Professional Documents
Culture Documents
Kas - 22015 1522 14 30 PDF
Kas - 22015 1522 14 30 PDF
Priredili:
Ilija Vujai, edomir upi
i Bojan Vrani
Beograd, 2009.
SADRAJ
UMESTO PREDGOVORA
I KORENI PROMENA
Rade Veljanovski, Komunikacija kroz gvozdenu zavesu ili traak kroz ruevine
II ANALIZE
Ana Milojevi i Aleksandra Ugrini, Mediji i Berlinski zid vest ili istorija
III IZAZOVI
Mirjana Vasovi i Milena Gligorijevi, Pad Berlinskog zida kraj autoriteta ili
poetak nove autoritarnosti?
Nikola
Beljinac,
Liberalizacija
postkomunistikih
drutava
Evrope
multikulturalna perspektiva
UMESTO PREDGOVORA
Klaudija Kroford1
Autorka je biva savezna ministarka SR Nemake. Danas: Fondacija Konrad Adenauer, ef kancelarije u
Beogradu.
irom biveg Istonog bloka narod je ruio autokratiju komunistike partije. Svi
su insistirali na svom pravu na samoopredeljenje, ba kao to je uinio i nemaki narod
prilikom svog ujedinjenja. Baltike zemlje su proglasile nezavisnost od sovjetske vlasti.
Potom su to uinile Ukrajina, Belorusija, Moldavija, pa republike na Kavkazu i u
Centralnoj Aziji. Meutim, proces dezintegracije nije se odvijao samo na istoku Evrope.
U bivoj Jugoslaviji poeli su krvavi ratovi, to je dovelo do etnikog ienja itavih
okruga. Mapa Evrope se promenila.
Vrlo brzo nakon ushienog slavlja zbog pada totalitarnih sistema u Evropi postalo
je jasno da ti dogaaji nee automatski doneti slobodu i bezbednost. Nestala je prividna
stabilnost koja se punih etrdeset godina zasnivala na rivalitetu dva sistema. Nova
sloboda u zemljama Istonog bloka stvorila je potrebu za novim bezbednosnim
garancijama.
Odgovor na raspad bila je integracija: prijem zemalja Centralne i Istone Evrope u
NATO i EU. Moe se raspravljati o tome da li je proirenje EU u 2004. bilo ispravno.
Postoji veliki broj argumenata protiv istog: Poljska, Maarska i baltike drave, eka,
Slovenija i Slovaka nisu bile ekonomski spremne. Unutranja struktura EU nije bila
prikladna tako velikom broju drava lanica. Ali, politiki gledano - nije bilo alternative.
A bila je snana i motivacija tih zemalja da konano pristignu slobodnu Evropu i da
nadoknade proputeno.
Ukoliko danas putujete Istonom Nemakom ili drugim delovima biveg Istonog
bloka, primetiete promene koje su se dogodile od 1989. Gradovi su raznobojniji, ulice su
opravljene, a privrede se sada nose sa konkurencijom na Zapadu. Zemlje kao to su
Poljska i eka samouvereno zastupaju svoje interese u EU. Ali, lako je uoiti i probleme
s kojima se suoavaju takozvane zemlje transformacije. Mnogi od tih problema imaju
koren u socijalistikoj prolosti regiona.
Mogu se decenijama zapostavljene investicije nadoknaditi upumpavanjem velikih
sredstava, bilo kroz socijalno osiguranje i njegove velike naknade, bilo putem nekih
drugih propisa. Obe strategije su primenjene u bivoj Istonoj Nemakoj. Zato mnogi
graani u Zapadnoj Nemakoj ne mogu da razumeju stalno nezadovoljstvo istonih
Nemaca. I nakon dvadeset godina od pada Berlinskog zida ljudi jo uvek imaju neku
vrstu zida u glavama. Jo se uju izrazi kao Osi i Vesi, koji se odnose na istone i
zapadne Nemce - a ti izrazi nisu postojali pre pada zida. Nije tajna da se maine mogu
lako promeniti i da se zgrada moe vrlo brzo obojiti, ali ne mogu se preko noi prepraviti
biografije graana. Jo je vie vremena potrebno da biste promenili nain na koji ljudi
misle.
Da budem iskrena, veina ljudi u Istonoj Nemakoj ivi bolje nego nekad u
DDR. Ali, danas postoji i mnogo iri izbor, to se odnosi i na stvari koje bi ljudi eleli da
imaju, ali ne mogu sebi da priute. I jo gore, uvek postoje ljudi, ponekad u neposrednom
susedstvu, koji sebi mogu da priute ba te stvari. Neki imaju iri izbor od drugih. Ljudi
smatraju da je ta nejednakost nepravedna. Strah od nezaposlenosti poveava neizvesnost.
Ima mnogo razloga za gunanje. tavie, ljudi se danas suoavaju se znatno vie izazova
nego nekad.
Sloboda zahteva odgovornost i, pre svega, spremnost da se prihvati lina
odgovornost. Sistem koji je postojao u DDR nije zahtevao da iko preuzme odgovornost
na sebe, i u izvesnoj meri je to ak bilo i nepoeljno. Naime, to je, izmeu ostalog,
podrazumevalo vee slobode, a to je bio prevelik rizik. Najvee dostignue socijalizma koncentracija drutvenog vlasnitva - bilo je u sutini samo organizovana neodgovornost.
Prisilna kolektivizacija sprovedena tokom ezdesetih i sedamdesetih godina prolog veka
bila je mnogo vie od sute eksproprijacije. Ukinuta je konkurencija, a preduzetnitvo i
spremnost za prihvatanje odgovornosti i rizika bili su uniteni. tavie, drava je smatrala
da e uspeno brinuti o svima i o svemu. Ljudi su svikli na to da ekaju da drava neto
uini. Taj stav je izuzetno duboko ukorenjen u drutvu, pa utie i na odluke koje ljudi
donose i danas.
Ovo vai za sve bive socijalistike zemlje, a jedina razlika je da neke zemlje
Srednje i Istone Evrope nisu imale tu sreu da imaju bogati Zapad na svojoj strani.
Proces transformacije u tim zemljama doveli su do velikih socijalnih razlika. Mnogima je
nezaposlenost donela siromatvo i strah. Politiki sistemi su i dalje nestabilni u brojnim
aspektima. esto postoji korupcija, koja kao rak izjeda razvoj. Nedostatak
preduzetnikog iskustva, kao i spremnosti da se rizikuje i deluje zarad line koristi,
znaajno usporavaju proces transformacije.
Imajui ta iskustva u vidu moe se postaviti pitanje zato elja za jednakou jaa
u Zapadnoj Evropi. Postoji znaajan porast oekivanja da drava mora vie da se
10
angauje. A politiari nisu nevini. Koliko esto birai uju obeanja koja daju utisak da
politika moe sve da regulie? Neki politiari izbegavaju da prihvate direktnu
odgovornost upirui prst ka Evropi. Njihov je rezon sledei: postoji neko tamo ko je
iznad drave i ko e nesumnjivo reiti narodne brige i potrebe. A Evropi se izgleda
dopada takva uloga i prihvata da bude odgovorna za sve i svakoga u Evropi. Dok sam
bila predstavnica Nemake u Savetu ministara EU, radila sam sa evropskim kolegama na
programima za finansiranje projekata za podrku ravnopravnosti ena u zemljama
lanicama EU. Niko ne porie potrebu da se podri jednakost ena u Evropskoj uniji. Ali,
da li birokrate u Briselu zaista mogu da reavaju lokalne probleme ak i uz ogromne
birokratske napore? Uostalom, programi se mogu selektivno sprovoditi, a njihovu
efikasnost ocenjuju ljudi koji sede u Briselu. Isti oni politiari koji nameu Evropi
odgovornost da reava sve njihove probleme vrlo rado e pripisati Evropi i krivicu za
nastajanje postojeih problema. Upravo zato oni trae da Evropa postavi opte i vrlo
stroge standarde zatite ivotne sredine, a onda u svojoj izbornoj jedinici oni krive
Evropu za poveanje graevinskih trokova uslovljenih upravo propisima koji proistiu iz
pomenutih standarda. Tako ljudi stiu utisak da je Evropa neki anoniman, superregulator koji ne podlee bilo kakvom uticaju glasaa.
Naravno da ljudi oekuju da politiari ree probleme i u zemlji i u Evropi. Ali
kada raspravljamo o tome da li Evropa treba da bude vie centralistiki ustrojena, ne
smemo zaboraviti neuspeh centralizovane dravne privrede u bivem Istonom bloku. Pre
svega, treba voditi rauna o tome da uredbe Evropske unije ne izgube dodir sa potrebama
ljudi. Slaba izlaznost biraa na evropskim izborima, slabo poznavanje strukture EU meu
graanima, neosnovano i veinsko odbacivanje ustavne povelje u dravama lanicama sve su to simptomi deficita demokratije u EU. Ukoliko Evropska unija eli da izbegne
neuspeh, onda je krajnje vreme da postigne dogovor sa svojim graanima o tome koju
vrstu Evrope ele.
Deficit demokratije je opasan. Bilo je to osnovno zlo u sistemima
istonoevropskih zemalja: lideri komunistikih partija vladali su bez svog naroda.
Graanima su nametali vladu koju ovi nisu hteli. I na kraju se narod poeo boriti protiv
vlasti.
11
12
KORENI
PROMENA
13
Uvod
arl De Gol (Charles de Gaulle) je 28. jula 1946. godine izjavio da, bez obzira na
sve probleme sa kojima se suoila tadanja Nemaka, ona ostaje opasna drava sa
velikim narodom u srcu Evrope te zbog toga ...Francuska, suoena sama sa sobom i
14
France, vis--vis d'elle-mme et vis--vis des autres, le devoir de s'opposer ce que l'Allemagne
redevienne l'tat unifi et centralis, bref le Reich. Izjava arla De Gola data 28.jula 1946. godine u Bar
De Luku. Dostupno na internet adresi: www.ena.lu
5
I did not say no to reunification, because that would be stupid and unrealistic. I said that I did not see
any power in Europe that would be able to prevent it, and that I was not even sure that the Soviet Union
was capable of doing so now, F. Miterand, Of Germany and France, dostupno na internet adresi:
www.ena.lu
6
It would be better, I said, to accept it with our eyes open and to link the unity of Germany to the building
of Europe. Ibid.
7
Ibid.
8
Ovim znaajnim politikim posledicama se uostalom bavi i veina radova u ovoj publikaciji.
9
Izuzetak donekle predstavljaju nemaki pravni teoretiari, to je oekivano, ali ini se - ne i dovoljno.
15
16
10
Epicentrom ove struje miljenja smatra se New Haeven School, iji jedan od najboljih izdanaka, nekada
profesor, a sada sudija Meunarodnog suda pravde, Rozalin Higinskae: ... pojmovi subjekata i
objekata u celini ne raspolau kredibilnom realnou i, po mom miljenju, nemaju funkcionalnu svrhu.
Podigli smo intelektualnu tvravu po sopstvenom izboru i potom je proglasili nepromenljivim
ogranienjem. .... Ja verujem da ima prostora i za drugaije vienje: oslanjanje na subjekt-objekt dihotomije
koja se tako mnogo provlai kroz nae tekstove, nije od velike pomoi, ni intelektualno ni operativno. Od
vee je pomoi, i blie je stvarnosti koju opaamo, vratiti se shvatanju meunarodnog prava kao posebnog
procesa donoenja odluka. U tom procesu (koji je dinamian, a ne statian) postoje razliiti uesnici, koji
istiu zahteve koji nadilaze dravne granice, sa ciljem da maksimiziraju razliite vrednosti. ... Sada, u tom
modelu ne postoje subjekti i objekti, ve samo uesnici. Cf. Higgins, R., Problems and Process
International Law and How We Use It, 1995, str. 49, 50. Videti i Harding, C., The Role of Non-State Actors
in International Conflict: Legal Identity, Delinquency and Political Representation, u Dolgopol, U.,
Gardam, J., ed. The Challenge of Conflict: International Law Responds, 2006, str. 548, 549.
11
Jankovi, B., Radivojevi, Z., Meunarodno javno pravo, 2005, str. 6.
12
Cf. e.g. Andrassy, J., Bakoti, B., Vukas, B., Meunarodno pravo, kolska knjiga, 1998, str. 53,
Dimitrijevi, V., Rai, O. i dr., Osnovi meunarodnog javnog prava, Beogradski centar za ljudska prava,
2005, str. 71.
17
meunarodnom
planu
koji
nisu
drave.16
Kroz
tako
otvorena
vrata
13
Avramov, S., Krea, M., Meunarodno javno pravo, Beograd, 2001, str.73.
Magaraevi, A., Osnovi meunarodnog prava, Novi Sad, 1965, str. 40. U slinom smislu: Etinski, R.,
Meunarodno javno pravo, Novi Sad, 2002, str.83. Cf. e.g. McCorquodale, R., The Individual and the
International Legal System, u Evans, M.D., ed., International Law, 2003, str. 301. Tako i Orakhelashvill
smatra da u sutinske kriterijume meunarodnog subjektiviteta spada sposobnost da se uestvuje u pravnostvaralakom procesu i da se nameu pravila meunarodnog prava (Orakhelashvili, A, The Position of the
Individual in International Law, 31, CWILJ, 2001, str. 256).
15
Dixon, M., Textbook on International Law, edition, Oxford University Press, 2005. Dikson utvruje
posebne pravne sposobnosti koje proistiu iz subjektiviteta. U njih ubraja: sposobnost entiteta da pokree
postupke pred meunarodnim i nacionalnim sudovima da bi zatitio prava koje uiva po meunarodnom
pravu; da je entitet subjekat nekih ili svih obaveza koje namee meunarodno pravo; da uiva ugovornu
sposobnost za zakljuivanje meunarodnih ugovora; da uiva sve ili neke imunitete u pogledu nadlenosti
nacionalnih sudova (str. 103, 104).
16
Reparations for Injuries Suffered in the Service of the United Nations Case, Advisory Opinion, I.C.J.
Reports 1949, str. 174, http://www.icj-cij.org/docket/files/4/1835.pdf . O tome videti ire Kneevi-Predi,
Vesna, Ogled o meunarodnom humanitarnom pravu: izvori, domen primene, subjekti, Fakultet politikih
nauka, 2007, str. 175 i passim.
14
18
17
Brownlie, I, Principles of Public International Law, 4th edition, Claredon Press, Oxford, 1990; Cassese,
A., International Law, 2nd edition, Oxford University Press, 2005; David, E, Le droit international
humanitaire et les acteurs non etatiques, u Relevance of International Humanitarian Law to Non-State
Actors, Proceedings of the Bruges Colloquium, No. 27, Spring 2003, str, 27;
18
Brownlie, I., Ibidem, str. 64.
19
Ibidem; Cassese, A., op.cit. fus. 23, str. 72, 140; David, E, op.cit. fus. 34, str, 30;
20
Jo je Francisko de Vitoria davne 1532. godine smatrao da domorodaki narodi June Amerike imaju
pravo na izvesnu zatitu po meunarodnom pravu (Anaya, J, Indigenous Peoples in International Law,
Oxford University Press, 1996). Videti i McCorquodale, R., op.cit. fus. 18, str. 316.
21
Brownlie, I., op.cit. fus. 13, str. 67. McCorquodale,R., Ibidem, str. 317.
22
Brownlie, I., Ibidem, str. 67.
23
Stvari su bitno drugaije u okviru nekih partikularnih meunarodno-pravnih reima. Tako je potpuno
nesumnjivo da individualni subjekti fizika i pravna lica uivaju status subjekta u okviru prava EU.
24
Cassese, A., International Law, 2nd ed., 2005, str. 71. Suprotno stanovite videti e.g. Harding, C., The
Role of Non-State Actors in International Conflict: Legal Identity, Delinquency and Political
Representation, u Dolgopol, U., Gardam, J., ed. The Challenge of Conflict: International Law Responds,
2006, str. 548.
25
Ibidem.
19
26
Cf. e.g. Oppenheim, L.F.l. International Law, 1st.ed, vol. I, 1905 str. 264; Jones, J.M. The Retroactive
Effect of the Recognition of States and Governments, 935, 16 British Yearbook 5, str. 15-16; Marston, G,
Termination of Trusteeship, 1969, 18 Iinternational and Comparative Law Quarterly 1, str. 33.
27
Ovim se kriterijumima dravnosti ponegde pridodaje i jo neki kriterijumi kao to su sposobnost da
stupa u meunarodne odnose sa drugim dravama, (Montevideo Convention on Rights and Duties of
States, 1933, Cf. Harris, D.J., Cases and Materials on International Law, 6th ed., 2004, str. 138),
sposobnost vladanja po odredbama meunarodnog prava, prihvatanje osnovnih moralnih pravila u
meunarodnim odnosima, izvestan stepen civilizacije stanovnitva koji obezbeuje potovanje naela
meunarodnog prava, sticanje nezavisnosti u skladu sa principom samoopredeljenja, odricanje rasistike
politike i sl. Vie o tome: Barto, M., Meunarodno javno pravo, Knjiga I, Beograd, 1954, str.174-177.
28
Cf. e.g. Oppenheim, L.F.l. International Law, 1st.ed, vol. I, 1905 str. 110.
20
29
Crawford, J. R. The Creation of States in International Law, Oxford University Press (2nd edition, 2006),
p. 5.
30
Pogledati, na primer, Warbrick, C. States and Recognition in International Law, u Evans, M. D. (ed.)
International Law (2nd edition, 2006), pp. 217 277.
31
Korienje ovog istorijskog pristupa u pravnim naukama podrazumeva, pre svega, analizu relevantnih
izvora prava meunarodnog prava u formalnom smislu (pa i onih pravnih dokumenata koji ne ulaze u ovu
kategoriju) koji su se javili u ovom periodu.
32
Preambula Deklaracije o porazu Nemake i preuzimanju vrhovne vlasti Saveznikih snaga. Potpisana u
Berlinu, 5. juna 1945. godine.
21
Nemake.33 Posle nekoliko neuspelih pokuaja pregovora izmeu zapadnih sila i SSSR,
SAD i Velika Britanija su 2. decembra 1946. godine objedinile svoje dve zone. Ve 1948.
godine i Francuska se pridruila njihovim planovima o proglaenju Savezne Republike
Nemake (u nastavku teksta SRN). Politika elita u Zapadnoj Nemakoj se nala u veoma
neprijatnoj situaciji. Sa jedne strane, ponuda zapadnih sila o preuzimanju nekih
nadlenosti i postepenom vraanju suverenih prava nemakom narodu nije smela da bude
odbijena. Sa druge strane, nijedan politiar u Nemakoj nije bio spreman da pristane na
trajnu podelu Nemake.34 Kompromis je pronaen u Preambuli Osnovnog zakona
Savezne Republike Nemake (usvojen 23. maja 1949. godine) prema kome nemaki
narod donosi ovaj pravni akt i u ime onih Nemaca ije je uee onemogueno.35 I ne
samo to ve se i ceo nemaki narod poziva da na osnovu slobodnog samoopredeljenja
ostvari jedinstvo i slobodu Nemake.36
Ovakva vrsta kompromisa nije mnogo obeavala Saveznoj Republici Nemakoj u
pravnom smislu. Osnovni zakon nije imao nikakvog pravnog uticaja na spoljne aktere37,
ali je makar obavezivao tadanju i svaku buduu vladu SRN na ujedinjenje Nemake i
neprihvatanje trenutnog faktikog stanja kao definitivnog reenja nemakog pitanja.
Po miljenju zapadnih Nemaca, formiranje SRN nije predstavljalo pojavu novog
meunarodno-pravnog subjekta, ve deo procesa u kome se vaan deo nadlenosti
Nemake vraao iz ruku okupacionih sila. Podeljenost Nemake nije dakle bila rezultat
volje Nemaca, ve nepostojanja dogovora izmeu okupacionih snaga koje su na tom
prostoru boravile samo privremeno.
Snaan udarac ovakvom poimanju statusa SRN i nastojanju politike elite u ovoj
dravi da se umanji znaaj faktikog stanja na okupiranoj nemakoj teritoriji doao je
ve 7. oktobra 1947. godine proglaenjem Ustava Nemake Demokratske Republike (u
nastavku teksta NDR). Ovaj entitet je nastao pod snanim patronatom SSSR, i to kao
33
Ibid. ini se da su ovim delom Preambule saveznici hteli i formalno da potvrde privremeni karakter
okupacije, odnosno da nemaju nameru prisvajanja nemake teritorije. O ovome pogledati, na primer,
Roberts, A., What is a Military Occupation, British Yearbook of International Law, 1984, str. 47.
34
Potvrda ovakvog stava se, na primer, moe nai u izvetaju Entoni Edena, The future of Germany,
Challenge and Oppotunity. Izvetaj je dostupan na internet adresi: www.ena.lu
35
Preambula Osnovnog zakona Federativne Republike Nemake usvojenog 23. maja 1949. godine. Tekst
Osnovnog zakona je dostupan na internet adresi: http://www.constitution.org/cons/germany.txt
36
Ibid.
37
Nije predstavljao izvor meunarodnog prava u formalnom smislu.
22
O tome pogledati, na primer: Statement by the Allied High Commission on the Establishment of the
German Democratic Republic, October 10, 1949. Dostupno na internet adresi: www.ena.lu
39
Novinski lanak u Suddeutschezeitungu Is an East German state the answer? (4. oktobar 1949.).
Dostupno na internet adresi: www.ena.lu
40
Ibid.
41
O znaaju, dometu i prirodi ovog neophodnog elementa svake drave pogledati ve citirani naslov:
Crawford, J. R. The Creation of States in International Law, Oxford University Press (2nd edition, 2006).
42
Na tom spisku se, zanimljivo, nala i SFRJ sa kojom su diplomatski odnosi obnovljeni 31. januara 1968.
43
Na ovom mestu je ponovo mogue primetiti neke od tekoa sa kojima se suoava konstitutivna teorija
priznanja drava. ta se, naime, deava ako u odreenoj situaciji (kao to je bio sluaj sa NDR) jedan broj
drava prizna postojanje neke drave, a jedan ne? Da li se onda one prebrojavaju pa prevladava miljenje
veine? Ili je za neke drave taj novostvoreni entitet drava, a za neke ne? Da li to ostavlja prostor raznim
zloupotrebama (na primer u vidu nepotovanja pravila o zabrani pretnje silom ili upotrebe sile prema tom
novom entitetu)?
23
44
Vie o ovome videti u: Musgrave, T. D. Selfdetermination and National Minorities, Oxford University
Press, 2002, pp. 216 222.
45
GA Resolution 3050 (XXVII) 18. sept.1973. Komentar ovog dogaaja se moe nai u: Crawford, A, cit.
delo.
46
Za predstavnike konstitutivne teorije to bi trebalo da se podrazumeva.
24
47
Naravno da je mogue i tumaenje prema kome je NDR u jednom trenutku tokom ovog perioda stekla
i suverenu vlast.
48
O izjavama Mihajla Gorbaova i drugih zvaninika u vezi sa ovim pitanjem pogledati, na primer,
Frowein, J. A, The Reunification of Germany, The American Journal of International Law, Vol. 86, No. 1
(Jan. 1992), pp. 152 163.
49
O ovome videti vie u: Shutze, Frankreich angesichts der deutschen Einheit, 45 EUROPA ARCHIV 133
(190).
50
Rezolucija Generalne skuptine UN 2625 (XXV) (24. okt. 1970.), preuzeto iz: Hadi-Vidanovi, V.,
Milanovi M. (priredili), Meunarodno javno pravo, zbirka dokumenata, Beogradski centar za ljudska
prava, Beograd, 2005, str. 37.
25
51
26
dananju Evropsku uniju.55 Ipak se i bez te detaljnije analize moe zakljuiti da su pravne
posledice promene meunarodnog subjektiviteta ne samo sloene, ve i duboke i
dalekosene. Za njihovu primenu potrebno je veoma mnogo vremena (to pokazuje i
primer drava nastalih raspadom SFRJ), strpljenja, i moda iznad svega, politike
mudrosti.
Zakljuak
Pravni
koncepti
meunarodno-pravnog
subjektiviteta,
prava
naroda
na
samoopredeljenje i priznanje drava sve vie dobijaju na znaaju na poetku XXI veka.
Iako su neki teoretiari smatrali da je pravo naroda na samoopredeljenje iscrplo svoju
istorijsku svrhu okonanjem procesa dekolonijalizacije, praksa, ali i odluke
Meunarodnog suda pravde pokazuju drugaije. Broj drava (samim tim i subjekata
meunarodnog prava i meunarodnih odnosa) nakon pada Berlinskog zida neprestano
raste, to racionalno odluivanje i predvianje u meunarodnim okvirima ini jo
kompleksnijim nego do sada. U isto vreme, proces poveanja broja subjekata raa i nove
izazove. Ti izazovi se, na primer, ogledaju u (moguoj) pojavi neracionalnih odluilaca
na elu neuspelih ili fiktivnih drava (failed or judicial states) ili poveanju broja,
uslovno reeno, manjih sukoba u pokuaju primene naela o pravu naroda na
samoopredeljenje. Ujedinjenje Nemake 1990. godine i primena pomenutog naela na
miran nain svakako daju odreeno ohrabrenje.56 Taj primer pokazuje da su spremnost
aktera na mirno reavanje sporova i saglasnost zainteresovanih subjekata neophodni za
dugorono reavanje ozbiljnih meunarodnih izazova. Osim toga, (novi) izazovi
zahtevaju i (pre)ispitivanje odnosa naela meunarodnog prava na kojima poiva
meunarodna zajednica. U suprotnom, istorija e nas stii kad se najmanje budemo
nadali.
55
56
27
Literatura
Higgins, R., Problems and Process International Law and How We Use It, 1995.;
Andrassy, J., Bakoti, B., Vukas, B., Meunarodno pravo, kolska knjiga, 1998.
Avramov, S., Krea, M., Meunarodno javno pravo, Beograd, 2001, str.73.
McCorquodale, R., The Individual and the International Legal System, u Evans,
M.D., ed., International Law, 2003.
Reparations for Injuries Suffered in the Service of the United Nations Case,
Advisory
Opinion,
I.C.J.
Reports
1949,
str.
174,
http://www.icj-
cij.org/docket/files/4/1835.pdf
Cassese, A., International Law, 2nd edition, Oxford University Press, 2005.
28
Harris, D.J., Cases and Materials on International Law, 6th ed., 2004.
29
30
Dr Dejan Milenkovi
Autor je docent na predmetu Javna uprava, Fakultet politikih nauka, Univerzitet u Beogradu.
31
Kljune rei: pravna drava, vladavina prava, socijalna drava, drava blagostanja,
Berlinski zid, gvozdene zavesa, reforma drave, javna uprava, javna sluba, Evropski
upravni prostor, standardi, legalitet, legitimitet, sistem ljudske saradnje.
Uvod
Berlinski zid ima znaajno simboliko znaenje. Za vreme komunistikih reima,
Berlinski zid je bio sinonim dravne represije. Pad Berlinskog zida u sadanjem vremenu,
20 godina kasnije, predstavlja sinonim za ujedinjenje Evrope, raskid sa totalitarnom
prolou i preobraaj javnog prava u zemljama Centralne i Istone Evrope.
Zapadne zemlje puna dva veka su u kontinuetetu radile na izgradnji drave i
uprave, to je podrazumevalo i proces reforme javnog prava. Izlazei iz nedemokratskog
komunistikog reima, poev od pada Berlinskog zida, zemlje Centralne i Istone Evrope
su u procesu tranzicije, ve imale izgraen put kojim su prole zemalje zapadne
demokratije. Pad Berlinskog zida oznaio je raskid sa totalitarnom dravom u ovim
zemljama u kojima je ona, u kontekstu klasne sutine drave i prava bila iskljuivo
aparat sa monopolom fizike sile i prinude. Usvajajui savremene zapadne koncepte
javnog prava, zemljama Centralne i Istone Evrope je, i pored svih potekoa u kojima su
se nalazile u periodu tranzicije, bilo potrebno petnaestak godina da postignu ovaj
demokratski preobraaj.
Ovaj preobraaj u uskoj je vezi konceptima pravne drave ranijem i
dominatnom u 19. i prvoj polovini 20.veka, i savremenim, koji se praktino razvio posle
Drugog svetskog rata
Prvobitna koncepcija bila je zasnovana na shvatanju drave kao aparata sa
monopolom fizike sile i prinude u drutvu, i stavu da je svaki postupak vlasti opravdan
ukoliko je u skladu sa zakonom (legalan). Prema ovom shvatanju, funkcije drave
razlikuju se od ostalih aktivnosti zato to je njihovo vrenje podvrgnuto iskljuivo
reimu prinudnih (kongentnih) pravnih normi, koje stvaraju odnos neravnopravnosti
izmeu subjekata koji uestvuju u pravnim odnosima. Pravni odnosi kao takvi se
stvaraju, menjaju i gase vrenjem dravne vlasti i prinude, a sam odnos neravnopravnosti
32
ima sa cilj da se osigura ostvarivanje optih interesa koje drava putem vrenja vlasti
treba da realizuje na osnovu svoje nadmone pozicije u kontaktu sa graanima.57
Savremeni koncept pravne drave, koji je nastao posle Drugog svetskog rata i
koji u izvesnoj meri konvalidira sa konceptom drave blagostanja (Welfare State),
odnosno drave koja se stara o dobrobiti svojih graana, optem drutvenom i kulturnom
napretku, razvoju proizvodnje i usluga i drutvenom blagostanju uopte, temelji se na
konceptu ljudskih prava i na stavu da nije dovoljno da postupak vlasti bude legalan, ve
i legitiman, odnosno drutveno opravdan.58
Izraz preobraaj javnog prava je naziv uvenog dela francuskog teoretiara
Leona Digija iz 1913. godine, koji je prvi izneo teoriju o dravi i njenoj upravi kao
javnoj slubi na kome je Digi i zasnivao ovaj preobraaj. Digi je, naime, zastupao
stanovite da se osnovni zadatak drave ve poetkom 20. veka promenio, te da, umesto
vrenja vlasti, drava ima zadatak da vri javne slube. Prema Digijevom miljenju koje
je kasnije posluilo kao osnov unapreenog koncepta pravne drave, drava nije vie
suverena vlast koja zapoveda ona je grupa pojedinaca koja raspolae silom i koji su
duni ovu silu upotrebiti radi stvaranja i upravljanja javnim slubama. Pojam javne
slube postaje osnovni pojam savremenog javnog prava.59 Pri vrenju tih slubi, .
postoji dravna intervencija, koja treba da bude potinjena pravu, regulisana i podreena
jednom sistemu javnog prava. Taj sistem se ne moe vie zasnivati na pojmu suverenosti,
poto se primenjuje na akte u kojima se ne vidi nikakav trag vlasti i zapovedanja.
Tako za Digija, drava, a posredno i uprava, postaje skup javnih slubi. Jer,
...osnova javnog prava nije vie pravo zapovedanja, ve pravilo o ureenju i upravljanju
javnim slubama. Kada drava daje nastavu, deli pomo siromanima, kad obezbeuje
saobraaj ljudi i stvari, u svim tim radnjama drave nema ni traga vrenja kakvog prava
zapovedanja. Ako je drava po samoj svojoj definiciji i prirodi zajednica koja zapoveda,
ona treba da to uvek bude. I zato ako ona ma i u jednoj od svih delatnosti nije suverena,
to je zato to ona to nikada nije. Pri vrenju svih slubi postoji dravna interevencija, koja
treba da bude potinjena pravu, regulisana i podreena jednom sistemu javnog prava. Taj
57
Uporedi: Stevan Lili, Upravno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1998, str. 25.
Uporedi: Don Rols, Teorija pravde, Beograd-Podgorica, 1998; Danilo Basta, Diter Miler, Pravna
drava poreklo i budunost jedne ideje, Beograd, 1991. i dr.
59
Leon Digi, Preobraaj javnog prava (1913), Beograd, 1929, str. XIX-XX.
58
33
Uporedi: Leon Digi, Preobraaj javnog prava (1913), Beograd, 1929, str. 32-33.
Uporedi: Stevan Lili, Biljana Kovaevi-Vuo, Dejan Milenkovi, Ombudsman meunarodni
dokumenti, uporedno pravo i praksa, Komitet pravnika za ljudska prava, Beograd, 2002.
34
uloga uprave, odnosno drave u tome da svojim aktivnostima ostvari opte blagostanje
drutva (welfare). Drugim reima, opte ciljeve drutva drava realizuje ostvarivanjem
optih, odnosno javnih interesa (bono publico) kao onih interesa koji stoje iznad
pojedinanih (linih ili grupnih).
Meutim, prvobitni koncept pravne drave, stavljen u koncept tzv. klasne
sutine drave i prava u punoj meri je doao do izraaja u Sovjetskom Savezu krajem
tridesetih godina 20. veka, a veliki zamah dobija tokom etrdesetih i pedesetih godina
prolog veka, jer se pod sovjetskom hegemonijom i uvoenjem komunistikog poretka
ovaj koncept proirio i na druge zemlje Centralne i Istone Evrope odnosno tzv. zemlje
iza gvozdene zavese.
Tako je funkcionalni koncept drave i njene uprave kao aparata vlasti, nazvan
modelom dravne uprave, postao sutinsko obeleije totalitarnih i nedemokratskih
reima u zemljama Centralne i Istone Evrope. U njima se vrenje uprave svodilo, kako
su to isticali i sovjetski autori naprikupljanje poreza, politiku represiju (progonstva,
izgnanstva, hapenja), upravljenje vojskom i organizaciju pijunae i kontrapijunae,
zatitu drutvenog poretka i dravne bezbednosti i sl.62
Dok se u komunistikim dravama sovjetskog tipa opti ciljevi drutva prvenstveno
bili realizovani autoritativnim putem i vrenjem vlasti (npr. kako je to tvrdio sovjetski
autor A.I. Denisov) kroz odnos nadreenosti drave u odnosu na njene graane, dotle se u
socijalnim dravama javni interes prvenstveno realizovao neautoritativnim putem i
obavljanjem javnih slubi (npr. kako je to tvrdio Leon Digi).63
Gvozdena zavesa i Berlinski zid kao simboli totalitarizma
Gvozdena zavesa je izraz koji je meu prvima upotrebio Vinston eril mislei
na granicu koja je simbolino, ideoloki i fiziki podelila Evropu na dva odvojena dela od
kraja Drugog svetskog rata 1945. godine do kraja Hladnog rata, odnosno pada
Berlinskog zida 1989. godine. Berlinski zid je upravo bio fiziki simbol ove podele, ali i
62
35
totalitarnog komunistikog reima per se. Sama podela bila je i jasna distinkcija izmeu:
1) demokratije i totalitarizma; 2) dva koncepta pravne drave jednog zasnovanog na
dravi kao aparatu vlasti i prinude, i drugog zasnovanog na shvatanju drave (i uprave)
kao sloenog regulatora drutvenih procesa kao i; 3) dva koncepta privrede planske i
trine.
Izgradnja Berlinskog zida zapoeta je 13. avugsta 1961. godine izgradnjom iane
ograde. Sam betonski zid izgraen je u periodu od 1965. do 1975. godine. Podsticaj za
graenje Berlinskog zida je doao od tadanjeg istononemakog lidera Valtere Ulbrihta,
koji je odobrio tadanji sovjetski predsednik Nikita Hruov.
Iako je Istona Nemaka bila najbogatija i najnaprednija drava Istonog bloka,
mnogi njeni stanovnici su eleli na Zapad zbog politikih sloboda i prava oveka i
graanina i ekonomskog prosperiteta, koji je garantovao zapadni sistem trine privrede
i demokratije. Veliki broj graana Istone Nemake emigrirao je od kraja Drugog
svetskog rata do 1961. godine upravo preko Zapadnog Berlina u Zapadnu Nemaku, to
je bio i jedan od kljunih razloga za izgradnju Zida.
U periodu od 1961. do njegovog pada 1989. godine, preko 200 graana
Istonog Berlina je ubijeno u pokuaju da se bekstvom preko Zida nau na Zapadu.
36
je
preobraaj javnog prava u zemljama Centralne i Istone Evrope takoe jedna od veoma
znaajnih posledica pada Berlinskog zida.
37
38
Uporedi: Frensis Fukojama, Graenje drave, Filip Vinji, Beograd, 2005, str. 13-24.
Uporedi: Sneana orevi, Renesansa lokalne vlasti, Fakultet politikih nauka Univerziteta u
Beogradu, igoja tampa, Beograd, 2002, str. 12-13.
39
66
Uporedi: Nikola Stjepanovi, Upravno pravo, opti deo, Beograd, 1978, str. 18.
Uporedi: Ivo Krbek, Upravno pravo FNRJ I, Zagreb, 1960. str. 10.
68
Uporedi: Slavoljub Popovi, Neka pitanja u vezi sa razvojem savremene uprave, Arhiv za pravne i
drutvene nauke, Beograd, br. 1, 1981, str. 23.
69
Uporedi: Zoran Tomi, Upravno pravo, Upravna kontrola uprave, Beograd, 1989, str. 16.
67
40
Uporedi: Dejan Milenkovi, Upravna delatnost i pravo javnih slubi (magistarski rad), Pravni fakultet u
Beogradu, Beograd, 1998. str. 14.
71
Uporedi: S. Lili, P. Kuni, P. Dimitrijevi, M. Markovi, Upravno pravo, Savremena administracija,
Beograd, 2004, str. 16-18.
41
Uporedi: Ljubomir Sekuli, Upravno pravo, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2004, str. 6.
42
zahteva, kao i vladino (upravno) meanje u proces odluivanja u njima. Uporite u ovoj
reformi Margaret Taer nije pronala u dotadanjoj birokratizovanoj, amaterskoj i
aristokratskoj upravnoj vrhuki koja i nije bila spremna da se menja, ve u javnim
(upravnim) slubenicima srednjeg sloja koji su cenili trgovinu, kompetitivni kapitalizam,
samoinicijativu, i koji su i u samu upravu zatim uneli menaderski pristup.
Slini procesi reforme tokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka zapoeti
su i sprovedeni u Australiji i Novom Zelandu. Razliite istrage koje su voene protiv
australijske dravne birokratije doveli su Australiju do zakljuka jo krajem ezdesetih
godina da se dravna organizacija i dravni biznis moraju voditi na profesionalni nain.
