lanci u znanstveno-strunim asopisima

Tematika: rani odgoj i obrazovanje

Pregled recentnih lanaka na temu ranog odgoja i obrazovanja u asopisu

Napredak u razdoblju od 2009. Do 2013. godine.

PRIHVAENOST DJEAKA I DJEVOJICA U SKUPINI VRNJAKA PREDKOLSKE

DOBI
U ovom znanstvenom lanku htjelo se utvrditi postoji li razlika meu djecom predkolske
dobi s obzirom na spol u prihvaenosti, socijalnoj kompetenciji, problemima u ponaanju i
odgovaranju na potencijalno konfliktne situacije.
Sudionici su bili predkolska djeca u dobi od 5 do 7 godina. Sudjelovalo je 240 djece iz 10
vrtia u Osijeku i njihovi odgajatelji. U istraivanju su se kao instrumenti koristile razliite
skale, primjerice skala za utvrivanje sociometrijskog statusa na temelju procjena vrnjaka u
kojoj je rezultat pokazivao mjeru prihvaenosti u skupini. U skali socijalne kompetencije
dobivali se podaci o socijalnoj kompetenciji, emocionalnom izraavanju problema i
problemima prilagodbe, a u skali za procjenu ponaanja djece predkolske dobi od odgajatelja
odgajatelj je na skali opisivao djetetovo ponaanje. Takoer se koristila tehnika za ispitivanje
kognicija u potencijalno konfliktnim situacijama. Po dvoje djece sudjelovali su svojim
odgovorima u kratkim priama. Odgovori su zatim podijeljeni na adaptivne i neadaptivne.
Dakle adaptivni odgovori ukljuivali su odgovore u smislu traenja rjeenja ili pomoi,
asertivnog i prosocijalnog ponaanja, a neadaptivni odgovori bili su oni iz kategorija
agresivnog ponaanja, manipulacije i izbjegavanja konflikta.
Rezultati su pokazali da su djevojice socijalno kompetentnije, a da djeaci imaju vie
eksternaliziranih problema u ponaanju. To odgovara spolno stereotipnom ponaanju roditelja,
npr. prema djeacima se ee primjenjuju fizike kazne. Djevojice, kada imaju
problematino ponaanje, ee spadaju u skupinu internaliziranih oblika. Razlog tomu je to
se djevojice vie potie na prosocijalno ponaanje, imaju razvijenije govorne i adaptivne

vjetine te emocionalno bre sazrijevaju od djeaka.

Potrebno je naglasiti kako je socijalna kompetencija kao vjetina i djetetova sposobnost nuna
za njegovu uspjenu socijalnu prilagodbu. Obino su djeca koja posjeduju zadovoljavajuu
socijalnu kompetenciju slobodnija i uspjenije prevladavaju izazove u vrtiu. Bolje
funkcioniraju kasnije u odrasloj dobi te se bolje kognitivno razvijaju.
Djeca s loe razvijenim socijalnim vjetina ee se igraju s mlaom djecom ili s djecom s
takoer loe razvijenim socijalnim vjetinama, ime ne dobivaju priliku da ih poboljaju. Zato
je potrebno to prije prepoznati djecu koja tee uspostavljaju odnosa s vrnjacima i pomoi im
na nain da se pravodobno ukljue u odgovarajue tretmane.
Caki, L., ivi-Beirevi, I. (2009), Prihvaenost djeaka i djevojica u skupini vrnjaka
predkolske dobi. Napredak: asopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 150 (2): 140-153.
Marija Sekur

KOMPETENCIJE ODGOJITELJA ZA UINKOVITO UPRAVLJANJE PROBLEMNIM

SITUACIJAMA
Nevenka Modri
Prethodno priopenje
Uzimajui u obzir vanost kompetentnosti odgojitelja u radu s djecom u predkolskim
ustanovama, Modri nastoji svojim istraivanjem evaluirati UPS model rada iji je cilj
poduavanje djece i odraslih o ljudskim potrebama i upravljanju problemnim situacijama.
Istraivanje je usmjereno na socijalne kompetencije i glavni cilj je ispitati stavove odgojitelja
prema nekim specifinim znanjima i vjetinama koje se smatraju vanima za njihov
svakodnevni rad s teitem na snalaenju u problemnim situacijama u vrtiu.
U istraivanju su bila postavljena dva cilja. Prvi je bio baziran na procjeni vanosti specifinih
znanja i vjetina kljunih za njihov svakodnevni rad i upravljanje problemnim situacijama te
koliko su njima ovladali. Drugi cilj bio je ustanoviti razliku u procjeni odgojitelja koji su bili
ukljueni u UPS edukaciju i onih koji nisu bili ukljueni u edukaciju. Sukladno tome bile su
postavljene dvije hipoteze. Prema prvoj hipotezi odgojiteljima sa zavrenom UPS edukacijom

