BOSANSKO KOMPARATIVNO

PRAVO
Doc. dr. Omer Hamzi
Vii asist. Benjamina Londrc, M.A.
Kiseljak, 2016. godine

III. PRAVO U OSMANSKOJ BOSNI

A. VJERSKA STRUKTURA OSMANSKE BOSNE,

B. PRAVO I SUDSTVO U OSMANSKOJ BOSNI,
C. TANZIMAT (REFORMA) I TANZIMATSKO PRAVO,

A. VJERSKA STRUKTURA OSMANSKE BOSNE

1.
2.
2.
3.
4.

Proces prihvatanja islama,

Millet sistem,
Bosna Srebrena,
Pravoslavna crkva,
Sefardi;

1. PROCES PRIHVATANJA ISLAMA

1. Islam (uz srednjovj. herezu) ini duhovnu
vertikalu Bosne, posebno Bonjaka.
2. Ima vie pristupa tom pitanju, koje optereuju
emocije, izazivaju strasti i predrasude:
a) Popularno bonj. uvjerenje: da su Bonjaci
potomci bogumila - netano jer je (1)
prihvatanje islama u Bosni trajalo 250 godina i
(2), islam su prihvatali pripadnici svih religija;
b) Da je bogumil. vlastela prva prihvatila islam
kako bi sauvala svoj posjed (Juki, Klai, Cviji,
Prelog, I. Andri) historijski neutemeljena
(dokazao historiar Vaso ubrilovi);
3. Islam nije nametan silom (kao to tvrde neki
srpski i hrvatski historiari; jedan od dokaza
berat sultana Mehmeda II 1453. carigradskom
patrijarhu (priznta jurisdikcija nad svim
podanicima grkog obreda);

2. MILLET SISTEM
1. Pripadnici knjige Boijeg otkrovenja,
pravoslav-ni, jevreji i katolici (tzv. milleti) imali
su na perso-nalnoj osnovi odreenu vjersku
samoupravu i zatitu, t.j. status zatiene
manjine (uz uslov da im vjerski poglavar ivi u
Osmanskom carstvu kao osmanski podanik, ali
su to pravo u Bosni uivali i katolici po
odredbama Ahdname, od 1464.);
2. Oni su svoje privatno-pravne, prvenstveno
statusne i porodine odnose regulirali na
osnovu svog vjer-skog i kanonskog prava;
3. Sistem milleta (a) smatra se kao osmanska
pluralistika formula rjeavanja nacionalnog
pitanja; (b) Sistem milleta pogodovao je
potkopavanju Osmanskog carstva sa strane;

3. BOSNA SREBRENA
1. Franjevci uvari uspomene na
srednjovjekovnu Bosnu Ahdnama (obaveza,
jemstvo) 24. 5. 1464. - fra Aneo Zvizdovi
zatraio i dobio od sultana Mehmeda II
Fatiha slobodu daljeg vjerskog djelovanja;
2. Katolici su Ahdnamom dobili spokojstvo i
pravo vjeroispovijedanja dotle dok budu
mirni i dok se pokoravaju sultanovim
naredbama (tako je nast-ala franjevaka
provincija ili redodrava, kasn. nazvana
Bosna Srebrena (Bosna Argentina);
3. Teritorij Bosne Srebrene od Ugarske do
Jadrana (postepenim povlaenjem Osmanlija,
nala se u tri drave Osmanskoj carevini,
Mletakoj i Austriji);

4. PRAVOSLAVNA CRKVA
1. Pravoslavni imali status zatiene manjine -

zimmi (u 16. stoljeu pravoslavno naselje

Gornja Varo i crkva u centru Sarajeva);
2. Uspostavom Peke patrijarije, 1557.
obnovljena je auto-kefalnost pravoslavne crkve
(Sulejman I Zako-nodavac) imala preko 40
mitropolija;
3. Peka patrijarija, odnosno srpska crkva imala
je status najveeg feudalca, kranskog
posebno, to potvruje:
- Prva tamparija nabavljena u Veneciji i
prenesena u Gorade, 1519. u Crkvi sv. ora;
- Podizanje manastira (Tamna, Ozren, Lomnica,
Voz-ua, Gostovi), crkava (nova saborna u
Sarajevu) i uilita (srpska realka u Sarajevu);

5. SEFARDI
1. O islamskoj dravi na prostoru june panije:
prostor Andaluzije od 711. g. jedinstven primjer
skladnog ivota muslim., krana i jevreja; od 11.
st. panski vladari progone muslimane
rekonkvista, 1492., okonana osvajanjem
Granade kralj Ferdinand V Katoliki)
2. Nakon pada Granade,1492. otpoeo je progon
muslimana i Jevreja koje jedino prihvataju u
Osmanskom carstvu, naredbom sultana Bajazita
II),
3. Doseljavanje Jevreja (Sefardi) u Bosnu
zavreno je najkasnije 1540/41., jevreji su
Sarajevo nazivali mali Jerusalim,
4. Doseljavanje srednjoevropskih Jevreja Akenaza,
poelo je poslije austrougarske okupacije BiH,
5. Uloga Jevreja u privrednom i kulturnom ivotu
BiH je znatna (iako su bili malobrojni).