Dravni sektor morao je vie vrednovati investirane drutvene izvore, a porast ukupnih
trokova vlade morao se zaustaviti. Takoe, morala se staviti taka na snishodljiv stav
birokratskih elita, koji je stvorio hijerarhijsku autokratiju, tanije upravu bez zdravog
razuma koju je pratilo ravnoduno obavljanje dunosti, sebini interesi, neefikasnost i
nekompetenost. To se moglo promeniti samo uvoenjem jake doze menaerstva,
odnosno usvajanjem od strane drave i javnog sektora teorija i praksi koje je razvila
privatna industrija. Reforma je najpre zapoela u australijskoj saveznoj dravi Viktorija, a
kao uspeli eksperiment zatim se proirila i na celu zemlju. Promena i transformacija drave i
uprave manifestovala se poetkom osamdesetih godina 20. veka kroz floskulu voditi
dravu kao biznis. Ona je dovela do zapoljavanja biznis savetnika i eksperata
multinacionalnih korporacija za oblast metoda poslovanja i raunovodstva u javnu upravu sa
ciljem istraivanja i realizovanja planova i strategija menamenta u dravi i upravi.
Najbolji primer za to je Novi Zeland, koji je do osamdesetih godina 20. veka
stvorio jednu od najjaih socijalnih drava na svetu, ali je bio na jasnom putu ka krizi
zbog sve veeg unutranjeg duga i platnog deficita. Koncept socijalne drave bio je pred
kolapsom. Vlada Novog Zelanda uinila je veliki broj nepopularnih mera. Na primer,
smanjila je dravni intervencionizam, privatizovala dravna preduzea, suzila delokrug
dravnih aktivnosti, ukinula veliki broj dravnih organa i agencija i smanjila
administraciju, ali je ojaala kapacitete preostalih dravnih institucija koristei se, izmeu
ostalog, i metodom novog javnog menadmenta. Vremenom, mali broj preostalih
dravnih instutucija postao je moan to je doprinelo razvoju jake drave, ali ne u
smislu koncepta drave kao vlasti, ve u smislu izgradnje jakih, efikasnih i kvalitetnih
43
dravnih institucija. One su, kroz smanjeni opseg dravne intervencije u mnogobrojnim i
razliitim oblastima drutva i kroz sueni opseg dravnih funkcija, imale sposobnost da
formuliu i sprovode politiku; da utiu na donoenje zakona koji su neophodni za
sprovoenje takve politike; uspeno upravljaju uz pomo minimuma birokratije;
kontroliu ucenjivanje, korupciju i podmiivanje; odre visok nivo javnosti rada i
odgovornosti i, ono najbitnije, da primenjuju zakone.73 Novi Zeland je zaao daleko
dublje u menaerstvo nego druge zemlje, jer je Vlada shvatila da nije morala da prua robu
i usluge graanima ako je mogla da garantuje da usluge budu pruene pravino, to je
doprinelo brzoj i efikasnoj reformi javne slube. Drava (uprava) postaje (ostaje) samo
koordinator javnih politika koji obezbeuje pravinost u obezbeivanju usluga graanima,
a prestaje biti i njen neprikosnoveni neposredni izvrilac.74
Tako su vremenom nastali i razliiti strateki pravci reforme javne uprave u
razvijenim zemljama Zapada. Ovi strateki pravci su kasnije posluili kao osnov
preobraaja javnog prava u nekadanjim zemljama iza gvozdene zavese nakon pada
Berlinskog zida. S druge strane, jaanje procesa evropskih integracija kroz nekadanju
Evropsku zajednicu, a sadanju Evropsku uniju, dovelo je do nastanka i osnovnih principa
evropskog upravnog prostora. Da bi zemlje Centralne i Istone Evrope postale punopravne
lanice Unije, bilo je neophodno da kroz preobraaj javnog prava ove standarde i ispune.
Evropski upravni prostor i osnovna naela javnog prava Evropske unije
Evropska unija, kao zajednica zasnovana na pravu, mogla bi se preciznije nazvati i
zajednicom utemeljenom na upravnom pravu (as a community based on administrative law). Od
osnivanja Evropske zajednice, odnosno Evropske unije, pa do danas, ona nije nita drugo nego
zajednica upravnog prava. U poetku nevoljno i pod pritiskom uporednog prava, ono je kroz
Uniju izalo iz omotaa nacionalne izolacije, ime je i prevazilo nekadanje uske vidike i
otvorilo sebi znaajne perspektive budueg razvoja.75
73
Uporedi: Frensis Fukojama, Graenje drave, Filip Vinji, Beograd, 2005, str. 20-25.
Uporedi: Gerald E. Caiden, Administrative Reform Comes of Age, Berlin, New York, 1991, p. 198-233.
Navedeno prema: Milan Markovi, Pravna pitanja reorganizacije uprave u Srbiji i Crnoj Gori
(doktorska disertacija), Pravni fakultet u Beogradu, 1998, str. 56-62; Frensis Fukojama, Graenje
drave, Filip Vinji, Beograd, 2005, str. 21-25
75
Uporedi: Jurgen Scwarze, European administrative Law, Office for Official Publications of the European
Communities, Sweet and Maxwell, London, 1992, p. 3-4.
74
44
Pad Berlinskog zida znaajno je ubrzao nastanak ujedinjene Evrope. Evropska unija je
bila taj subjekat koji je trebao da odredi dalje strateke pravce svog irenja, ali i principe i zahteve
koje je trebalo da ispune zemlje Centralne i Istone Evrope u procesu stabilizacije i pridruivanja.
Jedan od kljunih zahteva odnosio se na reformu javnog prava u ovim zemljama, to je
podrazumevalo i temeljnu reformu javne uprave u njima.
Uspostavljanjem jedinstvenog evropskog trita u nekadanjoj Evropskoj zajednici
promenio se i karakter upravnih delatnosti u zemljama koje su je inile.
Nacionalne
administracije postale su, izmeu ostalog, i znaajan inilac podsticanja i razvoja ekonomije i
zatite ljudskih prava, to je u znaajnoj meri bila i posledica procesa graenja drave. Danas
dobro javno upravljanje (good governance), privredni razvoj i socijalna kohezija spadaju
meu osnovne komponente demokratskog razvoja savremene Evrope i njenog upravnog
prostora.76
socijalne drave koja obezbeuje zatitu prava graana, mir i poredak, socijalnu i politiku
stabilnost drutva.77
Primarni i sekundarni izvori prava Evropske unije predstavljaju kombinaciju i meavinu
kontinentalnog i precendentnog prava, a njegove specifinosti i finese posebno dolaze od izraaja
u praksi Evropskog suda pravde, koji je i glavi izvor upravnog prava Evropske unije.
Kako Evropska unija nema svoju vojsku ni policiju, niti poseduje direktna sredstva za
sprovoenje svojih ovlaenja, ona se mora u velikoj meri oslanjati na drave lanice. Zato je i
centralna sudska vlast oliena u Evropskom sudu pravde bitna za integracione procese, jer on
obezbeuje potovanje takvih pravila u tumaenju i primeni izvora prava Unije. U presudama
Evropskog suda pravde koje potuju drave lanice vremenom se iskristalisao stav o suprematiji
primarnih izvora prava Unije u odnosu na nacionalno zakonodavstvo. To znai da je
komunitarno pravo integralna komponenta pravnih sistema drava lanica koje su njihovi sudovi
obavezni da primenjuju.78
Evropski sud pravde definisao je u svojim presudama i vei broj principa upravnopravne
prirode, pozivajui se na opta pravna naela zajednika dravama lanicama koje one moraju
uvaiti unutar svog pravnog poretka kada primenju pravo Evropske unije. Primenjujui metod
uporeivanja pojedinih nacionalnih prava, Sud je utvrdio znatan broj optih principa upravnog
76
77
78
Uporedi: Dragoljub Kavran, Evropski upravni prostor, reforma i obrazovanje dravne uprave, Pravni
ivot, br. 9, 2004, str. 1059.
Dragoljub Kavran, Zorica Vukainovi, Evropski upravni prostor i reforma javne uprave, Nauka,
bezbednost, policija, br. 2-3, 2004, str. 11.
Stevan Lili, Sudske odluke i stvaranje prava, Podela vlasti i nezavisno sudstvo, Komitet pravnika za
ljudska prava, Beograd, 2002, str. 39-47; Ljubomir Sekuli, Osnovni upravnog prava, Univerzitet Crne
Gore, Podgorica, 2004., str. 26.
45
Uporedi: Ljubomir Sekuli, Osnovni upravnog prava, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2004., str. 2627.
Uporedi: Aleksandra Rabrenovi, Naela kvalitetne uprave u pravu Evropske unije, Javna uprava,
Savet za dravnu upravu, br. 1. 2002, str. 160-161.
46
na delotvoran nain omoguio uvid u rad i postupanje organa javnih vlasti. Princip otvorenosti
i transparentnosti izraava se kao obaveza organa da informiu graane o njihovim pravima i
obavezama, upoznaju ih sa svojom organizacionom strukturom, poslovima koje obavljaju,
meusobnim odnosima sa drugim organima, korienju budetskih sredstava, i omoguava
graanima da se upoznaju sa svim detaljima postupaka koji se pred takvim organima vode.81
Princip odgovornosti podrazumeva da svaki organ uprave mora biti odgovoran za svoje
postupanje drugim upravnim, zakonodavnim ili sudskim organima. Ovaj princip se pod razvojem
uporednog prava sve vie iri i poinje da obuhvata i spoljnu kontrolu uprave od strane
nezavisnih i samostalnih tela, kao to su Ombudsman, Poverenik za informacije, Odbor za
reavanje sukoba interesa, revizorska institucija i dr. Ako se vratimo i na definiciju slobode
pristupa informacijama, dolazimo do zakljuka da kontrolu u odreenoj formi vre i sami
graani. Znai, naini sprovoenja kontrole mogu biti sudska kontrola uprave, upravna kontrola
uprave, kontrola od strane inspekcijskih organa, kontrola koju vri javni tuilac, nezavisna tela
poput ombudsmana i slinih, odbori skuptine, javni mediji, graani. Utvrivanjem jasnih
procedura kojima se efikasno obavljaju poslovi i obezbeuje potovanje pravila postupka, kao i
korienje javnih ovlaenja u skladu sa zakonom, ine osnovu svakog vida kontrole i obezbeuju
princip odgovornosti uprave.82
Principi efikasnosti i efektivnosti su tipini principi menamenta. Principom efikasnosti
se ostvaruje ravnotea izmeu uloenih sredstava i ostvarenih rezultata, dok se princip
efektivnosti odnosi na uspeno ostvarivanje ciljeva uprave u reavanju problema od javnog
interesa, i uglavnom je vezan za analizu i evaluaciju upravnih politika.83
Svi navedeni principi odraz su komunitarnog prava, uporednog prava zemalja lanica, ali
i rezultat strategija i tranzicije upravnih sistema, i to ne samo u lanicama Unije, ve i u
mnogim drugim dravama sveta. Ipak, za zemlje u tranziciji na tlu Evrope oni su bili od posebnog
znaaja, jer je do prijema u lanstvo Evropske unije, pre svega onih zemalja koje su nekada bile
iza Gvozdene zavese, moglo doi tek nakon reforme javnog prava, jer drave Centralne i
Istone Evrope nisu ni imale u godinama nakon pada Berlinskog zida kapacitete da odgovore
savremenim zahtevima Unije.84 Tako je moderna uprava ili preobraaj javnog prava postao
81
82
83
84
Uporedi: Dragoljub Kavran, Zorica Vukainovi, Evropski upravni prostor i reforma javne uprave,
Nauka, bezbednost, policija, br. 2-3, 2004, str. 22.
Uporedi: Dragoljub Kavran, Zorica Vukainovi, Evropski upravni prostor i reforma javne uprave,
Nauka, bezbednost, policija, br. 2-3, 2004, str. 23.
Uporedi: Bjon Tore Karlson, Oblici kontrole (auditinga) u modernoj javnoj upravi, Javna uprava, Savet
za dravnu upravu, br. 1. 2002, str. 90-91; Dragoljub Kavran, Zorica Vukainovi, Evropski upravni
prostor i reforma javne uprave, Nauka, bezbednost, policija, br. 2-3, 2004, str. 23.
Uporedi: Aleksandra Rabrenovi, Ka novoj evropskoj upravi, Pravni ivot, 10/98, str. 227.
47
vremenom i uslov za lanstvo u Uniji kako nekadanjih zemalja iza gvozdene zavese, tako i
svih drugih na tlu Evrope koji plendiraju na lanstvo u Uniji.
Proces evropskih integracija zemalja Centralne i Istone Evrope imao je za potrebu
harmonizaciju razliitih oblasti prava u ovim zemljama. Harmonizacija javnog prava uvek je bila
sloena. Koncept evropskog upravnog prostora, koji je nastao i razvija se ve tridesetak godina,
kao skup minimalnih zajednikih principa i standarda kojima se odreuje organizacija,
delatnost i funkcionisanje organa uprave podrazumevao je, nakon pada Berlinskog zida, i
znaajne promene i reformu javnog prava u procesu pribliavanja zemalja Centralne i Istone
Evrope nekadanjoj Evropskoj zajednici, a od ratifikacije Mastrihtskog sporazuma 1993. godine
Evropskoj uniji.
Kako u evropskim dravama postoje razliiti naini organizovanja drava, tako je i
pitanje harmonizacije dravih uprava bilo specifino. Danas se proces harmonizacije uprava na
tlu Evrope prvenstveno posmatra kroz prizmu ve pomenutih optih principa bez obzira na to da
li je re o ustavnoj monarhiji sa administracijom na dva nivoa kao to je to sluaj u Danskoj, ili
centralizovanoj unitarnoj dravi bez regiona u Irskoj, cenralizovanoj dekoncentrisanoj dravi u
Francuskoj, unitarnoj dravi proetom autonomijom nacionalnosti i regiona u paniji ili
federalnom dravom sa visokom autonomijom lanica u Nemakoj. Snana interakcija izmeu
prava Evropske unije i nacionalnih uprava zemalja lanica dovela je do promena u nacionalnim
upravnim sistemima i podstakla je proces njihove harmonizacije. Jer, za Uniju nije od znaaja
nain organizovanja nacionalnih administrativnih sistema, ve je bitna efikasna primena
odredaba komunitarnog prava, odnosno prava Evropske unije.85
Pad Berlinskog zida i preobraaj javnog prava u zemaljama Centralne i Istone Evrope
Pad Berlinksog zida podrazumevao je da preobraaj javnog prava bude praen
propau planske i prelaska na trinu privredu u zemalja Centralne i Istone Evrope. To je
podrazumevalo i svojevrsnu studiju izvodljivosti, odnosno primenu efikasnih strategija reforme
drave i uprave koja se prethodno ve desila u zemljama zapadne demokratije.
U cilju dostizanja standarda javnog prava koji se u zapadnim zemljama iskristalisao
izmeu ostalog i kroz standarde evropskog upravnog prostora, mnoge nekadanje zemlje iza
gvozdene zavese su u prvoj fazi tranzicije poetkom 90-tih godina 20. veka pribegle tzv.
kompenzativno-participativnoj strategiji reformi, usmerenoj na decentralizaciju i proirenje
85
Uporedi: Dragoljub Kavran, Zorica Vukainovi, Evropski upravni prostor i reforma javne uprave,
Nauka, bezbednost, policija, br. 2-3, 2004, str. 13.
48
86
87
Uporedi: Elementi strategije upravne reforme u Srbiji, Savet za dravnu upravu, Beograd, novembar
2002, str. 13-14.
Uporedi: Elementi strategije upravne reforme u Srbiji, Savet za dravnu upravu, Beograd, novembar
2002, str. 14-15.
49
Uporedi: Elementi strategije upravne reforme u Srbiji, Savet za dravnu upravu, Beograd, novembar
2002, str. 15.
89
Uporedi: Elementi strategije upravne reforme u Srbiji, Savet za dravnu upravu, Beograd, novembar
2002, str. 11.
90
Uporedi: The Copenhagen Criteria, Agenda 2000, for stronger and wider Union. Document drawn up on
the basis of COM (97) 2000. European Commission.
50
91
92
Uporedi: Dragoljub Kavran, Zorica Vukainovi, Evropski upravni prostor i reforma javne uprave,
Nauka, bezbednost, policija, br. 2-3, 2004, str. 14-15.
Uporedi: Aleksandra Rabrenovi, Izgradnja moderne javne uprave kao uslov za ulazak u EU, Pravni
ivot, br. 9/2003, str. 1087-1098.
51
Literatura
Bjon Tore Karlson, Oblici kontrole (auditinga) u modernoj javnoj upravi, Javna
uprava, Savet za dravnu upravu, br. 1. 2002.
Danilo Basta, Diter Miler, Pravna drava poreklo i budunost jedne ideje,
Beograd, 1991.
Gerald E. Caiden, Administrative Reform Comes of Age, Berlin, New York, 1991.
52
Stevan Lili, Sudske odluke i stvaranje prava, Podela vlasti i nezavisno sudstvo,
Komitet pravnika za ljudska prava, Beograd, 2002.
The Copenhagen Criteria, Agenda 2000, for stronger and wider Union.
Document drawn up on the basis of COM (97) 2000. European Commission.
53
Zoran Tomi, Upravno pravo, Upravna kontrola uprave, Beograd, 1989, str. 16.
Abstract
The "Transformation of Public Law" is a theoretical view and a practical concept
of the creation and building of a state which emerged and evolved during the 20th
century and which, among other things, implied significant reform processes related to
public administration. In Western democracy countries, such reforms started right after
World War II, and they led to the rejection of the original concept of the rule of law and
of the state administration as a tool of the "authority." However, the original concept,
placed within the context of the so-called "class nature of the state and law" reached its
full expression in the Soviet Union in the late 1930's, gaining further momentum in the
1940's and 1950's, because, due to Soviet hegemony and the introduction of the
Communist order, it spread to other countries behind the "iron curtain". The fall of the
Berlin Wall was a watershed for all the countries of Central and Eastern Europe and
subsequently it led, inter alia, to the "transformation of public law" in them. The
beginning of the "transformation" process in these countries, was a direct consequence of
the fall of the Berlin Wall. Thus, unlike in the previous period, when the Berlin Wall
represented a symbol totalitarianism, evil and dictatorship, the "fall" of the Berlin Wall
has become, in recent times, the symbol of European unification, but also a token of
"building a modern state of law" and of the "transformation of public law" in Central and
Eastern Europe. The success attained by these countries through the "transformation of
public law" during the "transition" period, led them progressively to full membership in
the European Union.
Keywords: state of law, rule of law, social state, welfare state, the Berlin Wall, "Iron
Curtain", reform of the state, public administration, public service, the European
administrative space, standards, legality, legitimacy, system of human cooperation.
54
Dr Rade Veljanovski93
93
Autor je docent na Fakultetu politikih nauka u Beogradu i nastavnik na predmetima: Medijski sistem
Srbije, Radio novinarstvo, Ureivanje radija i dokumentarne forme.
55
Takve sumorne krhotine mogu se videti na mnogim mestima po Berlinu kao ostaci
eljusti nemani Hladnog rata kojoj je graanski duh polomio zube.
U globalnim razmerama svega to ini svet savremenim, u sveoptoj kauzalnosti
isprepletanosti i zapretenosti, ne uoava se u dovoljnoj meri jedan zanimljiv istorijski
paradoks - da je medijski atak na Berlinski zid poelo mnogo pre njegovog pada i veoma
daleko od samog zida. Ni medijski, ni ostali istraivai nisu povezivali injenicu da je
ameriki predsenik Riard Nikson posle afere Votergejt, avgusta 1974. godine, morao da
podnese ostavku, pre svega kao rtva sopstvene, i ne samo sopstvene, opsednutosti
neophodnou da vlast bude sposobna za globalnu konfrontaciju sa komunizmom, sa
zidom u Berlinu, kao simbolom Hladnog rata. Afera Votergejt je bila izraz jaanja moi
izvrene vlasti u odnosu na zakonodavnu, to je bilo tendencija koja je kontinuirano
trajala od poetka Hladnog rata. Bela kua je, pravdajui se nacionalnom bezbednou,
preuzimala sve vie ingerencija, pa i odluivanje o pitanjima rata i mira.94 Otkrivajui
naredbu predsednika drave da se neovlaeno upadne u zgradu protivnike politike
stranke i u njoj postave prisluni ureaji, novinari Vaington posta su, i nesvesni toga,
udarili u hladnoratovski zid, vratili ugled medija u SAD na nivo etvrte sile i ispisali
zanimljive stranice medijskog obrauna sa hladnoratovskom tiranijom.
Istoriari belee da je Berlinski zid podignut 1961. godine kao reakcija tadanje
Istone Nemae, odnosno Nemake demokratske republike, na sve vei broj izbeglica iz
Istonog Berlina u Zapadni. I pre i posle toga, podela Nemake imala je velikog odraza
na njen medijski sistem, a talas te podele irio se na Istok i na Zapad stvarajui dva
razliita, meusobno suprotstavljena medijska sistema na tlu Evrope, utiui u odreenoj
meri i na medijske situacije u ostalim delovima sveta.
U Nemakoj je, posle Drugog svetskog rata, dolo do obnove medija i medijskih
sistema uz jaka seanja na period faizma i nacistike propagande. U zapadnom delu, koji
je bio pod kontrolom SAD, Velike Britanije i Francuske, osnovna reakcija na upravo
minula vremena bilo je opredeljenjenje da se ne obnavlja centralizovani medijski sistem,
pogotovo kada su u pitanju elektronski mediji. Zakonska regulacija i stvaranje mrea
radija i televizije sputeni su na nivo pokrajina, odnosno landova. Zapadnonemaki
model medijskog sistema izgraivan je u ostalim aspektima po principima medijskog
94
56
sistema tipa javna sluba, jer su radio i televizijske kue bile zasnovane na iskustvu
britanskog javnog servisa. Osnovano je devet javnih radio televizija, to ne odgovara
broju pokrajina, tako da su neke od ovih medijskih kua pokrivale neto ira podruja.
tampa je bila privatna, uz mogunost slobodne inicijative, kao i u ostalom delu Zapadne
Evrope.
U Istonoj Nemakoj, koja je bila pod patronatom Sovjetskog saveza, medijski
sistem je konstituisan po optem obrascu zemalja istonog bloka. Svi mediji su bili
dravni i radili su pod jakim ideolokim uticajem Jedinstvene socijalistike partije,
nastale ujedinjavanjem Komunstike partije i Socijalistike stranke.
Tako je u klasifikaciji medijskih sistema, prema Miroljubu Radojkoviu, pored
amerikog komercijalnog tipa i evropskog tipa javne slube, nastao dravno-partijski
medijski sistem, dominantan u svim socijalistikim zemljama, sem u nekadanjoj
Jugoslaviji u kojoj je postojao samoupravno-socijalistiki tip (Radojkovi, M. 1984:130).
U Zapadnoj, odnosno Saveznoj Republici Nemakoj dogaale su se promene.
Otpor centralizaciji medija je poputao, pa je devet javnih radio televizija 1950. godine
osnovalo nacionalni televizijski kanal ARD koji je programom pokrivao celu zemlju.
Jedanaest godina kasnije, 1961. vlade saveznih drava osnovale su TV kanal ZDF, a kroz
izvesno vreme ARD je pokrenuo jo jedan savezni TV kanal, tako da su ustanovljena tri
savezna televizijska programa kao javne televizije. Ove medijske kue i ostali mediji,
radili su u duhu liberalne demokratije zapadnog tipa i postajale deo evropskog
informativnog prostora. Ne samo medijska, ve i pratea industrija razvijali su se u
Saveznoj Republici Nemakoj do nesluenih granica. Nemake firme intenzivno su radile
na razvolu televizijske tehnologije, tako da je pod rukovodstvom dr. Valtera Bruha
(Walter Bruch), poetkom ezdesetih godina prolog veka Telefunken razvio
televizijski
sistem
PAL
(Phase
on
Alternate
Line),
koji
je
ubrzo
postao
vladajuu
partiju
njene
odluke.
Neto
57
meki
socijalizam
58
medija Gocini belei da 1989. godine u Rusiji nastaju prve nezavisne novinske agencije,
koje partija tolerie - Interfaks i Postfaktum. Ve idue godine, tvorac Perestrojke
Mihail Gorbaov predlae novi zakon o tampi (koji obuhvata i radio i televiziju) i koji
proklamuje ukidanje cenzure i vraa slobodu za otvaranje novina bez neophodne
saglasnosti vlasti (Gocini,. 2001:402). Usvajanjem ovog zakona nagovetavaju se
krupne promene u medijskim sistemima kako Rusije, tako i ostalih zemalja Istone
Evrope. Srozavanje ugleda nekada najmonijeg informativnog dnevnika Pravda, koje
rezultira smanjivanjem tiraa za deset miliona primeraka i pojavom potpuno novih
izdanaka periodine tampe iji ukupni tirai dostiu 36 miliona primeraka, nesumnjivi
su dokazi preloma koji se dogodio. Drugo je pitanje kojim su pravcem dalje ili putevi
promena i da li je emancipatorska energija sagorela na veliini sopstevnog zadatka i
veliini zemlje.
Talas promena u medijskim sistemima bivih socijalistikih zemalja, iniciran
padom Berlinskog zida, odnosno uruavanjem socijalizma, bio je sveobuhvatan i irok,
otprilike, kao i onaj kada se, posle Drugog svetskog rata sve razdelilo gvozdenom
zavesom. Ali ovaj noviji proces nije tek vraanje u preanje stanje i reteriranje u
odnosu na istorijsku greku. Mnogo se toga u meuvremenu dogodilo u Zapadnoj Evropi
i ostalim delovina sveta, gde je takoe malo toga bilo isto kao onda kada je do podele
dolo. Nekadanji zatvoreni medijski sistemi, koji su komunicirali samo meu sobom i
stvarali odnos samodovoljnosti i iskljuivanja drugih, odjednom su se otvorili za sve
tekovine demokratskog sveta, esto bez dovoljno oseaja da za to nisu dovoljno spremni.
S druge strane razvijene zemlje, sa drutvenim i medijskim sistemima zrele demokratije,
inicirale su, pogotovo u Evropi, itav niz pravila, koja su, izmeu redova ciljala na
menjanje stanja u novodemokratizovanim sistemima, ali nova normativa i elementi
regulatornog okvira i medijske politike, nisu mogli da ne podstaknu promene i u samim
tim zemljama. Time je, s jedne strane, dravama u kojima su se tek dogodile ili jo
dogaale demokratske promene, oteano hvatanje koraka sa razvijenima, ali je, s druge
strane, demonstrirana saglasnost da ni kod ovih drugih,, uprkos razvoju, nije sve idealno i
bez potrebe za izvesnim popravkama.
59
60
61
emu bi jedan kanal koristila vlast, a drugi opozicija. Takvi zahtevi mogli su se uti i u
drugim zemljama u godinama raskida sa bivim sistemom. Iako nije teko razumeti
aktere opozicije koji su, marginalizovani i terorisani od vlasti opravdano zahtevali vie
prostora pod medijskim nebom, ideja podele televizijskih kanala na politike uticaje
daleko je od bilo kakve demokratizacije i medija i drutva u celini. I posle pobede
opozicije politike razmirice uticale su na razvoj medijskog sistema. Zakon o
radiodifuziji iz 1992. godine, kao jedan od osnovnih medijskih zakona, upravo uvaava
zahteve politikih stranaka na nain koji nije u skladu sa tekovinama demokratskog sveta.
Podeljenost politike javnosti i otra suprotstavljenost aktera stare i nove politike
rezultirala je time da je zakon predvideo obaveze javnog servisa koje na vie mesta
pominju njegov odnos prema politikim strankama... Najvii funkcioneri: predsednik
drave i predsednici parlamenta i senata imaju prava da zahtevaju da se pojave na
programima javnog servisa kada smatraju da je to potrebno. (Veljanovski, R. 2005:192)
Ovaj podatak reito govori da od samostalnosti i nezavisnosti javne televizije u Poljskoj
nije moglo da bude nita, ako bilo ko izvan njenog ureivakog sastava moe neto da
zahteva i nametne. Predstavnici vlasti nisu jo bili spremni da prihvatve ni nezavisnost
regulatornog tela pa se deavalo da njegovi lanovi budu otputeni. U tim previranjima
oko dominacije nad medijima i Ustavni sud Poljske je je intervenisao, donosei
povremeno odluke kojima je titio javni interes. Jo jedan indikator nedovoljno pogodne
situacije za demokratske promene medijskog ambijenta, bio je preveliki uticaj Katolike
crkve. Kako navodi Karol Jakubovi, ova konfesija je 1989. godine donela akt koji daje
crkvi pravo da dobije frekvencije i dozvole za emitovanje nezavisno od ostalih
podnosilaca zahteva i kao prioritet.(Paletz, L. Jakubowicz, K. 2002:212)
Iste godine kada je pao zid u Berlinu, u Pragu se dogaala Pliana revolucija i
to u direktnom televizijskom prenosu. Slino Rumuniji, u kojoj je televizija odigrala
vanu ulogu u zbacivanju aueskua i njegove porodice sa vlasti, i u ehoslovakoj je
ovaj medij bio ne samo posrednik u obavetavanju javnosti, ve i poprite vanih
dogaanja, kao i devetnaest godina ranije u poznatom Prakom proleu. Televizija je
bila ta nit koja je povezivala nosioce sveopteg bunta protiv totalitarnog reima,
pokrivajui proteste u svim gradovima zemlje i tako ih medijski, ali i akciono
objedinjavala u jedinstvenu energiju promena. Za neke druge analize ostaje pitanje
62
podrke medija jednoj od strana u sukobu, ali talas promena koji je zahvatio Jugoistonu
Evropu bio je prepun ovakvih primera koji su u tom momentu uzgledali prihvatljivi,
razloni i sudbinski potrebni. No, uprkos podrci demokratskim promenama, eka
televizija je, poput Poljske i drugih drava, doivljavala golgotu i od nove vlasti, pre
svega jakim politikim pritiscima na programski sadraj. Pritisci, netransparentno
finansiranje i lo poloaj novinara doveli su do trajka zaposlenih u televiziji januara
2001. godine.95 Osnovni zahtev je bio -nezavisnost.
Maarska je takoe tipian primer medijske tranzicije sa svim nedaama koje je
prate, sa naelnom opredeljenou za uklapanje u evropska demokratska medijska
iskustva i tekoama da se to ostvari. Inicijalni zahtevi i promene i ovde su nagovetavali
dobar pravac posle smene nekadanje vlasti, ali rezultati nisu to uvek pokazivali. Iako
ostvaruje brz napredak u postsovjetskoj tranziciji, Maarska ni sama nije ostala poteena
medijskih ratova, situacije da se politike stranke estoko meusobno sukobljavaju oko
kontrole medija (Prajs, M. Reboj, M. 2002:218). Takve okolnosti, kako navode Prajs i
Reboj, dovele su maarsku radiodifuziju na ivicu ponora. Oni citiraju vest od 25. maja
2001. godine, dakle dvanaest godina od poetka promena: Maarska dravna televizija
je u poslednje vreme suoena s veoma tmurnom slikom: gledanost masovno opada,
multimilionski dolarski gubici, optube za politiku pristrasnost, a povrh svega istraga o
proneveri. Zanimljivo je da istraivai govore o maarskoj televiziji kao dravnoj posle
toliko godina. Inae, dravna televizija je u ovoj zemlji imala monopol do 1996. godine, a
tek tada su poele sa emitovanjem privatne televizije, koje su konkurencijom dodatno
oteale poloaj budueg javnog servisa.
Maarska je odmah posle promena otvorila svoj medijski sistem prema zapadnom
svetu. U njoj je proradilo medijsko trite sa potpuno liberalnim odnosom prema
medijskom vlasnitvu. To je trebalo da bude dokaz doslednosti u medijskoj tranziciji, ali
donelo je nepredvidive tekoe sa kojima su se sreli i politika i graani. Strane medijske
kue i korporacije otkupile su sve listove u Maarskoj i medijska publika se uskoro nala
pred listovima koje je teko prepoznavala, na koje nije navikla, koji nisu razumevali
njene navike.
95
Izvetaj meunarodne federacije novinara (IFJ): eka televizija i borba za javnu radiodifuziju, 2001.
63
64
65
medija, koji su donosili objektivne informacije i na kojima se mogla uti kritika re.
Rascep na prodravne i nezavisne medije podelio je celokupnu javnost, novinare,
novinska i medijska udruenja.
U tom periodu haotinih, niim regulisanih promena, apsolutne dominacije
medijske propagande u javnoj sferi, ipak su nicali i koreni budue transformacije
medijskog sistema. Osnivana su nova novinarska udruenja u kojima su se okupili
medijski poslenici koji nisu eleli da budu ukljueni u manipulativno reimsko
novinarstvo, a pojedine organizacije civilnog sektora gradile su postepeno moguu
strategiju budueg medijskog ambijenta.
Za razliku od Rumunije, Poljske i ehoslovake u kojima je nekadanja dravana
televizija u trenucima najvee napetosti, ulinih protesta i zahteva za promenama, bila
relativno objektivni svedok i akter tih dogaanja, dravnu televiziju u Srbiji su graani
zapalili 5. oktobra 2000. godine. Revolt prema bivem remu i njegovom jo jednom
pokuaju krae glasova na izborima, iskaljen je na zgradi televizije RTS u centru
Beograda, koja je pre toga ve bila oteena u bombardovanju. Tako se dogodio srpski
pad Berlinskog zida. Mnogo kasnije, sa drugaijim karakteristikama i pretpostavkama za
preobraaj medijske sfere.
Na sutinskom menjanju medijskog sistema u Srbiji, posle demokratskih
promena, najmanje je radila sama drava, odnosno nova vlast. Naprotiv, ona je odmah
napravila nekoliko trapavih koraka, oteavajui situaciju. Prvo je ukinula taksu na
elektrino brojilo iz koje se finansirao RTS, ne utvrujui nikakv drugi nain
finansiranja. To je dovelo do situacije u kojoj je posle izvesnog vremena poelo
izdvajanje novca za RTS iz budetske rezerve Vlade Srbije, to nije bilo ni dovoljno ni
strateki ispravno. Druga nepromiljena mera bilo je ukidanje Ministarstva za
informacije, tako da je Srbija ostala bez ijednog dravnog organa koji je mogao da se
bavi normativnom rekonstrukcijom medijskog sistema, u okolnostima kada je trebalo
doneti nove zakone i reformisati dravne medije. Tek posle skoro dve godine
Ministarstvu kulture dodate su ingerencije u medijskoj sferi tako to je taj resor poveren
jednoj osobi koja nikada nije imala veze sa medijima.
U takvim okolnostima civilni sektor je preuzeo inicijativu za pisanje novih
medijskih zakona. Nedostatak saradnje sa novom vlau nadomeivan je stalnom
66
67
Mogui rezime
Pad Berlinskog zida i obustava hladnoratovske politike u meunarodnim
odnosima bez sumnje su u velikoj meri uticali na reformisanje medijskih sistema u
zemljama biveg socijalizma, ali i u drugim zemljama. Duh slobode traio je vie
kiseonika demokratije u jaanju javne sfere kao sfere graana, ustanovljavanju
objektivnih, profesionalnih, nezavisnih medija, u onom servisu javnosti koji nije postojao
ili je bio tek u zaecima. I mada je u mnogim zemljama, pre svega onim u tranziciji, lake
bilo eleti nego ostvariti, upisati naela u zakone nego ih kasnije realizovati u praksi,
sama namera, spoznaja onoga emu treba teiti, bila je veliko ohrabrenje i realna nada.
Uprkos prvim tekoama i problemima kojih jo ima, u zemljama u tranziciji ima
pomaka. Sporo, ali bez vraanja unazad, razvija se medijsko trite; nedovoljno brzo traje
proces ustanovljavanja javne radiodifuzije od nekadanjih dravnih radio televizija, ali se
sve vie shvata vanost ovog zaokreta, a nedoslednost vlasti nailazi na ozbiljne kritike i
otpore.
Literatura
68
69
Dragana Stankovi
Saradnica u nastavi na predmetima Sistemi socijalne sigurnosti i Socijalni razvoj i planiranje, Fakultet
politikih nauka u Beogradu.
70
Kljune rei: pad Berlinskog zida, Istona Nemaka, Zapadna Nemaka, migracija,
demografske karakteristike, radna snaga.
71
Barro, R. J. (1991), Eastern Germanys long haul, u: Wall Street Journal, Dow Jones and Company.
Halfmann, J. (1997), Immigration and Citizenship in Germany: Contemporary Dilemmas, u Political
Studies, vol. XLV, 260-274.
97
72
Dietz, B. (2002), East West Migration Patterns in an Enlarging Europe:the German Case, OsteuropaInstitut Munich, The Global Review of Ethnopolitics, Vol. 2 no. 1, September 2002, 29-43; rad prezentovan
na specijalnoj konvenciji Nationalism, Identities and Regional Cooperation: Compatibilities and
Incompatibilities, 4-9 Jun, 2002, Forli, Italy.
99
Dietz, B. (2002), East West Migration Patterns in an Enlarging Europe: the German Case, OsteuropaInstitut Munich, The Global Review of Ethnopolitics, Vol. 2 no. 1, September 2002, 29-43.
73
godine. Njihov broj (kvota) se odreivao godinje i shodno odlukama zemlje koja ih
alje, tj. iz koje dolaze. I najzad, prema treem pristupu, radnici su dolazili na osnovu
ugovora i mogli su ostati najvie osamnaest meseci, i to radi usavravanja jezika ili nekih
drugih vetina.100
Sve do 1973. godine sistem je funkcionisao relativno dobro i usled impresivnog
privrednog razvoja, kada su godinje stope ekonomskog rasta dostizale ak 8% (pedesetih
godina 20. veka), veliki broj migranata se nastanilo u Zapadnoj Nemakoj, to je bilo
veoma korisno sa stanovita pokrivanja nedostatka domae radne snage, i to jeftinom
radnom snagom. Kako je nastupio period ekonomske stagnacije sa naftnom krizom, tako
se smanjila i potreba za radnom snagom, pa su i gastarbajteri bili vie nego ikada
nepoeljni. S obzirom da je njihovo boravite bilo regulisano samo privremenom radnom
dozvolom, a uslovi za sticanje dravljanstva su bili u toj meri restriktivni da je ih retko ko
ispunjavao, njihov status se u velikoj meri razlikovao od statusa etnikih Nemaca.101
Privremeni migranti su bili stimulisani raznim novanim isplatama, programima
obuke u zemljama porekla koje su im ponuene, razvojnim projektima i direktnom
pomoi za otpoinjanje privatnog biznisa da se vrate svojim kuama. Ekspanzija, a potom
redukcija, migrantske radne snage stabilizovala je nivoe prihoda i spektar mogunosti za
zaposlenje stanovnika Zapadne Nemake. Osamdesetih godina radnici na privremenom
boravku su inili znaajan udeo u ukupnoj radnoj snazi Zapadne Nemake. Mnogi od njih
su bili tu ve generacijama odravajui vrste veze sa zemljom porekla.
