SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
Politologija

Machiavellijeva politika filozofija

Mentor: prof. dr. sc. Mate Bunti

Mostar, svibanj 2016.

Sadraj:

Student: Ante Begi

Uvod................................................................................................................................3
1. O Machiavelliju.........................................................................................................4
2. Machiavellijev Vladar...........................................................................................5
2.1.
Etika
i
politika....................................................................................................7
2.2.
Usporedba
Vladara

Drave..............................................................................8
3. Historijsko iskustvo: Virtua i fortuna......................................................................10
4. Religija i politika.....................................................................................................12
Zakljuak.......................................................................................................................14
Literatura.......................................................................................................................15

Uvod
2

Talijanski mislioc, filozof, povjesniar i pjesnik, Niccolo Machiavelii, jedan je od

najitanijh imena renesansne filozofske i politike misli. Usko je vezan uz negativne
konotacije maksime da cilj opravdava sredstvo upravo zbog svoje politike aktivnosti i misli u
retcima koje izlae u djelu Vladar. On tu izlae svoje savjete o uspjenom voenju drave,
istie pojedinca kao sredstvo koje slui boljitku drave i njezinih graanja. Osim toga, navodi
i poeljne osobine vladara drave, ciljeve kojima bi trebao teiti i sl. U Vladaru, Machiavelli
se bavi i odnosom religije i politike, etike i politike, kao i imbenicima koje ovjek mora
posjedovati (vrlina i srea) da bi uspio ostvariti svoje ciljeve. Budui da se Machiavellija
proziva kao onoga koji zastupa diktaturu, tiranstvo, napravljena je kratka usporedba Platonove
Drave i Machiavellijeva Vladara kako bi se dolo do adekvatnih spoznaja o (a)moralnosti
njegove politike filozofije. Osim Vladara, kratko je obraeno i njegovo drugo poznato djelo
Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija u kojem se Machiavelli dotie odnosa politike i religije,
navodi za primjere voe koji su religiju prakticirali u potekoama te istie kako je ona,
zajedno s vladarom nuna za uspostavljanje drave u kojoj vlada blagostanje i srea njezinih
graana.

1. O Machiavelliju

Nicollo Machiavelli talijanski je politiar i knjievnik. Roen 1469. godine u Firenci,

humanistiki odgojen. Bio je ovjek prakse i izvorni mislilac svoga vremena. Machiavelli
1498. godine stupa u slubu firentinske republike kao tajnik za vanjske i unutarnje poslove i
3

rat, u emu se ve nazire njegovo zanimanje za ljude, odnos meu ljudima, odnos vlasti i
naroda. Iako je bio politiar, on nikad nije postao politiar u prvom planu niti je bio istaknut
kao voa. Bavljenje tim poslovima omoguilo mu je da izravno upoznaje ljude, njihove
odnose - probleme rata i mira i sl. 1512. godine u Firenci se dogaa promjena na vlasti pa
Machiavelli gubi slubu te biva zatvoren i zlostavljan. U tim oteavajuim okolnostima
posveuje se uglavnom knjievnom radu. Kao i mnogi drugi, i on posee za antikim
uzorima, ali se kao vrstan predstavnik renesanse nadahnjuje realnou, a ne teolokim i
etikim konstrukcijama. Svoje nove misli najbriljantnije izlae u raspravi "Vladar" o kojoj e
kasnije biti rijei.
Negativne konotacije veu Machiavellija i pojam koji se nairoko koristi kao
negativan izraz za karakterizaciju beskrupuloznih politiara kakve je Machiavelli opisao u
svom djelu Vladar. Machiavelli je opisao nemoralno ponaanje, nepotenje i ubijanje
nevinih, kao normalne i uinkovite poteze u politici. Samo djelo steklo je slavu kada su neki
itatelji tvrdili da je autor nauavao zlo, davao "zle preporuke tiranima koje su im pomagale
ostati na vlasti. Taj izraz naziva se makijavelizam.1
Iako je jedan od najitanijih politikih imena novovjekovnog miljenja, Machiavellievi
itatelji najee su bili odvueni u krivom pravcu. No, sam Rousseau, veliki "prorok
demokracije i egalitarnosti", je jednom prilikom rekao da je "Machiavelli veliki republikanac
koji je imao odreda loe i neupuene itatelje".2
Kao to se primjeuje, miljenja o namjeni Machiavellijeve filozofije su oprena, a
kakva je to njegova politika filozofija, politika misao u okviru filozofije doznaje se iz
njegovih najpoznatijih djela Vladar i Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija. Osim politiki
usmjerenih djela, pisao je i poeziju. Machiavelli je umro 1527. godine.

