Propisi vezani za novoroene

1. Akika

Definicija i propisanost akike

Akika je kurban kojeg musliman prinosi na ime svog djeteta, sedmi dan po
roenju. Spada u pohvalne postupke (mendub) i sunnet (tradicija) Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema veini islamskih uenjaka.
(Tuhfetul-mevdud bi ahkamil-mevlud, 55.).
U vjerodostojnim hadisima je zabiljeeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, klao akiku i da je preporuio svome ummetu da to radi.

Prenosi se od Selmana ibn-Amra ed-Dabija da je rekao Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, : Svako dijete ima svoju akiku. Pustite krv njegovoj akiki i
uklonite sa njega neugodnost. (hadis je zabiljeio Buharija).
Prenosi Ummu-Kerz, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Za djeaka se kolju dvije podjednake ovce, a za djevojicu
jedna." (hadis su zabiljeili Ebu-Davud, Nesaija, Ibn-Made i Darimi). Prenosi
se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za Hasana i Husejna po
jednu ovcu." (hadis je zabiljeio Ebu-Davud).
Neki uenjaci hanefijskog mezheba stava su da je akika pokuena i da je
derogirana propisivanjem kurbana (Muhtesaru-tahavi, 299.).
Dokaze nalaze u rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : Ne volim
akiku; rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatimi kada je htjela da
zakolje dva kurbana za Hasana: Ne ini to! Dovoljno je da mu obrije glavu i
da udijeli srebra prema teini kose.; i u tome da je akika bila poznati
muriki obiaj kojeg je dokinuo islam, i da su je praktikovali sljedbenici
knjige (idovi).
Na njihove dokaze nije teko odgovoriti. Rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, Ne volim akiku, samo su dio hadisa i odnose se na jeziko znaenje
rijei akika (trganje, neposlunost), to dokazuje ostatak hadisa, Allahov
Poslanie, mislili smo na akiku koja se kolje po roenju djeteta - rekoe
ashabi, Ko ima elju da kolje akiku za novoroene, neka to i uradi, za
muko dijete e zaklati dvije podjedanke ovce, a za ensko dijete jednu poui ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (hadis je zabiljeio Ahmed, EbuDavud, Nesai, i drugi).
Hadis u kom se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sprijeio

Fatimu u njenom naumu da zakolje za Hasana dvije podjednake ovce, je slab i

oprean je mnogobrojnim hadisima koji potvruju da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, zaklao akiku za Hasana i Huseina. (hadise su zabiljeili EbuDavud, Ebu-Ja'la, Bezzar i dr.).
Kad bi smo pretpostavili da je ovaj hadis vjerodostojan, onda moramo
napraviti spoj izmeu njega i hadisa koji govore o tome da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za Hasana i Husejna akiku: Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, nije traio od Fatime da odustane od svog nauma,
zbog toga to je akika pokuena, nego zbog toga to je on htio da lino
zakolje za njih akiku, a njoj je prepustio da ih obrije i udjeli srebro.
Na druga dva dokaza nije potrebno posebno odgovarati jer stoje nasuprot
vjerodostojnih hadisa, jedan od tih hadisa zabiljeio je Buharija u svom
Sahihu.

Kada se kolje akika

Prenosi Semure ibn-Dundub da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

Svako dijete vezano je za svoju akiku, koja se kolje sedmi dan po njegovu
roenju. Isti dan mu se obrije kosa i nedjene ime. (hadis su zabiljeili EbuDavud, Tirmizija, Nesaija, Ibn-Made, Darimi i Ahmed. Vjerodostojnim ga je
ocijenio ejh El-Albani u Irvaul-galilu, 4/385.).
Hadis upuuje na to da je lijepo i pohvalno klati akiku sedmi dan po roenju
djeteta. Nema vjerodostojnog hadisa u kom Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, pojanjava ta e initi onaj ko nije u mogunosti sedmi dan zaklati
akiku da li e to uiniti nakon novih sedam dana ili u bilo kom drugom
vremenu.
Hadis kojeg su zabiljeili Bejheki i Taberani je slab jer u njegovom lancu ima
Ismail ibn-Muslim el-Mekki, za kojeg je Hejsemi rekao da je slab, zbog
mnotva pogreki koje su mu se dogodile u prenoenju hadisa. (Irvaul-galil,
4/395.).
Ibn-Kudame spominje da je Aia, radijallahu anha, smatrala da e onaj ko nije
u mogunosti ispuniti ovaj sunnet sedmi dan, akiku klati etrnaesti dan, a ako
ni tada ne mogne, klat e dvadeset i prvi dan po roenju djeteta. (El-Mugni,
13/396.).
Kae Ibnul-Kajjim: Jasno je da se time eli ukazati na pohvalnost klanja akike
sedmi dan po roenju, inae, ako bi to neko uradio etvrti, osmi, deseti ili bilo
koji drugi dan poslije toga, njegov postupak bi se smatrao punovaeim.
(Tuhfetul-mevdud fi ahkamil-mevlud, 79.).