ta znanja i vjetine smatraju vanijima za svoj svakodnevni rad od onih koji to nisu, a druga
hipoteza je pretpostavljala da postoji razlika u razini ovladanosti tim znanjima i vjetinama s
obzirom na zavrenu UPS edukaciju. Uzorak istraivanja ine 155 odgojitelja iz pet djejih
vrtia, a za potrebe istraivanja sastavljen je Upitnik o znanjima i vjetinama odgojitelja
odgojitelja koji se provodio anonimno.
Rezultati istraivanja pokazali su da ne postoji statistiki znaajna razlika u procjeni vanosti
analiziranih znanja i vjetina u svakodnevnog ivota odgojitelja s obzirom na zavrenu UPS
edukciju. Meutim, postoji razlika u procjeni ovladanosti znanjima i vjetinama nunih za
primjenu UPS metode izmeu odgojitelja koji su zavrili UPS edukaciju od onih koji je nisu
zavrili. Odgojitelji sa zavrenom UPS edukacijom procjenjuju da su ovladali tim znanjima i
vjetinama u veoj mjeri u odnosu na drugu skupinu odgojitelja. Osim obrazovnih razlika
koja su rezultat UPS edukacije, takva razlika se moe povezati i duljinom staa ispitanika zato
to postoji razlika u prosjenoj duljini staa odgojitelja sa zavrenom UPS edukacijom i onih
koji to nisu. Odgojitelji zavrene UPS edukacije imaju u prosjeku 9,28 godina vie staa u
usporedbi onih koji je nemaju.
Iako je samoporcjena mogla utjecati na iskrivljavanje rezultata i uzorak na kojem je bilo
prevedeno istraivanje bio je razmjerno mali i prigodan, rezultati istraivanja u okviru
praktine primjene mogu pomoi nainu individualnog strunog usavravanja odgojitelja te
otvoriti prostor za provedbu daljnjih istraivanja vezanih za evaluaciju UPS modela rada.
Silvija Peras

Suradnja roditelja u predkolskoj ustanovi: analiza pojedinih aspekata

AUTORI: dr.sc. Nataa Vlah, doc.dr.sc. Sanja Tatalovi Vorkapi
Vrsta rada- struni lanak
Prikaz sadraja lanka:
Osnovni cilj ovog rada bio je pokuati prikazati trenutnu situaciju, te teoretski preispitati
mogunosti unapreenja pedagokog rada na podruju suradnje s roditeljima i drugim
skrbnicima djece. Pored toga, cilj rasprave u radu jest usmjeren jednoj specifinoj
problematici koja se odnosi na ispitivanje mogunosti unapreenja pedagokog i
savjetodavnog rada na podruju suradnje s roditeljima ija djeca imaju posebne odgojne i

obrazovne potrebe. Medu uenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, ubrajamo