Sve u svemu, ukupan broj istonih Evropljana koji se doselio u Nemaku u
periodu od deset godina (1989-1999) je oko 1.13 miliona - od toga 678 000 etnikih
Nemaca i 458 000 migranata druge nacionalnosti. Takoe u ovom periodu, skoro 600 000
istonih Nemaca (to ini skoro 3.7% populacije regiona Istone Nemake), emigriralo
je u Zapadnu Nemaku (ne uzimajui u obzir Istoni i Zapadni Berlin). U periodu od
samo tri godine (1989-1993)102 ak milion ljudi je zatrailo azil.103
100
Isto.
Cesarani, D, Fulbrook, M. (1996), Citizenship, nationality and migration in Europe, Routledge, London
and New York.
102
Godine 1989. azil je zatrailo 121 318, 1990. godine 193 069, 1991. godine 256 112, a 1992. 438 191
ljudi.
103
Isto (str. 101).
101
74
1989
1990.
Januar-mart
15306
januar
73729
April-jun
28957
februar
63893
Jul-septembar
65917
mart
46241
Oktobar
57024
april
24615
Novembar
133429
maj
19217
Decembar
43221
jun
10689
343854
6 meseci
238384
(2.09% populacije)
1.45% populacije
Od
Nemake 1990. godine) ljudi je migriralo sa teritorije bive GDR na teritoriju bive FRG,
dok je 1.45
Zimmermann, Klaus F., (1994), The Labour Market Impact of Immigration, in Spencer, S., ed.,
Immigration as an Economic Asset: The German Experience, Oakhill, Trentham Books.
105
Videti vie na: http://www.statistik-portal.de/statistik-portal/en/en_jb01_jahrtab5.asp
75
Izvor: Fuchs-Schndeln, N, Schndeln, M. (2008), Who Stays, Who Goes, Who Returns? East-West
Migration within Germany since Reunification, Harvard University
Najvea stopa migracija je bila odmah posle ujedinjenja 1991. godine (230 000 ljudi
je imigriralo). Drugi vrh je dostignut 2001. godine 190 000. i od tada broj migracija
opada, ali nije dostigao najmanji broj iz sredine 1990. godine 130 000.
Trite rada i migracioni tokovi
76
106
Burda, C., M (2000), East-West German Wage Convergence after Unification: Migration ot
Institution?, Humboldt-Universitt zu Berlin; rad presentiran na konferenciji Migration: Political
Economy Aspects u Nju Orleansu, 24 - 25. maj 2000. godine.
77
Istona Nemaka
1/1990
3809
1184
4/1990
3873
1168
7/1990
3983
1350
10/1990
4021
1588
Ketzmerick, T, Different operating modes of the labour markets in East and West Germany a
comment on Marcel Erlinghagen, publikovano u: Khler, Christoph et al. (Eds.): Trends in employment
stability and labour market segmentation Current debates and findings in Eastern and Western Europe.
Mitteilungen aus dem SFB 580, Heft 16, S. 124-129.
108
Uhlig, H. (2005), Regional labor markets, network externalities and migration: the case of German
reunification.
78
Iako je tada smatrano da su ovo sami problemi adaptivne prirode koji se mogu
relativno lako reiti prelazei od dravne ekonomije na ekonomiju slobodnog trita, ak
i sada naizgled deluje da se ove razlike ne umanjuju, ve samo dodatno produbljuju. Ovo
se delimino objanjava argumentom da je Istona Nemaka izabrala poseban i nezavisan
put razvoja od Zapadne Nemake. ini se da je izostalo jedno od moguih reenja kao to
je fleksibilnost kako samog trita rada, tako i njegovih uesnika, kao i olakana
procedura pri zapoljavanju i otputanju. Takoe, isplatom manjih zarada i
pojednostavljenim otputanjem poslodavcima bi bilo lake da popune upranjena radna
mesta.
Demografske i personalne karakteristike kao determinantne odluke o migriranju
U godini kada je dolo do ujedinjenja (1990), populacija Istone Nemake je
brojala oko 16 miliona stanovnika, a populacija Zapadne 63 miliona.109 Do promene
broja i strukture populacije dolazi prirodnim ciklusima, odnosno demografskim
promenama i tendencijama ili pak migratornim kretanjima. Prvi proces je relativno lako
pratiti i predvideti sa izvesnom sigurnou u nekom duem vremenskom periodu pratei
indikatore vitalne statistike, odnosno prirodnog kretanja stanovnitva (stopu mortaliteta,
stopu nataliteta, fertiliteta, broj ivoroene dece, itd.), poto promene nisu uestale i brze.
Meutim, Nemaka je ezdesetih godina bila izuzetak od ovog pravila s obzirom da je
zabeleen negativan prirodni prirataj usled znaajnog pada stope nataliteta. Do jo
jednog znaajnog pada stope ovog indikatora dolo je neposredno po ujedinjenju, tako da
se broj ivoroenih smanjio za polovinu samo u periodu od tri godine (sa 222 000 u
1989. godini na 110 000 u 1991. godini).
Kada su migratorni tokovi, odnosno mehanika kretanja stanovnitva u pitanju,
kako meunarodne tako i interne migracije, svakako je najvei priliv imigranata
zabeleen ezdesetih i sedamdesetih godina sa dolaskom stranih radnika i lanova
njihovih porodica, ali i devedesetih sa velikim brojem izbeglica koje su traile azil.
109
Videti vie u: Immigration and Population Change in Germany, Migration News, Volume 1, Number1,
January 2005.
79
Steiner, C. (2004): Bleibst du noch oder gehst du schon? Regionale Mobilitt beim Ausbildungs - und
Erwerbseinstieg ostdeutscher Jugendlicher. U: Berliner Debatte Initial.
80
Izvor: Fuchs-Schndeln, N, Schndeln, M. (2008), Who Stays, Who Goes, Who Returns? East-West
Migration within Germany since Reunification, Harvard University
81
111
Videti vie u istraivanju koje se odnosi na period 1996-2006. godine u kojem je uestvovalo 383
migranata u: Fuchs-Schndeln, N, Schndeln, M. (2008), Who Stays, Who Goes, Who Returns? East-West
Migration within Germany since Reunification, Harvard University, str. 16.
82
Mdlin, H. (2003), Migration Processes Challenges for German Cities, European Journal of Spatial
Development, refered articles Nov 2003 - no 8.
113
Burda, Michael C., Hrdle, W., Mller M., AxelWerwatz (1998): Analysis of German East-West
Migration Intentions: Facts and Theory, Journal of Applied Econometrics
83
ostanu trajno, a isto tako i povratak je znatno ei nego u grupi uzrasta 18 do 29 godina.
Znaajan je broj onih koji se odluuju da trajno migriraju u grupi od 30 do 49 godina u
poreenju sa najmlaom uzrasnom grupom, ali stariji pojedinci ee odluuju da se
vrate u poreenju sa mladim. Iz svega ovog moemo zakljuiti da su ljudi srednje dobi
oni koji najee odluuju da migriraju i ostanu.
U istom istraivanju, iji je cilj izmeu ostalog bio da se ispita zadovoljstvo ivota
ove dve grupe migranata, posmatran je sedmogodinji period - tri godine pre, tri godine
po migraciji i godina u kojoj se desila migracija. Zadovoljstvo ivotom tri godine pre
migracije je bilo neznatno vee kod povratnika (6.8 na skali, a kod trajnih 6.4 na skali od
0-10). Najvea razlika izmeu ova dva tipa migranata je utvrena u godini kada su
migrirali tako da je kod stalnih migranata dolo do osetnijeg poveanja zadovoljstva
ivotom koje se potom smanjuje u narednim godinama, ali ipak ostaje iznad nivoa pre
odlaska iz jednog u drugi deo drave. Kod privremenih migranata zadovoljstvo ivotom
se ne menja znaajno, ve samo malo osciluje u godinama posle migriranja ali nikada ne
dostie neku veu razliku u odnosu na godine pre odlaska.
Zadovoljstvo ivota pre i po migraciji stalnih i privremenih migranata
84
Izvor: Fuchs-Schndeln, N, Schndeln, M. (2008), Who Stays, Who Goes, Who Returns? East-West
Migration within Germany since Reunification, Harvard University
Barro, R. J. (1991), Eastern Germanys long haul, u: Wall Street Journal, Dow
Jones and Company.
85
Hansen, R. (2003) Migration to Europe since 1945: Its history and Its Lessons,
The Political Quarterly Publishing Co. Ltd., Blackwell Publishing, Oxford.
Kroenhert, S. Vollmer, S. (2002), Where have all young woman gone?, GenderSpecific Migration form East to West Germany, background paper World
Development report, Reshaping Economic Growth.
Journal
of
Spatial
Development,
preuzeto
sa
sajta:
86
European
Integration,
preuzeto
sa
sajta:
www.young-
demography.org/.../S_M_Melzer_Nuremberg_20081010.pdf (28.09.2009).
January
2005,
preuzeto
sa
sajta:
http://migration.ucdavis.edu/mn/comments.php?id=525_0_4_0 (05.10.2009.)
http://www.statistik-portal.de/statistik-portal/en/en_jb01_jahrtab5.asp
(06.10.2009.)
87
Dragana Stankovi
88
ANALIZE
89
Dr Radmila Nakarada114
Uvod
Na koji nain se procenjuju domaaji i uinci pada Berlinskog zida, svakako
kljunog dogaaja pri kraju dvadesetog veka, u velikoj meri zavisi od toga kako se shvata
sama priroda Hladnog rata, komunistikog sistema, kao i pretpostavki na kojima poiva
meunarodni poredak. Dakle, Hladni rat se moe jednostavno razumeti kao borba svetla
i tame, dobra i zla, slobode i neslobode; komunizam, kao istorijska aberacija, iskakanje iz
istorijskih ina kojem je pogodovala
Profesor na predmetima Studije mira, Globalizacija i savremeno drutvo i Teorija i praksa reavanja
sukoba na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Beogradu.
90
Krupni globalni problemi, kao to je siromatvo veine svetske populacije i njegovo uveanje unutar i
izmeu drava nakon Hladnog rata, problem zaduenosti nerazvijenih zemalja koji opstaje uprkos nizu
obeanja i inicijativa bogatih drava; sve do aktuelne globalne ekonomske krize koje je potekla iz SAD i
zaljuljala svet, govorilo se da je Hladni rat bio samo jedna od matrica sukoba i podela i da se sveukupni lik
sveta nije mogao izvesti iz njega, niti iz karaktera samo jedne strane u tom sukobu.
116
91
Z. Bauman, Intimations of Post-Modernity, London, New York, Routledge, 1992. pg. 59.
Izgubljene anse
1. Problem mira
Gotovo u isto vreme kada je padao Berlinski zid, Sjedinjene Drave su vojno
intervenisale u Panami, navodno zbog zamane trgovine droge njihovog nekadanjeg
saveznik, generala Norijege, kojeg su svrgli s vlasti i uhapsili. Njegovo hapenje je
ukljuilo i bombardovanje radnikih naselja i civilne rtve iji taan broj je ostao do
danas neutvren, mada postoje procene da je re o nekoliko hiljada nedunih graana.
Dve godine nakon pada Berlinskog zida usledila je Pustinjska oluja, intervencija koalicije
voljnih koju su predvodile SAD protiv Iraka. Irak je izvrio invaziju na suverenu dravu
Kuvajt ime je prekrio Povelju UN. Meutim, njegovi razlozi su bili bar podjednako
(ne)ubedljivi kao i ameriki kada je re o Panami, ali reakcija je bila sasvim drugaija.
Napad na Panamu nije uzburkao ni svet ni UN, dok je napad Iraka izazvao vojnu
intervenciju koja je preduzeta, a da se nije saekalo na dejstvo sankcija UN, niti se uvaio
potencijal posrednikih misija koje su otvarale perspektivu diplomatskog reenja. Umesto
toga, dramatino je prekren princip proporcionalnosti i preduzeto je bombardovanje koje
je, po reima irake opozicije, vratilo srednje razvijen Irak u predindustrijsko drutvo. S
Pustinjskom olujom zapoeo je novi ciklus intervencija (po mnogima, ona se knjii u prvi
postmoderni rat jer je podrazumevala estoko bombardovanje iz vazduha, minimalu
upotrebu kopnene vojske i maksmalnu upotrebu kompjutera i satelita) koje su uglavnom
92
Vidi detaljan prikaz odnosa amerike administracije prema realnosti Iraka, sistematsko prikrivanje ili
zanemarivanje injenica, obavetajnih podataka da bi se opravdala vojna intervencija u: Dejms Rajzen:
Ratno stanje, Tajna istorija CIA-e i Buove adminsitracije, Beograd, Samizdat B92, 2006.
93
Hladnog rata, ere koju je odlikovala besomuna trka u naoruanju, fabulozni vojni
trokovi i stalna pretnja od nuklearne kataklizme nije proizveo odgovore koji su
uveavali nadu u stabilan svetski mir i preusmeravanje ogromnih ulaganja u naoruanje i
razvoj, u zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba ogromnog broja svetske populacije
koja ivi u sramotnim uslovima. Prvi, poetni znaci kada su vojni trokovi u pitanju
ohrabrivali su, jer je neposredno nakon zavretka Hladnog rata dolo do njihovog
smanjenja (ponajvie zbog pada trokova biveg Sovjetskog saveza). Meutim, takva
tendencija nije dugo trajala, trokovi su poeli da rastu nakon nekoliko godina, a danas su
premaili hiljadu milijardi dolara (najvei deo, gotovo 50%, otpada na SAD), problem
nuklearnog oruja i dalje ostaje problem, ne samo zbog njegove proliferacije ve i zbog
novih planova pobednika i njihovih saveznika da ga uine normalnim orujem u borbi
protiv terorizma (promena francuske doktrine samodobrane, npr.), kao i da se ono u
ovom ili onom obliku rasporedi na granice biveg Sovjetskog saveza. Kako konstatuje
Kamings (Cummings), kraj Hladnog rata nita nije doneo sa stanovita demontiranja
ogromne vojne mainerije koja je pokrenuta tokom pedesetih godina prolog veka,
perpetuum mobile koji je izgraen da vodi ratove i koji ima interes da radi u prilog
ratovanja.118 Takvom toku pripada i injenica da ni hladnoratovska organizacija, kao to
je NATO, nije demontirana iako je nestao Varavski pakt, ve se na tragu novog popisa
pretnji proliferacija slabih drava, oruja za masovno unitenje, organizovani kriminal,
globalni terorizam, ugroavanje resursa vitalnih za odravanje zapadnih ekonomija,
118
B.Cummings, The end of the Seventy-year Crisis, in M. Woo Cummings, M. Loriaux, eds. Past as
Prelude, Boulder, Westview Press, 1993. pg. 29.
94
119
95
iz zemlje je dostizalo 24
milijarde dolara godinje, a tokom devedesetih godina imovina biveg Sovjetskog saveza,
96
koja je vredela dve stotine milijardi dolara, prodata je lokalnim kupcima za sedam
milijardi dolara. Posebno je zanimljivo da su spoljni akteri, naroito iz SAD, igrali
ogromnu ulogu u oblikovanju poetne faze tranzicije i pruanju podrke domaim
saveznicima koje su smatrali promoterima i garantima reforme.
Kada je re o EU, pad Berlinskog zida nije EU doneo samo ujedinjenje Nemake,
nove granice u duini od osam hiljada kilometara, novu socijalnu strukturu, ve je doveo
i do redefinisanja nekih od temeljnih stubova vlastitog identiteta. Kao to primeuje
Gidens (2007:200-202), pad Berlinskog zida nije ispostavio samo problem proirenja
Unije na bive socijalistike zemlje, ve i temeljno redefinisanje vlastitog projekta. Pad
komunizma zajedno sa irenjem i jaanjem neoliberalnog projekta globalizacije doneo je
i zapadnom delu Evrope raskid, a ne kontinuitet, pre svega kada je u pitanju socijalni
projekat. U tenji da ne izgubi ekonomsku i tehnoloku trku, lanice su u velikoj meri
krenule putem prilagoavanja neoliberalnoj globalizaciji. Kako rezimira H. Brunkhorst,
sa sve slabijom pozitivnom integracijom socijalna drava slabi i stagnira, a raste
sigurnosna drava, to je primer negativne integracije.120 Negativna integracija stvara
sve veu potrebu za korigovanjem socijalnih posledica trita, ali domaaj nacionalnih
drava je sve slabiji. Uveana je egzistencijalna nesigurnost, dolo je do novog
siromatva, nezaposlenosti i vee nejednakosti izmeu graana i regiona. Raste znaaj
vlastite nacije i neprijateljstvo prema pripadnicima drugih etnikih grupa. Identitet se
uspostavlja nasuprot nadnacionalnim procesima i kulturnim razliitostima koje su
pojaane i otvaranjem prema Istoku. Pokuaj pronalaanja treeg puta kojim bi se u
novim uslovima uspostavila ravnotea izmeu trine neefikasnosti, demokratije i
solidarnosti, vremenom se promenio u promociju neoliberalnog projekta bez njegovih
nunih socijalnih korekcija.
3. Vladavina prava
Umesto uvrivanja meunarodnog prava, tj. uvrivanja vladavine prava na
globalnom nivou i jaanja Ujedinjenih nacija (s obzirom da je s krajem Hladnog rata
120
97
121
SAD npr. nisu ratifikovale osnivanje Stalnog krivinog suda, podravale su secesiju, preduzimale su
intervencije krei meunarodne pravne norme, kidnapovali su osumnjiene teroriste i liili ih prava na
odbranu.
98
Zakljuak
Dosadanje izlaganje ni u kom sluaju ne porie injenicu da je pad Berlinskog
zida uklonio neprirodno iscrtanu granicu u Evropi, da je otvorio prostore slobode,
dravne autonomije, mobilnosti i komunikacije, pre svega, graanima iza gvozdene
zavese. Meutim, ne moemo, a da istovremeno sa setom ne konstatujemo da taj
jedinstven, neoekivan, i u prvoj fazi miran in raspada komunistikog sistema nije
iskorien za jaanje globalne demokratije, instrumenata mira, vladavine prava, za
efikasno usmeravanje brige i preduzimanje koraka za korekciju socijalnih posledica
dominantnog neoliberalnog projekta, tj. za sve koje je tranzicija i globalizacija
marginalizovala i iskljuila.
Pad Berlinskog zida je bio ansa za mir i saradnju, za rehabilitaciju socijalnog
kapitalizma koji bi olakao traume tranzicije i globalizacije, za izgradnju efikasnijeg
meunardnog poretka zasnovanog na vladavini prava, bio je ansa za bolju alternativu da
su se SAD mogle odrei hegemonskih aspiracija, da su mogle da odole trijumfalizmu.
Zato to je pad Berlinskog zida tretiran kao jedinstvena ansa za ekspanziju vlastitih
interesa, a ne kao mogunost za preobraaj osnovnih naela globalnog poretka, dobili
smo svet uveanih neizvesnosti, novih kriza, novih antagonizama, formi gramzivosti, svet
koji je lien ozbiljnih alternativnih vizija koje poivaju na odgovornosti prema optem
dobru.
Literatura
Cohen, Stephen, The Failed Crusade: America and the Tragedy of PostCommunist Russia, New York, Norton, 2001.
99
100
MEUNARODNI ODNOSI POSLE HLADNOG RATA JEDNA KRATKA PRIA O DVADESET GODINA
TRAGANJA ZA IMENOM
Saetak
Ovaj rad predstavlja pokuaj da se opie neuspeno traganje za imenom
vremena posle Hladnog rata. Tekst e biti podeljen u dva dela. U prvom delu
rada govoriemo o razliitim pokuajima da se imenuje vreme posle Hladnog
rata. U drugom delu rada propitaemo koliko je takav jedan pokuaj uopte
mogu, odnosno ispitaemo sredinju hipotezu rada da su meunarodni odnosi
posle Hladnog rata jedno specifino vreme, za koju je nemogue pronai samo
jedno ime. Danas, jedna veliina svakako ne odgovara svima, to jest jedno
ime ne moe da prikae svu sloenost sveta u kojem ivimo.
Kljune rei: meunarodni odnosi, Hladni rat, svet posle Hladnog rata,
globalizacija, terorizam
122
Autor je asistent na Univerzitetu u Beogradu Fakultetu politikih nauka. Tokom pisanja ovog teksta
veliku pomo pruila je Maa Petkovi, diplomirani politikolog za meunarodne poslove iz Beograda.
Takoe, autor se zahvaljuje i gospodinu Bojanu Vraniu sa Fakulteta politikih nauka u Beogradu koji je
takoe dosta pomogao da ovaj tekst ugleda svetlo dana.
101
Uvod
Iako je tano vreme okonanja Hladnog rata sporno (kao to je to bio sluaj i sa
njegovim otpoinjanjem)123, ono to niko ne spori jeste da je Hladni rat bio jedan od onih
pojmova koji su obeleili vek iza nas. Na slian nain i svet u kojem mi danas ivimo
(tzv. poslehladnoratovski svet), ima u svom imenu ovaj pojam. tavie, i dvadesetak
godina posle njegovog formalnog zavretka, neke zemlje i neki narodi jo uvek ive u
granicama i okvirima koje im je nametnulo vreme hladnog rata.124 Tako i zemlja u
kojoj danas ivimo, a koja je u prethodnim decenijama vie puta menjala i svoje ime,
teritoriju na kojoj se nalazi, i dravno ureenje za koje se opredelila, takoe je bila pod
velikim uticajem hladnog rata, odnosno, reeno jezikom pionira prouavanja spoljne
politike u naoj nauci o meunarodnim odnosima, profesora Momira Stojkovia: Hladni
rat je bio vana, ako ne i najvanija determinanta spoljne politike ove zemlje.125 Po
istom principu, i zavretak Hladnog rata bio je najvaniji faktor u sudbini svih drava na
123
Poto se ljudi najee vezuju za odreene dogaaje kad ele da oznae da je neto otpoelo ili se
zavrilo (to je po naem miljenju pogreno, jer je jako teko neki pojedinaan dogaaj oznaiti kao
kljuni u itavom procesu deavanja koji vode ka njegovom zavretku ili njegovom otpoinjanju), tako se i
za vreme zavretka Hladnog rata najee navode sledea tri dogaaja: 1) Pad Berlinskog zida, 9.
novembra 1989. godine; 2) samit KEBS-a u Parizu odran od 19. do 21. novembra 1990. godine na kojem
je usvojena Pariska povelja za Novu Evropu; i 3) podnoenje ostavke na mesto Predsednika Sovjetskog
Saveza od strane Mihaila Gorbaova, 25. decembra 1991. godine. Prvi bismo oznaili kao simboliki, drugi
kao normativni, a trei kao faktiki kraj Hladnog rata. Takoe, slina situacija je i sa tanim vremenom
izbijanja Hladnog rata. Neki, poput Filipa Longvorta, britanskog istoriara, ovaj sukob vraaju u vreme
podele Rimskog carstva, a u najmanju ruku vreme revolucije u Rusiji iz 1917. godine i uea zapadnih sila
u graanskom ratu u Rusiji koji je usledio. ire o tome videti u: Filip Longvort, Stvaranje Istone Evrope,
CLIO, Beograd, 2002. Za teorijske osnove Hladnog rata videti: Dragan ivojinovi, The Cold War Term,
Role and Meaning in the Science of International Relations, Review of International Affairs, Vol. LVI,
No. 1119, July- September 2005, pp. 54-59.
124
Tipian primer jednog naroda koji jo uvek ivi u dve drave, sa dva razliita politika i ekonomska
sistema jeste korejski narod. Naime, postojanje June i Severne Koreje i podela korejskog poluostrva na
dve drave, du 38. paralele, glavni su relikt Hladnog rata. Pomalo patetino reeno, iako ve odavno nema
meu ivima ni Staljina, ni Trumana, rezultati nekih njihovih poteza u vezi sa sudbinama naroda i drava
jo uvek su i te kako ivi. Videti npr: Simon Schama, Comedy Meets Catastrophe, Financial Times,
September 25, 2009, Izvor: Internet, 09/26/09, http://www.ft.com/cms/s/2/d8047d04-a963-11de-9b7f00144feabdc0.html
125
Pod determinanatama spoljne politike, profesori Momir Stojkovi i Velibor Gavranov podrazumevaju
objektivne okolnosti od kojih zavisi spoljna politika neke drave. Najjednostavnije, ako spoljnu politiku
neke zemlje zamislimo kao nekav prostor u kome se razliite jedinice nalaze u interakciji, determinante bi
bile nekakva ograda oko tog prostora, odnosno okvir u kome se te jedinice mogu kretati. Tako je i Hladni
rat bio jedan iroki okvir u kojem se spoljna politika druge Jugoslavije kretala. Videti: Momir Stojkovi,
Velibor Gavranov, Meunarodni odnosi i spoljna politika Jugoslavije, Savremena administracija, Beograd,
1972, str. 237.
102
ovim prostorima, pa i nae. Sama injenica da vie nije bilo rivalstva izmeu supersila i
da vie nije bilo mogue biti ravnotea izmeu dva bloka, u mnogo emu je uticala na to
da dogaaji krenu traginim tokom. U tom smislu, kljuno je pitanje u vremenu posle
Hladnog rata bilo da li postoji jedna takva pretnja, jedna takva determinanta za koju bi se
moglo rei da ima odluujui uticaj na deavanja u meunarodnim odnosima, barem u
poslednjoj instanci.
Gledita o tome bila su podeljena - tokom devedesetih godina neki su smatrali da
je ta arobna re globalizacija; nakon 11. septembra 2001. godine da je to terorizam, a
posle amerikog zaglibljivanja u ratove u Iraku i Avganistanu i velike finansijske krize
od prole godine, da je to opadanje amerike i uspon kineske moi, to jest takozvano
pomeranje moi sa Zapada na Istok, od Atlantika i Evrope ka Pacifiku i Aziji. Meutim,
po naem miljenju, nijedan od ovih pojmova nije uspevao da prikae svu sloenost
meunarodnih zbivanja od pada Berlinskog zida naovamo. Naime, tek to se
globalizacija poela zahuktavati, a drava povlaiti, dolo je do teoristikih napada na
Njujork i Vaington, i drava se vratila jaa nego ikada; taman se svet oporavio od talasa
terorizma, dolo je do kraha Vol Strita i otpoinjanja najvee svetske ekonomske krize
jo od vremena Velike depresije.
Ovaj rad predstavlja pokuaj da se opie to neuspeno traganje za determinantom
u vremenu posle Hladnog rata. Tekst e biti podeljen u dva dela. U prvom delu rada
govoriemo o razliitim pokuajima da se imenuje vreme posle Hladnog rata. U drugom
delu rada propitaemo koliko je takav jedan pokuaj uopte mogu, odnosno ispitaemo
sredinju hipotezu rada da su meunarodni odnosi posle Hladnog rata jedno specifino
vreme za koju je nemogue pronai jedno sveobuhvatno ime. Danas, jedna veliina
svakako ne odgovara svima, to jest jedno ime ne moe da prikae svu sloenost sveta u
kojem ivimo. Jedno od kljunih pitanja nauke o meunarodnim odnosima o tome kako
nazvati odreenu eru, to jest da li je mogue oznaiti neku eru pravim imenom dok ivite
u njoj ili to mogu da urade tek vai potomci, po naem miljenju zavisi od toga koliko je
dogaaj po kom se neko doba naziva revolucionaran i sveproimajui po svojoj prirodi.
Na primer, injenica da je pojava nuklearnog oruja ohladila i spreila ratove irokih
razmera izmeu supersila u velikoj meri je uticala da razdoblje Hladnog rata dobije svoje
103
ime jo za vreme svog trajanja. Sa druge strane, neka druga vremena morala su da
priekaju da se zavre i da im potonje generacije daju ime.
Neuspeno traganje za imenom
Iako je prolo skoro dvadesetak godina od zavretka Hladnog rata, vreme u kojem
ivimo jo uvek nema svoje ime. A nije da nije bilo pokuaja da se ova era imenuje.
tavie, stvari stoje sasvim suprotno. U takvom jednom poduhvatu uetvovali su mnogi,
od strunjaka i uglednih intelektulaca do najirih slojeva stanovnitva, od Dorda
Herberta Vokera Bua i njegove prie o novom svetskom poretku poetkom prole
decenije, pa do Dorda Vokera Bua i globalnog rata protiv terorizma na poetku ove.
Kako piu Derek ole i Dejms Goldgajer u njihovoj sjajnoj knjizi o Americi izmeu
ratova126 (Hladnog rata i rata protiv terorizma) u martu 1995. godine, urednitvo uvenog
amerikog dnevnog lista Njujork Tajms pozvalo je svoje itaoce da imenuju eru u kojoj
ive.127 Odgovori su bili raznovrsni i kretali su se od doba nesigurnosti, doba
fragmentacije do doba velikih i propalih oekivanja i doba kojeg ak ni istoriari sa
Harvarda ne mogu da imenuju.128 Na slian nain o ovoj temi vodila se rasprava i na
stranicama asopisa Foreign Policy129. Naime, u letnjem broju ovog asopisa za 2000.
godinu, urednitvo je poznatim strunjacima iz oblasti meunarodnih odnosa postavilo
pitanje kako bi se mogla nazvati vreme u kojem ivimo. Tako je Kristof Bertram,
126
Videti: Derek Chollet, James Goldgeier, America between the Wars- form 11/9 to 9/11: the
Misanderstood Years between the Fall of Berlin Wall and the Start of War on Terror, PublicAffairs, New
York, 2008, pp. ix-xiii; America Between the Wars: From 11/9 TO 9/11 transcript: Izvor: Internet,
06/25/08 http://www.cfr.org/publication/16454/america_between_the_wars.html
127
Videti: James Atlas, Ideas & Trends: Name That Era; Pinpointing A Moment On the Map of History,
The
New
York
Times,
Sunday,
March
19,
1995.
Izvor:
Internet,
09/10/09,
http://www.nytimes.com/1995/03/19/weekinreview/ideas-trends-name-that-era-pinpointing-a-moment-onthe-map-of-history.html?pagewanted=all
128
Videti: Sarah Boxer, Present To Leave Something for Posterity, The New York Times, Sunday, April
2, 1995. Izvor: Internet, 09/10/09 http://www.nytimes.com/1995/04/02/weekinreview/word-for-wordnames-for-era-no-time-like-present-leave-something-for-posterity.html; Kako navodi Sara Bokser,
odgovori su dolazili u najveem broju od strane mukaraca i uglavnom su bili pesimistini. Pojam
globalno bio je prisutan u vie od 40 predloga, prefiksi re, post, fin de i cyber takoe su bili veoma
esti. Postojalo je oko dvadesetak varijacija na temu Milenijumske ere ili Mesijanskog doba. Videti:
isto
129
104
dugogodinji analitiar Sjedinjenih Drava i direktor jednog od vodeih nemakih tinktenkova, napisao da oni koji su iveli u doba renesanse i prosvetiteljstva, nisu bili svesni
u kakvom su vremenu iveli i istakao da i mi ivimo u eri interregnuma, eri koja ne moe
potrajati. Robert Rajt, sa knjigama o globalizaciji koja je predstavljena kao igra iji zbir
nije nula (o svetu u kom je mogu ishod povoljan za sve), bio je zagovornik
Klintonovog Pax Kapitala. On je bojaljivo primetio da je lino predloio to ime jo
1989. godine, na poetku ere, ali da se ono nije zadralo. Ema Rotild sa Kings koleda u
Kembridu nudi ime doba nepotinjenosti. ivimo u postrevolucionarnom
univerzumu... slobodnijem od nasilne revolucije vie nego ikada pre jo od 1790-tih
godina (to jest vremena od Francuske revolucije i Francuskih revolucionarnih i
Napoleonskih ratova - prim. D. .)130
Da li su lisice konano pobedile jeeve?
Ipak, takva jedna situacija ne treba da nas udi, budui da je i u vremenima koja
prethode naim situacija bila gotovo istovetna. Zar neko misli da su ljudi koji su iveli u
vreme Tridesetogodinjeg rata znali da e taj rat biti kljuni dogaaj po kojem e njihovo
doba nositi to ime? Na slian nain ni ljudi iz doba izmeu 1919. i 1939. godine nisu bili
svesni da e njihova era biti nazvana periodom izmeu dva svetska rata. Primera je
bezbroj, i istorija je prepuna heroja i dogaaja po kojima se odreeni istorijski periodi
pamte. Vremena, kao i ljudi, imena dobijaju na razliite naine, nekad po kljunim
karakteristikama odreenog perioda, nekad po ljudima koji su ih obeleili, a nekad prosto
kao nastavak neke druge ere. Stoga je Stenli Hofman, profesor Harvardskog univerziteta,
potpuno u pravu kad tvrdi da kad za jednu eru ne znate kakva je, onda je zovete posle
neke druge131. Ili, kao to to primeuje Riard Has, visoki zvaninik administracija oba
Bua siguran znak da su se eksperti nali u problem pokuavajui da pronau ime je
130130
Videti: Derek Chollet, James Goldgeier, America between the Wars- from 11/9 to 9/11: the
Misanderstood Years between the Fall of Berlin Wall and the Start of War on Terror, p. x.
131
Videti: Stanley Hoffmann, Atlas 1995, navedeno prema: Aleksander Naht, Amerika spoljna politika u
21. veku, Ekonomika, Beograd, 4/96, str. 164; Navedeno prema: Dragan R. Simi, Poredak sveta, Zavod
za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1999, str. 245.
105
korienje prefiksa post takvo oznaavanje otkriva da ljudi znaju samo gde su bili, ali
ne i gde su sada, a ponajmanje kuda idu.132
Po Tomasu Fridmanu, glavni problem sa ovakvom jednom situacijom lei u tome
to su razliiti teoretiari pokuavali da jednom hipotezom uhvate svu sloenost
meunarodnih odnosa posle Hladnog rata. Tako on izdvaja etiri takva pokuaja da se
oznai glavna odlika ovog vremena. Kao prvo, tu je uvena knjiga Uspon i pad Velikih
sila profesora na Univerzitetu Jejl, Pola Kenedija133; zatim, prvo tekst, a potom i knjiga
amerikog teoretiara, Frensisa Fukujame o kraju istorije;134 pa tekst i onda knjiga
nedavno preminulog amerikog politikologa Semjuela Hantingtona o sukobu
civilizacija;135 i na kraju, razliiti eseji i tekstovi o dolazeoj anarhiji novinara asopisa
Atlantic Monthley, Roberta D. Kaplana.136 Ono to je po Fridmanu zajedniko svim ovim
pokuajima je da su svi oni sadrali odreene istine, ali nijedno nije uspelo da uhvati
svet nakon Hladnog rata u svoj njegovoj potpunosti.137 Drugaije reeno, svaki od ovih
radova je postao poznat po pokuaju da jednom frazom uhvati jednu glavnu stvar,
sredinjeg
pokretaa,
sutinski
motor
koji
pokree
meunarodne
odnose
Videti: Richard Haas, Reluctant Sheriff, Brookings Institution, Washington, D. C., 1999, p. 21.
navedeno prema: Derek Chollet, James Goldgeier, America between the Wars- form 11/9 to 9/11: the
Misunderstood Years between the Fall of Berlin Wall and the Start of War on Terror, pp. xiii-xiv
133
Videti: Pol Kenedi, Uspon i pad velikih sila, CID, Podgorica, Slubeni list SRJ, Beograd, 1999.
134
Francis Fukuyama, The End of History, The National Interest, No. 16 Summer 1989, pp. 3-18.
Za ovaj tekst na srpskom jeziku videti: Frensis Fukujama, Kraj istorije, III Program Radio
Beograda, br. 84, 1990, str. 141 162.; Takoe, ovaj tekst je kasnije prerastao u knjigu, koja je
prevedena na srpski jezik: Frensis Fukujama, Kraj istorije i poslednji ovek, Slubeni List SRJ,
Beograd, 1996 ili Frensis Fukujama, Kraj istorije i poslednji ovek, CID, Podgorica, Romanov,
Banja Luka, 2002.
135
Huntington, Samuel, The Clash of Civilizations? Foreign Affairs, 72:3 (Summer 1993), pp. 2249. (Videti ovaj tekst na srpskom jeziku: Samjuel Hantington, Sudar civilizacija, u: Branko Milinkovi,
Sanja Milinkovi, Nacionalne manjine u meunarodnom i jugoslovenskom pravnom poretku, Meunarodna
politika, Beograd, 1997, str. 327 350; Takoe, ovaj tekst je kasnije prerastao u knjigu, koja je
prevedena na srpski jezik: Semjuel Hantington, Sukob civilizacija i preoblikovanje svetskog
poretka, CID, Podgorica, 1998.)
136
Robert D. Kaplan, The Coming Anarchy, The Atlantic Monthly, February 1994, pp. 44 77.
137
Thomas L. Friedman, The Lexus and Olive Tree Understanding Globalization, Anchor Books, New
York, 2000, pp. xix-xx
138
Thomas L. Friedman, The Lexus and Olive Tree Understanding Globalization, pp. xxi
106
neka od najvanijih vienja sveta posle Hladnog rata, a koja je Tomas Fridman izostavio
u svom nabrajanju. Naravno, zbog nedostatka prostora i mi smo bili prinueni da neke od
autora ne pomenemo. Dakle, tu su pored ova etiri (sa Fridmanovim ukupno pet)
prethodno nabrojana vienja i Don Mirajmer sa svojim veoma uticajnim tekstom
Povratak u budunost: nestabilnost u Evropi posle Hladnog rata;139 Dozef Naj sa
razliitim tekstovima i knjigama u kojima je razvijao ideju meke moi u
meunarodnim odnosima,140 te Henri Kisinder sa svojom bestseler knjigom
Diplomatija;141 i mnogi, mnogi drugi.