Ako roditelji ne zakolju akiku za dijete, neki uenjaci smatraju da e ono samo
za sebe zaklati kada odraste. (Kifajetul-ahjar, 2/269; Fetava-tiflil-muslim,
49. str.).

Znaenje rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : Svako dijete je vezano

za svoju akiku

Postoje etiri razliita tumaenja ovog hadisa: prvo, roditelji koji nisu zaklali
akiku za dijete i ono umre nemaju pravo na njegov efat; drugo, obaveznost
akike (ovo tumaenje pojaava stav uenjaka zahirijskog mezheba da je akika
vadib.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uporedio vezanost akike za dijete sa
vezanou zaloga za ono za to je zaloen.); tree, pod vezanou se misli na
vezanost djeteta za neugodnost kose sa kojom se raa, zbog toga je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ... i uklonite sa njega neugodnost. (tj.
obrijte ga); etvrto, da su brijanje i nadjevanje imena djetetu vezani sa
klanjem akike, tj. ne nadjeva se ime i ne brije se kosa dok se ne zakolje akika.
(Subulu-s-selam, 4/176; Bejtun ussise ala-t-takva, Aid el-Karni, 91.).

Mrtvo dijete i akika

Kae ejh Muhammed ibn-Salih el-Usejmin: Ako se dijete rodi mrtvo, za

njega se, po nekim uenjacima, ne kolje akika, zbog toga to se akika kolje
sedmi dan po roenju djeteta. Drugi, opet, smatraju da se za njega kolje
akika, jer je u njega udahnuta dua i bit e proivljeno na sudnjem danu sa
ostalim ljudima.
Lino smatram da se akika kolje za dijete koje se rodilo mrtvo, meutim ne
mogu rei da je pohvalnost klanja akike u ovom sluaju kao pohvalnost klanja
za dijete koje ostane ivo sedam dana nakon roenja. Kao to je poznato
akika se kolje sedmi, a ko ne mogne tada zaklat e etrnaesti ili dvadeset prvi
dan. Poslije toga bilo koji drugi dan.
Tako su prenosi od islamskih uenjaka. (Fetava menaril-islam, 3/626.). U
Stalnoj komisiji za fetve smatraju da se akika ne kolje za dijete koje je
pobaeno prije udahnjivanja due u njega. (Fetava islamijje, 2/326.).