uenike s tekoama razliite pojavnosti i stupnja oteenja, te darovite. U programima
predkolskog odgoja obuhvaeno je 5,3 % djece s tekoama te 1,5% darovite djece.
Prema vaeem Zakonu o predkolskom odgoju i naobrazbi stoji da su djeji vrtii javne
ustanove koje djelatnost predkolskog odgoja obavljaju kao javnu slubu,to izmeu ostalog
znai da ukljuivanje djeteta u bilo koji od programa predkolske ustanove od najranije dobi
za roditelje i drutvo nije obavezan.
Meutim, ne postoji zakonska obveza prema roditeljima i skrbnicima da se djeca s posebnim
potrebama ukljuuju u vrtie, neovisno o tome primaju li ta djeca neki oblik rehabilitacijske
pomoi unutar drugih institucija. Time su, naalost mogunosti za uspjenu kolsku adaptaciju
i socijalizaciju neukljuenog dijela djece znatno smanjene, to dugorono gledajui povlai za
sobom nebrojene razvojne nedostatke.
Pronalaenje adekvatnog programa za dijete s posebnim potrebama je za sada preputeno
inicijativi i nastojanjima roditelja da ostvare navedeno pravo. Ipak, zakonima su regulirane
sljedee tri razine odgovornosti: odgovornost drave, odgovornost lokalne zajednice i
odgovornost uprave vrtia. Od suvremenog djejeg vrtia oekuje se da roditeljima osigura
uvjete za stjecanje specifinih znanja o roditeljstvu kako bi podigli razinu svoje pedagoke
kompetencije za roditeljsku ulogu.
O problemu institucijskog zadovoljavanja posebnih potreba djece o kojima je rije, govori
Sindikat, zaposlenik jednog djejeg vrtia u Zagrebu. Navodi da rezultati tog istraivanja
pokazuju da je tada samo oko 30 % djece s posebnim potrebama u Republici Hrvatskoj
polazilo neki od programa predkolskog odgoja i obrazovanja. U daljoj raspravi, Sindikat
navodi da je mogue kako roditelji ne vide transparentno korist sustavnog predkolskog
odgoja i obrazovanja za njihovo dijete, pa su skloniji dijete ostaviti kod kue ili ga na drugi
nain zbrinuti. Kao zakljuak se navodi da se jedan od negativnih, a postojeih aspekata
odnosi na nesrazmjer izmeu onog broja djece s posebnim potrebama koji se upisuje u
osnovnu kolu i onog broja djece koji je ukljuen u bilo koji od programa predkolskih
ustanova. Spomenuti nesrazmjer vodi postavljanju pitanja vezanih uz konceptualno i
organizacijsko osmiljavanje bolje ukljuenosti sve djece, a osobito djece s posebnim
potrebama u predkolske programe. Za kraj se naglaava da ukljuenost roditelja na
suradnikoj razini u programe i svakodnevni rad predkolskih ustanova ima niz pozitivnih,
kako kratkoronih tako i dugoronih efekata.
Svetlana Mesi

Roditelji predkolske djece i preventiva zlouporabe droga

AUTORI: doc. dr.sc. Andreja Hoevar
Vrsta rada- struni lanak
lanak se bavi pitanjem preventive zlouporabe droga u djece predkolske dobi budui da su
se programi prevencije u osnovnoj koli pokazali nedovoljno uinkoviti, odnosno, da se s
njima krenulo kasno. Istraivanja su usmjerena na preventivne programe za roditelje jer su oni
vaan faktor u odgoju djece gdje se pokazalo da djeca koja su probala drogu su bila stara od 7
do 10 godina. Razlog tome vjerojatno lei u injenici da su roditelji bili hladni prema njima,
gdje posebnu vanost ima razdoblje od prve do tree godine ivota, pa su razvili emocionalna
oteenja. Vrnjaci su primarni faktor poticaja za uzimanje droga, dok je neodobravanje
roditelja razlog nekonzumiranja droga. Vaan je roditeljski nadzor i komunikacija s djetetom,
ali prema istraivanjima nadzor je uinkovitiji. Primjer( Lintonen, 2001., 165) imamo sa
davanjem deparca djeci i tako se ograniava hoe li dijete uzeti drogu ili ne. Najvaniji
imbenici za prevenciju su emocionalna povezanost, roditeljski nadzor, komunikacija. U
Americi postoje preventivne aktivnosti za zlouporabu droga, na primjer, Parenting is
prevention. Programi se provode na radnom mjestu roditelja jer se smatra da je tamo roditelj
aktivan i sabran, a to proizlazi iz injenice da ima sretan obiteljski ivot koji je takoer vaan
za odluku o uzimanju droga kod djece ili ne. Jedan od osam programa je Od roenja do tree
godine: neka roditeljstvo bude uitak gdje se u prvom dijelu usmjerava na osobne potrebe
roditelja (stres,nedostatak informacija o roditeljstvu), a u drugom na odnose meu roditeljima,
djecom. Neki od 13 modula: kako se skrbiti za sebe, ples i komunikacija, verbalna
komunikacija, kako znati sluati itd. Postoje i prirunici za roditelje koji e im pomoi u
njihovom odgoju, a govore da moraju postaviti pravila ponaanja u vezi konzumiranja droge
jer su istraivanja pokazala da djeca kojima roditelji nisu nita govorili su tri puta prije
uzimali droge od onih kojima jesu. Uzimajui u obzir drave lanice EU, panjolska,
Njemaka, Italija, Grka sadre programe za prevenciju. Pristupi ukljuuju pomo pri odgoju
te istiu da su prihvaanje frustracije, veza izmeu djeteta i majke i izbjegavanje dosade vani
imbenici pri prevenciji. U Grkoj sadraj obuhvaa razvitak komunikacijskih vjetina,
odnosa te izraavanje osjeaja, a ne informacije o drogama. Majke su ukljuenije od oeva.
Usporedivi europski i ameriki program, vie je prirunika u amerikom nego europskom
podruju, a oni koji jesu su samo prijevodi amerikih koji uope nisu prilagoeni europskoj
kulturi. Emocionalna povezanost je naglaenija kod europskih nego kod amerikih programa

