odredbama o tro{kovima postupka uneseno, je to {to o tro{kovima postupka odlu~uje sud u izvr{nom postupku i u tom postupku odre|uje, na prijedlog stranke, izvr{enje radi njihova ostvarenja. Zakon ne propisuje posebno
da li se rje{enje o tro{kovima postupka pobija prigovorom ili `albom, me|utim
kada se ima u vidu generalno pravilo da se prvostepena rje{enja u izvr{nom
postupku pobijaju prigovorom, ako zakonom nije druga~ije odre|eno i
propisana `alba, to bi se i ovo rje{enje o tro{kovima postupka pobijalo prigovorom, pogotovu {to se tim rje{enjem odre|uje i provo|enje istog (a za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja i kada je u pitanju rje{enje o odre|ivanju izvr{enja ukoliko se isto pobija u dijelu tro{kova postupka pobija se prigovorom, a ne vi{e `albom, pa bi bilo neopravdano u jednom slu~aju
omogu}avati pobijanje prigovorom, a u drugom `albom, iako se u oba slu~aja
radi o odluci o tro{kovima postupka).

Kako je izvr{enik, ne postupaju}i u paricionom roku, inicirao i prouzrokovao

pokretanje izvr{nog postupka, ne samo da je du`an naknaditi tro{kove izvr{nog
postupka ako se isti okon~a prinudnim ostvarenjem tra`bine tra`ioca izvr{enja,
ve} je du`an iste naknaditi i u slu~aju da se izvr{ni postupak nije okon~ao
prinudnim ostvarenjem tra`bine, ako je do{lo do obustave postupka uslijed
nemogu}nosti ostvarenja tra`bine (kod izvr{enika nisu prona|ene pokretne stvari
koje bi mogle biti predmet pljenidbe, propast stvari uslijed slu~aja, ako je
obavezu u toku postupka ispunio izvr{enik dobrovoljno ili tre}e lice u njegovo
ime, ako je izvr{enik predlo`io drugo sredstvo izvr{enja kada je u pitanju prodaja nekretnine, pa je sud udovoljio prijedlogu, snosi i ranije tro{kove i dr.).

10

Tra`ilac izvr{enja }e biti du`an naknaditi tro{kove izvr{nog postupka

izvr{eniku u slu~aju protivizvr{enja, kao i tro{kove koji su prozrokovani u
prethodno provedenom izvr{nom postupku ~ije se protivizvr{enje tra`i, pod
uvjetom da je udovoljeno prijedlogu za protivizvr{enje. Prednje je prihva}eno
od strane sudske prakse: Tro{kove ukinutih procesnih radnji u izvr{nom postupku snosi povjerilac, bez obzira na to {to su ove radnje preduzete prije
ukidanja izvr{ne isprave (Okru`ni sud Zagreb, G`-2066/85 od 7.5.1985, prema:
Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 46), jer se principijelno radi o neosnovano prouzrokovanim tro{kovima od strane tra`ioca
izvr{enja u smislu stava 5. ovog ~lana, pa je sasvim i opravdano da sve
tro{kove nastale u takvom izvr{nom postupku snosi tra`ilac izvr{enja.

^lan 17 61

11

Smatram da je u skladu sa odredbama o tro{kovima i nije bez zna~aja pravno

stajali{te da: Povjerilac koji svoje potra`ivanje mo`e namiriti prebijanjem sa
protivpotra`ivanjem du`nika, ali i pored toga tra`i naplatu svoga potra`ivanja u izvr{nom postupku, nema pravo na naknadu tro{kova izvr{nog postupka (Vi{i privredni sud u Ljubljani, Sl. 299/71, prema: Bogoljub Popovi} i
Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 30), ovo iz
razloga {to bi se u konkretnom slu~aju bespotrebno vodio izvr{ni postupak
na {tetu izvr{enika, gledaju}i sa aspekta prouzrokovanja tro{kova postupka i
njihovog namirenja na teret izvr{enika (stav 4. ovog ~lana), {to bi se moglo
re}i da vodi zloupotrebi prava od strane izvr{enika.

12

O pitanjima tro{kova postupka, s obzirom na prednje definisanje istih (ne vi{e

kao tro{kova izvr{enja), omogu}ena je shodna primjena odredaba Zakona o
parni~nom postupku, a koji reguli{u tro{kove postupka po svim pitanjima koja
nisu regulisana odredbama o tro{kovima izvr{nog postupka (o tro{kovima
suparni~ara kada u izvr{nom postupku u~estvuje vi{e stranaka, {ta se podrazumijeva pod potrebnim tro{kovima za vo|enja postupka, o tro{kovima koji se
ti~u zastupanja stranaka po punomo}nicima i zakonskim zastupnicima, te kad
stranku zastupa pravobranila{tvo, oslobo|enju od pla}anja tro{kova, osiguranju
tro{kova i sl.).

13

Tro{kovi postupka na koje tra`ilac izvr{enja ima pravo regulisani su ~lanom

16. Zakona o izvr{nom postupku, s tim {to je u stavu 4. navedenog ~lana
odre|eno da je izvr{enik du`an tra`iocu izvr{enja nadoknaditi tro{kove koji
su bili potrebni za izvr{enje, te da je u praksi sudova, u skladu sa navedenom odredbom, da odobravaju tro{kove za sastav prijedloga za izvr{enje na
zahtjev tra`ioca izvr{enja, pod uvjetom da je prijedlog sastavljen po
punomo}niku advokatu, a {to mora biti nazna~eno u prijedlogu i ovjereno
pe~atom navedenog punomo}nika advokata.

14

U prilog prednjem mi{ljenju je pravno stajali{te da: Odvjetniku pripada

nagrada za tra`enje klauzule pravomo}nosti na sudsku odluku i za
obavje{tavanje stranke samo ako u spisu postoji dokaz da je ta radnja
stvarno izvr{ena (Vi{i privredni sud Srbije, P`-3587/78 od 2.6.1978, prema
Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987,
str. 106), a s obzirom da u tro{kove stranke spadaju i tro{kovi preduzimanja potrebnih radnji od strane punomo}nika, a koje tro{kove prethodno snosi
stranka.
^lan 17.
Nov~ana kazna i prinudne mjere u izvr{nom postupku
(1) Kad je ovim zakonom nov~ana kazna predvi|ena kao sredstvo izvr{enja,
mo`e se izre}i fizi~kim licima u iznosu od 100,00 KM do 5.000,00 KM,
a pravnom licu u iznosu od 1.000,00 do 100.000,00 KM.
(2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana nov~ana kazna u iznosu od 500,00 KM
do 5.000,00 KM mo`e se izre}i i odgovornom licu u pravnom licu.

62 ^lan 17

(3) Nov~ana kazna iz st. 1. i 2. ovog ~lana mo`e se ponovo izricati ako
izvr{enik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postu pa protivno zabrani.
(4) Prije izricanja nov~ane kazne sud }e omogu}iti izvr{eniku da se izjasni,
a po potrebi odr`a}e i ro~i{te radi izvo|enja dokaza.
(5) Nov~anu kaznu rje{enjem izri~e sudija, vode}i ra~una pri odmjeravanju
visine kazne o ekonomskoj snazi izvr{enika, zna~enju njegove radnje koju
je morao obaviti, te o drugim okolnostima slu~aja. Rje{enjem se odre|uje
i rok pla}anja.
(6) Lice kojem je kazna izre~ena mo`e izjaviti prigovor protiv rje{enja u roku
od osam dana od prijema rje{enja.
(7) Lice kojem je kazna izre~ena u skladu sa ovim ~lanom snosi sve tro{kove
nastale izricanjem i izvr{enjem te kazne.
(8) Nakon izvr{nosti rje{enja, nov~anu kaznu napla}uje
du`nosti, u korist bud`eta iz kojeg se izvr{ni sud
izvr{enja terete predra~unska sredstva suda, a naknada
sud odre|uje zaklju~kom, izvr{ava se u postupku
nov~ane kazne.

sud po slu`benoj
finansira. Tro{kovi
ovih tro{kova koje
prinudne naplate

(9) Odredbe ovog ~lana ne mogu se primjenjivati ako je izvr{enik Bosna i

Hercegovina i njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, grad, op}ina i
upravna organizacija, te organi ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o ka`njavanju odgovornih lica, ukoliko zakonom nije
druga~ije odre|eno.
(10) Nov~ana kazna, prema odredbama ovog ~lana mo`e se izre}i i izvr{iti
prema izvr{eniku i drugim fizi~kim i pravnim licima, kao i odgovornim
licima u pravnom licu, i u slu~aju da odbiju dati podatke o imovini
izvr{enika, kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom
nalogu ili zabrani skrivaju, o{te}uju ili uni{tavaju imovinu izvr{enika ili
ometaju sud u provo|enju izvr{nih radnji.
(11) Nov~ana kazna izre~ena po prethodnim odredbama st. od 1. do 10. ovog
~lana ne mo`e se pretvarati u kaznu zatvora.
1

Op}enito: Prema odredbama ZIP-a iz 1978. godine nov~ana kazna je bila predvi|ena kao mjera prinude prema izvr{eniku koji ne postupa po rje{enju o
izvr{enju, a du`an je izvr{iti radnju koju samo on mo`e izvr{iti i pravila o
izricanju nov~ane kazne i visina iste bila su propisana u st. 2. i 3. ~l. 225.,
a u ~lanu 231. (na~in provo|enja izvr{enja vra}anja na rad radnika) bila je i
izri~ito propisana.

U osnovnim odredbama novog zakona zna~ajna je novina, koja treba da u~ini

izvr{ni postupak efikasnijim, u propisivanju nov~anih kazni na na~in da se

^lan 17 63

pro{iruje mogu}nost izricanja istih (u ranijem zakonu mogla se izricati samo

za obavezu izvr{enika koja se sastojala u ~inidbi, i to nezamjenjivoj, odnosno
~inidbi koju je samo izvr{enik mogao izvr{iti) i drugih prinudnih mjera kao
svojevrsnog na~ina prinude radi izvr{enja, prije svega kod pojedinih sredstava izvr{enja - izvr{enje ispra`njenjem i predajom nepokretne stvari, radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti samo izvr{enik, radi obaveze na
trpljenje i ne~injenje, za slu~aj ponovnog smetanja posjeda, radi vra}anja
zaposlenog na rad odnosno u slu`bu, a iste se pod op}im uvjetima mogu
izricati i u drugim slu~ajevima - za prikrivanje ili davanje neta~nih podataka
o izvr{enikovoj imovini kako od samog izvr{enika, tako od strane tre}ih lica,
te izbjegavanja davanja prednjih podataka.
3

Osim nov~ane kazne, kao posrednog sredstva izvr{enja i kao mjere prinude,
na osnovu ~l. 21. Zakona o izvr{nom postupku, shodnom primjenom odredaba Zakona o parni~nom postupku (Glava XXV - nepo{tivanje suda, ~lanovi
406. do 413.), nov~ana kazna se mo`e u izvr{nom postupku izricati i u slu~aje vima nepo{tivanja suda, odnosno zbog procesnih prekr{aja mo`e do}i do izricanja nov~ane kazne i strankama i u~esnicima u izvr{nom postupku, a koju
nov~anu kaznu ne treba dovoditi u vezu sa nov~anom kaznom u izvr{nom
postupku koja je u Zakonu o izvr{nom postupku predvi|ena kao mjera prinude u cilju provo|enja izvr{enja i za razliku od kazne predvi|ene i izre~ene
po pravilima sadr`anim u odredbama Zakona o parni~nom postupku, kazna
izre~ena po odredbama Zakona o izvr{nom postupku se po istim ne mo`e
pretvarati u kaznu zatvora.

Komentar uz stav 13: U pogledu visine nov~ane kazne, uvjeta za izricanje

i za postupak, Zakon o izvr{nom postupku propisuje da kad je ovim zakonom
nov~ana kazna predvi|ena kao sredstvo izvr{enja, odnosno mjera prinude,
mo`e se izre}i fizi~kim licima u iznosu od 100 KM do 5.000 KM, a pravnoj
osobi u iznosu od 1.000 do 100.000 KM. Nov~ana kazna u iznosu od 500 KM
do 5.000 KM mo`e se izre}i i odgovornoj osobi u pravnoj osobi. Nov~ana
kazna u prednjim slu~ajevima mo`e se ponovo izricati ako izvr{enik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani, i
to u granicama Zakonom odre|enog minimuma i maksimuma, odnosno u
istom ili ve}em iznosu, a do maksimuma predvi|enog Zakonom, {to je
prepu{teno na ocjenu sudu u svakom konkretnom slu~aju prema postoje}im
okolnostima i zna~enju radnje koju treba izvr{iti (mislim da bi u zakonskom
tekstu bilo pravilnije odrediti umjesto pojma zna~enje radnje pojam zna~aj
radnje, a iz razloga neodre|enosti i neadekvatnosti pojma zna~enje jer se
pod istim podrazumijeva tuma~enje ne~eg ili nekog izraza u njegovom op{tem
poimanju i odre|enju, a ne ukazuje na stepen zna~aja izvr{ne radnje koji bi
u konkretnom slu~aju slu`io kao jedan od kriterija za izricanje nov~ana kazne
i njene visine).

Smatram da je u skladu sa prirodom obaveze i institutom nov~ane kazne, s

obzirom da istu mo`e izvr{iti i druga osoba, i pravno stajali{te iskazano u
odluci suda: Nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se rje{enjem o
izvr{enju istovremeno izrekne nov~ana kazna du`niku ako u odre|enom roku
ne ispuni svoju obavezu kada - imaju}i u vidu prirodu izvr{ne isprave i ~inid-

64 ^lan 17

bu du`nu ~inidbu mo`e izvr{iti i druga osoba (Os Beograd, G`-3539/85 od

28.5.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 185).
7

Isto je i sa pravnim shvatanjem u odluci suda da: U postupku zbog smetanja posjeda sud je izrekom rje{enja ovla{ten samo zaprijetiti nov~anom
kaznom, a o visini te kazne odlu~it }e se u izvr{nom postupku (Os Zagreb,
G`-3523/87 od 26.5.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb,
1989, str. 185), {to je sasvim razumljivo jer ZPP ne predvi|a ovu vrstu
gra|anskopravne sankcije u prednjem smislu i iz prednjih razloga, s obzirom
da je ista svojstvena samo za izvr{ni postupak.

Komentar uz stav 47: Prije izricanja nov~ane kazne sud }e omogu}iti

izvr{eniku da se izjasni, a po potrebi odr`at }e i ro~i{te radi izvo|enja dokaza
(mo`da bi trebalo re}i i drugim licima kad je to ovim zakonom odre|eno
~ime se pro{iruje mogu}nost na izricanje vi{e kazni i za osobe koje prikrivaju imovinu izvr{enika), a nov~anu kaznu rje{enjem izri~e sudija i odre|uje
rok pla}anja, vode}i ra~una pri odmjeravanju visine kazne o zna~aju radnje
koju je izvr{enik morao obaviti te o drugim okolnostima slu~aja. Protiv prenjeg rje{enja o izricanju nov~ane kazne lice kome je ista izre~ena mo`e izjaviti prigovor u roku od osam dana od prijema rje{enja (op{te je pravilo u
izvr{nom postupku prema odredbama ovog zakona da se prvostepena rje{enja
donesena u istom pobijaju prigovorom) i lice kojem je prednja kazna izre~ena
snosi sve tro{kove nastale izricanjem i izvr{enjem te kazne.

Kada je u pitanju paricioni rok za postupanje izvr{enika sadr`an u dispozitivu rje{enja o nov~anom ka`njavanju izvr{enika, u sudskoj praksi je zauzeto
stanovi{te da se naplati nov~ane kazne pristupa tek po proteku tog roka, ali
i da se rje{enje o nov~anom ka`njavanju ne}e provoditi ukoliko izvr{enik
obavezu iz rje{enja o izvr{enju ispuni prije isteka navedenog paricionog roka,
i stoga i jeste prihvatljivo prednje stanovi{te iskazano u sudskoj odluci: Kad
du`nik ispuni svoju nenov~anu obavezu, u~ini du`nu nezamjenjivu radnju,
makar i nakon proteka roka za ispunjenje, ali prije nego {to se donese
rje{enje o provo|enju izvr{enja rje{enja o izre~enoj nov~anoj kazni, izre~ena
nov~ana kazna se ne izvr{ava. Ovo stoga {to izvr{enje (uvjetno) izre~ene
nov~ane kazne iz ovog propisa nije sankcija za nepravodobno izvr{enje du`ne
obaveze, nego je to uz izricanje nov~ane kazne sredstvo prinude na
izvr{enje obaveze pa ono gubi svaki smisao i svrhovitost nakon {to je obaveza
ispunjena (Os Dubrovnik, G`-486/85 od 7.6.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni
postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 185), normalno sve ovo, uz napomenu
da se sada du`nik ozna~ava izrazom - izvr{enik.

10

Komentar uz stav 810: Nakon izvr{nosti rje{enja o izricanju nov~ane kazne

(st. 1. do 4. ~lana 13. Zakona o izvr{nom postupku), nov~anu kaznu napla}uje
sud po slu`benoj du`nosti, u korist bud`eta iz kojeg se izvr{ni sud finansira
(ranije u korist bud`eta u ovisnosti po kojem je zakonu izre~ena, ako je federalni propis, u korist bud`eta Federacije). Tro{kovi izvr{enja terete
predra~unska sredstva suda, a naknada ovih tro{kova koje sud odre|uje
zaklju~kom izvr{ava se u postupku prinudne naplate nov~ane kazne. Izuzetno,
od prednjeg, navedene odredbe ne mogu se primjenjivati ako je izvr{enik

^lan 17 65

Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Distrikt Br~ko, kantoni, grad, op}ina i

upravna organizacija, te tijela ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju
odredbe o ka`njavanju odgovornih lica, ukoliko Zakonom nije druk~ije
odre|eno. Nov~ana kazna, u prednjim slu~ajevima, prema odredbama Zakona
mo`e se izre}i i izvr{iti prema izvr{eniku i drugim fizi~kim i pravnim licima,
kao i odgovornim licima u pravnoj osobi, i u slu~aju da odbiju dati podatke
o imovini izvr{enika, kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani, skrivaju, o{te}uju ili uni{tavaju imovinu izvr{enika ili
ometaju sud u provo|enju izvr{nih radnji.
11

Starje{ina organa u dr`avnoj upravi mo`e biti ka`njen u izvr{nom postupku, zbog neizvr{enja odluke o vra}anju radnika na rad (Okru`ni sud u
Beogradu, G`-1031/83, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za
primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 267), je sasvim prihvatljivo stajali{te sudske prakse i u okviru odredbi ovog zakona, {to proizlazi
iz stava 9. ovog ~lana, s obzirom da je istim propisano da se odredbe ovog
~lana ne mogu primjenjivati ako je izvr{enik Bosna i Hercegovina i njeni
entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, grad, op}ina i upravna organizacija, te
organi ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o ka`njavanju
odgovornih lica, ukoliko Zakonom nije druga~ije odre|eno.

12

Komentar uz stav 11: Propisano je i da se nov~ana kazna izre~ena po prethodnim odredbama o nov~anim kaznama ne mo`e pretvarati u kaznu zatvora.
Slijedom prednjih odredbi Zakona isklju~en je zatvor kao prinudna mjera prema
izvr{eniku koji nije spreman da izvr{i obavezu, prije svega iz razloga sumnje
ve}ine ~lanova radne grupe da li je izricanje ovakve mjere (li{enja slobode)
legalno sa stanovi{ta obaveza iz me|unarodnih konvencija (zabrana du`ni~kog
zatvora ili ropstva) i smiju li se izre}i van krivi~nog postupka. Pored toga, navedene prednje mjere o izricanju nov~anih kazni efikasnije poga|aju izvr{enika,
jer se istim umanjuje njegova imovina, za koju je i te kako zainteresovan i
sam izvr{enik, a samim tim, s obzirom na visine nov~anih kazni, isti }e nastojati da izvr{i svoju obavezu, za razliku od zatvora, u kom slu~aju tro{kovi
boravka izvr{enika u zatvoru padaju na teret dr`ave. Samo izuzetno, kako je
to najprije navedeno u slu~ajevima odgovaraju}e primjene odredaba Zakona o
parni~nom postupku, izricanjem nov~ane kazne za procesne prekr{aje, moglo bi
do}i i do primjene mjere zatvora, odnosno do zamjene nov~ane kazne izre~ene
za prednje prekr{aje u kaznu zatvora, a koje pretvaranje, odnosno zamjena se
vr{i po pravilima Krivi~nog zakona (~l. 412. ZPP-a). U prednjim slu~ajevima izricanja nov~ane kazne i zamjene iste za kaznu zatvora Zakon o parni~nom postupku nije precizirao protiv takvog rje{enja pravno sredstvo iako je to u~inio
samo za slu~aj izricanja nov~ane kazne u kojem slu~ajevima je propisao da se
pobija `albom (~l. 413. st. 1. ZPP-a), {to nije slu~aj sa rje{enjem o zamjeni
nov~ane kazne u kaznu zatvora, pa bi se iz odredbi ~l.. 412. ZPP-a moglo re}i
da se isto pobija pravnim sredstvom predvi|enim u Zakonu o krivi~nom postupku, prema pravilima kojeg se i vr{i zamjena nov~ane u kaznu zatvora.

13

Iako se radi o sudskoj odluci iz 1979. godine, donesenoj u vrijeme va`enja

ZIP-a iz 1978. godine, s obzirom na stav 11. ovog ~lana i odredbu da se
nov~ana kazna izre~ena po prethodnim odredbama st. od 1. do 10. ovog ~lana

66 ^lan 18

ne mo`e pretvarati u kaznu zatvora, u cijelosti je prihvatljivo pravno stajali{te

iskazano u obrazlo`enju sudske odluke:

Kod izvr{ne radnje koju mo`e izvr{iti samo du`nik sud ne mo`e izri~u}i
nov~anu kaznu rije{iti da }e se ta kazna u slu~aju nepla}anja zamijeniti
kaznom zatvora.
Zamjena nov~ane kazne u kaznu zatvora nije uop}e predvi|ena u odredbama Zakona o izvr{nom postupku, a s obzirom na konkretni slu~aj ni u
odredbama Zakona o braku i porodi~nim odnosima (OS Slavonska Po`ega,
G`-619/79 od 10.8.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb,
1989. godine, str. 185).
^lan 18.
Jemstvo
(1) Kad ovaj zakon propisuje davanje jemstva, jemstvo se daje u gotovini.
Sud mo`e odobriti davanje jemstva u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na tr`i{tu
i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti.
(2) Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, gradovi
i op}ine i njihovi organi i slu`be nisu du`ni dati jemstvo kad u po-sstupku u~estvuju kao stranke.
(3) Na datom jemstvu protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no pravo.
(4) Ako sud u izvr{nom postupku odlu~i o pravu protivne stranke na
naknadu tro{kova postupka u vezi sa radnjom zbog ~ijeg preduzimanja
je jemstvo dato, na njezin }e prijedlog istim rje{enjem odlu~iti i o naplati
utvr|enog potra`ivanja iz tog jemstva.
1

Op}enito: Odredbe o jemstvu bile su regulisane st. 1. i 2. ~l. 33. ZIP-a 1978.
godine.

I sada se u op}im odredbama generalno reguli{e jemstvo i uvjeti za davanje

istog. Tako se propisuje da se jemstvo, kad ovaj zakon propisuje davanje jemstva, daje u gotovini, a sud mo`e odobriti davanje jemstva ({to ranije odredbe
o jemstvu nisu sadr`avale) u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira,
te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na tr`i{tu i koje se mogu brzo
i jednostavno unov~iti. Nadalje je propisano da Bosna i Hercegovina i njeni
entiteti, Distrikt Br~ko, kantoni, gradovi i op}ine i njihovi organi i slu`be nisu
du`ni dati jemstvo kad u postupku u~estvuju kao stranke. Novom odredbom
se odre|uje i to da na datom jemstvu protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no
pravo i da, ako sud u izvr{nom postupku odlu~i o pravu protivne stranke na
naknadu tro{kova postupka u vezi sa radnjom zbog ~ijeg preduzimanja je
jemstvo dato, na njezin }e prijedlog istim rje{enjem odlu~iti i o naplati
utvr|enog potra`ivanja iz tog jemstva.

^lan 18 67

Na ovaj na~in je pro{irena mogu}nost primjene ovog instituta, {to vodi ve}em
obezbje|enju tra`itelja izvr{enja u cilju namirenja (ne mora biti samo u
gotovini, {to je propisivao raniji zakon), a na datom jemstvu, protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no pravo. Nadalje, odredbama o jemstvu, odre|eno je
da ako sud u izvr{nom postupku odlu~i o pravu protivne stranke na naknadu
tro{kova postupka u vezi sa radnjom zbog ~ijeg preduzimanja je jemstvo
dato, na njezin }e prijedlog istim rje{enjem odlu~iti i o naplati utvr|enog
potra`ivanja iz tog jemstva. Iz prednjih odredbi proizlazi da o pravu na
naknadu, u prednjim slu~ajevima, odlu~uje izvr{ni sud jer se u konkretnom
slu~aju radi samo o tro{kovima koji su eventualno prouzrokovani radnjom za
koju je jemstvo i dato, {to prednje ~ini i opravdanim i {to je ujedno jedini
slu~aj kada izvr{ni sud odlu~uje o nakande {tete koja se pla}a iz jemstva, ali
samo ako se radi o neosnovano prouzrokovanim tro{kovima u prednjem
slu~aju.

Ovaj institut poznavao je i raniji Zakon o izvr{nom postupku, a naziv tog

instituta (jemstvo) bio je kritikovan u pravnoj teoriji, prema kojoj kritici isti
izaziva konfuziju s obzirom da se pod jemstvom kao institutom obligacionog
prava podrazumijeva obaveza tre}eg lica prema povjeriocu da }e ispuniti punova`nu i dospjelu obavezu du`nika, ako to ovaj ne u~ini, pa bi ono {to se u
izvr{nom postupku podrazumijeva pod izrazom jemstvo trebalo ozna~iti izrazom osiguranje (obezbje|enje), pogotovu {to u nekim svojim posebnim odredbama novi Zakon o izvr{nom postupku tu rije~ i upotrebljava (~l. 86. stav 1,
~l. 103. stav 2. i 7. i dr.). Pod jemstvom, u izvr{nom postupku kao institutom u izvr{nom postupku treba podrazumijevati iznos koji se pola`e kao uvjet
da bi se preduzela neka radnja u izvr{nom postupku (Enver Ze~evi}, Novi
izvr{ni sudski postupak, Sarajevo, 2003. godine, str. 23).

Mora se primijetiti da je ovaj institut davanja jemstva u izvr{nom postupku

imao ve}i zna~aj kada su u pitanju bila odlu~ivanja po prijedlozima mjera
obezbje|enja (predhodnih i privremenih mjera obezbje|enja), a o kojima se
sada odlu~uje u parni~nom postupku, te u slu~ajevima odga|anja izvr{enja po
prijedlogu izvr{enika iz ~l. 63. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, a {to novi
zakon vi{e ne predvi|a, te u slu~aju prigovora tre}eg lica i upu}ivanja istog
na parnicu shodno st. 2. ~l. 65. ranijeg zakona, u kojem slu~aju se izvr{enje
odga|alo i odga|anje izvr{enja je moglo biti uslovljeno davanjem jemstva, {to
nije slu~aj sa odredbama novog Zakona o izvr{nom postupku kada se odlu~uje
o prigovoru tre}eg lica (prema ~l. 53. st. 2. novog Zakona o izvr{nom postupku, tre}e lice mo`e tra`iti odgodu izvr{enja samo u parni~nom postupku,
pri ~emu se na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe parni~nog postupka o
odre|ivanju sudskih mjera osiguranja).

Umanjenjem obima primjene instituta jemstva u izvr{nom postupku u prednjim slu~ajevima se ne dira u zna~aj i neophodnost ovog instituta u izvr{nom
postupku u svrhu efikasnijeg izvr{nog postupka kod javne dra`be, za slu~aj
prodaje pokretne ili nepokretne izvr{enikove imovine i davanju osiguranja iz
~l. 86. Zakona o izvr{nom postupku, te kod promjene sredstva i predmeta
izvr{enja po prijedlogu izvr{enika iz ~l. 71. Zakona o izvr{nom postupku, za
slu~aj upu}ivanja iz ~l. 103. st. 2. i 7. navedenog zakona lice koje osporava

68 ^lan 19

potra`ivanje, u kom slu~aju se mo`e tra`iti davanje osiguranja (u op{tim pravilima o izvr{nom postupku se koristi izraz jemstvo, pa bi u svakom slu~aju
bilo primjerenije ovaj izraz koristiti dosljedno u cijelom Zakonu, pa i u navedenom ~lanu, ne samo zbog dosljednosti ve} i zbog toga kako bi se izbjeglo
mije{anje ovog izraza sa mjerama osiguranja o kojima se sada odlu~uje u
parni~nom postupku, ili sa mjerama osiguranja zasnivanjem zalo`nog prava iz
~l. 251. a, b, c i d ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, a koje se mjere osiguranja ili obezbje|enja i dalje primjenjuju u izvr{nom postupku), te u slu~ajevima iz ~l. 129. st. 2., 147. st. 3., 149. st. 2. i 208. st. 2. Zakona o izvr{nom
postupku.
^lan 19.
Izvr{enje odluke stranog suda
Izvr{enje odluke stranog suda mo`e se odrediti i provesti ako odluka
ispunjava zakonom propisane uvjete za priznanje.
1

Iz odredbe da se izvr{enje odluke stranog suda mo`e odrediti i provesti ako

odluka ispunjava zakonom propisane uvjete za priznanje proizlazi da je
izvr{ni sud ovla{ten da kao prethodno pitanje raspravi da li odluka stranog
suda ispunjava uvjete da poslu`i kao izvr{na isprava i kada nema odluke o
egzekvaturi, a {to je u saglasnosti sa odredbama ~l. 101. st. 5. Zakona o
rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima (Sl. list SFRJ br. 43/82, koji se primjenjuje sve dok Parlament BiH ne
donese novi kolizioni zakon). Dakle, izvr{ni sud je ovla{ten da, odlu~uju}i o
prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na stranoj sudskoj odluci, odlu~i i o
priznanju strane sudske odluke (ukoliko ne postoji ve} odluka o egzekvaturi
iste), i to po pravilima o rje{avanju prethodnih pitanja, s tim {to odluka
izvr{nog suda u prednjem slu~aju proizvodi pravne posljedice samo za taj
konkretni slu~aj i u tom izvr{nom postupku u kojem je na osnovu takve
odluke i doneseno rje{enje o izvr{enju.

Zakonom o rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u

Z
odre|enim odnosima je ure|ena i materija priznanja i izvr{enja stranih odluka - sudskih i arbitra`nih, i to u ~l. 96. do 101. navedenog zakona. U ovim
odredbama je odre|eno da se sudskom odlukom, po pitanju priznanja i njegovih pravnih posljedica, smatra i nagodba sklopljena pred stranim sudom
(~l. 86. st. 2. navedenog zakona), a {to nije slu~aj sa nagodbom zaklju~enom
pred stranom arbitra`om, jer takve odredbe nisu sadr`ane u prednjem zakonu.
Generalnu i bezrezervnu odredbu ~l. 86/2 ZRSZ o izjedna~avanju stranih sudskih nagodbi s presudama stranih sudova trebalo bi tuma~iti s odre|enim
ogradama i ne bi je trebalo primjenjivati u odnosu na nagodbe sklopljene
pred tim sudovima stranih zemalja ~iji pravni sistemi tim nagodbama ne pridaju onih procesnopravnih svojstava, po kojima se one u izvjesnom smislu
posebno u pogledu svojstva pravosna`nosti i izvr{nosti izjedna~avaju sa presudama koje donose sudovi tih stranih zemalja (Sini{a Triva, Velimir Belajec
i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no procesno pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984. godina, str. 136).

^lan 19 69

S obzirom na odredbu iz ~l. 19. ovog Zakona o izvr{nom postupku, koja sadr`i
samo pravilo kada je u pitanju odre|ivanje izvr{enja na temelju strane sudske
odluke, te na navedene odredbe Zakona o rje{avanju sukoba zakona, trebalo
bi se uzeti da se prednja pravila, uz naprijed navedene rezerve, odnose kako
na sudske nagodbe zaklju~ene pred stranim sudom, tako i na odluke arbitra`a
koje se po me|unarodnom pravu smatraju stranim (~l. 86., 97. ZRSZ), te i
na nagodbe zaklju~ene pred stranim arbitra`ama za koje je mjerodavno procesno pravo zemlje sa kojom je BiH zaklju~ila bilateralnu konvenciju koja
predvi|a uzajamno priznanje i izvr{enje i nagodbi sklopljenih pred arbitra`om
(~l. 3. ZRSZ).

Svojstvo strane sudske odluke ima i odluka drugog organa koja je u dr`avi
dono{enja izjedna~ena sa sudskom odlukom (sudskim poravnanjem). Ali ovo
samo pod uvjetom da se tom odlukom ure|uju pravne situacije u statusnim, porodi~nim, imovinskim ili drugim materijalnopravnim odnosima sa
me|unarodnim elementom i ista }e se priznati u BiH ako je podnijet uredan zahtjev i potvrda nadle`nog stranog suda ili drugog stranog organa ~ija
je odluka izjedna~ena sa odlukom suda u stranoj zemlji, da je odluka postala pravosna`na (ili kona~na, odnosno izvr{na) po pravu dr`ave u kojoj je
donesena.

Prema B. Starovi}u Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987.

godine, str. 41, sud }e odbiti priznanje strane sudske odluke ako postoji neka
od slijede}ih negativnih pretpostavki: da je lice protiv koga je odluka donesena bilo nepravilnostima u postupku sprije~eno da u tom postupku u~estvuje (za ovo je potrebno da lice protiv koga je odluka donesena ulo`i prigovor; da postoji isklju~iva nadle`nost drugog suda ili organa u SFRJ (izuzev u
bra~nom sporu kada priznanje tra`i tu`eni ili ako tu`itelj tra`i priznanje
odluke u takvom sporu, a tu`eni tome ne prigovara); da je sud ili drugi
organ u BiH u istoj pravnoj stvari ve} donio pravosna`nu odluku ili da je
ve} priznata druga strana odluka (sud }e zastati sa priznanjem strane sudske
odluke ako u SFRJ te~e parnica izme|u istih stranaka i u istoj pravnoj stvari
koja je ranije pokrenuta, do pravosna`nog okon~anja te parnice); da je strana
sudska odluka suprotna u Ustavu utvr|enim osnovama dru{tvenog ure|enja;
da ne postoji uzajamnost u priznanju stranih sudskih odluka, izuzev za odluke
donijete u bra~nim, paternitetskim i maternitetskim sporovima, ili u drugim
sporovima ako je priznanje tra`io dr`avljanin SFRJ (uzajamnost se pretpostavlja dok se suprotno ne doka`e). Navedene negativne pretpostavke koje ne
dozvoljavaju da se strana odluka prizna su istovremeno pretpostavke koje
spre~avaju njeno izvr{enje, s tim {to za izvr{enje treba pru`iti i dokaz o postojanju pozitivne pretpostavke pravosna`nosti, odnosno izvr{nosti odluke po
pravu dr`ave u kojoj je predmetna odluka i donijeta.

Razli~ita su pravna stanovi{ta u pravnoj teoriji o tome da li u izvr{nom postupku, kada se rje{ava kao prethodno pitanje priznanje strane odluke, da li
rje{enje o izvr{enju mora sadr`avati i obrazlo`enje s obzirom da isto inkorporira u sebe i odluku o egzekvaturi strane sudske odluke. Imaju}i u vidu
sudsku praksu da Kada se zahtijeva odre|ivanje izvr{enja kondemnatorne
strane odluke, ne vodi se poseban postupak priznanja ve} se o priznanju

70 ^lan 19

rje{ava kao o prethodnom pitanju, a u rje{enju o izvr{enju je obuhva}eno

priznanje strane sudske odluke (Savezni sud, Gzs-19/82 od 8.7.1982, prema:
Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987,
str. 51), moglo bi se re}i da rje{enje o izvr{enju u konkretnom slu~aju ne
mora sadr`avati obrazlo`enje. Pitanje osnovanosti priznanja strane sudske
odluke bi se eventualno razmotrilo u postupku rje{avanja po prigovoru, {to
ni u kom slu~aju ne zna~i da prije odre|ivanja izvr{enja sud ne}e preispitati
sve zakonske uslove za priznanje iste i pod tim uslovom smatram da bi se
prednje zbog efikasnijeg postupanja u izvr{nom postupku moglo i prihvatiti,
s tim {to smatram da rje{enje o odbacivanju prijedloga za izvr{enje, iz razloga {to strana sudska odluka nije priznata u postupku rje{avanja prethodnog
pitanja od strane izvr{nog suda, u svakom slu~aju mora biti obrazlo`ena i to
obrazlo`enje treba da sadr`i i razloge nepriznavanja prilo`ene uz prijedlog
strane izvr{ne isprave.
7

Suprotno prednjem mi{ljenju je da Rje{enje o dozvoli izvr{enja odluke stranog suda mora biti obrazlo`eno (Vrhovni sud Hrvatske, G`-686/79 od 3.4.1979,
prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd,
1987, str. 51), a sa kojim mi{ljenjem se ne bih slo`io iz razloga naprijed datih
u ovom pasusu, kao i iz razloga {to bi se eventualne nepravilnosti kod
rje{avanja prethodnog pitanja raspravile po eventualno izjavljenom prigovoru
(treba imati u vidu da je izvr{ni postupak u odre|enoj fazi skra}eni postupak, do izjavljivanja prigovora u kom ~asu se tek otvara prostor za primjenu
raspravnog i na~ela kontradiktornosti, a {to je u skladu sa prirodom i ciljem
izvr{nog postupka, a principijelno govore}i da se od samog podno{enja prijedloga primjenjuje na~elo legaliteta).

Smatram zna~ajnim ovdje podsjetiti na odredbu ~l. 12. stav 2. ZIP-a, kojom
je propisano da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu mo`e izjaviti prigovor, a `alba kada je to ovim zakonom izri~ito propisano, ovo iz razloga {to je slijedom zakonskih odredbi ~l. 46. stav 3. izri~ito propisano da
rje{enje kojim je prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen tra`ilac izvr{enja
mo`e pobijati samo `albom, pa bi se u tom slu~aju prednja rje{enja kojim
se prijedlog za izvr{enje odbacuje ili odbija pobijala `albom, kao osnovnim
redovnim pravnim lijekom. S obzirom na prednju odredbu, a kako je istom
precizno i striktno regulisano pitanje pobijanja rje{enja u izvr{nom postupku,
ne bi se u smislu ~l. 21. ZIP-a mogle shodno primijeniti odredbe iz ZPP-a o
pravnim lijekovima na prvostepene odluke, odnosno da se prvostepeno rje{enje
pobija `albom, ukolikom to nije striktno propisano ovim zakonom.

Treba ista}i i ~injenicu da u sudskoj praksi prednja odredba i njena dosljedna primjena jo{ uvijek nije implementirana, te da neki sudovi jo{ uvijek u
pouci o pravnom lijeku isti~u da je dozvoljena `alba iako se radi o prvostepenom rje{enju za koje Zakonom nije predvi|eno da se pobija `albom.

10

Ukoliko se prizna strana sudska odluka u okviru izvr{nog postupka ili se pak
podnese priznata strana sudska odluka uz prijedlog za izvr{enje, nije od
zna~aja prilikom ispitivanja podobnosti iste (~l. 27. ZIP-a) da li je ista donesena zbog izostanka. Za izvr{enje strane presude zbog izostanka potrebno je

^lan 19 71

da se ispune samo one pretpostavke koje su propisane i za izvr{enje ostalih stranih sudskih odluka (Vrhovni sud Hrvatske, G`-336/82. od 23.12.1982,
prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd,
1987, str. 51).
11

Pravno shvatanje da Nepostojanje obrazlo`enja kao ni potvrde o izvr{nosti

strane odluke, nije apsolutni razlog za uskra}ivanje njenog priznanja i
izvr{enja (Vrhovni sud Hrvatske, G`-336/82 od 23.12.1982, prema: Dr. Borivoj
Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51)
moglo bi se prihvatiti kod dono{enja odluke o egzekvaturi iste, me|utim, bio
bi osnovan prigovor na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja utemeljenog na priznatoj stranoj sudskoj odluci koja ne sadr`i klauzulu izvr{nosti jer je klauzula izvr{nosti jedan od op{tih zakonom predvi|enih preduslova za odre|ivanje izvr{enja (~l. 35. ZIP-a) da bi se pristupilo preispitivanju podobnosti izvr{ne
isprave.

12

Kada se prethodno utvrdi da odluka stranog suda ispunjava uslove za priznanje, odnosno kad se utvrde op{ti i posebni uslovi za isto i ako je odluka
izvr{na, nadle`ni sud }e donijeti rje{enje o izvr{enju kao kad je u pitanju
odluka doma}eg suda (dakle, kad je sud donio rje{enje o izvr{enju na osnovu
strane sudske odluke, on je i priznao stranu sudsku odluku). U postupku
priznavanja, odnosno izvr{enja strane sudske odluke du`nik mo`e isticati
prigovor neosnovanosti potvrde stranog suda o pravosna`nosti odluke i o tom
prigovoru je du`an da meritorno odlu~i sud koji ocjenjuje da li je strana
odluka podobna za izvr{enje u BiH (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik
za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 101).

13

U cijelosti su prihvatljiva pravna stanovi{ta i mi{ljenja sudske prakse iskazana

u odlukama koje su donesene i prije stupanja na snagu i primjene ovog
zakona, jer razlozi istaknuti u tim odlukama jesu razlozi koje imaju u vidu i
odredbe ovog zakona, i to: Da bi se odluka stranog suda mogla izvr{iti, nije
potrebno da se prethodno donese posebno rje{enje o njenom priznanju. Kad
je inostranom sudskom odlukom du`niku nalo`eno da svoju obavezu ispuni
pla}anjem u stranoj valuti, tada se u postupku izvr{enja te odluke strana valuta prera~unava u dinare po te~aju koji va`i u vrijeme dono{enja rje{enja o
izvr{enju (Vrhovni sud Hrvatske, G`-2672/78 od 1.8.1979, prema: Dr. Borivoj
Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51).

14

U postupku izvr{enja strane odluke du`nik ne mo`e isticati prigovor da je

klauzula o izvr{nosti te odluke data protivno zakonu ili iz zablude, ve} mo`e
samo tra`iti da strani sud koji je izdao klauzulu donese rje{enje o njenom
ukidanju ako to dopu{taju propisi dr`ave kojoj pripada strani sud (Vrhovni
sud Hrvatske, G`-3538/78 od 1.3.1979, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar
Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51), {to je sasvim i razumljivo s obzirom da je odredbom iz ~l. 35. stav. 4. propisano da }e neosnovanu
klauzulu izvr{nosti ukinuti rje{enjem isti sud, odnosno organ vlasti, na prijedlog izvr{enika, koji mora biti podnesen u roku od osam dana od dana prijema rje{enja o izvr{enju, premda mislim da u konkretnom slu~aju Zakon ima
u vidu odluke doma}ih sudova i organa s obzirom na rok od 8 dana, koji

72 ^lan 20

je te{ko ispo{tovati ukoliko je u pitanju strana sudska odluka. Iz prednjih

razloga bilo bi potrebno razmotriti prednju odredbu i istu korigirati, odnosno
razgrani~iti kada je u pitanju ukidanje klauzule izvr{nosti odluke doma}eg
suda ili organa, a u odnosu na isto kada je u pitanju odluka stranog suda
ili organa a ~ija se odluka izjedna~ava sa sudskom odlukom.
15

Prednje zakonsko rje{ene iz ~l. 19. ovog Zakona o izvr{nom postupku ne

isklju~uje mogu}nost podno{enja uz prijedlog za izvr{enje rje{enja o priznanju strane sudske odluke, donesenog od stvarno i mjesno nadle`nog suda, {to
bi imalo svoju dobru stranu utoliko {to izvr{enik u izvr{nom postupku ne bi
mogao da isti~e da nisu ispunjeni uslovi za priznanje sudske odluke, a {to
vodi br`em okon~anju postupka jer bi se u tom slu~aju izvr{enje odre|ivalo
bez prethodnog ispitivanja uslova za priznanje strane izvr{ne isprave.

16

^l. 101. st. 3. i 4. Zakona o rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih

zemalja odre|eno je da se rje{enje o priznanju strane sudske odluke pobija
`albom, kao redovnim pravnim lijekom, i utvr|en je rok za izjavljivanje iste
od 15 dana. Me|utim pravo `albe u roku od 15 dana u prednjem slu~aju je
pravo vezano za delibacioni postupak kao samostalan postupak i kao takav
prednji pravni lijek ne mo`e se upotrijebiti u izvr{nom postupku u kojem je
rije{eno o priznanju strane sudske odluke kao o prethodnom pitanju, naime
odlu~ivanje o prethodnom pitanju (priznanju strane sudske odluke) ne
apstrahira posebna pravna sredstva. Prema tome, ukoliko je u izvr{nom postupku odlu~eno i o priznanju strane sudske odluke kao prethodnom pitanju
takva odluka se mo`e pobijati samo prigovorom na rje{enje o odre|ivanju
izvr{enja, s obzirom da je prigovor osnovni pravni redovni lijek koji se u
izvr{nom postupku izjavljuje na rje{enje o izvr{enju, kao i na druga prvostepena rje{enja u izvr{nom postupku ukoliko Zakonom nije odre|eno da se
prvostepeno rje{enje mo`e pobijati samo `albom, a {to za prednje nije slu~aj.
^lan 20.
Izvr{enje na imovini strane dr`ave
(1) Na imovini strane dr`ave i me|unarodnih organizacija koje se nalaze na
teritoriji 2Federacije Bosne i Hercegovine ne mo`e se odrediti izvr{enje
bez pisane saglasnosti 3Federalnog ministarstva pravde, osim ako je strana
dr`ava pristala na izvr{enje.
(2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana 4Federalno ministarstvo pravde du`no
je prethodno pribaviti mi{ljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i
Hercegovine.

2
3
4

U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto Federacije Bosne i Hercegovine,

stoji Republike Srpske
U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto Federalnog ministarstva pravde
stoji Ministarstva pravde Republike Srpske
U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto Federalno ministarstvo pravde
stoji Ministarstvo pravde Republike Srpske

^lan 20 73

Op}enito: Odredbe o izvr{enju na imovini strane dr`ave bile su regulisane ~l.

13. ZIP-a iz 1978. godine.

Nema su{tinskih promjena u odredbama o izvr{enju na imovini strane dr`ave,

izuzev {to je za odre|ivanje izvr{enja u prednjem slu~aju i sada potrebna
saglasnost odre|enog dr`avnog organa, konkretno Federalnog ministarstva
pravde, odnosno Ministarstva pravde RS, a po pribavljenom mi{ljenju
Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, osim ako je strana dr`ava
pristala na izvr{enje.

Prednja pravila, shodno st. 1. ~l. 20. ovog Zakona o izvr{nom postupku, primjenjuju se i kada je u pitanju provo|enje izvr{enja na imovini i me|unarodnih organizacija koje se nalaze na teritoriji entiteta BiH.

Kako strana dr`ava ili me|unarodna organizacija mo`e biti u~esnik odnosno
stranka u postupku koji prethodi dono{enju izvr{ne isprave, to isto mogu biti
i u izvr{nom postupku, odnosno mogu biti tra`ilac izvr{enja ili izvr{enik. Kada
se strana dr`ava ili me|unarodna organizacija u izvr{nom postupku pojavljuje kao aktivno legitimisana stranka, odnosno tra`ilac izvr{enja, u pravilu se ne
javljaju niti postavljaju problemi, a koji su evidentni kod odre|ivanja i
provo|enja izvr{enja u slu~ajevima kad se strana dr`ava ili me|unarodna
organizacija javlja kao pasivno legitimisani subjekt odnosno izvr{enik u postupku izvr{enja. Shodno prednjem, osnovno je pravilo da ukoliko strana
dr`ava ili me|unarodna organizacija nije dala izri~itu saglasnost da se izvr{enje
mo`e odrediti i provesti na njenoj imovini koja se nalazi BiH prije odre|ivanja i provo|enja izvr{enja prethodno potrebno je pribaviti mi{ljenje entitetskog Ministarstva pravde, a koje ministarstvo je du`no prethodno pribaviti
mi{ljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Pravo nadle`nog
resornog ministarstva da da saglasnost za odre|ivanje i provo|enje izvr{enja
je njegovo diskreciono ovla{}enje, a u postupku dono{enja odluke o davanju
ili odbijanju davanja saglanosti vodi se ra~una o reciprocitetu odnosa izme|u
dr`ava.

Ukoliko je strana dr`ava ili me|unarodna organizacija pristala na izvr{enje, u

tom slu~aju nije potrebna prethodna, a ni kasnija, saglasnost organa iz st. 1.
i 2. ~l. 20. Zakona o izvr{nom postupku, me|utim saglasnost strane dr`ave
ili me|unarodne organizacije mora biti izri~ita i iz iste mora proizlaziti nesumnjiv zaklju~ak da je strana dr`ava ili me|unarodna organizacija pristala na
provo|enja izvr{enja na njenoj imovini koju ona ima u BiH. Prednja saglasnost odnosno pristanak strane dr`ave ili me|unarodne organizacije na
izvr{enje mo`e se odnositi ili na cjelokupnu imovinu strane dr`ave ili
me|unarodne organizacije u BiH ili samo na pojedine dijelove te imovine,
{to se iz sadr`ine isprave o saglasnosti odnosno o pristanku mora precizno
utvrditi.

Kada je u pitanju odre|ivanje i provo|enje izvr{enja na imovini stranog

pravnog lica koje obavlja privrednu djelatnost, nije potrebna prednja saglasnost, a niti pristanak tog pravnog lica i izvr{enje se odre|uje i provodi kao
i prema doma}im pravnim licima koja obavljaju privrednu djelatnost.

74 ^lan 21

Nisu ba{ ~esti slu~ajevi da se doma}em sudu podnese prijedlog za izvr{enje

na osnovu odluke opet doma}eg suda iako se izvr{enje, obzirom na izvr{enika
i njegovu imovinu ima provesti u stranoj dr`avi, jer je sjedi{te ili prebivali{te
izvr{enika, te njegova imovina u drugoj dr`avi, pa shodno tome vrijedno je
ista}i i pravno shvatanje, za koje smatram da odgovara i odredbama ovog
zakona, i to: Na{ sud nije nadle`an za izdavanje dozvole izvr{enja kada se
izvr{enje sprovodi u inostranstvu, ve} se tra`ilac izvr{enja mo`e za izdavanje dozvole izvr{enja obratiti inostranom sudu ili tra`iti izvr{enje preko ureda
za za{titu jugoslovenske imovine u inostranstvu pri Saveznom Sekretarijatu za
finansije (Okru`ni sud u Rijeci, G`-114/73, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in
Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 13).

U tom slu~aju, na osnovu doma}e izvr{ne isprave, tra`ilac izvr{enja mo`e

tra`iti izvr{enje u stranoj zemlji preko nadle`nog suda u toj zemlji - gdje se
nalazi izvr{enik ili njegova imovina.
^lan 21.
Primjena odredaba drugih zakona
(1) U izvr{nom postupku na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe
Zakona o parni~nom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije
druk~ije odre|eno.
(2) Izuze}e sudije mo`e se zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru, a
slu`benog lica do preuzimanja prve radnje u izvr{nom postupku.
(3) Na materijalno-p
pravne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka na odgovaraju}i na~in primjenjuju se odredbe zakona kojima se
ure|uju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi.

Op}enito: ^l. 14. ZIP-a 1978. godine je propisivao u izvr{nom postupku shodnu primjenu odredaba Zakona o parni~nom postupku, ako istim ili drugim
zakonom nije druga~ije odre|eno.

Za razliku od odredbi prednjeg zakona, kojim je bila predvi|ena shodna primjena samo odredaba ZPP-a, odredbe ovog zakona predvidjele su, pored prednjeg, i primjenu odredaba drugih zakona, i to na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka i u ovom ~lanu (bez
opravdanih razloga da ova odredba bude u istom, prije bi mogla biti samostalna) propisala i pravilo o izuze}u sudije i slu`benog lica.

Komentar uz stav 1: Subsidijarna primjena odredaba Zakona o parni~nom postupku u izvr{nom postupku pretpostavlja da u Zakonu o izvr{nom postupku po odgovaraju}em pitanju nisu sadr`ana sva rje{enja, odnosno da isti ne
sadr`i precizne odredbe o postupanju. Tako }e se i dalje primjenjivati odredbe
Zakona o parni~nom postupku, koje su i ranije primjenjivane, odnosno odredbe
istog koje se odnose na pitanja koja reguli{u ko mo`e biti stranka u postupku, na zastupnike i punomo}nike, na dostavljenje pismena - izuzev reduci-

^lan 21 75

rane dostave za slu~aj li~ne dostave regulisane na na~in kako je to odre|eno

odredbama Zakona o izvr{nom postupku - ~l. 10. ZIP-a, na postupak po `albi,
o podnescima i urednosti istih, kod ocjene uslova za dopu{tanje povrata u
prija{nje stanje u slu~ajevima u kojim je u Zakonu o izvr{nom postupku
decidno predvi|ena mogu}nost povrata u prija{nje stanje, osim u slu~aju
propu{tanja roka za ulaganje prigovora na rje{enje o izvr{enju i propu{tanja
roka za ulaganje `albe), kao i u slu~ajevima kada Zakon o izvr{nom postupku i sam u pojedinim odredbama upu}uje na shodnu primjenu odredaba
Zakona o parni~nom postupku.
4

U Zakonu o izvr{nom postupku nisu izdvojeni niti posebno nabrojani segmenti dijelova izvr{nog postupka u kojim dolazi do shodne i odgovaraju}e primjene odredaba parni~nog postupka, izuzev u par slu~ajeva striktnog
upu}ivanja na odredbe Zakona o parni~nom postupku - ~l. 34. st. 2. prekid
postupka, ~l. 46. sadr`aj prigovora, a u kojima dolazi do primjene pravila
parni~nog procesnog prava, pa se odredbe Zakona o parni~nom postupku
primjenjuju u izvr{nom postupku i u postupku obezbje|enja zalo`nim pravom
- ~l. 227.5 Zakona o izvr{nom postupku, u pravilu i pod uslovom da nisu u
koliziji sa odredbama i na~elima Zakona o izvr{nom postupku, u svim slu~ajevima kada primjena njegovih odredaba nije isklju~ena, odnosno kada u Zakonu
o izvr{nom postupku nema odgovaraju}e odredbe.

Cijene}i ~injenicu da je u novom Zakonu o parni~nom postupku napu{teno

odnosno minimizirano na~elo materijalne istine svedeno u okvir odredbe ~lana
124. ZPP-a prema kome }e sud nalo`iti strankama da izvedu i one dokaze
koji su bitni za dono{enje odluke, a koje stranke nisu predlo`ile, ako utvrdi
da stranke idu za tim da raspola`u zahtjevima kojim ne mogu raspolagati u
smislu ~lana 3. stav 2. tog zakona raspolaganja protivna prinudnim propisima), te da su stranke dominus litis u parni~nom postupku, kao i da je
napu{teno zna~ajnim dijelom i na~elo oficioznosti - koje na~elo dovodi u pitanje i izvjesnim dijelom je u suprotnosti sa na~elom nepristrasnosti, kao jednim od temeljnih na~ela sudskog postupka, a {to nije slu~aj sa Zakonom o
izvr{nom postupku u kojem su ta dva navedena na~ela ~ak i poja~ana kroz
uspostavljanje i regulisanje novih zakonskih instituta u cilju efikasnije sudske
za{tite subjekata u postupku i namirenja tra`ioca izvr{enja - institut utvr|ivanja izvr{enikove imovine iz ~l. 37. ZIP-a, odredbe o prodaji izvr{enikove
pokretne i nepokretne imovine kod namirenja nov~anog potra`ivanja tra`ioca
izvr{enja, pro{irena primjena nov~ane kazne, ~l. 17. ZIP-a, postupak po
prethodnim pitanjima u izvr{nom postupku ~l. 19., treba upozoriti na
obazrivost kod subsidijarne i odgovaraju}e primjene odredaba Zakona o
parni~nom postupku, pogotovu kada se imaju u vidu zakonska rje{enja iz
Zakona o parni~nom postupku o pripremnom i ro~i{tu za glavnu raspravu,
koje odredbe u najve}em dijelu ne bi na{le svoje opravdanje u odnosu na njihovu subsidijarnu primjenu u izvr{nom postupku, jer je cilj izvr{nog postupka namirenje tra`ioca izvr{enja i u tom cilju se postupak pokre}e po prijedlogu stranke, ali se vodi od strane suda - ex officio, u skladu sa zahtjevi-

u Republici Srpskoj, ovo je ~lan 230.

76 ^lan 21

ma i prirodom izvr{nog postupka, na na~in kako je to i propisano za taj postupak u dijelu odr`avanja ro~i{ta - u izvr{nom postupku sudija mo`e, ali ne
mora odr`ati ro~i{te, mo`e se pozvati samo jedna stranka radi saslu{anja i
utvr|enja odre|enih ~injenica, a o ro~i{tu se mo`e sastaviti i zvani~na
zabilje{ka o odr`anom ro~i{tu, tako da se u tom dijelu u znatnoj mjeri razlikuje od odredaba ZPP-a koje reguli{u prednja pitanja.
7

Zna~ajno je na ovom mjestu ista}i i pitanje shodne primjene odredaba ZPPa kojima je regulisana mjesna nadle`nost, a ~ije odredbe po prednjem pitanju su ~esto u praksi sudova primjenjivane i u izvr{nom postupku. Imaju}i
u vidu da je u Zakonu o izvr{nom postupku odre|ena mjesna nadle`nost
suda kako za odre|ivanje tako i za provo|enje izvr{enja, i to za svako sredstvo i predmet izvr{enja, to se radi o isklju~ivoj mjesnoj nadle`nosti, koja je
propisana Zakonom o izvr{nom postupku, i time bi u ovom segmentu izvr{nog
postupka u odnosu na subsidijarnu primjenu odredaba ZPP-a kojima je regulisana mjesna nadle`nost u tom postupku bila derogirana subsidijarna primjena odredaba Zakona o parni~nom postupku.

Komentar uz stav 2: Novinu u odredbama ovog Zakona predstavljaju i

odredbe op}eg dijela Zakona iz. ~l. 21. st. 2., kojim je propisano da se izuze}e
sudije mo`e zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru, a slu`bene osobe
do preduzimanja prve radnje u izvr{nom postupku ({to se ~ini opravdanim
iz razloga {to su izvr{enici izuze}e sudije ili slu`bene osobe zahtijevali u
zavr{noj fazi provo|enja izvr{enja, {to je imalo za posljedicu odga|anje
provo|enja izvr{enja za odre|eno vrijeme potrebno izvr{eniku, pa se prednjim
odredbama o izuze}u i momentu do koga se ono mo`e tra`iti sprije~ava
zloupotreba ovog instituta).

Komentar uz stav 3: U pogledu odredbi da se na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe zakona kojima se ure|uju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi treba ista}i da se pravila navedenih zakona primjenjuju na na~in
i u obimu kako su ista utvr|ena u tim zakonima i redovito su to pravila o
tra`binama i njihovom prestanku, predmetu izvr{enja - stvarima, pravima i
~inidbama, pravima tra`ioca izvr{enja, kupaca na kupljenoj stvari, o hartijama
od vrijednosti i pravima koja proisti~u iz njih, o osnova~kim udjelima i dr.,
a sve u ovisnosti od sredstva i predmeta izvr{enja.

10

Za primjenu odredaba drugih zakona u izvr{nom postupku, pored subsidijarne i odgovaraju}e primjene Zakona o parni~nom postupku, koja je bila
predvi|ena i ranijim zakonom - ~l. 14. ZIP-a iz 1978. g., sada je propisano
da se na materijalne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka
na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe zakona kojima se ure|uju stvarna
prava, odnosno obligacioni odnosi, a {to je bila nu`nost na jedan op{ti na~in
regulisati i shodnu primjenu odredaba navedenih zakona iz razloga izostavljanja konkretnih i pojedina~nih materijalnopravnih odredaba iz Zakona o
izvr{nom postupku za pojedina sredstva i predmete izvr{enja, a imaju}i u
vidu da je Zakon o izvr{nom postupku po svojoj prirodi procesni zakon, ali
da je nu`na i primjena supstancijalnopravnih odredbi drugih zakona, i to na

^lan 21 77

procesne pretpostavke provo|enja izvr{enja u cilju okon~anja postupka

namirenjem potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Ovakvo zakonsko rje{enje u krajnjem slu~aju vodi izbjegavanju glomaznosti zakonskog teksta do kojeg dolazi
propisivanjem materijalnoprocesnih pretpostavki u konkretnim slu~ajevima i
izbjegavanjem metoda regulisanja na prednji na~in posti`e se ve}i stepen i
koncentracija odredbi na regulisanje samog postupka izvr{enja.
11

Djelimi~no bi se moglo prihvatiti pravno stajali{te iskazano u sudskoj praksi

i bilo bi u skladu sa ~l. 336. ZPP-a, a koji se shodno primjenjuje po osnovu
~l. 21. ZIP-a, i to Da bi izvr{ni sud mogao odbaciti, kao neuredan, povjerio~ev
prijedlog za izvr{enje, nije bilo dovoljno da samo uop{teno nalo`i povjeriocu
da za du`nika ozna~i lice koje mo`e biti stranka u postupku i da navede
ta~an broj njegovog `iro ra~una, ve} je bilo potrebno da sud odredbu ~l. 109.
ZPP-a, prema ~l. 14. ZIP-a, shodno primijeni u njenoj punoj {irini, tj. da podnosioca podneska koji ne sadr`i sve {to je potrebno, da bi se po njemu
moglo postupati, pou~i i pru`i mu pomo} radi ispravljanja i dopune podneska, pa ga u tu svrhu mo`e i pozvati u sud (Rje{enje Vps Srbije, P`-1397/79
od 28.9.1979, prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog
izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 425). Sasvim razlo`no, a s obzirom na
napu{tanje (minimiziranje) na~ela utvr|ivanja materijalne istine u parni~nom
postupku, te odredbu ~l. 336. ZPP-a, sud ne treba pozivati stranku radi
ispravke podneska u sud, ve} }e to uraditi podneskom, i to dati rok 8 dana,
kako je to i odre|eno prednjom odredbom, u protivnom postoji opasnost da
se sud pretvori u punomo}nika stranke i sa~injava prijedlog za izvr{enje, ukoliko se radi o pravno neukoj stranci, odnosno tra`iocu izvr{enja.

78 ^lan 22

IZVR[NI POSTUPAK

Dio drugi
Op}enito o odrebama drugog dijela U ovom dijelu Zakona o izvr{nom postupku sadr`ane su zajedni~ke odredbe za izvr{ni postupak, bez obzira na
predmet i sredstvo izvr{enja i na svojstva izvr{enika, te posebne odredbe o
postupku izvr{enja u odnosu na vrstu sredstva izvr{enja, predmeta izvr{enja
i svojstva izvr{enika, s tim {to je, na~elno govore}i, za razliku od dosada{njeg
zakona, izvr{eno objedinjavanje odredbi koje se odnose na izvr{enje prema
pravnim i fizi~kim licima, te izvr{enje na ra~unima izvr{enika koje on ima
kod organizacija koje vr{e platni promet (banaka), a izostavljene su odredbe
o odga|anju izvr{enja na prijedlog izvr{enika, upisivanju prava u javnu knjigu
na osnovu izvr{ne isprave i predaji djeteta (u odnosu na predaju djeteta ZIP
RS je i dalje zadr`ao ranije zakonsko rje{enje i postupak predaje djeteta se
vodi po odredbama ZIP-a RS, dok je prednje u FBiH regulisano novim
Zakonom o porodi~nim odnosima). Zajedni~kim odredbama odre|ene su izvr{ne
i vjerodostojne isprave, predlaganje i odre|ivanje izvr{enja, provo|enje
izvr{enja, prigovor, prigovor tre}e osobe, protivizvr{enje, odga|anje, obustava i
okon~anje izvr{enja.

A. ZAJEDNI^KE ODREDBE
II - IZVR{NA

I VJERODOSTOJNA ISPRAVA

^lan 22.
Osnove za odre|ivanje izvr{enja
Sud odre|uje izvr{enje samo na osnovu izvr{ne ili vjerodostojne isprave,
ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno.
1

Op}enito: Odredbe o izvr{nim naslovima na osnovu kojih sud odre|uje

izvr{enje, odnosno odredbe o izvr{nim ispravama bile su sadr`ane u ~l. 16.,
a o vjerodostojnim ispravama u ~l. 21. ZIP-a iz 1978. godine, i iste su pretrpjele zna~ajne izmjene novim zakonskim rje{enjima, tako da je do{lo do
pove}anja broja izvr{nih isprava, a u pogledu vjerodostojnih isprava do
su`enja broja istih, kao i broja subjekata koji na osnovu vjerodostojne isprave
mogu podnijeti prijedlog za izvr{enje.

Komentar uz ~lan: Naprijed navedenom odredbom Zakona o izvr{nom postupku propisano je da sud odre|uje izvr{enje samo na osnovu izvr{ne ili
vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno (u ranijem
zakonu u pogledu izvr{ne isprave ~l. 16., a u odnosu na vjerodostojnu
ispravu ~l. 21. ZIP-a, dakle sada je u jednoj odredbi odre|eno {ta je izvr{ni
naslov). Kako se postupak izvr{enja u pravilu sastoji od dva stadija, i to
stadija odlu~ivanja o izvr{enju - i uvjetno govore}i stadija odlu~ivanja kod
mjera obezbje|enja, kada je u pitanju obezbje|enje zasnivanjem zalo`nog
prava sporazumom stranaka pred sudom, te stadija provo|enja izvr{enja, to

^lan 22 79

je ovom odredbom preciziran zakonski uvjet za prvi stadij izvr{nog postupka, odnosno odre|en je osnov na kome se temelji potra`ivanje tra`ioca
izvr{enja - izvr{ni naslov, kako se to definira u pravnoj teoriji, a {to je prihvatila i sudska praksa, a time je odre|en i osnov - izvr{ni naslov na kome
se temelji.
3

U pravilu, oba prednja stadija izvr{nog postupka, odnosno i stadij odlu~ivanja i stadij provo|enja izvr{enja su u funkcionalnoj nadle`nosti istog suda isti sud koji je odredio izvr{enje je nadle`an da ga i provodi, odnosno preduzima izvr{enje radnji radi postupanja po rje{enju o izvr{enju u cilju
namirenja potra`ivanja, mada mo`e do}i do razdvajanja funkcije suda mjesno
nadle`nog za odlu~ivanje i odre|ivanje izvr{enja i suda mjesno nadle`nog za
provo|enje izvr{enja - slu~ajevi tzv. lete}eg izvr{enja, kada se u toku
provo|enja izvr{enja ustanovi da izvr{enik ima pokretne stvari na podru~ju
drugog suda.

U novom Zakonu o izvr{nom postupku, glede funkcionalne nadle`nosti izri~ito

je odredbom ~l. 12. st. 3. propisano da o prigovoru odlu~uje sud koji je i
donio rje{enje o izvr{enju - ranije ~l. 49. ZIP-a iz 1978. godine, a stavom 4.
navedenog ~lana je propisano da o `albi odlu~uje sud drugog stepena. Imaju}i
u vidu da je sud koji je odredio izvr{enje ujedno i sud koji je nadle`an da
odlu~uje po prigovoru, to ne bi trebale da postoje smetnje da sud koji je
odredio rje{enje o izvr{enju rije{i i prigovor, ~ak i u slu~ajevima kada se
prigovorom i ne pobija samo rje{enje o izvr{enju i ne prigovara mjesnoj nenadle`nosti suda koji je donio rje{enje o izvr{enju, a nakon pravosna`nosti istog
da se predmet dostavi na provo|enje mjesno nadle`nom sudu na postupak
provo|enja izvr{enja. Me|utim, kada se ima u vidu mogu}nost izjavljivanja
`albe na rje{enje po prigovoru - {to }e izvr{enik naj~e{}e i izjaviti radi odugovla~enja izvr{nog postupka, a na {ta ukazuje dosada{nja praksa sudova, trebalo bi u obzir do}i shodna primjena odredaba ZPP-a i u ovom segmentu, i
time ne uzeti u obzir `albene navode koji nisu isticani u prigovoru, pa i u
pogledu mjesne nenadle`nosti suda koji je donio rje{enje, jer je rje{enje o
odre|ivanju izvr{enja i njegova izvr{nost samo pretpostavka za provo|enje
postupka izvr{enja i namirenja tra`ioca izvr{enja. Sva prednja pitanja, koja se
otvaraju kod odre|ivanja izvr{enja od nenadle`nog suda, pitanja rje{avanja po
prigovoru i pitanja dostavljanja rje{enja na provo|enje nadle`nom sudu,
odnosno u kojoj fazi }e se spis dostaviti na provo|enje, ili pak odre|ivanje
i provo|enje izvr{enja, mogu se izbje}i ozbiljnijom primjenom navedene
odredbe od strane sudova i odre|ivanjem izvr{enja od mjesno nadle`nog suda.
Naime, kako se radi o isklju~ivoj nadle`nosti kada je u pitanju mjesna
nadle`nost u izvr{nom postupku, te koja je propisana za svako sredstvo i
predmet izvr{enja posebno, pitanje utvr|ivanja nadle`nosti ne bi trebalo da
sada u praksi izaziva neke dileme niti smetnje da se sud odmah po zaprimanju prijedloga za izvr{enje odmah oglasi mjesno nenadle`nim i predmet
ustupi drugom sudu na nadle`ni postupak.

Shodno navedenoj odredbi ~l. 22. Zakona o izvr{nom postupku, prihva}eno je

na~elo nulla executio sine titulo, odnosno nema izvr{enja bez valjanog pravnog
- izvr{nog naslova, naime prinudno izvr{enje se smije dopustiti i provesti samo

80 ^lan 22

kad postoji potra`ivanje koje je dokazano na na~in koji u visokom stepenu

otklanja mogu}nost sumnje u njegovo postojanje, a {to zahtijeva i sama priroda izvr{nog postupka kao egzekutorskog i kojim se zadire u pravnu sferu
izvr{enika jer se isti prisiljava na odre|ene radnje ili mu se pak oduzimaju
stvari, oduzimaju ili ograni~avaju prava.
6

Dakle, potra`ivanje tra`ioca izvr{enja mora biti utvr|eno odre|enom kvalificiranom ispravom, koja je u pravilu rezultat jednog prethodnog, kognicijskog
postupka, za slu~aj izvr{enja koje se temelji na izvr{noj ispravi kao izvr{nom
naslovu. Naime, u izvr{nom postupku vrijedi na~elo formalnog legaliteta
prema kojem se postojanje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja i legitimacija
stranaka - aktivna i pasivna, mogu dokazivati samo izvr{nom ispravom i
ona je procesna pretpostavka za dopustivost prinudnog izvr{enja. Za razliku
od izvr{ne isprave, kao izvr{nog naslova za odre|ivanje izvr{enja, propisano
je da se izvr{enje odre|uje i na osnovu vjerodostojnih isprava, kod kojih je
stepen vjerovatno}e postojanja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja znatno manji
u odnosu na izvr{nu ispravu, odnosno koje vi{e ukazuju na mogu}nost postojanja potra`ivanja nego {to utvr|uju isto, pa je iz tog razloga i odredbama Zakona o izvr{nom postupku propisan druga~iji re`im u rje{avanju po
pravnim lijekovima izjavljenim na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja, kao i o
samim posljedicama izjavljivanja pravnih lijekova, koje su u svakom slu~aju
druga~ije kod izjavljivanja prigovora na rje{enje o izvr{enju na osnovu
izvr{ne isprave, u odnosu na rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne
isprave.

Shodno izlo`enom, smatram prihvatljivim i sudsku praksu iskazanu u odlukama sudova donesenim prije stupanja na snagu ovog zakona, odnosno prije
njegove primjene, a koja je od zna~aja i ukazuje na pravni osnov odre|ivanja izvr{enja i u kontekstu je odredbi ovog zakona.

Vjerovnik mo`e od subsidijarnih, odnosno solidarnih du`nika osnovano

tra`iti izvr{enje samo po{to prethodno u parni~nom postupku ishodi pravomo}nu sudsku ili drugu izvr{nu ispravu.
Sud odre|uje izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave po kojoj je du`nik
du`an ispuniti odre|enu obavezu prema vjerovniku (~l. 16. Zakona o izvr{nom
postupku). Izvr{na isprava je podobna za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni
vjerovnik i du`nik, kao i predmet, opseg i vrsta obaveze, te vrijeme ispunjenja obaveze. Izuzetno se izvr{enje odre|uje na prijedlog vjerovnika i protiv osoba koje u izvr{noj ispravi nisu ozna~ene kao du`nici, ako vjerovnik
javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom doka`e da je potra`ivanje preneseno ili na drugi na~in pre{lo na tu osobu.
Odredba ~l. 22. ZIP-a odnosi se samo na odre|ivanje izvr{enja protiv
osobe koja je pravni sukcesor du`nika iz izvr{ne isprave, a ne i protiv subsidijarnih, odnosno solidarnih du`nika. Ne mo`e se odrediti izvr{enje protiv
subsidijarnih, odnosno solidarnih du`nika na osnovi izvr{ne isprave po kojoj
je glavni du`nik obavezan vjerovniku ispuniti odre|enu obavezu (Na~elan
stav zauzet na zajedni~koj sjednici Saveznog suda, republi~kih i pokrajinskih

^lan 22 81

vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, dana 25.1.1979. u Beogradu, PNz

16/72 i Informator 3010/83, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi,
Zagreb, 1993, str. 23). Ovo pravno stajali{te ukazuje i svoj osnov nalazi u
na~elu legaliteta i odre|ivanju izvr{enja prema izvr{eniku ozna~enom kao
tu`enom u izvr{noj ispravi, dakle izvr{enje bi se moglo odrediti i prema solidarnim du`nicima ako su obavezni istom izvr{nom ispravom kao i glavni
du`nik.
Protiv rje{enja o odbijanju prigovora `ali se du`nik iz razloga {to je
blokiran, pa je tu`ilac du`an ~ekati deblokadu ili ste~aj zajedno sa ostalima
povjeriocima, {to je povjerilac uz asistenciju korumpiranih ljudi iz Zavoda za
platni promet maja pro{le godine na temelju rje{enja suda i uprkos ulo`enog
prigovora napla}uje sa ra~una druge firme i tako ~ini finansijski prestup, {to
tu`ilac nije nikada vratio ova sredstva skinuta sa ra~una druge firme pa to
`albu ~ini osnovanom.
Ovaj sud je ispitao pobijano rje{enje u smislu ~l. 347. ZPP-a, pa je nakon
ocjene `albenih navoda i stanja u spisu, na{ao slijede}e:
Prvostepeni sud je nakon uvida u prilo`enu dokumentaciju utvrdio da
je du`nik temeljem izvr{ne isprave Op}inskog suda I Sarajevo broj Mals-150/99
od 24.11.1999. g., a pravomo}ne sa danom 6.1.2000. g. du`an ispuniti obavezu
kako je to nazna~eno u dispozitivu iste i predlo`eno u rje{enju o izvr{enju
od 18.4.2000. godine, koje je potpuno uskla|eno, pa je prigovor du`nika
neosnovan, a navodi koje du`nik isti~e u prigovoru ne predstavljaju razloge
koji bi sprije~avali izvr{enje a predvi|eno ~l. 50. ZIP-a. U svakom slu~aju
du`nik je ozna~en u prijedlogu za izvr{enje odnosno u rje{enju o izvr{enju
kao {to je ozna~en i u izvr{noj ispravi, pa mu je `iro ra~un blokiran kao
{to du`nik i navodi u svom prigovoru (Kantonalni sud u Sarajevu, br. P`242/01 od 7.3.2002. godine).
8

Prednja pravna stanovi{ta, u kojima je odr`ano na~elo legaliteta u izvr{nom

postupku, iskazana su i prihva}ena i u sudskoj praksi u odlukama sudova
donesenim nakon primjene novog zakona:

Izvr{enik u `albi osnovano prigovara da prvostepeni sud nije mogao u

izvr{nom postupku mimo izvr{nog naslova dozvoliti izvr{enje radi naplate
kamata na glavni dug.
U konkretnom slu~aju se ne mogu primijeniti odredbe ~l. 28. ZIP-a, jer
kamate nisu dosu|ene i iste se ne mogu dosuditi u izvr{nom postupku
(Kantonalni sud Sarajevo, br. P`-445/03 od 3.2.2004. godine).
Okolnost da je kasnijom pravosna`nom presudom od 12.11.1999. godine,
obavezan izvr{enik da doprinosi za izdr`avanje tra`ilaca izvr{enja ukupan
iznos od 30% nije od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rje{enja, jer
se kasnijom odlukom ne stavlja van snage ranija izvr{na isprava i ona
proizvodi pravno dejstvo dok se ne izmijeni kasnijom odlukom (Kantonalni
sud u Sarajevu, G`-2130/03 od 6.2.2004. godine).

82 ^lan 23

^lan 23.
Izvr{na isprava
(1) Izvr{ne isprave su:
1) izvr{na odluka sudova i izvr{no sudsko poravnanje,
2) izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u
upravnom postupku ako glasi na ispunjenje nov~ane obaveze, ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno,
3) izvr{na notarska isprava,
4) druga isprava koja je zakonom odre|ena kao izvr{na isprava.
(2) Pod izvr{nom ispravom iz stava 1. ovog ~lana smatra se svaka takva
isprava donesena u Bosni i Hercegovini.
1

Op}enito: Ovim ~lanom Zakon taksativno propisuju izvr{ne isprave - ranije

~lan 16. ZIP-a iz 1978. godine - navode}i u stavu 1. ta~. 1. do 4. koje su to
izvr{ne isprave kao izvr{ni naslovi, na osnovu kojih se odre|uje i provodi
izvr{enje, a u stavu 2. daje bli`e tuma~enje i odre|enje {ta se smatra izvr{nom
odlukom sudova i izvr{nog sudskog poravnanja.

Komentar uz stav 1: Zakonom su kao izvr{ne isprave propisane: izvr{na odluka sudova i izvr{no sudsko poravnanje; izvr{na odluka donesena u upravnom
postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje nov~ane
obaveze, ukoliko Zakonom nije druk~ije odre|eno; izvr{na notarska isprava koja je novi izvr{ni naslov - te druga isprava koja je Zakonom odre|ena kao
izvr{na isprava.

Kao izvr{ni naslov, izvr{na isprava predstavlja materijalnopravno ovla{}enje za

vo|enje postupka i shodno odredbama Zakona o izvr{nom postupku iz izvr{ne
isprave proisti~e du`nost suda da na prijedlog ovla{}enog subjekta - tra`ioca
izvr{enja dozvoli, i provede izvr{enja, pa shodno prednjem u izvr{noj ispravi
treba da budu navedeni sadr`ina, obim i vrsta potra`ivanja, kao i legitimacija stranaka. Izvr{na isprava je javna isprava na osnovu koje se po zakonu
mo`e tra`iti izvr{enje.

U pogledu legitimacije stranaka, kada je u izvr{noj ispravi ozna~en jedan

tu`eni, a izvr{enje se tra`i protiv izvr{enika koji nije ozna~en kao tu`eni u
izvr{noj ispravi, izvr{enje se mo`e dozvoliti i protiv tog izvr{enika ako je
prilo`en dokaz da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug ili je prema zakonu
obavezno da taj dug izmiri (~l. 30. stav 2. ZIP-a), a {to proizlazi iz sudske
prakse Kada poslije pravomo}nosti presude po kojoj je tu`eni du`an platiti
dugovani iznos do|e do podjele radne organizacije tu`enog, tada je prvobitna presuda valjan izvr{ni naslov i izvr{enje se mo`e provesti protiv bilo koje
novonastale radne organizacije (Vi{i privredni sud Beograd, P`-3385/74, prema:
Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka,
Beograd, 1981, str. 451).

Izvr{na isprava kao izvr{ni naslov morala bi biti podobna za izvr{enje - ~l.
27. ta~. 1. do 4. - i morala bi biti {to razumljivija i jasnija, {to je izuzetno

^lan 23 83

zna~ajno s obzirom na to da se sud pri odlu~ivanju prevashodno koncentri{e

na razrje{avanje spornog odnosa, a budu}i da se izvr{enje mo`e provesti pred
drugim sudom izuzetno je zna~ajno da razrje{enje spornog odnosa koje sadr`i
dispozitiv odluke bude jasno, razumljivo i odre|eno. Ovo, stoga, {to svako
tuma~enje izvr{ne isprave nosi sa sobom opasnost od pogre{nog razumijevanja, pa u izvr{nom postupku nije dozvoljeno odstupanje od dispozitiva izvr{ne
isprave.
6

U odnosu na podobnost izvr{ne isprave, za primjer se mogu uzeti i pravna

stanovi{ta iskazana u odlukama sudova:

Na podobnost izvr{ne isprave koja je snabdjevena potvrdom o izvr{nosti

nema uticaja {to du`nik nije primio drugostepenu odluku u predmetu u kome
je izvr{na isprava donijeta, ukoliko nije podnio prijedlog za ukidanje potvrde
o izvr{nosti. (Okru`ni sud u Beogradu, G`-7860/84 od 19.12.1984, prema: Dr.
Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str.
100)
Ako u izvr{noj ispravi nije dosu|eno da je du`nik du`an platiti kamate
na glavnicu, izvr{ni sud nije ovla{}en da na prijedlog vjerovnika dozvoli
izvr{enje na pokretnostima du`nika i za dospjele kamate, makar su kamate
bile i utu`ene (Okru`ni sud Vara`din, G`-1176/80 od 18.11.1980, prema: Dr.
Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str.
100), {to ukazuje da uz glavni dug u izvr{noj ispravi mora biti dosu|ena i
kamata, da bi tra`ilac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje tra`io naplatu iste.
Izvr{ni sud nije ovla{ten upu{tati se u razmatranje materijalne zakonitosti izvr{ne isprave, pa ni u pogledu visine doprinosa za izdr`avanje.
(Vrhovni sud Hrvatske, G`-97/84 od 15.1.1985, prema: Dr. Borivoj Starovi},
Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 100)
7

Pored podjele izvr{nih isprava prema subjektima koji ih donose, te u odnosu na materijalnopravna ovla{}enja koja iz njih proisti~u, jedna od osnovnih
podjela izvr{nih isprava odnosi se na izvr{ne isprave doma}ih i stranih sudo va - ~l. 19. ZIP-a, iako Zakon pored izvr{nih isprava doma}ih i stranih sudova propisuje i druge izvr{ne isprave koje nisu isprave sudova - akti organa
uprave pod odre|enim uslovima - a Zakonom je predvi|ena i mogu}nost
drugih akata donesenih od drugih subjekata da budu temelj odre|ivanju i
provo|enju izvr{enja, i to u slu~ajevima kada su predvi|eni drugim zakonima kao izvr{ne isprave.

Prihvatljiva su stanovi{ta sudske prakse i u kontekstu novih zakonskih odredbi o pitanju koja isprava je izvr{na isprava, iako su ta stanovi{ta zauzeta i
prije ovog zakona, i to: Rje{enje suda doneseno u vanparni~nom postupku
kojim je odre|eno da vjerovnik ostaje nosilac stanarskog prava na stanu, a
da svojstvo sunosica stanarskog prava na istom stanu prestaje du`niku te da
je du`an da se na vjerovnikov zahtjev iseli iz stana, predstavlja izvr{nu
ispravu. (Os Beograd, G`-1461/85 od 27.2.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni
postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 23)

84 ^lan 23

Izvr{na isprava mo`e biti i pravomo}no i izvr{no rje{enje izvr{nog suda,

tj. nije odlu~no da li je to rje{enje doneseno u parni~nom ili izvr{nom postupku. (Vps Srbije, P`-1353/79 od 9.6.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 24)
Kod ~injenice da rje{enje upravnog organa koje je izvr{na isprava ne
sadr`i odluku o kamatama, prvostepeni sud opravdano je djelomi~no usvojio
du`nikov prigovor i odbio vjerovnikov prijedlog za izvr{enje u pogledu tog
sporednog potra`ivanja. (Os Split, G`-1468/89 od 19.5.1989, prema: Ivica Crni},
Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 25)
Rje{enje upravnog organa, kojim se du`niku nala`e da u odre|enim
rokovima pla}a stanovitu svotu na ime komunalne naknade, predstavlja
izvr{nu ispravu (Vs RH, Gzz-11/91 od 4.6.1991, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni
postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 28)
Odluka arbitra`e organizirane ad hoc pismenim sporazumom doma}ih
stranaka smatra se izvr{nom ispravom i na osnovi takve odluke mo`e se
odrediti izvr{enje ako je ad hoc arbitra`a osnovana u skladu sa zakonom.
(Stav privrednih sudova XV, od 26. do 28.5.1982. PSP 21/225, prema: Ivica
Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 25)
Izvr{na odluka arbitra`e je izvr{na isprava na temelju koje sud odre|uje
izvr{enje. (Vi{i privredni sud Hrvatske, P`-615/81 od 27.3.1981, prema: Neboj{a
[arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku,
Beograd, 1991, str. 109)
9

Zakon o izvr{nom postupku, pored izvr{nih sudskih odluka i sudskog poravnanja, predvi|a kao izvr{ne isprave i izvr{ne odluke i poravnanja u upravnom
postupku koje glase na nov~ano potra`ivanje, a koje izvr{ne isprave je predvi|ao dosada{nji zakon (u novom zakonu se posebno ne navode izvr{ne
odluke u prekr{ajnom postupku iz razloga {to su to u krajnjem slu~aju odluke
sudova u BiH, a mogu}e je i dono{enje posebnog zakona o izvr{enju tih
odluka od strane prekr{ajnih sudova), ovim zakonom se predvi|aju, u skladu
sa dono{enjem novih zakona u okviru reforme pravosu|a, kao izvr{ne isprave
i izvr{na javnobilje`ni~ka/notarska isprava i druga isprava koja je zakonom
odre|ena kao izvr{na isprava.
U sudskoj praksi isplata dospjele penzije ~iji su osnov i visina utvr|ena
pravosna`nim i izvr{nim rje{enjem u upravnom postupku, mo`e se tra`iti u
izvr{nom postupku (izvr{enje pravomo}nog i izvr{nog rje{enja na osnovu ~lana
273. stav 2. ZUP-a).

Iz obrazlo`enja:
Predmet ovog spora je isplata dospjele penzije ~iji su osnov i visina
utvr|eni pravomo}nim i izvr{nim rje{enjem u upravnom postupku.
Zbog navedenog izvr{enje rje{enja mo`e se tra`iti na osnovu ~lana
273. stav 2. Zakona o upravnom postupku i izvr{nim putem tog suda, ali

^lan 23 85

se ne mo`e voditi parnica za isplatu penzije, pa je ovaj sud ocijenio da

je prvostepeni sud pravilno odlu~io da nije nadle`an da u parnici sudi
za isplatu penzije, te je `alba odbijene i prvostepeno rje{enje potvr|eno.
(Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj G`-122/02, od 28.5.2002.
godine - Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 1/2003,
strana 8)
10

Koja je izvr{na javnobilje`ni~ka/notarska isprava izvr{na isprava u postupku

izvr{enja odre|uje se Zakonom o javnim bilje`nicima/notarima, s tim {to treba
ista}i da svaka notarska isprava nije izvr{na isprava, ve} da su to samo isprave
obra|ene od strane notara. Defini{u}i odluke i poravnanja, u odnosu na sudske
odluke i poravnanja, Zakon pored presude i rje{enja kao sudskih odluka i
poravnanja zaklju~enog pred sudom odre|uje kao izvr{ne isprave i druge
odluke donesene u postupku pred sudom i arbitra`om, kao i poravnanje
zaklju~eno pred arbitra`om, ~ime se dalje pro{iruje krug izvr{nih isprava koje
se decidno predvi|aju kao osnov odre|ivanja izvr{enja izvr{ni naslov, u sudskom izvr{nom postupku. Odlukom u upravnom postupku smatraju se rje{enje
i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli upravni organi i slu`be ili
pravno lice sa javnopravnim ovla{tenjima ({to raniji zakon nije sadr`avao, pa
je time dalje pro{iren broj izvr{nih isprava na osnovu kojih se odre|uje
izvr{enje), a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u smislu Zakona o upravnom postupku.

11

Od zna~aja je ovdje ista}i da je Zakonom o Radio-televiziji Federacije BiH

kojim je regulisana materija naplate takse za Radio-televiziju FBiH odre|eno
da se platni nalog koji se izdaje, na osnovu prednjeg Zakona o RTV FBiH,
smatra izvr{nom ispravom, pod uvjetima odre|enim tim zakonom. Ono {to je
do sada zapa`eno kod odre|ivanja izvr{enja na osnovu prednjeg platnog naloga i {to se postavlja kao zna~ajan problem je to {to se prednji platni nalozi
dostavljaju na izvr{enje sa klauzulom izvr{nosti stavljenom od strane tog
organa, kako je to i propisano u smislu ~l. 35. ZIP-a, i isti je jedino ovla{ten
da je i ukine, me|utim iz dostavljenih prijedloga za izvr{enje utemeljenih na
prednjim platnim nalozima, te dokumentacije prilo`ene uz isti, proizlazi da
platni nalog du`nik (budu}i izvr{enik) nikada nije ni primio, u spisu stoji i
rje{enje i otpremnica, dakle nije bilo mogu}nosti da se na platni nalog izjavi
prigovor, te da se eventualno otvori parni~ni postupak. Jo{ ozbiljniji problem
je u tome {to eventualno samo u prednjem slu~aju sud ni po prigovoru na
rje{enje o izvr{enju nije ovla{ten da preispituje izvr{nu ispravu u pogledu
njene izvr{nosti i na taj na~in otkloni prednju nepravilnost uskra}ivanja prava
prigovora na platni nalog, te dovo|enja stranaka u jednak procesnopravni
polo`aj. U svakom slu~aju, prednje postupanje bi vodilo i ukazivalo na
zloupotrebu zakonskih ovla{tenja.

12

Navedenim pro{irenjem broja izvr{nih isprava, kao izvr{nih naslova za

odre|ivanje izvr{enja, u svakom slu~aju, dovodi se do br`eg namirenja
tra`ilaca izvr{enja i efikasnije za{tite njihovih potra`ivanja utvr|enih kvalificiranim javnim ispravama, jer se u tim slu~ajevima izbjegava parni~ni ili drugi
postupak koji bi, bez prednjeg zakonskog rje{enja, prethodio u cilju sticanja
izvr{ne isprave.

86 ^lan 24

13

Komentar uz stav 2: Potreba za bli`im odre|enjem i tuma~enjem odredbe st.

1. ta~. 1. ovog ~lana da se pod izvr{nom ispravom ima smatrati svaka izvr{na
odluka sudova i izvr{no sudsko poravnanje, a koja je donesena u Bosni i
Hercegovini, proizlazi iz slo`enog ustrojstva BiH, od dva entiteta i razli~itosti
sudskog sustava u istim, kao i samog sustava sudova Bosne i Hercegovine.
Pored prednjeg, ta potreba se ukazala i iz razloga reforme sudova za
prekr{aje, koja je u toku, koji sudovi nisu redovni sudovi, a ~ije su se odluke
provodile po pravilima izvr{nog postupka sudova za prekr{aje, osim kad je
bila u pitanju naplata tro{kova postupka. Prednjim odre|enjem ne bi bile
isklju~ene ni odluke sudova za prekr{aje, ukoliko u tom pravcu bude provedena navedena reforma.
^lan 24.
Odluka i poravnanje
(1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rje{enje, te
druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitra`om, a sudskim
poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u postupku pred sudom i
arbitra`ama.
(2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu, smatra se rje{enje
i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli upravni organi i slu`be
ili pravno lice sa javnim ovla{tenjima, a upravnim poravnanjem smatra
se poravnanje zaklju~eno u smislu Zakona o upravnom postupku.

Op}enito: [ta se smatra odlukom ili poravnanjem u smislu izvr{nih isprava

kao izvr{nih naslova regulisala su pravila koja su bila sadr`ana u odredbi ~l.
17. ZIP-a iz 1978. godine.

Komentar uz stav 1: Ovom odredbom propisuje se {ta se smatra sudskom

odlukom, prema Zakonu o izvr{nom postupku, definiranjem da su to presude,
rje{enja, te druge odluke donesene u postupku pred sudom i arbitra`om, te
da se sudskim poravnanjem smatra poravnanje zaklju~eno u postupku pred
sudovima i arbitra`om - ~l. 17. ZIP-a iz 1978. godine. Vi{e se ne spominju platni i drugi nalozi redovnih sudova, sudova udru`enog rada, izabranih sudova,
arbitra`a i drugih samoupravnih sudova, {to je logi~na posljedica druga~ijeg
ustrojstva sudova u BiH - nema vi{e samoupravnih i izbranih sudova, a niti
se vi{e defini{e {ta se smatra odlukom u prekr{ajnom postupku, {to je i
razumljivo kada se ima u vidu reforma sudova za prekr{aje i zakonsko odre|enje prema kojem nije isklju~ena mogu}nost da odluke sudova za prekr{aje budu
izvr{ne isprave u ovom izvr{nom postupku, kao i to da se rje{enja organa
uprave donesena u prekr{ajnom upravnom postupku izvr{avaju u posebnim
izvr{nim postupcima propisanim posebnim zakonima, naplata carina, poreza i
drugih pristojbi regulisana je posebnim zakonima koji reguli{u prednje.

Novi Zakon o parni~nom postupku nije preuzeo odredbe o platnom nalogu

pa ovakva sudska odluka vi{e ne}e biti izvr{na isprava, ali mo`e biti drugi
nalog, naprimjer, nalog kojim se usvaja zahtjev zakupodavca za otkaz ugo-

^lan 24 87

vora o zakupu zasnovanog na neodre|eno vrijeme, uz napomenu da se

ovakav nalog smatra rje{enjem (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak,
Sarajevo, 2003, str. 26).
4

Prednje je ta~no u odnosu na pravila ZPP-a, ali Zakonom je odre|eno da

izvr{ne isprave mogu biti i druge isprave koje su kao takve odre|ene, pa je
tako platni nalog, koji vi{e nije sudska odluka i koji izdaje RTV servis, izvr{na
isprava (vidjeti 23/11).

Pored sudskih odluka donesenih u vanparni~nom i parni~nom postupku - presuda i rje{enja, presuda donesenih u krivi~nom postupku podobnih za
izvr{enje u gra|anskom sudskom izvr{nom postupku - kad je usvojen imovinskopravni zahtjev i dosu|ena naknada {tete u krivi~nom postupku, te kad se
vr{i prinudna naplata tro{kova krivi~nog postupka, prinudna naplata nov~ane
kazne i oduzimanje imovine - svojstvo izvr{ne isprave kao izvr{nog naslova
imaju i neke sudske odluke - rje{enja - donesene u izvr{nom postupku, kao
{to je rje{enje o izricanju nov~ane kazne u izvr{nom postupku - ~lan 17.; ~lan
209. st. 2., rje{enje o dosudi nekretnine ~lan 93. stav 1. i 2.; rje{enje o usvajanju prijedloga za protivizvr{enje - ~lan 56. stav 2., rje{enje za isplatu iznosa
vrijednosti stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika niti kod tre}e osobe
- ~l. 198. stav 1. i 3. i ~l. 200.; rje{enje o predujmu tro{kova potrebnih za
podmirenje tro{kova koji }e nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe
ili tra`ioca izvr{enja u postupku izvr{enja radi ostvarenja obaveze na radnju
koju mo`e obaviti i druga osoba ~l. 208. stav 2. i dr.

Sudske odluke donesene u postupku o upravnim sporovima imaju svojstvo

izvr{ne isprave ako je u njima utvr|ena obaveza koja se mo`e ostvariti po
pravilima izvr{nog postupka - to je sudski akt. To su prvenstveno dispozicije o tro{kovima sudskog postupka, kao i naknadi {tete i vra}anju stvari
povodom nezakonitog upravnog akta (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona
o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 60).

Kao izvr{na isprava taksativno je nabrojana i sudska nagodba, i ista mora

ispunjavati sve uslove u pogledu izvr{nosti i podobnosti, a koji su predvi|eni
~l. 26. i 27. Zakona, kako bi se na osnovu iste moglo odrediti izvr{enje.
Sudsko poravnanje je pismeni sporazum koji se zaklju~uje u postupku pred
redovnim sudom i glasi na ispunjenje obaveze pla}anja, ~injenja ili ne~injenja (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd,
1987, str. 60. i 61).

Komentar uz stav 2: Odluke u formi rje{enja i zaklju~ka, kao akata koje

donose organi uprave u upravnom postupku i slu`be za upravu, te pravne
osobe sa javnopravnim ovla{tenjima, izvr{ne su isprave, ali samo pod uslovom
da glase na ispunjenje nov~anih obaveza. Me|utim, treba imati u vidu kada
se radi o rje{enjima i zaklju~cima organa uprave koji glase na nov~ano
potra`ivanje, odnosno ispunjenje nov~anih obaveza, da nov~ane kazne izre~ene
u upravnom postupku izvr{avaju organi uprave, slu`be i pravne osobe sa
javnim ovla{tenjima koji su i izrekli kaznu, i to po pravilima administrativnog
- upravnog - izvr{enja, te da posebnim zakonima mo`e biti propisano da se

88 ^lan 25

naplata istih vr{i po pravilima administrativnog izvr{enja i od organa koji je

donio rje{enje, ili pak od organa koji je donio rje{enje a po pravilima sudskog izvr{enja - naplata carina i poreza, nov~ane kazne za carinske i poreske
prekr{aje i dr.
9

U skladu sa prednjim odredbama su i pravna stajali{ta iskazana u odlukama

sudova:

Izvr{ni sud ne mo`e odbiti izvr{ni prijedlog malodobnog vjerovnika za

pla}anje izdr`avanja protiv du`nika svog oca, samo zbog toga {to se zahtjev temelji na sudskoj nagodbi, koja nije dopu{tena prema odredbi ~l. 303.
republi~kog Zakona o braku i porodi~nim odnosima. To onda takva nagodba ina~e ispunjava sve uslove propisane odredbom ~l. 19. i 20. ZIP-a
(Okru`ni sud Vara`din, G`-1254/80 od 3.12.1980, prema: Dr. Borivoj Starovi},
Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 100). Ovo prije
svega {to se radi o izvr{noj ispravi donesenoj u postupku pred sudom i
izvr{ni sud nije ovla{ten preispitivati zakonitost takve nagodbe, koja ima karakter sudske odluke.
Du`i protek vremena po dono{enju platnog naloga ne zna~i da je
ulo`eni prigovor neblagovremen i taj protek ne daje pravo povjeriocu na pretpostavku da je platni nalog pravosna`an i da bez provjere izvr{nosti stavi
predlog za izvr{enje (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1147/79 od 26.6.1979, prema:
Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987,
str. 99), {to je sasvim i razumljivo jer se pravosna`nost platnog naloga, odnosno izvr{nost istog ra~una od dana uru~enja platnog naloga du`niku, a ne
po proteku vremena od dana dono{enja platnog naloga.
Da bi se moglo izdati rje{enje o dozvoli izvr{enja, prijedlog za izvr{enje
mora biti u skladu sa izvr{nom ispravom (Okru`ni sud Zagreb, G`-3955/81
od 23.6.1981. godine, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 125). Pored podobnosti izvr{ne isprave za
odre|ivanje izvr{enja potrebno je i da prijedlog rje{enja o izvr{enju bude u
skladu sa dispozitivom izvr{ne isprave, odnosno u granicama istog, {to ne zna~i
da prijedlog za izvr{enje ne mo`e biti uspostavljen na na~in da se istim tra`i
izvr{enje u manjem obimu nego je to obaveza odre|ena izvr{nom ispravom.
^lan 25.
Izvr{nost odluke
(1) Sudska odluka kojom je nalo`eno ispunjenje potra`ivanja na neko davanje ili ~injenje izvr{na je ako je postala pravosna`na i ako je protekao
rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje te~e od
dana dostave odluke izvr{eniku, a zavr{ava se istekom posljednjeg dana
odre|enog sudskom odlukom, ako zakonom nije druk~ije odre|eno.
(2) Sudska odluka kojom je nalo`eno ispunjenje potra`ivanja na neko trpljenje ili ne~injenje (propu{tanje) izvr{na je ako je postala pravosna`na, osim

^lan 25 89

ako je u izvr{noj ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja

izvr{enika s njegovom obavezom.
(3) Odluka donesena u upravnom postupku izvr{na je ako je postala izvr{na
prema pravilima koja ure|uju taj postupak.
(4) Na osnovu odluke koja je postala izvr{na u jednom dijelu izvr{enje se
mo`e odrediti samo u odnosu na taj dio.
(5) Izvr{enje }e se odrediti na osnovu sudske odluke koja nije postala pravosna`na i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala
kona~na ako je zakonom propisano da `alba ili koji drugi pravni lijek
ne zadr`ava izvr{enje odluke.
1

Op}enito: Odredbama ovog ~lana odre|uje se pojam i sadr`ina izraza

izvr{nosti u smislu ovog zakona - ~lan 18. ZIP-a iz 1978. godine. Za razliku od odredbi ranijeg zakona, kod odre|ivanja pojma izvr{nosti sada su
ta pravila potpunija i preciznija, a pravi se razlika izme|u sudskih odluka
i to u ovisnosti o tome {ta je nalo`eno istom, odnosno pravi se razlika u
odnosu na karakter i prirodu potra`ivanja, pa u ovisnosti, da li se radi o
davanju ili ~injenju, ili pak trpljenju ili ne~injenju - propu{tanju, definira
se i odre|uje pojam izvr{nosti sudske odluke, a izvr{nost odluka organa
uprave kao izvr{nih naslova se cijeni prema pravilima postupka u kojem je
donesena odluka.

Komentar uz stav 1. i 2: Odre|uju}i izvr{nost sudske odluke ukoliko je istom

nalo`eno ispunjenje potra`ivanja na neko davanje ili ~injenje, odre|uje se da
je ista izvr{na ako je postala pravomo}na i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje (paricioni rok), s tim da taj rok po~inje te}i od dana
dostave odluke izvr{eniku, ako zakonom nije druga~ije odre|eno, a ako je
odlukom nalo`eno ispunjenje potra`ivanja na neko trpljenje ili ne~injenje
(propu{tanje) izvr{na je ako je postala pravomo}na, osim ako je u izvr{noj
ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja izvr{enika s njegovom obavezom.

Sudsko izvr{enje se mo`e odrediti tek kad izvr{na isprava postane izvr{na.
Sudske odluke i odluke donijete u prekr{ajnom postupku postaju izvr{ne po
pravosna`nosti i po{to istekne rok za dobrovoljno ispunjenje du`nikove
obaveze - paricioni rok (Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom
postupku, Beograd, 1978, str. 19).

Da je pravosna`nost i izvr{nost izvr{ne isprave uslov za odre|ivanje izvr{enja,

u smislu prednjih zakonskih odrebi, pokazuje i pravno stajali{te iz sudske
odluke:

Kad je presuda, na osnovu koje je povjerilac predlo`io izvr{enje, ukinuta, onda je prvostepeni sud pravilno postupio {to je prijedlog za izvr{enje,
kao neosnovan, odbio. Jer takva sudska odluka, s obzirom na ~l. 16. i 18.
Zakona o izvr{nom postupku, ne ispunjava uslove za izvr{nu ispravu.

90 ^lan 25

Prijedlog povjerioca u `albi da se takvo rje{enje preina~i i odlo`i

dono{enje rje{enja o prijedlogu za izvr{enje do okon~anja spora i dono{enja
nove presude, neosnovan je, jer takvu mogu}nost Zakon o izvr{nom postupku ne predvi|a. Ovdje ne dolazi u obzir ni primjena odredbe iz ~l. 64.
Zakona o izvr{nom postupku, jer se po toj odredbi ne mo`e, na prijedlog
povjerioca, odlo`iti izvr{enje, ako sprovo|enje izvr{enja nije po~elo. U konkretnom slu~aju, rje{enje o izvr{enju nije ni doneseno. (Rje{enje VPS Srbije, P`1603/79 od 10.6.1979, prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik
izvr{nog sudskog postupka, Beograd, 1981, str. 427)
5

Pravosna`nost - kona~nost - i protek paricionog roka - za neke odluke dospjelost - redovno su za odluke, izvr{ne isprave, kumulativne pretpostavke.
Od toga postoje odstupanja u odnosu na jednu ili drugu pretpostavku ili
na obje, pa tada i takva odluka ima svojstvo izvr{ne isprave - perfektne.
Neke odluke ne treba da sadr`e paricioni rok i tada je dovoljno njihova
pravosna`nost - odluka kojom je du`nik obavezan na ne~injenje; napominjemo da se po jednim mi{ljenjima iz pravne teorije i tada odre|uje paricioni rok.

Pravosna`nost izvr{ne isprave nastaje u momentu uru~enja odluke protiv

P
koje se vi{e ne mo`e ulo`iti `alba, odnosno redovno pravno sredstvo ili je
ovo bezuspje{no iskori{teno - `alba odbijena - i od tog momenta po~inje
te}i paricioni rok (Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom
postupku, Beograd, 1978, str. 19). Sudska odluka i odluka donesena u
prekr{ajnom postupku postaju pravosna`ne kada protekne rok odre|en za
ulaganje redovnog pravnog lijeka ili se stranka odrekne prava na pravni lijek,
odnosno povu~e ve} ulo`en pravni lijek ili on bude odba~en kao nedozvoljen, a odluka protiv koje je ulo`ena `alba postaje pravosna`na dono{enjem
drugostepene odluke kojom se `alba odbija i potvr|uje prvostepena odluka,
ili ako je drugostepenom odlukom preina~ena prvostepena, onda je drugostepena odluka pravosna`na sa danom njenog dono{enja. Odluka je pravosna`na ve} u trenutku njenog dono{enja ako nije dozvoljen redovni pravni
lek (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd,
1978, str. 63).

Paricioni rok jeste rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze i prema odredbaP

ma Zakona isti te~e od dana dostave odluke izvr{eniku, a zavr{ava se protekom zadnjeg dana odre|enog sudskom odlukom, ako Zakonom nije druk~ije
odre|eno i pod uslovom da se obaveza sastoji u nekom davanju ili ~injenju, a ukoliko se ista sastoji u trpljenju ili ne~injenju - propu{tanju - u tom
slu~aju sudska odluka je izvr{na sa danom pravosna`nosti iste, izuzev ako je
u izvr{noj ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja izvr{enika
s njegovom obavezom - npr. da se u odre|enom roku uzdr`i od uznemiravanja tra`itelja izvr{enja u posjedu njegove nekretnine pod prijetnjom nov~ane
kazne ako bude postupao protivno takvoj zabrani (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 28).

Slijedom prednjih odredbi o paricionom roku su i pravna stanovi{ta sudske

prakse:

^lan 25 91

Sud ne smije odmah narediti izvr{enje presude kojom je odlu~eno o

tro{kovima postupka i presu|eno da je du`nik obavezan da plati taj nov~ani
iznos, a nije odre|en dobrovoljni rok za ispunjenje obaveze (~l. 18. st. 1. ZIPa). Sud }e rje{enjem o izvr{enju odrediti taj rok i nalo`iti izvr{enje ako rok
bezuspje{no protekne (~l. 20/2 ZIP-a) (Okru`ni sud Vara`din, G`-1052/84 od
20.9.1984. godine, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 112. i Beograd 1994,
str. 92., i prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 99).
Ako u izvr{noj ispravi nije odre|en rok za dobrovoljno ispunjenje
obaveze, taj rok se ima odrediti rje{enjem o izvr{enju (Vi{i privredni sud
Srbije, P`-1003/81 od 16.4.1981, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona
o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 9).
Sud odre|uje izvr{enje na temelju presude koja je postala pravomo}na,
tek ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje du`nikove obaveze (Vps
Hrvatske, P`-1375/79 od 30.10.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u
praksi, Zagreb, 1993, str. 30).
Ako je sudska odluka dostavljena samo stranci a ne i njezinu
punomo}niku, takva odluka nije postala pravomo}na pa ne mo`e slu`iti kao
izvr{na isprava za prisilno izvr{enje.
Pravilno je prvostepeni sud odbio vjerovnika sa prijedlogom za dozvolu
izvr{enja u predmetnoj stvari, jer presuda od 15.9.1987. g. broj P-18840/86 nije
bila pravomo}na, a to zna~i nije postojao valjani izvr{ni naslov. Naime i pored
klauzule pravomo}nosti od 22.3.1988. g. (koju prvostepeni sud nije stavio izvan
snage) presuda nije bila pravomo}na, jer je dostavljena izravno tu`eniku
umjesto njegovu punomo}niku, pa je `alba bila pravodobno podnesena. Stoga
je vjerovnikova `alba odbijena kao neosnovana (Ps Hrvatske, P`-2456/89 od
24.10.1989, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str.
30).
9

Komentar uz stav 3: Ranijom odredbom ~l. 18. stav 3. ZIP-a iz 1978. godine
bilo je propisano da je odluka donesena u upravnom postupku izvr{na ako
je postala kona~na i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze,
me|utim imaju}i u vidu da kona~an upravni akt ne mora biti i pravosna`an,
te da takav akt iako je kona~an ne mora biti i izvr{an, odnosno da se uz
kona~nost tra`i i pravosna`nost istog, to se zakonodavac u metodologiji
odre|ivanja pojma izvr{nosti odluka upravnih organa, a sa aspekta izvr{nih
naslova u sudskom izvr{nom postupku, opredijelio na uop{teni stav i u pogledu definisanja izvr{nosti takvih akata odnosno odluka odre|uju}i odnosno
upu}uju}i da se ista cijeni po pravilima koja ure|uju taj postupak, odnosno
po pravilima postupka u kojem je nastala izvr{na isprava. Shodno ~lanovima
267. i 268. Zakona o upravnom postupku, prvostepeno rje{enje doneseno u
upravnom postupku postaje izvr{no istekom roka za `albu - ako `alba nije
izjavljena, dostavom stranci - ako `alba nije dopu{tena ili `alba ne odga|a
izvr{enje, i dostavom stranci rje{enja kojim se `alba odbacuje ili odbija.

92 ^lan 26

Drugostepeno rje{enje kojim je izmijenjeno prvostepeno rje{enje postaje

izvr{no kada se dostavi stranci, a ako je predvi|en rok za izvr{enje neke
odre|ene radnje isto postaje izvr{no istekom tog roka, a ako isti nije odre|en,
a radi izvr{enja odre|ene radnje, isto postaje izvr{no u roku od 15 dana od
dana dostavljanja rje{enja stranci. U slu~aju da je izjavljena `alba na prvostepeno rje{enje isto se ne mo`e izvr{iti sve dok stranci nije dostavljeno drugostepeno rje{enje kojim je prvostepeno rje{enje potvr|eno ili izmijenjeno,
izuzev ako zakonom nije druga~ije odre|eno.
10

Komentar uz stav 4: Ovom odredbom daje se mogu}nost, a koja je postojala

i u ranijem zakonu, da se na osnovu odre|ene odluke mo`e odrediti i provesti
izvr{enje iako ista nije u cijelosti postala pravosna`na odnosno izvr{na, i predmetno izvr{enje se odre|uje i provodi samo u onom njenom dijelu u kom je
predmetna odluka postala pravosna`na i izvr{na. Pravosna`nost kao pretpostavka da bi neka odluka bila izvr{na isprava ne mora da zahvati odnosno da se odnosi na cio dispozitiv odluke, ve} je dovoljno da je pravosna`an
dio dispozitiva odluke koji je podoban za izvr{enje, te u tom dijelu odluka
sti~e kvalitet izvr{ne isprave i, uz ostale pretpostavke, na osnovu iste se mo`e
podnijeti prijedlog za izvr{enje, u segmentu njenog pravosna`nog dijela dispozitiva.

11

Komentar uz stav 5: Izvr{enje }e se odrediti na osnovu sudske odluke koja

nije postala pravomo}na i odluke donesene u upravnom postupku koja nije
postala kona~na ako je zakonom propisano da `alba ili koji drugi pravni lijek
ne zadr`ava izvr{enje odluke, a koja odredba je preuzeta iz ranijeg Zakona
~lan 18. stav 4. ZIP-a iz 1978. godine, koje pravilo je izuzetak i predstavlja
mogu}nost odre|ivanja i provo|enja izvr{enja na osnovu nepravosna`ne i
izvr{ne isprave.
^lan 26.
Izvr{nost poravnanja
(1) Sudsko odnosno upravno poravnanje izvr{no je ako je potra`ivanje koje
se prema njemu treba ispuniti dospjelo.
(2) Dospjelost potra`ivanja dokazuje se zapisnikom o poravnanju, javnom
ispravom ili prema zakonu ovjerenom ispravom.
(3) Dospjelost koja se ne mo`e dokazati na na~in iz stava 2. ovog ~lana
dokazuje se pravomo}nom odlukom donesenom u parni~nom postupku
kojom se utvr|uje dospjelost.
(4) Na osnovu poravnanja koje je postalo izvr{no u jednom dijelu izvr{enje
se mo`e odrediti samo u odnosu na taj dio.

Op}enito: Ovim ~lanom propisuju se pravila po kojima se odre|uje i utvr|uje

izvr{nost poravnanja zaklju~enog u sudskom ili upravnom postupku (ranije ~l.
19. ZIP-a iz 1978. godine).

^lan 62 93

Sudska nagodba mora biti izvr{na da bi bila temelj za izvr{enje, a to

svojstvo mogu dobiti samo one nagodbe u kojima je utvr|ena obaveza na
ispunjenje neke ~inidbe, trpljenje ili ne~injenje (Sini{a Triva, Velimir Belajec
i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 136).
2

Komentar uz st. 1., 2. i 3: Odredbe ovog ~lana o odre|ivanju i utvr|ivanju izvr{nosti poravnanja na osnovu dospjelosti potra`ivanja sadr`anog u
poravnanju su{tinski se ne razlikuju od ranijih odredbi. I nadalje je ostalo
na snazi pravilo da je sudsko odnosno upravno poravnanje izvr{no ako je
potra`ivanje koje se prema njemu treba ispuniti dospjelo, iz ~ega proizlazi
da poravnanje treba da sadr`i rok za ispunjenje obaveze i od kada po~inje
te}i taj rok, a ovo pak zna~i da stranke u svom sporazumu poravnanju,
odre|uju kada je du`nik du`an ispuniti svoju obavezu iz poravnanja
(nagodbe).

Odredbom da se dospjelost potra`ivanja dokazuje zapisnikom o poravnanju,

javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom ispravom jasno je propisano da
u slu~aju sumnji i nejasno}a u pogledu utvr|ivanja i odre|ivanja dospjelosti
poravnanja koji su to relevantni dokazi kojima se ista utvr|uje, a ako se ista
ne mo`e dokazati na prednji na~in zakonom je propisano da se ista dokazuje pravosna`nom odlukom donesenom u parni~nom postupku kojom se
utvr|uje dospjelost. To zna~i da se na poravnanje ne}e stavljati klauzula
pravosna`nosti i izvr{nosti suda ili organa pred kojim su stranke zaklju~ile
poravnanje, ve} }e se samo na osnovu ovjerenog zapisnika dokazivati da je
protekao rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze utvr|ene u zaklju~enom
poravnanju (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o
izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 112).

Slijedom prednjih odredbi o odre|ivanju i utvr|ivanju izvr{nosti poravnanja i

dokazivanju dospjelosti potra`ivanja, do izra`aja je do{lo na~elo formalnog
legaliteta, prema kojem se u izvr{nom postupku postojanje ~injenica od kojih
zavisi izvr{nost mo`e dokazivati samo javnom ili po zakonu ovjerenom
ispravom, odnosno pravosna`nom utvr|uju}om odlukom donesenom u
parni~nom postupku.

Komentar uz stav 4: U odnosu na odre|ivanje izvr{nosti poravnanja novina

je u tome {to je Zakonom u stavu 4. ovog ~lana odre|eno da se mo`e na
osnovu poravnanja koje je postalo izvr{no u jednom dijelu izvr{enje odrediti samo u odnosu na taj dio. Dospjelost kao pretpostavka da bi neko poravnanje bilo izvr{no ne mora da zahvati, odnosno da se odnosi na cijelo
potra`ivanje iz poravnanja, ve} je dovoljno da je obaveza dospjela u jednom
dijelu poravnanja koji je podoban za izvr{enje, te u tom dijelu poravnanje
sti~e kvalitet izvr{ne isprave i uz ostale zakonske pretpostavke i na osnovu
istog se mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje, ali samo u segmentu dijela
poravnanja u kojem je dio obaveze dospio i da se dospjelost mo`e dokazati
na jedan od naprijed navedenih na~ina.

U kontekstu odredbi o izvr{nosti poravnanja su i pravna stajali{ta iskazana u

sudskoj praksi:

94 ^lan 26

Sporazum o deobi ostavine koji je unesen u izreku rje{enja o

naslje|ivanju, ima u svemu u~inak sudske nagodbe, pa je u slu~aju kada
sadr`ava sve elemente potrebne za izvr{enje, valjan izvr{ni naslov ~l. 19. i
20. ZIP-a (Stav Vrhovnog suda Slovenije, Informator br. 3262/85, prema: Ivica
Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 27), {to bi zna~ilo da su
prednjim sporazumom odre|ena prava i obaveze, njihovi nosioci, rok za ispunjenje sporazuma, odnosno dospjelost prava i obaveze.
Sudsko poravnanje ima jednaku pravnu snagu kao i pravosna`na sudska presuda.
Prilikom zahtjeva za izvr{enje sudskog poravnanja izvr{ni sud ne mo`e
da ispituje podobnost poravnanja za izvr{enje, jer je poravnanje ve} bilo podvrgnuto kontroli suda, pred kojim je sklopljeno (Vrhovni sud Srbije, Gzz334/69, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 20), {to u krajnjem slu~aju ukazuje da ukoliko je sud
pred kojim je poravnanje zaklju~eno propustio u sporazumu odre|eni segment, a koji je od uticaja u mjeri u kojoj jednu sudsku odluku ~ini podobnom za izvr{enje, da je takvo poravnanje neprovodivo u izvr{nom postupku.
Ako se stranke poravnaju pred sudom da nosilac stanarskog prava u
ta~no odre|eno vrijeme isprazni stan da bi davalac stana na kori{tenje izvr{io
opravku stana, pa se po ovom poravnanju ne postupi, niti davalac stana tra`i
izvr{enje na osnovu ovog poravnanja za period ozna~en u poravnanju, on
na osnovu ovog poravnanja ne mo`e kasnije tra`iti izvr{enje (Presuda VSS
broj: Gzz-42/76, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom
postupku, Beograd, 1978, str. 21)
Sudsko poravnanje sa kondemnatornim dijelom, ali bez odre|ivanja roka
za izvr{enje ~inidbe nije pravovaljan izvr{ni naslov. Zato nema mjesta
dono{enju rje{enja o dozvoli izvr{enja po takvom poravnanju, kao ponu|enom
izvr{nom naslovu, jer je rok za izvr{enje ~inidbi pored drugih uslova, jedan
od bitnih uslova za dozvolu izvr{enja. Tra`ilac izvr{enja bi morao da podnese novi dokaz o roku ~inidbe (Okru`ni sud u Leskovcu, G`-77/77, prema:
Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978,
str. 21). Ovo pravno stanovi{te jasno ukazuje na razliku poravnanja i sudske
odluke, kao izvr{nih isprava, jer rok za ispunjenje obaveze (paricioni rok) u
izvr{noj ispravi ne mora biti odre|en i mo`e se odrediti u izvr{nom postupku, {to nije slu~aj sa poravnanjem, kod kojeg je rok za ispunjenje obaveze,
u pogledu podobnosti poravnanja, bitan uslov i sud ga u izvr{nom postupku ne mo`e odrediti naknadno.
Na osnovu pravosna`nog rje{enja o izvr{enju broj IP-204/97 od 31.3.1997.
godine, te na osnovu podataka iz raspravnog zapisnika prvostepeni sud je
utvrdio da su se stranke sporazumjele u smislu ~l. 251. C ZIP-a i zaklju~ile
sudsko poravnanje koje je izvr{ni naslov za izdato rje{enje o izvr{enju, zalogodavac du`nik se obavezao da zalogoprimac u slu~aju neizmirenja obaveza
od strane du`nika mo`e zahtijevati od suda da se nekretnine koje su predmet obezbje|enja kredita mogu prodati putem javne prodaje po tr`i{noj cijeni

^lan 27 95

do namirenja cjelokupnog potra`ivanja i tro{kova. Prigovor dospjelosti

potra`ivanja du`nik je mogao ista}i samo prije zaklju~enja sudskog poravnanja, jer je i dospjelost potra`ivanja obuhva}ena poravnanjem, zato ovaj razlog
`albe nije osnovan, a neosnovan je navod `albe du`nika da bi pokretanje
postupka za poni{tenje ugovora o kreditu i brisanje hipoteke bio razlog za
usvajanje prigovora u smislu odredbi ~l. 50. ZIP-a (Kantonalni sud u
Sarajevu, P`-152/00 od 31.10.2000). I ovo pravno stanovi{te ukazuje na rok
ispunjenja obaveze i dospjelost potra`ivanja, kao sastavnog elementa, kao uslova koji poravnanje mora sadr`avati da bi bilo podobna izvr{na isprava za
odre|ivanje izvr{enja.
^lan 27.
Podobnost izvr{ne isprave za izvr{enje
(1) Izvr{na isprava podobna je za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni tra`ilac
izvr{enja i izvr{enik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
(2) Ako u izvr{noj ispravi nije odre|en rok za dobrovoljno ispunjenje
obaveze, taj rok odre|uje se rje{enjem o izvr{enju.
(3) U slu~aju iz stava 2. ovog ~lana sud }e predlo`eno izvr{enje odrediti uz
uvjet da izvr{enik u roku koji mu je odre|en ne ispuni svoju obavezu.
(4) Odredbe st. 2. i 3. ovog ~lana ne primjenjuju se u postupku izvr{enja
na osnovu izvr{ne isprave notara.
1

Op}enito: Odredbama ovog ~lana st. 1. i 2. (~l. 20. ZIP-a iz 1978. godine)
propisuju su uslovi na osnovu kojih se cijeni podobnost izvr{ne isprave, a u
st. 3 i 4. odre|uje postupanje suda u slu~aju da izvr{na isprava ne sadr`i
paricioni rok (rok za dobrovoljno ispunjenje), kao i postupanje za slu~aj da
je izvr{na isprava notarska isprava. Odredbe st. 1. i 2. su preuzete iz ranijeg zakona i ne razlikuju se od ranijih.

Komentar uz stav 1: Da bi izvr{ni sud mogao odrediti izvr{enje izvr{na isprava treba da bude podobna za izvr{enje.

Prema na~elu strogog formalnog legaliteta u postupku izvr{enja potra`ivanje

~ije se izvr{enje tra`i, u njegovom subjektivnom, objektivnom i vremenskom
odre|enju, smije se dokazivati samo izvr{nom ispravom, a u pogledu njegovih elemenata, jo{ i javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom. Stoga je postojanje izvr{ne isprave odre|enog sadr`aja nu`na pretpostavka za dopustivost
izvr{enja. Izvr{na isprava koja nema zakonom utvr|eni sadr`aj nije podobna
za izvr{enje (Sini{a Triva, Velimir Belajec, Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no
pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 140). U prednjem smislu su i utvr|eni elementi koji u svojoj ukupnosti ~ine jednu izvr{nu ispravu podobnom za
izvr{enje i nedostatak bilo kojeg od zakonom predvi|enih elemenata vodi
nepodobnosti izvr{ne isprave za odre|ivanje izvr{enja. Tako su tra`ilac izvr{enja
i izvr{enik (ime i prezime za fizi~ke osobe, prebivali{te sa bli`om adresom ili

96 ^lan 27

boravi{te sa adresom, za pravno lice firma i sjedi{te), te predmet, vrsta, obim

i vrijeme ispunjenja obaveze Zakonom propisani bezuvjetni elementi koji moraju biti sadr`ani u izvr{noj ispravi a da bi bila podobna.
4

Primjenom odredbi ~l. 336. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 21. ZIP-a (~l. 109. ranijeg
ZPP-a, a u vezi sa ~l. 14. ZIP-a iz 1978. godine), sud bi trebao odbaciti prijedlog za izvr{enje ako izvr{na isprava ne sadr`i sve bitne elemente iz st. 1.
ovog ~lana, koji ~ine ispravu podobnom za izvr{enje, ukoliko tra`ilac izvr{enja
u odre|enom roku po zaklju~ku suda ne otkloni odre|ene nedostatke. Dakle,
nedostatak prednjih elemenata ili njihova nedovoljnost te nerazumljivost i
nejasnost spre~ava odre|ivanje izvr{enja sve dok se ti nedostaci ne otklone.
Otklanjanje nedostataka i manjkavosti izvr{ne isprave, a koji se ti~u elemenata vezanih za podobnost iste, mo`e se tra`iti i vr{i se po procesnim pravilima i u postupku u kome je izvr{na isprava donesena sa izuzetkom u otklanjanju nedostatka odre|enja vremena ispunjenja obaveze s obzirom na to
da se isti mo`e otkloniti i u izvr{nom postupku (st. 2. ovog ~lana).

U skladu sa prednjim je i pravno stanovi{te sudske prakse u odnosu na

izvr{nu ispravu - podobnost za izvr{enje:

(~lan 20. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku raniji, ~lan 46. stav 2. i ~lan
50. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima sada{nji)
NIJE PODOBNA ZA SUDSKO IZVR[ENJE ODLUKA SUDA KOJOM SE
NAME]E OBAVEZA DU@NIKU DA POVJERIOCU DODIJELI DRUGI ODGOVARAJU]I TROSOBAN STAN NA RASPOLAGANJE.
Iz obrazlo`enja:
Predmet potra`ivanja je ~injenje ili ne~injenje i ono je po svojoj prirodi
obligaciono-pravna kategorija, pa shodno ~lanu 46. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO) predmet mora biti mogu}, dopu{ten
i odre|en odnosno odrediv. Predmet potra`ivanja je odre|en ako je unaprijed ta~no utvr|eno {ta du`nik treba ta~no da ~ini ili ne ~ini da bi odgovorio svojoj obavezi, a odrediv ako izvr{na isprava sadr`i elemente putem
kojih se mo`e utvrditi {ta du`nik treba da ~ini ili ne ~ini (~lan 50. stav 2.
ZOO).
U konkretnom slu~aju izvr{na isprava presuda Osnovnog suda u B.L.
Rs-41/94 od 17.05.1995. godine na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje rje{enja
Osnovnog suda u B.L. I. br. 3787/00 od 2.2.2001. godine, po ocjeni i Vrhovnog
suda, ne ispunjava uslove iz ~lana 20. stav 1. ZPP. Ovom odlukom je, naime,
nalo`eno du`niku da povjeriocu dodijeli drugi odgovaraju}i trosobni stan na
kori{}enje, a po osnovu konkursa objavljenog u aprilu mjesecu 1993. godine.
Kako u toj izvr{noj ispravi nije ozna~ena lokacija i povr{ina tog stana, te
kako taj stan nije mogu}e identifikovati na osnovu elemenata sadr`anih u
obrazlo`enju odluke, ~ije se izvr{enje tra`i, drugostepeni sud je pravilno
zaklju~io da navedena izvr{na isprava nije podobna za sudsko izvr{enje zato
{to predmet du`nikove obaveze nije odre|en ili bar odrediv u skladu sa
ovla{}enjima koja po ZPP-u ima sud koji odlu~uje o prijedlogu za izvr{enje,

^lan 27 97

pa je stoga neprihvatljivo pravno shvatanje izra`eno u zahtjevu za za{titu

zakonitosti da je navedeni izvr{ni naslov podoban za sudsko izvr{enje. Zato
drugostepeni sud nije po~inio bitnu povredu odredaba parni~nog i izvr{nog
postupka na koju ukazuje zahtjev za za{titu zakonitosti, kada je osporenom
odlukom preina~io prvostepeno rje{enje o izvr{enju tako {to je odbio prijedlog za izvr{enje, ukinuo sve sprovedene radnje, i postupak izvr{enja obustavio (Vrhovni sud Republike Srpske, Gvl-10/02 od 23.8.2002. godine DSP
broj 1/2004, str. 48-49. i Bilten sudske prakse VS RS broj 1/2004, odluka br.
154, str. 267-268). Dakle, iz prednjeg pravnog shvatanja, kada je u pitanju
ocjena podobnosti izvr{ne isprave u odnosu na predmet du`nikove ~inidbe
kao jednog od segmenata koji se cijeni pri preispitivanju podobnosti izvr{ne
isprave, potrebno je da je ~inidba, ako nije konkretno u cijelosti odre|ena,
barem bude odrediva i da se na osnovu objektivnih kriterija mo`e pouzdano
utvrditi.
6

Svojstvo stranaka tra`ioca izvr{enja i izvr{enika u izvr{nom postupku izvodi

se iz izvr{ne isprave, bez obzira na polo`aj i naziv stranke, odnosno u~esnika u postupku u kome je izvr{na isprava nastala, i to mogu biti tu`ilac
(tu`itelj), tu`eni (tu`enik), predlaga~ (predlagatelj), protivnik predlaga~a (predlagatelja), u~esnik ili drugi procesni subjekti, a nezavisno od tog procesnog
svojstva prema dispoziciji izvr{ne isprave isti u izvr{nom postupku imaju procesnu poziciju tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika saglasno pravilima procesnog
prava (vidi ~l. 2. i 30. ZIP-a).

Predmet potra`ivanja je neko davanje, ~injenje, ne~injenje ili trpljenje (vidi ~l.
2. ZIP-a), i isto je po svojoj prirodi obligacionopravna kategorija, pa se u
pogledu izvr{ivosti cijeni sa aspekta supstancijalnopravnih odredbi Zakona o
obligacionim odnosima, imaju}i u vidu da predmet potra`ivanja treba da bude
mogu}, dopu{ten, odre|en ili odrediv. Potra`ivanje je izvr{ivo ako je takve
prirode i karaktera da ga je mogu}e ostvariti u objektivnom smislu, u realnosti i prema op{tim pravilima i shvatanju u pravu, a za {ta je izvr{ni postupak opremljen da se to postigne. Naime, ono {to je u pravu nemogu}e ne
mo`e se o~ekivati ni da se u izvr{nom postupku ostvari, i to bez obzira da
li je do nemogu}nosti do{lo i nakon nastanka izvr{ne isprave.

Za potra`ivanje je potrebno i da je dozvoljeno, {to podrazumijeva da je isto

saglasno pravilima pravnog poretka i morala.

Predmet potra`ivanja treba da je odre|en ili odrediv i isti je odre|en ako je

unaprijed ta~no utvr|eno {ta izvr{enik treba da ~ini ili ne ~ini da bi ispunio
svoju obavezu, ili su pak dati samo elementi na osnovu kojih se sa sigurno{}u
i pouzdano mo`e utvrditi vrsta predmeta prestacije koju izvr{enik treba da
u~ini, a naro~ito ako su predmet prestacije generi~ke stvari.

10

Komentar uz stav 2. i 3: Propisivanjem da se, ako u izvr{noj ispravi nije

odre|en rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok odre|uje rje{enjem o
izvr{enju, ubla`eno je prednje pravilo da u pogledu podobnosti izvr{ne isprave
ista mora sadr`avati sve elemente iz st. 1. ovog ~lana, jer upravo ova odredba st. 2. pravi izuzetak u odnosu na elemenat odre|enja paricionog roka u

98 ^lan 27

izvr{noj ispravi, ukazuju}i da on nije uslov bez kojeg se ne mo`e, pa }e se

rje{enjem odrediti izvr{enje koje se temelji na izvr{noj ispravi koja ne sadr`i
rok ispunjenja obaveze izvr{enika, ali uz uslov da taj rok odredi sud rje{enjem
o izvr{enju. Slijedom navedenih odredbi, u prednjem slu~aju trebalo bi se
odrediti izvr{enje i ujedno nalo`iti izvr{eniku u tom rje{enju da postupi u
odre|enom roku i dobrovoljno ispuni svoju obavezu iz izvr{ne isprave, s tim
{to se podrazumijeva da je protekom navedenog roka izvr{na isprava stekla
svojstvo izvr{nosti, a u odnosu na samo rje{enje o izvr{enju, protekom roka
rje{enje o izvr{enju proizvodi dejstvo. Dakle, radi se o jednom sudskom aktu
odnosno o jednom rje{enju kojim se nala`e izvr{eniku da postupi u
odre|enom roku radi ispunjenja obaveze dobrovoljno (paricioni rok) i istovremeno o rje{enju o odre|ivanju izvr{enja sa odgodom dejstva do isteka paricionog roka.
11

Komentar uz stav 4: Odredbom ovog stava propisano je da se odredbe st. 2.

i 3. ovog ~lana ne primjenjuju u postupku izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave
notara, iz ~ega proizlazi da kad se izvr{enje temelji na notarskoj ispravi, u
pogledu segmenta odre|ivanja roka za ispunjenje obaveze, a koji je od uticaja na podobnost izvr{ne isprave, takva izvr{na isprava u cijelosti mora odgovarati zahtjevima iz st. 1. ovog ~lana, odnosno da ista mora sadr`avati i paricioni rok, u protivnom bi bila nepodobna za izvr{enje.

12

O podobnosti izvr{ne isprave iz sudske prakse prihvatljiva su sudska stajali{ta

i u kontekstu odredbi ovog zakona:

Presuda koja sadr`ava samo utvr|ivanje svojstva nosioca stanarskog

prava, a ne i ~inidbu, ne smatra se ispravom podobnom za izvr{enje predajom stana u posjed (Vs Sr Gzz-92/83 Zbirka 364, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni
postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 27), {to je i sasvim razumljivo jer je
takva sudska odluka samo deklaratornog karaktera i dispozitivom iste nije
utvr|ena obaveza za tu`enog, a time ni vrijeme njenog ispunjenja u smislu
st. 1. i 2. ovog ~lana, eventualno prednja izvr{na isprava bi mogla biti valjan pravni osnov za pokretanje postupka u kojem bi nosilac stanarskog prava
izdejstvovao izvr{nu ispravu upravljenu na iseljenje, odnosno kojom bi bila
utvr|ena obaveza tu`enog i rok za ispunjenje te obaveze.
Okolnost da u izreci izvr{ne isprave nisu navedene mjere i granice
nepokretnosti (zemlji{ta) ~ija se predaja tra`i, ne ~ini izvr{nu ispravu
nepodobnom za izvr{enje ako je predmet izvr{enja odrediv prema
obrazlo`enju izvr{ne isprave, pa nema mjesta obustavi izvr{enja po prigovoru du`nika iz ~l. 53. st. 4., a u vezi sa ~l. 50. ZIP-a. U takvom slu~aju
sud }e, u smislu odredbe ~l. 109. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 14. ZIP-a nalo`iti
povjeriocu da prijedlog za izvr{enje dopuni prema obrazlo`enju izvr{ne
isprave (Vs Sr Gzz-108/86 Zbirka 363, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak
u praksi, Zagreb, 1989, str. 27). Iz prednjeg pravnog stanovi{ta proizlazi da
pri odre|ivanju izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave, ~ijim je dispozitivom
predmet izvr{enja utvr|en na na~in da je odrediv, izvr{ni sud pri utvr|ivanju predmeta izvr{enja i odre|ivanju izvr{enja je ovla{ten da slijedom obrazlo`enja iste izvr{ne isprave na kojoj se temelji izvr{enje, ukoliko obrazlo`enje

^lan 27 99

sadr`i ~injenice koje predmet obaveze ~ine jasno odre|enim, odredi izvr{enje
pod uvjetom da prijedlog za izvr{enje sadr`i takve ~injenice. Ovakvo
stanovi{te je suprotno i jednom dijelu pravne misli i teorija koje se zala`u
za postavku da dispozitiv izvr{ne isprave i rje{enje o odre|ivanju izvr{enja
moraju biti identi~ni u svakom segmentu (ab ovo), a {to je i razumljivo kada
se imaju u vidu pojedine vrste obaveza koje se u fakti~nom i pravnom `ivotu
modificiraju, ali u su{tini priroda, obim i granice obaveze se ne mijenjaju,
kao {to je to slu~aj kod nov~anih obaveza kod kojih dolazi do promjene
oznake valute, denominacija ili sl., te kod predaje ili prodaje nekretnina na
kojima je zasnovano zalo`no pravo, a izvr{en je novi premjer, te se sada iste
iskazuju po novom premjeru i sl.

Sud nije smio donijeti rje{enje o izvr{enju kad presuda kojom je

odlu~eno o tro{kovima postupka i u kojoj je presu|eno da je du`nik du`an
platiti navedeni nov~ani iznos vjerovniku, nije postala izvr{na, jer ne sadr`i
dobrovoljni rok za ispunjenje obaveze. Sud }e taj rok odrediti rje{enjem o
izvr{enju (Os Vara`din, G`-1052/84 od 20.9.1984, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni
postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 28). Prednje ukazuje na odstupanje od
odredbi ~l. 25. ovog zakona, u pogledu ocjene izvr{nosti sudske odluke kao
uslova koji izvr{nu ispravu ~ini podobnom za izvr{enje, {to mo`e izazvati u
praksi razli~ite dileme.
Cijenim da je prednje stanovi{te, iako je utemeljeno na ~l. 27. stav 2. ovog
zakona, u suprotnosti sa odredbama o izvr{nosti sudske odluke iz ~l. 25. i
odredbama o potvrdi o izvr{nosti iz ~l. 35. ovog zakona, i to u slu~ajevima
kada je Zakonom propisana obaveznost podno{enja izvr{ne isprave sa klauzulom izvr{nosti, pa bi bilo neophodno navedene odredbe uskladiti i precizirati
eventualno na na~in da se koriguju ili odredbe o izvr{nosti i podno{enju
izvr{ne isprave ili da se propi{e obaveznost paricionog roka kao sastavnog
elementa sudske odluke koja je izvr{na isprava.

Vjerovnik ne mo`e tra`iti izvr{nu uknji`bu prava zaloga na nekretnini

du`nika za kamatu na dospjelo potra`ivanje u novcu s naslova uzdr`avanja
ako u pogledu tog potra`ivanja nije dosu|ena nikakva kamata presudom na
osnovi koje je dozvoljeno izvr{enje (Os Slavonska Po`ega, G`-648/79, od
4.9.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 30),
{to ukazuje na dosljednu primjenu ~lana 22. ZIP-a, da se izvr{enje ne mo`e
odrediti mimo, a niti u ve}em obimu nego je obaveza utvr|ena izvr{nom
ispravom.
U izreci presude kojom se dosu|uju pokretne stvari nije potrebno
ozna~avati i vrijednost svake pojedine stvari da bi se presuda mogla izvr{iti.
(VsM Rev - 142/85 od 21.3.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 31)
Odluka prvostepenog suda kojom je u~esnik obavezan da predlaga~u
naknadi {tetu, a u kojoj nije utvr|ena visina {tete, nije podobna za prinudno izvr{enje. (Sur V S`-1299/84 od 14.8.1984, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 31)

100 ^lan 27

Ako u sudskoj odluci nije odre|eno od kada teku zatezne kamate, u

tom dijelu odluka nije podobna za izvr{enje. (Vps Sr P`-3879/85 od 20.7.1985,
prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 32)
Odluka suda donesena u vanparni~nom postupku, kojom je odre|eno
koji od ranijih bra~nih drugova u slu~aju razvoda braka ostaje nosilac stanarskog prava, nema svojstvo izvr{ne isprave podobne za izvr{enje jer se
njom ne nala`e ispunjenje obaveze (~inidbe) (Vs Sr Gzz-186/82 Zbirka 364,
prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 32), naime
navedena odluka ne zadovoljava uslove podobnosti izvr{ne isprave u smislu
stava 1. i 2. ovog ~lana, odnosno ista ne sadr`i obavezu tu`enog na predaju
stana, a time ni vrijeme ispunjenja obaveze.
Rje{enje izvanparni~nog suda o fizi~koj diobi nekretnina izvr{na je
isprava na osnovi koje se mo`e tra`iti predaja nekretnine u posjed (u
izvr{nom postupku). Takva odluka ve} po prirodi stvari bez obzira na na~in
na koji je formulirana u izreci predstavlja valjanu izvr{nu ispravu za
predaju u posjed. Budu}i da se u konkretnom slu~aju radi o predaji stana,
tada se podrazumijeva da stan bude prazan od osoba i stvari du`nika, jer
bi u suprotnom izvanparni~ki postupak fizi~ke diobe izgubio svoj smisao
(Os Zagreb, G`-4060/88 od 7.6.1988, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u
praksi, Zagreb, 1989, str. 33), ovo iz razloga jer je prednji postupak i vo|en
radi razdiobe nekretnine u cilju preuzimanja, odnosno predaje pripadaju}ih
dijelova iste a od strane predlagatelja i jasno je {ta je predmet obaveze
ve} po samoj prirodi stvari, kako je to i istaknuto u obrazlo`enju ove
odluke.
Izvr{enje se mo`e odrediti samo radi namirenja potra`ivanja odre|enog
u izvr{noj ispravi. (VsH Gzz-11/86 od 9.12.1986, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni
postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 33)
Sve i kada bi se uzelo ta~nim da du`nikov sin koristi stan koji se po
navedenoj presudi ima predati protivtu`iteljici (u ovom predmetu povjeriocu) slobodan od ljudi i stvari, izvr{ni naslov glasi da je tu`itelj (odnosno
du`nik u ovom predmetu) sa svojom porodicom du`an iseliti iz tog stana,
a sem toga i da nije tako stajao bi osnov za izvr{enje i protiv sina
du`nikovog i po osnovu ~l. 22. stav 2. ZIP-a. (Kantonalni sud u Sarajevu,
G`-511/02 od 5.3.2002.). Ovom stanovi{tu se mo`e dodati i ~injenica da dispozitiv izvr{ne isprave nosi u sebi odre|enje da se stan od strane tu`enog
ima predati tu`itelju slobodan od ljudi i stvari, dakle bez obzira da li se u
prigovoru isti~e da je sa tu`enim i druga porodica ili pak ~lan njegovog
doma}instva u navedenom stanu, pa bi se moglo ista}i da se u konkretnom
slu~aju mo`e raditi i o zloupotrebi procesnih prava isticanjem prigovora
pasivne legitimacije, koji bi trebao da ishodi odluku prema kojoj tra`ilac
izvr{enja ne bi imao izvr{ni naslov prema drugom licu u stanu, a koje lice
nije obuhva}eno izvr{nom ispravom koja je temelj izvr{enju u konkretnom
slu~aju.

^lan 28 101

^lan 28.
Naplata zateznih kamata
(1) Ako se nakon dono{enja izvr{ne isprave ili zaklju~enja poravnanja izmijenila zatezna kamata sud }e, na prijedlog stranke, rje{enjem o izvr{enju
odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje
se ta izmjena odnosi.
(2) Ako pla}anje zatezne kamate na tro{kove postupka nije odre|eno ve} u
samoj izvr{noj ispravi sud }e, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, u rje{enju
o izvr{enju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana
dono{enja odluke odnosno zaklju~enja poravnanja do naplate.
1

Op}enito: Ove odredbe o odre|ivanju i naplati zatezne kamate kod koje je

do{lo do promjene visine stope, a nakon nastanka izvr{ne isprave, bile su
sadr`ane u ~lanu 20.a ZIP-a iz 1978. godine (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvr{nom postupku, Slu`beni list SFRJ broj 27/90). Do dono{enja
prednjih odredbi sudska praksa je pitanje promjene zatezne kamate, odnosno
razlike u zateznoj kamati odre|enoj u izvr{noj ispravi i kamati odre|enoj
zakonom po druga~ijoj stopi nego u vrijeme dono{enja izvr{ne isprave,
rje{avala na isti na~in tako {to je u slu~ajevima kada je kamatna stopa propisima smanjena u odnosu na kamatu utvr|enu u izvr{noj ispravi, sud je po
prigovoru izvr{enika (du`nika) smanjivao i zateznu kamatu, odnosno svodio
je na propisanu, a kad je kamata propisima pove}avana sud je upu}ivao
tra`ioca izvr{enja (povjerioca) da u parnici izdejstvuje izvr{nu ispravu za razliku u kamati.

Komentar uz stav 1: Odredbe o naplati zatezne kamate, nastale uslijed promjena visine stope zatezne kamate, a nakon dono{enja izvr{ne isprave, su{tinski se ne razlikuju od prethodnih jer je istim propisano da ako se nakon
dono{enja izvr{ne isprave ili zaklju~enja poravnanja (raniji zakon nije imao u
vidu ili, bolje re}i, nije spominjao i zaklju~enje poravnanja) izmijenila zatezna kamata, sud }e, na prijedlog stranke, rje{enjem o izvr{enju odrediti naplatu
zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi.
Prednjom odredbom se omogu}ava efikasnije provo|enje izvr{enja po izvr{nim
ispravama, bez posebnih postupaka, a ujedno davanjam ovla{tenja izvr{nom
sudu da odredi izvr{enje po zakonom izmijenjenoj kamatnoj stopi je
omogu}eno da u tom dijelu prijedlog za izvr{enje odnosno rje{enje o izvr{enju
odstupa od dispozitiva izvr{ne isprave na osnovu koje se tra`i izvr{enje.

Komentar uz stav 2: Odredba da ako pla}anje zatezne kamate na tro{kove

postupka nije odre|eno ve} u izvr{noj ispravi sud }e, na prijedlog tra`ioca
izvr{enja, u rje{enju o izvr{enju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj
stopi od dana dono{enja odluke, odnosno zaklju~enja poravnanja do naplate,
predstavlja jednu novinu uvedenu u izvr{ni postupak, i to 1990. godine, jer
prednja mogu}nost do tada nije postojala ni u propisima, a niti u praksi sudova, a specifi~no je za prednje zakonsko rje{enja da se kamata na tro{kove
postupka (postupka koji je prethodio dono{enju izvr{ne isprave i isti su
odre|eni u izvr{noj ispravi, ali nije odre|ena naplata zatezne kamate) mo`e

102 ^lan 28

odrediti samo po prijedlogu tra`ioca izvr{enja. Shodno prednjem, prijedlogom

za izvr{enje mo`e se zahtijevati naplata kamate za dosu|ene tro{kove postupka u izvr{noj ispravi od dana dono{enja izvr{ne isprave pa do naplate
odnosno isplate.
4

Imaju}i u vidu probleme na koje ukazuje sudska praksa kod provo|enja sudskih odluka donesenih znatno prije stupanja na snagu i primjene ovog zakona,
te valutu u kojoj je iskazan dug (izvr{ne isprave donesene prije rata i koje
glase na Yu dinare, kune i stranu valutu), smatram potrebnim uputiti na
Referat Stopa zatezne kamate na nov~anim potra`ivanjima, te Zaklju~ke
objavljene u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 1 od
januarajuna 1997. godine, str. 2428, a u cilju ujedna~avanja sudske prakse
po tom pitanju, te obra~una kamata od strane ovla{tenih lica (banaka i sudskih vje{taka), a kako slijedi:

STOPA ZATEZNE KAMATE NA NOV^ANA POTRA@IVANJA

R E F E R A T
Na podru~ju Bosne i Hercegovine, tada u sastavu SFRJ, po~ev od
07.10.1989. godine, primjenjivao se novelirani propis ~lana 277. stav 1. Zakona
o obligacionim odnosima, po kome du`nik koji zakasni s ispunjenjem nov~ane
obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj Saveznim
zakonom. Istog dana stupio je na snagu i Zakon o visini stope zatezne kamate
(Sl. list SFRJ broj 57/89), kojim je propisana stopa zatezne kamate u visini
eskontne stope koju mjese~no utvr|uje Narodna banka Jugoslavije uve}ane za
20%, s tim da se obra~un obavlja mjese~eno primjenom konformne metode.
Oba pomenuta zakona su preuzeta kao zakon R BiH nakon sticanja nezavisnosti (zakoni o preuzimanju, prvobitno uredbe sa zakonskom snagom,
objavljeni su u Slu`benom listu RBiH br. 2/92 i 13/94). Ovim preuzimanjem
mora se shvatiti da je izostavljena iz teksta ~lana 277. stav 1. ZOO rije~
savezni, a da je eskontna stopa koju utvr|uje Narodna banka BiH zamijenila kao obra~unski pokazatelj, stopu koju je utvr|ivala NBJ.
U sudskoj praksi jugoslovenskih sudova jedinstveno je zastupan stav da
se odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate primjenjuju samo kod
utvr|ivanja stope zatezne kamate na potra`ivanja u doma}oj valuti (dinarska), jer se radilo o izuzetno visokoj stopi revalorizacionog karaktera, koja je
trebala da amortizuje efekte visoke inflacije karakteristi~ne za period u kome
je taj Zakon donesen i primjenjivan. Smatralo se da je primjena ove stope
neadekvatna ako je dug izra`en u stranoj konvertibilnoj stabilnoj valuti, pa i
kada se primjenjuje doma}e pravo. Jedinstveno je nastavljeno sa primjenom
zaklju~ka usvojenog na XXI Koordinacionom sastanku privrednog sudstva
Jugoslavije odr`anom od 25. do 27. maja 1988. godine u \akovici (objavljen
i u Biltenu sudske prakse VS BiH broj 3/88), po kome se na potra`ivanja
izra`ena u stranoj valuti ukoliko se u sporu primjenjuje doma}e pravo, zatezna kamata obra~unava po stopi koju na {tedne uloge po vi|enju odgovaraju}e strane valute pla}a banka zemlje valute.

^lan 28 103

Ovakva je praksa nastavljena i nakon sticanja nezavisnosti Bosne i

Hercegovine, jer je doma}a valuta dugi period bila depresirana i u inferiornom odnosu prema konvertibilnoj stranoj valuti. Za taj period je, me|utim,
karakteristi~no pro{irenje obima pla}anja u stranoj valuti (posebno DEM), pa
i legalno (na osnovu odredaba Zakona o prodaji robe za strana sredstva
pla}anja iz 1992. godine i Zakona o kupovini i prodaji odre|enih roba i za
strana sredstva pla}anja iz 1993. godine). Ugovaranje nov~ane obaveze u stranim sredstvima pla}anja pogotovo je pro{ireno nakon {iroke legalizacije 1994.
godine bezgotovinskog pla}anja u DEM u unutra{njem platnom prometu, da
bi u 1995. godini ova valuta bila propisana kao isklju~ivo obra~unsko sredstvo, Zakonom o unutra{njem platnom prometu, objavljenim u Slu`benim
novinama Federacije BiH broj 2/95.
Sudovi su primjenjivali naprijed spomenuti zaklju~ak modifikovan utoliko
{to se kao pokazatelj uzimala stopa kamate na {tedne uloge po vi|enju koju
pla}aju poslovne banke u sjedi{tu povjerioca (dakle, doma}e), jer se smatralo
da ta stopa adekvatnije izra`ava gubitak doma}eg povjerioca ako nov~ana
obaveza izra`ena u stranoj valuti nije na vrijeme ispunjena.
Dosu|ivanje zatezne kamate po stopi iz preuzetog Zakona o visini stope
zatezne kamate zadr`ano je samo kod potra`ivanja koja glase na doma}u valutu ukoliko ispunjenje dosu|enog potra`ivanja nije valutnom klauzulom bilo
vezano za odre|eni iznos strane valute.
Ovo je bilo i razumljivo jer je eskontna stopa koja predstavlja osnovicu
stope zatezne kamate, bila izrazito visoka. Tako je po odlukama NBBiH o
kamatnim stopama ova stopa iznosila od 16.8.1992. godine 20% mjese~no, od
1.7.1993. godine 44% mjese~no, od 30.7.1994. godine 40% mjese~no, od
26.12.1994. godine 20% mjese~no, a od 1.5.1995. godine 10% mjese~no.
Karakteristi~no je, me|utim, opadanje eskontne stope (to je stopa koju
Centralna banka utvr|uje na kredite iz primarne emisije i predstavlja osnovicu
za utvr|ivanje cijene bankarskog kredita), do koga dolazi u toku 1994. i 1995.
godine. Poslije nov~ane reforme sredinom 1994. godine dolazi, naime, do
ja~anja unutra{nje konvertibilnosti doma}e valute i vidnog smanjenja inflacije,
te stabilnosti deviznog kursa (kako zvani~nog, tako i onog na crnom tr`i{tu)
jer se primarna emisija sve vi{e zasniva na deviznoj rezervi Centralne banke.
Ovo vodi daljnjem upadljivom smanjenju eskontne stope, pa se ova sni`ava
od 1.7.1995. godine na 10% tromjese~no, od 1.4.1996. godine na 20% godi{nje
i od 1.1.1997. godine na 10% godi{nje, uz zadr`ani konformni metod obra~una
svakog mjeseca.
Sli~an razvoj je ispoljen i u Herceg-Bosni. Na tom podru~ju do 15.12.1993.
godine promet se obavljao u HRD, a od tog datuma ravnopravno u HRD i
DEM, da bi po~ev od 30.5.1994. godine u platnom prometu ravnopravno
u~estovale tri valute: kune, DEM i USD, a od 1.7.1995. godine kune i DEM.
Odlukom Vlade HZ, kasnije HR Herceg-Bosne, odre|ivana je stopa zatezne
kamate i ona je iznosila do 31.8.1992. oko 15% mjese~no, do kraja 1992.
godine izme|u 26 i 30% mjese~no, od 1.1.1993. godine 34% mjese~no, da bi

104 ^lan 28

naglo pala od 30.5.1994. godine na 30% godi{nje, a od 18.11.1994. godine na

22% godi{nje. Sudovi na ovom podru~ju su do 30.5.1994. godine dosu|vali
zateznu kamatu po stopi odre|enoj odlukom Vlade samo na potra`ivanja u
doma}oj valuti, a isto kao i sudovi u RBiH na potra`ivanja u stranoj valuti, da bi od 30.5.1994. godine dosu|ivali zateznu kamatu na sva potra`ivanja
po stopi odre|enoj odlukom Vlade.
U toku perioda poja~anog stabiliziranja doma}eg novca i liberalizovanog
pla}anja stranom valutom u doma}em platnom prometu, donosi se novi
Zakon o visini stope zatezne kamate (objavljen u Slu`benim novinama
Federacije BiH broj 18/96 od 1.10.1996. g.) koji je stupio na snagu danom
objave. Po odredbama ovog Zakona, du`nik koji zakasni sa ispunjenjem
nov~ane obaveze, duguje zateznu kamatu na iznos duga od trenutka isplate,
po stopi koju propisuje Vlada Federacije BiH. Vlada FBiH je Odlukom o
visini stope zatezne kamate objavljenom u Slu`benim novinama Federacije
BiH broj 25/96 od 23.12.1996. g. odredila ovu stopu na 28%, ne preciziraju}i
da li se radi o godi{njoj ili mjese~noj stopi. Kako je, me|utim, odredbama
~lana 1. stav 2. pomenutog Zakona, propisano da se za razdoblje kra}e od
godinu dana primjenjuje konformni na~in obra~una kamate, mo`e se zaklju~iti
da je Zakonom propisana zatezna kamata po stopi na godi{njem nivou. U
~lanu 1. stav 1. novog Zakona, propisano je, me|utim, da se zatezna kamata po odredbama ovog Zakona pla}a na nov~ane obaveze iz du`ni~ko-povjerila~kih odnosa zasnovanih na ugovorima u privredi (pojam ovog ugovora je dat u ~lanu 25. stav 2. ZOO), {to je ponovljeno i u Odluci Vlade, a
po odredbama ~lana 3. Zakona, danom njegovog stupanja na snagu prestaje primjena propisa o visini stope zatezne kamate koji su se primjenjivali na
teritoriji Federacije BiH.
Poslije stupanja na snagu pomenutog Zakona (sa Odlukom) postavlja se
pitanje kako dosu|ivati zateznu kamatu na nov~ane tra`bine koje ne poti~u
iz ugovora u privredi te da li po odredbama novog Zakona dosu|ivati i
zateznu kamatu na nov~ane tra`bine u stranoj valuti, odnosno doma}oj, ali
~ija se visina utvr|uje po kursu strane valute u momentu ispunjenja, ukoliko se zasnivaju na ugovorima u privredi. Po odredbama ~lana 277. stav 1.
ZOO, koji novim Zakonom nije izmijenjen, svaki du`nik nov~ane obaveze
duguje u slu~aju docnje zateznu kamatu po stopi odre|enoj zakonom. Ako
bi se ~lan 3. novog Zakona shvatio doslovno, proizilazilo bi da od njegovog
stupanja na snagu, zakon vi{e ne odre|uje stopu zatezne kamate na nov~ane
tra`bine koje se ne zasnivaju na ugovorima u privredi, pa u ovom dijelu
~lan 277. stav 1. ZOO postaje neprimjenjiv. Mislim da je ovo neprihvatiljivo
i predla`em da se ~lan 3. novog Zakona protuma~i tako da prestaje primjena preuzetog Zakona o visini stope zatezne kamate samo u dijelu koji je
regulisan novim Zakonom, a do daljeg, u odnosu na ostale nov~ane tra`bine,
dosu|uje zatezna kamta po dosada{njem Zakonu (po stopi u visini eskontne
stope uve}ane za 20%) ako su tra`bine u BH dinarima, a ako su u kunama
po stopi od 22% godi{nje. Na ovaj na~in bi stopa zatezne kamate za ove
tra`bine bila ni`a, ali je i opravdano da se da ve}a naknada povjeriocima
koji profesionalno posluju na tr`i{tu, kada tra`bine poti~u iz njihovih
me|usobnih odnosa.

^lan 28 105

Ostaje otvoreno pitanje {ta ubudu}e sa tra`binama u stranoj valuti ili u

doma}oj kada se ispunjenje ve`e za kurs strane valute. S obzirom na momenat u kome je stupio na snagu novi Zakon ({iroko legalno pla}anje u stranoj valuti - DEM, tako da je postala alternativno plate`no sredstvo pogotovo kod tra`bina iz ugovora u privredi i stabilan kurs DEM i doma}e valute)
mislim da novi Zakon treba primjenjivati i kod dosu|ivanja zatezne kamate
na tra`bine iz ugovora u privredi izra`ene u stranoj valuti ili doma}oj sa valutnom klauzulom. Ovim bi se stopa zna~ajno pove}ala u odnosu na dosada dosu|ivanu, ali je dosada{nja i bila preniska i stoga nerealna (oko 3%
godi{nje, {to je daleko ispod stope zatezne kamate u samoj SR Njema~koj,
gdje iznosi 7% godi{nje).
Mislim, da bi bilo po`eljno s obzirom na naprijed iznijete okolnosti, odustati od dosada{nje prakse u pogledu dosu|ivanja stope zatezne kamate i na
tra`bine u stranoj valuti ili sa valutnom klauzulom, i kada ne poti~u iz ugovora u privredi, jer vi{e nema razloga za nejednako postupanje u ovoj oblasti
kada se radi o primjeni doma}eg prava.
Mogli bismo se opredijeliti za stav da se i na ove tra`bine dosu|uje
zatezna kamata po~ev od 1.4.1996. g. po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za
20%, ako je strana valuta alternacija BH dinaru, a po stopi odre|enoj
Odlukom Vlade od 30.5.1994. god. ako je alternacija kuni, te da se ovako
nastavi i nakon stupanja na snagu sada{njeg Zakona o visini stope zatezne
kamate. Od tih datuma su, naime, stope utvr|ivane na godi{njem nivou i u
smanjenom obimu, tako da su izra`avale realno obe{te}enje za zaka{njenja u
pla}anju i obaveza izra`enih u stranoj valuti.
Predlo`eno je da gra|ansko-upravno odjeljenje Vrhovnog suda Federacije
BiH usvoji, u smislu ~lana 19. Zakona o Vrhovnom sudu, Federacije BiH:
Z A K L J U ^ A K
I
Povjeriocima potra`ivanja izra`enih u BH dinarima ili kunama, koja ne
poti~u iz ugovora u privredi, pripada zatezna kamata i nakon stupanja na
snagu Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije
BiH, broj 18/96), dana 1.10.1996 god. po stopi i na~inu obra~una
odre|enim dotada{njim propisima (po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za
20% za potra`ivanja u BHD, a po stopi od 22% godi{nje za potra`ivanja
u kunama).
II Povjeriocima potra`ivanja izra`enih u DEM ili drugoj stranoj konvertibilnoj valuti, kao i povjeriocima potra`ivanja izra`enih u BHD ili kunama, ako
je ugovoreno ispunjenje po kursu strane valute (valutna klauzula), ukoliko
treba primjenjivati doma}e pravo, zatezna kamata se obra~unava po stopi kao
i na potra`ivanja izra`ena u doma}oj valuti i to za potra`ivanja od du`nika
sa podru~ja na kome je doma}e plate`no sredstvo BHD, po~ev od 1.4.1996.
godine, a za potra`ivanja od du`nika sa podru~ja na kome je doma}e
plate`no sredstvo kuna, od 30.5.1994 godine. Do tada, zatezna kamata na ova
potra`ivanja se pla}a po stopi koju na {tedne uloge po vi|enju odnosne

106 ^lan 28

strane valute pla}aju komercijalne banke u prebivali{tu, odnosno sjedi{tu povjerioca.

Na potra`ivanja, iz ove ta~ke koja poti~u iz ugovora u privredi po~ev od
dana 1.10.1996. godine, povjeriocima pripada zatezna kamata po odredbama
Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj
18/96).
34.
Na sjednici gra|ansko-upravnog odjela Vrhovnog suda Federacije BiH,
odr`anoj dana, 25. lipnja 1997. godine, temeljem ~lanka 19. Zakona o
Vrhovnom sudu Federacije BiH, donesen je
Z A K L J U ^ A K
I
Vjerovnicima tra`bina koje ne potje~u iz ugovora u privredi, a glase na
BH dinare ili kune, pripada zatezna kamata i nakon stupanja na snagu
Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj
18/96) dana 1.10.1996. godine, po stopi i metodu obra~una reguliranim dotada{njim propisima (po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20% za tra`bine
u BHD, a po stopi od 22% godi{nje za tra`bine u kunama).
II Vjerovnicima tra`bina koje glase na DEM ili drugu inozemnu konvertibilnu valutu, kao i vjerovnicima tra`bina koje glase na BH dinare ili kune, ali
je ugovoreno ispunjenje po kursu strane valute (valutna klauzula), ukoliko je
mjerodavno doma}e pravo, zatezna kamata obra~unava se po stopi i metodu
obra~una kao i na tra`bine u doma}oj valuti i to za tra`bine od du`nika sa
podru~ja na kome je prete`ito doma}e pla}evno sredstvo BH dinar, od
1.4.1996. godine, a za tra`bine od du`nika sa podru~ja na kome je prete`ito
doma}e pla}evno sredstvo kuna, od 30.5.1994. godine. Do tada zatezna kamata na ove tra`bine obra~unava se po stopi koju na {tedne uloge po vi|enju
odnosne inozemne valute pla}aju komercijalne banke u prebivali{tu, odnosno
sjedi{tu vjerovnika. Na tra`bine iz ove to~ke koje potje~u iz ugovora u privredi, od 1.10.1996 godine vjerovnici imaju pravo na zateznu kamatu po propisima Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH,
broj 18/96).
O b r a z l o ` e n j e
Dana 1.10.1996. godine objavljen je i stupio na snagu Zakon o visini stope
zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96), po kome du`nik
koji zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze koja potje~e iz du`ni~kovjerovni~kih odnosa utemeljenih na ugovorima u privredi, duguje zateznu
kamatu po stopi koju propisuje Vlada Federacije BiH. Ovim Zakonom je
propisano i da danom njegovog stupanja na snagu prestaje primjena propisa o
visini stope zatezne kamate koji su se primjenjivali na teritoriju Federacije BiH.

^lan 28 107

Do stupanja na snagu ovog Zakona, na teritoriju Federacije BiH na kome

su se primjenjivali propisi Republike Bosne i Hercegovine, a na kome je
doma}e plate`no sredstvo bio BH dinar, zatezna kamata na tra`bine u
doma}oj valuti bez obzira na podrijetlo odre|ivala se po propisima Zakona
o visini stope zatezne kamate (Sl. list SFRJ, broj 57/89), preuzetog kao zakon
RBiH (po eskontnoj stopi Narodne banke BiH uve}anoj za 20%, putem konformnog obra~una). Na podru~ju Herceg-Bosne, na kome je kao doma}e
pla}evno sredstvo kori{ten hrvatski dinar, a potom kuna, zatezna kamata se
odre|ivala po stopi koju je propisivalo isprva Hrvatsko vije}e obrane, a potom
Vlada HR Herceg-Bosne, tako|er za sve tra`bine bez obzira na pravni temelj.
Pomenuti propisi su primjenjivani i nakon stupanja na snagu Ustava
Federacije BiH, sukladno prijelaznoj odredbi iz ~lanka 5. stavak 1. ovog
Ustava. U sudskoj praksi postalo je upitno da li nakon stupanja na snagu
federalnog Zakona o visini stope zatezne kamate, vjerovnici tra`bina kojima
nije temelj ugovor u privredi, imaju pravo na zateznu kamatu i ako imaju,
po kojoj stopi.
Po odredbama Zakona o obveznim odnosima (~lanka 277. stav 1), du`nik
koji zakasni s ispunjenjem nov~ane obveze duguje zateznu kamatu po stopi
utvr|enoj zakonom. Ova odredba se primjenjuje i sada na cijelom podru~ju
Federacije BiH. Polaze}i od ove zakonske norme, mora se zaklju~iti da se i
nakon stupanja na snagu federalnog Zakona o visini stope zatezne kamate,
na teritoriju Federacije BiH primjenjuju dosada{nji propisi o visini stope
zatezne kamate kod tra`bina koje ne potje~u iz ugovora u privredi, jer za
ove tra`bine novim zakonom nije utvr|ena stopa zatezne kamate. Ne bi bio
prihvatljiv zaklju~ak da je, stupanjem na snagu federalnog Zakona o visini
stope zatezne kamate, prestala mogu}nost dosude ove kamate na tra`bine koje
nisu spomenute u federalnom zakonu, jer bi to zna~ilo neprimjenjivanje
temeljne odredbe iz koje proizilazi pravo vjerovnika na zateznu kamatu u
slu~aju docnje du`nika.
Iz ovih razloga usvojen je zaklju~ak pod to~kom I. Stopa zatezne kamate
na tra`bine u kunama od 22% godi{nje utvr|ena je posljednjom Odlukom
Vlade HR Herceg-Bosne sa djejstvom od 18.11.1994. godine i od tada nije
mijenjana, pa }e se po ovoj stopi nastaviti obra~un zatezne kamate na tra`bine
koje ne potje~u iz ugovora u privredi, a na ovakve tra`bine koje glase na
BH dinare po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20%, sve dok zakonom
Federacije BiH ne bude druk~ije propisano jedinstveno za teritoriju Federacije
BiH.
U sudskoj praksi je zauzimano jedinstveno stajali{te da se pozitivnopravni propisi o visini stope zatezne kamte odnose samo na nov~ane tra`bine
u doma}oj valuti. Ovo stoga {to je ova valuta bila nekonvertibilna i depresirana, nov~ani sustav je bio karakteriziran visokom inflacijom i stalnim
obezvrije|ivanjem doma}eg novca, pa je samo tim nov~anim tra`binama bila
primjerena visoka stopa zatezne kamate. Ovakvo stajali{te sudova zadr`ano je
i nakon disolucije SFRJ, na cijelom teritoriju BiH koji sada ~ini teritorij
Federacije BiH, pa su sudovi na tra`bine u stranoj valuti u slu~ajevima kada
je mjerodavno doma}e pravo dosu|ivali zatezne kamate po stopi koju komer-

108 ^lan 28

cijalne banke u prebivali{tu, odnosno sjedi{tu vjerovnika koriste kod obra~una

kamata na {tedne uloge po vi|enju u odnosnoj stranoj valuti. Smatralo se
da je ovako obra~unata zatezna kamata primjerena prosje~na naknada zbog
zaka{njenja du`nika u ispunjenju obveze isplate strane valute. Na isti na~in
se sudilo i kod tra`bina izra`enih u doma}em novcu, ali kada je ispunjenje
bilo zavisno od kursa strane valute u tom momentu (kod ugovora sa valutnom klauzulom), jer se ovakvim ugovaranjem osiguravala neumanjena vrijednost glavne tra`bine.
Ovakva praksa je imala puno opravdanje u prilikama kada je eskontna
stopa NBBiH znala dose}i i 44% mjese~no, a stopa zatezne kamate u HercegBosni 34% mjese~no (tijekom 1993. g). U kasnijem periodu, me|utim, dolazi
do stabilizacije doma}e valute i ~vrstog deviznog te~aja, a {iroko se liberalizuje pla}anje u stranoj valuti (DEM) i u unutarnjem platnom prometu
izme|u doma}ih pravnih subjekata (pravnih i fizi~kih osoba). Kao izraz ovih
promjena dolazi i do izrazitog pada stope zatezne kamate, tako da se na
teri-toriju Herceg-Bosne na kome je prete`ito doma}e pla}evno sredstvo kuna
stopa zatezne kamate po~ev od 30.5.1994. godine, odre|uje na 30% godi{nje,
a po~ev od 22.11.1994. godine na 22%. Ne{to usporeniji je ovakav razvoj na
teritoriju na kome je prete`ito pla}evno sredstvo BH dinar, te se na ovom
teritoriju eskontna stopa NBBiH, na temelju koje se izra~unava stopa zatezne
kamate, odre|uje na godi{njem nivou od 1.4.1996. godine i to najprije na
20%, a od 1.1.1997. godine na 10%.
Zaklju~eno je da od momenta kada je otpo~elo utvr|ivanje stopa na
godi{njem nivou i u smanjenom obujmu, tako da zatezna kamata obra~unata
po tim stopama predstavlja realno obe{te}enje i za zaka{njenja u pla}anju
nov~anih obveza u stranoj valuti ili doma}oj, ali sa valutnom klauzulom, nema
vi{e razloga za nejednako postupanje kod odre|ivanja stope zatezne kamate
zavisno od toga na koju valutu glasi obveza, naravno ukoliko je mjerodavno
doma}e pravo. Iz ovih razloga je donesen zaklju~ak u stavku 1. pod II.
Dosljedno prednjem stajali{tu, usvojen je u stavku 2. pod II. i zaklju~ak
da se kod ovih tra`bina, ukoliko potje~u iz du`ni~ko-vjerovni~kih odnosa
utemeljenih na ugovorima u privredi, odre|uju stoga zatezne kamate po
propisima Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije
BiH, broj 18/96 - od dana stupanja na snagu tog Zakona (dana 1.10.1996.
godine). Ta stopa je odre|ena Odlukom Vlade Federacije BiH (Slu`bene
novine Federacije BiH, broj 25/96) na 28% godi{nje.
5

Zna~ajno je napomenuti, a na {ta opet ukazuje sudska praksa, da je zna~ajnu

pometnju kod obra~una kamata izazvala primjena konformnog metoda pri
obra~unu zakonske zatezne kamate, koji metod je prihva}en od nekih subjekata ovla{tenih za obra~un kamata po izvr{nim ispravama, i to na na~in
da je obra~unata kamata konstantno, za cijeli period docnije isplate glavnog
duga, za svaku godinu pripisivana glavnom dugu, i na osnovu tako pripisane
kamate, za naredni period je ponovo obra~unavata kamata i opet pripisivana
glavnom dugu, i tako za svaki obra~unski period, ~ime su neosnovano uve}ana
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, a iznos je na desetine puta bio ve}i od stvarnog

^lan 28 109

dugovanja po glavnom dugu i kamati. Dakle, obra~un kamate se vr{io po

konformnom metodu koji je shvatan tako da se bez obzira na du`inu
obra~unskog perioda kamata uvijek pripisivala glavnom dugu i za du`i period, odnosno vi{e godina zaredom, a {to je suprotno odredbama Zakona o
obligacionim odnosima, kojim se reguli{e ovaj metod obra~una i prema kojim
se kamata mo`e pripisati glavnom dugu samo za kra}i obra~unski period,
dakle unutar jedne godine.
Poseban problem koji se javlja u praksi sudova je kada se radi o
provo|enju sudskih izvr{nih isprava iz predratnog i ratnog perioda, s obzirom
na to da iste glase na Yu dinare, odnosono BH dinare, kod denominacije prednjih valuta pa radi ujedna~avanja sudske prakse po prednjem pitanju ukazujem sudsku praksu iz odluka sudova:

Vrhovni sud FBiH

Rev. broj 241/98
Sarajevo, 22.02.1999. godine.
........
........
O b r a z l o ` e n j e
Prvostepenom presudom Op}inskog suda u Biha}u broj P-1255/97 od
24.6.1997. godine obavezan je tu`eni da isplati tu`iocu iznos od 7.410 DM ili
dinarsku protuvrijednost od 741.000 BH dinara sa kamatom po~ev od 3.5.1991.
godine do isplate, po stopi koja se pla}a banci na sredstva po vi|enja i
naknaditi mu tro{kove spora od 1.064 DM ili 106.400 BH dinara.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Biha}u broj G`-135/97 od
6.3.1998. godine `alba tu`enog je djelimi~no uva`ena i prvostepena presuda
preina~ena utoliko da kamata te~e od 24.6.1997. godine tj. od dana presu|enja,
dok je u ostalom dijelu `alba odbijena i prvostepena presuda potvr|ena.
Blagovremeno izjavljenom revizijom tu`ena pobija drugostepenu odluku
zbog pogre{ne primjene materijalnog prava.
Nakon {to je ispitao pobijanu odluku u granicama ~lana 386. ZPP-a, ovaj
sud je na osnovu ~lana 393. ZPP-a odlu~io kao u izreci iz ovih razloga:
Ni`estepeni sudovi su utvrdili da su parni~ne stranke dana 1.1.1991.
godine po polici 5522 zaklju~ile ugovor o `ivotnom osiguranju i time se, pored
ostalog, tu`eni obavezao da tu`iocu za slu~aj invaliditeta isplati iznos osigurane sume od 760.000 Yu dinara, da je osigurani slu~aj nastupio dana 3.5.1991.
godine kada je tu`ilac u saobra}ajnom udesu zadobio te{ke tjelesne povrede,
od kojih je kod tu`ioca nastupila stoprocentna invalidnost, da je lije~enje
kona~no zavr{eno 11.6.1997. godine, da je tu`eni prije zavr{enog lije~enja
tu`iocu isplatio od osigurane sume iznos od 25% (190 Yu dinara), a ostao
dugovani iznos od 75% Yu dinara.

110 ^lan 28

Na osnovu prednjeg utvr|enja ni`estepeni sudovi su primjenom odredbi ~lana 580. i 897. ZOO zaklju~ili da se u ovome slu~aju radi o isplati
naknade iz ugovora o osiguranju, da je potra`ivanje tu`ioca dospjelo kada
je tu`ilac kona~no saznao za posljedice povrije|ivanja danom zavr{enog
lije~enja, pa da potra`ivanje tu`ioca nije zastarjelo, te da tu`eni u izvr{enju
obaveza iz ugovora o osiguranju treba da isplati tu`iocu 75% od osigurane
sume.
Neosnovan je prigovor revizije istican i pred ni`estepenim sudovima, da
je potra`ivanje tu`ioca zastarjelo. Ni`estepeni sudovi su pravno rezonovali da
u ovome slu~aju u zastari potra`ivanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke
iz ~lana 380. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Tu`ilac je za svoju
invalidnost kona~no saznao iz otpusnog pisma Kantonalne bolnice Dr. Irfan
Ljubijanki} u Biha}u od 11.6.1997. godine, kojim je definitivno zaklju~en njegov zdravstveni (tjelesni i psihi~ki) status, a {to je u svome nalazu datom
pred sudom, izri~ito istakao i dr. Faruk Tabakovi}, neuropsihijatar, kome
tu`eni nije prigovorio (raspravni zapisnik od 24.6.1997. godine). Prema tome,
ima se smatrati da je lije~enje tu`ioca kona~no zavr{eno dana 11.6.1997. godine
i od kada je po~eo te}i rok zastare, koji je prekinut podno{enjem.
Me|utim, osnovano se u reviziji isti~e da je u pogledu obra~una visine
od 570.000 Yu dinara u va`e}u valutu povrije|eno materijalno pravo.
U konkretnom slu~aju radi se o obavezi koja je nastala u Yu dinarima,
a nije ugovoreno ni pla}anje u DEM, pa se u ovakvoj situaciji, obzirom na
na~elo monetarnog nominalizma (~lan 394. ZOO), obaveza u Yu dinarima konverzuje na na~in izlo`en kako slijedi:
Po odredbama Odluke Vlade RBiH (Sl. list RBiH broj 13/92), donesene
na osnovu Zakona o novcu (Sl. list RBiH broj 8/92 i 13/94), sve neizmirene
nov~ane obaveze izra`ene u dinarima pretvorene su u obaveze u BH dinarima po kursu zamjene 10:1 (konverzija) a Zakonom o promjeni vrijednosti
dinara (Sl. list RBiH broj 18/94 i 33/94), ove obaveze su i denominirane za
10.000 puta (~lan 5. pomenutog Zakona).
Primjenom navedenih propisa potra`ivanje tu`ioca izra`eno u 570.000 Yu
dinara u~injenom konverzijom (10:1) iznosi 57.000 BH dinara a nakon u~injene
denominacije (10:1000) iznosi 5.700 BH dinara.
Prema Zakonu o Centralnoj banci BiH (Slu`beni list BiH br. 12/99 stupio na snagu 24.7.1997. godine) monetarna jedinica u Bosni i Hercegovine je
konvertibilna marka i po tome osnovu se vr{i konverzija BH dinara u odnosu 100:1, pa bi, primjenom ovog propisa potra`ivanja tu`ioca kona~no iznosilo 0,0572 KM, {to bi zaokru`eno iznosilo 0,06 KM. Kamate na ovo potra`ivanje u skladu sa odredbom ~lana 919. stav 2. ZOO teku od 25.6.1997. godine
(protekom 14 dana od dana saznanja za iznos obaveza osiguratelja), i to do
7.7.1998. godine po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20% (Slu`bene novine
FBiH broj 18/96), a od tada pa do isplate po stopi od 18% (Slu`bene novine
FBiH broj 27/98).

^lan 28 111

Obzirom da su ni`estepene odluke preina~ene u pogledu glavnog

potra`ivanja, temeljem odredbe ~lana 166. ZPP-a ovaj sud je preina~io i
odluku o tro{kovima parni~nog postupka i odlu~io, imaju}i u vidu uspjeh
stranaka u sporu, da svaka snosi svoje tro{kove.
.........
(Iz odluke br. U-30/01 od 11.5.2002. godine, Ustavni sud BiH, Slu`bene novine
FBiH br. 43/02 od 4.9.2002.)
ODLUKA
Odbija se apelacija R.M. iz Sarajeva protiv rje{enja Kantonalnog suda u
Gora`du broj G`-22/01 od 21. februara 2001. godine.
Odluku objaviti u Slu`benom glasniku BiH, Slu`benim novinama
Federacije BiH i Slu`benom glasniku Republike Spske.
Obrazlo`enje
I - Postupak pred Ustavnim sudom
1. Gospodin R.M. (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa gospodin M.I.
advokat iz Gora`da je 9. aprila 2001. g, u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav BiH) podnio apelaciju Ustavnom
sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud) protiv rje{enja Kantonalnog
suda u Gora`du broj G`-22/01 od 21. februara 2001. godine.
2. Na tra`enje Ustavnog suda, u smislu ~lana 16. Poslovnika Suda,
Kantonalni sud u Gora`du je, dopisom broj SU 115/01 od 9. avgusta 2001.
godine, obavijestio Sud da smatra apelaciju neosnovanom.
II - ^injeni~no stanje:
A.

Okolnosti predmeta

3. U januaru 1978. godine apelant je pretrpio tjelesne ozljede uslijed saobra}ajne nesre}e, te mu je dodijeljena renta i naknada za zdravstvenu njegu
koju je trebalo isplatiti Sarajevo-osiguranje d.d. Sarajevo Filijala Gora`de
(du`nik). Osnovni sud II u Sarajevu je, presudom broj P-2288/90 od 26. septembra 1990. godine, nalo`io du`niku, izme|u ostalog pla}anje mjese~ne rente
u iznosu od 9.827,00 dinara, po~ev od 1. septembra 1990. godine. Du`nik je
ovu obavezu isplatio za mart mjesec 1992. godine, od kada je prestao
izvr{avati svoju obavezu.
4. Na prijedlog apelanta od 14. juna 1999. godine, Op}inski sud u Gora`du
donio je rje{enje broj I-54/99 od 14. juna 1999. godine kojim je nalo`io
Sarajevo-osiguranju d.d. Sarajevo Filijala Gora`de, izvr{enje radi pla}anja rente
utvr|ene presudom broj P-2288/90 od 26. septembra 1990. godine pla}anjem

112 ^lan 38

dospjelih obroka po~ev od 1. aprila 1992. godine do 31. maja 1999. godine
u iznosu od 9.827,00 KM (nakon konverzije YU dinara po zvani~nom kursu
Narodne banke BiH u martu 1992. godine).
5. Po prigovoru du`nika, Op}inski sud u Gora`du je rje{enjem broj I-54/99
od 24. septembra 2000. godine, izmijenio rje{enje o odre|ivanju izvr{enja i
primijenio drugi princip u odre|ivanju glavnog duga i odredio naplatu rente
u iznosu od 0,000982 KM mjese~no po~ev od 1. aprila 1994. godine.
6. Protiv ovog rje{enja apelant je ulo`io `albu Kantonalnom sudu u
Gora`du, navode}i povrede odredbi o postupku i pogre{ne primjene materijalnog prava. Apelant je naveo da nije sporno da je za mjesec april 1992.
godine zvani~ni kurs Narodne banke Bosne i Hercegovine bio 85 YU dinara
za 1 DEM. Prema tome, renta je na navedeni period trebala iznositi 9.942,00
KM. Pored toga, apelant navodi da prema ~lanu 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima on ima pravo na punu naknadu, jer glavnica i kamata ne
mogu naknaditi {tetu koja je uzrokovana du`nikovom docnjom. Apelant je
istakao da, i u slu~aju primjene alternativnog principa, sud ne bi trebalo dodijeliti tako mali iznos, nego ga uputiti na parnicu. Apelant je, dalje, naveo da
je nezakonita sudska odluka prema kojoj je odbijen zahtjev za prinudu
naplatu rente, jer presuda Osnovnog suda II u Sarajevu broj P-2288/90 ostaje na snazi sve dok ne bude izmijenjena drugom sudskom odlukom. Apelant
je tra`io od Kantonalnog suda u Gora`du da preina~i osporeno rje{enje u
skladu sa prijedlogom od 19. septembra 2000. godine ili da ukine osporeno
rje{enje i vrati predmet na ponovni postupak.
7. Kantonalni sud u Gora`du je, rje{enjem G`-22/01 od 21. februara 2001.
godine, odbio apelantovu `albu kao neosnovanu, i potvrdio rje{enje Op}inskog
suda u Gora`du broj I-54/99 od 24. septembra 2000. godine. Po mi{ljenju
Kantonalnog suda u Gora`du, prvostepeni sud je ispravno primijenio materijalno pravo, tj. propise o pretvorbi YU dinara u BH dinare, te nakon toga
BH dinare u KM. Kantonalni sud, nadalje, navodi da je prvostepeni sud
pravilno postupio i kad je odbio apelantov zahtjev za isplatu budu}e rente
u iznosu od 115,61 KM po~ev od 1. juna 1999. godine, budu}i da ovako
postavljen zahtjev nije u saglasnosti sa ~lanom 16. Zakona o izvr{nom postupku, tj. sa izvr{nom ispravom na osnovu koje je doneseno predmetno
rje{enje o izvr{enju. Iz istog razloga nisu prihva}eni `albeni navodi apelanta
u kojima navodi da ima pravo na punu naknadu u skladu sa ~lanom 278.
stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Kantonalni sud u Gora`du je naveo
da apelantu ostaje otvorena mogu}nost da pred nadle`nim sudom tra`i izmjenu dosu|enih iznosa rente.
B.

Relevantni doma}i zakoni

(1) Propisi o pretvorbi novca

8. Sudovi su temeljili svoje odluke o pretvorbi duga na odre|enom broju
propisa o pretvorbi novca. Tako, prema Odluci ... o sprovo|enju Uredbe o
novcu Republike BiH (Slu`beni list RBiH br. 13/92), svi iznosi u YU dinari-

^lan 28 113

ma (zaklju~no s 17. augustom 1992. godine) se pretvaraju u BH dinare prema

zvani~om kursu od 10 YU dinara za 1 BH dinar. Prema Uredbi sa zakonskom snagom o promjeni vrijednosti dinara (Slu`beni list RBiH broj 16/94),
utvr|uje se nova vrijednost dinara tako da jedan dinar vrijedi 10.000
postoje}ih dinara. Prema Zakonu o Centralnoj banci (Slu`beni list BiH broj
1/97), monetarna jedinica BiH je konvertibilna marka, koja u odnosu na postoje}u valutu vrijedi 100 BH dinara/1 KM.
(2) Zakon o parni~nom postupku (Sl. novine FBiH br. 42/98 i 3/99)
9. Prema ~l. 364. st. 1. i 2. Zakona protiv pravomo}ne presude donesene u
drugom stupnju, ako je u sporu primijenjen materijalni zakon Bosne i
Hercegovine ili Federacije, odnosno me|unarodni ugovor, stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. Revizija
nije dopu{tena u imovinskopravnim, i radnim sporovima u kojima se tu`beni
zahtjev odnosi na potra`ivanje u novcu, na predaju stvari ili izvr{enje kakve
druge ~inidbe ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomo}ne presude ne prelazi 15.000 KM.
Zakon o obligacionim odnosima (Sl. list SFRJ br. 10/78, 39/85, 45/89, 57/89
i Sl. list RBiH br. 2/92 i 13/94)
Prema ~l. 278. Zakona, povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docnje. Ako je {teta
koju je povjerilac pretrpio zbog du`nikovog zadocnjenja ve}a od iznosa koji
bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade {tete.
Zakon o izvr{nom postupku (Sl. list SFRJ br. 18/78, 6/82, 74/87, 57/89,
20/90, 35/91 i 63/91 i Sl. list RBiH br. 16/92 i 13/94)
Prema ~l. 16. Zakona sud odre|uje izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave.
Izvr{ne isprave su:
1) izvr{na sudska odluka i sudsko poravnanje;
2) izvr{na odluka u upravnom postupku, poravnanje u upravnom postupku i izvr{na odluka u prekr{ajnom postupku, ako glase na ispunjenje nov~ane obaveze;
3) druga odluka koja je izvr{na isprava predvi|ena zakonom.
Apelacija
Apelant isti~e da je rje{enje Kantonalnog suda u Gora`du povrijedilo njegovo pravo na imovinu za{ti}eno ~lanom 1. Protokola br. 1. na Evropsku
konvenciju i ~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da
je primjenom principa denominacije YU dinara u KM nov~ana tra`bina imovina povjerioca obezvrije|ena u tolikoj mjeri da je postupak naplate
postao bespredmetan i bezvrijedan. Apelant, tako|er, navodi da je njegovo
pravo na punu naknadu, predvi|eno ~lanom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, potpuno zanemareno.

114 ^lan 28

Dopustivost:
Ustavni sud isti~e da je posljednja odluka u ovom predmetu rje{enje
Kantonalnog suda u Gora`du od 21. februara 2001. godine i da, imaju}i u
vidu ograni~en iznos potra`ivanja u ovom slu~aju, zahtjev za reviziju
Vrhovnom sudu Federacije nije dozvoljen (~lan 364. Zakona o parni~nom postupku FBiH). Apelant je, prema tome, iscrpio sva raspolo`iva pravna sredstva prema zakonima Federacije.
Apelant je izjavio apelaciju Ustavnom sudu 9. aprila 2001. godine, {to
zna~i u zakonskom roku predvi|enom ~lanom 11. stav 3. Poslovnika Suda.
Prema tome, apelacija je dopustiva.
Meritum
Apelant navodi da je povrije|eno njegovo pravo na imovinu, kao i pravo
predvi|eno ~lanom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Prema ~lanu VI/3.b) Ustava BiH, Ustavni sud ima apelacionu nadle`nost
u pitanjima koja su sadr`ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet
spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Ustavni sud nema zadatak da ocjenjuje utvr|eno ~injeni~no stanje ili
tuma~enje i primjenu zakona, {to je zadatak ni`ih sudova, osim ako su odluke
ni`ih sudova povrijedile ustavna prava. To je slu~aj ukoliko su ustavna prava
zanemarena ili pogre{no pimijenjena u odluci redovnog suda, uklju~uju}i
slu~ajeve kada je primjena zakona bila proizvoljna, kada je sam primjenjeni
zakon neustavan, ili kada su osnovna procesna prava (pravi~no su|enje, pravo
na pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi itd.) bila povrije|ena.
Sud smatra da je ovaj predmet vezan za pravo na imovinu za{ti}eno
~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 1. Protokola broj 1. na
Evropsku konvenciju, ~iji stav 1. glasi:
Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano u`ivanje svoje
imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, osim u javnom interesu i
pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog
prava.
19. Sud isti~e da Ustav BiH razmatra pitanja koja su se pojavila nakon 14.
decembra 1995. godine, dana kada je Ustav BiH stupio na snagu. Prema tome,
ako je apelant pretrpio {tetu Odlukom o sprovo|enju Uredbe o novcu
Republike BiH iz 1992. godine ili Uredbom sa zakonskom snagom o promjeni
vrijednosti dinara iz 1994. godine, to pitanje Sud ne mo`e ispitati jer je izvan
dometa njegove ocjene.
20. [to se ti~e doga|aja koji su se kasnije desili, Ustavni sud se poziva na
sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava (npr. Aka protiv Turske, pre-

^lan 28 115

suda od 23. septembra 1998. godine) prema kojoj, u slu~aju eksproprijacije,

odga|anje dr`ave da plati naknade mo`e dovesti do povrede prava na imovinu ako za vrijeme odga|anja vrijednost dosu|enog iznosa bude znatno
reducirana uslijed devalvacije ili ako gubitak nije nakna|en adekvatnom
kamatnom stopom.
21. Me|utim, potrebno je ista}i da su predmet ocjene u ovom predmetu
sudske odluke koje su osporene ovom apelacijom donesene u izvr{nom postupku. Prema ~lanu 16. Zakona o izvr{nom postupku, kao {to je nazna~eno
i u rje{enju Kantonalnog suda u Gora`du, sud odre|uje izvr{enje na osnovu
izvr{ne isprave. Ne postoji mogu}nost da se u toku izvr{nog postupka vr{i
ispravka ili da se donose izmjene i promjene na izvr{noj ispravi koja je osnov
izvr{nog postupka. Bilo kakva sporna pitanja koja se ti~u samo izvr{ne
isprave, {to je u ovom slu~aju presuda Osnovnog suda II u Sarajevu, ne
mogu biti istaknuta u izvr{nom postupku, nego se moraju navesti sudu u
drugom postupku. U toku tog postupka, sud mo`e ispitati sporna pitanja koja
je naveo apelant, a naro~ito pitanje naknade za izgubljeni nov~ani iznos uslijed denominacije. Sud, tako|er, isti~e da je apelant imao mogu}nost da u
drugim postupcima tra`i izmjenu visine rente.
22. Ustavni sud smatra da odluke donesene u izvr{nom postupku nisu povrijedile apelantovo pravo na imovinu po Ustavu BiH ili Evropskoj konvenciji
kada je u pitanju finansijski gubitak koji je mogao biti predmet ocjene u
drugim postupcima.
23. Sud, stoga, zaklju~uje da osporene odluke nisu povrijedile apelantovo
pravo na imovinu.
24. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Suda su kona~ne
i obavezuju}e.
6

U odnosu na odredbe ovog ~lana prihvatljiva je i sudska praksa:

Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate na parni~ni tro{ak i u slu~aju

kad u izvr{noj ispravi nije odlu~eno o njima. Stranka je, me|utim, ovla{tena
tra`iti da se ve} u odluci kojom se prihva}a zahtjev za naknadu parni~nih
tro{kova kao u izvr{noj ispravi, prihvati i njezin zahtjev za pla}anje zateznih
kamata (Vs RH Rev-120/91 od 20.11.1991. Informator, br. 3975/92, prema: Ivica
Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 36/37), {to je u skladu sa
stavom 2. ovog ~lana.
Prvostepenim rje{enjem usvojen je djelimi~no prigovor izvr{enika i
rje{enje o izvr{enju stavljeno van snage u dijelu kojim je odre|ena naplata
kamate u periodu rata i neposredne ratne opasnosti, i to od 8.2.1992. do
23.12.1996. godine.
Suprotno `albenim navodima, prvostepeni sud je pravilno postupio kada
je donio osporeno rje{enje, pri ~emu su dati razlozi koje prihvata kao valjane i ovaj sud.

116 ^lan 29

^l. 37. Zakona o osiguranju imovine i lica je odre|eno da za period

neposredne ratne opasnosti i rata ne teku kamate na iznose koje duguju osiguravaju}a dru{tva, pa je prvostepeni sud pravilno donio odluku i rje{enje o
izvr{enju u dijelu kojim je odre|ena naplata kamata za period rata i
neposredne ratne opasnosti, stavio van snage. (Kantonalni sud u Sarajevu,
G`-1198/03 od 7.10.2003) Prednje pravno stanovi{te temelji se na odredbi st.
1. ~l. 1. ovog zakona, jer je posebnim zakonom, navedenim u citiranoj sudskoj odluci, propisano odstupanje u pogledu provo|enja izvr{enja u odnosu
na odredbe ovog zakona kada je u pitanju naplata kamata za period rata i
neposredne ratne opasnosti, prema kojem se u prednjem slu~aju ne
obra~unavaju i ne ispla}uju kamate iako je to utvr|eno sudskom odlukom kao
izvr{nom ispravom.
7

Treba napomenuti da je u vrijeme pisanja komentara u FBiH donesen i stupio na snagu Zakon o visini stope zatezne kamte na neizmirena dugovanja
(Slu`bene novine FBiH br. 56/04 od 23.10.2004. godine), kojim se propisuje
kamata od 12% za du`ni~kopovjerila~ke odnose, s tim da se ista primjenjuje
od 1.12.1989., a da se ne}e obra~unavati za period ratnog stanja, i propisuje
se na~in obra~una kamate u odnosu na osnovicu, te postupanje u predmetima koji nisu okon~ani, odnosno u kojim je ranije done{ena odluka koja nije
realizovana. Ovim zakonom nisu obuhva}ene kamate za {tete, pa je za o~ekivati da se i to pitanje rije{i dono{enjem drugog ili dopunom postoje}eg
zakona. Shodno navedenom zakonu, kod ve} donesenih odluka o kamati
prema ranijim propisima, isplata istih }e se vr{iti po ovom zakonu, odnosno
teret obra~una kamata po novom zakonu, u odnosu na ranije sudske odluke
stavljen je bankama u nadle`nost.
^lan 29.
Vjerodostojna isprava
(1) Izvr{enje radi ostvarivanja nov~anog potra`ivanja odre|uje se i na osnovu
vjerodostojne isprave.
(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ~ek s protestom
i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potra`ivanja i ra~uni
ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode,
toplotne energije i odvoz sme}a.
(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni
tra`ilac izvr{enja i izvr{enik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja
obaveze.

Op}enito: Odredbe o vjerodostojnim ispravama bile su sadr`ane u ~lanu 21.

ZIP-a iz 1978. godine, ali su iste pretrpjele odre|ene izmjene u pogledu kruga
subjekata koji su ovla{teni podnijeti prijedlog na osnovu vjerodostojnih isprava. Do{lo je i do smanjenja broja izvr{nih isprava, a u odnosu na subjekte
protiv kojih se mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne
isprave prijedlog se mo`e podnijeti i protiv fizi~kih i pravnih lica, a sve s

^lan 29 117

obzirom na vrstu i pravnu prirodu vjerodostojne isprave. Na~elno, odredbe

ovog zakona vi{e ne prave razliku u pogledu fizi~kih i pravnih lica kada je
u pitanju vjerodostojna isprava, bilo kada se radi o aktivnoj ili pasivnoj legitimaciji stranaka u izvr{nom postupku, a kod podno{enja prijedloga za
izvr{enja (prema ZIP-u iz 1978. godine, odnosno izmjenama i dopunama istog,
aktivno legtimisano za podno{enje prijedloga za izvr{enje bilo je samo pravno
lice, a prije tog prijedlog za izvr{enje se na osnovu vjerodostojne isprave
mogao podnijeti samo kod nov~anog potra`ivanja izme|u pravnih lica),
me|utim prema odredbama ovog zakona su`en je krug subjekata koji mogu
podnijeti prijedlog za izvr{enje na osnovu izvoda iz poslovnih knjiga i ra~una,
i to u ovisnosti o vrsti usluge za koju je ispostavljen ra~un.
2

Ovakvo zakonsko rje{enje trebalo bi voditi smanjenju broja predmeta u sudovima u pogledu izvr{nih predmeta te ubrzanju izvr{nog postupka na osnovu
izvr{nih isprava, a i samih vjerodostojnih isprava, ali samo pod uvjetom da
se sada postoje}i predmeti na adekvatan na~in efikasno rije{e. Imaju}i u vidu
prijelazne i zavr{ne odredbe ovog zakona, te predmete u kojima se prijedlog
za izvr{enje temelji na vjerodostojnim ispravama koje po ovom zakonu nemaju vi{e to svojstvo, otvoren je niz pitanja u pogledu postupanja i odlu~ivanja u tim predmetima. Preporuka je radne grupe za izradu zakona bila da
se ti sporni predmeti proslijede parni~nom odjeljenju na dalje postupanje,
odnosno da se postupa na na~in kao po tu`bi, s tim {to bi tu`itelj podneseni prijedlog, shodno odredbama Zakona o parni~nom postupku, morao urediti u smislu ~l. 53. istog, a ~ime bi se za{titili interesi stranaka u postupku
kada je u pitanju na~elo efikasnosti i ekonomi~nosti pru`anja sudske za{tite.
Ova preporuka je razli~ito shva}ena od pojedinih sudova i dok je, primjera
radi, Osnovni sud u Banjoj Luci u cijelosti prihvatio prednju preporuku radne
grupe i bez odga|anja sporne predmete dostavio parni~nom odjeljenju na postupak po tu`bi, a {to ~ini efikasnijom sudsku za{titu tu`itelja (tra`ioca
izvr{enja) i {to i jeste jedan od ciljeva i svrha sudskih postupaka, pojedini
su sudovi u FBiH, u prednjem slu~aju, iste ponovo vratili na izvr{ni postupak izvr{nom odjeljenju navode}i da nedostaje rje{enje o ogla{avanju
nenadle`nim u izvr{nom referatu, te iz razloga {to stranka nije izrazila svoju
volju da se postupak nastavi po tu`bi i {to izvr{ni sud nije postupio na na~in
da donese rje{enje o ogla{avanju nenadle`nim, a koje rje{enje mora biti
pravosna`no, te da se tek nakon pravosna`nosti tog rje{enja spis dostavi
parni~nom odjeljenju istog suda.

Imaju}i u vidu prednje, a u cilju za{tite stranaka u postupku, cijenim da ne

postoji parni~ni sud i izvr{ni sud u okviru jednog redovnog suda, ve} postoje odjeljenja tog suda, pa se postavlja pitanje zakonskog upori{ta za
dono{enje rje{enja o ogla{avanju nenadle`nim izme|u dva sudska odjeljenja
jednog suda, a {to u krajnjem rezultira jednim dugotrajnim postupkom
dostavljanja spisa sa odjeljenja na odjeljenje jednog suda (pored dono{enja
rje{enja zahtijeva se i pravosna`nost istog, pa eventualno postupak po `albi,
{to u dana{njim uslovima mo`e potrajati, s obzirom na broj nerije{enih predmeta u sudovima i do dvije godine), i to na veliku i obostranu {tetu stranaka, jer u svakom slu~aju je izostala efikasnost sudske za{tite u odnosu na
tra`ioca izvr{enja (budu}eg tu`itelja), a {to nije smisao sudske reforme i

118 ^lan 29

dono{enja novih zakonskih propisa, dok u odnosu na izvr{enika na potra`ivanja teku kamate, pa se time uve}ava njegov eventualni dug ili pak visina
naknade {tete zbog neispunjenja obaveze. Kada se ima u vidu iskazana ili
neiskazana volja stranaka u prijedlogu za izvr{enje, te da Zakon nije donesen da strankama na{kodi, treba ista}i i samu ~injenicu da je stranka preduzmanjem radnje pred sudom i predajom podneska kojim tra`i od suda za{titu
u ostvarivanju svojih povrije|enih prava ve} izrazila volju da se njen zahtjev
rije{i pred sudom, u skladu sa prirodom i karakterom potra`ivanja, odnosno
vrstom za{tite, kao i to da i sam prijedlog za izvr{enje u prednjim slu~ajevima sadr`i prijedlog da se isti smatra tu`bom ako je izjavljen prigovor, {to
jasno ukazuje na prirodu i karakter spora u konkretnoj stvari, nema dileme
da bi se u tom slu~aju radilo o parni~nom postupku. Razumljivo je da }e
znatan broj predmeta, bez obzira na razli~ito postupanje pojedinih sudova u
proslje|ivanju prijedloga za izvr{enje kao tu`bi, u naprijed spomenutim
slu~ajevima, na parni~ni postupak, pove}ati broj predmeta na parni~nim odjeljenjima, ali bi se moglo zaklju~iti da je u interesu stranaka br`e i efikasnije postupanje, te da je Zakonom trebalo u prelaznim i zavr{nim odredbama
i propisati preciznije postupanje u prednjim slu~ajevima.
4

Komentar uz stav 1: Odredbom da se radi ostvarivanja nov~anog potra`ivanja izvr{enje odre|uje i na osnovu vjerodostojne isprave, u odnosu na ranije
odredbe st. 1. ~l. 21. ZIP-a iz 1978. godine, ispu{tene su rije~i pravne osobe,
a koje su vodile takvom zakonskom rje{enju u pravcu restrikcije aktivno legit imisanih subjekata, tako da su samo pravne osobe bile aktivno legitimisane,
odnosno samo su one mogle podnijeti prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave. Dakle, novim zakonskim rje{enjem omogu}eno je i da kao
aktivno legitimisano za podno{enje prijedloga za izvr{enje bude i fizi~ko lice,
naravno ukoliko posjeduje vjerodostojnu ispravu koja se priznaje po ovom
zakonu kao izvr{ni naslov. [to se ti~e pasivne legitimacije kada su u pitanju
fizi~ka ili pravna lica, Zakon, kao ni raniji, ne pravi razliku izme|u istih, te
se u ozna~enju izvr{enika u prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na vjerodostojnoj ispravi mo`e pojaviti i fizi~ko i pravno lice.

Izvr{enje radi ostvarenja nov~ane tra`bine odre|uje se i na osnovu vjerodostojnih isprava, pa se, shodno prednjoj odredbi, mora ista}i da, prije svega,
potra`ivanje mora biti nov~ano, a kao izvr{ni naslov predvi|a se vjerodostojna isprava. Ove isprave, za razliku od izvr{nih isprava (~lan 23. ZIP-a), nemaju kvalitet izvr{nih isprava u u`em smislu i ne predstavljaju kvalifikovanu
izvr{nu ispravu, ali ipak u visokom stepenu ~ine vjerovatnim postojanje
nov~ane tra`bine koja se tom ispravom dokazuje. Svrha priznanja izvr{nog
naslova vjerodostojnim ispravama, iako ne predstavljaju kvalifikovane izvr{ne
isprave kojim je nov~ano potra`ivanje utvr|eno, jeste pojednostavljenje postupka u prinudnoj naplati nov~anih tra`bina, ukoliko nov~ano potra`ivanje
nije sporno me|u strankama.

Komentar uz stav 2: Kao vjerodostojne isprave, Zakon taksativno nabraja iste

i odre|uje da su to mjenica i ~ek s protestom i povratnim ra~unom ako su
potrebni za zasnivanje potra`ivanja i ra~uni ili izvodi iz poslovnih knjiga za
cijenu komunalnih usluga isporuka vode, toplotne energije i odvoz sme}a i,

^lan 29 119

za razliku od dosada{njeg zakona, vi{e se kao vjerodostojne isprave ne spominju po zakonu ovjerena privatna isprava i isprava koja po posebnim propisima ima zna~aj javne isprave, kao ni faktura, a niti obra~un kamata, koji je
bio izjedna~en sa fakturom.
7

Shodno odrebama st. 1. i 2. ~lana 29. novog zakona, u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, kojim je bilo predvi|eno da se izvr{enje radi ostvarenja nov~anog
potra`ivanja pravnog lica odre|uje i na osnovu vjerodostojne isprave, ~ini se
opravdanim da se sad izvr{enje mo`e, u prednjim slu~ajevima, odrediti i radi
ostvarenja nov~anog potra`ivanja i pravne i fizi~ke osobe ({to je i logi~no ako
se ima u vidu ~ek i mjenica sa protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potra`ivanja, kod kojih su izdavaoci sami izvr{enici ili pak
garanti za obaveze izvr{enika, odnosno isti su potpisnici bilo kao fizi~ke bilo
kao pravne osobe, i iste isprave mogu glasiti i na fizi~ke i pravne osobe, u
slu~ajevima i pod uvjetima kada je to zakonom odre|eno i za ~ije izdavanje
su propisani strogi formalni zakonski uslovi), odnosno vi{e se ne pravi razlika
izme|u pravnih i fizi~kih lica, kako je to naprijed ve} istaknuto, bez obzira da
li ista u izvr{nom postupku imaju svojstvo tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika, a
kada je u pitanju vjerodostojna isprava kao izvr{ni naslov.

Na smanjenje broja vjerodostojnih isprava, ispu{tanjem iz istih ra~una, faktura, izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga i obra~una kamata, odnosno bolje re}i
na su`enje kruga subjekata koji na osnovu prednjih isprava mogu podnijeti
prijedlog za izvr{enje, te odre|ivanja izvr{enja po osnovu istih, uticala je
~injenica proiza{la iz prakse sudova, da su se redovno na rje{enja o izvr{enju
odre|ena u prednjim slu~ajevima izjavljivali prigovori, koji su neminovno
vodili parni~nom postupku. Mali je procenat prednjih rje{enja o izvr{enju na
koja prigovor nije izjavljen, a {to je bilo i logi~no jer prigovor nije morao biti
ni obrazlo`en, ve} je bilo dovoljno da se istim ospori potra`ivanje, pa da se
prijedlog za izvr{enje ima smatrati tu`bom, a u uslovima nelikvidne privrede
izvr{enik je, koriste}i neefikasnost sudova uslijed sporosti u radu prouzrokovane prezatrpano{}u predmetima, izjavljivao prigovor, izbjegavao prijem
rje{enja, a nerijetko ulagao i `albu na rje{enje po prigovoru iako je rje{enjem
usvojen prigovor i time kroz izvr{ni postupak, koji se okon~avao dostavom
prijedloga kao tu`be na parni~ni postupak, uspijevao da prolongira naplatu
potra`ivanja za period du`i i od godinu dana, naro~ito kada se radi o
izvr{enju izme|u pravnih lica, a za koje vrijeme je i dalje raspolagao iznosom u visini potra`ivanja izvr{enja bez ikakvog ograni~enja.

U prednjim slu~ajevima, da je tra`ilac izvr{enja odmah pokrenuo postupak po

tu`bi (bez prethodnog podno{enja prijedloga za odre|ivanje izvr{enja i bezuspje{nog, naj~e{}e i vi{egodi{njeg vo|enja izvr{nog postupka), znatno ranije bi
stekao uslove za ostvarenja naplate nov~anog potra`ivanja prinudnim putem i
u{tedio bi znatno vrijeme, tro{kovi postupka bi bili manji, a prema izvr{eniku
bi posjedovao izvr{nu ispravu znatno ranije, pa se izvr{enik u prigovoru ne
bi mogao pozivati da dug ne postoji neargumentovanim i neobrazlo`enim
osporavanjem potra`ivanja kroz institut prigovora na rje{enje o izvr{enju
odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave, a shodno ranijem zakonskom
rje{enju (~l. 55. ZIP-a iz 1978. godine).

120 ^lan 29

10

Odre|ivanjem ra~una ili izvoda iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnih isprava, i to samo ako su za cijenu komunalnih usluga i isporuke vode, toplotne
energije i odvoz sme}a, do{lo je prakti~no do restrikcije aktivno legitimisanih
subjekata za podno{enje prijedloga za izvr{enje, a mo`e se se re}i da ovakvo rje{enje nalazi svoje opravdanje u tome {to se radi o izvr{enim uslugama
za koja se pla}anja vr{e periodi~no, a pru`anje usluga se ne mo`e uskratiti
na bilo koji na~in i time posredno prisiliti izvr{enik da plati dug, a iz prakse
sudova proizlazi da je odre|ivanje izvr{enja na osnovu prednjih isprava za
navedene usluge polu~ilo zadovoljavaju}im rezultatima (kada se izuzme faktor sporosti u rje{avanju predmeta prete`no zbog nedovoljnog broja izvr{ilaca
u odnosu na broj predmeta dozvoljenih izvr{enja i neobjezbje|enja uslova u
materijalnom smislu za provo|enje izvr{enja), jer se naplata ovih potra`ivanja vr{i kroz izvr{ni postupak uslijed znatno manjeg broja izjavljenih prigovora od strane fizi~kih pa i pravnih lica. Prednje rje{enje bi, zbog su`enja
obima vjerodostojnih isprava na osnovu kojih sud odre|uje izvr{enja, a u
odnosu na ranije zakonsko rje{enje, moglo trpjeti kritike privrednika, me|utim
kad se imaju u vidu prednji razlozi koji su uticali na dono{enje ovakvog
rje{enja, te da je pro{iren krug izvr{nih isprava na osnovu kojih sud odre|uje
izvr{enje, da se izvr{enje odre|eno na osnovu ~eka i mjenice provodi
djelimi~no (vr{i se pljenidba sredstava na ra~unu izvr{enika) i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, odnosno po rje{avanju po prigovoru ukoliko
prigovor bude odbijen, te da prigovor mora biti obrazlo`en, a ukoliko isti
bude usvojen, do okon~anja parni~nog postupka blokira se ra~un izvr{enika
(kada je u pitanju ~ek i mjenica), te uzev{i u obzir da se po sticanju izvr{ne
isprave izvr{ni postupak nastavlja, kao i izmjene u pogledu skra}enja trajanja parni~nog postupka predvi|ene Zakonom o parni~nom postupku (izra`ene
kroz na~elo koncentracije ro~i{ta i obavezu okon~anja ~itavog postupka na dva
ro~i{ta pripremnom i ro~i{tu za glavnu raspravu, uz mogu}nost odr`avanja
samo ro~i{ta za glavnu raspravu bez odr`avanja pripremnog ro~i{ta u slu~aju
kad me|u strankama nema spornih ~injenica ~l. 76. ZPP-a), prednje kritike
bi se mogle okarakterisati kao neopravdane. Izvod iz poslovnih knjiga, ra~un,
faktura i obra~un kamata, budu}i predstavljaju jednostrane akte njihovih emitenata na kojima se zasnivaju potra`ivanja, ne ~ine dovoljno pouzdan dokaz,
na na~in kao {to je to slu~aj sa izvr{nim ispravama ili barem na na~in kao
kod mjenice, ~eka ili povratnog ra~una, a na kojem bi se temeljilo izvr{enje
sa prednjim posljedicama po izvr{enika, i isti bi mogli biti zloupotrijebljeni od
strane tra`ilaca izvr{enja, radi {ikaniranja izvr{enika blokadom njegovih sredstava, {to bi moglo dovesti i do potpune blokade rada i poslovanja du`nika,
ukoliko se radi o pravnoj osobi.

11

Osim naznake i odre|enja vjerodostojnih isprava, Zakon ne sadr`i pravila o

njihovoj formi i sadr`ini, pa su u tom dijelu relevantne odredbe pravnih tekstova kojima se reguli{e njihovo izdavanje, forma i sadr`ina istih. Za razliku
od ra~una ili izvoda iz poslovnih knjiga, a koji se ne izdaju u nekom unaprijed odre|enom obliku i sadr`ini, mjenica i ~ek su strogo formalne isprave, te
kao hartije od vrijednosti moraju ispunjavati uslove koje se tra`e zakonom iz
oblasti mjeni~nog i ~ekovnog prava i sud je pri odre|ivanju izvr{enja na
osnovu ovih vjerodostojnih isprava, prije dono{enja rje{enja o izvr{enju, du`an
cijeniti da li iste imaju sve zakonom propisane elemente.

^lan 29 121

12

Komentar uz stav 3: U odnosu na raniji zakon, stavom 3. ~lana 29. novog

zakona nije propu{teno da se precizira u cijelosti pojam podobnosti vjerodostojne isprave, za razliku od ranijeg Zakona. Odredbom stava 3. ~l. 21. ZIPa iz 1978. godine bilo je propisano da kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi
dospjelost potra`ivanja, izvr{enje se odre|uje ako je povjerilac podnio pismenu
izjavu da je potra`ivanje dospjelo i ozna~io dan dospjelosti. Sada, iz odredbi
Zakona kojima se defini{e pojam podobnosti izvr{ne isprave odre|uje se da
u istoj mora biti nazna~en tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, te predmet, vrsta,
obim i vrijeme ispunjenja obaveze, pa shodno ovom zakonskom rje{enju vjerodostojna isprava mora sadr`avati dospjelost potra`ivanja i ne prepu{ta se
tra`iocu izvr{enja da istu navodi i ozna~ava u pismenoj izjavi, a koja
mogu}nost je postojala po ranijim odredbama.

13

Iako se radi sudskoj praksi i pravnim stajali{tima zauzetim prije primjene

novog Zakona, prihvatljivatljivo je i od zna~aja ista}i ista: Zadu`enje za
zatezne kamate ne smatra se vjerodostojnom ispravom na osnovu koje se
mo`e odobriti izvr{enje ni u slu~aju kad je uz njega prilo`en ra~un za
zaka{njelo pla}en dug za isporu~enu robu ili obavljenu uslugu na koji se
zadu`enje odnosi (Vi{i privredni sud Hrvatske, P`-1471/85 od 27.6.1985,
prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o
izvr{nom postupku, Beograd, 1991. i 1994. godine, str. 116. i 97), jer je prednje pravno stanovi{te prihvatljivo i u slu~ajevima izvr{enja na osnovu vjerodostojnih isprava po odredbama ovog zakona, naime i odredbe ovog zakona
ne tretiraju zadu`enje za zatezne kamate kao vjerodostojnu ispravu i na
osnovu istih se ne mo`e odrediti izvr{enje sve da se radi o tra`iocima izvr{enja
koji su ovla{teni podnijeti prijedlog na osnovu vjerodostojnih isprava iz st. 2.
ovog ~lana, a {to ne zna~i da prednja isprava ne mo`e biti podnesena uz
vjerodostojnu ispravu priznatu po odrebama ovog Zakona.

Osnovano povjerilac isti~e da isprava koju je prilo`io uz prijedlog sadr`i

sve elemente isprave - fakture u smislu ~l. 21. ZIP-a.
Naime, kada povjerilac prilo`i ispravu na osnovu koje potra`uje
obra~unatu zateznu kamatu koja sadr`i sve elemente koje sadr`i i faktura,
onda bez obzira na naziv takvu ispravu treba smatrati fakturom, jer je podobna za izvr{enje, a to podrazumijeva da povjerilac mora u ispravi jasno da
navede kako je obra~unao zatezne kamate, kako bi du`nik mogao da provjeri ispravnost njegovog obra~una.
Kako je u konkretnom slu~aju povjerilac u obra~unu zateznih kamata
naveo sve elemente na osnovu kojih du`nik mo`e izvr{iti provjeru osnovanosti potra`ivanja, onda proizilazi da se prilo`eni obra~un mo`e smatrati fakturom, odnosno vjerodostojnom ispravom u smislu ~l. 21. ZIP-a (Vi{i privredni sud Srbije, P`-5378/88 od 22.11.1988, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i},
Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1991. i 1994.
godine, str. 118. i 98). Prema prednjem stanovi{tu, obra~unata kamata koja
ima sve elemente kao i faktura (a ne samo zadu`enje za kamatu u smislu
odluke Vi{eg privrednog suda Hrvatske, P`-1471/85 od 27.6.1985, naprijed
navedene) imala bi svojstvo izvr{ne isprave, a sa kojim stanovi{tem se ne bih

122 ^lan 29

mogao slo`iti iz razloga {to da se to htjelo prihvatiti, bilo bi i propisano

odredbama ovog zakona koji je prije svega izvr{io restrikciju ne samo vjerodostojnih isprava ve} je i ograni~io broj subjekata ovla{tenih za podno{enje
prijedloga na osnovu vjerodostojne isprave. Eventualno, prednje bi se moglo
prihvatiti ako bi se navedeni obra~un kamata tretirao kao izvod iz poslovnih
knjiga u smislu st. 2. ovog ~lana.

Izvod iz konta nije vjerodostojna isprava u smislu odredbe ~l. 21. ZIPa (VpsH P`-844/82 od 1.6.1982, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 37), a niti se isti smatra prema odredbama ovog zakona
vjerodostojnom ispravom i prema prednjem shvatanju isti ne predstavlja izvod
iz poslovnih knjiga.

14

15

16

Ako je uz prijedlog za izvr{enje radi ostvarivanja nov~anog potra`ivanja u smislu ~l. 21. ZIP-a prilo`ena isprava koja nije vjerodostojna isprava u
smislu stava 1. navedenog ~lana, tada }e sud odbiti prijedlog za izvr{enje
(Stav privrednih sudova XVI od 6. do 8.6.1983. g., PNz 23/255 i Sp-9/83
22, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 3). Nisu
rijetki slu~ajevi da se, u situaciji kao naprijed, donose odluke o odbacivanju
prijedloga za izvr{enje, me|utim prednje pravno stanovi{te temelji se na
zakonskom rje{enju iz odredbi o prigovoru na rje{enje o izvr{enju odre|eno
na osnovu vjerodostojne isprave, iz ~l. 50. ovog zakona, prema kojim se prednje rje{enje mo`e pobijati u dijelu odre|ivanja izvr{enja u odnosu na izvr{ni
naslov, kao i u odnosu na dug, odnosno mo`e se pobijati u cijelosti. Shodno
prednjem, iskazano pravno stanovi{te bi bilo prihvatljivo i u kontekstu odredbi ovog zakona.
Isprave koje se smatraju vjerodostojnim taksativno su navedene u
zakonu, a me|u njih ne spada ugovor sastavljen u pismenom obliku (PsH,
P`-3178/92 od 25.5.1993, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb,
1993, str. 39), koji se kao vjerodostojna isprava nije smatrao ni odredbama
~lana 21. ZIP-a iz 1978. godine, a niti je kao vjerodostojna isprava propisana
ovim zakonom, pa je isti eventualno samo valjan pravni osnov za sticanje
izvr{ne isprave u predmetu spora ugovora.
Faktura kojom vjerovnik zahtijeva isplatu obra~unatih kamata vjerodostojna
je isprava po ~l. 21. ZIP-a, ako sadr`i obra~un kamata ili ako joj je obra~un
kamata prilo`en (VpsH, P`-3211/87 od 22.12.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni
postupak u praksi, Zagreb, 1993. godine, str. 38). Upitna je i primjena prednjeg stanovi{ta da se faktura smatra vjerodostojnom ispravom, jer se, prema
odredbama ovog zakona, faktura ne spominje kao vjerodostojna isprava, ve}
se vjerodostojnom ispravom u prednjem smislu smatra samo ra~un i izvod iz
poslovnih knjiga pod uslovima odre|enim zakonom (pored mjenice, ~eka i
povratnog ra~una), odnosno da su isti za cijenu komunalnih usluga navedenih
u Zakonu.
Ako vjerovnik tra`i izvr{enje na osnovu izvatka iz konta (koji ne zna~i
izvr{nu ispravu), sud nije du`an pozivati vjerovnika po ~l. 109. ZPP-a, a u
vezi sa ~l. 14. ZIP-a da takav nedostatak otkloni (Vps Sr, P`-563/82 od

^lan 30 123

10.3.1982, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 103), iz ~ega proizlazi da je prijedlog uredan i da su
prilo`ene isprave, pa sud po istom mo`e postupati i donijeti odgovaraju}u
odluku, a {to se ~esto ~ini u praksi sudova i {to je ponekad razlog za ukidanje prvostepenih odluka kojim je u prednjem slu~aju prijedlog za izvr{enje
odbijen.
^lan 30.
Prijelaz potra`ivanja ili obaveze
(1) Izvr{enje se odre|uje i na prijedlog i u korist lica koje u izvr{noj ispravi
nije ozna~en kao tra`ilac izvr{enja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je potra`ivanje na njega preneseno ili da je
na njega na drugi na~in pre{lo. Ako se prijenos ne mo`e dokazati na
taj na~in, stranke svoja prava, vezana za prijenos potra`ivanja, mogu
dokazivati samo u parni~nom postupku.
(2) Izvr{enje se odre|uje i protiv tre}eg lica koje u izvr{noj ispravi nije
ozna~eno kao izvr{enik ako tra`ilac izvr{enja javnom ili prema zakonu
ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in
preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno
da izmiri. Ako se obaveza tre}eg lica na ispunjenje duga ospori, stranke
to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku.
1

Op}enito: Pitanje prijelaza potra`ivanja ili obaveze bilo je regulisano odredbama ~l. 22. ZIP-a iz 1978. godine, mo`e se re}i, na sli~an na~in kako u pogledu uslova za prijelaz potra`ivanja ili obaveze tako i u pogledu pravnih
posljedica kako na strani tra`ioca izvr{enja tako i na strani izvr{enika, s tim
{to se novim odredbama prednje odre|ivanje ~ini preciznijim u pogledu uslova i lica, a u odnosu na legitimaciju za podno{enja prijedloga u prednjim
slu~ajevima, s obzirom na podnosioca prijedloga kao jednog lica i lica u ~iju
korist se prijedlog za izvr{enje podnosi kao drugog lica, {to jasno ukazuje da
prijedlog mora biti podnesen od ovla{tene osobe, aktivno legitimisane, i da se
rje{enjem mo`e odrediti izvr{enje i u korist lica koje nije podnosilac prijedloga, a niti je ozna~eno u izvr{noj ispravi kao stranka, te da do prednje promjene mo`e do}i pri podno{enju prijedloga za izvr{enje, ali i u toku izvr{nog
postupka, sve do njegovog okon~anja.

Kao bitan element, pored ostalog, kada je u pitanju podobnost izvr{ne isprave
jeste ozna~enje stranaka, odnosno naznaka subjekata tu`itelja i tu`enog, a
koji podno{enjem prijedloga za izvr{enje sti~u svojstvo tra`ioca izvr{enja kao
aktivno legitimisanog i izvr{enika kao pasivno legtimisanog subjekta u
izvr{nom postupku. Osnovni zahtjev na~ela formalnog legaliteta u izvr{nom
postupku jeste da se izvr{enje odre|uje po prijedlogu ovla{tenog lica
ozna~enog u izvr{noj ispravi kao tu`itelja, a protiv tu`enog iz izvr{ne isprave
koja je temelj odre|ivanju izvr{enja. Me|utim, nisu rijetke situacije nesklada
izme|u fakti~kog, stvarnog stanja, i pravnog stanja, odnosno da izvr{na isprava ovla{}uje jedno lice, odnosno obavezuje jedno lice, a da stvarno ovla{}enje

124 ^lan 30

ima drugo lice, odnosno da obavezu ima drugo lice, a ne ono koje je
nazna~eno u samoj izvr{noj ispravi, a do ~ega dolazi uslijed pravnih i
fakti~nih promjena u stvarnom `ivotu, a koje se nisu mogle obuhvatiti
izvr{nom ispravom.
3

Odredbama ovog ~lana omogu}ava se uskla|ivanje stvarnog stanja u odnosu

na stanje iz izvr{ne isprave, i to u pogledu ozna~enja subjekata odnosno
stranaka u postupku, pri tome odr`avaju}i na~elo formalnog legaliteta u
punom obimu. Naime, Zakonom se propisuju uvjeti pod kojim mo`e do}i
do ozna~enja tre}ih lica kao stranaka u izvr{nom postupku, bez obzira da li
se radi o singularnoj ili univerzalnoj sukcesiji i da li su u pitanju subjekti
kao pravna ili fizi~ka lica. Sud izvr{enja po pravilu formalnog legaliteta mo`e
da prihvati samo onu sukcesiju koja se doka`e javnom ili na zakonu
ovjerenom ispravom ili sukcesiju koja je utvr|ena sudskom deklaratornom
odlukom.

Univerzalna sukcesija do koje dolazi smr}u fizi~kog lica dokazuje se pravosna`nim rje{enjem o naslje|ivanju.

Spajanje, pripajanje ili razdvajanje, te prestanak pravnog lica i sukcesija u

pogledu prava i obaveza do koje dolazi u prednjim slu~ajevima dokazuje se
rje{enjem o registraciji, odnosno brisanju iz odgovaraju}eg registra ili drugim
aktima dr`avnog organa. Univerzalna sukcesija se mo`e dokazivati i ispravom
koja je po zakonu ovjerena. Singularna sukcesija se dokazuje javnom
ispravom (presuda kojom je odlu~eno o punova`nosti ugovora o cesiji) ili
ispravom koja je po zakonu ovjerena (ugovor na kojem je potpis stranke
ovjeren od nadle`nog organa, izjava o prijenosu ili prelasku potra`ivanja i
obaveze, sa ovjerenim potpisima stranke koja prenosi potra`ivanje, odnosno
preuzima dug).

Teret dokazivanja, bez obzira da li se radi o prijenosu potra`ivanja ili pak

preuzimanju duga, odnosno da li se radi o razli~itom ozna~enju stranaka ili
subjekata na aktivnoj ili pasivnoj strani u izvr{nom postupku, a u odnosu na
njihovo ozna~enje u izvr{noj ispravi koja je izvr{ni naslov u konkretnoj
pravnoj stvari, je na tra`iocu izvr{enja.

Komentar uz stav 1: Ovom odredbom otklanja se nesklad u ozna~enju tra`ioca

izvr{enja kao stranke u izvr{nom postupku, u odnosu na ozna~enje tu`itelja
u izvr{noj ispravi na kojoj se temelji izvr{enje i iz koje proizlazi ovla{tenje
tra`ioca izvr{enja na podno{enje prijedloga, i to u slu~ajevima kada dolazi do
odre|ivanja izvr{enja iako aktivno legtimisana lica nisu isto ozna~ena u izvr{noj
ispravi i u prijedlogu za izvr{enje. Naime, Zakon propisuje da se izvr{enje
odre|uje i na prijedlog i u korist lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno
kao tra`ilac izvr{enja (trebalo bi re}i kao tu`itelj, jer isti sti~e svojstvo tra`ioca
izvr{enja podno{enjem prijedloga za izvr{enje), ako su ispunjeni odgovaraju}i
uslovi u pogledu dokazivanja, odnosno ako on svoja ovla{tenja temelji na
javnoj ili ovjerenoj privatnoj ispravi iz koje nesumnjivo proizlazi njegovo
ovla{tenje, odnosno kojom dokazuje da je potra`ivanje na njega preneseno ili
da je na drugi na~in na njega pre{lo.

^lan 30 125

U skladu sa izlo`enim je pravno stanovi{te da se izvr{enje mo`e odrediti i

prema nasljednicima tu`enog, odnosno izvr{enika ukoliko su se isti prihvatili
naslije|a:

Prvostepeni sud je odredio nastavak sprovo|enja izvr{enja odre|enog

rje{enjem od 26.9.1995. godine i izmijenjenog 24.1.1996. godine, i to prema
nasljednicima du`nika koji su se prihvatili naslje|a i nepokretne imovine koja
je predmet prodaje u izvr{nom postupku.
Ovakva odluka suda je pravilna i na zakonu osnovana. Ta~no je da se
opseg odgovornosti nasljednika odre|uje prema vrijednosti naslije|ene
imovine, a ta vrijednost se utvr|uje prema vrijednosti koju je imovina,
konkretno zgrada, imala u momentu smrti ostavioca, a to je fakti~ki
utvr|ena vrijednost koju je utvrdio sud u ovom postupku putem vje{taka
gra|evinara, rje{enjem od 17.11.1997. godine, jer je prednik du`nika umro
14.1.1998. godine. Kasnije promjene nastale u vrijednosti predmeta ostavine
nemaju uticaj na veli~inu i opseg nasljednikove odgovornosti (~l. 143. Zakona
o naslje|ivanju), pa prigovori da je sada na toj zgradi pove}ana vrijednost
dogradnjom i adaptacijom, ne uti~u na odluku suda, jer se izvr{enje mo`e
provesti samo do utvr|ene vrijednosti ku}e, a ne na eventualno sada{njoj vrijednosti ku}e. (Kantonalni sud u Sarajevu, G@-750/00)
9

Ako se navedenim ispravama ne doka`e prijenos potra`ivanja na lice koje nije

u izvr{noj ispravi ozna~eno kao tu`itelj, prijenos potra`ivanja se dokazuje
pravosna`nom presudom donesenom na osnovu tu`be za utvr|ivanje u
parni~nom postupku.

10

Komentar uz stav 2: I protiv tre}eg lica, na izvr{eni~koj strani kao pasivno

legtimisanom subjektu u izvr{nom postupku, radi otklanjanja nesklada u
razli~itom ozna~enju izvr{enika kao stranke u izvr{nom postupku, a u odnosu na ozna~enje tu`enog u izvr{noj ispravi koja je izvr{ni naslov u konkretnoj pravnoj stvari i iz koje proizlaze obaveze izvr{enika, mo`e se odrediti
izvr{enje, pod uvjetima propisanim Zakonom. Dakle, kada nema istovjetnosti
u osobama tu`enog i izvr{enika u izvr{nom postupku, a izvr{enje se temelji
na izvr{noj ispravi, Zakon propisuje da se isto odre|uje i protiv tre}eg lica,
iako to lice u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik (trebalo bi re}i
tu`eni, jer isti tek podno{enjem prijedloga od aktivno legitimisanog tu`itelja
tra`ioca izvr{enja, sti~e svojstvo stranke u izvr{nom postupkum u kom se
tek tada ozna~ava kao izvr{enik), i to uz ispunjenje uslova, da tra`ilac
izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da
je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema
zakonu obavezno da izmiri.

11

U slu~aju osporavanja obaveze na ispunjenje duga od strane tre}eg lica propisuje se da stranke to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku prije
izvr{enja. Kako Zakonom nije preciznije odre|eno {ta zna~i izraz prije izvr{enja,
s obzirom na ~injenicu da do osporavanja prednjeg u izvr{nom postupku mo`e
do}i tek po prigovoru izvr{enika, to bi u prednjem slu~aju bio izuzetak od pravila da sve sporne ~injenice izme|u stranaka rje{ava izvr{ni sud. Ovo je izuze-

126 ^lan 30

tak i u smislu odga|anja izvr{enja do kojeg dolazi posredno po prigovoru

izvr{enika na pasivnu legitimaciju (odredbe novog zakona ne poznaju institut
odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika, a koji je bio predvi|en ~l. 63.
ZIP-a iz 1978. godine), jer do izvr{enja mo`e do}i tek po{to stranke pitanje
pasivne legitimacije, kad se izvr{enik ozna~i druga~ije u odnosu na ozna~enje
tu`enog iz izvr{ne isprave, rasprave i utvrde u parni~nom postupku.
12

Me|utim, uslijed ovakvog zakonskog rje{enja otvara se dilema kako postupati

u slu~ajevima kada se u konkretnom slu~aju radi o izvr{enju na osnovu
izvr{ne isprave, kada su stranke pravni subjekti i posluju preko transakcijskih
ra~una, za koje slu~ajeve je Zakonom odre|eno da se rje{enje dostavlja na
provo|enje odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju, te za isti slu~aj kada
je u pitanju obaveza zakonskog izdr`avanja, dakle u kojim slu~ajevima do
izvr{enja dolazi i prije prigovora, odnosno eventualnog osporavanja pasivne
legitimacije (~lan 12. stav 5. ZIP-a), pa se mo`e postaviti i pitanje eventualne
{tete i njene naknade koju bi pretrpjelo tre}e savjesno lice, koje nije ozna~eno
kao tu`eni u izvr{noj ispravi i u parni~nom postupku se utvrdi da nije
pasivno legitimisano, odnosno nije preuzelo dug iz izvr{ne isprave i nije prema
zakonu obavezno da ga ispuni, a izvr{enje je protiv njega, po odredbama ~l.
12. stav. 5 ZIP-a, provedeno.

13

Shodno izlo`enom, kod prigovora pasivne legtimacije zna~ajno je ista}i i prihvatljivo je sa apekta odredbi ovog Zakona pravno stanovi{te da aktivno
legitimisani tu`itelj koji je pokrenuo postupak u parnici, a po protivtu`bi kod
koje je tu`beni zahtjev usvojen je stekao svojstvo pasivno legitimisanog
tu`enog i jeste izvr{enik u izvr{nom postupku.

U `albi se navodi da je prvostepeni sud zanemario prigovor pasivne

legitimacije jer D.B. nije pasivno legitimisan pa samim tim izvr{ni akt nije
mogao glasiti na njegovo ime, jer stvarni vlasnik sporne nekretnine je D.Z.
njegov sin, odnosno dijela nekretnine na kojoj se tra`i izvr{enje prema D.B.
Pravilna je i na zakonu zasnovana odluka prvostepenog suda kojom je
prigovor pasivne legitimacije odbijen.
Naime, polaze}i od toga da je za dono{enje rje{enja o izvr{enju osnov,
odnosno izvr{ni naslov presuda prvostepenog suda broj P-395/94 od 1.9.1998.
godine, koja je postala pravosna`na. Iz te presude slijedi da je tu`itelj D.B.,
a tu`ena J.S. i da je tu`beni zahtjev tu`itelja bio otkaz ugovora o kori{tenju
stana tu`enoj, a onda je tu`ena protivtu`benim zahtjevom tra`ila od tu`itelja protivtu`enog iseljenje iz spornog stana i predaju u posjed istog tu`enoj
protivtu`iteljici i sa tim zahtjevom tu`ena protivtu`iteljica je uspjela jer
je tu`itelj obavezan da sa svojom porodicom iseli iz spornog stana i preda
ga tu`enoj slobodnog od ljudi i stvari.
Prema tome, du`nik je prema toj presudi imao i aktivnu i pasivnu legitimaciju iz koje stoji i osnov legitimacije i u ovom predmetu izvr{enja, pri
~emu valja istaknuti da nije bitno ko je vlasnik sporne nekretnine, {to `alba
neosnovano isti~e. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-511/01 od 5.3.2002. g.)

^lan 31 127

Protiv solidarnog, odnosno subsidijarnog du`nika, ako izvr{na isprava

glasi samo protiv glavnog du`nika, ne mo`e povjerilac tra`iti izvr{enje, ako
od glavnog du`nika nije mogao da naplati svoje potra`ivanje, ve} mora u
parni~nom postupku izdejstvovati izvr{nu ispravu protiv tog du`nika
(Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka,
Beograd, 1981, str. 175).
14

U domenu prednjih odredbi treba ista}i i pravna stajali{ta iz sudske prakse:

Solidarni du`nik koji je ispunio obavezu iz izvr{ne isprave prema povjeriocu nema pravo da od sudu`nika iz izvr{ne isprave tra`i izvr{enje pozivaju}i se na ~injenicu da je dug platio i za sudu`nika.
Povjerilac kao sudu`nik u izvr{noj ispravi, isplatom solidarne obaveze ne
sti~e regresno pravo prema sudu`niku, odnosno sada du`niku. Naime, solidarni du`nik koji je ispunio obavezu iz izvr{ne isprave prema povjeriocu po
toj izvr{noj ispravi, ne mo`e na osnovu ~l. 22. ZIP-a tra`iti izvr{enje od
sudu`nika naknade dijela obaveze koja na njega pada, ve} to svoje pravo
mo`e ostvariti tu`bom u parni~nom postupku, jer ne sti~e regresno pravo da
samo na osnovu ~injenice da je dug platio mo`e tra`iti izvr{enje od drugog
solidarnog du`nika sudu`nika. Ovo iz razloga {to prema ~lanu 423. ZOO
du`nik koji je ispunio obavezu ima pravo da zahtijeva od svakog sudu`nika
da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega, ali to svoje pravo ne mo`e
ostvariti u izvr{nom postupku na osnovu izvr{ne isprave po kojoj je on bio
du`nik, ve} to pravo mora ostvariti u parni~nom postupku, ako sudu`nik ne
pristaje dobrovoljno da mu isplati odre|eni dio (Vi{i privredni sud Srbije,
P`-2685/81, prema, Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu
Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 124). Prednje pravno
stanovi{te je prihvatljivo sa aspekta odre|ivanja izvr{ne isprave, me|utim kada
se imaju u vidu odredbe iz ~l. 29. st. 2. treba ista}i i ~injenicu da je povratni ra~un (potvrda o pla}enom dugu za du`nika) vezana uz vjerodostojnu
ispravu ~ek ili mjenicu, pa ni po tom osnovu solidarni du`nik ne mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje jer obavezu nije ispunio po osnovu mjenice ili
~eka, ve} po osnovu izvr{ne isprave.
Izvr{enje se mo`e dozvoliti i protiv drugog lica, a ne protiv onoga na
koje glasi izvr{ni naslov, u slu~aju ako se izvodom iz registra doka`e pravni
kontinuitet izvr{enika (Vrhovni privredni sud, Sl-399/70, prema: Bogoljub
Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 23),
{to je sasvim opravdano jer se dokaz o pravnom sljedni{tvu bazira na ~injenicama iz registra nadle`nog za upis prednjih promjena i {to proizlazi iz na~ela
pouzdanja u pogledu ~injenica upisanih u javne registre.
^lan 31.
Uvjetna i uzajamna obaveza
(1) Izvr{enje koje zavisi od prethodnog ispunjenja neke obaveze tra`ioca
izvr{enja ili od nastupanja nekog uvjeta, odre|uje se ako tra`ilac izvr{enja

128 ^lan 31

javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je

obavezu ispunio odnosno da je uvjet nastupio.
(2) Ispunjenje obaveze odnosno nastupanje uvjeta dokazuje se pravomo}nom
odlukom donesenom u parni~nom postupku, ako tra`ilac izvr{enja nije u
mogu}nosti da to doka`e na na~in odre|en u stavu 1. ovog ~lana.
(3)

Ako je izvr{enik po izvr{noj ispravi du`an da ispuni obavezu, uz uvjet da

se istovremeno ispuni obaveza prema njemu, sud }e odrediti izvr{enje ako
tra`ilac izvr{enja podnese dokaz da je osigurao ispunjenje svoje obaveze.

(4) Smatra se da je tra`ilac izvr{enja osigurao ispunjenje svoje obaveze, u

smislu stava 3. ovog ~lana, ako je predmet obaveze polo`io kod suda ili
u istom cilju postupio na drugi pogodan na~in.
1

Op}enito: Odredbe o izvr{enju uvjetnih i uzajmnih obaveza bile su sadr`ane

u stavovima 1. do 5. ~lana 23. ZIP-a iz 1978. godine i ove odredbe se, osim
nekih terminolo{kih ozna~enja, u odnosu na ranije ne razlikuju, uz naznaku
da je stav 5. ~l. 23. ranijeg zakona sada izostavljen u cijelosti, a koji je propisivao da povjerilac koji tvrdi da je svoju obavezu ve} ispunio treba to da
doka`e na na~in predvi|en stavom 1. i 2. navedenog ~lana, {to se ~ini opravdanim iz razloga {to je st. 1. i 2 ovog ~lana (a ranijeg ~l. 23. ZIP-a) ve}
propisao isto, pa se navedenom odredbom samo ponavljala obaveza tra`ioca
izvr{enja za dokazivanjem izvr{enja njegove obaveze iz izvr{ne isprave ili pak
nastupanja uvjeta predvi|enog istom.

Komentar uz stav 1. do 4: Nisu rijetki slu~ajevi izvr{enja koje se temelji na

izvr{noj ispravi, kao izvr{nom naslovu, a kojom je obaveza tra`ioca izvr{enja
uslovljena nastupanjem neke budu}e neizvjesne okolnosti, bilo da se ti~e
prethodnog ispunjenja obaveze tra`ioca izvr{enja prema izvr{eniku ili pak
nekog drugog uvjeta. U tim slu~ajevima izvr{enje se odre|uje tek kad se
ispuni predvi|eni uslov, odnosno kad tra`ilac izvr{enja javnom (presuda,
upravni akt) ili po zakonu ovjerenom privatnom (izraz privatnom nije bio
sadr`an u odredbama ~l. 23. ZIP-a iz 1978. godine) ispravom doka`e da je
svoju obavezu prema izvr{eniku ispunio, odnosno da je nastupila budu}a
neizvjesna okolnost (uslov), ili, bolje re}i, da je izvr{enje dospjelo.

Sudska presuda postaje perfektna izvr{na isprava tek sa nastupanjem dospjelosti obaveze, dok sudsko ili drugo poravnanje koje ima karakter izvr{ne
isprave, za razliku od odluka, gotovo uvijek je sa utvr|enom dospjelo{}u
obaveze kao pretpostavkom za izvr{nost, te sa dospjelo{}u poravnanja ono
postaje tako|er perfektna izvr{na isprava.

Da li je izvr{na isprava postala perfektna utvr|uje sud izvr{enja, i to za odluke

koje poti~u od istog suda, iz odluke i potvrde o izvr{nosti koju daje drugi
sud, iz zapisnika o poravnanju - u svakom slu~aju iz javne isprave, a na
na~in kako je to propisano ovim ili pak zakonom koji ure|uje javne isprave
koje su podobne za izvr{enje i kojima je zakon priznao svojstvo javne isprave
(vidi ~l. 23. do 28. ZIP-a).

^lan 31 129

Kod tzv. uzajamne obaveze tra`ilac izvr{enja mo`e tra`iti da sud odredi
izvr{enje prema izvr{eniku i prije nego {to je on svoju obavezu prema
izvr{eniku izvr{io i sud }e odrediti izvr{enje ali u takvom slu~aju izvr{enik
mo`e da uskrati ispunjenje obaveze dok tra`ilac izvr{enja prema njemu ne
ispuni obavezu ili podnese dokaz da je obezbijedio ispunjenje svoje obaveze,
a {to se sve utvr|uje u izvr{nom postupku (Bogoljub Popovi} i Vukadin
Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 24/25).

Tra`ilac izvr{enja koji ne mo`e da doka`e nastupanje uslova (ili roka), odnosno da je svoju obavezu prema izvr{eniku ispunio, a putem isprava odre|enih
prednjim ~lanovima, treba izdejstvovati u parni~nom postupku, pokrenutom
po tu`bi, deklaratornu presudu o dospjelosti obaveze izvr{enika.

Sud izvr{enja po slu`benoj du`nosti ima da utvrdi da je obaveza dospjela.

Za to ne bi bila dovoljna obi~na pismena izjava izvr{enika, da je tra`ilac
izvr{enja svoju obavezu izvr{io ili da je nastupio uslov (ili rok) za izvr{enje
njegove obaveze. Na pismenoj izjavi kao privatnoj ispravi treba da bude
ovjeren potpis izvr{enika, iako bi to mo`da bilo nesporno me|u strankama
(Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987,
str. 78).

Kada je izvr{nom ispravom odre|eno da }e izvr{enik svoju obavezu ispuniti

prema tra`iocu izvr{enja ako se istovremeno ispuni obaveza prema njemu
uzajamna obaveza), sud odre|uje izvr{enje samo ukoliko tra`ilac
izvr{eniku (u
izvr{enja podnese dokaz da je obezbijedio ispunjenje svoje obaveze. Ispunjenje
svoje obaveze tra`ilac izvr{enja dokazuje polaganjem predmeta obaveze u
depozit suda ili na drugi na~in - primjer - potvrdom o predaji preporu~ene
po{iljke upu}ene izvr{eniku (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za
primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 125).

U skladu sa prednjim odredbama je i sudska praksa i prihvatljiva je u primjeni istih:

Po pravilima izvr{nog postupka ne mo`e se dozvoliti izvr{enje radi realizacije zahtjeva tra`ioca izvr{enja ako on nije ispunio prethodnu ~inidbu na
koju je obavezan. Me|utim, kad je obavezan na istovremenu ~inidbu protiv~inidbu, izvr{enje se mo`e dozvoliti ali se ne mo`e sprovesti dok tra`ilac
izvr{enja ne ispuni svoju protiv~inidbu (Vrhovni privredni sud, Sl-723/68,
prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku,
Beograd, 1978, str. 25), pa bi u prednjem slu~aju bio osnovan prigovor iz st.
7. ~l. 47. ovog zakona ukoliko je sud odredio izvr{enje a tra`ilac izvr{enja nije
uz prijedlog dostavio dokaz da je izvr{io du`nu protu~inidbu odre|enu
izvr{nom ispravom.
10

U pogledu na~ina i obima izvr{enja du`ne protu~inidbe tra`ioca izvr{enja, u

prednjem smislu, u skladu je s odredbama ovog ~lana i pravno stanovi{te:

Prvostepeni sud je obustavio izvr{enje u smislu ~lana 23. ZIP-a, jer povjerilac nije na zakonom propisani na~in dokazao, da je svoju obavezu izvr{io

130 ^lan 32

na na~in kako je navedeno u izvr{noj ispravi. Ovakva odluka prvostepenog

suda je pravilna i na zakonu osnovana.
Prigovor povjerioca u `albi da je ona svoju obavezu izvr{ila, ponudiv{i
du`niku stan u kome `ivi, nije osnovan, jer dopisima od 18.4.2000, 12.5.2000.
i 15.6.2000. godine, povjerilac nije dokazao da je ispunio svoju obavezu i
obezbijedio nu`ni smje{taj u smislu ~l. 8. Zakona o stambenim odnosima.
Naime, nu`ni smje{taj u smislu ~l. 8. Zakona o stambenim odnosima, mora
da ispunjava tri elementa, od kojih je tre}i, izri~ito propisan Zakonom pravo
kori{tenja tih prostorija najmanje dvije godine, {to zna~i, da uslov za izvr{enje
obezbje|enjem nu`nog smje{taja nije ispunjen, ako je isti ponu|en prije dvije
godine, nego je uslov, da se koristi dvije godine, od strane du`nika nakon
useljenja, a {to u konkretnom slu~aju nikako ne mo`e biti, jer je u pitanju
napu{teni stan koji povjerilac bespravno koristi ({to proizilazi iz svih navoda
povjerioca u spisu), pa je neizvjesno koliko }e i povjerilac ostati u njemu.
(Kantonalni sud u Sarajevu, broj G`-1265/00 od 20.6.2001. godine)
^lan 32.
Alternativna obaveza po izboru izvr{enika
Ako izvr{enik ima pravo na osnovu izvr{ne isprave birati izme|u vi{e
predmeta svoje obaveze i u roku za dobrovoljno ispunjenje sam ne obavi
izbor izme|u tih predmeta i ne ispuni du`nu obavezu, predmet kojim
obaveza treba biti ispunjena odre|uje tra`ilac izvr{enja u prijedlogu za
izvr{enje.
1

Op}enito: Odredbe o alternativnoj obavezi po izboru izvr{enika bile su propisane st. 1. i 2. ~l. 24. ZIP-a iz 1978. godine kojim je bilo odre|eno da ako
izvr{enik ne izvr{i izbor pravo izbora prelazi na tra`ioca izvr{enja, s tim {to
je pravo izbora pripadalo izvr{eniku sve dok tra`ilac izvr{enja nije primio
predmet izvr{enja, ma i djelimi~no, do kojeg momenta je izvr{enik zadr`avao
pravo da ispuni obavezu u pogledu predmeta druge alternativne obaveze.

Komentar uz ~lan: Odredbe ovog zakona, za razliku od ranijih, ne predvi|aju

prednje, jer je istim odre|eno da je podno{enjem prijedloga za izvr{enje izbor
definitivan, iz ~ega proizlazi da se prednjim ovla{tenjima izvr{enik mo`e koristiti samo u paricionom roku (dobrovoljni rok za ispunjenje obaveze, ~l. 25.
ZIP-a), te protekom tog roka gubi pravo izbora izme|u alternativno postavljenih obaveza u izvr{noj ispravi, koji izbor prelazi na tra`ioca izvr{enja.

Dakle, ve} podno{enjem prijedloga za izvr{enje od strane tra`ioca izvr{enja

sve mogu}nosti prava izvr{enika da bira koju }e alternativno postavljenu
obavezu izvr{iti se u cijelosti iscrpljuju i izvr{enik je du`an izvr{iti onu alternativno postavljenu obavezu za koju se tra`ilac izvr{enja opredijelio u samom
prijedlogu za izvr{enje, {to ima za cilj da stimuli{e izvr{enika na ispunjenje
obaveze u paricionom roku, te se mo`e re}i da gubitak prava izbora alternativno postavljenih obaveza iz izvr{ne isprave, za izvr{enika predstavlja jednu

^lan 33 131

vrste sankcije, jer neizvr{enjem u paricionom roku preuzima rizik da obaveza

bude izvr{ena na na~in koji je tegobniji po njega, uz pla}anje i tro{kova
izvr{nog postupka.
4

Od zna~aja su pravna stanovi{ta sudske prakse radi razlikovanja alternativne

i fakultativne ~inidbe, a koja su prihvatljiva za odredbe ovog zakona:

Kad je izvr{nim naslovom izvr{enik obavezan na dvije ~inidbe alternativno, pripada mu pravo izbora koju }e od alternativno odre|enih ~inidbi
izvr{iti. Ovo pravo pripada izvr{eniku do isteka paricionog roka, kada zbog
njegove docnje pravo izbora prelazi na tra`ioca izvr{enja. Me|utim izvr{enik
se mo`e poslu`iti pravom izbora i izjaviti da `eli da izvr{i drugu od alternativno odre|enih ~inidbi sve dok tra`ilac izvr{enja potpuno i djelimi~no ne
primi ~inidbu koju je izabrao u svom prijedlogu za dozvolu izvr{enja. Za
kori{tenje ovim pravom potrebno je da izvr{enik odmah i izvr{i ~inidbu koju
je naknadno izabrao, a nije dovoljno da se samo izjasni o svom izboru.
(Vrhovni privredni sud Sl-1389/68, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti},
Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 26)
Kad je u pitanju izvr{enje alternativne ~inidbe, kakva je bila obaveza
du`nika prema vjerovnicima iz izvr{ne isprave, vjerovnici su bili ovla{teni u
prijedlogu za izvr{enje nazna~iti predmet kojim obaveza treba da bude ispunjena, bili su dakle ovla{teni prijedlogom za izvr{enje zatra`iti od du`nika
naplatu presu|enog iznosa, kao alternativne ~inidbe, a du`niku je uprkos tome
pripadalo pravo izbora sve do trenutka dok vjerovnici nisu makar i djelimi~no
primili predmet, koji su u prijedlogu za izvr{enje zahtijevali. (Os Split, G`2380/89 od 15.9.1989. PSP 44/157, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 41)
5

Ovo iz razloga {to je razlikovanje alternativne od fakultativne ~inidbe relevantno ne samo za postupak odre|ivanja izvr{enja ve} je od zna~aja i za
provo|enje izvr{enja, a {to jasno proizlazi iz prednjih sudskih odluka kao i
obrazlo`enja odluka datih uz komentar ~l. 33. ovog zakona, u kojim slu~ajevima je razli~it postupak u pogledu uslova za odre|ivanje i provo|enje
izvr{enja u ovisnosti o tome da li je u pitanju predmet izvr{enja alternativna
ili fakultativna ~inidba izvr{enika.
^lan 33.
Fakultativno ovla{tenje izvr{enika
(1)

Izvr{enik kojem je izvr{nom ispravom nalo`eno ispunjenje odre|ene obaveze

uz pravo da se od ispunjenja te obaveze mo`e osloboditi ispunjenjem nekog
drugog ~injenja odre|enog u izvr{noj ispravi mo`e to ~injenje ispuniti sve
dok tra`ilac izvr{enja nije makar i djelimi~no primio ispunjenje obaveze.

(2) Tra`ilac izvr{enja ima pravo na naknadu tro{kova izvr{nog postupka koji
je obustavljen zato {to je izvr{enik nakon njegovog pokretanja umjesto
du`ne obaveze ispunio drugo ~injenje odre|eno u izvr{noj ispravi.

132 ^lan 33

Op}enito: Pitanje fakultativnog ovla{}enja izvr{enika pri izvr{avanju obaveze iz

izvr{ne isprave koja je izvr{ni naslov odre|enom izvr{enju bilo je regulisano
odredbama ~lana 25. ZIP-a iz 1978. godine, i to na na~in i u slu~aju da je
izvr{nom ispravom izre~ena nenov~ana obaveza, uz pravo da se od ispunjenja te obaveze mo`e osloboditi pla}anjem nov~anog iznosa odre|enog u
izvr{noj ispravi, te da mo`e taj iznos da plati sve dok tra`ilac izvr{enja nije
djelimi~no primio ispunjenje obaveze. U pogledu izvr{ne prestacije ona je
jedna i mora biti nenov~ana, te ista nema alternativu, ali izvr{enik se pod
naprijed navedenim uslovom mo`e osloboditi iste pla}anjem nov~anog iznosa
odre|enog u izvr{noj ispravi.

Komentar uz stav 1: Za razliku od odredbi ranijeg zakona iz ~l. 25., sada

se vi{e ne govori o izvr{enikovoj obavezi kao nenov~anoj, ve} se ista defini{e
kao odre|ena obaveza i ne odre|uje se da se izvr{enik te obaveze mo`e
osloboditi pla}anjem odre|enog nov~anog iznosa odre|enog u izvr{noj
ispravi, ve} se propisuje da se izvr{enik mo`e osloboditi odre|ene obaveze
predvi|ene izvr{nom ispravom ispunjenjenjem nekog drugog ~injenja (ne
samo pla}anjem nov~anog iznosa, kako je to ranije bilo propisano) odre|enog
u izvr{noj ispravi, a {to, opet, implicira da }e u tom dijelu do}i do izmjena i u ~lanu 178. sada{njeg ZPP-a. Prema prednjem zakonskom rje{enju,
sada se obaveza mo`e sastojati u pla}anju odre|enog nov~anog iznosa, ali
se izvr{enik mo`e iste osloboditi ako izvr{i neko ~injenje odre|eno izvr{nom
ispravom.

Za razliku od alternativne obaveze izvr{enika koja je odre|ena izvr{nom

ispravom, postoji mogu}nost da izvr{enik svoju obavezu prema tra`iocu
izvr{enja ispuni tako {to }e mu predati odre|enu stvar ili izvr{iti odre|enu
radnju, uz mogu}nost da se te obaveze oslobodi izvr{enjem neke druge
odre|ene ~inidbe u izvr{noj ispravi. Razlika izme|u ova dva slu~aja je u tome
{to je kod alternativne obaveze predmet obaveze izvr{enika ve}i broj stvari i
izvr{enik ima mogu}nost da bira na koji na~in }e izvr{iti svoju obavezu, dok
je kod fakultativne obaveze izvr{enika predmet obaveze samo jedna stvar,
odnosno ~inidba, koje se izvr{enik mo`e osloboditi ako izvr{i neko drugo
odre|eno ~injenje. U oba slu~aja izvr{enik mo`e da bira, s tim {to u prvom
slu~aju kod alternativno postavljenog zahtjeva mo`e da bira jednu od vi{e
obaveza, a u drugom je obaveza samo jedna, ali izvr{enik mo`e da izabere
da }e se te obaveze osloboditi izvr{enjem neke druge ~inidbe.

Razlika izme|u prednjih ~inidbi iskazana je i u pravnom stanovi{tu sudske

prakse:

Alternativno ovla{tenje (fakultas alternativa) se dodu{e unosi u izreku

presude, ali ono tu`enika ne obavezuje nego ima karakter ponude tu`itelja
tu`eniku i stoga taj dio izreke presude ne mo`e poslu`iti kao izvr{ni naslov.
To ne mo`e ni onda ako je takva dozvola izvr{enja postala formalno pravomo}na. Stoga se dozvola izvr{enja na osnovu alternativnog ovla{tenja i kasnije mo`e ukinuti jer takav izvr{ni naslov ne postoji. (Os Bjelovar, G`1670/78 od 15.5.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb,
1993, str. 42)

^lan 34 133

Fakultativno ovla{tenje, da li }e izvr{iti prestaciju iz izvr{ne isprave (koja je

samo jedna i nema alternative) ili }e se pak iste osloboditi izvr{enjem nekog
drugog ~injenja tako|er predvi|enog izvr{nom ispravom, izvr{eniku stoji na
raspolaganju, kao {to je to i ranije bilo propisano, sve do momenta dok
tra`ilac izvr{enja nije, makar i djelimi~no, primio ispunjenje obaveze.

Tra`ilac izvr{enja, za razliku od izvr{enika, kod fakultativnog ovla{tenja u

izvr{enju obaveze iz izvr{ne isprave ne mo`e da bira da li }e tra`iti ispunjenje obaveze izvr{enika ili neke druge odre|ene ~inidbe, ve} uvijek mora
tra`iti samo ono {to je obaveza izvr{enika, naime ovla{}enje da bira ili ispunjenje obaveze ili oslobo|enje obaveze izvr{enjem druge odre|ene ~inidbe ima
samo izvr{enik.

Ukoliko izvr{enik umjesto obaveze iz izvr{ne isprave, koriste}i se mogu}no{}u da

se iste oslobodi, izvr{i neko drugo ~injenje odre|eno izvr{nom ispravom, a kojim
se osloba|a u tom slu~aju od izvr{enja obaveze, tra`ilac izvr{enja u tom slu~aju
nema pravo da u zahtjevu tra`i izvr{enje obaveze odre|ene izvr{nom ispravom.

Komentar uz stav 2: Novinu predstavlja i odredba Zakona iz stava 2. ovog

~lana, kojom se izri~ito propisuje da je izvr{enik, u slu~aju da umjesto predmeta izvr{enja ispuni fakultativnu ~inidbu (isti se mo`e slu`iti fakultativnim
ovla{}enjem i birati dok tra`ilac izvr{enja nije, makar i djelimi~no, primio
ispunjenje obaveze, dakle i nakon podno{enja prijedloga za izvr{enje i
odre|ivanja izvr{enja), du`an da tra`itelju izvr{enja naknadi nastale tro{kove
do obustave izvr{nog postupka. Prednja odredba ~ini se opravdanom, s
obzirom na to da prednji slu~aj osloba|anja od izvr{enja obaveze vodi obustavi izvr{nog postupka pokrenutog po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, nakon
paricionog roka, a {to je nesumnjivo stvorilo tro{kove tra`iocu izvr{enja, do
kojih ne bi do{lo da je izvr{enik postupio po izvr{noj ispravi, bilo da je izvr{io
obavezu ili se iste oslobodio izvr{enjem neke druge odre|ene ~inidbe, a sve
iz razloga {to se prednje ne bi moglo podvesti pod odredbe ~lana 16. ZIP-a,
u kojim bi bilo vi{e mjesta za ovakvu odredbu s obzirom na to da se radi
o tro{kovima postupka, nego na ovom mjestu.
^lan 34.
Prekid postupka
(1) Sud ne mo`e prekinuti izvr{ni postupak da bi sa~ekao odluku nadle`nog
suda ili drugog organa o prethodnom pitanju.
(2) U drugim slu~ajevima prekida postupka predvi|enim odredbama Zakona
o parni~nom postupku, sud mo`e, ako to okolnosti slu~aja dopu{taju, na
prijedlog stranke ili po slu`benoj du`nosti, odlu~iti da postupak nastavi,
imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka.
(3) U slu~aju smrti tra`ioca izvr{enja koji nema punomo}nika ili zakonskog
zastupnika, svaki od nasljednika ili zainteresovanih lica mo`e predlo`iti

134 ^lan 34

da dok traje nasljedni~ka zajednica, sud, na tro{ak predlaga~a, postavi

nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi. Sud }e imeno vati privremenog zastupnika u roku od osam dana od podno{enja zahtjeva. Ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresovanih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti tra`ioca izvr{enja, sud }e obustaviti
postupak.
(4) U slu~aju smrti izvr{enika koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika sud }e nasljednicima, ako to predlo`i tra`itelj izvr{enja, u roku od
15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvr{enika,
postaviti privremenog zastupnika, na tro{ak tra`ioca izvr{enja, po pravilu
iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvr{enja i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku od osam
dana od podno{enja zahtjeva. Ako ovla{teno lice ne predlo`i nastavak
postupka u ostavljenom roku, sud }e obustaviti postupak.
(5) Kona~ni tro{kovi tra`ioca izvr{enja iz stava 4. ovog ~lana namiruju se iz
imovine izvr{enika.
(6) Nakon prestanka nasljedni~ke zajednice, svaki od nasljednika mo`e
preuzeti postupak prijavom izvr{nom sudu. O preuzimanju postupka i
razrje{enje privremenog zastupnika sud odlu~uje zaklju~kom.
1

Op}enito: Uslovi za prekid postupka, i to samo uslijed smrti stranke, bili su

sadr`ani u stavu 1. i 2. ~l. 31. ZIP-a iz 1978. godine, dok su se u ostalim
slu~ajevima prekida postupka shodno primjenjivale odredbe ZPP-a o prekidu
postupka.

Za razliku od ranijeg zakona, koji je sadr`avao odredbe o prekidu uslijed smrti

stranke ili njenog zakonskog zastupnika, u kojim slu~ajevima je sud
obavje{tavao nasljednike te stranke i protivnu stranku, ili ukoliko nasljednici
nisu poznati ili nije poznato njihovo boravi{te, sud im je bez odga|anja
postavljao privremenog staraoca, a shodnom primjenom ZPP-a prekidao postupak u drugim slu~ajevima predvi|enim u tom zakonu, sada su reducirani
razlozi za prekid izvr{nog postupka, jer sud ne mo`e prekinuti izvr{ni postupak da bi sa~ekao odluku nadle`nog suda ili drugog organa o prethodnom
pitanju, a u drugim slu~ajevima sud mo`e, ako to okolnosti slu~aja dopu{taju,
na prijedlog stranke ili po slu`benoj du`nosti, odlu~iti da postupak nastavi,
imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao
razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. U ostalim slu~ajevima odredbe
o prekidu postupka, regulisane u ~l. 378. do 382. ZPP-a, shodno }e se primjenjivati u izvr{nom postupku, ako nisu u suprotnosti sa ovim ~lanom, te
do eventualnog prekida postupka mo`e do}i u slu~ajevima nemogu}nosti postupanja suda ili stranaka, ako ZIP-om nije propisano da se u tim slu~ajevima postupak obustavlja.

Odredbama ovog zakona o prekidu postupka prvo je regulisano u kojim

slu~ajevima se ne mo`e izvr{ni postupak prekinuti, a potom slu~ajevi prekida postupka i pitanja vezana za prekid postupka. Shodno navedenim odred-

^lan 34 135

bama o prekidu postupka mo`e se izvu}i zaklju~ak da do prekida izvr{nog

postupka gotovo ne mo`e do}i, te da nepreduzimanje predvi|enih radnji od
ovla{tenih subjekata vodi obustavi postupka. Naime, smrt stranke vi{e nije
razlog za prekid postupka, jer se na zahtjev stranaka mo`e postaviti privremeni staralac, {to svakako ima svoje opravdanje sa gledi{ta tra`ilaca izvr{enja
radi br`eg namirenja njihovih potra`ivanja iz ostavinske mase, a principijelno,
sa aspekta pravnog poretka i pravne sigurnosti, niko nema interesa za postojanje imovine bez titulara i njeno kori{tenje od strane neovla{tenih lica.
4

Komentar uz stav 1: Odredba stava 1. ovog ~lana upu}uje na to da sud ne

mo`e ni pod kojim uslovima prekinuti izvr{ni postupak kada odluka ili pak
samo izvr{enje ovisi o razrje{enju nekog prethodnog pitanja, a kako bi sa~ekao
odluku organa nadle`nog za rje{avanje tog pitanja. Ovo pravilo je novina u
odnosu na ranija pravila kojima je izvr{ni sud bio ovla{ten da donese, prije
svega, ocjenu da li }e postupak prekinuti da bi sa~ekao odluku nadle`nog
organa o prethodnom pitanju ili }e sam odlu~iti o prethodnom pitanju, a
potom donijeti odluku o izvr{enju, bez prekida postupka izvr{enja. Pri
dono{enju ocjene o prekidu postupka trebalo je da se vodi ra~una o
ekonomi~nosti i efikasnosti postupka, me|utim naj~e{}e se donosila odluka o
prekidu postupka, a do dono{enja odluke nadle`nog organa o prethodnom
pitanju, pa se nakon dono{enja navedene odluke postupak nastavljao.

Iz ove odredbe, ne samo da proizlazi ovla{tenje izvr{nom sudu ve} je obaveza

izvr{nog suda da rije{i prethodno pitanje bez obzira o ~emu je rije~ i koji je
organ nadle`an za rje{avanje tog pitanja. S obzirom na prednje, treba ista}i to
da odluka izvr{nog suda o prethodnom pitanju va`i samo za taj konkretni slu~aj.
Prednje ovla{tenje, da izvr{ni sud rje{ava prethodno pitanje, isklju~uje shodnu
primjenu st. 1. ta~. 1. ~lana 379. ZPP-a, kojom odredbom je regulisano da }e
se odrediti prekid postupka ako je sud odlu~io da sam ne rje{ava o prethodnom pitanju. Na ovom mjestu bi trebalo ista}i pitanje regulisanja postupka priznanja odluka stranih sudova od doma}ih sudova, s obzirom na to da je to po
dosada{njim propisima poseban postupak, koji se ranije vodio pred kantonalnim odnosno okru`nim sudovima, a sad je u nadle`nosti op}inskih odnosno
osnovnih sudova tako|er kao poseban postupak, s obzirom na ovla{tenja
izvr{nog suda, jer je za pretpostaviti da }e se podnositi prijedlozi izvr{nom
sudu na osnovu odluke stranog suda, a bez odluke o egzekvaturi. Pitanje je
koliko }e uspje{no izvr{ni sud donositi odluke o egzekvaturi i da li }e to u
zna~ajnijoj mjeri ote`ati rad izvr{nog suda u provo|enju izvr{enja, jer prednji
postupak pretpostavlja primjenu odredbi materijalnog prava i iz ove oblasti.

Odlukom o egzekvaturi donesenom u izvr{nom postupku broj razloga za

prigovor se pove}ava, jer se tada prigovorom pobija osnov odre|ivanja
izvr{enja u dijelu priznanja sudske odluke, a {to bi vodilo odugovla~enju postupka, ako je to jedini razlog pobijanja, pa bi bilo preporu~ljivo da se uz
prijedlog za izvr{enje podnosi i odluka o egzekvaturi.

Komentar uz stav 2: Imaju}i u vidu shodnu primjenu odredaba o prekidu

postupka ZPP-a, odre|uje se da u drugim slu~ajevima prekida postupka sud
mo`e, ako to okolnosti slu~aja dopu{taju, na prijedlog stranke ili po slu`benoj

136 ^lan 34

du`nosti, odlu~iti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika

stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. Bez obzira da li se radi o prijedlogu stranke za imenovanjem privremenog zastupnika i nastavkom izvr{nog postupka ili sud o tome odlu~uje po
slu`benoj du`nosti, Zakonom se propisuje da treba da postoje okolnosti slu~aja
koje dopu{taju imenovanje privremenog zastupnika, ne preciziraju}i koje su to,
pa bi se prednje u ovom segmentu trabalo cijeniti prema odredbama ZPP-a.
8

Prekid izvr{nog postupka mo`e nastupiti kada i prekid parni~nog postupka

zbog nemogu}nosti stranke ili suda da postupaju. Zakonom je op}enito
odre|eno da u takvim slu~ajevima, ako to okolnosti dopu{taju, sud mo`e
odlu~iti da se izvr{ni postupak nastavi tako da se stranci u odnosu na koju
je nastao razlog zbog koga je do{lo do prekida imenuje privremeni zastupnik (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 31).

Komentar uz stav 3: Za razliku od odredbi stava 2. ovog ~lana, u ovom stavu

posebno se reguli{e imenovanje privremenog zastupnika tra`iocu izvr{enja
kada je umro, a isti u postupku nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika i propisuje se da za slu~aj smrti tra`ioca izvr{enja koji nema punomo}nika
ili zakonskog zastupnika svaki od nasljednika ili zainteresovanih lica mo`e
predlo`iti da sud dok traje nasljedni~ka zajednica, na tro{ak predlaga~a,
postavi nasljednicima privremenog zastupnika, kojeg }e sud imenovati u roku
od 8 dana od podno{enja zahtjeva, a ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresovanih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti tra`itelja izvr{enja
sud }e obustaviti postupak. Iz prednjeg proizlazi da sud, u cilju otklanjanja
razloga koji vode prekidu postupka, odnosno u cilju nastavka izvr{nog postupka, kada je kao razlog za prekid smrt tra`ioca izvr{enja, nije ovla{ten po
slu`benoj du`nosti imenovati privremenog zastupnika, ve} }e to u~initi samo
na prijedlog svakog od nasljednika ili zainteresovanih lica, i to roku od 8 dana
i na tro{ak predlaga~a. Ukoliko prednji prijedlog stranaka ne uslijedi u roku
od 30 dana, sud }e obustaviti postupak. Dakle, za slu~aj smrti tra`ioca
izvr{enja, koji je ranije vodio prekidu postupka, sada je to razlog za obustavu postupka ukoliko se ne postavi prijedlog za imenovanje privremenog
zastupnika od strane nasljednika ili zainteresovanih lica.

10

Zakonom nije propisano koja se lica mogu imenovati za privremenog zastup nika, a niti lica koja se ne mogu imenovati za iste, pa bi se za privremenog
zastupnika moglo imenovati i lice iz reda nasljednika, odnosno jedan od
sunasljednika, {to bi mo`da bilo i opravdano s obzirom na interese tih lica za
za{titu takve imovine i imovinskih prava koja bi eventualno nakon ostavinskog postupka u{la u njihovu imovinu.

11

Po pravilima nasljednog prava, nasljedni~kom zajednicom treba smatrati dva ili

vi{e sunasljednika koji su nakon smrti ostavitelja pretendenti za nasljedstvo.

12

Komentar uz stav 4. i 5: Za razliku od stava 1. i 2. ovog ~lana, ovom odredbom posebno se reguli{e i imenovanje privremenog zastupnika za slu~aj smrti
izvr{enika, odre|uju}i da u slu~aju smrti izvr{enika koji nema punomo}nika
ili zakonskog zastupnika sud }e nasljednicima, ako to predlo`i tra`itelj

^lan 34 137

izvr{enja u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti

izvr{enika, postaviti privremenog zastupnika, na tro{ak tra`itelja izvr{enja, u
pravilu iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvr{enja, i
nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku 8 dana od
podno{enja zahtjeva, a ako ovla{tene osobe ne predlo`e nastavak postupka u
ostavljenom roku sud }e obustaviti postupak.
13

Propu{tanje tra`ioca izvr{enja i nepodno{enje prijedloga u navedenom roku,

za imenovanje privremenog zastupnika na izvr{eni~koj strani, uslijed smrti
izvr{enika, vodi obustavi postupka. Dakle, ni smrt izvr{enika, a ni smrt tra`ioca
izvr{enja nisu vi{e razlozi koji vode prekidu postupka, ve} su to sada razlozi
za obustavu istog, uz ispunjenje naprijed istaknutih Zakonom predvi|enih
uslova.

14

Zakon je propisao da se kona~ni tro{kovi tra`ioca izvr{enja u prednjem slu~aju

namiruju iz imovine izvr{enika, {to se ~ini opravdanim jer se postupak imenovanja privremenog zastupnika na strani izvr{enika za slu~aj smrti provodi o
tro{ku tra`ioca izvr{enja, a s obzirom na to da je odredbama ovog zakona iz
st. 1. ~l. 16. propisano da tro{kove postupka u vezi sa odre|ivanjem i
provo|enjem izvr{enja prethodno snosi tra`ilac izvr{enja.

15

Komentar uz stav 6: Svaki od nasljednika, nakon prestanka nasljedni~ke zajednice, mo`e preuzeti postupak prijavom izvr{nom sudu, a o preuzimanju postupka i razrje{enju privremenog zastupnika sud odlu~uje zaklju~kom.
Sticanjem svojstva nasljednika ista lica sti~u aktivnu legitimaciju za preuzimanje izvr{nog postupka, i to svaki od nasljednika, i mogu podnijeti prijavu
izvr{nom sudu za preuzimanje postupka, u kom slu~aju sud donosi odluku
u formi zaklju~ka, a koje zakonsko rje{enje isklju~uje mogu}nost odugovla~enja
postupka izjavljivanjem `albe, {to se ~ini opravdanim kada se ima u vidu da
je sljedni{tvo izme|u tra`ioca izvr{enja i podnosioca prijave o preuzimanju
postupka, utvr|eno u odgovaraju}em postupku pred nadle`nim organom a {to
podnosilac prijave, nasljednik, dokazuje relevantnim rje{enjem o naslje|ivanju,
snabdjevenim klauzulom pravosna`nosti.

16

Imaju}i u vidu odredbu ~lana 228. ZIP-a kojom je propisano da se u izvr{nom

postupku reguliranom ovim zakonom ne primjenjuju odredbe drugih zakona
koje se odnose na zahtjev za odga|anjem i prekidom postupka, smatram da
bi prednju odredbu trebalo tuma~iti u pravcu odredbi drugih zakona o
izvr{nim postupcima iz drugih oblasti prava, a na {ta upu}uje i pravno
stanovi{te zauzeto u odluci Kantonalnog suda, kojom je potvr|ena prvostepena odluka suda o prekidu postupka u ovom sudskom izvr{nom postupku kad
je u pitanju izvr{enik nad kojim je otvoren ste~ajni postupak:

Prvostepenim rje{enjem prekinut je postupak izvr{enja na osnovu pravosna`ne i izvr{ne sudske nagodbe.
Prvostepeni sud je donose}i pobijano rje{enje pravilno primijenio odredbe
~l. 63. st. 1. Zakona o ste~aju i likvidaciji (Sl. novine FBiH br. 23/98) koji
je va`io u vrijeme dono{enja pobijane odluke.

138 ^lan 34

^l. 139. stav 1. navedenog zakona odre|eno je da }e se odredbe tog

zakona koje se odnose na ste~ajni postupak shodno primjenjivati i na postupak likvidacije, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. To zna~i da }e
se pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka primjenjivati u likvidacionom postupku (ako to proizlazi iz prirode i nu`nosti samog instituta likvidacije).
Dana 1.7.2003. godine prestao je da va`i Zakon o ste~aju i likvidaciji (Sl.
novine FBiH br. 23/98) kada je stupio na snagu Zakon o likvidacionom postupku (Sl. novine FBiH br. 29/03) kojim je tako|e propisano (~l. 9. stav 2.)
da je likvidator du`an u roku od 15 dana podnijeti prijedlog za otvaranje
ste~ajnog postupka, ukoliko su ispunjene pretpostavke za provo|enje ste~ajnog
postupka.
U takvim slu~ajevima, kada se ne bi, otvaranjem likvidacionog postupka,
prekidao izvr{ni postupak, neki povjerioci bi se namirili u punom iznosu, {to
bi dovelo do kr{enja osnovnog principa, jednakog, odnosno, ravnomjernog
namirenja svih povjerilaca. Prednje proizilazi i iz odredaba ~l. 378. stav 1.
ZPP-a (Sl. novine FBiH br. 53/03) koja tako|e utvr|uje prekid i parni~nog
postupka, kada stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kada
nadle`ni organ pravomo}no odlu~i o zabrani rada, {to je prema Zakonu o
bankama jedan od osnova za otvaranje likvidacionog postupka, kada u smislu ~l. 61. Zakona o bankama (Sl. novine FBiH br. 39/98, 32/00, 48/01, 27/02,
41/02, 58/02) Agencija za bankarstvo, na osnovu izvje{taja privremenog
upravnika odlu~i da banku proda, pripoji drugoj banci ili je likvidira odnosno donese odluku o likvidaciji banke.
Tako|e, ~l. 11. novog Zakona o likvidacionom postupku je propisano da
da likvidator namiruje potra`ivanja povjerilaca srazmjerno visini njihovih
udjela u potra`ivanjima, ~im budu na raspolaganju dovoljna sredstva za
raspodjelu. Iz ovih odredaba proizilazi da se povjerioci ne namiruju u okviru
sudskog izvr{nog postupka, ve} u okviru sudskog likvidacionog postupka.
(Kantonalni sud u Sarajevu, P`-423/03 od 25.12.2003)
.........
Prvostepenim
postupka.

rje{enjem

odbijen

je

prijedlog

za

nastavak

izvr{nog

Kako je prema naprijed izlo`enom postupak u pogledu naknade tro{kova

izvr{enja samo prekinut do provo|enja ostavinskog postupka iz umrle
izvr{enice, te kako je tra`ilac izvr{enja stavio prijedlog za nastavak prekinutog izvr{nog postupka ~im je sprovedeno izvr{enje, te prestali razlozi za
prekid postupka, te uz prijedlog prilo`io ostavinsko rje{enje kojim su utvr|eni
nasljednici umrle izvr{enice, to je dono{enjem pobijanog rje{enja o odbijanju
prijedloga za nastavak izvr{enja prvostepeni sud povrijedio i odredbu ~l. 381.
ZPP-a. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1113/02 od 12.12.2003)
(Vidjeti Sudska praksa uz ~l. 30. - Kantonalni sud u Sarajevu, G`-750/00)

^lan 35 139

^lan 35.
Potvrda o izvr{nosti
(1) Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi sudu koji nije odlu~ivao u prvom
stepenu, uz prijedlog se podnosi izvr{na isprava, u originalu ili ovjerenom
prijepisu, na kojoj je potvrda o izvr{nosti.
(2) Potvrdu o izvr{nosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlu~ivalo o
potra`ivanju u prvom stepenu.
(3) Izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog ~lana, izvr{na isprava notara na
osnovu koje je podnesen prijedlog za izvr{enje ne mora biti snabdjeve na potvrdom o izvr{nosti, ve} se njena izvr{nost odre|uje prema odredbama Zakona o notarima.
(4) Neosnovanu potvrdu o izvr{nosti ukinu}e rje{enjem isti sud, odnosno
organ vlasti, na prijedlog izvr{enika, koji mora biti podnesen u roku od
osam dana od dana prijema rje{enja o izvr{enju.
(5) Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi na osnovu vjerodostojne isprave,
prila`e se ta isprava u originalu ili ovjerenom prepisu.
1

Op}enito: Pitanja i materija regulisana ovim ~lanom bila je ranije sadr`ana u

odredbama ~l. 36. i djelimi~no u odredbama o vjerodostojnoj ispravi u ~lanu
21. ZIP-a iz 1978. godine. U odnosu na ranije odredbe o podno{enju izvr{ne
isprave, sa potvrdom izvr{nosti, o izdavanju i ukidanju klauzule izvr{nosti, te
prilaganju vjerodostojnih isprava uz prijedlog za izvr{enje, moglo bi se re}i
da su sada u~injene zna~ajne izmjene, i to kada je u pitanju ukidanje klauzule
izvr{nosti, a posebno je kao novina odre|en na~in utvr|ivanja izvr{nosti
notarske isprave, i sada je posebno propisano podno{enje vjerodostojnih isprava uz prijedlog za izvr{enje, ukoliko se isti temelji na njima.

Komentar uz stav 1. i 2: Su{tinski, odredbe

izvr{ne isprave i potvrdi izvr{nosti iste se ne
dalje se uz prijedlog podnosi izvr{na isprava
pred kojim se nije vodio parni~ni postupak iz

Komentar uz stav 3: Odredbama ovog stava propisano je da izvr{na isprava

notara na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvr{enje ne mora biti snabdjevena potvrdom o izvr{nosti, ve} se njena izvr{nost odre|uje prema odredbama Zakona o notarima, {to prakti~no izdvaja i privilegira ovu izvr{nu ispravu
u odnosu na ostale, premda nekog posebnog razloga i nema za to, izuzev da
se ovaj segment posla prebaci sa notara na izvr{ni sud, ~ime se otvara pitanje da li se gdje konstatuje utvr|ena izvr{nost, a {to implicira dalje uslo`njavanje problema kada i na koji na~in se tra`i ukidanje klauzule izvr{nosti, a
sa kojim pitanjima ne bi sud trebao da se bavi.

Komentar uz stav 4: Prema odredbi ovog stava, za razliku od ranijeg zakona,

sada je propisano da se klauzula izvr{nosti mo`e ukinuti samo po prijedlogu

ova dva stava o podno{enju

razlikuju od ranijih odredbi. I
sa klauzulom izvr{nosti sudu
kojeg poti~e izvr{na isprava.

140 ^lan 35

izvr{enika (po ranijim odredbama klauzulu izvr{nosti je mogao ukinuti i sud

po slu`benoj du`nosti), i to pod uslovom da je prijedlog predat sudu u roku
od 8 dana po prijemu rje{enja o izvr{enju (ranije nije bio propisan rok, a niti
je podno{enje prijedloga za ukidanje klauzule izvr{nosti bilo vezano za ~injenicu
dana prijema rje{enja o izvr{enju). Ova novina mo`e se pravdati time da vodi
pravnoj sigurnosti, jer je sasvim opravdano bilo propisati rok za podno{enje
prijedloga za izvr{enje. Naime, kako se prednji prijedlog mogao podnijeti,
prema ranijim odredbama, i u toku provo|enja izvr{enja, te preduzimanja i
same radnje izvr{enja, to je vodilo zloupotrebi ovog instituta i neopravdanom
stvaranju ve}ih tro{kova izvr{nog postupka, a ~esto su stranke podnosile ovaj
prijedlog radi odga|anja izvr{enja (ranije ~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine). Nije
bila nemogu}a ni situacija da se izvr{enje i provede a da stranka nakon
provo|enja izvr{enja i vi{e godina nakon nastanka izvr{ne isprave podnese prijedlog za ukidanje klauzule izvr{nosti, te time poku{a odlo`iti ili sprije~iti
izvr{enje, a ta mogu}nost zloupotrebe je sada isklju~ena. Nadalje, sud vi{e nema
ovla{tenje za ukidanje klauzule izvr{nosti po slu`benoj du`nosti, {to poja~ava
na~elo nepristrasnosti u vo|enju sudskog izvr{nog postupka i za {to bi se moglo
re}i da je u saglasnosti sa napu{tanjem (minimiziranjem) na~ela materijalne
istine u skladu sa ZPP-om, kada je u pitanju njegova shodna primjena.
5

Komentar uz stav 5: Sada Zakon decidno propisuje da, ako se prijedlog za

izvr{enje podnosi na osnovu vjerodostojne isprave, ta isprava se prila`e u
originalu ili ovjerenom primjerku, {to nije decidno bilo sadr`ano u odredbama ranijeg Zakona. Iako Zakon ne sadr`i izri~itu odredbu o broju primjeraka
vjerodostojne isprave koja se prila`e, treba ista}i da se iste prila`u dovoljnom
broju primjeraka za sud i stranke ({to je propisano odredbama ZPP-a, shodna
primjena), pa se mo`e re}i da se iste prila`u u najmanje dva primjerka.

Kako je odredbama ~l. 1. stav 1. ZIP-a ostavljena mogu}nost da se zakonom

reguli{e prinudno ostvarivanje potra`ivanja na osnovu i drugih akata
predvi|enih u drugim zakonima, a ne samo na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava predvi|enih Zakonom o izvr{nom postupku, to bi se podobnost
i izvr{nost takvih akata kao izvr{nih isprava trebala propisivati zakonom koji
ih nominuje kao izvr{ne isprave u sudskom izvr{nom postupku. U praksi se
~esto postavlja pitanje i javljaju dileme, u slu~ajevima kad to zakonom nije
odre|eno na prednji na~in, kad je jedan takav akt pravosna`an, kona~an ili
pak izvr{an, ukoliko to navedenim zakonom nije propisano decidno, a s obzirom
na to da je izvr{na isprava donesena od strane, po zakonu, ovla{tenog subjekta i na na~in propisan zakonom, te kada je eventualno i snabdjevena klauzulom izvr{nosti ko je ovla{ten po pitanju provo|enja postupka ukidanja klauzule
izvr{nosti na jednom takvom aktu ukoliko bude stavljen takav prijedlog.
Slijedom odredbe stava 4. ovog ~lana, ne bi trebalo biti prednjih dilema, jer
jasno proizlazi iz istih da }e neosnovanu potvrdu izvr{nosti ukinuti rje{enjem
isti sud, odnosno organ vlasti, na prijedlog izvr{enika, koji mora biti podnesen
u roku od 8 dana od dana prijema rje{enja o izvr{enju, pa shodno prednjem
klauzulu izvr{nosti ukida organ koji je snabdio izvr{nu ispravu istom.

Drugo je pitanje samog zakona koji predvi|a neki akt kao izvr{nu ispravu i
njegove nepreciznosti u pogledu neregulisanja postupka ukidanja klauzule

^lan 35 141

izvr{nosti, te nepredvi|anja tim zakonom i pravnog lijeka upravljenog protiv

odluke o odbijanju prijedloga stranke za ukidanje klauzule izvr{nosti, ~ak kad
je i o~igledno da je takvu klauzulu trebalo ukinuti, {to bi u krajnjem slu~aju
moglo voditi zloupotrebi ovla{tenja od strane takvog jednog subjekta koji izdaje izvr{nu ispravu.
9

Od zna~aja je po pitanju ocjene izvr{nosti i prihvatljiva u cijelosti sudska

praksa iz odluka sudova:

O zahtjevu za ukidanje potvrde o pravomo}nosti (izvr{nosti) ne

odlu~uje se u posebnoj parnici ve} o njegovoj osnovanosti odlu~uje sud koji
je takvu potvrdu izdao. (Os Osijek, G`-2410/87 od 27.8.1987., prema: Neboj{a
[arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku,
Beograd, 1991, str. 134, i Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993,
str. 49)
Izvr{ni sud nije nadle`an da po slu`benoj du`nosti ukine potvrdu
izvr{nosti jer o tome treba odlu~iti sud koji je potvrdu izdao, a protiv tog
rje{enja vjerovnik ima i pravo `albe. (Os Split, G`-3431/84 od 14.12.1984,
prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 9)
Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi sudu koji je o potra`ivanju
odlu~ivao u prvom stepenu, uz prijedlog se ne podnosi izvr{na isprava. (Vs
H, Gzz-4/90 od 13.11.1990. Informator br. 3958/82, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni
postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 49)
Du`nik ne mo`e u izvr{nom postupku uspje{no isticati prigovor da mu
izvr{na isprava nije dostavljena ako se iz izvr{ne isprave vidi da ima klauzulu izvr{nosti, koju parni~ni sud nije ukinuo. (Vps Sr P`-903/79 od 27.4.1979,
prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 58)
Potvrdu o izvr{nosti stavlja sud koji je donio izvr{nu ispravu, na
otpravku odluke, a ne kao posebnu potvrdu. (Vps Srbije, P`-2505/79 od
26.11.1979. prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog
izvr{nog postupka, Beograd, 1981. godine, str. 435)
Za ukidanje klauzule izvr{nosti nadle`an je isti sud koji ju je izdao,
dakle parni~ni sud, a u smislu ~l. 35. stav 4. Zakona o izvr{nom postupku,
te je prvostepeni sud pravilno postupio odbaciv{i prijedlog za ukidanje
klauzule izvr{nosti parni~nog odjeljenja. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-855/02
od 4.11.2003)
10

Prednja sudska praksa je u skladu sa odredbama ovog ~lana i prihvatljiva je,

uz napomenu da sam mi{ljenja da se odredbe ovog ~lana nalaze u koliziji sa
odredbom iz st. 2. ~l. 27. ovog zakona vidjeti komentar uz navedeni ~lan,
ovo iz razloga {to je navedenim ~lanom propisano da ako u izvr{noj ispravi
nije odre|en paricioni rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze taj rok odre|uje
se rje{enjem o izvr{enju, a ovim ~lanom je propisano da se podnosi izvr{na
isprava sa potvrdom o izvr{nosti.

142 ^lan 36

III - PREDLAGANJE

I ODRE\IVANJE IZVR {ENJA

^lan 36.
Prijedlog za izvr{enje
(1) Prijedlog za izvr{enje mora sadr`avati zahtjev za izvr{enje u kojem }e
biti nazna~ena izvr{na ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se tra`i
izvr{enje, tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, potra`ivanje ~ije se ostvarenje tra`i,
sredstvo kojim izvr{enje treba provesti, predmet izvr{enja ako je poznat,
kao i druge podatke koji su potrebni za provo|enje izvr{enja.
(2) Ukoliko je uz prijedlog za izvr{enje podnesen i zahtjev za utvr|ivanje
du`nikove imovine, o rezultatu istrage }e sud obavijestiti tra`ioca izvr{enja
i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi odnosno izmijeni i dopuni.
(3) Prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave mora sadr`avati:
1) izvr{ni zahtjev iz stava 1. ovog ~lana,
2) zahtjev da sud obave`e izvr{enika da u roku od osam dana, a u
mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavi
rje{enja, namiri potra`ivanja, zajedno sa odmjerenim tro{kovima.
(4) Ako se tra`i izvr{enje na pokretnim stvarima, u prijedlogu za izvr{enje
ne moraju biti bli`e nazna~ene te stvari.
1

Op}enito: Odredbe o prijedlogu za izvr{enje bile su sadr`ane u ~l. 35. ZIPa iz 1978. godine i prema istim prijedlog za izvr{enje morao je sadr`avati
nazna~enje povjerioca i du`nika, sredstvo i predmet izvr{enja i druge
podatke potrebne za provo|enje izvr{enja (bez bli`ih nazna~enja koji su to
podaci potrebni za provo|enje izvr{enja), a prijedlog za izvr{enje na osnovu
vjerodostojne isprave (~l. 21. ZIP-a iz 1978. godine) morao je sadr`avati i
zahtjev da sud obave`e du`nika da u roku od 8 dana, a u mjeni~nim i
~ekovnim sporovima u roku od 3 dana po dostavi rje{enja, namiri
potra`ivanja zajedno sa odmjerenim tro{kovima, te ako se tra`i izvr{enje na
pokretnim stvarima, u prijedlogu za izvr{enje nisu morale biti bli`e ozna~ene
te stvari.

U odredbama ovog zakona o izvr{nom postupku kojima se ure|uje predlaganje i odre|ivanje izvr{enja (~l. 36. do 40. ZIP-a) u odnosu na formu i
sadr`inu prijedloga za izvr{enje, uslove i na~in za utvr|ivanje du`nikove
imovine u izvr{nom postupku, te povla~enje i ograni~enje prijedloga za
izvr{enje, forma i sadr`ina rje{enja o izvr{enju, te posebno odredbama o
dostavljanju rje{enja o izvr{enju, u znatnoj mjeri je u nekim segmentima
odstupljeno od ranijih zakonskih rje{enja, pogotovo kada se ima u vidu institut utvr|ivanja du`nikove imovine i ure|enje pitanja uredne li~ne dostave,
kada je izvr{enje predlo`eno i eventualno odre|eno temeljem izvr{ne isprave.

Prijedlog za izvr{enje, kao podnesak, jeste akt tra`ioca izvr{enja (vidi ~l. 2. i
30. ZIP-a) kojim se pokre}e postupak izvr{enja i isti kumulira dva zahtjeva,

^lan 36 143

odnosno da se odlu~i o samom zahtjevu za izvr{enje izvr{enikove obaveze i

da se zahtjev odnosno odluka realizuje, odnosno izvr{i prinudno ostvarenje
potra`ivanja.
4

Radi postizanja svrhe postavljanja prednjih zahtjeva odre|eno je Zakonom da

prijedlog za izvr{enje mora sadr`avati zahtjev za izvr{enje u kojem }e biti
nazna~ena izvr{na ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se tra`i izvr{enje,
tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, potra`ivanje ~ije se ostvarenje tra`i, sredstvo kojim
izvr{enje treba provesti, predmet izvr{enja ako je poznat, kao i druge podatke
koji su potrebni za provo|enje izvr{enja, pa se na ovaj na~in u pogledu
sadr`ine prijedloga propisuje da isti ne mora sadr`avati obavezno i predmet
na kome izvr{enje treba provesti. Ovo iz razloga {to tra`ilac izvr{enja ~esto
ne raspola`e podacima o imovini izvr{enika i ~esto su mu nedostupni podaci
o istoj, te je potraga za imovinom izvr{enika ~esto ote`ana, jer se podaci o
imovini izvr{enika ~esto prikrivaju pod isprikom poslovne tajne subjekata kod
kojih se ta imovina nalazi, ili isti tra`e za informaciju pla}anje, ili pak radi
poslovne saradnje sa komitentom, nisu voljni dati prednje podatke, a {to samo
odugovla~i postupak i pove}ava tro{kove izvr{enja, a nisu rijetki slu~ajevi
obustave postupka zbog prikrivanja izvr{enikove imovine od strane samog
izvr{enika i tre}ih lica. Tra`itelj izvr{enja i nije uslijed toga u mogu}nosti u
tom dijelu precizirati predmet izvr{enja dok se ne utvrdi eventualna
izvr{enikova imovina, {to ~ini opravdanim prednje zakonsko rje{enje i u skladu
je sa novim institutom u izvr{nom postupku - utvr|ivanjem du`nikove
imovine iz ~l. 37. ZIP-a, a koji bi trebao pospje{iti pove}anje procenta prinudne naplate i realizacije potra`ivanja utvr|enih izvr{nim ispravama.

Daljnja razlika u odnosu na ranije zakonske odredbe je {to se sada u prijedlogu za izvr{enje mora nazna~iti, odnosno isti mora sadr`avati zahtjev za
izvr{enje, te pored podataka koji su bili propisani i ranijim odredbama mora
sadr`avati i sredstvo kojim izvr{enje treba provesti, {to je svakako od uticaja
na efikasnost izvr{nog postupka, s obzirom na to da su sredstva izvr{enja
propisana odredbama Zakona i za svako je posebno propisana mjesna
nadle`nost suda, pa u tom segmentu ne bi trebalo biti pote{ko}a kod
odre|ivanja i predaje prijedloga mjesno nadle`nom sudu, a isto tako koji su
to drugi podaci potrebni za provo|enje izvr{enja jer ih ZIP precizira kod
svakog sredstva izvr{enja. Zahtjevom za izvr{enje (ili bolje re}i prijedlogom
rje{enja o izvr{enju, a {to je izgra|eno u dosada{njoj praksi sudova),
omogu}ava se sudu br`e postupanje kroz stavljanje pe~ata na prijedlog
rje{enja o izvr{enju ili pak kompjuterska obrada, a kojim se pe~atom ili
obradom odre|uje ili pak usvaja predlo`eno rje{enje o izvr{enju.

Kada je u pitanju nazna~enje tra`ioca izvr{enja i izvr{enika, trebalo bi

podrazumijevati potpune podatke o istim, uklju~uju}i ta~ne adrese
prebivali{ta odnosno sjedi{ta izvr{enika, bez obzira da li stranke imaju
punomo}nike odnosno zastupnike. Ovo iz razloga {to je dosada{nja praksa
pokazala da punomo}nici ne nazna~uju prednje, {to gotovo onemogu}ava
naplatu sudske takse, pogotovo kad su u pitanju strani subjekti kao tra`ioci
izvr{enja, koji ~esto ovla{}uju punomo}nike da naplatu vr{e preko ra~una
punomo}nika ili na njegove ruke (a mo`da bi trebalo ovdje postaviti i pita-

144 ^lan 36

nje izbjegavanja prikazivanja prihoda i naplate poreza na isti po propisanim stopama), te nakon izvr{ene naplate na ruke punomo}nika, na zahtjev
suda da radi prinudne naplate takse dostave potpune podatke, punomo}nici
ne daju potrebne podatke o tra`iocu izvr{enja pravdaju}i se da ne znaju
sjedi{te ili adresu komitenta, a isti im je nakon naplate otkazao punomo}.
Uo~ena prednja pojava bi se mogla sprije~iti ne samo prednjim zakonskim
rje{enjem, da se pored punomo}nika navode i podaci o sjedi{tu ili
prebivali{tu tra`ioca izvr{enja (a do ~ega se dolazi i shodnom primjenom
ZPP-a, jer se pored ozna~enja punomo}nika po istom tra`i i nazna~enja
adresa, odnosno sjedi{ta stranaka), ve} i izmjenama propisa o taksama, gdje
bi postupanje suda bilo uslovljeno pla}anjem takse, a nepla}anje takse ne bi
bila zapreka prijemu pismena.
7

Neopravdano bi bilo ne ista}i, a {to je i u interesu tra`ioca izvr{enja, ~ije se

potra`ivanje ostvaruje u izvr{nom postupku, da je neophodno u prijedlogu
za izvr{enje nazna~iti ta~no prebivali{te odnosno sjedi{te izvr{enika radi
provo|enja izvr{enja, odnosno radi uru~enja rje{enja o izvr{enju i ostvaranja
procesnih pretpostavki utvr|enih Zakonom za provo|enje izvr{enja, jer
neta~ni prednji podaci uvjetuju du`inu trajanja postupka u sudu, iako se
radi o podacima iz javnih registara dostupnih strankama koje imaju pravni
interes za iste. Primjetno je da se teret iznala`enje ta~nih prednjih podataka sve vi{e, kroz praksu, prebacuje na sud, {to se ne mo`e pravdati iz vi{e
razloga, a naro~ito {to je ve} prednjim odredbama odre|eno da prijedlog za
izvr{enja mora sadr`avati i nazna~enje izvr{enika, {to uklju~uje sve podatke
o istom, a koji su potrebni za provo|enje izvr{enja, zatim {to su prednji
podaci dostupni strankama, pod uslovom podno{enja zahtjeva nadle`nom registru ili organu, pa se, prebacivanjem tereta pribavljanja prednjih podataka
sudu, izbjegava naplata eventualnih taksi i pristojbi za zahtjev i izdavanje
podataka iz spomenutih registara, a sud se pretvara u istra`ni organ, pa bi
preduzmanje prednjih radnji suda, pored utvr|ivanja izvr{enikove imovine,
znatno usporilo provo|enja izvr{enja ve} optere}enih izvr{nih sudova i umanjilo efekte i u~inak novih instituta i zakonskih rje{enja u cilju ubrzanja
izvr{nog postupka.

Da prijedlog za izvr{enja mora sadr`avati i nazna~enje izvr{enika, sa svim

podacima potrebnim za provo|enje izvr{enja, uklju~uju}i tu i naznaku transakcijskih ra~una kod sredstva izvr{enja pljenidbom i prijenosom nov~anih sredstava sa transakcijskog ra~una, potvr|eno je u pravnom stanovi{tu sudske
prakse: Kada tra`itelj izvr{enja tra`i dozvolu izvr{enja pljenidbom i prenosom nov~anih potra`ivanja sa `iro ra~una izvr{enika na svoj `iro ra~un, du`an
je navesti potpuni broj svog ra~una i `iro ra~una izvr{enika. (Vi{i privredni
sud u N. Sadu, P`-649/73, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon
o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 36)

Prijedlog treba da ima navedene sastojke, ne samo s obzirom na spomenute

odredbe ve} i zato {to je u praksi uobi~ajeno da sud, ako prijedlog sadr`i
potrebnu ~injeni~nu podlogu (~injeni~ne navode i dokaze) i jasan i potpun
zahtjev za izvr{enje ili obezbje|enje, stavlja svoj {tambilj i pe~at, kojim usvaja taj prijedlog. Prema tome u slu~aju usvajanja, prijedlog po svojoj su{tini

^lan 36 145

ima i karakter otpravka sudske odluke rje{enja o izvr{enju ili obezbje|enju,

gdje ~injeni~na podloga (~injeni~ni navodi i dokazi) predstavljaju obrazlo`enje,
a zahtjev za izvr{enje izreku rje{enja. (Nedeljko Sre}kovi} i Dragutin Luki},
Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 187. i 188)
10

Ukoliko je uz prijedlog za izvr{enje, koji se zasniva na izvr{noj ispravi, podnesen i zahtjev za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, sud }e o rezultatu istrage
(bolje re}i o rezultatu utvr|ivanja izvr{enikove imovine, ~ime se izbjegava poistovje}ivanje i asocijacija na krivi~ni postupak istrage s obzirom na to da se
i izvr{ni i krivi~ni postupci u prednjem smislu sudski postupci) obavijestiti
tra`ioca izvr{enja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi odnosno izmijeni i dopuni. Shodno prednjem, prijedlog za izvr{enje }e se odbaciti kao
neuredan ukoliko ne sadr`i naznaku predmeta izvr{enja, a tra`itelj izvr{enja
isti nije u odre|enom roku uredio, odnosno izmijenio i dopunio, nakon obavijesti suda o imovini du`nika.

11

Prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave mora sadr`avati: izvr{ni

zahtjev kao i kod prijedloga na osnovu izvr{ne isprave (~ime se preciznije odre|uje da ovaj prijedlog mora imati sve podatke potrebne za provo|enje izvr{enja
koje sadr`i prijedlog na osnovu izvr{ne isprave), zahtjev da sud obave`e
izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u
roku od tri dana, po dostavi rje{enja namiri potra`ivanje, zaje-dno sa odmjerenim tro{kovima, {to je odredba i iz ranijeg zakona, kao {to je slu~aj i sa odredbom da ako se tra`i izvr{enje na pokretnim stvarima u prijedlogu za izvr{enje
ne moraju biti bli`e nazna~ene te stvari ve} samo mjesto gdje se stvari nalaze.

12

Prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave ne mora vi{e sadr`avati

i tra`enje tra`ioca izvr{enja da se u slu~aju da izvr{enik podnese prigovor
protiv rje{enja o izvr{enju prijedlog za izvr{enje ima smatrati tu`bom (~l. 29.
i 50. st. 1.-4. ZIP-a), jer je sad Zakonom propisano da se u slu~aju podno{enja
prigovora na rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave, bilo da se
pobija u cjelini ili djelimi~no u dijelu u kojem je utvr|eno potra`ivanje, pri jedlog ima smatrati tu`bom. Shodno prednjem, u slu~aju prijedloga za
izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave, kad isti i ne sadr`i zahtjev tra`ioca
izvr{enja da se u slu~aju prigovora prijedlog ima smatrati tu`bom, sud, s
obzirom na prednje zakonsko rje{enje, vi{e ne}e obustaviti izvr{ni postupak,
ve} }e se postupak nastaviti po tu`bi, a izvr{enje }e odgoditi do pravosna`ne
odluke parni~nog suda po prednjoj tu`bi.