Uvjeti ispravnosti akike

Veina islamskih uenjaka ne pravi razliku izmeu akike i kurbana u pogledu

starosne dobi, vrste ivotinje koja se rtvuje u jednom i drugom sluaju i
mahana kojih mora biti sauvana ivotinja (potpuna oravost, hromost,
bolest, sljepilo, mravaost i sl.).
Prenosi Zerkani da je Malik rekao: ... Ko bude klao akiku za svoje dijete, ini
jasan erijatski obred. Stoga, nije mu dozvoljeno da rtvuje oravu, mravu,
mlitavu i bolesnu ivotinju. (erhu-z-zerkani alel-muvetta, 2/131., ElMunteka, El-Badi, 3/1033).
Kae Ibn-Kudame: U sutini, akika ima isti propis kao i kurban: mora biti iste
strosne dobi, sauvana od svih mahana od kojih mora biti sauvan kurban,
pohvalno je da pri sebi ima sva svojstva koja su pohvalna kod kurbana.
Prenosi se od Aie da je rekla: Dovedite mi akiku krupnih oiju i rogatu.
Neispravno je za akiku uzeti brave mlae od godinu dana i kozu mlau od
est mjeseci, kao to je neispravno da akika bude orava, hroma, bolesna,
iznemogla i sa vie od pola odsjeenim rogom i uhom.
Sve to smo spomenuli u vezi sa kurbanom, vai za akiku. Akika slii kurbanu
i zbog toga se poredi sa njim u propisu. (El-Mugni, 13/399., 400.). Kae
Tekijuddin ebu Bekr el-Husejni e-afii: Znaj da ovca koja se kolje za akiku
mora biti starosne dobi kao i ovca koja se kolje za kurban i da mora biti
sauvana od mahana.
Dokaz za to je analogija, poreenje akike sa kurbanom. To je ispravnije
miljenje. (Kifajetul-ahjar, 2/268.). Kae Ibn-Abdulberr: Islamski uenjaci
su sloni oko toga da je kao akiku dozvoljeno rtvovati samo osam vrsta koje
je dozvoljeno rtvovati kao kurban (bik i krava, ovan i ovca, mujak deve i
deva, jarac i koza).
Kae Ibnul-Kajjim: Rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : Kome se
rodi dijete i imadne elju da, na mjesto njega, izvri obred klanja (akike), neka
to i uini, dokaz su da se za akiku moe uzeti samo ono to se uzima za
kurban i hedj - rtva koja se prinosi na u sklopu obreda hada. (Tuhfetulmevdud bi ahkamil-mevlud, 95.).
Ne uvjetuje se za ispravnost akike da bude na odreenom mjestu i u
odreene vrijeme; bilo gdje da se zakolje i bilo kada da se zakolje akika je
ispravna (Ve smo spomenuli da je pohvalno da to bude sedmi dan). Takoe,
nije uvjet da ovjek lino zakolje akiku za svoje dijete, nego moe ovlastiti
nekoga da to uradi. Akika moe biti i mujak i enka ali je bolje da to bude
mujak, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana i Husejna zaklao
dva rogata ovna.
Jedna akika, za razliku od kurbana i hedja, nije dovoljna za sedmericu ljudi,
ako bi smo pretpostvaili da je za akiku uzeta krava ili deva. Akika, na

izvjestan nain, predstavlja iskupljenje djeteta i to iskupljenje mora biti

potpuno itava ivotinja za njega samog. Uestvovanjem vie osoba u
jednoj akiki ne ispunjava se cilj akike putanje krvi na ime djeteta; ovdje se
krv puta za jedno djete, a ostala djeca imaju udjela u nagradi koja bi se
eventualno dobila za raspodjelu mesa. Cilj nije djeljenje mesa, na ime djeteta,
nego putanje krvi za njega. (Tuhfetul-mevdud, 97.).

Za muko dijete se kolju dvije podjednake ovce, a za ensko dijete jedna

Veina islamskih uenjaka je na stanovitu, da se za muko dijete kolju dvije
podjednake ovce, a za ensko dijete jedna.
U hadisu kojeg prenosi Ummu-Kerz navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: Za djeaka se kolju dvije podjednake ovce (tj podjednake u
starosnoj dobi), a za djevojicu jedna. (hadis su zabiljeili Ebu-Davud,
Nesaija, Ibn-Made i Darimi).
Takoe, prenosi Tirmizi od Aie, majke pravovjernih, radijallahu anha, da im je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da za muko dijete zakolju dvije
podjednake ovce, a za ensko dijete jednu.
Imam Malik ne pravi razliku izmeu mukog i enskog djeteta, pozivajui se
na rijei Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, : Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
je za Hasana i Husejna zaklao po jednu ovcu. (hadis su zabiljeili Ahmed,
Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn-Made. ejh El-Albani ga je ocijenio
vjerodostojnim u Irvaul-galilu, 4/393.).
Pomenute hadise moemo spojiti tako to emo rei da hadis Ibn-Abbasa
ukazuje na dozvolu i ispravnost klanja jedne ovce za muko dijete, a hadisi
Ummu-Kerz i Aie, radijallahu anhuma, ukazuju na to da je vrijednije i bolje
zaklati dvije ovce.
U sluaju da pribjegnemo preferiranju, posluit emo se poznatim usulskim
pravilom Kada doe do prividne oprenosti izmeu Poslanikove prakse i
rijei, daje se prednost rjeima. Jer, ono to je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao, odnosi se na cijeli ummet, dok njegov postupak moe biti
specifian samo njemu.
Na osnovu toga kaemo da je miljenje veine uenjaka jae od miljenja
imama Malika veina se poziva na rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, a Malik na njegov postupak.