B. PRAVO I SUDSTVO U
OSMANSKOJ BOSNI (A)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Izvori prava u osmanskoj dravi,

Izvori katolikog kanonskog prava,
Izvori pravoslavnog crkvenog prava,
Izvori jevrejskog prava,
Krivino pravo,
erijatsko brano pravo,
enidbeno pravo
katolike crkve,

B. PRAVO
I SUDSTVO U OSMANSKOJ BOSNI (B)

8. Brano pravo pravosl. crkve,

9. Brano pravo Jevreja,
10. erijatsko nasljedno pravo,
11. Sudska organizacija,
12. Gradska i druga lokalna
uprava i samouprava,
13. Vakufi,
14. Mulk

1. IZVORI PRAVA U OSMANSKOJ

DRAVI (A)
1. Osnov pravnog poretka u Osmanskom
carstvu kao islamskoj dravi bilo je islamsko
pravo, t.j. erijat
- To je skup ili sistem vjerskih i openito
pravnih propi-sa, koji su sadrani u osnovnim
izvorima islama ili su iz njih izvedeni.
- Osnovno znaenje rijei erijat je jasni ili
pravi put,
2. Obavezni izvori erijatskog prava su:
- Kuran (muslimani vjeruju da je Kuran
knjiga otkrovenja, boja rije) i
- Suna ili hadis (tradicija koja se vezuje za
Muhameda a.s.)

1. IZVORI PRAVA U OSMANSKOJ DRAVI (B)

3. Izvori erijata nisu normativni akti, pa je

njihova primjena zahtijevala razliite
metode tumaenja (Postupak tumaenja
izvora erijatskog prava zove se idtihad),
4. U procesu tumaenja erijata tokom
stoljea formirala su se 4 pravno-nauna
sistema ili prav-ne kole - mezhebi:
- hanefijska (Ebu Hanifa, 699. 767.),
- malkijska (Malik, 713. 795.),
- afijska (767. 819.) i
- hanbelijska (Ibn Hanbal, 780. 855)

1. IZVORI PRAVA U OSMANSKOJ

DRAVI (C)
5.

erijatsko pravo nastojalo obuhvatiti

cjelokupan ivot muslimana i u osnovi sadri:
- vjerske propise (ibadet) i
- razne svjetovne norme (muamelat), ali nije
raz-dvajalo pravo u uem smislu od religije.
6. Vremenom se pojavljuje jaz izmeu
erijatskih normi i praktinih potreba drave:
- to premoava zakonodavna aktivnost
sultana, koji izdaju svoje zakone, zv. kanuni i
kanuname
- za razliku od erijtaskog kao vjerskog, to se
zvalo dravno ili kanunsko pravo)

1. IZVORI PRAVA U OSMANSKOJ

DRAVI (D)
7. Pored kanuna, sultani su objavljivali i svoje
poje-dinane odluke i naredbe - fermane, a
kasnije u sveanim poveljama poznatim kao
hatierifi.
8. Pored erijatskog i dravnog (kanunskog
prava), u Osm. carstvu je u stalnoj upotr. bilo
i milletsko pravo, koje je imalo svoje posebne
izvore;
9. Tako je primjenjivano i kanonsko pravo
rimokato-like crkve, srpsko-pravoslavno
crkveno pravo i obiajno pravo Jevreja;

2. IZVORI KATOLIKOG KANONSKOG

PRAVA (A)
1. Kanon ozna. crkveno pravilo, odnosno
crkveni zakon kojim se reguliu unutranja
pitanja crkve: to je skup tekstova (svetih spisa),
2. Izvori katolikog kanonskog prava su: Biblija
ili sveto pismo, crkveno zakonodavstvo i obiaji:
a)Biblija ili Sveto pismo:
-sveta knjiga svih krana ili hriana, koju ine:
Stari zavjet sa 46 i Novi zavjet sa 27 knjiga);
-Spasenje ljudskog roda je nit koja povezuje
razli. biblijske knjige (otuda shvatanje da Biblija
predstav-lja i ljudsku i Boju rije).
-Biblija je oigledno, djelo ljudi koji su vjerovali u
Boga i dokaze Bojeg prisustva nalazili u (1)
historiji starih Jevreja, (2) ivotu Isusa Krista i
(3) razvitku ranog kranstva u Rimskom
carstvu.;
-