13

14

U praksi, u prednjim slu~ajevima, prijedlog za izvr{enje odnosno tu`ba se

dostavlja na postupak po tu`bi parni~nom odjeljenju, kroz formu dono{enja
sudske odluke rje{enja sa pravom na redovan pravni lijek odnosno `albu
na isto rje{enje, {to se ~ini apsurdnim kada je u pitanju izvr{no i parni~no
odjeljenje istog suda. Naime, donositi rje{enje radi proslje|ivanja predmeta
unutar istog suda, sa odjeljenja na odjeljenje, iako je jasno Zakonom propisano
da se u prednjim slu~ajevima prijedlog smatra tu`bom, {to zna~i da se postupak nastavlja po automatizmu kao parni~ni, vodi sizifovskoj borbi za
ubrzanje izvr{nog postupka kroz reformu sudstva i zakona koja se odvija s
ciljem ubrzanja i efikasnije sudske za{tite. Treba ista}i da takvo postupanje

146 ^lan 36

sudova i odbijanje parni~nih odjeljenja pojedinih sudova da zaprime predmet

po osnovu zaklju~ka izvr{nog suda (ili dopisa da se predmet dostavlja po
tu`bi, a koji dopis se ima smatrati zaklju~kom, s obzirom na to da nije
propisana forma za isti), odnosno uz obrazlo`enje da nema pravosna`nog
rje{enja o ogla{avanju nenadle`nim i da nema iskazane volje stranke da se
prijedlog smatra tu`bom, a vjerovatno iz razloga {to prednje zakonsko rje{enje
vodi neminovno pove}anju broja parni~nih predmeta, u osnovi je nedopustivo i nije u interesu ne samo tra`itelja izvr{enja ve} ni izvr{enika, kome teku
kamate, raste od{tetni zahtjev ili mu se pak u nekim slu~ajevima blokiraju
nov~ana sredstva za sve vrijeme do okon~anja parni~nog postupka (izvr{enje
na osnovu ~eka i mjenice ~l. 40. stav 6. ZIP-a).
15

U pogledu urednosti prijedloga, te postupanja suda sa prijedlogom, va`e op{ta

pravila iz ~l. 334. i 335. Zakona o parni~nom postupku (shodna primjena u
skladu sa ~l. 21. ZIP-a), te odredbe na ~iju primjenu u pojedinim slu~ajevima
upu}uju, zavisno od predmeta i sredstva izvr{enja, i odredbe ZIP-a. Va`no je
ista}i, da se prijedlog za izvr{enje podnosi u dovoljnom broju primjeraka za
sud i stranke u {irem smislu, s obzirom na to da se prijedlog dostavlja u
najve}em broju slu~ajeva i u~esnicima u postupku radi njihovog provo|enja
(bankama radi izvr{enja na transakcijskom ra~unu, organizaciji kod koje je
izvr{enik uposlen radi pljenidbe plate izvr{enika, tre}im licima kod kojih se
stvar nalazi radi predaje stvari i dr.).

16

Prijedlog za izvr{enje sud }e odbaciti ako uz isti nije podnesena izvr{na isprava na na~in propisan u ~l. 35. ZIP-a ili ima neki drugi nedostak koji ga ~ini
neurednim i po kojem sud iz tih razloga ne mo`e postupati, a tra`ilac
izvr{enja je bio pozvan da takav nedostak otkloni:

Prvostepeni sud je pravilno postupio kada je odbacio prijedlog povjerioca kao neuredan.
Naime, ono {to je relevantno to je da uz prijedlog povjerioca za
dono{enje rje{enja o odre|ivanju izvr{enja protiv du`nika nije dostavljena
izvr{na isprava shodno ~l. 16. ZIP-a, zbog ~ega je povjerilac pozvan da u
razumnom roku od 15 dana dostavi sudu izvr{nu ispravu koja ne mo`e biti
starija od 10 godina. Ujedno, povjerilac je opomenut u dopisu kojim je pozvan da dostavi izvr{nu ispravu da }e prijedlog biti odba~en kao neuredan
ukoliko se ne postupi po zahtjevu suda. Ovaj dopis povjerilac je primio
7.8.2000. godine i uredno ga je potpisao, a 15.8.2000. g. podneskom je obavijestio sud da je podnio tu`bu Vrhovnom sudu Federacije BiH koja je
zaprimljena pod brojem U-1305/00 dana 3.7.2000. godine. Dakle, samim podneskom povjerilac je obavijestio fakti~ki prvostepeni sud da ne posjeduje
izvr{nu ispravu u ovoj pravnoj stvari i da je tek pokrenuo postupak zbog
~ega je u skladu sa ~l. 109. ZPP-a i u vezi sa ~lanom 35. Zakona o izvr{nom
postupku prvostepeni sud donio pobijano rje{enje. (Kantonalni sud u
Sarajevu, G`-424/01 od 7.1.2002. godine)
Ako prijedlog za izvr{enje ne sadr`ava sve {to je potrebno da bi se po
njemu moglo postupiti, sud je du`an pozvati podnosioca da ga dopuni u

^lan 36 147

odre|enom roku uz upozorenje da }e ga u slu~aju ako ga ne dopuni, u tom

roku, odbaciti (VpsH, P`-729/82 od 19.9.1983, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 54), a {to je posljedica shodne primjene
odredbi iz ~l. 295. i 336. Zakona o parni~nom postupku, po osnovu ~l. 21.
ZIP-a (vidjeti komentar uz ovaj ~lan).
17

Zakon ne propisuje rokove kada tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog za

izvr{enje, osim u odre|enim slu~ajevima (kod ponovnog smetanja posjeda,
vra}anja uposlenika na rad ~l. 212., 214. i 215. ZIP-a), stoga se trebalo uzeti
da se prijedlog za izvr{enje mo`e podnijeti u op{tem roku koji je propisan
za zastaru pojedinih vrsta potra`ivanja, a ako je prijedlog podnijet od
neovla{tenog lica isti treba odbaciti kao nedopu{ten.

18

Op{ti rok za zastaru potra`ivanja iz izvr{ne isprave propisan je ~l. 379. Zakona
o obligacionim odnosima, na na~in da sva potra`ivanja koja su utvr|ena
pravosna`nom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadle`nog organa, ili
poravnanjem pred sudom ili drugim nadle`nim organom, zastarijevaju za deset
godina, pa i ona za koja zakon ina~e predvi|a kra}i rok zastarjelosti; me|utim
sva povremena potra`ivanja koja proisti~u iz takvih odluka ili poravnanja i
dospijevaju ubudu}e, zastarijevaju u roku predvi|enom za zastarjelost povremenih potra`ivanja (~l. 372. Zakona o obligacionim odnosima), a na kojoj se
odredbi temelji i pravno stanovi{te da: Zastarjelo je pravo tra`ioca izvr{enja
da u izvr{nom postupku zahtijeva i prisilnu isplatu tra`bine, po osnovu presude, u slu~aju kada je od dana pravomo}nosti te presude do podno{enja
prijedloga za izvr{enje isteklo vi{e od 10 godina. (Os Titograd, G`-367/76,
prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku,
Beograd, 1978, str. 36)

19

Prijedlog za izvr{enje podnesen po isteku zakonom propisanog roka za

podno{enje tog prijedloga treba odbaciti, a {to je pravno stanovi{te sudske
prakse:

U konkretnom slu~aju radi se o sporu iz radnog odnosa vra}anje na

rad tra`ioca izvr{enja.
U `albi izvr{enik isti~e da je sud trebao primijeniti odredbe ~l. 51. tada
va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku koji je predvi|ao ulaganje prigovora
po isteku roka. Obzirom da je stupio na snagu novi ZIP 19.9.2003. godine
koji se primjenjuje za sve slu~ajeve u kojim je postupak izvr{enja zapo~et
do dana po~etka primjene ovog Zakona, to po ~l. 215. istog Zakona prijedlog za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je poslodavcu nalo`eno
da zaposlenog vrati na rad odnosno u slu`bu mo`e se podnijeti u roku od
30 dana od dana kada je tra`itelj izvr{enja stekao pravo da taj prijedlog
podnese.
U stavu 2. istog ~lana je propisano da se smatra da je radnik stekao
pravo da podnese prijedlog iz stava 1. ovog ~lana po isteku roka za obnovljeno izvr{enje odre|eno u izvr{noj ispravi.

148 ^lan 36

U konkretnom slu~aju su ispunjeni uslovi iz gore pomenutog Zakona, jer

je prijedlog dostavljen sudu 16.12.2002. g., a odluka koja je izvr{ni naslov je
pravomo}na sa 9.7.2002. godine, pa se `alba izvr{enika uva`ava, prvostepeno
rje{enje o odba~aju prigovora na rje{enje o izvr{enju kao neblagovremenog,
se preina~ava i prijedlog za izvr{enje odbacuje kao neblagovremen.
(Kantonalni sud u Sarajevu, G`-2087/03 od 3.2.2004.)
20

21

Pravo je tra`ioca izvr{enja da jednim prijedlogom zahtijeva ostvarenje svih

svojih potra`ivanja, ako za to postoje procesne pretpostavke, odnosno isti
ima pravo da se koristi procesnim institutom kumulacije zahtjeva iz ~l. 55.
ZPP-a shodno ~l. 21. ZIP-a, uz ispunjenje uslova stvarne i mjesne
nadle`nosti suda i istovrsnosti postupka, odnosno da se u svim slu~ajevima radi o sudskom prinudnom izvr{enju. Njegovo pravo je i da preina~i
prijedlog, dodavanjem novog zahtjeva uz postoje}i, njegovim pove}anjem i
zamjenom novim zahtjevom, u skladu sa ~l. 56. do 58. ZPP-a, a u vezi sa
shodnom primjenom po osnovu ~l. 21. ZIP-a, odnosno u granicama koje se
ne protive odredbama ZIP-a. Preina~enje prijedloga imenovanjem novog
izvr{enika pretpostavlja povla~enje prijedloga prema orginalnom izvr{eniku
i potreban bi bio pristanak novoimenovanog izvr{enika po{to on stupa
odnosno preuzima procesni odnos koji je ve} u toku protiv orginarnog
izvr{enika.

22

Sudska praksa izgradila je pravno stanovi{te da: Nema nikakve procesne

zapreke da svako od razli~itih potra`ivanja, pa i onda ako se sva temelje na
istoj izvr{noj ispravi, vjerovnik ostvaruje posebnim prijedlogom za izvr{enje.
Procesne zapreke za to nema osobito onda kad za njihovo ostvarivanje
izvr{nim putem nije predvi|eno isto sredstvo odnosno na~in provo|enja
izvr{enja niti je u pitanju isti predmet izvr{enja. Protivno stajali{te ne mo`e
se pravdati ni na~elom ekonomi~nosti postupka (Os Dubrovnik, G`-952/85 od
3.12.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 54).
Prednje, u biti, ima svoje opravdanje upravo u na~elu ekonomi~nosti, u {irem
smislu, jer se istodobno ostvaruje izvr{enje vi{e po svojoj prirodi i karakteru
razli~itih potra`ivanja iz jedne izvr{ne isprave koja se provode razli~itim sredstvima izvr{enja, {to bi moglo iziskivati jedan dugotrajniji izvr{ni postupak
kada bi se ista provodila po jednom prijedlogu za izvr{enje, a udovaljava se
na prednji na~in ujedno i na~elu hitnosti u izvr{nom postupku, te nije u
suprotnosti i u skladu je s odredbom ~l. 38. ZIP-a, prema kojem tra`ilac
izvr{enja u cijelosti disponira sa ovla{tenjima koja za njega proizlaze iz izvr{ne
isprave.

23

U skladu sa na~elom strogog formalnog legaliteta u postupku izvr{enja, uz

prijedlog za izvr{enje moraju se podnijeti odre|eni prilozi kojima se u pravilu dokazuje postojanje pretpostavki za usvajanje tog prijedloga. Najva`niji
prilog uz prijedlog za izvr{enje jest svakako izvr{na isprava na temelju koje
se izvr{enje tra`i. Izvr{na isprava na koju je stavljena potvrda o izvr{nosti
prila`e se uz prijedlog za izvr{enje u izvorniku ili ovjerenom prepisu, ako se
prijedlog podnosi sudu koji o prijedlogu nije odlu~ivao u prvom stepenu
(Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio,
Zagreb, 1984, str. 153).

^lan 36 149

24

Na~elo formalnog legaliteta kod odre|ivanja izvr{enja na osnovu izvr{ne

isprave zastupljeno kroz sudsku praksu, u odnosu na odre|ivanje izvr{enja
prema tu`enom iz izvr{ne isprave izvr{enika (~lanovi 35. stav 1., 38. stav
1. i 199. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku raniji, ~lanovi 36. stav 1., 39.
stav 1. i 199. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku sada{nji, ~lan 95. Zakona
o parni~nom postupku raniji, ~lan 305. Zakona o parni~nom postupku
sada{nji), ispoljeno je u sudskoj odluci:

RJE[ENJE O IZVR[ENJU MORA BITI IDENTI^NO IZVR[NOJ ISPRAVI, PA

SE, SHODNO TOME, OVIM RJE[ENJEM MO@E ODREDITI DA DU@NIK
SVOJU OBAVEZU IZVR[I SAMO PREMA POVJERIOCU OZNA^ENOM U
TOJ ISPRAVI, A NE PREMA POVJERIO^EVOM PUNOMO]NIKU.
Iz obrazlo`enja:
Osnovano se u Zahtjevu za za{titu zakonitosti (u daljem tekstu: Zahtjev)
ukazuje na to da u pogledu obaveze du`nika rje{enje o izvr{enju mora biti
identi~no izvr{noj ispravi, kako to proizilazi iz odredaba ~lana 35. stav 1. i
~lana 38. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku (Slu`beni list SFRJ, br. 20/78,
6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i Slu`beni glasnik Republike Srpske,
br. 17/93 i 14/94 u daljem tekstu: ZIP). Drugim rije~ima, du`nik mo`e svoju
obavezu da ispuni samo u odnosu na povjerioca koji je ozna~en u izvr{noj
ispravi. U ZIP-u nije predvi|ena mogu}nost sprovo|enja izvr{enja prenosom
sredstava sa ra~una du`nika u korist punomo}nika povjerioca. Naprotiv, prema
odredbi ~lana 199. stav 1. tog Zakona, rje{enjem o izvr{enju na nov~anim sredstvima koja se vode na ra~unu du`nika kod organizacije koja obavlja poslove
platnog prometa ({to se shodno primjenjuje i na banku kod koje du`nik ima
otvoren ra~un), nala`e se organizaciji (u ovom slu~aju banci) da nov~ani iznos
za koji je odre|eno izvr{enje prenese sa ra~una du`nika na ra~un povjerioca.
Zato se u fazi izvr{nog postupka do dono{enja rje{enja o izvr{enju, koju karakteri{e identi~nost du`nikove obaveze iz izvr{ne isprave i iz tog rje{enja,
punomo}nik povjerioca nije mogao legitimisati kao lice kome bi, umjesto povjeriocu, bilo ispla}eno nov~ano potra`ivanje, jer on nije povjerilac u izvr{nom
postupku. To je mogu}e tek u kasnijoj fazi sprovo|enja rje{enja o izvr{enju.
Osnov da povjerio~ev punomo}nik primi nov~ano potra`ivanje umjesto
povjerioca u izvr{nom postupku nije sadr`an ni u ~lanu 95. Zakona o
parni~nom postupku, na koji se on pozvao u odgovoru na Zahtjev. Prema toj
zakonskoj odredbi, advokat mo`e, ako stranka nije bli`e odredila njegova
ovla{}enja u punomo}ju, da u ime stranke koja mu je izdala punomo}je, stavlja zahtjev za izvr{enje ili obezbje|enje i da preduzima potrebne radnje u
postupku povodom takvog zahtjeva (stav 1. ta~ka 2.), odnosno da od protivne
stranke primi dosu|ene tro{kove (stav 1. ta~ka 3.). Pod preduzimanjem potrebnih radnji u postupku povodom zahtjeva za izvr{enje o~igledno se ne podrazumijeva prijem nov~anog potra`ivanja u ime povjerioca, tim prije {to navedena odredba nije sadr`ana u ZIP-u, kao posebnom zakonu kojim je ure|en
postupak izvr{enja, nego u Zakonu o parni~nom postupku. Ovla{}enja advokata iz stava 1. ta~ka 3. pomenutog zakonskog ~lana sastoje se samo u tome
da primi dosu|ene tro{kove od protivne stranke koje bi mu ona dobrovoljno
isplatila, dakle van izvr{nog postupka u kojem se potra`ivanja napla}uju pri-

150 ^lan 37

nudnim putem (Vrhovni sud Republike Srpske, Gvl-16/02 od 3.1.2003. godine

Bilten sudske prakse VS RS broj 1/2004, odluka br. 153, str. 265-267).
25

Prednje pravno stanovi{te je iskazano u zahtjevu za za{titu zakonitosti, koje

pravno sredstvo vi{e nije dozvoljeno u izvr{nom sudskom postupku, a niti
parni~nom postupku, me|utim od zna~aja je zbog prakse sudova da odre|uje
izvr{enje prema kom se isplata vr{i na ruke punomo}nika, ako isti nije bio
stranka u postupku iz kojeg poti~e izvr{na isprava, pa time nije stranka u
izvr{nom postupku koja je aktivno legitimisana, odnosno isplata se konkretno
ne vr{i tu`itelju odnosno tra`iocu izvr{enju, {to je pravilno cijenjeno u prednjoj odluci. Ovo pitanje je od zna~aja naro~ito u slu~ajevima odre|ivanja i
provo|enja izvr{enja utemeljnog na izvr{noj ispravi, a kada su stranke u postupku pravni subjekti sa transakcijskim ra~unima, preko kojih se vr{i pljenidba i prijenos nov~anih sredstava izvr{enika, s obzirom na to da je st. 5. ~lana
12. ovog zakona propisano da se pod prednjim uslovima izvr{enje provodi i
prije njegove izvr{nosti, pa u slu~aju isplate na ra~un punomo}nika koji nije
tra`ilac izvr{enja na ~iji transakcijski ra~un bi trebala biti prenesena nov~ana
sredstva izvr{enika ne bi moglo do}i do provo|enja rje{enja o izvr{enju prije
izvr{nosti istog.

26

Ako se izvr{enje tra`i na temelju nagodbe kao izvr{ne isprave, prilo`it }e se

ta isprava. U slu~aju da se dospjelost tra`bine iz nagodbe ne mo`e utvrditi iz
zapisnika o nagodbi, to se dokazuje javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom,
odnosno pravomo}nom presudom donesenom u parni~nom postupku. U postupku izvr{enja na nekretnini tra`itelj izvr{enja du`an je podnijeti zemlji{noknji`ni izvadak kao dokaz da je nekretnina upisana kao vlasni{tvo izvr{enika
(Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 33/34).
^lan 37.
Utvr|ivanje du`nikove imovine
(1) Tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje koji se zasniva na
izvr{noj ispravi zahtijevati da sud prije dono{enja rje{enja o izvr{enju
zatra`i od samog izvr{enika i od drugih u zahtjevu odre|enih fizi~kih i
pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu
dostave podatke o imovini izvr{enika, ako tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovat nim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog ~lana mo`e se ista}i i nakon dono{enja rje{enja
o izvr{enju ako izvr{enje na predlo`enom sredstvu izvr{enja nije uspjelo.
(3) Sud }e po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog ~lana zaklju~kom nalo`iti
izvr{eniku ili drugom licu odnosno organu ili organizaciji da na obrascu
koji }e propisati federalni ministar pravde6 navede potpune podatke koji-

U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto federalni ministar pravde stoji
ministar pravde Republike Srpske

^lan 37 151

ma raspola`e, o izvr{enikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a poseb no o vrsti i visini nov~anih primanja i nov~anih depozita izvr{enika, kao
i mjestu gdje se ona nalaze.
(4) Popunjen i uredno potpisan obrazac mora biti dostavljen sudu u roku
koji je sud odredio zaklju~kom.
(5) Licima koja po nalogu ne postupe sud }e izricati nov~ane kazne na na~in
odre|en u ~lanu 17. ovog zakona. Ove kazne }e se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji.
(6) Fizi~ko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji krivi~no }e odgovarati za davanje la`nog iskaza pred sudom ako
navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvr{enika. Na ovu
posljedicu sud mora izri~ito upozoriti u zaklju~ku kojim nala`e davanje
podataka.
(7) Sud mo`e mjesto izjave na propisanom obrascu zahtijevati od izvr{enika
fizi~kog lica ili drugog fizi~kog lica da izjavu o imovini izvr{enika da na
ro~i{tu pred sudom. Ako pozvano lice ne}e da pristupi na ro~i{te ili odbija da da izjavu, sud }e primijeniti odredbe stava 5. ovog ~lana.
1

Op}enito: Ranije odredbe ZIP-a nisu sadr`avale pravila o postupanju suda s

ciljem utvr|ivanja izvr{enikove imovine.

Novina u odnosu na ranija zakonska rje{enja je i institut utvr|ivanja

izvr{enikove imovine, ~ija su{tina se sastoji u tome da je te`i{te iznala`enja
i utvr|ivanja izvr{enikove imovine sada preba~eno sa tra`ioca izvr{enja na
postupaju}i sud, s tim {to sud prednjem pristupa tek po prijedlogu tra`ioca
izvr{enja, a ne po slu`benoj du`nosti.

Naizgled, prebacivanjem tereta utvr|ivanja imovine izvr{enika sa povjerioca na

sud ({to nije bio slu~aj u ranijem zakonu, jer je tra`ilac izvr{enja bio du`an
u prijedlogu nazna~iti i sredstvo i predmet izvr{enja, odnosno imovinu
izvr{enika, u protivnom prijedlog se smatrao neurednim), u cilju utvr|ivanja
izvr{enikove imovine, opteretio bi se izvr{ni sud, ali samo prividno, jer bi se
ovim na~inom, uz propisanu odgovornost lica od kojih se podaci tra`e i
nov~ano ka`njavanje istih uslijed davanja neta~nih podataka, te zapre}enja
krivi~nom odgovorno{}u, u znatnoj mjeri olak{alo da se naplata potra`ivanja
ostvari u jednom izvr{nom postupku po jednom prijedlogu tra`ioca izvr{enja,
a na prona|enoj i utvr|enoj imovini izvr{enika, a ne podno{enjem svaki put
novog prijedloga kada tra`ilac izvr{enja sazna za neku imovinu izvr{enika,
~ime bi se samo za jedno potra`ivanje stvaralo vi{e predmeta u sudovima
(ionako pretrpanim izvr{nim predmetima) sa razli~itim sredstvima i na
razli~itim predmetima. Znatan je broj prednjih predmeta koji je neprovodiv
iz razloga {to je povjeriocu nedostupan podatak o imovini du`nika, najvi{e iz
razloga {to se tre}e osobe ne izja{njavaju o imovini svojih klijenata i komitenata, pravdaju}i se da iste ne mogu dati iz razloga poslovnih tajni. Ovdje
treba ista}i da }e se pri dono{enju zaklju~ka o eventualnom utvr|ivanju

152 ^lan 37

imovine u svakom slu~aju cijeniti ~injenica dostupnosti podataka o istoj

tra`iocu izvr{enja, te }e se dono{enju prednjeg zaklju~ka pristupiti ukoliko
tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovatnom nemogu}nost dobijanja podataka o
izvr{enikovoj imovini, dakle ne bi trebalo udovoljiti zahtjevu za utvr|ivanje
du`nikove imovine, upisane u javne registre i sl., u kojim slu~ajevima su ti
podaci dostupni tra`iocu izvr{enja. Nadalje, ovim zakonom je jasno odre|eno
da tra`enje prednjih podataka od strane suda, o imovini izvr{enika, za potrebe
izvr{nog postupka, ne predstavlja poslovnu tajnu i da su sve osobe du`ne
dati tra`ene podatake, a u suprotnom je predvi|ena i odgovornost kako
fizi~kih tako i pravnih lica i propisane su sankcije za iste, pa je to jo{ jedan
razlog koji }e ubrzati namirenje potra`ivanja tra`ilaca izvr{enja u sudskom
izvr{nom postupku.
4

U naslovu ovog ~lana i st. 2. ~l. 36. ZIP-a rije~ du`nikove trebalo bi zamijeniti rije~ju izvr{enikove jer ovaj zakon stranke u postupku ozna~ava sa
tra`ilac izvr{enja i izvr{enik (vidjeti komentar uz ~l. 2. ZIP-a).

Komentar uz stav 1: Odre|eno je Zakonom da ukoliko je uz prijedlog za

izvr{enje podnesen i zahtjev za utvr|ivanje du`nikove (izvr{enikove) imovine
o rezultatu istrage sud }e obavijestiti tra`ioca izvr{enja i ostaviti mu rok da
podneseni prijedlog uredi, odnosno izmijeni ili dopuni (~l. 36. stav 2. ZIP-a),
a stavom 1. ovog ~lana da tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje
koji se zasniva na izvr{noj ispravi zahtijevati da sud prije dono{enja rje{enja
o izvr{enju zatra`i od samog izvr{enika i od drugih u zahtjevu odre|enih
fizi~kih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da
sudu dostave podatke o imovini izvr{enika, ako tra`ilac izvr{enja u~ini
vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke. Iz navedenih odredbi
proizlazi da se radi o dva akta zahtjeva, i to o prijedlogu za izvr{enje kao
jednom i prijedlogu za utvr|ivanje du`nikove (izvr{enikove) imovine kao drugom zahtjevu, vezanom uz prvi zahtjev.

Prijedlog odnosno zahtjev tra`ioca izvr{enja za utvr|ivanje izvr{enikove

imovine je akcesorne prirode i predstavlja pridru`ni zahtjev uz prijedlog za
izvr{enje, jer kako to proizlazi iz prednjih odredbi ne mo`e se podnijeti
samostalno, ve} samo uz glavni zahtjev, odnosno prijedlog za izvr{enje. Dakle,
prijedlog za izvr{enje i prijedlog za utvr|ivanje du`nikove imovine prakti~no
su dva akta, koji se podnose sudu istovremeno (izuzev u slu~aju st. 2. ovog
~lana), s tim {to se prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine podnosi
sudu uz prijedlog za izvr{enje. Mo`e se re}i da je obligatoran uvjet za
podno{enje prijedloga za utvr|ivanje izvr{enikove imovine i istovremeno ili
prethodno podno{enje prijedloga za izvr{enje utemeljenog na izvr{noj ispravi.

Za prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, koji se podnosi uz prijedlog za izvr{enje ili naknadno, nije propisana posebna forma, ali iz naprijed
navedenog i odredba ZIP-a proizlazi da mora biti u pisanoj formi i mo`e biti
istaknut i u samom prijedlogu za izvr{enje u pogledu pisanog akta kao forme
u kojoj se podnosi zahtjev za izvr{enje. Odre|eno je i da tra`ilac izvr{enja
mo`e u prijedlogu za izvr{enje zahtijevati od suda da sud, prije dono{enja
rje{enja o izvr{enju, zatra`i od samog izvr{enika i od drugih u zahtjevu

^lan 37 153

odre|enih fizi~kih i pravnih lica, odnosno upravnih i pravnih organa i organizacija, da sudu dostave podatke i o imovini izvr{enika, ako tra`ilac izvr{enja
u~ini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
8

Pored istaknutog, da se prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine podnosi

uz prijedlog za izvr{enje, potrebno je ispuniti i ostale zakonske uvjete iz ovog
~lana, prije svega da se radi o prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na
izvr{noj ispravi i da tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovatnim da odre|ena pravna
ili fizi~ka lica mogu imati navedene podatke, pa bi, shodno tome, tra`ilac
izvr{enja morao pobli`e nazna~iti koju imovinu izvr{enika i kod kojeg lica
treba ispitati. Radi se o utvr|ivanju izvr{enikove imovine za koju ne postoje
podaci u javnim registrima ili postoje kod odre|enih organa, ali nisu javni i
tra`iocu izvr{enja su nedostupni. Imaju}i u vidu da pojam imovine obuhvata
{irok spektar stvari i prava, a koji su podobni za izvr{enje, te sredstva
izvr{enja odre|ena ovim zakonom, te{ko bi se mogao sa~initi neki univerzalni prakti~an primjer obrasca prijedloga za izvr{enje i prijedloga za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, pogotovo kad se imaju u vidu vrste potra`ivanja
sadr`ane u izvr{noj ispravi.

Primjera radi, ukoliko se radi o nov~anom potra`ivanju utvr|enom izvr{nom

ispravom, a tra`ilac izvr{enja se opredijelio za sredstvo izvr{enja pljenidbom
nov~anih sredstava izvr{enika koja se nalaze na ra~unu kod banke, a ra~un
istog i naziv banke kod koje je otvoren je nedostupan tra`iocu izvr{enja, tada
}e uz prijedlog za izvr{enje, ako u~ini vjerovatnim da odre|ena banka ima
taj ra~un (izvr{enik je pravno lice i obavlja privrednu djelatnost, a tra`ilac
izvr{enja nije dobio od nadle`ne uprave prihoda podatak o broju ra~una i
banci kod koje je izvr{enik otvorio transakcijski ra~un), podnijeti i zahtjev za
utvr|ivanje broja transakcijskog ra~una izvr{enika i banke kod koje je otvoren,
preko nadle`ne uprave prihoda ili samog izvr{enika (u toku je i izrada jedinstvenog registra transakcijskih ra~una subjekata privredno-pravnog prometa
kod Centralne banke BiH, {to }e olak{ati tra`iocima izvr{enja saznanja o
podacima i ra~unima izvr{enika). Ako se radi o nov~anom potra`ivanju i prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na izvr{noj ispravi, a tra`ilac izvr{enja se
opredijelio za sredstvo izvr{enja pljenidbom, procjenom i prodajom izvr{enikovih stvari, tada izvr{enik mora pobli`e ozna~iti koju imovinu sud treba da
utvrdi. Naprimjer, izvr{enik koristi vozilo marke Fiat, registarski broj 122-H122, ali tra`ilac izvr{enja ne posjeduje dokaz da je ono vlasni{tvo izvr{enika
jer se podaci o vozilu registruju i vode kod MUP-a. Potrebno je utvrditi kod
nadle`nog MUP-a ili od samog izvr{enika da li je navedeno vozilo vlasni{tvo
izvr{enika, jer su podaci o vozilu nedostupni izvr{eniku (tra`ilac izvr{enja bi
trebao pru`iti dokaz da se obra}ao sa zahtjevom nadle`nom MUP-u), pa uz
prijedlog za izvr{enje tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog da se na navedeni na~in utvrdi da li je predmetno vozilo vlasni{tvo izvr{enika.

10

Komentar uz stav 2: Tra`ilac izvr{enja mo`e, ako svoj zahtjev temelji na

izvr{noj ispravi, prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine podnijeti, odnosno ista}i, ne samo uz prijedlog za izvr{enje ve} i nakon dono{enja rje{enja
o izvr{enju, pod uslovom da izvr{enje na predlo`enom sredstvu odre|enom
u rje{enju nije uspjelo. Dakle, za isticanje prijedloga za utvr|ivanje

154 ^lan 37

izvr{enikove imovine, nakon podno{enja prijedloga za izvr{enje, odnosno

dono{enje rje{enja o izvr{enju po odre|enom prijedlogu za izvr{enje i sredstvu izvr{enja, pored uslova koji se tra`e uop{te za podno{enje prednjeg prijedloga potrebno je da se izvr{enje nije u cjelini ili djelimi~no provelo sredstvom izvr{enja odre|enim u rje{enju o izvr{enju.
11

Komentar uz stav 3: Shodno zakonskim ovla{tenjima iz ovog stava i ~lana federalni ministar pravde je donio Pravilnik o obrascima za popunu podataka o
imovini izvr{enika u izvr{nom postupku (Sl. novine FBiH broj 41/03, od
19.08.2003.) u okviru kojeg su objavljeni i obrasci za popunu podataka o
izvr{enikovoj imovini, iz kojih se vidi na koji na~in i od koga }e te podatke,
na prijedlog tra`ioca izvr{enja, sud pribavljati radi utvr|ivanja izvr{enikove
imovine s ciljem provo|enja izvr{enja i namirenja tra`ioca izvr{enja prinudnim
putem, pa se navedeni obrasci moraju imati u vidu prilikom podno{enja prijedloga za utvr|ivanja izvr{enikove imovine, tj. u zavisnosti od sredstva
izvr{enja u skladu sa navedenim obrascima i od koga treba tra`iti spomenute
podatke, da li od samog izvr{enika ili pak od tre}ih fizi~kih ili pravnih lica.
Po prijemu zahtjeva za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, sud }e nalo`iti
izvr{eniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na naprijed navedenim obrascima (koje sud dostavlja licima uz zaklju~ak o utvr|ivanju izvr{enikove imovine) navedu potpune podatke kojima ta lica raspola`u o izvr{enikovoj
pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini nov~anih primanja
i nov~anih depozita izvr{enika, kao i mjestu gdje se ona nalaze.

12

S obzirom na zna~ajan broj podnesenih prijedloga za izvr{enje prinudne

naplate nov~anog potra`ivanja utvr|enog presudom, te dileme u pisanju prijedloga za izvr{enje i prijedloga za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, koji se
podnosi uz prijedlog, u pogledu njihove forme, a u kom se tra`ilac izvr{enja
opredijelio na sredstvo izvr{enja pljenidbom i prodajom izvr{enikovih pokretnih stvari, prijedlog za izvr{enje sa prijedlogom za utvr|ivanje izvr{enikove
imovine bi mogao izgledati, uz manje ili vi{e modifikacije, u cilju efikasnog
postupanja izvr{nog suda, kao {to slijedi:

OP]INSKI SUD ______________

Tra`ilac izvr{enja:
Izvr{enik:
Radi: naplate nov~anog potra`ivanja prodajom izvr{enikovih stvari
PRIJEDLOG ZA IZVR[ENJE I PRIJEDLOG ZA UTVR\IVANJE
IZVR[ENIKOVE IMOVINE
Presudom poravnanjem Op}inskog suda: _______ broj P-____ od ______ god.,
Obavezan je izvr{enik da tra`iocu izvr{enja na ime glavnog duga plati iznos
od ______________KM,
Sa _______ % kamata, po~ev od _________ godine, pa sve do isplate, kao i
tro{kove parni~nog postupka u iznosu od _________ KM, u roku 15 dana.

DOKAZ: Presuda broj _______ od _______ godine sa klauzulom pravosna`nosti

i potvrdom o izvr{nosti.
Izvr{enik posjeduje motorno vozilo marke ________ reg. oznaka _____________.
DOKAZ: Pribaviti podatke od nadle`nog MUP-a.
Po{to izvr{enik u roku za dobrovoljno ispunjenje obaveza tu svoju obavezu
nije izmirio tra`iocu izvr{enja, predla`em da sud donese slijede}e:
RJE[ENJE
Na osnovu presude poravnanja Op}inskog suda _______ broj _____ od
______ godine ODRE\UJE SE IZVR[ENJE radi naplate glavnog duga u iznosu od ________ KM, sa ______ % kamata, po~ev od ____ godine pa sve do
isplate, tro{kova parni~nog postupka u iznosu od ______ KM, kao i tro{kova
ovog izvr{enja u iznosu koji odredi sud, popisom, pljenidbom i prodajom
izvr{enikovih pokretnih stvari motornog vozila ______________ , te od iznosa
dobijenog prodajom navedenog vozila namirenje tra`ioca izvr{enja.
Tro{kovi ovog izvr{enja padaju na teret izvr{enika koje je izvr{enik du`an
platiti tra`iocu izvr{enja.
U ____________ , dana ________ godine.
Tro{kovnik:
Za sastav prijedloga po punomo}niku
Za sudsku taksu
PRIJEDLOG ZA UTVR\IVANJE IZVR[ENIKOVE IMOVINE
Radi odre|ivanja i provo|enja izvr{enja po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, a
kako tra`ilac izvr{enja ne posjeduje podatke da li je izvr{enik vlasnik navedenog motornog vozila, jer su mu podaci nedostupni, predla`em da sud,
shodno ~lanu 37. stav 3. Zakona o izvr{nom postupku, utvrdi izvr{enikovu
imovinu, tako {to }e donijeti slijede}i:
ZAKLJU^AK
Nala`e se MUP-u _______ da za potrebe izvr{nog postupka dostavi podatke
da li je izvr{enik ______________ iz ____________ , ul. ____________ , vlasnik
motornog vozila marke ____________ .
Reg. oznaka ____________ .
U __________ dana ________ godine.

Tra`ilac izvr{enja
______________________

156 ^lan 38

13

Komentar uz stav 4: Zaklju~kom o utvr|ivanju izvr{enikove imovine sud

utvr|uje i rok u kome su lica i organi iz st. 1. ovog ~lana du`ni postupiti,
a lica i organi na koje se zaklju~ak odnosi du`ni su u tom roku vratiti sudu
uredno popunjen i potpisan dostavljeni im obrazac.

14

Komentar uz stav 5: U slu~aju nepostupanja po zaklju~ku suda o utvr|ivanju izvr{enikove imovine, od strane lica, organa ili organizacija, a na na~in
predvi|en u stavu 4. ovog ~lana, propisano je da }e sud izricati nov~ane
kazne na na~in iskazan u ~lanu 17. ovog zakona, uz odredbu da }e se pod
prednjim uslovima navedene kazne izricati i odgovornim licima u pravnom
licu ili organu odnosno organizaciji. Imaju}i u vidu visinu nov~anih kazni,
odre|enu u ~lanu 17. ZIP-a, kako za fizi~ka, tako i za pravna i odgovorna
lica u pravnim licima, za nadati je se da }e se sudu dostavljati ta~ni podaci
o izvr{enikovoj imovini podobnoj za izvr{enje.

15

Komentar uz stav 6: Pored mogu}nosti nov~anog ka`njavanja lica, organa i

organizacija za nepostupanje po nalogu suda, odnosno po zaklju~ku za
utvr|ivanje izvr{enikove imovine, posebno je propisano da }e lica kojima je
dostavljen prednji zaklju~ak (sa adekvatnim obrascem za popunjavanje podataka o izvr{enikovoj imovini, fizi~ko ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu)
odgovarati krivi~no za davanje la`nog iskaza pred sudom ako navedu nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvr{enika, a na koju posljedicu sud mora
izri~ito upozoriti u zaklju~ku kojim nala`e davanje prednjih podataka.

16

Komentar uz stav 7: Ovla{tenje je suda da odlu~i da li }e se podaci o

izvr{enikovoj imovini dati putem popunjavanja odgovaraju}eg obrasca iz stava 3.
ovog ~lana od strane lica na koja se odnosi zaklju~ak o utvr|ivanju izvr{enikove
imovine ili }e, umjesto popunjavanja prednjih obrazaca, lica na koja se odnosi
navedni zaklju~ak podatke o izvr{enikovoj imovini dati na ro~i{tu pred sudom,
odnosno na zapisnik kod suda. Ukoliko sud odlu~i da lica na koja se zaklju~ak
o utvr|ivanju izvr{enikove imovine odnosi podatke o imovini daju na ro~i{tu, u
zapisnik suda, a ista ne}e da pristupe ro~i{tu ili odbijaju da daju izjavu, sud }e
im izricati nova~ane kazne, i to na na~in i pod uslovima iz ~l. 17. ovog zakona.
^lan 38.
Povla~enje i ograni~enje prijedloga
(1) Tra`ilac izvr{enja mo`e tokom postupka, bez pristanka izvr{enika, povu}i
u cijelosti ili djelimi~no prijedlog za izvr{enje.
(2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana sud }e obustaviti izvr{enje u cjelini ili
djelimi~no.
(3) Povla~enja prijedloga ne spre~ava tra`ioca izvr{enje da podnese novi prijedlog za izvr{enje.

Op}enito: Odredbe o povla~enju i ograni~avanju prijedloga za izvr{enje od

strane tra`ioca izvr{enja bile su sadr`ane u ~l. 37. ZIP-a iz 1978. godine i

^lan 38 157

su{tinski se, u odnosu na na~elo dispozicije stranaka, od istih ne razlikuju ni

odredbe ovog ~lana, izuzev {to je u stavu 2. ovog ~lana propisano da }e se
izvr{enje obustaviti u cjelini ili djelimi~no, a {to je i opravdano s obzirom na
to da se zahtjev za povla~enje mo`e odnositi i na dio potra`ivanja.
2

Komentar uz stav 1: Na~elo dispozicije stranaka sadr`ano u stavu 1. ~lana 3.

ZIP-a, svojstveno i parni~nom i izvr{nom postupku u stavu 1. ovog ~lana
do{lo je u potpunosti do izra`aja i ogleda se u dispoziciji stranke da raspola`e
zahtjevom, odnosno u njenom pravu ne samo da odlu~uje o pokretanju postupka ve} i povla~enju njenog zahtjeva kojim je postupak pokrenula, bilo da
isti povla~i u cjelini ili djelimi~no, i to na na~in {to tim pravom stranka
disponira tokom cijelog izvr{nog postupka, odnosno do njegovog okon~anja ili,
bolje re}i, dovr{etka (do preduzimanja izvr{ne radnje kojom se ostvaruje
potra`ivanje tra`ioca izvr{enja, odnosno dono{enja rje{enja kojim se izvr{enje
obustavlja, bez pristanka izvr{enika).

Dakle, samo na osnovu izjave tra`ioca izvr{enja sud }e, bez prethodne saglasnosti ili pak izja{njenja izvr{enika, odlu~iti o prijedlogu tra`ioca izvr{enja za
povla~enja prijedloga izvr{enja, a {to je i razlika u odnosu na disponiranje
tu`bom u parni~nom postupku (~l. 59. stav 1. ZPP-a), u kom se tu`ba od
strane tu`ioca mo`e povu}i bez pristanka tu`enog samo prije nego {to je tu`ba
dostavljena tu`enom, a nakon dostave tu`enom ista se mo`e povu}i sve do
zaklju~enja glavne rasprave samo ako tu`eni na to pristane.

Komentar uz stav 2: Odredbom ovog stava propisano je da }e sud, kada se

ispune uslovi iz stava 1. ovog ~lana, odnosno ukoliko tra`ilac izvr{enja postavi
zahtjev za povla~enje prijedloga za izvr{enje i ukoliko je isti postavljen prije
okon~anja izvr{nog postupka, odnosno dovr{enja istog namirenjem ili obustavom, obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no, zavisno od toga da li je
postavljeni zahtjev upravljen na povla~enje prijedloga u cijelosti ili pak samo
djelimi~no. Ukoliko je prijedlog za povla~enje postavljen samo djelimi~no, a
ne u cijelosti u odnosu na postavljeni zahtjev u prijedlogu za izvr{enje, sud
}e rje{enjem ograni~iti izvr{enje samo na onaj dio na koji se povla~enje ne
odnosi, a u onom dijelu u kom je postavljen prijedlog za povla~enje izvr{enje
}e obustaviti. Odredbom ovog stava pravi se razlika izme|u obustave izvr{enja
i obustave izvr{nog postupka, a {to proizlazi iz upotrijebljenog izraza obustaviti izvr{enje, i to vjerovatno da bi se ukazalo na razliku izme|u povla~enje
u cijelosti i djelimi~nog povla~enja, odnosno na ograni~avanje prijedloga za
izvr{enje kod djelimi~nog povla~enja kod kojeg se postupak nastavlja u dijelu
izvr{enja koji je ostao za provo|enje.

Komentar uz stav 3: Ovom odredbom odre|eno je da povla~enje prijedloga

ne spre~ava tra`ioca izvr{enja da podnese novi prijedlog, pa ukoliko je tra`ilac
izvr{enja povukao prijedlog za izvr{enje, za izvr{enje u istoj pravnoj stvari
mora podnijeti novi prijedlog za izvr{enje i ne mo`e obi~nim podneskom
tra`iti nastavak izvr{enja koje je obustavljeno na njegov raniji prijedlog. Novi
prijedlog za izvr{enje mora biti snabdjeven svim potrebnim elementima
propisanim u ~l. 36. i isti podlije`e taksiranju, me|utim tra`ilac izvr{enja bi
se mogao pozvati na raniji predmet ako se u istom nalaze pismeni dokazi

158 ^lan 39

koji su potrebni za dono{enje odluke o prijedlogu za izvr{enje, odnosno

dono{enju rje{enja o izvr{enju. Prednji prijedlog se mo`e podnijeti u okviru
roka koji je predvi|en za odre|eno sredstvo izvr{enja (smetanje posjeda, vra}anje na rad odnosno slu`bu - ~l. 210., 212. i 215. ZIP-a), a ako to nije propisano
isti se mo`e podnijeti u op{tem zastarnom roku propisanom za izvr{enje sudskih odluka. Sva potra`ivanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom ili
odlukom drugog nadle`nog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim
nadle`nim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon ina~e
predvi|a kra}i rok zastarjelosti, me|utim sva povremena potra`ivanja koja
proisti~u iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubudu}e, zastarijevaju
u roku predvi|enom za zastarjelost povremenih potra`ivanja (stav 1. i 2. ~lana
379. Zakona o obligacionim odnosima).
6

Zahtjev tra`ioca izvr{enja ne mora izri~ito glasiti da povla~i prijedlog za

izvr{enje, bilo u cjelini ili djelimi~no, ve} se ima tuma~iti kao prijedlog za
povla~enje i podnesak tra`ioca izvr{enja kojim on obavje{tava sud da je
izvr{enik postupio u cijelosti po izvr{noj ispravi, ili pak djelimi~no, a {to proizlazi i iz sudske prakse, i u tom slu~aju sud }e u skladu sa tim postupak
obustaviti u cjelini ili djelimi~no:

Ako vjerovnik izjavi da je dug pla}en izvansudskim putem, to zna~i da

on odustaje od prinudnog sudskog izvr{enja pa izvr{ni postupak treba obustaviti. (VpsH, P`-2344/83 od 1.11.1983, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u
praksi, Zagreb, 1993, str. 53)
Naknadna izjava tra`ioca izvr{enja da sni`ava zahtjev za izvr{enje na
manji iznos od prvobitno postavljenog, predstavlja u stvari povla~enje prijedloga za dozvolu izvr{enja na dijelu zahtjeva koji se smanjuje, pa je sud prvog
stepena ovla{}en i du`an da donese rje{enje o obustavljanju rje{enja u pogledu iznosa za koji je prijedlog za dozvolu izvr{enja povu~en. (Vrhovni
privredni sud, Sl-943/59, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o
izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 36)
7

Uz napomenu da odredbe ovog zakona u odnosu na raniji zakon vi{e ne

sadr`e mogu}nost o odga|anju izvr{enja po prijedlogu izvr{enika (~lan 63.
ZIP-a iz 1978. g.), te da o povla~enju ili ograni~avanju prijedloga za izvr{enje
disponira tra`ilac izvr{enja, prihvatljiva je sudska praksa iz prednjih odluka.
^lan 39.
Rje{enje o izvr{enju
(1) U rje{enju o izvr{enju moraju biti nazna~eni izvr{na, odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvr{enje odre|uje, tra`ilac izvr{enja i
izvr{enik, potra`ivanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvr{enja, te
drugi podaci potrebni za provo|enje izvr{enja.
(2) Ukoliko je rje{enjem o izvr{enju odre|ena obaveza i naplata kamata,
obra~un kamate o tro{ku tra`ioca izvr{enja }e obaviti izvr{ni sud osim

^lan 39 159

kad se naplata vr{i na sredstvima na ra~unima kod banaka. U ovom dru gom slu~aju obra~un kamate }e izvr{iti banka na teret izvr{enika.
(3) Rje{enjem o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave sud }e:
1) obavezati izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po prijemu rje{enja, namiri
potra`ivanja, zajedno sa odmjerenim tro{kovima,
2) odrediti izvr{enje radi ostvarenja tih potra`ivanja.
(4) Rje{enje o izvr{enju ne mora biti obrazlo`eno i mo`e se izdati stavljanjem pe~ata na prijedlog za izvr{enje.
(5) Rje{enje o izvr{enju mora sadr`avati uputu o pravnom lijeku koji stoji
strankama na raspolaganju.
(6) Rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje potpuno ili djelimi~no odbacuje
ili odbija mora biti obrazlo`eno.
1

Op}enito: Odredbe o rje{enju o izvr{enju bile su sadr`ane u ~l. 38. ZIP-a iz

1978. godine pod nazivom rje{enje o prijedlogu, a ne rje{enje o izvr{enju,
kako se sada ozna~avaju navedene odredbe. S obzirom na ozna~enje prednjih
odredbi, mogao bi se izvesti zaklju~ak da se istim reguli{e samo rje{enje kojim
se udovoljava prijedlogu tra`ioca izvr{enja, a {to je u osnovi i ta~no i {to
potvr|uju odredbe stava 1. i 2. navedenog ~lana, pa bi se u slu~aju da prijedlog ne bude usvojen, odnosno da isti bude odba~en ili odbijen, shodno
primjenjivale odgovaraju}e odredbe ZPP-a u pogledu sadr`ine takvog rje{enja.
Shodno izlo`enom, mo`da bi ipak adekvatniji i sveobuhvatniji termin za
ozna~enje prednjih odredbi bio rje{enje o prijedlogu, a ne rje{enje o izvr{enju.

Komentar uz stav 1: U povodu prijedloga za izvr{enje, odlu~uju}i o istom,

sud donosi rje{enje kojim prihvata prijedlog u cjelini ili djelimi~no (u praksi
se koristi i termin - dozvoljava izvr{enje), odnosno odre|uje izvr{enje, ili pak
odbacuje ili odbija prijedlog za izvr{enje.

Rje{enje o izvr{enju je zavr{ni akt stadijuma odlu~ivanja o izvr{enju (mo`e se

nastaviti po pravnim lijekovima) bez obzira da li je postupak pokrenut po prijedlogu tra`ioca izvr{enja ili po slu`benoj du`nosti i osnovni akt za otpo~injanje stadijuma provo|enja izvr{enja {to u osnovi zna~i da nema izvr{enja
bez rje{enja o izvr{enju rje{enja kojim se prijedlog usvaja, odnosno prihvata. Sam akt provo|enja izvr{enja po svom obimu mo`e biti u`i od rje{enja o
usvajanju prijedloga izvr{enja, odnosno dono{enju rje{enja o izvr{enju s obzirom na to da mogu da postoje razlozi (po sili zakona ili objektivne nemogu}nosti) koji spre~avaju da se izvr{enje ostvari na na~in kako je to odre|eno
samim rje{enjem o izvr{enju, ali ni u kom slu~aju provo|enje izvr{enja ne
smije da pre|e okvire utvr|ene rje{enjem o izvr{enju. Izuzetan zna~aj rje{enja
o dozvoli izvr{enja je u tome {to se isto, u pravilu, donosi bez raspravljanja,
bilo usmeno na ro~i{tu, bilo pismeno u vidu izja{njenja o prijedlogu, odnosno
u skra}enom postupku, u kom je isklju~eno na~elo kontradiktornosti svojstveno
gra|anskim sudskim postupcima, dakle bez mogu}nosti izvr{enika da se izja-

160 ^lan 39

sni o navedenom prijedlogu, pa je na sudu delikatna obaveza utvr|ivanja

ispunjenja bitnih pretpostavki za dono{enje prednjeg rje{enja, tim prije kad
se ima u vidu da se neka rje{enja provode i prije izvr{nosti, a sada po odredbama ovog zakona i redovno prije pravosna`nosti, odnosno odmah po usvajanju prijedloga za izvr{enje i dono{enju rje{enja o izvr{enju (rje{enje kojim
se prijedlog za izvr{enje usvaja, odnosno rje{enje kojim se odre|uje izvr{enje,
ili kako se to jo{ u praksi naziva rje{enje o dozvoli izvr{enja).
5

Rje{enje o izvr{enju je po svojoj pravnoj naravi konstitutivno, njime se

stvaraju novi procesnopravni odnosi, a postupak se, po slu`benoj du`nosti
nastavlja provo|enjem izvr{enja, u pravilu i prije pravomo}nosti tog rje{enja
(Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio,
Zagreb, 1984, str. 213).

Ukoliko sud u fazi odlu~ivanja utvrdi da prijedlog za dozvolu izvr{enja odnosno prijedlog rje{enja o izvr{enju odstupa od prijedloga za dozvolu, te ukoliko utvrdi da isti ne sadr`i nazna~enja odre|ena i propisana Zakonom, odnosno da nisu nazna~eni: izvr{na odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje
se izvr{enje odre|uje, tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, potra`ivanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvr{enja te drugi podaci potrebni za provo|enje
izvr{enja, sud }e prijedlog vratiti na ure|enje (shodna primjena ~l. 66, 334,
335. i 336. ZPP-a).. Drugim rije~ima, prijedlog za izvr{enje mora biti uredan,
to jest da sadr`i sve ono {to je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, kako u pogledu prednjih ozna~enja tako i u odnosu na priloge koji se
moraju uz isti dostaviti.

U pogledu preispitivanja procesnih pretpostavki, trebalo bi da sud po

slu`benoj du`nosti prethodno utvr|uje nadle`nost za postupanje u istom, i
to apsolutnu nadle`nost sudova u BiH, jer nadle`nost stranog suda ili drugog organa ili doma}eg upravnog organa vodi odbacivanju prijedloga za
izvr{enje. Relativna nenadle`nost suda kojem je dostavljen prijedlog za
izvr{enje (stvarna ili mjesna nadle`nost drugog suda) rezultira utvr|ivanjem
nenadle`nosti i ustupanjem predmeta stvarno i mjesno nadle`nom sudu, a
prijedlog za izvr{enje protiv izvr{enika koji nije pod jurisdikcijom sudova u
BiH se odbacuje. Tako|er, u pogledu procesnopravnih pretpostavki, sud ispituje i postojanje stranke, procesnopravnu i poslovnu sposobnost, uredno zastupanje zakonsko, ugovorno i statutarno (vidjeti nova zakonska rje{enja,
shodne primjene ~l. 300. do 312. ZPP-a), kao i pravo da se tra`i izvr{nopravna za{tita, te postojanje neotklonjivosti i samo neotklanjanje nedostataka kod
navedenih pretpostavki rezultira odbacivanjem prijedloga za izvr{enje. Prijedlog
uz koji nije prilo`ena perfektna izvr{na isprava, a kada je Zakonom odre|eno
da se ista mora prilo`iti, i prijedlog uz koji nije prilo`ena perfektna vjerodostojna isprava, smatra se neurednim i odbacit }e se kao takav. Nadalje,
litispendencija, protek odre|enih rokova, odricanje od pravne za{tite u
izvr{nom postupku, pravosna`na sudska odluka kojom je ranije definitivno
dovr{en izvr{ni postupak, smetnja su da se istovremeno odnosno ponovo vodi
izvr{ni postupak, pa u tim slu~ajevima prijedlog treba odbaciti. Izvr{ivost
potra`ivanja je jedna od supstancijalnih pretpostavki o kojoj ovisi osnovanost
prijedloga za izvr{enje i ista se dokazuje izvr{nom ispravom.

^lan 39 161

Rje{enje o izvr{enju mora biti istovjetno sa du`nikovom obavezom sadr`anom

u ispravi, kao i sa podacima koji su nazna~eni u prijedlogu za izvr{enje. Zbog
toga, kad se prijedlog za izvr{enje usvaja, rje{enje o izvr{enju ne mora biti
obrazlo`eno. U praksi se to posti`e stavljanjem od{tampanog {tambilja suda
na primjerku prijedloga (kao kod izdavanja platnog naloga), uz popunjavanje
oznake spisa i datuma dono{enja rje{enja te i potpisa sudije (Bogoljub Popovi}
i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 41).

U sudskoj praksi pod rje{enjem o izvr{enju, u smislu prednjih odredbi, sma tra se samo odluka suda kojom se prihvata prijedlog za izvr{enje i kojom je
odre|eno izvr{enje na osnovu prijedloga za izvr{enje, a {to proizlazi i iz stava
6. ovog ~lana koji jasno propisuje da rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje
potpuno ili djelimi~no odbacuje ili odbija (dakle ne rje{enje o izvr{enju kojim
se prijedlog za izvr{enje usvaja) mora biti obrazlo`eno.

Samo pozitivna odluka suda o prijedlogu za izvr{enje ozna~ava se terminom Rje{enje o izvr{enju, bez obzira da li je prijedlog usvojen u cjelini ili
djelimi~no (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku,
Beograd, 1987, str. 121).
10

Komentar uz stav 2: Kao zna~ajna novina, propisuje se da ukoliko je rje{enjem

o izvr{enju odre|ena obaveza i naplata kamata obra~un kamate o tro{ku
tra`ioca izvr{enja }e obaviti izvr{ni sud, osim kad se naplata vr{i na sredstvima na ra~unima kod banaka. U ovom drugom slu~aju obra~un kamate }e
izvr{iti banka na teret izvr{enika, a {to se ukazalo kao potreba jer su banke
odbijale da vr{e prednji obra~un i iz tog razloga su vra}ale ~ak cijelo rje{enje
o izvr{enju neprovedeno ni u odnosu na glavni dug, navode}i da u Zakonu
nema upori{ta da provedu takvo rje{enje o izvr{enju, ~ime su ustvari {titile
komitenta i omogu}avale mu da raspola`e nov~anim potra`ivanjima na kojima je dostavom rje{enja bilo po sili zakona ustanovljeno zalo`no pravo.

11

Komentar uz stav 3: Nadalje je odre|eno da }e rje{enjem o izvr{enju na

osnovu vjerodostojne isprave sud: obavezati izvr{enika da u roku od osam
dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po prijemu
rje{enja, namiri potra`ivanja, zajedno sa odmjerenim tro{kovima, te da }e
istovremeno istim rje{enjem odrediti izvr{enje radi ostvarenja tih potra`ivanja.

12

Komentar uz stav 4: Sada se Zakonom, za razliku od ranijeg, u odredbama

o rje{enju o izvr{enju jasno odre|uje i propisuje da rje{enje o izvr{enju ne
mora biti obrazlo`eno i da se mo`e izdati stavljanjem pe~ata na prijedlog za
izvr{enje, pa se iz ove odredbe i vidi cilj propisivanja i odre|ivanja sadr`aja
prijedloga i prijedloga dispozitiva rje{enja sadr`anog u prijedlogu, odnosno
rje{enja o izvr{enju, koji svi akti moraju biti u saglasnosti jedan sa drugim,
a cilj je ubrzanje postupka na na~in {to se, nakon {to se preispitaju procesne
pretpostavke za usvajanje prijedloga, odnosno dono{enja rje{enja o izvr{enju,
na predlo`eno izvr{enje stavlja pe~at suda o odre|ivanju, odnosno kako je to
u ranijim propisima ozna~avano, o dozvoli i dono{enju rje{enja o izvr{enju.
Imaju}i u vidu prednju odredbu, te mogu}nost kompjuterske obrade prijedloga za izvr{enje, odnosno usvajanja istih i dono{enja rje{enja o izvr{enju kroz

162 ^lan 39

ra~unarsku tehniku i programe, a {to bi eventualno postupak u~inilo jo{ efikasnijim, nema razloga da se isto ne vr{i i na ovaj na~in, {to je prihva}eno od
pojedinih sudova i u praksi se ve} postupa na taj na~in, ali bi svakako to
trebalo ugraditi i u sam zakon i predvidjeti pored pe~ata i kompjutersku
obradu.
13

Komentar uz stav 5: Zakonom je propisana kao obavezan element rje{enja,

pored ostalih, i pouka o pravnom lijeku na rje{enje o izvr{enju, koji je na
raslopaganju strankama, a to je prigovor, za razliku od ranijih odredbi koji je
protiv rje{enja o izvr{enju dozvoljavao `albu ako se rje{enje o izvr{enju pobijalo u odnosu na tro{kove, a u slu~aju pobijanja rje{enja o izvr{enju u odnosu na odre|ivanje izvr{enja ili pak u odnosu na postojanje izvr{enikove
obaveze isto se pobijalo prigovorom.

Okolnost {to u rje{enju o izvr{enju nije bilo upute o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka ne opravdava podno{enje prigovora nakon proteka roka
od 8 dana koji je propisan u ~l. 8. st. 3. ZIP-a, a neznanje prava nikoga ne
ispri~ava (Os Split, G`-3228/82 od 26.3.1982, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 10). Prema prednjem shvatanju, mislim
sasvim opravdanim, bez obzira {to je Zakonom propisan kao obavezan element rje{enja o izvr{enju to da mora sadr`avati pouku o pravnom lijeku, ta
~injenica ne ~ini blagovremenim prigovor predat mimo zakonom propisanog
roka od 8 dana, a iz razloga datih u navedenoj odluci, pa bi i praksa i dalje
bila u ovom pravcu, pogotovu kada se imaju u vidu odredbe ZPP-a o apsolutno bitnim povredama na koje sud u `albenom postupku pazi po slu`benoj
du`nosti i koje su zna~ajno reducirane u odnosu na raniji broj istih.
14

Cijene}i odredbu stava 5. ovog ~lana, da rje{enje o izvr{enju mora sadr`avati

uputu o pravnom lijeku koji strankama stoji na raspolaganju, a {to nije
propisano i za rje{enje iz stava 6. ovog ~lana, bilo bi uputno re}i da se stav
5. odnosi i na rje{enja kojim se prijedlog za izvr{enje potpuno ili djelimi~no
odbacuje ili odbija, jer bi ovakva zakonska nedore~enost mogla navesti na
zaklju~ak da rje{enja iz stava 6. ne moraju sadr`avati pouku o pravnom lijeku,
a koja postavka bi u krajnjem slu~aju bila neodr`iva ako se uzme shodna
primjena odredaba ZPP-a o redovnim pravnim lijekovima.

15

Komentar uz stav 6: Odredbu da rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje pot puno ili djelimi~no odbacuje ili odbija mora biti obrazlo`eno sadr`avao je i
raniji zakon.

16

Treba naglasiti da razlikovanje izme|u supstancijalnih i procesnopravnih pretpostavki, odnosno procesnog i meritornog odlu~ivanja o prijedlogu za izvr{enje,
nije od onakve va`nosti kao u parni~nom postupku. Izvr{ni sud, za razliku
od parni~nog suda, na sve pretpostavke, pa i na supstancijalne, pazi po
slu`benoj du`nosti. Bez obzira na to da li se sudi meritorno ili procesno, o
osnovanosti ili dopu{tenosti prijedloga, odluka se u izvr{nom postupku uvijek donosi u formi rje{enja, za razliku od parni~nog postupka, u kojem se
o meritumu odlu~uje presudom, a o procesnim pretpostavkama rje{enjem.
Posljedice odluke kojom se prijedlog za izvr{enje odbacuje ili odbija prili~no

^lan 40 163

su sli~ne, u oba slu~aja pravomo}nost, u granicama na koje se odnosi odluka suda, sprije~ava ponovno vo|enje izvr{nog postupka (Sini{a Triva, Velimir
Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 211).
^lan 40.
Dostavljanje rje{enja o izvr{enju
(1) Rje{enje o izvr{enju dostavlja se tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku. O
dono{enju rje{enja o izvr{enju sud }e istovremeno obavijestiti i poznatog
zalo`nog povjerioca.
(2) Sud nije obavezan dostaviti izvr{eniku rje{enje kojim se odbacuje ili odbi ja prijedlog za izvr{enje doneseno prije nego {to je izvr{eniku bilo
omogu}eno da se o njemu izjasni.
(3) Ukoliko za namirenje svog potra`ivanja tra`ilac izvr{enja predlo`i izvr{enje
na imovini u kojoj izvr{enik ima pravo suvlasni{tva ili zajedni~kog vlasni{tva, sud }e o dono{enju rje{enja o izvr{enju obavijestiti sve suvlasnike odnosno nosioce prava zajedni~kog vlasni{tva.
(4) Rje{enje o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju dostavlja se i
izvr{enikovom du`niku, a rje{enje o izvr{enju na sredstvima na ra~unu
izvr{enika dostavlja se i banci.
(5) Rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu verodostojne isprave dostavlja
se banci tek po{to postane pravosna`no, osim ako je izvr{enje odre|eno
na osnovu mjenice i ~eka sa protestom i povratnim ra~unom, ako su
potrebni za zasnivanje zahtjeva.
(6) Rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu mjenice i ~eka dostavlja se
odmah po dono{enju radi pljenidbe sredstava na ra~unu izvr{enika.
(7) Rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima dostavlja se izvr{eniku pri likom preduzimanja prve izvr{ne radnje. Ukoliko se pokretna stvar ne
nalazi u posjedu izvr{enika, rje{enje o izvr{enju se dostavlja i licu kod
kojeg se stvar nalazi.
1

Op}enito: Odredbe o dostavljanju rje{enja o izvr{enju bile su sadr`ane u ~l.

39. ZIP-a iz 1978. godine i istim je bilo odre|eno kome se dostavlja rje{enje
po prijedlogu za izvr{enje, te koji }e sud obaviti radnju dostavljanja pri tome
ne odre|uju}i na~ine dostavljanja, pa su se shodno primjenjivale odredbe
Zakona o parni~nom postupku o dostavljanju pismena (~l. 133. do 149. ranijeg ZPP-a). Dostavljanje je vr{io sud koji je donio odluku po prijedlogu za
izvr{enje, a ukoliko je sud koji je donio rje{enje o izvr{enju bio nenadle`an
za provo|enje izvr{enja upu}ivao je svoje rje{enje nadle`nom sudu radi
dostavljanja rje{enja i provo|enja izvr{enja. Rje{enje kojim se prijedlog za
izvr{enje odbacivao ili odbijao dostavljalo se samo tra`iocu izvr{enja. Rje{enje
o izvr{enju dostavljalo se strankama u postupku, tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku

164 ^lan 40

(povjeriocu i du`niku), a Zakon je sadr`avao i pravila o dostavljanju strankama u nekim posebnim slu~ajevima (rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima radi naplate nov~anog potra`ivanja). Rje{enje o izvr{enju se dostavljalo i
sudionicima u izvr{nom postupku, izvr{enikovom du`niku (du`nikovom
du`niku).
2

Dostavljanje rje{enja po prijedlogu za izvr{enje, kao i drugi posebni slu~ajevi

dostavljanja pojedinih odluka suda u izvr{nom postupku, regulisano je odredbama ~l. 10. ovog zakona i prednje dostavljanje ne treba poistovje}ivati sa
dostavljanjem rje{enja o izvr{enju ~ija je dostava posebno regulisana ovim
~lanom.

Za razliku od ranijih odredbi, Zakon sada, pored prednjih pravila, odre|uje

da }e se o dono{enju rje{enja obavijestiti i poznati zalo`ni povjerioci, te uslove
pod kojim se rje{enje o prijedlogu za izvr{enje ne dostavlja izvr{eniku, kao i
obavezu i uslove pod kojim se o rje{enju o izvr{enju obavje{tavaju svi suvlasnici, odnosno nosioci prava zajedni~kog vlasni{tva, na predmetu izvr{enja, a
na kojem je suvlasnik, odnosno nosilac prava zajedni~kog vlasni{tva, zajedno
sa njima, i izvr{enik, a propisuje se i posebna dostava sudionicima u postupku za rje{enje doneseno na osnovu mjenice i ~eka sa protestom i povratnim
ra~unom. Odredbe ovog zakona ne sadr`e vi{e posebno pravilo iz ~l. 39. stav
6. kojim je bilo odre|eno da se o pokretanju postupka izvr{enja odluka suda
udru`enog rada ili drugog samoupravnog suda obavje{tava nadle`ni dru{tveni
pravobranilac samoupravljanja, a niti se odredbama ovog ~lana vi{e reguli{e
pitanje dostave rje{enja o izvr{enju donesenog od suda nenadle`nog za
provo|enje izvr{enja, u kom slu~aju je po ranijim odredbama sud koji je
donio rje{enje o izvr{enju isto upu}ivao sudu nadle`nom za provo|enje
izvr{enja radi dostave takvog izvr{enja i provo|enja izvr{enja ({to je i
razumljivo, s obzirom na sada{nje odredbe koje reguli{u nadle`nost sudova u
odnosu na svako sredstvo i predmet izvr{enja ponaosob, a slu~ajevi tzv. lete}eg
izvr{enja su prednjim odredbama i ~l. 115. ovog zakona, kada je u pitanju
izvr{enje kod pokretnih stvari, prakti~no isklju~eni).

Komentar uz stav 1: Za dostavljanje rje{enja o izvr{enju propisano je da

se dostavlja tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku, te da se o dono{enju rje{enja
o izvr{enju istovremeno obavje{tava i poznati zalo`ni povjerilac . Novina da
se o rje{enju o izvr{enju obavje{tavaju poznati zalo`ni povjerioci ima za cilj
da se osigura namirenje zalo`nih povjerilaca koji se po redu prvenstva
namiruju prije tra`ioca izvr{enja, pa u tom nalazi i opravdanje, s tim {to
bi mo`da bilo primjerenije da se prednje pravilo propisalo uz pojedina sredstva i predmete kod kojih je moglo do}i do uspostave zalo`nog prava, a
ne uz op{tu odredbu o dostavljanju rje{enja strankama, {to je slu~aj u odnosu na sva Zakonom odre|ena sredstva izvr{enja i predmete na kojima se
isto provodi.

S obzirom na to da je za rje{enje o izvr{enju, odredbama Zakona predvi|ena

li~na dostava, od urednosti dostave istog u svakom slu~aju zavisi dalji tok
postupka i izjavljivanje pravnih sredstava, u skladu i na na~in propisan
Zakonom, pa je u slu~aju sumnje u urednost dostave rje{enja o izvr{enju

^lan 40 165

potrebno utvrditi sve relevantne ~injenice koje ukazuju na uru~enje ili

neuru~enje rje{enja o izvr{enju stranci, pa tek nakon utvr|enja pouzdanih
~injenica izvesti eventualno zaklju~ak da je rje{enje uru~eno stranci li~no i
pristupiti ocjeni blagovremenosti izjavljenog pravnog sredstava, odnosno prigovora na predmetno rje{enje, a koje stanovi{te je istaknuto u sudskoj praksi:

Prvostepenim rje{enjem od 5.2.1999. g. odba~en je prigovor du`nika kao

neblagovremen.
U `albi se navodi da je isto nezakonito jer du`niku nije dostavljeno
rje{enje o dozvoli izvr{enja, a {to se vidi iz dostavnice na kojoj nema njegovog potpisa, a ni pe~ata njegove firme.
Prvostepeni sud je pogrije{io {to nije bri`ljivo cijenio povratnicu, odnosno dostavnicu kojom je upu}eno rje{enje o dozvoli izvr{enja od 7.11.1998. g.
du`niku. Na toj dostavnici u rubrici primalac je potpis primaoca potpuno
ne~itljiv i na istoj se ne nalazi pe~at firme du`nika, pa se ne zna ko je primio za du`nika rje{enje o izvr{enju, a {to je sve suprotno odredbi ~l. 123.
ZPP-a, te je prvostepeni sud nepravilno zaklju~io da je du`niku rje{enje o
izvr{enju uru~eno 23.11.1998. g., uslijed ~ega je i nepravilno izveo i zaklju~ak
o neblagovremenosti prigovora ulo`enog protiv rje{enja o dozvoli izvr{enja.
(Kantonalni sud u Sarajevu, P`-85/00 od 30.10.2000. g.).
6

Kada je u pitanju dostava rje{enja, treba imati u vidu da se isto dostavlja

strankama kao fizi~kim i pravnim licima, za koja su propisana razli~ita pravila u dostavljanju, te da stranke mogu imati zakonske zastupnike. U slu~ajevima dostave strankama koje imaju zakonskog zastupnika ista se smatra
neurednom ako je dostavljena izravno stranci, a ne njenom zakonskom zastupniku.

Prvostepenim rje{enjem usvojen je prijedlog za povra}aj u pre|a{nje

stanje i ukinuta klauzula pravosna`nosti na rje{enju i odlu~eno je da se
rje{enje o izvr{enju dostavi Pravobranila{tvu Kantona S., kao zakonskom zastupniku du`nika.
U `albi se navodi da je rje{enje zaprimio du`nik te da je isti mogao
izjaviti prigovor, odnosno o rje{enju obavijestiti zakonskog zastupnika.
Prvostepeni sud je pravilno odlu~io kada je dozvolio povra}aj u pre|a{nje
stanje jer su postojali zakonski uslovi za isto.
I kada bi se po{lo od toga, kako `alba tvrdi, da je sam du`nik mogao
ulo`iti prigovor po prijemu rje{enja o izvr{enju ili obavijestiti u roku do
pravomo}nosti rje{enja o izvr{enju svog zastupnika, onda slijedi ocjena da li
je du`nik primio rje{enje o izvr{enju 5.11.1999. godine, a to se imaju}i u vidu
~injenicu da se na dostavnici za uru~enje rje{enja o izvr{enju nalazi samo
povrat primaoca iz koga se ne mo`e uop}e zaklju~iti da je dostava uru~ena
du`nikovom ovla{tenom licu za primanje pismena ili radniku du`nika (~l. 123.
ZPP-a) jer nema {tambilja du`nika uz potpis primaoca.

166 ^lan 40

Nijedna stranka, pa ni du`nik ne mo`e snositi posljedice nepravilnog postupanja dostavne slu`be JP PTT-a, te stoga u sumnji u pravilnost dostave
tog datuma, osnovano je za prihvatiti da je za rje{enje o izvr{enju du`nik
saznao tek 7.6.2000. godine, kada su du`niku skinuta sredstva sa ra~una kod
ZPP-a, kako to du`nik navodi u svom podnesku od 14.6.2000. g. (Kantonalni
sud u Sarajevu, P`-213/00 od 23.3.2001. g.)
7

Komentar uz stav 2: Odredbom da sud nije obavezan dostaviti izvr{eniku

rje{enje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za izvr{enje doneseno prije
nego {to je izvr{eniku bilo omogu}eno da se o njemu izjasni ustvari je
modifikovana ranija odredba kojom se propisivalo da se prednja rje{enja
dostavljaju samo tra`iocu izvr{enja, i to na na~in {to je ubla`eno starije
pravilo i {to je sada mogu}e da se takva rje{enja dostave i izvr{eniku,
a {to ne predstavlja obavezu suda. Kako je prednjom odredbom
omogu}ena dostava navedenih rje{enja i izvr{eniku, a kako Zakonom nije
propisano u kojim slu~ajevima i na koji na~in }e se ista vr{iti, to bi ovu
dostavu u krajnjem slu~aju trebalo vr{iti na zahtjev samog izvr{enika,
odnosno njegovih pravnih sljednika u odnosu na obavezu iz izvr{ne
isprave.

Komentar uz stav 3: Za slu~aj da je izvr{enje predlo`eno na imovini u kojoj

je izvr{enik suvlasnik ili zajedni~ki vlasnik propisano je da }e sud o dono{enju
rje{enja o izvr{enju obavijestiti sve suvlasnike, odnosno nosioce prava
zajedni~kog vlasni{tva, a koja odredba je novina i nalazi svoje opravdanje ne
samo u materijalnopravnim propisima u pogledu prava pre~e kupnje ve} i
zbog novina u odrebama ZIP-a u postupku prodaje prednjih stvari i
mogu}nosti da se na javnoj dra`bi proda samo dio kojem je vlasnik izvr{enik
ili cijela stvar, odnosno i dijelovi suvlasnika, te nosilaca prava zajedni~kog vlasni{tva, koji bi trebali biti namireni prije tra`ioca izvr{enja, prava prigovora
nedostatka pokri}a, zakonskog prava pre~e kupnje (stav 3. ~l. 69., stav 5. ~l.
80., ~l. 81., ~l. 83. stav 2. ZIP-a).

U svakom slu~aju, trebalo bi preciznije odrediti iz kojih razloga se vr{i prednja dostava, odnosno odrediti u odredbama o prodaji prednjih stvari na kojima postoji suvlasni{tvo ili zajedni~ko vlasni{tvo koja su to prava suvlasnika i
zajedni~ara u vlasni{tvu, naro~ito kada se proda cijela stvar, te da li se prvo
suvlasnicima, odnosno zajedni~kim vlasnicima ispla}uje njihov dio prije
namirenja ili pak isti u~estvuju u namirenju (u odredbama o namirenju se i
ne spominju, pa se mo`e nametnuti zaklju~ak da se po njihovoj isplati tek
pristupa namirenju, {to bi mo`da bilo i najpravilnije i izbjegle bi se eventualne zloupotrebe da se stvari prodaju ispod cijene). Pitanje je koliko je ovo
zakonsko rje{enje o prodaji i suvlasni~kih dijelova, odnosno cijele stvari na
kojoj postoji zajedni~ko vlasni{tvo, u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, s obzirom na to da se prodaje imovina lica koja nisu stranke
u postupku, pogotovo u slu~ajevima kada je suvlasni~ki dio izvr{enika, odnosno njegov udio u zajedni~kom vlasni{tvu, neznatan, pa bi mo`da u tom
pravcu ove odredbe trebale pretrpjeti odre|ene modifikacije u cilju nastanka
{tetnih posljedica po suvlasnike, a koja bi eventualno mogla nastati prodajom
cijele stvari.

^lan 41 167

10

Komentar uz stav 4: Rje{enje o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju dostavlja

se i izvr{enikovom du`niku, a rje{enje o izvr{enju na sredstvima na ra~unu
izvr{enika dostavlja se i banci i prednja dostava se ne razlikuje od dostave
predvi|ene odredbama ranijeg Zakona.

11

Komentar uz stav 5. i 6: Rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave dostavlja se banci tek po{to postane pravosna`no ({to je i ranije bio slu~aj), osim ako je izvr{enje odre|eno na osnovu mjenice i ~eka sa
protestom i povratnim ra~unom, a oni su potrebni za zasnivanje zahtjeva, u
kom slu~aju se rje{enje o izvr{enju dostavlja odmah po dono{enju radi
pljenidbe sredstava na ra~unu izvr{enika (koje zakonsko rje{enje je novina i
razlozi za isto su istaknuti naprijed u dijelu u kome se govori o odre|ivanju i propisivanju vjerodostojnih isprava, komentar uz ~l. 29. ZIP-a).

Rje{enje o izvr{enju koje je doneseno na osnovu vjerodostojne isprave

ne mo`e se provesti prije pravomo}nosti tog rje{enja. (Kantonalni sud u
Sarajevu, P`-371/02 od 2.3.2004. g.)
12

Komentar uz stav 7: Rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima dostavlja se

izvr{eniku prilikom preduzimanja prve izvr{ne radnje. Ukoliko se pokretna
stvar ne nalazi u posjedu du`nika, rje{enje o izvr{enju se dostavlja i osobi
kod koje se stvar nalazi, a o dono{enju rje{enja o izvr{enju sud na pogodan
na~in obavje{tava zalo`nog povjerioca ({to je novina u odnosu na ranije
odredbe o dostavljanju i ima za cilj za{titu prava zalo`nih povjerilaca u pogledu njihovog namirenja, jer se pravovremeno obavje{tavaju o pokretanju postupka).

IV - PROVO\ENJE

IZVR {ENJA

I ovaj zakon sadr`i odredbe o provo|enju izvr{enja na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju, o vremenu izvr{enja, o radu sudskog izvr{ioca,
o ometanju sudskog izvr{ioca u radu i o nepravilnostima pri sprovo|enju
izvr{enja, koje se bitno ne razlikuju od ranijih zakonskih odredbi, izuzev u
dijelu provo|enja izvr{enja prije pravnosna`nosti i kod ometanja izvr{nog
organa pri postupanju, a koje su bile regulisane odredbama ~l. 40. do 45. ZIPa iz 1978. godine.
^lan 41.
Izvr{enje na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju
(1) Izvr{enje se provodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju ako za
pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno.
(2) Izvr{enje odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave ne mo`e se provesti
prije pravomo}nosti rje{enja o izvr{enju.
(3) Izvr{enje se provodi u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju.

168 ^lan 41

Op}enito: Odredbe o izvr{enju na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju

bile su sadr`ane u ~lanu 41., a o granicama izvr{enja u ~l. 42. ZIP-a iz 1978.
godine i iste su pretrpjele izmjene utoliko {to se sada odredbama ovog ~lana
reguli{e pitanje provo|enja izvr{enja odre|enog na osnovu vjerodostojne
isprave i odre|uje granice provo|enja izvr{enja (ranije ~l. 4. ZIP-a, obim
izvr{enja i obezbje|enja).

Treba re}i i to da odredbe o provo|enju izvr{enja vi{e ne sadr`e generalno

pravilo o nadle`nosti suda za provo|enje izvr{enja, koje je bilo propisano ~l.
40. ZIP-a iz 1978. godine, jer je odredbama ovog zakona odre|ena nadle`nost
u odnosu na odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i u odnosu na nadle`nost
za provo|enje rje{enja o izvr{enju za svako sredstvo odnosno predmet
izvr{enja posebno, {to se ukazalo kao potreba iz dosada{nje prakse sudova,
specifi~nog ure|enja BiH, te kantonalnog ustrojstva FBiH i zakonske regulative iz nadle`nosti Federacije i kantona, obavljanja platnog prometa putem
transakcijskih ra~una otvorenih kod banaka i drugih finansijskih organizacija,
a ne vi{e kod Zavoda za platni promet, te zakonskog ure|enja zemlji{nih
knjiga, privatizacije imovine i uspostave registara pravnih i fizi~kih lica, njihove imovine, registra dionica, zalo`enih pokretnih stvari i sl., tako da ovaj
zakon ne sadr`i vi{e op}e pravilo ranijeg zakona da ako sud koji je donio
rje{enje o izvr{enju nije nadle`an za sprovo|enje izvr{enja, uputi}e svoje
rje{enje o izvr{enju nadle`nom sudu radi dostavljanja tog rje{enja i
sprovo|enja izvr{enja.

Komentar uz stav 1: Za razliku od dosada{njeg zakona, prema kojem je do

namirenja tra`ioca izvr{enja prije pravnosna`nosti rje{enja o izvr{enju moglo
do}i samo u slu~aju da je izvr{enje odre|eno na osnovu pravosna`ne presude, da se radi o nov~anom potra`ivanju izme|u pravnih lica, te da se isplata i naplata vr{i preko ra~una kod Zavoda za platni promet (sada transakcijskih ra~una kod banaka ili drugih ovla{tenih organizacija za vr{enje platnog
prometa), ovaj zakon odre|uje da se izvr{enje provodi i prije pravosna`nosti
rje{enja o izvr{enju ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije
odre|eno, s tim {to jasno odre|uje op{tim odredbama o izvr{nosti u kojem
slu~aju je rje{enje o izvr{enju izvr{no, te odredbama o pravnim lijekovima u
kojim slu~ajevima prigovor i `alba nemaju suspenzivno dejstvo, odnosno u
kojim slu~ajevima se izvr{enje provodi i tra`itelj izvr{enja namiruje prije
izvr{nosti i pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. Slijedom navedenih odredbi
odre|eno je da se izvr{enje provodi odnosno povjerilac namiruje i prije
izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (prije rje{avanja po prigovoru, odnosno odmah
po dono{enju rje{enja o izvr{enju) u slu~ajevima nov~anog potra`ivanja, i to
kada je izvr{nom ispravom utvr|ena obaveza izdr`avanja ({to se opravdava i
samom prirodom i karakterom obaveze, a {to je novo zakonsko rje{enje) ili
kada se izvr{enje provodi naplatom sa ra~una pravne osobe kod banke u
korist istog takvog ra~una pravne osobe (transakcijski ra~uni pravnih lica preko
kojih isti obavljaju pla}anja i naplatu u unutra{njem platnom prometu - ovi
ra~uni su ranije otvarani kod Zavoda za platni promet) kao tra`ioca izvr{enja,
pa se, shodno tome, rje{enje o izvr{enju u prednjim slu~ajevima provodi i
tra`ilac izvr{enja namiruje i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, a time po
prirodi stvari i prije njegove pravosna`nosti.

^lan 41 169

Iz prednjeg se mo`e zaklju~iti da se radi o su{tinskim promjenama u izvr{nom

postupku, kojim se omogu}uje efikasniji i br`i izvr{ni postupak sa aspekta
namirenja tra`ioca izvr{enja, a koje svoje upori{te nalaze u ~injenici da postoji izvr{na isprava kojom je pravosna`no utvr|eno potra`ivanje tra`itelja
izvr{enja, da izvr{enik nije postupio u paricionom roku za dobrovoljno ispunjenje obaveze i da je kao sredstvo izvr{enja odre|ena pljenidba i prijenos
sredstava sa ra~una izvr{enika na isti takav ra~un tra`ioca izvr{enja, pa bi se
u slu~aju eventualnog protivizvr{enja isto brzo i efikasno moglo provesti prema
tra`itelju izvr{enja, ili tre}em licu, i izvr{iti povrat neosnovano zaplijenjenih i
prenesenih sredstava.

Do namirenja tra`ioca izvr{enja odnosno provo|enja rje{enja o izvr{enju

odre|enog na osnovu izvr{ne isprave u ostalim slu~ajevima dolazi po izvr{nosti
rje{enja o izvr{enju (po odbacivanju ili odbijanju prigovora, a {to je opet novo
zakonsko rje{enje), izuzev u slu~ajevima kad je Zakonom odre|eno druga~ije,
dakle generalno govore}i tra`ilac izvr{enja se namiruje prije pravosna`nosti
rje{enja o izvr{enju, odnosno po izvr{nosti istog (~l. 12. stav 5. ZIP-a), bez
obzira da li se radi o nov~anom ili nenov~anom potra`ivanju, jer `alba na
rje{enje po prigovoru nema suspenzivno dejstvo, osim izuzetno, kad je to
Zakonom odre|eno. Prednje nalazi svoje opravdanje u tom {to bi se u postupku po prigovoru razmotrili razlozi koji spre~avaju izvr{enje obaveze
izvr{enika utvr|ene pravosna`nom izvr{nom ispravom i otklonile eventualne
nepravilnosti u rje{enju o odre|ivanju izvr{enja, a izvr{enik u svakom slu~aju
snosi rizik eventualne provedbe izvr{enja, jer nije postupio u paricionom roku
iz izvr{ne isprave, {to ne zna~i da je isti ostao bez za{tite u slu~aju da rje{enje
o izvr{enju bude ukinuto u `albenom postupku, jer istom ostaje protivizvr{enje
kao na~in povrata onog {to je neosnovano dao tra`iocu izvr{enja, a u krajnjem slu~aju izvr{enik se mo`e obe{tetiti i kroz parni~ni postupak pokrenut
po tu`bi za neosnovano oboga}enje.

Komentar uz stav 2: Izvr{enje odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave ne

mo`e otpo~eti prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, {to zna~i da ne}e
po~eti ako je izvr{enik blagovremeno podnio obrazlo`en prigovor kojim osporava i dio rje{enja kojim mu je nalo`eno pla}anje. Izuzetak je provo|enje
izvr{enja i prije pravosna`nosti rje{enja, odmah po njegovom dono{enju, ako
je izvr{enje odre|eno na temelju vjerodostojnih isprava mjenice i ~eka, u kom
slu~aju ne mo`e do}i do namirenja tra`ioca izvr{enja prije pravosna`nosti
rje{enja, ve} se samo preduzima radnja izvr{enja pljenidbe nov~anih sredstava na ra~unu izvr{enika za iznos odre|en u rje{enju o izvr{enju.

Ako je prigovor izjavljen samo protiv rje{enja o izvr{enju u dijelu kojim se

odre|uje izvr{enje, ono se sprovodi na isti na~in kao i kada se radi o prigovoru na rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu izvr{ne isprave, pod uvjetom da takav prigovor bude odbijen.

Na ovaj na~in, pljenidba izvr{enikovih sredstava na osnovu rje{enja o izvr{enju

odre|enog temeljem ~eka i mjenice kao vjerodostojnih isprava, u prednjim
slu~ajevima, do okon~anja parni~nog postupka bi u znatnoj mjeri uticala na
pona{anje izvr{enika u pogledu odugovla~enja postupka ({to je izvr{enik po-

170 ^lan 42

stizao ranije, jer je raspolagao sredstvima, odnosno nov~anim iznosom za koji

je odre|eno izvr{enje), odnosno kako izvr{eniku nije u interesu da sredstva
stoje blokirana, te da istim vi{e ne raspola`e, i sam bi nastojao da ubrza postupak, a tra`ilac izvr{enja je pljenidbom navedenih sredstava obezbije|en u
pogledu namirenja svog potra`ivanja. O drugim razlozima, koji idu u prilog
ovakvih zakonskih rje{enja kod provo|enja izvr{enja na osnovu vjerodostojnih
isprava, govoreno je ve} dovoljno i u ranijim tekstovima, pa ih nema potrebe
ovdje ponavljati.
9

Komentar uz stav 3: Propisuju}i da se izvr{enje provodi u granicama

odre|enim u rje{enju o izvr{enju., ostalo se dosljedno na primjeni na~ela strogog formalnog legaliteta, u {irem smislu, jer je rje{enjem o izvr{enju odre|eno
izvr{enje koje je u skladu i u granicama izvr{ne isprave, a gledaju}i sa aspekta za{tite izvr{enika i njegove imovine prednjim pravilom se spre~ava prekomjerno zahvatanje u imovinu izvr{enika i isto mora odgovarati prirodi, karakteru, sadr`aju i obimu koji je potreban za namirenje tra`bine tra`ioca izvr{enja.

10

S tog aspekta je i prihvatljivo pravno stanovi{te da utvr|ivanje nov~ane

obaveze iskazano u procentu u odnosu na izvr{enikova primanja, a u pogledu obaveze izdr`avanja, nije u suprotnosti sa prednjim na~elom i odredbom
i da se na taj na~in ne vr{i prekomjerno zahvatanje u izvr{enikovu imovinu:

Naime, sama ~injenica da je du`nik u penziji, nije od zna~aja za pravilnost prvostepenog rje{enja, imaju}i u vidu da je visina izdr`avanja prema
izvr{nom naslovu dosu|ena u procentu, a to u praksi zna~i, da ako se primanja du`nika povise ili pak snize, da se od istih uvijek za izdr`avanje odbija samo procenat primanja, pa je realan iznos izdr`avanja ve}i ili manji upravo zavisno od visine primanja. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-63/02 od
14.6.2002. g.)
^lan 42.
Vrijeme izvr{enja
(1) Izvr{enje se provodi radnim danom u vremenu od 7,00 do 19,00 sati .
(2) Sud mo`e zaklju~kom odrediti da se izvr{enje provede i neradnim danom
ili no}u ako za to postoji opravdan razlog.
1

Op}enito: Vrijeme preduzimanja izvr{nih radnji bilo je regulisano odredbama

~l. 43. ZIP-a iz 1978. godine i za razliku od tih odredbi sad se precizira ta~no
vrijeme u danu, nazna~uju}i sate u kojima se mogu preduzimati izvr{ne radnje, a ne samo odre|enje da se izvr{enje mo`e provoditi danju, i odre|uje
da se izvr{enje mo`e provoditi ako za to postoje opravdani razlozi i u ostale
dane ili no}u, a ne ako postoji opasnost od odga|anja kako je to ranije bilo
propisano.

Treba ista}i da se odredbe ovog ~lana ne odnose na provo|enje izvr{enja

i preduzimanja pojedinih izvr{nih radnji u prostorijama suda i u radnom

^lan 42 171

vremenu, odnosno ovdje se imaju u vidu preduzimanja izvr{nih radnji radnim danom van radnog vremena, u neradne dane i no}u, van sudskih
prostorija.
3

Komentar uz stav 1: Ranijoj odredbi da se izvr{enje sprovodi radnim

danom i to danju, prigovaralo se u pogledu pojma danju, koji pojam je
pravna teorija smatrala neodre|enim i kao takvim pogodnim da stvara
nedoumice i otvara prostor za primjedbe izvr{enika i pod ovim pojmom trebalo je podrazumijevati vrijeme od 6 do 22 sata (Neboj{a [arki} i Dragan
Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991,
str. 139). Otklanjaju}i prednje prigovore, sad je propisano i vrijeme u danu
u koje se mogu preduzimati izvr{ne radnje, a propisuju}i da je to vrijeme
od 7.00 do 19.00 sati nisu prihva}ena stajali{ta iskazana u pravnoj teoriji da
bi vrijeme preduzimanja izvr{nih radnji trebalo da bude od 7.00 do 22.00
sata.

Kako je prednjom odredbom propisano da se izvr{enje provodi radnim danom,

to se prakti~no izvr{enje ne provodi nedeljom, subotom ukoliko je neradni
dan, dr`avnim i entitetskim praznicima, a koji su zakonom odre|eni kao takvi.
U pogledu subote kao neradnog ili radnog dana u pravnoj teoriji, a i u dosada{njoj praksi sudova, izvr{enje se provodilo subotom ukoliko je to bio radni
dan za sud. Me|utim, ako izvr{enje provode druge ustanove ili organi, kao
pomo}ni sudski organi, oni mogu postupati u izvr{nim stvarima bez obzira
{to tada sud ne radi pljenidba nov~anih sredstava sa transakcijskog ra~una
izvr{enika od strane banke. Zna~i da odre|enost subote kao radnog dana ne
treba uvijek vezivati za rad suda koji provodi izvr{enje, ve} za rad subjekta
ovla{tenog za preduzimanje izvr{enje radnje.

Komentar uz stav 2: Pravilo je da se izvr{enje provodi danju i radnim danom,

me|utim ovom odredbom ~ini se izuzetak od tog pravila i odre|uje se da se
isto mo`e provoditi i u neradne dane ili no}u, ali samo ako za to postoje
opravdani razlozi. Diskreciona ocjena opravdanosti razloga koji omogu}avaju
preduzimanje izvr{nih radnji neradnim danom ili no}u jeste na sudu odnosno izvr{nom sudiji. O kriterijumu po osnovu kojeg bi sud cijenio razloge
opravdanim ili neopravdanim nisu ustanovljena nikakva pravila, a niti Zakon
upu}uje na isti, me|utim prilikom dono{enja prednje ocjene trebalo bi voditi
ra~una o opasnosti da bi se u radne dane ili u vremenu od 7.00 do 19.00
sati moglo osujetiti ili ote`ati provo|enje izvr{enja, odnosno da bi mogla nastupiti {teta (zapljena brzo kvarljivih stvari, zapljena robe u transportu u neradne dane ili no}u i sl.).

Odluku da se izvr{enje provede ili pak da se preduzmu pojedine izvr{ne

radnje u neradni dan, odnosno mimo vremena od 7.00 do 19.00 sati, sud
donosi u formi zaklju~ka . Slu`beno lice ne bi smjelo pristupiti provo|enju
izvr{enja odnosno preduzimanju izvr{nih radnji u neradne i prazni~ne dane
ili no}u bez posebnog zaklju~ka suda o prednjem. Prednji zaklju~ak
slu`beno lice je du`no prezentovati izvr{eniku prilikom preduzimanja
izvr{ne radnje, a protiv ovog zaklju~ka nije dozvoljen pravni lijek (prigovor ili `alba).

172 ^lan 43

^lan 43.
Rad sudskog izvr{ioca
(1) Pretra`ivanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine, u skladu sa ovim
zakonom, mo`e se vr{iti samo ako je to neophodno za postupak
izvr{enja.
(2) Sudski izvr{ilac je du`an prilikom pretresa izvr{enikovog stana ili odje}e
koju on nosi na sebi i preduzimanja drugih izvr{nih radnji postupati
s du`nim obzirom prema licu izvr{enika i ~lanovima njegovog
doma}instva.
(3) Izvr{nim radnjama u izvr{enikovom stanu kojima ne prisustvuje izvr{enik,
njegov zakonski zastupnik, punomo}nik ili odrasli ~lan njegovog doma}instva mora prisustvovati jedan punoljetni svjedok.
(4) Izvr{enje u prostoriji pravnog lica provodi se tako da sudski izvr{ilac
prije obavljanja izvr{ne radnje zatra`i od zastupnika pravnog lica da on
sam ili lice koje on odredi bude prisutno njenom obavljanju. Ako zastupnik pravne osobe odbije postupiti u skladu sa zahtjevom sudskog
izvr{ioca ili ako ga sudski izvr{ilac ne zatekne u prostoriji pravnog lica
prilikom preduzimanja izvr{ne radnje, radnju }e, sprovesti u prisustvu
jednog punoljetnog svjedoka.
(5) Ako izvr{nu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaklju~ana, a
izvr{enik ili njegov zastupnik nije prisutan ili ne}e prostoriju otvoriti, sud ski izvr{ilac }e uz upotrebu primjerenih sredstava otvoriti prostoriju u
prisustvu jednog punoljetnog svjedoka i policije.
(6) O obavljanju izvr{nih radnji prema odredbama st. 3. do 5. ovog ~lana
sudski izvr{ilac sastavit }e poseban zapisnik koji }e potpisati pozvani svjedok, a primjerak zapisnika ili obavijest o izvr{enoj sudskoj radnji zaka~it
}e se na vrata stana odnosno prostorije.
1

Op}enito: Odredbe o postupanju odnosno radu sudskog izvr{ioca, pod nazivom

postupanje slu`benog lica, bile su regulisane ~l. 44. ZIP-a iz 1978. godine i
istim su se propisivala pravila o postupanju slu`benog lica pri preduzimanju
izvr{nih radnji prema izvr{eniku (du`niku), te u njegovom stanu i postupanju kad izvr{nu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaklju~ana, a stekli su se uslovi za prisilno otvaranje. Za razliku od prednjih pravila, u ovom
~lanu su ista dopunjena odredbama o uslovima kada se mo`e vr{iti
pretra`ivanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine, odredbama o izvr{enju
u prostoriji pravnog lica (koje odredbe su bile u ~l. 45. ZIP-a iz 1978. godine,
kao samostalan ~lan).

Komentar uz stav 1: Odredba da se pretra`ivanje i ulazak u posjed

izvr{enikove imovine u skladu sa ovim zakonom mo`e vr{iti samo ako je to
neophodno za postupak izvr{enja, pored ostalih odredbi ovog ~lana i odredbi
o ograni~enjima izvr{enja, upravo ukazuje da na~elo za{tite izvr{enika nije

^lan 43 173

napu{teno ukidanjem pojedinih instituta koji su u suprotnosti sa ciljeviima

izvr{nog postupka, a koji su bili na {tetu tra`ioca izvr{enja (prijedlog
izvr{enika za odga|anje izvr{enja iz ~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine), ve} da je
isto i dalje dosljedno izvr{nom postupku, ali je svedeno na mjeru koja
isklju~uje zloupotrebu ovog na~ela od strane izvr{enika i spre~ava nastanak
eventualne {tete po tra`ioca izvr{enja odugovla~enjem postupka.
3

Dva su uslova za pretra`ivanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine. Prvi

uslov je da se ulazak vr{i u skladu sa ovim zakonom, {to zna~i da mora postojati zakonski osnov odluka suda zasnovana na Zakonu i da se ulazak vr{i
na Zakonom propisan na~in, i drugi, da se ulazak i pretra`ivanje mo`e vr{iti
samo ako je to neophodno za postupak izvr{enja. Neophodnost kao kriterij po
osnovu kojeg bi se donosila odluka o pretra`ivanju i ulasku u posjed
izvr{enikove imovine je pre{iroko postavljen i neprecizan kriterij, me|utim isto
bi se moglo cijeniti u odnosu na samu radnju izvr{enja kojom se ostvaruje
potra`ivanje, i to u odnosu na to da li se potra`ivanje mo`e realizovati i namiriti izvo|enjem izvr{ne radnje na drugom mjestu ili na druga~iji na~in.

Komentar uz stav 2: Odredbe ovog stava u cijelosti su preuzete iz ranijeg

zakona, pa je mo`da ovdje potrebno naglasiti da sudski izvr{ioci trebaju biti
posebno oprezni i takti~ni po{to se preduzimanjem ovih izvr{nih radnji zadire
ne samo u imovinu izvr{enika nego i u njegovu li~nost, kao i u egzistenciju
njegove porodice. Slu`beno lice odnosno sudski izvr{ilac treba da ima nalog
sudije da preduzme izvr{enje radnje i da iz rje{enja o izvr{enju proizlazi da
su ove radnje u sastavu provo|enja odre|enog izvr{enja. Ako za to postoje
razlozi (izvr{enik dr`i kod sebe novac, vrijedne predmete, isprave, stvar koju
treba oduzeti), sudski izvr{ilac je ovla{ten da izvr{i pretra`ivanje izvr{enikovog
odijela, a po{to je to odje}a koju on nosi na sebi to je izvjesno da je izvr{enik
prisutan i da pri tome nisu potrebni svjedoci. Za pretpostaviti je da }e sudski izvr{ilac izvr{iti pretresanje izvr{enika putem odgovaraju}eg lica ako je
izvr{enik osoba drugog spola (odredbama Zakona ovo pitanje nije precizirano,
du`nog obzira).
ali na prednje upu}uju odredbe ovog stava odre|enje d

Odredbama ZIP-a se ne propisuju pravila o pitanju prisustva javnosti pri preduzimanju ovih izvr{nih radnji, ali provo|enju izvr{enja izvan ro~i{ta mogu
prisustvovati stranke i zainteresovana lica u~esnici i slu`beno lice ne smiju
dozvoliti {iru javnost po{to se radi o stanu izvr{enika, a niti izvr{enik mo`e
da insistira na javnosti jer bi to moglo ometati izvr{enje.

Komentar uz stav 3. i 4: Ove odredbe su preuzete iz ranijeg zakona, s tim

{to se sad umjesto dva gra|anina kao svjedoka pri preduzimanju izvr{nih
radnji predvi|a samo jedan, a kod pravnih lica se vi{e ne tra`i uslov da se
ponovi zahtjev da zastupnik pravnog lica odredi lice koje }e prisustvovati preduzimanju izvr{nih radnji, ve} je potrebno da on odbije da to u~ini odnosno
postupi u skladu sa zahtjevom.

Komentar uz stav 5: Ovom odredbom normira se upotreba sile pri ulasku u

prostoriju koja je zaklju~ana, kad izvr{enik ili njegov zastupnik nisu prisutni,
ili ne}e da je otvore, pa se propisuje da }e se ista otvoriti od strane izvr{ioca

174 ^lan 43

upotrebom primjerenih sredstava, i to uz prisutnost jednog svjedoka i policije. Novina je u ovoj odredbi {to se kao kriterij za nasilno otvaranje i ula`enje
u prostorije izvr{enika, uzima primjereno sredstvo, u cilju izbjegavanja stvaranja {tete bilo izvr{eniku ili tra`iocu izvr{enja, a {to je, ustvari, slijed odredbi
stava 1. i 2. ovog ~lana.
8

Komentar uz stav 6: I ova odredba predstavlja novinu i uvodi kao obavezu

suda odnosno sudskog izvr{ioca da o izvr{enim radnjama iz st. 3. do 5. mora
sa~initi poseban zapisnik koji }e potpisati pozvani svjedok, a primjerak zapisnika ili obavijesti o izvr{enoj sudskoj radnji zaka~it }e se na vrata stana odnosno prostorije i mo`e se se re}i da je popunila prazninu u cilju obavje{tavanja izvr{enika o izvr{enoj radnji, ~ime se isklju~uju osnovi sumnje ulaska u
izvr{enikov prostor od strane neovla{tenog lica i nezakonitog otu|enja stvari
i novca iz prostora, a izvr{niku se daje do znanja da je radnja izvr{ena te
isti mo`e tra`iti da se otklone eventualne nepravilnosti u provo|enju izvr{enja,
ukoliko su po~injene od strane sudskog izvr{ioca.
^lan 44.
Ometanje sudskog izvr{ioca u radu
(1) Sudski izvr{ilac je ovla{ten da udalji lice koje ometa provo|enje izvr{enja.
(2) Prilikom provo|enja prisilnih radnji predvi|enih ovim zakonom te radnje
moraju biti nu`ne u postupku izvr{enja a upotrijebljena sila ili prinuda
i proporcionalna okolnostima slu~aja.
(3) U toku postupka izvr{enja predvi|enog ovim zakonom policija je du`na
pru`iti sudskom izvr{iocu svu pomo} neophodnu za provo|enje izvr{enja.
Sudski izvr{ilac mo`e, po potrebi, nalo`iti i upotrebu sile prema licu koje
ometa izvr{enje.
(4) Pri postupanju policije po nalogu sudskog izvr{ioca na odgovaraju}i na~in
se primjenjuju propisi o unutra{njim poslovima odnosno sudskoj policiji.
(5) U slu~aju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog izvr{ioca za pru`anje
pomo}i u provo|enju izvr{enja, sud je du`an o tome obavijestiti ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva
pravde7.

Op}enito: Odredbe o ometanju sudskog izvr{ioca u radu,

ometanje slu`benog lica u radu bile su sadr`ane u ~l. 46.
godine, i prema istim je sudski izvr{ilac bio ovla{ten da udalji
provo|enje izvr{enja, a prema okolnostima slu~aja i da

U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde", stoji "Ministarstvo unutra{njih poslova
Republike Srpske, putem Ministarstva pravde"

pod nazivom
ZIP-a iz 1978.
lice koje ometa
zatra`i pomo}

^lan 43 175

nadle`nog organa policije, a koja ovla{tenja sudski izvr{ilac ima i po odredbama ovog zakona.
2

Pored prednjih ovla{tenja, odredbama ovog ~lana je propisano da prisilne radnje predvi|ene ovim zakonom moraju biti nu`ne, a upotrijebljena sila ili prinuda i proporcionalna okolnostima slu~aja, te je jasno odre|eno da sudski
izvr{ilac ima ovla{tenje da zatra`i pomo} policije i po potrebi nalo`i i upotrebu sile prema licima koja ometaju izvr{enje, a da je u ovakvom slu~aju policija du`na pru`iti pomo} i na odgovaraju}i na~in postupati po propisima o
unutra{njim poslovima. U slu~aju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog
izvr{ioca za pru`anje pomo}i u provo|enju izvr{enja, sud je du`an o tome
obavijestiti ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde. Za prednjom normativom postupanja policije u izvr{nim stvarima, po nalogu suda odnosno sudskog izvr{ioca, ukazala se potreba uo~ena kroz
postupke izvr{enja najve}im dijelom kod sredstva izvr{enja ispra`njenja i predaje nekretnine, te pljenidbe i predaje pokretnih stvari, u kojim slu~ajevima se
de{avalo da policija ne reaguje, pod obja{njenjem da propisima po kojima postupanju to nije predvi|eno, a {to je ~inilo napore suda da izvr{i sudsku odluku
u svakom slu~aju uzaludnim i ni u kom slu~aju nije moglo doprinositi pravnoj
sigurnosti i uspostavi sigurnijeg poretka u za{titi imovine i prava gra|ana.

S obzirom na izlo`eno, da sud ne mo`e neposredno primijeniti silu i stvoriti

uslove, kada je to potrebno, za preduzimanje odgovaraju}e izvr{ne radnje,
mo`e se re}i da je prednja normativa prihvatljiva i u svakom slu~aju vodi
sigurnijem i efikasnijem provo|enju izvr{enja sudskih odluka u Zakonom
propisanim granicama za eventualnu upotrebu sile, s kojim ciljem je u stavu
5. ovog ~lana utvr|ena obaveza suda da u slu~aju nepostupanja policije po
zahtjevu sudskog izvr{ioca za pru`anje pomo}i u provo|enju izvr{enja o tome
obavijesti ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde.

Da ne bi do{lo do povrede prava izvr{enika i lica koja ometaju izvr{enje

prekomjernom upotrebom sile u cilju stvaranja uslova za provo|enje izvr{enja
i kako bi se isklju~ilo samovlasno postupanje u~esnika u postupku, propisane
su i granice upotrebe sile u prednjim slu~ajevima u stavu 2. ovog ~lana, a
prilikom primjene sile treba imati u vidu i odredbe iz ~l. 43. ovog zakona.
^lan 45.
Nepravilnosti pri provo|enju izvr{enja
(1) Stranka ili u~esnik mogu podneskom tra`iti od suda da otkloni nepravil nost koju je sudski izvr{ilac u~inio u provo|enju izvr{enja.
(2) Sud mo`e zaklju~kom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog
izvr{itelja.

Op}enito: Odredbe o otklanjanju nepravilnosti pri provo|enju izvr{enja bile su

sadr`ane u ~l. 47. ZIP-a iz 1978. godine i za razliku od odredbi ovog zakona

176 ^lan 45

koje reguli{u prednje, odluku o ukidanju nezakonitih i nepravilnih radnji sud

je donosio u formi rje{enja, a za koju odluku je sada propisano da se donosi
u formi zaklju~ka. Odredbe i jednog i drugog zakona ne sadr`e pravila o
postupanju suda ili pak dono{enju odre|ene odluke kad nije bilo nepravilnosti u provo|enju izvr{enja, odnosno nije bilo nezakonitih ili nepravilnih radnji sudskog izvr{ioca, a stranka ili u~esnik zatra`e od suda otklanjanje nepravilnosti. Bilo bi cjelishodno i opravdano o rezultatu razmatranja podneska obavijestiti podnosioca, i ne bi vodilo nekoj procesnoj povredi da se zahtjev za
otklanjanje nepravilnosti odbije i o tom donese zaklju~ak koji bi se dostavio
stranci, jer u svakom slu~aju sud zaklju~kom odlu~uje o procesnim pitanjima
i vo|enju izvr{nog postupka.
2

Izvr{ne radnje kao fakti~ke redovito vr{i sudski izvr{ilac, po nalogu, uputstvima i pod nadzorom sudije, i to je tzv. posredno izvr{enje, odnosno izvr{enje
koje ne provodi sudija. Kako su u pitanju fakti~ke radnje, za koje se radi
njihovog pravilnijeg preduzimanja daju i dodatna uputstva i nalozi od strane
sudije, to lice koje ih neposredno provodi odnosno preduzima ne mora imati
pravni~ku spremu, ve} se vi{e tra`i njegova operativnost, komunikativnost,
prakti~no iskustvo i rutina, a nadasve da nije sklono zloupotrebi prava. Sudska
praksa je pokazala da te radnje uspje{no preduzimaju radnici i slu`benici
suda, te da nije neophodno da ih sudija preduzima neposredno, ali ne treba
gubiti iz vida da se ipak radi o procesnim radnjama, radnjama suda u postupku izvr{enja. Odatle i proizlazi osnov za ovla{tenje (i obavezu, jer izvr{ilac
nije pravni~ku struke) sudiji da kontroli{e rad sudskog izvr{ioca, da mu daje
uputstva o na~inu provo|enja izvr{enja i preduzimanju pojedinih radnji, te
da, ukoliko utvrdi nepravilnosti u preduzimanju radnji od strane sudskog
izvr{ioca, donose odluku o njihovom otklanjanju.

Pravnoj prirodi i funkciji ovog procesnog sredstva ne odgovara odre|ivanje

roka u kojem se zahtijeva otklanjanje nepravilnosti. Tra`enje se mo`e izjaviti
sve dok postupak te~e i u vremenu do kada se jo{ uvijek mo`e u~injena
nepravilnost otkloniti. Ako je sud ve} donio odluku povodom izvr{ne radnje, pa i kada je nepravilna, tada se mo`e govoriti o nezakonitosti odluke
i ulo`iti pravni lijek protiv te odluke (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona
o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 143).

Ne mo`e se odlo`iti izvr{enje uslijed izjavljivanja prednjeg pravnog sredstava, do okon~anja postupka po zahtjevu za otklanjanje nepravilnosti, a koja
mogu}nost je postojala shodno ~l. 63. stav 1. ta~. 9. ZIP-a iz 1978. godine,
koje odredbe navedenog ~lana ne poznaje novi ZIP.

Podnesak kojim se tra`i otklanjanje nepravilnosti nakon provedbe postupka

javne dra`be i predaje stvari kupcu, koji preuzimanjem postaje njen vlasnik,
bio bi bezuspje{an u odnosu na isticanje nepravilnosti u~injenih prilikom
procjene i prodaje stvari, na {ta ukazuje i sudska praksa, a {to opet upu}uje
na zaklju~ak da se prednji zahtjevi moraju isticati neposredno po u~injenoj
povredi, dakle po izvr{enom popisu i procjeni, u toku postupka prodaje, ali
prije predaje stvari kupcu, jer sa predajom stvari kupac postaje njen vlasnik.

^lan 46 177

Kad je prodaja stvari izvr{ena javnom dra`bom i stvar predana kupcu

koji je stvar preuzeo i postao njezin vlasnik, ne mo`e se vi{e u izvr{nom
postupku s uspjehom tra`iti otklanjanje nepravilnosti koju je slu`bena osoba
u~inila u provo|enju procjene i prodaje stvari. (VsH, Gzz-112/81 od
26.1.1982. godine, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989,
str. 67)
6

Kad sud utvrdi postojanje nepravilnosti u radu sudskog izvr{ioca, preduzet

}e odre|ene mjere da ih otkloni, kao {to su upozorenje slu`benom licu, pokretanje disciplinskog postupka ili preduzimanje drugih Zakonom predvi|enih
mjera i radnji ukoliko ima elemenata prekr{ajne ili krivi~ne odgovornosti. Sud
mo`e konstatovati odre|ene nepravilnosti u radu sudskog izvr{ioca i istovremeno konstatovati, nakon izvr{ene procjene o uticaju predmetne radnje na
samo izvr{enje, da ista nije bitno uticala i ne uti~e na provo|enje izvr{enja,
te u tom kontekstu predmetnu provedenu radnju odr`ati na snazi.

V - PRIGOVOR
^lan 46.
Prigovor
(1) Rje{enje o izvr{enju mo`e se pobijati prigovorom.
(2) U pogledu sadr`aja prigovora na odgovaraju}i na~in se primjenjuju
odredbe o `albi iz Zakona o parni~nom postupku.
(3) Rje{enje kojim je prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen tra`ilac
izvr{enja mo`e pobijati samo `albom.
1

Uop{teno: Ovaj ~lan je ostao nepromijenjen u odnosu na raniji ~lan 48. Zakona
o izvr{nom postupku biv{e SFRJ u dijelu stava 1. kojim je propisano, da se
rje{enje o izvr{enju mo`e pobijati samo prigovorom. Novina u stavu 1. ovog
~lana, u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, jeste u tome {to se rje{enje o
izvr{enju mo`e pobijati samo prigovorom, {to zna~i da se rje{enje o odre|ivanju izvr{enja i rje{enje o tro{kovima izvr{nog postupka, koje je sadr`ano u
rje{enju o izvr{enju, mo`e pobijati prigovorom, kao jedinim pravnim lijekom
protiv rje{enja o izvr{enju. Za razliku od ovakvog zakonskog rje{enja, ranije
va`e}im ZIP-om (~lan 48) bilo je propisano da rje{enje o izvr{enju du`nik
mo`e pobijati prigovorom, a odluka o tro{kovima izvr{nog postupka, prema
istoj zakonskoj odredbi, pobijala se `albom. Odredbom ~lana 46. novog
Zakona o izvr{nom postupku, stavljena je u istu ravan odluka izvr{nog suda
o prijedlogu za odre|ivnje izvr{enja i odluka o prijedlogu za naknadu tro{kova
izvr{nog postupka. O tro{kovima postupka odlu~uje izvr{ni sud i u tom postupku odre|uje, na prijedlog stranke, izvr{enje radi ostvarenja tro{kova (~lan
16. stav 7. ovog zakona).

U praksi ve} postoje razli~iti stavovi u pogledu novog zakonskog rje{enja o

tro{kovima izvr{nog postupka. Pored odobravanja ovakvog zakonskog rje{enja,

178 ^lan 46

postoje i kritike, pri ~emu se ukazuje na to da nije posve}eno dovoljno pa`nje

ovom pitanju i da je i dalje trebalo ostaviti ranije zakonsko rje{enje prema
kojem se odluka o tro{kovima postupka pobijala `albom. Mislim da novo
zakonsko rje{enje ima opravdanje. Nema smetnje da izvr{ni sud meritorno
odlu~uje o tom dijelu zahtjeva stranaka, jer izvr{ni sud odlu~uje i o pojedinim prigovorima materijalnopravnog karaktera. Uostalom, ovakvo zakonsko
rje{enje u skladu je sa konceptom novog ZIP-a o izvr{avanju rje{enja o
izvr{enju prije njihove pravosna`nosti.
3

Ovaj ~lan sadr`i novi stav 2, koji nije sadr`avao raniji zakon, ~ime je stav
2. dopunjen propisom u pogledu sadr`ine prigovora koji upu}uje na to da
se u pogledu sadr`aja prigovora na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe o
`albi iz ZPP-a i u pogledu na~ina pobijanja rje{enja kojim je prijedlog za
izvr{enje odba~en ili odbijen.

Uz stav 1: Iz stilizacije stava 1. ovog ~lana proizlazi da je prigovor jedini

pravni lijek protiv rje{enja o izvr{enju, {to zna~i da se rje{enje o izvr{enju
ne mo`e pobijati `albom. Prigovor je redovni pravni lijek. Podnosi ga stranka u izvr{nom postupku koja je nezadovoljna rje{enjem o izvr{enju. Propis
ove zakonske odredbe odnosi se na prigovor stranke protiv rje{enja o
izvr{enju donesenog na osnovu izvr{ne isprave iz ~lana 23. ovog zakona. O
prigovoru, kao pravnom lijeku protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave,
bit }e rije~i u komentaru ~lana 50, a o prigovoru tre}eg lica u ~lanu 51. ovog
zakona.

Zakonima o parni~nom postupku koji su u primjeni u entitetima Bosne i

Hercegovine nije propisan poseban postupak izdavanja platnog naloga, koji je
bio propisan ranije va`e}im ZPP-om koji je bio u primjeni u republikama
biv{e SFRJ. Zato ovi procesni zakoni ne propisuju prigovor protiv platnog
naloga koji je imao odre|enih sli~nosti sa prigovorom protiv rje{enja o
izvr{enju.

Prigovor kao redovan pravni lijek predvi|en je odredbom ~lana 30. stav 3.
Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija (Slu`beni list SRBiH broj
33/77, 12/87, 30/90, 7/92) koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu
~lana 12. Ustavnog zakona za sprovo|enje Ustava Republike Srpske (Slu`beni
glasnik Republike Srpske broj: 21/92), a u Federaciji Bosne i Hercegovine se
primjenjuje na osnovu Zakona o potvr|ivanju Uredbe sa zakonskom snagom
o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u BiH primjenjuju
kao republi~ki zakoni (Slu`bene novine Bosne i Hercegovine broj 13/94).
Stavom 4. navedene zakonske odredbe propisano je da se na nalog iz stava
1. istog ~lana (koji sud izdaje na temelju otkaza zakupodavca) primjenjuju
odredbe ZPP-a.

Sli~nosti prigovora protiv rje{enja o izvr{enju i prigovora protiv otkaznog naloga ogledaju se u tome {to je i ovaj prigovor (protiv naloga) specifi~an i
redovan je pravni lijek. I kod odluka po prigovoru, u oba slu~aja se odlu~uje
o osnovanosti prigovora, a od te odluke zavisi pravna sudbina rje{enja o
izvr{enju, odnosno naloga, tako da ako parni~ni sud na|e da su prigovori

^lan 46 179

neosnovani, ne usvaja ponovo zahtjev, ve} odbija prigovor izvr{enika odnosno tu`enog i rje{enje o izvr{enju odnosno nalog odr`ava na snazi.
8

Razlikuju se u tome {to prigovor protiv otkaznog naloga nije remonstrativan

pravni lijek i {to ovaj prigovor ima suspenzivno dejstvo. Takvo dejstvo u odnosu na otpo~injanje i tok izvr{nog postupka nema prigovor protiv rje{enja o
izvr{enju koji suspenzivno djeluje samo u odnosu na radnju namirenja tra`ioca
izvr{enja, s tim da u izuzetnim, ovim zakonom propisanim slu~ajevima, ni u
odnosu na radnju namirenja, prigovor protiv rje{enja o izvr{enju nema suspenzivno dejstvo (~lan 12. st. 5. ovog zakona).

Specifi~nosti prigovora protiv rje{enja o izvr{enju sastoje se i u tome {to se

dono{enjem rje{enja po prigovoru stranci koja je nezadovoljna tim rje{enjem
omogu}ava pravo na `albu, kao jedno od Ustavom zagarantovanih prava i
prava zagarantovanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (~lan 13.
Konvencije), koja se prema ~lanu II ta~ka 2. Ustava primjenjuje u Bosni i
Hercegovini i ima primat nad doma}im zakonodavstvom. Prema ovom ~lanu
Konvencje, kojim je propisano pravo na djelotvoran pravni lijek, svako ~ija su
prava i slobode, priznata ovom konvencijom, naru{ena ima pravo na pravni
lijek pred nacionalnim vlastima, ~ak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda u~inila lica u vr{enju svoje slu`bene du`nosti. Ovakvo stanovi{te u pogledu prava na pravni lijek, da prigovor predstavlja potpuno o`ivotvorenje
ustavne garancije o pravu na `albu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke
sudova kojima se rje{ava o pravima ili na zakonom osnovanim interesima
stranaka, izrazili su Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika u: Sudsko
izvr{no pravo, op}i dio, 1980, str. 256.
Takvo stanovi{te izra`eno je u ni`e navedenoj sudskoj praksi:

Du`nik u izvr{nom postupku protiv rje{enja o izvr{enju mo`e izjaviti

prigovor u smislu ~lana 8. stav 2. i ~lana 48. ZIP-a. Prema odredbi citiranog
~lana 8. stav 3. prigovor se izjavljuje u roku od 8 dana od dana dostavljanja prvostepenog rje{enja, pa kako je rok za izjavljivanje prigovora zakonski
rok, propu{tanje da se prigovor podnese u zakonskom roku dovodi do gubitka tog procesno-pravnog ovla{tenja (neobjavljeno Rje{enje Kantonalng suda
u Sarajevu, P`-222/02 od 28.5.2003. godine).
Du`nik nema pravo da tra`i povra}aj kamate koju je naplatio povjerilac u izvr{nom postupku na temelju pravosna`nog rje{enja o izvr{enju iako
mu je presudom bila dosu|ena samo glavnica duga, bez kamate. Propust
tu`enog da izjavi prigovor protiv rje{enja kojim se odre|uje izvr{enje, ima
za posljedicu da takvo rje{enje predstavlja punova`an osnov za naplatu
tra`bine (Vrhovni sud BiH P`-396/86 od 18.2.1987. godine Bilten sudske
prakse Vrhovnog suda BiH broj 1/87).
10

Uz stav 2: Prigovor mora da sadr`i sve potrebne podatke da bi izvr{ni sud

mogao po njemu postupati. Po{to se prema stavu 2. ovog ~lana na sadr`aj
prigovora primjenjuju odredbe o `albi iz ZPP-a, to zna~i da prigovor mora da
sadr`i: ozna~avanje rje{enja protiv kojeg je izjavljen, izjavu da li se rje{enje

180 ^lan 46

pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu, razlog pobijanja i potpis podnosioca

prigovora (~lan 205. Zakona o parni~nom postupku). Analognom primjenom
odredaba ZPP-a o `albi, u slu~aju da je prigovor nepotpun, izvr{ni sud }e
primjenom ~lana 206. stav 1. ZPP zaklju~kom, koji je u ovom slu~aju pravno
izjedna~en sa rje{enjem parni~nog suda iz iste zakonske odredbe, pozvati podnosioca prigovora na otklanjanje nedostataka u prigovoru, uz upozorenje na
posljedice propu{tanja iz stava 2. ~lana 206. ZPP-a.
11
12

Me|utim, specifi~nosti koje su svojstvene prigovoru, zbog kojih se odredbe

o `albi iz ZPP-a ne primjenjuju na sadr`inu ovog pravnog lijeka ti~u se
izno{enja prigovora o zastari i prigovora u pogledu potra`ivanja koja su
utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom (prebijanje) ili za potra`ivanja koja
su me|u strankama nesporna, {to predstavlja razloge za prigovor, a prema
odredbama ZPP-a o `albi, u `albi se navedeni prigovori ne mogu iznositi.
Isti slu~aj je i sa izno{enjem novih ~injenica, koje se prema ZPP-u u `albi
ne mogu iznositi (osim izuzetno), dok se u prigovoru mogu iznositi razlozi
koji spre~avaju izvr{enje, koji u parni~nom postupku imaju karakter novih
~injenica.

13

Povodom prigovora koji nije obrazlo`en, pravilnost i zakonitost rje{enja se

ispituje po slu`benoj du`nosti, na pravilnu primjenu materijalnog prava i na
povrede odredaba parni~nog postupka (~lan 221. ZPP-a), u vezi sa ~lanom 21.
stav 1. entitetskih Zakona o izvr{nom postupku.

14

Uz stav 3: Odredbom ~lana 12. stav 2. ovog zakona propisano je da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu mo`e izjaviti prigovor, a `alba kad
je to ovim zakonom odre|eno. Slu~aj kada se rje{enje doneseno u prvom stepenu pobija `albom propisan je stavom 3. ovog ~lana. Saglasno ovoj zakonskoj odredbi, ako je rje{enjem prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen,
tra`ilac izvr{enja mo`e to rje{enje pobijati samo `albom.

15

Sadr`aj ovog propisa upu}uje na to da izvr{ni sud prije odlu~ivanja o osnovanosti prijedloga za izvr{enje ispituje procesne pretpostavke ~ije postojanje
je nu`no za pokretanje izvr{nog postupka i za odlu~ivanje o osnovanosti prijedloga za izvr{enje. ZIP-om su propisane neke procesne pretpostavke: npr.
~lanom 35. je propisano da ako se prijedlog za izvr{enje podnosi sudu koji
nije odlu~ivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvr{na isprava u
originalu ili ovjerenom prepisu sa potvrdom izvr{nosti, zatim pitanje mjesne
nadle`nosti izvr{nog suda (koja je isklju~iva) i koja je odre|ena prema sredstvima i predmetima izvr{enja. Budu}i da ovaj zakon ne propisuje sve procesne pretpostavke od ~ijeg ispunjenja zavisi dopu{tenost prijedloga za
izvr{enje, supsidijarnom primjenom ZPP izvr{ni sud pazi po slu`benoj
du`nosti na ispunjenje procesnih pretpostavki koje propisuje ZPP (na
strana~ku i parni~nu sposobnost i na zastupanje stranke, ~lan 293. st. 3. istog
zakona).

16

Kada izvr{ni sud na|e da nisu ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje izvr{nog postupka, prijedlog za izvr{enje }e odbaciti, kao nedopu{ten
(izuzetak je kod relativne nenadle`nosti, u kom slu~aju izvr{ni sud ustupa

^lan 46 181

prijedlog nadle`nom sudu). Rje{enje o odbacivanju prijedloga zbog nedopu{tenosti tra`ilac izvr{enja mo`e pobijati samo `albom.
17

Kada izvr{ni sud utvrdi ispunjenje procesnih pretpostavki za otpo~injanje

izvr{nog postupka, odlu~uje o osnovanosti prijedloga za izvr{enje. Osnovanost
prijedloga za izvr{enje utvr|uje se sa aspekta dospjelosti izvr{nog zahtjeva,
izvr{nosti isprave i ovla{tenja tra`ioca izvr{enja da tra`i prinudno ostvarivanje svog potra`ivanja protiv izvr{enika iz prijedloga za izvr{enje. Prijedlog za
izvr{enje sud odbija kada ocjenom prednje navedenih materijalnopravnih pretpostavki na|e da je prijedlog za izvr{enje neosnovan. Prilikom odlu~ivanja o
osnovanosti prijedloga za izvr{enje, izvr{ni sud nije ovla{ten da cijeni zakonitost izvr{ne odluke koja u tom izvr{nom postupku ~ini izvr{nu ispravu. Protiv
rje{enja kojim se prijedlog odbija tra`ilac izvr{enja mo`e izjaviti `albu.
Kao primjeri iz sudske prakse, kada se rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje
odbija mo`e pobijati `albom, navode se:

Prvostepeni sud je nakon uvida u prilo`enu dokumentaciju odbio prijedlog povjerioca, koji je predlo`eno izvr{enje po drugom licu, obzirom da
du`nik nije postupio po rje{enju o izvr{enju od 2.2.2000. godine kao neosnovan, iz razloga {to je rje{enjem o izvr{enju od 26.3.1999. godine odre|eno da
je du`nik u obavezi da povjeriocu dodijeli jedan trosoban uslovan stan na
trajno kori{tenje i da ta radnja kojom je du`nik obavezan je takva da je
mo`e u~initi samo du`nik a ne tre}e lice (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog
suda Sarajevo, G`-347/00 od 12.5.2000. godine).
Saglasno odredbi ~lana 16. ZIP-a, odluka Komisije za imovinske zahtjeve
raseljenih lica i izbjeglica, koja je podnesena uz prijedlog za izvr{enje, mogla
bi se smatrati izvr{nom ispravom jer je donesena od strane Komisije i na
osnovu Dejtonskog sporazuma, ali pod uslovom da ispujava i druge zakonom
propisane uslove i da je podobna za izvr{enje, {to podrazumijeva sadr`avanje elemenata: ime povjerioca i du`nika i njihove adrese, sjedi{ta, predmet,
vrstu, obim i vrijeme ispunjenja, koje elemente ne sadr`i prednje navedena
odluka Komisije (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`284/99 od 2.9.1999. godine i G`-490/99 od 4.2.2000. godine).
I
Povjerilac je u prijedlogu za izvr{enje kao du`nika ozna~io Finansijsku
policiju Republike Srpske Banja Luka. ^lanom 77. ZPP-a propisano je da
stranka u postupku mo`e biti svako fizi~ko i pravno lice, a kako Republi~ka
Finansijska policija kao republi~ka uprava (prema odredbama Zakona o ministarstvima RS), nema svojstvo pravnog lica, to ne mo`e biti stranka u postupku (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-157/99 od
4.7.2001. godine).
Po{to dakle, zbog svoje pravne prirode ostavinsko rje{enje, iako pravosna`na sudska odluka nije izvr{na isprava (~lan 16. ZIP-a), a u odnosu na
tre}a lica i nije podobna za izvr{enje u smislu ~lana 20. ZIP-a, to je prvoste-

182 ^lan 46

peni sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog za dono{enje rje{enja o

izvr{enju (neobjavljeno Rje{enje Kantonalng suda Sarajevo, G`-236/01 od
19.10.2001. godine).
Kada iz izvr{ne isprave (upravno rje{enje) ne proizlazi da je u izvr{noj
ispravi odlu~eno o pravu vjerovnika na kamate, prvostepeni sud je osnovano
ograni~io izvr{enje samo na glavnicu ~lan 20. ZIP-a (Pravni stavovi
Kantonalnog suda u Sarajevu, Bilten sudske prakse broj 2/2001).
Ukoliko je pravosna`nom sudskom odlukom utvr|ena obaveza Radne
organizacije da vrati radnika u radni odnos i isplati mu li~ni dohodak od
dana prestanka radnog odnosa do ponovnog vra}anja na posao u situaciji
kada se tra`i prinudno izvr{enje takve odluke, sud }e blagovremenost podnijetog prijedloga za izvr{enje cijeniti sa dva aspekta i to zahtjev za vra}anje
na posao sa aspekta propisa ~lana 230. ZIP-a, a zahtjev za isplatu li~nog
dohotka sa aspekta ~lana 379. ZOO (Pravni stavovi Kantonalnog suda u
Sarajevu, Bilten sudske prakse broj 3/2001).
Pravosna`nom presudom Osnovnog suda u Sarajevu du`nik je obavezan
da povjeriocu preda u posjed predmetni stan, pa kako je u me|uvremenu
majka povjerioca umrla, a ona povjerilac nije zahtjevala shodno odredbi
~lana 22. stav 2. Zakona o stambenim odnosima u vanparni~nom postupku
utvr|enje da je (ona) bila ~lan doma}instva svoje umrle majke, prvostepeni
sud je pravilno postupio kada je njen prijedlog za izvr{enje odbio kao neosnovan (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda Sarajevo G`-844/01 od 29.11.2001
godine).
Iz spisu prilo`ene dostavnice koja se odnosi na dostavljanje rje{enja
o izvr{enju prvostepenog suda du`niku, jasno proizlazi da je dostavljanje
navedenog rje{enja izvr{eno od strane sudskog dostavlja~a po{te, dakle u
skladu sa ~l. 134. stav 2. ZPP-a, pa su bez osnova `albeni navodi du`nika
(protiv prvostepenog rje{enja kojim je odba~en prigovor du`nika kao
neblagovremen), da rje{enje o izvr{enju nije dostavljeno ni jednom od lica
ovla{tenih da kod po{te prime pismena prispjela na adresu du`nika (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci broj P`-30/02 od 17.6.2003.
godine).
Sud }e odbiti predlog za izvr{enje ukoliko nije u saglasnosti sa izvr{nom
ispravom, kojom du`nik nije obavezan na ~inidbu isljenjem sa licima i stvarima iz predmetnih prostorija (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-38/96
od 14.2.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna
politika, Beograd, 1/97).
Ako se predlog za izvr{enje podnosi sudu koji nije o potra`ivanju
odlu~ivao u prvom stepenu, mora se uz predlog podneti izvr{na isprava u
izvorniku ili overenom prepisu na koje je stavljena potvrda izvr{nosti, podnosi se verodostojna isprava (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-39/96
od 10.1.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna
politika, Beograd, br. 3/97).

^lan 46 183

Izvr{ni sud nije ovla{}en da ocenjuje pravilnost i zakonitost izvr{ne

isprave (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-329/97 od 31.3.1997. godine,
Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br.
2/99).
Sud }e predlog za izvr{enje odbaciti kao neuredan, ako poverilac ni u
roku koji mu je za to odredio sud ne uredi podneti predlog, koji nije
sadr`avao `iro ra~un du`nika (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`2646/99 od 28.12.1999. godine, Izbor iz sudske prakse, Beograd, br. 12/2001).
Kada izvr{ni sud donese re{enje o izvr{enju, ali isto ne bude uru~eno
du`niku zbog nemogu}nosti da se na|e na datoj adresi, sud }e primeniti
odredbu ~l. 109. ZPP-a i pozvati poverioca da dostavi ta~nu adresu du`nika,
ali sud ne mo`e bez prigovora du`nika ukinuti sam svoje re{enje o izvr{enju
koje ve} doneto (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`-7083/97 od
9.9.1997. godine, izbor Sudske prakse, Beograd br. 3/98).
Sud ne mo`e odbiti predlog poverioca radi dozvole predlo`enog
izvr{enja zbog toga {to je nastupila zastarelost potra`ivanja u smislu ~l. 379.
st. 1 Zakona o obligacionim odnosima, kada se du`nik na zastarelost nije
pozvao u smislu ~l. 360. st. 3. istog zakona (re{enje Okru`nog suda u
Zrenjaninu br. G`-1165/97 od 14.1.1998. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis, Poslovna politika, Beograd br. 3/98).
U izvr{nom postupku sud se ne mo`e oglasiti mjesno nenadle`nim zbog
preseljanja jednog sudu`nika na podru~je drugog suda (Vrhovni sud BiH R366/87 od 23.2.1988. godine Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH br.
2/88).
Izvr{nom ispravom mora biti odre|en obim du`nikove obaveze i vreme
ispunjenja du`nikove obaveze da bi izvr{na isprava bila podobna za izvr{enje.
Nedostaci u pogledu napred navedenog izvr{nu ispravu ~ine nepodonom, {to
predstavlja razlog za odbijanje predloga za izvr{enje (re{enje Okru`nog suda
u Beogradu br. G`-10869/96 od 22.11.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no
informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/98).
Ukoliko nisu date u presudi dimenzije olu~nih cevi ni po horizontali ni
po vertikali, presuda je neizvr{iva (re{enje Okru`nog suda u Po`arevcu br.
G`-301/98 od 25.2.1998. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis
Poslovna politika, Beograd, br. 6/98).
Da bi sud mogao odbaciti predlog za izvr{enje kao neuredan, potrebno
je da prethodno predlog bude vra}en podnosiocu i da mu se nalo`i ispravka
sa potrebnom uputom (re{enje Okru`nog suda u Sremskoj Mitrovici G`-1284/99
od 19.9.1999. godine, Izbor iz sudske prakse Glosarijum, Beograd, br. 4/00).
18

Izvr{nom sudu je dopu{teno odr`ati raspravu o odre|enim spornim pitanjima.

Ovdje dolazi do izra`aja na~elo pismenosti, koje je pravilo u izvr{nom postupku.

184 ^lan 47

^lan 47.
Razlozi za prigovor
Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju mo`e se podnijeti iz razloga koji
spre~avaju izvr{enje, a naro~ito ako:
1) isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju nije izvr{na
isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo izvr{nosti;
2) je izvr{na isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju
ukinuta, poni{tena, preina~ena ili na drugi na~in stavljena van snage,
odnosno ako je na drugi na~in izgubila svoju djelotvornost ili je
utvr|eno da je bez u~inka;
3) su se stranke, javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom sastavljenom
nakon nastanka izvr{ne isprave, sporazumjele da ne}e na osnovu
izvr{ne isprave, trajno ili za odre|eno vrijeme, tra`iti izvr{enje;
4) je protekao rok u kojem se po zakonu mo`e tra`iti izvr{enje;
5) je izvr{enje odre|eno na predmetu koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kom je mogu}nost izvr{enja ograni~ena;
6) tra`ilac izvr{enja nije ovla{ten tra`iti izvr{enje na osnovu izvr{ne
isprave odnosno ako nije ovla{ten tra`iti izvr{enje protiv izvr{enika;
7) nije ispunjen uslov koji je odre|en izvr{nom ispravom, osim ako
zakonom nije druga~ije propisano;
8) je potra`ivanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastala u vrijeme
kad je izvr{enik nije vi{e mogao ista}i u postupku iz kojeg poti~e
odluka, odnosno ako je potra`ivanje prestalo na osnovu ~injenice koja
je nastala nakon zaklju~enja sudskog ili upravnog poravnanja;
9) je na osnovu ~injenice koja je nastala u vrijeme kad je du`nik nije
vi{e mogao ista}i u postupku iz kojeg poti~e odluka, odnosno ako
je na osnovu ~injenice koja je nastala nakon zaklju~enja sudskog ili
upravnog poravnanja, trajno ili za odre|eno vrijeme, odgo|eno,
zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi na~in onemogu}eno ispunjenje
potra`ivanja;
10) je nastupila zastarjelost potra`ivanja o kojem je odlu~eno izvr{nom
ispravom.
1

Uop{teno: Supsidijarnom primjenom odredaba o sadr`aju `albe iz ZPP-a koje

se primjenjuju u pogledu sadr`aja prigovora (~lan 46. stav 2. ovog zakona)
prigovor mora da sadr`i razloge iz kojih se pobija rje{enje o izvr{enju, ~ije
bi postojanje spre~avalo izvr{enje. U ovoj zakonskoj odredbi navedeno je 10
razloga za prigovor. Broj zakonom propisanih razloga je ne{to manji (ali ne
i sadr`ajno u`i) od razloga koji su bili propisani ranije va`e}im ZIP-om.
Me|utim, ovom zakonskom odredbom nisu taksativno navedeni razlozi za
prigovor, {to zna~i da se prigovor mo`e podnijeti i iz drugih razloga ~ije bi
postojanje spre~avalo izvr{enje. Po{to razlozi za prigovor nisu svedeni samo
na razloge navedene u ovoj zakonskoj odredbi, definiciju razloga za prigovor
koji spre~avaju izvr{enje treba tuma~iti u {irem smislu rije~i. To su svi oni
razlozi koji ukazuju na nepravilnost rje{enja o izvr{enju, pri ~emu se misli na
postojanje procesnih i materijalnopravnih pretpostavki koje dovode u pitanje
zakonitost rje{enja o izvr{enju. Ove pretpostavke nisu iscrpno navedene u
stavu 3. prethodnog ~lana gdje su pomenute samo neke od tih pretpostavki.

^lan 47 185

Razlozima za prigovor smatraju se i sve druge op{te procesne pretpostavke i

povrede izvr{nog prava koje u postupku dono{enja rje{enja o izvr{enju predstavljaju pravilnu primjenu materijalnog prava.
3

Pravila parni~nog procesnog prava koja se primjenjuju (supsidijarno) u

izvr{nom postupku primjenjuju se i u postupku ispitivanja zakonitosti rje{enja
o izvr{enju povodom podnesenog prigovora. Odredbom ~lana 293. stav 3.
ZPP-a propisano je da je sud du`an da po slu`benoj du`nosti pazi da li lice
koje se pojavljuje kao stranka mo`e biti stranka u postupku i da li je
parni~no sposobna, da li parni~no nesposobnu stranku zastupa njen zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima posebna ovla{tenja kad su ona
potrebna, tako da u smislu naprijed navedenog izvr{ni sud pazi na ove procesne pretpostavke nezavisno da li je u prigovoru to navedeno kao razlog
za prigovor. I ovaj primjer potvr|uje tezu da razlozi za prigovor nisu samo
oni razlozi koji su nabrojani u ovoj zakonskoj odredbi, te da razlog za prigovor mo`e biti i svaki drugi razlog koji opravdano ukazuje na nepravilnosti
rje{enja o izvr{enju, {to izvr{ni sud cijeni u svakom konkretnom slu~aju. U
suprotnom, obzirom da je protiv rje{enja o izvr{enju jedini pravni lijek
prigovor, ako bi krug razloga za prigovor bio sveden samo na one koji su
navedeni u ovoj zakonskoj odredbi, stranke bi bile prinu|ene da u pojedinim slu~ajevima trpe sprovo|enje izvr{enja i u slu~aju da se radi o nezakonito odre|enom izvr{enju, a bile bi uskra}ene i za pravo na `albu.

Izri~ito spomenuti razlozi za prigovor. Ovdje }emo se kratko osvrnuti na

razloge za prigovor propisane ovom zakonskom odredbom.

Uz ta~ku 1. U slu~aju da izvr{ni sud donese rje{enje o izvr{enju na temelju

odluke koja ne predstavlja izvr{nu ispravu iz ~lana 23. ovog zakona (koja
propisuje krug izvr{nih isprava, tako da nije prepu{teno izvr{nom sudu da
sam cijeni da li odre|ena isprava ima svojstvo izvr{ne isprave ili ne), to predstavlja zakonom propisani razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Ovdje
dolazi do izra`aja na~elo formalnog legaliteta kao na~ela koje je svojstveno
izvr{nom procesnom pravu, prema kojem se u izvr{nom postupku postojanje
potra`ivanja mo`e dokazati samo zakonom propisanim ispravama.

Izvr{nost izvr{ne isprave propisana je odredbom ~lana 25. i ~lana 26. ovog
zakona. Ako izvr{ni sud donese rje{enje o izvr{enju na osnovu sudskog odnosno upravnog poravnanja prije nego {to je dospjelo potra`ivanje koje se prema
tom poravnanju treba ispuniti (~lan 26. stav 1. ovog zakona), takva izvr{na
isprava do trenutka dono{enja rje{enja o izvr{enju nije stekla svojstvo
izvr{nosti, {to predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Za
razliku od ove situacije, nedostatak izvr{nosti u slu~aju iz ~lana 25. stav 5.
ovog zakona ne predstavlja smetnju za odre|ivanje izvr{enja na osnovu sudske
odluke koja posjeduje karakteristike izvr{ne isprave, osim {to nije postala
izvr{na, jer je izvr{enje takve (nepravosna`ne i odluke koja nije postala
kona~na) omogu}eno kada je zakonom propisano da `alba ili drugi pravni
lijek ne zadr`ava izvr{enje takve odluke. Isti razlog bi postojao i u slu~aju
da sud ukine potvrdu izvr{nosti izvr{ne isprave nakon dono{enja rje{enja o
izvr{enju.

186 ^lan 47

Kao primjer za razloge za prigovor, iz sudske prakse, navode se ni`e navedene sudske odluke:

Pravilno je prvostepeni sud odbio kao neosnovan prigovor du`nika kojim

su istaknute okolnosti koje se odnose na osporavanje tu`benog zahteva u parnici u kojoj je doneta izvr{na isprava, a koje po svojoj volji nije isticao u
parni~nom postupku, jer nije u~estvovao u njemu, po{to je ta parnica radi
smetanja poseda okon~ana pravosna`nim re{enjem zbog izostanka (re{enje
Okru`nog suda u Beogradu G`-2930/95 od 24.3.1995. godine, Sudska praksa,
Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, X-XI/99).
Jedna od supstancionalnih pretpostavki od kojih zavisi osnovanost prijedloga je, svakako i izvr{nost potra`ivanja koja se dokazuje izvr{nom
ispravom (~lan 18. ZIP-a). U konkretnom slu~aju pravosna`nim izvr{nim
naslovom raspravljen je jedan pravni odnos i on ima karakter kona~nog
pravnog akta (individualni zakon za stranku). Izvr{nim naslovom je dakle
izre~ena zapovjest ne samo du`niku nego i sudu da na tra`enje tu`itelja
(ovdje povjerioca) primijeni sankciju. Ovakav izvr{ni naslov mo`e izmijeniti,
poni{titi ili ukinuti samo nadle`ni sud. Kad je to tako onda se sa sigurno{}u
mo`e zaklju~iti da u smislu ~lana 50. ZIP-a ne postoje razlozi koji spre~avaju
izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Vrhovnog suda Republike Srpske br. Gvl-8/98
od 19.8.1998. godine).
Prema stanju spisa prvostepeni sud je pravilno postupio kada je dozvolio predlo`eno izvr{enje na osnovu pravosna`ne i izvr{ne isprave Osnovnog
suda u Banjoj Luci broj P-878/94 od 18.11.1997. godine, obzirom da izvr{ni
sud nije ovla{ten da preispituje zakonitost odluke koja predstavlja izvr{ni
naslov, a sprovo|enje dozvoljenog izvr{enja mo`e se sprije~iti samo ako je
potra`ivanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastupila poslije izvr{nosti
odluke na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje ili u vrijeme kada du`nik to
nije mogao da istakne u postupku iz koga poti~e izvr{na isprava, koji razlozi
za spre~avanje izvr{enja, u ovoj pravnoj stvari nisu nastupili (neobjavljeno
Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-1006/98 od 1.4.1998. godine).
Prvostepeni sud je na prijedlog povjerioca odredio izvr{enje prema
du`niku na osnovu pravosna`ne i izvr{ne presude Op}inskog suda I Sarajevo,
PR-49/95 od 28.10.1998. godine tako {to je nalo`io du`niku da povjerioca J.M.
vrati u radni odnos i rasporedi na poslove koji odgovaraju njenoj stru~noj
spremi uz uspostavu svih prava iz radnog odnosa i isplatom svih primanja
koje bi ostvarila da je bila na poslu. Po ocjeni ovoga suda prvostepeni sud
je pravilno primijenio ~lan 16. ZIP-a kada je na osnovu izvr{ne presude
odredio izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`532/01 od 13.6.2001. godine).
U konkretnom slu~aju sud je dozvolio izvr{enje rje{enja Carinske uprave
Sarajevo, Carinarnica Tuzla, po kome je povjeriocu odobren povrat posebne
pristojbe po UCD u iznosu od 777,92 KM obzirom da je sud dozvolio izvr{enje
ovog rje{enja po prijedlogu povjerioca u kome je navedeno da je du`nik u
obavezi na glavni iznos od 777,92 KM, platiti zakonske zatezne kamate, to je

^lan 47 187

prvostepeni sud pravilno postupio kada je prigovor du`nika uva`io u pogledu kamata, jer izvr{na isprava ne sadr`i obavezu isplate kamata (neobjavljeno
Rje{enje Kantonalnog suda Sarajevo P`-448/02 od 4.4.2003.).
Prema ~lanu 12. ZIP-a izvr{enje odluke stranog suda mo`e se odrediti
i sprovesti, ako odluka ispunjava zakonom propisane pretpostavke za priznanje, tako da iz iste zakonske odredbe proizlazi, da kada se zahtijeva izdavanje dozvole izvr{enja kondemnatorne sudske odluke, da se ne vodi postupak priznanja, ve} se o priznanju rje{ava kao o prethodnom pitanju, a u
dozvoli izvr{enja je obuhva}eno priznanje strane sudske odluke. Dakle, kada
se tra`i dono{enje rje{enja o izvr{enju, onda se u vidu prejudicijelnog pitanja ispituje postojanje pretpostavki za priznanje strane sudske odluke
propisanih Zakonom o rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima, {to je prvostepeni sud potpuno izgubio iz vida
(neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-178/01 od 26.6.2003.).
Sudska nagodba, koja je donesena van ro~i{ta i nije unesena u zapisnik niti su stranke potpisale zapisnik sa nagodbom (~lan 303. ZPP-a), a niti
je upisan na zapisnik i o istoj nije raspravljano u toku ro~i{ta, iako je pravosna`no jer nije bilo `albe, nije podobno za izvr{enje, u smislu ~lana 20. ZIP-a.
Prema tome, iako sudska nagodba predstavlja izvr{nu ispravu, ista ima takve
nedostatke koji spre~avaju izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda
u Sarajevu G`-1257/02 od 18.2.2003. godine).
Navodi prigovora, ponovljeni u `albi, ne mogu biti od uticaja na izvr{ni
postupak, jer polo`aj odnosno lokacija spornih stabala ~ijom sje~om i prisvajanjem je prozrokovana {teta, bilo je predmetom ispitivanja i utvr|ivanja u
parni~nom postupku u kojem je pravosna`nom presudom utvr|eno da je
du`nik po~inio {tetu povjeriocu i kojom je obavezan da pri~injenu {tetu
naknadi, zajedno sa tro{kovima postupka. Zato se du`nik u ovom izvr{nom
postupku ne mo`e braniti prigovorima koje je mogao isticati samo u
parni~nom postupku i koji su u tom postupku i raspravljeni (neobjavljeno
Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-537/01 od 25.2.2003. godine).
U izvr{nom postupku du`nik ne mo`e sa uspehom podnositi prigovor
protiv re{enja o izvr{enju (~lan 50 ZIP-a) uz isticanje da je nepravilna klauzula pravosna`nosti na izvr{noj ispravi, po{to se pobijanje klauzule prvosna`nosti
mo`e ukinuti samo u posebnom sporu (Okru`ni sud u Zrenjaninu broj G`1051/95 od 17.10.1996. godine Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis
Poslovna politika, Beograd, br. 1/97).
Kada je sud re{enjem odbio prigovor du`nika protiv re{enja o izvr{enju,
onda je samim tim potvrdio i odluku iz re{enja o izvr{enju koja se odnosi
na tro{kove izvr{nog postupka (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`4847/97 od 4.6.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis
Poslovna politika, Beograd, br. 5/98).
Postoji istovetnost izme|u izvr{ne isprave i re{enja o dozvoli izvr{enja
u situaciji kada izvr{na isprava presuda glasi na potra`ivanje u devizama

188 ^lan 47

(povra}aj deviznog {tednog uloga ~l. 1035-1046 ZOO), a re{enje o izvr{enju

na dinarsku protivvrednost (~lan 394. i 395. ZOO) (re{enje Okru`nog suda
u Zrenjaninu G`-831/96 od 28.8.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 12/91).
U postupku povodom predloga za ukidanje potvrde izvr{nosti parni~ni
sud ne upu{ta se u ocenu pravnog odnosa ili subjektivnog prava koje je
sadr`ano u izvr{noj ispravi, ve} samo ceni valjanost potvrde izvr{nosti, odnosno ispunjenje procesnih uslova u pogledu izvr{nosti odluke koja je predmet
spora (re{enje Vrhovnog suda Srbije P. rev. 425/97 od 21.10.1998. godine,
izbor iz Sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 9/99).
Pravosna`no re{enje doneto u krivi~nom postupku o utvr|enju i isplati
nagrade braniocu okrivljenog predstavlja izvr{nu ispravu na osnovu koje je
mogu}e neposredno sprovo|enje izvr{enja (presuda Vrhovnog suda Srbije
Rev. 2319/02 od 4.9.2002. godine, Izbor iz Sudske prakse, Glosarijum, Beograd,
br. 2/03).
Sudsko poravnanje koje po podno{enju predloga za izvr{enje nije stavljeno van snage predstavlja pravno valjanu izvr{nu ispravu na osnovu koje
se mo`e odrediti izvr{enje bez obzira {to je potra`ivanje za koje se po tom
osnovu tra`i izvr{enje osporeno u postupku ste~aja (re{enje Vrhovnog suda
Srbije Pzz. 36/02 od 22.1.2003. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum,
Beograd, br. 10/03).
Kada du`nik u prigovoru protiv re{enja o izvr{enju istakne da mu
izvr{na isprava, na osnovu koje je odre|eno izvr{enje, nije dostavljena, usled
~ega nije mogla nastupiti njena pravosna`nost, odnosno izvr{nost (~lan 50.
ta~ka 2. Zakona o izvr{nom postupku), onda je izvr{ni sud du`an da du`nika
uputi na parnicu u smislu odredbe ~l. 36. st. 3. Zakona o izvr{nom postupku po{to potvrdu o izvr{nosti mo`e ukinuti samo sud koji je o potra`ivanju
odlu~ivao u prvom stepenu, s tim da do okon~anja tog postupka odlo`i
odluku o prigovoru (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu br. G`-169/97 od
24.12.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 2/98).
Neosnovan je prigovor du`nika da izvr{na isprava nije pogodna za
izvr{enje, jer izreka iste glasi na devize (re{enje Okru`nog suda u Beogradu
br. G`-10600/95 od 15.11.1995. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni
~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/97).
U konkretnom slu~aju izvr{na isprava presuda Osnovnog suda u
Banjoj Luci br. Rs-41/94 od 17.5.1995. godine na osnovu koje je dozvoljeno
izvr{enje rje{enja Osnovnog suda u Banjoj Luci br. I-3787/00 od 2.2.2001.
godine po ocjeni Vrhovnog suda, ne ispunjava uslove iz ~l. 20. st. 1. ZIP-a.
Ovom odlukom je, naime, nalo`eno du`niku da povjeriocu dodijeli drugi
odgovaraju}i trosobni stan na kori{tenje, a po osnovu Konkursa objavljenog
u aprilu mjesecu 1993. godine. Kako u toj izvr{noj ispravi nije ozna~ena
lokacija i povr{ina tog stana, te kako taj stan nije mogu}e identifikovati na
osnovu elemenata sadr`anih u obrazlo`enju odluke, ~ije se izvr{enje tra`i, dru-

^lan 47 189

gostepeni sud je pravilno zaklju~io da navedena izvr{na isprava nije podobna za sudsko izvr{enje zato {to predmet du`nikove obaveze nije odre|en ili
bar odrediv u skladu sa ovla{}enjima koja po ZPP-u ima sud koji odlu~uje
o prijedlogu za izvr{enje pa je stoga neprihvatljivo pravno shvatanje izra`eno
u zahtjevu za za{titu zakonitosti da je navedeni izvr{ni naslov podoban za
sudsko izvr{enje (neobjavljeno rje{enje Vrhovnog suda Republike Srpske br.
Gvl-10/2002 od 23.8.2002. godine).
7

Uz ta~ku 2. Izvr{ni sud donosi rje{enje o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave,

jer je vezan sadr`ajem isprave o postojanju potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Ako
izvr{na isprava na temelju koje je doneseno rje{enje o izvr{enju bude ukinu ta, poni{tena, ili preina~ena, rje{enje o izvr{enju koje je doneseno na osnovu
takve izvr{ne isprave nije vi{e utemeljeno i kao takvo ne mo`e se odr`ati na
pravnoj snazi, jer je otpao pravni osnov za njegovo dono{enje, koji je postojao u trenutku dono{enja rje{enja o izvr{enju. Jednak pravni u~inak za
odr`ivost na pravnoj snazi rje{enja o izvr{enju ima sudsko poravnanje o
prestanku poravnanja na osnovu kojeg je doneseno rje{enje o izvr{enju. U
tom slu~aju prvobitno sudsko poravnanje bilo bi bez u~inka i izgubilo bi
djelotvornost izvr{ne isprave. Sudsko poravnanje mo`e izgubiti svojstvo izvr{ne
isprave i na osnovu odluke donesene u pravosna`no okon~anom sudskom postupku po tu`bi, {to tako|e predstavlja razlog za prigovor.
Kao primjer poravnanja sa svojstvom izvr{ne isprave navodi se:

Poravnanje o pla}anju doprinosa za izdr`avanje zaklju~enog pred

nadle`nim organom Republike Austrije jeste izvr{na isprava pred
Jugoslovenskim sudom (Vrhovni sud BiH G`-47/89 od 25.1.1990. godine
Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 1/90).
Rje{enje o izvr{enju doneseno je na osnovu izvr{ne isprave, sudskog
poravnanje zaklju~enog izme|u stranaka u sporu dana 16.3.2000. godine pred
Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem Ps-154/98, tako da se ovdje radi
o izvr{enju dozvoljenom na osnovu izvr{ne isprave (~lan 16. ZIP-a), a ne
vjerodostojne isprave (~lan 21. ZIP-a), kako to pogre{no navodi prvostepeni
sud u osporenom rje{enju. Stoga, kada je du`nik ulo`io prigovor protiv
rje{enja o izvr{enju, nije bilo mjesta primjeni ~lana 55.a) ZIP-a koje reguli{e
postupak povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave (neobjavljeno rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci, P`-157/00
od 8.11.2001. godine).
Polaze}i od utvr|enja da ne postoji identitet izme|u izvr{ne isprave
kojom je tu`itelju (ovdje tra`iocu izvr{enja) dosu|ena naknada tro{kova postupka u iznosu od 1.586,00 dinara i prijedloga za izvr{enje, kojim tra`ilac
izvr{enja predla`e da se odredi naplata zatezne kamate na iznos naknade
tro{kova postupka dosu|enih izvr{nom ispravom, prvostepeni sud je usvojio
prigovor izvr{enika u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonske zatezne
kamate za tro{kove postupka, dok je u preostalom dijelu prigovor izvr{enika
odbijen. Pri tom, prvostepeni sud nije imao u vidu odredbu ~lana 28. st. 2.
novog ZIP-a, a u vezi sa ~lanom 229. istog zakona, zbog ~ega je djelimi~nim

190 ^lan 47

uva`avanjem `albenih razloga tra`ioca izvr{enja, pobijano rje{enje u tom dijelu

preina~eno kao u izreci (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci
G`-2060/01 od 25.8.2003. godine).
Razlozi na koje se poziva izvr{enik u prigovoru protiv rje{enja o
izvr{enju i ponovo u `albi izjavljenoj protiv rje{enja koje je predmet ocjene
u ovom `albenom postupku, ne mogu se isticati u ovom stadiju postupka,
pri odlu~ivanju o osnovanosti prijedloga za izvr{enje i na te razloge, kojima
se osporava sama osnovanost potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, izvr{enik se
mogao pozivati samo u postupku koji je prethodio dono{enju sudske odluke
koja predstavlja izvr{nu ispravu u ovom izvr{nom predmetu (neobjavljeno
Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-2205/01 od 25.8.2003. godine).
Kada izvr{na isprava obavezuje du`nika da isplati povjeriocu odre|eni
iznos u stranoj valuti, povjerilac mo`e tra`iti izvr{enje isplatom u doma}oj
valuti po kursu na dan isplate (Vrhovni sud BiH br. Gvl. 29/88 od 13.10.1988.
godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, br. 4/88).
Te{ka ekonomska situacija du`nika ne spre~ava izvr{enje u smislu ~l. 50
Zakona o izvr{nom postupku, pa je prigovor du`nika protiv re{enja o
izvr{enju izjavljen iz tih razloga neosnovan (re{enje Okru`nog suda u
Zrenjaninu G`-77/2000 od 31.1.2000. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum,
br. 3/01.)
8

Uz ta~ku 3. Izvr{ni postupak, kao {to je propisano ~lanom 3. stav 1. ovog

zakona, pokre}e se prijedlogom tra`ioca izvr{enja (na~elo dispozicije), izuzev
zakonom propisanih izuzetaka kada se izvr{ni postupak pokre}e po slu`benoj
du`nosti (~lan 3. stav 2. ovog zakona). Na~elo dispozicije je jedno od na~ela
koje je zastupljeno i u parni~nom postupku (~lan 2. stav 1. ZPP-a). Ovaj
zakonom propisani razlog (ta~ka 3. ~lana 47. ovog zakona) je novina u odnosu na dosada{nja zakonska rje{enja i potvr|uje nagla{enost na~ela dispozicije
u izvr{nom postupku. Stranke disponiraju sa svim onim {to im je izvr{nom
ispravom dato. Zato je strankama dato ovla{tenje u ovoj zakonskoj odredbi da
sporazumom sastavljenim nakon nastanka izvr{ne isprave urede da ne}e na
osnovu izvr{ne isprave trajno, ili za odre|eno vrijeme, tra`iti izvr{enje. Isprava
kojom se stranke o tome sporazumijevaju mora biti sa~injena u formi javne
isprave, ili u formi zakonom ovjerene isprave. Ukoliko se prijedlog za izvr{enje
podnese i pored ovog sporazuma stranaka, ili mimo uslova iz sporazuma, i
na osnovu prijedloga se donese rje{enje o izvr{enju, to mo`e biti razlog za
prigovor protiv rje{enja o izvr{enju.

Uz ta~ku 4. Protek roka u kojem se po zakonu mo`e tra`iti izvr{enje je

zakonom propisani razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Ovdje se
misli na rokove koji su procesnim ili nekim drugim zakonima odre|eni za
podno{enje prijedloga za prinudno izvr{enje potra`ivanja utvr|enog u izvr{noj
ispravi. Tako je odredbom ~lana 215. stav 1. ovog zakona propisan rok od 30
dana (od dana kada je tra`ilac izvr{enja stekao pravo da podnese prijedlog)
za podno{enje prijedloga za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave, kojom je
poslodavcu nametnuta obaveza da zaposlenog radnika vrati na rad odnosno

^lan 47 191

slu`bu. Isto tako, prijedlog za izvr{enje kod ponovnog smetanja posjeda

tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za
ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od jedne godine nakon ponovljenog smetanja (~lan 212. ovog zakona). Nadalje, tu`ilac gubi pravo da u
izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja kojim se tu`enom po tu`bi
zbog smetanja posjeda nala`e izvr{enje odre|ene radnje, ako nije zahtijevao
izvr{enje u roku od 60 dana po proteku roka koji je rje{enjem odre|en za
izvr{enje te radnje (~lan 427. ZPP). Ukoliko izvr{ni sud donese rje{enje o
izvr{enju po prijedlogu podnesenom po proteku rokova u kojem se izvr{enje
moglo predlo`iti, to predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju.
Kao primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor, navodi se:

Prvostepeni sud, kako slijedi iz pobijanog rje{enja, odbacuje prijedlog za

dozvolu izvr{enja, prethodno uva`avaju}i prigovor du`nika na rje{enje o
dozvoli izvr{enja, pozivaju}i se na odredbu ~lana 230. ZIP-a, po kome se prijedlog za izvr{enje kad se radi o izvr{enju po izvr{noj ispravi koju ima u
vidu odredba ~lana 229. istog zakona (a to je vra}anje radnika na rad i na
radne zadatke koje je ranije vr{io) mo`e podnijeti u roku od 6 mjeseci,
nalaze}i da je protekao taj rok, jer je prijedlog za izvr{enje podnesen po proteku roka od 7 mjeseci (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu
G`-212/2000 od 23.6.2000. godine).
Istaknuti prigovor se odnosi na zastaru mogu}nosti izvr{enja sudske
odluke u odnosu na kamate, koje su sporedno potra`ivanje i koje dospijevaju ubudu}e, pa kako je istaknuti prigovor zastare osnovan, shodno odredbma ~lana 397. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima i ~lana 372. st. 1. istog
zakona, to su kamate na glavni dug, a koje teku od 14.11.1989. godine, zastarjele sa danom 30.3.1999. godine (jer zastara te~e od drugog dana iza dana
konstatovane pravomo}nosti) (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u
Sarajevu P`-66/01 od 31.10.2001. godine).
Imaju}i u vidu da je od ranije sprovedenog izvr{enja proteklo skoro
dvije godine i da se prijedlog za izvr{enje na osnovu iste izvr{ne isprave
mo`e podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje,
odnosno najkasnije u roku od jedne godine od ponovljenog smetanja, s tim
da je smetanje ponovljeno unutar godine od dana kada je ranije izvr{enje
sprovdeno, odnosno od dana kada je izvr{enik dobrovoljno ispunio obavezu,
onda je sasvim izvjesno da je prijedlog za izvr{enje na osovu iste izvr{ne
isprave podnijet izvan zakonom propisanog roka (neobjavljeno Rje{enje
Okru`nog suda u Banjoj Luci broj G`-1919/02 od 22.1.2004. godine).
Prema odredbi ~lana 435. ZPP-a tu`itelj povjerilac gubi pravo da u
izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja kojim se tu`eniku du`niku
po tu`bi za smetanje posjeda nala`e izvr{enje odre|ene radnje ukoliko zahtjev za izvr{enje nije postavio u roku od 30 dana, koji je rje{enjem odre|en
za izvr{enje te radnje. U konkretnoj pravnoj stvari rok nije propu{ten, na {to
`alba neosnovano ukazuje, jer je rje{enje du`nik primio 29.1.2001. godine te
je trebao i morao doborovoljno isto ispo{tovati u paricionom roku od 8 dana

192 ^lan 47

tj. do 7.2.2001. godine, pa kako od toga dana te~e rok od 30 dana predvi|en
citiranim ~lanom ZPP-a, prijedlog za dozvolu izvr{enja je dostavljen sudu
25.1.2001. godine, to je isti predat u zakonom dozvoljenom roku (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, G`-1136/01 od 12.11.2002.).
10

Uz ta~ku 5. U ~lanu 8. stav 2. ovog zakona propisano je da su predmet

izvr{enja stvari i prava na kojima se po zakonu mo`e sprovesti izvr{enje
radi ostvarenja potra`ivanja. Definicija predmeta izvr{enja sadr`ana u ovoj
zakonskoj odredbi ista je za svaku vrstu potra`ivanja. Iz sadr`aja ovog
zakonom propisanog razloga za prigovor proizlazi da predmet izvr{enja mo`e
biti svaka stvar ili pravo izvr{enika koji nisu zakonom izuzeti od izvr{enja,
odnosno ako izvr{enje nije na njima zakonom ograni~eno.

11

Izuzete su od izvr{enja stvari van prometa (~lan 7. stav 1. ovog zakona), kao
i stvari navedene u stavu 2. iste zakonske odredbe i nov~ana sredstva obezbije|ena za te namjene. Ove stvari ne mogu biti predmet izvr{enja. Kod
izvr{enja na nepokretnosti izuzeto je od izvr{enja poljoprivredno zemlji{te
zemljoradnika u povr{ini od 5.000 m2 (~lan 79. stav 1. ovog zakona), s tim
{to se ovo izuzimanje ne odnosi na izvr{enje radi ostvarenja nov~anih
potra`ivanja obezbije|enih hipotekom (stav 2. ovog ~lana). Pokretne stvari koje
su izuzete od izvr{enja, u slu~aju kada se izvr{enje sprovodi na pokretnim
stvarima, nazna~ene su u ~lanu 117. ovog zakona, dok je izuzimanje od
izvr{enja u slu~aju izvr{enja na nov~anom potra`ivanju izvr{enika propisano
~lanom 137. ovog zakona.

12

Kada je rije~ o predmetu izvr{enja na kom je mogu}nost izvr{enja ograni~ena,

stvari i prava izvr{enika mogu biti predmet izvr{enja, ali u ograni~enom
obimu, {to zna~i samo u obimu predmeta i stvari koje su dovoljne za ostvarenje potra`ivanja (~lan 138. ovog zakona) koji propisuje ograni~enje
izvr{enja na plati i naknadama kod izvr{enja na nov~anom potra`ivanju
izvr{enika.
Prema tome, oni predmeti i prava izvr{enika koji su zakonom izuzeti od
izvr{enja i na kojima je mogu}nost izvr{enja ograni~ena ne mogu biti obuhva}eni rje{enjem o izvr{enju. U suprotnom, izvr{enik mo`e pobijati rje{enje
o izvr{enju pozivaju}i se na ovaj razlog za prigovor.
Primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor:

Predmet izvr{enja radi namirenja nov~anog potra`ivanja mo`e biti svaka

du`nikova stvar ili njegova druga imovinska (materijalna) prava, ako nisu
zakonom izuzeta od izvr{enja, odnosno ako na njima nije ograni~eno izvr{enje
(re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-12202/96 od 22.1.1997. godine, sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 1/99).
13

Uz ta~ku 6. Ako tra`ilac izvr{enja nije ovla{ten tra`iti izvr{enje na osnovu

izvr{ne isprave, odnosno ako nije ovla{ten tra`iti izvr{enje protiv izvr{enika,
to predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju koji dolazi do
izra`aja u slu~aju prelaza potra`ivanja i obaveza (~lan 30. ovog zakona). Pravilo
je da izvr{enje mo`e tra`iti povjerilac iz izvr{ne isprave protiv du`nika koji

^lan 47 193

je izvr{nom ispravom (iz odre|enog materijalnopravnog odnosa) obavezan.

Izuzetak od ovog pravila je u slu~aju prelaza potra`ivanja i obaveze, pod
uslovom da je izvr{en u skladu sa prednje navedenom zakonskom odredbom.
Tada ta druga lica na koja je pre{lo potra`ivanje, odnosno lica koja su na
zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne isprave, ili je taj dug po zakonu
obavezno da izmiri stupaju u prava i obaveze svojih prethodnika. Prelazom
potra`ivanja ili obaveze tra`ilac izvr{enja i izvr{enik iz izvr{ne isprave nisu
stvarno legitimisane stranke u izvr{nom postupku, ve} su to lica koja stupaju u prava i obaveze prethodnika.
Stanovi{te sudske prakse, u pogledu ovog razloga za prigovor, izra`eno je u
ni`e navedenim sudskim odlukama:

Izvr{enje se mo`e odrediti i protiv lica koje u izvr{noj ispravi nije

ozna~eno kao du`nik, ali samo pod uslovom da poverilac doka`e da je to
lice na osnovu javne isprave ili po Zakonu overene isprave preuzelo prava
i obaveze du`nika iz izvr{ne isprave (re{enje Okru`nog suda u Beogradu
G`-10869/96 od 22.11.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis
Poslovna politika, Beograd, br. 6/98).
Kada je nakon nastanka izvr{ne isprave izvr{ena transformacija preduze}a
(statusne promene) i obaveza du`nika pre{la sa lica u izvr{noj ispravi na
novo preduze}e, ispunjeni su uslovi za izvr{enje prema drugom licu saglasno odredbi ~lana 22. ZIP-a (presuda Vrhovnog suda Srbije Prev. 82/97 od
16.4.1997. godine).
Ako je po izvr{noj ispravi du`nik du`an da u~ini odre|enu radnju koju
umjesto njega ne mo`e u~initi drugo lice, sud }e re{enjem o izvr{enju ostaviti du`niku primeran rok za ispunjenje obaveze (re{enje Okru`nog suda u
Beogradu br. G`-6098/96 od 18.6.1996. godine, Sudska praksa, stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 9/97).
Poverilac mo`e zahtevati namirenje svoje tra`bine i od drugog lica ako
doka`e da je njegova tra`bina iz izvr{nog naslova pre{la na to drugo lice
(iz presude Vrhovnog suda SR Crne Gore br. P`-652/77 od 7.3.1979. godine
Privredno pravno poslovanje, Sudska i upravna praksa, Beograd, 1982.
godine, str. 158).
Ne mo`e se odrediti izvr{enje protiv supsidijarnih du`nika na osnovu
izvr{ne isprave, jer se odredba ~l. 22. Zakona o izvr{nom postupku odnosi
samo na odre|ivanje izvr{enja protiv lica koje je pravni sukcesor du`nika iz
izvr{ne isprave, a ne i protiv solidarnih odnosno supsidijarnih du`nika (presuda Vi{eg suda Srbije br. P`-1012/80 Privredno pravno poslovanje, Sudska
i upravna praksa, Beograd, 1982. godine, str. 155).
14

Uz ta~ku 7. Primjena ovog razloga za prigovor ima mjesta kod uslovne i uza jamne obaveze iz ~lana 31. stav 1. i stav 3. ovog zakona. Prema toj zakonskoj odredbi izvr{enje koje zavisi od prethodnog ispunjenja neke obaveze
tra`ioca izvr{enja, ili od nastupanja nekog uslova, odre|uje se ako tra`ilac

194 ^lan 47

izvr{enja javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je

obavezu ispunio, odnosno da je uslov nastupio. Ako tra`ilac izvr{enja nije u
mogu}nosti da to doka`e na prednje navedeni na~in, ispunjenje obaveze
odnosno nastupanje uslova dokazuje pravosna`nom odlukom donesenom u
parni~nom postupku. Ako je izvr{enik po izvr{noj ispravi du`an da ispuni
obavezu uz uslov da se istovremeno ispuni obaveza prema njemu, sud }e
odrediti izvr{enje ako tra`ilac izvr{enja podnese dokaz da je obezbijedio ispunjenje svoje obaveze (uzajamna obaveza). Zato, rje{enje o izvr{enju koje je
doneseno prije ispunjenja uslovne obaveze tra`ioca izvr{enja, odnosno prije
nastanka uslova, mo`e se pobijati ovim prigovorom.
15

Uz ta~ku 8. Potra`ivanje obaveze mo`e prestati, izme|u ostalog: ispunjenjem,

prebijanjem, sporazumom o otpu{tanju duga, novacijom, sjedinjenjem,
nemogu}no{}u ispunjenja obaveze i sl. Na~ini prestanka obaveze propisani su
pravilima materijalnog prava. Ovi i drugi sli~ni osnovi prestanka osnova
potra`ivanja zna~e da je prestao osnov za izvr{ni zahtjev. Sudska odluka kao
izvr{na isprava postoji i predstavlja temelj za dono{enje rje{enja o izvr{enju
i pored prestanka potra`ivanja po nekom od navedenih osnova. Izvr{ni sud
je vezan izvr{nom ispravom i on na osnovu izvr{ene isprave donosi rje{enje
o izvr{enju. Izvr{enik ove ~injenice na osnovu kojih je potra`ivanje u cjelini
ili djelimi~no prestalo, mo`e isticati u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju,
jer su te ~injenice nastale u vrijeme kada ih izvr{enik nije mogao isticati u
postupku iz kojeg poti~e odluka, odnosno ako je potra`ivanje prestalo na
osnovu ~injenice koja je nastala nakon zaklju~ivanja sudskog ili upravnog
poravnanja. Zato prestanak potra`ivanja iz naprijed navedenih i drugih osnova, predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju.
Kao primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor, navode se sljede}e
sudske odluke:

Prvostepeni sud je pravilno zaklju~io da je izvr{na isprava pravosna`na

sa danom 29.8.1999. godine i da je ista nastala prije dono{enja Zakona o
radu. Prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalni propis, i to ~lan 53.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu po kojem je odre|eno da
se ovaj zakon ne odnosi na kona~ne odluke koje je sud donio u periodu
prije stupanja na snagu ovog zakona u primjeni ~lana 143. Prema tome nisu
nastupile nove ~injenice nakon dono{enja presude koje spre~avaju izvr{enje
(neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`-148/02 od 22.1.2003.
godine).
Nova ~injenica koju tu`eni isti~e u `albi, a koja je nastupila posle
zaklju~enja glavne rasprave, ne mo`e dovesti u pitanje opstanak prvostepene
presude, ve} mo`e biti od zna~aja samo u izvr{nom postupku kao razlog za
prigovor protiv re{enja o izvr{enju, koji spre~ava izvr{enje (re{enje Vi{eg
privrednog suda u Beogradu P`-2012/95 od 16.3.1995. godine, Sudska praksa,
Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 2/97).
^injenice koje su postojale prije nastanka izvr{ne isprave ne mogu se
koristiti u opozicionoj tu`bi (odluka Vrhovnog suda Srbije Rev. br. 1976/95

^lan 47 195

od 11.5.1995. godine, Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 4/97).
Sporazum o isplati potra`ivanja zaklju~en posle nastanka izvr{ne isprave,
ima snagu opozicionog prigovora (re{enje Vrhovnog suda Srbije Gzz-4/02 od
31.1.2002. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 3/03).
Isticanje du`nika u prigovoru protiv re{enja o izvr{enju da on ima
potra`ivanje prema poveriocu u vezi koga je u toku parnica i da postoji
mogu}nost prebijanja me|usobnih potra`ivanja, nije razlog koji spre~ava
izvr{enje (re{enje Okru`nog suda u [apcu br. G`-1869/98 od 2.9.1998. godine,
Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br.4/00).
16

Uz ta~ku 9. Ispunjenje potra`ivanja uslovljeno je dospjelo{}u izvr{nog zahtjeva. Ispunjenje dospjelih potra`ivanja mo`e na osnovu ~injenica nastalih u
vrijeme kada ih izvr{enik nije mogao vi{e isticati u postupku iz kojeg poti~e
ta odluka, odnosno ~injenica nastalih nakon zaklju~ivanja sudskog ili
upravnog poravnanja biti trajno ili za odre|eno vrijeme odgo|eno, zabranjeno, izmijenjeno, ili na drugi na~in onemogu}eno. U tom slu~aju
potra`ivanje ne dospijeva onda kada je utvr|eno izvr{nom ispravom, ve}
onda kada to stranke, obzirom na prednje navedene izmijenjene okolnosti,
odrede. Kao i u prethodnoj ta~ki, i u ovom slu~aju, izvr{ni sud, po{to je
vezan izvr{nom ispravom donosi rje{enje na osnovu izvr{ne isprave, a u
slu~aju postojanja razloga iz ove ta~ke izvr{enik mo`e pobijati rje{enje o
izvr{enju.
Slijedi ni`e navedeni primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor:

Pla}anje duga nakon zaklju~enja glavne rasprave ne mo`e biti razlog za

izjavljivanje `albe na presudu, nego razlog za izjavljivanje prigovora u
izvr{nom postupku (presuda Vi{eg suda u Beogradu br. P`-7965/95 od
28.12.1995. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 3/98).
17

Uz ta~ku 10. Prigovor zastarjelosti mo`e se isticati u slu~ajevima u kojim je

postupak izvr{enja pokrenut nakon isteka zakonom propisanog roka za zastaru potra`ivanja utvr|enog pravosna`nom odlukom suda ili drugog
nadle`nog organa ili poravnanja pred sudom ili drugim nadle`nim organom.
Zastarni rok za potra`ivanja pred sudom ili drugim nadle`nim organom
propisan je materijalnim pravom (~lan 379. ZOO). Stavom 1. ove zakonske
odredbe, propisano je, da sva potra`ivanja koja su utvr|ena pravosna`nom
sudskom odlukom ili odlukom drugog nadle`nog organa, ili poravnanjem pred
sudom ili drugim nadle`nim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona
za koja zakon ina~e predvi|a kra}i rok zastarjelosti. Me|utim, sva povremena potra`ivanja koja proisti~u iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju
ubudu}e, zastarijevaju u roku predvi|enom za zastarjelost povremenih
potra`ivanja (stav 2. iste zakonske odredbe).
Kao primjer ovog razloga za prigovor navodi se:

196 ^lan 48

Prvostepeni sud, polaze}i od nesporne ~injenice da je izvr{na isprava R287/78 od 19.12.1978. godine postala pravosna`na 16.7.1979. godine, usvaja
prigovor du`nika o zastarjelosti potra`ivanja iz razloga {to je od prvaosna`nosti izvr{ne isprave pa do podno{enja prijedloga za izvr{enje proteklo vi{e od
20 godina, pozivaju}i se pri tom na odredbu ~lana 379. ZOO. Me|utim, povjerilac je u odgovoru na prigovor osporio navedeni prigovor du`nika isti~u}i
da je u konkretnom slu~aju zastara vi{e puta prekidana, koji prigovor ponavlja i u `albi, ~ime se prvostepeni sud nije bavio u toku postupka koji je
prethodio dono{enju osporenog rje{enja (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog
suda u Banjoj Luci, G-826/01 od 6.8.2002. godine).
^lan 48.
Odgovor na prigovor
(1) Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju dostavlja se suprotnoj stranci.
(2) Odgovor na prigovor mo`e se podnijeti u roku od tri dana od dana
dostavljanja prigovora.
(3) Po prijemu odgovora na prigovor ili po isteku roka za odgovor sud }e,
prema okolnostima slu~aja, donijeti rje{enje bez odre|ivanja ro~i{ta ili
zakazati ro~i{te za raspravljanje o prigovoru.
1

Uz stav 1: Prema stavu 1. ove zakonske odredbe, prigovor protiv rje{enja o

izvr{enju obavezno se dostavlja suprotnoj stranci. Ovim pravilom o obaveznom
dostavljanju prigovora suprotnoj stranci izra`ava se primjena na~ela kontradik tornosti iz ~lana 5. stav 1. ZPP-a (u ovom stadiju postupka po prigovoru) koji
se na odgovaraju}i na~in primjenjuje u izvr{nom postupku. Zastupljenost ovog
na~ela u remonstrativnom postupku po prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju
predstavlja izuzetak od pravila iz ~lana 9. stav 1. ovog zakona, kojim je
propisano da u izvr{nom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i
drugih pismena. Obaveznost dostavljanja prigovora suprotnoj stranci opravdana je zbog toga {to je prigovor dvostran i jedini pravni lijek protiv rje{enja
o izvr{enju, {to su me|u razlozima za prigovor mogu}i i razlozi materijalnopravnog karaktera, {to zahtijeva meritorno odlu~ivanje izvr{nog suda o tim
prigovorima. Dostavljanjem prigovora suprotnoj stranci, toj stranci se pru`a
mogu}nost da raspravlja pred sudom i da iznosi sve ~injenice i dokaze na
navode iz prigovora, kako bi izvr{ni sud imao {to vi{e ~injeni~ne gra|e, jer
u ovoj fazi izvr{nog postupka sud po prigovoru odlu~uje meritorno.

Uz stav 2: Za razliku od prethodnog stava ovog ~lana, u kome je izra`ena

zapovijest sudu o obaveznom dostavljanju prigovora suprotnoj stranci, u
ovom stavu iste zakonske odredbe prepu{teno je stranci kojoj je dostavljen
prigovor protiv rje{enja o izvr{enju da mo`e podnijeti odgovor na prigovor,
{to zna~i da stranka kojoj je dostavljen prigovor nije obavezna podnositi
odgovor na prigovor. Ona mo`e odgovoriti na prigovor, uzdr`ati se od
izja{njavanja na navode iz prigovora, ili izjaviti da ne}e podnositi odgovor
na prigovor.

^lan 49 197

Za odgovor na prigovor propisan je rok od 3 dana, koji nije prekluzivan.

Ovaj rok je skra}en u odnosu na ranije zakonsko rje{enje. Skra}ivanjem roka
za odgovor na prigovor, pored ostalih slu~ajeva u kojim su ovim zakonom (u
odnosu na ranija zakonska rje{enja) propisani kra}i rokovi za preduzimanje
pojedinih pravnih radnji, trebalo bi doprinijeti ubrzanju izvr{nog postupka, {to
je i bila intencija zakonodavca. Prije isteka roka za odgovor na prigovor
izvr{ni sud ne mo`e odlu~ivati o prigovoru. Odgovor na prigovor podnesen
nakon isteka zakonom propisanog roka izvr{ni sud }e razmatrati ako do tada
nije odlu~io o prigovoru, obzirom da rok za podno{enje odgovora na prigovor nije prekluzivan.
Kao primjer iz sudske prakse navodi se sljede}a odluka:

Okolnost da se tra`ilac izvr{enja nije u odre|enom roku izjasnio na

prigovore izvr{enika ne osloba|a sud od obaveze da odluku o prigovoru
donese bez odr`avanja rasprave (Vi{i privredni sud Vojvodine, P`-926/74,
prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd,
2002. godine, str. 113).
4

Uz stav 3: Po prigovoru se vodi poseban, samostalan postupak. Ovdje dolaze

do izra`aja neke od karakteristika prigovora, o ~emu je naprijed bilo rije~i.
Budu}i da je prigovor dvostran pravni lijek, izvr{ni sud cijeni navode iz
prigovora i odgovora na prigovor i procjenjuje da li na osnovu tih navoda
mo`e po prigovoru odlu~iti bez raspravljanja, ili je neophodno odr`ati ro~i{te
radi raspravljanja spornih i odlu~nih ~injenica, {to sud procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slu~aja.

Ako iz navoda prigovora i odgovora na prigovor sud mo`e utvrditi ~injenice

odlu~ne za rje{avanje o prigovoru i ako ~injenice na koje ukazuje prigovor, koje
se ti~u samog potra`ivanja, me|u strankama nisu sporne, izvr{ni sud mo`e
donijeti rje{enje o prigovoru bez zakazivanja ro~i{ta za raspravljanje o prigovoru.

Ukoliko sud na|e da o prigovoru ne mo`e odlu~iti na osnovu tih navoda

stranaka (iz prigovora i odgovora na prigovor) i dostavljenih dokaza i ako
postoji nesaglasnot stranaka u pogledu samog potra`ivanja, sud mo`e, prema
okolnostima konkretnog slu~aja, odrediti ro~i{te za raspravljanje o prigovoru.
Prilikom odr`avanja ro~i{ta izvr{ni sud mo`e, u skladu sa ~lanom 9. stav 4.
ovog zakona, stranku ili u~esnika postupka saslu{ati van ro~i{ta, a prisustvo
ovih stranaka i umje{a~a nije nu`no za odr`avanje ro~i{ta. Izostanak bilo koga
od njih ne spre~ava sud da dalje postupa.
^lan 49.
Rje{enje o prigovoru
(1) Rje{enje o prigovoru donosi sudija.
(2) Rje{enjem se prigovor usvaja, odbija i odbacuje kao neblagovremen,
nepotpun ili nedozvoljen.

198 ^lan 49

(3) Ako usvoji prigovor, sud }e, prema okolnostima slu~aja, obustaviti
izvr{enje u cijelosti ili djelimi~no i ukinuti sprovedene radnje.
1

Uz stav 1: Odredbom ~lana 11. stav 1. ovog zakona propisano je da izvr{ni

postupak vodi u prvom stepenu i odluke donosi sudija pojedinac. Stavom 2.
iste zakonske odredbe je propisano da se stru~nom saradniku po ovla{tenju
sudije mo`e povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. Zna~i, pravilo je da izvr{ni
postupak vodi i odluke donosi sudija, a sudija mo`e povjeriti preduzimanje
radnji i dono{enje odluka stru~nom saradniku, ako zakonom nije druk~ije
odre|eno. Kako je ovom zakonskom odredbom odre|eno da rje{enje o prigovoru donosi sudija, sudija ne mo`e povjeriti dono{enje rje{enja o prigovoru
stru~nom saradniku, jer je zakonom odre|eno da je dono{enje ovog rje{enja
u nadle`nosti izvr{nog sudije. To je i razumljivo, obzirom da, odlu~uju}i o
prigovoru, sudija donosi meritornu odluku ponekad i o prigovorima materijalnopravnog karaktera. Ovo tim prije kada se ima u vidu da se u smislu
~lana 41. ovog zakona izvr{enje odre|eno na osnovu izvr{ne isprave, kao i
mjenice i ~eka s protestom i povratnim ra~unom, prinudno provodi prije
pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, odnosno po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju,
ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno, tako da
odluka o prigovoru zaslu`uje posebno mjesto u izvr{nom postupku, {to opravdava propis stava 1. ovog ~lana.

Uz stav 2: Bez obzira na navedeni redoslijed odluka u ovom stavu prednje

navedene zakonske odredbe koje izvr{ni sud donosi po prigovoru, sud prvo
utvr|uje postojanje op{tih i posebnih procesnih pretpostavki za odlu~ivanje o
osnovanosti prigovora. Ako na|e da nisu ispunjene ove pretpostavke, prigovor }e odbaciti.

Blagovremenost, potpunost i dozvoljenost prigovora izvr{ni sud }e odrediti

supsidijarnom primjenom ZPP-a.

Prigovor je neblagovremen ako je izjavljen poslije isteka zakonskog roka za

njegovo podno{enje. Rok za izjavljivanje prigovora propisan je odredbom ~lana
12. stav 3. ovog zakona i iznosi 8 dana od dana dostavljanja, ako istim
zakonom nije druk~ije odre|eno. Ovdje treba napomenuti da ovim zakonom,
za razliku od ranije va`e}eg ZIP-a, nije predvi|ena mogu}nost izjavljivanja
prigovora po isteku roka, koji je imao karakter vanrednog pravnog lijeka i
kojim je tada{nji du`nik bio u povoljnijem polo`aju od tada{njeg povjerioca,
jer mu je zakonom bila pru`ena mogu}nost da rje{enje o izvr{enju pobija (u
odre|enim slu~ajevima) i nakon isteka zakonom propisanog roka.

Prigovor je nepotpun ako se iz navoda prigovora ne mo`e utvrditi koje se rje{enje

njime pobija, ako ne sadr`i izjavu da se rje{enje pobija u cjelini ili u odre|enom
dijelu, ni razloge za prigovor, i ako ne sadr`i potpis podnosioca prigovora.

Prigovor je nedopu{ten ako ga je podnijelo neovla{teno lice, ili lice koje se

odreklo prava na prigovor ili je odustalo od prigovora, i ako lice koje je podnijelo prigovor nema pravnog interesa za podno{enje prigovora.

^lan 49 199

U svim ovim slu~ajevima, kada izvr{ni sud na|e da je prigovor protiv rje{enja
o izvr{enju neblagovremen, nepotpun i nedozvoljen, prigovor }e se odbaciti
rje{enjem.

Rje{enje o izvr{enju mo`e se pobijati u cjelini i u odre|enom dijelu. Ako je

rje{enje o izvr{enju prigovorom osporeno djelimi~no, onda rje{enje o izvr{enju
u nepobijanom dijelu postaje pravosna`no istekom zakonom propisanog roka
za izjavljivanje prigovora.

U postupku o prigovoru izvr{ni sud ispituje rje{enje o izvr{enju u granicama razloga za prigovor iznesenih u prigovoru i supsidijarnom primjenom
ZPP-a, po slu`benoj du`nosti pazi na bitne povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana 221. istog zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog
prava. Ako na|e da nemaju osnova razlozi za prigovor i da rje{enje o izvr{enju
nije zahva}eno prednje navedenim bitnim povredama odredaba parni~nog postupka, te da je rje{enje o izvr{enju doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava, izvr{ni sud }e odbiti prigovor i rje{enje o izvr{enju odr`ati na
pravnoj snazi.

10

Ukoliko izvr{ni sud na|e da se rje{enju o izvr{enju (u cjelini ili u

odre|enom dijelu) s osnovom prigovara razlozima navedenim u prigovoru,
u tom slu~aju sud usvaja prigovor u cjelini ili u dijelu u kojem je prigovor osnovan. Ako izvr{ni sud na|e da je rje{enje o izvr{enju zahva}eno
prednje navednim povredama odredaba parni~nog postupka na koje sud
pazi po slu`benoj du`nosti, i u tom slu~aju }e usvojiti prigovor protiv
rje{enja o izvr{enju. Druga je situacija kod nepravilne primjene materijalnog
prava, u kom slu~aju izvr{ni sud (jednako kao i parni~ni povodom `albe)
povodom prigovora, rje{enje o izvr{enju mo`e preina~iti pravilnom primjenom materijalnog prava. Kada je rije~ o primjeni materijalnog prava u
smislu naprijed navedenog, tada se misli na povrede izvr{nog prava koje
u postupku dono{enja rje{enja o izvr{enju predstavljaju pravilnu primjenu
materijalnog prava.

11

Kao primjeri iz sudske prakse navode se ni`e navedene sudske odluke:

Nije dozvoljena `alba du`nika protiv re{enja kojim se odbija prigovor

na re{enje o izvr{enju drugog du`nika, ako sam na re{enje o izvr{enju nije
ulo`io prigovor (Okru`ni sud u Beogradu, G`-5255/84, prema: Svetislav
Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2002. godina, str.
113).
Kad je, me|utim prvostepeni sud usvojio du`nikov prigovor protiv
re{enja o izvr{enju po ~lanu 53. stav 4. ZIP-a, rj{enje o izvr{enju nije smeo
preina~iti, nego je mogao samo izvr{enje delimi~no ukinuti (Okru`ni sud
Gospi}, G`-223/85, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postuku, Beograd, 2002. godina, strana 113).
Sud }e usvojiti predlog du`nika i usvojiti prigovor protiv re{enja o
izvr{enju, ukoliko je du`nik uplatio na ra~un poverioca sredstva i time pret-

200 ^lan 50

platio svoju obavezu (Okru`ni sud Beograd, G`-2542/96, prema: Svetislav

Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2002. godina, str.
113).
Ako je uz prijedlog za izvr{enje radi ostvarivanja nov~anog potra`ivanja u smislu ~lana 21. ZIP-a prilo`ena isprava koja nije vjerodostojna isprava iz ~lana 21. stav 1. ZIP-a, tada }e sud odbiti prijedlog za izvr{enje u
skladu sa ~lanom 38. stav 2. ZIP-a (Bilten sudske prakse Kantonalnog suda
u Sarajevu broj 2/01).
12

Uz stav 3: Kad usvaja prigovor, sudu je prepu{teno da prema okolnostima

slu~aja obustavi izvr{enje u cjelini ili djelimi~no i da ukine sprovedene radnje. Iz sadr`aja stava 3. ove zakonske odredbe proizlazi da istom odredbom
nije propisano pravilo da se u svakom slu~aju kada se usvoji prigovor, obustavlja izvr{enje u tom dijelu (za koji je prigovor usvojen) i da se postupak
u istom dijelu obustavlja, ve} je prepu{teno sudu da to cijeni u svakom konkretnom slu~aju, zavisno od okolnosti slu~aja. Ova odredba ne pravi razliku u
postupanju suda u slu~aju prigovora nenadle`nosti suda i nekog drugog
prigovora, kako je to propisivao ~lan 53. stav 3. i stav 4. ranije va`e}eg ZIPa, nego prepu{ta sudu da prema okolnostima slu~aja cijeni da li }e, nakon {to
usvoji prigovor, obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no i ukinuti sprovedene
radnje. Protiv rje{enja o prigovoru stranke imaju pravo `albe u roku od 8
dana (od dostave rje{enja) sudu drugog stepena (~lan 12. stav 4. ovog zakona).
^lan 50.
Postupak povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na
osnovu vjerodostojne isprave
(1) Izvr{enik }e u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje. Prigovor mora biti
obrazlo`en.
(2) Ako u prigovoru nije odre|eno u kom dijelu se pobija, obim pobijanja
}e se cijeniti na osnovu obrazlo`enja.
(3) Neobrazlo`en prigovor sud }e odbaciti.
(4) Ako se rje{enje o izvr{enju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim
je utvr|eno postojanje potra`ivanja, prijedlog za izvr{enje }e se smatrat
tu`bom i u tom slu~aju sud }e postupati po odredbama parni~nog postupka.
(5) Kada je podnesen prigovor iz stava 4. ovog ~lana, sud }e odgoditi
izvr{enje i nastavit }e ga, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, nakon pravosna`nosti odluke parni~nog suda, ako tra`ilac izvr{enja uspije sa tu`bom.
(6) Ako prvostepeni parni~ni sud odbije tu`beni zahtjev i ukine rje{enje o
izvr{enju u pobijanom dijelu, nalo`i}e i obustavu izvr{nog postupka.

^lan 50 201

Nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda, izvr{ni sud }e

rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e provedene radnje u izv{nom postupku.
(7) Ako se rje{enje o izvr{enju pobija samo u dijelu kojim je odre|eno
izvr{enje, dalji postupak nastavi}e se kao postupak po prigovoru protiv
rje{enja o izvr{enju donesenom na osnovu izvr{ne isprave.
(8) Ako se prigovor iz stava 7. ovog ~lana prihvati, dio rje{enja o izvr{enju
kojim je izvr{eniku nalo`eno da namiri potra`ivanje ima svojstvo izvr{ne
isprave na osnovu koje se mo`e ponovo tra`iti izvr{enje.
1

Uz stav 1: Zakonom propisane vjerodostojne isprave su (kao i izvr{ne isprave)

osnov za odre|ivanje izvr{enja. Rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne
isprave komentarisano je u okviru ~lana 39. stav 3. ovog zakona. Me|utim
zbog odre|enih specifi~nosti postupka povodom prigovora protiv rje{enja o
izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave i ovdje }emo se kratko osvrnuti na
ovo rje{enje. Rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave, prema
propisu ~lana 39. stav 3. ovog zakona, sadr`i u sebi dva dijela. Prvim dijelom
rje{enja (~lan 39. stav 3. ta~ka 1. ovog zakona) izvr{ni sud obavezuje izvr{enika
na namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Ovaj dio rje{enja (o namirenju
potra`ivanja) sud donosi na osnovu zaklju~ka izvedenog iz vjerodostojne
isprave da su potra`ivanje tra`ioca izvr{enja i obaveza izvr{enika zasnovani
na vjerodostojnoj ispravi. Drugim dijelom rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave sud (istovremeno) odre|uje izvr{enje radi ostvarivanja tih
potra`ivanja. Taj dio rje{enja je rje{enje o izvr{enju.

Rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave mo`e se pobijati u cjelini ili u dijelu. Za razliku od odredbi o prigovoru iz ~lana 46. stav 2. ovog
zakona kojim je propisano da se u pogledu sadr`aja prigovora na odgovaraju}i
na~in primjenjuju odredbe o `albi iz ZPP-a, u stavu 1. ovog ~lana propisano
je, da }e izvr{enik u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje. Iz stilizacije zakonskog teksta: izvr{enik }e u prigovoru protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje, da se zaklju~iti da
odre|ivanje dijela u kom se pobija rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave nije obavezan sastojak prigovora, kao {to je to slu~aj sa
sadr`ajem `albe iz ZPP-a (~lan 205. istog zakona), a time i sa sadr`ajem
prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave.

Uz stav 2: Zato je u stavu 2. ovog ~lana dato rje{enje za slu~aj da u prigovoru nije odre|eno u kom dijelu se pobija rje{enje o izvr{enju doneseno na
osnovu vjerodostojne isprave. Tada }e se, prema ovoj zakonskoj odredbi, obim
pobijanja cijeniti na osnovu obrazlo`enja prigovora. I kod ovog prigovora
ispituju se procesne pretpostavke za odlu~ivanje o osnovanosti, koje se ti~u
blagovremenosti, potpunosti i dopu{tenosti prigovora.

Uz stav 3: Zna~ajna novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje je

zakonom propisana obaveza da prigovor protiv rje{enja na osnovu vjerodo-

202 ^lan 50

stojne isprave mora biti obrazlo`en i da }e sud neobrazlo`en prigovor odbaciti. To zna~i da je iza nas rasprostranjena sudska praksa (koja je imala
upori{te u zakonu) kada je bilo dovoljno samo prigovorom, bez ikakvog obrazlo`enja, osporiti rje{enje o izvr{enju u cjelini ili u dijelu kojim je tada{nji
du`nik obavezan na namirenje potra`ivanja. U tom slu~aju, sud kome je
prigovor podnesen stavljao je van snage rje{enje o izvr{enju u dijelu kojim
je odre|eno izvr{enje i ukidao sprovedene radnje, a postupak je nastavljan
kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Takva praksa nije dala o~ekivane rezultate i nije doprinosila efikasnosti izvr{nog postupka niti skra}ivanju
tog postupka. Naprotiv, izvr{ni sudovi su bili preoptere}eni takvom vrstom
predmeta, jer je gotovo pravilo bilo da se rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave pobija neobrazlo`enim prigovorom i da su se ti postupci
uglavnom zavr{avali u redovnom postupku. Navedena negativna iskustva
opravdavaju novo zakonsko rje{enje iz stava 1. ovog ~lana da prigovor mora
biti obrazlo`en, kao i propis iz stava 3. ove zakonske odredbe da }e sud
odbaciti neobrazlo`en prigovor, jer bez zaprije}ene sankcije o odbacivanju
neobrazlo`enog prigovora ni odredba kojom je propisana obaveznost obrazlaganja prigovora ne bi do{la do svog punog izra`aja. Ukoliko sud neobrazlo`en
prigovor odbaci, vjerodostojna isprava se transformi{e u izvr{nu ispravu i
izvr{ni postupak se nastavlja prema pravilima izvr{nog postupka koja se primjenjuju kod rje{enja o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave.
5

Uz stav 4: Ako se za izvr{ni postupak (kod izvr{enja koje se odre|uje na

osnovu izvr{ne isprave) mo`e re}i da je nastavak parni~nog postupka, to
svakako nije slu~aj kod izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave, gdje parni~ni
postupak nije prethodio izvr{nom postupku i gdje se podno{enjem prigovora
iz stava 4. ovog ~lana izvr{enje odga|a, a izvr{ni postupak se u toj fazi pretvara preobra`ava u parni~ni postupak. Ovdje dolazi do izra`aja pravna
snaga vjerodostojne isprave koja ne posjeduje sve kvalitete izvr{ne isprave,
zbog ~ega podno{enjem navedenog prigovora prestaje biti osnov za odre|ivanje izvr{enja. U takvoj pravnoj situaciji postavlja se pitanje pravne sudbine
rje{enja o odre|ivanju izvr{enja radi ostvarenja potra`ivanja (~lan 39. stav 3.
ta~ka 2. ovog zakona), po{to je podno{enjem prigovora iz stava 4. ove
zakonske odredbe prestala mogu}nost da se izvr{ni postupak dalje vodi po
rje{enju donesenom na osnovu vjerodostojne isprave.
Slijede primjeri iz sudske prakse:

Procesna pretpostavka za dono{enje rje{enja u smislu ~lana 55.a) ZIP-a

je, da je rje{enje o izvr{enju doneseno na temelju vjerodostojne isprave i da
je du`nik protiv takvog rje{enja izjavio prigovor. U takvoj situaciji, rje{avaju}i
po prigovoru sud nije mogao donijeti odluku kojom se prigovor usvaja ve}
samo odluku kojom se stavlja van snage rje{enje o izvr{enju, ukidaju sprovdene radnje a postupak nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog
naloga (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci P`-16/00 od
15.12.2000. godine).
Iz stanja o`albenog spisa evidentno je da je prvostepeni sud na prijedlog povjerioca dozvolio izvr{enje protiv du`nika na ime duga po osnovu

^lan 50 203

utro{enog a nepla}enog utro{ka vode, te da je protiv rje{enja o dozvoljenom

izvr{enju du`nik ulo`io prigovor, pa je prvostepeni sud usvojio prigovor
du`nika i donio o`albeno rje{enje (o stavljanju van snage u cijelosti rje{enje
o izvr{enju i o ukidanju svih provedenih radnji). Razlozi koje du`nik navodi u `albi u ovoj fazi postupka sud nije mogao cijeniti, obzirom da }e isti
biti tek cijenjeni u parni~nom postupku, jer se prijedlog za izvr{enje smatra
tu`bom a prigovor na rje{enje o izvr{enju kao odgovor na tu`bu (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu br. G`-507/02 od 8.4.2002. godine).
Naime, odredbama ~l. 55. i 55 a) Zakona o izvr{nom postupku regulisani
su slu~ajevi izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave i utvr|eno je da u
slu~aju prigovora, sam prijedlog se smatra tu`bom i upu}uje se na redovni
parni~ni postupak. Upravo tako i ~ini prvostepeni sud kada usvaja prigovor
du`nika i rje{enja o izvr{enju stavlja van snage i ukida sve provedene radnje, a u parni~nom postupku sud }e utvrditi osnovanost ili neosnovanost
navoda du`nika tu`enog u pogledu, kako isplate duga po ra~unu o utro{ku
toplotne energije, tako i funkcionalnosti instalacija (neobjavljeno rje{enje
Kantonalnog suda u Sarajevu br. G`-1144/01 od 12.11.2002. godine).
Prema ~lanu 23. ZIP-a izvr{ni dokumenti su izvr{na odluka sudova, a
{to je u konkretnom slu~aju presuda Op}inskog suda u Maglaju a prvostepeni sud je sa prijedlogom za izvr{enje postupio kao da se radi o dozvoli
izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave, pa je prvostepeni sud nezakonito
postupao kada je prijedlog za izvr{enje nakon ulaganja prigovora, smatrao
tu`bom (neobjavljeno rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu br. G`-558/03 od
13.5.2004. godine).
Kako je odredbom stava 2. ~lana 55 a) ZIP-a propisano, da ako se rje{enje
o izvr{enju pobija u cjelini ili samo u dijelu kojim je du`nik obavezan da
namiri potra`ivanje, da }e sud staviti van snage rje{enje o izvr{enju u dijelu
kojim je odre|eno izvr{enje, ukinuti sprovedene radnje i postupak nastaviti kao
povodom prigovora protiv platnog naloga, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je donio pobijano rje{enje (kojim je stavljeno van snage rje{enje istoga suda o izvr{enju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, ukinute su sve
sprovedene ra|e u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje i kojim je odre|eno da
}e se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga) (neobjavljeno rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci P`-289/01 od 10.4.2003. godine).
Sud kome je podnesen predlog za izvr{enje na osnovu verodostojne
isprave mo`e sprovesti postupak po tu`bi samo u slu~aju ako je doneseno
re{enje o izvr{enju (iz re{enja Vi{eg privrednog suda Hrvatske, P`-1726/79,
Privredno pravno poslovanje, Sudska i upravna praksa, Beograd, 1982. godine,
str. 163).
6

Uz stav 5: Kada je rije~ o institutu odga|anje izvr{enja u slu~aju podno{enja

prigovora iz stava 4. ovog ~lana, potrebno je ukazati da do odga|anja izvr{enja
mo`e do}i samo u slu~aju gdje je izvr{ni postupak otpo~eo i u kojem prigovor ne zaustavlja tok izvr{nog postupka, ali se namirenje tra`ioca izvr{enja
odla`e do pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. To su slu~ajevi izvr{enja na

204 ^lan 50

osnovu mjenice i ~eka s protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za

zasnivanje potra`ivanja, jer se izvr{enje na osnovu ovih vjerodostojnih isprava provodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju (~lan 41. ovog zakona),
dok se izvr{enje na osnovu drugih vjerodostojnih isprava ne mo`e sprovesti
prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. O odga|anju izvr{enja (stav 5. u vezi
sa stavom 4. ovog ~lana), kao i o upu}ivanju izvr{nog spisa na parni~ni postupak, izvr{ni sud odlu~uje zaklju~kom (~lan 2. ta~ka 7. ovog zakona).
7

Ako tra`ilac izvr{enja uspije sa tu`bom u parni~nom postupku, zavisno od

obima uspjeha, mogu}e su sljede}e situacije: da tra`ilac izvr{enja uspije u
cjelini sa tu`benim zahtjevom (u tom slu~aju se prigovor izvr{enika kao
tu`enog u parni~nom postupku odbija i rje{enje o izvr{enju u cjelini odr`ava
na pravnoj snazi), da tra`ilac izvr{enja djelimi~no uspije sa tu`benim zahtjevom (kada se za taj iznos sa kojim je uspio u sporu prigovor odbija i
rje{enje o izvr{enju za isti iznos odr`ava na snazi), a ukoliko je tra`iocu
izvr{enja u parni~nom postupku dosu|en ve}i iznos od iznosa na koji je
odre|eno izvr{enje (rje{enjem o izvr{enju) tada se rje{enje o izvr{enju odr`ava
u cjelini na pravnoj snazi i istovremeno se tra`iocu izvr{enja (kao tu`iocu)
dosu|uje razlika do punog iznosa za koji je uspio u parni~nom postupku.

Nakon pravosna`nosti odluke parni~nog suda (dakle ne vi{e na osnovu vjerodostojne isprave), izvr{enje koje je izvr{ni sud odgodio }e se nastaviti, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, ako tra`ilac izvr{enja uspije u sporu.

Uz stav 6: Druga~ija je situacija kod negativnog ishoda parni~nog postupka.

Ako prvostepeni parni~ni sud odbije tu`beni zahtjev, istovremeno }e ukinuti
rje{enje o izvr{enju u pobijanom dijelu i nalo`iti obustavu izvr{nog postupka,
a nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda izvr{ni sud }e rje{enjem
konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e provedene radnje u
izvr{nom postupku. To rje{enje izvr{nog suda ima deklaratorni karakter ~ijem
dono{enju prethodi pravosna`na odluka parni~nog suda.

10

Uz stav 7: U slu~aju kada se rje{enje o izvr{enju pobija samo u dijelu kojim

je odre|eno izvr{enje (~lan 39. stav 3. ta~ka 2. ovog zakona), tada je rje{enje
o obavezi izvr{enika na namirenje tra`ioca izvr{enja iz ~lana 39. stav 3. ta~ka
1. ovog zakona postalo pravosna`no i ono u tom slu~aju ima pravni zna~aj
izvr{ne isprave, tako da se dalji postupak po dijelu rje{enja u pogledu obaveze
namirenja potra`ivanja, nastavlja kao postupak po prigovoru protiv rje{enja o
izvr{enju donesenom na osnovu izvr{ne isprave.

11

Uz stav 8: Ako izvr{ni sud prihvati prigovor iz stava 7. ovog ~lana protiv
dijela rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave kojim je odre|eno
izvr{enje (~lan 39. stav 3. ta~ka 2. ovog zakona), dio rje{enja o izvr{enju kojim
je izvr{enik obavezan na namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja ima svojstvo izvr{ne isprave, na osnovu koje se, kao na osnovu svake druge izvr{ne
isprave, mo`e ponovo tra`iti izvr{enje.

12

Ovom zakonskom odredbom nije propisana obaveza dostavljanja prigovora protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave suprotnoj stranci na odgovor, kao

^lan 51 205

{to je to propisano za prigovor protiv rje{enja donesenog na osnovu izvr{ne

isprave (~lan 48. stav 1. ovog zakona). Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju na
osnovu vjerodostojne isprave nije dvostran i remonstrativni pravni lijek ({to
su karakteristike prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu izvr{ne
isprave), izuzev kada izvr{ni sud sam rje{ava o prigovoru protiv istog rje{enja,
a to je slu~aj kada se rje{enje pobija samo u dijelu kojim je odre|eno
izvr{enje. Zato se i postupak povodom prigovora protiv rje{enja na osnovu
vjerodostojne isprave razlikuje od postupka o prigovoru iz ~lana 48. ovog
zakona. Me|utim, kada se ima u vidu da se u slu~aju stava 4. ovog ~lana
prijedlog za izvr{enje smatra tu`bom, primjenom odredbi ZPP-a, ima mjesta
dostavljanju prigovora suprotnoj stranci. Eventualno dostavljeni odgovor na
prigovor imao bi karakter odgovora na tu`bu, {to bi doprinijelo ubrzanju
parni~nog postupka. Ukoliko takav odgovor ne bi sadr`avao sve ono {to mora
da sadr`i odgovor na tu`bu iz ~lana 71. ZPP-a, sudu ostaje mogu}nost da
pozove stranku da prema ~lanu 73. a u vezi sa ~lanom 366. istog zakona
otkloni nedostatke takvog odgovora.

VI PRIGOVOR

TRE }EG LICA

^lan 51.
Pretpostavke za prigovor
(1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvr{enja ima takvo pravo koje
spre~ava izvr{enje mo`e podnijeti prigovor protiv izvr{enja tra`e}i da se
izvr{enje na tom predmetu proglasi nedopu{tenim u obimu u kojem su
prava tog tre}eg lica zahva}ena izvr{enjem.
(2) Prigovor se mo`e podnijeti do dovr{etka izvr{enog postupka. Podno{enje
prigovora ne spre~ava sprovedbu izvr{enja i ostvarenje potra`ivanja
tra`ioca izvr{enja, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno.
(3) Sud }e prigovor dostaviti tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku i pozvati ih da
se u roku od osam dana izjasne o prigovoru.
1

Uz stav 1. Predmet izvr{enja su stvari i prava na kojima se po zakonu mo`e

sprovesti izvr{enje radi namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja (~lan 6. stav
2. ovog zakona). U izvr{nom postupku nosilac obaveze namirenja je izvr{enik.
Prednje navedenom zakonskom odredbom nije propisano (kao {to je to bilo
propisano ranije va`e}im zakonom) da su predmet izvr{enja stvari i prava
izvr{enika, ve} je predmet izvr{enja uop{teno definisan kao stvari i prava
na kojima se po zakonu mo`e sprovesti izvr{enje. Ovakva zakonska definicija predmeta izvr{enja ima svoju primjenu nezavisno od vrste potra`ivanja
koje se namiruje. Ako se kod izvr{enja na nov~anim potra`ivanjima zapljena
sprovodi dostavom izvr{enikovom du`niku rje{enja o izvr{enju (~lan 141. ovog
zakona) predmet izvr{enja u formalno pravnom smislu nisu stvari izvr{enika,
ve} stvari izvr{enikovog du`nika na kojima se po zakonu mo`e sprovesti
izvr{enje. Isti slu~aj je i kod izvr{enja radi ostvarenja obaveze na radnju koju
mo`e obaviti i drugo lice (~lan 208. ovog zakona).

206 ^lan 51

Sprovo|enjem izvr{enja tra`ilac izvr{enja namiruje svoje potra`ivanje u odnosu na izvr{enika kao obveznika namirenja tako {to se stvari ili prava na
kojima se po zakonu mo`e sprovesti izvr{enje predaju tra`iocu izvr{enja, na
njega se prenose, ili se prodaju radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja ili se
izvr{eniku izvr{nom ispravom name}e obaveza na radnju trpljenja, ili
ne~injenja.

Ako lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvr{enja ima takvo pravo koje
spre~ava izvr{enje, takvo lice mo`e podnijeti prigovor protiv izvr{enja tra`e}i
da se izvr{enje na tom predmetu proglasi nedopu{tenim. Novina u ovom
~lanu je da to lice (koje ima polo`aj u~esnika u postupku iz ~lana 2. ta~ka
5. ovog zakona) nedopu{tenost izvr{enja mo`e tra`iti u obimu u kojem su
(prema navodima iz njegovog prigovora) prava tog lica zahva}ena izvr{enjem,
{to zna~i, da se za nesporni dio izvr{ni postupak sprovodi.

Pretpostavke za prigovor tre}eg lica su: da je odre|eno izvr{enje na

odre|enom predmetu izvr{enja i da postoji tvrdnja tre}eg lica da mu u pogledu predmeta izvr{enja pripada pravo koje spre~ava izvr{enje.

Prigovor tre}eg lica razlikuje se od prigovora iz ~lana 12. i ~lana 46. ovog
zakona koji je redovni pravni lijek stranaka protiv rje{enja o izvr{enju.
Prigovor tre}eg lica nema karakter pravnog lijeka u smislu prednje navedenih
zakonskih odredbi. Ovi prigovori se razlikuju zbog toga, {to je razli~it polo`aj
podnosioca prigovora (stranaka i tre}eg lica) u izvr{nom postupku. Institut
prigovora tre}eg lica je pravno sredstvo za za{titu prava tre}eg lica u obimu
u kojem su prava tog tre}eg lica zahva}ena izvr{enjem. Tre}e lice koje pola`e
neko pravo u pogledu predmeta izvr{enja podno{enjem ovog prigovora interveni{e, protivi se izvr{enju, tra`e}i da se izvr{enje na tom predmetu i u
obimu u kojem su njegova prava zahva}ena izvr{enjem proglasi
nedopu{tenim.

Ovaj izlu~ni prigovor mo`e biti stvarno pravnog karaktera. Pravno izjedna~en
sa prigovorom tre}eg lica je prigovor suvlasnika koji nije izvr{enik, a kojem
je osporen udio u stvari koja je predmet izvr{enja, koga sud upu}uje na parnicu protiv tra`ioca izvr{enja, a i protiv izvr{enika (ako i on osporava njegovo pravo) da doka`e svoje pravo, osim ako u izvr{nom postupku ne mo`e
dokazati to svoje pravo (~lan 69. stav 7. ovog zakona). Isti je slu~aj i kod
spora zajedni~ara u pogledu zajedni~ke imovine iz ~lana 69. stav 10. ovog
zakona. Prigovor (izlu~ni) mo`e biti zasnovan i na obligacionopravnim ovla{tenjima (npr. u slu~aju iz ~lana 76. stav 1. ovog zakona, kod ugovora o zakupu
i najmu na nepokretnosti koji su sklopljeni i upisani u zemlji{ne knjige prije
sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje, koji, pod uslovima propisanim ovom zakonskom odredbom ne prestaju prodajom nepokretnosti). U
navedenom slu~aju zakupac koji nekretninu iz predmeta ugovora o zakupu
koristi po osnovu zakupa mo`e se kao tre}e lice pozvati na pravo kori{tenja
nekretnine ukoliko je ta nekretnina predmet prodaje radi naplate nov~anog
potra`ivanja. Prigovor tre}eg lica mo`e biti zasnovan na nekom od drugih
prava na dr`anje stvari, odnosno na nekom od prava koji su predmet
izvr{enja.

^lan 51 207

Primjeri iz sudske prakse za ispunjenje pretrpostavki za prigovor tre}eg lica:

Sud nije ovla{ten da odbaci prijedlog za izvr{enje ispra`njenjem stana samo

na temelju obavje{tenja da stan fakti~ki koristi drugo lice. To tre}e lice bi, u
ovakvoj situaciji, ako smatra da po nekom pravnom osnovu ima pravo koristiti stan, moglo u smislu ~lana 56. ZIP-a ulo`iti prigovor, pa tek nakon okon~anja
postupka po prigovoru, moglo bi se odlu~iti o tome kako }e se okon~ati postupak koji je pokrenut po prijedlogu povjerioca (Vrhovni sud BiH Gvl. 3/87
od 21.5.1987. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 3/87).
Opravdano Javni tu`ilac RS isti~e da je izra`eni stav drugostepenog suda
pogre{an. Drugostepeni sud je naime, iznio pravno shvatanje da u predmetnoj pravnoj stvari M.M. i OO SUBNOR-a nemaju svojstvo tre}ih lica u smislu ~lana 56. ZIP-a, niti ovla{}enje da izjave prigovor, jer da su u~estvovali u
postupku u kome je donesena izvr{na isprava na osnovu koje je dozvoljeno
izvr{enje i u tom postupku bez uspjeha isticali sve prigovore kojima su osporavali osnovanost tu`benog zahtjeva i zbog kojih sada u izvr{nom postupku
tra`e da se izvr{enje povodom predmeta koji je zahva}en izvr{enjem, proglasi nedopu{tenim. Pod tre}im licem u izvr{nom postupku treba podrazumijevati fizi~ko ili pravno lice koje u izvr{noj ispravi nije stranka, to tre}e lice
mo`e u~estvovati u izvr{nom postupku radi za{tite svojih prava na predmetu izvr{enja da bi sprije~ilo prinudno izvr{enje prigovorom protiv izvr{enja
kojim tra`i da se izvr{enje na tom predmetu proglasi nedopu{tenim. Stoga
po ocjeni ovog Vrhovnog suda M.M. i OO SUBNOR-a u ovom postupku
nastupaju kao tre}a lica, jer je u konkretnom slu~aju nesporno da je postupak izvr{enja zapo~et prema du`niku (ovdje P.J.) koji je u izvr{noj ispravi
bio ozna~en kao tu`ena strana i da se izvr{ni postupak ne vodi protiv M.M,
ve} protiv njene majke koja je prema izvr{noj ispravi u obavezi da stan
oslobo|en od lica i stvari preda povjeriocu, a niti protiv OO SUBNOR-a Banja
Luka, te da su mogli u smislu ~lana 56. stav 1. ZIP-a podnijeti prigovor protiv izvr{enja kojim tra`e da se izvr{enje na odre|enom predmetu (ovdje stanu)
proglasi nedopu{tenim (neobjavljeno Rje{enje Vrhovnog suda Republike
Srpske broj Gvl-7/99 od 28.12.1999. godine).
Me|utim, ima razli~itih sudskih stavova povodom istog pravnog pitanja, {to
slijedi iz ni`e navedene odluke Okru`nog suda u Banjoj Luci:

Umje{a~ na strani tu`enog, u postupku u kojem je donesena

pravosna`na odluka i koja predstavlja izvr{ni naslov u postupku izvr{enja,
nije tre}e lice u izvr{nom postupku i ne mo`e tra`iti da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim (rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-429/99 od
18.5.1999. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 7-8/00).
Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju mo`e podnijeti i tre}a osoba koja
tvrdi da u pogledu predmeta izvr{enja ima takvo pravo koje sprije~ava
izvr{enje i tra`i da se na tom predmetu izvr{enje proglasi nedopu{tenim.
Ovakav prigovor tre}e osobe protiv izvr{enja naziva se izlu~nim ili ekciesornim prigovorom, a mo`e se podnijeti sve do okon~anja izvr{nog postupka
(Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu broj 2/99).

208 ^lan 51

Nije dopu{teno izvr{enje na stvari na kojoj je tre}e lice steklo vlasni{tvo

ugovorom zaklju~enim pre dono{enja re{enja o izvr{enju (presuda Vrhovnog
suda Srbije P. rev. 702/98 od 23.12.1998. godine, Izbor iz sudske prakse,
Glosarijum, Beograd, br. 12/99).
Lice koje je u parni~nom postupku iz kojeg poti~e izvr{na isprava
u~estvovalo kao ume{a~ na strani du`nika, nema status u~esnika u izvr{nom
postupku, zbog ~ega ne mo`e izjaviti prigovor protiv re{enja o izvr{enju, jer
to pravo ima samo du`nik pod uslovima iz ~lana 50. ZIP-a, kao i tre}e lice
pod uslovima iz ~lana 56. istog zakona (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu
G`-594/97 od 5.3.1998. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis
Poslovna politika, Beograd, br. 6/98).
Tu`ba za nedopu{tenost izvr{enja nije dozvoljena u slu~aju kada du`nik
nije podnosio prigovor protiv re{enja o izvr{enju, niti je upu}en na parnicu
(~l. 54. Zakona o izvr{nom postupku) pa stoga takvu tu`bu treba odbaciti
(re{enje Okru`nog suda Zrenjanin br. G`-7365/95 od 30.4.1997. godine, Sudska
praksa Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 9/94).
7

Uz stav 2: Prigovor se mo`e podnijeti do dovr{etka izvr{nog postupka. Zna~i,

vremenski rok za izjavljivanje prigovora vezan je za dovr{enje izvr{nog postupka, {to je opravdano, obzirom na cilj kome ovaj prigovor slu`i. Vrijeme
dovr{etka izvr{nog postupka odre|eno je odredbom ~lana 64. ovog zakona.
Zna~ajna novina je da je ovom zakonskom odredbom izri~ito propisano da
podno{enje prigovora od strane tre}eg lica ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja
i ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, ako ovim zakonom nije druk~ije
odre|eno. Kada se ima u vidu da je osnov za sprovo|enje izvr{enja izvr{na
isprava kojom je rije{en odre|eni sporni pravni odnos izme|u stranaka, da
se prema odredbama ovog zakona izvr{avaju izvr{na rje{enja o izvr{enju prije
njihove pravosna`nosti, zatim intencija zakonodavca o ubrzanju izvr{nog postupka, te da }e obzirom na pravni zna~aj ovog prigovora na sprovo|enje
izvr{enja, prigovor podnijeti samo ono lice koje pola`e neko pravo na predmet izvr{enja, a ne iz razloga odugovla~enja izvr{nog postupka (obzirom da
prigovor ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja i ostvarenja potra`ivanja), propis
ove odredbe ima puno opravdanje. Time se ne vrije|aju prava tre}eg lica:
pravo ravnopravnosti stranaka i u~esnika u postupku, ni pravo jednakog pristupa sudu, jer u trenutku podno{enja prigovora, tra`ilac izvr{enja ima pravni
osnov za odre|ivanje izvr{enja i za njegovo sprovo|enje, a tre}e lice ima tvrdnju da mu pripadaju takva prava koja spre~avaju izvr{enje, osim ako opravdanost razloga za prigovor ne dokazuje na zakonom propisani na~in iz stava
2 ~lana 52 ovog zakona. U slu~aju da tre}e lice uspije u izlu~noj parnici,
svoja prava mo`e ostvariti u postupku protivizvr{enja.
Primjer iz sudske prakse:

Pri odbacivanju kao nedopu{tenog prijedloga za ponavljanje postupka,

prvostepeni sud je razmotrio i mogu}nost da prijedlog tretira kao prigovor
tre}eg lica, ali i taj prigovor se mo`e podnijeti samo do okon~anja izvr{nog
postupka, pa ni prigovor se ne bi mogao dopustiti u ovakvom konkretnom

^lan 52 209

slu~aju (rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-193/00 od 29.11.2000.

godine).
Po okon~anju izvr{nog postupka ne mo`e se podneti prigovor na re{enje
o izvr{enju, pa samim tim nema mesta ni tu`bi da se izvr{enje proglasi
nedopu{tenim (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`-9108/98 od
29.3.1999. godine, Izbor sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 12/99).
8

Uz stav 3: Procesne pretpostavke za postupanje suda po ovom prigovoru su

blagovremenost, dopu{tenost i potpunost prigovora. Kada utvrdi da su ispunjene navedene pretpostavke, sud }e prigovor dostaviti tra`iocu izvr{enja i
izvr{eniku, i pozvati ih da se u roku od 8 dana izjasne o prigovoru. Iz
stilizacije ove zakonske odredbe proizlazi obaveza suda da prigovor tre}eg lica
dostavi tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku, s pozivom da se o prigovoru izjasne.
Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja o dostavljanju prigovora tre}eg lica
samo tada{njem povjeriocu, prema ovoj zakonskoj odredbi prigovor tre}eg lica
dostavlja se i izvr{eniku, {to je posljedica jednakog procesnopravnog zna~aja
stranaka u izvr{nom postupku. Dostavljanje prigovora tre}eg lica kako tra`iocu
izvr{enja, tako i izvr{eniku je opravdano, jer }e na taj na~in tre}e lice do}i
do saznanja da li njegovo pravo na predmetu izvr{enja osporava i izvr{enik,
a time je ve}a mogu}nost izvr{nog suda da na osnovu navoda stranaka i
tre}eg lica o prigovoru odlu~i u izvr{nom postupku. Sud ne mo`e postupati
po prigovoru prije isteka zakonom propisanog roka od 8 dana u kojem su
stranke pozvane da se o prigovoru izjasne.
^lan 52.
Odluke suda po prigovoru tre}eg lica
(1) Sud }e o prigovoru tre}eg lica odlu~iti u izvr{nom postupku ili }e podnosioca prigovora zaklju~kom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.
(2) Izvr{ni sud }e o prigovoru odlu~iti u izvr{nom postupku kada to okol nosti slu~aja dopu{taju, a naro~ito ako podnosilac prigovora dokazuje
opravdanost svoga prigovora pravosna`nom presudom, javnom ispravom
ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom.

Uz stav 1: Sam naziv ovog ~lana govori da o prigovoru tre}eg lica odlu~uje
i izvr{ni sud, {to je novina u ovom zakonu u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje. Iz sadr`aja ~lana 51. stav 1. ranije va`e}eg ZIP-a proizlazi da je
izvr{ni sud prema toj zakonskoj odredbi bio ovla{ten na izuzimanje predmeta
od izvr{enja samo uz izri~it pristanak tada{njeg povjerioca. ^im bi se povjerilac tome usprotivio, sa ~im je pravno izjedna~ena i situacija ako se povjerilac ne izjasni o prigovoru, sud vi{e nije bio ovla{ten da odlu~uje o prigovoru
tre}eg lica.

Izvr{ni sud prema stavu 1. ove zakonske odredbe po proteku roka iz ~lana
51. stav 3. ovog zakona za izja{njavanje stranaka o prigovoru tre}eg lica cijeni
da li }e na osnovu navoda iz prigovora tre}eg lica i eventualnog izja{njenja

210 ^lan 52

stranaka u izvr{nom postupku o tom prigovoru odlu~ivati o prigovoru tre}eg

lica, ili }e podnosioca prigovora uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.
3

Ako na|e da ima dovoljno relevantnih ~injenica i dokaza na osnovu kojih

mo`e sam odlu~iti o prigovoru tre}eg lica, tada izvr{ni sud meritorno odlu~uje
o tom prigovoru. U suprotnom, sud }e podnosioca prigovora zaklju~kom iz
~lana 12. stav 6. ovog zakona uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. Za
razliku od ranijeg zakonskog rje{enja koje je predvi|alo sudski rok za
podno{enje izlu~ne tu`be, u ovoj zakonskoj odredbi nije spomenut rok za
upu}ivanje tre}eg lica na parnicu. To je i razumljivo kada se ima u vidu da
ova tu`ba nema pravni zna~aj na provo|enje izvr{enja niti na ostvarenje
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. To ne predstavlja smetnju da sud odredi rok
za podno{enje tu`be, ~ije podno{enje mo`e imati smisla ako se tu`ba podnese do dovr{etka izvr{nog postupka.
Slijede primjeri iz sudske prakse:

Prvostepeni sud je donio valjanu odluku po prigovoru tre}ih lica (kojom

je prigovor tre}ih lica na rje{enje o izvr{enju odba~en kao nedozvoljen), a u
skladu sa ~lanom 56. ZIP-a. Tre}a lica su imala pravo da podnesu prigovor
na rje{enje o izvr{enju, pod uslovom da na predmetu izvr{enja imaju takvo
pravo da mogu tra`iti progla{enje izvr{enja nedopustivim. Tre}a lica su
kupovinom od du`nika stekla vlasni{tvo na otkupljenim stanovima,
zajedni~kim dijelovima zgrade i na zemlji{tu ispod zgrade, ali nemaju nikakvo pravo na predmetu izvr{enja, jer je du`nik onaj ko je u ovom izvr{nom
postupku du`an izvr{iti obavezu, a tre}a lica koja su od njega otkupila
stanove, nisu tim pravnim poslom preuzeli du`nikovu obavezu utvr|enu sudskom presudom (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`154/02 od 20.2.2002. godine).
Du`nik u izvr{nom postupku, ne mo`e u tu`bi kojom pokre}e parnicu
radi progla{enja dozvoljenog izvr{enja nedopu{tenim, da iznosi ~injenice koje
ukidaju ili zaustavljaju dozvoljeno izvr{enje, ako su te ~injenice postojale pre
nastanka izvr{ne isprave, a tu`ilac ih nije isticao u postupku koji je prethodio dono{enju izvr{ne isprave (re{enje Saveznog suda Gzs-34/97 od 25.9.1997.
godine, Izbor sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 3/99).
Upu}ivanje na parnicu (~lan 54. ZIP-a) dolazi u obzir u fazi odlu~ivanja o prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju. Zato, nema mjesta ni upu}ivanju ni vo|enju parnice radi progla{enja izvr{enja nedopu{tenim ako je prigovor du`nika odba~en kao neblagovremen (bilten sudske prakse Kantonalnog
suda u Sarajevu broj 1/2001).
4

Uz stav 2: U smislu stava 2. ove zakonske odredbe izvr{ni sud }e o prigovoru tre}eg lica odlu~iti u izvr{nom postupku kada to okolnosti slu~aja
dopu{taju, {to zna~i da je izvr{nom sudu prepu{teno da cijeni u svakom
konkretnom slu~aju, zavisno od okolnosti tog slu~aja, da li su ispunjeni uslovi
da meritorno odlu~uje o ovom prigovoru, {to je novina u odnosu na
dosada{nje zakonsko rje{enje. Svakako da okolnosti slu~aja dopu{taju

^lan 53 211

odlu~ivanje izvr{nog suda o ispunjenju procesnopravnih pretpostavki za meritorno odlu~ivanje o prigovoru, koje se ti~u blagovremenosti, potpunosti i
dopu{tenosti prigovora tre}eg lica. Isti slu~aj je i kada u postupku po prigovoru podnosilac prigovora i stranke u svojim izja{njenjima pru`e sudu
dovoljno relevantnih dokaza na osnovu kojih izvr{ni sud mo`e sam odlu~iti
o osnovanosti prigovora tre}eg lica. Definiciju iz ove odredbe, da }e sud o
prigovoru tre}eg lica odlu~ivati u izvr{nom postupku kada to okolnosti slu~aja
dopu{taju, treba tuma~iti u {irem smislu rije~i, jer je ocjena o okolnostima
slu~aja koje dopu{taju da izvr{ni sud odlu~uje o prigovoru prepu{tena
sudu. S druge strane, ova zakonska odredba jasno defini{e ({to zna~i da se
ne prepu{ta izvr{nom sudu ocjena o tome) da }e izvr{ni sud o prigovoru
odlu~iti u izvr{nom postupku, a naro~ito ako podnosilac prigovora dokazuje
opravdanost svoga prigovora pravosna`nom presudom, javnom ili po zakonu
ovjerenom privatnom ispravom. U slu~aju kada su ispunjeni ovi uslovi, o
prigovoru tre}eg lica uvijek odlu~uje izvr{ni sud kome je ovom zakonskom
odredbom to ovla{tenje dato. U suprotnom, ne bi bilo svrhe upu}ivanju tog
lica na parnicu kad sporne ~injenice povodom kojih bi se tre}e lice upu}ivalo
na parnicu podnosilac prigovora dokazuje pravosna`nom presudom, javnom
ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom.
5

Kada izvr{ni sud sam odlu~uje o prigovoru tre}eg lica, o ovom prigovoru
odlu~uje meritorno kao o prigovoru koji predstavlja redovan pravni lijek, jer
je ovim zakonom tre}em licu priznato pravo osporavanja izvr{enja bez obzira
{to to lice nije stranka u izvr{nom postupku. Tada izvr{ni sud ocjenom svih
navoda i na osnovu pru`enih dokaza odlu~uje o osnovanosti prigovora tre}eg
lica.
^lan 53.
Upu}ivanje na parnicu
(1) Upu}ivanje na parnicu iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona ne spre~ava
provedbu izvr{enja niti ostvarenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja.
(2) U parnici iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz ~lana
51. ovog zakona mo`e tra`iti odga|anje izvr{enja, pri ~emu parni~ni sud
na odgovaraju}i na~in primjenjuje odredbe parni~nog postupka o
odre|ivanju sudskih mjera obezbje|enja.
(3) Ukoliko donese rje{enje o odga|anju izvr{enja, parni~ni sud }e odrediti
i vrijeme na koje se ono odla`e te ga po slu`benoj du`nosti dostaviti
nadle`nom izvr{nom sudu na provo|enje.
(4) Izvr{ni sud }e po prijemu rje{enja iz stava 3. ovog ~lana zaklju~kom
odgoditi dalje izvr{enje i nastavit }e ga, na prijedlog tra`ioca izvr{enja,
nakon pravosna`nosti odluke kojom parni~ni sud stavlja van snage
rje{enje o odgodi izvr{enja ili odbacuje tu`bu podnosioca prigovora
odnosno odbija njegov tu`beni zahtjev. Do nastavka izvr{nog postupka,
preduzete izvr{ne radnje ostaju na snazi.

212 ^lan 53

(5) Ako prvostepeni parni~ni sud usvoji tu`beni zahtjev tre}eg lica da se
izvr{enje proglasi nedopu{tenim i ukine rje{enje o izvr{enju, nalo`i}e i
obustavu izvr{nog postupka. Nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog
suda, izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje.
(6) Odlukom o prigovoru tre}eg lica koju izvr{ni sud donese na osnovu stava
2. ~lana 52. ovog zakona ne dira se u prava tog lica da i nakon te
odluke ostvaruje svoja prava protiv tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika
u posebnoj parnici.
(7) Tre}e lice se mo`e koristiti pravima predvi|enim stavom 2. ovog ~lana
samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tra`ioca
izvr{enja odnosno izvr{enika pokrenuta na osnovu zaklju~ka o upu}ivanju na parnicu iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona.
1

Uz stav 1: Kada izvr{ni sud podnosioca prigovora uputi da svoja prava ostvaruje u parnici, upu}ivanje na parnicu u slu~aju iz stava 1. ~lana 52. ovog
zakona (jednako kao ni podno{enje prigovora tre}eg lica iz ~lana 51. stav 2.
ovog zakona) ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja, niti ostvarenje potra`ivanja
tra`ioca izvr{enja. Opravdanje ovakvog zakonskog rje{enja dato je u okviru
komentara ~lana 51. stav 2. ovog zakona u kojem je bilo govora o pravnom
zna~aju prigovora tre}eg lica na provo|enje izvr{enja i na ostvarenje
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Ti isti razlozi opravdavaju provo|enje izvr{enja
i ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja u slu~aju kada se podnosilac prigovora uputi na izlu~nu parnicu.

Uz stav 2: U pore|enju sa ranije va`e}im ZIP-om, kojim je odredbom ~lana 65.

bila predvi|ena mogu}nost da, na prijedlog tre}eg lica (koje je tra`ilo da se
izvr{enje na odre|enom predmetu, pod zakonom propisanim uslovima, proglasi
nedopu{tenim), izvr{ni sud odlo`i izvr{enje u pogledu tog predmeta, ovom zakonskom odredbom je propisano da tre}e lice mo`e tra`iti odga|anje izvr{enja, ali
u parnici iz ~lana 52. stav 1. ovog zakona na koju je upu}eno od strane izvr{nog
suda. Pritom parni~ni sud na odgovaraju}i na~in primjenjuje odredbe parni~nog
postupka o odre|ivanju sudskih mjera obezbje|enja. Ova novina, prema kojoj se
o prijedlogu tre}eg lica za odga|anje izvr{enja odlu~uje u parni~nom, a ne u
izvr{nom postupku, posljedica je novog zakonskog rje{enja prema kojem izvr{ni
sud odre|uje i sprovodi izvr{enje na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava, a
ne donosi odluke koje u izvr{nom postupku imaju svojstvo izvr{nih isprava,
izuzev u zakonom predvi|enim slu~ajevima koji su usko vezani za izvr{enje.

Prema odredbi ~lana 268. ZPP-a za odlu~ivanje o prijedlogu za obezbje|enje

na imovini protivnika obezbje|enja nadle`an je sud koji postupa po tu`benom
zahtjevu, tj. parni~ni sud. Obzirom da se u postupku odlu~ivanja o prijedlogu
za odga|anje izvr{enja na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe parni~nog
postupka o odre|ivanju sudskih mjera obezbje|enja i da je odlu~ivanje o sudskim mjerama obezbje|enja u nadle`nosti parni~nog suda, razumljivo je i
opravdano da o prijedlogu za odga|anje izvr{enja odlu~uje parni~ni sud, koji
postupa po tu`benom zahtjevu.

^lan 53 213

Za razliku od dosada{njeg zakonskog rje{enja kojim je sudu bila prepu{tena

ocjena okolnosti slu~aja za uslovljavanje odga|anja izvr{enja polaganjem jemstva, prema ovoj zakonskoj odredbi (~lan 53. stav 2. ovog zakona), a u vezi
sa ~lanom 269. ZPP-a davanje jemstva kod dono{enja odluke o odga|anju
izvr{enja je pravilo, izuzev ako druga~ije nije zakonom odre|eno.

Uz stav 3: Shodno prethodnom stavu ovog ~lana, ispunjenje uslova za usva janje prijedloga za odga|anje izvr{enja, parni~ni sud cijeni sa aspekta odredbe
~lana 269. ZPP-a kojim su propisani uslovi za odre|ivanje mjere obezbje|enja.
Ti uslovi se ti~u: vjerovatnosti postojanja potra`ivanja predlaga~a obezbje|enja
(ovdje tre}eg lica) i postojanja opasnosti da bi bez takve mjere protivnik obezbje|enja (ovdje tre}e lice) mogao sprije~iti ili znatno ote`ati ostvarivanje
potra`ivanja, posebno time {to }e svoju imovinu otu|iti, prikriti, opteretiti ili
na drugi na~in njom raspolagati odnosno promijeniti postoje}e stanje stvari,
ili na neki drugi na~in {tetno uticati na prava predlaga~a obezbje|enja. Ukoliko
donese rje{enje o odga|anju izvr{enja, izvr{ni sud }e odrediti i vrijeme na
koje se ono odla`e i po slu`benoj du`nosti }e rje{enje dostaviti nadle`nom
izvr{nom sudu na provo|enje.

Uz stav 4: Po{to parni~ni sud cijeni opravdanost razloga za odga|anje izvr{enja

i meritorno odlu~uje o prijedlogu tre}eg lica za odga|anje izvr{enja, izvr{ni
sud, po prijemu rje{enja parni~nog suda o odga|anju izvr{enja, zaklju~kom
odga|a dalje izvr{enje. Izvr{nom sudu nije prepu{teno da cijeni ima li mjesta dono{enju zaklju~ka u slu~aju kad parni~ni sud donese rje{enje o
odga|anju izvr{enja. Iz sadr`aja stava 4. ovog ~lana proizlazi obaveza izvr{nog
suda (takva je zapovijest izre~ena u ovom dijelu zakonske odredbe) da ~im
parni~ni sud donese rje{enje o odga|anju izvr{enja i dostavi ga izvr{nom sudu
da zaklju~kom samo konstatuje da se odla`e izvr{enje. Ovaj zaklju~ak izvr{nog
suda, nema pravni zna~aj odluke o tome da li su ispunjeni uslovi za odga|anje
izvr{enja (jer rje{enje o odga|anju izvr{enja donosi parni~ni sud), ve} je to
odluka kojom izvr{ni sud upravlja izvr{nim postupkom.

Izvr{enje koje je odgo|eno izvr{ni sud }e nastaviti na prijedlog tra`ioca

izvr{enja nakon pravosna`nosti odluke kojom parni~ni sud stavlja van snage
rje{enje o odgodi izvr{enja, ili odbacuje tu`bu podnosioca prigovora (tre}eg
lica), odnosno odbija njegov tu`beni zahtjev. Za vrijeme trajanja odga|anja sve
do nastavka izvr{nog postupka preduzete izvr{ne radnje ostaju na snazi.

Uz stav 5: Ako prvostepeni parni~ni sud utvrdi da tre}e lice ima takvo pravo
na predmetu izvr{enja koje spre~ava izvr{enje, usvoji}e tu`beni zahtjev kojim
je tre}e lice tra`ilo da se izvr{enje, na odre|enom predmetu izvr{enja, proglasi
nedopu{tenim. U tom slu~aju parni~ni sud }e istom odlukom ukinuti rje{enje
o izvr{enju i nalo`i}e obustavu izvr{nog postupka. Nakon pravosna`nosti ove
odluke parni~nog suda, kojom je meritorno odlu~eno o tu`benom zahtjevu
tre}eg lica, izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e sve sprovedene radnje (kao {to izvr{ni sud postupa i u
slu~aju iz ~lana 50. stav 6. ovog zakona). Suprotno navedenom, logi~an je
zaklju~ak da ako zahtjev bude odbijen, parni~ni sud }e odbiti prigovor zasnovan na tvrdnji tre}eg lica da mu pripada pravo na predmetu izvr{enja.

214 ^lan 54

Uz stav 6: Kao {to je naprijed re~eno, izvr{nom sudu su odredbom ~lana 52.
stav 2. ovog zakona data ovla{tenja da u slu~ajevima propisanim istom zakonskom odredbom donosi odluke o prigovoru tre}eg lica. Me|utim, odlukom
izvr{nog suda iz ~lana 52. stav 2. ovog zakona o prigovoru tre}eg lica ne dira
se u prava tog lica (podnosioca prigovora) da i nakon odluke izvr{nog suda
po prigovoru tre}eg lica ostvaruje svoja prava protiv tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika u posebnoj parnici.
Kao primjer da odluka o prigovoru tre}eg lica koju donosi izvr{ni sud, ne
dira u prava tog lica da ostvaruje svoja prava protiv tra`ioca izvr{enja u
posebnoj parnici navodi se sljede}a sudska odluka:

Stupanje na snagu novog ZIP-a ne uti~e na parni~ni postupak koji je

pokrenuo du`nik radi utvr|ivanja da je izvr{enje nedopu{teno (re{enje
Vrhovnog suda Srbije Pzz. 3/2001 od 7.2.2001. godine).
10

Uz stav 7: Tre}e lice se mo`e koristiti pravom da tra`i odga|anje izvr{enja

u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana samo ako je prethodno upu}eno od strane
izvr{nog suda na parnicu protiv tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika radi ostvarenja njihovih prava u pogledu predmeta izvr{enja, pri ~emu parni~ni sud,
na odgovaraju}i na~in, primjenjuje odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju
sudskih mjera obezbe|enja. Ako tre}e lice ovu (izlu~nu) tu`bu podnese bez
prethodnog upu}ivanja izvr{nog suda na pokretanje parnice, nema smetnji da
parni~ni sud odlu~uje o osnovanosti tu`benog zahtjeva, ali se u tom slu~aju
tre}e lice ne bi moglo koristiti pravom za odga|anje izvr{enja iz stava 2. ovog
~lana.

VII - PROTIVIZVR{ENJE
^lan 54.
Razlozi za protivizvr{enje
(1) Nakon {to je izvr{enje ve} sprovedeno, izvr{enik mo`e u istom izvr{nom
postupku zatra`iti od suda da nalo`i tra`iocu izvr{enja da mu vrati ono
{to je izvr{enjem dobio ako je:
1) izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena
van snage, ili je na drugi na~in utvr|eno da je bez dejstva,
2) rje{enje o izvr{enju pravosna`no ukinuto ili preina~eno,
3) tokom izvr{nog postupka namirio tra`iocu izvr{enja potra`ivanje
mimo suda tako da je tra`ilac izvr{enja dvostruko namiren.
(2) Ako je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem naplatio odre|eni nov~ani iznos,
izvr{enik u prijedlogu za protivizvr{enje mo`e tra`iti pla}anje zakonskih
zateznih kamata od dana naplate tog iznosa.
(3)

Prijedlog za protivizvr{enje iz stava 1. ovog ~lana mo`e se podnijeti u roku

od 30 dana od dana kad je izvr{enik saznao za razlog za protivizvr{enje, a
najkasnije u roku od jedne godine od dana okon~anja izvr{nog postupka.

^lan 54 215

(4) Izvr{enik ne mo`e prije isteka roka iz stava 3. ovog ~lana svoje
potra`ivanje ostvarivati u parni~nom postupku.
1

Uz stav 1: Protivizvr{enje je institut izvr{nog procesnog prava koji je i u

dosada{njoj sudskoj praksi imao svoju primjenu. Primjena ovog instituta trebala bi na}i zna~ajnije mjesto u praksi sudova, obzirom na zna~ajne novine
u ovom zakonu u odnosu na dosada{nja zakonska rje{enja. Tim prije kada se
ima u vidu da ovim zakonom nije predvi|ena mogu}nost podno{enja prigovora po isteku roka, koji je predvi|ao ranije va`e}i ZIP i koji je imao pravni
zna~aj vanrednog pravnog lijeka, niti je, protiv pravosna`nog rje{enja o
izvr{enju u izvr{nom postupku, dozvoljen vanredni pravni lijek, te da se
prema odredbama ovog zakona izvr{avaju nepravosna`na rje{enja o izvr{enju
(osim rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave izuzev mjenice i ~eka s
protestom i povratnim ra~unom), {to je ranije va`e}im ZIP-om bilo samo u
izuzetnim slu~ajevima. Stoga je protivizvr{enje veoma va`an institut za za{titu
imovinskih prava izvr{enika, jer osim ovog instituta i tu`be u parni~nom postupku, izvr{enik nema drugih mogu}nosti vra}anja od tra`ioca izv{enja, onog
{to je izvr{enjem dobio.

Izvr{eniku je ovim procesnim institutom data mogu}nost da u istom izvr{nom

postupku, nakon {to je izvr{enje provedeno, zatra`i od suda da nalo`i tra`iocu
izvr{enja da mu vrati ono {to je izvr{enjem dobio. Time se postupak vra}anja
datog pojednostavljuje i skra}uje jer je postupak protiv izvr{enja efikasniji u
odnosu na postupak po tu`bi. U slu~aju postojanja nekog od uslova iz stava
1. ovog ~lana da se protivizvr{enjem tra`i vra}anje onog {to je tra`ilac izvr{enja
dobio u izvr{nom postupku izbjeglo bi se nepotrebno vo|enje parnice.
Ovakvo stanovi{te u pogledu razloga za protivizvr{enje izra`eno je ni`e u
navedenoj sudskoj odluci:

Protivizvr{enje se mo`e predlo`iti samo iz Zakonom o izvr{nom postupku, propisanih razloga (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-12060/96 od
12.2.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, broj 10/98).
Ako je usvojen predlog za protivizvr{enje, isklju~ena je mogu}nost
vo|enja parni~nog postupka, jer u tom delu te~e sudski postupak (postupak
protivizvr{enja) (Privredni stav savjetovanja odjeljenja VsV, privrednih odjeljenja Vi{ih sudova SAPV, Javnog tu`ila{tva Vojvodine od 29. i 30. 9. 1988.
godine, Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd,
2000. godina, strana 118).
3

Uz ta~ku 1. Jedan od zakonom propisanih razloga (pod uslovom da je

izvr{enje sprovedeno i da je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio dio imovine
izvr{enika) propisanih ovim zakonom za ostvarivanje pravne za{tite u postupku protivizvr{enja (stav 1. ta~ka 1. ovog ~lana) je:
ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage, ili je na drugi na~in utvr|eno da je bez dejstva. U smislu

216 ^lan 54

odredbe ~lana 22. ovog zakona, jedan od osnova za odre|ivanje izvr{enja je

izvr{na isprava iz ~lana 23. ovog zakona. Ako u slu~aju iz ta~ke 1. stav 1. ovog
~lana izvr{na isprava vi{e ne postoji u obimu i po sadr`aju u kojem je postojala kada je poslu`ila kao osnov za odre|ivanje izvr{enja u izvr{nom postupku i da je time otpao osnov za izvr{enje koje je odre|eno na osnovu takve
izvr{ne isprave, u tom slu~aju izvr{enik sti~e pravo da mu se vrati ono {to je
tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio. Tra`ilac izvr{enja tada ono {to je primio od
izvr{enika dr`i bez pravnog osnova. To mogu biti slu~ajevi kada je presuda
(kao izvr{na isprava) povodom vanrednog pravnog lijeka ukinuta, preina~ena,
ili ako se na drugi na~in utvrdi da je izvr{na isprava bez dejstva. U ovim
slu~ajevima izvr{enik bi imao pravo na podno{enje prijedloga za protivizvr{enje.
U praksi je bilo dilema oko tuma~enja ovog zakonskog razloga za protivizvr{enje
u dijelu: ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, obzirom da ukidaju}a
odluka suda nije obuhva}ena formalnom i materijalnom pravosna`no{}u. Ovu
dilemu obja{njava Vuka{in Risti} u okviru komentara ~lana 59, strana 126 tog
zakona - Komentara Zakona o izvr{nom postupku, na sljede}i na~in: Ako je
dakle, izvr{enje odre|eno i sprovedeno na osnovu presude zbog izostanka kao
izvr{ne isprave, pa se ista po prijedlogu za povra}aj u pre|a{nje stanje i zbog
neosnovano date potvrde o izvr{nosti stavi van snage, protivizvr{enje se ne}e
dozvoliti dok ta odluka ne postane pravosna`na. Istina, novi procesni zakoni
o parni~nom postupku ne poznaju ovaj oblik presude - presudu zbog izostanka, ali je prednje navedeno bitno zbog pravilnog tuma~enja definicije pravosna`no ukinute, preina~ene i poni{tene presude i pravilne primjene ovog razloga za protivizvr{enje, koji se, kao {to iz prednje navedenog proizlazi, mo`e
primijeniti i zbog neosnovano date potvrde o izvr{nosti.
Primjer za ovaj razlog za protivizvr{enje nalazimo u ni`e navedenim sudskim
odlukama:

Ovaj sud ocjenjuje pogre{nim pravno shvatanje izra`eno u prvostepenom

rje{enju u pogledu razloga prvostepenog suda za neosnovanost prijedloga za
protivizvr{enje. Prema ~lanu 59. ZIP-a du`nik mo`e sudu podnijeti prijedlog
za protivizvr{enje poslije provedenog izvr{enja, zahtijevaju}i da mu povjerilac
vrati ono {to je izvr{enjem dobio, ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena ili stavljena van snage, pa kako je u konkretnom
slu~aju, nakon sprovedenog izvr{enja presuda na osnovu koje je dozvoljeno
izvr{enje, ukinuta u postupku po vanrednom pravnom lijeku, to ova okolnost predstavlja razlog za protivizvr{enje uz postojanje ostalih, zakonom
propisanih uslova (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`1782/01 od 15.2.2002. godine).
U slu~aju kada posle sprovedenog izvr{enja isprava na osnovu koje je
dozvoljeno izvr{enje izgubi svojstvo izvr{ne isprave ima mesta dozvoli protivizvr{enja uz postojanje ostalih uslova propisanih odredbama ~lana 59-62
ZIP-a (Vrhovni sud Srbije, Gzz-47/84, Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o
izvr{nom postupku, Beograd, 2000 godine, strana 119).
Ako je sud ukinuo samo klauzulu izvr{nosti a ne i samu ispravu, tada
nisu ispunjeni uslovi za dozvolu protivizvr{enja u smislu ~l. 59. st. 1. ta~ka

^lan 54 217

1. Zakona o izvr{nom postupku (Vi{i privredni sud, P`-1951/79, Svetislav

Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godina, str.
121).
4

Uz ta~ku 2. Drugi razlog za protivizvr{enje propisan ovom zakonskom odredbom je:

ako je rje{enje o izvr{enju pravosna`no ukinuto ili preina~eno. Rje{enje
o izvr{enju je takva odluka izvr{nog suda kojom se usvaja zahtjev za izvr{enje
i odre|uje se sprovo|enje izvr{enja. Izvr{ni zahtjev utemeljen je na izvr{noj
ispravi. Pravosna`no ukidanje ili preina~enje rje{enja o izvr{enju predstavlja
osnov da izvr{enik tra`i protivizvr{enje, ukoliko je izvr{enje sprovedeno.
Rje{enje o izvr{enju mo`e biti pravosna`no ukinuto ili preina~eno iako izvr{na
isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju nije izmijenjena. Ovaj
razlog za protivizvr{enje opravdava samo pravilo koje predstavlja novinu u
ovom zakonu, a to je da se izvr{enje provodi prije pravosna`nosti rje{enja o
izvr{enju, odnosno po izvr{nosti istog, jer `alba protiv rje{enja po prigovoru
nema suspenzivno dejstvo, osim kada je to ovim zakonom predvi|eno. Time
su stvorene mogu}nosti da se izvr{enje prinudno sprovede, a da se nakon
toga rje{enje o izvr{enju ukine, odnosno preina~i, {to ~ini osnov da se tra`i
protivizvr{enje u slu~aju pravosna`nog ukidanja ili preina~enja rje{enja o
izvr{enju.

Uz ta~ku 3. Razlog za protivizvr{enje u smislu ove zakonske odredbe postoji i u slu~aju:

dvostrukog namirenja tra`ioca izvr{enja u pogledu istog potra`ivanja.
Tra`ilac izvr{enja se mo`e za isto potra`ivanje namiriti tokom izvr{nog postupka, ali mimo suda, a za isto potra`ivanje tra`ilac izvr{enja mo`e se
namiriti prinudnim putem u tom izvr{nom postupku. Namirenjem tra`ioca
izvr{enja mimo suda izvr{ni zahtjev se gasi dobrovoljnim namirenjem
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, zbog ~ega nema osnova za prinudno izvr{enje
u pogledu istog potra`ivanja tra`ioca izvr{enja po prestanku postojanja
izvr{nog zahtjeva po osnovu ispunjenja obaveze. U ovom slu~aju izvr{enik
mo`e tra`iti vra}anje onog {to je tra`ilac izvr{enja prinudnim putem dobio
iz imovine izvr{enika. Da bi izvr{enik s osnovom mogao tra`iti
protivizvr{enje, nu`no je da je dobrovoljno izmirio obavezu u toku izvr{nog
postupka u kojem je tra`ilac izvr{enja namiren i prinudnim putem. Ne predstavljaju razlog za protivizvr{enje slu~ajevi: namirenja tra`ioca izvr{enja
pla}anja duga, prije pokretanja izvr{nog postupka, dvostruke isplate u toku
izvr{nog postupka (a da izvr{enje nije sprovedeno) ili pla}anje poslije sprovedenog prinudnog izvr{enja (ne poslije okon~anja izvr{nog postupka) (Dr.
Borivoje Starovi}, Komentar ~lana 59. Zakona o izvr{nom postupku, Beograd,
1991. godine, strana 212). U navedenim slu~ajevima izvr{enik mo`e samo u
parnici tra`iti vra}anje ste~enog bez osnova, jer je za protivizvr{enje po
osnovu dvostrukog namirenja neophodno ispunjenje uslova iz propisa ta~ke
3. stav 1. ovog ~lana.
Ovaj razlog za protivizvr{enje slijedi iz ni`e navedenih sudskih odluka:

218 ^lan 54

Ne mo`e se primeniti institut protivizvr{enja ako je stranka svoju

obavezu dobrovoljno izvr{ila pre ukidanja izvr{ne isprave, protivizvr{enje se
mo`e sprovesti samo u slu~aju kada je poverilac svoju tra`binu naplatio u
izvr{nom postupku (Okru`ni sud Vranje G`-103/80, prema: Svetislav Vukovi},
Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 119).
Protivizvr{enje ne mo`e se dopustiti ako je izvr{enik podmirio svoj dug
pre nastanka izvr{nog naslova (VPSH, Sl. 380/77, prema: Svetislav Vukovi},
Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 120).
Protivizvr{enje mo`e se dozvoliti samo kada je izvr{enje sprovedeno a
ne i kada du`nik dobrovoljno izvr{i obavezu iz izvr{ne isprave u paricionom
roku iz ~l. 238 ZPP, ili van istog (Okru`ni sud u Kraljevu, G`-520/91, prema:
Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000.
godine, strana 121).
6

Uz stav 2: Ukoliko je u postupku izvr{enja radi naplate nov~anog potra`ivanja tra`ilac izvr{enja naplatio odre|eni nov~ani iznos, izvr{enik u prijedlogu
za protivizvr{enje mo`e tra`iti pla}anje zakonskih zateznih kamata ra~unaju}i
od dana naplate tog iznosa, {to je novina u ovom zakonu u odnosu na ranije va`e}i zakon. Protivizvr{enje kao institut procesnog izvr{nog prava ima
dodirnih ta~aka sa materijalnopravnim institutom sticanje bez osnova, kod
koga se, kada je rije~ o zahtjevu za vra}anje ste~enog bez osnova, ima pravo
tra`iti i zatezna kamata, i to ako je sticalac nesavjestan, od dana sticanja, a
ina~e od dana podno{enja zahtjeva. Opravdanje ovakvog zakonskog rje{enja
je u tome {to, ako su ispunjeni uslovi za protivizvr{enje glavnog potra`ivanja, akcesorno potra`ivanje dijeli sudbinu glavnog duga, o kome je cjelishodno odlu~ivati istovremeno. U suprotnom bi se moglo dogoditi da u pogledu glavnog potra`ivanja izvr{enik protivizvr{enjem vrati od tra`ioca izvr{enja
ono {to je izvr{enjem dobio, a da u pogledu kamata vodi parnicu, ~ime bi
i efikasnost protivizvr{enja bila umanjena, a parni~ni sudovi bi se bespotrebno optere}ivali ovom vrstom spora.

Uz stav 3: Podno{enje prijedloga za protivizvr{enje je u dispoziciji stranke

(izvr{enika), a time i njegovog pravnog sukcesora. Pravna sukcesija u
strana~kim ulogama u izvr{nom postpuku se dokazuje na na~in propisan
odredbom ~lana 30. ovog zakona. Prijedlog za protivizvr{enje mo`e se podnijeti u subjektivnom roku od 30 dana po~ev od dana kada je izvr{enik saznao za razloge za protivizvr{enje i u objektivnom roku od jedne godine od
dana okon~anja izvr{nog postupka. Kada se smatra postupak izvr{enja
zavr{enim, to je sadr`ano u propisu ~lana 64. ovog zakona.

Slijedi primjer iz sudske prakse:

Objektivni rok od jedne godine u kome du`nik mo`e podneti predlog

za protivizvr{enje, po~inje da te~e od dana okon~anja izvr{nog postupka, a
ne od dana kada je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta (~l. 59 st. 2. ZIPa) (Vrhovni sud Srbije, Gzz-122/93, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar
Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 121).

^lan 55 219

Ako du`nik ma iz kojih razloga propusti da predlog za protivizvr{enje

podnese u roku od 3 meseca od dana saznanja za razloge za protivizvr{enje,
a najdocnije u roku od godinu dana od dana okon~anja izvr{nog postupka,
on mo`e, prema stavu 3. ~lana 59. ZIP-a, neosnovano prinudno napla}eni
iznos ostvariti tu`bom u parni~nom postupku, sve dok mu to pravo ne zastari (Vi{i privredni sud Srbije P`-601/79, prema Svetislav Vukovi}, Komentar
Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 120).
9

Uz stav 4: Prije isteka ovih, zakonom propisanih rokova za podno{enje prijedloga za protivizvr{enje, izvr{enik ne mo`e svoje potra`ivanje iz ovog osnova (da mu tra`ilac izvr{enja vrati ono {to je izvr{enjem dobio) ostvarivati u
parni~nom postupku. Nemogu}nost ostvarivanja potra`ivanja izvr{enika u
parni~nom postupku prije isteka roka iz stava 4. ovog ~lana odnosi se samo
na slu~ajeve kada su ispunjeni razlozi za protivizvr{enje. U suprotnom, ako
nisu ispunjeni zakonom propisani razlozi za protivizvr{enje, podno{enje tu`be
u parni~nom postupku nije vezano za ove rokove koji su propisani za
podno{enje prijedloga za protivizvr{enje.
^lan 55.
Postupak po prijedlogu za protivizvr{enje
(1) Prijedlog iz ~lana 54. ovog zakona sud }e dostaviti tra`iocu izvr{enja i
pozvati ga da se u roku od tri dana izjasni o tom prijedlogu.
(2) Ako se tra`ilac izvr{enja usprotivi prijedlogu, sud }e o njemu odlu~iti
nakon odr`anog ro~i{ta. Ako se tra`ilac izvr{enja u roku ne izjasni o pri jedlogu, sud }e ocijeniti ho}e li o njemu odlu~iti bez odr`avanja ro~i{ta.
(3) Rje{enjem kojim prihvati prijedlog sud }e nalo`iti tra`iocu izvr{enja da
u roku od osam dana vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio.

Uz stav 1: Postupak za protivizvr{enje pokre}e se prijedlogom za

protivizvr{enje. Pokre}e ga izvr{enik. Prijedlog se podnosi izvr{nom sudu.
Prijedlog za protivizvr{enje (shodnom primjenom ZPP-a) treba da sadr`i
podatke kao i svaki drugi podnesak, da bi sud mogao po njemu postupati.

Prije meritornog odlu~ivanja o samom prijedlogu, izvr{ni sud prethodno ispituje ispunjenje procesnih pretpostavki za odlu~ivanje o prijedlogu za
protivizvr{enje, {to zna~i da sud ispituje da li je prijedlog podnesen u okviru
roka propisanog odredbom ~lana 54. stav 3. ovog zakona, da li je prijedlog
potpun da bi sud mogao po njemu postupati i da li je podnesen iz zakonom
propisanih razloga (~lan 54. stav 1. ta~ka od 1. do 3. ovog zakona).

Ako na|e da su ispunjene navedene procesne pretpostavke za podno{enje

prijedloga, sud }e prijedlog za izvr{enje dostaviti tra`iocu izvr{enja i pozvati
ga da se u roku od 3 dana izjasni o tom prijedlogu. Rok za izja{njenje
tra`ioca izvr{enja o ovom prijedlogu je skra}en u odnosu na ranije va`e}i
ZIP.

220 ^lan 55

Slijedi primjer iz sudske prakse:

Prijedlog za protivizvr{enje sud je du`an dostaviti protivnoj stranci i

pozvati je da se u zakonom propisanom roku izjasni o tom prijedlogu. U
protivnom, ~ini povredu odredaba postupka ZIP-a a u vezi sa ~l. 354. st. 2.
ta~ka 7. ZPP-a (VPSH, P`-1579/82, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar
Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 122).
4

Uz stav 2: U stavu drugom ove zakonske odredbe predvi|eno je razli~ito postupanje suda po prijedlogu za protivizvr{enje, zavisno od toga da li se tra`ilac
izvr{enja protivi prijedlogu ili se tra`ilac izvr{enja u roku ne izjasni o prijedlogu za protivizvr{enje. U ovom prvom slu~aju (u slu~aju protivljenja tra`ioca
izvr{enja prijedlogu) sud obavezno odre|uje ro~i{te, a o prijedlogu odlu~uje
nakon odr`anog ro~i{ta. U drugom slu~aju (kada se tra`ilac izvr{enja ne izjasni o prijedlogu) prepu{teno je sudu da cijeni da li }e o prijedlogu odlu~iti
bez odr`avanja ro~i{ta. Ukoliko odlu~i da se ro~i{te odredi, sud odre|uje ro~i{te
prema odredbi ~lana 9. stav 2. ovog zakona, kao u svakom drugom slu~aju
kada odr`avanje ro~i{ta cijeni cjelishodnim. Propu{tanje tra`ioca izvr{enja da
se u roku izjasni o prijedlogu nije pravno izjedna~eno sa protivljenjem. Sud
mo`e odr`ati ro~i{te povodom prijedloga za protivizvr{enje i u slu~aju da se
tra`ilac izvr{enja ne usprotivi prijedlogu, ako to ocijeni cjelishodnim, s obzirom
da izvr{ni sud u ovoj fazi postupka o prijedlogu za protivizvr{enje meritorno
odlu~uje. Za odluku o pravu izvr{enika na vra}anje onog {to je tra`ilac
izvr{enjem dobio nu`no je utvrditi postojanje zakonom propisanih razloga za
protivizvr{enje.
Kao primjer iz sudske prakse slijedi ni`e navedena odluka:

Nema uticaja na dono{enje druk~ije odluke suda po predlogu du`nika

za protivizvr{enje, ako povjeriocu nije ostavljen rok od 8 dana od dana prijema poziva do odr`avanja ro~i{ta po prijedlogu (Okru`ni sud u Beogradu,
G`-11370/84, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 122).
5

Uz stav 3: Postupak koji prethodi dono{enju rje{enja iz stava 2. ovog ~lana

izvr{ni sud provodi i rje{enje donosi prema pravilima parni~nog postupka. U
ovom postupku izvr{ni sud (u ulozi parni~nog suda) odlu~uje o pravu
izvr{enika na vra}anje onog {to je tra`ilac izvr{enjem dobio. Rje{enjem kojim
prihvati prijedlog za protivizvr{enje, sud }e nalo`iti tra`iocu izvr{enja da u
roku od 8 dana vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio. To zna~i da se
u postupku protivizvr{enja donose dva rje{enja. Prvim rje{enjem odlu~uje se
o pravu na protivizvr{enje, a drugim dijelom rje{enja name}e se obaveza
tra`iocu izvr{enja na ~inidbu, na vra}anje onog {to je izvr{enjem dobio.
Rje{enje o protivizvr{enju u dijelu kojim je odlu~eno o pravu na
protivizvr{enje ima karakter izvr{ne isprave. Ovo rje{enje je jedna od rijetkih odluka izvr{nog suda koja ima svojstvo izvr{ne isprave, budu}i da izvr{ni
sud provodi prinudno izvr{enje, a samo u zakonom odre|enim slu~ajevima
(koji su usko vezani za sami postupak izvr{enja) donosi odluke koje imaju
svojstvo izvr{ne isprave.

^lan 56 221

Osnove protivizvr{enja koje karakteri{u parni~ni postupak, koji se vodi prema

zakonom propisanim pravilima izvr{nog prava radi dono{enja rje{enja koje
ima svojstvo izvr{ne isprave, kao i sadr`ina ovog rje{enja, upu}uje na zaklju~ak
da prijedlog za protivizvr{enje iz ~lana 54. ovog zakona sadr`i elemente kao
i tu`ba u parni~nom postupku, a to zna~i i zahtjev kojim se sudu predla`e
da tra`iocu izvr{enja nalo`i (nalog za osudu) da izvr{eniku vrati ono {to je
dobio izvr{enjem.

Rje{enjem kojim se prihvata prijedlog za protivizvr{enje sud nala`e tra`iocu

izvr{enja da vrati ono {to je izvr{enjem dobio, ~ime se omogu}ava usposta va ranijeg fakti~kog i pravnog stanja izvr{enikove imovine prava kakvo je
postojalo prije provo|enja izvr{enja. Navedeno rje{enje sadr`i zapovijest
(osudu) tra`iocu izvr{enja da vrati primljeno (kondemnatorna odluka), koja
sadr`i i paricioni rok od 8 dana za dobrovoljno ispunjenje obaveze koja je
tra`iocu izvr{enja nametnuta tim rje{enjem. Paricioni rok je zakonski rok od
8 dana, bez obzira na vrstu ~inidbe na koju je tra`ilac izvr{enja obavezan
rje{enjem o protivizvr{enju (rje{enje kojim sud prihvata prijedlog izvr{enika
da mu tra`ilac izvr{enja vrati ono {to je izvr{enjem dobio).
^lan 56.
Rje{enje o protivizvr{enju
(1) Na osnovu pravosna`nog i izvr{nog rje{enja kojim je tra`iocu izvr{enja
nalo`eno da izvr{eniku vrati ono {to je izvr{enjem dobio, sud }e, na prijedlog izvr{enika, donijeti rje{enje o protivizvr{enju.
(2) Protivizvr{enje se sprovodi po odredbama ovog Zakona o izvr{enju.

Uz stav 1: Rje{enje o prihvatanju prijedloga za protivizvr{enje donosi se u

prvoj fazi postupka protivizvr{enja. Ova faza postupka protivizvr{enja, u kojoj
se sudi o pravu na protivizvr{enje, zavr{ava se onda kada rje{enje kojim
je tra`iocu izvr{enja nalo`eno da vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio
postane pravosna`no. Kako se u ovom postupku sudi o subjektivnim pravima stranaka iz odre|enog materijalnopravnog odnosa, postupak protiv
izvr{enja koji prethodi dono{enju ovog rje{enja ima dodirnih ta~aka sa
parni~nim postupkom iz osnova obligacionopravnog odnosa sticanja bez
osnova.

Kada rje{enje o pravu na protivizvr{enje kojim se tra`ilac izvr{enja osu|uje

na ispunjenje ~inidbe (vra}anje onog {to je primio izvr{enjem) postane pravosna`no i izvr{no, ono ima svojstvo izvr{ne isprave, koja predstavlja temelj za
dono{enje rje{enja o protivizvr{enju. Postupak protivizvr{enja u ovoj (drugoj)
fazi, koji je vremenski i funkcionalno odvojen od postupka protivizvr{enja u
kojem se, kao {to je naprijed re~eno, odlu~uje o pravu na protivizvr{enje,
zapo~inje podno{enjem prijedloga za provo|enje protivizvr{enja. Ovaj prijedlog (za razliku od prijedloga za protivizvr{enje o kojem se odlu~uje u prvoj
fazi postupka protivizvr{enja), kao i prijedlog za izvr{enje, treba da sadr`i dva
zahtjeva: izvr{ni zahtjev i zahtjev da se izvr{eniku prinudnim putem vrati

222 ^lan 57

ono {to je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio. Za postupak provo|enja protivizvr{enja, ovaj zakon ne propisuje posebna pravila. U postupku sprovo|enja
protivizvr{enja funkciju izvr{ne isprave ima rje{enje izvr{nog suda kojim je
odlu~eno o pravu na protivizvr{enje.
3

Na prijedlog izvr{enika, a na osnovu pravosna`nog i izvr{nog rje{enja kojim

je tra`iocu izvr{enja nalo`eno da izvr{eniku vrati ono {to je izvr{enjem dobio,
sud }e donijeti - rje{enje o protivizvr{enju. Uloge stranaka nazna~enih u
rje{enju o protivizvr{enju su izmijenjene u odnosu na raniji izvr{ni postupak,
tako da raniji izvr{enik postaje tra`ilac izvr{enja, a tra`ilac izvr{enja ima
polo`aj izvr{enika.
Primjeri iz prakse sudova u pogledu dono{enja rje{enja o protivizvr{enju:

Na osnovu re{enja kojim je usvojen predlog za protivizvr{enje

sprovo|enje protivizvr{enja odre|uje se na predlog du`nika ~lan 61. ZIPa. U tom slu~aju isklju~ena je mogu}nost vo|enja parni~nog postupka, jer u
tom delu te~e sudski postupak (Pravni stav savetovanja u Vrhovnom sudu
Vojvodine od 30.9.1988. godine, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona
o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, str. 123).
Na osnovu pravosna`nog re{enja kojim se usvaja predlog za
protivizvr{enje, sud }e na predlog du`nika, re{enjem odrediti protivizvr{enje
(re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-12060/96 od 12.2.1997. godine,
sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br.
11/9).
4

Uz stav 2: U pogledu daljeg postupka protivizvr{enja, protivizvr{enje se

sprovodi po odredbama ovog zakona o izvr{enju, {to zna~i da se rje{enje o
protivizvr{enju sastoji iz dijela kojim se odlu~uje o protivizvr{enju i dijela o
provo|enju protivizvr{enja. Protivizvr{enje koje je odre|eno rje{enjem o protivizvr{enju sprovodi se kao i svako drugo rje{enje o izvr{enju koje je doneseno na osnovu izvr{ne isprave, primjenom op{tih pravila izvr{nog postupka
propisanih ovim zakonom za odre|ivanje i sprovo|enje izvr{enja odre|enog
na osnovu izvr{ne isprave.
^lan 57.
Nemogu}nost protivizvr{enja
Prijedlog za protivizvr{enje ne}e se prihvatiti ako su u pogledu onoga
{to je tra`ilac izvr{enja dobio izvr{enjem nastupile takve stvarne i pravne
promjene da vra}anje vi{e nije mogu}e.

Iz stilizacije propisa ~lana 55. stav 3. ovog zakona da }e sud: rje{enjem kojim
prihvati prijedlog (misli se na prijedlog za protivizvr{enje iz ~lana 54. stav 1.
ovog zakona) nalo`iti tra`iocu izvr{enja da u roku od 8 dana vrati izvr{eniku
ono {to je izvr{enjem dobio, proizlazi, da se rje{enjem o pravu na protivizvr{enje nala`e uspostavljanje jednostrane restitucije. Tim rje{enjem tra`ilac

^lan 57 223

izvr{enja se obavezuje na vra}anje onog {to je izvr{enjem primio, jer primljeno, obzirom na ispunjenje razloga iz ~lana 54. ovog zakona, dr`i bez
pravnog osnova, ili je na jedan od na~ina iz iste zakonske odredbe, osnov za
dr`anje primljenog, u me|uvremenu otpao.
2

Protivizvr{enje vra}anjem onog {to je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio je

uvijek mogu}e ako je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem stekao odre|eni iznos
nov~anih sredstava, koje tra`ilac izvr{enja mo`e dobiti ne samo izvr{enjem
radi naplate nov~anog potra`ivanja, ve} i onda kada je tra`ilac izvr{enja primio nov~ana sredstva u postupku ostvarivanja nenov~anog potra`ivanja
umjesto stvari ili prava koja je potra`ivao; npr. u slu~aju iz ~lana 198. stav
1. ovog zakona, kod izvr{enja radi predaje odre|enih stvari koje se nisu
mogle na}i kod izvr{enika niti kod tre}eg lica, sud }e u istom postupku, na
prijedlog tra`ioca izvr{enja, procijeniti vrijednost tih stvari i rje{enjem nalo`iti
izvr{eniku da tra`iocu izvr{enja u odre|enom roku isplati iznos te vrijednosti. Isti slu~aj je i kod izvr{enja radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e
obaviti i drugo lice (~lan 208. ovog zakona) kada se izvr{enje nenov~ane
obaveze (izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i
drugo lice) sprovodi tako da sud ovla{}uje tra`ioca izvr{enja da na tro{ak
izvr{enika povjeri drugom licu da tu radnju obavi, ili da je obavi on sam.
Dakle, protivizvr{enje je u ovim, kao i drugim slu~ajevima u kojima je tra`ilac
izvr{enja izvr{enjem stekao nov~ana sredstva, ili zamjenjive stvari, uvijek
mogu}e.

Protivizvr{enje je mogu}e i u slu~ajevima kada je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem

dobio individualno odre|enu pokretnu i nepokretnu stvar, ukoliko postoji stvarna i pravna mogu}nost njihovog vra}anja izvr{eniku.

Me|utim, ako je predmet izvr{enja bila (individualno) odre|ena pokretna ili

nepokretna stvar koja je u me|uvremenu izmijenila bitna svojstva, zbog ~ega
je vra}anje onog {to je tra`ilac izvr{enja primio izvr{enjem nemogu}e, u tom
slu~aju ne bi bili ispunjeni uslovi za uspostavu stvarnog i pravnog stanja
stvari koje je postojalo prije izvr{enja. Ako postoje takve promjene na stvari
(stvarne ili pravne) koje ~ine nemogu}im vra}anje izvr{eniku onog {to je
tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio, sud ne}e prihvatiti prijedlog izvr{enika za
protivizvr{enje iz ~lana 54. stav 1. ovog zakona.
Kao primjer iz sudske prakse za nemogu}nost protiv izvr{enja, navodi se ni`e
navedena odluka:

Ako se predlog za protivizvr{enje ne odnosi na novac ili zamenjljive

stvari, predlog za dozvolu protivizvr{enja ne}e se uva`iti ako su u pogledu
predmeta koji se imaju vratiti nastale takve bitne stvarne ili pravne promene
koje povratak ~ine nemogu}im. Kako se promenom vlasni{tva ne menja
zakupni odnos, to promena u vlasni{tvu zakupljenog objekta nema zna~aja
pravne promene koja je razlog za odbijanje predloga za protivizvr{enje
(Vrhovni sud Hrvatske Gzz-9/74, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona
o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 124).

224 ^lan 58

Promjene na stvari koja je bila predmet izvr{enja, ~ije se vra}anje tra`i u postupku protivizvr{enja, mogu biti stvarne i pravne. Stvarne promjene na stvari
su sve one promjene usljed kojih je odre|ena stvar izgubila svoj prvobitni
identitet. Pravne promjene na stvari su one promjene koje bitno mijenjaju
pravni re`im stvari. Ove promjene postoje npr. u slu~aju otu|enja stvari, ~ije
se vra}anje tra`i, na jedan od zakonom propisanih na~ina, koje je izvr{eno
prije podno{enja prijedloga za protivizvr{enje iz ~lana 54. ovog zakona.
Postojanje pravnih i stvarnih promjena na stvari koja je predmet
protivizvr{enja izvr{ni sud cijeni u svakom konkretnom slu~aju i, zavisno od
toga da li je stvar izmijenila u bitnom svoja svojstva, cijeni da li je vra}anje
odre|ene stvari u postupku protivizvr{enja mogu}e.
^lan 58.
Protivizvr{enje po prijedlogu tre}eg lica
(1) Lice na ~iji teret je namireno potra`ivanje tra`ioca izvr{enja, a isto nije
bilo ozna~eno kao izvr{enik u rje{enju o izvr{enju, mo`e, u rokovima iz
glave VII ovog zakona zahtijevati od suda da nalo`i tra`iocu izvr{enja
da mu vrati ono {to je dobio izvr{enjem.
(2) Na osnovu prijedloga iz stava 1. ovog ~lana sprovodi se postupak pro tivizvr{enja po odredbama glave VII ovog zakona.
(3) U ovom postupku predlaga~ se smatra tra`iocem izvr{enja, a protivpredlaga~ izvr{enikom.

Uz stav 1: U postupku protivizvr{enja procesno legitimisane su stranke

izvr{nog postupka (koji je proveden), ali u obrnutim ulogama, kao i njihovi
pravni sukcesori, koji polo`aj stranke dokazuju na na~in propisan odredbom
~lana 30. ovog zakona. Ovo pravilo je bilo propisano ranije va`e}im ZIP-om,
a isto proizlazi i iz odredbe ~lana 54. stav 1. ovog zakona, koja propisuje
osnov za protivizvr{enje.

Novina u ovom zakonu o izvr{nom postupku, u odnosu na dosada{nja zakonska rje{enja, jeste da se postupak protivizvr{enja mo`e voditi i po prijedlogu
tre}eg lica. Sama definicija u nazivu ove zakonske odredbe protivizvr{enje po
prijedlogu tre}eg lica upu}uje na zaklju~ak da prijedlog za protivizvr{enje
podnosi lice koje nije u~estvovalo u izvr{nom postupku ni kao tra`ilac
izvr{enja, ni izvr{enik, ve} tre}e lice koje iz odre|enih razloga ima pravni
interes da se postupak protivizvr{enja provede po njegovom prijedlogu i kome
je ovom zakonskom odredbom priznato takvo svojstvo svojstvo tre}eg lica,
koje mo`e zahtijevati od tra`ioca izvr{enja da mu vrati ono {to je izvr{enjem
dobio.

Pasivno legitimisano lice u postupku protivizvr{enja po prijedlogu tre}eg lica

(jednako kao i po prijedlogu izvr{enika) je tra`ilac izvr{enja iz provedenog
izvr{nog postupka, a aktivno legitimisano lice je lice na ~iji teret je namireno
potra`ivanje tra`ioca izvr{enja, koje nije ozna~eno kao izvr{enik u rje{enju o

^lan 58 225

izvr{enju, a to zna~i da ni izvr{nom ispravom nije obavezan na ispunjenje

obaveze na koju glasi izvr{ni zahtjev (tre}e lice). Kao primjer primjene ovog
instituta mo`e se navesti slu~aj kada se u postupku izvr{enja radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja prema izvr{eniku (prema kom se mo`e sprovesti
izvr{enje na svim sredstvima na njegovom ra~unu kod banke) pogre{no
ozna~i broj ra~una sa kojeg se usljed takve gre{ke pogre{no izvr{i prenos
zaplijenjenih sredstava sa ra~una tre}eg lica, umjesto sa ra~una izvr{enika,
ili do takve gre{ke u prenosu sredstava sa ra~una tre}eg lica do|e kao
posljedica pogre{nog ozna~avanja naziva izvr{enika, {to se u praksi nerijetko
de{ava.
5

Ovaj novi institut ima svoje opravdanje jer se njegovom primjenom pru`a
pravna za{tita tre}em licu koje ni~im nije doprinijelo da se tra`ilac izvr{enja
namiri (pogre{no) na njegov teret (teret tre}eg lica) umjesto na teret
izvr{enika. Time je tre}em licu omogu}eno da na br`i i efikasniji na~in, bez
vo|enja bespotrebne parnice, svoju materijalnu situaciju dovede u stanje u
kakvom je bila prije namirenja tra`ioca izvr{enja na teret imovine tre}eg
lica.

Tre}e lice mo`e, u slu~aju da je potra`ivanje tra`ioca izvr{enja namireno na

njegov teret, iako u rje{enju o izvr{enju tre}e lice nije ozna~eno kao izvr{enik
- u rokovima iz glave VII ovog zakona (koji su propisani za postupak protivizvr{enja po prijedlogu izvr{enika), zahtijevati od suda da nalo`i tra`iocu
izvr{enja da mu vrati ono {to je dobio izvr{enjem.

Uz stav 2: Na osnovu prijedloga tre}eg lica za protivizvr{enje (iz stava 1.

ovog ~lana), postupak protivizvr{enja se sprovodi po odredbama glave VII
ovog zakona. To zna~i da se postupak protivizvr{enja na prijedlog tre}eg lica
provodi na na~in, u postupku i u rokovima koji su ovim zakonom predvi|eni
za odlu~ivanje o prijedlogu izvr{enika za protivizvr{enje i da je protivizvr{enje
u slu~aju iz prethodnog stava ovog ~lana pravno sredstvo kojim tre}e lice
mo`e od suda zahtijevati da nalo`i tra`iocu izvr{enja da mu vrati ono {to je
dobio izvr{enjem iz imovine tre}eg lica.

Uz stav 3: Licu na ~iji teret je namireno potra`ivanje tra`ioca izvr{enja iako

isto nije bilo ozna~eno kao izvr{enik u rje{enju o izvr{enju ovom zakonskom
odredbom je priznato svojstvo tre}eg lica u odnosu na tako sprovedeno
izvr{enje. Priznato mu je i pravo podno{enja prijedloga za protivizvr{enje, kao
pravno sredstvo za{tite, jer se to lice ne mo`e braniti drugim pravnim sredstvima u izvr{nom postupku. Po{to tre}e lice nema polo`aj stranke u izvr{nom
postupku, ovom zakonskom odredbom je propisano da se u ovom
vanparni~nom postupku predlaga~ smatra tra`iocem izvr{enja, a protupredlaga~ izvr{enikom. To zna~i da je u ovom specifi~nom pravnom odnosu predlaga~u i protivpredlaga~u svojstvo stranaka u izvr{nom postupku priznato
ovom zakonskom odredbom, jer postupku protivizvr{enja po prijedlogu tre}eg
lica ne prethodi izvr{na isprava kojom se opredjeljuju uloge stranaka u
izvr{nom postupku, ve} tre}e lice u postupku protivizvr{enja tra`i da mu
tra`ilac izvr{enja vrati ono {to je (bez pravnog osnova) dobio izvr{enjem iz
imovine tre}eg lica.

226 ^lan 59

^lan 59.
Protivizvr{enje po prijedlogu u~esnika u postupku
(1) U~esnik u izvr{nom postupku mo`e u rokovima iz glave VII ovog zakona,
nakon {to pravosna`no bude izmijenjeno rje{enje o namirenju, zahtijevati
da sud nalo`i isplatu nov~anog iznosa koji njemu pripada, licima kojima
je bila isplata izvr{ena.
(2) Na osnovu prijedloga iz stava 1. ovog ~lana sprovodi se postupak pro tivizvr{enja po odredbama glave VII ovog zakona.
(3) U ovom postupku predlaga~ se smatra tra`iocem izvr{enja, a protivpredlaga~ izvr{enikom.
1

Uz stav 1: Protivizvr{enje po prijedlogu u~esnika u postupku je novina u

ovom zakonu u odnosu na ranije va`e}i ZIP, koji je institut protivizvr{enja
predvidio u glavi {estoj i ne sadr`ava odredbe o protivizvr{enju po prijedlogu
izvr{enja u~esnika u postupku. Zna~enje izraza u~esnik u postupku
propisano je u ~lanu 2. ovog zakona. U~esnik, u smislu iste zakonske odredbe,
je lice koje u postupku izvr{enja nije stranka, a u postupku u~estvuje zbog
toga {to se u njemu odlu~uje o nekom njegovom pravu ili zbog toga {to za
to ima pravni interes. Ve} samo zna~enje ovog izraza dovoljno govori o opravdanosti postojanja ovog, zakonom ure|enog instituta. Protivizvr{enje po prijedlogu u~esnika u postupku trebalo bi imati zna~ajnije mjesto u izvr{nom
postupku, s obzirom na nova zakonska rje{enja u izvr{nom postupku, prema
kojim se rje{enja o izvr{enju izvr{avaju prije pravosna`nosti, ako za pojedine
izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno (~lan 41. ovog zakona).
I u postupku prodaje nepokretnosti, pri dono{enju rje{enja o namirenju, uzimaju se u obzir samo ona potra`ivanja po kojima je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no najkasnije do ro~i{ta za diobu (~lan 109. stav 2. ovog zakona).
Stavom 7. iste zakonske odredbe je propisano da }e se izvr{enju rje{enja o
namirenju pristupiti nakon {to istekne rok za izjavljivanje `albe ovla{tenih lica.
Ako `alba protiv rje{enja o namirenju bude izjavljena u roku, dostavi}e se
strankama i ostalim u~esnicima u postupku, a rje{enje }e se izvr{iti ako tra`ilac
izvr{enja u roku od 3 dana od dana prijema `albe ne predlo`i odga|anje
izvr{enja do odluke drugostepenog suda po `albi (~lan 109. stav 8. ovog
zakona).

Iz navedenog proizlazi da se pri dono{enju rje{enja o namirenju uzimaju u

obzir izvr{na rje{enja o izvr{enju, te da se rje{enje o namirenju izvr{ava
prije pravosna`nosti (ako tra`ilac izvr{enja ne predlo`i u zakonom
propisanom roku odga|anje izvr{enja do odlu~ivanja drugostepenog suda po
`albi), tako da u slu~aju da se u postupku po `albi rje{enje o namirenju
(koje je izvr{eno prije pravosna`nosti) izmijeni, u tom slu~aju u~esnici u postupku iz stava 8. ~lana 109. ovog zakona mogu podnijeti prijedlog za protivizvr{enje. Dakle, u~esnik u izvr{nom postupku mo`e, nakon {to pravosna`no bude izmijenjeno rje{enje o namirenju, zahtijevati da sud nalo`i
isplatu nov~anog iznosa koji njemu pripada licima kojima je isplata bila
izvr{ena, ~ime je u~esnicima u postupku namirenja omogu}eno, da im se

^lan 60 227

izvr{i povrat nov~anog iznosa od lica kojima je isplata bila izvr{ena prije
pravosna`nosti rje{enja o namirenju. Ako u~esnici imaju pravni interes da se
njihovo namirenje izvr{i u skladu sa pravosna`nim rje{enjem o namirenju,
prijedlog u~esnika u postupku za protivizvr{enje je pravno sredstvo koje je
u~esnicima priznato ovom zakonskom odredbom, ~ime u~esnici pokretanjem
postupka protivizvr{enja (na br`i i efikasniji na~in) mogu zahtijevati da sud
nalo`i isplatu nov~anog iznosa koji njima pripada u skladu sa izmijenjenim
pravosna`nim rje{enjem o namirenju.
3

Ovom zakonskom odredbom je propisano da u~esnik u postupku mo`e zahtijevati protivizvr{enje u rokovima iz glave VII ovog zakona (koji su predvi|eni
za protivizvr{enje po prijedlogu izvr{enika iz ~lana 54. stav 1. ovog zakona).

Uz stav 2: Po prijedlogu u~esnika u postupku za protivizvr{enje, postupak

protivizvr{enja se sprovodi po odredbama glave VII ovog zakona (kojim je
propisan postupak protivizvr{enja po prijedlogu izvr{enika).

Uz stav 3: U postupku protivizvr{enja po prijedlogu u~esnika u postupku,

kao vanparni~nom postupku (jednako kao i u postupku protivizvr{enja po prijedlogu tre}eg lica iz prethodnog ~lana), ovom zakonskom odredbom je pred laga~u (u~esniku u postupku) priznato svojstvo tra`ioca izvr{enja, a protivpred laga~u (licu kojem je isplata bila izvr{ena prije pravosna`nosti rje{enja o
namirenju), svojstvo izvr{enika.

VIII ODLAGANJE,

OBUSTAVA I OKON ~ANJE IZVR {ENJA

^lan 60.
Odlaganje izvr{enja na prijedlog tra`ioca izvr{enja
(1) Ako zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje se mo`e odlo`iti pot puno ili djelimi~no samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja ako sprovo|enje
rje{enja nije otpo~elo. Ako vi{e tra`ilaca izvr{enja u~estvuje u izvr{nom
postupku, pa samo neki od njih tra`i odga|anje, sud }e samo u odnosu na tog tra`ioca izvr{enja odlo`iti izvr{enje.
(2) Ako je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo, izvr{enik se, u roku koji mu je
sud odredio, izjasnio protiv odga|anja, sud }e odlu~iti o opravdanosti
prijedloga za odga|anje.
(3) Ako je zakonom predvi|eno da se izvr{enje mora tra`iti u odre|enom
roku, tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog za odga|anje u tom roku.
1

Uop{teno: Instituti odga|anje i obustava izvr{enja bili su propisani u Glavi VII

~lanovi od 63. do 68. ranije va`e}eg ZIP-a. Tim zakonom, u istoimenom dijelu
bile su sadr`ane odredbe o odga|anju izvr{enja: na prijedlog tada{njeg du`nika
(sada izvr{enik), na prijedlog tada{njeg povjerioca (sada tra`ilac izvr{enja) i na
prijedlog tre}eg lica. Do znatnih novina je me|utim do{lo u dijelu ovog zakona
kojim je ure|en procesni institut odga|anje izvr{enja, koje u smislu ove zakonske

228 ^lan 60

odredbe mo`e predlo`iti samo tra`ilac izvr{enja. Ovla{tenje za odga|anje

izvr{enja prema novom ZIP-u nemaju izvr{enik, ni tre}e lice.
2

Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je efikasnije sprovo|enje izvr{nog postupka i

spre~avanje zloupotrebe prava, jer su u sudskoj praksi bili nerijetki slu~ajevi,
da su tada{nji du`nici i tre}e lice, koriste}i se ovla{tenjem za odga|anje postupka, odugovla~ili izvr{ni postupak i ~esto time bespotrebno optere}ivali
izvr{ne sudove sa ovakvom vrstom predmeta.

Obustava izvr{enja je jedan od na~ina na koji se izvr{ni postupak dovr{ava.

Obustava izvr{enja je zavr{etak stadija provo|enja izvr{enja u slu~aju kad
vjerovnikovo potra`ivanje tra`ioca izvr{enja iz fakti~kih i pravnih razloga, nije
moglo biti ostvareno (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika Sudsko
izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1980. godina, strana 217).

Novina u ovom dijelu zakona je i u tome {to, pored instituta odga|anja i

obustave postupka izvr{enja, sadr`i i odredbu koja propisuje dovr{enje
izvr{enja, {to nije bilo propisano ranije va`e}im ZIP-om.

Uz stav 1: Pravilo o pokretanju i vo|enju izvr{nog postupka sadr`ano je u

~lanu 3. ovog zakona. Saglasno toj zakonskoj odredbi izvr{ni postupak se
pokre}e na prijedlog tra`ioca izvr{enja, a (izuzetno) i po slu`benoj du`nosti,
kao i po prijedlogu lica i organa kad je to zakonom izri~ito odre|eno. Kod
pokretanja izvr{nog postupka dolaze do izra`aja na~elo dispozicije stranaka i
na~elo oficijelnosti.

Odlaganje izvr{enja je po svojoj pravnoj prirodi takvo stanje izvr{nog postupka u kojem se za vrijeme za koje se izvr{enje odla`e (privremeno) zaustavlja
dalji tok izvr{nog postupka i u kojem se zastaje sa preduzimanjem procesnih radnji. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja, prema ovoj zakonskoj
odredbi do odga|anja izvr{enja mo`e do}i samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja
tako da je predlaganje odga|anja postupka izvr{enja isklju~ivo u dispoziciji
tra`ioca izvr{enja.

Formulacija zakonskog teksta iz stava 1. ovog ~lana: Ako zakonom nije

druga~ije odre|eno izvr{enje se mo`e odlo`iti... upu}uje na to da se, ako drugom pravnom normom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje mo`e odlo`iti pod
uslovima propisanim ovom zakonskom odredbom. Upu}ivanje na drugu
pravnu normu mo`e se tuma~iti dvojako. Prvo, ako ovim ili drugim zakonom
nije ograni~ena mogu}nost tra`ioca izvr{enja da predla`e odga|anje izvr{enja,
da se u tom slu~aju izvr{enje mo`e, pod uslovima iz ove zakonske odredbe,
odlo`iti samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja. Ograni~enje mogu}nosti
odga|anja izvr{enja odnosi se naprimjer na slu~aj iz ~lana 427. ZPP-a. Prema
ovoj zakonskoj odredbi, tu`ilac gubi pravo da u izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja kojim se tu`enom po tu`bi za smetanje posjeda nala`e
izvr{enje odre|ene radnje ako nije zahtijevao izvr{enje u roku od 60 dana po
proteku roka koji je rje{enjem odre|en za izvr{enje te radnje. Druga pravna
situacija na koju upu}uje naprijed navedeni tekst zakona iz stava 1. ovog ~lana
mogu}a je kada se u smislu odredbi ZIP-a postupak odla`e pod zakonom

^lan 60 229

propisanim uslovima, nezavisno od dispozicije tra`ioca izvr{enja; naprimjer

slu~aj iz ~lana 50. stav 5. ovog zakona, iz ~lana 53. stav 4. i ~lana 69. stav
7. istog zakona.
8

Za razliku od odredbe ~lana 64. stav 1. ranije va`e}eg ZIP-a, kojom je bilo
propisano: na prijedlog povjerioca sud }e potpuno ili djelimi~no odlo`iti izvr{enje, istoimenom odredbom ovog ~lana novog zakona propisano je da: Ako
zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje se mo`e odlo`iti ako se ispune
zakonom propisani uslovi. Ove razli~itosti posljedica su druga~ijeg sadr`aja
propisa navedenih ~lanova ZIP-a. Sintagma iz ovog ~lana se mo`e odlo`iti,
upu}uje na zaklju~ak da se izvr{enje mo`e odlo`iti ako zakonom nije druga~ije
odre|eno, {to cijeni sud u svakom konkretnom slu~aju. Sintagma sud }e
odlo`iti podrazumijeva da ~im tada{nji povjerilac predlo`i odga|anje
izvr{enja, sud, bez ocjene bilo kakvih drugih uslova, odla`e izvr{enje, ako
izvr{enje nije otpo~elo, {to je zajedni~ki uslov za obje ove zakonske odredbe.

Izvr{enje se mo`e odlo`iti potpuno ili djelimi~no, kao {to je to bilo propisano i
ranije va`e}im ZIP-om. To zavisi od samog prijedloga za odga|anje (na {to je usmjeren) i od drugih okolnosti slu~aja koje sud cijeni. Izvr{enje se mo`e odlo`iti
djelimi~no, npr. ako se razlozi za odga|anje odnose samo na neke od vi{e predmeta izvr{enja navedenih u prijedlogu za izvr{enje, ili ako se razlozi za odga|anje
odnose samo na dio potra`ivanja koje se ostvaruje u izvr{nom postupku.

10

Odlaganje izvr{enja na prijedlog tra`ioca izvr{enja isklju~ivo je u dispoziciji

tra`ioca izvr{enja, tako da je ovo na~elo naro~ito izra`eno kod primjene instituta odga|anja izvr{enja. Svrha ovog procesnog instituta je da tra`ilac izvr{enja
izvr{eniku, u granicama slobodnog disponiranja, odredi: bilo novi rok za
dobrovoljno ispunjenje njegove obaveze, ili da mu odredi povoljnije uslove
za ispunjenje obaveze. To je poku{aj tra`ioca izvr{enja da izvr{eniku omogu}i
da pod datim mu uslovima ispuni obavezu prema tra`iocu izvr{enja izvan
suda, a istovremeno pru`a pravnu sigurnost tra`iocu izvr{enja da }e se
izvr{enje, u slu~aju neuspjelog poku{aja ispunjenja obaveze pod novodogovorenim uslovima (u vremenu za koje je odlo`eno izvr{enje), nastaviti i
okon~ati pred sudom. Odlaganje izvr{enja je zastoj u provo|enju postupka
izvr{enja pred sudom, {to ne spre~ava preduzimanje radnji izvan suda usmjerenih na ispunjenje obaveze izvr{enika prema uslovima, koji ne moraju
uvijek biti u skladu sa izvr{nom ispravom.

11

Izvr{enje na prijedlog tra`ioca izvr{enja mo`e se odlo`iti, pod uslovima

propisanim ovom zakonskom odredbom, ako sprovo|enje izvr{enja nije
otpo~elo. To zna~i da tra`ilac izvr{enja prijedlog za odga|anje izvr{enja treba
podnijeti najkasnije do preduzimanja prve izvr{ne radnje, odnosno najranije
nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju.

12

Otpo~injanje izvr{enja, jednako kao po~etak toka parnice iz ~lana 60. stav 1.
ZPP-a, koja u smislu iste zakonske odredbe po~inje te}i dostavljanjem tu`be
tu`enom, vezano je za momenat preduzimanja prve izvr{ne radnje, jer tek
tada izvr{ni postupak po~inje da zadire u interesnu sferu izvr{enika. Momenat
preduzimanja izvr{ne radnje zavisi od vrste potra`ivanja: npr. kod izvr{enja

230 ^lan 60

na nepokretnosti prva izvr{na radnja je zabilje`ba izvr{enja u zemlji{noj

knjizi (~lan 68. ovog zakona), kod izvr{enja na pokretnim stvarima prva
izvr{na radnja je zapljena (~lan 118. ovog zakona), jednako kao i kod
izvr{enja na nov~anom potra`ivanju (~lan 139. ovog zakona).
13

Polaze}i od ovim zakonom propisanog pravila da je podno{enje prijedloga za

odga|anje izvr{enja u dispoziciji tra`ioca izvr{enja, te da - analognom primjenom odredbe ~lana 2. stav 1. ZPP-a sud odlu~uje u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku, u slu~aju da vi{e tra`ilaca izvr{enja u~estvu je u izvr{nom postupku, pa samo neki od njih tra`e odga|anje, sud }e saglasno ovoj zakonskoj odredbi (~lan 60. stav 1. ovog zakona) samo u odnosu na
tog tra`ioca izvr{enja odlo`iti izvr{enje. To zna~i da se izvr{ni postupak u
takvoj pravnoj situaciji, provodi dalje, do potpunog namirenja u odnosu na
tra`ioce izvr{enja koji nisu tra`ili odga|anje izvr{enja.

14

Uz stav 2: Za razliku od prethodnog stava ovog ~lana, koji propisuje pravilo da se izvr{enje na prijedlog tra`ioca izvr{enja mo`e odlo`iti ako sprovo|enje
izvr{enja nije otpo~elo, u ovom stavu iste zakonske odredbe,sadr`ano je pravilo za odlu~ivanje o prijedlogu tra`ioca izvr{enja za odga|anje izvr{enja - ako
je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo.
Ovla{}enja izvr{nog suda pri odlu~ivanju o prijedlogu za odga|anje izvr{enja
proizlazi iz ni`e navedene sudske odluke:

Postupaju}i po `albi poverioca protiv re{enja o odga|anju izvr{enja drugostepeni sud je ovla{}en da odlu~uje samo o pravnoj sudbini re{enja o odlaganju izvr{enja u smislu ~lana 63. ZIP-a, a ne o pravnoj sudbini celog
izvr{nog postupka (re{enje Saveznog suda, Gzs-60/95 od 14.3.1996. godine,
izbor iz Sudske prakse, Beograd, br. 12/97).
15

Novina u ovoj zakonskoj odredbi u odnosu na ranije zakonsko rje{enje iz ~lana

64. stav 2. ranije va`e}eg ZIP-a kojom je propisano pravilo da }e sud odbiti
prijedlog za odga|anje ako je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo, a tada{nji du`nik
se, u roku koji mu je sud odredio, izjasni protiv odga|anja, jeste u tome, {to
je, za razliku od takvog zakonskog rje{enja, novim ZIP-om (~lan 60. ovog
zakona) propisano da }e u istom takvom slu~aju sud odlu~iti o opravdanosti prijedloga za odga|anje izvr{enja. Zna~i, saglasno ovoj (novoj) zakonskoj
odredbi, izvr{ni sud }e cijeniti opravdanost razloga tra`ioca izvr{enja za
odga|anje izvr{enja i u slu~aju da je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo, a izvr{enik
se u ostavljenom mu roku izjasni protiv odga|anja, i odlu~i}e o opravdanosti
prijedloga tra`ioca izvr{enja za odga|anje izvr{enja. Dakle, prema novom zakonskom rje{enju, u nadle`nosti je izvr{nog suda da cijeni opravdanost prijedloga
za odga|anje izvr{enja kod ~injenice da je izvr{ni postupak otpo~eo i da se
izvr{enik usprotivio prijedlogu tra`ioca izvr{enja za odga|anje izvr{enja.

16

Uz stav 3: Stav 3. ovog ~lana komentarisan je u okviru stava 1. istog ~lana

(vidi stav 1. pod ta~kom 4.) kod komentara zakonom propisanih ograni~enja
mogu}nosti tra`ioca izvr{enja za odga|anje izvr{enja. Ovom odredbom se
ustvari odre|uje krajnji rok za podno{enje prijedloga za odga|anje izvr{enja

^lan 61 231

u slu~ajevima kada je ovim ili drugim zakonom propisano da se izvr{enje

mora tra`iti u odre|enom zakonskom roku. Tada tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog za odga|anje u tom za tra`enje izvr{enja, zakonom predvi|enom roku.
^lan 61.
Vrijeme za koje se izvr{enje odla`e
(1) Sud }e odlo`iti izvr{enje za vrijeme koje je tra`ilac izvr{enja odredio ili
na vrijeme koje, po okolnostima slu~aja, smatra opravdanim.
(2) Ako je tra`ilac izvr{enja podnio prijedlog za odga|anje izvr{enja u slu~aju
u kome je zakonom predvi|eno da se izvr{enje ima tra`iti u odre|enom
roku, izvr{enje se ne mo`e odlo`iti za vrijeme du`e od tog roka.
1

Uz stav 1: Propis ovog ~lana odgovara dijelom ~lanu 66. ranije va`e}eg Zakona
o izvr{nom postupku. Razlika izme|u ova dva ~lana posljedica je novog koncepta na kojem se zasniva institut odga|anja izvr{enja prema novom Zakonu
o izvr{nom postupku, saglasno kojem ovla{tenje za podno{enje prijedloga za
odga|anje izvr{enja pripada samo tra`iocu izvr{enja.