Tabela 1: Razliita vienja sveta posle Hladnog rata: jeevi
Vienje meunarodnih
odnosa
Meunarodni odnosi posle
Hladnog rata kao nastavak
uspona i pada Velikih sila
Teoretiar i delo
Glavne hipoteze
139
Videti: John J. Mearsheimer, Back to the Future- Instability in Europe after the Cold War,
International Security, Vol. 15 No 1, Summer 1990, pp. 5-56.
140
Videti: Joseph S. Nye, Jr, Understanding U. S. Strenth, Foreign Policy, Fall 1988; Joseph S. Nye, Jr.,
Soft Power, Foreign Policy, Fall, 1990; Joseph S. Nye, Jr, The Changing Nature of World Power.
Political Science Quarterly, Vol. 105, No. 2., Summer, 1990, pp. 177-192.; Joseph S. Nye, Jr., Bound to
Lead The Changing Nature of American Power, Basic Books, New York, 1990.
141
Videti: Henry Kissinger, Diplomacy, Simon and Schuster, New York, 1994, za srpsko izdanje ove
knjige videti: Henri Kisinder, Diplomatija, I, II, Verzal pres, Beograd, 1999; ili, Henri Kisinder,
Diplomatija, Klub plus, Beograd, 2008;
107
Henri Kisinder,
Diplomatija, 1994.
108
silama
-dolazea anarhija kao
prava strateka opasnost
-Bolesti, prenaseljenost,
migracija izbeglica,
kriminal, nestaica resursa,
propale drave, privatne
vojske, meunarodni karteli
za preprodaju droge
-globalizacija kao poseban
meunarodni sistem koji je
nasledio Hladni rat
-posle Hladnog rata svet je
proao kroz drugu i sada se
nalazi u treoj eri
globalizacije
Derek Chollet, James Goldgeier, America between the Wars- from 11/9 to 9/11: the Misanderstood
Years between the Fall of Berlin Wall and the Start of War on Terror, Public Affairs, New York, 2008, pp.
xii. Ova podela zasnovana je na eseju o Tolstojevom shvatanju rata uvenog politikog teoretiara Isaije
Berlina. Prema reima samog Berlina, tema ovog eseja o Tolstoju zasnovana je na izreci starogrkog
pesnika Arhilohusa iz 7. veka pre nove ere o tome da lisica zna mnogo stvari, ali je zna jednu veliku
stvar. Videti: Isaiah Berlin, The Hedgehog and the Fox: an Essay Tolstoys view of History, Simon &
Schuster, New York, 1953.; Kako se tvrdi u jednom od tumaenja ovog uticajnog eseja, u sutini, ljudi se
dele na jeeve i lisice. Jeevi imaju jednu, sredinju viziju stvarnosti prema kojoj upravljaju svoja
oseanja, disanje, iskustva i misli - ukratko to su zavisnici od sistema. Jeevi su tako, izmeu ostalih,
Platon, Dante, Prust i Nie. Lisice ive centrifugalne i centripetalne ivote, sledei mnogo razliitih puteva,
i uopte imaju svest o stvarnosti koja ih spreava da formuliu konani veliki sistem svega postojeeg
samo zato to znaju da je ivot previe kompleksan da bi se zgurao u ikakvu prokrusteovsku
jednoobraznu emu. Montanj, Balzak, Gete i ekspir su u razliitim stepenima bili lisice. Za Berlina doba
prosvetiteljstva sa svim svojim vrlinama predstavlja doba jeeva. U eseju The Divorce between the
Sciences and the Humanities (1974, p. 326) objanjava da je to zbog shvatanja da svako pravo pitanje
ima jedan istinski odgovor... istinit za sve, na svakom mestu, u svako vreme; a put koji vodi do te istine
je svima dostupan. Takoe, zaista istiniti odgovori ne protivree jedan drugom inei tako finu mreu koja
sve stvari dri zajedno. On je lino vie cenio liberalnije, pluralistiko (i u tom smislu romantiarsko)
stajalite koje se odrie potrage za velikom sintezom i umesto toga uspostavlja sueljavanje ideja gde jedna
nije nuno tana, a druga pogrena. Marvin Bresler, profesor sa Prinstona, istakao je mo jeeva tokom
109
S pravom bi se moglo rei da je vreme Hladnog rata bilo plodno tlo za jeeve.
Meunarodni sistem je bio statiniji, dogaaji su se odigravali mnogo manjom brzinom
nego danas, i ponekad je bilo dovoljno pratiti odnose izmeu supersila, broj i veliinu
njihovih raketa sa nuklearnim bojevim glavama, i u najveem broju sluajeva bilo bi vam
jasno kakva je situacija. Meutim, vreme posle Hladnog rata prosto nije bilo pogodno
vreme za jeeve. S obzirom da se svet razvijao nesluenom brzinom i zahvaljujui
informatikoj revoluciji i nikad veim mogunostima za komuniciranje meu ljudima
gde su se dogaaji odigravali bukvalno pred naim oima, a sve to u odsustvu jedne
preovlaujue pretnje kakva je bila opasnost od nuklearnog sukoba supersila tokom
prethodnog perioda, danas je mnogo tee predviati, tvrditi od ega preti najvea
opasnost ili koja je kljuna odlika sveta u kojem ivimo.
U tom smislu, a u odnosu na razdoblje koje mu prethodi, svet posle Hladnog rata,
uprkos mnogim pokuajima da se uini tako neto, prosto se opire pojednostavljivanju, a
samim tim i nazivanju jednim imenom. Adam Roberts, dugogodinji profesor
meunarodnih odnosa na Oksfordskom univerzitetu tvrdi da je kljuna odlika sveta posle
Hladnog rata pluralizam. Pod tim on podrazumeva pluralizam koji priznaje znaaj vie
razliitih pristupa meunarodnim odnosima: ne samo onih koji akcenat stavljaju na mo i
interes kao u teorijama realizma; ve i onih pristupa koji naglaavaju vanost ideja i
normi, uticaj unutranje politike i ekonomske strukture na meunarodnu politiku, ulogu
transnacionalnih pokreta i meunarodnih organizacija i postojanje novih vrsti izazova. To
je pluralizam teorija, pluralizam politikih sistema, pluralizam razliitih kultura i pogleda
na svet, pluralizam metoda analize i pluralizam akademskih disciplina.143 U tom
pluralizmu, teoretiari lisice imaju najvanije mesto.
Po njima, izgleda da je bolje odustati od pokuaja da se pronae jedno ime ili
jedna politika doktrina koja e odgovarati svima. Kako piu ole i Goldgajer, propast
jednog naeg dugog razgovora: hteo bi da zna ta razlikuje one koji ine velike stvari od ostalih koji nisu
nita manje pametni? Oni su jeevi. Frojd i podsvest, Darvin i prirodni odabir, Marks i klasna borba,
Ajntajn i relativitet, Adam Smit i podela rada svi su oni bili jeevi. Shvatili su da je svet komplikovan i
onda su ga pojednostavili. One koji ostavljaju najdublji trag, rekao je Bresler, prate povici hiljada
dobra
ideja,
ali
preterao
si!
Izvor:
Internet,
09/30/09,
http://www.kheper.net/topics/typology/Fox_and_Hedgehog.html
143
Videti: Adam Roberts, International Relations after the Cold War, International Affairs, Vol. 84, No.
2, 2008, 335- 350 (citat je sa strana 335-336).
110
paradigme rat protiv terorizma doarava jednu od trajnih pouka modernih meuratnih
godina (misli se na razdoblje izmeu kraja Hladnog rata i 11. septembra, prim. D. .) da
se potraga za zamenom za hladnoratovsku doktrinu kontejmenta pokazala ne samo
apstraktnom, ve i opasnom zbog svoje preterane sklonosti ka pojednostavljivanju. Od
kraja Hladnog rata, ameriki politiari i teoretiari uzaludno su pokuavali da definiu
ovu eru i opiu novu glavnu svrhu drave jednom reju. Od kraja istorije Frensisa
Fukujame, i novog svetskog poretka Dorda Herberta Vokera Bua, do irenja
demokratije Tonija Lejka i Klitonovog traganja za sloganom globalizacija, nijedna fraza
nije uspela da otkrije svrhu Amerike nakon Hladnog rata. I bila bi glupost verovati da je
mogue uraditi tako neto.144 Sam autor doktrine kontejnmenta, uveni ameriiki
diplomata i profesor Univerziteta Prinston, Dord Frost Kenan, na jednoj privatnoj
veeri sugerisao je visokim zvaninicima Klintonove administracije da napuste traganje
za jednom frazom. Umesto toga, savetovao je da prihvate svu sloenost sveta i sastave
smisleni pasus ili dva umesto to pokuavaju da smisle parolu koja bi bila kratka poput
nalepnice za auto.145
Iako je teko oznaiti koji se teoretiari mogu svrstati u ovu grupu istraivaa (jer
se oni po definiciji opiru svakom svrstavanju i sistematizovanju), mi smatramo da je
najvaniji njihov predstavnik profesor Dejms Rozenau, jedan od pionira nauke o
meunarodnim odnosima, a naroito teorije spoljne politike. Naime, u svojim
mnogobrojim radovima146 od 1990. naovamo, a koji su se bavili tzv. epohom u nastajanju
(the emerging epoch), profesor Rozenau je po nama uspeo da predstavi sredinju odliku
sveta posle Hladnog rata - njegovu sloenost. Naime, u njegovoj poznatoj kovanici
144
Videti: James N. Rosenau, Distant Proximities- Dynamics beyond Globalization, Princeton University
Press, Princeton, New Jersey, 2003, p. 3.
145
Derek Chollet, James Goldgeier, America between the Wars- form 11/9 to 9/11: the Misanderstood
Years between the Fall of Berlin Wall and the Start of War on Terror, PublicAffairs, New York, 2008, pp.
315-316.
146
Videti: James N. Rosenau, The Turbulence in World Politics- A Theory of Change and Continuity,
Princeton University Press, Princeton, New Jersey, 1990; James N. Rosenau, Distant ProximitiesDynamics beyond Globalization, Princeton University Press, Princeton, New Jersey, 2003; James N.
Rosenau, Illusions of Power and Empire, History and Theory, Theme 44, December 2005, pp. 73-87;
James N. Rosenau, Study of World Politics- Volume II, Globalization and Governance, Routledge, London,
2006; James N. Rosenau, People Count- Networked Individuals in Global Politics, Paradigm Publishers,
Boulder, Colorado, 2008;
111
Globalizujue sile
Slobodno trite (meunarodne
korporacije, meunarodni hed
fondovi, zamena valuta)
Lokalizujue sile
Dislokacija ljudi i drava pripisana
neodgovornom amerikom i zapadnom
kapitalizmu; rastui jaz izmeu bogatih i
siromanih, kao i rastui jaz meu
dravama
Smanjivanje koliine prirodnih
bogatstava zbog globalnog otopljavanja,
nestanka obradive zemlje i unitavanja
ivotne sredine;
masovne migracije, predrasude,
etnocentrizam, etnike i rasne mrnje
147
Pored ovoga termina, Rozenau navodi jo nekoliko oznaka koje pokazuju svu protivrenost
posthladnoratovskog sveta kao to su: chaord (chaos + order) to jest, istovremeno postojanje haosa i
poretka; glocalization (global + local) to oznaava preklapanje tendencija ka globalizaciji i lokalizaciji;
regcal (regional + local), t.j. spoj regionalnog i lokalnog u meunarodnim odnosima. Videti ire o tome u:
Dee W. Hock, Birth of the Chaordic Age, Berrett-Koehler Publishers, San Francisco, 1999; Roland
Robertson, Glocalization: Time-Space and Homogeneity-Heterogeneity, in: Global Modernities, ed.
Mike Featherstone, Scott Lash, and Roland Robertson, Sage Publications, Thousand Oaks, CA, 1995, pp.
25-44.; Susan H. C. Tai and Y. H. Wong, Advertising Decision Making in Asia: Glocal versus Regcal
Approach, Journal of Managerial Issues 10, Fall 1998, pp. 318-339. Navedeno prema: James N. Rosenau,
Illusions of Power and Empire, History and Theory, pp. 75-76.
148
149
112
Tradicionalisti, religiozni
fundamentalizam, nacionalizam
150
113
Tabela 3: Osam izvora fragmegracije na etiri nivoa agregacije onako kako ih vidi
Dejms Rozenau
Nivoi agregacije
Izvori
Mikronivo
fragmegracije
Mikroelektronske Omoguavaju
istomiljenicitehnologije
ma da budu u
kontaktu bilo
gde u svetu
Revolucija u
vinosti
iri horizont
ljudskog
saznanja na
globalnom
nivou; upuuju
na vanost
zbivanja u
udaljenim
mestima
Eksplozija
organizovanja
Omoguava
viestruke
identitete,
podgrupe,
afilijacije sa
transnacionalnim
mreama
Bifurkacija
Pojaava ulogu
globalnih struktura sukoba, deli
lojalnosti i
stvara tenzije
meu
pojedincima;
okree ljude
lokalnim
114
Makronivo
Mikro-makro
Makro-makro
ine veze
kolektiva
otvorenijim,
povezanijim
i ranjivijim;
omoguavaju
mobilizaciju
podrke
Poveava
kapacitete
vladinih
agencija da
razmiljaju
izvan
kliea,
grabe prilike
i analiziraju
izazove
Ograniavaju
vlade
omoguavajui
opoziciji da se
efektivnije
mobilie
Ubrzavaju
diplomatske
procese;
omoguavaju
nadzor i
obavetaji rad
Ograniava
proces
donoenja
odluka veim
kapacitetom
pojedinaca da
zna kada, gde i
kako da se
ukljui u
kolektivnu
akciju
Doprinosi
pluralizmu i
depersonifikaciji
autoriteta;
poveava
mogunost krize
autoriteta
Umnoava broj
i poveava
kvalitet veza
meu
dravama;
uvruje
njihove saveze
i neprijateljstva
Daje mo
protransnacionalnim grupama
i grupama sa
posebnim
interesima da
vre uticaj
alternativnim
Stvara
institucionalni
aranman za
saradnju u
glavnim
globalnim
pitanjima, kao
to su trgovina,
Poveava
kapacitet za
formiranje
opozicionih
grupa i
traganje za
alternativnim
zakonima;
odvaja
javnosti od
elita
Omoguuje
stvaranje
novih nivoa
vlasti i
konsolidaciju
postojeih
nivoa u
multicentri-
ini globalnu
scenu vie
transnacionalnom i
ispunjenijom
nedravnim
akterima
nivoima vlasti
nom svetu
kanalima
Erupcija kretanja
Stimulie
imaginaciju i
nudi dublji
kontakt sa
drugim
kulturama;
podvlai
razliitost
stranog
Poveava
prekogranino
kretanje i
smanjuje
kapacitet vlada
da kontroliu
nacionalne
granice
Slabljenje
teritorijalnosti,
drave i
suvereniteta
Podriva
tradicionalne i
nacionalne
lojalnosti;
poveava
nepoverenje u
vladu i druge
institucije
Poveava
veliinu i
znaaj
potkultura,
dijaspora i
etnikih
sukoba dok
ljudi trae
bolji ivot
negde drugde
Pojaava
poroznost
nacionalnih
granica i
teinu
formulisanja
nacionalnih
politika
Kriza vlasti
Preusmerava
lojalnosti;
ohrabruje
pojedince da
zamene
tradicionalne
obrasce
legitimnosti
kriterijumima
uinka
Ujednauje
ukuse
potroaa;
pojaava brigu
oko zaposlenja;
produbljuje jaz
izmeu
dobitnika i
gubitnika
Slabi
sposobnost
vlada i
drugih
organizacija
da oblikuju i
sprovode
zakone
Jaa kapacitet
javnosti da utiu
i paralizuju rad
vlada, STO-a i
drugih
organizacija
Komplikuje
poslove
drava prema
tritima;
promovie
poslovno
udruivanje
Poveava
napore da se
zatite lokalne
kulture i
industrije;
omoguava
talase protesta;
polarizuje
drutva
Globalizacija
nacionalnih
ekonomija
115
Smanjuje
poverenje u
vlade; ini
nacionalni
konsenzus
tekim za
postizanje i
odravanje
ljudska prava,
ivotna
sredina, itd.
Poveava
potrebu za
meunarodnom
saradnjom radi
kontrole
protoka novca,
droge,
imigranata i
terorista
Poveava
potrebu za
meudravnom
saradnjom na
globalnim
problemima,
smanjuje
kontrolu
dogaaja koji
prelaze
dravne
granice
Poveava
kompetenciju
meunarodnih
i nevladinih
organizacija;
podstie
diplomatski
oprez u
pregovorima
Pojaava
trgovinski i
investicioni
sukob; stvara
impulse za
izgradnju
globalnih
finansijskih
institucija
Zakljuak
Ukratko reeno, ako je Hladni rat bio vrhunac doba u kojem su po reima
Emanuela Adlera, meunarodni odnosi bili jo uvek u svojoj njutnovskoj fazi, kada su
drave bile vrednovane samo po svojoj masi, to jest materijalnim dobrima kao to je
teritorija, stanovnitvo, prirodna bogatstva, industrijska i vojna mo... takve jedno vreme
danas je, tvrdi on, bar u nekim delovima sveta stvar prolosti.151 U novom,
multilateralnom dobu,152 sve je mnogo bre, protivrenije i tee merljivo. Da nastavimo
jezikom fizike koji je Adler koristio, u nekim delovima sveta, kao i u pojedinim
dimenzijama ljudskih ivota, meunarodni odnosi se danas duboko nalaze u svojoj
poodmakloj ajntajnovskoj fazi. To znai da se sve moe relativizovati i da se veina
stvari i pojmova za koje jeevi pronalaze tano odreeno mesto u svojim sistemima, u
vremenu posle Hladnog rata i ne mora nalaziti ba tu, to jest moe imati najmanje dve
svoje strane.153
151
Videti: Emanuel Adler, The Change of Change: Peaceful Transitions of Power in the Multilateral
Age, in: Charles A. Kupchan, Emanuel Adler, Jean-Marc Coicaud and Yuen Foong Khong, Eds., Power
Transitions- The Peaceful change of International Order, United Nations University Press, Tokyo, New
York, Paris, 2001, pp. 138- 158 (citat je sa strane 139).
152
Tako Donald Snou, profesor politikih nauka na Univerzitetu u Alabami, govori o globalizaciji i
geopolitici kao dvema stranama sveta posle Hladnog rata, Tomas P. Barnet o sukobu globalizovanog
jezgra i zemalja iz podruja neglobalizovanog jaza. Tomas Fridman o svetu Leksusa koji predstavlja
simbol modernosti i maslinovog drveta sa priama o trajanju i tradiciji. I sve to naravno postoji u isto
vreme, u istom svetu u kojem danas ivimo. Videti ire o tome u: Donald Snow, National Security for a
New Era, Pearson Longman, New York, 2007, Second edition; Thomas P. Barnet, The Pentagons New
Map,
Esquire,
March
2003,
izvor:
Internet,
09/30/09,
http://www.thomaspmbarnett.com/published/pentagonsnewmap.htm; Thomas L. Freidman, Lexus and
Olive Tree.
116
Literatura
America Between the Wars: From 11/9 TO 9/11 transcript: Izvor: Internet,
06/25/08 http://www.cfr.org/publication/16454/america_between_the_wars.html
Barnet, Thomas P. The Pentagons New Map, Esquire, March 2003, izvor:
Internet
09/30/09
http://www.thomaspmbarnett.com/published/pentagonsnewmap.htm
154
Videti: Derek Chollet, James Goldgeier, America between the Wars- from 11/9 to 9/11: the
Misanderstood Years between the Fall of Berlin Wall and the Start of War on Terror, p. 316.
155
Videti: Adam Roberts, International Relations after the Cold War, pp. 349-350.
117
Atlas, James, Ideas & Trends: Name That Era; Pinpointing A Moment On the
Map Of History, The New York Times, Sunday, March 19, 1995. Izvor: Internet,
09/10/09, http://www.nytimes.com/1995/03/19/weekinreview/ideas-trends-namethat-era-pinpointing-a-moment-on-the-map-of-history.html?pagewanted=all
Berlin, Isaiah, The Hedgehog and the Fox: an Essay Tolstoys view of History,
Simon
&
Schuster,
New
York,
1953,
Izvor:
Internet,
09/30/09
http://www.kheper.net/topics/typology/Fox_and_Hedgehog.html
Boxer, Sarah, Present To Leave Something for Posterity, The New York Times,
Sunday,
April
2,
1995.
Izvor:
Internet,
09/10/09,
http://www.nytimes.com/1995/04/02/weekinreview/word-for-word-names-forera-no-time-like-present-leave-something-for-posterity.html
Chollet, Derek, Goldgeier, James, America between the Wars- from 11/9 to 9/11:
the Misunderstood Years between the Fall of Berlin Wall and the Start of War on
Terror, Public Affairs, New York, 2008.
Friedman, Thomas L., The Lexus and Olive Tree Understanding Globalization,
Anchor Books, New York, 2000.
Fukujama, Frensis, Kraj istorije, III Program Radio Beograda, br. 84,
1990, str. 141 162.
Hock, Dee W., Birth of the Chaordic Age, Berrett-Koehler Publishers, San
Francisco, 1999.
Kaplan, Robert D., The Coming Anarchy, The Atlantic Monthly, February
1994.
118
Kenedi, Pol, Uspon i pad velikih sila, CID, Podgorica, Slubeni list SRJ, Beograd,
1999.
Mearsheimer, John J., Back to the Future - Instability in Europe after the Cold
War, International Security, Vol. 15 No 1, Summer 1990.
Rosenau, James N., The Turbulence in World Politics- A Theory of Change and
Continuity, Princeton University Press, Princeton, New Jersey, 1990.
Rosenau, James N., Illusions of Power and Empire, History and Theory, Theme
44, December 2005, , pp. 73-87.
Rosenau, James N., Study of World Politics- Volume II, Globalization and
Governance, Routledge, London, 2006.
Snow, Donald, M., National Security for a New Era, Pearson Longman, New
York, 2007, Second edition.
ivojinovi, Dragan, The Cold War Term, Role and Meaning in the Science of
International Relations, Review of International Affairs, Vol. LVI, No. 1119,
July- September 2005.
119
120
Vujo Ili156
Nemanja Duverovi157
okruenja.
Kroz
pet
specifinih
faza
prikazuje
se
razvoj
Hladni rat se moe odrediti kao poseban meunarodni sistem, odnosno okvir u
kom se odigravao celokupan meunarodni ivot u periodu od 1945. do 1990. godine.158
Takav okvir je uticao i na nastanak, razvoj i specijalizaciju mirovnih instituta, odnosno
institucija koje se bave naunim istraivanjem mira i sukoba.
156
121
122
Hladnoratovski period
Institucionalizacija (1945-1968)
Posledice velikih ratova imale su uticaja na stvaranje novih nauka i disciplina koje
su se bavile problemima rata i mira. Kraj Velikog rata doveo je do formiranja nauke o
meunarodnim odnosima, prve katedre koja je osnovana u Velsu 1919. godine i naunih
instituta, od kojih su neki u svom nazivu imali re mir, kao to je bila Nemaka mirovna
akademija iz 1930. i katedra u Lionu 1931. godine (Ramsbotam, 2004:35). Razaranja
Drugog svetskog rata, pretnja nuklearnog oruja i osnivanje Ujedinjenih nacija,
univerzalne organizacije osnovane sa ciljem ouvanja meunarodnog mira, nametnuli su
kao nezaobilaznu temu u drutvenim naukama problem rata i njegovog nestanka. U
skladu sa tim, pioniri polemologije (nauke o sukobima i ratu) osnovali su prve institute u
Parizu 1945. godine i nakon toga u Groningenu u Holandiji.
Za razliku od do tada postojeih disciplina (meunarodnih odnosa ili
polemologije), u zaetnike studija mira ubrajaju se naunici iz razliitih oblasti
(sociologija, ekonomija, matematika) kojima je bila zajednika elja za promenom status
quo uspostavljenog nakon Drugog svetskog rata. Ta elja je bila zasnovana na
kvalitativnoj promeni u shvatanju mira. Umesto dotadanjeg negativnog definisanja mira
samo kao odsustva rata, uvode se novi koncepti kojima se mir odreuje na potpuniji i
kompleksniji nain. Na takvim, novouspostavljenim, odnosima formiraju se prvi mirovni
instituti.
Institucionalizacija istraivanja mira tekla je od neformalnih sastanaka i
komunikacije izmeu naunika ka postepenom ustanovljavanju asopisa i institucija.
Jedan od zaetaka formalnog okupljanja predstavljala je grupa od dvadeset dva
eminentna naunika i filozofa (Rasel, Ajntajn, Rotblad, Bor, Pauling) koji su, u cilju
smanjivanja opasnosti od oruanih sukoba i traenja reenja za globalne probleme poput
nuklearnog naoruanja, zapoeli 1957. godine u Pagvau u Kanadi sistem konferencija.
Iste godine, grupa naunika (ekonomista Kenet Boulding, matematiar i biolog Anatol
Rapaport, socijalni psiholog Herbert Kelman, sociolog Robert Ejndel i politikolog
Dejvid Singer) okupila se oko izdavanja asopisa za reavanje konflikata, a dve godine
123
nakon toga (1959) ista grupa istraivaa mira osnovala je Centar za istraivanje reavanja
konflikata i pored velikih otpora na miigenskom univerzitetu.159
Sa druge strane Atlantika, Johan Galtung (matematiar i sociolog) osniva Sekciju
za istraivanje mira i sukoba pri Institutu za drutvena istraivanja u Oslu, koju vodi i
unapreuje je u samostalan Institut za istraivanje mira 1966. godine. Institutu je, kao i u
sluaju Miigena, prethodilo osnivanje asopisa za istraivanje mira 1964. godine.160
U Velikoj Britaniji su za osnivanje prvih centara za istraivanje mira (u Lankasteru 1959.
godine) bili odgovorni lanovi verskog drutva kvekera161, koji su i u narednim
decenijama zadrali veliki uticaj i pruali podrku inicijativama i projektima vezanim za
mir (Botes, 2009). U vedskoj, stabilna politika podrka istraivanju mira bila je
prisutna tokom ezdesetih godina, a prevashodno je vezana za vedsku neutralnu spoljnu
politiku i neprikosnoven primat socijaldemokrata (Gledi, 2004:20). Vlada je u znak 150
godina neprekidnog mira u vedskoj162 osnovala Stokholmski meunarodni institut za
istraivanje mira (SIPRI) 1966. godine. Meunarodno povezivanje istraivaa mira
formalizovano je 1964. godine osnivanjem Meunarodnog udruenja za istraivanje mira
(IPRA).
Ovaj kratak period intenzivne institucionalizacije istraivanja mira odvijao se u
vreme vrhunca sukoba izmeu Istoka i Zapada (rat u Koreji 1950-1953, Suecka kriza i
Maarska revolucija 1956, podizanje Berlinskog zida 1961, Kubanska kriza 1962,
poetak vijetnamskog rata 1964). I pored toga to je politiko usmerenje osnivaa polja
bilo preteno prozapadno, u ovom periodu dolo je do prevladavanja neutralne pozicije.
Istraivai mira su svoj odnos prema sukobima poeli da zasnivaju u skladu sa odnosom
159
124
koji lekar ima prema bolesti. Smatralo se da, kao to je medicina nauka koja se stara o
dobrobiti pojedinca, tako bi i istraivanje mira trebalo da postane nauna disciplina koja
tei da se stara o dobrobiti drutva. Prihvatanje takvog stanovita podrazumevalo je da se
ne moe zastupati jedna ili druga strana u ovom ideolokom sukobu. Zauzimanje
neutralne pozicije predstavljalo je izazov realistikoj koli miljenja koja je bila
dominantna u periodu nakon Drugog svetskog rata. Dodatni izazov preovlaujuem
shvatanju sukoba predstavljala je ona grupa istraivaa koja je naglaavala znaaj mirnog
reavanja konflikata, koja se kao vrednost nalazila u Povelji UN, a u praksi bila
sprovoena od strane Gandija u Indiji i Martina Lutera Kinga u Sjedinjenim Amerikim
Dravama.
Radikalizacija (1968-1979)
Velike drutvene promene, studentski protesti i antiratni pokret nastao kao
reakcija na Vijetnamski rat i intervenciju u ehoslovakoj 1968. godine uticale su na
nastavak institucionalizacije istraivanja mira. U ovom periodu nastavlja se sa
osnivanjem novih instituta na Zapadu,163 ali dolazi i do institucionalizacije u Latinskoj
Americi (iznikle iz teorije zavisnosti, dependencia), u Indiji (u skladu sa gandijevskom
tradicijom), Japanu (vezanom za nuklearna pitanja) i u Istonoj i Junoj Evropi
(marskistika tradicija), to je zajedno vodilo veem uplivu miljenja iz Drugog i Treeg
sveta (Viberg, 2005:2).
Glavna osobina ovog perioda bila je radikalizacija polja istraivanja, usled uticaja
koji je dolazio iz marksistikog i strukturalistikog polja. Ono to je bilo zajedniko za
dotadanje istraivanje mira bila je naklonost prema kvantitativnim metodama u skladu
sa bihevioristikom revolucijom koja je predstavljala radikalni preokret u drutvenim
naukama. Meutim, nakon 1968. godine biheviorizam postaje simbol imperijalizma i
amerike dominacije, to ga ini metom kritike (Gledi, 2004:17). Radikalna struja, koja
je svoje teorijsko odreenje nala u radovima poput Galtungove Strukturalne teorije
163
Prvi instituti osnivani su u Skandinaviji, Holandiji, UK, SAD, dok drugi talas na Zapadu obuhvata
osnivanje veeg broja novih instituta i katedri, izmeu ostalih, Instituta za istraivanje mira u Lundu
(LUPRI) i Instituta za istraivanje mira u Tampereu (TAPRI) 1969. godine.
125
164
O uticaju ovog lanka na polje studija mira najbolje govori podatak da je samo do 1992. citiran 367
puta, sedam puta ee nego sledei autor na listi najcitiranijih lanaka u JPR (Gledi, 1993).
165
Roders i Ramsbotam (1999) govore o minimalistima i maksimalistima, odnosno severnoamerikim
pragmatistima i evropskim strukturalistima.
166
Galtung 1970. prestaje da rukovodi PRIO, 1976. prestaje da ureuje JCR, a 1977. daje ostavku na mesto
profesora univerziteta, u skladu sa svojim javno iznetim miljenjem da nijedan pojedinac ne bi trebalo da
predaje due od deset godina.
126
Moda je ovo najbolje izraeno u uvodniku asopisa za istraivanje sukoba: Pretnja nuklearnog
holokausta moe ostati aktuelna i narednih vekova, ali pored istraivanja obuzdavanja i razoruanja postoje
i drugi problemi kojima treba posvetiti panju. asopis se mora posvetiti pitanjima meunarodnih sukoba
vezanih za pravdu, jednakost i ljudsko dostojanstvo; problemima koje reavanje sukoba ima u odnosu na
ekoloku ravnoteu... (JCR, 1983).
127
128
studije.169 Razlog tom uverenju bilo je oekivanje da e raspadom SSSR doi do nestanka
ratova koji su vieni kao posledica Hladnog rata (wars by proxy) i da e doi do
smanjivanja intenziteta i uestalosti sukoba izmeu novih demokratskih i trino
orijentisannih drava.
Meutim, iako je broj ratova voenih izmeu drava smanjen, dolo je do
neoekivanog porasta ukupnog broja oruanih sukoba unutar drava (Harbom, 2006,
videti grafikon 1). Zbog ovoga u nauci o meunarodnim odnosima dolazi do pomeranja
sredita istraivanja kada je u pitanju priroda sukoba nakon Hladnog rata i prevazilazi se
vrsto ustanovljena dihotomija unutranjih i meunarodnih sukoba. Ovakva promena ne
bi bila mogua bez konceptualnog okvira koji je nastao upravo u polju istraivanja mira
jo tokom osamdesetih godina. Odreenja duboko ukorenjenih sukoba (Barton) i
dugotrajnih drutvenih sukoba (Azar) odgovarali su novim okolnostima vie nego
postojei koncepti drugih disciplina (Roders, 1999:748), to je pomoglo ponovnoj
aktuelizaciji i nastavku razvoja istraivanja mira.
Adaptacija instituta tokom osamdesetih godina nastavljena je i tokom devedesetih
u donekle promenjenim okolnostima. Umesto hladnoratovskih linija podela, nova pitanja
pristiu na dnevni red istraivaa mira - liberalni mir i bezbedost. Oba pitanja su prisutna
tokom celog posthladnoratovskog perioda, meutim prvo pitanje se nalazi u sreditu
interesovanja do 2001. godine, a drugo postaje jo prisutnije nakon te godine.
Liberalizacija (1989-2001)
U periodu nakon Hladnog rata vlade Zapada poinju intenzivno da koriste
retoriku liberalnog mira170 predsednik SAD, Bil Klinton, u obraanju naciji 1994.
godine naglaava: Najbolji nain da osiguramo nau bezbednost i postignemo trajan mir
je da podrimo napredovanje demokratije irom sveta. Demokratije ne ratuju
169
Meksvini (1998) zakljuuje da je iznenadni kraj Hladnog rata doveo mirovne institute do gubitka fokusa
(polja istraivanja) formiranog tokom njegovog trajanja.
170
Teorija demokratskog ili liberalnog mira u osnovi tvrdi da demokratije ne ratuju meusobno. Ideja o
odnosu unutranjeg ureenja drave i njene sklonosti da vodi ratove potie jo od Imanuela Kanta, dok je
statistiku potvrdu prvi put dobila u radu kriminologa Dina Babsta Elective Governments: A Force for
Peace 1964. godine.
129
171
Ni republikanski predsednik Bu mlai nije odstupao od ovakvog stava. U svom obraanju naciji 2005.
godine on kae: Zbog toga to demokratije potuju svoj narod i svoje susede, napredak slobode e voditi
ka miru.
130
nezavisnosti u periodu kada je dostupnost sredstava u sve veoj meri diktirala pravce
istraivanja.
Sekuritizacija (2001-2009)
Nezavisnost u programima istraivanja instituta postala je jo vanija nakon 2001.
godine, kada, zbog teroristikih napada na Njujork i Vaington i vojnih intervencija koje
su usledile, pitanja bezbednosti postaju sveprisutna. Istraivanje mira i klasine studije
bezbednosti tradicionalno su imali drugaija polja istraivanja koja su neretko bila i
suprotstavljena tokom Hladnog rata. Meutim, ove razlike postale su manje izraene
radovima Berija Bazana i Ole Vivera, odnosno stvaranjem koncepata socijetalne i ljudske
bezbednosti. Radovi ovih autora, poznatih kao kopenhagenka kola, nastajali su u
okviru polja istraivanja mira (COPRI) i predstavljali su drugaiji pristup pitanjima
bezbednosti. U meri u kojoj su navedena shvatanja ulazila u glavne tokove studija
bezbednosti i meunarodnih odnosa, isto toliko su ugroavala identitet istraivanja mira
kao samostalne discipline. Najbolji primer je sam COPRI koji je, nakon to je doiveo
meunarodno priznanje, izgubio mirovni identitet stavljanjem pod direktnu kontrolu
vlade 1996. godine i potom utapanjem u Institut za meunarodne studije pod
ministarstvom spoljnih poslova 2003. godine (Gledi, 2004:24).
Dominacija bezbednosnih pitanja pokazana na primeru COPRI moe se videti i na
globalnom nivou. Po poslednjim pokazateljima UNESCO baze podataka (UNESCO,
2001), u svetu je poetkom prve decenije XXI veka postojalo oko 600 mirovnih instituta i
centara za obuku u 90 drava.172 Na osnovu podataka ove baze, mogue je analizirati
oblasti njihove specijalizacije (videti grafikon 2). Pored mira i konflikata, kao
tradicionalnih polja istraivanja, bezbednost zauzima vodee mesto na globalnom nivou.
Nenasilje, razvoj i mir, kultura mira i obrazovanje, oblasti koje su tokom evolucije
istraivanja mira zauzimale neka od centralnih mesta, danas su potisnuta u korist
bezbednosti i konflikata. Navedeni trend je, treba napomenuti, verovatno jo izraeniji u
poslednjih est godina od 2003. godine do kada je baza obnavljana.
172
Veina njih se nalazi u SAD i Kanadi - 193, u Evropi prednjae UK i Nemaka sa po 40, Skandinavija
sa 30 i Francuska, panija i Italija sa ispod 20. U ostatku sveta, sa izuzetkom Indije i Japana u kojima se
nalazi po 20, nema drava sa vie od jednocifrenog broja mirovnih instituta ili centara.
131
132
133
Razoruanje4%
Nenasilje4%
Kulturamira3%
Meunarodniodnosi3%
Konflikti16%
Mirirazvoj2%
Kontrolanaoruanja2%
Etnikikonflikti2%
Demokratija2%
Ostalo12%
Bezbednost16%
Mir17%
Literatura
Botes Johannes, Before PRIO: The Seedbed of Peace Research (1939-1959), The
Fiftieth Anniversary of the Peace Research Institute Oslo-PRIO, Oslo, June 12,
2009.
Bush
George
W,
State
of
the
Union
Address,
2005,
news.bbc.co.uk/2/hi/americas/4231571.stm
134
Clinton
William,
State
Of
The
Union
Address,
1994,
http://www.washingtonpost.com/wp-srv/politics/special/states/docs/sou94.htm
Dunn David J, The First Fifty Years of Peace Research: A Survey And
Interpretation, Ashgate, Aldershot 2005, ISBN: 0754619192.
Friedman Thomas L, The Lexus and Olive Tree, Farrar, Straus and Giroux, New
York 1999, ISBN: 0374185522.
Gaddis
John
Lewis,
The
Cold
War,
Penguin
London,
2007,
ISBN:9780141025322.