2. IZVORI KATOLIKOG KANONSKOG PRAVA

(B)
b) Crkveno zakonodavstvo kao drugi izvor
kanonskog prava ine:
- odluke crkvenih sinoda i sabora,
- papski dekreti i enciklike,
- konkordati i razni drugi akti visokih crkvenih
vlasti;
- usaglaavanje ili kodifikacija crkvenih akata
i propi-sa traje od sredine 12. stoljea i
konano je slubeno kodificirano tek 1917.;
c) Obiaji kao izvori crkvenog prava uzimani
su samo ako nisu bili u suprotnosti sa vjerom;
d) Usmena crkvena predaja kao izvor prava
(esto je rezultirala apokrifnim, tj.
neispravnim uenjima)

3. IZVORI PRAVOSLAVNOG CRKVENOG PRAVA

(A)
1. Osnovni izvori su (a) Biblija, (b) sveto predanje,
(c) odluke prvih sedam vaseljenskih sabora, (d)
razni akti Carigradske patrijarije,
a) Pravoslavni kanon Svetog pisma sastoji se takoe
46 knjiga Starog i 27 knj. Novog zavj. koje se dijele
na: zakonske, historijske, poune i proroke knjige).
-Novozavjetne knjige ine 4 jevanelja u kojima je
opisan ivot, rad i nauka Isusa Hrista,
- Jedna je historijska knjiga: Djela apostola opisuje razvitak ranog hrianstva i prve hrianske
crkve,
- Poune knjige su apostolske poslanice, uglavnom
apostola Pavla;
- Jedna je knjiga proroka zv. Apokalipsa ili Otkrovenje Jovana Bogoslova. (alegorijski opis Crkve,
poseb. pred drugi Hristov dolazak, u koji hriani
vjeruju, te ga oekuju).

3. IZVORI PRAVOSLAVNOG
CRKVENOG PRAVA (C)
b) Sveto predanje kao izvor prava ine spisi koji
potiu od svetih otaca.
c) Kanonske odluke 7 prvih vaseljenskih sabora
od 4. do druge pol. 8. st. (rezultat su arbitrae
u velikim crkvenim sporovima oko toga ta je
pravovjerno, a ta heretiko);
d) Od raznih akata Carigradske patrijarije, kao
naj-ei priruni izvor prava koriten je
Nomokanon ili zbornik dravnih (nomos) i
crkvenih (kanon) propisa;
- Pojavio se jo u Bizantu u VI st. a najvei
autoritet imao je nomokanon patrijarha Fotija iz
833. g.
- esto se koristio i u autokefalnim crkvama,
kakva je bila i srpska (najpoznatija Svetosavska
krmija, Save Nemania iz 1219., koja pored
vjerskog, sadr. i odredbe graanskog prava);

4. IZVORI JEVREJSKOG PRAVA (A)

1.Jevrejsko pravo je u uskoj vezi sa judaizmom
kao religijom s kojom i ima osnovne zajednike
izvore i to: (a) Hebrejsku bibliju i (b) Talmud:
a) Hebrejska biblija je ista knjiga koju krani ili
hriani zovu Starim zavjetom (sadri 39
knjiga, koje se dijele na tri skupine; (1) Tora ili
na hebrejskom zakon (2) proroci i (3) spisi ili
hagiografi);
(1) Tora (ili Petoknjije) obuhvata prvih 5 knjiga
Biblije i sadri:
- historiju Jevreja do Mojsijeve smrti u 13. st.
p.n.e
- deset zapovijesti, kao osnov jevrejskog prava
i morala koje je Bog izdiktirao Mojsiju na
Sinajskoj gori (prva grupa ima vjerski karakter i
odreuje dunosti ovjeka prema bogu; drugi
dio tie se odnosa meu ljudima

4. IZVORI JEVREJSKOG PRAVA (B)

b) Talmud - drugi osnovni izvor jevrejskog prava
(u zna. prirunik, uputa, zbirka vjerskih i
svjetovnih zakona), sastoji se od dva dijela
Mine i Gemare:
(1) Mina (pisana verzija jevrejskog obiajnog
prava), sadri:
- propise o braku, razvodu i drugim odnosima
izmeu mukarca i ene;
- propise o ienju, vjersk. praznicima,
graanskom i krivinom pravu
(2) Gemara: sadri tumaenje Mine
- kako se jevrejski uenjaci i pravnici nisu uvijek
sla-gali, tu se nalaze brojne rasprave i o sitnim
detaljima jevrejskog prava, kao i
- rasprave o historiji, jevrejskim obiajima i
folkloru, tu su i mnoge narodne prie i legende.

