Professional Documents
Culture Documents
De arden
EKOLOKA ETIKA
UVOD U EKOLOKU FILOZOFIJU
ETVRTO IZDANJE
Poglavlje 4.
ODGOVORNOST PREMA BUDUIM GENERACIJAMA: ODRIVI
RAZVOJ
(125 159)
S engleskog preveo
Aleksandar Dobrijevi
Slubeni glasnik
Beograd, 2006
4.
UVOD
Vei deo ranog filozofskog promiljanja o
ekologiji uklapa se u model primenjene etike.
Kako su filozofi dospevali do toga da prepoznaju
ozbiljnost ekolokih izazova, tako su naginjali
tome da se radi rukovodenja okrenu etiim
teorijama i principima. ,,Etika je bila data, bila je
oblast u kojoj su filozofi nezavisno razvijali svoje
teorije i, prema potrebi ili interesu, primenjivali te
teorije na praktinija pitanja. To je podrazumevalo
negativnu i konzervativnu funkciju etike. Uloga
teorije bila je da ocenjuje i analizira probleme, a
manje panje se pridavalo izgraivanju neke
pozitivne ekoloke etike. Taj model je bio
konzervativan u smislu da je primenjivanje
standardnih teorija sluilo ojaavanju filozofskog
status quo-a. Teorije koje su se primenjivale bile
su teorije koje su se aktuelno prihvatale, a njihovo
primenjivanje na nove probleme sluilo je
definisanju tih problema na uobiajene naine.
Vei deo ovog tipa ekoloe etike bio je posveen
analiziranju argumenata za specifine ekoloke
zakljuke i protiv njih.
12
TA DUGUJEMO BUDUIM
GENERACIJAMA?
Pod pretpostavkom da se smisleno moe
rei da smo odgovorni prema buduim
generacijama, ta im to dugujemo i kako da
utvrdimo u emu se sastoje te odgovornosti?
Kakva je etika osnova tih odgovornosti? Ovaj
odeljak odgovara na ta pitanja iz perspektive tri
etike tradicije: utilitaristike tradicije, pristupa
koji je zasnovan na pravima i etike staranja.
Kao to smo videli kad smo raspravijali o
poziciji Vorenove, jedan nain da se odgovori na
navedena pitanja sastoji se u usredsreivanju na
minimiziranje nepotrebne patnje. Utilitaristiko i
intuitivno plauzibilno shvatanje sugerisalo bi da u
minimalnom smislu imamo obavezu da umanjimo
patnju buduih generacija, a u najpovoljnijem
smislu obavezu da maksimiziramo njihovu sreu.
Meutim, pokuaj da se blie odredi ta obaveza
vodio je izvesnim problemima.
Da li bi neko mogao na utilitaristikim
osnovama tvrditi da su, iako imamo odgovornosti
8
13
uteevina
da
18
Ibid., 23.
11
13
Kada se neto razvija, ono postaje drugaije. Ekosistem nae planete se razvija (evoluira), ali ne
raste. Njegov podsistem, ekonomija, mora konano
prestati da raste, ali moe nastaviti da se razvija.
Termin odriv razvoj je, otuda, za ekonomiju
smislen, ali samo ako se razume kao razvoj bez
rasta23.
15
26
16
ZAKLJUAK
im su filozofi usmerili panju na
ekoloka pitanja, postalo je jasno da jednostavno
primenjivanje standardnih etikih teorija ne bi
pruilo zadovoljavajue analize tih pitanja. Kao
to ovo poglavlje pokazuje, neki od najhitnijih
ekolokih izazova primoravaju nas da detaljno
razmotrimo moralne posledice naih postupaka po
ljude budunosti. I pored toga, vei deo
tradicionalne filozofije esto je ignorisao ovo
pitanje, pa je bio potreban rad koji probija zid.
Bilo je potrebno da se filozofska etika prui preko
tradicionalnih granica.
Poglavlje 5 pokazuje na koji nain se te
granice mogu proiriti jo dalje. Veina pitanja
koje smo dosad razmatrali usredsreivala su se na
to kakve posledice razne ekoloke politike imaju
po ljudska bia. Poglavlje 5 opisuje fundamentalni
17
18