ta se kae prilikom klanja akike

Kae Ibnul-Kajjim: Rekao je Ibnul-Munzir: 'Poglavlje: Spominjanje imena

osobe za koju se kolje akika. Priao nam je Abdullah ibn-Muhammed da je
njemu priao njegov otac, a njemu Hiam, (...) da je rekla Aia, radijallahu
anha, : 'Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, : 'Koljite u ime Allaha i
recite: 'U ime Allaha. Gopspodaru, ovo radi Tebe radim! Ovo je akika za toga i
toga.' Lijepo bi bilo da ovjek ovako postupi, meutim, ako samo zanijeti u
srcu bez izgovaranja rijeima, ispravno je postupio. (Tuhfetul-mevdud,
108.)

Raspolaganje mesom akike

Kae Ibn-Kudame: Kae Hireki: 'Nain na koji se akika jede, udjeljuje i daje
na poklon, isti je kao i kod kurbana, s tom razlikom to se meso akike kuha
komad po komad.' Tog stava je afija. Od Ibn-Sirina se prenosi da ovjek
moe uraditi sa mesom akike ta mu je volja, a od Ibn-Durejda da se akika
skuha u soli i vodi a zatim se pokloni komijama i prijateljima. Nijedan njen
dio se ne udjeljuje. Upitan je Ahmed o nainu raspolaganja mesom akike i
spomenuo je isto to i Ibn-Sirin, to je dokaz da je bi njegovog miljenja.
Najprikladnije od svih miljenja je miljenje po kojem je raspolaganje mesom
akike identino raspolaganju mesom kurbana. Mogue ih je porediti zbog toga
to se i jedno i drugo smatraju dobrovoljnim obredom, i zbog toga to i jedno i
drugo moraju imati odreena svojstva, koliinu i zadovoljiti odreene uvjete.
Ako ovjek, ipak, skuha akiku i pozove svoje prijatelje na objed, ini lijepu
stvar. (El-Mugni, 13/400.).
Prenosi se od Malika da je rekao: ...Jedan dio akike ukuani e jesti, a jedan
dio e udjeliti kao sadaku. (erhu zerkani alel-muvetta, 3/131.).
Prenosi se od Aie, radijallahu anha, da je rekla: Sunnet je da se za dijeaka
zakolju dvije podjednake ovce, a za djevojicu jedna ovca. Meso akike se
treba skuhati u odvojenim komadima. Lijepo je da jedan dio akike pojedu
ukuani, jednim dijelom ugostiti ljude, a jedan dio udjeliti kao sadaku. (hadis
je zabiljeio Hakim i Ibn Ebi-ejbe. ejh El-Albani je ocijenio predaju slabom
zbog toga to postoji prekid u lancu prenosilaca izmeu Ataa i Ummu-Kerz i
to je ova predaja iznimna i dio govora je od Ataa. Irvaul-galil, 4/396.).
Vidimo da nema vjerodostojnog hadisa niti predaje od nekog ashaba koji
pojanjavaju ta treba initi s mesom akike, tako da se ovjeku ostavlja na
volju da ini ono to smatra da je najbolje. (podjeli siromasima, ugosti
prijatelje i komije, nahrani ukuane, udjeli sadake i sl.). (Bejtun ussise ale-ttkava, Aid el-Karni, 100.)

2. Nadjevanje imena novoroenetu

Vrijeme nadjevanja imena

Pohvalno je dati ime djetetu prvi ili sedmi dan po njegovom roenju. Potvrdu
za pohvalnost nadjevanja imena prvi dan nalazimo u rijeima Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, : Ove noi rodio mi se sin i dao sam ime po svom
ocu, Ibrahimu. (hadis je zabiljeio Muslim od Enesa, radijallahu anhu,); a za
pohvalnost nadijevanja sedmi dan u rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, : Svako dijete vezano je za svoju akiku, koja se kolje sedmi dan po
njegovu roenju. Isti dan mu se obrije kosa i nedjene ime. (hadis su
zabiljeili Ebu-Davud, Tirmizija, Nesaija, Ibn-Made, Darimi i Ahmed.
Vjerodostojnim ga je ocijenio ejh El-Albani u Irvaul-galilu, 4/385.). Kau u
Stalnoj komisiji za fetve, odgovarajui na pitanje da li je bolje nadjenuti ime
prvi ili sedmi dan po roenju djeteta, : to se vremena nadjevanja imena
tie, ovjek ima pravo birati izmeu prvog i sedmog dana; i za prvi i sedmi
dan postoji vjerodostojan dokaz. (Fetava islamijje, 4/489.).
Nadjevanje imena je oevo pravo