gdje je vanija komunikacija, a europski programi obuhvaaju i rizine obitelji. Europski

programi prevencije koji obuhvaaju djecu od ranog roenja nisu snani kao ameriki, ali
Burkhart u svome izvjeu istie da programi trebaju obuhvatiti na informiranje koje nije
samo ogranieno uporabom droga ve i u ranijoj fazi. Takoer tvrdi da bi ulogu u edukaciji
roditelja trebali imati obiteljski lijenici i pedijatri te tijekom trudnoe upozoravajui o
tetnim uincima na fetus i posljedicama. Osoblje u bolnici i koli bi moglo prepoznati koja
djeca ive u nasilnim obiteljima i koja imaju veu ansu za razviti sklonost drogama te je li
nuno za sve zdravstvene probleme propisivati lijekove.
Katarina Tkalec
ANALIZA DJEJIH CRTEA LJUDSKE FIGURE I USPOREDBA S RODITELJSKIM
PROCJENAMA DJEJEG PONAANJA
Ana Sambolek, Doc.dr. Gordana Buljan Flander, Marija Krmek
Znanstveni lanak
Autorice Sambolek, Buljan Flander i Krmek provele su istraivanje u kojemu su nastojale
utvrditi poveznice i razlike izmeu analize djejih crtea ljudske figure i roditeljskih procjena
o moguim emocionalnim potekoama kod njihove djece. Dio istraivanja u kojemu su se
promatrali djeji crtei ljudskih figura temeljilo se na ve utvrenim emocionalnim
indikatorima, koje je predstavila Elizabeth Koppitz, a prema kojima se analiziraju djeji crtei
ljudskih figura kako bi se ustanovila prisutnost djeje agresivnosti, anksioznosti,
srameljivosti te ozbiljnijih psiholokih problema. Takoer su se za roditeljske procjene
koristile ve utemeljene skale poput Skale anksioznosti, Skale Pros/Ag te skale srameljivosti.
Autorice su, na temelju ranijih istraivanja, postavile hipoteze kako e najvie roditelja
procijeniti svoje dijete agresivnim te da e ih najmanje prepoznati srameljivost kod svojeg
djeteta. Istraivanje se provelo u dva zagrebaka djeja vrtia, a ispitanici su bili djeca koja
pohaaju navedene vrtie te po jedan njihov roditelj. Sudjelovalo je 106 djece te 106 roditelja.
Istraivanje je bilo podijeljeno na dva dijela, gdje su u prvom dijelu prikupljene roditeljske
procjene o emocionalnim potekoama kod njihove djece. Ukoliko su roditelji procijenili
kako je njihovo dijete agresivno, anksiozno ili srameljivo, to dijete je sudjelovalo u drugom
dijelu istraivanja, gdje su se prikupljali djeji crtei ljudskih figura. Rezultati analize djejih
crtea prikazali su kako niti jedno dijete nema izrazito izraenu agresivnost niti ozbiljnije
indikatore koji upuuju na psihopatoloke probleme te kod neke djece nije prisutan nijedan