Galtung Johan, What Peace Research Would Be Like If Founded Today, On the
occasion of the Peace Research Institute Oslo-PRIO 50 Years, Oslo, June 5 2009.
Harbom Lotta et al, Armed Conflict and Peace Agreements, Journal of Peace
Research 43(5): Sage Publications 2006, p. 619.
June
25
http://soc.kuleuven.be/iieb/ipraweb/documents/iprapath.pdf
135
2004,
Lawler Peter, Peace Research, War, and the Problem of Focus, Peace Review
14:1, 2002, pp. 714, ISSN: 14699982.
Montgomery Mary E, Working for Peace While Preparing for War: The Creation
of the United States Institute for Peace, Journal of Peace Research, vol.40, no.4,
Sage publications 2003, pp. 479-496, ISSN: 00223433.
Rogers Paul and Ramsbotham Oliver, Then and Now: Peace Research-Past and
Future, Political Studies, Political Studies Association 1999, vol. 47(4), pages
740-754.
UNESCO Peace Institutes Database, obnovljeno jul 2003, pristupljeno 25. 9.2009.
http://databases.unesco.org/peace/PeaceWEBintro.shtml
Van Den Dungen Peter and Wittner Lawrence S, Peace History: An Introduction,
Journal of Peace Research, vol.40, no.4, 2003., Sage publications, pp.363-375,
ISSN: 00223433.
136
Vujo Ili
Nemanja Duverovi, M.A
Change the Context of the Peace Institute Action after the Cold War
Abstract
The article deals with development and the social role of peace institute during
the Cold War and after its end. Reasons for the creation, specialization and growth of the
number of peace institutes are interpreted through the influence of the political, economic
and ideological aspect of the Cold War environment. The development of the
institutionalization of peace research is shown through five specific stages. The paper
presents the thesis that the Cold War environment favored the development of peace
institutes, and that the changed economic and political conditions at the end of the Cold
War induced the reduction of the global importance of peace institutes even though the
social needs for them have not decreased with the disappearance of a bipolar order.
Keywords: peace institutes, the study of peace, the Cold War, international relations
137
Jelena Lonar173
Saetak
Autorka se bavi razvojem globalnog civilnog drutva u Srednjoj i Istonoj Evropi
od osamdesetih godina XX veka kada su na ovim prostorima nastale prve ideje o
povezivanju civilnog drutva preko nacionalnih granica. U prvom delu rada autorka
definie globalno civilno drutvo nakon ega predstavlja razvoj prvih ideja i praksi
globalnog civilnog drutva u komunistikoj Evropi. Trei deo rada posveen je razvoju
globalnog civilnog drutva nakon pada Berlinskog zida 1989. godine. U poslednjem delu
rada autorka sumira promene u shvatanju i razvoju globalnog civilnog drutva pre i
nakon pada Berlinskog zida.
Kljune rei: globalno civilno drutvo, Srednja i Istona Evropa, postkomunistike
zemlje, aktivistika koncepcija, neoliberalna koncepcija.
Uvod
Predmet ovog rada je razvoj globalnog civilnog drutva u postkomunistikim
evropskim dravama174 koji se prati od nastanka slavnih ideja o globalnom civilnom
drutvu u osamdesetim godinama na prostoru Srednje i Istone Evrope. Pored
predstavljanja ovih ideja, pokuau da odgovorim na pitanje ta se sa njima dogodilo
173
138
nakon pada Berlinskog zida 1989. godine i ruenja komunistikih reima. Sledee vano
pitanje koje postavljam jeste u kom pravcu se na ovim prostorima globalno civilno
drutvo danas razvija.
Pad Berlinskog zida bio je prelomni trenutak ne samo u razvoju globalnog
civilnog drutva. Zid je predstavljao simbol Hladnog rata, blokovske podele sveta, straha,
neizvesnosti, krenja osnovnih ljudskih prava. Pad Berlinskog zida novembra 1989.
godine oznaio je kraj dotadanjeg svetskog poretka, smanjivanje tenzija i ansu za
uspostavljanje trajnog mira i stabilnosti, otvaranje prostora za komunikaciju,
pregovaranje i saradnju. Mnogi su izraavali svoje uverenje da je kraj Hladnog rata
oznaio potpunu pobedu zapadnih vrednosti, politikog i ekonomskog sistema. Procesi
globalizacije se sve vie ubrzavaju, dolazi do sve vee globalne meuzavisnosti, irenja
trine ekonomije i liberalne demokratije irom sveta. Globalno civilno drutvo postaje
sve aktivnije i prisutnije na globalnoj sceni.
Mnogi autori tvrde da sutinski 1989. godina nije donela nita novo, ve je samo
ideje i vrednosti sa razvijenog Zapada trebalo izvesti na nerazvijeni Istok i Jug.175 Zapad
je u tom smislu preuzeo na sebe lidersku ulogu kao ekonomski, politiki i drutveni ideal
koji su drugi trebali da dostignu (v. Holley, 1997). Ipak, kako naglaava Meri Kaldor
(Mary Kaldor), osamdesete godine XX veka izrodile su neke nove ideje povezivanje
mira sa ljudskim pravima, novo razumevanje graanstva i civilnog drutva i
transnacionalizam ili internacionalizam na nivou drutva (Kaldor, 2003:50). U ovom radu
nas interesuje razvoj ovih ideja koje su oznaile nastajanje jedne nove, savremene
koncepcije civilnog drutva globalnog civilnog drutva. Kraj Hladnog rata, zajedno sa
svim prateim posledicama, dodatno je podstakao i ubrzao njegov razvoj irom sveta. Da
li je ovaj razvoj ravnomeran, da li je globalno civilno drutvo svuda jednoznano i
jednako razvijeno, videemo na primeru postkomunistikih zemalja Srednje i Istone
Evrope.
175
Ralf Darendorf (Ralf Dahrendorf) tvrdi da pluralistika revolucija iz 1989. godine nije donela nijednu
novu optu ideju, ve predstavlja povratak konceptima civilnog i otvorenog drutva (prema Pavlovi,
2006:9). Francuski istoriar Fransoa Fure (Franois Furet) je jo otriji: Uz svu buku i galamu, nijedna
jedina nova ideja nije proizala iz Istone Evrope 1989. godine (prema Kaldor, 2003:50). Timoti Garton
E (Timothy Garton Ash) takoe smatra da su ideje ije je vreme dolo stare, poznate ideje. I Habermas
(Jrgen Habermas) je primetio da potpuni nedostatak inovativnih ideja ili ideja okrenutih ka budunosti
(prema Kaldor, 2003:50).
139
140
vladaju zakoni koji zamenjuju silu i nasilje. Takoe, u svim ovim shvatanjima civilno
drutvo je vezivano za odreenu teritoriju (Kaldor, 2005:88). Globalno civilno drutvo je
civilno drutvo koje se povezuje preko i uprkos dravnim granicama, ono vie nije
vezano iskljuivo za dravu ve svoje zahteve usmerava i ka meunarodnim
organizacijama i nadnacionalnim institucijama. Ono deluje na nadnacionalnim nivoima u
kojima jo uvek ne postoje formalne vladajue institucije. Ono se interesuje za globalne
teme koje vie nisu u iskljuivoj nadlenosti nacionalnih drava i bavi se problemima
koji pogaaju celo oveanstvo poput ekologije, ljudskih prava, mira, globalnog
siromatva, globalne nejednakosti i sl. Njegova interesovanja vie nisu vezana za
reavanje problema i ostvarivanje odreenih prava iskljuivo unutar nacionalnih granica
pojedine drave, ve i za reavanje problema koji se tiu svih graana sveta na globalnom
nivou. Prema miljenju mnogih autora, sve vea globalizacija civilnog drutva podstie
uspostavljanje odreenih nadnacionalnih nivoa upravljanja i demokratije.
Da bi neki civilni akter pripadao globalnom civilnom drutvu, potrebno je da
ispunjava bar neke od sledeih kriterijuma: 1. da se bavi suprateritorijalnim temama
poput ekolokih promena ili prekograninim kapitalizmom, 2. da koristi suprateritorijalne
komunikacije (i-mejl, faks), 3. da ima prekograninu organizaciju koja koordinie
ogranke irom planete, 4. da deluje na premisama suprateritorijalne solidarnosti, npr.
izmeu ena i radnika. Da bismo za neku organizaciju rekli da pripada globalnom
civilnom drutvu, prema olteu (Scholte), ona ne mora da zadovoljava sva etiri
kriterijuma. Na primer, neke lokalne grupe boraca za ljudska prava mogu da budu deo
globalnog drutvenog pokreta iako, na primer, nisu vrsto umreeni suprateritorijalnim
komunikacijama i organizacijom, ali zadovoljavaju prvi i etvrti kriterijum (Scholte,
2000:277-278).
141
Paralelno sa oivljavanjem ideja o civilnom drutvu u Srednjoj i Istonoj Evropi i potpuno nezavisno od
toga, dolazi do oivljavanja civilnog drutva i do razvoja ideja i prakse globalnog civilnog drutva na
prostoru Latinske Amerike kao izraza otpora autoritarnim vojnim reimima. Kako predmet ovog rada ne
pokriva ova drutva, o njima vie nee biti rei. Za vie informacija pogledati Baker, 2002.
177
Koncept antipolitike razvili su Vaclav Havel (Vclav Havel) i er Konrad (George Konrad). Ovim
terminom oznaavana je sfera drutva koja se nalazi van totalne kontrole drave (prema Kaldor, 2003:55).
142
Termin ivot u istini oznaavao je odbijanje da se prihvate lai politike klase (prema Kaldor,
2003:55-56).
179
Ideja paralelnog polisa razvijena je u ehoslovakoj po uzoru na Aristotelov polis organizovan oko
dobrog ivota, koji bi se irio i postepeno napredovao ka formalnim politikim institucijama (prema
Kaldor, 2003:66).
143
da ispod vlasti ili pored nje stvori strukture koje potuju drugaije zakone (Baker,
2002:36). ehoslovaki disidenti su se zalagali za ivot u istini koji je, prema Havelu,
oznaavao nain osporavanja legitimiteta javnom domenu koji je poivao na prisilnom
prihvatanju zvanine definicije stvarnosti (prema Baker, 2002:44).
U Maarskoj je samomobilizacija odozdo poela u osamdesetim godinama kako
su ekonomska i politika kriza postajale sve vee i uoljivije. Civilne grupe sve vie
poinju javno da iznose stavove i kritike pre svega prema drutvenim, kulturnim,
ekolokim temama i vrlo ogranieno prema politikim pitanjima. U tim godinama je
nastao novi kritiki diskurs koji je promovisao dijalog. Razliiti drutveni pokreti, grupe i
inicijative nastali u 1980-im su za sebe koristili naziv mali krugovi slobode (small
circles of freedom)180. Maarski teoretiari civilnog drutva su dolazili iz reformskokomunistikog i revizionistikog okruenja iz tzv. Budimpetanske kole da bi 1978.
poeli da dele ideje Komiteta za odbranu radnika (KOR) i Povelje 77 i prihvatili program
civilno drutvo na prvom mestu (Baker, 2002:46). Nakon 1987. godine aktivnosti
maarske opozicije su se konsolidovale u jednu mreu nezavisnih inicijativa
Demokratski forum i model demokratizacije uz ideju drutvenog ugovora (Baker,
2002:47).
Treba imati u vidu da ovi pokreti nisu bili masovni, sem Solidarnosti u Poljskoj,
npr. Povelju 77 je potpisalo manje od 2 000 ljudi (Celichowski, 2004:63). U uslovima
potpune dravne kontrole nije ni moglo da se razvije jako i masovno civilno drutvo, ali
ideje koje su se razvile u tom periodu prvi put se govorilo o odvajanju civilnog drutva
od drave, o povezivanju i zajednikim ciljevima civilnih grupa iz razliitih zemalja
kasnije su uticale na promene u dotadanjem shvatanju politike, odnosa drutva i drave i
na novo razumevanje civilnog drutva.
U bivoj Jugoslaviji je politiki prostor bio malo otvoreniji nego u zemljama
Srednje Evrope i tu se u osamdesetim godinama takoe razvija civilno drutvo, ak
nekoliko razliitih koncepcija. Debate, pre svega mlaih intelektualaca iz Slovenije,
tokom osamdesetih godina izrodile su, kako navodi Pavlovi, etiri koncepcije civilnog
drutva: 1. civilno drutvo shvaeno kao drutvena opozicija, 2. civilno drutvo kao
180
Metafora potie od maarske politike misli Itvana Biboa (Istvn Bib), uglednog politikog autora i
istoriara. Itvan Bibo je takoe bio ministar bez portfelja u vladi Imrea Naa (Imre Nagy) tokom
Revolucije 1956. godine (Jensen&Miszlivetz, 2006:134, 135, 156).
144
145
146
postavljanjem
tema
na
globalni
nivo
razvijanjem
147
148
149
aktivan, ofanzivan odnos prema novoj politikoj eliti. Kada vie nije bilo zajednikog
cilja koji ih je do tada ujedinjavao, a to je slamanje komunistikih reima, meu civilnim
grupama su poele da se pojavljuju nesuglasice, trvenja, dolo je do razmimoilaenja i
razjedinjavanja (npr. u Poljskoj rat na vrhu, v. Celichowski, 2004:64).
etvrto, treba imati u vidu da je civilno drutvo za vreme komunizma inila
malobrojna grupa disidenata, dok je veina graana bila ili nezainteresovana za aktivno
uestvovanje u civilnom drutvu jer slobodno udruivanje ili nije bilo mogue ili je bilo
deo zvaninih masovnih organizacija civilnog drutva koje je osnivala i kontrolisala
drava. U te organizacije su spadale omladinske grupe, komunistika partija, sindikati,
kulturni savezi, seljake i radnike grupe, enske grupe i mnoge druge, kao i razne manje
politizovane (ali jo uvek pod kontrolom drave) grupe i organizacije u rasponu od
sportskih klubova do klubova ljubitelja knjige. to su komunistiki reimi due
postojali, a partija u narodu gubila legitimnost i entuzijazam koji su stvoreni u njihovim
ranijim fazama, ljudi su sve ee pristupali organizacijama zato to su to morali, zato to
su im pretili negativnim posledicama ako to ne uine, ili zato to su ulanjivanjem
poveavali anse za napredovanje u karijeri (Hauard, 2008:42). Ovakva iskustva usadila
su duboko nepoverenje u organizacije civilnog drutva i uticala na to da se graani nakon
ruenja reima opredele za to da budu van civilnog drutva i okupljaju preteno u manjim
porodinim i prijateljskim krugovima. Neprijateljstvo prema dravi i sumnje i
nepoverenje u politike institucije nastavilo se i nakon ruenja reima, to je takoe
uzrokovalo smanjeno interesovanje za uee u civilnom drutvu.
Peto, oekivanja graana nakon revolucija su bila tolika da je neispunjavanje
obeanja i razoarenje u novouspostavljeni politiki i ekonomski sistem uzrokovalo da se
mnogi graani povuku jo dalje od politike, pa samim tim i od aktivnosti u
organizacijama civilnog drutva. Slaba vladavina prava, nedostatak nezavisnog sudstva,
dominacija politikih partija, korupcija i razliite vrste diskriminacije oteale su
razvijanje civilnog drutva unutar granica drave i potisnule ga u drugi plan.
Postkomunistika drutva nisu uspela da uspostave stabilan i funkcionalan privredni
sistem, to je takoe jedan od preduslova za razvoj civilnog drutva Drugim reima, u
tako nesigurnoj ekonomskoj klimi, znajui da se mnogo ljudi mui da sastavi kraj s
krajem kako bi preivelo predstojeu zimu ili pomoglo lanovima svoje porodice i
150
151
lanstvo u MNVO (v. Tabelu I), ali i u bitnoj meri opredelilo interesovanja i ciljeve
lokalnih NVO.
Sve vie MNVO u postkomunistikim zemljama i sve vie fondova za projekte
civilnog drutva uticalo je na to da se oko njih okuplja odreena aktivistika baza koja,
bez obzira na to to je stvorena odozgo, predstavlja civilno drutvo koje sarauje sa
donatorskim organizacijama na Zapadu i koje se povremeno udruuje sa drugim
organizacijama koje imaju sedite u nekoj drugoj dravi i pravi zajednike projekte.
Nastaje sve vei broj NVO u ovim zemljama i na taj nain se polako stvara kolika-tolika
baza globalnog civilnog drutva.
Tabela I
152
MNVO kao i Maarska - 1993. godine bila je prisutna u 2 247 MNVO, a 2003. godine u
3 768. Slovenija je sa 386 lanova u MNVO 1993. godine poveala lanstvo na 2 169
MNVO 2003. godine. Hrvatska je imala slian rast sa 374 na 2 069 za iste godine (podaci
153
154
181
155
182
156
183
184
157
158
159
kultura takoe utiu na njegov razvoj i karakter kao to i samo globalno civilno drutvo
usmerava i utie na razvoj i budunost ovih drutava.
Literatura
Anheier Helmut, Glasius Marlies & Kaldor Mary (ed) (2001), Global Civil
Society 2001, Oxford: Oxford University Press.
Anheier Helmut, Glasius Marlies &Kaldor Mary (ed) (2005), Global civil society
2004/5, SAGE Publications.
Baker, Gideon (2002), Civil Society and Democratic Theory: Alternative Voices,
London and New York: Routledge.
Glasius Marlies, Kaldor Mary & Anheier Helmut (ed) (2002), Global Civil
Society 2002, Oxford: Oxford University Press.
Holley, Heinz (1997), Global Order, Local Cultures and Civil Societies:
Principles of New Understanding of Development, u: Wang Miaoyang, Yu
Xuanmeng and Manuel B. Dy (ed), Civil Society In A Chinese Context: Chinese
Philosophical
Studies,
XIV,
http://www.crvp.org/book/Series03/III-
Jensen, Jody & Miszlivetz, Ferenc (2006), The Second Renaissance of Civil
Society in East Central Europe and in the European Union, u: Wagner, Peter
(ed) (2006), The Languages of Civil Society, Berghahn Books, str. 131-159.
Kaldor Mary, Anheier Helmut & Glasius Marlies (2003), Global Civil Society in
an Era of Regressive Globalisation, u: Kaldor Mary, Anheier Helmut & Glasius
160
Marlies (ed) (2003), Global Civil Society 2003, Oxford: Oxford University Press,
str. 3-35.
Kaldor Mary, Anheier Helmut & Glasius Marlies (ed) (2003), Global Civil
Society 2003, Oxford: Oxford University Press.
Kaldor, Mary (2003), Global Civil Society: An Answer to War, Polity Press.
Kaldor, Mary (2005), The idea of global civil society, u: Baker, Gideon &
Chandler, David (ed), Global Civil Society: Contested Futures, London and New
York: Routledge, str. 87-96.
Kopeck, Petr (2003), Civil society, uncivil society and contentious politics in
post-communist Europe, u: Kopeck, Petr & Mudde, Cas (ed) (2003), Uncivil
Society: Contentious Politics in Post-Communist Europe, Routledge, str. 1-18.
Mudde, Cas (2003), Civil society in post-communist Europe: lessons from the
dark side, u: Kopeck, Petr & Mudde, Cas (ed) (2003), Uncivil Society:
Contentious Politics in Post-Communist Europe, Routledge, str. 152-166.
Jelena Lonar
The author analyzes the development of global civil society in Central and
Eastern Europe from the 1980's when the first ideas about linking civil society across
national borders emerged in this region. In the first part of the paper global civil
society is defined by the author that then illustrates the development of the first ideas
and practices of global civil society in communist Europe. The third part is dedicated
to the development of global civil society after the fall of the Berlin Wall in 1989.
The final part of the paper summarizes the changes in the understanding and
development of global civil society before and after the fall of the Berlin Wall.
Keywords: global civil society, Central and Eastern Europe, post-communist
countries, activist concept, neo-liberal concept
Mr Duan Spasojevi185
185
162
163
Ove faze takoe ukazuju i na potencijalne dugorone razlike starih i novih demokratija i
njihovog partijskog ivota.
Institucionalizacija partijskog sistema - teorijski pristupi
Unutar obimne literature o partijskim sistemima se kao klasino mesto sve vie
pozicionira Sartorijeva (Sartori, 2002:107-119) teorija koja polazi od dve osnovne
odrednice ovog fenomena - broja partija i ideoloke distance meu njima. U najkraem,
partijski sistem je determinisan brojem relevantnih partija (onih koje imaju potencijal
vladanja ili ucenjivaki potencijal) i ideolokom udaljenou kljunih aktera (umereni ili
polarizovani sistemi). Prema Mejnvoringu (Mainwaring, 2001:185), u odnosu na
Sartorijeve dve dimenzije, broju relevantih partija i ideolokoj distanci186, partijski
sistemi novih demokratija podseaju na zapadne, ali ne i po treoj dimenziji institucionalizaciji partijskog sistema jer su partije u novim demokratijama187 znaajno
manje
institucionalizovane
(Mainworing,
2001:185).
Pod
institucionalizacijom
Stabilnost oblika
186
Snano institucionalizovani
sistemi
Veoma stabilno. Glavne
Slabo institucionalizovani
sistemi
Veliko prelivanje glasova.
Oceni da su male razlike u ideolokoj distanci moe se ozbiljno prigovoriti, naroito kada je re o prvim
godinama tranzicije tokom kojih dominiraju politike podele zasnovane na identitetima i ideologijama,
nasuprot interesno zasnovanim podelama iji je uticaj neznatan. Ipak, praksa pokazuje da su ovakve podele
relativno kratkorone sa izuzetkom etniki zasnovanih rascepa (primeri Bosne i Hercegovine i Makedonije,
ali i Ukrajine i Slovake).
187
Mejnvoring ukazuje da stepen institucionalizacije nije isti u svim novim demokratijama i ukazuje na
primere panije i Portugala kao institucionalizovanih sistema iako je re o drutvima koje su relativno
skoro prole kroz tzv. demokratsku tranziciju.
164
meupartijske kompeticije
Ukorenjenost partija u
drutvu
Legitimnost partija i
izbora
Partijska organizacija
165
na
1)
harizmatskom
vostvu,
2)
klijentelistikim
(patronanim)
detaljnijeg
ulaenja
eksplanaciju
moemo
utvrditi
da
izmeu
Kielt navodi i etiri elementa koji odreuju na kom nivou e se strukturisati partijski sistem i to su
sistemsko vreme, drutvena struktura, politika struktura i oblik prelaska iz realnog socijalizma u
viepartijsku demokratiju (Kitschelt, 1994: 4-6).
166
Ag (Attila Agh) kroz isti broj faza analizira konsolidaciju sistema i dublje povezivanje
partija sa drutvom, njegovom strukturom i parcijalnim interesima drutvenih grupa.
Naravno, kako to i Bjelaak (1997:30) navodi, ove faze su samo analitiki uoljive, i
esto se u realnom ivotu ne mogu tako jasno odrediti. Uprkos tome, logika razvoja
partijskih sistema je u veini izuavanih zemalja vrlo slina.
No pre nego to uemo u dinamiku ovog procesa valja se osvrnuti na stanje
drutvene strukture postkomunistikih drutava na poetku ovoga procesa. Problem sa
kojim se suoavaju (proto)stranke u postkomunistikim drutvima je odsustvo adekvatne
osnove za zasnivanje partija, tj. odsustvo jasnih ideolokih razlika i svesti o interesima
pojedinih drutvenih grupa. Ovakva situacija je posledica komunistike vlasti koja je
formalnim i(li) realnim jednopartizmom izbrisala ili bar umanjila postojee ideoloke
razlike meu graanima, a dravno-kontrolisanom ekonomijom umanjila postojanje i
znaaj socio-ekonomskih razlika meu stanovnitvom. Takoe, u veini zemalja se
sprovodila (opet, manje ili vie uspena) politika koja je pokuavala da prevazie
nacionalnu podeljenost.
Najradikalnije dileme o (ne)adekvatnosti socijalne strukture za razvoj
viepartijskog sistema Kielt (1995:451) je nazvao tabula rasa hipotezom i uoio 4
povezane pretpostavke na kojoj se ona zasniva: (1) autoritarnost komunistikog reima i
odsustvo interesno zasnovanih aktivnosti umanjili su sposobnost graana da participiraju
u politici; (2) nerazjanjena pitanja privatne, dravne i drutvene svojine onemoguavaju
stvaranje socio-ekonomskih podela i na njima zasnovanih interesa (i partijskog
opredeljivanja); (3) u novim demokratijama se javlja (pre)velik broj politikih aktera bez
kredibiliteta i reputacije, to oteava donoenje racionalnih odluka od strane biraa i (4)
meunarodni uticaj toliko suava politiki prostor da razlike izmeu politika koje nude
partije postaju irelevantne. Kielt je inae smatrao da je tabula rasa hipoteza previe
pesimistina i konzervativna i da potcenjuje sposobnost ljudi da ue i da se snau u
novim uslovima.
Bavei se istim pitanjem, tj. karakteristikama socijalne osnove na kojoj se
zasnivaju partije u postkomunistikim sistemima, Evans i Vajtfild (Evans i Whitefield,
1993: 526) u literaturi uoavaju tri istraivaka pristupa: pristup nedostajue sredine
(missing middle approach), modernizacijski pristup i komparativni pristup.
167
(privatna svojina, birokratski sistem, neki oblici trine ekonomije...). Takoe, drutvena
struktura se obrazovala oko faktora kao to su obrazovanje, urbanizacija i porast
profesionalizma i potrebe za ekspertskim znanjem u odreenim oblastima, to je
rezultiralo svojevrsnim oblicima ograniene tehnokratije. Ovo je za posledicu imalo to da
su najobrazovaniji i najmoderniji delovi drutva mogli da oekuju da unaprede svoju
poziciju kada budu radili u trinim uslovima (Evans i Whitefield, 1993: 531). Umesto
homogenizacije i alijenacije, ove teorije predviaju razvijanje drutvene strukture
zasnovane na strukturi radne snage (occupational based) i drugim razlikama, koji e
predstavljati osnovu za razvoj partijskog pluralizma i neku vrstu
proto-socijalnih
rascepa.
Komparativni pristup pokuava da pronae sredinu izmeu ova dva rigidna stava,
ali i da dodatno precizira analizu insistirajui na razlikama izmeu pojednih
168
istonoevropskih zemalja. U tom smislu, autori ovog pravca istiu tri fundamentalne
razlike izmeu komunistikih drutava (Evans i Whitefield, 1993: 532):
a) postojanje i forma mezo-struktura nisu u svim zemljama bile zasnovane na
istim osnovama, niti razvijene na istom nivou. U Poljskoj je re o delovanju katolike
crkve i sindikata Solidarnost, u Sovjetskom Savezu je mezostrukturu inila federalna
organizacija drave i postojanje etnikog kljua, dok bi ekvivalent u maarskom
drutvu moglo biti relativno odvajanje ekonomske sfere od politike moi. Detaljnom
analizom ovih mezostruktura dolazi se do zakljuka da su postojee (ili bolje reeno
dozvoljene) mezostrukture imale izuzetan uticaj u demokratskim promenama irom
Istone Evrope.
b) modernizacija nije bila uniformna u svim zemljama, a bitan faktor uticaja na
socijalne rascepe i artikulaciju politikih interesa je predstavljala distribucija progresa
na razliite slojeve stanovnitva. Iako su drutva napredovala u totalu, nisu svi graani
imali podjednake koristi od toga, niti su kanali verikalne mobilnosti bili podjednako
uspeni u svim zemljama, to je stvaralo antikomunistiko raspoloenje u odreenim
slojevima.
c) Takoe, neki autori insistiraju i na kulturolokim razlikama izmeu ovih
drutava. Najei primeri kulturnih razlika su usklaenost Sovjetskog reima sa
kulturom i vrednostima Slovenskog stanovnitva i kontrast sa vrednostima protestantskih,
katolikih ili sekularnih tradicija u zemljama Baltika, Poljskoj ili ekoj (Evans i
Whitefield, 1993: 533). Pored ovoga, istie se i znaaj radoblja izmeu dva svetska rata
za politike kulture ovih naroda.
U najkraem, komparativistiki pristup insistira na tome da razlike izmeu
komunistikih drutava odluujue utiu na razliite forme opozicionog delovanja i
kasnijeg artikulisanja interesa. Nije teko zakljuii da sva tri pristupa doprinose naem
razumevanju inicijalne drutvene strukture; ipak, komparativistiki pristup nas najmanje
ograniava u pronalaenju zajednikih osobina i matrica razvoja, ali i isticanju
specifinosti koje pojedine politike zajednice mogu u sebi kriti.
Pogledajmo sada po kojim fazama se razvijaju partijski sistemi i kako na faze
razvoja utiu pomenute drutvene karakteristike i obratno. Kao i Evans, Vajtfild, Kielt i
169
170
faze kao i kod drutava koje su sa starim elitama raskrstile jo poetkom devedesetih
godina 20. veka. Bez obzira na njihov ishod, prvi izbori nisu dali odgovore na kljuna
pitanja koja su se postavljala pred postkomunistika drutva, ali su bili neophodan korak
u demokratizaciji ovih sistema. Zbog toga nije neoekivano da je ovaj polarizovani
dvolani sistem ubrzo prevazien i zamenjen novim politikim podelama.
Jo jedan od elemenata naslea komunizma su bila izborna pravila prvih izbora.
irom istone Evrope se o ovim pravilima odluivalo u vie-manje ravnopravnim
pregovorima predstavnika komunistike partije i opozicije, gde je stara vlast zagovarala
veinski, a opozicija proporcionalni sistem. Razlog ovog neslaganja nije bio u razliitim
koncepcijama o buduem razvoju partijskog sistema, ve u razliitim kapacitetima ovih
grupacija koje je trebalo kapitalizovati kroz izborni sistem. Komunisti (ili reformisani
socijalisti) oslanjali su se na razgranatu partijsku mreu i nasleenu infrastrukturu, te
javnosti poznate kadrove (lokalne lidere), dok je opozicija, esto koncentrisana samo u
gradovima, pokuavala da od izbora napravi plebiscit o komunistikoj vladavini i
proporcionalnom sistemu i da uz pomo nekoliko poznatih disidenata i opozicionih lidera
umanji svoj poetni zaostatak. U veini zemalja poetni veinski sistem vremenom je
ustupio mesto proporcionalnom ili meovitom sistemu koji je odgovarao veini
stranaka189, a to je pogodovalo daljoj fragmentaciji partijske scene.
Fragmentirani partijski sistem, pored institucionalnog okvira, nastaje iz dva
osnovna razloga. Prvi je injenica da antikomunizam i protivljenje starom reimu nisu
vie bili adekvatna osnova za organizovanje irokih krovnih drutvenih pokreta, ve su se
pokreti raspali po ideolokim i taktikim razlikama. Drugi razlog je u pojavi novih aktera
koji su eleli da se oprobaju u politikoj areni. Zbog nedostatka konsolidovanih osnovnih
linija politikih podela (socijalnih rascepa), partije su se graanima nudile na osnovu
razliitih ekonomskih, socijalnih, ideolokih, kulturnih, etnikih, verskih i drugih
dimenzija, kao i na osnovu njihovih razliitih kombinacija, nadajui se da e ono to su
oni izabrali biti dominantna tema narednih izbora. Ove procese dodatno je ohrabrila
niska cena ulaska na politiku scenu: formalni uslovi za registrovanje partije bili su
189
Prema Mirjani Kasapovi (1996:138) 1990. je proporcionalni sistem bio primenjen u 37,5% sluajeva, a
ve 1995. je bio na snazi u 57.9% zemalja regije. Takoe, nijedna zemlja nije prela sa proporcionalnog na
veinski sistem.
171
172
parlament nije ula nijedna od partija koje su inile prethodni parlament (Birch, 2001:5).
Ovi pokazatelji, po Sari Bir, ukazuju da je partijski sistem Istone Evrope po mnogo
emu blii modelu uoenom u Latinskoj Americi nego onom dominantnom u Zapadnoj
Evropi (Birch, 2001:5). Imajui u vidu ovakvo odsustvo drutvene utemeljenosti partija,
nije neoekivan visok stepen promenljivosti partijskog sistema i veliko kolebanje meu
samim pristalicama pojedinih partija. Piter Mer takvu situaciju naziva otvorenim
partijskim sistemom u kome modeli kompeticije nisu ustanovljeni i u kome partije ne
mogu raunati na stabilnu biraku bazu (Mair, navedeno prema Birch, 2001:5). Ipak,
treba rei da je promenljivost birakog tela znatno manja ako se promene posmatraju
kroz blokove srodnih partija (block volatility, Bartolini i Mair), jer je onda oiglednije da
se birai razmenjuju izmeu srodnih partija, a da je nivo prelazaka izmeu udaljenih
partija oekivano nizak190.
Naveli smo i da vremenom veinski sistem ustupa mesto proporcionalnom
izbornom sistemu. Postojanje izbornog cenzusa unutar proporcionalnog sistema vrlo je
rairena pojava, a istono-evropska inovacija je uvoenje razliitog cenzusa za liste
pojedinanih partija i liste koalicija. Uloga cenzusa je da se zadri proporcionalni sistem,
ali da se unutar njega razviju mehanizmi koji e pomoi da se partijski sistem, pre svega
ukrupni, a zatim i lake konsoliduje.
Tabela 2 Izborni cenzus u nekim istonoevropskim zemljama191
Zemlja
190
cenzus %
Stranke
koalicije
Bugarska
eka
7-11
Estonija
Jugoslavija
Letonija
4, 5
4, 5
Moldavija
Poljska
Do ovakvog nalaza na primeru Srbije dolazi i prof. dr Zoran Stojiljkovi. Za detaljniju analizu
(ne)stabilnosti partijske scene videti Partijski sistem Srbije drugo i dopunjeno izdanje (2009), Slubeni
glasnik, Beograd.
191
Prema Kasapovi (1996: 92), osim * prema Birch (2001:14).
173
Rumunija
Slovaka
7-10, 5
Maarska*
4 (1990), 5
Litvanija*
4 (1992), 5
Rusija*
Ukrajina*
Pored izbornog sistema, uticaj na razvoj partija moe imati i sistem vlasti. Tako postoje
tvrdnje da prezidencijalizam utie na fragmentaciju partijske scene ukoliko je pozicija
predsednika znaajnija od prevlasti u parlamantu, onda popularni politiari mogu
koristiti partije kao sredstva za dolazak na vlast... Istraivanja su pokazala da dvokruni
izborni sistem za predsednika dovodi do vee fragmentacije partijskog sistema jer
ohrabruje popularne politiare da oforme sopstvene partije u nadi da e se doepati
drugog kruga ( Shugart i Carey; Jones, navedeno prema Birch, 2001: 7).
No, ni semiprezidencijalizam nije bez opasnosti - oba ova pristupa oteano
deluju sa nestruktuisanim partijskim sistemom, polarizovanim viepartizmom i visokom
frakcionalizacijom partija (Orlovi, 2005:170). Posledice bipolarizma mogu biti
neefikasnost (usled oteane meupartijske saradnje, naroito u kohabitaciji), ili
autoritarna interpretacija moi predsednika (isto). Takoe, na vlast mogu doi i
autsajderi, kandidati koji nisu podrani od partija i na vlast dolaze populizmom,
antipartizmom, poput mesija i spasilaca (Linz, prema Orlovi, 2005:178).
Institucionalna reenja ne deluju u vakuumu i nemaju zagarantovano dejstvo. Faktori
koji se moraju uzeti u obzir su politika kultura i drutvena struktura, ali je razlika
izmeu institucija i socijalno-strukturnih uslova, izmeu ostalog, i u tome to institucije
moemo lake menjati nego okolnosti i okruenje u kojima one deluju (Orlovi,
2005:184). Zato se jo jednom moramo vratiti socio-strukturnim elementima i odnosu
drutvene strukture i partija.
Insistiranje na snanijem povezivanju drutvene strukture i partijskog sistema je
finalna faza konsolidacije partijskog sistema po Atili Agu. Kao to smo ve naveli, i on
vidi etiri faze u ovom razvoju koje su analitikog karaktera...i mogu se razdvojiti samo
u Maarskoj koja ima najartikulisaniji partijski sistem (Agh, 1993: 223). Imajui u vidu
da su Agove faze kompatibilne Bjeliakovim, te da su samorazumljive u datom
174
kontekstu, samo emo pobrojati prve tri, i zaustaviti se na poslednjem, ini se,
sutinskom delu. Prva faza je (1) nastajanje multipartijskog unutar postojeeg
jednopartijskog sistema, zatim sledi (2) nastajanje legalizovanog multipartizma pre samih
parlamentarnih izbora koje svoju kulminaciju doivljava u (3) parlamentarizaciji
politikih partija, to je po Agu osnovni korak u ovom procesu (Agh, 1993, 222:229).
Uoljivo je odsustvo faze fragmentacije partijskog sistema, to je posledica maarske
specifinosti u odnosu na veinu postkomunistikih drutava.
Ag smatra da je najvanija i najdua poslednja, etvrta faza, koju naziva (4)
krajem izolacije partija od drutva (Agh, 1993:231). Pozivajui se na iskustva panske,
portugalske i grke demokratizacije, Ag oekuje da stranke proire polje politike izvan
parlamenta i zasnuju trajnije odnose se interesnim grupama. Interesne grupe, ili politiki
mezosistem je oduvek bio najslabija taka centralno-evropskih partijskih sistema, jer su
one nedostajua karika funkcionalne demokratije koja treba da obezbedi lobiranje
artikulisanih interesa (Agh, 1993:231). Ag nudi i austrijski model Sozialpartnerschaft-a
kao neto na ta se stranke mogu ugledati. Kako god nazovemo ovaj proces, tokom ove
faze se oekuje da partije ostvare znaajnije veze sa (civilnim) drutvom, odnosno da
postanu ukorenjenije i usmerenije ka odreenim drutvenim grupama, to bi istovremeno
rezultiralo i lakim prepoznavanjem i artikulsanjem interesa na strani politike potranje,
odnosno pojedinanih graana.