2. Machiavellijev Vladar

Ve u prvim stranicama Vladara, Machiavelli jasno dijeli dravu na republiku i

monarhiju. Uzmemo li u obzir injenicu da je on politiki filozof, da se bavi ciljevima
1GRUBIA, Damir: Uvod u Machiavellija u: Machiavelli: Izabrano djelo I., Zagreb, Globus, 1998.
p. 12.
2Ibid, p. 14.
4

drutvenog i politikog ivota, te da su ti ciljevi jasno definirani (stjecanje vlasti i njezina

odrivost, ouvanje politikog poretka i opi napredak), jasnije je zato tako otro otvara tako
kompleksnu temu kao to je ustroj drave.
U drugom poglavlju, Machiavelli govori o nasljednim monarhijama. Navodi kako je
lake zadrati vlast u takvim dravama, negoli je to sluaj s tek zadobijenim dravama. Ako se
nasljedna vlast izgubi zbog neke vee sile i oteavajue okolnosti, im novi voa pogrijei,
lako e se ta vlast povratiti.
U treem poglavlju zazire u mjeovitu vlast. Problem se, kae on, javlja kod promijene
vlasti. Narod, naime, eli da se vlast promijeni jer oekuje bolju. Tada se narod laa oruja ne
bi li svrgnuo staru vlast. Motivacija lei upravo u osjeaju da s novim dolazi i bolje. Poueni
iskustvom, uviaju da im je promjena donijela samo gore. To se dogaa, navodi Machiavelli,
zbog toga to nova vlast ugnjetava svoje podanike, namee im se ne bi li ostvarila autoritet.
To je samo jedna od potekoa na koju nailazi onaj koji pokuava sauvati dravu; politiki
protivnici, promjenljivost naroda i sl. Istie najbolje naine za stjecanje, ouvanje i obranu
vlasti. Izmeu ostalog, navodi i etiri tipa vojske: osobnu vladarevu vojsku (najodaniji
podanici), najamniku, mjeovitu i pomonu, koju je okarakterizirao kao ma s dvije otrice
zbog mogue prevrtljivosti.
Osim na tipove drava, probleme i potekoe na koje nailazi vladar, tipa vojski i dr.,
Machiavelli pozornost skree i na osobine koje vladar treba posjedovati. Vladar treba biti
toliko mudar da se kloni sramnih poroka zbog kojih moe izgubiti vlast, a uvati se drugih
zbog kojih je ne bi mogao izgubiti. 3 Kao primjer vladara on uzima Cesarea Borgiju, sina
pape Aleksandra VI. Posebno se tu okree prema vrlini dareljivosti te navodi: S onim to
nije tvoje ili tvojih podanika, moe biti dareljiv (...) 4 jer kada troi tue, ugled ti raste, a
kada svoje, opada.5 Po njegovu miljenju, ugledati se treba na Aleksandra, Kira i Cesarea.
Machiavelli smatra da vladar mora imati umijee predvianja dogaaja, da se ne smije
uzdati u vrijeme jer mu vrijeme ne radi u korist. Osim tog umijea, kao vane osobine istiu
se i volja, mudrost, predanost umijeu ratovanja, kao i shvaanje da okrutnost, nemilosrdnost
ponekad moe biti jedini nain za ouvanje vlasti, ali da svaki vladar nuno mora ostaviti
3 MACHIAVELLI, Niccolo; Vladar, Novi Beograd, IP Knjiga, 2003., p. 141.
4Ibid., p. 149.
5Ibid.
5