indikator. Najee povezani emocionalni indikatori na djejim crteima bili su oni koji
upuuju na srameljivost i anksioznost. Neto manje zastupljeni indikatori bili su oni za
agresivnost. Pri usporedbi rezultata analize djejih crtea i roditeljskih procjena utvrena je
najvea povezanost sa procjenom agresivnosti te pojavljivanjem indikatora agresivnosti na
crteima. Roditelji su najee tono procijenili svoju djecu kao agresivne jer je agresivnost u
ponaanju najlaka za prepoznati od strane roditelja. Iako je najvea povezanost roditeljske
procjene i analize crtea kod agresivnosti jer je takvo ponaanje najupadljivije, indikatori
agresivnosti najrjee su se pojavili u istraivanju. Pri procjenjivanju srameljivosti i
anksioznosti, roditelji su svoju djecu procijenili manje anksioznima ili srameljivima, no
uzrok toga takoer moe biti to roditelj ne zna prepoznati obiljeja ovih stanja te postoji
nedostatak objektivnosti pri njihovoj procjeni. Jednako tako, esto se djeje anksiozno
ponaanje od strane roditelja prepoznaje kao agresivnost, dok su srameljiva djeca esto
unutar obitelji vrlo komunikativna, pa roditelj nije svjestan djetetove srameljivosti u
kontaktu sa vrnjacima. Ono to takoer moe utjecati na rezultate istraivanja jest injenica
da se iz djejih crtea moe isitati trenutno djetetovo stanje, na rezultate, stoga, takoer moe
utjecati to su djeca pri provoenju istraivanja sa nepoznatom osobom, to moe poveati
njihovu srameljivost ili anksioznost. Poto se meu rezultatima istraivanja pojavljuju
indikatori sve tri emocionalne potekoe u ponaanju, agresija, anksioznost i srameljivost,
moe se zakljuiti kako se ovakva ponaanje ne pojavljuju zasebno te da ukazuju na
emocionalne potekoe djeteta u odreenom razvojnom periodu. Mogue je kako dijete koje
upuuje na ispitane potekoe takoer pati od vie emocionalnih potekoa te je tada potrebno
provesti dodatna i dublja istraivanja kako bi se pravilno pomoglo djetetu.
Lucija Kristi

Istraivanje procjena odgojitelja o mogunosti inkluzije djece s ADHD-om u redovni program

djejih vrtia
AUTORI: Martina Loborec, Dejana Bouillet
Vrsta rada- struni lanak
Prikaz sadraja lanka:
Ovaj je rad usmjeren analizi naina na koji odgojitelji u zagrebakim djejim vrtiima
procjenjuju mogunosti ukljuivanja djece s ADHD-om u redovite predkolske programe. Te

mogunosti obuhvaaju procjene sposobnosti i ogranienja ove skupine djece, kompetencije

odgojitelja za njihov odgoj i obrazovanje te stavove i procjene ostalih uvjeta inkluzije djece s
ADHD poremeajem u predkolskoj dobi. Meutim, analiza se temelji na anketnom
ispitivanju 122 odgojitelja iz devet zagrebakih djejih vrtia. Za potrebe ovog istraivanja
osmiljen je mjerni instrument koji se sastoji od zaglavlja s uvodom i opim uputama o
njegovom popunjavanju. Radi se o modiciranoj verziji mjernog instrumenta. U prvom
pitanju mjernog instrumenta odgojitelji su zamoljeni da odgovore jesu li u odgojnoobrazovnoj skupini imali ili imaju dijete sa dijagnosticiranim ADHD-om, a prema odgovoru
na ovo pitanje ispitanici su razvrstani u dvije skupine skupinu odgojitelja koji imaju i
skupinu odgojitelja koji nemaju iskustvo u radu s djecom s ADHD sindromom. Drugi dio
mjernog instrumenta oblikovan je u skalu stavova s 31 tvrdnjom. Njome su ispitivane
procjene odgojitelja o mogunostima inkluzije djece s ADHD-om u redovite predkolske
programe, a ispitanici su stupanj slaganja s pojedinim tvrdnjama iskazivali putem tro
stupanjske skale (1 = ne slaem se; 2 = ne mogu se odluiti; 3 = slaem se).Od ukupno
ostavljenih 187 anketnih upitnika u 9 djejih vrtia iz Zagreba i blie okolice, prikupljeno ih
je 132, od ega ih je pravilno4 popunjenih bilo 122 ili 65,2%. Prema tome uzorak ovog
istraivanja sainjavaju 122 odgojitelja iz sedam dravnih vrtia, jednog vjerskog vrtia,
jednog waldorfskog vrtia te 7 odgojitelja lanova udruge. Rezultati istraivanja upuuju na
nekoliko tendencija vezanih uz procjene mogunosti inkluzije djece s ADHD-om u redovne
predkolske programe. Tako je utvrena niska procjena odgojitelja o vlastitoj kompetentnosti
za rad s tom djecom, uz istodobnu visoku razinu svijesti o speenostima tekoe koje
podrazumijevaju suradnju svih sudionika odgojno-obrazovnog i rehabilitacijskog procesa te
prilagodbu metodiko-didaktikog pristupa na nain koji e olakati socijalizaciju te djece.
Dobivene razlike meu odgojiteljima s obzirom na iskustvo u radu s ovom skupinom djece
tek su osrednje, a uglavnom se odnose na procjene obiljeja same djece. Pritom odgojitelji s
vie iskustva bolje poznaju specifinosti posebne potrebe djece s ADHD poremeajem.
Katarina ercer