Kae Ibnul-Kajjim: Poglavlje: Nadjevanje imena je oevo a ne majino pravo.

Nema razilaenja meu islamskim uenjacima oko toga da pravo nadjevanja
imena pripada ocu i da se u sluaju razilaenja izmeu majke i oca oko
odabira imena uzima ime kojeg je odabrao otac. Svi hadisi na to upuuju. Kao
to se dijete zove po ocu, a ne po majci, tako isto otac daje ime djetetu, a ne
majka. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, : Ove noi rodio mi se
sin i dao sam mu ime po svom ocu, Ibrahimu. (Muslim). (Tuhfetul-mevdud,
147., 148.).
Iako je nadjevanje imena, kao to vidimo iz govora ovog velikog uenjaka,
iskljuivo ovjekovo pravo, lijepo je da se on savjetuje sa svojom enom oko
imena djeteta i da ne odluuje uvjek sam kako e se dijete zvati. Na taj nain
on e pridobiti njeno srce i poveat e se ljubav meu njima.
ejh Abdulaziz ibn-Baz preporuuje roditeljima koji se ne mogu sloiti oko
imena djeteta da bace kocku, smatrajui to propisanim i pogodnim nainom
za rjeavanje problema i pridobijanje srca. (Fetava islamijje, 3/221.).

Veza izmeu imena i ljudske linosti

Allah, delle enuhu, je iz Svoje savrene i neizmjerne mudrosti, uinio da

znaenje imena esto odgovara karakteru i osobenosti linosti koja nosi to
ime. On nadahnjuje roditelje da svojoj djeci daju imena koja e biti u skladu

sa njihovim karakterom i ponaanjem, na taj nain sve to se dogaa ima

svoje znaenje i tumaenje.
Zbog toga djeci treba davati lijepa imena, imena estitih i bogobojaznih ljudi,
ne bi li to bio uzrok njihove dobrote i estitosti. Rekao je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, : Na Sudnjem danu ete biti prozivani po vlastitim i
imenima vaih oeva, zato birajte lijepa imena! (Prenosi ga Ebu-Davud sa
dobrim senedom). Neka Allah spasi pleme Eslem (eslem, ar. spaen), i neka
oprosti plemenu Gifar (gafere, ar. oprostiti). (Buharija i Muslim). Kada je na
dan Hudejbije, kao predstavnik Kurejija, doao Suhejl ibn-Amr (sehl, ar.
lahko, olakanje), Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Dolo je
olakanje.
Kae Ibnul-Kajjim: Moda se ovjek postidi svog lijepog imena i zbog njega
uradi neto lijepo, to njegovo ime u osnovi i znai, i ostavi ono to se nikako
ne moe spojiti sa njegovim imenom. Vidjet e da veina propalica i loih
ljudi nosi imena koja im odgovaraju, i da veina estitih i vrijednih ljudi nosi
imena koja im odgovaraju. A Allah najbolje zna. (Tuhfetul-mevdud, 159.).
Rekao je Seid ibnul-Musejjib: Zbog imena mog djeda koji se zvao Hazen
(hazen, ar. tuga) jo uvjek se moe primjetiti tuga u porodici. Omer,
radijallahu anhu, je naredio ovjeku po imenu Demre ibn-ihab (demre, ar.
eravica; ihab, ar. plamen), kada je uo kako se zove, da pouri kui i spasi
svoju porodicu od poara. Hadisi i predaje koje smo iznjeli navode nas na
zakljuak da ime moe utjecati na ovjekovo ponaanje i biti u vezi sa nekim
njegovim osobinama, to, izmeu ostalog, trebamo uzeti u obzir prilikom
nadjevanja imena djetetu.