5. KRIVINO PRAVO (A)

1. Osnov starog osm. kriv. prava je erijatsko pravo u kome se krivina djela dijele u tri grupe:
- (1.) hadd (kriv. djela direktno uperena protiv vjere
i javnog morala koja je drava slubeno progonila i
kanjavala i za koja su kazne bile tano odreene:
blud, kleveta, alkohol, kraa, razbojnitvo),
- (2.) krivina djela za koja je bila predviena
odmazda ili plaena umira (ostaci rodovskoplemenskog sistema krvne osvete (ius talionis);
- (3.) djela za koja je bila predviena samo vrsta
kazne batinanje, globa, odnosno novana kazna;
- za razliku od prve dvije grupe krivina djela iz
tree grupe u izvorima nisu unaprijed predviena,
ali su samo primjera radi navedena: uvreda, lano
svjedoenje, lihva, prevara;
- Za ova djela kazne je u ime sultana odmjeravao
kadija

5. KRIVINO PRAVO (B)

2. Pravo tanog propisivanja tih krivinih djela i
visine kazne erijat je prepustio poglavaru islamske
drave, odnosno po njegovom ovlatenju kadiji kao
sudiji),
- U osmanskom carstvu je po tom osnovu sultan, kao
ef drave svojim kanunamama odmjeravao vrstu i
visinu kazne za mnoga krivina djela (siyaset);
- Centralna osmanska vlast pri tome se rukovodila
vlas-titom procjenom svojih interesa, posebno
fiskalnim potrebama drave;
- Kako osnovni izvori erijata nisu predvidjeli takve
sluajeve, to je pravosudna ulema (muftije i kadije)
cijelu ovu oblast prepustila sultanovoj jurisdikciji.
3. U osmanskom pravu (koje se oslanjalo na erijat)
nije bilo razlike u kanjavanju prema stalekoj
pripadnosti krivaca, ve po spolnoj i vjerskoj
pripadnosti. (muslim. stroije kanjavan, ena
ponekad stroije kanjavana od mukarca).

6. ERIJATSKO BRANO PRAVO

1. Brak graanskopravni, ugovorni odnos, sklapanje
braka nije vezano ni za kakvu
vjersku ceremoniju;
a) Saglasnost za sklapanje braka: davala se u prisustvu dva svjedoka;
b) Brani poklon (mehr), davao mu. (ostajao
lina svojina ene)
c) Brani ugovor (sklapao se izmeu mladoenje i
branog zastupnika ene, branom ponudom mladoenje (idab) i nevjestinim prihvatanjem
(kabul);
2. Punoljetstvo za brak: ene 12, mukarci 14
godina;
3. Smetnje za sklap. braka: krvno srodstvo,
srodstvo po tazbini, muslimanka se nije mogla
udati za nemusl.)
4. Razvod braka (talak)- je stvar zakonita, ali je
Bog ne voli; razlozi su razliiti (impotencija,
duevna ili fizika, bolest, socijalne razlike,

7. ENIDBENO PRAVO KATOLIKE

CRKVE
1. Brak se smatrao kao boanska ustanova i
istovre-meno ustanova prirodnog, ljudskog
prava,
a) enidba ili brak uspostavlja se kao
nerazdvojiva ivotna zajednica,
b) enidba je znak Boje milosti (sakrament), a
brak pravno neraskidiva veza,
2. Uslovi i smetnje za sklapanje braka,
a) Punoljetstvo i drugi uslovi za sklapanje
braka (dvije krtene osobe, ena sa 14,
mukarac sa16 godina),
b) Smetnje za sklapanje braka (maloljetstvo,
polna nemo, razliitost vjere, krvno srodstvo),
b) Mjeoviti bakovi (sa pojavom
protestantizma, Tridentski sabor 1563., Kanon
iz 1917. priznaje mjeovite brakove samo
izmeu krtenih osoba);

8. BRANO PRAVO PRAVOSLAVNE

CRKVE
1. Brak kao sveta tajna i duhovno druenje:
a) Potpuna duhovna i tjelesna zajednica: radi
uzajamnog ivota i raanja djece,
b) Mjesto, vrijeme i procedura sklapanja braka:
u crkvi, u prisustvu svetenika i najmanje dva
svjedoka, u dane kada to crkva dozvoljava;
2. Smetnje za sklapanje baka:
- (1) neotklonjive:, krvno srodst., kumstvo,
postoj. brak i
- (2) otklonjive: maloljetstvo, neki stepen krvnog
srod-stva, razlika vjere);
3. Razvod braka (dozvoljen: preljuba, nestanak
bra-nog druga, bolest, otpadnitvo od vjere),
ali je u Bojim oima prvi brak najvei;
4. Mjeoviti brakovi (u poetku samo sa svojom
vjerom, od 1933. pod posebnim uslovima);

9. BRANO PRAVO JEVREJA

Brak se shvata kao povezivanje dviju familija
radi potomstva, a manje kao lini odnos
suprunika. Sam in enidbe ima 4 etape:
a) Prva: sporazum izmeu lanova dviju
porodica kojim se nevjesta obeava mlado., uz
dogovoren vjereniki dar - mohar,
b) Druga: predaja mohara - mlado. prireuje
gozbu,
c) Trea: kada mladoenja na osnovu snage
mohara zatrai nevjestu, punac prireuje
gozbu,
d) etvrta: vjenanje se zavrava itanjem i
potpisiva-njem branog ugovora, ime je brak
sklopljen,
2. Razvod baka: jednostrani in mua koji se
realizuje jednostavnom izjavom da mu ena
vie nije ena i da on nije njen mu;
1.