Pored ovog domaeg pritiska koji izrasta na sve artikulisanijim drutvenim
potrebama, Atila Ag ukazuje i na znaaj evropskih integracija na konsolidaciju partijskog
sistema, anticipirajui da e istonoevropske partije biti evropeizovanje, to pored
prihvatanja
odreenih
demokratskih
standarda
podrazumeva
strukturalno
175
situaciji kada se partije nalaze izmeu dve vatre poveanim i sve organizovanijim
zahtevima graana i pritiskom evropskih integracija i procesom evropeizacije politikih
prostora. Rezultati dvostrukog pritiska u velikoj meri variraju meu istonoevropskim
drutvima i to jeste predmet velikog broja komparativnih istraivanja192. Utisak je da se
jo jednom mora istai da procesi institucionalizacije, i pored slinosti na teorijskom
nivou, nisu uvek pravolinijski i sa istim ishodom (tim pre to u nekim zemljama nisu ni
zavreni).
Ovde vredi napomenuti i dva neto specifinija sluaja - Nemaku i
ehoslovaku. U prvom sluaju, Istona Nemaka je svoj partijski sistem razvila (izmeu
ostalog) integriui se u postojei zapadnonemaki partijski sistem, mada proces nije bio
identian kod svih relevantih partija. Sa druge strane, eka i Slovaka su zapoele
praksu viepartizma unutar zajednike drave, pa su nakon raspada razvile svoje
separatne partijske sisteme. Oba primera zasluuju detaljnije istraivanje koje prevazilazi
kapacitete ovog rada, ali ih je vano napomenuti kao delimine izuzetke193.
Faze razvoja partijskog sistema predstavljaju veoma znaajan deo u ovoj analizi,
kako zbog same dinamike sistema, tako i zbog injenice da je u pitanju specifian proces,
potpuno nepoznat zapadnoevropskom iskustvu. Kao to smo ve rekli, izgradnja
partijskih sistema je na zapadu trajala vekovima, dok se na istoku desila simboliki, ali i
praktino govorei preko noi. Takoe, i sam broj politikih aktera je neverovatno
visok: poreenja radi, od 1945. do 1979. na izborima u Zapadnoj Evropi je uestvovalo
oko 200 stranaka, dok je u prva dva ciklusa u izbornoj trci u istonoj Evropi participiralo
oko 500 stranaka (Birch, 2001: 9). Naravno, ovim ne elimo da kaemo da su sve partije
koje su uestvovale na izborima relevantne (u Sartorijevom znaenju), ve da je u pitanju
jo jedan neobian i specifian fenomen koji zavreuje nau panju, bez obzira to
njegovo trajanje nije bilo dugako i to je partijski sistem ve poznatim, institucionalnim
i socio-strukturnim mehanizmima, sveden na, bar po broju stranaka, oekivani nivo.
192
Odlian primer ovakvih studija je Kitschelt, Herbert, Mansfeldova, Zdenka, Markowski, Radoslaw,
Toka, Gabor, (1999), Post-communist Party Systems, Cambridge University Press, Cambridge, UK.
193
Za ehoslovaki partijski sistem i njegove naslednike videti Kevin Deegan-Krause, (2006) Elected
Affinitiies- Democracy and Party Competition in Slovakia and the Czech Republic, Stanford University
Press, Stanford, California; za vie podataka o Nemakoj pogledati Russell, Dalton (ed.) (1996), Germans
Divided: the 1994 Bundestag Elections and the Evolution of the German Party System, Berg Publisher.
176
Zakljune napomene
Partije su na evropskom istoku nastale u toku samo nekoliko nedelja ili meseci.
Nastale su na, za tu priliku, neadekvatnom socijalnom tlu - u drutvu smanjenih klasnih
razlika i drutvu bez iskustva i prakse u organizovanju i zastupanju sopstvenih interesa.
Partije su se stoga oslanjale na ono to im je stajalo na raspolaganju prepoznatljive
lidere, drutvene pokrete, sindikate ili neke druge forme organizovanja koje su bile
dozvoljene od strane komunistikih vlasti (tzv. mezonivoi). Kasnije, kako se drutvo
oblikovalo u tranzicionim promenama, sve vie su se pomaljale prepoznatljive konture
socijalnog organizovanja koje uoavamo i na Zapadu.
Iako su partije nastajale na ruevinama komunizma, prethodni reim je na njih
uticao, kako putem socijalne strukture koju im je ostavio u naslee, tako i kroz ustave,
izborne sisteme, politiku kulturu i opti sistem vrednosti. Ovo naslee je i danas
primetno u skoro svim zemljama, a neke se i dalje nalaze u senci ili pod vlau kadrova
starog reima.
Specifinost razvoja istonoevropskih partijskih sistema je i pravi partijski bum,
koji je obeleavao poetak viepartizma. Tako je na prvim izborima u Poljskoj
uestvovalo ak 111 stranaka, ali se broj u svim dravama rapidno smanjivao kroz
nekoliko izbornih ciklusa. Sve ovo rezultiralo je izuzetno promenljivim i nestabilnim
sistemima; partijska struktura je i dalje esto blia forumskim strankama, nego pravim
organizacijama, a politiki nastup i dalje zasnovan na catch-all principu, pre nego na
jasnom predstavljanju odreenih slojeva ili grupa. Ipak, svi partijski sistemi su proli tri
inicijalne faze i u skladu sa svojim kapacitetima se kreu ka viim fazama
institucionalizacije.
Politikolozi koji se bave partijskim sistemima su sasvim sigurno bili oduevljeni
zato to su u velikom eksperimentu, uivo, mogli da istrauju formiranje viepartijskog
sistema u postkomunistikim zemljama. Graani ovih zemalja teko da dele to
oduevljenje, ali ini se da nemaju previe izbora.
177
Literatura
Agh, Attila, (1994), The Hungarian Party System and Party Theory in the
Transistion of Central Europe, u Journal of Theoretical Politics 6 (2), Sage
publications, London.
Birch, Sarah, (2001), Electoral Systems and Party System Stability in Postcommunist Europe, rad prezentovan na 97th Annual Meeting of American
Political Science Association, San Francisco, USA (30 august 2 september).
Mainwaring, Scott, (2001), Party Systems in the Third Way, u Diamond, Larry
and Plattner, F. Marc (eds), The Global Divergence of Democracies, The John
Hopkins University Press, Baltimore and London.
Olson M. David, (1998), Party Formation and Party System Consolidation in the
New Democracies of Central Europe, u Political Studies XLVI, Blackwell
Publisher, Oxford.
178
179
Mr Natalija Perii194
Saetak
U diskusijama o budunosti evropskih integracija znaajno mesto zauzima
problematika evropskog socijalnog modela, ije se konceptualizovanje u najveoj meri
oslanja na socijalne vrednosti zajednike svim evropskim zemljama. Evropski socijalni
model se tradicionalno odlikuje ekstenzivnijim socijalnim obezbeenjem i znaajnijom
ulogom drave na tritu rada.
Uprkos zajednikim unutranjim i spoljanjim izazovima sa kojima se evropske
drave sa stanovita svojih sistema socijalne sigurnosti suoavaju, razliitosti u
strukturalnoj, kulturolokoj i institucionalnoj konstrukciji ue shvaenog socijalnog
poretka meu njima su evidentne i govore u pravcu autonomne egzistencije razliitih
socijalnih modela unutar zajednikog evropskog okvira.
Nakon ulaska odreenog broja zemalja Istone i Centralne Evrope u Evropsku
uniju, njihov znaaj punopravnih partnera u izgradnji socijalne Evrope postao je
oigledan, kao i to je njihova uoljivost postala vea. Istovremeno, tradicija razvijena u
socijalnoj sferi zemalja Istone i Centralne Evrope moe da ponudi korisne (teorijske i
empirijske) elemente ostatku Evrope.
Razmatranje razliitih pristupa problematici evropskog socijalnog modela
propraeno je analizom karakteristika anglo-saksonskog, nordijskog, kontinentalnog i
juno-evropskog modela. Akcenat je na prikazu istono-evropskog socijalnog modela sa
stanovita njegovog razvoja tokom perioda tranzicije i pripreme za ulazak u EU, kao i
percipiranih izazova.
194
Autorka je asistentkinja na predmetima Sistemi socijalne sigurnosti i Socijalna politika Evropske unije,
Univerzitet u Beogradu Fakultet politikih nauka
180
Prisutni su i stavovi da evropski socijalni model nije u potpunosti normativno definisan na evropskom
nivou i da e odreenje evropskog socijalnog modela biti uslovljeno reakcijama na promene u
ekonomskim, socijalnim i demografskim strukturama EU.
181
S jedne strane, meu evropskim dravama postoje znaajne razlike, ali one gube
na znaaju, a slinosti meu njima postaju uoljivije kada se porede sa amerikim
modelom i ostatkom sveta. injenica je i da razliitost evropskog socijalnog modela u
odnosu na druge postojee na svetskoj sceni, tokom poslednjih decenija, doivljava grubu
eroziju u sprezi sa globalizacijom i integracijom unutar Evropske unije.
Prema drugom shvatanju, pod evropskim socijalnim modelom podrazumeva se
skup izvesnih socijalnih institucija i vrednosti koje su zajednike za sve drave lanice
Evropske unije i koje obezbeuju razliitost u odnosu na socijalna obeleja drava koje
se nalaze izvan EU.196 U tom kontekstu, Zsusa Ferge je kao zajednike karakteristike
zemalja koje pripadaju socijalnom modelu Evropske unije navela: razvijen sistem
socijalne sigurnosti; socijalna prava; pozitivne i negativne slobode i solidarnost; socijalnu
koheziju i borbu protiv socijalne iskljuenosti; uee civilnog drutva i znaaj socijalnog
dijaloga (Ferge, 2000). Unutar ovog, ueg shvatanja, uobiajen je i stav da evropski
socijalni model predstavlja cilj, ali i nain ostvarivanja pune zaposlenosti, adekvatne
socijalne zatite i drutvene jednakosti (Hay et al, 1999).
U ovom kontekstu, evropski socijalni model poprima znaenje nad-nacionalnog
socijalnog modela Evropske unije. Ovo znaenje polazi od uvaavanja onih aspekata
socijalne politike koji su u domenu Unije, odnosno, koji se prenose na nad-nacionalni
nivo (Hay et al, 1999). Iako je socijalna politika u nadlenosti drava lanica EU i iako je
osnovni princip komunitarne socijalne politike zapravo princip supsidijarnosti, EU ima
veu ulogu u oblikovanju sektorskih socijalnih politika posredstvom tzv. soft metoda. U
prilog tome je i stav Evropskog parlamenta da su socijalne politike (ukljuujui
socijalnu sigurnost, zdravstvo, obrazovanje i usluge nege) visoko razvijene u Evropskoj
uniji, to odrava jaku privrenost socijalnoj koheziji (Golinowska, Zukowski, 2009:
14).
Danijel Vogen Vajthed, kao jedan od predstavnika ovog pravca, naveo je mnotvo
komponenti koje sainjavaju evropski socijalni model, i to: zakone o radu, politiku
zaposlenosti i jednakih mogunosti, anti-diskriminacionu politiku, itd. Slino tome, Fric
196
Moe se polemisati da evropsko nije neto to se moe pronai u zajednikoj istoriji evropskih
drutava, nego, nasuprot tome, neto to je i dalje teko opisati, neto to postaje predmet evropske
integracije i njenog homogeniueg uticaja. Isto tako, govorei o evropskom drutvu, autori esto imaju
na umu izvesne odlike kojima se karakteriu zapadno evropska drutva i koje (delimino) slue kao model
za razlikovanje drutava koja se nalaze na istonoj i junoj periferiji Evrope (Offe, 2004: 4).
182
183
184
185
Prednosti
najmanje podloan demografskim
promenama
niske poreske stope
Nedostaci
visoki socijalni transferi se ne
percipiraju kao poeljni
visoka stopa nejednakosti u drutvu
Nordijski
demografskim trendovima
Juno-evropski
186
Istono-evropski
pred-tranziciona tradicija
nepovoljni makroekonomski
ljudski kapital
sigurnosti
sniavanje nivoa socijalne sigurnosti
stanovnitva u odnosu na period
socijalizma
visoka centralizovanost socijalnog
sistema
brojnost socijalnih problema
(nezaposlenost, novo siromatvo)
trokovi ulaska u EU i prilagoavanja
187
188
nivoa redistribucije sredstava uporedo sa poveanjem trinih nejednakosti (EspingAndersen, Gallie, Hemerijck, Myles, 2001).
Nacionalna
strategija
staranja
deci
Velikoj
Britaniji,
promovie
189
razlog uveavanja poreskih stopa predstavlja ekstenzivan javni sektor, koji zapoljava
visok procenat zaposlenih (oko 30%) i koji proizvodi brojne pozitivne posledice.
Politika aktivnog zapoljavanja predstavlja jednu od najprepoznatljivijih
karakteristika nordijskog socijalnog modela, koja se dodatno osnauje, pre svega sa
stanovita strunog obuavanja i ponude poslova. Tako se danski program garantovanja
zaposlenja u najveoj meri oslanja na zatiena radna mesta u javnom sektoru, ali se iri i
na sektor privatnog zapoljavanja.197 Znaajan pomak predstavlja orijentacija nordijskih
politika ka podsticanju zapoljavanja mladih (posredstvom prekvalifikovanja i life long
learning), koji su, po pravilu, ugroeni aktuelnim trendovima u svetu rada. Trokovi za
programe aktivne politike zapoljavanja su veliki: Danska, na primer, troi najvie na
aktivne mere politike zapoljavanja; a oko 3% BDP usmerava ka pasivnim merama
politike zapoljavanja (Soede et al, 2004).
Aktivna
politika
zapoljavanja
kombinaciji
sa
socijalno-politikim
197
U privatni sektor uvedene su marginalne subvencije za zarade, a Vlada Danske je uvela i program
subvencija na bazi kojih isplauje 20-30% plate u pojedinim sektorima usluga (Esping-Andersen et al,
2001).
198
injenica je, meutim, da su ene u veoj meri zaposlene u javnom sektoru u kom je dolo do smanjenja
zarada, za razliku od mukaraca koji se zapoljavaju primarno u privatnom sektoru.
190
191
192
193
194
naknada iznosi 100% zarade, kao i to se isplauje priblino tokom istog perioda (120
dana). Utvrena je i minimalna naknada, koja ne sme biti nii od 50% minimalne zarade
u profesiji osiguranika. Za razliku od panije i Portugalije, u Italiji se isplauje 80%
prethodno ostvarivane zarade, 2 meseca pre i 3-4 meseca nakon roenja deteta, kao i to
postoji pravo na 6 meseci odsustva, u svrhu staranja o novoroenetu (SSPTW: 2009).
Iznos naknada koje domainstvo dobija po osnovu porodinih naknada ili deijih
dodataka je znatno ispod proseka EU. Za razliku od ekstenzivne zbrinutosti dece
posredstvom javnih slubi u nordijskom modelu, sistem zatite i dnevnog zbrinjavanja u
Italiji i Grkoj je vrlo slabo razvijen i zapravo je u najveoj meri u nadlenosti
porodica.
Istono-evropski socijalni model
Poev od devedesetih godina XX veka, istono-evropske zemlje sprovele su sutinske
izmene u svojim sistemima socijalne sigurnosti, pre svega sa stanovita redefinisanja odnosa (i
odgovornosti) izmeu drave (drutva), trita i porodice, u odnosu na prethodni, socijalistiki
socijalni model. Okolnosti u kojima se tranzicija socijalnog sistema odvijala bile su nepovoljna
fiskalna ogranienja i deficiti, kao i izrazito ne-egalitarna drutvena struktura.
Nalije tranzicije bila je visoka stopa nezaposlenosti, sniavanje nivoa ivotnog standarda,
ugroenost socijalnog i radnog statusa zaposlenih. Stopa rizika od siromatva u ovim dravama ostala
je natproseno visoka i nakon njihovog ulaska u EU.
Iako su zemlje Istone Evrope usvojile veliki broj zakona, uredbi i mera (kao i
Direktiva Evropske unije),199 u svrhu reavanja problema i posledica tranzicije i, pre
svega, prilagoavanja zahtevima EU, tempo sprovoenih institucionalnih reformi
razlikovao se meu njima, kao i to je zavisio od podruja sistema koje je reformisano.
Urlike Goting je kao najznaajnije podstreke reformama u socijalnoj sferi navela dobru
makroekonomsku situaciju i politiku stabilnost (Brusis, 1998), to je empirijski
nedvosmisleno potkrepljeno.200
199
Direktiva o zatiti zdravlja i bezbednosti na radnom mestu, Direktiva o jednakom tretmanu mukaraca i
ena, Direktiva o Evropskim radnim savetima i socijalnom dijalogu, Direktiva o pravima zaposlenih
migranata u EU, itd.
200
Reforme drave blagostanja su vrlo napredne u ekoj, dok je Poljska implementirala institucionalne
reforme tek nakon 1997. godine. Reforme u Maarskoj i Slovakoj su na srednjem nivou, a Maarska je
195
preduzela kompleksnije reformske korake u oblasti penzija, zdravstvene zatite i lokalnih socijalnih usluga
(Brusis, 1998: 5).
196
197
198
199
http://www.seeuropenetwor.org/homepages/seeurope/file_uploads/jep_serr-1003.pdf,
avgust
2006. godine
Maroto, A. Rubalcaba, L. (2005). The Structure and Size of the Public Sector in
an Enlarged Europe. Publin Report No. D14. Oslo: NIFU STEP.
200
201
Biljana orevi201
201
Autorka je demonstrator na predmetu Savremena politika teorija Fakulteta politikih nauka Univerziteta u
Beogradu.
202
202
Marksistike vlade i dalje postoje sa svakako najupeatljivijim primerima Kine i Kube, irom sveta aktivne su i
marksistike partije i organizacije, npr. Zapatisti u Meksiku.
203
Ovogodinji 43. BITEF odran je pod sloganom Kriza kapitala - umetnost krize i na njemu je prikazana predstava
Schauspielhaus Dsseldorf, Karl Marks: Kapital , tom 1.
203
204
205
206
ove dogaaje sa manje pristrasnosti, jer nisu iveli u sistemima inspirisanim Marksom, te
su mogli da tvrde kako je on jednostavno bio pogreno shvaen i da bi ga komunizam
Istone Evrope i SSSR prestravio koliko je prestravio i zaplaio i sve nas. Samo desetak
godina nakon pada Berlinskog zida, pojavile su se knjige poput Marksova osveta
Megnada Desaija (Marx's Revenge, Meghnad Desai), profesora ekonomije na LSE, ili
Zato itati Marksa danas? Donatana Volfa, profesora sa UCL (Why Read Marx
Today, Jonathan Wolff), ili autobiografija marksistikog istoriara Erika Hobsbauma
(Interesting Times: A Twentieth-Century Life, Eric Hobsbawm), koje dokazuju da je
Marks pogreno shvaen i da je ovaj velikan bio u pravu oko mnogo vie toga nego to
mu se priznaje (Economist, 2002).
Na pitanje da li marksizam ima budunost, neki kau kratko i jasno: ne. Bjuravoj
(Burawoy) upozorava da pre urbe da poaljemo marksizam na groblje, treba da se
podsetimo da je marksizam inspirisao, ak i u formi bauka, neke od najveih i
najkreativnijih radova u filozofiji, istoriji, ekonomiji, politici i sociologiji, bilo da su
branili ili otro kritikovali Marksa, te da oni koji slave kraj marksizma zapravo sami sebi
kopaju grobove. Marksizam je vie puta bio proglaavan mrtvim i vie puta se vraao na
scenu jer svaka generacija iskopa svog Marksa (Burawoy, 2000: 151-154).
Drugi kau da je komunizam kao sistem vladavine umro ili izumire, dok kao
sistem ideja ima sigurnu budunost (Economist, 2002), da slom komunizma oslobaa
marksizam od inhibirajueg naslea (Marsh et al, 2005: 157), jer se vie ne mora baviti
opravdavanjem neopravdivog.
Bjuravoj (Burawoy, 2000: 154-155) smatra da pored preovlaujueg, koje govori
o smrti marksizma, postoje jo dva naina gledanja na budunost marksizma. Prvi je
pristup supermarketa moemo da izaberemo sa police ta nam se dopada razdvajajui
ito od kukolja koncept otuenja, moralnu kritiku kapitalizma koji porie ljudski
potencijal u koji je Marks toliko verovao, ideju o kapitalistikom sistemu koji se razvija,
iri kroz krize, ili jedinstvo teorije i prakse. Drugi je pristup naslea, odnosno prihvatanje
marksizma kao sistema, kao drveta sa trulim granama koje treba odsei, ali iji je koren
jo uvek iv. etiri grane koje Bjuravoj prepoznaje su nemaki marksizam, ruski
marksizam, marksizam treeg sveta i zapadni marksizam. Poslednja grana, marksizam
207
205
Kritika teorija je posebno bila u sukobu sa pozitivizmom za koji saznanje ima objektivnu strukturu prirodnih
nauka, te kritiki ili refleksivni aspekti znanja nemaju saznajnu vrednost. Kritika teorija pozitivizam vidi kao glavnu
pretnju najvanijem savremenom sredstvu ljudske emancipacije, a ulazi u sukob i sa deterministikim i pozitivistikim
interpretacijama marksizma, kao i sa negiranjem uloge neekonomskih faktora u ljudskom i drutvenom razvoju.
206
Strukturalistiki marksizam pojedince vidi kao nosioce funkcija koje proizilaze iz njihovih pozicija unutar strukture.
Poznat je jo i kao marksistiki antihumanizam ili altiserovski marksizam nazvan prema Luju Altiseru i njegovim
francuskim saradnicima tokom ezdesetih. Danas ostaje uticajan kroz radove Slavoja ieka, nekih Altiserovih kolega
i autora povezanih sa asopisom Rethinking Marxism. Zanimljivo je da ovaj ameriki asopis proslavio
dvadesetogodinjicu izlaenja prole godine, godinu dana pre dvadesetogodinjice pada Berlinskog zida.
208
Poznati su jo i kao Septembarska grupa ili Marksizam bez budalatina (the NBSMG - nonbullshit Marxism
Group).
208
Poslednji sastanak za koji znamo odran je septembra 2006. godine.
209
Pridruio se grupi 1987. godine (Wright, 2005).
210
Pridruio se grupi 1996. godine (Wright, 2005).
211
Poslednja dvojica su napustila grupu 1993. godine izgubivi interes za marksizmom.
212
Unutar ovog pravca postoje velike razlike ba kao i u samom marksizmu, te je za neke to vie stil teoretisanja nego
celovita doktrina (Barry Hindess, 2007), odnosno kompletna paradigma. Mnogi glavni mislioci su i dalje ili do nedavno
bili i dalje aktivni, mada je veina poput kritikih teoretiara napustila marksistiku poziciju.
209
210
211
212
diskurzivne
prakse.
Klasini
marksizam
temelji
se,
za
razliku
od
213
214
Literatura
Burawoy, Michael (2000), Marxism after Communism, Theory and Society, Vol.
29, No. 2, pp. 151-174.
Cole, Mike (2003), Might It Be in the Practice that It Fails to Succeed? A Marxist
Critique of Claims for Postmodernism and Poststructuralism as Forces for Social
Change and Social Justice, British Journal of Sociology of Education, Vol. 24,
No. 4, Carfax.
Hindess, Barry (2007), Marxism, in: (Eds.) Goodin, Robert E. et al. (2007), A
Companion to Contemporary Political Philosophy, 2nd Edition,Volume I,
Blackwell Publishing.
Levine, Andrew (2004), A Future for Marxism? in: Handbook of Political Theory,
Gaus, Gerald F. and Kukathas, Chandran (Eds.), SAGE Publications, pp. 75-88.
Marsh, David and Stoker, Gerry, Ur. (2005), Teorije i metode u politikoj
znanosti, preveli Toni Kursar i Davor Stipeti, Fakultet politikih znanosti,
Zagreb.
Muller, Jerry Z.
Rockmore, Tom (2000), On recovering Marx after Marxism, Philosophy & Social
Criticism, Vol. 26, No. 4, 95-106.
marxisme
analytique,
dostupno
na :
http://netx.u-
Walker, David and Gray, Daniel (2007), Historical Dictionnary of Marxism, The
Scarecrow Press, Inc.
215
Globalsite
(2001),
Intervju
Erik
Olin
Wright,
dostupno
na
http://www.marxists.org/archive/marx/works/1882/letters/82_11_02.htm
216
Mr Ana Milojevi213
Aleksandra Ugrini214
Saetak
U ovom radu analizira se izvetavanje dnevnih listova Politika, Borba i Veernje
novosti, kao i nedeljnika NIN o padu Berlinskog zida. Period istraivanja obuhvata
nedelju dana pred i nedelju dana nakon pada gvozdene zavese 9. novembra 1989. i isti
period tokom 1999. godine. Tekst se temelji na rezultatima kvantitativne analize sadraja
dok je analitiki instrumentarijum posebno napravljen za ovo istraivanje. Zastupljenost
teme drastino je varirala u periodu koji je obuhvatio na monitoring. U godini pada
Berlinskog zida je analizirano 135 tekstova, dok je publicitet deset godina kasnije bio pet
puta manji. Kompleksna politika situacija u tadanjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji je
uticala da ovaj vaan istorijski dogaaj ne bude u vrhu medijske agende.
Teme su obraivane preteno na faktografskom nivou, dominira hronoloka
deskripcija dogaaja i neutralan pristup. Primetan je nedostatak analitikog tretmana, ak
i u tekstovima deset godina nakon pada Berlinskog zida. Analizirani mediji su
konsultovali veliki broj izvora kako iz same Nemake, tako i iz vodeih zemalja Istonog
i Zapadnog bloka. Reagovanja jugoslovenskih zvaninika su izostala, kao i interpretacija
posledica dogaaja na politiko ureenje nae zemlje. Dodatni publicitet postignut je
izdvajanjem dogaaja posebnim grafikim reenjima i estim korienjem fotografije kao
izraajnog sredstva. Uoljivo je brojno pozicioniranje tekstova na naslovnim stranicama.
Redakcije svih dnevnih novina imale su specijalne izvetae iz Berlina i Bona, to je
213
214
217
O istraivanju
U ovom radu prezentovani su najvaniji nalazi istraivanja o izvetavanju
tampanih medija o padu Berlinskog zida. Analizirano je pisanje tri dnevna lista
Politike, Veernjih novosti i Borbe, kao i nedeljnika NIN u periodu od 3. do 16. novembra
1989. i 1999. godine. Istraivanjem je obuhvaeno nedelju dana pre i nedelju dana nakon
ruenja Berlinskog zida (9. novembar 1989. godine), kao i isto razdoblje deset godina
nakon tog dogaaja.215 Kao kljuni element pri odabiru novina uzet je kontinuitet u
izlaenju, to je u interpretaciji omoguilo uporedivost podataka. Politika je najstariji i
jedan od najuglednijih dnevnih listova u Srbiji. Drugi list po duini trajanja (osnovan
1953. godine) su Veernje novosti. Uzete su u analizu kao dnevni list sa najveim
tiraom u SFRJ (15. novembra 1989. godine tira je iznosio 266 282 primeraka).
Novosti su ogranak novinske kue Borba. Istoimeni list Borba je u socijalistikoj
Jugoslaviji bio glasilo vladajue komunistike partije. Izlazile su u Zagrebu na
latininom, a u Beogradu na irilinom pismu. Kada je ugaeno zagrebako izdanje,
Borba je nastavila da se tampa u Beogradu - jednog dana na irilici, a drugog na latinici.
U istraivanju su predstavljeni rezultati analize sadraja ukupno 161 teksta,
od kojih je 135 objavljeno tokom 1989. a samo 26 u 1999. godini. Ovakva razlika u
intenzitetu medijskog izvetavanja oekivano je produkovana aktuelnou dogaaja koji
je u toj 1989. godini bio jedan od najvanijih u svetu. Dakle, u godini pada Berlinskog
zida dnevno je objavljivano (u proseku) vie od devet tekstova, dok je na
desetogodinjicu intenzitet sasvim oekivano bio znatno manji - tek 1.85 tekstova u
215
Izuzetak je nedeljnik NIN gde je obuhvaen i 17. novembar 1989. godine kako bi analiza obuhvatila dva
broja u kontinuitetu.
218
proseku. Najvei broj tekstova je objavljen 11. novembra (dva dana nakon ruenja Zida),
kada je objavljeno ak 27 tekstova.
Grafikon 1. Intenzitet izvetavanja (realni brojevi)
30
27
25
20
15
8
4
12.11.1999.
11.11.1999.
10.11.1999.
09.11.1999.
08.11.1999.
04.11.1999.
17.11.1989.
16.11.1989.
15.11.1989.
14.11.1989.
13.11.1989.
12.11.1989.
11.11.1989.
10.11.1989.
09.11.1989.
1989
1999
219
1
16.11.1999.
15.11.1999.
1
08.11.1989.
05.11.1989.
04.11.1989.
03.11.1989.
06.11.1989.
5
07.11.1989.
11 10
14.11.1999.
11
10
12
13.11.1999.
15
220
postojanja Berlinskog zida poginule su 943 osobe (NIN, 4. novembar 1999.), iako neki
drugi izvori kazuju drugaije. Tvrdi se da je, na osnovu razliitih izvetaja, tokom
postojanja zida ubijeno 192 ili 239 osoba koje su pokuale da ga preu217. Najpoznatiji
neuspeni prebeg je bio onaj Petera Fehtera, koji je pogoen i ostavljen da krvari do smrti
naoigled zapadnih medija 17. avgusta 1962. godine.
Istononemaka vlada je tvrdila da je zid bio antifaistika zatitna barijera,
izgraena da odvrati agresiju sa Zapada. Ipak, ovu tvrdnju opovrgnuli su sami dogaaji
1989. godine. Da podsetimo, masovne demonstracije protiv Vlade u Istonoj Nemakoj
su poele u jesen 1989. godine. Dugogodinji voa Istone Nemake, Erih Honeker,
podneo je ostavku 18. oktobra 1989. i zamenio ga je Egon Krenc nekoliko dana kasnije.
Honeker je prorekao januara 1989. da e zid stajati jo sto godina. Nova Krencova
vlada je pod pritiskom takozvanog ehoslovakog problema odluila da dozvoli
graanima Istonog Berlina da slobodno putuju u Zapadnu Nemaku. Graani NDR su u
sve veem broju koristili eku teritoriju da bi zaposedanjem tamonje zapadnonemake
ambasade isposlovali odlazak na zapadnu stranu. Pod pritiskom ehoslovake vlade, koja
nije uspevala da kontrolie situaciju na granicama, ishitreno je izraen novi zakon o
putovanjima.
Nakon burne sednice CK JSPN (Centralnog komiteta Jedinstvene Socijalistike
Partije Nemake) Ginter abovski, istononemaki ministar propagande, na redovnoj
konferenciji za tampu obelodanio je napreac sroen propis (Politika, 11. novembar
1999. godine). Kako aludira naslov feljtona Politike Re koja je sruila zid, izjava na
konferenciji za tampu je pokrenula nezaustavljivu bujicu naroda ka najomrenijem
simbolu Hladnog rata. Konferencija je trajala od 18 do 19 asova kako bi glavne
informacije mogle biti saoptene u udarnim informativnim terminima. Odmah posle 19
sati, kada je zavren direktan prenos konferencije, koja je i pre svetske vesti donela
malu senzaciju - prvi put je dozvoljeno da se lanu Politbiroa postavljaju pitanja pred
ukljuenim kamerama!
Za nae istraivanje zanimljiva je injenica da je jedan novinar, Rikardo Erman,
slavljen kao ovek koji je otvorio Berlinski zid. Na sada ve uveno pitanje ovog
italijanskog dopisnika ANSE kada propis stupa na snagu, abovski je odgovorio: Pa
217
221
prema mom saznanju... stupa na snagu odmah. Neizostavno. Ovaj novinar je upravo
zbog tog pitanja, nekoliko sati kasnije na graninom prelazu u Fridrihtrase noen na
rukama ljudi koji su ga prepoznali sa ekrana.
Kuriozitet je takoe, to saznajemo iz feljtona Politike, da su se najvii
zvaninici SAD i SSSR informisali o padu Berlinskog zida upravo iz medija. Tajne
slube nisu imale nikakva saznanja o onome to e se dogoditi. U tekstu Televizija
umesto CIA napisano je da su svi centri moi bili iznenaeni informacijom do koje
su doli posredstvom najmonijeg medija.
Tehniki, zid je ostao uvan neko vreme nakon 9. novembra, iako sa smanjenim
intenzitetom. Prvih meseci, vojska Istone Nemake je ak pokuala da popravi neka
oteenja koja su nainili lovci na suvenire. Pad zida bio je prvi korak ka ujedinjenju
Nemake, koje je zvanino okonano 3. oktobra 1990. godine. Nae istraivanje pokazuje
da je upravo ovo jedan od znaajnijih aspekata za medijsku analizu pada Berlinskog zida.
Od ukupno 135 tekstova objavljenih u 1989. godini, skoro svaki deseti tekst se bavi ovom
temom.
Istraivaki nalazi
Osnovna intencija ovoga rada jeste da pokae kakav je tretman pad Berlinskog
zida imao u tampi velike Jugoslavije (Saveznoj Federativnoj Republici Jugoslaviji)
1989. odnosno Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ) 1999. godine. Poseban fokus je
interpretacija ovog dogaaja u kontekstu politikih prilika u naoj zemlji. Budui da je
tema istraivanja specifian istorijski dogaaj, dinamika izvetavanja je pratila dinamiku
dogaanja. U godini pada Berlinskog zida broj tekstova je pet puta vei nego 1999.
godine. Rekordan broj tekstova je zabeleen 11. novembra 1989. godine (43 odsto od
ukupnog broja tekstova posveenih ovoj temi), to je oekivan nalaz ako uzmemo u
obzir dinamiku izlaenja dnevnih novina. Dogaaj je imao podjednako zapaen publicitet
u svim analiziranim medijima - Politika i Veernje Novosti objavile su po 41 tekst, a
Borba 40. itaoci su, dakle, imali priliku da redovno budu informisani o najvanijim
deavanjima na ulicama Berlina, opirno i reporterski, ali sa malim ili nikakvim
konotacijama na unutranje prilike u naoj zemlji.
222
50
45
41
40
40
41
35
30
1989.
1999.
25
20
14
13
15
10
0
Borba
NIN
Politika
Veernje novosti
223
50
45
40
35
31
31
30
30
Jedini na strani
Osim naslovnog bloka, i pozicija teksta ukazuje na koji su nain urednici
25
Nosei na strani
21
pristupili
ovom dogaaju. Rezultati istraivanja pokazuju da je ak 60 Pratei,
tekstova uz
zauzelo
20
veliinu teksta
15
13
dominantnu
poziciju na poetnim stranicama, od ega se 15 nalo na naslovnoj, 19 na
15
8
10
drugoj,
a 26 na treoj strani.
5 4 Budui da je staro pravilo u tampi da se desna strana
5 za obradu znaajnih (hard news) 3informacija, pad Berlinskog zida je u 64 teksta
uzima
0 prostor na treoj, petoj, sedmoj i devetoj strani. Deveta strana je posebno
dobio
Borba
NIN
Politika
Veernje
indikativna jer je u Veernjim novostima i Borbi bila rezervisana za meunarodnu
novosti
politiku.
224
odnosi na neto duu formu faktografije - izvetaj. Uoavamo, dakle, da skoro dve treine
medijske slike ine faktografske forme uprkos podatku da je veina redakcija imala
novinara na licu mesta, bez naglaenog oslanjanja na agencije. Sasvim je izvesno da su
ureivake politike potencirale faktografski nain izvetavanja bez iznoenja naglaenih
vrednosnih sudova. Tako svaki etvrti tekst spada u ono to smo okarakterisali kao
izvetaj sa komentarima a NIN je jedini medij koji je imao zastupljene sve novinarske
anrove. Intervjui su se pojavljivali iskljuivo u NIN-u i to est puta. Komentara je bilo
ukupno pet, Borba i Veernje novosti objavile su po jedan, a NIN tri. Oekivan rezultat je
da su anrovi sa vie elemenata analitinosti zastupljeniji u NIN-u, dok je Politika
povodom desetogodinjice pada Berlinskog zida objavila feljton u ak 23 nastavka. Od
toga je naa analiza obuhvatila 9 nastavaka.
Tabela 1. anrovska zastupljenost
Novina
anr
Borba
44
Vest
Izvetaj
Izvetaj sa komentarima
Komentar
NIN
Politika
3
1
6
3
4
55
Vest
Izvetaj
Izvetaj sa komentarima
Feljton
Veernje novosti
21
10
15
9
45
Vest
Izvetaj
Izvetaj sa komentarima
Komentar
225
20
12
11
1
17
Vest
Izvetaj sa komentarima
Intervju
Komentar
lanak
Ukupno
Broj
18
13
13
1
161
47
Meunarodna
44
16
15
14
Novosti dana
Samo naslov na naslovnoj strani
11
Feljton
11
3
Ilustrovana
0
226
10
20
30
40
50
3
32
Bez ilustracije
Fotografija izvora
55
Fotografija dogaaja
Karikatura
10
T
T
218
Borba je jedina ilustrovala dogaaj karikaturom (u etiri teksta). Tekst pod naslovom Strah od
straha, objavljen 7. novembra 1989. godine, pratila je karikatura preuzeta iz uglednog nemakog lista
Frankfurter algemaine cajtung. Ona je predstavljala graanina NDR koji pokuava da se oslobodi stega,
bodljikave ice. Tekst u ijem se naslovu nalazi re Die Wende (zaokret), dopunjen je prikazom pisae
maine na ijim se tipkama nalaze simboli komunizma - srp i eki. Karikature od 13. i 14. novembra
1989. godine pozicionirane su u centru stranice i predstavljale su poseban tekst. Prva je prikaz peanika
u kom se tuni graani NDR prelivaju ka zapadnom delu i postaju nasmejani. U drugom sluaju imamo
karikaturu Egona Krenca koji na psihoterapiji kod doktora Gorbaova kae: Moj problem je, doktore, u
tome to imam utisak da me vie niko ne slua.
227
228
tekstova o samoj proslavi u Berlinu. U tim tekstovima bili su preneti i rezultati ankete
preuzete iz nemakih medija.219
Grafikon 6. Tematski okvir (realni brojevi)
41
Reagovanja na PBZ
25
19
17
Ruenje zida
Istoriografsko opisivanje PBZ
15
15
12
Ujedinjenje Nemake
Desetogodinjica od PBZ
Ostalo
2
0
10
15
20
25
30
35
40
Veernje Novosti 9. novembra 1999. objavljuju tekst pod naslovom Sad je zid u glavama o
nepremostivim razlikama izmeu istonjaka i zapadnjaka.