Pohvalna, pokuena i zabranjena imena

a) Pohvalna imena

Prenosi Ibn-Omer da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, : Najdraa

imena Allahu su Abdullah i Abdurrahman. (hadis je zabiljeio Muslim).
Prenosi se od Dabira, radijallahu anhu, da je rekao: Nekom ovjeku se rodi
dijete i on ga nazva El-Kasimom. (imenom jednog od Poslanikovih sinova).
Rekomo mu: Neemo te zvati Ebul-Kasim (otac El-Kasimov)! Kad to u,
on obavijesti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i on mu on ree: Daj
svom sinu ime Abdurrahman. (Muttefekun alejhi).
Pripovjeda Ebu-Vehb el-Duemi, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: Zovite se po Allahovim Poslanicima! Najdraa imena Allahu su
Abdullah i Abdurrahman, najistinitija su Haris i Hemmam, a najodvratnija su
Harb i Murre. (Hadis su zabiljeili Ebu-Davud, Nesai i Ahmed).
Rekao je Muhammed ibn-Hazm, Allah mu se smilovao, : Islamski uenjaci su

sloni da je pohvalno nadjevanje imena koja u sebi imaju neko od Allahovih

lijepih imena, kao to je Abdullah, Abdurrahman i sl; veina smatra da su to
ujedno i najdraa imena Allahu, dok Seid ibnul-Musejjib smatra da su to
imena poslanika. Vjerodostojni hadisi upuuju na ispravnost miljenja
veine. (Tuhfetul-mevdud, 126.).

b) Pokuena imena

Pokuena imena su:

1. Imena koja kada dou uz negaciju zvue pesimistino, kao to su: Efleh
(uspjean), Nafi' (koristan), Bereket (blagoslov), Berra (estita, dobroinitelj).
Prenosi Semure da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ne zovi
svog slugu Jesarom (jesar, ar. bogatstvo, olakica), niti Rebahom (rebah, ar.
dobitak), niti Nedahom (nedah, ar. uspjeh), niti Eflehom (efleh, ar.
uspjean)! Moda e neko, kada on bude odsutan, upitati: Ima li Jesara, ili
Rebaha, ili Efleha, ili Nedaha, i bit e prisiljen rei: Nema ga. (tj. nema
bogatstva, nema uspjeha, nema dobitka). (Hadis je zabiljeio Muslim). Prenosi
Dabir da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ako me Allah poivi,
zabranit u svome ummetu da se naziva: Nafiom, Eflehom, Bereketom.
(Hadis su zabiljeili Ebu-Davud i Ibn Ebi-ejbe).

2. Imena koja znae hvaljenje, kao to su ve pomenuta imena, i druga imena

koja su im slina: Mubarek (blagoslovljen), Muflih (uspjean), Hajr (dobro).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio nazivanje Berrom (estitom,
dobroiniteljem) i rekao: Ne hvalite sami sebe, Allah najbolje zna ko je estit
i dobroinitelj meu vama. (Hadis je zabiljeio Muslim).

3. Imena koja nose runa znaenja ili znaenja koja su mrska ljudskim
duama i preziru ih, kao to je Harb (rat), Murre (gorina), Kelb (pas), Hajja
(zmija), Demre (eravica), Mirhad (klozet) i sl. Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, je zabranio trojici ljudi koji su zvali Harb, Demre, Murre da pomuzu
ovcu njegovu ovcu. (Hadis je zabiljeio Malik).

4. Postoji razilaenje oko pokuenosti nadjevanja imena meleka i kur'anskih

sura. Kae Ibnul-Kajjim: Meu imenima koja se ne trebaju nadijevati su
imena Kur'ana i njegovih sura. Rekao je Kadi Ijad: Malik je smatrao
pokuenim da se dijete zove po meleku Dibrilu i suri Jasin, dok drugi
uenjaci to nisu smatrali pokuenim. (Pogledaj: El-Musannif, od

Abdurrezzaka, 11/40., broj 19 850.; Et-Tarih, od Buharije, 5/35.; Tuhfetulmevdud, 131.).