Podsjetimo se da je raniji ZIP u istoimenom dijelu sadr`avao, pored odredbi

o vremenu odga|anja koje je odre|ivao tada{nji povjerilac, i odredbe o vremenu odga|anja izvr{enja koje je odlo`eno na prijedlog tada{njeg du`nika i
tre}eg lica, te da odredbom ovog ~lana (kao ni prednje navedenim ~lanom 66.
ranijeg zakona) nije propisan zakonski rok za odga|anje izvr{enja.

Kako ovim zakonom nije propisan rok, niti najdu`e vrijeme za koje se
izvr{enje mo`e odlo`iti, saglasno ovoj zakonskoj odredbi, izvr{nom sudu stoje
na raspolaganju dvije mogu}nosti za odluku o vremenu za koje se izvr{enje
odla`e: odga|anje za vrijeme koje je tra`ilac izvr{enja odredio, ili na vrijeme
koje po okolnostima slu~aja sud smatra opravdanim. Ovakvo zakonsko
rje{enje ima opravdanje, jer je sudu data mogu}nost da cijeni okolnosti
svakog konkretnog slu~aja i da izvr{enje odlo`i na vrijeme koje, prema okolnostima slu~aja, smatra opravdanim. U suprotnom, u slu~aju da je izvr{ni
sud vezan samo prijedlogom tra`ioca izvr{enja u pogledu vremena odga|anja
izvr{enja, odga|anje izvr{enja moglo bi da traje onoliko vremena koliko
tra`ilac izvr{enja to tra`i, pa i u du`em vremenskom periodu, {to ne mora
u svakom slu~aju biti opravdano i {to je u suprotnosti sa osnovnim na~elima
izvr{nog postupka, makar se radilo i o odga|anju izvr{enja na prijedlog
tra`ioca izvr{enja.

Odre|ivanje vremena za koje se izvr{enje odla`e, odnosno odga|anje izvr{enja

na vrijeme koje prema okolnostima slu~aja sud smatra opravdanim, predstavlja pravni standard, a odga|anje na du`e vrijeme u suprotnosti je sa pravilom o hitnosti izvr{nog postupka iz ~lana 5. stav 1. ovog zakona i pravilima o skra}ivanju rokova za preduzimanje pojedinih izvr{nih radnji u cilju
usmjerenom na efikasnost izvr{nog postupka. Istina, kada tra`ilac izvr{enja

232 ^lan 61

predlo`i odga|anje izvr{enja, tada ne dolazi do izra`aja pravilo o hitnosti postupka. I pored toga, kada je u pitanju vrijeme odga|anja izvr{enja, upravo
zbog nedostatka zakonom propisanog (najdu`eg) roka za odga|anje, mora se
izgraditi pravni standard, ~iji sadr`aj treba da popuni sud svojom ocjenom i
kada tra`ilac izvr{enja odredi du`e vrijeme za odlaganje izvr{enja, da u tim
slu~ajevima sud odlo`i izvr{enje na vrijeme koje, prema okolnostima slu~aja,
smatra opravdanim.
5

O prijedlogu za odlaganje izvr{enja sud odlu~uje rje{enjem. Pravne posljedice

odlaganja izvr{enja imaju sli~nosti sa prekidom postupka iz ~lana 380. ZPP-a,
{to proizlazi iz svrhe kojoj ovaj institut slu`i. Prema ovoj zakonskoj odredbi,
za vrijeme trajanja prekida postupka (analogno i odlaganja izvr{enja) prestaju
te}i svi rokovi odre|eni za vr{enje parni~nih (ovdje izvr{nih) radnji. Za vrijeme trajanja prekida postupka (analogno i odlaganje izvr{enja) sud ne mo`e
preduzimati nikakve radnje u postupku, a parni~ne (ovdje izvr{ne) radnje koje
je jedna stranka preduzela dok traje prekid, odnosno ovdje odlaganje izvr{enja
nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo i njihovo dejstvo
po~inje tek po{to postupak bude nastavljen.

Odlaganje izvr{enja nastaje u momentu pravosna`nosti rje{enja kojim je

izvr{enje odlo`eno. Ovom zakonskom odredbom nije predvi|eno pravilo koje
je bilo sadr`ano u ~lanu 66. stav 4. ranije va`e}eg ZIP-a, prema kojem je
do pravosna`nosti rje{enja o prijedlogu za odlaganje izvr{enja, sud mogao preduzimati samo one izvr{ne radnje koje ne bi odlaganje u~inile izli{nim. To je
i razumljivo, jer su odredbom ~lana 66. ranije va`e}eg ZIP-a bili za{ti}eni
prvenstveno interesi tada{njeg du`nika, koji je samim podno{enjem prijedloga za odlaganje izvr{enja spre~avao sud da preduzima va`nije izvr{ne radnje
i time odugovla~io izvr{ni postupak, pogotovo kada mu je navedenom zakonskom odredbom bila pru`ena mogu}nost za ponovno podno{enje prijedloga
za odlaganje izvr{enja iz drugih razloga, sa istim pravnim dejstvom, ~ime
mu je bila omogu}ena zloupotreba procesnih ovla{tenja, koja mu je
pogodovala. Imaju}i u vidu da, prema odredbi ~lana 60. i ~lana 61. novog
ZIP-a, prijedlog za odlaganje izvr{enja mo`e podnijeti samo tra`ilac izvr{enja,
koji po prirodi stvari nema interes za zloupotrebu procesnih ovla{tenja, kakav
je interes imao raniji du`nik, i da zbog toga ova zakonska odredba ne sadr`i
propis koji je bio sadr`an u ~lanu 66. stav 4. ranije va`e}eg ZIP-a (vidi stav
1. pod ta~kom 7. ovog ~lana), prema novom zakonskom rje{enju, iz ~lana 60.
stav 1. ovog zakona, od momenta podno{enja prijedloga za odlaganje izvr{enja
ne mogu se preduzimati radnje koje bi opravdanost razloga za odlaganje
izvr{enja dovele u pitanje, jer bi preduzimanje takvih radnji bilo u suprotnosti sa samom svrhom propisa iz ovog ~lana.

Uz stav 2: Ako tra`ilac izvr{enja podnese prijedlog za odlaganje izvr{enja u

slu~aju iz ~lana 60. stav 3. ovog zakona, izvr{ni sud }e odlo`iti izvr{enje za
vrijeme koje je tra`ilac izvr{enja odredio. Jedino ograni~enje u tom slu~aju je
da vrijeme za koje se odla`e izvr{enje ne mo`e biti du`e od zakonom
propisanog roka u okviru kog se ima tra`iti izvr{enje, kao {to u ovakvim
situacijama i prijedlog za odlaganje izvr{enja tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti
u istom roku.

^lan 62 233

^lan 62.
Nastavljanje odlo`enog postupka
Odlo`eno izvr{enje se nastavlja na prijedlog tra`ioca izvr{enja i prije iste ka roka za koji je odlo`eno. Ako tra`ilac izvr{enja ne predlo`i nastavak
izvr{nog postupka ni po isteku roka od 30 dana od isteka vremena na
koje je izvr{enje odlo`eno, sud }e obustaviti postupak.
1

Ovim ~lanom je na druga~iji nov na~in ure|eno pitanje nastavljanja

odlo`enog izvr{enja, u odnosu na istoimeni ~lan 67. ZIP-a koji je bio u primjeni u entitetima prije stupanja na snagu ovog zakona.

Odlo`eno izvr{enje se u smislu novih zakonskih rje{enja sadr`anih u ovom

~lanu nastavlja na prijedlog tra`ioca izvr{enja i prije isteka roka za koji je
odlo`eno. Za nastavljanje odlo`enog izvr{enja potrebno je, prema ovoj zakonskoj odredbi, da tra`ilac izvr{enja podnese prijedlog za nastavljanje odlo`enog
izvr{enja. Na prijedlog tra`ioca izvr{enja odlo`eno izvr{enje se nastavlja i prije
isteka roka za koji je izvr{enje odlo`eno.

Istoimenim ~lanom 67. ranije va`e}eg ZIP-a bilo je predvi|eno da sud nastavlja izvr{enje po slu`benoj du`nosti bez obzira na to da li je odlaganje
izvr{enja odre|eno na prijedlog tada{njeg povjerioca, du`nika, ili tre}eg lica,
a odlo`eno izvr{enje nastavljano je, po isteku vremena za koje je odlo`eno.
Izuzetno, na prijedlog (tada) povjerioca, sud je mogao nastaviti izvr{enje i
prije isteka roka za koji je odlo`eno, ako povjerilac u~ini vjerovatnim da su
prestali razlozi za odlaganje, ili ako polo`i jemstvo.

Novine
rje{enja
tra`ioca
zakona,
tra`ioca

Obzirom na pravni karakter ovog instituta koji je u dispoziciji tra`ioca

izvr{enja, odlo`eno izvr{enje se nastavlja i prije isteka roka za koji je odlo`eno,
{to je tako|e u dispoziciji tra`ioca izvr{enja. Pritom zakonodavac ne pravi
nikakvu razliku izme|u odlaganja koje je odre|eno prije otpo~injanja izvr{enja
(~lan 60. stav 1. ovog zakona) i odlaganja odre|enog nakon {to je izvr{enje
otpo~elo (~lan 60. stav 2. ovog zakona). U oba ova slu~aja odlo`eno izvr{enje
se nastavlja pod istim, ovom zakonskom odredbom, propisanim uslovima. Za
nastavljanje postupka dovoljan je prijedlog tra`ioca izvr{enja, ne tra`i se da
tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovatnim da su prestali razlozi za odlaganje izvr{enja,
{to je bila obaveza povjerioca prema ranijem zakonskom rje{enju, jer je i
prestanak tih razloga sama dispozicija tra`ioca izvr{enja.

Pravilo je, prema ovoj zakonskoj odredbi, da se odlo`eno izvr{enje nastavlja

prije isteka roka za koji je odlo`eno. Pojam iz ovog zakonskog teksta i prije
isteka roka za koji je odlo`eno, ozna~ava vremenski period po~ev od dana
odlaganja izvr{enja pa do posljednjeg dana roka za koji je izvr{enje odlo`eno.

sadr`ane u ovoj zakonskoj odredbi posljedica su novog zakonskog

kod instituta odlaganja izvr{enja. Kad se izvr{enje odla`e na prijedlog
izvr{enja, kakvo je pravilo propisano odredbom ~lana 60. stav 1. ovog
onda je i nastavljanje odlo`enog postupka izvr{enja u dispoziciji
izvr{enja.

234 ^lan 63

U toku ovog vremenskog perioda za koji je izvr{enje odlo`eno, tra`ilac

izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog za nastavljanje odlo`enog izvr{enja.
7

Me|utim, ako tra`ilac izvr{enja ne predlo`i nastavak izvr{nog postupka ni po

isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvr{enje odlo`eno, sud }e obustaviti izvr{ni postupak. Obustavljanje izvr{enja u skladu sa ovom zakonskom
odredbom je sankcija tra`iocu izvr{enja, koji po isteku vremena za koje je
izvr{enje odlo`eno ne predlo`i nastavak izvr{nog postupka. To je i na~in da
se izvr{ni postupak dovr{i. Ina~e, bez propisivanja ove zakonske mogu}nosti
za nastavljanje izvr{nog postupka postojanje ovakve pravne situacije otvorilo
bi niz pitanja u pogledu nastavljanja i okon~anja izvr{nog postupka, kod
zakonske formulacije iz ovog ~lana, da se odlo`eno izvr{enje nastavlja na prijedlog tra`ioca izvr{enja. Mogu}a bi u ovom slu~aju bila situacija: da tra`ilac
izvr{enja nakon namirenja svog potra`ivanja izvan suda, u vremenu za koje
je izvr{enje odlo`eno, nema interes za dalje obra}anje izvr{nom sudu, ili da
ne obavijesti izvr{ni sud, zbog svog pasivnog odnosa - o eventualnom namirenju izvan suda. Ako nema prijedloga za nastavljanje odlo`enog postupka,
izvr{ni sud po proteku roka za koji je izvr{enje odlo`eno nije ovla{ten da po
slu`benoj du`nosti nastavlja izvr{enje. Zato je ovakvo zakonsko rje{enje kod
nastavljanja odlo`enog postupka opravdano, jer u tom slu~aju izvr{ni sud ima
zakonsku mogu}nost da po proteku roka od 30 dana od isteka vremena na
koje je izvr{enje odlo`eno obustavi postupak.

Cilj ovog zakonskog rje{enja je da se kod ovako propisanog na~ina nastavljanja odlo`enog izvr{enja (po prijedlogu tra`ioca izvr{enja), u slu~aju krajnje
pasivnog dr`anja tra`ioca izvr{enja (bilo zbog njegovog pasivnog odnosa prema
sudu ili zbog eventualnog namirenja svog potra`ivanja izvan suda u vremenu
za koje je izvr{enje bilo odlo`eno), nakon odlaganja izvr{enja, omogu}i
izvr{nom sudu da dovr{i izvr{ni postupak obustavljanjem.
^lan 63.
Obustavljanje izvr{enja
(1) Ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje }e se obustaviti po
slu`benoj du`nosti, ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta,
preina~ena, poni{tena, stavljena van snage ili je na drugi na~in odre|eno
da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvr{nosti bude pravosna`no
ukinuta.
(2) Izvr{enje }e se obustaviti po slu`benoj du`nosti i kada, u skladu sa
odredbama koje ure|uju obligacione odnose, tre}e lice ispuni obavezu
prema tra`iocu izvr{enja umjesto izvr{enika.
(3) Izvr{enje }e se obustaviti ako je postalo nemogu}e ili se iz drugih razloga ne mo`e sprovesti.
(4) Prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{enja iz stava 3. ovog ~lana sud
}e pozvati tra`ioca izvr{enja da podnese prijedlog iz ~lana 8. stav 3. ovog

^lan 63 235

zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rje{enje o obustavi

izvr{enja sud }e donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako
je prijedlog neosnovan.
(5) Izvr{enje na pojedinim predmetima }e se na prijedlog izvr{enika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, provo|enjem
izvr{enja zahva}eni predmeti koji nisu odre|eni u rje{enju o izvr{enju, a
izuzeti su od izvr{enja ili je na njima mogu}nost izvr{enja ogani~ena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog ~lana iznosi osam dana
i po~inje te}i od dana kada je izvr{enik saznao da je izvr{enjem zahva}en
predmet koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kojem je mogu}nost
izvr{enja ograni~ena. Nakon isteka roka od 30 dana od preuzimanja radnje kojom su zahva}eni predmeti iz stava 5. ovog ~lana prijedlog iz te
odredbe vi{e se ne mo`e podnijeti.
(7) Rje{enjem o obustavi izvr{enja ukinu}e se sve sprovedene izvr{ne radnje
ako se time ne dira u ste~ena prava tre}ih lica.
1

Uop{teno: Pravilima sadr`anim u ovoj zakonskoj odredbi navedeni su razlozi

koji vode do obustave izvr{enja. Ovaj ~lan sadr`ava brojnije razloge za obustavu izvr{enja u odnosu na ~lan 68. ranije va`e}eg ZIP-a, koji je sadr`avao
daleko u`i krug razloga za obustavu izvr{enja.

Uz stav 1: Propisom ovog dijela zakonske odredbe o obustavi izvr{enja navedeni su razlozi koji dovode do obustave izvr{enja po slu`benoj du`nosti, nezavisno od vrste potra`ivanja koja se namiruje, od sredstava i od predmeta
izvr{enja.

Kada sud u toku sprovo|enja izvr{enja utvrdi da je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage, ili je na drugi
na~in odre|eno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvr{nosti bude
pravosna`no ukinuta ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje
}e se obustaviti po slu`benoj du`nosti. Ovaj razlog za obustavu izvr{enja
sadr`avao je i ~lan 68. stav 1. ranije va`e}eg ZIP-a.

Sadr`aj ovog propisa upu}uje na zaklju~ak da }e sud po slu`benoj du`nosti

obustaviti izvr{enje kada utvrdi da postoji neki od razloga nabrojanih u
prethodnoj ta~ki. To podrazumijeva da za obustavljanje izvr{enja u naprijed
navedenim slu~ajevima nije potreban prijedlog stranaka.

Razlozi za obustavljanje izvr{enja iz stava 1. ovog ~lana pobrojani su u ~lanu

47. ta~ka 2. ovog zakona kao razlozi za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju
izuzev razloga koji se ti~u ukidanja potvrde izvr{nosti. Prigovor izvr{enika
protiv rje{enja o izvr{enju je istovremeno prijedlog za obustavljanje izvr{enja.
Ako se usvoji prigovor, sud }e, prema okolnostima slu~aja, obustaviti izvr{enje
u cijelosti ili djelimi~no i ukinuti provedene radnje (~lan 49. stav 3. ovog
zakona). Zna~i, usvajanjem prigovora izvr{enika izvr{enje se obustavlja na prijedlog stranke, {to je i naj~e{}i slu~aj u praksi, mada je ovom zakonskom

236 ^lan 63

odredbom propisano da zbog postojanja tih istih razloga sud obustavlja

izvr{enje po slu`benoj du`nosti.
6

Razlog za obustavu izvr{enja koji se ti~e pravosna`no ukinute potvrde izvr{nosti

pravno je izjedna~en sa razlogom ako je na drugi na~in odre|eno da je izvr{na
isprava bez dejstva. Pravosna`nim ukidanjem potvrde izvr{nosti izvr{na isprava gubi pravnu snagu koju ispravi daje potvrda izvr{nosti, usljed ~ega izvr{ni
sud ne mo`e na osnovu takve izvr{ne isprave putem prinude sprovesti izvr{enje.
Kao primjer kada se ne mo`e obustaviti izvr{enje u skladu sa propisom
prethodnog stava proizlazi iz ni`e navedenih odluka:

Razlozi koje du`nik isti~e u svom prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju

nisu takve prirode da mogu dovesti do obustave izvr{nog postupka, jer odluka na osnovu koje je donijeto rje{enje o izvr{enju nije ukinuta niti poni{tena
odnosno preina~ena. Isto tako, ni potra`ivanje povjerioca potvr|eno izvr{nom
ispravom nije prestalo postojati (osim za upla}eni iznos od 511,09 KM na ime
dijela doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje (na jedan od zakonom
predvi|enih na~ina), pa kako du`nik nije ponudio dokaze da je izmirio u
potpunosti svoju obavezu saglasno sadr`aju izvr{ne isprave i rje{enja o
izvr{enju, onda navodi koje iznosi u `albi protiv osporenog rje{enja (kojim
je djelimi~no usvojen prigovor du`nika i u tom dijelu obustavljeno izvr{enje
rje{enja), ne mogu dovesti do druga~ije odluke suda, osim kako je to prvostepeni sud pravilno rije{io, kada je samo djelimi~no usvojio prigovor, a u preostalom dijelu rje{enja o izvr{enju odr`ao na snazi (neobjavljeno Rje{enje
Okru`nog suda u Banjoj Luci @-43/02 od 11.6.2003. godine).
Obzirom da se iz stanja predmetnog spisa ne vidi da je u toku ovog
izvr{nog postupka nastupila nijedna situacija koja bi ukazivala obustavu izvr{nog
postupka, sve dok se na nesumnjiv na~in ne utvrdi da je rje{enje o izvr{enju
u cjelini izvr{eno (~ime bi postupak izvr{enja bio okon~an), nema mjesta
dono{enju rje{enja o obustavi postupka i ukidanju svih izvr{nih radnji (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci, G`-629/01 od 25.2.2003. godine).
Ako je sud obustavio izvr{enje, du`an je priznati tro{kove tu`enika za
prigovor (Vi{i privredni sud u Sarajevu, Sl. 590/74, prema: Svetislav Vukovi},
Komentar Zakona o izvr{nom postupku).
Odredbama ZIP-a je predvi|eno da }e se izvr{enje obustaviti po
slu`benoj du`nosti, ako je izvr{na isprava pravno ukinuta (Re{enje Okru`nog
suda u Beogradu G`-12201/96 od 22.1.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no
informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 1/99).
7

Uz stav 2: Razlog iz stava 2. ovog ~lana nije bio propisan ranije va`e}im ZIPom. Aktivno legitimisana stranka u izvr{nom postupku je tra`ilac izvr{enja
(kome pripada ovla{tenje da zahtijeva ispunjenje obaveze izvr{enika iz izvr{ne
isprave), a pasivno legitimisan je izvr{enik (koji je obavezan da namiri
potra`ivanje tra`ioca izvr{enja iz izvr{nog zahtjeva). Na~ini prestanka obaveze
prema pravilima materijalnog prava su vi{estruki.

^lan 63 237

Jedan od na~ina prestanka obaveze je preuzimanje ispunjenja iz ~lana 453.

stav 1. ZOO. Prema istoj zakonskoj odredbi preuzimanje ispunjenja se vr{i
ugovorom izme|u du`nika i nekog tre}eg, kojim se ovaj obavezuje prema
du`niku da ispuni njegovu obavezu prema njegovom povjeriocu.

Ispunjenjem obaveze od strane tre}eg lica prema tra`iocu izvr{enja, umjesto

da tu (svoju) obavezu prema tra`iocu izvr{enja ispuni izvr{enik na na~in
ure|en materijalnim pravom, obaveza izvr{enika iz izvr{no pravnog zahtjeva
tra`ioca izvr{enja prestaje. To predstavlja razlog iz ove zakonske odredbe (~lan
63. stav 2. ovog zakona) za obustavu izvr{enja po slu`benoj du`nosti. U ovom
slu~aju izvr{enje se obustavlja, ne iz razloga nemogu}nosti namirenja
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, ve} zato {to je preuzimanjem od strane tre}eg
lica ispunjena obaveza prema tra`iocu izvr{enja, namireno potra`ivanje
tra`ioca izvr{enja.

10

Uz stav 3: Ovaj razlog za obustavu izvr{enja predstavlja tako|e novinu u

odnosu na ranije zakonsko rje{enje. Generalno je definisan tako da sud u
svakom konkretnom slu~aju cijeni postojanje nekog od dva razloga za obunemogu}nost provo|enja izvr{enja iz drugih razloga i ako je
stavu izvr{enja (n
izvr{enje postalo nemogu}e). Ovdje je rije~ o razlozima za obustavu izvr{enja
koji se javljaju u slu~ajevima propisanim ovim zakonom. U smislu ove
zakonske odredbe, sud }e obustaviti izvr{enje u sljede}im slu~ajevima:

11

12

U slu~aju da tra`ilac izvr{enja ne predujmi tro{kove postupka u roku koji mu

sud odredi, sud }e obustaviti izvr{enje ako tro{kovi ne budu predujmljeni, a
bez toga se izvr{enje ne mo`e sprovesti (~lan 16. stav 2. ovog zakona).

13

Ako kod prekida postupka u slu~aju smrti tra`ioca izvr{enja koji nema
punomo}nika ili zakonskog zastupnika bilo ko od nasljednika (dok traje
nasljedni~ka zajednica) ili drugo zainteresovano lice ne podnese sudu prijedlog u roku od 30 dana od smrti tra`ioca izvr{enja da postavi nasljednicima
privremenog zastupnika i postupak nastavi (~lan 34. stav 3. ovog zakona), sud
}e obustaviti postupak.

14

Ako u slu~aju smrti izvr{enika koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika tra`ilac izvr{enja ne predlo`i sudu u roku od 15 dana od dana kada je
primio obavijest suda o smrti izvr{enika da nasljednicima izvr{enika postavi
privremenog zastupnika i nastavi postupak (~lan 34. stav 4. ovog zakona), sud
}e obustaviti postupak.

15

Kada tra`ilac izvr{enja u toku postupka povu~e u cijelosti ili djelimi~no pri jedlog za izvr{enje (~lan 38. ovog zakona), sud }e obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no.

16

Ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na tre}em ro~i{tu (~lan 95. stav 1.
ovog zakona), kao i ako se u slu~aju neposrednom pogodbom nepokretnost
nije mogla prodati u roku odre|enom sporazumom stranaka i lica koja se
namiruju u postupku, osim ako sporazumom stranaka nije druga~ije odre|eno
(~lan 95. stav 2. ovog zakona), sud }e obustaviti izvr{enje.

238 ^lan 63

17

Ukoliko tra`ilac izvr{enja ne podnese zahtjev za upis u zemlji{ne knjige u

predvi|enom roku, ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvr{ni sud (~lan
113. stav 5. ovog zakona), izvr{enje }e se obustaviti.

18

U slu~aju da tra`ilac izvr{enja u roku od 3 mjeseca od dana dostave obavijesti, odnosno od dana poku{ane zapljene kojoj je bio prisutan, ne predlo`i
ponovno provo|enje zapljene, ili ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne na|u
stvari koje mogu biti predmet izvr{enja (~lan 125. stav 3. ovog zakona), sud
}e obustaviti izvr{enje.

19

Ako ni jedna stranka ne predlo`i odr`avanje drugog javnog nadmetanja u

propisanom roku ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne pogodbe (~lan 131. stav 5. ovog zakona),
sud }e obustaviti postupak.

20

Ako tra`ilac izvr{enja ne podnese prijavu za prenos dionice (umjesto isplate)

nakon {to ga o ovom pravu sud obavijesti, a radi se o dionicama koje se po
zakonu i propisima Komisije za hartije od vrijednosti obavezno uvr{tavaju u
promet na berzi ili drugim ure|enim javnim tr`i{tima, koje se prodaju uz
posredovanje brokera, i u slu~aju ako se ove dionice ne prodaju u roku od
dva mjeseca od dana prve ponude za prodaju na berzi, kao i u slu~aju neuspjele prodaje dionica na javnom nadmetanju ili neposrednoj pogodbi, postupak }e se obustaviti (~lan 190. ovog zakona).

21

Za razliku od naprijed navedenih slu~ajeva (ta~ke od 10. do 19.) u kojim izvr{ni

sud cijeni ispunjenje uslova za obustavu izvr{enja u skladu sa ~lanom 60. stav
3. ovog zakona, u slu~aju iz ~lana 50. stav 6. ovog zakona, kada parni~ni sud,
u postupku povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju donesenog na
osnovu vjerodostojne isprave (vidi stav 4. istog ~lana), odbije tu`beni zahtjev i
ukine rje{enje o izvr{enju u pobijanom dijelu, nalo`i}e i obustavu izvr{nog postupka, a nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda izvr{ni sud }e
rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e provedene
radnje u izvr{nom postupku. Dakle, obustavu izvr{nog postupka u ovom slu~aju
nala`e parni~ni sud, a izvr{ni sud to deklatornom odlukom samo konstatuje.

22

Kod upu}ivanja na parnicu u slu~aju iz ~lana 53. stav 5. ovog zakona rje{enje
o obustavi postupka donosi se na na~in gotovo istovjetan na~inu iz prethodne ta~ke.

23

U slu~aju izvr{enja radi predaje odre|enih pokretnih stvari koje se nalaze kod
izvr{enika ili tre}eg lica, ako se izvr{enje iz ~lana 198. stav 1. i stav 2. ovog
zakona sprovede, sud }e, saglasno stavu 6. iste zakonske odredbe, obustaviti
izvr{enje i ukinuti rje{enje (stav 1. iste zakonske odredbe) o procjeni vrijednosti tih stvari i druge sprovedene radnje u smislu stava 5. navedenog ~lana.
Primjer iz sudske prakse:

Polaze}i od odredaba ZIP-a, ~lan 42. a u vezi sa ~lanom 16. istog zakona,
izvr{enje se sprovodi u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju, a kako

^lan 63 239

je u konkretnom slu~aju u postupku pred prvostepenim sudom utvr|eno da

je du`nik izvr{io prvostepenu presudu kojom je poni{tena kao nezakonita
odluka o imenovanju direktora, koja presuda je izvr{ni naslov u ovoj pravnoj
stvari, nije do{lo do pogre{ne primjene materijalnog prava kada je na osnovu
opisanog ~injeni~nog utvr|enja uslijedio zaklju~ak da je izvr{enje provedeno
u skladu sa izvr{nom ispravom, a u granicama odre|enim u rje{enju o
izvr{enju. Stoga ovaj sud nalazi `albene navode povjerioca neosnovanim jer
je izvr{enje sprovdeno ispunjenjem onoga {to ~ini sadr`inu obaveze utvr|ene
izvr{nom ispravom, pa nema mjesta `albenim razlozima protiv prvostepenog
rje{enja kojim je usvojen prigovor du`nika na rje{enje i kojim je obustavljen
izvr{ni postupak i ukinute sve provedene radnje (neobjavljeno Rje{enje
Kantonalnog suda u Sarajevu P`-573/01 od 20.3.2002. godine).
Iz stanja spisa proizlazi da je sud obustavio izvr{ni postupak, iz razloga jer povjerilac nije postupio po nalogu suda i dostavio tra`enu adresu
du`nika. Kako na adresi koja je za du`nika navedena u prijedlogu za
izvr{enje, u kojem je ozna~ena firma du`nika, prijedlog za izvr{enje nije
dostavljen du`niku, jer je dostavlja~ pismeno vratio uz napomenu da je
du`nik odselio, to je sud trebao pribaviti dokaz od registarskog suda gdje je
tu`eni registrovan i utvrditi koja je ta~na adresa, te da li je mo`da do{lo do
promjene sjedi{ta tu`enog, jer se ti podaci nalaze u spisu registarskog suda
(rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-177/02 od 15.10.2002. godine).
Iz provedenih dokaza proizlazi da je prvostepeni sud na osnovu prijedloga za dozvolu izvr{enja prema du`niku M.K. isto dozna~io na sudu dostavljenu adresu. Medutim, u toku izvr{nog postupka sud je putem izvr{nog organa utvrdio da se na dozna~enoj adresi ne nalazi imenovani du`nik, zbog ~ega
je pozvao povjerioca da sudu dostavi ta~nu adresu za du`nika, nakon ~ega je
povjerilac dostavio adresu sudu, ali istu adresu kao i u prijedlogu za dozvolu
izvr{enja. Prema tome, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je obustavio
postupak jer se u ovoj pravnoj stvari po prijedlogu ne mo`e postupati (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`-175/02 od 17.3.2003. godine).
Nema mesta dono{enju re{enja o obustavi postupka i ukidanju svih
izvr{nih radnji primenom ~lana 63. Zakona o izvr{nom postupku u slu~aju
kada se nesumnjivo utvrdi da je re{enje o izvr{enju u celini izvr{eno i kada
se konstatuje da je postupak izvr{enja okon~an (Savezni sud, Gzs-55/82,
prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd,
2000. godine, str. 128).
Izvr{ni postupak }e se obustaviti ako doneto re{enje o izvr{enju nije u
skladu sa poravnanjem u vo|enoj parnici (re{enje Okru`nog suda Beograd
G`-6039/96 od 28.6.1996. godine, Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis
Poslovna politika, Beograd, br. 9/97).
Ako je samostalna radnja zatvorena, a njen vlasnik nema nikakve
imovine, niti je zaposlen sud }e izvr{ni postupak obustaviti (re{enje vi{eg
privrednog suda u Beogradu P`-4241/97 od 20.10.1997. godine, Izbor iz sudske
prakse, Glosarijum, Beograd, br. 9/98).

240 ^lan 63

Izvr{ni sud ne mo`e obustaviti izvr{enje zbog toga {to u blagajni

du`nika nisu na|ene devize koje su predmet izvr{enja, a poverilac nije po
zaklju~ku suda opredelio drugo stredstvo izvr{enja (re{enje Okru`nog suda
u Zrenjaninu G`-1406/96 od 28.8.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 12/97).
Izvr{ni sud }e obustaviti izvr{enje ako iznos duga naveden u izvr{noj
ispravi posle denominacije dinara ne predstavlja vi{e nikakvu nov~anu vrednost. Poverilac mo`e u ovakvom slu~aju zahtevati naknadu {tete zbog inflacije
samo u novoj parnici a ne u postupku nastavka izvr{enja niti uz primenu
~lana 47. ZIP-a (otklanjanje nepravilnosti pri sprovo|enju izvr{enja) (Vi{i
privredni sud, P`-8947/96, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o
izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 128).
Sud }e obustaviti postupak po prigovoru du`nika u smislu ~l. 53. st. 4.
ZIP-a ako je potra`ivanje po izvr{noj ispravi prestalo po osnovu ~injenica koje
su nastupile posle izvr{nosti odluke ili pre toga, ali u vreme kada du`nik to
nije mogao da istakne u postupku iz kog poti~e izvr{na isprava, s obzirom
da je to razlog koji spre~ava izvr{enje kako to predvi|a odredba ~l. 50. ta~ka
8. ZIP-a (re{enje Okru`nog suda Zrenjanin br. G`-1503/96 od 21.5.1997.
godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis, Beograd, br. 9/94).
24

Uz stav 4: Ovaj razlog za obustavljanje izvr{enja je novi razlog, koji raniji

ZIP nije predvi|ao kao razlog za obustavu izvr{enja. Obzirom na pravni karakter razloga za obustavu izvr{enja navedenih u prethodnom stavu, propisom
ovog stava predvi|eno je da }e sud prije dono{enja rje{enja o obustavi
izvr{enja iz stava 3. ovog ~lana pozvati tra`ioca izvr{enja da ako se izvr{no
rje{enje o izvr{enju na odre|enom predmetu ili sredstvu ne mo`e sprovesti,
da tra`ilac izvr{enja radi namirenja istog potra`ivanja predlo`i novo sredstvo
ili predmet izvr{enja (vidi ~lan 8. stav 3. ovog zakona). Ukoliko tra`ilac
izvr{enja u roku od 15 dana od dana prijema poziva ne predlo`i novo sredstvo ni predmet izvr{enja i u slu~aju da je podneseni prijedlog neosnovan,
sud }e obustaviti izvr{enje. Predlaganje novog sredstva izvr{enja prema ~lanu
29. stav 3. ranije va`e}eg ZIP-a mogao je vr{iti tada{nji du`nik, {to i ovdje
potvr|uje tezu da je navedeni ZIP pru`ao ve}u za{titu du`niku.
Kao primjer razloga za obustavu izvr{enja sadr`anog u propisu ovog stava
navodi se ni`e navedena sudska odluka:

^lanom 63. stav 3. i 4. a u vezi sa ~lanom 8. novog ZIP-a je propisano

da }e se izvr{enje obustaviti ako je postalo nemogu}e ili se iz drugih razloga ne mo`e provesti, te da je prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{enja
sud du`an pozvati tra`itelja izvr{enja, da u roku od 15 dana podnese prijedlog u kome }e predlo`iti novo sredstvo ili predmet izvr{enja. Prvostepeni
sud je o`albeno rje{enje (kojim je obustavljen izvr{ni postupak) donio pozivaju}i se na odredbe ~lana 98. ZPP-a a u vezi sa ~lanom 14. i 35. ZIP-a,
koje se odnose na slu~ajeve kada su podnesci nerazumljivi i kada se po
nalogu suda ne urede blagovremeno, pa je sud u konkretnom slu~aju mogao
samo odbaciti prijedlog a ne postupak obustaviti, pa je prvostepeni sud

^lan 63 241

ovakvim postupanjem povredio odredbe parni~nog postupka iz ~lana 209. a

u vezi sa ~lanom 227 stav 1. ta~ka 2. sada va`e}eg ZPP (neobjavljeno
Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-45/03 od 23.4.2004. godine).
25

Uz stav 5: I ovdje se radi o novom razlogu za obustavu izvr{enja, i to na

prijedlog izvr{enika. Pravilo o ograni~enju sredstava i predmeta izvr{enja,
prema kojem sud rje{enjem odre|uje izvr{enje onim sredstvima i na onim
predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu propisano je odredbom
~lana 8. stav 1. ovog zakona.

26

Ako su provo|enjem izvr{enja zahva}eni predmeti koji nisu odre|eni u

rje{enju o izvr{enju, ili su sprovo|enjem izvr{enja zahva}eni predmeti koji su
izuzeti od izvr{enja (vidi ~lan 137. ovog zakona o izuzimanju izvr{enja), ili je
na predmetima kojima je mogu}nost izvr{enja ograni~ena (vidi ~lan 138. ovog
zakona o ograni~enju izvr{enja) na prijedlog izvr{enika, sud }e obustaviti
izvr{enje. Zna~i, u ovim zakonom predvi|enim slu~ajevima o obustavljanju
izvr{enja, sud odlu~uje na prijedlog izvr{enika.

27

Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je da u ovoj fazi izvr{nog postupka u kojoj

izvr{enik ne mo`e isticati prigovor zbog isteka zakonom propisanog roka za
prigovor, izvr{enik podno{enjem prijedloga za obustavu izvr{enja koje, iz
zakonom propisanih razloga (sadr`anih u propisu stava 4. ovog ~lana), ne
mo`e biti predmet izvr{enja.

28

Uz stav 6: Propis zakonske odredbe u ovom dijelu nastavak je prethodnog

stava iste zakonske odredbe, tako da je i u ovom dijelu rije~ o novim zakonskim rje{enjima. Polaze}i od na~ela hitnosti i efikasnosti izvr{nog postupka,
zakonodavac je ovom zakonskom odredbom propisao rokove za podno{enje
prijedloga izvr{enika za obustavu izvr{nog postupka zbog razloga iz prethodnog stava ovog ~lana. Subjektivni, zakonom propisani rok za podno{enje
ovog prijedloga izvr{enika iznosi 8 dana po~ev od dana kada je izvr{enik
saznao da je izvr{enjem zahva}en predmet koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kojem je mogu}nost izvr{enja ograni~ena. Istekom roka od 30 dana
od dana preduzimanja radnje kojom su zahva}eni predmeti iz stava 5. ovog
~lana (objektivni rok) prijedlog izvr{enika za obustavu izvr{enja, ne mo`e se
podnijeti.

29

Uz stav 7: Ovaj dio zakonske odredbe preuzet je iz ranije odredbe ~lana 68.
stav 2. ZIP-a. Pravne posljedice obustave izvr{enja sastoje se u tome da prestaje te}i postupak provo|enja izvr{enja. Obustava izvr{enja je jedan od na~ina
dovr{enja izvr{enja.

30

Izvr{ni postupak se sastoji iz dvije faze. Prva je ona u kojoj se donosi rje{enje
o izvr{enju, a u drugoj fazi se sprovodi izvr{enje. Sprovo|enje izvr{enja defini{e kao skup izvr{nih radnji koje se preduzimaju sve do potpunog namirenja tra`ioca izvr{enja. Iz sadr`aja ovog dijela zakonske odredbe slijedi zaklju~ak, da }e se rje{enjem o obustavi izvr{enja ukinuti sve sprovedene radnje.
Kod ovakve definicije navedenog dijela zakonskog teksta postavlja se logi~no
pitanje kakva je pravna sudbina rje{enja o izvr{enju kada se rje{enjem obu-

242 ^lan 64

stavi izvr{enje i ukinu sve provedene izvr{ne radnje, jer rje{enje o izvr{enju
nije izvr{na radnja, i nije u sferi sprovo|enja izvr{enja (Borivoje Starovi},
Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991. godine, strana 63).
Obustava izvr{enja ne povla~i ukidanje rje{enja o izvr{enju kada se rje{enje
o izvr{enju donosi po slu`benoj du`nosti. I pored toga, rje{enje o izvr{enju
obustavom izvr{enja je, bez pravnog dejstva. Kada se izvr{enje obustavlja po
prijedlogu stranaka ili u~esnika, oni redovno predla`u da se rje{enje o
izvr{enju ukine, a posljedica takve odluke je obustavljanje izvr{nog postupka.
31

Ukidanje svih sprovedenih izvr{nih radnji, o ~emu se odlu~uje rje{enjem o

izvr{enju, ograni~eno je time da li se ukidanjem sprovedenih radnji dira u
ste~ena prava tre}ih lica. Ovo zakonsko rje{enje ima svoju punu opravdanost
i u funkciji je pravne sigurnosti, jer u izvr{nom postupku stranke i u~esnici
u postupku sti~u odre|ena stvarna prava (sticanje stvarnih prava po samom
zakonu), pa su stoga opravdano za{ti}ena ovom zakonskom odredbom ste~ena
prava tre}ih lica.
^lan 64.
Dovr{enje izvr{enja
Postupak izvr{enja smatra se zavr{enim pravosna`no{}u odluke o odbacivanju ili odbijanju izvr{nog prijedloga, sprovo|enjem izvr{ne radnje
kojom se izvr{enje dovr{ava ili obustavom izvr{enja.

Uop{teno: Ovo je novi ~lan. Raniji ZIP nije sadr`avao odredbe o dovr{enju
izvr{enja. Ni ova zakonska odredba ne sadr`i definiciju dovr{enja izvr{enja,
ve} propisuje kada se postupak izvr{enja smatra zavr{enim.

Dovr{enje izvr{enja odre|uje se u zavisnosti od stepena dovr{etka postupka,

tako da se mo`e govoriti o dovr{etku pojedinog stadija postupka i o zavr{etku
cijelog izvr{nog postupka.

Pojam dovr{enja izvr{enja ozna~ava svaki zavr{etak izvr{nog postupka, nezavisno od stadija u kojem je nastao i kako je do dovr{enja postupka do{lo.

Jedan od na~ina na koji se postupak izvr{enja smatra dovr{enim je pravosna`no{}u odluke o odbacivanju ili odbijanju izvr{nog prijedloga (vidi ~lan
39. stav 6. ovog zakona). Dono{enjem pravosna`nog rje{enja o prijedlogu za
izvr{enje (o odbacivanju ili o odbijanju) odlu~ivanje o izvr{enju je pravosna`no
okon~ano. Sprovo|enje izvr{enja u ovom slu~aju ne mo`e ni otpo~eti, jer se
ne donosi rje{enje o izvr{enju. Zna~i, pravosna`no{}u rje{enja kojim se izvr{ni
postupak obustavlja ili odbija, izvr{ni postupak se dovr{ava prije nego {to
otpo~ne postupak sprovo|enja izvr{enja.

Drugi na~in dovr{enja izvr{enja u smislu ove zakonske odredbe je sprovo|enje

izvr{ne radnje, kojom se izvr{enje dovr{ava. U ovom slu~aju izvr{ni postupak
se ne dovr{ava dono{enjem pravosna`ne sudske odluke, kao {to je to naprijed navedeni slu~aj u kojem se izvr{ni postupak dovr{ava dono{enjem pravo-

^lan 65 243

sna`nog rje{enja o odbacivanju ili odbijanju prigovora, ve} se provo|enje

izvr{enja dovr{ava preduzimanjem izvr{ne radnje kojom se u cjelini ostvaruje potra`ivanje tra`ioca izvr{enja.
6

Kada se ima u vidu pravilo iz ~lana 41. ovog zakona o izvr{enju na osnovu
nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju u slu~ajevima sprovo|enja izvr{enja
prema ovom pravilu (kada se rje{enje o izvr{enju donosi na osnovu izvr{ne
isprave, te mjenice i ~eka kao vjerodostojnih isprava), stadij izvr{nog postupka sprovo|enja izvr{enja do potpunog namirenja tra`ioca izvr{enja mo`e se
izvr{iti i prije nego {to je pravosna`no odlu~eno o pravnom lijeku protiv tog
rje{enja.

Ovom zakonskom odredbom nije propisana definicija izvr{ne radnje kojom se

izvr{enje dovr{ava. Tako npr., u slu~aju izvr{enja na pokretnim stvarima izvr{na
radnja kojom se izvr{enje dovr{ava je dono{enje rje{enja o namirenju, kojim
sud odre|uje da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari namiri, izme|u ostalog (tro{kovi postupka, tro{kovi odre|eni u izvr{noj ispravi, kamate do dana
unov~enja stvari) i glavno potra`ivanje. Proizlazi, prema tome, da je u smislu ove zakonske odredbe dovr{enje izvr{enja sprovo|enjem izvr{ne radnje
kojom se izvr{enje dovr{ava svaka ona (izvr{na) radnja kojom se omogu}ava
potpuno namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja.

O obustavi, kao na~inu dovr{enja izvr{enja, vidi komentar ~lana 63. ovog
zakona.

B. IZVR[ENJE RADI NAPLATE NOV^ANOG POTRA@IVANJA

IX OP}E

ODREDBE

^lan 65.
Obim izvr{enja nov~anih potra`ivanja
Izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potra`ivnja odre|uje se i provodi u
obimu koji je potreban za namirenje tog potra`ivanja.
1

Op}e odredbe o izvr{enju radi naplate nov~anog potra`ivanja. ZIP iz 1978.

g. u Razdjelu drugom Izvr{enje radi naplate nov~anog potra`ivanja nije
sadr`avao sli~ne odredbe koje bi bile zajedni~ke svim vidovima izvr{enja radi
naplate nov~anog potra`ivanja. Namjera zakonodavca da postavi pravila koja
va`e za izvr{enja na nepokretnim, pokretnim stvarima i pravima je za pozdraviti, ali je zakonodavac, sa samo dvije takve odredbe koje ure|uju obim
izvr{enja radi naplate nov~anih potra`ivanja kao i redoslijed namirenja vi{e
tra`ilaca izvr{enja, ostao na pola puta. Pri tome niti jedna od ovih odredaba
nije nova u starom zakonu su bile regulirane u okviru osnovnih odredaba
sa istim sadr`ajem (~lan 4. ZIP-a iz 1978. g. regulirao je obim izvr{enja, a
~lan 11. redoslijed namirenja vi{e povjerilaca). Tako|er je i hrvatski OZ izvr{io
identi~nu izmjenu u sistematici zakona, ali je uz odredbu o obimu izvr{enja
preuzeo i odredbe koje su u starom zakonu bile povezane sa ovom odred-

244 ^lan 65

bom. To su bile odredbe koje su {titile du`nika i u kojima je bilo formulirano na~elo socijalnosti (~lan 4. i 5. ZIP-a iz 1978. g., a u hrvatskom zakonu
to su ~lanovi 70. i 71. OZ, naravno sa izmijenjenim sadr`ajem). Tako je OZ
formulirao generalne odredbe o za{titi izvr{enika prilikom namirenja nov~anih
potra`ivanja, koje su u na{em zakonu potpuno izostavljene.
2

Na~elo socijalnosti odnosno za{tite du`nika radikalno je napu{teno u na{em

novom izvr{nom postupku. Na~elo socijalnosti je nasuprot tome bilo jedno od
temeljnih na~ela ranijeg izvr{nog postupka (Tako S. Triva, V. Belajec, M. Dika,
Sudsko izvr{no pravo, str. 39, G. Stankovi}, Gra|ansko procesno pravo, str.
597, B. Pozni}, V. Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 438). Te`i{te
na~ela socijalnosti ~inilo je generalno pravilo prema kome se pri provo|enju
izvr{enja i obezbje|enja mora paziti na dostojanstvo du`nika i provoditi
izvr{ne radnje i radnje obezbje|enja na na~in koji je najmanje nepovoljan za
du`nika (~lan 5. st. 2. ZIP-a iz 1978. g.). Isti smisao su imale i odredbe o
izuzimanju i ograni~enju izvr{enja. Jedan od aspekata ovog na~ela ogledao se
u generalnoj zabrani izvr{enja na stvarima ili pravima neophodnim za zadovoljenje osnovnih `ivotnih potreba ne samo du`nika nego i lica koje je on po
zakonu du`an da izdr`ava, kao i stvari ili prava koja su neophodna za vr{enje
samostalne djelatnosti koja je glavni izvor du`nikovih prihoda (~lan 5. st. 1.
ZIP-a iz 1978. g.). Ako su u pitanju pravna lica, izvr{enje se nije moglo provesti
ako su stvari i prava neophodni za obavljanje zadataka odnosnih djelatnosti
tog pravnog lica (~lan 6. ZIP-a 1978. g.). Odredba ~lana 6. ZIP-a iz 1978. g.
je uvjetovala da su izvr{enja prema dr`avi, entitetima, kantonu i jedinicama
lokalne samouprave bila ote`ana jer se svaki zahtjev za izvr{enje mogao odbiti
s obrazlo`enjem da je odre|ena nekretnina neophodna za djelatnost ovih
pravnih lica. Na~elo socijalnosti uvjetovalo je mnogostruka izuzimanja i
ograni~enja od izvr{enja, koja su u praksi onemogu}avala provo|enje izvr{enja
u konkretnim slu~ajevima. Navedena zakonska rje{enja izrazito su ja~e {titila
du`nika u odnosu na povjerioca. Zakoni koji reguliraju izvr{ni postupak u
biv{im socijalisti~kim zemljama generalno napu{taju na~elo socijalnosti, te tako
i Zakon o izvr{nom postupku ovdje unosi zna~ajne novine. Zakon ~ak uop}e
vi{e ne sadr`i generalnu normu o za{titi izvr{enika i njegovog dostojanstva
prilikom izvr{enja, {to je veliki propust. Ova norma je trebala biti unesena i
u novi zakonski tekst u svom reduciranom obliku u kome je sadr`ana u ~lanu
6. hrvatskog Ovr{nog zakona, prema kome je jedno od na~ela izvr{nog postupka za{tita dostojanstva izvr{enika. Moderni izvr{ni postupak nu`no mora
slijediti dva pravnopoliti~ka cilja za{titu tra`ioca izvr{enja ali i za{titu
izvr{enika (Tako B. Hess, Ekspertiza o nacrtu ovr{nog zakona, str. 119), koja
je na niz mjesta u Zakonu zanemarena. Na sudovima }e biti da izvr{enje u
praksi provode uz za{titu dostojanstva du`nika, s pozivom na op}a pravna
na~ela, u nedostatku konkretne zakonske norme. Novi zakon ne sadr`i odredbe
iz ~lanova 5. i 6. ZIP-a iz 1978. g. o za{titi du`nika i za{titi djelatnosti pravnih
lica, a radikalno je reducirao i institut izuzimanja i ograni~enja od izvr{enja
pojedinh predmeta izvr{enja (za nepokretnosti v. 79/1, za pokretne stvari 117/112, za nov~ana potra`ivanja 137/1).

Obim izvr{enja. U osnovi odredbe da se izvr{enje provodi samo u obimu koji

je potreban za namirenje potra`ivanja odnosno da ne mo`e predstavljati neo-

^lan 65 245

pravdan i prekomjeran zahvat u du`nikovu imovinu je ipak na~elo za{tite

du`nika. Odredba ovog ~lana je imperativnog karaktera; ona stvara obavezu
sudu da po slu`benoj du`nosti pazi kako prilikom dozvole izvr{enja tako i u
toku ~itavog postupka da se izvr{enje ne provodi u obimu ve}em od onog
koji je neophodan za namirenje lica koja se namiruju u pogledu glavnog duga,
sporednih potra`ivanja i tro{kova postupka (U tom smislu A. \or|evi}, N.
[arki}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 74). Ovu odredbu Zakon konkretizira
kod pojedinih vrsta izvr{enja propisuju}i obim pljenidbe pokretnih stvari (~lan
121.) i obim izvr{enja na potra`ivanjima du`nika (~lan 140.). Tako|er u osnovnim odredbama Zakon propisuje da sud mo`e u slu~aju da je predlo`eno
vi{e sredstava ili vi{e predmeta izvr{enja ograni~iti izvr{enje samo na neke od
tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potra`ivanja (~lan 8.
stav 2.). Kod pokretnih stvari i potra`ivanja izvr{ena je konkretizacija ove op}e
odredbe o obimu izvr{enja, ali to nije u~injeno kada je u pitanju izvr{enje na
nepokretnostima, gdje se, upravo u vezi sa obimom izvr{enja postavljaju
odre|ena pitanja.
4

Obim izvr{enja na nepokretnostima. a) Jedna nekretnina kao predmet

izvr{enja. Zakon odre|uje da je predmet izvr{enja nepokretnost kao cjelina
(v. 69/3). Sud ima ovla{tenje da, ako je izvr{enje predlo`eno na vi{e predmeta (npr. vi{e nepokretnosti) i sredstava, ograni~i izvr{enje na samo neka
ukoliko su dovoljna za ostvarenje potra`ivanja (~lan 8. st. 2.) Ukoliko je u
pitanju zemlji{noknji`no tijelo (69/4)) koje se sastoji od vi{e nekretnina, tj. od
vi{e katastarskih ~estica v. supra 8., Zakon ne sadr`i rje{enje za situaciju
u kojoj je kao predmet izvr{enja predlo`ena samo jedna nepokretnost znatno ve}e vrijednosti od potra`ivanja ~ije se namirenje tra`i, a izvr{enik nije
stavio prijedlog za promjenu predmeta izvr{enja, npr. stan, stambena zgrada,
poslovne prostorije, poslovna zgrada, velika parcela zemlji{ta, koji predstavljaju jedno zemlji{noknji`no tijelo velike vrijednosti. Mo`e li sud odbiti prijedlog za izvr{enje na takvoj nepokretnosti za potra`ivanje koje je srazmjerno
manje vrijednosti? Jedino upori{te za sud je generalna odredba ~lana 65. o
obimu izvr{enja i sud bi pozivom na ovu odredbu mogao odbiti prijedlog
tra`ioca izvr{enja, ali to otvara sljede}i problem. Sud ne mo`e po slu`benoj
du`nosti odre|ivati drugi predmet izvr{enja (Sud odre|uje izvr{enje onim
sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu ~lan 8. stav 1.). Tako|er sud nije ovla{ten da vr{i diobu takve nepokretnosti u cilju prodaje samo jednog njenog dijela jer ~lan 69. st. 1. odre|uje da
je nepokretnost kao cjelina predmet izvr{enja (nekada to ne bi bilo ni mogu}e,
a u svakom slu~aju bi dovelo do odugovla~enja postupka). Ukoliko u zahtjevu za izvr{enje na nepokretnosti ~ija je vrijednost znatno ve}a nego
potra`ivanje koje se namiruje postoje elementi zloupotrebe prava, sud bi
mogao odbiti takav zahtjev zbog zloupotrebe procesnih prava (Sud je
du`an... onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u
postupku ~lan 10. ZPP-a), ali }e to u praksi biti te{ko dokazati i obrazlo`iti.
Ukoliko je to jedina imovinska vrijednost iz koje se tra`ilac izvr{enja mo`e
namiriti, onda njegov interes u`iva prednost pred interesima izvr{enika i
izvr{enje bi se trebalo dozvoliti bez obzira na nesrazmjer izme|u vrijednosti
nekretnine i potra`ivanja koje se namiruje (U tom smislu i H. Putzo, ZPO
Komentar, str. 1322).

246 ^lan 65

b) Znatna nesrazmjera. Za razliku od ovog zakona, Prednacrt zakona o

izvr{nom postupku SR Srbije i Crne Gore izri~ito je predvidio u ~lanu 93. st.
1. da sud mo`e odrediti da se izvr{enje provede na drugoj nepokretnosti, a
ne na onoj na kojoj je izvr{ni povjerilac predlo`io izvr{enje, ili drugom sredstvu izvr{enja, ako postoji znatna nesrazmjera izme|u vrijednosti nepokretnosti i iznosa potra`ivanja, a druga nepokretnost ili sredstvo su dovoljni za ostvarenje potra`ivanja (Ovdje se ne radi o zvani~nom prednacrtu pripremljenom
od strane nadle`nih organa ve} od grupe nezavisnih stru~njaka Centra za
liberalno demokratske studije i Centra za unapre|enje pravnih studija.
Ministarstvo pravde Srbije i Crne Gore je formiralo radnu grupu za izradu
zakona o izvr{nom postupku, a ta je grupa za polaznu osnovu uzela upravo ovaj prednacrt. Vidjeti Novi zakon o izvr{nom postupku, str. 7). Bilo bi
po`eljno u Zakon unijeti odredbu poput one koju sadr`i ~lan 93. Prednacrta
u Srbiji i Crnoj Gori. U nedostatku takve odredbe u situaciji u kojoj bi se
predlagalo izvr{enje na nepokretnosti znatno ve}e vrijednosti nego je
potra`ivanje koje se namiruje sud bi, vode}i ra~una o cilju ove odredbe, a to
je za{tita izvr{enika od prekomjernog zahvata u njegovu imovinu, mogao
pozivom na na~elo zabrane zloupotrebe procesnih prava, na odredbu ovog
~lana koja govori o obimu izvr{enja i analognom primjenom ~lana 8. stav 2.,
odbiti takav prijedlog za izvr{enje i odrediti drugi predmet izvr{enja.

c) Nesrazmjera kod dobrovoljnog osiguranja kredita. Nije za o~ekivati da se

ovakvi problemi masovno postavljaju pred sudove u praksi nije pravilo da
se za namirenje npr. komunalnih usluga predla`e izvr{enje na nepokretnostima. Me|utim, u na{oj kreditnoj praksi je princip srazmjernosti ina~e veoma
ugro`en kada su u pitanju krediti koji se osiguravaju hipotekom. Podzakonski
akti Agencije za bankarstvo odre|uju {ta je kvalitetan kolateral i propisuju
odre|eni odnos vrijednosti kredita i predmeta osiguranja. Propisano je da vrijednost nepokretnosti mora biti 50% ve}a od vrijednosti kredita (~lan 14. ta~.
10. Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikacijom aktive banaka, Sl. n. FBiH 47/98). U praksi se on kre}e u relaciji
3:1, tako da bi svaki zahtjev banke ~ak pod uvjetom da tra`i isplatu cijelog
kredita mogao biti upitan sa stanovi{ta ovog principa prema kojem se izvr{enje
provodi samo u obimu potrebnom za namirenje tra`ioca izvr{enja (Pore|enja
radi, u Zakonu o hipotekarnim bankama u Njema~koj je taj omjer odre|en
3/5 ili 3/4 vrijednosti nepokretnosti. M. Wolf, Sachenrecht, str. 333).

d) Suvlasni~ki dio. Princip srazmjernosti je naru{en i u samom zakonu naro~ito su dubiozne odredbe Zakona o mogu}nosti da tra`ilac izvr{enja,
izvr{enik i drugi suvlasnici za dug jednog suvlasnika tra`e prodaju cijele
nepokretnosti (v. 69/5-10), pri ~emu se ne vodi ra~una o omjeru vrijednosti
nepokretnosti i potra`ivanja, niti omjeru vrijednosti suvlasni~kog dijela i cijele
nepokretnosti. O~igledno je da se protivno principu sadr`anom u ovom ~lanu
u takvom slu~aju radi o izvr{enju koje znatno prema{uje obim potreban za
namirenje potra`ivanja.

Izvr{enje na cijelom zemlji{noknji`nom tijelu. Ukoliko tra`ilac izvr{enja predla`e izvr{enje na jednom zemlji{noknji`nom tijelu koje se sastoji iz vi{e katastarskih ~estica, a za namirenje bi bila dovoljna prodaja samo nekih kata-

^lan 65 247

starskih ~estica koje ulaze u sastav tog zemlji{noknji`nog tijela, sud je du`an
odbiti tra`ioca izvr{enja u dijelu prijedloga upravo pozivaju}i se na ovu zakonsku normu (U tom smislu i jedna davna sudska odluka koja nije ni danas
izgubila na aktuelnosti budu}i da je odredba ~lana 4. ranijeg zakona identi~na
odredbi ~lana 65. novog zakona: Ako je vrednost jedne parcele koja je obuhva}ena re{enjem o izvr{enju i njena prodaja ve}a od visine potra`ivanja
poverioca, neosnovan je zahtev poverioca da se izvr{enje odredi i na jo{ tri
parcele, po{to bi vrednost svih tih parcela vi{estruko prevazilazila visinu
potra`ivanja poverioca utvr|enu izvr{nom ispravom. Stav prvostepenog suda
je pravilan budu}i da je ~lanom 4. ZIP-a predvi|eno da se izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja ostvaruje i sprovodi u obimu koji je potreban
za namirenje, te ako je poverilc tra`io izvr{enje na imovini du`nika koja je
znatno ve}a od vrednosti njegovog potra`ivanja, {to je prvostepeni sud pouzdano utvrdio, to nije osnovan predlog za izvr{enje poverioca kojim je tra`io
da se izvr{enje odredi na svim parcelama du`nika, zbog ~ega je sud i odbio
`albu poverioca Okru`ni sud u Beogradu G`-357/81, navedeno prema: A.
\or|evi}, N. [arki}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 75). Me|utim, iz odredbe
~lana 69. st. 1. koja odre|uje da je predmet izvr{enja nepokretnost kao cjelina na prvi pogled proizlazi suprotno, a i u literaturi postoje takva tuma~enja.
Prema tim shvatanjima sud ne mo`e prihvatiti prijedlog tra`ioca izvr{enja
usmjeren samo na jednu ili vi{e katastarskih ~estica koje ulaze u sastav
zemlji{noknji`nog tijela, te bi ga morao pozvati da svoj prijedlog uredi. Prema
tom stanovi{tu izvr{enje je mogu}e samo na svim parcelama koje ulaze u sastav jednog z.k. tijela (tako: Enver Ze~evi}, Novo sudsko izvr{no pravo, str.
59.). Me|utim, sastav z.k. tijela nije nepromjenjiv, mo`e se izvr{iti otpis pojedinih parcela. Da li bi izvr{ni sud mogao, kada primi prijedlog za izvr{enje
na jednoj ili vi{e parcela koje ulaze u sastav zemlji{noknji`nog tijela, odrediti izvr{enje na tim parcelama, a zemlji{noknji`nom sudu nalo`iti otpis tih
parcela u novi z.k. ulo`ak i upis zabilje`be izvr{enja na njima? Ovakvom prakti~nom rje{enju koje uz to {titi i izvr{enika ni{ta ne stoji na putu, a ono bi
bilo i u skladu sa odredbom o obimu izvr{enja. Sud mo`e doprinijeti za{titi
izvr{enika time {to }e, ukoliko tra`ilac izvr{enja predlo`i izvr{enje na cijelom
zemlji{noknji`nom tijelu, s pozivom na navedenu odredbu ~lana 65. i ~lana
8. stav 2. odrediti izvr{enje samo na nekim parcelama koje ulaze u njegov
sastav, ako je to dovoljno za namirenje tra`ioca izvr{enja. Bilo bi odve} strogo i socijalno neutemeljeno prodati vi{e nekretnina koje ulaze u sastav z.k.
tijela kada je namirenje mogu}e iz jedne, a zemlji{noknji`no pravo takav postupak dopu{ta (v. 69/4).
9

Simultana (zajedni~ka) hipoteka. Sli~an problem se mo`e postaviti kod simultane, zajedni~ke hipoteke. To je hipoteka koja optere}ava vi{e zemlji{noknji`nih
tijela, upisanih u vi{e z.k. ulo`aka, od kojih se jedan ozna~ava kao glavni, a
drugi kao sporedni. Nakon Drugog svjetskog rata u BiH je relativno rijetko
vr{en upis takve hipoteke, ali porast zna~aja kredita i osiguranja kredita dovest
}e do osnivanja i ovakvih osiguranja. Simultanu hipoteku spominje i ~lan 68.
stav 4. ZOVO i ~lan 63. stav 3. ZOSPO, a ZZK odre|uje na~in njenog upisa
u vi{e z.k. ulo`aka (~lan 55. ZZK). U doktrini je zastupljen stav da prilikom
namirenja hipotekarni povjerilac slobodno bira da li }e realizirati hipoteku na
svim zemlji{noknji`nim tijelima ili samo na nekima od njih. Ozna~avanje z.k.

248 ^lan 66

ulo`aka kao glavnog ili sporednog je irelevantno za redoslijed namirenja (Tako

O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 384). Sloboda povjerioca da bira
izvr{enja na svim ili nekim z.k. ulo{cima mo`e biti ograni~ena samo ako na
tim z.k. ulo{cima postoje i druga zalo`na prava slabijeg ranga ona izborom
predmeta izvr{enja ne bi smjela biti ugro`ena (ibidem. Tako|er i N. Gavella,
Stvarno pravo, str. 843). Neki autori predla`u da bi povjerilac tada trebao
tra`iti prodaju svih zemlji{noknji`nih tijela i namirenje svog potra`ivanja iz
svih srazmjerno vrijednosti svog potra`ivanja i vrijednosti nepokretnosti, naravno po{tuju}i red namirenja koji u svakom zemlji{noknji`nom ulo{ku mo`e
biti druga~iji (Tako O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 38. Hrvatski
Zakon o zemlji{nim knjigama je u ~lanu 37. dao posebnu regulativu za ovaj
slu~aj. Tako|e i 222 EO). Ako se radi o zajedni~koj (simultanoj) hipoteci i
sloboda izbora predmeta namirenja nije ograni~ena pravima drugih upisanih
hipotekarnih povjerilaca, sloboda izbora povjerioca simultane hipoteke upravo treba da bude ograni~ena odredbom ovog ~lana i ~lana 8. stav 2. takav
povjerilac ne mo`e zahtijevati izvr{enje u obimu ve}em od onog koji je potreban za njegovo namirenje i tra`iti prodaju svih nekretnina, ako bi se mogao
namiriti samo iz jedne. Ukoliko u konkretnom slu~aju postoje na nekim z.k.
tijelima i drugi hipotekarni povjerioci, onda sud treba u obzir uzeti i njihove
interese i ne dozvoliti da se prijedlog za izvr{enje koncentrira samo na jedno
zemlji{noknji`no tijelo i time ugrozi namirenje slabijeg po rangu zalo`nog
povjerioca. Uloga suda je ovdje veoma aktivna i zahtijeva podrobnu ocjenu
okolnosti konkretnog slu~aja, sve dok zakonom ne bude izri~ito rije{eno ovo
pitanje.
^lan 66.
Redoslijed namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja
Vi{e tra`ilaca izvr{enja koji ostvaruju svoja potra`ivanja prema istom
izvr{eniku i na istom predmetu izvr{enja namiruju se onim redom kojim
su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije druk~ije
odre|eno.
1

Redoslijed namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja odre|en je prema pravilu prior

tempore potior iure i zavisi od reda kojim su tra`ioci izvr{enja stekli pravo
da se namire iz konkretnog predmeta izvr{enja. Princip po kome je mjerodavan dan stjecanja prava na namirenje konkretiziran je u nizu drugih zakonskih odredaba koje reguliraju izvr{enje na pojedinim predmetima (za redoslijed namirenja na nepokretnostima mjerodavan je prije svega ~lan 98., a zatim
i ~lanovi 99. i 101,, za pokretne stvari je to ~lan 134., koji me|utim upu}uje
na shodnu primjenu ~lana 98. Redoslijed namirenja na nov~anim potra`ivanjima izvr{enika je odre|en ~lanom 156., koji opet upu}uje na odgovaraju}u
primjenu ~lana 133. i 134., a time posredno i na primjenu ~lana 98. Zakona).
Ova op}a zakonska odredba uspostavlja samo redoslijed izme|u tra`ilaca
izvr{enja ali ne i lica koja se ne pojavljuju kao tra`ioci izvr{enja ali se namiruju u izvr{nom postupku, o ~emu odredba ~lana 98. vodi ra~una. Red namirenja tra`ilaca izvr{enja ne mo`e utjecati na pravo prvenstva zalo`nih povjerilaca koje su svoje zalo`no pravo stekli prije izvr{nog postupka (v. 98/3). To

^lan 66 249

je izri~ito propisano za izvr{enje na nepokretnostima, ali se ova odredba shodno primjenjuje i na izvr{enje na pokretnim i nepokretnim stvarima. Ako se
posmatraju samo tra`ioci izvr{enja koji nisu prije pokretanja izvr{nog postupka imali zasnovano zalo`no pravo (nisu bili osigurani povjerioci), oni pravo
namirenja sti~u tek u izvr{nom postupku, odnosno u izvr{nom postupku sti~u
sudsko zalo`no pravo. Ako su u pitanju nepokretnosti, to je momenat upisa
zabilje`be izvr{nosti (v. 72/7 i 8), kod pokretnih stvari zalo`no pravo se sti~e
provo|enjem pljenidbenog popisa (v. 124/1-4), a kod nov~anih potra`ivanja
zalo`no pravo se sti~e pljenidbom potra`ivanja odnosno dostavom rje{enja o
izvr{enju izvr{enikovom du`niku (v. 141/1 i 2). Iz re~enog proizlazi da red
ste~enih zalo`nih prava odre|uje namirenje ranije ste~eno zalo`no pravo
zna~i prvenstvo u namirenju.
2

Dan prijema prijedloga za izvr{enje. Ako su u pitanju pokretne stvari,

Zakon odre|uje da se u slu~aju da je pljenidbeni popis obavljen u korist
vi{e tra`ilaca izvr{enja prvenstveni red odre|uje prema danu kada je prijedlog za izvr{enje primljen u sud (~lan 124. st. 2.). Isto pravilo je
uspostavljeno i za nov~ana potra`ivanja (~lan 144. st. 1.). Iz ovih odredaba
bi slijedilo da se red prvenstva ne odre|uje prema momentu sticanja
zalo`nih prava (pljenidbeni popis, obavje{tenje izvr{enikovog du`nika), ve}
prema danu prijema prijedloga za izvr{enje, {to na prvi pogled izgleda
kontradiktorno (v. supra 1). Protivrje~nost ipak ne postoji radi se o jednakom redu prvenstva: pljenidba pokretnih stvari, pljenidba potra`ivanja,
zabilje`ba izvr{nosti mjerodavne su za red prvenstva, ali te izvr{ne radnje
moraju biti poduzete u skladu sa redoslijedom kojim su prijedlozi za
izvr{enje podneseni sudu.

Redoslijed obrade. Odredba ~lana 5. stav 2. obavezuje sud da predmete u

rad uzima redom kako ih je primio, osim ako priroda potra`ivanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi druga~ije. Ako je sud uzeo predmete
u rad u druga~ijem redoslijedu, ili je to posljedica gre{ke, to nema utjecaja
na redoslijed namirenja lice koje se namiruje i ~ije je pravo na taj na~in
povrije|eno mo`e osporiti rang prvenstva (v. 102/4). Iako je pljenidbeni popis
u korist jednog tra`ioca izvr{enja izvr{en ranije, prvenstvo u namirenju }e
imati onaj tra`ilac izvr{enja koji je ranije podnio prijedlog za izvr{enje.

Istovremeni zahtjevi. Zakon ne sadr`i rje{enje za situaciju u kojoj su prijedlozi za izvr{enje na nepokretnosti primljeni u sud istog dana. Analogna primjena odredaba koje va`e za pokretne stvari i potra`ivanja zna~ila bi da oni
imaju isti rang prvenstva (~lan 124. st. 4, ~lan 144. st. 4.) i da se iz prodajne cijene namiruju srazmjerno (v. 101/1). Ne vidi se opravdan razlog za{to
se kod prijema prijedloga za izvr{enje na pokretnim stvarima i pravima ne
uvede astronomsko ra~unanje vremena kao i kod prijema zahtjeva za upis u
zemlji{ne knjige. Tada bi se na svakom prijedlogu zabilje`ilo i ta~no vrijeme
prijema, tako da bi se i me|u prijedlozima za izvr{enje koji su primljeni
istog dana mogao uspostaviti rang prvenstva. Kada su u pitanju nepokretnosti treba primijeniti astronomsko ra~unanje vremena, jer ovdje Zakon nije
propisao da se svi zahtjevi za izvr{enje primljeni istog dana tretiraju jednako.

250 ^lan 67, 68

X IZVR{ENJE

NA NEPOKRETNOSTIMA

Op}e odredbe
^lan 67.
Mjesna nadle`nost
Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na nepokretnosti i provo|enje
rje{enja o izvr{enju nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi.
1

Mjesnu nadle`nost u izvr{nim stvarima nije mogu}e odrediti jedinstvenom normom rje{enja su zavisna od predmeta izvr{enja. Odredbu je nu`no dovesti
u vezu sa odredbom ~lana 4. stav 2., koja na~elno odre|uje mjesnu nadle`nost
izvr{nog suda upu}uju}i na odredbe Zakona koje se odnose na pojedine predmete izvr{enja. Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i za provo|enje
rje{enja na nepokretnosti nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost
nalazi. Mjesna nadle`nost za odlu~ivanje o prijedlogu i za provo|enje rje{enja
o izvr{enju na nepokretnosti bila je identi~no ure|ena i u ZIP-u iz 1978.
godine (~lan 140. ZIP-a iz 1978.). Druga~ije rje{enje kada su nekretnine u
pitanju odstupalo bi od na~ela forum rei sitae koje je konsekventno provedeno u svim pozitivnim procesnim zakonima. Zakon ne ure|uje situaciju u kojoj
se jedna nepokretnost nalazi na podru~ju vi{e sudova. Shodna primjena odredaba ZPP-a daje rje{enje prema kojem je nadle`an svaki od sudova na ~ijem
se podru~ju nepokretnost nalazi (~lan 42. stav. 2. ZPP-a).

Stvarna nadle`nost za postupak izvr{enja na nepokretnostima odnosno stvarna nadle`nost uop}e nije u Federaciji BiH ure|ena ovim zakonom, {to je
posljedica ustavnopravne podjele nadle`nosti izme|u Federacije BiH i kantona.
Stvarno nadle`an je sud odre|en zakonom (kantonalni zakoni o sudovima). U
Republici Srpskoj nije bilo ustavnih prepreka da se Zakonom o izvr{nom postupku odredi stvarno nadle`ni sud za izvr{enja na nepokretnostima, ali je u
o~iglednoj te`nji da se zakoni usvoje u identi~nom tekstu promaklo da u
pitanjima koja se ti~u ustavnog ustrojstva i organizacije dr`avnih organa identi~nost nije mogu}a (v. 4/1.).
^lan 68.
Izvr{ne radnje
Izvr{enje na nepokretnosti provodi se zabilje`bom izvr{enja u zemlji{noj
knjizi, utvr|ivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i
namirenjem tra`ioca izvr{enja iz iznosa dobijenog prodajom.

Op}enito. Vrste izvr{enja na nepokretnosti. Na{e izvr{no pravo tradicionalno

poznaje samo jedan vid izvr{enja na nepokretnostima, a to je postupak
izvr{enja kojem je cilj prodaja nepokretnosti i u kome se tra`ilac izvr{enja
namiruje iz vrijednosti dobivene prodajom nepokretnosti (prinudna prodaja).
Nijedan od reformiranih izvr{nih postupaka u zemljama nasljednicama biv{e
SFRJ ne predvi|a prinudnu upravu kao vid izvr{enja na nepokretnostima.

^lan 68 251

Prinudna uprava je takav vid namirenja kod kojeg se tra`ilac izvr{enja namiruje ubiranjem plodova i drugih koristi koje daje nepokretnost, a du`nik
zadr`ava vlasni{tvo nad tom nepokretno{}u. Zakon o vlasni{tvu i drugim
stvarnim pravima Republike Hrvatske reguliraju}i namirenje hipotekarnog povjerioca predvi|a dva vida namirenja prinudnu prodaju i prinudnu upravu
(~lan 336. st. 7. ZV), ali je u normama izvr{nog prava razrada instituta prinudne uprave izostala. Prinudna uprava mo`e biti naro~ito efikasna u situacijama u kojima nije mogu}e prodati jednu nepokretnost ili nije mogu}e posti}i
adekvatan iznos na javnoj prodaji, a nepokretnost donosi sigurne prihode.
Prodaja nepokretnosti }e biti nemogu}a npr. u situacijama kada je finansirana
odre|ena javna korporacija, koja obavlja djelatnost kojom se prema zakonskim
propisima ne mogu baviti druga lica, npr. `eljezni~ka postrojenja, hidroelektrane (U tom smislu Jak{a Barbi}, Sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijenosom vlasni{tva, str. 102).
U praksi se osje}a nedostatak prinudne uprave kao vida izvr{enja odnosno namirenja povjerilaca. Odre|ene banke su imale konkretne slu~ajeve u
kojima se posezalo za ovakvim vidom namirenja (npr. u slu~aju da je du`nik
bio hotel koji donosi sigurne prihode, ali za kojeg nema kupca). Budu}i da
je Zakon propustio da uredi prinudnu upravu, o ovakvom na~inu namirenja
povjerilac i du`nik se mogu sporazumjeti van izvr{nog postupka, vode}i
ra~una o zakonskim ograni~enjima. Prema ZOVO/ZOSPO zabranjene su
odredbe ugovora o hipoteci kojima hipotekarni povjerilac ugovara pravo ubiranja plodova koje zalo`ena nekretnina daje ili iskori{tavanje nekretnine na
drugi na~in, kao i da u slu~aju neisplate duga namiri svoje potra`ivanje stjecanjem prava vlasni{tva na zalo`enu nekretninu (~lan 74. ZOVO, ~l. 69.
ZOSPO). Navedene klauzule su me|utim izri~ito zabranjene samo u ugovoru
o hipoteci. Docnije sporazumjevanje povjerioca i du`nika (npr. nakon dospjelosti potra`ivanja) o namirenju ubiranjem plodova nije obuhva}eno zakonskom zabranom, te je valjano. U tom smislu i presude Vrhovnog suda BiH
(vidjeti infra 5., tako|er 88/2).

Prinudna hipoteka. U uporednom pravu postoji i tre}i vid izvr{enja na

prinudna hipote nepokretnostima, a to je prinudno zasnivanje zalo`nog prava (p
ka, prinudno zalo`no pravo), koja se po zahtjevu povjerioca mo`e pretvoriti
u postupak prinudne prodaje ili uprave (Vi{e o tome Astrid Deixler-Hbner,
Thomas Klicka, Zivilverfahren, str. 232). U na{em pravu zasnivanje sudske,
prinudne hipoteke ne mo`e biti cilj izvr{nog postupka; jednom zapo~eti izvr{ni
postupak sud dalje provodi po slu`benoj du`nosti (Gordana Stankovi},
Gra|ansko procesno pravo, str. 596. Neki autori ne govore o na~elu oficijelnosti ve} o na~elu sudskog kretanja postupka. U tom smislu Borivoje Pozni},
Vesna Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 439). Zakon je propisao
vremenski slijed pojedinih izvr{nih radnji, kao i vrijeme u kome se poduzimaju, te ih je sud du`an poduzeti bez odgovaraju}eg zahtjeva stranke (v.
~lan 72. st. 1., ~lan 80. st. 1., ~lan 82. st. 1. itd.). U odre|enim slu~ajevima
se u praksi postavilo pitanje mo`e li tra`ilac izvr{enja tako utjecati na izvr{ni
postupak da sud odredi zabilje`bu izvr{nosti (kojom on sti~e pravo na
namirenje odnosno prisilno sudsko zalo`no pravo v. 72/7 i 8), ali da ne
provodi dalje izvr{ne radnje. U konkretnom slu~aju interes tra`ioca izvr{enja

252 ^lan 68

bio je samo pribavljanje osiguranja. S obzirom na prirodu izvr{nog postupka

to ne bi bilo mogu}e budu}i da se on u vremenu razvija djelovanjem suda,
a ne stranaka. Sud bi povrijedio pravila izvr{nog postupka kada ne bi odmah
uz zabilje`bu izvr{enja donio zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti, a
zatim po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju ne bi pristupio utvr|enju vrijednosti,
nakon ~ijeg provo|enja donosi zaklju~ak o prodaji itd. Na ovaj na~in je
u~injen propust u za{titi povjerioca odnosno tra`ioca osiguranja. Na~elo dispozicije kao jedno od osnovnih na~ela gra|anskog prava, po kome subjekti
sami odlu~uju da li }e {tititi svoja prava, nalagalo bi i rje{enje po kome jedan
povjerilac ne mora tra`iti potpunu za{titu, tj. namirenje, ve} samo
djelimi~nu za{titu. Efekt koji bi se postigao zasnivanjem prinudne hipoteke,
koja bi bila cilj izvr{nog postupka, ne mo`e se u potpunosti posti}i zasnivanjem sudskih mjera osiguranja koje niti u jednom svom vidu ne dovode do
zasnivanja zalo`nog prava (v. 72/4, 5 i 6).
4

Izvr{ne radnje. Izvr{enje na nepokretnostima provodi se poduzimanjem

odre|enih izvr{nih radnji. Preciznosti radi, treba re}i da poduzimanje izvr{nih
radnji spada u drugi stadij izvr{nog postupka, stadij provo|enja izvr{enja,
stadij u kojem se poduzimaju odre|ene mjere prinude. U prethodnom stadiju stadiju odlu~ivanja o izvr{enju, sud je poduzimao radnje koje su
neophodne za dono{enje rje{enja o izvr{enju, ~ijim se dono{enjem prelazi u
drugi stadij (Gledi{te o postojanju dva organski povezana ali ipak razli~ita
stadija izvr{nog postupka {iroko je zastupljeno u doktrini sa podru~ja biv{e
SFRJ. tako: Sini{a Triva, Velimir Belajec, Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo,
str. 175, Gordana Stankovi}, Gra|ansko procesno pravo, str. 608, Borivoje
Pozni}, Vesna Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 430). Novi
Zakon o izvr{nom postupku koncipirao je izvr{enje na nepokretnostima u
osnovi na istim principima kao i ZIP 1978. g. Tako su u pogledu izvr{nih
radnji iz kojih se sastoji izvr{enje na nepokretnosti rje{enja starog i novog
Zakona o izvr{nom postupku identi~na. Postoje ~etiri izvr{ne radnje: zabilje`ba
izvr{enja u zemlji{noj knjizi (~lan 72.), utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti
(~lan 80-81.), prodaja nepokretnosti (~lan 82-95.) i namirenje tra`ioca izvr{enja
(96-109.). Pored koncepcijske identi~nosti u novom zakonskom tekstu unesen
je ~itav niz pobolj{anja koja bi trebala doprinijeti efikasnosti postupka izvr{enja
na nepokretnostima.

Efikasnost izvr{enja na nepokretnostima. Pravna sigurnost, kao osnovni kvalitet

jednog pravnog poretka, zavisi i od efikasnog ostvarivanja subjektivnih
gra|anskih prava. U kontekstu izvr{nog postupka doprinos pravnoj sigurnosti je efikasno ostvarivanje prava povjerilaca, {to je jedan od osnovnih ciljeva
ovog zakona. U jednoj tranzicijskoj zemlji ovo pitanje dobiva posebno na
zna~aju jer se u izvr{nom postupku odnosno po pravilima izvr{nog postupka namiruju i osigurani povjerioci (npr. zalo`ni povjerioci, hipotekarni povjerioci). Neefikasan izvr{ni postupak na nepokretnostima dovodi u pitanje vrijednost hipoteke i drugih stvarnopravnih osiguranja na nepokretnostima.
Prema ZIP-u iz 1978. godine izvr{enje na nepokretnostima je bilo tako ure|eno
da su uspje{na prodaja nepokretnosti i namirenje tra`ioca izvr{enja bili gotovo onemogu}eni. Prema podacima op}inskih sudova u Sarajevu i Zenici od
zavr{etka rata pa do kraja 1999. godine nije bila izvr{ena niti jedna prodaja

^lan 68 253

nepokretnosti u izvr{nom postupku. U praksi su povjerioci (u pravilu banke)

tra`ili druge na~ine namirenja, tako da je umjesto namirenja prodajom ugovarana zamjena ispunjenja (datio in solutum), prema kome bi du`nik koji nije
mogao izvr{iti dugovano nov~ano potra`ivanje na povjerioca prenosio vlasni{tvo
na nepokretnosti koja je bila predmetom hipoteke. Kod ovakvog na~ina
namirenja nu`no je voditi ra~una da se ne prekr{i zabrana ugovaranja
komisorne klauzule. Prema odredbi ~lana 74. ZOVO, odnosno 69. ZOSPO
ni{tavne su odredbe ugovora o hipoteci kojima hipotekarni povjerilac ugovara
pravo ubiranja plodova koje zalo`ena nepokretnost daje ili iskori{tavanje te
nepokretnosti na drugi na~in, kao i da u slu~aju neisplate duga namiri svoje
potra`ivanje stjecanjem prava vlasni{tva na zalo`enoj nepokretnosti. Ovakvo
ugovaranje bilo bi valjano ako se vr{i nakon dospjelosti potra`ivanja, u
trenutku kad zalo`ni du`nik nije pritisnut potrebom dobijanja kredita, kada
mo`e ravnopravno pregovarati sa povjeriocem, pri ~emu sporazum o prijenosu vlasni{tva povjeriocu, ili o iskori{tavanju nepokretnosti a bez provo|enja
izvr{nog postupka, mo`e biti od interesa za obje strane (U tom smislu O.
Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 346. Tako|er presude Vrhovnog suda
BiH Rev. 250/78 od 29.9.1978, Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/1978, str. 34, Gzz13/57 od 25.3.1957, Zbirka sudskih odluka, knj. II, sv. 1, odl. br. 80. Vidjeti
supra 2, 88/2).
6

Odluke suda u postupku izvr{enja na nepokretnostima. U ZIP-u iz 1978. g.

je postupak izvr{enja na nepokretnosti bio tako koncipiran da je sud morao
donijeti pet rje{enja (rje{enje o izvr{enju, rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti,
rje{enje o dosudi, rje{enje o predaji nepokretnosti kupcu, rje{enje o namirenju) a razvoj postupka u vremenu bio je ovisan o pravosna`nosti navedenih
rje{enja. Protiv njih su bili dopu{teni pravni lijekovi (prigovor i `alba), koje
je du`nik i redovno ulagao, ~ime je bilo programirano odugovla~enje postupka izvr{enja. Novi zakon predvi|a dono{enje rje{enja o izvr{enju, rje{enja o
dosudi (~lan 93.) i rje{enja o namirenju (~lan 109.) Sud donosi zaklju~ak o
prodaji kojim istovremeno utvr|uje vrijednost nepokretnosti (~lan 82.). U
rje{enju o dosudi se odre|uje predaja nepokretnosti i uknji`ba prava vlasni{tva
kupca (~lan 93.).

Bitne novine u postupku izvr{enja na nepokretnostima su: pod 6. spomenute

izmjene u broju i obliku odluka koje sud donosi u izvr{nom postupku,
skra}enje rokova za odre|ene radnje (npr. rok od tri dana za izja{njenje
izvr{enika o promjeni predmeta izvr{enja - ~lan 71. st. 1., umjesto osam dana
~lan 143. st. 1. ZIP-a iz 1978. godine), tre}u javnu prodaju sud zakazuje
po slu`benoj du`nosti (~lan 89. st. 5.), a ne samo na prijedlog tra`ioca
izvr{enja (~lan 169. ZIP-a iz 1978.). Tek ako je tre}a prodaja bila neuspje{na,
sud obustavlja izvr{enje (~lan 95.). Efikasnosti doprinose i odredbe o najni`oj
po~etnoj i najni`oj dopu{tenoj cijeni (~lan 89.), kao i to da odre|ene odluke
sud donosi u formi zaklju~ka protiv kojeg nije dopu{ten pravni lijek (zaklju~ak
o na~inu utvr|ivanja vrijednosti ~lan 80. st. 1., zaklju~ak o prodaji - ~lan 82.)
umjesto u formi rje{enja kao {to je bio slu~aj u starom zakonu (~lan 154.
ZIP 1978.), na neka rje{enja nije dopu{ten prigovor, samo `alba (rje{enje o
dosudi - ~lan 93. st. 3., rje{enje o namirenju), za tok izvr{nog postupka nije
bitno da je rje{enje postalo pravosna`no, pa ~ak ni izvr{no. Pod odre|enim

254 ^lan 69

uvjetima mogu}e je pristupiti utvr|ivanju vrijednosti (~lan 80. st. 2.) i prvom
ro~i{tu za nadmetanje i prodaju i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (~lan
90. stav 1.).
8

Relativna nesuspenzivnost pravnih lijekova. Bitna principijelna novina kojom

se predvi|a relativna nesuspenzivnost pravnih lijekova u izvr{nom postupku
propisana je u odredbi ~lana 12. stav 5., prema kojoj prigovor i `alba ne
zaustavljaju tok izvr{nog postupka. Iz ove odredbe slijedi da bi bilo mogu}e
provesti sve izvr{ne radnje zabilje`bu zalo`nog prava, utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti, njenu prodaju i dosudu, ali ne i samo namirenje tra`ioca
izvr{enja koje se odla`e do odluke prvostepenog suda o prigovoru. (U tom
smislu M. Dika, Osnovne zna~ajke i op}i pregled prve novele hrvatskog
ovr{nog prava, str. 3., Suprotno mi{ljenje A. Daupovi} u komentaru ~lana 12.).
Rje{enje o izvr{enju postaje izvr{no kada je prigovor na rje{enje odbijen ili
nije ulo`en u roku (~lan 13. st. 2.). To je sigurno jedna od najpozitivnijh novina Zakona, ali ona mo`e izgubiti na u~inkovitosti ako ne bude dosljedno
provedena kod izvr{enja na pojedinim predmetima izvr{enja (U tom smislu
Mihajlo Dika, Osnovne zna~ajke i op}i pregled prve novele hrvatskog ovr{nog
prava, str. 4.). Upravo kod izvr{enja na nepokretnostima to nije u~injeno
dosljedno i znatno je revidirano osnovno opredjeljenje Zakona izra`eno u ~lanu
12. stav 5. tek po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju sud poduzima izvr{nu radnju utvr|ivanja vrijednosti (v. 80/4), dok bi prema odredbi ~lana 12. stav 5.
u tom momentu bilo mogu}e preduzeti ~ak i namirenje. Prije izvr{nosti
rje{enja o izvr{enju sud vr{i zabilje`bu izvr{enja (v. 72/2) i donosi zaklju~ak
o na~inu utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti (v. 80/1), a samo izuzetno mo`e
pristupiti utvr|ivanju vrijednosti (v. 80/4) i ro~i{tu za nadmetanje i prodaju
(v. 90/1).
^lan 69.
Nepokretnost kao predmet izvr{enja
(1) Ukoliko nije druga~ije odre|eno predmet izvr{enja mo`e biti samo
nepokretnost kao cjelina odre|ena propisima koji ure|uju vlasni{tvo i
druga stvarna prava.
(2) Suvlasni~ki dio nepokretnosti mo`e biti samostalan predmet izvr{enja u
pogledu kojeg se na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila ovog zakona
o izvr{enju na nepokretnosti.
(3) U slu~aju postupka izvr{enja na suvlasni~kom dijelu, a prema zahtjevu
tra`ioca izvr{enja, izvr{enika ili drugog suvlasnika, sud }e u rje{enju o
izvr{enju odrediti da se na prodaju ponude kako cjelokupna nepokret nost tako i suvlasni~ki dio koji je predmet izvr{enja. U rje{enju o
izvr{enju sud }e nazna~iti i da }e, zavisno od ispunjenja uvjeta iz stava
4. ovog ~lana, svojim zaklju~kom iz stava 3. ~lana 90. ovog zakona
odlu~iti da li je predmet prodaje cjelokupna nepokretnost ili samo njen
suvlasni~ki dio. U istom rje{enju sud }e odrediti da se zabilje`ba izvr{enja
iz ~lana 72. ovog zakona odnosi na cjelokupnu nepokretnost.

^lan 69 255

(4) Ako bi prodajna cijena suvlasni~kog dijela nepokretnosti bila znatno vi{a
u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sud }e odrediti prodaju
cjelokupne nepokretnosti postupaju}i kao da se radi o zahtjevu suvlasni ka za diobu fizi~ki nedjeljive stvari kako je to predvi|eno propisima koji
ure|uju suvlasni~ke odnose.
(5) U slu~aju iz stava 4. ovog ~lana suvlasnici koji nisu izvr{enici imaju pravo
na namirenje u visini svojih suvlasni~kih dijelova iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja tra`ioca izvr{enja i drugih lica koja se namiruju u izvr{nom postupku te prije naknade tro{kova izvr{nog postupka.
(6) Suvlasnici koji nisu izvr{enici imaju pravo zahtijevati da im se stvar koja
je predmet izvr{enja ustupi ako polo`e iznos koji odgovara vrijednosti
izvr{enikovog udjela u toj stvari.
(7) Suvlasnika koji nije izvr{enik, a kojem je osporen udio u stvari koja je
predmet izvr{enja, sud }e uputiti na parnicu protiv tra`ioca izvr{enja, a
i protiv izvr{enika ako i on osporava njegovo pravo da doka`e svoje
pravo, osim ako u izvr{nom postupku ne mo`e dokazati svoje pravo
pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom
privatnom ispravom. Na pokrenutu parnicu kao i na prava suvlasnika da
u njoj tra`e odlaganje postupka izvr{enja shodno se primjenjuju odredbe
ovog zakona kojim se ure|uje postupanje suda po prigovoru tre}ih lica.
(8) Ako suvlasnik iz stava 7. ovog ~lana mo`e dokazati svoje pravo pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud }e postupiti kao da njegovo pravo nije osporeno.
(9) Okolnost da je sud u izvr{nom postupku uzeo da pravo lica iz stava 7.
ovog ~lana nije osporeno u smislu odredaba tog stava ili stava 8. ovog
~lana ne uti~e na pravo tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika da svoja prava
protiv tog lica ostvaruju u posebnoj parnici.
(10) Odredbe stava od 2. do 9. ovog ~lana na odgovaraju}i na~in se primjenjuju i na vlasnike zajedni~ke imovine (zajedni~ari). Ako izme|u
izvr{enika i ostalih vlasnika zajedni~ke imovine ne postoji saglasnost o
njihovim pravima u zajedni~koj stvari, sud }e vlasnika zajedni~ke imovine
koji osporava izvr{enikova prava na zajedni~ku stvar zaklju~kom uputiti
da svoja prava dokazuje u parnici. Na pokrenutu parnicu kao i na prava
vlasnika zajedni~ke imovine da u njoj tra`e odlaganje postupka izvr{enja
shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se ure|uje postupanje suda po prigovoru tre}ih lica.
(11) Ako je u vezi neke nepokretnosti ili njenog dijela osnovano pravo
plodou`ivanja, ono mo`e biti samostalni predmet izvr{enja s tim da
izvr{enik mo`e namiriti svoje potra`ivanje iz plodova koje to pravo daje
na osnovu nekog pravnog odnosa (najamnina, zakupnina) u pogledu ~ega
se na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila ovog zakona o izvr{enju na
pravima.

256 ^lan 69

Op}enito. Odredba ~lana 69. novina je u izvr{nom pravu BiH ZIP iz 1978.
g. nije sadr`avao odredbu odnosno nije definirao nepokretnost kao predmet
izvr{enja. To ne zna~i da se nu`no radilo o pravnoj praznini, jer definiranje
nepokretnosti, razlikovanje u odnosu na pokretne stvari, pitanje njenih sastavnih dijelova, plodova i pripadaka, {to mo`e biti od velikog zna~aja za
izvr{enje, pitanja su koja nu`no rje{ava materijalnopravni propis, odnosno
zakon koji ure|uje stvarno pravo.
Sa svojih jedanaest stavova ova odredba neuobi~ajeno je duga za na{u zakonodavnu tehniku. Naslov ~lana ne odra`ava najpreciznije njen regulatorni
sadr`aj. Prvim stavom je definirana nepokretnost kao predmet izvr{enja. Sedes
materiae, {to ne proizlazi direktno iz naslova, jeste ure|enje izvr{enja na suvlasni~kom dijelu nekretnine (stav 29.). Odredba stava 10. ure|uje izvr{enje na
nekretnini u zajedni~kom vlasni{tvu, a odredba stava 11. izvr{enje na
plodou`ivanju koje je osnovano na nekretnini ili njenom suvlasni~kom dijelu.
Prijedlog zakona o izvr{nom postupku Vlade Federacije BiH iz septembra 2002.
nije jo{ sadr`avao identi~nu odredbu i tada je naslov ~lana adekvatnije
odra`avao njegov sadr`aj. ^lan 69. Prijedloga imao je samo tri stava koja odgovaraju dana{njim stavovima 1, 2. i 11., po ugledu na rje{enja ~lana 76.
hrvatskog Ovr{nog zakona. Odredbe koje reguliraju mogu}nost da se umjesto
izvr{enja na suvlasni~kom dijelu koji pripada izvr{eniku vr{i izvr{enje na cijeloj
nepokretnosti dodate su u kasnijim fazama rada na ovom zakonskom tekstu.
Prijedlog Zakona o izvr{nom postupku iz septembra 2002. g. je sadr`avao sli~ne
odredbe ali samo kada je u pitanju bilo izvr{enje na pokretnoj stvari u suvlasni{tvu. Suvlasnik pokretne stvari koja je predmet izvr{enja nije kao tre}i
mogao tra`iti da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim ali je imao prednost u
namirenju, pravo da mu se ustupi stvar (~lan 53. Prijedloga). Ovdje se navode
ranija rje{enja u cilju historijskog tuma~enja. Naime, ni`e }e biti izvr{en kriti~ki
osvrt na rje{enja o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu nekretnine, pa je korisno
upozoriti na ~injenicu da njih nije poznavalo ranije izvr{no pravo BiH, niti su
od samog po~etka bile dio novog zakonskog teksta. Tako|er, pore|enja radi
isti~e se da paralelne odredbe ne postoje u slovena~kom, hrvatskom, makedonskom izvr{nom pravu, pravu Srbije i Crne Gore, u austrijskom pravu.

Uz stav 1: Nepokretnost kao predmet izvr{enja. Cilj ove norme je odrediti

nekretninu kao predmet izvr{enja. Me|utim, zakonodavac to ne ~ini normama izvr{nog prava ve} vr{i upu}ivanje na norme zakona koji ure|uje
vlasni{tvo i druga prava, ali je to upu}ivanje neprecizno. Zakon je ovdje
izvr{io uputu na propise koji reguliraju vlasni~kopravne odnose i koje bi trebale regulirati pojam i vrste stvari. U na{em pravnom poretku tradicionalno
nema odredaba o stvarima kao objektima stvarnih prava. Naro~ito je ZOSPO
u ovom pravcu vakantan, jer osim odredbe da pravo vlasni{tva mo`e postojati na pokretnim i nepokretnim stvarima (~lan 2. ZOSPO) ne sadr`i nikakvu
op}u odredbu o stvarima. ZOVO je neznatno potpuniji, daju}i zakonsku definiciju pokretnih i nepokretnih stvari kao i nepokretnosti po namjeni kao pripatka nekretnine (~lan 10. st. 1. i 3. ZOVO). Prema va`e}im propisima
nepokretnosti su zemlji{te, trajni gra|evinski objekti, stanovi i poslovne prostorije, kao i pripaci tih stvari dok po volji vlasnika ili po zakonu slu`e
iskori{tavanju te nepokretnosti. Novi propisi o stvarnom pravu koji se nalaze

^lan 69 257

u fazi izrade }e predvidjeti, po uzoru na hrvatsko pravo, da su nepokretnosti samo zemlji{ne ~estice. Dejstvom na~ela superficies solo cedit, sve {to sa
zemlji{tem bude trajno spojeno sastavni je dio zemlji{ta, ~ime }e ponovo biti
uspostavljeno pravno jedinstvo nekretnine. Tako|er }e novo stvarno pravo
definirati pravo gra|enja kao nepokretnost, pa }e se i izvr{enje na pravu
gra|enja provoditi po pravilima koja va`e za izvr{enje na nepokretnosti (tako
u hrvatskom pravu: ~lan 280. st. 2. ZV, ~lan 76. st. 3. OZ).
3

Nepokretnost kao cjelina. Zakon odre|uje da izvr{enje mo`e biti nepokretnost

kao cjelina u skladu sa propisima zakona o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima, ali takve odredbe nema ni u ZOVO ni u ZOSPO, pa je potrebno
tuma~enje ove nejasne odredbe.
Jedno mogu}e tuma~enje je da je zakonodavac propisao da nije mogu}e
izvr{enje na sastavnim dijelovima nepokretnosti. Ovakvo tuma~enje nailazi na
dva ograni~enja. Prvo, nedostaje zakonska regulativa sastavnih dijelova i zakonsko razlikovanje bitnih (neodvojivih) sastavnih dijelova od nebitnih (odvojivih)
sastavnih dijelova, koji se mogu odvajati bez o{te}enja stvari. U doktrini nije
sporno da sastavni dijelovi koji se mogu odvojiti bez o{te}enja stvari mogu
biti objektom posebnih prava i shodno tome mogu biti i predmet samostalnog
izvr{enja, ali ovakva rje{enja nedostaju u na{em pravnom poretku. Ovo }e
pitanje biti naro~ito aktuelno nakon {to je usvojen Okvirni zakon o zalozima
BiH koji predvi|a mogu}nost postojanja posebnih prava i na bitnim sastavnim dijelovima nepokretnosti (Zalog, srodno pravo odnosno posebno vlasni~ko
pravo na obezbje|enju koje je registrirano prije nego je to obezbje|enje
pri~vr{}eno za nepokretnu stvar, ima pravo prvenstva nad bilo kojim pravom
na tom obezbje|enju koje je nastalo kao posljedica spajanja. ~lan 12. st. 1.
Jednostavnije re~eno zalo`no pravo ostaje i nakon spajanja jedne pokretne
stvari sa nepokretno{}u, te se mo`e provesti i izvr{enje na tom dijelu za
namirenje zalo`nog prava, i to sa pravom prvenstva u odnosu na zalo`no
pravo na cijeloj nepokretnosti.)
Obim odgovornosti jedne nekretnine usko je povezan sa odre|enim temeljnim pitanjima stvarnog prava (sastavni dijelovi, pripaci, pravno jedinstvo
nekretnine) koja nisu zakonodavno ure|ena u na{em pravu, tako da doktrina mora dati odgovor {ta mo`e biti objekt izvr{enja. U odredbama posve}enim
hipoteci ZOSPO i ZOVO na isti na~in odre|uju da se hipoteka odnosi na
plodove, sastavne dijelove i pripatke. Sva ta pravila va`e i za sudsku hipoteku.
ZOVO jo{ dopunjuje navedenu regulativu odre|uju}i da se hipoteka prote`e
i na pobolj{anja nekretnine nastala nakon zasnivanja hipoteke (~lan 68. st. 3.
ZOVO in fine). Ovom dopunom propisana je zakonom ekstenzivnost hipoteke,
ali se ona ne mo`e smatrati velikom novinom, jer ni ranije nije bilo sporno
u pravnoj literaturi da hipoteka mo`e djelovati ekstenzivno (M. KrisperKramberger, Pogodbena zastavna pravica na nepremi~inah, str. 24, O.
Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 38, N. Gavella, Zalo`no pravo, str. 8.,
P. Simonetti, Hipoteka (objekt, obujam, stjecanje), str. 1120), ali i dalje nedostaje razrada ovog principa. Ilustracije radi, njema~ki BGB posve}uje ovom pitanju 12 paragrafa ( 11201131 BGB), reguliraju}i tako osim prostiranja
hipoteke na plodove, sastavne dijelove i pripatke, posljedicu njihovog udalje-

258 ^lan 69

nja i otu|enja, protezanje na naknadu iz zakupnog odnosa, na povremena

davanja, na osiguranu sumu (realna subrogacija), slu~aj ponovnog uspostavljanja uni{tene nekretnine itd. Sva ova pitanja mogu imati veliki prakti~ni
zna~aj u konkretnom izvr{nom postupku, a ni na jedno od ovih pitanja na{e
pozitivno pravo ne nudi odgovor. U doktrini su ona raspravljana i nu|ena su
rje{enja (Tako npr. za protezanje hipoteke i na zakupninu, N. Gavella, Zalo`no
pravo, str. 84, protiv mogu}nosti samostalnog zalaganja plodova, T. Tumbri,
Zalo`no pravo, str. 147, za mogu}nost da nad pripacima ili sastavnim dijelovima zgrade postoje druga prava osiguranja povjerioca, npr. zadr`anje prava
vlasni{tva na ma{inama ugra|enim u fabri~ku zgradu P. Simonetti,
Mobilijarna hipoteka, str. 74, P. Simonetti, Hipotekarno zalaganja nekretnina
u Federaciji BiH, str. 43, P. Simonetti, Hipoteka (objekt, obujam, stjecanje),
str. 1120-1122, E. ^ulinovi}-Herc, Ugovorno osiguranje, tra`bina zalaganjem
pokretnih stvari bez predaje stvari u posjed vjerovnika, str. 244), ali bi odista
bilo nu`no da ova pitanja budu regulirana zakonom. Pred reformu stvarnog
prava se postavlja zahtjev da regulira kompleks pitanja vezanih za stvari, a
za izvr{enje na nekretninama bi od posebnog zna~aja bilo odre|enje plodova
(npr. do kog momenta plodovi pripadaju vlasniku, a od kog jam~e za
hipoteku), sastavnih dijelova ({ta su bitni odnosno nebitni dijelovi i na koje
se odnosi hipoteka, mogu li se neki isklju~iti od odgovornosti) i pripadaka
(pod kojim uvjetom pripadak mo`e biti isklju~en od odgovornosti i eventualno predmetom drugih prava osiguranja), odre|enje pravila realne subrogacije
za slu~aj propasti osigurane nepokretnosti optere}ene hipotekom.
4

Izvr{enje na zemlji{noknji`nom tijelu. Prema drugom mogu}em tuma~enju

izvr{enje na nekretnini kao cjelini treba dovesti u vezu sa propisima zemlji{noknji`nog prava. Prema pravnim pravilima zemlji{noknji`nog prava, koja su
preuzeta i u nove Zakone o zemlji{nim knjigama, samo cijelo zemlji{noknji`no
tijelo mo`e biti objektom prava (Pravno pravilo iz 4. Zakona o osnivanju i
unutra{njem ure|enju zemlji{nih knjiga iz 1930, ~lan ~lan 16. st. 3. ZZK).
zemlji{noknji`no tijelo predstavlja jednu ili vi{e kata-starskih ~estica koje se
nalaze u istoj katastarskoj op}ini, koje imaju istog vla-snika i koje su isto
optere}ene. Sva prava upisana u vlasni~kom ili teretnom listu odnose se na
cijelo zemlji{noknji`no tijelo upisano u posjedovnom listu. Eventualna potreba
da se posebno optereti samo jedna ili vi{e parcela odno-sno dio zemlji{noknji`nog tijela zahtijevala bi otpis tih parcela u posebni zemlji{noknji`ni
ulo`ak. Ovdje se radi o osnovim principima stvarnog i zemlji{noknji`nog prava
koji bi vrijedili i u izvr{nom pravu i bez izri~ite upute na njih. Za razliku
od tih principa u onim dijelovima BiH gdje je implementiran Zakon o premjeru i katastru nekretnina rje{enje je druga~ije, jer je ovaj zakon dopu{tao
zasnivanje hipoteke na jednom dijelu katastarsko-knji`nog tijela odnosno jednoj katastarskoj ~estici koja ulazi u sastav zemlji{noknji`nog tijela. (Zakon o
premjeru i katastru nekretnina, ~lan 110.) Odredbom ~lana 93. ZZK-a odredbe
Zakona o premjeru i katastru nekretnina koje se odnose na upis prava na
nepokretnostima su stavljene van snage, ali u praksi jo{ mo`e do}i do realizacije tako uknji`ene hipoteke. Postavlja se pitanje mo`e li se izvr{enje voditi samo na jednoj ili vi{e katastarskih ~estica koje ulaze u satav zemlji{noknji`nog tijela ili nu`no mora biti obuhva}eno cijelo zemlji{noknji`no tijelo.
Primjena odredbe ~lana 65. o obimu izvr{enja nala`e prvu soluciju izvr{enje

^lan 69 259

je mogu}e samo na nekim parcelama u obimu potrebnom za namirenje, pri

~emu }e u postupku izvr{enja nu`no do}i do zemlji{noknji`nog otpisa parcela
na kojima je odobreno izvr{enje. Takve se parcele upisuju u novi z.k. ulo`ak
i potom se upisuje i zabilje`ba izvr{enja (v. 65/8).
5

Uz stav 2: Izvr{enje na suvlasni~kom dijelu. Odredbe o izvr{enju na

suvlasni~kom dijelu su novina u izvr{nom pravu BiH. One ne spadaju u red
uspjelih novih rje{enja i vrlo su dubiozne iz aspekta ustavne garancije prava
vlasni{tva. Osim ovih centralnih odredaba o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu
sadr`anih u ovom ~lanu Zakona razli~iti aspekti ovog izvr{enja regulirani su
na drugim mjestima u Zakonu, ali se gotovo svim tim odredbama mo`e
prigovoriti nedore~enost (v. 80/7, 82/6, 85/5, 86/4, 90/3, 91/4). Suvlasni~ki dio
kao idealni dio na jednoj fizi~ki nepodijeljenoj stvari ima svoju samostalnu
pravnu sudbinu nezavisnu od sudbine cijele stvari suvlasnik njime mo`e
slobodno raspolagati, mo`e ga zalo`iti (~lan 15. st. 3. ZOVO, ~lan 14. stav 2.
ZOSPO). Analogno tome, suvlasni~ki dio nepokretnosti mo`e biti i samostalnim predmetom izvr{enja, pri ~emu }e se na odgovaraju}i na~in primijeniti
odredbe o izvr{enju na nepokretnostima. U praksi je do izvr{enja na
suvlasni~kom dijelu dolazilo rijetko, prije svega zato {to su banke relativno
rijetko ili gotovo nikako kao zalog prihvatale zalaganje suvlasni~kog dijela.
Pored svih ostalih problema koji prate prodaju nepokretnosti u izvr{nom postupku, prodaja suvlasni~kog dijela se u praksi pokazala kao neatraktivna zbog
postojanja u odre|enim slu~ajevima zakonskog prava pre~e kupovine (pravo
pre~e kupovine suvlasnika gra|evinskog zemlji{ta, poljoprivrednog i {umskog
zemlji{ta, stana ili poslovnog prostora ure|eno ~lanom 2932. Zakona o prometu nekretnina), te nemotiviranosti kupaca da u|u u suvlasni~ku zajednicu itd.
Davaoci kredita u pravilu zahtijevaju da i ostali suvlasnici zalo`e svoje suvlasni~ke dijelove odnosno da se uz saglasnost svih suvlasnika zalo`i cijela
nepokretnost, budu}i da se radi o poslovima vanrednog upravljanja stvari
(^lan 17. stav 3. ZOVO, ~lan 15. st. 3. ZOSPO). Ovakva mogu}nost postojala
je samo u situacijama kada su suvlasnici u posebno bliskim odnosima (npr.
roditelji i djeca) u protivnom nekretnina u suvlasni{tvu nije mogla poslu`iti
kao adekvatno osiguranje.

Uz stav 3: Mogu}nost izvr{enja na cijeloj nepokretnosti u suvlasni{tvu. Gore

su navedeni odre|eni razlozi za{to je zakonodavac posebno regulirao izvr{enje
na suvlasni~kom dijelu, pri ~emu je izvr{enje mogu}e kako samo na
suvlasni~kom dijelu koji pripada izvr{eniku, tako i na cijeloj nepokretnosti, koja
pripada ostalim suvlasnicima. Time se `elio olak{ati polo`aj povjerioca i suvlasnika koji je `elio zalo`iti svoj suvlasni~ki dio, a nije imao saglasnost ostalih
suvlasnika za zalaganje cijele stvari, kao i polo`aj tra`ioca izvr{enja, ~ije
potra`ivanje nije osigurano i koji pokre}e izvr{ni postupak, a jedina vrijednost
koju izvr{enik ima je suvlasni~ki udio u nepokretnosti. Slijede}i navedeni
opravdani pravnopoliti~ki cilj, zakonodavac je oti{ao predaleko i nije isklju~eno
da ova i sljede}e odredbe u budu}nosti budu predmetom ocjene usagla{enosti sa ustavom i me|unarodnim dokumentima kojima se {tite osnovna prava.
Ukratko, data su{tina ovih novina: zbog ~injenice da jedan od suvlasnika ne
izvr{ava svoje obaveze drugi suvlasnici mogu izgubiti svoje suvlasni~ke udjele,
a to je mogu}e i kada je izvr{enik manjinski vlasnik! (Pore|enja radi, ~lan

260 ^lan 69

90. Prednacrta zakona o izvr{nom postupku za Srbiju i Crnu Goru sadr`i potpuno suprotno rje{enje i priznaje suvlasniku koji nije izvr{enik da zahtijeva
da se nepokretnost ~iji je suvlasnik izvr{enik izuzme od izvr{enja i ustupi
drugom suvlasniku u isklju~ivo vlasni{tvo pod uvjetom da polo`i iznos koji
odgovora procijenjenoj vrijednosti izvr{enikovog suvlasni~kog dijela.)
Analizu odredbe stava 3. treba po~eti primjedbom koja se odnosi na njen
pravno-tehni~ki izraz. Odredba je te{ka za razumjeti jer vr{i upu}ivanje na
tri druge zakonske odredbe, osim toga sadr`i i neka neprihvatljiva rje{enja.
Ukoliko je suvlasni~ki dio predmet izvr{enja, tra`ilac izvr{enja, izvr{enik ili
suvlasnik koji nije izvr{enik mogu zahtijevati da se izvr{enje vr{i na cijeloj
nepokretnosti. Problemati~no je rje{enje prema kojem ovaj zahtjev mo`e
postaviti i izvr{enik. Ovdje su mogu}e zloupotrebe od strane nesavjesnog
suvlasnika, koji ne pla}a svoje dugove. Nije za o~ekivati da takav zahtjev
postave drugi suvlasnici; mogu}nost prodaje cijele nepokretnosti njima ne ide
u prilog, ali su mogu}e zloupotrebe u odnosima me|u suvlasnicima. Tako npr.
jedan od njih mo`e inicirati prodaju cijele nepokretnosti i ukoliko drugi suvlasnici nemaju sredstava za otkup mo`e otkupiti cijelu nepokretnost, po relativno niskoj cijeni ako kupuje na nekom kasnijem ro~i{tu. Motiv samog tra`ioca izvr{enja da tra`i prodaju cijele stvari mo`e biti znatno reduciran ~injenicom da za njegovo namirenje ne stoji na raspolaganju cjelokupan iznos dobiven prodajom cijele nepokretnosti, ve} samo iznos preostao nakon namirenja
suvlasnika (infra 8). Navedena promi{ljanja ukazuju na opasnosti rje{enja po
kojem se umjesto na suvlasni~kom udjelu izvr{enje mo`e voditi na cijeloj
nepokretnosti i nu`nost da sud mogu}nost prodaje cijele nepokretnosti tuma~i
kao izuzetak. U slu~aju da ovla{teno lice podnese zahtjev da se proda cijela
nepokretnost, za njegovo usvajanje je potrebno da budu ispunjeni zakonom
propisani uvjeti. Osnovni uvjet za odluku da se na prodaju ponude nepokretnost u cjelini ili suvlasni~ki dio jeste onaj propisan odredbom stava 4. ovog
~lana, a on se sastoji u tome da bi se prodajom nepokretnosti u cjelini postigla
znatno vi{a cijena za suvlasni~ki udio nego kada bi se on prodavao odvojeno.
Odluka suda kojom usvaja zahtjev da se prodaji izlo`i cijela nepokretnost je
procesno veoma slo`ena. Tu odluku sud ne mo`e donijeti definitivno kada
odlu~uje o prijedlogu za izvr{enje i iz razloga {to u tom momentu nije
mogu}a procjena nepokretnosti. Primarni objekt izvr{enja je suvlasni~ki dio. To
je va`no uputstvo za izvr{nog sudiju. Ne treba te`iti bez opravdanja izvr{enju
na cijeloj nepokretnosti, jer to mo`e zna~iti ugro`avanje prava drugih suvlasnika. To je vidljivo i iz zakonske formulacije iz koje ne proizlazi direktno da
je cijela nepokretnost predmet izvr{enja, ve} samo da se u rje{enju o izvr{enju
mo`e odrediti da se na prodaju ponude nepokretnost u cjelini tako i suvlasni~ki dio. Tako|er i u drugim zakonskim odredbama zakon konsekventno
koristi formulaciju iz koje je vidljivo da je suvlasni~ki dio predmet izvr{enja
(npr. 80/7, 82/6). Stoga, dispozitiv rje{enja o izvr{enju treba da glasi da se
dozvoljava izvr{enje na suvlasni~kom dijelu nepokretnosti. Dispozitivom
rje{enja o izvr{enju ne mo`e biti obuhva}ena cijela nepokretnost; takvu odluku
sud ne mo`e donijeti u momentu dono{enja rje{enja o izvr{enju, jer definitivno postojanje uvjeta utvr|uje na ro~i{tu za prodaju (v. 90/3). Iako sud nije
donio rje{enje o izvr{enju na cijeloj nepokretnosti, mo`e prikupljati ponude i

^lan 69 261

za cijelu nepokretnost i za suvlasni~ki dio, jer za to ima ovla{tenje u Zakonu

koji odre|uje da se na prodaju nude oba navedena objekta. Interesantna je
zakonska formulacija da se na prodaju ponude - Zakon ne sadr`i formulaciju da se odre|uje izvr{enje na oba objekta. Kada utvrdi da li su ispunjeni
uvjeti iz stava 4. ovog ~lana, sud }e donijeti zaklju~ak kojim odre|uje kona~ni
predmet prodaje, tj. izvr{enja. Ova odredba ne daje precizan iskaz o tome da
sud odre|uje izvr{enje na oba objekta. Rje{enje o izvr{enju odnosi se samo na
suvlasni~ki dio i u dispozitivu rje{enja treba kao predmet izvr{enja odrediti
suvlasni~ki udio. Bitni sastavni dio rje{enja je odre|enje predmeta izvr{enja,
a u zakonu nema odredbi o tome da bi se predmet mogao odrediti alternativno ili eventualno. To govori u prilog da se odre|uje rje{enje samo na suvlasni~kom dijelu. Ukoliko su navedena ovla{tena lica podnijela zahtjev za
izvr{enjem na cijeloj nepokretnosti, sud }e u obrazlo`enju rje{enja nazna~iti
da }e naknadnim zaklju~kom odlu~iti da li se prodaji izla`e cijela nepokretnost ili suvlasni~ki dio.
7

Uz stav 4: Mogu}nost povoljnije prodaje suvlasni~kog dijela. Ako tra`ilac

izvr{enja, izvr{enik ili suvlasnik koji nije izvr{enik postave zahtjev da se
izvr{enjem obuhvati cijela nepokretnost, a ispunjeni su zahtjevi propisani
zakonom, sud je du`an udovoljiti tome zahtjevu. Zakon ne ostavlja prostora
sudu za slobodnu procjenu u svakom konkretnom slu~aju da li }e se vr{iti
prodaja cijele stvari ili udjela (... sud }e odrediti...). Pri tome Zakon odre|uje
da su isklju~ivo ekonomski razlozi odnosno mogu}nost postizanja bolje prodajne cijene razlozi na kojima sud treba da temelji dono{enje odluke da se
prodaji izlo`i nepokretnost u cjelini. Ako bi prodajna cijena suvlasni~kog dijela
bila znatno vi{a u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sud }e odrediti
prodaju cjelokupne nepokretnosti. ^ak i ako ekonomski pokazatelji govore u
prilog tome da se prodaji izlo`i cijela stvar, zakonodavac je na~inio gre{ku ne
odrediv{i da sud mo`e, ali i ne mora, donijetu takvu odluku zavisno od procjene svih okolnosti konkretnog slu~aja. Postizanje znatno vi{e cijene za udio
u slu~aju da se prodaji izlo`i cijela nepokretnost {titi interese izvr{enika i
tra`ioca izvr{enja, ali ne i drugih suvlasnika. Mogu}e je da je udio izvr{enika
u nepokretnosti samo desetina, te da }e se odista za tu desetinu dobiti znatno vi{a cijena u slu~aju da se prodaje cijela nepokretnost, ali po{to takva
solucija mo`e ozbiljno ugroziti ostale suvlasnike trebalo je ostaviti prostora sudu
da cijeni cjelishodnost takve prodaje. Zakon dalje nije odredio ko i na koji
na~in vr{i procjenu o tome koja je prodaja povoljnija i ko mo`e dati relevantan iskaz o tome da bi prodajna cijena suvlasni~kog dijela bila znatno vi{a
u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti. Budu}i da bi prodaju cijele
nepokretnosti trebalo posmatrati kao izuzetak, za {ta nam citirane odredbe
Zakona daju upori{te, tada odluku o tome da li }e se postu}i znatno vi{a
cijena prodajom cijele nepokretnosti ne bi trebalo donijeti olako, pau{alno, bez
temeljite procjene okolnosti konkretnog slu~aja. Iskaz o tome bi trebao dati
sudski vje{tak odgovaraju}e struke (finansijski, gra|evinski) u postupku
utvr|ivanje vrijednosti predmeta izvr{enja. U protivnom, a priori bi se moglo
re}i da }e se, prema onome {to u `ivotu naj~e{}e biva, prodajom cijele stvari
a ne samo prodajom udjela posti}i povoljnija cijena. To o~igledno nije bila
namjera zakonodavca, jer u protivnom ne bi bilo ni potrebno stipulirati odredbu kao u stavu 4. niti odga|ati odluku o tome do dono{enja zaklju~ka iz

262 ^lan 69

~lana 90. st. 3. Kod ocjene ponuda za suvlasni~ki dio i cijelu stvar sintagmu
znatno vi{a cijena tuma~iti u smislu da ona mora biti toliko vi{e da se
tra`ilac izvr{enja mo`e u potpunosti namiriti, ali nakon {to su se i suvlasnici potpuno namirili (u visini svojih suvlasni~kih dijelova). Ukoliko to nije slu~aj
ponuditi na prodaju samo suvlasni~ki dio, jer bi prodaja cijele nepokretnosti u takvom slu~aju mogla imati i negativne socijalne u~inke. U obrazlo`enju
se pozvati na ustavnu garanciju vlasni{tva. U situaciji u kojoj se izvr{ni postupak pokre}e za namirenje potra`ivanja, ~iji je iznos neznatan u odnosu na
vrijednosti cijele nepokretnosti ili je suvlasni~ki udio u nepokretnosti neznatan
odbiti zahtjev izvr{enika, suvlasnika ili tra`ioca izvr{enja da se prodaji izlo`i
cijela stvar pozivaju}i se na na~elo zabrane zloupotrebe procesnih prava kao
i na odredbu ~lana 65. o obimu izvr{enja (v. 65/3 i 4). Ovo na~elo nije direktno normirano odredbama Zakona o izvr{nom postupku, ali ~lan 21. upu}uje
na odgovaraju}u primjenu odredaba Zakona o parni~nom postupku, a taj
zakon odredbom ~lana 10. zabranjuje zloupotrebu procesnih prava. Ovdje je
mogu}e jo{ na jedan na~in za{tititi suvlasnike koji nisu izvr{enici, i to primjenom zakonskih odredaba o nedostatku pokri}a. Suvlasnici su lica koja se
namiruju iz prodajne cijene (v. infra 8), sljedstveno tome, ukoliko iznos
postignut prodajom, nakon podmirenja njihovih suvlasni~kih dijelova, ne bi
bio dovoljan za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja, sud bi trebao uva`iti
njihov prigovor nedostatka pokri}a (v. 81/1 i dalje).
Ako je postavljen zahtjev od strane ovla{tenih lica i ispunjeni uvjeti iz stava
4., sud }e nalo`iti prodaju cijele nepokretnosti kao da se radi o zahtjevu
suvlasnika za diobu fizi~ki nedjeljive stvari, kako je to predvi|eno propisima
koji ure|uju suvlasni~ke odnose. Ovdje je Zakon izvr{io uputu na
ZOVO/ZOSPO i na entitetske zakone kojima je reguliran vanparni~ni postupak. Upu}ivanje na navedene propise izaziva jedan problem. Prema odredbi
~lana 16. st. 1. ZOSPO svaki suvlasnik ima pravo da u svako vrijeme zahtijeva diobu stvari, osim u nevrijeme za druge suvlasnike. Da li bi u slu~aju
da izvr{enik ili tra`ilac izvr{enja ili neki od suvlasnika koji nisu tra`ioci
izvr{enja tra`e izvr{enje na cijeloj nepokretnosti drugi suvlasnik mogao ista}i
prigovor da se radi o diobi u nevrijeme i time privremeno osujetiti prodaju
cijele nepokretnosti? Sa stanovi{ta efikasnosti izvr{nog postupka takvo bi
tuma~enje bilo velika smetnja, ali se ono ne da izbje}i budu}i da sam zakon
izri~ito upu}uje na pravila koja reguliraju suvlasni~ke odnose. Upravo ovdje bi
mogla biti sadr`ana za{tita za suvlasnike koji nisu izvr{enici, koja je ina~e u
odredbi ~lana 69. tako manjkava. Navedenu odredbu me|utim sadr`i samo
ZOSPO, koji se primjenjuje u Republici Srpskoj, dok ZOVO koji je na snazi
u Federaciji BiH nema paralelnu odredbu.
8

Uz stav 5: Prvenstveno namirenje suvlasnika. U slu~aju prodaje cijele

nepokretnosti nad kojom postoji suvlasni{tvo, zakonodavac je `elio osigurati
za{titu suvlasnika koji nisu izvr{enici odredbom prema kojoj oni imaju pravo
prvenstvenog namirenja iz iznosa dobivenog prodajom cijele nepokretnosti i
da se to prvenstvo ogleda i prema tro{kovima izvr{nog postupka. Postavlja se
pitanje da li je na ovaj na~in osigurana adekvatna za{tita ostalih suvlasnika
koji nisu izvr{enici i ako je odgovor negativan ovdje le`i osnov mogu}e
neustavnosti odredaba o izvr{enju na cijeloj stvari za dug jednog suvlasnika.

^lan 69 263

Prvi princip koji bi u situaciji prodaje cijele stvari za potra`ivanje koje tra`ilac
izvr{enja ima prema jednom od suvlasnika morao biti zadovoljen jeste adekvatno nov~ano obe{te}enje suvlasnika koji nisu izvr{enici. U situaciji da oni
ne `ele prodaju, ali je nisu mogli sprije~iti, u situaciji u kojoj }e i njihovi
suvlasni~ki dijelovi biti izlo`eni prodaji oni moraju dobiti stvarnu protuvrijednost njihovih suvlasni~kih dijelova. Zakon odre|uje da oni imaju pravo na
namirenje u visini svojih suvlasni~kih dijelova. Odredba je na`alost neprecizna da li je zakonodavac ovim rije~ima odredio da oni moraju dobiti stvarnu vrijednost njihovih udjela ili srazmjeran, alikvotni dio iz ostvarene cijene?
Prvo rje{enje ne}e ~esto biti mogu}e, odnosno ne}e nikad biti mogu}e ako se
na ro~i{tu za javnu prodaju ne ostvari dobra cijena, na daljnjim ro~i{tima to
je svakako nemogu}e. Drugo rje{enje je oduzimanje prava vlasni{tva bez pune
naknade i bez postojanja javnog interesa. U Federaciji BiH bi to bilo u suprotnosti sa ~lanom 3. ZOVO koji reproducira sadr`aj ~lana 1. Protokola 1. uz
Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama, prema kojem je oduzimanje prava vlasni{tva mogu}e samo u javnom interesu. Odredba bi bila
suprotna i sa ~lanom 6. ZOVO koji odre|uje da vlasnik ima pravo na punu
naknadu za oduzimanje ili ograni~enje vlasni{tva. U Republici Srpskoj, gdje u
ZOSPO nema odredbe analogne odredbi ~lana 3. ZOVO, ovakvo postupanje
bi bilo protivno Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i slobodama, odnosno protivno Ustavu BiH. Nije sporno da }e suvlasnici u posebnom postupku i u navedenoj situaciji imati pravo regresa prema izvr{eniku za razliku u
vrijednosti, ali je to slaba i neizvjesna utjeha za izgubljeno vlasni{tvo na nepokretnosti. Ova situacija daje osnova za podizanje apelacije kod Ustavnog suda
BiH nakon {to se iscrpe redovni i vanredni pravni lijekovi.
9

Uz stav 6: Ustupanje nepokretnosti suvlasnicima. Cilj odredbe stava 6. tako|er

je za{tita suvlasnika koji nisu izvr{enici. Oni mogu sprije~iti prodaju cijele
stvari zahtijevaju}i da im se cijela stvar ustupi ako polo`e iznos koji odgovara vrijednosti udjela izvr{enika. Odredba je vi{estruko neprecizna i tra`i
tuma~enje upotrebljenih izraza: ustupi, polo`i i iznos koji odgovara vri jednosti, kao i odgovor na pitanje da li taj zahtjev mogu postaviti svi zajedno, jedan ili vi{e suvlasnika. Kori{teni izraz ustupi je donekle neprecizan,
jer oni stvar imaju u (su)vlasni{tvu, a ~esto }e je imati i u suposjedu.
Ustupanje stvari zna~i ustvari otkup dijela suvlasnika-izvr{enika. Uvjet za ustupanje predmeta izvr{enja je polaganje odgovaraju}eg iznosa, pri ~emu polaganje iznosa treba tuma~iti kao polaganje u sudski depozit, a za za{titu
tra`ioca izvr{enja je bitno da izvr{enik ne mo`e raspolagati tim iznosom. Za
odluku izvr{nog suda bi bilo dovoljno da suvlasnici koji postavljaju zahtjev
u skladu sa ~lanom 6. i izraze spremnost da polo`e iznos; pri ~emu sud
odlu~uje o zahtjevu i ustupanje stvari suvlasnicima uvjetuje polaganjem
odre|ene sume novca u sudski depozit. Nu`no je da izvr{ni sud ostavi suvlasnicima rok u kome treba da polo`e odgovaraju}i iznos u sudski depozit.
Ukoliko u ostavljenom roku iznos bude polo`en, sud donosi rje{enje o obustavljanju postupka na nepokretnosti. Postavlja se pitanje kakva su prava
tra`ioca izvr{enja u toj situaciji. Op}a pravila o obustavi postupka zbog nemogu}nosti provo|enja izvr{enja na predmetu izvr{enja nala`u da sud pozove
tra`ioca izvr{enja da podnese prijedlog da se izvr{enje odredi na drugom
predmetu izvr{enja (~lan 63. stav 3.). Ovakvo rje{enje bi dovelo do nepotreb-

264 ^lan 69

nog odugovla~enja namirenja; sud treba da po slu`benoj du`nosti odredi namirenje iz polo`enog iznosa, i to prema istim pravilima koja su propisana za
namirenje iz prodajne cijene. Ovdje je vidljiv nedostatak op}ih odredaba o
realnoj subrogaciji o kome je bilo rije~i supra 3. Zakon odre|uje da je iznos
koji suvlasnici moraju polo`iti u sudski depozit iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikovog udjela u cijeloj nepokretnosti. Odredba je neprecizna, odnosno nije vidljivo u kom se momentu odre|uje taj iznos. Da li se taj iznos
odre|uje prema procijenjenoj vrijednosti ili vrijednosti koju nepokretnost ima
u odre|enoj fazi postupka, pri ~emu ona mo`e varirati zavisno od toga da li
se nepokretnost prodaje na prvom, drugom ili tre}em ro~i{tu. Povezanim
tuma~enjem sa ~lanom 90. stav 3. dolazi se do zaklju~ka da to mo`e biti
momenat kad sud odre|uje i upore|uje iznos koji bi se za suvlasni~ki dio
dobio ako se prodaje sam suvlasni~ki dio ili ako se prodaje cijela nepokretnost (ako se radi o javnom nadmetanju, to je trenutak nakon {to su stavljene najbolje ponude za suvlasni~ki dio i za cijelu nepokretnost 90/3).
Ustupanje predmeta izvr{enja suvlasnicima mo`e predstavljati za{titu, ali samo
ako suvlasnici raspola`u sredstvima za otkup. Mogu}e je da ta sredstva ima
samo jedan ili neki od njih; zakon ne rje{ava tu situaciju, ali treba po}i od
op}ih pravila koja bi va`ila za pravo pre~e kupovine. Kada suvlasnici nepokretnosti imaju pravo pre~e kupovine, ponuda za kupovinu se ~ini svima. U
slu~aju da se nisu druga~ije sporazumjeli, oni kupuju suvlasni~ki dio koji se
prodaje srazmjerno svojim udjelima u cijeloj nepokretnosti. U tom omjeru bi
i ovdje suvlasnici koji nisu izvr{enici trebali da polo`e odgovaraju}i iznos.
Zakon ne rje{ava situaciju u kojoj samo jedan ili samo neki od suvlasnika
zahtijevaju da im se ustupi cijela nepokretnost. Problem predstavlja upravo
situacija kad npr. dva od pet suvlasnika postave zahtjev, a ne sporazumiju se
u kom omjeru im se ustupa nepokretnost. U tom slu~aju sud mo`e donijeti
odluku da im se nepokretnost ustupi na jednake dijelove.
10

Uz stav 7-99: Osporavanje prava suvlasnika. Odredbe koje reguliraju situaciju

u kojoj je osporeno pravo na udio suvlasnika koji nije izvr{enik mogu takvog suvlasnika dovesti u nepovoljan polo`aj i nisu u skladu sa garancijom
prava vlasni{tva. Iako odredba nije potpuno precizna, mo`e se zaklju~iti da
pravo suvlasniku koji nije izvr{enik mo`e osporiti tra`ilac izvr{enja i suvlasnik
koji je izvr{enik. Zakon govori o osporavanju udjela u stvari, {to treba
tuma~iti kao osporavanje suvlasni~kog prava uop}e, kao i osporavanje visine
udjela (takvu formulaciju nalazimo u Zakonu o vanparni~nom postupku
Federacije BiH ~lan 163.). U slu~aju osporavanja sud upu}uje suvlasnika na
parnicu koju on vodi protiv tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika, u zavisnosti od
toga ko mu je osporio udio. Budu}i da upu}ivanje na parnicu za suvlasnika
mo`e imati niz nepovoljnih posljedica (vrijeme, tro{kovi, nastavljanje izvr{nog
postupka, okon~anje izvr{nog postupka prije okon~anja parni~nog), nu`no bi
bilo, iako zakon izri~ito ne propisuje, da sud prihvata samo obrazlo`eno osporavanje, a ne golu tvrdnju (analogno prigovoru protiv vjerodostojne isprave
~lan 50. stav 1.) ili da lice koje osporava suvlasniku njegov udio i njegovu visinu to svoje osporavanje u~ini vjerovatnim (analogno rje{enju kod osporavanja potra`ivanja 103/2). Bez ovakvog na~ina postupanja bi svako golo
osporavanje vodilo do upu}ivanja suvlasnika na parnicu. Time je uo~en jo{
jedan propust zakonodavca u reguliranju izvr{enja na suvlasni~kom dijelu.

^lan 69 265

Tako|er se mo`e postaviti pitanje za{to zakonodavac nije odredio da se na

parnicu upu}uje lice koje vr{i osporavanje. I na ovom mjestu je grubo zanemarena za{tita suvlasnika koji nije izvr{enik. Do upu}ivanja na parnicu ne}e
do}i ako suvlasnik svoje osporeno prvo doka`e pravosna`nom sudskom presudom, javnom ispravom ili privatnom ispravom ovjerenom u skladu sa zakonom (U ovoj odredbi se potkrala gramati~ka gre{ka, koje ne bi trebala izazvati pote{ko}e u praksi do upu}ivanja na parnicu ne}e do}i ako suvlasnik
mo`e da doka`e odre|enim dokazima svoje pravo. U Zakonu stoji: osim ako
ne mo`e). U slu~aju da mu je osporen udio, suvlasnik ima isti polo`aj kao
tre}e lice koje tvrdi da mu na predmetu izvr{enja pripada pravo koje spre~ava
izvr{enje. Na parnicu i na mogu}nost odlaganja postupka izvr{enja shodno se
primjenjuju pravila o postupanju suda povodom prigovora tre}eg lica. Novo
izvr{no pravo BiH napustilo je dosada{nja rje{enja prema kojima je na prijedlog tre}eg lica koje je tra`ilo da se izvr{enje na odre|enom predmetu proglasi nedopu{tenim sud mogao odlo`iti postupak izvr{enja. O eventualnom
odlaganju izvr{enja u slu~aju da tre}e lice vodi parnicu odlu~uje po novom
Zakonu parni~ni sud (v. 53/2). U slu~aju da do odlaganje ne do|e, a izvr{ni
postupak bude okon~an prije zavr{etka parni~nog postupka, suvlasnik ne bi
imao mogu}nost da participira u podjeli iznosa dobivenog prodajom, te bi
izgubio i sva druga prava u izvr{nom postupku koje ovaj zakon daje suvlasniku nepokretnosti. Stoga su veoma opasna rje{enja o mogu}nosti prodaje
cijele nepokretnosti za dug jednog od suvlasnika. Tako|er se i ovdje vidi propust zakonodavca koji nije dopustio, po uzoru na novo hrvatsko ovr{no pravo,
mogu}nost odlaganja izvr{enja na zahtjev tre}eg lica ako ono u~ini vjerovatnim postojanje svog prava (~lan 63. stav 1. OZ).
Odredba stava 8. je suvi{na jer samo na inverzan na~in u odnosu na odredbu stava 7. odre|uje da }e se ako suvlasnik svoje pravo mo`e dokazati pravosna`nom sudskom presudom, javnom ispravom ili privatnom ispravom ovjerenom u skladu sa zakonom smatrati da pravo nije ni osporeno. Paralela sa
prigovorom tre}eg nije potpuna i stoga je navedena odredba neprecizna. Ukoliko
tre}i svoje pravo dokazuje pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema
zakonu ovjerenom privatnom ispravom o prigovoru tre}eg }e odlu~iti izvr{ni
sud. U slu~aju da suvlasnik svoje pravo dokazuje pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud }e postupiti kao da njegovo (u zakonu {tamparska gre{ka: njeno) pravo nije ni osporeno (zna~i da sud ne odlu~uje o tome). Okolnost da sud smatra da pravo
suvlasnika nije osporeno jo{ uvijek ne zna~i definitivnu odluku o tom pravu.
Time se ne prejudicira rje{enje spora izme|u suvlasnika, tra`ioca izvr{enja i
izvr{enika; svoja prava tra`ilac izvr{enja i izvr{enik mogu ostvarivati u posebnoj parnici. Pokretanje takve parnice nema utjecaja na tok izvr{nog postupka.
11

Uz stav 10: Izvr{enje na zajedni~kom vlasni{tvu. Ova odredba propisuje da

se odredbe kojima je ure|eno izvr{enje na nekretnini u suvlasni{tvu na odgovaraju}i na~in primjenjuju i na nepokretnost koja se nalazi u zajedni~kom
vlasni{tvu. Zakon neprecizno govori o vlasnicima zajedni~ke imovine, ali pri
tome misli na zajedni~are u pravu, lica kojima povodom odre|enih stvari pripada zajedni~ko pravo vlasni{tva, gdje vi{e lica ima pravo vlasni{tva na jednoj stvari, pri ~emu su dijelovi neodre|eni ali odredivi. Zajedni~ko vlasni{tvo

266 ^lan 69

mo`e nastati isklju~ivo na osnovu zakona, te su u pravnom poretku BiH

poznata ~etiri slu~aja zajedni~kog vlasni{tva: zajedni~ko vlasni{tvo bra~nih drugova, nasljedni~ka zajednica, zajedni~ko vlasni{tvo na zajedni~kim prostorijama i zemlji{tu ukoliko se radi o eta`nom vlasni{tvu, te zajedni~ko vlasni{tvo
porodi~ne zadruge. Da li se odredba stava 10. odnosi na sve tipove
zajedni~kog vlasni{tva i da li je mogu}a analogna primjena odredaba o
izvr{enju na nekretni koja je u suvlasni{tvu? Primjena nekih odredaba ne}e
mo}i biti mogu}a na zajedni~ko vlasni{tvo upravo zbog ~injenice da udjeli
zajedni~ara nisu odre|eni. Kad je u pitanju zajedni~ko vlasni{tvo na
zajedni~kim prostorijama i zemlji{tu koje prate vlasni{tvo na stanu ili poslovnoj prostoriji, uop}e ne dolazi u obzir da ovo zajedni~ko vlasni{tvo bude predmetom samostalnog izvr{enja. Ono je akcesorno i nedjeljivo u odnosu na
stan/poslovni prostor i bit }e predmetom izvr{enja ukoliko se vr{i izvr{enje
na stanu. Prijenos stana/poslovne prostorije uvjetovat }e i prijenos zajedni~kog
vlasni{tva na kupcu (~lan 4. st. 3. Zakona o svojini na posebnim dijelovima
zgrade). Ova se odredba ne}e primjenjivati ni na zajedni~ko vlasni{tvo ku}nih
zadruga, budu}i da su one i{~ezle iz prakse. Nasljedni~ka zajednica je jedno
privremeno stanje koje traje od smrti do okon~anja ostavinske rasprave.
Ukoliko izvr{enik umre u toku izvr{nog postupka, a nema punomo}nika ili
zastupnika, nasljednicima se postavlja privremeni zastupnik. I pored toga
mo`e do}i do obustavljanja (ispravno bi bilo: prekida!) izvr{nog postupka koji
se nastavlja po prestanku nasljedni~ke zajednice (~lan 34. stav 4.6.), ali tada
ne postoji vi{e zajedni~ko vlasni{tvo. Primjena odredbe ovog stava stoga dolazi u obzir kod izvr{enja na zajedni~koj imovini bra~nih drugova, imovini koji
su oni stekli radom u toku trajanja bra~ne zajednice. Prema va`e}em
porodi~nom zakonodavstvu bra~ni drugovi odgovaraju za svoje obaveze zasnovane prije braka svojom posebnom imovinom i udjelom u zajedni~koj imovini. U tom slu~aju povjerioci su legitimirani da tra`e utvr|ivanje udjela
bra~nog druga u zajedni~koj imovini (~lan 272. st. 2. i 3. PZBiH, ~lan 278.
st. 2. i 3. PZRS), budu}i da je jedino tako mogu}e definirati predmet izvr{enja.
Ista rje{enja sadr`i i Prednacrt PZ Federacije BiH, ~lan 261. Utvr|ivanjem
udjela jednog bra~nog druga u zajedni~koj imovini, zasniva se suvlasni{tvo i
time se problem prebacuje na izvr{enja na suvlasni~kom udjelu. Za obaveze
koje je jedan bra~ni drug preuzeo radi podmirenja teku}ih potreba bra~ne
zajednice kao i za obaveze za koje po zakonu bra~ni drugovi odgovaraju
zajedni~ki oni odgovaraju solidarno zajedni~kom i posebnom imovinom (~lan
273. PZBiH, ~lan 279. PZRS). Solidarna odgovornost bra~nih drugova
zajedni~kom imovinom isklju~uje primjenu odredaba o izvr{enju na nepokretnosti u suvlasni{tvu, jer je predmet izvr{enja tada po samom zakonu sva
zajedni~ka imovina odnosno cijela nekretnina u zajedni~kom vlasni{tvu.
Odredba ~lana 69. st. 10. nespojiva je sa prirodom zajedni~kog vlasni{tva,
principima sadr`anim u va`e}em porodi~nom zakonodavstvu i ne}e se mo}i
primijeniti u praksi. Povjerioci ili mogu tra`iti izvr{enje samo na udjelu u
zajedni~koj imovini za dugove jednog bra~nog druga, i tada }e podi}i tu`bu
na utvr|ivanje udjela bra~nog druga u zajedni~koj imovini, nakon ~ega se
situacija ispoljava kao izvr{enje na suvlasni{tvu, ili imaju pravo da tra`e
izvr{enje na svim stvarima u zajedni~kom vlasni{tvu jer bra~ni drugovi za
odre|ene obaveze odgovaraju solidarno. Ukoliko je za namirenje zajedni~kih
obaveza napla}eno vi{e iz posebne imovine ili udjela u zajedni~koj imovini

^lan 70 267

dijela jednog bra~nog druga on ima regresni zahtjev prema drugom bra~nom
drugu (~lan 274. PZBiH, ~lan 280. PZRS), ali je to pitanje irelevantno za predmetni izvr{ni postupak. Vidjeti komentar uz ~lan 88/4. Novi Porodi~ni zakon
RS kao i Prednacrt u Federaciji BiH me|utim donose su{tinske promjene u
konceptu zajedni~kog vlasni{tva bra~nih drugova. Zakon Republike Srpske
odre|uje da bra~ni drugovi mogu imati posebnu i zajedni~ku imovinu, a oboriva je pretpostavka da svaki bra~ni drug u~estvuje sa jednom polovinom u
zajedni~koj imovini (~lan 272. PZRS). Prednacrt u Federaciji BiH u ~lanu 253.
odre|uje da je imovina bra~nih drugova posebna i bra~na te~evina. Ako se
bra~ni drugovi nisu druga~ije dogovorili, oni imaju jednake udjele u bra~noj
te~evini. Odre|ivanje udjela bra~nih drugova u zajedni~kom vlasni{tvu odnosno u bra~noj te~evini nespojivo je sa konceptom zajedni~kog vlasni{tva. Ne
ulaze}i dublje u analizu navedenih promjena, ovdje se samo konstatuje da se
izvr{enje direktno mo`e provoditi na suvlasni~kom dijelu, pa se i na ovaj
na~in postavlja pitanje opravdanosti odredbe ovog stava o izvr{enju na udjelu u zajedni~koj imovini.
12

Uz stav 11: Izvr{enje na plodou`ivanju. Plodou`ivanje mo`e biti osnovano i

na nepokretnosti u cjelini i na suvlasni~kom dijelu. To jo{ vrijedi za realne
terete i zalogu. Na suvlasni~kom dijelu mogu biti osnovana samo ona stvarna prava koja ne diraju u stvar kao cjelinu (Tako O. Stankovi}, M. Orli},
Stvarno pravo, str. 197). Plodou`ivanje kao i realni tereti donose njihovom
titularu odre|ene prihode (naturalne, civilne plodove, nov~ana primanja itd.).
Iz navedenih razloga je Zakon mogao ovom odredbom obuhvatiti i realne terete. Plodou`ivanje mo`e biti samostalnim objektom izvr{enja. Zakon odre|uje
da se izvr{enik mo`e namiriti iz civilnih plodova koje to pravo daje, pri ~emu
se na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila o izvr{enju na pravima. Ovdje
je mjerodavan ~lan 193. koji ure|uje izvr{enje na odre|enim pravima, izme|u
ostalih i na plodou`ivanju. Izvr{enje se provodi pljenidbom tog prava i
unov~enjem u skladu sa odredbama Zakona o prodaji pokretnih stvari.
O~igledno je da je odredba sadr`inski protivrje~na. Uputa na odredbe koje
ure|uju zapljenu i prodaju pokretnih stvari je pogre{na. Ukoliko plodou`ivanje daje plodove na ime nekog pravnog odnosa, to zna~i da plodou`ivalac
prema odre|enom licu ima nov~ano potra`ivanje. Ispravna bi bila uputa na
pravila o izvr{enju na potra`ivanjima. Ovdje bi bila dovoljna cesija tih
potra`ivanja tra`iocu izvr{enja.
^lan 70.
Dokaz o vlasni{tvu izvr{enika
(1) Uz prijedlog za izvr{enja na nepokretnosti tra`ilac izvr{enja du`an je podnijeti izvod iz zemlji{ne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost
upisana kao vlasni{tvo izvr{enika.
(2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog ~lana upisano u zemlji{noj
knjizi na drugo lice, a ne na izvr{enika prijedlogu se mo`e udovoljiti
samo ako su, po utvr|enju izvr{enikove imovine u skladu sa ~lanom 37.
ovog zakona, ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja.

268 ^lan 70

Op}enito o dokazu vlasni{tva izvr{enika. Izvr{enje se mo`e provesti samo na

nepokretnosti koja je vlasni{tvo izvr{enika. Uvjet za pokretanje izvr{nog postupka na nepokretnosti je dokaz da se ta nepokretnost nalazi u vlasni{tvu
izvr{enika i taj dokaz tra`ilac izvr{enja mora podnijeti uz prijedlog za
izvr{enje. Zakon je vodio ra~una o ~injenici da u BiH dijelom postoje
zemlji{ne knjige koje nisu a`urne kao i da na odre|enom teritoriju ne postoji ni zemlji{na knjiga niti bilo koja evidencije nepokretnosti, te da je vanknji`no vlasni{tvo ~esto u praksi. U Zakonu su predvi|ene tri situacije: a)
izvr{enik je upisan kao vlasnik nepokretnosti koja je predmet izvr{enja u
toj situaciji se primjenjuje odredba stava 1. ovog ~lana (v. 70/2), b) zemlji{na
knjiga postoji ali izvr{enik nije upisan kao vlasnik nepokretnosti koja je predmet izvr{enja primjenjuje se stav 2. ovog ~lana (v. 70/13), c) zemlji{na
knjiga postoji ali nepokretnost koja je predmet izvr{enja nije upisana u
zemlji{ne knjige ili na teritoriju gdje se nalazi nepokretnost ne postoje
zemlji{ne knjige u dvije navedene situacije primjenjuje se odredba ~lana
113. (v. 113/1).

Uz stav 1: Izvod iz zemlji{ne knjige. Ako je nepokretnost upisana u zemlji{ne

knjige i izvr{enik upisan kao vlasnik te nepokretnosti kao relevantan dokaz o
njegovom vlasni{tvu, zakon zahtijeva podno{enje izvoda iz zemlji{ne knjige.

Na~elo javnosti. U novom Zakonu o zemlji{nim knjigama koji je u identi~nom

tekstu na snazi u oba entiteta zadr`ano je veoma {iroko shva}eno na~elo javnosti zemlji{nih knjiga. Na~elo javnosti proizlazi iz same definicije zemlji{ne
knjige kao javnog registra (~lan 2. st. 1. ZZK), ali tako|er i iz odredaba o
slobodnom uvidu u zemlji{nu knjigu i pomo}ne registre (~lan 77. ZZK), kao
i o pravu na izdavanje zemlji{noknji`nih izvoda (~lan 78. ZZK), pri ~emu ni
uvid ni izdavanje izvoda nisu pra}eni odredbom o dokazivanju pravnog interesa. Ovakvo je rje{enje tradicionalno na ovim prostorima (Pravno pravilo iz
7. Zakona o zemlji{nim knjigama. Tako|er i ~lan 4. Zakona o zemlji{nim knjigama Republike Hrvatske), za razliku od njema~kog i {vajcarskog prava, gdje
za uvid u zemlji{ne knjige i izdavanje pismenog izvoda treba dokazati opravdani interes (Uporediti O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 529).
Neograni~en uvid u sve podatke zemlji{ne knjige mo`e se pokazati problemati~nim zbog ustavne garancije prava na privatni `ivot (~lan II.3.f Ustava
BiH), i za{tite podataka koja se iz tog prava mo`e izvesti (O sukobu ta dva
na~ela vidjeti kod T. Josipovi}, Zemlji{noknji`no pravo, str. 128). Na{e pozitivno zakonodavstvo nema ovu dilemu, tako da }e tra`iocu izvr{enja biti
mogu}e, uz odre|eni anga`man vremena i eventualno finansijskih sredstava
(npr. pribavljanje izvatka putem advokata), da udovolji ovom zahtjevu. Za
odlu~ivanje o prijedlogu i provo|enju izvr{enja na nekpokretnostima nadle`an
je sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi (~lan 67.). Za vo|enje
zemlji{ne knjige tako|er je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost
nalazi (~lan 12. ZZK). Zna~i, radi se o jednom sudu i veliki je propust zakonodavca koji je `elio bolje za{tititi tra`ioca izvr{enja da nije predvidio pribavljanje ovog dokaza po slu`benoj du`nosti (Najnovija reforma izvr{nog
prava u Austriji iz 2000. g. je predvidjela pribavljanje ovog dokaza po
slu`benoj du`nosti. Navedeno prema H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung
von Liegenschaften, str. 23).

^lan 70 269

Zemlji{noknji`ne plombe. Iz prezentiranog zemlji{noknji`nog izvoda mora proizlaziti da je izvr{enik vlasnik nepokretnosti na kojoj se predla`e izvr{enje, te
da iz izvoda nije vidljivo postojanje tzv. zemlji{noknji`nih plombi. To }e biti
slu~aj ako je u vrijeme podno{enja prijedloga za izvr{enje ve} bio podnesen
zahtjev za prijenos prava vlasni{tva sa izvr{enika na neko tre}e lice. Kod
obrade tog zahtjeva i eventualno kasnijeg podnesenog zahtjeva za upis zabilje`be izvr{enja zemlji{noknji`ni ured je obavezan postupiti po redoslijedu
propisanom Zakonom o zemlji{nim knjigama (~lan 36. st. 1. ZZK). Prvo }e
biti izvr{en upis po ranije prispjelom zahtjevu, a to je prijenos vlasni{tva na
tre}e lice. Nakon toga upis zabilje`be izvr{enja vi{e ne}e biti mogu}. Zemlji{noknji`ni ured mora izvod iz zemlji{ne knjige izdati uz napomenu o postoje}im
plombama, odnosno uz napomenu da su pristigli odre|eni zahtjevi za upis.
U tom bi slu~aju izvr{ni sud trebao provjeriti o kakvim se zahtjevima radi i
da li oni spre~avaju ili ometaju izvr{enje. Ova obaveza suda nije nigdje izri~ito
propisana, sud mo`e nalo`iti i tra`iocu izvr{enja koji je prezentirao izvod iz
kojeg je vidljivo postojanje nerije{enih zahtjeva da pribavi iz zemlji{noknji`nog ureda podatke o kakvim se zahtjevima radi. Ova solucija je za sud
jednostavna, ali je pitanje koliko je opravdano tra`iti podatke od tra`ioca
izvr{enja do kojih sud lak{e mo`e do}i budu}i da su izvr{ni i zemlji{noknji`ni sud u pravilu jedan te isti sud. Tako|er ovo mo`e biti prilika u kojoj
}e sud ocijeniti da je cjelishodno odr`avanje ro~i{ta (v. ~lan 9. st. 1.) pa }e
pozvati izvr{enika da se na ro~i{tu izjasni o kakvim se zahtjevima za upis
radi. Bez obzira na koju se soluciju sud odlu~io ne bi trebao donijeti rje{enje
o izvr{enju dok ne provjeri o kakvim se zahtjevima za upis radi. Mogu}e da
je izvr{enik ve} prodao nepokretnost i kupac podnio zahtjev za uknji`bu, te
ova nepokretnost uop}e vi{e nije u vlasni{tvu izvr{enika odnosno tre}i ima
pravo koje spre~ava izvr{enje, te je ovo situacija u kojoj }e sud odbiti prijedlog za izvr{enje u skladu sa odredbom ~lana 39. stava 6. Ukoliko bi sud bez
provjere o kakvim se prispjelim a neobra|enim zahtjevima za upis radi donio
rje{enje o izvr{enju i zahtijevao upis zabilje`be izvr{nosti tre}e lice bi imalo
pravo da ulo`i prigovor. U ovoj bi situaciji u skladu sa odredbama ~lana 52.
Zakona sam izvr{ni sud trebao odlu~iti o prigovoru tre}eg, jer tre}i svoje pravo
dokazuje javnom ispravom (npr. notarski obra|enim ugovorom kojim se
prenosi pravo vlasni{tva na nepokretnosti, izvodom iz zemlji{ne knjige). Sud
o tom prigovoru treba da odlu~i prije poduzimanja sljede}e izvr{ne radnje jer
to zahtijeva ekonomija postupka i cjelishodno upravljanje postupkom, te bi
postupak morao biti obustavljen.

Javni registri nepokretnosti. Zakon kao dokaz vlasni{tva izvr{enika tra`i izvod
iz zemlji{ne knjige. Stvarnost je u BiH da za odre|eni dio teritorija ne postoje zemlji{ne knjige i za takve nepokretnosti va`e posebna pravila ~lan
113. U BiH pored zemlji{nih knjiga postoje i druge javne evidencije o
nepokretnostima i pravima na nepokretnostima. Iz navedenih razloga ZOVO
u ~lanu 38. i ZOSPO u ~lanu 31. odre|uju da se pravo vlasni{tva na osnovu
pravnog posla sti~e upisom u javne registre nepokretnosti. Ista je terminologija trebala biti primijenjena i u ovom zakonu, {to bi bilo mnogo jasnije, jer
kori{teni izraz zemlji{ne knjige ne odgovara stvarnom stanju evidencije
nepokretnosti na teritoriji BiH. Sve dok u BiH postoje razli~iti javni registri
nekretnina, izraz zemlji{na knjiga treba {iroko tuma~iti, kao svaku javnu

270 ^lan 70

knjigu u koju se upisuju prava na nepokretnostima, kako proizlazi iz odredbi ~lana 2. ta~. 11.
6

Katastar nekretnina. Na odre|enim podru~jima (kao npr. op}inama Visoko,

Had`i}i, Trnovo) bila je u potpunosti uspostavljena jedinstvena evidencija
nepokretnosti, nazvana katastar nekretnina, a u skladu sa Zakonom o premjeru i katastru nekretnina iz 1984. g. Jedinstvenu evidenciju nekretnina vodili
su nadle`ni upravni organi u op}inama. Za takva podru~ja dokaz o vlasni{tvu
izvr{enika ne mo`e biti izvod iz zemlji{nih knjiga, ve} katastarsko-knji`ni
izvadak. Prijelazna odredba ~lana 93. ZZK je problemati~na, jer predvi|a da
se sve odredbe Zakona o premjeru i katastru nekretnina koje se odnose na
upis i evidenciju prava na nepokretnostima stavljaju van snage. Na snazi ostaju samo odredbe koje reguliraju katastar u njegovom izvornom zna~enju.
Me|utim, ova je odredba u suprotnosti sa ~lanom 87. stav 1. ZZK koji predvi|a da se predaja katastra nekretnina sudu vr{i u roku od godinu dana od
dana stupanja na snagu ZZK, te da }e do predaje zemlji{noknji`ne predmete
obra|ivati op}inski organ uprave koji je vodio katastar nekretnina. Ovdje je
ZZK vodio ra~una o tome da na podru~jima gdje je uspostavljen katastar
nepokretnosti ne mo`e danom stupanju na snagu zakona biti uspostavljena
nova zemlji{na knjiga, ve} da se radi o jednom procesu. Pitanje je da li je
rok od godinu dana dovoljan, te po kojim }e pravilima biti vr{ena obrada
zemlji{noknji`nih predmeta budu}i da su odredbe Zakona o premjeru i katastru koje se odnose na upis i evidencija prava na nepokretnostima stavljene
van snage. Kako je `ivot uvijek ja~i od zakonske norme i kako ne mo`e do}i
do zaustavljanja pravnog prometa nepokretnostima na ovim podru~jima, on }e
se sigurno i dalje odvijati kroz jedinstvenu evidenciju nekretnina, sve dok se
odista ne steknu uvjeti da se na tim podru~jima uspostavi ponovo zemlji{na
knjiga. U tom smislu izvr{ni sudovi moraju prihvatati kao dokaz vlasni{tva i
katastarsko-knji`ne izvatke koje izdaju nadle`ni op}inski organi.

Knjiga polo`enih ugovora. Re~eno va`i i za knjigu polo`enih ugovora, uspostavljenu u kantonima Federacije BiH uredbama o obrazovanju i vo|enju knjige polo`enih ugovora na temelju odredbe ~lana 27. st. 4. Zakona o prodaji
stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Sl. n. FBiH 27/97). Knjiga polo`enih
ugovora je jedna vrsta surogata za zemlji{nu knjigu kada su u pitanju stanovi (Sporno u praksi da li se u knjigu polo`enih ugovora upisuju i drugi
posebni dijelovi zgrade, npr. poslovne prostorije. Rje{enja su razli~ita u pojedinim kantonima. U nekim kantonima su propisi dopunjeni, te je izri~ito
dopu{teno upisivanje u knjigu polo`enih ugovora i poslovnih prostorija i stanova koji nisu otkupljeni u postupku privatizacije. To je dobro i prakti~no
rje{enje, ali se, uprkos tome, u kantonima gdje propisi ne dopu{taju izri~ito
upis i drugih posebnih dijelova zgrade, te{ko mo`e zalagati za analognu primjenu ili {iroko tuma~enje propisa o knjizi polo`enih ugovora. Zakonski temelj
ovog propisa je Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i
on je imao u vidu samo odre|ene kategorije stanova). Budu}i da ve}ina stanova nije katastarski definirana i da zemlji{na knjiga vo|ena prema pravnim
pravilima iz zemlji{noknji`nih zakona iz 1930/31, nije predvi|ala upis eta`nog
vlasni{tva (vlasni{tva na posebnim dijelovima zgrade), bilo je nu`no na}i
modus za upis prava vlasni{tva na stanovima koji su prelazili u vlasni{tvo

^lan 70 271

otkupom od strane ranijeg nosioca stanarskog prava. Navedeni kantonalni propisi su odredili da se knjiga polo`enih ugovora vodi prema pravnim pravilima zemlji{noknji`nog prava. ZZK u ~lanu 94. odre|uje da propisi o knjizi
polo`enih ugovora ostaju na snazi dok se ne ispune pretpostavke za upis vlasni{tva na posebnim dijelovima zgrade u skladu sa Zakonom o zemlji{nim
knjigama. Dokaz o vlasni{tvu je i izvod iz knjige polo`enih ugovora. U
Republici Srpskoj se evidencija ovakvih stanova vodi kod organa uprave; isprava o stjecanju vlasni{tva u postupku privatizacije koje izdaju ti organi se
tako|er mora prihvatiti kao dokaz vlasni{tva.
8

Prava izvedena iz dru{tvenog vlasni{tva. U praksi bi se mogao pojaviti problem kod tuma~enja izraza vlasni{tvo izvr{enika. U BiH nije izvr{ena sistemska transformacija vlasni~kih odnosa, odnosno nije okon~an proces denacionalizacije i privatizacije. U zemlji{nim knjigama je u korist odre|enih subjekata
jo{ uvijek upisano dru{tveno/dr`avno vlasni{tvo, odnosno derivati koji su proizlazili iz prava dru{tvenog vlasni{tva kao {to su pravo raspolaganja, upravljanja ili kori{tenja. Ovla{tenja na sredstvima u dru{tvenom vlasni{tvu zavisila
su od vrste objekata kao i subjekta kome su pripadala, ali i od vremena u
kome su upisivana. Tako je pravo kori{tenja do dono{enja Zakona o
udru`enom radu bilo najpotpunije pravo na temelju dru{tvenog vlasni{tva, da
bi nakon toga dobilo drugi pravni izraz pravo raspolaganja. Pravo upravljanja ozna~ava ovla{tenja na dru{tvenim sredstvima koja su imala ranije
dru{tveno-politi~ke zajednice, kao npr. op}ina.

Transformacija dru{tvenog vlasni{tva. U Federaciji BiH je donesen propis kojim

je ranije dru{tveno vlasni{tvo implicite transformirano u dr`avno vlasni{tvo,
budu}i da je titular postala dr`ava. (Zakon o pretvorbi dru{tvene svojine, Sl.
l. SRBiH 33/94), a u Republici Srpskoj je to u~injeno Zakonom o prenosu
sredstava dru{tvene u dr`avnu svojinu (Sl. gl. RS 4/93, 8/96, 9/95, 20/98).
Prema navedenom zakonu, u Federaciji BiH je jednom odredbom niz stvari
u dru{tvenoj svojini postalo svojina dr`ave BiH, a dru{tvena svojina preimenovana u dr`avnu (~lan 3. Zakona o prenosu sredstava dru{tvene u dr`avnu
svojinu), a u Republici Srpskoj se to desilo sa svim stvarima u dru{tvenoj
svojini (~lan 3. Zakona o prenosu sredstava dru{tvene u dr`avnu svojinu).
Do{lo je do preimenovanja dru{tvene u dr`avnu svojinu bez da su rije{ena
druga kompleksna pitanja koja su sa tim povezana. Navedene su promjene
nastupile ex lege i nisu provedene u zemlji{noj knjizi. Potrebno je ispitati o
kojem se pravu na osnovu dru{tvenog vlasni{tva radi i nu`an je oprez kod
prava kori{tenja koje je u razli~itim epohama imalo razli~ito zna~enje, ali je
unaprijed mogu}e re~i da pravo raspolaganja za potrebe izvr{nog postupka
treba tretirati kao pravo vlasni{tva. Hrvatski Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima je sva navedena prava na osnovu dru{tvenog vlasni{tva ex lege
proglasio pravom vlasni{tva subjekta koji je bio nositelj tih prava (~lan 361.
st. 2. ZV). U BiH u postupku privatizacije odgovaraju}a ovla{tenja ranijih
dru{tvenopravnih lica prodajom u postupku privatizacije transformirana su u
pravo vlasni{tva. Do vlasni~ke transformacije u Federaciji BiH dolazi ve} u fazi
sa~injavanja po~etnog bilansa u postupku privatizacije. Odredba ~lana 3. stav
4. Zakona o po~etnom bilansu stanja preduze}a i banaka Federacije BiH
odre|uje da pravo raspolaganja nekretninama sa izgra|enim gra|evinskim

272 ^lan 70

zemlji{tem koje je upisano u korist preduze}a koje sa~injava po~etni bilans

na dan stupanja na snagu tog zakona postaje pravo vlasni{tva. Izvr{ni sud
pojam vlasni{tvo na osnovu navedenog mora {iroko tuma~iti ukoliko nije
do{lo do privatizacije odnosno pretvorbe dru{tvenog (dr`avnog) vlasni{tva u
privatno, te je u zemlji{noj knjizi upisano pravo raspolaganja u korist
odre|enog subjekta, dokaz o pravu raspolaganja predstavlja ekvivalent pravu
vlasni{tva kada je u pitanju izvr{enje nad takvim nepokretnostima je
mogu}e izvr{enje. U starom zakonu je to bilo izri~ito predvi|eno ~lan 142.
stav 1. in fine ZIP-a iz 1978. g.
10

Pravo vlasni{tva na gradskom gra|evinskom zemlji{tu. Novi je problem otvoren dono{enjem Zakona o gra|evinskom zemlji{tu u oba entiteta u maju 2003.
godine, kojim je bitno izmijenjen vlasni~kopravni re`im gradskog gra|evinskog
zemlji{ta. Do dono{enja ovog zakona gradsko gra|evinsko zemlji{te je bilo
isklju~ivo u dr`avnom vlasni{tvu. Prema odredbama novog ZGZ-a ovo zemlji{te
mo`e biti u dru{tvenom kao i u privatnom vlasni{tvu (~lan 4. ZGZ-a).
Odredbom prema kojoj vlasniku zgrade umjesto dosada{njeg prava kori{tenja
pripada pravo vlasni{tva na zemlji{tu ispod zgrade i zemlji{tu koje slu`i za
njenu redovnu upotrebu uspostavljeno je pravno jedinstvo nekretnine (~lan 39.
ZGZ-a). Namjera zakonodavca je bila da navedena promjena nastupa ex lege
i da nije nu`no njeno upisivanje u zemlji{ne knjige. U tom smislu bi
zemlji{noknji`ni izvadak u kojem je u vlasni~kom listu upisano vlasni{tvo jednog lica na zgradi i dru{tveno vlasni{tvo na zemlji{tu, kao i pravo trajnog
kori{tenja u korist te osobe u teretnom listu trebalo prihvatiti kao dokaz o
tome da je navedena osoba vlasnik zgrade i zemlji{ta ispod zgrade i zemlji{ta
koje slu`i za njenu redovnu upotrebu. Promjene kao {to su nacionalizacija i
denacionalizacija nastupaju ex lege, odgovaraju}i upisi u zemlji{noj knjizi bi
trebali biti provedeni ex officio. Me|utim, i bez provo|enja upisa u zemlji{noj
knjizi pravna promjena je nastupila ex lege. Praksa sudova nije uvijek slijedila ove osnovne principe.

11

Brisanje dr`avnog vlasni{tva na gradskom gra|evinskom zemlji{tu.. Nakon stupanja na snagu novog ZGZ-a zemlji{noknji`ni uredi ne provode promjene vlasni~kih odnosa na gradskom gra|evinskom zemlji{tu po slu`benoj du`nosti,
ve} na zahtjev stranke odnosno lica koje tra`i brisanje dr`avnog (dru{tvenog)
vlasni{tva i upis privatnog vlasni{tva. Me|utim, ~injenica da upis promjene
prava kori{tenja u pravo vlasni{tva nije proveden ne predstavlja smetnju za
izvr{enje. I prije dono{enja novog ZGZ-a bilo je mogu}e izvr{enje na zgradi
podignutoj na zemlji{tu u dr`avnom vlasni{tvu na kome je vlasnik zgrade
imao pravo trajnog kori{tenja. ^injenica da sada osim vlasni{tva na zgradi
postoji i vlasni{tvo na zemlji{tu utjecat }e na vrijednost nepokretnosti. Upis
brisanja dr`avnog vlasni{tva na zemlji{tu i prava kori{tenja mo`e tra`iti kasnije i lice koje je kupilo nepokretnost u izvr{nom postupku. Oprez je nu`an
kada se radi o velikim parcelama gdje se mo`e postaviti pitanje da li cijela
katastarska ~estica na ovaj na~in pripada vlasniku zgrade (da li cijela katastarska ~estica predstavlja zemlji{te ispod zgrade i zemlji{te za redovnu upotrebu zgrade). Parcela koja prelazi navedene kriterije nije u vlasni{tvu vlasnika
zgrade i postavlja se pitanje mo`e li cijela biti predmetom izvr{enja za dug
vlasnika zgrade (sudbina takvog dijela parcele nije rije{ena u ZGZ-u).

^lan 70 273

12

Neizgra|eno gradsko gra|evinsko zemlji{te. Ako se radi o neizgra|enom gradskom gra|evinskom zemlji{tu, a to je zemlji{te koje nije privedeno svojoj namjeni i koje je ostalo u posjedu ranijeg vlasnika, ZGZ sadr`i posebna rje{enja.
Biv{i vlasnik neizgra|enog gra|evinskog zemlji{ta mo`e zahtijevati brisanje
dr`avnog vlasni{tva i upis privatnog vlasni{tva ukoliko je podru{tvljavanje
odre|eno na osnovu odluke op}ine nakon 1986. godine (~lan 96. ZGZ-a).
Ukoliko se prezentira z.k. izvadak u kome je upisano dru{tveno (dr`avno) vlasni{tvo op}ine na tom zemlji{tu i doka`e da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom ~lana 96. Zakona o gra|evinskom zemlji{tu, to bi se moglo
tretirati kao dokaz da je korisnik i biv{i vlasnik ponovo postao vlasnik tog
zemlji{ta. Time su ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja u
skladu sa ~lanom 70. stav 2. U tom slu~aju bi izvr{ni sud mogao odrediti
izvr{enje na takvom zemlji{tu za dug koji ima lice koje je ranije bilo vlasnik
tog zemlji{ta, a sada je uknji`eno kao njegov korisnik. Za o~ekivati je,
me|utim, da }e se u praksi zahtijevati i posebno rje{enje upravnog organa o
brisanju dr`avnog i upisu privatnog vlasni{tva, te da }e se smatrati da su
tek tada ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja. U tom slu~aju
bi sud nalagao upis vlasni{tva na izvr{enika, a nakon toga i upis zabilje`be
izvr{nosti u korist tra`ioca izvr{enja (v. infra 10).

13

Uz stav 2: Vanknji`no vlasni{tvo. Ovom je odredbom regulirana situacija u

kojoj postoji vanknji`no vlasni{tvo. Situacija u kojoj je zemlji{na knjiga
nea`urna, u kojoj ne postoji identitet knji`nog i vanknji`nog stanja, ~esta je
u praksi. Takva }e situacije biti kada A, koji je upisan u zemlji{nu knjigu kao
vlasnik, proda nekretninu licu B. Lice B je stupilo u posjed nekretnine, ima
pravni osnov za stjecanje vlasni{tva, ali se nije upisalo u zemlji{nu knjigu.
Upis vlasni{tva u vlasni~kom listu nije ta~an knji`no i vanknji`no vlasni{tvo
su se razi{li, te je u konkretnom slu~aju izvr{enik vanknji`ni vlasnik. Novo
zemlji{noknji`no pravo sa novim konceptom na~ela upisa i na~ela povjerenja
ima za cilj reducirati mogu}nost stjecanja vanknji`nog vlasni{tva. Djelovanje
na~ela upisa (~lan 5. ZZK-a) i na~ela povjerenja (~lan 9. ZZK-a) }e motivirati osobe koje pribavljaju odre|ena prava da bez odlaganja izvr{e upis u zemlji{nu knjigu. Novi koncept na~ela upisa ima za posljedicu da }e stjecanje
stvarnih prava biti mogu}e samo upisom u zemlji{nu knjigu. Izuzetak }e predstavljati stjecanje na osnovu naslje|ivanja. Do stjecanja vlasni{tva i drugih
stvarnih prava dolazi upisom (konstitutivno dejstvo upisa); sve dok upis ne
bude proveden, ta prava nisu nastala. Na ovaj je na~in Zakon o zemlji{nim
knjigama prekinuo na{u pravnu tradiciju prema kojoj je samo kod stjecanja
na osnovu pravnog posla upis u zemlji{ne knjige imao konstitutivno dejstvo
(~lan 38. ZOVO, ~lan 31. ZOSPO). Posebno je pitanje da li je ovako strogo
koncipirano na~elo upisa provodivo u praksi i kako }e ono uop}e biti
prihva}eno s obzirom na na{u pravnu tradiciju. Shodno na~elu javnog povjerenja, svako tre}e savjesno lice se mo`e pouzdati u neta~nu zemlji{nu knjigu
i ne mo`e trpjeti zbog toga {tetne posljedice. Dosljedno provedeno na~elo povjerenja zna~i mogu}nost savjesnog stjecanja na osnovu pogre{ne zemlji{ne
knjige. Na ovaj na~in }e postojati znatan rizik za vanknji`nog vlasnika, te }e
vanknji`ni vlasnici biti motivirani da izvr{e upis svoga prava u zemlji{ne knjige! Za tre}a savjesna lica zemlji{na knjiga je i ta~na (sve {to je upisano postoji) i potpuna (sve {to nije upisano ne postoji), pri ~emu ne postoji razlika,

274 ^lan 70

kao u na{em dosada{njem pravu, u momentu nastupanja pravnih u~inaka

za{tite povjerenja u istinitost i potpunost. Oba u~inka nastupaju istovremeno,
dok je prema pravnim pravilima zemlji{noknji`nog prava pravni u~inak za{tite
povjerenja u istinitost nastupao tek sa protekom rokova za podno{enje brisovne tu`be (Vidjeti T. Josipovi}, Zemlji{no knji`no pravo, str. Rn 407 i 408,
str. 224).
14

Dokaz vanknji`nog vlasni{tva. Ovdje je osnovni problem dokazati pravo vlasni{tva izvr{enika i u tom pogledu se raniji i sada{nji Zakon o izvr{nom
postupku razlikuju. U Zakonu o izvr{nom postupku iz 1978. godine izvr{enje
je bilo mogu}e samo ako tra`ilac izvr{enja podnese ispravu podobnu za upis
izvr{enikovog prava vlasni{tva u zemlji{nu knjigu. U nizu slu~ajeva to nije
bilo mogu}e zbog nedostupnosti takvih dokaza tra`iocu izvr{enja. Prema
novom zakonu olak{an je polo`aj tra`ioca izvr{enja, koji ne mora pribaviti
dokaz o vlasni{tvu izvr{enika. Nu`no je da bude osigurano da su ispunjeni
uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja odnosno za upis prava izvr{enika.
Ovdje je zakonodavac vodio ra~una o nesre|enosti vlasni~kih odnosa i ~injenici da je rijetko mogu} jednostavan dokaz o vlasni{tvu izvr{enika izvodom
iz zemlji{nih knjiga. Pribavljanje dokaza je za tra`ioca izvr{enja znatno
olak{ano uvo|enjem jednog novog instituta u izvr{ni postupak BiH, a to je
postupak utvr|ivanja du`nikove imovine (tzv. prokazni postupak). Navedeni
institut poznaju i novo hrvatsko, slovena~ko i makedonsko izvr{no pravo (~lan
16a. OZ Hrvatske, ~lan 31. ZIZ Slovenije, ~lan 28a. ZIP Makedonije). Bez obzira na nedore~enosti ove odredbe Zakona (vidjeti komentar uz ~lan 37.), njome
}e tra`iocu izvr{enja biti olak{ano pribavljanje podataka o du`nikovoj imovini.
Upu}ivanje na ovu odredbu izvr{eno ovim stavom nije me|utim najuspje{nije
i u praksi mo`e izazvati dileme (Tako i E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 61). Cilj odredbe ~lana 37. Zakona je da se utvrdi izv{enikova imovina kada ona nije poznata, da se o takvoj imovini dobiju podaci bilo od
izv{enika bilo od tre}eg lica. Odredba ~lana 70. stav 2. nema primarno u vidu
situaciju u kojoj tra`ilac izvr{enja ne zna da li izvr{enik ima nekretninu.
Naprotiv, on zna za nekretninu, on zna da je izvr{enik vanknji`ni vlasnik, ali
je problem kako osigurati uvjete za promjenu zemlji{noknji`nog stanja i upis
prava izvr{enika u javnom registru.

15

Promjena zemlji{noknji`nog stanja. Sam postupak utvr|ivanja du`nikove imovine ne}e nu`no dovesti do toga da se ispune pretpostavke za promjenu zemlji{noknji`nog stanja. Problem u praksi ne}e predstavljati nepoznavanje
izvr{enikove imovine. ^esto }e tra`iocu izvr{enja biti poznate sve ~injenice
vezane za izvr{enikovu imovinu. Tako je npr. veoma ~est slu~aj u praksi da
banka odobrava kredit koji se ne mo`e osigurati hipotekom jer je nepokretnost vanknji`no vlasni{tvo. Kredit je osiguran zasnivanjem zalo`nog prava na
osnovu sporazuma stranaka pred sudom, a zasnivanje zalo`nog prava je
izvr{eno tzv. zablilje`bom zalo`nog prava (v. 113/9 i 10). Banka odobrava kredit jer je iz svih podnesenih dokaza bilo nesporno ovla{tenje du`nika na toj
nekretnini. Problem }e nastati kod pokretanja postupka izvr{enja ukoliko svi
ti podaci nisu dovoljni za promjenu zemlji{noknji`nog stanja. Provo|enje prokaznog postupka (postupka utvr|ivanja du`nikove imovine) ne}e bitno pomo}i
u stvaranju pretpostavki za upis u zemlji{ne knjige. Zakon nije rije{io kako

^lan 70 275

}e postupiti sud kada se doka`e da su ispunjeni uvjeti za upis prava

vlasni{tva izvr{enika u zemlji{nu knjigu.
16

Upis prava izvr{enika po slu`benoj du`nosti. Novi zakon ne sadr`i odredbu

analognu odredbi ~lana 142. st. 3. ZIP-a iz 1978. g. o upisu prava izvr{enika
po slu`benoj du`nosti. Me|utim, to implicite proizlazi iz odredbe da se prijedlogu za izvr{enje mo`e udovoljiti ako su ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja ako su ti uvjeti ispunjeni ne bi bilo mogu}e izvr{iti
upis zabilje`be izvr{enja prije upisa vlasni{tva izvr{enika, i to je nu`no korak
koji mora preduzeti sud, ina~e se ne bi mogao provesti postupak izvr{enja.
Isto va`i i u pogledu kasnijeg upisa kupca nepokretnosti. Da bi lice koje u
izvr{nom postupku kupi nekretninu moglo biti upisano u zemlji{nu knjigu
kao vlasnik nu`no je da njegov prethodnik, tj. izvr{enik bude upisan u zemlji{nu knjigu kao vlasnik. Navedeno proizlazi iz odredbe ~lana 41. Zakona o
zemlji{nim knjigama iz kojeg proizilazi da mora postojati neprekinuti lanac
zemlji{noknji`nih vlasnika. Upis bilo kojeg zemlji{noknji`nog prava, ali i zabilje`be, mogu} je samo na osnovu odobrenja zemlji{noknji`nog prethodnika ili
na osnovu odluke suda. Izvr{enik-vanknji`ni vlasnik uop}e ne mora imati interes da se upi{e kao vlasnik, ~ime }e biti problemati~an i upis zabilje`be
izvr{enja i kasniji upis kupca, stoga nedostaje izri~ita odredba o mogu}nosti
upisa prava izvr{enika po slu`benoj du`nosti prema kojoj bi izvr{ni sud svojom odlukom nalo`io upis ako su ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja i stoga je nu`no tuma~enje da je ona implicitno sadr`ana u
odredbi ovog stava. Bez toga bi bilo te{ko rije{iti navedenu situaciju u kojoj
je dokazano postojanje uvjeta za upis izvr{enika, ali on ne podnosi zahtjev
za upis. Ako je nepokretnost upisana na drugoga a ne na izvr{enika, sud
mo`e prijedlogu za izvr{enje udovoljiti samo ako su... ispunjeni uvjeti za
promjenu zemlji{noknji`nog stanja. Ukoliko su ispunjeni uvjeti za promjenu
zemlji{noknji`nog stanja, sud odre|uje izvr{enje i upis zabilje`be na nepokretnosti. U tome je implicitno sadr`ano i ovla{tenje da prije upisa zabilje`be tra`i
promjenu zemlji{noknji`nog stanja, tj. upis prava na izvr{enika. Samo takvo
tuma~enje je u skladu sa osnovnom idejom Zakona u~initi izvr{ni postupak efikasnijim.

17

Postupanje suda do provo|enja upisa u javne registre. Pitanje koje se logi~no

name}e je da li izvr{ni sud mo`e poduzimati daljnje radnje i mjere u
izvr{nom postupku ili treba ~ekati obavje{tenje zemlji{noknji`nog ureda o
izvr{enom upisu prava vlasni{tva izvr{enika. Na~elo hitnosti nalagalo bi prvo,
na~elo upisa propisano ~lanom 5. ZZK-a nalagalo bi suprotno. Prema navedenoj odredbi Zakona o zemlji{nim knjigama stvarna prava na nekretninama sti~u
se isklju~ivo upisom (ne podno{enjem prijedloga, ve} samim ~inom izvr{avanja upisa). Jedini izuzetak je stjecanje prava na osnovu naslje|ivanja. U na{em
pravu je do dono{enja Zakona o zemlji{nim knjigama upis imao konstitutivno dejstvo samo ako se radilo o stjecanju na osnovu pravnog posla, ali ne
i u drugim slu~ajevima, npr. u slu~aju stjecanja na osnovu sudske odluke. Sve
dok zemlji{noknji`ni sud odista ne provede upis izvr{enikovog prava u zemlji{noj knjizi, on se ne mo`e smatrati vlasnikom. Nu`no je da izvr{ni sud
respektira ovakva rje{enja ZZK-a, ali to ipak ne mora dovesti do zastoja u
izvr{nom postupku. Prijedlogu za izvr{enje se mo`e udovoljiti, tj. mo`e se

276 ^lan 71

donijeti rje{enje o izvr{enju ve} na osnovu ~injenice da su ispunjeni uvjeti za

promjenu zemlji{noknji`nog stanja. Sud }e tada nakon {to je nalo`io upis
izvr{enikovog prava vlasni{tva nalo`iti i upis zabilje`be izvr{enja. Zemlji{noknji`ni sud je u skladu sa zakonskim odredbama o redoslijedu postupanja
(~lan 36. st. 1. ZZK-a) du`an prvo provesti upis prava vlasni{tva, a nakon
toga upis zabilje`be izvr{enja. U svakom slu~aju bi poslovnicima sudova moglo
biti predvi|eno da se u ovakvim slu~ajevima hitno provedu upisi vlasni{tva
izvr{enika, kao i zabilje`be izvr{enja.
^lan 71.
Promjena predmeta izvr{enja
(1) Izvr{enik mo`e u roku od tri dana od dana dostavljanja rje{enja o
izvr{enju predlo`iti da se izvr{enje odredi na drugom predmetu izvr{enja.
Uz prijedlog izvr{enik je du`an podnijeti dokaz o svom pravu na dru gom predmetu izvr{enja na osnovu kojeg je na tom predmetu mogu}e
odrediti izvr{enje protiv izvr{enika.
(2) Sud }e prijedlog dostaviti tra`iocu izvr{enju koji se o njemu mo`e izjasniti u roku od tri dana od dana dostave. U tom roku tra`ilac izvr{enja
mo`e postaviti zahtjev za naknadu tro{kova zapo~etog postupka izvr{enja
na nepokretnosti te tra`iti davanje osiguranja na naknadu {tete koju bi
mogao trpjeti zbog promjene predmeta izvr{enja.
(3) Sud odlu~uje o prijedlogu rje{enjem u roku od osam dana od dana prijema odgovora tra`ioca izvr{enja iz stava 2. ovog ~lana ili isteka roka za
njegovo podno{enje.
(4) Sud mo`e prihvatiti prijedlog ako izvr{enik u~ini vjerovatnim:
1) da bi izvr{enje na nepokretnosti na kojoj je ono predlo`eno za njega
bilo nepovoljno,
2) da iz opravdanih razloga nije mogao sam unov~iti predmet koji pred
la`e kao novi predmet izvr{enja i dobijenim sredstvima namiriti
tra`ioca izvr{enja,
3) da bi se potra`ivanje tra`ioca izvr{enja moglo u potpunosti namiriti
iz drugog predlo`enog predmeta izvr{enja.
(5) Sud }e rje{enjem odbiti prijedlog za promjenu predmeta izvr{enja ako
ocijeni da bi se zbog toga izvr{enje znatnije odu`ilo ili ote`alo, odnosno
ako bi tra`ilac izvr{enja zbog toga mogao trpjeti znatniju {tetu.
(6) Ako je tra`ilac izvr{enja na nepokretnosti na kojoj je zatra`io izvr{enje
prije pokretanja izvr{nog postupka stekao zalo`no pravo radi osiguranja
svog potra`ivanja, bez njegovog se pristanka izvr{enje ne mo`e odrediti
na drugom predmetu izvr{enja.
(7) Ako je izvr{enik kao drugo sredstvo izvr{enja predlo`io izvr{enje na pla}i,
penziji, invalidnini ili drugom stalnom primanju sud mo`e prihvatiti pri -

^lan 71 277

jedlog, uz uvjet da izvr{enik u~ini vjerovatnim da }e potra`ivanje biti

namireno u roku od jedne godine od dono{enja rje{enja o njegovom prijedlogu. I u slu~aju iz ovog stava moraju biti ispunjeni uvjeti iz ta~ke
1. stav 4. i stav 6. ovog ~lana.
(8) U rje{enju o promjeni predmeta izvr{enja sud }e odrediti izvr{enje na
drugom predlo`enom predmetu izvr{enja.
(9) Protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog izvr{enika za promjenu predmeta
izvr{enja pravni lijek nije dozvoljen.
(10) Ako je odre|eno drugo sredstvo odnosno predmet izvr{enja, zabilje`ba
izvr{enja na nepokretnosti kao prvobitnom predmetu izvr{enja ostaje na
snazi sve do namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Nakon namirenja
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti
brisanje zabilje`be.
1

Op}enito. Odredbe ~lana 71. reguliraju mogu}nost da sud odredi, na prijedlog izvr{enika i uz ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki, izvr{enje na
drugom predmetu izvr{enja. Izvr{enje na nekretnini mo`e biti naro~ito te{ko
za izvr{enika npr. izvr{enik koristi predmetnu nekretninu za stanovanje,
obavljanje djelatnosti i sl. Zakon je, za razliku od ZIP-a iz 1978. g., radikalno
ograni~io mogu}nost izuzimanja odre|enih nekretnina od izvr{enja (v. 79/1).
Izvr{enje je mogu}e i na onim nepokretnostima koje izvr{eniku slu`e za
stanovanje ili za obavljanje djelatnosti. Kao svojevrsnu ravnote`u nu`no je
omogu}iti izvr{eniku da ponudi drugi predmet izvr{enja, pod uvjetom da
namirenje tra`ioca izvr{enja mo`e biti ostvareno na tom predmetu izvr{enja.
Ovo pravo izvr{enika ne bi smjelo dovesti u pitanje interese tra`ioca izvr{enja
i efikasnost izvr{nog postupka. Kao i na mnogim drugim mjestima zakonodavac je i ovdje morao odvagnuti interese dvije strane u postupku, jer moderni izvr{ni postupak mora zadovoljiti dva osnovna pravnopoliti~ka zahtjeva
za{tititi tra`ioca izvr{enja i izvr{enika (Tako B. Hess, Ekspertiza o nacrtu
ovr{nog zakona, str. 111112). ZIP iz 1978. g. je tako|er predvi|ao mogu}nost
odre|enja izvr{enja drugim sredstvima izvr{enja ili na drugoj nekretnini na
prijedlog du`nika (~lan 143. ZIP-a iz 1978. godine). Novi zakon ovdje unosi
zna~ajne izmjene, koje su slijedile rje{enja hrvatskog Ovr{nog zakona i kojima je cilj ja~a za{tita interesa tra`ioca izvr{enja (~lan 78. OZ-a), ali sadr`i i
odre|ena rje{enja koja ne zaslu`uju pozitivnu ocjenu i koja u praksi mogu
izazvati probleme. Upravo pore|enje i analiza odredaba novog i starog zakona
omogu}ava sagledavanje su{tine donesenih izmjena. Tako|er analiza razlika
treba da bude pomo} praksi koja se oblikovala u vremenskom periodu od
skoro dvadeset i pet godina na bazi druga~ijih zakonskih rje{enja. Interesantno
je da je hrvatski zakonodavac noveliraju}i Ovr{ni zakon 2003. godine potpuno
brisao ovu odredbu, tako da u hrvatskom zakonu nema uop}e mogu}nosti da
do|e do promjene predmeta izvr{enja na prijedlog du`nika.

Uz stav 1: Promjena predmeta izvr{enja. Zakon predvi|a mogu}nost da se na

prijedlog izvr{enika izvr{enje odredi na drugom predmetu izvr{enja pokretnim stvarima, pravima itd. Ovdje je uo~ljiva prva razlika u odnosu na ZIP iz

278 ^lan 71

1978. g., koji je odre|ivao da izvr{enik mo`e predlo`iti drugo sredstvo izvr{enja
(sredstva izvr{enja su bila: prodaja pokretnih stvari, prodaja nepokretnosti, prijenos nov~anih potra`ivanja, unov~enje drugih imovinskih odnosno materijalnih prava, prijenos sredstava na ra~unu ZAP-a) ili drugu nepokretnost. Iz
jezi~ke formulacije je proizlazilo da je izvr{enik mogao predlo`iti drugo sredstvo izvr{enja ili drugu nepokretnost, ali ne i drugi predmet izvr{enja, {to sigurno nije moglo biti u skladu sa ciljem odredbe i {to je bilo suprotno odredbi stava 5. istog ~lana, iz kojeg je proizlazilo da je du`nik mogao predlo`iti
izvr{enje na nov~anim primanjima. Jezi~ko i ciljno tuma~enje navedene odredbe
se nisu podudarali. Novi zakon ispravno odre|uje da izvr{enik mo`e tra`iti
izvr{enje na drugom predmetu izvr{enja. Odredbu treba tuma~iti tako da se
radi o predmetu izvr{enja druga~ijem od prvobitno predlo`enog od strane
tra`ioca izvr{enja, pri ~emu se mo`e raditi i o drugoj nekretnini.
3

Rokovi za podno{enje prijedloga za odre|enje drugog predmeta izvr{enja. U

cilju efikasnijeg provo|enja izvr{nog postupka i ovdje su rokovi skra}eni u
odnosu na rje{enja starog zakona izvr{enik prijedlog o promjeni predmeta
izvr{enja mo`e podnijeti u roku od tri dana od dostavljanja rje{enja o
izvr{enju. U cilju za{tite tra`ioca izvr{enja je odredba prema kojoj je izvr{enik
du`an podnijeti dokaz o svom pravu na drugom predmetu izvr{enja. Ako je
u pitanju druga nekretnina, nu`no je podnijeti dokaz predvi|en u ~lanu 70.

Uz stav 2: Rok za izja{njenje tra`ioca izvr{enja. Prijedlog izvr{enika za promjenu predmeta izvr{enja dostavlja se tra`iocu izvr{enja koji se mora izjasniti u roku od tri dana od dostavljanja prijedloga. U odnosu na rje{enja ZIP-a
iz 1978. g. i ovdje je do{lo do skra}enja roka sa osam na tri dana. Sporno
je da li je zakonodavac skra}enjem roka za izja{njenje tra`ioca izvr{enja optimalno za{titio njegove interese. Tra`ilac izvr{enja je zainteresiran za brzo
okon~anje izvr{nog postupka, tako da u pravilu ne bi trebalo o~ekivati da }e
on odugovla~iti izvr{ni postupak. Skra}en rok za izja{njenje uz promijenjena
pravila o dostavi mogla bi prekludirati neka njegova prava.

Zahtjev za naknadu tro{kova i za osiguranje od eventualne {tete. Tra`ilac

izvr{enja se mora u roku od tri dana ne samo izjasniti o prijedlogu izvr{enika
nego postaviti i odre|ene zahtjeve zahtjev za naknadu tro{kova zapo~etog
izvr{nog postupka i zahtjev za osiguranje za {tetu koju bi eventualno mogao
pretrpjeti zbog promjene predmeta izvr{enja. Zakon je odredio da on ove zahtjeve mo`e postaviti u roku od tri dana. Argumentum a contrario ukazuje
da protekom tog roka tra`ilac izvr{enja ne mo`e vi{e postaviti navedene zahtjeve. Rok je kratak i prekluzivan, a posljedice za tra`ioca izvr{enja mogu
biti dalekose`ne. Prvi je problem veoma prozai~an mogu}e je zamisliti
situaciju da u tako kratkom roku ne mo`e konsultirati svog advokata te da
i eventualno postavljeni zahtjev ne bude pravilno odmjeren. Budu}i da se radi
o odredbi ~iji je cilj za{tita tra`ioca izvr{enja, sud ne bi trebao biti rigidan u
ovoj situaciji. Izri~ita je odredba zakona da navedeni zahtjevi moraju biti
postavljeni u datom roku, ali ne i da oni moraju biti obrazlo`eni i potpuni
u tom momentu. Sud bi na odgovaraju}i na~in trebao primijeniti odredbe o
dopuni tu`be Zakona o parni~nom postupku (~lan 66. ZPP-a). Uredan zahtjev
bi trebao biti dostavljen sudu najkasnije do dono{enja odluke suda o prijed-

^lan 71 279

logu izvr{enika. Nije jasno za{to je zakonodavac postavio znatno kra}i rok za
postavljanje zahtjeva za naknadu tro{kova koje je tra`ilac izvr{enja predujmio
predla`u}i izvr{enje na prvobitnoj nekretnini (v. ~lan 16. st. 1.) u odnosu na
op}i re`im naknade tro{kova izvr{nog postupka. U pravilu se zahtjev za
naknadu tro{kova mo`e podnijeti u roku od 15 dana od zavr{etka postupka
(v. ~lan 16. st. 6.). Izuzetno od op}eg pravila tra`ilac izvr{enja bi mogao izgubiti tro{kove zapo~etog postupka ukoliko ne bi postavio zahtjev za njihovu
naknadu prilikom izja{njavanja o prijedlogu du`nika, {to mora biti u~injeno u
kratkom roku od tri dana. Navedeno jezi~ko tuma~enje ne odgovara op}em
konceptu prema kome tro{kove izvr{enja snosi izvr{enik, a tim prije nema
razloga da se on oslobodi tro{kova koje je dodatno prouzrokovao predla`u}i
promjenu predmeta izvr{enja.
6

Dostavljanje prijedloga du`nika o promjeni predmeta izvr{enja ne vr{i se

tra`iocu izvr{enja prema pravilima Zakona o parni~nom postupku za dostavljanje tu`be (~lan 347. ZPP-a). U skladu sa odredbom ~lana 10. Zakona u
izvr{nom postupku se po pravilima koja va`e za dostavu tu`be dostavljaju
samo rje{enje o izvr{enju, rje{enje po prigovoru na rje{enje o izvr{enju,
rje{enje o izvr{enju nov~ane kazne i zaklju~ak u skladu sa ~lanom 37. ZIP-a.
Prijedlog du`nika o promjeni predmeta izvr{enja ne spada u red pismena koja
se dostavljaju po pravilima o dostavi tu`be. Za dostavljanje tu`be ZPP postavlja posebna pravila, koja se primjenjuju na tu`bu i druga pismena pri ~ijem
je dostavljanju potreban ve}i oprez. Dostavlja~ je du`an da li~no prona|e
tu`enog, a ako to nije mogu}e ostavlja mu pismenu obavijest po pravilima
propisanim u zakonu da u odre|eno vrijeme radi prijema tu`be bude u svom
stanu ili na radnom mjestu. Kada i ovaj poku{aj dostave propadne, dostava
se obavlja po op}im pravilima o dostavi fizi~kim licima i pravnim licima
(~lanovi 345 349 ZPP-a). Na dostavljanje prijedloga du`nika o promjeni predmeta izvr{enja primjenjuju se op}a pravila ZPP-a o dostavi fizi~kim licima i
pravnim licima, a na osnovu ~lana 21. stav 1. ovog zakona. Osim u slu~ajevima kada se pismena dostavljaju po pravilima koja va`e za dostavljanje tu`be,
i osim slu~ajeva kada Zakon izri~ito predvi|a dostavu samo putem oglasne
plo~e suda, dostava se u ostalim slu~ajevima vr{i prema pravilima Zakona o
parni~nom postupku, i to ako se radi o dostavljanju fizi~kim osobama u obzir
dolaze ~lanovi 345. i 347., a ako se dostavlja pravnim osobama ~lan 349.
Zakona o parni~nom postupku.

Dostavljanje op}enito. Op}a odredba o dostavi je odredba ~lana 10., kojoj se

mo`e prigovoriti nedore~enost i nepotpunost. Ona nije odredila kako se
dostavljaju ostala pismena i re~eno supra 6. ne proizlazi direktno iz te odredbe.
Iz formulacije stava 1. i 2. ~lana 10. moglo bi se zaklju~iti da se zakonom
nabrojana pismena dostavljaju po pravilima koja va`e za dostavljanje tu`be,
a sva druga putem oglasne plo~e. Takav bi zaklju~ak me|utim bio pogre{an
ovdje je nu`na odgovaraju}a primjena pravila Zakona o parni~nom postupku o dostavi fizi~kim i pravnim licima. Tek kada nije mogu}e postupiti po tim
pravilima dostava se treba izvr{iti objavljivanjem na oglasnoj plo~i suda u
skladu sa odredbom ~lana 10. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku (v. 10/3 i
4). U opravdanoj namjeri da sprije~i zloupotrebu odredaba o dostavi od strane
izvr{enika u cilju odugovla~enja postupka, koja je bila ~esta za vrijeme va`enja

280 ^lan 71

ranijeg zakona, novi je zakon oti{ao predaleko, te je na odre|enim mjestima

dovedena u pitanje mogu}nost ulaganja pravnih lijekova i sigurnost u~esnika
u postupku (v. npr. 90/6, 92/1, 93/9). S pravom neki autori ocjenjuju da su
takva pravila o dostavi represivnog karaktera (V. Raki}-Vodineli} u: Novi
zakon o izvr{nom postupku, str. 40.). Prijedlog du`nika za promjenu predmeta izvr{enja dostavlja se tra`iocu izvr{enja na na~in koji je predvidio ZPP
za dostavljanje pismena, osim tu`be.
8

Propu{tanje roka za izja{njenje o prijedlogu za promjenu predmeta izvr{enja.

Izostanak stroge li~ne dostave koja va`i za dostavljanje tu`be povla~i i
odre|eni rizik za tra`ioca izvr{enja. On mo`e propustiti rok za izja{njenje o
prijedlogu. Sud mo`e odlu~iti o prijedlogu izvr{enika i bez izja{njavanja
tra`ioca izvr{enja (stav 3. in fine ... ili po isteku roka za njegovo podno{enje.). Sama ta ~injenica ne mora ugroziti interese tra`ioca izvr{enja jer je
zakon propisao kriterije za dono{enje odluke o promjeni predmeta izvr{enja
kojima se {tite interesi tra`ioca izvr{enja. Me|utim, propu{tanjem roka da se
izjasni o prijedlogu izvr{enika o promjeni predmeta izvr{enja, tra`ilac izvr{enja
je prekludiran u postavljanju dva navedena zahtjeva zahtjeva za naknadu
tro{kova zapo~etog izvr{nog postupka i za davanje osiguranja za naknadu
eventualne {tete (vidjeti infra 9). Ovdje je u pitanju o~igledan propust zakonodavca, koji bi morao da bude korigiran izmjenom zakona. Izvr{ni sud }e
vr{iti dostavljanje prijedloga za promjenu predmeta izvr{enja po pravilima
ZPP-a o dostavi, ali ne po pravilima koja va`e za dostavljanje tu`be. Polo`aj
tra`ioca izvr{enja je ugro`en i pravilom da je povrat u pre|a{nje stanje mogu}
samo zbog propu{tanja roka za prigovor i `albu (v. ~lan 14. st. 2.).
Propu{tanje roka za izja{njenje o prijedlogu za promjenu predmeta izvr{enja
iz opravdanog razloga ne daje mu mogu}nost da zahtijeva povrat u pre|a{nje
stanje.

Tro{kovi zapo~etog izvr{nog postupka na nekretnini trebaju se tretirati kao

tro{kovi jedinstvenog postupka i kao takvi trebaju biti namireni sa redom
prvenstva iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine (v. ~lan 98.). Me|utim,
Zakon propisuje da tra`ilac izvr{enja ovaj zahtjev mora postaviti u roku od
tri dana od dostave prijedloga (v. supra 5 i 8). Navedenu odredbu treba
tuma~iti u pravcu da tra`ilac izvr{enja koji u roku od tri dana od dostavljanja prijedloga izvr{enika za promjenu predmeta izvr{enja postavi zahtjev za
naknadu tro{kova zahtijeva njihovu naplatu odmah, bez da se ~eka ishod
izvr{nog postupka. Ukoliko sud donese pozitivnu odluku o prijedlogu
izvr{enika i ukoliko je tra`ilac izvr{enja postavio zahtjev za naknadu tro{kova,
u tom rje{enju }e sud odlu~iti i o namirenju tro{ova izvr{nog postupka na
prvobitno predlo`enoj nekretnini. Re~eno se odnosi i na zahtjev za polaganje
osiguranja. Zakon izri~ito ne propisuje, ali bi se trebalo zalagati da izvr{ni
sudovi u praksi uvjetuju izvr{enja na novom predmetu izvr{enja naknadom
tro{kova i polaganjem osiguranja, ako to tra`ilac izvr{enja zahtijeva. Sud bi
du`nika u rje{enju o prihvatanju prijedloga za promjenu predmeta izvr{enja
bio du`an upozoriti da }e se, ukoliko u ostavljenom roku ne izvr{i svoju
obavezu na naknadu tro{kova i davanje jemstva, smatrati da je prijedlog
povukao (U ovom smislu i E. Ze~evi}, Novo sudsko izvr{no pravo, str. 62).
Bez obzira na nepotpunost Zakona, jedino ovakvo postupanje izvr{nog suda

^lan 71 281

{titi tra`ioca izvr{enja od zloupotreba izvr{enika. Za slu~aj da tra`ilac izvr{enja

nije postavio zahtjev za naknadu tro{kova u kratkom roku, koji je mo`da
propustio zbog pravila o dostavi, on ne bi trebao izgubiti pravo na ove
tro{kove. Ovi tro{kovi bi trebali biti kumulirani sa drugim tro{kovima izvr{nog
postupka. Zapo~eti izvr{ni postupak na nekretnini u kome do|e do promjene
predmeta izvr{enja treba posmatrati kao jedan izvr{ni postupak (jedan predmet, jedan spis), {to je najo~iglednije u situaciji u kojoj izvr{enje na novom
predmetu izvr{enja nije uspjelo. U tom slu~aju }e se provesti izvr{enje na
prvobitno odre|enoj nepokretnosti zabilje`ba izvr{enja izvr{ena na toj
nepokretnosti ostaje do potpunog namirenja.
10

Osiguranje. Zakon ne sadr`i posebne odredbe o tome kakvo osiguranje tra`ilac

izvr{enja mo`e zahtijevati i u kom iznosu, te da li je sud vezan za prijedlog tra`ioca izvr{enja da uop}e odredi osiguranje, kao i kakvo i koliko. U
nedostatku posebne odredbe za ovaj slu~aj treba primijeniti op}a pravila o
davanju jemstva propisana odredbom ~lana 18. Zakona.

11

Uz stav 3: Rok za dono{enje odluke o prijedlogu za promjenu predmeta

izvr{enja. U cilju ubrzanja postupka su i odredbe ovih stavova prema kojima
sud mora donijeti odluku o prijedlogu izvr{enika u roku od osam dana od
prijema odgovora tra`ioca izvr{enja, odnosno po proteku osam dana nakon {to
je rok od tri dana za izja{njenje istekao, a tra`ilac izvr{enja se o prijedlogu
nije izjasnio. Zakonom je predvi|en rok u kome du`nik mo`e podnijeti prijedlog, rok u kome se tra`ilac izvr{enja mo`e izjasniti o prijedlogu i rok u
kome sud o prijedlogu treba da odlu~i. Jedno je pitanje ostalo nerije{eno u
kom roku sud treba da dostavi tra`iocu izvr{enja prijedlog izvr{enika. Iz citiranih odredbi kao i generalnog opredjeljenja Zakona nu`no je hitno postupanje, te bi se moglo zalagati za dostavljanje tra`iocu izvr{enja bez odlaganja,
odnosno u roku od osam dana, {to je rok u kome sud mora odlu~iti o prijedlogu izvr{enika ili o prijedlogu za izvr{enje (v. ~lan 15.)

12

Uz stav 4: Pretpostavke koje izvr{enik mora u~initi vjerovatnim. U cilju za{tite

tra`ioca izvr{enja Zakon postavlja izvr{eniku te`e zahtjeve u pogledu promjene predmeta izvr{enja nego je to bio slu~aj sa starim zakonom. Za razliku od rje{enja ranijeg zakona, novi zakon odre|uje da nije dovoljno da
izvr{enik u~ini vjerovatnim da se tra`ilac izvr{enja mo`e namiriti iz novog
predmeta izvr{enja, ve} da se mo`e potpuno namiriti. Me|utim, ni ~injenica
da bi novi predmet omogu}io potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja nije dovoljna za dono{enje pozitivne odluke o prijedlogu. Nu`no je da izvr{enik u~ini
vjerovatnim da bi za njega izvr{enje na prvobitnoj nepokretnosti bilo izrazito
nepovoljno. Prema rje{enjima ranijeg zakona izvr{enik je uvijek mogao tra`iti
promjenu predmeta osiguranja, te je potreban zaokret u sudskoj praksi i
veoma restriktivna procjena ispunjenja zakonom propisanih uvjeta. Promjena
predmeta izvr{enja ne mora biti u interesu tra`ioca izvr{enja, a zakonodavac
je dopu{ta samo u cilju opravdanih interesa druge strane. Me|utim, i prije
nego se za{tite interesi izvr{enika, on sam je du`an da poku{a sve da bi
namirio tra`ioca izvr{enja. Budu}i da ima prava na drugom predmetu
izvr{enja, drugoj imovinskoj vrijednosti, du`an bi bio prodati tu imovinsku
vrijednost i isplatiti tra`ioca izvr{enja. Ovakva njegova obaveza je potpuno u

282 ^lan 71

skladu sa na~elom savjesnosti i po{tenja. Samo ako izvr{enik u~ini vjerovatnim da iz opravdanih razloga nije mogao izvr{iti prodaju drugog predmeta
izvr{enja sud mo`e pozitivno odlu~iti o njegovom prijedlogu. Argumentum a
contrario ako izvr{enik ne u~ini vjerovatnim postojanje kumulativno tri navedene pretpostavke, sud ne mo`e donijeti rje{enje o promjeni predmeta
izvr{enja. U slu~aju da je izvr{enik u~inio vjerovatnim postojanje zakonom
propisanih pretpostavki, sud ne mora pozitivno odlu~iti o prijedlogu. Ovo je
zna~ajna razlika u odnosu na rje{enja ranijeg zakona. Sud ima slobodu da i
tada odbije prijedlog izvr{enika, i to iz razloga propisanih stavom 5. ovog
~lana v. infra 13. Ova odredba pred izvr{ni sud postavlja zna~ajne zahtjeve
i ovdje je nu`no da sudovi u po~etku primjene Zakona uo~e da se od suda
tra`i aktivnija uloga i druga~ije postupanje nego {to je bilo u skladu sa ranijim zakonom, koji je propisivao da je sud du`an usvojiti prijedlog ukoliko
du`nik u~ini vjerovatnim da }e se potra`ivanje namiriti drugim sredstvom ili
prodajom druge nepokretnosti. Novi Zakon o izvr{nom postupku pro{iruje listu
~injenica koje du`nik treba u~initi vjerovatnim, ali i pored toga ne obavezuje sud da prijedlog usvoji ukoliko nalazi da bi interesi tra`ioca izvr{enja mogli
biti ugro`eni. Ova nova pozicija izvr{nog suda u predmetnoj situaciji ne bi
smjela rezultirati mehani~kim dono{enjem pozitivnog rje{enja o prijedlogu, ve}
svestranim ispitivanjem okolnosti slu~aja. Na taj je na~in izvr{ni sud dodatno
optere}en, ali je ta obaveza direktna posljedica osnovnog opredjeljenja zakonodavca, a to je efikasnija za{tita tra`ioca izvr{enja.
13

Uz stav 5: Odbijanje prijedloga. Sud je slobodan da u slu~aju ispunjenja pretpostavki usvoji ili odbije prijedlog izvr{enika, {to je pozitivna novina u odnosu na ZIP iz 1978. g. Me|utim, postoje pretpostavke, propisane odredbom
ovog stava, pod kojima sud nema slobodu, ve} mora donijeti rje{enje kojim
odbija prijedlog izvr{enika. Ove pretpostavke su stipulirane u cilju za{tite
tra`ioca izvr{enja a to je ocjena suda da bi se izvr{enje znatnije odu`ilo ili
ote`alo, ili ako bi tra`ilac izvr{enja mogao pretrpjeti znatniju {tetu. Odredba
je veoma {iroko postavljena i zakonodavac je upotrijebio nekoliko standarda
(znatnije ote`anje, znatnije odugovla~enje, znatnija {teta). Zadatak je suda da
svestranom ocjenom ~injenica i dokaza odredi sadr`inu navedenih standarda
u svakom konkretnom slu~aju. I ovdje je uloga suda veoma aktivna.

14

Uz stav 6: Izja{njenje tra`ioca izvr{enja. U pravilu sud mo`e o prijedlogu

izvr{enika odlu~iti iako se tra`ilac izvr{enja o njemu nije izjasnio ili ~ak ako
se prijedlogu protivio. Odredba stava 4. ovog ~lana propisuje pretpostavke
koje moraju biti ispunjene da bi sud prijedlog usvojio, a pristanak tra`ioca
izvr{enja nije jedna od njih. Dono{enje odluke od strane suda i bez pristanka tra`ioca izvr{enja ne krije u sebi opasnost za za{titu njegovih interesa
u stavu 4. su propisane pretpostavke ~ije postojanje izvr{enik mora u~initi
vjerovatnim. Izuzetak postoji u slu~aju da tra`ilac izvr{enja na nepokretnosti
ima zalo`no pravo ste~eno prije pokretanja izvr{nog postupka (osigurani povjerilac) bez saglasnosti zalo`nog povjerioca ne mo`e do}i do promjene
predmeta izvr{enja.

15

Uz stav 7: Stalno nov~ano primanje kao novi predmet izvr{enja. Izvr{enik

mo`e ponuditi kao drugi predmet izvr{enja izvr{enje na stalnom nov~anom

^lan 71 283

primanju (Zakon gre{kom govori o drugom sredstvu izvr{enja, radi se o drugom predmetu izvr{enja). Pretpostavka da u ovom slu~aju sud mo`e pozitivno odlu~iti o izvr{enikovom prijedlogu jeste da on u~ini vjerovatnim da }e
potra`ivanje biti namireno u roku od jedne godine od dono{enja rje{enja o
njegovom prijedlogu, kao i kumulativno ispunjenje op}ih pretpostavki iz stava
4. da u~ini vjerovatnim ~injenice koje je i ina~e izvr{enik du`an u~initi
vjerovatnim kada predla`e promjenu predmeta izvr{enja, kao i da tra`ilac
izvr{enja da pristanak ukoliko je stekao zalo`no pravo na prvobitno
predlo`enoj nepokretnosti prije pokretanja izvr{nog postupka (U tom smislu i
E. Ze~evi}, Novo sudsko izvr{no pravo, str. 63.).
16

Uz stav 8: Rje{enje o promjeni predmeta izvr{enja. O prijedlogu izvr{enika

za promjenu predmeta izvr{enja sud odlu~uje rje{enjem. U istom rje{enju o
promjeni predmeta izvr{enja }e odrediti i izvr{enje na drugom predlo`enom
predmetu. Obje navedene odluke sastavni su dio izreke (dispozitiva) rje{enja.
Sud na osnovu navedenog rje{enja treba po slu`benoj du`nosti preduzeti
izvr{ne radnje koje {tite tra`ioca izvr{enja zavisno od predmeta izvr{enja. Ako
je novi predmet izvr{enja druga nepokretnost, sud po slu`benoj du`nosti treba
da zatra`i zabilje`bu izvr{enja na drugoj nepokretnosti ~im donese rje{enje
kojim usvaja prijedlog izvr{enika za promjenu predmeta izvr{enja (analogna
primjena odredbe ~lana 72.).
Rje{enje suda o promjeni predmeta izvr{enja i odre|enju izvr{enja na drugom
predmetu treba posmatrati kao rje{enje kojim se usvaja prijedlog izvr{enika,
ali ne i kao novo rje{enje o izvr{enju. Ono ne dovodi ni do prekida zapo~etog
ni do otpo~injanja novog postupka. Sa stanovi{ta za{tite interesa tra`ioca
izvr{enja i efikasnosti izvr{nog postupka odre|enje drugog predmeta izvr{enja
po prijedlogu izvr{enika ne treba tretirati kao novo rje{enje o izvr{enju protiv kojeg izvr{enik mo`e ulagati pravna sredstva. Iz odredbe stava 9. slijedi
da je protiv rje{enja kojim se odobrava promjena predmeta izvr{enja dopu{ten
pravni lijek (v. infra 19), ali to je pravni lijek koji mo`e ulagati tra`ilac
izvr{enja jer je sud usvojio prijedlog izvr{enika za promjenu predmeta
izvr{enja. Nikako se ne mo`e dopustiti da izvr{enik koji je inicirao promjenu
predmeta izvr{enja ula`e pravne lijekove protiv izvr{enja na novom predmetu izvr{enja. U slu~aju da izvr{enje na novom predmetu ne bude uspje{no,
sud bi trebao pristupiti izvr{enju na prvobitnoj nekretnini bez dono{enja
posebnog rje{enja, ve} dono{enjem zaklju~ka, o ~emu bi trebao obavijestiti
stranke u postupku (Tako i B. Hess, Ekspertiza o nacrtu ovr{nog zakona, str.
119).

17

Na~elo socijalnosti se kod promjene predmeta izvr{enja tako|er uzima u obzir..

To je vidljivo iz odredbe stava 7. ovog ~lana. Propisani rok od godine dana
u okviru kojeg mora do}i do potpunog namirenja govori o tome da se u
konkretnom slu~aju radi o potra`ivanju manjeg iznosa zbog kojeg bi bilo
dru{tveno {tetno prodati vredniju nekretninu. Propisi o pljenivom dijelu
potra`ivanja (jedna polovina ako se radi o primanjima manjim od 1000 KM.
Vidjeti ~lan 138.) i op}i nivo stalnih nov~anih prihoda u BiH govore u prilog
takvom tuma~enju. Ovdje je u pitanju jedan zna~ajan socijalni momenat o
kome sud mora voditi ra~una, ali ne i po svaku cijenu i `rtvovati interese

284 ^lan 71

tra`ioca izvr{enja. Za razliku od rje{enja starog zakona, Zakon je postavio

stro`e zahtjeve za izvr{nog du`nika, a uz to ne propisuje da sud mora
donijeti pozitivnu odluku ukoliko izvr{enik odre|ene ~injenice u~ini vjerovatnim. Prema ZIP-u on mo`e donijeti takvu odluku, te ovdje za sud ostaje
dovoljno prostora da u svakom konkretnom slu~aju procijeni sve relevantne
okolnosti, a jedna od njih mora biti i vrijednost nekretnine i zna~aj koji ona
ima za du`nika. Tako|er vidjeti infra 18.
18

Izuzimanje od izvr{enja i ograni~enje izvr{enja. Budu}i da do promjene predmeta izvr{enja dolazi na zahtjev izvr{enika, koji pristaje na izvr{enje na drugom predmetu, postavlja se pitanje da li za izvr{enje na novom predmetu
va`e odredbe o izuzimanju i ograni~enju izvr{enja. Ukoliko je tra`ilac izvr{enja
zalo`no pravo stekao tek u izvr{nom postupku (pravo namirenja), tada dolazi
u obzir primjena odredaba o izuzimanju od izvr{enja na nepokretnosti koja je
izvorno predmet izvr{enja; isti takav tretman se mora primijeniti i na novi
predmet izvr{enja. Ako je to nepovoljno za tra`ioca izvr{enja, on ne mora dati
svoj pristanak na promjenu predmeta izvr{enja. Me|utim, prije svega je ovdje
du`nost suda da ocijeni da li bi zbog primjene odredaba o izuzimanju od
izvr{enja na novom predmetu izvr{enja uop}e bile ispunjene pretpostavke koje
Zakon tra`i za promjenu predmeta izvr{enja (npr. pretpostavke da se
potra`ivanje tra`ioca izvr{enja mo`e u potpunosti namiriti iz drugog
predlo`enog predmeta). Ukoliko je tra`ilac izvr{enja stekao zalo`no pravo prije
pokretanja izvr{nog postupka, tj. ukoliko je tra`ilac izvr{enja osiguran ugovornom hipotekom zasnovanom na nepokretnosti koja je prvobitni predmet
izvr{enja, tada va`i pravilo da se ne primjenjuju odredbe o izuzimanju od
izvr{enja (v. ~lan 79. st. 2.). Smisao navedene odredbe bi zahtijevao da se
odredbe o izuzimanju ne primjenjuju ni na novopredlo`eni predmet izvr{enja.
Pitanje nema ve}i prakti~ni zna~aj budu}i da do promjene predmeta izvr{enja
mo`e do}i samo sa pristankom zalo`nog povjerioca, te }e on procijeniti da li
mogu}a izmjena predmeta ugro`ava njegovo namirenje.

19

Uz stav 9: Pravni lijek. Protiv rje{enja kojim je odbijen prijedlog izvr{enika

nije dopu{ten pravni lijek. Argumentum a contrario: protiv rje{enja kojim se
navedeni prijedlog usvaja pravni lijek je dopu{ten, budu}i da nije izri~ito
isklju~en. Tako dolazi do primjene odredbe ~lana 12. Zakona prema kojoj su
pravni lijekovi (prigovor i `alba) dopu{teni, ako ovim zakonom nisu izri~ito
isklju~eni. Tra`ilac izvr{enja mo`e protiv ovog rje{enja ulagati `albu i prigovor (v. supra 16). Protiv rje{enja o promjeni predmeta izvr{enja kojim je usvojena promjena predmeta izvr{enja izvr{enik ne mo`e ulo`iti prigovor. Budu}i
da se radi o predmetu izvr{enja koji je predlo`io sam izvr{enik, takvo postupanje bi bilo protivno na~elu savjesnosti i po{tenja (venire contra factum
proprium v. 79/3)

20

Uz stav 10: Zabilje`ba izvr{enja. Zapo~eti izvr{ni postupak na nekretnini ostaje i nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju na drugom predmetu kao rezervni
put za{tite tra`ioca izvr{enja. Provedene izvr{ne radnje se ne ukidaju. Budu}i
da su rokovi za podno{enje prijedloga za promjenu predmeta izvr{enja, za
izja{njenje o njemu i za dono{enje odluke suda kratki (izvr{enik je du`an
podnijeti prijedlog u roku od tri dana od dostavljanja rje{enja o izvr{enju), u

^lan 71 285

obzir naravno dolazi samo prva izvr{na radnja zabilje`ba izvr{enja u

zemlji{noj knjizi. Iako se ne tretira kao samostalna izvr{na radnja, sud }e sigurno odrediti i na~in utvr|ivanja vrijednosti prvobitne nepokretnosti, jer je
to du`an u~initi zaklju~kom odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju. Brisanje
zabilje`be izvr{enja se ne vr{i, ova zabilje`ba i dalje ostaje upisana sve do
namirenja tra`ioca izvr{enja. U zakonu ne stoji izri~ito, ali se podrazumijeva
da to va`i kako za namirenja iz novog predmeta izvr{enja tako i za namirenje iz nekretnine ukoliko ne uspije namirenje iz novog predmeta izvr{enja. U
tom slu~aju se zabilje`ba izvr{enja bri{e po slu`benoj du`nosti.
21

Nastavljanje prvobitnog izvr{nog postupka. Iz odredbe stava 10. se mo`e

izvesti zaklju~ak o tome da prvobitni izvr{ni postupak i dalje postoji u sjeni.
Zakon se o tome nije izri~ito izjasnio, ali nije odredio ni da se prvobitno
zapo~eti postupak obustavlja. Upori{te za tvrdnju da se radi o jednom postupku jeste odredba ovog stava o zadr`anju zabilje`be u zemlji{noj knjizi sve
do namirenja tra`ioca izvr{enja. Sud donosi rje{enje o izvr{enju na novom
predmetu, ali ako ono ne uspije ponovo se izvr{enje koncentrira na prvobitnoj nepokretnosti. Svako druga~ije tuma~enje ozbiljno bi moglo ugroziti
interese tra`ioca izvr{enja. Ukoliko ne do|e do potpunog namirenja tra`ioca
izvr{enja iz novog predmeta izvr{enja, on mora imati polo`aj svakog drugog
tra`ioca izvr{enja u ~iju korist je izvr{ena zabilje`ba izvr{nosti u zemlji{ne
knjige izvr{ni postupak na prvobitno odre|enoj nepokretnosti se na ovom
mjestu nastavlja, ali je pitanje kako. Iz zakonskog teksta nije vidljivo pod
kojim uvjetima sud mo`e poduzeti sljede}u izvr{nu radnju, a to je utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti, u postupku na prvobitno ozna~enoj nepokretnosti. Procesna ekonomija i za{tita interesa tra`ioca izvr{enja nala`u tuma~enje
prema kojem dono{enjem rje{enja o obustavljanju postupka izvr{enja na novom
predmetu izvr{enja u potpunosti o`ivljava prvobitno zapo~eti postupak
izvr{enja na nepokretnosti, i to u onom stadiju u kojem je bio prije
podno{enja prijedloga du`nika za promjenom predmeta izvr{enja. Bilo bi korisno da u rje{enju kojim se dozvoljava izvr{enje na novom predmetu sud upozori stranke na posljedicu koja }e nastupiti ukoliko izvr{enje na tom predmetu ne bude mogu}e. Da li nastavljanje prvobitno zapo~etog postupka u stadiju u kojem se nalazio prije prijedloga i rje{enja za promjenu predmeta
izvr{enja zna~i i mogu}nost ulaganja prigovora od strane izvr{enika na rje{enje
o izvr{enju na prvobitnoj nepokretnosti? Izvr{enik koji je u roku od tri dana
podnio prijedlog za izvr{enje na drugom predmetu izvr{enja nije najvjerovatnije koristio svoje pravo da ulo`i prigovor protiv rje{enja o izvr{enju na
nekretnini (rok osam dana). Me|utim, dozvoliti ulaganje prigovora protiv
rje{enja o izvr{enju na nepokretnosti nakon {to je postupak izvr{enja na alternativnom predmetu izvr{enja koji je predlo`io izvr{enik postalo nemogu}e, te
shodno tome postupak obustavljen, zna~ilo bi {ikaniranje tra`ioca izvr{enja.
Predlaganje drugog predmeta izvr{enja kompenziralo je prigovor protiv
rje{enja o izvr{enju izvr{enik je i predlo`o novi predmet izvr{enja jer nema
osnova za prigovor na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja na prvobitnoj nepokretnosti, samo je za njega to izvr{enje na toj nepokretnosti bilo naro~ito nepovoljno. Ovome idu u prilog mi{ljenja prema kojima sve dok ima pravo da
izjavi prigovor izvr{enik ne mo`e koristiti druga pravna sredstva (Vidjeti G.
Stankovi}, Gra|ansko procesno pravo, str. 613). Izvr{enik ne bi mogao, nakon

286 ^lan 72

{to se izvr{enje na novoj nepokretnosti poka`e nemogu}im, ulagati prigovor

protiv rje{enja o izvr{enju na prvobitnoj nepokretnosti, jer je rok za ulaganje prigovor protekao, ali ne bi mogao istovremeno sa podno{enjem prijedloga za promjenu predmeta izvr{enja odnosno u roku za prigovor ni opreza
radi ulo`iti i ovo drugo pravno sredstvo. To bi moglo voditi zloupotrebi procesnih prava i {ikaniranju tra`ioca izvr{enja.
^lan 72.
Zabilje`ba izvr{enja
(1) ^im donese rje{enje o izvr{enju sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti
da se u zemlji{noj knjizi upi{e zabilje`ba izvr{enja.
(2) Tom zabilje`bom tra`ilac izvr{enja sti~e pravo da svoje pravo namiri iz
nepokretnosti (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisane zabilje`be
izvr{enja stekne odre|ena prava nad tom nepokretno{}u du`no je trpje ti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tra`ioca izvr{enja ste~enog
tom zabilje`bom.
(3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvr{nog postupka ne spre~ava da
se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika nepokretnosti kao izvr{enika
do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga osta ju na snazi i novi vlasnik ne mo`e u postupku preduzimati one radnje
koje ne bi mogao preduzeti prija{nji vlasnik da do promjene vlasni{tva
nije do{lo.
(4) U slu~aju predvi|enom stavom 4. ~lana 113. ovog zakona sud }e po zahtjevu i na tro{ak tra`ioca izvr{enja objaviti rje{enje o izvr{enju u
slu`benom glasilu Federacije BiH i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Federacije.8
(5) U slu~aju objave rje{enja o izvr{enju u skladu sa stavom 4. ovog ~lana,
zabilje`ba izvr{enja, prema njenom upisu u zemlji{ne knjige, ima u~inak
kada je rje{enje o izvr{enju prvi put objavljeno u novinama.
1

Op}enito. Zabilje`ba. Zabilje`ba je pored uknji`be i predbilje`be jedna vrsta

upisa u zemlji{nu knjigu, koja se od druge dvije vrste upisa razlikuje po
tome {to se ne odnosi na upis zemlji{noknji`nih prava ve} na upis ~injenica
i okolnosti od utjecaja na raspolaganje nepokretnostima odnosno okolnosti
zna~ajnih za promet zemlji{noknji`nih prava (~lan 2. stav 4. ZZK-a). Na ovaj
na~in je zabilje`ba definirana u novim entitetskim Zakonima o zemlji{nim
knjigama (pri ~emu su ovi zakoni slijedili definiciju iz pravnih pravila

U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, ova odredba glasi:

U slu~aju predvi|enom stavom ~lana 4. ~lana 113. ovog zakona sud }e po zahtjevu i na
tro{ak tra`ioca izvr{enja objaviti rje{enje o izvr{enju u slu`benom glasilu Republike Srpske
i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske.

^lan 72 287

zemlji{noknji`nih zakona iz 1930/31. godine). Tu se, me|utim, pravna pravila

i novi zakonski tekstovi razilaze, jer u novim propisima nema nikakvih daljnjih odredaba koje reguliraju zabilje`bu i njene vrste. Me|utim, na vi{e mjesta se u ZZK-a pominje zabilje`ba. Tako se npr. zabilje`be koje se odnose na
vlasnika upisuju u vlasni~ki list (~lan 19. ta~. 4 ZZK-a), a zabilje`be koje se
odnose na hipoteku u teretni list (~lan 20. ta~. 4. ZZK-a). U samoj zakonskoj
definiciji zabilje`be datoj u ~lanu 2. st. 4. ZZK-a exempli causa su nabrojane
vrste zabilje`be. Budu}i da nabrajanje nije taksativno, izostavljanje zabilje`be
izvr{enja iz ove definicije ne}e predstavljati poseban problem; postoji odre|ena
sloboda da se izvr{i zabilje`ba bilo koje okolnosti zna~ajne za promet nekretnina, dakle i zabilje`be izvr{enja (v. 107/6).
2

Uz stav 1: Zabilje`ba izvr{enja, kao prva izvr{na radnja u postupku izvr{enja

na nepokretnostima, ima izuzetan zna~aj za tok izvr{nog postupka i redoslijed namirenja. Odredba Zakona kojom je ure|en upis zabilje`be je druga~ija
nego odredba ~lana 144. ranijeg zakona, pri ~emu se radi o jednoj zna~ajnoj
i dobrodo{loj novini. Izri~ito je nagla{eno da zabilje`bu izvr{enja nala`e sud
po slu`benoj du`nosti. Jo{ zna~ajnije je da je precizirano da je sud to du`an
u~initi ~im donese rje{enje o izvr{enju, a ne nakon pravosna`nosti ili izvr{nosti
rje{enja o izvr{enju. Ako sud po prigovoru ili `albi stranke ukine rje{enje o
izvr{enju, nalo`it }e po slu`benoj du`nosti brisanje zabilje`be izvr{enja. U
odnosu na izvr{enika, na ~ijoj je nepokretnosti neopravdano bila upisana zabilje`ba izvr{enja, te je on eventualno bio ograni~en u raspolaganju nepokretno{}u, mnogo ve}a {teta bi mogla biti prouzrokovana tra`iocu izvr{enja ako
bi zabilje`ba izvr{enja bila unesena sa zaka{njenjem, {to bi izvr{eniku dalo
mogu}nost da otu|i predlo`eni predmet izvr{enja. Upis zabilje`be izvr{enja je
u neposrednoj vezi sa na~elom povjerenja u zemlji{ne knjige. Prema novom
zemlji{noknji`nom pravu na~elo povjerenja po uzoru na njema~ko pravo djeluje strogo i bez ikakvih izuzetka. U odnosu na tre}a savjesna lica smatra da
je sve {to je upisano u zemlji{noj knjizi ta~no, a {to nije upisano da ne postoji. Za savjesnost tre}eg nije relevantno istra`ivanje vanknji`nog stanja. (O
novom konceptu na~ela povjerenja vidjeti: Meliha Povlaki}, Reforma
zemlji{noknji`nog prava, str. 239-241; Meliha Povlaki}, Novo zemlji{noknji`no
pravo u BiH, str. 49). Upis zabilje`be izvr{enja odmah po dono{enju rje{enja
o izvr{enju efikasnije {titi tra`ioca izvr{enja od prevarnih postupanja izvr{enika.

Momenat upisa zabilje`be izvr{enja. Zabilje`bu izvr{enja sud vr{i nakon

dono{enja rje{enja o izvr{enju. Za tra`ioca izvr{enja bi to moglo biti ve} kasno.
Od momenta podno{enja prijedloga do dono{enja rje{enja }e prote}i odre|eno
vrijeme u kojem izvr{enik koji je saznao za prijedlog ili koji, nakon {to je
pravosna`no okon~an parni~ni postupak, o~ekuje pokretanje postupka izvr{enja
mo`e otu|iti nepokretnost. Za{tita tra`ioca izvr{enja }e biti postignuta samo
ako je upis odgovaraju}e zabilje`be mogu} i prije dono{enja rje{enja o
izvr{enju, eventualno jo{ u toku ili ~ak prije pokretanja parni~nog postupka.
ZIP iz 1978. godine regulirao je i postupak obezbje|enja u kojem je bilo
mogu}e odrediti prethodne ili privremene mjere upravo sa ciljem da se sprije~i
du`nik u osuje}enju ili ote`avanju kasnijeg izvr{enja (npr. privremena mjera
predbilje`be zalo`nog prava ili prethodna mjera zabrane otu|enja i optere}enja
nepokretnosti). Zakon o izvr{nom postupku ne regulira vi{e postupak

288 ^lan 72

obezbje|enja, pa shodno tome ni navedene mjere za{tite, ali je to sada predmet reguliranja ZPP-a.
4

Sudske mjere osiguranja i zabilje`ba izvr{enja. Sudske mjere osiguranja su

predmet reguliranja Zakona o parni~nom postupku Federacije BiH/Zakona o
parni~nom postupku Republike Srpske (~lan 268290. ZPP-a). Odluku o prijedlogu za osiguranje donosi parni~ni sud, a provo|enje mjera osiguranja provodi sud koji bi bio nadle`an za provo|enje izvr{enja pravomo}ne presude
(~lan 290. ZPP-a). Potpunijoj za{titi tra`ioca izvr{enja }e doprinijeti ~injenica
da se mjere osiguranja mogu odrediti prije pokretanja i u toku parni~nog
postupka, a sve dok izvr{enje ne bude provedeno (~lan 276. ZPP-a), u pravilu uz davanje jemstva u skladu sa odredbama Zakona o izvr{nom postupku (~lan 269. ZPP-a). Dvije sudske mjere osiguranja se odnose na nepokretnosti. Jedna je zabrana protivniku osiguranja da otu|i, sakrije, optereti ili raspola`e odre|enom imovinom u vrijednosti koja je dovoljna za osiguranje
potra`ivanja predlaga~a osiguranja, o ~emu }e, kada su u pitanju nepokretnosti, biti izvr{ena zabilje`ba u odgovaraju}im javnim registrima zabrana
otu|enja i optere}enja (~lan 271. stav 1. ta~. 1. ZPP-a), a druga je predbilje`ba
zalo`nog prava na nepokretnosti protivnika osiguranja ili na pravu uknji`enom
na nepokretnosti do vrijednosti dosu|enog glavnog potra`ivanja sa kamatama
(~lan 271. stav 1. ta~. 4. ZPP-a). Neosigurani povjerilac, koji ve} od ranije
nema hipoteku na nepokretnosti, mo`e i prije pokretanja parni~nog postupka, ako su za to ispunjeni zakonski uvjeti, predlo`iti zabranu otu|enje i optere}enja, dok je predbilje`ba zalo`nog prava mogu}a kad je donesena sudska
odluka koja nije postala izvr{na. Mo`e se postaviti pitanje odnosa dviju od
ovih mjera, zabilje`be zabrane otu|enja i optere}enja i predbilje`be zalo`nog
prava na nepokretnosti, s jedne strane, i zabilje`be izvr{enja, s druge strane.

Zabilje`ba zabrane otu|enja i optere}enja. Zabilje`ba zabrane otu|enja i optere}enja onemogu}ava savjesno stjecanje neoptere}ene nepokretnosti; ova zabilje`ba ne konstituira zalo`no pravo. Zabilje`ba izvr{enja ne postaje suvi{na u
slu~aju da je zabilje`ba zabrane otu|enja i optere}enja upisana u zemlji{ne
knjige, jer zabilje`bom izvr{enja tra`ilac izvr{enja sti~e sudsko zalo`no pravo
(v. 72/7 i 8), i izvr{ni sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti njen upis da bi
se u izvr{nom postupku za{titilo pravo prvenstvenog namirenja tra`ioca
izvr{enja. ZPP i ZIP nisu uskla|eni kada je u pitanju reguliranja sudskih
mjera osiguranja i zabilje`be izvr{enja. Tako nakon zabilje`be zabrane otu|enja
i optere}enja, sve dok takva zabrana traje, nije mogu} upis bilo kakvih promjena prava nastalih na osnovu dobrovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja u javne registre. Suprotno tome, zabilje`ba izvr{enja ovu slobodu
izvr{eniku ne oduzima, ali tra`iocu izvr{enja garantira namirenje sa pravom
prvenstva i bez obzira na promjenu vlasnika. Upisom zabilje`be izvr{enja ova
zabilje`ba gubi svoj zna~aj i sud bi trebao istovremeno sa upisom zabilje`be
izvr{enja nalo`iti njeno brisanje. Ova bi zabilje`ba onemogu}avala prodaju
neposrednom pogodbom, te je nu`no njeno pravovremeno brisanje.

Predbilje`ba zalo`nog prava. Zabilje`ba izvr{enja nije suvi{na ni u slu~aju da

je kao mjera osiguranja izvr{ena predbilje`ba zalo`nog prava tra`ilac
izvr{enja je ve} stekao svoj red prvenstva, ali on ima samo predbilje`eno

^lan 72 289

zalo`no pravo. U momentu kada ga je predbilje`io da bi o~uvao red prvenstva nisu bili ispunjeni uvjeti za definitivno stjecanje (uknji`bu) zalo`nog
prava. Predbilje`ba nije upis koji ima trajan karakter, ona se mora opravdati i time pretvoriti u uknji`bu. Opravdanje predbilje`be se vr{i zabilje`bom
opravdanja. Ni Zakon o izvr{nom postupku niti Zakon o parni~nom postupku nisu regulirali ovo pitanje, ali rje{enje koje se ovdje predla`e mo`e biti
svrsishodno u praksi, a proisti~e iz op}ih na~ela gra|anskog odnosno
zemlji{noknji`nog prava. U slu~aju da je izvr{ena predbilje`ba zalo`nog prava
prije pokretanja izvr{nog postupka, po dono{enju rje{enja o izvr{enju sud vr{i
zabilje`bu izvr{enja, (v. infra 7. i 8), ali ujedno tom zabilje`bom vr{i oprav danje predbilje`be zalo`nog prava (v. 107/4). Na ovaj na~in tra`ioc izvr{enja
sti~e sudsko zalo`no pravo od dana upisa predbilje`be i od tog dana se
ra~una njegov red prvenstva. Samo je na ovaj na~in tra`ilac izvr{enja adekvatno za{ti}en.
7

Uz stav 2: Pravne posljedice zabilje`be izvr{enja. Upis zabilje`be izvr{enja ima

zna~ajne pravne posljedice tra`ilac izvr{enja stje~e pravo na namirenje i
nakon njenog upisa u zemlji{ne knjige nije mogu}e provoditi poseban postu pak izvr{enja na toj nepokretnosti za namirenje nekog drugog povjerioca (v.
73/1).

Pravo na namirenje. Momentom upisa ove zabilje`be tra`ilac izvr{enja stje~e

sudsko zalo`no pravo na nepokretnosti (U tom smislu i: B. Pozni}, V. Raki}Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 470). Tradicionalno se u na{em
izvr{nom postupku pravo tra`ioca izvr{enja naziva pravo na namirenje, ali
to nije dovoljno precizno. Pravo namiriti se ima svaki tra`ilac izvr{enja koji
ima izvr{ni naslov, ali ako to pravo odlikuje pravo prvenstva (namiriti se prije
onih povjerilaca koji su kasnije stekli pravo na namirenje) i pravo slije|enja
(namiriti se iz nepokretnosti bez obzira na promjenu vlasnika) onda nema
sumnje da se radi o zalo`nom pravu, jednako vrijednom dobrovoljnim
zalo`nim pravima. Pravo prvenstva je predvi|eno ovom odredbom (...a lice
koje nakon upisane zabilje`be stekne odre|ena prava nad tom nepokretno{}u
du`no je trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tra`ioca
izvr{enja...), dok je pravo slije|enja predvi|eno odredbom stava 3. ovog ~lana
(Promjena vlasnika ... ne sprije~ava da se taj postupak nastavi protiv novog
vlasnika.....). Odnos izme|u vi{e zalo`nih prava, sudskih ili dobrovoljnih,
odre|uje se prema redu prvenstva odnosno momentu njihovog nastanka
(Ibidem). Zalo`na prava ste~ena prije otvaranja izvr{nog postupka odnosno
prije upisa zabilje`be izvr{enja imaju rang prvenstva prilikom namirenja iz
prodajne cijene (v. 98/4). Upisom zabilje`be izvr{enja publicira se vo|enje
postupka na nepokretnosti i isklju~uje mogu}nost savjesnog stjecanja neoptere}ene nepokretnosti. Svi upisi izvr{eni prije upisa zabilje`be izvr{enja imaju
prvenstvo u odnosu na pravo namirenja ste~eno zabilje`bom izvr{enja.
Redoslijed upisa vr{i se prema redoslijedu po kojem su zahtjevi za upis pristigli u zemlji{noknji`ni ured (~lan 36. stav 1. ZZK-a). Izvr{enik bi mogao u
namjeri da osujeti pravo prvenstva tra`ioca izvr{enja zalo`iti svoju nepokretnost neposredno prije ili nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju; bez obzira na
brzinu sa kojom postupa sud, izvr{enik mo`e br`e nego {to }e sud odrediti zabilje`bu izvr{enja podnijeti zahtjev za upis zalo`nog prava na osnovu

290 ^lan 72

ugovora ili sudskog sporazuma sa tre}im licem. Budu}i da nikakvo optere}enje

nije upisano u zemlji{nu knjigu, to tre}e lice bi steklo zalo`no pravo prije
stjecanja prava na namirenje tra`ioca izvr{enja, osim ako bi tra`ilac izvr{enja
mogao dokazati da je tre}oj osobi bila poznata neta~nost zemlji{ne knjige ili
joj je zbog grube nepa`nje ostala nepoznata. Tada tre}a osoba u smislu odredbe ~lana 9. ZZK-a nije savjesna i rang prvenstva }e biti druga~iji. Ovo je
situacija u kojoj bi jedno lice moglo drugome osporavati rang prvenstva i
rije{ena je u ~lanovima 102. i 103. U odre|enim slu~ajevima o osporavanju
mo`e odlu~iti izvr{ni sud, a u drugima mora do}i do upu}ivanja na parnicu (v. 102/4, 103/1).
9

Pristajanje na neposredno izvr{enje. U na{em pravu nije bilo mogu}e da sam

ugovor zalo`nog du`nika i zalo`nog povjerioca bude izvr{ni naslov, {to je
predstavljalo razlog za uvo|enje instituta zalo`nog prava na osnovu sporazuma stranaka pred sudom. Ovaj sporazum ima karakter sudskog poravnanja,
te kao takav predstavlja izvr{ni naslov. Ovaj je institut u pravni poredak
biv{e SFRJ uveden 1990. g. novelama na Zakon o izvr{nom postupku kada
su dodate odredbe ~lanova 251a-251|. (azbu~nim redom v. ~lan 227.). Kako
}e ni`e biti re~eno, ova ustanova je privremenog karaktera moderno pravo
osiguranja kredita treba prakti~nija rje{enja. Zakon o notarima Federacije BiH
i Zakon o notarima Republike Srpske reguliraju mogu}nost podvrgavanja
izvr{enju u notarski obra|enoj ispravi (~lan 90. ZoNot). Ve} prilikom zasnivanja hipoteke (zemlji{nog duga) na osnovu ugovora zalogodavca i zalogoprimca, odnosno prilikom davanja jednostrane izjave volje du`nika o zasnivanju zalo`nog prava, zalo`ni du`nik se u formi notarski obra|ene isprave
mo`e podvrgnuti neposrednom prinudnom izvr{enju na toj nepokretnosti, kao
i na svojoj cjelokupnoj imovini. Ova mogu}nost }e dati dodatnu sigurnost
davaocu kredita, jer }e predstavljati mogu}nost da se istovremeno sa upisom
hipoteke (zemlji{nog duga) upi{e i izvr{nost tog prava. ^lan 28. stav 2. ta~.
5. ZZK-a omogu}ava upis podataka o pristajanju na neposredno izvr{enje. To
je velika novina u pravu osiguranja kredita u BiH. Upis zabilje`be o pristajanju na neposredno izvr{enje trebao bi imati iste pravne posljedice kao i
upis zabilje`be izvr{enja (supra 7). Na taj na~in je ve} prilikom zasnivanja
hipoteke (zemlji{nog duga) povjerilac za{ti}en u slu~aju da do|e do promjene vlasni{tva na nekretnini, jer je on stekao mogu}nost izvr{enja prema
svakodobnom vlasniku nekretnine. Time postaje suvi{na zabrana otu|enja i
optere}enja koja u na{oj praksi redovno prati zasnivanje hipoteke na osnovu
sporazuma stranaka pred sudom (navedena je zabrana netr`i{na,
onemogu}ava vlasniku da u potpunosti aktivira svoju imovinu, i kao takva
je zabranjena u njema~kom, 1136 BGB, i slovena~kom pravu, ~lan 149. st.
2. SZ). Pritom se ovdje ne misli na zabilje`bu zabrane otu|enje i optere}enja
kao sudsku mjeru osiguranja, koja itekako ima opravdanja u zakonom
propisanim okolnostima, ve} na zabranu koja prati dobrovoljnu hipoteku. Za
sada upis zabilje`be izvr{enja nije mogu} prilikom upisa ugovorne hipoteke
(koja uop}e nema prakti~nu vrijednost) niti na osnovu sporazuma stranaka
pred sudom, ali }e sa implementacijom Zakona o notarima to postati mogu}e
upisom zabilje`be pristajanja na neposredno izvr{enje. U ovom slu~aju }e
zabilje`ba izvr{enja nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju biti suvi{na;
hipotekarni povjerilac (povjerilac zemlji{nog duga) }e ve} prije pokretanja

^lan 72 291

izvr{nog postupka imati upisanu izvr{nu hipoteku; eventualno }e biti mogu}e

upisati zabilje`bu da je izvr{ni postupak pokrenut ([ire o izvr{nosti notarskih
isprava: Meliha Povlaki}, Izvr{nost javnobilje`ni~kih akata, Pravna misao, 34/2000, Meliha Povlaki}, Institut javnog bilje`ni{tva i efikasno ostvarivanje
prava povjerilaca u pravu Federacije BiH, I i II dio, Pravni savjetnik, 4/2002
i 7/2002, Meliha Povlaki}, Osnovne zna~ajke notarske slu`be u Federaciji BiH,
Pravni savjetnik 4/2003).
10

Zabilje`ba izvr{enja i zalo`no pravo na osnovu sporazuma stranaka. Zabilje`ba

izvr{enja ima jednu specifi~nost kod zasnivanja zalo`nog prava na nepokretnosti na osnovu sporazuma stranaka pred sudom. Kod nas se u praksi dobrovoljno zalo`no pravo u praksi jo{ uvijek naj~e{}e zasniva na osnovu sporazuma stranaka pred sudom u skladu sa odredbama ~lana 251a-251|. ZIP-a iz
1978. g. Budu}i da novi Zakon o izvr{nom postupku ne regulira postupak
obezbje|enja ne predvi|a ni ovaj institut koji je bio dio postupka obezbje|enja.
U prijelaznim i zavr{nim odredbama Zakona o izvr{nom postupku (~lan 227.)
je odre|eno da }e se, dok se zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnostima
i pokretnim stvarima na temelju sporazuma stranaka ne regulira posebnim
zakonom, primjenjivati odredbe ~lana 251a-251|. ZIP-a iz 1978. g. Odredba
~lana 227. je pogre{no formulirana primjena navedenih odredaba trebala je
biti mogu}a do implementacije propisa o notarima; nije planirano dono{enje
posebnog zakona koji bi uredio institut zasnivanja zalo`nog prava sporazumom stranaka (v. komentar uz ~lan 227.). Kod ovog instituta zabilje`ba
izvr{enja se ne upisuje odmah prilikom zasnivanja zalo`nog prava (rje{enje o
uknji`bi zalo`nog prava ima karakter rje{enja o obezbje|enju). Kada sporazum
stranaka postane izvr{an, a to je uvjetovano dospje}em potra`ivanja (~lan 251|.
stav 1. ZIP-a iz 1978. g.), sud na prijedlog povjerioca odre|uje izvr{enje.
Zabilje`ba rje{enja o izvr{enju ne proizvodi pravne posljedice od njenog upisa,
ve} od dana uknji`be zalo`nog prava na nepokretnosti, {to zna~i da djeluje
retroaktivno. Dobrovoljno zalaganje nepokretnosti sporazumom pred sudom je
u momentu dono{enja bilo ocijenjeno kao hibridna ustanova (G. Stankovi},
Zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnosti u postupku obezbje|enja, str.
1504). Radi se o institutu dobrovoljnog zalo`nog prava koje se provodi od
strane izvr{nog suda, na koji se u praksi shodno primjenjuju odredbe koje
va`e za prinudno izvr{enje. Upori{te za takvo postupanje bila je odredba ~lana
244. starog zakona prema kojoj se odredbe o postupku izvr{enja shodno primjenjuju i na postupak obezbje|enja. Ovaj je institut izazvao mnoge nedoumice, ali je nesumnjivo odigrao pozitivnu ulogu u na{oj praksi, budu}i da je
omogu}io povjeriocu stjecanje izvr{nog naslova bez provo|enja parni~nog postupka. Me|utim, on nije primjeren modernom pravu osiguranja kredita i bi}e
zamijenjen institutom neposrednog izvr{enja na osnovu notarski obra|ene
isprave.

11

Uz stav 3: Promjena vlasni{tva na nepokretnosti. Zabilje`ba izvr{enja ima apsolutno dejstvo. Nakon {to je izvr{en upis ove zabilje`be, eventualna promjena
vlasni{tva na nepokretnosti je za tra`ioca izvr{enja bez zna~aja, jer se izvr{ni
postupak dalje vodi protiv njenog novog vlasnika, a novi vlasnik ne mo`e u
postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzimati raniji vlasnik
da do promjene vlasni{tva nije do{lo. Novi vlasnik odgovara samo do visine

292 ^lan 72

vrijednosti nepokretnosti. On nije li~ni du`nik te odgovara samo nekretninom

koju je stekao. Mogu}a je i situacija da novi vlasnik preuzme dug, za {to bi
bila nu`na saglasnost tra`ioca izvr{enja (~lan 74. st. 2.), te bi on tada odgovarao za puni iznos duga.
12

Izvr{enje prema novom vlasniku. Promjena vlasnika ... ne sprije~ava da se

taj postupak nastavi protiv novog vlasnika.... Kori{tena formulacija postavlja
veoma zna~ajna procesna pitanja: da li se izvr{ni postupak pokrenut prema
prvobitnom izvr{eniku prekida, da li treba donijeti novo rje{enje o izvr{enju
u kome }e kao izvr{enik biti ozna~en novi vlasnik nepokretnosti, da li tra`ilac
izvr{enja treba podnijeti novi prijedlog za izvr{enje protiv novog vlasnika? Ima
mi{ljenja prema kome je nu`no, da bi se izvr{ni postupak nastavio prema
novom vlasniku, da tra`ilac izvr{enja podnese novi prijedlog za izvr{enje i da
sud o njemu donese posebno rje{enje (E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 63). Novo hrvatsko ovr{no pravo sadr`i takvo rje{enje na prijedlog tra`ioca izvr{enja sud }e donijeti rje{enje o nastavljanju postupka protiv
novog vlasnika, a protiv tog rje{enja novi vlasnik nema pravo na `albu (~lan
79/5. OZ. Vidjeti: I.. Crni}, Ovrha na nekretnini, str. 48). Ovo je rje{enje
rukovo|eno pukim formalizmom. Koja je svrha rje{enja protiv kojeg ne postoji pravni lijek? ^emu dodatno optere}enje suda koji mora donijeti rje{enje
i ~emu dodatno optere}enje tra`ioca izvr{enja koji mora podnijeti novi prijedlog? Lice koje je steklo pravo vlasni{tva na nekretnini na kojoj je bila upisana zabilje`ba izvr{enja bilo je upoznato sa pravnim statusom nepokretnosti
i time da je du`no trpiti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tra`ioca
izvr{enja ste~enog tom zabilje`bom. U zakonu stoji: Sve radnje preduzete
prije toga (prije promjene vlasnika prim. aut.) ostaju na snazi.... Na osnovu
ove odredbe mo`e se pledirati za nastavak postupka bez potrebe da tra`ilac
izvr{enja podnese novi prijedlog za izvr{enje i bez potrebe da sud donosi
novo rje{enje o izvr{enju, ~ime bi se postupak znatno odu`io. Ovaj se problem mo`e prevazi}i i na drugi na~in, time {to bi tra`ilac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje tra`io izvr{enje protiv konkretnog vlasnika nepokretnosti kao
i svakodobnog vlasnika nepokretnosti, i tako {to bi sud navedenu formulaciju
ponovio i u svom rje{enju.

13

Univerzalna sukcesija. Do promjene vlasnika mo`e do}i i uslijed univerzalne

sukcesije. Uslijed smrti stranke nastupa prekid postupka, {to je regulirano
Zakonom o parni~nom postupku (~lan 378-382. ZPP), a odredbe Zakona o
parni~nom postupku se na odgovaraju}i na~in primjenjuju u izvr{nom postupku (~lan 21. stav 1.). Me|utim, kada je u pitanju prekid postupka zbog smrti
izvr{enika ili zato {to on nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika, Zakon
sadr`i rje{enja koja odstupaju od rje{enja Zakona o parni~nom postupku (~lan
34.). U tim slu~ajevima izvr{ni sud mo`e odlu~iti da nastavi postupak. Tako
npr. ukoliko je izvr{enik umro a nema punomo}nika niti zakonskog zastupnika sud }e na prijedlog tra`ioca izvr{enja nasljednicima postaviti privremenog
staraoca i nastaviti izvr{ni postupak. Iz citiranog rje{enja je vidljivo da tra`ilac
izvr{enja tra`i samo postavljanje privremenog zastupnika, a ne i dono{enje
novog rje{enja o izvr{enju prema nasljednicima, koji uostalom ne moraju biti
ni poznati. Ovdje je Zakon odstupio od odredbi ZPP-a prema kojima se postupak prekida uslijed smrti ili gubitka parni~ne sposobnosti stranke koja nema

^lan 73 293

punomo}nika (~lan 378. ZPP-a) i nastavlja na prijedlog stranke ~im prestanu

razlozi prekida. Odstupanje od ovih pravila je izvr{eno u cilju efikasnosti
izvr{nog postupka.
14

Uz stav 4: Zabilje`ba izvr{enja na neuknji`enoj nepokretnosti. U slu~aju da

upis zabilje`be izvr{enja nije mogu}e izvr{iti jer na datom podru~ju ne postoje zemlji{ne knjige, upis zabilje`be izvr{enja se supstituira objavljivanjem u
slu`benim glasilima entiteta i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju
na teritoriji pojedinog entiteta. Objavljivanje u novinama je nesavr{eniji na~in
publiciranja odre|enih ~injenica nego upis u javne registre. U situaciji kada
nije mogu}e posti}i adekvatan publicitet i kada se on zamjenjuje objavljivanjem u javnim glasilima veoma je va`no {to je zakonodavac odredio da danom
prvog objavljivanja nastupa isti u~inak kao danom upisa u zemlji{ne knjige.
Odredba je nespretno formulirana (...prema njenom upisu u zemlji{ne knjige, ima u~inak od momenta kada je rje{enje o izvr{enju prvi put objavljeno), ali logi~kim i sistemskim tuma~enjem mogu} je gore navedeni zaklju~ak.
Prvo objavljivanje ima iste pravne posljedica kao i upis zabilje`be izvr{enja u
zemlji{ne knjige. Ova zakonska odredba izri~ito upu}uje na odredbu ~lana 113.
stav 4. koja se odnosi na situaciju u kojoj na odre|enom teritoriju ne postoji zemlji{na knjiga. Samo u tom slu~aju se zabilje`ba izvr{enja supstituira objavljivanjem u javnim glasilima. O dilemi koju ova odredba izaziva vidjeti infra
113/7. U slu~aju da je nepokretnost upisana u zemlji{ne knjige, ali da izvr{enik
nije upisan kao njen vlasnik, kao i u slu~aju da zemlji{na knjiga postoji a
da predmetna nepokretnost nije u nju upisana primjenjuju se odredbe ~lana
70. st. 2. koje omogu}uju upis izvr{enika kao vlasnika, a zatim i upis zabilje`be
izvr{enja (v. 70/15 i 16).
^lan 73.
Pristupanje izvr{enju
(1) Nakon upisa zabilje`be izvr{enja u zemlji{ne knjige ne mo`e se za
namirenje drugog potra`ivanja istog ili drugog tra`ioca izvr{enja na toj
nepokretnosti provesti poseban izvr{ni postupak.
(2) Tra`ilac izvr{enja za ~ije je potra`ivanje kasnije odre|eno izvr{enje na
istoj nepokretnosti stupa u ve} pokrenuti izvr{ni postupak.
(3) Pokrenutom izvr{nom postupku mo`e se pristupiti do dono{enja zaklju~ka
iz stava 6. ~lana 90. ovog zakona.
(4) O pristupanju postupku sud }e obavijestiti tra`ioca izvr{enja u ~iju je
korist prije obavljena zabilje`ba.
(5) Razlozi zbog kojih izvr{enje nije dopu{teno u korist pojedinih od vi{e
tra`ilaca izvr{enja u ~iju se korist izvr{enje provodi na istoj nepokretnosti, odnosno razlozi za obustavu izvr{enja u odnosu na pojedine od
tra`ilaca izvr{enja, bez uticaja su na provo|enje postupka u korist drugih
tra`ilaca izvr{enja.

294 ^lan 73

(6) Ako se razlog za odlaganje izvr{enja ti~e samo nekih od vi{e tra`ilaca
izvr{enja, izvr{enje se ne}e odgoditi, ve} }e sud, prilikom dono{enja
rje{enja o namirenju, odrediti odlaganje namirenja tog tra`ioca izvr{enja
sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenje na namirenju tog tra`ioca izvr{enja sud }e pohraniti do nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta }e se sredstva upotrijebiti za
namirenje drugih tra`ilaca izvr{enja odnosno predat }e se izvr{eniku.
1

Uz stav 1: Pristupanje izvr{enju. Izvr{ni postupak je postupak singularne

egzekucije u kome se odre|eno potra`ivanje povjerioca namiruje na odre|enom
predmetu ili pravu izvr{enika. Protiv jednog izvr{enika mo`e te}i vi{e izvr{nih
postupaka na vi{e predmeta izvr{enja, ali to nije mogu}e ako bi ti postupci
imali isti predmet izvr{enja, npr. istu nepokretnost. U tom slu~aju, bilo da
tra`ilac izvr{enja tra`i prinudno namirenje razli~itih potra`ivanja iz iste
nepokretnosti ili da razli~iti tra`ioci izvr{enja tra`e namirenje svojih potra`ivanja iz iste nepokretnosti, svi zahtjevi se spajaju u jedan izvr{ni postupak.
Odlu~uju}i momenat od kojeg dolazi do pristupanja izvr{enju je upis
zabilje`be o izvr{enju, nakon ~ega nije mogu}e voditi odvojene izvr{ne postupke na toj nepokretnosti. Osnov ove odredbe je koncentracija i ekonomi~nost postupka.

Odluke upravnih organa. Ovo je na~elo dovedeno u pitanje kod izvr{enja

odluka donesenih u upravnom postupku. Tradicionalno je u BiH postojalo
jedinstveno izvr{no pravo sva imovinska potra`ivanja ostvarivana su u sudskom izvr{nom postupku bez obzira da li je izvr{na isprava presuda
parni~nog ili krivi~nog suda ili pak rje{enje upravnog organa koje glasi na
sumu novca. To je vidljivo iz odredbe koja odre|uje izvr{ne isprave (~lan 23.
stav 1.). Kada su u pitanju rje{enja upravnih organa, stari zakon nije predvi|ao izuzetke od ovog pravila (uporediti ~lan 16. stav 1. ta~. 2. ZIP-a iz
1978. g.). Prema novom zakonu navedeno pravilo vrijedi samo ako posebni
zakon ne odredi druga~ije (v. ~lan 23.); odluke upravnih organa koje glase
na novac sljedstveno tome se ne moraju izvr{avati u sudskom izvr{nom postupku, ako tako odredi drugi zakon. To je u suprotnosti sa dosada{njom
pravnom tradicijom prema kojoj je izvr{enje odluka donesenih u upravnom
postupku i koje se odnose na nenov~ane obaveze bilo ostvarivano u upravnom
postupku, a izvr{enje odluka upravnih organa koje glase na novac u sudskom postupku (Tako S. Triva, V. Belajac, M. Dika, Sudsko izvr{no pravo,
str. 27). Istu ideju jo{ uvijek slijedi va`e}i Zakon o upravnom postupku (~lan
273. st. 2. ZUP-a FBiH odre|uje da se izvr{enje radi ispunjenja nov~anih
potra`ivanja provodi sudskim putem). Suprotno tome Zakon o izvr{nom postupku, kao i entitetski zakoni o poreskoj upravi predvi|aju da se naplata
dugovanih poreza vr{i po procedurama koje }e biti utvr|ene podzakonskim
aktima (~lan 43. st. 1. ZPU FBiH, ~lan 63. st. 1. ZPU RS) i tim postupcima
mogu biti obuhva}ena prava, pokretne i nepokretne stvari (~lan 45. st. 4.
ZPU FBiH, ~lan 71. st. 4. ZPU RS).

Odnos dva postupka. Ako se ostavi po strani ~injenica da je nespojivo sa

na{om pravnom tradicijom odre|ivanje postupka podzakonskim aktima, kao i
izvr{enje nov~anih obaveza u upravnom postupku, kod analize odredbe ~lana

^lan 73 295

73. stav 1. name}e se pitanje odnosa izvr{nog i upravnog postupka na istoj

nepokretnosti da li se nakon {to je upisana zabilje`ba izvr{enja na jednoj
nepokretnosti mo`e na istoj nepokretnosti voditi poseban upravni postupak za
namirenje poreza, i obrnuto? Rje{enje tog problema nije dato ni u Zakonu o
poreskoj upravi ni o ovom zakonu. Jedino upori{te za rje{enje ovog pitanja
je pravilo da lex posterior derogat legi priori. Prema tom pravilu, prioritet u
primjeni bi imao Zakon o izvr{nom postupku i njegova odredba da se nakon
upisa zabilje`be izvr{enja ne mo`e voditi na istoj nepokretnosti poseban izvr{ni
postupak, pri ~emu bi pod posebnim izvr{nim postupkom trebalo smatrati i
sudski i upravni izvr{ni postupak. Da li je time pogo|ena namjera zakonodavca, vrlo je upitno jak kontraargument je ~injenica da su zakoni o
poreskoj upravi lex specialis. Odredba ~lana 23. st. 1. ta~. 2. koja regulira
izvr{enje odluka donesenih u upravnom postupku nije slu~ajno izmijenjena u
donosu na ZIP iz 1978. g. Mogu}e da je zakonodavac imao u vidu ba{ ranije donesene entitetske zakone o poreskoj upravi. U prilog tome govori i odredba Zakona o redoslijedu namirenja koja za razliku od odredbe ~lana 172. ranijeg zakona ne odre|uje prioritetno namirenja poreza koji terete nepokretnost
imaju}i u vidu mo`da njihovo namirenje u posebnom upravnom postupku (v.
97/4)
4

Uz stav 2: Stupanje u zapo~eti postupak. Tra`ilac izvr{enja mo`e ali i ne mora

imati saznanja o tome da se ve} vodi izvr{ni postupak na odre|enoj nepokretnosti; o njegovom prijedlogu za izvr{enje sud }e odlu~iti pozitivno ako su
ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke, ali nakon toga ne}e poduzimati posebne radnje izvr{enja, ve} }e novi tra`ilac izvr{enja stupiti u ve}
zapo~eti postupak. Nu`no je da u dispozitivu rje{enja o izvr{enju stoji da se
izvr{enje dozvoljava i da tra`ilac izvr{enja stupa u ve} zapo~eti izvr{ni postupak, sa navo|enjem broja predmeta. Iz obrazlo`enja rje{enje treba biti vidljivo za{to je sud tako postupio.

Uz stav 3: Rok za pristupanje. Pristupanje zapo~etom izvr{nom postupku je

vremenski ograni~eno i mogu}e je do dono{enja zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u (v. 90/6). Ova je odredba obuhvatila samo slu~aj
prodaje javnim nadmetanjem. Za slu~aj da je izvr{ena prodaja neposrednom
pogodbom Zakon je propustio izvr{iti i uputu na odredbu ~lana 91. stav 1.
(v. 91/1). Upitno je da li ova odredba nudi prakti~no rje{enje. Mo`e se desiti da se na strani jednog tra`ioca izvr{enja, koji je neosigurani povjerilac
(nema zalo`no pravo), steknu pretpostavke za izvr{enje nakon dosude
nepokretnosti kupcu, ali prije namirenja povjerilaca. Izvr{enik mo`da nema
druge imovine na kojoj bi se moglo provesti izvr{enje. Nemogu}nost da pristupi izvr{nom postupku u ovom stadiju bi znatno ugrozila izgled ovog povjerioca za namirenje. Ukoliko je vrijednost nepokretnosti bila dovoljna za podmirenje svih tro{kova i zahtjeva, vi{ak }e se vratiti izvr{eniku, a tra`ilac
izvr{enja koji nije mogao pristupiti izvr{nom postupku bi morao pokrenuti
novi izvr{ni postupak, s nadom da du`nik ne}e potro{iti vi{ak koji mu je
vra}en. Pomo} tra`iocu izvr{enja bi ovdje bila mogu}a na sljede}i na~in on
bi u prijedlogu za izvr{enje kao predmet izvr{enja mogao nazna~iti ostatak
prodajne cijene koji sud ne bi smio isplatiti izvr{eniku (v. 97/6). Zakonodavac
je druga~ije trebao odrediti ovaj vremenski trenutak i pristupanje novog

296 ^lan 73

tra`ioca izvr{enja omogu}iti do ro~i{ta za diobu. Navedenom regulativom nisu

tangirana prava zalo`nih povjerilaca jer se oni namiruju i kad nisu predlo`ili
izvr{enje (~lan 74. st. 1.) i kad nisu prijavili svoja potra`ivanja (~lan 97. st.
1.).
6

Uz stav 4: Obavje{tenje tra`ioca izvr{enja. Sud je du`an o pristupanju

izvr{nom postupku obavijestiti tra`ioca izvr{enja u ~iju je korist prije obavljena (~itati: upisana, izvr{ena) zabilje`ba izvr{enja. To je ono lice koje je
pokrenulo izvr{ni postupak. Smatramo da je ova odredba veoma restriktivna i da je njen smisao da se obavijeste i drugi povjerioci koji su ve} pristupili izvr{enju ili prijavili svoja potra`ivanja, te zalo`ni povjerioci. Lice
koje pristupa izvr{nom postupku ima polo`aj tra`ioca izvr{enja, a svako lice
koje ima pravo da bude namireno iz prodajne cijene nepokretnosti, a koje
po redu prvenstva dolazi ispred tra`ioca izvr{enja, mo`e staviti prigovor
nedostatka pokri}a (v. 81/2). Ako lica koja imaju pravo prvenstva ne bi bila
obavije{tena, bila bi prekludirana u njihovom pravu da stave prigovor
nedostatka pokri}a.

Uz stav 5: Vi{e tra`ilaca izvr{enja. Prva ~etiri stava ovog ~lana su identi~na
odredbama ~lana 145. st. 14. ZIP-a iz 1978. g. Odredbe stava 5. i 6. preuzete
su iz hrvatskog Ovr{nog zakona u koji su unesene Novelom na Ovr{ni zakon
iz 1999. godine. Ove su odredbe u funkciji za{tite tra`ioca izvr{enja (jednog
ili vi{e njih). Iako vi{e tra`ilaca izvr{enja konkurira na jednom predmetu
izvr{enja, vodi se samo jedan izvr{ni postupak, ali su oni u izvr{nom postupku samostalne stranke, ~iji je polo`aj analogan polo`aju prostih
suparni~ara, gdje prekid, zastoj ili mirovanje prema jednom ne povla~i te iste
posljedice prema drugom. Nemogu}nost i nedopu{tenost izvr{enja prema jednom od tra`ilaca izvr{enja ne tangira druge tra`ioce izvr{enja. Prema jednom tra`iocu izvr{enja postupak se mo`e obustaviti, a da to ne utje~e na
provo|enje postupka u korist drugih tra`ilaca izvr{enja. Me|utim, neki razlozi
koji dovode do obustave postupka izvr{enja nu`no }e pogoditi sve tra`ioca
izvr{enja. Razlozi navedeni u stavu 1. i 2. ~lana 63. djeluju individualno
prema svakom tra`iocu izvr{enja (npr. izvr{na isprava je pravosna`no ukinuta, potra`ivanje prestalo itd.), ali }e razlog predvi|en u ~lanu 63. stav 3.
(izvr{enje je postalo nemogu}e) nu`no dovesti do obustave izvr{enja na toj
nepokretnosti u odnosu na sve tra`ioce izvr{enja. U slu~aju da je izvr{enje
na odre|enom predmetu postalo nemogu}e, sud }e prije dono{enja rje{enja
o obustavi pozvati tra`ioca izvr{enja da predlo`i novi predmet izvr{enja. Ovdje
se otvara pitanje kojeg }e tra`ioca izvr{enja sud pozvati da se izjasni, da li
samo jednog ili sve. Po{to se ovaj razlog podjednako odnosi na sve tra`ioce
izvr{enja, sud }e biti obavezan da svakog od njih pozove da se izjasni da li
predla`e promjenu predmeta izvr{enja. Ukoliko oni predlo`e razli~ite predmete izvr{enja, izvr{ni postupak }e se odvojeno voditi za svakog tra`ioca
izvr{enja.

Uz stav 6: Odlaganje izvr{enja. Ova je odredba nekriti~ki preuzeta iz hrvatskog

Ovr{nog zakona, gdje je ona u skladu sa drugim zakonskim odredbama, dok
takvih odredaba nema u novom izvr{nom pravu BiH. U hrvatskom pravu
(tako i u izvr{nom pravu Republike Makedonije i Republike Slovenije) odgo-

^lan 297

da postupka mogu}a je na prijedlog tra`ioca izvr{enja, izvr{enika (u reduciranom vidu u odnosu na ZIP iz 1978. g.), kao i na prijedlog tre}eg lica.
Me|utim, u na{em pravu do odlaganja mo`e do}i jedino na prijedlog tra`ioca
izvr{enja. U tom slu~aju je ova odredba suvi{na jer je navedena situacija u
kojoj odlaganje tra`i samo jedan od vi{e tra`ilaca izvr{enja regulirana odredbom ~lana 60. stav 1. druga re~enica. Sud }e prema navedenoj odredbi odlo`iti
izvr{enje samo u odnosu na tra`ioca izvr{enja koji to tra`i, a ne i u odnosu
na ostale tra`ioce izvr{enja. Odredba stava 6. ~lana 73. odnosi se me|utim i
na situaciju u kojoj izvr{enik ili tre}e lice tra`i odgodu prema jednom tra`iocu
izvr{enja, na situaciju kada se razlog za odlaganje ti~e samo nekih od vi{e
tra`ilaca izvr{enja. Kako je ve} re~eno, u na{em izvr{nom pravu uop}e nije
mogu}e da do|e do odlaganja na zahtjev drugih lica, osim tra`ioca izvr{enja,
te stoga navedenu odredbu uvijek treba ~itati i tuma~iti u svjetlu jedine
mogu}e situacije u na{em pravu a to je odlaganje izvr{enja na zahtjev
jednog od vi{e tra`ilaca izvr{enja. Utoliko je odredba ~lana 60. stav 1. bila
dovoljna. Osim toga se odredbe ~lana 60 i ~lana 73. stav 6. razilaze. Dok }e
prema odredbi ~lana 60. do}i do odlaganja izvr{enja prema tra`iocu koji to
zahtijeva, odredba ~lana 73. stav 6. uop}e ne predvi|a odlaganje izvr{enja,
ve} naprotiv, provo|enje izvr{enja, ali odgodu namirenja tra`ioca izvr{enja koji
je zahtijevao odgodu. Situacija je regulirana na na~in kao da se radi o uvjetnom potra`ivanju. Ove dvije odredbe treba svesti na zajedni~ki imenitelj
odista nije mogu}e obustaviti izvr{enje prema jednom tra`iocu, a prema drugima ga provesti. Radi se o jednom postupku i jedino je mogu}e odgoditi
namirenje prema onom tra`iocu izvr{enja koji je tra`io odlaganje.
9

Saglasnost izvr{enika. Tra`ilac izvr{enja mo`e staviti prijedlog za odlaganje

samo ako provo|enje izvr{enja nije otpo~elo, a docnije samo uz saglasnost
izvr{enika. U situaciji u kojoj je do{lo do pristupanja izvr{enju pretpostavka
je da je izvr{enje ve} zapo~elo. Provedena je prva izvr{na radnja, upisana je
zabilje`ba izvr{enja, {to je pretpostavka propisana ~lanom 73. st. 1. da bi
uop}e moglo do}i do pristupanja izvr{enju. Tra`ilac izvr{enja ali i lica koja su
pristupila izvr{nom postupku mogu zahtijevati odlaganje samo ako se s tim
saglasi izvr{enik.

10

Posljedice odlaganja. Zakon ne ka`e izri~ito, ali sud odluku o odga|anju

izvr{enja u odnosu na jednog tra`ioca donosi u formi zaklju~ka. Sredstva koja
bi tom tra`iocu izvr{enja pripala sud je du`an pohraniti. Zakon ne odre|uje
gdje i pod kojim uvjetima, pa treba predlagati soluciju da }e to u~initi u
sudski depozit. Ako postupak ne bude nastavljen, ta }e se sredstva upotrijebiti
za namirenje drugih tra`ilaca izvr{enja prema utvr|enom rangu namirenja ili
}e se vratiti izvr{eniku. Ukoliko jedan tra`ilac izvr{enja tra`i odgodu, sud }e
provesti postupak kao da se izvr{enje provodi u korist sviju, ali ne mo`e
odrediti namirenje onog tra`ioca izvr{enja na kojeg se odnosi razlog za odlaganje izvr{enja (to je onaj koji je stavio prijedlog da se izvr{enje odgodi). Sud
odre|uje odlaganje namirenja tog tra`ioca izvr{enja sve dok se postupak u
odnosu na njega ne nastavi.

11

Nastavak postupka. Zakon ne propisuje u kom vremenu treba nastaviti postupak, kada za sud postoji izvjesnost da }e mo}i raspolagati sredstvima pred-

298 ^lan 74

vi|enim za namirenje tra`ioca izvr{enja prema kojem je odgo|en izvr{ni postupak. Ovdje je nu`na uputa na ~lan 61. koji regulira vrijeme za koje se
izvr{enje odla`e. Do odgode postupka je do{lo na zahtjev tra`ioca izvr{enja,
te }e i do nastavka postupka do}i na njegov zahtjev ili protekom vremena
za koje je izvr{enje odgo|eno. ^lan 62. propisuje da se odlo`eno izvr{enje
nastavlja na prijedlog tra`ioca izvr{enja i prije isteka roka na koji je odlo`eno.
Ako tra`ilac izvr{enja ne podnese prijedlog za nastavak postupka u
propisanom roku, postupak }e se prema njemu obustaviti.
^lan 74.
Zalo`na prava
(1) U postupku izvr{enja na nepokretnosti namiruju se i zalo`ni povjerioci
koji nisu predlo`ili izvr{enje u skladu sa pravilima koja odre|uju red
prvenstva u namirenju njihovih potra`ivanja.
(2) Zalo`na prava uknji`ena na nepokretnosti prestaju provedbom rje{enja o
dosudi i ako zalo`ni povjerioci nisu potpuno namireni, osim u slu~aju
sporazuma iz stava 3. ovog ~lana.
(3) Kupac
je na
nakon
prema
ku. U

nepokretnosti i zalo`ni povjerilac mogu se sporazumjeti najkasni ro~i{tu za prodaju da zalo`no pravo ostane na nepokretnosti i
provedbe rje{enja o dosudi, a da kupac preuzme izvr{enikov dug
tom povjeriocu u iznosu koji bi mu pripadao u izvr{nom postuptom slu~aju kupovna cijena umanjuje se za iznos preuzetog duga.

(4) Kupac i zalo`ni povjerilac sklapaju sporazum iz stava 3. ovog ~lana u

obliku sudskog poravnanja u izvr{nom postupku ili notarski obra|ene
isprave.
1

Uz stav 1: Polo`aj zalo`nih povjerilaca. Redoslijed namirenja tra`ilaca izvr{enja

propisan ovim zakonom, principijelno odre|en prema momentu stjecanja prava
na namirenje, tj. prema momentu upisa zabilje`be izvr{enja (v. 66/1, 72/7 i
86) biva modificiran ~injenicom da na nepokretnosti koja je predmet izvr{enja
postoje dobrovoljna zalo`na prava ste~ena prije prava na namirenje tra`ioca
izvr{enja ili nakon toga. Red prvenstva se me|u svima njima odre|uje prema
principu prior tempore potior iure. Mjerodavan je momenat stjecanja a ne
priroda zalo`nog prava (prisilno ili dobrovoljno) v. 98/3. Zalo`ni povjerioci
se namiruju u pokrenutom izvr{nom postupku na odre|enoj nepokretnosti i
ako nisu podnijeli prijedlog za izvr{enje, pa ~ak i ako nisu prijavili svoja
potra`ivanja (v. 97/1). Ukoliko zalo`ni povjerioci nisu podnijeli prijedlog za
izvr{enje, sud nije mogao ni donijeti rje{enje o izvr{enju u cilju namirenja njihovog prava, te shodno tome ono nije ni moglo postati izvr{no. Prema novom
zakonu to nije prepreka za njihovo namirenje i tu se oni razlikuju od neosiguranih povjerilaca pretpostavka za njihovo namirenje jeste da je rje{enje
o izvr{enju koje se odnosi na njihovo potra`ivanje postalo izvr{no najkasnije
na ro~i{tu za diobu (v. 109/2). Zalo`ni povjerioci, tj. povjerioci koji su prije
pokretanja izvr{nog postupka bili osigurani povjerioci, ne moraju ispuniti ovu

^lan 74 299

pretpostavku (v. 109/4) i bit }e namireni ~ak i ako njihova potra`ivanja nisu
dospjela (~lan 104.).
2

Uz stav 2: Prestanak zalo`nih prava. Provedbom rje{enja o dosudi prestaju

zalo`na prava koja su uknji`ena na nepokretnosti. Iz jezi~ke formulacije ovog
~lana slijedilo bi da neuknji`ena zalo`na prava (kakvih u na{oj praksi ima)
ne prestaju. Logi~ki bi takav zaklju~ak bio potpuno besmislen. Ovdje je zakonodavac `elio da odredi da u rje{enju o dosudi mora biti nalo`eno brisanje
upisanih zalo`nih prava (slijedi iz povezanog tuma~enja sa odredbom ~lana
93. stav 2.) a da provo|enjem rje{enja o dosudi prestaju sva zalo`na prava,
osim u slu~aju iz stava 3. ovog ~lana. Kupac kupuje nepokretnost neoptere}enu
zalo`nim pravom, stoga zalo`na prava prestaju bez obzira da li su svi zalo`ni
povjerioci namireni iz postignute prodajne cijene. Za ostatak nenamirenog
potra`ivanja izvr{enik i dalje ostaje du`nik, ali zalo`ni povjerioci gube osiguranje i svoja potra`ivanja prema izvr{eniku bi mogli ostvarivati u nekom drugom izvr{nom postupku, ali kao neosigurani povjerioci, {to za zalo`nog povjerioca predstavlja slabu utjehu. Ovaj rizik zalo`ni povjerioci ne mogu potpuno izbje}i, iako to nastoje prilikom zasnivanja zalo`nog prava i odobravanja kredita vode}i ra~una o omjeru vrijednosti nepokretnosti i visine potra`ivanja. Davalac kredita odobrava kredit i konstituira zalo`no pravo, pogotovo ono
kasnijeg ranga, ako vrijednost nepokretnosti garantira namirenje (v. 65/6).
Me|utim prodaja ispod cijene na nekom od kasnijih ro~i{ta mo`e ugroziti
namirenje zalo`nih povjerilaca.

Uz stav 3. i 4: Kad zalo`no pravo ne prestaje prodajom. Zalo`ni povjerilac

i kupac nepokretnosti mogu osujetiti primjenu odredbe stava 2. ako se sporazumiju da zalo`no pravo ostane na nepokretnosti i nakon provedbe rje{enja
o dosudi pod uvjetom da kupac preuzme izvr{enikov dug u iznosu koji bi
zalo`nom povjeriocu pripao u izvr{nom postupku. Preuzimaju}i dug, kupac
postaje li~ni du`nik zalo`nog povjerioca i du`an je otpla}ivati dug pod uvjetima ugovora koji je bio zaklju~en izme|u zalo`nog povjerioca i izvr{enika.
Izvr{enik se osloba|a obaveze prema zalo`nom povjeriocu. Kupac i zalo`ni
povjerilac se mogu sporazumjeti i o drugim uvjetima otplate. U ovom slu~aju
kupac ne pla}a puni iznos cijene, ve} iznos umanjen za visinu preuzetog
duga. Zalo`ni povjerilac na ovaj na~in ne biva o{te}en, a kupcu se omogu}ava
otplata cijene na kredit. Ovakav sporazum je mogu} najkasnije na ro~i{tu za
prodaju, odnosno ako je u pitanju prodaja neposrednom pogodbom u momentu zaklju~enja tog ugovora. Ovo vremensko ograni~enje nije bilo neophodno.
Kako u rje{enju o dosudi mora biti navedeno koja prava ostaju a koja se
bri{u, krajnji momenat za sklapanje ovog sporazuma bi mogao biti dono{enje
rje{enja o dosudi. Ovaj sporazum ne smije utjecati na prava lica koja se
namiruju u izvr{nom postupku, te mo`e biti zaklju~en samo izme|u kupca i
zalo`nog povjerioca koji ima prvenstveni red namirenja. Tako|er on mo`e biti
zaklju~en i sa kasnijim zalo`nim povjeriocima ako je ostatak cijene koji kupac
pola`e dovoljan za namirenje ranije rangiranih zalo`nih povjerilaca. Zakon
propisuje obaveznu formu sporazuma o preuzimanju duga i zalo`nog prava.
Taj sporazum se zaklju~uje u obliku sudskog poravnanja u izvr{nom postupku ili notarski obra|ene isprave. Notar }e sigurno voditi ra~una da se u
ispravu uvrsti klauzula o podvrgavanju kupca prinudnom izvr{enju na

300 ^lan 75

cjelokupnoj njegovoj imovini. Na taj }e na~in zalo`ni povjerilac ste}i izvr{ni

naslov prema kupcu (novom zalo`nom du`niku) na njegovoj cijeloj imovini.
Na osnovu notarske isprave u kojoj je vlasnik nepokretnosti pristao na
neposredno izvr{enje u zemlji{ne knjige se upisuje zabilje`ba izvr{enja (zabilje`ba pristajanja na prinudno izvr{enje). Upis zabilje`be ~ini vidljivim ~injenicu
da je nekretnina predmetom izvr{enja. Iz toga slijedi da zalo`ni povjerilac od
notara mo`e zahtijevati izdavanje izvr{nog otpravka prema svakodobnom vlasniku nepokretnosti (v. 72/9 i 11).
4

Zemlji{ni dug. Za stvarna prava va`i na~elo taksativnosti (numerus clausus)

u jednom pravnom poretku postoje samo ona stvarna prava koja zakon kao
takva odre|uje i sa sadr`ajem odre|enim zakonom. ZOVO za Federaciju BiH
odre|uje da postoje sljede}a stvarna prava: vlasni{tvo, slu`nosti, zalo`no pravo,
pravo gra|enja i realnih tereta (~lan 8. ZOVO), dok ZOSPO ne pozna pravo
gra|enja. Ni jedan od ovih propisa ne uvr{tava u nomenklaturu stvarnih prava
zemlji{ni dug. Zemlji{ni dug je institut njema~kog prava blizak hipoteci. Radi
se o stvarnopravnom osiguranju na nepokretnosti koje je za razliku od hipoteke
neakcesornog karaktera (Vi{e o tome M. Povlaki}, Reforma zemlji{noknji`nog
prava, str. 246). Zemlji{ni dug je hipoteka bez potra`ivanja. Iako ga ne poznaju temeljni op}i propisi koji u BiH ure|uju stvarno pravo, ovaj institut
pominju neki posebni zakoni i time anticipiraju rje{enja budu}eg stvarnog
prava. Tako odre|ene aspekte zemlji{nog duga ure|uje Zakon o notarima (~lan
90. ZoNot), Zakon o zemlji{nim knjigama (~lan 20. i 28. ZZK), Zakon o ste~aju
(~lan 38). Zakon je propustio da uz zalo`na prava na nekretninama regulira i
zemlji{ni dug. Na mjestima u Zakonu gdje je pomenuta hipoteka odnosno
zalo`no pravo na nepokretnostima trebalo je uvrstiti i zemlji{ni dug. Zakon
samo na jednom mjestu pominje zemlji{ni dug ~lan 109. stav 4. Nakon
dono{enja novih propisa koji ure|uju stvarno pravo kojima je planirano
uvo|enje zemlji{nog duga u pravni sistem BiH bi}e nu`na dopuna ovog
Zakona (Upravo je to bio slu~aj sa novelama na ZIZ Slo iz 2002. g. nakon
dono{enja Stvarnopravnog zakonika u svim zakonskim odredbama koje su
pominjale zalo`no pravo na nepokretnostima dodate su i rije~i zemlji{ni dug),
odnosno do dopune Zakona bi}e mogu}a analogna primjena odredaba o
zalo`nom pravu na nepokretnostima u izvr{nom postupku na zemlji{ni dug.
^lan 75.
Slu`nosti i stvarni tereti
(1) Stvarne slu`nosti, stvarni tereti i prava gra|enja na nepokretnosti ne
prestaju prodajom nepokretnosti.
(2) Prodajom nepokretnosti ne prestaju ni li~ne slu`nosti koje su u zemlji{noj
knjizi upisane prije prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi.
(3) Ostale li~ne slu`nosti prestaju provedbom rje{enja o dosudi.
(4) Na li~ne slu`nosti iz stava 3. ovog ~lana na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe ~lana 74. st. 3. i 4. ovog zakona.

^lan 75 301

Op}enito. Ova odredba regulira odnos izme|u stvarnih prava koja optere}uju
nepokretnost koja je predmet izvr{enja (pravo stvarnih i li~nih slu`nosti, pravo
gra|enja, pravo stvarnih tereta) i prava kupca koji pribavlja vlasni{tvo na
nepokretnosti u izvr{nom postupku. Ona treba da odredi da li ta prava terete
nepokretnost nakon prenosa vlasni{tva na kupca ili prestaju. Sli~nu odredbu
je sadr`avao i stari zakon u ~lanu 148., ali je ona u novom zakonu dopunjena uvr{tavanjem i prava gra|enja u listu stvarnih prava. Novinu predstavlja i promjena re`ima stvarnih tereta, kao i formulacija kojom se uspostavlja rang prvenstva izme|u li~nih slu`nosti i prava radi ~ijeg se namirenja
izvr{enje provodi, dok je stari zakon rang prvenstva li~nih slu`nosti odre|ivao
prema zalo`nom pravu i pravu namirenja povjerioca na ~iji je prijedlog
odre|eno izvr{enje. Nijedna od navedenih novina ne mo`e dobiti pozitivnu
ocjenu, budu}i da su novine suprotne osnovnim postulatima stvarnog i
zemlji{noknji`nog prava kao i odre|enim odredbama ovog zakona, {to }e u
daljem tekstu biti obrazlo`eno. Sam naslov ~lana je neadekvatan jer odredba
ne govori samo o stvarnim slu`nostima i stvarnim teretima, ve} i o li~nim
slu`nostima i pravu gra|enja, dakle stvarnim pravima na tu|oj stvari, kako
bi bio korektan naziv ovog ~lana.

Uz stav 1: Prava koja ne prestaju prodajom. Prodajom nepokretnosti ne

prestaju stvarne slu`nosti, pravo gra|enja, kao ni pravo stvarnog tereta, {to
je novina u odnosu na rje{enja starog zakona, prema kojem nisu prestajale
samo stvarne slu`nosti. U rje{enju o dosudi izvr{ni sud nala`e zemlji{noknji`nom sudu da izvr{i upis promjene vlasni{tva. Istovremeno se nala`e
brisanje prava tre}ih za koja je rje{enjem odre|eno da se imaju brisati.
Izvr{ni sud je du`an da utvrdi koja prava postoje te da utvrdi rang prvenstva pojedinih prava, te }e u skladu sa zakonom nalo`iti odnosno ne}e
nalo`iti njihovo brisanje. Da bi se izbjegle zabune u rje{enju o dosudi, treba
nalo`iti zemlji{nu knji`nu promjenu vlasni{tva odnosno brisanje odre|enih
prava, kao i navesti i prava koja ostaju upisana (v. 93/2). Iz zakonske
odredbe proizlazi da stvarne slu`nosti, pravo realnih tereta i pravo gra|enja
niti u jednom slu~aju ne prestaju prodajom u izvr{nom postupku, te da
nije nu`no da su ova prava nastala i bila upisana u zemlji{nu knjigu prije
prava radi ~ijeg se namirenja provodi izvr{ni postupak; ona terete nepokretnost i nakon {to pre|e u vlasni{tvo kupca, bez obzira jesu li upisana u
zemlji{nu knjigu i bez obzira kada su nastala. Kritiku i druga~ije tuma~enje
vidjeti infra 35.

Pravo prvenstva. Osnovna ideja odredbe prema kojoj gore navedena prava ne
prestaju ni u kojem slu~aju suprotna je osnovnim na~elima stvarnog prava o
pravu prvenstva izme|u stvarnih prava koji je odre|en vremenom njihovog
nastanka ranije nastalo pravo u`iva prednost pred kasnijim pravom.
Ilustracije radi, navodi se principijelno korektno rje{enje austrijskog izvr{nog
prava: slu`nosti, realni tereti, prava gra|enja, koji imaju prednost pred
zalo`nim pravom ili pravom namirenja povjerioca po ~ijem se zahtjevu provodi izvr{enje bivaju preuzeti od kupca bez ura~unavanja u kupovnu cijenu (
150. Abs. 1. EO, 11 Baurechtsgesetz). Ova stvarna prava imaju prednost pred
zalo`nim pravom ili pravom namirenja u pravilu ukoliko su prije upisana u
zemlji{nu knjigu. Ukoliko navedena prava imaju rang nakon zalo`nog prava

302 ^lan 75

ili prava na namirenje, bivaju preuzeta od kupca samo ako u sumi koja slu`i
namirenju za njih ima pokri}a (ukoliko }e kupac za to biti obe{te}en).
Prakti~na posljedica postojanja prava koja kupac mora preuzeti jeste smanjenje tr`i{ne vrijednosti nekretnine. (Uporediti: H. Mini, Die neue
Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 89 i dalje). Navedena rje{enja
austrijskog prava logi~na su posljedica prava prvenstva, ali i prava slije|enja
kao jedne prerogative stvarnih prava, prema kojoj stvarna prava prate stvar
bez obzira na promjenu vlasnika. Uvjet je, me|utim, da su ta prava nastala
na propisan na~in, te da su nastala prije prava sa kojim konkuriraju (u
izvr{nom pravu je to zalo`no pravo ili pravo na namirenje). Odredbe koje
reguliraju rang prvenstva izme|u vi{e stvarnih prava u izvr{nom postupku
nu`no moraju biti u saglasnosti sa odredbama materijalnog stvarnog prava kao
i sa odredbama zemlji{noknji`nog prava. Me|utim, ovdje zakonodavac nije
vodio ra~una o rje{enjima stvarnog prava kao ni novog zemlji{noknji`nog
prava i uspostavio je nelogi~nu regulativu, koja u praksi mo`e izazvati zabune
i nesigurnost.
4

Upisana prava. Iz odredbi stava 1. ne proizlazi direktno da je uvjet preuzimanja stvarnih slu`nosti, stvarnih tereta i prava gra|enja da su ta prava
upisana u zemlji{nu knjigu. Odredbe stava 2. i 3. ovog ~lana samo kod li~nih
slu`nosti izri~ito propisuju da one ne prestaju samo ako su upisane u
zemlji{nu knjigu, i to prije prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi.
Nagla{avanje ove posljedice samo kod li~nih slu`nosti navodi na zaklju~ak da
se to kod stvarnih slu`nosti, prava gra|enja i stvarnih tereta ne tra`i.
Zaklju~ak je logi~ki ispravan, ali je protivan rje{enjima drugih zakona, a i
ovog zakona (v. infra 5). Nu`no je i ovu odredbu tuma~iti tako da prava
stvarnih slu`nosti, prava stvarnih tereta i prava gra|enja ne prestaju samo
pod uvjetom da su upisana u zemlji{ne knjige. Prema va`e}im pravilima
zemlji{noknji`nog prava ova prava ne mogu ni nastati bez upisa u zemlj{ne
knjige, {to zna~i da kada govori o njihovom postojanju Zakon implicite pretpostavlja da su ova prava upisana u zemlji{nu knjigu; bez izvr{enog upisa
ne mo`emo govoriti o postojanju ovih prava. Odredba ovog ~lana ra|ena je
po uzoru na hrvatski Ovr{ni zakon, gdje je u~injena ista gre{ka. Ona je u
hrvatskom ipak manjeg zna~aja jer hrvatsko stvarno i zemlji{noknji`no pravo
ne poznaje tako strogo dejstvo na~ela upisa, kakav je slu~aj u na{em novom
zemlji{noknji`nom pravu. U BiH je odredba ovog ~lana suprotna ~lanu 5.
Zakona o zemlji{nim knjigama koji regulira konstitutivnost upisa. Prema toj
odredbi stvarna prava na nekretninama nastaju isklju~ivo upisom u zemlji{nu
knjigu, osim u slu~aju naslje|ivanja. Ovdje se radi o osnovnom postulatu
stvarnog prava koji ne mo`e biti napu{ten u izvr{nom pravu. Sve dok se ne
izvr{i korekcija Zakona o izvr{nom postupku, primjena odredbe stava 1. ovog
~lana mo`e se izbje}i sa pozivom na odredbu ~lana 5. ZZK, prema kome
prava koja nisu upisana u zemlji{ne knjige i ne postoje, te sljedstveno tome
ne postoji ni du`nost kupca da ih preuzme. U odnosu na Zakon o izvr{nom
postupku, koji regulira izvr{enje na svim stvarima i pravima, Zakon o
zemlji{nim knjigama, koji regulira nastanak stvarnih prava na nekretninama,
pojavljuje se kao lex specialis i kao takav ima prednost. Zahtjev da ova stvarna prava moraju biti upisana prije prava zbog kojeg se provodi izvr{enje
proizlazi iz odredbe ~lana 72. st. 2. Zakona (v. infra 5).

^lan 75 303

Vrijeme upisa. Iz zakonske odredbe ne proizlazi ni da je odlu~no da su stvarne

slu`nosti, realni tereti, pravo gra|enja nastali prije zalo`nog prava i prava na
namirenje. Nu`no je da ta prava budu upisana prije prava radi ~ijeg se
namirenja izvr{enje tra`i. Druga~ije tuma~enje bilo bi suprotno odredbi ~lana
72. st. 2. prema kojoj su sva lica koja steknu neko pravo na predmetu
izvr{enja nakon upisa zabilje`be izvr{enja du`na trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tra`ioca izvr{enja (v. 72/7-10) primjenom argumentum a contrario to nisu du`na ako su prava stekli ranije. Jedino je takvo
tuma~enje u skladu sa na~elom povjerenja u zemlji{ne knjige. Zalo`ni povjerilac je prihvatio odre|enu nekretninu kao sigurnost jer je iz stanja zemlji{ne
knjige proizlazilo da je nekretnina neoptere}ena. Tako|er povjerilac koji ima
izvr{ni naslov i koji predla`e predmet izvr{enja bira odre|enu nekretninu iz
istih razloga. Sigurnost ovih lica bila bi ugro`ena ako bi se dopustilo da nakon
stjecanja dobrovoljnog zalo`nog prava ili prava na namirenje (sudsko zalo`no
pravo) vlasnik nekretnine mo`e opteretiti tu nekretninu pravima koja bi morala
biti preuzeta od strane kupca. Na taj na~in bi cijena nepokretnosti bila umanjena i namirenje dovedeno u pitanje. Pravo vlasnika da i nakon stjecanja
zalo`nog prava ili prava na namirenje optereti svoju nekretninu ostaje nedirnuto, s tim {to kasnije nastala prava prestaju u izvr{nom postupku. Rizik
snosi stjecalac takvih prava, koji ih je stekao znaju}i za postojanje ranijeg
zalo`nog prava i prava na namirenje, a ne zalo`ni povjerilac ili tra`ilac
izvr{enja. Isti princip bi morao va`iti i za neuknji`ene nekretnine, pri ~emu
bi se saznanje o postojanju nekog prava odnosilo na poznavanje vanknji`nog
stanja. Stvarne slu`nosti i pravo gra|enja su vidljive ~injenice, hipoteka i realni tereti su nasuprot tome zemlji{noknji`na prava par excellence i ne ispoljavaju se nekom materijalnom aktu i nisu vidljivi za tre}e lica. Stanje u kojima je mogu}e vanknji`no stjecanje tih prava je nu`no {to prije prevladati u
na{em pravnom poretku. Na osnovu re~enog na ovom mjestu i supra 4. odredbu stava 1. treba {to prije korigovati; u me|uvremenu ju je nu`no tuma~iti na
isti na~in kao i odredbe stava 2. i 3. ovog ~lana koje reguliraju li~ne slu`nosti.

Stvarne slu`nosti. Nasuprot rje{enjima novog zakona stari je zakon pravio razliku izme|u stvarnih slu`nosti na jednoj strani i li~nih slu`nosti i stvarnih
tereta na drugoj strani (~lan 148. ZIP-a iz 1978. g.). Stvarne slu`nosti nisu
nikada prestajale prodajom nekretnine u izvr{nom postupku i teretile su i
novog vlasnika kupljenog poslu`nog dobra, i to bez obzira na ~injenicu da li
su bile upisane u zemlji{nu knjigu ili ne. Zakon je vodio ra~una da se u
praksi veoma rijetko de{avalo da se stvarne slu`nosti upisuju u zemlji{nu
knjigu, a njihov dalji opstanak je bio nu`an i nakon prodaje nepokretnosti u
izvr{nom postupku jer je od toga zavisilo iskori{tavanje druge nekretnine
(povlasnog dobra). Opstanak prava stvarne slu`nosti nije bio uvjetovan saznanjem kupca za njihovo postojanje (upis u zemlji{ne knjige, vidljivost). Iako
je ovo faktor nesigurnosti za kupca u izvr{nom postupku, opravdanje le`i u
~injenici da stvarne slu`nosti ne apsorbuju odnosno ne optere}uju cijelu nekretninu i rijetko bitno smanjuju njenu vrijednost (npr. slu`nost puta, prolaza,
provo|enja vode ili sl.). Rje{enje koje je izdvajalo stvarne slu`nosti od drugih
stvarnih prava na nepokretnosti koja je predmet izvr{enja pod dalekim je utjecajem austrijskog prava gdje vidljive slu`nosti i nu`ne slu`nosti ne prestaju
bez obzira na upis u zemlji{nu knjigu (Navedeno prema: H. Mini, Die neue

304 ^lan 75

Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 89 i dalje). Ovo rje{enje je

zakonodavac gre{kom prenio na sve slu`nosti, stvarne terete i pravo gra|enja.
7

Razlika izme|u stvarnih prava. Za razliku od stvarnih slu`nosti, druga stvarna prava mogu potpuno sprije~iti vlasnika optere}ene nekretnine da iskori{tava
tu nekretninu. Tako npr. ako bi nepokretnost kupljena u izvr{nom postupku
bila optere}ena plodou`ivanjem kupac bi pribavljao samo goli vlasni~ki naslov
a ne bi imao ni neposredni posjed nepokretnosti niti bi je mogao iskori{tavati
na bilo koji na~in. To va`i mutatis mutandis i za realne terete i za pravo
gra|enja. Kupac koji sti~e nekretninu u izvr{nom postupku koja je optere}ena
realnim teretom pribavlja i obavezu na ode|eno periodi~no ili jednokratno
~injenjenje ili davanje (npr. do`ivotno izdr`avanje odre|ene osobe ili vlasnika
odre|ene nepokretnosti), {to bitno umanjuje vrijednost prava koje on pribavlja. U slu~aju kupovine nepokretnosti optere}ene pravom gra|enja, sva vlasni~ka prava kupca se svode na naplatu odre|ene naknade za kori{tenje
nekretnine koja je u posjedu titulara prava gra|enja sve dok zgrada postoji
ili odre|eni du`i vremenski period. Stoga bi zahtjev koji se postavlja kod
prava li~nih slu`nosti, da budu upisana u zemlji{nu knjigu prije prava koje
se namiruje, nu`no trebao va`iti i za pravo stvarnih tereta i za pravo gra|enja.
Ukoliko je zakonodavac uop}e trebao praviti razliku u suprotstavljivosti
stvarnih prava koja optere}uju nepokretnost koja je predmet izvr{enja prema
njenom novom vlasniku, ta razlika je trebala biti napravljena tako da li~ne
slu`nosti, stvarni tereti i pravo gra|enja imaju isti re`im. Mogu}nost da kupac
nepokretnosti bude optere}en pravom gra|enja ili realnog tereta za koje nije
znao (jer nije bilo upisano u zemlji{ne knjige) u suprotnosti je sa osnovnim
postulatom pravnog poretka pravnom sigurnosti i za{titom dobre vjere. Uz
to, na{e novo zemlji{noknji`no pravo uop}e ne dopu{ta pravljenje razlika
me|u stvarnim pravima; jedini mjerodavni momenat jeste da li su upisana u
zemlji{nu knjigu ili ne i to da li su upisana prije prava koje se namiruje ili
ne. Jedino ispravno rje{enje je ono po ugledu na austrijsko izvr{no pravo
opstaju ona stvarna prava na nekretnini koja imaju rang prvenstva prema
pravu koje se namiruje, a to zna~i ona prava koja su ranije upisana u
zemlji{nu knjigu (v. supra 2).

Pravo gra|enja nije bilo poznato u na{em pravnom poretku u vrijeme

dono{enja ZIP-a 1978. godine, te nije bilo ni pomenuto u tom zakonu. Pravo
gra|enja je stvarno pravo koje ovla{}uje titulara da izgradi i ima u vlasni{tvu
zgradu ili drugu gra|evinu podignutu na ili ispod zemlji{ta koje je u
vlasni{tvu drugog lica. Ono jo{ nije realnost u pravnom poretku BiH. Pravo
gra|enja je uvr{teno u listu stvarnih prava u ZOVO (~lan 8. ZOVO), ali
nedostaje daljnja zakonodavna razrada koja bi regulirala sadr`aj, sticanje,
za{titu i prestanak ovog prava. U Republici Srpskoj situacija je druga~ija
ZOSPO ne poznaje pravo gra|enja kao stvarno pravo, tako da odredba Zakona
nema (jo{) oslonca u materijalnom stvarnom pravu. I pored toga, odredbu
koja anticipira budu}e reforme stvarnog prava treba pozitivno ocijeniti. Zakoni
o zemlji{nim knjigama u oba entiteta predvi|aju upis prava gra|enja, na~in
upisa, ~ak dijelom reguliraju i njegov materijalni sadr`aj (~lan 29. ZZK). Na
`alost, iz nerazumljivih razloga ZZK za pravo gra|enja koristi termin prava
kori{tenja, {to u na{em pravnom poretku mo`e izazvati zabune. Tako su u li-

^lan 75 305

teraturi zastupljena mi{ljenja da se pod pravom gra|enja misli na prava

kori{tenja gradskog gra|evinskog zemlji{ta, sa ~im se ne bismo mogli slo`iti.
(Vidjeti: E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 66). Pravo kori{tenja
odnosno razli~ite forme prava kori{tenja kod nas su vezane za kori{tenje
gra|evinskog zemlji{ta u dr`avnom (ranije dru{tvenom) vlasni{tvu u skladu
sa propisima koji reguliraju gra|evinsko zemlji{te. Prava kori{tenja gradskog
gra|evinskog zemlji{ta nisu prava gra|enja kao stvarna prava na tu|oj stvari
koja su slobodno prenosiva, otu|iva, nasljediva. Novi entitetski propisi o
gra|evinskom zemlji{tu koji dopu{taju da gradsko gra|evinsko zemlji{te bude
i u privatnom vlasni{tvu i koji zna~e i djelimi~nu reprivatizaciju gradskog
gra|evinskog zemlji{ta dovest }e do odumiranja ovih prava u praksi. Ovdje
se prije svega misli na odredbu ~lana 4. koja ukida monopol dr`ave nad ovim
zemlji{tem, odredbu ~lana 39. koja propisuje da vlasnik ku}e postaje vlasnikom
zemlji{ta ispod ku}e i zemlji{ta potrebnog za njenu redovnu upotrebu, te
odredbu ~lana 96. koja dopu{ta da se postavi zahtjev da se na neizgra|enom
gra|evinskom zemlji{tu bri{e dr`avno vlasni{tvo i uspostavi privatno vlasni{tvo
ranijeg vlasnika. Nasuprot tome, i privatno i dr`avno zemlji{te }e biti mogu}e
opteretiti stvarnim pravom gra|enja. Nesumnjivo je da nedostaje zakonodavna
razrada ovog instituta, ali novo izvr{no pravo ve} postavlja postulat prema
kojem izvr{enje na nepokretnosti ne dovodi do prestanka prava gra|enja, ako
je ono bilo upisano u zemlji{nu knjigu prije prava na namirenje v. supra
3-5, 7.
9

Stvarni tereti. Novinu predstavlja i rje{enje prema kome su stvarni tereti izjedna~eni sa stvarnim slu`nostima. Nasuprot tome, ovo je pravo u ZIP-u iz 1978.
g. bilo podvrgnuto istom re`imu kao i li~ne slu`nosti. Stvarni tereti kao ni
stvarne slu`nosti ne prestaju prodajom nepokretnosti u izvr{nom postupku i
terete novog vlasnika. Za dalji opstanak navedenih stvarnih prava i nakon prodaje u izvr{nom postupku zakon ne postavlja uvjet, kao kod li~nih slu`nosti,
da su ova prava uop}e upisana u zemlji{nu knjigu, kao i da su upisana prije
prava radi ~ijeg se namirenje izvr{enje provodi, {to je ovdje kritizirano (v.
supra 3-5, 7).