10. ERIJATSKO NASLJEDNO PRAVO

(A)
1. Nasljedno pravo skoro u cijelosti regulirano je
odred-bama Kurana osnovni principi: mukarcu
kao nasljedniku pripadalo onoliko koliko dvjema
enama nasljednicama);
2. Nasljednici:
a) normalni univerzalni (asaba) nasljednici
srodnici po mukoj liniji i to kako djeca, tako i
roditelji;
b) udjelni: 12 kategorija pobonih i daljih
srodnika,
3. Podjela imovine:
a) Srodnici po mukoj liniji (asaba) dobijali su
cijelu imov., ali poto se prvo podmire udjelni
nasljednici;
b) Ako nije bilo asabe ostatak imovine odlazio je u
dravnu riznicu, pod uslovom da se koristi za
potporu muslimana, ako to nije bilo mogue,
pozivali su se srodnici po enskoj liniji;

10. ERIJATSKO NASLJEDNO PRAVO

(B)
4. Testament ili oporuka:
a) Poziv na nasljedstvo upuivao se, tek
nakon izvrenja testamenta i podmirenja
eventualnog duga umrlog (opi okvir
testamenta utvren je Kuranskom
odredbom);
b) Ostavilac i nasljednici u testamentu:
ostavilac je raspolagao do 1/3 imovine, a
preko toga samo uz suglasnost zakonskih
nasljednika);
c) Zavjetanje se ponitavalo ako ga ne
potvrde svi ostali nasljednici;
5. Posljedica dosljedne primjena erijatskog
nasljed-nog prava: usitnjavanje posjeda
zbog velikog broja nasljednika;

11. SUDSKA ORGANIZACIJA

(A)

1. Sudsku vlast vrio je kadija u prvom redu organ

pravosua, a u lokalnoj upravi organ ope
nadlenosti, ali i izvrilac naredbi centralne vlasti;
2. Sudska nadlenost kadije: svi graanski i krivini
sporovi, administrativno, poresko, zemljino pravo,
privatno-pravni sporovi, starateljstvo, cijene ,
vakufi;
3. Izvrna i nadzorna funkcija:
a) uvar zakona i izvrilac naredbi centralne vlasti,
b) nadzor nad radom i djelovanjem svih vojnoupravnih organa i drugih slubenika na podruju
svog kadiluka, te o tome izvjetavao cara i vezira.
4. Protokoli (sidil) su posebne knjige kadije;
5. Neformalna porota (uhudul-hal) kadije (10-12
uglednih ljudi svih nacionalnosti, prisustvovali
svim suenjima);

11. SUDSKA ORGANIZACIJA (B)

5. Tri ranga ili vrste kadija:
a) obini kadija,
b) mula sa sjeditem u Sarajevu,
c) naib ovlateni zastupnik mule za posebna
pitanja na podruju;
6. Nije bilo institucije apelacije: stranka koja bi
bila nezadovoljna prvom presudom, mogla je
obnoviti postupak, ali pred istim kadijom;
7. Muftija kao organ sudske vlasti u irem smislu
bio je najstariji islamski sveenik i uenjak u
jednom okrugu ili jednoj pokrajini (izdavao
fetve);
8. Autoritativne fetve u Carstvu je izdavao
istambulski muftija (ejuhu-l-islam), ali i ostale
muftije. (u Bosni je Sarajevo ve 1509. g.
postalo sjedite muftije).

12. GRADSKA I DRUGA LOK. UPRAVA I

SAMOUPRAVA (A)
1. U klasino osmansko doba postojale su etiri vrste
naselja: (1) velegradovi (eher), (2) mali gradovi
(kasabe), (3) trgovi ili bazari i (4) sela (karije);
2. Stvarna urbanizacija Bosne, poinje sa
uspostavom osmanske vlasti (administr. sjedita,
kasabe);
3. Uloga dervikih redova u ranoj urbanizaciji: tekije
ili stanita podizane su pored vode ili na
dr.pogodnim mjestima oko kojih su se formirala
naselja;
4. Svi gradovi su bili nova naselja, sa osloncem na
dugu tradiciju gradskog ivota na Orijentu, dakle,
bez neposredne veze sa ranijim bosan. trgovitima;
5. Povlaten poloaj gradskog stanovnitva: posebna
carska povelja muafnama stanovnitvo oslobaa
izvjesnih obaveza (u Bosni samo u Sarajevu);