dojam blagosti i blagou se sluiti planski i smiljeno. Ponukan jazom izmeu ta dva pojma,
postavlja pitanje: Je li bolje da te ljudi vole ili da te se boje i obrnuto?6 Najbolje bi bilo,
kae on, da vladar posjeduje i jedno i drugo, ali budui da je to jako teko postii, nuno je da
vladar slijedi jedan od ta dva cilja. Sigurnije je da te se boje, jer se moe rei da su ljudi
uglavnom nezahvalni, nepostojani, bjee od opasnosti i da su slabi na dobit. Dok god im
ini dobro, navodi Machiavelli, duom i tijelom su tvoji. Skoili bi za tebe u vatru i u vodu,
dali bi ti imanje, ginuli za tebe, rtvovali djecu, kako sam ranije rekao, kada ti nije potrebno.
A kad se nae u opasnosti, okrenu ti lea. A vladar, koji je vjerovao njihovim obeanjima, a
sam se nije osigurao, propada, jer prijateljstva koja se kupuju novcem, a ne veliinom i
plemenitou duha, stiu se, ali se ne osvajaju i, kad su nam potrebna, ne moemo na njih
raunati.7
Ljudi su manje skloni da uvrijede onoga kome je stalo da bude voljen nego onoga koji
eli da ga se boje jer ljubav veza koju ljudi, po prirodi zli, raskidaju im izvuku osobnu korist,
dok strah pothranuje misao na kaznu koja ih neprestano progoni, zakljuuje Machiavelli.
Za ouvanje vlasti, dakle, nuno je izazvati strah, ali ne i mrnju, jer narod voli po
vlastitoj volji, a mrzi po volji vladara. Za odravanje vlasti takoer je potrebna vjernost
naroda i podanika vladara. Zato je nuno da vladar, koji neto obeava, odrava datu rije, da
se u njegovim djelima ogledaju veliina i hrabrost, ali da i ponekad bude dvolian i licemjeran
jer je nemogue udovoljiti svakom pojedincu. Veliki pothvati i junaka djela, kao i umijee
vladara u upravljanju, izazivaju potovanje u narodu. Machiavelli takoer navodi da se vladar
treba oslanjati na religiju, navodei pritom primjer panjolskog kralja Ferdinanda koji je tako
napao Italiju. On pohvaljuje taktiku napada, a pohvala dolazi s objektivnog stajalita jednog
kritiara, dok zbog subjektivnih razloga ideju napada na Italiju prezire.
Jo govorei o osobinama vladara, navodi da dobar vladar treba zatraiti savjet kad
god je potrebno jer, koliko god bio savren, sveznajui ne moe biti, to podrazumijeva da
saslua svoje savjetnike. Dobar vladar stoga mora imati oko za odabir svojih suradnika i
pritom se kloniti laskavaca i onih koji bi mu mogli natetiti.
Machiavelli se, osim na vladara, osvre i na tvrave kao vaan imbenik u ouvanju
moi vladara, kao i na naine upravljanja. Postavlja pitanje kakve tvrave, odnosno mjesta na
6Ibid, p. 155.
7Ibid, p. 156-157.
6