10

Uz stav 2. i 3: Li~ne slu`nosti. Li~ne slu`nosti ne prestaju prodajom nepokretnosti samo pod uvjetom da su upisane u zemlji{nu knjigu prije prava radi
~ijeg se namirenja izvr{enje provodi. Ukoliko nisu upisane u zemlji{nu knjigu
prije upisa prava radi ~ijeg se namirenja provodi izvr{enje, li~ne slu`nosti
prestaju sa pravosna`no{}u rje{enja o dosudi, {to je potpuno korektno rje{enje.
Budu}i da protiv rje{enja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali jeste `alba
(~lan 93. st. 3.), ono postaje pravosna`no propu{tanjem roka za `albu, ili ako
`alba bude odbijena (~lan 13. st. 4.). Ve} je kritizirano rje{enje prema kojem
zakonodavac pravi razliku me|u pojedinim stvarnim pravima, odnosno za{to
se samo za opstanak li~nih slu`nosti izri~ito tra`i da su one upisane u
zemlji{nu knjigu, i to prije prava zbog ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi
v. supra 3-5 i 7.

11

Momenat upisa. Odredba prema kojoj li~ne slu`nosti postoje i nakon prodaje u izvr{nom postupku ako su upisane u zemlji{nu knjigu prije upisa prava
radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi je neprecizna. Njen jasan smisao

306 ^lan 75

mogu}e je sagledati tek pore|enjem sa rje{enjem koje je sadr`avao stari zakon,

koji je odre|ivao da li~na slu`nost mora biti upisana u zemlji{nu knjigu prije
prava zalo`nog povjerioca ili prava na namirenje povjerilaca na ~iji je prijed log odre|eno izvr{enje (~lan 148. st. 2. ZIP-a iz 1978). Pravo koje se namiruje i zbog kojeg se izvr{enje vodi je nov~ano potra`ivanje i ono se ne upisuje u zemlji{nu knjigu. To pravo je ili ve} prije pokretanja izvr{nog postupka
osigurano zalogom, pa }e se tra`ilac izvr{enja u slu~aju da du`nik ne pla}a
dug, namirivati iz vrijednosti zalo`ene nekretnine ili nije osigurano, ali }e u
postupku izvr{enja, upisom zabilje`be izvr{nosti, nastati pravo na namirenje
(sudsko zalo`no pravo) na nepokretnosti na kojoj tra`ilac izvr{enja tra`i
izvr{enje. Bitno je da je li~na slu`nost upisana u zemlji{nu knjigu prije nego
je upisano dobrovoljno zalo`no pravo ili prije nego je ste~eno pravo na
namirenje, odnosno prije nego je upisana zabilje`ba izvr{enja. To isto va`i i
za prava navedena u stavu 1. ovog ~lana. Samo ovakvo tuma~enje ima smisla, {to je vidljivo i iz odredbe ~lana 76. koja odre|uje da pravo zakupa ostaje ukoliko je upisano u zemlji{nu knjigu prije sticanja zalo`nog prava ili prava
na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje tra`i.
12

Prioritet upisa. Neophodno je voditi ra~una o dejstvu na~ela prvenstva

zemlji{nih knjiga. Iako je za nastanak prava mjerodavan sam ~in upisa u
zemlji{nu knjigu (provo|enje rje{enja o dozvoli upisa), prvenstvo izme|u vi{e
prava bit }e u pravilu odre|eno momentom podno{enja zahtjeva za upis.
Mogu}e je da li~na slu`nost nije upisana u zemlji{nu knjigu, {to je uvjet koji
postavlja Zakon o izvr{nom postupku, ali da je podnesen zahtjev za njen
upis. Ukoliko je zahtjev za upis li~ne slu`nosti podnesen prije zahtjeva za
upis zalo`nog prava ili prava na namirenje (sudskog zalo`nog prava), li~na
slu`nost nije nastala, nije upisana, ali zemlji{noknji`ni ured mora postupiti u
skladu sa odredbom ~lana 36. st. 1. ZZK, {to zna~i da ne mo`e provesti zahtjev kasnijeg datuma (zahtjev za upis zalo`nog prava odnosno zabilje`be
izvr{enja) prije nego izvr{i upis ranije podnesenog zahtjeva (zahtjev za upis
prava li~ne slu`nosti). Ovo rje{enje proizlazi iz rje{enja ZZK, odnosno posljedica je dejstva na~ela prvenstva, i ono va`i i za druga stvarna prava na
nepokretnostima. Odredbe ovog ~lana o upisu u zemlji{nu knjigu moraju biti
tuma~ene u skladu sa ovim zemlji{noknji`nim na~elom. Li~ne slu`nosti koje
su upisane nakon upisa zalo`nog prava ili prava na namirenje (odnosno ukoliko je zahtjev za upis li~ne slu`nosti podnesen nakon zahtjeva za upis
zalo`nog prava ili prava na namirenje) imaju u zemlji{noj knjizi slabiji rang
prvenstva i one }e prestati. U rje{enju o dosudi izvr{ni sud }e nalo`iti
zemlji{noknji`nom uredu brisanje ovih prava.

13

Uz stav 4: Preuzimanje li~ne slu`nosti. Odredba je nova. U slu~aju da li~ne

slu`nosti prestaju provedbom rje{enja o dosudi na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe ~lana 74. stav 3. i 4. Zakona. Navedene odredbe odnose se
na prestanak zalo`nih prava dosudom i reguliraju mogu}nost da se kupac
nepokretnosti i zalo`ni povjerilac sporazumiju da zalo`no pravo ne prestaje
nego da i dalje tereti nepokretnost, a da kupac preuzme izvr{enikov dug
prema tom povjeriocu u iznosu koji bi mu pripao u izvr{nom postupku, pri
~emu se kupovna cijena umanjuje za iznos preuzetog duga. Odredbe o shodnoj primjeni pravila koja va`e za zalo`no pravo je suvi{na, budu}i da u

^lan 76 307

Zakonu postoji odredba koja izri~ito regulira situaciju preuzimanja li~ne

slu`nosti od strane kupca (v. 100/3). Obje odredbe su na odre|eni na~in problemati~ne, mada odredba ~lana 100. ne{to adekvatnije rje{ava ovu situaciju i
u praksi }e sigurno biti lak{a (i preporu~uje se) primjena izri~ite odredbe
umjesto odgovaraju}e primjene odredbe koja regulira zalo`no pravo. U svakom
slu~aju konsekvenca obiju odredaba je da se kupac i titular li~ne slu`nosti
sporazumijevaju o tome da }e li~na slu`nost ostati i dalje teretiti nepokretnost
kupljenu u izvr{nom postupku, a da }e se kupovna cijena umanjiti. Koji je
interes kupca da preuzme li~nu slu`nost koja bi ex lege trebala prestati (jer
je upisana nakon zalo`nog prava odnosno prava na namirenje)? Interes kupca
da stekne optere}enu nepokretnost mo`e biti motiviran obavezom da plati
smanjenju cijenu. Cijena se umanjuje za visinu naknade za li~nu slu`nost koja
se izra~unava prema odredbi ~lana 100. stav 1. Autonomija volje, procjena
vlastitih interesa omogu}avaju ovakav sporazum. Me|utim, postavlje se pitanje da li je time mogu}e o{tetiti interese izvr{enika, tra`ilaca izvr{enja i
zalo`nih povjerilaca? U slu~aju da tra`ilac izvr{enja preuzme zalo`no pravo,
izvr{enik biva oslobo|en duga, tako da sporazum kupca i zalo`nog povjerioca njemu ne {teti. Na taj se na~in namiruje prvi tra`ilac izvr{enja, tako da
navedeni sporazum ne utje~e na prava kasnijih tra`ilaca izvr{enja. To uop}e
nije slu~aj kod sporazuma o preuzimanju li~nih slu`nosti. Umjesto da li~na
slu`nost ste~ena nakon zalo`nog prava odnosno prava na namirenje prestane,
umjesto da titular takve slu`nosti snosi rizik stjecanja slu`nosti slabijeg ranga,
titular li~ne slu`nosti i kupac se sporazumijevaju da slu`nost ostaje, kupac
pla}a ni`u cijenu, ~ime ugro`ava interese izvr{enika i drugih povjerilaca kojima na raspolaganju stoji manji iznos za namirenje, a koji imaju red namirenja prije titulara li~ne slu`nosti, koje ina~e imaju najslabiji rang prvenstva (~lan
98. st. 1. ta~. 5). Odredba o odgovaraju}oj primjeni ~lana 74. st. 3. i 4. je nelogi~na kao i odredba ~lana 100. (v. 100/3), te bi bilo nu`no {to prije korigovati zakonska rje{enja. Sporazum o preuzimanju li~nih slu`nosti sud treba
dozvoliti samo ako time nisu ugro`ena prava lica koja imaju imperativnim
zakonskim normama propisanu prednost u namirenju.
^lan 76.
Ugovori o zakupu i najmu
(1) Ugovori o zakupu ili najmu na nepokretnosti koji su sklopljeni i upisani
u zemlji{nu knjigu prije sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje
radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje tra`i, ne prestaju prodajom nepokretnosti. Kupac stupa na mjesto zakupodavca odnosno najmodavca od trenut ka sicanja vlasni{tva nad nepokretnostima.
(2) Ugovori o zakupu ili najmu koji nisu upisani u zemlji{nu knjigu prije
sticanja zalo`nog prava ili prava namirenja radi ~ijeg se ostvarenja
izvr{enje tra`i, prestaju pravosna`no{}u rje{enja o dosudi ukoliko izme|u
kupca i zakupca nije druga~ije ugovoreno.
(3) Raniji zakupodavac odnosno najmodavac odgovara za svu {tetu koju je
zakupac ili najmoprimac pretrpio prestankom ugovora iz stava 2. ovog

308 ^lan 76

~lana. Zakupac ili najmoprimac nema pravo tra`iti naknadu {tete u

izvr{nom postupku.
(4) Stanarska prava ste~ena prije sticanja zalo`nog prava ili prava na
namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje tra`i ne prestaju prodajom
nepokretnosti. Kupac stupa na mjesto davaoca stana od trenutka sicanja
vlasni{tva nad nepokretnostima.
(5) Pravosna`no rje{enje o dosudi predstavlja izvr{nu ispravu za iseljenje.
(6) Nemogu}nost da iseli zakupca ili najmoprimca na osnovu izvr{ne isprave
iz stava 5. ovog ~lana, ne sprje~ava kupca da svoja prava protiv njega
ostvaruje u posebnoj parnici.
1

Uz stav 1: Zakup i najam. Odredbama ovog ~lana objedinjenje su odredbe

~lanova 149. i 150. starog zakona, pri ~emu su izvr{ene i zna~ajne izmjene.
Prva razlika u odnosu na dosada{nju regulativu je navo|enje ugovora o
zakupu i ugovora o najmu, pri ~emu na{i pozitivni propisi (prije svega Zakon
o obligacionim odnosima, kao ni radni nacrt novog zakona o obligacionim
odnosima) ne prave ni u terminolo{kom ni u sadr`ajnom smislu ovu razliku.
Oslonom na uporedno pravo mo`e se re}i da se ugovori o najmu odnose
prvenstveno na stanove, pri ~emu najmodavac sam upotrebljava stan, ali ga
privredno ne iskori{tava. Ugovor o zakupu se odnosi na poslovne prostorije,
koje se mogu i dalje izdavati u zakup i koristiti za stjecanje dobiti. Bez obzira na navedenu terminolo{ku distinkciju oba ugovora Zakon podvrgava istom
re`imu kao i li~ne (osobne) slu`nosti.

Preuzimanje zakupa/najma. Osnovno je pravilo da zakupni ili najamni odnos

ne prestaje prodajom nepokretnosti kupcu ukoliko je pravo zakupa/najma bilo
upisano u zemlji{nu knjigu prije zalo`nog prava i prava na namirenje radi
~ijeg se ostvarenja vodi izvr{ni postupak. U tom se slu~aju zakupni/najamni
odnos nastavlja, a kupac nepokretnosti stupa na mjesto zakupodavca/najmodavca. U obrazlo`enju rje{enja o izvr{enju treba navesti da zakupni/najamni
odnos ne prestaje. Ovo je novo rje{enje. ZIP iz 1978. g. opstanak zakupnog
odnosa nije vezivao za njegov upis u zemlji{ne knjige. Novinu predstavlja i
rje{enje prema kojem je nakon prodaje mogu}e nastaviti bilo koji
zakupni/najamni odnos, dok se rje{enje starog zakona odnosilo samo na zakup
poslovnih zgrada i poslovnih prostorija.

Pravila obligacionog prava. Odredba ovog stava odstupa od va`e}ih pravila

na{eg obligacionog prava kojima je ure|en ugovor o zakupu. Pravo zakupa
je obligaciono pravo koje nastaje zaklju~enjem ugovora o zakupu. Za njegov
nastanak nije potreban zakonit na~in stjecanja (modus acquirendi) odnosno
upis u zemlji{nu knjigu. Mogu}e je pravo zakupa upisati u zemlji{nu knjigu,
pri ~emu upis nema konstitutivno dejstvo, kao kad su u pitanju stvarna prava
na nepokretnostima; upisom pravo zakupa (tako|er i pravo otkupa i pre~e
kupovine) dobiva apsolutno dejstvo. Nakon dono{enja Zakona o obligacionim
odnosima 1978. godine upis prava zakupa u zemlji{ne knjige u cilju njegovog apsolutnog dejtva nije nu`an. Odredba ~lana 591. ZOO usvojila je jedno

^lan 76 309

na~elo njema~kog prava prema kojem kupovina ne prekida zakupni odnos

(Kauf bricht nicht Miete). Uvjet koji Zakon o obligacionom odnosima postavlja da bi se zakupni odnos mogao nastaviti i djelovati prema kupcu je predaja predmeta zakupa u posjed zakupca prije zaklju~enje ugovora o prodaji (~lan
591. ZOO) ili saznanje kupca za postojanje ugovora o zakupu (~lan 593. ZOO).
Na taj na~in predaja stvari u posjed zakupca ~ini vidljivim zakupni odnos i
~ini suvi{nim potrebu upisa u zemlji{ne knjige. Rje{enje je prakti~no, ne
optere}ava zemlji{ne knjige, naro~ito ukoliko je u pitanju kratkoro~ni zakup.
Prilikom razgledanja nepokretnosti potencijalnim kupcima zakupni odnos ne
mo`e ostati tajnom. Velika je {teta {to je Zakon usvojio rje{enja suprotna
rje{enjima Zakona o obligacionim odnosima i uveo restrikcije na {tetu zakupca. U na{oj praksi se dugoro~ni zakupni odnos (5 godina i vi{e) ~esto upisuje u zemlji{nu knjigu (naro~ito na tome insistiraju stranci kao zakupci). Zakon
o premjeru i katastru nepokretnosti je to ~ak predvi|ao kao obavezu (~lan 97.
st. 1. alineja 12. Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti). [teta je {to je
u praksi, a i izvr{nom pravu, zanemarena za{tita koju zakupcu daju odredbe
obligacionog prava zakupni odnos postoji i nakon (javne) prodaje i traje
onoliko koliko je to predvi|eno ugovorom o zakupu. Vezanjem suprotstavljivosti jednog obligacionog prava za upis u zemlji{ne knjige slabi za{tita
zakupca nije za o~ekivati da }e se svaki zakupni odnos upisati u zemlji{ne
knjige. Takva bi praksa jo{ dodatno opteretila ionako preoptere}ene
zemlji{noknji`ne urede (Odredbe o izvr{enju na nepokretnostima shodno se
primjenjuju i na izvr{enja na pokretnim stvarima ~lan 135. To zna~i da bi
zakupni odnos na pokretnim stvarima, u praksi veoma zna~ajan lizing, prestajao u slu~aju izvr{enja nad imovinom davaoca lizinga, budu}i da se jo{ uvijek, dok ne bude implementiran Okvirni zakon o zalozima, nigdje ne registrira. Rje{enje je veoma opasno, suprotno rje{enjima uporednog prava po kojima je lizing rezistentan na izvr{ni postupak davaoca. Okvirni zakon o zalozima ovu situaciju druga~ije ure|uje ~lan 2. stav 1. definira ovaj zakupni
odnos kao posebno vlasni~ko pravo i ono sti~e red prvenstva registracijom).
4

Uz stav 2: Prestanak zakupa/najma. U slu~aju u kome zakup/najam nije upisan

u zemlji{nu knjigu prije zalo`nog prava i prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja vodi izvr{ni postupak ovo pravo prestaje pravosna`no{}u rje{enja o
dosudi. Odredba je dispozitivnog karaktera te kupac i zakupac/najmoprimac
mogu ugovoriti i druga~ije, npr. da ugovor o zakupu/najmu ne prestaje. Ovaj
ugovor mo`e ali i ne mora da utje~e na visinu cijene. Ukoliko do nastavljanja
zakupnog/najamnog odnosa do|e po sili zakona, u skladu sa odredbom stava
1. do}i }e do obaranja cijene nepokretnosti. U slu~aju da kupac ne mora da
stupi na mjesto zakupodavca, ali i sam ima interesa za to, cijena ne mora biti
nu`no ni`a. Kompenzacija }e kupcu biti ispla}ena u vidu zakupnine/najamnine.
Ukoliko se prodaja vr{i neposrednom pogodbom, do sni`enja cijene mo`e do}i
u sporazumu sa izvr{enikom, kada preuzimanje zakupnog odnosa otklanja
od{tetni zahtjev zakupca/najmodavca. U izreci rje{enja o izvr{enju treba navesti
da zakupni/najamni odnos prestaje, a ako je bio upisan u zemlji{noj knjizi, ali
nakon upisa zalo`nog prava treba nalo`iti i njegovo brisanje iz zemlji{ne knjige.

Uz stav 3: Naknada {tete zakupcu/najmoprimcu. U slu~aju da je do{lo do

prestanka ugovora o zakupu, izvr{enik je du`an naknaditi svu {tetu koju je

310 ^lan 76

zakupac/najmoprimac pretrpio. Ovoj odredbi nije mjesto u propisu izvr{nog

prava. I da ove odredbe nema, odgovornost za {tetu izvr{enika (zakupodavca)
mogla bi se izvesti iz op}ih pravila obligacionog prava o odgovornosti za
neizvr{enje ugovora. Navedena odredba nema nikakvog zna~enja za izvr{ni
sud budu}i da se od{tetni zahtjev ne postavlja niti realizira u izvr{nom postupku ve} u posebnoj parnici.
6

Uz stav 4: Stanarsko pravo. Stanarsko pravo je otkupom stanova na kojima

postoji stanarsko pravo postalo sporedna pojava i ustuknulo pred pravom
eta`nog valsni{tva. Ustanova }e i dalje gubiti na zna~aju, ali budu}i da postoji jo{ jedan izvjestan broj stanova kod kojih nije do{lo do otkupa (bilo da
se radi o stanovima u dr`avnom vlasni{tvu koji jo{ nisu otkupljeni ili koji
podlije`u restituciji, bilo o stanovima u privatnom vlasni{tvu na kojima je do
1958. g. bilo mogu}e konstituirati stanarsko pravo) nu`no je bilo da zakonodavac regulira situaciju prodaje u izvr{nom postupku stana na kojem postoji stanarsko pravo. Budu}i da stanarska prava nisu upisivana u zemlji{ne
knjige, dobro je da zakonodavac kao uvjet opstanka stanarskog prava ne
postavlja upis u zemlji{ne knjige. Kupac }e informaciju o postojanju stanarskog
prava dobiti od suda ili prilikom razgledanja nepokretnosti. Odredba prema
kojoj je uvjet prava prvenstva stanarskog prava da je nastalo prije zalo`nog
prava ili prava na namirenje podrazumijeva se danas sama po sebi stanarska prava ne nastaju vi{e izvorno i u pravilu se radi o pravima nastalim u
pro{losti. To va`i i za slu~aj da je stanarsko pravo ranije nastalo, ali je npr.
nakon zabilje`be izvr{enja iz zakonom predvi|enih razloga izvr{en prijenos
na drugo lice, npr. na pre`ivjelog bra~nog druga. Kupac nepokretnosti u
izvr{nom postupku stupa na mjesto davaoca stana na kori{tenje. Budu}i da
su uvjeti za otkaz stanarskog prava te`i nego za otkaz prava zakupa, da je
ono nasljedivo, te da je jo{ neizvjesno da li }e nosioci stanarskog prava na
nacionaliziranim stanovima mo}i otkupiti te stanove, interes za kupovinu ovih
stanova ne}e biti veliki u praksi.

Uz stav 5: Iseljenje. Sistematika ~lana je zbunjuju}a. Odredba ovog stava odnosi se na situaciju u kojoj prestaje zakupni/najamni odnos i u tom smislu su
odredbe stava 5. i 6. trebale slijediti iza stava 3, a stanarsko pravo je trebalo biti odvojeno regulirano. Budu}i da stanarsko pravo ne mo`e prestati ni u
kojem slu~aju, treba ove odredbe dovoditi u vezu sa stavom 3, ali ne i sa
odredbom stava 4. Pozitivnu novinu koja bi trebala pridonijeti ubrzanju
izvr{nog postupka i za{titi tra`ioca izvr{enja predstavlja rje{enje prema kojem
pravosna`no rje{enje o dosudi predstavlja izvr{nu ispravu za iseljenje zakupca/najmoprimca (v. 111/1, 112/3). U skladu sa odredbom ~lana 93. st. 2.
rje{enjem o dosudi odre|uje se da se nepokretnost preda kupcu, a po{to je
nepokretnost u neposrednom posjedu zakupca nalog za predaju stvari se mo`e
samo njemu i izre}i. U dispozitivu rje{enja o dosudi treba odrediti dosudu
nekretnine najpovoljnijem ponu|a~u kao i nalo`iti zakupcu da stvar preda u
posjed kupca. U obrazlo`enju rje{enja }e se navesti da je nepokretnost u
neposrednom posjedu zakupca, da u skladu sa odredbom ~lana 76. stava 2.
prestaje zakupni odnos budu}i da nije upisan u zemlji{nu knjigu, ili da je
upisan u zemlji{nu knjigu nakon zalo`nog prava ili prava na namirenje, te
da je zakupac du`an predati stvar u posjed kupca.

^lan 77 311

Uz stav 6: Posebna parnica. Odredba stava 6. ispoljava se suvi{nom. Postavlja

se pitanje kako je mogu}e da i pored pravosna`nog rje{enja o dosudi i naloga da se stvar preda u posjed kupca koji predstavlja izvr{ni naslov ne do|e
do provo|enja izvr{enja i predaje nepokretnosti u posjed kupca. Izvr{ni sud
}e u tom slu~aju primijeniti sredstva prinude prema zakupcu, ista kakva bi
mogao primijeniti i prema izvr{eniku da je on u posjedu stana. Ukoliko bi
ova sredstva prinude ostala bez uspjeha, nikakva dodatna parnica ne bi za{titila kupca. Postavlja se pitanje {ta bi on mogao tra`iti u toj parnici (koji vid
pravne za{tite)? Bilo bi mogu}e postavljati zahtjev za utvr|ivanje da je zakupni odnos prestao te da ima osnova za iseljenje. Me|utim, to je pitanje koje
je ve} razrije{io izvr{ni sud i stoga nalo`io iseljenje. Po okon~anju te parnice
presuda bi morala biti izvr{ena iseljenjem zakupca, {to je trebalo biti u~injeno ve} na osnovu rje{enja o dosudi! Do ove situacije uop}e ne treba do}i
izvr{ni sud }e prema zakupcu postupiti kao prema izvr{eniku i dopu{tenom
primjenom sile iseliti iz stana zakupca/najmoprimca, odnosno sud }e postupiti u skladu sa odredbama ~lanova 110-112. odnosno 202-206. Zakona. Eventualno bi zakupac koji je iseljen ili kome je nalo`eno iseljenje mogao u parnici
utvr|ivati postojanje svog prava i nedopustivost izvr{enja. Ali za ovu situaciju va`e pravila o prigovoru tre}eg lica i ta situacija nije obuhva}ena analiziranom odredbom.
^lan 77.
Razgledanje nepokretnosti
(1) Sud }e zaklju~kom odrediti na~in i vrijeme kada lice zainteresirano za
kupovinu nepokretnosti mo`e razgledati nepokretnost.
(2) Ako izvr{enik ili drugo lice sprje~ava ili ometa razgledanje nepokretno sti sud }e odrediti da se izvr{enik i to lice udalje s nepokretnosti za
vrijeme razgledanja. Zaklju~ak o udaljavanju provodi izvr{ilac, uz pomo}
policije.

Uz stav 1: Razgledanje nepokretnosti regulirano je u op}im odedbama o

izvr{enju na nepokretnostima iako bi, ukoliko se prati logi~an tok postupka
izvr{enja njoj mjesto bilo iza odredbe o zaklju~ku o prodaji (~lan 82). Stoga
ove odredbe treba povezano posmatrati. Do razgledanja nepokretnosti mo`e
do}i samo nakon objavljivanja zaklju~ka o prodaji pa do dana prodaje i to je
vrijeme Zakonom odre|eno na 30 dana. Tek nakon objavljivanja zaklju~ka o
prodaji tre}a lica mogu uop}e saznati za prodaju i ispoljiti za nju interes.
Budu}i da se zaklju~ak o prodaji obavezno objavljuje samo na oglasnoj tabli,
a na drugi odgovaraju}i na~in prema ocjeni suda, po`eljno je da taj drugi
na~in bude oglas u sredstvima javnog informiranja. U praksi se to ~esto i ~ini
i ukoliko to ne u~ini sud stranka to mo`e u~initi na svoj tro{ak (~lan 82.
stav 4). I u slu~aju da objavljivanje bude nalo`eno od strane suda, i te }e
tro{kove snositi stranke. Naplata se vr{i iz predujmljenih tro{kova koje na
kraju snosi izvr{enik. Ukoliko izvr{enik `eli da se izvr{i ogla{avanje, on
tro{kove objavljivanja mo`e direktno uplatiti. Interes za objavljivanje u sredstvima javnog informiranja imaju kako tra`ilac izvr{enja tako i izvr{enik radi

312 ^lan 77

postizanja bolje ponude, i to na ranijem ro~i{tu. Kada odre|uje vrijeme razgledanja nepokretnosti, sud mora voditi ra~una o tome da ono bude prije vremena u koje je odre|ena prodaja nepokretnosti.
2

Zahtjev za razgledanje. ZIP iz 1978. g. je odre|ivao da se razgledanje nepokretnosti mo`e dozvoliti samo na zahtjev lica zainteresiranog za kupovinu. Iz
navedene formulacije proizlazilo bi da to mo`e biti i neformalni zahtjev zainteresiranog lica, a nije bilo jasno ni u kojoj formi sud o odlu~uje o tom zahtjevu. ^ini se da je odredba novog zakona preciznija jer odre|uje da sud
donosi zaklju~ak u kome precizira na~in i vrijeme u kojem lice zainteresirano za kupovinu mo`e razgledati nepokretnost. Iz navedene formulacije se
me|utim ne vidi nedvosmisleno da li sud donosi zaklju~ak o tome in abstracto, tako da na~in i vrijeme razgledanja na taj na~in bivaju jedinstveno utvr|eni
za sva zainteresirana lica ili se svako zainteresirano lice obra}a sudu i sud
odre|uje zaklju~kom termin razgledanja po pojedina~nom zahtjevu. Na~elo
procesne ekonomije nala`e prihvatanje prvog tuma~enja. Tada nema nikakve
prepreke da sud odre|uju}i zaklju~kom prodaju u tom zaklju~ku koji se
objavljuje ne odredi i vrijeme i na~in u kojem zainteresirana lica mogu razgledati nepokretnost. Na taj na~in se razrje{avaju odre|ene nedoumice kako
lica koja nisu stranke u postupku mogu postavljati odre|ene zahtjeve u tom
postupku i budu}i da su ti zahtjevi povezani sa tro{kovima (rad izvr{ioca),
te ko predujmljuje te tro{kove. Jedan ili vi{e zajedni~kih termina za sva zainteresirana lica reduciraju tro{kove izvr{nog postupka. Na ovaj na~in se
obavje{tava izvr{enik o terminu za razgledanje nepokretnosti, budu}i da mu
se dostavlja zaklju~ak o prodaji (v. 82/10.).

Zainteresirana lica. Poseban problem u vezi sa razgledanjem nepokretnosti

predstavlja definiranje pojma zainteresirana lica. Da li razgledanje nepokretnosti dozvoliti i onim licima koja to ~ine iz puke radoznalosti ili samo onima
koja su odista zainteresirana za kupovinu. Problem bi mogao biti rije{en time
da se razgledanje dozvoljava samo licima koja su dala osiguranje. Me|utim,
zakon davanjem osiguranja uvjetuje samo u~e{}e u javnom nadmetanju (~lan
86. st. 1.). Uz to, odre|ena lica }e se odlu~iti na u~e{}e u javnom nadmetanju tek nakon {to razgledaju nepokretnost. Ukoliko se konsultuju iskustva
uporednog prava, npr. austrijskog prava, pokazuje se da sudovi razli~ito postupaju u ocjeni ko mo`e postaviti zahtjev za odre|enje termina za razgledanje, da li to mo`e samo tra`ilac izvr{enja ili svako zainteresirano lice.
Posljednje je problemati~no jer je termin za razgledanje povezan sa tro{kovima koje lice koje ima samo po~etni interes, potrebu da se informira, nije
spremno da plati. Predla`e se da se postavljanje ovog zahtjeva ograni~i na
stranke u postupku i na npr. zalo`ne povjerioce, a da ostala zainteresirana
lica mogu samo da utje~u na tra`ioca izvr{enja da on postavi odgovaraju}i
zahtjev (Tako H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften,
str. 137).

Vrijeme razgledanja. U Zakonu je izostalo uputstvo sudu da termin za razgledanje mora biti tako odre|en da se u najve}oj mogu}oj mjeri uzmu u
obzir odnosi i interesi izvr{enika i potreba da se njegova privatna sfera ili
privredna djelatnost ometaju u {to manjoj mjeri (Izri~ito predvi|eno u nove-

^lan 78 313

liranom izvr{nom pravu Austrije - 176. Abs. 2, 1. Satz. Op{irnije kod Harald
Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 137). Ovakvo
postupanje suda bila bi logi~na posljedica na~ela za{tite izvr{enika i njegovog
dostojanstva ali, kako je izlo`eno uz komentar ~lana 79., Zakon ne sadr`i
norme o za{titi izvr{enika. Za{tita ovog va`nog zahtjeva modernog izvr{nog
postupka (za{tita dostojanstva i li~nosti du`nika) potpuno je u rukama suda
koji se ovdje mora rukovoditi odre|enim standardima uobi~ajenog i redovnog
pona{anja.
5

Uz stav 2: Nepokretnost u posjedu tre}eg. Razgledanje nekretnine postavlja

se kao problem kada se nekretnina ne nalazi u neposrednom posjedu
izvr{enika ve} tre}eg lica (zakupca, plodou`ivaoca i sl.). Prema tim tre}im licima ne postoji nikakv direktan zahtjev, te bi ona mogla sprije~iti razgledanje
nepokretnosti. U odmjeravanju interesa tre}eg lica koje nije stranka u postupku i interesa za efikasnim provo|enjem izvr{nog postupka zakonodavac se
opredijelio za ovo drugo propisuju}i da se u slu~aju ometanja sa nepokretnosti mo`e udaljiti ne samo izvr{enik nego i tre}e lice. O udaljenju izvr{enika
ili tre}eg lica sud donosi zaklju~ak koji provodi izvr{ilac po potrebi i uz pomo}
policije. Logi~no je da se u slu~aju ometanja zakazani termin razgledanja ne
mo`e odr`ati, da je nu`no izvjesno vrijeme da sud donese odgovaraju}i
zaklju~ak, ali je ovdje nu`no da sud postupa hitno, kako bi se ponovni
poku{aj razgledanja mogao obaviti u {to kra}em vremenu. U~e{}e izvr{ioca,
policije pove}ava tro{kove izvr{nog postupka. I ovdje se ponovo postavlja
pitanje ko ih predujmljuje? Odgovor bi se mogao na}i u odredbi ~lana 78.
prema kojoj u svrhu i razledanje nepokretnosti sud mo`e odrediti odre|ene
mjere pri ~emu je tra`ilac izvr{enja du`an predujmiti tro{kove za njihovo
provo|enje. Na kraju izvr{nog postupka }e biti napla}eni sa pravom prvenstva od izvr{enika. Ukoliko ih je prouzrokovao tre}i, izvr{enik ima pravo regresa prema njemu, ali to nije pitanje koje }e se rje{avati u konkretnom izvr{nom
postupku.
^lan 78.
Osiguranje nepokretnosti
(1) Na prijedlog tra`ioca izvr{enja u ~iju je korist odre|eno izvr{enje sud
mo`e zaklju~kom radi spre~avanja o{te}enja nepokretnosti, omogu}avanja
njezine procjene, razgledanja, za{tite i sl.:
1) odrediti da se izvr{enik ili drugo lice privremeno udalje s nepokretnosti;
2) povjeriti nepokretnost na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu;
3) odrediti druge mjere potrebne radi njezine za{tite odnosno
omogu}avanja nesmetanog provo|enja izvr{enja.
(2) Sredstva potrebna radi provo|enja mjera iz stava 1. ovog ~lana du`an je
unaprijed osigurati tra`ilac izvr{enja.

Uz stav 1: Mjere osiguranja nepokretnosti. Odredba ~lana 78. predstavlja pozitivnu novinu u Zakonu o izvr{nom postupku. Cilj odredbe je jasan za{tita

314 ^lan 79

tra`ioca izvr{enja i efikasnije provo|enje izvr{nog postupka. Tako|er jezi~ka

formulacija odredbe ne izaziva nikakve nedoumice. Odredba daje slobodan
prostor izvr{nom sudu budu}i da samo exempli causa nabraja slu~ajeve u kojima sud mo`e odrediti posebne mjere osiguranja nepokretnosti. To }e sud
u~initi ukoliko prijeti o{te}enje nepokretnosti, da bi omogu}io njenu procjenu
ili razgledanje, uop}e da bi za{titio nepokretnost, te u svim sli~nim okolnostima. Upravo u cilju za{tite tra`ioca izvr{enja i efikasnosti izvr{nog postupka, {to su osnovni ciljevi reforme izvr{nog prava, izvr{ni sud ne treba da oklijeva u primjeni ovih mjera niti da restriktivno tuma~i da li su ispunjeni uvjeti
za njihovu primjenu. Sloboda je sudu ostavljena ne samo u procjeni da li
mjere treba poduzeti ve} i kakve mjere treba poduzeti. Osim privremenog
udaljenja izvr{enika i tre}eg lica i odre|ivanja sekvestra nepokretnosti u li~nosti
tra`ioca izvr{enja ili tre}eg lica, sud mo`e odrediti i druge mjere za koje ocjeni
da su potrebne i da mogu za{tititi nepokretnost i omogu}iti nesmetano
provo|enje izvr{enja. Koje }e mjere biti potrebne zavisi od okolnosti
konkretnog slu~aja. U odre|enim slu~ajevima u skladu sa ta~kom 2. ovog stava
sud mo`e povjeriti nepokretnost na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu,
ne samo privremeno ve} i trajno, tj. sve do okon~anja izvr{nog postupka.
2

Uz stav 2: Tro{kovi osiguranja nepokretnosti. Odredba stava 2. gotovo da je

i suvi{na budu}i da proizlazi iz op}eg pravila da tro{kove u vezi sa odre|ivanjem i provo|enjem izvr{enje prathodno snosi tra`ilac izvr{enja te da sud
ne}e provesti odre|ene izvr{ne radnje za koje tro{kovi nisu predujmljeni.
Vidjeti komentar uz ~lan 16.
2. Izuzimanje od izvr{enja
^lan 79.9
(1) Ne mo`e biti predmet izvr{enja poljoprivredno zemlji{te u povr{ini do
5.000 m.
(2) Odredba stava 1. ovog ~lana ne odnosi se na izvr{enje radi ostvarenje
nov~anih potra`ivanja osiguranih ugovornim zalo`nim pravom na nepokretnostima (hipotekom).

Uz stav 1: Izuzimanje nepokretnosti. Opredjeljenje zakonodavca da u novom

izvr{nom postupku primarno za{titi interese tra`ioca izvr{enja ogleda se i u
zna~ajnoj redukciji izuzimanja od izvr{enja i ograni~enja izvr{enja na nepokretnim i pokretnim stvarima, kao i potra`ivanjima izvr{enika u odnosu na
rje{enja koja je sadr`avao ZIP iz 1978. g. (v. 65/2). Generalno pravilo o izuzimanju i ograni~enju izvr{enja bilo je u starom zakonu razli~ito formulirano

U Zakonu o izvr{nom postupku odredbe zakona imaju naslov, {to zna~ajno olak{ava
snala`enje u zakonskom tekstu; na ovom mjestu u Zakonu naslov je izostavljen. Pri tome
je potpuno suvi{no postojanje posebnog podosjeka "Izuzimanje od izvr{enja" koji se sastoji
iz samo jedne odredbe.

^lan 79 315

s obzirom na vrstu predmeta izvr{enja. Kada su u pitanju nekretnine, ZIP iz

1978. g. je u ~lanu 152. odre|ivao da predmetom izvr{enja ne mogu biti
nekretnine poljoprivrednika (poljoprivredno zemlji{te, privredne zgrade zemljoradnika u obimu neophodnom za njegovo izdr`avanje i izdr`avanje njegove
u`e porodice, kao i lica koja je po zakonu du`an da izdr`ava, ku}a za njihovo stanovanje sa dvori{tem). Zakon o izvr{nom postupku ne predvi|a generalno izuzimanje od izvr{enja nekretnina zemljoradni~kog gazdinstva, i to u
obimu koji zavisi od broja ~lanova doma}instva odnosno lica koje je
zemljopradnik du`an da izdr`ava, kao {to je to bio slu~aj sa starim zakonom,
ve} samo ograni~ava izvr{enje na poljoprivrednom zemlji{tu zemljoradnika u
povr{ini do 5.000 m. U skladu sa Zakonom od izvr{enja nisu vi{e izuzete
privredne zgrade i one mogu bez ograni~enja biti predmetom izvr{enja.
U pore|enju sa odredbama zakona o izvr{nom postupku Republike Hrvatske,
Makedonije i Republike Slovenije mo`e se konstatovati da se radi o veoma
radikalnoj redukciji za{tite du`nika. U tim je zakonodavstvima zadr`ana odredba ZIP-a iz 1978. g., prema kojoj predmetom izvr{enja ne mogu biti
poljoprivredno zemlji{te i gospodarske zgrade poljoprivrednika u obimu
potrebnom za njegovo izdr`avanje i izdr`avanje ~lanova njegove u`e porodice
te drugih osoba koje je du`an izdr`avati (~lan 86. st. 1. Ovr{nog zakona
Republike Hrvatske, ~lan 152. Zakona za izvr{nata postapka, ~lan 177. Zakona
o izvr{bi in zavarovanju Republike Slovenije).
2

Uz stav 2: Ugovorno zalo`no pravo. Za{tita du`nika od pretjeranog izvr{enja

nu`na je samo u situaciji da zalo`no pravo nastane mimo njegove volje odnosno da izvr{ni postupak pokrene neosigurani povjerilac. Sloboda raspolaganja,
koja je emanacija slobode privatnog vlasni{tva, zna~i i mogu}nost du`nika da
dobrovoljno optereti bilo koje svoje dobro i u onom obimu u kome to `eli.
Bilo bi protivno na~elu savjesnosti i po{tenja da se du`nik koji je dobrovoljno
zalo`io cjelokupno poljoprivredno zemlji{te u postupku izvr{enja pozove na
zakonsko ograni~enje izvr{enja na tom objektu. Odredbe o izuzimanju od
izvr{enja se ne primjenjuju ako je u pitanju izvr{enje nov~anih potra`ivanja
koja su osigurana ugovornim zalo`nim pravom na nepokretnosti (hipotekom).
Identi~nu odredbu sadr`avao je i ZIP iz 1978. g. (~lan 152. st. 2.).

Zalo`no pravo na osnovu sporazuma stranaka pred sudom. Problem u primjeni ove odredbe nije se pojavio u vezi sa ugovornom hipotekom ve} u vezi
sa hipotekom nastalom na osnovu sporazuma stranaka pred sudom nakon
1990. godine, nakon dono{enja Novela na ZIP iz 1978. g. U praksi je bilo
sporno da li primijeniti odredbe o ograni~enju i izuze}u od izvr{enja koje se
odnose na prinudno izvr{enje i na zalo`no pravo na osnovu sporazuma stranaka pred sudom nastalo u postupku obezbje|enja na temelju odredaba ~lanova 251a-251|, budu}i da je zakon izri~ito izuzetak vezao za ugovornu hipoteku. Doktrina daje negativan odgovor na ovo pitanje, s obrazlo`enjem da bi
to bilo nesavjesno postupanje du`nika i izigravanje svrhe dobrovoljnog
zalo`nog prava (M. Dika, Sudsko osiguranje potra`ivanja na temelju sporazuma stranaka, str. 20, N. Gavella i drugi, Stvarno pravo, str. 855, M. Tratnik
i drugi, Stvarnopravna zavarovanja, str. 235, V. Rijavec, Neue Aspekte des
Glubigerschutzes nach dem slowenischen Vollstreckungs und Sicherungs-

316 ^lan 80

gesetz, str. 411 i 414, G. Stankovi}, Zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnosti u postupku obezbje|enja, str. 1506, M. Krisper-Kramberger, Pogodbena
zastavna pravica na neprima~ah, str. 25). Pona{anje du`nika koji bi prvo pristao na zalaganje odre|enih predmeta, a potom se pozvao na pravila o izuze}u
mogla bi se podvesti pod onaj vid povrede na~ela savjesnosti i po{tenja koja
doktrina naziva venire contra factum proprium, protivrje~no pona{anje, stvaranje privida da }e se postupati na jedan na~in a onda se pona{ati suprotno tome (Tako D. Stojanovi}, Savjesnost i po{tenje, str. 114). Ovo je opredjeljenje ugra|eno eksplicitno u nove zakone o izvr{nom postupku zemalja biv{e
SFRJ (^lan 72. Ovr{nog zakona Hrvatske i ~lan 79. st. 3. Zakona o postupku prinudnog izvr{enja i obezbje|enja Slovenije). Navedeni problem nije trebao ni nastati da se u praksi umjesto jezi~kog primijenilo ciljno tuma~enje ove
odredbe. U vrijeme dono{enja ZIP-a iz 1978. godine bila je poznata samo
jedna vrsta dobrovoljne hipoteke ugovorna hipoteka. Nakon 1990. nastala je
jo{ jedna vrsta dobrovoljne hipoteke ona zasnovana na osnovu sporazuma
stranaka pred sudom. Dobrovoljnost i autonomija volje karakteri{u i ovu hipoteku (mada se u praksi zasnivanja pred izvr{nim sudom to ~esto prenebregava), tako da je logi~no da se odredba o izuzimanju od izvr{enja primjenjuje i na ovaj slu~aj dobrovoljne hipoteke. Izlo`ena geneza problema omogu}ava
lak{e tuma~enje navedene norme i danas. Zakonodavac je na~inio propust
ostav{i pri terminologiji starog zakona i propisav{i da se odredba o izuzimanju od izvr{enja ne odnose na ugovorno zalo`no pravo na nepokretnosti.
Ciljnim tuma~enjem ovu odredbu treba razumjeti tako da se odredbi o izuzimanju ne primjenjuju na izvr{enje radi ostvarenja nov~anih potra`ivanja osiguranih bilo kojim dobrovoljnim sredstvima osiguranja potra`ivanja. Trenutno
je to zalo`no pravo na osnovu sporazuma pred sudom, a u budu}nosti }e to
biti zalo`no pravo i zemlji{ni dug u formi notarski obra|ene isprave.
3. Utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti
^lan 80.
Na~in utvr|ivanja vrijednosti
(1) O na~inu utvr|ivanja vrijednosti sud }e odlu~iti zaklju~kom odmah nakon
{to donese rje{enje o izvr{enju. Ako je to potrebno sud }e prije dono{enja
zaklju~ka odr`ati ro~i{te sa strankama.
(2) Utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti pristupit }e se nakon {to rje{enje
o izvr{enju postane izvr{no, ali i prije toga ako tra`ilac izvr{enja to
predlo`i, unaprijed osigura za to potrebna sredstva i izjavi da }e sno siti tro{kove utvr|ivanja vrijednosti i u slu~aju da izvr{enje bude obu stavljeno.
(3) Vrijednost nepokretnosti utvr|uje se na osnovu procjene vje{taka i dru gih ~injenica u visini njene tr`i{ne cijene na dan procjene. Pri
utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti vodit }e se ra~una o tome koliko
ona manje vrijedi zbog toga {to na njoj ostaju odre|ena prava i poslije prodaje.

^lan 80 317

(4) Umjesto procjene na na~in predvi|en u stavu 3. ovog ~lana sud mo`e
dostavu podataka o vrijednosti nepokretnosti zatra`iti od nadle`nog orga na poreske uprave.
(5) U postupku izvr{enja na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69. ovog zakona
procjena }e sadr`avati utvr|ene vrijednosti i za cjelokupnu nepokretnost
i za suvlasni~ki dio, te vrijednost suvlasni~kog dijela koja bi se dobila u
slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti u skladu sa stavom 4. ~lana 69.
ovog zakona.
(6) Odredbe st. 1. do 4. ovog ~lana ne}e se primjenjivati ukoliko stranke i
druga lica koja se u izvr{nom postupku namiruju postignu sporazum o
vrijednosti nepokretnosti.
1

Uz stav 1: Zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti. Odredbe kojima je regulirano utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti u izvr{nom postupku pretrpjele su
zna~ajne izmjene u odnosu na rje{enja ZIP-a iz 1978. godine. Izmjene su
uzrokovane te`njom da izvr{ni postupak bude {to efikasniji. U tom cilju prvi
zakonodavni potez je izostavljanje iz zakona odredbe prema kojoj se vrijednost nepokretnosti utvr|ivala rje{enjem i prema kojoj je bila dopu{tena `alba
protiv tog rje{enja koju je moglo ulo`iti svako lice koje ima pravo da se namiri
iz vrijednosti nepokretnosti (~lan 54. ZIP-a iz 1978. g.). Sud prema novom
Zakonu ne donosi posebnu odluku o utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti, ve}
zaklju~kom o prodaji odre|uje vrijednost nepokretnosti (v. 82/5). Na ovom mjestu zakon propisuje da sud zaklju~kom odre|uje na~in utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti. Ubrzanje postupka posti`e se i odredbom da se dono{enju
zaklju~ka o na~inu utvr|ivanja vrijednosti pristupa odmah po dono{enju
rje{enja o izvr{enju, bez potrebe da se ~eka izvr{nost i pravosna`nost rje{enja
o izvr{enju. Dono{enje ovog zaklju~ka se odvija u istoj fazi postupka kao i
odre|ivanje upisa zabilje`be izvr{enja (~lan 72.). Zakon koristi razli~ite termine
~ije je zna~enje identi~no: zabilje`bu izvr{enja odre|uje ~im donese rje{enje o
izvr{enju, a zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti odmah nakon {to donese
rje{enje o izvr{enju. Raniji zakon nije uop}e predvi|ao dono{enje posebne
odluke o na~inu utvr|ivanja vrijednosti. U nastojanju da izbjegne dono{enje
posebnog rje{enja o utvr|ivanju vrijednosti koje mo`e biti predmetom prigovora Zakon je napravio odre|eni kompromis, ali rje{enja nisu najsretnija:
zaklju~kom se samo utvr|uje na~in utvr|ivanja vrijednosti i to se de{ava
odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju, utvr|ivanju vrijednosti se ne mo`e
pristupiti neposredno ve} tek nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no,
a vrijednost nepokretnosti se utvr|uje zaklju~kom o prodaji.
U pogledu pristupanja utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti postoje novine u
odnosu na raniji zakon. Prema rje{enju iz ZIP-a 1978. g. sud je mogao pristupiti utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti tek nakon pravosna`nosti rje{enja
o izvr{enju (~lan 152. st. 1. ZIP-a 1978. g.), dok je prema novom zakonu to
uz ispunjenje odre|enih pretpostavki mogu}e i ranije v. infra 4.

Zna~aj utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti. Pravilno utvr|ivanje vrijednosti

nepokretnosti od izuzetnog je zna~aja za daljnji tok i ishod izvr{nog postup-

318 ^lan 80

ka. U na{im uvjetima ne postoje objektivni mehanizmi za procjenu tr`i{ne vrijednosti nepokretnosti, ni dovoljno kvalificirana lica za vr{enje te procjene, kao
ni nadle`ni organi koji statisti~ki obra|uju podatke o vrijednosti nepokretnosti.
U praksi procjene vrijednosti iste nekretnine izvr{ene od strane dva razli~ita
vje{taka mogu zna~ajno odstupati jedna od druge. Za vrijeme va`enja starog
zakona ovaj je problem bio jo{ akutniji budu}i da se na prvom ro~i{tu nepokretnost nije mogla prodati ispod utvr|ene cijene a na drugom ispod dvije
tre}ine vrijednosti. Ukoliko je nepokretnost bila precijenjena za jednu tre}inu,
to je onemogu}avalo prinudnu prodaju. Problem naravno postoji i dalje, ali u
manjem obimu. Na prvom ro~i{tu se nepokretnost ne mo`e prodati ispod
polovine utvr|ene vrijednosti nije za o~ekivati da }e procjena vje{taka biti
tako nerealna da on utvrdi dva puta ve}u vrijednost od stvarne tr`i{ne vrijednosti, tako da ne bude lica zainteresiranih za kupnju odnosno da ne ponude polovinu vrijednosti. Pored opasnosti da nepokretnost bude precijenjena,
postoji i suprotna opasnost, od potcjenjivanja nepokretnosti, {to mo`e ugroziti kako interese izvr{enika, tako i lica koja se namiruju u postupku, naro~ito
s obzirom na ~injenicu da novi zakon ne predvi|a mogu}nost ulaganja pravnih lijekova na akt kojim je odre|en na~in utvr|ivanja vrijednosti kao ni na
akt kojim je utvr|ena vrijednost nepokretnosti. Rje{enje je uvjetovano potrebom efikasnosti postupka, ali su zanemareni odre|eni relevantni interesi (v.
infra 5 i 9). Osim toga, prenisko utvr|ena vrijednost bi mogla dovesti do ulaganja prigovora nedostatka pokri}a i obustave postupka u skladu sa odredbom ~lana 81. U prilog tvrdnji da je pravilno utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti od velikog zna~aja za provo|enje izvr{enja navest }e se rje{enja austrijskog prava. U Austriji sud odre|uje vrijednost nepokretnosti u skladu sa
posebnim zakonom Zakonom o utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti (BGBl
1992/1950), kojim su ure|eni postupak i metode procjene jedne nepokretnosti.
(Uporediti: 141 Abs. 1 EO. Tako|e H. Saiser, Executionsrecht, str. 45.).
3

Na~in utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti. Potrebno je pravilno uo~iti da se

predmetnim zaklju~kom odlu~uje samo o na~inu utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti. Odredbe ovog ~lana odre|uju vi{e na~ina utvr|ivanja vrijednosti
procjena vje{taka, podaci nadle`ne poreske upave, sporazum stranaka. Ipak,
sud mo`e odlu~iti samo o tome da se vrijednost odre|uje procjenom vje{taka
ili poreske uprave, a ne i sporazumom stranaka, budu}i da to zavisi samo
od volje samih stranaka. Prije dono{enja zaklju~ka o na~inu utvr|ivanja vrijednosti sud mo`e odr`ati ro~i{te sa strankama. Preporu~uje se odr`avanja
ovog ro~i{ta ne samo kod rje{avanja pitanja na koji }e se na~in utvrditi vrijednost nepokretnosti ve} i kada ima izgleda da do|e do sporazuma o vrijednosti nepokretnosti u skladu sa odredbom stava 6. ovog ~lana. U tom
slu~aju bilo bi nu`no na ro~i{te pozvati osim stranaka i druga lica koja u sporazumu moraju u~estvovati, tj. lica koja se namiruju u izvr{nom postupku.
Zakonodavac nije predvidio jo{ jedan na~in utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti kojeg poznaje hrvatsko pravo. Odredba ~lana 87. stava 6. Ovr{nog zakona Republike Hrvatske odre|uje da ukoliko su stranke u sporazumu pred
sudom ili vansudskom sporazumu na osnovu kojeg je zasnovano zalo`no pravo
utvrdile vrijednost nepokretnosti sud ne}e, pristupaju}i izvr{enju, ponovo
utvr|ivati vrijednost nepokretnosti ve} }e kao vrijednost nepokretnosti uzeti

^lan 80 319

onu ozna~enu u tom sporazumu. Mogu}e je da je zalo`no pravo zasnovano

pred sudom, da je potra`ivanje dospjelo, a da du`nik ne izvr{ava svoje obaveze, te da povjerilac u relativno kratkom vremenu pokrene postupak
izvr{enja. Nije cjelishodno i izaziva dodatne tro{kove za du`nika ponovo vr{iti
vje{ta~enje. Na`alost, Zakonom nije predvi|ena mogu}nost da se iskoristi
prvobina procjena. Interesantno je rje{enje novele austrijskog izvr{nog prava
iz 2002. g. prema kojem se nova procjena nepokretnosti ne vr{i ukoliko je
ve} vr{ena procjena nepokretnosti u nekom sudskom postupku, a od nje nisu
protekle vi{e od dvije godine ( 142. EO). Razlog za{to zakonodavac u BiH
nije slijedio rje{enja hrvatskog zakona mogu}e le`i u ~injenici da je zasnivanje zalo`nog prava na osnovu sporazuma stranaka pred sudom u BiH prijelaznog karaktera. Novo izvr{no pravo BiH, nasuprot hrvatskom pravu, ne
obuhvata i postupak osiguranja niti regulira zasnivanje dobrovoljnog zalo`nog
prava sporazumom pred sudom, ali u prijelaznim odredbama dopu{ta, do
dono{enja posebnog zakona, zasnivanje zalo`nog prava u skladu sa odredbama 251a-251|. starog zakona (~lan 227.). U budu}nosti }e se zalo`nopravni
sporazum osim pred sudom sklapati pred notarom. Pred notarom se vrijednost nepokretnosti uop}e ne}e utvr|ivati procjenom vje{taka stvar je autonomije volje stranaka da odlu~e o visini kredita u odnosu na vrijednost nepokretnosti. Odredbe 251a-251|. ZIP-a iz 1978. g. nisu uop}e ni predvi|ale
nu`nost vje{ta~enja vrijednosti nepokretnosti, jer se radilo o slobodnom ugovornom odnosu stranaka. Me|utim, kako je navedeni sporazum zaklju~ivan
pred izvr{nim sudom, sud je na postupak zasnivanja primijenio pravila
izvr{nog postupka, te se uvijek zahtijevala procjena vje{taka. Smatramo da je
zakonodavac u~inio propust {to nije dopustio da u vremenu u kojem se jo{
bude zasnivalo zalo`no pravo na osnovu sporazuma stranaka pred sudom tako
izvr{ena procjena mo`e biti mjerodavna i za izvr{ni postupak. Propust je
u~injen tim prije {to Zakon u odredbi ~lana 89. stav 8. predvi|a da se u
sporazumu zaklju~enom pred sudom kojim se zasniva zalo`no pravo stranke
mogu dogovarati da se u izvr{nom postupku nepokretnost mo`e prodati za
cijenu ni`u od utvr|ene, ali ne i za cijenu ni`u od jedne tre}ine utvr|ene
vrijednosti; nije bilo prepreka da Zakon dopusti i ovu drugu dispoziciju stranaka kojom bi se utvr|ivala vrijednost nepokretnosti, naravno uz osiguranje
za{tite drugih lica u postupku (v. 89/16).
4

Uz stav 2: Pristupanje utvr|ivanju vrijednosti. Dok odredba stava 1. ovog ~lana

govori o na~inu utvr|ivanja vrijednosti, odredba ovog stava govori ve} o
samom postupku utvr|ivanja vrijednosti. Sud donosi zaklju~ak na koji }e se
na~in utvrditi vrijednost nepokretnosti odmah po dono{enju rje{enja o
izvr{enju, a utvr|ivanju vrijednosti se pristupa nakon {to rje{enje o izvr{enju
postane izvr{no. Time je zakonodavac bio nekonsekventan u nastojanju da
ubrza izvr{ni postupak te je odstupio od na~elne odredbe sadr`ane u ~lanu
12. stav 5. prema kojem prigovor ili `alba nemaju suspenzivno dejstvo, ali se
namirenje tra`ioca izvr{enja odla`e do dono{enja odluke prvostepenog suda
po prigovoru. Odredbu treba razumjeti da je mogu}e poduzimati sve izvr{ne
radnje zabilje`bu izvr{nosti, procjenu, unov~enje, ali ne i namirenje (v. 68/8).
Zakon odre|uje da }e se utvr|ivanju pristupiti tek nakon {to rje{enje o
izvr{enju postane izvr{no, ~ime je odstupio od na~elnog opredjeljenja iz ~lana
12. o relativnoj nesuspenzivnosti pravnih lijekova. Rje{enje je izvr{no ako je

320 ^lan 80

donesena odluka o prigovoru ili on nije ni ulo`en. U takvoj situaciji je mogu}e

u skladu sa odredbom ~lana 12. stav 5. ve} pristupiti namirenju tra`ioca
izvr{enja pa je nelogi~no rje{enje Zakona po kome se do izvr{nosti rje{enja
odga|a radnja utvr|ivanja vrijednosti. Prije tog momenta utvr|ivanju vrijednosti mogu}e je pristupiti samo uz odgovaraju}e osiguranje od strane tra`ioca
izvr{enja. On mora staviti odgovaraju}i prijedlog, osigurati sredstva za
utvr|ivanje vrijednosti i dati izjavu da }e snositi tro{kove utvr|ivanja vrijednosti i u slu~aju da izvr{enje bude obustavljeno. Umjesto navedene izjave
mnogo bi svrsishodnije bilo da je Zakon odredio da tro{kove utvr|enja vrijednosti snosi tra`ilac izvr{enja ukoliko izvr{enje bude obustavljeno, kao {to je
to u~inio i u odredbi ~lana 81. stav 4. odre|uju}i da kada do|e do obustave postupka uslijed prigovora nedostatka pokri}a tro{kove postupka snosi
tra`ilac izvr{enja koji je pokrenuo postupak. Izjava tra`ioca izvr{enja je potpuno suvi{na budu}i da je on ve} morao predujmiti novac.
5

Uz stav 3: Procjena vje{taka. Osnovni i u praksi naj~e{}i na~in utvr|ivanja vrijednosti jeste procjena od strane vje{taka. Zadatak vje{taka je da utvrdi tr`i{nu
vrijednost nepokretnosti na dan njene procjene. Od tako utvr|ene vrijednosti
odbija se odre|eni iznos na ime ~injenice da }e kupac kupiti optere}enu nepokretnost odnosno da odre|ena prava koja na njoj postoje ne}e prestati prodajom. U tom smislu du`nost je vje{taka da procijeni i vrijednost tih prava
odnosno optere}enja koja }e teretiti nepokretnost i nakon prodaje. Nalaz
vje{taka o vrijednosti nepokretnosti }e biti u praksi naj~e{}i na~in utvr|ivanja
vrijednosti, ali ne treba gubiti iz vida da je to samo jedan od dokaza, a shodna primjena pravila ZPP-a na koju upu}uje odredba ~lana 21. nala`e i primjenu na~ela slobodne ocjene dokaza (~lan 123. ZPP-a). Mi{ljenjem vje{taka sud
nije vezan vrijednost nepokretnosti se utvr|uje na osnovu procjene vje{taka
ali i drugih ~injenica, kako je odre|eno u stavu 3. U praksi sigurno nije za
o~ekivati da }e sud utvrditi neku drugu vrijednost od one koju je utvrdio
vje{tak. Vje{taka }e odrediti sud. Budu}i da stranke nemaju nikakva pravna
sredstva prigovora na vrijednost nepokretnosti utvr|enu od strane vje{taka,
treba dopustiti strankama da predla`u vi{e vje{taka, uz obavezu sno{enja dodatnih tro{kova. Ovdje sud mo`e koristiti mogu}nost propisanu Zakonom da sazove ro~i{te prije dono{enja zaklju~ka o na~inu utvr|ivanja vrijednosti. Budu}i da
izvr{enik i lica koja se namiruju nemaju nikakve mogu}nosti da utje~u na
utvr|enu cijenu nepokretnosti (v. supra 2 i infra 9), na ovom ro~i{tu bi im
trebalo dati mogu}nost predlaganja vje{taka od obostranog povjerenja ili vi{e
vje{taka, te na~in nadvje{ta~enja u slu~aju razila`enja nalaza pojedinih vje{taka.

Uz stav 4: Odre|ivanje vrijednosti prema podacima poreske uprave. Odredba

je nova i raniji zakon nije predvi|ao ovu mogu}nost. Identi~no je rje{enje i
hrvatskog Ovr{nog zakona. U Federaciji BiH kantonalni propisi ure|uju materiju poreza na promet nepokretnosti. Tako odredba ~lana 5. i 6. Zakona o porezu na promet nekretnina i prava Kantona Sarajevo odre|uje da se formira
posebna op}inska komisija za utvr|ivanje prometne vrijednosti nekretnina. U
na{em pravnom poretku ne postoji nadle`no tijelo koje bi sistematski vodilo
podatke o vrijednosti nepokretnosti, tako da ni navedena op}inska komisija ne
raspola`e gotovim podacima o tr`i{noj vrijednosti pojedinih nepokretnosti, ve}
treba pristupiti utvr|ivanju te vrijednosti na na~in propisan zakonom. Na

^lan 80 321

primjeru Kantona Sarajevo mo`e se dovesti u sumnju mogu}nost ispravnog

utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti od strane navedene op}inske komisije.
Na~elnik op}ine imenuje tro~lanu komisiju koju ~ine jedan vje{tak gra|evinske, poljoprivredne i geodetske struke, pri ~emu na~elnik op}ine posebnim
aktom utvr|uje na~in rada komisije. Problem se mo`e javiti u tome da navedena komisija utvrdi vrijednost nepokretnosti na vi{em nivou, {to nije
isklju~eno budu}i da tako utvr|ena vrijednost predstavlja poresku osnovicu.
Ova komisija umjesto podzakonskog akta kojeg donosi na~elnik op}ine treba
zakonom propisane kriterije za utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti, kao {to
je slu~aj sa austrijskim pravom (v. supra 2).
7

Uz stav 5: Utvr|ivanje vrijednosti kod izvr{enja na suvlasni~kom dijelu.

Zakonska rje{enja o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu omogu}avaju i izvr{enje
na cijeloj nepokretnosti, o ~emu }e kona~nu odluku sud donijeti u skladu sa
odredbom ~lana 90. stav 3. Budu}i da se na prodaju nude i suvlasni~ki dio
i cijela nepokretnost, nu`no je utvrditi vrijednost i jednog i drugog, kao i
relativnu vrijednost suvlasni~kog udjela koju bi on imao ako bi se prodala
cijela nepokretnost (v. 69/5-9, 82/6, 85/5, 86/4, 90/3, 91/4).

Uz stav 6: Sporazum o vrijednosti nepokretnosti. Odredba ovog ~lana o

utvr|ivanju vrijednosti dispozitivne je prirode stranke i druga lica koja se
namiruju u izvr{nom postupku svojom voljom mogu otkloniti njenu primjenu ukoliko se sporazumiju o vrijednosti nepokretnosti. Ukoliko bi se stranke
i lica koja se namiruju u konkretnom izvr{nom postupku na ro~i{tu koje je
odr`ano prije dono{enja zaklju~ka o na~inu utvr|ivanja vrijednosti sporazumjeli o vrijednosti nepokretnosti, tada nije ni potrebno donijeti zaklju~ak o na~inu
utvr|ivanja vrijednosti. Dovoljna bi bila konstatacija u spisu da je ovaj sporazum zaklju~en. Nakon toga bi sud odmah mogao pristupiti dono{enju
zaklju~ka o prodaji u skladu sa odredbom ~lana 82. u koji unosi vrijednost
utvr|enu sporazumom stranaka. Zakon ne regulira jedno veoma va`no pitanje do kada se lica odre|ena zakonom mogu o ovome sporazumijevati.
Budu}i da ovo pravo zakonom nije vremenski ograni~eno, moglo bi se
zaklju~iti da je to mogu}e u svako doba. Zbog sigurnosti i za{tite tre}ih lica
treba se zalagati za tuma~enje da je ovaj sporazum mogu}e zaklju~iti do
objavljivanja zaklju~ka o prodaji ~iji je obavezni element utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti. Time je vrijednost nepokretnosti publicirana, a Zakon ne
predvi|a mogu}nost naknadne izmjene zaklju~ka o prodaji u pogledu
odre|enja vrijednosti nepokretnosti. Ukoliko je sud donio zaklju~ak o na~inu
utvr|ivanja vrijednosti i odredio vje{taka koji je izvr{io vje{ta~enje, a nakon
toga se ovla{tena lica sporazumiju o vrijednosti nepokretnosti, postavlja se
pitanje ko }e snositi tro{kove vje{ta~enja, procesne radnje koja je na taj na~in
bez razloga poduzeta. Jedino ispravno rje{enje je da se tro{kovi vje{ta~enja
dijele srazmjerno na sva lica koja su u~estvovala u zaklju~enju sporazuma o
vrijednosti nepokretnosti nakon {to je provedeno vje{ta~enje.

Obavje{tavanje o zaklju~ku o na~inu utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti.

Ovdje je uo~ljiv jedan propust u Zakonu koji je posljedica te`nje za ubrzanjem postupka pri ~emu se nije uvijek vodilo ra~una o opravdanim interesima stranaka. Sud ne donosi rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti ve} vrijednost

322 ^lan 81

utvr|uje zaklju~kom o prodaji, a protiv tog zaklju~ka, kao ni protiv zaklju~ka

o na~inu utvr|ivanja vrijednosti, nije dopu{ten pravni lijek, tako da stranke a
ni druga lica koja se namiruju u izvr{nom postupku ne u`ivaju nikakvu za{titu
ukoliko smatraju da vrijednost nepokretnosti nije pravilno utvr|ena. U tom
slu~aju }e stranke, budu}i da ne mogu ulagati pravne lijekove, biti zainteresirane da postignu sporazum o vrijednosti nepokretnosti. Zakon me|utim ne
predvi|a obavezu suda da o zaklju~ku kojim odre|uje na~in utvr|ivanja vrijednosti obavijesti stranke i lica koja se namiruju u izvr{nom postupku. To je
prema ranijem zakonu bilo nu`no jer su ta lica mogla ulagati prigovor protiv rje{enja o utvr|ivanju vrijednosti. Postavlja se pitanje kako }e ta lica uop}e
znati da li je sud odredio na~in utvr|ivanja vrijednosti, kao i koji. U cilju
racionalnog vo|enja postupka preporu~uje se da sud ~im donese rje{enje o
izvr{enju odnosno kako Zakon odre|uje ...odmah nakon {to donese rje{enje
o izvr{enju donese i zaklju~ak o na~inu utvr|enja vrijednosti, osim ako smatra da je potrebno zakazati ro~i{te u skladu sa odredbom stava 1. ovog ~lana.
Prilikom dostavljanja rje{enja o izvr{enju sud }e dostaviti i zaklju~ak o na~inu
utvr|ivanja vrijednosti strankama, a budu}i da obavje{tava o dono{enju
rje{enja o izvr{enju i druga lica u skladu sa odrebom ~lana 40. Zakona
(zalo`ne povjerioce, suvlasnike, zajedni~are u pravu) obavijestit }e ih i o
dono{enju ovog zaklju~ka. Zaklju~ak treba sadr`avati napomenu o mogu}nosti
utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti sporazumom. Na ovaj na~in je donekle
mogu}e otkloniti propust zakonodavca. Ipak, odredbom ~lana 40. nisu
obuhva}ena sva lica koja bi se morala saglasiti o vrijednosti nepokretnosti
odnosno sva lica koja se namiruju u izvr{nom postupku (npr. titulari svarnih
prava koja prestaju prodajom). Uz to, obavje{tenje o samom zaklju~ku o na~inu
utvr|ivanja vrijednosti nije dovoljna za{tita za stranke da li su njihovi interesi ugro`eni pogre{nim utvr|enjem vrijednosti, stranke i ostala lica koja se
namiruju u izvr{nom postupku }e saznati tek iz zaklju~ka o prodaji. Nakon
toga je kasno za eventulani druga~iji sporazum o vrijednosti nepokretnosti.
Utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti od krucijalnog je zna~aja za za{titu prava
izvr{enika i lica koja se namiruju u postupku, tako da nemogu}nost interveniranja ovih lica u pogledu utvr|ene vrijednosti nepokretnosti predstavlja ozbiljan propust zakonodavca (v. supra 2 i 5). Rje{enje nije uobi~ajeno ni u uporednom pravu (Mogu}nost ulaganja pravnih lijekova na utvr|enu vrijednost
nepokretnosti stipulirana je u ~lanu 145. stav. 2 ZIP-a SCG, ~lanu 181. ZIZa Slo, 144 EO. Za njema~ko pravo L. Rosenberg i drugi, Zwangsvollstreckungsrecht, 64 II, str. 931).
^lan 81.
Prigovor nedostatka pokri}a
(1) Svako lice koje ima pravo da bude namireno iz prodajne cijene nepokretnosti, a koje po redu prvenstva dolazi ispred tra`ioca izvr{enja, mo`e
predlo`iti da se izvr{enje obustavi ako utvr|ena vrijednost nepokretnosti
ne pokriva ni djelimi~no iznos potra`ivanja tra`ioca izvr{enja.
(2) Prijedlog za obustavu izvr{enja mo`e se podnijeti u roku od osam dana
od dana dostavljanja zaklju~ka o prodaji.

^lan 81 323

(3) Na prijedlog imaoca prava i po ispunjenju uvjeta iz stava 1. ovog ~lana,

sud }e rje{enjem obustaviti postupak izvr{enja.
(4) U slu~aju obustave izvr{enja iz stava 1. ovog ~lana tro{kove postupka
snosi tra`ilac izvr{enja koji je pokrenuo izvr{enje.
1

Uz stav 13: Prigovor nedostatka pokri}a. U odre|enim situacijama izvr{ni

postupak mo`e pokrenuti lice koje u konkretnoj situaciji ne}e imati pravo
prvenstvenog namirenja. Npr., izvr{ni postupak pokre}e neosigurani povjerilac
i predla`e kao predmet nepokretnost na kojoj su prije zabilje`be izvr{enja upisana dva dobrovoljna zalo`na prava. S obzirom na vrijednost nepokretnosti,
visinu potra`ivanja osiguranih povjerilaca tra`ilac izvr{enja ne mo`e biti u cjelini niti u ve}em dijelu namiren. Provo|enje izvr{nog postupka njemu ne}e
donijeti nikakvu prednost, a moglo bi ugroziti interese zalo`nih vjerovnika
kojima du`nik uredno otpla}uje krediti ili zajam. Cilj je ove odredbe sprije~iti
zloupotrebu prava odnosno sprije~iti povjerioca koji s obzirom na svoj rang
prvenstva nema nikakvih izgleda na namirenje da pokrene izvr{ni postupak.
Takvo lice ustvari nema pravni interes za vo|enje konkretnog izvr{nog postupka (U tom smilu: i A. \or|evi}, J. Studin, Zakon o izvr{nom postupku,
str. 122.).

Ovla{tena lica. Pod izrazom svako lice koje ima pravo da bude namireno iz
prodajne cijene podrazumijevaju se sva lica koja se u skladu sa odredbom
~lanova 97. i dalje namiruju u konkretnom izvr{nom postupku. Pravo da podnese prijedlog da se izvr{ni postupak obustavi zbog nedostatka pokri}a ima
svako lice koje u skladu sa zakonskim odredbama o redoslijedu namirenja ima
pravo prvenstvenog namirenja u odnosu na tra`ioca izvr{enja. Prijedlogu ne}e
biti udovoljeno ukoliko se radi o licu slabijeg ranga prvenstva ili istog ranga
prvenstva sa tra`iocem izvr{enja koji bi se namirivao srazmjerno sa tra`iocem
izvr{enja u skladu sa odredbom ~lana 101.

Pretpostavke za isticanje ovog prigovora su propisane zakonom. Nu`no je da

utvr|ena vrijednost nepokretnosti ne pokriva ni djelimi~no iznos potra`ivanja
tra`ioca izvr{enja. Tako|er je nu`no da prigovor bude ulo`en u propisanom
roku. Rje{enje u pogledu roka u kome se mo`e podnijeti prijedlog ostalo je
isto kao u starom zakonu 8 dana od dostavljanja zaklju~ka o prodaji (uporediti ~lan 155. st. 2. ZIP-a 1978. g.), {to je mo`da oma{ka zakonodavca koji
je ina~e rokove od osam dana skratio na tri dana (v. npr. ~lan 71. st. 3).

Obustava postupka. Ukoliko ovla{teno lice stavi prijedlog za obustavu postupka i ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani Zakonom, sud je obavezan da donese rje{enje kojim obustavlja postupak. Ova se zakonska odredba razlikuje od
odredbe ranijeg zakona gdje je sud cijenio prema okolnostima slu~aja da li je
prodaja cjelishodna (~lan 155. st. 3. ZIP-a 1978. g.).

Uz stav 4: Tro{kovi. Odredba stava 4. prema kojoj tro{kove obustavljenog

postupka snosi tra`ilac izvr{enja koji je pokrenuo izvr{enje predstavlja novinu. Potpuno je ispravno rje{enje da tra`ilac izvr{enja koji je, nemaju}i pravni interes, pokrenuo postupak snosi nastale tro{kove. Me|utim, odredba kojom

324 ^lan 82

je zakonodavac sno{enje tro{kova predvidio samo za tra`ioca izvr{enja koji je

pokrenuo postupak je problemati~na. Prema zakonskoj definiciji tra`ilac
izvr{enja nije samo lice koje je pokrenulo izvr{ni postupak, ve} i lice u ~iju
je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti (~lan 2. ta~. 2.). Zakon
ne odre|uje koja su to lica odnosno ne odre|uje situacije kada se izvr{ni
postupak pokre}e po slu`benoj du`nosti; to je predmet reguliranja posebnih
zakona. Tako bi postupak po slu`benoj du`nosti mogao pokrenuti javni pravobranilac po okon~anju odre|enog parni~nog postupka u kome je zastupao
imovinske interese dr`ave, npr. postupak za poni{tenje ugovora. Drugi primjer je izvr{enje rje{enja o kaznama izre~enim prema odredbama Zakona o
parni~nom postupku (~lan 201. ZPP) ili izvr{enje presude u pogledu tro{kova
krivi~nog postupka postupak izvr{enja navedenih kazni i tro{kova pokre}e
se po slu`benoj du`nosti. Odredbe o nedostatku pokri}a primjenjuju se i u
slu~aju pokretanja izvr{nog postupka po slu`benoj du`nosti. U Zakonu je
u~injen propust te nije odre|eno da tro{kove obustavljenog postupka snosi
tra`ilac izvr{enja. Odrediv{i izri~ito da tro{kove zapo~etog postupka snose
samo lica koja su pokrenula postupak, Zakon je od obaveze sno{enje tro{kova
oslobodio lica u ~iju korist je postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti i ostavio otvorenim pitanje ko u tom slu~aju snosi tro{kove obustavljenog izvr{nog
postupka. Mogu}e je {iroko tuma~enje ove odredbe, jer nema argumenata koji
bi ukazivali da u slu~aju obustavljanja postupka pokrenutog po slu`benoj
du`nosti neka druga lica trebaju snositi tro{kove postupka, a ne ona u ~iju
korist je postupak pokrenut. Prema ovdje izlo`enom stavu na postupak
izvr{enja po slu`benoj du`nosti primjenjivala bi se op}a pravila izvr{nog postupka. U samom zakonu nije mogu}e prona}i odstupaju}e odredbe. Suprotno
me|utim stajali{te Vrhovnog suda Federacije BiH, prema kojem se na izvr{ni
postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti ne primjenjuju odredbe ~lanova 3539. Zakona, za {to u samom zakonu uop}e nema oslonca (Vidjeti rje{enje
Vrhovnog suda Federacije BiH, R 207/03 od 6.11.2003. g., iz arhive suda).
4. Prodaja nepokretnosti
^lan 82.
Zaklju~ak o prodaji
(1) Nakon provo|enja postupka za utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti sud
donosi zaklju~ak o prodaji nepokretnosti kojim se utvr|uje vrijednost
nepokretnosti i odre|uju na~in i uvjeti prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vr{i putem javnog nadmetanja.
(2) U postupku izvr{enja na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69. ovog zakona
zaklju~ak o prodaji }e sadr`avati odvojene podatke i za cjelokupnu nepo kretnosti i za suvlasni~ki dio koji je predmet izvr{enja, kao i naznaku
da }e sud o kona~nom predmetu prodaje odlu~iti u skladu sa stavom 3.
~lana 90. ovog zakona.
(3) Zaklju~ak o prodaji objavljuje se na sudskoj oglasnoj tabli i, prema ocje ni suda, na drugi odgovaraju}i na~in.

^lan 82 325

(4) Stranka mo`e o svom tro{ku objaviti zaklju~ak o prodaji u sredstvima

javnog informiranja, odnosno da o zaklju~ku obavijesti lica koja se bave
posredovanjem u prodaji nepokretnosti.
(5) Od objavljivanja zaklju~ka o prodaji na sudskoj oglasnoj plo~i do dana
prodaje mora prote}i najmanje 30 dana.
(6) Zaklju~ak o prodaji dostavlja se strankama, licima koja imaju prvenstve no pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i tra`ilac
izvr{enja, licima koja imaju upisano ili zakonsko pravo pre~e kupovine i
nadle`nom organu poreske uprave.
1

Uz stav 1: Zaklju~ak o prodaji. Odluka o prodaji nepokretnosti spada u red

radnji kojima se upravlja postupkom, te se zato donosi u formi zaklju~ka.
Identi~no je rje{enje bilo u ranijem zakonu (~lan 156. ZIP-a iz 1978. g.).
Izme|u dva zakonska teksta postoji bitna razlika u odnosu na vremenski
momenat, fazu postupka, u kojem se donosi zaklju~ak o prodaji. Prema ZIPu iz 1978. g. zaklju~ak o prodaji se mogao donijeti tek nakon {to rje{enje o
utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti postane pravosna`no. Slijede}i osnovni
cilj, a to je uspostava efikasnijeg izvr{nog postupka, zakonodavac je donose}i
novi ZIP intervenirao na ovom mjestu na taj na~in {to je odredio da se odluka o utvr|ivanju vrijednosti i prodaji nepokretnosti donose u formi jedne
sudske odluke zaklju~ka o prodaji. Izvr{ni sud uop}e ne donosi vi{e posebno rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti (v. 80/1), te momenat dono{enja zaklju~ka
o prodaji i ne mo`e vezati za njegovu pravosna`nost.

Postupak utvr|ivanja vrijednosti. Prije dono{enja zaklju~ka o prodaji moraju

biti provedene radnje vezane za utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti, a one
se mogu provesti tek nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no (v. 80/4).
Skup tih radnji Zakon naziva u ovom ~lanu postupkom utvr|ivanja vrijednosti, iako taj termin ne koristi u odredbi ~lana 80. koja predstavlja sedes
materiae odnosno centralnu odredbu o na~inu utvr|ivanja vrijednosti napokretnosti. Navedena terminolo{ka neujedna~enost ne bi trebala uzrokovati te{ko}e
u praksi iz povezanog tuma~enja odredaba ~lanova 80. i 82. slijedi samo
da na~in utvr|ivanja vrijednosti i postupak utvr|ivanja vrijednosti zna~e
isto, a to je skup procesnih radnji propisanih zakonom kojima je cilj utvrditi vrijednost nepokretnosti. Vrijednost nepokretnosti sud mora konstatirati svojom odlukom nakon {to je primijenio zakonom propisane metode. Zakonom
je moglo biti propisano i da sud donosi zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti,
a neposredno nakon toga i zaklju~ak o prodaji. Nastoje}i {to je mogu}e vi{e
racionalizirati postupak, Zakon je odredio da se obje odluke donose u jednom
aktu.

Rok. Zakon ne odre|uje u kom roku sud mora donijeti zaklju~ak o prodaji
kao {to kod nekih drugih izvr{nih radnji odre|uje vrijeme u kojem moraju
biti poduzete, npr. kod zabilje`be spora, odluke o na~inu utvr|ivanja vrijednosti, pristupanja namirenju, gdje Zakon izri~ito nala`e poduzimanje izvjesne
radnje neposredno nakon {to je preduzeta prethodna radnja. Dalje, Zakon
ne odre|uje koliko dugo treba da traje postupak utvr|ivanja vrijednosti

326 ^lan 82

nepokretnosti. Ovdje je nu`no rukovoditi se op}im na~elima izvr{nog postupka, konkretno na~elom hitnosti u postupanju, koje je propisano odredbom
~lana 5. Tako i bez izri~ite zakonske odredbe sud treba dono{enju zaklju~ka
o prodaji pristupiti neposredno nakon {to je proveden postupak utvr|ivanja
vrijednosti nepokretnosti, koji se provodi nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju
(v. 80/4). Takvo postupanje je nu`no ve} i iz ~injenice da postupak utvr|ivanja vrijednosti ne biva okon~an dono{enjem posebne odluke kojom se utvr|uje
vrijednost ove radnje suda moraju neposredno slijediti jedna drugu. Problem
mo`e nastati u situaciji kada je u skladu sa odredbom ~lana 80. st. 2. na
zahtjev tra`ioca izvr{enja utvr|ivanje vrijednosti izvr{eno prije pravosna`nosti
rje{enja o izvr{enju. Odredba ~lana 12. st. 5. bi dopu{tala poduzimanje i sljede}e procesne radnje, tj. dono{enje zaklju~ka o prodaji; u postupku izvr{enja
na nepokretnostima to op}e pravilo o nesuspenzivnosti pravnih lijekova nije
dosljedno provedeno. Sud bi morao sa~ekati sa dono{enjem zaklju~ka o prodaji do izvr{nosti rje{enja o izvr{enju.
4

Sadr`ina zaklju~ka o prodaji. Izmjena u postupku utvr|ivanja vrijednosti uvjetovala je i izmjenu sadr`ine zaklju~ka o prodaji u odnosu na rje{enja koja je
sadr`avao raniji zakon (~lan 156. ZIP-a iz 1978. g.). Pored elemenata koji se
odnose na samu prodaju, i koji su ostali isti kao i u ranijem zakonu (na~in
i uvjeti prodaje, vrijeme i mjesto ako se prodaja vr{i putem javnog nadmetanja), zaklju~kom o prodaji se utvr|uje i vrijednost nepokretnosti. Prva stavka
u zaklju~ku o prodaji mora biti utvr|enje vrijednosti nepokretnosti te
navo|enje na~ina na koji je to u~injeno. Zatim slijedi izreka da se odre|uje
prodaja, vrijeme i mjesto i uvjeti prodaje (v. 85/1).

Jedan zaklju~ak. Bitno je da izvr{ni sud jasno uo~i ovu zakonsku novinu
zaklju~ak o prodaji ne sadr`i vrijednost nepokretnosti ve} se ona njime
utvr|uje, {to je posljedica rje{enja da sud ne donosi posebno rje{enje o
utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti. Hrvatski je zakonodavac ovu novinu
izri~ito naglasio formuliraju}i odredbu ~lana 88. koja glasi: Vrijednost nekretnine utvr|uje se zaklju~kom o prodaji, ~ime je sudu data nedvosmislena
uputa da taj zaklju~ak treba da sadr`i pored ostalih elemenata i izreku da
se utvr|uje vrijednost nepokretnosti u odre|enom iznosu. S obzirom da se
radi o zna~ajnoj novini, {teta je da zakonodavac nije u zakon ugradio odredbu jednaku onoj iz ~lana 88. hrvatskog Ovr{nog zakona. Me|utim, i u
nedostatku posebne zakonske odredbe o tome iz formulacije ~lana 80. i 82.
jasno slijedi da sud ne donosi poseban zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti
nepokretnosti, ve} da o tome odlu~uje u zaklju~ku o prodaji. Zakonodavac u
~lanu 80. odre|uje da sud donosi zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti,
a u ~lanu 82. da sud donosi zaklju~ak o prodaji kojim utvr|uje vrijednost
nepokretnosti. U zaklju~ku o prodaji se utvr|uje vrijednost nepokretnosti, pri
~emu obavezno treba navesti i kako je utvr|ena vrijednost nepokretnosti. Ovdje
se insistira na ovom elementu zaklju~ka o prodaji da sud ne bi postupio po
inerciji na na~in na koji je postupao ranije, odnosno tako da donosi poseban
zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti i posebni zaklju~ak o prodaji (Upravo navedenu gre{ku ~ini autor E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 140 i
141. Autor je izradio niz primjera prijedloga i drugih podnesaka, sudskih odluka i drugih pismena, i na citiranom mjestu daje primjer zaklju~ka o utvr|iva-

^lan 82 327

nju vrijednosti u skladu sa ~lanom 80. Zakona i primjer zaklju~ka o prodaji

u skladu sa ~lanom 82. Zakona, {to nije u skladu sa zakonskim rje{enjima.
Vidjeti komentar uz ~lan 80.).
6

Uz stav 2: Suvlasni~ki dio. Posljedica rje{enja da se u slu~aju izvr{enja na

suvlasni~kom dijelu predmet izvr{enja definitivno utvr|uje tek nakon {to su
na javnom nadmetanju stavljene ponude i za suvlasni~ki dio i za cijelu
nepokretnost uz ispunjenje zakonom propisanih uvjeta (v. 69/5-9, 80/7, 85/5,
86/4, 90/3, 91/4) jeste obaveza da zaklju~ak o prodaji sadr`i paralelno podatke
i za cijelu nepokretnost i za suvlasni~ki dio. Zakon odre|uje da se ti podaci
navode odvojeno za cijelu nepokretnost i za suvlasni~ki dio. Iako Zakon prvo
pominje podatke vezane za cijelu nepokretnost a zatim za suvlasni~ki dio ne
mo`e se smatrati da je time fiksiran redoslijed. Mora se po}i od ~injenice da
je predmet izvr{enja primarno suvlasni~ki dio, a cijela nepokretnost samo ako
se ispune zakonom propisani uvjeti (vidjeti kritiku rje{enja kod ~lana 69/5-10
i zalaganje za {to restriktivniji pristup prodaji cijele nepokretnosti). Prvo treba
navesti elemente zaklju~ka o prodaji koji se odnose na suvlasni~ki dio, a zatim
za cijelu nepokretnost. Ova odredba je u osnovi ponovljena i u ~lanu 85. stav
3. ali na na~in koji mo`e izazvati nedoumice, jer zakonodavac na tom mjestu ne govori o odvojenom navo|enju podataka ve} o tome da uvjeti prodaje obuhvataju uvjete prodaje kako cijele nepokretnosti, tako i suvlasni~kog
dijela koji je predmet izvr{enja (v. 85/5). Uz to, u ovoj odredbi Zakon govori o podacima (pri ~emu su uvjeti prodaje samo jedan dio podataka), a u
odredbi ~lana 85. st. 3. o uvjetima prodaje. Zbog navedene neusagla{enosti
izvr{ni sud mo`e postupiti na dva na~ina. On mo`e navesti one podatke koji
su zajedni~ki za izvr{enje na suvlasni~kom dijelu i cijeloj nepokretnosti (na~in
prodaje, vrijeme i mjesto, ako se prodaja vr{i javnim nadmetanjem), a nakon
toga odvojeno navesti uvjete prodaje za suvlasni~ki dio i za cijelu nepokretnost, iako }e pri tome biti ponavljanja. Druga mogu}nost je da se navedu
svi podaci i uvjeti prodaje i da se u onim ta~kama uvjeta prodaje koji su
po prirodi stvari razli~iti za suvlasni~ki dio i cijelu nepokretnost to izri~ito
naglasi (npr. na~in prodaje, rok za polaganje cijene }e biti identi~ni za oba
predmeta prodaje. Razli~it }e biti opis nepokretnosti, navo|enje prava tre}ih,
budu}i da suvlasni~ki dio mo`e biti samostalno optere}en zalo`nim pravom,
realnim teretom ili plodou`ivanjem.). Prvi na~in se vi{e oslanja na odredbu
ovog stava, a drugi na odredbu ~lana 85. stava 3. I na ovom mjestu je vidljiva neuskla|enost i nedore~enost zakonskih rje{enja kada je u pitanju izvr{enje
na suvlasni~kom dijelu. Smatramo da budu}i da je predmet izvr{enja suvlasni~ki dio sud, {to i Zakon nagla{ava, u zaklju~ku o prodaji mo`e odrediti
prodaju samo suvlasni~kog dijela, a nepokretnost samo uvjetno, o ~emu se
odlu~uje kasnije (v. 69/6).

Uz stav 3: Objavljivanje zaklju~ka o prodaji od strane suda. Osnovno je pravilo da se zaklju~ak o prodaji objavljuje na sudskoj oglasnoj tabli. Prema ocjeni
suda, a sud to cijeni u svakom konkretnom slu~aju, zaklju~ak o prodaji mo`e
biti objavljen i na drugi odgovaraju}i na~in. Pri dono{enju navedene odluke
sud treba da uzme u obzir vrstu nepokretnosti i sve okolnosti vezane za tu
nepokretnost (npr. prava koja ne prestaju u izvr{nom postupku), kao i mogu}a
zainteresirana lica, pa da na taj na~in odlu~i i o drugim na~inima objavljiva-

328 ^lan 82

nja, kako bi se postiglo da se informira {to je mogu}e ve}i krug zainteresiranih kupaca. Odredba se razlikuje od sli~ne odredbe starog zakona koji je
odre|ivao da se zaklju~ak o prodaji, pored objavljivanja na sudskoj tabli,
objavljuje i na drugi uobi~ajeni na~in (~lan 156. st. 3. ZIP-a iz 1978. g.). Iz
navedene zakonske formulacije proizlazilo je da se objavljivanje uvijek vr{ilo
i na drugi uobi~ajeni na~in. Novi zakon odre|uje da o drugom na~inu objavljivanja odlu~uje sud. Formulacija prema ocjeni suda zna~i da sud procjenjuje okolnosti slu~aja i slobodno odlu~uje da li }e se zaklju~ak o prodaji objaviti i na drugi na~in, osim na oglasnoj plo~i suda. Zakon govori o odgovaraju}em (zavisno od konkretnih okolnosti vezanih za predmetnu nepokretnost) a ne uobi~ajenom na~inu objavljivanja, {to je preciznija odredba.
Doktrina je ranije pod uobi~ajenim na~inom podrazumijevala objavljivanje u
mjestu gdje se nepokretnost nalazi, na oglasnoj tabli mjesne zajednice ili na
na~in uobi~ajen u odre|enom kraju (Tako N. [arki}, D. Ra{i}, Priru~nik za
primenu ZIP-a, str. 205, A. \or|evi}, J. Studin, Zakon o izvr{nom postupku,
str. 123). Prema novim zakonskim odredbama samo je objavljivanje na plo~i
suda obavezno; o drugom odgovaraju}em objavljivanju odlu~uje sud i ono bi
moglo biti poduzeto u sredstvima javnog informiranja ili na odgovaraju}oj
web-stranici suda.
8

Uz stav 4: Objavljivanje zaklju~ka o prodaji od strane stranke. Bez obzira da

li je sud odlu~io da se zaklju~ak o prodaji objavi na drugi odgovaraju}i na~in,
stranka mo`e objaviti zaklju~ak o prodaji u sredstvima javnog informiranja.
Zakon to pravo nije ograni~io pa je objavljivanje od strane stranke mogu}e
kako u slu~aju da se sud odlu~io samo za objavljivanje na oglasnoj plo~i suda
tako i u slu~aju da stranka `eli objavljivanje i u drugim, dodatnim sredstvima javnog informiranja, pored onih koje je izabrao sud. Tako|er stranke mogu
o zaklju~ku o prodaji informirati lica koja se bave posredovanjem u prodaji
nepokretnosti. O tome sud niti druga stranka u postupku ne moraju biti obavije{teni, a tro{kove snosi ona stranka koja je poduzela dodatno informiranje.
Ova je odredba nova; paralelno rje{enje nije sadr`avao ZIP iz 1978. g. prema
odredbi ~lana 156. stav 3. starog zakona objavljivanje zaklju~ka o prodaji bilo
je isklju~ivo u rukama suda.

Uz stav 5: Zakazivanje prodaje. Da bi se zainteresiranim licima osiguralo

dovoljno vremena za odluku da li }e u~estvovati u nadmetanju odnosno kupovini nepokretnosti, da bi mogli izvr{iti razgledanje nepokretnosti i sl., Zakon
propisuje minimalno vrijeme koje mora prote}i od objavljivanja zaklju~ka o
prodaji do javne prodaje i ono, kao i u ranijem zakonu (~lan 156. st. 4. ZIPa iz 1978. g.) iznosi 30 dana. Za ra~unanje navedenog roka mjerodavno je
objavljivanje na sudskoj oglasnoj tabli, a irelevantno je kada je izvr{eno
objavljivanje na neki drugi na~in, bilo od strane suda, bilo od strane stranaka kao i kada je izvr{ena dostava. Ukoliko sud prema okolnostima slu~aja
cijeni da }e drugi na~ini objavljivanja privu}i vi{e zainteresiranih lica, odredit
}e du`i rok od 30 dana od objavljivanja na sudskoj oglasnoj tabli, kako bi se
izvr{ilo i objavljivanje na drugi na~in.

10

Uz stav 6: Dostavljanje. Zakon odre|uje kojim se licima dostavlja zaklju~ak o

prodaji i pored javnog ogla{avanja. To su ona lica koja imaju najneposredniji

^lan 82 329

interes da budu obavije{tena o toku postupka, kao i da se eventualno pojave u ulozi kupca. Dostavljanje se ne vr{i u cilju ulaganja pravnih lijekova;
protiv zaklju~ka o prodaji nije dopu{ten pravni lijek (~lan 12. stav 6.). Zakon
druga~ije nego ZIP iz 1978. g. definira krug lica kojima se dostavlja zaklju~ak
o prodaji. Prema ranijem zakonu to su, pored stranaka, bili svi zalo`ni povjerioci, u~esnici u postupku, titulari ugovornog prava pre~e kupovine koje je
upisano u zemlji{nu knjigu, kao i titulari zakonskog prava pre~e kupovine, te
nadle`ni organ poreske uprave (~lan 156. stav 5. ZIP 1977.), dok je novi zakon
suzio taj krug lica. Zaklju~ak o prodaji se sada dostavlja strankama, licima koja
imaju prvenstveno pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i
tra`ilac izvr{enja, licima koja imaju zakonsko ili ugovorno uknji`eno pravo
pre~e kupovine i nadle`nom organu poreske uprave. Zakon nije odredio kako
se vr{i dostava zaklju~ka o prodaji. Budu}i da se prema odredbama ~lana 10.
po pravilima o dostavljanju tu`be propisanim Zakonom o parni~nom postupku dostavljaju samo odre|ena taksativno nabrojana rje{enja i zaklju~ci, a da
me|u njima nije zaklju~ak o prodaji, slijedi zaklju~ak da se dostava ne vr{i
po pravilima stroge li~ne dostave koja va`e za dostavljanje tu`be. Dostava
zaklju~ka o prodaji vr{i se prema odredbama Zakona o parni~nom postupku
koja va`e za dostavljanje pismena fizi~kim i pravnim osobama, osim pravila
koja va`e za dostavljanje tu`be (v. ~lan 10.).
11

Dostavljanje u~esnicima u postupku. Novi zakon, za razliku od starog (~lan

156. st. 5. ZIP-a iz 1978. g.), ne predvi|a dostavljanje u~esnicima u postupku
tj. licima koja u postupku nemaju svojstvo stranke, ali u postupku u~estvuju
zato {to se u njemu odlu~uje o nekom njihovom pravu ili zbog toga {to zato
imaju pravni interes (v. ~lan 2. ta~. 5). U~esnici u postupku su npr. tre}e lice
koje se protivi izvr{enju, zalo`ni vjerovnik koji nije predlo`io izvr{enje,
ovla{tenici slu`nosti i drugih stvarnih prava koja prestaju u izvr{nom postupku, zakupac, suvlasnici, zajedni~ari u pravu itd. Nije jasno koji su razlozi
motivirali zakonodavca da navedena lica isklju~i iz kruga lica kojima se
dostavlja zaklju~ak o prodaji budu}i da time mogu biti ozbiljno ugro`eni njihovi interesi. Nasuprot tome je novo hrvatsko ovr{no pravo ostalo pri istom
rje{enju kao ZIP iz 1978. g. (vidjeti ~lan 90. stav 7. OZ).

12

Dostavljanje zalo`nim povjeriocima. Tako|er je izmijenjen odnos prema

zalo`nim povjeriocima njima se dostavlja zaklju~ak o prodaji samo ako imaju
prvenstveno pravo namirenja u odnosu na tra`ioca izvr{enja ili pravo namirenja istog ranga kao i tra`ilac izvr{enja. Zalo`nim povjeriocima slabijeg ranga
u odnosu na tra`ioca izvr{enja zaklju~ak o prodaji se ne dostavlja. Rje{enje
je u suprotnosti sa odredbom ~lana 98. koja odre|uje red namirenja i ~lanom
97. prema kojem se zalo`ni povjerioci namiruju u izvr{nom postupku i kada
nisu tra`ili izvr{enje odnosno prijavili svoja potra`ivanja. Zalo`ni povjerioci slabijeg ranga u odnosu na tra`ioca izvr{enja bit }e namireni u izvr{nom postupku bez obzira da li su o pokretanju izvr{nog postupka bili obavije{teni
({to je sud bio du`an u~initi ako je o njima bio obavije{ten ~lan 40. stav
1.), naravno pod uvjetom da je postignuta cijena dovoljna za namirenje.
Upravo s obzirom na njihovo pravo na namirenje svi zalo`ni povjerioci pa i
oni lo{ijeg ranga u odnosu na tra`ioca izvr{enja su zainteresirani da se postigne {to bolja cijena i sprije~i eventualna prodaja nepokretnosti u bescijenje

330 ^lan 83

na tre}em ro~i{tu, {to mogu sprije~iti kupovinom nepokretnosti. To je mogu}e

samo ako su o prodaji obavije{teni, tako da navedeno zakonsko rje{enje prema
kojem se zaklju~ak o prodaji navedenim licima ne dostavlja ne mo`e dobiti
pozitivnu ocjenu. Rje{enje je suprotno i sa odredbom ~lana 74. prema kojoj
se kupac nepokretnosti i zalo`ni povjerilac mogu sporazumjeti najkasnije na
ro~i{tu za prodaju da zalo`no pravo provedbom izvr{enja ne}e prestati. Ako
nije obavije{ten o prodaji nepokretnosti, zalo`ni povjerilac mo`e biti prekludiran u svom navedenom pravu. Iz navedenih razloga moglo bi se zalagati za
analognu primjenu odredbe ~lana 40. Zakona prema kojoj se rje{enje o
izvr{enju dostavlja tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku, a zalo`ni povjerioci se o
tome obavje{tavaju. To bi zna~ilo da se zaklju~ak o prodaji dostavlja u zakonu navedenim licima prema pravilima o dostavi, a da se ostali zalo`ni povjerioci i zainteresirana lica o tome obavje{tavaju. Takvo postupanje suda baziralo bi se na analognoj primjeni zakonskog propisa, nije zabranjeno, ali po{to
nije izri~ito zakonom propisano te{ko da }e se u praksi ina~e preoptere}eni
sudovi odlu~iti da obavljaju dodatne radnje na koje nisu obavezni.
^lan 83.
Pravo pre~e kupovine
(1) Lice koje ima zakonsko ili ugovorno pravo pre~e kupovine upisano u
zemlji{noj knjizi ima prednost pred najpovoljnijim ponu|a~em ako odmah
po zaklju~enju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje uz iste uvjete.
(2) Ako je nepokretnost prodata neposrednom pogodbom sud }e pozvati
nosioca uknji`enog prava pre~e kupovine, odnosno nosioca zakonskog
prava pre~e kupovine da se pod prijetnjom gubitka prava izjasni ho}e li
se tim pravom koristiti.
1

Op}enito. Prodaja nepokretnosti u izvr{nom postupku ne bi smjela dovesti do

izigravanja prava pre~e kupovine, {to i jeste predmet reguliranja ovog ~lana.
Zakon postavlja pravilo da titular prava pre~e kupovine ima prednost pred
najboljim ponu|a~em na javnoj ponudi, odnosno pred kupcem na osnovu
neposredne pogodbe, i odre|uje uvjete koji trebaju biti ispunjeni da bi se ovo
pravo ostvarilo. Pri tome Zakon sadr`i jednu zna~ajnu novinu u odnosu na
ZIP iz 1978. g.; za razliku od starog zakona koji je u ~lanu 157. predvi|ao
samo prednost za titulara zakonskog prava pre~e kupovine opravdano je novi
zakon izri~ito propisao da isti polo`aj u`iva i nosilac ugovornog prava pre~e
kupovine koje je upisano u zemlji{nu knjigu. Rje{enje starog zakona bilo je
neuskla|eno sa jednom drugom zakonskom odredbom koja je predvi|ala
du`nost dostavljanja zaklju~ka o prodaji i titularima uknji`enog (ugovornog)
prava pre~e kupovine (~lan 156. stav 5. ZIP-a iz 1978. g.). Uz to je ZOO koji
je regulirao jedan slu~aj ugovornog prava pre~e kupovine odre|ivao da titular ovog prava koje je upisano u javnu knjigu mo`e zahtijevati poni{tenje
javne prodaje ako nije bio pozvan da joj prisustvuje (~lan 530. stav 1. ZOO).
Na taj je na~in ZIP iz 1978. g. imao dvije suprotne odredbe, a postojala je
suprotnost i sa Zakonom o obligacionim odnosima. To je dalo povoda razli~itim
tuma~enjima u doktrini. Prema jednom mi{ljenju titular ugovornog prava

^lan 83 331

pre~e kupovine kome nije dostavljen zaklju~ak o prodaji te nije mogao prisustvovati ro~i{tu imao je pravo da pobija rje{enje o dosudi (Tako A. \or|evi},
J. Studin, Zakon o izvr{nom postupku, str. 124.), a prema drugom shvatanju
on nije imao to pravo (N. [arki}, D. Ra{i}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str.
206.). Tako|er su u doktrini samo nosioci zakonskog prava pre~e kupovine bili
uvr{teni u u~esnike u postupku (tako: S. Triva, V. Belajec, M. Dika, Sudsko
izvr{no pravo, str. 103). Nedoumica je otklonjena izri~itom odredbom u novom
zakonu prema kojoj titular zakonskog prava pre~e kupovine i uknji`enog
ugovornog prava pre~e kupovine imaju istu za{titu, a na~in ostvarenja prava
zavisi o tome da li se nepokretnost prodaje na javnom nadmetanju ili
neposrednom pogodbom.
2

Zakonsko pravo pre~e kupovine. Pravo pre~e kupovine je obligaciono pravo

koje u principu djeluje inter partes. Za razliku od ugovornog prava pre~e
kupovine, koje mora biti upisano u zemlji{ne knjige da bi dobilo apsolutno
dejstvo i djelovalo prama svima (erga omnes), zakonsko pravo pre~e kupovine djeluje apsolutno, bez ikakvog publiciteta, {to je posljedica ~injenice da za
zakonska prava pre~e kupovine svako mora znati. Ovdje se ispoljava dejstvo
principa ignorantio iuris nocet.

Slu~ajevi zakonskog prava pre~e kupovine. Niz zakona propisuje pravo pre~e
kupovine za odre|ena lica. Jedan od tradicionalnih slu~ajeva zakonskog prava
pre~e kupovine i koji je veoma rasprostranjen u uporednom pravu je pravo
pre~e kupovine u korist suvlasnika odre|ene stvari. Osnovni propisi kojim je
ure|eno stvarno pravo, ZOVO u Federaciji BiH i ZOSPO u Republici Srpskoj,
me|utim ne predvi|aju op}e pravo pre~e kupovine za svaki slu~aj suvlasni{tva
ve} samo pod uvjetom da to predvi|a posebni zakon (~lan 15. st. 4. ZOVO,
~lan 14. stav 3. ZOSPO). Taj posebni zakon je npr. Zakon o prometu nepokretnosti SRBiH koji se jo{ uvijek primjenjuje, ali sa izmjenama koje su u
ratu usvajane u entitetima. U Federaciji BiH predvi|a razli~ite slu~ajeve prava
pre~e kupovine za suvlasnike, ali i za druge subjekte kada je u pitanju prodaja odre|enih nepokretnosti gra|evinskog zemlji{ta, {uma i {umskog
zemlji{ta, poljoprivrednog zemlji{ta, stanova, stambenih zgrada, poslovnog prostora. U tekstu koji je sada na snazi u Federaciji BiH pedvi|eno je pravo
pre~e kupovine u korist suvlasnika kada je u pitanju gra|evinsko zemlji{te
(~lan 29. Zakona o prometu nepokretnosti), poljoprivredno zemlji{te, {uma i
{umsko zemlji{te (~lan 30. Zakona o prometu nepokretnosti), u korist op}ine
i suvlasnika kada je u pitanju stambena zgrada ili stan (~lan 31. Zakona o
prometu nepokretnosti), u korist suvlasnika ili zakupca koji poslovnu zgradu
ili poslovnu prostoriju koristi najmanje pet godina (~lan 32. Zakona o prometu nepokretnosti). U verziji koja va`i u dijelu Federacije BiH koji je ~inio teritoriju Herceg-Bosne i u Republici Srpskoj ostale su na snazi odredbe i o pravu
pre~e kupovine u korist op}ine kod prodaje navedenih nepokretnosti. Zakonsko
pravo pre~e kupovine predvi|a i porodi~no zakonodavstvo u BiH. Ako je u
izvr{nom postupku odre|ena prodaja stvari iz zajedni~ke imovine (ispravnija
bi bila formulacija stvari koje su u zajedni~kom vlasni{tvu) radi namirenja
udjela jednog bra~nog supru`nika, taj bra~ni drug ima pravo pre~e kupovine u pogledu tih stvari (~lan 271. PZ BiH, ~lan 277. PZ RS. Prednacrt PZ
FBiH ne regulira ovo pitanje). ZOO odre|uje da titular zakonskog prava pre~e

332 ^lan 83

kupovine mora biti pismeno obavije{ten o namjeravanoj prodaji i uslovima prodaje, ina~e mo`e zahtijevati poni{tenje javne prodaje (~lan 533. st. 3. ZOO).
4

Izvr{enje na suvlasni~kom dijelu. U slu~aju izvr{enja na suvlasni~kom dijelu

ili udjelu u zajedni~koj imovini drugi suvlasnici odnosno zajedni~ari u pravu
imaju u skladu sa odredbom ~lana 69. stav 6. i stav 10. pravo da pola`u}i
iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikova udjela zahtijevaju da im se stvar
ustupi. Ovaj slu~aj me|utim ne potpada pod regulativu ~lana 83. ve} je reguliran ~lanom 69. ovog zakona budu}i da se ne radi o pravu pre~e kupovine
i budu}i je odredba ~lana 69. lex specialis. I na ovom mjestu je vidljivo da
su odredbe kojima je regulirano izvr{enje na suvlasni~kom dijelu nedore~ene.
^lan 69. nije predvidio kako se obavje{tavaju suvlasnici o izvr{enju na nepokretnosti u suvlasni{tvu. Njima se ne dostavlja zaklju~ak o prodaji u skladu
sa ~lanom 82. stav 6., prvo, jer njihovo pravo nije definirano u Zakonu kao
pravo pre~e kupovine, i drugo, jer Zakon ne predvi|a vi{e dostavu zaklju~ka
o prodaji u~esnicima u postupku. U skladu sa odredbom ~lana 40. stav 3.
sud je du`an da ih obavijesti o dono{enju rje{enja o izvr{enju, ali ne i o
donesenom zaklju~ku o prodaji u kojem je i utvr|ena vrijednost kako suvlasni~kog dijela tako i cijele nepokretnosti. Radi se o o~iglednom propustu zakonodavca (v. 82/11 i 12, 69/6 i 10).

Ugovorno pravo pre~e kupovine. Ugovorno pravo pre~e kupovine nastaje na

osnovu ugovora kojim se jedno lice obavezuje da }e u slu~aju otu|enja stvari ponuditi stvar na prodaju titularu prava pre~e kupovine. Kao obligaciono
pravo ono djeluje inter partes, ali prema odredbama ZOO mo`e imati apsolutno dejstvo ukoliko tre}e lice zna ili mo`e znati za njegovo postojanje (~lan
532. st. 1. ZOO. U tom smislu i: O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str.
409). Pravo pre~e kupovine dobiva apsolutno dejstvo i upisom u zemlji{nu
knjigu kao teret odre|ene nepokretnosti. ^lan 28. ZZK predvi|a mogu}nost
upisa ugovornog prava pre~e kupovine, ~ime ga svrstava u zemlji{noknji`na
prava. ZZK na`alost nije napravio distinkciju te se ~ini da i ovo pravo nastaje tek sa upisom u zemlji{nu knjigu (~lan 5. ZZK). Radi se o nepreciznosti,
jer pravo pre~e kupovine nije stvarno ve} obligaciono pravo koje nastaje ugovorom, a sam upis nema konstitutivno dejstvo, ve} samo publicitetno dejstvo
(U tom smislu i: T. Josipovi}, Zemlji{noknji`no pravo, str. 176). Ugovorno
pravo pre~e kupovine nije regulirano u na{em pozitivnom pravu, ali autonomija volje stranaka svakako dopu{ta njegovo ugovaranje. ZOO regulira samo
jedan slu~aj ugovornog prava pre~e kupovine, i to kao jedan od modaliteta
ugovora o prodaji ovo se pravo ugovora za prodavca ukoliko kupac `eli
otu|iti kupljenu stvar tre}em licu (~lan 527-533. ZOO).

Dejstvo ugovornog prava pre~e kupovine zavisi od toga da li je pravo upisano u zemlji{nu knjigu ili nije. ZOO regulira dejstvo ovog prava u slu~aju
prinudne javne prodaje. U toj specifi~noj situaciji titular ugovornog prava
pre~e kupovine se ne mo`e pozivati na svoje pravo pre~e kupovine ukoliko
ono nije upisano u zemlji{noj knjizi. Ako je to pravo upisano u zemlji{ne knjige, mo`e tra`iti poni{tenje javne prodaje ako nije bio posebno pozvan da joj
prisustvuje. Slijede}i ve} postoje}a rje{enja u ZOO, Zakon pravilno vr{i distinkciju izme|u ugovornog prava pre~e kupovine koje nije upisano u zemlji{nu

^lan 83 333

knjigu i onog koje je upisano. U prvom slu~aju tre}a lica za takvo pravo ne
mogu znati i ono se ne mo`e isticati u prinudnoj javnoj prodaji (~lan 530.
st. 1. ZOO), u drugom slu~aju je pravo pre~e kupovine upisano kao teret i
poznato svim tre}im licima. Na jednom mjestu u ovom ~lanu Zakon precizno definira ovo pravo kao ugovorno pravo pre~e kupovine upisano u
zemlji{noj knjizi, dok ga na drugom mjestu skra}eno ozna~ava kao uknji`eno
pravo pre~e kupovine, {to se po prirodi stvari odnosi samo na ugovorno pravo
pre~e kupovine jer se zakonska prava pre~e kupovine ne upisuju u zemlji{nu
knjigu, a u ~lanu 82. stav 6. ga ozna~ava kao upisano pravo pre~e kupovine. Titular ovog prava koje je upisano u zemlji{noj knjizi ima prednost pred
kupcima u izvr{nom postupku.
7

Zahtjev za upis. Formuliraju}i navedenu odredbu, Zakon je ostao neprecizan

jer ne mo`e svako uknji`eno pravo pre~e kupovine u`ivati prednost pred
najpovoljnijim ponu|a~em, ve} samo ono koje je upisano u zemlji{nu knjigu
prije sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja
izvr{enje tra`i (v. 75/11). Izraz upisan u zemlji{nu knjigu treba tuma~iti {ire
i prednost dati i onim licima ~iji je zahtjev za upis prava pre~e kupovine
stigao prije zahtjeva za upis zalo`nog prava odnosno zabilje`be izvr{nosti
kojom se sti~e pravo na namirenje, iako ovi zahtjevi nisu jo{ provedeni, budu}i
da to proizlazi iz na~ela prvenstva zemlji{nih knjiga (U tom smislu i 172
EO). Sud je du`an dostaviti zaklju~ak o prodaji odnosno pozvati i lica koja
su ranije podnijela zahtjev za upis prava pre~e kupovine u zemlji{nu knjigu; da su zahtjevi za upis podneseni i kojim redom za sud }e biti vidljivo
iz zemlji{noknji`nog ulo{ka koji tra`ilac izvr{enja mora podnijeti uz zahtjev
za izvr{enja kao dokaz o vlasni{tvu izvr{enika (v. 70/2).

Uz stav 1: Pravo pre~e kupovine u slu~aju javnog nadmetanja. Da bi titular

zakonskog prava pre~e kupovine ili ugovornog prava pre~e kupovine upisanog u zemlji{nu knjigu vr{io svoje pravo, i realizirao prednost pred najpovoljnijim ponu|a~em u javnom nadmetanju du`an je da odmah po zaklju~enju
nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje uz iste uvjete. U ~lanu 90. koji
regulira ro~i{te za nadmetanje i prodaju nema odredaba o postupanju suda u
slu~aju da ro~i{tu prisustvuje titular prava pre~e kupovine. Iz povezanog
tuma~enju ovih dviju odredaba slijedi da }e sud prema odredbama ~lana 90.
stav 4. zaklju~iti nadmetanje nakon isteka deset minuta nakon stavljanja najpovoljnije ponude. Sljede}a radnja suda je da se obrati prisutnom titularu prava
pre~e kupovine i pozove ga da se izjasni da li kupuje nepokretnost uz iste
uvjete. U zapisniku o ro~i{tu za javnu prodaju }e se ovo konstatirati, kao i
~injenica da ro~i{tu nije pristupio titular prava pre~e kupovine iako je uredno pozvan. Da bi nosilac prava pre~e kupovine mogao vr{iti svoje pravo on
mora biti obavije{ten o javnom nadmetanju, tj. prodaji nepokretnosti, {to je
du`nost suda. Sud u skladu sa odredbom ~lana 82. stav 6. dostavlja zaklju~ak
o prodaji i navedenim titularima prava pre~e kupovine (v. 82/10-12).

Uz stav 2: Pravo pre~e kupovine u slu~aju prodaje neposrednom pogodbom.

Specifi~nosti ovog na~ina prodaje uvjetuju i druga~ije postupanje suda prema
titularima prava pre~e kupovine u odnosu na situaciju kada se nepokretnost
prodaje u javnom nadmetanju. Ro~i{te se ne odr`ava, ugovor o prodaji se

334 ^lan 83

zaklju~uje bez prisustva titulara prava pre~e kupovine, ali je sud du`an da
o zaklju~enom ugovoru obavijesti nosioca prava pre~e kupovine i da mu odredi rok u kome se mora izjasniti da li }e vr{iti svoje pravo ili ne. (Druga~ije
hrvatsko pravo nakon Novela iz 2003. godine prema odredbi ~lana 91. st.
2. OZ sud obavje{tava titulara prava pre~e kupovine o namjeravanoj prodaji,
a on se treba izjasniti prije prodaje da li }e vr{iti svoje pravo. Rje{enje ne
zaslu`uje pozitivnu ocjenu. Kupac ipak nije za{ti}en, jer vr{enje ovog prava
prije zaklju~enja ugovora o prodaji ipak pretpostavlja da su pregovori sa kupcem vo|eni, definirani uvjeti prodaje, a prije svega cijena. Uz to, vr{enje prava
pre~e kupovine per definitionem pretpostavlja valjan ugovor o prodaji.)
Ukoliko se u odre|enom roku nosilac prava pre~e kupovine ne izjasni o tome
da li }e se svojim pravom koristiti, nastupa prekluzija odnosno njegovo pravo
prestaje. U pozivu je sud du`an upozoriti nosioca prava pre~e kupovine na
posljedice propu{tanja roka.
10

Odre|ivanje roka. Zakon predvi|a sudski rok, rok koji odre|uje izvr{ni sud
prema okolnostima slu~aja. U odre|enim zakonskim propisima koji reguliraju
zakonsko pravo pre~e kupovine propisan je rok za izja{njenje titulara zakonskog prava pre~e kupovine. Tako npr. prema Zakonu o prometu nepokretnosti u verziji koja va`i u Federaciji BiH taj rok iznosi 30 dana od dana prijema ponude, a u Republici Srpskoj 60 dana (~lan 34. Zakona o prometu
nepokretnosti). ZOO odre|uje rok od mjesec dana za obavje{tenje o odluci da
li }e nosilac ugovornog prava pre~e kupovine vr{iti svoje pravo. Postavlja se
pitanje da li je izvr{ni sud du`an pri odre|ivanju roka respektirati posebnim
zakonima propisane rokove ili oni va`e samo za slu~aj otu|enja van izvr{nog
postupka. Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Jedna argumentacija bi
mogla glasiti da zbog pravne sigurnosti polo`aj nosioca prava pre~e kupovine ne bi trebao biti druga~iji u razli~itim slu~ajevima prodaje. Iako je kupovina neposrednom pogodbom inicirana izvr{nim postupkom, ipak je to
obi~na prodaja. Argumentirati se mo`e i suprotno. Kod javnog nadmetanja
titular prava pre~e kupovine izjavu o vr{enju prava pre~e kupovine mora dati
odmah po zaklju~enju javnog nadmetanja. Me|utim, ne treba gubiti iz vida
da od objavljivanja zaklju~ka na sudskoj oglasnoj tabli pa do ro~i{ta za nadmetanje mora pro}i najmanje 30 dana, {to je dovoljno vremena za razmi{ljanje i dono{enje odluke. Sud ne}e pogrije{iti ako u slu~aju da postoji zakonsko
pravo pre~e kupovine rok za odr`avanje javnog nadmetanja odredi na 30
odnosno na 60 dana. Analogno treba postupiti i kad odre|uje rok za izja{njenje titulara prava pre~e kupovine u slu~aju da je nepokretnost prodata neposrednom pogodbom. Ovo naro~ito ako je titular zakonskog prava pre~e kupovine op}ina gdje dono{enje odluka mora pro}i odre|enu proceduru. Na osnovu re~enog smatramo da kada odre|uje rok u skladu sa ovom odredbom sud
mora voditi ra~una o rokovima koje za pojedine slu~ajeve prava pre~e kupovine propisuju posebni zakoni.

11

Uloga notara. Sa implementacijom Zakona o notarima svi ugovori koji imaju

za predmet nekretnine }e se zaklju~ivati u formi notarski obra|ene isprave
(~lan 73. ZoNot), te je ova du`nost obavje{tavanja mogla biti prepu{tena notaru. Notar je nezavisni zastupnik obiju stranaka te je du`an kupcu skrenuti
pa`nju na postojanje prava pre~e kupovine, kako zakonskog, koje proizlazi iz

^lan 83 335

propisa, tako i ugovornog, koje je upisano u zemlji{nu knjigu. Notar bi povrijedio svoju obavezu savjetovanja stranaka ukoliko ne bi upozorio na rizike
zaklju~enja ugovora u slu~aju da postoji pravo pre~e kupovine. Budu}i da je
Zakon odredio da sud obavje{tava nosioca prava pre~e kupovine, postupak bi
morao biti sljede}i. Nakon notarske obrade kupoprodajnog ugovora notar bi o
tome morao obavijestiti sud, sud bi trebao obavijestiti nosioca prava pre~e
kupovine, a nakon njegovog izja{njenja notara, koji bi morao obavijestiti kupca
da li je ugovor prema njemu stavljen van snage jer se titular prava pre~e
kupovine izjasnio da }e vr{iti svoje pravo ili nije. Jasno je da je ovakav postupak kompliciran i spor i nakon implementacije Zakona o notarima bi ova
odredba trebala biti izmijenjena. Me|utim, i bez izmjene propisa o izvr{nom
postupku, rje{enje je mogu}e na}i u Zakonu o notarima koji odre|uje da sud
mo`e povjeriti notaru uz njegovu saglasnost vr{enje poslova koji nisu zakonom izvorno predvi|eni kao nadle`nost notara, kao npr. procjenu i javnu prodaju pokretnih stvari i nekretnina, kao i dobrovoljne prodaje (~lan 72. ZoNot).
U tom smislu sud bi mogao povjeriti notaru sve radnje vezane za prodaju
neposrednom pogodobom, pa i obavje{tavanje titulara prava pre~e kupovine.
12

Za{tita titulara prava pre~e kupovine. Zakon odre|uje da lice koje ima zakonsko ili uknji`eno ugovorno pravo pre~e kupovine ima prednost pred kupcem
na javnom nadmetanju, odnosno da ima pravo da se kod zaklju~ene neposredne pogodbe izjasni da }e vr{iti svoje pravo, ali ne odre|uje koje pravno
sredstvo ovom licu stoji na raspolaganju u slu~aju da u postupku ne bude
po{tovano ovo njegovo pravo. ZOO odre|uje da titular ugovornog prava pre~e
kupovine koje je upisano u zemlji{nu knjigu mo`e tra`iti poni{tenje javne
prodaje ako nije bio posebno pozvan da joj prisustvuje. ZOO regulira samo
jedan slu~aj ugovornog prava pre~e kupovine, ali budu}i da je kod svakog
slu~aja ugovornog prava pre~e kupovine isti ratio legis nema prepreke za analognu primjenu ove odredbe na sve slu~ajeve ugovornog prava pre~e kupovine. Kada je u pitanju zakonsko pravo pre~e kupovine ZOO odre|uje da
titulari takvog prava moraju biti obavije{teni pismeno o namjeravanoj prodaji
i njenim uvjetima, ina~e imaju pravo tra`iti poni{tenje prodaje. Ukratko kao
pravno sredstvo ZOO predvi|a poni{tenje javne prodaje pod uvjetom da titular ugovornog prava pre~e kupovine nije bio posebno pozvan da joj prisustvuje, odnosno da titular zakonskog prava pre~e kupovine nije bio pismeno
obavije{ten o prodaji i njenim uvjetima.

13

Poni{tenje javne prodaje. Upitno je da li navedeni materijalnopravni propis

mo`e biti osnova za odgovor na postavljeno pitanje u pogledu za{tite titulara pre~e kupovine, odnosno upitna je njegova procesna realizacija. ZOO govori o pozivu za javno nadmetanje, {to se prema ovom procesnom zakonu mo`e
razumjeti kao dostavljanje zaklju~ka o prodaji kod prodaje javnim nadmetanjem, odnosno poziv u smislu stava 2. ovog ~lana kod prodaje neposrednom
pogodbom. U doktrini su zastupljena mi{ljenja da titular prava pre~e kupovine mo`e podnijeti `albu protiv rje{enja (vjerovatno rje{enja o dosudi prim.
aut.) i tra`iti da se zaka`e novo ro~i{te (O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo,
str. 419), odnosno da mo`e tra`iti poni{tenje rje{enja o dosudi i zakazivanje
nove prodaje (Tako A. \or|evi}, J. Studin, Zakon o izvr{nom postupku, str.
124). Navedena mi{ljenja je te{ko prihvatiti. ZOO govori o poni{tenju javne

336 ^lan 84

prodaje, ali to procesno ne razra|uje. Navedeni propis ne govori o poni{tenju

rje{enja o dosudi ili `albi na rje{enje o dosudi, a pri tom ne pominje ni zakazivanje nove prodaje. Sa stanovi{ta cilja izvr{nog postupka bitno je da se sam
postupak izvr{enja {to manje ometa ili usporava. Pod poni{tenjem javne prodaje treba razumjeti poni{tenje zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najboljem
ponu|a~u. Za za{titu titulara prava pre~e kupovine nije relevantno poni{tenje
javnog nadmetanja, ve} samo da on stupi na mjesto najpovoljnijeg kupca. Kada
je u pitanju prodaja neposrednom pogodbom, titular prava pre~e kupovine
tu`bom tra`i poni{tenje ugovora o prodaji ili, jo{ preciznije, ogla{avanje tog
ugovora bez dejstva prema njemu, kao i poni{tenje zaklju~ka iz ~lana 91. st.
1. Posljedice poni{tenja zaklju~ka iz ~lana 90. stav 6. odnosno 91. st. 1. }e
biti poni{tenje rje{enja o dosudi i dono{enje novog rje{enja o dosudi, zatim
brisanje upisa vlasni{tva kupca i upis titulara prava pre~e kupovine. Rje{enje
o namirenju mo`e ostati intaktno. Ukoliko je ve} izvr{eno namirenje tra`ioca
izvr{enja i drugih lica iz iznosa koji polo`i titular prava pre~e kupovine }e
se isplatiti prvobitni kupac. Ako je doneseno rje{enje o dosudi nepokretnosti
kupcu te izvr{en upis promjene prava vlasni{tva, a potom pokrenuta parnica za poni{tenje javne prodaje, titular prava pre~e kupovine mo`e zahtijevati upis zabilje`be spora u zemlji{ne knjige ili sudsku mjeru osiguranja
(zabrana otu|enja, sakrivanja, optere}enja ili raspolaganja predmetnom nepokretnosti (~lan 272. st. 1. ta~. 1) i tako se za{tititi od kup~evih raspolaganja
nepokretno{}u.
14

Rokovi za za{titu prava pre~e kupovine razli~iti su zavisno od toga da li se

radi o ugovornom ili zakonskom pravu pre~e kupovine. ZOO taj rok odre|uje
za titulara ugovornog prava pre~e kupovine {est mjeseci od dana saznanja
za prijenos vlasni{tva i pet godina od dana kada je izvr{en prijenos vlasni{tva
na tre}e lice (~lan 532. ZOO). Zakon o prometu nepokretnosti za ovdje navedene slu~ajeve zakonskog prava pre~e kupovine odre|uje subjektivni rok 30
odnosno 60 dana, a objektivni godinu dana od zaklju~enja ugovora.
^lan 84.
Na~in prodaje
(1) Prodaja nepokretnosti obavlja se putem usmenog javnog nadmetanja.
(2) Ro~i{te za prodaju nepokretnosti odr`ava se u sudskoj zgradi, ako sud
nije druga~ije odredio.
(3) Ro~i{te za prodaju odr`ava se pred sudijom pojedincem ili stru~nim
saradnikom kojeg on odredi.
(4) Stranke i zalo`ni povjerioci ~ije je pravo namirenja istog ili prvenstve nog ranga u odnosu na tra`ioca izvr{enja mogu se sporazumjeti u pisa nom obliku najkasnije do prodaje nepokretnosti na javnom nadmetanju
da se prodaja nepokretnosti izvr{i u odre|enom roku neposrednom
p o g o d b o m p r e k o l i c a o v l a { t e n o g z a p r o m e t n e p o k r e t n o s t i , i z v r { i o c a il i n a
drugi na~in.

^lan 84 337

(5) Osim ako zakonom nije druga~ije odre|eno, ugovor o prodaji neposred nom pogodbom zaklju~uje se u pisanoj formi. Ugovor u ime i za ra~un
izvr{enika zaklju~uje lice kojem je povjerena prodaja na osnovu zaklju~ka
suda. Potpisi lica koja zaklju~uju ugovor moraju biti ovjereni kod
nadle`nog organa.
(6) Ugovor iz stava 5. ovog ~lana proizvodi djelovanje od dana dono{enja
rje{enja o dosudi.
1

Uz stav 13: Prodaja usmenim javnim nadmetanjem. U pravilu se prodaja

nepokretnosti obavlja putem usmenog javnog nadmetanja, a izuzetak, prodaja neposrednom pogodbom, predvi|en je odredbom ~lana 4. ovog ~lana. Time
je zakonodavac ostao pri tradicionalnim principima izvr{nog postupka na{eg i
uporednog prava (~lan 158. ZIP-a iz 1978. g., ~lan 92. OZ). Mjesto javnog
nadmetanja odre|uje se u zaklju~ku o prodaji, a odr`ava se u pravilu u sudskoj zgradi. Sud mo`e odrediti da se ro~i{te za javno nadmetanje i prodaju
odr`i na nekom drugom mjestu, npr. na licu mjesta gdje se nepokretnost nalazi
ili u prostorijama lica ovla{tenog za promet nepokretnosti. Ro~i{te za nadmetanje i prodaju odr`ava se pred sudijom pojedincem ili stru~nim saradnikom kojeg on odredi. Odredbe ~lana 84. ne dopu{taju mogu}nost da ro~i{te
za nadmetanje i prodaju vode druga lica osim sudije i stru~nog saradnika. U
skladu sa odredbom ~lana 72. ZoNot mogu}e je me|utim vo|enje ovog ro~i{ta
povjeriti i notaru.

Stru~ni saradnici. Mogu}nost da javno nadmetanje vodi stru~ni saradnik novina je u Zakonu i konsekvenca je op}e odredbe da se stru~nim saradnicima
po ovla{tenju sudije mo`e povjeriti poduzimanje radnji i dono{enje odluka u
izvr{nom postupku, ako zakonom nije druga~ije odre|eno (v. 11/1). Navedeno
op}e pravilo bi dopu{talo povjeravanje odre|enih radnji stru~nom saradniku,
osim ako zakonom nije izri~ito isklju~eno, tako da je ova odredba u principu
suvi{na. Ona ima smisla utoliko {to potcrtava mogu}nost koja je nova u zakonu, te utoliko ponavljanje ne {teti. Mogu}nost obavljanja odre|enih radnji u
izvr{nom postupku od strane stru~nog saradnika ima za cilj rastere}enje sudije u izvr{nom postupku i utoliko se preporu~uje u situacijama u kojima je
to opravdano. Ipak, mnogo bi ve}i stupanj sigurnosti postojao da je Zakon
usvojio rje{enja slovena~kog Zakona o postupku izvr{enja i osiguranja. U tom
su zakonu pobrojane radnje koje mogu vr{iti stru~ni saradnici (npr. voditi
izvr{ni postupak, donositi rje{enja o izvr{enju na temelju vjerodostojnih isprava, rje{enja o dozvoli izvr{enja radi namirenja nov~anih potra`ivanja (~lan 3.
Zakona o izmjenama i dopunama ZIZ Slo).

Uz stav 4: Prodaja neposrednom pogodbom. Pote{ko}e oko prodaje nepokretnosti putem javnog nadmetanja u izvr{nom postupku mogu biti izbjegnute
prodajom neposrednom pogodbom. Ovakav na~in prodaje mo`e biti kako u
interesu tra`ioca izvr{enja tako i izvr{enika. Za tra`ioca izvr{enja ovaj na~in
prodaje mo`e donijeti u{tedu u vremenu, naro~ito kad je zainteresirani kupac
poznat, npr. u slu~aju da sam tra`ilac izvr{enja kupuje nepokretnost. Za
izvr{enika je ovaj na~in namirenja povoljan jer je povezan sa manjim tro{kovima izvr{nog postupka. Osim toga, izbjegava se rizik prodaje nepokretnosti

338 ^lan 84

ispod njene cijene, naro~ito na tre}em ro~i{tu. Prodaju neposrednom pogodbom regulirao je i raniji zakon ali je novi zakon ovdje unio zna~ajne novine koje se ti~u lica ovla{tenih na zaklju~enje sporazuma o prodaju nepokretnosti neposrednom pogodbom, roka u kojem se taj sporazum mo`e zaklju~iti,
kao i na~ina prodaje.
4

Ovla{tena lica. U skladu sa odredbama ZIP-a iz 1978. g. u sporazumu da se

nepokretnost proda neposrednom pogodbom morali su pored stranaka u~estvovati svi zalo`ni povjerioci (~lan 158. stav 4. ZIP-a iz 1978. g.). Novim je
Zakonom krug lica su`en sporazum o tome da se prodaja ima izvr{iti neposrednom pogodbom zaklju~uju samo zalo`ni povjerioci ~ije je pravo namirenja istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na tra`ioca izvr{enja. Intervencija
je opravdana jer zalo`ni povjerioci slabijeg ranga koji nemaju izgleda na namirenje ne moraju uop}e biti zainteresirani za zaklju~enje ovog sporazuma.

Vrijeme zaklju~enja sporazuma o neposrednoj pogodbi na nov je na~in

ure|eno u Zakonu. Prema ZIP-u iz 1978. g. sporazum o prodaji neposrednom
pogodbom mogao je biti zaklju~en u svako doba. Novi zakon nasuprot tome
odre|uje da se ovaj sporazum mo`e zaklju~iti najkasnije do prodaje nepokret nosti u javnom nadmetanju, {to je formulacija koja izaziva odre|ene nedoumice. Ograni~enje vremena do kojeg se ovla{tena lica mogu sporazumjeti o
prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom je u funkciji za{tite pravne
sigurnosti. Iako stari zakon nije postavljao vremenska ograni~enja, bilo je
zastupljeno shvatanje da je to mogu}e samo do trenutka u kom ne}e biti
ugro`ena prava drugih u~esnika u izvr{nom postupku (Tako A. \or|evi}, J.
Studin, ZIP, str. 125). Ispravno je postupio zakonodavac ograni~iv{i vrijeme u
kojem ovla{tena lica mogu odlu~iti da umjesto na javnoj prodaji nepokretnost
bude prodata neposrednom pogodbom, ali je pitanje da li je najoptimalnije
odredio vremensku granicu. Pod prodajom nepokretnosti na javnom nadmetanju mo`e se podrazumijevati dono{enja zaklju~ka o prodaji nepokretnosti
najpovoljnijem ponu|a~u iz ~lana 90. st. 6. ili objavljivanje ovog zaklju~ka.
Me|utim, ve} je u tom momentu mogu}a povreda interesa tre}ih lica. Na taj
na~in mo`e ozbiljno biti ugro`ena sigurnost kupca i omogu}ene zloupotrebe i
nesavjesno kalkuliranje visinom prodajne cijene, stoga bi najminimalnija korekcija bila da je taj sporazum mogu} do dono{enja zaklju~ka iz ~lana 90. st.
6. Dozvoliti to nakon dono{enja navedenog zaklju~ka dezavuiralo bi i rad
suda. Moglo bi se zalagati za tuma~enje da sud nakon {to zaklju~i nadmetanje a prije nego donese zaklju~ak iz ~lana 90. st. 6. treba pozvati lica
ovla{tena na zaklju~enje ovog sporazuma, ako su ona prisutna na ro~i{tu, da
mogu zaklju~iti sporazum, a da }e sud u protivnom donijeti zaklju~ak o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u, nakon ~ega vi{e nije mogu}e zaklju~enje ovog
sporazuma. Potpuna za{tita tre}ih lica mo`e se ostvariti samo ako bi ovaj sporazum bio zaklju~en prije objavljivanja zaklju~ka o prodaji. U zaklju~ku o prodaji se objavljuju uvjeti prodaje i sve druge ~injenice relevantne za prodaju
i tu sud odre|uje na~in i uvjete prodaje (~lan 82. stav 1.). Ve} u zaklju~ku
o prodaji mo`e biti odre|eno da se nepokretnost prodaje neposrednom pogodbom. Me|utim, mogu}a je situacija da je u zaklju~ku o prodaji odre|ena javna
prodaja, zaklju~ak dostavljen odre|enim licima i objavljen. Lica koja su zainteresirana za javnu prodaju, osim stranaka i zalo`nih povjerilaca koji su u

^lan 84 339

rangu prvenstva prije tra`ioca izvr{enja, nemaju mogu}nosti da saznaju da je

nakon toga zaklju~en sporazum o prodaji neposrednom pogodbom. Svako sporazumijevanje o promjeni na~ina prodaje nakon objavljivanja zaklju~ka o prodaji mo`e povrijediti interese odre|enih zainteresiranih lica, ali je u odmjeravanju opravdanih interesa Zakon po{ao od toga da treba favorizirati prodaju
neposrednom pogodbom i u kasnijoj fazi izvr{nog postupka.
6

Rok za zaklju~enje prodaje. Sporazumijevaju}i se o tome da se nepokretnost

mo`e prodati neposrednom pogodbom, stranke i zakonom odre|eni zalo`ni
povjerioci odre|uju i rok u kojem se nepokretnost mo`e prodati neposrednom pogodbom. Ukoliko stranke propuste da odrede rok, sporazum o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom nije ni{tav. Sud }e pozvati stranke
da to u~ine, a ako one po tome ne postupe, sud }e izvr{iti odre|enje roka.
Lica ovla{tena na zaklju~enje ovog sporazuma mogu pri njegovom zaklju~enju
odrediti i posljedice bezuspje{nog proteka roka (v. 95/1).

Uz stav 5: Forma ugovora o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom.

U principu forma ugovora o prodaji nepokretnosti ne bi uop}e trebala biti
odre|ena normama izvr{nog prava, ve} materijalnopravnim normama.
Me|utim, i raniji i novi zakon o izvr{nom postupku reguliraju ovo pitanje i
oba to ~ine na na~in koji je u suprotnosti sa normama materijalnog prava o
formi ugovora koji ima predmet prava na nepokretnostima. ZIP iz 1978. g.
je predvi|ao zaklju~enje ovog ugovora u pismenoj formi, {to je bilo u suprotnosti sa odredbama tada va`e}ih republi~kih i pokrajinskih zakona o prometu nepokretnosti koji su tra`ili uz pismenu formu i ovjeru potpisa ugovornih
strana. Navedeno zanemarivanje drugih va`e}ih propisa prisutno je i u novom
zakonu koji odre|uje da se ugovor zaklju~uje u pisanoj formi, ako druga~ije
nije odre|eno zakonom. Upravo to i jeste slu~aj u pravnom poretku BiH. Dok
se ne implementira Zakon o notarima, u oba entiteta se primjenjuje Zakon o
prometu nepokretnost koji zahtijeva sudsku ovjeru potpisa ugovornih strana
(~lan 9. Zakona o prometu nepokretnosti), {to je u Zakonu donekle nespretno do{lo do izra`aja trebalo je ve} u prvoj re~enici odrediti da se ugovor
zaklju~uje u pismenoj formi i da potpisi moraju biti ovjereni, ako zakonom
nije druga~ije odre|eno. Nakon implementacije Zakona o notarima ova odredba o formi }e postati bespredmetna, jer ~lan 73. ovog zakona pod prijetnjom
ni{tavosti propisuje formu notarski obra|ene isprave za pravne poslove koji
imaju za predmet nepokretnosti (Za pojam i vrste notarskih isprava vidjeti:
M. Povlaki}, Osnovne zna~ajke notarske slu`be u Federaciji BiH, str. 87).

Zaklju~enje ugovora o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom. Iako

Zakon i ovdje unosi odre|ene promjene u odnosu na rje{enja starog zakona,
zadr`ao je njegov duh. Raniji je zakon predvi|ao u odredbi ~lana 158. st.
3. da se prodaja neposrednom pogodbom mo`e izvr{iti preko pravnog lica za
promet nepokretnosti, slu`benog lica ili na drugi na~in. U osnovi je to rje{enje
zadr`ano s tim da se sada prodaja mo`e povjeriti licu (fizi~kom i pravnom)
ovla{tenom za promet nepokretnosti, izvr{iocu ({to je samo drugo ime za ranije slu`beno lice). Promjenom imena, izvr{ilac nije dobio druge niti druga~ije
ovlasti), ili se prodaja mo`e izvr{iti na drugi na~in, {to }e u praksi sigurno
biti i naj~e{}e.

340 ^lan 84

Povjeravanje prodaje. Sud povjerava prodaju odre|enom licu i o tome donosi zaklju~ak. Anga`iranje lica koja se bave prometom nepokretnosti mo`e biti
nu`no i korisno kad unaprijed ne postoji zainteresirani kupac. Me|utim, nije
jasno kako bi izvr{ioc (slu`beno lice) mogao doprinijeti efikasnijoj realizaciji
sporazuma o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom. Ovakvo zakonsko
rje{enje zanemaruje mogu}nost prodaje na drugi na~in, u kom slu~aju sud
ne mora povjeriti prodaju odre|enom licu i donijeti zaklju~ak o tome.
Sporazum stranaka o tome da se nepokretnost proda neposrednom pogodbom
mo`e biti inicirana ~injenicom da ve} postoji zainteresirani kupac. U tom
slu~aju nije nu`no u~e{}e posrednika u prodaji.

10

Kontrola suda. Stranke i zakonom odre|eni zalo`ni povjerioci se osim o roku

u kome treba izvr{iti prodaju sporazumijevaju i o na~inu na koji }e se vr{iti
prodaja preko lica ovla{tenog za promet nepokretnosti, preko izvr{ioca ili na
drugi na~in. Budu}i da drugi na~in nije preciznije definiran, to mo`e biti i
neposredna pogodba izme|u vlasnika-izvr{enika i kupca i ovdje nije nu`no
ograni~iti volju stranaka. Nema opasnosti u izvr{nom postupku od takvog
na~ina prodaje, jer i tom prilikom treba po{tovati propise Zakona, kao npr.
da se nepokretnost ne mo`e prodati za cijenu ni`u od jedne tre}ine utvr|ene
vrijednosti (v. 89/19) ili da nepokretnost ne mogu kupiti odre|ena lica (v. 88/1)
itd. U svakom slu~aju, ukoliko bi izvr{enik i prodavac zaklju~ili ugovor o prodaji nepo{tuju}i zakonske norme ili uvjete odre|ene zaklju~kom o prodaji, sud
ne}e donijeti zaklju~ak o prodaji ponu|a~u (v. 91/1), bez kojeg ne mo`e biti
doneseno rje{enje o dosudi niti izvr{en upis promjene prava vlasni{tva itd.
Nakon implementacije Zakona o notarima sigurnost ove transakcije trebala bi
biti jo{ neupitnija. Prodaja neposrednom pogodbom ima zadatak i da rastereti izvr{ni sud. Stoga intervencija suda nije nu`na ukoliko interesi izvr{nog
postupka ne mogu biti ugro`eni. U tom svjetlu treba tuma~iti i odredbu prema
kojoj ugovor u ime i za ra~un izvr{enika zaklju~uje lice kome je povjerena
prodaja na osnovu zaklju~ka suda. Ako sud nije donio zaklju~ak o prodaji
preko odre|enog lica, ve} se prodaja u pravom smislu rije~i vr{i neposrednom
pogodbom nije nu`no da neko tre}e lice zastupa izvr{enika i zaklju~uje ugovor u njegovo ime i za njegov ra~un. Smatramo da to nije bilo nu`no predvidjeti ni u slu~aju da je prodaja povjerena odre|enim licima ~ija je uloga
trebala ostati samo posredni~ka. Ne vidi se razlog za{to bi neko drugo lice
zastupalo izvr{enika, npr. sudski izvr{ilac.

11

U~e{}e notara. U hrvatskom je pravu predvi|ena jo{ mogu}nost prodaje preko

javnog bilje`nika (~lan 92. st. 4. OZ). Takva mogu}nost u BiH proizlazi i iz
entitetskih zakona o notarima, prema kojima sud, uz saglasnost notara, mo`e
na njega prenijeti vr{enje odre|enih radnji. Prodaju putem notara, gdje on
ima ulogu posrednika, treba razlikovati od ~injenice da }e u~e{}e notara u
BiH biti obavezno prilikom samog zaklju~enja ugovora o prodaji koji se
zaklju~uje u formi notarski obra|ene isprave.

12

Uz stav 6: Dejstvo ugovora. Zakon odre|uje da ugovor proizvodi djelovanje od dana dono{enja rje{enja o dosudi. U navedenoj odredbi se Zakon
u Federaciji BiH koristi neuobi~ajenom formulacijom ugovor proizvodi djelovanje `ele}i da izrazi da ugovor proizvodi dejstvo, kako ispravno stoji u

^lan 85 341

zakonu Republke Srpske. Osim pogre{ne jezi~ke formulacije odredba ovog

stava predstavlja i materijalnopravnu pogre{ku. Osnovna postavka obligacionog prava je da ugovor, kao pravna ~injenica, proizvodi dejstva, stvara prava
i obaveze momentom zaklju~enja (izuzetak ugovori zaklju~eni pod uvjetom
i rokom). Zaklju~enjem ugovora o prodaji nastaje obaveza kupca da plati
cijenu i obaveza prodavca da prenese vlasni{tvo. Da ugovor ne proizvodi
dejstvo kupac ne bi bio u obavezi da polo`i cijenu, {to je opet uvjet za
dono{enje rje{enja o dosudi. Zakonodavac ovdje nije pravio razliku izme|u
obligacionopravnih i stvarnopranih dejstava ugovora. U na{em pravu ugovor
nema translativno, stvarnopravno dejstvo (Tako O.. Stankovi}, M. Orli},
Stvarno pravo, str. 109.), do prenosa vlasni{tva na pokretnim stvarima dolazi predajom a na nepokretnostima upisom u zemlji{nu knjigu. Ovdje je zakonodavac `elio da izrazi da }e do prenosa vlasni{tva do}i tek nakon
dono{enja rje{enja o dosudi. Za momenat prelaska vlasni{tva na kupca vidjeti 93/1. Ispravno bi bilo da je Zakon odredio da ugovor o prodaji neposrednom pogodbom proizvodi dejstvo nakon dono{enje zaklju~ka iz ~lana 91.
stav 1. Taj zaklju~ak sud donosi nakon {to ispita da li su po{tovani uvjeti
za punova`nost neposredne pogodbe odre|eni Zakonom i sporazumom
ovla{tenih lica i bilo bi logi~no da od tog momenta ugovor proizvodi dejstva
(v. 91/1).
^lan 85.
Uvjeti prodaje
(1) Uvjeti prodaje unose se u zaklju~ak o prodaji i pored ostalih podataka
sadr`e:
1) bli`i opis nepokretnosti s pripadnicima ( pripacima prim. aut.),
2) nazna~enje prava tre}ih lica koja ne prestaju prodajom,
3) nazna~enje da li je nepokretnost slobodna od lica i stvari ili se
koristi i po kom pravnom osnovu,
4) vrijednost nepokretnosti,
5) cijenu po kojoj se nepokretnost mo`e prodati i ko je du`an platiti
poreze i takse u vezi sa prodajom,
6) rok u kojem je kupac du`an polo`iti cijenu,
7) na~in prodaje,
8) iznos osiguranja, rok u kojem mora biti dato, kod kog i kako mora
biti dato,
9) posebne uvjete koje kupac mora ispunjavati da bi mogao ste}i nepokretnost.
(2) Rok u kojem kupac du`an polo`iti cijenu ne mo`e biti du`i od 30 dana
od dana prodaje, bez obzira na to da li se cijena ispla}uje odjednom ili
u ratama.
(3) U postupku izvr{enja na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69. ovog zakona
uvjeti prodaje iz stava 1. ovog ~lana obuhvatit }e uvjete prodaje kako
cjelokupne nepokretnosti, tako i suvlasni~kog dijela koji je predmet
izvr{enja.

342 ^lan 85

Uz stav 1: Uvjeti prodaje. ^lanom 82. st. 1. definiran je sadr`aj zaklju~ka o

prodaji. Uvjeti prodaje su centralni dio zaklju~ka o prodaji i nabrojani su u
ovoj odredbi, a bli`e definirani u drugim zakonskim odredbama, zbog ~ega
kod nekih ta~aka ovog stava biti u~injena samo uputa na ~lanove gdje je dat
podrobniji komentar. U svakom slu~aju nu`no je povezano tuma~enje odredbe
~lana 82. i 85. U uvjetima prodaje daje se bli`i opis nepokretnosti sa pripacima. Pod bli`im opisom se smatra ta~no navo|enje zemlji{noknji`nih oznaka
broj katastarskih ~estica, naziv, povr{ina, broj z.k. ulo{ka i naziv katastarske
op}ine, podaci starog i novog katastarskog premjera. Nepokretnosti treba
opisati i u naravi. Kod navo|enje pripadaka, koje ZOVO definira kao nepokretnosti po namjeni (~lan 10. stav 3. ZOVO) nu`no je voditi ra~una o zakonskom zahtjevima koje jedna stvar mora da ispunjava da bi se smatrala pripatkom samostalna pokretna stvar, ~ija je svrha da trajno slu`i boljem iskori{tavanju glavne stvari, te da glavna stvar i pripadak moraju pripadati istom
vlasniku (Tako O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 14, N. Gavella i
dr., Stvarno pravo, str. 63). Uvjeti sadr`e obavezno i nazna~enje prava tre}ih
koja ne prestaju prodajom, a to mogu biti slu`nosti, stvarni tereti, pravo
gra|enja i li~ne slu`nosti ako su ta prava upisana u zemlji{nu knjigu prije
prava radi ~ijeg se namirenja tra`i izvr{enje (v. 75) kao i uknji`eno pravo
zakupa ili najma (v. 76/2). U uvjetima prodaje ne}e biti mogu}e nazna~iti koja
zalo`na prava ne prestaju budu}i da u tom trenutku jo{ ne mo`e biti
zaklju~en sporazum izme|u zalo`nog povjerioca i kupca o preuzimanju
zalo`nog prava i duga od strane kupca (v. 74/3). Bez obzira na to, nu`no je
navesti koja zalo`na prava terete nepokretnost. Navodi se da li je nepokretnost slobodna od lica i stvari, ili se koristi i po kom pravnom osnovu. Ovdje
}e se navesti i to da li je nepokrenost u posjedu izvr{enika ili tre}eg lica, u
kom slu~aju se navodi pravni osnov takvog posjedovanja, npr. ugovor o
zakupu, stanarsko pravo itd. Uvjeti prodaje sadr`e cijenu po kojoj se nepokret nost mo`e prodati, ko je du`an platiti poreze, rok za polaganje cijene.
Utvr|uje se tako|er na~in prodaje. Ukoliko nije ve} postignut sporazum u
skladu sa odredbom ~lana 84. stav 4., onda }e to biti javna prodaja. Me|utim,
i nakon dono{enja zaklju~ka o prodaji i utvr|ivanja uvjeta prodaje mo`e do}i
do sporazuma o prodaji putem neposredne pogodbe (v. 84/5). Raniji je zakon
odre|ivao da se uvjetima prodaje odre|uje iznos osiguranja, a prema novom
zakonu se odre|uje osim iznosa i rok u kom osiguranje mora biti dato, kod
kog i kako mora biti dato (v. 86/1).

Vrijednost nepokretnosti je pogre{no navedena kao element uvjeta prodaje.

Shodno odredbi ~lana 82. stav 1. vrijednost nepokretnosti se utvr|uje
zaklju~kom o prodaji, jer se o tome ne donosi poseban zaklju~ak. Odredba
~lana 82. stav 1. izri~ito utvr|enje vrijednosti nepokretnosti odvaja od odre|enja
na~ina i uvjeta prodaje (v. 82/4).

Uz ta~ku 9: Posebni uvjeti na strani kupca. Ukoliko se radi o nepokretnostima za koje posebni propisi odre|uju da vlasnici mogu biti samo odre|ena
lica uz ispunjenje propisanih uvjeta, sud to mora navesti u zaklju~ku o prodaji i nalo`iti u~esnicima da dostave dokaz o ispunjenju tih uvjeta. Lice koje
vodi postupak prodaje bi trebalo prije pristupanja nadmetanju provjeriti ispunjenje navedenih uvjeta. Ukoliko bi u nadmetanju i formiranju cijene u~estvo-

^lan 86 343

vala osoba koja ne mo`e biti kupac, to bi moglo ugroziti interese drugih
ponu|a~a. Ovo se odnosi i na situaciju da se strana fizi~ka ili pravna lica
pojavljuju kao kupci nepokretnosti u izvr{nom postupku. Budu}i da izvr{ni
sud u pravilu ne mo`e unaprijed znati da li }e navedena lica u~estvovati u
javnom nadmetanje, ne}e pogrije{iti ukoliko u zaklju~ku o prodaji uvrsti uvijek standardnu formulaciju a u skladu sa zahtjevima ove odredbe i odredi da
ukoliko strana fizi~ka ili pravna lica `ele u~estvovati u javnom nadmetanju i
biti kupci prilo`e dokaze da mogu postati vlasnikom nepokretnosti koja je
predmet izvr{enja (v. 88/7).
4

Uz stav 2: Rok za polaganje cijene. U cilju ubrzanja postupka i br`eg namirenja tra`ioca izvr{enja rok za polaganje cijene je znatno skra}en sa ranijih 6 mjeseci na 30 dana, i to bez obzira da li se cijena pla}a odjednom ili
u ratama. Na ovaj je na~in isplata u ratama u dobroj mjeri izgubila smisao.

Uz stav 3: Uvjeti prodaje kod izvr{enja na suvlasni~kom dijelu moraju se

odnositi kako na prodaju suvlasni~kog dijela tako i cijele nepokretnosti, i to
odvojeno za suvlasni~ki dio a odvojeno za cijelu nepokretnost (v. 82/6, a
tako|er 69/5-10, 80/7, 86/4, 90/3, 91/4).
^lan 86.
Davanje osiguranja
(1) U javnom nadmetanju kao kupci mogu u~estvovati samo lica koja su
prethodno dala osiguranje.
(2) Pored lica koja, prema ovom zakonu, nisu du`na dati osiguranje u
izvr{nom postupku, osiguranje nisu du`ni dati tra`ilac izvr{enja na ~iji je
prijedlog odre|eno izvr{enje i nosioci prava upisanih u zemlji{noj knjizi
koja prestaju prodajom nepokretnosti, ako njihova potra`ivanja dosti`u
iznos osiguranja i ako bi se, s obzirom na njihov prvenstveni red i
utvr|enu vrijednost nepokretnosti, taj iznos mogao namiriti iz kupovne
cijene.
(3) Osiguranje iznosi jednu desetinu odre|ene vrijednosti nepokretnosti s tim
{to ne mo`e iznositi vi{e od 10.000,00 KM.
(4) Ponu|a~ima ~ija ponuda nije prihva}ena, osim za tri najbolja ponu|a~a,
vratit }e se osiguranje odmah nakon zaklju~enja javnog nadmetanja.

Uz stav 1: Osiguranje u javnom nadmetanju. Odredba je posljedica op}ih

rje{enja o javnim nadmetanjima i cilj joj je osigurati ozbiljnost ponu|a~a i
pravnu sigurnost drugih u~esnika u nadmetanju, {to se posti`e davanjem
propisanog osiguranja. Uvjet za u~e{}e u javnom nadmetanju jeste prethodno
davanje osiguranja, odnosno dokaz o tome da je osiguranje dato u skladu sa
uvjetima prodaje definiranim u zaklju~ku o prodaji (~lan 85. stav. 1. ta~. 8.).
U pravilu }e to biti priznanica o uplati iznosa osiguranja u sudski depozit
odnosno na ra~un suda. Zakon govori o polaganju osiguranja, dok u op}im

344 ^lan 86

odredbama sadr`i generalno pravilo o davanju jemstva (~lan 18/5). ZIP iz 1978.
g. je i na ovom mjestu koristio izraz jemstvo (~lan 160. ZIP-a iz 1978. g.).
Nema sumnje da je zakonodavac u ovom ~lanu imao u vidu upravo situaciju davanja jemstva, te da }e se op}a pravila o jemstvu primjenjivati i na osiguranje koje se daje u postupku javnog nadmetanja, ali je terminolo{ka neujedna~enost ipak propust zakonodavca.
2

Oblik osiguranja. Zakon ne propisuje izri~ito da se osiguranje daje u novcu

pa se postavlja pitanje mo`e li sud u zaklju~ku o prodaji, ure|uju}i uvjete
prodaje, odrediti i mogu}nost davanja osiguranja u drugom obliku. Iz odredbe ~lana 85. st. 1. ta~. 8 slijedi da sud odre|uje iznos osiguranja, rok, kod
koga i kako mora biti dato, {to name}e zaklju~ak da osiguranje mo`e biti dato
u razli~itim oblicima, ali pod uvjetom da je visina osiguranja u skladu sa odredbom ~lana 86. stav 3. Odredbu o davanju osiguranja kod javnog nadmetanja
Zakona treba tuma~iti u vezi sa odredbom ~lana 18., prema kojoj je zakonska
pretpostavka da se jemstvo daje u gotovini, ali da sud mo`e odobriti davanje jemstva u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira, te dragocjenosti
~iju je vrijednost lako utvrditi na tr`i{tu i koje se mogu brzo i jednostavno
unov~iti. Sud koji provodi postupak prodaje javnim nadmetanjem bi prema
okolnostima slu~aja trebao prihvatiti i druge na~ine osiguranja u skladu sa
zakonom, ali bi o tome morao imati precizan iskaz u uvjetima prodaje.

Uz stav 2: Lica koja ne moraju dati osiguranje. Ova odredba odre|uje izuzetke od pravila da je uvjet za u~e{}e u javnom nadmetanju davanje osiguranja. Formulacija odredbe je u izvjesnoj mjeri neprecizna jer pored lica koja
po ovom zakonu nisu du`na dati osiguranje pominje i druge kategorije lica
koja nisu du`na dati osiguranje jasno je da su i ta lica odre|ena ovim zakonom. Zato bi bilo preciznije govoriti o licima koja su generalno u bilo kojem
izvr{nom postupku oslobo|ena davanja bilo kakvog jemstva i osiguranja. To
su lica nabrojana u ~lanu 18. st. 2., a to su BiH, entiteti, Distrikt Br~ko, kantoni, gradovi, op}ine i njihovi organi i slu`be. Odredbom ~lana 86. stav 2.
definirana lica koja nisu du`na dati osiguranje da bi u~estvovala u odre|enom
javnom nadmetanju zbog posebnog odnosa prema predmetnoj nekretnini,
odnosno zbog polo`aja koji imaju u konkretnom izvr{nom postupku, a to su
prema Zakonu tra`ilac izvr{enja na ~iji je prijedlog odre|eno izvr{enje i nosioci prava upisanih u zemlji{noj knjizi koja prestaju prodajom nepokretnosti
(preciznija bi formulacija bila koja prestaju dosudom nepokretnosti), a to su
zalo`na prava, sva druga stvarna prava na tu|oj stvari koja su upisana nakon
upisa zabilje`be izvr{nosti, pravo zakupa koje nije upisano u zemlji{ne knjige
v. komentar uz ~lanove 74, 75. i 76. Uvjet da bi lica ~ija prava prestaju
dosudom nepokretnosti bila oslobo|ena od polaganja osiguranja jeste da njihova potra`ivanja dosti`u iznos osiguranja ({to podrazumijeva i situaciju da
prema{uju taj iznos, ali ne i ako su ni`a od utvr|enog iznosa osiguranja) i
da je s obzirom na konkretnu situaciju mogu}e namirenje njihovih prava iz
kupovne cijene.

Uz stav 3: Visina osiguranja. Zakonodavac je visinu osiguranja odredio u procentu od odre|ene vrijednosti nepokretnosti, s tim {to za svaku nepokretnost
za koju je cijena utvr|ena na 100.000,00 KM i vi{e vrijednost osiguranja ne

^lan 87 345

raste i ostaje maksimalno 10.000,00 KM. U vezi sa visinom osiguranja ostalo je

jedno otvoreno pitanje. U zaklju~ku o prodaji utvr|uju se uvjeti prodaje, a
ako se izvr{enje vr{i na suvlasni~kom dijelu, moraju biti odre|eni odvojeno
uvjeti prodaje i za suvlasni~ki dio i za cijelu nepokretnost. Na taj na~in mora
biti odovojeno odre|eno i davanje osiguranja. Ukoliko odre|eno lice `eli u~estvovati u nadmetanju samo za suvlasni~ki dio, uplatit }e odgovaraju}e osiguranje. ^ini se neopravdanim da licima koja bi u~estvovala u nadmetanju za
cijelu nepokretnost nametnuti obavezu da uplate duplo osiguranje bilo bi
dovoljno ukoliko bi ona uplatila osiguranje izra~unato prema vrijednosti cijele
nepokretnosti. U slu~aju da takvo lice bude uvr{teno u tri najbolja ponu|a~a
za suvlasni~ki dio i sud donese odluku o prodaji suvlasni~kog dijela, razlika
osiguranja im mora biti odmah vra}ena.
5

Uz stav 4: Vra}anje osiguranja. ^im se zaklju~i nadmetanje, sud utvr|uje listu

ponu|a~a koji su ponudili cijenu iznad propisanog minimuma ako su u pitanju prvo i drugo ro~i{te odnosno listu najboljih ponu|a~a ako je u pitanju
tre}e ro~i{te, kao i da je nepokretnost prodata najpovoljnijem ponu|a~u. Svim
ponu|a~ima koji su uplatili osiguranje ono se vra}a odmah nakon zaklju~enja
nadmetanja, osim trojici najpovoljnijih. Ovo je novina u Zakonu i posljedica
je odredbi sadr`anih u ~lanu 92. koje reguliraju situaciju kada najpovoljniji
ponu|a~ ne polo`i cijenu u odre|enom roku. Sud }e tada proglasiti prodaju
tom ponu|a~u neva`e}om i novim zaklju~kom odrediti da je nepokretnost predata drugom odnosno tre}em kupcu. Navedeno rje{enje u cilju efikasnosti
postupka zahtjeva da osiguranja koja su dala tri najpovoljnija ponu|a~a ostane u sudskom depozitu do definitivnog polaganja cijene (v. 92/4).
^lan 87.
Jedan ponu|a~
(1) Ro~i{te za javno nadmetanje odr`at }e se i kad prisustvuje samo jedan
ponu|a~.
(2) Sud }e zaklju~kom, na zahtjev lica koje ima pravo prvenstvenog nami renja, odrediti da se ro~i{te za prodaju odgodi ako u~estvuje samo jedan
ponu|a~.

Uz stav 1: Jedan ponu|a~. Prijava samo jednog ponu|a~a za u~e{}e u

javnom nadmetanju nije prepreka za odr`avanje ro~i{ta za javno nadmetanje. U tom se slu~aju javno nadmetanje odr`ava po istim pravilima kao i
ro~i{te na kome u~estvuje vi{e ponu|a~a. Ipak, po prirodi stvari odre|ene
odredbe ne mogu biti primijenjene, kao npr. odredba ~lana 86. st. 4., jer }e
sud mo}i zadr`ati samo osiguranje jedinog ponu|a~a. U pravom smislu do
nadmetanja vi{e potencijalnih kupaca ne}e do}i. Sud }e konstatirati na zapisnik o ro~i{tu za javnu prodaju da se pojavio samo jedan ponu|a~, da lica
koja imaju pravo prvenstvenog namirenja nisu tra`ila odgodu ro~i{ta, objavit }e da se nepokretnost ne mo`e prodati ispod odre|ene vrijednosti, ako
se radi o prvom i drugom ro~i{tu, i pozvat }e jedinog u~esnika u nadmetanju da stavi svoju ponudu. Po proteku od deset minuta nakon stavlja-

346 ^lan 87

nja ponude sud }e zaklju~iti javno nadmetanje (v. 90/4). Lista ponu|a~a }e
sadr`avati jedno ime ukoliko ponu|a~ ponudi cijenu iznad zakonom
propisanog minimuma.
2

Nepojavljivanje ponu|a~a. U praksi se postavilo pitanje {ta }e sud u~initi u

situaciji kad se na ro~i{tu za javno nadmetanje i prodaju ne pojavi nijedan
ponu|a~ da li }e sud u takvoj situaciji odr`ati ili odgoditi ro~i{te. Iz zakonske odredbe nedvosmisleno slijedi da se ro~i{te ne mo`e odr`ati. Zakon
odre|uje da }e se ro~i{te odr`ati i kad prisustvuje samo jedan ponu|a~; argumentom a contrario zaklju~ujemo da se ro~i{te ne}e odr`ati ako mu ne pri sustvuje nijedan ponu|a~. Ukoliko ro~i{te nije odr`ano, sud bi morao ponovo zakazati isto ro~i{te. Upravo je dilema nastala kod pitanja da li je novo
zakazano ro~i{te ponovljeno ranije ili sljede}e ro~i{te. U ovoj se situaciji radi
o ponovljenom ro~i{tu, jer je Zakonom propisana pretpostavka za odr`avanje
sljede}eg npr. drugog ro~i{ta neuspjela prodaja na prvom ili neuplata cijene
od strane najboljeg ponu|a~a u odre|enom roku, a iz ove odredbe slijedi da
se ro~i{te uop}e nije ni odr`alo. Ovakvo shvatanje ne doprinosi ubrzanju postupka; efikasnost bi bila ve}a kada bi se novosazvano ro~i{te smatralo
sljede}im ro~i{tem na kojem se nepokretnost mo`e prodati po ni`oj cijeni.
Ukoliko se na navedeni na~in ponovi nekoliko bezuspje{nih ro~i{ta, sud }e
obustaviti izvr{enje u skladu sa odredbom ~lana 63. stav 3. Ovakvo tuma~enje
logi~no slijedi iz formulacije ovog stava, ali se postavlja pitanje da li bi bilo
u suprotnosti sa odredbom ~lana 89. st. 3. i 5. prva re~enica. Iz navedenih
uvijek prim. aut.) zakazuje naredno ro~i{te ako nepoodredaba slijedi da se (u
kretnost (iiz bilo kojeg raloga - prim. aut.) nije prodata na prvom odnosno
drugom ro~i{tu. Odredbe nisu u suprotnosti, jer ova zakonska odredba govori o tome da ro~i{te uop}e nije bilo odr`ano.

Nestavljanje ponude. Tuma~enje izneseno supra 2 otvara jedno pitanje na koje

Zakon ne nudi odgovor. To je pitanje {ta se podrazumijeva pod formulacijom
aako ne prisustvuje nijedan ponu|a~ da li se podrazumijeva samo situacija u kojoj odista nema ponu|a~a, ili i situacija u kojoj su odre|ena lica
polo`ila osiguranje, ali nisu stavila ponudu ili su stavila ponudu na iznos
manji od propisanog i koja se uop}e ne razmatra (v. 89/3 i 8). Ne regulirav{i
ovo pitanje, a s obzirom na formulacije iz ~lana 89. st. 3. i 5. (prva re~enica)
Zakon je otvorio prostor za zloupotrebe. Odre|ena zainteresirana lica bi
upla}ivala osiguranje, te ako bi se pojavila kao jedino lice na ro~i{tu ne bi
uop}e stavljala ponudu ili bi stavljala ponudu koja ne mo`e biti uzeta u razmatranje. Budu}i da zakon nema odredaba o ovakvoj situaciji, moglo bi se
smatrati da je ro~i{te odr`ano i sud bi zakazivao sljede}e ro~i{te: Na ovaj
na~in mo`e do}i do zlonamjernih kalkulacija cijenom. Zakon u navedenoj
situaciji ~ak nije ni propisao mogu}nost gubitka polo`enog osiguranja za lica
koja nesavjesno u~estvuju u javnom nadmetanju. Trebalo bi se zalagati za
tuma~enje prema kome zlonamjerno postupanje na ro~i{tu dovodi do gubitka
osiguranja. Me|utim, i ta bi sankcija bila neadekvatna gubitak osiguranja bi
bio rizik koji na sebe preuzima jedna strana u cilju kupovine nepokretnosti
po znatno ni`oj cijeni na slijede}em ro~i{tu. Navedeno pona{anje bi se moglo
smatrati zloupotrebom procesnih prava, ali nije za o~ekivati da sud sprije~i
takvim licima u~e{}e na narednom ro~i{tu.

^lan 87 347

Uz stav 2: Odgoda ro~i{ta zbog u~e{}a samo jednog ponu|a~a. U~e{}e samo
jednog u~esnika u nadmetanju smanjuje {anse za postizanje vi{e cijene, odnosno cijene vi{e od zakonom propisanog minimuma na prvom i drugom ro~i{tu,
~ime mogu biti ugro`eni interesi lica koja se namiruju u izvr{nom postupku.
Stoga Zakon dopu{ta mogu}nost da sud odgodi ro~i{te za prodaju na kome
u~estvuje samo jedan ponu|a~, i to na zahtjev lica koje ima pravo na prvenstveno namirenje. Odredbu sli~nog sadr`aja imao je i raniji zakon (~lan 166.
ZIP-a iz 1978. g.), ali je novi zakon ovdje unio izvjesne promjene.

Ovla{tena lica. Izmjene u novom zakonu se ti~u prvenstveno lica ovla{tenih

za podno{enje prijedloga za odgodu ro~i{ta. Prema ZIP-u iz 1978. g. ovla{teni
za podno{enje ovog prijedloga bili su stranke i zalo`ni povjerilac, dok je to
prema novom zakonu lice koje ima pravo prvenstvenog namirenja, ~ime je
krug lica su`en, {to je posljedica osnovne namjere zakonodavca da ograni~i
mogu}nost odugovla~enja postupka (Nasuprot tome, u Ovr{nom zakonu
Republike Hrvatske krug lica ovla{tenih na podno{enje prijedloga je pro{iren.
Osim stranaka, to su sva lica koja se namiruju u izvr{nom postupku, ne
samo zalo`ni povjerioci. Vidjeti ~lan 95. OZ). Formulacija prema kojoj se
ro~i{te mo`e odgoditi na prijedlog lica koje ima pravo na prvenstveno namirenje je neprecizna, jer se postavlja pitanje koje je to lice lice koje ima
pravo na prvenstveno namirenje pred svim drugim licima koja se namiruju
u konkretnom izvr{nom postupku i ono }e tada biti odre|eno prema odredbi ~lana 98. Zakona ili se radi samo o licu koje ima prednost pred tra`iocem
izvr{enja, ili se radi o zakonodavnoj tehnici koja se primjenjuje pri formuliranju na{ih zakona i pri ~emu se naj~e{}e koriste generi~ki nazivi u jednini. Tako je npr. ZIP iz 1978. g. koristio termin zalo`ni povjerilac da ozna~i
sve zalo`ne povjerioce. Prema ovom tuma~enju mogu}nost podno{enja prijedloga se ne bi odnosila samo na jedno lice. Izraz lice koje ima pravo
prvenstvenog namirenja mo`e se odnositi na svakog zalo`nog povjerioca
budu}i da zalo`ni povjerioci per definitionem imaju pravo prvenstvenog
namirenja nad povjeriocima koji nemaju zalo`no pravo, kao i nad povjeriocima koji su nakon njih zasnovali zalo`no pravo (~lan 68. ZOVO, ~lan 63.
ZOSPO). U sklopu ukupnih intervencija u ovoj zakonskoj odredbi i budu}i
da je termin zalo`ni povjerilac zamijenjen terminom lice koje ima pravo
prvenstvenog namirenja, mo`e se prihvatiti tuma~enje da je zakonodavac
imao u vidu ono lice koje se u konkretnom izvr{nom postupku namiruje na
prvom mjestu. Navedeno ograni~enje ne smatramo uspjelim rje{enjem
tra`ilac izvr{enja koji nema prvenstveni rang namirenja kao i zalo`ni povjerioci slabijeg ranga neopravdano su li{eni mogu}nosti da tra`e odgodu ro~i{ta.
Povjerilac koji se namiruje s pravom prvenstva ne}e u nizu slu~ajeva ni imati
interesa da tra`i odgodu jer s obzirom na odnos vrijednosti nepokretnosti i
njegovog potra`ivanja njegov interes ne mora biti ugro`en ~injenicom da vi{e
kupaca me|usobnim nadmetanjem ne}e podi}i kupovnu cijenu, ali time mogu
biti ugro`eni povjerioci slabijeg ranga.

Zaklju~ak o odgodi. Novi zakon je na prvi pogled precizniji od ZIP-a iz 1978.

g. jer izri~ito propisuje da sud odluku o odgodi donosi u formi zaklju~ka. S
obzirom da se radi o odluci kojom se upravlja postupkom i bez izri~ite zakonske odredbe o tome jedino logi~no tuma~enje bi bilo da sud odluku o odgo-

348 ^lan 88

di ro~i{ta donosi u formi zaklju~ka (Kada se odluka suda odnosi na

upravljanje postupkom i izdavanje odre|enih naloga slu`benom licu za sprovo|enje pojedinih radnji, donosi se u obliku zaklju~ka. N. [arki}, D. Ra{i},
Priru~nik za primenu ZIP-a, str. 76). Istovremeno sa odgodom ro~i{ta sud mora
zakazati ro~i{te, ali to nije novo ve} ponovljeno ro~i{te.
7

Sljede}u novinu predstavlja promjena karaktera norme dok je u ranijem

zakonu norma o mogu}nosti odgode ro~i{ta bila za sud ovla{}uju}a (Sud
mo`e...), prema novom zakonu je ona nare|uju}a. Sud mo`e odgoditi ro~i{te
tek ako ovla{teno lice postavi zahtjev, zna~i ne i po slu`benoj du`nosti, ali
ako je zahtjev postavljen i sud utvrdi da se radi o licu koje ima pravo na
prvenstveno namirenje u odnosu na tra`ioca izvr{enja sud je du`an donijeti
zaklju~ak o odgodi ro~i{ta (Sud }e zaklju~kom...), bez razmatranja okolnosti
slu~aja. Prema rje{enjima ZIP-a iz 1978. g. dono{enje odluke bilo je u domenu slobodne ocjene suda, prema okolnostima konkretnog slu~aja. Budu}i da
prema novom zakonu pravo da tra`e odgodu nemaju stranke, odnosno nema
izvr{enik, a prema redovnom toku stvari nije za o~ekivati da }e povjerilac
koji ima pravo na prvenstveno namirenje bez opravdanog razloga poduzimati radnje u cilju odugovla~enja postupka, biva razumljivije {to zakonodavac ne
tra`i od suda da se upu{ta u ocjenu okolnosti slu~aja, tako i da ova odredba ima za cilj ekonomiju postupka.
^lan 88.
Ko ne mo`e biti kupac
Kupac ne mo`e biti sudija ili drugo lice koje slu`beno sudjeluje u postupku prodaje, njihov supru`nik i s njima povezana lica (preci, potom ci, bra}a i sestre i njihovi supru`nici), izvr{enik i njegov supru`nik, a
n i l i c e k o j e p r e m a z a k o n u n e m o ` e s t e }i n e p o k r e t n o s t k o j a j e p r e d m e t
izvr{enja.

Cilj norme. Zakonom su odre|ena lica isklju~ena od mogu}nosti da budu kupci

nepokretnosti koja je predmet izvr{enja. Ograni~enje se odnosi kako na u~e{}e
i kupovinu u javnom nadmetanju tako i na kupovinu neposrednom pogodbom. Za razliku od ZIP-a iz 1978. g. koji je izri~ito odre|ivao da se ograni~enje
odnosi na oba na~ina prodaje nepokretnosti u izvr{nom postupku novi zakon
ne sadr`i sli~nu odredbu. Kod odgovora na pitanje kako shvatiti navedeno
izostavljanje iz zakonskog teksta treba po}i od smisla norme koja odre|uje ko
ne mo`e biti kupac u izvr{nom postupku. Smisao zakonske zabrane je u tome
da se zabranom u~e{}a odre|enih lica u kupovini nepokretnosti izbjegnu
odre|ene zloupotrebe do kojih bi moglo do}i ukoliko bi nepristrasnost lica
koja provode postupak izvr{enja ili prodaju nepokretnosti mogla biti dovedena u pitanje ili da nepokretnost ne mogu kupiti u izvr{nom postupku lica
koja ina~e ne mogu biti vlasnici predmetne nepokretnosti. Navedena situacija
mo`e na jednak na~in nastati i kod prodaje na javnom nadmetanju i neposrednom pogodbom, te i bez izri~ite zakonske odredbe o tome treba zauzeti stav
da navedena lica ne mogu biti kupci nepokretnosti u izvr{nom postupku bez
obzira na na~in prodaje u konkretnom slu~aju.

^lan 88 349

Ko ne mo`e biti kupac. Zakon odre|uje tri kategorije lica koja se ne mogu
pojaviti kao kupci nepokretnosti koja se prodaje u izvr{nom postupku. Kupci
u izvr{nom postupku ne mogu biti prvenstveno sudija ili drugo slu`beno lice
koje sudjeluje u postupku prodaje i sa njima povezana lica. Drugu kategoriju ~ini izvr{enik i njegov bra~ni drug, a tre}u lica koja po zakonu ne mogu
ste}i nepokretnost koja je predmet izvr{enja. Tra`ilac izvr{enja, kao i druga
lica koja se namiruju u postupku mogu biti kupci (v. 68/5).

Sudija i slu`beno lice. Zabrana se u prvom redu odnosi na lica koje vode
izvr{ni postupak odnosno postupak prodaje i smisao te zabrane je ve} izlo`en
spre~avanje zloupotreba prilikom prodaje nepokretnosti. Kupac ne mo`e biti
sudija niti njegov supru`nik. Zatim kupac ne mo`e biti lice koje slu`beno
u~estvuje u postupku prodaje niti njegov supru`nik. Zakon ne odre|uje bli`e
o kojim se licima radi, ali se zabrana prije svega mo`e odnositi na stru~ne
saradnike kojima sudija povjerava odre|ene poslove, kao npr. da vode ro~i{te
za prodaju (v. 84/1), na zapisni~ara, izvr{ioce, lica koja slu`beno u~estvuju u
postupku prodaje neposrednom pogodbom. Kao kupci nepokretnosti u
izvr{nom postupku ne mogu se pojaviti ni sa njima povezana lica u koje
Zakon ubraja njihove pretke, potomke, bra}u i sestre, kao i supru`nike tih
lica. U zakonodavstvu BiH ne postoji jedinstveno odre|enje povezanih lica
tako da svaki pojedini zakon za svoje potrebe definira povezana lica. Zakon
je ovdje preuzeo ve} postoje}u regulativu iz Zakona o naslje|ivanju koji
odre|uje da je ni{tav testament ukoliko je njime ne{to zavje{tano sudiji koji
ga je sa~inio, svjedocima testamenta te njihovim precima, potomcima, bra}i i
sestrama i bra~nim drugovima tih lica (~lan 72. ZN). Za potrebe izvr{nog
postupka Zakon smatra povezanim licima sve srodnike u pravoj liniji (pretke i potomke) bez ograni~enja, kao i njihove bra~ne drugove, u pobo~noj
liniji samo sestre i bra}u i njihove bra~ne drugove, ali ne i njihove dalje
potomke.

Izvr{enik kao kupac. U drugu kategoriju lica koja ne mogu biti kupci nepokretnosti u izvr{nom postupku spada izvr{enik, kako je to bilo i u ZIP-u iz
1978. g. i njegov bra~ni drug, {to je novina.
Zabrana izvr{eniku da u~estvuje kao kupac u izvr{nom postupku potpuno je
logi~na jer se prodajom `eli dobiti odre|ena cijena. Ukoliko izvr{enik ima
gotovinu, on svoju nepokretnost mo`e spasiti isplatom povjerilaca, a uz to je
izvr{enik ve} vlasnik nepokretnosti i ne postoji mogu}nost kupovine vlastite
stvari. (Osim toga du`nik u izvr{nom postupku treba da plati dug, a ne
mo`e otkupiti zalo`enu stvar na kojoj ima pravo vlasni{tva... Odluka
Vrhovnog suda BiH, Gvl-32/86 od 16.10.1986., navedeno prema, N. [arki}. D.
Ra{i}, Priru~nik za primenu ZIP-a, str. 209.)

Suvlasnik kao kupac. Problem se postavlja ako se prodaje suvlasni~ki dio, ali
ne i cijela nepokretnost. U slu~aju da se prema odredbama ~lana 69. vr{i
izvr{enje na suvlasni~kom dijelu koje mo`e dovesti do prodaje nepokretnosti
u cjelini, ostali suvlasnici imaju pravo zahtijevati da im se ustupi nepokretnost koja je predmet izvr{enja ako polo`e iznos koji odgovara vrijednosti
izvr{enikova udjela u toj stvari (vidjeti komentar uz ~lan 69. stav 6.). U

350 ^lan 88

slu~aju da predmet prodaje bude samo suvlasni~ki dio, ostali suvlasnici bi

mogli u~estvovati u kupovini jer kupuju tu|i suvlasni~ki dio (U tom smislu
i ve} citirana Odluka Vrhovnog suda BiH, Gvl-32/86 od 16.10.1986: Pogre{no
je pravno shvatanje izra`eno u zahtjevu za za{titu zakonitosti da su pogrije{ili
ni`estepeni sudovi kada su zaklju~ili da je protivnica predlagatelja mogla biti
kupac suvlasni~kih dijelova nekretnina koji pripadaju predlagateljima, odnosno da joj pripada pravo da u~estvuje u postupku javnog nadmetanja radi
prodaje tih nekretnina, jer druga~ije ne proizilazi ni iz odredbe ~lana 162.
ZIP (ZIP 1978. g. prim. aut. Odredba odgovara sada{njem ~lanu 88.). Naime
prema principima izra`enim u odredbama ~lanova 238-242. ZIP (sada 218-222.
prim. aut.), stranke u postupku diobe suvlasni~ke zajednice imaju ravnopravan polo`aj u~esnika u postupku koji istovremeno odgovara i polo`aju povjerioca i du`nika, {to se odnosi kako na suvlasnike koji su istupili kao predlagatelji za razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice, tako i na suvlasnike koji su u
tom prijedlogu ozna~eni kao protivnici predlagatelja, pa kako odredba iz ~lana
162. ZIP ne sprje~ava povjerioca da kao kupac u~estvuje u postupku javnog
nadmetanja, to je i protivnici predlagatelja pripadalo takvo pravo. Osim toga
du`nik u izvr{nom postupku treba da plati dug, a ne mo`e otkupiti zalo`enu
stvar na koju ima pravo vlasni{tva, dok suvlasnik otkupljuje tu|i suvlasni~ki
dio.)
6

Bra~ni drug izvr{enika ne mo`e biti kupac nepokretnosti u izvr{nom postupku. Novina u zakonu kojom je bra~ni drug izvr{enika isklju~en od
mogu}nosti kupovine nepokretnosti ne predstavlja naro~ito uspje{no rje{enje.
Ovdje nije mogu}a jednostavna paralela sa supru`nikom sudije ili lica koje
slu`beno u~estvuje u postupku prodaje, gdje je ratio zabrane spre~avanje
mogu}ih zloupotreba kao npr. dogovora o cijeni na {tetu povjerilaca.
Pojavljivanje bra~nog druga izvr{enika kao kupca ne mo`e ugroziti lica koja
se namiruju u izvr{nom postupku, a u nizu slu~ajeva moglo bi za{tititi legitimne interese bra~nog druga izvr{enika. Mogu}e je da se radi o dugovima
bra~nog druga za koji drugi bra~ni drug ne odgovara, npr. dugovi koje je
bra~ni drug imao prije stupanja u brak i za koje odgovara svojom posebnom imovinom i svojim udjelom u zajedni~koj imovini (~lan 272. PZ FBiH,
~lan 278. PZ RS). ^ini se opravdanim dopustiti bra~nom drugu da kupi i
posebnu imovinu bra~nog druga (svojim sredstvima), a naro~ito udio u zajedni~koj imovini koji pripada drugom bra~nom drugu, za koji }e se prije
razvrgnu}a bra~ne zajednice te{ko i na}i kupac. Odre|uju}i da izvr{enik
bra~nog druga ne mo`e biti kupac nepokretnosti u zajedni~kom vlasni{tvu,
Zakon je do{ao u suprotnost sa odredbom ~lana 69. stav 10. u vezi sa stavom 6. Prema toj odredbi zajedni~ar u pravu mo`e zahtijevati da mu se
stvar koja je predmet izvr{enja ustupi ako polo`i iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikava udjela (v. komentar 69/9 i 11). Odredba ~lana 69. {titi interese bra~nog druga izvr{enika na na~in da odre|uje da ukoliko `eli da zadr`i
zajedni~ku stvar mora platiti iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikovog
udjela. Tada bra~ni drug mo`e tra`iti da mu se ustupi cijela stvar (nepokretnost) koja je predmet izvr{enja. Na taj na~in bi se sprije~ilo provo|enje postupka prodaje u izvr{nom postupku. Me|utim, ukoliko ne bi koristio
mogu}nost propisanu ~lanom 69. stav 10., bra~ni drug izvr{enika ne bi mogao
na osnovu odredbe ~lana 88. u~estvovati u javnom nadmetanju niti kupiti slo-

^lan 351

bodnom pogodbom. Smisao ovog ograni~enja u svjetlu povezanog tuma~enja

sa odredbom ~lana 69. Zakona odista nije jasan. Tako|er je mogu}a situacija
u kojoj su bra~ni drugovi dogovorili re`im posebne imovine. U oba slu~aja
nema ni identiteta kupca i izvr{enika niti identiteta njihove imovine, {to je
prema stanovi{tu izra`enom u ovdje citiranoj sudskoj odluci klju~no, te se
nikako ne vidi razlog za{to se bra~ni drug izvr{enika ne bi mogao pojaviti
kao kupac posebne izvr{enikove imovine.
7

Li~ni du`nik kao kupac. U praksi se pojavio problem kod izvr{enja na nepokretnosti optere}enoj zalo`nim pravom, pri ~emu du`nik i zalo`ni du`nik nisu
bili isto lice. Ukoliko je tra`ilac kao predmet izvr{enja predlo`io zalo`enu nepokretnost koja je vlasni{tvo zalo`nog du`nika zbog toga {to (li~ni) du`nik ne
pla}a dug, zalo`ni du`nik nema pravo da se pojavi u ulozi kupca. Prvo, on
je vlasnik zalo`ene nepokretnosti i ne mo`e kupiti svoju stvar. Drugo, to bi
bilo suprotno izri~itoj zakonskoj odredbi koja zabranjuje izvr{eniku da bude
kupac. Ne treba gubiti iz vida da izvr{enik nije nu`no i du`nik; prema zakonskoj definiciji izvr{enik je lice protiv kojeg se potra`ivanje ostvaruje (~lan 2.
ta~. 3.). Ukoliko se povjerilac odlu~i za naplatu iz zalo`ene stvari u vlasni{tvu
zalo`nog du`nika umjesto iz cjelokupne imovine li~nog du`nika ({to }e
naj~e{}e i biti slu~aj), onda se potra`ivanje ostvaruje prema zalo`nom du`niku,
on je izvr{enik, i sljedstveno tome ne mo`e biti kupac u izvr{nom postupku. U toj situaciji se li~ni du`nik mo`e pojaviti kao kupac nepokretnosti.

Stranci kao kupci. U tre}u kategoriju spadaju lica koja ne mogu pribaviti
odre|enu nepokretnost jer im to zakon zabranjuje. Pozitivnopravni propisi
predvi|aju odre|ena ograni~enja za strance kada je u pitanju stjecanje prava
vlasni{tva na nepokretnostima i budu}i da se radi o materiji koja je regulirana razli~itim propisima nu`an je precizan odgovor na pitanja kada strani
dr`avljani ili strana pravna lica mogu a kada ne mogu stjecati vlasni{tvo na
nepokretnostima u BiH. U odgovoru na ovo pitanje treba po}i prije svega od
odredbi Zakona o politici direktnih stranih ulaganja.

Strani ulaga~i. Odredba ~lana 12. navedenog zakona odre|uje da strani ulaga~i
imaju ista vlasni~ka prava na nepokretnostima kao i lica koja imaju dr`avljanstvo odnosno pripadnost Bosni i Hercegovini. Strani ulaga~i iz jedne od dr`ava
nasljednica biv{e SFRJ imaju takva prava pod uvjetom da fizi~ka i pravna
lica iz BiH imaju ista takva prava u odre|enoj dr`avi nasljednici, dakle pod
uvjetom reciprociteta. U ~lanu 2. navedenog zakona je definirano ko se smatra stranim ulaga~em, kao i {ta se smatra direktnim stranim ulaganjem odnosno stranim ulaganjem, pri ~emu zakonodavac krug stranih ulaga~a definira
veoma {iroko. Strano ulaganje je svaki poslovni poduhvat koji stranom ulaga~u
omogu}ava kontrolu nad nekom kompanijom (10% kapitala i/ili glasa~kih
prava) koja se bavi proizvodnjom i pru`anjem usluga. Investicije se mogu
odnositi na objekat stvarnih prava ili prava intelektualnog vlasni{tva, doma}u
ili stranu valutu, avanse, pozajmice, licence, vrijednosne papire, zakupe, koncesije, postrojenja, opremu, rezervne dijelove, bilo kakve finansijske podobnosti. Ovdje je namjerno detaljnije ukazano na definiciju iz dr`avnog zakona,
budu}i de entitetski zakoni koji reguliraju prava vlasni{tva stranaca druga~ije
definiraju obavljanje privredne djelatnosti.

352 ^lan 88

10

Liberalizacija re`ima stranaca. Biv{a SFRJ je bila zemlja sa gotovo najve}im

restrikcijama prema strancima, osim kada je u pitanju stjecanje po osnovu
naslje|ivanja (vi{e o tome: M. Deni{li} Pravo svojine stranaca u SFRJ), {to je
na{lo izraza i u odredbama ~lana 82-85. Zakona o osnovnim svojinskopravnim
odnosima iz 1980. godine, koje su dopu{tale da stranci sti~u pravo vlasni{tva
na nepokretnostima isklju~ivo na osnovu naslje|ivanja. Sa prvim koracima u
pravcu napu{tanja socijalisti~kog pravnog modela i prelaska na tr`i{nu privredu izmijenjene su odredbe o pravima stranaca (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima Sl. l. SFRJ 36/90) i liberaliziran re`im pod kojim stranci mogu stjecati stvarna prava na nekretninama.
Navedene odredbe iz 1980. g. su jo{ na snazi u Republici Srpskoj (~lan 82.
st. 2. ZOSPO). U Federaciji je ova materija ure|ena na ne{to druga~iji na~in.
ZOVO dopu{ta stjecanje prava vlasni{tva odre|enim kategorijama stranaca na
odre|enim nepokretnostima. Izuzev tih slu~ajeva stjecanje nekretnina dozvoljeno je samo naslje|ivanjem. Tako ZOVO pravi razliku izme|u stranaca, fizi~kih
i pravnih lica, koji obavljaju djelatnost u Federaciji BiH i stranih fizi~kih lica
koja su stalno nastanjena u Federaciji BiH. Prema odredbi ~lana 88. ZOVO strana fizi~ka i pravna lica koja obavljaju djelatnost u Federaciji BiH mogu biti
nosioci prava vlasni{tva na poslovnim zgradama, poslovnim prostorijama, stambenim zgradama i stanovima, kao i na gra|evinskom zemlji{tu na kojem su
te zgrade izgra|ene ili }e biti izgra|ene. Time i strana fizi~ka lica koja obavljaju djelatnost u Federaciji BiH ne mogu biti vlasnicima poljoprivrednog, {umskog i bilo kojeg drugog zemlji{ta osim gra|evinskog u svrhu izgradnje poslovne ili stambene zgrade. Navedena odredba je protivna odredbi Zakona o
politici direktnih stranih ulaganja, a princip ustavnosti i zakonitosti zahtijeva
da entitetski zakoni ne mogu biti u suprotnosti sa dr`avnim zakonom. Odredba
federalnog zakona je restriktivnija nego odredba Zakona o politici direktnog
stranog ulaganja, koja strane ulaga~e u potpunosti izjedna~ava sa doma}im
fizi~kim i pravnim licima. Jedini izuzetak predstavlja zahtjev reciprociteta za
fizi~ka i pravna lica iz zemalja nasljednica biv{e SFRJ. Na osnovu navedenog,
ukoliko se kao kupac u izvr{nom postupku pojavi strano fizi~ko ili pravno lice
zadatak je izvr{nog suda da ustanovi da li se radi o stranom ulaga~u u smislu Zakona o politici direktnog stranog ulaganja, u kojem slu~aju nema
ograni~enja za u~e{}e takvih lica u prodaji bilo koje nepokretnosti (v. 85/2).

11

Stalno nastanjena lica. Kada su u pitanju strana fizi~ka lica koja su stalno
nastanjena u Federaciji BiH, ona mogu u skladu sa odredbom ~lana 89. ZOVO
stjecati pravo vlasni{tva na stanovima i stambenim zgradama i gra|evinskom
zemlji{tu na kome su navedeni objekti izgra|eni ili }e biti izgra|eni. Ova
odredba nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o politici direktnih stranih
ulaganja i kao takva se i dalje primjenjuje u slu~aju da se ne radi o stranim ulaga~ima. U slu~aju da se kao potencijalni kupac pojavljuje strano fizi~ko
lice i doka`e da ispunjava uvjete ~lana 89. ZOVO, sud mo`e takvom licu
dosuditi samo odre|ene nepokretnosti stanove, stambene prostorije, zemlji{te
ispod zgrade. ZOVO ograni~ava ovu kategoriju stranaca time {to joj dopu{ta
stjecanje samo odre|enih vrsta nepokretnosti, ali ne i kvantitativno. Iz zakonske odredbe nije mogu}e zaklju~iti da je zakonodavac stjecanje stana ili stambene zgrade vezao za potrebu tog lica, tako da bi stalno nastanjen stranac
mogao stjecati vi{e stanova ili stambenih zgrada.

^lan 89 353

^lan 89.
Prodajna cijena
(1) Bez pristanka lica koja se u izvr{nom postupku po redu prvenstva namiruju prije tra`ioca izvr{enja, nepokretnost se na javnom nadmetanju ne
mo`e prodati po cijeni koja ne pokriva ni djelimi~no iznos potra`ivanja
tra`ioca izvr{enja.
(2) Na prvom ro~i{tu za javno nadmetanje ne mo`e se nepokretnost prodati
ispod polovine utvr|ene vrijednosti. Po~etne ponude za prvo ro~i{te na
iznose manje od jedne polovine utvr|ene vrijednosti ne}e biti razmatrane.
(3) Ako se nepokretnost ne proda na prvom sud }e zakazati drugo ro~i{te
u roku od 30 dana. Sud }e zakazati ro~i{te u istom roku i u slu~aju da
tri ponu|a~a sa najvi{om ponudom na prvom ro~i{tu nisu uplatila prodajnu cijenu u skladu sa odredbama ~lana 92. stav 3. ovog zakona.
(4) Na drugom ro~i{tu nepokretnost ne mo`e biti prodata za manje od jedne
tre}ine vrijednosti utvr|ene zaklju~kom o prodaji. Po~etna ponuda na drugom ro~i{tu ne mo`e biti manja od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti.
(5) Ako nepokretnost ne bude prodana ni na drugom ro~i{tu sud }e u roku
od najmanje 15 do najvi{e 30 dana zakazati tre}e ro~i{te na kojem nepo kretnost mo`e biti prodana bez ograni~enja najni`e cijene u odnosu na
utvr|enu vrijednost.
(6) Ukoliko nema nosilaca prava pre~e kupovine iz ~lana 83. stav 1. ovog
zakona, lice koje prema odredbama ~lana 98. ovog zakona ima pravo
prvenstvenog namirenja iz prodajne cijene sti~e pravo pre~e kupovine po
cijeni postignutoj na tre}em ro~i{tu.
(7) Stranke i lica koja se namiruju u postupku mogu se sporazumjeti, izja vom datom na zapisnik, da se nepokretnost mo`e prodati nadmetanjem
i za cijenu ni`u od one iz stava 1., 2. i 4. ovog ~lana.
(8) Ako su se stranke prije pokretanja izvr{nog postupka u sporazumu
sklopljenom pred sudom saglasile da se nepokretnost radi naplate
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja utvr|ena tim sporazumom mo`e prodati i
za cijenu ni`u od one iz st. 1., 2. i 4. ovog ~lana, nepokretnost se ve}
na prvom ro~i{tu za prodaju mo`e prodati po toj cijeni ako u postup ku ne sudjeluju druga lica koja se u njemu namiruju, a svoje su pravo
upisala u zemlji{nu knjigu prije nego {to je u tu knjigu upisano pravo
tra`ioca izvr{enja kojim je osigurana naplata njegovog potra`ivanja.
Najni`a cijena po kojoj se nepokretnost mo`e prodati u tom slu~aju ne
mo`e biti ispod jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti.
(9) Odredbe st. 1., 2., 4., 7. i 8. ovog ~lana na odgovaraju}i na~in se primjenjuju i u slu~aju u kojem se nepokretnost prodaje neposrednom
pogodbom.

354 ^lan 89

Uz stav 1: Nedostatak pokri}a. Odredba je nova; sli~nu odredbu nije sadr`avao

ZIP iz 1978. g. Postavlja se pitanje da li se radi o oma{ci zakonodavca i ponavljanju odredbe ~lana 81. koja regulira prigovor nedostatka pokri}a ili ova
odredba ima druga~iji regulatorni sadr`aj nego odredba ~lana 81. Cilj obje
odredbe je isti sprije~iti vo|enje izvr{nog postupka od strane tra`ioca
izvr{enja koji s obzirom na njegov red prvenstva nema izgleda da bude
namiren iz prodajne cijene. Krug lica koja ovo mogu sprije~iti je identi~no
definiran u obje odredbe to su lica koja se u konkretnom izvr{nom postupku namiruju prije tra`ioca izvr{enja. Ipak, ne radi se o potpuno identi~nim
odredbama. Ovdje od pomo}i mo`e biti sistematsko tuma~enje koje polazi od
mjesta odredbe u zakonu. Prigovor nedostatka pokri}a reguliran je u odjeljku
koji regulira odre|enje vrijednosti nepokretnosti. U roku od osam dana od
dana dostavljanja zaklju~ka o prodaji ovla{tena lica mogu tra`iti obustavu
izvr{enja zbog nedostatka pokri}a. U slu~aju da ovla{tena lica to nisu uradila
iz bilo kojeg razloga (bez razloga ili pak zbog neuredne dostave), ona nisu
izgubila potpuno za{titu.

Spre~avanje prodaje. Na ro~i{tu za javno nadmetanje ona mogu sprije~iti prodaju nepokretnosti po cijeni koja ne pokriva ni djelimi~no iznos potra`ivanja
tra`ioca izvr{enja, s tim {to Zakon nije regulirao procesne posljedice
sprje~avanja prodaje. U skladu sa odredbom ~lana 81. ovla{tena lica mogu
tra`iti obustavu postupka, a prijedlog za obustavu mo`e se podnijeti osam
dana od dostavljanja zaklju~ka o prodaji. Upitno je koje su konsekvence protivljenja lica koje se po redu prvenstva namiruje ispred tra`ioca izvr{enja.
Budu}i da je ova odredba dio regulatornog sadr`aja koji ure|uje pojedina
ro~i{ta, uvjete prodaje na pojednim ro~i{tima, kao i pretpostavke zakazivanja
narednog ro~i{ta, moglo bi se razmi{ljati o tome da }e sud, ako se navedena lica protive prodaji po cijeni postignutoj na javnom nadmetanju koja nije
dovoljna ni za djelimi~no namirenje tra`ioca izvr{enja, zakazati sljede}e ro~i{te.
Me|utim, nije logi~no o~ekivati da }e se na daljim ro~i{tima posti}i bolja cijena. Mogu} je dvojak zaklju~ak: ili da i na osnovu odredbe ovog ~lana mo`e
do}i do obustave postupka ili da sud smatra ovo ro~i{te neuspjelim, te ponovo zakazuje isto ro~i{te. Ni jedno ni drugo Zakon ne predvi|a izri~ito. Solucija
koja se zala`e za obustavu postupka analognom primjenom odredbe ~lana 81.
zna~ila bi ugro`avanje sigurnosti tre}ih lica, ponu|a~a, kao i ostalih u~esnika,
koji su se pouzdali da nakon {to nije pravovremeno kori{teno pravo iz ~lana
81. stav 2. ne}e do}i do obustave postupka zbog nedostatka pokri}a. Vr{enje
ovog prava u ovoj fazi postupka ugrozilo bi i tra`ioca izvr{enja, jer bi analogna primjena odredbe ~lana 81. zna~ila i da on snosi tro{kove zapo~etog
postupka v. 81/5. Na osnovu navedenih argumenata ~ini se prihvatljivijom
druga solucija prema kojoj sud smatra navedeno ro~i{te neuspjelim te ponovo zakazuje isto ro~i{te. Ovla{tena lica mogu staviti zahtjev i sprije~iti prodaju do dono{enja zaklju~ka o prodaji v. 90/5. Ova zakonska novina ne predstavlja najsretnije rje{enje sli~nu odredbu nemaju zakoni kojima je reguliran
izvr{ni postupak u drugim zemljama nasljednicama biv{e SFRJ.

Uz stav 2: Prvo ro~i{te. Na prvom ro~i{tu za javno nadmetanje i prodaju

nepokretnost se ne mo`e prodati ispod polovine utvr|ene vrijednosti, osim
ako ne postoji suprotan sporazum stranaka i lica koja se namiruju u izvr{nom

^lan 89 355

postupku zaklju~en u skladu sa odredbom stava 7. ovog ~lana da se nepokretnost mo`e prodati i za ni`u cijenu (v. infra 15). Odredba Zakona da se
po~etne ponude na iznose manje od jedne polovine utvr|ene vrijednosti na
prvom ro~i{tu ne}e razmatrati samo je poja{njenje prve re~enice; i bez ovog
dodatnog poja{njenja sud ne bi mogao uzeti u razmatranje ovakve ponude.
Ro~i{te se smatra odr`anim ako mu je prisustvovalo vi{e ponudilaca koji su
uplatili osiguranje i stavili svoju ponudu ili ako je to uradio samo jedan
ponu|a~ a ovla{tena lica nisu stavila zahtjev za odgodu ro~i{ta (v. 87/1-4).
4

Najni`a cijena na prvom ro~i{tu. Propisivanjem da najni`a mogu}a cijena ne

mo`e biti ispod polovine utvr|ene vrijednosti Zakon je na~inio zna~ajan zaokret u odnosu na raniji zakon prema kome se na prvom ro~i{tu nepokretnost
nije mogla prodati ispod utvr|ene vrijednosti (~lan 163. st. 1. ZIP-a iz 1978.
g.). U praksi je bilo te{ko prodati nepokretnost na prvom ro~i{tu, pogotovo
ako njena vrijednost nije bila realno utvr|ena. Vode}i ra~una o tome novi je
zakon radikalno smanjio po~etni cenzus. Ovr{ni zakon Republike Hrvatske je
bio ne{to umjereniji te odre|uje da se nepokretnost na prvom ro~i{tu ne mo`e
prodati za manje od tri ~etvrtine utvr|ene vrijednosti. Navedena granica je u
hrvatskom pravu definirana Novelama Ovr{nog zakona iz 1999. g. U izvornom tekstu iz 1996. godine bilo je propisano da se nepokretnost ne mo`e
prodati ispod ~etiri petine utvr|ene vrijednosti, {to se o~igledno pokazalo kao
nedovoljno smanjenje koje bi pospje{ilo prodaju nepokretnosti i efikasnije
za{titilo tra`ioca izvr{enja. U Republici Sloveniji i u Srbiji i Crnoj Gori
zadr`ano je rje{enje kao u ranijem zakonu (~lan 188. ZIZ Slo, ~lan 154. st.
1. ZIP SCG).

Uz stav 3: Zakazivanje drugog ro~i{ta kad prvo ro~i{te nije uspjelo. Ako se
nepokretnost na prvom ro~i{tu ne proda, sud }e zakazati drugo ro~i{te u
roku od 30 dana. Formulacija odredbe izaziva nedoumice postavlja se pitanje da li sud mora odrediti vrijeme odr`avanje drugog ro~i{ta najdalje za 30
dana nakon odr`avanja prvog ro~i{ta ili sud u roku od 30 dana treba da
donese odluku o zakazivanju novog ro~i{ta? Jezi~kim tuma~enjem mogu} je i
jedan i drugi zaklju~ak. Budu}i da je ovdje jezi~ki izraz mijenjan u odnosu
na formulaciju odredbe ~lana 163. stav 3. ZIP-a iz 1978. g. koja je propisivala da izme|u prvog i drugog ro~i{ta mora pro}i najmanje 30 dana, {teta je
da zakonodavac nije bio precizniji. Istorijskim tuma~enjem odnosno
upore|ivanjem sa odredbom ranijeg zakona dolazi se do zaklju~ka da se
odredba o roku odnosila na razmak izme|u ro~i{ta a ne na vrijeme u kome
sud mora donijeti odluku. Sudovi su navedenu odredbu primjenjivali preko
25 godina pa se mo`e o~ekivati da pod tim utjecajem odredba bude tuma~ena
da sud zakazuje drugo ro~i{te za 30 dana od dana odr`avanja prvog ro~i{ta.
To bi bilo i u skladu sa te`njom za efikasnijim odvijanjem postupka dok
je raniji zakon propisivao minimum 30 dana koji moraju pro}i od prvog do
drugog ro~i{ta, prema novom zakonu taj rok ne mo`e biti du`i od 30 dana
(I u zemljama nasljednicama biv{e SFRJ se ova odredba tako|er odnosi na
vremenski razmak izme|u dva ro~i{ta v. ~lan 97. st. 3. OZ, 154. ZIP SCG,
188. ZIZ Slo). Mogu}e da je zakonodavac izmijenio dosada{nja rje{enja i pod
utjecajem izmjena Zakona o parni~nom postupku, gdje je gotovo kao generalno pravilo za poduzimanje odre|enih radnji te zakazivanje pripremnog ro~i{ta

356 ^lan 89

i glavne rasprave odre|en rok od 30 dana (Uporediti ~lan 69. ZPP rok za
dostavljanje tu`be tu`enom, ~lan 70. ZPP rok za dostavljanje odgovora na
tu`bu, ~lan 75. ZPP zakazivanje pripremnog ro~i{ta, ~lan 94. ZPP zakazivanje glavne rasprave, ~lan 184. ZPP dono{enje presude). U tom smislu
je i za izvr{ni sud propisana obaveza da zaka`e naredna ro~i{ta koja se moraju odr`ati u roku koji ne mo`e biti du`i od 30 dana od dana odr`avanja
prvog ro~i{ta.
6

Zakazivanje drugog ro~i{ta kad tri najbolja ponu|a~a nisu polo`ila cijenu.
Osim u situaciji opisanoj supra 3, sud zakazuje drugo ro~i{te i u slu~aju da
je nepokretnost prodata na prvom ro~i{tu, ali da od strane tri ponu|a~a sa
najvi{om ponudom cijena nije upla}ena u skladu sa odredbom ~lana 92. stav
3. ovog zakona. U vezi sa ovom odredbom javljaju se dvije nedoumice. Prva
se odnosi na rok u kome u ovoj situaciji sud mora zakazati drugo ro~i{te.
Zakon odre|uje da to mora biti u istom roku kao i kod bezuspje{ne prodaje na prvom ro~i{tu, {to nije mogu}e. S obzirom na specifi~nost situacije, ovdje
rok ne mo`e po~eti te}i od odr`avanja prvog ro~i{ta ve} tek nakon proteka
rokova za uplatu cijene koje sud odre|uje sukcesivno prvom, drugom, pa
tre}em ponu|a~u u skladu sa odredbom ~lana 92. stav 2. Kada bezuspje{no
protekne rok dat tre}em ponu|a~u, sud je du`an zakazati novo ro~i{te, ali
ne kasnije od 30 dana nakon proteka roka odre|enog tre}em ponu|a~u.

Obavezno zakazivanje drugog ro~i{ta. Druga nedoumica je posljedica

upu}ivanja na odredbu ~lana 92. stav 3. Ovo je upu}ivanje vrlo problemati~no,
budu}i da su dvije zakonske odredbe suprotne. Dok odredba ~lana 89. stav
2. odre|uje da sud u situaciji da tri najbolja ponu|a~a nisu ispunila svoje
obaveze mora zakazati drugo ro~i{te (sud }e zakazati ro~i{te....), odredba na
koju se upu}uje odre|uje da u tom slu~aju sud mo`e oglasiti da prvo ro~i{te
nije uspjelo i zakazati novo ro~i{te koje treba da se odr`i u skladu sa ~l. od
84. do 90. ovog zakona. Niti jedna od zakonskih odredaba se ne mo`e ignorirati dok se eventualno ne izvr{e izmjene zakona. Ima autora koji ovu
nedosljednost uop}e ne vide i konstatiraju da }e u takvom slu~aju sud oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo pa }e zakazati novo (drugo) ro{i{te. (Uporediti:
E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 70), pri ~emu se uop}e ne navodi druga zakonska odredba koja prepu{ta na volju sudu da odredi da je prvo
ro~i{te neuspjelo i da zaka`e novo. Odista se postavlja pitanje {ta bi se desilo da sud ne donese navedenu odluku? Izvr{ni postupak bi u tom slu~aju
zastao, ne bi se mogao razvijati u vremenu, a zakonski razlozi za obustavu
postupka propisani ~lanom 63. nisu ispunjeni. Jedino mogu}e tuma~enje je da
se u ~lanu 92. stav 3. radi o oma{ci zakonodavca, te da je sud obavezan da
donese takvu odluku i zaka`e novo (drugo) ro~i{te. Novo ro~i{te se odr`ava
u skladu sa ~lanovima 84. do 90., {to nije trebalo ni navoditi jer je logi~no
da se sva ro~i{ta za javno nadmetanje i prodaju odvijaju po istim pravilima
propisanim navedenim odredbama (v. 92/3).

Uz stav 4: Drugo ro~i{te. Najni`a cijena za koju nepokretnost mo`e biti prodata na drugom ro~i{tu ne smije biti ni`a od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti, te slijedi isto obja{njenje kao i u stavu 2. da po~etne ponude ne mogu
biti manje od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti. Takve ponude ne}e biti raz-

^lan 89 357

matrane i treba smatrati da nisu ni stavljene. Ovdje je kao i kod prvog ro~i{ta
u~injena zna~ajna izmjena u odnosu na rje{enja starog zakona koja je in favorem tra`ioca izvr{enja. U skladu sa odredbom ~lana 163. stav 1. ZIP-a iz 1978.
g. nepokretnost na drugom ro~i{tu nije mogla biti prodata ispod dvije tre}ine
utvr|ene vrijednosti. U novom hrvatskom ovr{nom pravu ta je granica definirana kao polovina utvr|ene vrijednosti (~lan 97. stav 2. OZ. Uporediti
tako|er I. Crni}, Ovrha na nekretnini, str. 53)
9

Uz stav 5: Tre}e ro~i{te. U pogledu reguliranja tre}eg ro~i{ta u Zakonu postoje zna~ajne novine. Prema rje{enjima ZIP-a iz 1978. g. tre}e ro~i{te sud nije
zakazivao po slu`benoj du`nosti ve} samo po prijedlogu tra`ioca izvr{enja (~lan
169. st. 1. ZIP-a iz 1978. g. Isto je rje{enje u ~lanu 157. st. 1. ZIP-a SCG),
dok po novom zakonu sud zakazuje i tre}e ro~i{te. Novelama na OZ iz 2003.
godine u hrvatskom pravu odredbe o ro~i{tima su ponovo izmijenjene i
vra}ena ranija rje{enja, prema kojima se nakon neuspjele prodaje na drugom
ro~i{tu postupak obustavlja (~lan 97. stav 4. OZ). Vrijeme za odre|ivanje tre}eg
ro~i{ta je znatno skra}eno. Dok je u starom zakonu prijedlog za odr`avanje
tre}eg ro~i{ta povjerilac mogao staviti najranije {est mjeseci a najkasnije godinu dana od drugog ro~i{ta, prema novom zakonu tre}e ro~i{te mora biti zakazano najranije 15 dana i najkasnije 30 nakon drugog ro~i{ta. ZIP iz 1978. g.
nije izri~ito odre|ivao za koju cijenu se nepokretnost mo`e prodati na tre}em
ro~i{tu.

10

Prodaja u bescijenje. Najni`a cijena ispod koje se nepokretnost ne mo`e prodati na tre}em ro~i{tu nije bila izri~ito propisana ranijim zakonom ali iz odredaba o prodaji na drugom ro~i{tu i prodaji neposrednom pogodbom moglo
se zaklju~iti da se ni na tre}em ro~i{tu nepokretnost nije mogla prodati ispod
2/3 utvr|ene cijene (U tom smislu: A. \or|evi}, J. Studin, Priru~nik za primenu ZIP-a, str. 131). Sada zakon izri~ito propisuje da se na tre}em ro~i{tu
nepokretnost mo`e prodati bez ograni~enja najni`e cijene. S tim u vezi se u
praksi ve} postavilo pitanje da li je time omogu}ena prodaja u bescijenje, npr.
za jednu KM, i kakav je odnos takve odredbe prema na~elu jednakosti uzajamnih davanja kao jednom od osnovnih na~ela obligacionog prava koje je
na{lo odraza u mogu}nosti pobijanja ugovora zbog prekomjernog o{te}enja
(~lan 139-140. ZOO) i prema pravilu o ni{tavosti zelena{kih ugovora (~lan 141.
ZOO). Odgovor na ovo pitanje glasi da je odista mogu}a prodaja u bescijenje i da se odredbe ZOO o prekomjernom o{te}enju i zelena{kim ugovorima
ne mogu primijeniti.

11

Prekomjerno o{te}enje. Odredba ~lana 139. st. 5. ZOO propisuje da se zbog

o~igledne nesrazmjere uzajamnih davanja ne mo`e pobijati ugovor zaklju~en
na javnoj prodaji. To nije mogu}e ni kod kupovine neposrednom pogodbom
ona je samo zamjena za javnu prodaju, a uz to izvr{enik, kupac, svi u~esnici znaju za pravu vrijednost nepokretnosti na osnovu zaklju~ka o prodaji, a
jedan od uvjeta za pobijanje ugovora zbog o~igledne nesrazmjere davanje jeste
da o{te}ena strana nije znala niti je morala znati za pravu vrijednost.

12

Zelena{ki ugovori. Tako|er nije ispunjen ~injeni~ni supstrat koji bi omogu}io

kvalifikaciju kupovine u izvr{nom postupku za cijenu koja je znatno ni`a od

358 ^lan 89

utvr|ene kao zelena{kog ugovora. Zelena{ki je ugovor zabranjen ugovor, a

lice koje u izv{nom postupku kupuje nepokretnost u bescijenje pona{a se u
skladu sa zakonom i ~ini ne{to {to zakon dopu{ta. Jedno te isto pona{anje
ne mo`e biti istovremeno i zabranjeno i dopu{teno.
13

Vjerovnik kao kupac. U praksi su banke ve} pravilno uo~ile jedan problem
koji prethodnim argumentiranjem nije rije{en. Radi se o situaciji u kojoj je
tra`ilac izvr{enja jedini ponu|a~ i kupac. On pribavlja nepokretnost za relatvino nisku cijenu, koja mo`e biti ni`a od njegovog potra`ivanja. Zakon ne
sadr`i odredbu o tome da se on smatra namirenim u visini svog potra`ivanja. Protivno tuma~enje bi otvaralo put zloupotrebi prava npr. u situaciji
kada je kupcu za odre|eni iznos pripala nepokretnost znatno ve}e vrijednosti. Kao kupac dobio je vrijednu nepokretnost, ali kao povjerilac namiren je
samo u dijelu potra`ivanja. U nedostatku bilo kakve zakonske odredbe o tome,
takav bi povjerilac mogao pokrenuti novi izvr{ni postupak radi namirenja
ostatka potra`ivanja. Jedina mogu}nost da sud sprije~i takvo postupanje je
pozivanje na na~elo savjesnosti i po{tenja i zabrane zloupotrebe prava. Na
ovom je mjestu nu`na zakonska intervencija. Primjera radi navode se rje{enja
njema~kog prava princip je da tra`ilac izvr{enja ili vjerovnik koji kupuje
nekretninu ispod minimalne cijene (7/10 vrijednosti nekretnine) od toga ne
mo`e imati koristi. Fingira se da je njegovo potra`ivanje potpuno namireno
(L. Rosenberg i drugi, Zwangsvollstreckungsrecht, 67 II 3, str. 950). Bilo bi
neophodno da zakon regulira ovo pitanje, kao i situaciju u kojoj tra`ilac
izvr{enja nakon izvjesnog vremena prodaje nepokretnost po realnoj ili znatno
vi{oj cijeni od one za koju ju je kupio. Prodaja u bescijenje nije u interesu
ni izvr{enika ni tra`ioca izvr{enja niti drugih lica koja se namiruje u izvr{nom
postupku; ona eventualno pogoduje samo licu koje se namiruju na prvom mjestu. Ova }e odredbe prinuditi tra`ioca izvr{enja ili druge povjerioce da u~estvuju u nadmetanju i pojave se u ulozi kupca ili da vr{e pravo pre~e kupovine u skladu sa odredbom stava 6. ovog ~lana ili da se sporazumiju o vrijednosti nepokretnosti u skladu sa odredbom ~lana 80. stav 6. (v. 80/8).

14

Uz stav 6: Pravo pre~e kupovine u korist lica koje ima pravo prvenstvenog
namirenja. Ovo je nova odredba. ZIP iz 1978. g. i novo hrvatsko izvr{no pravo
ne sadr`e sli~nu odredbu. Rje{enje mo`e biti prakti~no. Ukoliko nema nosioca zakonskog prava pre~e kupovine niti uknji`enog ugovornog prava pre~e
kupovine, lice koje se namiruje sa pravom prvenstva u skladu sa ~lanom 98.
ima pravo pre~e kupovine po cijeni postignutoj na tre}em ro~i{tu. Odredba
ima za{titni karakter. Budu}i da se nepokretnost na tre}em ro~i{tu mo`e prodati bez ograni~enja najni`e cijene, to mo`e ugroziti interese lica koja se namiruju. Lice koje se namiruje na prvom mjestu moglo bi ostati bez potpunog
namirenja u slu~aju da neki kupac kupi nepokretnost na tre}em ro~i{tu za
relativno nisku cijenu. Stoga mu Zakon daje mogu}nost da nepokretnost kupi
po cijeni postignutoj na tre}em ro~i{tu. U tom slu~aju se primjenjuje odredba ~lana 92. stav 8. ovo lice nije obavezno polo`iti puni iznos cijene, ve}
se od iznosa cijene odbija iznos potra`ivanja koji on ima prema izvr{eniku.
U slu~aju da je cijena ni`a od njegovog potra`ivanja, ne}e biti obavezan da
plati ni{ta, ~ime se postavlja isti problem kao supra 13. Zakon ovo pravo predvi|a samo u situaciji da u konkretnom izvr{nom postupku nema nosilaca

^lan 89 359

prava pre~e kupovine. Nema prepreke za primjenu ove odredbe i u situaciji

da ova lica postoje ali da su dala izjavu da ne}e vr{iti svoje pravo odnosno
da nisu neposredno po zaklju~enja javnog nadmetanja izjavila da vr{e svoje
pravo pre~e kupovine. Nisu nemogu}e situacije u kojima postoji vi{e prava
pre~e kupovine, nu`no je samo ta~no odrediti redoslijed vr{enja tih prava. Taj
redoslijed je Zakonom ustvari ve} odre|en prvenstvo imaju nosioci zakonskog i ugovornog uknji`enog prava pre~e kupovine iz ~lana 83. Zakona, a
iza njih dolaze lica odre|ena ovom odredbom.
15

Uz stav 7: Sporazum o cijeni. Odredbe o visini cijene iz stava 1. (nedostatak

pokri}a), stava 2. (zabranjena prodaja za cijenu ni`u od polovine utvr|ene
cijene na prvom ro~i{tu) i iz stava 4. (zabranjena prodaja za cijenu ni`u od
tre}ine utvr|ene cijene na drugom ro~i{tu) su dispozitivnog karaktera. Stranke
i lica koja se namiruju u postupku mogu se sporazumjeti izjavom datom na
zapisnik da se nepokretnost mo`e prodati i za ni`u cijenu. Zakon ne precizira gdje se daje izjava na zapisnik pa je pretpostavka da je to izvr{ni sud.
Me|utim ne bi trebalo onemogu}iti davanje takve izjave na zapisnik kod nekog
drugog suda. Takvo rje{enje predvi|a odredba ~lana 97. stav 5. OZ. Zakon
tako|e nije ograni~io vrijeme u kome se navedena lica mogu sporazumjeti o
prodaji za ni`u cijenu. Ovaj sporazum je mogu}e zaklju~iti prije ro~i{ta za
nadmetanje i prodaju (npr. na ro~i{tu iz ~lana 80. stav 1. v. 80/3, 8), ali i
nakon toga. Analognom primjenom odredbe koja regulira sporazum o prodaji neposrednom pogodbom slijedi da sporazum predvi|en ovim stavom
ovla{tena lica mogu zaklju~iti do prodaje nepokretnosti. Navedeni sporazum
stranaka ne biva objavljen na na~in na koji se objavljuje zaklju~ak o prodaji.
Tre}a lica, potencijalni kupci za ovaj sporazum, ne mogu znati, a mogu}e da
bi upravo tako mogla biti motivirana za u~e{}e na javnom nadmetanju. Bitno
je za valjanost sporazuma da se sa njim saglase stranke i sva lica koja se
namiruju u postupku. Ukoliko se samo jedan od njih protivi, sporazum ne}e
biti punova`an. Zakon ne propisuje direktno da li su stranke potpuno slobodne da se sporazumiju o visini cijene, ali izri~ito upu}uje na primjenu stava
1., 2. i 4., a izostavlja uputu na odredbu stava 5. koji predvi|a prodaju bez
ograni~enja najni`e cijene, te se zaklju~uje da se stranke ne mogu sporazumjeti za prodaju po cijeni ni`oj od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti, {to vrijedi i u situaciji ure|enoj stavom 8. ovog ~lana.

16

Uz stav 8: Zalo`no pravo na osnovu sporazuma pred sudom. Ovdje se radi

o jednoj potpuno novoj odredbi, stipuliranoj prema uzoru na hrvatsko pravo
(~lan 97. stav 6. OZ), me|utim kao ni neke druge novine u ovom ~lanu nije
do kraja domi{ljena. Ideja je jasna ukoliko dvije stranke povjerilac i du`nik
zasnivaju zalo`no pravo na osnovu sporazuma pred sudom (da se radi o sporazumu u skladu sa odredbama ~lana 251a-251|. ZIP-a iz 1978. g. jasno je iz
formulacije radi naplate potra`ivanja... utvr|ene tim sporazumom... koja
upu}uje na to da su stranke zaklju~ile poravnanje), one u tom sporazumu koji
se zaklju~uje prije pokretanja izvr{nog postupka mogu odrediti da se nepokretnost proda za ni`u cijenu od one utvr|ene stavom 1., 2. i 4. ovog ~lana,
ali ne za ni`u od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti (v. supra 15). Povjerilac
iz tog sporazuma }e se pojaviti kao tra`ilac izvr{enja, a uvjet za punova`nost
ovog sporazuma je da se u postupku ne namiruju i druga lica koja imaju

360 ^lan 89

pravo namirenja (zalo`no pravo) boljeg ranga nego tra`ilac izvr{enja. Odredba
je formulirana tako da se te{ko ~ita i razumije. Pri tome Zakon nastoji za{tititi lica koja bi imala pravo prvenstvenog namirenja u odnosu na lice koje je
na osnovu sporazuma steklo zalo`no pravo i koje se pojavljuje u ulozi tra`ioca
izvr{enja. Ova su lica ve} za{ti}ena drugim zakonskim odredbama. Tako npr.
ukoliko su u~esnici sporazuma o zasnivanju zalo`nog prava pogre{no ocijenili
situaciju i odredili prenisku cijenu koja ne pokriva ni djelimi~no iznos potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, lica koja imaju pravo prvenstvenog namirenja u odnosu na povjerioca iz navedenog sporazuma se mogu usprotiviti prodaji nepokretnosti u skladu sa stavom 1. ovog ~lana ili mogu tra`iti obustavu postupka zbog nedostatka pokri}a u skladu sa odredbom ~lana 81. Ukoliko je sporazumom odre|ena cijena dovoljna za njihovo namirenje, uop}e nema razloga
da se u njega dira sa stanovi{ta konkretnih interesa u izvr{nom postupku.
17

Pravna sigurnost. Ovaj sporazum je protivan jednom op}em na~elu gra|anskog prava, prema kojem ugovori izme|u dva lica obavezuju samo ugovorne
strane i ne mogu stvarati prava i obaveze za tre}a lica, tako da bi na osnovu tog pravila bilo nemogu}e da sporazum vlasnika nepokretnosti i jednog
povjerioca uop}e ugrozi prava drugih povjerilaca, bilo onih sa boljim bilo onih
sa slabijim rangom prvenstva. Zakon me|utim o tom op}em postulatu gra|anskog prava nije vodio ra~una, izri~ito je za{titio samo povjerioce koji imaju
bolji rang prvenstva, i to samo zalo`ne, osigurane povjerioce. To se vidi iz
formulacije koja {titi samo ona lica koja su svoje pravo upisala u zemlji{nu
knjigu prije nego je zasnovano zalo`no pravo na osnovu sporazuma pred
sudom ~iji se titular pojavljuje u ulozi tra`ioca izvr{enja. Upravo su navedeni povjerioci, kako je ve} re~eno, za{ti}eni drugim odredbama Zakona.

18

Povjerioci slabijeg ranga. O pravima povjerilaca ~iji je rang namirenja slabiji,

o ~injenici da se takvim sporazumom mogu vi{e ugroziti kasniji zalo`ni povjerioci Zakon nije vodio ra~una. To se vidi iz sljede}eg primjera: Vlasnik nepokretnosti i povjerilac sklapaju sporazum pred sudom na osnovu kojeg }e se
uknji`iti zalo`no pravo povjerioca na prvom mjestu; ranijih zalo`nih povjerilaca u konkretnom slu~aju nema. Zalo`ni povjerilac i zalo`ni du`nik su se
osim o zasnivanju zalo`nog prava, koje se upisuje u zemlji{nu knjigu, sporazumjeli i o prodaji nepokretnosti za cijenu ni`u od one utvr|ene stavom 1.,
2. i 4. ovog ~lana, {to se ne upisuje u zemlji{nu knjigu. Mogu}e je da nakon
zasnivanja zalo`nog prava zasnovano zalo`no pravo drugog ili tre}eg ranga.
Povjerioci su se odlu~ili dati kredit i obezbijediti se zalogom lo{ijeg ranga kalkuliraju}i vrijedno{}u nepokretnosti koju je utvrdio vje{tak u postupku zasnivanja njihovog zalo`nog prava i na bazi toga su i izra~unali da se mogu
namiriti iz prodajne cijene utvr|ene u skladu sa Zakonom. Oni ne moraju
znati za sadr`inu sporazuma koji je du`nik zaklju~io sa prethodnim zalo`nim
povjeriocem i na taj na~in za njih postoji faktor nesigurnosti. Ova je odredba u opisanoj situaciji protivna su{tini zalo`nog prava, na~elima zemlji{nih
knjiga i na~elu pravne sigurnosti. Ona se uop}e ne mo`e primijeniti ukoliko
ima zalo`nih povjerilaca sa kasnijim rangom namirenja ili uop}e lica koja se
namiruju nakon tra`ioca izvr{enja. Na~elo javnog povjerenja u zemlji{ne knjige propisuje da je za tre}a savjesna lica zemlji{na knjiga ta~na (sva upisana
prava postoje) i potpuna (upisana prava ne postoje), a sadr`ina navedenog

^lan 89 361

sporazuma nije upisana u zemlji{nu knjigu. Samo pod uvjetom da se u vidu

zabilje`be publicira sporazum da se nepokretnost mo`e prodati za cijenu ni`u
od propisane ovaj bi sporazum djelovao prema licima koja se namiruju iza
tra`ioca izvr{enja. U protivnom bi moglo dolaziti do prevarnog postupanja na
{tetu drugih povjerilaca. Ukoliko se ne bi prihvatilo ovakvo tuma~enje, ova bi
zakonska odredba djelovala demotiviraju}e i u praksi bi rijetko dolazilo do
zasnivanja zalo`nog pravo slabijeg ranga prvenstva. Ovakav bi razvoj bio
suprotan na~elima tr`i{ne privrede i imperativa potpunog aktiviranja du`nikove imovine. Ova je odredba proma{aj i iz jo{ jednog razloga kada se nepokretnost prodaje na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom u skladu
sa odredbama ovog ~lana u sporazumu da se nepokretnost proda ispod zakonom utvr|ena cijene moraju u~estvovati stranke i sva lica koja se namiruju
u postupku. Od tih pravila se mo`e odstupiti ako vlasnik nepokretnosti i jedan
od povjerilaca zaklju~uju sporazum pred sudom o zasnivanju zalo`nog prava
ovaj se izuzetak ni~im ne mo`e opravdati.
19

Uz stav 9: Cijena kod prodaje neposrednom pogodbom. Ova odredba je replika odredbe ~lana 163. st. 5. ZIP-a iz 1978. g. I tada je zakon predvi|ao da
se odredbe o prodajnoj cijeni shodno primjenjuju i za slu~aj da se nepokretnost prodaje slobodnom pogodbom. Budu}i da je odredba ~lana 89. izmijenjena i znatno pro{irena, ovdje se predvi|a shodna primjena stavova 1., 2.,
4., 7., i 8. i na slu~aj da se nepokretnost prodaje slobodnom pogodbom.
Odredba je vrlo upitna odnosno pozivanje na shodnu primjenu odre|enih
odredaba je bespredmetno. Shodna primjena odredbe iz stava 1. je mogu}a
jer se i u slu~aju neposredne pogodbe lica koja se namiruju sa pravom
prvenstva u odnosu na tra`ioca izvr{enja mogu suprotstaviti prodaji zbog
nedostatka pokri}a. Nasuprot tome nije mogu}a shodna primjena odredaba
stava 2. i 4. o najni`oj cijeni na pojedinim ro~i{tima, a pogotovo nije mogu}a
primjena obiju navedenih odredaba. Zakonodavac nije predvidio shodnu primjenu odredba stava 5. o prodaji bez ograni~enja najni`e cijene, iz ~ega proizlazi da se kod prodaje neposrednom pogodbom stranke ne mogu potpuno
slobodno dogovarati o visini cijene, te da se nepokretnost putem neposredne
pogodbe ne mo`e prodati za cijenu ni`u od jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti. Shodna primjena odredbe stava 7. je mogu}a jer upravo ova odredba kod
javnog nadmetanja omogu}ava prodaju za cijenu ni`u od one utvr|ene odredbama stava 1., 2. i 4. Shodna primjena odredbe stava 8. zna~i da se odredbe o sporazumijevanju o visini cijene za koju se nepokretnost mo`e prodati
u sklopu sporazuma o zasnivanju zalo`nog prava na isti na~in primjenjuju i
kad se nepokretnost prodaje na javnoj dra`bi i neposrednom pogodbom, te
da je donji iznos za koji se nepokretnost mo`e prodati neposrednom pogodbom jedna tre}ina utvr|ene vrijednosti.

20

Subjekti sporazuma. Izme|u odredbe ~lana 84. stav 4. i ove odredbe postoji
izvjesna neusagla{enost. Sporazum o prodaji putem neposredne pogodbe
zaklju~uju stranke i zalo`ni povjerioci boljeg ili istog ranga namirenja kao
tra`ilac izvr{enja (v. 84/4), a shodnom primjenom odredbe stava 1. ovog ~lana
zaklju~uje se da sporazum da se nepokretnost putem neposredne pogodbe
mo`e prodati za ni`u cijenu od zakonom utvr|ene moraju zaklju~iti stranke
i sva lica koja se namiruju u izvr{nom postupku. U slu~aju da se `eli spo-

362 ^lan 90

razumjeti o oba ova elementa o prodaji neposrednom pogodbom i o visini

cijene, nu`no }e biti zaklju~iti dva sporazuma koji }e imati razli~ite strane
ugovornice. Ovakvo je rje{enje posljedica gre{ke u Zakonu koja bi trebala biti
korigirana.
^lan 90.
Ro~i{te za nadmetanje i prodaju
(1) Ako na dan njegovog odr`avanja rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no
sud mo`e odgoditi odr`avanje ro~i{ta za nadmetanje i prodaju za najdu`e
30 dana.
(2) Po{to utvrdi da je udovoljeno uvjetima za odr`avanja ro~i{ta za nadmetanje sud objavljuje da se pristupa nadmetanju.
(3) Ako se postupak izvr{enja provodi na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69.
ovog zakona, sud }e na prodaju istovremeno ponuditi i suvlasni~ki dio
i cijelokupnu nepokretnost. Nakon stavljanja najpovoljnijih ponuda i za
suvlasni~ki dio i za cjelokupnu nepokretnost, ta nakon ocjene uvjeta iz
stava 4. ~lana 69. ovog zakona sud }e zaklju~kom odlu~iti o kona~nom
predmetu prodaje.
(4) Nadmetanje se zaklju~uje nakon isteka deset minuta neposredno nakon
stavljanja najpovoljnije ponude.
(5) Nakon zaklju~enja nadmetanja utvr|uje se lista ponu|a~a koji su ponudili cijenu iznad minimuma i da je nepokretnost prodata najpovoljnijem
ponu|a~u ukoliko su ispunjeni ostali uvjeti.
(6) O prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u sud donosi pisani
zaklju~ak koji se objavljuje na sudskoj tabli.
(7) Smatrat }e se da je zaklju~ak iz stava 6. ovog ~lana dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji te svim u~esnicima u nadmetanju istekom tre}eg dana od dana njegovog isticanja na oglasnoj tabli.
(8) O ro~i{tu za prodaju vodi se zapisnik.
1

Uz stav 1: Odr`avanje ro~i{ta prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. Odr`avanje ro~i{ta je mogu}e i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. U tom slu~aju
sud mo`e, ali i ne mora, odgoditi odr`avanje ro~i{ta za nadmetanje i prodaju za najdu`e 30 dana. Nakon toga mo`e do}i do prodaje nepokretnosti iako
rje{enje o izvr{enju u me|uvremenu nije postalo izvr{no. Ova je odredba
posljedica te`nje za ubrzanjem postupka i ve}om za{titom tra`ioca izvr{enja
te direktna posljedica relativne nesuspenzivnosti pravnih lijekova u izvr{nom
postupku propisane odredbom ~lana 12. stav 5. Zakona. Prema toj odredbi
prigovor i `alba ne odla`u tok izvr{nog postupka i sve radnje u izvr{nom
postupku mogu biti poduzete, osim radnje namirenja koja ne mo`e biti

^lan 90 363

poduzeta prije odluke prvostepenog suda po prigovoru. Tada je rje{enje

izvr{no, ali ne i pravosna`no (u slu~aju da je dopu{tena `alba). Odredba ~lana
41. odre|uje da je mogu}e provo|enje izvr{enja i prije pravosna`nosti rje{enja
o izr{enju ako za pojedine izvr{ne radnje nije {ta drugo predvi|eno. U
mnogim odredbama Zakona je ovo na~elo relativizirano jer je propisano da se
odre|ene izvr{ne radnje ne mogu provoditi prije izvr{nosti ili pravosna`nosti
rje{enja o izvr{enju, kao npr. u odredbi ~lana 80. stav 2. prema kojoj se
utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti ne mo`e pristupiti prije izvr{nosti rje{enja
o izvr{enju. Budu}i da se prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju ne mo`e pristupiti ni utvr|enju vrijednosti nepokretnosti, te{ko je zamisliti da mo`e do}i
do odr`avanja ro~i{ta za nadmetanje i prodaju. Do odr`avanja ro~i{ta za nadmetanje i prodaju prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju ipak mo`e do}i u situaciji da su ispunjene prepostavke za utvr|ivanje vrijednosti prije izvr{nosti
rje{enja o izvr{enju propisane odredbom ~lana 80. stav 2. Zakona (v. 80/4).
Pore|enje sa odredbom ~lana 80. stav 2. Zakona otvara jedno pitanje Zakon
je dopustio utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti prije izvr{nosti uz odre|ene
za{titne mehanizme, me|utim nije ih predvidio kod prodaje nepokretnost prije
izvr{nosti rje{enja o izvr{enju.
2

Uz stav 2: Pristupanje nadmetanju. Sud pristupa nadmetanju tek po{to utvrdi

da je udovoljeno uvjetima za odr`avanje ro~i{ta. Kad utvrdi ispunjenje uvjeta, sud objavljuje da se pristupa nadmetanju. Uvjete za javno nadmetanje propisao je Zakon prisustvo jednog ili vi{e ponu|a~a, pri ~emu kod prisustva
jednog ponu|a~a sud treba da konstatuje da ovla{tena lica nisu stavila zahtjev za odogodu ro~i{ta (v. 87/4). Osim prisustva ponu|a~a, nu`no je i da su
oni uplatili osiguranje propisano odredbom ~lana 86. i u skladu sa zaklju~kom
o prodaji (~lan 85. stav 1. ta~. 8.), {to dokazuju prezentiranjem uplate odgovaraju}eg iznosa na ra~un suda. Zakon na`alost nije bli`e normirao kako te~e
samo nadmetanje, ali je logi~no da sudija po~inje nadmetanje objavljivanjem
po~etne cijene, tj. ako se radi o prvom i drugom ro~i{tu one cijene ispod koje
na tom ro~i{tu nepokretnost ne mo`e biti prodata, kao i objavljivanjem da se
ponude ispod te cijene ne}e uzimati u razmatranje. U~esnici u nadmetanju }e
davati ponude, iako bi bilo prakti~nije da lice koje rukovodi nadmetanjem
(sudija, stru~ni saradnik) po odre|enim pravilima podi`e cijenu dok se ne
dobije najpovoljnija ponuda, npr. ~im jedan u~esnik prihvati objavljenju cijenu da objavljuje sljede}u, koja je u odre|enom procentu vi{a od prethodne.

Uz stav 3: Postupak nadmetanja u slu~aju prodaje izvr{enja na suvlasni~kom

dijelu. Ako se postupak izvr{enja provodi na suvlasni~kom dijelu, sud mora
ponuditi na prodaju suvlasni~ki dio i cijelu nepokretnost i prikupiti ponude
odvojeno za suvlasni~ki dio odvojeno za cijelu nepokretnost. Kada se stave
ponude za suvlasni~ki dio i cijelu nepokretnost, sud }e odvojeno utvrditi koje
su ponude najpovoljnije i sastaviti listu ponu|a~a za suvlasni~ki dio i za cijelu nepokretnost. Sljede}i korak je uporediti ove ponude sa ciljem da se utvrdi
da li je prodajna cijena suvlasni~kog dijela znatno vi{a ako se prodaje cijela
nepokretnost od one koja se posti`e kada se prodaje sam suvlasni~ki dio.
Ukoliko bi to bio slu~aj, sud odre|uje prodaju cijele nepokretnosti u skladu
sa odredbom ~lana 69. stav 4. U suprotnom, ako se ne bi postigla znatno
vi{a cijena, sud to konstatira i ostaje pri prvobitno odre|enom predmetu

364 ^lan 90

izvr{enja, a to je suvlasni~ki dio. U ovom slu~aju se

odre|uje definitivno tek na ro~i{tu za javno nadmetanje i
sa kritikom zakonskih odredaba koje reguliraju izvr{enje na
lu (vidjeti 69/5-10, 80/7, 82/6, 85/5, 86/4, 91/4) nu`no je da
no koristi mogu}nost prodaje cijele nepokretnosti.

predmet izvr{enja
prodaju. U skladu
suvlasni~kom dijesud vrlo restriktiv-

Uz stav 4. i 5: Zaklju~enje nadmetanja. Ro~i{te za nadmetanje i prodaju

po~inje utvr|ivanjem ispunjenja uvjeta za odr`avanje ro~i{ta. Sud objavljuje
da }e nadmetanje trajati sve dok se stavljaju ve}e ponude, a da }e se zaklju~iti
nakon proteka 10 minuta nakon stavljanja najpovoljnije ponude. Nakon proteka deset minuta sud zaklju~uje nadmetanje i poziva eventualne nosioce
prava pre~e kupovine da se izjasne da li }e vr{iti to svoje pravo, kao i lice
koje ima pravo pre~e kupovine u skladu sa odredbom ~lana 89. st. 6. (v.
89/14). Ukoliko se nosioci zakonskog ili uknji`enog ugovornog prava pre~e
kupovine ne izjasne o vr{enju svog prava, sud }e utvrditi listu ponu|a~a.

Lista ponu|a~a sadr`i imena onih ponu|a~a koji su ponudili cijenu iznad
minimuma rangiranih prema visini ponuda koje su dali. Do dono{enja
zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u lica koja se namiruju prije
tra`ioca izvr{enja mogu staviti zahtjev da se sprije~i prodaja za cijenu koja
ni djelimi~no ne pokriva iznos potra`ivanja tra`ioca izvr{enja (v. 89/1).

Uz stav 6. i 7: Zaklju~ak o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u. Nepokretnost

se prodaje licu koje je stavilo najpovoljniju ponudu. O tome sud donosi pisani zaklju~ak koji se objavljuje na sudskoj (oglasnoj) tabli. Iako to zakon ne
propisuje, sud bi trebao na samom ro~i{tu odrediti i objaviti rok u kojem
najpovoljniji kupac ima polo`iti cijenu. Taj rok te~e ina~e od dana dostavljanja zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem kupcu (v. 92/1). Stav 7. ovog ~lana propisuje da se dostava vr{i objavljivanjem na sudskoj oglasnoj tabli i da se smatra da je izvr{ena tri dana nakon objavljaivanja na sudskoj tabli. Interesi kupca
bi bili bolje za{ti}eni kada bi mu se na ro~i{tu saop}avao i rok za polaganje cijene. Iz formulacije odredbe stava 7. koja odre|uje da je zaklju~ak
dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji te svim u~esnicima u nadmetanju tre}eg dana od njegovog isticanja na oglasnoj tabli proizlazi da se zaklju~ak o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u ne dostavlja odre|enim
licima, pa ni kupcu ni povjeriocima, ve} samo objavljuje na oglasnoj tabli suda,
tako da za kupca nema izvjesnosti od kada po~inje te}i rok za polaganje cijene, te je upu}en na provjeravanje oglasa na sudskoj tabli. Pravila o dostavi
su i ovdje vrlo restriktivna (v. 93/9).

Uz stav 8: Zapisnik o ro~i{tu za nadmetanje i prodaju. Zapisnik o ro~i{tu za

nadmetanje i prodaju treba da sadr`i sve korake opisane u komentaru prethodnih stavova ovog ~lana i druge odgovaraju}e ~injenice, kao mjesto i vrijeme odr`avanja, ime izvr{enika i tra`ioca izvr{enja, ta~nu oznaku nepokretnosti koja je predmet izvr{enja, imena sudije, drugih slu`benih lica i
zapisni~ara. Nakon toga sud treba da konstatuje ko je pristupio ro~i{tu (podaci koji su dovoljni za ozna~enje fizi~kih odnosno pravnih osoba), kao i
utvr|enje da su lica koja su na to obavezna dala odgovaraju}e osiguranje.
Zatim se navodi tok ro~i{ta, konstatira ko je dao najpovoljniju ponudu, a

^lan 91 365

tako|er utvr|uje i lista ponu|a~a. Nakon liste najpovoljnijih ponu|a~a sud

progla{ava da je nepokretnost izvr{enika (ta~ne zemlji{noknji`ne i druge oznake) prodata najboljem ponu|a~u. U zapisniku se konstatuje kojim se
ponu|a~ima osiguranje odmah vra}a, a da }e se trojici najboljih ponu|a~a osiguranje vratiti tek kada najbolji ponu|a~ uplati cijenu.
^lan 91.
Prodaja neposrednom pogodbom
(1) U slu~aju prodaje neposrednom pogodbom sud }e donijeti zaklju~ak iz
stava 6. ~lana 90. ovog zakona po{to utvrdi da je udovoljeno uvjetima
za punova`nost prodaje.
(2) Ako u vrijeme dono{enja zaklju~ka iz stava 1. ovog ~lana rje{enje o
izvr{enju nije postalo izvr{no, sud mo`e odgoditi njegovo dono{enje za
najdu`e 30 dana.
(3) Odredbe stava 3. ~lana 90. shodno se primjenjuju i na prodaju neposrednom pogodbom.
(4) Zaklju~ak iz stava 1. objavljuje se na sudskoj tabli i dostavlja svim lici ma kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji, kao i kupcu.
1

Uz stav 1: Zaklju~ak o prodaji. Ovom odredbom se reguliraju specifi~nosti

prodaje neposrednom pogodbom u odnosu na prodaju na javnom nadmetanju koja je, shodno odredbi ~lana 84. stav 4., pravilo. Odredba se primjenjuje kada su se stranke i zalo`ni povjerioci istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na tra`ioca izvr{enja sporazumjeli o prodaji neposrednom pogodbom prije
nego je nepokretnost u javnom nadmetanju prodata (prije nego je utvr|eno
da je nepokretnost prodata najboljem ponu|a~u). Osim o prodaji neposrednom pogodbom, navedena lica se trebaju sporazumjeti o roku u kojem
nepokretnost mora biti prodata neposrednom pogodbom (v. 84/6). Eventualno
se mo`e zaklju~iti sporazum i o tome da nepokretnost ne mo`e biti prodata
ispod odre|ene vrijednosti, ali u tom sporazumu moraju u~estvovati ne samo
zalo`ni povjerioci istog ili boljeg prvenstvenog ranga u odnosu na tra`ioca
izvr{enja ve} sva lica koja se namiruju u postupku (v. 89/20). Ukoliko su
ispunjeni zakonom propisani uvjeti za punova`nost prodaje, odnosno ukoliko
su ispo{tovani svi propisi kojima Zakon ure|uje prodaju neposrednom pogodbom, sud }e donijeti zaklju~ak o prodaji nepokretnosti kupcu. Sud ovdje treba
naro~ito da utvrdi da li su u sporazumu o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom u~estvovala sva lica koja je zakon odredio, da li je nepokretnost prodata na na~in na koji je to tim sporazumom odre|eno, da li su u
roku koji je odre|en u sporazumu, osim ako nije odre|eno da protek tog
roka ne dovodi do obustave postupka (v. 95/1), po{tovane odredbe o visini
cijene za koju se nepokretnost mo`e prodati itd.

Uz stav 2: Neposredna pogodba kada rje{enje o izvr{enju nije izvr{no. Zakon

ovdje ne sadr`i optimalno rje{enje za slu~aj da rje{enje o izvr{enju nije posta -

366 ^lan 91

lo izvr{no, propisuju}i da ako rje{enje nije postalo izvr{no sud mo`e odgoditi dono{enje zaklju~ka o prodaji za najdu`e 30 dana. U pravilu, do izvr{nosti
rje{enja o izvr{enju se ne mo`e pristupiti utvr|ivanju vrijednosti, pa ne}e ni
do}i do prodaje nepokretnosti. Izuzetak je mogu} u situaciji u kojoj su ispunjeni uvjeti koje Zakon propisuje za pristupanje utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (v. 80/4). Ukoliko bi se pristupilo utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju,
mo`e se desiti da se i objavljivanje zaklju~ka o prodaji i sporazum o prodaji neposrednom pogodbom zaklju~e prije toga, pa i da do|e do zaklju~enja
ugovora o prodaji neposrednom pogodbom. Zakon ne predvi|a smetnje takvoj prodaji, samo se dono{enje zaklju~ka o prodaji kupcu odla`e za najdu`e
30 dana, nakon ~ega ovaj zaklju~ak mo`e biti donesen iako rje{enje o izvr{enju
nije postalo izvr{no. Ovdje Zakon nije slijedio istu logiku kao kod prodaje
javnim nadmetanjem, gdje se sama prodaja odnosno odr`avanje ro~i{ta za nadmetanje i prodaju mo`e odgoditi za narednih 30 dana ukoliko rje{enje o
izvr{enju nije izvr{no. Me|utim, kod prodaje neposrednom pogodbom ~injenica da rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no nije prepreka za zaklju~enje
ugovora o prodaji, ali jeste za dono{enje zaklju~ka, {to je apsurdno rje{enje.
Trebalo je voditi ra~una i o sigurnosti kupca i regulirati mogu}nost da se
sama prodaja odgodi za 30 dana. U tom roku bi isti izvr{ni sud trebao donijeti odluku o prigovoru. Mogu}nost da neko zaklju~i ugovor o kupovini neposrednom pogodbom a da sud nakon toga odgodi dono{enje zaklju~ka za 30
dana, odnosno uop}e ne donese zaklju~ak o prodaji jer je rje{enje o izvr{enju
nakon toga ukinuto, djelovat }e demotiviraju}e na kupce. U praksi }e te{ko
do}i do toga da se nepokretnost proda neposrednom pogodbom ako rje{enje
o izvr{enju nije izvr{no.
3

Primjena odredaba o zaklju~ku o prodaji javnim nadmetanjem. Zakon upu}uje

na to da sud donosi zaklju~ak iz ~lana 90. stav 6. (zaklju~ak koji se donosi
u slu~aju prodaje javnim nadmetanjem). Preciznija bi bila formulacija prema
kojoj se odredba ~lana 90. st. 6. shodna primjenjuje na zaklju~ak o prodaji
neposrednom pogodbom. Cilj oba zaklju~ka je isti njima se perfektuira prodaja. Kako je re~eno u komentaru ~lana 84. stav 5., Zakon je napravio gre{ku
da nije propisao da od dono{enja ovog zaklju~ka ugovor o prodaji neposrednom pogodbom proizvodi dejstvo, umjesto {to je odredio da se to de{ava sa
rje{enjem o dosudi (v. 84/12).

Uz stav 3: Izvr{enje na suvlasni~kom dijelu. Zakon ovom odredbom predvi|a

da se u slu~aju neposredne pogodbe kod izvr{enja na suvlasni~kom dijelu
shodno (odgovaraju}e) primjenjuje odredba ~lana 90. stav 3. koja regulira specifi~nosti ro~i{ta za nadmetanje i prodaju u slu~aju izvr{enja na suvlasni~kom
udjelu. Shodna primjena navedene odredbe nije mogu}a. U ~lanu 90. st. 3.
Zakon predvi|a odvojeno nadmetanje za suvlasni~ki dio i cijelu nepokretnost,
sastavljanje liste najpovoljnijih ponu|a~a i dono{enje kona~ne odluke o tome
{ta je predmet izvr{enja kada se uporedi najpovoljnija ponuda za suvlasni~ki
dio i iznos koji bi otpao na suvlasni~ki dio kod najpovoljnije ponude za cijelu nepokretnost. Nakon toga sud odre|uje kona~an predmet prodaje. Po prirodi stvari ove odredbe je nemogu}e primijeniti na situaciju gdje nema nadmetanja. Kako je na vi{e mjesta nagla{eno (v. 69/5-10, 80/7, 82/6, 85/5, 86/4,

^lan 92 367

90/3) odredbe o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu ne spadaju u uspjelije novine u Zakonu, na vi{e mjesta su nedore~ene i nelogi~ne. Postavlja se pitanje
koji je cilj zakonodavac slijedio kada je `alio regulirati specifi~nosti prodaje
neposrednom pogodbom u slu~aju da je predmet izvr{enja suvlasni~ki dio. I
ovdje je Zakon nastojao slijediti op}e opredjeljenje, a to je da predmet prodaje mo`e biti suvlasni~ki dio kao i cijela nepokretnost. Budu}i da kona~ni
predmet izvr{enja odre|uje sud, to bi i kod prodaje neposrednom pogodbom
trebalo da kupac stavi odvojeno ponudu za suvlasni~ki dio i odvojeno za cijelu nepokretnost, na osnovu ~ega }e sud utvrditi ispunjavanje uvjeta iz ~lana
69. st. 4. Tada bi sud trebao obavijestiti kupca i prodavca da se npr. prodaje cijela nepokretnost, ali tada je nu`no u postupak uklju~iti i suvlasnike koji
nisu izvr{enici. Navedena je konstrukcija neprakti~na i nerealna i nije za o~ekivati da }e na}i svoju primjenu u praksi. U cilju za{tite suvlasnika koji nisu
izvr{enici sud ne bi smio donijeti zaklju~ak o prodaji cijele nepokretnosti prije
nego im se da mogu}nost da vr{e svoja prava predvi|ena odredbom ~lana
69. stav 6. Posebno je pitanje kako bi lica ovla{tena po Zakonu da zaklju~e
sporazum da se nepokretnost proda neposrednom pogodbom a ne na javnom
nadmetanju (stranke i zalo`ni povjerioci istog ili prvenstvenog reda namirenja u odnosu na tra`ioca izvr{enja 84/4) mogla, iako nisu vlasnici nepokretnosti, donijeti odluku da prodaju cijelu (tu|u) nepokretnost. Ova zakonska
odredba ne bi izdr`ala provjeru ustavnosti i nu`no ju je {to prije brisati iz
Zakona.
5

Objavljivanje zaklju~ka o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom se vr{i

objavljivanjem na sudskoj oglasnoj tabli, ali za razliku od zaklju~ka o prodaji
najpovoljnijem ponu|a~u na javnom nadmetanju ovaj se zaklju~ak dostavlja
svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji (v. 82/10-12). Odredbe o
pretpostavki dostave izvr{ene putem sudske table ovdje ne va`e (v. 90/6). Nije
jasno za{to zakonodavac pravi ovu distinkciju. Pritom propu{ta da odredi kako
postupati u slu~aju postojanja zakonskog i ugovornog prava pre~e kupovine.
Nije jasno ni iz ove odredbe ni iz odredbe ~lana 83. st. 2. da li }e sud prvo
donijeti zaklju~ak o prodaji kupcu, a zatim obavijestiti nosioce prava pre~e
kupovine, ili }e zaklju~ak o prodaji kupcu donijeti nakon {to bude izvjesno
da titulari prava pre~e kupovine ne}e vr{iti svoje pravo. Na~elo cjelishodnosti u postupku nala`e da sud tek nakon izja{njenja titulara pre~e kupovine
mo`e donijeti zaklju~ak o prodaji i dostaviti ga odre|enim licima, u protivnom bi do{lo do nesigurnosti. Tre}a lica bi bila obavije{tena da je nepokretnost prodata jednom kupcu, a ustvari bi nepokrednost mogao naknadno kupiti titular prava pre~e kupovine.
^lan 92.
Polaganje cijene
(1) Ponu|a~ sa najvi{om ponudom na ro~i{tu pla}a ukupnu prodajnu cije nu umanjenu za polo`eno osiguranje polaganjem cijene sudu u roku
koji je sud odredio, a koji ne mo`e biti du`i od 30 dana od dana
objavljivanja zaklju~ka iz stava 6. ~lana 90. ovog zakona na sudskoj
tabli.

368 ^lan 92

(2) Ukoliko ponu|a~ sa najve}om ponudom ne deponuje prodajnu cijenu u

predvi|enom roku sud }e zaklju~kom proglasiti prodaju tom ponu|a~u
nevaljanom i novim zaklju~kom odrediti da je nepokretnost prodana dru gom po redu ponu|a~u koji treba da u roku koji odredi sud, a koji ne
mo`e biti du`i od 30 dana od prijema tog zaklju~ka, sudu deponuje prodajnu cijenu. Ukoliko drugi ponu|a~ ne polo`i cijenu u predvi|enom
roku sud primjenjuje ova pavila i na tre}eg ponu|a~a.
(3) U slu~aju da sva tri ponu|a~a sa najvi{om ponudom ne ispune svoje
obaveze pla}anja prodajne cijene u odre|enim rokovima, sud mo`e ogla siti da prvo ro~i{te nije uspjelo i zakazati novo ro~i{te koje treba da se
odr`i u skladu sa ~l. od 84. do 90. ovog zakona.
(4) Iz polo`enog osiguranja prvog ponu|a~a kojem je prodata imovina i koji
u predvi|enom roku ne uplati prodajnu cijenu pokrivaju se tro{kovi
neuspjelog ro~i{ta. Ako se ovi tro{kovi ne mogu namiriti u cijelosti iz
iznosa osiguranja koje je polo`io prvi ponu|a~, razlika se namiruje iz osiguranja drugog ponu|a~a ako i ovaj odustane od kupovine nepokretnosti. Ova pravila se shodno primjenjuju i u slu~aju odustanka tre}eg
ponu|a~a.
(5) Tro{kovi odr`avanja narednog ro~i{ta pokrivaju se srazmjerno iz osiguranja ponu|a~a kojima je nepokretnost prodata, a koji prodajnu cijenu
nisu uplatili u odre|enom roku.
(6) Preostali iznos }e se vratiti davaocu osiguranja.
(7) Kada je polo`ena ukupna cijena imovine na sudu polo`eno osiguranje
preostalih ponu|a~a vra}a se u roku od tri dana nakon uplate cijene na
sudu.
(8) Ako je tra`ilac osiguranja kupac a ne postoje druga lica ~ija se potra`ivanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan polo`iti cijenu
sudu do visine svog potra`ivanja.
1

Uz stav 1: Rok za polaganje cijene. Najbolji ponu|a~ kojem je na javnoj prodaji nepokretnost prodata du`an je u roku koji odredi sud polo`iti cijenu
umanjenu za osiguranje koje je polo`io. Zakon je odredio da sud ne mo`e
odrediti rok du`i od 30 dana od dana objavljivanja zaklju~ka o prodaji
nepokretnosti najboljem ponu|a~u na sudskoj tabli. Preciznije bi bilo odre|enje
da rok od 30 dana te~e od dana dostave, ili po{to je kupac prisustvovao
ro~i{tu i ima neposredno saznanje o toku i ishodu ro~i{ta, rok je mogao te}i
i od dana dono{enja zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najboljem ponu|a~u na
samom ro~i{tu (v. 90/6). Budu}i da se ne vr{i dostava ve} samo objavljivanje
na sudskoj oglasnoj tabli, sam kupac je du`an pratiti objave na oglasnoj plo~i,
{to je veoma neprakti~no rje{enje, tako da bi bilo bolje rje{enje da rok za
polaganje cijene te~e od dana dono{enja zaklju~ka o prodaji nepokretnosti
najpovoljnijem ponu|a~u. Iako je cilj ove odredbe jasan izbjegavanje dostave
ili spora o tome je li dostava izvr{ena, {to vodi odugovla~enju izvr{nog po-

^lan 92 369

stupka i namirenja povjerilaca, ipak je odredba za kupca i druge u~esnike u

postupku neprakti~na. Kupac mora u odre|enom roku uplatiti ukupnu cijenu
umanjenu za dato osiguranje (ako spada u red lica koja obavezno daju osiguranje v. 86/3), a po~etak roka je za njega neizvjestan. Ako je tra`ilac
izvr{enja ujedno i kupac, nije obavezan platiti punu cijenu, ve} mo`e, pod
zakonom propisanim uvjetima, od cijene odbiti iznos svog potra`ivanja (v.
infra 4).
2

Uz stav 2: Nepolaganje cijene u odre|enom roku. Zakon je ovdje unio izmjenu koja spada u jedno od uspjelijih zakonodavnih rje{enja. Zakon je u ~lanu
86. stav 4. odredio da se nakon zaklju~enja javnog nadmetanja ponu|a~ima
vra}a osiguranje koje su uplatili, osim trojici najboljih ponu|a~a. Ta po~etna
odredba omogu}ava da u slu~aju da otpadne najbolji ponu|a~ ne mora cijeli postupak prodaje biti ogla{en neva`e}im, ve} samo prodaja tom ponu|a~u,
te sud odre|uje novi rok za drugog ponu|a~a sa liste ponu|a~a, a zatim i
za tre}eg, ako drugi ne ispuni svoju obavezu u odre|enom roku. Odredba je
i u interesu povjerioca, jer je nova prodaja neizvjesnija, i u interesu du`nika
manji tro{kovi postupka, ekonomi~nost postupka. Kada je u pitanju rok koji
se ostavlja drugom i tre}em po redu ponu|a~u za polaganje cijene, Zakon
odre|uje da on ne mo`e biti du`i od 30 dana, ali po~etak roka ne ve`e za
objavljivanje na sudskoj tabli zaklju~ka o progla{enju ponude prvom ponu|a~u
nevaljanom i zaklju~ka o prodaji sljede}em po redu ponu|a~u, ve} za dan
prijema tog zaklju~ka, {to upu}uje na pravila o dostavi u skladu sa ZPP (osim
pravila o dostavi tu`be).

Uz stav 3: Zakazivanje drugog ro~i{ta kad tri najbolja ponu|a~a nisu polo`ila
cijenu. Pore|enje sa rje{enjem ~lana 89. st. 3. kao i kritiku vidjeti pod 89/7.

Uz stav 47: Vra}anje osiguranja. Osnovno je pravilo kod polaganja osiguranja na javnom nadmetanju da }e se polo`eno osiguranje vratiti po zavr{etku
nadmetanja onima koji nisu odabrani za zaklju~enje ugovora, odnosno da }e
se ura~unati u cijenu onome ko je na javnom nadmetanju odabran za
zaklju~enje ugovora. Na ovom principu su zasnovane odredbe o vra}anju i
gubitku osiguranja. Svim ponu|a~ima ~ija ponuda nije prihva}ena osiguranje
se vra}a odmah po zaklju~enju javnog nadmetanja (v. 86/5). U slu~aju zlonamjernog ili nesavjesnog postupanja nekog od u~esnika u javnom nadmetanju sankcija bi trebala biti gubitak polo`enog osiguranja, ali to Zakon izri~ito
ne predvi|a (v. 87/3).

Tri najbolja ponu|a~a ne dobivaju odmah povrat datog osiguranja. Ovo se osiguranje ne vra}a odmah ono ima jo{ jednu dodatnu funkciju. Ukoliko prvi
ponu|a~ kojem je prodata nepokretnost (Zakon pogre{no koristi izraz imovina) u roku koji mu je odredio sud ne uplati prodajnu cijenu iz osiguranja koje je on polo`io, pla}aju se tro{kovi neuspjelog ro~i{ta. Ovo pravilo va`i
i za drugog i tre}eg ponu|a~a koji nisu u odre|enom roku platili cijenu
ako se tro{kovi ro~i{ta ne mogu namiriti iz osiguranja prvog ponu|a~a, razlika se namiruje iz osiguranja drugog odnosno tre}eg ponu|a~a. Budu}i da se
samo razlika namiruje iz osiguranja drugog i tre}eg ponu|a~a, mo`e se desiti da se tro{kovi prvog ro~i{ta namire isklju~ivo iz osiguranja prvog ponu|a~a

370 ^lan 92

a da osiguranja data od drugog ili tre}eg ponu|a~a budu zahva}ena samo u

manjem obimu ili nikako. Me|utim, ako sva tri ponu|a~a nisu uplatila cijenu, to je ve} situacija u kojoj se mora odr`ati naredno ro~i{te, a tada Zakon
postavlja pravilo da se tro{kovi narednog ro~i{ta srazmjerno namiruju iz osiguranja sva tri ponu|a~a koji nisu uplatili prodajnu cijenu u predvi|enom
roku. Tek ako do|e do odr`avanja narednog ro~i{ta u skladu sa odredbama
~lana 89. stav 3. i stavom 3. ovog ~lana tro{kovi tog ro~i{ta ~ije je odr`avanje prouzrokovano krivnjom tri prva ponu|a~a namiruju se srazmjerno iz njihovih osiguranja. Nije jasno za{to se u prvoj situaciji definiranoj stavom 4.
ovog ~lana zakonodavac odlu~io da najo{trije sankcionira neispunjenje obaveze od strane prvog ponu|a~a, iako je mogu}e npr. da i drugi ponu|a~ nije
uplatio cijenu te bi i on stazmjerno morao snositi tro{kove prvog ro~i{ta, dok
se u situaciji odr`avanja narednog ro~i{ta, definiranoj stavom 5. ovog ~lana,
odlu~io na srazmjerno namirenje. Nakon podmirenja obaveze iz stava 4. i 5.
preostali iznos osiguranja se vra}a davaocima osiguranja. U slu~aju da prvi
ponu|a~ uplati prodajnu cijenu u cijelosti polo`eno osiguranje drugog i tre}eg
ponu|a~a se vra}a u roku od tri dana od dana uplate cijene. U Zakonu stoji
od dana uplate cijene na sudu, {to je o~igledna oma{ka jer se cijena
upla}uje na ra~un suda.
6

Uz stav 8: Tra`ilac izvr{enja kao kupac. Zakon je ovdje usvojio veoma

prakti~no rje{enje koje }e dodatno olak{avati polo`aj tra`ioca izvr{enja koji
kupuje nepokretnost. U praksi nekih banaka za vrijeme va`enja starog zakona se pribjegavalo kupovini nepokretnosti od strane banke kao tra`ioca
izvr{enja. To je u nizu situacija bio jedini na~in da se tra`ilac izvr{enja namiri budu}i da nije bilo zainteresiranih kupaca. Me|utim, polo`aj tra`ioca
izvr{enja u situaciji da se pojavljuje kao kupac nije bio jednostavan;
potra`ivanje koje je imao prema izvr{eniku i njegova obaveza da polo`i cijenu nisu se mogli jednostavno kompenzirati. Tra`ilac izvr{enja je tako polagao
cijenu, prijenos vlasni{tva na nepokretnosti vr{en je nakon pravosna`nosti
rje{enja o dosudi i rje{enja o predaji nepokretnosti, a namirenje se vr{ilo nakon
pravosna`nosti rje{enja o namirenju. Ovom odredbom je sada omogu}eno da
tra`ilac izvr{enja ne bude u obavezi da dva puta plati nov~ani iznos kod
isplate kredita ili zajma i kod polaganja cijene. Naravno da ova pogodnost
za tra`ioca izvr{enja ne smije dovesti u pitanje redoslijed namirenja i da je
navedena kompenzacija mogu}a samo ako u konkretnom izvr{nom postupku
ne postoje lica ~ija se potra`ivanja iz prodajne cijene namiruju prije tra`ioca
izvr{enja. Ukoliko takvih lica nema, tra`ilac izvr{enja kao kupac ne}e biti obavezan isplatiti punu cijenu ve} samo razliku izme|u cijene i svog potra`ivanja. Ovdje se odmah otvara pitanje kako postupiti u situaciji u kojoj nema
lica sa rangom prvenstva u namirenju, ali je postignuta cijena nedovoljna za
potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja. Ne smije se gubiti iz vida da bez obzira na nepostojanje drugih povjerilaca apsolutno pravo prvenstva postoji za
tro{kove izvr{nog postupka. Odredba ~lana 92. stav 8. ne smije dovesti u
pitanje naplatu ovih tro{kova. Budu}i da je red prvenstva za tro{kove izvr{nog
postupka uspostavljen odredbom ~lana 98. sud treba dozvoliti primjenu odredbe ~lana 92. stav 8. samo ako je osigurano da }e se iz polo`enog osiguranja ili iz ostatka polo`ene cijene mo}i namiriti tro{kovi izvr{nog postupka. O
odnosu tra`ioca izvr{enja i izvr{enika u ovoj situaciji vidjeti 89/10.

^lan 93 371

^lan 93.
Predaja nepokretnosti kupcu
(1) Nakon polaganja cijene sud rje{enjem dosu|uje nepokretnost kupcu
(rje{enje o dosudi).
(2) Rje{enjem iz stava 1. ovog ~lana sud odre|uje da se nepokretnost preda
kupcu, a zemlji{noknji`nom sudu da se izvr{i upis promjene prava vlasni{tva te bri{u prava tre}ih za koje je to rje{enjem odre|eno.
(3) Protiv rje{enja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali se mo`e izjaviti `alba.
(4) Rje{enje iz stava 1. ovog ~lana objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom
tre}eg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rje{enje
dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji, te svim
u~esnicima u nadmetanju.
1

Uz stav 1: Rje{enje o dosudi. Nakon polaganja cijene sud donosi rje{enje

kojim nepokretnost dosu|uje kupcu. Odredba ~lana 93. zamijenila je odredbu
~lana 167. ZIP-a iz 1978. g. i iz pore|enja ove dvije odredbe biva o~igledno
koliko je stari zakon sadr`avao rje{enja optere}ena nepotrebnim formalizmom
i koliko su ta rje{enja usporavala tok izvr{nog postupka i namirenje tra`ioca
izvr{enja. Prema starom zakonu nakon polaganja cijene sud je donosio rje{enje
o dosudi. Nakon {to je ono postalo pravosna`no (bilo je mogu}e ulo`iti prigovor i `albu), sud je donosio rje{enje da se nepokretnost preda kupcu. Po
pravosna`nosti rje{enja o predaji vr{io se zemlji{noknji`ni prijenos, a predaja
u posjed je mogla biti izvr{ena i prije pravosna`nosti rje{enja o predaji. Ovdje
je novi Zakon na~inio radikalan rez koji se sastoji u sljede}em: dono{enje
posebnog rje{enja o predaji vi{e nije predvi|eno. Donosi se samo rje{enje o
dosudi kojim se istovremeno odre|uje dosuda nepokretnosti kupcu, upis u
zemlji{nu knjigu promjene prava vlasni{tva i brisanje prava za koja je to
odre|eno rje{enjem i predaja nepokretnosti u posjed kupcu. Navedene promjene su bez sumnje pozitivne promjene koje treba pozdraviti i koje }e
dovesti do ubrzanja izvr{nog postupka. Ostale novine koje unosi odredba ~lana
93. ne mogu se tako bezrezervno pozitivno ocijeniti postoje odre|ene
nedore~enosti koje }e pred sud postaviti dilemu kako postupati, s jedne strane,
i odre|ene nedoumice da li je uz bolju za{titu tra`ioca izvr{enja osigurana
adekvatna za{tita izvr{enika vidjeti infra 2.

Uz stav 2: Sadr`ina rje{enja o dosudi. Rje{enjem o dosudi sud odre|uje nekoliko va`nih pitanja ovim se rje{enjem vr{i dosuda nepokretnosti kupcu,
odre|uje da se nepokretnost preda kupcu i vr{i provo|enje odgovaraju}ih
zemlji{noknji`nih upisa upis promjene prava vlasni{tva, brisanje prava za
koja je Zakon odredio da prestaju prodajom. U vezi sa predajom nepokretnosti u posjed vidjeti komentar ~lanova 110-112. Iz Zakona je izostala odredba prema kojoj bi sa prelazom posjeda na kupca na njega pre{li koristi,
tro{kovi i rizici. Ova odredba je nu`na, ne propisuje je izri~ito ni materijalno
pravo, a nu`na je stoga {to se predaja u posjed i stjecanje prava vlasni{tva
ovdje razilaze. Zakon odre|uje da se zemlji{noknji`nom sudu postavlja za-

372 ^lan 93

htjev da izvr{i promjenu prava vlasni{tva i brisanje prava za koja je to

odre|eno rje{enjem o dosudi (v. 74/2, 75/2, 76/4). Zahtjev za upis prijenosa
vlasni{tva i brisanje drugih prava sud }e podnijeti po slu`benoj du`nosti i to
je mogu}e u~initi odmah po dono{enju ovog rje{enja, jer su pravila o dostavi ovog rje{enja puka formalnost, a eventualno ulo`ena `alba nema suspenzivno dejstvo v. infra 4.
3

Stjecanje vlasni{tva. Kupac pravo vlasni{tva ne sti~e dono{enjem rje{enja o

dosudi ve} upisom promjene vlasni{tva u zemlji{nu knjigu. Upis prava
vlasni{tva u korist kupca ima konstitutivni karakter. Samo ovakvo tuma~enje
ove odredbe je u skladu sa novim konceptom na~ela upisa u zemlji{ne knjige, prema kojem se stvarna prava na nepokretnostima, osim u slu~aju
naslje|ivanja, sti~u upisom u zemlji{ne knjige (~lan 5. ZZK). Prema ranijim
rje{enjima u na{em pravu kupac koji je stekao vlasni{tvo kupovinom na javnoj prodaji postajao je vlasnik momentom pravosna`nosti rje{enja o dosudi.
Novi ZZK je ovdje unio radikalnu promjenu i stipulirao ne samo rje{enje koje
prekida sa tradicijom ve} i neprakti~no i `ivotu strano rje{enje (vi{e o dejstvu
na~ela upisa v. 70/13). Ni u njema~kom uzoru na~elo upisa nije ovako rigidno provedeno kupac nepokretnosti na javnoj prodaji postaje njenim vlasnikom dosudom, a ne upisom u zemlji{ne knjige ( 90 Zwangsversteigerungsgesetzes. U tom smislu i: O. Jauernig u Jauernig i. dr. BGB, 873 Rn 11,
str. 960.).

Uz stav 3: @alba na rje{enje o dosudi. Raniji je zakon odre|ivao da sud preduzima radnje predaje nepokretnosti u posjed i upisa vlasni{tva kupca nakon
pravosna`nosti rje{enja o dosudi (~lan 167. st. 1. ZIP-a iz 1978. g.). Takvog
pravila u novom zakonu nema, iz ~ega bi se moglo zaklju~iti da je namjera
zakonodavca bila da dozvoli predaju u posjed i uknji`bu kupca prije pravosna`nosti rje{enja o dosudi. Ova praznina se mora dovesti u vezu sa op}im
pravilima Zakona o dejstvu pravnih lijekova. Protiv rje{enja o dosudi nije
mogu}e ulo`iti prigovor, ve} samo `albu. Prema odredbi ~lana 13. stav 4. ovo
rje{enje dono{enjem postaje izvr{no, a pravosna`no ako `alba bude odbijena
ili ne bude ulo`ena u roku. Budu}i da `alba ne zaustavlja tok izvr{nog postupka (~lan 12. stav 5.), slijedi da se predaja nepokretnosti kupcu i
zemlji{noknji`ni upisi obavljaju po dono{enju rje{enja o dosudi neovisno o pravosna`nosti tog rje{enja. Ovo je mjesto gdje je zakonodavac trebao `rtvovati
brzinu postupka u cilju za{ite pravne sigurnosti.

Upis na osnovu nepravosna`nog rje{enja o dosudi. Zakon ne rje{ava jednu

problemati~nu situaciju do koje mo`e do}i na osnovu navedenog rje{enja. To
je situacija u kojoj se kupac upisao u zemlji{nu knjigu kao vlasnik na osnovu nepravosna`nog rje{enja o dosudi, a zainteresirano lice ulo`ilo `albu koja
je nakon izvr{enog upisa usvojena i rje{enje o dosudi ukinuto ili preina~eno.
Iz pitanja koje u praksi povodom primjene ovog zakona postavljaju banke
(da li se banka koja kupuje nepokretnost za visinu svog potra`ivanja mo`e
uknji`iti u zemlji{ne knjige kao vlasnik ili ~eka pravosna`nost rje{enja o dosudi) vidljivo je da je u na{oj pravnoj tradiciji duboko uvrije`en osje}aj da je
upis mogu} tek nakon pravosna`nosti rje{enja o dosudi. To bi bilo ispravno
ali ne proizlazi iz zakona `alba ne odla`e tok izvr{nog postupka, sve radnje

^lan 93 373

se mogu provesti osim namirenja povjerilaca, koje se odla`e do odluke prvostepenog suda po prigovoru na rje{enje o izvr{enju. Pravilo o relativnoj nesuspenzivnosti pravnih lijekova u izvr{nom postupku, koje je ina~e ocijenjeno
kao pozitivna novina, na ovom mjestu izaziva odre|ene nedoumice u pogledu za{tite kupca i izvr{enika.
6

Za{tita kupca. Ukoliko bi rje{enje o dosudi bilo ukinuto, do{lo bi do brisa-nja

prava vlasni{tva kupca. Za{tita kupca osigurana je u skladu sa odredbom ~lana
94. samo za slu~aj ukidanja ili preina~enja rje{enja o izvr{enju poslije
provo|enja rje{enja o dosudi, a ne i za slu~aj ukidanja ili preina~enje rje{enja
o dosudi. Ovo mo`e ugroziti sigurnost kupca. Ako bi vlasni{tvo kupca bilo
brisano iz zemlji{ne knjige, mogu}e je da on pretrpi {tetu jer se pouzdao u
kupovinu, jer je u~estvovao u postupku i sl., ali ako jo{ nije izvr{eno namirenje lica koja se namiruju u postupku njemu mo`e biti vra}ena polo`ena
cijena. Me|utim, Zakon propisuje da se namirenju pristupa odmah nakon
dono{enja rje{enja o dosudi, tako da je mogu}e da su iz polo`ene cijene ve}
ispla}eni povjerioci i vi{ak vra}en izvr{eniku. Zakon nije propisao nikakva
posebna pravna sredstva za{tite kupca u ovom slu~aju; primjena op}ih pravila o naknadi {tete, stjecanju bez osnova nisu adekvatna za{tita.

Zabilje`ba `albe (spora). Rje{enje o mogu}nosti upisa vlasni{tva kupca na osnovu nepravosna`nog rje{enja o dosudi mo`e biti opasno i za izvr{enika. Ukoliko
kupac (zlonamjerno ili ne) prije upisa brisanja otu|i nepokretnost tre}em savjesnom licu, izvr{enik }e izgubiti pravo vlasni{tva na nekretnini; tre}e savjesno lice je za{ti}eno dejstvom na~ela povjerenja u zemlji{ne knjige. Izvr{enik
bi se mogao za{tititi tako {to bi se, ukoliko se ulo`i `alba na rje{enje o dosudi, na njegov zahtjev ili na zahtjev suda, upisala zabilje`ba `albe (spora) u
zemlji{ne knjige. Budu}i da je rok za `albu osam dana relativno kratak, moglo
bi se preporu~iti sudu da sa~eka sa podno{enjem zahtjeva za upis promjene
prava vlasni{tva i brisanja prava, te ako je `alba protiv rje{enja o dosudi podnesena istovremeno postavi zahtjev za upis zabilje`be u zemlji{ne knjige.
Promjeni vlasni{tva u zemlji{nim knjigama trebalo bi pristupiti nakon
isklju~enja svake mogu}nosti preina~enja ili ukidanja rje{enja o dosudi. U protivnom su ugro`eni interesi kupca, oslabljena garancija vlasni{tva izvr{enika,
ugro`ena i tre}a lica ~ija su prava brisana.

Porez na promet nepokretnosti. Opasnost za izvr{enika navedena supra 7

reducirana je dejstvom drugih propisa. Provo|enje upisa na osnovu nepravosna`nog rje{enja o dosudi }e biti onemogu}eno primjenom propisa o porezu
na promet nepokretnosti. Zakon o porezu na promet nepokretnosti i prava
Kantona Sarajevo predvi|a u ~lanu 9. st. 3. da poreska obaveza nastaje danom
pravosna`nosti odluke nadle`nog organa na osnovu koje se vr{i prijenos vlasni{tva, u ovom je slu~aju to rje{enje o dosudi. Dok rje{enje o dosudi ne
postane pravosna`no, kupac nije obveznik poreza na promet nepokretnosti,
nije du`an a ne bi ni mogao platiti poresku obavezu. Bez dokaza o pla}anju
poreza na promet zemlji{noknji`ni sud ne}e izvr{iti upis promjene prava vlasni{tva. U onim dijelovima BiH koji imaju identi~na rje{enja u zakonima koji
reguliraju porez na promet nepokretnosti odredbe stava 1. i 2. ne mogu biti
primijenjene; upis prava vlasni{tva kupca bit }e mogu} tek nakon pravo-

374 ^lan 94

sna`nosti rje{enja o dosudi. Na taj je na~in rje{enje jednog drugog zakona

onemogu}ilo djelovanje jedne rizi~ne odredbe Zakona o izvr{nom postupku.
9

Uz stav 4: Objavljivanje rje{enja o dosudi. Rje{enje o dosudi se objavljuje na

(sudskoj) oglasnoj tabli a ne dostavlja se zainteresiranim licima kao prema ranijem zakonu (~lan 167. stav 2. ZIP-a iz 1978. g.). Kao i kod zaklju~ka o prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u (~lan 90. stav 7.) smatra se da je
dostavljanje izvr{eno istekom tre}eg dana od dana objavljivanja na oglasnoj
tabli, i to u odnosu na sva lica kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji. Ukoliko
ovo rje{enje kod zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u ne mo`e imati
graviraju}e posljedice (nije dopu{ten pravni lijek, ve}ina zainteresiranih lica }e
u pravilu prisustvovati ro~i{tu, pa znaju i kome je nepokretnost prodata), kod
objavljivanja rje{enja o dosudi na sudskoj oglasnoj tabli i nedostavljanja ili
barem neobavje{tavanja stranaka, povjerilaca i drugih u~esnika o tom rje{enju
mo`e do}i do propu{tanja roka za `albu. Veoma }e biti te{ko za ova lica da
provjeravaju na sudskoj tabli da li je rje{enje o dosudi doneseno.
Zainteresirana lica te{ko mogu odrediti vrijeme u kojem bi trebala izvr{iti provjeru, jer dono{enje rje{enja o dosudi zavisi od uplate prodajne cijene za koju
je predvi|en du`i rok, zatim se mo`e desiti da cijenu ne uplati prvi, pa ni
drugi, ve} tek tre}i ponudilac. Nakon dono{enja Zakona navedeno se pitanje
postavilo naro~ito od strane banaka. Nastala je dilema oko toga da li to zna~i
da bankama kao tra`iocima izvr{enja koje se eventualno pojavljuju i kao kupci
nepokretnosti ne}e biti dostavljeno rje{enje o dosudi. Odista, Zakon ne propisuje dostavu ni obavje{tavanje onih lica koja su u~estvovala u javnom nadmetanju, odnosno lica kojima se ina~e dostavlja zaklju~ak o prodaji. Nasuprot
tome, prema ~lanu 82. stav 6. banke i porezna uprava dobivaju zaklju~ak o
prodaji (koji je u toj fazi poreskoj upravi neinteresantan). Zakon je u~inio
ozbiljan propust ne predvidjev{i da se rje{enje o dosudi dostavlja izvr{eniku,
te licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji. I ovdje se pokazuje da su
odredbe o dostavi odista represivnog karaktera (v. 71/6). U prilog ovoj tvrdnji
novele hrvatskog Ovr{nog zakona iz 2003. godine upravo su ovdje intervenirale, brisane su odredbe o dostavljanju putem oglasne plo~e i posljedicama
objavljivanja, a propisano da se rje{enje o dosudi dostavlja strankama i svim
osobama koje su sudjelovale u nadmetanju kao ponu|a~i (~lan 98. stav 4.),
te }e i u BiH ovdje sigurno morati biti izvr{ena korekcija.
^lan 94.
Za{tita prava kupca
Ukidanje ili preina~enje rje{enja o izvr{enju poslije provo|enja rje{enja o
dosudi nepokretnosti nema utjecaja na pravo svojine kupca ste~eno prema
odredbama ~lana 93. ovog zakona.

Preina~enja ili ukidanja rje{enja o izvr{enju. Ako nakon predaje nepokretnosti kupcu i upisa njegovog vlasni{tva u zemlji{nu knjigu (provedba rje{enja o
dosudi) do|e do preina~enja ili ukidanja rje{enja o izvr{enju, to nema utjecaja na pravo kupca. Kupac je na taj na~in za{ti}en jer se na njega ne odnose
dejstva odluka donesenih u kasnijoj fazi postupka odnosno donesenih nakon

^lan 95 375

provo|enja rje{enja o dosudi. Na ovom se mjestu logi~no name}e pitanje u

kojoj situaciji u ovoj fazi izvr{nog postupka mo`e do}i do ukidanja ili
preina~enja rje{enja o izvr{enju. U ranijem zakonu bilo je propisano da ako
se nakon pravosna`nosti rje{enja o predaji ukine ili preina~i rje{enje o
izvr{enju to nema utjecaja na prava kupca (~lan 168. ZIP-a iz 1978. g.).
Smatralo se da do ukidanja ili preina~enja rje{enja o izvr{enju u ovoj fazi
izvr{nog postupka mo`e do}i samo uslijed ulaganja vanrednog pravnog lijeka, zahtjeva za za{titu zakonitosti, a da uslijed `albe u ovom stadiju postupka ne mo`e do}i do toga (Tako A. \or|evi}, J. Studin, ZIP, str. 130). Novo
izvr{no pravo ne dopu{ta ulaganje vanrednih pravnih lijekova, te vi{e ne mo`e
do}i do ukidanja ili preina~enja rje{enja o izvr{enju povodom zahtjeva za
za{titu zakonitosti. Pravosna`no rje{enje o izvr{enju ne mo`e biti ukinuto ili
preina~eno. Ostaje otvoreno pitanje mo`e li se to prema novom izvr{nom
pravu desiti u `albenom postupku. Zabilje`ba izvr{enja se vr{i i donosi
zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti odmah po dono{enju rje{enja o
izvr{enju. Utvr|enju vrijednosti se pristupa po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju,
tako da se sve radnje koje iza toga slijede odvijaju nakon {to je rje{enje o
izvr{enju postalo izvr{no, odnosno nakon {to je odlu~eno o prigovoru ili
prigovor nije ulo`en. Izuzetak je predvi|en u ~lanu 80. stav 2. prema kojem
je izuzetno mogu}e utvr|ivanje vrijednosti prije izvr{nosti uz davanje odgovaraju}eg osiguranja (v. 80/2). Samo u ovoj situaciji mo`e do}i do odr`avanja
ro~i{ta za nadmetanje i prodaju prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, ali se to
ro~i{te mo`e odlo`iti (v. 90/1). Nakon odbijanja prigovora na rje{enje o
izvr{enju mogu}e je ulaganje `albe, ali `alba u skladu sa ~lanom 12. stav 5.
ne zaustavlja tok postupka i mogu}e je poduzimati sve izvr{ne radnje osim
namirenja tra`ioca izvr{enja. Do dono{enja rje{enja o dosudi }e rijetko do}i
prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, ali mo`e do}i prije pravosna`nosti rje{enja
o izvr{enju. Ukoliko je kupcu nepokretnost predata i izvr{en upis u zemlji{ne
knjige tj. ukoliko je provedeno rje{enje o dosudi, naknadna odluka o `albi na
rje{enje o izvr{enju nema vi{e utjecaja na prava kupca, ve} eventualno na
prava drugih lica u postupku. Sa stanovi{ta kupca rje{enje je opravdano,
kupac je isplatio cijenu pouzdavaju}i se u ispravnost vo|enog postupka od
strane suda. Oduzimanje posjeda i brisanje njegovog vlasni{tva moralo bi biti
pra}eno vra}anjem pla}ene cijene. Budu}i da se namirenju pristupa odmah
nakon rje{enja o dosudi, mo`e se desiti da je prodajna cijena ve} podijeljena radi namirenja povjerilaca. Posljedice brisanja vlasni{tva kupca bile bi
izuzetno te{ke, stoga je opravdana za{tita.
^lan 95.
Obustava izvr{enja
(1) Sud }e obustaviti izvr{enje ako se nepokretnost nije mogla prodati na
tre}em ro~i{tu.
(2) U slu~aju prodaje neposrednom pogodbom sud }e obustaviti izvr{enje ako
se nepokretnost nije mogla prodati u roku odre|enom sporazumom stranaka i lica koja se namiruju u postupku, osim ako sporazumom stranaka nije druk~ije odre|eno.

376 ^lan 95

(3) Obustava izvr{enja ne sprje~ava pokretanje novog izvr{nog postupka radi

naplate tog potra`ivanja na istoj nepokretnosti.
1

Uz stav 1: Obustava izvr{enja. U odredbi ~lana 63. su propisani op}i razlozi

za obustavu postupka; jedan od zakonom propisanih razloga za obustavu postupka je i nemogu}nost izvr{enja (~lan 63. st. 3). Na ovom mjestu Zakon
precizira op}e pravilo i propisuje obustavu postupka uslijed nemogu}nosti prodaje nepokretnosti na javnoj prodaji ili neposrednom pogodbom. Postupak se
u slu~aju javne prodaje obustavlja ako se nepokretnost nije mogla prodati ni
na tre}em ro~i{tu. Razlika u odnosu na rje{enja ranijeg zakona uvjetovana je
mehanizmom odr`avanja tre}eg ro~i{ta ranije je tre}e ro~i{te odre|ivano
samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja tako da je do obustave moglo do}i i zbog
nestavljanja ovog prijedloga u propisanom roku kao i zbog nemogu}nosti prodaje nepokretnosti na tre}em ro~i{tu.

Uz stav 2: Obustava izvr{enja u slu~aju prodaje neposrednom pogodbom.

Ukoliko u slu~aju prodaje neposrednom pogodbom ona nije prodata u roku
koji su lica koja zaklju~uju sporazum odredila svojim sporazumom i tada }e
do}i do obustave postupka, osim ako njihovim sporazumom nije druga~ije
odre|eno. Mogu}nost da se stranke dogovore o posljedicama proteka roka za
neposrednu pogodbu novina je u zakonu. Time je volji stranaka i zalo`nih
povjerilaca na ovom mjestu dat ve}i zna~aj. Oni mogu da odrede rok za prodaju neposrednom pogodbom, a zakon nije odredio maksimalno trajanje tog
roka. Dalje, oni mogu tako|er odrediti da bezuspje{nim protekom tog roka
ne}e do}i do obustave izvr{nog postupka. Pitanje je kakve su konsekvence po
tok izvr{nog postupka u tom slu~aju, naro~ito ukoliko prilikom zaklju~enja
sporazuma nije odre|eno za koliko se rok produ`ava. Da li je za o~ekivati da
}e se u praksi takav izvr{ni postupak na}i u stanju pendencije, neizvjesnosti.
S obzirom na lica koja zaklju~uju sporazum o prodaji neposrednom pogodbom, a to su pored izvr{enika, tra`ilac izvr{enja i zalo`ni povjerioci koji imaju
bolji rang prvenstva u namirenju u odnosu na tra`ioca izvr{enja, nije za o~ekivati da }e ta lica zanemariti svoj interes da do|u do brzog namirenja.

Ovla{tena lica. Odredba stava 2. koja govori o licima koja se sporazumijevaju o roku u kome se ima prodati nepokretnost, a to su stranke i lica koja
se namiruju u postupku, nije u skladu sa odredbom ~lana 84. stav 4. prema
kojem se o prodaji neposrednom pogodbom u odre|enom roku sporazumijevaju stranke i zalo`ni povjerioci istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na
tra`ioca izvr{enja. Dvije odredbe razli~ito definiraju krug lica koja se sporazumijevaju o roku u kojem se ima izvr{iti prodaja neposrednom pogodbom (v.
84/3). Radi se o jednoj gre{ci zakonodavca. Generalno pravilo je uspostavljeno u ~lanu 84. stav 4. Naime, u ovom je ~lanu su`en krug lica koja se sporazumijevaju o prodaji neposrednom pogodbom u odnosu na raniji zakona
koji je odre|ivao da to moraju biti svi zalo`ni povjerioci. Nije logi~no pro{irenje tog kruga izvr{eno odredbom ~lana 95. stav 2. i mimo kruga lica u odnosu na va`e}i pa ~ak i u odnosu na raniji zakon. Odredbe ~lana 84. stav 4.
i ~lana 95. stav 2. moraju se odnositi na isti krug lica (uporediti ~lan 158.
stav 4. i 169. stav 4. ZIP-a iz 1978. g.), a kako je intencija zakonodavca bila
su`enje kruga lica u cilju lak{eg postizanja sporazuma prednost treba dati

^lan 96 377

odredbi ~lana 84. stav 4. Zbunjuju}e je i rje{enje prema kojem se o roku

sporazumijevaju stranke i lica koja se namiruju u postupku (~itati: stranke i
zalo`ni povjerioci ~ije je pravo namirenja istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na tra`ioca izvr{enja), a stranke svojim sporazumom mogu odrediti da protek tog roka ne dovodi do obustave postupka. I ovu nepreciznost zakonskog
izraza treba podvrgnuti logi~kom tuma~enju sva lica koja u~estvuju u
odre|ivanju roka moraju se saglasiti i sa posljedicama njegovog bezuspje{nog
proteka.
4

Uz stav 3: Pokretanje novog postupka izvr{enja. Ukoliko je izvr{ni postupak

obustavljen zbog toga {to nepokretnost nije prodata ni na tre}em ro~i{tu,
odnosno nije prodata u odre|enom roku neposrednom pogodbom, izostalo je
namirenje povjerilaca. Novo izvr{enje na istoj nepokretnosti za namirenje istog
potra`ivanja je dopu{teno ovdje ne djeluje na~elo non bis in idem. Raniji
zakon nije imao identi~nu odredbu o tome kako dolazi do ponovnog izvr{enja
na istoj nepokretnosti. Prema shvatanjima izra`enim u doktrini nije bilo nu`no
podnijeti novi prijedlog o izvr{enju ve} se nova prodaja odre|ivala na osnovu ve} donijetog rje{enja o izvr{enju (Tako A. \or|evi}, J. Studin, ZIP, str.
131). Navedeno shvatanje se ~ini prakti~nim, me|utim odredbe novog zakona
upravo su suprotne. Zakon odre|uje da obustava izvr{enja ne spre~ava pokre tanje novog izvr{nog postupka. Ukoliko povjerilac `eli ponovo poku{ati namirenje svog potra`ivanja iz iste nepokretnosti, on mora podnijeti novi prijedlog za izvr{enje. Tako proizlazi i iz odredbe ~lana 64. prema kojoj se postupak izvr{enja smatra zavr{enim izme|u ostalog i obustavom izvr{enja. Budu}i
da obustava izvr{enja dovodi do okon~anja postupka, te{ko se mo`e braniti
stav da bi pojedine izvr{ne radnje mogle ostati na snazi. Uostalom, i odredba ~lana 63. stav 7. odre|uje da se rje{enjem o obustavi ukidaju sve provedene izvr{ne radnje. Postavlja se pitanje da li je ovo ipak jedan od specifi~nih
na~ina obustave postupka i nije li zakonodavac ovdje mogao odrediti i
specifi~na pravila npr. da rje{enje o izvr{enju ostaje na snazi, {to bi doprinijelo efikasnijoj za{titi tra`ioca izvr{enja. S druge strane, postavlja se pitanje
da li }e i u ovom slu~aju obustave izvr{enja sud prije dono{enja rje{enja o
obustavi pozvati tra`ioca izvr{enja da stavi prijedlog da se izvr{enje provede
na drugom predmetu ili drugim sredstvom u skladu sa odredbom ~lana 63.
stav 4. Kako Zakon nije uredio nikakve specifi~nosti vezane za obustavu postupka, u ovom slu~aju treba postupiti u skladu sa op}im pravilima tj. odredbom ~lana 63. stav 4.
5. Namirenje tra`ilaca izvr{enja
^lan 96.
Kad se pristupa namirenju
Sud pristupa namirenju tra`ilaca izvr{enja odmah nakon dono{enja
rje{enja o dosudi.

Op}enito. Odredba prema kojoj se namirenju pristupa odmah po dono{enju

rje{enja o dosudi jedna je od radikalnih novina Zakona, ne samo u odnosu

378 ^lan 96

na raniji zakon ve} i na uporednopravnoj razini. ZIP iz 1978. g. je odre|ivao

da se namirenju pristupa po pravosna`nosti rje{enja o predaji nepokretnosti
kupcu, a ono se pak donosilo po pravosna`nosti rje{enja o dosudi (~lan 167.
i 182. ZIP-a iz 1978. g.). Takva rje{enja zadr`ali su slovena~ki zakon i
jugoslavenski zakon (~lan 210. ZIZ Slo, ~lan 158. i 161. ZIP SCG). Identi~nu
je odredbu preuzeo i Prednacrt ZIP-a za Srbiju i Crnu Goru ~lan 120. Ovr{ni
zakon Republike Hrvatske je u cilju efikasnosti izvr{nog postupka ovdje unio
promjenu sud donosi rje{enje o dosu|enju, a nakon njegove pravosna`nosti
zaklju~ak o predaji nepokretnosti kupcu. Namirenju se pristupa nakon pravosna`nosti rje{enja o dosudi (~lan 101. i 104. OZ). Tako ove odredbe tuma~i i
doktrina (I. Crni}, Ovrha na nekretnini, str. 55.) iako je sam OZ nedosljedan.
Naizmjeni~no se govori o rje{enju o predaji nepokretnosti kupcu (~lan 119. st.
1., 120. OZ) i o zaklju~ku o predaji nepokretnosti kupcu (~lan 101. st. 2., 121.
st. 1. OZ). Novo izvr{no zakonodavstvo BiH je odredbu o pristupanju namirenju zna~ajno izmijenilo u odnosu na ranije va`e}e zakonodavstvo, kao i u
odnosu na rje{enja u drugim zemljama nasljednicama biv{e SFRJ. Novi Zakon
je poku{ao kroz odredbe o dosudi i kroz institut predaje nekretnine kupcu
ubrzati postupak izvr{enja na nekretnini. Prvi je korak u~injen izostavljanjem
posebnog rje{enja o predaji nepokretnosti kupcu i odre|ivanjem samo jednog
rje{enja o dosudi kojim se vr{i i dosuda, i nala`e upis prava kupca i brisanje drugih prava u zemlji{noj knjizi i predaja nepokretnosti kupcu (v. 93/2),
{to je pozitivna novina. Drugi korak je izmjena odredaba o dostavljanju
rje{enja o dosudi, koje su, kao i neke druge odredbe o dostavi u postupku
izvr{enja na nepokretnostima, kritizirane i ozna~ene kao represivne (90/6 i 7,
93/9). Tre}i je korak izmjena sistema pravnih lijekova. Tako se na rje{enje o
dosudi ne mo`e ulo`iti prigovor, ve} samo `alba. Ovo rje{enje postaje odmah
izvr{no, a postupak se nastavlja i prije prevosna`nosti odnosno dono{enja
odluke po `albi. ^etvrtu ta~ku predstavlja odredba ~lana 96. koja regulira pristupanje namirenju.
2

Pristupanje namirenju. Namirenju se pristupa odmah nakon dono{enja rje{enja

o dosudi. Nesumnjivo da }e odredba dovesti do skra}enja izvr{nog postupka,
ali je na ovaj na~in mogu}nost ulaganja pravnih lijekova na rje{enje o dosudi postala samo formalna. Iz formulacije odredbe proizlazi da sud mo`e pristupiti namirenju i prije nego je rje{enje o dosudi dostavljeno, zna~i i prije
proteka tri dana od ogla{avanja na sudskoj tabli, te da mo`e istog dana nakon
{to donese rje{enje o dosudi pristupiti i namirenju. Radi se o jednoj potpuno novoj situaciji do koje se dolazi povezanim tuma~enjem ~lana 93., 96. i
108. Rje{enje o dosudi sud dostavlja putem oglasne table, ali po{to eventualna `alba ne zaustavlja tok izvr{nog postupka, sud bi mogao odmah po
dono{enju rje{enja o dosudi pristupiti namirenju, ~ak istog dana kojeg je donio
rje{enje o dosudi. Pristupanje namirenju treba tuma~iti kao poduzimanje
prvog zakonom propisanog koraka u tom pravcu, a to je zakazivanje ro~i{ta
za diobu cijene i pozivanje lica za koje je zakon odredio da moraju biti pozvana na ro~i{te za diobu (~lan 108. st. 1. i 2.). Nema prepreka da taj prvi
korak sud poduzme odmah nakon {to je donio rje{enje o dosudi. Na taj na~in
se postupak dodatno ubrzava tako da je navedeno tuma~enje u skladu sa
osnovnim ciljem zakonodavca. Ako je samo jedan tra`ilac izvr{enja i nema
drugih lica koja se namiruju, sud nije obavezan da odr`i ro~i{te za diobu (v.

^lan 97 379

108/2), te je mogu}e neposredno nakon dono{enja rje{enja o dosudi donijeti

rje{enje o namirenju. Sa izvr{enjem rje{enja o namirenju, tj. sa diobom cijene
sud mo`e zapo~eti i u ovom slu~aju po proteku roka za `albu. Ovdje bi
moglo do}i do zna~ajnog ubrzanja postupka a da ne budu ugro`eni interesi
drugih lica. U situaciji da se pojavljuje samo jedan tra`ilac izvr{enja i kada
nema drugih lica koja se namiruju sud treba iskoristiti ovu mogu}nost i istog
dana donijeti rje{enje o dosudi, a zatim rje{enje o namirenju. U svim drugim
situacijama odredba ~lana 96. se mora tuma~iti kao poduzimanje prve radnje
u pravcu namirenja, a to je zakazivanje ro~i{ta za diobu i upu}ivanje poziva zakonom odre|enim licima.
^lan 97.
Lica koja se namiruju
(1) Iz prodajne cijene namiruju se tra`ioci izvr{enja na ~ije je prijedlog
odre|eno izvr{enje, zalo`ni povjerioci i kad nisu prijavili svoja potra`ivanja i lica koja imaju pravo na naknadu za li~ne slu`nosti.
(2) Vi{ak prodajne cijene koji preostane nakon namirenja lica iz stava 1. ovog
~lana predat }e se izvr{eniku ako za to nema smetnji.
1

Uz stav 1: Lica koja se namiruju. Ova odredba tek zajedno sa odredbom ~lana
98. i 101. daje potpunu sliku o licima koja se namiruju u postupku izvr{enja
na nepokretnostima i redoslijedu njihovog namirenja. U ovoj odredbi Zakon
samo nabraja lica koja se namiruju iz prodajne cijene ne uspostavljaju}i redoslijed me|u njima i nepominju}i tro{kove postupka. Iz prodajne cijene postignute prodajom nepokretnosti namiruju se tra`ioci izvr{enja koji su predlo`ili
izvr{enje, zalo`ni povjerioci i lica koja imaju pravo na naknadu za li~ne
slu`nosti koje prstaju dosudom. Formulacija koja govori o namirenju tra`ilaca
izvr{enja (u mno`ini) na ~iji je prijedlog odre|eno izvr{enje donekle je neprecizna izvr{enje je odre|eno na prijedlog jednog tra`ioca izvr{enja, a svi ostali tra`ioci izvr{enja su pristupili pokrenutom izvr{nom postupku (v. 73/1). Iz
prodajne cijene namiruju se zalo`ni povjerioci koji nisu predlo`ili izvr{enje,
koji nisu ujedno i tra`ioci izvr{enja (v. 74/1) i kada uop}e nisu prijavili svoja
potra`ivanja. Pravo namirenja imaju i zalo`ni povjerioci ~ije potra`ivanje nije
dospjelo (~lan 104.) i ~ije je potra`ivanje uvjetno (~lan 106.) ili je samo predbilje`eno (v. ~lan 107.). Zakon ni na ovom mjestu nije pomenuo povjerioce
zemlji{nog duga, ali ono {to va`i za zalo`ne povjerioce va`i mutatis mutandis
i za njih (v. 74/4). Sud o postojanju zalo`nih prava saznaje iz zemlji{noknji`nog izvatka koji tra`ilac izvr{enja dostavlja uz prijedlog za izvr{enje i
kako proizlazi iz ove odredbe vodi ra~una o njihovom namirenju po slu`benoj
du`nosti. Rizik pasivnog pona{anja zalo`nih povjerilaca ne mo`e biti izostajanje namirenja, ali sud }e odlu~iti o njihovim pravima prema stanju iz spisa
i podacima iz zemlji{ne knjige (v. 108/4). Iz prodajne cijene namiruju se i
titulari li~nih slu`nosti koje se gase prodajom, a to su one li~ne slu`nosti koje
su u zemlji{nu knjigu upisane nakon prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje
provodi, odnosno kako bi bilo ispravno, nakon sticanja zalo`nog prava ili prava
na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje provodi (v. 75/11). Na ovom

380 ^lan 97

mjestu Zakon govori samo o naknadi licima za li~ne slu`nosti koje prestaju
prodajom, a u ~lanu 100. Zakon pominje i druga prava koja prestaju prodajom, {to je pogre{no i {to je relikt starih zakonskih rje{enja. Ranije su naime,
po istim principima kao li~ne slu`nosti, prestajali i stvarni tereti (75/5 i 9, 100/1).
2

Su`avanje kruga lica koja se namiruju. U odnosu na odredbe ~lana 171. ZIPa iz 1978. g. kojim je bilo regulirano koja se lica namiruju iz prodajne cijene, novi Zakon sadr`i zna~ajne novine. Zakon nije posebno istaknuo da su
ovaj krug uvr{teni dr`ava kao povjerilac neizmirenih poreza koje terete nepokretnost u posljednjoj godini dana kao ni povjerioci odre|enih ranije privilegovanih potra`ivanja.