229
45
se uradi neka analiza ili kritiki osvrt na dogaaje koji su istorijski uticali na ovaj deo
sveta, to se nije desilo. Takoe je izostalo i sagledavanje znaaja ovog dogaaja na
politika zbivanja kako u SFRJ, tako i u novonastaloj SRJ. Meutim, dva teksta
(Nemaka iznad svega u NIN-u i Potpuno iznenaenje i zateenost, kojim je poeo
feljton u Politici) otvorila su i pitanje uloge Nemake u raspadu Jugoslavije, to je iz
tadanje perspektive vladajueg reima bila zavodljiva politika tema. Emotivnomobilizirajui ton u obradi teksta, imajui u vidu snagu analiziranog dogaaja, prisutan
je u zanemarljivom procentu tek 4 odsto.
Deavanja izmeu Istoka i Zapada uvek su izazivala kontroverze, pa je
interesantno pomenuti i neke od termina koje su u izvetavanju o dogaaju koristili
vodei mediji u Srbiji tako je Berlinski zid bio bastion socijalizma, simbol
staljinskog dogmatizma, mrani simbol Hladnog rata, gvozdena zavesa,
demarkaciona linija izmeu dva ekonomska i vojna sistema, antifaistika zatitna
barijera. Ovo su svakako teme za neku ozbiljniju diskurzivnu analizu to nije u fokusu
ovako zamiljenog istraivanja.
Fokus je bio dominantno iz istononemake perspektive - 42 odsto tekstova
kao svoje ishodite je imalo taj deo nemake teritorije. Potom je panja bila usmerena na
zemlje Zapada (24 odsto), dok su ostale istonoevropske drave bile u fokusu 16 odsto
tekstova. Dakle, dogaaj je dominantno razmatran sa stanovita zemalja Istonog bloka,
ak je i tampa koristila posebne okvire koji su nagovetavali takav ugao. Na primer, NIN
je pad Berlinskog zida objedinio pod rubrikom Socijalizam na iskuenjima. Veernje
novosti su objedinile osmu i devetu stranu 14. novembra 1989. godine pod okvirom
Nagle promene u zemljama realnog socijalizma...posle ruenja Berlinskog zida.220
Ovakvi rezultati su u domenu oekivanog, jer su posledice ruenja zida nepovratno
promenile politike prilike, pre svega u socijalistikim drutvima.
220
Od osam tekstova iz pomenutog okvira, samo tri su u direktnoj vezi sa naim istraivanjem.
Proirivanje teme o padu Berlinskog zida na unutarpartijske promene u ostalim socijalistikim zemljama
primeeno je i u Borbi. Naime, pod posebnom rubrikom koja je otvorena 13. novembra - Reagovanja na
berlinske dogaaje, objavljeno je ak deset tekstova iz Sofije, Bukureta, Praga i ostalih glavnih gradova
bivih socijalistikih drava koji se tiu iskljuivo unutranjih pitanja njihovih socijalistikih partija.
230
83
Strani dravnici
28
Strani mediji
9
Graani
Predstavnici politikih partija
Strunjaci
Javne linosti
Domai dravnici
2
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
Zakljuak
Ruenje Berlinskog zida i ponovno ujedinjenje Nemake teko da je moglo
ostaviti ravnodunim ondanje hroniare politikih (i ne samo politikih) zbivanja u
Evropi. Iako te promene nisu imale karakter dramatinih potresa (izostanak radikalnih
lomova i prevrata), vanost dogaaja na redefinisanje politikog poretka u svetu prenela
se i na mekim socijalizmom uljuljkanu Jugoslaviju, koja je te godine jo uvek vaila
za respektabilnu dravu u Istonom bloku. Pad Berlinskog zida uticao je i na medije koji
su svoju agendu morali prilagoavati vestima koje su stizale iz Berlina. Medijski
tretman ovog dogaaja doneo nam je dva vana zakljuka, na prvi pogled paradoksalna,
pre svega kada govorimo o 1989. godini. Naime, na jednoj strani ruenje Berlinskog zida
bila je udarna vest u svim medijima koje je analiza obuhvatila (te godine je u proseku bilo
skoro deset tekstova dnevno), ali je istovremeno o ovom dogaaju izvetavano bez
direktnog povezivanja sa ondanjim prilikama u Jugoslaviji. Kao najbolji pokazatelj u
korist ove teze javlja se podatak da su iz zvaninog Beograda usledile samo dve reakcije
na deavanja u Berlinu a i one su bile u impersonalnoj formi (putem saoptenja).
Ureivake politike su kao izvor najee koristile nastupe stranih dravnika i medija
(stoga i ne udi da je veina tekstova plasirana u rubrici Meunarodna politika) bez
pominjanja eventualnih reperkusija na politiku klimu u Jugoslaviji. Deset godina
kasnije, meutim, vie nije ni postojala ta drava; novofmormirana SRJ je bila optereena
nizom politikih i socijalnih problema, pa je i jubilej doekan u potpuno drugaijim
okolnostima. Mediji nisu ignorisali ovaj dogaaj, ali ni decenijska distanca nije doprinela
kritikom osvrtu na pad Berlinskog zida osim nekoliko politiki konotiranih poruka o
uticaju Nemake na raspad nekadanje drave.
Izvetavanje medija o ovom dogaaju, iako vrlo detaljno i ekstenzivno, bilo je
politiki korektno, bez zameranja i otvaranja problematinih tema, sa balansiranim ili
neutralnim pristupom u kome se fokus medijskog diskursa preneo na reagovanja iz
drugih zemalja, pre svega onih iz Istonog bloka. Razloge za ovakve nalaze ne treba
traiti izvan tadanjeg politikog trenutka i sistema u kome smo iveli, odsustva
medijskog pluralizma, ali i nesposobnosti rukovodstva SFRJ da percipira dalekoseniji
znaaj ovog dogaaja.
232
233
IZAZOVI
234
221
235
236
Osnovne postavke ove ideje nalazimo u teoriji Dona Loka, a razraenu varijantu iste kod arla
Monteskjea.
237
koja je garancija slobode svih pojedinaca. Idejom o ograniavanju vlasti putem njene
podele dolo se do uverenja da su na taj nain pomireni do tada nepomirljivi pojmovi
autoriteta i slobode.
Ove obrasce, koji su u politikoj teoriji jasno artikulisani i razgranieni,
neophodno je preispitati u svetlu iskustava mladih tranzicionih demokratija. Demokratija
se, inae, pokazala kao kontroverzan pojam. Bivajui predmet oprenih interpretacija,
demokratija bila i ostala centar rasprava i sukobljavanja razliitih miljenja.
Podravana, napadana, pa ak i ignorisana, bivala je utemeljivana, ruena i nanovo
uspostavljana. Meutim, tokom poslednje polovine dvadesetog veka inilo se da su
neprijatelji demokratije konano izgubili bitku. Kao ideja koju, bar naelno, malo ko
osporava, demokratija je stekla veliku popularnost i postala jedna od najee
upotrebljavanih rei kako u naunoj literaturi, tako i u svakodnevnim politikim
govorima. Sve ovo dovelo je do toga da je demokratija postala mono sredstvo politike
manipulacije u borbi za vlast i uvrivanje legitimnosti postojeih sistema vladavine.
Pozivanje na demokratski izraenu volju naroda predstavlja osnovu zasnivanja
legitimnosti svih savremenih sistema politike vlasti te danas, ini se, ne postoji vlada
koja za sebe ne tvrdi da je demokratska ili da bar demokratija nije njen krajnji cilj.
Meutim, politika istorija sveta nam dokazuje da je barem jedno kritiko gledite
o autoritetu u politici zavrilo u krajnjem autoritarizmu. Re je, naime, o teorijskoj i
praktinoj struji u marksizmu koja vodi od Engelsa, preko Lenjina, do Trockog i Staljina.
Oni su osporavali politike autoritete koji su porobljavali, kao i sve religiozne autoritete.
Kritikujui protivnike autoriteta koji su zahtevali da se autoritarna politika drava ukine
odjednom, ovo gledite istie da je to nemogue zato to nema nieg autoritarnijeg od
revolucije, jer jedan deo stanovnitva namee svoju volju drugom delu. U ovakvom stavu
ve se nazire mogunost uspostavljanja autoriteta u autoritarnom znaenju. Dalje
pribliavanje autoritarizmu nastavlja se u stavovima da je diktatura proleterijata vlast
koja je uspostavljena nasiljem i koja se uz pomo nasilja i odrava. Ovakvo stanovite
vodilo je opravdanju nasilja u revolucionarnoj situaciji, to je u nekim sluajevima
nastavljeno da se praktikuje i posle osvajanja i uvrivanja vlasti. Na taj nain su se
revolucionarne i oslobodilake partije pretvarale u porobljivake, a na mesto racionalnog
autoriteta uspostavljao se apstraktni autoritet partije i konkretni autoritet politikog voe.
238
predstavljao
jedinicu
demokratinosti.
Protagonisti
ovakvog
224
Uporedi: Krastev, I. i dr. Zamka nefleksibilnosti (Frustrirana drutva, slabe drave i demokratija),
Program za razvoj Ujedinjenih nacija, Beogradski fond za politiku izuzetnost, Beograd, novembar 2004.
239
demokratije. Prema miljenju nekih analitiara, devolucija dravne vlasti esto biva
shvatana kao pobeda civilnog drutva, pa i pobeda same demokratije. Meutim, s
obzirom da civilno drutvo nije u dovoljnoj meri razvijeno, demokratija bez bilo kakvog
autoriteta lako moe zapasti u anarhiju koja, gotovo po pravilu, na dugi rok, vodi
uspostavljanju autoritarne drave.
Jo jedno od ishodita autoritarnih odnosa u postkomunistikim zemljama
svakako jesu deije bolesti ranog parlamentarizma u gotovo svim postkomunistikim
zemljama. U srcu reprezentativne demokratije lei parlament kao predstavniko telo
neposredno izabrano od strane graana koje govori i odluuje u ime naroda. Meutim,
parlament kao nosilac narodnog suvereniteta u znaajnoj meri je marginalizovan. Iako
bi parlament trebalo da kontrolie vladu, esto se deava upravo obrnuto tj. da partijski
lideri vladajue koalicije kontroliu parlament preko efova poslanikih grupa, ali i putem
partijske discipline. Ovakva prevlast izvrne nad zakonodavnom vlau za posledicu ima
pomeranje sedita politike moi na politike partije. U tom smislu, parlament se sve vie
pretvara u debatni klub ili javni forum koji samo potvruje odluke koje su ve donete
na nekom drugom mestu (Orlovi, 2008). Ovakvo svoenje parlamenta na kancelariju
za udaranje peata na odluke vlade (Vasovi, 2006), ini da se zakoni sve vie donose
kroz skuptinu, ali ne i od strane skuptine. Takoe, labava pravila parlamentarnog ivota
koja su neretko krena kako od strane onih koji su na vlasti, tako i od strane opozicije, za
posledicu ima opstrukciju rada parlamenta. Ukoliko svemu ovome pridodamo estu
promenu stranakog sastava, trgovinu mandatima, falsifikovanje glasova, kupovinu
poslanika, potiskivanje opozicionog miljenja, kao i slabu parlamentarnu kontrolu vlade
ini se da je proces uruavanja parlamentarizma zapoet pre nego to je on uistinu i
uspostavljen. A ukoliko parlamentarizam stoji na staklenim nogama, demokratiji preti
opasnost da postane samo mrtvo slovo na papiru.
225
Uporedi: Schweitzer, D.R. and Elden, J.M. (1971) New Left as Right:convergent themes of political
discontent, Journal of Social Issues 27, 141-66.
240
241
242
(ako su autoritarni), nego samo pokazuju da su oni vie deo drutvenog nego
individualnog karaktera.
Pokuavajui da odgovore na pitanje zato je skoro svaki pokuaj demokratske
transformacije postkomunistikih drutava zavravao u nekom obliku autoritarne
politike kulture, analitiari se esto pozivaju upravo na postojanje ovakvog specifinog
modalnog tipa autoritarne linosti. injenica da demokratizacija nuno zahteva ne samo
radikalnu promenu politikih institucija, ve i istinsku reformu naina miljenja,
doprinela je shvatanju da ova vrsta autoritarnosti, iako ne odgovara u potpunosti
uobiajenom (psihoanalitikom) konceptu, predstavlja direktnu pretnju ustanovama
demokratskog drutva jer, izmeu ostalog, diktira podreivanje pojedinca autoritetu voa,
nekritiku lojalnost primarnim (posebno etnikim) grupama i ponaanje u skladu sa
ulogom (koje predstavlja jedan od vidova neautonomnog ponaanja). Kao takva, ona
predstavlja ishodite socijalne netolerancije i ksenofobije. Pa ipak, ova tzv. patrijarhalna
autoritarnost, kao specifina oblast tradicionalne svesti, u veini istonoevropskih
zemalja nikada nije bila ozbiljno izloena preispitivanju. Ona i danas, u nekim zemljama
koje su ve duboko zagazile u proces demokratske trazicije, predstavlja kulturalnu
konstantu, to znai da se odrava i reprodukuje nezavisno od spoljanjih drutvenih
okolnosti, ak i u odsustvu kulturalnih uslova koji su je proizveli. Ovakav mentalni sklop
(tradicionalistiko-autoritarni sindrom) u velikoj meri oteava utemeljenje modernog
demokratskog drutva bez kojeg demokratske institucije i vrednosti ostaju tek mrtvo
slovo na papiru.
Ipak, tranziciona autoritarnost na podruju postkomunistikih zemalja ne nastaje
samo inercijom tradicionalne svesti, tj. persisitiranjem obrazaca tradicionalne
patrijarhalnosti i tradicionalnog sistema vrednosti. U periodu komunizma postojali su i
neki sistemski izvori autoritarnosti vezani za ustrojstvo politikog sistema, politike
dogaaje, drutvenu klimu i specifinu politiku kulturu. Iako je nakon Drugog svetskog
rata izvrena radikalna promena ideologije, ta nova ideologija bila je vrlo autoritarna.
Naglaavanje kulta voa (osobito glavnog), hijerarhije, partijske discipline (u okviru
samo jedne dozvoljene partije) i poslunosti, svakako je ostavilo primetan trag na proces
politike socijalizacije mladih u koli i van nje (u pionirskim i omladinskim
organizacijama). U tom smislu, nije nebitno to to je generacija koja danas ini politiku i
243
intelektualnu elitu prola kroz svoj kritian period politike socijalizacije u vreme
autoritarnog politikog reima i pod uticajem iskljuive idelogije. Pa iako su prihvatili
demokratske vrednosti i uprkos tome to zagovaraju demokratski poredak i pravnu
dravu, pitanje je u kojoj meri je mentalna struktura glavnih aktera demokratizacije
uistinu promenjena.
S druge strane, proces modernizacije koju je sprovodio komunistiki reim svodio
se na puku industrijalizaciju bez istovremene demokratizacije politikih institucija to je
omoguilo opstanak tradicionalne kulture i njemu komplementarnog patrijarhalnog
drutva. Autoritarni model vlasti, paternalistika drava, kolektivni vidovi solidarnosti,
egalitarna raspodela sve to se jednostavno nadovezivalo na zateene tradicionalistike
obrasce i tako pogodovalo odravanju, pa ak i jaanju, nekih vidova tradicionalne svesti.
Na taj nain je, usled zakasnelog i fragmentarnog procesa modernizacije, u mnogim
elementima dolo do spajanja tradicionalnih i novih vidova autoritarnosti, odnosno do
jednostavne supstitucije autoriteta u politiki i ideoloki relevantnim sferama
(Kuzmanovi, 1995:71). Stare forme ispunjene su novim sadrajem i upravo ta injenica
omoguila je da se kasnije uvedu i neke nove forme autoritarnosti to je u velikoj meri
otealo proces tranzicije ka demokratiji.
Meutim, krah komunistike ideologije nije znaio samo kraj jednog drutvenog i
politikog sistema, ve i kraj legitimiteta nekada dominantnog sistema vrednosti. Snaan
talas dezideologizacije koji je usledio posle konane propasti socijalistikog projekta
pospeio je proces retradicionalizacije (Vasovi, 1998). U uslovima vrednosnog vakuuma
i drutvene anomije ne iznenauje injenica da su se ak i modernizacijski usmerene
grupe okrenule tradiciji koja je u tom trenutku nudila pouzdane i proverene orijentacije u
sferi vrednosti i simbola identifikacije. Tako se dolo do paradoksalne situacije da je
uvoenje demokratije pratio proces retradicionalizacije, odnosno da su demokratske
vrednosti bivale prihvatane paralelno sa jaanjem autoritarne svesti.
Jo jedna potencijalna opasnost od autoritarnosti vreba iz neprevladanog etatizma
kao jedne od komponenti drutvene svesti koja je nastala kao posledica viegodinje
dominacije autoritarne drave nad drutvom i graanima kao pojedincima. Naime, uprkos
tome to je komunistiki sistem bio u politikom smislu represivan, stvarajui
elementarne uslove za socijalnu sigurnost veine stanovnitva (putem pune zaposlenosti,
244
245
drutvenih grupa na frustracije, nejasne situacije, pa i krize koju donose promene. Dakle,
ova poveana autoritarnost moe se shvatiti kao odgovor drutva, posebno tranzicionih
gubitnika, na pojaanu potrebu za stabilnim i ureenim svetom, za redom i mirom u
haosu. U takvim okolnostima poveava se broj onih koji izraavaju netolerantne stavove
ne samo prema razliitim drutvenim pitanjima, ve i prema razliitim drutvenim
grupama.
U tom svetlu moemo razumeti i objasniti pojavu neonacizma i opstanak
antidemokratskih uverenja i pokreta olienih u ksenofobiji, fanatinom nacionalizmu i
verskom fundamentalizmu. Valja, meutim, napomenuti da tzv. neonacizam ili
neofaizam imaju u razliitim zemljama, zavisno od lokalne politike kulture, razliita
ishodita. U okviru pojedinih potkultura starih evropskih zemalja on je preteno
usmeravan rasnim i ekonomskim razlozima - meusobnim rivalitetom razliitih, ali, po
pravilu, ekonomski deprivilegovanih grupa (suprotstavljanje uvozu jeftine, imigrantske,
radne snage iji su pripadnici, nekim sluajem, drugaijeg etnikog porekla). Ne treba
zanemariti, takoe, ni uticaj ideje po kojoj se sa padom Berlinskog zida legitimno otvara
pitanje preispitivanja do tada vaeih istorijskih injenica o autoritarnoj i nedemokratskoj
prolosti pojedinih lanica dananje ujedinjene Evrope, u funkciji podele odgovornosti
za izbijanje Drugog svetskog rata i potvrivanja njihovog dananjeg evropskog
demokratskog
identiteta.
postkomunistikim
zemljama
ovakve
tendencije
neke
246
poveanju kolektivne
bez njih samih, vrlo lako bi se moglo desiti da se ponovo naemo u vremenu za koje smo
se nadali da je zauvek prolo (Vaclav Klaus, obraanje Evropskom parlamentu, Brisel,
19.02.2009).
Literatura
248
Schweitzer, D.R. and Elden, J.M. (1971) New Left as Right: convergent themes
of political discontent, Journal of Social Issues 27, 141-66.
249
Nikola Beljinac226
Saetak
U radu se analizira odnos multikulturalizma, liberalne transformacije i
konstitucionalizacije u postkomunistikim drutvima Jugoistone Evrope. Autor zastupa
tezu da liberalni konstitucionalizam poseduje adekvatne mehanizme i strategije
upravljanja vienacionalnim zajednicama koji, meutim, nisu primenjeni u fazi inicijalne
konstitucionalizacije drava u regionu. Izostanak adekvatnog konstitucionalnog
normiranja manjinskog pitanja posledino otvara ozbiljan legitimacijski problem koji e
podrivati dalju demokratizaciju postkomunistikih drutava u ovom delu Evrope.
Kljune rei: multikulturalizam, liberalna transformacija, konstitucionalizacija,
etnifikacija politike, manjinska prava
Autor je saradnik u nastavi na predmetu Savremena politika teorija na Fakultetu politikih nauka u
Beogradu.
227
Habermas, Jirgen,Citizenship and National Identity, Praxis International, vol. 12, No. 1, april 1992,
preveo Slobodan Divjak.
250
novim
demokratijama
Jugoistone
Evrope
pristupiemo
251
Izuzetak su Srbija i Crna Gora koje e putem liberalne transformacije krenuti tek nakon oktobarskih
promena 2000. Godine.
229
Dimitrijevi, Nenad, Ustavna demokratija shvaena kontekstualno, Fabrika knjiga, Beograd, 2007, str.
110.
230
Podunavac, Milan, Poredak, konstitucionalizam, demokratija, igoja tampa, Beograd, 2006, str.135.
252
Kimlika, Vil i Opalski, Magda (ur.), Moe li se izvoziti liberalni pluralizam?, Beogradski centar za
ljudska prava, Beograd, 2002, str. 71.
232
Podunavac, Milan, Poredak, konstitucionalizam, demokratija, str. 90.
253
233
234
254
manjina, ime je stvoreno plodno tlo za ozbiljne drutvene krize i nestabilnosti. Kao
mnogo puta ranije tokom istorije, drave Jugoistone Evrope i ovom prilikom proputaju,
ini nam se, najbolju ansu da manjinsko pitanje adekvatno ree.
Liberalni konstitucionalizam poseduje dobre strategije upravljanja multikulturnim
zajednicama. Te strategije se uobiajeno oznaavaju kao politike liberalnog
multikulturalizma. U sluaju konstitucionalizacije postkomunistikih drutava u regionu
uoljiv je izostanak mnogih primera dobre prakse liberalnog multikulturalizma. Najvei
previd je uinjen prilikom redefinicije kolektivnog identiteta. Potpuno pogreno, kao
prirodan osnov zajednice uzet je dominantan nacionalni identitet, ime su dvostruko
zanemarene potrebe manjinskih grupa. Prvo, manjine su neskriveno diskriminisane s
obzirom na da je polje javne sfere dodeljeno iskljuivo jednoj etnikoj grupi. Drugo,
pripadnici manjina su i faktiki obespravljeni budui da proklamovane ustavne garancije
jednakih prava i pristupa bazinim drutvenim dobrima nisu od velikog znaaja bez
oseaja vrednosti i samopotovanja koju prua javno priznanje kulturne osobenosti
manjinskih zajednica. Zajednica predstavlja, glavna je pouka pobornika liberalnog
multikulturalizma, kontekst unutar kojeg individualna autonomija postaje operacionalna.
Izbor izmeu razliitih opcija sa kojima se pojedinci u svojim ivotima svakodnevno
susreu uslovljen je njihovim kulturnim razumevanjem. Iz tog razloga, bez dravnog
priznanja etnokulturnuh osobenosti manjina putem garancije uivanja razliitih grupnih
prava, ne moemo govoriti ni o efektivnom uvaavanju individualnih prava njihovih
pripadnika. Da bi se to ostvarilo neophodna je ustavna identifikacija jednog inkluzivnog i
za sve prihvatljivog okvira zajednikog ivota u kome e priznanje posebnih identiteta
biti uravnoteeno sa univerzalizmom prava.235 Upravo takva koncepcija kolektivnog
identiteta izostaje u ustavnom inenjeringu poskomunistikih drutava Jugoistone
Evrope.
Zakljuna razmatranja: o zarobljenom multikulturalizmu
Promiljajui problem javnog priznanja partikularnih identiteta, Ejmi Gatman u
uvodu
235
edicije
Ibid, str.168.
255
Multikulturalizam
saeto
saoptava
veliku
istinu:
izazov
etnike
demokratije.238
Po
njemu,
iako
se
politiki
sistemi
Ejmi Gatman (ur.), Multikulturalizam, Centar za multikulturalnost, Novi Sad, 2003, str. 15.
Pavlovi, Vukain, Civilno drutvo i demokratija, Slubeni glasnik i Zavod za udbenike, Beograd,
2009, str. 142.
238
Smooha, Sammy, Types of Democracy and Models of Conflict Managment in Ethnicaly Divided
Societies, Nations and Nationalism, Vol. 8, No. 4, 2002, p. 424.
237
256
Kymlicka, Will, Multiculturalism and Minority Rights - East and West, Journal on Ethnopolitics and
Minority Issues in Europe, Flensburg, Issue 4-2002, p 24.
240
Kimlika, Vil i Opalski, Magda (ur.), Moe li se izvoziti liberalni pluralizam?, Beogradski centar za
ljudska prava, Beograd, 2002, str. 81.
257
Zbornik, The Oxford Handbook of Political Science, uredili Don Drajzek, Boni
Honih, En Filips, Oxford University Press, Njujork, 2006.
Zbornik, Nacija, kultura i graanstvo, uredio Slobodan Divjak, Skubeni list SRJ,
Beograd, 2002.
258
Kymlicka, Will, Multiculturalism and Minority Rights - East and West, Journal
on Ethnopolitics and Minority Issues in Europe, Flensburg, Issue 4, 2002.
Nikola Beljinac
259
Mr Vladimir Pavievi241
Autor je asistent na predmetima Istorija politikih teorija I i Istorija politikih teorija II, Fakultet
politikih nauka Univerziteta u Beogradu.
260
261
Sabrina P. Ramet, Vjeran Pavlakovi (ed.), Serbia Since 1989 Politics and Society under Miloevi
and After, University of Washington Press, Washington, 2007. Mladen Lazi, Raiji hod. Srbija u
transformacijskim procesima, Filip Vinji, Beograd 2000. Slobodan Antoni, Zarobljena zemlja. Srbija za
vlade Slobodana Miloevia, Otkrovenje, Beograd 2002.
262
263
244
Predrag Simi, Put u Rambuje, Nea, Beograd 2000, Marti Ahtisari, Misija u Beogradu, Filip Vinji,
Beograd 2001.
264
265
Hrvatska mora biti glavni partner Srbije na putu ka Evropskoj uniji, uprkos
zaotravanju retorike prema njoj nakon priznanja nezavisnosti Kosova. Zagreb treba da
bude glavni partner Beograda po pitanju ulanjenja u EU i NATO, ali i po pitanju
povratka raseljenih u Hrvatsku i reavanja ostalih nereenih pitanja iz perioda ratnih
sukoba iz devedesetih godina. Tube koje su Meunarodnom sudu pravde uputile obe
drave treba, u sluaju nemogunosti vansudskog reenja spora, prepustiti Sudu, iju
presudu Srbija mora da potuje. Istovremeno, pogranini spor Srbije i Hrvatske oko
granice na Dunavu, treba, to je pre mogue, reavati kroz bilateralne razgovore sa
hrvatskom vladom kako bi se spreilo da ovo pitanje postane nepremostiva prepreka u
trenutku pristupanja Srbije Evropskoj uniji.
U sluaju Bosne i Hercegovine, Srbija bi, kao garant Dejtonskog sporazuma,
trebalo da podrava sve napore meunarodne zajednice da se BiH ustavnom reformom
redefinie i uini efikasnijom. Bez ustavne reforme u BiH nee biti njene unutranje
stabilnosti, a ni stabilnosti u regionu koja je neophodna za brzu evropsku integraciju svih
drava Zapadnog Balkana.
2. Zaokruenje saradnje sa Hakim tribunalom
Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju i Prelazni trgovinski sporazum sa
Evropskom unijom ratifikovani su u parlamentu Srbije 9. septembra 2008. Usled
protivljenja holandske vlade, ratifikacija ovih sporazuma jo uvek nije poela u EU zbog
izostanka pune saradnje Srbije sa Hakim tribunalom. Evropska unija bi od Srbije trebalo
da zahteva hapenje Ratka Mladia i Gorana Hadia ili substantivni dokaz da to ne
moe da uradi i time pokae da ostvaruje punu saradnju sa Hakim tribunalom. Time bi
Srbija pokazala sposobnost da ispunjava svoje meunarodne obaveze, pre svega one
utvrene presudom Meunarodnog suda pravde u sporu Bosne i Hercegovine protiv
Srbije, ali i usmerenost ka istinskom opredeljenju za osnovne vrednosti ujedinjene
Evrope potovanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokratije i vladavine prava.
266
267
268
aktima, razumno ponaanje politike elite na vlasti u Srbiji jeste zalaganje za promenu
ovih odredbi Ustava Srbije, kako bi se spreila svaka eventualna budua manipulacija
evropskom integracijom Srbije koja bi bila povezana sa tzv. kosovskim pitanjem.
Ustav Srbije nije definisao primat meunarodnog prava nad nacionalnim. Tako je
potpuno laiki predvieno da svaki meunarodni ugovor mora biti usklaen sa Ustavom.
Iako Srbija i Kosovo imaju odvojeni put integracije u Evropsku uniju, a Sporazum o
stabilizaciji i pridruivanju se ne odnosi na Kosovo, ova odredba Ustava mogla bi biti
iskoriena kao formalna prepreka lanstvu Srbije u EU i zato kao takva mora biti
prioritetno promenjena. Istovremeno, Odeljak IV Ustava, ne predvia prenos suverenih
nadlenosti na nadnacionalnu organizaciju, tj. na Evropsku uniju, to takoe moe biti
veoma ozbiljna formalna prepreka ulasku Srbije u ovu organizaciju.
6. Usklaivanje spoljne politike Srbije sa EU
Kao jedan od kljunih zahteva tokom procesa pridruivanja postavlja se i pitanje
usklaivanja i koordinacije spoljne politike Republike Srbije sa Evropskom unijom. lan
10. Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju predvia obavezu Srbije da aktivno radi na
pribliavanju stavova strana (EU i Srbije) o meunarodnim pitanjima, ukljuujui pitanja
u vezi sa Zajednikom spoljnom i bezbednosnom politkom.
Evropska unija bi trebalo da ima u vidu da se usklaivanje spoljne politike Srbije
sa spoljnom politikom EU postavlja kao jedno od vanijih pitanja tokom procesa
pristupanja. U tom kontekstu, sadanja politika upornog konfrontiranja sa lanicama EU
u vezi pitanja statusa Kosova, kao i strateko okretanje Srbije ka Rusiji ima sutinski
antievropski karakter i predstavlja radikalni zaokret i otklon u odnosu na proklamovanu
proevropsku politiku Srbije.
Evropska unija bi u svom delovanju trebalo neprestano da ukazuje da je
usklaivanje osnovnih smernica spoljne politike sa naelima spoljnopolitike doktrine
Evropske unije ne samo neophodan uslov za lanstvo u ovoj organizaciji, ve da je i u
najboljem interesu graana Srbije. Baziranje spoljne politike na vrstim osnovama u
skladu sa proevropskom orijentacijom zemlje jedan je od najznaajnijih koraka u
evropskoj integraciji Srbije.
269
Literatura
Sorin Antohi, Vladimir Tismaneanu (ed.), Between Past and Future. The
Revolutions of 1989 and their Aftermath, Central European University, Budapest
2000.
Sabrina P. Ramet, Vjeran Pavlakovi (ed.), Serbia Since 1989 Politics and
Society under Miloevi and After, University of Washington Press, Washington,
2007.
270
Marko Simendi245
element
dozvoljava
poreenje
instrumentalne
vrednosti
Uvod
Iako su slini poduhvati zapoinjani na razliitim osnovama tokom istorije,
humanitarna intervencija proizvod je poslednje decenije dvadesetog veka. Posle pada
Berlinskog zida, opravdanje za nasilno meanje u unutranje sukobe unutar drava i
naruavanje njihove suverenosti nije zasnivano na religijskoj argumentaciji, niti pravdano
potrebom da se odreeni narodi civilizuju. Meutim, iako nije bilo rei o nevernicima
245
Autor rada je saradnik u nastavi angaovan na predmetima Istorija politikih teorija I i II na Fakultetu
politikih nauka Univerziteta u Beogradu.
271
iju bi duu trebalo spasti niti divljacima koje bi trebalo naterati da se ponaaju
civilizovano, nesumnjivo je da su odreeni reimi i u periodu posle Hladnog rata
uskraivali prava i slobode svojim graanima, ukljuujui i pravo na ivot. Takoe,
dolazilo je do tekih humanitarnih kriza irom sveta, uzrokovanih kako graanskim
ratovima koji su razdirali etniki heterogene savezne drave, tako i bezvlaem i haosom
koji su nastajali usled nemogunosti vlada da odre red i kontrolu nad svojom
celokupnom teritorijom. Humanitarne krize su nastajale irom sveta, od Somalije do SFR
Jugoslavije, a osnovna ljudska prava uskraivana su graanima drava u kojima je besneo
rat. Sa druge strane, prvi put posle Drugog svetskog rata, neviena koliina tvrde moi
bila je u rukama liberalnih i demokratskih drava iji su politiki sistemi izgraeni na
potovanju vrednosti koje su gaene irom sveta. Iako nije postojao nijedan meunarodni
propis koji bi nedvosmisleno dozvolio takve poduhvate, zahtevi liberalnim dravama da
se vojno umeaju su postajali sve glasniji posle pada gvozdene zavese.
Po definiciji J. L. Holcgrefea, humanitarna intervencija se ogleda u pretnji ili
upotrebi sile izvedenoj van dravnih granica od strane jedne ili vie drava u cilju
spreavanja ili okonanja iroko rasprostranjenih i tekih krenja osnovnih ljudskih prava
pojedinaca koji nisu graani te ili tih drava, a bez dozvole drave na ijoj teritoriji se sila
sprovodi (Keohane, 2003: 1). ini se da je osnovno liberalno opravdanje humanitarne
intervencije prilino jednostavno: ukoliko verujemo u osnovna ljudska prava (ona prava
koja svaka osoba uiva samom injenicom da je ljudsko bie), moramo verovati da se
ona moraju tititi univerzalno i initi ta god moemo kako bismo ih ouvali. Ovde
izgleda da se sama namee poznata analogija Pitera Singera (1972: 231) koji je uporedio
dilemu o tome da li treba pruiti humanitarnu pomo sa dilemom da li treba pomoi
nepoznatom detetu koje se davi ukoliko takva pomo ne ugroava pomagaa. Ipak,
opravdanost humanitarne intervencije kritikovana je sa vie aspekata. Pravni pozitivisti
tvrde da se humanitarna intervencija ne pominje ni u jednom meunarodnom sporazumu,
te da nema ni prava ni obaveze na koju bi se drava koja intervenie mogla pozvati.
Autori koji pripadaju koli realizma tvrde da je meunarodni sistem po svojoj prirodi
anarhian. Dakle, njihov pristup je u suprotnosti sa univerzalistikim karakterom
pozivanja na liberalne vrednosti i potovanje ljudskih prava. Komunitarci mahom
odbacuju zamisao o humanitarnoj intervenciji jer smatraju da je sam koncept ljudskih
272
prava proizvod specifinog drutvenog konteksta, te da nije mogue opravdati prisilu nad
drugim drutvima u cilju prihvatanja principa koji su im strani. Dalje, meu teoretiarima
prirodnog prava i drutvenog ugovora ne postoji konsenzus po ovom pitanju (Holzgrefe,
2003: 15-36). Na kraju, utilitaristiko vienje ovog problema nije lako utvrditi, budui da
podrava ili osuuje humanitarnu intervenciju na osnovu (korisnosti) njenih posledica po
odreeno dobro.
Ipak, svrha ovog rada nije da ispita neliberalne kritike humanitarne intervencije.
Umesto toga u pokuati da utvrdim doslednost liberalne argumentacije koja podrava
humanitarnu intervenciju. U prvom delu teksta u predstaviti tri liberalna pristupa koji
povezuju ljudsku patnju u svetu sa univerzalnom dunou da se prui pomo. Ovi
pristupi su zasnovani na 1) meunarodnom pravu, 2) teoriji pravde Dona Rolsa, 3)
Singerovoj zdravorazumskoj moralnosti (Heinze, 2005). Drugi deo ovog rada se bavi
ulogom konsekvencijalistike raunice u moralnom opravdavanju humanitarne
intervencije. Naime, ukoliko se posmatra u kontekstu ire utilitaristike teorije, nasilna
intervencija postaje samo jedan od moguih naina na koje se moe pomoi strancima.
Dalje, ukoliko se spasavanje ivota postavi kao osnovni cilj, humanitarna intervencija
postaje uporediva sa drugim aktivnostima na meunarodnom planu koje imaju isti cilj. U
tom sluaju delotvornost postaje odluujui kriterijum za poreenje. Trei deo teksta je
posveen takvom poreenju zasnovanom na primeru bombardovanja SR Jugoslavije od
strane NATO 1999. godine, koji pokazuje da je humanitarna pomo delotvornija od
humanitarne intervencije. Kako se radi o veoma osetljivoj temi, vano je ponovo naglasiti
da se ovaj rad bavi ispitivanjem onoga to smatram najsnanijom liberalnom
argumentacijom u korist humanitarne intervencije. Za potrebe analize u prihvatiti
argumentaciju koju u svom radu detaljno iznosi Fernando Teson (2003), jedan od
liberalnih zastupnika humanitarne intervencije. Dakle, prihvatiu da se liberalni
argumenti u ovom sluaju ne mogu pobiti neliberalnim kritikama i pretpostaviti da nema
nikakvih moralno problematinih elemenata u fazama pripreme i izvoenja humanitarne
intervencije, kao i da ne postoje skriveni, nehumanitarni, motivi iza takvih poduhvata. Na
isti nain u se baviti bombardovanjem SR Jugoslavije i posmatrati ovaj poduhvat sa
stanovita drava koje su ga sprovele. To e se nuno odraziti na terminologiju koju u
koristiti, posebno pri prepoznavanju etnikih Albanaca kao (jedinih) rtava. To nikako ne
273
znai da zastupam jednostrano vienje prirode ovog sukoba. Naime, osnovni razlog za
korienje intervencije iz 1999. godine je injenica da liberalne pristalice humanitarne
intervencije uglavnom smatraju ovaj poduhvat uspenim i da su dostupni podaci o
sredstvima koja su u tom cilju utroena. Na kraju, ponudiu argumente u korist tvrdnje da
je humanitarna intervencija iz 1999. godine neopravdana i da e svaku narednu
intervenciju ovog tipa biti nemogue moralno opravdati sa liberalnog stanovita sve dok
postoje delotvorniji naini spasavanja ivot na globalnom nivou.