ZAKLJUAK
Mali broj lanaka na temu ranog odgoja i obrazovanja onemoguio nam je biranje lanaka
koji su tematski povezani, no u veini lanaka se naglaava vanost suradnje s roditeljima i
informiranja o potencijalnom problemu, rad sa strunjacima poput lijenika, pedijatra ili
drugih u ijem se podruju rada pojavljuju slini problemi te potreba za daljnjim dubljim
istraivanjima kako bi se problem sagledao iz vie perspektiva te na kraju i pruila
odgovarajua pomo djeci i odgojiteljima. Socijalna kompetentnost odgojitelja je vana kako
bi oni bili u mogunosti prepoznati ljudske potrebe i na prikladan nain rijeiti specifinu
situaciju te su zato edukacijski programi poput UPS-a vani za stalno usavravanje rada
odgojitelja. Takoer, naglaava se vanost uvoenja programa koji pruaju edukaciju o
zlouporabi droga ve u predkolskoj dobi, budui da su istraivanja pokazala kako je kasno
poeti s educiranjem u koli. Isto tako, ameriki programi su aktivniji od europskih u smislu
da ih je vie, a prirunici koji se nude roditeljima za poboljanje odgoja i edukaciji o drogama
su prijevodi amerikih. Sve se ee vea pozornost stavlja na emocionalnu povezanost majki
i djece od samoga roenja potkrepljujui injenicom da e tako djeca rjee koristiti droge.
Nadzor roditelja i utjecaj vrnjaka igraju vanu ulogu u konzumiranju droge. Meutim, ne
smije se zanemariti ni suradnja roditelja s odgajateljima u djejim vrtiima. Puno roditelja ne
alje svoju djecu u ustanove predkole ak ni oni ija djeca imaju posebne odgojno-obrazovne
potrebe kao to su djeca s oteenjima ili nadarena djeca. Posebice je vano djecu s posebnim
potrebama poslati u vrti i tako ih integrirati u drutvo. Suradnjom roditelja djece s posebnim
potrebama i odgajatelja stvara se veza u kojoj roditelji saznaju puno toga kako e postupiti
kasnije s njime u osnovnoj koli i na taj nain poboljati njegov rad i stanje.
Poznato je, naime, da odgojitelji nisu posebno educirani za rad s djecom s tekoama u
razvoju pa njihov osjeaj nedovoljne strunosti za taj posao ne iznenauje. Iznenauje,
meutim, da se unato toj injenici od odgojitelja oekuje da bez dostatne strune potpore
kreiraju i provode programe koji e odgovoriti na najrazliitije potrebe djece u ranoj i
predkolskoj dobi. U tom se smislu kao jedno od vanijih toaka unaprjeivanja kvalitete
programa predkolskog odgoja namee omoguavanje inkluzivnog procesa koji e svoj djeci
osigurati primjeren napredak u prirodnom okruenju.