Pod privilegovanim potra`ivanjima je ZIP iz 1978. g. podrazumijevao

potra`ivanja po osnovu zakonskog izdr`avanja, potra`ivanja po osnovu naknade {tete nastale uslijed naru{enja zdravlja ili umanjenja, odnosno gubitka radne
sposobnosti itd. dospjela u posljednjoj godini. Zakon uop}e ne regulira poseban polo`aj povjerilaca tzv. privilegovanih potra`ivanja koja su bila socijalnog
karaktera. Ovi se povjerioci prema novom zakonu mogu namiriti u izvr{nom
postupku samo ako pripadaju kategoriji tra`ioca izvr{enja ili zalo`nih povjerilaca (v. 105/3). Izostavljanje socijalnih momenata motivirano je te`njom zakonodavca da ja~e za{titi tra`ioca izvr{enja.

Potra`ivanja nepla}enih poreza. Krug lica koja se namiruju izmijenjen je i u

pogledu potra`ivanja nepla}enih poreza. Sti~e se utisak da dr`ava vi{e nema
pravo prvenstva u odnosu na nepla}ene poreze koji terete nepokretnost u
posljednjoj godini dana, kao {to je to bio slu~aj u ranijem zakonu. Me|utim
u pogledu polo`aja fiskusa prilikom naplate dugovanih poreza u~injena je radikalna izmjena na {tetu drugih povjerilaca, a uz to su rje{enja izostavljena
iz ovog zakona, i regulirana drugim propisima. Pitanje prinudne naplate poreza regulirano je entitetskim zakonima o poreskoj upravi. Zakoni o poreskoj
upravi uspostavljaju zakonsku generalnu hipoteku na cjelokupnoj imovini
du`nika u korist dr`ave a za sve nepla}ene poreze poreskog obveznika (~lan
50. st. 1. ZPU FBiH, ~lan 67. st. 1. ZPU RS), za razliku od rje{enja ZIP-a iz
1978. g. gdje se zakonska hipoteka uspostavljala samo za poreze vezane za
nepokretnost i nastale u odre|enom vremenskom razdoblju.

Zakonska hipoteka. ZPU RS ~lanom 67. stav 4. propisuje da poreska uprava

ima pravo i obavezu da naplati zakonsku hipoteku u sudskom postupku, ZPU
FBiH ~lanom 50. stav 4. propisuje da poreska uprava ima pravo i obavezu
da naplati zakonsku hipoteku u sudskom postupku ili upravnom postupku.
U Federaciji BiH je time otvoreno pitanje konkurencije ova dva postupka na
istoj nepokretnosti (v. 73/2. i 3). Ovdje se razmatra samo situacija kada poreska uprava realizira zakonsku hipoteku u izvr{nom postupku. U Republici
Srpskoj je propisano da zakonska hipoteka nastaje od dana uknji`be u
zemlji{nu knjigu i traje do izmirenje poreske obaveze (~lan 67. st. 2. ZPU RS),
~ime je kod nastanka zakonske hipoteke po{tovano na~elo upisa u zemlji{ne
knjige, ali ne i kod prestanka (takva hipoteka bi trebala prestati brisanjem).
Predvi|eni prestanak hipoteke pla}anjem poreske obaveze otvara pitanje kako
}e sud u izvr{nom postupku kome bude prezentiran zemlji{noknji`ni izvod

^lan 98 381

sa upisanom zakonskom hipotekom znati da je poresko dugovanje ispla}eno

u cjelini ili djelimi~no. Prema ovom zakonu poreska uprava je du`na u roku
od dva dana nakon izmirenja poreske obaveze podnijeti zahtjev za brisanje
hipoteke, a ako takav zahtjev nije podnesen izvr{enik bi morao prezentirati
potvrdu poreske uprave o svim pla}enim porezima. U RS problem predstavljaju neuknji`ene nepokretnosti ZPU ne odre|uje od kojeg dana djeluje
zakonska hipoteka kada nepokretnost nije upisana u zemlji{nu knjigu. U
Federaciji BiH je propisano da zakonska hipoteka nastaje od dana razreza
poreske obaveze (a ne od njene dospjelosti!) i traje do izmirenja obaveze (~lan
50. st. 2. ZPU FBiH). Na ovaj na~in zakonska hipoteka i nastaje i prestaje
vanknji`no, {to i jeste karakteristi~no za zakonsku hipoteku. Zakonske hipoteke su nevidljive u zemlji{noj knjizi i faktor rizika za druge povjerioce.
Me|utim ZPU FBiH predvi|a upis hipoteke u zemlji{ne knjige, pri ~emu taj
upis nema konstitutivno dejstvo. Ova razli~ita rje{enja u dva entiteta uvjetovat }e razlike u postupku izvr{enja na nepokretnosti. U Republici Srpskoj je,
budu}i da zakonska hipoteka dr`ave nastaje momentom upisa u zemlji{nu
knjigu, razja{njeno pitanje ranga takve hipoteke. Dr`ava se za dugovane poreze namiruje u redoslijedu uknji`ene hipoteke. Osim {to se mo`e voditi poseban upravni postupak, u Federaciji BiH je situacija komplikovanija i u slu~aju
sudske naplate zakonske hipoteke. Zakonska hipoteka je nastala momentom
razreza poreza, a ne momentom upisa, pa }e se postaviti pitanje njenog reda
namirenja. Ta situacija nije obuhva}ena odredbom ~lana 98. st. 1., ali je jedino rje{enje da se red prvenstva zakonske hipoteke ra~una prema danu njenog nastanka. Taj momenat je odre|en Zakonom o poreskoj upravi kao momenat razreza poreza. Navedena rje{enja }e u Federaciji BiH uvjetovati dodatnu obavezu izvr{enika da podnese dokaze da nema dugovanja po osnovu
poreza odnosno kolika su ta dugovanja.
6

Uz stav 2: Vi{ak prodajne cijene. Nakon {to se namire tro{kovi postupka i

sva lica koja na namirenje imaju pravo vi{ak prodajne cijene se predaje
izvr{eniku, ako za to nema smetnji (npr. prijavljeno je uvjetno potra`ivanje).
Visina ovog vi{ka }e se definitivno znati dono{enjem rje{enja o namirenju. U
vremenu od dono{enja rje{enja o namirenju do pristupanja njegovom izvr{enju
(109. st. 7.) vi{ak cijene se ne ispla}uje izvr{eniku, ali bi kao imovina izvr{enika
mogla biti predmet novog izvr{nog postupka odnosno mogao bi biti zaplijenjen u drugom izvr{nom postupku koji se vodi protiv izvr{enika (Zapljena
bi se sastojala u zabrani sudu kao du`nikovom du`niku da isplati potra`ivanje v. 73/5). U navedenom slu~aju postoji smetnja za predaju vi{ka cijene
izvr{eniku predvi|ena ovim stavom.
^lan 98.
Prvenstveno namirenje
(1) Iz iznosa dobivenog prodajom namiruju se prvenstveno i to ovim redo slijedom:
1) tro{kovi izvr{nog postupka;
2) potra`ivanja zalo`nih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tra`ioca izvr{enja;

382 ^lan 98

3)
4)
5)

potra`ivanja tra`ioca izvr{enja po ~ijem je prijedlogu odre|eno

izvr{enje;
potra`ivanja zalo`nih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju poslije tra`ioca izvr{enja;
naknada za li~ne slu`nosti koje se prodajom gase.

(2) Ako izvr{enik pored glavnog potra`ivanja duguje i kamatu ona se nami ruje prije iznosa glavnog potra`ivanja.
(3) Vi{e lica unutar iste ta~ke iz stava 1. ovog ~lana namiruju se po redu
sticanja zalo`nog prava i prava na namirenje tra`ioca izvr{enja koji su
predlo`ili izvr{enje odnosno po redu sticanja li~nih slu`nosti, a ako je
bio ustupljen prvenstveni red, tada se lica iz stava 1. ovog ~lana nami ruju po tom uspostavljenom prvenstvenom redu.
1

Uz stav 1: Prvenstveno namirenje. Ova zakonska odredba uspostavlja pravila

o redoslijedu i prvenstvu namirenja izme|u lica koja se namiruju, a koja su
odre|ena odredbom ~lana 97. Ovdje se radi o odredbi materijalnog, supstancijalnog, a ne procesnog prava, budu}i da ona ure|uje odnose prvenstva
izme|u stvarnih prava i obligacionih prava. U skladu sa ovom odredbom prvo
se namiruju tro{kovi izvr{nog postupka, zalo`ni povjerioci koji u`ivaju prvenstvo u odnosu na tra`ioca izvr{enja, tra`ilac izvr{enja, zalo`ni povjerioci koji
se po redu prvenstva namiruju poslije tra`ioca izvr{enja, titulari li~nih slu`nosti
koje se prodajom gase.

Tro{kovi izvr{nog postupka. Na prvom mjestu za namirenje dolaze tro{kovi

izvr{nog postupka i tu se nije ni{ta promijenilo u odnosu na raniji zakon.
Kod izvr{enja na nepokretnostima tro{kovi izvr{nog postupka u`ivaju apsolutni prioritet bez obzira koja se potra`ivanja namiruju (Uporediti: S. Triva, V.
Belajec, M. Dika, Sudsko izvr{no pravo, str. 239).

Isplatni redovi. Nakon tro{kova izvr{nog postupka namiruju se lica koja imaju
pravo na namirenje. Krug tih lica odre|en je odredbom ~lana 97. st. 1, a ovom
odredbom su ti povjerioci podijeljeni u odre|ene isplatne redove (ovaj termin Zakon ne koristi, on asocira vi{e na odredbe Zakona o ste~ajnom postupku, ali ovdje se koristi samo u funkciji lak{eg tuma~enja ove odredbe). Izme|u
pojedinih isplatnih redova postoji odnos isklju~ivosti prvo se namiruju lica
koja pripadaju jednom redu, a lica iz narednog reda samo ako to visina postignute cijene omogu}ava. U okviru svakog reda mo`e biti vi{e povjerilaca izme|u
kojih se u skladu sa odredbom stava 3. uspostavlja redoslijed namirenja koji
odgovara redoslijedu sticanja njihovoh zalo`nih prava ili prava na namirenje
kao i li~nih slu`nosti (v. infra 4, 74/1), a pod uvjetom da su zalo`na prava ili
pravo na namirenje stekli istovremeno onda se namiruju srazmjerno (v. 101/1).

Prioritet namirenja. Prvi isplatni red ~ine zalo`ni povjerioci koji su zalo`no
pravo stekli prije pokretanja izvr{nog postupka. Drugi red ~ini tra`ilac izvr{enja po ~ijem je prijedlogu odre|eno izvr{enje. Ukoliko bi u vremenu nakon
pokretanja izvr{nog postupka i upisa zabilje`be izvr{enja u korist tra`ioca
izvr{enja neko lice steklo dobrovoljno ili zakonsko zalo`no pravo, a prije pri-

^lan 98 383

stupanja novog tra`ioca izvr{enja u izvr{ni postupak, ono bi imalo slabiji red
namirenja u odnosu na prvog tra`ioca izvr{enja, ali bolji red u odnosu na lice
koje je pristupilo izvr{nom postupku. Da li je neko zalo`ni povjerilac koji se
po redu namirenja namiruje prije tra`ioca izvr{enja ili docnije odlu~an je
momenta stjecanja zalo`nih prava. Ulogu ne igra da li su u pitanju dobrovoljna ili sudska prinudna prava ili zakonska zalo`na prava. Sva lica pobrojana
u odredbi ta~ke 2., 3. i 4. su zalo`ni povjerioci, pri ~emu u ta~ku 2. spadaju zalo`ni povjerioci koji su zalo`no pravo stekli na osnovu ugovora ili sporazuma stranaka pred sudom ili na osnovu zakona a prije pokretanja izvr{nog
postupka. Ukoliko se prihvata tuma~enje da se zabilje`bom izvr{enja vr{i opravdanje predbilje`be zalo`nog prava (v. 72/6), onda u ovu kategoriju spadaju i
tra`ioci izvr{enja u ~iju je korist kao sudska mjera osiguranja izvr{ena predbilje`ba zalo`nog prava. Ta~kom 3. obuhva}en je tra`ilac izvr{enja koji je na
osnovu zabilje`be izvr{enja stekao prinudno, sudsko zalo`no pravo. Povjerioci
ozna~eni u ta~ci 4. mogu biti kako titulari dobrovoljnog zalo`nog prava koje
je osnovano nakon upisa zabilje`be izvr{enja, tako i lica koja su pristupila
izvr{enju i koja su stekla pravo na namirenje, odnosno sudsko zalo`no pravo
nakon tra`ioca izvr{enja. Princip za svrstavanje povjerilaca u pojedine isplatne
redove zavisi samo od momenta stjecanja zalo`nog prava odnosno prava na
namirenje, a ne i od vrste zalo`nog prava (dobrovoljno ili prinudno). Jedno
lice mo`e ujedno biti zalo`ni povjerilac, osigurani povjerilac, koji budu}i da
mu du`nik ne pla}a dug i pokre}e postupak izvr{enja. U tom slu~aju se njegov red namirenja odre|uje prema momentu stjecanja dobrovoljnog zalo`nog
prava i on spada u kategoriju lica koja se namiruju iz ta~ke 2.
5

Naknada za li~ne slu`nosti. Posljednji red namirenja u`iva naknada koja se

pla}a za li~ne slu`nosti koje se prodajom gase. To su prema novom zakonu
li~ne slu`nosti, i to one koje su u zemlji{noj knjizi upisane nakon zalo`nog
prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi. Budu}i
da se ova prava namiruju posljednja, relativno su i mali izgledi na namirenje. S druge strane, ova prava i ne zahtijevaju respekt budu}i da su ste~ena
nakon upisa zabilje`be izvr{nosti, a odredba ~lana 72. odre|uje da je lice koje
nakon upisa zabilje`be izvr{enja stekne na nepokretnosti neka prava du`no
trpjeti prvenstveno pravo na namirenje tra`ioca izvr{enja (v. 75/5, 100/3).

Uz stav 2: Namirenje kamata. Ovo nije jedina odredba Zakona o namirenju

kamata u izvr{nom postupku; ovo pitanje reguliraju i odredbe ~lanova 99. stav
2. i 104., te se upu}uje i na komentar uz navedene ~lanove. Problem }e u
praksi predstavljati ~injenica da su navedene zakonske odredbe mjestimi~no
nedore~ene i donekle protivrje~ne i da je nu`na revizija zakonskih odredaba
o namirenju kamate. Ova odredba postavlja pravilo da se, ako izvr{enik pored
glavnog potra`ivanja duguje i kamate, one namiruju prije iznosa glavnog
potra`ivanja. Na taj je na~in Zakon stipulirao prvenstveni red namirenja za
kamate u odnosu na glavnicu. Odredba je nova i nije je sadr`avao ZIP iz
1978. g. Izolovano tuma~enje ove odredbe daje sljede}i rezultat: kamata
obra~unata po pravilima koja va`e za obra~un kamate dodaje se glavnici i
povjerilac konkurira za namirenje sa cjelokupnim iznosom. Ukoliko iznos dobijen prodajom ne bude dovoljan da se u cijelosti namire i glavnica i obra~unate
kamate, smatrat }e se da je prvo podmirena dugovana kamata pa glavnica.

384 ^lan 98

Kamate dospjele u zadnje tri godine. Navedeno tuma~enje bi bilo u suprotnosti sa odredbom ~lana 99. stav 2. koja odre|uje da isti red prvenstva kao
i glavnica imaju samo kamate dospjele u posljednje tri godine od dana
dono{enja rje{enja o dosudi, i to samo kamate koje su odre|ene izvr{nom
ispravom (v. 99/3). Razlika izme|u dvije navedene odredbe je u sljede}em
ova odredba uspostavlja prvenstvo naplate svih kamata u odnosu na glavnicu i bez obzira da li su utvr|ene u izvr{noj ispravi i kada su dospjele.
Odredba ~lana 99. st. 2. govori samo o kamatama dospjelim u posljednje tri
godine i koje su utvr|ene izvr{nom ispravom i odre|uje da se one namiruju u istom redoslijedu kao i glavno potra`ivanje. Posmatrana svaka za sebe
odredbe su jasne; posmatrane zajedno one nisu u skladu. Za tuma~enje koje
ove dvije odredbe dovodi u sklad vidjeti 99/3. Ovu odredbu je mogu}e vidjeti samo kao dopunu odredbe iz ~lana 99. stav 2., ina~e postoji neotklonjiva
protivrje~nost u Zakonu. Po`eljno bi bilo izvr{iti redakcijsko pobolj{anje i ove
odredbe tako sistematizirati da bude jasna njihova me|usobna povezanost.

Vrijeme za koje teku kamate. Da u Zakonu postoji samo ova odredba o namirenju kamata, niz pitanja bi ostao nerije{en npr. do kojeg momenta teku
kamate. Iz komentara pod 99/3 proizlazi da kamate teku do momenta
dono{enja rje{enja o dosudi (U austrijskom pravu izri~ito je odre|eno da
kamate teku i obra~unavaju se na dan dosude nepokretnosti kupcu. Tako: H.
Mini, Die Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 180). Odista je {teta
da nema izri~ite odredbe u Zakonu do kada teku kamate, jer bi time bile
izbjegnute odre|ene suprotnosti u zakonskom tekstu. Tako npr. u skladu sa
odredbom ~lana 104. presudan je dan dono{enja rje{enja o namirenju v.
104/6).

Uz stav 3: Vi{e lica koja pripadaju istom redu namirenja. Ova odredba
razra|uje i dopunjava redoslijed namirenja propisan u odredbi stava 1. ovog
~lana (v. supra 1). U stavu 1. odre|en je raspored izme|u pojedinih isplatnih redova a ova odredba ure|uje odnose unutar odre|enog isplatnog reda.
Odnose izme|u vi{e zalo`nih povjerilaca unutar jednog isplatnog reda
odre|uje isti princip prior tempore potior iure. Primjera radi, ukoliko su prije
pokretanja izvr{nog postupka bile upisane dvije hipoteke, jedna na prvom a
druga na drugom mjestu, one pripadaju istom isplatnom redu definiranom u
ta~ci 2. ovog ~lana potra`ivanja zalo`nih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tra`ilaca izvr{enja. U izvr{nom postupku prvo se napla}uje
u potpunosti hipotekarni povjerilac ~ija je hipoteka upisana na prvom mjestu, bez obzira da li to ugro`ava docnijeg hipotekarnog povjerioca i tra`ioca
izvr{enja. Ovakvo pravilo proizlazi iz su{tine hipoteke i ovdje se nagla{ava
zbog toga {to je u praksi nekih sudova bilo tendencija da se svi hipotekarni povjerioci jednog isplatnog reda namire srazmjerno v. 101/1 i 2. Takvo
tuma~enje je suprotno osnovnim principima hipotekarnog prava kao i izri~itim
zakonskim odredbama. Hipotekarni povjerilac ima pravo da se namiri prije
povjerilaca koji su hipoteku stekli kasnije, kao i prije povjerilaca koji nemaju
hipoteku (~lan 68. stav 1. ZOVO, ~lan 63. stav 1. ZOSPO).

10

Promjena reda prvenstva. Red prvenstva se ra~una prema momentu stjecanja

zalo`nog prava, odnosno prema momentu upisa zalo`nog prava u zemlji{ne

^lan 99 385

knjige. Redoslijed upisa je odre|en redoslijedom podno{enja zahtjeva za upis

u zemlji{ne knjige (~lan 33, 36, 53. ZZK), osim ako je od strane podnosioca
zahtjeva za upis u zemlji{ne knjige odre|en druga~iji redoslijed obrade zahtjeva. To zna~i da red prvenstva nije nepromjenjiv. Subjekti slobodno raspola`u
svojim subjektivnim gra|anskom pravima, te shodno tome svojim sporazumom
mogu i mijenjati red prvenstva koji je odre|en dispozitivnim zakonskim normama (Tako i N. Gavella i dr., Stvarno pravo, str. 819). O promjeni reda
prvenstva me|u pravima upisanim u zemlji{nu knjigu na{i pozitivni propisi
nemaju vi{e izri~itih odredaba; u tom je smislu ZZK vakantan i bit }e nu`no
to pitanje rije{iti u predstoje}oj kodifikaciji stvarnog prava. U pravnim pravilima koja su se primjenjivala do stupanja na snagu ZZK ovo je pitanje bilo
regulirano (Pravno pravilo iz 30 Zakona o zemlji{nim knjigama iz 1930.).
Red prvenstva se mogao slobodno mijenjati sporazumom lica ~ije pravo dobiva lo{iji red i lica ~ije pravo dobiva bolji red, ali ne na {tetu tre}ih lica.
Ukoliko se promjena reda vr{i izme|u dva prava upisana neposredno jedno
iza drugog, ovakvom sporazumu nema ograni~enja. Navedenim sporazumom
se ne mogu o{tetiti interesi drugih lica. U slu~aju da se mijenja red prava
koja nisu upisana jedno iza drugog, npr. prava upisanog na prvom i tre}em
mjestu, nije potrebna saglasnost lica ~ije je pravo upisano na drugom mjestu,
ukoliko je pravo koje stupa naprijed ni`eg ili istog iznosa kao i pravo koje
se povla~i. Ako to nije slu~aj, da bi do{lo do promjene reda prvenstva bila
bi potrebna saglasnost lica ~ije je pravo upisano na drugom mjestu. I bez te
saglasnosti mo`e do}i do ograni~ene promjene reda, ali na na~in da se ne
ugroze interesi drugih lica. (Tako npr., ako je na prvom mjestu upisana hipoteka od 80.000 KM za lice A, na drugom od 50.000 KM za lice B, a na tre}em
od 120.000 KM za lice C i hipotekarni povjerilac B ne da svoju saglasnost
na promjenu reda prve i tre}e hipoteke, red prvenstva bi izgledao ovako:
80.000 u korist lica C, 50.000 u korist lica B, 40.000 u korist lica C, 80.000 u
korist lica A. (Vidjeti O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 543, T.
Josipovi}, Zemlji{noknji`no pravo, str. 258-260). Ukoliko je u skladu sa
izlo`enim do{lo do ustupanja prvenstvenog reda, namirenje se vr{i po tako
uspostavljenom prvenstvenom redu. Budu}i da su u pitanju zemlji{noknji`na
prava promjena redoslijeda mora biti zabilje`ena u zemlji{nim knjigama ili
barem mora postojati sporazum stranaka u formi podobnoj za upis u zemlji{ne
knjige. Trenutno je to pismena forma uz ovjeru potpisa a u budu}nosti notarski ovjerena isprava. Me|utim, ~ak iako nisu ispunjeni prednji uvjeti, a lica
koja se namiruju su se sporazumjela o ustupanju redoslijeda na na~in da ne
ugro`avaju prava drugih lica koja se namiruju, nema prepreke da sud prihvati i takav sporazum. U svakom slu~aju zainteresirana lica mogu osporiti
dogovoreni red namirenja ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke (v.
102/4).
^lan 99.
Namirenje ostalih potra`ivanja
(1) Odredbe ~lana 98. ovog zakona na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i
na namirenje podzalo`nih prava (nadhipoteka) i drugih prava koja su
teret prava koja se namiruju.

386 ^lan 99

(2) Tro{kovi i kamate za posljednje tri godine do dono{enja rje{enja o dosu di nepokretnosti kupcu, odre|eni izvr{nom ispravom, namiruju se po
istom redoslijedu kao i glavno potra`ivanje.
1

Uz stav 1: Nadhipoteka. Zalo`no pravo na nepokretnosti mo`e biti optere}eno

zasnivanjem podzalo`nog prava (nadhipoteka). Hipotekarni povjerilac mo`e zasnovati hipoteku na postoje}oj hipoteci u korist tre}e osobe bez pristanka
hipotekarnog du`nika, tj. vlasnika nepokretnosti (~lan 71. st. 2. ZOVO, ~lan 66.
st. 2. ZOSPO). U BiH propisi ne predvi|aju da hipotekarni povjerilac mo`e
zasnovati nadhipoteku samo u granicama svog prava na namirenje (U tom
smislu ~lan 315. stav 2. ZV. Tako|er i T. Josipovi}, Zemlji{noknji`no pravo,
str. 172). Bez obzira na taj nedostatak, ve} iz odredbe da za zasnivanje hipoteke
ne treba saglasnost hipotekarnog du`nika proizlazi da nadhipoteka mora biti
u granicama prava hipotekarnog povjerioca i da ne mo`e vi{e opteretiti vlasnika nepokretnosti a ni biti na {tetu hipotekarnih povjerilaca lo{ijeg ranga. U
sada{njoj praksi su slu~ajevi zasnivanja nadhipoteke rijetki, me|utim orijentacija ka tr`i{noj privredi }e uvjetovati potrebu aktiviranja imovine, a hipoteka za
povjerioca nesumnjivo predstavlja imovinsku vrijednost, posebni objekt prava.

Namirenje nadhipoteke. Ova zakonska odredba regulira red namirenja prava

koja su teret na pravu koje se namiruje, exempli causa izdvajaju}i nadhipoteku. Zakon odre|uje da se na namirenje nadhipoteke odnosno prava koja su
terete prava koja se namiruju na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredabe
~lana 98. Za sud se u primjeni ove zakonske norme postavlja pitanje kako
na odgovaraju}i na~in primijeniti odredbu ~lana 98? Zakonska formulacija nije
najpreciznija i u obja{njenju {ta bi se moglo podrazumijevati pod odgovaraju}om primjenom treba po}i od analize eventualnih konkretnih situacija. U
konkretnom slu~aju vodi se postupak izvr{enja na nepokretnosti po zahtjevu
tra`ioca izvr{enja koji je ujedno hipotekarni povjerilac i ~ija je hipoteka od
70.000 KM upisana na drugom mjestu u zemlji{noj knjizi. Na prvom je mjestu bila upisana hipoteka u iznosu od 100.000,00 KM na kojoj je zasnovana
nadhipoteka u iznosu od 50.000 KM. Prodajom je postignuto 180.000 KM. Red
prvenstva hipotekarnog povjerioca upisanog na drugom mjestu i u~e{}e u
postignutoj prodajnoj cijeni ne mogu biti tangirani postojanjem nadhipoteke.
Nadhipoteka je teret hipoteke upisane na prvom mjestu i ona se namiruje u
redu namirenja optere}enog prava. Na hipoteku na prvom mjestu }e otpasti
100.000 KM, ali }e sud u rje{enju o namirenju odrediti da se 50.000 KM (odnosno manje ukoliko je prvi hipotekarni povjerilac isplatio dio duga nadhipotekarnom povjeriocu) ispla}uje nadhipotekarnom povjeriocu (Tako O. Stankovi},
M. Orli}, Stvarno pravo, str. 392), a ostatak koji preostane do 100.000 KM bit
}e namijenjeno namirenju hipotekarnog povjerioca upisanog na prvom mjestu
u zemlji{noj knjizi. Sljede}i se namiruje tra`ilac izvr{enja sa 70.000 KM i ostatak od 10.000 KM se vra}a vlasniku (Zbog jednostavnijeg ra~unanja u primjeru nisu uzeti u obzir tro{kovi postupka). Za navedenu konstrukciju nema
upori{ta u na{em pozitivnom pravu ZOVO/ZOSPO ne reguliraju podrobnije nadhipoteku niti ZZK rje{ava pitanja vezana za upis tog prava u zemlji{ne
knjige. Sigurno }e do potpunije regulative izostati zna~ajnija primjena nadhipoteke u praksi.

^lan 99 387

Zalo`no pravo na potra`ivanju. Tako|er je mogu}e da neko potra`ivanje

prema izvr{eniku koje }e se namirivati u izvr{nom postupku prije toga bude
optere}eno zalo`nim pravom na potra`ivanju ili plodou`ivanjem na potra`ivanju. Zakon o obligacionim odnosima regulira zalaganje potra`ivanja i drugih
prava (~lan 989-995.). Na ovaj na~in nastaje konstrukcija u teoriji poznata kao
pravo na pravu. Zalo`no pravo je teret na pravu koje se namiruje (na
nov~anom potra`ivanja) njega je titular tog nova~anog potra`ivanja konstituirao u korist svog povjerioca. U toj konstrukciji je izvr{enik du`nikov
du`nik, lice koje ima nov~ano potra`ivanje prema izvr{eniku zalo`ni du`nik i
njegov povjerilac je zalo`ni povjerilac. U opisanoj situaciji, a u skladu sa
odredbama ZOO, izvr{ni postupak za naplatu zalo`enog potra`ivanja pokrenut }e zalo`ni povjerilac (Kad zalo`eno potra`ivanje dospije za naplatu, zalogoprimac je du`an naplatiti ga ~lan 993. stav 1. ZOO), a ne zalo`ni du`nik.
Sljedstveno tome zalogoprimac bi bio aktivno legitimiran na pokretanje
izvr{nog postupka (Izvr{ni naslov bi zalo`ni povjerilac dobio dono{enjem presude u parni~nom postupku kojeg je pokrenuo protiv du`nikovog du`nika.
U na{em pravu sudovi nisu {iroko tuma~ili odredbe ~lana 251a-251f. ZIP-a iz
1978. g. te nije bilo mogu}e zasnivanje zalo`nog prava sporazumom stranaka
pred sudom na potra`ivanju, tako da ovaj na~in pribavljanja izvr{nog naslova ne dolazi u obzir. Nakon implementacije Zakona o notarima bit }e mogu}e
podvrgavanje neposrednom izvr{enju na osnovu notarski obra|ene isprave i
pribavljanja izvr{nog naslova na taj na~in ~lan 90. stav 1. ZoNot). U na{im
uvjetima ovakve su situacije jo{ uvijek rijetke. U svakom slu~aju, iz prodajne cijene se ne namiruje povjerilac zalo`enog potra`ivanja ili drugog prava
prije nego se namiri povjerilac kome je to potra`ivanja ili drugo pravo
zalo`eno. To se pravo namiruje isklju~ivo iz iznosa koji bi otpao na optere}eno
pravo i u redu optere}enog prava, {to bi predstavljalo odgovaraju}u primjenu
odredaba ~lana 98.

Uz stav 2: Tro{kovi i kamate dospjele u posljednje tri godine do dono{enja

rje{enja o dosudi nepokretnosti kupcu i koji su odre|eni izvr{nom ispravom
namiruju se po istom redoslijedu kao i glavno potra`ivanje. Zakon pravi,
kao {to je to ~inio i ZIP iz 1978. g., razliku izme|u kamata i tro{kova dospjelih u posljednje tri godine do dosude i onih dospjelih ranije. Razlog se mo`e
tra`iti u utjecaju austrijskog Executionsordnunga iz 1896. g., koji je ostvaren
preko Zakona o izvr{enju i obezbje|enju od 9.7.1930., koji je opet zna~ajno
utjecao na ZIP iz 1978. g. (Uporediti S. Triva, V. Belajec, M. Dika, Sudsko
izvr{no pravo, str. 12 do 15) U austrijskom pravu se tako|er pravi razlika
izme|u reda namirenja kamata dospjelih u posljednje tri godine i ranije
(Vi{e o tome H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften,
str. 179 i dalje), tako je bilo i u Kraljevini Jugoslaviji, pri ~emu se rje{enje
Zakona o izvr{enju i obezbje|enju oslanjalo na odredbu Zakona o zemlji{nim
knjigama ( 180 Zakona o izvr{enju i obezbje|enju, 17 Zakona o zemlji{nim
knjigama), a takva je situacija i u hrvatskom pravu, gdje je to propisano i
Zakonom o zemlji{nim knjigama (~lan 38. st. 2. ZZK RH) i Ovr{nim zakonom (~lan 107/4. OZ). Preuzev{i ovo osnovno rje{enje iz austrijskog prava
Zakon je propustio urediti niz pitanja koja se s tim u vezi postavljaju i na
koja je u austrijskom pravu i starom jugoslavenskom pravu bio dat odgovor. Osim {to ostavlja otvorenim niz pitanja, o ~emu }e ni`e biti rije~i, ova

388 ^lan 99

je odredba, ~ini se, u suprotnosti sa odredbom ~lana 98. stav 2. prema kojoj
se prvo namiruju kamate pa glavnica. Budu}i da reguliraju isto pitanje, uz
to sa nedovoljnom precizno{}u, nu`no je povezano tuma~iti ove dvije odredbe i utvrditi njihov cilj. Pri tome nije bez zna~aja da je odredba ovog stava
postojala i u ranijem zakonu, a da je odredba ~lana 98. stav 2. formulirana tek u novom zakonu. To ukazuje da zakonodavac nije imao namjeru da
stavi van snage odredbu o posebnom polo`aju kamata dospjelih za posljednje tri godine, ve} da je dopuni novom regulativom. Kod traganja za zajedni~kim smislom ovih odredaba od pomo}i su bile norme austrijskog i starog
jugoslavenskog prava koje su poslu`ile kao uzor na{im zakonodavnim
rje{enjima. Propisuju}i da kamate dospjele u posljednje tri godine do dosude nepokretnosti kupcu u`ivaju isti red namirenja kao i glavnica, austrijski
EO ( 216 Abs. 2. - ova odredba nije novelirana, datira iz 1896. g.) odre|uje
u istoj odredbi da se, ako prodajom postignuta cijena nije dovoljna za namirenje i glavnice i kamata, napla}uju prvo kamate. Samo ovakvo tuma~enje
dovodi u vezu odredbu ovog stava sa onom iz ~lana 98. stav 2. U tom smislu kod dono{enja rje{enja o namirenju posebno bi se trebala obra~unati
kamata dospjela za posljednje tri godine do dono{enja rje{enja o dosudi.
Samo se ta kamata prira~unava glavnici i napla}uje zajedno s njom odnosno po istom redoslijedu kao i glavno potra`ivanje. Ovdje slijedi dopuna iz
~lana 98. stav 2 ako iznos postignut prodajom nije dovoljan da se u potpunosti namiri glavnica sa kamatama dospjelim za posljednje tri godine, nego
je mogu}e samo djelimi~no namirenje, smatra sa da je prvo podmirena kamata (v. 98/6).
5

Ranije dospjele kamate. Iz Zakona proizlazi da samo kamate i tro{kovi dospjeli za posljednje tri godine imaju isti rang namirenja kao i glavnica, ali je
Zakon propustio da odredi pitanje reda namirenja kamata koje su dospjele
ranije. Jedino mogu}e doktrinarno tuma~enje bi bilo da se ostatak kamata
napla}uje iza svih potra`ivanja ~iji je redoslijed naveden u ~lanu 98. (Ilustracije
radi, u austrijskom pravu kamate kod potra`ivanja osiguranih hipotekom
dospjele prije tri godine imaju sve isti red i namiruju se iz posebne mase
koja se formira, i to srazmjerno bez obzira na red koji je imala hipoteka.
Vi{e o tome H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, loc.
cit.). Me|utim, neophodno je da Zakon izri~ito uredi ovo pitanje; ovdje se
radi o jednom ozbiljnom propustu zakonodavca.

Uknji`ene kamate. Bez dodatne razrade primjena ove odredbe }e izazivati

te{ko}e u praksi, odnosno ona je do sada bila ignorirana u praksi. Nije
odre|eno u Zakonu da li su ovim pravilom obuhva}ene i ugovorne i zakonske kamate. U hrvatskom (~lan 38. stav 2. ZZK RH), starom jugoslovenskom
( 17 Zakona o zemlji{nim knjigama) kao i u austrijskom pravu su obuhva}ene
i jedne i druge kamate (H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von
Liegenschaften, str. 179). Austrijsko pravo previ|a da se pravilo o kamatama
dospjelim u posljednje tri godine odnosi samo na kamate koje teku za
potra`ivanje osigurano zalo`nim pravom, pri ~emu ugovorne kamate u`ivaju
ovu prednost samo ako su upisane u zemlji{ne knjige (Ibidem. v. tako|er
216 Abs. 2. EO). U starom jugoslavenskom pravu je bilo sporno da li se kamate dospjele za posljednje tri godine namiruju sa pravom prvenstva kao i glav-

^lan 99 389

nica samo ako su upisane u zemlji{ne knjige. Preovladavalo je stanovi{te da

se trogodi{nje kamate namiruju sa redom prvenstva iako nisu upisane u
zemlji{noj knjizi, a kamate dospjele ranije samo ako su upisane, {to je proizlazilo iz 180. Zakona o izvr{enju i obezbje|enju (Tako F. ^ulinovi}, Komentar
zemlji{noknji`nih zakona, str. 83). Kod namirenja ugovornih kamata iz Zakona
nije vidljivo da se ovo pravilo odnosi samo na potra`ivanja osigurana zalo`nim
pravom, te da isti prvenstveni red kao glavnica u`ivaju samo one kamate
koje su upisane u zemlji{nu knjigu. Treba se i u na{em pravu zalagati za
tuma~enje po kome hipoteka osigurava kamate samo ako su upisane u
zemlji{nu knjigu. ZZK predvi|a sa se uz hipoteku mogu upisati kamate i
druga sporedna potra`ivanja kao i kamatna stopa (~lan 28. st. 2. ZZK). Upis
hipoteke je valjan i bez upisa kamata, ali bez upisa u zemlji{nu knjigu sporedna prava ne postoje za tre}a lica. Razlog le`i u na~elu povjerenja; kasniji
hipotekarni povjerilac se pouzdaje u sadr`inu zemlji{ne knjige iz koje je vidljiva visina glavnog i sporednih potra`ivanja. Ako kamate nisu upisane, ne mogu
se ni naplatiti sa redom prvenstva. U austrijskom pravu je to u literaturi
nesporno, ali ni u Austriji nije propisano zakonom koji ure|uje izvr{ni postupak, ve} zakonom koje ure|uje zemlji{ne knjige (H. Mini, Die neue
Zwangsversteigerung von Liegenschaften, loc. cit.). ^injenica da u na{em
pravu zakon koji ure|uje izvr{ni postupak ne sadr`i pravilo prema kome se
samo kamata upisana u zemlji{ne knjige napla}uje redom kojim i glavnica,
ne zna~i da tog pravila nema. Pri odre|ivanju koje se kamate namiruju sud
se mora rukovoditi na~elima zemlji{noknji`nog prava. Ovo se posebno
nagla{ava, jer u praksi nekih sudova ima tendencija da se prilikom upisa
hipoteke upisuje samo iznos hipoteke a ne i kamata i kamatna stopa. Ukoliko
to odgovara namjeri stranaka, takav upis nije problemati~an, ali je njegova
konsekvenca da hipoteka ne osigurava kamate, odnosno da one ne u`ivaju
red prvenstva koji u`iva hipoteka. Pitanja posebnog polo`aja kamata dospjelih za posljednje tri godine do sada nije bilo problematizirano ni u na{oj doktrini ni u praksi.
7

Kamate kod preuzimanja duga. Zakon na ovom mjestu nije uredio namirenje
dospjelih kamata u slu~aju da kupac preuzme dug na osnovu sporazuma sa
zalo`nim povjeriocem, pri ~emu zalo`no pravo ne prestaje dosudom. Pitanje
je ure|eno odredbom ~lana 74. st. 3. prema kojoj kupac preuzima dug u
iznosu koji bi zalo`nom povjeriocu pripao u izvr{nom postupku, {to zna~i da
preuzima dug sa svim dospjelim kamatama. U austrijskom pravu on preuzima samo kamate dospjele nakon dosude nepokretnosti kupcu (H. Mini, Die
neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, loc. cit.).

Zakon nije tako|er odredio momenat do kojeg kamate teku u izvr{nom postupku. Iz ove odredbe bi se moglo zaklju~iti da je to momenat dosude nepokretnosti kupcu (v. 98/6). Za suprotno odre|enje do kog se momenta obra~unavaju kamate vidjeti 104/6. Zbog protivrje~nosti zakonskih propisa kao i propisa koji ure|uju bankarsko poslovanje, zbog niza nereguliranih pitanja, sud
ne}e imati lak zadatak prilikom odre|ivanja koje kamate i kako se napla}uju.
Nu`no je {to prije revidirati zakonske odredbe o kamati, te ako se preuzimaju rje{enja nekog drugog pravnog poretka preuzeti ih u cjelini a ne fragmentarno, {to dovodi u pitanje njihov smisao.

390 ^lan 100

^lan 100.
Visina naknade za li~ne slu`nosti i druga prava koja prestaju prodajom
(1) Ako se o visini nadoknade za li~ne slu`nosti ili druga prava koja pre staju prodajom ne postigne sporazum izme|u nosioca tih prava i tra`ilaca
izvr{enja koji po redu za namirenje dolaze poslije njih, visinu naknade
odre|uje sud uzimaju}i u obzir naro~ito vrijeme za koje bi ta prava jo{
trajala, njihovu vrijednost i godine `ivota nosioca tih prava.
(2) Kupac i nosilac prava li~ne slu`nosti mogu se sporazumjeti da kupac
preuzme slu`nost, a da se iznos naknade, utvr|en prema stavu 1. ovog
~lana, odbije od kupovne cijene.
1

Uz stav 1: Naknada za li~ne slu`nosti. Titulari li~nih slu`nosti koje prestaju

prodajom kao i titulari drugih prava koja prestaju prodajom imaju pravo na
naknadu. Zakonska odredba je identi~na sa odredbom ~lana 174. ZIP-a iz 1978.
g., {to je uvjetovalo i jednu gre{ku. Naime, prema rje{enjima novog zakona
dolazi u obzir samo prestanak li~nih slu`nosti, i to onih li~nih slu`nosti koje
su u zemlji{nu knjigu upisane nakon upisa zalo`nog prava ili prava na
namirenje radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi (kritiku v. 75/3-5, 7).
Slijede}i logiku zakonskih rje{enja suvi{no je govoriti osim o li~nim slu`nostima o prestanku drugih prava i naknadi za njihov prestanak. Ispravno
odredbe ~lana 97. st. 1. i 98., koje propisuju lica koja se namiruju i red
namirenja, govore samo o naknadi za li~ne slu`nosti (v. 97/1). Odredba ovog
stava se odnosi samo na naknadu za li~ne slu`nosti koje prestaju prodajom.

Visina naknade za li~ne slu`nosti koje prestaju prodajom utvr|uje se na dva

na~ina sporazumom lica koja je odredio zakon i supsidijarno, ako tog sporazuma nema, odlukom suda. Zakon je na ovom mjestu u~inio jo{ jednu
gre{ku odre|uju}i da taj sporazum sa nosiocem prava li~ne slu`nosti
zaklju~uju tra`ioci izvr{enja koji po redu namirenja dolaze iza njih. Prema
novom zakonu takvih lica nema (v. 98/3), tako da je i ova gre{ka posljedica preuzimanja odredbe iz starog zakona. U ~lanu 173. stav 4. ZIP-a iz 1978.
g. bilo je odre|eno koja se lica namiruju iza nosioca li~nih slu`nosti. To su
bili titulari privilegiranih potra`ivanja za vrijeme za koje se nisu privilegirano namirivali u skladu sa odredbom ~lana 172. stav 1. ta~. 2 i 3. starog
zakona. Kako je ova kategorija potra`ivanja izgubila pravo da se dijelom privilegovano namiruje a dijelom iza naknade za li~ne slu`nosti (v. 97/3), ova
je odredba postala bespredmetnom. Visina naknade za li~ne slu`nosti koje prestaju prodajom ne mo`e stoga uop}e biti zaklju~ena sporazumom izme|u
nosilaca tih prava i tra`ioca izvr{enja koji po redu namirenja dolaze iza njih
iz jednostavnog razloga {to takvih lica nema. Visina mo`e jedino biti odre|ena
odlukom suda, pri ~emu je Zakon propisao kriterije za njeno odre|enje a
to su naro~ito vrijeme trajanja tih prava, njihova vrijednost, godine `ivota
nosilaca tih prava. Te{ko je da }e sud visinu naknade mo}i odrediti bez procjene vje{taka. Naime, u obrnutoj situaciji, kada odre|ena prava ostaju i poslije prodaje, utvr|uju}i vrijednost nepokretnosti vje{tak je taj koji mora utvrditi koliko ona manje vrijedi zbog toga {to }e ta prava i dalje teretiti nepokretnost (v. 80/5).

^lan 101 391

Uz stav 2: Preuzimanje li~nih slu`nosti. Zakonska odredba o tome da provedbom rje{enja o dosudi nepokretnosti prestaju li~ne slu`nosti upisane nakon
zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje tra`i
dispozitivne je prirode. Analogno situaciji kada je nepokretnost optere}ena
zalo`nim pravom nosilac prava li~ne slu`nosti i kupac mogu se sporazumjeti o preuzimanju slu`nosti. U tom se slu~aju iznos naknade odbija od kupovne cijene. Ovdje je zakon ponovio donekle odredbu ~lana 75. stav 4, pri
~emu odredba ~lana 75. st. 4. predvi|a odgovaraju}u primjenu odredaba koje
reguliraju preuzimanje zalo`nog prava (Za kritiku tih zakonskih rje{enja vidjeti 75/13). Na tom mjestu je {ire obrazlo`eno za{to se smatra da su odredbe ~lana 75. st. 4. i 100. stav 2. protivne zakonskim odredbama o redu namirenja povjerilaca. Ukratko, sporazum o preuzimanju slu`nosti je sporazum
izme|u kupca i titulara li~ne slu`nosti koji je po redu namirenja na posljednjem mjestu (~lan 98. stav 1. ta~. 5.) a mo`e dovesti do smanjenje iznosa
koji stoji na raspolaganju licima koja se namiruju i imaju bolji rang prvenstva! U ovom slu~aju sud ne bi mogao dozvoliti sklapanje sporazuma o preuzimanju slu`nosti. Red namirenja je propisan imperativnim normama i ne
mo`e biti mijenjan voljom lica koja spada u posljednji isplatni red. Taj sporazum je dopu{ten i mogu} samo u situaciji kada je iznos postignut prodajom dovoljan da se namire povjerioci boljeg ranga uprkos smanjenju cijene
zbog preuzimanja slu`nosti. Tako|er, ako postoji vi{e titulara razli~itih li~nih
slu`nosti ~iji se red namirenja odre|uje prema redu stjecanja slu`nosti, sporazum jednog od njih sa kupcem o preuzimanju slu`nosti i smanjenju cijene ne mo`e ugroziti namirenje drugih nosilaca li~nih slu`nosti koji po redu
namirenja dolaze prije njega.
^lan 101.
Srazmjerno namirenje
Vi{e potra`ivanja koja imaju isti red namirenja namiruju se srazmjerno
svojoj visini ako iznos dobiven prodajom nije dovoljan za potpuno nami renje.

Srazmjerno namirenje: Odredba je identi~na odredbi ~lana 175. ZIP-a iz 1978.

U primjeni ove odredbe u praksi nekih sudova su se pojavile te{ko}e izazvane odista nepreciznom formulacijom ove odredbe. Potra`ivanja koja imaju
isti red namirenja namiruju se srazmjerno kada iznos dobiven prodajom nije
dovoljan za njihovo potpuno namirenje. Odredbu je mogu}e jezi~ki tuma~iti
i pri tome se pod istim redom namirenja mogu podrazumijevati kategorije
povjerilaca definirane odredbom ~lana 98. stav 1, odnosno povjerioci koji pripadaju istom isplatnom redu (v. 98/3). Ovakvo tuma~enje, do kojeg je dolazilo u praksi, bazira se samo na jezi~kom tuma~enju. Ono bi bilo protivno
odredbi ~lana 98. stav 3., kao i prirodi prava prvenstva kao jednom od
osnovnih prerogativa zalo`nog prava.
Odredbu treba tuma~iti u vezi sa odredbom ~lana 98. stav 1. i stav 3. Prilikom
rangiranja povjerilaca treba poduzeti tri koraka. Prvi korak u skladu sa odredbom ~lana 98. st. 1 odre|uju se isplatni redovi povjerilaca. Mjerodavni

392 ^lan 102

momenti da li se radi o zalo`nim povjeriocima, osiguranim povjeriocima,

koji su zalo`no pravo stekli prije izvr{nog postupka (prvi isplatni red) ili
tra`iocu izvr{enja koji pravo na namirenje sti~e upisom zabilje`be izvr{nosti
(drugi isplatni red) ili zalo`nim povjeriocima koji su zalo`no pravo stekli
nakon upisa zabilje`be izvr{nosti. Posljednji red (kategoriju) ~ine li~ne slu`nosti
koje se gase prodajom. Drugi korak se poduzima u skladu sa odredbom ~lana
98. stav 3. i njime se uspostavlja red prvenstva izme|u povjerilaca koji pripadaju istom isplatnom redu. Odlu~uju}i momenat pri tome je redoslijed (vrijeme) stjecanja zalo`nih prava odnosno prava na namirenje. Povjerioci koji su
zalo`nopravo/pravo na namirenje stekli kasnije izlo`eni su riziku da ne budu
u potpunosti ili da ne budu uop}e ispla}eni. Tre}i korak se poduzima samo
ukoliko postoje povjerioci istog reda namirenja u okviru jednog isplatnog reda,
a to bi bili oni koji su zalo`no pravo/pravo na namirenje stekli istovremeno.
Cijelo pitanje je interesantno samo u situaciji ukoliko iznos postignut prodajom nije dovoljan da se oni u potpunosti namire.
2

Isti red prvenstva. Kod izvr{enja na nepokretnostima vi{e povjerilaca ima isti
red prvenstva u sljede}im situacijama: zahtjevi za uknji`bu dobrovoljnog
zalo`nog prava su stigli u zemlji{noknji`ni sud u isto vrijeme, npr. zahtjevi
za upis koji su pristigli po{tom istog dana (~lan 33. stav 4. ZZK). To je
mogu}e i u situaciji kada se hipotekarni povjerioci dogovore o tome da imaju
isti rang prvenstva. Kod sudskog prisilnog zalo`nog prava odnosno prava na
namirenje na nepokretnosti gotovo je nemogu}a situacija da se istovremeno
izvr{i upis zabilje`be izvr{enja za dva tra`ioca izvr{enja (v. 72/7 i 8).
Redoslijed se utvr|uje prema momentu stjecanja prava na namirenje odnosno
prema vremenu upisa zabilje`be izvr{enja. Izvr{ni sud je obavezan da uzima
predmete u rad prema vremenu prispje}a u sud (~lan 5. st. 2.)., a kada je
u pitanju izvr{enje na nepokretnostima nema odredbe prema kojoj zahtjevi
za izvr{enje na nepokretnosti primljeni istog dana imaju isti red prvenstva
(v. 66/4), kao {to je to slu~aj kod izvr{enja na pokretnim stvarima i pravima.
Izostavljanje tog pravila daje osnova za tuma~enje da se kod prijema zahtjeva za pokretanje izvr{nog postupka na nepokretnostima sud rukovodi astronomskim ra~unanjem vremena, zahtjevi se rangiraju prema satu/minuti njihovog prijema.
^lan 102.
Osporavanje potra`ivanja
Lice koje se namiruje iz prodajne cijene mo`e, ako to uti~e na njegovo
namirenje, najkasnije na ro~i{tu za diobu drugom takvom licu osporiti
postojanje potra`ivanja, njegovu visinu i red namirenja.

Osporavanje potra`ivanja. Kada vi{e lice konkuri{u na namirenje iz prodajne

cijene, namirenje nekih od ovih lica mo`e biti ugro`eno namirenjem lica koje
ima red prvenstva. Mo`e se desiti da postoje razlozi na osnovu kojih lice ~ije
je namirenje do{lo u pitanje mo`e osporiti namirenje povjerioca sa boljim rangom. Zakon propisuje uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi sud razamatrao
zahtjev za osporavanje.

^lan 102 393

Prvi uvjet se ti~e lica koja su ovla{tena na osporavanje. To su lica koja se

namiruju iz prodajne cijene. Ovo pravno sredstvo ne stoji na raspolaganju
izvr{eniku; njegovo pravo na prigovor regulirano je odredbama 46. i dalje
(Suprotno A. \or|evi}, J. Studin, ZIP, str. 135). Pravo na osporavanje nemaju
ni sva lica koja se namiruju iz prodajne cijene ve} samo lica koja imaju poseban pravni interes. Zakon taj interes definira na sljede}i na~in jedno lice
koje se namiruje iz prodajne cijene mo`e osporiti potra`ivanje drugom licu
ako postojanje nekog potra`ivanja, njegova visina ili red namirenja utje~u na
namirenje lica koje vr{i osporavanje, ako bi uspje{nim osporavanjem ta lica
do{la u povoljniji polo`aj. Prakti~no to zna~i da pravni interes ne postoji ukoliko je prodajna cijena dovoljna da se u potpunosti namire sva lica ovla{tena
na namirenje. Lice koje u~estvuje u namirenju nema pravni interes da osporava potra`ivanja lica ~iji je red prvenstva slabiji, koja se namiruju nakon njega.
Taj pravni interes nema ni lice istog reda prvenstva ukoliko bi iznos postignut
prodajom bio dovoljan da se u potpunosti namire lica istog ranga, a nema ga
ni lice koje se zbog iznosa postignute cijene i svog reda namirenja ne bi moglo
namiriti ni kada bi osporeni zahtjev otpao, npr. zalo`ni povjerilac kasnijeg reda
nema pravo da osporava odre|eno potra`ivanje, {to bi moglo donijeti prednost
ne njemu ve} zalo`nom povjeriocu koji ima bolji rang prvenstva, ~ak i ako
taj zalo`ni povjerilac nije sam osporio potra`ivanja. (U tom smislu H. Mini,
Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 168).

Vrijeme osporavanja. Drugi se uvjet ti~e vremena u kojem se osporavanje

mo`e izvr{iti u ovoj odredbi Zakon odre|uje da je to mogu}e najkasnije na
ro~i{tu za diobu (v. 108/4). Iz navedene formulacije proizlazi da bi osporavanje potra`ivanja bilo mogu}e u bilo kojoj fazi izvr{nog postupka a prije ro~i{ta
za diobu. Me|utim, to ne bi bilo ispravno. Lica koja se namiruju i koja vr{e
osporavanje moraju imati pravni interes, koji je prethodno definiran, a u
odre|enim fazama postupka ne}e biti mogu}e utvrditi postojanje tog interesa. Tako npr. ako se nepokretnost proda na prvom ro~i{tu za cijenu ve}u od
polovine utvr|ene vrijednosti mogla bi se namiriti sva lica koja se namiruju,
{to bi moglo biti dovedeno u pitanje tek ako do prodaje do|e na drugom
ro~i{tu. Osporavaju}i potra`ivanje jo{ prije prvog ro~i{ta lice koje osporava ne
bi moglo dokazati da osporavanje utje~e na njegovo namirenje. Smatramo da
}e uzimanje osporavanja u obzir od strane suda zavisiti od toga da li je pravni interes lica koje vr{i osporavanje izvjestan. U pravilu }e to biti nakon izvjesnosti o prodajnoj cijeni, tek nakon {to je postalo izvjesno kolika je cijena
postignuta. Taj se momenat ve`e za dono{enje zaklju~ka iz ~lana 90. stav 6.
o prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u ili zaklju~ka iz ~lana 91. stav
1. o prodaji nepokretnosti licu putem neposredne pogodbe. Trenutak izvjesnosti mo`e nastupiti i ranije npr. nepokretnost se nije mogla prodati na prvom
ro~i{tu za polovinu utvr|ene cijene, a svaka prodaja na naknadnim ro~i{tima
za ni`u cijenu dovodi u pitanje namirenje odre|enih lica. U nizu slu~ajeva
razlozi za osporavanje mogu biti oni isti razlozi zbog kojih bi izvr{enik ulo`io
prigovor na rje{enje o izvr{enju (npr. ~lan 47. ta~. 7, ta~. 10), ali vrijeme
kori{tenja ovim sredstvom je bitno razli~ito. Dok izvr{enik svoj prigovor mo`e
staviti samo u po~etnoj fazi izvr{nog postupka (osam dana nakon dostavljanja rje{enja), dotle lica koja se namiruju iz prodajne cijene mogu osporavati
potra`ivanja drugim licima na ro~i{tu za diobu.

394 ^lan 103

Predmet osporavanja mo`e biti postojanje potra`ivanja, njegova visina i red

prvenstva. Me|utim, u odredbi ~lana 103. Zakon govori samo o osporavanju
potra`ivanja. Ove dvije odredbe treba povezano tuma~iti i izraz osporavanje
potra`ivanja tuma~iti kao skupni izraz za osporavanje postojanja potra`ivanja, visine i reda namirenja (v. 103/1 i 2.). Osporavanje postojanja potra`ivanja nekog lica koje je utvr|eno izvr{nom ispravom se mo`e vr{iti samo na
osnovu razloga odre|enih u ~lanu 47. ovog zakona, a naro~ito iz razloga propisani u ta~kama 8-10 ~injenice nastupile poslije nastanka izvr{ne isprave,
kada se vi{e nisu mogle isticati u postupku iz kojeg poti~e odluka, zastarjelost potra`ivanja. Navedene ~injenice mogu utjecati i na osporavanje visine
potra`ivanja. Ovla{teno lice mo`e osporavati visinu potra`ivanja lica koje ima
bolji rang namirenja tako {to }e dokazati da je dio duga ve} namiren. Red
namirenja utvr|en je odredbom ~lanova 66/1, 72, 98. Mogu}e je zamisliti situaciju da je zabilje`ba izvr{enja upisana u korist lica koje je kasnije podnijelo
prijedlog za pokretanje izvr{nog postupka, ~ime je sud povrijedio odredbu
~lana 5. stav 2. koja propisuje uzimanje predmeta u rad onim redom kojim
su primljeni na sudu. U tom slu~aju lice ~iji je prijedlog za izvr{enje stigao
ranije mo`e osporiti red namirenja licu u ~iju je korist zabilje`ba izvr{enja
upisana (v. 66/3, 72/8). Red namirenja mo`e tako|er biti osporen i osporavanjem valjanosti nekog ranije ste~enog zalo`nog prava.
^lan 103.
Upu}ivanje na parnicu
(1) Sud }e lice koje je osporilo potra`ivanje uputiti da u odre|enom roku,
koji ne mo`e biti du`i od 15 dana, pokrene parnicu ako odluka zavisi
od spornih ~injenica, osim ako svoje osporavanje ne dokazuje
pravosna`nom presudom, javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom
ispravom. Ako lice koje osporava potra`ivanje to osporavanje potkreplju je pravosna`nom presudom, javnom ili prema zakonu ovjerenom privat nom ispravom, sud }e o osporavanju odlu~iti u izvr{nom postupku. Sud
}e o osporavanju odlu~iti i ako nisu sporne ~injenice od kojih zavisi
dono{enje odluke.
(2) Ako lice koje je osporilo potra`ivanje u~ini vjerovatnim postojanje razloga za osporavanje, sud }e zaklju~kom na parnicu uputiti lice ~ije je
potra`ivanje osporeno, a dono{enje rje{enja o namirenju lica ~ije je
potra`ivanje osporeno odgoditi do zavr{etka parnice. Izuzetno, sud mo`e
dono{enje rje{enja o namirenju i namirenje tog lica uvjetovati davanjem
osiguranja.
(3) Iznos koji se odnosi na osporeno potra`ivanje polo`it }e se u sudski
depozit.
(4) Ako lice koje je upu}eno na parnicu u roku koji mu je za to odre|en
ne doka`e da je parnicu pokrenulo, smatrat }e se da potra`ivanje nije
osporeno, odnosno da je odustalo od zahtjeva da njegovo potra`ivanje
bude namireno u izvr{nom postupku.

^lan 103 395

(5) Presuda donesena u parnici o osporenom potra`ivanju djeluje protiv

izvr{enika i svih tra`ilaca izvr{enja.
(6) Odredbom stava 4. ovog ~lana ne dira se u pravo lica koje je upu}eno
na parnicu da i nakon zavr{etka izvr{nog postupka pokrene parnicu protiv lica ~ije je potra`ivanje osporilo, odnosno protiv lica koje mu je
potra`ivanje osporilo.
(7) Na prijedlog lica ~ije je potra`ivanje osporeno sud mo`e odgodu
dono{enja rje{enja o namirenju i namirenje potra`ivanja tog lica uvjetovati davanjem primjerenog osiguranja za {tetu koju bi to lice moglo pre trpjeti zbog odgode namirenja. Ako lice koje je osporilo potra`ivanje ne
da primjereno osiguranje u roku koji mu je odre|en, smatrat }e se da
potra`ivanje nije osporeno.
(8) Lice ~ije je potra`ivanje bilo osporeno ima pravo na naknadu {tete koju
je pretrpjelo zbog neosnovanog osporavanja potra`ivanja ako je ono bilo
u~injeno jedino radi toga da mi se {teti ili mu smeta u izvr{avanju i
ostvarivanju njegovih prava.
1

Uz stav 1: Upu}ivanje na parnicu lica koje osporava potra`ivanje. Ova odredba samo djelimi~no slijedi rje{enja starog zakona. Osnovna ideja ostala je ista
u principu se lice koje osporava potra`ivanje upu}uje na parnicu ukoliko
odluka suda zavisi od spornih ~injenica. U slu~aju da nisu sporne ~injenice
ve} da postoji spor o pravu izvr{ni sud }e o osporavanju odlu~iti u izvr{nom
postupku. U ovome se rje{enja ranijeg zakona (~lan 177. ZIP-a iz 1978. g.)
i novog zakona podudaraju. Nastoje}i izvr{ni postupak u~initi efikasnijim,
Zakon je suzio broj situacija u kojima mora do}i do upu}ivanja na parnicu.
^ak iako su ~injenice sporne, ali svoje osporavanje lice dokazuje
pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom, izvr{ni sud }e o osporavanju odlu~iti u izvr{nom postupku;
raniji zakon nije predvi|ao ovu mogu}nost. Sud nema slobodu da odlu~uje
da li }e sam donijeti odluku ili }e izvr{iti uputu na parnicu. U slu~aju da
se osporavanje potkrepljuje (dokazuje) pravosna`nom presudom, javnom
ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud obavezno u
izvr{nom postupku odlu~uje o osporavanju. Ukoliko sa radi o spornim ~injenicama a nema navedenih dokaza, sud upu}uje lice koje osporava potra`ivanje na parnicu i za to mu odre|uje rok koji ne mo`e biti du`i od 15 dana.
Zakonsko odre|enje roka tako|er je novina u Zakonu; prema rje{enjima ranijeg zakona sud je imao punu slobodu da odredi rok u kome se mora pokretnuti parni~ni postupak. Upu}ivanje na parnicu vr{i se zaklju~kom; iako to
ovdje Zakon na odre|uje, u~inio je to u sljede}em stavu (v. infra 2). U
pogledu predmeta osporavanja v. 102/4. Osporavanje se mo`e izvr{iti u
skladu sa odredbom ~lana 102. najkasnije na ro~i{tu za diobu. Ukoliko do|e
do osporavanja ranije ili na ovom ro~i{tu, a radi se o osporavanju o kome
odlu~uje izvr{ni sud, sud }e ispravno postupiti ako odluku o osporavanju
donese prije dono{enja rje{enja o namirenju drugih povjerilaca. Na taj na~in
}e biti izbjegnuta potreba za davanjem osiguranja zbog odgode namirenja (v.
infra 6).

396 ^lan 103

Uz stav 2: Upu}ivanje na parnicu lica ~ije je potra`ivanje osporeno. Ova je

odredba potpuno nova; raniji zakon nije predvi|ao mogu}nost da lice kome
je osporeno postojanje ili visina potra`ivanja i red namirenja bude upu}eno
na parnicu. Teret dokaza i pokretanja parnice le`ao je uvijek na strani koja
osporava potra`ivanje. Prema rje{enjima novog zakona ukoliko lice koje vr{i
osporavanje u~ini vjerovatnim postojanje razloga za osporavanje, sud }e na
parnicu uputiti lice ~ije je potra`ivanje osporeno. Uputa se vr{i zaklju~kom.
Iako Zakon nije odredio, analogna primjena odredbe stava 1. nala`e da rok
u kome se parnica pokre}e ne mo`e biti du`i od 15 dana. Izme|u odredbe stava 1. i 2. mora postojati paralelizam, iako Zakon nije jezi~ki usaglasio ove dvije norme. Tako se odredba stava 1. o tome kad dolazi do
upu}ivanja na parnicu, a kad odluku donosi izvr{ni sud, primjenjuje i u
slu~aju da parnicu pokre}e lice kome je osporeno potra`ivanje. Ako se radi
o spornim ~injenicama, a lice ~ije je potra`ivanje osporeno nije u mogu}nosti
da doka`e postojanje, visinu ili red namirenja potra`ivanja pravosna`nom
presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom,
sud }e izvr{iti upu}ivanje na parnicu. U pogledu predmeta osporavanja v.
102/4.

Odga|anje namirenja u slu~aju da je potra`ivanje osporeno. Zakon je propisao koje su posljedice upu}ivanja na parnicu kada je na parnicu upu}eno lice
~ije je potra`ivanje osporeno. To se po prirodi stvari odnosi i na situaciju iz
stava 1. kada je na parnicu upu}eno lice koje je osporilo potra`ivanje. Sud
ne zastaje sa izvr{nim postupkom do okon~anja parni~nog postupka, ali }e
dono{enje rje{enja o namirenju lica ~ije je potra`ivanje osporeno odgoditi do
kraja parnice. Iz ovoga slijedi da sud provodi dalje izvr{ni postupak prema
drugim licima ~ija potra`ivanja nisu osporena, tako da mo`e do}i i do
dono{enja rje{enja o namirenju tih lica. Povjerilac kojem je osporeno
potra`ivanje ima poseban tretman on se mora osigurati do okon~anja parnice i to se vr{i polaganjem iznosa koji se odnosi na osporeno potra`ivanje
kod suda. Zavisno od ishoda parnice, sud }e odlu~iti o iznosu koji je bio
deponovan (v. infra 4). Ako je do tada sud ve} donio rje{enje o namirenju
uzimaju}i u obzir neosporena potra`ivanja, sud }e morati donijeti dopunsko
rje{enje o namirenju. Izuzetno, sud mo`e dono{enje rje{enja o namirenju i
namirenje tog lica uvjetovati davanjem osiguranja. Ova odredba mo`e izazvati nedoumice u onom dijelu u kome govori o rje{enju o namirenju. Ipak, iz
smisla cijele odredbe koja regulira osporavanje potra`ivanja proizlazi da Zakon
nije imao u vidu rje{enje o namirenju ostalih povjerilaca, koja se namiruju
kao da osporavanja nije ni bilo, ve} da se radi o polaganju osiguranja od strane lice ~ije je potra`ivanje osporeno kako bi se i ono ipak namirilo prije
okon~anja parnice. Ukoliko se polo`i odgovaraju}e osiguranje, mo`e do}i do
namirenja i osporenog potra`ivanja koje }e tada biti obuhva}eno rje{enjem o
namirenju. Va`no je da visina osiguranja bude tako odmjerena da omogu}i
obe{te}enje povjerilaca koji su na ime namirenja dobili manje zato {to je namireno potra`ivanje koje je u parnici uspje{no osporeno. Budu}i da Zakon ne
odre|uje ko i kada postavlja zahtjev, kako se utvr|uje visina osiguranja, da
li bi namireni povjerilac vratio primljeno na ime namirenja osporenog
potra`ivanja ili bi se drugi povjerioci namirivali iz datog osiguranja, te{ko da
}e ova mogu}nost imati zna~ajniju primjenu u praksi.

^lan 103 397

Uz stav 3: Deponovanje iznosa koji pripada licu ~ije je potra`ivanje ospore no. Zakon propisuje da }e se odgoditi namirenje lica ~ije je potra`ivanje osporeno. Me|utim, ova odredba propisuje da }e se iznos koji se odnosi na osporeno potra`ivanje (~itati: iznos koji slu`i namirenju lica ~ije je potra`ivanje
osporeno) polo`iti u sudski depozit. Sud zaklju~kom vr{i upu}ivanje na parnicu. Tim istim zaklju~kom sud mora odlu~iti o polaganju iznosa koji se odnosi na osporeno potra`ivanje u sudski depozit. Zaklju~ak mora sadr`avati iskaz
da je potra`ivanje osporeno i razloge, kako je sud postupio, koji bi iznos pripao za namirenje tog potra`ivanja da nije osporeno te odrediti polaganje u
sudski depozit. U slu~aju da potra`ivanje (postojanje, visina, red prvenstva)
bude uspje{no osporeno, navedeni }e se iznos rasporediti kao da tog povjerioca nije ni bilo, ili kao da u~estvuje u namirenju sa manjim iznosom ili kao
da u~estvuje sa kasnijim redom namirenja. Ukoliko potra`ivanje bude uspje{no
osporeno, sud donosi dopunsko rje{enje o namirenju kojim raspore|uje iznos
koji je bio deponovan na lica koja su se namirivala u tom postupku, i to
prema Zakonom utvr|enom redoslijedu.

Uz stav 4. i 6: Propu{tanje roka za pokretanje parnice. U roku ostavljenom od

strane suda koji ne mo`e biti du`i od 15 dana lice koje je upu}eno na parnicu mora podnijeti sudu dokaz da je parnicu pokrenulo, npr. prijemni pe~at
suda. U protivnom za to lice nastupaju odre|ene posljedice koje zavise od toga
o kojem se licu radi. Ako je na parnicu upu}eno lice koje je osporilo potra`ivanje smatrat }e se da potra`ivanje nije osporeno ako je upu}eno lice ~ije je
potra`ivanje osporeno, smatrat }e se da je odustalo da njegovo potra`ivanje
bude namireno u izvr{nom postupku. Ova je odredba neprecizna i odgovara
samo situaciji kada je osporeno postojanje potra`ivanja. U slu~aju da je bila
osporena visina potra`ivanja odredbu treba tuma~iti da je ono odustalo od namirenja u punoj visini i da je zadovoljno namirenjem neosporenog dijela
potra`ivanja. Ukoliko je bio osporen red prvenstva, nepokretanje parnice mo`e
zna~iti samo da je lice odustalo od namirenja u redu koji je osporen, ali ne i
od namirenja uop}e. Bilo bi cjelishodno da sud u roku koji je odre|en za
pokretanje parnice ne poduzima nikakve dalje radnje u pravcu namirenja.
Propu{tanjem roka za pokretanje parnice posti`e se izvjesnost u pogledu osporenog potra`ivanja, tako da polaganje u sud ne mora biti potrebno kao ni
dono{enje djelimi~nog rje{enja o namirenju. Potra`ivanje }e u pravilu biti osporeno na ro~i{tu za diobu i bilo bi cjelishodno da sud sa~eka sa dono{enjem
rje{enja o namirenju do proteka roka za pokretanje parnice. Sud }e na ro~i{tu
za diobu obavijestiti prisutna lica o datumu dono{enje rje{enja o namirenju. Rok
u kome sud mora donijeti to rje{enje nije Zakonom propisan. Sud je du`an
po{tovati na~elo hitnosti u postupanju, kao jedno od na~ela postupka, ali to
na~elo ne}e biti povrije|eno ako sud objavi da }e donijeti rje{enje namirenju i
odredi datum po proteku roka u kojem treba pokrenuti parnicu. Propu{tanje
roka za pokretanje parnice ne prekludira lica koje se namiruju ili lice ~ije je
potra`ivanja bilo osporeno (zavisno od toga ko je od njih upu}en na parnicu
v. supra 1. i 2.) da u posebnom parni~nom postupku tra`e za{titu svoga prava
ali pokretanje tog postupka nema utjecaja na namirenje u izvr{nom postupku.

Uz stav 5: Dejstvo presude o osporenom potra`ivanju. Presuda donesena u

parnici o osporenom potra`ivanju (bilo da je sud prihvatio stanovi{te o ospo-

398 ^lan 103

ravanju bilo da je zauzeo stav da potra`ivanje postoji, da postoji u prijavljenoj visini i sa redom prvenstva) djeluje protiv izvr{enika i svih tra`ilaca
izvr{enja. Odredba nije sasvim precizna. Smisao odredbe je da ona djeluje
prema a ne protiv odre|enih lica. Zakon je pogre{no odredio da presuda djeluje prema izvr{eniku i svim tra`iocima izvr{enja. Me|utim, ovo sredstvo stoji
na raspolaganju ne tra`iocima izvr{enja ve} licima koja se namiruju iz prodajne cijene (v. 102/1), {to je {iri krug od tra`ioca izvr{enja. Odredba je trebala glasiti da presuda djeluje prema izvr{eniku i licima koja se namiruju u
postupku. Po prirodi stvari ova presuda mora djelovati prema svim u~esnicima u postupku. Presuda u principu djeluje svojom pravosna`no{}u samo u
odnosu izme|u parni~nih stranaka (subjektivne granice pravosna`nosti). U izvjesnim slu~ajevima dolazi do pro{irenja pravosna`nosti. Jedna od situacija u
kojima dolazi do pro{irenja pravosna`nosti jeste upravo presuda donesena u
parnici koju je, radi utvr|ivanja spornog potra`ivanja, pokrenuo jedan povjerilac protiv drugog povjerioca. Ova presuda nu`no djeluje prema drugim
u~esnicima u postupku. Nemogu}e je da se smatra da je potra`ivanje osporeno u odnosu na jednog povjerioca, a da nije u odnosu na drugog (Tako B.
Pozni}, V. Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 286). Presuda koju
donosi sud u parnici povodom osporavanja deklaratorne je prirode (Tako i:
N. [arki}, D. Ra{i}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 217) budu}i da lice koje
je upu}eno na parnicu tra`i utvr|enje da odre|eno pravo postoji ili ne, da
postoji u odre|enoj visini ili ne, da ima odre|eni red prvenstva ili ne.
7

Uz stav 7: Davanje osiguranja. Radi se o dvije potpuno nove odredbe. Lice

~ije je potra`ivanje osporeno ne mo`e biti ugro`eno u svom pravu na namirenje. Zavisno od ishoda parnice ono mo`e u~estvovati u namirenju ili ne.
Sve do zavr{etka parnice njegovo pravo na namirenje je pod odlo`nim uvjetom i shodno tome treba biti osigurano (polaganje iznosa u depozit suda).
Me|utim, na taj na~in lice ~ije je potra`ivanje neosnovano osporeno i koje }e
biti namireno nakon zavr{etka parnice nije u potpunosti za{ti}eno. Nije irelevantno u kom vremenskom momentu dolazi do namirenja. Zbog odgode namirenja do okon~anja parnice tom licu mo`e nastati {teta. To je razlog za{to
Zakon izuzetno dopu{ta namirenje i prije okon~anja parnice uz polaganje osiguranja (v. supra 2). Drugi vid za{tite propisuje odredba stava 7 odgodu
sud mo`e uvjetovati polaganjem primjerenog osiguranja za {tetu koju bi lice
moglo pretrpjeti zbog odgode namirenja. Zakon i ovdje koristi termin osiguranje, dok op}a norma govori o jemstvu (~lan 18/5, 86/1). Osiguranje se osim
u novcu mo`e dati u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na tr`i{tu i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti. Postavlja se pitanje {ta je primjereno osiguranje sud }e
na ovo pitanje morati odgovoriti u svakom konkretnom slu~aju. Lice ~ije je
potra`ivanje osporeno mora u zahtjevu za polaganjem osiguranja odrediti koja
i kolika {teta bi za njega zbog odgode mogla nastupiti. Ovom zahtjevu sud
mo`e udovoljiti samo ako je zahtjev obrazlo`en. Sud ne mora udovoljiti zahtjevu u pogledu visine tra`enog osiguranja, ve} mo`e ocijeniti da je kao
primjereno osiguranje dovoljan i manji iznos od tra`enog. Nedavanje primjerenog osiguranja u roku koji je odredio sud ima isti u~inak kao i nepokretanje parnice od strane lica koje osporava potra`ivanja u datom roku. U tom
slu~aju }e se smatrati da potra`ivanja nije ni osporeno. Iako Zakon to ne

^lan 104 399

odre|uje, ovdje bi bila po`eljna paralela sa rokom koji je propisan za pokretanje parni~nog postupka (15 dana). Odre|ivanje polaganja primjerenog osiguranja je mogu}e samo ako dolazi do upu}ivanja na parnicu, {to }e dovesti do zna~ajne odgode namirenja lica ~ije je potra`ivanje osporeno. Sud ne}e
odrediti polaganje osiguranja ako }e o osporavanju odlu~iti sam izvr{ni sud,
jer tada ne}e do}i do odgode namirenja (v. supra 1).
8

Uz stav 8: Naknada {tete. Odredba stava 8. o pravu na naknadu {tete nije

nu`na; i bez ove odredbe, a po op}im pravilima odgovornosti za {tetu, lice
~ije je potra`ivanje bilo osporeno moglo bi zahtijevati naknadu {tete. Ova
odredba ~ak su`ava mogu}nost naknade {tete samo na situaciju da je osporavanje imalo obilje`ja zloupotrebe prava. Pri tome Zakon polazi od subjektivisti~kog shvatanja zloupotrebe prava, prema kojem zloupotreba prava
postoji u situaciji u kojoj se pravo (ovdje pravo na osporavanje) vr{i samo
sa ciljem da se drugome {teti ili ometa vr{enje njegovih prava. Ovo je ustvari definicija {ikanoznog pona{anja. Problem je dokazati da je jedno pravo
vr{eno isklju~ivo u namjeri da se drugom licu nanese {teta. U na{em je pravu
jo{ od dono{enja Zakona o obligacionim odnosima prihva}en jedan moderniji, {iri koncept zloupotrebe prava, pri ~emu ona postoji ako se subjektivna
prava vr{e protivno cilju zbog kojeg su ustanovljena ili priznata (~lan 13.
ZOO, ~lan 4. st. 2. ZOSPO, ~lan 5. ZOVO) i {teta {to Zakon nije koristio
to odre|eje zloupotrebe prava budu}i da bi za o{te~enog bilo lak{e dokazati zloupotrebu. Pravo na naknadu {tete ostvaruje se u posebnom parni~nom
postupku.
6. Posebne odredbe o na~inu namirenja nekih potra`ivanja
^lan 104.
Nedospjelo potra`ivanje
(1) Potra`ivanje zalo`nog povjerioca koje nije dospjelo do dana dono{enja
rje{enja o namirenju za koje nisu ugovorene kamate, isplatiti }e se nakon
odbitka iznosa koji odgovara zakonskim zateznim kamatama od dana
dono{enja rje{enja o namirenju do dana dospije}a tog potra`ivanja.
(2) Nedospjelo potra`ivanje za koje su ugovorene kamate isplatiti }e se zajed no sa iznosom ugovorenih kamata obra~unatih do dana dono{enja
rje{enja o namirenju.

Op}enito o namirenju nekih potra`ivanja. U Odsjeku 6. sadr`ane su posebne odredbe o namirenju odre|enih pora`ivanja, ~ije namirenje odstupa od
op}eg re`ima u izvr{nom postupku. Radi se o namirenju nedospjelih
potra`ivanja, nedospjelih potra`ivanja povremenih davanja, uvjetnih
potra`ivanja i potra`ivanja za koja je izvr{ena predbilje`ba zalo`nog prava ili
upisana zabilje`ba spora. Uvjet da bi navedena potra`ivanja bila podvrgnuta
posebnom re`imu, ovdje propisanom, jeste da su osigurana zalo`nim pravom.
Zalo`na prava prestaju prodajom nepokretnosti u izvr{nom postupku ako se
zalo`ni povjerilac i kupac druga~ije ne sporazumiju (74/3). Institut zalo`nog

400 ^lan 104

prava bio bi devalviran kada bi to pravo prodajom prestalo a zalogoprimac

ne bi mogao da se namiri jer je njegovo potra`ivanje uvjetno ili jo{ nije dospjelo. Odredba ~lanova 104-108. identi~ne su rje{enjima koja je sadr`avao stari
zakon (178 181. ZIP iz 1978. g.) nisu do sada bile predmetom produbljene
i kriti~ke analize u na{oj doktrini u principu se samo parafraziraju zakonske
odredbe (Tako A. \or|evi}, J. Studin, ZIP, str. 136-138, N. [arki}, D. Ra{i},
Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 217-218, E. Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, str. 75-76, A. Gali~ i drugi, i Zakon o izvr{bi in zavarovanju, str. 389391.). Ove odredbe stoje pod utjecajem rje{enja austrijskog izvr{nog prava, ali
je preuzimanje na nekim mjestima bilo neprecizno, {to je dovelo u pitanje
pravi smisao pojedinih rje{enja, o ~emu }e ni`e biti rije~i ( 219 EO regulira rente i periodi~na potra`ivanja, 220. i 221. EO reguliraju potra`ivanja
osigurana zalo`nim pravom pod raskidnim i odlo`nim uvjetom, 228 EO regulira postupak sa predbilje`bama).
2

Namirenje nedospjelih potra`ivanja. Ova odredba dopunjuje odredbe Zakona

kojima je ure|en polo`aj zalo`nih povjerilaca. Prodajom nepokretnosti u pravilu prestaju zalo`na prava bez obzira na to da li su se zalo`ni povjerioci u
potpunosti namirili iz cijene dobivene prodajom. Zalo`ni povjerioci se namiruju i kada nisu ujedno i tra`ioci izvr{enja, tj. kada je izvr{ni postupak pokrenut od strane nekog drugog povjerioca. Ukoliko je njihovo zalo`no pravo upisano u zemlji{nu knjigu prije upisa zabilje`be izvr{enja, tada se, bez obzira
{to nisu pokrenuli postupak niti prijavili svoja potra`ivanja, oni namiruju s
pravom prvenstva u odnosu na tra`ioca izvr{enja. Uvjet za namirenje
potra`ivanja koje nije osigurano zalo`nim pravom jeste da je rje{enje o
izvr{enju za namirenje tog potra`ivanja postalo izvr{no na dan ro~i{ta za
diobu. Potra`ivanja osigurana zalo`nim pravom/zemlji{nim dugom ne moraju
ispuniti ovaj uvjet i (~lan 109. st. 2. i 4.). Ukoliko Zakon zahtijeva da na dan
ro~i{ta za diobu rje{enje o izvr{enju pojedinih potra`ivanja mora biti izvr{no,
logi~no je da ta potra`ivanja moraju biti i dospjela. Ni to pravilo ne va`i za
potra`ivanja osigurana zalo`nim pravom ona se namiruju iako nisu dospjela do dana dono{enja rje{enja o namirenju. Namirenje nedospjelog potra`ivanja osiguranog zalo`nim pravom logi~na je posljedica, kako je izlo`eno, op}eg
polo`aja zalo`nih povjerilaca, te je utoliko ova odredba i suvi{na. Me|utim,
cilj odredbe nije, kako bi iz njenog naslova proizlazilo, da regulira namirenje
nedospjelih potra`ivanja osiguranih zalo`nim pavom, ona se namiruju prema
odredbama ~lana 98., ve} da regulira namirenje kamata koje izvr{enik
potra`ivanja osiguranog zalo`nim pravom duguje pored glavnog duga.

Obra~un kamata za nedospjelo potra`ivanje. Zakon pravi razliku da li su za

osigurano potra`ivanje ugovorene kamate (odredba stava 2.) ili teku samo
zakonske zatezne kamate (odredba stava 1.). U pogledu kamata Zakon o
izvr{nom postupku postavlja pravilo obra~unava se i ispla}uje ona kamata
koja je dospjela do rje{enja o namirenju; od dana dono{enja rje{enja o namirenju do dana dospije}a (dana kada je dug trebao biti vra}en) kamata se ne
obra~unava i ne ispla}uje povjeriocu. Ova jednostavna logika u osnovi je
rje{enja i stava 1. za zateznu kamatu i stava 2. za ugovorenu kamatu, ali ju
je te{ko prona}i u formulacijama zakona. Formulacije stava 1. i 2., umjesto da
budu paralelne, jezi~ki su potpuno razli~ito formulirane, tako da nastaje uti-

^lan 104 401

sak da je Zakon predvidio razli~ita pravila za situaciju kada teku zatezne

zakonske kamate i za situaciju kada su kamate ugovorene. Smisao i jednog
i drugog stava je da se kamate (zakonske ili ugovorne) obra~unavaju do dana
rje{enja o namirenju, a da ne teku i da se ne obra~unavaju od dana dono{enja
rje{enja o namirenju do predvi|enog dana dospjelosti.
4

Zatezne kamate. Kada je u pitanju potra`ivanje osigurano zalo`nim pravom za

koje nisu ugovorene kamate, Zakon odre|uje isplatu potra`ivanja uz odbitak
iznosa koji odgovara zakonskim zateznim kamatama koje bi dospjele od
dono{enja rje{enja o namirenju do dospije}a potra`ivanja. Iz navedene odredbe
slijedi da se zakonske zatezne kamate dospjele do dana dono{enja rje{enja o
namirenju obra~unavaju i namiruju. Ova }e odredba biti relativno rijetko primijenjena. Prvo, kreditni odnos ili odnos zajma koji se obro~no ispla}uje gotovo
uvijek su pra}eni i ugovaranjem kamate, pa se radi o situaciji reguliranoj stavom 2. ovog ~lana. Drugo, treba voditi ra~una o materijalnopravnim odredbama o zakonskoj zateznoj kamati. Prema ZOO du`nik nov~anih potra`ivanja koji
zakasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje i zateznu kamatu (~lan 277.
ZOO); prije dospjelosti, prije zaka{njenja zatezne kamate uop}e ne teku. Budu}i
da potra`ivanje osigurano zalo`nim pravom jo{ nije dospjelo, zakonska zatezna
kamata uop}e ne te}e. Zakonska zatezna kamata je civilna kazna za du`nika
koji je u docnji; u ovdje navedenoj situaciji naplate prije dospjelosti, nema
potrebe za ka`njavanjem du`nika (U tom smislu A. Gali~ i drugi, Zakon o
izvr{bi in zavarovanju, str. 388. Izmjenama ZIZ-a iz 2002. g. ova je odredba
izmijenjena i ne odbija se zakonska zatezna kamata ve} se uzima u obzir visina ban~ine eskontne stope u mjestu ispunjenja dugovane tra`bine ~lan 203.
ZIZ). Eventualno je mogu}a situacija u kojoj se potra`ivanje zalo`nog povjerioca otpla}uje u ratama, pa je du`nik u zaka{njenju sa pla}anjem pojedine rate,
te duguje zateznu kamatu. U tom slu~aju se radi o ve} dospjelom potra`ivanju pojedinog obroka koje ne spada pod regulativu ovog stava. Ali ako bi protiv tog du`nika bio od strane nekog drugog povjerioca pokrenut izvr{ni postupak na nepokretnosti na kojoj postoji zalo`no pravo koje osigurava navedeno
potra`ivanje, tada mo`e do}i do toga da se napla}uje nedospjelo potra`ivanje
osigurano zalo`nim pravom i obra~unava zakonska zatezna kamata za dospjele nenapla}ene obroke, ali samo do dana dono{enja rje{enja o namirenju.

Ugovorne kamate. Kada su u pitanju potra`ivanja osigurana zalo`nim pravom

za koje su ugovorene kamate, situacija je druk~ija. Izvr{enjem na nepokretnosti dolazi do prijevremenog ispla}ivanja duga i otkazivanja kredita ili zajma.
ZOO sadr`i regulativu za situaciju vra}anja kredita ili zajma prije roka ukoliko se to de{ava voljom du`nika i van izvr{nog postupka. Du`nik mo`e odustati od ugovora o kreditu i prije roka vratiti dug, ali je du`an davaocu kredita naknaditi {tetu koju je ovaj pretrpio. Banka ne mo`e zara~unati kamatu
koja bi tekla u vremenu izme|u prijevremenog ispunjenja i dana kada je po
ugovoru kredit trebao biti vra}en (~lan 1068. ZOO). Kada je u pitanju ugovor o zajmu, zajmoprimac mo`e vratiti zajam i prije roka, uz obavje{tenje zajmodavca i naknadu {tete (~lan 565. ZOO); ZOO ne regulira pitanje kamate
kod otplate zajma prije roka, ali ako je ona ugovorena analogno bi trebalo
primijeniti odredbe koje va`e za ugovor o kreditu. Ova logika je u pogledu
kamata u potpunosti prihva}ena u Zakonu o izvr{nom postupku, ali ostaje

402 ^lan 105

otvoreno pitanje da li zalo`ni povjerilac ima pravo na naknadu {tete a u skladu sa odredbom ~lana 1068. st. 3. i 565. ZOO? Za banku davaoca kredita
situacija je identi~na situaciji u kojoj du`nik svojom voljom van izvr{nog
postupka prije roka vrati dug ona gubi planirane kamate. To bi govorilo u
prilog potvrdnog odgovora. S druge strane, do prijevremene isplate duga nije
do{lo direktno voljom du`nika (indirektno jeste izvr{ni postupak je uvjetovan njegovim nepla}anjem obaveza), ve} silom zakona, {to bi upu}ivalo na
suprotan odgovor. U svakom slu~aju, ovo je pitanje irelevantno za izvr{ni sud
i izvr{ni postupak i rje{avalo bi se u posebnoj parnici. Novelirani slovena~ki
ZIZ je izostavio u potpunosti odredbe o ugovornim kamatama (v. ~lan 203.
ZIZ, vi{e o tome A. Gali~ i drugi, Zakon o izvr{bi in zavarovanju, str. 387).
6

Obra~un kamata. Formulacija i jednog i drugog stava upu}uje na to da je

tehnika obra~una i isplate kamata takva da se zajedno ispla}uju glavnica i
kamate dospjele do dana namirenja. Smisao ove zakonske odredbe ne mo`e
biti takav jer bi to zna~ilo suprotnost sa odredbom ~lana 99. st. 2. po kojoj
se samo kamate i tro{kovi dospjeli u posljednje tri godine do dono{enja
rje{enja o dosudi ispla}uju u istom redoslijedu kao i glavno potra`ivanje.
Nakon {to su sve kamate obra~unate u skladu sa ovim ~lanom du`nost suda
bi bila da odredi namirenje glavnice i kamata dospjelih za posljednje tri godine u rangu koji ima zalo`no pravo. Prema odredbi ~lana 99. st. 2. ostatak
kamata ne u`iva navedeni rang, ali Zakon nije propisao kako se one ispla}uju,
{to je veliki propust zakonodavca (99/3). Povezano tuma~enje ovog ~lana i
~lana 99. stav 2. ukazuje na jo{ jednu neuskla|enost u Zakonu. U na{em
pravu nedostaje izri~ita op}a odredba o tome kada kamate prestaju te}i u
izvr{nom postupku, a iz ove zakonske odredbe bi posredno proizlazilo da je
to dan dono{enja rje{enja o namirenju, dok druge zakonske odredbe uzimaju u obzir dan dono{enja rje{enja o dosudi (v. 98/6). Ostaje otvoreno pitanje
{ta je sa razlikom kamate koja je tekla nakon dono{enja rje{enja o dosudi do
dana dono{enja rje{enja o namirenju. Ova kamata nije obuhva}ena regulativom ~lana 99. stav 2.
^lan 105.
Nedospjelo potra`ivanje povremenih primanja
(1) Potra`ivanja povremenih primanja po osnovi zakonskog izdr`avanja, po
osnovi naknade {tete nastale zbog naru{enja zdravlja, smanjenja odnosno
gubitka radne sposobnosti i po osnovi naknade {tete za izgubljeno
izdr`avanje zbog smrti davaoca izdr`avanja, koja su osigurana zalogom,
a dospijevaju nakon dana dono{enja rje{enja o namirenju, namiruju se
na izri~it zahtjev povjerioca.
(2) Potra`ivanja iz stava 1. ovog ~lana obra~unavaju se na na~in na koji se
obra~unava naknada za li~nu slu`nost.

Uz stav 1: Nedospjela potra`ivanja povremenih primanja. Ovom je odredbom

Zakon izdvojio jednu posebnu kategoriju povremenih potra`ivanja, koja bi trebala u`ivati posebu za{titu. To su potra`ivanja po osnovi zakonskog izdr`ava-

^lan 105 403

nja, pla}anja rente po osnovi naknade {tete nastale zbog naru{enja zdravlja,
smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti, za izgubljeno izdr`avanja zbog
smrti davaoca izdr`avanja. Raniji je zakon ova potra`ivanja uz jo{ neka druga
svrstavao u tzv. privilegovana potra`ivanja. Ta su potra`ivanja, ako su bila dospjela za poslednju godinu, bez obzira da li su bila osigurana zalo`nim pravom
u`ivala uz tro{kove postupka i da`bine koje terete nepokretnost dospjele za
posljednju godinu prvenstveni red namirenja u odnosu na zalo`ne povjerioce
i tra`ioce izvr{enja (~lan 172. st. 1. ta~. 3. ZIP-a iz 1978. g.). Navedena privilegija ne postoji u novom zakonu (v. 97/3). Ukoliko ova potra`ivanja ne bi bila osigurana zalo`nim pravom, njihovo namirenje bi bilo uvjetovano ispunjenjem uvjeta iz ~lana 109. st. 2. (rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no) a namirivala bi se
prema op}im pravilima o redu namirenja. Budu}i da je ovom odredbom Zakon
regulirao potra`ivanja povremenih davanja osiguranih zalo`nim pravom slijedi
da se ona mogu namiriti iako nisu dospjela, odnosno da se mogu namiriti pojedini obroci iako nisu dospjeli. U slu~aju da se radi o bilo kom nedospjelom
potra`ivanju osiguranom zalo`nim pravom, va`e pravila izlo`ena pod 104/1
budu}i da zalo`no pravo dosudom nepokretnosti kupcu prestaje, potra`ivanja
osigurana zalo`nim pravom se namiruju bez obzira na njihovo dospije}e; ako
nisu dospjela Zakon propisuje poseban re`im obra~una kamata (~lan 104.).
2

Posebna za{tita. Navedena pravila va`e za sva potra`ivanja osigurana zalo`nim

pravom. Izdvajaju}i u ovoj odredbi posebno ova povremena potra`ivanja, bilo
bi logi~no da im je zakonodavac, zbog njihove prirode, pru`io i posebnu
za{titu. Iz odredbe stava 1. to direktno ne proizlazi. Za razliku od drugih
zalo`nih povjerilaca koji se namiruju i kada ne prijave svoja potra`ivanja,
namirenje ovih posebnih povremenih primanja biva samo na izri~it zahtjev
povjerilaca. ^ini se da je Zakon odre|uju}i da se ova potra`ivanja namiruju
samo na izri~it zahtjev povjerioca, za njih uspostavio stro`i re`im nego za
druga potra`ivanja osigurana zalo`nim pravom. To ne mo`e biti namjera zakonodavca kod ovih socijalno osjetljivih potra`ivanja. Pravi smisao ove norme
proizlazi tek povezanim tuma~enjem sa stavom 2. kao i upore|ivanjem sa
rje{enjima austrijskog prava koje je i ovdje poslu`ilo kao uzor.

Uz stav 2: Obra~un nedospjelih potra`ivanja povremenih davanja. Odredba

stava 2. propisuje kako se utvr|uje iznos kojim }e se namiriti povjerilac i propisuje da se to odvija na isti na~in kao kada se obra~unava naknada za li~nu
slu`nost. Utvr|ivanje naknade za li~nu slu`nost koja prestaje vr{i se u skladu
sa odredbama ~lana 100. Ukoliko nema sporazuma izme|u lica koja imaju
pravo na li~ne slu`nosti i tra`ilaca izvr{enja koji po redu namirenja dolaze
poslije njih, visinu }e odre|ivati sud (Kritiku vidjeti pod 75/13, 100/3). Ukoliko
naknadu utvr|uje sud, du`an je uzeti u obzir naro~ito vrijeme za koje bi ta
prava trajala, njihovu vrijednost i godine `ivota nosioca tih prava. Postupak i
kriteriji za utvr|ivanje vrijednosti li~nih slu`nosti posljedica su ~injenice da
odre|ene li~ne slu`nosti prestaju dosudom kupcu, iako im je bilo namijenjeno da traju izvjesno vrijeme i taj prestanak predstavlja imovinski gubitak za
njihovog titulara. Ukoliko se isti kriterij koji va`i za obra~unavanje naknade za
li~nu slu`nost primjenjuje na obra~unavanje naknade za ova posebna povremena potra`ivanja, kako to Zakon propisuje, slijedi zaklju~ak da ova prava
prestaju prodajom nepokretnosti koja je osiguravala njihovo namirenje. Pravilo

404 ^lan 106

je me|utim da su ova prava (rentni zahtjevi) namijenjena da traju, te da ona

ne bi trebala prestati prodajom nepokretnosti. Ona bi se i po zavr{etku
izvr{nog postupka trebala ispla}ivati prema dinamici prispije}a pojedinih obroka, ~ija isplata vi{e ne bi bila osigurana zalo`nim pravom, budu}i ono prestaje prodajom nepokretnosti. U izvr{nom postupku na nepokretnosti na kojoj je
postojalo zalo`no pravo koje je osiguravalo ova potra`ivanja naplatili bi se
dospjeli obroci, i to sa redom prvenstva koje ima zalo`no pravo. Izuzetak od
tog redovnog toka stvari predstavlja upravo odredba ovog ~lana.
4

Jednokratno namirenje. Ukoliko to titular ovih prava izri~ito zahtjeva, onda se

kapitaliziraju budu}e nedospjele rate prema kriterijima vremena njihovog trajanja, vrijednosti, godina `ivota ovla{tenika i ova potra`ivanja ispla}uju u jednokratnom iznosu. Ovo je ta~ka na kojoj se objelodanjuje smisao ove norme:
povjerioci mogu tra`iti da se ta potra`ivanja, iako nisu dospjela, namire u
jednokratnom iznosu iz nepokretnosti koja je predmet izvr{nog postupka, ~ime
prestaje zahtjev povjerilaca na isplatu povremenh potra`ivanja u budu}nosti.
Ukoliko povjerilac takvog potra`ivanja ne postavi izri~it zahtjev u smislu ove
odredbe, on }e, kako je ve} re~eno, imati i u budu}nosti pravo na povremena davanja po redu njihovog dospije}a, bez prednosti koje daje osiguranje
zalo`nim pravom. Njegov li~ni du`nik }e mu za ispunjenje te obaveze jam~iti
svojom cijelom imovinom. Iz prodajne cijene nepokretnosti }e se namiriti samo
do tada dospjeli obroci red namirenja bit }e odre|en redom zalo`nog prava.
Posebno pravilo namirenja prema ovdje datom tuma~enju odgovara cilju zakonodavca posebnoj za{titi ovih povjerilaca. Prava lica koja se namiruju iza
zalo`nog prava koje osigurava ova potra`ivanja ne mogu biti ugro`ena, jer
se, shodno odredbi ~lana 100, visina naknade za prava koja prestaju odre|uje
u sporazumu tih lica i titulara povremenih potra`ivanja, a ako tih lica nema
odre|uje je sud. Do navedenog tuma~enja nije me|utim lako do|i samo na
osnovu normi na{eg prava. Ova odredba je kao {to je re~eno pod 104/1 pod
dalekim utjecajem austrijskog prava, i u tuma~enju je pomoglo zna~enje ove
norme u austrijskom pravu. Za bolje razumijevanje cilja ove odredbe, kao i
za ilustraciju nedostaje}e regulative u Zakonu, ovdje }e se ukratko izlo`iti
rje{enja austrijskog prava. Zalo`nim pravom osigurana potra`ivanja godi{njih
renti, zahtjeva za izdr`avanje i povremenih potra`ivanja namiruju se tako {to
se prvo namiruju dospjeli obroci u rangu namirenja zalo`nog prava. Da bi se
osigurali obroci koji dospijevaju za ubudu}e iz prodajne cijene se izdvaja tzv.
kapital pokri}a koji se ula`e tako da donosi kamatu iz koje }e se namirivati budu}i obroci. Na izri~iti zahtjev ovla{tenog lica umjesto polaganja kapitala
i namirenja iz kamate mo`e mu se isplatiti odmah jedan iznos. Za to je
potrebna saglasnost lica ~ija bi prava time mogla biti ugro`ena (Navedeno
prema H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 183).
^lan 106.
Potra`ivanja uz uvjet
(1) Iznos uvjetnog potra`ivanja koje je osigurano zalo`nim pravom izdvojit
}e se i polo`iti u sudski depozit i isplatiti kad se odlo`ni uvjet ispuni
ili kad bude sigurno da se raskidni uvjet ne}e ispuniti.

^lan 106 405

(2) Ako se odlo`ni uvjet na ispuni ili se ispuni raskidni uvjet, izdvojeni iznos
cijene slu`i za namirenje tra`ilaca izvr{enja ~ija potra`ivanja nisu potpu no ili nisu uop}e namirena, a ako tra`ilaca izvr{enja vi{e nema ili cijeli
iznos nije iscrpljen njihovim namirenjem, taj }e se iznos odnosno osta tak predati izvr{eniku.
1

Uz stav 1: Potra`ivanja uz uvjet. Uvjet je budu}a neizvjesna okolnost od ~ijeg

ispunjenja ili neispunjenja zavisi nastupanje u~inaka pravnog posla, nastanak
prava i obaveza. Potra`ivanja vezana za odgodni (suspenzivni) uvjet nisu ni
nastala, jer jo{ nisu nastupili u~inci pravnog posla, a potra`ivanja pod raskidnim uvjetom su nastala, pravni posao je proizveo svoje u~inke, ali njihov
opstanak je neizvjestan i zavisi od ispunjenja ili neispunjenja budu}e neizvjesne okolnosti.

Namirenje uvjetnih potra`ivanja. Ova potra`ivanja se ne namiruju u izvr{nom

postupku koji pada u vrijeme pendencije uvjeta. Tek kada se uvjet ispuni ili
ne ispuni i nastupi izvjesnost da li su proizvedeni ili ne u~inci pravnog posla,
povjerilac }e mo}i tra`iti njihovo namirenje pa i provo|enje izvr{nog postupka. Pokretanje postupka za namirenje uvjetnog potra`ivanja bio bi razlog za
isticanje prigovora od strane izvr{enika u skladu sa odredboma ~lana 47. ta~.
7. Izvr{enik se u prigovoru mo`e pozvati na ~injenicu da nije ispunjen uvjet
koji je odre|en izvr{nom ispravom, osim ako zakonom nije druga~ije propisano. Upravo zakon propisuje izuzetak i predvi|a mogu}nost namirenja uvjetnih potra`ivanja ako su ova potra`ivanja osigurana zalo`nim pravom. U tom
slu~aju Zakon propisuje za njihovo budu}e, eventualno namirenje izvjesne
mjere osiguranja. Ako takvo potra`ivanje postoji, sud ga mora uzeti u obzir
prilikom dono{enja rje{enja o namirenju. Iznos koji bi pripao povjeriocu uvjetnog potra`ivanja koje je osigurano zalo`nim pravom ne mo`e biti odre|en za
namirenje drugih povjerilaca. Sud }e u rje{enju o namirenju odrediti polaganje odgovaraju}eg iznosa uz obrazlo`enje o kojem se potra`ivanju radi, u ~emu
se sastoji uvjet i kako se dokazjue njegovo ispunjenje. Ispunjenje uvjeta povjerilac uvjetnog potra`ivanja osiguranog zalo`nim pravom dokazat }e u skladu sa odredbom ~lana 31. stav 1. i 2. Zakona. Ne smije se gubiti iz vida da
do namirenja uvjetnih povjerilaca mo`e do}i i ako se odlo`ni uvjet ne ispuni odnosno raskidni ispuni, ukoliko je ispunjen ~injeni~ni supstrat za koji ZOO
ve`e fikciju ispunjenja odnosno neispunjenja uvjeta (v. ~lan 74. stav 4. ZOO),
{to }e se dokazivati pravosna`nom sudskom odlukom.

Raskidni uvjet. Zakon je napravio propust da nije razli~ito regulirao situaciju

kada je potra`ivanje osigurano zalo`nim pravom uz odgodni i raskidni uvjet.
Primjera radi, u austrijskom pravu sa povjerilac potra`ivanja uz raskidni uvjet
namiruje, {to je i logi~no jer njegovo potra`ivanja postoji. Me|utim, on mora
polo`iti osiguranje koje osigurava povrat dobivenog u slu~aju ispunjenja raskidnog uvjeta ( 220 Abs. 1 EO).

Uz stav 2: Otpadanje uvjeta. Ukoliko odlo`ni uvjet ne nastupi ili raskidni

uvjet nastupi, ne}e do}i do namirenja povjerilaca uvjetnih potra`ivanja i iznos
deponovan u sudski depozit }e se upotrijebiti za namirenje tra`ilaca izvr{enja
~ija potra`ivanja nisu potpuno ili nisu uop}e namirena. Odredba je u izvje-

406 ^lan 107

snoj mjeri neprecizna na ovaj na~in ne mogu biti namireni svi tra`ioci
izvr{enja i drugi povjerioci ve} samo oni koji dolaze na red po pravilima o
prvenstvu namirenja. Situacija kod namirenja povjerilaca mora biti identi~na
situaciji da ovih uvjetnih potra`ivanja nije bilo.
^lan 107.
Predbilje`ba zalo`nog prava i zabilje`ba spora
(1) Ako je u zemlji{nu knjigu upisana predbilje`ba zalo`nog prava, a lice u
~iju je korist predbilje`ba upisana doka`e da je u toku postupak za njegovo (ispravno bi bilo: njeno prim. aut.) opravdanje odnosno da jo{
nije protekao rok za pokretanje tog postupka, potra`ivanje na koje se
predbilje`ba odnosi namiruje se na na~in na koji se namiruje potra`ivanje uz odlo`ni uvjet.
(2) Potra`ivanje za koje je u zemlji{noj knjizi upisana zabilje`ba spora radi
brisanja zalo`nog prava ili zabilje`ba o drugom sporu namiruje se na
na~in na koji se namiruje potra`ivanje uz raskidni uvjet.
1

Uz stav 1: O predbilje`bi uop}e. Tradicionalno, pod utjecajem austrijskog prava,

preko pravnih pravila tri zemlji{noknji`na zakona iz 1930/31. g. u zemlji{noknji`nom pravu BiH predbilje`ba je bila jedna vrsta uvjetnog upisa u zemlji{ne
knjige. Za razliku od uknji`be koja zna~i bezuvjetno stjecanje ili gubitak prava,
predbilje`ba je uvjetni privremeni upis prava na nekretninama kojim se sticanje, prijenos, ograni~enje ili prestanak prava posti`e naknadnim opravdanjem
(~lan 2. st. 3. ZZK). Isto je rje{enje zadr`ao hrvatski Zakon o zemlji{nim knjigama (~lan 30. ZZK). Predbilje`ba se preduzima kad nisu ispunjeni svi uvjeti za
uknji`bu, a u cilju o~uvanja prvenstvenog reda (U tom smislu O. Stankovi},
M. Orli}, Stvarno pravo, str. 554). U na{oj praksi od Drugog svjetskog rata
ova vrsta upisa ne igra nikakvu ulogu i rijetko je na}i ovu vrstu upisa u
zemlji{nim knjigama, pogotovo kada je u pitanju hipoteka. U njema~kom pravu
naprotiv predbilje`ba ima izuzetan prakti~an zna~aj, ali u vezi sa prijenosom
vlasni{tva na nepokretnosti. Ona osigurava obligacionopravni zahtjev kupca na
prijenos vlasni{tva. Upisuje se u zemlji{nu knjigu po zaklju~enja ugovora o
prodaji sa ciljem publikacije ugovora o prijenosu nepokretnosti. U pravilu joj
je smisao da osigura kupca; prodavac kome cijena nije pla}ena ostaje i dalje
upisan kao vlasnik. Kad se ispune sve ugovorom predvi|ene pretpostavke, a
najbitnije, pla}anje cijene, ne vr{i se nikakvo opravdanje predbilje`be ve} jednostavno upis vlasni{tva na kupca i brisanje predbilje`be. Ovu funkciju bi
predbilje`ba trebala vr{iti u na{em pravu kada u ugovoru kojim se prenosi
vlasni{tvo nedostaje clausula intabulandi, i to je odista primjer predbilje`be koji
se naj~e{}e navodi, iako se u praksi (jo{) ne koristi. Svrha predbilje`be bi trebala biti, kao {to je to slu~aj u njema~kom pravu, da osigura obligacionopravni
zahtjev na stjecanje ili prestanak zemlji{noknji`nog prava, promjenu ranga
zemlji{noknji`nih prava, da osigura budu}e ili uvjetno pravo (Tako Jauernig u
Jauernig i dr. BGB, 883 Rn. 2, str. 969.). Sva raspolaganja odre|enim pravom
nakon upisa predbilje`be su bez pravnog dejstva ako se predbilje`ba opravda
odnosno ukoliko do|e do ispunjenja uvjeta za kona~ni upis prava.

^lan 107 407

Predbilje`ba dobrovoljnog zalo`nog prava. Postavlja se pitanje u kom slu~aju

mo`e uop}e do}i do predbilje`be hipoteke. U na{oj se praksi trenutno hipoteka gotovo isklju~ivo osniva na osnovu sporazuma stranaka pred sudom (v.
~lan 227. u vezi sa 251a-251|. ZIP-a iz 1978. g.), a vrlo rijetko na osnovu ugovora. Odredbe koje reguliraju sporazum stranaka pred sudom nisu tako formulirane da omogu}uju i predbilje`bu zalo`nog prava. Kako su sudovi dosta
kruti u primjeni ovog instituta nije o~ekivati da }e dopustiti ne{to {to izri~ito
nije regulirano u zakonu. Ukoliko je u pitanju klasi~na ugovorna hipoteka,
onda bi bilo mogu}e zamisliti situaciju u kojoj hipotekarni du`nik iz odre|enih
razloga ne daje clausulu intabulandi a hipotekarni se povjerilac samo predbilje`ava. Ovo je me|utim samo teoretska mogu}nost u praksi nema niti }e
biti ovakvih slu~ajeva. Predbilje`ba hipoteke povjeriocu ne donosi sigurnost i
kredit ne}e biti valutiran do kona~nog upisa hipoteke. Za zasnivanje hipoteke (zemlji{nog duga) u principu nije uop}e potreban ugovor i saglasnost povjerioca; dovoljna je izjava vlasnika nepokretnosti kojom on svoju nepokretnost optere}ava hipotekom (ili zemlji{nim dugom), {to je u na{oj praksi rijetko. U tom se slu~aju postavlja pitanje za{to bi vlasnik koji optere}ava svoju
nepokretnost predbilje`io hipoteku umjesto da odmah izvr{i uknji`bu hipoteke. I ovdje va`i prethodno re~eno niti jedan razuman povjerilac ne}e isplatiti kredit kad je hipoteka samo predbilje`ena ve} tek kada ona bude
uknji`ena. Ukoliko bi nakon upisa takve predbilje`be do{lo do pokretanja
izvr{nog postupka od strane drugog povjerioca, ne bi moglo do}i do namirenja potra`ivanja osiguranog predbilje`enom hipotekom, jer ni potra`ivanje ni
hipoteka nisu nastali. Izvr{enik }e u prigovoru na rje{enje o izvr{enju ista}i
prigovor da tra`ilac izvr{enja nije ovla{ten tra`iti izvr{enje (~lan 47/6), a to
mo`e biti razlog i za osporavanje od strane tre}ih. Smisao predbilje`be je
o~uvanje prvenstvenog reda; kod dobrovoljne hipoteke se to jednostavnije
posti`e zabilje`bom prvenstvenog reda.

Predbillje`ba sudskog zalo`nog prava. Jedna situacija u kojoj mo`e do}i do

predbilje`be hipoteke bila je ranije predvi|ena pravnim pravilima zemlji{noknji`nog prava predbilje`ba sudske hipoteke na osnovu sudske odluke koja
nije postala pravosna`na (pravno pravilo iz 45. ta~. B. Zakona o zemlji{nim
knjigama iz 1930.). Ovakva je predbilje`ba mogu}a i danas ZPP predvi|a
predbilje`bu hipoteke kao jednu od sudskih mjera osiguranja (~lan 271. ZPP).
Predbilje`ba zalo`nog prava mo`e biti odre|ena za osiguranje potra`ivanja sa
kamatama i tro{kovima o kojima je donesena odluka suda, koja nije postala
izvr{na. Predbilje`ena hipoteka kao sudska mjera osiguranja osigurava
potra`ivanje koje postoji i koje je utvr|eno odlukom suda, dok predbilje`ba
ugovorne hipoteke utoliko nema smisla {to nije ni do{lo do nastanka
potra`ivanja. U praksi }e, kako slijedi iz navedenog, rijetko do}i do
predbilje`be ugovorne (dobrovoljne) hipoteke, ali }e ona imati zna~aj u vezi
sa sudskim mjerama osiguranja.

Opravdanje predbilje`be. U slu~aju da je nepokretnost na kojoj je hipoteka

predbilje`ena predmet izvr{enja je lice u ~iju korist je predbilje`ba upisana
mo`e pod odre|enim pretpostavkama pretendovati na namirenje, kao i povjerilac potra`ivanja uz odlo`ni uvjet. Takvo je lice du`no dokazati da je
pokrenut postupak za opravdanje predbilje`be ili da jo{ nije protekao rok za

408 ^lan 107

pokretanje tog postupka. Iznos potra`ivanja za koje je predbilje`eno zalo`no

pravo bi se polo`io u sudski depozit i isplatio kada se doka`e ispunjenje
uvjeta, a to je u ovom slu~aju dokaz opravdanja predbilje`be. Problem izaziva ~injenica da za razliku od pravnih pravila zemlji{noknji`nog prava koja
su se u BiH primjenjivala do stupanja na snagu ZZK, ZZK ne regulira institut opravdanja predbilje`be, na~in opravdanja predbilje`be, niti posljedice koje
iz toga nastupaju. Pravna pravila kao i novo hrvatsko zemlji{noknji`no pravo
predvi|ali su slu~ajeve u kojima se vr{i predbilje`ba, postupak opravdanja
predbilje`be, kao i posljedice opravdanja i izostanka opravdanja predbilje`be
(Pravna pravila iz 47-57. Zakona o zemlji{nim knjigama iz 1930, ~lan 5255., 60-64. Zakona o zemlji{nim knjigama Republike Hrvatske). Na taj na~in
ova odredba procesnog zakona nema svoje upori{te u materijalnom pravu.
Sud bi imao te{ko}e da ocijeni je li pokrenut postupak za opravdanje, je li
protekao rok (koji?) za pokretanje tog postupka itd. Upitno je da li bi sud
mogao posegnuti za primjenom pravnih pravila zemlji{noknji`nog prava u
situaciji kada je ZZK vakantan (~lan 87. ZZK govori vi{e u prilog negativnog odgovora).
5

Suvi{no opravdanje. U nedostatku odredaba o opravdanju predbilje`be zakonska je odredba ili neupotrebljiva ili je mogu}e tuma~enje koje opravdanje predbilje`be ~ini suvi{nim. Supra 3 je re~eno da }e u praksi imati zna~aja jedino predbilje`ba zalo`nog prava kao sudska mjera osiguranja. U tom slu~aju
nije uop}e potreban nikakav posebni postupak opravdanja predbilje`be. Kada
sudska odluka u postupku u kojem je odre|ena ova sudska mjera osiguranja
postane izvr{na, titular predbilje`enog zalo`nog prava mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje. Ako je predbilje`eno zalo`no pravo u korist tra`ioca izvr{enja,
upisom zabilje`be izvr{enja dolazi do opravdanja predbilje`be zalo`nog prava
(v. 72/6). U tom slu~aju se radi o perfektuiranom zalo`nom pravu i nema
mjesta primjeni ove odredbe. Ova odredba ima svoju primjenu u situaciji da
nakon provedbe sudske mjere osiguranja i upisa predbilje`be zalo`nog prava
u korist jednog povjerioca, drugi povjerilac pokrene izvr{ni postupak na predmetnoj nepokretnosti. U tom slu~aju se sa potra`ivanjem na koje se predbilje`ba odnosi postupa kao sa uvjetnim potra`ivanjem dio cijene koji bi se
odnosio na tog povjerioca se pola`e u sudski depozit. Povjerilac takvog
potra`ivanja podnosi dokaze o stanju postupka iz kojeg treba rezultirati
izvr{na sudska odluka. Kada odluka o potra`ivanju za koje je izvr{ena predbilje`ba postane izvr{na i takvo lice prezentira sudu izvr{nu sudsku odluku
(~lan 25. st. 1. i 35. st. 1. i 2.), sud }e izvr{iti namirenje tog povjerioca iz
deponovanog iznosa.

Uz stav 2: Zabilje`ba spora. Zabilje`ba je vrsta upisa u zemlji{ne knjige kojom

se ne vr{i upis prava ve} okolnosti i ~injenica koje su od utjecaja na raspolaganje nekretninama (~l. 2. st. 4. ZZK). Za razliku od pravnih pravila
sadr`anih u tri zemlji{noknji`na zakona iz 1930/31. g., ZZK ne regulira posebno pojedine vrste zabilje`be. Bez obzira na nedostatak podrobnijeg reguliranja zabilje`ba spora }e u praksi odigrati zna~ajnu ulogu, naro~ito s obzirom
na strogo dejstvo na~ela povjerenja u zemlji{ne knjige (v. 72/2, 70/13). U
odnosu na tre}a savjesna lica sadr`aj zemlji{ne knjige }e se smatrati ta~nim
ukoliko ta~nost zemlji{ne knjige nije osporena putem upisa prigovora (~lan 9.

^lan 107 409

stav 2.). Odredba ~lana 9. st. 2. ZZK koja regulira na~elo povjerenja ne govori o zabilje`bi spora, ve} o upisu prigovora. Ovo nespretno odustajanje od
do sada poznate terminologije mo`e izazvati odre|ene nedoumice u praksi.
Da se kod upisa prigovora u smislu ~lana 9. ZZK radi o upisu zabilje`be
spora biva jasno povezanim tuma~enjem navedene zakonske odredbe i odredaba glave VII ZZK koja regulira zabilje`bu u vezi sa ta~no{}u i ispravkom
upisa u zemlji{noj knjizi. Strogo dejstvo na~ela povjerenja uvjetovat }e da }e
lica koja pokrenu spor za brisanje odre|enog zemlji{noknji`nog upisa paralelno sa pokretanjem parni~nog postupka uz tu`bu ili direktno kod
zemlji{noknji`nog ureda zahtijevati upis zabilje`be spora. Odredba ~lana 60.
ZZK koja regulira zabilje`bu kojom se osporava ta~nost upisa sadr`i jednu
nepreciznost, koja bi mogla izazvati probleme u praksi. Ukoliko je pogre{an
upis posljedica rada zemlji{noknji`nog ureda, ova se zabilje`ba upisuje po
slu`benoj du`nosti. Ukoliko gre{ka ima drugi uzrok, za upis zabilje`be potrebna je saglasnost upisanog lica, ta~nije pogre{no upisanog lica. Ukoliko ta
saglasnost izostane ({to je za o~ekivati), zainteresirano lice mora podi}i tu`bu
za davanje odobrenja za upis zabilje`be. Ovdje su pomije{ane dvije stvari.
Ispravka se mo`e izvr{iti uz odobrenje upisane osobe ili odlukom suda, ali
mora postojati mogu}nost da se, ukoliko je jedno lice povrije|eno u svome
pravu pogre{nim upisom, istovremeno sa pokretnajem tu`be za ispravku
odnosno brisanje pogre{nog upisa mo`e izvr{iti zabilje`ba spora i bez saglasnosti upisanog lica. Ova konsekvenca logi~no proizlazi i iz odredbe ~lana 9.
kojom je regulirano na~elo povjerenja. Na ovakav na~in je to pitanje rije{eno
u hrvatskom pravu (~lan 82. ZZK RH), slovena~kom pravu (~lan 44. i 45.
Zakona o zemlji{ki knjigi) i pravnim pravilima ( 71. i dalje Zakona o
zemlji{nim knjigama).
7

Publiciranje. Upisom zabilje`be spora }e za sva tre}a lica biti vidljivo da je

upis osporen i time }e biti onemogu}eno savjesno stjecanje osporenog prava.
Pravom uz koje je upisana zabilje`ba spora titular mo`e slobodno raspolagati, ali stjecatelj snosi rizik ishoda parni~nog postupka. Ukoliko je uz zalo`no
pravo upisana zabilje`ba spora (npr. osporena valjanost ugovora o kreditu a
time i zalo`nog prava, osporena valjanost hipotekarne izjave, pokrenut spor
za brisanje u situaciji da hipotekarni povjerilac odbija dati brisovnu dozvolu),
opstanak zalo`nog prava, njegov red namirenja ili visina zavisit }e od ishoda
spora. Ukoliko lice koje je pokrenulo sudski postupak i na ~iji je zahtjev upisana zabilje`ba spora izgubi spor, zabilje`ba spora se bri{e, a zalo`no pravo
ostaje onako kako je i bilo upisano u zemlji{noj knjizi. U obrnutoj situaciji
do}i }e do brisanja zalo`nog prava ili promjene redoslijeda. I u jednom i u
drugom slu~aju ishod spora ima zna~aj za namirenje lica koja se namiruju u
izvr{nom postupku. Budu}i da bi uspjeh lica koje osporava pravo zalo`nog
povjerioca imao za posljedicu prestanak zalo`nog prava, a time i promjenu
reda prvenstva, Zakon je ispravno tu situaciju izjedna~io sa situacijom
potra`ivanja uz koje je ugovoren raskidni uvjet. Iznos koji je sud polo`io u
sudski depozit rasporedit }e se u skladu sa odredbom ~lana 106. st. 2. (v.
106/4).

410 ^lan 108

7. Ro~i{te za diobu i rje{enje o namirenju

^lan 108.
Ro~i{te za diobu
(1) Nakon ispunjenja uvjeta iz ~lana 96. ovog zakona sud odre|uje ro~i{te
za diobu cijene (iznosa dobijenog prodajom) ako ima vi{e od jednog
tra`ioca izvr{enja ili tre}ih lica koja imaju prava na namirenje.
(2) Na ro~i{te se pozivaju pored stranaka i lica koja prema stanju spisa i
prema podacima iz zemlji{ne knjige pola`u pravo da se namire iz tog
iznosa.
(3) U pozivu }e se
ukoliko ne do|u
knjige i spisa te
riti potra`ivanje,

ta lica upozoriti na to da }e se njihova potra`ivanja,

na ro~i{te, uzeti prema stanju koje proizlazi iz zemlji{ne
da, najkasnije na ro~i{tu za diobu, mogu drugom osponjegovu visinu i red namirenja.

(4) Na ro~i{tu se raspravlja o namirenju tra`ioca izvr{enja i drugih lica koja

postavljaju zahtjev za namirenje.
(5) Sud }e na ro~i{tu obavijestiti prisutna lica o datumu dono{enja rje{enja
o namirenju nakon ~ega }e se na odgovaraju}i na~in primjenjivati op}e
odredbe o dostavi, uklju~uju}i i pretpostavke i posljedice propu{tanja
preuzimanja rje{enja.
1

Uz stav 1: Odre|ivanje ro~i{ta za diobu. Nakon dosude nepokretnosti kupcu

pristupa se namirenju povjerilaca i u tom cilju Zakon propisuje odr`avanje
posebnog ro~i{ta ro~i{ta za diobu cijene odnosno iznosa dobijenog prodajom. Odredba ovog ~lana, a naro~ito stav 1. i 2. ~ini cjelinu sa odredbom
~lana 96., koja odre|uje da sud pristupa namirenju odmah nakon dono{enja
rje{enja o dosudi. U komentaru ~lana 96. istaknuto je da se pod pristupanjem namirenju podrazumijeva poduzimanje prvih radnji, a to su zakazivanje ro~i{ta za diobu i pozivanje odre|enih lica da prisustvuju tom ro~i{tu (v.
96/2). Odredba ~lana 96. ne nalazi se na pravom mjestu u zakonu; njoj je
mjesto u odredbama koje reguliraju postupak namirenja i utoliko bi bilo optimalno da je ona sadr`ana u ~lanu 108., te da odredba glasi da se odmah
po dono{enju rje{enja o dosudi zakazuje ro~i{te za diobu i pozivaju zakonom
odre|ena lica. To i jeste namjera zakonodavca koja je u skladu sa osnovnim
opredjeljenjem brzina i efikasnost izvr{nog postupka. Umjesto jednostavne
i jasne odredbe u izlo`enom smislu, Zakon ostavlja otvorenim pitanje {ta zna~i
pristupiti namirenju odmah po dono{enju rje{enja o dosudi (v. 96/1 i 2), a
s druge strane koji su to uvjeti propisani ~lanom 96. koji moraju biti ispunjeni da bi se moglo zakazati ro~i{te, pri ~emu ~lan 96. ne propisuje nikakve
uvjete. O~igledno je zakonodavac na ovaj pravno tehni~ki nesavr{en na~in trebao da izrazi zna~ajnu promjenu u regulativi pristupanja ro~i{tu za diobu u
odnosu na raniji zakon. ZIP iz 1978. g. je predvi|ao da se ro~i{te za diobu
odre|uje po pravosna`nosti rje{enja o predaji nepokretnosti kupcu (~lan 182.
st. 1. ZIP-a iz 1978. g.). Ovaj zakon ne uvjetuje poduzimanje daljih radnji

^lan 108 411

pravosna`no{}u rje{enja o dosudi (v. 93/5). OZ je ovdje tako|er odstupio od

rje{enja starog zakona, ali na manje radikalan na~in: ne donosi se posebno
rje{enje o predaji, a namirenju se pristupa kada re{enje o dosudi postane
pravosna`no.
2

Jedan tra`ilac izvr{enja. Iz zakonske formulacije da se ro~i{te za diobu zakazuje ako ima vi{e od jednog tra`ioca izvr{enja ili tre}ih lica koja imaju pravo
na namirenja slijedi da sud ne}e zakazivati ovo ro~i{te ako u postupku
u~estvuje samo jedan tra`ilac izvr{enja i ako osim njega nema drugih lica koja
se namiruju u izvr{nom postupku. Tada je mogu}e odmah po dono{enju
rje{enja o dosudi donijeti rje{enje o namirenju tra`ioca izvr{enja (v. 96/2).

Uz stav 2: Ko se poziva na ro~i{te za diobu. Na ovo ro~i{te se prije svega

pozivaju stranke, izvr{enik i tra`ilac izvr{enja. Pored njih sud }e pozvati i sva
druga lica koja imaju pravo na namirenje iz iznosa dobijenog prodajom
povjerioce koji su pristupili izvr{enju, titulare prava koja prestaju dosudom,
ali uz naknadu. To su prije svega titulari zalo`nog prava te titulari li~nih
slu`nosti koje prestaju. Podatke o licima sud }e imati iz samog spisa (npr. lica
koja su pristupila izvr{enju) ili iz zemlji{ne knjige, budu}i da je tra`ilac
izvr{enja uz prijedlog za izvr{enje dostavio i zemlji{noknji`ni izvod u svrhu
dokazivanja vlasni{tva izvr{enika (v. 70/2). U na{oj se praksi za razli~ite svrhe
tra`i zemlji{noknji`ni izvod koji nije stariji od {est mjeseci. Kod pokretanja
izvr{nog postupka sud bi trebao tra`iti aktuelni izvod, koji datira neposredno
prije podno{enja prijedloga za izvr{enje; ~ak i izvod star tri dana mo`e biti
neaktuelan. Od prijedloga za izvr{enja pa do ro~i{ta za namirenje mo`e pro}i
izvjestan vremenski period u kome mogu nastupiti zemlji{noknji`ne promjene. Tako bi sve do provo|enja rje{enja o dosudi izvr{enik mogao prodati nepokretnost tre}em licu. Za namirenje povjerilaca je to irelevantno tre}i mora
trpjeti namirenje budu}i da je kupio uz rizik da }e se kupac u izv{nom
postupku upisati kao vlasnik. Za razliku od eventualne promjene vlasnika koja
ni~im ne uti~e na tok postupka i namirenje tra`ioca izvr{enja (v. 72/11) relevantna mo`e biti ~injenica da su neki povjerioci stekli zalo`no pravo nakon
upisa zabilje`be izvr{enja. I ovi povjerioci imaju pravo da budu namireni, ukoliko to ostvarena cijena omogu}ava, samo je pitanje kako sud mo`e o njima
imati saznanja izvr{enik ne mora imati interes da prijavi i njihovo postojanje, a iz prilo`enog zemlji{noknji`nog izvoda ova daljnja optere}enja nisu
vidljiva. Budu}i da su stekli zalo`no pravo u rizi~noj situaciji, ovi povjerioci
treba da snose i teret za{tite svojih interesa. Sud }e iz prilo`enog zemlji{noknji`nog izvoda imati uvid u stanje nepokretnosti do pokretanja izvr{nog
postupka. Svi oni koji steknu zalo`no pravo nakon toga iz stanja spisa odnosno zbirke isprava u zemlji{noknji`nom uredu mogu saznati pod kojim se
brojem spisa vodi izvr{ni postupak i trebali bi u cilju za{tite svojih prava
izvr{ni sud obavijestiti o tome da su stekli pravo na osnovu kojeg mogu
u~estvovati u namirenju. U praksi }e za sada biti rijetko da se nakon pokretanja izvr{nog postupka ta ista nepokretnost dobrovoljno zala`e nekom drugom povjeriocu, ali to nije isklju~eno. Naro~ito }e nakon implementacije propisa o notarima i a`uriranja zemlji{ne knjige iz na{e prakse nu`no i{~eznuti
upisivanje zabilje`be zabrane otu|enja i daljnjeg optere}enja nepokretnosti prilikom osnivanja dobrovoljnog zalo`nog prava (v. 72/9).

412 ^lan 108

Uz stav 3: Upozorenje suda. Neprisustvovanje povjerilaca ne spre~ava odr`avanje ro~i{ta za diobu, niti namirenje onih povjerilaca koji se nisu pojavili na
ro~i{tu, ali stvara za njih odre|eni rizik. Sud }e uzeti njihova potra`ivanja u
obzir prema stanju koje proizlazi iz zemlji{ne knjige i spisa. Ukoliko je do{lo
do nekih relevantnih promjena, lica koja se namiruju zainteresirana su za prisustvo ro~i{tu. Njihov pravni interes po~iva na jo{ jednom razlogu ro~i{te
za diobu je posljednji trenutak u kojem se drugim licima mo`e osporavati
potra`ivanje, njegova visina i red namirenja (v. 102/3). Sud je zato du`an u
pozivu na ovo ro~i{te da upozori lica koja se pozivaju na posljedice njihovog
izostanka sa ro~i{ta.

Uz stav 4: Rasprava na ro~i{tu za diobu. Raspravu na ovom ro~i{tu ne treba

shvatiti kao kontradiktornu raspravu na glavnoj raspravi u parni~nom postupku sa izvo|enjem dokaza (H. Mini, Die neue Zwangsversteigerung von
Liegenschaften, str. 166), to je o~itavanje prisutnih lica sa ciljem da se utvrdi
koji se zahtjevi postavljaju i u kojoj visini, zbog kojih razloga ih druga lica
koja imaju pravo na namirenje osporavaju. U Zakonu nije izri~ito propisano,
ali je sud du`an da o ovom ro~i{tu vodi zapisnik. Ukoliko do|e do osporavanja potra`ivanja, o nekima }e odlu~iti sam izvr{ni sud, dok }e u drugim
slu~ajevima lice koje osporava ili lice kome je osporeno potra`ivanje biti
upu}eni na parnicu (v. 103/1). U slu~aju da sam izvr{ni sud odlu~uje o osporavanju, tada ovo ro~i{te poprima karakter ro~i{ta na kome se kontradiktorno
raspravlja i provode dokazi.

Uz stav 5: Obavje{tenje o datumu dono{enja rje{enja o namirenju.

Zaklju~uju}i ro~i{te za diobu sud je du`an obavijestiti prisutna lica kada }e
donijeti rje{enje o namirenju. Ova je odredba nova u odnosu na raniji zakon,
ne sadr`i je ni OZ, a inspirirana je odredbama novog zakona o parni~nom
postupku o dostavljanju presude. Tako odredba ~lana 185. ZPP propisuje da
}e sud nakon zaklju~enja glavne rasprave obavijestiti stranke o datumu
dono{enja presude. Odsutnu stranku }e sud pismeno obavijestiti o datumu
dono{enja presude. Stranke su du`ne same ili preko punomo}nika preuzeti
presudu u zgradi suda. Presuda se, osim izuzetno, ne dostavlja strankama,
tako da rokovi za `albu teku od prvog narednog dana od dono{enja presude, ako su stranke uredno obavije{tene o datumu dono{enja presude. Citirana
odredba Zakona o parni~nom postupku je inspirirala ovu odredbu, i za njeno
razumijevanje neophodno je povezano tuma~enje dviju zakonskih odredaba.
Zakon odre|uje da }e se na odgovaraju}i na~in primjenjivati op}e odredbe o
dostavi, uklju~uju}i i pretpostavke i posljedice propu{tanja preuzimanja
rje{enja. Odredba je neprecizna i puni smisao dobiva tek povezanim
tuma~enjem sa odredbom ~lana 185. ZPP-a. To zna~i da se pod op}im odredbama o dostavi ovdje misli na op}e odredbe o dostavi sadr`ane u odredbama ZPP-a. Rje{enje o namirenju se ne dostavlja, ono se preuzima, ako su
ispunjene pretpostavke propisane ZPP-om. Rok za `albu te~e prema tome od
narednog dana nakon dono{enja rje{enja o namirenju. Zaklju~uju}i ro~i{te sud
je du`an na ovo upozoriti stranke. Odredbe o dostavljanju presude odnosno ovdje rje{enja o namirenju imaju za cilj rastere}enje suda i u tom smislu zaslu`uju pozitivnu ocjenu. Zakon je me|utim propustio da predvidi jo{
jednu mogu}nost koja dodatno mo`e ubrzati postupak. U austrijskom pravu

^lan 109 413

je mogu}e da se rje{enje donese i objavi na samom ro~i{tu ako su prisutne

sve pozvane stranke, te da se ~ak mo`e odustati od izdavanja otpravaka prisutnim licima ako su svi izjavili da odustaju od `albe (Tako H. Mini, Die
neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, str. 171.). Iako Zakon to ne
propisuje izri~ito, iz odredbe prema kojoj sud obavje{tava lica o datumu
dono{enja rje{enja, kao i iz odredbe ~lana 109. st. 2. koja odre|uje da se
rje{enje donosi bez odlaganja nakon donesenog ro~i{ta, mogu}e je tuma~enje
da }e sud obavijestiti stranke nakon odr`anog ro~i{ta da }e rje{enje biti doneseno tog dana. Pretpostavka je da su sva pozvana lica pristupila ro~i{tu za
namirenje. Ukoliko ta lica izjave da ne}e ulagati `albu, sud bi mogao odmah
poduzimati radnje za izvr{enje rje{enja o namirenju. Ovakvo bi postupanje
zna~ajno ubrzalo postupak.
^lan 109.
Rje{enje o namirenju
(1) O namirenju tra`ioca izvr{enja i drugih lica kojima pripada pravo na
namirenje, sudija bez odlaganje odlu~uje rje{enjem nakon odr`anog ro~i{ta
uzimaju}i u obzir podatke iz spisa i zemlji{ne knjige, kao i stanje
utvr|eno na ro~i{tu.
(2) Pri dono{enju rje{enja iz stava 1. ovog ~lana uzet }e se u obzir samo
ona potra`ivanja po kojima je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no najka snije na dan ro~i{ta za diobu.
(3) Ako ima potra`ivanja u odnosu na koje rje{enje o izvr{enju nije posta lo izvr{no najkasnije na dan ro~i{ta za diobu, ta }e se potra`ivanja namiriti nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju iz preostalog iznosa prodajne
cijene, ako je ima, a ostatak }e se vratiti izvr{eniku.
(4) Odredbe stava 2. i 3. ovog ~lana ne odnose se na potra`ivanja osigura na zalo`nim pravom i zemlji{nim dugom.
(5) Protiv rje{enja o namirenju nije dozvoljen prigovor ali se mo`e izjaviti
`alba.
(6) Ako nu`nost odr`avanja ro~i{ta za diobu nije propisana ovim zakonom,
sud }e rje{enje o namirenju objaviti na oglasnoj tabli. Istekom tre}eg dana
od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rje{enje dostavljeno,
svim licima koja imaju pravo da se iz prodajne cijene namire.
(7) Izvr{enju rje{enja o namirenju pristupit }e se nakon {to istekne rok za
izjavu `albe od ovla{tenih lica.
(8) Ako `alba na rje{enje o namirenju bude izjavljena u roku dostavit }e se
strankama i ostalim u~esnicima u postupku, a rje{enje izvr{iti ako tra`ilac
izvr{enja u roku od tri dana od prijema `albe ne predlo`i odlaganje
izvr{enja do odluke drugostepenog suda po `albi.

414 ^lan 109

Uz stav 1: Rok za dono{enje rje{enja o namirenju. Odredba ~lana 108. st. 5.

inspirirana je rje{enjima ZPP-a; prema ZPP-u propisano je i da se presuda
mora donijeti u roku od 30 dana od zaklju~enja glavne rasprave (184. st. 1.
ZPP). Ovaj je zakon samo dijelom slijedio logiku ZPP u pogledu dostavljnja
rje{enja o namirenju (v. 108/6), ali nije propisao fiksni rok za dono{enje
rje{enja o namirenju. Odre|eno je da se rje{enje o namirenju mora donijeti
bez odlaganja nakon odr`anog ro~i{ta, u ~emu je do{lo do izra`aja na~elo hitnosti postupanja u izvr{nom postupku. U odre|enim situacijama nema
prepreke da se to rje{enje donese i objavi i na samom ro~i{tu za diobu (v.
108/6). Sud donosi rje{enje na osnovu stanja u spisu, zemlji{ne knjige i stanja koje je utvrdio na ro~i{tu.

Uz stav 2: Potra`ivanja koja se uzimaju u obzir u rje{enju o namirenju. Sud

u rje{enju o namirenju odre|uje namirenje samo onih potra`ivanja u odnosu
na koja je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no najkasnije na ro~i{tu za diobu.
Zakon ima u vidu potra`ivanja povjerilaca koji su pokrenuli izvr{ni postupak,
ili pristupili izvr{nom postupku u skladu sa ~lanom 73. pod uvjetom da je
rje{enje o izvr{enju u pogledu odre|enih potra`ivanja postalo izvr{no, {to zna~i
da u propisanom roku nije protiv njih ulo`en prigovor ili da je sud ve}
odlu~io o prigovoru. Ova je odredba u skladu sa odedbom ~lana 12. stav 5.
prema kojoj se krajnja izvr{na radnja namirenje povjerilaca ne mo`e poduzimati prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju.

Uz stav 3: Potra`ivanja u odnosu na koja rje{enje o izvr{enju nije postalo

izvr{no. Odredbom stava 2. ovog ~lana odre|eno je da }e sud pri dono{enju
rje{enja o namirenju uzeti u obzir samo potra`ivanja u odnosu na koja je
rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no. Primjenom argumentum a contrario slijedi da sud pri dono{enju rje{enja o namirenju ne}e uzeti u obzir potra`ivanja o kojima rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no. Postavlja se pitanje {ta
zna~i da ova druga potra`ivanja sud ne}e uzeti u obzir? To ne zna~i da ona
uop}e ne}e biti spomenuta u rje{enju o namirenju, ve} da ne}e biti odre|eno
njihovo namirenje. Ona moraju biti spomenuta u rje{enju i sud mora odlu~iti
o tome da }e se ova potra`ivanja namiriti u jednom kasnijem momentu, tj.
kada rje{enje o izvr{enju u pogledu tih potra`ivanja postane izvr{no. Bez ovog
iskaza u rje{enju o namirenju, sud bi morao donijeti jo{ jedno rje{enje o namirenju, eventualno provesti novo ro~i{te za diobu, {to iz zakonskih normi ne
proizlazi.

Namirenje nakon izvr{nosti rje{enja. Namirenje navedenih potra`ivanja }e se

obaviti nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no. Da li }e ono postati
izvr{no budu}a je i neizvjesna okolnost odnosno odlo`ni uvjet, te je bilo
logi~no da Zakon ova potra`ivanja tretira kao uvjetna potra`ivanja ili da na
neki drugi na~in osigura namirenje ovih potra`ivanja, {to Zakon nije u~inio.
Do namirenja ovih potra`ivanja }e do}i u kasnijem momentu, ali samo iz
ostatka prodajne cijene, ako ga ima. Odredba otvara odre|ena pitanja. Prvo,
nije rije{eno {ta }e se desiti sa ostatkom cijene do momenta izvr{nosti rje{enja
o izvr{enju u odnosu na ta potra`ivanja. Sud je du`an deponovati ovu cijenu analogno pravilima koja va`e za za{titu uvjetnih potra`ivanja. Sud ne mo`e
vratiti ostatak izvr{eniku sve dok ne bude izvjesno ho}e li do}i do namire-

^lan 109 415

nja navedenih povjerilaca. Ovdje postoje razlozi koji spre~avaju povrat cijene
izvr{eniku (v. 97/6). Drugo pitanje koje se otvara jeste da li je ova odredba
u suprotnosti sa pravilima o redoslijedu namirenja. Mo`e se desiti da je jedno
lice pokretulo izvr{ni postupak i da je u njegovu korist upisana zabilje`ba
izvr{enja. Izvr{enik je me|utim ulo`io prigovor. Nakon toga izvr{enju pristupi drugi tra`ilac izvr{enja, ~iji je red namirenja slabiji, ali izvr{enik ne ulo`i
prigovor protiv njegovog prijedloga za izvr{enje. Moglo bi se desiti da u
momentu ro~i{ta za diobu o prigovoru jo{ nije odlu~io prvostepeni sud, te da
}e rje{enje o namirenju obuhvatiti samo drugog tra`ioca izvr{enja, a da ostatak cijene ne}e biti dovoljan za namirenje lica koje ima prvenstveni red namirenja. Zbog du`ine trajanja postupka, rokova za zakazivanje ro~i{ta za javno
nadmetanje i prodaju, ova je mogu}nost vi{e hipoteti~ka. Ipak, u datom
slu~aju izvr{ni sud treba voditi ra~una da tako organizira vo|enje postupka
da o prigovoru odlu~i prije zakazivanja ro~i{ta za diobu.
5

Namirenje zalo`nih povjerilaca. Ova je odredba nova, nema je u ranijem zakonu niti je poznaju drugi izvr{ni zakoni zemalja nasljednica biv{e SFRJ.
Odredba se mo`e posmatrati i kao suvi{na, jer ovakav zaklju~ak neminovno
slijedi iz drugih zakonskih odredaba o polo`aju zalo`nih povjerilaca (v. 97/1,
104/2, 106/1, 107/2), ali je u Zakon unesena zbog poja{njenja i izbjegavanja
svih nedoumica. Zalo`ni povjerioci (povjerioci zemlji{nog duga) bit }e
obuhva}eni rje{enjem o namirenju i namireni iako nisu pokrenuli postupak,
iako nisu ni prijavili svoja potra`ivanja, pa ~ak ako ona nisu ni dospjela.
Zahtijevati da je za njihovo namirenje nu`no postojanje izvr{nog rje{enja o
izvr{enju bilo bi izigravanje njihove pozicije definirane na vi{e mjesta u
Zakonu. Ispravno je postupio zakonodavac reguliraju}i ovu situaciju tradicionalno prema rje{enjima izvr{nog prava na prostoru biv{e SFRJ u izvr{nom
postupku prestaju sva zalo`na prava. Odredbom o mogu}nosti namirenja
zalo`nog povjerioca iako on ne posjeduje izvr{no rje{enje o izvr{enju uspostavlja se potrebna ravnote`a i za{tita.

Zemlji{ni dug. Ovo je jedino mjesto u Zakonu gdje se spominje zemlji{ni dug
(v. 74/4), {to je s jedne strane ispravno jer je povjerilac zemlji{nog duga osigurani povjerilac i ima ista prava u izvr{nom postupku kao zalo`ni povjerilac, a s druge strane problemati~no sve dok se institut zemlji{nog duga ne
uredi propisima koji reguliraju stvarno pravo.

Uz stav 5: Pravni lijekovi protiv rje{enja o namirenju.. Protiv ovog rje{enja

nije dozvoljen prigovor, ali jeste `alba, koja se ula`e u roku od 8 dana od
njenog dono{enja (v. 108/6). Zakon nije direktno rije{io pitanje ko ima pravo
na `albu protiv rje{enja o namirenju. Prema odredbi ~lana 108. st. 2. na ro{i{te
za diobu se pozivaju stranke i lica koja se namiruju u postupku, a prema
odredbi stava 8. ovog ~lana ona se dostavlja svim ostalim u~esnicima u postupku, {to je {iri pojam od lica koja se namiruju. U~esnici u postupku su npr.
tre}e lice koje se protivi izvr{enju, zalo`ni vjerovnik koji nije predlo`io
izvr{enje, ovla{tenici slu`nosti i drugih stvarnih prava koja prestaju u izvr{nom
postupku, zakupac, suvlasnici, zajedni~ari u pravu itd. (v. 82/10-12). Budu}i da
je Zakon propisao da se dostavlja strankama i u~esnicima u postupku, mo`e
se zaklju~iti da sva ta lica imaju pravo na podno{enje `albe.

416 ^lan 109

Uz stav 6: Objavljivanje rje{enja o namirenju. Ukoliko se obavezno ne odr`ava

ro~i{te za diobu, rje{enje o namirenju se objavljuje na oglasnoj tabli. Odredba
je nova u Zakonu i ne spada u red uspje{nih rje{enja. Ona je suprotna efikasnosti izvr{nog postupka. Radi se o situaciji kada nije Zakonom propisano
nu`no odr`avanje ro~i{ta, {to zna~i da postoji samo jedan tra`ilac izvr{enja.
Ne vidi se razlog za{to bi u toj situaciji trebalo objavljivati rje{enje na oglasnoj tabli suda. Tako|er je odredba prema kojoj se smatra da je istekom tre}eg
dana rje{enje dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se namire iz prodajne cijene bespredmetna radi se samo o jednom licu. Me|utim, upravo
pravo tog jednog lica mo`e biti ugro`eno ovakvim na~inom dostavljanja. Ovo
je lice u neravnopravnom polo`aju u odnosu na situaciju kada postoji vi{e
lica koja se namiruju i kojima se na samom ro~i{tu saop}ava kada }e se donijeti rje{enje o namirenju, odnosno ako nisu bila prisutna tom ro~i{tu, o tome
se pismeno obavje{tavaju (v. 108/6). Zakon je u situaciji da se samo jedno lice
namiruje u izvr{nom postupku i da se ro~i{te ne odr`ava, te da je mogu}e
rje{enje o namirenju donijeti odmah po dono{enju rje{enja o dosudi (v. 96/1
i 2.) trebao predvidjeti da se rje{enje o namirenju odmah objavljuje ili da se
dostavlja po op}im pravilima za dostavu rje{enja o namirenju (v. 108/6).

Uz stav 7: Izvr{enje rje{enja o namirenju. Odredba je nova. ZIP iz 1978. g.

je u ~lanu 183. st. 4. odre|ivao da `alba na rje{enje o namirenju ima
ograni~eno suspenzivno dejstvo naime odlagala je namirenje samo u situaciji u kojoj bi rje{enje kojim se `alba usvaja moglo imati uticaja na namirenje. Navedena je odredba prvobitno preuzeta u OZ, ali je Novelama iz 2003.
godine izmijenjena i odre|eno da `alba protiv rje{enja odga|a isplatu (~lan
118. st. 4. OZ), {to je i logi~no rje{enje jer nije mogu}e zamisliti situaciju u
kojoj pozitivna odluka o `albi ne utje~e na namirenje barem nekih povjerilaca. Ovaj zakon ispravno odre|uje da }e se sa izvr{enjem sa~ekati do isteka
roka za izjavu `albe. U tom ~asu je postignuta izvjesnost ili `alba nije
ulo`ena, pa se mogu poduzeti koraci u pravcu realnog namirenja povjerilaca, ili je `alba ulo`ena, te se primjenjuje odredba stava 8. ovog ~lana.

10

Uz stav 8: Dejstvo `albe na rje{enje o namirenju. Nasuprot rje{enjima ranijeg zakona i rje{enjima OZ-a prema kojima `alba ima suspenzivno dejstvo i
odla`e rje{enje o namirenju, Zakon odre|uje da `alba na rje{enje o namirenju mo`e imati ograni~eno suspenzivno dejsvo. Uz ispunjenje odre|enih pretpostavki ona mo`e dovesti do odlaganja izvr{enja o namirenju, ali u pravilu
nema to dejstvo. Blagovremeno ulo`ena `alba se dostavlja strankama i ostalim u~esnicima u postupku. U roku od tri dana od izvr{ene dostave (Zakon
ni ovdje ne propisuje kako se vr{i, {to zna~i da se primjenjuju op}a pravila
o dostavi prema ZPP-a, izuzev pravila o dostavi tu`be, iako bi ispravnije bilo
primijeniti pravila o dostavi tu`be.) tra`ilac izvr{enja mo`e predlo`iti odlaganje izvr{enja do dono{enja odluke drugostepenog suda po `albi. Pouka o pravnom lijeku u rje{enju o namirenju mora sadr`avati ovo upozorenje. U cilju
efikasnosti postupka Zakon je i na ovom mjestu oti{ao predaleko. Ispravno je
rje{enje po kome bi trebalo sa~ekati pravosna`nost rje{enja o namirenju i odrediti da `alba uvijek ima suspenzivno dejstvo. Na ovaj na~in mo`e do}i do
namirenja, a pozitivna odluka o `albi bi vodila do postupka protivizvr{enja ili
nove parnice i novog izvr{nog postupka sa obrnutim ulogama. To bi uzroko-

^lan 110 417

valo ve}u nesigurnost, kao i anga`iranje suda, nego eventualno odlaganje namirenja u izvr{nom postupku. Do odlaganja izvr{enja mo`e do}i samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja. Ispravnije bi bilo da taj prijedlog mogu staviti i
druga lica koja se namiruju u izvr{nom postupku, a tako|er i izvr{enik.
Tra`ilac izvr{enje }e rijetko imati interes da tra`i odlaganje namirenja do odluke drugostepenog suda.
8. Pravni polo`aj izvr{enika i tre}ih lica nakon prodaje nepokretnosti
^lan 110.
Gubitak prava na posjed nepokretnosti
Prodajom nepokretnosti izvr{enik gubi pravo posjeda nepokretnosti i
du`an ju je predati kupcu odmah nakon dostave rje{enja o dosudi nepokretnosti, ako zakonom ili u sporazumu s kupcem nije druk~ije odre|eno.
1

Op}enito o pravnom polo`aju izvr{enika i tre}ih nakon prodaje nepokretnosti. Ove su odredbe nove i o~igledna je namjera zakonodavca da efikasnije
za{titi tra`ioca izvr{enja u situaciji da je nepokretnost koja je predmet
izvr{enja u posjedu izvr{enika ili tre}ih lica. ZIP iz 1978. g. je na ovom mjestu sadr`avao samo jedan ~lan kojim je bilo ure|eno pravo du`nika na
prodatom stanu (~lan 185. ZIP-a iz 1978. g.). Odredba je bila emanacija na~ela
socijalnosti, jer je odre|ivala da du`nik koji je bio vlasnik stana ili stambene
zgrade nije morao predati tu nepokretnost u posjed, te je imao pravo da i
dalje u njoj stanuje, a odnosi sa kupcem su se regulirali propisima koji va`e
za odnose zakupca i vlasnika. Ova je odredba naravno smanjivala {anse za
prodaju stanova ili stambenih zgrada. Odredbama ~lana 110-112. zakonodavac
je odstupio od na~ela socijalnosti u slu~aju da je izvr{enik u posjedu
nepokrenosti. Tako|er je zakonodavac nastojao da u~ini efikasnijim predaju
nepokretnosti kupcu, kako od strane izvr{enika (~lan 111.) tako i od strane
tre}ih (~lan 112.). Odredbe su pod izvjesnim utjecajem Ovr{nog zakona
Republike Hrvatske uz izvjesne izmjene (~lan 120-124. OZ). Izmjene su uvjetovane druga~ijim konceptom sudskih odluka u postupku izvr{enja na
nepokretnostima, o ~emu }e ni`e biti rije~i. Ni izvorni tekst ni Novele iz 2002.
g. ZIZ-a Republike Slovenije nisu predvidjeli ova rje{enja, a nema ih ni u
Zakonu o izvr{nom postupku SCG iz 2000. g. Prednacrt zakona o izvr{nom
postupku SR Srbije i Crne Gore je preuzeo navedana rje{enja u ~lanu 137139. Neki autori govore o produ`enom postupku namirenja prodajom
nepokretnosti i s pravom zaklju~uju da su navedene odredbe u cilju efikasnosti postupka (V. Raki}-Vodineli} u: Novi zakon o izvr{nom postupku, str.
60). Za vrijeme va`enja ranijeg zakona, kupac kome uprkos rje{enju o dosudi i predaji nepokretnost nije bila predata u posjed od strane izvr{enika ili
drugog lica morao je pokrenuti poseban izvr{ni postupak za ispra`njenje i
predaju nepokretnosti i pribaviti poseban izvr{ni naslov. Odredbe ~lanova 111.
i 112. omogu}avaju da se postupak izvr{enja ispra`njenjem i predajom
nepokretnosti provede u okviru osnovnog postupka izvr{enja na nepokretnostima, kao produ`eni postupak, pri ~emu je naro~ito bitno da se sam izvr{ni
naslov sti~e veoma pojednostavljeno u okviru osnovnog postupka. Iako su

418 ^lan 110

odredbe pozitivna novina i na liniji osnovnog cilja zakonodavca (efikasnost

postupka), konkretna rje{enja sadr`e niz nedore~enosti, koje mogu ugroziti
realizaciju te osnovne namjere. Naro~it problem predstavlja ~injenica da Zakon
na ovom mjestu reguliraju}i iselenje izvr{enika i iseljenje drugih lica nije slijedio istu logiku kao kod iseljenja zakupca (v. 76/7), iako je u sve tri situacije isti ratio legis. [teta je da Zakon nije izri~ito predvidio da je pravosna`no
rje{enje o dosudi izvr{ni naslov na osnovu kojeg se mo`e provesti prinudno
ispra`njenje i iseljenje nepokretnosti, kao {to je to u~inio kod prestanka ugovora o zakupu (U njema~kom je pravu izri~ito propisano da je rje{enje o
dosudi izvr{ni naslov za iseljenje lica koje nema pravo na posjed nepokretnosti v. 93. Zwangsversteigerungsgesetz).
2

Uz stav 1: Gubitak prava na posjed od strane izvr{enika. Odreba ovog ~lana

implicitno je sadr`ana u odredbi ~lana 93. stav 2, te je utoliko ona suvi{na.
U skladu sa odredbom ~lana 93. stav 2. sud odre|uje da se nepokretnost
preda kupcu. Donekle nespretna formulacija mogla bi se jezi~ki tuma~iti kao
apstraktno odre|enje da se nepokretnost preda, koje ne stvara konkretnu obavezu na predaju nepokretnosti. Navedena formulacija ustvari je posljedica
~injenice da nepokretnost mo`e biti u neposrednom posjedu izvr{enika ali i
drugih lica, pa na ovom mjestu Zakon nije konkretizirao ko je obavezan da
izvr{i predaju nepokretnosti; u svakom slu~aju je to ono lice koje je u posjedu nepokretnosti, a obaveza na predaju proizlazi iz rje{enja o dosudi. Du`nost
izvr{enika ili drugog lica da odmah nakon dostave re{enja o dosudi preda
nepokretnost kupcu u posjed proizlazi ve} iz odredbe ~lana 93. stav 2. [teta
da zakonodavac ovdje obavezu na predaju nije vezao za pravosna`no rje{enje
o dosudi. Utoliko je odredba ~lana 110. ponavljanje ili dodatna razrada ~lana
93. stav 2; bez ove odredbe ne bi se radilo o pravnoj praznini. Me|utim,
odredba ~lana 111. stav 2. i 112. st. 1. nisu u skladu sa ovim tuma~enjem
(v. 111/1, 112/3).

Gubitak prava na posjed. Zakon gubitak prava na posjed ve`e za momenat

Prodajom nepokretnosti izvr{enik gubi pravo posjeda nepokretnosti....
prodaje: P
Ako je nepokretnost prodata na javnom nadmetanju, onda se pod prodajom
nepokretnosti mo`e smatrati samo dono{enje zaklju~ka iz ~lana 90. stav 6. o
prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u. Kod prodaje neposrednom
pogodbom to bi bio momenat dono{enje zaklju~ka iz ~lana 91. stav 1.
(Odredba ~lana 84. stav 6. propisuje da ugovor o prodaji proizvodi dejstvo
od dana dono{enja rje{enja o dosudi. Kritiku te zakonske odredbe vidjeti pod
84/12.). Izvr{enik je obavezan predati nepokretnost odmah nakon dostavljanja
rje{enja o dosudi ukoliko zakonom ili u sporazumu sa kupcem nije druga~ije
odre|eno. Druga~ije mo`e biti samo ugovoreno ili odre|eno zakonom, a to su
slu~ajevi kada odre|ena prava ne prestaju dosudom, ve} terete i dalje prodatu nepokretnost (v. ~lan 74-76.). Logi~no bi bilo da se moment gubitka prava
na posjed i nastanka obaveze na predaju nepokretnosti podudaraju, ali je ova
zakonska odredba nepotrebno napravila distinkciju izme|u ta dva momenta.

Obaveza na predaju nepokretnosti. Od momenta prodaje (dono{enja spomenutih zaklju~aka) do dono{enja rje{enja o dosudi kojim }e nastati obaveza
izvr{enika da preda nepokretnost nu`no }e pro}i izvjesno vrijeme bilo da je

^lan 111 419

nepokretnost prodata na javnom nadmetanju bilo neposrednom pogodbom. Kod

javne prodaje odre|uje se rok najpovoljnijem ponu|a~u u kojem mora polo`iti
cijenu. Postoji odre|eni stepen neizvjesnosti da li }e on to u~initi ili }e pak
prodaja prema njemu biti ogla{ena neva`e}om i biti pozvani drugi i tre}i
ponu|a~. I kod neposredne pogodbe pro}i }e izvjesno vrijeme do polaganja
cijene. Zakon me|utim gubitak prava na posjed ve`e za momenat prodaje i to
je preuranjeno. Gubitak prava na posjed bi zna~io da od tog momenta izvr{enik
nije zakonit ni savjestan posjednik, ali da jo{ nije obavezan na predaju sve dok
mu ne bude dostavljeno rje{enje o dosudi. Postavlja se pitanje smisla takvog
rje{enja. U principu je u ovoj situaciji gubitak prava na posjed irelevantan
nikakvi u~inci ne nastupaju iz ~injenice da izvr{enik vi{e nema pravo na posjed,
jer ostaje i dalje posjednik. Za kupca je kvalitet posjeda izvr{enika irelevantan;
za njega je jedino bitno da od odre|enog momenta nastaje obaveza na predaju nepokretnosti. Momenat gubitka prava na posjed i momenat nastanka obaveze na predaju morali bi se podudarati. Me|utim, ova gre{ka u Zakonu nema
prakti~ne konsekvence. Osnovni cilj ove odredbe je predaja nepokretnosti kupcu.
Koriste}i termin prodaja nepokretnosti za koju se ve`e gubitak prava na posjed
zakonodavac je imao u vidu situaciju kada je prodaja perfektuirana, cijena
polo`ena, {to je stvorilo uvjete za dono{enje rje{enja o dosudi. Obaveza na predaju nepokretnosti proizlazi iz rje{enja o dosudi tako da za lica na koja se
odnosi nastaje od dostavljanja rje{enja o dosudi. Ovo je krupna novina u
Zakonu; raniji je Zakon obavezu na predaju nepokretnosti vezivao za pravosna`nost rje{enja o dosudi i rje{enja o predaji (v. 93/1).
5

Dostavljanje. Ova je zakonska odredba problemati~na i zbog na~ina dostavljanja. Ovdje va`i ono {to je re~eno za dostavljanja rje{enja o dosudi (v. 93/9).
Budu}i da se rje{enje ne dostavlja li~no ve} putem oglasne table suda, ~ak ni
savjesni izvr{enik nema mogu}nosti da sazna kada je njegova obaveza na predaju odista nastala. U cilju efikasnosti postupka pravila o dostavi su odista
manjkavo ure|ena (v. 71/6).

Posebna odluka o predaji. Umjesto da je Zakon propisao dostavu rje{enja o

dosudi izvr{eniku ili drugom licu u ~ijem je posjedu nepokretnost, a nakon
pravosna`nosti rje{enja o dosudi i mogu}nost prinudnog izvr{enja, Zakon je,
odstupaju}i od osnovnog koncepta, propisao dono{enje posebnog zaklju~ka
odnosno rje{enja o predaji nepokretnosti (v. 111/1, 112/3). Kada je u pitanju
iseljenje zakupca, onda Zakon pravilno, nasuprot ovdje izlo`enim rje{enjima,
obavezu predaje nepokretnosti ve`e za pravosna`nost rje{enja o dosudi bez
potrebe dono{enje posebnog zaklju~ka ili rje{enja o predaji (76/7).
^lan 111.
Iseljenje izvr{enika
(1) Nakon {to donese rje{enje o dosudi nepokretnosti sud }e, na zahtjev
kupca, nalo`iti zaklju~kom da se nepokretnost isprazni i preda kupcu.
(2) Izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana provodi se prema pravilima ovog zakona o izvr{enju ispra`njenjem i predajom nepokretnosti.

420 ^lan 111

(3) U izvr{nom postupku iz stava 2. ovog ~lana kupac sti~e polo`aj tra`ioca
izvr{enja podno{enjem prijedloga iz stava 2. ovog ~lana.
1

Zaklju~ak da se nepokretnost isprazni i preda kupcu. Ako kupac podnese

odgovaraju}i zahtjev, sud }e nakon {to donese rje{enje o dosudi nepokretnosti donijeti poseban zaklju~ak kojim nala`e izvr{eniku da nepokretnost isprazni
i preda kupcu. Ova je odredba suprotna odredbi ~lana 110., iz koje se mo`e
zaklju~iti da obaveza na ispra`njenje i predaju proizlazi iz rje{enja o dosudi.
Naime, odredba ~lana 110. utvr|uje obavezu po kojoj je izvr{enik du`an predati kupcu nepokretnost odmah nakon dostave rje{enja o dosudi nepokretnosti i ta obaveza nastaje na osnovu zakona i bez zahtjeva od strane kupca.
Nasuprot tome, prema ovoj odredbi, sud donosi poseban zaklju~ak i nala`e
ispra`njenje i predaju nepokretnosti na zahtjev kupca. Kako je re~eno supra
110/3 ispravnije je rje{enje bilo da je predvi|ena dostava rje{enja o dosudi i
vezanje obaveze za predaju posjeda dostavljanjem tog rje{enja. Pri sada{njem
stanju regulative sud mora donijeti poseban zaklju~ak o ispra`njenju i predaji kupcu, ali Zakon nije rije{io kako se dostavlja taj zaklju~ak.

Opravdanost dono{enja posebnog zaklju~ka. Nesaglasnost dviju zakonskih

odredaba zahtijeva poseban oprez pri tuma~enju; nije mogu}e jednostavno
takav nesklad protuma~iti gre{kom zakonodavca. Me|utim, u ovom slu~aju
suprotnost dviju zakonskih odredaba odista je posljedica gre{ke zakonodavca.
Razlog za{to se ova odredba na{la u Zakonu posljedica je preuzimanja rje{enja
iz hrvatskog Ovr{nog zakona. Budu}i da OZ predvi|a dono{enje rje{enja o
dosudi a nakon njegove pravosna`nosti dono{enje zaklju~ka o predaji logi~no
je rje{enje da se obaveza izvr{enika da preda stvar odre|uje tim zaklju~kom
(Tako i I. Crni}, Ovrha na nekretnini, str. 55). Budu}i da novo izvr{no pravo
u BiH poznaje samo rje{enje o dosudi koje sublimira i rje{enje o predaji (v.
93/1), bilo bi logi~no da rje{enjem o dosudi sud nala`i izvr{eniku ili drugom
licu koje je u posjedu nepokretnosti da preda nepokretnost kupcu, {to proizlazi i iz odredbe ~lana 110. (... du`an ju je predati kupcu odmah nakon
dostave rje{enja o dosudi). U na{em je zakonu bilo suvi{no odrediti
dono{enje posebnog zaklju~ka kojim se nala`e da se nepokretnost isprazni i
preda kupcu kad je to ve} sadr`ano u rje{enju o dosudi. Na ovaj je na~in
zakonodavac, protivno svojoj osnovnoj te`nji za ubrzanjem postupka, stipulirao jedno kontraproduktivno rje{enje. Sud }e biti obavezan na dono{enje jo{
jednog zaklju~ka na zahtjev kupca, iako je predaju ve} nalo`io u rje{enju o
dosudi! Do eventualne zakonske izmjene koja bi u potpunosti brisala odredbu ~lana 111. stav 2. sud je du`an tako postupiti. Kupcu bi trebalo savjetovati da ve} kod kupovine nepokretnosti bilo kod zaklju~enja javnog nadmetanja bilo kod zaklju~enje ugovora na osnovu neposredne prodaje postavi
odgovaraju}i zahtjev kako bi sud mogao paralelno sa dono{enjem rje{enja o
dosudi donijeti i ovaj (nepotrebni) zaklju~ak. Velika je {teta da zakonodavac
nije slijedio dobro i prakti~no rje{enje kojim je regulirano iseljenje zakupca
(v. 76/7).

Uz stav 2: Provo|enje zaklju~ka o predaji nepokretnosti. Izvr{enje zaklju~ka

da se nepokretnost isprazni i preda kupcu provodi se prema pravilima Zakona
o izvr{enju ispra`njenjem i prodajom nepokretnosti (~lan 202-206.), a kupac u

^lan 112 421

tom postupku ima polo`aj tra`ioca izvr{enja. Ova zakonska odredba je formulirana donekle nejasno; u postupku izvr{enja ispra`njenjem i predajom
nepokretnosti kupac sti~e polo`aj tra`ioca izvr{enja podno{enjem prijedloga iz
stava 2. tog ~lana. U stavu 2. se ne spominje nikakav prijedlog postavlja
se pitanje da li je to poseban prijedlog za izvr{enje kojim se pokre}e poseban postupak izvr{enja ispra`njenjem i predajom nepokretnosti ili je u pitanju gre{ka i zakonodavac ima u vidu zahtjev iz stava 1. ovog ~lana kojim se
kupac obra}a sudu da donese zaklju~ak o ispra`njenju i predaji nepokretnosti. Gre{ka je ponovo nastala modificiranjem rje{enja hrvatskog OZ (v. supra
1). Zakonodavac je mogao imati u vidu samo zahtjev iz stava 1. kojim se
kupac obra}a sudu i tra`i da donese zaklju~ak da se nepokretnsot isprazni i
preda. To je mehanizam pokretanja postupka izvr{enja ispra`njenjem i predajom nepokretnosti predvi|en Zakonom i kada je nepokretnost u posjedu
drugh lica. Bitno je imati u vidu da kupac ne pokre}e novi izvr{ni postupak,
ve} da se postupak izvr{enja na nepokretnosti produ`ava. I na ovom mjestu
je Zakon propustio da slijedi rje{enja koja va`e za iseljenja zakupca, prema
kojem je pravosna`no rje{enje o dosudi ujedno i izvr{ni naslov. Analogna primjena te odredbe upu}uje ipak da je izvr{ni naslov ovdje zaklju~ak o predaji i ispra`njenju nepokretnosti. Tro{kove postupka vezane za predaju i
ispra`njenje prethodno predujmljuje kupac, a ne tra`ilac izvr{enja.
^lan 112.
Iseljenje drugih lica
(1) Nakon {to donese rje{enje o dosudi nepokretnosti sud }e, na prijedlog
kupca, rje{enjem narediti drugim licima koja ne raspola`u valjanim pisanim pravnim osnovom za kori{tenje nepokretnosti da je bez odgode pre daju kupcu i u istom rje{enju odrediti protiv tih lica izvr{enja ispra`njenjem i predajom nepokretnosti.
(2) Provo|enju izvr{enja iz stava 1. ovog ~lana izvr{ni sud }e pristupiti
odmah po dono{enju rje{enja iz tog stava. Izvr{enje se provodi prema
pravilima ovog zakona o izvr{enju ispra`njenjem i prodajom nepokretno sti.
(3) U postupku iz stava 1. i 2. ovog ~lana kupac ima polo`aj tra`ioca
izvr{enja.
1

Uz stav 1: Iseljenje drugih lica. Kao i u slu~aju da je nepokretnost u neposrednom posjedu izvr{enika, tako i u slu~aju da je ona u posjedu drugih lica,
namjera zakonodavca je bila da olak{a iseljenje tih lica i predaju nepokretnosti u posjed kupca. Pri reguliranju ove situacije u~injeni su odre|eni propusti. Prvi se ti~e kruga lica kojima se na osnovu ove odredbe mo`e narediti da predaju nepokretnost. U odgovoru na pitanje ko su ta lica treba po}i
od toga u ~ijem se posjedu nepokretnost mo`e na}i. Osim situacije kada je
nepokretnost u neposrednom posjedu izvr{enika, {to je regulirano prethodnim
~lanom, nepokretnost mo`e biti u neposrednom posjedu zakupca ({to je regulirano ~lanom 76.), plodou`ivaoca ili titulara druge li~ne (osobne) slu`nosti,

422 ^lan 112

titulara prava gra|enja, kao titulara stvarnih prava na tu|oj stvari koja
ovla{}uju na neposredan posjed nepokretnosti ili nosioca stanarskog prava.
Ukoliko u skladu sa odredbama Zakona ova prava prestaju prodajom nepokretnosti, njihov titular }e biti du`an da nepokretnost preda kupcu. Pravilo je da
stvarne slu`nosti, realni tereti i pravo gra|enja ne prestaju prodajom ako su
upisani u zemlji{ne knjige prije stjecanja zalo`nog prava ili prava na namirenje zbog ~ijeg se ostvarenja izvr{enje provodi. Iz zakona ovo ograni~enje direktno ne proizlazi, ali se logi~kim i sistemskim tuma~enjem do njega dolazi (v.
75/3-5, 7). Isto va`i i za li~ne slu`nosti (75/10). U odre|enim situacijama pravo
zakupa i najma prestaje, dok stanarsko pravo ne prestaje (76/2, 6). Ova se
odredba ne odnosi na situaciju u kojoj zakupac mora predati nepokretnost,
jer je ona regulirana odredbom ~lana 76. Titulari navedenih prava koja prestaju bili su neposredni posjednici, dok je izvr{enik vlasnik, bio posredni posjednik (~lan 75. st. 1. ZOVO, ~lan 70. st. 1 ZOSPO). Budu}i da njihova prava
prestaju dosudom i da se bri{u iz zemlji{nih knjiga, te da je rje{enjem o
dosudi nalo`ena predaja kupcu, logi~no bi bilo da se ~lan 112. Zakona odnosi
na ova lica.
2

Valjan osnov. Zakon, me|utim, propisuje da se predaja nala`e licima koja ne

raspola`u valjanim pisanim pravnim osnovom za kori{tenje nepokretnosti. Sva
navedena lica ~ija prava prestaju u pravilu raspola`u valjanim pravnim osnovom na osnovu kojeg posjeduju nepokretnost, ali to ne zna~i da mogu zadr`ati
posjed nepokretnosti. U pitanju je o~igledna gre{ka Zakona, nemogu}e je da
je zakonodavac ovdje imao namjeru da ograni~i krug lica koja su du`na predati nepokretnost. To bi bilo suprotno odredbi kojom je regulirano rje{enje o
dosudi. Ova odredba se mora tuma~iti isklju~ivo u vezi sa ~lanom 93. stav 2
iseljenje i predaja u posjed mo`e se tra`iti od svih lica ~ija prava, koja
uklju~uju i pravo na posjed, prestaju prodajom nepokretnosti. Mo`e se argumentirati da dono{enjem rje{enja o dosudi kojim je odre|eno koja se prava
bri{u pravni osnov posjedovanja ukinut, postao nevaljan, da je prestalo pravo
na posjed, te bi na taj na~in ove dvije zakonske odredbe bile uskla|ene.
Formulacija Zakona mo`e biti opasna na jo{ jedan na~in. Mogu}e je zamisliti situaciju da je izvr{enik dao nepokretnost na besplatno kori{tenje tre}em
licu, da su zaklju~ili ugovor u pismenoj formi i ovjerili potpise. Ovo lice raspola`e valjanim pisanim pravnim osnovom za kori{tenje nepokretnosti, {to bi
zna~ilo da nije du`no predati nepokretnost u posjed kupca. Namjera zakonodavca sigurno nije i{la u tom pravcu.

Rje{enje o predaji i izvr{enju ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. Kada

je nepokretnost u posjedu izvr{enika, Zakon predvi|a pored rje{enja o dosudi dono{enje posebnog zaklju~ka o predaji nepokretnosti kupcu na njegov
zahtjev. To rje{enje je bilo izlo`eno kritici (v. 111/1). Nasuprot tome, kada je
nepokretnost u posjedu drugih lica, Zakon predvi|a dono{enje posebnog
rje{enja na prijedlog kupca. Disproporcija ovih rje{enja je zbunjuju}a. Nije
mogu}e na}i razlog za{to se u jednoj situaciji na zahtjev kupca donosi
zaklju~ak, a u drugoj na prijedlog kupca rje{enje o predaji nepokretnosti. U
svakom slu~aju, sud je du`an donijeti na inicijativu kupca poseban akt
(zaklju~ak ili rje{enje) koji }e biti osnova za provo|enje postupka izvr{enja
ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. Odredbe zaslu`uju kritiku kako zbog

^lan 112 423

suprotnosti sa odredbom ~lana 111. st. 1., tako i zbog potrebe da sud donese posebno rje{enja o predaji nepokretnosti kupcu. Kao {to je re~eno pod
111/1, takva obaveze logi~no slijedi iz rje{enja o dosudi, kojim se nepokretnost
dosu|uje kupcu, te nala`e predaja i brisanje prava. Sve bi trebalo biti obuhva}eno samo rje{enjem o dosudi, bilo da se nepokretnost nalazi u posjedu
izvr{enika ili drugih lica, kao {to je to slu~aj kod iseljenja zakupca (v. 76/7).
Ovu mogu}u u{tedu u postupku je zakonodavac na`alost previdio. Uvjet za
dono{enje tog drugog rje{enja o predaji i ispra`njenju nepokretnosti nije pravosna`nost rje{enja o dosudi. To rje{enje sud mo`e donijeti po dono{enju
rje{enja o dosudi; ukoliko je kupac prilikom deponovanja cijene ili do
dono{enja rje{enja o dosudi postavio odgovaraju}i zahtjev, sud rje{enje o predaji i ispra`njenju mo`e donijeti isti dan, kao sljede}e rje{enje, odmah nakon
{to je donio rje{enje o dosudi. Njegovom izvr{enju se pristupa odmah; ne
~eka se njegova izvr{nost ili pravosna`nost, kao {to se i provo|enju rje{enja
o dosudi pristupa odmah. Sve ovo govori u prilog da je ve} rje{enjem o dosudi moglo biti odre|eno protiv lica koja su u posjedu nepokretnosti izvr{enje
ispra`njenjem ili predajom nepokretnosti. Ako nakon dono{enja rje{enja o dosudi kupac to predlo`i, sud je obavezan donijeti rje{enje kojim nare|uje licima
u ~ijem se posjedu nepokretnost nalazi da bez odgode predaju nepokretnost
kupcu i istovremeno odre|uje protiv tih lica izvr{enje ispra`njenjem i predajom nepokretnosti.
4

Uz stav 2. i 3: Izvr{enje rje{enja na predaju nepokretnosti kupcu. Rje{enje

da se nepokretnost preda u posjed kupcu neka je vrsta izvr{nog naslova, iako
je Zakon propustio da to izri~ito uredi. Sud u tom rje{enju odre|uje izvr{enje
ispra`njenjem i predajom nepokretnosti i ono se provodi odmah po njegovom
dono{enju. Manjkavost ovog rje{enja vidljiva je i iz ~injenice da Zakon ne
isklju~uje mogu}nost ulaganja pravnog lijeka protiv tog rje{enja, koji se prema
ovom zakonu mogu ulagati uvijek ako nisu isklju~eni (~lan 12. stav 1.), ali
prigovor ili `alba u ovom slu~aju nemaju suspenzivno dejstvo sud rje{enje
provodi odmah po njegovom dono{enju. Na temelju zakonskih odredaba se
ne mo`e utvrditi za{to je zakonodavac ovdje predvidio dono{enje rje{enja, kod
iseljenja izvr{enika dono{enje zaklju~ka protiv kojeg nije dopu{ten pravni lijek,
a kod iseljenja zakupca propisao da se predaja nepokretnosti vr{i na osnovu
rje{enja o dosudi. Na ovom mjestu se mora ponovo konstatovati da je razlika izme|u iseljenja izvr{enika i drugih lica uspostavljena Zakonom odista
pogre{na i nepotrebna. Bitno olak{anje za tra`ioca izvr{enja kojem je te`io
zakonodavac jeste pribavljanje izvr{nog naslova na osnovu kojeg }e se vr{iti
izvr{enje ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. Taj izvr{ni naslov kupac sti~e
ve} u postupku izvr{enja na nepokretnosti. Radi se o jednoj zna~ajnoj i dobrodo{loj novini. Propu{teno je, me|utim, da se ovim novim rje{enjima predaja
i ispra`njenje u~ine jo{ efikasnijim, uz manji anga`man od strane suda. Nije
bilo prepreke da sud rje{enjem o dosudi naredi drugim licima da bez odgode predaju nepokretnost kupcu, kao i izvr{enje protiv tih lica (v. supra 3).
Budu}i da to nije slu~aj, sud donosi posebno rje{enje na zahtjev kupca.

Pristupanje izvr{enju. Provo|enju rje{enja sud pristupa odmah, u skladu sa

odredbama ~lana 202-206. U tom postupku kupac ima polo`aj tra`ioca
izvr{enja. Iako je Zakon odredio da se izvr{enje provodi prema pravilima o

424 ^lan 113

izvr{enju ispra`njenjem i predajom nepokretnosti nije mogu}a primjena svih

pravila, utoliko je zakon propustio da odredi da se vr{i shodna, odgovaraju}a
primjena tih pravila. Nije mogu}a primjena odredbe ~lana 203. stav 2. Zakona
i to je veoma va`no uo~iti zbog efikasne za{tite kupca. U odredbi ~lana 112.
stav 2. Zakon odre|uje da sud pristupa provo|enju rje{enja iz ~lana stava 1.
ovog ~lana odmah po dono{enju rje{enja kojim nare|uje predaju nepokretnosti. Nasuprot tome odredba ~lana 203. stav 2. predvi|a da se ispra`njenju i
predaji nepokretnosti mo`e pristupiti nakon isteka osam dana od dana dostave rje{enja o izvr{enju, ako prigovor nije izjavljen, odnosno dostave rje{enja
kojim je prigovor izvr{enika odbijen.
6

Jedan izvr{ni postupak. Ima argumenata i za suprotno tuma~enje prema kojem

je zakonodavac u ~lanu 112. stav 2. pod pristupanjem izvr{enju imao u vidu
samo obavezu suda da odmah dostavi rje{enje o predaji licima u ~ijem se
posjedu nepokretnost nalazi i da se time stupa u novi postupak izvr{enja propisan ~lanovima 202-206, {to podrazumijeva i ulaganje prigovora na rje{enje
o izvr{enju koji ima suspenzivno dejstvo (~lan 203. st. 2.). Tuma~enje bi logi~ki
bilo ispravno samo je pitanje da li je time pogo|ena i namjera zakonodavca
i ne bi li se time do{lo u suprotnost sa drugim zakonskim odredbama. Zakon
izri~ito predvi|a da se dono{enju rje{enja o dosudi pristupa odmah po polaganju cijene i da se ono provodi i prije njegove pravosna`nosti (93/3). Dalje,
u cilju ubrzanja postupka odmah po dono{enju rje{enja o dosudi se pristupa
namirenju tra`ilaca izvr{enja. Od zahtjeva da navedena rje{enja postanu pravosna`na odustalo se u cilju efikasnosti izvr{nog postupka na nepokretnostima (v. 68/5). Dopustiti da se postupak izvr{enja na nepokretnosti koji je doveden gotovo do samog kraja i gdje se ve} vr{i predaja nepokretnosti kupcu
pretvori u novi izvr{ni postupak sa mogu}no{}u ulaganja pravnih lijekova koji
odla`u izvr{enje (~lan 203. stav 2.), zna~ilo bi iznevjeriti osnovni cilj koji je
slijedio zakonodavac. Na odre|enim mjestima je kritikovano da je Zakon u
cilju efikasnosti zanemario za{titu izvr{enika i tre}ih lica, ali to ovdje ne bi
bio slu~aj. Lice koje ne napu{ta nepokretnost prodatu kupcu u izvr{nom
postupku, nakon {to mu je to bilo nalo`eno i rje{enjem o dosudi, nakon {to
je eventualno i namiren (naknada za li~ne slu`nosti koje se prodajom gase
~lan 98. stav 1. ta~. 5.) ne bi trebalo u`ivati dodatnu za{titu i stavljati prigovor protiv rje{enja da preda i isprazni nepokretnost (Ova su lica uz to
u~esnici u postupku i kao takva imaju u toku postupka mogu}nost za{tite
svojih interesa.).
^lan 113.
Primjena odredaba glave X ovog zakona u slu~aju kada nepokretnost nije
upisana u zemlji{ne knjige
(1) Postupak izvr{enja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemlji{ne knjige provodi se prema odredbama glave X ovog zakona, ako odredbama
ovog ~lana nije druk~ije odre|eno.
(2) U slu~aju nepokretnosti iz stava 1. ovog ~lana tra`ilac izvr{enja }e uz
prijedlog za izvr{enje podnijeti dokaze da je izvr{enik njen vlasnik ili }e
od suda zatra`iti dostavu dokaza u skladu sa ~lanom 37. ovog zakona.

^lan 113 425

Tra`ilac izvr{enja du`an je ozna~iti nepokretnost prema podacima iz kata stra, a ako takvih podataka u katastru nema du`an je nazna~iti mjesto
na kojemu se nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i povr{inu.
(3) Nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju sud }e zastati sa izvr{enjem do
okon~anja postupaka predvi|enih u stavu 4. odnosno stavu 8. ovog ~lana.
(4) Nakon {to je rje{enje o izvr{enju doneseno postupak izvr{enja na nepokretnostima na podru~ju gdje zemlji{ne knjige nisu uspostavljene ili su
uni{tene, odnosno nestale nastavit }e se nakon {to se nepokretnost koja
je predmet izvr{enja upi{e u zemlji{ne knjige u skladu sa glavom VIII
Zakona o zemlji{nim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa
zakonom.
(5) Tra`ilac izvr{enja obavezan je zahtijevati upis u zemlji{ne knjige u skla du sa stavom 4. ovog ~lana u roku od 15 dana od dana dono{enja
rje{enja o izvr{enju te o tome, u roku koji mu je odre|en, izvijestiti
izvr{ni sud. Ako tra`ilac izvr{enja ne podnese zahtjev za upis u zemlji{ne
knjige u predvi|enom roku ili u datom mu roku o tome ne izvijesti
izvr{ni sud, postupak izvr{enja }e se obustaviti.
(6) Ako bi upis u zemlji{ne knjige bio u suprotnosti sa zakonom sud }e
obaviti pljenidbeni popis nepokretnosti za koju je predlo`eno izvr{enje i
na ro~i{te za pljenidbeni popis pozvati tra`ioca izvr{enja, izvr{enika i lica
s ~ijim nepokretnostima grani~i ta nepokretnost.
(7) Zapisnik o pljenidbenom popisu objavljuje se na sudskoj plo~i.
(8) O obavljenom pljenidbenom popisu sud }e u Slu`benim novinama
Federacije BiH/Slu`benom glasniku Republike Srpske i najmanje dva
dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Federacije/Republike Srpske
objaviti oglas u kojem }e navesti sud koji objavljuje oglas, broj predme ta, ime i adrese stranaka, podatke o nepokretnosti na kojoj se izvr{enje
provodi, te obavijest o tome gdje je i kada odr`ano ro~i{te na kojemu
je nepokretnost popisana i kad je zapisnik o pljenidbenom popisu istaknut na sudskoj plo~i. Tim }e oglasom sud pozvati sva zainteresirana lica
da pisano ili usmeno obavijeste sud o razlozima zbog kojih se izvr{enje
ne mo`e provesti na toj nepokretnosti.
1

Op}enito. Ova odredba posljedica je ~injenice da su u BiH zemlji{ne knjige

u velikoj mjeri nea`urne, kao i da na jednom dijelu teritorije uop}e ne postoje, jer su uni{tene ili nestale ili eventualno nisu ni bile uspostavljene.
Odredbama ovog ~lana obuhva}ene su dvije razli~ite situacije situacija u
kojoj zemlji{na knjiga postoji, ali nepokretnost koja je predmet izvr{enja nije
upisana u zemlji{nu knjigu i situacija u kojoj na datom podru~ju zemlji{na
knjiga iz bilo kojeg razloga ne postoji (v. 70/1). Odredbe ovog ~lana se
zna~ajno, ne samo redakcijski, razlikuju u odnosu na raniji zakon koji je primarno regulirao samo situaciju izvr{enja na nepokretnostima na podru~ju na
kojem ne postoje zemlji{ne knjige, a dopu{tao primjenu odredba i u situaci-

426 ^lan 113

ji da predmetna nepokretnost nije upisana u zemlji{ne knjige, kao i da je

upisana samo u katastar, pri ~emu lica koja su upisana u zemlji{nu knjigu
kao i njihovi univerzalni sukcesori ne osporavaju ovo pravo izvr{enika. Bitna
novina se sastoji u tome da se izvr{enje na nepokretnostima koje nisu upisane
u zemlji{nu knjigu ne}e provesti u kontinuitetu, ve} da }e se sa postupkom
zastati, do izvr{enja upisa nepokretnosti u zemlji{nu knjigu. Na ovaj na~in se
`eljelo i u postupku izvr{enja utjecati na a`uriranje zemlji{noknji`nog stanja,
me|utim veliko je pitanje da li je na ovaj na~in Zakon optimalno za{titio
tra`ioca izvr{enja. Odredbe ovog ~lana sadr`e niz tehni~kih ali i supstancijelnih gre{aka, te grubo nisu vodile ra~una o nekim institutima iz na{e bankarske
prakse, npr. ve} zasnovanim zalo`nim pravima na osnovu sporazuma pred
sudom na vanknji`nom vlasni{tvu.
2

Uz stav 1: Pravila koja va`e za izvr{enje na nepokretnostima koje nisu upisane u zemlji{ne knjige. Principijelno ova odredba uspostavlja pravilo po kome
se izvr{enje na navedenim nepokretnostima provodi po pravilu glave X
Zakona, koja ure|uje izvr{enje na nepokretnostima, osim ako ovaj ~lan ne
odre|uje odstupanja od op}ih pravila izvr{enja na nepokretnostima. Odredbe
ovog ~lana uspostavljaju posebna pravila koja se ti~u zapo~injanja izvr{nog
postupka; u principu nepostojanje zemlji{ne knjige ili neobuhva}enost date
nepokretnosti zemlji{nom knjigom ne spre~avaju izvr{enje, ali ga mo`e odlo`iti
u cilju postizanja izvjesnosti o vlasni~kim odnosima na datoj nepokretnosti kao
i omogu}avanja provo|enja odre|enih izvr{nih radnji.

Dokaz o vlasni{tvu na nepokretnosti koja nije upisana u zemlji{ne knjige.

Op}i uvjet za pokretanje izvr{enja na jednoj nepokretnosti je dokaz o
vlasni{tvu izvr{enika. U slu~aju a`urne zemlji{ne knjige to je aktuelni
zemlji{noknji`ni izvod (v. 70/2), u slu~aju da je nepokretnost upisana u zemlji{ne knjige, ali da je izvr{enik vanknji`ni vlasnik, nu`no je dokazati da su
ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja (v. 70/15 i 16.). Bilo bi
dogmatski ispravnije da u situaciji da sama nepokretnost nije upisana u zemlji{ne knjige Zakon zahtjeva dokaz da su ispunjeni uvjeti za upis prava vlasni{tva izvr{enika u zemlji{nu knjigu, jer se ~esto, upravo zbog neizvr{enog
upisa ne}e mo}i dokazati da je izvr{enik vlasnik. Ako je izvr{enik stekao nepokretnost na osnovu pravnog posla postat }e vlasnik tek upisom u zemlji{nu
knjigu; ukoliko pri tome nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje na osnovu zakona
(neki vid originarnog stjecanja) prema pravilima stvarnog prava uop}e se ne
mo`e dokazati vlasni{tvo izvr{enika. Dokaz }e se ~esto sastojati u tome da se
doka`e da bi izvr{enik, da zemlji{na knjiga postoji, mogao biti upisan kao
vlasnik predmetne nepokretnosti. Zakon propisuje da je tra`ilac izvr{enja
du`an sam da dostavi dokaze o vlasni{tvu izvr{enika ili da od suda tra`i
dostavu dokaza u skladu sa ~lanom 37. Zakona. Ovdje navedena odredba
mo`e biti od pomo}i kada postoji neizvjesnost {ta ~ini izvr{enikovu imovinu,
da li u nju ulazi pravo vlasni{tva izvr{enika na odre|enoj nepokretnosti. U
principu se me|utim prokaznim postupkom ne pribavlju dokazi o vlasni{tvu,
ve} podaci o imovini. U prijedlogu za izvr{enje nepokretnost mora biti {to je
mogu}e preciznije ozna~ena i tra`ilac izvr{enja treba posegnuti za svim
mogu}im sredstvima od katastarskih podataka do opisa nepokretnosti (mjesto, naziv, granice, povr{ina).

^lan 113 427

Zastajanje sa izvr{enjem. Na prijedlog tra`ioca izvr{enja koji je podnio i odgovaraju}e dokaze o vlasni{tvu ili mogu}nosti stjecanja vlasni{tva od strane
izvr{enika sud }e donijeti rje{enje o izvr{enju i kako proizlazi iz formulacije
ovog stava ne}e vi{e poduzeti niti jednu izvr{nu radnju ve} }e zastati sa
izvr{enjem do okon~anja postupka predvi|enog u stavu 4. ovog ~lana (u
Zakonu se potkrala gre{ka ta~no bi bilo u stavu 4. i 5. ovog ~lana) ili
postupka predvi|enog u stavu 8. ovog ~lana (u Zakonu se potkrala gre{ka
ta~no bi bilo u stavu 6. ili u stavu 6-8. ovog ~lana) v. infra 6. Sud zastaje sa postupkom i o~ekuje okon~anje jednog od dva postupka, pri ~emu sud
nema pravo izbora koji }e postupak pokrenuti, odnosno na koji }e postupak
uputiti tra`ioca izvr{enja, jer je to propisano odredbom stava 4. i stava 6.
Odredbe stava 4. i 5. odnose se na du`nost tra`ioca izvr{enja da pokrene
postupak uspostave zemlji{ne knjige za datu nepokretnost, a ako to ne bi bilo
u skladu sa zakonom odredba stava 6. propisuje dalje postupanje suda sud
}e izvr{iti pljenidbeni popis nepokretnosti i dalje provesti izvr{ne radnje.
Navedeno zakonsko rje{enje name}e tri pitanja. Prvo je {ta zna~i nemogu}nost
upisa zbog suprotnosti sa zakonskim normama. Formulacija je zbunjuju}a i
mo`e se tuma~iti samo kao nemogu}nost uspostavljanja zemlji{ne knjige u
datom slu~aju jer bi to bilo u suprotnosti sa odredbama glave VIII Zakona o
zemlji{nim knjigama. To ni u kom slu~aju ne smije zna~iti da se vlasni{tvo
izvr{enika ne mo`e upisati jer bi to bilo u suprotnosti sa zakonom u tom
slu~aju nema dokaza vlasni{tva izvr{enika i ne mo`e se provesti postupak
izvr{enja na konkretnoj nekretnini. Navedena formulacija podrazumijeva da
postoje prepreke u Zakonu o zemlji{nim knjigama za uspostavu zemlji{ne knjige, a to ne bi trebalo pogoditi tra`ioca izvr{enja na na~in da on ne mo`e
voditi izvr{ni postupak. Da li }e se na}i kupac za takvu nepokretnost posebno je pitanje. Drugo, ko i u kom momentu konstatuje da je upis u suprotnosti sa zakonom. U skladu sa prethodnim tuma~enjem, koje obja{njava {ta
se uop}e podrazumijeva pod navedenom formulacijom, dolazi u obzir potvrda
nadle`nog suda da upis u zemlji{nu knjigu nije mogu} uz navo|enje razloga. Tada sud provodi pljenidbeni popis, ali je zakonska odredba na ovom mjestu ponovo neprecizna. Sud ne}e zastati sa izvr{enjem i ~ekati okon~anje
postupka, jer sud ne ~eka zavr{etak postupka iz stava 8 (ta~nije 6-8.), ve}
sam provodi taj postupak i te radnje su ve} izvr{ni postupak. Tre}e je pitanje {ta zna~i zastati sa postupkom. Sam zakon ne regulira takav institut
Zakon poznaje prekid, odlaganje, obustavu i okon~anje postupka, ali ne i
zastoj, stoga je odredba trebala biti preciznija i dati upute sudu koje radnje
ne poduzima i od kog momenta ih mo`e poduzeti.

Uz stav 4. i 5: Postupak uspostavljanja zemlji{nih knjiga. Ukoliko se radi o

podru~ju na kojem zemlji{na knjiga nije bila uspostavljena, uni{tena je ili
nestala, jednom rije~ju, ukoliko se radi o podru~ju za koje ne postoji zemlji{na
knjiga, izvr{ni sud }e donijeti rje{enje o izvr{enju, ne}e poduzimati nikakve
daljnje radnje (suprotno v. infra 6) i uputit }e tra`ioca izvr{enja da u skladu sa odredbama glave VIII ZZK pokrene postupak uspostavljanja zemlji{ne
knjige. Tra`ilac izvr{enja je obavezan zahtijevati upis u zemlji{ne knjige,
odnosno u ovom slu~aju on mora tra`iti otvaranje zemlji{noknji`nog ulo{ka
za nepokretnost na kojoj je predlo`io izvr{enje (~lan 66. ZZK). Nakon izvr{enog upisa nepokretnosti u zemlji{ne knjige izvr{ni postupak }e se nastaviti.

428 ^lan 113

Rok za podno{enje tog zahtjeva odre|en je Zakonom i iznosi 15 dana od

dana dono{enja rje{enja o izvr{enju. Veoma je neuobi~ajeno da se rok ra~una
od dana dono{enja rje{enja o izvr{enju; ovdje se radi o jo{ jednoj gruboj
gre{ci u Zakonu. Budu}i da se rje{enje o izvr{enju dostavlja po pravilima koja
va`e za dostavljanje tu`be, bilo bi nu`no da se rok od 15 dana ra~una od
dana dostavljanja rje{enja o izvr{enju tra`iocu izvr{enja. Sud potpuno slobodno odre|uje rok u kome tra`ilac izvr{enja mora obavijestiti sud da je podnio
zahtjev za upis nepokretnosti u zemlji{ne knjige. Budu}i da je bitno da zahtjev bude postavljen u roku od 15 dana, ovaj sudski rok ne bi trebao biti
dug nakon {to je izvr{io svoju obavezu i podnio zahtjev za upis tra`iocu
izvr{enja ne treba mnogo vremena da o tome obavijesti sud. Propu{tanje dviju
obaveza podno{enja zahtjeva za upis u zakonskom roku i obavje{tenja suda
u roku odre|enom od strane suda dovest }e do obustavljanja postupka izvr{enja.
6

Zabilje`ba izvr{enja. Prema op}im pravilima o izvr{enju sud neposredno nakon

dono{enja rje{enja o izvr{enju nala`e upis zabilje`be izvr{enja u zemlji{noj
knjizi. Cilj je za{tita tra`ioca izvr{enja. Zabilje`ba izvr{enja ima zna~ajne konsekvence u pogledu reda namirenja i za{tite prema tre}im licima (v. 72/7).
Odredbe po kojima sud nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju zastaje sa
postupkom i ne poduzima nikakve izvr{ne radnje (v. supra 4 i 5) mogle bi
ozbiljno ugroziti sigurnost tra`ioca izvr{enja. Iako iz odredbe stava 3. slijedi
navedeni zaklju~ak, ovdje treba izvr{iti uputu na odredbu ~lana 72. stav 4.
(72/14), koja predvi|a surogat za upis zabilje`be izvr{enja u zemlji{ne knjige
u situaciji da na odre|enom podru~ju ne postoji zemlji{na knjiga. Po zahtjevu i na tro{ak tra`ioca izvr{enja sud }e objaviti rje{enje o izvr{enju u
slu`benom glasilu entiteta i dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji tog entiteta. Na taj se na~in, neovisno o postupku za uspostavljanje zemlji{ne
knjige, za{ti}uje tra`ilac izvr{enja. Zakon je tu mogu}nost predvidio samo u
situaciji kada zemlji{na knjiga ne postoji; ~lan 72. stav 4. je izri~ito izvr{io
uputu samo na odredbu stava 4. ovog ~lana. Analogna primjena na situaciju
u kojoj zemlji{na knjiga postoji ali nepokretnost nije upisana stoga nije
mogu}a.

Uz stav 6: Pljenidbeni popis nepokretnosti. Ako bi upis u zemlji{ne knjige

bio u suprotnosti sa zakonom, predvi|en je drugi postupak koji treba provesti sud (v. supra 4). Na ovom mjestu novi zakon slijedi logiku starog zakona koji je predvi|ao na~in izvr{enja na nepokretnostima koje nisu bile upisane u zemlji{nu knjigu. Zbog tog razloga postupak prinudnog izvr{enja nije
mogao biti sprije~en i stari (~lan 186. st. 3. ZIP-a iz 1978. g.) kao i novi zakon
predvi|aju jedan surogatni postupak pljenidbeni popis nepokretnosti. U
svrhu izvr{enja pljenidbenog popisa odr`ava se ro~i{te, na koje sud poziva
stranke i lica sa ~ijim nepokretnostima grani~i nepokretnost koja je predmet
izvr{enja. Cilj pozivanja ovih lica je da se na ro~i{tu utvrdi je li vlasni{tvo na
odre|enoj nepokretnosti sporno, jesu li sporne me|e i sl. Raniji je zakon
sadr`avao odredbu prema kojoj je zapisnik o popisu imao zna~aj zabilje`be
izvr{enja. Budu}i da je u ~lanu 72. stav 4. propisano da se objavljuje rje{enje
o izvr{enju i da ta objava ve} ima efekte zabilje`be izvr{enja, pljenidbeni popis
vi{e nema taj karakter. Druga~ije je u slu~aju da tra`ilac izvr{enja nije u skladu sa odredbom ~lana 72. stav 4. zahtijevao objavljivanje izvr{enja. U izvr{nom

^lan 113 429

postupku }e nastati dodatni tro{kovi jer treba izvr{iti objavljivanje i rje{enja

o izvr{enju (na zahtjev i tro{ak tra`ioca izvr{enja) i kasnije eventualni pljenidbeni popis po slu`benoj du`nosti. Mogu}e je da zakonodavac nije odista
`elio ovakvu situaciju, ali ona proizlazi iz povezanog tuma~enje dviju navedenih zakonskih odredaba.
8

Uz stav 7. i 8: Objavljivanje pljenidbenog popisa. O odr`avanju ro~i{ta i

izvr{enom pljenidbenom popisu sud vodi zapisnik koji se objavljuje na sudskoj plo~i. Osim toga oglas o obavljenom pljenidbenom popisu sud objavljuje
u slu`benim glasilima entiteta i dva dnevna lista koja se distribuiraju na cijeloj teritoriji odre|enog entiteta. Ovaj oglas sadr`i sve podatke o sudu, broju
predmeta, strankama, kao i detaljne podatke o mjestu i vremenu odr`avanja
ro~i{ta za pljenidbu nepokretnosti. Oglasom se pozivaju lica koja raspola`u
odre|enim podacima ili dokazima da sud obavijeste o razlozima zbog kojih
se izvr{enje na toj nepokretnosti ne bi moglo provesti. Ukoliko je na prijedlog tra`ioca izvr{enja sud objavio dono{enje rje{enja o izvr{enju, {to ima
karakter zabilje`be izvr{nosti, ovo bilo drugo obavljivanje u istom postupku.

Zalaganje neuknji`enih nepokretnosti. Vanknji`ni zalog }e zbog odredaba

Zakona o zemlji{nim knjigama i tamo definiranog na~ela upisa i povjerenja
nu`no izgubiti na zna~aju (v. 72/14). Tako|er }e odredba ovog stava bitno
doprinijeti da davaoci kredita budu uzdr`ani kod uzimanja vanknji`nog vlasni{tva kao osiguranja za kredit. Time }e iz na{e prakse biti otklonjen jedan
nepo`eljan institut. Hipoteka je zemlji{noknji`no pravo par excellence; budu}i
da se ne ispoljava ni na koji na~in u materijalnom svijetu (nepokretnost ostaje u posjedu du`nika), ona biva publicirana i postoji samo kao knji`no pravo.
Samo tako su za{ti}eni hipotekarni povjerilac i tre}a savjesna lica. Novele ZIPa iz 1990. g. kojima je uveden institut zasnivanja zalo`nog prava na pokretnim i nepokretnim stvarima na osnosu sporazuma pred sudom su izri~ito
predvi|ale u odredbama 251a-251|. zalaganje samo uknji`enih nepokretnosti.
U vrijeme dono{enje Novela, kad se jo{ nije moglo predvidjeti kojim }e putem
krenuti praksa, izra`avana su stajali{ta da na ovaj na~in nije mogu}e zalaganje neuknji`enih nekretnina (Tako J. Ilc, Spremembe ZIP-a, str. 301, M.
Paunovi}, Prednosti hipoteke, str. 1048). Me|utim, suo~ena sa nesre|enom
zemlji{nom knjigom, sudska je praksa dopustila i dobrovoljno zalaganje neuknji`enih nepokretnosti, pri ~emu su shodno primjenjivane odredbe ~lana 186.
ZIP-a iz 1978. g. Negativni efekti ve} su se pokazali u praksi. Pred sudovima se vode postupci izme|u povjerilaca vanknji`ne hipoteke i savjesnih tre}ih
koji su pribavili vlasni{tvo na nekretnini ne znaju}i da je ranije zasnovano
zalo`no pravo na osnovu sporazuma pred sudom. U jednom je slu~aju
Kantonalni sud u Sarajevu povodom prigovora tre}eg odnosno savjesnog stjecatelja nepokretnosti presudio u njegovu korist, ~ime je obustavljeno izvr{enje.
Ovdje je sud imao relativno lak zadatak budu}i da su utvr|ene manjkavosti
u postupku zasnivanja zalo`nog prava te je sud zauzeo stanovi{te da zalo`no
pravo na osnovu sporazuma stranaka nije valjano ni nastalo (Presuda
Kantonalnog suda u Sarajevu P-1544/00 od 21.12.2000. g. iz arhive suda).
Postavlja se pitanje kako bi sud presudio da u zasnivanju zalo`nog prava nije
bilo proceduralnih gre{aka. Postoje argumenti koji govore u prilog shvatanja
da ukoliko je savjesni tre}i stekao vlasni{tvo protiv njega se ne mo`e voditi

430 ^lan 114

izvr{enje, on je stekao neoptere}enu nepokretnost. Ovakvo shvatanje zahtijeva

princip sigurnosti pravnog prometa. Ali postoje argumenti u prilog suprotnom
shvatanju. Zalo`no pravo je zasnovano u sudskom postupku pravosna`nom
odlukom suda, te isti princip pravne sigurnosti zahtijeva da titular takvog
prava nema bojazni da ono ne}e biti provodivo.
10

Ranije zasnovano vanknji`no zalo`no pravo. U nizu slu~ajeva se u bankarskoj praksi zasnovalo zalo`no pravo na neuknji`enim nepokretnostima za vrijeme va`enja starog zakona, a mo`e se dogoditi da se postupak izvr{enja
pokre}e nakon stupanja na snagu novog zakona. Zakon u prijelaznim odredbama nije predvidio ovakav slu~aj niti bilo kakav izuzetak za tako zasnovana
zalo`na prava, tako da }e ona do}i pod udar ove odredbe ako se pokrene izvr{ni postupak, povjerilac mora ra~unati s tim da }e sud u skladu sa
odredbama ovog ~lana zastati sa postupkom do uspostavljanja zemlji{ne knjige za predmetnu nepokretnost. Ako bi to bilo u suprotnosti sa zakonom sud
bi trebao provesti postupak u skladu sa odrebom ~lana 6 8, {to je besmisleno, jer je taj postupak dijelom ve} proveden prilikom zasnivanja zalo`nog
prava na osnovu sporazuma stranaka. U ovom slu~aju, a nakon {to je
utvr|eno da bi upis u zemlji{ne knjige bio u suprotnosti sa zakonom, sud
ipak ne bi trebao poduzimati jo{ jednom pljenidbeni popis i radnje u skladu sa odredbama stava 6. do 8., jer je na identi~an na~in u skladu sa odredbom ranijeg ~lana 186. stav 3. to jednom ve} poduzeo. Me|utim, u skladu
sa odredbama ranijeg zakona ovaj je pljenidbeni popis objavljen samo na sudskoj plo~i (~lan 186. stav 4. ZIP-a iz 1978. g.), ali ne i u sredstvima javnog
informiranja. Na ovom mjestu bi trebalo povezati rje{enja starog i novog zakona i nastaviti postupak sa provo|enjem nedostaju}e radnje objavljivanje da
je pljenidbeni popis izvr{en (stav 8.). Druga~ije postupanje, ponavljanje pljenidbenog popisa, zna~ilo bi dodatni gubitak vremena i sredstava na strani
tra`ioca izvr{enja i retroaktivnu primjenu novog zakona!

XI - IZVR{ENJE

NA POKRETNIM STVARIMA

Op{te odredbe
^lan 114.
Mjesna nadle`nost ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze
(1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima i za
sprovedbu tog izvr{enja mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju,
prema naznaci u prijedlogu za izvr{enje, one nalaze.
(2) Odredbe stava 1. ovog ~lana primjenjuju se na odgovaraju}i na~in i kad
se izvr{enje pokre}e po slu`benoj du`nosti.
1

Uop{teno: Odredbe ovog dijela Zakona o izvr{nom postupku sadr`e zakonsko

rje{enje o postupku i na~inu izvr{enja na pokretnim stvarima, radi naplate
nov~anih potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Svrha odredaba sadr`anih u ovom

^lan 114 431

poglavlju je da sud, kada tra`ilac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje predlo`i

izvr{enje na pokretnim stvarima, na zakonom ure|en na~in sprovede postupak prodaje pokretnih stvari, radi prinudnog ostvarivanja prava tra`ioca
izvr{enja iz izvr{ne isprave.
2

Ovaj dio zakona sadr`i odredbe: o mjesnoj nadle`nosti, o izuzimanju od

izvr{enja, izvr{nim radnjama kojim se po zakonu potra`ivanje prinudno ostvaruje, o prodaji stvari kupcu prije pla}anja i pravila o primjeni na odgovaraju}i
na~in u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima odredaba o izvr{enju
na nepokretnosti, izuzev odredbi o promjeni predmeta izvr{enja.

Propisi novog zakona u ovom dijelu u najve}em dijelu odgovaraju propisima

~lanova od 69. do 70, zatim od 72. do 76. i od 78. do 90. sadr`anih u Glavi
VIII Zakona o izvr{nom postupku biv{e SFRJ koji je bio u primjeni prije stupanja na snagu ovog zakona. Novine su sadr`ane u ~lanovima koji propisuju: dostavu rje{enja o izvr{enju na dalje provo|enje (~lan 116. ovog zakona),
izuzimanje od izvr{enja (~lan 117. ovog zakona), zabranu raspolaganja popisanim stvarima (~lan 123. ovog zakona), ro~i{te za prodaju (~lan 131. ovog
zakona) i predaju stvari prije pla}anja (~lan 132. ovog zakona).

Osim toga, novina u ovom zakonu je kod namirenja vi{e tra`ilaca pri
dono{enju rje{enja o namirenju, kada sud uzima u obzir samo ona potra`ivanja za koja je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no do dana dono{enja rje{enja
o namirenju,, umjesto dosada{njeg zakonskog rje{enja prema kojem su se namirivala ona potra`ivanja za koja je rje{enje o izvr{enju bilo pravosna`no, {to je
posljedica novog zakonskog rje{enja iz ~lana 12. stav 5. ovog zakona, prema
kojem se izvr{enje, u pravilu, provodi po dono{enju odluke o prigovoru.

Prema generalnom pravilu sadr`anom u ~lanu 135. ovog zakona, ako ovim
zakonom nije druk~ije odre|eno, u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima,
na odgovaraju}i na~in primjenjuju se odredbe ovog zakona o izvr{enju na
nepokretnostima (izuzev odredbi o promjeni predmeta izvr{enja). Time su u
postupku izvr{enja na pokretnim stvarima preuzete zna~ajne novine koje su
ovim zakonom predvi|ene za postupak izvr{enja na nepokretnostima.

Uz stav 1: Propisom odredbe ~lana 4. stav 2. ovog zakona predvi|eno je da

se mjesna nadle`nost sudova odre|uje u zavisnosti od sredstava i predmeta
izvr{enja.

Sam naziv ovog ~lana mjesna nadle`nost ako je poznato mjesto gdje se
pokretne stvari nalaze razlikuje se od naziva istoimenog ~lana ranije va`e}eg
Zakona o izvr{nom postupku kojim je bila formulisana mjesna nadle`nost ako
je u prijedlogu nazna~eno mjesto gdje se stvari nalaze.. Me|utim, nema
su{tinske razlike izme|u ova dva istoimena ~lana, osim {to je ovom (novom)
zakonskom odredbom preciznije odre|ena mjesna nadle`nost za odlu~ivanje o
prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima.

Prema propisu ovog ~lana mjesna nadle`nost za odlu~ivanje o prijedlogu za

izvr{enje na pokretnim stvarima, ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari

432 ^lan 114

nalaze, isklju~iva je i odre|uje se prema podru~ju gdje se, prema naznaci u

prijedlogu za izvr{enje, stvari nalaze. Kako se radi o isklju~ivoj nadle`nosti,
stranke se ne mogu sporazumijevati o mjesnoj nadle`nosti, jer sporazum
stranaka ne mo`e derogirati zakon. Sporazumijevanje stranaka o mjesnoj
nadle`nosti, ako je zakonom odre|ena isklju~iva nadle`nost, isklju~eno je i
odredbom ~lana 52. Zakona o parni~nom postupku.
9

Mjesnu nadle`nost, prema ovoj zakonskoj odredbi, opedjeljuje podru~je na

kojem se, prema naznaci u prijedlogu za izvr{enje, pokretne stvari nalaze. Dio
zakonskog teksta ovog ~lana prema naznaci u prijedlogu za izvr{enje, proizlazi iz samog naziva ovog ~lana koji propisuje mjesnu nadle`nost za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima ako je poznato mjesto
gdje se pokretne stvari nalaze.

10

^injenica da je ova zakonska odredba, u dijelu stava 1. ovog ~lana, preuzeta iz ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku (s tim da je novim zakonom
preciznije ure|eno ovo pitanje) upu}uje na zaklju~ak da dosada{nja sudska
praksa opravdava ovakvo zakonsko rje{enje i u novom Zakonu o izvr{nom
postupku. Razloge za ovakvo zakonsko rje{enje opravdava na~elo efikasnosti
postupka. Izvr{ni sud u postupku sprovo|enja izvr{enja na pokretnim stvarima preduzima niz izvr{nih radnji i logi~no je da }e sprovo|enje tih radnji
biti daleko efikasnije ukoliko ih sprovodi sud mjesno nadle`an za podru~je na
kome se pokretne stvari nalaze.

11

Iz sadr`aja stava 1. ove zakonske odredbe, kojom je propisano da je za

odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima i za sprovo|enje
tog izvr{enja mjesno nadle`an sud na ~ijem se podru~ju one nalaze,, proizlazi
da isti sud ostaje mjesno nadle`an i u slu~aju kada izvr{enje nije moglo biti
provedeno zbog nedostatka navedenih stvari. U tom slu~aju, izvr{enje se
sprovodi na osnovu ~lana 198. stav 1. ovog zakona (procjena i isplata potivvrijednosti dosu|enih stvari).
Kao primjer iz sudske prakse u pogledu mjesne nadle`nosti navode se sljede}e
odluke:

Za odlu~ivanje o predlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima za sprovo|enje tog izvr{enja, mesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalaze te
stvari. Ovaj sud ostaje mesno nadle`an i u slu~aju kada izvr{enje nije moglo
biti sprovedeno zbog nedostatka navedenih stvari, pa se izvr{enje sprovodi u
skladu sa odredbom ~lana 214. ZIP-a (procena i isplata protivvrednosti
dosu|ene stvari) (Vi{i privredni sud, P`-2810/94, prema: Svetislav Vukovi},
Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 130).
1) Kad poverilac za izvr{enje istog nov~anog potra`ivanja predla`e vi{e
sredstava izvr{enja mesno je nadle`an sud koji je mesno nadle`an za postupanje po bilo kom sredstvu ~lan 188. ZPP-a, a u vezi sa ~lanom 14. ZIP-a.
2) Ako je predlog za izvr{enje iz prethodnog stava upu}en raznim sudovima, ve} prema mesnoj nadle`nosti propisano je za odnosno sredstvo, mo`e
se, po predlogu stranke odnosno suda, odrediti jedan od tih sudova za spro-

^lan 115 433

vo|enje celokupnog postupka, a u okviru ~lana 68. ZPP-a a u vezi sa ~lanom

14. ZIP-a.
3) Za slu~aj da je poverilac istog suda podneo vi{e predloga za izvr{enje
istog nov~anog potra`ivanja raznim sredstvima izvr{enja, mo`e se odrediti spajanje postupaka po svim predlozima ~lan 313. ZPP-a a u vezi sa ~lanom
14. ZIP-a.
4) U slu~aju da se jednim predlogom za izvr{enje istakne protiv istog
du`nika vi{e zahteva za izvr{enje nov~anog potra`ivanja, bi}e za sve mesno
(ako je i stvarno) nadle`an sud kome se poverilac obratio ~lan 188. a u
vezi sa ~lanom 14. ZIP-a.
5) Zaklju~ci pod 1-4 dolaze na odgovaraju}i na~in do primene i kod postupak za odre|ivanje privremenih mera (zaklju~ak sa savetovanja u
saveznom sudu od 10. i 11.6.1981. godine, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar
zakona o izvr{nom postupku, strana 130).
Kod izvr{enja na pokretnim stvarima radi naplate nov~anog potra`ivanja, ako je u predlogu za izvr{enje nazna~eno mesto gde se te stvari nalaze,
za odlu~ivanje o predlogu i za sprovo|enje izvr{enja mesno je nadle`an sud
na ~ijem se podru~ju nalaze stvari, a ne sud na ~ijem se podru~ju nalazi
prebivali{te du`nika (VSJ. P. 378/86, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar
Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 2000. godine, strana 129).
12

Uz stav 2: Ova zakonska odredba dopunjena je u ovom dijelu propisom da

}e se odredbe prethodnog stava primjenjivati na odgovaraju}i na~in i kad se
izvr{enje pokre}e po slu`benoj du`nosti, {to nije bilo propisano ranije va`e}im
Zakonom o izvr{nom postupku. Nema sumnje da ovo zakonsko rje{enje ima
puno opravdanje i da se ovim propisom obezbje|uje jednak procesnopravni
polo`aj stranaka i jednak pristup sudu, bez obzira da li se prijedlog za
izvr{enje podnosi od strane tra`ioca izvr{enja ili se izvr{enje pokre}e po
slu`benoj du`nosti. Ovo stoga {to mjesnu nadle`nost, prema odredbi stava 1.
ovog ~lana, koji se na odgovaraju}i na~in primjenjuje i kada se izvr{enje
pokre}e po slu`benoj du`nosti, opredjeljuje podru~je na kojem se stvari nalaze,
kao generalno pravilo, a ne time da li se izvr{ni postupak pokre}e dispozicijom stranaka ili po slu`benoj du`nosti.
^lan 115.
Mjesna nadle`nost ako nije poznato gdje se pokretne stvari nalaze
(1) Tra`ilac izvr{enja mo`e predlo`iti da sud donese rje{enje o izvr{enju na
pokretnim stvarima, ne nazna~avaju}i mjesto gdje se one nalaze.
(2) Za odlu~ivanje o prijedlogu iz stava 1. ovog ~lana mjesno je nadle`an
sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te, ili ako nema prebivali{ta,
boravi{te izvr{enika fizi~kog lica odnosno sjedi{te izvr{enika pravnog lica.
(3) Tra`ilac izvr{enja mo`e u slu~aju iz stava 1. ovog ~lana podnijeti rje{enje
o izvr{enju svakom stvarno nadle`nom sudu na ~ijem se podru~ju nalaze
izvr{enikove pokretne stvari, s prijedlogom da taj sud sprovede izvr{enje.

434 ^lan 115

Uz stav 1: Naziv ovog ~lana razlikuje se od istoimenog ~lana 70. ranije

mjesna nadle`nost
va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku. Sam naziv ~lana m
ako nije poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze, jednako kao i naziv
~lana 70. ranijeg zakona mjesna nadle`nost ako u prijedlogu nije nazna~eno
mjesto gdje se stvari nalaze, defini{e sadr`aj ove zakonske odredbe.

Razlike u nazivu navedenih zakonskih odredbi, iako na prvi pogled izgledaju

kao razlike u jezi~kom smislu rije~i, ipak su su{tinske. Ogledaju se u tome,
{to prema ovoj odredbi novog Zakona o izvr{nom postupku nenazna~avanje u prijedlogu za izvr{enje mjesta gdje se pokretne stvari nalaze u smislu
ove zakonske odredbe posljedica je toga {to tra`iocu izvr{enja nije poznato
mjesto gdje se pokretne stvari nalaze. Suprotno naprijed navedenom, prema
odredbi ~lana 70. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, razlog za
nenazna~avanje, u prijedlogu za izvr{enje mjesta gdje se pokretne stvari
nalaze, nije morao biti (ili uglavnom nije bio) vezan za nepoznavanje mjesta
gdje se pokretne stvari nalaze, ve} je to mogao biti i svaki drugi razlog kojim
bi tra`ilac izvr{enja mogao sprije~iti osuje}enje od strane tada{njeg du`nika
sprovo|enje izvr{enja na pokretnim stvarima.

Nepoznavanje mjesta gdje se pokretne stvari nalaze povla~i za sobom neznanje koji je sud mjesno nadle`an za izvr{enje na pokretnim stvarima,
obzirom na pravilo iz propisa prethodnog ~lana, da mjesnu nadle`nost suda
na pokretnim stvarima za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i za
provo|enje izvr{enja opredjeljuje mjesto na kojem se, prema naznaci u prijedlogu za izvr{enje, one nalaze. Takva situacija nametnula je obavezu zakonodavcu da propi{e mjesnu nadle`nost suda i za slu~aj da nije poznato
mjesto gdje se pokretne stvari nalaze, tako da u smislu ove zakonske odredbe
tra`ilac izvr{enja mo`e predlo`iti dono{enje rje{enja o izvr{enju (dakle ne i
o provo|enju izvr{enja) na pokretnim stvarima, ne nazna~avaju}i mjesto gdje
se one nalaze.
Slijedi primjer iz sudske prakse:

U izvr{nom postupku sud koji je donio rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima du`nika mo`e se oglasiti mjesno nenadle`nim, ako prilikom
dostave rje{enja utvrdi da se du`nik i njegove pokretne stvari nalaze na
podru~ju drugog suda. Ovakav zaklju~ak proizlazi iz ~lana 70. st. 3. ZIP-a
prema kojem povjerilac, za slu~aj da u prijedlogu za izvr{enje na pokretnim
stvarima du`nika nije ozna~io mjesto gdje se nalaze stvari koje su predmet
izvr{enja, mo`e, nakon {to je sud ranijeg prebivali{ta ili boravi{ta du`nika ve}
donio rje{enje o izvr{enju, to rje{enje podnijeti svakom stvarno nadle`nom
sudu na ~ijem se podru~ju nalaze pokretne stvari du`nika radi prov|enja
izvr{enja. Stoga i sam sud, koji je u ovakvom slu~aju donio rje{enje o
izvr{enju, svakako mo`e dostaviti to rje{enje radi provo|enja izvr{enja drugom stvarno nadle`nom sudu kada utvrdi da se du`nik i njegove pokretne
stvari nalaze na podru~ju koje spada u mjesnu nadle`nost tog suda (Vrhovni
sud BiH: R-367/87 od 24.2.1988. godine, R-368/87 od 14.2.1988. godine, R-370/87
od 24.2.1988. godine i R-371/87 od 24.2.1988. godine Bilten sudske prakse
Vrhovnog suda BiH, broj 2/8).

^lan 435

Uz stav 2: Mjesto nala`enja pokretne stvari, kao kriterij iz prethodnog ~lana

za odre|ivanje mjesne nadle`nosti suda za izvr{enje na pokretnim stvarima,
ovom zakonskom odredbom ustupilo je mjesto drugim kriterijima o ~ijem saznanju je tra`iocu izvr{enja lak{e do}i. Tako je propisom sadr`anim u ovom
stavu zakonske odredbe predvi|eno da je za odlu~ivanje o prijedlogu za
dono{enje rje{enja o izvr{enju na pokretnim stvarima, u kojem nije nazna~eno
mjesto gdje se one nalaze, mjesno nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi
prebivali{te, ili, ako nema prebivali{ta, boravi{te izvr{enika fizi~kog lica, ili
sjedi{te izvr{enika pravnog lica. Dakle, u ovom slu~aju mjesna nadle`nost se
odre|uje kao prema pravilima op{te mjesne nadle`nosti za tu`enog iz ~lana
28. stav 1. Zakona o parni~nom postupku, a u vezi sa odredbom ~lana 29.
stav 1. i stav 2. i ~lanom 30. stav 2. istog zakona.

Novina u ovom dijelu (stav 2. ovog ~lana) je u tome {to je u ovoj

novog zakona jasno nazna~eno da je prebivali{te, odnosno boravi{te,
za izvr{enika kao fizi~kog lica, a da se sjedi{te izvr{enika odnosi na
lice, {to nije bilo sadr`ano u odredbi ~lana 70. stav 2. ranije va`e}eg
o izvr{nom postupku.

Pod pojmom prebivali{te (domicil) podrazumijeva se mjesto gdje se neko

fizi~ko lice nastani u namjeri da tu trajno ostane. Pojam boravi{ta je mjesto
gdje se neko fizi~ko lice samo privremeno (prolazno) zadr`ava, bez namjere
da se tu nastani. Na sjedi{te pravnog lica analogno se primjenjuje odredba
~lana 30. entitetskih Zakona o parni~nom postupku.

odredbi
vezano
pravno
Zakona

Uz stav 3: Budu}i da tra`ilac izvr{enja prema stavu 1. ovog ~lana predla`e

da sud donese rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima, ne nazna~avaju}i
mjesto gdje se one nalaze, te da je sud vezan granicama zahtjeva stranke,
izvr{ni sud u smislu iste zakonske odredbe donosi rje{enje o izvr{enju na
pokretnim stvarima, ne nazna~avaju}i mjesto gdje se one nalaze. U tom slu~aju
tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima
svakom stvarno nadle`nom sudu na ~ijem se podru~ju nalaze izvr{enikove
stvari, s prijedlogom da taj sud sprovede izvr{enje.

Odlu~uju}i o prijedlogu za izvr{enje u kojem nije nazna~eno mjesto gdje se

pokretne stvari nalaze, mjesno nadle`an sud za dono{enje rje{enja o izvr{enju
donosi rje{enje u kojem nije nazna~eno mjesto gdje se pokretne stvari nalaze
i rje{enje o izvr{enju dostavlja tra`iocu izvr{enja. Tra`ilac izvr{enja se tada
obra}a stvarno nadle`nom sudu i podnosi mu istovremeno rje{enje o
izvr{enju na pokretnim stvarima sa prijedlogom za sprovo|enje izvr{enja.
Ovaj institut, poznat i po pravnim pravilima izvr{nog postupka kao lete}e
izvr{enje omogu}i}e povjeriocima da svoja nov~ana potra`ivanja ostvare i
od onih nesavjesnih du`nika koji te stvari kriju. (Vuka{in Risti}, Bogoljub
Popovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku Slu`beni list SFRJ strana
129)

10

U ovom slu~aju sud koji donosi rje{enje o izvr{enju ne mora biti istovremeno
i sud koji donosi rje{enje o sprovo|enju izvr{enja, odnosno koji sprovodi
izvr{enje.

436 ^lan 116

^lan 116.
Dostava izvr{enja o izvr{enju na dalje sprovo|enje
Ukoliko je sud odredio izvr{enje nad pokretnim stvarima na podru~ju
tog ili drugog suda, po okon~anju izvr{enja nad pokretnim stvarima na
svom podru~ju, rje{enje o izvr{enju }e dostaviti drugom sudu na dalje
sprovo|enje, do potpunog namirenja tra`ioca izvr{enja.
1

Ovo je novi ~lan. Na nov na~in defini{e sprovo|enje izvr{enja na pokretnim

stvarima odre|enog rje{enjem o izvr{enju dostavom rje{enja o izvr{enju na
dalje sprovo|enje sve do potpunog namirenja tra`ioca izvr{enja.

Ova zakonska odredba mo`e imati svoju primjenu kako u slu~aju kada je u
rje{enju o izvr{enju nazna~eno mjesto gdje se poketne stvari nalaze tako i u
slu~aju kada u rje{enju o izvr{enju nije nazna~eno mjesto gdje se pokretne
stvari nalaze.

U ovom prvom slu~aju (~lan 114. ovog zakona) situacija koja mo`e dovesti
do primjene ove zakonske odredbe je, naprimjer ako od dana dono{enja
rje{enja o izvr{enju pa do dana sprovo|enja tog rje{enja (do potpunog
namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja) izvr{enik (kada sazna za rje{enje
o izvr{enju) otu|i, prikrije, ili na drugi na~in onemogu}i u dijelu ili u cjelini sprovo|enje izvr{enja na pokretnim stvarima na kojim je odre|eno
izvr{enje, pa usljed toga tra`ilac izvr{enja ne mo`e u potpunosti namiriti
svoje potra`ivanje. U drugom slu~aju iz ~lana 115. ovog zakona mogu}a je
situacija da u postupku sprovo|enja izvr{enja na pokretnim stvarima na
kojim je odre|eno sprovo|enje izvr{enja, koje se nalaze na podru~ju tog
suda, sredstva obezbije|ena prodajom pokretnih stvari budu nedovoljna za
potpuno namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja nazna~enog u izvr{nom
zahtjevu.

U oba slu~aja iz prethodne ta~ke (koji su navedeni samo kao primjer), {to
zna~i i u drugim slu~ajevima kada po okon~anju izvr{enja na pokretnim stvarima na podru~ju jednog suda ne bude u potpunosti namireno potra`ivanje
tra`ioca izvr{enja, sud }e rje{enjem o izvr{enju, po okon~anju izvr{enja na
pokretnim stvarima na svom podru~ju, dostaviti drugom sudu na dalje sprovo|enje sve do potpunog namirenja tra`ioca izvr{enja.

Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je efikasnije sprovo|enje izvr{enja na pokretnim stvarima. Ovo novo zakonsko rje{enje pogoduje kako tra`iocu izvr{enja,
tako i izvr{eniku. Tra`iocu izvr{enja pogoduje utoliko {to kod ovakvog zakonskog rje{enja tra`ilac izvr{enja koji izvr{enje tra`i na osnovu izvr{ne isprave
ne mora podnositi ponovo prijedloge kod svakog od sudova na ~ijem se
podru~ju pokretne stvari nalaze. I kod podno{enja rje{enja o izvr{enju drugom mjesno nadle`nom sudu na sprovo|enje izvr{enja, prema ranijem Zakonu
o izvr{nom postupku, tra`ilac izvr{enja mogao je rje{enje o izvr{enju dostaviti samo jednom sudu na sprovo|enje izvr{enja, a u slu~aju bezuspje{nog
podno{enja rje{enja o izvr{enju radi sprovo|enja izvr{enja bio je prinu|en da
podnosi nove prijedloge za izvr{enje, ~ime su se optere}ivali izvr{ni sudovi i

^lan 117 437

prouzrokovali su sve dodatne tro{kove izvr{enja. Izvr{eniku tako|e pogoduje

ovakvo zakonsko rje{enje, ~ime je onemogu}ena prekomjerna naplata
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja ukoliko bi tra`ilac izvr{enja podnosio prijedlog
za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kod vi{e sudova na ~ijem se podru~ju
nalaze pokretne stvari na kojim je odre|eno sprovo|enje izvr{enja i svaki od
tih sudova provodio izvr{enje, mogu}a bi bila situacija prekomjerne naplate.
Ovakvim na~inom sprovo|enja izvr{enja izvr{ni sudovi ne}e biti optere}eni
prijedlozima za izvr{enje, ve} }e nakon sprovo|enja izvr{enja na svom
podru~ju (ako tra`ilac izvr{enja ne bude namiren sprovedenim izvr{enjem)
rje{enje dostaviti drugom sudu na dalje sprovo|enje.
6

U ovom ~lanu nije bli`e propisan postupak dostavljanja rje{enja o izvr{enju

na dalje sprovo|enje. Me|utim, sama primjena ove zakonske odredbe nala`e
da se, prilikom dostavljanja rje{enja o izvr{enju drugom sudu na dalje sprovo|enje, uz rje{enje dostavlja i obavje{tenje o do tada sprovedenom izvr{enju.
^lan 117.
Izuzimanje od izvr{enja
(1) Ne mogu biti predmet izvr{enja:
1) predmeti koji su neophodno potrebni izvr{eniku i ~lanovima njegove
porodice za zadovoljenje svakodnevnih potreba,
2) hrana i ogrev za potrebe izvr{enika i ~lanova njegovog doma}instva
za tri mjeseca,
3) gotov novac izvr{enika po osnovi potra`ivanja koja su izuzeta ili
ograni~ena od izvr{enja te gotov novac izvr{enika koji ima stalna
mjese~na primanja do mjese~nog iznosa koji je po zakonu izuzet od
izvr{enja, proporcionalno vremenu do idu}eg primanja,
4) medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja, vjen~ani prsten,
li~na pisma, rukopisi i drugi li~ni spisi izvr{enika, porodi~ne fotografije, li~ne i porodi~ne isprave i porodi~ni portreti.
(2) Po{tanska po{iljka ili po{tanska nov~ana doznaka upu}ena izvr{eniku ne
mo`e biti predmet izvr{enja prije uru~enja.
(3) Odredbe stava 1. ovog ~lana ne odnose se na izvr{enje radi ostvarenja
nov~anih potra`ivanja obezbije|enih ugovornim zalo`nim pravom na
pokretnim stvarima.

Uz stav 1: Ovom odredbom odre|ene su stvari koje ne mogu biti predmet

izvr{enja (izuzimanje od izvr{enja). U ranije va`e}em Zakonu o izvr{nom postupku bilo je vi{e izra`eno na~elo za{tite tada{njeg du`nika nego {to je
izra`eno u novom Zakonu o izvr{nom postupku, koji je dao jednak procesnopravni zna~aj strankama u izvr{nom postupku. Ova za{tita posebno je bila
izra`ena u propisu ~lana 5. navedenog Zakona o izvr{nom postupku, ~iji naziv
za{tita du`nika upu}uje na zaklju~ak o ve}em stepenu za{tite interesa
tada{njeg du`nika od interesa tada{njeg povjerioca koju im je pru`ao ranije
va`e}i Zakon o izvr{nom postupku.

438 ^lan 117

U ovom stavu odre|ene su ~etiri grupe stvari koje ne mogu biti predmet
izvr{enja. U ta~kama od 1. do 3. odre|ene su grupe stvari koje ne mogu biti
predmet izvr{enja, dok su u ta~ki 4. taksativno nabrojani predmeti koji su
izuzeti od izvr{enja.

Uz ta~ku 1. Propis novog zakona u ovom dijelu u najve}em dijelu odgovara

~lanu 71. stav 1. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku. Oba ova propisa
defini{u da su izuzeti od izvr{enja predmeti koji slu`e za zadovoljenje
osnovnih `ivotnih potreba izvr{enika i ~lanova njegovog porodi~no g
doma}instva. Izuzimanje od izvr{enja predstavlja na~elo za{tite izvr{enika,
kome se primjenom ove zakonske odredbe ostavljaju na raspolaganju stvari
(pokretne) koje ~ine egzistencijalni minimum. Za razliku od prednje navedenog propisa ranijeg Zakona o izvr{nom postupku kojim su, primjera radi,
bile navedene stvari izuzete od izvr{enja, a tu su spadale i sve druge stvari
neophodne za odr`avanje porodi~nog doma}instva, ovom zakonskom odredbom ti predmeti su generalno definisani kao predmeti koji su neophodno
potrebni izvr{eniku i ~lanovima njegove porodice za zadovoljenje svakodnevnih potreba, tako da nisu pojedina~no navedene pojedine stvari, ni radi
primjera.

To zna~i da izuzimanje od izvr{enja predmeta iz ta~ke 1. ovog ~lana u svakom

konkretnom slu~aju podlije`e ocjeni suda koji su predmeti neophodno potrebni izvr{eniku i ~lanovima njegove porodice za zadovoljenje svakodnevnih
potreba. Ovakvom zakonskom rje{enju se pribjeglo iz razloga {to je zakonodavac po{ao od toga da sud treba da cijeni u svakom konkretnom slu~aju,
zavisno od socijalnih, porodi~nih prilika i sredine u kojoj `ive izvr{enik i
~lanovi njegove porodice, koje stvari i u kojem konkretnom slu~aju su
neophodno potrebne za zadovoljenje osnovnih `ivotnih potreba izvr{enika i
~lanova njegove porodice, odnosno da cijeni o ispunjenju zakonom propisanih
uslova za izuzimanje od izvr{enja predmeta iz ta~ke 1. stav 1. ove zakonske
odredbe.
Slijede primjeri sudskih odluka o izuzimanju od izvr{enja:

Naime, prigovori `albe koji isti~u da je odre|ivanje izvr{enja na pokretnim stvarima du`nika ugrozilo egzistenciju njegove porodice su neosnovani iz
razloga {to du`nik ne potkrepljuje ovu tvrdnju dokazima koji bi upu}ivali da
je izvr{enje odre|eno na stvarima koje su izuzete od izvr{enja, odnosno na
kojima je mogu}nost izvr{enja ograni~ena u smislu ~lana 50. ta~ka 7. ZIP-a,
kao {to su neosnovani i `albeni razlozi koji se odnose na zakonitost izvr{ne
isprave, obzirom da je u konkretnom slu~aju izvr{na isprava pravosna`na i
izvr{na sudska presuda i da predmetni izvr{ni naslov mo`e izmjeniti ili ukinuti samo nadle`ni sud, dok izvr{ni sud nije ovla{ten preispitivati zakonitost
ovakve odluke (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci broj G`845/02 od 1.11.2002. godine).
1) U pogledu izuzimanja od izvr{enja ili ograni~enja izvr{enja u smislu
~lana 4., 5., 71., 92., 93.. i 152. ZIP-a merodvane su imovinske prilike i stanje stvari u trenutku popisa, odnosno druge odgovaraju}e radnje.

^lan 117 439

2) Kasnije izmene (pogor{anje) imovinske situacije du`nika mogu biti od

zna~aja za izmenu popisa odnosno druge odgovaraju}e izvr{ne radnje samo
ako su nastale iz razloga koji se ne mogu upisivati u krivicu du`nika.
3) Pravo na zahtev za ograni~enje ili izuzimanje od izvr{enja du`nik
mo`e ostvariti tokom ~itavog postupka prigovorom u smislu ~lana 50. ZIP-a,
a u vezi sa ~l. 51. ZIP-a (Zaklju~ak sa savetovanja u Saveznom sudu od 10.
i 11.6.1981. godine, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom
postupku, Beograd 2002. godina, strana 132).
5

Uz ta~ku 2. Propis u ovom dijelu novog Zakona o izvr{nom postupku odgovara propisu ta~ke 2. stav 1. ~lan 71. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku. Razlike se sastoje samo u trajanju perioda na koji se ne odnosi izuzimanje izvr{enja. Tako je ovim ~lanom novog zakona propisano da se od
izvr{enja izuzima hrana i ogrev za potrebe izvr{enika i ~lanova njegovog poro di~nog doma}instva za 3 mjeseca, dok je prema ranijem zakonu taj period
iznosio 6 mjeseci. I u ovom slu~aju sud cijeni (procjenjuje) kolika koli~ina
hrane i ogreva je potrebna izvr{eniku i ~lanovima njegovog porodi~nog
doma}instva za period od 3 mjeseca. Cijeni se da je taj period (od 3 mjeseca) dovoljno (razumno) vrijeme u kojem izvr{enik treba obezbijediti ove stvari
u koli~ini koja obezbe|uje zadovoljenje tih osnovnih poteba.

Uz ta~ku 3. Stvari iz grupe odre|ene u ovom dijelu novog zakona koje ne

mogu biti predmet izvr{enja ne{to su pro{irene u odnosu na ta~ku 6. stav 1.
~lan 71. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku, i to u dijelu kojim je
odre|eno da predmet izvr{enja ne mo`e biti gotov novac izvr{enika po osnovu
potra`ivanja koja su izuzeta ili ograni~ena od izvr{enja. U smislu naprijed navedenog, predmet izvr{enja ne mogu biti primanja izvr{enika po osnovu zakonskog izdr`avanja, ukoliko se ne radi o potra`ivanjima iste vrste (~lan 137. stav
1. ovog zakona), te potra`ivanja po osnovu poreza, taksi i doprinosa propisanih
zakonom (~lan 137. stav 2. ovog zakona). Preostali dio ove ta~ke (koji je identi~an sa ta~kom 6. ~lana 71. ranijeg zakona) propisuje da je izuzet od izvr{enja
gotov novac izvr{enika koji ima stalna mjese~na primanja, do mjese~nog iznosa
koji je po zakonu izuzet od izvr{enja, proporcionalno vremenu do idu}eg primanja (vidi ~lan 138. ovog zakona). I kod izuzimanja gotovog novca iz ove
ta~ke, sud cijeni ispunjenje ovim zakonom propisanih uslova za izuzimanje od
izvr{enja gotovog novca izvr{enika u smislu propisa ovog ~lana.

Uz ta~ku 4. Propisom sadr`anim u ovom dijelu zakonske odredbe pro{iren je

krug stvari koje ne mogu biti predmet izvr{enja tako {to je pored stvari: medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja, vjen~anog prstena, li~nih
pisama, rukopisa i drugih li~nih spisa izvr{enika i porodi~nih fotografija (koje
su sadr`ane i u ta~ki 7. stav 1. ~lan 71. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku) novom zakonskom odredbom propisano da predmet izvr{enja ne mogu
biti ni li~ne ni porodi~ne isprave, kao ni porodi~ni portreti. Za razliku od naprijed navedenih stvari iz ta~ke 1. do 3. ovog ~lana, ~ije je izuzimanje relativno i
ocjeni suda podlije`e utvr|enje ispunjenja uslova za izuzimanje od izvr{enja,
izuzimanje od izvr{enja odre|eno ta~kom 4. ovog ~lana je apsolutno po samom
zakonu. Krug ovih stvari odre|en je zakonom i ne mo`e se mijenjati (su`avati
ni pro{irivati). Isto tako nije od zna~aja za izuzimanje od izvr{enja vrijednost niti

440 ^lan 118

koli~ina stvari pobrojanih u ovom dijelu zakonske odredbe. Navedene stvari

imaju karakter li~nih stvari i afekcionu vrijednost,, {to opravdava izuzimanje ovih
stvari od izvr{enja u smislu ta~ke 4. stav 1. ~lana 117. ovog zakona.
8

Uz stav 2: Ovaj ~lan u dijelu stava 2. koji u potpunosti odgovara stavu 2.

~lana 71. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku, propisuje da po{tanska po{iljka ili po{tanska nov~ana doznaka upu}ena izvr{eniku ne mo`e biti
predmet izvr{enja prije uru~enja po{tanske po{iljke ili po{tanske nov~ane doznake izvr{eniku. Sve do uru~enja navedenih po{tanskih po{iljki i po{tanskih
doznaka izvr{eniku iste se nalaze u po{ti, koja poslove po{tanskog saobra}aja
obavlja u okviru svoje djelatnosti ovla{tenja, tako da ovakva pravna situacija nije izjedna~ena sa situacijom kada se pokretna stvar nalazi kod tre}eg lica.

Uz stav 3: Propis sadr`an u ovom stavu zakonske odredbe predstavlja novinu u odnosu na ~lan 71. ranijeg zakona, kojim je bilo propisano izuzimanje
od izvr{enja. Me|utim, odredbom ~lana 251. stav 1. ranije va`e}eg Zakona o
izvr{nom postupku propisano je da stvari optere}ene ugovornim zalo`nim
pravom, nisu izuzete od izvr{enja, {to je sadr`ano i u ovom dijelu novog
Zakona o izvr{nom postupku. Ovom odredbom je propisano da se odredbe
stava 1. ovog ~lana (koji predvi|a 4 grupe predmeta koji ne mogu biti predmet izvr{enja) ne odnose na izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja
obezbije|enih ugovornim zalo`nim pravom na pokretnim stvarima. Ovo zakonsko rje{enje je razumljivo i opravdano, obzirom na pravnu prirodu ugovornog
zalo`nog prava, te da se zalo`ni povjerioci po pravilima prvenstvenog
namirenja namiruju prije tra`ioca izv{enja (vidi ~lan 134. stav 1. ovog zakona,
a u vezi sa ~lanom 135. i ~lanom 98. stav 1. istog zakona).

10

Propis ovog ~lana kojim je odre|eno izuzimanje od izvr{enja ne sadr`i pravilo koje je bilo u stavu 3. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku da se
zakonom mo`e odrediti da i druge pokretne stvari ne mogu biti predmet
izvr{enja, tako da je prema ovoj odredbi novog Zakona o izvr{nom postupku
krug stvari koje ne mogu biti predmet izvr{enja radi namirenja nov~anog
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja odre|en ovim zakonom i broj, ni grupa pred meta izuzetih od izvr{enja, ne mo`e se odrediti drugim zakonom.

11

Izuzimanje od izvr{enja propisano ovom zakonskom odredbom predstavlja

razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju iz ~lana 47. ta~ka 5. ovog
zakona.

12

U pogledu instituta izuzimanje od izvr{enja iz ovog ~lana, vidi ~lan 7. i

~lan 8. ovog zakona.
^lan 118.
Izvr{ne radnje
(1) Izvr{enje na pokretnim stvarima sprovodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom te namirenjem tra`ioca izvr{enja iz iznosa dobivenog
prodajom.

^lan 118 441

(2) Prijedlogom za izvr{enje mo`e se zahtijevati da se sprovede samo zapljena i procjena, ali u tom slu~aju tra`ilac izvr{enja je du`an u roku od 3
mjeseca od dana izvr{enog popisa, odnosno procjene podnijeti prijedlog
za prodaju stvari.
(3) Ako tra`ilac izvr{enja u roku iz stava 2. ovog ~lana ne podnese prijedlog za prodaju, izvr{enje }e se obustaviti.
1

Uz stav 1: Odredbom ~lana 6. stav 1. ovog zakona propisano je da su sredstva izvr{enja, izvr{ne radnje ili sistem takvih radnji, kojim se po zakonu
potra`ivanje prinudno ostvaruje. Izvr{ne radnje kojima se sprovodi izvr{enje
na pokretnim stvarima su:: zapljena, procjena, prodaja i namirenje tra`ioca
izvr{enja iz iznosa dobijenog prodajom. Iz navedenog proizlazi da je ovaj ~lan
nepromijenjen u odnosu na ~lan 72. stav 1. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom
postupku. Razlikuju se samo u pogledu izraza za izvr{nu radnju zapljena,
kojim je zamijenjen raniji izraz popis za ovu izvr{nu radnju. Izmjena naziva ove izvr{ne radnje zapljena adekvatna je samom postupku izvr{enja koji
se sprovodi putem prinude. Izraz iz ranijeg zakona popis za ovu izvr{nu
radnju adekvatan je popisu pokretnih stvari izvr{enika koje su predmet
pljenidbe. Sam izraz se mo`e tuma~iti kao popisivanje, evidentiranje, a iz
naziva (izraza) za izvr{nu radnju popis ne mo`e se zaklju~iti da je tako
ozna~ena izvr{na radnja u vezi sa prinudnim izvr{enjem. Stoga je izmjena
naziva izvr{ne radnje zapljena potpuno opravdana i odgovara pravnoj prirodi prinudnog izvr{enja.

Uz stav 2: Propisom ~lana 8. stav 1. ovog zakona predvi|eno je da sud

rje{enjem odre|uje izvr{enje onim sredstvom i na onim predmetima koji su
navedeni u izvr{nom prijedlogu. U vezi sa ovim zakonskim rje{enjem je i
ovaj dio zakonske odredbe kojim je propisano da se prijedlogom za izvr{enje
mo`e zahtijevati sprovo|enje samo izvr{nih radnji zapljene i procjene (dakle
ne i prodaje i namirenja tra`ioca izvr{enja). Pljenidba i popis zapljene
sprovode se skoro istovremeno, a s popisom zapljene obavlja se i procjena
vrijednosti pokretnih stvari. Tra`ilac izvr{enja mo`e imati pravni interes za
sprovo|enje samo ove dvije izvr{ne radnje, {to mu je ovom zakonskom odredbom omogu}eno. Tra`ilac izvr{enja sti~e popisom zapljene zalo`no pravo na
popisanim pokretnim stvarima (vidi ~lan 124. stav 1. ovog zakona). Nakon
sprovedenih izvr{nih radnji zapljene i procjene, izvr{ni sud ne prekida postupak, ve} ne provodi dalji tok postupka, sve do isteka roka od tri mjeseca. Me|utim, ovakvo stanje po sprovedenoj zapljeni i procjeni zakonodavac je
ograni~io na 3 mjeseca ra~unaju}i od dana izvr{enog popisa odnosno procjene.
Po isteku zakonom propisanog roka od 3 mjeseca tra`ilac izvr{enja je du`an
podnijeti prijedlog za prodaju zaplijenjenih pokretnih stvari.

Propis o sprovo|enju samo zapljene i procjene sadr`an u stavu 2. ovog ~lana

predstavlja izuzetak od pravila da sprovo|enje izvr{enja, {to podrazumijeva
prelazak iz jedne u drugu izvr{nu radnju, izvr{ni sud sprovodi po slu`benoj
du`nosti, dakle bez prijedloga stranaka, sve do potpunog namirenja potra`ivanja tra`ioca izv{enja (rukovode}i se pravilom, kada se jednom izvr{ni postupak pokrene, daljnji tok postupka sud sprovodi po slu`benoj du`nosti).

442 ^lan 119

Uz stav 3: Ovaj dio zakonske odredbe (jednako kao i stav 3. ~lana 72. ranijeg zakona) propisuje jednu vrstu sankcije za tra`ioca izvr{enja ako u roku
od 3 mjeseca od dana izvr{enog popisa, odr`ane procjene ne podnese prijedlog za prodaju popisanih i procijenjenih pokretnih stvari. U tom slu~aju,
saglasno ovoj zakonskoj odredbi, izvr{enje }e se obustaviti. Zna~i da tra`ilac
izvr{enja ne mo`e, ukoliko za to ima pravni interes, samo obezbijediti svoje
potra`ivanje sticanjem zalo`nog prava i da takvo stanje traje onoliko dugo
koliko to odgovara tra`iocu izvr{enja. Tra`iocu izvr{enja je pru`ena mogu}nost
da predlo`i sprovo|enje samo zapljene i procjene pokretnih stvari, ali je ovom
zakonskom odredbom odre|eno vrijeme zastoja izvr{nog postupka po sprovo|enju ovih izvr{nih radnji, a istekom tog vremena izvr{ni postupak }e se
ili sprovoditi ili }e se obustaviti izvr{enje, jer intencija zakonodavca je da se
izvr{ni postupak dovr{i.

U vezi pojma sredstva izvr{enja i ograni~enje sredstava vidi ~lan 6. stav 1.

i ~lan 8. stav 1. ovog zakona.
2. Zapljena i procjena pokretnih stvari
^lan 119.
Obavijest o zapljeni
(1) U pravilu, sudski izvr{ilac, prije nego {to pristupi zapljeni, preda}e
izvr{eniku rje{enje o izvr{enju i pozva}e ga da plati iznos za koji je
odre|eno izvr{enje.
(2) Ako izvr{eniku rje{enje o izvr{enju nije moglo da se preda prilikom
zapljene, dostavit }e mu se naknadno po op{tim pravilima o dostavi.
(3) Sud mo`e odlu~iti zavisno od okolnosti svakog pojedina~nog slu~aja da
uru~i rje{enje o izvr{enju prije poku{aja popisa i zapljene izvr{enikovih
stvari.
(4) Izuzetno, popis i zapljena izvr{enikovih stvari mo`e se izvr{iti po
uru~enju rje{enja o izvr{enju, {to sud cijeni u svakom pojedinom slu~aju.
(5) O vremenu i mjestu zapljene obavijestit }e se tra`ilac izvr{enja ako je to
tra`io.
(6) Odsutnost tra`ioca izvr{enja ne spre~ava sprovo|enje zapljene.
(7) O obavljenoj zapljeni obvijesti}e se stranka koja joj nije bila prisutna.

Uz stav 1: Iz formulacije dijela ove zakonske odredbe (stav 1. ovog ~lana)

koji glasi: U pravilu, sudski izvr{ilac, prije nego {to pristupi zapljeni, preda}e
izvr{eniku rje{enje o izvr{enju... proizlazi da prema ovoj odredbi novog
zakona nije pedvi|eno pravilo (kako je bilo propisano ~lanom 73. stav 1. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku) da }e sudski izvr{ilac, prije nego {to

^lan 119 443

pristupi zapljeni, predati izvr{eniku rje{enje o izvr{enju i pozvati ga da plati

iznos za koji je odre|eno izvr{enje. To pravilo iz istoimene zakonske odredbe
ranije va`e}eg zakona o predaji rje{enja o izvr{enju tada{njem du`niku, prije
nego {to pristupi izvr{noj radnji (tada popis), propisom ovog ~lana zamijenjeno je formulacijom u pravilu }e se rje{enje o izvr{enju predati izvr{eniku
prije nego {to se pristupi zapljeni. To zna~i da tako propisano pravilo ima
izuzetaka o na~inu dostavljanja rje{enja o izvr{enju izvr{eniku koji su
propisani u istoj zakonskoj odredbi.
2

Uz stav 2: Ovaj dio ~lana novog zakona nepromijenjen je u odnosu na ~lan

73. stav 2. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku. Prema propisu ovog
(novog) ~lana ako izvr{eniku rje{enje o izvr{enju nije moglo da se preda
prilikom zapljene, kako se u pravilu i dostavlja ovo rje{enje, rje{enje o
izvr{enju izvr{eniku }e se dostaviti naknadno, po op{tim pravilima o dostavi.
Na ovakav na~in dostavljanje rje{enja o izvr{enju izvr{eniku }e se izvr{iti kada
izvr{enik nije bio prisutan sprovo|enju izvr{ne radnje zapljena, jer izvr{enik
naj~e{}e nema saznanja o popisu i zapljeni sve dok mu se ne uru~i rje{enje
o izvr{enju.

Dostavljanje rje{enja o izvr{enju vr{i se po pravilima o dostavljanju tu`be iz

Zakona o parni~nom postupku (~lan 10. stav 1. ovog zakona).

Uz stav 3: U ovom dijelu zakonske odredbe na nov na~in je propisana

mogu}nost uru~enja rje{enja o izvr{enju izvr{eniku.. Predvi|ena je mogu}nost
suda da odlu~i, zavisno od okolnosti svakog pojedina~nog slu~aja, da li }e
uru~enje rje{enja o izvr{enju vr{iti prije poku{aja popisa i zapljene
izvr{enikovih stvari. Ovakvo zakonsko rje{enje nametnula je dosada{nja sudska praksa. Nerijetki su slu~ajevi bili da, nemali broj izvr{enika (uglavnom u
postupku izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave), nakon {to im se uru~i
rje{enje o izvr{enju, izmiri svoju obavezu, tako da i ne do|e do sprovo|enja
izvr{ne radnje zapljene. Ovom zakonskom odredbom data je mogu}nost
izvr{nom sudu da cijeni okolnosti pojedina~nog slu~aja i gdje god na|e opravdanim da rje{enje o izvr{enju dostavi izvr{eniku prije poku{aja popisa i
zapljene, {to svakako vodi efikasnosti sprovo|enja izvr{nog postupka.

Uz stav 4: Kao izuzetak od pravila iz stava 1. ovog ~lana, u ovom dijelu

zakonske odredbe propisano je da se popis i zapljena izvr{enikovih stvari
mo`e vr{iti po uru~enju rje{enja o izvr{enju, {to sud tako|e cijeni u svakom
pojedinom slu~aju. Ovo zakonsko rje{enje na nov na~in propisuje pravila u
pogledu obavje{tenja o zapljeni, a nametnula ga je dosada{nja sudska praksa.
Brojni izvr{ni predmeti i te{ko}e organizacione prirode u sudovima ~esto ne
omogu}avaju sprovo|enje popisa i zapljene istovremeno sa uru~enjem
izvr{eniku rje{enja o izvr{enju. Stoga je ovaj propis dao mogu}nost da sud
cijeni sve okolnosti pojedina~nog slu~aja koje bi opavdavale primjenu ovakvog
zakonskog rje{enja.

Uz stav 5: Propis ovog ~lana sadr`an u stavu 5. nepromijenjen je u odnosu na istoimeni ~lan 73. stav 3. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku. Kao
{to je u komentaru ~lana 118. stav 2. ovog zakona re~eno, provo|enje

444 ^lan 120

izvr{nih radnji nakon {to tra`ilac izvr{enja podnese prijedlog za izvr{enje

na pokretnim stvarima, dalji postupak izvr{enja sprovodi se po slu`benoj
du`nosti, bez prijedloga stranke. Ova zakonska odredba daje mogu}nost
tra`iocu izvr{enja da zatra`i od suda da ga sud obavijesti o vremenu i mjestu zapljene. Ako je to tra`io, sud }e o vremenu i mjestu zapljene obavijestiti tra`ioca izvr{enja.
7

Izvr{enje se sprovodi radnim danom u vremenu od 7 do 19 ~asova, a sud

mo`e zaklju~kom odrediti i druga~ije, ako za to postoje opravdani razlozi (~lan
42. ovog zakona).

Uz stav 6: Prema ovom propisu, odsustvo tra`ioca izvr{enja ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja. Raniji zakon (~lan 73. stav 4.) je propisivao da ni odsustvo du`nika ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja, {to nije sadr`ano u ovom
~lanu novog zakona.

Uz stav 7: Propis o obavje{tavanju stranke (koja nije bila prisutna) o obavljenoj zapljeni nepromijenjen je u odnosu na ~lan 73. stav 5. ranije va`e}eg
zakona i propisuje du`nost suda da o obavljenoj zapljeni obavijesti stranku
koja zapljeni nije prisutna. Ovo zakonsko rje{enje je opravdano jer se time
strankama pru`a mogu}nost raspravljanja pred sudom, a obzirom da ovu
izvr{nu radnju sprovodi sudski izvr{ilac na taj na~in se strankama pru`a
mogu}nost da uka`u na eventualne nepravilnosti pri sprovo|enju izvr{enja
(~lan 45. ovog zakona).
^lan 120.
Predmet zapljene
(1) Zapljena se obavlja sastavljanjem popisa zapljene.
(2) Popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvr{enika te njegove
stvari koje se nalaze u posjedu tra`ioca izvr{enja.
(3) Ako tre}a lica ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u
posjedu izvr{enika koja je predmet izvr{enja, niti doka`u svoja prava na
njima, smatra se da takva prava tre}ih ne postoje i da je izvr{enik vlasnik stvari koje se nalaze u njegovom posjedu.
(4) Smatra se da su bra~ni ili vanbra~ni drugovi suvlasnici u jednakim
dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj ku}i, stanu,
poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti.
(5) Izvr{enikove stvari koje se nalaze u posjedu tre}eg lica mogu se popisati
samo ako ono na to pristane.
(6) Ako tre}e lice ne pristane na popis, sud }e zaklju~kom na tra`ioca
izvr{enja, na njegov prijedlog, prenijeti izvr{enikovo pravo na predaju
stvari radi sprovo|enja izvr{enja po pravilima o prenosu radi naplate.

^lan 120 445

Uz stav l: Zapljena kao izvr{na radnja obavlja se sastavljanjem popisa zapljene.

Pljenidbeni popis, kojim se popisuju stvari kao predmet zapljene, propisivao
je i ranije va`e}i zakon.
Slijedi primjer iz sudske prakse o postupanju suda o slu~aju nepravilnosti prilikom popisa stvari koje mogu biti predmet popisa zapljene:

Ako poverilac posle popisa pokretnih stvari podneskom tra`i od suda

da se otkloni nepravilnost koju je slu`beno lice u~inilo u sprovo|enju izvr{enja, sud je du`an, pre nastavljanja izvr{enja, da odlu~i o prigovoru poverioca u smislu ~lana 47. ZIP-a (Re{enje Okru`nog suda u [apcu G`-1604/99 od
2.11.1999. godine, Izbor sudske prakse, Glosarijum, Beograd, broj 6/00).
2

Uz stav 2: Ovaj dio zakonske odredbe je nepromijenjen u odnosu na ~lan 74.

stav 1. ranijeg zakona. Sadr`i propis o tome da se pri sastavljanju pljenidbenog popisa popisati mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvr{enika, te
njegove stvari koje se nalaze u posjedu tra`ioca izvr{enja. Budu}i da se radi
o namirenju nov~anog potra`ivanja, stvari, kao predmet zapljene, trebaju biti
u pravnom prometu.

Iz sadr`aja ovog propisa proizlazi da se popisati mogu stvari koje se nalaze

u posjedu izvr{enika, kao i njegove stvari u posjedu tra`ioca izvr{enja, pri
~emu zakonodavac ne tra`i da stvari koje se popisuju budu u svojini
izvr{enika, kao {to ne pravi ni razliku izme|u stvari u neposrednom posjedu
i stvari u posrednom posjedu, iz ~ega slijedi zaklju~ak da predmet zapljene
mogu biti stvari i u posrednom i u neposrednom posjedu izvr{enika. Posjed
stvari propisan je odredbom ~lana 70. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim
odnosima. Me|utim, u praksi se mo`e desiti da izvr{enik dr`i stvar u fakti~koj
vlasti u ime drugog lica naprimjer radnik dr`i u posjedu stvar poslodavca
(motorno vozilo i sl.) i postupa po njegovim uputstvima, i tada stvar nije u
posjedu radnika, ve} poslodavca.

Stvari izvr{enika koje se nalaze u posjedu tra`ioca izvr{enja mogu, saglasno

ovoj zakonskoj odredbi, biti predmet pljenidbenog popisa. U takvoj situaciji
tra`ilac izvr{enja ima neposredni posjed, a izvr{enik posredni posjed stvari,
pa kako se u tom slu~aju radi o stvarima izvr{enika koje se nalaze u posjedu tra`ioca izvr{enja iste mogu biti predmet pljenidbenog popisa.
Primjer iz sudske prakse za odre|ivanje predmeta izvr{enja:

U situaciji kada naplata poverio~evog potra`ivanja u stranom novcu nije

uspela, prvostepeni sud je zakonito postupio kada je na predlog poverioca u
skladu sa odredbom ~lana 27. ZIP-a pobijanim re{enjem odredio popis i prodaju du`nikovih pokretnih stvari, radi namirenja poverio~evog potra`ivanja.
(re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu G`-1577/96 od 28.8.1997. godine Sudska
praksa, Stru~no informativni ~asopis, Poslovna politika, Beograd, broj 12/91)
5

Uz stav 3: Propis sadr`an u stavu tre}em ovog ~lana predstavlja novinu jer
odredba ovakvog sadr`aja nije bila u ranije va`e}em Zakonu o izvr{nom po-

446 ^lan 120

stupku. Iz njegovog sadr`aja proizlazi da zakonodavac polaze}i od zakonske

definicije posjeda, kao fakti~ke vlasti na stvari (~lan 70. Zakona o osnovnim
svojinsko pravnim odnosima), kod ~injenice da tre}e lice ne obavijesti sud o
svojim pravima na pokretnoj stvari koja je u posjedu izvr{enika, niti doka`e
svoja prava na njima, u smislu ove zakonske odredbe - smatra se da takva
prava tre}ih lica ne postoje i da je izvr{enik vlasnik stvari koje se nalaze u
njegovom posjedu. Ovdje zakonodavac govori o vlasni{tvu izvr{enika na stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu, smatraju}i da takvo pravo tre}eg lica
ne postoji i imaju}i u vidu da su stvari u posjedu izvr{enika i polaze}i od
pravila o teretu dokazivanja.
6

Uz stav 4: Ovaj dio zakonske odredbe predstavlja novinu u odnosu na ranije

zakonsko rje{enje. Prema ovom propisu smatra se da su bra~ni ili vanbra~ni
drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu
u njihovoj ku}i, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti. Cilj ovakvog
zakonskog rje{enja je da se prevazi|u problemi koji su se javljali u dosada{njoj
sudskoj praksi, kada su supru`nici (bra~ni ili vanbra~ni), ~esto u cilju izbjegavanja obaveze izvr{enika svojatali stvari koje se zateknu u posjedu izvr{enika.
Ovakvo zakonsko rje{enje sadr`ano je i u odredbi ~lana 272. stav 1. Porodi~nog
zakona Republike Srpske (Sl. gl. Republike Srpske, broj: 54/02), kojim je predvi|eno da svakome od bra~nih supru`nika pripada po zajedni~ke imovine.
Dakle, zakonodavac polazi od zakonske pretpostavke o jednakim dijelovima u
sticanju zajedni~ke imovine, s tim {to je istim zakonom data mogu}nost da
svaki bra~ni supru`nik mo`e zahtijevati da mu sud odredi ve}i dio od pripadaju}e mu polovine zajedni~ke imovine ako doka`e da je njegov doprinos
u sticanju zajedni~ke imovine o~igledno ve}i od doprinosa drugog bra~nog
druga. Isto tako je i u ovom dijelu Zakona o izvr{nom postupku propisana
zakonska pretpostavka o jednakim dijelovima bra~nih ili vanbra~nih supru`nika
ili suvlasnika na pokretnim stvarima koje su predmet zapljene.

Uz stav 5: Na~in popisivanja izvr{enikovih stvari koje se nalaze u posjedu

tre}eg lica ure|en je u ovom dijelu zakonske odredbe tako da se izvr{enikove
stvari koje se nalaze u posjedu tre}eg lica mogu, u smislu iste zakonske
odredbe, popisati samo ako ono na to pristane. Na istovjetan na~in je ovo
pitanje bilo propisano ~lanom 74. stav 2. ranije va`e}eg zakona. Zakon
propisuje obavezu pristanka tre}eg lica koje je u ovom slu~aju neposredni posjednik (a izvr{enik je posredni posjednik), jer su stvari u fakti~koj vlasti
tre}eg lica. Dakle, i ovdje se provla~i teza zastupljena kroz cijeli ovaj ~lan
da je posjed stvari od zna~aja za sastavljanje pljenidbenog popisa,, obzirom
da je u smislu odredbi Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima posjed stvari fakti~ka vlast na stvari. Stoga je za popis stvari koje su u posjedu tre}eg lica potreban izri~it pristanak tre}eg lica za popis tih stvari.

Uz stav 6: Ukoliko se tre}e lice usprotivi popisu izvr{enikovih stvari koje se

nalaze u posjedu tre}eg lica, sud }e zaklju~kom, na prijedlog tra`ioca izvr{enja,
prenijeti na njega izvr{enikovo pravo na predaju stvari, radi sprovo|enja
izvr{enja po pravilima o prenosu radi naplate (vidi ~lan 146. stav 1. i stav 2.
ovog zakona), kao {to je to bilo predvi|eno i ranije va`e}im zakonom, u ~lanu
74. stav 3. istog zakona.

^lan 121 447

^lan 121.
Obim popisa zapljene
(1) Popisa}e se onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje potra`ivanja
tra`ioca izvr{enja i tro{kova izvr{enja.
(2) Prvenstveno se popisuju stvari u pogledu kojih nema primjedbi o postojanju prava koje bi spre~avalo izvr{enje i stvari koje se najlak{e mogu
unov~iti, pri ~emu }e se o tome uzeti u obzir i izjave prisutnih strana ka i tre}ih lica.
1

Uz stav 1: Prema odredbi ~lana 8. stav 1. i stav 2. ovog zakona sud rje{enjem
odre|uje izvr{enje onim sredstvima i na onim predmetima koji su navedeni
u izvr{nom prijedlogu, a ako je predlo`eno vi{e sredstava ili vi{e predmeta
izvr{enja sud mo`e ograni~iti izvr{enje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljne za ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Iz ove
osnovne odredbe proizlazi pravilo o obimu popisa zapljene sadr`ano u stavu
1. ovog ~lana.

Prema tom pravilu, popisa}e se onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje tra`ioca izvr{enja i tro{kova izvr{enja. Popisuju se stvari koje su nazna~ene
u prijedlogu za izvr{enje, ako su u prijedlogu stvari nazna~ene.
Tako je sudska praksa zabilje`ila primjer obima popisa pokretnih stvari u ni`e
navedenoj odluci:

Slu`bena osoba prilikom popisa pokretnina radi naplate nov~anog

potra`ivanja nije du`na utvrditi i popisati sve stvari koje se nalaze u posedu du`nika, nego samo one koje mogu biti predmet izvr{enja odnosno koje
nisu izuzete od izvr{enja, a dovoljna su za namirenje verovnika (OS
Slavonska Po`ega, G`-345/80, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o
izvr{nom postupku, Beograd 2000. godine, strana 134).
3

Uz stav 2: Pravilo je da se popisuju prvo stvari u pogledu kojih nema

spora ni prigovora koji bi spre~avali izvr{enje, a zatim stvari ~ija }e se vrijednost na brz i pogodan na~in unov~iti na tr`i{tu, zbog ~ega sudski
izvr{ilac prilikom popisa uzima u obzir i cijeni izjave prisutnih stranaka i
tre}ih lica.

Ranije va`e}im Zakonom o izvr{nom postupku u ~lanu 75. stav 3., bilo je
propisano da sud na prijedlog tada{njeg du`nika, mo`e naknadno odrediti
izvr{enje na predmetu ako postoji znatna nesrazmjera izme|u vrijednosti predmeta i potra`ivanja. Ovom odredbom novog zakona nije preuzet naprijed navedeni propis koji je u ovom dijelu {titio interese tada{njeg du`nika. Kako prema
novom Zakonu o izvr{nom postupku obje stranke imaju jednak procesnopravni
polo`aj, a sud u postupku popisivanja vodi ra~una o interesima stranaka, prednje navedena zakonska odredba ranije va`e}eg zakona opravdano nije preuzeta, jer je u suprotnosti sa samom koncepcijom novog zakona o polo`aju
stranaka u izvr{nom postupku.

448 ^lan 122

^lan 122.
^uvanje popisanih stvari
(1) Popisane stvari sudski izvr{ilac }e ostaviti na ~uvanje izvr{eniku, ako sud,
na prijedlog tra`ioca izvr{enja, nije odredio da se one predaju na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu.
(2) Rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih na ~uvanje tra`iocu izvr{enja
ili tre}em licu snosi tra`ilac izvr{enja, osim ako je uni{tenje ili o{te}enje
posljedica vi{e sile.
(3) Gotov novac, hartije od vrijednosti i dragocjenosti preda}e se u sudski
depozit.
(4) U sudski depozit preda}e se i druge stvari ve}e vrijednosti, ako su
pogodne za takav na~in ~uvanja.
1

Uz stav 1: Stav prvi ove zakonske odredbe promijenjen je u odnosu na raniji ~lan 76. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku koji je bio u primjeni prije
stupanja na snagu novog Zakona o izvr{nom postupku. Zapljena se, u smislu ~lana 120. stav 1. ovog zakona (kao prva izvr{na radnja za sprovo|enje
izvr{enja na pokretnim stvarima), obavlja sastavljanjem popisa zapljene. Popis
zapljene (pljenidbeni popis) obuhvata pokretne stvari koje samim popisivanjem sti~u poseban pravni re`im. Na stvarima popisanim pljenidbenim popisom preduzima se sljede}a, zakonom propisana, izvr{na radnja procjena vrijednosti stvari. Zbog takvog pravnog statusa popisanih i procijenjenih stvari,
ovom zakonskom odredbom propisan je na~in ~uvanja popisanih stvari do njihove prodaje.

Prema pravilu sadr`anom u stavu prvom ove zakonske odredbe, sudski

izvr{ilac }e popisane stvari ostaviti na ~uvanje izvr{eniku. U tom slu~aju
izvr{enik je ~uvar popisanih stvari do njihove prodaje. Polo`aj izvr{enika
kao ~uvara popisanih stvari podrazumijeva da izvr{enik stvari koje su obuhva}ene pljenidbenim popisom i koje su ina~e stvari izvr{enika ~uva, kao
da se radi o tu|im stvarima. Ovakva zakonska formulacija, da se popisane
stvari ostavljaju na ~uvanje izvr{eniku, ne zna~i da je izvr{enik ~uvar u
tehni~kom smislu. To zna~i da u slu~aju predaje popisanih stvari izvr{eniku
stvari ostaju i dalje smje{tene kod izvr{enika, da smje{taj mora biti odgovaraju}i kako bi se sprije~ilo propadanje ili uni{tavanje stvari, da ih izvr{enik ~uva
od uni{tenja, propadanja, otu|enja i to sve do njihove prodaje.

Pravni status pokretnih stvari koje sudski izvr{ilac ostavi na ~uvanje

izvr{eniku jednak je statusu pokretnih stvari koje su predmet ugovora o
ostavi, iz ~lana 712. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Prema ovoj
zakonskoj odredbi ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi stvar
od ostavioca, te da je ~uva i da je vrati kad je ovaj bude zatra`io.
Ostavoprimac nema pravo da upotrebljava stvar povjerenu mu na ~uvanje
(~lan 716. Zakona o obligacionim odnosima). Iz sadr`aja stava 1. ove zakonske
odredbe ne proizlazi da izvr{eniku pripada pravo na upotrebu pokretne stvari

^lan 122 449

koja je obuhva}ena pljenidbenim popisom, jer je istom odredbom propisana

samo obaveza ~uvanja popisanih stvari. Me|utim, prema stavu 3. ~lana 716.
istog zakona, kada je u ostavu data neka nepotro{na stvar i ostavoprimcu
dozvoljeno da je upotrebljava, onda se na odnose ugovara~a primjenjuju pravila o ugovoru o posluzi, a samo o pitanjima vremena i mjesta vra}anja stvari,
sudi se po pravilima o ugovoru o ostavi, ako ugovara~i nisu {to drugo odredili
u tom pogledu.
4

Saglasno prednje navedenoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima, obzirom

na pravni status stvari koje se nalaze na ~uvanju kod izvr{enika, nema smetnji da sudski izvr{ilac odredi (na zahtjev izvr{enika) da izvr{enik upotrebljava neke od stvari iz pljenidbenog popisa za vrijeme ~uvanja stvari ako time
ne umanjuje vrijednost tih stvari i ako se na taj na~in stvari ne izla`u ve}em
riziku, o{te}enjima ili propadanju. U tom slu~aju upotrebu odre|ene pokretne
stvari od strane izvr{enika sudski izvr{ilac odobrava zaklju~kom, kojim se
odre|uje i vrijeme za koje je upotreba stvari odobrena.

Pravilo iz stava 1. ovog ~lana o ostavljanju popisanih stvari na ~uvanje

izvr{eniku (o ~emu odluku donosi sudski izvr{ilac) ne}e se primijeniti ako
tra`ilac izvr{enja sudu predlo`i da se stvari predaju na ~uvanje tra`iocu
izvr{enja ili tre}em licu. Ovakav prijedlog tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti sve
do prodaje stvari, tako da tra`ilac izv{enja mo`e, ukoliko je ranije predlo`io
~uvanje stvari kod izvr{enika, taj prijedlog izmijeniti. O prijedlogu tra`ioca
izvr{enja da se popisane stvari predaju na ~uvanje njemu ili tre}em licu
odlu~uje sud. Odluku o oduzimanju stvari povjerenih na ~uvanje izvr{eniku i
o povjeravanju istih stvari na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu sud
donosi u obliku zaklju~ka.

Dakle, pravo je tra`ioca izvr{enja da predlo`i sudu oduzimanje od izvr{enika

stvari koje su ostavljene na ~uvanje kod izvr{enika i sud mo`e, samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja, odrediti da se popisane stvari predaju na ~uvanje
njemu ili tre}em licu.

Ukoliko sud na prijedlog tra`ioca izvr{enja odredi oduzimanje stvari od

izvr{enika i povjeri ih na ~uvanje tre}em licu, ugovor o ~uvanju, koji mo`e
imati pravni karakter ugovora o ostavi, o uskladi{tenju i sl., sa tre}im licem,
odre|enim za ~uvanje, u ime tra`ioca izvr{enja, zaklju~uje sudski izvr{ilac.
Pravni odnos izme|u tra`ioca izvr{enja i tre}eg lica ure|uje se ugovorom, a
na taj odnos se primjenjuju i pravila obligacionog prava.

Ako se na prijedlog tra`ioca izvr{enja stvari oduzmu od izvr{enika i predaju

tra`iocu izvr{enja, u tom slu~aju u li~nosti tra`ioca izvr{enja sjedinjeni su
tra`ilac izvr{enja i ~uvar stvari. Ni tra`ilac izvr{enja nije ~uvar stvari u
tehni~kom smislu te rije~i i njegova uloga ~uvara izjedna~ena je sa ulogom
izvr{enika kao ~uvara stvari.

U sudskoj praksi su rijetki slu~ajevi da tra`ilac izvr{enja predlo`i izuzimanje

popisanih stvari od izvr{nika i njihovo povjeravanje samom tra`iocu izvr{enja
ili tre}em licu. Razlozi za to su prvenstveno nedostatak prostora za smje{taj

450 ^lan 122

tih stvari radi ~uvanja istih i nedostatak nov~anih sredstava, {to je u obavezi
tra`ioca izvr{enja da prethodno predujmi tro{kove za potrebe predaje na
~uvanje popisanih stvari tre}em licu. Ti tro{kovi spadaju u tro{kove izvr{nog
postupka i oni se nadokna|uju iz iznosa dobivenog prodajom pokretnih stvari,
prema pravilu o prvenstvenom namirenju. Me|utim, nadoknada tih tro{kova
nije uvijek sigurna i sasvim izvjesna, a vrijeme u kojem }e se naplatiti i izvjesnost naplate tih tro{kova zavisi od du`ine trajanja postupka, sprovo|enja
izvr{enja prodajom pokretnih stvari i mogu}nosti prodaje stvari. Pored navedenog, u praksi su se kao smetnja za ostvarivanje ovog prava tra`ioca
izvr{enja javljale te{ko}e oko obezbje|enja tre}eg lica koje prihvata ~uvanje
popisanih stvari.
10

Sudska praksa u slu~aju ~uvanja popisanih stvari kod izvr{enika tako|e je

pokazala odre|ene nedostatke. Nerijetko, izvr{enik kao nesavjestan ~uvar stvari,
upotrebom i kori{tenjem stvari poslije sastavljanja pljenidbenog popisa, te
stvari izla`e riziku, usljed ~ega se ~esto time odugovla~i postupak sprovo|enja
izvr{enja.

11

Navedeni nedostaci, koji se javljaju u praksi sudova u slu~aju ~uvanja

popisanih stvari, bilo od strane izvr{enika bilo kod tra`ioca izvr{enja ili tre}eg
lica, novim zakonskim rje{enjima u pogledu prodaje pokretnih stvari, kojim
je znatno skra}en postupak same prodaje, trebali bi biti svedeni na manju
mjeru.

12

Uz stav 2: Ovaj stav je nepromijenjen u odnosu na stav 2. istoimenog ~lana

76. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku. Tra`ilac izvr{enja snosi
tro{kove ~uvanja stvari kada sud na njegov prijedlog odredi da se popisane
stvari predaju na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu. Pored tro{kova
~uvanja stvari, u tom slu~aju rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih na
~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu snosi tra`ilac izvr{enja, osim ako je
uni{tenje ili o{te}enje posljedica vi{e sile. Propisivanje obaveze sno{enja rizika
od uni{tenja ili o{te}enja stvari na ovakav na~in predstavlja jedan od razloga
{to tra`ioci izvr{enja u praksi sudova rijetko predla`u oduzimanje stvari od
izvr{enika i njihovu predaju na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu.

13

14

Kao {to je u prethodnom stavu ove zakonske odredbe re~eno, odnos izme|u
tra`ioca izvr{enja i tre}eg lica, kome je na prijedlog tra`ioca izvr{enja povjereno ~uvanje stvari, ure|uje se ugovorom i na taj obligacionopravni odnos
primjenjuju se odredbe ugovora i pravila obligacionog prava kojim se ure|uje
predmetni ugovorni odnos. Danom predaje stvari tra`iocu izvr{enja ili tre}em
licu na ~uvanje tra`ilac izvr{enja snosi odgovornost za eventualno uni{tenje
ili o{te}enje stvari, izuzev ako je do njega do{lo usljed vi{e sile i ako je sud
odredio izvr{enje oduzimanjem stvari skladi{tenjem ili stavljajem u depozit
suda po slu`benoj du`nosti, kada opasnost od uni{tenja stvari ili njenog
o{te}enja prelazi na sud. To zna~i da ova zakonska odredba, prema ~ijem
sadr`aju rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih na ~uvanje tra`iocu
izvr{enja ili tre}em licu snosi tra`ilac izvr{enja, propisuje da je slu~aj propasti
ili o{te}enja stvari povjerene na ~uvanje tre}em licu koje nije izazvano vi{om
silom pravno izjedna~ena sa namirenjem tra`ioca izvr{enja do visine vrijedno-

^lan 122 451

sti stvari ili dijela uni{tene stvari. Dakle, ova zakonska odredba ure|uje odnos
tra`ioca izvr{enja i izvr{enika u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima i
ne osloba|a odgovornosti (prema pravilima od{tetnog prava) tre}e lice, ukoliko to lice nije ispunjavalo obavezu ~uvanja preuzetih stvari na ugovoreni i
zakonom propisani na~in, s tim da se taj ugovorni odnos tra`ioca izvr{enja i
tre}eg lica ne ti~e izvr{enika ~ije su stvari uni{tene ili o{te}ene.
15

Tra`ilac izvr{enja, saglasno ovoj zakonskoj odredbi, ne snosi rizik od uni{tenja

ili o{te}enja stvari datih od strane suda (a na prijedlog tra`ioca izvr{enja) na
~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu ako je uni{tenje ili o{te}enje posljedica vi{e sile.. U tom slu~aju, uni{tenje ili o{te}enje stvari bez pravnog je dejstva u odnosu na obavezu izvr{enika prema tra`iocu izvr{enja, tako da uni{tenjem ili o{te}enjem popisanih stvari, ta obaveza izvr{enika prema tra`iocu
izvr{enja nije ispunjena.

16

Uz stav 3: Stav 3. ove zakonske odredbe identi~an je stavu 4. ~lana 76. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku. Propisuje na~in ~uvanja gotovog
novca, hartija od vrijednosti i dragocjenosti, kao stvari koje su obuhva}ene
pljenidbenim popisom. Prema propisu ove zakonske odredbe, navedene stvari
}e se uvijek na ~uvanje predati u sudski depozit. Po{to je za navedene stvari
zakonom izri~ito propisano da }e se ove stvari predati u sudski depozit, to
zna~i da iste stvari nije mogu}e ~uvati na druga~iji na~in nego {to je to
propisano ovom zakonskom odredbom.

17

Postupanje sa stvarima predatim u sudski depozit ure|eno je Pravilnikom o

unutra{njem poslovanju redovnih sudova (Sl. list SR BiH broj 3/76).
Saglasno odredbi ~lana 170. navedenog Pravilnika, gotovina i vrijednosti (ssud ski polozi), s namjerom da se odmah ili u kra}em roku upotrijebe za
odre|enu svrhu, ili kojima u sudskom depozitu treba utvrditi korisnika,
~uvaju se u sudskoj blagajni ili na ra~unu suda, ili u sefu u banci, a ako
je predmet sudskog pologa takav da zbog posebnih svojstava i opsega nije
prikladan za ~uvanje u sudu ili sefu odredi}e se da se takav polog ~uva
kod pravnog ili fizi~kog lica odnosno ustanove, s tim da svaki sudski polog
ima svoj naziv, u kojem se navodi ime polagaoca i pravna stvar na koju se
polog odnosi. Gotovina i vrijednosti prema ~lanu 171. istog pravilnika u sudski depozit se primaju preko organizacije koja se bavi platnim prometom,
banke, po{te, ili neposredno u sudu. Primljene dragocjenosti popisuje komisija koju odredi predsjednik suda, a koja je du`na pobli`e i ta~no popisati
primljene predmete po komadima, kakvo}i, koli~ini, te`ini, obliku i sl., tako
da se isklju~i svaka mogu}nost zamjene, a zapisnik o popisu sastavlja se u
dva primjerka, od kojih se jedan ula`e u odgovaraju}i spis a drugi u omot
s popisanim vrijednostima (~lan 175. istog pravilnika). Vrijednosni papiri se
popisuju tako da se navodi: dr`ava u kojoj je vrijednosni papir izdat, ime
i naziv izdavaoca, serija i broj vrijednosnog papira, iznos na koji talon glasi,
kuponi {to su povezani s vrijednosnim papirom i datum kada treba isplatiti ili realizovati prvi kupon (~lan 176. prednje navedenog pravilnika). Nadalje,
{tedne i ulo`ne knji`ice popisuju se tako da se navodi naziv nov~ane organizacije koja ih je izdala, ime ulaga~a, broj {tedne i ulo`ne knji`ice i saldo
na koji knji`ica glasi, a eventualno i posebni znak (~lan 177. pravilnika), dok

452 ^lan 123

je primanje isprava i ostalih vrijednosnih papira propisano ~lanom 178.

Pravilnika, koji propisuje da se isti popisuju tako da se navodi: njihovo svojstvo, izdavalac, datum i mjesto izdavanja i drugi podaci, a isprave se evidentiraju po komadima, bez ozna~ava-nja vrijednosti. ^lanom 179. Pravilnika
propisano je primanje strane valute, kada se u popis navodi naziv dr`ave u
kojoj valuta vrijedi kao zakonsko sredstvo pla}anja, nominalna vrijednost na
koju nov~anica glasi, naziv izdavaoca, serija i broj i eventualni drugi podaci,
a vrijednost strane valute se navodi prema kursnoj vrijednosti na dan preuzimanja. Navedeni pravilnik sadr`i i druge odredbe o postupanju sa stvarima
predatim na ~uvanje u sudski depozit.
18

Uz stav 4: Identi~no kao stavom 4. ~lana 76. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom
postupku, ovom zakonskom odredbom predvi|ena je mogu}nost da se u sudski depozit, pored stvari pobrojanih u prethodnom stavu, predaju i druge
stvari od ve}e vrijednosti ako su podesne za takav na~in ~uvanja. Pitanje kruga
stvari koje se u smislu ovog propisa predaju u depozit suda je u ocjeni suda,
a to mogu biti npr. umjetni~ke slike, patent, tehni~ko unapre|enje i sl. ako
su podesne za takav na~in ~uvanja. Kriteriji koji opredjeljuju stvari koje spadaju u krug drugih stvari koje se predaju u sudski depozit na ~uvanje su:
vrijednost stvari, te pogodnost (obzirom na veli~inu i svojstva svake pojedine
stvari) za ~uvanje na takav na~in.

19

U ovoj zakonskoj odredbi nije sadr`an stav 3. ~lana 76. ranijeg ZIP-a, kojim
je propisan na~in ozna~avanja popisanih stvari, {to je sadr`ano u ~lanu 127.
stav 3. ovog zakona.
^lan 123.
Zabrana raspolaganja popisanim stvarima
Svim licima koja posjeduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima,
zabranjuje se da raspola`u istim bez sudskog naloga.

Za razliku od istoimenog ~lana 77. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku, kojim je u stavu prvom zabrana rasplaganja popisanim stvarima bila
propisana samo u odnosu na tada{njeg du`nika, ova zakonska odredba,
zabrana raspolaganja popisanim stvarima odnosi se na sva lica koja posjeduju popisane stvari ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima. Novina u ovom
zakonu u pogledu zabrane popisanim stvarima je i u tome {to je ovom zakonskom odredbom predvi|eno da se licima nazna~enim u istoj zakonskoj odredbi zabranjuje da raspla`u popisanim stvarima, bez sudskog naloga..

Dakle, novim zakonskim rje{enjem pro{iren je krug lica na koja se odnosi

zabrana rasplaganja popisanim stvarima i predvi|ena je mogu}ost da navedena lica mogu raspolagati tim stvarima, ali samo na osnovu sudskog naloga.

Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je da se nesavjesnim licima (a to mo`e biti

ne samo izvr{enik nego i zalo`ni tra`ilac izvr{enja i tre}e lice) onemogu}i
raspolaganje popisanim stvarima i da se time sprije~i o{te}enje ili uni{tenje

^lan 123 453

stvari, tako da ovako izre~ena zabrana, kako je to propisano ovom odredbom

novog Zakona o izvr{nom postupku, obezbje|uje efikasnije sprovo|enje postupka izvr{enja prodajom pokretnih stvari.
4

Ovim propisom predvi|ena je mogu}nost raspolaganja popisanim stvarima

samo na osnovu sudskog naloga. To je razumljivo obzirom da se radi o stvarima koje su popisane u izvr{nom postupku radi namirenja potra`ivanja tra`ioca
izvr{enja i koje samim tim imaju poseban pravni re`im, tako da samo sud,
ukoliko to ocijeni cjelishodim, mo`e dati nalog za raspolaganje popisanim
stvarima. To mo`e biti npr. slu~aj kada popisane stvari po svom organskom
sastavu imaju takva svojstva da se radi o kvarljivim stvarima i da se zbog
toga, kao i zbog du`eg vremenskog perioda u kom te stvari imaju status
~uvanih popisanih stvari, prijeti potpuno uni{tenje, a s druge strane postoje izgledi da izvr{enik te stvari unov~i prije zakazanog ro~i{ta za njihovu prodaju. U praksi se mogu pojaviti i drugi brojni slu~ajevi u kojim bi lica koja
posjeduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima imala odre|eni interes
za raspolaganje popisanim stvarima za vrijeme njihovog ~uvanja, ali odluku o
tome, obzirom na njihov poseban pravni re`im koji su stekle po odluci suda,
mora donijeti sud. Ovakvo zakonsko rje{enje je opravdano jer sama svrha
popisa stvari i njihovo ~uvanje nije u tome da se raspolaganje zabranjuje po
svaku cijenu, pa i po cijenu njihovog propadanja, ve} da se raspolaganje
zabranjuje zbog daljeg i zbog br`eg sprovo|enja postupka prodaje pokretnih
stvari radi namirenja tra`ioca izvr{enja.

Raspolaganje popisanim stvarima u smislu ove zakonske odredbe odnosi se na

ovla{tenja koja su sadr`ana u pravu svojine. Zabrana raspolaganja popisanim
stvarima zna~i zabranu izmjene svojstava stvari, {to zna~i da stvarna i pravna svojstva stvari moraju biti nepromijenjena u odnosu na ta ista svojstva
popisanih stvari prije njihovog obuhva}anja pljenidbenim popisom.

Istoimenim ~lanom 77. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku u stavu

2. bila je propisana zabrana raspolaganja popisanim stvarima, kao i upozorenje (tada) du`nika na krivi~nopravne posljedice postupanja protivno zabrani,
kakav propis nije sadr`an u ovoj zakonskoj odredbi novog Zakona o izvr{nom
postupku.

Propisivanje obaveznog uno{enja zabrane i upozorenja na krivi~nopravne

posljedice, kao sastavnog dijela rje{enja, {to zakonodavac nije predvidio novim
Zakonom o izvr{nom postupku, bespotrebno je. Ovo stoga {to ni kod ranijeg,
naprijed navedenog zakonskog rje{enja, izostanak zabrane i upozorenja u
rje{enju o izvr{enju nije isklju~ivao postojanje krivi~nog djela u slu~aju raspolaganja popisanim stvarima, suprotno ovoj zakonskoj odredbi kojom je izre~ena
zabrana takvog raspolaganja.

Ovom zakonskom odredbom, kao imperativnom normom, propisana je zabrana

raspolaganja popisanim stvarima, a krivi~nopravnim propisima propisana je
krivi~na odgovornost za krivi~no djelo o{te}enja tu|ih prava iz ~lana 251.
stav 1. Krivi~nog zakona Republike Srpske, kao i za krivi~no djelo prijevara
povjeritelja iz ~lana 229. Krivi~nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine,

454 ^lan 124

kojim je propisano: Ko u namjeri da osujeti ostvarenje prava na stvari otu|i,

uni{ti ili o{teti svoju stvar na kojoj drugi ima zalo`no pravo ili pravo u`ivanja i time ga o{teti, kazni}e se nov~anom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
^lan 124.
Sticanje zalo`nog prava
(1) Tra`ilac izvr{enja sti~e popisom zapljene zalo`no pravo na popisanim
pokretnim stvarima.
(2) Ako je popis obavljen u korist vi{e tra`ilaca izvr{enja, prvenstveni red
prava iz stava 1. ovog ~lana ste~enog popisom ili zabilje{kom u zapisniku o popisu zapljene odre|uje se prema danu kad je prijedlog za
izvr{enje primljen u sudu, a ako su prijedlozi za izvr{enje primljeni istog
dana, njihova zalo`na prava imaju isti prvenstveni red.
(3) Ako je prijedlog za izvr{enje upu}en po{tom preporu~enom po{iljkom,
dan predaje po{ti smatra se kao dan primitka u sudu.
1

Uz stav 1: Stav prvi ove zakonske odredbe identi~an je sa stavom 1. ~lana

78. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku, izuzev izraza definisanog
novim Zakonom o izvr{nom postupku (~lan 2. ta~ka 2. ovog zakona) za lice
koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potra`ivanja, te lice u ~iju
je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti.

Shodno ovoj zakonskoj odredbi, tra`ilac izvr{enja sti~e zalo`no pravo na

popisanim pokretnim stvarima popisom zapljene. Zalo`no pravo na pokretnim
stvarima ste~eno popisom zapljene u izvr{nom postupku je sudsko zalo`no
pravo. Nastajanje prava zaloge na osnovu sudske odluke je jedan od zakonom
propisanih na~ina sticanja zalo`nog prava (~lan 61. stav 2. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima). Sadr`aj sudske zaloge ({to je zajedni~ka
karakteristika svih oblika zalo`nog prava) je pravo zalo`nog tra`ioca izvr{enja
da mo`e svoje potra`ivanje naplatiti unov~enjem zalo`ene stvari ili prava prije
ostalih tra`ilaca izvr{enja ako mu potra`ivanje ne bude ispla}eno po dospjelosti, bez obzira u ~ijim se rukama nalazi zalo`ena stvar.

Iz formulacije ove zakonske odredbe koja propisuje sticanje zalo`nog prava

proizlazi da se sudsko zalo`no pravo na pokretnim stvarima sti~e samim popi som zapljene stvari obuhva}enih pljenidbenim popisom, {to zna~i da predaja
stvari tra`iocu izvr{enja kao zalo`nom povjeriocu ne predstavlja uslov za sticanje zalo`nog prava na pokretnim stvarima i da je za sticanje tog prava
dovoljan popis zapljene. Dakle, i u slu~aju kada se stvari oduzmu od
izvr{enika i povjere na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu tra`ilac
izvr{enja sti~e zalo`no pravo u momentu popisa zapljene, a ne u momentu
predaje stvari na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu.

Neke od karakteristika sudske zaloge, kao pravnog instituta, obradio je Du{ko

Medi}, autor publikacije nazvane Zalo`no pravo, Banja Luka 2002. godine,

^lan 124 455

na strani 32, rije~ima: Razlikuje se od ostalih zaloga po tome, {to je neprenosiva, zatim, {to ako se odnosi na pokretne stvari, predmet takve zaloge mo`e
ostati u zalogodav~evom posjedu, {to se mo`e konstituisati samo na stvarima
du`nika a ne i tre}ih lica i {to njenu sadr`inu odre|uju imperativni propisi
o prinudnom izvr{enju, koje stranke ne mogu svojom voljom mijenjati.
Primjer iz sudske prakse:

Neosnovan je prigovor izvr{enika da u konkretnom slu~aju nema osnova za izvr{enje, jer je izvr{enje odre|eno na osnovu sporazuma stranaka iz
odredbe ~lana 251. v) ranije va`e}eg ZIP-a u vezi sa ~lanom 230. novog
ZIP-a, koji je u smislu odredbe ~lana 23. istog zakona izvr{na isprava (ranije ~lan 16. ZIP-a), kao {to je neosnovan i `albeni prigovor da su rje{ejem o
izvr{enju pogre{no ozna~ene pokretne stvari izvr{enika na kojima je utv|eno
zalo`no pravo tra`ioca izvr{enja, jer iz stanja spisa proizlazi da je rje{enjem
o izvr{enju odre|eno izvr{enje na pokretnim stvarima izvr{enika identi~no
rje{enju kojim je utvr|eno zalo`no pravo na istim pokretnim stvarima
izvr{enika (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci P`-82/02 od
25.11.2003. godine).
Prema stanju predmetnog spisa, stranke su saglasno zatra`ile da prvostepeni sud odredi i provede popis pokretnih stvari du`nika, radi obezbje|enja
nov~anog potra`ivanja povjerioca prema du`niku po osnovu sredstava kredita odobrenog ugovorom o kratkoro~nom kreditu u iznosu od 50.000 DM obezbje|enjem zalo`nog prava na pokretnim stvarima du`nika (~lan 251b.
Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a - Sl. list SFRJ br. 27/90). Kod takvog
stanja stvari, pravilno je prvostepeni sud postupio kada je rje{enjem o
izvr{enju odredio izvr{enje na pokretnim stvarima na kojim je odre|eno
zalo`no pravo. Sadr`aj zalo`nog prava je pravo unov~enja odnosno pravo
povjerioca da mo`e svoje potra`ivanje naplatiti iz zalo`ene stvari ili prava
prije ostalih povjerilaca, ako mu ono ne bude ispla}eno po dospjelosti (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci br. P`-243/99 od 16.2.2000.
godine).
5

Uz stav 2: U stavu drugom ove zakonske odredbe je, na ne{to druga~iji na~in
u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje, propisano odre|ivanje reda prvenstva zalo`nog prava na popisanim pokretnim stvarima za slu~aj vi{e tra`ilaca
izvr{enja na popisanim stvarima.

Prema odredbi ~lana 78. stav 2. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku
red prvenstva zalo`nog prava kada je popis izvr{en u korist vi{e tada{njih
povjerilaca definisan je na na~in da se red zalo`nog prava na popisanim
stvarima u tom slu~aju odre|ivao prema danu izvr{enog popisa, odnosno
danu kada je sastavljena zabilje{ka umjesto popisa. Na osnovu stava 3. iste
zakonske odredbe red prvenstva zalo`nog prava na popisanim stvarima, kad
se popis stvari vr{i istovremeno u korist vi{e tada{njih povjerilaca, bio je
odre|en prema danu kad je prijedlog za izvr{enje primljen u sudu, a ako
su prijedlozi za izvr{enje primljeni istog dana njihova zalo`na prava su imala
isti red prvenstva.

456 ^lan 124

Prema prednje iznesenim ranijim pravilima izvr{nog postupka bili su propisani

razli~iti kriteriji za odre|ivanje reda prvenstva u slu~aju kad je popis izvr{en
u korist vi{e povjerilaca (prema danu kad je popis izvr{en, odnosno prema danu
kad je stavljena zabilje{ka), a kada se popis stvari vr{i istovremeno u korist vi{e
povjerilaca (prema danu kada je prijedlog za izvr{enje primljen u sudu).

Za razliku od naprijed navedenog propisa ~lana 78. ranijeg Zakona o izvr{nom

postupku, ovom zakonskom odredbom propisano je da ako je popis obavljen
u korist vi{e tra`ilaca izvr{enja red prvenstva zalo`nog prava na popisanim
pokretnim stvarima odre|uje se prema danu kada je prijedlog za izvr{enje
primljen u sudu. Dakle, prema novom zakonskom rje{enju kriterij za
odre|ivanje reda prvenstva zalo`nog prava za slu~aj vi{e tra`ilaca izvr{enja
na popisanim stvarima je dan prijema prijedloga za izvr{enje u sudu.

Novi Zakon o izvr{nom postupku, jednako kao i ranije va`e}i Zakon o

izvr{nom postupku, red prvenstva zalo`nog prava na popisanim pokretnim
stvarima za slu~aj popisa zapljene u korist vi{e tra`ilaca izvr{enja defini{e tako,
da ako su prijedlozi za izvr{enje primljeni istoga dana u sudu, u tom slu~aju
njihova zalo`na prava imaju isti prvenstveni red.

10

Novo zakonsko rje{enje prema kojem se prvenstveni red zalo`nog pravaa na

popisanim stvarima, ako je popis obavljen u korist vi{e tra`ilaca izvr{enja,
odre|uje prema danu prijema prijedloga za izvr{enje u sudu, kao generalno
pravilo, prihvatljivije je od ranijeg zakonskog rje{enja, jer je u duhu pravila
izvr{nog postupka o hitnosti i redoslijedu postupanja iz ~lana 5. ovog zakona.

11

Pored sticanja zalo`nog prava popisom zapljene,, zalo`no pravo se sti~e i zabilje{kom u zapisniku o popisu zapljene. Zabilje{ka u zapisniku o popisu
zapljene sa~injava se onda, kada su pokretne stvari, koje su ranije obuhva}ene
pljenidbenim popisom u izvr{nom postupku radi namirenja tra`ioca izvr{enja,
predmet ponovnog pljenidbenog popisa za druga potra`ivanja istog ili drugog tra`ioca izvr{enja. Zapisnik o popisu zapljene i zabilje{ka umjesto popisa
zapljene imaju isto pravno dejstvo u pogledu sticanja zalo`nog prava na
popisanim pokretnim stvarima.

12

Uz stav 3: Prvenstveni red zalo`nog prava na popisanim stvarima vi{e tra`ilaca

izvr{enja od pravnog je zna~aja na redoslijed namirenja potra`ivanja iz prodajne cijene pokretnih stvari nakon unov~enja tih pokretnih stvari. Prema
pravilu iz prethodnog stava, prvenstveni red zalo`nog prava na popisanim
stvarima za slu~aj vi{e tra`ilaca izvr{enja opredjeljuje dan kada je prijedlog
za izvr{enje primljen u sudu. U ovom dijelu zakonske odredbe propisano je
da ako je prijedlog za izvr{enje upu}en putem po{te, preporu~enom po{iljkom,
dan predaje po{ti smatra se kao dan primitka u sudu, {to je u skladu sa
odredbom o rokovima iz ~lana 325. stav 2. Zakona o parni~nom postupku.

13

Iz sadr`aja ove zakonske odredbe proizlazi da zakonodavac ne pravi nikakvu

razliku u pogledu sticanja zalo`nog prava i odre|ivanja prvenstvenog reda
zalo`nog prava na popisanim stvarima izme|u izvr{enja pokrenutog na prijedlog stranke i izvr{enja koje je pokrenuto po slu`benoj du`nosti.

^lan 125 457

^lan 125.
Bezuspje{an poku{aj zapljene
(1) Ako se pri zapljeni ne na|u pokretne stvari koje mogu biti predmet
izvr{enja, sud }e o tome obavijestiti tra`ioca izvr{enja koji nije bio prisu tan zapljeni.
(2) Tra`ilac izvr{enja mo`e u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti odnosno od dana poku{ane zapljene kojoj je bio prisutan predlo`iti
da se zapljena ponovo sprovede.
(3) Ako tra`ilac izvr{enja u roku iz stava 2. ovog ~lana ne predlo`i ponovno
sprovo|enje zapljene, ili ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne na|u stvari
koje mogu biti predmet izvr{enja, sud }e obustaviti izvr{enje.
1

Uz stav 1: Stav prvi ovog ~lana nepromijenjen je u odnosu na ~lan 79. stav
1. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku. Predmet izvr{enja kod izvr{enja
na pokretnim stvarima nije obavezan sastojak prijedloga za izvr{enje (~lan 36.
ovog zakona). Prema novom Zakonu o izvr{nom postupku to pravilo je
propisano i za izvr{enje na nepokretnostima, {to je novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje, prema kojem je predmet izvr{enja kod izvr{enja na
nepokretnostima bio sastavni elemenat prijedloga za izvr{enje. U pogledu
predmeta zapljene prihva}ena su dosada{nja zakonska rje{enja, koja su donekle dopunjena novim Zakonom o izvr{nom postupku, o ~emu je bilo rije~i u
okviru ~lana 120. ovog zakona. Istom zakonskom odredbom propisan je krug
pokretnih stvari koje mogu biti predmet pljenidbenog popisa.

Sam naziv ovog ~lana upu}uje na njegov sadr`aj. Sudski izvr{ilac vr{i zapljenu
pokretnih stvari sastavljenjem popisa zapljene. Stvari koje mogu biti
obuhva}ene popisom zapljene odre|ene su odredbom ~lana 120. ovog zakona,
a obim popisa zapljene odre|en je propisom ~lana 121. istog zakona. Pri sastavljanju popisa zapljene sudski izvr{ilac du`an je da postupa prema pravilima iz tih zakonskih odredbi.

Ako pri zapljeni sudski izvr{ilac ne na|e pokretne stvari u posjedu izvr{enika,
ako ne na|e stvari izvr{enika koje se nalaze u posjedu tra`ioca izvr{enja, kao
i u slu~aju kad tre}e lice obavijesti sud o svojim pravima na pokretnim stvarima u posjedu izvr{enika koje su predmet izvr{enja, ili ako tre}e lice doka`e
svoja prava na njima, te u slu~aju ako tre}e lice ne pristane na popis pokretnih izvr{enikovih stvari koje se nalaze u posjedu tog (tre}eg) lica, poku{aj
zapljene je bezuspje{an.

Poku{aj zapljene je bezuspje{an i onda ako se pri popisu na|u stvari koje su
u smislu odredbe ~lana 117. ovog zakona izuzete od izvr{enja.