12. GRADSKA I DRUGA LOK. UPRAVA I

SAMOUPRAVA (B)
6. Esnafi kao oblici posebne samouprave djelovali
su u svim zanatskim i trgovakim centrima;
a) Esnaf je udruenje svih majstora jedne struke,
njihovih pomonika i uenika, koji je imao svoju
samoupravu, svoj statut i rukovodstvo;
b) Organizacija esnafa: djelovali su kao
samostalne organizacije sa svojim statutom u
kojem su za sve pripadnike bili propisani
odreeni standardi i mjere;
c) Organi esnafa: skuptina i uprava (londa), na
elu esnafa kao cehmajstor stajao je ehaja ili
ustabaa, pomonici ehaje (kalfabaa);
7. Ukidanje esnafskih uredbi u Bosni (Omer-paa
Latas 1850.)

13. VAKUFI (A)

1. Vakuf: nepokretna imovina darovana od strane
vakifa u opekor. svrhe izvan pravnog prometa;
2. Svrha vakufa dobrotvorna (izdravanje damija,
imareta, musafirhana, izgradnja vodovoda, javnih
esmi itd.);
3. Vakufnama (povelja ili zakladnica), koju izdaje
vakif, a ovjerava nadleni erijatski sud, koji je
postavljao i muteveliju ili upravnika vakufa.
4. Vrste vakufa:
a) samostalni ili opi (srf), ijim se dobrima
koristila muslimanska zajednica i svi ostali;
b) porodini (evladijet), ija su se sredstva samo
djelimino troila u vakufske svrhe, a ostatak su
koristili potomci (evlad) zavjetaa (rjei vakufi).
5. Najpoznatiji vakufi u Bosni: Isa-bega Ishakovia,
utemeljitelja Sarajeva, te Gazi Husrevbegov
vakuf;

14. MULK
1. Islamska koncepcija svojine: Bog kao
apsolutni vlasnik svega, pa i zemlje,
povjerava vlasnitvo imamu (kolektiv, drava)
na jednoj i pojedincu, na drugoj strani;
2. To se u praksi srednjeg vijeka i feudalizma
izraa-valo kroz postojanje dravnog i
privatnog vlasni-tva. (u Osmanskom carstvu
privatna svojina se na-zivala mulk ili erazi
memluke, za razliku od erazi-mirije kao
dravnog vlasnitva);
3. Mulk je privatna svojina, sa neogranienim
prav-om raspolaganja od strane vlasnika:
a) Prava posjednika mulka: neogranieno
pravo raspolaganja svojim posjednom,
prodaje i naslje-ivanja,
b) Mulk je inila kua sa okunicom, baom i
oko pola dunuma (mulk zemlje obino su
nazivane mila ili milevina),

C. TANZIMAT (REFORMA) I
TANZIMATSKO PRAVO

1. Pojam i poeci Tanzimata

2. Hatierif od Glhane
3. Hati Humajun (Hatt-i Humayun) 1856.
4. Ramazanski zakon, osmanski zemljini
zakon, 1858.
5. Saferska naredba (Uredba o iflucima),
1859.
6. Medela (Osmanski graanski zakonik)

1. POJAM I POECI TANZIMATA (A)

1.Pojam: tanzimat je program i politika reformi
i moder-nizacija tradicionalnih osmanskih
institucija u cilju spre-avanja propasti carstva,
a prvenstveno:
- (a) reforma vojske i uprave, a potom i
- (b) kodifikacija osmanskog prava;
2. Poeci Tanzimata: kraj 18. v. za vladavine
sultana Selima III (1789. 1807.) , koji je:
- (a) uveo redovnu diplomatsku slubu, 1792.;
-(b) predloio program reformi vojske i lokalne
uprave (Nizam-i-dedid), da bi: (1) ojaao
autoritet centralne vlasti, (2) sprijeio dalji
socijalni razdor i politike nerede;

1. POJAM I POECI TANZIMATA (B)

3. Tekoe i otpori reformama: unutranji i vanjski
(a) unutranji: nezadovoljstvo i pobune janjiara,
lokalne oligarhije, ajana i kapetana;
(b) vanjski: Napoleonova invazija Egipta 1799.,
Srpski ustanak 1805., rat sa Rusima 1806.;
4. Sultan Selim III bio je prisiljen da odustane od
reformi, ali su ga ipak, protivnici zbacili s
prijestolja i ubili 1807.
5. Reforme nastavlja Mahmud II (1808.1839.),
sljedbe-nik Sultana Selima III. i pristalica reformi;
- okonao rat sa Rusima na Krimu,
- likvidirao janjiarski red, 1826. i obraunao se
sa ajanima i kapetanima,
- otvorio put ka redovnoj vojsci i izvrio
reorganizaciju lokalne uprave 1835.;