Deontoloka opravdanja humanitarne intervencije
Osnova liberalnog opravdanja humanitarne intervencije poiva na pretpostavci da
sve osobe imaju moralnu vrednost koju bi trebalo potovati i moralne interese koje bi
trebalo tititi zbog toga to su ljudska bia (Caney, 2005: 232). Stoga te osobe zasluuju
da ive u politikim sistemima iji je osnovni cilj unapreivanje i zatita njihove moralne
vrednosti putem zatite i obezbeivanja ljudskih prava (Tesn 2003: 93). Takoe,
budui da sa liberalnog stanovita politike ustanove ne poseduju vrednost same po sebi,
one reime koji se ne odnose prema svojim graanima sa potovanjem treba smatrati
nelegitimnim (Caney, 2005: 233). Tiranska vlast je posledica postojanja takvih reima i,
zajedno sa bezvlaem, smatra se legitimnim povodom za humanitarnu intervenciju.
Teson (2003: 94-95) tvrdi da situacije koje izazivaju humanitarnu intervenciju su
zlodela poput zloin protiv ovenosti, ozbiljnih ratnih zloina, masovnih ubistava,
genocida, iroko rasprostranjenog zlostavljanja, kao i hobsovsko prirodno stanje (rat sviju
protiv svih) prouzrokovano uruavanjem drutvenog poretka. Naravno, zajedniki
imenilac za ove situacije je injenica da sve ostavljaju razorne posledice po ivotne
izglede osoba koje se u njima nau. Prema Sajmonu Kejniju, smo postojanje ovakvih
okolnosti dovoljno je za uspostavljanje prava na intervenciju. Dalje, usvajajui
pretpostavku da ljudska prava stvaraju obaveze drugima (Caney, 2005: 233), moe se
tvrditi da je humanitarna intervencija dunost. Ova pretpostavka poiva na ideji
kosmopolitske pravde. Postoje najmanje tri pristupa kojima se moe podrati ideja da je
zatita prav stranaca dunost.
274
Ovde vredi pomenuti da se Rols nije slagao sa ovakvim tumaenjem svoje teorije. U svom radu, kasnije
proirenom u knjigu Pravo naroda, on zastupa stanovite da su drave (a ne pojedinci) te koje bi trebalo
smatrati uesnicama globalnog poetnog poloaja koje ustanovljavaju standarde meunarodne pravde
(Rawls, 1993: 43-47).
275
druge (Rols, 1998: 70). Ukoliko pretpostavimo da neija naconalna ili etnika
pripadnost ne poseduje moralnu vrednost, isto kao to je nemaju ni neija rasa ili pol,
moemo tvrditi da Rolsovi principi pravde vae globalno. Ipak, ak i ukoliko se sloimo
da je neije dravljanstvo moralno irelevantno, ovakvo proirenje Rolsovih principa se
suoava sa ozbiljnom potekoom. Naime, Rols nastoji da primeni svoje principe na
osnovnu strukturu drutva, odnosno ustanove shvaene kao javni sistem pravila (Rols,
1998: 65). Kako se te ustanove nalaze u okviru drave, proirivanje Rolsovih subjekata
pravde bi zahtevalo uspostavljanje sline vlasti na globalnom nivou. Pog i arls Bejc
tvrde da se slian rezultat moe postii i bez stvaranja jedinstvene svetske vlade, ve
stvaranjem kooperativnog meudravnog sistema koji bi globalno primenjivao principe
oko kojih se oveanstvo sloilo (Blake, 2005).
Ukoliko se sloimo sa Pogom i Bejcom, zatita principa slobode legitimnom
humanitarnom intervencijom bi zahtevala prenos legitimnih sredstava prinude sa drave
na neko meunarodno telo ili drugu dravu. Oba reenja su problematina. Prvi je suoen
sa izuzetno teko ostvarivom mogunou stvaranja meunarodne vlade (ili slinog
meunarodnog tela koje bi kontrolisalo i koordiniralo takve aktivnosti), dok je potonji
optereen nita manje tekim pitanjima praktine prirode. Osnovni izazov ovakvoj
zamisli proistie iz toga to drave uglavnom nisu voljne da se odreknu svoje suverenosti,
a ni monopola nad primenom sile na svojoj teritoriji. Takoe, ak i ako pretpostavimo da
drava moe da zadri svoj aparat prinude i da istovremeno uestvuje u ovakvom
globalnom poduhvatu, savremena raspodela moi u svetu bi najverovatnije spreila bilo
kakvu nasilnu meru usmerenu protiv najmonijih drava (na primer, nad onima koje
raspolau nuklearnim naoruanjem).
Trei pristup mogue je izvesti iz Singerovog rada Glad, obilje i moralnost
(Famine, Affluence and Morality, 1972). Zgroen humanitarnom katastrofom velikih
razmera koje je pogodila Bengal 1972. godine, Singer zagovara optu dunost pruanja
humanitarne pomoi milionima raseljenih lica. Analogno pseudo-rolsovskom objanjenju
koje sam opisao ranije, Singerova argumentacija se moe prilagoditi kako bi opravdala
humanitarnu intervenciju. Glavna prednost Singerovog argumenta je njegova
jednostavnost. Budui da ne ukljuuje nikakav poseban koncept pravde, Singerov
argument se zasniva na zdravorazumskoj tvrdnji da su: patnja i smrt od nedostatka
276
hrane, sklonita i medicinske nege loi (Singer, 1972: 231). Razumno je pretpostaviti da
svako moe da prihvati ovu tvrdnju bez obzira na sopstveno poimanje moralnosti. Teson
(2003: 101) proiruje Singerov argument navodei da su situacije koje zahtevaju
humanitarnu intervenciju jednako moralno neprihvatljive svim razumnim religijskim i
etikim teorijama. Erik Hajnce (2005) ovo naziva zdravorazumskom moralnou.
Dunost da se dela sledi iz Singerovog principa po kome ukoliko je u naoj moi
da spreimo neto loe bez rtvovanja bilo ega sline moralne vanosti, imamo moralnu
dunost da to i uinimo (Singer, 1972: 231). U sutini, Teson (2003: 94) predlae isti
pristup kada se radi o humanitarnoj intervenciji tvrdei da (1) intervencija treba da bude
dobrodola meu pogoenim stanovnitvom (2003: 106) (2) izvedena po razumno
visokoj ceni za onoga koji intervenie (2003: 94) (3) sprovedena od strane profesionalnih
vojnih snaga koje tu dunost obavljaju na dobrovoljnoj osnovi (2003: 127) i (4) izvrena
uz potovanje strogih pravila poput proporcionalnosti i doktrine duplog efekta (2003:
115-116). Na ovaj nain su anse da bilo ta sline moralne vanosti bude rtvovano
svedene na najmanju moguu meru.
Jo jedan primamljiv element Singerovog pristupa ogleda se u tome da ne prenosi
breme moralne obaveze na bilo koga, sem na one koji (bi trebalo da) interveniu. On
nastoji da dokae da se neija moralna obaveza da spase dete koje se davi u njenoj ili
njegovoj blizini ne umanjuje time to postoji vie osoba koje su svesne situacije i koje su
sposobne da pomognu. Singer smatra odgovornim svakoga ko je u stanju da reaguje. U
skladu sa tim, a suprotno pseudorolsovskom objanjenju i pozitivno-pravnom pristupu,
moe se zahtevati od drava da interveniu iz principa, bez potrebe da zahtevaju dozvolu
od Ujedinjenih nacija ili da obezbede bilo kakav konsenzus. Ovo pravo ili dunost
zahteva od svake drave da paljivo razmotri prednosti i nedostatke (jednostrane)
humanitarne intervencije, jer snosi punu odgovornost kako za delanje, tako i za moralne
posledice (ne)delanja. Ipak, oprezna intervencionistika politika umanjuje ansu da
drava dela jednostrano, posebno ukoliko je mona drava ta koja kri ljudska prava
svojih graana. Sa druge strane, liberalna drava se lake moe odluiti na delanje
ukoliko je deo grupe ili saveza osnovanog u cilju zatite ljudskih prava.
Drugi srodan problem postaje oigledan usled injenice da se humanitarna
intervencija razlikuje od humanitarne pomoi u jednom bitnom aspektu. Naime, pod
277
278
279
drava
nije
stanju
da
samostalno
rei
neki
globalni
problem,
247
Radi jednostavnosti, za potrebe ovog rada u pretpostaviti da postoje samo ova dva sredstva za
spasavanje ivota stranih graana i da su oba legitimna.
280
primer elija Kegana da ilustruje ovu dilemu. Naime, zamislimo da je pet osoba u bolnici
i da im je hitno potrebno presaivanje organa. Meutim, pojavljuje se savreno zdrava
esta osoba koja moe da ponudi pet svojih organa i, rtvujui sebe, spase pet potpunih
stranaca. Ubijanje este osobe sigurno se ini nemoralnim, a to je upravo ono to bi
konsekvencijalistika raunica predloila. Ipak, Hajnce (2005: 175) i Teson (2003: 119)
tvrde da je humanitarna intervencija specifina zbog toga to tokom nje nevini stradaju
sluajno, a cilj same intervencije je ispravljanje neke nepravde (Tesn 2003: 120).
Prema tome, ovi autori tvrde da, iako ulaze u procenu rizika ili moralne cene
intervencije, kolateralne smrti nevinih ljudi nisu sredstvo spasavanja ivota njihovih
sugraana. Teson proiruje ovaj argument tvrdei da je razumno pretpostaviti da bi
obespravljeni graani prihvatili da rizikuju sopstvene ivote i podre intervenciju koja za
cilj ima da ih zatiti od ugnjetavanja ili smrti.
Ipak, takvo se razmiljanje ne moe primeniti na nain uspostavljanja prioriteta u
spoljnoj politici koju sam prethodno predloio. tavie, spasavanje sto ljudi i preputanje
devedeset njihovoj sudbini bi bilo izvreno potpuno voljno (ali ne i iracionalno) i
jednostrano, te ne postoji prethodni dogovor po kome bi se svih 190 ljudi saglasilo da
budu tretirani na ovaj nain. Ipak, postoji znaajna razlika izmeu situacije u kojoj bi
izostanak delanja doveo sve potencijalne rtve u smrtonosnu opasnost i one u kojoj bi
izostanak delanja sauvao ivot potencijalnog donatora organa. Potonja je odluka
zasnovana na deontolokom principu, dok je prva moralno problematina iz istih razloga
zbog kojih bismo osudili nameran izostanak pomoi detetu koje se davi: ukoliko bi se
intervenisalo, veina bi dobila ansu da preivi. Izostanak intervencije veini njih
drastino smanjuje anse za preivljavanje. Za sada moemo zakljuiti da je teko
odbaciti konsekvencijalistiku formulu uspostavljanja prioriteta u spoljnoj politici kao
nemoralnu i da bi donoenje drugaije odluke moralo biti zasnovano na argumentaciji
koja obrazlae ostavljanje svih sto devedeset ljudi u ivotnoj opasnosti.
Delotvornost humanitarne intervencije
Sada u razmotriti razloge koji podravaju tvrdnju da humanitarnoj pomoi treba
dati prednost u odnosu na humanitarnu intervenciju. U tom u cilju iskoristiti primer
281
nasilne intervencije NATO protiv SR Jugoslavije iz 1999. godine. Ovaj sluaj je posebno
ilustrativan iz sledeih razloga: 1) cilj intervencije je postignut; 2) povod za rat je bio
iskljuivo humanitarne prirode; 3) NATO je bio u stanju da relativno lako razvrsta rtve
od ugnjetaa po etnikom principu; 4) oni koji su prepoznati kao rtve su u potpunosti
podravali intervenciju i aktivno doprinosili njenom ostvarenju; 5) iako su SAD vodile
kampanju, to su inile uz pomo i podrku drugih liberalnih drava; 6) nadmo drava
koje su intervenisale bila je nesumnjiva, to je garantovalo uspeh operacije; 7) rizik po
vojnike i tehniku NATO bio je minimalan; 8) geografski poloaj krizne oblasti bio je
povoljan, te se vee logistike potekoe nisu mogle oekivati. Takoe moemo
pretpostaviti da bi humanitarna intervencija izvedena u teim uslovima od ovih bila
moralno i materijalno skuplja.
Proklamovani cilj intervencije bila je zatita albanskog stanovnitva na Kosovu i
Metohiji od etnikog ienja koje su navodno sprovodile srpske snage (Brown, 2002:
150). Iako Braun (2002: 151) navodi da se ova intervencija moe u najboljem sluaju
smatrati uslovno uspenom, posle est nedelja bombardovanja jugoslovenske vlasti su
prihvatile da povuku svoje snage iz june srpske pokrajine i predaju je pod upravu
Ujedinjenim nacijama. Organizatori intervencije su tvrdili kako je njen uspeh zaustavio
krenje ljudskih prava nad oko 1.5 miliona etnikih Albanaca.
To je postignuto uz znatne trokove. Po proceni Kongresne istrane slube
(Congressional Research Service, 2000: 4), do kraja intervencije trokovi SAD su narasli
na pet milijardi amerikih dolara. To je bio najvei doprinos pojedinane drave
intervenciji. Poreenja radi, ova sredstva odgovaraju polovini strane pomoi SAD za
1999. godinu i 22 puta su vea od sredstava koje je UNICEF zahtevao za 2000. godinu
radi pruanja pomoi za deset miliona dece. Takoe, manje od 7% ovih sredstava bilo bi
dovoljno da u potpunosti odgovori na sve UNICEF-ove hitne apele za pomo u 1999.
godini (UNICEF, 1999). Na kraju, svota od 464 miliona funti sterlinga za koju Singer
navodi da bi bila dovoljna da obezbedi potreptine za devet miliona raseljenih lica u
istonom Bengalu 1971. godine grubo odgovara sumi od pet milijardi amerikih dolara
1999. godine (Officer, Williamson, 2008).
Ipak, autori koji podravaju humanitarnu intervenciju bi mogli i dalje kritikovati
ovakvu analizu tvrdnjom da humanitarna pomo i humanitarna intervencija reavaju
282
283
intervencije i pruanja humanitarne pomoi koja bi spasla isti broj ljudi. Dakle, sve dok
su sredstva namenjena spasavanju graana stranih drava ograniena i sve dok postoji
ozbiljna potreba za humanitarnom pomoi, njoj bi trebalo dati apsolutnu prednost.
Naalost, nesumnjivo je da ovakva potreba i dalje postoji. Prema podacima Organizacije
za hranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim nacijama, postoji 963 miliona ljudi koji pate od
neuhranjenosti (FAO 2008). Pored toga to znaajno umanjuje ivotne izglede tih ljudi,
ovakvo stanje izaziva irenje mnogih smrtonosnih bolesti koje mogu biti izleene
pravovremenom negom. To u ogromnoj meri doprinosi injenici da oko 10.8 miliona
dece ispod pet godina starosti umre svake godine (UNMP 2005).
Dok se ova i druge ozbiljne krize u svetu ne razree, smatram da nijedan istinski
liberal ne bi trebalo da podrava humanitarnu intervenciju ukoliko se ista koliina resursa
moe iskoristiti za humanitarnu pomo koja bi pomogla daleko veem broju ljudi. Iako je
pomo strancima cilj kome doprinose oba sredstva, delotvornost humanitarne intervencije
je znatno manja. To ini davanje prednosti humanitarnoj intervenciji nad humanitarnom
pomoi nemoralnim na isti nain na koji je nemoralan izostanak bilo kakve pomoi.
Ukoliko se vratimo na primer koji sam dao predstavljajui formulu za uspostavljanje
prioriteta u realizaciji idealnog cilja liberalne spoljne politike, onaj ko odabere manje
delotvorno sredstvo da bi spasao 90 ljudi suoenih sa krizom B umesto delotvornijeg
sredstva koje bi spaslo 100 ljudi u krizi A morao bi da objasni zbog ega je odluio da
treba spasti 10 ljudi manje. Dakle, takva bi osoba bila suoena sa kritikom koja odgovara
Tesonovoj (2003: 122) osudi odluke francuskog generala koji 1995. godine nije uinio
nita da sprei masakr u Srebrenici. Ukoliko proirimo Tesonov stav po kome je general
kriv zbog toga to je bio sposoban da donese moralni sud, moemo videti da bi iz istog
razloga bila kriva vlada koja bi u spoljnoj politici dala prednost humanitarnoj intervenciji.
Iako bi pojedini liberali mogli da tvrde da humanitarna intervencija nije sama po
sebi loa, morali bi da objasne zbog ega bi trebalo utroiti odreena sredstva radi
spasavanja manjeg broja ljudi humanitarnom intervencijom umesto odgovaranja na neku
drugu kriznu situaciju i spasavanja veeg broja ljudi slanjem humanitarne pomoi.
Liberalno opravdanje humanitarne intervencije bi tada palo, budui da bi liberali morali
da poreknu da su svi ljudi moralno jednaki. Takoe, odluujui da pomognu manjem
284
broju ljudi, praktino bi uvaili njihovo (a ne i neije drugo) pravo na ivot i time porekli
univerzalnost ljudskih prava koja pokuavaju da zatite!
Ovo je vrlo ozbiljan izazov unutranjoj doslednosti liberalnog opravdanja
humanitarne intervencije. On se zasniva na konsekvencijalistikoj raunici ije bi
pobijanje zahtevalo prihvatanje istog deontolokog opravdanja humanitarne intervencije
koje je opasno i neodreeno. Opasno je zbog toga to otvara mogunost sukoba svetskih
razmera oko ljudskih prava, a neodreeno zato to ne postoji konsenzus oko toga ta bi
trebalo po svaku cenu zatititi (ljudska prava ili mir, na primer). Sa druge strane, ukoliko
bi liberalni pobornici humanitarne intervencije tvrdili da ona nije uporediva sa
humanitarnom pomoi, morali bi da priznaju postojanje motiva koji stoje iza nje, a nisu
humanitarne prirode. Ovakvo objanjenje je svojstveno realistikoj teoriji u
meunarodnim odnosima i istinski liberal teko moe potkrepiti svoje stavove i ostati
dosledan ukoliko se na njega osloni.
U svakom sluaju, teret dokazivanja pada na liberalne zastupnike humanitarne
intervencije. Iako se ovaj rad nije bavio inae vrlo snanim neliberalnim kritikama
humanitarne intervencije, neuspeh liberala u odbrani doslednosti argumentacije koja
podrava ovakav poduhvat bi mogao na dobar nain otvoriti raspravu o postojanju
neliberalnih razloga za humanitarne intervencije. U suprotnom, u svetu u kome svakih
3.6 sekundi jedna osoba umre od gladi nemogue je moralno opravdati zapoinjanje
neverovatno skupih vojnih poduhvata u cilju zatite ljudskih prava, ak i ukoliko
zanemarimo neliberalne kritike i sloimo se sa liberalnim autorima koji smatraju da su
oni sami po sebi legitimni
Literatura
of
Philosophy
(http://plato.stanford.edu/entries/ethics-
deontological/ )
285
Holzgrefe, J.L (2003) The Humanitarian Intervention Debate in: Holzgrefe J.L;
Keohane, O (ed.) Humanitarian Intervention. Cambridge: Cambridge University
Press.
Nickel,
(2005)
Human
Rights
in:
Stanford
Encyclopedia
of
Philosophy(http://plato.stanford.edu/entries/rights-human/)
Rawls, J (1993) The Law of Peoples, in: Critical Inquiry, Vol. 20, No. 1
(Autumn, 1993), pp. 36-68.
Singer, P (1972) Famine, Affluence, and Morality in: Philosophy and Public
Affairs, Vol. 1, No. 3 (Spring, 1972), pp. 229-243.
Tesn, F (2003) The Liberal Case for Humanitarian Intervention in: Holzgrefe
J.L; Keohane, O (ed.) Humanitarian Intervention. Cambridge: Cambridge
University Press.
Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO) (2008) Number
of
hungry
people
rises
to
963
million,
9.
December
2008.
(http://www.fao.org/news/story/en/item/8836/icode/ )
286
threatens
lives
of
most
needy,
22
December
1999.
(http://www.unicef.org/newsline/99pr62.htm )
Deaths
of
Children,
Women
in
Developing
World
(http://www.unmillenniumproject.org/reports/tf4_e.htm )
Marko Simendi
287
Sran Perii248
249
288
250
289
nali usred smene epoha. Oni su razmiljali o demokratiji. Zahtev za demokratijom kod
nekih istonoevropskih zemalja bio je, pre svega, zahtev za osloboenjem od sovjetske
dominacije, ali, isto tako, taj zahtev je bio i zahtev za boljim ivotom kakav je bio na
Zapadu. Profesor Nenad Kecmanovi u knjizi Dometi demokratije navodi rei Zigmunta
Baumana i Adama Mihnjika da su mase bile revoltirane, jer im drava nije ispunjavala
svoje paternalistike obaveze, te su parole za boljim materijalnim ivotom zamenjene
politikim.251 Prema tome, drutvo je pod parolom demokratije zahtevalo dravu
blagostanja, ali nije ni znalo da je Zapad u velikoj meri ve krenuo stazama ukidanja
upravo te socijalne i nacionalne drave kao temelja demokratije. Nestala je uvena
tautologija sadrana u objanjavanju i apologetici tzv. liberalne demokratije. Naspram
toga obrazovao se istinski suparniki par demokratija liberalizam. Sutinski razlozi
nestanka ove tautologije nalaze se unutar ideolokog sklopa samog liberalizma i u
osobinama stvarne demokratije.
Demokratija vladavina svesnog demosa
Etimoloki gledano, re demokratija potie od grke rei demos (narod) i kratein
(vladati, snaga). Doslovan prevod bi bio da je demokratija vladavina naroda. Ovde se
odmah postavlja pitanje da li je ovo samo etimoloko znaenje ili su stari Grci istinski
razumeli pojam demos? Kasnije su razni teoretiari na razliite naine definisali ta
predstavlja narod i kako povezati tako shvaen narod sa principom vladanja.252 Meutim,
da bismo shvatili odreenje demosa, nuno je vratiti se antikim Grcima.
Stari Grci su demos shvatali kao narod, tj. kao ljude koji ive na odreenoj teritoriji
(polis) koji su povezani istorijskim, socijalnim i etnikim odnosima i vezama. Naspram
pojma demos, oni su drugim pojmom - laos oznaavali sveukupno stanovnitvo bez
obzira da li u njemu prisutna ili odsutna veza sa tradicijom i kulturom datog prostora
(polis). Meutim, demokratija se shvatala ne kao uee svih pojedinaca u upravljanju
dravom, nego kao uee samo onih koje karakterie istovetnost, odnosno zajedniko
251
290
254
291
organizacija,
kao
to
su
Evropska
zajednica,
NATO,
UN,
256
257
292
bilo koji kolektivni identitet, bilo da je u pitanju narod, drutvo, nacija, drava, klasa,
socijalna ili neka druga grupa. Jedna grupa savremenih teoretiara pokuala je da povee
vrednosti liberalizma sa etnikim identitetom ili nekim njegovim delovima. Tako,
izraelska teoretiarka Jael Tamir (1954) u svojoj teoriji liberalnog nacionalizma navodi
da, budui da ljudi kreriraju politiki sistem, donose zakone, itd. poseduju odreenu
kulturu, te ne mogu da ne izbegnu njeno unoenje u politiki domen.258 To je sasvim
tano, ali je Tamir ve samim tim izala iz liberalizma kao politike ideologije. Naime,
konstrukcije kao to su
259
260
293
slobodom koja pojedinca odreuje samostalnim, bez obaveza prema bilo kakvom
kolektivnom cilju, tj. optem interesu. Negativno odreenje slobode je, najjednostavnije
reeno, povezano sa individualnim shvatanjem slobode. S obzirom da su razlike izmeu
pojedinaca neograniene, onda i negativno odreenje slobode ima neogranienost. Time
je liberalna sloboda pojmovno nedefinisana, ali se upoznaje u neogranienom
ispoljavanju individualizma.
Prema tome, pojam oveka je u liberalizmu sasvim suprotan od graanina kako ga
razume grka demokratija. Liberalni graanin je apstrahovan od svih vrednosti koje ine
antikog graanina i, shodno tome, moemo zakljuiti da bi, u grkom demokratskom
polisu, centralni subjekat liberalizma, atomizovani apstraktni pojedinac, dobio ponizno
ime idiotes.
Sasvim se jasno da je ovakvo shvatanje individue i njene slobode liberale suoilo sa
kontradikcijom: sloboda jednog pojedinca je ograniena slobodom drugog. Meutim,
liberali su pronali jedan nain da se prividno izbegne ova kontradikcija. Naime, sveli su
svu filozofsku problematiku individualne slobode i njenog neogranienog ispoljavanja na
ekonomsku sferu. U tom pravcu se najvie angaovao kotski filozof i ekonomista Adam
Smit (A.Smith, 1723-1790). On je princip slobode individue preveo u koncept slobodne
trgovine na taj nain to je samoljublje (egoizam) i sujetu pojedinca preneo na
ekonomsku sferu. Prema Smitu, kako ne bi dolo do rasula u drutvu, nuno je da se
potuju ugovori na osnovu kojih se obezbeeuje osnovni mehanizam usklaivanja
interesa, tj. trite.261 Dakle, zadatak liberalnog trita je da redukuje uticaj nematerijalnih
i neegoistinih faktora kako bi se u potpunosti ostvario pojedinac sa svojim materijalnim
potrebama. Time je trite postalo model svih aktivnosti u drutvu. Tu karakteristiku
istie ameriki filozof Tomas Molnar (1921). On navodi da nije pitanje kako saznati ko
je u pravu, jer objektivnost sama po sebi ne postoji (Kant), pitanje je u upoznavanju
statuta svakog rasuivanja da bi se iz toga iskristalisalo ono koje je najverovatnije, ono
koje pridobije saglasnost svih. Najvia vrednost trita nije istina nego razmena.262
Glavni proizvod ovako postavljenog slobodnog trita je nivelisanje i uniformizacija
261
A. Smit, Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, tom 1, Kultura, Beograd, 1971, str. 60-62.
262
294
svega to bi moglo biti uzrok realnih diferencijacija i distinkcija263, jer razliitosti nisu
kvantitativno merljive. S tim u vezi, kulturni i ostali kolektivni identiteti meu narodima i
pojedincima su nepotrebni i treba ih se osloboditi. Reeno renikom starih Grka,
liberalizmu nije potreban demos i iz njega izveden pojam graanina (polites) sa svim
vrednostima, nego atomizovani pojedinac, tj. idiotes (negraanin). Samim tim liberalima
je i demokratija suvina, jer podrazumeva angaovanost upravo demosa.
Ono o emu mnogi teoretiari ne govore je i to da je liberalizam jako fundiran u ideji
moi. Na prvi pogled liberalizam i mo nemaju mnogo dodirnih taaka, jer sloboda i mo
stoje na suprotnim logikim pozicijama. Meutim, zahtev liberala za slobodom individue
je i zahtev za moi, tj. osloboenja individue i nema ako ona ne upotrebi mo, i to u vidu
moi razuma (filozofski racionalizam). Naravno, analiziranje moi u liberalizmu je
nemogue bez sagledavanja moi kroz politiko delovanje. Kroz politiku mo se vidi
tenja liberalizma da dominira kao ideologija, a time i kao paradigma Zapada. Profesor
D. Simeunovi politiku mo odreuje kao mogunost da se formalnim i neformalnim
uticajem u sferi politike utie na kljune tokove razvoja drutva, a koja je najee
ispoljena kroz odnose podreenosti i nadreenosti...264 Preko ovih pojmova liberalizam
deluje ne samo u pojedinanim zemljama, nego nastupa i na globalnom nivou. Naime,
liberalizam od svog nastanka pa do danas razvija drutvo nasuprot dravi, istiui znaaj
pluraliteta drutva kao jedino mogueg naina oduzimanja moi od drave. Meutim,
disperzovana mo po grupama graanskog drutva nastoji da se uvea i, usled injenice
da gospodare moima, grupe nastoje da te moi i operacionalizuju ne samo kroz uticaj na
dravu, nego i kroz upravljanje dravom. Najmonije su one grupe koje raspolau sa
moima u finansijama, industriji, medijima, raznim multinacionalnim korporacijama,
vojno-bezbednosnim organizacijama, itd.
Dakle, liberalizam istorijski, filozofski, i politiki predstavlja kategoriju koja je u
potpunosti suprotna demokratiji. Ako je demokratija zasnovana na vladavini kolektivnih
interesa preko privatnih, liberalizam je vladavina privatnog nad kolektivnim; ako
demokratija primarno brine o politikoj sferi i upravljanju zajednicom, onda se
liberalizam bavi obezbeenjem ekonomske slobode pojedinca; i, konano, ako je
263
Isto, str.43.
264
D. Simeunovi, Teorija politike, rider, Nauka i drutvo, Beograd, 2002. str. 145.
295
265
I. Valertajn, Posle liberalizma, Slubeni glasnik, Beograd, 2005, str. 90. i 200.
296
266
O savezu levice (BOBO levica) i finansijske desnice u Francuskoj videti intervju sa Alan Soralom
(Alain Soral), francuskim piscem i publicistom, u asopisu Geopolitika, br. 29, Beograd, 2008, str. 8.
297
injenica da su ove dve grupacije partija postale deo dravnog aparata i deo privrednofinansijskih monopola i konglomerata. O tome je naroito pisao sociolog Aleksandar
Zinovjev (1922-2006), koji takav sistem poredi sa jednopartijskim sistemom u bivim
socijalistikim zemljama. Naime, prva karakteristika ovakvog sistema je da je dolo do
srastanja politike i upravljanja, odnosno, vodei partijski aktivisti, tj. politiari su postali
deo upravljakog sloja i u dravi i u ekonomiji ba kao u dravnom aparatu
komunistikih zemalja.267 Zinovjev istie da politiari postaju saradnici koncerna,
zauzimaju poloaje koji uopte nisu politiki. Obrazuju se svojevrsni karteli velikih
partija i klika profesionalnih politiara. Oni odluuju ko e i kakve poloaje zauzeti u
ustanovama u kojima vlast ima pristupa...Partije i klike prebrauju dravu u svoj plen, u
izvor svakojakih ivotnih dobara...268
Izbori su, u takvoj situaciji, izgubili svoj nekadanji demokratski karakter, jer su se
sveli ne na ostvarivanje ideje demokratije, ve na izbor lica u organe vlasti na
neogranieno dug period. Sutina zapadnog izbornog sistema ne sastoji se u tome da se
ostvari apstraktna ideja demokratije, ve u tome da se prui mogunost da se praktino
izaberu neka lica u organe vlasti i da se kao takva ozakone.269 Da je situacija sa izborima
ovakva, u prilog ovome govore i injenice da veina graana ignorie izbore iz razloga
to smatra da ne mogu nita promeniti. Izlaznost na izborima je gotovo uvek ispod 50%.
Ovde moemo primetiti da se graani redovno pozivaju da izau na glasanje, ali, realno
gledano, profesionalnim politiarima to i ne odgovara. Eventualno velika izlaznost bi na
scenu verovatno dovela neku radikalniju partiju, to ni u kom sluaju liberalima ne
odgovara. Liberalizam ne dozvoljava nikakve lomove i promene.
Stari princip podele vlasti (zakonodavna, izvrna, sudska) izgubio je svoj smisao.
Imajui u vidu da se stvorila upravljaka elita koja je neogranieno dugo prisutna u vlasti,
sve je podreeno to operativnijem upravljanju. To se moe postii samo kroz potpuno
jedinstvo zakonodavne i izvrne funkcije vlasti. U takvoj situaciji potpuno je izmenjen i
princip veine. Naime, usled birokratizovanja i koncetracije moi u grupama, i to u
267
A. Zinovjev, Zapad, Na dom Age D' Homme, Beograd, 2002, str. 165.
268
Isto.
269
298
270
S. Avramov, Trilateralna komisija, Institut za meunarodno pravo, Banjaluka, 2000, str. 60-69.
271
299
273
P. Burdije, Signalna svetla: prilozi za otpor neoliberalnoj invaziji, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, Beograd, 1999, str. 110-111.
274
275
276
277
300
278
Isto, str. 10-11. Ovu aristokratiju sainjavaju bankari, graevinski finansijeri i preduzimai, inenjeri,
konsultatni svih vrsta, sistemski analitiari, naunici, doktori, publicisti, izdavai, urednici, direktori
reklamnih agencija, umetniki direktori, filmadije, zabavljai, novinari, televizijski producenti i reditelji,
umetnici, pisci, profesori... Isto, 37.
279
280
281
301
283
Isto.
284
P. Burdije, Signalna svetla: prilozi za otpor neoliberalnoj invaziji, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, Beograd, 1999, str. 87-88.
302
285
286
287
288
Politiko moemo odrediti kao generalizaciju istorije (prolog) i na osnovu toga traenje sopstvenog
mesta u svremenom svetu (sadanjost) putem formiranja politikih ciljeva i delovanja na nivou naroda
(drutva). Ono u sebi ukljuuje i ideju istorije i ideju budunosti, a ispoljava se kroz ciljeve u drutvu, vlast,
odnos prema nejednakosti, pravni sistem, kolektivni identitet, nasilje i zatitu od nasilja, vrednosni sistem,
obrazovanje, itd.
289
303
ideologijama
(socijalizam,
demokratija,
antiapsolutizam,
antinacizam,
304
pobedu predstavi kao potvrdu tog puta ka drutvu slobode. Objanjenje je dato od
Fukujame a glasi kraj istorije. Ali, ishitreno. Na putu liberalne univerzalizacije ostala je
demokratija. Sa njom je liberalizam, u periodu moderne, ostvario sve svoje pobede.
Meutim, sadrei u sebi procese individualizacije, masifikacije (mase), desakralizacije i
proces koji je poslednji zapoeo univerzalizacije, liberalizam je morao da se okrene
protiv demokratije. Jednostavno, ona je prirodna prepreka unifikaciji Zemlje.
Unitavajui ideju istorije i, u dananjem vremenu, ideju demokratije, liberalizam
unitava mogunost formiranja kritike distance prema postojeem svetu. Postaje
totalitaran, ali ne na ogoljenom nasilju, despotizmu i tiraniji, ve na novim, suptilnijim
operacijama. On na prividno nenasilan nain, uz vlastiti pristanak, svodi oveka na nivo
depolitizovanog pojedinca (negraanina) koji u svojoj slobodi slua anacionalne nove
elite pobunjene protiv sopstvene kulture. One su obrazovale takvu strukturu i odnose da
funkcioniu kao naddravna levijatanska kontrola i drave i drutva. To je sutina epohe
posle 1989. godine, epohe postmoderne.
Dakle, istinskog graanina je strah od budunosti. Budunost se iz liberalne
perspektive ne vidi. To nas nagoni na pitanje da li postoji mogunost otpora strahu. Koje
su to idejne snage koje mogu povesti bitku za postmodernu? Moda se otpor krije u
mnotvu, kako smatra marksista A. Negri? Meutim, mnotvo ne moe da zadovolji ni
osnovne kriterijume da bi se smatralo ideolokom i svakom drugom opozicijom
liberalnom postmodernom poretku. Ono je depolitizovano! Kada je mnotvo i bilo svesno
svog poloaja (radnika klasa u moderni), ono nije uspelo da uvede istoriju u svoju
postmodernu epohu!
Verovatno se otpor uoava u samoj zasienosti liberalizmom. Pobedivi sve ideoloke
konkurente u periodu moderne i odbacujui i plat demokratije u postmoderni,
liberalizam je novu epohu uinio potpuno liberalizovanom. To je Fukujamu i podstaklo
da proglasi kraj istorije. Ali, i on je uvideo da je to uradio ishitreno. Naravno, on nije
priznao da kraja jo nema zbog neophodnog procesa odbacivanja demokratije, ve je
odbacivanje demokratije oznaio time da se pojavljuju arhaini modeli tradicionalnih
drutava (premoderna). Meutim, zato se premoderna ponovo pojavljuje ako je ona
poraena u proteklih 200 godina? Upravo u odgovoru na ovo pitanje lei i odgovor na
pitanje mogunosti otpora strahu od budunosti!
305
Literatura
Aristotel, Politika, BIGZ, Beograd, 1984.
Attali, ak, , , Moskva,
1993.
Avramov, Smilja, Trilateralna komisija, IMP, Banjaluka, 2000.
Burdije, Pjer, Signalna svetla: prilozi za otpor neoliberalnoj invaziji, Zavod za udbenike
i nastavna sredstva, Beograd, 1999.
Fukujama, Frensis, Kraj istorije i poslednji ovek, CID, Podgorica, 1997.
Debor, Gi, Drutvo spektakla (La Socit du spectacle), A. Golijanin, Beograd, 2003.
Kecmanovi, Nenad, Dometi demokratije, FPN igoja, Beograd, 2005.
La, Kristofer, Pobuna elita, Svetovi, Novi Sad, 1996.
Mils, Rajt, Elita vlasti, Plato, Beograd, 1998.
Mirovi, Aleksandra, Diskurzivna demokratija kao specifian oblik deliberativnodemokratskog modela, Srpska politika misao, 01/09, IPS, Beograd, 2009.
Molnar, Tomas, Liberalna hegemonija, SKC, Beograd, 1996.
Negri, Antonio i Hard, Majkl, Imperija, IGAM, Beograd, 2005.
Obradovi, Daniela, Korporativni politiki sistemi: komparativni pristup, IMPP,
Beograd, 1992.
Sartori, ovani, Demokratija, ta je to?, CID Podgorica, 2001,
Simeunovi, Dragan, Teorija politike, Nauka i drutvo, Beograd, 2002.
Smit, Adam, Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Kultura, Beograd, 1971.
Soral, Alan, Savez desnice vrednosti i levice rada, Geopolitika, br. 29, Beograd, 2008.
Tamir, Jeal, Liberalni nacionalizam, Filip Vinji, Beograd, 2002.
Valertajn, Imanuel, Posle liberalizma, Slubeni glasnik, Beograd, 2005.Dal, Robert,
Dileme pluralistike demokratije, BIGZ, Beograd, 1994.
Zinovjev, Aleksandar, Zapad, Na dom, Beograd, 2002.
306
Sran Perii
307