Imaju}i u vidu formulaciju zakonske odredbe o izuzimanju od izvr{enja, kojom

nije taksativno nabrojano koji predmeti su neophodno potrebni izvr{eniku i
~lanovima njegove porodice za zadovoljenje svakodnevnih potreba, ni koli~ina
hrane i ogreva za potrebe njihovog doma}instva za tri mjeseca (~lan 117. stav

458 ^lan 125

1. ta~ka 1. i 2. ovog zakona), nego je ostavljeno sudu da to cijeni u svakom

konkretnom slu~aju, u praksi su mogu}i slu~ajevi da tra`ilac izvr{enja, koji je
prisutan poku{aju popisa, zahtijeva popis onih stvari koje su po ocjeni sudskog izvr{ioca izuzete od izvr{enja. Postavlja se pitanje dokle u takvoj situaciji se`e ovla{tenje sudskog izvr{ioca? Budu}i da sudski izvr{ilac po nalogu suda
neposredno preduzima pojedine radnje u izvr{nom postupku na koje je
ovla{ten odredbom ~lana 43. ovog zakona i da se sudski izvr{ilac ne mo`e u
okviru datih mu ovla{tenja baviti pravnim pitanjima o kojima svoju pravnu
ocjenu treba dati sud, sudski izvr{ilac mo`e izvr{iti na zahtjev tra`ioca
izvr{enja zahtijevani popis stvari koje su (po ocjeni sudskog izvr{ioca) izuzete
od izvr{enja, s tim da o daljoj pravnoj sudbini tih stvari odluku treba da
donese sud. U svakom slu~aju, odredbom ~lana 45. ovog zakona propisan je
instrument za{tite stranaka i u~esnika u izvr{nom postupku od nepravilnosti
sudskog izvr{ioca pri sprovo|enju izvr{enja.
6

Ako sudski izvr{ilac ne na|e pokretne stvari za popis, to }e zabilje`iti na

zapisnik i o bezuspje{nom poku{aju zapljene sud }e obavijestiti tra`ioca
izvr{enja koji nije bio prisutan zapljeni. Prisutnom tra`iocu izvr{enja sudski
izvr{ilac }e u tom slu~aju saop{titi da je poku{aj zapljene bezuspje{an.. Na
isti na~in slu`beno lice }e postupiti i u slu~aju kada je izvr{ni postupak
pokrenut po slu`benoj du`nosti.

Uz stav 2: Zakonodavac je propisao obavezu obavje{tavanja tra`ioca izvr{enja

o bezuspje{nom poku{aju zapljene, kako u slu~aju kada je prisutan poku{aju
zapljene tako i u slu~aju kada tra`ilac izvr{enja ne prisustvuje poku{aju
zapljene. U ovom dijelu zakonske odredbe (koja odgovara stavu 2. ~lana 79.
ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku) predvi|ena je zakonska mogu}nost
tra`ioca izvr{enja da u roku od tri mjeseca (koji za tra`ioca izvr{enja koji nije
bio prisutan zapljeni te~e od dana dostave obavijesti o bezuspje{nom poku{aju
zapljene, a za tra`ioca izvr{enja koji je bio prisutan zapljeni ovaj rok te~e od
dana poku{ane zapljene) mo`e predlo`iti da se zapljena ponovo sprovede.
Slijedi primjer iz sudske prakse o bezuspje{nom poku{aju zapljene:

Ako u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima du`nika ostane

bezuspe{an poku{aj popisa stvari, jer kod du`nika nisu na|ene stvari koje
mogu biti predmet izvr{enja, poverilac mo`e u roku od 3 meseca od prijema obave{tenja o neuspe{nom popisu predlo`iti da se ponovo sprovede popis.
Ako poverilac u ozna~enom roku ne predlo`i ponovni popis stvari ili ako se
ne na|u stvari podobne za izvr{enje kod du`nika, sud }e obustaviti izvr{enje
(Vi{i privredni sud Srbije P`-10101/96, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar
zakona o izvr{nom postupku, Beograd 2000. godina strana 136)
Nisu ispunjeni uslovi za obustavu izvr{enja ako prilikom popisa nisu
na|ene stvari koje mogu biti predmet izvr{enja, a popisu nije prisustvovao
poverilac, niti je obave{ten od strane izvr{nog organa o neuspelom popisu
stvari zbog toga {to iste nisu na|ene kod du`nika (re{enje Vi{eg privrednog
suda u Beogradu P-8409/97 od 9.9.1997. godine, Izbor iz sudske prakse,
Glosarijum, Beograd, broj 3/98)

^lan 126 459

Uz stav 3: Posljedice propu{tanja tra`ioca izvr{enja da u ostavljenom mu roku

od 3 mjeseca predlo`i da se zapljena ponovo sprovede pravno su izjedna~ene
sa situacijom kada se ni pri ponovnoj zapljeni, ~ije je sprovo|enje predlo`eno
u smislu stava 2. ovog ~lana, ne na|u stvari koje mogu biti predmet izvr{enja.
U oba ova slu~aja sud }e obustaviti izvr{enje. Obzirom na pravne posljedice
propu{tanja tra`ioca izvr{enja da predlo`i ponovno sprovo|enje zapljene u
zakonom propisanom roku od tri mjeseca, obavje{tenje tra`ioca izvr{enja iz stava
2. ovog ~lana, pored zakonom propisanog roka za predlaganje ponovne zapljene,
treba da sadr`i i upozorenje o posljedicama propu{tanja, ukoliko tra`ilac izvr{enja
u zakonom propisanom roku ne predlo`i ponovno sprovo|enje zapljene.
^lan 126.
Procjena
(1) Istodobno s popisom zapljene obavi}e se i procjena vrijednosti pokretnih
stvari.
(2) Procjenu obavlja sudski izvr{ilac, ako sud nije odredio da je obavi sud ski procjenilac ili posebni vje{tak.
(3) Stranka mo`e predlo`iti da procjenu obavi vje{tak iako to sud nije
odredio. Ako sud prihvati taj prijedlog, tro{kove vje{ta~enja du`an je pre dujmiti predlaga~ u roku koji sud odredi. Ako predujam ne bude pla}en
u roku, smatra}e se da je predlaga~ odustao od svog prijedloga.
(4) O prijedlogu iz stava 3. ovog ~lana sud odlu~uje zaklju~kom.
(5) Tro{kove vje{ta~enja iz stava 3. ovog ~lana snosi predlaga~, bez obzira
na ishod izvr{nog postupka.
(6) Stranka mo`e, u roku od 3 dana od dana obavljene procjene, predlo`iti
sudu utvr|ivanje ni`e odnosno vi{e vrijednosti zaplijenjenih pokretih
stvari od procijenjene ili odre|ivanje nove procjene, izuzev ukoliko procjenu nije obavio vje{tak. O prijedlogu sud odlu~uje zaklju~kom.

Uz stav 1: Popis zapljene i procjena vrijednosti pokretnih stvari, kao izvr{ne

radnje za sprovo|enje izvr{enja na pokretnim stvarima, obavljaju se istovremeno. Ukoliko se izvr{enik o zapljeni obavje{tava u skladu sa odredbom ~lana
119. stav 1. ovog zakona, prema kojoj sudski izvr{ilac u pravilu predaje
izvr{eniku rje{enje o izvr{enju prije nego {to pristupi zapljeni, u tom slu~aju
se istovremeno sa obavljanjem ovih izvr{nih radnji vr{i i izvr{na pravna radnja "obavijest o zapljeni". U sprovo|enju ovih radnji (koje sprovodi izvr{ni
sud putem sudskog izvr{ioca koji preduzima navedene radnje) dolazi do
izra`aja na~elo oficijelnosti u izvr{nom postupku, prema kojem jednom
pokrenuti izvr{ni postupak odre|uje i sprovodi sud odre|en zakonom.

Istovremenost obavljanja popisa zapljene i procjene vrijednosti pokretnih stvari

je preuzeto dosada{nje zakonsko rje{enje iz ~lana 80. stav 1. ranije va`e}eg

460 ^lan 126

Zakona o izvr{nom postupku. Ovakvo zakonsko rje{enje ima svoje puno opravdanje. Time je skra}en postupak prodaje pokretnih stvari. Popisom se izvr{enik
li{ava odre|enih prava na tim stvarima (zabranom raspolaganja koja se uzgred
re~eno odnosi i na druga lica iz ~lana 123. ovog zakona). Istovremenom procjenom i popisom zapljene omogu}ava se procjena vrijednosti stvari prema
stanju u kakvom se popisane stvari nalaze u vrijeme sastavljanja pljenidbenog
popisa, ~ime se izvr{enik onemogu}ava da radi osuje}enja prodaje o{te}enjem
ili umanjenjem vrijednosti pokretnih stvari onemogu}i njihovu prodaju u cilju
izbjegavanja namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Istovremenost obavljanja
popisa i procjene opravdava i to {to se popis vr{i u onom obimu koliko je
stvari potrebno za namirenje tra`ioca izvr{enja i tro{kova postupka, prilikom
samog popisa (zbog obima popisa) potrebno je procijeniti pribli`nu vrijednost
stvari iz ~ije prodajne cijene se mo`e namiriti potra`ivanje tra`ioca izvr{enja,
tako da se u odnosu na procijenjenu vrijednost jedne stvari mo`e odlu~iti da
li }e se popisivati i druge pokretne stvari.
3

Ova izvr{na radnja je od zna~aja kako za stranke tako i za u~esnike koji

u~estvuju u postupku namirenja. Procjenom se stvaraju materijalne pretpostavke za namirenja tra`ioca izvr{enja iz procijenjene, a zatim prodate vrijednosti pokretne stvari, zbog ~ega je ova izvr{na radnja zna~ajna i za tra`ioca
izvr{enja. Zna~ajna je i za izvr{enika, jer je i u interesu izvr{enika da se
stvar {to povoljnije procijeni, kako bi {to prije ispunio svoju obavezu prema
tra`iocu izvr{enja. Prisustvo stranaka nije neophodno za procjenu vrijednosti
pokretnih stvari. Od na~ina obavje{tenja o popisu zapljene (~lan 119. ovog
zakona) zavisi da li }e stranke uop{te biti upoznate sa preduzimanjem ove
izvr{ne radnje prije samog sprovo|enja procjene vrijednosti pokretne stvari.

Uz stav 2: Stavom drugim ove zakonske odredbe je, u odnosu na stav 2.

istoimenog ~lana 80. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, pro{iren krug
zakonom ovla{tenih lica za procjenu vrijednosti pokretnih stvari. U smislu ove
zakonske odredbe, procjenu vrijednosti pokretnih stvari, pored sudskog
izvr{ioca i vje{taka (koja lica su i prema ranijem Zakona o izvr{nom postupku bila ovla{tena da vr{e procjenu vrijednosti pokretnih stvari), za procjenu
je ovla{ten i sudski procjenilac.

Iz stilizacije ove zakonske odredbe proizlazi da procjenu vrijednosti pokretnih

stvari u pravilu obavlja sudski izvr{ilac, a sudski procjenilac i vje{tak samo
ako to sud odredi. Sudskom izvr{iocu je potrebno odre|eno saznanje o vrijednosti pokretnih stvari i o tr`i{nim kretanjima pokretnih stvari koje su naj~e{}e
u prometu, jer procijenjena vrijednost pokretne stvari predstavlja po~etnu
(utvr|enu) vrijednost na osnovu koje se odre|uje prodajna cijena na prvom
ro~i{tu za prodaju. Me|utim, brojnost i raznolikost pokretnih stvari, ~ija je
lepeza velika, stvara pote{ko}e prilikom procjene vrijednosti od strane sudskog
izvr{ioca. U praksi su naj~e{}e predmet popisa zapljene tehni~ki aparati u
doma}instvu, ma{ine i strojevi kao osnovna sredstva preduze}a, poljoprivredna mehanizacija, teretna i putni~ka vozila i sl., tako da se procjena vrijednosti vr{i uglavnom na osnovu iskustava sudskih izvr{ilaca. Elementi za procjenu vrijednosti stvari su funkcionalna, upotrebna i tr`i{na vrijednost, s tim {to
se uvijek polazi od tr`i{ne vrijednosti stvari, zatim se cijeni vrijeme kori{tenja,

^lan 126 461

stanje u kakvom se stvari nalaze u vrijeme procjene, cijeni se ispravnost kao

i drugi kriteriji.
6

Ukoliko izvr{ni sud ocijeni da postoje razlozi koji opravdavaju da procjenu

odre|enih pokretnih stvari izvr{i sudski procjenilac, odredi}e procjenu vrijednosti pokretnih stvari putem sudskog procjenioca. Procjena vrijednosti putem
sudskog procjenioca je novo zakonsko rje{enje koje nije poznavao raniji zakon.
Sudski procjenilac je lice koje raspla`e odre|enim stru~nim znanjem koje je
potrebno za procjenu vrijednosti pokretnih stvari. Izvr{ni sud }e odrediti
posebnog vje{taka ako se radi o procjeni stvari koja je rijetka u prometu i
kada je za procjenu vrijednosti potrebno posebno stru~no znanje kojim vje{tak
raspla`e. Zadatak vje{taka shodno ovoj zakonskoj odredbi je procjena vrijednosti pokretne stvari, a izuzetno, u odre|enim slu~ajevima, pored procjene,
zadatak vje{taka mo`e biti i popis zapljene. Primjer za ovakvo vje{ta~enje koje
podrazumijeva utvr|ivanje vrijednosti i popis stvari je kod popisa zapljene
umjetni~ke slike kada podatke o stvari koja se popisuje i koji su karakteristi~ni
za tu stvar (ocjena da li je slika originalna ili se radi o reprodukciji, zatim
odre|ivanje autora slike i sl.) mo`e dati samo stru~no lice ili posebna institucija. Ova lica i institucije ne moraju biti u funkciji sudskog vje{taka koga kao
dokazno sredstvo propisuje Zakon o parni~nom postupku, ve} je za procjenu
vrijednosti, a za odre|ene stvari i za popis zapljene, potrebno da raspola`u
neophodnim stru~nim znanjem za obavljanje navedenih izvr{nih radnji.

Uz stav 3: Zakonodavac je ovom odredbom, koja u ve}em dijelu odgovara

stavu 3. ~lana 80. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, omogu}io strankama
da predlo`e procjenu putem vje{taka, iako to sud nije odredio. Ovdje je rije~
o prvoj procjeni, ~ije obavljanje stranka mo`e predlo`iti putem vje{taka,
(umjesto procjene putem sudskog izvr{ioca i sudskog procjenioca), i o pravu
stranke da predlo`i procjenu vrijednosti stvari putem vje{taka i sudskog procjenioca i kada sud to nije odredio. Ovakvim zakonskim rje{enjem strankama
je pru`ena mogu}nost da u~estvuju u postupku izbora onog zakonskog
rje{enja pri procjeni vrijednosti pokretnih stvari koje predstavlja najve}u garanciju (prema shvatanju stranaka) za valjanost obavljanja procjene, jer je to u
njihovom interesu, tim prije ako se radi o procjeni pokretih stvari koje su
rijetko u pravnom prometu i za koje je op{tepoznato da se radi o stvarima
ve}e vrijednosti. Opredjeljenje stranaka za izbor ovog zakonskog rje{enja (procjena vrijednosti putem vje{taka) mo`e biti zbog neslaganja sa li~nosti sudskog
izvr{ioca ili zbog sumnje u njegovu stru~nu osposobljenost za vr{enje procjene vrijednosti odre|ene stvari, ili iz drugih razloga.

Osnovanost prijedloga stranke za procjenu vrijednosti putem vje{taka i kad

to sud nije odredio je u ocjeni suda. Ako sud prihvati taj prijedlog, tro{kove
vje{ta~enja du`an je predujmiti predlaga~ u roku koji sud odredi. Kod
odre|ivanja ovog (sudskog) roka za predujam tro{kova vje{ta~enja sud }e voditi ra~una da ostavljeni rok za uplatu predujma za vje{ta~enje treba biti razuman i dovoljan za takvo postupanje stranke.

U slu~aju nepostupanja stranke po odluci suda kojom je prihva}en prijedlog

stranke da procjenu obavi vje{tak, iako to sud nije odredio i kojom je stran-

462 ^lan 126

ka obavezana da predujmi tro{kove vje{ta~enja, smatra se da je predlaga~

odustao od svog prijedloga za procjenu vrijednosti stvari putem vje{taka. Ovo
je novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje, kojim nisu bili propisane
posljedice nepla}anja predujma po odluci suda, ~ime je otklonjena svaka
nedoumica u pogledu daljeg postupanja izvr{nog suda ako predujam ne bude
pla}en u roku.
10

Uz stav 4: Za razliku od istoimenog ~lana 80. stav 3. ranijeg Zakona o

izvr{nom postupku koji nije propisivao oblike odluke suda povodom prijedloga stranke iz prethodnog stava ove zakonske odredbe za izmjenu odluke o
na~inu procjene vrijednosti stvari, ovom zakonskom odredbom novog Zakona
o izvr{nom postupku je izri~ito propisano da o prijedlogu stranke da procjenu obavi vje{tak i onda kada to sud nije odredio sud odlu~uje zaklju~kom.
To je i razumljivo, obzirom da ovo pitanje spada u sferu upravljanja izvr{nim
postupkom kada sud, u smislu odredbe ~lana 2. ta~ka 7. ovog zakona, odlu~uje
zaklju~kom, a {to je i u duhu novog Zakona o izvr{nom postupku. I prema
ranijem zakonskom rje{enju oblik ove odluke u vidu zaklju~ka (iako zakonska
odredba nije sadr`avala propis o tome) bio je opredijeljen time {to je, kada
je u pitanju prijedlog stanke za promjenu na~ina odre|ivanja vrijednosti stvari,
rije~ o radnji upravljanja postupkom, kada izvr{ni sud odlu~uje zaklju~kom.

11

Uz stav 5: Ako sud prihvati prijedlog stranke da procjenu vrijednosti stvari

obavi vje{tak, iako to sud nije odredio, tada tro{kove vje{ta~enja snosi predlaga~, bez obzira na ishod izvr{nog postupka. Na identi~an na~in je ovo pitanje bilo propisano ~lanom 80. stav 3. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku.

12

Zakonodavac je predvidio zakonsku mogu}nost da stranka predlo`i vje{ta~enje,

ako to sud nije u~inio. Time je stranci pru`ena mogu}nost da otkloni svaku
sumnju u pogledu pravilnog postupanja suda u sprovo|enju ove izvr{ne radnje, s tim da stranka koja nije zadovoljna odlukom suda da procjenu vr{i
sudski izvr{ilac ili sudski procjenilac mora sama snositi tro{kove predlo`enog,
a zatim od strane suda prihva}enog vje{ta~enja. Zakonodavac polazi od
zakonske pretpostavke da sud, cijene}i okolnosti svakog konkretnog slu~aja,
vr{i pravilan i najbolji izbor na~ina odre|ivanja vrijednosti stvari, a ukoliko
stranka nije zadovoljna tim izborom suda omogu}eno joj je da predlo`i
vje{ta~enje i ako sud taj prijedlog stranke prihvati tro{kove vje{ta~enja snosi
predlaga~, bez obzira na ishod spora.

13

Prema tome, ako sud odredi da se procjena stvari obavi vje{ta~enjem, tro{kove
vje{ta~enja procjene vrijednosti stvari prethodno snosi tra`ilac izvr{enja (~lan
16. stav 1. ovog zakona), a ako sud prihvati prijedlog stranke da procjenu
vrijednosti stvari obavi vje{tak iako to sud nije u~inio, u tom slu~aju se odsupa od pravila o naknadi tro{kova postupka iz ~lana 16. stav 1. ovog zakona
i tro{kove vje{ta~enja uvijek snosi predlaga~, bez obzira na ishod spora.

14

Uz stav 6: Pored prijedloga stranke iz stava 3. ovog ~lana da se odredi da

prvu procjenu vrijednosti stvari obavi posebni vje{tak, iako to sud nije u~inio,
saglasno ovoj zakonskoj odredbi, stranka mo`e predlo`iti sudu utvr|enje ni`e
odnosno vi{e vrijednosti zaplijenjene pokretne stvari ili odre|ivanje nove pro-

^lan 126 463

cjene. Ovakav prijedlog stranke predstavlja u stvari prigovor na visinu vri jednosti zaplijenjene stvari i istovremeno prijedlog stranke da sud odredi ni`u
ili vi{u vrijednost, ili novu procjenu stvari, {to zna~i da ovom prijedlogu prethodi ve} obavljena procjena vrijednosti stvari, kojom stranka nije zadovoljna.
15

Me|utim, za razliku od "prve" procjene koju prema stavu 2. ovog ~lana obavlja sudski izvr{ilac, sudski procjenilac ili posebni vje{tak, u slu~aju prigovora protiv izvr{ene procjene i prijedloga stranke za utvr|enje ni`e ili vi{e vrijednosti stvari, ili o odre|ivanju nove procjene, tada vrijednost stvari utvr|uje
sud.

16

Kada na|e da ovakav prigovor sa prijedlogom za ponovno utvr|ivanje vrijednosti stvari ima osnova, sud utvr|uje vrijednost stvari, bilo uz pomo}
vje{taka ili stru~ne institucije, ili sam uz pomo} odgovaraju}ih podataka bez
stru~ne pomo}i vje{taka, ukoliko je u mogu}nosti da na takav na~in utvrdi
vrijednost stvari, a tako utvr|ena vrijednost stvari je kona~na. Isti je slu~aj i
kod ponovljenog procjenjivanja stvari koje je odre|eno od strane suda, s tim
{to se prilikom ponovljene procjene primjenjuje pravilo iz stava 2. ovog ~lana
i tada procjenu obavlja sudski izvr{ilac, ako sud nije odredio da je obavi sudski procjenilac ili posebni vje{tak.

17

Zakonom propisani rok za podno{enje sudu prijedloga stranke za utvr|ivanje ni`e ili vi{e vrijednosti ili za odre|ivanje nove procjene je skra}en sa
ranije propisanog roka od 8 dana (~lan 80. stav 4. ranijeg Zakona o izvr{nom
postupku) na rok od 3 dana, jer je intencija zakonodavca da se skra}ivanjem
rokova, gdje god je to bilo mogu}e, skrati izvr{ni postupak. Ovaj rok po~inje
te}i od obavljene procjene. Obzirom na to od kada po~inje te}i zakonom
propisani rok od 3 dana, na po~etak trajanja ovog roka mo`e biti od pravnog
zna~aja odsutnost tra`ioca izvr{enja i izvr{enika sprovo|enju zapljene ({to ne
spre~ava sprovo|enje zapljene), ali mo`e imati zna~aja za stranku nezadovoljnu procjenom u pogledu otpo~injanja roka za prigovor i prijedlog stranke
iz stava 6. ovog ~lana, jer je ovaj rok objektivne prirode.

18

Novina u ovom zakonu je da nema mjesta podno{enju prijedloga stranke

sudu za utvr|ivanje vi{e odnosno ni`e vrijednosti ili za odre|ivanje nove
procjene ukoliko je prvu procjenu vrijednosti stvari obavio vje{tak. Dakle, ukoliko je procjenu vrijednosti pokretne stvari obavio vje{tak, bilo po odluci suda,
bilo po prijedlogu stranke prihva}enom od stane suda ili pak prilikom ponovljene procjene koju sud odredi na prijedlog stranke, tako utvr|ena vrijednost
pokretne stvari u izvr{nom postupku je kona~na. I u ovom slu~aju jednako
kao i u slu~aju kada sud utvr|uje vrijednost stvari po prijedlogu i prigovoru
stranke na ve} izvr{enu procjenu vrijednosti, utvr|enu vrijednost pokretne
stvari nezadovoljna stranka mo`e pobijati samo pobijanjem odluke o glavnoj
stvari, ovdje rje{enjem o dosudi (~lan 93. stav 1. ovog zakona, a u vezi sa
~lanom 135. istog zakona).

19

O prijedlogu stranke (koji, kao {to je naprijed re~eno, mora biti podnesen u
roku od 3 dana od obavljene prve procjene) za utvr|ivanje ni`e ili vi{e cijene,
ili za odre|ivanje nove procjene, sud odlu~uje zaklju~kom. Stavom 5. ~lana

464 ^lan 127

80. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku bilo je propisano pravilo da o ovom

prijedlogu sud odlu~uje rje{enjem protiv koga nije dozvoljena `alba. Ova
odredba novog Zakona o izvr{nom postupku je prihvatljivija, jer je i ovdje
rije~ o upravljanju postupkom, o ~emu sud odlu~uje zaklju~kom, tim prije
kada se ima u vidu da ni prema odredbi ~lana 80. stav 5. ranijeg Zakona
o izvr{nom postupku protiv rje{enja suda o prijedlogu stranke nezadovoljne
ve} izvr{enom procjenom za ponovno utvr|ivanje vrijednosti ili za odre|ivanje nove procjene nije bila dozvoljena `alba. Kod ovakvog stanja stvari navedeno rje{enje iz ranije zakonske odredbe ima isti pravni karakter kao i
zaklju~ak, u obliku koje odluke sud odlu~uje o prijedlogu stranke prema ovoj
odredbi novog Zakona o izvr{nom postupku i pravne posljedice tog rje{enja
izjedna~ene su sa pravnim posljedicama zaklju~ka iz ove zakonske odredbe.
^lan 127.
Zapisnik o popisu zapljene i procjeni
(1) O popisu zapljene i procjeni sastavlja se zapisnik.
(2) U zapisnik se, uz ostalo, pojedina~no nazna~uju zaplijenjene stvari s nji hovom procjenom vrijednosti i unose izjave stranaka i u~esnika u postupku.
(3) Na popisanim stvarima }e se na odgovaraju}i na~in nazna~iti da su zapli jenjene.
(4) Zapisnik o popisu zapljene tra`ilac izvr{enja mo`e o svom tro{ku objaviti u sredstvima javnog informisanja.
1

Uz stav 1: U smislu ove zakonske odredbe, koja je identi~na sa odredbom

~lana 80. stav 1. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, o popisu zapljene i o
procjeni, sastavlja se zapisnik. Polaze}i od pravila da popis zapljene sastavlja
sudski izvr{ilac, te da sudski izvr{ilac u pravilu obavlja i procjenu vrijednosti pokretnih stvari, slijedi zaklju~ak da zapisnik o popisu zapljene i procjeni
sastavlja sudski izv{ilac. Zapisnik se sastavlja na mjestu gdje se vr{i popis
zapljene i procjena stvari (na mjestu gdje se stvari nalaze) i u vrijeme
izv{avanja ovih izvr{nih radnji.

Pravila u pogledu sastavljanja zapisnika kod parni~nog suda, propisana odredbom ~lana 374. stav 3. Zakona o parni~nom postupku, shodno odredbi ~lana
21. ovog zakona, primjenjuju se i pri sastavljanju zapisnika o popisu zapljene
i o procjeni. Prema tim, zakonom propisanim pravilima, zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ni{ta brisati, dodavati ili mijenjati, a precrtana mjesta moraju ostati ~itka.

Uz stav 2: Iz formulacije ove zakonske odredbe kojom je propisano da se u

zapisnik unose podaci koji su od zna~aja za individualiziranje svake pojedine
pokretne stvari koja je predmet pljenidbenog popisa proizlazi da se zapisnik
o popisu zapljene i procjeni sastoji iz dijela koji sadr`i sve elemente vezane

^lan 127 465

za sudski predmet i dijela sa podacima u pogledu pokretnih stvari kao predmeta izvr{enja.
4

U zapisnik se, saglasno ~lanu 375. stav 1. i stav 2. Zakona o parni~nom postupku, a u vezi sa ~lanom 21. ovog zakona, unose podaci: o nazivu suda,
mjestu gdje se vr{i radnja, dan i ~as kad se vr{i radnja, ~as po~etka i
dovr{etka izvr{enja radnje, nazna~enje predmeta spora, ozna~avanje broja sudskog predmeta, ime i prezime sudskog izvr{ioca, imena prisutnih stranaka ili
tre}ih lica i u~esnika u postupku i njihovih zakonskih zastupnika ili
punomo}nika, na~in na koji je izvr{ena obavijest o zapljeni, ime vje{taka i
sudskog procjenioca i sl.

U zapisnik o popisu zapljene i procjeni unose se i podaci o svakoj

pojedina~noj pokretnoj stvari koja je obuhva}ena popisom zapljene, tako {to
se stvari pojedina~no opisuju i detaljno nazna~avaju svi podaci o svakoj pojedinoj stvari na osnovu kojih je stvar individualno odre|ena (marka, tip, boja,
godina proizvodnje, stanje o~uvanosti i upotrebljivosti, naziv, koli~ina i dr.).

U zapisnik o popisu zapljene i procjene unose se podaci o procijenjenoj vrijednosti za svaku pojedinu procijenjenu pokretnu stvar.

Ovaj zapisnik tako|e sadr`i sve radnje preduzete u sprovo|enju navedenih

izvr{nih radnji, a u zapisnik se unose i izjave stranaka i u~esnika u postupku.

Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja, prema kojem su se, pored izjava

stranaka i u~esnika u postupku, u zapisnik unosile i izjave tre}ih lica o postojanju prava koja spre~avaju izvr{enje, prema novom Zakonu o izvr{nom
postupku ove izjave tre}ih lica ne unose se u zapisnik.

Ovakvo zakonsko rje{enje prema kojem se u zapisnik ne unose izjave tre}ih

lica o postojanju prava koja spre~avaju izvr{enje posljedica je novog zakonskog rje{enja u ~lanu 120. stav 3. ovog zakona, prema kojoj zakonskoj odredbi tre}e lice mora obavijestiti sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu izvr{enika koja je predmet izvr{enja i dokazati svoja prava na njima, u
suprotnom se smatra da takva prava tre}ih lica ne postoje i da je izvr{enik
vlasnik stvari koja se nalazi u njegovom posjedu.

10

Zapisnik o popisu zapljene ima pravni zna~aj kod primjene instituta zabrana
raspolaganja popisanim stvarima, kod sticanja zalo`nog prava tra`ioca
izvr{enja, a popisom zapljene popisane stvari sti~u poseban pravni status i
predaju se na ~uvanje do njihove prodaje.

11

Uz stav 3: Istoimeni ~lan 81. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku nije

sadr`avao odredbu da }e se na popisanim stvarima na odgovaraju}i na~in
nazna~iti da su zaplijenjene, jer je ova odredba bila sadr`ana u ~lanu 76. stav
3. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, kojom je obaveza ozna~avanja na
popisanim stvarima bila propisana samo za one popisane stvari koje su ostavljane tada{njem du`niku na ~uvanje.

466 ^lan 128

12

Novina u ovom ~lanu je u tome {to je novim Zakonom o izvr{nom postupku propisano pravilo da }e se na popisanim stvarima na odgovaraju}i na~in
nazna~iti da su zaplijenjene. Dakle, obaveza naznake o zapljeni stvari propisana
je za sve popisane stvari, bez obzira kome se popisane stvari predaju na
~uvanje (izvr{eniku, tra`iocu izvr{enja, tre}em licu ili u depozit suda).

13

Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je ve}a publikacija zapljene, jer se zapljena

ozna~ava na svim popisanim stvarima bez obzira gdje se one nalaze, ~ime se
stvaraju pretpostavke za ve}i broj zainteresovanih u~esnika u postupku prodaje popisanih stvari.

14

Zakonom nije propisan "na~in" ozna~avanja zapljene na popisanim stvarima u

vidu standarda za nazna~enje zapljene, ve} je zakonskom formulacijom "na
odgovaraju}i na~in", ostavljeno ocjeni suda da se, zavisno od vrste, koli~ine i
drugih svojstava stvari izvr{i izbor odgovaraju}eg na~ina nazna~enja zapljene
na popisanim stvarima.

15

Nazna~enje zapljene treba da bude u pismenom obliku i da sadr`i osnovne

elemente o sudskom predmetu, koji se unose u zapisnik o popisu zapljene
(broj sudskog predmeta na osnovu koga je odre|eno sprovo|enje izvr{enja,
imena odnosno naziv stranaka, vrijeme oduzimanja stvari, potpis lica koje je
stvar oduzelo ovjeren pe~atom suda). Kao na~in nazna~enja da su stvari zaplijenjene mo`e biti npr. vidna traka sa natpisom da su stvari zaplijenjene, ili
da se stavi pe~at na vidnom mjestu zaplijenjenih stvari, s naznakom o zapljeni
stvari.

16

Uz stav 4: Novina u ovom ~lanu je u tome da ova odredba propisuje da

zapisnik o popisu zapljene tra`ilac izvr{enja mo`e o svom tro{ku objaviti u
sredstvima javnog informisanja. Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je dvojak. S
jedne strane daje se ve}a publikacija popisu zapljene, a time i svojevrsno
obavje{tenje o tome da su popisane stvari predodre|ene za prodaju. Sa druge
strane, nazna~enje zapljene na popisanim stvarima obezbje|uje popisane stvari
od uni{tenja, o{te}enja ili otu|enja, jer }e se rijetko ko opredijeliti da stupa
u pravni odnos u pogledu popisanih stvari sa licem kod koga se te stvari
nalaze, obzirom na pravni status zaplijenjenih stvari.
^lan 128.
Zabilje{ka umjesto popisa zapljene
Ako se nakon popisa zapljene odredi izvr{enje na zaplijenjenim stvarima
radi naplate drugog potra`ivanja istog tra`ioca izvr{enja ili potra`ivanja
drugog tra`ioca izvr{enja, ne}e se obaviti ponovni popis i procjena tih
pokretnih stvari, nego }e se u nastavku zapisnika samo zabilje`iti podaci
iz kasnijeg rje{enja o izvr{enju.

Ovaj ~lan je nepromijenjen u odnosu na ~lan 82. ranijeg Zakona o izvr{nom

postupku. Kao {to je u ~lanu 73. stav 1, 2. i 3. ovog zakona propisano pristupanje izvr{enju kod izvr{enja na nepokretnosti, ovom zakonskom odredbom

^lan 128 467

propisano je da se ne}e obaviti ponovni popis i procjena pokretnih stvari ako

se nakon popisa zapljene odredi izvr{enje na zaplijenjenim stvarima radi
naplate drugog potra`ivanja istog tra`ioca izvr{enja, ili potra`ivanja drugog
tra`ioca izvr{enja, a na istim pokretnim stvarima. U tom slu~aju u nastavku
zapisnika o popisu zapljene zabilje`i}e se podaci iz kasnijeg rje{enja o
izvr{enju. U oba ova slu~aja tra`ilac izvr{enja za ~ije je potra`ivanje kasnije
odre|eno izvr{enje na istoj stvari (bilo da se radi o istom tra`iocu izvr{enja
a o drugom potra`ivanju, ili o drugom tra`iocu izvr{enja) stupa u ve}
pokrenuti izvr{ni postupak.
2

Prema tome, kao {to se kod izvr{enja na nepokretnosti nakon upisa zabilje`be
izvr{enja u zemlji{ne knjige takva zabilje`ba izvr{enja ne}e upisivati u
zemlji{ne knjige i na osnovu kasnije donesenog rje{enja o izvr{enju po prijedlogu istog ili drugog tra`ioca izvr{enja ne}e se ni kod izvr{enja na pokretnim stvarima na osnovu kasnije donesenog rje{enja o izvr{enju na zaplijenjenim pokretnim stvarima obavljati ponovni popis i procjena, s tim {to }e u
ovim slu~ajevima tra`ioci izvr{enja po ~ijem je prijedlogu doneseno kasnije
rje{enje o izvr{enju stupiti u ve} pokrenuti izvr{ni postupak.

Stupanje tra`ioca izvr{enja u ve} pokrenuti izvr{ni postupak kod izvr{enja na

pokretnim stvarima obezbje|uje se zabilje{kom podataka iz kasnijeg rje{enja
u nastavku zapisnika o popisu zapljene i procjeni zaplijenjenih pokretih stvari.

Pojam "odre|ivanja izvr{enja na zaplijenjenim stvarima" podrazumijeva takvo

stanje stvari da su odre|ene pokretne stvari ve} obuhva}ene popisom zapljene
na osnovu ranijeg rje{enja o izvr{enju, tj. u vrijeme kada se pristupa
sprovo|enju izvr{enja po drugom, kasnije donesenom rje{enju o izvr{enju, u
kojem je nazna~eno da se izvr{enje sprovodi upravo na stvarima koje su ve}
obuhva}ene popisom zapljene.

Zabilje`ba umjesto popisa zapljene ima pravno dejstvo popisa zapljene. Kako
se radi o potpuno razli~itim izvr{nim predmetima, prestanak dejstva popisa
zapljene (iz bilo kojeg razloga) ne zna~i istovremeno i prestanak popisa koji
je sproveden zabilje{kom umjesto popisa. Prestanak dejstva prvog popisa od
zna~aja je samo u pogledu prvenstvenog reda zalo`nih povjerilaca, jer
prestankom dejstva prvog popisa, dolazi do pomjeranja u redu prvenstva
zalo`nih povjerilaca.

Autori Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i} u okviru komentara istoimenog ~lana

82. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, str. 164, navode: "Ovu zakonsku
odredbu treba sasvim uslovno shvatiti jer se, pre svega, moraju ste}i svi drugi
razlozi da bi se ona primenila. Sud mora, preko slu`benog lica, utvrditi da
li je do{lo do promene stvari koja se popisuje, njene tehni~ke ispravnosti,
funkcionalne ili upotrebne vrednosti, estetskog izgleda, smanjenja u koli~ini i
sl. Vremenom mo`e do}i do pove}anja ili smanjenja tr`i{ne vrednosti iste
stvari, {to tako|e uti~e na ostvarenje prava u smislu odredbe ~lana 80. stav
4. Sve ove promene moraju se nazna~iti u zapisniku o popisu i proceni, kao
i one koje su vezane za broj predmeta ako je re~ o drugom predmetu
izvr{enja, imenu ili nazivu stranaka, prigovorima tre}ih lica i sl. Stoga sma-

468 ^lan 129

tramo da je mnogo celishodnije uvijek sa~initi zapisnik iz ~lana 81. a ne samo

zabele{ku umesto popisa iz odredbe ~lana 82."
7

Suprotno prednje navedenom, dr. Borivoj Starovi} u Komentaru zakona o

izvr{nom postupku, 1991. godine str. 270, u pogledu istog pravnog pitanja,
nazna~io je: "Tada, ako se izvr{enje sprovodi radi namirenja drugog nov~anog
potra`ivanja istog poverioca ili takvog potra`ivanja drugog poverioca, sudski
organ ne pristupa ponovnom popisivanju i proceni ovih stvari. Samo se u
zapisnik o ranijem popisu unosi bele{ka da su stvari popisane i za namirenje drugog potra`ivanja sa podacima iz tog drugog re{enja o izvr{enju."

Iz sadr`aja zakonskog teksta ovog ~lana ne proizlazi zakonska mogu}nost

sa~injavanja zapisnika ako je izvr{enje odre|eno na ve} zaplijenjenim stvarima, niti mogu}nost (u tom slu~aju) obavljanja nove procjene vrijednosti
pokretne stvari. Ovo pitanje, primjenom novog Zakona o izvr{nom postupku,
ne bi trebalo predstavljati ve}i problem s obzirom na to da se prema ovom
zakonu, u pravilu, izvr{avaju izvr{na rje{enja o izvr{enju i da je i sam postupak prodaje pokretnih stvari skra}en, ~ime se smanjuje mogu}nost da u
relativno kra}em vremenskom periodu do|e do znatnijih poreme}aja na tr`i{tu,
{to bi moglo biti od pravnog zna~aja na procijenjenu vrijednost pokretnih
stvari predvi|enih za prodaju, kao i od pravnog zna~aja kod stavljanja zabilje{ke umjesto popisa zapljene, obzirom na jednako pravno dejstvo zapisnika o
popisu zapljene i zabilje{ke umjesto zapljene.
3. Prodaja stvari
^lan 129.
Vrijeme prodaje
(1) Izme|u dana popisa zapljene i dana prodaje mora prote}i najmanje 15
dana.
(2) Prodaje se mo`e sprovesti i prije isteka roka iz stava 1. ovog ~lana ako
izvr{enik pristane da se prodaja obavi prije toga, ili ako su u pitanju
stvari koje su podlo`ne brzom kvarenju, ili ako postoji opasnost od
znatnog pada njihove cijene, ili ako tra`ilac izvr{enja da obezbje|enje za
{tetu koju bi bio du`an nadoknaditi izvr{eniku u slu~aju da rje{enje o
izvr{enju ne postane izvr{no.

Uz stav 1: Stav prvi ovog ~lana nepromijenjen je u odnosu na stav 2. ~lana 83.
ranijeg Zakona o izvr{nom postupku. Prema propisu sadr`anom u ovoj zakonskoj odredbi, izme|u dana popisa zapljene, jednako kao i izme|u stavljanja zabilje{ke umjesto popisa zapljene (ako je prestalo dejstvo prvog popisa zapljene) i
dana prodaje, mora prote}i najmanje 15 dana. Zakonodavac je ostavio ovakvim
propisivanje roka period u trajanju od najmanje 15 dana kao najkra}e vrijeme
izme|u dana popisa i dana prodaje, {to zna~i da taj rok mo`e biti i du`i i da
se produ`avanjem ovog roka mo`e uticati na du`inu trajanja postupka prodaje
pokretnih stvari, a time i na du`inu trajanja samog postupka izvr{enja.

^lan 129 469

Ovaj, zakonom propisani rok, kao najkra}e vrijeme koje mora prote}i izme|u
popisa i prodaje, ostavljen je izvr{eniku kao jo{ jedan rok za dobrovoljno
ispunjenje obaveze ustanovljene izvr{nom ispravom. Zakonodavac je po{ao od
toga da se, sprovo|enjem izvr{ne radnje popisa zapljene pokretnih stvari,
izvr{enik prvi put susre}e sa prinudnom radnjom suda, ~ime mu se uskra}uju
odre|ena prava na popisanim stvarima (npr. pravo raspolaganja) i da to mo`e
imati uticaja na izvr{enika da obavezu ispuni dobrovoljno, jer izvr{eniku se
oduzimanjem stvari jasno daje do znanja da }e se, ukoliko svoju obavezu ne
ispuni u tom roku, putem suda sprovesti prinudno izvr{enje na zaplijenjenim pokretnim stvarima.

U okviru propisanog roka od 15 dana mo`e se sprovoditi radnja odre|ivanja dana prodaje pokretnih stvari, s tim da od dana koji je odre|en za
prodaju pokretnih stvari, pa do prodaje stvari, mora prote}i rok od najmanje 15 dana, po~ev od dana popisa zapljene. Ovaj rok se odnosi na prodaju stvari, bez obzira na na~in prodaje pokretnih stvari, {to zna~i kako na
prodaju putem usmenog javnog nadmetanja, tako i na prodaju neposrednom
pogodbom.

Uz stav 2: Izuzetno od pravila iz prethodnog stava, da se prodaja pokretnih

stvari ne mo`e obaviti prije nego {to protekne rok od najmanje 15 dana od
dana popisa zapljene, saglasno stavu 2. ove zakonske odredbe, prodaja se
mo`e sprovesti i prije isteka zakonom propisanog roka.

Zna~ajna razlika izme|u ranijeg i novog zakonskog rje{enja u pogledu vremena prodaje pokretnih stvari je u tome {to se za razliku od ranijeg Zakona
o izvr{nom postupku, kojim je bilo propisano pravilo da se prodaja mo`e
sprovesti tek po pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, prema novom Zakonu o
izvr{nom postupku izvr{enje sprovodi i prije pravosna`nosti rje{enja o
izvr{enju ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druga~ije
odre|eno (~lan 41. ovog zakona). Ve} ovom novinom koja je propisana novim
Zakonom o izvr{nom postupku umnogome je skra}en postupak prodaje
pokretnih stvari.

Razlika je i u tome {to je pravilo prema ranijem Zakonu o izvr{nom postupku bilo da se prodaja pokretne stvari mogla sprovesti tek po{to rje{enje o
izvr{enju postane pravosna`no. Isti zakon je sadr`avao izuzetke od tog pravila o prodaji stvari nakon pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, a to su bili:
pristanak tada{njeg du`nika da se prodaja izvr{i ranije, ako se radi o stvarima koje su podlo`ne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od pada njihove cijene. Prema tome, ono {to je prema ranijem Zakonu o izvr{nom postupku predstavljalo izuzetke, u kojima se prodaja stvari vr{ila prije
pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, novim zakonom je propisano kao pravilo
prema kojem se izvr{avaju izvr{na rje{enja o izvr{enju, izuzev ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druga~ije odre|eno.

Ovi isti izuzeci ranijim Zakonom o izvr{nom postupku bili su propisani kao
izuzeci od pravila da izme|u popisa i prodaje mora prote}i najmanje 15
dana.

470 ^lan 129

Novim zakonom je pro{iren krug izuzetaka u kojim se prodaja mo`e sprovesti

i prije isteka roka od 15 dana od dana popisa zapljene, tako da je pored
izuzetaka iz ranije va`e}eg zakona nazna~enih u prednje navedenoj ta~ki 6,
ovom zakonskom odredbom kao izuzetak propisan i slu~aj: "ako tra`ilac
izvr{enja da obezbje|enje za {tetu koju bi bio du`an nadoknaditi izvr{eniku
u slu~aju da rje{enje o izvr{enju ne postane izvr{no".

Propisivanjem najkra}eg roka od 15 dana koji mora prote}i od dana popisa

zapljene do dana prodaje pokretnih stvari zakonodavac je "i{ao na ruku izvr{eniku", kako bi u ostavljenom mu roku, koji ne mo`e biti kra}i od 15 dana
od dana popisa zapljene, ispunio svoju obavezu. Stoga, u slu~aju da izvr{enik
pristane da se prodaja obavi prije toga, za {to izvr{enik ne mora dati nikakve
razloge, jer je dovoljan sam pristanak, prodaja stvari mo`e se obaviti i prije
isteka roka od najmanje 15 dana od dana popisa zapljene.

10

Organska svojstva stvari koje su usljed toga podlo`ne brzom kvarenju mogu
biti razlog za prodaju prije isteka roka koji ne mo`e biti kra}i od 15 dana
od dana popisa zapljene, s tim {to sud cijeni opravdanost razloga u svakom
konkretnom slu~aju.

11

Interes stranaka i u~esnika u izvr{nom postupku je da se pokretne stvari prodaju po najpovoljnijoj cijeni. Zato, ako postoji opasnost da u okviru zakonom propisanog vremena od dana popisa zapljene pa do prodaje do|e do znatnog pada
cijene, to mo`e biti razlog prodaje stvari i prije isteka zakonom propisanog roka.

12

Novina u ovom ~lanu je da ako tra`ilac izvr{enja da obezbje|enje za {tetu

koju bi bio du`an nadoknaditi izvr{eniku u slu~aju da rje{enje o izvr{enju ne
postane izvr{no, tada se prodaja pokretnih stvari mo`e sprovesti prije isteka
zakonom propisanog roka od dana popisa zapljene.

13

Izvr{enje se u smislu novog Zakona o izvr{nom postupku sprovodi u Zakonom

propisanim slu~ajevima i prije izvr{nosti (~lan 12. stav 5. ovog zakona). Ako
tra`ilac izvr{enja prije odluke po prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju predlo`i
prodaju pokretnih stvari prije isteka zakonom propisanog roka, koji ne mo`e
biti kra}i od 15 dana po~ev od dana popisa zapljene, prodaja se mo`e
sprovesti i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju samo ako tra`ilac izvr{enja da
obezbje|enje za {tetu koju bi bio du`an nadoknaditi izvr{eniku u slu~aju da
rje{enje o izvr{enju ne postane izvr{no.

14

Odre|ene sli~nosti sa prednje navedenim sadr`ane su u ~lanu 80. stav 2.

ovog zakona, kojim je propisano da }e se utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti pristupiti izuzetno i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (a ina~e je pravilo da se utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti pristupa nakon {to rje{enje o
izvr{enju postane izvr{no) ako tra`ilac izvr{enja to predlo`i, unaprijed obezbijedi za to potrebna sredstva i izjavi da }e snositi tro{kove utvr|ivanja vrijednosti u slu~aju da izvr{enje bude obustavljeno.

15

O prijedlogu tra`ioca izvr{enja da se u zakonom predvi|enim slu~ajevima

prodaja sprovede prije isteka zakonskog roka sud odlu~uje zaklju~kom.

^lan 130 471

^lan 130.
Na~in prodaje
(1) Prodaja stvari se vr{i putem usmenog javnog nadmetanja ili neposrednom pogodbom. Na~in prodaje odre|uje zaklju~kom sud, paze}i na to
da se postigne najpovoljnije unov~enje stvari.
(2) Javno nadmetanje provodi sudski izvr{ilac ili drugo lice odre|eno od
strane suda.
(3) Prodaja neposrednom pogodbom obavlja se izme|u kupca, s jedne strane,
i sudskog izvr{ioca ili lica koje obavlja komisione poslove, s druge strane.
Sudski izvr{ilac pokretne stvari prodaje, u ime i za ra~un izvr{enika, a
lice koje obavlja komisione poslove u svoje ime, a za ra~un izvr{enika.
(4) Prodaja javnim nadmetanjem odredi}e se ako su u pitanju stvari ve}e
vrijednosti, a mo`e se o~ekivati da }e se prodati po ve}oj cijeni od procijenjene vrijednosti.
(5) Prodaja stvari objavi}e se blagovremeno na oglasnoj tabli suda, a mo`e
se objaviti i na na~in predvi|en za objavljivanje prodaje nepokretnosti.
(6) Tra`ilac izvr{enja i izvr{enik obavijesti}e se o mjestu, danu i ~asu prodaje.
1

Uz stav 1: Ova zakonska odredba nema su{tinskih promjena u odnosu na

~lan 84. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku, izuzev upu}uju}eg
propisa o mogu}nosti objavljivanja prodaje pokretne stvari i na na~in
predvi|en za objavljivanje prodaje nepokretnosti. Novim pravilom o definisanju na~ina objavljivanja prodaje pokretnih stvari (pored objave na oglasnoj tabli
suda) zamijenjeno je dosada{nje uop{teno pravilo kojim je objava prodaje bila
omogu}ena "i na drugi uobi~ajeni na~in". Prodaja je izvr{na radnja koju preduzima sud u izvr{nom postupku prilikom sprovo|enja izvr{enja na pokretnim stvarima. Prodajom zaplijenjenih pokretnih stvari izvr{enika obezbje|uju
se nov~ana sredstva radi naplate nov~anog potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Ova
izvr{na radnja od zna~aja je kako za tra`ioca izvr{enja, tako i za izvr{enika
jer je njihov zajedni~ki cilj (kada se izvr{ni postupak ve} na|e u ovoj fazi)
da {to povoljnije unov~e pokretne stvari.

Prodaja se vr{i nakon procjene vrijednosti pokretnih stvari i po ispunjenju i

drugih, ovim zakonom propisanih pretpostavki, koje se ti~u: postojanja izvr{nog rje{enja o izvr{enju, osim u izuzetnim, ovim zakonom propisanim slu~ajevima, kada mo`e do}i do namirenja tra`ioca izvr{enja i prije odluke po prigovoru (~lan 12. stav 5. ovog zakona) i kada protekne rok od 15 dana od dana
popisa zapljene, osim u slu~ajevima iz stava 2. prethodnog ~lana, u kojim se
izuzetno prodaja pokretnih stvari mo`e sprovesti i prije isteka tog - zakonom
propisanog roka. Osim ispunjenja prednje navedenih pretpostavki za prodaju
pokretnih stvari, jedan od uslova za prodaju je da tra`ilac izvr{enja podnese
dodatni prijedlog za izvr{enje koje je, prijedlogom za izvr{enje, ograni~io samo

472 ^lan 130

na sprovo|enje izvr{nih radnji zapljene i procjene vrijednosti stvari (~lan 118.

st. 2. ovog zakona).
3

Kada sud utvrdi da su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za

sprovo|enje ove izvr{ne radnje, zaklju~kom odre|uje prodaju pokretnih stvari.

Popisane i procijenjene stvari mogu se prodati putem usmenog javnog nadmetanja ili neposrednom pogodbom. Na~in prodaje odre|uje sud, zaklju~kom.
Opredjeljenje suda za izbor jednog od ova dva na~ina za prodaju stvari zavisi}e od toga koji na~in prodaje stvari obezbje|uje najpovoljnije unov~enje
stvari koje su predmet prodaje, prema tome, sud cijeni okolnosti svakog
konkretnog slu~aja, a naro~ito: sredinu u kojoj se prodaja stvari vr{i, mentalitet, vrstu i stanje stvari, funkcionalnu upotrebljivost i sl., te na osnovu svih
elemenata konkretnog slu~aja odre|uje onaj na~in prodaje pokretnih svari, za
koji se u tim - datim okolnostima, o~ekuje najpovoljnije unov~enje stvari.

Zaklju~ak o prodaji stvari usmenim javnim nadmetanjem sadr`i podatke o

predmetu, o na~inu i uslovima prodaje, te vrijeme (dan i ~as prodaje) i mjesto
prodaje (to mo`e biti mjesto gdje se stvari nalaze, u sudskoj zgradi, na drugom mjestu u sjedi{tu suda, ili u drugom mjestu koje, obzirom na konkretne
okolnosti, obezbje|uje u~e{}e ve}eg broja lica u nadmetanju). Uslovi prodaje
sadr`e podatke: bli`i opis pokretnih stvari, vrijednost stvari, cijenu po kojoj
se pokretne stvari mogu prodati, rok u kojem je kupac du`an polo`iti cijenu
i sl.
Kao primjer iz sudske prakse o prodaji pokretnih stvari navodi se sljede}a
odluka:

"Kada je prodaja stvari izvr{ena javnom dra`bom i stvar predana kupcu

koji je stvar preuzeo i postao njezin vlasnik ne mo`e se vi{e u izvr{nom
postupku s uspjehom tra`iti otklanjanje nepravilnosti koju je slu`bena osoba
u~inila u sprovo|enju procene i prodaje stvari. Izvr{ni organ ne postupa
pravilno kada istovremeno vr{i i procenu i prodaju stvari, osim izuzetno, {to
me|utim ovde nije slu~aj (~lan 83. ZIP-a). Ali, kada je prodaja izvr{ena u
usmenom javnom dra`bom (i stvar predana kupcu koji je stvar i preuzeo i
postao njen vlasnik ne mo`e se vi{e nakon toga u izvr{nom postupku s uspehom tra`iti otklanjanje navedene nepravilnosti u sprovo|enju procene i prodaje" (Vrhovni sud Hrvatske Gzz-112/81, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar
zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 138).
6

Zaklju~ak o prodaji neposrednom pogodbom, pored ozna~avanja na~ina prodaje, sadr`i i uslove prodaje, jednako kao i kod prodaje usmenim javnim nadmetanjem, dok, obzirom na karakteristike ovog na~ina prodaje, ne sadr`i obavje{tenje o mjestu, danu i ~asu prodaje stvari.

Pravila o na~inu objavljivanja prodaje ista su kod oba na~ina prodaje, a saglasno propisu ovog ~lana predvi|eno je obavezno objavljivanje prodaje putem
oglasne table suda, s tim da je ostavljena mogu}nost objave i na na~in predvi|en za objavljivanje prodaje nepokretnosti.

^lan 130 473

Tako je u sudskoj praksi zabilje`eno:

"Odredba ZIP-a koja u javnom nadmetanju isklju~uje du`nika kao kupca

vlastite stvari ne prote`e se na suvlasnika u postupku civilne diobe nepokretnosti" (Vrhovni sud BiH br. Gvl. 32/86 od 16.10.1986. godine - Bilten sudske
prakse Vrhovnog suda BiH, broj 4/86).
"Pravo je, a ne obaveza zalogoprimca, da se iz vrijednosti zalo`ene
stvari namiri, tako da on mo`e po svom izboru da zahtjeva vra}anje
duga, a ne prodaju zalo`ene stvari" (Vrhovni sud Makedonije Rev. 1080/86
od 6.11.1986. godine, Sudska praksa br. 7/87, strana 45, objavljena u publikaciji - Du{ko Medi}, Zalo`no pravo, Banja Luka, 2000. godina, strana
75).
8

Uz stav 2: Novina u ovoj zakonskoj odredbi je u tome da javno nadmetanje provodi sudski izvr{ilac ili drugo lice odre|eno od strane suda. Dakle, za
razliku od zakonskog rje{enja kod prodaje nepokretnosti putem usmenog
javnog nadmetanja, kada se ro~i{te za prodaju odr`ava pred sudijom ili
stru~nim saradnikom, kod prodaje pokretnih stvari javno nadmetanje ne provodi sudija. Ovako zakonsko rje{enje je opravdano iz razloga {to je vrijednost
nepokretnosti u pravilu daleko ve}a od vrijednosti pokretnih stvari, a zakonom
je ostavljena mogu}nost da sud kod prodaje pokretnih stvari putem usmenog
javnog nadmetanja mo`e odrediti i drugo lice da umjesto sudskog izvr{ioca
provede javno nadmetanje.
Kao primjer iz sudske prakse o prodaji putem javnog nadmetanja navodi se
sljede}a odluka:

"Kada prodavac nema interni akt o licitaciji, ona se sprovodi na osnovu

odredaba Zakona o izvr{nom postupku" (Okru`ni sud Po`arevac, G`-930/94,
prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd,
2000. godina, strana 138).
9

Uz stav 3: Prodaja neposrednom pogodbom je prodaja izme|u kupca koji

mo`e biti fizi~ko ili pravno lice, s jedne strane, i sudskog izvr{ioca ili lica koje
obavlja komisione poslove i koje po ovla{}enju suda vr{i prodaju popisanih i
od izvr{enika oduzetih pokretnih stvari, s druge strane. Zajedni~ka karakteristika prodaje, kako kada prodaju neposrednom pogodbom obavlja sudski
izvr{ilac, tako i kada tu prodaju vr{i lice koje obavlja komisione poslove, jeste
u tome {to se u oba slu~aja pokretne stvari prodaju za ra~un izvr{enika.
Razlikuje ih to u ~ije ime vr{e prodaju stvari jer sudski izvr{ilac prodaju
stvari vr{i u ime izvr{enika, dok komisionar te poslove, saglasno op{tem pravilu o ugovoru o komisionu, obavlja u svoje ime. Ugovorom o komisionu
obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za
ra~un komitenta jedan ili vi{e poslova koje mu povjerava komitent (~lan 771.
Zakona o obligacionim odnosima).

10

Prodaja pokretnih stvari putem komisiona pogodnija je kada se radi o prodaji stvari koje su ve}e vrijednosti ili ako se radi o dragocjenostima.

474 ^lan 130

11

Ugovor o prodaji neposrednom pogodbom zaklju~uje sa kupcem sudski

izvr{ilac suda ili lice koje je po nalogu suda u konkretnom slu~aju obavljalo
komisione poslove.

12

U slu~aju prodaje neposrednom pogodbom mora se sa~initi zapisnik u koji

se unose svi podaci o sudskom predmetu: broj, oznaka stranaka u postupku,
lica koja prisustvuju prodaji, vrijeme i mjesto prodaje, naziv stvari sa bli`im
podacima, po~etnu prodajnu cijenu, cijenu po kojoj je stvar prodata, naznaku
da li je kupac preuzeo stvar ({to je od pravnog zna~aja za rizik), da li je
ispla}ena cijena i u kom dijelu, kao i drugi podaci koji karakteri{u prodaju
stvari.

13

Prodaja neposrednom pogodbom ostvaruje se zaklju~ivanjem ugovora izme|u

kupca i sudskog izvr{ioca ili lica koje obavlja komisione poslove. Obzirom na
uslove propisane odredbama ~lana 34. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim
odnosima za sticanje prava svojine na pokretnoj stvari, pismena forma ugovora nije uslov za punova`nost ugovora o prodaji pokretne stvari. Prodaja bi
se otuda mogla samo nazna~iti u sudskom zapisniku koji se sastavlja u postupku prodaje. Shodno odredbi ~lana 84. stav 6. ovog zakona, a u vezi sa
~lanom 135. istog zakona, ugovor o prodaji neposrednom pogodbom proizvodi dejstvo od dana dono{enju rje{enja o dosudi.

14

Uz stav 4: Iz formulacije ovog dijela zakonske odredbe proizlazi da je pravilo kod prodaje pokretnih stvari "da se njihova prodaja obavlja neposrednom
pogodbom", a prodaja javnim nadmetanjem odredi}e se ako su u pitanju stvari
ve}e vrijednosti i ako se mo`e o~ekivati da }e se prodati po ve}oj cijeni od
procijenjene. Zakonom nije definisan kriterij prema kojem se pokretne stvari
smatraju da imaju ve}u vrijednost. Ostavljeno je sudu, da to pitanje cijeni u
svakom konkretnom slu~aju u zavisnosti od vrste predmeta, tr`i{nih kretanja,
ponude i potra`nje i sl.

15

Krug lica koja ne mogu biti kupci u postupku prodaje pokretnih stvari,
propisan je odredbom ~lana 88. ovog zakona, koji se shodnom primjenom
odredaba o prodaji nepokretnosti primjenjuje i u postupku prodaje pokretnih
stvari.

16

Uz stav 5: Blagovremeno objavljivanje prodaje pokretnih stvari na oglasnoj

tabli suda je na~in publikacije prodaje koji je preuzet iz ~lana 84. stav 4.
ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku. Me|utim, za razliku od
dosada{njeg zakonskog rje{enja, kojim je, pored obaveze ogla{avanja prodaje
putem oglasne table suda, ostavljena mogu}nost objave prodaje pokretnih stvari
i "na drugi uobi~ajeni na~in", novim Zakonom o izvr{nom postupku je bli`e
odre|ena mogu}nost dodatne publikacije prodaje pokretnih stvari propisivanjem da se njihova prodaja, mo`e objaviti i na na~in predvi|en za objavljivanje prodaje nepokretnosti. Prema ovoj zakonskoj odredbi, a u vezi sa ~lanom
82. stav 4. ovog zakona, stranka mo`e o svom tro{ku da objavi zaklju~ak o
prodaji u sredstvima javnog informisanja, odnosno da o zaklju~ku obavijesti
lica koja se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti (npr. agenciju).
Ovakav vid ogla{avanja prodaje pokretnih stvari daje ve}i publicitet sprovo|e-

^lan 131 475

nju ove izvr{ne radnje, {to mo`e imati zna~aja za ve}e u~e{}e potencijalnih
kupaca i {to povoljniju prodaju, jer se ogla{avanje putem oglasne table suda
odnosilo na u`i krug lica kojima je taj vid publikacije bilo dostupan.
17

Zakonodavac je predvidio mogu}nost da stranka o svom tro{ku objavi

zaklju~ak o prodaji, ~ime je prepu{teno strankama na volju koja }e od njih i
da li }e uop{te objavljivati zaklju~ak o prodaji na prednje navedeni na~in,
propisan kao oblik objavljivanja kod prodaje nepokretnosti.

18

Uz stav 6: Tra`ilac izvr{enja i izvr{enik obavijestit }e se o mjestu, danu i ~asu

prodaje dostavljanjem zaklju~ka o odre|ivanju na~ina prodaje pokretnih stvari.
Izostanak stranaka u smislu odredbe ~lana 9. stav 5. ovog zakona ne spre~ava
prodaju stvari.
^lan 131.
Ro~i{te za javnu prodaju
(1) Kod prodaje pokretnih stvari shodno se primjenjuju odredbe ~lana 89.
stav 1. i 2. i ~lana 90. stav 5. ovog Zakona.
(2) Ponu|a~ sa najve}om ponudom }e platiti cijenu za pokretnu stvar odmah
nakon objavljivanja rezultata ako sud zaklju~kom ne odlu~i druga~ije.
Ukoliko ponu|a~ ne plati odmah po pozivu suda, drugi ponu|a~ }e biti
progla{en kupcem i plati}e onu cijenu koju je on ponudio i tako redom.
(3) U slu~aju da ni jedan od ponu|a~a sa odgovaraju}om ponudom ne uplati
cijenu odmah po pozivu suda, sud }e na zahtjev jedne od stranaka oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo. Zahtjev sudu za zakazivanje novog ro~i{ta
stranka mo`e podnijeti u roku osam dana od odr`avanja neuspjelog
ro~ista.
(4) Sud na drugom ro~i{tu za javno nadmetanje postupa u skladu sa odredbama stava 1. do 3. ovog ~lana, ali se pokretna stvar koja je predmet
prodaje mo`e prodati bez ograni~enja u pogledu iznosa njene cijene.
(5) Sud }e obustaviti postupak ako nijedna stranka ne predlo`i odr`avanje
drugog javnog nadmetanja u propisanom roku, ili ako se stvari ne uspi ju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne
pogodbe.
(6) Neposrednom pogodbom ne mo`e se prodati pokretna stvar ispod jedne
tre}ine procijenjene vrijednosti.

Uop{teno: Prodaja kao izvr{na radnja je novim zakonom o izvr{nom postupku ure|ena na ne{to druk~iji na~in,u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje.
Novina se sastoji u tome {to je na druk~iji na~in (u odnosu na odredbu ~lana
85. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, kojom je propisana prodajna cijena)
rije{eno pitanje cijene po kojoj se mogu prodati stvari obuhva}ene pljenidbe-

476 ^lan 131

nim popisom i {to je skra}en rok izme|u prvog i drugog ro~i{ta za javnu
prodaju pokretnih stvari, pa je time, kao i propisivanjem na~ina prodaje na
druk~iji na~in, skra}en izvr{ni postupak.
2

Uz stav 1: Propis stava prvog ovog ~lana upu}uje na shodnu primjenu odredaba ovog zakona o prodaji nepokretnosti i u postupku prodaje pokretnih
stvari.

Iz sadr`aja propisa ove odredbe proizlazi da se bez pristanka lica koje se u

izvr{nom postupku po redu prvenstva namiruje prije tra`ioca izvr{enja
pokretne stvari na javnom nadmetanju, jednako kao i kod prodaje neposrednom pogodbom, ne mogu prodati za cijenu koja ne pokriva ni djelimi~no
iznos potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Lice koje se u izvr{nom postupku po
redu prvenstva namiruje prije tra`ioca izvr{enja je zalo`ni povjerilac, ~ija se
potra`ivanje na osnovu odredbe ~lana 98. stav 1. ta~ka 2. ovog zakona, po
redu prvenstva namiruju prije tra`ioca izvr{enja. Zalo`nom povjeriocu prioritetno pravo na namirenje potra`ivanja pripada onda kada su zaplijenjene
pokretne stvari ~ija je prodaja odre|ena istovremeno i predmet zaloge kojim
je obezbije|eno potra`ivanje zalo`nog povjerioca.

Pitanje postizanja prodajne cijene pokretnih stvari za koju se o~ekuje pristanak zalo`nog povjerioca i koja bar djelimi~no pokriva potra`ivanje tra`ioca
izvr{enja je pitanje o kojem se mora izgraditi pravni standard i to pitanje se
cijeni u svakom konkretnom slu~aju.

Ovakvim na~inom propisivanja i odre|ivanja prodajne cijene prvenstveno se

{tite interesi zalo`nog povjerioca, za razliku od dosada{njeg zakonskog rje{enja
kojim su bili za{ti}eni interesi tada{njeg du`nika, ~ije se popisane stvari nisu
mogle prodati na prvom ro~i{tu ispod njihove procijenjene vrijednosti (~lan
85. stav 1. ranijeg zakona). To je i razumljivo kada se ima u vidu pravna
priroda zalo`nog prava, koje ima elemente stvarnog prava, na osnovu koga
je zalo`ni povjerilac ovla{ten da se u slu~aju neispunjenja njegovog potra`ivanja namiri iz vrijednosti odre|ene pokretne stvari koja mu je data u zalog
radi obezbje|enja potra`ivanja (predmeta zaloge).

Zbog nedovoljnog publiciteta zalo`nog prava na pokretnim stvarima u dosada{njoj sudskoj praksi bile su prisutne te{ko}e u primjeni ovog instituta
(prvenstveno namirenje zalo`nog povjerioca). Me|utim, uspostavom jedin stvenog registra na pokretnim stvarima, {to je za o~ekivati u skoroj budu}nosti,
jer je to jedan od segmenata cjelokupne reforme u entitetima Bosne i
Hercegovine, primjena ovog pravnog instituta }e do}i do svog punog izra`aja.

Ro~i{te za javno nadmetanje za prodaju pokretnih stvari mo`e se odr`ati u

zgradi suda, na mjestu gdje se pokretne stvari (~ija je prodaja odre|ena)
nalaze, ili na drugom odgovaraju}em mjestu koje sud odredi. Ro~i{te se
odr`ava pred sudskim izvr{iocem ili drugim licem odre|enim od strane suda.

Ro~i{te za javno nadmetanje shodno odredbi ~lana 87. ovog zakona, a u vezi
sa ~lanom 135. istog zakona, odr`a}e se i kada na ro~i{tu prisustvuje samo

^lan 131 477

jedan ponudilac, s tim da }e u tom slu~aju sud zaklju~kom, na zahtjev lica

koje ima pravo prvenstvenog namirenja, odrediti da se ro~i{te za prodaju
odgodi (za razliku od zakonskog rje{enja iz ~lana 161. ranijeg Zakona o
izvr{nom postupku prema kojem su odgodu ro~i{ta na kojem je prisustvovao
samo jedan povjerilac, pored zalo`nog povjerioca, mogle tra`iti i stranke).
9

Kao {to je naprijed re~eno, krug lica koja ne mogu biti kupci na ro~i{tu za
prodaju pokretnih stvari isti je kao i kod prodaje nepokretnosti. Ovdje je
korisno navesti iskustva iz sudske prakse sudova Republike Hrvatske
zabilje`ena u publikaciji "Mihajlo Dika, Novo ovr{no i ste~ajno pravo", Zagreb
1996. godina, strana 53, u kojoj je nazna~eno: "Kupac ne smije biti ovr{enik,
sudac ili druga osoba koja slu`beno sudjeluje u postupku prodaje, a ni osoba
koja po zakonu ne mo`e ste}i nekretninu koja je predmet ovrhe (~lan 96.
OZ-a). U sudskoj praksi uz bitno istu odredbu ~lana 162. ZIP-a, re~eno je da
se odredba ~lana 162. ZIP-a prema kojoj du`nik (sada ovr{enik) ne mo`e biti
kupac ni na temelju dra`be ni na osnovi neposredne pogodbe ne primjenjuje kad je u pitanju prodaja nekretnine zbog civilne diobe. Ovu praksu smatramo aktualnom i u primjeni ~lana 96. OZ-a." Ova iskustva iz sudske prakse
mogu se primijeniti i kod prodaje pokretnih stvari.

10

Kada utvrdi da su ispunjeni uslovi za odr`avanje prvog ro~i{ta za prodaju

pokretnih stvari, sudski izvr{ilac, ili drugo lice koje je odre|eno od strane
suda za provo|enje javnog nadmetanja, objavljuje da se pristupa javnom nadmetanju.

11

Kao {to proizlazi iz ~lana 89. stav 2. ovog zakona u vezi sa ~lanom 131. stav
1. i ~lanom 135. istog zakona, pokretne stvari koje su popisane zapisnikom o
zapljeni, odnosno zabilje{kom umjesto popisa, ne mogu se prodati na prvom
ro~i{tu ispod polovine utvr|ene vrijednosti. Utvr|ena vrijednost u smislu prednje navedenog je procijenjena vrijednost pokretnih stvari (~lan 126. ovog
zakona). Ta vrijednost (polovina utvr|ene vrijednosti stvari) uzima se kao
po~etna prodajna cijena, ispod koje se pokretne stvari koje su predmet prodaje na javnom nadmetanju ne mogu prodati. Tako utvr|ena vrijednost predstavlja i po~etnu ponudu za prvo ro~i{te, {to zna~i da po~etne ponude za
prvo ro~i{te na iznose manje od jedne polovine utvr|ene vrijednosti ne}e biti
razmatrane.

12

Propisivanje ovakvog, novog na~ina odre|ivanja po~etne cijene na

ro~i{tu za javno nadmetanje kod prodaje pokretnih stvari posljedica
nakog procesnopravnog polo`aja stranaka u izvr{nom postupku, kakav
im je dat novim Zakonom o izvr{nom postupku, koji ne favorizuje
od stranaka.

13

Ranije va`e}im Zakonom o izvr{nom postupku u ~lanu 85. stav 1. predvi|eno

je da se popisane stvari ne mogu prodati ispod procijenjene vrijednosti na
prvom nadmetanju, odnosno u roku koji sud odredi za prodaju neposrednom
pogodbom. Za ovakav na~in zakonskog rje{enja za odre|ivanje cijene po kojoj
su se mogle prodati pokretne stvari, neki od autora smatraju da je bio u
interesu tada{njeg du`nika, kakav su pravni stav iznijeli Aleksandar \or|evi}

prvom
je jedpolo`aj
nijednu

478 ^lan 131

i Josip Studin u Zakonu o izvr{nom postupku, Beograd, 1979. godine, strana

71. Suprotno prednje navedenom, autori Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i} u
Zakonu o izvr{nom ostupku, Beograd, 1994. godina, strana 166. navode:
"Po{tuju}i na~elo za{tite prava povjerioca, zakon predvi|a da se na prvom
nadmetanju popisane stvari ne mogu prodati ispod procijenjene vrijednosti."
Me|utim, kada se ima u vidu da je izvr{ni postupak proveden do ove izvr{ne
radnje, kada ni izvr{enik ne mo`e preduzimati bilo kakve radnje koje bi
spre~avale ili onemogu}avale provo|enje prodaje pokretnih stvari jer mu je
zabranjeno raspolaganje popisanim stvarima, postizanje najpovoljnije cijene bi
trebalo biti u interesu kako tra`ioca izvr{enja tako i izvr{enika.
14

[to se ti~e novog zakonskog rje{enja prema kojem po~etna cijena ne mo`e
biti ispod polovine procijenjene vrijednosti pokretne stvari (bez obzira na na~in
na koji se prodaja vr{i), ovim rje{enjem nije izra`eno na~elo za{tite izvr{enika,
{to je bio slu~aj sa ranijim du`nikom, niti je time favorizovan tra`ilac izvr{enja.
Zakonodavac je kod ovakvog zakonskog rje{enja po{ao od toga da se u sprovo|enju izvr{nog postupka mora ustanoviti odre|ena "disciplina i izgraditi svijest izvr{enika" o tome da, ako je izvr{nom ispravom obavezan na ~inidbu
prema tra`iocu izvr{enja i ako tu svoju obavezu nije izmirio dobrovoljno u
paricionom roku, pa ni u roku od najmanje 15 dana od dana popisa zapljene
pokretnih stvari, obzirom na ovakvo zakonsko rje{enje u pogledu na~ina
odre|ivanja po~etne prodajne cijene pokretnih stvari i na mjere prinude koje
karakteri{u izvr{enje prinudnim putem, izvr{enik mora biti spreman na to da
}e njegova obaveza iz izvr{ne isprave na namirenje tra`ioca izvr{enja biti
izvr{ena, makar to bilo i prodajom pokretnih stvari za iznos od polovine od
utvr|ene vrijednosti tih stvari. S druge strane, tra`ilac izvr{enja samo tra`i
namirenje onog potra`ivanja koje mu je dosu|eno pravosna`nom i izvr{nom
ispravom, koje je dospjelo i koje, ukoliko do|e do izvr{enja prodajom pokretnih stvari izvr{enika, o~ito ne mo`e, bez postupanja suda po njegovom prijedlogu za izvr{enje, sam namiriti.

15

Javno nadmetanje na ro~i{tu za prodaju pokretnih stvari se zaklju~uje nakon

proteka 10 minuta neposredno nakon stavljanja najpovoljnije ponude.

16

Nakon zaklju~enja nadmetanja utvr|uje se lista ponu|a~a koji su ponudili

cijenu iznad minimuma (iznad polovine od utvr|ene vrijednosti stvari) i da
je pokretna stvar prodata najpovoljnijem ponu|a~u, ukoliko su ispunjeni i
ostali uslovi, {to zna~i da ukoliko kupac ne plati kupoprodajnu cijenu poziva se drugi ponu|a~ sa liste ponu|a~a sa ponudom iznad utvr|ene cijene
ispod koje se stvar ne mo`e prodati, {to prema ranijem Zakonu o izvr{nom
postupku nije bio slu~aj, ve} je ro~i{te za prodaju zaklju~ivano ako kupac
(najpovoljniji ponu|a~) ne plati ponu|enu cijenu.

17

Uz stav 2: Po{to je u zapisniku o prodaji utvr|eno da je nepokretnost prodata odre|enom ponu|a~u kao najpovoljnijem ponu|a~u i u~esniku javnog
nadmetanja, ponu|a~ sa najve}om ponudom }e platiti cijenu za pokretnu stvar
odmah nakon objavljivanja rezultata. Objavljivanje rezultata, pored ostalog,
podrazumijeva objavljivanje podataka o broju i imenima kupaca koji stavljaju
ponude i nude cijenu, o najpovoljnijem ponu|a~u i podatke o najpovoljnijoj

^lan 131 479

cijeni za svaku pojedina~nu pokretnu stvar. Prema tome, pravilo je da najpovoljniji ponu|a~ na ro~i{tu za javnu prodaju pokretnih stvari plati prodajnu
cijenu za pokretnu stvar odmah po objavljivanju rezultata. Izuzetak od ovog
pravila u pogledu vremena pla}anja prodajne cijene pokretne stvari dozvoljen je propisom ovog ~lana prema kojem sud mo`e zaklju~kom o odre|ivanju na~ina prodaje (koji sadr`i i druge uslove prodaje) odrediti i drugi rok
u kojem je kupac du`an polo`iti cijenu.
18

Ukoliko ponu|a~ ne plati odmah po pozivu suda ponu|enu cijenu, drugi

ponu|a~ }e biti progla{en kupcem i plati}e onu cijenu koju je on ponudio.
Ako ni drugi ponu|a~ ne plati odmah po pozivu suda cijenu koju je on
ponudio, redom }e se ponavljati postupak progla{avanja kupcem sljede}eg sa
liste ponu|a~a koji }e biti pozvan od strane suda da plati cijenu koju je on
ponudio, sve do posljednjeg sa liste ponu|a~a koji je ponudio cijenu ve}u od
ovim Zakonom utvr|enog minimuma prodajne cijene pokretnih stvari na
prvom ro~i{tu za prodaju.

19

Uz stav 3: Ako nijedan od ponu|a~a sa utvr|ene liste ponu|a~a ne uplati

cijenu (koju je on ponudio) po pozivu suda, sud }e na zahtjev jedne od
stranaka oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo. Dakle, prvo ro~i{te je neuspjelo, kako u slu~aju da po~etna ponuda za prvo ro~i{te bude na iznos manji
od polovine procijenjene vrijednosti pokretnih stvari, tako i u slu~aju da
nijedan od ponu|a~a sa utvr|ene liste ponu|a~a sa odgovaraju}om ponudom
ne uplati ponu|enu cijenu po pozivu suda.

20

U ovoj zakonskoj odredbi propisano je da }e sud na zahtjev jedne od stranaka oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo. Postavlja se pitanje, kod ovakve formulacije (da je za ogla{avanje od strane suda potreban zahtjev jedne od
stranaka), kako }e sud postupiti kada na ro~i{tu za javnu prodaju ne prisustvuju stranke (a njihovo odsustvo ne spre~ava provo|enje ro~i{ta), ili ako
pak nijedna od stranaka, iako prisutne na ro~i{tu, takav prijedlog (za
ogla{avanje da je prvo ro~i{te neuspjelo) ne stavi. U svakom slu~aju, sud u
zapisniku o prodaji konstatuje da prvo ro~i{te nije uspjelo, pa i u slu~aju da
takav zahtjev ne stavi nijedna od stranaka, ili da nijedna od stranaka nije
pristupila na ro~i{te.

21

Nasuprot prednje navedenom, zahtjev stranke sudu za zakazivanje novog

ro~i{ta (po{to prvo ro~i{te nije uspjelo) je neophodan za dalje provo|enje postupka prodaje. U slu~aju neuspjele prodaje na prvom ro~i{tu, odr`avanje
ro~i{ta za drugo nadmetanje zavisi od samih stranaka. I ovdje je data jednaka uloga strankama, jer i tra`ilac izvr{enja i izvr{enik mogu imati interes za
zakazivanje drugog ro~i{ta za javno nadmetanje.

22

Zahtjev sudu za zakazivanje drugog ro~i{ta stranka mo`e podnijeti u roku

od 8 dana od dana odr`avanja neuspjelog ro~i{ta. Kako ovaj rok te~e po~ev
od dana odr`avanja neuspjelog ro~i{ta, to mo`e imati za posljedicu obustavljanje postupka izvr{enja zbog neobavije{tenosti stranaka o neuspjelom prvom
ro~i{tu za javnu prodaju, ako nijedna od stranaka ne bude prisutna na prvom
ro~i{tu za javno nadmetanje. Ovaj rok je znatno skra}en u odnosu na ranije

480 ^lan 131

zakonsko rje{enje, prema kojem je ovaj rok iznosio 30 dana (~lan 85. stav 4.
ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku). Skra}ivanje ovog roka doprinosi
skra}ivanju samog postupka izvr{enja, {to je i bila intencija zakonodavca.
Primjer iz sudske prakse o odr`avanju ro~i{ta za javnu prodaju pokretne stvari
slijedi iz ni`e navedene odluke:

"Po{to je izvr{en popis i procjena stvari du`nika (putni~kog automobila

marke "subaru" proizvodnje 1977. godine reg. oznaka 948-T-064) i nakon
neuspjele prve prodaje putem javnog nadmetanja prvostepeni sud je oglasio
ponovnu prodaju - drugo javno nadmetanje i na ro~i{tu za drugo javno nadmetanje izvr{ena je prodaja du`nikove popisane stvari (putni~kog automobila) - povjeriocu. Obzirom da je najpovoljniji ponu|a~ na drugom javnom
nadmetanju bio povjerilac, koji u smislu ~lana 90. ZIP-a, a u vezi sa ~lanom
162. ZIP-a mo`e biti kupac ove stvari na ro~i{tu za javno nadmetanje, pravilno je pravno shvatanje prvostepenog suda da se stvar koja je bila predmet
prodaje, mogla predati povjeriocu i pored toga {to nije polo`io cijenu, jer se
u konkretnom slu~aju radi o iznosu prodajne cijene koja je u granicama
iznosa koji bi povjeriocu pripao iz postignute cijene (~lan 87. st. 2. ZIP-a)"
(neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-1239/01 od 21.7.2001.
godine).
23

Uz stav 4: Na drugom ro~i{tu za javno nadmetanje za prodaju pokretnih

stvari sud postupa na isti na~in kao {to postupa na prvom ro~i{tu za javno
nadmetanje prodaje pokretnih stvari, {to zna~i sud postupa u skladu sa odredbama stava 1. do stava 3. ovog ~lana.

24

Jedina razlika izme|u postupka prodaje javnim nadmetanjem na prvom ro~i{tu

i istog tog postupka na drugom ro~i{tu za javno nadmetanje je u tome {to
se pokretna stvar koja je predmet prodaje na drugom ro~i{tu mo`e prodati
bez ograni~enja u pogledu iznosa njene cijene. Prema tome, na drugom ro~i{tu
se utvr|uje lista najpovoljnijih ponu|a~a, pri ~emu nema ograni~avaju}eg faktora za utvr|ivanje te liste u pogledu najni`e prodajne cijene, koji je ovim
zakonom propisan kod prodaje na prvom ro~i{tu. Novi Zakon o izvr{nom
postupku je pribjegao ovakvom rje{enju polaze}i od toga da ako se stvar ne
proda ni po najmanjoj zakonom propisanoj cijeni koja se utvr|uje za prodaju na prvom ro~i{tu, prodajnu cijenu }e odrediti zakoni ponude i potra`nje
(zakoni tr`i{ta).

25

Za razliku od zakonskog rje{enja predvi|enog prema novom Zakonu o

izvr{nom postupku, prema istoimenom ~lanu 85. stav 2. ranije va`e}eg Zakona
o izvr{nom postupku pokretne stvari su se mogle prodati na drugom ro~i{tu
ispod procijenjene vrijednosti, ali ne ispod tre}ine te vrijednosti.

26

Prilikom sastavljanja pljenidbenog popisa, sudski izvr{ilac }e popisati pokretne

stvari u onom obimu koliko je stvari potrebno za namirenje potra`ivanja
tra`ioca izvr{enja i tro{kova postupka. Stoga se nadmetanje za javnu proda ju zaklju~uje ~im se postigne iznos iz kojeg se mogu namiriti svi tra`ioci
izvr{enja, tro{kovi, kao i druga lica koja imaju pravo na namirenje.

^lan 131 481

27

Nadmetanje te~e sve dok u~esnici u nadmetanju stavljaju ve}e ponude i dok
se ne postigne najpovoljnija cijena. Sudski izvr{ilac objavljuje prisutnima najpovoljniju ponudu, te vodi zapisnik o prodaji, u koji se unose podaci o mjestu i vremenu odr`anog ro~i{ta o prisutnim i odsutnim licima, o stanju stvari
koje su prodate, ako su ostale neprodate stvari, podaci i o tim stvarima, podaci
o ponu|a~ima i njihovim ponudama, o kupcima, o postignutoj cijeni i sli~no.

28

Postupak sprovo|enja prodaje, bez obzira na na~in prodaje, isti je u slu~aju

kada su predmeti izvr{enja pokretne stvari kao cjelina (te stvari) odre|ena
propisima koji ure|uju svojinu i druga stvarna prava, kao i u slu~aju kada
je predmet prodaje suvlasni~ki dio pokretnih stvari (~lan 120. stav 4. ovog
zakona).

29

Kod sprovo|enja ove izvr{ne radnje, kupci nisu u obavezi da pola`u jemstvo
da bi se pojavili na nadmetanju, kakvu obavezu imaju kupci kod prodaje
nepokretnosti, {to je i opravdano kada se ima u vidu da je vrijednost pokretnih stvari ~ija se prodaja vr{i, u pravilu, znatno manja od vrijednosti nepokretnosti, a izvr{ni sud mo`e tra`iti polaganje jemstva ukoliko je rije~ o prodaji
pokretnih stvari ve}e vrijednosti.

30

Sva pravila koja su ovim zakonom propisana za prodaju pokretnih stvari

putem usmenog javnog nadmetanja primjenjuju se i na prodaju neposrednom
pogodbom ukoliko se stvari nisu mogle prodati u visini procijenjene vrijednosti u od strane suda odre|enom roku, na {to upu}uje shodna primjena
odredbe ~lana 89. ta~ka 9. ovog zakona, u vezi sa ~lanom 135. istog zakona.

31

Uz stav 5: Ukoliko nijedna stranka ne predlo`i odr`avanje drugog ro~i{ta za

javno nadmetanje u propisanom roku (koji je kod prodaje usmenim javnim
nadmetanjem zakonski rok i iznosi 8 dana od odr`avanja neuspjelog ro~i{ta,
a kod prodaje neposrednom pogodbom taj rok odre|uje sud), ili ako se stvari
ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne
pogodbe, sud }e obustaviti postupak. Obustavom postupka nije isklju~ena
mogu}nost da tra`ilac izvr{enja ponovo podnese prijedlog za izvr{enje na istim
pokretnim stvarima koje su bile predmet neuspjele prodaje. Rje{enje o obustavi postupka ima pravne posljedice rje{enja iz ~lana 63. stav 7. ovog zakona
i tim rje{enjem ukinu}e se sve do tada sprovedene izvr{ne radnje ako se
time ne dira u ste~ena prava tre}ih lica.

32

Uz stav 6: Za razliku od prodaje pokretne stvari na drugom ro~i{tu za javno

nadmetanje, na kojem se stvar koja je predmet prodaje mo`e prodati bez
ograni~enja, u smislu ove zakonske odredbe, neposrednom pogodbom se
pokretna stvar ne mo`e prodati ispod jedne tre}ine procijenjene vrijednosti,
{to je iz ranijeg zakona preuzeto zakonsko rje{enje. Raniji Zakon o izvr{nom
postupku je u ~lanu 85. stav 3, a u vezi sa stavom 2. iste zakonske odredbe,
predvidio ograni~enje prodajne cijene kod prodaje pokretnih stvari neposrednom pogodbom, na koji na~in se stvari nisu mogle prodati ispod tre}ine procijenjene vrijednosti. Ovakvo rje{enje novog Zakona o izvr{nom postupku je
opravdano s obzirom na to da u prodaji neposrednom pogodbom u~estvuju
kupci i sudski izvr{ilac ili komisionar i da se u tom postupku "nadmetanjem"

482 ^lan 132

posti`e odgovaraju}a cijena, {to nije slu~aj kod prodaje neposrednom pogodbom, zbog ~ega je radi za{tite interesa stranaka ovim zakonom ograni~ena
najni`a prodajna cijena u visini od jedne tre}ine procijenjene vrijednosti stvari
kod prodaje neposrednom pogodbom.
^lan 132.
Predaja stvari prije pla}anja
(1) Sudski izvr{ilac preda}e stvar kupcu i ako nije polo`io cijenu, ako na to,
na svoj rizik pristane tra`ilac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prven stva kod namirenja, u granicama iznosa koji bi im pripali iz postignute
cijene.
(2) Ako kupac ne polo`i cijenu u roku koji mu je odre|en, lica iz stava 1.
ovog ~lana mogu zatra`iti od suda da u istom postupku nalo`i kupcu
da im plati cijenu te nakon pravosna`nosti i izvr{nosti tog rje{enja protiv njega predlo`iti izvr{enje.
1

Uz stav 1: Sudski izvr{ilac, koji sprovodi prodaju pokretnih stvari, zaklju~uje

nadmetanje u odnosu na stvari koje su predmet prodaje i najpovoljnijeg
ponu|a~a poziva da odmah (ako zaklju~kom ne odlu~i druga~ije) plati cijenu
koju je on ponudio za pokretnu stvar. Kada najpovoljniji ponu|a~ polo`i tu
cijenu, sudski izvr{ilac mu predaje stvar koja je bila predmet prodaje.
Predajom stvari, kupac sti~e pravo svojine na istoj. O ~injeni~noj i pravnoj
situaciji ukoliko kupac ne polo`i cijenu koju je on ponudio (iz bilo kojih razloga) bilo je rije~i u prethodnom ~lanu. Prema tome, pokretna stvar se predaje kupcu u postupku sprovo|enja izvr{ne radnje prodaje (bez obzira na na~in
prodaje), po{to kupac po pozivu suda uplati onu cijenu koju je on ponudio,
odnosno cijenu postignutu u postupku prodaje neposrednom pogodbom.

Me|utim, ovom zakonskom odredbom, jednako kao i odredbom ~lana 87. stav
2. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, data je mogu}nost da sudski izvr{ilac
preda stvar kupcu i ako ovaj nije polo`io cijenu. Uslovi za predaju stvari
kupcu i prije pla}anja prodajne cijene su da na prvom ro~i{tu (i prije pla}anja
cijene) tra`ilac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prvenstva kod namirenja
(u granicama iznosa koji bi im pripali iz postignute cijene) na to pristanu {to
zna~i da se njihov pristanak odnosi samo na iznos koji bi im pripao iz prodajne cijene.

Uz stav 2: Stav drugi ove zakonske odredbe je novina u odnosu na dosada{nje

zakonsko rje{enje, koje nije sadr`ano u istoimenom ~lanu 87. ranijeg Zakona
o izvr{nom postupku. Kao instrument obezbje|enja pla}anja prodajne cijene
kod predaje pokretne stvari prije pla}anja, propisom ove zakonske odredbe,
predvi|eno je da ako kupac ne polo`i cijenu u roku koji mu je odre|en
tra`ilac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prvenstva kod namirenja mogu
zatra`iti od suda da u istom postupku nalo`i kupcu da im plati cijenu. U
tom slu~aju sud donosi rje{enje kojim nala`e kupcu da tra`iocu izvr{enja i
licima koja imaju pravo prvenstva kod namirenja plati prodajnu cijenu.

^lan 133 483

Rje{enje kojim je nalo`eno kupcu da navedenim licima plati cijenu dobija

karakter izvr{ne isprave. Nakon pravosna`nosti i izvr{nosti tog rje{enja, kao
izvr{ne isprave, tra`ilac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prvenstva kod
namirenja mogu protiv kupca koji nije polo`io cijenu predlo`iti izvr{enje, tako
da se u istom postupku izvr{enja donosi rje{enje o nalaganju kupcu da navedenim licima plati cijenu i sprovodi se izvr{enje tog istog rje{enja.
4

Na ovaj na~in, tra`ilac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prvenstva kod
namirenja aktivno su legitimisana lica za namirenje potra`ivanja, ali sada - ne
od izvr{enika, ve} od kupca na koga se prenosi obaveza sa izvr{enika (kupac
u ovom spornom pravnom odnosu postaje izvr{enik).

Ovim novim na~inom ure|ivanja odnosa izme|u kupca koji nije polo`io cijenu
i tra`ioca izvr{enja te drugih aktivno legitimisanih lica omogu}eno je tra`iocu
izvr{enja i u~esnicima koji imaju pravo prvenstva kod namirenja da u istom
izvr{nom postupku u kojem se sprovodi izvr{na radnja "prodaja pokretne
stvari", koja je predata kupcu prije pla}anja, da zatra`e od izvr{nog suda
dono{enje rje{enja i nametanje obaveze kupcu da tim licima plati cijenu.

Prednost navedenog zakonskog rje{enja sastoji se u tome {to je kod naprijed

navedenog stanja stvari tra`ilac izvr{enja izmiren za svoje potra`ivanje u odnosu na izvr{enika na koga je glasila obaveza ~inidbe prema tra`iocu izvr{enja,
te u slu~aju da tra`iocu izvr{enja kupac ne plati iznos koji mu pripada jedina mogu}nost bi bila da tra`ilac izvr{enja pokrene parnicu protiv kupca, u
slu~aju da to pitanje nije ure|eno na prednje navedeni na~in. Ovim novim
propisom doprinosi se efikasnosti izvr{nog postupka, a istovremeno se parni~ni
sud ne optere}uje ovom vrstom predmeta i izvr{ni sud (~ije rje{enje o nalaganju kupcu da tra`iocu izvr{enja i drugim licima plati cijenu, ima svojstvo
izvr{ne isprave) mo`e o ovom spornom pitanju odlu~iti u izvr{nom postupku
jer je to pitanje vezano za sprovo|enje postupka izvr{enja.
4. Namirenje tra`ioca izvr{enja
^lan 133.
Namirenje jednog tra`ioca izvr{enja
(1) Ako se iz prodajne cijene namiruje samo jedan tra`ilac izvr{enja, sud }e,
bez odr`avanja ro~i{ta, rje{enjem odrediti da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari i oduzetog novca namire redom: tro{kovi postupka, tro{kovi
odre|eni u izvr{noj ispravi, kamate do dana unov~enja stvari i glavno
potra`ivanje.
(2) Vi{ak prodajne cijene koji preostane
izvr{eniku ako za to nema smetnji.

nakon

namirenja

preda}e

se

Uz stav 1: Ovaj ~lan je nepromijenjen u odnosu na ~lan 88. ranije va`e}eg

Zakona o izvr{nom postupku. Namirenje tra`ioca izvr{enja iz iznosa dobivenog
prodajom je posljednja izvr{na radnja u sprovo|enju postupka izvr{enja pro-

484 ^lan 133

dajom pokretnih stvari. Sam naziv ovog poglavlja govori o sadr`aju ove
zakonske odredbe prema kojoj se iz nov~anih sredstava koja su bila oduzeta
od izvr{enika ili su pribavljena prodajom pokretnih stvari izvr{enika - namiruje tra`ilac izvr{enja.
2

Ovim ~lanom propisan je postupak namirenja ako se izvr{enje vodi u korist

samo jednog tra`ioca izvr{enja. U tom slu~aju tra`iocu izvr{enja (jedino njemu)
pripada zalo`no pravo na popisanim pokretnim stvarima. Ako se iz prodajne
cijene namiruje samo jedan tra`ilac izvr{enja, sud }e bez odr`avanja ro~i{ta
rje{enjem odrediti da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari i oduzetog novca
namiri tra`ilac izvr{enja sa pripadaju}im nov~anim iznosom i prema ovom
zakonskom odredbom - propisanom redu namirenja. Prema redu namirenja
prvo se namiruju tro{kovi postupka, tro{kovi odre|eni u izvr{noj ispravi,
kamate do dana unov~enja stvari i glavno potra`ivanje.

Propisani red namirenja nije od pravnog zna~aja ukoliko se iz iznosa dobivenog unov~enjem pokretnih stvari mogu namiriti sva potra`ivanja tra`ioca
izvr{enja, do potpunog namirenja.

Pri dono{enju rje{enja o namirenju prilikom namirenja jednog tra`ioca

izvr{enja uze}e se u obzir samo ona potra`ivanja po kojima je rje{enje o
izvr{enju postalo izvr{no, {to je posljedica novog zakonskog rje{enja o izvr{enju
nepravosna`nih rje{enja o izvr{enju.

Iz sadr`aja ove zakonske odredbe proizlazi da se prema propisanom redu

namirenja prvo namiruju tro{kovi izvr{nog postupka. Prema tome, saglasno
ovoj zakonskoj odredbi, zahtjev za naknadu tro{kova izvr{nog postupka mora
se podnijeti sudu prije dono{enja rje{enja o namirenju, tako da se u postupku namirenja jednog tra`ioca izvr{enja ne primjenjuje pravilo iz ~lana 16.
stav 6. ovog zakona u smislu kojeg se zahtjev za naknadu tro{kova podnosi
najkasnije 15 dana od dana zavr{etka postupka. Pravila o redu namirenja
pojedinih vrsta potra`ivanja koja su ustanovljena ovom zakonskom odredbom,
u saglasnosti su sa odredbom ~lana 313. Zakona o obligacionim odnosima,
kojim je propisano da ako du`nik pored glavnice duguje kamate i tro{kove
ura~unavanje se vr{i tako {to se prvo otpla}uju tro{kovi, zatim kamate i
najzad glavnica.

U pogledu namirenja tro{kova odre|enih u izvr{noj ispravi nema dileme da

se nadokna|uju oni tro{kovi koji su dosu|eni izvr{nom ispravom, onako kako
izvr{na isprava glasi.

Kamate na glavno potra`ivanje (za koje je u izvr{noj ispravi nazna~en rok

od kada teku), saglasno ovoj zakonskoj odredbi, teku do dana unov~enja stvari,
s kojim pravilom bi trebalo izjedna~iti i obra~un kamata na nov~ana sredstva
oduzeta od izvr{enika i rok za kamate na ta sredstva ra~unati sa danom oduzimanja nov~anih sredstava od izvr{enika.

Uz stav 2: Po namirenju tra`ioca izvr{enja, ako ima dovoljno nov~anih sredstava da se cjelokupno potra`ivanje tra`ioca izvr{enja izmiri i ako preostanu

^lan 134 485

sredstva, ostatak nov~anih sredstava preda}e se izvr{eniku, ako za to nema

smetnji.
9

Kada se propis ovog ~lana ima u vidu, onda se saglasno istom potvr|uje
prednje navedeno pravilo da tra`ilac izvr{enja treba da podnese zahtjev za
naknadu tro{kova izvr{nog postupka prije dono{enja rje{enja o namirenju.
Kako izvr{ni sud rje{enjem o namirenju odre|uje da se iz dobijenog nov~anog
iznosa tra`ilac izvr{enja namiruje onim redom koji je propisan u ovom ~lanu,
a preostali iznos se vra}a izvr{eniku, slijedi zaklju~ak da se zahtjev za naknadu tro{kova postupka koji je podnesen nakon dono{enja rje{enja o namirenju i njihovo namirenje ne mo`e ostvariti jer se preostali, neutro{eni dio prodajne cijene vra}a izvr{eniku, tako da nema nov~anih sredstava za namirenje
tog izdatka ako se zahtjev ne podnese prije dono{enja rje{enja o namirenju.

10

Dono{enjem rje{enja o namirenju jednog tra`ioca izvr{enja prestaje zalo`no

pravo tog tra`ioca izvr{enja na drugim popisanim stvarima koje nisu prodate
(obzirom na pravnu prirodu zalo`nog prava).

11

Pravila o na~inu dostavljanja rje{enja o namirenju, ako nu`nost za odr`avanje ro~i{ta za diobu nije propisana ovim zakonom (kao {to je to ovdje slu~aj),
kao i pravila o izvr{enju rje{enja o namirenju koja su propisana za namirenje iz iznosa dobijenog prodajom nepokretnosti iz ~lana 109. stav 6. stav 7.
i stav 8. ovog zakona, shodnom primjenom - primjenjuju se i kod namirenja jednog tra`ioca izvr{enja iz prodajne cijene pokretne stvari.

12

Definicija u ovoj zakonskoj odredbi koja defini{e "vra}anje vi{ka prodajne

cijene izvr{eniku ako za to nema smetnji" podrazumijeva postojanje okolnosti usljed kojih se ta preostala sredstva ne mogu predati izvr{eniku. To
mo`e biti, naprimjer, slu~aj smrt izvr{enika koji nema nasljednika, ili ako je
u pogledu tih nov~anih sredstava odre|ena neka od sudskih mjera
obezbe|enja i sl.
^lan 134.
Namirenje vi{e tra`ilaca izvr{enja
(1) Ako se u izvr{nom postupku namiruje vi{e tra`ilaca izvr{enja odnosno
ako se, pored tra`ilaca izvr{enja namiruju i lica ~ija prava prestaju prodajom stvari, oni se uz shodnu primjenu ~lana 98. ovog Zakona iz prodajne cijene namiruju onim redom kojim su stekli zalo`no ili drugo pravo
koje prodajom prestaje, ako zakonom za odre|ena potra`ivanja nije
propisano prvenstveno pravo namirenja.
(2) Tra`ioci izvr{enja istog reda koji se iz prodajne cijene ne mogu potpuno
namiriti, namiruju se razmjerno iznosima svojih potra`ivanja.
(3) Pri dono{enju rje{enja o namirenju sud }e uzeti u obzir samo ona
potra`ivanja za koja je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no do dana
dono{enja rje{enja o namirenju.

486 ^lan 134

Uz stav 1: Izraz "tra`ilac izvr{enja" u ovoj zakonskoj odredbi nema samo

zna~enje stranke u izvr{nom postupku (~lan 2. ta~ka 2. ovog zakona), {to
zna~i da je pored tra`ioca izvr{enja u procesnopravnom smislu koji je pokrenuo izvr{ni postupak i koji je pristupio izvr{nom postupku, tra`ilac izvr{enja
u smislu ove zakonske odredbe je i zalo`ni tra`ilac izvr{enja.

Jednak procesnopravni polo`aj s tra`iocem izvr{enja u postupku namirenja

potra`ivanja u smislu ove zakonske odredbe imaju i lica ~ija prava prestaju
prodajom stvari.

Kada se u izvr{nom postupku iz iznosa dobijenog prodajom pokretnih stvari

namiruje vi{e tra`ilaca izvr{enja, onda se redoslijed namirenja njihovih potra`ivanja, uz shodnu primjenu ~lana 98. ovog Zakona, odre|uje prema vremenu sticanja zalo`nog prava, ili drugog prava koje prodajom stvari prestaje, ako zakonom za odre|ena potra`ivanja nije propisano prvenstveno pravo namirenja.

Prema tome, za razliku od pravila kod namirenja jednog tra`ioca izvr{enja,

gdje je prethodnim ~lanom propisan redoslijed namirenja za pojedine vrste
potra`ivanja, za razliku od odredbe ~lana 98. stav 3. ranije va`e}eg Zakona o
izvr{nom postupku kojim je propisano da tro{kovi izvr{nog postupka, tro{kovi
odre|eni izvr{nom ispravom i kamata imaju isti red prvenstva kao i glavno
potra`ivanje, u ovom ~lanu je predvi|eno kao pravilo da se redoslijed
namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja odre|uje prema danu sticanja zalo`nog prava
na pokretnim zaplijenjenim stvarima, uz shodnu primjenu pravila o prvenstvenom namirenju propisanih kod prodaje nepokretnosti.

Rje{enje o namirenju vi{e tra`ilaca izvr{enja sud donosi nakon odr`anog

ro~i{ta, kako je to predvi|eno ~lanom 109. ovog zakona, na ~iju shodnu primjenu kod prodaje pokretnih stvari upu}uje ~lan 135. istog zakona, tako da
je kod namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja sud obavezan da odr`i ro~i{te. Time
je pru`ena mogu}nost licima koja se namiruju iz prodajne cijene prodatih
pokretnih stvari da, ako to uti~e na njihovo namirenje, ospore drugom takvom
licu postojanje potra`ivanja, ili njegovu visinu i red namirenja, a {to ta lica
mogu u~initi najkasnije na ro~i{tu za diobu.

Protiv rje{enja o namirenju vi{e tra`ilaca izvr{enja nije dozvoljen prigovor, ali
se mo`e izjaviti `alba. U rje{enju o namirenju se nazna~uje u kojem iznosu
se namiruju tra`ioci izvr{enja, a koja potra`ivanja nisu izmirena, {to je od
pravnog zna~aja za dalje postupanje tra`ioca izvr{enja koji mo`e predlo`iti
dalje sprovo|enje izvr{enja ili pokretanje novog izvr{nog postupka radi
izvr{enja prodajom drugih pokretnih stvari.

U pogledu izvr{enja rje{enja o namirenju, kako u slu~aju izjavljivanja `albe

u roku protiv rje{enja o namirenju, tako i u slu~aju da `alba ne bude izjavljena, primjenjuju se pravila iz ~lana 109. stav 7. i stav 8. ovog zakona, a
u vezi sa ~lanom 135. istog zakona.

Uz stav 2: Stav 2. ovog ~lana ostao je nepromijenjen u odnosu na ~lan 89.

stav 2. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, tako da je na istovjetan na~in

^lan 135 487

dat odgovor na pitanje - kako se namiruju tra`ioci izvr{enja istog reda koji
se iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti? Saglasno ovoj zakonskoj
odredbi, tra`ioci izvr{enja istog prvenstvenog reda (u koji spadaju sva lica iz
ove zakonske odredbe ~iji su prijedlozi za izvr{enje primljeni u sudu istoga
dana), koji se iz prodajne cijene pokretnih stvari ne mogu potpuno namiriti,
namiruju se srazmjerno iznosima svojih potra`ivanja. Sud u rje{enju o
namirenju nazna~uje u kojem iznosu je svaki od tra`ilaca izvr{enja namiren
u odnosu na ukupna potra`ivanja, {to mo`e imati pravnog zna~aja kod
podno{enja novog prijedloga za izvr{enje na drugim sredstvima izvr{enja ili
na drugim pokretnim stvarima.
9

Uz stav 3: Prilikom dono{enja rje{enja o namirenju kod prodaje pokretnih

stvari, ako se vi{e tra`ilaca izvr{enja namiruje iz prodajne cijene, sud }e uzeti
u obzir samo ona potra`ivanja za koja je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no
do dana dono{enja rje{enja o namirenju. Ovo je novina u odnosu na
dosada{nje zakonsko rje{enje iz ~lana 98. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku. Ovim novim rje{enjem je, kao uslov za dono{enje rje{enja o namirenju
predvi|ena - izvr{nost rje{enja o izvr{enju, umjesto dosada{njeg zakonskog
rje{enja iz prednje navedene odredbe ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku, prema kojoj su se za namirenje uzimala u obzir samo ona potra`ivanja tra`ioca izvr{enja ~ija su rje{enja o izvr{enju postala pravosna`na do dana
prodaje, uklju~uju}i i sam dan prodaje. Namirenje potra`ivanja za koja je
rje{enje o izvr{enju pri dono{enju rje{enja o namirenju postalo izvr{no posljedica je novog zakonskog rje{enja u provo|enju izvr{enja prije pravosna`nosti
rje{enja o izvr{enju, {to u mnogome skra}uje sam postupak prodaje pokretnih stvari, a time se doprinosi i skra}ivanju postupka izvr{enja.
5. Primjena odredaba o izvr{enju na nepokretnostima
^lan 135.
Odredbe ovog Zakona o izvr{enju na nepokretnostima, izuzev ~lana 71.
ovog zakona, primjenjuju se na odgovaraju}i na~in i u postupku izvr{enja
na pokretnim stvarima, ako odredbama glave XI ovog zakona nije
druga~ije odre|eno.

Ovim ~lanom, koji je nepromijenjen u odnosu na ~lan 90., ranijeg Zakona o

izvr{nom postupku, propisano je da }e se odredbe ovog Zakona o izvr{enju
radi namirenja nov~anog potra`ivanja prodajom nepokretnosti primjenjivati na
odgovaraju}i na~in i u postupku izvr{enja radi namirenja nov~anog potra`ivanja prodajom pokretnih stvari.

Ova zakonska odredba koja upu}uje na shodnu primjenu odredaba o prodaji nepokretnosti i kod izvr{enja na pokretnim stvarima izuzima od ovakve
shodne primjene odredaba o izvr{enju na nepokretnosti - ~lan 71. ovog zakona,
kojim je propisana promjena predmeta izvr{enja i koja se otuda primjenjuje
samo kod prodaje nepokretnosti. To je opravdano kada se ima u vidu vrijednost nepokretnosti, kao predmeta izvr{enja, posljedice prodaje nepokretnosti

488 ^lan 135

(koje su daleko te`e od posljedica prodaje pokretnih stvari) i propisani uslovi

iz iste zakonske odredbe, koji bi opravdavali promjenu predmeta izvr{enja,
kakvi razlozi ne stoje kod prodaje pokretnih stvari, obzirom na samu njihovu
vrijednost koja je u pravilu neuporedivo manja od vrijednosti nepokretnosti
kao predmeta izvr{enja.
3

Isto tako, primjenu odredbi o izvr{enju na nepokretnosti i u postupku izvr{enja

na pokretnim stvarima ovaj ~lan ograni~ava tako {to se pravila odredbi o prodaji nepokretnosti shodno primjenjuju i kod prodaje pokretnih stvari, ali samo
pod uslovom da odredbama glave XI (kojom je predvi|eno izvr{enje na
pokretnim stvarima) ovog zakona nije druga~ije odre|eno.

primjenjuju
Kod primjene odredaba o izvr{enju na nepokretnosti, definicija "p
se na odgovaraju}i na~in" i u postupku izvr{enja na pokretnim stvarima zna~i
da se neka od pravila izvr{enja na nepokretnostima primjenjuju kod prodaje pokretnih stvari, i to neposredno, na osnovu zakonske odredbe, a da se
ostala pravila glave X ovog zakona (kojom je propisan na~in izvr{enja na
nepokretnosti), koja se ne mogu primijeniti neposredno, zna~i onako kako su
izre~ene i kako glase, ve} se te odredbe primjenjuju u postupku prodaje
pokretnih stvari onako kako to odgovara samom postupku prodaje pokretnih
stvari.
Primjer iz sudske prakse shodne primjene odredaba o izvr{enju na nepokretnostima, koje se primjenjuju i kod prodaje pokretnih stvari:

"Kupovina parcele na javnoj dra`bi je orginaran na~in sticanja prava svojine i prava vlasni{tva kupca ne zavise od prava vlasni{tva izvr{enika pod
uslovom da je dra`beni kupac bio savjestan" (Vrhovni sud Srbije G`-2218/77,
prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd,
2000. godina, strana 139) - Istina ovaj primjer iz sudske prakse odnosi se na
sticanje prava svojine na nepokretnosti, ali je ovdje nazna~en samo primjera
radi, obzirom da je i prodaja pokretnih stvari u izvr{nom postupku, jednako
kao i prodaja nepokretnosti, jedan od zakonom propisanih na~ina za originarno sticanje prava svojine na pokretnm stvarima.

XII - IZVR{ENJE

NA NOV ~ANOM POTRA `IVANJU IZVR {ENIKA

Izvr{enje na nov~anom potra`ivanju izvr{enika (~l. 136-176.) spada u najefikasnije sredstvo izvr{enja radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja od izvr{enika.
Tra`ilac izvr{enja se naj~e{}e odlu~uje za ovaj vid izvr{enja jer je postupak
izvr{enja na pokretnim i nepokretnim stvarima povezan sa dosta izvr{nih radnji, dosta ~ekanja i sa dosta tro{kova.

^lan 136 489

1. Op{te odredbe
^lan 136.
Mjesna nadle`nost
(1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na nov~anom potra`ivanju i za
sprovedbu tog izvr{enja mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju
nalazi prebivali{te izvr{enika, a ako izvr{enik nema prebivali{te u
Republici Srpskoj, nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nalazi izvr{enikovo boravi{te.
(2) Ako izvr{enik nema u Republici Srpskoj ni boravi{te, mjesno je nadle`an
sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te izvr{enikova du`nika, a ako
ovaj nema prebivali{te u Republici Srpskoj, nadle`an je sud na ~ijem se
podru~ju nalazi boravi{te izvr{enikova du`nika.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog ~lana koje se odnose na prebivali{te fizi~kog
lica na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na sjedi{te pravnog lica.
(4) Izuzetno, tra`ilac izvr{enja zakonskog izdr`avanja mo`e podnijeti prijed log za izvr{enje i sudu na ~ijem podru~ju ima prebivali{te ili boravi{te.
1

Uop{te: Ovim ~lanom je jedinstveno ure|ena mjesna nadle`nost za odlu~ivanje i za sprovo|enje izvr{enja kod namirenja na nov~anom potra`ivanju
izvr{enika. Isti sud je mjesno nadle`an za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje
na nov~anom potra`ivanju i za sprovo|enje tog izvr{enja. Nema razdvajanja
mjesne nadle`nosti na sud odlu~ivanja i sud sprovo|enja izvr{enja.

Treba napomenuti da pokretnu imovinu izvr{enika, pored tjelesnih pokretnih

stvari, ~ine njegova nov~ana potra`ivanja prema tre}im licima (tzv. izvr{enikov
du`nik), zatim njegova potra`ivanja na predaju ili isporuku odre|enih pokretnih stvari ili na predaju nepokretnosti i njegova druga imovinska, odnosno
materijalna prava. (Jelisaveta Gajovi}: Gra|ansko procesno pravo sa komentarom, str. 501; Aleksandar \or|evi} - Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, 1979, str. 76).

Uz stav 1. i 2: Za izvr{enje na nov~anom potra`ivanju izvr{enika koji je

fizi~ko lice mesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te
izvr{enika (Vrhovni sud Srbije, P. 239/77), a ako izvr{enik nema prebivali{te
u Republici Srpskoj/FBiH nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nalazi
izvr{enikovo boravi{te. Na ovaj na~in odre|ena je i me|unarodna nadle`nost
sudstva u Republici Srpskoj/FBiH.

Postojanje prebivali{ta (mesto gdje jedno lice stanuje sa namjerom da tu

stalno `ivi) u Republici Srpskoj/FBiH spre~ava primjenu pravila o pomo}noj
ili supsidijarnoj mjesnoj nadle`nosti (fforum subsidale) po boravi{tu (mjesto
gdje lice privremeno boravi). Ovo pravilo ne va`i u slu~aju kada izvr{enik
ima prebivali{te u stranoj dr`avi, a boravi{te u Republici Srpskoj/FBiH, jer
je tada nadle`an sud Republike Srpske/FBiH. Zakonodavac ide i dalje u

490 ^lan 136

primjeni supsidijarne mesne nadle`nosti, pa ako izvr{enik nema u Republici

Srpskoj/FBiH ni boravi{te mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju
nalazi prebivali{te izvr{enikovog du`nika, a ako ovaj nema prebivali{te u
Republici Srpskoj/FBiH nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nalazi boravi{te
izvr{enikovog du`nika.
Mo`emo zaklju~iti da }e sud Republike Srpske/FBiH uvijek biti mjesno
nadle`an za odlu~ivanje i sprovo|enje kod namirenja na nov~anom potra`ivanju izvr{enika kad izvr{enik ili izvr{enikov du`nik imaju prebivali{te ili
boravi{te u Republici Srpskoj/FBiH.
5

Uz stav 3: Navedena pravila koja se odnose na prebivali{te fizi~kog lica na

odgovaraju}i se na~in primenjuju i na sjedi{te pravnog lica. Za su|enje u
sporovima protiv Republike Srpske/FBiH, op{tine, kao i drugih oblika teritorijalne organizacije, op{te mjesno nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nalazi
sjedi{te njihove skup{tine (~l. 30. st. 1. Zakona o parni~nom postupku
RS/FBiH), a za ostala pravna lica njihovo registrovano sedi{te. U sumnji se
uzima da je to mjesto u kome se nalaze njihovi organi upravljanja.

Uz stav 4: Izuzetno, tra`ilac izvr{enja zakonskog izdr`avanja mo`e podnijeti

prijedlog za izvr{enje i sudu na ~ijem on podru~ju ima prebivali{te ili
boravi{te. Ovde je mjesna nadle`nost ustanovljena u korist tra`ioca izvr{enja
jer se po pravilu radi o licima koja su materijalno neobezbje|ena, pa im je
radi njihove lak{e za{tite omogu}eno da svoja prava ostvaruju u svome prebivali{tu ili boravi{tu. Ina~e, zakonska obaveza izdr`avanja postoji izme|u
bra~nih drugova u toku braka, izme|u razvedenih bra~nih drugova pod
odre|enim uslovima, izme|u odre|enog kruga krvnih srodnika i izme|u
odre|enih srodnika po tazbini - izme|u o~uha, odnosno ma}ehe i pastor~adi.

Zapljenu potra`ivanja obezbije|enog zalo`nim pravom upisanim u javni registar sprovodi sud prema mjestu gdje se vode javne knjige. (~l. 145.)

Sud se mo`e po slu`benoj du`nosti oglasiti mesno nenadle`nim najkasnije do dono{enja re{enja o izvr{enju. (VSH, R-343/83. od 15.XII 1983 - PNZ
24/84; VSH R-310/84 od 19.XII 1984 - PNZ 27/85; Odluka Vrhovnog suda BiH
R-369/87 od 24.II 1988 - SP 5/89.). Me|utim, kad du`nik blagovremeno istakne
prigovor mesne nenadle`nosti suda koji je doneo re{enje o izvr{enju, pa taj
sud usvoji odnosni prigovor pre ustupanja predmeta nadle`nom sudu, sud je
du`an da stavi van snage svoje re{enje o izvr{enju i ukine sprovedene radnje. (Savezni sud Grs. 180/89.)
Kraj navedenih ~injenica, a imaju}i u vidu iznete procesne odredbe i s
time u vezi pozitivne propise koji reguli{u pitanje {to se smatra prebivali{tem,
mo`e se zaklju~iti da nije bilo mesta upu}ivanju predmeta Op{tinskom sudu
K, jer s odlaskom na izdr`avanje vremenske kazne (u konkretnom slu~aju 6.
meseci) du`nik ne gubi svoje prebivali{te, a niti mesto izdr`avanja kazne ima
zna~aj prebivali{ta du`nika. (VSH, R 330/85)

^lan 137, 138 491

^lan 137.
Izuzimanje od izvr{enja
(1) Izuzeta su od izvr{enja primanja po osnovu zakonskog izdr`avanja, ukoliko se ne radi o potra`ivanjima iste vrste.
(2) Predmet izvr{enja ne mogu biti potra`ivanja po osnovu poreza, taksi i
doprinosa propisanih zakonom.
1

Odredbama ovog ~lana odre|eno je koja primanja izvr{enika ne mogu biti

predmet izvr{enja (aapsolutno izuzeta potra`ivanja od izvr{enja). Ta potra`ivanja su u zakonu taksativno navedena, a to su: 1) primanja po osnovu zakonskog izdr`avanja, ukoliko se ne radi o potra`ivanjima iste vrste i 2) potra`ivanja po osnovu poreza, taksa i doprinosa propisanih zakonom.
U stavu 1. napravljen je izuzetak samo u odnosu na potra`ivanja iste vrste, tj.
na potra`ivanja po osnovu zakonskog izdr`avanja. Ovde se postavlja pita-nje
do kog se iznosa mo`e staviti zapljena na primanjima po osnovu zakonskog
izdr`avanja. Mislimo da bi ovde trebalo primijeniti rje{enja predvi|ena u ~l. 138.
^lan 138.
Ograni~enje izvr{enja
(1) Izvr{enje na plati, naknadi umjesto plate, naknadi za skra}eno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plate i penzije, primanja po osnovu naknade
zbog tjelesnog o{te}enja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovu socijalne pomo}i, primanja po osnovu dodatka na djecu, primanja po osnovu stipendije i pomo}i u~enicima i studentima i nadoknada
za rad osu|enika mo`e se sprovesti do iznosa od jedne polovine.
(2) Ograni~enja izvr{enja na nov~anim potra`ivanjima izvr{enika iz stava 1.
~lana primjenjuju se samo ako potra`ivanja ne prelaze 1.000 KM
mjese~no. Na dijelu potra`ivanja koji prelazi 1.000 KM mjese~no, izvr{enje
se mo`e sprovesti do iznosa od dvije tre}ine potra`ivanja.

Ovaj ~lan reguli{e ograni~enje izvr{enja na potra`ivanjima izvr{enika. To zna~i

da se izvr{enje mo`e sprovesti, ali samo do odre|ene granice.
Izvr{enje se mo`e sprovesti do iznosa od jedne polovine: na plati, naknadi
umjesto plate, naknadi za skra}eno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja
plate i penzije, primanja po osnovu naknade zbog tjelesnog o{te}enja prema
propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovu socijalne pomo}i, primanja po osnovu dodatka na djecu, primanja po osnovu stipendije i pomo}i
u~enicima i studentima i naknada za rad osu|enika.
Sprovo|enje izvr{enja na navedenim potra`ivanjima izvr{enika mo`e se
provesti do iznosa od jedne polovine samo ako potra`ivanja ne prelaze 1000
KM mese~no. Na dijelu potra`ivanja koji prelazi 1000 KM mjese~no, izvr{enje
se mo`e sprovesti do iznosa od dvije tre}ine potra`ivanja.

492 ^lan 139, 140

Sud je du`an da po slu`benoj du`nosti odbije prijedlog za izvr{enje kad

se isti odnosi na primanja du`nika koja su izuzeta ili ograni~ena od
izvr{enja. Ako sud to propusti, pa dopusti izvr{enje na potra`ivanjima koja
su izuzeta odnosno za dio koji je ograni~en od izvr{enja, izvr{enik ima pravo
prigovora protiv rje{enja o izvr{enju. Rje{avaju}i o prigovoru sud }e
izvr{enje obustaviti, a sprovedene izvr{ne radnje }e ukinuti. (Strahil
Panovski: Izvr{enje na nov~anom potra`ivanju du`nika, str. 37; Bogoljub
Popovi}-Vuka{in Risti}: Priru~nik za prakti~nu primenu Zakona o izvr{nom
postupku, str. 114).

Pravo na zahtev za ograni~enje ili izuzimanje od izvr{enja izvr{enik

mo`e ostvariti tokom ~itavog postupka prigovorom..(Zaklju~ci sa Savetovanja
u Saveznom sudu, 10-11. juna 1981.)
Za{titni dodatak koji pripada korisnicima penzije koji primaju iznos penzije manji od utvr|enog grani~nog iznosa najni`eg penzijskog osiguranja po
svojoj prirodi ima karakter socijalne pomo}i. (OS. Vara`din, G`-992/85)
Ograni~enje izvr{enja ne odnosi se samo na du`nika koji prima zagarantovani li~ni dohodak, ve} i na du`nika koji prima penziju manju od utvr|enog grani~nog iznosa najni`eg penzijskog osiguranja. (OS Vara`din, G`992/85)
Ograni~enje izvr{enja na li~nom dohotku u slu~aju kada se li~ni dohodak ispla}uje putem `iro-ra~una va`i samo za li~ni dohodak primljen za teku}i
i naredne mesece. (Zaklju~ak pro{irene sednice Parni~nog odeljenja VSV od
1.10.1980.)
^lan 139.
Izvr{ne radnje
Izvr{enje na nov~anom potra`ivanju sprovodi se zapljenom i prenosom,
ako ovim zakonom za pojedine slu~ajeve nije druga~ije odre|eno.
1

Izvr{enje na nov~anim potra`ivanjima izvr{enika sprovodi se izvr{nim radnjama zapljenom i prenosom potra`ivanja na tra`ioca izvr{enja.
Izvr{enje na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima regulisano je posebnim odredbama (~l. 158-165) kao i izvr{enje na potra`ivanju po ra~unu kod
banke (~l. 166-176).
^lan 140.
Obim izvr{enja
(1) Zapljena i prenos nov~anog potra`ivanja mogu se odrediti i sprovesti
samo u iznosu koji je potreban za namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, osim ako je u pitanju nedjeljivo potra`ivanje.

^lan 141 493

(2) Ako vi{e tra`ilaca izvr{enja tra`i izvr{enje na istom potra`ivanju koje je
djeljivo, zapljena i prenos odre|uje se u odgovaraju}im iznosima, poseb no u korist svakog tra`ioca izvr{enja.
1

Zapljena i prenos mogu se odrediti i sprovesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Za prenos nedjeljivog
potra`ivanja predvi|eni su posebni uslovi (~l. 147.).
U slu~aju da vi{e tra`ilaca izvr{enja tra`i da se namiri iz istog djeljivog
potra`ivanja izvr{enika, onda se za svakog tra`ioca izvr{enja odre|uje zapljena i prenos u odgovaraju}im iznosima.
Po prigovoru izvr{enika sud }e obustaviti izvr{enje u dijelu koji nije potreban
za namirenje tra`ioca izvr{enja (~l. 63.).

U literaturi se pravi razlika izme|u obustave izvr{enja i obustave izvr{nog

postupka. Kod obustave izvr{nog postupka izvr{ni postupak se u cjelini i
potpuno dovr{ava, kao {to je to npr. slu~aj kod odbijanja ili odbacivanja prijedloga za izvr{enje. Me|utim, obustava izvr{enja se odnosi samo na stadijum sprovo|enja izvr{enja, pa se odre|ivanjem obustave izvr{enja dovr{ava
tek ovaj stadijum (Borivoj Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku,
str. 237).
2. Zapljena potra`ivanja
^lan 141.
Dejstvo zapljene
(1) Zapljena se sprovodi dostavom izvr{enikovom du`niku rje{enja o
izvr{enju kojim se izvr{enikovom du`niku zabranjuje da izvr{eniku isplati
nov~ano potra`ivanje, a izvr{eniku se zabranjuje da to potra`ivanje
n a p l a t i i l i d a i n a ~ e r a s p o l a ` e n j i m i z a l o g o m k o j i j e d a t z a n je g o v o
obezbje|enje.
(2) Zapljena je sprovedena danom dostave rje{enja o izvr{enju izrv{enikovom
du`niku.
(3) Tra`ilac izvr{enja
potra`ivanju.

zapljenom

sti~e

zalo`no

pravo

na

izvr{enikovom

(4) Izvr{enikov du`nik nema pravo prigovora niti `albe protiv rje{enja o
izvr{enju.
1

Sprovo|enje zapljene vr{i se dostavljanjem izvr{enikovom du`niku rje{enja o

izvr{enju u kojem se izri~u dve zabrane: prvom se zabranjuje izvr{enikovom
du`niku da izvr{eniku ispuni nov~ano potra`ivanje, a drugom se zabranjuje
izvr{eniku da to potra`ivanje naplati ili da ina~e raspola`e njim i zalogom
koji je dat za njegovo obezbje|enje. Budu}a potra`ivanja koja ne postoje u

494 ^lan 141

momentu pokretanja izvr{nog postupka ne mogu biti predmet izvr{enja u postupku izvr{enja na nov~anom potra`ivanju izvr{enika.
2

Zapljenom izvr{enikovog potra`ivanja tra`ilac izvr{enja sti~e podzalo`no pravo

na zalozi koju izvr{enik ima radi obezbje|enja svog potra`ivanja. Tra`ilac
izvr{enja mo`e na osnovu prenosa svoje potra`ivanje naplatiti iz stvari koju
izvr{enik dr`i kao zalogu, kao i da zatra`i da se zalo`ena stvar oduzme od
izvr{enika i preda na ~uvanje kod tre}eg lica, kao i za ~uvanje popisanih
pokretnih stvari (~l. 122). Zbog toga je bitno da u prijedlogu za izvr{enje
izvr{enikovo potra`ivanje bude ta~no nazna~eno i opisano tako da se lako mo`e
identifikovati (npr. ako izvr{enik ima vi{e potra`ivanja prema svom du`niku)
jer se zalo`no pravo mo`e ste}i samo na odre|enom potra`ivanju. (Aleksandar
\or|evi} - Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 81)

Re{enje o izvr{enju zaplenom izvr{enikovih potra`ivanja proizvodi

pravno dejstvo dostavljanjem re{enja izvr{enikovom du`niku, pa stoga za
zaplenu nije potrebna saglasnost izvr{enika. (Vrhovni privredni sud, Sl.
1191/70)
Protiv re{enja o izvr{enju izvr{enikov du`nik nema pravo prigovora niti
`albe. Ovo zbog toga {to se on ne stavlja u te`i pravni polo`aj od onog u
kom je bio do tada. On ima ista prava prema tra`iocu izvr{enja koja je imao
i prema svom originarnom poveriocu-izvr{eniku u izvr{nom postupku.
Me|utim, ako sud svojim re{enjem odredi da se zaplenjeno potra`ivanje prenese na `iro-ra~un tra`ioca izvr{enja, onda izvr{enikovom du`niku treba priznati pravo prigovora na takvo re{enje. (Vi{i privredni sud, P`-372/80)
3

Izvr{enik ima pravo prigovora protiv rje{enja o izvr{enju, a tra`ilac izvr{enja

ima pravo `albe ako smatra da po njegovom prijedlogu za izvr{enje nije pozitivno odlu~eno.

Ako je u izvr{nom postupku tra`ilac izvr{enja stekao zalo`no pravo na

potra`ivanju svoga du`nika od tre}eg lica, to lice nije ovla{}eno da isplati
dugovanje svom prvobitnom poveriocu-izvr{eniku. (Vrhovni privredni sud, Sl1110/58)
Zalo`nim pravom ste~enim izvr{enjem na tra`bini izvr{enika prema
tre}im licima nastaje odnos izme|u tra`ioca izvr{enja i tre}ih lica. (Vrhovni
privredni sud, Sl-525/64-3).
Prema pravnim pravilima izvr{nog postupka tra`ilac izvr{enja samom
zabranom potra`ivanja izvr{enika prema tre}em licu ne sti~e pravo da to
potra`ivanje ostvaruje tu`bom protiv tog tre}eg lica nego tek onda kad
potra`ivanje na tra`ioca izvr{enja bude preneto, tj. kada se izvr{i sudska cesija. (Presuda Vrhovnod suda, Sl-1719/67)
Ako izvr{enikov du`nik podmiri izvr{eniku njegovo potra`ivanje po{to
je ono zaplenjeno, takva isplata nema za posledicu ga{enje obaveze izvr{eni-

^lan 142 495

kovog du`nika, pa tra`ilac izvr{enja mo`e sudskim putem od njega zahtevati

da i njemu ponovo podmiri zaplenjeno izvr{enikovo potra`ivanje. (Presuda
Vrhovnog suda Hrvatske, G`-2442/73)
Du`nikov du`nik u postupku izvr{enja nije stranka te nema zakonskog
osnova da ula`e `albu protiv re{enja o zabrani da du`nikovo potra`ivanje
izmiri du`niku. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1707/80)
U sprovo|enju izvr{enja protiv odre|enog izvr{enika ne mogu se pleniti sredstva njegovog solidarnog du`nika ako protiv ovoga nije doneto re{enje
o dozvoli izvr{enja. (Vrhovni privredni sud, Sl-87/70)
Tra`ilac izvr{enja ne mo`e samo na osnovu ste~ene zaloge da tra`i od
izvr{enikovog du`nika naplatu tra`bine, niti da se ona polo`i u sudski depozit, ako prethodno nije izvr{en njen prenos. (Vi{i privredni sud u Novom
Sadu, Sl-90/65)
^lan 142.
Zapljena potra`ivanja zasnovana na vrijednosnom papiru
(1) Zapljenu nov~anog potra`ivanja zasnovanu na vrijednosnom papiru koji
s e p r e n o s i i n d o s a m e n t o m , i l i za ~ i j e j e o s t v a r e n j e i n a ~ e p o t r e b a n t a j
p a p i r , s p r o v o d i s u d s k i i z v r { i l a c o d u z i m an j e m p a p i r a o d i z v r { e n i k a i n j e govom predajom sudu. Zapljena je obavljena oduzimanjem papira od
izvr{enika.
(2) Pravne radnje potrebne za o~uvanje ili ostvarenje prava iz papira iz stava
1. ovog ~lana, obavlja u izvr{enikovo ime sudski izvr{ilac na osnovu
zaklju~aka suda.
1

Predmet izvr{enja radi namirenja nov~anog potra`ivanja tra`ioca izvr{enja

mo`e biti i nov~ano potra`ivanje izvr{enika iz vrijednosnog papira koji se
prenosi indosamentom ili za ~ije je ostvarenje ina~e potreban taj papir.
Sprovo|enje izvr{enja na ovakvom potra`ivanju tako|e se vr{i radnjama
zapljenom i prenosom. (~l. 148.)
Vrijednosni papiri mogu biti na donosioca, po naredbi ili na ime, a naplata
potra`ivanja se posti`e samo prezentacijom papira.

Zapljenu sprovodi sudski izvr{ilac oduzimanjem papira od izvr{enika i predajom papira u sud. Oduzimanjem papira od izvr{enika zapljena se smatra
obavljenom. Sprovo|enje oduzimanja vr{i se po op{tim pravilima o vr{enju
izvr{nih radnji i pravilima sprovo|enja izvr{enja na pokretnim stvarima. O
oduzimanju vrijednosnog papira sudski izvr{ilac sa~injava zapisnik.
Sudski izvr{ilac na osnovu zaklju~ka suda preduzima u izvr{enikovo ime sve
pravne radnje koje su potrebne za o~uvanje ili ostvarenje prava iz vrijednosnog papira.

496 ^lan 143, 144

^lan 143.
Zalo`no pravo na kamate
Zalo`no pravo ste~eno na potra`ivanju po kojem teku kamate odnosi se
i na kamate koje dospijevaju nakon zapljene.
Po svojoj pravnoj prirodi kamata je sporedno potra`ivanje i dijeli sudbinu
glavnog duga. Zbog toga je logi~no da se zalo`no pravo ste~eno na
potra`ivanju po kojem teku kamate odnosi i na kamate koje dospijevaju
posle zapljene. U protivnom, izvr{enik bi mogao slobodno da raspola`e tim
iznosima.

Zalo`nim pravom ste~enim izvr{enjem na tra`bini izvr{enika prema

tre}im licima nastaje odnos izme|u tra`ioca izvr{enja i tre}ih lica. (Vrhovni
privredni sud, Sl-525/64-3)
Ako je u izvr{nom postupku tra`ilac izvr{enja stekao zalo`no pravo na
potra`ivanju svog du`nika od tre}eg lica, to lice nije ovla{}eno da isplati
dugovanje svom prvobitnom poveriocu-izvr{eniku. (Vrhovni privredni sud, Sl1110/58)
^lan 144.
Prvenstveni red
(1) Prvenstveni red zalo`nih prava vi{e tra`ilaca izvr{enja odre|uje se prema
danu primitka izvr{nog prijedloga.
(2) Ako je izvr{ni prijedlog upu}en po{tom preporu~enom po{iljkom, dan
predaje po{ti smatra se kao dan predaje sudu.
(3) Ako su izvr{ni prijedlozi vi{e tra`ilaca izvr{enja primljeni u sudu istog
dana, zalo`na prava imaju isti prvenstveni red.
(4) Potra`ivanja s istim redom prvenstva namiruju se srazmjerno, ako se ne
mogu namiriti u cijelosti.
(5) Ako zbog sprovedbe izvr{enja na nov~anom potra`ivanju prestaju zalo`na
i druga prava koja su ste~ena prije pokretanja postupka, prvenstveni red
u namirenju tih prava odre|uje se prema propisima koji ure|uju sticanje reda prvenstva tih prava izvan izvr{nog postupka.
1

Red prvenstva zalo`nih prava vi{e tra`ilaca izvr{enja odre|uje se prema danu
prijema izvr{nog prijedloga u sudu. Na utvr|ivanje reda prvenstva zalo`nih
prava nema uticaja ~injenica kada su donijeta rje{enja o zapljeni po prijedlogu svakog izvr{enika, odnosno kada su ta rje{enja dostavljena
izvr{enikovom du`niku. (~l. 141. st. 2. i 3.) Dan predaje po{ti izvr{nog prijedloga upu}enog preporu~enom po{iljkom smatra se kao dan predaje na
sudu.

^lan 145, 146 497

U slu~aju da su izvr{ni prijedlozi vi{e tra`ilaca izvr{enja primljeni u sud istog

dana, zalo`na prava imaju isti red prvenstva i namiruju se srazmjerno, ako
se ne mogu namiriti u cijelosti.
Prvenstveni red u namirenju zalo`nih i drugih prava koja su prestala zbog
sprovo|enja izvr{enja na nov~anom potra`ivanju odre|uje se prema propisima koji ure|uju sticanje reda prvenstva tih prava izvan izvr{nog postupka.
^lan 145.
Zapljena potra`ivanja obezbije|ena zalo`nim pravom
upisanim u javni registar
(1) Zapljena potra`ivanja obezbije|ena zalo`nim pravom upisanim u javni
registar sprovodi se upisom zapljene u taj registar.
(2) Upis se obavlja po slu`benoj du`nosti uz naznaku da je zapljena, na
osnovu koje je na potra`ivanju ste~eno zalo`no pravo, odre|eno radi
namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja.
(3) Ako ima vi{e tra`ilaca izvr{enja, prvenstveni red njihovih potra`ivanja
odre|uje se prema vremenu upisa.
1

Nov~ano potra`ivanje izvr{enika na kome se sprovodi izvr{enje mo`e biti

obezbije|eno zalo`nim pravom koje je upisano u javni registar (zemlji{ne,
intabulacione i zastavne knjige i drugi javni registri). Zapljena tog potra`ivanja sprovodi se upisom zapljene u javni registar. Upis se obavlja po slu`benoj
du`nosti uz naznaku da je zapljena, na osnovu koje je na potra`ivanju ste~eno
zalo`no pravo, odre|eno radi namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Prema
vremenu upisa zapljene odre|uje se red prvenstva potra`ivanja kada ima vi{e
tra`ilaca izvr{enja.
Dejstvo upisa zalo`nog prava kao stvarnog prava djeluje prema svim tre}im
licima. Titular zalo`nog prava prioritetno namiruje svoje potra`ivanje prije svih
drugih poverilaca. Zbog toga bi preduze}a trebala da koriste ovaj na~in
izvr{enja kod izvr{enika ~iji su ra~uni blokirani, jer bi se tako br`e do{lo do
namirenja njihovih potra`ivanja po{to im je zalo`no pravo upisano u javni
registar.
3. Prenos potra`ivanja
Op{te odredbe
^lan 146.
Vrste prijenosa
(1) Zaplijenjeno potra`ivanje prenosi se na tra`ioca izvr{enja u skladu s nje govim prijedlogom, radi naplate ili umjesto isplate.

498 ^lan 147

(2) Tra`ilac izvr{enja je du`an ve} u izvr{nom prijedlogu zatra`iti da se

potra`ivanje na njega prenese radi naplate ili umjesto isplate, ako ovim
zakonom nije druga~ije odre|eno. O vrsti prenosa sud odlu~uje rje{enjem
o izvr{enju.
(3) U rje{enju o izvr{enju ili posebnom rje{enju o prenosu pozva}e se
izvr{enikov du`nik da du`ni iznos polo`i kod suda uplatom na odre|eni
ra~un i da o tome obavijesti sud.
1

Zapljenom potra`ivanja obezbje|eno je namirenje, ali da bi do njega do{lo

potrebno je da se potra`ivanje izvr{enika prenese na tra`ioca izvr{enja. To se
posti`e izvr{nom radnjom prenosom. Zakon poznaje dve vrste prenosa: prenos
radi naplate i prenos umjesto isplate.

Prenosom radi naplate rje{enjem se ovla{}uje tra`ilac izvr{enja da naplati

izvr{enikovo potra`ivanje od njegovog du`nika. On je tako|e ovla{}en da preduzima sve radnje koje su neophodne da bi naplatio svoje potra`ivanje.
Smatra se da je izvr{enje sprovedeno i da je tra`ilac izvr{enja namiren tek
po{to izvr{enikov du`nik plati dug za koji je stavljena zapljena na izvr{enikovom potra`ivanju.

Prenos umjesto isplate predstavlja jedan poseban slu~aj cesije (ustupanje

potra`ivanja) gdje se samim prenosom potra`ivanja tra`ilac izvr{enja smatra namirenim u visini prenesenog potra`ivanja. Ova vrsta prenosa je nepovoljnija za tra`ioca izvr{enja, jer se izvr{ni postupak okon~ava sprovo|enjem prenosa, a stvarna naplata prenesenog potra`ivanja mo`e biti
neizvjesna.

Tra`ilac izvr{enja je obavezan da ve} u prijedlogu za izvr{enje odredi vrstu

prenosa i sud je njegovim prijedlogom vezan. Sud o vrsti prenosa odlu~uje
re{enjem o izvr{enju. U rje{enju o izvr{enju ili u posebnom rje{enju o preno su pozva}e se izvr{enikov du`nik da dugovani iznos polo`i kod suda uplatom
na odre|eni ra~un i da o tome obavijesti sud.
Prema pravnim pravilima izvr{nog postupka tra`ilac izvr{enja ako ne mo`e
naplatiti potra`ivanje od svog du`nika, ovla{}en je podnijeti prijedlog da se
zaplijene izvr{enikova potra`ivanja.
Dostavom re{enja izvr{enikovom du`niku kojim se pleni izvr{enikovo
potra`ivanje prema njemu i prenosi na tra`ioca izvr{enja radi naplate, nastaje neposredni pravni odnos izme|u tra`ioca izvr{enja i izvr{enikovog
du`nika. (Vrhovni privredni sud, Sl. 128/72)
^lan 147.
Posebni uslovi za prenos nedjeljivog potra`ivanja
(1) Potra`ivanje koje se zasniva na vrijednosnom papiru koji se prenosi
indosamentom ili za ~ije je ostvarenje potrebno podno{enje tog papira,

^lan 147 499

ili koje se iz drugih razloga ne mo`e dijeliti u pogledu prenosa ili ostvarenja, mo`e se prenijeti samo u svom punom iznosu.
(2) Ako taj iznos prelazi iznos potra`ivanja tra`oca izvr{enja, zaplijenjeno
potra`ivanje }e se prenijeti po{to povjerilac polo`i jemstvo da }e taj vi{ak
predati sudu.
(3) Potra`ivanje koje je djelimi~no izuzeto od izvr{enja ili koje je ve} zabranjeno u korist drugih lica, prenosi se po{to povjerilac polo`i jemstvo da
}e sudu predati dio koji je izuzet od izvr{enja.
(4) Ako je vi{e tra`ilaca izvr{enja podnijelo prijedlog za prenos u
sud }e prenijeti potra`ivanje na tra`ioca izvr{enja koji je prvi
jedlog, a ako je vi{e tra`ilaca izvr{enja podnijelo prijedlog
potra`ivanje }e se prenijeti na tra`ioca izvr{enja ~ije je
najve}e.

razne dane,
podnio pri istog dana,
potra`ivanje

Kada se radi o prenosu nov~anog potra`ivanja koje se ne mo`e dijeliti, odstupa se od pravila iz ~l. 140. prema kojem se izvr{enje odre|uje i sprovodi u
iznosu koji je potreban za namirenje nov~anog potra`ivanja tra`ioca izvr{enja.
Prednost se daje namirenju tra`ioca izvr{enja po cijenu zahvatanja cjelovitog
potra`ivanja, uz obezbje|enje interesa izvr{enika i drugih lica.
Za odre|ivanje koje je potra`ivanje nedjeljivo u postupku namirenja na
nov~anom potra`ivanju izvr{enika nije bitna njegova priroda, jer su ona po
predmetu uvek djeljiva, ve} je mjerodavna pravna tehnika prenosa i na~in
njegovog ostvarivanja. Potra`ivanje po svemu mo`e biti djeljivo, a da u
izvr{nom postupku bude nedjeljivo ako instrumenti prenosa ili ostvarivanja
tra`e da se ono prenese u cjelini na tra`ioca izvr{enja. Tako, naprimjer, nov~ano
potra`ivanje je nedjeljivo ako je obaveza izvr{enikovog du`nika uslovljena
predajom odre|ene nedjeljive stvari ili druge takve protiv~inidbe. Zbog nedjeljivosti protiv~inidbe po predmetu ili odredbi da se ima ispuniti u jednom
mahu, treba uzeti da je nedjeljivo i nov~ano potra`ivanje izvr{enika.
1

Ako se potra`ivanje zasniva na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosa mentom ili za ~ije ostvarenje je potrebno podno{enje tog papira, ili koje se
iz drugih razloga ne mo`e dijeliti u pogledu prenosa ili ostvarenja, mo`e se
prenijeti samo u svom punom iznosu. Ako je iznos potra`ivanja tra`ioca
izvr{enja manji od punog iznosa, zaplijenjeno potra`ivanje }e se prenijeti po{to
povjerilac polo`i jemstvo da }e taj vi{ak predati sudu. Ako je potra`ivanje djelimi~no izuzeto od izvr{enja ili koje je ve} zabranjeno u korist drugih lica,
prenosi se po{to povjerilac polo`i jemstvo da }e sudu predati dio koji je
izuzet od izvr{enja.

Jemstvo se daje u gotovini, ali sud mo`e odobriti davanje jemstva u obliku
bankarske garancije, hartija od vrijednosti, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na tr`i{tu i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti.
Protivna stranka na datom jemstvu sti~e zakonsko zalo`no pravo. (~l. 18.
st. 1. i 3.)

500 ^lan 148

U slu~aju da je vi{e tra`ilaca izvr{enja podnijelo prijedlog za prenos u razne

dane, sud }e preneti potra`ivanje na tra`ioca izvr{enja koji je prvi podnio
prijedlog. Me|utim, kad vi{e tra`ilaca izvr{enja podnese prijedlog istog dana,
potra`ivanje se prenosi na tra`ioca izvr{enja ~ije je potra`ivanje najve}e. On
se namiruje prije ostalih tra`ilaca izvr{enja za razliku od potra`ivanja koje je
djeljivo, gde se tra`ioci izvr{enja namiruju srazmjerno ako se ne mogu namiriti u cjelini, jer tada imaju isti red prvenstva.
^lan 148.
Provo|enje prenosa
(1) Prenos potra`ivanja je sproveden
rje{enja kojim je prenos odre|en.

dostavom

izvr{enikovom

du`niku

(2) Prenos potra`ivanja zasnovan na vrijednosnom papiru koji se prenosi

indosamentom ili kojeg je radi ostvarenja ina~e potrebno podnijeti,
sproveden je kada sud na taj papir stavi izjavu o prenosu i papir s tom
izjavom preda tra`iocu izvr{enja.
1

Uz stav 1: Ovde Zakon pravi razliku izme|u sprovo|enja prenosa obi~nog

potra`ivanja i sprovo|enja prenosa potra`ivanja zasnovanog na vrijednosnom
papiru.

Prenos obi~nog potra`ivanja je sproveden dostavljanjem izvr{enikovom du`niku rje{enja kojim je prenos odre|en. Ovim momentom izvr{enikov du`nik
saznaje da je do{lo do prenosa potra`ivanja i da sada obavezu treba da ispuni
tra`iocu izvr{enja.

Uz stav 2: Prenos potra`ivanja zasnovan na vrijednosnom papiru sproveden

je kada sud na taj papir stavi izjavu o prenosu i papir s tom izjavom preda
tra`iocu izvr{enja. Posebno se izdvajaju vrijednosni papiri koji se prenose
indosamentom, ali se dodaje da se ovaj re`im odnosi i na sve druge vrijednosne papire za ~ije je ostvarenje ina~e potrebno da budu podneseni. Ovo
podvajanje je bilo nepotrebno, jer za sve vrijednosne papire je pravilo da se
naplata potra`ivanja mo`e posti}i samo njihovim podno{enjem, pa i za one
koji se prenose indosamentom. Mo`da se samo htjelo ista}i da se i prenos
potra`ivanja koje je zasnovano na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom, prenosi na tra`ioca izvr{enja na isti na~in kao i svi drugi vrijednosni papiri.
Re{enje o dozvoli izvr{enja plenidbom i prenosom du`nikove tra`bine
daje verovniku-tra`itelju izvr{enja samo pravo da od tre}e osobe tra`i isplatu
du`nikove tra`bine. Postojanje i dospelost prenesene tra`bine ne re{ava se u
izvr{nom postupku ve} u sporu pred sudom izme|u tra`itelja izvr{enja i
izvr{enikovog du`nika. (Vi{i privredni sud u Ljubljani, Sl-145/71)

Tra`itelj izvr{enja ne mo`e u izvr{nom postupku cesijom prenositi

izvr{nu tra`binu. (Vi{i privredni sud u Beogradu, I-1290/72)

^lan 149 501

^lan 149.
Obaveze izvr{enika i tra`ioca izvr{enja
(1) Izvr{enik je du`an u roku koji odredi sud, a na zahtjev tra`ioca izvr{enja
na koga je potra`ivanje preneseno, dati obja{njenja koja su tra`iocu
izvr{enja potrebna radi ostvarivanja tog potra`ivanja i predati mu isprave
koje se na to potra`ivanje odnose.
(2) Tra`ilac izvr{enja na koga je prenesen dio potra`ivanja du`an je, ako to
izvr{enik zatra`i, u roku koji odredi sud, dati obezbje|enje da }e nakon
ostvarenja tog potra`ivanja vratiti isprave koje se odnose na potra`ivanje.
(3) Sud }e na prijedlog tra`ioca izvr{enja sprovesti izvr{enje protiv izvr{enika
radi predaje isprava ako ih on sam ne preda.
(4) Predaja isprava koje se nalaze kod tre}eg lica tra`ilac izvr{enja mo`e
zahtijevati tu`bom, ako bi to pravo imao izvr{enik.
(5) Na ispravi koja se daje tra`iocu izvr{enja sud }e zabilje`iti da je sprove den prenos potra`ivanja za koje je odre|eno izvr{enje.
Prenosom potra`ivanja tra`ilac izvr{enja sti~e sva prava koja je imao
izvr{enik. On sti~e pravo da od izvr{enikovog du`nika tra`i samo naplatu
prenetog potra`ivanja pod istim uslovima kao i izvr{enik, dakle, samo utoliko ukoliko isto potra`ivanje postoji i ukoliko izvr{enikov du`nik nema
nikakvih prigovora tom potra`ivanju. (Vrhodni privredni sud, Sl. 862/68)
Postojanje i dospelost prenesene tra`bine ne re{ava se u izvr{nom postupku
ve} u sporu pred sudom izme|u tra`ioca izvr{enja i izvr{enikovog du`nika.
(Vi{i privredni sud Ljubljana, Sl. 145/71)
Na zahtjev tra`ioca izvr{enja izvr{enik je du`an da u roku koji odredi sud da
obja{njenja koja su tra`iocu izvr{enja potrebna radi ostvarivanja tog potra`ivanja i da mu preda isprave koje se na to potra`ivanje odnose (npr. da mu preda
priznanicu o dugu, dokaz o zalozi i sl.). Ako je na tra`ioca izvr{enja prenesen
samo dio potra`ivanja du`an je, ako to izvr{enik zatra`i, a u roku koji odredi sud, dati obezbje|enje da }e nakon ostvarenja tog potra`ivanja vratiti isprave
koje se odnose na potra`ivanje. Ovde se radi o obezbje|enju izvr{enika za onaj
dio potra`ivanja koji je prestao po naplati potra`ivanja tra`ioca izvr{enja.
Izvr{enik se ne mo`e prinuditi na davanje obavije{tenja tra`iocu izvr{enja, ali
se od njega mogu prinudnim putem oduzeti isprave koje se odnose na zaplijenjeno potra`ivanje. Me|utim, ako se isprava o zaplijenjenom potra`ivanju
nalazi kod tre}eg lica, tra`ilac izvr{enja mo`e predaju isprave zahtijevati samo
u parni~nom postupku, ako to lice predaju ne izvr{i dobrovoljno i pod
uslovom da i izvr{enik ima pravo na predaju isprave.
U cilju mogu}nosti legitimisanja tra`ioca izvr{enja kod izvr{enikovog du`nika
o prenosu odnosnog potra`ivanja, na ispravi koja se predaje tra`iocu izvr{enja
konstatuje se da je sproveden prenos potra`ivanja.

502 ^lan 150

^lan 150.
Polaganje novca kod suda
(1) Izvr{enikov du`nik kojem je dostavljeno rje{enje o izvr{enju ili posebno
rje{enje o prenosu ispunjava svoju obavezu polaganjem novca ili hartija
od vrijednosti kod suda koji sprovodi izvr{enje.
(2) Ako je radi naplate prenesenog nov~anog potra`ivanja tra`ilac
mogao pokrenuti sudski ili drugi postupak, sud ili organ koji
stupak, u odluci kojom prihvata zahtjev tra`ioca izvr{enja
izvr{enikovom du`niku da du`ni iznos polo`i kod suda koji
izvr{enje.

izvr{enja
vodi ponalo`i}e
sprovodi

(3) Na osnovu odluke kojom je izvr{enikovom du`niku nalo`eno da du`ni

isnos polo`i kod suda koji sprovodi izvr{enje, na prijedlog tra`ioca
izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno sprove{}e se izvr{enje protiv
izvr{enikova du`nika i novac napla}en tim izvr{enjem, nakon podmirenja tro{kova postupka, dozna~iti po slu`benoj du`nosti sudu koji sprovo di izvr{enje.
Prenosom potra`ivanja tra`ilac izvr{enja sti~e pravo da naplati preneseno
potra`ivanje od izvr{enikovog du`nika. Pla}anjem od strane savesnog
izvr{enika on se osloba|a obaveze. Me|utim, re{enje o izvr{enju ili posebno re{enje o prenosu nema snagu sudskog akta kojim je utvr|eno da
potra`ivanje postoji i da pripada izvr{eniku, te da je nalo`eno izvr{enikovom du`niku da dugovanje isplati tra`iocu izvr{enja pod pretnjom
sankcija u izvr{nom postupku. Mo`e se desiti da dug ne postoji ili da
postoje druge smetnje za pla}anje ili da se uop{te ne duguje izvr{eniku onda izvr{enikov du`nik ne treba da plati. Ako izvr{enikov du`nik plati
po re{enju o izvr{enju ili po posebnom re{enju o prenosu iako duguje drugom, a ne izvr{eniku, odnosno poveriocu, on se ne osloba|a obaveze iz
tog dugovanja. (Dr Borivoj Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, str. 322.)
1

Zbog takve pravne prirode rje{enja o izvr{enju ili posebnog rje{enja o prenosu i pozicije izvr{nog du`nika, njemu je dozvoljeno da svoju obavezu ispuni
polaganjem novca ili hartija od vrijednosti kod suda koji sprovodi izvr{enje.
Polaganje se vr{i u korist tra`ioca izvr{enja i ima svojstvo voljne predaje pred meta potra`ivanja koji se nalazi kod tre}eg lica. U trenutku deponovanja kod
suda izvr{enikov du`nik se osloba|a svoje obaveze.
Ako je tra`ilac izvr{enja morao radi naplate prenesenog nov~anog potra`ivanja pokrenuti sudski ili drugi postupak, sud ili organ koji vodi postupak, u
odluci kojom prihvata zahtjev tra`ioca izvr{enja, nalo`i}e izvr{enikovom
du`niku da dugovani iznos polo`i kod suda koji sprovodi izvr{enje. Na
osnovu te odluke, a na prijedlog tra`ioca izvr{enja na koga je potra`ivanje
preneseno, sprove{}e se izvr{enje protiv izvr{enikova du`nika i novac napla}en
tim izvr{enjem, nakon podmirenja tro{kova postupka, dozna~i}e se po
slu`benoj du`nosti sudu koji sprovodi izvr{enje.

^lan 151 503

b) Prenos radi naplate

^lan 151.
Ovla{tenja tra`ioca izvr{enja
(1) Prenosom potra`ivanja radi naplate ovla{}uje se tra`ilac izvr{enja da tra`i
od izvr{enikova du`nika isplatu iznosa nazna~enog u rje{enju o izvr{enju
ili u posebnom rje{enju o prenosu, ako je taj iznos dospio, da obavlja
sve radnje koje su potrebne radi o~uvanja i ostvarenja prenesenog
potra`ivanja i da se koristi pravima u vezi sa zalogom koji je dat za
obezbje|enje tog potra`ivanja.
(2) Prenosom potra`ivanja radi naplate tra`ilac izvr{enja nije ovla{}en na teret
izvr{enika zaklju~iti poravnanje, izvr{enikovom du`niku oprostiti dug ili
prenesenim potra`ivanjima ina~e raspolagati, te ni s izvr{enikovim
du`nikom sklopiti ugovor da odluku o potra`ivanju, ako je ona sporna,
donese arbitra`a.
(3) Tra`iocu izvr{enja na koga je preneseno potra`ivanje radi naplate
izvr{enikov du`nik mo`e istaknuti samo prigovore koje bi mogao istaknu ti izvr{eniku.
(4) Ustupanje prenesenog potra`ivanja izvr{eno od strane izvr{enika poslije
prenosa nema pravnog dejstva na prava koja je tra`ilac izvr{enja stekao
prenosom.
1

Prenos potra`ivanja radi naplate je jedna posebna vrsta cesije koja je normirana pravilima izvr{nog postupka ali i pravilima obligacionog prava. Prema
~lanu 444. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima kad du`nik ustupi svome
poveriocu svoje potra`ivanje samo radi napla}ivanja, njegova se obaveza gasi,
odnosno smanjuje tek kad poverilac naplati ustupljeno potra`ivanje (ustupanje radi napla}ivanja). Ustupanje radi napla}ivanja razlikuje se od ustupanja
umesto ispunjenja po tome {to kod ustupanja umesto ispunjenja zaklju~enjem
ugovora o ustupanju potra`ivanje prelazi iz imovine ustupioca u imovinu prijemnika, dok kod ustupanja radi napla}ivanja ne prelazi, ve} i dalje ostaje u
imovini ustupioca. Du`nik ustupljenog potra`ivanja radi napla}ivanja mo`e
svoj dug da isplati i ustupiocu i prijemniku. (Komentar Zakona o obligacionim
odnosima, Tom I, str. 933)
Tra`ilac izvr{enja na koga je prenijeto potra`ivanje radi naplate ovla{}en je na preduzimanje pravnih i drugih radnji u cilju br`e i efikasnije naplate svog potra`ivanja. Tako, naprimjer, tra`ilac izvr{enja je ovla{}en da po{alje opomenu izvr{enikovom du`niku i da na taj na~in prouzrokuje dospjelost, da podnese tu`bu
u vezi izvr{enja, kao i da se koristi pravima u vezi sa zalogom koji je dat za
obezbje|enje tog potra`ivanja. Me|utim, on ne smije preduzimati radnje kojima
bi se ote`ao polo`aj izvr{enika u vezi naplate potra`ivanja. Tako, on ne mo`e
na teret izvr{enika zaklju~iti poravnanje, izvr{enikovom du`niku oprostiti dug ili
prenesenim potra`ivanjem ina~e raspolagati, te ni s izvr{enikovim du`nikom sklopiti ugovor da odluku o potra`ivanju, ako je ona sporna, donese arbitra`a.

504 ^lan 152, 153

Imaju}i u vidu da je tra`ilac izvr{enja samo predstavnik izvr{enika, koji je i

dalje subjekt potra`ivanja, to izvr{enikov du`nik mo`e tra`iocu izvr{enja ista}i
samo one prigovore koje bi mogao ista}i i izvr{eniku.
Ako izvr{enik poslije izvr{enog prenosa ustupi preneseno potra`ivanje tre}em
licu, to ustupanje nema pravnog dejstva na prava koja je tra`ilac izvr{enja
stekao prenosom.

Na potra`ivanjima izvr{enika prema tre}em licu, prenosom zaplenjenog

potra`ivanja na tra`ioca izvr{enja, ovaj prema tre}em licu izvr{enikovom
du`niku - sti~e samo onoliko prava koliko ih je imao izvr{enik. (Vrhovni
privredni sud, Sl-1884/68)
Prenosom potra`ivanja izvr{enika prema tre}em licu na tra`ioca izvr{enja,
tra`ilac sti~e samo pravo da od tog tre}eg lica tra`i samo naplatu prenetog
potra`ivanja pod istim uslovima kao izvr{enik, dakle, samo utoliko ukoliko
isto potra`ivanje postoji i ukoliko tre}e lice - izvr{enikov du`nik - nema
kakvih pirgovora tom potra`ivanju. (Vrhovni privredni sud, Sl-862/68)
^lan 152.
Prenos radi naplate potra`ivanja upisanog u javni registar
Prenos radi naplate potra`ivanja upisanog u javni registar upisa}e se po
slu`benoj du`nosti.
1

Ako se prijedlog za izvr{enje odnosi na potra`ivanje izvr{enika koje je upisano

u javni registar, onda nije potreban poseban prijedlog za prenos, jer }e se
upis u javni registar obaviti po slu`benoj du`nosti.
U vezi ovog ~lana videti obja{njenje uz ~lan 145.
^lan 153.
Uslovljenost obaveze izvr{enikovog du`nika
predajom stvari
(1) Ako obaveza izvr{enikovog du`nika da isplati potra`ivanje zavisi od obaveze izvr{enika da mu preda odre|enu stvar koja se nalazi u posjedu
izvr{enika, a ta je obaveza utvr|ena pravosna`nom presudom, sud }e, na
prijedlog tra`ioca izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno radi naplate,
nalo`iti izvr{eniku predaju stvari sudu radi predaje izvr{enikovom du`niku.
(2) Na prijedlog tra`ioca izvr{enja, sud }e prema izvr{eniku koji nije predao
stvar u odre|enom roku, sprovesti izvr{enje radi predaje stvari.
Ovde se radi o slu~aju kada je obaveza izvr{enikovog du`nika na pla}anje
potra`ivanja vezana za predaju odre|ene stvari od strane izvr{enika. Za ovu
vrstu izvr{enja potrebno je da se ispune dva uslova.

^lan 154 505

Prvi uslov jeste da je izvr{enikova obaveza na predaju stvari utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom. Treba ista}i da obaveza izvr{enika na predaju
odre|ene stvari izvr{enikovom du`niku mo`e biti utvr|ena i nekom drugom
izvr{nom ispravom, a ne samo presudom.

Drugi uslov je da tra`ilac izvr{enja na koga je preneseno potra`ivanje radi

naplate stavi prijedlog za izru~enje stvari od strane izvr{enika.
Ako su ovi uslovi ispunjeni, sud }e nalo`iti izvr{eniku da stvar, u odre|enom
roku, preda sudu radi predaje izvr{enikovom du`niku. U slu~aju da izvr{enik
ne postupi po nalogu suda, onda se oduzimanje stvari od izvr{enika i predaja izvr{enikovom du`niku vr{i po odredbama zakona za izvr{enje radi ostvarenja nov~anog zahtjeva predajom odre|enih stvari.
Ako izvr{enikov du`nik ne}e
izvr{enja, tra`ilac izvr{enja koji
bi mogao prinudnim putem
potra`ivanje, treba da podnese

da isplati preneseno potra`ivanje tra`iocu

ne posjeduje izvr{nu ispravu na osnovu koje
da prisili izvr{enikovog du`nika da plati
tu`bu radi naplate prenesenog potra`ivanja.

Ima mi{ljenja da bi pravila iz ~l. 153. Zakona o izvr{nom postupku trebalo

na odgovaraju}i na~in primeniti i u slu~ajevima kada protivobaveza izvr{enika
ima drugi predmet, a ne predaju stvari. (M. Dika: Zakon o izvr{nom postupku, str. 137) To se pravda funkcijom izvr{nog postupka koja ima za cilj
uspostavljanje naru{enog pravnog poretka, a ako se na drugi na~in ne mo`e
posti}i namirenje tra`ioca izvr{enja onda bi odredbu ~lana 153. trebalo {ire
tuma~iti.
^lan 154.
Obavje{tavanje izvr{enika o tu`bi za naplatu
prenesenog potra`ivanja
Tra`ilac izvr{enja koji je podnio tu`bu radi naplate prenesenog
potra`ivanja du`an je bez odlaganja obavijestiti izvr{enika o pokrenutoj
parnici, a u protivnom odgovara izvr{eniku za {tetu koja mu je tim propustom nanesena.
Ovim ~lanom normira se za tra`ioca izvr{enja obaveza da obavijesti
izvr{enika o pokrenutoj parnici protiv izvr{enikovog du`nika radi naplate
prenesenog potra`ivanja, jer ako to ne u~ini odgovara izvr{eniku po osnovu
krivice za svu {tetu koja mu je tim propustom nanesena (nemogu}nost
naplate potra`ivanja zbog propu{tenog roka, nepotrebni tro{kovi spora,
kamata i sl.).
Izvr{enikov du`nik u sporu sa tra`iocem izvr{enja mo`e da istakne sve
prigovore koje bi mogao da istakne i izvr{eniku (~l. 151. st. 3.). Neobavje{tavanjem izvr{enika o pokrenutoj parnici njemu se uskra}uje pravo da pobija istinitost prigovora, kao i mogu}nost da u~estvuje u parnici kao umje{a~. (~l. 369.
ZPPRS/FBiH)

506 ^lan 155

Tra`ioci izvr{enja u ~iju je korist preneseno potra`ivanje tako|e zabranjeno (~l.

141. i 144.) imaju pravo da se ume{aju u parnicu na strani tra`ioca izvr{enja
koji je pokrenuo parnicu, jer je i njihov interes da tra`ilac izvr{enja na koga
je preneseno potra`ivanje uspe u parnici. Ovo tim pre {to se dejstvo presude,
po na{em mi{ljenju, prote`e na sve tra`ioce izvr{enja u ~iju je korist utu`eno
potra`ivanje zabranjeno. (Aleksandar \or|evi} - Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 94)
1

Zakon nema odredbu da obavje{tenje o parnici treba da bude upu}eno

izvr{eniku preko suda, pa bi se moglo zaklju~iti da se ono mo`e uputiti i
preko po{te, preporu~enom po{iljkom. Ako imamo u vidu supsidijarnu primjenu Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. st. 1.), onda u ovom slu~aju
treba primijeniti ~l. 372. ZPPRS/FBiH prema kome se obavje{tenje tre}eg lica
o pokrenutoj parnici upu}uje preko parni~nog suda podneskom. U podnesku
treba ozna~iti sud pred kojim se vodi postupak, parni~ne stranke i njihove
zakonske zastupnike, odnosno punomo}nike, predmet spora i njegov pravni
osnov. Uz podnesak treba dostaviti i primjerke tu`be, a ako je stadijum postupka odmakao izvr{enika treba obavijestiti i o stanju parnice, uz ozna~enje
dokaza koje su stranke predlo`ile, odnosno koje je sud do tada izveo.
Obavje{tenje o parnici trebalo bi vr{iti na po~etku postupka, da bi izvr{enik,
ako pristane da u~estvuje u svojstvu umje{a~a, mogao od samog po~etka parnice aktivno u~estvovati i izbje}i mogu}nost prekluzije pojedinih procesnih i
materijalnih rokova.
Nadle`nost parni~nog suda da re{ava u sporu izme|u tra`ilaca izvr{enja i
izvr{enikovog du`nika radi naplate prenesenog potra`ivanja utvr|uje se po
op{tim pravilima. Ovaj postupak nema kvalitet spora koji nastaje u toku i
povodom sudskog... izvr{nog postupka iz ~l. 45. ZPPRS/FBiH, pa ne povla~i
isklju~ivu mesnu nadle`nost suda izvr{enja. Povod parni~nom postupku je
naplata potra`ivanja od izvr{enikovog du`nika koji to ne}e voljno da u~ini, a
ne izvr{ni postupak ili neki akt preduzet u izvr{nom postupku. (Borivoj
Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Novi Sad, 1991, str. 330)
^lan 155.
Zaka{njenje u naplati prenesenog potra`ivanja
(1) Tra`ilac izvr{enja koji se ne brine za naplatu prenesenog potra`ivanja
odgovara za {tetu koja je time nanesena drugom tra`iocu izvr{enja koji
ima zalo`no ili koje drugo pravo koje se namiruje iz potra`ivanja.
(2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana sud mo`e, na prijedlog drugog tra`ioca
izvr{enja, ukinuti rje{enje o prenosu potra`ivanja na neurednog tra`ioca
izvr{enja i potra`ivanje prenijeti na drugog tra`ioca izvr{enja.

Uz stav 1: Ovaj stav je u odnosu na stav 1. ~l. 114. starog zakona izmijenjen tako {to je pojam staranja zamenjen pojmom brige i {to je u novom
zakonu izba~ena obaveza tra`ioca izvr{enja da zbog svoje nebrige odgovara za
{tetu nanesenu izvr{eniku. Nije sporno da i izvr{enik mo`e da pretrpi {tetu

^lan 155 507

nebri`nim pona{anjem tra`ioca izvr{enja za naplatu prenesenog potra`ivanja.

Tako, naprimjer, tra`ilac izvr{enja koji ne preduzima radnje da naplati
potra`ivanje zaustavlja to potra`ivanje i spre~ava sve druge da potra`ivanje
ostvare - izvr{ni postupak i dalje te~e protiv izvr{enika sve dok se tra`ilac
izvr{enja ne namiri. To je posebno nepovoljno za izvr{enika u slu~aju kad je
potra`ivanje tra`ioca izvr{enja ni`e od prenesenog potra`ivanja, pa izvr{enik
ne mo`e da ostvari svoje potra`ivanje u dijelu iznad potra`ivanja tra`ioca
izvr{enja. Me|utim, ako imamo u vidu op{ta opredjeljenja novog zakona da
se te`i{te za{tite pomjeri sa izvr{enika na tra`ioca izvr{enja, onda je i razumljivo rje{enje ovog pitanja na navedeni na~in, tj. su`avanjem odgovornosti
tra`ioca izvr{enja.
Prethodnim ~lanom utvr|ena je obaveza za tra`ioca izvr{enja da obavijesti
izvr{enika o pokrenutoj parnici protiv izvr{enikovog du`nika radi naplate prenesenog potra`ivanja i odre|ena je sankcija ako on to propusti da u~ini. Pored
ove utvr|ene obaveze tra`ilac izvr{enja mo`e u parnici, ali i izvan nje, da se
pona{a nebri`ljivo u pogledu naplate prenesenog potra`ivanja i da na taj na~in
pri~ini {tetu drugom tra`iocu izvr{enja koji ima zalo`no ili neko drugo pravo
koje se namiruje iz potra`ivanja. Tako, naprimjer, on mo`e da vodi parnicu
bez potrebne stru~ne pomo}i, da izostaje sa ro~i{ta ili da ne predla`e va`ne
dokaze, da spre~ava korisnu intervenciju izvr{enikovog du`nika itd. Prije i
izvan parnice tra`ilac izvr{enja mo`e da ne podi`e tu`bu za naplatu potra`ivanja, da ne predla`e izvr{ni postupak radi prinudnog namirenja potra`ivanja, da ne pobija pravne radnje izvr{enikovog du`nika i sl. Sva ova njegova
postupanja mogu da dovedu do nastanka {tete drugom tra`iocu izvr{enja koji
ima zalo`no pravo ili neko drugo pravo koje se namiruje iz potra`ivanja. Za
nastalu {tetu odgovara nebri`ni tra`ilac izvr{enja po na~elu krivice.
Ako se radi o nedjeljivom potra`ivanju koje se po svojoj prirodi prenosi samo
u cjelini i ako ima vi{e tra`ilaca izvr{enja samo na jedno od njih, onda u
krug o{te}enih i onih koji imaju pravo na naknadu {tete ulaze i drugi tra`ioci
izvr{enja za koje je isto potra`ivanje zaplijenjeno (~l. 147.).
2

Uz stav 2: Ako se tra`ilac izvr{enja na koga je preneseno potra`ivanje ne stara

o tom potra`ivanju na na~in koji je potreban da bi se ono o~uvalo i naplatilo, drugi tra`ioci izvr{enja su ovla{}eni da predlo`e da sud ukine rje{enje o
prenosu potra`ivanja na tog tra`ioca izvr{enja i da se potra`ivanje novim
rje{enjem prenese na drugog tra`ioca izvr{enja. Sud cijeni opravdanost ovog
prijedloga. On mo`e odrediti rok tra`iocu izvr{enja na koga je preneseno
potra`ivanje da ispravi svoje propuste ili postupi na drugi na~in koji smatra
najcjelishodnijim u toj izvr{noj stvari. Kad sud utvrdi da se tra`ilac izvr{enja
na koga je preneseno potra`ivanje ne stara o njegovoj naplati, ukinu}e rje{enje
o prenosu potra`ivanja na neurednog tra`ioca izvr{enja i potra`ivanje }e prenijeti na drugog tra`ioca izvr{enja. Rje{enjem kojim se ukida raniji prenos i
odre|uje se prenos na drugog tra`ioca izvr{enja ne dira se u red prvenstva
tra`ioca izvr{enja na koga je potra`ivanje bilo preneseno, kao ni u njegova
druga prava ste~ena u izvr{nom postupku. Ovde se radi o sankciji koja je
ograni~ena samo na ukidanje rje{enja o prenosu i oduzimanju prava tom
tra`iocu izvr{enja da on naplati potra`ivanje. Prvenstveni red zalo`nih prava

508 ^lan 156

vi{e tra`ilaca izvr{enja nije kriterijum za odre|ivanje na koga }e se ovde

potra`ivanje prenijeti. (vidi uz ~l. 144. i 147. st. 4.)
Ovde se mo`e postaviti pitanje kako }e sud postupiti ako se radi samo o
jednom tra`iocu izvr{enja. Mislimo da bi tada rje{enje o prenosu trebalo
ukinuti i uz konstataciju da je izvr{enje neuspje{no narediti obustavu postupka.
^lan 156.
Namirenje tra`ioca izvr{enja
(1) Tra`ilac izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno radi naplate namiru je se iz sredstava polo`enih kod suda.
(2) Namirenje tra`ioca izvr{enja i drugih lica ~ija prava prestaju
sprovo|enjem izvr{enja sprovodi se uz odgovaraju}u primjenu odredbi ~l.
133. i 134. ovog zakona.
1

Uz stav 1: Ovaj stav je izmijenjen u odnosu na ~lan 115. starog zakona.

Naime, stari ~lan je imao formulaciju kojom se odre|ivalo da je povjerilac na
koga je potra`ivanje preneseno namiren tek kada je efektivno naplatio iznos
od du`nikovog du`nika. Novi stav govori samo o tome da se tra`ilac izvr{enja
na koga je potra`ivanje preneseno radi naplate namiruje iz sredstava polo`enih
kod suda. Stari ~lan reguli{e pravna dejstva prenosa radi naplate, dok novi
stav odre|uje na~in ispunjavanja obaveze izvr{enikovog du`nika. On ispunjava svoju obavezu polaganjem novca u sudski depozit. (~l. 150. st. 1.)
Izvr{enikov du`nik se osloba|a svoje obaveze, ali je tra`ilac izvr{enja tek onda
namiren kada primi iz depozita odgovaraju}u nov~anu svotu. Ako tra`ilac
izvr{enja primi samo dio potra`ivanja, smatra se namirenim samo za taj dio.
Ako se tra`ilac izvr{enja ne naplati od izvr{enikovog du`nika ili se iz sredstava polo`enih kod suda naplati drugi tra`ilac izvr{enja koji ima ja~e pravo,
izvr{enje se obustavlja kao neuspje{no.
U postupku naplate potra`ivanja postoji trojan odnos: prvi je izme|u
tra`ioca izvr{enja i izvr{enika, drugi izme|u izvr{enika i izvr{enikovog
du`nika i tre}i izme|u tra`ioca izvr{enja i izvr{enikovog du`nika. Ovi odnosi
mogu prestati istovremeno ili nezavisno jedan od drugog. Istovremeno
prestaju u slu~aju kad izvr{enikov du`nik isplati potra`ivanje neposredno
tra`iocu izvr{enja, tada prestaju sve obaveze - i izvr{enikovog du`nika prema
tra`iocu izvr{enja i izvr{enika prema tra`iocu izvr{enja. Odnosi prestaju
nezavisno jedan od drugog u slu~aju kada izvr{enikov du`nik iznos koji
duguje izvr{eniku preda u depozit suda, od tog trenutka prestaje njegova
obaveza i prema izvr{eniku i prema tra`iocu izvr{enja. Me|utim, time nije
prestao odnos izme|u tra`ioca izvr{enja i izvr{enika, jer obaveza izvr{enika
prema tra`iocu izvr{enja prestaje tek kada tra`ilac izvr{enja primi novac, ali
pod uslovom da je time u celini izmirena obaveza prema tra`iocu izvr{enja.
(Neboj{a @arki} - Dragan Ra{i}: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom
postupku, str. 183)

^lan 157 509

Dug je izmiren kada banci kod koje se vodi ra~un poverioca stigne
nov~ana doznaka u korist poverioca ili nalog (virman) tu`enikove banke, a
ne kada su dozna~ena sredstva legla na `iro ra~un poverioca. (Vi{i privredni sud, P`-073/96)
2

Uz stav 2: Novi je stav i upu}uju}eg je karaktera, tj. odre|uje da se namirenje tra`ioca izvr{enja i drugih lica ~ija prava prestaju sprovo|enjem izvr{enja
sprovode uz odgovaraju}u primjenu odredbi ~l. 133. i 134. ovog zakona.
v) Prenos umjesto isplate
^lan 157.
(1) Zaplijenjeno potra`ivanje prelazi prenosom umjesto isplate na tra`ioca
izvr{enja prenesenog iznosa, sa dejstvom ustupanja potra`ivanja uz
naknadu.
(2) Ako je preneseno potra`ivanje obezbije|eno zalo`nim pravom upisanim
u javni registar, sud }e po slu`benoj du`nosti, prenijeti izvr{enikova prava
na tra`ioca izvr{enja a brisati zalo`no pravo upisano u korist izvr{enika.
(3) Tra`ilac izvr{enja na kojeg je potra`ivanje preneseno umjesto isplate
du`an je potra`ivanje naplatiti po pravilima koja va`e za potra`ivanja
prenesena radi naplate, s tim da se novac dobijen ostvarenjem potra`ivanja ispla}uje neposredno tra`iocu izvr{enja, osim u slu~aju iz stava 4.
ovog ~lana.
(4) Tra`ilac izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno umjesto isplate sma tra se namirenim i samim prenosom, u visini tog potra`ivanja, ako u
izvr{nom postupku nije u~estvovalo vi{e tra`ilaca izvr{enja ili drugih povjerilaca koji se namiruju iz prenesenog potra`ivanja. Ako u izvr{nom
postupku u~estvuju takva lica, tra`ilac izvr{enja na koga je potra`ivanje
preneseno umjesto isplate smatra}e se tra`iocem izvr{enja na koga je
potra`ivanje preneseno radi naplate.
(5) Okolnost da je na tra`ioca izvr{enja potra`ivanje preneseno umjesto
isplate ne uti~e na odgovornost izvr{enika za istinitost i naplativost pre nesenog potra`ivanja.

Uz stav 1: Ovaj stav je u odnosu na st. 1. ~l. 117. starog zakona ostao neizmenjen. Njime se reguli{e drugi na~in namirenja nov~anog potra`ivanja
datio in solutum). Zaplenjeno
tra`ioca izvr{enja putem prenosa umesto isplate (d
potra`ivanje se cesijom prenosi na tra`ioca izvr{enja, i to tako da on u svemu
postaje titular potra`ivanja, dok izvr{enik sasvim izlazi iz tog obligacionog
odnosa. On vi{e nije poverilac u odnosu na svog du`nika, a ni izvr{enik za
potra`ivanje koje se namiruje do visine prenesenog potra`ivanja. Prenosom
umesto isplate zaplenjeno potra`ivanje prelazi na tra`ioca izvr{enja prenesenog
iznosa sa dejstvom ustupanja potra`ivanja uz naknadu (cesija). (Rje{enje

510 ^lan 157

Vrhovnog privrednog suda Sl. 1000/57) To zna~i kao da je izvr{enik sam ustupio, tj. preneo svoje potra`ivanje tra`iocu izvr{enja uz naknadu. Zbog toga
tra`ilac izvr{enja mo`e slobodno da raspola`e prenesenim potra`ivanjem, {to
nije slu~aj kod prenosa radi naplate. (~l. 151.) (Aleksandar \or|evi} - Josip
Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 96, 97)
Izvr{enikov du`nik mo`e u sporu sa tra`iocem izvr{enja ista}i kako prigovore koje ima prema njemu, tako i prigovore koje je mogao ista}i prema
izvr{eniku do momenta kada je za prenos saznao.
2

Uz stav 2: Ovaj stav je u odnosu na stari zakon tako|e ostao neizmenjen.

Rje{enje sadr`ano u odredbi ovog stava uglavnom je sli~no rje{enjima
predvi|enim u ~l. 145. s tom razlikom {to se izvr{enikova prava (zalo`no
pravo) prenose na tra`ioca izvr{enja, a bri{e zalo`no pravo izvr{enika. Prema
tome, ako je preneseno potra`ivanje obezbje|eno zalo`nim pravom upisanim
u javni registar, na osnovu rje{enja o prenosu potra`ivanja umjesto isplate,
sud }e po slu`benoj du`nosti prenijeti izvr{enikova prava na tra`ioca izvr{enja
i brisa}e zalo`no pravo upisano u korist izvr{enika. Upis se mo`e izvr{iti samo
do visine prenesenog iznosa, koji mora brojno da se utvrdi u rje{enju suda.
Ovo pravilo va`i i za brisanje zalo`nog prava, koje se bri{e samo do visine
prenesenog iznosa, tako da izvr{enikovo zalo`no pravo ostaje i dalje za onaj
ostatak preko prenesenog iznosa.

Uz stav 3. i 4: Stav 3. novog zakona je nov stav, a stav 4. novog zakona

je pro{iren stav 3. starog zakona. U ova dva stava odre|uju se pravila po
kojima se namiruje tra`ilac izvr{enja na kojeg je potra`ivanje preneseno
umjesto isplate, i to u zavisnosti od toga da li je u izvr{nom postupku
u~estvovao jedan tra`ilac izvr{enja ili vi{e tra`ilaca izvr{enja ili drugih poverilaca koji se namiruju iz prenesenog potra`ivanja.

Ako je u izvr{nom postupku u~estvovao samo jedan tra`ilac izvr{enja na kojeg

je potra`ivanje preneseno umjesto isplate, onda se on smatra namirenim samim
prenosom potra`ivanja u visini tog potra`ivanja.

Ako je u izvr{nom postupku u~estvovalo vi{e tra`ilaca izvr{enja ili drugih

povjerilaca koji se namiruju iz prenesenog potra`ivanja,, onda je tra`ilac
izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno umjesto isplate du`an potra`ivanje naplatiti po pravilima koja va`e za potra`ivanja prenesena radi naplate
s tim da se novac dobijen ostvarenjem potra`ivanja ispla}uje neposredno
tra`iocu izvr{enja.

Uz stav 5: Ovaj stav odgovara stavu 4. ~l. 117. starog zakona. Prenosom umesto
isplate smatra se da je tra`ilac izvr{enja namiren, ali to ne uti~e na odgovornost
izvr{enika za istinitost i naplativost prenesenog potra`ivanja. Prema jednom
shvatanju, izvr{enik odgovara tra`iocu izvr{enja za postojanje samog potra`ivanja u trenutku izvr{enog prenosa, kao i za naplativost prenetog potra`ivanja, pa
ako potra`ivanje izvr{enika ne postoji ili nije naplativo on je u obavezi prema
tra`iocu izvr{enja za {tetu koju tra`ilac izvr{enja ima zbog toga {to je predmet
vo|enja parni~nog postupka. (Neboj{a [arki} - Dragan Ra{i}: Priru~nik za pri-

^lan 158 511

menu Zakona o izvr{nom postupku, str. 184) Prema drugom shvatanju, koje se
oslanja na pravila obligacionog prava i koje je preovla|uju}e, ustupilac odgovara
za naplativost (za efektivnu naplatu ina~e valjanog potra`ivanja) prenesenog
potra`ivanja samo ako je tako ugovoreno sa povjeriocem (~l. 443. ZOO). Po{to
Zakon o izvr{nom postupku RS/FBiH upu}uje na odredbe Zakona o obligacionim
odnosima, to po ovom pravilu tra`ilac izvr{enja nema osnov da od izvr{enika
zahteva obe{te}enje ako se poka`e da potra`ivanje istina postoji ali da je
nenaplativo. Izvesno je da nije ugovorena poja~ana odgovornost izvr{enika, a
sud nije ovla{}en da to konstitui{e svojim re{enjem o prenosu. Tra`ilac izvr{enja
zato prihvata ovaj rizik ako se opredeli za prenos potra`ivanja umesto isplate.
(Borivoj Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, str. 335)
4. Posebne odredbe o izvr{enju na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima
^lan 158.
Primjena odredbi glave XII ovog zakona
U izvr{enju na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima primjenjuju
se odredbe ~l. 137. do 157. ovog zakona, ako odredbama ~l. 158. do 165.
ovog zakona nije druga~ije odre|eno.
1

Ovaj ~lan odgovara ~lanu 118. starog zakona, s tim {to je precizniji u
odre|ivanju koje se odredbe o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju izvr{enika
(glava XII) primjenjuju kod izvr{enja na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima. Prvo je postavljeno op{te pravilo da se u izvr{enju na plati i drugim
stalnim nov~anim primanjima primjenjuju odredbe ~l. 137. do 157. ovog
zakona, a zatim je dodato, osim ako odredbama ~l. 158 do 165. ovog zakona
nije druga~ije odre|eno. Me|utim, treba re}i, da op{te pravilo ne}e biti ~esto
u primjeni, jer su posebnosti ovde toliko izra`ene da isklju~uju op{tost u postupku sprovo|enja ovog izvr{enja.
Izvr{enje na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima sprovodi se jednostavnim tehnikama ostvarivanja nov~anih potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Ona
i pored toga obezbje|uju efikasno i pouzdano namirenje. U praksi su vrlo
~esta, pa su zbog toga i posebno regulisana u ~l. 158-165. ovog zakona.

Kada je predmet izvr{enja samo nov~ana tra`bina koju izvr{enik

potra`uje kao svoju zaradu na radnom mestu, izvr{enje se sprovodi tako {to
sud koji dozvoljava izvr{enje i kada nije op{te mesno nadle`an za izvr{enika,
plenidbu sprovodi neposrednom dostavom dozvole izvr{enja ustanovi odnosno organizaciji na ~ijoj blagajni izvr{enik prima zaradu. (Vrhovni sud
Jugoslavije, R. 47/58)
2

Administrativna zabrana na li~ni dohodak radnika ne izjedna~uje se u dejstvu

sa sudskim re{enjem o izvr{enju, pa ukoliko organizacija nije vr{ila obustave,
sud ne mo`e dozvoliti neposredno izvr{enje protiv te organizacije jer to mo`e
~initi samo ako nije vr{ena obustava po sudskom re{enju o izvr{enju, a ne
po administrativnoj zabrani. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-72/85)

512 ^lan 159

Radniku pripada kamata na li~ni dohodak ukoliko je radna organizacija u docnji a sredstva su transferisana na njen devizni ra~un.

Pogre{io je prvostepeni sud kada je radniku na ispla}eni iznos li~nog

dohotka utvrdio i pravo na kamatu. Ovo stoga {to se devizni deo li~nog
dohotka mo`e ispla}ivati samo iz deviznog priliva organizacije udru`enog
rada ostvarenog u radnoj jedinici u kojoj je radnik upu}en na rad u inostranstvo, radio. Ako deviznih sredstava iz tog izvora nema, kao {to je to u
konkretnom slu~aju, a organizacija isplatu pripadajau}eg iznosa izvr{i radniku iz nekih drugih sredstava, onda radnik nema pravo na kamatu, jer
prema odredbi ~lana 277. Zakona o obligacionim odnosima du`nik koji
zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje pored glavnice i kamatu.
Prema tome radnik bi imao pravo na kamatu da je organizacija pala u docnju. U konkretnom slu~aju organizacija bi pala u docnju od prvog narednog
dana od transfera deviznih sredstava na svoj `iro ra~un. Kako transfer sredstava jo{ nije izvr{en, ve} su radnicima ispla}eni zara|eni iznosi li~nog
dohotka iz drugih izvora to organizacija nije u obavezi da plati kamatu.
Kako je prvostepeni sud pogre{io kada je organizaciju obavezao da radniku
plati kamatu to je `albu valjalo usvojiti, pobijanu odluku preina~iti a zahtev
radnika, kao neosnovan, odbiti. (Odluka Suda udru`enog rada Srbije, SD.
496/90)
^lan 159.
Rje{enje o izvr{enju
(1) Rje{enjem o izvr{enju na plati odre|uje se zapljena odre|enog dijela plate
i nala`e se poslodavcu koji izvr{eniku ispla}uje platu da nov~ani iznos
za koji je odre|eno izvr{enje isplati, odnosno ispla}uje tra`iocu izvr{enja
nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, ako ovim zakonom nije druga~ije
odre|eno.
(2) Rje{enje o izvr{enju odnosi se i na pove}anje plate do kojeg do|e nakon
dostave rje{enja o izvr{enju kao i na sva primanja izvr{enika po osnovu
rada.
1

Uop{te: Ovaj ~lan odgovara ~l. 119. i 120. starog zakona. Naime, st. 2. ~l.
159. novog zakona obuhvata st. 2. ~l. 119. i ~l. 120. starog zakona. Pojmovi
dr`avni organ ili drugo pravno lice, organizacija ili zajednica zamijenjeni su
jedinstvenim pojmom poslodavac. Prema ~lanu 3. Zakona o radu Republike
Srpske (Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 38/2000) poslodavcem se smatra preduze}e, ustanova, banka, organizacija za osiguranje, udru`enje, agencija, zadruga i svako drugo pravno i fizi~ko lice koje radniku, na osnovu ugovora o radu, daje zaposlenje, dok je prema ~lanu 3. Zakona o radu Federacije
Bosne i Hercegovine (Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br.
43/1999, izmjene i dopune 32/2000) poslodavac svako fizi~ko ili pravno lice koje
zaposleniku daje posao na osnovu ugovora o radu. Prema starom zakonu povjerilac se namiruje po pravosna`nosti rje{enja, a prema novom tra`ilac
izvr{enja se namiruje nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju.

^lan 159 513

Uz stav 1: Rje{enjem o izvr{enju na plati odre|uje se zapljena odre|enog

dijela plate i nala`e se poslodavcu isplata ili pla}anje iznosa do namirenja
tra`ioca izvr{enja. Zapljena je sprovedena danom dostave re{enja o izvr{enju
izvr{enikovom du`niku (~l. 141. st. 2.).
Dejstva zapljene sastoje se u tome da se izvr{enikovom du`niku zabranjuje
da izvr{eniku ispuni nov~ano potra`ivanje, a izvr{eniku se zabranjuje da to
potra`ivanje naplati ili da ina~e raspola`e njim i zalogom koji je dat za njegovo obezbe|enje (~l. 141. st. 1.).
Tra`ilac izvr{enja zapljenom sti~e zalo`no pravo na zaplijenjenom dijelu plate
(~l. 141. st. 3.).
Prvenstveni red zalo`nih prava vi{e tra`ilaca izvr{enja odre|uje se prema danu
prijema izvr{nog prijedloga u sudu ili danom predaje po{ti preporu~enog
pisma (~l. 144. st. 1. i 2.).
Rje{enje o izvr{enju, tj. o zapljeni je jedina izvr{na radnja. Ovde se ne donosi
rje{enje o prenosu. Zbog toga, kad rje{enje o izvr{enju (zapljeni) postane
izvr{no, tra`iocu izvr{enja se ispla}uje iznos za koji je odre|eno izvr{enje.
O izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (zapljeni) sud je obavezan da obavijesti poslodavca koji izvr{eniku ispla}uje platu, odnosno druga stalna nov~ana primanja.
Po prijemu rje{enja o izvr{enju (zapljeni) poslodac koji izvr{eniku ispla}uje
platu du`an je da odmah sprovede zapljenu, odnosno da iz dijela plate
izvr{enika na koji se izvr{enje mo`e sprovesti obustavi nov~ani iznos za koji
je izvr{enje odre|eno, a po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (zapljeni) obustavljeni iznos isplati tra`iocu izvr{enja. Ako sprovedenom obustavom tra`ilac
izvr{enja nije namiren za svoje potra`ivanje, onda }e se nastaviti sa obustavom
i isplatom do kona~nog namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja.

Obustava i isplata nov~anog iznosa za koji je odre|eno izvr{enje odnosi se ne

samo na fiksno potra`ivanje izvr{enika nego i na ona potra`ivanja koja dospijevaju u odre|enim vremenskim razmacima (tzv. povremena davanja), odnosno koja
}e dospjeti ubudu}e, kao {to je npr. zakonsko izdr`avanje, nov~ana renta zbog
naru{enja zdravlja ili umanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti ili izgubljenog
izdr`avanja usljed smrti davaoca izdr`avanja. To zna~i da rje{enje o izvr{enju (zapljeni) ima dejstvo i na budu}a potra`ivanja, tj. prema dospjelosti pojedinih obroka.
Kod potra`ivanja koja povremeno dospevaju va`no je u re{enju o izvr{enju
(zapleni) navesti od kada ona po~inju da teku (po datumu), da se ozna~i kada
dospeva svaki obrok (npr. prvog, petnaestog u mesecu i sl.). Pored toga
potrebno je da se nazna~i i vreme trajanje povremenog davanja bilo kalendarski ili nastupanjem odre|enog doga|aja, kao {to je npr. punoletstvo, stupanje u brak, zavr{etak redovnog {kolovanja i sl. (Aleksandar \or|evi} - Josip
Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 98, 99)

Uz stav 2: Visina plate radnika je promenljiva kategorija. Ona se ne mo`e

utvrditi u fiksnom, nepromenjenom iznosu. (Ustavni sud Makedonije, U-100/75)

514 ^lan 160

Zbog toga tra`ilac izvr{enja nije uvek u mogu}nosti da u predlogu za

izvr{enje (zapleni) ozna~i ta~an iznos ovih primanja, jer mu ti podaci ~esto
nisu ni dostupni. Imaju}i ovo u vidu zakonodavac je odredio da se re{enje o
izvr{enju (zapleni) odnosi i na pove}anje plate do kojeg do|e posle dostavljanja re{enja o izvr{enju (zapleni), kao i na sva primanja izvr{enika po
osnovu rada. Tako, na primer, ako re{enje o izvr{enju (zapleni) obuhvati iznos
do jedne polovine plate ili drugih primanja koja izvr{enik ostvaruje na svom
radovnom radnom mestu, sva pove}anja i naknade koje nastupe inkorporiraju se u re{enje o izvr{enju (zapleni), te }e se ono sprovesti i na ovom delu.
(Neboj{a [arki} - Dragan Ra{i}: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku, str. 186) Me|utim, ako bi poslije dostavljanja rje{enja do{lo do umanjenja plate izvr{enika, ovla{}eno lice izvr{enikovog du`nika bi moralo, i bez
izmjene rje{enja o izvr{enju (zapljeni), da smanji obroke koje ispla}uje tra`iocu
izvr{enja, da ne bi povrijedilo dio primanja izvr{enika koji je izuzet od
izvr{enja, odnosno na kome je izvr{enje ograni~eno. Ovla{}eno lice (ra~unopolaga~) izvr{enikovog du`nika je u obavezi da kod svake obustave prethodno
utvrdi iznos ~iste plate izvr{enika pa odre|eni dio da isplati tra`iocu izvr{enja.
Treba napomenuti da se sredstva koja se raspodjeljuju na plate radnika koriste
i za naknade plata za vreme dr`avnih praznika, za vreme kori{}enja godi{njeg
odmora, bolovanja, stru~nog usavr{avanja, pa se otuda i rje{enje o izvr{enju
odnosi ne smao na plate radnika nego i na ove naknade.

Zabrana stavljena na li~ni dohodak korisnika kredita po njegovom pristanku (administrativna zabrana) ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju na
li~nom dohotku, samo u vezi s redosledom naplate (~lan 119. ZIP-a), ali se
ne mo`e smatrati sudskim re{enjem na osnovu koga se mo`e neposredno
doneti re{enje o izvr{enju protiv dru{tveno-pravnog lica koje je propustilo da
svome radniku izvr{i obustave dospelih rata kredita po administrativnoj
zabrani. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-4583/83)
Re{enje o izvr{enju na li~nom dohotku du`nika ne dejstvuje prema
pravnom licu u kome du`nik nije, niti je bio u radnom odnosu. Ovo i u
slu~aju kada je re{enje o izvr{enju pogre{no dostavljeno tom pravnom licu a
ono o tome nije obavestilo sud niti je re{enje dostavilo drugom pravnom licu
u kome je du`nik u radnom odnosu. (Vi{i sud u Somboru, G`-1209/85.)
Obaveza du`nika je u potpunosti izvr{ena time {to mu je na osnovu
administrativne zabrane organizacija kod koje radi izvr{ila obustavu li~nog
dohotka do visine duga bez obzira {to blagajna nije poveriocu dostavila sve
obustavljene iznose, ili {to je neke iznose pogre{no dostavila drugom licu
umesto poveriocu. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 468/73)
^lan 160.
Izvr{enje kada pravo na izdr`avanje ima vi{e lica
(1) Ako pravo na zakonsko izdr`avanje, odnosno pravo na rentu za
izgubljeno izdr`avanje zbog smrti davaoca izdr`avanja prema istom

^lan 161 515

izvr{eniku ima vi{e lica, a ukupni iznos njihovih potra`ivanja prelazi dio
plate koji mo`e biti predmet izvr{enja, izvr{enje se odre|uje i sprovodi
u korist svakog od takvih tra`ilaca izvr{enja srazmjerno visini njihovih
potra`ivanja.
(2) Ako nakon zapo~etog sprovo|enja izvr{enja na plati, odnosno drugom
stalnom nov~anom primanju bude podnesen novi prijedlog za izvr{enje
na potra`ivanje iz stava 1. ovog ~lana, sud }e prije doneseno rje{enje o
izvr{enju izmijeniti po slu`benoj du`nosti u smislu stava 1. ovog ~lana i
odrediti iznos koji }e se ubudu}e ispla}ivati pojedinim tra`iocima izr{enja.
(3) U slu~aju iz stava 2. ovog ~lana, rje{enje o izvr{enju dostavlja se i rani jem tra`iocu izvr{enja koji protiv tog rje{enja mo`e izjaviti prigovor.
1

Uop{te: Ovaj ~lan uglavnom odgovara ~l. 121. starog zakona. Pravilo koje je
regulisano u ovom ~lanu predstavlja izuzetak od pravila da se red zalo`nih
prava vi{e tra`ilaca izvr{enja odre|uje prema danu prijema prijedloga u sudu
odnosno po{ti. (~l. 144. st. 1. i 2.) Ako su izvr{ni prijedlozi vi{e tra`ilaca izvr{enja
primljeni u sudu istog dana, zalo`na prava imaju isti prvenstveni red ako
se ne mogu namiriti u cijelosti, namiruju se srazmjerno (~l. 144. st. 3. i 4.).

Uz stav 1: Ovde se radi o dva privilegovana potra`ivanja: iz zakonskog

izdr`avanja i rente (naknade) za izgubljeno izdr`avanje zbog smrti davaoca
izdr`avanja. Zbog zna~aja ovih potra`ivanja za tra`ioce izvr{enja, zakon je
odredio da se ta potra`ivanja namiruju srazmjerno visini svakog od njih i u
korist svakog tra`ioca izvr{enja, bez obzira kada su prijedlozi tra`ilaca izvr{enja
primljeni u sud odnosno po{tu. Ovo pravilo }e se primjeniti samo u slu~aju
ako zbir svih potra`ivanja prelazi dio plate odnosno drugih primanja
izvr{enika koja mogu biti predmet izvr{enja.

Uz stav 2. i 3: Ako se nakon zapo~etog sprovo|enja izvr{enja na plati odnosno drugom stalnom nov~anom primanju pojavi novi tra`ilac izvr{enja, onda
}e sud ranije doneseno rje{enje izmijeniti po slu`benoj du`nosti i odredi}e
iznos koji }e se ubudu}e ispla}ivati pojedinim tra`iocima izvr{enja. Razumljivo
je da }e sud ovako postupiti samo ako se novo potra`ivanje ne mo`e namiriti u potpunosti iz dijela plate koji mo`e biti predmet izvr{enja. Novo izmijenjeno rje{enje o izvr{enju dostavlja se i ranijem tra`iocu izvr{enja koji protiv tog rje{enja mo`e izjaviti prigovor.
Navedenim rje{enjima spre~eno je da se neka potra`ivanja namiruju u potpunosti, a neka da ostanu prakti~no nenamirena, iako u su{tini poti~u iz istog
osnova.
^lan 161.
Mjesto isplate
(1) Potra`ivanja za koja nije propisano bezgotovinsko pla}anje tra`ilac izvr{enja
napla}uje neposredno na blagajni na kojoj se izvr{eniku ispla}uje plata.

516 ^lan 161

(2) Tra`ilac izvr{enja ima pravo da zahtijeva da mu se obustavljeni iznos

ispla}uje po{tom na adresu koju nazna~i ili na odre|eni ra~un kod banke,
uz odbijanje tro{kova doznake.
1

Uop{te: Ovaj ~lan je uglavnom ostao isti kao i ~lan 122. starog zakona.
Pro{iren je samo st. 2. prema kome se tra`ilac izvr{enja mo`e da naplati
putem po{te pored adrese koju nazna~i i na odre|en ra~un kod banke. Ina~e,
ovim ~lanom je regulisano mjesto isplate za potra`ivanja za koja nije propisano
bezgotovinsko pla}anje.

Uz stav 1: Kada su u pitanju tra`ioci izvr{enja koji su pravna lica i koji

nov~ani promet obavljaju putem ra~una, obavezni su da pla}anje potra`ivanja izvr{e preko ra~una koji se vodi kod organizacije za platni promet.
Me|utim, tra`ioci izvr{enja koji ne spadaju u ove subjekte napla}uju
potra`ivanje neposredno na blagajni na kojoj se izvr{eniku ispla}uje plata.
Tra`ioci izvr{enja su du`ni po{tovati pravila rada subjekta koji vr{i isplatu iz
plate izvr{enika.

Uz stav 2: Tra`ilac izvr{enja mo`e da zahtjeva da mu se isplata potra`ivanja

izvr{i preko po{te na adresu koju nazna~i ili na odre|eni ra~un kod banke,
uz odbijanje tro{kova doznake. To zna~i da tro{kovi padaju na teret tra`ioca
izvr{enja, a ne na teret izvr{enika, s obzirom na to da je zakon upravo
tra`iocu izvr{enja utvrdio mogu}nost da to potra`ivanje napla}uje na blagajni
izvr{enika. Subjekt isplate ne mo`e da bira na~in pla}anja i du`an je da se
povinuje zahtjevu tra`ioca izvr{enja. Ako tra`ilac izvr{enja ne da nikakav zahtjev, subjekt isplate treba da mu na blagajni stavi na raspolaganje nov~ani
iznos obustavljenog potra`ivanja, a mjesto pla}anja je mjesto u kome izvr{enik
prima platu.
Zahtjev da mu se obustavljeni iznos isplati preko po{te na ozna~enu adresu
ili na ra~un kod banke tra`ilac izvr{enja mo`e staviti u prijedlogu za izvr{enje
ili kasnije, sve dok potra`ivanje nije namireno. Smatra se da je obaveza
izvr{ena odnosno da je dug ispla}en u momentu kada banci odnosno organizaciji kod koje se vodi ra~un tra`ioca izvr{enja stigne nov~ana doznaka u
korist tra`ioca izvr{enja ili nalog (virman) izvr{enikove banke odnosno organizacije da odobri na ra~un tra`ioca izvr{enja iznos ozna~en u nalogu (~l. 318.
st. 1. ZOO). Tako, naprimjer, ako izvr{enik ~ekovnom uputnicom uputi
odre|eni iznos novca na ra~un tra`ioca izvr{enja putem banke kod koje se
ovaj ra~un vodi, smatra}e se da je izvr{enik dug isplatio u momentu kad je
novac sa ~ekovnom uputnicom polo`io toj banci. Pe~at banke sa datumom na
~ekovnoj uputnici ozna~ava dan pla}anja. Izvr{enika ne interesuje kada }e ova
banka odobriti taj iznos na ra~un tra`ioca izvr{enja. To je banka tra`ioca
izvr{enja, ona radi za njega, pa neka tra`ilac izvr{enja snosi rizik njene
poslovnosti. Na izvr{enika se ne mo`e prebaciti rizik neposlovnosti ove banke.

U slu~aju da se ra~un tra`ioca izvr{enja vodi kod druge banke, smatra se da

je isplata izvr{ena kada toj banci stigne izvr{enikova nov~ana doznaka od
strane banke kod koje je pla}anje izvr{eno. Izvr{enik koji je izvr{io pla}anje
snosi rizik poslovanja banke kod koje je izvr{io pla}anje ~ekovnom uputni-

^lan 162 517

com. Sve dok ova banka ne dostavi izvr{enikovu nov~anu doznaku banci kod
koje se vodi ra~un tra`ioca izvr{enja, pla}anje nije izvr{eno. Izvr{enik ovo
mora imati na umu kada vr{i pla}anje preko druge banke. Na isti na~in je
regulisano vreme pla}anja, kada se ono vr{i virmanskim nalogom (virmanskim
ili obra~unskim ~ekom). Ako se izvr{enikov ra~un i ra~un tra`ioca izvr{enja
vode kod iste banke, pla}anje je izvr{eno kad ta banka primi (vizira)
izvr{enikov virmanski nalog. Izvr{enika se ne ti~e kada }e banka izvr{iti preknji`avanja sa ra~una izvr{enika na ra~un tra`ioca izvr{enja i obavestiti tra`ioca
izvr{enja o upla}enom. To je istovremeno i banka tra`ioca izvr{enja, pa i on
treba da snosi rizik njene poslovosti. U slu~aju da je ra~un izvr{enika i
tra`ioca izvr{enja kod razli~itih banaka, onda }e se pla}anje smatrati izvr{enim
kada virmanski nalog izvr{enikove banke stigne banci tra`ioca izvr{enja da ga
odobri ra~unu tra`ioca izvr{enja. Izvr{enik mora voditi ra~una o ~injenici da
svaki od subjekata snosi rizik poslovanja svoje banke. Zbog toga on mora
birati banku kod koje }e se voditi njegov ra~un, tj. da izabere onu banku
koja je najposlovnija, koja }e njegove virmanske naloge odmah obra|ivati i
dostavljati banci tra`ioca izvr{enja. (Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Tom I, str. 777, 778)
Kada se pla}anje vr{i putem po{te nov~anom uputnicom, smatra se da je
izvr{enik isplatio svoj dug kada je novac sa uputnicom predao po{ti (~l. 318.
st. 2. ZOO). Po{tanski pe~at sa datumom na priznanici uputnici je oznaka
dana izvr{enog pla}anja. Po{ta u ovom slu~aju radi za ra~un tra`ioca izvr{enja.
Izvr{enika se ne ti~e kada }e novac oti}i tra`iocu izvr{enja.
^lan 162.
Prestanak rada
(1) Kad izvr{eniku prestane rad, rje{enje o izvr{enju djeluje i prema drugom
poslodavcu kod kojeg du`nik stupa na rad i to od dana kad je tom
poslodavcu dostavljeno rje{enje o izvr{enju.
(2) Prija{nji poslodavac izvr{enika du`an je bez odgode preporu~enom
po{iljkom s povratnicom dostaviti rje{enje o izvr{enju novom poslodavcu
i o tome obavijestiti sud.
(3) Prija{nji poslodavac obavijesti}e sud o prestanku rada izvr{enika bez odlaganja ako mu nije poznat novi poslodavac, o ~emu }e sud obavijestiti
tra`ioca izvr{enja odre|uju}i mu rok radi pribavljanja podataka o novom
poslodavcu.
(4) Ako tra`ilac izvr{enja ne obavijesti sud u roku koji mu je odre|en o
novom poslodavcu, sud }e obustaviti izvr{enje.
1

Uop{te: U odnosu na ~lan 123. starog zakona, ovaj ~lan je izmijenjen u tom
smislu {to je pojam pravnog lica zamijenjen pojmom poslodavac. Tako|e je
promijenjen i naziv ~lana, pa umesto Prestanak radnog odnosa sada stoji
Prestanak rada. Na{e je mi{ljenje, bar sa zakonskog stanovi{ta, da je stari

518 ^lan 162

naziv Prestanak radnog odnosa pravilniji, jer Zakon o radu Republike Srpske
( Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 38/2000) govori o Prestanku radnog
odnosa (~l. 112-127.) a Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine
(Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/1999) o Prestanku
ugovora o radu (~l. 86-100.).
2

Uz stav 1. i 2: Ako je izvr{eniku prestao rad poslije dostavljanja rje{enja o

izvr{enju, onda ex lege rej{enje ima dejstvo i prema drugom poslodavcu kod
kojeg je izvr{enik stupio na rad i to od dana kad je tom poslodavcu dostavljeno rje{enje o izvr{enju. Prija{nji poslodavac izvr{enika obavezan je da bez
odlaganja preporu~enom po{iljkom s povratnicom uputi re{enje o izvr{enju
novom poslodavcu i da o tome obavijesti sud. Zbog navedenog dejstva rje{enja
izvr{enik ne mo`e tra`iti produ`enje rokova za prigovor ili neka druga procesna ovla{}enja samo zbog toga {to je u rej{enju ozna~en poslodavac kod
koga je on ranije bio u radnom odnosu. Sva ovla{}enja mogao je koristiti i
ranije, tj. od prijema rje{enja o izvr{enju, pa je logi~no da ne mo`e insistirati
na ovla{}enjima koja bi se zasnivala na njegovom nesavjesnom pona{anju.

Treba napomenuti da obaveza prija{njeg poslodavca da re{enje o izvr{enju

uputi novom poslodavcu kod koga je izvr{enik zasnovao radni odnos mo`e
biti ote`ana pona{anjem izvr{enika koji nema zakonsku obavezu da obavesti
svog biv{eg poslodavca da li }e i gde zasnovati radni odnos. Praksa je pokazala da su nesavesni i prezadu`eni izvr{enici ~esto menjali mesto svog zaposlenja da bi osujetili izvr{enje na svojim primanjima. (Bogoljub Popovi} - Vuka{in
Risti}: Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i
obrascima za prakti~nu primenu, Beograd, 1978. str. 125)

Re{enje o izvr{enju na li~nom dohotku du`nika ne dejstvuje prema

dru{tveno-pravnom licu u kome du`nik nije niti je bio u radnom odnosu.
Ovo i u slu~aju kada je re{enje o izvr{enju pogre{no dostavljeno tom
dru{tveno-pravnom licu a ono nije o pogre{noj dostavi obavestilo sud niti je
re{enje dostavilo drugom dru{tveno-pravnom licu u kome je du`nik u radnom odnosu. (Vi{i sud u Somboru, G`-1209/85)
Sud je na{ao da se tu`io~evo potra`ivanje nije moglo zasnovati na
~injenici {to tu`eni nije odbijao mese~ne obroke i ispla}ivao ih prema re{enju
o izvr{enu. Ovo radi toga {to du`nik kome je trebalo odbijati mese~ne obroke,
nije bio u radnom odnosu kod tu`enog u vreme dono{enja re{enja o
izvr{enju. Prema tome, u tom slu~aju tu`eni nije du`an da re{enje o izvr{enju
dostavlja dru{tveno-pravnom licu kod koga je du`nik zasnovao novi radni
odnos, a niti je du`an da o tome obave{tava sud ili poverioca. (Okru`ni
privredni sud u Titogradu, P. br. 855/79, od 12.11.1979. i Vrhovni sud Crne
Gore, P`-411/79, od 13.5.1980.)
4

Samim neobave{tavanjem verovnika da je du`niku radniku prestao radni

odnos i da organizacija udru`enog rada nije u mogu}nosti da obustavi dospele
rate po administrativnoj zabrani, ne stvara jo{ obavezu naknade {tete
namirenja svih dospelih rata od organizacije udru`enog rada kod koje je
du`nik bio zaposlen. Ovakva obaveza postoji samo onda ako postoji izvorna

^lan 163 519

veza izme|u propusta obave{tavanja verovnika i nastanka {tete, tj. ako je propustom organizacije udru`enog rada kod koje je radnik bio zaposlen verovnik
bio onemogu}en da dospele rate naplati putem obustave od druge dru{tveno
pravne osobe kod koje se du`nik kasnije zaposlio. (Vi{i privredni sud Srbije,
P`-3683/82. i Vi{i privredni sud, P`-3762/83) Isto tako, samim propustom organizacije udru`enog rada da obavesti davaoca kredita da je korisnik kredita
napustio organizaciju koja je vr{ila obustave na li~nom dohotku radnika, jo{
ne stvara obavezu naknade {tete u vidu neispla}enih dospelih rata.
Ako je pri tome davalac kredita istovremeno podneo tu`bu i kod op{tinskog suda za naplatu dospelih rata od samog korisnika kredita, obaveza
naplate dospelih rata kredita od organizacije udru`enog rada postojala bi tek
onda kada se u postupku pred op{tinskim sudom poverilac ne bi mogao
naplatiti od glavnog du`nika. U protivnom, do{lo bi do dvostruke naplate
istog potra`ivanja. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-4709/85).
5

Uz stav 3. i 4: Obaveza da se bez odlaganja obavijesti sud od strane prija{njeg

poslodavca postoji i u slu~aju kada nije poznato kod kog je novog poslodavca izvr{enik zasnovao radni odnos. O tome }e sud obavijestiti tra`ioca
izvr{enja i odredi}e mu rok u kome treba da pribavi podatke o novom poslodavcu. Rok je sudski i mo`e se produ`iti.
Ako tra`ilac izvr{enja izvijesti sud o novom radnom odnosu izvr{enika kod
drugog poslodavca, rje{enje o izvr{enju }e se dostaviti tom poslodavcu.
Ako u odre|enom roku tra`ilac izvr{enja ne obavijesti sud o novom poslodavcu, sud }e obustaviti izvr{enje. Kada sazna kod koga je poslodavca
izvr{enik zasnovao radni odnos, tra`ilac izvr{enja mo`e naknadno podnijeti
prijedlog za izvr{enje ili predlo`iti drugo sredstvo izvr{enja, kao {to je prodaja pokretnih stvari ili prodaja nepokretnosti.
Tu`eni nema obavezu da rje{enje o izvr{enju dostavlja poslodavcu kod koga
je izvr{enik zasnovao radni odnos ako izvr{enik nije bio u radnom odnosu
kod tu`enog u vrijeme dono{enja rje{enja o izvr{enju.
^lan 163.
Odgovornost poslodavca za propu{tenu obustavu
i isplatu dospjelih rata
(1) Tra`ilac izvr{enja mo`e predlo`iti da sud u izvr{nom postupku rje{enjem
nalo`i poslodavcu da mu isplati sve rate {to ih je propustio obustaviti i
isplatiti prema rje{enju o izvr{enju.
(2) Prijedlog iz stava 1. ovog ~lana tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti do
zavr{etka izvr{nog postupka.
(3) Rje{enje kojim se usvaja prijedlog tra`ioca izvr{enja ima dejstvo rje{enja
o izvr{enju.

520 ^lan 163

(4) Poslodavac koji nije postupio prema rje{enju o izvr{enju ili je propustio
postupiti po ~lanu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za {tetu koju
je tra`ilac izvr{enja zbog toga pretrpio.
1

Uop{te: Ovaj ~lan odgovara ~lanu 124. starog zakona. Njim je predvi|ena
odgovornost poslodavca za propu{tenu obustavu i isplatu dospjelih rata
tra`iocu izvr{enja.

Uz stav 1. i 2: Poslodavac koji je propustio da obustavi i isplati tra`iocu

izvr{enja prema re{enju o izvr{enju odre|ene iznose iz plate izvr{enika, izla`e
se opasnosti da tra`ilac izvr{enja predlo`i sudu da u izvr{nom postupku
re{enjem utvrdi obavezu i nalo`i poslodavcu da mu isplati sve rate {to ih je
propustio obustaviti i isplatiti prema re{enju o izvr{enju. Za poslodavca nastaje obaveza pla}anja bez obzira da li se tra`ilac izvr{enja mo`e namiriti daljim
obustavama plate ili iz druge imovine izvr{enika. Dovoljno je da se utvrdi
da je poslodavac bio du`an da obustavi i isplati te iznose i da se to moglo
prema visini raspolo`ivog dela plate. (Borivoj Starovi}: Komentar zakona o
izvr{nom postupku, str. 345, 346.)
Tra`ilac izvr{enja mo`e predlo`iti naplatu navedenih rata sve do okon~anja
izvr{nog postupka.
Prijedlog treba da sadr`i i oznaku sredstava izvr{enja kojim se tra`i prinudno namirenje potra`ivanja (~l. 36. st. 1.), a to je ovde po pravilu izvr{enje na
ra~unu koji se vodi kod organizacije za platni promet.

Nije bila du`nost tu`enika da plati umesto tu`iteljevog du`nika, nego

da mu pod odre|enim uslovima izvr{i obustavu li~nog dohotka i to uplati u
korist tu`itelja, u smislu odredbe ~lana 124. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku. Sud bi mogao obavezati tu`enika na pla}anje umesto du`nika da je
propustio obustaviti od isplate deo li~nog dohotka. (VPSH, P`-2112/83)
3

Administrativna zabrana na li~ni dohodak radnika ne izjedna~uje se u dejstvu

sa sudskim re{enjem o izvr{enju, te ukoliko organizacija udru`enog rada nije
vr{ila obustavu po istoj, sud ne mo`e u izvr{nom postupku re{enjem obavezati tu organizaciju da izmiri poveriocu sve obroke koje je propustila da obustavi (~lan 124. stav 1. ZIP-a), ve} to mo`e u~initi samo ako nije vr{ena obustava po sudskom re{enju o izvr{enju, a ne i po administrativnoj zabrani.
(Vi{i privredni sud Srbije, P`-572/85)
Kako treba postupiti izvr{ni sud ako verovnik predlogom iz ~lana 124.
stav 1. ZIP tra`i od dru{tvene pravne osobe da mu izmiri iznose koje je propustio obustaviti i naplatiti na osnovu re{enja o administrativnoj zabrani?
Izvr{ni sud }e odbaciti takav predlog, jer mo`e postupiti po odredbi ~lana
124. Zakona o izvr{nom postupku (Sl. List SFRJ, br. 20/78 i 6/82) samo ako
je sud doneo re{enje o izvr{enju. Administrativna zabrana se ne mo`e izjedna~iti sa re{enjem o izvr{enju na li~nom dohotku u pogledu ovog pravnog
u~inka (arg. Iz ~lana 125. ZIP). Po ~lanu 19. stav 1. ZPP parni~ni sud }e

^lan 163 521

takvu tu`bu smatrati predlogom za dono{enje re{enja u smislu ~lana 124. stav
1. ZIP. (Stav privrednih sudova, 3-5. juna 1986.)
Za su|enje o zahtevu OUR-a radi regresa iznosa koji je isplatila tre}oj
osobi (poveriocu) umesto tu`enika (du`nika), svog biv{eg radnika, prema
odredbama ~lana 123. i 124. ZIP (odgovornost za propu{tenu obustavu i
isplatu dospelih rata alimentacije) nadle`an je redovni sud. (VSH, R.
304/81)
Sud koji je doneo re{enje o izvr{enju na li~nom dohotku du`nika i
time zapo~eo izvr{ni postupak, ostaje nadle`an da re{ava i po predlogu
poverioca stavljenom u smislu ~lana 124. Zakona o izvr{nom postupku da
se dru{tveno pravno lice, koje je propustilo da obustavi i isplati od li~nog
dohotka du`nika iznose odre|ene re{enjem o izvr{enju, obave`e da izmiri
poveriocu odnosne obroke. Tako se, s obzirom na kontinuitet izvr{nog postupka, obezbe|uje da sud koji je zapo~eo i okon~a odre|eni izvr{ni postupak. (Savezni sud, Grs-134/85)
4

Kada je kod poslodavca stavljena administrativna zabrana na li~ni dohodak

po njegovom pristanku, isto kao i kada je rje{enjem o izvr{enju izvr{nog suda
dozvoljeno izvr{enje na li~nom dohotku, povjerilac mo`e predlo`iti da izvr{ni
sud rje{enjem obave`e poslodavca da izmiri povjeriocu sve obroke koje je propustio da obustavi i naplati. Ovim se du`nik ne osloba|a nov~ane obaveze
prema povjeriocu. Tako, utvrdiv{i ~injenice, da je tu`eni kupio od tu`ioca robu
za cijenu od 90.820 dinara, sa isplatom cijene u {est jednakih obroka po 16.470
dinara mjese~no po~ev od 1. avgusta 1986. godine, s tim da isplata cjelokupne cijene dospjeva u slu~aju da tu`eni ne isplati dva obroka, uz administrativnu zabranu na li~ni dohodak tu`enog kod organizacije kod koje je u radnom odnosu, te da tu`eni nije isplatio ni jedan obrok, niti je njegova organizacija vr{ila obustavu i naplatu njegovog li~nog dohotka, drugostepeni sud
je na podlozi ovih ~injenica pogre{nom primjenom materijalnog prava odbio
zahtjev tu`ioca za isplatu zakonske zatezne kamate na neispla}eni iznos
kupoprodajne cijene. Naime, u smislu zaklju~enog ugovora o prodaji pokretne
stvari sa obro~nim otplatama cijene (~lan 542. ZOO) tu`eni je pao u docnju
sa isplatom cjelokupne cijene dana 1. oktobra 1986. godine, pa je u smislu
~lana 277. stav 1. ZOO du`an da plati zakonsku zateznu kamatu na iznos
cijene po~ev od dana padanja u docnju. Drugostepeni sud je u pogledu
kamate pogre{no primijenio propis ~lana 124. stav 1. i ~lana 125. stav 1.
Zakona o izvr{nom postupku.

Kada je stavljena administrativna zabrana na li~ni dohodak du`nika po

njegovom pristanku, koja ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju na li~nom
dohotku (~lan 125. stav 1. ZIP-a) isto kao i kada je re{enjem o izvr{enju
izvr{nog suda dozvoljeno izvr{enje na li~nom dohotku du`nika ~lan 119. stav
1. ZIP-a, poverilac mo`e predlo`iti da izvr{ni sud re{enjem obave`e pravno
lice da izmiri poveriocu sve obroke koje je propustio da obustavi i naplati
(~lan 124. stav 1. ZIP-a). Odredba ~lana 124. stav 1. ZIP-a data je u korist
poverioca radi efikasnog namirenja njegovog nov~anog potra`ivanja, a ne u
korist du`nika. Nasuprot mi{ljenju drugostepenog suda, ovim propisom du`nik

522 ^lan 164

se ne osloba|a obaveze da isplati glavnicu i kamate za slu~aj docnje u isplati

glavnice kada organizacija kod koje je du`nik u radnom odnosu nije postupila po administrativnoj zabrani. (Presuda Vrhovnog suda Vojvodine Gzz21/90, od 28.XII.1990.)
5

Uz stav 3: Po prijedlogu tra`ioca izvr{enja sud donosi rje{enje kojim utvr|uje

obavezu poslodavcu da plati tra`iocu izvr{enja odgovaraju}i iznos i nala`e mu
da to u~ini u odre|enom roku. (~l. 25. st. 1.) U rje{enju se tako|e odre|uje
i sredstvo izvr{enja, tj. na koji na~in }e se namiriti potra`ivanje tra`ioca
izvr{enja. Zakon je odredio da ovo rje{enje (rje{enje kojim se usvaja prijedlog tra`ioca izvr{enja) ima dejstvo rje{enja o izvr{enju, a to zna~i da se po
proteku roka za dobrovoljno ispunjenje pristupa prinudnoj naplati utvr|enog
nov~anog iznosa. Protiv ovog rje{enja poslodavac mo`e upotrebiti pravni lek
prigovor. On poslodavcu pru`a mogu}nost pravne za{tite za eventualne
povrede njegovih prava.

Uz stav 4: Poslodavac koji nije postupio prema re{enju o izvr{enju ili je

propustio da postupi po ~lanu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za {tetu
koju je tra`ilac izvr{enja zbog toga pretrpio. Ovaj postupak se vodi prema
op{tim pravilima parni~nog postupka o dokazivanju stvarne {tete ili izmakle
dobiti koju je tra`ilac izvr{enja imao zbog radnji, odnosno propu{tanja
izvr{enika da izvr{i isplatu, odnosno postupi po re{enju o izvr{enju. (Neboj{a
[arki} - Dragan Ra{i}: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku,
str. 188.) (Okru`ni sud Zagreb, G`-5517/84)
^lan 164.
Zapljena po pristanku du`nika
(1) Du`nik mo`e ovjerenom ispravom dati saglasnost da se radi naplate
potra`ivanja povjerioca zaplijeni dio njegove plate i da se isplati
neposredno povjeriocu, na na~in odre|en u toj ispravi. Takva isprava ima
pravno dejstvo rje{enja o izvr{enju.
(2) Ispravu iz stava 1. ovog ~lana sa dejstvima dostave rje{enja o izvr{enju
poslodavcu dostavlja povjerilac preporu~enom po{tanskom po{iljkom sa
povratnicom.
(3) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, zapljena na osnovu saglasnos ti du`nika nema uticaja na sprovo|enje izvr{enja na plati radi namirenja potra`ivanja po osnovi zakonskog izdr`avanja, naknade {tete nastale
po osnovi naru{enja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade {tete po osnovi izgubljenog izdr`avanja zbog smrti davaoca izdr`avanja.

Uop{te: Ovaj ~lan je pro{iren u odnosu na ~lan 125. starog zakona u tom
smislu {to se sada odre|uje na~in davanja saglasnosti od strane du`nika i {to
se propisuje obaveza za povjerioca da poslodavcu dostavi ispravu kojom je
du`nik dao saglasnost.

^lan 164 523

Prema ~l. 260. st. 2. Zakona o op{tem upravnom postupku Republike Srpske
(Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 13/2002) izvr{enje radi ispunjenja
nov~anih obaveza sprovodi se sudskim putem, a izuzetno, izvr{enje radi ispunjenja nov~anih obaveza iz primanja na osnovu radnog odnosa mo`e se
sprovesti administrativnim putem po pristanku izvr{enika.
Izvr{enje po pristanku du`nika sprovodi se i radi naplate drugih nov~anih
potra`ivanja, ako je to odre|eno posebnim propisima. Kod ovih potra`ivanja
najzna~ajnija je naplata potra`ivanja nastalih iz potro{a~kih kredita, koje
gra|anima odobravaju banke, preduze}a ili druga pravna lica na to ovla{}ena.
Povjerilac kao davalac kredita mo`e po zakonu da davanje kredita uslovi pristankom du`nika da se na dio njegove plate stavi zapljena i utvrdi obaveza
da se zaplijenjeni deo plate ispla}uje povjeriocu.
2

Uz stav 1. i 2: Davanje saglasnosti du`nik mo`e dati ovjerenom ispravom da

se radi naplate potra`ivanja povjerioca zaplijeni dio njegove plate i da se
isplati neposredno povjeriocu na na~in odre|en u toj ispravi. Ova isprava ima
pravno dejstvo rje{enja o izvr{enju. To ne treba shvatiti tako da akt administrativne zapljene postaje rje{enje o izvr{enju, ve} da su pravne posljedice
koje proizvodi administrativna zapljena jednake pravnim dejstvima rje{enja o
izvr{enju. U njihovoj me|usobnoj konkurenciji ova izvr{enja nastupaju ravnopravno, pa se povjeriocima administrativnog izvr{enja priznaje isti rang kao i
povjeriocima sudskog izvr{enja.

Uz stav 3: Ovde je propisan izuzetak prema kojem zapljena na osnovu saglasnosti du`nika nema uticaja na sprovo|enje izvr{enja na plati radi namirenja
tzv. privilegovanih potra`ivanja. To su potra`ivanja: po osnovu zakonskog
izdr`avanja, naknade {tete nastale po osnovu naru{enja zdravlja ili smanjenja
odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade {tete po osnovu izgubljenog
izdr`avanja zbog smrti davaoca izdr`avanja. Povjerioci ovih potra`ivanja namiruju se prije povjerilaca po administrativnoj zapljeni. Privilegovana potra`ivanja namiruju se do punog iznosa njihovog potra`ivanja, pa tek kad se ono
obezbijedi, ide se na izvr{enje po administrativnoj zapljeni.
Administarivna zabrana nije rje{enje o izvr{enju te stoga sud ne mo`e samo
na osnovu iste dozvoliti izvr{enje.

Administrativna zabrana ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju u smislu ~lana 125. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku samo u vezi s redosledom naplate, ali sud ne mo`e u izvr{nom postupku na osnovu administrativne zabrane u smislu ~lana 124. stav 4. Zakona o izvr{nom postupku na
predlog poverioca re{enjem obavezati dru{tveno-pravno lice da izmiri sve
obaveze koje je propustio obustaviti po administrativnoj zabrani. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-2879/84)
Ako pravno lice nije uredno vr{ilo obustave li~nog dohotka po administrativnoj zabrani radniku dok je bio u radnom odnosu kod nje onda je
ona du`na da te iznose naknadi davaocu kredita. (Vi{i privredni sud Srbije,
P`-1222/79)

524 ^lan 164

Organizacija udru`enog rada koja propustom u radu ne izvr{i obustave

na li~nom dohotku svoga radnika po administrativnoj zabrani, odgovorna je
za {tetu organizaciji udru`enog rada koja svoje potra`ivanje zbog toga nije
naplatila od radnika. Zatezna kamata na iznos naknade {tete koja se potra`uje
od organizacije udru`enog rada koja nije blagovremeno obustavljala dospele
rate kredita svome radniku i ako se na to obavezala administrativnom zabranom, obra~unava se po stopi od 7,5% a ne po stopi odre|enoj Odlukom o
visini stope zatezne kamate, jer osnov potra`ivanja nije ugovor u privredi.
(Vi{i privredni sud, P`-1485/85)
Kada je kod poslodavca stavljena administrativna zabrana na li~ni dohodak du`nika po njegovom pristanku, isto kao i kada je re{enjem o izvr{enju
izvr{nog suda dozvoljeno izvr{enje na li~nom dohotku du`nika, poverilac
mo`e predlo`iti da izvr{ni sud re{enjem obave`e poslodavca da izmiri poveriocu sve obroke, koje je propustio da obustavi i naplati. (Vrhovni sud
Vojvodine, Gzz-21/90)
Obaveza du`nika je u potpunosti izvr{ena time {to mu je na osnovu
administrativne zabrane organizacija kod koje radi izvr{ila obustavu li~nog
dohotka do visine duga bez obzira {to blagajna nije poveriocu dostavila sve
obustavljene iznose, ili {to je neke iznose pogre{no dostavila drugom licu
umesto poveriocu. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 468/73)
Verovnik ima pravo tu`bom zahtevati da mu dru{tvena pravna osoba
namiri sve obroke {to ih je propustila obustaviti i isplatiti prema administrativnoj zabrani. (Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, P`-633/77 od 15.II.1979,
Privreda i pravo, br. 1/80)
Ako organizacija nije uredno vr{ila obustave li~nog dohotka po re{enju
o administrativnoj zabrani, za radnika koji je bio kod nje u radnom odnosu, ona je na taj na~in o{tetila davaoca kredita, pa je du`na ove iznose da
mu nadoknadi, jer administrativna zabrana, ima pravno dejstvo re{enja o
izvr{enju (~lan 125. ZIP). (Vi{i privredni sud, P`-1918/79)
Organizacija udru`enog rada je du`na platiti sve dospele rate kredita
ako se na to obavezala administrativnom zabranom, a ove obustave nije vr{ila
iako je to bila u mogu}nosti ~initi po{to je radnik bio kod nje u radnom
odnosu. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-265/86)

Zabrana po pristanku du`nika (administrativna zabrana) iz ~l. 125. ZIP

nije sudsko re{enje o izvr{enju, te se na osnovu nje ne mo`e podneti predlog za izvr{enje. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-3030/84)
Zabrana stavljena na li~ni dohodak korisnika kredita po njegovom pristanku (administrativna zabrana) nema karakter izvr{ne isprave iz ~l. 16.
Zakona o izvr{nom postupku na osnovu koje se mo`e pokrenuti sudski postupak izvr{enja. Ona samo ima pravni u~inak re{enja o izvr{enju u vezi s
redosledom naplate na odre|enom delu li~nog dohotka. (Vrhovni sud Crne
Gore, P`-460/84)

^lan 165 525

Samom obustavom od li~nog dohotka, na blagajni isplatioca li~nog dohotka, na osnovu administrativne zabrane, radi naplate nov~ane obaveze iz kredita nije prestala nov~ana obaveza du`nika prema poveriocu. (Vrhovni sud
Hrvatske, Rev. 1193/83)
Organizacija udru`enog rada je du`na da po administrativnoj zabrani na
jednoj tre}ini li~nog dohotka nastavi obustavu i isplatu utvr|enih mese~nih
obroka i kada kasnije primi sudsko re{enje o izvr{enju na li~nom dohotku
istog radnika sve do potpune isplate zabranjenog iznosa li~nog dohotka. Ovo
sa razloga {to administrativna zabrana ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju
na li~nom dohotku prema ~lanu 125. ZIP. Stoga }e se sudsko re{enje sprovesti
tek po{to se obustave svi obroci po administrativnoj zabrani. Izneseno pravilo se ne primjenjuje kad se radi o namirenju potra`ivanja iz ~lana 125. stav
2. ZIP. U tom slu~aju sudsko re{enje o izvr{enju na li~nom dohotku du`nika
odla`e sprovo|enje administrativne zabrane ako se iz preostalog dela li~nog
dohotka, koji mo`e biti predmet izvr{enja (~lan 93. ZIP), ne mo`e namiriti i
potra`ivanje po administrativnoj zabrani. (Vi{i privredni sud Srbije, P`2803/82)

Prvostepeni sud je pravilno postupio kad je izuzeo od izvr{enja primanja du`nika koje ~ine invalidnina i invalidski dodatak obzirom na odredbu
~lana 93. ta~ka 4. ZIP, koja predvi|a da se izvr{enje na primanjima ratnih
mirnodopskih vojnih invalida, po osnovu invalidnine, ortopedskog i invalidskog dodatka mo`e sprovesti samo za potra`ivanja po osnovu zakonskog
izdr`avanja, gubitka radne sposobnosti i naknade {tete za izgubljeno
izdr`avanje usled smrti davaoca izdr`avanja, i to do iznosa do tog primanja, po{to potra`ivanje poverioca poti~e od nepla}ene zakupnine-podstanarine. (Vi{i sud u Novom Sadu, G`-2687/79)
Zabrana stavljena na li~ni dohodak korisnika kredita po njegovom pristanku (administrativna zabrana) ima pravno dejstvo re{enja o izvr{enju na
li~nom dohotku, samo u vezi sa redosledom naplate (~lan 119. ZIP-a), ali se
ne mo`e smatrati sudskim re{enjem na osnovu koga se mo`e neposredno
doneti re{enje o izvr{enju protiv dru{tveno-pravnog lica koje je propustilo da
svome radniku izvr{i obustave dospelih rata kredita po administrativnoj
zabrani. (Re{enje Vi{eg privrednog suda Srbije, P`-4583/84 od 24.XII.1984,
Privrednopravni priru~nik, br. 6/85)
^lan 165.
Primjena odredaba
Odredbe ~l. 158. do 164. ovog zakona na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na izvr{enje na drugih stalnim nov~anim primanjima izvr{enika.
Ovaj ~lan sli~an je ~lanu 126. starog zakona, ali se od njega razlikuje po tome
{to je u njemu upotrebljena generalna formulacija, tj. odre|eno je da se posebne odredbe o izvr{enju na plati na odgovaraju}i na~in primjenjuju i na izvr{enje na drugim stalnim nov~anim primanjima izvr{enika. Nije re~eno koja su

526 ^lan 166

to primanja nov~ana i koja imaju karakter stalnosti. Jedno isto nov~ano

potra`ivanje u jednoj situaciji mo`e imati karakter stalnosti dok u drugoj
mo`e da se upu}uje na suprotan zaklju~ak. Zbog toga je, mislimo, zakonodavac pravilno postupio kada je ostavio praksi da se od slu~aja do slu~aja,
zavisno od pojedinih situacija, izrazi o svakom pojedinom primanju izvr{enika.
Radnici koji se nalaze u radnom odnosu kod drugih lica (poslodavac)
zaklju~uju sa njima ugovor o radu koji mora biti u skladu sa zakonom i
sadr`avati pored ostalog, odredbe o li~nom dohotku i naknadama koje pripadaju radniku umesto li~nog dohotka.

Zakon odre|uje da se odredbe ovog odeljka imaju shodno primenjivati

i na izvr{enje na tim primanjima, kao i primanjima po osnovu socijalnog
osiguranja (starosna, invalidska i porodi~na penzija, naknada za slu~aj telesnog
o{te}enja i dr), ugovorena do`ivotna renta, naknada po osnovu gra|anskopravnog odnosa i dr. (Vi{i privredni sud, P`-572/85)
5. Izvr{enje na potra`ivanju po ra~unu kod banke
^lan 166.
Prinudno izvr{enje
(1) Izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja prema izvr{eniku mo`e se
sprovesti na svim sredstvima na njegovim ra~unima kod banke, osim ako
zakonom nije druga~ije odre|eno.
(2) Rje{enjem o izvr{enju na nov~anim sredstvima koja se vode na transakcijskom ra~unu izvr{enika nala`e se banci da nov~ani iznos za koji je
izvr{enje odre|eno prenese sa transakcijskog ra~una izvr{enika na transakcijski ra~un tra`ioca izvr{enja, a za potra`ivanja za koja nije propisana
naplata preko `iro-rra~una kod banke, da isplati taj iznos tra`iocu izvr{enja
u gotovom novcu.
(3) Izvr{enje na nov~anom potra`ivanju, koje po {tednom ulogu, teku}em ili
`iro-rra~unu, deviznom i drugim ra~unima kod banke izuzev transakcijskog
ra~una, pripada izvr{eniku, odre|uje se tako {to se rje{enjem o izvr{enju
nala`e banci da nov~ani iznos za koji je odre|eno izvr{enje isplati
tra`iocu izvr{enja nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. To rje{enje ima
dejstvo rje{enja o izvr{enju kojim su odre|eni zapljena nov~anog
potra`ivanja i prenos radi naplate.
(4) U rje{enju o izvr{enju iz st. 2. i 3. ovog ~lana odredi}e se broj ra~una
izvr{enika s kojeg treba obaviti isplatu, te broj ra~una tra`ioca izvr{enja
na koji isplatu treba obaviti ili drugi na~in obavljanja isplate.
(5) Sud }e rje{enjem o izvr{enju obavezati banku da dostavi izvje{taj o svim
promjenama na ra~unu izvr{enika ako sredstava na ra~unu nema ili su
ona nedovoljna za namirenje potra`ivanja odre|enog rje{enjem o

^lan 166 527

izvr{enju. Izvje{taj obuhvata promjene na ra~unu za period od 30 dana

do dono{enja rje{enja o izr{enju i mora da sadr`i svaku transakciju na
ra~unu, uklju~uju}i podizanje gotovine, uplate na ra~un i isplate sa
ra~una, unutar bankarske i me|ubankarske prenose. Podaci koji se
dostavljaju a koji se odnose na me|ubankarske prenose moraju sadr`avati,
izme|u ostalog, ime primaoca i broj ra~una u odredi{noj banci.
(6) Ugovor o {tednom ulogu i svakom drugom depozitu se raskida po sili
zakona danom izvr{nosti rje{enja o izvr{enju bez obzira da li je oro~en
ili ne. Po namirenju potra`ivanja primijeni}e se ugovorne odredbe o raskidu ovih ugovora.
1

Uop{te: Za razliku od starog zakona iz 1978. koji ima samo jedan ~lan
posve}en izvr{enju na potra`ivanju po ra~unu kod banke (~l. 127.), novi zakon
Republike Srpske od 2003. godine (Slu`beni glasnik Republike Srpske) je posvetio cijeli jedan odjeljak ovoj vrsti izvr{enja (~l. 166-176). Naime, prema starom
zakonu izvr{enje na nov~anom potra`ivanju du`nika pravnog lica, koje se vodi
na ra~unu kod organizacije za platni promet, ostvaruje se po posebnim pravilima o izvr{enju na nov~anim sredstvima pravnih lica (~l. 207. i 208.). Izvr{enje
na {tednom ulogu gra|ana kod banke ili druge organizacije koja je ovla{}ena
da vodi {tedno-kreditno poslovanje, u pogledu zabrane potra`ivanja posebno
je ure|eno ~l. 98. starog zakona.
Prema ~l. 1. Zakona o bankama Republike Srpske (Slu`beni glasnik Republike
Srpske, br. 44/2003) pod bankom se podrazumijevaju pravna lica koja obavljaju poslove primanja nov~anih depozita i davanje kredita kao i obavljanje
drugih poslova u skladu sa ovim zakonom u Republici Srpskoj. Ovim zakonom
je tako|e ure|eno osnivanje, poslovanje, upravljanje, supervizija i prestanak
rada banke.
Sva sredstva izvr{enika koja se nalaze na njegovim ra~unima kod banke podlije`u prinudnom izvr{enju radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja tra`ioca
izvr{enja.

Kada se radi o nov~anim sredstvima koja se vode na transakcijskom ra~unu

izvr{enika, onda se rje{enjem o izvr{enju nala`e banci da nov~ani iznos za
koji je izvr{enje odre|eno prenese sa transakcijskog ra~una izvr{enika na
transakcijski ra~un tra`ioca izvr{enja. Za potra`ivanja za koja nije propisana
isplata preko `iro-ra~una kod banke, isplata se tra`iocu izvr{enja vr{i u
gotovom novcu.
Sprovo|enje izvr{enja na nov~anom potra`ivanju koje izvr{enik ima po {tednom ulogu, teku}em ili `iro-ra~unu, deviznom i drugim ra~unima kod banke
(izuzev transakcijskog ra~una) sprovodi se tako {to se re{enjem o izvr{enju
nala`e banci da nov~ani iznos za koji je odre|eno izvr{enje isplati tra`iocu
izvr{enja, i to nakon izvr{enosti rje{enja o izvr{enju. Sud je du`an da obavijesti banku o izvr{enosti rje{enja o izvr{enju, jer tek po njegovoj izvr{enosti
nastaje obaveza za banku da tra`iocu izvr{enja isplati nov~ani iznos odre|en
u spomenutom rje{enju. Navedeno rje{enje ima dejstvo rje{enja o izvr{enju

528 ^lan 166

kojim su odre|eni zapljena (sti~e se zalo`no pravo) nov~anih potra`ivanja i

prenos potra`ivanja radi naplate. Banka je po prijemu rje{enja du`na da iznos
za koji je odre|eno izvr{enje blokira, odnosno da taj iznos izdvoji radi
namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja.
Tra`ilac izvr{enja je obavezan da u prijedlogu za izvr{enje, pored onoga {to
je nu`no za podno{enje urednog prijedloga za dozvolu izvr{enja, nazna~i i
broj ra~una izvr{enika s kojeg treba obaviti isplatu, kao i broj ra~una tra`ioca
izvr{enja na koji isplatu treba izvr{iti ili navesti na~in isplate.
Ako tra`ilac izvr{enja ovako ne postupi, sud }e mu nalo`iti da uredi prijedlog. Ukoliko tra`ilac izvr{enja u ostavljenom roku ne uredi prijedlog, sud }e
ga odbaciti kao neuredan.
Sudska praksa se opredelila za to da sud u izuzetnim slu~ajevima, kada
tra`ilac izvr{enja (npr. starosni ili invalidski penzioner, lice koje vi{e nije u
radnom odnosu kod izvr{enika) u~ini verovatnim da nije u mogu}nosti da
pribavi podatak o broju ra~una izvr{enika, po slu`benoj du`nosti pribavi
ovakav podatak. Koriste}i se na~elom pomo}i neukoj stranci, sud }e i u
drugim sli~nim slu~ajevima pomo}i tra`iocu izvr{enja da ostvari svoje pravo.
(Neboj{a [arki} - Dragan Ra{i}: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku, str. 230.)
3

Ako sredstava na ra~unu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, sud }e rje{enjem o izvr{enju obavezati banku da dostavi
izvje{taj o svim promjenama na ra~unu izvr{enika i to za period od 30 dana
do dono{enja rje{enja o izvr{enju. Izvje{taj mora da sadr`i svaku transakciju
na ra~unu, kao npr. podizanje gotovine, uplate i isplate sa ra~una, kao i
unutarbankarske i me|ubankarske prenose. Podaci koji se dostavljaju za
me|ubankarske prenose moraju da sadr`e, izme|u ostalog, ime primaoca i
broj ra~una u odredi{noj banci.

Danom izvr{nosti re{enja o izvr{enju raskida se po sili zakona ugovor

o {tednom ulogu i svakom drugom depozitu bez obzira da li je oro~en ili
ne. Po namirenju potra`ivanja primenjuju se ugovorne odredbe o raskidu ovih
ugovora. Tajnost podataka o poslovanju po `iro-ra~unu, ne predstavlja smetnju za naplatu dosu|enih potra`ivanja. Naime, prema ~lanu 198. ZIP,
propisano je da je poverilac du`an da u predlogu za izvr{enje ozna~i jedinicu
SDK kod koje se vode njegova i du`nikova nov~ana sredstva, kao i broj svog
i du`nikovog `iro-ra~una. S obzirom na to da prema pravilima bankarskog
poslovanja `iro-ra~uni predstavljaju poslovnu tajnu banaka, podnosilac inicijative za ocenjivanje ustavnosti navedenog propisa smatra da ne postoji
mogu}nost izvr{enja na sredstvima `iro-ra~una du`nika, i da je stoga osporeni
propis ZIP neustavan. Zakon o SDK je utvrdio obavezu ove organizacije da
svakom korisniku dru{tvenih sredstava dostavi podatke o drugom korisniku
takvih sredstava pa i podatke o stanju na `iro-ra~unu odre|enog KDS, s tim
da o tome obavesti i onoga o ~ijem je ra~unu dala podatke. Korisnik koji je
tra`io podatke o `iro-ra~unu drugog korisnika, du`an je ove podatke ~uvati
kao poslovnu tajnu. Protivno postupanje predstavlja privredni prestup.

^lan 529

Poverilac koji `eli da se naplati iz sredstava sa `iro-ra~una du`nika, prema

tome, po odredbama Zakona o SDK, uvek ima mogu}nosti da do|e do
podataka koji su mu neophodni da bi ostvario svoja potra`ivanja. To i onda
kad ne raspola`e tim podacima, pre nego {to se obrati nadle`noj jedinici SDK.
Okolnost {to on to mora ~initi, da bi predlog za izvr{enje u~inio potpunim
i izvr{ivim, ne zna~i mogu}nost naplate njegovih potra`ivanja, odnosno
izvr{enja pravnosna`ne odluke, niti to osporeni propis ~ini nasaglasnim sa
Ustavom. Zbog toga, Ustavni sud Jugoslavije nije prihvatio inicijativu za
pokretanje postupka, za ocenjivanje ustavnosti ~l. 198. ZIP. (Ustavni sud
Jugoslavije, U. br. 142/84, od 20.VI. 1984.)
Kad izvr{na isprava glasi na devizni iznos, tada se izvr{enje prema
pravnom licu mo`e sprovesti na svim sredstvima na ra~unu du`nika kod organizacije koja obavlja poslove pravnog prometa, pa i na dinarsku protivvrednost deviznih sredstava. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-578/94)
Ne smatra se neurednim predlog za izvr{enje, pa se ne mo`e ni odbaciti kao takav, ako sud prethodno nije obavestio verovnika o izvr{enju SDK
da je u predlogu ozna~en `iro-ra~un du`nika uga{en. Ovo zato {to bi
verovnik mogao predlo`iti izvr{enje na drugoj du`nikovoj imovini. (Vi{i
privredni sud Srbije, P`-1870/80)
^injenica da du`nik nije znao broj verovnikovog `iro-ra~una ne opravdava njegovo zaka{njenje pla}anja nov~anog duga. (VPSH, P`-735/81)
Sud nije du`an po slu`benoj du`nosti u izvr{nom postupku pribavljati
broj du`nikovog `iro-ra~una. U tom slu~aju ne}e se promeniti ni odredba
~lana 148. ZPP. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1093/82)
Pravilno sud odlu~uje kada predlog za izvr{enje koji ne sadr`i ta~an
broj `iro-ra~una du`nika u smislu odredbe ~lana 198. Zakona o izvr{nom postupku odbacuje kao neuredan. (VPSH, P`-2175/83)
Ako poverilac u predlogu za dozvolu izvr{enja nije ozna~io `iro-ra~un
du`nika, a ovo nije u~inio ni u naknadnom roku po pozivu suda, sud }e
predlog za izvr{enje odbaciti kao neuredan. (Vi{i privredni sud, P`-2219/91)
Naplata potra`ivanja poverilaca sa svojstvom pravnog lica, kako doma}ih
tako i stranih, mo`e se vr{iti samo preko njihovih ra~una, a ne i preko ra~una
punomo}nika. (VSCG, P`-176/94)
Sud ne mo`e odbaciti predlog za izvr{enje zato {to je verovnik posle
nastupanja pravosna`nosti ve} donesenog re{enja o izvr{enju nije dostavio
ta~an broj `iro-ra~una du`nika radi sprovo|enja izvr{enja. (Vi{i privredni sud
Srbije, P`-1143/81)
Slu`ba dru{tvenog knjigovodstva du`na je izvr{iti nalog suda onako kako
glasi, a ako to nije mogu}e, du`na je o tome obavestiti sud. Slu`ba
dru{tvenog knjigovodstva je u izvr{nom postupku pomo}ni organ suda i stoga

530 ^lan 167

nije ovla{}ena donositi bilo kakve odluke, ve} mora postupati po nalogu
suda. (VPSH, P`-201/87)
Kad poverilac i du`nik nemaju teku}i ra~un kod iste Slu`be dru{tvenog
knjigovodstva, smatra se da je izvr{enje sprovedeno tek kad jedinici Slu`be
dru{tvenog knjigovodstva, kod koje poverilac ima teku}i ra~un, stigne nalog
jedinice Slu`be dru{tvenog knjigovodstva, kod koje du`nik ima teku}i ra~un,
da odobri teku}em ra~unu poverioca iznos na koji nalog glasi. (Vrhovni sud
Kosova, P. 245/80)
Banka je du`na, bez obzira na izvesne nejasno}e u pogledu kamate, da
postupi po re{enju o izvr{enju i obezbedi naplatu potra`ivanja zaplenom onog
nov~anog iznosa koji nije u sumnji. (Vrhovni privredni sud, Sl. 707/64)
Ho}e li sud raspravljati o prigovoru du`nika protiv re{enja o izvr{enju,
odnosno o `albi du`nika protiv re{enja kojim je prigovor du`nika odbijen ili
odba~en ako je izvr{enje sprovedeno na nov~anim sredstvima du`nika koja
se vode na ra~unu kod SDK (~l. 199. st. 3. ZIP)? Sud je du`an raspraviti o
prigovoru, odnosno `albi du`nika i ako je izvr{enje na nov~anim sredstvima
du`nika sprovedeno. Ovo zato {to du`nik ima pravni interes da se o tome
odlu~i. (Stav privrednih sudova 21. do 23. maja 1984.)
^lan 167.
Redoslijed naplate
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu
izvr{enju, ako zakonom nije druga~ije odre|eno.

dostave

rje{enja

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rje{enja o izvr{enju po danu

i vremenu dostave i izdaje tra`iocu izvr{enje, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potra`ivanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne mo`e sprovesti nalog izvr{enika prije isplate potra`ivanja utrvr|enog rje{enjem o izvr{enju, ako posebnim zakonom nije druga~ije odre|eno.
(4) S rje{enjem o izvr{enju izjedna~ena je isprava za koju je to predvi|eno
posebnim zakonom.
1

Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rje{enja o izvr{enju po danu i vremenu dostave. Dan i vrijeme dostave rje{enja o izvr{enju va`ni su radi
odre|ivanja prava na naplatu u slu~aju kada banka na ra~unu nema dovoljno
nov~anih sredstava za sva pla}anja.

vog
Na zahtjev tra`ioca izvr{enja banka }e mu izdati potvrdu o mjestu njego-v
potra`ivanja u tom redosledu.
Po prijemu re{enja o izvr{enju banka treba odmah da ga uvede u evidenciju primljenih re{enja o izvr{enju, po redu prijema danu i vremenu dostave.

^lan 168 531

Banka po prijemu re{enja o izvr{enju, putem po{te, dostavne knjige ili na

drugi na~in, na samom re{enju ozna~ava dan, sat i minut dostave. Ako se
primi putem po{tanske po{iljke istovremeno vi{e re{enja o izvr{enju protiv
istog izvr{enika, na tim re{enjima se ozna~ava isto vreme dostave, a u evidenciji se uvode prema rednom broju po{tanske po{iljke, odnosno rednom
broju iz dostavne evidencije. Ukoliko tog broja nema ili ne mo`e da se utvrdi, onda prema datumu dono{enja re{enja o izvr{enju po~ev od najranijeg
datuma pa nadalje. Ako se desi da su re{enja donesena sa istim datumom,
tada se uzima redni broj pod kojim je re{enje o izvr{enju doneseno, i to
po~ev od najni`eg broja (istog suda). Ako se ni na jedan od ovih na~ina ne
mo`e utvrditi red prijema re{enja, onda radnik banke koji vodi evidenciju
odre|uje red po kojem se evidentiraju re{enja o izvr{enju. (Borivoj Starovi}:
Komentar Zakona o izvr{nom postupku, 1991., str. 510)
Rje{enja o izvr{enju koja su primljena preko dostavne knjige uvode se u evidenciju onim redom po kojem su bila upisana u dostavnoj knjizi.
Pla}anje po rje{enjima o izvr{enju banka vr{i prema njihovom redu u evidenciji. Nalog izvr{enika banka ne mo`e sprovesti prije isplate potra`ivanja
utvr|enog rje{enjem o izvr{enju, ako posebnim zakonom nije druk~ije
odre|eno.
^lan 168.
Povremena davanja
(1) Ako je rje{enjem o izvr{enju banci nalo`eno pla}anje odre|enih iznosa u
odre|enim razmacima, to }e lice obavljati isplate u skladu s nalogom iz
rje{enja o izvr{enju.
(2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana redoslijed naplate svih budu}ih rata
ra~una se prema vremenu dostave rje{enja o izvr{enju.
(3) Banka vodi posebnu evidenciju rje{enja o izvr{enju kojim su nalo`ena
budu}a povremena pla}anja.
1

Rje{enjem o izvr{enju sud mo`e nalo`iti pla}anje nov~anih iznosa u odre|enim

vremenskim razmacima za budu}a povremena davanja, kao {to je npr. obaveza
izdr`avanja djece od strane roditelja kome ona nisu povjerena na brigu, ~uvanje i vaspitanje, nov~ana renta usljed naru{enja zdravlja, tjelesnog o{te}enja, ili
umanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti ili zbog smrti davaoca izdr`avanja i dr. Rje{enje o izvr{enju kojim je banci nalo`eno pla}anje odre|enih iznosa
u odre|enim vremenskim razmacima ima za banku obavezuju}e dejstvo sve
dok se ne donese druga odluka kojom se mijenja, ukida ili preina~uje izvr{na
isprava, a potom i rje{enje kojim je dozvoljeno izvr{enje prvobitne odluke.
Prema tome, sud nije obavezan da u izvr{nom postupku svakih mjesec dana
ili u vremenskim intervalima koji su odre|eni sudskom odlukom dostavlja novo
rje{enje o dozvoli izvr{enja. Banka }e bez ponovnog zahtjeva tra`ioca izvr{enja
vr{iti pljenidbu sredstava sa ra~una izvr{enika i dozna~ava}e ih tra`iocu

532 ^lan 169, 170

izvr{enja. Na ovaj na~in tra`ilac izvr{enja se za{ti}uje od stalnog obra}anja sudu,

a na~elo ekonomi~nosti dolazi do izra`aja, jer sud ne mora da donosi rje{enje
svaki mjesec ili u odre|enim vremenskim intervalima.
U rje{enju o izvr{enju treba da se odredi iznos, ta~an datum dospjelosti pojedinih potra`ivanja i vrijeme do kada }e se izvr{enje sprovesti.
Banka vr{i pla}anje u skladu s nalogom iz rje{enja o izvr{enju, a redoslijed
naplate svih budu}ih rata ra~una se prema vremenu dostave rje{enja o izvr{enju.
Ina~e, za naplatu budu}ih povremenih davanja banka vodi posebnu evidenciju rje{enja o izvr{enju.
^lan 169.
Postupak u slu~aju kad nema sredstava na ra~unu
(1) Ako na ra~unu ozna~enom u rje{enju o izvr{enju nema sredstava, banka }e u
korist tog ra~una izvr{iti prenos izvr{enikovih sredstava u odgovaraju}em iznosu sa drugih ra~una u toj banci, a prema redoslijedu koji ozna~i tra`ilac izvr{enja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini da naplati izvr{eno potra`ivanje zbog
nedostatka sredstava na ra~unu, dr`a}e rje{enje o izvr{enju u posebnoj
evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na ra~un,
ukoliko rje{enjem o izvr{enju nije druga~ije odre|eno.
(3) O tome da nema sredstava na ra~unu, banka }e obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka }e dostaviti sudu i izvje{taj o promjenama
na ra~unu iz stava 5. ~lana 166. ovog zakona.
Pravilima ovog ~lana ure|uje se situacija kada je tra`ilac izvr{enja predlo`io
izvr{enje sa sredstvima izvr{enika na ra~unu kod banke, pa se rje{enje o
izvr{enju ne mo`e sprovesti usljed nedostatka sredstava na ra~unu izvr{enika.
U tom slu~aju }e banka u korist tog ra~una izvr{iti prenos izvr{enikovih sredstava u odgovaraju}em iznosu sa drugih ra~una u toj banci, a prema redoslijedu koji ozna~i tra`ilac izvr{enja. Ako banka i tada ne uspije da u cjelini
naplati izvr{no potra`ivanje, zadr`a}e rje{enje o izvr{enju u posebnoj evidenciji i po njemu }e obaviti prenos kad sredstva pristignu na ra~un.
Banka }e bez odlaganja obavijestiti sud o nedostatku sredstava na ra~unu, a
uz obavje{tenje }e dostaviti i izvje{taj o promjenama na ra~unu.
^lan 170.
Postupak u slu~aju smetnji za sprovo|enje izvr{enja
(1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvr{enje po
odredbama glave XII ovog zakona, zadr`a}e rje{enje o izvr{enju, izvr{iti
zapljenu sredstava izvr{enika i o smetnjama obavijestiti sud.

^lan 171 533

(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode sud }e obustaviti postupak a u

slu~aju drugih razloga obavijesti}e tra`ioca izvr{enja i banku o daljem
postupanju.
1

Ovaj ~lan je potpuno novi ~lan. U njemu je odre|eno da banka mo`e da

zadr`i rje{enje o izvr{enju ako smatra da postoje zakonske ili druge smetnje
za izvr{enje po odredbama koje se primjenjuju za sprovo|enje izvr{enja na
nov~anim potra`ivanjima izvr{enika. U tom slu~aju ona }e izvr{iti zapljenu
sredstava izvr{enika i o smetnjama }e obavestiti sud. Ako su smetnje trajne
prirode, sud }e obustaviti postupak, a u slu~aju drugih razloga obavijesti}e
tra`ioca izvr{enja i banku o daljem postupanju.
^lan 171.
Izvr{enje prema solidarnom izvr{eniku
(1) Ako na osnovu izvr{ne isprave dva ili vi{e izvr{enika solidarno odgovara ju, sud }e, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, protiv njih donijeti jedno
rje{enje o izvr{enju kojim se vr{i zapljena ra~una izvr{enika, u iznosima
odre|enim rje{enjem o izvr{enju.
(2) Tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje odrediti redoslijed po
kojem }e se obaviti naplata od pojedinih izvr{enika, a ako to nije
u~injeno, naplata }e se obaviti onim redom kojim su oni navedeni u prijedlogu.
(3) Namirenje se vr{i po odredbama iz stava 2. ovog ~lana tako da banka
koja nema dovoljno sredstava na ra~unima izvr{enika dostavlja rje{enje o
izvr{enju na sprovo|enje banci narednog izvr{enika uz izvje{taj o do tada
sprovedenom izvr{enju, o ~emu obavje{tava sud bez odlaganja.
Ovaj ~lan je sli~an ~lanu 203. starog zakona. Njim je regulisano izvr{enje
prema solidarnim izvr{enicima. Sud }e na prijedlog tra`ioca izvr{enja donijeti
jedno rje{enje o izvr{enju kada prema izvr{noj ispravi dva ili vi{e izvr{enika
solidarno odgovaraju. Navedenim rje{enjem vr{i se zapljena ra~una izvr{enika
u iznosima odre|enim rje{enjem o izvr{enju. Tra`ilac izvr{enja ima pravo da
u prijedlogu za izvr{enje odredi redoslijed po kojem }e se obaviti naplata od
pojedinih izvr{enika, a ako on to ne u~ini, naplata }e se obaviti onim redom
kojim su oni navedeni u prijedlogu. Namirenje se vr{i tako da banka koja
nema dovoljno sredstava na ra~unima izvr{enika dostavlja rje{enje o izvr{enju
na sprovo|enje banci narednog izvr{enika uz izvje{taj o do tada sprovedenom
izvr{enju, o ~emu obavje{tava sud bez odlaganja.

Poverilac mo`e protiv supsidijarnih odnosa solidarnih du`nika, tra`iti

izvr{enje samo po{to prethodno u parni~nom postupku ishodi pravosna`nu
sudsku odluku ili ako raspola`e drugom izvr{nom ispravom takvog sadr`aja.
(Na~elni stav zajedni~ke sjednice Saveznog suda od 25. januara 1979. g;
Vrhovni sud Hrvatske, R. 322/79 od 13.12.1979. godine, Pregled sudske prakse
br. 16/79; VSH, Gzz-73/85, PNZ 29/86; Rje{enje Vi{eg privrednog suda Srbije,

534 ^lan 171

P`-1875/80 od 29.10.1980, Sudska praksa br. 9/82) Zbog toga je neosnovan

predlog za izvr{enje kojim se izvr{enje tra`i protiv solidarnog du`nika na
osnovu izvr{ene isprave prema glavnom du`niku. (Vi{i privredni sud Srbije,
P`-525/82; Vrhovni privredni sud, Sl-87/70) Tako, na primer, kada izvr{na
isprava glasi samo protiv du`nika-radne organizacije, ne mo`e se izvr{enje
sprovesti protiv solidarnog, odnosno supsidijarnog du`nika osnovne organizacije udru`enog rada. (Vi{i privredni sud Srbije P`-863/93 od 15.3.1983. godine,
Zbornik sudske prakse br. 44/83) Povjerilac koji je ishodio izvr{nu ispravu
protiv radne organizacije koja je u vrijeme podno{enja tu`be organizovane
OOUR-e u svom sastavu, tako|e ne mo`e u izvr{nom postupku naplatu svog
potra`ivanja ostvarivati od ostvarene organizacije udru`enog rada, bez obzira
{to je samoupravnim sporazumom o udru`ivanju u radnu organizaciju predvi|ena solidarna odgovornost osnovnih organizacija udru`enog rada za
obaveze radne organizacije. (Re{enje Vi{eg privrednog suda Srbije, P`-373/81
od 13.2.1981. Sudska praksa br. 11/81)
Poverilac nije ovla{ten da u izvr{nom postupku radi naplate svoje
tra`bine od solidarnih du`nika pokre}e postupak istovremeno i odvojeno protiv svakog od solidarnih du`nika za naplatu cele tra`bine, ve} je du`an da,
prema odredbi ~l. 203. ZIP pokrene postupak jednim predlogom protiv svih
solidarnih du`nika uz predlaganje redosleda naplate tra`bine i kad su du`nici
fizi~ka lica. (Okru`ni sud Vara`din, G`-261/79 od 29.3.1979., Pregled sudske
prakse br. 15/79) Ako poverilac nije odredio redosled naplate, onda se naplata vr{i onim redom kojim su du`nici u predlogu navedeni.

Kada su u izvr{noj ispravi ozna~ena dva tu`ena kao solidarni du`nici,

poverilac ima pravo da izvr{enje zahteva prema svakom ili samo prema jednom solidarnom du`niku. (Vi{i privredni sud, P`-3118/90). Ista ovla{}enja
povjerilac ima i kod neograni~enog solidarnog jemstva. (Vi{i privredni sud
Srbije, P`-1249/90). Solidarni du`nik koji je ispunio obavezu iz izvr{ne
isprave prema poveriocu nema pravo da od sadu`nika iz izvr{ne ispave tra`i
izvr{enje pozivaju}i se na ~injenicu da je dug platio i za sadu`nika. To
pravo mo`e ostvariti u parni~nom postupku. (Vi{i privredni sud Srbije, P`2685/81)
Kad su u pitanju solidarni povjerioci, du`nik se mo`e osloboditi svoje
obaveze prema tim poveriocima, ako svoju obavezu izmiri prema bilo kom
solidarnom poveriocu. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-3092/79)
Mo`e li poverilac tra`iti kod jednog mesno nadle`nog suda izvr{enje na
osnovu izvr{ne isprave koja glasi na vi{e samostalnih du`nika (ne solidarnih),
ako se njihovi ra~uni vode kod raznih jedinica Slu`be dru{tvenog knjigovodstva ~ija su sedi{ta na podru~ju vi{e prvostepenih sudova? U ovakvom slu~aju
poverilac mora podneti predlog za izvr{enje protiv svakog du`nika onom
stvarno nadle`nom sudu na ~ijem podru~ju du`nik ima `iro-ra~un kod Slu`be
dru{tvenog knjigovodstva (isklju~ena je primena odredaba iz ~lana 203. ZIP,
jer se ovaj propis isklju~ivo odnosi na solidarne du`nike). (Stav privrednih
sudova od 3. do 5. juna 1986. godine)

^lan 172, 173 535

^lan 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih ra~una pravnih lica
Ukoliko izvr{enik ima nov~ana sredstva na vi{e ra~una kod jedne ili vi{e
banaka, shodno se primjenjuju odredbe ~lana 171. ovog zakona.
Stari zakon je u ~lanu 204. odredio da se potra`ivanja prema pravnim licima namiruju prvenstveno iz sredstava koja se vode na njegovom `irora~unu. Ako na `iro-ra~unu nema sredstava, organizacija koja vr{i poslove
platnog prometa }e u korist `iro-ra~una du`nika izvr{iti prenos njegovih
sredstava u odgovaraju}em iznosu sa drugih ra~una, a prema redoslijedu
propisanom saveznim zakonom. Pravno lice je ovla{}eno da unaprijed odredi druga~iji redoslijed kori{tenja njegovih sredstava na tim drugim ra~unima,
ali to mora pismeno saop{titi organizaciji koja obavlja poslove platnog
prometa.
Novi zakon je ovo pitanje rije{io tako {to je odredio da se u slu~aju kada
izvr{enik ima nov~ana sredstva na vi{e ra~una kod jedne ili vi{e banaka,
tada imaju shodno primijeniti odredbe ~lana 171. o izvr{enju prema solidarnom izvr{eniku. Odredba je upu}uju}eg karaktera i sigurno }e izazvati
mnoge nedoumice u primjeni analognih rje{enja iz navedenog ~lana.
^lan 173.
Izvr{enje na sredstvima na deviznom ra~unu
Ako se izvr{enje sprovodi radi naplate potra`ivanja u drugim nov~anim
sredstvima, sredstva s deviznog ra~una izvr{enika prera~unavaju se u ta
sredstva po kursu po kojem bi banka kod koje se vodi ra~un obavila to
prera~unavanje na zahtjev izvr{enika i isplata se obavlja po pravilima o
isplati s ra~una koji se vode u tim sredstvima.
Ovde se radi o slu~aju kada izvr{enik ima sredstva samo na deviznom
ra~unu, a izvr{enje se treba sprovesti radi naplate potra`ivanja u drugim
nov~anim sredstvima. Tada se izvr{enje sprovodi tako {to se sredstva s
deviznog ra~una izvr{enika prera~unavaju u ta sredstva po kursu po kojem
bi banka kod koje se vodi ra~un obavila ta prera~unavanja na zahtjev
izvr{enika, a isplata se obavlja po pravilima o isplatama s ra~una koji se vode
u tim sredstvima.

Ako je SDK sprovode}i izvr{enje re{enja postupala nepravilno ili suprotno sadr`ini izreke toga re{enja onda je sud na osnovu ~l. 47. ZIP ovla{}en
i du`an da SDK kao pomo}nom organu suda pri sprovo|enju izvr{enja nad
du`nikovim sredstvima nalo`i otklanjanje nepravilnosti koje je u~inio u postupku izvr{enja. (Vi{i privredni sud Srbije, P`-261/81)
U izvr{nom postupku stranu valutu treba obra~unati u dinarskim sredstvima prema kursu va`e}em na dan isplate u smislu odredbe ~l. 206. ZIP.
(IV op{tinski sud u Beogradu, 1.VII 1172/83)

536 ^lan 174

Ako na `iro-ra~unu nema dinarskih sredstava iz kojih bi se mogla

naplatiti tra`bina, koja glasi na dinare, onda je tra`ilac izvr{enja ovla{}en da
tra`i dopunu izvr{enja plenidbom i prodajom izvr{enikovih deviznih sredstava, radi namirenja svoje tra`bine u dinarima. (Vi{i privredni sud, I. 730/69)
^lan 174.
Izvr{enje radi naplate potra`ivanja u stranoj valuti
(1) Ako potra`ivanje utvr|eno u izvr{noj ispravi glasi na stranu valutu i ako
izvr{enik ima devizni ra~un u toj valuti, rje{enjem o izvr{enju nalo`i}e
se banci kod koje se vodi devizni ra~un izvr{enika da prenese odgovara ju}i iznos u stranoj valuti s ra~una izvr{enika na ra~un tra`ioca izvr{enja,
ili da isplatu u stranoj valuti izvr{i na neki drugi dozvoljen na~in.
(2) Tra`ilac izvr{enja mo`e zatra`iti da se izvr{enje radi namirenja njegovog potra`ivanja u odre|enoj stranoj valuti odredi i sprovede na drugim ra~unima
ili predmetima izvr{enika kao izvr{enje radi naplate potra`ivanja u iznosu
koji je potreban da bi se od ovla{}enog lica kupila du`na devizna sredstva.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog ~lana primjenjuju se i kada se izvr{enje odre|uje
protiv izvr{enika koji nisu pravna lica.
1

Izvr{enje po izvr{noj ispravi kada glasi na stranu valutu prema izvr{eniku

koji ima devizni ra~un u toj valuti, sprovodi se tako {to se rje{enjem o
izvr{enju nala`e banci kod koje se vodi devizni ra~un izvr{enika da prenese
odgovaraju}i iznos u stranoj valuti s ra~una izvr{enika na ra~un tra`ioca
izvr{enja. Zakon tako|e predvi|a mogu}nost da se isplata u stranoj valuti
mo`e izvr{iti i na neki drugi na~in.
Za ostvarenje svog potra`ivanja u stranoj valuti tra`ilac izvr{enja mo`e zahtijevati da se ono odredi i sprovede na drugim ra~unima ili predmetima
izvr{enika kao izvr{enje radi naplate potra`ivanja u iznosu koji je potreban
da bi se od ovla{}enog lica kupila du`na devizna sredstva.
Navedena pravila o izvr{enju primijenjuju se prema fizi~kim i prema pravnim licima.
Ako obaveze u izvr{noj ispravi glase na stranu valutu, a du`nik nema na
svom deviznom ra~unu sredstava u toj valuti, a povjerilac stavi prijedlog da
du`nik svoju obavezu isplati u dinarskim sredstvima, onda se postavlja pitanje prema kom momentu treba prera~unati stranu valutu u dinarska sredstva. Sudska praksa o tome ima razli~ite stavove. Prema jednom shvatanju to
je momenat stavljanja preijdloga da se izvr{enje sprovede prenosom dinarskih
sredstava sa `iro ra~una. (Vi{i privredni sud Srbije P`-4168/73) Po drugom
mi{ljenju to je kurs koji va`i u vrijeme dono{enja rje{enja o izvr{enju (VSH,
G`-78/83), dok je po tre}ima to dan isplate. (Savezni sud, Gzs-53/86, Stav
privrednih sudova od 25. i 26. juna 1980. godine i od 21. do 23. maja 1984.
godine, kao i zaklju~ak sa savjetovanja u Saveznom sudu od 10. i 11. juna

^lan 175, 176, 177 537

1981. godine) Na{e je mi{ljenje da je tre}e shvatanje najpravilnije, jer se jedino tako obezbe|uje povjeriocu iznos dinara potreban da na deviznom tr`i{tu
pribavi onaj iznos deviza koji mu je pravosna`no dosu|en.
U postupku po zahtjevu inopovjerioca ~ije se potra`ivanje sastoji u stranoj valuti, banka ima polo`aj du`nikovog du`nika ~ije je pravo na `albu
isklju~eno. (Vrhovni sud Crne Gore, P`-178/90)
^lan 175.
Odgovornost banaka za {tetu
Banka koja ne postupi u skladu sa rje{enjem o izvr{enju i drugim sud skim nalozima, odgovara za {tetu prouzrokovanu tra`iocu izvr{enja po
op{tim pravilima o naknadi {tete.
Banka odgovara za {tetu prouzrokovanu tra`iocu izvr{enja po op{tim pravilima o naknadi {tete ako nije postupala u skladu sa rje{enjem o izvr{enju i
drugim sudskim nalozima.
^lan 176.
Primjena odredbi glave XII ovog zakona
U izvr{enju na potra`ivanju po ra~unu kod banke na odgovaraju}i se
na~in primjenjuju odredbe ~l. 136. do 157. ovog zakona, ako odredbama
ovog zakona nije druga~ije odre|eno.
Odredbe o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju izvr{enika koje su op{teg
karaktera, kao i one koje se odnose na zapljenu i prenos potra`ivanja, na
odgovaraju}i na~in se primijenjuju u izvr{enju na potra`ivanju po ra~unu kod
banke, ako odredbama ovog zakona nije druk~ije odre|eno.

XIII - IZVR{ENJE

NA POTRA `IVANJU DA SE PREDAJU ILI ISPORU ~E

POKRETNE STVARI ILI DA SE PREDA NEPOKRETNOST

1. Op{te odredbe
^lan 177.
Mjesna nadle`nost
Za odlu~ivanje o izvr{nom prijedlogu na izvr{enikovom potra`ivanju da
mu se preda odre|ena pokretna ili nepokretna stvar ili da mu se isporu~i
odre|ena koli~ina pokretnih stvari i za sprovedbu tog izvr{enja mjesno
je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalaze te stvari.
Tra`ilac izvr{enja mo`e radi namirenja svog nov~anog potra`ivanja tra`iti
izvr{enje na svakoj izvr{enikovoj stvari ili pravu na kojima se po zakonu mo`e

538 ^lan 177

sprovesti izvr{enje, tj. ukoliko ona nisu izuzeta od izvr{enja ili na njima
izvr{enje nije ograni~eno (~l. 6. st. 2.).
Tra`ilac izvr{enja mo`e svoje nov~ano potra`ivanje da ostvari izvr{enjem na
nov~anim potra`ivanjima izvr{enika ili na njegovim pokretnim stvarima, kao i
na izvr{enikovom potra`ivanju da mu se preda odre|ena pokretna ili
nepokretna stvar ili da mu se isporu~i odre|ena koli~ina pokretnih stvari. Od
tra`ioca izvr{enja zavisi za koje }e se sredstvo izvr{enja opredijeliti. On }e u
svakom slu~aju izabrati ono sredstvo na kome }e najprije i za minimalne
tro{kove namiriti svoje potra`ivanje. Tra`ilac izvr{enja }e podnijeti prijedlog za
izvr{enje ako je izvjesno da izvr{enik na stvari koja se nalazi kod njegovog
du`nika ima pravo svojine i ako izvr{enikov du`nik ima obavezu da mu tu
stvar preda.
Ovo sredstvo izvr{enja razlikuje se od izvr{enja radi ostvarenja nenov~anog
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja predajom i isporukom pokretnih stvari (glava
XVII), odnosno ispra`njenjem i predajom nepokretnosti (glava XVIII) po tome
{to se kod ovog sredstva izvr{enja nov~ano potra`ivanje tra`ioca izvr{enja
namiruje prodajom stvari koje su u svojini izvr{enika, a koje se kod njega
ne nalaze. Ako izvr{enikovo potra`ivanje prema tre}em (izvr{enikovom
du`niku) ne vodi sticanju prava svojine ili vindikaciji odnosno vra}anju stvari
koja je ve} njegova svojina, onda se ovim putem ne mo`e tra`iti izvr{enje.
Tako, naprimjer, izvr{enik ima pravo da mu tre}e lice kao vlasnik stvari, preda
tu stvar na kori{}enje po ugovoru o zakupu. Kod izvr{enja radi ostvarenja
nenov~anog potra`ivanja tra`ioca izvr{enja predajom i isporukom pokretnih
stvari, odnosno ispra`njenjem i predajom nepokretnosti, tra`ilac izvr{enja ne
mora biti vlasnik. Cilj izvr{enja je da se tra`iocu izvr{enja predaju odnosno
isporu~e stvari u stanju u kakvom se nalaze. Na taj na~in okon~ava se izvr{ni
postupak. (Bogoljub Popovi} - Vuka{in Risti}: Priru~nik za prakti~nu primenu
Zakona o izvr{nom postupku, str. 142)
1

Za odlu~ivanje o izvr{nom prijedlogu, kao i za sprovo|enje tog izvr{enja mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalaze stvari koje treba prodati (forum
rei sitae). Zbog toga tra`ilac izvr{enja mora u prijedlogu za izvr{enje da ozna~i
mesto gdje se stvari nalaze, ina~e je prijedlog bez tih podataka neuredan.
Ako potra`ivanje izvr{enika glasi na predaju pokretnih i nepokretnih stvari, a
one se nalaze na podru~ju razli~itih sudova, tada bi po atrakciji bio nadle`an
sud prema mjestu nala`enja nepokretnosti, a sud gdje se nalaze pokretne stvari
bi postupao po zamolnici. U slu~aju da se pokretne stvari nalaze na podru~ju
vi{e sudova, onda je nadle`an svaki od njih po izboru tra`ioca izvr{enja.
Odre|ivanje nadle`nosti kod individualno odre|enih pokretnih stvari je relativno lako, ali to nije tako kad su u pitanju generi~ne stvari. Ako se radi o
generi~nim stvarima koje se trebaju izdvojiti iz jedne mase, kao {to je to npr.
silos, magacin, ili ako ih treba preuzeti sa odre|ene planta`e, onda nema ve}ih
pote{ko}a. Me|utim, u drugim slu~ajevima, a posebno kada izvr{enikov
du`nik pribavlja na drugoj strani generi~ne stvari i isporu~uje ih svom povjeriocu (izvr{eniku), tada nije mogu}e re}i gdje se one nalaze. Za ove slu~ajeve

^lan 178 539

nadle`nost bi se trebala odre|ivati po mjestu u kojem je izvr{enikov du`nik

obavezan da ispuni svoju obavezu po ugovoru ili zakonu. Ako mjesto ispunjenja nije odre|eno ugovorom, a ne mo`e se odrediti ni po svrsi posla, prirodi obaveze ili ostalim okolnostima, onda se odre|uje prema prebivali{tu odnosno boravi{tu ili sjedi{tu izvr{enikovog du`nika (~l. 319. i 471. ZOO).

Kad poverilac u predlogu za izvr{enje ozna~i da tra`i izvr{enje na

nepokretnim stvarima du`nika ma gde se one nalazile, funkcija suda kome
je podnet takav predlog za izvr{enje sastoji se u dono{enju re{enja o izvr{enju
i iscrpljuje se predajom re{enja o dozvoli izvr{enja poveriocu ukoliko ne postoje uslovi za atrakciju nadle`nosti za dono{enje i sprovo|enje izvr{enja, tj.
ukoliko se stvari du`nika ne na|u i na podru~ju suda koji je doneo re{enje
o izvr{enju. Ukoliko nema uslova za atrakciju nadle`nosti, za postupak sprovo|enja izvr{enja u slu~aju iz ~l. 70. Zakona o izvr{nom postupku mesno je
nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalaze pokretne stvari du`nika u vreme
kad poverilac podnese predlog za sprovo|enje izvr{enja pa taj sud ne mo`e
da ne prihvati nadle`nost zato {to je drugi sud doneo re{enje o izvr{enju
bez obzira da li je taj sud pogre{no prihvatio nadle`nost za dono{enje re{enja
o izvr{enju. (Savezni sud, Grs-82/85)
^lan 178.
Izvr{ne radnje
Izvr{enje na izvr{enikovom potra`ivanju da se predaju ili isporu~e
pokretne stvari ili da se preda nepokretnost sprovodi se zapljenom tog
potra`ivanja, njegovim prenosom na tra`ioca izvr{enja i prodajom stvari.
U ovom ~lanu, koji je ostao nepromijenjen u odnosu na ~l. 129. starog zakona,
razra|uje se na~in sprovo|enja izvr{enja (novi zakon upotrebljava naziv
izvr{ne radnje) na izvr{enikovom potra`ivanju da se predaju ili isporu~e
pokretne stvari ili da se preda nepokretnost tako {to se utvr|uju tri osnovne
faze: zapljena tog potra`ivanja, njegov prenos na tra`ioca izvr{enja i prodaja
stvari. Ova pravila ~ine jednu kombinaciju pravila o izvr{enju na nov~anom
potra`ivanju izvr{enika i pravila o izvr{enju na pokretnim i nepokretnim stvarima radi namirenja nov~anog potra`ivanja tra`ioca izvr{enja uz intervenciju
odredbi specifi~nih za ovo izvr{enje. Pravila ~l. 177-182. ovog zakona su zajedni~ka, tj. op{ta za izvr{enje putem ovog sredstva izvr{enja.
Na zapljenu i prenos primenjuju se pravila o izvr{enju na nov~anom
potra`ivanju izvr{enika (~l. 137-155.); na prodaju pokretnih stvari i namirenje
tra`ioca izvr{enja primjenjuju se pravila o izvr{enju na pokretnim stvarima (~l.
122. i 126-135.); na prodaju nepokretnosti i namirenje tra`ioca izvr{enja primjenjuju se pravila o izvr{enju na pokretnim stvarima (~l. 67-113.). Ova pravila se primjenjuju ako nije ne{to drugo propisano i ako odgovaraju prirodi i
tehnici ovog izvr{enja.
Tra`ilac izvr{enja nema obavezu da posebno predlo`i vrstu prenosa potra`ivanja, jer on nema alternativu, dovoljno je da predlo`i izvr{enje zapljenom i

540 ^lan 179, 180, 181

prenosom potra`ivanja i predajom stvari (vidi ~l. 179.). Zapljena na potra`ivanju spre~ava kompenzaciju. Naime, prema ~l. 342. Zakona o obligacionim
odnosima du`nik ne mo`e vr{iti prebijanje ako je njegovo potra`ivanje dospjelo tek po{to je neko tre}i stavio zabranu na povjerio~evo potra`ivanje prema
njemu. Po ~l. 141. ZIPRS/FBiH zapljena se sprovodi dostavljanjem izvr{enikovom du`niku rje{enja o izvr{enju kojim se izvr{enikovom du`niku zabranjuje da izvr{eniku ispuni nov~ano potra`ivanje, a izvr{eniku se zabranjuje da
to potra`ivanje naplati. Ovo pravilo ima za cilj da uskrati raspolaganje
izvr{enikovim potra`ivanjem, a kompenzacija je jedan od vidova raspolaganja
uzajamnih tra`bina. Ako to ne bi bilo tako, onda bi interesi tre}eg lica (tra`ioca
izvr{enja) na ~iji zahtjev je i stavljena zapljena na to potra`ivanje, bili izigrani,
jer bi se kompenzacijom to zaplijenjeno potra`ivanje ugasilo. Navedenim pravilom iz Zakona o obligacionim odnosima htjela se otkloniti svaka neizvijesnost u pogledu nemogu}nosti kompenzacije zapljenjenog potra`ivanja u navedenim okolnostima.
^lan 179.
Dejstvo prenosa
Prenos zaplijenjenog izvr{enikovog
nov~anog potra`ivanja radi naplate.

potra`ivanja

ima

dejstvo

prenosa

Odredbama ovog ~lana zakon izjedna~ava prenos zaplijenjenog izvr{enikovog

potra`ivanja sa prenosom nov~anog potra`ivanja radi naplate. Ovde je
isklju~en prenos umjesto isplate, jer je nespojiv sa ovim izvr{enjem. Naime,
samo zaplijenjeno potra`ivanje za predaju nema svoju vrijednost (nominalnu),
da bi se moglo znati do kog bi iznosa potra`ivanje tra`ioca izvr{enja bilo
namireno prenosom umjesto isplate.
^lan 180.
Nedospjelost izvr{enikovog potra`ivanja
Ako izvr{enikovo potra`ivanje jo{ nije dospjelo, sud
izvr{enikovom du`niku predaju stvari nakon dospije}a.

}e

nalo`iti

Ako u vrijeme dono{enja rje{enja o prenosu radi naplate izvr{enikovo

potra`ivanje nije jo{ dospjelo, sud }e nalo`iti izvr{enikovom du`niku da stvari
preda po dospjelosti potra`ivanja. Izvr{enikov du`nik ne smije da preda stvar
izvr{eniku (vidi ~l. 141.).
^lan 181.
Tu`ba protiv izvr{enikovog du`nika
Protiv izvr{enikovog du`nika koji nije voljan stvari da preda, tra`ilac
izvr{enja mo`e tu`bom tra`iti predaju, ako o obavezi predaje nema
izvr{nu ispravu.

^lan 182, 183 541

Tra`ilac izvr{enja je ovla{}en da pokrene parnicu protiv izvr{enikovog du`nika ako

on odbije predaju stvari, ali samo u slu~aju ako ne raspola`e izvr{nom ispravom
kojom se utvr|uje obaveza izvr{enikovog du`nika na predaju stvari. O pokrenutoj parnici tra`ilac izvr{enja je du`an da obavijesti izvr{enika, jer u protivnom
odgovara izvr{eniku za {tetu koja mu je tim propustom nanesena (~l. 154.).
Ako tra`ilac izvr{enja, po odbijanju izvr{enikovog du`nika da preda stvar iako
je primio rje{enje o prenosu, ne pokrene parnicu protiv izvr{enikovog du`nika
radi predaje stvari, onda odgovara za {tetu koja je time nanesena drugom
tra`iocu izvr{enja koji ima zalo`no ili koje drugo pravo koje se namiruje iz
potra`ivanja (~l. 155.). Ako tra`ilac izvr{enja uspije u toj parnici, tek onda
mo`e, na osnovu presude kojom je usvojen tu`beni zahtjev, predlo`iti izvr{enje
protiv izvr{enikovog du`nika za predaju stvari, razumije se, ako obavezu ne
ispuni dobrovoljno. (Aleksandar \or|evi} - Josip Studin: Zakon o izvr{nom
postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 107)
^lan 182.
Primjena odredbi o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju.
Odredbe glave XII ovog zakona o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju
izvr{enika na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na izvr{enje na
potra`ivanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda
nepokretnost, ako odredbama ovog zakona nije druga~ije odre|eno.
Izvr{enje na potra`ivanju izvr{enika da se predaju ili isporu~e pokretne stvari
ili preda nepokretnost nije u svemu odre|eno posebnim pravilima o ovom
sredstvu izvr{enja. Uglavnom se upu}uje na druga sredstva izvr{enja, pa je
tako i u ovom ~lanu odre|eno da se odredbe o izvr{enju na nov~anom
potra`ivanju izvr{enika na odgovaraju}i na~in primjenjuju i na izvr{enje na
potra`ivanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda
nepokretnost, ako odredbama ovog zakona nije druk~ije odre|eno.
2. Pokretne stvari
^lan 183.
Predaja stvari na ~uvanje
(1) Rje{enjem kojim se odre|uje prenos izvr{enikovog potra`ivanja sud }e po
prijedlogu tra`ioca izvr{enja, nalo`iti izvr{enikovom du`niku da pokretne
stvari na koje se to potra`ivanje odnosi sam ~uva, ako na to pristane,
odnosno preda slu`benom licu ili drugom licu na ~uvanje.
(2) Na ~uvanje stvari na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lana
122. ovog zakona.
Po prijedlogu tra`ioca izvr{enja sud }e rje{enjem o prenosu izvr{enikovog
potra`ivanja nalo`iti izvr{enikovom du`niku da pokretne stvari na koje se to

542 ^lan 184, 185

potra`ivanje odnosi sam ~uva (ako na to pristane),

slu`benom licu ili drugom licu na ~uvanje. O predaji
stavlja zapisnik u kojem nazna~uje pojedina~no stvari
du`nik predao. Tako|e se u zapisnik unose i zahtjevi
pola`u neko pravo na predatim stvarima.

odnosno da ih preda
stvari slu`beno lice sakoje mu je izvr{enikov
i izjave drugih lica koji

Predajom ili isporukom pokretnih stvari izvr{enikov du`nik izvr{ava svoju

obavezu iz pravnog odnosa sa izvr{enikom.
Pod drugim licem kome se mogu dati na ~uvanje stvari treba smatrati i
tra`ioca izvr{enja. Rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih na ~uvanje
tra`iocu izvr{enja ili drugom licu snosi tra`ilac izvr{enja, osim ako je uni{tenje
ili o{te}enje posljedica vi{e sile (~l. 122. st. 2.).
^lan 184.
Prodaja stvari i namirenje tra`ioca izvr{enja
Prodaja pokretnih stvari predatih na ~uvanje, te namirenje tra`ioca
izvr{enja obavljaju se prema odredbama glave XI ovog zakona o izvr{enju
na pokretnih stvarima.
Tre}a faza izvr{enja na izvr{enikovom potra`ivanju iz ~l. 177. sastoji se u prodaji
predatih stvari i namirenju tra`ioca izvr{enja. Prenos potra`ivanja je sproveden dostavom izvr{enikovom du`niku rje{enja kojim je prenos odre|en (~l. 148.). Prije toga
izvr{enikov du`nik ne bi trebalo da preda ili isporu~i stvari koje duguje izvr{eniku.
Procenu stvari vr{i sud saglasno pravilima iz ~l. 126.
Prodaja stvari se odre|uje i sprovodi po pravilima iz ~l. 129-132.
Namirenje tra`ioca izvr{enja vr{i se po pravilima iz ~l. 133-135.
Nepokretnost
^lan 185.
Predaja tra`iocu izvr{enja
(1) Rje{enjem kojim se odre|uje prenos izvr{enikovog potra`ivanja sud }e
nalo`iti izvr{enikovom du`niku da nepokretnost na koju se to potra`ivanje odnosi preda tra`iocu izvr{enja.
(2) Tra`ilac izvr{enja je du`an nepokretno{}u, u ime i za ra~un izvr{enika,
upravljati kao dobar privrednik, odnosno dobar doma}im, i da sudu, na
njegov zahtev, polo`i ra~un o upravljanju.
Izvr{ne radnje predvi|ene za izvr{enje na izvr{enikovom potra`ivanju za
predaju odre|enih pokretnih stvari (~l. 178-182.) va`e i za izvr{enje na izvr{eni-

^lan 186 543

kovom potra`ivanju za predaju odre|ene nepokretnosti: zapljena potra`ivanja,

prenos potra`ivanja na tra`ioca izvr{enja i prodaja nepokretnosti s tom razlikom {to se nepokretnost predaje tra`iocu izvr{enja, a ne slu`benom ili drugom licu (~l. 185. st. 1.).
Tra`ilac izvr{enja je du`an da upravlja predatom nepokretno{}u u ime i za
ra~un izvr{enika, a ne u svoje ime, kao dobar privrednik, odnosno dobar
doma}in, i da sudu, na njegov zahtjev, polo`i ra~un o upravljanju. Tra`ilac
izvr{enja odgovara izvr{eniku za {tetu po pravilima imovinskog prava.
1

Izvr{enikov du`nik je obavezan da preda nepokretnost tra`iocu izvr{enja. Ako

tako ne postupi, tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti tu`bu radi predaje stvari.
Ako o predaji nekretnine ve} postoji izvr{na isprava, onda tra`ilac izvr{enja
mo`e podnijeti prijedlog radi izvr{enja predajom nepokretnosti (~l. 181.).
^lan 186.
Prodaja i namirenje tra`ioca izvr{enja
(1) Tra`ilac izvr{enja mo`e radi namirenja svog potra`ivanja, u roku koji ne
mo`e biti du`i od 30 dana od dana kad mu je nepokretnost predana,
predlo`iti sudu prodaju te nepokretnosti.
(2) Ako tra`ilac izvr{enja ne predlo`i blagovremeno prodaju, sud }e obustaviti izvr{enje i ukinuti sve sprovedene izvr{ne radnje.
(3) Nepokretnost se prodaje i tra`ilac izvr{enja namiruje prema odredbama
glave X ovog zakona o izvr{enju na nepokretnostima.

Odredbama ovog ~lana objedinjeni su ~l. 136. i 137. starog zakona, a u

sadr`inskom smislu izme|u njih nema nikakve razlike.
Tra`ilac izvr{enja dobija na upravljanje nepokretnost od izvr{enikovog du`nika
i obavezan je da u odre|enom roku predlo`i njenu prodaju. Rok za podno{enje
prijedloga je ili zakonski rok od trideset dana (ne mo`e se produ`iti) ili sudski rok koji se mo`e odrediti samo u kra}em trajanju. Rok te~e od dana kada je
tra`iocu izvr{enja predata nepokretnost na upravljanje. Sudski rok mo`e biti odre|en
ve} u rje{enju o prenosu potra`ivanja ili docnije, posebnim zaklju~kom suda, i
on se mo`e produ`iti. (Borivoj Starovi}: Komentar Zakona o izvr{nom postupku,
str. 372) Ako tra`ilac izvr{enja propusti da blagovremeno predlo`i prodaju nepokretnosti, sud }e obustaviti izvr{enje i ukinu}e sve sprovedene izvr{ne radnje. Sud
rje{enjem odre|uje obustavu izvr{enja po slu`benoj du`nosti, a navedeno rje{enje
ima deklarativni karakter. Na~elo hitnosti je ovde do{lo do izra`aja, jer je upravljanje nepokretno{}u ograni~eno i na taj na~in je sprije~eno odugovla~enje izvr{enja.
Prodaja nepokretnosti i namirenje tra`ioca izvr{enja obavlja se po odredbama
o izvr{enju na nepokretnostima (~l. 67-113). To zna~i da sve ono {to va`i za
prodaju nepokretnosti, va`i i za prodaju po ovom ~lanu (po ~l. 186.).

544 ^lan 187

XIV IZVR{ENJE

NA DIONICI I OSTALIM REGISTROVANIM HARTIJAMA

OD VRIJEDNOSTI , TE NA ~LANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU

Uop{te: Ovo je potpuno novo poglavlje koje u ~l. 187-192. reguli{e izvr{enje
na dionici i ostalim registrovanim hartijama od vrijednosti, kao i izvr{enje na
~lanskom udjelu u pravnom licu.
Prema zakonskoj definiciji, hartija od vrijednosti je prenosiva isprava u nematerijalizovanom obliku elektronskom zapisu, emitovana u seriji na osnovu koje
imaoci, tj. lica koja su vlasnici hartije od vrijednosti mogu da ostvaruju svoja
prava prema emitentu. Najva`nijim vrstama hartija od vrijednosti smatraju se
akcije, obveznice i druge hartije od vrijednosti koje utvr|uje Komisija za hartije od vrijednosti. Ova komisija ustanovljena je Zakonom o hartijama od vrijednosti pre~i{}en tekst Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 4/2002.

Akcije (deonice) su vlasni~ke hartije od vrijednosti koje emituje akcionarsko

dru{tvo u skladu sa Zakonom o preduze}ima i Zakonom o hartijama od vrijednosti. Na ovoj hartiji od vrijednosti je nazna~en dio kapitala akcionarskog
dru{tva koji je prilikom osnivanja tog dru{tva odre|en kao jedinica uloga
pojedinca. Ta jedinica uloga je nominalna vrijednost akcije. Kupovinom akcije
ulaga~ postaje suvlasnik akcionarskog dru{tva, a njegov suvlasni~ki dio zavisi
od broja akcija koje je kupio prema ukupnom broju akcija koje su izdate
(emitovane) pri osnivanju akcionarskog dru{tva, ili kasnije pri pro{irivanju
akcionarskog dru{tva. Akcionarsko dru{tvo je preduze}e, pa i ono kao i svako
drugo preduze}e ostvaruje odre|eni profit godi{nje. Akcionari za svaku
kupljenu akciju imaju pravo na dio profita. Taj dio profita koji godi{nje pripada akcionarima naziva se dividenda. (Slobodan Babi} Dragi{a Mili}evi}:
Ekonomija, str. 200, 201; Op}a Enciklopedija Jugoslovenskog leksikografskog
zavoda, Knj. 2, str. 342).
Obveznice su du`ni~ke hartije od vrijednosti koje imaocu daju pravo na
naplatu glavnice i kamata, odnosno drugih prihoda u skladu sa zakonom i
odlukom o emisiji. Hartije od vrijednosti mogu da glase na ime i na donosioca (vidi ~l. 3. i 4. Zakona o hartijama od vrednosti Republike Srpske).
^lan 187.
Mjesna nadle`nost
(1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na dionici i ostalim registrovanim hartijama od vrijednosti (u daljem tekstu: dionice), te osniva~kom ili
drugom udjelu u pravnom lucu i za sprovedbu tog izvr{enja mjesno je
nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te odnosno sjedi{te
izvr{enika kao vlasnika dionice ili udjela.
(2) U slu~aju da izvr{enik nema prebivali{te, odnosno boravi{te ili sjedi{te na
podru~ju Bosne i Hercegovine, mjesno je nadle`an sud prema mjestu
sjedi{ta emitenta hartije od vrijednosti, odnosno sjedi{te pravnog lica u
kojem izvr{enik ima udio.

^lan 188, 545

Pod Registrovanim hartijama od vrijednosti podrazumijevaju se hartije od

vrijednosti u kojima je navedeno ime njihovog vlasnika. Prenos prava na hartije od vrijednosti, kao i vr{enje svih prava inkorporisanih u hartije od vrijednosti, zahtjeva obaveznu i bezuslovnu identifikaciju njihovih vlasnika. Zakon
o izvr{nom postupku RS/FBiH za izvr{enje na dionici i ostalim registrovanim
hartijama od vrijednosti upotrebljava skra}eni naziv dionice (~l. 187. st. 1.).

Ovim ~lanom se odre|uje da je za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na

dionici i na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu, kao i za
sprovo|enje tog izvr{enja mjesno nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi
prebivali{te, odnosno sjedi{te izvr{enika kao vlasnika dionica ili udjela. Ako
izvr{enik nema prebivali{te, odnosno boravi{te ili sjedi{te na podru~ju Bosne
i Hercegovine, onda je mjesno nadle`an sud prema mjestu sejdi{ta emiten ta hartije od vrijednosti, odnosno sjedi{ta pravnog lica u kojem izvr{enik ima
udio.

Emitent je pravno lice koje izdaje hartije od vrijednosti u cilju prikupljanja

sredstava i koji prema vlasnicima hartija od vrijednosti ima sve obaveze
nazna~ene u hartiji od vrijednosti. Emitent mo`e biti Republika Srpska, op{tina,
investicioni fond i svako drugo pravno lice organizovano kao akcionarsko
dru{tvo ili dru{tvo sa ograni~enom odgovorno{}u (~l. 2. i 9. Zakona o hartijama od vrijednosti Republike Srpske).
^lan 188.
Izvr{ne radnje
(1) Na dionici izvr{enje se sprovodi zapljenom dionice, njenom procjenom i
prodajom, te namirenjem tra`ioca izvr{enja. Izuzetno, dionica se na pri jedlog tra`ioca izvr{enja a uz saglasnost izvr{enika mo`e prenijeti na
tra`ioca izvr{enja u nominalnoj vrijednosti, umjesto isplate.
(2) Na udjelu u pravnom licu izvr{enje se sprovodi zapljenom udjela, nje govom procjenom i prodajom, te namirenjem tra`ioca izvr{enja.
(3) Izvr{ne radnje iz ovog ~lana sprovode se i kada je ugovorom ili pravil ima pravnog lica ograni~eno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili
udjelima.

Na dionici i na udjelu u pravnom licu izvr{enje se sprovodi zapljenom deonica odnosno udjela, njihovom procjenom i prodajom, te namirenjem tra`ioca
izvr{enja. Samo se izuzetno dionica mo`e na prijedlog tra`ioca izvr{enja, a uz
saglasnost izvr{enika prenijeti na tra`ioca izvr{enja u nominalnoj vrijednosti,
umjesto isplate. Navedene izvr{ne radnje }e se sprovesti i u slu~aju da je
ugovorom ili pravilima pravnog lica ograni~eno ili zabranjeno raspolaganje
dionicama ili udjelima.

546 ^lan 189

^lan 189.
Zapljena dionice
(1) Zapljena dionice obavlja se dostavom rje{enja o izvr{nju Centralnom registru hartija od vrijednosti RS. Zapljenom tra`ilac izvr{enja sti~e zalo`no
pravo na dionici. Rje{enje o izvr{enju se istovremeno dostavlja depozi taru i emitentu dionice.
(2) Centralni registar hartija od vrijednosti RS du`an je u Centalnom registru upisati da je na dionici zasnovano zalo`no pravo u korist tra`ioca
izvr{enja momentom prijema rje{enja o izvr{enju. Centralni registar je
du`an bez odlaganja obavijestiti sud o zakonskim smetnjama za zasni vanje zalo`nog prava.
(3) Nakon upisa zapljene u Centralnom registru hartija od vrijednosti RS,
Centralni registar ne smije u odnosu na zaplijenjene dionice obaviti u
Centralnom registru bilo koji upis na osnovu raspolaganja izvr{enika.
Centralni registar je du`an bez odlaganja obavijestiti sud o svakoj
promjeni u pogledu zaplijenjenih dionica, posebno o prisilnom
izvr{enju radi naplate kojeg drugog potra`ivanja ili o obezbje|enju
takvog potra`ivanja.
(4) Izvr{eniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenom dionicom. Upozorenje
o toj zabrani, te o krivi~no-p
pravnim posljedicama njene povrede unije}e
se u rje{enje o izvr{enju.
1

Uz stav 1. i 2: Centralni registar hartija od vrijednosti u Republici Srpskoj

osnovan je Zakonom o Centralnom registru hartija od vrijednosti (Slu`beni
glasnik Republike Srpske, br. 4/2002), kojim je odre|en njegov pravni status
i njegova nadle`enost.

Rje{enje o izvr{enju sud dostavlja istovremeno Centralnom registru, depozitaru

i emitentu dionice. Dostavljanjem rje{enja Centralnom registru obavlja se
zapljena dionice, kojom tra`ilac izvr{enja sti~e zalo`no pravo na dionici. Ovu
~injenicu Centralni registar je obavezan evidentirati u svom registru. On je
tako|e du`an da bez odlaganja obavijesti sud o eventualnim zakonskim smetnjama za zasnivanje zalo`nog prava.

Uz stav 3. i 4: U rje{enju o izvr{enju sud zabranjuje izvr{eniku da raspola`e

zaplijenjenom dionicom i upozorava ga na tu zabranu kao i na krivi~nopravne posljedice te povrede. Zbog toga, Centralni registar hartija od vrijednosti Republike Srpske, nakon upisa zapljene, ne smije u odnosu na zaplijenjene deonice obaviti u Centralnom registru bilo koji upis na osnovu raspolaganja izvr{enika. O svakoj promjeni u pogledu zaplijenjenih dionica
Centralni registar je du`an da bez odlaganja obavijesti sud. Ova obaveza je
posebno nagla{ena kada se radi o prinudnom izvr{enju radi naplate nekog
drugog potra`ivanja ili o obezbje|enju takvog potra`ivanja.