c) Zabranjena imena

1. Svako ime koje znai robovanje ili oboavanje nekog ili neeg drugog pored
Allaha. U tim imenima rije abd dolazi uz ime neke poznate linosti, pojave,
vjerskog obiljeja i sl. Napr.: Abdur-Resul (Poslanikov rob), Abdul-Husejn
(Husejnov rob), Abdul-Ka'ba (rob Ka'be), Abdul-Ali (Alijin rob). Prenosi Ibn Ebiejbe od Hania ibn-urejha da je rekao: Dola je neka delegacija Allahovom
Poslaniku. U njoj je bio ovjek kojeg su zvali Abdul-hader (rob kamena). Kada
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uo kako ga zovu, naredi mi da prie i
ree mu: Ti si Abdullah, a ne Abdul-hader. (Musannif, 8/477., broj 5952).
Ibn-Hazm je prenio jednoglasno miljenje islamskih uenjaka oko zabrane ove
vrste imena. (Tuhfetul-mevdud, 126.).

2. Imena ejtana, poput: Hinzeb, El-Velhan, El-A'ver, El-Edde', Hannas i sl.

Pripovjeda a'bi od Mesruka da je rekao: Kada sam prvi put sreo Omera
ibnul-Hattaba, on me upita: Kako se zove? Mesruk ibnul-Edde'
odgovorih mu. uo sam Allahovog Poslanika da je Edde' jedno od
ejtanovih imena ree on. (Ebu-Davud, Ibn-Made i Ahmed. ejh El-Albani
ga je ocijenio slabim u Daiful-damiu, broj 2271).

3. Allahova imena koja su samo Njemu specifina: El-Ehad (Jedan Jedini), ErRezzak (opskrbitelj), Er-Rahman (Samilosni), Es-Samed (Utoite svim
stvorenjima). (Tuhfetul-mevdud, 137.). Mnogi ljudi iz neznanja briu prefiks
abd i zovu ovjeka imenom koje je specifino samo Allahu: umjesto AbdurRahman (rob Samilosnog) kau Rahman (Samilosni), umjesto Abdul-Evvel
(rob Prvog) kau Evvel (Prvi).

Ako se djeci daju imena sa znaenjima koja se mogu pripisati i Allahu i

ovjeku, kao to je Malik (vlasnik), Halim (blag), Reuf (saosjeajan), ona
moraju biti bez odreenog lana (el). Allahu se kae da je El-Malik (apsolutni
vlasnik), a ovjeku Malik (vlasnik); Allahu se kae da je El-Halim (Preblag), a
ovjeku se kae Halim (blag). (Fetavat-tiflil-muslim, 37., 38.).

4. Imena boanstava koja se oboavaju mimo Allaha.

5. Imena istaknutih silnika i rukovodilaca zablude i nevjerstva, kao to su

Faraon, Haman, Karun, i u dananje vrijeme imena popularnih pjevaa,
glumaca, razvratnika, propagatora svega to islam zabranjuje, napr. Madona,
Sandra, Ronaldo, Versai i sl. Naalost, dananji muslimani se stide imena
njihovih asnih i istaknutih predaka (poslanika, dobrih ljudi, uenjaka, velikih
vojskovoa) i nastoje da djeci daju to modernija imena, neznajui, esto, da
su to imena velikih neprijatelja islama i propagatora nevjerstva. Na primejr,
daju enskom djetetu ime Indira. Po kome? Ima li kroz istoriju i jedna
muslimanka sa tim imenom? Moda po Indiri Gandi, bivoj indijskoj
predsjednici koja je ubijena u atentatu! ta je ona? Muslimanka?! Dobro
znamo da je indijska drava idolopoklonika, brahmanistika (zvanino
boanstvo koje se oboava je krava), i da su njeni predsjednici idolopoklonici.
Isti je sluaj i sa imenima Nehru, Tito, i sl. Zatim, tu je niz imena, koja iako ne
nose propagatori nevjerstva i zablude, nemaju izvora u islamu i nisu bila
poznata kod naih predaka: Vernes, Iris, Elmedin, Damir, Denis, Jasna, ejla,
Sabina, Sabrina, Arnel, Armin, Miralem, Mirnes i mnoga druga imena.