2. HATIERIF OD GLHANE (A)

1.Sultan Abdul-Medid (1839. 1861.), nastavlja
reforme svog prethodnika i svoju vladavinu
poinje izdavanjem Hatierifa od Glhane
-na zapadu nazivan osmanska povelja sloboda,
-djelo osm. ambasadora u Parizu Mustafa Raid
Pae;
2. Hatierif od Glhane (plemeniti ili asni
dekret iz kue rua) proklamira korisne ili
srene reforme (tanzi-mat -i-hajriye):
a) Potpuna sigurnost ivota, asti i imetka svim
podani-cima Carstva bez bzira na religiju ili
sektu,
b) uvoenje stalnog naina razrezivanja poreza,
c) jednak i redovan sistem regrutovanja u
vojsku i trajanje vojne slube;

HATIERIF OD GLHANE (B)

b) Pravno ukinut timarski sistem (i na njemu
zasno-vana spahijska organizacija);
c) Javno suenje za svako optueno lice
poslije istrage i ispitivanja;
d) Slobodno raspolaganje imovinom (nevini
nas-ljednici zloinca zadravaju svoja
zakonska prava);
e) Plaanje i nagraivanje svih javnih
slubenika (jasno odreene plae), rigorozan
zakon protiv mita i korupcije;
2. Hatierifom od Glhane. poinje razdoblje
reformi ili tanzimata, (trajalo je do donoenja
prvog osman. ustava 1876. godine i ilo vrlo
teko, sa otporima, posebno u Bosni);

3. HATI HUMAJUN (HATT-I HUMAYUN)

1856. (A)
1.Hati Humajun je drugi temeljni pravno-politiki
akt ere tanzimata:
-potvrdio i proirio listu obeanja iz Hatierifa od
Glhane
-za razliku od Hatierifa iz 1839., koji je nastao u
zemlji, Hatt-i-humayun je iniciran iz inozemstva;
2. kao direktan rezultat Krimskog rata 1853.
1856.
-Rat je poeo napadom Rusije na Osmansko
carstvo, upadom u Vlaku i Moldaviju, 1853.
-nakon toga na stranu Porte, 1854., staju V.
Britanija i Franc., a kasnije i Kraljevina Sardinija,
dok je Austrija ostala neutralna;
-poraz Rusije, 1855., u uvenoj bici za
Sevastopolja, oznaio je kraj Krimskog rata zavren Kongresom mira u Parizu 1856.

3. HATI HUMAJUN (HATT-I HUMAYUN) 1856. (B)

3. Na kongresu mira velikih sila u Parizu Portu
primaju za punopravnog lana koncerta
(sporazuma), uz uslov da pokrene nove reforme;
4. Porta prihvata taj uslov, proglaavajui Hati
Humajun, 1856. godine - u kojem se proklamuje:
a) jednakost svih sultanovih podanika, bez obzira
na vjeru, jezik i rasu,
b) striktno pridravanje godinjeg budeta,
c) kodifikacija krivinog i trgovakog prava,
d) unapreenje i poboljanje rada pokrajinskih i
lokalnih upravnih vijea ili savjeta,
e) reorganizacija milletskog sistema;
6. Hati Humajun je poetak druge faze
tanzimata (u narednih 20 g., do izdavanja
Ustava 1876., donijeti su brojni reformski ili
tanzimatski zakoni);

4. RAMAZANSKI ZAKON, OSMANSKI ZEMLJINI

ZAKON, 1858. (A)
1. Regulie agrarne odnose koje je zatekao Hatierif
od Glhane (legalizovao prisvajanja posjeda u
procesu ifluenja ozakonjen ifluki sistem,)
2. S obzirom na pravnu prirodu posjeda, Ramazanski
zakon razlikuje pet kategorija zemljine svojine:
(1) mulk (erazi-memluke): privatno vlasnitvo, s
pra-vom neogranienog raspolaganja (kua,
okunica ili kuite sa pola dunuma zemlje)
(2) dravno vlasnitvo (erazi-mirija), koje je
klasinom timarskom sistemu bilo izuzeto iz
pravnog prometa;
- Ramazanski zak. je mirijske zemlje uinio
djelimino pravno mobilnim (prodaja mogua, ali
uz suglasnost drave, nije mogla biti predmet
nasljeivanja),
- sa nje je naplaivan porez: zemljarina ili
desetina.