^lan 190 547

^lan 190.
Procjena i prodaja dionica, te namirenje tra`ilaca izvr{enja
(1) Dionice koje se po zakonu i propisima Komisije za hartije od vrijednosti obavezno uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim
tr`i{tima prodaju se u s kladu sa Zakonom o hartijama od vrijednsoti,
uz posredovanje brokera kojeg sud odabere, nakon izvr{nosti rje{enja o
i z v r { e n j u . N a m i r e n j e l i c a u p o s t u p k u i z v r { e n ja o b a v l j a s e u z o d g o v a r a j u } u p r i m j e n u o d r e d b i g l a v e X I o v o g z a k o n a o i z v r {e n j u n a p o k r e t n i m
stvarima.
(2) Dionice koje se po zakonu i propisima Komisije za hartije od vrijednosti obavezno ne uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim tr`i{tima prodaju se na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom. Neposrednom pogodbom dionice prodaje sudski izvr{ilac ili lice
ovla{}eno za prodaju dionica kojem je sud povjerio prodaju. Sudski
izvr{ilac ili lice ovla{}eno za prodaju dionica sklapaju ugovor o prodaji
dionica u ime izvr{enika na osnovu zaklju~aka suda koji ih na to
ovla{}uje.
(3) Ako se dionice prodaju na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom, procjena, utvr|ivanje prodajne cijene i prodaja dionica, te namirenje tra`ioca izvr{enja obavljaju se uz odgovaraju}u primjenu odredbi glave
XI ovog zakona o izvr{enju na pokretnim stvarima.
(4) Ako se dionice iz stava 1. ovog ~lana ne prodaju u roku od dva mjese ca od dana prve ponude za prodaju na berzi ili u slu~aju neuspjele prodaje iz stava 2. ovog ~lana, tra`ilac izvr{enja mo`e zahtijevati izvr{enje
putem prenosa dionice u svojinu, umjesto isplate. Rje{enjem o prenosu
dionice se dostavlja Centralnom registru hartija od vrijednosti RS.
(5) Sud }e o ovom pravu izvjestiti tra`ioca izvr{enja kada se ispune uslovi
iz stava 4. ovog ~lana i pozvati ga da u odre|enom roku podnese pri javu za prenos dionica.
(6) Ako tra`ilac izvr{enja ne podnese prijavu iz stava 5. ovog ~lana, postu pak }e se obustaviti.
1

Uop{te: Hartije od vrijednosti (dionice) koje su emitovane uz javni poziv za

prodaju organizovano se prodaju na berzi i na drugim ure|enjim javnim
tr`i{tima, koja se osnivaju radi stvaranja uslova za povezivanje ponude i
tra`nje hartija od vrijednosti (dionica). Komisija za hartije od vrijednosti svojim propisom utvr|uje uslove pod kojima se hartijama od vrijednosti (dionicama) koje nisu emitovane uz javni poziv uz prodaju, mo`e trgovati na berzi
i drugim ure|enim javnim tr`i{tima.

Berza hartija od vrijednosti (deonica) osniva se kao akcionarsko dru{tvo od

najmanje pet pravnih lica ovla{}enih za poslovanje hartijama od vrijednostima
(dionicama) u Republici Srpskoj. Akcionari berze mogu biti samo ~lanovi berze.

548 ^lan 191

drugim ure|enim javnim tr`i{tima podrazumijevaju se tr`i{ta koja su

Pod d
ugovorom ustanovila pravna lica ovla{}ena za poslovanje sa hartijama od vrijednosti (dionicama). Na njima se promet hartija od vrijednosti (dionica) obavlja po unaprijed utvr|enim pravilima. Zahtjev za uvr{tavanje hartija od vrijednosti (dionica) u promet na drugom ure|enom javnom tr`i{tu mo`e podnijeti emitent i preduze}e za poslovanje sa hartijama od vrijednosti (dionicama).
(~l. 51, 52, 55, 77. i 78. Zakona o hartijama od vrijednosti Republike Srpske).

Uz stav 1. i 2: Dionice koje se obavezno uvr{tavaju u promet na berzi i

drugim ure|enim javnim tr`i{tem prodaju se u skladu sa Zakonom o hartijama od vrijednosti uz posredovanje brokera kojeg sud odabere, nakon
izvr{enosti rje{enja o izvr{enju. Brokeri su fizi~ka lica ovla{}ena za obavljanje
poslova trgovine hartijama od vrijednosti, koja posluju u svojstvu zaposlenog
u pravnom licu ovla{}enom za poslovanje sa hartijama od vrijednosti ili kao
nezavisni trgovci. U postupku izvr{enja lica se namiruju u skladu sa odredbama o izvr{enju na pokretnim stvarima (primjena glave XI ovog zakona).

Dionice koje se obavezno ne uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim

javnim tr`i{tem prodaju se na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom. Dionice prodaje neposrednom pogodbom sudski izvr{ilac ili lice ovla{}eno
za prodaju dionica kojem je sud povjerio prodaju. Navedena lica zaklju~uju
ugovor o prodaji dionica u ime izvr{enika na osnovu zaklju~ka suda koji ih
na to ovla{}uje.
Procjena, utvr|ivanje prodajne cijene i prodaja dionica, te namirenje tra`ioca
izvr{enja obavlja se uz odgovaraju}u primjenu odredbi o izvr{enju na pokretnim stvarima (primjena glave XI ovog zakona).

Uz stav 3, 4. i 5: Ako se dionice koje se obavezno uvr{tavaju u promet na

berzi i drugim ure|enim javnim tr`i{tima ne prodaju u roku od dva mjeseca od dana prve ponude za prodaju ili u slu~aju neuspjele prodaje kod dionica koje se prodaju na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom, tada
tra`ilac izvr{enja mo`e zahtijevati izvr{enje putem prenosa dionice u svojinu,
umjesto isplate. O ovom pravu sud }e obavijestiti tra`ioca izvr{enja kada se
ispune gore navedeni uslovi i pozva}e ga da u odre|enom roku podnese pri javu za prenos dionice. Ako tra`ilac izvr{enja u odre|enom roku ne podnese
prijavu, postupak }e se obustaviti.
^lan 191.
Izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu
(1) Zapljena osniva~kog ili drugog udjela vr{i se dostavljanjem rje{enja o
izvr{enju registarskom sudu, odnosno drugom nadle`nom registarskom
organu radi zabilje`be zalo`nog prava.
(2) Odredbe glave XIV i odredbe ovog zakona o izvr{enju na pokretnim
stvarima na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na izvr{enje na
osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu.

^lan 192, 193 549

Izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu sprovodi se

zapljenom tog udjela dostavljanjem rje{enja o izvr{enju registarskom sudu ili
nekom drugom nadle`nom registarskom organu radi zabilje`be zalo`nog prava.
Odredbe ovog zakona o izvr{enju na dionici i ostalim registrovanim hartijama
od vrijednosti, te na ~lanskom udjelu u pravnom licu, kao i odredbe o
izvr{enju na pokretnim stvarima na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na
izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu.
^lan 192.
Pravo pre~e kupovine
Ako drugi dioni~ari, odnosno suosniva~i ili sunosioci udjela imaju pravo
pre~e kupovine zasnovano na zakonu, ugovoru ili pravilima pravnog lica,
na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lana 83. ovog zakona.
U slu~aju da drugi dioni~ari, odnosno suosniva~i ili sunosioci udjela imaju
pravo pre~e kupovine zasnovano na zakonu, ugovoru ili pravilima pravnog
lica, onda oni imaju prednost pred najpovoljnijim ponudiocem ako odmah po
zaklju~enju nadmetanja izjave da dionicu ili ~lanski udio u pravnom licu kupuju za iste uslove.

XV IZVR{ENJE

NA DRUGIM IMOVINSKIM PRAVIMA

^lan 193.
Izvr{ne radnje
Izvr{enje na patentu, tehni~kom unapre|enju, plodou`ivanju i nekom
sli~nom izvr{enikovom pravu, sprovodi se zapljenom tog prava, te nje govim unov~enjem u skladu s odredbama ovog zakona o prodaji pokretnih stvari.
1

Izvr{enje na drugim imovinskim pravima ovde je regulisano samo u jednom

~lanu, dok je u starom zakonu bilo regulisano u dva ~lana (~l. 138. i 139.).
Radi se o izvr{enju na patentu, tehni~kom unapre|enju, plodou`ivanju i
drugim sli~nim pravima. Pod sli~nim pravima podrazumijevaju se prava koja
jo{ uvijek nisu dovoljno izgra|ena i na kojima se izvr{enje mo`e voditi tek
uz {iru interpretaciju pravila o izvr{nom postupku. To bi bilo npr. autorsko
pravo, izvo|a~ko pravo, pravo proizvo|a~a fonograma, pravo radio-difuznih
ustanova itd. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i
Hercegovini (Slu`beni glasnik BiH, br. 7/2002.) i Zakon o patentima Republike
Srpske (Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 36/1999) nemaju odredbi o
izvr{enju na ovim pravima. Samo je u ~l. 47. Zakona o autorskom pravu i
srodnim pravima u Bosni i Hercegovini re~eno da Pravo slije|enja ne mo`e
biti predmet prinudnog izvr{enja. Pravo slije|enja zna~i da autor dela likovne
umjetnosti, kao i autor originalnog rukopisa imaju pravo na u~e{}e u dobiti
od pet odsto od prodajne cijene prilikom prodaje njihovog djela od strane

550 ^lan 193

vlasnika djela (oni su autori, a vlasnik je drugo lice koje stavlja dalje u pravni
promet njihovo djelo). Ova pravila se ne primenjuju na djela arhitekture i na
djela primijenjene umjetnosti.
Autorsko pravo i druga srodna prava ne mogu biti predmet prinudnog
izvr{enja, jer se ova prava sastoje djelimi~no i od li~nopravnih ovla{}enja. Ako
se ima u vidu op{te pravilo da li~nost i idealna dobra povezana sa njom ne
mogu biti predmet izvr{enja, onda je zakonodavac, mislimo, pravilno postupio kada je propisao da ova subjektivna prava u cjelini ne mogu biti predmet izvr{enja. Me|utim, imovinskopravna ovla{}enja iz autorskog ili nekog
drugog srodnog prava (autorski honorar) mogu biti predmet izvr{enja.
(Slobodan M. Markovi}: Autorsko pravo i srodna prava, str. 380, 381). Ako bi
se autorski honorar sastojao u ne~emu {to nije izvr{enikovo nov~ano
potra`ivanje, ni potra`ivanje da mu se preda odre|ena pokretna ili nepokretna stvar ili isporu~i odre|ena koli~ina pokretnih stvari, {to se u praksi doga|a
samo izuzetno, onda se izvr{enje na osnovu ovoga ~lana ne bi moglo tra`iti.
(Aleksandar \or|evi} Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim
obja{njenjima, str. 110).
3

Plodou`ivanje (usus fructus) kao li~na slu`benost ne prenosi se na drugo lice,

jer je ovo pravo vezano za odre|enu li~nost. Me|utim, vr{enje ovoga prava
mo`e se prenositi na druga lica, kod drugih li~nih slu`benosti, tj. kod prava
stanovanja i upotrebe ovo ne dolazi u obzir. Pravo stanovanja i pravo upotrebe
su strogo li~na prava i ne mogu se ni u kom obliku prenositi na tre}e lice,
tj. ne mo`e se prenositi ni samo vr{enje prava upotrebe ili stanovanja na tre}e
lice. Zbog toga ona i ne mogu biti predmet izvr{enja.

Patent je pravo kojim se {titi pronalazak koji predstavlja novo tehni~ko rje{enje
odre|enog problema, koje ima inventivni nivo i koje je primjenljivo (~l. 2.
Zakona o patentima Republike Srpske, Slu`beni glasnik Republike Srpske, br.
36/1999.) Postupak sticanja patenta pokre}e se podno{enjem prijave nadle`nom
organu (patentnom zavodu). Od dana podno{enja prijave pronalaza~ ima
pravo prvenstva na patent prema svakom drugom licu koje bi podnijelo prijavu za isti pronalazak. Na osnovu sprovedenog postupka u kome je utvr|eno
da su ispunjeni svi uslovi predvi|eni zakonom, patentni zavod donosi rje{enje
o priznanju i registraciji patenta. Pronalaza~ sti~e patent upisom u odgovaraju}i
registar, a va`i od datuma podno{enja prijave. Patent traje 20 godina od dana
podno{enja prijave.

Titular patenta mo`e pojedina ili sva ovla{}enja iz patenta prenijeti na drugo
lice ugovorom o licenci, koji mora biti sastavljen u pismenoj formi. Na zahtjev jedne od ugovorenih strana ugovor se upisuje u odgovaraju}i registar.
Ugovor koji nije upisan u navedeni registar ne proizvodi pravno dejstvo
prema tre}im licima.
Modelom, uzorkom i `igom tako|e se priznaju i {tite odre|ena prava autora. (vidi Zakon o `igovima i Zakon o modelima i uzorcima Republike
Srpske, oba objavljena u Slu`benom glasniku Republike Srpske, br.
36/1999.)

^lan 193 551

Model je pravo kojim se {titi novi spoljni oblik odre|enog industrijskog ili
zanatskog proizvoda, odnosno njegovog dijela (npr. automobila, namje{taja,
pepeljare i sl.).

Uzorak je pravo kojim se {titi nova slika ili crte` koji mo`e da se prenese
na odre|eni industrijski ili zanatski proizvod, odnosno na njegov dio (npr. tkanine, namje{taja i sl.).
Model, odnosno uzorak traje 15 godina, ra~unaju}i od dana podno{enja prijave.

@ig je pravo kojim se {titi znak koji u prometu slu`i za razlikovanje robe,
odnosno usluga jednog fizi~kog ili pravnog lica od iste ili sli~ne robe, odnosno usluga drugog fizi~kog ili pravnog lica (robni ili uslu`ni `ig). Pravo na
`ig traje 10 godina, ra~unaju}i od dana podno{enja prijave, ali se njegovo
va`enje mo`e produ`avati neograni~eni broj puta.
Izvr{enje na patentu, tehni~kom unapre|enju, plodou`ivanju ili nekom sli~nom
izvr{enikovom pravu sprovodi se zapljenom tog prava i njegovim unov~enjem
shodno odredbama o prodaji pokretnih stvari. (Gordana Stankovi}: Novo
izvr{no procesno pravo, str. 80; Veroljub Rajovi}: Sudski izvr{ni postupak, str.
70.). Zapljenom se zabranjuje izvr{eniku da raspola`e tim pravom i njegovim
unov~enjem. Ovde nema izvr{enikovog du`nika, jer je pretpostavka da
izvr{enik jo{ nije raspolagao sa pravom. Zapljena ima zna~aj popisa stvari i
nastaje prema izvr{eniku u momentu dostavljanja rje{enja o izvr{enju. Tada
tra`ilac izvr{enja sti~e zalo`no pravo.

Unov~enje prava posti`e se prodajom prava (njegovom cesijom) ili ustupanjem ovla{}enja na upotrebu prava (davanje licence).
Prenos ovla{}enja na iskori{}avanje predmeta prava plodou`ivanja mo`e se ostvariti putem ugovora o zakupu. Unov~enje prava plodou`ivanja sastoji se u
prodaji ovla{}enja na vr{enje prava plodou`ivanja, tj. davanja u zakup
odre|ene nepotro{ne stvari. Prodaja ovla{}enja na vr{enje prava plodou`ivanja mo`e trajati najdu`e dok traje i pravo plodou`ivanja, pod uslovom da
prije toga potra`ivanje tra`ioca izvr{enja ne bude namireno. Kod ove vrste
izvr{enja od izuzetnog je zna~aja procjena vrijednosti koristi do koje se dolazi
iskori{}avanjem stvari koja je predmet plodou`ivanja.
Do unov~enja patenta dolazi kada nosilac patenta (pronalaska) uop{te ne
iskori{}ava pronalazak, odnosno kada patent nije primijenjen u proizvodnji,
niti su predmeti izra|eni prema patentom za{ti}enom pronalasku pu{teni u
promet. Ovde se patent izla`e prodaji po odredbama koje va`e za prodaju
pokretnih stvari, a to su procjena, prodaja i namirenje jednog ili vi{e tra`ilaca izvr{enja iz iznosa koji je dobijen prinudnom prodajom prava iskori{}avanja pronalaska. Me|utim, ako je nosilac patenta ustupio pravo iskori{}avanja patenta drugom licu, tada tra`ilac izvr{enja mo`e samo da tra`i izvr{enje
na njegovom potra`ivanju (naknada za iskori{}avanje pronalaska) prema licu
kome je ustupio pravo iskori{}avanja pronalaska. Ovo va`i samo ako ta

552 ^lan 194

naknada nije ve} u cijelosti ispla}ena pronalaza~u. U ovom slu~aju izvr{enje

se sprovodi po odredbama o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju izvr{enika.
U praksi su vrlo rijetka izvr{enja na patentu putem prodaje. (Aleksandar
\or|evi} Josip Studin: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim obja{njenjima, str. 111.)
C. IZVR[ENJE RADI OSTVARENJA NENOV^ANOG POTRA@IVANJA

XVI - SUDSKI

PENALI

^lan 194.
Izricanje sudskih penala
(1) Kad izvr{enik ne izvr{i u roku neku svoju nenov~anu obavezu utvr|enu
izvr{nom ispravom, sud koji bi bio nadle`an da odredi izvr{enje na
nenov~anom potra`ivanju }e u izvr{nom postupku, na prijedlog tra`ioca
izvr{enja, rje{enjem odrediti izvr{eniku naknadni primjereni rok i izre}i
izvr{eniku da }e, ako svoju obavezu ne ispuni u tom roku, biti du`an
isplatiti tra`iocu izvr{enja odre|eni iznos novca za svaki dan zaka{njenja
ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), u smislu pravila o obligacionim odnosima po~ev od isteka tog roka.
(2) Protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana mo`e se izjaviti samo `alba u roku
od osam dana. @alba ne odla`e izvr{enje.
(3) Naknadno odre|eni primjereni rok iz stava 1. ovog ~lana po~inje te}i od
dostave izvr{eniku prvostepenog rje{enja kojim je taj rok odre|en. @alba
ne uti~e na tok tog roka.
(4) Ako izvr{enik najkasnije u roku od 15 dana nakon pravosna`nosti rje{enja
iz stava 1. ovog ~lana ispuni svoju obavezu sud mo`e u istom izvr{nom
postupku, na zahtjev izvr{enika podnesen u roku od osam dana od
ispunjenja obaveze, smanjiti iznos dosu|enih penala vode}i ra~una o svrsi
zbog koje je naredio njihovo pla}anje. Podno{enje tog zahtjeva bez uti caja je na odre|ivanje i provo|enje izvr{enja na osnovu pravosna`nog
rje{enja o pla}anju sudskih penala iz stava 1. ovog ~lana.
(5) Pla}anje sudskih penala mo`e se tra`iti sve dok se, na osnovu izvr{ne
isprave, ne predlo`i izvr{enje radi ostvarenja nenov~anog potra`ivanja.
(6) Pravo na sudske penale prestaje od dana podno{enja prijedloga za
izvr{enje iz stava 5. ovog ~lana. Prinudna naplata sudskih penala dospjelih do toga dana mo`e se tra`iti u smislu ~lana 195. ovog zakona.
(7) Ako izvr{enje iz stava 6. ovog ~lana bude obustavljeno pravo tra`ioca
izvr{enja na sudske penale ponovo se mo`e ostvarivati.

^lan 194 553

Op}enito: Prema odredbama ranijeg zakona, materija glave XVI, koja se odnosi
na sudske penale, bila je smje{tena u razdio drugi, koji se isklju~ivo odnosio
na izvr{enje nov~anih obaveza. Za{to je to bilo tako, razlog vjerovatno treba
tra`iti u ~injenici da se pod zakonom odre|enim uslovima, odre|ivanjem sudskih penala odre|uje du`niku pla}anje odre|enog nov~anog iznosa, te se od
tog momenta za du`nika pored osnovne, nenov~ane obaveze, stvara i dodatna, nov~ana obaveza, koju on mora da ispuni. ^ini se da je za zakonodavca
iz 1978. godine to bila odlu~uju}a karakteristika izricanja sudskih penala, na
osnovu ~ega su oni i razvrstani u razdjel koji se bavio naplatom nov~anih
potra`ivanja. Me|utim, u novoj sistematizaciji ZIP-a, materija glave XVI se
nalazi u razdjelu koji se odnosi na nenov~ane obaveze. Takva izmjena u sistematizaciji ZIP-a napravljena je iz uvjerenja da karakter instituta sudskih
penala primarno odre|uje karakter osnovne obaveze iz koje i proizlazi i
osnovno pravo na odre|ivanje sudskih penala, a ne samo pla}anje sudskih
penala. Zakonodavac naime u stavu 1. ovog ~lana nedvosmisleno navodi da
je osnovni preduslov za odre|ivanje sudskih penala postojanje nenov~ane
obaveze koja nije ispunjena po njenoj dospjelosti, te je na osnovu toga i institut sudskih penala smjestio u razdio C. Zakona koji se ti~e izvr{enja
nenov~anih obaveza izvr{enika.

Komentar uz stav 1: Sudski penali predstavljaju jedan vid pritiska na

izvr{enika u cilju ispunjenja njegove dospjele obaveze. Po toj svojoj karakteristici, tj. nastojanju da se izvr{enik prisili na vr{enje svoje du`ne radnje, sud ski penali su vrlo bliski sredstvima prinude koja se koriste u sudskom
izvr{nom postupku. Me|utim, po svojoj pravnoj prirodi sudski penali predpravni institut i kao takavi su i regulirani ~lanom
stavljaju zapravo obligaciono-p
294. ZOO, i to u glavi koji nosi naslov Vjerovnikova prava u nekim posebnim slu~ajevima. Tim ~lanom date se njihove osnovne, materijalnopravne
karakteristike, dok odredbe ~lanova 194. i 195. ZIP-a uglavnom govore o sudskim penalima u procesnopravnom smislu, tj. postupku njihova izricanja.

Kada se odre|eno lice na|e u situaciji da su joj izvr{nom ispravom utvr|ena

odre|ena nenov~ana prava koja u odre|enom roku treba da ispuni izvr{enik,
ta osoba, ukoliko se izvr{enik na|e u docnji, ima pred sobom dvije
mogu}nosti:

1)

da tra`i prinudno izvr{enje dugovane radnje u sudskom izvr{nom postupku nekim od predvi|enih sredstava izvr{enja;

2)

da u sudskom izvr{enom postupku tra`i odre|ivanje i pla}anje sudskih

penala sve dok se dugovana radnja ne ispuni.

Sloboda tra`ioca izvr{enja pri izboru nije ni~im ograni~ena i sud je du`an da
postupa po njegovom zahtjevu bez obzira na postojanje gornje alternative. To
}e u praksi zna~iti da sud ne}e biti u mogu}nosti da, ukoliko su ispunjeni
za to zakonom predvi|eni uslovi, odbije zahtjev za odre|ivanje sudskih penala
i da eventualno tra`ioca izvr{enja uputi da svoje prava ostvaruje u klasi~nom
sudskom izvr{nom postupku. Tra`ilac izvr{enja je taj koji odre|uje, u skladu
sa svojim procjenama i interesima, koji mu postupak vi{e odgovara i na taj

554 ^lan 194

izbor uticaja nemaju ni sud niti izvr{enik (v. isto, Komentar Zakona o obligacionim odnosima, grupa autora, Savremena administracija, Beograd, 1983.
godine, str. 1014). Ovakvo rje{enje ne vodi {ikani izvr{enika, odnosno
zloupotrebi prava od strane tra`ioca izvr{enja, kako se to u ranijoj teoriji
moglo ~uti, jer je sada cilj izvr{nog postupka da se primjenom svih zakonom
dozvoljenih sredstva ostvari tra`bina tra`ioca izvr{enja, a izvr{enik, ~ija je
obaveza utvr|ena izvr{nom ispravom, uvijek mo`e sprije~iti odre|ivanje sudskih penala odnosno sudski izvr{ni postupak ispunjenjem svoje dugovane
~inidbe.
5

Da bi se izrekli sudski penali, ~lan 194. ZIP-a odre|uje koji se sve kumulativni uslovi moraju ispuniti. To su:
1) Postojanje dospjele nenov~ane obaveze. Sudski penali se prema ~lanovima 294. ZOO i ~l. 194 i 195 ZIP-a mogu izre}i samo kada se radi o
nenov~anim obavezama. Ukoliko postoje nov~ane obaveze, sudske penale nije
mogu}e odre|ivati, jer za nov~ane obaveze od dana njihovog dospije}a te~e
zakonska zatezna kamata. Me|utim, treba re}i da i pored me|usobnih razlika izme|u zakonske zatezne kamate i sudskih penala, od kojih su najva`nije
moment njihovog nastanka i na~in odre|ivanja njihove visine, njihova funkcija je istovjetna, oba ova instituta slu`e stvaranju pritiska na izvr{enika da
svoju dugovanu ~inidbu i ispuni. S obzirom na istu svrhu i njihov zadatak,
kumuliranje zateznih kamata i sudskih penala, pored zakonskih prepreka, ne
bi principijelno bilo mogu}e niti svrsishodno.
Zakonodavac u stavu 1. govori o nenov~anoj obavezi, ne preciziraju}i da li
sadr`ina te obaveze mora da bude davanje, ~injenje, trpljenje ili ne~injenje.
Ni ranije odredbe o sudskim penalima nisu sadr`avale takva odre|enja, ali se
u teoriji i praksi sudskog izvr{nog postupka vodila `iva diskusija o tome kakve
sadr`ine nenov~ana obaveza mora da bude da bi sud po zahtjevu tra`ioca
izvr{enja mogao da odredi pla}anje sudskih penala. Prevladavaju}i stav je bio
da je to mogu}e jedino ako se dugovana ~inidba sastoji od radnje ~injenja,
~ime se isklju~ivala primjena sudskih penala u slu~aju radnji davanja, ne~injenja ili trpljenja. Me|utim, to ograni~enje je i{lo jo{ i dalje pa se tra`ilo da
se sudski penali primjenjuju samo u slu~aju neispunjenja nezamjenjive radnje
~injenja, tj. radnje ~injenja koju mo`e da ispuni samo izvr{enik a ne neko
tre}e lice ili sam povjerilac. Argumenti koji su nu|eni u ovom smislu uglavnom
su se odnosili na cjelishodnost i prakti~nost takvog rje{enja, te spre~avanja
eventualne zloupotrebe sudskih penala na {tetu izvr{enika. Tako se smatralo
da bi se u slu~aju odre|ivanja sudskih penala za radnju ne~injenja ili pak
radnje davanja ili ~injenja koju mo`e obaviti i tre}e lice, tra`ilac izvr{enja
zloupotrebljavao svoja prava tra`e}i odre|ivanje sudskih penala, ~ije pla}anje
bi i{lo u njegovu korist, dok sa druge strane postoji mogu}nost da se kroz
~isti sudski izvr{ni postupak dobiju ovla{tenja za poduzimanje dugovane radnje ili od strane tra`ioca izvr{enja ili od strane tre}ih lica (v. Komentar Zakona
o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi},
Beograd, 1987, str. 482, Komentar Zakona o obligacionim odnosima, grupa
autora, Beograd, 1983. godine, str. 1014 i 1015). Me|utim, s obzirom da
jezi~kom tuma~enjem stava 1. nije mogu}e praviti ovakve razlike u primjeni

^lan 194 555

instituta sudskih penala, zaklju~io bih da nema mjesta ograni~enju primjene

sudskih penala samo na radnje ~injenja koje mo`e obaviti jedino izvr{enik.
Takvo tuma~enje nema utemeljenja u zakonu, niti u prakti~nosti ili cjelishodnosti, jer se ne vidi razlog zbog kojeg bi u drugim slu~ajevima primjena
sudskih penala bila isklju~ena. Sudski penali predstavljaju alternativno pravo
tra`ioca izvr{enja koje on mo`e da koristi kad god se radi o dospjelima a
neispunjenim nenov~anim obavezama i kad god on ocijeni za potrebno.
Prijedlog za odre|ivanje sudskih penala i u slu~aju npr. povrede posjeda ne
bi trebalo isklju~ivati samo na osnovu ~injenice da se prisilno vra}anje u posjed stvari mo`e posti}i i kroz klasi~ni izvr{ni postupak. Kako je ve} vi{e
puta re~eno, tra`ilac ima alternativu da koristi klasi~ni izvr{ni postupak ili
odre|ivanje sudskih penala, ta alternativa mu je zakonom priznata, i
ograni~enje tog prava kroz proizvoljno tuma~enje zakonskih odredbi bi vodilo direktno uspostavi stanja koje je bi po mom mi{ljenju bilo u suprotnosti
sa u zakonskom tekstu jasno izra`enim namjerama zakonodavca.
6

2) Postojanje izvr{ne isprave. Raniji tekst ZIP-a dozvoljavao je odre|ivanje

sudskih penala samo ako je dospjela nenov~ana obaveza bila utvr|ena
pravosna`nom sudskom presudom. Jezi~ki tuma~e}i raniji propis, odre|ivanje sudskih penala bilo je uglavnom ograni~eno na izvr{enje nenov~ane
obaveze utvr|ene pravosna`nom sudskom presudom, ~ime je van doma{aja
primjene sudskih penala ostajalo izvr{enje svake nenov~ane obaveze utvr|ene pravosna`nim sudskim rje{enjem (za{tita posjeda, npr.) ili sklopljenim
sudskim poravnanjem (s tim u vezi v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987,
str. 481).

Prema novoj koncepciji predvi|enoj novim ZIP-om, sudski penali se sada

mogu odre|ivati kad god dospjela nenov~ana obaveza utvr|ena nekom
izvr{nom ispravom nije ispunjena po njenom dospije}u. Time se u odnosu na
ranije zakonsko rje{enje pro{iruje djelokrug upotrebe sudskih penala na sve
one nenov~ane obaveze koje su utvr|ene bilo kojom od izvr{nih isprava,
uklju~uju}i sudska rje{enja, presude, sudska poravnanja. Dakako, preduslov za
to je da svaka od navedenih vrsta isprava bude izvr{na, u smislu odredbi ~l.
23. ZIP-a.

Ve} je gore napomenuto da su materijalnopravni aspekti sudskih penala kao

obligaciono pravnog instituta regulirani ~lanom 294. ZOO. Interesantno je
primijetiti da ZOO u tom ~lanu govori samo o pravosna`nim sudskim odlukama, ~ime se na odre|eni na~in isklju~uje odre|ivanje sudskih penala za ispunjenje nenov~anih obaveza utvr|enih sklopljenim sudskim poravnanjem. U
takvoj situaciji, u kojoj izme|u materijalnopravnih (ZOO) i procesnopravnih
odredbi (ZIP) o odre|ivanju sudskih penala postoje izvjesne razlike, ako ne i
kontradiktornosti, jedino se mo`e zaklju~iti da procesno pravne odredbe u
ovom slu~aju poprimaju karakter materijalnopravnih, te pro{iruju djelokrug
primjene sudskih penala u odnosu na njihovo materijalno pravno zna~enje
utvr|eno ZOO. Sud dakle ne bi trebao da ima dileme oko toga u kakvoj vrsti
isprave treba da bude utvr|ena nenov~ana obaveza, kada se radi o odre|ivanju sudskih penala. To }e po meni biti u svakom slu~aju kada je nenov~ana

556 ^lan 194

obaveza utvr|ena bilo kojom izvr{nom ispravom, predvi|enom odredbama ZIPa, bez obzira {to bi se izolovanim tuma~enjem samo odredbe ~lana 294. ZOO
mogao izvu}i potpuno suprotni stav.
9

Drugi bitan aspekt ovog problema predstavlja zahtjev zakonodavca da isprava kojom je utvr|eno postojanje nenov~ane obaveze bude izvr{na. Ranije
odredbe ZIP-a su govorile o pravosna`nosti sudske presude, dok odredbe ~lana
294. ZOO govore o pravosna`nosti sudske odluke. U oba slu~aja zakonodavac
je insistirao ili jo{ uvijek insistira (za ZOO) na odrednici pravosna`nosti. To
zna~i da se po ovim odredbama nije moglo odrediti pla}anje sudskih penala
za neizvr{enje nenov~ane obaveze utvr|ene nepravosna`nom presudom odnosno sudskom odlukom, iako je ista mogla biti izvr{na i prije svoje
pravosna`nosti (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo,
teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 481). Na taj na~in se
dolazilo u nelogi~nu situaciju u kojoj se moglo predlagati sudsko prinudno
izvr{enje izvr{ne a nepravosna`ne sudske presude a da se istovremeno za
izvr{enje te nenov~ane ~inidbe nije moglo zahtijevati pla}anje sudskih penala.
Koji su razlozi za ovakvo postupanje zakonodavca zaista nije bilo jasno, ali
bi se sa sigurno{}u moglo re}i da takvo rje{enje nije bilo konzistentno sa generalnim ciljem odre|ivanja sudskih penala, tj. dodatnim pritiskom na
izvr{enika da svoju dospjelu nenov~anu obavezu ispuni. Istina je da je mnogo
sigurnija pravna situacija kada je nenov~ana obaveza utvr|ena pravosna`nom
sudskom odlukom, ali nema razloga smatrati toliko pravno nesigurnom
utvr|enje postojanja nenov~ane obaveze nepravosna`nom a izvr{nom sudskom
odlukom, ako je takva odluka prinudno izvr{iva u sudskom izvr{nom postupku. Takav razli~it tretman po mom mi{ljenju nije bio pravno opravdan, {to je
do{lo do izra`aja i u novom stavu zakonodavca da je dovoljno da nenov~ana
obaveza bude utvr|ena ispravom koja je izvr{na, bez obzira da li je ona
istovremeno i pravosna`na.

10

Prijedlog tra`ioca izvr{enja. Izvr{ni sud rje{enje o odre|ivanju sudskih penala

mo`e donijeti samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja, s obzirom da on disponira svojim zahtjevom i odlu~uje o momentu i na~inu realizacije tog svog prava.
Takvu odluku ni pod kakvim uslovima sud ne mo`e donijeti po slu`benoj
du`nosti. Primje}uje se da zakonodavac ovdje koristi izraz tra`ilac izvr{enja
iako do prinudnog izvr{enja osnovne, nenov~ane obaveze niti kasnije, nov~ane
obaveze, u momentu odre|ivanja sudskih penala jo{ uvijek nije do{lo. U tom
smislu moglo bi se raspravljati o tome je li u ovoj fazi odre|ivanja pla}anja
sudskih penala opravdana upotreba izraza tra`ioca izvr{enja s obzirom da
izvr{ni postupak jo{ uvijek nije formalno zapo~eo. Mo`da se ovdje mogao
upotrijebiti i izraz povjerilac u njegovom materijalnopravnom smislu jer
~injenica da se o ovom zahtjevu odlu~uje u izvr{nom postupku jo{ uvijek ne
zna~i da se radi o postupku izvr{enja, jer toj fazi prethodi faza u kojoj povjerilac pribavlja izvr{ni naslov, na osnovu kojeg }e eventualno kasnije pokrenuti izvr{ni postupak usmjeren na prinudnu naplatu odre|enih sudskih penala.

11

Nadalje, u stavu 1. zakonodavac odre|uje da je za odlu~ivanje o rje{enju

kojim se odre|uje pla}anje sudskih penala nadle`an sud koji bi bio nadle`an
za izvr{enje na nenov~anom potra`ivanju. Tako se mo`e desiti da, zavisno od

^lan 194 557

vrste nenov~ane obaveze, bude nadle`an sud na ~ijoj teritoriji se nalazi pokretna ili nepokretna stvar, na ~ijoj teritoriji treba obavezu ispuniti, odnosno gdje
je zasnovan radni odnos. Zakon s druge strane ne odre|uje koji je sud
nadle`an za izvr{enje rje{enja o odre|ivanju pla}anja sudskih penala, {to je i
logi~no, jer su pravila o mjesnoj nadle`nosti suda, zavisno od sredstva
izvr{enja predlo`enom od strane tra`ioca izvr{enja (radi izvr{enja sudskih
penala), ve} odre|ena odredbama ZIP-a te se te odredbe primjenjuju i na
odre|ivanje i provo|enje izvr{enja rje{enja o odre|ivanju pla}anja sudskih
penala (isto, v. Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a
[arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str 237. i 238).
12

Visinu sudskih penala odre|uje sud, na prijedlog tra`ioca izvr{enja. Prijedlog

za odre|ivanje sudskih penala treba da izme|u ostalog sadr`i i visinu sudskih penala. Me|utim, sud nije vezan ovim prijedlogom, i on mo`e odrediti
isti, ni`i ili vi{i iznos od predlo`enog Kriterij za odre|ivanju visine sudskih
penala nije dat u samom ~lanu 194. ZIP-a, ali je posredno nazna~en kroz ~lan
294. ZOO, na koji upu}uje i tekst stava 1. (u smislu pravila o obligacionim
odnosima...). U tom ~lanu zakonodavac odre|uje da se sudski penali odre|uju
radi uticanja na izvr{enika i neovisno o svakoj {teti..., {to bi zna~ilo da sud
u svakom konkretnom slu~aju mora da ocijeni o kakvoj du`noj radnji se radi
te koja je to visina sudskih penala potrebna da bi se uticalo na izvr{enika
da ispuni svoju obavezu. Pri tome bi sud trebao voditi ra~una o zna~aju du`ne
radnje za tra`ioca izvr{enja a mogao bi uzeti u obzir eventualnu {tetu koju
radi neispunjenja tra`ilac izvr{enja trpi. Me|utim, kriterij {tete ovdje nije
odlu~uju}i, on ovdje mo`e imati samo pomo}nu funkciju, jer ZOO u svom
~lanu 294. izri~ito ka`e da se visina sudskih penala odre|uje neovisno o
svakoj {teti (u tom smislu sudska praksa: Sud je ovla{ten, s obzirom na
okolnosti slu~aja, ocijeniti da li }e du`nika nenov~ana obaveza obvezivati na
pla~anje sudskih penala zbog zaka{njenja u izvr{enju obaveze, a s obzirom
na okolnosti koje se odnose na pona{anje du`nika vezano za ispunjenje
obaveze prema vjerovniku. Posebno s obzirom na ~injenicu da je du`nik u
cijelosti ispunio obavezu, pa makar u toku postupka, pravilan je zaklju~ak
prvostepenog suda da nema mjesta izricanju sudskih penala. To je zato {to
sudski penali nemaju svrhu naknadu {tete vjerovniku, ve} predstavljaju sredstvo uticaja na du`nika da svoju obavezu ispuni. - Os Split, G`-234/88, od
29.1.1988. PSP 38/118, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni},
Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 148).

13

Dakle, primarno bi za sud, po mom mi{ljenju, bilo ustvari da utvrdi kakav

zna~aj za tra`ioca izvr{enja ima dugovana ~inidba te koji je to iznos novca
koji bi bio dovoljan da natjera izvr{enika da {to br`e ispuni tu svoju obavezu,
pri ~emu valja imati na umu da sud ovdje nije vezan nov~anim iznosima iz
~lana 17., kao kod nekih sredstava izvr{enja. Po svojoj karakteristici da nisu
vezani za nastanak {tete, institut sudskih penala se time u zna~ajnoj mjeri
pribli`ava ugovornoj kazni i zateznoj kamati. Naime, kod svih ovih vrsta kazni
odnosno kamata, trpljenje {tete nije preduslov za njihovu odre|ivanje odnosno isplatu. Me|utim, {teta bi se i kod sudskih penala kao i kod ugovorne
kazne i zatezne kamate mogla posebno dokazivati i njena nadoknada tra`iti,

558 ^lan 194

ali se naknada {tete i isplata kamate odnosno kazne ne bi mogli kumulirati.

U takvim slu~ajevima naknada {tete bi se mogla ispla}ivati ali samo u onom
iznosu koji prelazi iznos kamata odnosno kazne (Vidi detaljnije: Komentar
Zakona o obligacionim odnosima, grupa autora, Beograd, 1983. godine, str.
1014).
14

Vrijeme za koje sudski penali mogu maksimalno te}i tako|er nije odre|eno,
{to je i logi~no s obzirom da je svrha odre|ivanja sudskih penala izvr{enje
dugovane ~inidbe. Odre|ivanjem zakonskog roka ili maksimalnog nov~anog
iznosa koji se mo`e izre}i na ime sudskih penala na odre|en na~in bio bi
onemogu}en osnovni cilj sudskih penala ispunjenje dugovane ~inidbe.
Me|utim, u tom smislu treba imati u vidu stav 5. ovog ~lana, po kome pravo
na odre|ivanje sudskih penala prestaje momentom podno{enja zahtjeva za
prinudno izvr{enje osnovne, nenov~ane obaveze.

15

U samom tekstu ovog stava zakonodavac je u odnosu na raniji tekst precizirao da se rje{enjem o odre|ivanju sudskih penala izvr{eniku daje primjeren rok za dobrovoljno ispunjenjenje njegove nenov~ane obaveze. Time se
izvr{eniku dakle obavezno ostavlja primjereni paricioni rok za ispunjenje
nenov~ane obaveze, kako je to uobi~ajeno i za svaku drugu izvr{nu ispravu,
{to rje{enje o odre|ivanju sudskih penala po svojoj pravnoj prirodi i jeste.
Koliko je dug taj paricioni rok, zakonodavac ovdje ne odre|uje, ostavljaju}i
time sudu da u svakom pojedinom slu~aju odredi njegovo trajanje, zavisno
od prirode nenov~ane obaveze koju izvr{enik treba da ispuni (da preda stvar,
da stvori odre|eno djelo i sl.). Takvo rje{enje zakonodavca pored toga {to je
logi~no (razli~ita nenov~ana obaveza izvr{enika zahtijeva i razli~ito vrijeme za
njegovo ispunjenje), ono je i u skladu sa ~lanom 179. ZPP-a, koji odre|uje
da se kod nenov~anih obaveza paricioni rok mo`e odrediti i u du`em trajanju od onog koji je uobi~ajen (30 dana).

16

Komentar uz stav 2: U stavu drugom ovog ~lana, koji u ranijem tekstu

Zakona nije postojao, zakonodavac odre|uje koji se pravni lijek mo`e ulo`iti
protiv rje{enja o odre|ivanju pla}anja sudskih penala. Tim stavom je izri~ito
navedeno da je to `alba, ~ime je isklju~ena mogu}nost ulaganja prigovora. Na
ovaj na~in otklonjene su sve dileme vezane za ulaganja prigovora, koje su
mogle nastati s obzirom na to da se ovo rje{enje donosi u izvr{enom postupku i na ~injenicu da ~lan 12. st. 2. odre|uje da se prigovor uvijek mo`e
izjaviti protiv prvostepene odluke donesene u izvr{enom postupku, ako
zakonom nije druga~ije odre|eno. Isklju~enje mogu}nosti ulaganja prigovora
na ovom mjestu nam se ~ini logi~nim iz razloga {to se ovdje ne radi o
klasi~nom rje{enju o izvr{enju, nego rje{enju koje ustvari predstavlja izvr{nu
ispravu i protiv kojeg, ukoliko su doneseni u drugim postupcima (sudskom,
upravnom), a ne izvr{nom, tako|er nije mogu}e ulo`iti prigovor (u tom smislu i ranija sudska praksa: O vjerovnikovom zahtjevu za obavezivanje
du`nika nenov~ane obaveze, utvr|ene pravomo}nom presudom, odlu~uje se
u izvr{enom postupku, a na temelju pravomo}nog rje{enja o pla}anju sudskih penala, sud }e na vjerovnikov prijedlog donijeti rje{enje o izvr{enju, iz
~ega slijedi da se o vjerovnikovom prijedlogu za pla}anje sudkih penala ne
mo`e odlu~iti rje{enjem o izvr{enju, ve} rje{enjem koje, u skladu sa odred-

^lan 194 559

bom ~lana 345 ZPP-a u vezi s ~l. 14. ZIP-a, mora biti obrazlo`en i protiv
kojeg je pravni lijek `alba, a ne prigovor., Os Split, G`-1409/91, od 5.IV 1991.
godine. PSP 49/101, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni},
Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 148).
17

Dakle, jedini pravni lijek protiv ovog rje{enja je `alba, koja se ula`e u roku
od 8 dana od dana prijema. Prema odredbama ~lana 12., koji je primjenjiv
i na situaciju iz ~lana 194., o `albi odlu~uje sud drugog stepena, i to u roku
koji je odre|en ~lanom 217. ZPP-a. Nadalje, stav drugi ka`e da ulo`ena `alba
ne odla`e izvr{enje, {to bi u ovom slu~aju zna~ilo da sudski penali teku od
isteka naknadnog, paricionog roka za ispunjenje nenov~ane obaveze, i pored
toga {to je `alba ulo`ena. Me|utim, naplata tako odre|enih sudskih penala
mo`e do}i u obzir tek kada to rje{enje postane pravosna`no (v. ~lan 195.
stav 1).

18

Komentar uz stav 3: Ovaj stav posredno odre|uje moment od kada sudski

penali po~inju te}i, te otklanja sve dileme vezano za to koje su zbog nedostatka ovakve jedne odredbe ranije postojale. Tako vi{e nije mogu}e ra~unati
moment po~etka naknadnog paricionog roka od dana pravosna`nosti rje{enja
o odre|ivanju sudskih penala, niti od dostave drugostepene odluke, kako bi
se to po op{tim pravilima parni~nog postupka ovdje dalo zaklju~iti.
Zakonodavac u novom tekstu ovog ~lana odre|uje da paricioni rok iz rje{enja
o odre|ivanju sudskih penala po~inje te}i dostavom prvostepenog rje{enja
izvr{eniku. Da bi se dvostruko osigurao u zna~enju ovog stava, te jo{ jednom
naglasio va`nu izmjenu op{teg pravila koje je navedeno ovdje, zakonodavac
je u drugoj re~enici ponovio da `alba ni na koji na~in ne uti~e na moment
od kada taj paricioni rok po~inje da te~e.

19

Komentar uz stav 4: U prethodnom tekstu komentara uz ovaj ~lan ve} smo

naveli da se sudski penali smatraju jednom vrstom pritiska na izvr{enika
kako bi on svoju nenov~anu obavezu, koja je i osnov odre|ivanja sudskih
penala, ispunio u {to skorije vrijeme. Isto tako ranije smo ve} rekli da se
vi{e ne mo`e smatrati da sudski penali predstavljaju jedan vid {ikane
izvr{enika, zbog toga {to je tra`iocu izvr{enja uvijek otvorena mogu}nost da
u klasi~nom izvr{nom postupku prinudi izvr{enika da svoju obavezu ispuni.
Potvrda tome je i novi stav 4. ovog ~lana, u kome je zakonodavac na
posredan na~in odredio cilj izricanja sudskih penala. Naime, ovdje se predvi|a
da sud mo`e, pod datim uslovima, smanjiti iznos odre|enih i dospjelih sudskih penala, motiviraju}i i na taj na~in izvr{enika da svoju osnovnu,
nenov~anu obavezu ispuni. Pri tome se nije mogu}e oteti utisku da je zakonodavac ovdje ustvari modifikovao sli~no rje{enje predvi|eno ~lanom 209. stav
4. (radnja koju mo`e obaviti samo izvr{enik), daju}i na isti na~in kao i tamo
do znanja da sam obra~un i naplata sudskih penala nije samo sebi svrha,
nego je njihov osnovni cilj natjerati izvr{enika da ispuni svoju osnovnu,
nenov~anu obavezu. Pored toga, osnov za ovakvu odredbu ~lana 194. ZIP-a
predstavlja i ~lan 294. stav 2. ZOO, gdje je odre|eno da sud mo`e smanjiti izre~enu svotu sudskih penala, pod uslovom da izvr{enik naknadno ispuni
svoju obavezu.

560 ^lan 194

20

Preduslov udovoljenju takvom zahtjevu izvr{enika, prema odredbama ZIP-a, jeste

da je on ispunio svoju nenov~anu obavezu u roku od 15 dana od pravosna`nosti
rje{nja o odre|ivanju sudskih penala i da je takav zahtjev za smanjenje sudskih
penala podnesen u roku od 8 dana od dana kada je ispunio svoju nenov~anu
obavezu. Me|utim, kako bi rije{io dilemu vezano za suspenzivno dejstvo tog
zahtjeva, zakonodavac izri~ito propisuje da podno{enje tog zahtjeva ne uti~e
na izvr{ni postupak zapo~et radi prinudne naplate ve} dospjelih sudskih penala.

21

Komentar uz stavove 5. i 6: U donekle izmijenjenim tekstovima ovih stavova u odnosu na raniji zakon, zakonodavac ovdje odre|uje vrijeme do kojeg
se tra`ilac izvr{enja mo`e slu`iti pravom da se izvr{eniku odre|uje pla}anje
sudskih penala. Time je jo{ jednom potvr|ena akcesorna priroda sudskih
penala, uz jasno isticanje nemogu}nosti njihovog obra~una od momenta od
kada tra`ilac izvr{enja zatra`i prisilno izvr{enje nenov~ane obaveze klasi~nim
sredstvom izvr{enja, ~ime se u stvari isklju~uje kumulacija prinudnog ispunjenja nenov~ane obaveze sa obra~unavanjem sudskih penala. Ve} smo vidjeli
da zakonodavac daje pravo izvr{eniku da u svakom trenutku mo`e prekinuti obra~un sudskih penala (ispunjenjem nenov~ane obaveze), uz njegovu privilegiju da, pod odre|enim uslovima, mo`e tra`iti i smanjenje ve} dospjelih
i obra~unatih penala. Me|utim, stavom 5. i 6. zakonodavac tako|er daje pravo
i tra`iocu izvr{enja da se predomisli i da se i nakon rje{enja o odre|ivanju
sudskih penala odlu~i da pribjegne klasi~nom sudskom postupku u kojem
}e klasi~nim sredstvima izvr{enja prinuditi izvr{enika na ispunjenje
nenov~ane obaveze. Kao jedinu posljedicu takvog postupanja tra`ioca izvr{enja
zakonodavac odre|uje obustavu daljeg obra~una sudskih penala (u tom smislu i sudska praksa: Na pla}anje sudskih penala, u smislu ~l. 187 ZIP-a, mo`e
biti obavezan du`nik nenov~ane obaveze utvr|ene pravosna`nom presudom
odnosno sudskim poravnanjem, samo ako do dana podno{enja prijedloga za
odre|ivanje sudskih penala nije predlo`eno izvr{enje sudske odluke., rje{enje
Vi{eg suda Sombor G`-763/83 od 7. IX 1983. godine, navedeno po: Komentar
Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj
Starovi}, Beograd, 1987, str. 486). To me|utim ne zna~i da se do tada dospjeli sudski penali ne mogu naplatiti u korist tra`ioca izvr{enja. Kako bi otklonio dileme iz ranije sudske prakse, koje su nastale zbog nejasno}e ranijeg
zakonskog teksta, na{ zakonodavac sada izri~ito potcrtava tu mogu}nost.
Mi{ljenja sam da se u situaciji naplate dospjelih sudskih penala, kada ve}
postoji prijedlog za prinudno izvr{enje nenov~ane obaveze, sudski penali vi{e
ne pojavljuju kao sredstvo pritiska na izvr{enika, nego imaju odre|eni kazneni karakter, koji i te kako doprinosi vjerodostojnosti ovog instituta. Samo insistiranje na mogu}nosti tra`ioca izvr{enja da i pored pokretanja klasi~nog
izvr{nog postupka on mo`e istovremeno zatra`iti i da se naplate obra~unati
sudski penali samo mo`e doprinijeti afirmaciji instituta sudskih penala kao
mo}nog sredstva za prinudno ostvarenje izvr{enikove tra`bine. Svako drugo
rje{enje koje bi zakonodavac predvidio (da se u ovakvom slu~aju ne mogu
naplatiti dospjeli sudski penali) po mom mi{ljenju bi apsolutno imalo negativan uticaj na efikasnost i uop{te svrhu postojanja sudskih penala.

22

Komentar uz stav 7: Stav sedmi je tako|er novi stav u institutu sudskih

penala, kojim je zakonodavac opet uspio da otkloni raniju dilemu u sudskoj

^lan 195 561

praksi. Naime, ranije se postavljalo pitanje da li bi se neuspjehom izvr{nog

postupka usmjerenog na prinudno ostvarenje nenov~ane tra`bine moglo govoriti o o`ivljenju prava na sudske penale. Zakonodavac u ovom stavu daje
pozitivan odgovor, ali bi se to valjalo tuma~iti tako da se to mo`e samo odnositi na situaciju kada je do obustave izvr{enog postupka do{lo krivicom
izvr{enika. Ukoliko bi do obustave izvr{enja do{lo bez krivice izvr{enika, jer
je takvo izvr{enje npr. postalo nemogu}e, mi{ljenja sam da nema mogu}nosti
da na zahtjev tra`ioca izvr{enja ponovo krene obra~un sudskih penala, s
obzirom da je priroda sudskih penala akcesorna, tj. ovisna o mogu}nosti ispunjenja nenov~ane obaveze.
^lan 195.
Izvr{enje radi naplate dosu|enih penala
(1) Na osnovu pravosna`nog rje{enja o pla}anju sudskih penala iz ~lana 194.
ovog zakona, sud }e u istom izvr{nom postupku u kojem je donio to
rje{enje, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, donijeti rje{enje o izvr{enju radi
prinudne naplate dosu|enih penala.
(2) Ako izvr{enik u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju istakne da je svoju
obavezu ispunio sud }e njegov prigovor prihvatiti u izvr{nom postupku
samo ako njegovu osnovanost doka`e javnom ili privatnom ispravom koja
ima zna~enje javne isprave.
1

Op}enito: ^lan 195. kao poseban ~lan u ranijem zakonskom tekstu nije postojao. Istina, stav prvi ovog ~lana je postojao kao skoro istovjetan, poseban
stav u sklopu ranijeg ~lana 187., koji je jedini ranije ure|ivao institut sudskih penala. S druge strane, stav drugi ovog ~lana je potpuno nova odredba
u Zakonu.
Osnovni cilj zakonodavca u ~lanu 195. je bio da napravi {to jasniju distinkciju izme|u rje{enja o odre|ivanju sudskih penala i rje{enja o izvr{enju koje
se donosi kada izvr{enik ne postupi po rje{enju o odre|ivanju sudskih penala.
Pored toga, o~igledna je namjera zakonodavca i da sudu olak{a postupanje
po zahtjevu tra`ioca izvr{enja u trenutku kada izvr{enik tvrdi da je on svoju
nenov~anu obavezu ispunio, te kada za dono{enje rje{enja iz ~lana 195. st.
1. nisu ispunjeni zakonom predvi|eni uslovi. Na predvi|eni na~in sud }e
imati mogu}nost da bez rasprave, na osnovu strogo formalnih dokaza (javne
ili privatne isprave koje imaju zna~enje javne isprave), donese odluku o
takvom prigovoru izvr{enika.

Komentar uz stav 1: Rje{enje kojim sud odre|uje pla}anje sudskih penala

predstavlja izvr{nu ispravu na osnovu koje je mogu}e tra`iti prinudno
izvr{enje. Zakonodavac naime u nekoliko slu~ajeva daje mogu}nost izvr{nom
sudu da u izvr{nom postupku donese izvr{nu ispravu kojom se odre|uje
druga~ija obaveza izvr{eniku od one koja je odre|ena prvobitnom izvr{nom
ispravom. Tako se naprimjer u glavi XVII izvr{ni sud ovla{}uje da, po zahtjevu tra`ioca izvr{enja, donese izvr{nu ispravu sa druga~ijom vrstom ~inidbe

562 ^lan 195

(u pravilu nov~ana) ukoliko se kod izvr{enika ili tre}eg lica ne na|u dugovane odre|ene ili zamjenjive stvari. U tim se postupcima, dakle, kao i u postupku za pla}anje sudskih penala, prvobitno nenov~ana obaveza izvr{enika,
pod odre|enim uslovima, pretvara u nov~anu obavezu. Me|utim, za razliku
od pla}anja sudskih penala, kod drugih se sredstava izvr{enja jednom
pretvorena nenov~ana obaveza u nov~anu gasi i tra`ilac izvr{enja od tog
momenta ima pravo samo da tra`i izvr{enje nov~ane obaveze. S druge strane,
kod pla}anja sudskih penala, prvobitno odre|ena nenov~ana obaveza se ne
gasi, nego postoji paralelno sa obavezom pla}anja sudskih penala, te }e u
slu~aju da dugovana nenov~ana obaveza bude ispunjena prestati i pravo na
dalje zara~unavanje sudskih penala.
3

Za razliku od sredstava izvr{enja iz glave XVII, gdje odmah po izdavanju

rje{enja o zamjeni nenov~ane ~inidbe nov~anom tra`ilac izvr{enja mo`e zatra`iti njegovo prinudno izvr{enje, bez ~ekanja na njegovu pravosna`nost,
kod odre|ivanja pla}anja sudskih penala tra`ilac izvr{enja mora da prije
no {to zatra`i prinudno izvr{enje do tada zara~unatih sudskih penala sa~eka
i pravosna`nost rje{enja kojim je obaveza pla}anja sudskih penala i odre|ena.

S tim u vezi postavlja se pitanje na koji na~in treba da reaguje izvr{eni

sud kada izvr{enje nenov~ane obaveze postane nemogu}e. Ukoliko je ve}
doneseno rje{enje o obavezi pla}anja sudskih penala, smatram da oni momentom nemogu}nosti ispunjenja nenov~ane obaveze treba da prestanu da teku,
s tim da bi se dospjeli iznosi sudskih penala, po zahtjevu tra`ioca izvr{enja,
trebali prinudno naplatiti. Naime, mi{ljenja sam da tra`ilac izvr{enja ne treba
da snosi posljedice izbjegavanja izvr{enika da izvr{i svoju nenov~anu
obavezu, ~ak ako je ta mogu}nost kasnije otpala, jer situacija u kojoj se
nenov~ana obaveze vi{e ne mo`e ispuniti ne bi ni nastala da je izvr{enik
svoju obvezu na vrijeme ispunio. U takvim slu~ajevima, dakle, smatram da
tra`ilac izvr{enja ima pravo na prinudnu naplatu ve} dosu|enih sudskih
penala, koji }e u tom slu~aju predstavljati jedan vid naknade {tete koju je
tra`ilac izvr{enja trpio zadocnjenjem ispunjenja od strane izvr{enika. Ako sa
druge strane ispunjenje nenov~ane obaveze postane nemogu}e prije dono{enja rje{enja o obavezi pla}anja sudskih penala, izvr{ni sud ne}e mo}i donijeti
to rje{enje, nego }e morati primjenom ~lana 63. st. 3. eventualno obustaviti
izvr{ni postupak.

Zanimljivo je da je u stavu 1. nazna~eno da }e o prijedlogu za prinudno

izvr{enje sudskih penala odlu~ivati isti sud koji je i donio rje{enje o pla}an ju
sudskih penala. Time je zakonodavac odstupio od svog generalnog pravila da
se mjesna nadle`nost suda odre|uje prema sredstvu izvr{enja. Me|utim, u
ovom slu~aju bi}e mogu}e da naprimjer rje{enje o izvr{enju radi naplate sudskih penala prodajom izvr{enikove nekretnine donese sud na ~ijoj teritoriji
se nekretnina uop{te ne nalazi. U takvim slu~ajevima, smatramo da sud koji
je donio rje{enje o obavezi pla}anja sudskih penala jedino mo`e donijeti
rje{enje o izvr{enju, dok samo provo|enje tog rje{enja treba da obavi sud
na ~ijoj se teritoriji nalazi nekretnina, po zamolnici suda koji je donio rje{enje
o izvr{enju.

^lan 195 563

Prema stavu 1. ovog ~lana sud }e rje{enje o izvr{enju radi naplate sudskih
penala donijeti samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja, te je time i ova odredba u saglasnosti sa op{tim principom datim u ~lanu 3. op{teg dijela ZIP-a,
po kojem se izvr{ni postupak vodi samo po zahtjevu tra`ioca izvr{enja.
Ukoliko tra`ilac izvr{enja to ne predlo`i, sudski penali }e te}i sve do momenta do kada izvr{enik ne ispuni svoju nenov~anu obavezu. Na prvi pogled
takvo rje{enje ide na {tetu izvr{enika, jer se mo`e desiti da nov~ana obaveza
na pla}anje sudskih penala pre|e eventualnu vrijednost nenov~ane obaveze.
Me|utim, treba imati u vidu da je obaveza pla}anja sudskih penala i nastala zbog neispunjavanja nenov~ane obaveze izvr{enika, te }e njenim ispunjenjem, osnovni preduslov za pla}anje sudskih penala otpasti. Stoga sam mi{ljenja da u situaciji kada tra`ilac izvr{enja ne zatra`i da prinudno izvr{i dospjele sudske penale, ne treba voditi ra~una o izvr{enikovoj poziciji u odnosu
na nagomilavanje nov~anih obaveza po osnovu sudskih penala, jer uvijek treba
imati u vidu da je izvr{enik taj koji svojim ispunjenjem nenov~ane obaveze
prekida dalje obra~unavanje sudskih penala, te pored toga, dodatno, jo{ i
stvara uslove da mu sud primjereno smanji do tada prispjele iznose sudskih
penala, vode}i ra~una o vrsti nenov~ane obaveze te svrsi koja se sudskim
penalima `eljela posti}i (v. ~l. 194 st. 4.).

Komentar uz stav 2: U ovom stavu zakonodavac na nov na~in odre|uje

dosta stroge uslove na osnovu kojih izvr{enik mo`e zaustaviti izvr{enje
rje{enja o odre|ivanju pla}anja sudkih penala. Tako se navodi da kad god
u prigovoru izvr{enik prigovori da je on svoju nenov~anu obavezu ve}
ispunio, on o tome mora prilo`iti dokaz u vidu javne ili privatne isprave
koja ima zna~enje javne isprave. Na taj na~in zakonodavac je obesmislio
svaku odbranu izvr{enika koja se zasniva samo na tvrdnjama, te je na odre|en na~in uveo formu na osnovu koje se tvrdnje izvr{enika moraju dokazivati. U su{tini radi se o jednoj vrsti formalnih dokaza bez ~ijeg postojanja
izvr{enik ne}e mo}i zaustaviti prinudno izvr{enje za naplatu dospjelih sudskih penala. Zakonodavac u stvari ovim na izvr{enika vr{i pritisak da kad
god svoju nenov~anu obavezu izvr{i u toku izvr{nog postupka, u kojem mu
je odre|eno da za svaku jedinicu vremena svoje docnje plati tra`iocu
izvr{enja odre|eni iznos sudskih penala, on o tome sastavi javnu ili privatnu ispravu koja je izjedna~ena sa javnom. Razlog tome treba tra`iti u
olak{avanju rada izvr{nog suda, kako se on ne bi optere}ivao u izvr{nom
postupku za naplatu sudskih penala, dodatnim raspravama o tom da li je
nenov~ana obaveze naknadno izvr{ena ili ne.

S tim u vezi postavlja se pitanje da li }e izvr{enik koji je zaista ispunio svoju

nenov~anu obavezu mo}i sprije~iti prinudnu naplatu dospjelih sudskih penala,
iako o tome nije sastavio javnu ili privatnu ispravu, odnosno ako iste ne posjeduje. Po mom mi{ljenju, takvo izvr{enje sud ne}e mo}i zaustaviti po prigovoru izvr{enika, jer bi se druga~ijim tuma~enjem (da se ispunjenje nenov~ane
obaveze izvr{enika mo`e dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, a ne samo
onim navedenim u stavu drugom) potpuno obesmislilo zna~enje stava 2. ovog
~lana i o~igledna intencija zakonodavca da na minimum svede raspravu, a
time i utro{eno vrijeme na tu raspravu, u prinudnom izvr{enju povodom sudskih penala.

564 ^lan 196

XVII - IZVR{ENJE

RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI

^lan 196.
Mjesna nadle`nost
Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje radi predaje jedne ili vi{e
odre|enih stvari ili radi isporuke odre|ene koli~ine zamjenjivih stvari, te
za provo|enje izvr{enja nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nalaze
stvari.
1

Op}enito: Odredbe ~lana 196. odre|uju mjesnu nadle`nost suda kada se radi
o izvr{enju da se predaju odre|ene stvari ili da se isporu~i odre|ena koli~ina
zamjenjivih stvari, na isti na~in kako je to odre|ivao i ~lan 212. ranijeg zakona.
Odre|ivanjem mjesno nadle`nog suda prema podru~ju gdje se nalaze te stvari,
zakonodavac dosljedno slijedi princip koji je ve} ranije do{ao do izra`aja u
~lanovima 114. i 177. Zakona, po kojima se na istovjetan na~in odre|uje mjesna nadle`nost suda za izvr{enja na pokretnim stvarima i na potra`ivanju da
se predaju ili isporu~e pokretne stvari.

Sam ~lan daje jasno odre|enje mjesno nadle`nog suda kada se radi o
odre|enoj stvari. To }e biti sud koji je nadle`an za podru~je na kojem se ta
stvar nalazi. Sam tra`ilac izvr{enja treba da u prijedlogu za izvr{enje navede
ta~no odre|enu stvar i lokaciju na kojoj se ona nalazi, te }e se zavisno od
toga, relativno lako i odrediti mjesna nadle`nost suda. Eventualni problem
nepoznavanja mjesta na kojoj se nalazi potra`ivana stvar, tra`ilac izvr{enja
prvo mo`e da rije{i primjenom instituta utvr|ivanja izvr{enikove imovine iz
~lana 37. Zakona. Ako bi kojim slu~ajem informacija o lokaciji dugovane stvari
ostala nedostupna i nakon toga (tra`ilac izvr{enja ili tre}e lice negira da je
dugovana odre|ena stvar u posjedu izvr{enika), smatram da bi tra`ilac
izvr{enja u tom slu~aju imao na raspolaganju dvije opcije: ili da se koristi
alternativnim pravom datim ~lanom 198. ZIP-a (ispunjenje kada se stvari nisu
mogle na}i kod izvr{enika ili tre}eg lica) ili da insistira na predaji dugovane
stvari, uprkos svemu. Ako se odlu~i za ovo posljednje, tra`ilac izvr{enja bi po
mom mi{ljenju mogao koristiti rje{enja dana u ~lanu 115. ZIP-a, uprkos tome
{to se u glavi XVII nigdje striktno ne spominje analogna ili shodna primjena toga ~lana.
Prije ula`enja u dublju analizu ovog na{eg stava, `eljeli bismo dati nekoliko
generalnih napomena, kao polazno stanovi{te za daljnje razmatranje.

Naime, `eljeli bismo ponoviti da je osnovna ideja koja stoji iza zadnje
reforme izvr{nog postupka bila da se pobolj{a polo`aj tra`ioca izvr{enja i
da mu se omogu}i da, u zakonom predvi|enim uslovima, na {to br`i i
efikasniji na~in realizuje svoje pravo iz izvr{ne isprave. Pri tome se imao u
vidu i interes izvr{enika u mjeri u kojoj je to neophodno, ali taj interes
vi{e nije za{ti}en na {tetu prava tra`ioca izvr{enja. U tom smislu kod razmatranja balansa za{tite tra`ioca izvr{enja i izvr{enika smatram da uvijek
treba po}i od stanovi{ta da je tra`ilac izvr{enja taj koji je izvr{nom ispravom
dobio pravo koje on treba da realizuje u izvr{nom postupku, a da je

^lan 196 565

izvr{enik taj koju svoju obavezu mora da ispuni, bez obzira na njegovo htijenje ili stav o tome.
4

Ponekad zakonodavac nije u mogu}nosti da predvidi sve mogu}e situacije u

kojima se tra`ilac izvr{enja i izvr{enik mogu na}i, i mnoge situacije, ~isto
pravno tehni~ki, ostaju neregulirane. Formalnopravno uzev{i, takve situacije bi
ostajale nerije{ene sve dok zakonodavac ne preduzme odre|ene mjere u tom
smislu. S obzirom da je zakonodavni aparat po svojoj definiciji spor i detaljan ({to ne zna~i da mu ta karakteristika ne daje i odre|en kvalitet, s obzirom
da zakoni moraju biti dobro i detaljno pripremljeni), postavlja se pitanje da
li neregulirane situacije treba ostavljati da se razrje{avaju same po sebi, ili
ipak poku{ati uticati na njihovo rje{avanje, primjenjuju}i neka zakonom ve}
data rje{enja.

Ako bismo sada htjeli da budemo malo konkretniji, mogli bismo re}i da }e
u slu~aju gornjem, ako primjena ~lana 37. ZIP-a ostane bezuspje{na, tra`ilac
izvr{enja, ukoliko ne do|e do informacija gdje se stvar nalazi, morati ili odustati od izvr{enja, sve dok tu informaciju ne dobavi, ili se obratiti sudu sa
zahtjevom iz ~lana 198. ZIP-a. U slu~aju da insistira na predaji odre|ene stvari,
informacija gdje se nalazi odre|ena stvar je za tra`ioca izvr{enja klju~na, jer
se na osnovu nje odre|uje mjesna nadle`nost suda koji }e postupati po ovom
sredstvu izvr{enja. Istina je da Zakon nije predvidio {ta dalje uraditi u vezi
sa ovakvom situacijom i, ~isto formalnopravno tuma~e}i, svaki bi sud trebao
da odbije prijedlog za izvr{enja ako u njemu nije navedeno gdje se stvar
nalazi, a tra`ilac izvr{enja istovremeno ne podnose zahtjev za primjenu ~lana
198. Me|utim, valja se prisjetiti stava zakonodavca koji provijava kroz ~itav
zakon, da kad god to ne kr{i prava izvr{enika sud treba da omogu}i tra`iocu
izvr{enja da na brz i efikasan na~in ostvari svoja prava odre|ena izvr{nom
ispravom.

Smatraju}i ovakav stav po`eljnim, treba napomenuti da bi analogna primjena

~lana 115. Zakona zna~ila da tra`ilac izvr{enja mo`e zahtjev za odre|ivanje
izvr{enja podnijeti sudu prebivali{ta, odnosno boravi{ta du`nika, ne navode}i
gdje se stvar nalazi. Taj sud bi samo u ovakvim slu~ajevima donosio rje{enje
o izvr{enju, bez poduzimanja konkretnih radnji izvr{enja. Tra`ilac izvr{enja bi
potom sudu na ~ijem se teritoriju nalazi naknadno prona|ena dugovana stvar
podnosio rje{enje o izvr{enju sa posebnim zahtjevom za njegovo izvr{enje,
odnosno poduzimanjem konkretnih izvr{nih radnji. Naravno, to podrazumijeva da tra`ilac izvr{enja ipak mora da naknadno prikupi informacije o lokaciji dugovane stvari i da, zavisno od tih informacija, podnese zahtjev za
izvr{enje rje{enja o izvr{enju sudu na ~ijoj se teritoriji nalazi dugovana stvar.
Me|utim, kori{tenje mogu}nosti iz ~lana 115. ZIP-a tra`iocu izvr{enja daje
bolju poziciju u izvr{nom postupku, jer mu omogu}ava da mnogo efikasnije
taj postupak vodi, te da izvr{enika sprije~i u eventualnom sakrivanju stvari,
s obzirom da izvr{ni organ u ovakvim slu~ajevima mo`e odmah pristupiti
izvr{nim radnjama (oduzimanje predmeta i njihova predaja tra`iocu izvr{enja),
bez prethodnog obavje{tavanja izvr{enika o tome (v. sli~no, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd,
1990, str. 254).

566 ^lan 196

Problem mjesne nadle`nosti suda u drugom obliku se pojavljuje i u situaciji

kada izvr{enje zapo~ne jedan mjesno nadle`an sud, a u toku izvr{nog postupka,, pokretne stvari se premjeste na teritoriju drugog mjesno nadle`nog
suda. Postavlja se pitanje da li }e se tada prvobitno nadle`ni sud morati oglasiti mjesno nenadle`nim i ustupiti predmet mjesno nadle`nom sudu na ~ijoj
teritoriji se te stvari sada nalaze? Odgovor na ovo pitanje zavisi od faze u
kojoj se nalazi izvr{ni postupak u trenutku kada se odre|ena stvar prenese
na teritoriju drugog suda. Uzev{i u obzir da se prema ~lanu 21. ZIP-a u
izvr{nom postupku shodno primjenjuju odredbe ZPP-a, ovdje treba imati u
vidu ~lan 19. ZPP koji odre|uje da se sud mo`e proglasiti mjesno
nenadle`nim samo do podno{enja odgovora na tu`bu. Smatramo da ovoj fazi
parni~nog postupka odgovara faza prigovora na rje{enje o izvr{enju, jer se u
oba postupka tim aktima druga strana prvi put upu{ta u raspravljanje po
predmetu postupka. To }e zna~iti da }e se sud morati oglasiti nenadle`nim i
ustupiti predmet mjesno nadle`nom sudu na ~ijoj teritoriji se dugovana stvar
nalazi, ukoliko se odre|ena stvar premjesti na teritoriju drugog suda prije
izjavljenog prigovora na rje{enje o izvr{enju. Primjenjuju}i ~lan 20. stav 3.
ZPP-a, radnje prvobitno nadle`nog suda ne bi bile neva`e}e samo radi toga
{to je u me|uvremenu promijenjena mjesna nadle`nost suda. Ukoliko bi se
me|utim stvar koja je predmet izvr{enja premjestila na teritorij drugog mjesno nadle`nog suda nakon podno{enja prigovora na rje{enje o izvr{enju, taj
sud bi ipak ostao mjesno nadle`an da postupa po zapo~etom izvr{enju, a
pojedine izvr{ne radnje vezane za tu stvar bi mogao provoditi jedino sud na
~ijoj se teritoriji nalazi dugovana stvar, po zamolnici prvobitno mjesno
nadle`nog suda, tj. suda na ~ijoj su se teritoriji prvobitno nalazile stvari (v.
isto: Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Nedeljko Sre~kovi}, Dragutin Luki},
Beograd, 1986, str. 320).

Problem mjesne nadle`nosti javlja se i kod odre|ivanja mjesno nadle`nog suda

kada se izvr{enje vodi radi isporuke odre|ene koli~ine zamjenjivih stvari.
Mi{ljenja sam da taj problem ne postoji, odnosno da je on lako rje{iv ukoliko uop{te i postoji, ako se radi o isporuci odre|ene koli~ine zamjenjivih stvari
koje su dio neke poznate mase stvari za koju se lako mo`e identifikovati
njena lokacija (silos, planta`a i sl). U takvim slu~ajevima to }e biti mjesno
nadle`ni sud na ~ijoj se teritoriji nalaze masa stvari iz koje treba izdvojiti
odre|enu koli~inu zamjenjivih stvari. Me|utim, ovo pravilo nije va`e}e za
primjenu u slu~aju da se radi o odre|enoj koli~ini zamjenjivih stvari koje
izvr{enik tek treba da nabavi negdje na strani. Mi{ljenja sam da se u ovakvoj
situaciji kao jedino mogu}e rje{enje mo`e navesti rje{enje koje je zastupao Dr.
Starovi} (Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 341). On je iznio stav da je u
ovakvim slu~ajevima jedino mogu}e odrediti mjesno nadle`an sud odgovorom
na pitanje na ~ijoj teritoriji izvr{enik treba da ispuni obavezu iz izvr{ne
isprave. Po njemu ovdje treba primijeniti ~lan 319. ZOO i njegove odredbe o
mjestu ispunjenja obligacije, te ukoliko nije mogu}e odrediti mjesto ispunjenja
obaveze, po njenoj prirodi, po njemu, tim mjestom se ima smatrati mjesto
prebivali{ta odnosno boravi{ta izvr{enika.

^lan 197 567

^lan 197.
Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili
tre}eg lica
(1) Izvr{enje radi predaje jedne ili vi{e odre|enih stvari koje se nalaze kod
izvr{enika provodi se tako {to sudski izvr{ilac oduzima te stvari od
izvr{enika i predaje ih uz potvrdu tra`iocu izvr{enja.
(2) Na na~in iz stava 1. ovog ~lana izvr{enje }e se provesti i kad se stvari
nalaze kod tre}eg lica koje ih je voljno predati sudskom izvr{iocu.
(3) Ako tre}e lice nije voljna predati stvari, tra`ilac izvr{enja mo`e sudu predlo`iti da na njega prenese izvr{enikovo potra`ivanje prema tre}em licu
na predaju stvari.
(4) Na postupak po prijedlogu iz stava 3. ovog ~lana primjenjuju se odredbe
glave XVII ovog zakona o izvr{enju nad potra`ivanjima izvr{enika da se
predaju ili isporu~e pokretne stvari.
1

Op}enito: U ovom ~lanu zakonodavac je usvojio gotovo istovjetan tekst u

odnosu na onaj iz ranijeg zakona. Osim jezi~kog prilago|avanja novoj terminologiji ZIP-a, tekst ovog ~lana ne sadr`i dakle nijednu novinu u odnosu na
tekst ~lana 213. ZIP-a iz 1978. godine.

Komentar uz stav 1: Iz teksta ovog stava vidljivo je da primjena ovog ~lana

dolazi u obzir samo kada se radi o individualno odre|enim stvarima koje se
nalaze u posjedu samog izvr{enika ili, pod odre|enim uslovima, predvi|enim
u st 2. i 3, i tre}eg lica. To zna~i da predmet izvr{enja kod ovog sredstva
izvr{enja mo`e biti samo ta~no odre|ena stvar (npr. automobil odre|ene
marke, ma{ine odre|enih identifikacijskih brojeva, u detalje opisani nakit itd.).
S tim u vezi, izuzetno je bitno da podaci o pokretnoj stvari iz izvr{ne isprave
i rje{enja o izvr{enju odgovaraju podacima i svojstvima pokretne stvari koja
je i predmet izvr{enja.

Ukoliko prijedlog za izvr{enje u sebi ne sadr`i identifikacijske oznake stvari

istovjetnim onima nazna~enim u izvr{noj ispravi, sud bi u takvim slu~ajevima, subsidijarno primjenjuju}i odredbe ~lana 336. ZPP-a, trebao da pozove
tra`ioca izvr{enja da uredi svoj prijedlog za izvr{enje, pa bi sud, ovisno o
daljem postupanju tra`ioca izvr{enja, nastavljao izvr{enje, odbacivao prijedlog
ili smatrao prijedlog za izvr{enje povu~enim. U kasnijoj fazi izvr{nog postupka, podrazumijeva se da sudski izvr{ilac mo`e provesti izvr{ne radnje radi
oduzimanja stvari i njene predaje tra`iocu izvr{enja samo ukoliko se zaista
radi o stvari ~ije su identifikacijske oznake i svojstva stvari identi~ne onima
navedenim u rje{enju o izvr{enju. Ako bi u odre|enim slu~ajevima ipak
izvr{enjem bile obuhva}ene stvari koje nisu mogle biti predmetom izvr{enja
(radi pogre{nog postupanja sudskog izvr{ioca, oduzeta i predana tra`iocu
izvr{enja stvar koja nema iste identifikacijske oznake iz rje{enja o izvr{enju
npr.), smatram da sud s tim u vezi ne bi trebao poduzimati nikakve radnje
po slu`benoj du`nosti, nego samo po zahtjevu izvr{enika. Dakle izvr{enik bi

568 ^lan

bio taj koji bi morao reagovati prema izvr{nom sudu, pri ~emu bi on tu svoju
reakciju morao provesti u dvije faze: prvo bi morao u postupku po pravnom
lijeku istaknuti ~injenicu da je izvr{enje provedeno nad predmetom koji nije
mogao biti obuhva}en izvr{enjem, a potom bi, pod uslovom da rje{enje o
izvr{enju bude pravosna`no ukinuto te da sud potom ukine sve provedene
izvr{ne radnje, du`nik mogao svojim zahtjevom za protivizvr{enje tra`iti od
suda da naredi tra`iocu izvr{enja da vrati ono {to je on bez osnova stekao
prvim izvr{enjem.
4

Prilikom provo|enja izvr{nih radnji po ovom sredstvu izvr{enja sud ne treba

da o tim radnjama unaprijed obavje{tava izvr{enika. To prije svega proizlazi
iz ~lana 40. stav 7. Zakona, u kojem se ka`e da se rje{enje o izvr{enju nad
pokretnim stvarima dostavlja izvr{eniku prilikom poduzimanja prve izvr{ne
radnje. U praksi }e to zna~iti da }e se izvr{enik o rje{enju o izvr{enju prvi
put obavje{tavati u istom onom trenutku kada se i poduzima prva (i u stvari
jedina) izvr{na radnja - oduzimanje stvari i njena predaja tra`iocu izvr{enja.
Osim {to je ovakvo stanovi{te prihvatljivo sa pravnog stanovi{ta (postoji osnov
u samom zakonu), ovakvo rje{enje je jedino i logi~no, s obzirom da u
izvr{enju nad pokretnim stvarima uvijek postoji opravdana bojazan da }e
izvr{enik, ukoliko unaprijed dobije obavijest o rje{enju o izvr{enju, biti u prilici da onemogu}i provedbu izvr{enja time {to }e predmet izvr{enja sakriti,
uni{titi i sl. Stoga kod prinudne predaje pokretnih stvari tra`iocu izvr{enja
ne mo`e biti govora o prethodnom dostavljanju rje{enja o izvr{enju te davanju novog primjerenog roka za ispunjenje du`ne radnje u izvr{nom postupku, analogno odredbama iz ~lana 203. ZIP-a (predaja nekretnine). Istekom paricionog roka iz izvr{ne isprave isteklo je vrijeme za dobrovoljno ispunjenje
dugovane ~inidbe i novo davanje roka u rje{enju o izvr{enju samo bi odu`ilo
~itav postupak izvr{enja, daju}i izvr{eniku jo{ jednu priliku da skrivanjem,
o{te}enjem ili uni{tenjem pokretnih stvari osujeti prinudno ispunjenje svoje
obaveze.

Izvjesnu pote{ko}u za ovakvu primjenu ovog ~lana stvara ~lan 12. stav 5. koji
u op{tem dijelu Zakona odre|uje da se ... namirenje tra`ioca izvr{enja odla`e
do dono{enja odluke prvostepenog suda po prigovoru... Nadalje, u ~lanu 41.
stav 1. Zakon izri~ito odre|uje da se izvr{enje provodi i prije pravosna`nosti
rje{enja o izvr{enju ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. Na taj na~in,
ova dva ~lana op{teg dijela ZIP-a nadopunjavaju jedan drugog i djeluju u
pravcu zaklju~ka da se na prvi pogled nijedno izvr{enje, s obzirom da se radi
o odredbama koje su primjenjive na sva sredstva izvr{enja, ne mo`e dovesti
do kraja prije no {to je odluka po prigovoru donesena. Primjena ~lana 12.
stav 5. kod ovog sredstva izvr{enja bi tako zna~ila da se izvr{eniku prvo treba
uru~iti rje{enje o izvr{enju a oduzimanje predmeta izvr{enja i njegova predaja tra`iocu izvr{enja (tj. njegovo namirenje) bi bilo mogu}e tek nakon proteka roka za prigovor (ako nije izjavljen) odnosno nakon odluke po prigovoru. Takav je zaklju~ak me|utim u suprotnosti sa zaklju~kom koji proizlazi
iz odredbi ~lana 40. stav 7, po kojem se rje{enje o izvr{enju, ukoliko se radi
o izvr{enju nad pokretnim stvarima, dostavlja izvr{eniku prilikom poduzimanja prve izvr{ne radnje. Prva i jedina izvr{na radnja kod ovog sredstva
izvr{enja, kako smo to ve} gore vidjeli, jeste oduzimanje pokretne stvari iz

^lan 198 569

posjeda izvr{enika, ili pod odre|enim uslovima tre}eg lica, i u istom momentu njena predaja tra`iocu izvr{enja.
6

U situaciji kako je to ovdje navedeno, odgovor na pitanje koju odredbu primjenjivati kod ovog sredstva izvr{enja mo`e se dati samo nakon tuma~enja
svake od njih ponaosob. Su{tinsko pitanje tuma~enja ovdje je da li se ~lan
12. stav 5. primjenjuje na prinudnu predaju pokretnih stvari? Naime, jezi~ka
analiza ~lana 12. stava 5. pokazuje da zakonodavac u tom ~lanu koristi izraz
namirenje tra`ioca izvr{enja, termin kojeg opet on ni na jednom mjestu ne
koristi u dijelu koji govori o predaji pokretnih stvari. U tom djelu zakonodavac isklju~ivo govori o predaji ili isporuci pokretnih stvari tra`iocu izvr{enja,
nikada o njegovom namirenju. Tako se po mom mi{ljenju, a i po analizi
~lanova u kojem je taj izraz upotrijebljen (v. npr. ~l. 97, 98, 109, 133, 134),
da zaklju~iti da kad god zakonodavac upotrebljava izraz namirenje, on pod
tim podrazumijeva prije svega prijem novaca od strane tra`ioca izvr{enja. S
obzirom da se kod predaje pokretnih stvari ne radi o prijemu novca radi
ispunjenja du`ne obaveze, mi{ljenja sam da se ~lan 12. stav 5. ne bi trebao
primjenjivati na ovo sredstvo izvr{enja. Pored toga, kod nov~anih obaveza
izvr{enje se sastoji od niza radnji koje se mogu me|usobno uslovljavati i razdvajati, od kojih je zadnja faza namirenja (ustvari, prijem novca) tra`ioca
izvr{enja. Sa druge strane, kod predaje pokretnih stvari izvr{na radnja se sastoji od jednog akta, jedne (prve i posljednje) konkretne izvr{ne radnje, i nju
nije mogu}e podijeliti na razli~ite faze u kojoj bi samo namirenje, odnosno
samo ispunjenje obaveze prema tra`iocu izvr{enja bio njen zadnji stadij (kao
{to je to slu~aj sa nov~anim obavezama). Kod predaje pokretnih stvari, prvi
konkretan akt izvr{enja je istovremeno i akt prijema ispunjenja obaveze od
strane tra`ioca izvr{enja, te se taj akt ne mo`e razdijeliti ni vremenski niti
prostorno. Imaju}i u vidu gore navedeno jezi~ko tuma~enje odredbi, potrebu
efikasnog sprovo|enja ove vrste izvr{enja, te ve} pomenute opasnosti kojim bi
se tra`ilac izvr{enja izlo`io ako bi sud unaprijed dostavio izvr{eniku rje{enje
o izvr{enju, mi{ljenja sam da ~lan 12. stav 5. nije primjenjiv na ovo sredstvo
izvr{enja (sli~no, Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo,
teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 530). Za suprotno
mi{ljenje vidjeti Daupovi}, komentar ~lana 41/5 ovog zakona.

Iako zakonodavac ne odre|uje koja je svrha potvrde iz stava 1., on ipak

odre|uje obavezu njenog izdavanja. Zakonodavac o toj potvrdi ne govori ni{ta
drugo, i mo`e se zaklju~iti da sadr`ina za njega nema toliki zna~aj, koliko
sama ~injenica njenog izdavanja. Time je po mom mi{ljenju svjesno ostavljena sloboda sudskoj praksi da uredi detalje oko sadr`ine ove potvrde, pri ~emu
bi se ona trebala rukovoditi prije svega njenom svrhom. S obzirom da se u
tekstu ~lana pominje samo obaveza njenog izdavanja, smatram da ta potvrda
ne mo`e imati nikakvu drugu svrhu osim dokazne, jer da je njena uloga
druga~ija, za pretpostaviti je da bi to zakonodavac i izri~ito naglasio. Zna~i
za samo sticanje prava tra`ioca izvr{enja (stvarno pravna ili obligacionopravna) potvrda ne igra nikakvu ulogu, ona mo`e imati va`nu ulogu jedino prilikom dokazivanja prava ste~enih u izvr{nom postupku nad oduzetim stvarima. Imaju}i u vidu takvu svrhu potvrde, njen sadr`aj bi trebalo ograni~iti na
samu identifikaciju stvari, izvr{nog postupka (podaci iz rje{enja o izvr{enju)

570 ^lan 197

te samih stranaka u izvr{nom postupku, ukratko na sve one podatke koji su

neophodni da bi se identificirao na~in na koji je nastalo pravo tra`ioca
izvr{enja u izvr{nom postupku.
8

Na tragu ranijih razmatranja, iz jezi~kog i logi~kog tuma~enja teksta ~lana

proizlazi da se oduzeta stvar predaje tra`iocu izvr{enja na licu mjesta. S
obzirom da ZIP ne predvi|a mogu}nost da se oduzeta stvar oduzme od
izvr{enika i deponuje u prostorijama suda ili tre}eg lica, kako je npr. to
odre|eno u ~lanu 204. (ispra`njenje i predaja nepokretnosti), dalo bi se
zaklju~iti da sud kod ovog sredstva izvr{enja uveliko zavisi od toga da li }e
tra`ilac izvr{enja poduzeti sve neophodne mjere kako bi potra`ivanu stvar i
preuzeo od izvr{enika u momentu njenog oduzimanja. Ukoliko tra`ilac
izvr{enja kojim slu~ajem ne bi postupio na predvi|eni na~in, po tekstu zakona
bi se ~inilo da sud mora da odgodi poduzimanje izvr{nih radnji (oduzimanje i predaja stvari) sve dok tra`ilac izvr{enja ne obezbjedi uslove za prijem
oduzete stvari.

Me|utim, zaklju~ci koji su gore navedeni ~ine mi se neprihvatljivim sa

stanovi{ta potrebe suda da {to efikasnije obavlja svoje poslove. Te{ko je prihvatiti da bi sud, pod gore navedenim uslovima, postao talac pona{anja
tra`ioca izvr{enja, te postao potpuno ovisan o njegovim reakcijama. To
naro~ito u uslovima postojanja ogromnog broja nerije{enih izvr{nih predmeta i hroni~nog zaostataka u njihovom rje{avanju. U tom smislu, u
nedostatku preciznih zakonskih odredbi o ovome, a imaju}i u vidu ogromnu potrebu na{eg pravnog poretka za {to ve}om efikasno{}u izvr{nih sudova, sklon sam zaklju~iti da obavezu obezbje|enja tehni~kih uslova za prijem oduzete stvari treba prebaciti na tra`ioca izvr{enja. Na taj na~in stav
prvi bi se tuma~io u smislu nametanja tra`iocu izvr{enja implicitne obaveze
da u momentu oduzimanja stvari od izvr{enika, obezbijedi sve uslove kako
bi se primopredaja te stvari i tehni~ki obavila. To bi zna~ilo da bi se u
slu~aju primopredaje ma{ine, automobila, ili neke druge ve}e stvari tra`ilac
izvr{enja morao postarati da ve} u momentu oduzimanja stvari od izvr{enika, obezbjedi sve uslove (transportna sredstva, fizi~ku snagu i sl.) kako bi
uzeo u posjed identificiranu stvar.

10

U tom smislu sud bi trebao tra`ioca izvr{enja u rje{enju o izvr{enju ili posebnim dopisom upozoriti na tu obavezu, pod prijetnjom gubitka njegovog prava
na stvarnu primopredaju tra`ene stvari u okviru zapo~etog izvr{nog postupka. Tako bi sud, pod navedenim uslovima, tj. ukoliko tra`ilac izvr{enja ne
obezbijedi takve uslove za prijem pokretne stvari, mogao da okon~a izvr{enje,
tako {to bi prisutnom tra`iocu izvr{enja izdao potvrdu o preuzimanju stvari,
bez obzira {to bi identifikovana stvar fakti~ki i dalje ostala u neposrednom
posjedu izvr{enika, sve zbog nemogu}nosti tra`ioca izvr{enja da fizi~ki stvar
preuzme. Jedino bi se dakle na taj na~in mogla stvoriti presumpcija da je
postupak izvr{enja okon~an, iako je mo`da stvar ostala u posjedu izvr{enika.
Time bi tra`ilac izvr{enja bio prinu|en ili da trpi sve negativne posljedice
situacije da je izvr{ni postupak okon~an iako on ustvari jo{ uvijek nije preuzeo
posjed nad stvari, ili da postupi u skladu sa zahtjevom suda i pobrine se da
i stvarno preuzme stvar u svoj posjed.

^lan 571

11

Nadalje, s tim u vezi se nadovezuje problem prisustva tra`ioca izvr{enja

provo|enju izvr{enja. Kako naime provesti izvr{ne radnje ukoliko na licu mjesta nije prisutan tra`ilac izvr{enja? Realno gledaju}i, ovakva situacija ne}e biti
~esta u praksi, s obzirom da je za pretpostaviti da je za uspje{no okon~anje
izvr{nog postupka tra`ilac izvr{enja i te kako zainteresiran i da }e stoga imati
interes da prisustvuje radnjama izvr{enja. Me|utim, ukoliko ipak do takve
situacije do|e, odgovor na ovu situaciju bi se mogao nalaziti u supsidijarnoj
primjeni ZPP-a, s obzirom da ovakva situacija nije regulisana Zakonom o
izvr{nom postupku. Tako se prema ~lanovima 84. st. 1. i 97. st. 3 ZPP-a
nedolazak tu`itelja na pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu smatra
povla~enjem tu`be, uz odre|ene izuzetke. Analogno sudskom ro~i{tu u parnici, oduzimanje pokretne stvari i njena predaja tra`iocu izvr{enja u izvr{nom
postupku se obavlja u prisustvu sudskog izvr{ioca i po zakonom odre|enoj
slu`benoj formi. Time se radnje koje poduzima sudski izvr{ilac izjedna~avaju
sa radnjama suda na ro~i{tu. Nadalje, ako se i parni~ni i izvr{ni postupak
vode po zahtjevu tu`ioca odnosno tra`ioca izvr{enja, te ako su oni ti koji
disponiraju svojim zahtjevima, logi~no bi bilo da se i rje{enje u pogledu
odsustva tu`ioca odnosno tra`ioca izvr{enja sa va`nih sudskih radnji i ista.
Zna~i, imaju}i u vidu supsidijarnu primjenu ZPP-a, u odsustvu uredno obavije{tenog tra`ioca izvr{enja, sud bi mogao donositi odluku o obustavi
izvr{enja, djeluju}i na presumpciji da time tra`ilac izvr{enja demonstrira svoju
odluku da odustane od daljeg izvr{enja. Sud bi na taj na~in trebao djelovati
bez ikakvog izuzetka, pogotovo kada se zna da bi odga|anje izvr{enja moglo
imati negativne posljedice kako po samog tra`ioca izvr{enja (sakrivanje predmeta prije nastavka izvr{enja) tako i za sud, koji i pored svih poduzetih radnji nije dovr{io zapo~eti izvr{ni postupak. Tim vi{e ovakvo postupanje suda
bi mi se ~inilo opravdanim s obzirom na nepostojanje tehni~kih i materijalnih
uslova da se izvr{enje provede tako {to bi se pokretna stvar oduzela i deponovala u prostorijama suda ili tre}ih lica (suprotno gledi{te navedenom, vidjeti
komentar Daupovi} 9/7, 8 i 10 i Obradovi} 48/6)

12

U praksi se ponekad javljala i dilema da li se izvr{enje mora nastaviti iako

je dugovana stvar na|ena kod izvr{enika ali o{te}ena u tolikoj mjeri da je
njena upotrebna i svaka druga vrijednost znatno pogor{ana. U tom smislu
bilo je razmi{ljanja po kojima bi tra`ilac izvr{enja u takvim slu~ajevima trebao da ima alternativno pravo kojim bi se mogao slu`iti kao da stvar nije
na|ena kod izvr{enika. Tako bi se po ovim tuma~enjima znatno o{te}enje stvari
ili njeno uni{tenje smatralo dovoljnim razlogom da se tra`iocu izvr{enja da
pravo da pretpostavi da stvar kod izvr{enika (ili tre}eg lica) nije na|ena. Na
osnovu te pretpostavke on bi imao pravo da u izvr{nom postupku tra`i od
izvr{nog suda da procijeni vrijednost dugovane stvari i nalo`i izvr{eniku da
mu plati tu vrijednost u odre|enom roku, prema ~lanu 198. (v. Komentar
Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj
Starovi}, Beograd, 1987, str. 529)

13

Po mom mi{ljenju, takvo tuma~enje nije prihvatljivo iz vi{e razloga. Prvo, takva
mogu}nost je izri~ito dana samo odredbama ~lana 198., i to za slu~aj da stvari
nisu na|ene, dok se u toj ili bilo kojoj drugoj odredbi nigdje ne govori o
o{te}enim stvarima. Drugo, postavlja se pitanje u kojoj mjeri stvar mora da

572 ^lan 197

bude o{te}ena kako bi se ovo pravo priznalo tra`iocu izvr{enja? To bi zna~ilo

da bi zakonodavac ili sama sudska praksa morali preciznije definisati uslove
za kori{tenje ovog prava, kako bi se izbjegle eventualne zloupotrebe tra`ilaca
izvr{enja kojima bi i za najmanje o{te}enje oni svoj izvr{ni, nenov~ani zahtjev
preina~avali u nov~ani. Imaju}i u vidu problem procjene o{te}enja stvari,
rasprava o tome u okviru izvr{enog postupka bi vodila izjedna~enju izvr{nog
postupka sa parnicom za naknadu {tete. Nadalje, ovakvo postupanje bi u
su{tini vodilo i izvr{enju koje vi{e ne ide za prinudnim izvr{enjem prava iz
izvr{ne isprave, nego nekog drugog prava, koje me|utim zakonom kao takvim
nije priznato. Na osnovu svega navedenog, smatram da bi se i u slu~aju
o{te}enja stvari izvr{ni postupak trebao okon~ati oduzimanjem i predajom stvari
tra`iocu izvr{enja, ukoliko je on jo{ uvijek za to zainteresovan. Ukoliko nije,
on bi, po meni, svoja druga prava (isplata nov~anog iznosa umjesto isporuke
dugovane stvar) mogao ostvarivati samo u posebnoj parnici.
14

Komentar uz stav 2: Prethodna pravila, kako smo to rekli, primjenjuju se kada

se stvar nalazi kod samog izvr{enika. Me|utim, mogu}e su i situacije po kome
se dugovana stvar nalazi u posjedu tre}eg lica. Stvar u posjedu tre}eg lica
mo`e do}i kako pravnim poslom, tj. voljom izvr{enika, tako i neovisno od njegove volje (oduzimanjem posjeda, npr.). Bilo kako bilo, sudski izvr{ilac }e na
isti na~in, opisan u komentaru uz stav 1., postupati i kada se stvar nalazi
kod tre}eg lica, uz uslov da je tre}e lice spremno da tra`enu stvar dobrovoljno preda. To zna~i da sudski izvr{ilac nema mogu}nost da oduzme stvar
iz posjeda tre}eg lica prisilno, nego on dugovanu stvar mo`e predati tra`iocu
izvr{enja tek ukoliko mu stvar tre}e lice dobrovoljno ustupi. Bez obzira {to se
na prvi pogled ova odredba ~ini neefikasnom sa stanovi{ta izvr{nog postupka, smatramo da bi svako drugo rje{enje ovakave situacije vodilo mogu}oj
zloupotrebi od strane izvr{enika. Tako bi se moglo desiti da tre}e lice nekim
pravnim poslom stekne stanovito pravo nad dugovanom stvari, a da nakon
toga izvr{enik u izvr{nom postupku poku{a da dolozno usmjeri izvr{enje ka
tom tre}em licu.

15

Formalno, tre}e lice u izvr{nom postupku protiv izvr{enika nema nikakvo

pravno sredstvo, i prisilno oduzimanje stvari od tre}eg lica bi se moglo smatrati jednostranim zadiranjem u prava tre}eg lica, bez mogu}nosti da ono u
izvr{nom postupku ta prava i odbrani. S obzirom na to, zakonodavac se
odlu~io za rje{enje da, kad god se tre}e lice usprotivi predaji stvari tra`iocu
izvr{enja, to smatra jednom vrstom pravnog lijeka na koji sud mora da reaguje i da sa puno vi{e opreza nastavi izvr{enje protiv tog lica.

16

Komentar uz stavove 3. i 4: Zakon odre|uje da u slu~aju da tre}e lice odbi je da stvar preda, tra`ilac izvr{enja mo`e tra`iti da se na njega prenese
izvr{enikovo potra`ivanje koje, vezano za tu stvar, izvr{enik ima prema tre}em
Ukoliko takav prijedlog tra`ioca izvr{enja ne uslijedi, sudu ne bi preostalo
ni{ta drugo do da, uz primjenu ~lana 63. stav 3. Zakona, obustavi izvr{ni
postupak, smatraju}i da je dalje izvr{enje nemogu}e. Pri tome treba imati u
vidu da eventualno protivljenje prijenosu od strane izvr{enika nema nikakvog
uticaja na odluku suda (isto v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 529).

^lan 197 573

17

Nakon {to je prijedlog tra`ioca izvr{enja za prijenos potra`ivanja upu}en sudu,

sud }e primjenom ~lana 197. stav 3. u vezi sa ~lanovima 182. i 146. st. 3.
ZIP-a donijeti posebno rje{enje o prijenosu potra`ivanja, i to rje{enje dostaviti du`niku, tre}em licu i tra`iocu izvr{enja. Shodnom primjenom ~lana 150.,
to rje{enje treba da sadr`i i naredbu tre}em licu da, u odre|enom roku po
prijemu rje{enja o prijenosu, dugovanu stvar preda sudu. Protiv navedenog
rje{enja i tra`ilac izvr{enja i izvr{enik imaju pravo da izjave prigovor, ali se
prijenos, shodnom primjenom ~lana 148 st. 1. ZIP-a, ima smatrati provedenim dostavom tog rje{enja tre}em licu. To zna~i da }e tra`ilac izvr{enja, pod
uslovom da raspola`e izvr{nom ispravom kojom dokazuje pravo izvr{enika u
odnosu na tre}e lice, shodnom primjenom ~lanova 181. i 150. stav 3. ZIP-a
mo}i odmah po dostavi rje{enja o prijenosu tre}em licu, pokrenuti izvr{ni postupak protiv tog lica, tra`e}i prinudnu predaju dugovane stvari. Imaju}i ovo
rje{enje u vidu, treba napomenuti da tra`ilac izvr{enja nema pravo da se
koristi alternativnim pravom datim u ~lanu 198. (pretpostavka da se stvari
nisu mogle na}i niti kod tre}eg lica), ako tre}e lice i pored postojanja izvr{ne
isprave te rje{enja o prijenosu, ne `eli dobrovoljno predati stvar. U toj situaciji tra`ilac izvr{enja bi morao prvo pokrenuti izvr{ni odnosno parni~ni postupak, pa tek ukoliko se dugovane stvari ne bi mogle na~i ni na taj na~in, on
bi imao mogu}nost da se koristi pravom iz ~lana 198. (suprotno v. Komentar
Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj
Starovi}, Beograd, 1987, str 529). Ukoliko me|utim tra`ilac izvr{enja ne raspola`e izvr{nom ispravom kojom dokazuje punova`nost zahtjeva izvr{enika za
predaju stvari od tre}eg, tra`ilac izvr{enja prema ~lanu 181. Zakona ne mo`e
pokretati izvr{ni postupak na osnovu donesenog rje{enja o prijenosu, nego na
osnovu izvr{ne isprave koju tek treba da stekne pokretanjem parni~nog postupka u kojem }e se dokazivati pravo tra`ioca izvr{enja na predaju dugovane stvari od tre}eg lica.

18

Kao uslov za pokretanje izvr{nog postupka na osnovu donesenog rje{enja

o prijenosu, Zakon ne propisuje pravosna`nost tog rje{enja. S obzirom da
se ovdje radi o sudskoj cesiji , smatram da je ovakav stav zakonodavca
opravdan, jer se samim tim rje{enjem ni na koji na~in ne ugro`ava pravo
tre}eg lica. Momentom dostave rje{enja o prijenosu, tre}e lice se jedino
obavje{tava kome njegova ~inidba treba da bude ispunjena, te da ispunjenje obaveze izvr{eniku ne zna~i njegovo osloba|anje od obaveze. Tako
}e on u slu~aju da ipak dugovanu ~inidbu (tj. predaju dugovane stvari)
ispuni izvr{eniku, ostati u obavezi da tra`iocu izvr{enja eventualno naknadi nastalu {tetu, ukoliko tra`ilac izvr{enja to bude zahtijevao u posebnoj
parnici.

19

Na kraju, postavlja se pitanje {ta }e se dogoditi ako tra`ilac izvr{enja, nakon

dono{enja rje{enja o prijenosu, ne raspola`e izvr{nom ispravom kojom bi
dokazao pravo izvr{enika prema tre}em, niti u tome, iz razloga koji mu se
ne mogu staviti na teret, uspije u pokrenutoj parnici. Jedini valjan odgovor
na to pitanje bi po mom mi{ljenju bio taj da je u ovakvoj situaciji, na
osnovu pretpostavke da stvar nije na|ena niti kod izvr{enika a ni tre}eg
lica, tra`ilac izvr{enja ovla{ten da se koristi alternativnim pravom iz ~lana
198.

574 ^lan 198

^lan 198.
Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nisu mogle
na}i kod izvr{enika niti kod tre}eg lica
(1) Ako stvari nisu na|ene kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica sud }e u
istom postupku, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, procijeniti vrijednost tih
stvari i rje{enjem nalo`iti izvr{eniku da tra`iocu izvr{enja u odre|enom
roku isplati iznos te vrijednosti.
(2) Tra`ilac izvr{enja mo`e prijedlog iz stava 1. ovog ~lana podnijeti u roku
od tri dana od dana obavijesti da stvari nisu na|ene. Ako tra`ilac
izvr{enja ne podnese taj prijedlog u odre|enom roku, sud }e obustaviti
izvr{enje.
(3) Na osnovu rje{enja iz stava 1. ovog ~lana tra`ilac izvr{enja mo`e
predlo`iti u istom postupku izvr{enje radi naplate dosu|enog iznosa. Taj
se prijedlog mora podnijeti najkasnije u roku od osam dana od dono{enja
rje{enja iz stava 1. ovog ~lana.
(4) Ako prijedlog iz stava 3. ovog ~lana ne bude podnesen u odre|enom
roku sud }e obustaviti izvr{enje, te ukinuti rje{enje iz stava 1. ovog ~lana
i druge provedene radnje.
(5) Tra`ilac izvr{enja mo`e zajedno s prijedlogom za izvr{enje iz ~lana 197.
st. 1. i 2. ovog zakona spojiti i prijedlog za dono{enje rje{enja iz stava
1. ovog ~lana. U tom se slu~aju izvr{enje prema ~lanu 197. ovog zakona
i postupak iz ovog ~lana provode istovremeno. Sud mo`e odrediti
izvr{enje u smislu odredbe stava 3. ovog ~lana i zapo~eti s njezinim
provo|enjem, ali se radnje unov~enja zaplijenjenih dijelova imovine
izvr{enika ili prijenos sredstava s njegovog ra~una ne mogu provesti prije
nego {to se utvrdi da se izvr{enje iz ~lana 197. st. 1. i 2. ovog zakona
nije moglo provesti.
(6) Ako se izvr{enje iz ~lana 197. st. 1. i 2. ovog zakona provede sud }e
po slu`benoj du`nosti obustaviti izvr{enje, te ukinuti rje{enje iz stava 1.
ovog ~lana i druge provedene radnje u smislu odredbe stava 5. ovog
~lana. U tom slu~aju tra`ilac izvr{enja snosi u cijelosti tro{kove izazvane
podno{enjem prijedloga iz stava 5. ovog ~lana.
1

Op}enito: Zakon u ovom ~lanu govori o situaciji kada dugovone stvari nisu
na|ene ni kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica. Kako bi tra`ilac izvr{enja u
takvoj situaciji izbjegao ponovno vra}anje na dugotrajnu parnicu radi
utvr|ivanja svog prava na isplatu vrijednosti dugovane stvari, po osnovu
naknade {tete ili sticanja bez osnova, zakonodavac mu omogu}ava da pod
istim uslovima, u izvr{enom postupku koji jo{ uvijek te~e, stekne novu izvr{nu
ispravu koja sada glasi na nov~ani iznos. Taj nov~ani iznos je ograni~en samo
na vrijednost dugovane stvari, te time nije obuhva}ena {teta koju tra`ilac
izvr{enja eventualno trpi zbog docnje izvr{enika. Za eventualni iznos {tete koji
prelazi vrijednost dugovane stvari, tra`ilac izvr{enja }e morati pokrenuti poseb-

^lan 198 575

nu parnicu, gdje }e sud prilikom odre|ivanja iznosa {tete, po prigovoru

izvr{enika, voditi ra~una o vrijednosti stvari koja je eventualno ispla}ena
tra`iocu izvr{enja u izvr{nom postupku.
2

U odnosu na raniji tekst Zakona, stavovi peti i {esti su u potpunosti novi,

dok je u ostalim stavovima na nekoliko mjesta istaknuto da se sve radnje
predvi|ene ovim ~lanom odvijaju u okviru istog izvr{nog postupka, uz
poo{travanje discipline pona{anja koje se tra`i od tra`ioca izvr{enja po ovom
~lanu (prijetnja gubitkom tih prava).

O~igledan cilj ovako koncipiranog ~lana je bio da tra`iocu izvr{enja omogu}i

maksimalno pove}anje efikasnosti kori{tenja ovog instituta koji je postojao i u
ranijem zakonu, uz istovremeno poo{trenje njegove odgovornosti da sva svoja
prava koristi na na~in i u vrijeme kako je to predvi|enim ovim ~lanom.

Komentar uz stav 1: Kod postupka iz stava 1. ovog ~lana radi se u su{tini

o jednoj vrsti skra}ene parnice za isplatu vrijednosti dugovane stvari kao dijela
naknade {tete, ~ija je specifi~nost da se vodi po pravilima izvr{nog postupka. Taj postupak se odvija gotovo po automatizmu i efikasniji je nego sama
parnica, s obzirom da se ovdje ne treba dokazivati pravni osnov zahtjeva, a
sudija ili stru~ni saradnik koji treba da donese rje{enje kao izvr{nu ispravu
je dovoljno upoznat sa predmetom, da mo`e brzo i efikasno odgovoriti na
zahtjev tra`ioca izvr{enja. Me|utim, sa druge strane, treba imati u vidu da
je jedna od karakteristika ovog postupka dvostepenost odlu~ivanja, gdje je, za
razliku od parnice, isklju~en tre}i stepen odlu~ivanja po vanrednom pravnom
lijeku, jer u izvr{nom postupku, prema ~lanu 14 ZIP-a, nije dozvoljeno ulaganje revizije ili ponavljanja postupka. Na taj na~in tra`ilac izvr{enja treba da
bude svjestan da su njegova prava vi{e limitirana u ovom postupku, nego {to
bi to bilo u slu~aju pokretanja parni~nog postupka, ali je s druge strane ovaj
postupka nesumnjivo efikasniji.

Ovim pravom se tra`ilac izvr{enja mo`e koristiti u roku od tri dana od kada
je obavije{ten da stvari nisu na|ene kod izvr{enika ili tre}eg lica. Ovaj izraz
na|en kojeg zakonodavac koristi kada govori o tre}em licu, uzrokovao je
odre|ene diskusije i dileme u praksi, jer je postojalo stanovi{te da stvari kod
ovog sredstva izvr{enja ne mogu biti na|ene kod tre}eg lica, s obzirom da
sudski izvr{ilac nema prava da prisilno tra`i i oduzima odre|enu stvar od tog
lica. Samim tim, po ovom stanovi{tu, stvari ne mogu biti na|ene od strane
sudskog izvr{ioca, koji se, po ovom mi{ljenju, u pogledu nala`enja stvari kod
tre}eg lica mora osloniti na volju tog lica, odnosno njegovo htijenje da stvar
dobrovoljno preda (tako v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 531). Mi{ljenja sam me|utim da ovakvo stanovi{te nema svoje upori{te u tekstu zakona,
s obzirom da se i tre}e lice mo`e prisiliti na predaju odre|ene stvari, ako se
pravo na predaju sa izvr{enika prenese na tra`ioca izvr{enja te ako tra`ilac
izvr{enja posjeduje izvr{nu ispravu kojom dokazuje svoje pravo na predaju
dugovane stvari od tre}eg lica. Na taj na~in zaklju~ujem da ovo pravo iz stava
1. tra`ilac izvr{enja ne mo`e koristiti kada tre}e lice odbije da dobrovoljno
preda stvar, nego on mora do}i u situaciju da utvrdi da se stvar ne nalazi

576 ^lan 198

kod tre}eg lica. Da bi to utvrdio, tra`ilac izvr{enja mora od suda zatra`iti prijenos potra`ivanja i izvr{nu ispravu kao uslov za prinudno oduzimanje stvari
od tre}eg. Tek ukoliko se kod tre}eg ni tada ne na|e dugovana stvar, on bi
se mogao slu`iti svojim pravom iz ovog ~lana.
6

Nadalje, kako smo to ve} ranije naveli u komentaru ove glave, smatram da
se ovim pravom tra`ilac izvr{enja ne mo`e koristiti ni u slu~aju da je dugovana stvar na|ena kod izvr{enika ili tre}eg lica, ali u takvom stanju da je
njena upotrebna i svaka druga vrijednost znatno umanjena. Za detaljnije obrazlo`enje ovog stava upu}ujem na odgovaraju}e mjesto komentara uz ~lan
197/12 i 13.

Zakon ni{ta ne govori na koji na~in se vr{i procjena stvari. U nekim komentarima su se pojavljivale ideje po kojima bi se procjene stvari vr{ile analognom primjenom odredbi ~lana 126. ZIP-a, {to bi zna~ilo da procjenu po
redovnom toku stvari vr{i sudski izvr{ilac, a vje{tak samo ako sud tako odlu~i
(v. Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978,
str. 183). Me|utim, imaju}i u vidu tekst ~lana 198, smatram da takvom
tuma~enju nema mjesta i da se na ~lan 198, prema ~lanu 21. ZIP-a, imaju
shodno primijeniti odredbe ~lanova 147. do 162. ZPP, koje govore o vje{ta~enju
(v. isto Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Nedeljko Sre~kovi}, Dragutin
Luki}, Beograd, 1986, str. 321). To prije svega zna~i da }e procjenu obaviti
vje{tak, na na~in i pod uslovima kako je to odre|eno odredbama ZPP-a. Samim
tim, izvr{ni sud }e, nakon {to se stranke izjasne o predlo`enom vje{taku,
zaklju~kom odrediti vje{ta~enje vrijednosti dugovane stvari, te narediti pismeno
dostavljanje nalaza i mi{ljenja vje{taka sudu. Smatram da bi sud trebao u tom
zaklju~ku zatra`iti odre|ivanje vrijednosti dugovane stvari koja je ona imala
u momentu dospije}a obaveze na njenu predaju, s obzirom da je {teta, djelomi~no izra`ena kroz vrijednost stvari, nastala od momenta kada se ta stvar
trebala predati tra`iocu izvr{enja. S obzirom da prije dono{enja rje{enja iz
stava 1. ovog ~lana zakon ne predvi|a odr`avanje ro~i{ta, proizlazi da nema
potrebe da o nalazu i mi{ljenju vje{taka raspravljaju stranke prije nego rje{enje
iz ovog stava bude donijeto. S tim u vezi, smatram da sud svoju ocjenu
vje{ta~enja daje u samom rje{enju, na koje stranke, umjesto rasprave na
glavnom ro~i{tu, imaju pravo prigovora (s obzirom da se radi o prvostepenom
rje{enju u izvr{nom postupku v. ~l. 12. st. 2), a potom i `albe na samo
rje{enje po prigovoru. U tom rje{enju, sud }e dakle ne samo odrediti vrijednost dugovane stvari nego }e i pozvati izvr{enika da odre|eni iznos plati
tra`iocu izvr{enja u odre|enom roku (paricioni rok), pod prijetnjom izvr{enja.

Nakon {to rje{enje po prigovoru postane pravosna`no, moglo bi se re}i da

utvr|enje vrijednosti dugovane stvari ovim rje{enjem ima status ve} presu|ene
stvari, i da se o tome u izvr{nom ili u naknadnom parni~nom postupku vi{e
ne mo`e raspravljati, odnosno da }e po prigovoru druge strane, iz tog razloga sud morati odbiti prijedlog za izdavanje novog rje{enja ili tu`be za
utvr|ivanje vrijednosti dugovane stvari (u tom smislu i sudska praksa:
Povjerilac ne mo`e u parni~nom postupku da zahtjeva utvr|enje vrijednosti
stvari koje su mu dosu|ene presudom a koje prilikom prinudnog izvr{enja

^lan 198 577

nisu prona|ene kod du`nika, ve} to mo`e zahtjevati samo u izvr{nom postupku. Ovim nije isklju~ena parnica o naknadi {tete., Vrhovni sud Makedonije,
Rev. 598/86, od 5. VI 1986, navedeno po Priru~nik za primjenu Zakona o
izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 257).
9

Komentar uz stav 2:. Pravo koje je dato tra`iocu izvr{enja ovim ~lanom samo
za njega predstavlja mogu}nost, koju on ne mora iskoristiti. Imaju}i u vidu
karakteristike samog izvr{nog postupka, tra`ilac izvr{enja mo`e ne iskoristiti
dato mu pravo, te se odlu~iti da ta svoja prava ostvaruje u posebnoj parnici. Na to nesumnjivo upu}uje ~lan 201. ZIP-a, koji izri~ito odre|uje da pravo
koje tra`ilac izvr{enja ima po ovom ~lanu, nije smetnja pokretanju posebne
parnice za naknadu {tete. Za obustavu izvr{nog postupka dovoljno je da
tra`ilac izvr{enja u roku tri dana od obavijesti da stvar nije na|ena ne zahtijeva od suda dono{enje rje{enja kojim bi se izvr{eniku naredilo da tra`iocu
izvr{enja isplati nov~ani iznos. U takvom slu~aju sud je obavezan da donese
rje{enje o obustavi izvr{enja, {to sa druge strane ne bi trebalo biti prepreka
za pokretanje novog izvr{nog postupka, kojeg tra`ilac izvr{enja opet mo`e
pokrenuti radi predaje odre|ene stvari.

10

Komentar uz stav 3. i 4: Kako smo ve} ranije rekli, ova mini parnica u okviru
izvr{nog postupka rezultira novom izvr{nom ispravom. Da bi se otpo~eo
izvr{ni postupak po toj novoj izvr{noj ispravi, rje{enje ne mora biti
pravosna`no, jer je o~ito iz stava 3. da se prijedlog za izvr{enje tog rje{enja
mora podnijeti u roku od 8 dana od dono{enja rje{enja. To }e zna~iti da
eventualno izjavljeni pravni lijek od strane izvr{enika povodom tog rje{enja
ne}e imati nikakav uticaj na njegovo izvr{enje, ukoliko tra`ilac izvr{enja
pravovremeno podnese zahtjev za njegovo izvr{enje. Zakonodavac u stavu
~etvrtom izri~ito ka`e da }e u slu~aju propu{tanja tog roka sud obustaviti
izvr{ni postupak. Kao {to sam naveo i u komentaru uz stav 2. ovog ~lana,
kod obustave izvr{nog postupka radi propu{tanja podno{enja zahtjeva za
dono{enje rje{enja iz stava 1. ovog ~lana, mi{ljenja sam da sama ~injenica da
je postupak obustavljen po stavu ~etvrtom ne zna~i da tra`ilac izvr{enja ne
mo`e pokrenuti novi izvr{ni postupak, usmjeren na predaju odre|ene stvari.
Iz tog novog postupka tra`ilac izvr{enja bi opet imao pravo na isplatu
nov~anog iznosa, u slu~aju da stvar nije na|ena kod izvr{enika ili tre}eg lica,
odnosno pravo na prinudno izvr{enje takvog rje{enja, ukoliko izvr{enik ili tre}e
lice dobrovoljno ne plati dugovani nov~ani iznos (v. isto Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd,
1990, str. 256).

11

Kada tra`ilac izvr{enja stekne pravo da zatra`i izvr{enje rje{enja kojom se

naredilo izvr{eniku da tra`iocu izvr{enja isplati odre|eni nov~ani iznos na ime
dugovane stvari, tra`ilac izvr{enja u svom prijedlogu odre|uje na kojoj
izvr{enikovoj imovini }e se provesti izvr{enje radi namirenja nov~ane tra`bine.
Prema op{tim pravilima ZIP-a, to mo`e biti bilo koja imovina izvr{enika
(pokretnine, nekretnine, potra`ivanja). Me|utim, za razliku od drugih izvr{enja
gdje se mjesna nadle`nost odre|uje prema sredstvu izvr{enja, ovdje to nije
slu~aj, nego zakonodavac u stavu 3. ovog ~lana odre|uje nadle`nost istog suda
(u istom postupku). To dalje zna~i da }e izvr{enje voditi ranije mjesno

578 ^lan 198

nadle`ni sud, a sud na ~ijoj teritoriji se nalazi predlo`eni predmet izvr{enja,

ukoliko je razli~it, }e eventualno postupati samo kao zamoljeni sud.
12

Komentar uz stav 5:. Prema novim rje{enjima stava 5. i 6. ovog ~lana, prijedlog za pokretanje izvr{nog postupka usmjerenog na predaju stvari mo`e se
kombinovati sa zahtjevom da se odredi vrijednost koju izvr{enik treba da plati
za slu~aj da se dugovana stvar ne na|e ni kod izvr{enika niti kod tre}eg lica.
To }e zna~iti da }e se u istom prijedlogu za izvr{enje od suda zahtijevati i
oduzimanje dugovane stvari i odre|ivanja njene nov~ane vrijednosti te da }e
se postupci za obje ove vrste izvr{enja voditi istovremeno. Me|utim, u praksi,
u ve}ini slu~ajeva }e se izvr{enje oduzimanjem stvari od izvr{enika provoditi
prije, s obzirom da se ono sastoji od tri sudske radnje (izdavanje rje{enja o
izvr{enju, uru~enje tog rje{enja i oduzimanje na|ene stvari) koje se relativno
lako i brzo provode. Stoga }e se, kada se radi o oduzimanju stvari od
izvr{enika, po na{em mi{ljenju, vrlo te{ko do}i u situaciju koju odre|uje zakonodavac u stavu 5., po kojem izvr{enje po rje{enju o pla}anju vrijednosti dugovane stvari nije mogu}e prije no {to postane jasno da izvr{enje putem oduzimanja stvari nije dalo rezultate. Jedina mogu}nost da do toga do|e postoji ako
se oduzimanje stvari vr{i od tre}eg lica, s obzirom da taj postupak traje du`e,
i da je potrebno preduzeti niz sudskih radnji prije no {to do|e do poku{aja
da se stvar prisilno oduzme od tre}eg lica (prijenos tra`bine, poseban postupak izvr{enja za predaju stvari od tre}eg lica i dr). U toj bi se dakle situaciji moglo desiti da se u istom momentu kada sud obavijesti tra`ioca izvr{enja
da stvar nije na|ena ni kod tre}eg lica, postupak izvr{enja po rje{enju o procijenjenoj vrijednosti dugovane stvari ve} nalazi u fazi prodaje stvari koje su
predlo`ene za izvr{enje, odnosno prijenosa sredstava sa ra~una. Samim time
zakonodavac isti~e da se prodaja stvari odnosno prijenos sa ra~una mo`e obaviti samo ako je utvr|eno da stvar nije na|ena ni kod izvr{enika niti tre}eg lica.

13

Komentar uz stav 6:. U stavu 6. zakonodavac reguli{e situaciju kada je postupak izvr{enja rje{enja o odre|ivanju visine vrijednosti dugovane stvari ve}
zapo~eo a dugovana stvar je u me|uvremenu predana tra`iocu izvr{enja.
Zakon u ovakvoj situaciji logi~no odre|uje da }e sud po slu`benoj du`nosti
obustaviti dalje izvr{enje, ukinuti sve provedene radnje, te odrediti da tra`ilac
izvr{enja snosi tro{kove nedovr{enog izvr{enja.
Sudska praksa:

Kakav je odnos izme|u ~lana 293. ZOO i ~lana 214. ZIP-a?

Kada du`nik ne ispuni svoju obavezu u roku koji mu je odre|en pravomo}nom odlukom, vjerovnik mo`e tra`iti izvr{enje odluke u sudskom
izvr{nom postupku, ili }e pozvati du`nika da obavezu ispuni u naknadnom,
primjerenom roku i izjaviti da ne}e primiti ispunjenje, ve} }e tra`iti naknadu
zbog neispunjenja.
Ako je vjerovnik koristio mogu}nost predvi|enu odredbom ~lana 293, st.
1. ZOO-a, on ne mo`e vi{e tra`iti prisilno izvr{enje pravomo}ne odluke (~lan
293 st. 2. ZOO), jer se time odrekao prava da tra`i prisilno izvr{enje. Iz toga

^lan 199 579

slijedi zaklju~ak da poslije podno{enja zahtjeva za prisilno izvr{enje pravomo}ne odluke vjerovnik ne mo`e vi{e koristiti pravo iz ~lana 293, st.1. ZOO.
No, to ne zna~i da u tom slu~aju ne mo`e vi{e tra`iti naknadu {tete u
slu~aju da prisilno izvr{enje nije bilo uspje{no, u skladu s odredbom ~lana
214. ZIP-a, ili po op{tim pravilima o naknadi {tete bez kori{tenja prava iz
spomenute odredbe (~lan 218. ZIP-a).
(Stav privrednih sudova (XX), od 10. do 12. VI 1987. Informator, br
3510/87, navedno po: Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa
primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi},
Zagreb, 1994, str. 166)
^lan 199.
Izvr{enje radi isporuke zamjenjivih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili
tre}eg lica
Ako je izvr{nom ispravom utvr|ena obaveza na isporuku odre|ene
koli~ine zamjenjivih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica,
izvr{enje se provodi na na~in propisan za predaju odre|enih stvari.
1

Op}enito: Tekst ovog ~lana se u su{tini nije mijenjao u odnosu na raniji tekst
zakona. Kao i u ranijem rje{enju, kada se radi o izvr{enju radi isporuke zamjenjivih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica, Zakon upu}uje
na primjenu odredbi koje reguli{u predaju odre|enih stvari. Prema tome, nema
razlike u postupku izvr{enja radi o oduzimanju stvari od izvr{enika ili tre}eg
lica, bez obzira da li se radi o odre|enim ili zamjenjivim stvarima.

ZIP ne daje definiciju zamjenjivih stvari, pa se taj pojam odre|uje prema

op{tim pravilima stvarnog prava. Najop{tija definicija ka`e da su zamjenjive
stvari one pokretne stvari koje su odre|ene po rodu i vrsti. Obaveza ~iji je
predmet zamjenjiva stvar se u pravnoj nauci naziva generi~kom obligacijom i
njena najva`nija karakteristika je da njen predmet nije u potpunosti odre|en.
Ta neodre|enost ~esto u `ivotu prouzrokuje nesuglasice izme|u du`nika i povjerioca, prije svega u odnosu na kvalitetu zamjenjive stvari koja je predmet
obaveze i koju ta stvar treba imati. Ista vrsta problema pojavljuje se i u
izvr{nom postupku, ukoliko je obaveza iz izvr{ne isprave neodre|ena na
spomenuti na~in.

Ukoliko kvaliteta i karakteristike predmeta generi~ke obligacije nije odre|ena

izme|u du`nika i povjerioca, ZOO, odredbama ~lana 311. st. 1., predvi|a da
je du`nik u obavezi predati zamjenjivu stvar srednje kvalitete. Smatram da se
navedena odredba mo`e primijeniti i u slu~aju da je generi~ka obligacija
odre|ena izvr{nom ispravom. Me|utim, i pored ovih odredbi, jo{ uvijek ima
prostora za razli~ito tuma~enje termina srednje kavlitete izme|u du`nika i
povjerioca, te bi, u cilju izbjegavanja bilo kakvih nedoumica, trebalo u~initi sve
da se u izvr{noj ispravi obaveza izvr{enika na predaju zamjenjivih stvari defini{e na {to iscrpniji na~in (naro~ito u odnosu na kvalitetu dugovanih stvari).
U suprotnom, izvr{ni sud }e se morati rukovoditi gore navedenim odredbama

580 ^lan 200

ZOO, kako prilikom oduzimanja stvari od izvr{enika, tako i u slu~aju procjene

stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika. To bi moglo uzrokovati odre|ene
probleme u primjeni odredbe ~lana 311. stav 1. ZOO jer }e izvr{ni sud morati
odlu~iti koja kvaliteta se u svakom pojedina~nom slu~aju smatra srednjom.
4

U vezi sa ~lanom 199. ZIP-a postavlja se i pitanje njegove primjene kada

izvr{na isprava odre|uje samo obavezu izvr{enika da isporu~i tra`iocu izvr{enja
zamjenjive stvari, bez navo|enja da se te stvari nalaze kod izvr{enika. S tim
u vezi, smatram da se ovo sredstvo izvr{enja ne mo`e primijeniti na takve
slu~ajeve, odnosno da se ono ima primijeniti samo onda kada izvr{na isprava izri~ito odre|uje obavezu izvr{enika da isporu~i zamjenjive stvari tra`iocu
izvr{enja koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica. Sa tim se mogu
izjedna~iti i u praksi ~esti slu~ajevi kada se lokacija zamjenjivih stvari mo`e
odrediti indirektno, prema mjestu gdje se nalazi masa zamjenjivih stvari (silos,
planta`a, skladi{te i dr.), iz kojih se treba izdvojiti dugovana koli~ina zamjenjivih stvari, a koje pripadaju izvr{eniku ili tre}em licu.

Kada se radi o izvr{enju izvr{ne isprave koja glasi samo na obavezu isporuke
zamjenjivih stvari, bez navo|enja gdje se te stvari nalaze, mi{ljenja sam da
se u takvim slu~ajevima mo`e samo primijeniti ~lan 208. ZIP-a, jer je ta
obaveza takva po svojoj prirodi da je mo`e ispuniti i druga osoba.

U pogledu svega drugog vezanog za izvr{enje obaveze da se isporu~e zamjenjive stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica, upu}ujem na
komentare koji su dati uz ~lan 197. Zakona.
^lan 200.
Izvr{enje kad zamjenjive stvari nisu na|ene kod
izvr{enika, niti kod tre}eg lica
(1) Ako stvari nisu na|ene kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica, izvr{enje }e
se provesti uz odgovaraju}u primjenu odredbi ~lana 198. ovog zakona.
Prilikom procjene vrijednosti stvari uzet }e se u obzir potreba njihove
nabavke na drugoj strani.
(2) Ako tokom izvr{nog postupka do|e do promjene vrijednosti zamjenjivih
stvari, tra`ilac izvr{enja mo`e zatra`iti od suda novu procjenu, te nalo`iti
izvr{eniku pla}anje razlike u vrijednosti. U tom slu~aju primjenjuju se na
odgovaraju}i na~in odredbe stava 1. ovog ~lana.

Op}enito: U odnosu na raniji zakon, ovaj ~lan je pretrpio su{tinske izmjene.

Prema ranijem zakonu u ovakvim situacijama tra`ilac izvr{enja je pod
odre|enim uslovima dobijao ovla{tenje da zamjenjive stvari nabavi na strani,
dok sada to vi{e nije slu~aj.
Razlog ovakvim izmjenama ovog ~lana treba tra`iti u stavu zakonodavca da
se dosada{nji mehanizam prinudnog izvr{enja u ovakvim slu~ajevima pokazao
neefikasnim, te ga je u potpunosti valjalo mijenjati.

^lan 200 581

Komentar uz stav 1: Kako smo ve} rekli, prema ranijim odredbama ~lana 216.
ZIP-a, u situaciji kada nije mogao da na|e dugovane zamjenjive stvari ni kod
izvr{enika niti kod tre}eg lica, tra`ilac izvr{enja je bio ovla{ten da od suda
tra`i odobrenje da na tro{ak izvr{enika sam nabavi zamjenjive stvari na strani,
te da sud odredi izvr{eniku da polo`i iznos novca iz kojeg bi tra`ilac izvr{enja
pla}ao nabavu tih stvari. Tek onda ako tra`ilac izvr{enja ne bi uspijevao da
u datom mu roku pribavi stvari na drugoj strani, odnosno i prije toga, ukoliko bi dokazao da se te stvari ne mogu nabaviti na takav na~in, on bi bio
ovla{ten da od suda tra`i procjenu dugovanih stvari i naredbu izvr{eniku da
mu isplati taj nov~ani iznos. Po pravosna`nosti tog rje{enja, tra`ilac izvr{enja
bi u odre|enom roku mogao pokrenuti izvr{ni postupak, ali sada radi
namirenja nov~anog potra`ivanja. Prema tome, isplata vrijednosti dugovane
stvari mogla se po ranijim propisima tra`iti samo ukoliko tra`ilac izvr{enja
nije uspio da nabavi stvari na drugoj strani, ~ime se vr{ila sudska kontrola
nabave tih stvari, radi izbjegavanja eventualne manipulacije od strane tra`ioca
izvr{enja.

Novi Zakon o izvr{nom postupku napu{ta ovakav koncept izvr{enja kada

dugovane zamjenjive stvari nisu na|ene ni kod izvr{enika niti kod tre}eg lica,
te elimini{e kao suvi{nu raniju fazu po kojoj je tra`ilac izvr{enja bio obavezan
da prvo poku{a nabaviti dugovane stvari na drugoj strani. Smatralo se da ta
faza nepotrebno odugovla~i izvr{ni postupak, te da na tra`ioca izvr{enja stavlja dodatni teret, ~iji je jedini cilj za{tita izvr{enika od eventualnih zloupotreba tra`ioca izvr{enja. Prema novoj koncepciji ZIP-a, gdje izvr{enik mora da
snosi sve eventualne negativne posljedice izvr{enja s obzirom da je on u paricionom roku propustio da svoju obavezu ispuni tra`iocu izvr{enja, izvr{enje
u slu~aju isporuke zamjenjivih stvari je pojednostavljeno i izjedna~eno u postupanju sa izvr{enjem radi predaje odre|ene stvari. S tim u vezi upu}ujem
na odgovaraju}e komentare uz ~lan 198., gdje su navedena op{irnija obja{njenja ovog sredstva izvr{enja.

Komentar uz stav 2:. U odnosu na izvr{enje radi predaje odre|ene stvari, razlika je u tome {to ovdje zakonodavac posredno odre|uje da sud utvr|uje
vrijednost zamjenjivih stvari u trenutku kada se ova ispla}uje tra`iocu
izvr{enja. Do takvog se zaklju~ka dolazi tuma~enjem ovog stava, koji predvi|a
da }e tra`ilac izvr{enja, u slu~aju promjene vrijednosti stvari do izvr{enja
obaveze o pla}anju, imati pravo da tra`i korekciju te vrijednosti, o ~emu sud
odlu~uje na na~in opisan u ~lanu 198. (tj. rje{enjem). Prema tome, ukoliko je
sud ve} izvr{io procjenu dugovanih stvari, te donio rje{enje o obavezi
izvr{enika da isplati procijenjeni iznos vrijednosti, to zna~i da }e sud, po zahtjevu tra`ioca izvr{enja, mo}i mijenjati dio rje{enja koji se odnosi na procjenu vrijednosti sve dok izvr{enje nije zavr{eno. Uzmimo, naprimjer, da je
tra`ilac izvr{enja tra`io izvr{enje protiv izvr{enika radi isplate 1000 KM zbog
nemogu}nosti da se zamjenjive stvari na|u kod izvr{enika ili tre}eg lica.
Pretpostavimo zatim da je tra`ilac izvr{enja predlo`io izvr{enje na izvr{enikovim
pokretnim stvarima radi isplate ovih 1000 KM. Taj se postupak, kao {to je
opisano u glavama X i XI ZIP-a, sastoji od vi{e faza, i po pravilu traje jedan
du`i vremenski period. U tom periodu mogu}e je da se vrijednost dugovanih
zamjenjivih stvari promijeni, i prema stavu 2. ~lana 200., tra`ilac izvr{enja je

582 ^lan 201

u mogu}nosti da u toku izvr{nog postupka tra`i izmjenu procijenjene vrijednosti, u skladu sa promjenama na tr`i{tu. U takvim uslovima, po zahtjevu
tra`ioca izvr{enja, sud ne}e obustavljati zapo~eto izvr{enje, nego }e samo izmijeniti ve} doneseno rje{enje u dijelu koji se ti~e odre|ivanja vrijednosti dugovanih stvari, te isplatiti iz prodajne cijene pokretnih stvari novoodre|eni iznos.
5

Izmjena prvobitnog rje{enja, po mom mi{ljenju trebala bi se izvr{iti dono{enjem

drugog rje{enja, protiv kojeg bi izvr{enik imao pravo da izjavi poseban prigovor. Pod tim uslovima, sud ne bi mogao namiriti tra`ioca izvr{enja u izmijenjenom iznosu prije no {to bi rje{enje o izmjeni vrijednosti postalo izvr{no.
Ako bi se u me|uvremenu tra`ilac izvr{enja namirio u iznosu koji je ranije
bio odre|en rje{enjem o izvr{enju, on bi ostvario pravo na isplatu dodatnog
iznosa novca naknadno. Me|utim, tra`ilac izvr{enja ne}e imati pravo da podnese zahtjev za novu procjenu dugovanih stvari ukoliko je ve} namiren.
^lan 201.
Pravo na nadoknadu {tete
Odredbama glave XVII ovog zakona ne dira se u pravo tra`ioca izvr{enja
da u parnici tra`i od izvr{enika nadoknadu {tete koja mu je nanesena
tim {to mu predaja odnosno isporuka stvari nije obavljena.

Op}enito: U ne{to druga~ijem jezi~ko tehni~kom stilu, ista odredba je postojala

i u ranijem zakonu.

Prema ~lanovima 197. i 200. ZIP-a tra`ilac izvr{enja mo`e, ukoliko je prinudno izvr{enje za oduzimanje dugovanih stvari bezuspje{no poku{ano, zatra`iti
od suda da procijeni vrijednost tih stvari (i odre|enih i zamjenjivih) te da u
okviru istog postupka pokrene izvr{enje za naplatu tog nov~anog iznosa. Kako
sam ve} isticao i u komentaru uz ~lan 197., smatram da se ovdje u stvari
radi o naknadi djelimi~ne {tete koju svaka osoba u ovakvoj situaciji trpi. To
je {teta koju zakonodavac izra`ava kroz vrijednost dugovane stvari i pod tim
uslovima tra`ilac izvr{enja ima privilegiju da to svoje pravo u odnosu na vrijednost dugovane stvari ostvaruje odmah u izvr{nom postupku, bez potrebe
da po op{tim pravilima pokre}e parnicu za naknadu {tete (v. isto Priru~nik
za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i},
Beograd, 1990, str. 260).

Pored {tete izra`ene u vrijednosti dugovane stvari, tra`ilac izvr{enja mo`e da

trpi i druge vidove {tete. Tu se mo`e raditi npr. o afekcionoj vrijednosti koju
je dugovana stvar imala za tra`ioca izvr{enja, o {teti zbog zadocnjenja sa
izvr{enjem obaveze i sl. Nadalje, tra`ilac izvr{enja mo`e pretrpjeti {tetu i u
odnosu na izmaklu dobit. Takvi se vidovi {tete tra`ioca izvr{enja me|utim ne
mogu ostvarivati prema ~lanu 198. odnosno 200. ZIP-a, nego }e on u tu svrhu
morati pokrenuti posebnu parnicu. ^lan 201. upravo nagla{ava da bez obzira
na eventualnu naplatu vrijednosti dugovane stvari u izvr{nom postupku,
tra`ilac izvr{enja i dalje ima pravo da u posebnoj parnici dokazuje nastanak
i drugih vrsta {teta po njega.

^lan 202 583

Ostaje otvoreno pitanje da li materijalnopravna odredba ~lana 201. zna~i i da

se naknada {tete po osnovu vrijednosti dugovanih stvari mo`e ostvarivati u
parnici prije a i neovisno o tome da li je tra`ilac izvr{enja zatra`io primjenu
~lana 198. odnosno 200. ZIP-a u izvr{nom postupku. U praksi su postojala
mi{ljenja da se posebna parnica za naknadu {tete u vrijednosti dugovane
stvari ne bi mogla pokrenuti, jer takvu mogu}nost tra`ilac izvr{enja ima
samo u okvirima izvr{nog postupka. Slijedom takvog tuma~enja, imali bismo
situaciju po kojoj bi tra`ilac izvr{enja, ukoliko propusti da koristi pravo dato
mu ~lanom 198. i 200., radi ispravke tog propusta jedino mogao da ponovo pokrene izvr{eni postupak radi predaje odre|enih ili zamjenjivih stvari,
kako bi opet eventualno bio u poziciji da se koristi pravom iz ~lanova 198.
i 200.

Mi{ljenja sam da se takvo tuma~enje odredbi ~lana 201. kao i posljedice

koje bi iz toga proizlazile mogu smatrati apsurdnim. Imaju}i u vidu sam
tekst ~lanova 198., 200. i 201. ZIP-a, smatram da zakonodavac ni u jednom
~lanu ne spominje gubitak prava na pokretanje posebne parnice za naknadu
{tete. Smatram da bi zakonodavac tako ozbiljne posljedice morao i htio
izri~ito napomenuti u tekstu zakona. S obzirom da o~igledno to nije tako,
mi{ljenja sam da su ~lanovi 198. i 200. samo alternativna prava tra`ioca
izvr{enja, pored postoje}ih op{tih pravila za ostvarenje naknade {tete, a
nikako njihova zamjena. Na taj na~in smatram da tu`bu tra`ioca izvr{enja
za naknadu {tete u odnosu na vrijednost dugovane stvari parni~ni sud ne
mo`e odbaciti zbog nedostatka njegovog pravnog interesa, jer bi se time
~lanovima 198,, 200. te 201. ZIP-a, dalo zna~enje koje oni ni po jednom
tuma~enju ne mogu imati (v. sli~no Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str
538).

XVIII - IZVR{ENJE

RADI ISPRA `NJENJA I PREDAJE NEPOKRETNE STVARI

^lan 202.
Mjesna nadle`nost
Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje radi ispra`njenja i predaje
nepokretnosti i za provedbu tog izvr{enja, mjesno je nadle`an sud na
~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi.
1

Op}enito: ^lan gotovo identi~nog teksta postojao je i u ranijem ZIP-u. Dakle,

u odnosu na mjesnu nadle`nost suda, u novom ZIP-u nije bilo nikakvih izmjena od su{tinskog zna~aja.

Odredbama ove glave Zakon odre|uje izvr{enje ispra`njenjem i predajom

nekretnine. Pod nekretninom se po op{tim principima stvarnog prava podrazu mijevaju zemlji{te i zgrade.

Na ovaj na~in sud vr{i prinudno izvr{enje samo na osnovu izvr{ne isprave
koja je donijeta u sudskom postupku. Pored sudskog izvr{enja, izvr{enje

584 ^lan 203

ispra`njenjem i predajom nekretnine mo`e se vr{iti i u upravnom postupku

na osnovu odluke iz tog postupka, kada samo prinudno izvr{enje vr{e upravni
organi po pravilima administrativnog izvr{nog postupka..
4

Za odlu~ivanje, kao i za provedbu ispra`njenja i predaje nepokretnosti, mjesno nadle`an je sud na ~ijoj se teritoriji i nalazi ta nekretnina. Time ZIP
dosljedno slijedi princip iz ~lana 42. ZPP-a po kojem je za su|enje o pravima na nekretninama isklju~ivo nadle`an sud na ~ijoj se teritoriji nalazi ta
nekretnina. Istim ~lanom ZPP-a je odre|eno i da }e u slu~aju da se nekretnina nalazi na teritoriji vi{e sudova svaki od tih sudova biti nadle`an za
rje{avanje spora povodom te nekretnine. U ovakvim slu~ajevima, dakle, ostavlja se na volju tu`iocu da bira kojem }e od vi{e nadle`nih sudova podnijeti tu`bu. Primjenjuju}i ove principe na osnovu ~lana 21. stav 1. ZIP-a na
postupak sudskog izvr{enja, to }e zna~iti da }e, u 5 slu~aju da se nekretnina nalazi na teritoriji vi{e sudova, jedan od tih sudova kojem je podnijet prijedlog za izvr{enje biti mjesno nadle`an za izvr{enje na ~itavoj nekretnini, tj.
taj sud }e odrediti i provesti izvr{enje na ~itavoj nekretnini, bez obzira {to se
dijelovi te nekretnine nalaze i na teritoriji drugih sudova.

U slu~aju da se tra`ilac izvr{enja obrati sa svojim prijedlogom za izvr{enje

mjesno nenadle`nom sudu, analogno ~lanu 19. ZPP-a, izvr{ni se sud mo`e
oglasiti mjesno nenadle`nim, po slu`benoj du`nosti ili po prijedlogu izvr{enika,
najkasnije povodom ulo`enog prigovora izvr{enika na rje{enje o izvr{enju.
Naime, smatram da odgovoru na tu`bu iz ~lana 19. ZPP, u izvr{nom postupku odgovara ulaganje prigovora izvr{enika, jer se tim podneskom izvr{enik,
kao i tu`eni odgovorom na tu`bu u parni~nom postupku, prvi put upu{ta u
spor povodom odre|enog izvr{enja. Shodnom primjenom ~lana 20. ZPP-a, u
slu~aju da se sud rje{enjem oglasi mjesno nenadle`nim, nakon pravomo}nosti
tog rje{enja, uputit }e predmet mjesno nadle`nom sudu najkasnije u roku od
tri dana, a radnje koje je poduzeo ne}e biti bez va`nosti samo radi toga {to
ih je poduzeo mjesno nenadle`ni sud.
^lan 203.
Na~in provo|enja izvr{enja
(1) Izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretnosti provodi se tako da sud ski izvr{ilac, nakon {to udalji lice i ukloni stvari s nepokretnosti, preda je nepokretnost u posjed tra`ioca izvr{enja.
(2) Ispra`njenju i predaji nepokretnosti mo`e se pristupiti nakon isteka osam
dana od dana dostave rje{enja o izvr{enju, ako prigovor nije izjavljen,
odnosno dostave rje{enja kojim je prigovor izvr{enika odbijen.
(3) Ako je to potrebno, sud }e protiv lica koja ometaju provo|enje izvr{enja
izre}i nov~ane kazne iz ~lana 17. ovog zakona.
(4) Na zahtjev suda, policija i organ socijalnog staranja du`ni su pru`iti svu
potrebnu pomo} u provo|enju radnji iz stava 1. ovog ~lana.

^lan 203 585

(5) Potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provo|enja izvr{enja

du`an je osigurati tra`ilac izvr{enja na zahtjev sudskog izvr{ioca koji
tra`iocu izvr{enja mora biti saop{ten najkasnije osam dana prije
provo|enja izvr{enja.
1

Op}enito: Ovaj ~lan sadr`i nove stavove - tri, ~etiri i pet, koji u ranijem tekstu zakona nisu postojali. Isto tako, u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, u
stavu drugom sada je preciziran moment od kojeg izvr{eniku te~e rok za
ispra`njenje i predaju nekretnine.
Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je bio pojasniti postupanje suda, njegova
ovla{tenja u odnosu na policiju, organe socijalnog staranja i tra`ioca izvr{enja,
te poo{triti odgovornost ne samo izvr{enika nego i svih lica i organa koja ne
postupaju po nalozima suda.

Komentar uz stav 1: Sama tehnika poduzimanja radnji u ovom sredstvu

izvr{enja je, u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, ostala ista. Sudski izvr{ilac
je dakle taj koji prvo uklanja lica i pokretne stvari sa nekretnine, te je potom
predaje tra`iocu izvr{enja u posjed. Eventualno protivljenje izvr{enika radnja ma izvr{enja, odnosno njegovo nepostupanje po nalogu suda da isprazni i
napusti nekretninu (zaklju~avanje prostorija npr.) i dalje ne predstavljaju razlog
za bilo kakvo odga|anja sprovo|enja ovog sredstva izvr{enja.

Na po~etku valja istaknuti da se ovo sredstvo izvr{enja mo`e predlo`iti i

sprovesti samo ako je osnov ispra`njenja i predaje nekretnine sudska odluka
ili sudsko poravnanje. Podrazumijeva se, dakle, da ako se radi o upravnom
rje{avanju tada postupak ispra`njenja i predaje nekretnine u posjed vodi
upravni organ po pravilima upravnog izvr{nog postupka.

Izvr{ne radnje kojim se ostvaruje ovo sredstvo izvr{enja mogu se podijeliti u

dvije grupe: a) radnje ispra`njenja nekretnine od stvari i lica i b) radnje predaje te nekretnine u posjed tra`ioca izvr{enja. Same radnje ispra`njenja nekretnine obuhvataju uklanjanje lica te uklanjanje pokretnih stvari sa nekretnine.
Kada se govori o ispra`njenju nekretnine od lica, treba imati na umu da je
ovo izvr{enje usmjereno protiv samog izvr{enika i svih onih koji se po osnovu
posjeda izvr{enika (dakle bez posebnog pravnog osnova) nalaze u ili na nekretnini (v. isto Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija,
praksa) Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 541) To }e zna~iti da }e u
slu~aju da izvr{na isprava glasi samo na obavezu izvr{enika da nekretninu,
slobodnu od lica i stvari, preda u posjed tra`iocu izvr{enja, izvr{enjem biti
zahva}ena i sva ona lica koja svoj posjed nekretnine izvode iz takvog posjeda izvr{enika (~lanovi porodice, namje{tenici i dr.).

U situaciji kada se u posjedu nekretnine nalaze tre}a lica, koja svoje pravo
na posjed izvode po osnovu nekog pravnog posla sa izvr{enikom (dakle postoji poseban pravni osnov za njihov posjed, npr. ugovor o zakupu), u dosada{njoj sudskoj praksi i teoriji je bilo dominantno stanovi{te da se prinudno
ispra`njenje nekretnine u izvr{nom postupku ne mo`e odnositi na njih. U
odnosu na pomenuti posjed tre}ih lica, smatra se da se izvr{enik nalazi samo

586 ^lan 203

u posrednom posjedu, te se i nekretnina mo`e predati tra`iocu izvr{enja samo

u takav posjed. U slu~aju da se radi o predaji posrednog posjeda, smatraju
zastupnici ovog stanovi{ta, tada se tra`iocu izvr{enja nekretnina ne predaje u
fizi~ki posjed, nego se samo neposredni posjednik obavje{tava da posredni posjed vi{e ne dr`i izvr{enik nego tra`ilac izvr{enja. Nadalje, po ovom stanovi{tu,
predaja nekretnine tra`iocu izvr{enja u neposredan posjed (odnosno uklanjanje pod ovakvim okolnostima tre}ih lica sa nekretnine) moglo bi biti samo
eventualno predmet nekog novog i posebnog parni~nog te nakon toga i
izvr{nog postupka (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo
Matijevi}, Dr. Ferdo ^ulinovi}, Beograd, 1940, str. 2211, i Komentar Zakona
o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi},
Beograd, 1987, str. 541).
6

Vezano za lica koja moraju napustiti nekretninu, treba isto tako napomenuti
da ukoliko se neko tre}e lice nalazi u suposjedu nekretnine zajedno sa
izvr{enikom, a pri tome svoje pravo ne izvodi iz prava izvr{enika i njegovog posjeda nad nekretninom, izvr{enje ne mo`e biti usmjereno protiv tog
lica ukoliko i ono nije navedeno u izvr{noj ispravi. Ovakav stav proizlazi iz
op{tih pretpostavki za izvr{enje, po kojima izvr{na isprava mora da defini{e
prije svega vrstu obaveze i njenog nosioca (~lan 27).

U praksi nisu bili rijetki slu~ajevi da tre}a lica koja prisustvuju izvr{enju, prilikom poduzimanja pojedinih izvr{nih radnji, zatra`e od sudskog izvr{ioca da
zastane sa izvr{enjem, s obzirom na postojanje nekog njihovog prava koji
spre~ava provo|enje izvr{enja. Smatram da bi uprkos tom zahtjevu, sudski
izvr{ilac u ovakvim slu~ajevima morao nastaviti provo|enje prinudnog
izvr{enja, pri ~emu bi eventualno mogao samo da zainteresovano lice uputi
da zahtjev te sadr`ine podnese sudu (kao prigovor tre}eg lica). Ovakvo se
rje{enje ~ini logi~nim prije svega zbog ~injenice da sudski izvr{ilac nije ovla{ten
niti da raspravlja o prigovoru tre}eg lica, niti da zbog toga odga|a provo|enje
izvr{enja. Druga~iji stav vodio bi otvaranju mogu}nosti odugovla~enja i
odga|anja postupka izvr{enja, {to je u izrazitoj suprotnosti sa toliko puta ponavljanom novom koncepcijom ZIP-a.

Kod ovog sredstva izvr{enja naj~e{}i slu~aj }e biti da se sve radnje izvr{enja
poduzimaju hronolo{kim redom i u istom vremenskom periodu (danu),
neophodnim za okon~anje izvr{enja. Me|utim, kod ovog sredstva mogu}e je
i takvo izvr{enje kod koga }e radnje biti podijeljene u dvije grupe koje }e
se izvr{avati u dva vremenski odvojena perioda. Tako je dakle mogu}e da
sudski izvr{ilac, po ranijem dogovoru sa tra`iocem izvr{enja, prvo isprazni
nekretninu od lica i stvari, da bi je tek kasnije (sljede}i dan, recimo) predao
tra`iocu izvr{enja. Mogu}e je da se na ovakav na~in izvr{enja odlu~i i sudski izvr{ilac iz opravdanih razloga, o ~emu je svakako neophodno prethodno
upozoriti tra`ioca izvr{enja.

Pored lica, sudski izvr{ilac uklanja i pokretne stvari sa nekretnine, bez obzira
na protivljenje izvr{enika ili tre}ih lica. On, dakle, uklanja pokretne stvari bez
obzira da li radnjama izvr{enja prisustvuje izvr{enik i bez obzira da li su prostorije nekretnine eventualno zaklju~ane. Pri tome sudski izvr{ilac ne mora da

^lan 203 587

vodi ra~una o pravu vlasni{tva na stvari koje su u posjedu izvr{enika.

Vlasni~kopravni odnos nije bitan za sudskog izvr{ioca jer se stvari koje se
zateknu u posjedu izvr{enika predaju njemu, tra`iocu izvr{enja ili pod
odre|enim uslovima drugim licima. Samim uklanjanjem stvari, dakle, sud ne
dira u vlasni~kopravne odnose, i sva prava vlasnika }e se ostvarivati po op{tim
pravilima stvarnog ili obligacionog prava (naknada {tete, naprimjer).
10

Kod ovog sredstva izvr{enja mogu}e je i takvo postupanje po kojem bi se

tra`iocu izvr{enja u posjed predala samo nekretnina, bez uklanjanja stvari sa
nje. Preduslov za ovo je svakako sporazum izme|u stranaka, i ukoliko takvo
ne{to postoji, predajom u posjed same nekretnine, trebalo bi se smatrati da
je izvr{ni postupak okon~an. Na taj na~in sud vi{e ne bi bio ovla{ten intervenisati u slu~aju da sporazum stranke ne ispo{tuju, i na to bi se tra`ilac
izvr{enja trebao izri~ito upozoriti. Tra`ilac izvr{enja bi, dakle, sam snosio rizik
zaklju~enja takvog sporazuma, i trpio sve negativne posljedice eventualnog
nepo{tivanja tog dogovora. Ne{to druga~ija situacija bi bila ako bi izvr{enik
odbio da primi stvari, a tra`ilac izvr{enja izjavi da on pristaje da ih ~uva do
odre|enog roka. U tom slu~aju sudski izvr{ilac }e stvari predati na ~uvanje
tra`iocu izvr{enja sa pozivom izvr{eniku da stvari preuzme u odre|enom roku,
pod prijetnjom njihove prodaje i namirenja tro{kova ~uvanja (~l. 204). Pored
toga, ovo sredstvo izvr{enja mogu}e je koristiti i ukoliko je nepokretnost ve}
ispra`njena, pa bi se radnje izvr{enja sastojale samo od predaje nekretnine u
posjed tra`iocu izvr{enja.

11

Nakon {to se sa nekretnine udalje sva lica te uklone sve pokretne stvari,
nekretnina se predaje u posjed tra`iocu izvr{enja. Ta predaja ima svoje simboli~no ali i pravno zna~enje. Naime, od momenta predaje u posjed tra`iocu
izvr{enja, on postaje posjednik te nekretnine, pa od tog momenta on sti~e i
pravo na pravnu za{titu svog posjeda, kako protiv izvr{enika, tako i protiv
svih drugih lica (tako: Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku,
Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 262). U tim smislu je vrlo
bitno da sudski izvr{ilac tra`iocu izvr{enja preda zapisnik o poduzetim radnjama na licu mjesta, jer }e on prije svega slu`iti tra`iocu izvr{enja kao dokaz
o na~inu i momentu njegovog uvo|enja u posjed nekretnine.

12

Kako smo ve} naprijed istakli, ovo izvr{enje, koje ide za ispra`njenjem i predajom nekretnine mo`e biti provdeno i u fazama, tako {to }e se prvo stvari i
lica ukloniti sa nekretnine a tek naknadno ta nekretnina predati u posjed
tra`iocu izvr{enja. Iz teksta stava prvog ovog ~lana proizlazi da je za uspje{no
okon~anje izvr{nog postupka kod ovog sredstva izvr{enja neophodno da
tra`ilac izvr{enja obavezno prisustvuje izvr{enju (Zakon ka`e ...predaje
nepokretnost u posjed tra`ioca izvr{enja).. Tom logikom, sud, dakle, ne bi bio
u mogu}nosti da izvr{ni postupak okon~a ukoliko tra`ilac izvr{enja ne preuzme
posjed nad ispra`njenom nekretninom. Kao posljedica takvog tuma~enja ove
odredbe, nije rijedak slu~aj u praksi da izvr{ni sud dr`i otvorenim izvr{ni
postupak jer tra`ilac izvr{enja (iz raznoraznih razloga) i pored zahtjeva suda
ne}e da preuzme posjed nad ispra`njenom nekretninom, pri ~emu sud jo{
mora bez ograni~enja vremenskog roka da vodi ra~una i o toj nekretnini (koja
je po pravilu zape~a}ena). Po mom mi{ljenju, u ovakvim situacijama, sud bi

588 ^lan 203

uz analognu primjenu ~lanova 63. st. 3 ZIP-a i 84. i 97. ZPP (o presumpciji povla~enja tu`be kod izostanka tu`ioca sa pripremnog ro~ista ili glavne
rasprave) morao biti u poziciji da obustavi izvr{ni postupak zbog nemogu}nosti
izvr{enja odnosno presumcije povla~enja prijedloga za izvr{enje, i na taj na~in
kazni tra`ioca izvr{enja zbog nepostupanja po nalogu suda (sli~no, v. Komentar
Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj
Starovi}, Beograd, 1987, str. 543). U tom smislu, sud bi u ovakvim situacijama putem obavje{tenja trebao pozivati tra`ioce izvr{enja da u ostavljenim im
rokovima preuzmu posjed nad ispra`njenim nekretninama, pod prijetnjom
obustave izvr{enja zbog nemogu}nosti sprovo|enja izvr{enja odnosno presumpcije odustanka od prijedloga za izvr{enje (o mogu}nosti analogije sa ZPP v.
suprotno Daupovi} 9/7, 8 i 10 i Obradovi} 48/6).
13

Komentar uz stav 2: Tekst prvog dijela ovog stava je ostao skoro u potpunosti istovjetan ranijem, s tim {to je novim zakonom ovaj stav u izvjesnoj mjeri
pro{iren.

14

Kao prvo treba istaknuti da je obaveza suda da ne postupa po rje{enju o

izvr{enju najmanje osam dana od dostave tog rje{enja izvr{eniku. Time je
fakti~ki zakonodavac izvr{eniku dao novi rok za dobrovoljno postupanje po
izvr{noj ispravi, pri ~emu nije od zna~aja da li je taj rok i nazna~en u rje{enju
o izvr{enju. Dakle, sud ne mo`e postupiti po rje{enju o izvr{enju prije no {to
dodatni rok ostavljen ovim ~lanom istekne, bez obzira da li je to u tom
rje{enju navedeno ili ne. Iako je u postupku dono{enja novog ZIP-a postojala
ideja da se ovaj dodatni rok od osam dana eliminira kao nepotreban, zakonodavac je smatrao da se svim izvr{enicima kod ovog sredstva izvr{enja mora
ostaviti dovoljno vremena za njihovo dobrovoljno iseljenje, odnosno napu{tanje
nekretnine. U ovakvom stavu zakonodavca mo`e se prepoznati zahtjev za
uva`avanjem socijalnog momenta dana{nje BiH, jer je ~injenica da su ovom
sredstvu izvr{enja danas ponajvi{e izlo`ena lica koja su iz raznoraznih razloga u toku i nakon rata u BiH mijenjala svoja boravi{ta odnosno prebivali{ta..
Rok od osam dana po~inje da te~e od dostave rje{enja o izvr{enju izvr{eniku,
pod uslovom da prigovor nije izjavljen. Ako je on izjavljen, taj rok, prema
izri~itom zakonskom rje{enju u ovom ~lanu, te~e od dana dostave odluke po
kojoj je ulo`eni prigovor odbijen..

15

Iako iz gore navedenog proizlazi da ovaj rok obavezuje sud, bez obzira da li
je on nazna~en u rje{enju o izvr{enju ili ne, mi{ljenja sam da pozivanje na
njega u tom rje{enju sud nikako ne bi smio propustiti. Naime, po mom
vi|enju time se na izvr{enika vr{i svojevrsni pritisak da dobrovoljno napusti
nekretninu, ili da se, u slu~aju da ne postupi po rje{enju o izvr{enju, pripremi na njeno prinudno napu{tanje. Sud bi dakle trebao formulisati rje{enje o
izvr{enju na taj na~in da se izvr{eniku jasno stavi do znanja da sud po protoku tog roka od osam dana mo`e u svakom trenutku pristupiti prinudnom
izvr{enju.

16

Uz male preinake sadr`ine rje{enja o izvr{enju (da se nazna~i da }e se po

proteku osam dana od prijema rje{enja o izvr{enju ili odbijanju prigovora organizovati prinudna provedba izvr{enja), smatram da se i dalje mo`e zadr`ati

^lan 203 589

dosada{nja praksa sudova u kojima je rje{enjem o izvr{enju samo odre|ivano

izvr{enje iseljenjem i predajom nekretnine, dok se zakazivanje konkretne
delo`acije za odre|eni dan, odre|ivanja obaveze tra`ioca izvr{enja u tom smislu (obezbje|enje uslova) kao i policije i drugih organa neophodnih za provedbu izvr{enja, mo`e odrediti naknadno, posebnim zaklju~kom, nakon {to se
utvrdi da su ispunjeni svi uslovi za provedbu rje{enja o izvr{enju (protok
osam dana od dostave, eventualno obezbje|enje nu`nog smje{taja i dr.).
17

U dosada{njoj sudskoj praksi dosta ~est slu~aj je bio da izvr{na isprava sadr`i
obavezu izvr{enika da isprazni i preda nekretninu tra`iocu izvr{enja uz
istovremeno obavezu tra`ioca izvr{enja, da prije nego u|e u posjed te nekretnine izvr{eniku osigura nu`ni smje{taj. Sudovi su u takvim slu~ajevima postupali tako {to su odbijali prijedloge za izvr{enja uz koji tra`ilac izvr{enja
nije prilo`io i dokaz da je ispunio obavezu sa svoje strane. U to svrhu kao
dokaz su mogli poslu`iti samo javna isprava ili prema zakonu ovjerena privatna isprava. Sudovi su dakle ispravno tuma~ili da se u ovakvim slu~ajevima radi o uzajamnoj obavezi tra`ioca izvr{enja i izvr{enika te su postupali u
sladu sa odredbama tada{njeg zakona koje danas odgovaraju ~lanu 31. ZIP-a
(v. u tom pravcu: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo,
teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str 542) U tom smislu, ne
vidim razloge da se i po novom ZIP-u u ovakvim slu~ajevima ne postupa na
isti na~in.

18

Raniju sudsku praksu po kojoj ispra`njenje iz stana ili ku}e ne treba vr{iti u
zimskom periodu treba napustiti, jer u samom zakonskom tekstu ne postoji
upori{te za takvo postupanje sudova. Pored toga, sudovi moraju da imaju u
vidu da je ovakva praksa nastala kao logi~an slijed koncepcije ranijeg ZIP-a,
po kojem se prije svega vodilo ra~una o interesima izvr{enika. Sa promjenom
ove koncepcije kroz novi tekst Zakona, koji sada u izvr{nom postupku prije
svega vodi ra~una o interesima tra`ioca izvr{enja, sudska praksa bi tako|er
morala postupati u tom smislu. U takvim uslovima diskusija o odlaganju ovog
sredstva izvr{enja u zimskom periodu postaje apsolutno deplasirana. Sli~no
stanovi{te bi se trebalo zauzeti i kad je u pitanju pravo izvr{enika da pobere
ljetinu sa nekretnine prije nego {to do prinudnog izvr{enja uop{te do|e.

19

Komentar uz stav 3: U ovom stavu zakonodavac daje mogu}nost izvr{nom

sudiji da u slu~aju potrebe izrekne nov~anu kaznu iz ~lana 17. ovog zakona.
Pri tome zakonodavac ne pravi razliku izme|u izvr{enika i tre}ih lica, te se
mo`e zaklju~iti da se sva lica, uklju~uju}i i samog izvr{enika, mogu na}i pod
udarom ovog stava.

20

Me|utim, na prvi pogled, iz samog konteksta ovog i ~lana 17. ovog zakona,
nije jasna intencija zakonodavaca u pogledu cilja koje se ovom odredbom trebao ostvariti. Naime, posmatraju}i ~itavu glavu XVIII Zakona, proizlazi da se
prinudno izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nekretnine provodi direktno protiv osobe izvr{enika i ostalih sa njim povezanih lica, tako {to se oni, ~ak i uz
pomo} policije ako je to potrebno, prinudno udaljuju iz nekretnine, nakon
~ega se ona predaje u posjed tra`iocu izvr{enja. Dakle, same opstrukcije pri
provo|enju izvr{nih radnji se otklanjaju direktnom primjenom sile, te se ne

590 ^lan 203

vidi svrha izricanja nov~anih kazni u momentu izvr{enja. Ovo naro~ito ako
se ima u vidu dugotrajnost postupka izricanja i naplate nov~anih kazni, predvi|enih ~lanom 17. Zakona.
21

Eventualni smisao izricanja nov~anih kazni bio bi prije svega naknadno ka`njavanje izvr{enika i drugih lica zbog ometanja samog postupka izvr{enja, ako
samo izvr{enje iz nekog razloga ipak nije uspjelo, i to krivicom izvr{enika ili
drugih lica. Ka`njavanje izvr{enika ili drugih lica me|utim ne bi moglo do}i
u obzir ukoliko je, i pored opstrukcija, nekretnina ispra`njena i predana
tra`iocu izvr{enja, jer ovdje nov~ana kazna prije svega ima za cilj uspje{no
okon~anje izvr{nog postupka, i ondje gdje je ono ipak na kraju sprovedeno
mislim da nema mjesta naknadnom izricanju ili pak izvr{enju ve} izre~enih
nov~anih kazni.

22

(19) Komentar uz stav 4: Ovaj stav izri~ito defini{e obavezu policije i organa
starateljstva da, po zahtjevu suda, pru`e svu neophodnu pomo} pri ispra`njenju i predaji nekretnine u posjed tra`iocu izvr{enja.

23

Sud na osnovu svoje vlastite procjene odlu~uje da li }e u konkretnom slu~aju

zatra`iti pomo} navedenih organa. Pomo} policije }e biti neophodna kada sud
o~ekuje otpore pri izvr{enju, za ~ije otklanjanje }e biti potrebna primjena
fizi~ke sile, dok }e se pomo} organa socijalnog staranja naj~e{}e tra`iti ukoliko sud ocjeni da se zbog za{tite interesa djece tokom izvr{enja trebaju
anga`ovati stru~njaci iz te oblasti. Organ socijalnog staranja je dakle taj organ
koji privremeno treba da preduzme sve neophodne mjere kako bi djeca {to
bezbolnije pro{la kroz iskustvo prinudnog ispra`njenja nekretnine, te se, u
skladu sa mogu}no{}u tih organa, pobrinuo o njihovom smje{taju, ako se za
to uka`e potreba.

24

25

To naravno ne zna~i da }e prilikom svakog slu~aja provo|enja ovog sredstva

izvr{enja sud morati zatra`iti pomo} navedenih organa, nego }e to zavisti od
okolnosti svakog pojedinog slu~aja. Isto tako, ovu odredbu treba shvatiti prije
svega kao pomo} sudu prilikom prinudnog izvr{enja, a nikako kao eventualnu prepreku pri izvr{enju sudskih odluka, u slu~aju opstrukcije organa socijalnog staranja ili njihove nemogu}nosti da eventualno socijalnim kategorijama
obezbijede smje{taj. Uz sve po{tovanje prema situaciji u kojoj bi se prinudnim izvr{enjem eventualno mogao na}i izvr{enik i njegova porodica, sud uvijek mora imati na umu da je tra`ilac izvr{enja taj koji ima izvr{ni naslov i
kojem izvr{ni postupak treba da na {to efikasniji i br`i na~in pomogne da
ostvari svoja ste~ena prava.

26

Nalog suda ovim organima, da sudskom izvr{iocu pru`e neophodnu pomo},

sud odre|uje u formi zaklju~ka. To zna~i da }e sud, kada po slu`benoj
du`nosti utvrdi da su se po dostavljanju rje{enja o izvr{enju izvr{eniku stekli svi uslovi za prinudno izvr{enje rje{enja o izvr{enju (istekao rok od osam
dana, eventualno obezbije|en nu`ni smje{taj kao obaveza tra`ioca izvr{enja iz
izvr{ne isprave i dr.), zaklju~kom odrediti datum prinudnog izvr{enja, uz
istovremeni nalog policiji i organu socijalnog staranja da sudskom izvr{eniku
na licu mjesta pru`e svu neophodnu pomo}. Pomenuti zaklju~ak }e biti

^lan 203 591

neophodno dostaviti ne samo tra`iocu izvr{enja, policiji i organu socijalnog

staranja nego i samom izvr{eniku, kako bi se i on obavijestio o zakazanoj
delo`aciji. Pored toga, ne treba smetnuti sa uma da se opravdano o~ekuje da
}e se dostavom ovog zaklju~ka izvr{eniku na njega izvr{iti dodatni pritisak da
poduzme sve korake kako bi do zakazanog prinudnog izvr{enja dobrovoljno
ispraznio nekretninu i predao je u posjed sudskom izvr{iocu.
27

Na kraju, potrebno je naglasiti da je sudski izvr{ilac taj koji na licu mjesta

rukovodi prinudnim izvr{enjem, te tako i svim organima koji mu poma`u prilikom provedbe izvr{enja. Da ne bi bilo nesporazuma u ovom smislu, i da bi
se otklonile sve eventualne nejasno}e koje su mo`da do sada postojale, Zakon
je izri~ito u svom ~lanu 44. odredio da je sudski izvr{ilac taj koji policiji izdaje naloge za djelovanje prilikom preduzimanja pojedinih radnji izvr{enja. Iako
to nigdje u Zakonu nije izri~ito predvi|eno, smatramo da se isti princip mo`e
primijeniti i za organe socijalnog staranja, imaju}i u vidu da se jedino na taj
na~in mo`e posti}i puna efikasnost provo|enja prinudnog izvr{enja.

28

Komentar uz stav 5: Ovim stavom je djelimi~no ozakonjena dosada{nja praksa sudova po kojoj je sud zaklju~kom o zakazivanju prinudnog izvr{enja
odre|ivao i obavezu tra`iocu izvr{enja da obezbijedi uslove za efikasno
provo|enje izvr{enja. Tako se tim zaklju~kom suda nalagalo tra`iocu izvr{enja
da o svom tro{ku)) obezbijedi radnu snagu za uklanjanje pokretnih stvari
izvr{enika, njihov prevoz i eventualno smje{taj stvari na odgovaraju}em mjestu i dr.

29

Novom odredbom ovog ~lana obaveza tra`ioca izvr{enja da obezbijedi radnu

snagu i prevozna sredstva iz dosada{nje sudske pre{la je u zakonsku, pri
~emu je pone{to druga~ije ure|en na~in na koji se ovaj zahtjev upu}uje
tra`iocu izvr{enja. Prvo, obaveza ovog tipa za tra`ioca izvr{enja postoji samo
ukoliko sudski izvr{ilac to od njega zatra`i, {to zna~i da ova obaveza ne postoji ukoliko tog zahtjeva nema. Drugo, o ovoj obavezi sudski izvr{ilac je du`an
obavijestiti tra`ioca izvr{enja najmanje osam dana prije provo|enja prinudnog
izvr{enja, kako bi mu se omogu}ilo neophodno vrijeme za obavljanje neophodnih priprema. Dakle, na osnovu ovih odredbi zakonodavac je odredio da
obaveza tra`ioca izvr{enja da obezbijedi neophodnu radnu snagu i prevozna
sredstva mo`e nastati samo po zahtjevu sudskog izvr{ioca, s tim da on mora
biti podnesen tra`iocu izvr{enja pravovremeno.

30

Zakon u svom ~lanu 11. st. 1. odre|uje da odluke u postupku izvr{enja

donosi sudija pojedinac. U istom ~lanu, ali u njegovom stavu 2., odre|uje
se da dono{enje odluka u izvr{nom postupku sudija mo`e povjeriti i
stru~nom saradniku. Na osnovu toga ~lana mogu}e je dakle zaklju~iti da sudski izvr{ilac nema mogu}nosti da donosi zaklju~ak kojim bi tra`iocu izvr{enja
nalo`io obezbje|enje gore navedenih uslova za izvr{enje. Me|utim, zakonodavac i ne predvi|a takvo ne{to, nego u ovom stavu odre|uje da je za takvu
obavezu tra`ioca izvr{enja dovoljno i obavje{tenje sudskog izvr{enika. Prema
tome, za zasnivanje obaveze tra`ioca izvr{enja dovoljno je samo da je tra`ilac
izvr{enja o tome obavije{ten od strane sudskog izvr{ioca. U pogledu na~ina
obavje{tavanja tra`ioca izvr{enja, smatramo da bi sudski izvr{ilac po redov-

592 ^lan 204

nom toku stvari ipak trebao da koristi obavje{tavanje u pismenoj formi, dakle
pismeni dopis tra`iocu izvr{enja. To dakako ne zna~i da se time isklju~uje
mogu}nost obavje{tavanja tra`ioca izvr{enja i nekim drugim putem (telefonom,
direktni razgovor i dr.), ali bi to ipak trebalo primjenjivati samo u izuzetnim
slu~ajevima, gdje hitnost situacije to nala`e, pri ~emu bi svakako bilo
neophodno da sudski izvr{ilac sastavi i slu`benu zabilje{ku o provedenim radnjama.
31

Iz dosada{njeg izlaganja vidljivo je da je zakonodavac svojim izmjenama ovog

~lana stvorio dilemu da li ubudu}e izvr{ni sudija mo`e da tra`iocu izvr{enja
nalo`i da obezbijedi odre|ene uslove za provo|enje prinudnog izvr{enja, ili
je to ovla{tenje ostavljeno samo sudskom izvr{iocu, kao operativnom organu
suda. Iako se na osnovu jezi~kog tuma~enja ove norme zaista ~ini da ovo
pitanje nije jasno rije{eno, odnosno da je jasno rje{eno na na~in, da to pravo
ima samo sudski izvr{ilac, smatramo ipak da sudija pojedinac (a po njegovom ovla{tenju i stru~ni saradnik), na osnovu ovla{tenja da rukovodi cjelokupnim postupkom izvr{enja (~lan 11. st. 1. ZIP-a), zadr`ava pravo da zaklju~kom
nalo`i tra`iocu izvr{enja da obezbijedi navedene uslova za provo|enje
izvr{enja. Dakle, po mom mi{ljenju, zakonodavac je ovdje samo oti{ao korak
dalje, pa je i sudskom izvr{iocu dao ovla{tenje da u istom smislu interveni{e
kod tra`ioca izvr{enja, za slu~aj da je to sudija (ili stru~ni saradnik) iz nekog
razloga propustio da u~ini.
^lan 204.
Uklanjanje pokretnih stvari
(1) Pokretne stvari koje su uklonjene s nepokretnosti predaju se izvr{eniku,
a ako on nije prisutan odraslom ~lanu njegovog doma}instva ili njegovom punomo}niku.
(2) Ako pri preduzimanju izvr{nih radnji nije prisutno nijedno od lica koji ma se stvari mogu predati, ili ih ta lica ne}e da prime, stvari se predaju na ~uvanje drugom licu na tro{ak izvr{enika. Tra`ilac izvr{enja je
du`an osigurati drugo lice kojem }e se predati uklonjene stvari. Tra`ilac
izvr{enja mo`e sam preuzeti stvari izvr{enika na ~uvanje.
(3) Uklonjene stvari predaje na ~uvanje drugom licu ili tra`iocu izvr{enja
sudski izvr{ilac. Radnju sudskog izvr{ioca potvr|uje sud zaklju~kom. Sud
mo`e naknadno zaklju~kom odrediti da se stvari povjere nekom tre}em
licu umjesto onom kome su predate.
(4) O predaji drugom licu i o tro{kovima ~uvanja sud obavje{tava izvr{enika,
ako je to mogu}e, ostavljaju}i mu primjeren rok u kojem mo`e zatra`iti
predaju stvari nakon {to nadoknadi tro{kove ~uvanja.
(5) Uz obavijest iz stava 4. ovog ~lana sud }e upozoriti izvr{enika da }e,
nakon isteka odre|enog roka, stvari biti prodate i da }e se iz prodajne
cijene namiriti tro{kovi ~uvanja i prodaje stvari.

^lan 204 593

Op}enito: Ovaj ~lan Zakona je u odnosu na ranije odredbe ~lana 221. ZIP-a
promijenjen u svojim stavovima drugom i tre}em. U stavu drugom dodate
su tre}a i ~etvrta re~enica, a stav tre}i je u ovaj ~lan ugra|en kao potpuno
novi, i u ranijem tekstu zakona nije ni postojao.
Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je bio da se ve} pri samom izvr{enju osigura ~uvanje uklonjenih stvari kada te stvari ne}e da prime lica koja su pozvana da ih prime ili ako ona nisu prisutna radnjama izvr{enja, kako ta
~injenica ne bi bila uzrokom zastoja ili odugovla~enja izvr{nog postupka.

Komentar uz stav 1: U ~lanu 203. Zakona ve} je re~eno da se ovo sredstvo

izvr{enja sprovodi uklanjanjem lica i stvari sa nekretnine i njenom predajom
tra`iocu izvr{enja. Vezano za postupanje suda sa pokretnim stvarima koje su
u postupku izvr{enja uklonjene sa nekretnine, zakonodavac u ~lanu 204.
postavlja kao generalno pravilo njihovu predaju izvr{eniku, ukoliko je on bio
prisutan radnjama izvr{enja.

Me|utim, kako smo ve} isticali u komentaru uz ~lan 203. ZIP-a, odsustvo
izvr{enika pri poduzimanju ovih radnji, kao ni zaklju~ane odnosno zatvorene
prostorije nekretnine, ne predstavljaju smetnju provo|enju ovih izvr{nih radnji. U praksi se dakle mo`e desiti (zapravo to je i dosta ~est slu~aj) da se
radnje izvr{enja ispra`njenja nekretnine provode i bez prisustva izvr{enika.

Zakonodavac za takve slu~ajeve u stavu 1. ~lana 204, kao prvu alternativu,

odre|uje da }e se pokretne stvari uklonjene sa nekretnine poku{ati predati
kojem od odraslih ~lanova doma}instva izvr{enika. Na ovom mjestu skrenuo
bih pa`nju da se iz upotrijebljene formulacije zakonodavca jasno vidi da to
ne mora biti punoljetno lice (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku
(zakono-davstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 545).
Dakle to bi moglo biti svako lice, pa i maloljetno, koje bi po svom psihofizi~kom razvoju bilo u stanju da vodi ra~una o stvarima, te da izvr{enika obavijesti o preuzimanja uklonjenih pokretnih stvari sa ili iz nekretnine. Iako bi
odluka suda kome predati uklonjene pokretne stvari u ovakavim situacijama
zavisila od okolnosti svakog slu~aja posebno, smatram da bi se te stvari mogle
predavati samo licima koja su minimalno u starosnoj dobi mla|ih maloljetnika (14 godina i starije), jer bi se moglo sa prili~no sigurnosti tvrditi da lice
te starosne dobi ima one psihofizicke sposobnosti koje su neophodne za staranje o preuzetim stvarima te obavje{tavanje izvr{enika o njegovim pravima.

Komentar uz stav 2: U drugom stavu su odre|eni uslovi pod kojima je

mogu}e uklonjene stvari predati na ~uvanje drugom licu ili ~ak samom
tra`iocu izvr{enja.

Naime, sudska praksa je pokazala da su do sada postojali stanoviti problemi

kod ove vrste izvr{enja, u pogledu predaje ili smje{taja uklonjenih stvari, i to
u situacijama kada ni izvr{enik niti neko od odraslih ~lanova njegove porodice
ili punomo}nika ne prisustvuje izvr{nim radnjama, odnosno kada ta lica, iako
prisutna radnjama izvr{enja, pokretne stvari sa nekretnine naprosto ne}e da
prime. U takvim okolnostima, sudski izvr{ilac je bio u situaciji ili da za

594 ^lan 204

odre|eni vremenski period odlo`i poduzimanje pojedinih izvr{nih radnji (uklanjanje pokretnih stvari), ili da sam (ukoliko ve} od tra`ioca izvr{enja to nije
zatra`io) unaprijed obezbijedi lice koje }e uklonjene stvari preuzeti na ~uvanje.
7

Novim odredbama ovog stava (druga i tre}a re~enica), u ovakvim situacijama

sada je teret pripreme i obezbje|enja uslova za smje{taj pokretnih stvari
preba~en na tra`ioca izvr{enja, koji ima ili mogu}nost da obezbijedi lice koje
}e te stvari preuzeti, ili da se o njihovom ~uvanju sam stara. Dakle, pored
toga {to je tra`ilac izvr{enja sada obavezan da obezbijedi uslove za smje{taj
uklonjenih stvari, nova je zakonska mogu}nost i da se te stvari sada predaju na ~uvanje i tra`iocu izvr{enja. Tra`ilac izvr{enja za predate stvari odgovara po op{tim pravilima o 3 odgovornosti za nastanak {tete, pri ~emu rizik
slu~ajne propasti stvari snosi izvr{enik. Ovakvo rje{enje ima u vidu da je
propu{tanjem izvr{enika do{lo do situacije po kojoj su uklonjene stvari predate drugom licu ili tra`iocu izvr{enja, pa prema tome on snosi rizik propasti
stvari sve dok nema krivice na strani tra`ioca izvr{enja ili drugog lica (u tom
smislu i sudska praksa: Tu`ilja koja nije prisustvovala sprovo|enju izvr{enja
preuzela je na sebe rizik budu}e sudbine stvari. Izvr{enja je sprovedeno u
prisustvu izvr{nog organa suda i milicionera koji su izjavili da u stanu tu`ilje
nije bilo dragocjenosti, prilikom iseljenja stvari u sobi koja je zape~a}ena. O
danu sprovo|enja izvr{enja tu`ilja je bila obavje{tena, pa se u ovom slu~aju
nije pona{ala kao dobar doma}in, te stvari nije preuzela, pa je time primila
i rizik budu}e sudbine stvari. Okru`ni sud u Beogradu, G`-2676/74, navedeno po: Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i
obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd,
1978., str. 188)

Komentar uz stav 3: Da bi u procesnom smislu bio potpuno jasan, zakonodavac ovim stavom defini{e radnje i na~in njihovog poduzimanja kako bi se
na siguran na~in utvrdilo lice te stvari koje su mu povjerene na ~uvanje.
Naime, da bi se otklonile postoje}e dvojbe u sudskoj praksi, sada zakonodavac odre|uje da je sudski izvr{ilac taj koji na licu mjesta odre|uje kome
}e se uklonjene stvari predati na ~uvanje. On to ~ini direktnom predajom
stvari drugom licu ili tra`iocu izvr{enja, bez formalne pismene odluke, i bez
mogu}nosti stranaka da po tome pitanju izjavljuju pravni lijek. Dakako,
obaveza je sudskog izvr{ioca da po izvr{enoj predaji na ~uvanje uklonjenih
stvari, o stvarima i licima kojima su te stvari povjerene na ~uvanje, sastavi
detaljan zapisnik, iz koga }e se u svakom momentu mo}i utvrditi odgovornost
svakog lica za ~uvanje svake mu povjerene stvari. Ovakvo postupanje sudskog izvr{ioca je od izuzetne va`nosti, jer se time predupre|uju svi eventualni sporovi koji mogu nastati u vezi sa identifikacijom stvari te odgovornosti za njihovo ~uvanje. U vezi sa pravom stranaka da ospore naprijed opisani
izbor sudskog izvr{ioca (kome da se povjere pokretne stvari na ~uvanje), valja
napomenuti da strankama uvijek na raspolaganju stoji mogu}nost da po
odredbama ~lana 45. Zakona obavijeste sud o uo~enim nepravilnostima pri
radu sudskog izvr{ioca, koji bi onda na osnovu toga mogao svojim zaklju~kom
te nepravilnosti i otkloniti, odnosno svojom naknadnom odlukom povjeriti
stvari na ~uvanje drugom licu (vidjeti komentar dolje).

^lan 204 595

10

Me|utim, predaja tre}em licu od strane sudskog izvr{ioca podlije`e naknad nom odobrenju suda. Jasno je re~eno u ovom stavu da sud naknadno
zaklju~kom potvr|uje izbor sudskog izvr{ioca, ili taj izbor mijenja tako {to
tim zaklju~kom stvari predaje drugim licima u odnosu na ona koja je izabrao
sudski izvr{ilac. To }e zna~iti dvije stvari. Prvo, sud ima apsolutno pravo da
promijeni izbor sudskog izvr{ioca kod povjeravanja stvari nekom licu, i pri
tome sud nije ni~im vezan. Dakle, sud mo`e pokretne stvari izvr{ioca povjeriti kako licima koja su prisustvovala radnjama izvr{enja tako i nekim drugim.
Drugo, sud o tome odlu~uje u formi zaklju~ka, protiv kojeg nema pravnog
lijeka, te tako, na ovaj izbor suda, niti jedna stranka ne mo`e uticati u smislu ulaganja pravnog lijeka.

11

Komentar uz stav 4: Raniji tekst zakona u ovom stavu je odre|ivao da

}e se o ~uvanju uklonjenih stvari obavijestiti izvr{enik , uz poziv da nakon
pla}anja tro{kova ~uvanja, te stvari i preuzme. Isto rje{enje predvi|a i
novi zakon, s tim da zakonodavac kao novinu sada uvodi mogu}nost da
sud, radi efikasnosti izvr{nog postupka, izvr{enika i ne obavje{tava o tim
njegovim pravima (time {to su dodane rije}i ako je to mogu}e). O~igledno je da je zakonodavac time poku{ao olak{ati sudu ograni~avanjem njegove obaveze da izvr{enika obavje{tava o njegovim pravima i posljedicama nekori{tenja tih prava, samo u onim situcijama gdje je to zaista i
mogu}e.

12

Iz zakonskog teksta nije jasno kada zakonodavac predvi|a da za sud ne}e

biti mogu}e obavijestiti izvr{enika o ovome. Naime, treba imati u vidu da }e
sud o tro{kovima ~uvanja i roku za preuzimanje uklonjenih stvari obavijestiti izvr{enika dostavljanjem zaklju~ka iz stava 3. ovog ~lana ponajprije na adresi
na kojoj je vr{eno dostavljanje i za druga pismena u izvr{nom postupku. Pri
tome se na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe glave XVII ZPP-a, gdje su
izme|u ostalog izri~ito navedeni i na~ini dostave u slu~aju promjene adrese
izvr{enika u toku postupka, kao i dostave u slu~aju da se izvr{enik vi{e ne
nalazi ni na adresi svog zadnjeg registrovanog prebivali{ta odnosno sjedi{ta
dru{tva. Na osnovu ovoga, ~ini nam se da }e izvr{ni sud uvijek biti u prilici da izvr{enika obavijesti o tro{kovima ~uvanja i mogu}nostima preuzimanja
pokretnih stvari, pri ~emu }e mu na raspolaganju biti kori{tenje svih zakonskih rje{enja predvi|enih ZPP-om i ZIP-om, uklju~uju}i i presumpcije o obavljenoj dostavi.
Kao zaklju~ak, po na{em mi{ljenju, proizlazi da zakonodavac u ovom dijelu
nije sihronizovao odredbe ZIP-a sa onim rje{enjima iz glave XVII ZPP-a, ~ime
je nepotrebno stvorio nedoumice u primjeni ove odredbe ZIP-a.

13

Komentar uz stav 5: Kao i raniji tekst ZIP-a, i novi Zakon predvi|a prodaju uklonjenih stvari ukoliko izvr{enik u odre|enom roku ne preuzme te
stvari. Rok kojeg sud daje izvr{eniku za preuzimanje stvari je sudski, a ne
zakonski rok (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo,
teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 545), pa se prema
tome kao takav mo`e i produ`avati, zavisno od okolnosti slu~aja i odluke
suda.

596 ^lan 205

^lan 205.
Prodaja pokretnih stvari
(1) Sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti zaklju~kom prodaju stvari za ra~un
izvr{enika, ako ovaj u ostavljenom roku ne zatra`i njihovu predaju i ne
naknadi tro{kove ~uvanja.
(2) Dio cijene postignut prodajom koji preostane nakon podmirenja tro{kova
~uvanja i prodaje stvari pola`e se kod suda u korist izvr{enika.
(3) Prodaja stvari obavlja se prema odredbama glave XI ovog zakona o
izvr{enju na pokretnim stvarima.
1

Op}enito: Tekst ovog ~lana je nepromijenjen u odnosu na raniji zakon,

osim {to je sada u stavu prvom precizirano da sud prodaju uklonjenih
pokretnih stvari odre|uje zaklju~kom. Tom malom izmjenom zakonodavac
je poku{ao da do kraja pojednostavi postupak prodaje tih stvari, elimini{u}i sve eventualne pravne lijekove koji bi se na tu odluku suda mogli
izjaviti.
Kao i ranije, rje{enja zakonodavaca iz ovog ~lana idu prije svega za tim da
se tro{kovi ~uvanja uklonjenih stvari ne nagomilavaju, te da izvr{ni postupak
ne traje unedogled. Bez toga, u situacijama kada ni tra`ilac izvr{enja (jer je
on ve} preuzeo posjed nad nekretninom, slobodnom od ljudi i stvari) niti
izvr{enik (stvari male vrijednosti, npr) vi{e nisu zainteresirani za okon~anje
izvr{nog postupka, taj se postupak ne bi mogao zaklju~iti. Ujedno se ovakvim
zakonskim rje{enjem olak{ava i polo`aj tre}eg lica kojemu su stvari predate
na ~uvanje, jer mu se jasno stavlja u izgled do kada njegova obaveza ~uvanja tih stvari mo`e da traje.

Komentar uz stav 1; Zakonodavac je u gotovo nepromijenjenom tekstu usvojio raniji tekst ovog stava (osim {to je sada odre|eno da prodaju stvari sud
odre|uje zaklju~kom), o~igledno smatraju}i da je problematika o kojoj on govori ve} ranije bila na zadovoljavaju}i na~in rije{ena. Naime, kao i ranije, sud
}e, nakon {to prema odredbi ~lana 204. odredi izvr{eniku primjeren rok za
preuzimanje uklonjenih stvari i pla}anje time nastalih tro{kova, po slu`benoj
du`nosti, pratiti dalji tok doga|aja. To zna~i da }e sud, ukoliko rok za
izvr{enika iz ~lana 204. bezuspje{no prote~e, po slu`benoj du`nosti odrediti
da se uklonjene stvari prodaju za ra~un izvr{enika.. Pri tome sud }e prodavati sve stvari koje su predate na ~uvanje, bez obzira na ~injenicu da se
mo`da i prodajom jednog dijela tih stvari mogu nadoknaditi tro{kovi njihovog
~uvanja. Cilj je dakle ne samo nadoknaditi tro{kove ~uvanja nego i okon~ati
obavezu tre}eg lica ili tra`ioca izvr{enja da te stvari ~uva. Naravno, informacije sudu o tome da li je ili ne izvr{enik platio tro{kove ~uvanja stvari, odnosno preuzeo uklonjene stvari, dolaze od lica kojemu je povjereno ~uvanje
stvari. Stoga bi sud zaklju~kom iz ~lana 204. st. 3. trebao nalo`iti licima kojima je sudski izvr{ilac povjerio izvr{enikove stvari na ~uvanje, da o ne preuzimanju stvari od strane izvr{enika ili bilo kojoj drugoj promjeni obavijeste
sud bez odlaganja.

^lan 206 597

Kao {to smo ve} u uvodu komentara na ovaj ~lan iznijeli, sud u ovom slu~aju
odre|uje prodaju stvari svojim zaklju~kom, a ne rje{enjem o izvr{enju, kao
kod ostalih sredstava izvr{enja. Samim tim izvr{enik nema mogu}nost za ulaganje pravnih lijekova na ovu odluku suda, ~ime je postupak prodaje u izvjesnoj mjeri i ubrzan.
3

Komentar uz stav 2: Zakonodavac ovdje odre|uje da se dio iznosa dobijenog prodajom stvari prije svega odvaja za namirenje tro{kova ~uvanja tih
stvari te njihove prodaje. Iznos koji nakon podmirenja tih tro{kova preostane, sud pola`e u sudski depozit u korist izvr{enika, {to zna~i da sud
nije u obavezi da eventualni vi{ak nov~anih sredstava dostavi izvr{eniku.
S obzirom da izri~ito nije odre|eno u kojem roku izvr{enik treba da
preuzme polo`eni iznos, sud }e u ovakvim stvarima primijeniti op{ta pravila kojima je ure|eno postupanje suda u poslovima sudskog depozita (sudski poslovnik).

Komentar uz stav 3: Prodaja stvari koje po slu`benoj du`nosti naredi sud,

obavlja se prema odredbama glave XI ovog zakona. To }e izme|u ostalog
zna~iti da }e sudski izvr{ilac morati naknadno izvr{iti procjenu stvari, s
obzirom da bi se u ovakvoj situaciji moglo smatrati da su one zaplijenjene
ve} njihovim popisivanjem i predajom tre}im licima (tako: Novi sudski izvr{ni
postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 112). Ostale izvr{ne radnje prodaje pokretnih stvari su istovjetne onima predvi|enima u glavi XI ovog
zakona.
Iz gore navedenog vidjeli smo da se u slu~aju da izvr{enik ne preuzme uklonjene stvari, te stvari prodaju za njegov ra~un. S tim u vezi postavlja se
pitanje da li izvr{enik mo`e da preuzme odnosne stvari i onda kada je postupak njihove prodaje ve} zapo~eo? Smatram da takvo pravo izvr{enik ima
sve do momenta njihove prodaje, uz uslov da prethodno plati do tada nastale
tro{kove ~uvanja stvari kao i postupka njihove prodaje. U tom smislu smatram ispravnim stanovi{te po kojem bi sud sve do trenutka prodaje stvari
imao mogu}nost da na osnovu ove ~injenice obustavi ovaj postupak (v.
Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr.
Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 546).
^lan 206.
Izvr{enje radi naplate tro{kova postupka
(1) Tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretnosti zatra`iti da se zajedno s izvr{enjem odredi izvr{enje na
izvr{enikovim pokretnim stvarima koje treba ukloniti s nepokretnosti radi
naplate tro{kova izvr{nog postupka.
(2) Izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana odre|uje se i provodi prema pravilima
glave XI ovog zakona o izvr{enju na izvr{enikovim pokretnim stvarima
radi naplate nov~anog potra`ivanja, a na prijedlog tra`ioca izvr{enja. Sud
rje{enjem odre|uje izvr{enje.

598 ^lan 206

Op}enito: Ovo je novi ~lan u odnosu na raniji zakon, u kojemu nisu postojale sli~ne odredbe.
Cilj ovog zakonskog rje{enja je omogu}avanje tra`iocu izvr{enja da izvr{enje
radi namirenja tro{kova preuzimanja nekretnine u posjed usmjerava odmah na
stvari koje su uklonjene sa nekretnine i na odre|eni na~in ve} dostupne sudu
i tra`iocu izvr{enja. Time }e se svakako skratiti i sveukupna du`ina izvr{nog
postupka kod ovog sredstva izvr{enja.

Komentar uz stav 1: Za razliku od ~lana 205. Zakona, gdje sud odre|uje prodaju pokretnih stvari izvr{enika po slu`benoj du`nosti, radi njegovog
propu{tanja da preuzme uklonjene stvari u odre|enom mu roku, u ovom
slu~aju zakonodavac reguli{e situaciju prodaje tih stvari po zahtjevu tra`ioca
izvr{enja, a radi namirenja tro{kova koje je tra`ilac izvr{enja snosio u toku
preuzimanja nekretnine u posjed. Prema zakonskom tekstu, taj zahtjev tra`ilac
izvr{enja mo`e podnijeti samo zajedno sa prijedlogom za izvr{enje ispra`njenjem i predajom nekretnine. Ovakvo rje{enje zakonodavca je na tragu ostvarenja na~ela procesne ekonomije, jer mi se ~ini da se samo u ovom momentu ovaj zahtjev mo`e podnijeti a da to na strani suda ne uzrokuje potrebu
za dodatnim radnjama sudskog izvr{ioca, koje bi vodile i odugovla~enju samog
postupka. Tako }e se dakle desiti da }e samo u ovom slu~aju sudski izvr{ilac
biti u stanju da izvr{i popis i procjenu stvari koje su uklonjene sa nekretnine, a da vr{enje tih dodatnih radnji vremenski dodatno ne optere}uje postupak izvr{enja. S druge strane, to je i za tra`ioca izvr{enja mnogo prakti~nije
rje{enje, jer ga usmjerava da naknadu svojih tro{kova ostvaruje kroz prodaju stvari koje su ve} dostupne sudskom izvr{iocu, za koje dakle nisu potrebne nikakve dodatne radnje kako bi se one prona{le kod izvr{enika.
U vezi sa gore navednim, postavlja se i pitanje da li se pokretne stvari uklonjene sa nekretnine, odnosno nov~ani iznos ostvaren njihovom prodajom, za
slu~aj da izvr{enik ne preuzme stvari u odre|enom mu roku, mogu koristiti
kao predmet izvr{enja i za ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja koje on
protiv izvr{enika ima po nekoj drugoj osnovi? ^ini nam se da bi odgovor na
ovo pitanje morao biti pozitivan, uz prethodni uslov da sud donese rje{enje
o izvr{enju u tom smislu (isto v. Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom
postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 263).

Komentar uz stav 2: Ovdje zakonodavac odre|uje da se pljenidba i prodaja

uklonjenih stvari radi namirenja tro{kova izvr{enja sprovodi prema odredbama glave XI Zakona. Tu prodaju, prema ovom stavu, odre|uje izvr{ni sud
rje{enjem o izvr{enju, koje se, s obzirom na iznijeto u komentaru uz stav 1.,
po mom mi{ljenju, mo`e donijeti samo u sklopu rje{enja o izvr{enju kojim
se odre|uje ispra`njenje i predaja nepokretnosti tra`iocu izvr{enja. Prema
tome, posebno rje{enje o ovom zahtjevu tra`ioca izvr{enja nije neophodno
donositi, iako bi se na prvi pogled iz formulacije ovog stava mogao nazrijeti
i druga~iji stav.
Ovdje treba napomenuti jednu razliku u odnosu na komentar uz stav 2. ~lana
204., gdje je re~eno da u slu~aju da drugo lice ili tra`ilac izvr{enja prime na

^lan 599

~uvanje uklonjene stvari, zbog toga {to su stvari sa nekretnine uklonjene u

odsustvu izvr{enika ili usljed njegovog odbijanja da ih pruzme, oni odgovara ju za eventualnu {tetu prema op{tim pravilima o naknadi {tete. Me|utim, u
slu~aju da se uklonjene stvari popisane i zaplijenjene radi naknade tro{kova
izvr{nog postupka u skladu sa ~lanom 206. ZIP-a, a pri tome su ostavljene
tra`iocu izvr{enja ili drugom licu na ~uvanje, odgovornost onih koji ~uvaju
stvari se poo{trava prema odredbama ~lana 122. st. 2. ZIP-a, gdje sada oni
odgovaraju za svaku {tetu na stvarima, osim ako doka`u da je ona nastala
usljed vi{e sile.

XIX - IZVR{ENJE

RADI OSTVARENJA POTRA `IVANJA NA RADNJU ,

TRPLJENJE ILI NE ~INJENJE

Jedna od specifi~nosti sredstava izvr{enja iz ove glave jeste da u ve}ini

slu~ajeva sud izvr{enika prisiljava na ispunjenje njegove obaveze putem izricanja nov~anih kazni. Te nov~ane kazne se prema izri~itim odredbama novog
ZIP-a izri~u u skladu sa njegovim ~lanom 17., i u tom smislu mo`e se re}i
da se radi o novom rje{enju u odnosu na raniji tekst zakona.
Veliki pomak u odnosu na ranija rje{enja kod ~lana 17. predstavlja visina
nov~anih kazni koja se mo`e izre}i izvr{eniku (sada je to mnogo ve}i iznos),
kao i neograni~enost visine ukupno izre~enih nov~anih kazni izvr{eniku (ranije maksimalno desetorostruki iznos prvobitno izre~ene kazne). Me|utim, pored
pozitivnih promjena koje ~lan 17. uvodi kod ovih sredstava izvr{enja, taj ~lan
ima i jedan veliki nedostatak, koji naro~ito dolazi do izra`aja kod njegove
primjene na postupke izvr{enja predvi|ene ovom glavom. Naime, u stavu 11.
~lana 17. izri~ito je navedeno da se nov~ane kazne izre~ene u skladu sa odredbama tog ~lana ne mogu pretvarati u kaznu zatvora. Ne bismo `eljeli ovdje
ponavljati obja{njenje ciljeva i argumenata zakonodavca po ovom pitanju, ali
bismo `eljeli jo{ jednom skrenuti pa`nju na {tetnost ovakvog stava zakonodavca, naro~ito kad se imaju u vidu sredstva izvr{enja iz ove glave.
Primjenjuju}i dakle zakonska pravila, treba imati u vidu da }e sud kod radnje koju mo`e izvr{iti samo izvr{enik, odnosno radnje trpljenja ili ne~injenja
na koju je on obavezan, imati na raspolaganju samo imovinske sankcije protiv izvr{enika. Za pretpostaviti je da }e u ve}ini slu~ajeva ovo biti dovoljno
da se on prinudi na ispunjenje svoje obaveze. Me|utim, sud }e se zasigurno
u praksi sresti i sa situacijom u kojem imovinska sankcija, izre~ena u skladu
sa ~lanom 17. ovog zakona, ne}e imati efekta, s obzirom na slabo imovinsko
stanje izvr{enika. U takvim slu~ajevima, sud prema odredbama ~lana 17. ne}e
mo}i izricati bilo koju drugu sankciju (zamjena nov~ane kazne zatvorom), {to
}e u jednom broju slu~ajeva ostaviti tra`ioca izvr{enja bez adekvatne za{tite
u izvr{nom postupku.
Imaju}i u vidu gore navedene potencijalne probleme, za nadati se da }e
zakonodavac kroz izvjesno vrijeme spoznati nu`nost davanja mogu}nosti zamjene nov~ane kazne zatvorskom, jer }e se, sigurni smo, uskoro pokazati da
}e se bez te opcije, u jednom broju slu~ajeva, predvi|ena sredstva izvr{enja

600 ^lan 207, 208

pokazati kao apsolutno neefikasna. Za zakonodavca }e dakle jedan od prvih

zadataka pri daljoj reformi na{eg izvr{nog prava biti da preispita ponu|eno
rje{enje u kontekstu efikasnosti nabrojanih sredstava izvr{enja, pri ~emu treba
imati u vidu ~injenicu da se mogu}nost izricanja ili zamjene nova~ena kazne
zatvorskom predvi|a i u zakonodavstvima svih nama susjednih zemalja
Za donekle razli~it stav od navedenog, pogledati A. Daupovi}, komentar uz
~lan 17/11 ovog zakona.
^lan 207.
Mjesna nadle`nost
Ako je izvr{enik du`an po izvr{noj ispravi obaviti odre|enu radnju ili
trpjeti odre|ene radnje ili se suzdr`ati od odre|ene radnje, za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i za provedbu izvr{enja mjesno je nadle`an
sud na ~ijem podru~ju izvr{enik treba ispuniti obavezu po izvr{noj
ispravi.
Ovaj tekst ~lana je nepromijenjen u odnosu na isti ~lan ranijeg zakona (raniji ~lan 223.).
Kao i ranije, zakonodavac je ostao kod rje{enja da se kod ove vrste izvr{enja
mjesna nadle`nost izvr{nog suda uspostavlja prema mjestu gdje se du`na radnja utvr|ena izvr{nom ispravom ima izvr{iti. U vezi odre|ivanja tog mjesta
treba, me|utim, napomenuti da se izvr{nom ispravom redovno ne odre|uje
mjesto ispunjenja obaveze, pa se to mjesto, ukoliko ono nije odre|eno
zakonom, odre|uje prema prirodi te obaveze. Me|utim, u jednom broju
slu~ajeva priroda obaveze }e biti takva da }e se ona mo}i ispuniti i na vi{e
mjesta (izrada odre|ene stvari koju mo`e izvr{iti samo izvr{enik, npr), ~ime
se postavlja pitanje izbora jednog od vi{e mogu}ih nadle`nih sudova. U
takvim slu~ajevima, o mjesnoj nadle`nosti suda }e se odlu~ivati shodnom primjenom pravila obligacionog prava odnosno pravila kojim je ure|en sudski
parni~ni postupak. Pravilima obligacionog prava odre|uje se mjesto ispunjenja
nenov~anih obaveza ali po{to ispunjenje obaveze na radnju mo`e pored
obligacionopravnog da poti~e iz stvarnopravnog, porodi~nopravnog ili drugog
osnova, tada, ako se ne mo`e utvrditi mjesto ispunjenja obaveze, valja primijeniti pravila parni~nog procesnog prava o op{toj mesnoj nadle`nosti
(Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr.
Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 550).
^lan 208.
Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju
mo`e obaviti i drugo lice
(1) Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i drugo
lice provodi se tako da sud ovla{}uje tra`ioca izvr{enja da na tro{ak
izvr{enika povjeri drugom licu da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.

^lan 208 601

(2) U prijedlogu za izvr{enje tra`ilac izvr{enja mo`e predlo`iti da sud

rje{enjem nalo`i izvr{eniku da unaprijed polo`i odre|eni iznos kod suda
potreban za podmirenje tro{kova koji }e nastati obavljanjem radnje od
drugog lica ili tra`ioca izvr{enja. Visinu iznosa sud odre|uje po slobodnoj ocjeni, uzimaju}i u obzir, po mogu}nosti, tro{kovnik lica ovla{tenog
za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za izvr{enje prilo`i tra`ilac
izvr{enja.
(3) Kona~no rje{enje o visini tro{kova iz stava 2. ovog ~lana sud donosi na
prijedlog tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika. Ako se naknadno poka`e
da je na osnovu rje{enja iz stava 2. ovog ~lana pribavljeno od izvr{enika
vi{e sredstava nego {to je bilo potrebno za pokri}e tro{kova obavljanja
radnje i tro{kova izvr{nog postupka, sud }e, na izvr{enikov prijedlog, razliku vratiti izvr{eniku ako on raspola`e sredstvima pribavljenim od
izvr{enika, odnosno nalo`it }e tra`iocu izvr{enja da u odre|enom roku
tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspolaganje.
1

Op}enito: Ovaj ~lan je promijenjen u odnosu na raniji tekst zakona. Najva`nije

izmjene su sadr`ane u st. 2., druga re~enica, i st. 3., druga re~enica, gdje je
detaljno razra|en na~in odre|ivanja iznosa predujma kojeg pla}a izvr{enik
kako bi drugo lice ili tra`ilac izvr{enja ispunio du`nu radnju umjesto njega,
odnosno kako sud postupa u slu~aju da je taj iznos odre|en u previsokom
iznosu.
Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je bio da se na odre|en na~in onemogu}i
procesna zloupotreba stava 2. po kojoj bi izvr{enik, radi odugovla~enja postupka, tra`io od suda da vje{ta~enjem odredi ta~an iznos predujma. Na
osnovu analize odredbi ovog ~lana, vidljivo je da vje{ta~enje predujma, osim
{to odugovla~i postupak, nije ni potrebno, jer se rje{enjem o izvr{enju ne
odre|uje kona~na visina potrebnih tro{kova za izvr{enje ona se odre|uje
posebnim rje{enjem iz stava 3. ovog ~lana. Na ovaj na~in zakonodavac dopunjenim odredbama daje jasne odrednice sudu na koji se na~in vr{i procjena
predujma neophodnih tro{kova, i dosada{nja sudska praksa u pogledu
vje{ta~enja ovog iznosa treba biti napu{tena kao apsolutno nepotrebna. Pored
toga, u novom stavu 3. poja{njeno je na koji na~in sud postupa ako su sredstva bila neutro{ena, odnosno prevelika u odnosu na potrebe izvr{enja.

Komentar uz stav 1: Kada zakonodavac govori o radnjama ~injenja, on ima

u vidu da ta radnja mo`e imati svoja dva oblika. Radnju ~injenja koju mo`e
da ispuni samo du`nik i radnju ~injenja koju umjesto du`nika mo`e da obavi
i drugo lice. Prve vrsta radnji ~injenja se naziva nezamjenjivom, i o njima
zakonodavac govori u ~l. 209., dok bi se druga mogla nazvati zamjenjivom,
tj. onom koju umjesto du`nika mogu obaviti i druge osobe, i o njima zakonodavac govori u ~lanu 208. U slu~aju zamjenjivih radnji ~injenja, izvr{enje se
vr{i tako {to, na zahtjev tra`ioca izvr{enja, sud ovla{}uje tra`ioca izvr{enja da
sam ili uz anga`ovanje drugih lica ispuni dugovanu radnju, na tro{ak
izvr{enika (kao primjere zamjenjivih radnji sudska praksa navodi i ovo: Kad
izvo|a~ ne otkloni nedostatke na gra|evini utvr|ene izvr{nom presudom,
naru~ilac kao vjerovnik ima zakonsko ovla{tenje da zahtijeva putem suda da

602 ^lan 208

se ti nedostaci otklone na tro{ak izvo|a~a. U prijedlogu za izvr{enje vjerovnik

mo`e predlo`iti da sud rje{enjem nalo`i du`niku da unaprijed polo`i u sudski depozit, iznos potreban za podmirenje tro{kova koji }e nastati izvr{enjem
radnje od strane druge osobe ili vjerovnika., VpsH, P`-461/83 od 8.12.1983.
Izv, navdeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi},
Zagreb, 1994, str. 171 i Kad je po izvr{noj ispravi du`nik du`an da kupi
povjeriocu stan, izvr{enje se provodi po ~l. 224 ZIP-a. U konkretnom slu~aju,
izvr{nom ispravom je, pored ostalog, predvi|eno da du`nik kupi povjeriocu
jedan jednosoban komforan stan. To je takva radnja koju mo`e izvr{iti drugo
lice, te je prvostepeni sud bio du`an da prijedlog za izvr{enje cijeni u smislu ~l. 224. Zakona o izvr{enju., Okru`ni sud u Ni{u, G`-1117/81, navedeno
po Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki},
Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 265).
3

Tra`ilac izvr{enja dakle nije ovla{ten da od suda tra`i da prinudi izvr{enika

da ispuni zamjenjivu radnju izricanjem nov~anih kazni (kako se to ~esto u
praksi mo`e vidjeti), jer se ovakva vrsta izvr{enja predvi|a samo za nezamjenjivu radnju ~injenja (v. ~l. 209.) (u tom smislu i sudska praksa: Prinu|avanju izvr{enika nov~anom kaznom da izvr{i ~inidbu ima mjesta samo onda,
ako tu ~inidbu ne mo`e, umjesto izvr{enika, izvr{iti drugo lice, a izvr{enje
~inidbe zavisi isklju~ivo od volje izvr{enika. Sud ne}e prema tome udovoljiti
prijedlogu tra`ioca izvr{enja da se izvr{enik nov~anom kaznom prinudi na
preuzimanje robe, jer se tra`ilac izvr{enja mo`e osloboditi robe na tro{ak i
rizik izvr{enika, Vrhovni privredni sud, Sl. 614/56, navedno po Zakon o
izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za
prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 190).
Isto tako, iz formulacije teksta odredbe ovog ~lana o~igledno je da kod ovog
sredstva izvr{enja sud ne mo`e u rje{enju o izvr{enju ostaviti naknadni paricioni rok izvr{eniku za izvr{enje du`ne radnje, za razliku od situacija
predvi|enih ~lanom 203. st. 2 ili ~lanom 209., st. 1, gdje zakonodavac izri~ito
predvi|a tu mogu}nost. U tom smislu, stav zakonodavca da u ~lanu 208. ne
dozvoli novi paricioni rok izvr{eniku je po mom mi{ljenju ispravan, jer je
paricioni rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze istekao prije pokretanja
izvr{nog postupka i nema svrhe otezati postupak izvr{enja davanjem jo{
jednog takvog roka izvr{eniku, ovaj put u sklopu izvr{nog postupka.

Izvr{ni postupak se kod ovog sredstva izvr{enja pokre}e podno{enjem prijedloga za izvr{enje mjesno nadle`nom sudu, u skladu sa ~lanom 207. (prema
mjestu gdje se radnja izvr{enja ima obaviti). Treba imati na umu da tra`ilac
izvr{enja taj prijedlog mo`e podnijeti samo na osnovu izvr{ne isprave, jer
vjerodostojna isprave mo`e samo da glasi na nov~anu obavezu (v. ~lan 29).

U prijedlogu za izvr{enje, tra`ilac izvr{enja treba da od izvr{nog suda jasno

zatra`i ovla{tenje da na tro{ak izvr{enika, on sam ili od njega anga`ovano
drugo lice, ispuni dugovanu radnju koju je izvr{enik propustio da ispuni u
paricionom roku. Pri tome treba imati u vidu da je tra`ilac taj koji ima potpunu slobodu da odlu~i da li }e on ovla{tenje na ispunjenje du`ne radnje
tra`iti samo za sebe ili neko drugo lice. Stvar je njegove procjene kako }e tu

^lan 208 603

postupiti, i na tu odluku uticaja nemaju ni sud niti izvr{enik. Treba napomenuti da bez gore pomenutog ovla{tenja tra`ilac izvr{enja ne mo`e obaviti radnju umjesto izvr{enika, odnosno ukoliko je i obavi ne}e imati pravo na
naknadu tro{kova predvi|enu ovim ~lanom. Ako bi dakle tra`ilac izvr{enja
ipak obavio tu radnju bez ovla{tenja suda, eventualnu naknadu nastalih
tro{kova on bi samo mogao tra`iti tu`bom, prema pravilima gra|anskog prava
(v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo
^ulinovi}, Beograd, 1940, str. 2226). U slu~aju da tra`ilac izvr{enja od izvr{nog
suda tra`i ovla{tenje za obavljanje radnje od strane drugog lica, smatram da
nije neophodno da on u prijedlogu za izvr{enje navede ime te druge osobe
(v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa),
Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 551). Dovoljno bi bilo samo da tra`ilac
izvr{enja od suda zatra`i ovla{tenje da pri obavljanju tog posla anga`ira i
drugo lice. Druga~ije tuma~enje, u prilog obavezi tra`ioca izvr{enja da u prijedlogu za izvr{enje navede ta~no ime druge osobe kao ovla{tenika, sa
stanovi{ta tra`ioca izvr{enja, bi bilo ote`avanje njegovog polo`aja, jer bi u tom
slu~aju, pod pretpostavkom da imenovano lice iz nekog razloga odbije da obavi
izvr{nu radnju umjesto izvr{enika, tra`ilac izvr{enja opet bio prinu|en da tra`i
izmjenu rje{enja o izvr{enju, {to bi svakako dodatno produ`ilo ionako dugotrajan postupak izvr{enja. U prilog ovoj tezi ide i ~injenica da anga`ovano
lice nije stranka niti u~esnik u postupku, nego lice ~iji se status ure|uje ugovorom sa tra`iocem izvr{enja (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku
(zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 551),
te se ne vidi svrha zahtjeva da se njeno ime ima smatrati obaveznim
sadr`ajem rje{enja o izvr{enju. Dakle, tra`ilac izvr{enja mo`e anga`ovati drugo
lice na ugovornoj osnovi tek nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju, i u taj
odnos (nastanak, prestanak i dr.) ne mogu se mije{ati ni izvr{enik niti sud.
U tom smislu treba naglasiti da s obzirom na ~injenicu da je tre}e lice u
ugovornom odnosu sa tra`iocem izvr{enja, eventualnu naknadu tro{kova tre}e
lice mo`e tra`iti samo od tra`ioca izvr{enja, a nikako od izvr{enika ili izvr{nog
suda (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr.
Ferdo ^ulinovi}, Beograd, 1940, str. 2226).
6

Kao {to smo vidjeli, tra`ilac izvr{enja prijedlogom tra`i od suda da ovlasti
njega ili drugo lice na ispunjenje du`ne radnje. Potpuno je dakle jasno da
ovo sredstvo izvr{enja nije usmjereno na li~nost izvr{enika, te da ispunjenje
du`ne radnje ne zavisi od njega samog. On se na izvjestan na~in izbjegava
u izvr{nom postupku, s tim da se u tom postupku obavezuje da snosi
tro{kove vr{enja dugovane radnje. Ipak, izvr{enik ima pravo da prema op{tim
pravilima izvr{nog postupka ispuni dugovanu ~inidbu u toku cjelokupnog
izvr{nog postupka, ~ime sti~e preduslov da od suda tra`i obustavu izvr{nog
postupka i ukidanje svih provednih izvr{nih radnji. U takvom razvoju
doga|aja, tra`ilac izvr{enja }e imati pravo da svoje tro{kove za pokretanje i
eventualno vo|enje izvr{nog postupka naknadi prema op{tim pravilima o
naknadi tro{kova u izvr{nom postupku (v. Komentar zakona o izvr{enju i
obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ^ulinovi}, Beograd, 1940, str. 2227).

Kada primi prijedlog za izvr{enje, sastavljen na gore opisan na~in, sud najprije treba da utvrdi da li je on mjesno nadle`an za odre|ivanje i provo|enje

604 ^lan

ovog postupka izvr{enja. Sud }e biti mjesno nadle`an ako se du`na radnja
treba izvr{iti u mjestu koje se nalazi na podru~ju djelovanja tog suda. Nakon
ovoga sud mora da utvrdi da li prijedlogom za izvr{enje tra`ilac izvr{enja
zahtjeva izvr{enje ~inidbe koja je zamjenjiva ili nezamjenjiva, u smislu ve}
navedenih kriterija. Ovo odre|enje ima direktni uticaj na sredstvo kojim se ta
dugovana ~inidba mo`e ostvariti u izvr{nom postupku, a {to }e odrediti sud
svojim rje{enjem o izvr{enju (u tom smislu i sudska praksa: Na{e sudsko
izvr{no pravo ne dopu{ta svaki na~in odabira sredstava izvr{enja. Tako, ako
je posrijedi radnja koju mo`e izvr{iti druga osoba (~l. 224 ZIP-a), kako je to
u ovom slu~aju (postavljanje stuba), onda se ovrha ne mo`e provoditi kao
da se radi o radnji koju mo`e izvr{iti samo du`nik (~l. 225 ZIP-a), dakle izricanjem globa (nov~anih kazni). Izvr{enje se naprotiv mora provesti sredstvom
predvi|enim za tzv. zamjenjive radnji., Os Dubrovnik, G`-764/91, od 28.8.1991.
PSP 50/145, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna
Grubi}, Zagreb, 1994, str. 172).
8

Iako je odredbom ovog stava odre|eno da sud rje{enjem o izvr{enju ovla{}uje

tra`ioca izvr{enja ili drugu osobu da ispune du`nu radnju umjesto izvr{enika,
to jo{ uvijek ne zna~i da sud u samom postupku provo|enja ovog sredstva
izvr{enja ima pasivnu ulogu. Naime, iako kod ovog sredstva izvr{enja sud ili
sudski izvr{ilac ne poduzimaju neposredne radnje izvr{enja, smatram da, ovisno o potrebi u svakom konkretnom slu~aju, sud jo{ uvijek ima obavezu da,
preko sudskog izvr{ioca, obezbijedi uslove za provo|enje izvr{ne radnje, time
{to }e svojim, i eventualno prisustvom drugih slu`benih lica (organa sigurnosti npr.) omogu}iti tra`iocu izvr{enja ili drugom licu da obave radnju na koju
su rje{enjem o izvr{enju ovla{teni.

Komentar uz stav 2: Pored toga {to ima pravo da u izvr{nom postupku tra`i
od suda ovla{tenje da on ili drugo lice obavi dugovanu ~inidbu (stav 1.),
tra`ilac izvr{enja ima pravo i da u prijedlogu za izvr{enje predlo`i sudu da
izvr{enika obave`e na uplatu predujma tro{kova koji }e zbog takvog na~ina
izvr{enja nastati za tra`ioca izvr{enja ili drugo lice.

10

Prema zakonskom tekstu, takav prijedlog tra`ilac izvr{enja mo`e da istakne

jedino u prijedlogu za izvr{enje. Me|utim, propust tra`ioca izvr{enja da
ovaj zahtjev sudu istakne u prijedlogu za izvr{enje, jo{ uvijek ne zna~i da
}e tra`ilac izvr{enja sam snositi tro{kove ispunjenja radnje na koju je
ovla{ten. Naime, iako nakon podno{enja prijedloga za izvr{enje, tra`ilac
izvr{enja vi{e nema mogu}nosti od suda tra`iti obavezivanje izvr{enika da
plati predujam, kona~ni tro{ak ovakvog izvr{enja }e ipak na kraju biti
prevaljen na teret izvr{enika ukoliko po izvr{enju du`ne radnje, tra`ilac
izvr{enja zatra`i od suda da posebnim rje{enjem obave`e izvr{enika na
uplatu kona~nih tro{kova koje su tra`ilac izvr{enja ili drugo lice imali pri
vr{enju te radnje (v. stav 3. ovog ~lana). Prema tome, propust tra`ioca
izvr{enja da to u~ini u po~etnoj fazi postupka, tj. u prijedlogu za izvr{enje,
ne}e u kona~nici imati negativne konsekvence po tra`ioca izvr{enja ukoliko
on iskoristi prava koja su mu dana stavom tre}im ovog ~lana. Ukoliko zahtjev za uplatu predujma nije istakao u prijedlogu za izvr{enje, a ipak `eli

^lan 605

da obavi du`nu radnju umjesto izvr{enika, tra`ilac izvr{enja }e prethodno

sam morati snositi tro{kove takvog izvr{enja, sve do dono{enja rje{enja iz
stava 3. ovog ~lana.
11

Zakonodavac odre|uje da }e sud o prijedlogu tra`ioca izvr{enja da se izvr{enik

obave`e na uplatu predujma odlu~iti u formi rje{enja, ne odre|uju}i precizno
da li se radi o posebnom rje{enju ili samom rje{enju o izvr{enju. Iako dakle
to u zakonu nije precizirano, smatram da se o predujmu mo`e odlu~ivati
samo u sklopu rje{enja o izvr{enju, i to iz dva razloga. Prvi se odnosi na
~injenicu da je zakonodavac u ovoj odredbi izri~ito precizirao da se ovakav
zahtjev mo`e istaknuti samo u prijedlogu za izvr{enje. S obzirom da sud o
svim zahtjevima iz prijedloga za izvr{enje odlu~uje u formi rje{enja o
izvr{enju, mi{ljenja sam da nema mjesta takvom tuma~enju ovih odredbi po
kojem bi se o ovakvom zahtjevu moglo odlu~iti i posebnim, odnosno naknadnim rje{enjem. Drugi se razlog odnosi na primjenu na~ela procesne ekonomije, kao op{teg na~ela svih sudskih postupaka. Smatram da bi se dono{enje
posebnog rje{enja o pla}anju predujma moglo okarakterizirati kao odstupanje
od tog na~ela, naro~ito imaju}i u vidu ~injenicu da sud u momentu dono{enja
rje{enja o izvr{enju ima pred sobom i ovaj zahtjev tra`ioca izvr{enja. Ovo tim
vi{e {to bi u slu~aju odvojenog rje{avanja po ovom zahtjevu, izvr{enik fakti~ki
imao pravo da na oba donesena rje{enja ulo`i pravne lijekove, {to bi u svakom
slu~aju vodilo usporavanju postupka izvr{enja.

12

Prema ranijem tekstu ovog ~lana, ukoliko bi sud odredio da izvr{enik plati
predujam za izvr{enje dugovane ~inidbe, to rje{enje se izvr{avalo i prije
njene pravosna`nosti. S obzirom da je op{ti princip novog ZIP-a da ulaganje pravnog lijeka ne zadr`ava rje{enje, te da se po pravilu izvr{enje
okon~ava i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, u novom kontekstu
zakona ovakva odredba vi{e ne bi imala smisla, zbog ~ega je i izostavljena.
Nadalje, raniji tekst ovog ~lana je odre|ivao i da }e se, u slu~aju da izvr{enik
u odre|enom roku ne uplati predujam, mo}i predlo`iti prinudno izvr{enje
te obaveze. S obzirom da je u ranijem tekstu zakonodavac upotrebljavao izraz
predlo`iti, iz tog se izvodio zaklju~ak da se mo`e raditi samo o pravu
tra`ioca izvr{enja, a nikako obavezi suda da po slu`benoj du`nosti napla}uje
taj iznos od izvr{enika. Pri tome je tra`ilac izvr{enja po op{tim pravilima
imao slobodu da sam predlo`i predmet izvr{enja radi prinudne naplate od
suda odre|enog predujma (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str 552). Novi
tekst ovog ~lana, kao {to smo vidjeli, nema odredbe ovog sadr`aja, ali sam
mi{ljenja da, na osnovu op{tih odredaba novog ZIP-a, nema smetnji za primjenu istih rje{enja (da je na to ovla{ten samo tra`ilac izvr{enja, bez obaveze
suda da po tome postupa po slu`benoj du`nosti, i da tra`ilac izvr{enja predla`e sredstvo kojim }e se taj predujam prinudno naplatiti). Tako bi dakle
tra`ilac izvr{enja bio i dalje ovla{ten da u prijedlogu za izvr{enje, pored
ovla{tenja za li~no obavljanje du`ne radnje (ili preko drugog lica), istakne
kako zahtjev da sud nalo`i izvr{eniku da uplati neophodni predujam, tako
i zahtjev za prinudno izvr{enje naplate tog predujma, prema op{tim pravilima ZIP-a (pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvr{enika,
npr.).

606 ^lan 208

13

Kada sud rje{enjem o izvr{enju odredi da izvr{enik polo`i du`ni iznos, on

taj iznos upla}uje u depozit suda, a ne tra`iocu izvr{enja ili drugom licu
ovla{tenom za izvr{enje dugovane ~inidbe (u tom smislu: Na koji na~in sud
odre|uje iznos koji du`nik treba unaprijed polo`iti u smislu odredbe ~l. 224
ZIP-a, da li se taj iznos mo`e isplatiti neposredno vjerovniku ili u depozit,
i na koji na~in se vr{i isplata vjerovniku naknade u~injenih tro{kova? Visinu
potrebnog iznosa sud }e utvrditi na osnovu obrazlo`enog prijedloga vjerovnika kojim je u~inio vjerovatnim visinu potrebnog iznosa. Upla}eni iznos ne
smije se ni u kom slu~aju isplatiti neposredno vjerovniku. On se pola`e kod
suda ili banke. Iz tog iznosa sud }e vjerovniku na teret du`nika ispla}ivati
odre|ene iznose na temelju dokumentacije iz koje proizlazi da je vjerovnik
stvarno imao te izdatke u vezi sa izvr{enjem ~inidbe koja se obavlja umjesto
toga da je obavi sam du`nik. Sve te isplate vjerovniku imaju po svojoj
pravnoj prirodi karakter akontacije, a o tome koliko vjerovniku stvarno pripada, odlu~it }e sud kona~nim rje{enjem o tro{kovima., stav privrednih sudova (XVII) od 21. do 23. 5. 1984. PSP 24/212, navedeno po Izvr{ni postupak
u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993.
godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 171). Rok za uplatu pre dujma odre|enog rje{enjem o izvr{enju po~inje te}i od dostave rje{enja o
izvr{enju, bez obzira da li je na to rje{enje izjavljen pravni lijek. Takav stav
proizlazi iz op{tih pravila izra`enim u ~l. 12. st. 5. ZIP-a po kojem ulaganje
bilo kojeg pravnog lijeka ne zaustavlja tok izvr{nog postupka, s tim da se
kona~no namirenje, odnosno u ovom slu~aju ispunjenje dugovane ~inidbe, ne
mo`e dogoditi prije no {to sud donese odluku po eventualno ulo`enom
prigovoru.

14

Ve} smo rekli da sud obavezu pla}anja predujma odre|uje na osnovu zahtjeva tra`ioca izvr{enja istaknutog u prijedlogu za izvr{enje. U tom svom zahtjevu tra`ilac izvr{enja bi morao precizirati svoj zahtjev u odnosu na predujam u ta~no nazna~enom iznosu, kako bi sudu makar dao osnov za procjenu
visine neophodnog predujma (u tom smislu i sudska praksa: Sud mo`e
nalo`iti du`niku da unaprijed polo`i iznos novca potreban za namirenje
tro{kova koji }e nastati izvr{enjem radnje od druge osobe ili vjerovnika. Visnu
tro{kova odre|uje sud, ali na odre|eni vjerovnikov prijedlog, Odre|eni iznos
novca se pola`e u sud, a ne ispla}uje se vjerovniku., PsH, P`-1665/91, od
18.06. 1991. PSP 50/164, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi
sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni},
Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 172).

15

Pri tome naravno sud ne bi bio ograni~en prijedlogom tra`ioca izvr{enja, ali
bi mu prijedlog tra`ioca izvr{enja dao jasniju sliku o predstoje}im tro{kovima
izvr{enja. Sam zakon je zato u drugoj re~enici ovog stava izri~ito odredio da
sud iznos predujma odre|uje po slobodnoj procjeni, pri ~emu mo`e imati u
vidu, kako zakonodavac ka`e ... po mogu}nosti..., i tro{kovnik osobe
ovla{tene na preduzimanje radnje, a koju uz prijedlog za izvr{enje podnosi
tra`ilac izvr{enja. Iz formulacije ovog ~lana ~ini nam se da proizlazi obaveza
tra`ioca izvr{enja da u svakom slu~aju, uz prijedlog za odre|ivanje uplate
predujma podnese i o~ekivani tro{kovnik, bez obzira {to sud tim iznosima
ne}e biti vezan.

^lan 208 607

16

Formulacija druge re~enice ovog stava posti`e jo{ jedan, naizgled skriveni cilj.
Zakonodavac je naime ovakvom formulacijom preduprijedio razvoj sudske
prakse u pravcu odre|ivanja obaveznog vje{ta~enja visine tra`enog predujma
tro{kova, pri ~emu su samo vje{ta~enje, pa onda i prigovori na to vje{ta~enje
imali i te kako uticaja na odugovla~enje ovog postupka. Pri tome se naravno
gubila iz vida op{ta potreba za brzim i efikasnim izvr{enjem dugovane ~inidbe.
Na osnovu formulacije ove re~enice, sada je jasno da vje{ta~enje u tu svrhu
nije potrebno, tim vi{e {to se ne radi o kona~nom utvr|enju u~injenih
tro{kova, {to ure|uje stav 3. ovog ~lana.

17

Na kraju bih dodao da pod odre|enim uslovima polaganje predujma tro{kova

mo`e biti i obaveza tra`ioca izvr{enja. Naime, obaveza izvr{enika da izvr{i
radnju po izvr{noj ispravi mo`e biti uslovljena obavezom tra`ioca izvr{enja da
plati naknadu za izvr{enje radnje, u toku vr{enja (po etapama) ili poslije
dovr{etka radnje. Zavisno od toga kako je definisana obaveza tra`ioca izvr{enja,
sud bi primjenom ~lana 31. ZIP-a ili umanjio iznos koji izvr{enik treba da
polo`i kao predujam, ili po prijedlogu izvr{enika, nalo`io tra`iocu izvr{enja da
polo`i cjelokupni iznos potrebnog predujma (v. Komentar Zakona o izvr{nom
postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987,
str. 552).

18

Komentar uz stav 3: Kako smo ve} istakli u na{em komentaru uz stav 2.

ovog ~lana, tra`ilac izvr{enja ima pravo da uz prijedlog za izvr{enje istakne
zahtjev sudu kojim }e se izvr{enik obavezati na pla}anje neophodnog predujma tro{kova. Isto tako smo istakli da to pravo tra`ilac izvr{enja mo`e iskoristi samo ukoliko ga pravovremeno zatra`i, tj. ukoliko zahtjev istakne u prijedlogu za izvr{enje. U suprotnom, tra`ilac izvr{enja }e snositi prethodne
tro{kove izvr{enja sve do kona~ne odluke suda o tro{kovima poduzimanja
du`ne radnje, iz stava 3. ovog ~lana.

19

Rje{enje o visini kona~nih tro{kova za obavljanje dugovane radnje sud donosi

na prijedlog tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika. Radi se o posebnom rje{enju o
utvr|ivanju visine tro{kova, koji se odnose samo na tro{kove radnji na ~ije je
poduzimanje rje{enjem ovla{ten tra`ilac izvr{enja ili drugo lice. To rje{enje
treba razlikovati od rje{enja iz ~lana 16. ZIP-a, jer ovi tro{kovi obuhva}aju
tro{kove koje je tra`ilac izvr{enja imao ne samo u odnosu na poduzimanje
izvr{ne radnje nego i one tro{kove koji su i procesne prirode (pla}anje sudskih taksi, tro{kovi odr`avanja ro~i{ta, nagrade i tro{kovi advokata, vje{ta~enje
i sl.). Me|utim, ne vidi se smetnja da, u skladu sa na~elima procesne ekonomije, sud o oba ova zahtjeva tra`ioca izvr{enja odlu~i jednim rje{enjem, pod
uslovom da su oba podnesena sudu u isto vrijeme.

20

U pogledu roka do kada se mo`e tra`iti kona~no rje{enje o tro{kovima za

obavljanje du`ne radnje, smatram da to izvr{enik ili tra`ilac izvr{enja mogu
uraditi najkasnije u roku od 15 dana od okon~anja izvr{nog postupka, {to je
rok do kada se mora podnijeti i zahtjev za isplatu kona~nih tro{kova izvr{nog
postupka (v. ~lan 16. st. 6.), ukoliko neki od njih nisu bili ve} odre|eni
rje{enjem o izvr{enju. Ako nijedna stranka u tom roku ne podnese ovaj zahtjev, sud }e odrediti da se eventualni vi{ak iznosa novca na depozitu vrati

608 ^lan 209

du`niku i okon~ati izvr{ni postupak (v. isto Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987,
str. 553).
21

Visinu tro{kova iz stava 2. ovog ~lana tra`ilac izvr{enja treba da u~ini vjerovatnim dostavom predra~una odnosno ra~una za izvr{ene radove ili na neki drugi
podesan na~in. Sud naravno nije vezan zahtjevima tra`ioca izvr{enja, i on }e
njegove podneske tretirati kao i svaki drugi dokaz u sudskom postupku.
Rje{enje suda koje se po tom zahtjevu donese ima karakter izvr{ne isprave,
i tra`ilac izvr{enja, nakon odluke suda po ulo`enim prigovorima, mo`e zatra`iti
njeno prinudno izvr{enje.

22

Prilikom dono{enja navedenog rje{enja, sud }e u najve}em broju slu~ajeve

nalo`iti izvr{eniku da uplati odre|en (ili dodatni) iznos novca za ra~un
tra`ioca izvr{enja. Mogu}e je, me|utim, da }e sud, na osnovu upla}enog predujma i podnesenog zahtjeva tra`ioca izvr{enja za odre|ivanje kona~nog
iznosa tro{kova, biti u poziciji da konstatuje vi{ak sredstava upla}enih po
osnovu predujma na osnovu rje{enja iz stava 2. ovog ~lana. U takvom slu~aju
zakonodavac odre|uje da }e sud, na osnovu prijedloga izvr{enika, dakle ne
po slu`benoj du`nosti, odrediti da se eventualni vi{ak vrati izvr{eniku. Takvo
ne{to }e biti mogu}e samo ako je eventualni vi{ak sredstava nepotreban ne
samo za naknadu tro{kova izvr{enja radnje, nego i tro{kova izvr{nog postupka u cjelini. To }e dakle zna~iti da sud odluku o povratu eventualnog vi{ka
sredstava izvr{eniku mo`e donijeti tek nakon odluke o tro{kovima iz ~lana 16.
ovog zakona. Odre|ivanje povrata vi{ka sredstava sud }e narediti bez obzira
da li se taj vi{ak jo{ uvijek nalazi kod suda ili tra`ioca izvr{enja, po osnovu
ranije isplate cjelokupnog iznosa predujma. Ako se radi o ovom posljednjem,
rje{enjem o utvr|ivanju visine tro{kova, sud }e narediti tra`iocu izvr{enja, da
u ostavljenom mu roku vrati eventualni vi{ak primljenog po osnovi isplate
predujma. Takva isprava predstavlja izvr{nu ispravu, i nakon {to sud odlu~i o
eventualno ulo`enom prigovoru, izvr{enik mo`e u istom izvr{nom postupku
tra`iti izvr{enje te obaveze od tra`ioca izvr{enja.
^lan 209.
Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju
mo`e obaviti samo izvr{enik
(1) Ako radnju mo`e obaviti samo izvr{enik, sud }e rje{enjem o izvr{enju
odrediti izvr{eniku primjereni rok za ispunjenje obaveze.
(2) Rje{enjem o izvr{enju sud }e istovremeno zaprijetiti izvr{eniku, a i odgovornim licima u izvr{eniku pravnom licu da }e im izricati nov~ane kazne
u skladu sa ~lanom 17. ovog zakona ako u odre|enom roku ne ispune
obavezu.
(3) Ako izvr{enik u roku koji mu je odre|en ne ispuni obavezu, sud }e, na
prijedlog tra`ioca izvr{enja, dalje postupati prema odredbama ~lana 17.
ovog zakona.

^lan 209 609

(4) Izvr{enik koji je ispunio svoju obavezu u roku koji mu je sud odredio
d u` a n j e b e z o d l a g a n j a o t o m e o b a v i j e s t i t i s u d i p r i l o ` i t i n e s u m n j i v e
dokaze o tome. Nesumnjivim }e se dokazom smatrati ovjerena pisana
izjava tra`ioca izvr{enja o tome da je radnja obavljena, zapisnik sud skog izvr{ioca o obavljanju radnje, nalaz i mi{ljenje sudskog vje{taka da
je radnja obavljena i sl. U protivnom, smatrat }e se da radnja nije
obavljena.
(5) Ako radnja koju mo`e obaviti samo izvr{enik ne zavisi isklju~ivo o nje govoj volji (npr. stvaranje odre|enog umjetni~kog djela i sl.), tra`ilac
izvr{enja nema pravo tra`iti izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana, ve} samo
nadoknadu {tete.
1

Op}enito: U odnosu na raniji tekst zakona, ~lan 209. je znatno promijenjen,

prije svega u smislu na~ina izvr{enja radnje koju mo`e da obavi samo
izvr{enik. Tako se kod ovog sredstva izvr{enja nov~ane kazne izvr{eniku sada
izri~u prema odredbama ~lana 17. ZIP-a, pri ~emu treba imati u vidu da sud
vi{e nije vezan ranijim ograni~enjima o maksimalnom iznosu te kazne
(deseterostruki iznos prvobitno izre~ene kazne). Nakon analize odredaba ~lana
17., postaje o~igledno da je namjera zakonodavca pri uvo|enju ovih izmjena
bila da se prije svega poo{tre sankcije koje se izvr{eniku mogu izre}i za
neizvr{enje njegove obaveze, uz istovremeni poku{aj pojednostavljenja procedure primjene nekih instituta ovog sredstva izvr{enja.

Komentar uz stav 1: Kao {to smo ve} ranije vidjeli, kod ispunjenja ~inidbe iz
izvr{ne isprave koja glasi na radnju ~injenja, zakonodavac pravi razliku
izme|u takozvane zamjenjive i nezamjenjive radnje ~injenja, odnosno one
radnje koju umjesto izvr{enika mo`e izvr{iti ovla{teno tre}e lice i radnje koju
mo`e izvr{iti samo izvr{enik. U komentaru ~lana 208., ve} je bilo govora o
na~inu ostvarenja zamjenjive ~inidbe iz izvr{ne isprave, te se u vezi toga
upu}uje na taj dio zakona. U ~lanu 209. zakonodavac se bavi samo sredstvom
izvr{enja radi ispunjenja nezamjenjive radnje izvr{enika.

Prva pote{ko}a koja se mo`e pojaviti vezano za primjenu ovog ~lana jeste
odre|ivanja prirode du`ne radnje ~injenja, odnosno odre|ivanje kriterijuma po
kojima se pravi razlika izme|u zamjenjive i nezamjenjive radnje ~injenja.
Tra`ilac izvr{enja i sud pri tome moraju da imaju u vidu da se pod neza mjenjivom radnjom ~injenja mo`e smatrati samo ona radnja koja je neposredno vezana za li~nost izvr{enika, odnosno samo ona ~inidba ~iju osnovnu karakteristiku ~ini na~in na koji }e ona biti ispunjena od strane izvr{enika. Treba
imati u vidu da se o prirodi ove obaveze mo`e saznati na dva na~ina: prvi
je da je to o~igledno iz odredba ugovora kao izvora te obligacije (ugovori
intuitu personae) a druga je da se to zaklju~uje iz okolnosti posla odnosno
prirode stvari (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo,
teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 554). Dakle, odgovor
na pitanje da li se radi o nezamjenjivoj radnji ~injenja dolazi iz odgovora na
pitanje da li je jedino izvr{enik taj koji mo`e da obavi du`nu radnju (u tom
smislu i sudska praksa: U postupku izvr{enja predaje individualno odre|ene
pokretne stvari, ne mogu se izricati nov~ane kazne. U konkretnom slu~aju,

610 ^lan 209

ne mo`e se primijeniti ~l. 225. ZIP-a kako to ~ine prvostepeni i drugostepeni

sud. Naime, predaju individualno odre|ene pokretne stvari ne predstavlja radnju koju mo`e izvr{iti sam du`nik. Stoga se sprovo|enje ovog rje{enja ne
mo`e vr{iti po odredbama ~l. 225. ZIP-a, tj. ne mogu se izricati nov~ane
kazne. Izricanje nov~anih kazni je izuzetno predvi|eno ZIP-om u ta~no
odre|enim slu~ajevima. Stoga se ovi propisi prinudne prirode ne mogu ekstenzivno tuma~iti. Kako je u pitanju oduzimanje pokretne stvari od strane
du`nika i predaja povjeriocu, u konkretnom slu~aju imaju se primijeniti
propisi glave XV ZIP o predaji i isporuci pokretni stvari., Vrhovni sud
Vojvodine, Gzz-12/86 od 17.9.1986; Nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi
da se rje{enjem o izvr{enju istovremeno izrekne nov~ana kazna du`niku ako
u odre|enom roku ne ispuni obavezu kada imaju}i u vidu prirodu izvr{ne
isprave i prirodu du`nu ~inidbu mo`e da izvr{i i drugo lice., Okru`ni sud
u Beogradu, G`-3539/85 od 28.5.1985, navedeno sve po Priru~nik za primjenu
Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990,
str. 266. i 267). Naj~e{}i }e primjeri ovakve obaveze biti: obaveza umjetnika
ili nau~nika da stvori odre|eno umjetni~ko odnosno nau~no djelo, obaveza
roditelja da preda dijete drugom roditelju kojem je povjereno na ~uvanje i
brigu, obaveza majstora koji je jedini obu~en za odre|enu vrstu posla, da taj
posao obavi i dr. Pored obaveza fizi~kih lica ovdje ne treba zaboraviti ni nezamjenjive obaveze ~injenja pravnih lica kao {to su: obaveza vra}anja uposlenika na rad, obaveza odre|enog specijalizovanog preduze}a da izradi proizvod
odre|enih karakteristika, koje je u stanju samo ono da proizvede i sl. Sve
ovo treba da ima u vidu sam tra`ilac izvr{enja prilikom podno{enju prijedloga za izvr{enje, a naro~ito sud, kojem je prije dono{enja rje{enja o izvr{enju
prvi zadatak da utvrdi da li se radi o zamjenjivoj ili nezamjenjivoj radnji
~injenja.
4

Tra`ilac izvr{enja nije u poziciji da jednu nezamjenjivu radnju ~injenja prekvalifikuje u zamjenjivu tako {to }e izjaviti da je spreman da primi izvr{enje
i od drugog lica (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 554). Pri tome
je uloga i pozicija suda od presudnog zna~aja, jer je sud, prema ~lanu 8. st.
1. ZIP-a, vezan prijedlogom tra`ioca izvr{enja, i on nije u poziciji da mijenja
prijedlog za izvr{enje tra`ioca izvr{enja. U slu~aju da tra`ilac izvr{enja na ve}
gore opisani na~in prekvalifikuje nezamjenjivu obavezu u zamjenjivu, odnosno
da kao sredstvo izvr{enja nezamjenjive obaveze predlo`i na~in izvr{enja predvi|en u ~lanu 208. ZIP-a, sudu ne preostaje ni{ta drugo no da rje{enjem odbije prijedlog za izvr{enje kao nedozvoljen (v. Komentar zakona o izvr{enju i
obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ^ulinovi}, Beograd, 1940, str. 2230).

Ukoliko su ispunjeni gore odre|eni uslovi, tj. da se zaista radi o radnji koja
je nezamjenjiva po svojoj prirodi, te da je na osnovu toga tra`ilac izvr{enja
u svom prijedlogu za izvr{enje ispravno predlo`io sredstvo izvr{enja
predvi|enim ~lanom 209., sud }e rje{enjem o izvr{enju dozvoliti prinudno
izvr{enje nezamjenjive radnje ~injenja, tako {to }e odrediti izvr{eniku novi
primjereni rok za njeno dobrovoljno ispunjenje. Ovakvo rje{enje, koje je identi~no onom iz ranijeg teksta ZIP-a, ~esto je kritikovano kao nepotrebno i arbitrarno u odnosu na du`inu roka (v. npr. Priru~nik za primjenu Zakona o

^lan 209 611

izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 266). Pri
tome su se naro~ito isticali prigovori apsurdnosti davanja fakti~ki novog paricionog roka u izvr{nom postupku, u situaciji kad je jedan ve} ranije bezuspje{no protekao. ^ini se da je argumentacija tih prigovora jo{ uvijek aktuelna, jer se zaista ne vidi razlog davanja izvr{eniku novog primjerenog roka
za ispunjenje obaveze. Po mom mi{ljenju, ovo sredstvo izvr{enja bi bilo mnogo
efikasnije da se izvr{eniku rje{enjem o izvr{enju odmah, bez ostavljanja
naknadnog roka, izri~e nov~ana kazna, koja bi se napla}ivala po slu`benoj
du`nosti nakon odluke o eventualno ulo`enom prigovoru. Ovako, postupak
izvr{enja se bespotrebno produ`ava sa vrlo upitnim {ansama za izvr{enje.
6

U pogledu du`ine roka, zakonodavac ne odre|uje nikakva ograni~enja, {to mi

se u situaciji, kada ve} rok postoji, ~ini i opravdanim. Treba imati u vidu da
kod ovog sredstva izvr{enja, gdje predmet ispunjenja obaveze mo`e varirati
od predaje djeteta roditelju, preko vra}anja na rad uposlenika, pa do izrade
odre|ene skulpture od strane umjetnika, zakonodavac te{ko da ima drugi izbor
od onog da sudu povjeri zadatak da, zavisno od okolnosti svakog pojedinog
slu~aja, odredi du`inu novog roka u kojem }e izvr{enik dobrovoljno ispuniti
svoju nezamjenjivu obavezu. To }e, naprimjer, zna~iti da rok za predaju djeteta ne mo`e da bude istovjetan roku u kojem slikar, recimo, mora da naslika sliku sa unaprijed odre|enim karakteristikama.

Na sudu je velika odgovornost da odre|ivanjem du`ine novog roka ne produ`i

ionako usporen postupak prinudnog izvr{enja.. Kao {to }emo vidjeti u daljem
tekstu komentara uz ovaj ~lan, kod ovog sredstva izvr{enja radi se o kompleksnoj tehnici izvr{enja i prinude koja }e nerijetko potrajati vi{e no {to bi
efikasan izvr{ni postupak trebao to da dopusti. Zbog toga sud stalno treba
imati u vidu ~lan 5. ZIP-a koji nala`e sudu hitnost postupanja u izvr{nim
predmetima. Imaju}i sve ovo u vidu, sud u svakom pojedina~nom slu~aju
treba da odredi takav rok, koji }e s jedne strane dati dovoljno vremena
izvr{eniku da tehni~ki obavi du`nu radnju ~injenja, a s druge strane omogu}iti
tra`iocu izvr{enja da u {to skorijem periodu realizuje svoje pravo iz izvr{ne
isprave.

U pogledu davanja izvr{eniku novog primjerenog roka za ispunjenje du`ne

radnje, vrlo je bitno razrije{iti mogu}u dilemu koja mo`e nastati upore|ivanjem teksta prvog stava ovog ~lana sa ~lanom 8. st. 1. ZIP-a. Ako se ima u
vidu ~lan 8. ZIP-a prema kojem sud u odre|ivanju izvr{enja vezan sredstvom
i predmetom koji predlo`i tra`ilac izvr{enja, postavlja se naime pitanje, ko
odre|uje du`inu ovog roka? Tra`ilac izvr{enja u svom prijedlogu, pri ~emu
je sud vezan tim prijedlogom na osnovu ~lana 8. ZIP-a ili sud, nezavisno od
prijedloga tra`ioca izvr{enja? Iako se na prvi pogled mo`e ~initi druga~ijim,
~ini mi se ipak da ove dvije odredbe zakona nisu u me|usobnoj koliziji.
Naime ~lan 8. st. 1., ZIP-a govori o predmetu i sredstvu izvr{enja dok ~lan
209. st. 1. govori samo o primjerenom roku u kojem ta obaveza mora biti
izvr{ena. Prema tome odredbe ~lana 8. st. 1. ne isklju~uju ovla{tenje suda iz
~lana 209. st. 1., jer se tek radi o odre|ivanju primjerenog roka, a ne sredstvu ili predmetu izvr{enja. Zaklju~ujem dakle da je, prema mom mi{ljenju,
sud taj koji odre|uje du`inu primjerenog roka za novo ispunjenje du`ne

612 ^lan 209

~inidbe, pri ~emu on nije vezan prijedlogom tra`ioca izvr{enja, ukoliko je on

uop{te i dat.
9

U pogledu momenta od kojeg za izvr{enika te~e od suda mu odre|eni rok,

treba imati u vidu ~lan 12. stav 5. ZIP-a i 179. st. 3. ZPP-a. Naime, prema op{tim
pravilima parni~nog postupka, rok za izvr{enje ~inidbe te~e od momenta dostave
sudske odluke po kojoj je utvr|ena ta obaveza. Ukoliko du`nik obaveze ulo`i
pravni lijek, taj rok po~inje da te~e od momenta prijema odluke po pravnom
lijeku, pod uslovom da pravni lijek ima suspenzivno dejstvo. S obzirom da u
izvr{nom postupku, prema ~lanu 12. stav 5. ulaganje pravnog lijeka ne odla`e
izvr{enje rje{enja, mo`e se zaklju~iti da rok za izvr{enika u kojem mora da
ispuni svoju obavezu po~inje da te~e od dana prijema rje{enja o izvr{enju.

10

Komentar uz stav 2: U ovom stavu zakonodavac najprije precizira da }e sud

u rje{enju o izvr{enju zaprijetiti izvr{eniku izricanjem nov~ane kazne ako, u
roku odre|enim u skladu sa stavom 1. ovog ~lana, ne postupi po obavezi iz
izvr{ne isprave. Za razliku od ovog rje{enja, prema ranijim tekstu ove odredbe,
sud nije samo prijetio izricanjem nov~ane kazne, nego je ve} samim rje{enjem
o izvr{enju izricao tu kaznu, koju bi onda sud izvr{avao po slu`benoj du`nosti,
za slu~aj da izvr{enik ne ispuni svoju obavezu ni u novom mu datom roku.
Me|utim, prema novom rje{enju zakonodavca, izra`enim u stavovima drugom
i tre}em ovog ~lana, rje{enjem o izvr{enju se vi{e ne izri~e nov~ana kazna,
nego se samo prijeti njenim izricanjem, ukoliko u ostavljenom roku izvr{enik
ne ispuni svoju obavezu. Time se taj element u sadr`aju rje{enja o izvr{enju
iz ranga posebnog rje{enja o izricanju nov~ane kazne spu{ta tek na rang upozorenja, za ~iju }e pak realizaciju trebati provesti poseban postupak, predvi|en
~lanom 17. ZIP-a. Vidljivo je dakle da umjesto nekada{njeg jednog rje{enja o
izvr{enju, koje je sadr`avalo i odre|ivanje izvr{enja i rje{enje o izricanju
nov~ane kazne, sada imamo dva rje{enja, koja se donose u dva razli~ita
momenta, protiv kojih je pojedina~no mogu}e ulo`iti prigovor, a nakon toga
i `albu protiv odluke o prigovoru. Po mom mi{ljenju takvo rje{enje ~lana 209.
predstavlja korak nazad u odnosu na ranija rje{enja, ~ime }e se zakonodavac
zasigurno u najskorijoj budu}nosti morati pozabaviti. Na kraju, treba ista}i da
se prema odredbi stava drugog ovog ~lana prijetnja o izricanju nov~ane kazne
mo`e ista}i samo u rje{enju o izvr{enju, a nikako u posebnom rje{enju kojim
bi se odlu~ivalo o ovom pitanju naknadno.

11

Zakonodavac u ovoj odredbi odre|uje da se prijetnja izricanjem nov~ane kazne

mo`e izre}i prije svega izvr{eniku, pri ~emu se izvr{enikom ima smatrati kako
fizi~ka tako i pravna osoba koja je obaveznik ~inidbe. Kao novinu u ovom
stavu, zakonodavac je odredio da se prijetnja izricanjem nov~ane kazne sada
mo`e uputiti ne samo izvr{eniku - pravnoj osobi nego i odgovornoj osobi u
njoj, {to ranije nije bio slu~aj. Mo`e se re}i da je time poja~an pritisak na
izvr{enika pravno lice, jer se sada pored ka`njavanja pravnog lica mo`e kazniti i odgovorno lice u tom pravnom licu. Za o~ekivati je da ova mjera na izvjestan na~in osigura efikasnije ostvarivanje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, jer
}e od sada i odgovorno lice u pravnom licu biti zainteresovano za ispunjenje du`ne ~inidbe, s obzirom da je ono, prema odredbi ovog stava, sada i
li~no odgovorno za neispunjenje obaveze u izvr{nom postupku.

^lan 209 613

12

Postavlja se pitanje {ta zakonodavac podrazumijeva pod izrazom zaprijetiti...

da }e im izricati nov~ane kazne...? Da li se pod tim podrazumijeva samo
uop{tena prijetnja izricanjem nov~ane kazne u skladu sa ~lanom 17. ZIP-a
(npr. ... uz prijetnju da }e se izvr{eniku po prijedlogu tra`ioca izvr{enja izre}i
nov~ana kazna u skladu sa ~lanom 17. ZIP-a, ako ne izvr{i du`nu radnju u
datom mu roku...), ili je ve} na tom mjestu zakonodavac ovlastio izvr{ni sud
da zaprijeti izricanjem nov~ane kazne u sasvim konkretizovanom nov~anom
iznosu (npr. ...uz prijetnju da }e se izvr{eniku po prijedlogu tra`ioca izvr{enja
izre}i nov~ana kazna u iznosu od 3.000 KM, ako ne izvr{i du`nu radnju u
datom mu roku...). Po mom mi{ljenju, prema zakonskom tekstu, sud ve} prilikom dono{enja rje{enja o izvr{enju ima ovla{tenje da izvr{eniku zaprijeti izri canjem nov~ane kazne u konkretnom iznosu. Na osnovu toga, sud bi se trebao koristiti tom mogu}no{}u, naro~ito imaju}i u vidu potrebu efikasnog sprovo|enja postupka izvr{enja, te vjerovatnost da prijetnja izricanjem nov~ane
kazne u konkretnom iznosu ve} tada stvara svojevrsni pritisak na izvr{enika
da postupi po obavezi iz izvr{ne isprave.

13

Komentar uz stav 3: Zakonodavac u ovom stavu odre|uje kako sud postupa

u slu~aju ako izvr{enik ne ispuni svoju obavezu iz rje{enja o izvr{enju. Naime
prema odredbama ovog stava, sud }e u takvom slu~aju primijeniti ~lan 17.
ZIP-a kojim je na jedinstven na~in regulisan postupak izricanja nov~anih kazni,
bilo da se radi o nov~anoj kazni kao sredstvu izvr{enja, ili da se radi o izricanju nov~anih kazni kada je to posebnom odredbom ZIP-a odre|eno.

14

Kako smo to ve} ranije istakli u komentaru uz stav 2. ovog ~lana, na osnovu
analize odredbi ~lana 17. ZIP-a mogu}e je zaklju~iti da je zakonodavac ovakvim
rje{enjem u ~lanu 209, podijelio postupak ovog sredstva izvr{enja na dva
dijela. Prvi dio se odnosi na dono{enje rje{enja o izvr{enju, u kojem je pored
dozvole izvr{enja, sadr`ana i prijetnja izricanjem nov~anih kazni za slu~aj da
izvr{enik ne postupi po rje{enju o izvr{enju u ostavljenom mu roku. Druga
faza izvr{enja se sastoji u tome da sud, nakon {to ga o tome obavijesti tra`ilac
izvr{enja, donosi posebno rje{enje o izricanju nov~anih kazni, koje pod
odre|enim uslovima izvr{ava sud po slu`benoj du`nosti.

15

U praksi dono{enje ovog drugog rje{enja u skladu sa ~lanom 17. }e biti

slo`eno, zbog samih odredbi toga ~lana. Naime, prvi postulat ~lana 17. je da
se rje{enje o nov~anoj kazni ne mo`e donijeti prije nego se izvr{eniku, odnosno ka`njenoj osobi, omogu}i izja{njenje na okolnosti doga|aja (v. st. 4. ~lana
17). Primjenjeno na ovo sredstvo izvr{enja, to }e zna~iti da }e sud i pored
prijetnje o izricanju nov~ane kazne, sadr`anoj u rje{enju o izvr{enju, morati
prije dono{enja rje{enja o izricanju nov~ane kazne ponovo pozvati izvr{enika
na izja{njenje u povodu neizvr{enja njegove obaveze. ^ini se da se radi ne
samo o nepotrebnoj novoj obavezi za sud nego i nerazumljivom zahtjevu
zakonodavca koji }e nesumnjivo imati velikog uticaja na neefikasnost i du`inu
izvr{nog postupka. Druga, vrlo bitna karakteristika ~lana 17. je da po
dono{enju rje{enja o izricanju nov~ane kazne, izvr{enik ili tre}e lice na koga
se to rje{enje odnosi ima pravo prigovora, pri ~emu izjavljeni prigovor odla`e
izvr{enje rje{enja (v. ~lan 17 st. 8. u vezi sa ~lanom 13. st. 1. i 2.). Zna~i da
}e u slu~aju da izvr{enik ne ispuni du`nu obavezu u ostavljenom mu roku,

16

614 ^lan 209

on ne samo imati pravo na ponovno saslu{anje pred sudom na okolnosti zbog

kojih nije ispunio svoju obavezu nego }e izvr{enik imati i pravo ulaganja
prigovora na rje{enje o izricanju nov~ane kazne, koja se ne mo`e izvr{iti prije
njene izvr{nosti, odnosno prije odluke po prigovoru. K tomu jo{ treba dodati
da u rje{enju o izricanju nov~ane kazne sud ponovo mora izvr{eniku ostaviti paricioni rok za dobrovoljno pla}anje nov~ane kazne (v. ~lan 17 st. 5), koji
te~e od dana kada je rje{enje dostavljeno izvr{eniku, ako prigovor nije izjavljen, odnosno po dostavljanju odluke po prigovoru, ako je ovaj pravni lijek
ulo`en. Iz svega navedenog, nije te{ko zaklju~iti da je zakonodavac u procesnom smislu olako pristupio izmjenama ranijeg teksta ovog ~lana, i u odnosu na ranija rje{enja, u znatnoj mjeri ote`ao polo`aj tra`ioca izvr{enja kod
ovog sredstva izvr{enja.
17

S druge strane, izmjene odredbi o visini nov~anih kazni zasigurno }e doprinijeti ve}oj disciplini izvr{enika i odgovornih lica u izvr{enicima pravnim osobama. Naime, u ~lanu 17., koji se primjenjuje i kod sredstva izvr{enja iz ~lana
209., odre|eni su rasponi nov~anih kazni koje se mogu izre}i kako fizi~kim
(od 100 do 5.000 KM) tako i pravnim (od 1.000 do 100.000 KM) odnosno
odgovornim licima (od 500 do 5.000 KM). Za na{e prilike visoke kazne, po
zamislima zakonodavca, treba da odlu~uju}e uti~u na izvr{enika da ispuni
svoju obavezu. U okviru datih raspona, sud }e na osnovu kriterija iz ~lana
17. st. 5., za svaki konkretan slu~aj, odrediti ta~an iznos te kazne. Tra`ilac
izvr{enja mo`e da u prijedlogu za izvr{enje predlo`i iznos nov~ane kazne
kojom }e sud zaprijetiti izvr{eniku u slu~aju ne postupanja po rje{enju o
izvr{enju, ali valja napomenuti da tim prijedlogom sud nije vezan, te on
nov~anu kaznu mo`e izre}i i u vi{em i u ni`em iznosu od predlo`enog (v.
Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo
^ulinovi}, Beograd, 1940, str. 2230).

18

Pored toga, u ~lanu 17. st. 3. zakonodavac sada dopu{ta sudu da u cilju
izvr{enja rje{enja o izvr{enju ponavlja izricanje nov~anih kazni sve dok
izvr{enik ne postupi po nalogu suda (u tom smislu je zanimljiva i sudska
praksa u odnosu na primjenu ranijeg ZIP-a: Kad du`nik ispuni svoju
nenov~anu obavezu, u~ini du`nu nezamjenjivu radnju, makar i nakon protoka roka za ispunjenje, ali prije nego {to se donese rje{enje o provo|enju
izvr{enja rje{enja o izre~enoj nov~anoj kazni (~l. 225, st. 2 3 i 4. ZIP-a),
izre~ena nov~ana kazna se ne izvr{ava. Ovo stoga {to izvr{enje (uvjetno)
izre~ene nov~ane kazne iz ovog propisa nije sankcija za nepravodbno izvr{enje
du`ne obaveze, nego je to uz izricanje nove nov~ane kazne sredstvo
prinude na izvr{enje obaveze, pa ono gubi svaki smisao i svrhovitost nakon
{to je obaveza ispunjena., Os Dubrovnik, G`-486/85, od 7.6.1985. PSP 28/108,
navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri,
prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb,
1994, str. 173). Prema novom zakonskom tekstu ~lana 209. a i odredbama
~lana. 17. st. 3, sada kod ponavljanja izricanja nov~ane kazne, izvr{ni sud vi{e
ne mora davati izvr{eniku novi paricioni rok za postupanje po izvr{noj ispravi
(kako je to bilo ranije), nego }e sud jednostavno na novi prijedlog tra`ioca
izvr{enja samo donositi i izvr{avati nova rje{enja o nov~anoj kazni. Pri tome
sud vi{e nije vezan niti visinom prethodno izre~ene kazne (razumije se u

^lan 209 615

okviru odre|enih raspona), niti maksimalnim iznosom koji se sveukupno mo`e

izre}i (raniji deseterostruki iznos prvobitno izre~ene kazne). To zna~i da }e sud
sada biti u mogu}nosti da odmah u prvom rje{enju o izricanju nov~ane kazne
izrekne maksimalno dozvoljeni iznos nov~ane kazne za pojedine kategorije
izvr{enika i da onda tu kaznu, u istoj visini, izri~e neograni~en broj puta, sve
dok izvr{enika ne prinudi na ispunjenje du`ne ~inidbe. Analiziraju}i ovo pravilo, lako je zaklju~iti da sud ima i mogu}nost da kod ponavljanja izricanja
nov~ane kazne progresivno pove}ava njen iznos (pod uslovom da prva
nov~ana kazna ne glasi na maksimalna iznos) sve do dozvoljenog limita po
pojedina~no izre~enoj kazni.
19

Iz gore navedenih analiza o slo`enosti postupka izricanja i naplate nov~anih

kazne kod ovog sredstva izvr{enja, jasno proizlazi da je na sudu velika odgovornost da, imaju}i u vidu hitnu prirodu izvr{nog postupka, odre|enu ~l. 5.
ZIP-a, {to je mogu}e vi{e skrati trajanje tog postupka time {to }e ve} u
rje{enju o izvr{enju zaprijetiti izricanjem konkretne nov~ane kazne u takvom
iznosu, da }e sama prijetnja njom na izvr{enika stvoriti dovoljan pritisak da
on ispuni svoju ~inidbu. Naravno, kriteriji za odre|ivanje visine nov~ane kazne
su ve} dati u st. 5. ~lana 17., no sud treba da bude svjestan opasnosti da
}e, ukoliko izvr{enik ne postupi ni po rje{enju o izricanju nov~anih kazni,
morati ponovo primijeniti dugotrajni postupak njenog izvr{enja, odnosno izricanje nove kazne, doprinose}i na taj na~in i dugotrajnosti izvr{nog postupka.

20

Na kraju, treba ista}i da je zakonodavac odredio da }e sud izricati nov~ane

kazne samo po zahtjevu tra`ioca izvr{enja. Dakle, nema vi{e postupanja po
slu`benoj du`nosti, kako je to ranije odre|ivano kod ovog sredstva izvr{enja,
i sud vi{e nije obavezan da prati izvr{enje rje{enja za ra~un tra`ioca izvr{enja.
Umjesto toga, sada je obaveza tra`ioca izvr{enja da u skladu sa svojim interesima prati razvoj izvr{nog postupka, te da pravodobno reaguje prema sudu
u vidu prijedloga predvi|enim ovim stavom. Time je sud stavljen u pasivniju ulogu u odnosu na ranija rje{enja, {to bi generalno trebalo da doprinese
i efikasnijem radu suda i efikasnijem izvr{nom postupku uop{te.

21

Komentar uz stav 4: Kako je ve} re~eno u posljednjem pasusu komentara uz

stav 3., zakonodavac je ulogu suda u ovom sredstvu izvr{enja nastojao maksimalno pasivizirati, elimini{u}i sve one radnje suda koje su se po ranijim
rje{enjima u ovom sredstvu izvr{enja vr{ile po slu`benoj du`nosti. Slijede}i isti
princip, fakti~ki u stavu 4. ovog ~lana zakonodavac odre|uje da sud postupa
po donesenim rje{enjima (rje{enju o izvr{enju ili rje{enju o izricanju nov~ane
kazne), ne vode}i ra~una da li je izvr{enik u me|uvremenu postupio po
nalogu suda.

22

Naime, jasno je da je na izvr{eniku sada obaveza da na odre|eni na~in zaustavi sud u njegovom postupanju (bilo dono{enju rje{enja o izricanju nov~ane
kazne, bilo izvr{enju te kazne po slu`benoj du`nosti), ukoliko je on svoju
obavezu ispunio, ali samo tako {to }e sudu prilo`iti nesumnjive dokaze o
tome. Da bi omogu}io sudu da u ovakvom slu~aju {to lak{e donese odluku
po zahtjevu izvr{enika, odnosno da u {to je ve}oj mjeri ograni~i dokazivanje
i spor pred sudom oko ove ~injenice, zakonodavac je odredio da se prijed-

616 ^lan 210

logu izvr{enika mo`e udovoljiti samo ako se na okolnost ispunjenja njegove

obaveze prilo`e nesumnjivi dokazi. [ta se smatra nesumnjivim dokazima
zakonodavac ne daje odgovor, ali kao primjer navodi: ovjerenu pismenu potvrdu tra`ioca izvr{enja, zapisnik sudskog izvr{ioca, nalaz i mi{ljenje sudskog
vje{taka i sl. Zakonodavac je dakle ostavio otvorenim pitanje nesumnjivosti
drugih dokaza u ovom smislu, i mogu}nosti da se krug poimence pomenutih nesumnjivih dokaza i pro{iri. Me|utim, pri razmatranju njihove nesumnjivosti, uvijek treba imati u vidu da je iz kvalitete pobrojanih dokaza kao
nesumnjivih vidljivo da je zakonodavac zahtijevao vrlo visoke standarde sigurnosti da se odre|ena ~injenica i dogodila.
23

Komentar uz stav 5: Izvr{enik ima obavezu da svoju obavezu iz izvr{ne

isprave ispuni samo ukoliko ispunjenje zavisi od njegove volje. Ako izvr{enje
te obaveze ne zavisi od njegove volje, zakonodavac izri~ito odre|uje da tra`ilac
izvr{enja ne mo`e tra`iti prisilno ispunjenje nego naknadu pretrpljene {tete.
Kada }e to biti zavisi od okolnosti svakog pojedina~nog slu~aja, pri ~emu je
vrlo bitno istaknuti da sud o tome treba da vodi ra~una po prigovoru
izvr{enika, a nikako po svojoj slu`benoj du`nosti.
^lan 210.
Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na trpljenje i ne~injenje
(1) Ako je izvr{enik du`an trpiti preduzimanje neke radnje ili se suzdr`avati
od njenog preduzimanja, sud }e, na prijedlog tra`ioca izvr{enja koji tvrdi
da se izvr{enik pona{a protivno svojoj obavezi, rje{enjem nalo`iti
izvr{eniku da se pona{a u skladu sa svojom obavezom i zaprijetiti mu
nov~anom kaznom u skladu sa ~lanom 17. ovog zakona ako se nastavi
tako pona{ati.
(2) Tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog da se izvr{eniku izrekne
nov~ana kazna zato {to se i nakon naloga suda pona{ao protivno svojoj
obavezi u roku od 15 dana od saznanja za takvo pona{anje, a najkasnije u roku od jedne godine od povrede obaveze. Ako ovi rokovi bezuspje{no proteknu, sud }e rje{enjem odbiti zahtjev za izricanje nov~ane
kazne i obustaviti postupak, a tra`ilac izvr{enja gubi pravo na podno{enje
novog prijedloga za izvr{enje na osnovu te izvr{ne isprave.
(3) Na izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lana 209. ovog zakona.

Op}enito: Ovaj ~lan je u potpunosti promijenjen u odnosu na raniji zakonski tekst. Pored toga {to se vi{e nov~ana kazna ne odre|uje istim rje{enjem
kojim se izvr{eniku ostavlja naknadni rok da svoje pona{anje uskladi sa obavezom iz izvr{ne isprave (kako je to bilo regulisano ranije), ovaj ~lan vi{e ne
sadr`i niti odredbe o obaveznom jemstvu koje izvr{enik, na zahtjev tra`ioca
izvr{enja, mora da polo`i po osnovu osiguranja naknade {tete, a koja zbog
pona{anja suprotno obavezi iz izvr{ne isprave, mo`e nastati na strani tra`ioca
izvr{enja.

^lan 210 617

Komentar uz stav 1: Ovo sredstvo izvr{enja primjenjuje se na izvr{enje odluka po kojima je izvr{enik u obavezi da ne{to trpi ili se suzdr`i od poduzimanja radnje na koju bi ina~e bio ovla{ten. Nalo`ena obaveza trpljenja ili
suzdr`avanja od preduzimanja radnje u pravilu postaje izvr{na od
pravosna`nosti sudske odluke kojom je ta obaveza izvr{eniku i nalo`ena (v. ~l.
25. stav 2), a ne po protoku paricionog roka, kako je to odredjeno za radnju
davanja ili ~injenja (tako v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 557). Od tog
momenta izvr{enik se dakle vi{e ne smije protiviti odre|enim radnjama povjerioca odnosno ne mo`e da vr{i radnje nazna~ene u izvr{noj ispravi.

Kao primjeri radnje trpljenja ili suzdr`avnja od njenog poduzimanja mogu se

navesti: trpljenje prolaza preko nekretnine (Kad postoji slu`nost prolaza u
korist vjerovnikove nekretnine na strani du`nika, kao vlasnika poslu`nog
dobra, postoji du`nost trpljenja da se preko njegova zemlji{ta prolazi u opsegu
te slu`nosti. Ovo trpljenje du`nika u izvr{nom postuku ostvaruje se samo
nov~anim ka`njavanjem u smislu ~l. 226. u vezi s ~l. 225 ZIP-a, a ne
uvo|enjem u posjed prolaza vjerovnika, uz prisutnost slu`bene osobe suda.,
Os Zadar, G`-847/82, od 10.XII 1982. PSP 22/111, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan
21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 175),
uzdr`avanje od podizanja objekta na odre|enom mjestu koji mo`e da smeta
tra`iocu izvr{enja ili mu pri~injava {tetu, pravo da se razgleda predmet zakupa prije isteka zakupa, obaveza da se ne nabavlja odnosno ne prodaje druga
roba, osim one ugovorene i sl. Obaveza trpljenja ili propu{tanja mo`e dakle
poticati iz stvarnopravnih (vlasni{tvo, slu`nosti, posjed) ali i iz obligacionopravnih odnosa.

Kako je ve} nagla{eno, zakonodavac je izmijenio ovu odredbu u odnosu na

raniji tekst zakona tako da se rje{enjem o izvr{enju, kojim se izvr{eniku ostavlja naknadni rok za uskla|ivanje svog pona{anja, istovremeno vi{e ne izri~e
nov~ana kazna, nego se tim rje{enjem izvr{eniku samo izri~e prijetnja da }e
mu se u slu~aju nepostupanja po rje{enju o izvr{enju, izre}i nov~ana kazna
u skladu sa ~lanom 17. ZIP-a. Kako je to ve} ranije istaknuto uz komentar
stava 2. ~lana 209., mi{ljenja sam da je vezivanjem za ~lan 17. Zakona, zakonodavac kod ovakvih sredstava izvr{enja (iz ~lanova 209. i 210.) dodatno
opteretio rad suda (dodaju}i im odre|eni broj obaveznih radnji, npr. saslu{anje
izvr{enika prije izricanja nov~ane kazne, posebno pravo na prigovor protiv tog
rje{enja) i ugrozio i onako slabu efikasnost postupka izvr{enja gdje se oni ostvaruju izricanjem nov~anih kazni.

U vezi zna~enja formulacije zakonodavca kojom odre|uje da }e sud prilikom

dono{enja rje{anja o izvr{enju izvr{eniku zaprijetiti izricanjem nov~ane kazne,
upu}uje se ~italac na podrobniju analizu koja je data uz komentar stava 2.
~lana 209. ZIP-a.

Da bi rje{enjem o izvr{enju sud nalo`io izvr{eniku ispunjenje obaveze iz

izvr{ne isprave uz prijetnju izricanjem nov~ane kazne, zakonodavac tra`i samo
da tra`ilac izvr{enja tvrdi da se izvr{enik pona{a protivno obavezi iz izvr{ne

618 ^lan 210

isprave. Dakle, vi{e se ne tra`i da tra`ilac izvr{enja dokazuje ili ~ini vjerovatnim da je izvr{enik zaista postupio protivno obavezi iz izvr{ne isprave, nego
se sada tra`i samo tvrdnja tra`ioca izvr{enja o tome (sli~no, v. Komentar
zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ^ulinovi},
Beograd, 1940, str. 2235). Ovakvo rje{enje se u odnosu na ono ranije ~ini i
logi~nim, s obzirom da su rje{enja o izvr{enju i rje{enja o izricanju nov~ane
kazne prema ~lanu 17. sada dva odvojena rje{enja, po sadr`ini i vremenu njihovog dono{enja. Da li je ili ne izvr{enik zaista postupio protivno obavezi iz
izvr{ne isprave, u momentu dono{enja rje{enja o izvr{enju vi{e nije relevantno s obzirom da nikakve materijalne posljedice po imovinu izvr{enika rje{enje
o izvr{enju jo{ uvijek nema. To rje{enje je samo neka vrsta upozorenja za
izvr{enika {ta mo`e o~ekivati pri ponovljenoj povredi obaveze iz izvr{ne
isprave. Materijalne posljedice po imovinu izvr{enika }e nastupiti tek ukoliko
on ne postupi po rje{enju o izvr{enju (odnosno izvr{noj ispravi) i sud izrekne
nov~anu kaznu u skladu sa ~lanom 17. Me|utim, treba imati u vidu da
izvr{enik, ukoliko tvrdnja tra`ioca izvr{enja da je postupio protivno obavezi iz
izvr{ne isprave nije ta~na, ima dvostruku mogu}nost da tu tvrdnju i osporava. Prva je mogu}nost isticanjem prigovora protiv rje{enja o izvr{enju, a druga
prilikom njegovog saslu{anja na okolnosti slu~aja, koje je izvr{ni sud obavezan
izvesti prije dono{enja rje{enja o izricanju nov~ane kazne.
7

Ina~e, nov~ane kazne mogu se odrediti samo zbog protivne radnje, koja je
u~injena poslije dozvole rje{enja, a ne i za onu radnju koja bi bila u~injena
u vremenu izme|u podno{enja prijedloga i dozvole izvr{enja (sli~no rje{enje
postojalo je i prema Zakonu o izvr{enju i obezbje|enju iz 1937, v. Komentar
zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ^ulinovi},
Beograd, 1940, str. 2237). Po tome se dakle da zaklju~iti da se izvr{enik mo`e
neka`njeno pona{ati protivno obavezi iz izvr{ne isprave prije no {to rje{enje
o izvr{enju bude doneseno, s tim da prava materijalna sankcija slijedi po
njega tek u slu~aju da se na isti na~in pona{a i nakon dono{enja rje{enja o
izvr{enju.

Komentar uz stav 2: Pored ve} istaknutih razlika u odnosu na tekst ranijeg

zakona, ovdje bih `elio da istaknem jo{ jednu bitnu novinu kod ovog sredstva izvr{enja. Naime, prema ranijim odredbama, sud je kod ovog sredstva
izvr{enja (kao u ostalom i kod izvr{enja iz sada{njeg ~lanu 209. ZIP-a, ranijeg 225) ve} u samom rje{enju o izvr{enju izricao nov~anu kaznu, te je prinudno napla}ivao po slu`benoj du`nosti. U takvoj situaciji, dakle, sud je bio
optere}en zadatkom da po slu`benoj du`nosti prati provo|enje rje{enja o
izvr{enju i pona{anje izvr{enika, {to je svakako optere}ivalo kapacitete suda,
te ~inilo ovo sredstvo izvr{enja u izvjesnoj mjeri nerealnim i neefikasnim.

Prema novim rje{enjima u ovom ~lanu, izvr{ni sud o provo|enju rje{enja o

izvr{enju i pona{anju izvr{enika nakon dono{enja tog rje{enja, vi{e ne vodi
ra~una po slu`benoj du`nosti. Sud je sada u poziciji da izri~e nov~ane kazne
posebnim rje{enjem, i to samo po zahtjevu tra`ioca izvr{enja, koji tvrdi da
se izvr{enik pona{ao suprotno svojoj obavezi iz izvr{ne isprave odnosno
rje{enja o izvr{enju. Dakle, tra`ilac izvr{enja je sada taj koji vr{i kontrolu
pona{anja izvr{enika i upozorava sud na nepostupanje po izvr{noj ispravi. Na

^lan 210 619

ovaj na~in provo|enje izvr{enja ovim sredstvom je dovedeno u sklad sa

prinicpom dispozitivnosti ve} izra`enim u ~lanovima 3. (pokretanje postupka),
38. (povla~enje i ograni~enje prijedloga) i 60. (odlaganje izvr{enja na prijedlog tra`ioca izvr{enja) ZIP-a, po kojima je tra`iocu izvr{enja prepu{tena inicijativa za ostvarivanje i za{titu svojih prava u okviru izvr{nog postupka.
10

Zakonodavac kao novinu sada tra`iocu izvr{enja odre|uje i subjektivne i objektivne rokove u kojima mo`e predlo`iti izricanje nov~ane kazne izvr{eniku, kao
posljedicu njegovog nepostupanja po obavezi iz izvr{ne isprave. Tako sada to
svoje pravo tra`ilac izvr{enja mo`e koristiti u subjektivnom roku od 15 dana
od kada je saznao za sporno pona{anje izvr{enika, odnosno objektivnom roku
od jedne godine od kada je izvr{enik obavezu iz izvr{ne isprave povrijedio.
Radi se dakle o zastarnim rokovima koji su neuporedivo kra}i od onih predvi|enim op{tim pravilima iz ZOO, ~ijim se protekom gasi samo mogu}nost
prinudnog ostvarenja obaveze iz izvr{ne isprave, ali ne i sama obveza, koja
tada postaje naturalna obaveza. Na iste posljedice zastare, kao i one iz ZOO,
jasno ukazuje zakonski tekst ovog ~lana koji izri~ito predvi|a da tra`ilac
izvr{enja gubi pravo na podno{enje novog prijedloga za izvr{enje na osnovu
te izvr{ne isprave.. S obzirom da u istoj stvari ve} postoji izvr{na isprava
(presu|ena stvar), tra`ilac izvr{enja dakle ne}e biti u mogu}nosti da izdejstvuje novu izvr{nu ispravu u novom sudskom postupku, ~ime je jasno da obaveze
izvr{enika iz postoje}e izvr{ne isprave poprimaju novi, naturalni karakter.

11

U vezi sa gore navedenim postavlja se i zanimljivo pitanje kolika je vremen ska va`nost rje{enja o izvr{enju kod ovog sredstva izvr{enja, odnosno koliko
dugo doneseno rje{enje o izvr{enju mo`e slu`iti kao osnov za dono{enje
posebnog rje{enja o izricanju nov~ane kazne, ukoliko izvr{enik nastavi da se
pona{a suprotno svojim obavezama? Drugim rije~ima, da li }e se tra`ilac izvr{enja mo}i koristiti opisanim mehanizmom prinude (dono{enjem rje{enja o izricanju nov~ane kazne) i ukoliko izvr{enik, recimo, tri godine nakon donesenog
rje{enja o izvr{enju, prvi put postupi suprotno obavezi iz izvr{ne isprave?
Kako sama odredba u tom smislu ne daje nikakav konkretan odgovor, smatramo da se odgovaraju}e rje{enje jedino mo`e na}i u op{tim pravilima Zakona
o obligacionim odnosima, koja se odnose na zastaru prinudnog ostvarenja
obaveze iz sudskih odluka. Dakle, zastarni rok od 10 godina bi va`io i za
obavezu izre~enu rje{enjem o izvr{enju, pri ~emu bi tra`ilac izvr{enja morao
tra`iti izricanje nov~ane kazne izvr{eniku u strogim subjektivnim i objektivnim rokovima, ve} naprijed opisanim. Dakle, u ovom smislu, rje{enje o
izvr{enju bi se moglo tretirati kao posebna sudska odluka, razli~ita od izvr{ne
isprave, kojom je utvr|ena osnovna obaveza za izvr{enika.

12

Kod sporova zbog smetanja posjeda ~est je slu~aj da se rje{enjem o smetanju posjeda nala`e trpljenje i ne~injenje izvr{enika pod prijetnjom nov~ane
kazne (dispozitiv obi~no sadr`i tekst kao npr. zabrana daljeg uznemiravanja
posjeda pod prijetnjom nov~ane kazne). Takva mogu}nost formulacije dispozitiva rje{enja proizlazi iz odredbe ~l. 84. FBiH Zakona o vlasni~kopravnim
odnosima odnosno ~lana 79. RS Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima. U praksi se javljaju slu~ajevi da dispozitivi ovih rje{enja sadr`e kako
uop{tene formulacije o prijetnjama nov~anim kaznama u slu~aju ponovljenog

620 ^lan 210

smetanja (bez navo|enja konkretnog nov~anog iznosa) tako i rje{enja gdje se

ve} u njima, za slu~aj ponovljenog smetanja, navodi konkretni nov~ani iznos
koji }e se izre}i kao nov~ana kazna (npr. pod prijetnjom nov~ane kazne od
10.000 KM), u slu~aju nepostupanja po rje{enju o smetanju posjeda (zanimljiva je i sa tog stanovi{ta i sljede}a odluka suda: U postupku zbog smetanja
posjeda sud je izrekom rje{enja ovla{ten samo zaprijetiti nov~anom kaznom,
a o visini te kazne odlu~it }e se u izvr{nom postupku, Os Zagreb, G`3523/87-2, od 26.5.1987. godine, Informator, br. 3616/88 i Izv, navedeno po
Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994I., str.
174)
13

U oba ova slu~aja postavlja se pitanje odnosa tih rje{enja i eventulano rje{enja
o izricanju nov~ane kazne prema ~l. 210. ZIP-a. U prvom slu~aju, kada rje{enje
o smetanju posjeda ne sadr`i konkretan nov~ani iznos (formulacija zabrana
daljeg uznemiravanja posjeda pod prijetnjom nov~ane kazne), smatram da ne
postoje nikakve prepreke da se na te slu~ajeve ~lan 210. primijeni u cijelosti
(prvo prijetnja nov~anom kaznom u rje{enju o izvr{enju, a onda posebno
rje{enje o izricanju nov~ane kazne prema ~lanu 17. ZIP-a). Me|utim, ako se
radi o ovoj drugoj vrsti rje{enja o smetanju posjeda (formulacija tipa pod prijetnjom nov~ane kazne od 10.000 KM), gdje se ve} u tom rje{enju odre|uje
konkretni iznos nov~ane kazne za slu~aj nepostupanja po toj izvr{noj ispravi,
situacija je unekoliko druga~ija. Smatram naime da se u ovakvim slu~ajevima
~lan 210. ima tako primijeniti da izvr{ni sud, po zahtjevu tra`ioca izvr{enja,
vi{e ne treba donositi rje{enje o izvr{enju sa prijetnjom izvr{eniku da }e mu
se u slu~aju daljeg postupanja suprotno njegovim obavezama, na prijedlog
tra`ioca izvr{enja, izre}i nov~ana kazna, s obzirom da je ta kazna ve} izre~ena
u samoj izvr{noj ispravi (sli~no, v. Komentar zakona o izvr{enju i
obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ^ulinovi}, Beograd, 1940, str. 2237,
isto, Novi sudski izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 115).
Tra`ilac izvr{enja }e dakle, kod ovih slu~ajeva, u prijedlogu za izvr{enje tra`iti
od izvr{nog suda da ve} u rje{enju o izvr{enju izvr{eniku izrekne nov~anu
kaznu u iznosu navedenim u izvr{noj ispravi (rje{enju o smetanju posjeda),
a samu naplatu te kazne bi trebao vr{iti izvr{ni sud nakon izvr{nosti rje{enja
o izvr{enju, i to po slu`benoj du`nosti (analogno ~lanu 17. stav 6.).

14

Zanimljiv je ovdje i odnos zaprije}enog, konkretnog nov~anog iznosa iz

izvr{ne isprave sa iznosima koji su navedeni u ~lanu 17. ZIP-aa. Naime, postavlja se pitanje da li je izvr{ni sud obavezan konkretnim nov~anim iznosom
iz izvr{ne isprave, bez obzira na ~injenicu da je ona odre|ena preko ili ispod
maksimuma odre|enog ~lanom 17, odnosno bez obzira {to izvr{ni sud smatra
da je s obzirom na okolnosti slu~aja zaprije}eni iznos odre|en u previsokom
ili preniskom iznosu? S tim u vezi je i pitanje da li izvr{ni sud, u slu~aju
da naplata prvo izre~ene kazne ne polu~i rezultate, tj. ne prisili izvr{enika na
pona{anje u skladu sa izvr{nom ispravom, mo`e prilikom izricanja naredne
nov~ane kazne, njen iznos povisiti, u granicama predvi|enim ~lanom 17?

15

Po mom mi{ljenju, kao odgovor na prvo pitanje, generalno bi trebalo imati u

vidu da je izvr{ni sud uvijek vezan dispozitivom izvr{ne isprave u kojoj je

^lan 211 621

definisana i obaveza izvr{enika. Preciznije, prijedlog za izvr{enje je taj koji

opredjeljuje izvr{ni sud u njegovom postupanju, s tim da taj prijedlogu u
svemu mora biti saobrazan izvr{noj ispravi u pogledu odre|ivanja obaveze
izvr{enika. Dakle, kao zaklju~ak, smatram da je izvr{ni sud uvijek kod prvog
izricanja nov~ane kazne vezan onim iznosom kazne navedenim u izvr{enoj
ispravi, bez obzira {to izvr{ni sud smatra da je njen iznos odre|en previsko
ili prenisko, odnosno iznad ili ispod zakonom odre|enog iznosa. Za izvr{ni
sud taj iznos je utvr|en izvr{nom ispravom, i po prijedlogu tra`ioca izvr{enja,
on bi morao da taj iznos nov~ane kazne i izrekne u rje{enju o izvr{enju.
16

Kada se ti~e problema vi{estrukog izricanja nov~ane kazne odre|ene izvr{nom

ispravom, gdje prvobitno izricanje i naplata te kazne nije privolila izvr{enika
na postupanje u skladu sa izvr{nom ispravom, smatramo da je izvr{ni sud
ovla{ten da iznos izre~ene kazne mijenja sa svakim novim rje{enjem o izricanju nov~ane kazne. Pri tome bi se imalo pretpostaviti da je iznos nov~ane
kazne iz izvr{ne isprave u stvari utvr|en od strane izvr{nog suda, ~ime bi
se onda otvorila mogu}nost za primjenu ~l. 17. st. 3., po kojem svaki slijede}i
iznos nov~ane kazne mo`e biti utvr|en u druga~ijoj visini (vi{i ili ni`i), pod
uslovom da nov~ani iznos iz izvr{ne isprave ve} nije dosegao maksimum
iznosa utvrdjenog u ~lanu 17. ZIP-a. Svako druga~ije rje{enje bi vodilo formalisti~kom tuma~enju prava, gdje bi izvr{ni sud bio li{en instrumenata za
efikasno sprovo|enje izvr{enja, za koje je ipak u krajnjoj liniji on odgovoran.

17

Komentar uz stav 3: Ovaj stav upu}uje na shodnu primjenu ~lana 209., {to
se ~ini i logi~nim. Naime, po svojoj tehnici izvr{enja, ovo sredstvo se u su{tini
ne razlikuje od onog predvi|enog u ~lanu 209., s obzirom da se u oba slu~aja
radi o onim obavezama izvr{enika ~ije ispunjenje zavisi isklju~ivo od njegove
volje.
Me|utim, s obzirom da ~lan 210. detaljno odre|uje na~in dono{enja rje{enja
o izvr{enju te rje{enja o izricanja nov~ane kazne ({to se po tehnici odre|ivanja i sprovo|enja izvr{enja ne razlikuje od onog predvi|enog ~lanom 209.), a
~lan 17. tehniku izricanja nov~ane kazne te njenu prisilnu naplatu, ne vidim
koje bi se odredbe ~lana 209., osim onih predvi|enim u njegovim stavovima
4. i 5., mogle shodno primjenjivati u ~lanu 210. Po meni samo ta dva stava
bi mogla na}i mjesta za primjenu u ~lanu 210. Zakona.
Za podrobniju analizu zna~enja stavova 4. i 5. ~lana 209. na ovom mjestu se
upu}uje na komentare date uz taj ~lan.
^lan 211.
Izvr{enje radi uspostavljanja prija{njeg stanja
(1) Ako je zbog pona{anja izvr{enika protivno obavezi iz izvr{ne isprave
nastala promjena koja nije u skladu s pravom tra`ioca izvr{enja, sud }e
ovlastiti tra`ioca izvr{enja, na njegov prijedlog, da sam, a po potrebi i
uz pomo} sudskog izvr{ioca, uspostavi prija{nje stanje na tro{ak i rizik
izvr{enika.

622 ^lan 211

(2) U pogledu polaganja iznosa potrebnog za podmirenje tro{kova za

uspostavljanje prija{njeg stanja i odre|ivanja kona~ne visine tih tro{kova
primjenjuju se odredbe o tro{kovima za izvr{enje radnje koju mo`e pored
izvr{enika obaviti i drugo lice.
(3) Ako je do promjena iz stava 1. ovog ~lana do{lo nakon nastanka izvr{ne
isprave, sud }e postupiti u skladu s odredbom stava 1. ovog ~lana tek
po{to utvrdi da je do promjene do{lo zbog pona{anja izvr{enika.
1

Op}enito: U odnosu na ranija zakonska rje{enja, ovaj ~lan sadr`i novi stav
tre}i, dok su prvi i drugi stav u potpunosti istovjetni ranijem zakonskom tekstu.
Osnovni cilj uvo|enja novog stava tre}eg je htijenje zakonodavca da uspostavu prija{njeg stanja odredi na tro{ak i rizik izvr{enika samo u slu~aju ako
je promjenu stanja izazvao izvr{enik, i to nakon dono{enja izvr{ne isprave.
Iako je to u praksi bio dosta rijedak slu~aj, od sada izvr{enik vi{e ne snosi
tro{kove uspostave prija{njeg stanja za slu~aj da promjenama tog stanja on
ni~im nije doprinio.

Komentar uz stav 1: Primjena ovog ~lana dolazi u obzir naj~e{}e kada obaveza
iz izvr{ne isprave glasi na trpljenje ili propu{tanje odre|ene radnje. Naime,
nekad }e postojati situacija da, uprkos primjeni ~lana 210. i izre~enim
nov~anim kaznama prema ~lanu 17. ZIP-a, sve posljedice postupanja izvr{enika
protivno izvr{noj ispravi ne budu otklonjene. Pri tome nije vi{e od uticaja ni
~injenica da se izvr{enik prinudnim radnjama prinudio da vi{e ne poduzima
zabranjene radnje. Dakle, kao posljedica pona{anja izvr{enika nakon dono{enja
izvr{ne isprave u odre|enim situacijama }e ostati odre|eno novouspostavljeno
stanje, ~ak i ako se izvr{enik vi{e ne pona{a suprotno svojoj obavezi (npr.
ru{enje ograde izme|u dvije parcele, izgradnja odre|enih objekata koji smetaju tra`iocu izvr{enja, zapre~avanje puta kao nu`nog prolaza i sl.).

U takvim slu~ajevima zakon predvi|a posebnu vrstu dopunskog izvr{enja,

gdje tra`ilac izvr{enja, pored ka`njavanja izvr{enika nov~anim kaznama za
pona{anje suprotno obavezi iz izvr{ne isprave, mo`e od suda tra`iti da se
uspostavi i ranije postoje}e stanje stvari. Treba naglasiti da se ovim izbjegava
novo vo|enje parnice radi uspostave ranijeg stanja, {to bi ina~e bilo nu`no,
a tra`ilac izvr{enja svoja prava ostvaruje odmah u izvr{nom postupku (tako:
Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima
za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str.
194, Novi sudski izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 116). Pod
tim uslovima sud }e, na zahtjev tra`ioca izvr{enja, u istom rje{enju kojim je
odredio mjere iz ~lana 210., ovlastiti tog tra`ioca da on sam ili preko drugog
lica uspostavi ranije postoje}e stanje, a mo`e to odrediti i posebnim rje{enjem,
ako tra`ilac izvr{enja takav zahtjev podnese naknadno. Iako zakonski tekst ne
predvi|a davanje ovla{tenja drugom licu za poduzimanje neophodnih radnji,
imaju}i u vidu komentar uz stav 1. ~lana 208. kao i ~injenicu da tra`ilac
izvr{enja jednostavno ne}e uvijek biti u poziciji da sam uspostavi ranije stanje bez anga`mana drugog lica koje ima stru~ne kvalifikacije za to (da ukloni

^lan 211 623

putem bagera prepreku sa zemlji{ta na kojoj postoji slu`nost puta, npr.), mislim da sudska praksa treba dozvoliti tra`iocu izvr{enja da analogno ~lanu
208., on mo`e od suda tra`iti ovla{tenje za poduzimanje radnji radi uspostave
ranijeg stanja kako za sebe tako i za drugo lice (sli~no Komentar zakona o
izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ^ulinovi}, Beograd, 1940,
str. 2238). Za detaljnije analize ko mo`e biti drugo lice i koji je njihov status u okviru izvr{nog postupka upu}ujemo na komentar uz ~lan 208. stav 1.
Nadalje, treba napomenuti da sud odre|uje postupanje sudskog izvr{ioca kao
jednu vrstu obezbje|enja i pomo}i vr{enju neophodnih radnji, ali samo po
prethodnom obrazlo`enom zahtjevu tra`ioca izvr{enja i uz uslov da je to po
procjeni suda zaista i neophodno.
4

Pored toga {to sredstvo izvr{enja iz ovog ~lana naj~e{}e slu`i kao dopunsko
onom predvi|enim u ~lanu 210., ono kao takvo mo`e slu`iti i uz druga sredstva izvr{enja. Isto tako treba imati u vidu da pored toga {to uspostava
prija{njeg stanja uglavnom funkcioni{e kao dopunsko, ono se mo`e tra`iti i
kao samostalno, posebno sredstvo izvr{enja (tako v. Komentar Zakona o
izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi},
Beograd, 1987, str. 560).

Kod ovog sredstva izvr{enja treba primijetiti da ono dolazi u obzir samo u
slu~aju da je do promjene stanja od strane izvr{enika do{lo nakon dono{enja
izvr{ne isprave. Prema tome, samo promjena stanja utvr|enog izvr{nom
ispravom mo`e dovesti do primjene ovog sredstva izvr{enja. U suprotnom,
ako je uspostava ranijeg stanja predvi|ena ve} samom izvr{nom ispravom, tad
sud za uspostavu takvog stanja mo`e odrediti samo ono sredstvo izvr{enja iz
~lana 208., za radnje koje mo`e obaviti i drugo lice (tako v. Komentar Zakona
o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi},
Beograd, 1987, str. 560, Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom
praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti},
Beograd, 1978, str. 195).

Komentar uz stav 2: Uspostava prija{njeg stanja je gotovo uvijek povezana

sa odre|enim nov~anim izdacima. Zbog toga tra`ilac izvr{enja ima zakonsku
mogu}nost da te tro{kove ne samo nadoknadi nego da od suda zatra`i da
obave`e izvr{enika da ih i prije poduzimanja neophodnih radnji i predujmi.
Pri tome zakon odre|uje da se predumljivanje tih tro{kova, njihovo kona~no
utvr|ivanja te pla}anje obavlja prema pravilima iz ~lana 208.
U vezi sa primjenom pravila iz ~lana 208., ovdje se upu}uje na komentar dat
u sklopu tog ~lana.

Komentar uz stav 3: Kao {to je ve} re~eno u uvodu komentara za ovaj ~lan,
radi se o novom stavu koji u ranijem tekstu zakona nije postojao.
Najprije bismo `eljeli ukazati na nespretnu formulaciju teksta prvog dijela ovog
stava. Naime, zakonodavac u ovom stavu kao preduslov za njegovu primjenu
odre|uje da se on ima primijeniti samo ako je do promjena iz stava 1. ovog
~lana do{lo nakon nastanka izvr{ne isprave.... U vezi sa tim, moglo bi se

624 ^lan 212

argumentum a contrario zaklju~iti da do uspostave pre|a{njeg stanja po ovom

sredstvu izvr{enja mo`e do}i i ako je obaveza uspostave ranijeg stanja predvi|ena samom izvr{nom ispravom. Iako je moje mi{ljenje povodom ovog problema ve} navedno uz komentar stava 1. ovog ~lana, `elio bih jo{ jednom na
ovom mjestu istaknuti moj stav da se ovo sredstvo izvr{enja mo`e odre|ivati
samo ukoliko je promjena stanja nastala nakon dono{enja izvr{ne isprave. Za
uspostavu ranijeg stanja predvi|enog izvr{nom ispravom, sud mo`e samo
odrediti izvr{enje onim sredstvom predvi|enim u ~lanu 208. a nikako ovim,
predvi|enim u ~lanu 211.
Cilj ovog stava je da ograni~i odgovornost izvr{enika samo na uspostavu
pre|a{njeg stanja ondje gdje je on svojim radnjama tome i doprinio. Dakle,
samo u takvim slu~ajevima tra`ilac izvr{enja }e biti u mogu}nosti da tra`i
ovla{tenje za sebe ili druge da preduzme neophodne radnje na uspostavi
pre|a{njeg stanja, dok }e izvr{enik samo u tom slu~aju biti du`an da snosi
tro{kove te uspostave. U svakom drugom slu~aju tra`ilac izvr{enja }e sam morati da snosi te tro{kove, bez obzira kako je promjena ranijeg stanja nastala.
^lan 212.
Ponovno smetanje posjeda
(1) Ako je na osnovu izvr{ne isprave, donesene u postupku zbog smetanja
posjeda, izvr{enje provedeno ili je izvr{enik dobrovoljno ispunio svoju
obavezu, pa poslije toga ponovo u~ini smetanje posjeda, koje se u biti
ne razlikuje od prija{njeg, sud }e na prijedlog tra`ioca izvr{enja, na
osnovu iste izvr{ne isprave, ako je njom zabranjeno takvo budu}e
pona{anje, donijeti novo rje{enje o izvr{enju radi uspostave prija{njeg
stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti izvr{eniku izricanjem nov~ane
kazne ako ponovo po~ini smetanje posjeda. U tom se slu~aju na odgo varaju}i na~in primjenjuju odredbe ~l. 209. i 210. ovog zakona.
(2) Prijedlog za izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od jedne godine nakon ponovljenog smetanja.
1

Op}enito: Novi tekst ovog ~lana se u izvjesnoj mjeri razlikuje od onog iz

ranijeg zakona, i to po tekstu stava prvog. Novom formulacijom tog stava
zakonodavac je stavio ta~ku na neke od dilema koje su postajale u primjeni
ranijeg zakona u ovom dijelu, naro~ito vezano za podobnost svake izvr{ne
isprave da bude osnov ovog sredstva izvr{enja (ako je njome zabranjeno
takvo budu}e pona{anje). Isto tako promjenom jezi~ke formulacije (radi
uspostave prija{njeg stanja) trebalo bi sada biti jasnije da se u primjeni ovog
~lana mogu koristiti kako sredstva izvr{enja iz ~lanova 209. (izvr{enje radi ostvarenja radnje koje mo`e obaviti samo izvr{enik), 210. (izvr{enje radi ostvarenja radnje na trpljenje i ne~injenje) i 211. (izvr{enje radi uspostave pre|a{njeg
stanja) tako i sredstva izvr{enja predvi|ena ~lanom 197. (izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}ih lica) i glavom XVIII
ZIP-a (izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretne stvari).

^lan 212 625

Time je ne samo upotpunjeno zna~enje ove odredbe i poja{njen njen domet

u primjeni nego je, za pretpostaviti, i olak{an polo`aj tra`ioca izvr{enja kod
ostvarivanja njegovog prava.
2

Komentar uz stav 1: Institut izvr{enja kod ponovnog smetanja posjeda na

osnovu iste izvr{ne isprave uveden je u na{ pravni sistem ZIP-om iz 1978.
godine. Prema pravnim pravilima izvr{nog postupka (naslonjenih na Zakon o
izvr{enju i obezbje|enju iz 1937. godine) koja su bila u primjeni prije tog
zakona, takva mogu}nost nije postojala.