Prijedlog mukih i enskih imena koja bi trebalo nadijevati djeci

Moda e neko rei: Spomenuo si imena koja nisu u skladu sa islamskom

tradicijom i koja muslimani esto daju svojoj djeci, nesvejsno i bez pravog
znanja o propisima nadjevanja imena, pa moe li nam, kao alternativu,
predloiti imena koja imaju podlogu u islamu ili u namjanju ruku nose lijepa
znaenja u arapskom jeziku?
Svakako, neemo se zadraati kod zabranjenih, neispravnih i pokuenih
imena, nego emo iznijeti i predloiti neka muka i enska imena, kako bi
pomogli naoj brai i sestrama u ispravnom odabiru, elei time Allahovu
nagradu. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, : Onaj ko uputi na
dobro dijelo kao da ga i sam ini. Pored imena Abdullah i Abdurrahman, i
imena Allahovih poslanika, predlaemo imena poznatih islamskih linosti,
uenjaka, prenosilaca hadisa, pobonjaka, koja hafiz Ibn-Hader spominje u
Takribu-t-tehzib i Ibnul-devzi u Sifetu-s-safve. Prva knjiga se bavi
kratkom biografijom istaknutih prenosilaca hadisa iz generacije ashaba i
drugih i njhovom ocjenom kod poznatih hadiskih kritiara, a druga se bavi
biografijom istaknutih islamskih linosti, uenjaka i pobonjaka.
3. Uenje ezana i ikameta novoroenetu

Kae Ibn Kudame: Kau neki uenjaci: 'Pohvalno je prouiti ezan

novoroenetu, neposredno po njegovom roenju. Prenosi Abdullah ibn-Rafi'

od svoje majke da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Hasanu, nakon to

je roen, prouio ezan na uho. (Hadis su zabiljeili Ebu-Davud, Ahmed,
tirmizi, Hakim, Bejheki, Taberani, a ejh El-Albani ga je ocijenio dobrim u
Irvaul-galilu, 4/400.). Prenosi se od Omera ibn-Abdulaziza da je svako dijete
koje mu se rodi, povijao u komad platna, zatim mu je prouio ezan u desno, a
ikamet u lijevo uho i dao mu je ime. (El-Mugni, 13/401.).
Kae Tekijuddin el-Husejni ed-Dimeki e-afii': Pohvalno je djetetu protrljati
usta neim slatkim, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljao djeci
ensarija datule u usta, kao to je povalno prouiti mu ezan na desno i ikamet
na lijevo uho. Prenosi se od ashaba da su to inili. Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, je prouio Hasanu ezan na desno uho kada je roen. Ezan na desno i
ikamet na lijevo uho djeteta je uio i Omer ibn-Abdulaziz, to je Ibnul-Munzir
prenio od njega. (Kifajetul-ahjar, 2/268., 269.).

4. Udjeljivanje srebra prema teini kose

Prenosi se od Ebu-Rafia da je rekao: Kada je Fatima rodila Hasana, upitala je

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : Hou li zaklati za svog sina akiku?
Ne, nego obrij Hasana i udjeli srebra koliko mu je teka kosa, siromasima i
evfadima odgovori joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Evfad su bili
siromani ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su
boravili u mesdidu. Fatima poslua Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i
kada joj se sljedee godine rodi Husejn, isto uradi. (Hadis su zabiljeili
Ahmed, Taberani i Bejheki. ejh El-Albani je ocijenio ovaj hadis dobrim u
Irvaul-galilu, 4/403.). Prenosi Dafer ibn-Muhammed da je Fatima izvagala
Hasanovu, Husejnovu, Zejnebinu i Ummu-Kulsuminu kosu i udjelila srebra
prema njenoj teini. (hadis je zabiljeio Malik).

5. estitanje povodom roenja djeteta

Prenosi se da je neki ovjek estitao drugom ovjeku roenje djetata, u

prisustvu Hasana el-Basrija, rekavi mu: estitam ti na konjaniku! Odakle
zna da e biti konjanik, a ne magarac? ukori ga Hasan. Dobro, podui me
ta trebam rei postieno e ovjek. Reci: Burike fil-mevhub ve ekertelvahib, ve belega euddehu ve ruzikte birrehu kaza Hasan, poduavajui
ga. (El-Mugni, 13/401., 402.). Znaenje dove: Neka je Allahov blagoslov sa
njim. Zahvaljuj Onome koji ti darova ovo dijete. Da ga Allah poivi do
punoljetnosti i opskrbi te njegovim dobroinstvom.