4. RAMAZANSKI ZAKON, OSMANSKI

ZEMLJINI ZAKON, 1858. (B)
(3) vakufske zemlje (erazi-mevkufe): u pogledu
njih-ovog pravnog reima, zakon nije donio
nikakve bitne promjene u odnosu na klasino
doba,
-ubrzo nakon donoenja Ramazanskog zakona
pristu-pilo se kodifikaciji vakufskog prava,
-Zakon o upravljanju vakufima, te vie propisa iz
te oblasti doneseno je 1859. g.;
(4) opinske zemlje (erazi metruke), bile su u
vlas-nitvu seoskih opina, najee kao
zajedniki panjaci i ispasita, ume i vode, kojima
su se seljaci slobodno koristili za svoje potrebe;
(5) puste zemlje (erazi-mevat). obuhvatali su
ledine, movarna i neplodna zemljita.

5. SAFERSKA NAREDBA (UREDBA O IFLUCIMA),

1859. GODINE (A)

1.Ovim aktom konano su ozakonjeni postojei

agrarni odnosi u Bosni:
- Ozakonjeno je, postojee obiajno agrarno
pravo, nastalo u procesu ifluenja);
- Ozakonjeni su, dakle, odnosi uspostavljani
slobodnom pogodbom izmeu vlasnika zemlje
(itluk-sahibije) i seljaka (ifije);
2. Saferskom naredbom ustanovljena je neka
vrsta trajnog, tj. neogranienog, otuivog i
nasljednog zakupa zemljita izmeu:
a)posjednika (spahije), koji je postao vlasnik
zemljita (mogao je zemljite staviti u promet i
nasljeivati, ali uz suglasnost drave) i
b)kmeta, t.j. zakupca (mustedira, ifije), koji
nema svojinskih prava na zemlju, ali je njegov
zakup imao nasljedni karakter;

5. SAFERSKA NAREDBA (UREDBA O

IFLUCIMA), 1859. GODINE (B)
3. S obzirom na to pravo nasljeivanja, seljak je sa
vlas-nikom zemlje imao u isto vrijeme i
- (a) privatno-pravni (zakupniki) i
- (b) javno-pravni (t.j. kmetski) odnos:
4. Sklapan je zakupniki ugovor izmeu posjednika i
kmeta (muzarea), po kome je:
- kmet mogao sam napustiti posjed tek po zavr.
etve,
- imao je pravo pree kupovine ifluka,
- nije bio obavezan na kuluk kod vlasnika ifluka;
5. Zateeno stanje agrarnih odnosa postavljeno je
na privatno-pravnu osnovu: ifluk-sahibija je u isto
vrijeme bio privatno-pravni zemljovlasnik, ali i aga
(spahija, feudalac), dok je seljak u isto vrijeme bio
kmet, ali i najamni radnik na zemljoposjedu;

6. MEDELA - OSMAN. GRAANSKI ZAKONIK

(A)
1. Medela je prva slubena kodifikacija
hanefijskog tumaenja erijata: Osmanski
graanski zakonik ili Knjiga pravnih propisa, i to:
obligacionog, parninog i dijelom stvarnog prava,
iako nije formalno proglaena zakonom, uivala
je silu i autoritet zakona;
2. Na njemu je radila posebna komisija od 1869.
1876. (objavljena i na francuskom jez.);
3. Sadraj (dijelovi) Medelle - dva uvodna
govora i 16 knjiga, sa ukupno 1851 paragrafom
ili lanom:
a) U govoru prvom daje se definicija pravni.
nauke (Ilmi Fikh) kao poznavanje erijatskih
pravila o postu-panju i ivljenju, na ovom
svijetu (u Medelli nisu vjerski ve svjetovni
propisi),
b) U govoru drugom nalazi se 99 temeljnih
pravni-kih pravila, kojima se razliite pravne
norme svode na jedno ope pravno pravilo ili
naelo; u rimskoj i evrop. pravnoj nauci to su
regule (regulae) ili sentence (sententija).

6. MEDELA - OSMAN. GRAANSKI

ZAKONIK (B)
4. Primjeri iz pravnih pravila iz Medelle: ono to
postoji od davnina ima se ostaviti u tom stanju (l.
6), ali da se teta ne moe opravdati starinom,
t.j. dugim trajanjem (l.7). Nuda ili via sila
ini dozvoljenim ono to je zabranjeno (l. 21).
Ono to je zabranjeno primati, zabranjeno je i
drugome davati itd.;
3. Poslije uvodnih govora - temeljnih pravnikih
pravi-la, slijedi 16 knjiga u kojim su iscrpno
normirani: kupo-prodajni odnosi, najmovi, zalog,
jamstvo, amanet, darovanje, prisvajanje i unitenje
tuih stvari, ograni-enje raspolaganja sa sredstv.,
raznovrsne zajednice i zajednica vlasnitava
(kompanija, susvojina), povjera ili punomostvo,
nagodba, priznanje, tuba, dokazi, prisega i
svjedoenje (ehadet), te na kraju suenje;
4. Medela se primjenjivala i poslije propasti
Osmanskog carstva (u Turskoj do 1926., u BiH do
1946).