Do ZIP-a iz 1978. godine, zbog nedefinisanosti odgovora na pitanje kako postupati u slu~aju ponovljenog smetanja posjeda, koji je po svojoj prirodi istovjetan onom smetanju utvr|enom u izvr{enoj ispravi, sudska praksa je postupala dvojako. Jedni sudovi nisu dozvoljavali novo izvr{enje na osnovu iste
izvr{ne isprave, smatraju}i da je kod ponovljenog smetanja posjeda do{lo do
novog smetanja, koje mora da se utvr|uje u novoj parnici, dok su odre|eni
sudovi smatrali da se va`nost izvr{ne isprave o smetanju posjeda nije iscrpila prinudnim ili dobrovoljnim postupanjem po njoj, nego da ta izvr{na isprava mo`e imati va`nost i za sva budu}a smetanja, koja su iste prirode kao i
ona utvr|ena u izvr{noj ispravi.

Tvorac zakona iz 1978. godine se u svom tekstu opredijelio za rje{enje kojim

}e se olak{ati pozicija tra`iocu izvr{enja, tako {to vi{e ne}e mo}i (a ni morati)
pokretati nove parnice za svako ponovljeno smetanje posjeda, koje je po svojoj prirodi istovjetno onom utvr|enom u izvr{enoj ispravi. Pored toga, dozvola
izvr{enja kod ponovljenog smetanja posjeda nije samo olak{anje za samog
tra`ioca izvr{enja, nego je to i olak{anje za rad sudova, jer se izbjegava
nepotrebno vo|enje novih parnica (u tom smislu i sudska praksa: U slu~aju
ponovnog smetanja posjeda koje se u biti ne razlikuje od prija{njeg, sud }e
na prijedlog vjerovnika i na temelju te izvr{ne isprave donijeti rje{enje o
izvr{enju kojim se nala`e vra~anje stvari u posjed. Tu`ba je odba~ena i tu`itelj
odbijen s tu`benim zahtjevom za pru`anje posjedovne za{tite jer je
pravomo}nim rje{enjem od 17.XII 1974, broj P-315/74, utv|eno da je tu`eni
smetao tu`itelja u posljednjem mirnom i fakti~kom posjedu slu`nosti kolnika
Radi se o ponovnom smetanju posjeda pa je tu`itelj zbog za{tite tog posjeda trebao staviti zahtjev za pokretanje izvr{nog postupka (~l. 228. ZIP-a)., Os
Sisak, G`-853/83, od 14.VII 1983. PSP 23/179; Kada je posjedovna za{tita
zatra`ena u parni~nom postupku, dakle podnesena tu`ba zbog smetanja posjeda, a iz sadr`aja zahtjeva se vidi da su ispunjene pretpostavke iz ~l. 228.
ZIP-a, tada bi prvostepeni sud trebao obustaviti parni~ni postupak temeljem
~l. 19 ZPP i po pravomo~nosti tog rje{enja nastaviti ovaj postupak po propisima ZIP-a (kao izvr{ni postupak), jer je izvr{ni postupak po svojoj pravnoj
prirodi izvanparni~ni postupak, pa se u konkretnom slu~aju ima primjeniti
ve} navedena odredba ZIP-a., Os Vara`din, G`-49/88 od 10.I 1988, Informator,
br. 4097/93, male stranice, str. 20; Pravomo}no je utvr|eno da je tu`eni
smetao tu`iteljicu u posljednjem posjedu {ume time {to je sru{io u toj {umi
hrastovo stablo, te je obavezan da se kloni svakog takvog i sli~nog smetanja. Ne radi se o ponovnom i novom smetanju posjeda, u slu~aju kad nakon
izvjesnog vremena, tu`eni opet u toj {umi sru{i hrastovo stablo. Ispravno je

626 ^lan 212

u tom slu~aju odbaciti tu`bu, jer je tu`iteljica u svrhu za{tite svog posjeda,
trebala staviti prijedlog radi pokretanja postupka po pravilima o izvr{enju.
Nije osnovano stajali{te Javnog tu`ila{tva Hrvatske da se u predmetnom
slu~aju radi o ponovnom smetanju posjeda nakon {to je prija{nje smetanje
posjeda u 1972. godini poravomo}no rje{eno i da postoji presu|ena stvar, pa
je tu`iteljica bila ovla{tena da podnese novu tu`bu radi smetanja posjeda, a
ne da tra`i izvr{enje prija{nje odluke. Ovo sa razloga {to je drugostepeni
sud pravilno ocjenio da je tu`iteljici pru`ena posjedovna za{tita za posjed
iste {ume u predmetu istog prvostepenog suda pod br. P-809/72 i da se u
ovom predmetu, u stvari, radi o smetanju zbog kojeg se ne mo`e pokrenuti novi spor, ve} je tu`iteljica trebala staviti prijedlog radi pokretanja postupka po pravnim pravilima o izvr{enju u svrhu za{tite svog posjeda. Prema
tome, drugostepni sud je pravilno odbacio tu`bu tu`iteljice., VsH, Gzz-63/75,
od 31.VII 1975, Informator, br. 4097/93, male stranice, str. 20, sve navedeno
po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema
stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str.
178. i 179).
5

Kao prvi preduslov za primjenu ovog ~lana zakonodavac predvi|a postoja-nje

izvr{ne isprave donesene u postupku zbog smetanja posjeda. Dakle, nije
neva`no iz kojeg postupka dolazi izvr{na isprava na osnovu koje se mo`e
dozvoliti izvr{enje na osnovu ovog ~lana. To mo`e biti samo izvr{na isprava
iz postupka o smetanju posjeda, a nikako isprava proistekla iz postupka
pokrenutog petitornom tu`bom, odnosno izvr{na isprava koja je upravljena na
predaju stvari po osnovu npr. prava vlasni{tva. U takvim slu~ajevima ni po
zakonu iz 1978., a ni po novom ZIP-u nije bilo, niti sada ima mjesta primjeni ovog ~lana (u tom smislu i sudska praksa: Da bi se smjelo donijeti
novo rje{enje o izvr{enju u smislu ~lana. 228. st. 1. ZIP-a, mora postojati ranija izvr{na isprava koja je donesena u postupku po tu`bi zbog smetanja posjeda. Takvo se, novo, rje{enje ne smije donijeti ako je ranije izvr{na isprava osu|uju}a presuda u parinci radi ostvarenja prava stvarne slu`nosti. U
ranijoj petitornoj parnici nalo`eno je (sada) du`nicima da uklone `i~anu
ogradu i vo}ke s pravca slu`nosti. Kako dakle ne postoji izvr{na isprava donesena u postupku po tu`bi zbog smetanja posjeda, vec petitorna odluka suda,
to nije bilo mjesta dono{enju novog rje{enja o izvr{enju u smislu ~lana 228,
st. 1. ZIP-a., Os Zagreb, Gz-2917/86-2. od 20.V.1986, PSP 34/126, navedeno po
Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, str. 176).
Tu`ilac je u takvim slu~ajevima prisiljen u slu~aju povrede svog posjeda najprije u posjedovnoj parnici utvrditi u~injeno smetanje, pa tek onda na osnovu
dobijene izvr{ne isprave zatra`iti njeno prinudno izvr{enje.

Pored toga {to izvr{na isprava treba da proizlazi iz postupka zbog smetanja
posjeda, ne mo`e ni svaka izvr{na isprava iz tog postupka predstavljati osnov
za primjenu ovog ~lana. Naime, zakonodavac u ovom stavu odre|uje da }e
se rje{enje o izvr{enju donijeti na osnovu iste izvr{ne isprave, ako je njom
zabranjeno takvo budu}e pona{anje... (istakao FZ). Ovdje se treba samo
nakratko podsjetiti da prema ~lanu 84. FBiH Zakona o vlasni~kopravnim
odnosima, odnosno 79. RS Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima,

^lan 212 627

odluka o smetanju posjeda treba sadr`avati obavezu tu`enog na povra}aj posjeda ili uspostavu pre|a{njeg stanja i zabranu tu`enom da vr{i dalje smetanje. Me|utim, isto tako, poznato je da se parni~ni sud uvijek kre}e u granicama postavljenog tu`benog zahtjeva, tako da }e se u slu~aju da tu`beni zahtjev glasi samo na uspostavu pre|a{njeg stanja ili povra}aj posjeda (bez zahtjeva da se obave`e tu`eni da se ubudu}e kloni daljeg smetanja), i sudska
odluka ograni~iti samo na tako postavljeni zahtjev. Dakle nije rijedak slu~aj u
praksi da dispozitiv odluke o smetanju posjeda sadr`i samo obavezu tu`enog
o povratu posjeda na stvari, odnosno povratu u pre|a{nje stanje, ~ime je
takva odluka diskvalificirana kao osnov za primjenu ~lana 212. novoga ZIP-a.
Na osnovu takve odluke suda, koja ne sadr`i obavezu tu`enog da se ubudu}e
kloni smetanja posjeda tu`itelja, tra`ilac izvr{enja ne}e mo}i tra`iti sudsku
za{titu u skladu sa ~lanom 212. ZIP-a.
7

Sljede}i uslov za primjenu ovog ~lana jeste da je izvr{enik po donesenoj

izvr{enoj ispravi ve} postupio, bilo dobrovoljno ili prinudno, po pokrenutom
izvr{nom postupku. Zahtijeva se dakle da je pona{anje izvr{enika ve} bilo
uskla|eno sa zahtjevom iz izvr{ne isprave. Taj zahtjev nam se ~ini i logi~nim,
jer se ponovljeno smetanje posjeda mo`e desiti tek kad je uspostavljeno
pre|a{nje stanje. Ako nema uspostavljenog pre|a{njeg stanja, onda se ne radi o
ponavljanju smetanja posjeda, nego o prvobitnom smetanju koje jo{ traje i koje
se u izvr{nom postupku, na osnovu izvr{ne isprave, mo`e ukloniti, pod uslovom
da je prijedlog za izvr{enje podnesen u zakonom odre|enim rokovima.

Na prijedlog tra`ioca izvr{enja sud po ponovljenom smetanju posjeda mo`e

reagovati samo ako se to smetanje u biti ne razlikuje od prija{njeg. Da li
se novo smetanje posjeda u su{tini razlikuje od prija{njeg je fakti~ko pitanje
o kojem odlu~uje svaki sud zavisno od okolnosti svakog slu~aja. Ovdje samo
valja istaknuti da zakonodavac ne tra`i da se radi o istovjetnom smetanju,
nego je dovoljno da se ono u su{tini ne razlikuje od prija{njeg. Postupaju}i
po ovoj odredbi, mogao bi se izvesti zaklju~ak da bi izvr{ni sud morao prije
dono{enja rje{enja o izvr{enju na efikasan i svrsishodan na~in utvrditi da li
se ponovljeno smetanje po svojoj su{tini razlikuje od ranijeg. U tom smislu
u nekoj literaturi se sudovima predla`e da prije dono{enja odluke o rje{enju
o izvr{enju obavezno izvedu potrebne dokaze, te eventualno i odr`e ro~i{te,
ukoliko je potrebno (v. Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku,
Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Savremena administracija, Beograd, 1990, str. 269,
Komentar Zakona o vlasni~kopravnim odnosima, Dr. Boris Vizner, Zagreb,
1980, str. 522, Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom
i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd,
1978, str. 196), a slijedom toga i sudska praksa Kad sud primi prijedlog za
izvr{enje zbog ponovnog smetanja posjeda, du`an je na brz i svrsishodan
na~in utvrditi da li se u su{tini radi o smetanju posjeda koje je u~injeno na
isti ili sli~an na~in ili s istim sadr`ajem, ili je pak smetanje izvr{eno pod
drugim okolnostima i na drugi na~in i da li je prijedlog stavljenu roku iz
~l. 228 st. 2 ZIP-a (Os Gospi}, G`-336/85, od 12.IX 1985. PSP 30/110, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri,
prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb,
1994, str. 176).

628 ^lan 212

Sa druge strane, me|utim, ima prostora i za takvo postupanje izvr{nog suda

po kojem bi se samo na osnovu prijedloga tra`ioca izvr{enja (dakle bez
posebnog izvo|enja dokaza) donosilo rje{enje o izvr{enju, pri ~emu bi se
izvr{eniku ostavljalo da ulaganjem prigovora istakne neta~nost navoda tra`ioca
izvr{enja i razliku izme|u dva u~injena smetanja (tako: Komentar Zakona o
izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi},
Beograd, 1987, str 564). Smatram da je ovo posljednje rje{enje mnogo
prakti~nije i svrsihodnije sa stanovi{ta suda, a i sa stanovi{ta tra`ioca
izvr{enja, jer se teret dokazivanja sa tra`ioca izvr{enja, u fazi podno{enja
novog prijedloga za izvr{enje, prebacuje na teret izvr{enika, i to u ne{to kasnijoj fazi postupka (ulaganja prigovora), kada je izvr{enje ve} odre|eno.

10

Kada je, dakle, po~injeno ponovljeno smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od onog ranijeg, utvr|enog u izvr{noj ispravi, na prijedlog tra`ioca
izvr{enja, sud }e donijeti rje{enje o izvr{enju kojim }e narediti uspostavu
pre|a{njeg stanja. Uspostava pre|a{njeg stanja je postavljena vrlo {iroko, i
~ini nam se da to mo`e obuhvatiti sva ona sredstva izvr{enja kojim }e se
tra`iocu izvr{enja omogu}iti da povrati posjed nad stvari (~lan 197 - izvr{enje
radi predaje odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}ih lica;
Glava XVIII - izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretne stvari). Isto
tako, ukoliko izvr{enik nije pribavio posjed stvari, ali je taj posjed na
odre|eni na~in ometao (pri ~emu su odre|ene posljedice i ostale), ~ini nam
se da na osnovu zakonske formulacije radi uspostave pre|a{njeg stanja mogu
primijeniti i sredstva izvr{enja predvi|ena sljede}im ~lanovima: 209. (izvr{enje
radi ostvarenja radnje koje mo`e obaviti samo izvr{enik), 210. (izvr{enje radi
ostvarenja radnje na trpljenje i ne~injenje) i 211. (izvr{enje radi uspostave
pre|a{njeg stanja). Ovdje je interesantno napomenuti da se u oviru ranijeg
~lana kojim je regulisano izvr{enja zbog ponovnog smetanja posjeda, kod
uspostave pre|a{njeg stanja, ~esto dolazilo do kombinovane primjene dva
sredstva izvr{enja: onog iz ~lana 197. i onog iz ~lana 209. Zamislimo, naprimjer situaciju da je posjed tra`ioca izvr{enja nad nekom pokretnom stvari
oduzet po drugi put od strane izvr{enika. Primjenom ~lana 212., a po zahtjevu tra`ioca izvr{enja, sud }e u takvom slu~aju rje{enjem o izvr{enju
odrediti provo|enje radnji radi predaje stvari tra`iocu izvr{enja. Me|utim,
ukoliko se te stvari nisu mogle na}i kod izvr{enika, tada sud ne bi postupao u pravcu procjene nov~anog ekvivalenta tra`ene stvari, i obaveze
izvr{enika da taj nov~ani iznos isplati, kako je to odre|eno ~lanom 197., nego
su sudovi, opet po zahtjevu tra`ioca izvr{enja, od tog momenta postupali u
skladu sa ~lanom 209., tretirajuci dakle dalje obavezu izvr{nika da preda
pokretnu stvar tra`ioca izvr{enja kao onu koju mo`e izvr{iti samo izvr{enik.
U pravnoj teoriji ovakav stav se pravdao mi{ljenjem da cilj ~lana 212. (tada
228) jeste uspostavljanje pre|a{njeg stanja, a ne pla}anje nov~anog ekvivalenta oduzete stvari, kako je to predvi|eno ~lanom 197. (v. detaljnije o ovome:
Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr.
Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 562). Smatram, prema tome, da }e u
svakoj situaciji tra`ilac izvr{enja mo}i u svom prijedlogu za izvr{enje, na
osnovu ranije izvr{ne isprave, predlo`iti takvo sredstvo izvr{enja pomo}u
kojeg }e biti mogu}e uspostaviti pre|a{nje stanje, naru{eno ponovljenim
smetanjem posjeda.

^lan 212 629

11

Ovdje valja skrenuti paznju da tra`ilac izvr{enja mo`e u svom prijedlogu za

izvr{enje pored uspostave ranijeg stanja iz ~lana 212. zatra`iti od suda da
rje{enjem o izvr{enju izvr{eniku isto tako zaprijeti i izricanjem nov~ane kazne
za slu~aj da se smetanje posjeda ponovi i ubudu}e. Radi se dakle o svojsvrsnom dodatnom pritisku na izvr{enika koji sud vr{i samo na zahtjev
tra`ioca izvr{enja, a koji }e, za o~ekivati je, prisiliti izvr{enika da odustane od
daljeg smetanja posjeda tra`ioca izvr{enja. U pogledu prijetnje suda izricanjem nov~ane kazne za slu~aj da izvr{enik ne uskladi svoje pona{anje sa
izvr{nom ispravom, upu}ujemo na detaljnije komentare date uz stav 2. ~lana
209.

12

U pogledu prijetnje i izricanja nov~ane kazne, zakonodavac upu}uje na shodnu primjenu ~lanova 209. i 210. ZIP-a. Dakle, i u ovom slu~aju }e se u
rje{enju o izvr{enju izvr{eniku zaprijetiti izricanjem nov~ane kazne ukoliko ne
postupi po rje{enju o izvr{enju, te naknadno, po zahtjevu tra`ioca izvr{enja,
posebnim rje{enjem izre}i ta kazna, u skladu sa ~lanom 17. ZIP-a. O prijetnji izricanjem nov~ane kazne, kao i samom izricanju, detaljnije vidjeti komentare uz ~lanove 209. i 210. ZIP-a.

13

Komentar uz stav 2. Na na~in predvi|en u stavu prvom sud }e mo}i postupati samo u slu~aju da je prijedlog tra`ioca izvr{enja podnesen u okviru
predvi|enih objektivnih i subjektivnih rokova. Zakonodavac naime odre|uje
da tra`ilac izvr{enja prijedlog kojim tra`i novo rje{enje o izvr{enju na osnovu
ranije izvr{ne isprave mo`e podnijeti u subjektivnom roku od 30 dana (od
dana saznanja za ponovno smetanje posjeda) ali svakako u okviru objektivnog roka od jedne godine (u roku od jedne godine nakon ponovljenog
smetanja).

14

Samo pitanje objektivnih i subjektivnih rokova u praksi i teoriji ne bi predstavljalo problem da ne postoji jedna druga dilema koja se isto tako ti~e vremenskog va`enja ove odredbe. U tom smislu postavlja se pitanje do kada se
posjedovna za{tita predvi|ena ~lanom 212. mo`e tra`iti u izvr{nom postup ku? Iz zakonskog teksta ovog ~lana nije vidljivo da li se pravo tra`ioca
izvr{enja, pod pretpostavkom po{tivanja subjektivnih i objektivnih rokova u
odnosu na samu radnju smetanja posjeda, mo`e realizovati i ukoliko je
ponovljeno smetanje posjeda u~injeno i, recimo, pet godina nakon {to je
izvr{enik uskladio svoje pona{anje sa obavezom iz iste izvr{ne isprave.

15

Ovo pitanje je pobudilo veliko inetersovanje predratne prakse i teorije, pa se

kao rezultat javilo dvojako tuma~enje ove odredbe. Naime, na zajedni~koj sjednici vrhovnih sudova biv{ih Republika SFRJ, biv{eg saveznog i vojnog suda
iskristalisala su se dva stava. Po jednom pravo na za{titu posjednika u
izvr{nom postupku odredbama ZIP-a nije ure|eno, ~ime se otvara put za
primjenu ~l. 379. ZOO po kome se izvr{enje sudske odluke mo`e tra`iti u
roku do 10 godina kada je du`nik (izvr{enik) bio du`an izvr{iti svoje obaveze.
Po tom mi{ljenju, dakle, mogu}e je tra`iti posjedovnu za{titu u izvr{nom postupku u roku od 10 godina od izvr{nosti izvr{ne isprave. Po drugom mi{ljenju (manjinskom), iako precizan odgovor na ovo pitanje ne postoji usljed
nepreciznosti zakonskih odredbi, tu treba primijeniti op{ta pravila za{tite po-

630 ^lan 213

sjeda, po kojem je taj postupak sumaran i hitan. Slijedom toga, zastupnici

ovog stava su tvrdili da se za{tita u ponovljenom smetanju posjeda mo`e
pru`iti samo u okviru jedne godine (objektivni rok) od dana kada je nastala obaveza iz izvr{ne isprave. Dakle, po ovom mi{ljenju, ako je ponovljeno
smetanje posjeda izvr{eno dvije godine nakon izvr{nosti izvr{ne isprave,
tra`ilac izvr{enja za za{titu svog prava na mirno u`ivanje posjeda mora
pokrenuti novu posjedovnu parnicu. Kao primjer sudske prakse koja podr`ava
ovo stanovi{te vidjeti neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci broj
G`-1919/02 od 22.1.2004. godine, navedeno u komentaru ~lana 47. ta~. 4. ovog
ZIP-a.
16

Iako oba mi{ljenja imaju svoje argumente i slabosti, smatram da je prvo

mi{ljenje objektivnije, a i bli`e jezi~kom tuma~enja stava 2. ~lan 212. Dakl,e
moje je stanovi{te da se za{tita kod ponovljenog smetanja posjeda u izvr{nom
postupku mo`e tra`iti u roku od 10 godina od dana izvr{nosti izvr{ne isprave
(v. detaljnije Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija,
praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 565).
^lan 213.
Pravo na nadoknadu {tete
Odredbama Glave XIX ovog zakona ne dira se u pravo tra`ioca izvr{enja
da u parnici tra`i nadoknadu {tete koja mu je nanesena time {to se
izvr{enik pona{ao protivno svojoj obavezi utvr|enoj u izvr{noj ispravi.

Op}enito: U ranijem tekstu zakona ova odredba nije postojala. Me|utim, u

su{tini postojanje te odredbe ne daje tra`iocu izvr{enja nikakvo novo pravo
koje on po ranijem zakonu nije ve} imao. Naime, isti se cilj odredbe, tj.
obezbje|enje naknade {tete za tra`ioca izvr{enja usljed nepostupanja izvr{enika po obavezi iz izvr{ne isprave, mogao ostvariti prema op{tim pravilima
izvr{nog i obligacionog prava, koja su bila na snazi i prije dono{enja novog
ZIP-a.

Razlog zbog ~ega se zakonodavac opredijelio da u Zakonu o izvr{nom postupku izri~ito spomene pravo tra`ioca na naknadu {tete, neovisno o
uspje{nosti ili neuspje{nosti prinudnog izvr{enja u izvr{nom postupku, treba
najvjerovatnije tra`iti u njegovoj te`nji da u postupanju sudova po ovom
pitanju obezbjedi maksimalnu ujedna~enost i konzistentnost sudske prakse.
Izri~itim pominjanjem ovog prava tra`ioca izvr{enja, zakonodavac je dakle otklonio i posljednje dileme po ovom pitanju. Pretpostavljamo da su dileme oko
naknade {tete postojale prije svega u slu~aju uspje{nog okon~anja izvr{nog
postupka. Nije naime neobi~no da se naknada tra`i za {tetu nastalu
neuspje{nim prinudnim izvr{enjem. Sama ~injenica da izvr{enik nije ispunio
svoju obavezu prirodno vodi slijedu doga|aja po kome tra`ilac izvr{enja, ukoliko trpi zbog toga {etetu, njenu naknadu mo`e tra`iti u posebnoj parnici.
Me|utim, u slu~aju uspje{nog okon~anja izvr{nog postupka, dilema oko
naknade nastale {tete postoji, s obzirom da bi se moglo smatrati da je prinudni postupak izvr{enja (uz izricanje i naplatu nov~ane kazne) dovoljna

^lan 213 631

kazna za izvr{enika zbog nepostupanja po izvr{noj ispravi, zbog ~ega ne bi

bilo ni mjesta odvojenom postupku naknade {tete.
3

Odredbom ~lana 212. prethodne dileme su rje{ene. Po izri~itoj zakonskoj

odredbi sada tra`ilac izvr{enja mo`e da tra`i naknadu {tete bez obzira da li
je postupak prinudnog izvr{enja uspje{no ili neuspje{no okon~an. Stanovi{te
je zakonodavca da je bitno samo da je {teta zbog nepostupanja po izvr{noj
ispravi nastala, a da li je izvr{enje okon~ano ili ne za naknadu {tete ne}e biti
odlu~uju}e.

XX - IZVR{ENJE

RADI VRA }ANJA ZAPOSLENOG NA RAD ODNOSNO U

SLU `BU

U Glavi XX ovog zakona zakonodavac je ostao kod osnovnih rje{enja iz ranijeg ZIP-a. Tako je dakle i sada mogu}e da se kod prinudnog izvr{enja sudske
odluke o vra}anju zaposlenika na rad, odnosno u slu`bu djeluje na poslodavca
na dva na~ina: putem nov~anih kazni te obra~unom i isplatom plata i doprinosa zaposleniku za ~itav period od pravomo}nosti izvr{ne isprave do njegovog povratka u radni odnos. Me|utim, odluka zakonodavca da kopira ve}
ranije razra|ena sredstva izvr{enja za ostvarenje ovih prava zaposlenika, nije
pro{la bez odre|enih dilema na njegovoj strani.
Osnovna dilema po ovom pitanju se odnosila na obavezu poslodavca da vrati
zaposlenika u radni odnos, prinudno, na osnovu odluke suda. Postavilo se
naime pitanje ima li smisla u sistemu liberalizacije razloga za raskid radnog
odnosa, koji se kod nas evidentno gradi, prisiljavati poslodavca da zapo{ljava
ljude mimo svoje volje (po nalogu suda) kad je on realno ve} u sljede}em
trenutku u situaciji da raskine radni odnos sa nekada{njim tra`iocem izvr{enja
iz novog ili sli~nog razloga (ovo se odnosi prije svega na privatnog poslodavca). Pored toga, postavilo se i pitanje da li i dalje insistirati na povratku
zaposlenika na rad mimo volje poslodavca, kada praksa pokazuje da se
zaposlenik prilikom prinudnog povratka kod poslodavca vrlo ~esto izla`e njegovoj {ikani, neprijateljskom okru`enju, rasporedu na druga, te`a radna mjesta, te, u krajnjem, ponovnom otkazu iz drugih razloga, kao osvete za ranije izgubljeni radni spor.
I pored postoje}ih dilema kod provo|enja ovog sredstva izvr{enja, radna
grupa za izradu prednacrta novog ZIP-a se ipak odlu~ila za preuzimanje ranijih zakonskih rje{enja, prije svega imaju}i u vidu na{e postoje}e radno zakonodavstvo, koje i sada predvi|a pravo zaposlenika da u radnom sporu tra`i
vra}anje u radni odnos. Iako se u vrijeme nastanka novog ZIP-a ve} naga|alo
o izmjenama radnog zakonodavstva po ovom pitanju (svo|enje prava radnika u radnom sporu samo na naknadu {tete u slu~aju nezakonitog otkaza),
radna grupa je ipak stala na stanovi{te da ZIP mora sadr`avati ova sredstva
izvr{enja sve dotle dok materijalni propis koji reguli{e ovu materiju daje to
pravo zaposlenicima.

632 ^lan 214

^lan 214.
Mjesna nadle`nost
Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom
je poslodavcu nalo`eno da zaposlenika vrati na rad i da ~lana organa
izvr{enika vrati u slu`bu i za provedbu izvr{enja, mjesno je nadle`an sud
na ~ijem je podru~ju zasnovan radni odnos.
1

Op}enito: Tekst ovog ~lana je promijenjen u odnosu na raniji zakon. Ta promjena se odnosi na odre|ivanja mjesno nadle`nog suda u postupku izvr{enja
na osnovu izvr{ne isprave kojom je poslodavcu nalo`eno da zaposlenika vrati
na rad. Po ranijim propisima to je bio sud sjedi{ta poslodavca, dok je sada
to sud na ~ijoj teritoriji je radni odnos zasnovan.

U pogledu tuma~enja zna~enja rije~i zasnovan (radni odnos) treba po}i

od toga da se pod zasnivanjem prije svega ima razumjeti sklapanje ugovora kojim se radni odnos zasniva (ugovor o radu ili rje{enje o prijemu u
radni odnos). Dakle, zakonodavac ovdje ne govori vi{e o sjedi{tu poslodavca
ili mjestu obavljanja tog posla, kao kriterijima za zasnivanje mjesne
nadle`nosti suda, jer da je to zakonodavac htio, za pretpostaviti je da bi
upotrebio one izraze koje je koristio i u ZPP-u (v. ~l. 40. ZPP-a FBiH i
ZPP-a RS). Ovdje zakonodavac jasno odre|uje da je kriterij koji odre|uje
mjesnu nadle`nost suda zapravo mjesto sklapanja ugovora o radu (izdavanja rje{enja o prijemu u radni odnos). U pogledu mjesta sklapanja ugovora o radu (rje{enja o prijemu u radni odnos) treba napomenuti da se,
kao op{te pravilo, prema ~l. 31. ZOO, mjestom sklapanja ugovora smatra
mjesto na kojem su prisutne stranke postigle suglasnost i eventualno
zaklju~ile dati ugovor. Pri tome treba kazati da se mjestom zaklju~enja
mo`e smatrati i bilo koje drugo mjesto za koje ugovorne strane postignu
suglasnost, jer su odredbe ~lana 31. ZOO dispozitivne prirode. Prema istom
~lanu, ukoliko se ugovor o radu zaklju~uje izme|u odsutnih stranaka, tada
bi vrijedilo pravilo da se mjestom zaklju~enja smatra mjesto u kojem
ponudilac ima sjedi{te odnosno prebivali{te u trenutku oda{iljanja ponude
za sklapanje ugovora.

Cilj ovoga novog rje{enja je eliminisanje dosada{njih problema u praksi koje

je proizvodila primjena ranijeg rje{enja. Naime, formulacija ranijeg ~lana je
odre|ivala da se po izvr{nom naslovu za povratak na rad mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje samo sudu na ~ijem se podru~ju nalazilo sjedi{te poslodavca, bez obzira na mjesto gdje je ugovor o radu sklopljen ili gdje je rad
obavljan (u sjedi{tu ili u poslovnici poslodavca). Takvo rje{enje, sa procesnog
stanovi{ta, kao i stanovi{ta tra`ioca izvr{enja, nije bilo prakti~no niti efikasno,
i sudska praksa je, da bi rije{ila ovaj problem, supsidijarnom primjenom pravila ZPP o izberivoj nadle`nosti, otvorila mogu}nost da se mjesno nadle`nim
sudom smatra i onaj sud na ~ijem se podru~ju rad obavljao, odnosno ondje
gdje je radni odnos zasnovan (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku
(zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 568,
Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan
Ra{i}, Beograd, 1990, str. 270).

^lan 215 633

Novim rje{enjem, ovaj problem je rije{en na takav na~in da se nadle`nim

sudom smatra svaki onaj sud na ~ijem teritoriju je radni odnos zasnovan.
Imaju}i u vidu gore navedeno, to }e mo}i biti kako mjesto kojem se sporazumiju obje ugovorne strane, mjesto gdje je sporazum o ugovoru postignut, ili
mjesto sjedi{ta poslodavaca koji je on imao u momentu oda{iljanja ponude,
ukoliko je ugovor o radu sklopljen izme|u odsutnih stranaka. Zna~i, samo
sjedi{te poslodavaca vi{e ne}e odre|ivati nadle`nost suda u izvr{nom postupku, nego }e to biti samo slu~aj kada je ugovor o radu zasnovan izme|u dviju
strana koje su u trenutku postizanja sporazuma bile odsutne.

U pogledu odre|ivanja mjesne nadle`nosti suda prema mjestu gdje je radni

odnos zasnovan, smatram da se u ovom slu~aju radi o isklju~ivoj nadle`nosti
suda u izvr{nim stvarima, s tim da konkretna mjesna nadle`nost suda zavisi
od gore pomenutih elemenata. Mi{ljenja sam, dakle, da ovdje nema mjesta
susbidijarnoj primjeni pravila ZPP-a o izberivoj mjesnoj nadle`nosti (prema
mjestu gdje se rad obavljao, npr.), jer se pravila ZPP-a, prema ~lanu 21. ZIPa, primjenjuju samo ukoliko odredbama ZIP-a nije druga~ije re~eno. S obzirom
da ~lan 214. izri~ito odre|uje mjesnu nadle`nost suda za postupanje kod ovog
sredstva izvr{enja, smatram da u ovom slu~aju ne bi bilo mjesta za analognu
primjenu odredaba ZPP-a koji reguli{u pitanje mjesne nadle`nosti suda. Za
istovjetni stav da se kod mjesne nadle`nosti suda u izvr{nom postupku uvijek radi o isklju~ivoj nadle`nosti vidi tako|er komentare uz ~lan 2/14 i 4/8.
^lan 215.
Rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje
(1) Prijedlog za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je poslodavcu
nalo`eno da zaposlenog vrati na rad odnosno u slu`bu mo`e se podni jeti u roku od 30 dana od dana kada je tra`ilac izvr{enja stekao pravo
da taj prijedlog podnese.
(2) Smatra se da je radnik stekao pravo da podnese prijedlog iz stava 1.
ovog ~lana po isteku roka za dobrovoljno izvr{enje odre|eno u izvr{noj
ispravi.

Op}enito: U odnosu na ranije rje{enje, novi ZIP je u ovom ~lanu skratio rok
za podno{enje prijedloga za izvr{enje na osnovu sudske odluke o vra}anju
zaposlenika na rad sa ranijih 6 mjeseci na 30 dana. Pored toga, dodan je
novi stav, drugi, koji ranije nije ni postojao.
Cilj ovih zakonskih rje{enja je bio da se skra}ivanjem roka za podno{enje
prijedloga za izvr{enje oja~a pravna sigurnost kako za poslodavca tako i za
tra`ioca izvr{enja. Kona~no, stavom drugim samo je poja{njeno od kada rok
za podno{enje prijedloga za izvr{enje te~e, kako bi tra`ilac izvr{enja, zbog
zna~ajnih pravnih posljedica propu{tanja tog roka, bio precizno instruiran kako
za{tititi i ostvariti svoja prava.

Komentar uz stav 1: Kako je ve} gore re~eno, jedina promjena u odnosu na

raniji tekst jeste skra}ivanje roka u kojem se prijedlog za izvr{enje kod ovog

634 ^lan 215

sredstva izvr{enja mo`e podnijeti, sa ranijih {est mjeseci na 30 dana.

Zakonodavac je pri tome imao na umu da, u cilju pravne sigurnosti, rokove
treba skratiti kako bi se definitivno u {to kra}em roku utvrdilo da li je
zaposlenik zainteresovan za povratak na rad. Naime, ranije su neki od
zaposlenika odugovla~ili sa podno{enjem prijedloga za izvr{enje do krajnjeg
roka, na taj na~in dr`e}i u neizvjesnosti izvr{enika da li treba da ra~una na
tra`ioca izvr{enja kao zaposlenika u procesu rada. S druge strane, postojala
je ranije i mogu}nost da zaposlenik ne podnese prijedlog za izvr{enje do krajnjeg roka od 6 mjeseci, a da nakon toga, uz sam prijedlog ili kasnije, podnese sudu zahtjev za obra~un i isplatu plata od pravosna`nosti izvr{ne
isprave do povratka na rad (nekada{nji ~lan 232., sada 217.) Na taj na~in
vr{ile su se u odre|enom smislu zloupotrebe prava danih u cilju za{tite
tra`ioca izvr{enja, {to se novim rje{enjem (skra}ivanjem roka) sada u izvjesnoj mjeri onemogu}ava.
3

Bez obzira na ove namjere zakonodavca, u zakonskom tekstu je ostala jedna

dilema koja je postojala i u ranijem zakonu. Naime, postavlja se pitanje koja
je pravna posljedica nepo{tivanja ovog roka, ili jo{ konkretnije, da li se u
ovom ~lanu govori o zastarnim ili prekluzivnim rokovima za ostvarenje
potra`ivanja tra`ioca izvr{enja? Razlika je vrlo bitna, s obzirom na razli~ito
postupanje suda u jednom ili drugom slu~aju. Kod zastarnih rokova sud o
tome ne vodi ra~una po slu`benoj du`nosti ({to zna~i da sud vodi postupak
do isticanja prigovora zastare), a sama zastara se ti~e gubitka prava na
tra`enje ostvarenja svog potra`ivanja (~ime to potra`ivanje postaje naturalna
obligacija). S druge strane, kod prekluzivnih rokova sud o tome mora da
vodi ra~una po slu`benoj du`nosti, a posljedice propu{tanja prekluzivnih
rokova su mnogo te`e, jer vode ne samo gubitku prava na tu`bu u materijalnom smislu (prinudno ostvarenje) nego i gubitka samog materijalnog
prava. (v. Komentar Zakona o obaveznim odnosima, Dr. Boris Vizner, Zagreb,
1979, str. 1311-1312).

Jasan odgovor na ovo pitanje daje ~lan 370. ZOO, koji odre|uje da se pravila o zastari ne}e mo}i primjenjivati u slu~ajevima kada su u zakonu izri~ito
odre|eni rokovi u kojima treba podnijeti tu`bu ili da se izvr{i odre|ena
radnja pod prijetnjom gubitaka prava. To zna~i da kad god poseban zakon
odredi poseban rok za ostvarenje nekog prava treba uvijek smatrati da se
radi o prekluzivnim rokovima, osim ako iz samog zakonskog teksta ne proizlazi da zakonodavac misli ne zastaru kao pravnu posljedicu (v. Komentar
Zakona o obaveznim odnosima, Dr. Boris Vizner, Zagreb, 1979, str. 1312).
Ako se imaju u vidu navedene odredbe i njegova tuma~enja, kao i formulaciju koju je zakonodavac upotrijebio u ~lanu 215. ZIP-a, mi{ljenja sam da
se ovdje ne radi o zastarnom nego o prekluzivnom roku, koji prema tome
vodi do gubitka ne samo zahtjeva za prinudno izvr{enje nego i samog materijalnog prava njegovog ovla{tenika (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987,
str. 531, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki},
Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 271, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka,
Nedeljko Sre~kovi}, Dragutin Luki}, Beograd, 1986, str. 330, Novi sudski
izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 118). Dakle, propu{ta-

^lan 635

njem podno{enja prijedloga za izvr{enje u roku od 30 dana od dana

izvr{nosti isprave, tra`ilac izvr{enja trajno gubi pravo da tra`i izvr{enje prava
sadr`anog u njoj.
5

Kao {to je ve} naprijed re~eno, izvr{ni sud }e shodnom primjenom ~lana 67.
ZPP-a po slu`benoj du`nosti odbaciti neblagovremen prijedlog za izvr{enje.
Kada bi se radilo o zastarnim rokovima, sud ne bi imao potrebu da o tome
vodi ra~una bez prigovora suprotne strane, te bi bio u poziciji da do tog
prigovora nesmetano vodi izvr{ni postupak (odnosno donese rje{enje o
izvr{enju i provodi dalji postupak). Gubitak prava na podno{enje prijedloga
za izvr{enje sa sobom povla~i i nemogu}nost isticanja zahtjeva iz ~l. 217.
(obra~un i isplata plata i doprinosa od momenta pravomo}nosti odluke do
povratka na rad), jer se taj zahtjev mo`e podnijeti samo ili uz prijedlog za
izvr{enje ili nakon {to je taj prijedlog podnesen.

Kao rezultat gubitka prava iz izvr{ne isprave zbog propu{tanja roka od 30

dana vrlo je mogu}e da tra`ilac izvr{enja poku{a iskoristiti mogu}nost da u
novom sudskom postupku poku{a da izdejstvuje novu izvr{nu ispravu sa
istom sadr`inom kao i ona ranije. Me|utim, prema ~lanu 67. ZPP-a sud o
presu|enoj stvari vodi ra~una po slu`benoj du`nosti, pa }e eventualno novu
tu`bu odbaciti kao nedopu{tenu. Naravno, prigovor presu|ene stvari u parnici mo`e staviti i tu`eni (izvr{enik).

Sa druge strane, ~injenica je da se nepostupanjem po izvr{noj ispravi tra`iocu

izvr{enja nanosi odre|ena {teta. U takvom slu~aju tra`iocu izvr{enja ostaje jedino da u novom sudskom postupku, ~iji tu`beni zahtjev ne}e glasiti na povrat
na rad, nego na naknadu {tete pri~injene nepostupanjem izvr{enika po izvr{noj
ispravi, poku{a ostvariti svoja prava. Na taj na~in tra`ilac izvr{enja bi imao
mogu}nost da makar djelimi~no ubla`i posljedice svog propu{tanja podno{enja
prijedloga za izvr{enje u prekluzivnom roku iz ovog ~lana (tako: Komentar
Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj
Starovi}, Beograd, 198, str. 569).

Komentar uz stav 2: U ranijem tekstu ovaj stav nije postojao, iako je

zna~enje stava drugog bilo sadr`ano u op{tim odredbama ZIP-a. Naime
prema time odredbama sudska odluka je postajala izvr{na momentom iste ka roka za dobrovoljno ispunjenje (protokom paricionog roka) nazna~enog
u izvr{enom naslovu, te je sud odbacivao prijedlog za izvr{enje ukoliko nije
bio ispunjen ovaj uslov. Ta op{ta pravila ZIP-a su preuzeta u gotovo neizmijenjenom obliku i u novom ZIP-u, te su i sada primjenjiva. I pored toga,
zakonodavac se u ovom ~lanu odlu~io naglasiti od kada te~e rok za
podno{enje prijedloga za izvr{enje, vjerovatno `ele}i da zaposleniku i na
ovom mjestu skrene pa`nju na to, s obzirom na ozbiljne pravne posljedice
propu{tanja tog roka.
Ovdje valja imati u vidu da prema ~lanu 421. novog ZPP-a u oba entiteta
rok za dobrovoljno postupanje po odluci suda iz radnog spora iznosi 15 dana,
za razliku od op{teg paricionog roka od 30 dana, kako je to predvi|eno
~lanom 179. istog zakona.

636 ^lan 216

^lan 216.
Na~in provo|enja izvr{enja
Izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je izvr{eniku nalo`eno da
tra`ioca izvr{enja vrati na rad odnosno u slu`bu provodi se primjenom
odgovaraju}ih odredbi ~lana 17. i odredbama glave XIX ovog zakona o
izvr{enju radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti samo
izvr{enik.
1

Op}enito: Iako se na prvi pogled ~ini da se ovaj ~lan tekstualno razlikuje od

onog u ranijem zakonu, u su{tini se radi o istom ~lanu jer se predvi|aju
ista sredstva izvr{enja za ostvarenje ove vrste nenov~anog potra`ivanja.

Ipak, kao formalnu novinu treba napomenuti da vi{e ne postoje dva stava
ovog ~lana ({to je bio slu~aj sa ranijim zakonom), te da se promjene u
izvr{nom postupku uvedene ~lanom 17. (kod izricanja i naplate nov~anih
kazni kao sredstva izvr{enja) prirodno odra`avaju i na ~lan 216. Ta promjena
je ovdje najvidljivija u odnosu na krug lica kojima se nov~ana kazna po ~lanu
17. mo`e izre}i. Naime, poznato je da se po ranijem zakonu ta kazna izricala samo pravnom licu ili organu u kojoj se tra`ilac izvr{enja treba vratiti
na rad (tj. izvr{eniku). Me|utim, sada, primjenom ~lana 17. st. 2. ta nov~ana
kazna se pored pravnog lica kao izvr{enika mo`e izre}i i odgovornom licu
unutar tog lica. Radi se o dalekose`noj promjeni jer je za pretpostaviti da }e
se istovremenim izricanjem nov~ane kazne kako pravnom licu kao izvr{eniku
tako i odgovornom licu u njemu pove}ati pritisak za izvr{enjem rje{enja o
izvr{enju, te u kona~nici za{tititi prava tra`ioca izvr{enja.

Pored toga {to se odgovornom licu mo`e izre}i nov~ana kazna u izvr{nom
postupku, treba podsjetiti da odgovorno lice mo`e biti i krivi~no (~lan 284.
Krivi~nog zakona FBiH, odnosno ~lan 371. Krivi~nog zakona RS) odnosno
prekr{ajno odgovorno (samo u Republici Srpskoj, v. ~l. 150. st. 2. t. 7. Zakona
o radu RS) zbog same ~injenice da nije postupalo po rje{enju o izvr{enju. Pri
tome krivi~na i prekr{ajna odgovornost su usmjerene na ~injenicu da nije postupano po rje{enju o izvr{enju (bez obzira da li je to rje{enje naknadno, uz
pomo} izricanja kazni iz ~lana 17., i sprovedeno), dok se kod izricanja
nov~anih kazni odgovornom licu prema ~lanu 17. radi o tome da se te kazne
samo izri~u dok se izvr{enik ne prisili da postupi po rje{enju o izvr{enju (njihov cilj je sprovo|enje izvr{enja, v. sli~no Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987,
str. 572). Stoga nema mjesta izricanju ili naplati nov~anih kazni prema ~lanu
17. ako je rje{enje o izvr{enju sprovedeno, ~ak i ako je nov~ana kazna u tom
trenutku izre~ena ali jo{ uvijek nije napla}ena.

Po svojoj su{tini, obaveza pravnog lica ili nekog organa da vrati na rad ili u
slu`bu tra`ioca izvr{enja predstavlja nezamjenjivu radnju izvr{enika, koju
umjesto njega ne mo`e obaviti nijedno drugo lice. Stoje}i na tom stanovi{tu,
zakonodavac je logi~ki i odredio da se u tom slu~aju primjenjuje sredstvo
izvr{enja koje je i predvi|eno za radnju koju mo`e obaviti samo izvr{enik.
To samim tim uklju~uje izricanje nov~anih kazni u skladu sa ~lanom 17. i za

^lan 216 637

detaljnija obja{njenja na~ina sprovo|enja ovog sredstva izvr{enja ~italac se

upu}uje na komentare date uz ~lanove 17. i 209. ZIP-a.
5

Kod ovog sredstva izvr{enja najinteresantnijim se pak ~ine pitanja obustave

6 izvr{nog postupka zbog nemogu}nosti izvr{enja, te odre|ivanja momenta
kada je izvr{enje sprovedeno. Naime, u ranijoj sudskoj praksi su se javljali
slu~ajevi u kojima je izvr{enik tra`io obustavu izvr{enja zbog nemogu}nosti
izvr{enja, gdje je kao razloge naj~e{}e navodio da je odnosno radno mjesto
ukinuto (Kad je izvr{nim naslovom izvr{eniku, tj. organizaciji udru`enog
rada nalo`eno da tra`itelja izvr{enja radnika vrati na njegovo prija{nje
radno mjesto, izvr{ni sud nema pravo baviti se pitanjem da li je ukinuto
radno mjesto na koje prema izvr{nom naslovu ima vratiti radnik, odnosno
ima li u organizaciji udru`enog rada drugo odgovaraju}e radno mjesto.,
Okru`ni sud u Zagrebu, G`-1340/74, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu,
Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 203), da je popunjeno
drugim licem (OOUR je du`an da radnika vrati na ranije radno mjesto na
osnovu pravosna`ne sudske odluke ako ono nije ukinuto, nego popunjeno
drugim radnikom, a ne da ga raspore|uje na drugo odgovaraju}e radno
mjesto, jer se ne radi o slu~aju u kojemu je radnik du`an da radi na drugom radnom mjestu., Okru`ni sud u [ibeniku, G`-34/78, navedeno po Zakon
o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 203) i
dr. Kao odgovor na pitanje obustave zbog nemogu}nosti izvr{enja iz ovih
razloga, sudska praksa je zauzela stav (po meni ispravan) da u ovakvim
slu~ajevima izvr{enik mora da primi u radni odnos tra`ioca izvr{enja
(Vra}anje radnika na rad ne mo`e biti onemogu}eno time {to je u me|uvremenu ukinuto radno mjesto na kojem je radnik radio. U ovakvim slu~ajevima radna organizacija je du`na rasporediti radnika na druge odgovaraju}e
poslove i zadatke, pod uslovom da radnik pristane da radi na drugim sli~nim
poslovima., Vrhovni sud Jugoslavije, Rev. 132/69, navedeno po Priru~nik za
primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i},
Beograd, 1990, str. 271), te da ga u slu~aju ukidanja tog radnog mjesta
naknadno on mora rasporediti na drugo radno mjesto, {to opet mo`e biti
predmet za{tite prava zaposlenika u posebnoj parnici (Ako je sudskom
odlukom nalo`eno da OOUR radnika vrati na njegovo prija{nje mjesto, nije
time isklju~ena mogu}nost da se radnik rasporedi na drugo odgovaraju}e
radno mjesto OOUR, jer je va`no jedino to da je OOUR primio radnika
natrag, dok zakonitost rasporeda mo`e biti predmet drugog spora., Okru`ni
sud u Zagrebu, br. G`-6513/75, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa
komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub
Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 203; U izvr{nom postupku izvr{ni
sud je utvrdio obavezu du`nika da povjerioca vrati na poslove i radne
zadatke na kojima je radio do dono{enja odluke o prestanku radnog odnosa,
koja je poni{tena odlukom suda udru`enog rada. Po stanovi{tu suda, povjerilac ima pravo da radi na istim poslovima do dono{enja nezakonite
odluke o njegovom prestanku sa radom, jer se mora utvrditi pravni kontinuitet sa prethodnim stanjem. Nakon sprovo|enja izvr{enja, povjerilac, kao i
svaki drugi radnik, mo`e biti, u skladu sa zakonom ili normativnim aktom,

638 ^lan 217

raspore|en na druge poslove kada sti~e dalje pravo samoupravne za{tite u

OOUR ili pred sudom. IV op{tinski sud u Beogradu, I.VII 711/85, navedeno po Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki},
Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 271).
7

U slu~aju da je na sporno radno mjesto ve} raspore|eno drugo lice, obaveza

je izvr{enika bila da to drugo lice rasporedi na drugo mjesto, a da tra`ioca
izvr{enja rasporedi na poslove i zadatke koje je ranije obavljao (ako tako glasi
obaveza iz izvr{ne isprave).

Na kraju valja ista}i da se po ranijoj sudskoj praksi postupak izvr{enja smatrao okon~anim ispunjenjem dva kumulativna uslova: da je tra`ilac izvr{enja
vra}en na rad i da je sa njim zaklju~en ugovor o radu (doneseno rje{enje o
raspore|ivanju, za slu`benike i namje{tenike) (OOUR nije postupio po
izvr{noj odluci suda da radnika vrati na njegovo radno mjesto ako ga je
samo pozvao da do|e na posao, jer je morao u izvr{enju sudske odluke
donijeti pismeno rje{enje., Okru`ni sud u Zagrebu, G`-1799/77, navedeno po
Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima
za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str.
201).
Smatram da je ovo rje{enje najcjelishodniji odgovor na ovo pitanje, te da na{i
sudovi trebaju na ovaj na~in i dalje postupati.
^lan 217.
Nadoknada pla}e u slu~aju vra}anja zaposlenog na rad
(1) Tra`ilac izvr{enja koji je podnio prijedlog da bude vra}en na rad odnosno u slu`bu mo`e predlo`iti da sud donese rje{enje kojim }e odrediti
da mu je izvr{enik du`an isplatiti na ime pla}e mjese~ne iznose dospjele od pravosna`nosti odluke pa dok ponovo ne bude vra}en na posao,
te odrediti izvr{enje radi naplate dosu|enih iznosa.
(2) Prijedlog za naknadu mo`e se spojiti s prijedlogom za izvr{enje radi
vra}anja na rad, odnosno u slu`bu ili mo`e biti podnesen naknadno do
zavr{etka izvr{nog postupka.
(3) Rje{enje kojim se prijedlog za naknadu prihvata ima djelovanje rje{enja
kojim se utvr|uje postojanje obaveze izvr{enika i djelovanje rje{enja o
izvr{enju.
(4) Izvr{enik mo`e predlo`iti da se rje{enje iz stava 3. ovog ~lana stavi izvan
snage ako su se nakon njegovog dono{enja izmijenile okolnosti na osnovu
kojih je doneseno.
(5) Mjese~na naknada pla}e odre|uje se u iznosu koji bi tra`ilac izvr{enja
ostvario da je bio na radu. Mjese~na naknada obuhvata i pla}anje poreza
te drugih davanja po osnovi pla}e.

^lan 217 639

(6) Tra`ilac izvr{enja mo`e svoje pravo na nadoknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred sudom.
(7) Ako je sud djelimi~no prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit }e
tra`ioca izvr{enja da ostatak ostvaruje u postupku pred sudom.
1

Op}enito: U odnosu na raniji tekst zakona, mo`e se re}i da nema su{tinske

razlike u odnosu na nekada{nji ~lan 232, koji je gotovo na istovjetan na~in
regulisao obavezu isplate mjese~nih iznosa na ime plate. Razlike koje postoje
samo su tehni~kopravne prirode, i njima se preciznije ure|uje pravo tra`ioca
izvr{enja iz ovog ~lana. Tako je na primjer poja{njeno da mjese~na nadoknada pla}e obuhvata pla}anje kako plate tako i poreza i doprinosa na tu platu.
Nadalje, precizirano je i da rje{enje kojim se udovoljava ovom zahtjevu
tra`ioca izvr{enja ima dejstvo kako posebnog rje{enja kojim je utvr|ena ta
obaveza tako i rje{enja o izvr{enju, ~ime se sada zakonski definira stav koji
je kao takav ve} bio izgra|en u teoriji i sudskoj praksi.

Komentar uz stav 1: U ovom stavu odre|uju se preduslovi za ostvarenje prava

tra`ioca izvr{enja predvi|enog ovim ~lanom. Prema zakonskom tekstu, tra`ilac
izvr{enja mo`e tra`iti svoja prava predvi|ena ~lanom 217. samo ako je pri jedlog za izvr{enje koji ide za povratkom na rad, ve} podnesen (tra`ilac
izvr{enja koji je podnio prijedlog...; u tom smislu i sudska praksa: Radnik
koji nije podnio izvr{ni prijedlog za vra}anje na rad (a takav se prijedlog ne
mo`e podnijeti jer nije pravomo}na presuda u dijelu kojim je presu|eno o
njegovom vra}anju na rad), ne mo`e postaviti zahtjev za dono{enje rje{enja
kojim se odre|uje da je organizacija udru`enog rada du`na isplatiti mu na
ime osobnog dohotka mjese~ne iznose dospjele od pravomo}nosti presude da
ponovnog vra}anja na rad., Os Vara`din, G`-619/81, od 22. V 1981. PSP
19/145, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa
primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi},
Zagreb, 1994, str. 181).

U vezi sa time, smatram da nema prepreka da tra`ilac izvr{enja u svom prijedlogu za izvr{enje istakne zahtjeve iz ~lanova 216. i 217. zajedno, te da o
tim zahtjevima i sud odlu~uje jednim rje{enjem (u slu~aju udovoljenja oboma
zahtjevima, jednim rje{enjem o izvr{enju). Dakle, bilo bi mogu}e da tra`ilac
izvr{enja jednim prijedlogom za izvr{enje tra`i izvr{enje radi ostvarenja
nov~ane tra`bine (prodajom pokretne ili nepokretne imovine, zapljenom sa
ra~una u banci i sl. radi naknade parni~nih i tro{kova izvr{enja, te kapitalizovanog iznosa plata dospjelih do podno{enja prijedloga za izvr{enje), povratka na rad (izricanjem nov~anih kazni u skladu sa ~lanom 17), te budu}e
isplate odre|enih mjese~nih iznosa na ime plata za svaki mjesec neizvr{enja
obaveze povratka na rad, koje dospijevaju ubudu}e (zapljenom i prenosom sa
bankovnog ra~una izvr{enika, u pravilnim vremenskim razmacima, npr.).

U samom tekstu ~lana zakonodavac govori o mjese~nim iznosima koji su dospjeli od momenta pravosna`nosti sudske odluke pa do momenta kada se radpravosna`nom odlukom treba smatrati kako
nik vrati na rad. Ovdje pod p
sudsku odluku tako i sudsko poravnanje. Iako bi se jezi~kim tuma~enjem

640 ^lan 217

odredbe moglo
izme|u sudske
opravdanja, jer
snagu (obje su

do}i do suprotnog zaklju~ka, smatram da pravljenje razlike

odluke i poravnanja u ovom smislu ne bi imalo nikakvog
obje isprave u smislu ZPP-a i ZIP-a imaju jednaku pravnu
izvr{ne isprave prema ~lanu 23. ZIP-a).

U pogledu mjese~nih iznosa koje tra`ilac izvr{enja mo`e tra`iti na ime plate,
ovdje treba imati u vidu dvije stvari. Najprije, postoje mjese~ni iznosi koji su
dospjeli do momenta podno{enja prijedloga za izvr{enje (a koji teku od
pravosna`nosti sudske odluke), i tra`ilac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje
treba da od izvr{enika tra`i njihovu isplatu u kapitalizovanom iznosu.
Me|utim, postoje i mjese~ni iznosi koji do momenta podno{enja prijedloga za
izvr{enje jo{ nisu dospjeli (ali dospijevaju u pravilnim vremenskim razmacima
- odre|enog datuma u mjesecu), niti se uop{te zna njihov kona~an broj (to
zavisi od momenta kada tra`ilac izvr{enja bude primljen na rad). Isplatu tih
iznosa tra`ilac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje treba da istakne kao pojedina~an mjese~ni iznos koji dospijeva uvijek istog dana narednog mjeseca.

Visinu mjese~nog iznosa, koji je bitan i za onaj kapitalizovani dio, kao i

odre|ivanje pojedina~nih mjese~nih iznosa koji tek dospijevaju, odre|uje
izvr{eni sud. Ta visina treba da odgovara mjese~noj pla}i tra`ioca izvr{enja
koju bi on ostvarivao da je vra}en na rad, odnosno u slu`bu, {to }e zavisiti
od okolnosti svakog slu~aja ponaosob. Prilikom odre|ivanja visine mjese~nog
iznosa izvr{ni sud se mo`e rukovoditi iznosom ranije plate tra`ioca izvr{enja
(koju je ostvarivao kod izvr{enika), visinom plate u istom preduze}u koja se
pla}a za obavljanje sli~nih poslova, kao i odredbama pravilnika kojim se
ure|uje visina pla}a u nekom pravnom licu i sl. (tako: Komentar Zakona o
izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa) Dr. Borivoj Starovi},
Beograd, 1987, str. 574). Pored toga, ukoliko to okolnosti slu~aja zahtijevaju,
izvr{ni sud mo`e radi utvr|ivanja spornih iznosa zakazati i ro~i{te (v. ~lan
9. stav 2.), ~ije bi odr`avanje trebalo doprinijeti jasnijem stavu suda po ovom
pitanju. U velikoj mjeri, brzina postupanja po podnesenom prijedlogu za
odre|ivanje mjese~nih iznosa, kao i eventualno potreba za zakazivanjem ro~i{ta
na kojem bi se raspravljalo o tome, zavisit }e od realnosti prijedloga tra`ioca
izvr{enja, koje je iznio u svom prijedlogu za izvr{enje, te dokaza koje je u
tom smislu i predlo`io. Stoga je za tra`ioca izvr{enja od posebne va`nosti da
svaki put kad zahtijeva ostvarenja svojih prava prema ~lanu 217. ZIP-a u prijedlogu istakne realnu visinu mjese~nog iznosa, kao i da istovremeno podnese
relevantan dokaz na kojem zasniva taj svoj zahtjev (raniji ugovor o radu,
platnu listu, ili ugovor o radu drugih zaposlenika, npr.).

U tekstu novog ZIP-a predvi|eno je da se u sklopu zahtjeva za isplatu dospjelih mjese~nih iznosa na ime plate od izvr{nog suda zatra`i da se istim
rje{enjem odredi i njegovo izvr{enje. Iako je i prema ranijem tekstu ovog ~lana
ovo rje{enje smatrano rje{enjem o izvr{enju, tek se prema novom tekstu stava
1. ovog ~lana od tra`ioca izvr{enja tra`i da u prijedlogu za izvr{enje postavi
i zahtjev sudu za prinudnim izvr{enjem tog rje{enja. Nalaganje obaveze
tra`iocu izvr{enja da uz pla}anje mjese~nih iznosa na ime plate zatra`i i
izvr{enje tog rje{enja kao izvr{ne isprave ~ini mi se logi~nim i skladu sa
odredbom iz stava tre}eg ovog ~lana.

^lan 217 641

Komentar uz stav 2: Ovaj stav se gotovo nije ni mijenjao u odnosu na raniji tekst, samo su radi preciznosti izraza dodane rije~i radi vra}anja na rad,
odnosno slu`bu izme|u ostalog i da bi se istaklo da se u dr`avnim organima ne radi o povratku na rad, nego povratku u slu`bu, shodno Zakonu o
dr`avnoj slu`bi (Zakon o dr`avnoj slu`bi u institucijama BiH, Zakon o
dr`avnoj slu`bi u FBiH, Zakon o administrativnoj slu`bi u upravi RS). Kao
{to sam tekst ka`e, prijedlog za ostvarenje ovakvih prava tra`ilac izvr{enja
mo`e podnijeti kako uz sam prijedlog za izvr{enje tako i nakon toga, sve
dok izvr{enje nije okon~ano. Ako je izvr{enje okon~ano, tada tra`iocu izvr{enja
jedino ostaje da u posebnom parni~nom postupku dokazuje {tetu koju je
pretrpio zbog nepostupanja izvr{enika po izvr{enoj ispravi, pri ~emu }e jedan
dio te {tete ~initi i neispla}eni mjese~ni iznosi na ime pla}e.

Komentar uz stav 3: Kao {to se vidi iz teksta ovog stava, dvostruka je prav na priroda ovog rje{enja. Prvo, to je rje{enje kojim se utvr|uje obaveza, koje
nije bilo u izvr{noj ispravi. Zapravo, ovo rje{enje predstavlja izvr{nu ispravu
koja nastaje u toku izvr{nog postupka, i analogno je, recimo, rje{enju iz ~lana
198. ZIP-a. Drugo, zakonodavac odre|uje da pored toga {to se ovo rje{enje
smatra izvr{nom ispravom, ono se smatra i rje{enjem o izvr{enju. Dakle, tim
rje{enjem ne samo da se odre|uje obaveza pla}anja mjese~nih iznosa na ime
plate nego se istim rje{enjem odmah odre|uje i izvr{enje te nov~ane obaveze
izvr{enika, ~ime se tra`iocu izvr{enja, koji sada ne treba podnositi naknadni
prijedlog za izvr{enje tog rje{enja, olak{ava polo`aj i omogu}ava efikasnija
za{tita njegovih prava.

10

Bez obzira u kojem svojstvu se posmatra ovo rje{enje, da li kao izvr{na isprava ili rje{enje o izvr{enju, prema izmijenjenom ~lanu 12. ZIP-a prigovor se
mo`e ulo`iti protiv svakog rje{enja koje je u izvr{enom postupku doneseno
u prvom stepenu. Kako se zasigurno mo`e re}i da se u ovom slu~aju radi
o rje{enju kojeg u izvr{enom postupku donosi sud prvog stepena, to se uvijek ima smatrati da izvr{enik ima pravo na prigovor protiv ovog rje{enja.
Kada se pak govori o tra`iocu izvr{enja, pored ~injenice da prema novom
~lanu 46. Zakona sada i on mo`e ulo`iti prigovor na rje{enje o izvr{enju,
ovdje treba imati u vidu stav 7. ~lana 217. ZIP-a, iz kojeg proizlazi da on to
pravo ne bi imao u odnosu na visinu ili obim mjese~ne nadoknade na ime
plate. Naime, stav 7. ~lana 217. izri~ito govori da }e sud za neusvojeni dio
predlo`enog zahtjeva, uputiti tra`ioca izvr{enja da svoja prava za preostali
iznos ostvaruje u posebnom sudskom postupku (parnici). Prema tome, zakonodavac ne daje mogu}nost tra`iocu izvr{enja da nakon dono{enja rje{enja o
njegovom zahtjevu raspravlja po ovom pitanju pred izvr{nim sudom, dok sa
druge strane tu mogu}nost izvr{eniku ne isklju~uje. Iako smatram da nedozvoljavanje raspravljanja pred izvr{nim sudom po ovom pitanju ima svoje
opravdanje (efikasnost izvr{nog postupka, uz mogu}nost ostvarivanja ovih
prava u posebnoj parnici zbog naknade {tete), mi{ljenja sam da ne postoji
opravdanje za nejednak tretman tra`ioca izvr{enja i izvr{enika u tom smislu.

11

Komentar uz stav 4: Tekst ovog stava se nije mijenjao u odnosu na onaj raniji. Kao {to je to bilo i ranije, izvr{enik je taj koji naknadno, nakon {to je
doneseno rje{enje iz stava 1. ovog ~lana, ima pravo od izvr{nog suda zatra`iti

642 ^lan 217

stavljanje van snage tog rje{enja ukoliko su se okolnosti u me|uvremenu

promijenile. Pod tom situacijom zakonodavac vjerovatno podrazumijeva
vra}anje radnika na posao, ali isto tako i neke druge okolnosti (odbijanje radnika da prihvati ponu|eni mu raspored npr) koje ~ine izli{nim sprovo|enje
donesenog rje{enja.
12

Postavlja se zanimljivo pitanje, da li se rje{enje iz stava 1. mo`e djelimi~no

staviti van snage, odnosno da li izvr{enik ima pravo da tra`i smanjenje iznosa
mjese~nih naknada na ime plate. Sklon sam vjerovati da to nije mogu}e jer
ni zakonodavac to nije izri~ito predvidio (uobi~ajena formulacija u zakonima
je u cjelini ili djelimi~no). Pored toga, nije ni jasno zbog ~ega bi izvr{enik
to mogao tra`iti, jer je njegova obaveza da postupi po izvr{noj ispravi u paricionom roku, i trebalo bi mu dozvoliti da obustavi izvr{enje rje{enja iz stava
1., odnosno da ga stavi van snage samo kada vrati radnika na rad ili ga
pozove da to u~ini, a tra`ilac izvr{enja bez opravdanih razloga tu mogu}nost
ne iskoristi (za ne{to druga~iju argumentaciju ali isti zaklju~ak v. Komentar
Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj
Starovi}, Beograd, 1987, str. 575).

13

Komentar uz stav 5: Ve} smo u komentaru uz stav 1. rekli da izvr{ni sud

svojim rje{enjem odre|uje visinu mjese~nog iznosa na ime plate. U ovom
stavu je precizirano da to treba da bude onaj iznos koji bi tra`ilac izvr{enja
ostvario da je vra}en na rad po osnovu izvr{ne isprave. U pogledu visine tog
iznosa, tako|er smo rekli da izvr{ni sud taj iznos utvr|uje svojim rje{enjem
(rje{enjem o izvr{enju ili posebnim rje{enjem), pri ~emu zaklju~ke o visini tih
iznosa mo`e donijeti na osnovu ranijih plata tra`ioca izvr{enja ostvarenih kod
izvr{enika, upore|ivanjem plate zaposlenika izvr{enika sli~nih kvalifikacija i
opisa radnih zadataka, pravila o platama utvr|enih za svako pojedino preduze}e (organ) i sl.

14

Radi izbjegavanja bilo kakvih nejasno}a {ta se pod mjese~nim iznosom na ime
plate podrazumijeva, zakonodavac je u drugoj re~enici jasno precizirao da taj
iznos obuhvata sve dad`bine koje se pla}aju na platu (doprinosi, porezi, takse
i dr.), ~ime se tra`ilac izvr{enja, koji se nalazi u ovoj situaciji, u potpunosti
izjedna~ava sa onim licem koje se nalazi u radnom odnosu i na radu kod
izvr{enika.

15

Komentar uz stav 6: Iako je ova odredba u ranijem tekstu zakona bila pone{to
druga~ije formulisana, radi se u su{tini o istovjetnoj odredbi kojom se tra`iocu
izvr{enja dozvoljava da svoja prava vezano za naknadu mjese~nih iznosa na
ime plate ostvaruje i u posebnom sudskom postupku. Samom ~injenicom da
ova svoja prava mo`e ostvariti u okviru izvr{nog postupka olak{ava se tra`iocu
izvr{enja da efikasnije ostvari svoja prava, ali time zakonodavac ne spre~ava
tra`ioca izvr{enja da svoje pravo na naknadu {tete ostvari u posebnoj parnici. Istina, postupak naknade {tete u parnici se mo`e odnositi na {tetu druge
vrste ili obima, tako da se mo`e desiti da tu`ilac (tra`ilac izvr{enja) u tom
postupku tra`i naknadu mjese~nog iznosa na ime plate, ali samo kao dio
ukupno pretrpljene {tete (jer pored plate on mo`e tra`iti i isplatu zatezne
kamate, npr.).

^lan 217 643

16

Tra`ilac izvr{enja u skladu sa ovom odredbom mo`e uop{te ne zapo~injati

izvr{ni postupak nego direktno svoja prava ostvarivati u posebnoj parnici,
mo`e tako|er djelimi~no ostvarivati svoja prava i u izvr{nom i u parni~nom
postupku, a isto tako mo`e da za neprihva}eni dio zahtjeva, po uputi izvr{nog
suda, pokrene posebnu parnicu za ostvarenje svoga prava. U ovom posljednjem slu~aju tra`ilac izvr{enja, imaju}i u vidu sve pobrojane mogu}nosti, ima
pravo i da u parnici u koju je upu}en pove}a visinu spornog iznosa u odnosu na onaj koji je kao sporan utvr|en od strane izvr{nog suda (tako:
Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr.
Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 575). Pred tra`iocem izvr{enja se zaista
nalazi lepeza razli~itih mogu}nosti, i na njemu je da procijeni na koji na~in
}e najbolje za{tititi svoja prava.

17

Imaju}i u vidu pravo tra`ioca izvr{enja da pravo na nadoknadu mjese~nih

iznosa na ime plate ostvaruje u posebnoj parnici, te odredbe ~lana 215. ZIPa, mo`e se zaklju~iti da za tra`ioca izvr{enja ipak postoji mogu}nost da u
parnici za naknadu {tete makar djelimi~no ubla`i negativne posljedice ne postupanja po tom ~lanu (podno{enje prijedloga za izvr{enje u roku od 30
dana). Smatram dakle da i pored propu{tanja podno{enja prijedloga za
izvr{enje u roku predvi|enim ~lanom 215., tra`ilac izvr{enja u posebnoj parnici mo`e od suda zatra`iti da mu dosudi naknadu {tete koja mu je nastala
nepostupanjem izvr{enika po izvr{noj presudi, pri ~emu se dospjeli mjese~ni
iznosi na ime plate (istina, to mo`e biti najvi{e 1,5 plata, s obzirom da je
rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje 30 dana plus 15 dana paricionog
roka) mogu tretirati kao jedan vid nastale {tete. S druge strane, kako smo to
ve} ranije istakali, ta {teta mo`e biti obimom i ve}a od iznosa na koje bi
tra`ilac izvr{enja bio ovla{ten prema ~lanu 217. ZIP-a.

18

Komentar uz stav 7: Kako je ve} isticano u komentaru uz stav 3., kod ulaganja pravnih lijekova na rje{enje o odre|ivanju obaveze isplate mjese~nih
iznosa na ime plate valja uo~iti odredbu stava 7. ovog ~lana i pravilo koje ta
odredba uspostavlja.

19

Naime, sud, kada odre|uje visinu mjese~nog iznosa na ime plate ili njihov
broj i obim, u svom rje{enju mo`e samo djelimi~no usvojiti prijedlog tra`ioca
izvr{enja. Odredba stava 7. govori da u tom slu~aju izvr{ni sud ne}e odbiti
tra`ioca izvr{enja sa preostalim (spornim) iznosom, nego }e ga istim
rje{enjem uputiti da svoja prava u odnosu na taj dio zahtjeva ostvaruje u
posebnom postupku (parnici). Iz toga bi proizlazilo da tra`iocu izvr{enja ne
treba dozvoliti pravo na prigovor protiv ovog rje{enja koji bi se ticao
utvr|ene odnosno osporene visine ili obima mjese~ne naknade, jer bi pravnu
za{titu u ovom smislu u`ivao u posebnoj parnici (tako: Komentar Zakona o
izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi},
Beograd, 1987, str. 576). S druge strane, izvr{ni sud bi na odre|eni na~in,
a u cilju efikasnosti sprovo|enja izvr{nog postupka, bio oslobo|en raspravljanja o spornim dijelovima zahtjeva tra`ioca izvr{enja nakon dono{enja
rje{enja o njegovom zahtjevu. Ovakva formulacija, stav i intencija zakonodavca bi se mogli opravdati argumentom da izvr{ni sud samo odlu~uje o
mjerama kojim }e se izvr{enik prisiliti na izvr{enje izvr{ne odluke koja glasi

644 ^lan 217

na povrat tra`ioca izvr{enja na rad. U tom smislu za izvr{ni sud je dovoljno

da pribli`no odredi visinu i obim tih mjese~nih iznosa, jer }e i sa tom visinom vjerovatno posti}i osnovni cilj ~lana 217., a to je povratak na rad
tra`ioca izvr{enja. Za slu~aj spora o ta~noj visini ili obimu tih mjese~nih
iznosa sud svojim rje{enjem upu}uje tra`ioca izvr{enja da u posebnom
parni~nom postupku ostvari svoja prava po ovom pitanju, ~ime se teret
raspravljanja prebacuje na parni~ni sud, bez optere}ivanja izvr{nog postupka tom problematikom.
Iz sudske prakse:

U `albi je istaknuto da je radnik, poslije poni{tavanja odluke o prestanku

radnog odnosa i obavezivanja OOUR da ga vrati na rad, radni odnos prestao
zbog potpune nesposobnosti za rad. Ova okolnost uti}e na izvr{enje
pravosn`zne odluke o vra~anju na rad, pa OOUR treba da u izvr{nom postupku istakne prigovor nedopustivosti izvr{enja. Nemogu}nost reintegracije
radnika ne uti~e, me|utim, na ostvarivanje prava na naknadu {tete zbog
izostalog LD i od prestanka radnog odnosa po nezakonitoj odluci do
prestanka radnog odnosa po sili zakona.
(SUR Srbije, br. 7689/81, od 17.IX 1981, navedeno po Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd,
1990, str. 272)

XXI - IZVR{ENJE

DIOBOM STVARI

Prinudno izvr{enje predvi|eno ovom glavom novog ZIP-a nije pretrpjelo gotovo nikakve promjene u odnosu na raniji tekst zakona. Zakonodavac je
napravio promjene samo pravno-tehni~ke i jezi~ke prirode, koje nisu zadirale
u osnovne principe ovog sredstva izvr{enja, onako kako je to ranije bilo regulisano.
Pravo na diobu stvari u suvlasni{tvu regulisano je odredbama Zakona o vlasni~kopravnim odnosima (u FBiH ~l. 18), odnosno Zakonom o svojinskopravnim odnosima (u RS ~l. 16). Po tim odredbama svaki suvlasnik ima pravo da
tra`i razvrgnu}e zajednice, a prema odredbama Zakona o vanparni~nom postupku (~lan 162) svaki od njih se mo`e pojaviti u ulozi predlaga~a
(vanparni~ni), odnosno tu`ioca (parni~ni postupak) ako je dioba zbog nekih
od zakonom predvi|enih razloga od vanparni~nog suda kvalifikovana kao
sporna. Isto tako svaki od suvlasnika ima pravo i da se u izvr{nom postupku, na osnovu izvr{ne isprave, pojavi kao tra`ilac izvr{enja, pri ~emu se svi
ostali suvlasnici pojavljuju kao izvr{enici, bez obzira {to su neki od njih u
postupku nastanka sudske izvr{ne isprave pojavljivali kao tu`ioci ili predlaga~i.
(v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo
^ulinovi}, Beograd, 1940, str. 2218). Ovakav zaklju~ak proizlazi iz odredaba
materijalnog prava, po kojem svaki suvlasnik ima pravo na diobu zajedni~ke
stvari (v. ~l. 16. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima). Me|utim, treba imati
na umu da polo`aj izvr{enika i tra`ioca izvr{enja kod ovog sredstva izvr{enja

^lan 218 645

mo`e da bude donekle razli~it od klasi~nog odnosa tra`ilac izvr{enja izvr{enik, s obzirom na neke specifi~ne odredbe kojima se ure|uje suvlasni{tvo,
odnosno vanparni~ni i parni~ni postupak u kojima se odlu~uje o diobi zajedni~ke stvari (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str 585, Priru~nik za primjenu
Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990,
str. 276).
Dioba stvari u izvr{nom postupku se vr{i ako je to odre|eno izvr{nom
ispravom koja, po na{oj sudskoj praksi, mo`e poticati iz vanparni~nog ili
parni~nog postupka. Po redovnom toku stvari, ova izvr{na isprava }e poticati
iz vanparni~nog postupka, ali ona, zbog na{e pogre{ne sudske prakse (o ~emu
detaljnije u komentaru uz ~lan 219.), mo`e poticati i iz parni~nog postupka,
koji je pokrenut zbog toga {to je kod diobe pravo na stvar ili suvlasni~ki dio
bio sporan, a o ~emu se nije moglo raspravljati u vanparni~nom postupku (v.
~l. 163. Zakona o vanparni~nom postupku).
^lan 218.
Mjesna nadle`nost
Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje diobom zajedni~ke stvari i za
provedbu tog izvr{enja mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju
nalazi stvar.
1

Nadle`nost suda za odlu~ivanje o diobi i na~inu diobe odre|ena je ~lanom

161. Zakona o vanparni~nom postupku. ^lanom 218. ZIP-a odre|ene je
nadle`nost suda za sprovo|enje sudske odluke o diobi.

Ako se stvar nalazi na podru~ju vi{e sudova, svaki od tih sudova mo`e biti
nadle`an za sprovo|enje diobe (tako: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str.
584, Novi sudski izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo, 2003, str. 121,
Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima
za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str.
209), analogno ~lanu 162. Zakona o vanparni~nom postupku. Izbor suda vr{i
povjerilac, podno{enjem prijedloga za izvr{enje.

U slu~aju da predmet diobe predstavlja vi{e stvari koje se ne nalaze na

podru~ju istog suda, mjesno je nadle`an svaki od sudova na ~ijem se teritoriju nalazi neka od tih stvari, s tim da }e postupak odre|ivanja i sprovo|enja izvr{enja diobe nad tim stvarima voditi jedan sud, kojem povjerilac dostavi svoj prijedlog o izvr{enju (v. Priru~nik za primjenu Zakona
o izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Savremena administracija, Beograd, 1990, str. 275). On }e, dakle, voditi jedinstven postupak
sudskog izvr{enja diobom nad svim stvarima iz izvr{ne isprave, bez obzira {to se na njegovom podru~ju ne nalaze sve te stvari koje su predmet
diobe.

646 ^lan 219

^lan 219.
Fizi~ka dioba
(1) Fizi~ku diobu zajedni~ke stvari sud }e odrediti ako je takva dioba predvi|ena izvr{nom ispravom.
(2) Pojedine radnje provo|enja fizi~ke diobe preduzima, prema okolnostima
slu~aja, sudija ili po njegovom ovla{tenju stru~ni saradnik ili sudski
izvr{ilac.
(3) Sud }e pozvati u~esnike da prisustvuju provo|enju diobe.
(4) U slu~aju potrebe sud }e odrediti i vje{ta~enje.
1

Op}enito: U odnosu na raniji tekst zakona, ovaj ~lan je izmijenjen u smislu

stava ~etvrtog. Naime, iako je u ranijoj praksi vje{ta~enje bilo kori{teno prilikom predaje u posjed realnih dijelova nekada{nje zajedni~ke stvari nastalih
diobom, odnosno izrade nacrta diobe (u slu~aju da je izvr{ni sud u izvr{nom
postupku bio obavezan odrediti dopunske uslove fizi~ke diobe), zakonodavac
je odlu~io da potrebu i mogu}nost upotrebe vje{taka prilikom provo|enja
fizi~ke diobe jo{ ja~e naglasi, njegovim isticanjem u stavu ~etvrtom ovog ~lana.

U su{tini, uvo|enje stava ~etvrtog je samo pravno tehni~ko pobolj{anje izraza

~itavog ~lana i ove glave, ali su{tinski on ne mijenja ni{ta. Pravo upotrebe
vje{taka prilikom dono{enja sudske odluke, odnosno provo|enja sudskog postupka je svakako omogu}eno shodnom primjenom Zakona o parni~nom postupku, te se, osim pravno tehni~ki razloga, ne vidi druga svrha uvo|enja
ovog stava.

Pored toga, novom odredbom stava 2. sad je predvi|eno da se, zavisno od

okolnosti slu~aja, odre|eni poslovi u vr{enju diobe u izvr{nom postupku mogu
povjeriti i sudskom izvr{iocu. Ovakvim postupanjem zakonodavca se mogu}nost anga`ovanja sudskih izvr{ilaca, i pored postoje}e prakse, sada izri~ito
nagla{ava u zakonskom tekstu, vjerovatno sa ciljem da se sudijama uka`e na
jedan od mogu}ih puteva za pove}anje efikasnosti sudijskog rada kod ovog
sredstva izvr{enja.

Komentar uz stav 1: Kako smo ve} ranije istakli u uvodu ove glave, sud po
odredbama ~lanova od 218. do 222. ZIP-a postupa ako je dioba odre|ena
izvr{nom ispravom. Isto tako smo rekli da prema va`e}im zakonskim odredbama takva izvr{na isprava mo`e biti u obliku rje{enja suda u vanparni~nom
postupku, presude u parni~nom postupku, te sudskog poravnanja postignutog u oba ova postupka (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 583).

Prilikom utvr|ivanja na~ina i uslova za diobu stvari kao i odre|ivanja njenog

provo|enja, u sudskoj praksi se javlja jedan zanimljiv fenomen. Naime, odredbama ~lanova od 161. do 167. Zakona o vanparni~nom postupku odre|eno je
da se dioba stvari i nekretnina u suvlasni{tvu vr{i prema pravilima

^lan 219 647

vanparni~nog postupka. U slu~aju spora o pravu na stvarima, veli~ini suvlasni~kih dijelova i ~injenici da li odre|eni dijelovi pripadaju zajedni~koj stvari,
~lanom 163. Zakona o vanparni~nom postupku odre|eno je da }e vanparni~ni
sud prekinuti postupak i uputiti predlagatelja diobe da pokrene parnicu kako
bi dokazao sporna prava i ~injenice (u tom smislu i sudska praksa: Mogu}e
je razvrgnu}e imovinske zajednice sudskim putem i izme|u vanzemlji{noknji`nih suvlasnika, ali je u tom slu~aju u postupku potrebno uvu}i i
zemlji{noknji`nog vlasnika. U ovom slu~aju, ako bi zemlji{noknji`ni vlasnik
insistirao na tom vlasni{tvu, predlaga~ bi morao biti upu}en na parnicu.,
Okru`ni sud u Novom Sadu, G`-1911/67; Pravosna`nost rje{enja vanparni~nog suda o razvrgnu}u zajednice (diobi) mo`e djelovati samo na na~in
diobe kod nespornih udjela i opsega zajedni~ke imovine. ^im je ovo sporno,
ne mo`e o diobi odlu~ivati vanparni~ni sud, a ako je odlu~io to ne mo`e
u odnosu na kvote i opseg zajedni~ke imovine imati u~inak pravosna`no
presu|ene stvari., Vrhovni sud Vojvodine, Gzz-66/67; Kad se izme|u u~esnika pojavi spor o predmetu diobe, o pravu suvlasnika ili po obimu toga
prava, vanparni~ni sud mora uputiti predlaga~e na parnicu a ne protivstranku, jer protivstranka nije du`na da pokrene postupak za raskinu}e zajednice., Okru`ni sud u Rijeci, G`-276/73, sve navedeno po Zakon o izvr{nom
postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 211). S obzirom
da se vanparni~ni postupak prekida do razrje{enja spornih stvari u parnici,
o~igledno je da se po pravosna`nosti presude iz parnice vanparni~ni postupka i nastavlja (ukoliko je predlagatelj uspio sa svojim tu`benim zahtjevom),
tim {to }e se po provedenom postupku donijeti rje{enje u kojem }e se
nazna~iti kako i pod kojim uslovima }e se sprovesti dioba, odnosno taj vanparni~ni postupak obustavlja (ukoliko je tu`beni zahtjev odbijen, odnosno ako
je tu`ba odba~ena). Prema tome, iz zakonskih odredaba Zakona o
vanparni~nom postupku proizlazi da je vanparni~ni sud jedini nadle`an za
odre|ivanje na~ina diobe zajedni~ke stvari i njenih uslova, precizno odre|enih
u ~lanu 167. tog Zakona (koji govori {ta precizno treba da sadr`i rje{enje o
diobi).
6

Me|utim, u na{oj sudskoj praksi dioba stvari se odre|uje i presudom suda

u parnici. Naime, prema Zakonu o vanparni~nom postupku iz 1934. godine,
koji se primjenjivao sve do 1989. godine, kada je donesen novi Zakon o vanparni~nom postupku SRBiH, u parnici koja je pokrenuta po osnovu spora
nastalog u vanparni~nom postupku za diobu zajedni~ke stvari, sud je svojom
odlukom (presudom) u tom postupku odlu~ivao o svim pitanjima diobe (na~in,
uslovi, prava tre}ih na zajedni~koj stvari i dr., v. Komentar Zakona o izvr{nom
postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987,
str 584). Dakle, ne samo da se po okon~anju parnice nije nastavljao vanparni~ni
postupak nego je parni~ni sud donosio sve relevantne odluke potrebne za
provo|enje diobe.

Iako je ta pravna mogu}nost dono{enjem Zakona o vanparni~nom postupku

iz 1989. godine otpala, sudska praksa je nastavila da djeluje na opisani na~in
po inerciji. Me|utim, navedeno ne bi predstavljalo problem da se iz donesenih presuda u ovim parnicama mogu identifikovati svi oni uslovi neophod-

648 ^lan 219

ni za provo|enje diobe (ozna~enim u ~lanu 167. Zakona o vanparni~nom postupku). Parni~ni sudovi se uglavnom kre}u u okvirima tu`benog zahtjeva,
koji naj~e{}e sadr`i samo zahtjev upravljen na priznanje prava na diobu i
utvr|enje suvlasni~kog dijela, a samo ponekad i na obavezu tu`enika da trpi
diobu ili zahtjev na samo razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice. Usvajaju}i tu`beni
zahtjev u gore pomenutom smislu (bez obaveze tu`enika da trpi sprovo|enje
diobe ili bez zahtjeva za razvrgnu}em suvlasni~ke zajednice), parni~ni sud u
stvari donosi deklaratornu presudu, koje se ina~e ne mogu sprovoditi u
izvr{enom postupku. Dakle izvr{ni sudovi bi zahtjev za izvr{enjem (diobom)
zasnovan na takvoj izvr{noj ispravi trebali odbijati zbog nepodobnosti izvr{ne
isprave za izvr{enje (v. ~l. 27 ZIP-a). Ako pak tu`beni zahtjev glasi i na
obavezu tu`enog da trpi sprovo|enje diobe odnosno da se u parni~nom postupku razvrgne zajednica (Razvrgava se zajednica nekretnina), parni~ni sud
donosi osu|uju}u, kondemnatornu presudu, koja se po svojoj prirodi i provodi prinudno u izvr{nom sudskom postupku. Me|utim, u ovom slu~aju zbog
nedostatka osnovnih elementa iz ~lana 167. Zakona o vanparni~nom postupku
(uslovi i na~in diobe, opis fizi~kih dijelova, stvarna prava tre}ih nad
zajedni~kom stvari), ova je presuda fakti~ki neprovodiva, osim ako izvr{ni sud,
u postupku izvr{enja, ne utvrdi sve one elemente koje je vanparni~ni sud trebao da utvrdi po pomenutom ~lanu 167. Dakle, parni~ni sudovi prema zakonskim odredbama relevantnih zakona bi se u ovoj vrsti spora samo trebali
ograni~avati na utvr|ivanje spornih ~injenica i prava, a svaki zahtjev da se
tu`eni obave`e da trpi vr{enje diobe, odnosno za razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice bi trebalo odbiti, s obzirom da se radi o nadle`nosti vanparni~nog suda.

Sudska praksa me|utim nastavlja da postupa na opisani na~in (razvrgavanje

zajednice na osnovu odluke parni~nog suda, bez svih neophodnih elemenata
za postupanje po toj izvr{noj ispravi), i u izvr{nom postupku je izvr{ni sud,
kako bi proveo diobu odre|enu parni~nom presudom, primoran da se postavlja u ulogu vanparni~nog suda te da provodi sve one radnje predvi|ene
Zakonom o vanparni~nom postupku (ro~i{ta, vje{ta~enja, izrada nacrta diobe,
rje{enje o diobi i dr).

10

Stavom prvim ~lana 219. odre|eno je da }e sud odrediti fizi~ku diobu stvari
ako je takva dioba odre|ena izvr{nom ispravom. Iz gore navedenih napomena jasno je da rje{enje o diobi iz vanparni~nog postupka uvijek mora
sadr`avati na~in izvr{enja diobe, te sa tog stanovi{ta, kod ovih rje{enja, izvr{ni
sud ne bi trebao imati problema oko toga. Problem se javlja kod dioba koje
su odre|ene parni~nim presudama koje u odre|enom broju slu~ajeva ne
sadr`e odredbe o na~inu diobe (niti druge neophodne detalje za provo|enje
diobe) i pored jasnog stava sudske prakse da se u tu`bi mora predlo`iti i
na~in diobe (Kad se u parni~nom postupku tra`i razvrgnu}e imovinske zajednice zbog toga {to su sporni suvlasni~ki dijelovi, onda se tu`bom moraju
obuhvatiti svi suvlasnici, a ne samo oni koji osporavaju suvlasni~ke dijelove
i protive se razvrgnu}u. U tu`bi se mora postaviti zahtjev u pogledu na~ina
razvrgnu}a imovinske zajednice., Vrhovni sud Vojvodine, G`-809/71, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i
obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd,
1978, str. 210).

^lan 219 649

11

U takvim slu~ajevima zakonodavac predvi|a da }e izvr{ni sud sam donijeti

odluku o na~inu diobe, u skladu sa ~lanom 221. Zakona o izvr{nom postupku, o ~emu ne{to detaljnije u komentaru uz taj ~lan.

12

Kada se radi o rje{enju iz vanparni~nog postupka koji sadr`i sve elemente

nepohodne za sprovo|enje fizi~ke diobe (~lan 167. Zakona o vanparni~nom
postupku), tra`ilac izvr{enja treba da u prijedlogu za izvr{enje predlo`i
provo|enje izvr{enja identifikacijom dijelova svakog od vlasnika nekada{nje
zajedni~ke stvari (ocrtavanjem na nekretnini uz pomo} vje{taka, npr.), onako
kako je to odre|eno rje{enjem vanparni~nog suda, predajom tih dijelova
svakom od novih vlasnika u posjed (Rje{enje izvanparni~nog suda o
fizi~koj diobi nekretnine izvr{na je isprava na osnovi koje se mo`e tra`iti
predaja nekretnine u posjed u izvr{nom postupku., Os Zagreb, G`-4060/88
2, od 7.VI 1988, Informator, br. 3602/88, navedeno po Izvr{ni postupak
u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan
21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Zagreb, 1994. str. 184), te u
slu~aju da se radi o nekretnini, provo|enjem fizi~ke diobe u nadle`noj
katastarskoj slu`bi (radi provo|enja promjena u katastarskom operatu) i
zemlji{noknji`nom sudu (radi otpisa dijelova zemlji{noknji`nog tijela, koje
je prije diobe bilo u suvlasni{tvu, i formiranja novih zemlji{noknji`nih
ulo`aka). Ako udovolji prijedlogu za izvr{enje, sud }e samim rje{enjem o
izvr{enju (ili kasnijim rje{enjem) zakazati ro~i{te na licu mjesta (uvi|aj) radi
provo|enja fizi~ke diobe na na~in predvi|en izvr{nom ispravom. Na tom
ro~i{tu sud }e u prisustvu stranaka, tre}ih lica koja imaju stvarno pravo
na zajedni~koj stvari i eventualno anga`ovanih vje{taka, identifikovati svaki
dio stvari kako je to odre|eno izvr{nom ispravom i na simboli~an na~in
predati u posjed svakom od navedenih vlasnika u izvr{noj ispravi. Va`nost
te predaje sastoji se u tome da od tog momenta lice iz izvr{ne isprave
sti~e posjed nad svojim dijelom ozna~enim u toj ispravi, te samim tim i
pravo na posjedovnu za{titu predvi|enim odredbama materijalnog i procesnog prava.

13

U slu~aju da se dioba zajedni~ke stvari odre|uje presudom parni~nog suda,

kako smo ve} rekli, naj~e{}e takva isprava nema sve elemente neophodne za
provo|enje diobe u izvr{nom postupku. Naj~e{}e takva presuda sadr`i samo
na~in diobe i veli~inu udjela suvlasnika, bez opisa dijelova koji pripadaju
svakom od suvlasnika, odnosno stvarnih prava tre}ih lica koja imaju nad zajedni~kom stvari. U takvim uslovima izvr{nom sudu, kada dobije prijedlog za
izvr{enje na osnovu takve izvr{ne isprave, ne preostaje ni{ta drugo nego da
poduzme sve one radnje koje su za diobu predvi|ene Zakonom o
vanparni~nom postupku.

14

Tra`ilac izvr{enja u svom prijedlogu za izvr{enje na osnovu gore opisane

sudske presude treba da od izvr{nog suda zatra`i izvr{enje odre|ivanjem izdvajanja suvlasni~kih dijelova i njihovim pretvaranjem u realne dijelove zajedni~ke stvari, njihovom identifikacijom (ako su u pitanju nekretnine formiranjem novih katastarskih ~estica), predajom izdvojenih dijelova u posjed novim
vlasnicima, te provedbom diobe u katastarskom operatu i zemlji{nim knjigama, ako se radi o nepokretnostima.

650 ^lan 219

15

Na osnovu gore navedenog prijedloga, izvr{ni sud }e donijeti rje{enje o

izvr{enju, s tim da za provedbu tog rje{enje o izvr{enju on mora poduzeti
niz aktivnosti predvi|enih Zakonom o vanparni~nom postupku. Tako, }e nakon
na licu
dono{enja rje{enje o izvr{enju, izvr{ni sud najprije zakazati ro~i{te (n
mjesta, ako se radi o nekretnini) na koje }e pozvati sve suvlasnike i tre}a lica
koja imaju odre|ena stvarna prava nad zajedni~koj stvari te eventualno
anga`irane sudske vje{take. Na tom ro~i{tu izvr{ni sud }e najprije morati
saslu{ati stranke na okolnosti diobe, te eventualno postizanja sporazuma o
fizi~koj diobi zajedni~ke stvari (~l. 164. i 165. Zakona o vanparni~nom postupku). Ukoliko se takav sporazum ne postigne, sud }e pristupiti procjeni zajedni~ke stvari te izdvajanju (i identifikaciji) pojedinih suvlasni~kih dijelova i njihovom pretvaranju u realne dijelove zajedni~ke stvari, na osnovu izjava i
potreba stranaka te mi{ljenja vje{taka (~lan 166. Zakona o vanparni~nom postupku). Kada se radi o nekretnini, izvr{ni sud mo`e na osnovu rezultata
odr`anog ro~i{ta odrediti vje{taku geodetske struke da izradi nacrt diobe, te
odr`ati posebnu raspravu povodom tog nacrta. Nakon toga sud }e donijeti
rje{enje kojim }e odrediti uslove fizi~ke diobe stvari (shodnom primjenom ~lana
167 Zakona o vanparni~nom postupku), te po izvr{nosti tog rje{enja predati u
posjed identificirane dijelove zajedni~ke stvari i odrediti njegovo provo|enje u
zemlji{noknji`nom sudu te organu nadle`nom za vo|enje katastra.

16

Iako se na prvi pogled ~ini ~udnim, smatram da se protiv rje{enja kojim se

u izvr{nom postupku utvr|uju uslovi fizi~ke diobe, a koje u su{tini predstavlja dopunu izvr{ne isprave, mo`e ulagati prigovor (jer se radi o prvostepenom rje{enju u izvr{nom postupku, v. ~l. 12. ZIP-a), a izvr{avati po njegovoj izvr{nosti, i prije nego {to je odlu~eno o eventualno ulo`enoj `albi (v.
~l. 12. st. 5. ZIP-a). Prema tome, sud }e nakon {to odlu~i po prigovoru, pristupiti provo|enju tog rje{enja identifikacijom dijelova zajedni~ke stvari i njihovom predajom u posjed novim vlasnicima, te dostaviti zemlji{noknji`nom
sudu i organu nadle`nom za vo|enje katastra, radi provo|enja neophodnih
promjena u njihovim evidencijama.

17

Na kraju, treba napomenuti da nije potreban pristanak na diobu onih lica u

~iju su korist upisana stvarna prava na nekretnini onda kad se za pojedine
suvlasni~ke dijelove otvaraju novi zemlji{noknji`ni ulo{ci i u iste upisuju sva
ona prava koja su upisana na nepokretnini (Komentar zakona o izvr{enju i
obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ^ulinovi}, Beograd, 1940, str. 2219)

18

Komentar uz stav 2: U skladu sa ~lanom 11. ZIP-a, izvr{ni sudija mo`e povjeriti poduzimanje svih radnji i dono{enje svih odluka stru~nom saradniku,
osim ako zakonom nije druga~ije odre|eno (izri~itim zakonskim odredbama
odre|eno je da odluku o prigovoru ~l. 49. st. 1., i rje{enja o izricanju nov~ane kazne ~l. 17. st. 5., mo`e da donese samo izvr{ni sudija). Na liniji tog
na~ela, zakonodavac u stavu 2. ~lana 219. ide dalje pa odre|uje da pojedine
radnje koje izvr{ni sud poduzima mogu po ovla{tenju sudije obavljati ne samo
stru~ni suradnik nego i sudski izvr{ilac. Za razliku od ranijeg teksta, sada je
izri~ito u zakonu predvi|eno da se ove radnje od strane stru~nog saradnika
ili sudskog izvr{ioca mogu obavljati samo po izri~itom ovla{tenju izvr{nog sudije i stvar je okolnosti svakog slu~aja kada }e sudija na}i za shodno da po-

^lan 651

vjeri vr{enje tih radnji navednim licima. Pri tome sudija ima potpunu slobodu u izboru radnji i navedenih izvr{ilaca tih radnji. Kao osnovni kriterij, usudio bih se procijeniti, trabalo bi koristiti slo`enost posla te uticaj sudske odluke
na prava u~esnika u postupku. Me|utim, bez obzira na jezi~ko zna~enje ove
odredbe, po kojoj bi se doslovnim tuma~enjem moglo zaklju~iti da sudija mo`e
ovlastiti stru~nog saradnika da pod odre|enim uslovima donese i rje{enje o
diobi (kada izvr{ni sud preduzima sve one radnje predvi|ene Zakonom o vanparni~nom postupku), smatramo da takvo rje{enje ipak treba donositi samo
sudija, s obzirom da se radi o rje{enju kojim se zadire u imovinska prava
stranaka, svih suvlasnika i tre}ih lica, a koje mo`e imati velike posljedice, s
obzirom da se izvr{ava i prije svoje pravosna`nosti (vidi komentar uz st. 1).
19

Komentar uz stav 3: Kako je ve} to opisano u komentaru uz stav 1., izvr{ni

sud u svakoj varijanti, bilo da vodi izvr{ni postupak zasnovan na rje{enju
vanparni~nog suda ili presudi parni~nog suda, treba da pozove sve u~esnike
da prisustvuju provo|enju diobe. Pod provo|enjem diobe ovdje treba razumjeti kako ro~i{te gdje se na osnovu odluke iz vanparni~nog postupka identificiraju i izdvajaju dijelovi zajedni~ke stvari kako bi se predali novim vlasnicima (jedna vrste simboli~ne predaje, pred javno{}u), tako i ro~i{ta koja se
odr`avaju kako bi sud odlu~io na koji na~in fizi~ki podijeliti nekretninu (ako
izvr{na isprava nema svih nepohodnih podataka za diobu, pa provodi djelimi~an postupak predvi|en Zakonom o vanparni~nom postupku). Isto tako valja
naglasiti da zakonodavac u ovom stavu koristi izraz u~esnike a ne stranke,
{to zna~i da izvr{ni sud ne samo da na provo|enje diobe treba pozvati sve
stranke (suvlasnike zajedni~ke stvari) nego i tre}a lica, koja imaju neka od
stvarnih prava na zajedni~koj stvari (slu`nosti, zalo`no pravo i dr., v. Komentar
Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj
Starovi}, Beograd, 1987, str. 586). To je naro~ito nu`no u postupku kada izvr{ni
sud rje{enjem tek identificira i izdvaja realne dijelove zajedni~ke stvari u
posebne cjeline, kako bi se odredilo koja prava prestaju a koja nastavljaju da
postoje nad svim dijelovima nekada{nje zajedni~ke stvari.

20

Iz teksta ovog stava je vidljivo da je sud samo obavezan da pozove u~esnike

da prisustvuju diobi, pri ~emu se oni, na svoj rizik, mogu odlu~iti da se ne
koriste tim svojim pravima. Time oni sami sebe dovode u opasnost da sud
ne sazna za ~injenice koje mogu biti relevantne za njihova prava. Izvr{ni sud
dakle nije obavezan da diobu vr{i samo u prisustvu u~esnika, te ne mo`e biti
govora ni o odga|anju odr`avanja ro~i{ta samo iz tog razloga {to mu ne prisustvuje neko od pozvanih.

21

Komentar uz stav 4: Iako zakonodavac alternativno daje pravo sudu da po

potrebi anga`uje vje{taka prilikom sprove|nja diobe, imaju}i u vidu sve {to
je re~eno u komentaru ovog ~lana, te{ko je zamisliti da sud postupak izvr{enja
diobe mo`e provesti bez pomo}i vje{taka. Najprije se to odnosi na izdvajanje i predaju u posjed dijelova zajedni~ke stvari koji su ve} identificirani
rje{enjem o diobi (ili gotovo nemogu}e pretpostaviti, u presudi parni~nog
suda), gdje je pomo} vje{taka, naro~ito kod podjele nekretnine, jednostavno
neophodna. S druge strane, ta ista pomo} vje{taka je neophodna i ako izvr{ni
sud preduzima radnje predvi|ene Zakonom o vanparni~nom postupku, u

652 ^lan 220

kojem tek treba napraviti fizi~ku podjelu zajedni~ke stvari i identificirati

dijelove koje }e pripasti svakom suvlasniku ponaosob.
Prema tome, iako je anga`ovanje vje{taka pri sprovo|enju izvr{enja dano samo
kao mogu}nost o kojoj odlu~uje sudija, te{ko }e biti zamisliti provo|enje fizi~ke
diobe bez u~e{}a vje{taka u postupku.
^lan 220.
Dioba prodajom
Ako na osnovu izvr{ne isprave zajedni~ku stvar treba radi njene diobe
prodati, prodaja }e se obaviti na na~in propisan ovim zakonom za
izvr{enje na pokretnoj ili nepokretnoj stvari, osim ako se stranke o poje dinim pitanjima druga~ije ne sporazumiju.
1

Op}enito: Novim ZIP-om zakonodavac je u potpunosti preuzeo tekst ovog

~lana iz ranijeg zakona. I pored odre|enih problema u primjeni ovog ~lana,
koje je sudska praksa na prili~no efikasan i jasan na~in rije{ila, zakonodavac
nije na{ao za shodno da ta rje{enja ugradi u zakonski tekst, niti eventualno
da ih druga~ije rije{i. Stoga }e poznavanje stavova sudske prakse vezane za
pojedine probleme u primjeni ovog ~lana biti i dalje od izuzetne va`nosti
kako za one koji primjenjuju zakon tako i za one koji pred sudom ostvaruju svoja prava.

Na po~etku treba se podsjetiti da se prema ~lanu 19. Zakona o vlasni~kopravnim odnosima FBiH, odnosno ~lanu 16. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim
odnosima RS, razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice mo`e vr{iti sporazumom
izme|u stranka ili po odluci suda. Po istoj odredbi odre|eno je da sud (a po
analogiji i stranke na osnovu sporazuma) diobu zajedni~ke stvari mo`e vr{iti
bilo fizi~kom podjelom, bilo prodajom zajedni~ke stvari, uz naknadnu raspodjelu ostvarenog nov~anog iznosa (ccivilna dioba). Nadalje, odredba ~lana 20.
Zakona u FBiH, odnosno ~lana 16. Zakona u RS propisuje da }e sud odrediti civilnu diobu tek ukoliko fizi~ka dioba zajedni~ke stvari nije mogu}a,
odnosno ukoliko je ona povezana sa nesrazmjerno visokim tro{kovima diobe.
Dakle prema odredbama materijalnog prava, prilikom diobe zajedni~ke stvari
u suvlasni{tvu, prioritet se uvijek daje na~inu diobe odre|enim sporazumom
izme|u suvlasnika. Ukoliko takvog sporazuma nema, onda zakonodavac
odre|uje obavezu suda da prvo poku{a fizi~ki podijeliti zajedni~ku stvar (pri
~emu se prvenstveno treba voditi ra~una o iskazanim interesima svih suvlasnika), a tek u slu~aju nemogu}nosti sprovo|enja takve diobe sud treba odrediti razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice civilnom diobom (u tom smislu i sudska
praksa: Razvrgnu}u imovinske zajednice putem javne dra`be nema mjesta,
ako su suvlasnici me|usobno izvr{ili podjelu zgrada prema fizi~kim dijelovima i tako je koristili., Vrhovni sud Vojvodine, Gzz-26/57, navedeno po Zakon
o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 212). Pri
tome treba imati na umu da se prema odredbama FBiH Zakona o
vlasni~kopravnim odnosima (~lan 20.), odnosno Zakona o osnovnim svojinsko-

^lan 220 653

pravnim odnosima (~lan 16.) te Zakona o vanparni~nom postupku (~l. 166.),

civilna dioba mo`e javiti u dva oblika: prvom, u kome se zajedni~ka stvar
prodaje tre}em licu, a ostvareni nov~ani iznos dijeli me|u suvlasnicima srazmjerno njihovom suvlasni~kom dijelu, i drugom, u kome se zajedni~ka stvar
ostavlja u vlasni{tvu nekog od suvlasnika, uz njegovu obavezu da ostalim
suvlasnicima isplati odre|en nov~ani iznos, srazmjeran njihovom vlasni~kom
dijelu, i to na osnovu procjene koju je utvrdio sud svojom odlukom (u tom
smislu i sudska praksa: Ako se iz ekonomskih razloga nekretnine smatraju
nedjeljivom cjelinom, one se imaju podijeliti putem civilne diobe na na~in da
se prodaju, pa dobivena kupoprodajna cijena podjeli po suvlasni~kim djelovima ili da ih ostavi u vlasni{tvo jednog suvlasnika a druge isplate u novcu.,
Vrhovni sud Hrvatske, G`-202/67, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku
sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primjenu,
Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978 str. 214).
3

Fakti~no je pitanje kada }e se smatrati da razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice

fizi~kom diobom nije mogu}e. U principu, to }e uvijek biti onda kada se radi
o nedjeljivoj stvari odnosno stvari ~ija podjela ne bi bila mogu}a bez gubitka bitnih svojstava te stvari kao cjeline. Tako }e se, naprimjer, uvijek morati
odrediti civilna dioba kada zajedni~ku stvar ~ine automobil, neka ma{ina,
`ivotinja i sl. Da li se kod diobe nekretnine radi o djeljivoj ili nedjeljivoj stvari
zavisi od niza faktora. Pri tome treba imati u vidu da se po pravilu kod
zemlji{ta radi o djeljivoj stvari, te se razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice na
zemlji{tu rijetko vr{i na osnovu civilne diobe. Mnogo je ~e{}i slu~aj takve
diobe kod razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice koja postoji nad objektima
izgra|enim na zemlji{tu, jer se ~esto radi o stvarima koji nisu pogodni za
fizi~ku podjelu (npr. jedan stan u stambenoj zgradi). S druge strane opet nije
ni mali broj slu~ajeva kada se i izgra|eni objekti na zemlji{tu mogu podjeliti fizi~ki, ukoliko se, po ocjeni stru~njaka i vje{taka, takva podjela mo`e izvr{iti
bez reme}enja su{tine stvari (zgrada sa odvojenim spratovima i ulazima, npr.).
U ovakvim slu~ajevima logi~no je da sud svoju odluku donosi tek nakon
saslu{anja nalaza i mi{ljenja vje{taka.

Izvr{ni sud odre|uje diobu zajedni~ke stvari suvlasnika prodajom prema ~lanu
220. ZIP-a samo kada je to odre|eno izvr{nom ispravom. On dodu{e mo`e i
sam odlu~iti o ovakvom na~inu podjele, ali samo pod uslovima iz ~lana 221.
ovog zakona.

Zakonodavac u ~lanu 220. odre|uje da }e sud, kada bude odlu~ivao o prijedlogu tra`ioca izvr{enja u kojem se tra`i provo|enje civilne diobe u izvr{nom
postupku, odrediti rje{enjem sprovo|enje onih izvr{nih radnji koje se poduzimaju kada se vr{i prodaja nekretnina odnosno pokretnih stvari u izvr{nom
postupku. Me|utim, zakonodavac ovdje dozvoljava odstupanje od predvi|enih
pravila prodaje u izvr{nom postupku, u smislu i obimu predvi|enim sporazumom svih suvlasnika. Takav se stav zakonodavca ~ini i opravdanim s obzirom
da se ovdje ne radi o klasi~nom izvr{nom postupku, gdje izvr{enik prinudno
gubi neka od svojih prava, nego o postupku u kojem svaki od suvlasnika
zajedni~ke stvari na kraju realizuje svoje pravo (postaje vlasnikom realnog
dijela nekad zajedni~ke stvari), bez obzira da li je on u izvr{nom postupku

654 ^lan 220

u ulozi izvr{enika ili tra`ioca izvr{enja. Dakle, u pokrenutom izvr{nom postupku mogu}e je da se ve} prilikom podno{enja prijedloga za izvr{enje, a
svakako i naknadano, suvlasnici sporazumiju o na~inu i postupku prodaje, koji
odstupa od onog predvi|enog odredbama ZIP-a. Da li takav sporazum postoji, najcelishodnije za izvr{ni sud bi bilo da to utvrdi na posebnom ro~i{tu
prije dono{enja rje{enja o izvr{enju.
6

Sud u je u tom slu~aju du`an da rje{enjem o izvr{enju ili u svojim naknadnim odlukama i radnjama (ako je sporazum uslijedio nakon dono{enja rje{enja
o izvr{enju) uva`i sporazum i djeluje na na~in kako je to tim sporazumom i
odre|eno. U literaturi postoje razli~ita stanovi{ta u kom obimu suvlasnici svojim sporazumom mogu izmijeniti pravila izvr{nog postupka. Autori tih
stanovi{ta uglavnom smatraju da se ovdje mo`e samo raditi o manjim izmjenama postupka prodaje (odredbi o procjenjivanju vrijednosti stvari, roka isplate
kupovne cijene, nekim rokovima i sl. v. Priru~nik za primjenu Zakona o
izvr{nom postupku, Neboj{a [arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 276,
Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr.
Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 589) Me|utim, nasuprot mi{ljenju ve}ine
autora, smatram da suvlasnici odredbom ~lana 220. ZIP-a dobijaju mnogo {ira
ovla{tenja, uz pomo} kojih mogu mijenjati odredbe ZIP-a o prodaji stvari u
mnogo ve}em obimu nego {to to gore iznose pomenuti autori. Naime, uvijek
treba imati u vidu karakter ovog sredstava izvr{enja i materijalne odredbe
kojim je ure|eno pravo na razvrgavanje suvlasni~ke zajednice. U tim odredbama (Zakon o vlasni~kopravnim odnosima/Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima i Zakon o vanparni~nom postupku) vrlo je nagla{eno pravo
suvlasnika da autonomno ure|uju na~in razvrgnu}a svoje zajednice.
Zakonodavac je takvu autonomiju suvlasnicima potvrdio i u ~lanu 220 ZIP-a,
te s obzirom da u kori{tenju tog autonomnog prava u materijalnom pravu
nisu predvi|ena niti primjenjiva bilo kakva ograni~enja ne smatramo ni da se
bilo kakva ograni~enja mogu primijeniti u izvr{nom postupku, pogotovo zbog
~injenice da takva ograni~enja zakonodavac izri~ito nije predvidio.

Naravno, pod pravom suvlasnika da autonomno urede svoje odnose (pa tako
i razvrgnu svoju zajednicu na na~in kako to oni odrede) treba shvatiti samo
pravo da urede svoje me|usobne odnose. To pravo se ne mo`e pro{irivati na
ure|enje njihovih odnosa sa drugim licima, sve dok ta lica na takvo ure|enje
ne pristanu. Dakle, stvarna prava tre}ih lica koja ona imaju u odnosu na
zajedni~ku stvar ne mogu se regulirati sporazumom suvlasnika bez saglasnosti tih tre}ih lica. Njihova prava su zakonom za{ti}ena i mogu se mijenjati
samo saglasno{}u njihovih ovla{tenika.

U situaciji kada nema sporazuma stranaka o na~inu i postupku prodaje stvari

radi razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice, izvr{ni sud }e rje{enjem o izvr{enju
odrediti da se stvar proda po pravilima izvr{nog postupka. Prema zakonskom
tekstu ~lana 220., sud bi samo trebao da primjenjuje predvi|ena pravila prodaje, pri ~emu ne bi bilo prostora za bilo kakvo odstupanje u pogledu primjene odredbi. Me|utim, primjena predvi|enih pravila ne mo`e se vr{iti po
automatizmu, jer bi se u ovom slu~aju doslovnom primjenom predvi|enih
pravila prodaje naru{ili osnovni postulati instituta razvrgnu}a suvlasni~ke zajed-

^lan 220 655

nice. S obzirom da zakonski tekst ne sadr`i nikakve odredbe o tome, sudska

praksa je bila prinu|ena da godinama gradi sljede}e stavove (bli`e o ovome
vidjeti B. Starovi}, str. 588 i 589):
a) kod razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice civilno diobom, i to prodajom u
izvr{nom postupku, izvr{eniku se ne mo`e uskratiti pravo da nastupi kao
ponudilac, kako je to odre|eno ~lanom 88. ZIP-a (u tom smislu i sudska praksa: Na javnoj dra`bi nekretnina odre|enoj u svrhu razvrgnu}a imovinske
zajednice, ovla{teni su su svi suvlasnici na dra`bovanje, bez obzira da li u
dozvoli izvr{enja ozna~eni kao tra`ioci izvr{enja ili kao izvr{enici, a isto tako
je bez uticaja na njihovo pravo dra`bovanja i okolnost da li su u
vanparni~nom postupku bili predlaga~i ili protivnici predlaga~a., Okru`ni sud
u Novom Sadu, G`-22/67; Kad sud dozvoli prodaju zajedni~ke stvari radi
diobe onda se i tra`ilac izvr{enja i izvr{enik mogu pojaviti kao ponu|a~i na
licitaciji., Presuda Vrhovnog suda Srbije, Gzz-8/74, navedeno po Zakon o
izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za
prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd, 1978, str. 212;
U javnom nadmetanju radi prodaje zajedni~ke nepokretne stvari povjerioca
i du`nika, kad nije mogu}a njena fizi~ka dioba, kao kupci mogu u~estvovati
obje stranke. Okru`ni sud Titovo U`ice, G`-47/81 od 14.I 1981, navedeno po
Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr.
Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 594). Ovaj pravni stav je izgra|en prije
svega na tragu odredaba materijalnog prava po kojem svaki od suvlasnika
sporazumom ili odlukom suda mo`e zadr`ati stvar, s tim da svakom od ostalih suvlasnika posebno isplati nov~ani ekvivalent njegovih suvlasni~kih dijelova. Kada dakle svaki od suvlasnika ima pravo zadr`ati zajedni~ku stvar, onda
je stav i sudske prakse bio da se takvo pravo mora dozvoliti (dodu{e kroz
kupovinu u izvr{nom postupku) i suvlasniku koji ima polo`aj izvr{enika u
izvr{nom postupku;
b) u istom postupku primjenjuju se pravila o polaganju jamstva i za izvr{enika
(~lan 86. ZIP-a, u tom smislu i sudska praksa: Kod sprovo|enja raskinu}a
zajednice nekretnina civilnom diobom putem prinudne prodaje, svaki suvlasnik, ako namjerava da stavlja ponudu nije du`an da polo`i jem~evinu u
odnosu na svoj suvlasni~ki dio., Okru`ni sud u Vara`dinu, G`-944/72, navedeno po Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i
obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Beograd,
1978, str. 212). S obzirom da odredba ~lana 86. ZIP-a predvi|a osloba|anje od
polaganja jemstva samo za tra`ioca izvr{enja i nosioce prava koja prestaju
prodajom nekretnine, sudska praksa je u skladu sa svojim stavom iznesenim
gore pod a) morala korigovati i primjenu ove odredbe;
c) pitanja stvarnih prava na nepokretnosti u suvlasni{tvu koja se dijeli (zaloge,
slu`nosti, stvarni tereti) rje{avaju se u postupku u kojem se donosi izvr{na
isprava, te se ta odluka samo prenosi u izvr{ni postupak. Zato se odredbe
izvr{nog postupka o prestanku zalo`nih i drugih prava tre}ih lica ovdje ne
primjenjuju, osim ako je to odre|eno u izvr{noj ispravi. Smatra se da ukoliko nema pristanka tre}ih lica, njihova prava ostaju, i kupac ih preuzima
zajedno sa kupljenom stvari (v. ~lan 65. i 68. Zakona o vlasni~kopravnim

656 ^lan 221

odnosima i ~lan 59. i 63. RS Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima);

d) s obzirom da se svaka stvar u suvlasni{tvu mo`e i mora podijeliti bilo
fizi~kom ili civilnom diobom, kod civilne diobe koja se vr{i prema odredbama ZIP-a ne primjenju se odredbe koje se odnose na izuze}e pojedinih stvari
od izvr{enja (u tom smislu i sudska praksa: Kod prisilne civilne diobe me|u
suvlasnicima ne primjenjuju se odredbe o izuzimanju od izvr{enja (~l. 152.
ZIP-a)., VsH, Gzz-27/84, od 25.VI 1984. PSP 25/134, navedeno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan
21.12.1993. godine, Ivica Crni}, Vesna Grubi}, Informator, Zagreb, 1994, str.
184).
^lan 221.
Odre|ivanje na~ina diobe rje{enjem suda
pravnim odnosima, ho}e li se
(1) Sud odlu~uje, prema propisima o vlasni~ko-p
dioba obaviti fizi~ki ili prodajom, ako izvr{nom ispravom na~in diobe nije
odre|en niti su se stranke o tome sporazumjele.
(2) Dioba }e se obaviti prodajom ako se u izvr{nom postupku utvrdi da
fizi~ka dioba, odre|ena izvr{nom ispravom, nije mogu}a ili je mogu}a
samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari.
1

Op}enito: Iako se ova odredba u izvjesnoj mjeri pravno tehni~ki razlikuje od

odredbe istog ~lana ranijeg zakona, radi se ustvari o jednom te istom ~lanu.

Komentar uz stav 1: Prema odredbama ovog stava, sud ne}e odbiti prijedlog
za izvr{enje koji ide za izvr{enjem diobe ako u izvr{noj ispravi nije naveden
na~in sprovo|enja te diobe. Dakle, iako Zakon o vanparni~nom postupku u
svom ~lanu 167. odre|uje na~in diobe kao obavezan element izvr{ne isprave
(rje{enja), zakonodavac odredbom ~lana 221. ZIP-a odre|uje da }e se u i
slu~aju nepotpune izvr{ne isprave (u odnosu na na~in diobe) izvr{ni postupak sprovesti i suvlasni~ka zajednica razvrgnuti, na na~in odre|en od strane
izvr{nog suda.

Podsje}anja radi, valja napomenuti da smo se problemom izvr{enja nepotpunih

izvr{nih isprava koje glase na razvrgnu}e suvlasni~ke zajednice bavili u
komentaru uz stav 1. ~lana 219. ZIP-a. Da ne bismo ponavljali probleme i
na~ine njihovog rje{avanja koji se javljaju u ovakvim slu~ajevima, upu}ujemo
~itaoca da detaljnije vidi taj dio ovog komentara. Ovdje bih samo `elio istaknuti ~injenicu da se u sudskoj praksi ~esto kao izvr{ne isprave javljaju sudske
presude koje u svom dispozitivu sadr`e samo predmet diobe, veli~inu suvlasni~kih dijelova te obavezu razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice. Za postupanje
izvr{nog suda po toj presudi minimalno bi bilo potrebno da ta isprava sadr`i
i na~in kako }e se suvlasni~ka zajednica razvr}i, jer je bez toga (kao u ostalom
i bez svih onih elemenata navedenih u ~lanu 167. Zakona o vanparni~nom
postupku) ovakva izvr{na isprava fakti~ki neprovodiva. Kako u takvim slu~aje-

^lan 221 657

vima izvr{ni sud ne bi donosio rje{enja kojim bi se odbijao prijedlog za

izvr{enje na osnovu nepodobnosti takve isprave za izvr{enje (v. ~lan 27. ZIPa), zakonodavac je ZIP-om iz 1978. godine uveo mogu}nost da sud u toku
izvr{nog postupka sam odredi na~in sprovo|enja odre|ene diobe.
Zakonodavac i sudska praksa su time stali na stanovi{te da se radi dopunjavanja ovakvih izvr{nih isprava ne treba vra}ati u vanparni~ni postupak (jer
je vanparni~ni sud jedini nadle`an za odre|ivanje razvrgnu}a suvlasni~ke
zajednice diobom), ve} da to mjerodavno mo`e u~initi i sud u izvr{nom postupku, koji ustvari u tom postupku preuzima ulogu vanparni~nog suda (u
tom smislu i sudska praksa: Izvr{ni postupak pru`a mogu}nost da izvr{ni
sud odlu~i, po pravilima imovinskog prava, o na~inu diobe (da li }e diobu
izvr{iti fizi~ki ili prodajom) ako izvr{nom ispravom na~in diobe nije odre|en
niti su se stranke o tome sporazumjele., VsH, Rev. 1498/82, od 22.XII 1982.
PSP 22/112; Ako je izvr{nom ispravom dioba odre|ena prodajom, izvr{ni sud
ne mo`e preispitivati ispravnost takve odluke o na~inu diobe, niti je mijenjati. Po ~l. 241. ZIP-a, sud pred kojim te~e izvr{ni postupak odlu~uje, po
pravilima imovinskog prava, da li }e se dioba izvr{iti fizi~ki ili prodajom,
samo ako izvr{nom ispravom na~in diobe nije odre|en niti su se stranke o
tome sporazumjele. Izuzetak od tog pravila dan je u st. 2. istog ~lana, ali
samo time {to je odre|eno da }e se dioba izvr{iti prodajom ako se u
izvr{nom postupku utvrdi da fizi~ka dioba nije mogu}a, premda je fizi~ka
dioba odre|ena izvr{nom ispravom., Os Dubrovnik, G`-512/89, od 30.VIII
1989. PSP 45/106, sve navedno po Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Ivica Crni},
Vesna Grubi}, Zagreb, 1994, str. 185). Kako bi na valjan na~in obavio tu svoju
novu ulogu, izvr{nom sudu ne preostaje ni{ta drugo nego da u ovom dijelu
izvr{nog postupka shodno primjenjuje odredbe Zakona o vanparni~nog postupka kojim se ure|uje postupak razvrgavanja suvlasni~ke zajednice (tako:
Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr.
Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 591).
4

Odredba stava 1. je po svojoj prirodi imperativnog karaktera, {to zna~i da

sud po njoj obavezno postupa. Iz toga proizlazi zaklju~ak da bez obzira da
li je tra`ilac izvr{enja u svom prijedlogu za izvr{enje predlo`io neki od na~ina
diobe zajedni~ke stvari, izvr{ni sud tim prijedlogom nije vezan. [tavi{e,
mi{ljenja sam da je u ovakvoj situaciji tra`ilac izvr{enja u takvoj poziciji da
u svom prijedlogu ne mora niti predlagati na~in diobe, jer o tome ionako
odlu~uje izvr{ni sud po slu`benoj du`nosti.

Iz formulacije stava 1. ~lana 221. ZIP-a proizlazi da je za izvr{ni sud prije

odre|ivanja na~ina razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice neophodno prvo utvrditi
da li o tom na~inu postoji saglasnost svih suvlasnika. U tom smislu on bi
trebao prije dono{enja rje{enja o izvr{enju zakazati ro~i{te na kojem bi ispitao ovu mogu}nost (tako Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 591). Ukoliko
se na tom ro~i{tu ispostavi da takve saglasnosti me|u suvlasnicima nema,
nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju, izvr{ni sud bi trebao pristupiti radnjama koje su odre|ene ~lanovima od 161. do 167. Zakona o vanparni~nom postupku, o ~emu detaljnije vidjeti u komentaru uz stav 1. ~lana 219. ovog

658 ^lan 222

zakona. Ovdje se kao jedina razlika u odnosu na ono {to je tamo iznijeto
navodi potreba izvr{nog suda da prije nego {to pristupi drugim radnjama
prvo donese odluku o na~inu razvrgnu}a suvlasni~ke zajednice, vode}i pri tome
ra~una o pravilima kojim su ure|eni vlasni~kopravni odnosi, odnosno da li ima
sporazuma suvlasnika oko na~ina diobe zajedni~ke stvari, da li se radi o
djeljivim ili nedjeljivim stvarima, da li fizi~ka dioba djeljive stvari zahtijeva
nesrazmjerne tro{kove, koji su interesi suvlasnika i sl. (v. ~lan 20. Zakona o
vlasni~kopravnim odnosima, odnosno 16. Zakona o osnovnim svojinskopravnim
odnosima).
6

Komentar uz stav 2: Ovim stavom pro{irena je nadle`nost izvr{nog suda za

odre|ivanje na~ina diobe zajedni~ke stvari. Tako izvr{ni sud ne}e samo postupati kada na~in diobe nije odre|en izvr{nom ispravom (kako je to odre|eno
stavom prvim ovog ~lana), nego i onda kada je fizi~ka dioba stvari odre|ena
izvr{nom ispravom, ali je ona zbog nekog razloga neprovodiva u izvr{nom
postupku.
U takvom slu~aju izvr{ni sud ne}e obustavljati izvr{ni postupak zbog neprovo divosti izvr{ne isprave nego }e i bez prijedloga tra`ioca izvr{enja izmijeniti
prvobitno rje{enje o izvr{enju tako {to }e njime odrediti provo|enje izvr{nih
radnji radi provo|enja civilne diobe zajedni~ke stvari, tj. prodaje (tako:
Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr.
Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 592). Detaljnije o radnjama za provo|enje
prodaje stvari vidjeti komentar uz ~lan 220. ovog zakona.
^lan 222.
Tro{kovi postupka
(1) Tro{kove provo|enja izvr{enja prema odredbama glave XXI ovog zakona,
snose svi sudionici srazmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedni~koj
stvari.
(2) Stranka koja je prouzrokovala posebne tro{kove du`na ih je naknaditi
onim strankama koje su ih imale.

Op}enito: Kao i u nekim drugim ~lanovima ove glave, zakonodavac jeste u

izvjesnoj mjeri jezi~ki promijenio tekst ovog ~lana, ali su ranija pravila za postupanje u ovakvim situacijama zadr`ana i u njegovom sada{njem tekstu.

Komentar uz stav 1. Prema ~lanu 16. st. 4. Zakona o izvr{nom postupku, kao
op{ti princip vrijedi pravilo da je izvr{enik du`an naknaditi tro{kove izvr{enja
koje je tra`ilac izvr{enja u vezi sa izvr{enjem imao. Me|utim, zakonodavac u
~lanu 222. stavu 1, pravi izuzetak od op{teg pravila utvr|enog u ~lanu 16.,
za slu~ajeve izvr{enja diobom stvari. Prema tom izuzetku, svaki od suvlasni ka snosi tro{kove izvr{nog postupka, srazmjerno svom suvlasni~kom dijelu u
zajedni~koj stvari. Iz toga proizlazi da zakonodavac smatra da je vo|enje
izvr{nog postupka radi diobe stvari u interesu svakog od suvlasnika (bez obzira da li je on u izvr{nom postupku u ulozi tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika),

^lan 222 659

te da u skladu sa tim svako od njih treba da u~estvuje u pla}anju tro{kova

tog postupka (tako v. Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom
praksom i obrascima za prakti~nu primjenu, Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti},
Beograd, 1978, str. 215, Novi sudski izvr{ni postupak, Enver Ze~evi}, Sarajevo,
2003, str. 122).
3

Treba podsjetiti da je, i pored ovog izuzetka, tra`ilac izvr{enja kod izvr{enja
radi diobe zajedni~ke stvari jo{ uvijek du`an predujmiti tro{kove izvr{enja, u
skladu sa ~lanom 16. stav 1. ZIP-a. Me|utim, za razliku od op{teg pravila iz
~lana 16. st. 4. ZIP-a, po kome je na kraju izvr{enik du`an nadoknaditi
tra`iocu izvr{enja tro{kove koje je u vezi postupka izvr{enja imao, sud }e u
rje{enju o izvr{enju u postupku diobe zajedni~ke stvari odrediti da tro{kove
izvr{enja tra`iocu izvr{enja naknade svaki od suvlasnika, srazmjerno svom
dijelu u zajedni~koj stvari. Naknada tro{kova tra`iocu izvr{enja mo`e se ostvariti da dva na~ina: jedan, po kojem sud rje{enjem odre|uje da su sve
ostale stranke u postupku diobe du`ne nadoknaditi srazmjeran iznos predujmljenih tro{kova tra`iocu izvr{enja, i drugi, po kojem nakon {to je stvar
prodata na ime civilne diobe sud iz ostvarenog nov~anog iznosa najprije
nakna|uje predujmljene tro{kove postupka tra`iocu izvr{enja, a tek potom vr{i
raspodjelu tog iznosa me|u suvlasnicima, srazmjerno njihovom suvlasni~kom
dijelu (tako v. Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Neboj{a
[arki}, Dragan Ra{i}, Beograd, 1990, str. 277).

Komentar uz stav 2: Pravilom iz ovog stava zakonodavac je samo potvrdio

op{te pravilo iz ~lana 16. stav 4. i 5. po kojima se tra`iocu izvr{enja nadokna|uju samo oni tro{kovi koji su bili neophodni za provo|enje izvr{enja,
odnosno da je tra`ilac izvr{enja du`an nadoknaditi izvr{eniku neosnovano
prouzrokovane tro{kove. Zakonodavac u stavu 2. ~lana 222. sada samo to pravilo konkretizuje na situaciju ve} odre|enu stavom 1. ovog ~lana, po kojoj
svaki od suvlasnika pla}a dio tro{kova izvr{nog postupka, srazmjeran svom
dijelu u zajedni~koj stvari. Dakle, svaki od suvlasnika ne samo da pla}a dio
tro{kova izvr{enja nego pla}a i eventualno dodatne tro{kove koje je u postupku svaki od suvlasnika imao, ukoliko ih je on svojim postupanjem i neopravdano prouzrokovao.

XXII - OSTVARENJE

POTRA `IVANJA NA DAVANJE IZJAVE VOLJE

I UPISIVANJE U JAVNE REGISTRE

Prema sistematizaciji ranijeg ZIP-a, odredbe koje slijede su bile razdvojene u

dvije zasebne glave. Davanje izjave volje je ~inilo posebnu glavu koja je imala
samo jedan ~lan (~lan 243. ranijeg zakona), dok je upisivanje prava u javnu
knjigu kao posebna glava bila sastavljena iz ~etiri ~lana (~lanovi 234., 235.,
236. i 237.). Prema ranijim odredbama ZIP-a ovakvo razdvajanje u posebne
glave je bilo opravdano ~injenicom da su se sa stanovi{ta radnji neophodnih
u izvr{nom postupku, ostvarenja obaveza na davanje izjave volje i upisa prava
u javne knjige me|usobno razlikovali. Za prvu nije bilo potrebno pokretanje
bilo kakvog izvr{nog postupka jer se pravosna`no{}u odluke odnosno
dospije}em obaveze iz sudskog ili upravnog poravnanja smatralo da je du`nik

660 ^lan 223

svoju obavezu i ispunio. Za razliku od toga, kod upisivanja prava u javne

knjige bilo je predvi|eno pokretanje i vo|enje izvr{nog postupka, na osnovu
~ega bi se na kraju postupka i izvr{io upis prava iz izvr{nih isprava u javne
knjige.
Zahvaljuju}i izmjenama u novom ZIP-u, sada vi{e, sa stanovi{ta potrebe za
pokretanjem izvr{nog postupka, nema razlike izme|u obaveze na davanje
izjave volje i upisa prava u javne knjige. Ni u jednom slu~aju sada povjerilac za ostvarenje svojih prva ne mora pokretati izvr{ni postupak, nego je sam
on ovla{ten da samostalno preduzme sve radnje (podno{enje izvr{ne isprave
zemlji{noknji`nom sudu radi upisa, npr.) neophodne za kona~no ostvarenje
svojih prava. Imaju}i u vidu takvo stanje, u novom ZIP-u oba ova sredstva
izvr{enja, ako ih uop{te mo`emo tako i nazvati (o ~emu detaljnije u komentarima koji slijede), se na osnovu ovog kriterija nalaze u istoj glavi Zakona.
^lan 223.
Bezuslovno potra`ivanje
(1) Ako je du`nik odlukom koja ima svojstvo izvr{ne isprave obavezan na
davanje izjave volje, smatra se da je izjavu sadr`ine kao u izvr{noj ispravi
dao momentom pravosna`nosti te odluke.
(2) Ako je du`nik sudskim ili upravnim poravnanjem obavezan na davanje
izjave volje, smatra se da je izjavu sadr`ine kao u poravnanju dao danom
dospije}a njegove obaveze.
1

Op}enito: Sve ranije odredbe kojima je bilo regulisano izvr{enje obaveze

izvr{enika da izjavu odre|enu izvr{nom ispravom da bile su sadr`ane u jednom ~lanu koji se sastojao od tri stava. Prema novoj sistematizaciji ZIP-a, problematika iz prva dva stava ranijeg ~lana su sada sadr`ana u ~lanu 223, a
problematika iz stava tre}eg ranijeg ~lana je sada odvojeno regulisana posebnim ~lanom (~lan 224.).
U odnosu na ~lan 223., zakonodavac nije ni{ta mijenjao u odnosu na ranija
rje{enja, osim izmjena teksta u jezi~ko-tehni~kom smislu.

Komentar uz stav 1. Ovaj ~lan reguli{e postupak izvr{enja kada se radi o

obavezi izvr{enika da u odre|enom roku da izjavu neke sadr`ine odre|ene
izvr{nom ispravom. To mo`e biti obaveza na davanje bilo kakve izjave, ~ijim
izricanjem izvr{enik zasniva odre|ene pravne posljedice (davanje izjave
klauzule intabulandi, davanje saglasnosti na odre|eni pravni akt, davanje pristanka na cesiju, priznanje o~instva pred mati~arem, opozivanje izjave
uvredljivog sadr`aja i sl.).

Za razliku od drugih ~lanova ZIP-a, koji govore o prinudnom ostvarenju

obaveze izvr{enika, ~lan 223. ne govori o na~inima prinudnog ostvarenja
obaveze na davanje izjave volje, nego samo odre|uje da se ta obaveza smatra izvr{nom momentom kada odluka kao izvr{na isprava postane pravo-

^lan 224 661

sna`na. Skre}e se ovdje pa`nja da zakonodavac ne tra`i izvr{nost izvr{ne

isprave (protok paricionog roka), nego samo njenu pravosna`nost. Tim momentom dakle zakonodavac smatra da je izvr{enik zasnovao sve one pravne
posljedice koje eventualno pravni poredak ve`e za davanje te izjave volje.
Ustvari, sam ~lan odre|uje da je izvr{enik pravosna`no{}u izvr{ne isprave ve}
ispunio svoju obavezu, ~ime se generalno obesmi{ljava pokretanje i vo|enje
bilo kakvog izvr{nog postupka u tom smislu. Prema tome, moglo bi se re}i
da tra`ilac izvr{enja kod ovih izvr{nih isprava nema pravnog interesa za
pokretanje izvr{nog postupka, te bi sud u tom slu~aju trebao odbiti njegov
prijedlog za izvr{enje.

Zakonodavac je na ovaj na~in kod obaveze na davanje izjave volje isklju~io

primjenu ~lana 209. koji predvi|a prinudno izvr{enje obaveze koju mo`e obaviti samo izvr{enik. Smatralo se dakle da iako pravno tehni~ki postoji put da
se izvr{enik prinudi da ispuni ovu svoju obavezu (primjenom ~l. 209, v.
Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr.
Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 595), izvr{ni postupak nije potreban da bi
se zasnovale pravne posljedice davanja te izjave volje, nego je mnogo efikasnije i ekonomi~nije umjesto toga formirati zakonsku neoborivu pretpostavku
da je ta izjava volje i dana.

Na kraju, treba naglasiti da ako je izvr{enik koji je obavezan na davanje izjave

maloljetan ne}e biti potrebno za takvu izjavu volje maloljetnika zatra`iti
odobrenje staratelja, s obzirom da se radi o pravosna`noj presudi koja nadomje{ta odobrenje staratelja (v. Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju,
Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ^ulinovi}, Beograd, 1994, str. 2252).

Komentar uz stav 2. Dok se stav 1. ovog ~lana bavi problemom ispunjenja

obaveze na davanje izjave volje utvr|enom odlukom kao izvr{nom ispravom,
stav drugi ovog ~lana govori o obavezi davanja izjave volje kada je ona utvr|ena sudskim ili upravnim poravnanjem. Za razliku od stava prvog, u kojem
je re~eno da se izjava volje smatra datom momentom kada izvr{na isprava
postane pravosna`na, ovdje se smatra da je takva izjava volje dana kada
dospijeva obaveza du`nika da takvu izjavu i da. Ovakvo pravilo je u skladu
sa generalnim pravilom iz ~lana 26. stav 1. ZIP-a koji govori o izvr{nosti
poravnanja.
^lan 224.
Uslovno potra`ivanje
Ako ispunjenje potra`ivanja na davanje izjave volje zavisi od ispunjenja
neke obaveze povjerioca ili kojeg drugog uslova, smatra se da je du`nik
dao izjavu volje kad povjerilac ispuni svoju obavezu ili kad bude ispunjen koji drugi uslov.

Op}enito: U novom ~lanu 224., u odnosu na raniji tekst ove odredbe, sada
je na istovjetan na~in ure|en moment davanja izjave volje izvr{enika bilo da
se radi o uzajamnoj, bilo o uslovnoj obavezi izvr{enika. Ranijim tekstom zako-

662 ^lan 224

nodavac je samo regulisao postupanje kada se radilo o uzajamnoj obavezi

izme|u povjerioca i du`nika, dok je postupanje izvr{nog suda kada se radilo o uslovnoj obavezi bilo fakti~ki neregulisano.
2

Prema postoje}em tekstu ZIP-a, zakonodavac ostaje na istim principima na kojima je formulisao i ~lan 223. Kada se radi o obavezi du`nika da da izjavu
volje utvr|enu u izvr{noj ispravi, izvr{ni postupak za ostvarenje te obaveze
nije potreban, nego se smatra da je du`nik, u razli~itim momentima, zavisno
od dospije}a obaveze iz izvr{ne isprave, svoju obavezu ve} ispunio. Tako se
u ~lanu 224. govori da se smatra da je du`nik kod uslovne ili uzajamne
obaveze svoju obavezu ispunio u momentu ispunjenja protiv~inidbe povjerioca odnosno ispunjenja neophodnih uslova, ~ime se jasno stavlja do znanja da
pokretanje izvr{nog postupka za ostvarenje ove obaveze du`nika nije mogu}e.
Me|utim, u literaturi se mogu na}i i mi{ljenja po kojima bi se po ~lanu 224.
trebalo voditi izvr{ni postupak kako bi izvr{ni sud svojim rje{enjem o izvr{enju
samo konstatovao da je tra`ilac postupio po ~lanu 31. st. 1. ZIP-a (dokazao
da je ispunio svoju protiv~inidbu odnosno da je ispunjen uslov) te da se
dono{enjem rje{enja o izvr{enju smatra da je izvr{enik dao du`nu izjavu volje
(v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa),
Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 596). Za razliku od tog mi{ljenja, smatram da je ~lan 224. u tom smislu potpuno jasan, te da on, analogno ~lanu
223., ne predvi|a nikakav postupak izvr{enja. Naime, oba ova ~lana na donekle sli~an na~in uspostavljaju zakonski neoborivu pretpostavku da je izvr{enik
momentom pravosna`nosti odluke, dospjelo{}u poravnanja, ispunjenjem protiv~inidbe povjerioca ili ispunjenjem neophodnog uslova, ispunio svoju obavezu
davanja izjave volje, ~ime se, kao {to je ve} naprijed re~eno, ~ini izli{nim
pokretanje bilo kakvog izvr{nog postupka u ovom smislu.

S druge strane, ne mo`e se negirati da postoji problem odre|ivanja momen ta kada izvr{enik kod uzajamne ili uslovne obaveze daje izjavu volje na koju
je obavezan izvr{nom ispravom. U tom pravcu, mi{ljenja sam da ako se
odre|ene pravne posljedice ve`u za moment davanja izjave volje izvr{enika
tada povjerilac, kao zainteresovana strana, mora da organu ili licu kod koga
ostvaruje neko svoje pravo na osnovu izjave du`nika (zemlji{noknji`ni sud,
mati~ni ured, razne vrste javnih registara i sl.) doka`e da je on svoju
protiv~inidbu i ispunio. Tako, naprimjer, ukoliko bi se radilo o obavezi du`nika
da da klauzulu intabulandi kako bi se povjerilac upisao u zemlji{nu knjigu
kao ovla{tenik nekog zemlji{noknji`nog prava, uz istovremeno postojanje uzajamne obaveze povjerioca da i on sa svoje strane ispuni neku protiv~inidbu,
povjerilac bi u skladu sa ~lanovima 224. i 225. ZIP-a zemlji{noknji`nom sudu
uz prijedlog za upis svog zemlji{noknji`nog prava morao podnijeti kako
pravosna`nu izvr{nu ispravu tako i dokaz da je on sa svoje strane ispunio
svoju protiv~inidbu. Po mom mi{ljenju, zemlji{noknji`ni sud tek bi na osnovu
toga mogao donijeti rje{enje o upisu prava povjerioca, zasnovanu na ~injenici da je klauzula intabulandi izvr{enika data u momentu ispunjenja
protiv~inidbe povjerioca.

Me|utim, u slu~aju da se radi o alternativnoj obavezi izvr{enika, gdje je

obaveza davanja izjave volje odre|ene sadr`ine dana kao alternativna ~inid-

^lan 225 663

ba, uz neku drugu obavezu (v. ~l. 32. ZIP-a), u literaturi postoji skoro nepodijeljen stav da bi u tom slu~aju trebalo da tra`ilac izvr{enja vodi izvr{ni postupak, gdje bi izvr{ni sud svojim rje{enjem o izvr{enju ustvari samo konstatovao izbor tra`ioca izvr{enja i momenat od kada se smatra da je neophodna izjava i dana (ne vi{e pravosna`no{}u sudske odluke odnosno dospije}em
poravnanja, nego momentom dono{enje rje{enja o izvr{enju). Dakle, jedina
svrha izvr{enog postupka bi u tom slu~aju bila da se utvrdi momenat kada
je ta obaveza dana, a nikako da se izvr{enik prisiljava da primjenom ~lana
209. izvr{i svoju obavezu. U tom smislu, slo`io bih se sa argumentacijom
danom uz ova obrazlo`enja i konstatovao da bi pod tim uslovima zaista bilo
neophodno da se u ovom cilju izvr{ni postupak i vodi (v. Komentar zakona
o izvr{enju i obezbje|enju, Dr. Ivo Matijevi}, Dr. Ferdo ^ulinovi}, Beograd,
1940, str. 2251, Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 596).
^lan 225.
Upis prava u javne registre
(1) Odredbe ~l. 223. i 224. ovog zakona na odgovaraju}i na~in i saglasno
pravilima vo|enja javnih knjiga primijenit }e se kada je izvr{nom
ispravom utvr|ena obaveza davanja isprave podobne za upis u javni registar.
(2) Ako je izvr{nom ispravom nalo`en upis u javni registar obavit }e se na
osnovu izvr{ne isprave na kojoj je potvrda o izvr{nosti.
1

Op}enito: Materija nekada{nje glave devetnaeste ranijeg zakona, koja je bila

sastavljena od ~etiri ~lana, sada je regulisana samo ovim ~lanom.
Prema novom rje{enju, bilo da se radi o obavezi du`nika da izda ispravu
podobnu za upis u javnom registru, bilo o pravu upisa zemlji{noknji`nog
prava odre|enog izvr{nom ispravom, za ostvarenje ovih svojih prava povjerilac vi{e ne mora da pokre}e i vodi izvr{ni postupak.
Cilj ovakvog rje{enja zakonodavca je bio da se postupak ostvarenja prava
odre|enih izvr{nom ispravom pojednostavi koliko je god to vi{e mogu}e, kako
povjerilac u ostvarenju svoga prava ne bi nepotrebno gubio vrijeme na vo|enje
izvr{nog postupka, te time optere}ivao rad ionako pretrpanih izvr{nih sudova.

Komentar uz stav 1: U ovom ~lanu zakonodavac pro{iruje primjenu ~lanova

223. i 224. i na ispunjenje obaveze du`nika da u skladu sa izvr{nom ispravom
izda ispravu podobnu za upis u javnom registru (da izda ispravu u kojoj je
sadr`ana tabularna izjava, npr.). Naime, ~im takva obaveze postoji, smatra se
da je ona ispunjena momentom pravosna`nosti odluke, dospjelo{}u poravnanja, ispunjenjem protiv~inidbe povjerioca ili ispunjenjem neophodnog uslova,
(vidi detaljnije komentare uz ~lanove 223. i 224.), te povjerilac svoje pravo na
upis kod javnog registra ostvaruje direktnim podno{enjem izvr{ne isprave tom
registru, iz koje }e se vr{iti upis neophodnih podataka.

664 ^lan 225

Komentar uz stav 2: Izvr{nom ispravom utvr|eno pravo povjerioca na

zemlji{noknji`ni upis mo`e da poti~e iz stvarnopravnog, obligacionopravnog ili
bilo kojeg drugog osnova. Za upis tog prava smatra se da je dovoljno da je
u izvr{noj ispravi utvr|eno pravo povjerioca na zasnivanje, ograni~enje ili ukidanje prava u zemlji{noj knjizi. Nije potrebno da je izvr{nom ispravom
utvr|eno da je povjerilac ovla{ten da zahtijeva upis, a du`nik da taj upis
trpi (v. Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), Dr. Borivoj Starovi}, Beograd, 1987, str. 579).

Za razliku od ranijeg propisa koji je predvi|ao obavezu pokretanja izvr{nog

postupka radi relizacije prava iz izvr{ne isprave, zakonodavac je sada stao na
stanovi{te da, sli~no situacijama u ~lanovima 223. i 224., za realizaciju tog
prava izvr{ni postupak vi{e nije potreban. Sada se upis prava iz izvr{ne
isprave u javne registre vr{i direktno zahtjevom za upis zemlji{noknji`nom
sudu (ili drugim javnim registrima), uz prilaganje izvr{ne isprave. Ustvari time
se izjedna~io postupak upisa zemlji{noknji`nih prava na osnovu privatne
isprave (ugovora, npr.) sa onim postupkom upisa koji se vr{i na osnovu izvr{ne
isprave kao javne isprave.

Naime, prema ranijim propisima postupak upisa prava u zemlji{ne knjige na

osnovu izvr{ne isprave je bio mnogo rigorozniji i slo`eniji u odnosu na onaj
~ija je osnova bila privatna isprava. Pravo se u zemlji{nu knjigu na osnovu
privatne isprave moglo direktno upisivati kod zemlji{noknji`nog suda
(pokre}u}i odgovaraju}i postupak kod tog suda), dok se za upis prava u
zemlji{nu knjigu na osnovu izvr{ne isprave kao javne isprave prvo morao
pokretati izvr{ni postupak iz kojeg je onda izvr{ni sud po slu`benoj du`nosti
pokretao postupak pred zemlji{noknji`nim sudom. Po mi{ljenju zakonodavca,
ovdje se radilo o neopravdano razli~itom tretmanu izvr{ne isprave kao javne
isprave, gdje se gubilo iz vida da je ta isprava pro{la kontrolu sudske (ili
javne) vlasti, i za koju se na osnovu toga mo`e re}i da daje ve}u pravnu
sigurnost nego neka privatna isprava.

Zakon o izvr{nom postupku vi{e ne sadr`i posebne odredbe vezano za problem upisa prava povjerioca u zemlji{nu knjigu u situaciji kada du`nik u tu
knjigu nije upisan kao stvarno pravni ovla{tenik. Prema ranijim propisima,
postojale su posebne odredbe u ZIP-u koje su regulisale to pitanje (biv{i
~lanovi 236. i 237.), kojih sada vi{e nema, {to zna~i da se sada u takvim
situacijama postupa u skladu sa op{tim pravilima zemlji{noknji`nog prava. To
}e zna~iti da }e podno{enjem zahtjeva za upis na osnovu izvr{ne isprave,
zemlji{noknji`ni sud biti u obavezi da upi{e takvo pravo povjerioca u
zemlji{nu knjigu, bez obzira {to po tom registru prethodnik povjerioca nije
du`nik, nego neka tre}a osoba. U takvom slu~aju tabularna izjava knji{kog
prethodnika ili njegova saglasnost nije potrebna za promjenu zemlji{noknji`nog
stanja, s obzirom da je pravo nastalo ne po osnovu pravnog posla (dobrovoljno), nego po osnovu izvr{ne isprave, gdje nije potrebna tabularna izjava
(v. ~l. 41. Zakona o zemlji{nim knjigama).
Sli~no je i sa situacijom kada predmetna nekretnina uop{te nije upisana u
zemlji{ne knjige. Da bi upisao svoje pravo iz izvr{ne isprave, povjerilac }e

^lan 226 665

najprije morati pokrenuti postupak upisivanja te nekretnine u zemlji{nu

knjigu, prema postupku uspostavljanja novog zemlji{noknji`nog ulo{ka, kako
je to predvi|eno ~lanom 66. Zakona o zemlji{nim knjigama.
10

XXIII - PREDAJA

DJETETA

Ovom glavom Zakona o izvr{nom postupku Republike Srpske regulisano je

izvr{enje koje se ti~e predaje djeteta, i u tom smislu radi se o najve}oj razli ci izme|u zakona dvaju BiH entiteta.
Naime, Zakon o izvr{nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ne sadr`i
ova tri ~lana, jer je zakonodavac u FBiH odlu~io da tu materiju reguli{e u
okviru Porodi~nog zakona tog entiteta. Zapravo, u momentu izrade prednacrta Zakona o izvr{nom postupku FBiH, na nivou Vlade FBiH kao predlaga~a
zakona ve} je bila donesena odluka da se ta materija uredi u sklopu novog
Porodi~nog zakona FBiH, kako bi se na jednom mjestu regulisala sva pitanja
koja se ti~u porodi~nih odnosa. Me|utim, zakonodavac u Republici Srpskoj se
zauzeo za ne{to druga~ije stanovi{te, insistiraju}i prije svega na stavu da je
Zakon o izvr{nom postupku Republike Srpske sistematski zakon koji mora da
sadr`i sve odredbe koje se ti~u sudskog prinudnog izvr{enja. Dakle, u
Republici Srpskoj se smatralo da odredbama o izvr{enju radi predaje djeteta
nije mjesto u Porodi~nom zakonu tog entiteta, nego upravo u Zakonu o
izvr{nom postupku, kao sistematskom zakonu koji ure|uje ovu oblast. Pored
toga, u vrijeme izrade prednacrta Zakona o izvr{nom postupku u Republici
Srpskoj tehni~ki vi{e nije bilo prostora ni za jednu drugu opciju, jer je
Porodi~ni zakon Republike Srpske ve} bio donesen u toku 2002. godine (godinu dana prije stupanja na snagu ZIP-a).
^lan 226.
Mjesna nadle`nost
(1) Za odlu~ivanje o prijedlogu
predaja djeteta roditelju ili
dijete povjereno na ~uvanje
mjesno nadle`an za stranku
se podru~ju zatekne dijete.

za izvr{enje odluke suda kojom se

drugom licu, odnosno organizaciji
i vaspitanje, nadle`an je sud koji
koja zahtijeva izvr{enje, kao i sud

nare|uje
kojoj je
je op{te
na ~ijem

(2) Za provo|enje izvr{enja mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju

zatekne dijete.
1

Op}enito: Na po~etku treba primijetiti da posebne odredbe o predaji djeteta nisu postojale u ranijem ZIP-u. U takvoj situaciji, sudovi su samostal-

10

Glava XXIII "Predaja djeteta" postoji samo u Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske,
zbog ~ega }e se u daljem tekstu komentara nagla{avati razlika u numeraciji ~lanova zakona
dva entiteta, uzrokovanom ovom ~injenicom.

666 ^lan 226

no razvijaju}i sudsku praksu izvr{enja sudskih odluka koje su se ticale

predaje djeteta, ve}inom postupali na dva na~ina: ili su predaju djeteta
posmatrali kao radnju ~ije izvr{enje samo mo`e da obavi izvr{enik
(izvr{enje putem izricanja nov~anih kazni izvr{eniku), ili su pak postupali
tako da su rje{enjima o izvr{enju odmah odre|ivali da se dijete uz pomo}
sudskog izvr{ioca bukvalno prisilno oduzme od izvr{enika i preda tra`iocu
izvr{enja.
2

U pogledu odredbi o mjesnoj nadle`nosti suda kod prinudne predaje djeteta,

ovdje treba ista}i da postupanje po njima, i pored ~injenice da nisu postojale u ranijem ZIP-u, nije potpuna nepoznanica na prostorima biv{e SFRJ.
Naime, odredbe identi~ne sadr`ine nalazile su se u nekim od ranijih
porodi~nih zakona biv{ih republika SFRJ (SR Srbija, SR Hrvatska). Me|utim,
u Porodi~nom zakonu SRBiH, koji je kasnije preuzet i u zakonodavstvu oba
BH entiteta, takvih odredbi nije bilo, te se analogno tuma~enju ve}ine sudova u SRBiH da se kod predaje djeteta radi o radnji koju samo mo`e da
obavi izvr{enik, primjenjivalo pravilo da se mjesna nadle`nost izvr{nog suda
odre|uje prema mjestu na kojem izvr{enik treba da obavi du`nu radnju.

Nove odredbe ZIP-a Republike Srpske o mjesnoj nadle`nosti izvr{nog suda

kod predaje djeteta o~igledno imaju za cilj olak{avanje polo`aja tra`ioca
izvr{enja kod pokretanja i provo|enja ove vrste izvr{enja, te samo rje{avanje nekih od navedenih dilema koje su po ovom pitanju postojale u ranijoj
sudskoj praksi.

Komentar uz stav 1: Iz analize stava prvog ovog ~lana vidljivo je da zakonodavac ovdje daje izberivu mjesnu nadle`nost suda koji treba da donese
rje{enje o izvr{enju radi prinudne predaje djeteta. Naime, kako bi mu se
olak{alo pokretanje izvr{nog postupka radi predaje djeteta, zakonodavac daje
tra`iocu izvr{enja alternativu. On u tom smislu mo`e da podnese prijedlog
za izvr{enje ili pred sudom na ~ijem se podru~ju nalazi njegovo prebivali{te
odnosno boravi{te kao fizi~ke osobe, odnosno sjedi{ta kao pravne osobe (ako
je tra`ilac izvr{enja organizacija kojoj je dijete povjereno na ~uvanje), ili pred
sudom na ~ijoj se teritoriji dijete zateklo.

Zanimljivo je ovdje ista}i da zakonodavac kao prvu alternativu daje mjeop{toj mjesnoj nadle`nosti za stranku koja
snu nadle`nost suda prema o
zahtijeva izvr{enje. Najprije, ovakva formulacija mo`e da izazove niz
nedoumica, s obzirom da ista ne postoji u ZPP-u koji se na osnovu ~lana
21. ZIP-a supsidijarno primjenjuje i na postupke izvr{enja. Naime, u ~lanu
28. ZPP-a spominje se samo op{ta mjesna nadle`nost za tu`enog, a ne i za
tu`ioca (tj. tra`ioca izvr{enja), pri ~emu se onda u ~lanu 29. tog zakona
defini{e i {ta op{ta mjesna nadle`nost za tu`enog zna~i. U kasnijim ~lanovima 34. i 36. ZPP-a se me|utim spominje mjesna nadle`nost parni~nog suda
i prema prebivali{tu odnosno boravi{tu tu`ioca, pri ~emu se ne koristi formulacija op{te mjesne nadle`nosti za tu`ioca. Dakle, slijedom ove analize,
postavlja se pitanje {ta op{ta mjesna nadle`nost za stranku koja zahtijeva
izvr{enje zna~i? Da li bi se pod tim moglo razumijevati i op{ta pravila
ZPP-a o mjesnoj nadle`nosti (prebivali{te, boravi{te ili sjedi{te tu`enog, tj.

^lan 226 667

izvr{enika), ili mjesna nadle`nost prema prebivali{tu, boravi{tu ili sjedi{tu

tra`ioca izvr{enja.
6

Po mom mi{ljenju, iako se ovdje koristi termin koji nije definisan niti u ZIPu niti u ZPP-u, analognom primjenom odredbi ~lanova 34. i 36. ZPP-a bi se
samo moglo zaklju~iti da se pod pojmom op{te mjesne nadle`nosti za stranku
koja zahtijeva izvr{enje podrazumijeva prebivali{te, boravi{te ili sjedi{te
tra`ioca izvr{enja. Za pretpostaviti je dakle da zakonodavac pod ovim pojmom nije podrazumijevao op{tu mjesnu nadle`nost za tu`enog (izvr{enika)
kako je to odre|eno u ~lanu 28. ZPP-a, jer bi, da je to namjeravao, koristio
istu terminologiju koja je kori{tena i tamo.

U drugoj alternativi, zakonodavac je dao mogu}nost da se prijedlog za

izvr{enje podnosi i izvr{nom sudu na ~ijoj se teritoriji zatekne dijete. U
najve}em broju slu~ajeva tra`ilac izvr{enja }e kao izuzetno zainteresovano
lice za izvr{enje u~initi sve da sazna gdje se dijete zaista nalazi. Me|utim,
u jednom broju slu~ajeva, i pored ulo`enih napora, tra`ilac izvr{enja ne}e
uspjeti da sazna na kojem se mjestu nalazi dijete, prije svega zbog
mogu}nosti da }e drugi roditelj ili lice koje treba da preda dijete dati sve
od sebe kako bi osujetio izvr{enje. U takvom slu~aju, kako od nala`enja djeteta ne bi zavisilo samo pokretanje izvr{nog postupka (iako }e sama prinudna predaja zavisti od toga - v. komentar uz st. 2. ovog ~lana), zakonodavac
ipak daje mogu}nost tra`iocu izvr{enja da postupak prinudne predaje djeteta pokrene i pred izvr{nim sudom svoga prebivali{ta, odnosno boravi{ta. Na
taj na~in tra`ilac izvr{enja mo`e pokrenuti izvr{ni postupak, dobiti rje{enje
o izvr{enju, na osnovu kojeg kasnije mo`e svakom sudu na ~ijoj se teritoriji nalazi dijete odmah predlo`iti preduzimanje izvr{nih mjera radi oduzimanja djeteta.

Zanimljivo je tako|er ista}i da zakonodavac u ovom ~lanu odre|uje da se na

strani tra`ioca izvr{enja mogu pojaviti kako roditelji, tako i druga lica, ili ~ak
organizacije kojima je dijete povjereno na odgoj i staranje. Ma koliko to bilo
neobi~no, takav stav jeste samo logi~an nastavak rje{enja iz Porodi~nog zakona
po kojem se dijete, slijedom odredbi o starateljstvu (~lanovi od 175. do 230.),
mo`e povjeriti i ovim licima na odgoj i staranje.

Komentar uz stav 2: Za provo|enje rje{enja o izvr{enju zakonodavac

odre|uje mjesnu nadle`nost suda na ~ijoj se teritoriji nalazi dijete. Takvo
rje{enje se ~ini logi~nim kada rje{enje o izvr{enju glasi na prisilno oduzimanje djeteta koje se nalazi kod izvr{enika. Naime, po logici stvari za
provo|enje prinudne predaje djeteta mo`e biti nadle`an samo onaj sud na
~ijoj se teritoriji dijete zatekne. Me|utim, nije jasno za{to zakonodavac insistira na mjesnoj nadle`nosti ovog suda u svakom slu~aju, pa ~ak i kada su
u pitanju izvr{ne radnje izricanja nov~ane kazne kao sredstva prinude na
predaju djeteta. Mi{ljenja sam da bi se ova situacija mogla jedino prevazi}i
na taj na~in {to bi se ipak, {ire tuma~e}i propis ~lana 227. st. 3., postupalo na taj na~in da se izvr{enje nov~ane kazne, pa tako i mjesna nadle`nost
suda za provo|enje tih radnji, vr{i shodnom primjenom odredbi ~lana 207.
u vezi sa 209. Zakona.

668 ^lan 227

^lan 227.
Na~in provo|enja izvr{enja
(1) Prilikom provo|enja izvr{enja, sud posebno vodi ra~una o potrebi da se
u najve}oj mjeri za{titi interes djeteta.
(2) Sud }e rje{enjem o izvr{enju izvr{eniku ostaviti rok od tri dana od dana
dostavljanja rje{enja da preda dijete roditelju ili drugom licu, odnosno
organizaciji kojoj je dijete povjereno na ~uvanje i vaspitanje, pod prijet njom izvr{enja nov~ane kazne.
(3) Nov~ana kazna se izri~e i njeno izvr{enje provodi prema odredbama ovog
zakona o izvr{enju radnje koju mo`e izvr{iti samo izvr{enik.
(4) Ako se izvr{enje nije moglo provesti izricanjem i izvr{enjem odluke o
nov~anoj kazni, izvr{enje }e se provesti oduzimanjem djeteta od lica kod
kojeg se dijete nalazi i predajom djeteta roditelju, odnosno drugom licu
ili organizaciji kojoj je ovo dijete povjereno na ~uvanje i vaspitanje.
(5) U postupku izvr{enja, sud }e zahtijevati pomo} organa starateljstva.
1

Komentar uz stav 1: Za razliku od drugih vrsta izvr{enja, gdje se prije svega

{titi interes tra`ioca izvr{enja koji ima izvr{nu sudsku odluku, zakonodavac
kod ovog sredstva primarno vodi ra~una o interesu djeteta. Isticanjem tog zahtjeva na ovakav izri~it na~in zakonodavac ustvari daje osnovni princip prema
kojem se trebaju ravnati svi u~esnici u postupku ovog izvr{enja, a naro~ito
sud koje to izvr{enje i provodi.

[ta predstavlja interes djeteta, zavisi od svakog slu~aja pojedina~no, ali bi se

generalno moglo ocijeniti da interes djeteta sigurno ne predstavlja traumati~an
izvr{ni postupak u kojem se ono prisilno oduzima od jednog roditelja i predaje drugom. Me|utim, s obzirom da treba cijeniti okolnosti svakog slu~aja pojedina~no, mo`e se re}i da }e nekada ~ak i takvo prisilno oduzimanje djeteta
biti u njegovom interesu, ukoliko bi ostanak kod izvr{enika, po nekim aspektima, ugrozio njegov fizi~ki ili psihi~ki integritet, ili mogu}nost njegovog normalnog fizi~kog ili psihi~kog razvoja.

Komentar uz stav 2: Zakonodavac je ovim stavom decidno odredio koje sredstvo izvr{enja svojim rje{enjem o izvr{enju sud najprije treba da odredi.
Zanimljivo je pri tome da izgleda zakonodavac ne ~ini zavisnim takvo postupanje suda od prijedloga za izvr{enje. Poznato je naime da se izvr{ni sud prilikom odre|ivanja sredstva izvr{enja rukovodi samo sredstvom i predmetom
izvr{enja koji su navedeni u prijedlogu za izvr{enje (v. ~lan 8. Zakona). Stoga
se kod ovog ~lana postavlja pitanje kako postupati ako jedan od roditelja kao
tra`ilac izvr{enja u svom prijedlogu za izvr{enje predlo`i prinudnu predaju
djeteta odmah, bez poku{aja izvr{enja putem izricanja nov~ane kazne izvr{eniku?

Prema usvojenom tekstu novog ZIP-a, proizlazi da u takvoj situaciji, kod

predaje djeteta kao sredstva izvr{enja, sud nije vezan sredstvom izvr{enja

^lan 227 669

predlo`enim od strane tra`ioca izvr{enja. Izvr{ni postupak sa traumati~nim

posljedicama za samo dijete jeste ne{to {to zakonodavac ovdje poku{ava izbje}i,
odre|uju}i sudu da, bez obzira na druga~iji zahtjev tra`ioca izvr{enja, najprije poku{a izvr{enika nov~anim kaznama prinuditi na predaju djeteta.
5

Prilikom dono{enja rje{enja o izvr{enju, sud }e za dobrovoljnu predaju djeteta odrediti novi, paricioni rok od 3 dana. Ovdje se odmah postavlja pitanje
opravdanosti davanja ovog roka, pogotovo ukoliko je originalni paricioni rok
iz izvr{ne isprave ve} bezuspje{no protekao. Osim {to po mom mi{ljenju taj
rok predstavlja nepotrebno gubljenje vremena, davanje tog dodatnog roka
izvr{eniku za dobrovoljnu predaju djeteta }e u velikom broju slu~ajeva biti
znak da prinudno oduzimanje djeteta predstoji, ~ime mu se daje vrijeme da
u~ini sve {to mo`e da onemogu}i predaju djeteta (njegovo sakrivanje, npr.).

Rok od 3 dana za dobrovoljnu predaju djeteta po~inje da te~e od dana

dostave rje{enja, {to zna~i da na taj paricioni rok ne uti~e ni izjavljeni prigovor, a pogotovo izjavljena `alba. Dakle, izvr{enik bi po zakonodavcu imao tri
dana od prijema rje{enja o izvr{enju da dobrovoljno preda dijete, i na taj
paricioni rok ne uti~e ni prigovor ni `alba. Primjena ~lana 12. stav 5. po
kojem do namirenja tra`ioca izvr{enja ne mo`e da do|e prije no {to se o
prigovru odlu~i, ovdje ne dolazi u obzir, jer se jo{ uvijek ne radi o prinudnom nego dobrovoljnom ispunjenju obaveze izvr{enika.

Kada donese rje{enje o izvr{enju i odredi rok od 3 dana za dobrovoljno ispunjenje obaveze, sud }e istim rje{enjem zaprijetiti iizvr{enjem nov~ane kazne
za slu~aj nepostupanja izvr{enika po nalogu suda. Na prvi pogled ovo se
rje{enje o izvr{enju razlikuje od onog predvi|enog u ~lanu 209. koji ure|uje
izvr{enje radnje koju samo izvr{enik mo`e da obavi. Za razliku od tog ~lana,
gdje sud u rje{enju o izvr{enju samo prijeti izricanjem nov~anih kazni, u
skladu sa ~lanom 17. Zakona, upotrijebljena formulacija izvr{enjem nov~ane
kazne mogla bi sugerisati da ve} u samom rje{enju o izvr{enju konkretna
nov~ana kazna mora da bude odre|ena, jer se samo pod tim uslovima
izvr{eniku mo`e prijetiti izvr{enjem nov~ane kazne.

Iako bi ovakvo tuma~enje, po mom mi{ljenju, naprosto vi{e odgovaralo svrsi

izvr{enja kod ovog va`nog sredstva izvr{enja, jer bi bilo pune efikasnije nego
u slu~aju izricanja nov~anih kazni prema ~lanu 17. Zakona (vidjeti o tome
bli`e u komentaru uz ~lan 209. Zakona), prije dono{enje zaklju~ka da li se
kod ovog sredstva izvr{enja nov~ane kazne mogu izricati i izvan postupka
koji je ure|en ~lanom 17. treba imati u vidu stav 3. ~lana 227. Zakona, koji
izri~ito odre|uje da se kod izricanja i izvr{enja nov~anih kazni shodno primjenjuju odredbe ~lana 209. Zakona. Dakle stav 2. ~lana 227. Zakona
tuma~en u vezi sa stavom 3. istog ~lana daje odgovor na ovu dilemu.
Povezanim tuma~enjem tih dviju odredbi dolazi se do zaklju~ka da u
rje{enju o izvr{enju izvr{ni sud mo`e samo da zaprijeti izricanjem nov~anih
kazni u skladu sa ~lanom 17. Zakona, analogno rje{enju iz ~lana 209. Zakona,
a da tek naknadno, ako izvr{enik propusti iz ma kojeg razloga da postupi
po nalogu suda, izvr{ni sud mo`e posebnim rje{enjem i izre}i konkretnu
nov~anu kaznu.

670 ^lan 227

Komentar uz stav 3. Ovim stavom zakonodavac je, vezano za postupak izri canja nov~ane kazne, odre|ivanje njene visine, kao i na~in njenog prinudnog
izvr{enja, uputio na primjenu ~lana 209. Zakona. Da se ne bi ponavljali opisi
tog mehanizma, njegove pozitivne i negativne strane, ~italac se upu}uje da
detaljnija obja{njenja tog mehanizma pogleda u komentaru uz taj ~lan.

10

Ovdje bi samo zna~aja radi trebalo skrenuti pa`nju na ogroman zna~aj

odre|ivanja visine nov~ane kazne kod prvog njenog izricanja. Kako se po
mom mi{ljenju u ~lanu 17. Zakona radi o dosta neefikasnom postupku izricanja i naplate nov~anih kazne, i to onda kada se nov~ana kazna koristi kao
sredstvo izvr{enja, uloga je izvr{nog suda da posljedice takvog mehanizma
izricanja i naplate te kazne na odre|en na~in ubla`i tako {to }e prvu nov~anu
kaznu odrediti u takvoj visini da sama mogu}nost njene prinudne naplate ima
takav uticaj na izvr{enika da on ve} kod same prijetnje tom kaznom postupi
po nalogu suda. Istina, prema ~lanu 17. Zakona maksimalni nov~ani iznos koji
se mo`e izre}i fizi~koj osobi je 5.000 KM, i smatram da }e ta visina imati
izuzetni limitiraju}i efekat po efikasnost izvr{enog postupka. Naime, s obzirom
da se radi o djetetu kao jednoj od najve}ih vrijednosti koje pojedinac mo`e
da ima, za o~ekivati je da bi prijetnja izricanjem nov~ane kazne u iznosu od
5.000 KM, za slu~aj da ne postupi po rje{enju o izvr{enju, imala uticaja na
vrlo mali broj izvr{enika.

11

Pored toga, postavlja se i pitanje na koji na~in nov~ana kazna mo`e uticati
ako je izvr{enik u takvoj materijalnoj situaciji da jednostavno ne postoji
mogu}nost prinudne naplate te kazne. Naime, mo`e se opravdano dovesti u
pitanje efikasnost ovakvog rje{enja u slu~ajevima kada se unaprijed zna da
ono ne}e biti efikasno (izvr{enik nema nikakve imovine ili je ona vrlo mala),
a sud je obavezan da postupi po ~lanu 227. st. 3., prije no {to odredi izvr{enje
prisilnim oduzimanjem djeteta od izvr{enika.

12

Komentar uz stav 4: Kako sam ve} ranije nazna~io u komentaru uz stav 2.

ovog ~lana, prema formulaciji cjelokupnog ~lana 227. proizlazi da izvr{ni sud,
u svrhu predaje djeteta, najprije mora da odredi izvr{enje putem nov~anog
ka`njavanja izvr{enika. Isto tako sam naveo da je realno o~ekivati da takav
na~in izvr{enja ne}e uvijek biti efikasan, te slijedom toga i iznio sumnju u
opravdanost insistiranja da se u svakom pojedina~nom slu~aju prvo poku{a
ovakav na~in izvr{enja.

13

U ovom stavu zakonodavac je kao alternativu izvr{enju iz stava drugog

odredio da se predaja djeteta mo`e izvr{iti i prinudnim putem, tj. njegovim
oduzimanjem od izvr{enika i predajom tra`iocu izvr{enja. Kao neophodan
uslov da sud odredi ovakav na~in izvr{enja potrebno je da se prvo izvr{enje
putem izricanja nov~ane kazne poka`e kao neuspjelo. Na koji na~in
neuspje{nost izvr{enja putem izricanja nov~ane kazne treba cijeniti, me|utim,
zakonodavac nije precizno odredio.

14

Prije nego {to poku{am dati odgovor na ovo pitanje, prethodno bi se valjalo
podsjetiti na nekoliko stvari vezanih za ~lan 17. ZIP-a. Najprije treba uzeti u
obzir da je maksimalna nov~ana kazna koja se u postupku izvr{enja mo`e

^lan 227 671

izre}i fizi~kom licu 5.000 KM (v. ~lan 17. st. 1.). Nadalje, stav 3. istog ~lana
odre|uje da se ta kazna mo`e izricati neograni~eni broj puta, sve dok
izvr{enik ne postupi po svojoj obavezi. Dakle, iz tuma~enja ovih odredbi novog
ZIP-a proizlazi da izvr{enik u postupku izvr{enja mo`e biti ka`njavan
neograni~en broj puta, {to ranije nije bio slu~aj. Prema ranijim rje{enjima, ova
nov~ana kazna se maksimalno mogla izre}i u desetorostrukom iznosu prvobitno izre~ene kazne, nakon ~ega se, ukoliko bi izvr{enik i dalje postupao
suprotno svojoj obavezi, izvr{ni postupak morao obustavljati.
15

Kada se sada pove`e zna~enje ~lana 227. st. 4. i prethodne odredbe ~lana 17.,
nije jasno na koje je situacije zakonodavac mislio kada je u ~lanu 227. st. 4.
navodio da se izvr{enje nije moglo provesti. Obustava izvr{nog postupka
zbog nemogu}nosti suda da izvr{eniku izrekne destorostruki iznos prvobitno
izre~ene nov~ane kazne, zbog njegovog upornog nepostupanja po izvr{noj
ispravi, vi{e nije mogu}, i ostaje otvorena dilema dakle koje su to situacije u
kojima postoji nemogu}nost izvr{enja putem izricanja i izvr{enja nov~anih
kazni.

16

Po mom mi{ljenju, to }e najprije biti slu~aj kada izre~ena nov~ana kazna ne

bi mogla imati nikakav efekat s obzirom na slabo imovinsko stanje izvr{enika.
Dakle, sud bi, po meni, mogao da odmah po procijeni da nov~ana kazna
nema efekat zbog slabog imovnog stanja izvr{enika, po slu`benoj du`nosti
odredi da se izvr{enje sprovede prisilnim oduzimanjem djeteta. Me|utim,
nemogu}nost uticaja nov~ane kazne na izvr{enika ovdje ne treba samo vezivati sa njegovim slabim imovinskim stanjem. Takva mogu}nost bi po meni
postojala i ako izvr{enik nije slabog imovnog stanja, ali je o~igledno da nakon
izricanja nekoliko nov~anih kazni one ne mogu dati `eljeni efekat. Dakle, stav
4. ovog ~lana bi se mogao tuma~iti i na takav na~in koji omogu}ava sudu
da fleksibilno odlu~i u kojem momentu treba da odustane od izvr{enja putem
izricanja nov~anih kazni i odredi onaj efikasniji, putem prisilnog oduzimanja.
Pri tome, naravno da sud mora voditi i ra~una o interesima djeteta, kako je
to odre|eno i stavom 1. ovog ~lana, ali istovremeno i o obaveznosti izvr{ne
isprave, pravima tra`ioca izvr{enja te okon~anju izvr{nog postupka u realnom
vremenu.

17

Kako smo to ve} isticali u komentaru uz stav 2. ovog ~lana, smatram da sud
o zamjeni sredstava izvr{enja iz stava 2. u sredstvo predvi|eno stavom 4.
odlu~uje po slu`benoj du`nosti, neovisno od prijedloga samog tra`ioca
izvr{enja. Ovo utoliko vi{e jer bi sud, u skladu sa gornjim tuma~enjem, sam
trebao ocjenjivati da li bi u konkretnom slu~aju izricanje nov~ane kazne dalo
rezultate ili bi se ipak dijete trebalo predati tra`iocu izvr{enja prinudnom
predajom.

18

U pogledu samog na~ina oduzimanja djeteta zakonodavac nije dao nikakve

upute. Me|utim, tuma~enjem odredbi op{teg dijela zakona mogu}e je postaviti odre|ena pravila. Pri tome, najva`nijim mi se ~ini odnos momenta uru~enja
rje{enja kojim se odre|uje prinudna predaja djeteta prema momentu samog
sprovo|enja prinudnog oduzimanja djeteta (zapravo istovremenost tih radnji),
s obzirom da je za o~ekivati da }e izvr{enik, ukoliko izme|u ta dva momen-

672 ^lan 227

ta postoji jedan vremenski interval, zasigurno poku{ati sve kako bi, nakon
obavijesti o takvom na~inu izvr{enja putem uru~enja rje{enja, izbjegao prinudno sprovo|enje predaje djeteta. Prema op{tim pravilima ZIP-a (v. ~lan 12.
st. 5.), pravilo je da se u postupku izvr{enja momenat uru~enja rje{enja o
izvr{enju ne poklapa sa okon~anjem prinudnog izvr{enja na tom sredstvu
izvr{enja, s obzirom da izvr{enik ima pravo prigovora, o kojem sud, prije nego
namiri tra`ioca izvr{enja, mora da donese odluku. Dakle prema op{tim pravilima prigovor ima supenzivno dejstvo u odnosu na namirenje tra`ioca
izvr{enja zbog ~ega prije odluke po prigovoru nije mogu}e ni namiriti tra`ioca
izvr{enja. Me|utim, kako sam to ve} ranije isticao (vidjeti detaljnije komentar
uz ~lan 197/5. i 6.) to pravilo nije primjenjivo za prinudno izvr{enje
nenov~anih obaveza, iz niza razloga. S obzirom na to, proizlazi da je zavisno od prirode i broja izvr{nih radnji kod svakog pojedinog sredstva izvr{enja
nenov~anih potra`ivanja, mogu}e da se uru~enje rje{enja o izvr{enju obavi
istovremeno sa poduzimanjem prinudnih izvr{nih radnji, kojim se fakti~ki
sama svrha izvr{enja i posti`e (uru~enjem rje{enja o izvr{enju istovremeno sa
oduzima i predaje dugovana pokretna stvar, npr.).
19

Imaju}i u vidu navedeno, a primjenjuju}i istu logiku, dolazimo do zaklju~ka

da bi sud trebao odrediti da se kod ovog sredstva izvr{enja uru~enje rje{enja
iz ~lan 8. st. 3. (kojim se mijenja sredstvo izvr{enja) vr{i istovremeno sa prinudnom radnjom oduzimanja djeteta. Pri tome takvo postupanje ne bi smjelo da uti~e na pravo izvr{enika da pod op{tim uslovima iz ~lana 12, izjavi
prigovor na samo rje{enje iz ~lana 8. st. 3. Zakona, ali ovaj put taj prigovor ne bi imao ono suspenzivno dejstvo kakvo ima kod izvr{enja radi
nov~anih potra`ivanja. Dakle, izvr{enik bi i nakon {to mu je dijete oduzeto i
predato tra`iocu izvr{enja imao pravo prigovora protiv rje{enja iz ~lana 8. stav
3., bez obzira {to je fakti~ki sama radnja oduzimanja djeteta ve} izvr{ena, a
nakon toga i pravo `albe na rje{enje o prigovoru.

20

Iz tuma~enja odredbi op{teg dijela Zakona (~lanovi 41. do 45. ZIP-a) proizlazi
tako|er da bi prisilno oduzimanje djeteta trebao izvr{iti sudski izvr{ilac, u vremenu od 7.00-19.00 sati, uz prisustvo organa starateljstva, ~iju pomo} je izvr{ni
sud obavezan zatra`iti prema stavu 5. ovog ~lana. Me|utim, s obzirom na
te`inu izvr{enja predajom djeteta, vrijednosti koje dijete za svakog roditelja ili
staraoca po samoj svojoj prirodi ima, odredbu ~lana 227. st. 4. bi trebalo
tuma~iti na tako fleksibilan na~in da se izvr{nom sudu omogu}i da slobodno
odlu~i o svakoj tehnici oduzimanja djeteta, ovisno o okolnosti svakog slu~aja
pojedina~no. Tako bi dakle sud morao imati mogu}nost da svojim rje{enjem
odredi i drugo vrijeme u kojem }e se oduzimanje djeteta izvr{iti (~l. 42. st.
2.), u prostorijama izvr{enika ili na drugom mjestu gdje se dijete nalazi (vrti},
{kola i dr.), tako da se postigne svrha izvr{enja, uz istovremeno minimalno
traumati~no iskustvo za dijete koje se predaje tra`iocu izvr{enja.

21

Komentar uz stav 5: Kako sam to ve} nazna~io i u komentaru uz stavove 1.

i 4. ovog ~lana, sud prilikom provo|enja izvr{nih radnji najprije treba da vodi
ra~una o interesima djeteta. Za pretpostaviti je da taj interes predstavlja prije
svega izbjegavanje svih traumati~nih situacija koje za dijete mogu nastati
poduzimanjem pojedinih radnji izvr{enja. U tom smislu, s obzirom da sud

^lan 228 673

(ni sudija ni sudski izvr{ilac) ne raspola`e stru~nim znanjem za postizanjem

tog cilja uz istovremeno izvr{enje obaveze iz izvr{ne isprave, zakonodavac je
u ovom stavu odredio obavezu sudu da kod ove vrste sudskog izvr{enja
obavezno zatra`i stru~nu pomo} organa starateljstva.
22

Zanimljivo je me|utim istaknuti da je ovim sudu nametnuta ne samo obaveza

da zatra`i stru~nu pomo} od organa starateljstva prilikom prinudne predaje
djeteta, (stav 4. ovog ~lana) nego je to obaveza suda i kad se ovo izvr{enje
poku{ava provesti izricanjem nov~anih kazni izvr{eniku (stav 3. ovog ~lana).
Do ovakvog zaklju~ka se mo`e do}i tuma~e}i odredbu ovog stava, u kojem
zakonodavac, kod odre|ivanja ove obaveze suda, ne razlikuje ove dvije
situacije.
^lan 228.
Nastavak izvr{enja
Sud }e, na prijedlog stranke kojoj je dijete povjereno, nastaviti izvr{enje
po istom rje{enju o izvr{enju, ako se dijete u toku od 60 dana od dana
predaje ponovo zatekne kod lica od kojeg je oduzeto.

Odredba sli~ne sadr`ine se nalazi i u ~lanu 212. ovog zakona, s tim da se

sama ta odredba odnosi na izvr{enje radi ponovnog smetanja posjeda.
Me|utim, i jedna i druga odredba ~ini se da imaju isti cilj: omogu}iti tra`iocu
izvr{enja da u istom izvr{nom postupku br`e ostvari svoja prava iz izvr{ne
isprave, bez ponovnog postupka pribavljanja te isprave (ponovno smetanje
posjeda) ili novog rje{enja o izvr{enju (predaja djeteta).

Primjenom odredbe ~lana 228. ZIP-a, kod izvr{enja radi predaje djeteta, posti`u
se dva efekta. Prvo, tra`ilac izvr{enja, ukoliko reaguje u roku od 60 dana od
oduzimanja djeteta, ne mora ponovo pokretati parni~ni postupak u kojem bi
se ponovo tra`ila dodjela djeteta tra`iocu izvr{enja na odgoj i staranje. Drugo,
tra`ilac izvr{enja ne samo da ne mora kroz parni~ni postupak pribavljati novu
izvr{nu ispravu koja bi mu omogu}ila predaju djeteta nego on fakti~ki ne
mora niti pokretati novi izvr{ni postupak. To zapravo zna~i da }e se u slu~aju
pravodobne reakcije tra`ioca izvr{enja ono ranije izvr{enje, koje je okon~ano
predajom djeteta tra`iocu izvr{enja, sada samo nastaviti na osnovu novog
rje{enja suda. Pri tome to rje{enje ne}e biti rje{enje o izvr{enju (~lan 39.
Zakona) nego rje{enje o nastavku izvr{enja, kojim }e se odmah odrediti
provo|enje pojedinih izvr{nih radnji (bilo izricanje nov~anih kazni, bilo prisilno oduzimanje djeteta), pri ~emu samo sprovo|enje tih izvr{nih radnji treba
da bude u skladu sa tehnikama koje su opisane u komentarima uz ~lan 227.
ovog zakona.

Do nastavka ovog izvr{enja mo`e do}i samo na zahtjev stranke kojoj je dijete
povjereno na odgoj i staranje, a nikako po slu`benoj du`nosti suda. Me|utim,
postavlja se pitanje kako bi sud trebao da postupi, ako tra`ilac izvr{enja ne
tra`i nastavak ranijeg izvr{nog postupka, nego podnese novi prijedlog za
izvr{enje. U takvoj situaciji, imaju}i u vidu odredbu ~lana 227. stav 1. Zakona,

674 ^lan 226

sklon sam stavu da bi sud, vode}i ra~una o interesima dijeteta, mogao postupiti po slu`benoj du`nosti, te taj prijedloga za izvr{enje (fakti~ki zahtjev
za pokretanje novog izvr{nog postupka) tretirati kao prijedlog za nastavak
ranijeg izvr{nog postupka. Na taj na~in, sud bi odmah mogao da preduzima
pojedine radnje izvr{enja, ~ime bi se, u interesu djeteta, skra}ivalo trajanje
novog postupka izvr{enja za njegovu predaju.
4

Nastavak ranijeg postupka izvr{enja mogu} je samo ukoliko tra`ilac izvr{enja

u predvi|enom roku zatra`i nastavak izvr{enja radi predaje djeteta. Postavlja
se me|utim pitanje kako postupati kada tra`ilac izvr{enja prekora~i dati objektivni (dakle ne subjektivni) rok od 60 dana i koja sa njegova prava u slu~aju
takvog prekora~enja?

Sa stanovi{ta suda, odgovor na ovo pitanje je prili~no jednostavan. Sud }e

naime zahtjev podnesen nakon isteka roka od 60 dana, rje{enjem odbaciti kao
neblagovremen, protiv ~ega bi tra`ilac izvr{enja imao pravo prigovora, a
potom i `albe, pod uslovima odre|enim ~lanom 12. ZIP-a. Me|utim, sama
~injenica da je tra`ilac izvr{enja propustio da iskoristi svoje pravo po ~lanu
228. jo{ uvijek ne zna~i da on, nakon novog oduzimanja djeteta mora da pribavlja novu izvr{nu ispravu koja bi mu bila osnov za novi postupak izvr{enja
radi predaje djeteta. Smatram naime da bi u takvoj situaciji tra`ilac izvr{enja
jo{ uvijek imao mogu}nost da na osnovu ranije izvr{ne isprave pokrene novi
izvr{ni postupak radi predaje dijeteta, s obzirom da obaveza postupanja po
odluci suda ne zastarijeva deset godina od njene pravosna`nosti. Dakle
izvr{enik je na osnovu ranije izvr{ne isprave du`an da po njoj postupi, i prinudno ostvarenje te obaveze od njega, bez obzira koliko puta se to od suda
tra`i (u ovom slu~aju drugi put), se mo`e zahtijevati u roku od 10 godina
od dana pravosna`nosti izvr{ne isprave (~lan 379. ZOO).
11

XXIII - PRIJELAZNE

I ZAVR {NE ODREDBE

^lan 226.12
Postupci u toku
Postupak izvr{enja zapo~et do dana po~etka primjene ovog zakona
okon~at }e se prema odredbama ovog zakona.
1

Ovdje se radi o odredbi koja reguli{e prijelazni aran`aman primjene novog

zakona na na~in koji je u na{em dosada{njem pravnom poretku u velikoj mjeri
bio neuobi~ajen. Naime, u na{oj zakonodavnoj praksi redovan slu~aj je bio da
zakonodavac odre|uje primjenu novog zakona samo za one slu~ajeve koji nastanu nakon po~etka primjene tog zakona, {to zna~i da su odredbe novog
zakona mogle djelovati samo za ubudu}e. Takva praksa je u na{om ranijem

11
12

U ZIP-u Republike Srpske, ovo je Glava XXIV

U ZIP-u Republike Srpske, ovo je ~lan 229.

^lan 227 675

sistemu proizlazila iz ustavne odredbe po kojoj su zakoni samo izuzetno mogli

imati retroaktivno dejstvo. Sa stanovi{ta na{eg novog ustavnog prava, mo`e se
konstatovati da Ustav RS (~lan 110) i dalje pru`a tu garanciju, dok Ustav
FBiH i Ustav BiH ne govore ni{ta o tome, i dr`e to pitanje otvorenim.
U pogledu opredjeljenja zakonodavca da primijeni retroaktivni model primjene ZIP-a, razlog tomu treba tra`iti u hitnoj potrebi rje{avanja zaostataka
koji su se u posljednjim godinama primjene starog ZIP-a nagomilali pred
izvr{nim sudovima. Pored materijalnih i drugih uzroka u radu sudova, poseban doprinos takvom stanju su davale i neke od sistematskih odredbi ranijeg
ZIP-a koje su konstantno usporavale mogu}nost izvr{nih sudova da efikasno
okon~aju neki predmet. Kako je novim ZIP-om veliki dio tih odredbi sada eliminisan, zakonodavac je po{ao od pretpostavke da }e izvr{ni sudovi sa novim
ZIP-om imati puno bolje pretpostavke za br`e rje{avanje svojih zaostataka. U
tom smislu moglo bi se sa pravom postaviti pitanje nije li to bio dovoljan
razlog za odre|ivanje retroaktivnog dejstva zakona i po pravilima koja su se
ranije primjenjivali u ovoj oblasti (v. ~l. 221. Ustava SRBiH)?
U vezi sa ovom odredbom, o razli~itim na~inima na koji su sudovi postupali
sa prijedlozima za izvr{enje po osnovu vjerodostojnih isprava, podnesenim
prije stupanja na snagu ovog zakona, vidjeti op{irnije u komentaru ~lana 29/2
ovog zakona.
13

^lan 227.
Va`enje odredbi o zasnivanju zalo`nog prava na nepokretnim i pokretnim
stvarima na osnovu sporazuma stranaka
Dok se zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnostima i pokretnim stvarima
na temelju sporazuma stranaka ne regulira posebnim zakonom sud }e primjenjivati odredbe ~l. 251.a, 251.b, 251.v, 251.g, 251.d i 251.| Zakona o
izvr{nom postupku (Slu`beni list RBiH, br. 2/92, 16/92 i 13/94)14.
1

U toku izrade prednacrta Zakona, u okviru radne grupe koja je bila

anga`ovana na njegovoj izradi, vi{e puta je ponavljano stajali{te da poslove
zasnivanja zalo`nog prava na osnovu sporazuma stranaka pod hitno treba
izmjestiti iz nadle`nosti izvr{nog suda, pa i suda uop{te. Prema statisti~kim
pokazateljima dostupnim u to vrijeme, radilo se o jednom ogromnom broju
predmeta ~ije rje{avanje je iziskivalo ogroman napor ionako pretrpanih odjeljenja izvr{nih sudova. U tom pravcu, radna grupa je zakonodavcu predlo`ila,
a on je to usvajanjem odredbe ovog teksta i prihvatio, da se iz teksta Zakona
o izvr{nom postupku izostave detaljne odredbe koje reguli{u ovu iznimno

13
14

U ZIP Republike Srpske, ovo je ~lan 230.

U ZIP Republike Srpske, ovaj ~lan glasi:
"Do stupanja na snagu drugog odgovaraju}eg zakona, sud }e primjenjivati odredbe ~l. 251a,
251b, 251v, 251g, 251d i 251| Zakona o izvr{nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. 20/78,
6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i "Slu`beni glasnik Repubilke Srpske", br. 17/93 i 14/94)"

676 ^lan 227

va`nu materiju, kao jasan znak opredjeljenja zakonodavca da poslove ove vrste
izmjesti iz nadle`nosti redovnih sudova.
2

Pored toga, javnosti je ve} poznato da se u oba entiteta na snagu stupili

zakoni koji uspostavljaju notarske/bilje`ni~ke slu`be (FBiH Zakon o notarima,
Slu`bene novine FBiH, br. 45/02, i Zakon o notarima Republike Srpske,
Slu`beni glasnik Republike Srspke, br. 86/04). Prema usvojenim zakonima,
upravo je ova slu`ba ta koja treba da preuzme poslove uspostave zalo`nog
prava iz nadle`nosti sudova oba entiteta, s tim da se neka od procesnih pravila zasnivanja zalo`nog prava sporazumom stranaka pred notarom, razlikuju
od onih iz dosada{njeg ZIP-a.

Zbog toga, kako se novi tekst ZIP-a ne bi optere}ivao tekstom odredbi koje
}e sa skora{njom primjenom propisa koji reguli{u notarsku slu`bu ionako
postati neva`e}e, zakonodavac je prihvatio prijedlog radne grupe za izradu
ZIP-a, da samo na privremenoj osnovi (zadr`avanjem dosada{nje prakse) uredi
ovo pitanje u dijelu kojim se ure|uju prelazni i zavr{ni aran`mani, a koji
ionako po svojoj prirodi imaju privremeni karakter.

Ina~e, gledaju}i na ovaj problem ~isto sa stanovi{ta sistematizacije pravnih

propisa, materija zasnivanja zalo`nog prava po sporazumu stranaka ne spada
u oblast izvr{nog prava. Cjelokupan Zakon o izvr{nom postupku odre|uje
samo razli~ita sredstava prinudnog izvr{enja izvr{enikove obaveze utvr|ene
izvr{nom ispravom, dok se u slu~aju zasnivanja zalo`nog prava na osnovu
sporazuma stranaka u stvari radi o poslovima kojima se izvr{na isprava tek
stvara. Iz prednjeg dakle nije jasno po kome kriteriju je zakonodavac jo{ 1991.
godine, kada je uveden ovaj institut u Zakon o izvr{nom postupku, ove
poslove smjestio u nadle`nost izvr{nih sudova, a ne u nadle`nost vanparni~nih
sudova, s obzirom da se ovdje radi o poslovima koji su po svojoj prirodi
najbli`i onima koji se rje{avaju primjenom pravila vanparni~nog sudskog postupka.

Azbu~na numeracija koju je zakonodavac koristio kako bi ozna~io odredbe

~lanova koji }e se nastaviti primjenjivati i nakon {to se stari ZIP stavi van
snage, izazvale su na samom po~etku primjene novog ZIP-a odre|ene
nedoumice. Naime, nije bilo sigurno da li je slovne oznake uz ~lanove,
napisane latini~nim pismom, zakonodavac poredao po azbu~nom ili abecednom redu. S tog stanovi{ta, u praksi se nakratko javila nesigurnost u pogledu tuma~enja koje su odredbe starog zakona preuzete ~lanom 228. Ta dilema
je danas ve} otklonjena, s obzirom da je sada jasno da se radi o svih {est
~lanova koji su ure|ivali postupak za zasnivanje zalo`nih prava sporazumom
stranaka, te je bojazan da su samo neki od tih ~lanova preuzeti (na osnovu
~injenice da latini~na slova nisu poredana po abecednom nego azbu~nom redu)
ve} davno otklonjena. Razlog zbog ~ega je zakonodavac u ovom slu~aju koristio azbu~nu numeraciju treba vjerovatno tra`iti u ~injenici da je ovakva
numeracija (azbu~na) ~lanova bila kori{tena i u originalnom tekstu izmjena i
dopuna ZIP-a iz 1991. g. (v. Slu`beni list SFRJ br. 35/91), a na{ zakonodavac
je bio obavezan da u slu`bene svrhe koristi samo onu numeraciju iz originalnog teksta zakona.

^lan 228 677

^lan 228.15
Prestanak va`enja odredbi drugih zakona
U izvr{nom postupku reguliranim ovim zakonom ne primjenjuju se odredbe
drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid izvr{enja.16
1

Ve} smo rekli da je jedan od osnovnih motiva reforme izvr{nog prava kod
nas bilo eliminisanje poslovi~no sporog izvr{nog postupka sa nebrojenim
mogu}nostima izvr{enika da prekida, odla`e i na drugi na~in odugovla~i taj
postupak. Time se po op{tem mi{ljenju obesmi{ljavao ~itav prethodni sudski
postupak (parnica), koji je vo|en radi utvr|enja prava tra`ioca izvr{enja.
Pou~en tim iskustvom dugotrajnih i neefikasnih postupaka izvr{enja, kao i
dosada{njom praksom da se kroz druge, materijalne propise, na mala vrata
nekriti~ki uvode mogu}nosti odlaganja i prekida sudskih postupka, vrlo ~esto
mimo uslova odre|enih procesnim zakonima, zakonodavac se odlu~io da u ZIP
uvede jednu ovakvu odredbu. Po mi{ljenju zakonodavca, na taj na~in se
onemogu}uje uvo|enje dodatnih razloga za prekid i odlaganja izvr{nih postupaka, mimo onih odre|enih u Zakonu o izvr{nom postupku, a time se on
(zakonodavac) stavlja u mnogo o povoljniju poziciju iz koje mo`e da kontroli{e
sve budu}e promjene, izmjene i dopune ZIP-a u ovom smislu.

Sa stanovi{ta svakog pravnika u na{oj zemlji, zanimljivim se ~ini nedavno uvedena praksa zakonodavca da se u razli~itim zakonima odre|uje da se odredbe
drugih zakona ne}e primjenjivati na materiju tih zakona. Navedeno ne bi predstavljalo nikakav problem da se ~esto ne javlja slu~aj o~igledne neuskla|enosti
pravnih normi koje parcijalno reguli{u istu oblast, kao posljedice nekonzistentnosti i nedostataka koordinacije u izradi i usvajanju tih propisa. Jedan od takvih
slu~ajeva je i odnos Zakona o izvr{nom postupku i njegovog ~lana 228. sa
Zakonom o ste~ajnom postupku, ~lanom 15., st. 3. i ~lanom 58. U ovoj pravnoj
situaciji stanje je takvo da ZIP propisuje da se nijedna odredba drugog zakona
vezana za prekid i obustavu izvr{enja ne}e primjenjivati u postupku izvr{enja,
dok sa druge strane npr. ~lan 58. Zakona o ste~ajnom postupku u vezi sa
~lanom 378. ZPP-a (koji bi se na osnovu ~lana 21. ZIP-a trebao primijeniti i u
izvr{nom postupku) odre|uje prekid svih izvr{nih postupaka, kad god se otvori
ste~ajni postupak nad imovinom tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika.

Ovakva jedna situacija apsolutno zaslu`uje da joj zakonodavac hitno posveti

du`nu pa`nju, te da hitnim izmjenama i dopunama ovih zakona uskladi
zna~enja navedenih odredbi. U tom pravcu smatram da }e u ovom slu~aju

15

U ZIP Republike Srpske, ovo je ~lan 231, i on glasi:

"Odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid izvr{enja ne}e se
primjenjivati u izvr{enom postupku"
U ZIP Republike Srpske, izmjenama i dopunama zakona od 1.10.2003. godine, dodat je ~lan
231a ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 85/03), koji glasi:
"Primjena ~lana 231. Zakona odla`e se do dono{enja posebnih zakona kojima }e se regulisati izvr{enje sudkih odluka po osnovu isplate stare devizne {tednje, ratne {tete, i isplata
po osnovu ostalih sudskih odluka, vansudskih poravnanja i drugih upravnih akata, na
osnovu potra`ivanja iz perioda ratnih dejstava izme|u 20. maja 1992. i 19. juna 1996. godine"

16

678 ^lan 229, 230

zakonodavac apsolutno morati u izvr{nom postupku dozvoliti primjenu odredbi iz Zakona o ste~ajnom postupku odnosno Zakona o parni~nom postupku u
odnosu na prekid i odlaganje izvr{enja, jer bi svako drugo rje{enje vrlo negativno djelovalo na temeljni institut ste~ajnog prava, a to je kolektivno
namirenje povjerilaca iz imovine ste~ajnog du`nika.
4

U me|uvremenu, izvr{nim sudovima ne preostaje ni{ta drugo do da u ovoj situaciji ve} daju prednost primjeni odredbi Zakona o ste~ajnom postupku, na osnovu
~injenice da se radi o zakonu lex specialis, koji se kao takav primjenjuje na vrlo
raznovrsne pravne oblasti pobrojane u tom zakonu (parni~ni i izvr{ni postupak,
ugovor o najmu i zakupu, ugovor o nalogu, uslovi pobijanja pravnih radnji i
mnogi drugi). Bez ovakvog postupanja izvr{nih sudova, samo radi tehni~ke
neuskla|enosti dviju pravnih normi, dovodi se u opasnost opstojnost osnovnog
postulata ste~ajnog postupka, a to je kolektivno namirenje ste~ajnih povjerilaca, {to
bi moglo da ima nesagledive posljedice kako po prava mnogobrojnih povjerilaca
u ste~ajnim postupcima tako posredno i po cjelokupna privredna kretanja u zemlji.
^lan 229.17
Prestanak va`enja va`e}ih zakona o izvr{nom postupku
Danom primjene ovog zakona prestaje primjena zakona kojima je ure|en
izvr{ni postupak, a koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana
po~etka primjene ovog zakona.
Ovom odredbom prestao je da va`i Zakon o izvr{nom postupku (Slu`beni
list RBiH br. 2/92, 16/92 i 13/94, odnosno Slu`beni list SFRJ, br. 20/78, 6/82,
74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i Slu`beni glasnik Repubilke Srpske, br.
17/93 i 14/94) koji su se u gotovo istovjetnom tekstu primjenjivali na teritoriji Federacije BiH i Republike Srpske. Na taj na~in Zakon, koji zna~ajnije
nije mijenjan jo{ od vremena socijalisti~kog dru{tvenog ure|enja, je nakon vi{e
od 25 godina svog postojanja prestao da postoji.
^lan 230.18
Stupanje na snagu Zakona
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u
Slu`benim novinama Federacije BiH, a po~et }e se primjenjivati po
isteku 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu.

17

18

U ZIP Republike Srpske, ovo je ~lan 232, i on glasi:

"Prestanak va`enja va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da va`e odredbe Zakona o izvr{nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i "Slu`ebni glasnik Repubilke Srpske", br. 17/93 i 14/94)"
U ZIP Republike Srpske, ovo je ~lan 233, i on glasi:
"Stupanje na snagu zakona
Ovaj zakon stupa na snagu 1. avgusta 2003. godine"

^lan 230 679

FBiH Zakon o izvr{nom postupku je donesen dana 30.4.2003. godine i objavljen je u Slu`benim novinama FBiH br. 32/03, od 18.7.2003. godine. Prema
odredbi ovog ~lana, on se po~eo primjenjivati na teritoriji Federacije BiH dana
19.09.2003. godine.
U Republici Srpskoj Zakon je donesen dana 28.05.2003. godine, i objavljen je
u Slu`benom glasniku Republike Srpske br. 59/03 od 18.7.2003. godine. Prema
svojoj odredbi ~lana 233, zakon se na teritoriji Republike Srpske pri-mjenjuje
od 1.8.2003. godine.

681

BIOGRAFIJE ^LANOVA AUTORSKOG TIMA

Asaf Daupovi}, ro|en 13.3.1953. godine u Sarajevu, gdje je zavr{io redovno

{kolovanje i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Dvije i pol godine radio je kao upisni~ar, arhivar i knjigovo|a u Okru`nom
privrednom sudu u Sarajevu;
Deset godina bio je {ef pisarnica u Okru`nom sudu u Sarajevu;
Dvije godine je bio stru~ni saradnik na poslovima upisa u registar privrednih dru{tava u Vi{em sudu u Sarajevu (ranije Okru`ni sud u Sarajevu);
Od februara 1996. godine izabran je za sudiju Op}inskog suda I u Sarajevu
(9 godina), i od tog dana raspore|en je na poslove izvr{nog sudije do dana{njeg
dana, i predsjednik je vanparni~nog odjeljenja od navedenog datuma.
U~esnik je radne grupe za dono{enje Zakona o izvr{nom postupku, a koji
Zakon je stupio na snagu u septembru mjesecu 2003. godine.
Objavio je vi{e autorskih radova iz oblasti prava i izvr{nog postupka u
stru~nim ~asopisima.
Objavio je knjigu poezije Prostor za cvjetanje, ARS, Sarajevo, 1982. godina.
Rosa Obradovi}, ro|ena 23.11.1955. godine u Skender Vakufu / Kne`evo. Po
zavr{enom osnovnom i srednjem obrazovanju, na Pravnom fakultetu Univerziteta
u Banjoj Luci diplomirala je 28.06.1978. godine. Pravosudni ispit je polo`ila u
Sarajevu 1987. godine.
Radni odnos je zasnovala 1979. godine u GRO KRAJINA Banja Luka gdje
je u periodu od zaposlenja pa do 31.8.1999. godine obavljala pravne poslove na
mjestu referenta, poslove Rukovodioca pravne slu`be i poslove Direktora sektora
za pravne, kadrovske i op{te poslove.
Za Sudiju Osnovnog suda u Banjoj Luci imenovana je 1.9.1992. godine, a za
Sudiju Okru`nog suda u Banjoj Luci dana 1.1.1999. godine.
U proteklom periodu bila je anga`ovana na brojnim seminarima edukativnog
karaktera, kako u zemlji tako i u inostranstvu, organizovanim od strane Savjeta

682

Evrope, kancelarija u Sarajevu, Udru`enja sudija i tu`ilaca Republike Srpske,

Centra za edukaciju Republike Srpske, USAID-a, ABA-CEELI, i time dala svoj doprinos u reformi pravosu|a u Bosni i Hercegovini.
Doc. dr. Meliha Povlaki} ro|. Deni{li}, ro|ena je u Sarajevu 16.12.1957. godine.
[kolovala se u Sarajevu, gdje je nakon zavr{ene gimnazije u {kolskoj 1976/77. godini upisala Pravni fakultet. Na Pravnom fakultetu u Sarajevu diplomirala je 1980.
godine. 1981. godine zapo{ljava se na Pravnom fakultetu u Sarajevu kao asistent
na predmetu Gra|ansko pravo. Zvanje magistra pravnih nauka stekla je 1988.
godine na pravnom fakultetu u Beogradu, odbraniv{i magistarski rad pod naslovom
Pravna priroda zalo`nog prava na pravima.
U periodu 1992. do 1998. g. bila je zaposlena u notarijatu Jungsberger - Dr.
Wirner u Minhenu, a nakon povratka u BiH od 1998. do 1999. g. bila je zaposlena kao rukovodilac pravnog odjela u firmi ASA Holding, Sarajevo.
Od marta 1999. g. ponovo se zapo{ljava na Pravnom fakultetu u Sarajevu.
Doktorsku tezu pod naslovom Moderne tendencije u razvoju sredstava
obezbje|enja potra`ivanja sa posebnim osvrtom na bezposjedovnu (registriranu)
zalogu odbranila je 30.04.2002. U novembru 2002. g. je izabrana za docenta na
predmetu Gra|ansko pravo.
Objavila je vi{e nau~nih radova u bosanskohercegova~kim i stranim publikacijama, te u~estvovala na nau~nim skupovima u zemlji i inostranstvu. U`e nau~ne
oblasti kojima se bavi su stvarno pravo, pravo osiguranja kredita i notarsko pravo.
Bila je anga`ovana u nizu ekspertnih timova za izradu zakonskih tekstova (Zakon
o registrovanoj zalozi na pokretnim stvarima i ~lanskim udjelima, Zakon o notarima, Zakon o zemlji{nim knjigama, Zakon o ste~aju, Zakon o vlasni{tvu i drugim
stvarnim pravima).
Fe|ad Za}iragi}, ro|en je 1970. godine u Jajcu. Osnovnu i srednju {kolu je
zavr{io u Jajcu, a Pravni fakultet u Sarajevu, gdje je diplomirao 1995. godine.
Nakon sticanja diplome prva profesionalna iskustva je stekao kao pravnik u
sjedi{tu Ministarstva unutra{njih poslova RBiH, gdje je radio do kraja 1996. godine.
Od 1997. do 2001. godine radio je kao pravni stru~njak u Uredu Ombudsmena
za BiH, prvenstveno na primjeni Evropske konvencije o ljudskim pravima u
doma}em pravnom sistemu. Istovremeno, kao pripravnik volonter, radio je od 1998.
do 2000. godine i u advokatskoj kancelariji Emine Za}iragi}, u Sarajevu.
Nakon {to je polo`io pravosudni ispit u toku 2001. godine, dobija posao
du`nosnika za reformu pravosu|a u Nezavisnoj pravosudnoj komisiji pri Uredu
visokog predstavnika za BiH, gdje je na izradi prijedloga razli~itih zakonskih i
podzakonskih akata kojim su provedene reforme u BiH pravosu|u radio sve do
kraja 2003. godine.
Od 2004. godine radi kao stru~njak za ste~ajno pravo u projektu FILE u
Sarajevu, koji je finansiran od strane USAID-a (pomoc vlade SAD), sa prvenstvenim ciljem pobolj{anja privrednog okru`enja u BiH.

683

Prof. dr. Milorad @ivanovi} ro|en je u Beogradu 1950. godine. Pravni fakultet je zavr{io u Banjoj Luci, a magistrirao je i doktorirao na Pravnom fakultetu u
Beogradu.
Objavio je 22 knjige i preko 150 nau~nih i stru~nih radova iz oblasti
gra|anskog i gra|anskog procesnog prava.
Zaposlen je na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci gdje predaje Gra|ansko procesno pravo i Gra|ansko pravo.
Glavni je i odgovorni urednik ~asopisa Godi{njak Pravnog fakulteta u Banjoj
Luci i ~asopisa Srpska pravna misao, kao i ~lan redakcija i izdava~kih savjeta vi{e
nau~nih i stru~nih ~asopisa.
Od 1996. do 2000. g. vr{io je funkciju prodekana, a od 2000. g. vr{i funkciju dekana na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci.
Za svoj rad u nauci i na Fakultetu dobio je vi{e priznanja i nagrada.

685

REGISTAR KLJU^NIH RIJE^I

Napomena: Prvi broj nazna~en uz klju~nu rije~ ozna~ava ~lan Zakona, dok
drugi broj ozna~ava redni broj klju~ne rije~i u okviru komentara tog ~lana (a
ne stav) u kojoj je taj pojam detaljnije obja{njen (npr. Adhezioni postupak
11/4 ozna~ava da u komentaru ~lana 11 Zakona klju~na rije~ broj ~etiri
detaljnije obja{njava taj pojam).

ADHEZIONI POSTUPCI 11/4

ALTERNATIVNA OBAVEZA
alternativna obaveza 32/1
izvr{enik se ovla{tenjima mo`e
koristiti samo u paricionom roku 32/2
gubitak prava izbora alternativno
postavljenih obaveza iz izvr{ne
isprave 32/3
razlika izme|u alternativne i
fakultativne ~inidbe 32/4
BANKA 2/13
BEZUSPJE[AN POKU[AJ ZAPLJENE
POKRETNIH STVARI
predmet izvr{enja nije obavezan
sastojak prijedloga za izvr{enje 125/1
kad se smatra da je poku{aj
zapljene bezuspje{an 125/3
ovla{tenje sudskog izvr{ioca 125/5
obavje{tavanja tra`ioca izvr{enja o
bezuspje{nom poku{aju zapljene 125/7
obustava izvr{enja 125/8
CIJENA
kod prodaje neposrednom
pogodbom 89/19, 20
najni`a 89/2, 3, 4, 5, 6, 8, 9, 10
najni`a cijena na prvom ro~i{tu
89/3, 4
najni`a cijena na drugom ro~i{tu
89/8
najni`a cijena na tre}em ro~i{tu 89/9

najve}a 90/4 i 5
nedovoljna za namirenje tra`ioca
izvr{enja, v. nedostatak pokri}a
odre|ena sporazumom 89/15-17
polaganje 92/1-3
prekomjerno o{te}enje 90/11
vi{ak prodajne cijene 97/6
zelena{ki ugovor 90/12
^UVANJE POPISANIH STVARI
popis zapljene 122/1
popisane stvari ostavljaju se na
~uvanje izvr{eniku 122/2
pravni status pokretnih stvari koje
sudski izvr{ilac ostavi na ~uvanje
izvr{eniku 122/3
upotreba odre|ene pokretne stvari
od strane izvr{enika 122/4
predaja stvari na ~uvanje tra`iocu
izvr{enja ili tre}em licu 122/5
oduzimanje od izvr{enika stvari koje
su ostavljene na ~uvanje kod
izvr{enika 122/6
ugovor o ~uvanju 122/7
u sudskoj praksi su rijetki slu~ajevi
povjeravanja stvari samom tra`iocu
izvr{enja ili tre}em licu 122/9
tro{kove ~uvanja stvari 122/12
rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari
datih na ~uvanje tra`iocu izvr{enja
ili tre}em licu 122/13
tra`ilac izvr{enja snosi odgovornost
za eventualno uni{tenje ili o{te}enje
stvari 122/14

686

na~in ~uvanja gotovog novca,

hartija od vrijednosti i dragocjenosti
122/16
sudski polozi 122/17
DAVANJE IZJAVE VOLJE
obaveza se smatra izvr{nom
momentom kada odluka kao
izvr{na isprava postane
pravosna`na 223/3
izjava volje je dana kada dospijeva
obaveza du`nika da takvu izjavu i
da 223/7
pravni interes za pokretanje
izvr{nog postupka 223/4
uslovna i uzajamna obaveza 224/2
momenat kada izvr{enik kod
uzajamne ili uvjetne obaveze daje
izjavu volje na koju je obavezan
izvr{nom ispravom 224/3
alternativna obaveza izvr{enika 224/4
DIOBA STVARI
ako se stvar nalazi na podru~ju
vi{e sudova, svaki od tih sudova
mo`e biti nadle`an za sprovo|enje
diobe 218/2
mjesna nadle`nost kada se vi{e
stvari ne nalaze na podru~ju istog
suda 218/3
mogu}nost upotrebe vje{taka 219/1
utvr|ivanje na~ina i uslova za
diobu stvari 219/5
dioba stvari se odre|uje i
presudom suda u parnici 219/6
dioba zajedni~ke stvari odre|ena
presudom parni~nog suda 219/13
deklaratorna presuda 219/7
kondemnatorna presuda 219/8
fizi~ka dioba stvari 219/10
neophodni elementi za sprovo|enje
fizi~ke diobe 219/12
prijedlog za izvr{enje na osnovu
sudske presude 219/14
ro~i{te na licu mjesta 219/15
radnje koje mogu po ovla{tenju
sudije obavljati ne samo stru~ni
suradnik nego i sudski izvr{ilac
219/18

poziv za sve u~esnike da

prisustvuju provo|enju diobe 219/19
anga`ovanje vje{taka 219/21
civilna dioba 220/2
nedjeljiva stvar 220/3
prodaja stvari po pravilima
izvr{nog postupka 220/8
odstupanje od predvi|enih pravila
prodaje u izvr{nom postupku 220/5
sporazumom se mogu izmijeniti
pravila izvr{nog postupka 220/6
ure|enje odnosa sa drugim licima
220/7
nepotpune izvr{ne isprave 221/2
sud u toku izvr{nog postupka sam
odre|uje na~in sprovo|enja
odre|ene diobe 221/3
da li o na~inu diobe postoji
saglasnost svih suvlasnika 221/5
neprovodivost izvr{ne isprave 221/6
suvlasnik snosi tro{kove izvr{nog
postupka srazmjerno svom
suvlasni~kom dijelu u zajedni~koj
stvari 222/2
predujam tro{kova izvr{enja diobe
zajedni~ke stvari 222/3
nadokna|uju se samo oni tro{kovi
koji su bili neophodni za
provo|enje izvr{enja 222/4
DOKAZ VLASNI[TVA IZVR[ENIKA
izvod iz zemlji{ne knjige 70/2
kad nepokretnost nije upisana u
zemlji{ne knjige 113/3
kada je u pitanju vanknji`no vlasni{tvo 70/13-17
kod izvr{enja na nepokretnosti 70/1
DOSTAVA RJE[ENJA O IZVR[ENJU
KOD IZVR[ENJA NA POKRETNIM
STVARIMA
predaja
rje{enja o izvr{enju 119/1

rje{enje
o
izvr{enju izvr{eniku se

dostavlja naknadno 119/2

dostavljanje rje{enja o izvr{enju 119/3
uru~enje rje{enja o izvr{enju vr{i se
prije poku{aja popisa i zapljene
izvr{enikovih stvari 119/4

687

popis i zapljena izvr{enikovih stvari

mo`e se vr{iti po uru~enju rje{enja
o izvr{enju 119/5
DOSTAVA RJE[ENJA O IZVR[ENJU
NA DALJE PROVO\ENJE
dostavljanje
rje{enja o izvr{enju na

dalje sprovo|enje sve do potpunog

namirenja tra`ioca izvr{enja 116/1
rje{enje se dostavlja drugom sudu
na dalje sprovo|enje 116/5
obavje{tenje o do tada sprovedenom izv{enju 116//6
DOSTAVLJANJE U IZVR[NOM POS TUPKU
dostavljanje po pravilima o
dostavljanju tu`be iz ZPP 10/2
dostavljanje ostalih pismena 10/3
adresa odnosno sjedi{te prijavljena
kod nadle`nog organa 10/4
li~na dostava 10/5
promjena adrese {est mjeseci nakon
pravomo}nog okon~anja postupka
10/6
efikasnost u izvr{nom postupku
10/7
uredno uru~enje pismena 10/8
kritika zakonskih rje{enja 71/6, 7
prijedloga za promjenu predmeta
izvr{enja 71/7
rje{enja o dosudi 93/4, 96/1
rje{enja o namirenju 108/6, 109/8,
10
zaklju~ka o prodaji 82/10 12
zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem
kupcu 90/6, 7
zaklju~ka o prodaji u slu~aju
nepolaganja cijene 92/1
DOSTAVLJANJE RJE[ENJA O
IZVR[ENJU
o
dono{enju rje{enja o izvr{enju

istovremeno se obavje{tava i poznati zalo`ni povjerilac 40/4

urednost dostave rje{enja 40/5
dostava strankama koje imaju
zakonskog zastupnika 40/6

sud nije obavezan dostaviti

izvr{eniku rje{enje kojim se
odbacuje ili odbija prijedlog za
izvr{enje 40/7
sud je o dono{enju rje{enja o
izvr{enju du`an obavijestiti sve
suvlasnike 40/8
prava suvlasnika i zajedni~ara 40/9
ostava izvr{enikovom du`niku
40/10
dostava rje{enja o izvr{enju
donesenog na osnovu vjerodostojne
isprave 40/11
rje{enje o izvr{enju na pokretnim
stvarima dostavlja se izvr{eniku
prilikom preduzimanja prve izvr{ne
radnje 40/12
DOVR[ENJE IZVR[ENJA
ne postoji definicija dovr{enja
izvr{enja 64/1
{ta je dovr{enje izvr{enja 64/3
dovr{enje izvr{enja pravosna`no{}u
odluke o odbacivanju ili odbijanju
izvr{nog prijedloga 64/4
dovr{enje izvr{enja sprovo|enjem
izvr{ne radnje 64/5
dovr{enje izvr{enja na osnovu
nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju
64/6
dovr{enje izvr{enja sprovo|enjem
izvr{ne radnje 64/7
DRU[TVENO VLASNI[TVO
mogu}nost izvr{enja 70/6
prava iz dru{tvenog vlasni{tva 70/8,
9
EFIKASNOST IZVR[ENJA NA
NEPOKRETNOSTIMA
kod predaje nepokretnosti kupcu 93/1
i 3
kod pristupanja namirenju 96/1
kod utvr|ivanja vrijednosti
nepokretnosti 80/1
kod zaklju~ka o prodaji 82/1
op}enito 68/4 - 6
skra}enje rokova 71/3

688

FAKULTATIVNA OBAVEZA
izvr{enikova nov~ana obaveza 33/2
fakultativne obaveze 33/3
do kada fakultativno ovla{tenje
izvr{enika traje 33/5
ovla{}enje da bira ima samo
izvr{enik 33/6
naknada nastalih tro{kova do
obustave izvr{nog postupka 33/8
FORUM REI SITAE v. mjesna
nadle`nost
GRADSKO GRA\EVINSKO
ZEMLJI[TE 70/10 - 12
HIPOTEKA v. zalo`no pravo
ISELJENJE
drugih lica 112/1-3
gubitak prava na posjed 110/1-6
izvr{enika 110/2, 3, 111/1-2
izvr{enje rje{enja o predaji 112/4,
5
ISPRA@NJENJE I PREDAJA
NEKRETNINE
pod nekretninom se
podrazumijevaju zemlji{te i zgrade
202/2
ispra`njenje i predaja nekretnine u
upravnom postupku 202/3
izvr{enje upravnog organa po
pravilima upravnog izvr{nog
postupka 203/3
mjesna nadle`nost suda 202/4
nekretnina koja se nalazi na
teritoriji vi{e sudova 202/5
protivljenje izvr{enika radnjama
izvr{enja 203/2
ispra`njenje nekretnine od lica
203/4
tre}a lica u posjedu nekretnine
203/5
suposjed nekretnine 203/6
prigovor tre}eg lica 203/7
pokretne stvari sa nekretnine
203/9

predaja nekretnina bez uklanjanja

stvari sa nje 203/10
nekretnina se predaje u posjed
tra`iocu izvr{enja 203/11
tra`ilac izvr{enja obavezno
prisustvuje izvr{enju 203/12
rok za dobrovoljno postupanje po
izvr{noj ispravi 203/14
uzajamna obaveza 203/17
ispra`njenje iz stana ili ku}e u
zimskom periodu 203/18
nov~ana kazna iz ~lana 17. ovog
zakona 203/19
pomo} policije i organa socijalnog
staranja 203/23
za{tita interesa djece tokom
izvr{enja 203/24
nalog policiji i organu socijalnog
staranja 203/26
obezbje|enje radne snage za
uklanjanje pokretnih stvari
izvr{enika, njihov prevoz i
eventualno smje{taj 203/29
odsustvo izvr{enika 204/3
odrasli ~lanovi doma}instva
izvr{enika 204/4
predaja stvari na ~uvanje drugom
licu ili tra`iocu izvr{enja 204/5
obezbje|enje uslova za smje{taj
pokretnih stvari 204/7
odgovornosti za nastanak {tete
204/8
kome se uklonjene stvari predaju
na ~uvanje 204/9
predaja pokretnih stvari tre}em licu
po naknadnom odobrenju suda
204/10
o ~uvanju uklonjenih stvari se
obavje{tava izvr{enik 204/11
rok izvr{eniku za preuzimanje
stvari 204/13
sud po slu`benoj du`nosti odre|uje
da se uklonjene stvari prodaju
205/2
sudski depozit 205/3
procjena stvari 205/4
na~ela procesne ekonomije 206/2
odgovornost za {tetu 206/3

689

IZUZIMANJE OD IZVR[ENJA
izuzimanje u pogledu predmeta
izvr{enja 7/2
ograni~enja predmeta izvr{enja 7/4
izvr{enje na nov~anim sredstvima
na ra~unu dru{tveno politi~ke
zajednice 7/5
sredstva zajedni~ke potro{nje,
poslovne zgrade, depozit, oro~enje
7/6
sud po slu`benoj du`nosti vodi
ra~una da li u konkretnom slu~aju
ima mjesta primjeni odredbi o
izuze}u 7/8
dobrovoljno zalo`no pravo 79/2, 3
kod promjene predmeta izvr{enja
71/8, 71/17
nepokretnosti od izvr{enja 79/1
poljoprivredno zemlji{te 79/1
IZUZIMANJE OD IZVR[ENJA KOD
POKRETNIH STVARI
izuzimanje od izvr{enja 117/1
stvari koje ne mogu biti predmet
izvr{enja 117/2
predmeti koji slu`e za zadovoljenje
osnovnih `ivotnih potreba
izvr{enika i ~lanova njegovog
porodi~nog doma}instva 117/3
hrana i ogrjev za potrebe
izvr{enika i ~lanova njegovog
porodi~nog doma}instva 117/5
gotov novac izvr{enika po osnovu
potra`ivanja koja su izuzeta ili
ograni~ena od izvr{enja 117/6
medalje, ratne spomenice i drugo
ordenje i priznanja, vjen~anog
prstena, li~nih pisama, rukopisa i
drugih li~nih spisa izvr{enika i
porodi~nih fotografija 117/7
po{tanska po{iljka ili po{tanska
nov~ana doznaka upu}ena
izvr{eniku 117/8
stvari optere}ene ugovornim
zalo`nim pravom nisu izuzete od
izvr{enja 117/9
grupa predmeta izuzetih od
izvr{enja ne mo`e se odrediti
drugim zakonom 117/10

izuzimanje od izvr{enja je razlog

za prigovor protiv rje{enja o
izvr{enju 117/11
IZVR[ENIK 2/4
IZVR[ENJE KOD PRODAJE
POKRETNIH STVARI
izvr{ne radnje kojima se sprovodi
izvr{enje na pokretnim stvarima
118/1
prijedlogom za izvr{enje mo`e se
zahtijevati sprovo|enje samo
izvr{nih radnji zapljene i procjene
118/2
sprovo|enje izvr{enja po slu`benoj
du`nosti 118/3
postupak izvr{enja sprovodi se po
slu`benoj du`nosti, bez prijedloga
stranke 119/6
kad se izvr{enje obustavlja 118/4
vrijeme sprovo|enja izvr{enja 119/7
izvr{enje uz odsustvo tra`ioca
izvr{enja 119/8
obavje{tavanje o obavljenoj zapljeni
stranke koja nije bila prisutna 119/9
IZVR[ENJE NA SUVLASNI^KOM
DIJELU 69/5 10, 80/7, 82/6, 85/5,
86/4, 90/3, 91/4
IZVR[ENJE NA BANKOVNOM
RA^UNU
izvje{taj o svim promjenama na
ra~unu izvr{enika 166/3
evidencija redoslijeda rje{enja o
izvr{enju 167/1
potvrda o mjestu potra`ivanja u
redoslijedu 167/2
budu}a povremena davanja 168/1
obustava postupka 170/1
izvr{na isprava koja glasi na stranu
valutu 174/1
IZVR[ENJE NA DIONICI I
^LANSKOM UDJELU
hartija
od vrijednosti/ Uvod glave

XIV/1

690

Akcije (dionice) / Uvod glave

XIV/2, 2/18
suvlasnik akcionarskog dru{tva /
Uvod glave XIV/3
dividenda/ Uvod glave XIV/4
obveznice/ Uvod glave XIV/5
registrovane hartije od vrijednosti
187/1
mjesno nadle`an sud 187/2
emitent 187/3
zapljena dionica odnosno udjela
188/1
Centralni registar hartija od
vrijednosti 189/1
kada tra`ilac izvr{enja sti~e zalo`no
pravo na dionici 189/2
berza hartija od vrijednosti (dionica)
190/2
druga ure|ena javna tr`i{ta 190/3
dionice koje se obavezno uvr{tavaju
u promet na berzi i drugim
ure|enim javnim tr`i{tem 190/4
dionice koje se obavezno ne
uvr{tavaju u promet na berzi i
drugim ure|enim javnim tr`i{tem
190/5
izvr{enje putem prenosa dionice u
svojinu 190/6
IZVR[ENJE NA NOV^ANOM
POTRA@IVANJU IZVR[ENIKA
pokretna imovina izvr{enika 136/2
prebivali{te 136/3
forum subsidale 136/4
sjedi{te pravnog lica 136/5
tra`ilac izvr{enja zakonskog
izdr`avanja 136/6
javni registar 136/7
prigovor mjesne nenadle`nosti
136/8
apsolutno izuzeta potra`ivanja od
izvr{enja 137/1
ograni~enje izvr{enja na
potra`ivanjima izvr{enika 138/1
kada sud po slu`benoj du`nosti
odbija prijedlog za izvr{enje 138/2
zapljena i prenos potra`ivanja na
tra`ioca izvr{enja 139/1

razlika izme|u obustave izvr{enja

i obustave izvr{nog postupka
140/2
sprovo|enje zapljene 141/1
podzalo`no pravo na zalozi
141/2
prigovor protiv rje{enja o izvr{enju
141/3
oduzimanjem papira od izvr{enika
142/2
red prvenstva zalo`nih prava vi{e
tra`ilaca izvr{enja 144/1
upis zapljene u javni registar
145/1
prenosom radi naplate 146/2
prenos umjesto isplate 146/3
posebno rje{enje o prenosu 146/4
indosament 147/1, 142/1
jemstvo 147/2
prenos obi~nog potra`ivanja 148/2
prenos potra`ivanja zasnovan na
vrijednosnom papiru 148/3
voljna predaja predmeta
potra`ivanja koji se nalazi kod
tre}eg lica 150/1
prenos potra`ivanja radi naplate
151/1
upis u javni registar se obavlja po
slu`benoj du`nosti 152/1
obaveza izvr{enika na predaju
odre|ene stvari izvr{enikovom
du`niku 153/1
prijedlog za izru~enje stvari od
strane izvr{enika 153/2
obavje{tenje tre}eg lica o pokrenutoj
parnici 154/1
rje{enje o ukidanju ranijeg prenosa
i prenosu na drugog tra`ioca
izvr{enja 155/2
prenos umjesto isplate (datio in
solutum) 157/1
namirenje samim prenosom
potra`ivanja 157/4
potra`ivanja prenesena radi naplate
157/5
odgovornost izvr{enika za istinitost
i naplativost prenesenog
potra`ivanja 157/6

691

IZVR[ENJE NA PLATI I DRUGIM

STALNIM PRIMANJIMA
izvr{enja
na plati i drugim stalnim

nov~anim primanjima 158/1

administrativna zabrana 158/2, 163/3
i 4
kamata na li~ni dohodak 158/3
poslodavac 159/1
rje{enje o izvr{enju na plati 159/2
potra`ivanja koja dospijevaju u
odre|enim vremenskim razmacima
(tzv. povremena davanja) 159/3
privilegovana potra`ivanja 160/2,
164/3
isplata potra`ivanja se vr{i preko
po{te na adresu koja se nazna~i ili
na odre|eni ra~un kod banke 161/3
pla}anje virmanskim nalogom 161/4
prestanak radnog odnosa 162/1
rje{enje ima dejstvo ex lege i
prema drugom poslodavcu 162/2
obaveza prija{njeg poslodavca da
rje{enje o izvr{enju uputi novom
poslodavcu kod koga je izvr{enik
zasnovao radni odnos 162/3
rok za dobrovoljno ispunjenje 163/5
povjerioci administrativnog izvr{enja
164/2
transakcijski ra~un izvr{enika i
transakcijski ra~un tra`ioca izvr{enja
166/2
IZVR[ENJE NA POTRA@IVANJU DA
SE PREDAJU POKRETNE STVARI I
NEKRETNINE
forum rei sitae 177/1
tu`ba radi predaje stvari 185/1
obustava izvr{enja po slu`benoj
du`nosti 186/1
IZVR[ENJE NA DRUGIM
IMOVINSKIM PRAVIMA
pravo
slije|enja 193/1

plodou`ivanje
(usus fructus) 193/3

patent
193/4

ugovor o licenci 193/5

model 193/6
uzorak 193/7

`ig 193/8
unov~enje prodajom prava ili
ustupanjem ovla{}enja na upotrebu
prava (davanje licence) 193/9
IZVR[ENJE PO SLU@BENOJ
DU@NOSTI
sno{enje tro{kova obustavljenog
izvr{nog postupka zbog nedostatka
pokri}a 81/1
IZVR[NE RADNJE
na nepokretnostima 68/3
IZVR[ILAC 2/11
IZVR[NA ISPRAVA
izvr{na isprava 23/2
legitimacija stranaka 23/4
podobnost isprave za izvr{enje 23/5
izvr{ne isprave doma}ih i stranih
sudova 23/7
koja je isprava izvr{na isprava 23/8
izvr{na javnobilje`ni~ka / notarska
isprava 23/9
odluke i poravnanja 23/10
platni nalog 23/11
odluke sudova i izvr{na sudska
poravnanja donesena u Bosni i
Hercegovini 23/13
{ta se smatra sudskom odlukom
24/2
platni nalog 24/3
svojstvo izvr{ne isprave imaju i neke
sudske odluke - rje{enja - donesene
u izvr{nom postupku 24/5
sudska nagodba 24/7
rje{enja i zaklju~ci organa uprave
koja glase na nov~ano potra`ivanje
24/8
IZVR[NOST
sadr`ina izraza izvr{nosti 25/1
izvr{nost sudske odluke 25/2
pravosna`nost izvr{ne isprave 25/6
paricioni rok 25/7
kad je odluka donesena u
upravnom postupku izvr{na 25/9

692

pravosna`nost dijela dispozitiva

odluke koji je podoban za
izvr{enje 25/10
pravni lijek ne zadr`ava izvr{enje
odluke 25/11
izvr{nost poravnanja 26/2
dospjelost potra`ivanja 26/3
poravnanje koje je postalo izvr{no
u jednom dijelu 26/5

izvr{enje na imovini me|unarodnih

organizacija 20/3
saglasnost za odre|ivanje i
provo|enje izvr{enja je diskreciono
ovla{}enje 20/4 saglasnost strane
dr`ave ili me|unarodne organizacije
20/5
imovina stranog pravnog lica 20/6
izvr{enje u stranoj dr`avi 20/7

IZVR[NOST RJE[ENJA O IZVR[ENJU

pojam izvr{nosti rje{enja o
izvr{enju 13/2
namirenje povjerioca i prije
pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju
13/4
izvr{nosti izvr{nog naslova - izvr{ne
isprave 13/5
rje{enje o izvr{enju provodi i prije
njegove izvr{nosti i pravosna`nosti
13/6

JAVNI REGISTRI NEPOKRETNOSTI

katastar nekretnina 70/6
knjiga polo`enih ugovora 70/7
op}enito 70/5
zemlji{na knjiga 70/1, 2, 3, 2/16
upis po slu`benoj du`nosti 70/16

IZVR[ENJE ODLUKE STRANOG

SUDA
prethodno pitanje 19/1
Zakon o rje{avanju sukoba zakona
s propisima drugih zemalja u
odre|enim odnosima 19/2
sudske nagodbe zaklju~ene pred
stranim sudom 19/3
svojstvo strane sudske odluke 19/4
odbijanje priznanja strane sudske
odluke 19/5
da li rje{enje o izvr{enju mora
sadr`avati i obrazlo`enje 19/6
prigovor 19/8
presuda zbog izostanka 19/10
apsolutni razlog za uskra}ivanje
priznanja i izvr{enja strane odluke
19/11
priznanje strane sudske odluke 19/12
klauzula izvr{nosti 19/14
rje{enje o priznanju strane sudske
odluke pobija se `albom 19/16
IZVR[ENJE NA IMOVINI STRANE
DR@AVE
izvr{enje
na imovini strane dr`ave

20/2

JAVNO NADMETANJE v. prodaja

usmenim javnim nadmetanjem
JEMSTVO
jemstvo u izvr{nom postupku i
uvjeti za davanje istog 18/2
na datom jemstvu protivna stranka
sti~e zakonsko zalo`no pravo 18/3
osiguranje 18/5
osiguranje u javnom nadmetanju
86/1
kod promjene predmeta izvr{enja
71/10
ko ne daje osiguranje u javnom
nadmetanju 86/3
namirivanje tro{kova ro~i{ta 92/4
oblik osiguranja 86/2
osiguranje nepokretnosti 78/1-2
u slu~aju osporavanja potra`ivanja
103/7
visina osiguranja 86/4
vra}anje osiguranja 86/5, 92/4-5
KAMATA
red namirenja 98/6-8, 99/3
za nedospjela potra`ivanja 104/2-6
upisane u zemlji{nu knjigu 99/6
namirenje kamata dospjelih za
posljednje tri godine 99/4
namirenje ranije dospjelih kamata
99/5
za nedospjelo potra`ivanje 104/3

693

KLAUZULA IZVR[NOSTI
uz prijedlog podnosi se izvr{na
isprava sa klauzulom izvr{nosti 35/2
izvr{na isprava notara 35/3
klauzula izvr{nosti mo`e ukinuti
samo po prijedlogu izvr{enika 35/4
kod vjerodostojne isprave se ta
isprava prila`e u originalu ili
ovjerenom primjerku 35/5
dovoljan broj primjeraka za sud i
stranke 35/6
klauzulu izvr{nosti ukida organ koji
je snabdio izvr{nu ispravu istom
35/7
postupak ukidanja klauzule
izvr{nosti nije regulisan 35/8
KOMISORNA KLAUZULA 68/4
KONTROLA RADA SUDSKIH
IZVR[ILACA
odbijanje
zahtjeva za otklanjanje

nepravilnosti 45/1
kontrola rada sudskog izvr{ioca 45/2
rok u kojem se mo`e zahtijevati
otklanjanje nepravilnosti 45/3
odlaganje izvr{enja do okon~anja
postupka po zahtjevu za otklanjanje
nepravilnosti 45/4
otklanjanje nepravilnosti nakon
provedbe postupka javne dra`be i
predaje stvari kupcu 45/5
KUPAC NEPOKRETNOSTI
bra~ni drug kao kupac 88/6
izvr{enik kao kupac 88/4
ko ne mo`e biti kupac 88/2
li~ni du`nik kao kupac 88/7
povjerilac kao kupac 89/13
stranci kao kupci 88/8-11
sudija i slu`beno lice kao kupac 88/3
suvlasnik kao kupac 88/5
tra`ilac izvr{enja kao kupac 92/6
uvjeti koje mora ispuniti kupac
85/2, 88/5
LI^NE SLU@NOSTI 75/10
naknada u slu~aju prestanka 100/1, /2

preuzimanje od strane kupca 75/13,

100/3
red namirenja 98/5
LI^NI DU@NIK KAO KUPAC 88/7
MJERE OSIGURANJA 11/10
MJESNA NADLE@NOST
na nepokretnostima 67/1
NA^ELA IZVR[NOG POSTUPKA
oficioznosti 9/7, 21/6
materijalne istine 21/5
nulla executio sine titulo 22/5
formalnog legaliteta 26/4, 36/23
dispozicije stranaka 9/6, 38/1
za{tite izvr{enika 8/12, 14/3, 43/2
vremenskog prioriteta 5/5
NA^ELA ZEMLJI[NIH KNJIGA
na~elo javnosti 70/3
na~elo povjerenja 70/8, /13, 72/2
na~elo prvenstva 75/12
na~elo upisa 70/8, /13, 75/2
zabilje`ba spora 107/5
zemlji{noknji`na plomba 70/4
NA^ELO SOCIJALNOSTI 65/1, 2
kod promjene predmeta izvr{enja
71/1, /17, 110/1
NA^ELO SAVJESNOSTI I PO[TENJA
v. venire contra factum proprium
NA^IN PRODAJE POKRETNIH
STVARI
objavljivanje prodaje pokretne stvari
130/1
prodaja se odre|uje zaklju~kom 130/3
na~in prodaje 130/4
zaklju~ak o prodaji stvari usmenim
javnim nadmetanjem 130/5
zaklju~ak o prodaji neposrednom
pogodbom 130/6
na~in objavljivanja prodaje 130/7
javno nadmetanje provodi sudski
izvr{ilac 130/8

694

prodaja neposrednom pogodbom

130/9
prodaja pokretnih stvari putem
komisiona 130/10
neposredna pogodba je pravilo kod
prodaje pokretnih stvari 130/14
krug lica koja ne mogu biti kupci
130/15
objavljivanje prodaje pokretnih
stvari 130/16
dostavljanje zaklju~ka o odre|ivanju
na~ina prodaje pokretnih stvari
130/18

prebivali{te odnosno boravi{te

fizi~kog lica 115/6
sjedi{te pravnog lica 115/7
prijedlog za sprovo|enje izvr{enja
115/9

NADHIPOTEKA 99/2
NADLE@NOST
apsolutna nadle`nost sudova u
izvr{nom postupku 1/10
stvarno nadle`ni sudovi 1/3
izvr{enje odre|uje i provodi sud
odre|en zakonom 4/2
pravila o sukobu nadle`nosti 4/6
mjesna nadle`nost suda zavisi od
predmeta i sredstva izvr{enja 4/8
pismeni sporazum stranaka o
mjesnoj nadle`nosti 2/14
ogla{avanje suda mjesno
nenadle`nim po slu`benoj du`nosti
2/15

NAMIRENJE KOD NEPOKRETNOSTI

lica koja se namiruju 97/1, /2
kamata 98/6-8, 99/4-8
nadhipoteke 99/2
nedospjela potra`ivanja 104/1-3
nedospjela potra`ivanja povremenih
primanja 105/1-4
nepla}eni porezi 97/4
potra`ivanja uz uvjet 106/1-4
potra`ivanja za koja je
predbilje`eno zalo`no pravo 107/2-4
potra`ivanja za koja je upisana
zabilje`ba spora 107/5
pristupanje namirenju 96/2
privilegirana potra`ivanja 97/3
srazmjerno namirenje 101/1, 2

NADLE@NOST SUDA KOD

IZVR[ENJA NA POKRETNIM
STVARIMA
izvr{nost rje{enja o izvr{enju 114/4
mjesna nadle`nost sudova 114/6
isklju~iva mjesna nadle`nost 114/8
na~elo efikasnosti postupka 114/10
isti sud ostaje mjesno nadle`an i u
slu~aju kada izvr{enje nije moglo
biti provedeno 114/11
kad se izvr{enje pokre}e po
slu`benoj du`nosti 114/12
mjesna nadle`nost ako nije poznato
mjesto gdje se pokretne stvari
nalaze 115/1
pravila op{te mjesne nadle`nosti za
tu`enog 115/4

NAMIRENJE TRA@IOCA IZVR[ENJA

KOD POKRETNIH STVARI
namirenje tra`ioca izvr{enja iz
iznosa dobivenog prodajom 133/1
postupak namirenja ako se izvr{enje
vodi u korist samo jednog tra`ioca
izvr{enja 133/2
zahtjev za naknadu tro{kova
izvr{nog postupka 133/5
tro{kovi odre|eni u izvr{noj ispravi
133/6
kamate na glavno potra`ivanje
133/7
ostatak nov~anih sredstava 133/8
prestanak zalo`nog prava 133/10
dostavljanje rje{enja o namirenju
133/11

NAJAM v. Ugovor o zakupu

NAKNADA
{tete zbog osporavanja potra`ivanja
103/8
tro{kova v. naknada tro{kova
za li~ne slu`nosti 100/1, /2

695

vra}anje vi{ka prodajne cijene

izvr{eniku ako za to nema smetnji
133/12
zalo`ni tra`ilac izvr{enja 134/1
namirenje vi{e tra`ilaca izvr{enja
134/3
redoslijed namirenja vi{e tra`ilaca
izvr{enja 134/4
rje{enje o namirenju vi{e tra`ilaca
izvr{enja 134/5
izvr{enja rje{enja o namirenju 134/7
namirenje tra`ilaca izvr{enja istog
reda ako se iz prodajne cijene ne
mogu potpuno namiriti 134/8
uslov za dono{enje rje{enja o
namirenju 134/9
NEDOSTACI IZVR[NE ISPRAVE
izvr{na isprava koja nema zakonom
utvr|eni sadr`aj nije podobna za
izvr{enje 27/3
otklanjanje nedostataka i
manjkavosti izvr{ne isprave 27/4
svojstvo stranaka tra`ioca izvr{enja
i izvr{enika 27/6
predmet potra`ivanja 27/7
izvr{enje koje se temelji na izvr{noj
ispravi koja ne sadr`i rok
ispunjenja 27/10
izvr{ne isprave notara 27/11
NEDOSTATAK POKRI]A 81/1 3,
89/1 2
NEPOKRETNOST
kao predmet izvr{enja 65/4, 69/3
neupisane u zemlji{nu knjigu v.
NEUKNJI@ENE NEPOKRETNOSTI
novine u izvr{nom postupku na
nepokretnostima 68/4, 68/5, 68/6
pripadak 69/2
sastavni dijelovi nepokretnosti 69/3
suvlasni~ki dio nepokretnosti kao
predmet izvr{enja 69/1 69/5 10,
80/7, 82/3, 85/4, 86/3, 90/3, 91/3
vrste izvr{enja na nepokretnosti
68/1
zemlji{noknji`no tijelo 65/4, /8, 69/4

NEUKNJI@ENE NEPOKRETNOSTI
op}enito 113/1
pravila o izvr{enju na neuknji`enim
nepokretnostima 113/2
dokaz o vlasni{tvu 113/3
zastajanje sa izvr{enjem 113/4
postupak uspostavljanja zemlji{ne
knjige 113/5
zabilje`ba izvr{enja i pljenidbeni
popis 113/6-8
zalaganje neuknji`enih nekretnina
113/9
ranije zasnovano zalo`no pravo
113/10
zabilje`ba izvr{enja 72/14
NOV^ANA KAZNA
nov~ana kazna se mo`e u
izvr{nom postupku izricati i u
slu~ajevima nepo{tivanja suda 17/3
visine nov~ane kazne 17/4
nov~ana kazna se mo`e ponovo
izricati 17/5
priroda obaveze i institut nov~ane
kazne 17/6
sud }e omogu}iti izvr{eniku da se
izjasni o nov~anoj kazni 17/8
paricioni rok za postupanje
izvr{enika 17/9
nov~anu kaznu napla}uje sud po
slu`benoj du`nosti 17/10
nov~ana kazna se ne mo`e
pretvarati u kazna zatvora 17/12
NOTAR
forma ugovora o prodaji
nepokretnosti neposrednom
pogodbom 84/7
u~e{}e u neposrednoj pogodbi
84/11
uloga kod izja{njenja o pravu pre~e
kupovine 83/11
OBIM IZVR[ENJA
na nepokretnostima 65/4
na nepokretnostima u suvlasni{tvu
69/7
op}enito 65/3

696

OBIM POPISA ZAPLJENE

obimu popisa zapljene 121/1
koje se stvari prvo popisuju 121/3
OBJAVLJIVANJE
pljenidbenog popisa nepokretnosti
113/8
rje{enja o dosudi 93/9
rje{enja o izvr{enju 72/10
rje{enja o namirenju 109/8
zaklju~ka o prodaji 82/7 9
zaklju~ka o prodaji najpovoljnijem
kupcu 90/6
zaklju~ka o prodaji neposrednom
pogodbom 91/5
OBUSTAVA IZVR[NOG POSTUPKA
razlozi koji dovode do obustave
izvr{enja po slu`benoj du`nosti
63/2
prigovor izvr{enika protiv rje{enja
o izvr{enju je istovremeno prijedlog
za obustavljanje izvr{enja 63/5
pravosna`no ukidanje potvrde
izvr{nosti 63/6
prestanak obaveze prema pravilima
materijalnog prava 63/7
ispunjenje obaveze 63/9
nemogu}nost provo|enja izvr{enja
63/10
kada je izvr{enje postalo nemogu}e
63/11
obustava zbog nepredujmljivanja
tro{kova postupka 63/12
obustava u slu~aju smrti tra`ioca
izvr{enja 63/13
obustava u slu~aju smrti izvr{enika
63/14
obustava kada tra`ilac izvr{enja
povu~e u cijelosti ili djelimi~no
prijedlog za izvr{enje 63/15
obustava kada se nepokretnost nije
mogla prodati 63/16, 95/1
obustava kada se ne podnese
zahtjev za upis u zemlji{ne knjige
63/17, 113/5
obustava u slu~aju neposredne
pogodbe 95/2

obustava zbog nedostatka pokri}a

81/1 89/1
obustava kada se ne predlo`i
ponovno provo|enje zapljene stvari
63/18
obustava kada se ne predlo`i
odr`avanje drugog javnog
nadmetanja 63/19
obustava kada se ne podnese
prijava za prenos dionice 63/20
obustava izvr{nog postupka kad je
rje{enje o izvr{enju doneseno na
osnovu vjerodostojne isprave 63/21
obustava izvr{enja kod predaje
odre|enih pokretnih stvari 63/23
poziv tra`iocu izvr{enja da predlo`i
novo sredstvo ili predmet izvr{enja
63/24
obustava radi ograni~enja sredstava
i predmeta izvr{enja 63/25
obustava kada su zahva}eni
predmeti koji nisu odre|eni u
rje{enju o izvr{enju 63/26
rokovi za podno{enje prijedloga
izvr{enika za obustavu izvr{nog
postupka 63/28
pravne posljedice obustave izvr{enja
63/29
ukidanje svih sprovedenih radnji
63/30
ste~ena prava tre}ih lica 63/31
ODLAGANJE IZVR[ENJA
na~elo dispozicije stranaka i na~elo
oficijelnosti u izvr{nom postupku 60/5
odlaganje izvr{enja mo`e predlo`iti
samo tra`ilac izvr{enja 60/1
prijedloga za odlaganje izvr{enja
pripada samo tra`iocu izvr{enja
61/1
odlaganje izvr{enja na prijedlog
tra`ioca izvr{enja 60/10
odlaganje kada vi{e tra`ilaca
izvr{enja u~estvuje u izvr{nom
postupku 60/13, 73/8-11
ograni~enje odlaganja izvr{enja 60/7
potpuno ili djelimi~no odlaganje
izvr{enja 60/9

697

odlaganje izvr{enja ako izvr{enje

nije otpo~elo 60/8, 60/11
odlaganje izvr{enja ako je
sprovo|enje izvr{enja otpo~elo 60/14
kad otpo~inje izvr{enje 60/12
krajnji rok za podno{enje
prijedloga za odlaganje izvr{enja
60/15
kada sud odlu~uje o opravdanosti
prijedloga za odlaganje izvr{enja
60/15
odlaganje izvr{enja nastaje u
momentu pravosna`nosti rje{enja
61/6
pravne posljedice odlaganja
izvr{enja 61/5
odlaganje izvr{enja zasutavlja dalji
tok izvr{nog postupka 60/6
odluka o vremenu za koje se
izvr{enje odla`e 61/3
rok za koji je izvr{enje odlo`eno
62/6
odlaganje izvr{enja za vrijeme koje
je tra`ilac izvr{enja odredio 61/7
nastavljanje odlo`enog izvr{enja 62/1
nastavak izvr{enja na prijedlog
tra`ioca izvr{enja 62/2
nastavak odlo`enog izvr{enja je u
dispoziciji tra`ioca izvr{enja 62/4
pasivno dr`anje tra`ioca izvr{enja
62/8
nastavak izvr{enja po slu`benoj
du`nosti 62/3
nastavak i prije isteka roka za koje
je izvrsenje odlo`eno 62/5
obustava izvr{nog postupka 62/7
odlaganje u slu~aju da je
potra`ivanje osporeno 102/3
ODLU^IVANJE O PRIGOVORU
na~elo kontradiktornosti 48/1
odgovor na prigovor 48/2
rok od 3 dana za odgovor nije
prekluzivan 48/3
prigovor je dvostran pravni lijek
48/4
ro~i{te za raspravljanje o prigovoru
48/6

sudija ne mo`e povjeriti dono{enje

rje{enja o prigovoru stru~nom
saradniku 49/1
kad se prigovor odbacuje 49/2
kad je prigovor neblagovremen 49/4
kad je prigovor je nepotpun 49/5
kad je prigovor nedopu{ten 49/6
rje{enje o izvr{enju u nepobijanom
dijelu postaje pravosna`no 49/8
na {ta sud po slu`benoj du`nosti
pazi u postupku po prigovoru 49/9
usvajanje prigovora 49/10
preina~enje rje{enja o izvr{enju
49/11
obustava izvr{enja 49/12
ODRE\IVANJE IZVR[ENJA
osnov na kome se temelji
potra`ivanje tra`ioca izvr{enja 22/2
stadij odlu~ivanja i stadij
provo|enja izvr{enja 22/3
o prigovoru odlu~uje sud koji je i
donio rje{enje o izvr{enju 22/4
legitimacija stranaka - aktivna i
pasivna 22/6
OGRANI^ENJA SREDSTAVA I
PREDMETA IZVR[ENJA
op}enito 71/1
drugo sredstvo izvr{enja umjesto
onoga koje je predlo`io tra`ilac
izvr{enja 8/1
vi{e sredstava izvr{enja radi
ostvarenja istog potra`ivanja 8/3
sud ima fakultativno ovla{tenje da
odredi da li }e izvr{enje ograni~iti
8/4
spre~avanje prekomjernog
zahvatanja izvr{enikove imovine 8/6
ograni~enje tokom postupka 8/7
su`avanje broja sredstava izvr{enja
8/8
odluka o ograni~enju izvr{enja u
pogledu predmeta izvr{enja se
treba donijeti u formi zaklju~ka
8/11
novo sredstvo ili predmet izvr{enja
8/13

698

prigovor na rje{enje o odre|ivanju

izvr{enja na novom sredstvu 8/16
ograni~enje na poljoprivrednom
zemlji{tu 79/1
ograni~enje u slu~aju dobrovoljnog
zalo`nog prava 79/2
OSIGURANI POVJERIOCI v. zalo`ni
povjerioci
OSIGURANJE v. Jemstvo
OSNOVE ZA ODRE\ENJE
IZVR[ENJA
potra`ivanje 2/2
izvr{enje sudskih odluka koje glase
na ispunjenje obaveze 1/4
odluke donijete u upravnom ili
prekr{ajnom postupku 1/5
odluke organa uprave koje glase na
nov~ano potra`ivanje 1/6
odluke Doma za ljudska prava 1/7
odluke Komisije za implementaciju
~lana 143. Zakona o radu 1/8
OSPORAVANJE POTRA@IVANJA
davanje osiguranja 103/7
deponovanje iznosa osporenog
potra`ivanja 103/4
odga|anje namirenja 103/3
op}enito 102/1
ovla{tena lica 102/2
predmet osporavanja 102/4
upu}ivanje na parnicu u slu~aju
osporavanja potra`ivanja 103/1, 2, 5
vrijeme osporavanja 102/3
PLJENIDBENI POPIS
nepokretnosti koje nisu upisane u
zemlji{ne knjige 113/7
POKRETANJE IZVR[NOG POSTUPKA
izvr{ni postupak je dvostrana~ki
postupak 3/2
jednostrana~ki izvr{ni postupak 3/7
pokretanje i vo|enje postupka 3/3
na koji se na~in pokre}e izvr{ni
postupak po slu`benoj du`nosti 3/5

pokretanje postupka po prijedlogu

lica i organa 3/4
forme akta kojim se tra`i
provo|enje presude radi naplate
tro{kova postupka 3/9
legitimacija stranaka 2/7
aktivna legitimacija za pokretanje
postupka 3/10
rje{enja o usvajanju prigovora
izvr{enika 4/10
POKRETANJE NOVOG POSTUPKA
IZVR[ENJA
na nepokretnostima zbog
nemogu}nosti prodaje na tre}em
ro~i{tu 95/4
PODNESCI
sud prevashodno odlu~uje na
osnovu podnesaka i drugih
pismena 9/2
forme i sadr`ine podnesaka 9/3
dostava priloga uz podnesak
9/4
POLAGANJE CIJENE
nepolaganje u odre|enom roku
92/2, 3
Rok za polaganje cijene 92/1
POSTUPCI IZVR[ENJA PROPISANI
POSEBNIM ZAKONOM 1/9
POSTUPAK PRODAJE POKRETNIH
STVARI
shodna primjena odredaba ovog
zakona o prodaji nepokretnosti
131/2
ne mogu se pokretne stvari
prodati za cijenu koja ne pokriva
ni djelimi~no iznos potra`ivanja
tra`ioca izvr{enja 131/3
za{tita interesa zalo`nog povjerioca
131/5
jedinstveni registar na pokretnim
stvarima 131/6
ro~i{te za javno nadmetanje za
prodaju pokretnih stvari 131/7

699

ro~i{tu za javno nadmetanje kojem

prisustvuje samo jedan ponudilac
131/8
krug lica koja ne mogu biti kupci
131/9
po~etna ponuda za prvo ro~i{te
131/11
po~etne cijene na prvom ro~i{tu
131/12
lista ponu|a~a koji su ponudili
cijenu iznad minimuma 131/16
rok u kojem je kupac du`an
polo`iti cijenu 131/17
progla{avanje kupcem sljede}eg sa
liste ponu|a~a 131/18
kada prvo ro~i{te za javno
nadmetanje nije uspjelo 131/19
zahtjev stranke sudu za zakazivanje
novog ro~i{ta za javno nadmetanje
131/21
obustavljanje postupka izvr{enja
zbog neobavije{tenosti stranaka o
neuspjelom prvom ro~i{tu za javnu
prodaju 131/22
drugo ro~i{te za javno nadmetanje
za prodaju pokretnih stvari 131/23
lista najpovoljnijih ponu|a~a 131/24
zaklju~enje nadmetanje za javnu
prodaju 131/26
postizanje najpovoljnije cijene 131/27
suvlasni~ki dio pokretnih stvari kao
predmet prodaje 131/28
polaganje jemstva 131/29
prodaju neposrednom pogodbom
131/30
obustava postupka prodaje
pokretnih stvari 131/31
ograni~enje prodajne cijene kod
prodaje pokretnih stvari
neposrednom pogodbom 131/32
POVLA^ENJE ILI OGRANI^ENJE
PRIJEDLOGA ZA IZVR[ENJE
odlu~ivanje
o prijedlogu tra`ioca

izvr{enja za povla~enja prijedloga

izvr{enja bez prethodne
saglasnosti ili pak izja{njenja
izvr{enika 38/3

obustava izvr{enja u cjelini ili

djelimi~no 38/4
povla~enje prijedloga ne spre~ava
tra`ioca izvr{enja da podnese novi
prijedlog 38/5
zahtjev tra`ioca izvr{enja ne mora
izri~ito glasiti da povla~i prijedlog
za izvr{enje 38/6
odlaganje izvr{enja po prijedlogu
izvr{enika 38/7
PRAVNI LIJEKOVI U IZVR[NOM
POSTUPKU
sistem redovnih pravnih lijekova u
izvr{enom postupku 12/3
suspenzivnost pravnih lijekova 12/18
jednakoprocesni polo`aj stranaka u
postupku 12/8
nedostatak pravnog interesa i
dispozicije stranke 12/22
prigovor 12/4
sadr`aj prigovora 9/5
povjerilac i du`nik mogu pobijati
rje{enje o izvr{enju samo
prigovorom 12/7
prigovor je samostalan,
remonstrativan, dvostran, dilatoran i
suspenzivan pravni lijek 12/13
`alba 12/5, 12/14
`alba je devolutivan i dvostrani
pravni lijek 12/16
sporne ~injenice me|u strankama
12/9
rok od 8 dana 12/11
rok za prigovor prekluzivan 12/12
neblagovrmen prigovor 12/24
izmjena odnosno ispravka rje{enja o
izvr{enju 12/15
pravo na podno{enje prigovora i
`albe imaju i tre}e osobe 12/20
`alba du`nika protiv rje{enja
kojim se odbija prigovor na
rje{enje o izvr{enju drugog
du`nika 12/2
`alba na rje{enje o dosudi 93/3
`alba na rje{enje o namirenju 109/5
i 9
zaklju~ak 2/10, 11/8

700

na zaklju~ak kao odluku donesenu

u izvr{nom postupku nisu
dozvoljeni pravni lijekovi 12/25
PRAVO KORI[TENJA v. Dru{tveno
vlasni{tvo
PRAVO GRA\ENJA 75/8
Pravo kori{tenja kao sinonim za
pravo gra|enja 75/3
PRAVO NAMIRENJA v. sudsko
zalo`no pravo
PRAVO PRE^E KUPOVINE
pravo pre~e kupovine kod prodaje
neposrednom pogodbom 83/9
pravo pre~e kupovine lica koje ima
pravo prvenstvenog namirenja 89/14
pravo pre~e kupovine u slu~aju
javnog nadmetanja 83/8
suvlasnika 69/5, 83/4
ugovorno pravo pre~e kupovine
83/5-7
zakonsko pravo pre~e kupovine
69/5, 83/1-3
za{tita titulara prava pre~e
kupovine u izvr{nom postupku
83/12
poni{tenje javne prodaje zbog
povrede prava pre~e kupovine
83/13
PRAVO PRVENSTVA
izme|u vi{e tra`ilaca izvr{enja 66/1,
98/9
kod obrade zemlji{noknji`nih
zahtjeva 75/8
kod sudskog zalo`nog prava (prava
na namirenje) 72/6
promjena reda prvenstva 98/10
stvarnih prava 75/3, 101/1
PRAVO RASPOLAGANJA v. dru{tveno
vlasni{tvo
PRAVO SLIJE\ENJA
kao prerogativa stvarnih prava 75/3

kod sudskog zalo`nog prava (prava

na namirenje) 72/6
PRAVO UPRAVLJANJA v. dru{tveno
vlasni{tvo
PREDAJA DJETETA
izberiva mjesna nadle`nost suda
226/4
op{ta mjesna nadle`nost za
stranku koja zahtijeva izvr{enje
226/5
provo|enje rje{enja o izvr{enju
226/9
interes djeteta 227/1
sredstvo izvr{enja kod predaje
djeteta 227/3
paricioni rok od 3 dana 227/5
izvr{enje nov~ane kazne 227/7
postupak izricanja nov~ane kazne
227/9
odre|ivanja visine nov~ane kazne
227/10
predaja djeteta se mo`e izvr{iti i
prinudnim putem 227/13
nemogu}nost izvr{enja putem
izricanja i izvr{enja nov~anih kazni
227/15
o zamjeni sredstava izvr{enja sud
odlu~uje po slu`benoj du`nosti
227/17
na~in oduzimanja djeteta
227/18
stru~na pomo} organa starateljstva
227/21
novo rje{enje o izvr{enju 228/1
novi prijedlog za izvr{enje 228/3
prekora~enje objektivnog roka od 60
dana 228/4
PREDAJA STVARI KUPCU
predaja stvari koja je bila predmet
prodaje 132/1
predaja stvari kupcu i ako ovaj nije
polo`io cijenu 132/2
obezbje|enja pla}anja prodajne
cijene kod predaje pokretne stvari
prije pla}anja 132/3

701

PREDAJA I ISPORUKA POKRETNIH

STVARI
nepoznavanja
mjesta na kojoj se

nalazi potra`ivana stvar 196/2

premje{tanje pokretnih stvari na
teritoriju drugog mjesno nadle`nog
suda 196/7
individualno odre|ene stvari 197/2
o provo|enju izvr{nih radnji ne
treba unaprijed obavje{tavati
izvr{enika 197/4
potvrda o predaji stvari 197/7
oduzeta stvar se predaje tra`iocu
izvr{enja na licu mjesta 197/8
prisustvo tra`ioca izvr{enja
provo|enju izvr{enja 197/11
o{te}enje dugovane stvari 197/12
posjed tre}eg lica na dugovanoj
stvari 197/14
odbijanje tre}eg lica da stvar preda
197/16
rje{enje o prijenosu potra`ivanja
197/17
sudska cesija 197/18
kada stvari nisu na|ene kod
izvr{enika ili tre}eg lica 198/5
skra}ene parnice za isplatu
vrijednosti dugovane stvari 198/4
procjena stvari 198/7
zahtjev da se odredi vrijednost
dugovane stvari 198/12
obustava izvr{nog postupka 198/9
obustava daljeg izvr{enja po
slu`benoj du`nosti 198/13
nova izvr{na isprava 198/10
zamjenjive stvari 199/2
kvaliteta i karakteristike predmeta
generi~ke obligacije 199/3
nemogu}nost da se na|u dugovane
zamjenjive stvari 200/2
sud utvr|uje vrijednost zamjenjivih
stvari u trenutku kada se ova
ispla}uje tra`iocu izvr{enja 200/4
izmjena prvobitnog rje{enja 200/5
naknada djelimi~ne {tete 201/2
posebna parnica za naknadu {tete
u vrijednosti dugovane stvari
201/4

PREDAJA NEPOKRETNOSTI KUPCU

v. rje{enje o dosudi
PREDAJA POSJEDA I ISPRA@NJENJE
NEPOKRETNOSTI v. iseljenje
PREDBILJE@BA
dobrovoljnog zalo`nog prava 107/2
kao sudska mjera osiguranja 72/4-6,
opravdanje predbilje`be 107/4, /5
predbilje`ba sudskog zalo`nog
prava 107/3
uop}e 107/1
zalo`nog prava 70/6
PREDMET ZAPLJENE KOD
POKRETNIH STVARI
pljenidbeni popis 120/1
predmet zapljene 120/2
izvr{enik je vlasnik stvari koje se
nalaze u njegovom posjedu 120/5
zakonska pretpostavka o jednakim
dijelovima bra~nih ili vanbra~nih
supu`nika ili suvlasnika na
pokretnim stvarima 120/6
na~in popisivanja izvr{enikovih
stvari koje se nalaze u posjedu
tre}eg lica 120/7
protivljenje tre}eg lica popisu
izvr{enikovih stvari koje se nalaze
u posjedu tre}eg lica 120/8
PREKID IZVR[NOG POSTUPKA
reducirani razlozi za prekid
izvr{nog postupka 34/2
smrt stranke vi{e nije razlog za
prekid postupka 34/3
razrje{enja nekog prethodnog
pitanja 34/4
pitanje regulisanja postupka
priznanja odluka stranih sudova od
doma}ih sudova 34/5
imenovanje privremenog zastupnika
34/7
imenovanje privremenog zastupnika
tra`iocu izvr{enja kada je umro 34/9
koja se lica mogu imenovati za
privremenog zastupnika 34/10

702

nasljedni~ka zajednica 34/11

imenovanje privremenog zastupnika
za slu~aj smrti izvr{enika 34/12
obustava postupka 34/13
kona~ni tro{kovi tra`ioca izvr{enja
34/14
preuzimanje postupka 34/15
odredbe drugih zakona koje se
odnose na zahtjev za odlaganje i
prekid postupka 34/16
PRIGOVOR NEDOSTATKA POKRI]A
v. nedostatak pokri}a
PRIGOVOR
rje{enje o izvr{enju ne mo`e se
pobijati `albom 46/4
prigovor na rje{enje o tro{kovima
izvr{nog postupka 46/1
prigovor kao redovan pravni lijek 46/6
prigovor protiv rje{enja o izvr{enju
nema suspenzivno dejstvo 46/8
poseban postupak izdavanja platnog
naloga 46/5
sli~nosti prigovora protiv rje{enja o
izvr{enju i prigovora protiv
otkaznog naloga 46/7
specifi~nosti prigovora protiv
rje{enja o izvr{enju 46/9
{ta prigovor mora da sadr`i 46/10
prigovor zastare 46/11, 47/17
prigovor prebijanja 46/12
pravilnost i zakonitost rje{enja o
izvr{enju se ispituje po slu`benoj
du`nosti 46/13
ispitivanje procesnih pretpostavki
nu`nih za pokretanje izvr{nog
postupka 46/15
odbacivanje prijedloga za izvr{enje
kao nedopu{tenog 46/16
odluka o osnovanost prijedloga za
izvr{enje 46/17
na~elo pismenosti 46/19
PRIGOVOR NA RJE[ENJE O
IZVR[ENJU NA OSNOVU VJERO DOSTOJNE ISPRAVE
{ta je rje{enje o izvr{enju na
osnovu vjerodostojne isprave 50/1

odre|ivanje dijela u kom se pobija

rje{enje o izvr{enju na osnovu
vjerodostojne isprave 50/2
odre|ivanje obima pobijanja 50/3
prigovor protiv rje{enja na osnovu
vjerodostojne isprave mora biti
obrazlo`en 50/4
pravna snaga vjerodstojne isprave
50/5
odga|anje izvr{enja 50/6
ako tra`ilac izvr{enja uspije sa
tu`bom u parni~nom postupku 50/7
obustava izvr{nog postupka 50/9
ako se rje{enje o izvr{enju pobija
samo u dijelu kojim je odre|eno
izvr{enje 50/10
prigovor protiv rje{enja o izvr{enju
na osnovu vjerodostojne isprave
nije dvostran i remonstrativni
pravni lijek 50/12
PRIGOVOR TRE]E OSOBE
definisanje predmeta izvr{enja 51/1
nedopu{tenost izvr{enja samo u
jednom dijelu 51/3
pretpostavke za prigovor tre}eg lica
51/4
prigovor tre}eg lica nema karakter
pravnog lijeka 51/5
prigovor suvlasnika pravno je
izjedna~en sa prigovorom tre}eg
lica 51/6
prigovor od strane tre}eg lica ne
spre~ava sprovo|enje izvr{enja 51/7
blagovremenost, dopu{tenost i
potpunost prigovora 51/8
prigovor tre}eg lica dostavlja se i
izvr{eniku 51/9
o prigovoru tre}eg lica odlu~uje i
izvr{ni sud 52/1
da li su ispunjeni uslovi da se
meritorno odlu~uje o prigovoru
tre}eg lica 52/4
upu}ivanje na parnicu ne spre~ava
sprovo|enje izvr{enja 53/1
o prijedlogu tre}eg lica za
odlaganje izvr{enja odlu~uje se u
parni~nom, a ne u izvr{nom
postupku 53/2

703

uslovljavanje odlaganja izvr{enja

polaganjem jemstva 53/4
usvajanje prijedloga za odlaganje
izvr{enja 53/5
izvr{ni sud, po prijemu rje{enja
parni~nog suda o odlaganju
izvr{enja zaklju~kom odga|a dalje
izvr{enje 53/6
kad sud nastavlja izvr{enje koje je
odgo|eno 53/7
ukidanje rje{enja o izvr{enju i
obustava izvr{nog postupka 53/8
ostvarivanje prava protiv tra`ioca
izvr{enja odnosno izvr{enika u
posebnoj parnici 53/9
kada se tre}e lice mo`e koristiti
pravom da tra`i odlaganje izvr{enja
53/10
PRIJEDLOG ZA IZVR[ENJE
prijedlog za izvr{enje mora
sadr`avati zahtjev za izvr{enje 36/4
prijedlog za izvr{enje mora
sadr`avati i sredstvo kojim izvr{enje
treba provesti 36/5
nazna~enje tra`ioca izvr{enja i
izvr{enika 36/5
nazna~enje ta~nog prebivali{ta,
odnosno sjedi{ta izvr{enika 36/7
podno{enje zahtjeva za utvr|ivanje
izvr{enikove imovine uz prijedlog
za izvr{enje 36/10
{ta prijedlog za izvr{enje na
osnovu vjerodostojne isprave mora
sadr`avati 36/11
{ta prijedlog za izvr{enje na
osnovu vjerodostojne isprave vi{e
ne mora sadr`avati 36/12
kad se prijedlog ima smatrati
tu`bom 36/13
urednost prijedloga 36/15
neuredan povjerio~ev prijedlog za
izvr{enje 21/11
kada sud odbacuje prijedlog za
izvr{enje 36/16
rokovi u kojima tra`ilac izvr{enja
mo`e podnijeti prijedlog za
izvr{enje 36/17

op{ti rok za zastaru 36/18

podno{enje prijedloga za izvr{enje
po isteku zakonom propisanog roka
36/19
jedan prijedlog za ostvarenje svih
svojih potra`ivanja 36/20
preina~enje prijedloga 36/21
prilozi uz prijedlog za izvr{enje
36/22
isplata na ruke punomo}nika 36/24
ako se izvr{enje tra`i na temelju
nagodbe kao izvr{ne isprave 36/25
PRIJELAZ POTRA@IVANJA ILI
OBAVEZE
prijelaz prijelaza potra`ivanja ili
obaveze 30/1
ozna~enje stranaka 30/2
uskla|ivanje stvarnog stanja u
odnosu na stanje iz izvr{ne isprave
30/3
univerzalna sukcesija 30/4
spajanje, pripajanje ili razdvajanje,
te prestanak pravnog lica 30/5
teret dokazivanja 30/6
nesklad u ozna~enju tra`ioca
izvr{enja kao stranke u izvr{nom
postupku 30/7
izvr{enje mo`e odrediti i prema
nasljednicima tu`enog 30/8
istovjetnosti u osobama tu`enog i
izvr{enika u izvr{nom postupku
30/10
osporavanja obaveze na ispunjenje
duga od strane tre}eg lica 30/11
kada su stranke pravni subjekti
koji posluju preko transakcijskih
ra~una 30/12
prigovor pasivne legtimacije 30/13
dokaz o pravnom sljedni{tvu 30/14
PRIMJENA DRUGIH ZAKONA U
POSTUPKU IZVR[ENJA
subsidijarna
primjena odredaba

Zakona o parni~nom postupku u

izvr{nom postupku 21/3
na~elo oficioznosti 21/6
mjesna nadle`nost 21/7

704

izuze}e sudije 21/8

primjenjuju se odredbe zakona
kojima se ure|uju stvarna prava,
odnosno obligacioni odnosi 21/9
primjena supstancijalnopravnih
odredbi drugih zakona 21/10
PRINUDNA UPRAVA 68/2
PRISILNO PROVO\ENJE IZVR[NIH
RADNJI
uslovi za pretra`ivanje i ulazak u
posjed izvr{enikove imovine 43/3
du`ni obzir 43/4
pitanje prisustva javnosti pri
preduzimanju izvr{nih radnji 43/5
gra|anin kao svjedok 43/6
upotreba sile pri ulasku u
prostoriju 43/7
ulazak u izvr{enikov prostor od
strane neovla{tenog lica 43/8
pomo} policije 44/2
nepostupanja policije po zahtjevu
sudskog izvr{ioca 44/3
granice upotrebe sile 44/4
PRISTUPANJE IZVR[ENJU 73/1 i dalje
PROCJENA ZAPLIJENJENIH STVARI
procjena vrijednosti pokretnih stvari
126/1
istovremenost obavljanja popisa
zapljene i procjene 126/2
prisustvo stranaka 126/3
ovla{tena lica za procjenu
vrijednosti pokretnih stvari 126/4
procjena vrijednosti se vr{i
uglavnom na osnovu iskustava
sudskih izvr{ilaca 126/5
sudski procjenitelji i vje{taci 126/6
procjena putem vje{taka 126/7
tro{kovi vje{ta~enja 126/8
izmjena odluke o na~inu procjene
vrijednosti 126/10
mogu}nost za stranku da predlo`i
vje{ta~enje 126/12
tro{kove vje{ta~enja uvijek snosi
predlaga~ 126/13

prigovor na visinu vrijednosti

zaplijenjene stvari 126/13
vrijednost stvari utvr|uje sud
126/14, 16
rok za podno{enje sudu prijedloga
stranke za utvr|ivanje ni`e ili vi{e
vrijednosti 126/17
kada nema mjesta podno{enju
prijedloga stranke sudu za
utvr|ivanje vi{e odnosno ni`e
vrijednosti ili za odre|ivanje nove
procjene 126/18
utvr|ivanje ni`e ili vi{e cijene ili
za odre|ivanje nove procjene, sud
odlu~uje zaklju~kom 126/19
PRODAJA NEPOKRETNOSTI v. prodaja neposrednom pogodbom i prodaja usmenim javnim nadmetanjem
PRODAJA NEPOSREDNOM
POGODBOM 84/3
forma
ugovora o prodaji

nepokretnosti 84/7
kad ugovor proizvodi dejstvo 84/512
kad rje{enje o izvr{enju nije postalo
izvr{no 91/2
objavljivanje zaklju~ka o prodaji
91/5
u slu~aju izvr{enja na suvlasni~kom
dijelu 91/4
zaklju~ak o prodaji 91/1
zaklju~enje ugovora 84/3-6
PRODAJA USMENIM JAVNIM
NADMETANJEM 84/1-2
jedan ponu|a~ 87/1-3
lista pon|a~a 90/5
odgoda ro~i{ta 87/4-7
odr`avanje prije izvr{nosti rje{enja
o izvr{enju 90/1
postupak nadmetanja u slu~aju
prodaje suvlasni~kog dijela 90/3
prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju
90/1
pristupanje i tok nadmetanja 90/2
prodaja najpovoljnijem ponu|a~u
90/6

705

prodajna cijena v. cijena

zaklju~enje nadmetanja 90/4
zapisnik 90/7
PROKAZNI POSTUPAK v. utvr|ivanje
du`nikove imovine
PROMJENA PREDMETA IZVR[ENJA
na prijedlog du`nika kod izvr{enja
na nepokretnosti 71/1-20
PROTIVIZVR[ENJE
generalno o protivizvr{enju 54/1
prijedlog za protivizvr{enje 55/1
podno{enje prijedloga za protivizvr{enje je u dispoziciji stranke
(izvr{enika) 54/7
postupak protivizvr{enja mo`e se
voditi i po prijedlogu tre}eg lica 58/2
prizananje svojstva tre}eg lica onom
licu na ~iji teret je namireno
potra`ivanje tra`ioca izvr{enja 58/8
protivizvr{enje po prijedlogu
u~esnika u postupku 59/1
rok za podno{enje prijedloga za
protivizvr{enje 54/8
u postupku protivizvr{enja procesno
legitimisane su stranke izvr{nog
postupka 58/1
pasivno legitimisano lice 58/3
aktivno legitimisano lice 58/4
prijedlog za protivizvr{enje sadr`i
elemente kao i tu`ba u parni~nom
postupku 55/6
protivizvr{enje ako je izvr{na
isprava pravosna`no ukinuta,
preina~ena, poni{tena, stavljena van
snage, ili je na drugi na~in
utvr|eno da je bez dejstva 54/3
protivizvr{enje ako je rje{enje o
izvr{enju pravosna`no ukinuto ili
preina~eno 54/4
protivizvr{enja radi dvostrukog
namirenja tra`ioca izvr{enja 54/5
pla}anje zakonskih zateznih kamata
u protivizvr{enju 54/6
podno{enje tu`be u parni~nom
postupku 54/9

procesne pretpostavke za
odlu~ivanje o prijedlogu za
protivizvr{enje 55/2
{ta ako se tra`ilac izvr{enja protivi
prijedlogu ili se u roku ne izjasni
o njemu 55/4
u postupku protivizvr{enja donose
se dva rje{enja 55/5
rje{enje o prihvatanju prijedloga za
protivizvr{enje 56/1
rje{enje o protivizvr{enju 56/2
uspostava ranijeg fakti~kog i
pravnog stanja izvr{enikove imovine
55/7
uspostavljanje jednostrane restitucije
57/1
ako je stvar u me|uvremenu
izmijenila bitna svojstva 57/4
promjene na stvari mogu biti
stvarne i pravne 57/5
protivizvr{enje se sprovodi po
odredbama ovog zakona o izvr{enju
56/4
na~in provo|enja postupka
protivizvr{enja na prijedlog tre}eg
lica 58/7
kako se postupak protivizvr{enja
sprovodi 59/4
uzimanje u obzir samo izvr{nih
rje{enja o izvr{enju 59/2
predlaga~ ima svojstvo tra`ioca
izvr{enja a protivpredlaga~ svojstvo
izvr{enika 59/5
PROVO\ENJE IZVR[ENJA
namirenje tra`ioca izvr{enja prije
pravnosna`nosti rje{enja o izvr{enju
41/3
`alba na rje{enje po prigovoru
nema suspenzivno dejstvo 41/5
izvr{enje odre|eno na osnovu
vjerodostojne isprave ne mo`e
otpo~eti prije pravosna`nosti
rje{enja o izvr{enju 41/6
pljenidba izvr{enikovih sredstava na
osnovu rje{enja o izvr{enju
odre|enog temeljem ~eka i mjenice
kao vjerodostojnih isprava 41/8

706

izvr{enje se provodi u granicama

odre|enim u rje{enju o izvr{enju
41/9
PRVENSTVENO NAMIRENJE
isplatni redovi 98/3-5
lica koja imaju pravo na namirenje
98/3
namirenje kamata 98/6-7, 99/4-8
op}enito 66/1
promjena reda namirenja 98/10
srazmjerno namirenje 101/1
tro{kova izvr{nog posupka 98/2
vi{e lica koja pripadaju istom redu
namirenja 98/9
RADNJA KOJU UMJESTO
IZVR[ENIKA MO@E OBAVITI I
DRUGA OSOBA
zamjenjive radnje ~injenja 208/2
naknadni paricioni rok 208/3
anga`ovanje drugog lica 208/5
vrijeme ispunjenja dugovane
~inidbe 208/6
predujam tro{kova izvr{enja 208/9
o predujmu se mo`e odlu~ivati samo
u sklopu rje{enja o izvr{enju 208/11
rok za uplatu predujma 208/13
visina neophodnog predujma 208/14
tro{kovnik 208/15
obavezno vje{ta~enje visine tra`enog
predujma tro{kova 208/16, 1
predujam tro{kova mo`e biti i
obaveza tra`ioca izvr{enja 208/17
visina kona~nih tro{kova za
obavljanje dugovane radnje 208/19
vi{ak sredstava upla}enih po
osnovu predujma 208/22
RADNJA KOJU MO@E OBAVITI
SAMO IZVR[ENIK
nezamjenjiva radnja ~injenja 209/3
ispunjenje koje zavisi od
izvr{enikove volje 209/23
prekvalifikacija nezamjenjive radnje
u zamjenjivu 209/4
novi primjereni rok za dobrovoljno
ispunjenje 209/5

du`ina roka za dobrovoljno

ispunjenje 209/6
momenat od kojeg za izvr{enika
te~e rok 209/9
izricanje nov~ane kazne 209/10
nov~ana kazna odgovornoj osobi u
pravnom licu 209/11
prijetnja izricanjem nov~ane kazne
u konkretnom iznosu 209/12
izja{njenje na okolnosti doga|aja
209/15
prigovor odla`e izvr{enje rje{enja
209/16
visina nov~anih kazni 209/17
ponavljanje izricanja nov~anih kazni
209/18
sud izri~e nov~ane kazne samo po
zahtjevu tra`ioca izvr{enja 209/20
nesumnjivi dokazi 209/22
RASPOLAGANJE POPISANIM
STVARIMA
zabrana
raspolaganja popisanim

stvarima 123/1
mogu}nost raspolaganja popisanim
stvarima samo na osnovu sudskog
naloga 123/4
upozorenje du`nika na
krivi~nopravne posljedice postupanja
protivno zabrani 123/6
RAZGLEDANJE NEPOKRETNOSTI
77/1-5
RAZLOZI ZA PRIGOVOR
prigovor mora da sadr`i razloge iz
kojih se pobija rje{enje o izvr{enju
47/1
razlozi za prigovor nisu taksativno
navedeni 47/2
obaveze suda po slu`benoj du`nosti
47/3
izri~ito spomenuti razlozi za
prigovor 47/4
rje{enje o izvr{enju na temelju
odluke koja ne predstavlja izvr{nu
ispravu 47/5
izvr{nost izvr{ne isprave 47/6

707

ukidanje, poni{tenje ili preina~enje

izvr{ne isprave 47/7
sporazum da se na osnovu izvr{ne
isprave ne tra`i izvr{enje 47/8
protek roka u kojem se po zakonu
mo`e tra`iti izvr{enje 47/9
predmet izvr{enja koji je izuzet od
izvr{enja 47/11
ograni~enje mogu}nosti izvr{enja
47/12
ovla{tenje tra`ioca izvr{enja da tra`i
izvr{enje 47/13
uslovne i uzajamne obaveze 47/14
prestanak potra`ivanja 47/15
kada potra`ivanje dospijeva 47/16
REDOSLIJED RJE[AVANJA IZVR[NIH
PREDMETA
sud u izvr{nom postupku postupa
hitno 5/2
sud je du`an da predmete uzima
u rad prema redoslijedu prijema
5/3
posebne okolnosti 5/4
REDOSLIJED POSTUPANJA 66/1,
101/1, 102/4
REDOSLIJED NAMIRENJA v. red
namirenja
RELATIVNA NESUSPENZIVNOST
PRAVNIH LIJEKOVA
kod izvr{enja na nepokretnostima
68/7, 80/4, 90/1, 6, 93/3, 94/1
RJE[ENJE O DOSUDI 93/1
Objavljivanje 93/9
Sadr`ina rje{enja o dosudi 93/2
Stjecanje vlasni{tva 93/3
Upis u zemlji{ne knjige 93/5
@alba na rje{enje o dosudi 93/4, /6,
/7
RJE[ENJE
rje{enja
rje{enje
dozvola

O IZVR[ENJU
11/9
o izvr{enju 2/9
izvr{enja 39/2

zavr{ni akt stadijuma odlu~ivanja o

izvr{enju 39/3
sprovo|enja izvr{enja po svom
obimu mo`e biti u`i od rje{enja o
usvajanju prijedloga izvr{enja 39/4
rje{enje o izvr{enju je po svojoj
pravnoj naravi konstitutivno 39/5
vra}anje prijedloga na ure|enje 39/6
{ta sud prethodno utvr|uje po
slu`benoj du`nosti 39/7
rje{enje o izvr{enju mora biti
istovjetno sa du`nikovom obavezom
sadr`anom u ispravi 39/8
{ta se u sudskoj praksi smatra pod
rje{enjem o izvr{enju 39/9
obra~un kamate 39/10
rje{enje o izvr{enju na osnovu
vjerodostojne isprave 39/11
rje{enje o izvr{enju ne mora biti
obrazlo`eno 39/12
pouka o pravnom lijeku 39/13
rje{enje kojim se prijedlog za
izvr{enje potpuno ili djelomi~no
odbacuje ili odbija mora biti
obrazlo`eno 39/15
odluka se u izvr{nom postupku
uvijek donosi u formi rje{enja 39/16
ukidanje ili preina~enje nakon
provo|enja rje{enja o dosudi 94/1
RJE[ENJE O NAMIRENJU
izvr{enje rje{enja o namirenju 109/9
obavje{tenje o dono{enju rje{enja o
namirenju i dostavljanje 108/8
potra`ivanja koja se uzimaju u
obzir 109/2
potra`ivanja za koje rje{enje o
izvr{enju nije izvr{no 109/3, 4
rok za dono{enje 109/1
zalo`ni povjerioci 109/5
povjerioci zemlji{nog duga 109/6
pravni lijekovi 109/7 10
RO^I[TA
pripremno i ro~i{te za glavnu
raspravu 9/9
izostanak jedne ili obiju stranaka
9/10

708

RO^I[TE ZA DIOBU
obavje{tavanje 108/6
odre|ivanje ro~i{ta 108/1
pozivanje na ro~i{te za diobu
108/3-4
rasprava na ro~i{tu za diobu 108/5
RO^I[TE ZA NADMETANJE I
PRODAJU v. prodaja usmenim
javnim nadmetanjem
SHODNA PRIMJENA ODREDBI O
PRODAJI NEPOKRETNOSTI
shodnu primjenu odredaba o
prodaji nepokretnosti i kod
izvr{enja na pokretnim stvarima
135/2
primjena na odgovaraju}i na~in
135/4
SIMULTANA HIPOTEKA v. Zajedni~ka
hipoteka
SLU@BENI ORGANI IZVR[NOG
POSTUPKA
stru~ni
sradnik 11/2

sudija pojedinac 11/3

slu`bene osobe i pomo}ni sudski
organi 11/5
SREDSTVA IZVR[ENJA
sredstva izvr{enja 6/2
izvr{ne radnje radi naplate
nov~anog potra`ivanja 6/5
sredstva izvr{enja radi ostvarenja
nenov~ane tra`bine 6/6
vi{e sredstava izvr{enja za isti
zahtjev 6/7
STANARSKO PRAVO 76/6
STRANKA 2/5
STRANCI
kao kupci nepokretnosti 88/8-11
STVARNE SLU@NOSTI 75/1, /2, /4-6

STVARNI TERETI 75/2, /4, /5, /9

SUDSKO IZVR[ENJE 1/2
SUDSKE MJERE OSIGURANJA 68/2,
72/5, /6, 107/3-5
SUDSKI PENALI
cilj izricanja sudskih penala 194/19
sudski penali kao obligacionopravni
institut 194/1
nadle`ni sud za odlu~ivanje o
rje{enju kojim se odre|uje pla}anje
sudskih penala 194/11
dospjelost nenov~ane obaveze 194/5
postojanje izvr{ne isprave 194/6
pravosna`nost isprave 194/9
prijedlog tra`ioca izvr{enja 194/10
visina sudskih penala 194/12
vrijeme za koje sudski penali mogu
te}i 194/14
moment od kada sudski penali
po~inju te}i 194/18
paricioni rok za ispunjenje
nenov~ane obaveze 194/15
pravni lijek protiv rje{enja o
odre|ivanju pla}anja sudskih penala
194/16
vrijeme do kojeg se tra`ilac
izvr{enja mo`e slu`iti pravom da
se izvr{eniku odre|uje pla}anje
sudskih penala 194/21
o`ivljenje prava na sudske penale
194/22
o prijedlogu za prinudno izvr{enje
sudskih penala odlu~uje isti sud
koji je i donio rje{enje o pla}anju
sudskih penala 195/5
rje{enje kojim sud odre|uje
pla}anje sudskih penala predstavlja
izvr{nu ispravu 195/2
rje{enje o izvr{enju radi naplate
sudskih penala donosi se samo na
prijedlog tra`ioca izvr{enja 195/6
nemogu}nost izvr{enja nenov~ane
obaveze 195/4
zaustavljanje izvr{enja rje{enja o
odre|ivanju pla}anja sudskih penala
195/7

709

SUDSKO ZALO@NO PRAVO

na nepokretnosti 66/1, 68/2, 72/4,
72/5, 72/6
SUVLASNI[TVO v. Izvr{enje na
suvlasni~kom dijelu
TRA@ILAC IZVR[ENJA 2/3
sudjelovanje vi{e osoba u ulozi
tra`ioca izvr{enja 2/8
TRO[KOVI
tro{kovi izvr{enja 16/1
tro{kove postupka prethodno snosi
tra`ilac izvr{enja 16/3
tro{kovi postupka koji je pokrenut
po slu`benoj du`nosti 16/4
zahtjeva za naknadu tro{kova
postupka 16/5
obezbje|enja nu`nog smje{taja 16/6
oslobo|enje od tro{kova postupka
za stranku 16/7
o tro{kovima postupka odlu~uje sud
u izvr{nom postupku i izvr{enju
radi njihova ostvarenja 16/8
tro{kovi kod obustave postupka
usljed nemogu}nosti ostvarenja
tra`bine 16/9
tro{kovi izvr{nog postupka u
slu~aju protivizvr{enja 16/10
kada povjerilac nema pravo na
naknadu tro{kova izvr{nog
postupka 16/11
na koje tro{kove tra`ilac izvr{enja ima
pravo u izvr{nom postupku 16/13
kod obustavljanja zbog nedostatka
pokri}a 81/5
namirenje iz osiguranja 92/4
redoslijed namirenja 98/2
tro{kovi postupka u slu~aju
promjene predmeta izvr{enja 71/5,
71/8
tro{kovi ro~i{ta za javno
nadmetanje i prodaju 92/4
TRPLJENJE I NE^INJENJE
obaveza da ne{to trpi ili se suzdr`i
od poduzimanja radnje 210/2

prijetnja izricanjem nov~ane kazne

210/4
tvrdnja tra`ioca izvr{enja 210/6
radnja koja je u~injena poslije
dozvole rje{enja 210/7
pra}enje provo|enja rje{enja o
izvr{enju po slu`benoj du`nosti
210/8
subjektivni i objektivni rokovi 210/10
vremenska va`nost rje{enja o
izvr{enju 210/11
rje{enjem o smetanju posjeda
nala`e se trpljenje i ne~injenje
izvr{enika pod prijetnjom nov~ane
kazne 210/12
odnos zaprije~enog, konkretnog
nov~anog iznosa iz izvr{ne isprave
sa iznosima koji su navedeni u
~lanu 17. ZIP-a 210/14
shodna primjena ~lana 209 210/17
U^ESNIK U POSTUPKU IZVR[ENJA
2/6
dostavljanje rje{enja o namirenju
109/7-9
dostavljanje zaklju~ka o prodaji
82/10-12
UPISIVANJE U JAVNE REGISTRE
izdavanje isprave podobne za upis
u javnom registru 225/2
upis prava iz izvr{ne isprave u
javne registre 225/4
USLOVNA I UZAJAMANA OBAVEZA
obaveza tra`ioca izvr{enja uslovljena
nastupanjem neke budu}e
neizvjesne okolnosti 31/2
sudska presuda postaje perfektna
izvr{na isprava 31/3
deklaratorna presuda o dospjelosti
obaveze izvr{enika 31/6
sud izvr{enja po slu`benoj du`nosti
ima da utvrdi da li je obaveza
dospjela 31/7
uzajamna obaveza 31/8
na~in i obim izvr{enja du`ne
protu~inidbe tra`ioca izvr{enja 31/10

710

USPOSTAVA PRE\A[NJEG STANJA

uspostava ranije postoje}eg stanja
stvari 211/3
uspostava ranijeg stanja
predvi|enog ve} samom izvr{nom
ispravom 211/5
predumljivanje tro{kova 211/6
nove parnice za svako ponovljeno
smetanje posjeda 212/4
izvr{ne isprave donesene u
postupku zbog smetanja posjeda
212/5
zabrana tu`enom da vr{i dalje
smetanje 212/6
uslov da je izvr{enik po
donesenoj izvr{enoj ispravi ve}
postupio 212/7
da li se ponovljeno smetanje po
svojoj su{tini razlikuje od ranijeg
212/8
uspostava pre|a{njeg stanja
212/10
izricanje nov~ane kazne 212/11
objektivni i subjektivni rokovi
212/13
do kada se posjedovna za{tita
predvi|ena ~lanom 212. mo`e
tra`iti u izvr{nom postupku
212/14
naknade nastale {tete u slu~aju
uspje{nog okon~anja izvr{nog
postupka 213/2
UTVR\ENJE DU@NIKOVE
IMOVINE
te`i{te iznala`enja i utvr|ivanja
izvr{enikove imovine sada je
preba~eno sa tra`ioca izvr{enja na
postupaju}i sud 37/2
zahtjev za utvr|ivanje du`nikove
(izvr{enikove) imovine 37/5
zahtjev tra`ioca izvr{enja za
utvr|ivanje izvr{enikove imovine je
akcesorne prirode 37/6
forma 37/7
ocjena vjerovatnosti da pravna ili
fizi~ka lica imaju podatke o
izvr{enikovoj imovini 37/8

prijedlog za utvr|ivanje
izvr{enikove imovine mo`e se
podnijeti i nakon dono{enja
rje{enja o izvr{enju 37/10
Pravilnik o obrascima za popunu
podataka o imovini izvr{enika u
izvr{nom postupku 37/11
zaklju~kom o utvr|ivanju
izvr{enikove imovine sud utvr|uje i
rok 37/13
nov~ane kazne 37/14
davanje la`nog iskaza pred sudom
37/15
podaci o izvr{enikovoj imovini
mogu se dati i na ro~i{tu pred
sudom 37/16
UGOVOR O ZAKUPU
preuzimanje od tra`ioca izvr{enja
76/2
iseljenje zakupca 76/7, /8
naknada {tete zakupcu 76/5
op}enito 76/1
pravila obligacionog prava 76/3
prestanak 76/4
upis ugovora o zakupu 76/2
UTVR\IVANJE DU@NIKOVE
IMOVINE
kod
nepokretnosti koje nisu upisane

u zemlji{nu knjigu 113/3

kod vanknji`nog vlasni{tva 70/14
UVJETI PRODAJE 85/1-4
kod izvr{enja na suvlasni~kom
dijelu 85/5
VANKNJI@NO VLASNI[TVO 70/1, /13-17
VANREDNI PRAVNI LJEKOVI
ulaganja vanrednih pravnih lijekova
nije dozvoljeno u izvr{nom
postupku 14/2
povrat u prija{nje stanje 13/6
rokovi su po svom karakteru
instruktivni 14/2
VENIRE CONTRA FACTUM
PROPRIUM 71/19, 79/3

711

VJERODOSTOJNE ISPRAVE
zakon taksativno nabraja
vjerodostojne isprave 29/6
nov~ana potra`ivanja i pravne i
fizi~ke osobe 29/7
smanjenje broja vjerodostojnih
isprava 29/8
forma i sadr`ina vjerodostojnih
isprava 29/11
podobnost vjerodostojne isprave 29/12
zadu`enje za zatezne kamate 29/13
odbijanje prijedloga za izvr{enje
29/14
ugovor sastavljen u pismenom
obliku 29/15
da li se faktura smatra
vjerodostojnom ispravom 29/16
prijelazne i zavr{ne odredbe Zakona
29/2
aktivno legitimisani subjekti 29/4
postojanje nov~ane tra`bine 29/5
VRA]ANJE IZVR[ENIKA NA RAD
isklju~iva nadle`nost suda u
izvr{nim stvarima 214/5
sud na ~ijem teritoriju je radni
odnos zasnovan 214/4
mjesto sklapanja ugovora o radu
214/2
rok u kojem se prijedlog za
izvr{enje kod ovog sredstva
izvr{enja mo`e podnijeti 215/2
zastarni ili prekluzivni rokovi 215/3
odbacivanje prijedloga za izvr{enje
kao neblagovremenog 215/5
presu|ena stvar 215/6
sudska odluka je postajala izvr{na
momentom isteka roka za
dobrovoljno ispunjenje 215/8
krug lica kojima se nov~ana kazna
po ~lanu 17. mo`e izre}i 216/2
krivi~na i prekr{ajna odgovornost
216/3
nezamjenjiva radnja izvr{enika 216/4
obustave izvr{nog postupka zbog
nemogu}nosti izvr{enja 216/5
odre|ivanja momenta kada je
izvr{enje sprovedeno 216/6

prava predvi|ena ~lanom 217.

mogu se ostvariti samo ako je
prijedlog za izvr{enje koji ide za
povratkom na rad ve} podnesen
217/2
isticanje zahtjeva iz ~lanova 216. i
217. zajedno 217/3
pravosna`na odluka 217/4
mjese~ni iznosi koje tra`ilac
izvr{enja mo`e tra`iti na ime plate
217/5
visina mjese~nog iznosa 217/6
dvostruka pravna priroda rje{enja
217/9
izvr{enik ima pravo na prigovor
protiv rje{enja 217/10
stavljanje van snage rje{enja 217/11
visina mjese~nog iznosa na ime
pla}e 217/13
dad`bine koje se pla}aju na platu
217/14
ostvarenje prava na naknadu {tete
u posebnoj parnici 217/15
posebno rje{enje o upu}ivanju
tra`ioca izvr{enja da svoja prava
ostvaruje u posebnom postupku
(parnici) 217/19
VRIJEDNOSNI PAPIR 2/17
VRIJEDNOSTI NEPOKRETNOSTI
na~in utvr|ivanja 80/1, 80/3
procjena vje{taka 80/5
podaci poreske uprave 80/6
postupak utvr|ivanja vrijednosti
82/2
utvr|ivanje sporazumom stranaka
80/3, 80/8
zna~aj 80/2
VRIJEME IZVR[ENJA
vrijeme u danu u koje se mogu
preduzimati izvr{ne radnje 42/3
izvr{enje radnim danom 42/4
izvr{enje u neradne dane ili no}u
42/5
odluku o izvr{enju u neradni dan
sud donosi u formi zaklju~ka 42/6

712

VRIJEME PRODAJE POKRETNIH

STVARI
najkra}e
vrijeme izme|u dana

popisa i dana prodaje 129/1

radnja odre|ivanja dana prodaje
pokretnih stvari 129/3
prodaja se mo`e sprovesti i prije
isteka zakonom propisanog roka
129/4
stvari koje su podlo`ne brzom
kvarenju 129/10
znatan pad cijene stvari 129/11
prodaja se mo`e provesti i prije
izvr{nosti rje{enja o izvr{enju
129/13
ZABILJE@BA
i zalo`no pravo na osnovu
sporazuma stranaka 72/10
izvr{enja 72/2, /3
kod promjene predmeta izvr{enja
71/20
na neuknji`enoj nepokretnsti 72/14,
113/6-8
op}enito 72/1, 107/6
pravne posljedice 72/7, /9-13
sudske mjere osiguranja 72/5-6
zabilje`ba zalo`nog prava 70/10
zabrane otu|enja i optere}enja
72/2, /5,
zabrane otu|enja i optere}enja kod
dobrovoljne hipoteke 72/9
ZABILJE@BA UMJESTO POPISA
ZAPLJENE
stupanje u ve} pokrenuti izvr{ni
postupak 128/1
ponovni popis i procjena 128/2
zabilje{ka podataka iz kasnijeg
rje{enja 128/3
zabilje`ba umjesto popisa zapljene
128/5
ZAJEDNI^KA HIPOTEKA 65/9
ZAJEDNI^KO VLASNI[TVO
Izvr{enje na neokretnosti u
zajedni~kom vlasni{tvu 69/10

ZAKUP v. Ugovor o zakupu

ZAKLJU^AK
o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u
90/6
o prodaji 90/1, 82/1, 82/2-4
o na~inu utvr|ivanja vrijednosti
80/1
zaklju~ak o prodaji kod izvr{enja
na suvlasni~kom dijelu 82/6, 69/6
o prodaji najpovoljnijem ponu|a~u
90/5
o prodaji neposrednom pogodbom
91/1, 4
ZALO@NO PRAVO
kad ne prestaje prodajom o
izvr{nom postupku 74/3
kao optere}enje prava koje se
namiruje 99/3
nedospjela potra`ivanja 104/2
neprijavljena potra`ivanja 97/1
predbilje`eno zalo`no pravo 107/2
prestanak 74/2
prinudno zalo`no pravo 66/3, 68/3,
72/8, 78/2
red namirenja 66/1, 74/1
rje{enje o izvr{enju nije izvr{no
109/3-4
srazmjerno namirenje 101/1, /2
uvjetna potra`ivanja 106/1-4
zalo`ni povjerioci 74/1
ZALO@NO PRAVO NA OSNOVU
SPORAZUMA STRANAKA PRED
SUDOM 70/10, 72/7, 72/8
izuzimanje i ograni~enje izvr{enja
79/2
na neuknji`enim nepokretnostima
72/10, 113/9-10
predbilje`ba zalo`nog prava 107/2
ZALO@NO PRAVO NA POKRETNIM
STVARIMA
sudsko
zalo`no pravo 124/2

sudsko
zalo`no pravo na pokretnim

stvarima sti~e samim popisom

zapljene 124/3

713

red prvenstva zalo`nog prava 124/5

red prvenstva zalo`nog prava za
slu~aj vi{e tra`ilaca izvr{enja na
popisanim stvarima 124/8
zalo`no pravo se sti~e i zabilje{kom
u zapisniku o popisu zapljene
124/11
prijedlog za izvr{enje upu}en
putem po{te 124/12
ZAPISNIK O POPISU I PROCJENI
zapisnik o popisu zapljene i o
procjeni 127/1
pravila u pogledu sastavljanja
zapisnika 127/2
podaci koji se unose u zapisnik
127/4
u zapisnik se ne unose izjave
tre}ih lica o postojanju prava koja
spre~avaju izvr{enje 127/9
pravni zna~aj zapisnika o popisu
zapljene 127/10
obaveza ozna~avanja na popisanim
stvarima 127/11
zapisnik o popisu zapljene mo`e se
objaviti u sredstvima javnog
informisanja 127/16

ZA[TITA PRAVA KUPCA 94/1

ZATEZNE KAMATE
promjena visine stope zatezne
kamate 28/2
ako pla}anje zatezne kamate na
tro{kove postupka nije odre|eno
ve} u izvr{noj ispravi 28/3
primjena konformnog metoda pri
obra~unu zakonske zatezne kamate
28/5
ZAVR[NE ODREDBE
zakoni samo izuzetno mogu imati
retroaktivno dejstvo 226/1
zasnivanje zalo`nog prava na
osnovu sporazuma stranaka 227/1
notarske/bilje`ni~ke slu`be 227/2
prekid svih izvr{nih postupaka
228/3
Zakon o ste~aju je lex specialis
228/4
ZEMLJI[NI DUG 74/4, 109/5
ZEMLJI[NA KNJIGA v. javni registri
nepokretnosti
ZEMLJORADNIK 2/12