kojim vladar obitava trebaju biti i koji su to naini upravljanja. to se tie naina upravljanja,
za njega su to su tiranija, demokracija i rasputenost. Ova podjela dosta je utjecala na kritiku
koja je uslijedila M;achiavelliju zbog njegove filozofije. Meutim, u nekoliko posljednjih
poglavlja svoga djela, on izraava svoju zabrinutost za stanje u kome se Italija nalazila u
vrijeme u kojem je on pisao djelo, pa se i to moe uzeti u obzir kada se djelo analizira i kada
se predstavlja politika filozofija ovog talijanskog mislioca.
On navodi razloge za gubitak Italije, kao to su gramzivost, nesloga i nesposobnost
talijanskih vladara. Navodi da je opa mana talijanskih vladara to to u vremenima sree i
dravnog blagostanja ne misle i ne pripremaju se za mogue nevolje i promjenu prilika koje
uzrokuju upravo svrgavanje s vlasti i neke gore posljedice.
2.1. Etika i politika
Upravo ono to i jest problematika ovog djela je odsustvo etike u savjetima za
ispunjenje ciljeva. Machiavelli odbacuje veze izmeu etike i politike. Vladar se treba
prikazivati kao suosjeajan, vrijedan povjerenja, iskren i posveen religiji. Meutim, u
stvarnosti, dunosti vladaru rijetko doputaju da zaista bude takav. Naime, moralna pravila su
tehnika pravila za ouvanje i postizanje tih ciljeva, a njegova etika je prva u kojoj se radnje
ne prosuuju kao radnje, ve samo s ozbirom na posljedice koje donose. Primjera radi, nije
neetino ugnjetavati ovjeka ukoliko je taj ovjek prepreka odreenom cilju vladara. Tako se
Machiavelliju esto pripisuje uzreica da cilj opravdava sredstvo. 8
Upravo zbog toga, Machiavelli je esto bio izloen raznim kritikama koje su veinom
imale negativan predznak. Meutim, nuno je pretpostaviti da je u svome djelu ipak elio
iznijeti neku drugu poruku doli puku amoralnost, a to moemo razmotriti ako djelu priemo s
nekog drugog stajalita, npr. usporedbom Vladara i Platonove Drave, dva (naizgled)
jednakotematina djela.9

2.2. Usporedba Vladara i Drave

8GRUBIA, Damir: Etika i politika u Machiavellijevom djelu, Beograd, IP Knjiga, 1983., p. 5.
9Ibid, p. 8.
7

Prije ikakve analize, nuno je naglasiti da je svrha Platonove Drave bila da drava
prvo zajami, a zatim i osigura sreu svim svojim graanima, te da, unato tome to postoje,
klase i razredi u drutvu budu jedna skladna harmonija. Machiavelli u Vladaru takoer
istie da je svrha drave da osigura sreu i blagostanje graana, ali je on naglasak vie stavio
na slobodu pojedinca negoli na cjelinu i relaciju drava - vladar.
Dakle, dok je Platon dravu posmatrao kao cjelinu, Machiavelli ju je smatrao samo
oruem pojedinca, odnosno okvirom u kojem on treba teiti ostvarenju osobnih ciljeva i
interesa. Pojedinac, po Machiavelliju, nije sputan nikakvim drutvenim normama, nema etike
koja ga ograniava. Samim tim njegovi vlastiti ciljevi moi, slave i ugleda za njega su jedini
kriterij djelovanja.
Platonov koncept djelovanja idealne drzave bitno se razlikuje od onoga na emu se
temelji Machiavellijev. Iako kod Platona razlilkujemo 3 klase, od kojih je jedna na
samom vrhu, tj. Vlada, a jedna na samom dnu, tj. klasa bez ikakvih prava, ono na emu Platon
temelji vladavinu filozofa u odnosu na pokornost zanatlija jest ideja Dobra.

10

Polazei od ove

vrhovne ideje, koju su u stanju spoznati samo filozofi, nekako se prirodno namee da zakoni
koje oni propisuju jesu oni pravi po kojima bi se trebali rukovoditi oni koji tu ideju nisu u
stanju spoznati.
Machiavelli, meutim, polazi od pretpostavke da su svi ljudi u velikoj mjeri iskvareni,
ambiciozni, nepostojani, prevrtljivi (vidi str. 3), a da dobra djela ine jedino iz nude, ali ne
smatra da su ljudi nepopravljivo loi niti nuno zli, a kamoli da emo ikada sresti ovjeka koji
je olienje moralnog zla. On se ne opredjeljuje niti za dobro niti za zlo ve smjeta politiku
izvan ovih kategorija. Meutim, kada su u pitanju zakoni koji se trebaju donijeti, on smatra da
se oni trebaju uvoditi pod pretpostavkom da su ljudi sebini i pakosni, ali ipak vjeruje da
svaki ovjek posjeduje potencijal da bude dobar. Upravo iz tih razloga on smatra da su dobri
zakoni i dobra vojska temelj svake drave.
Machiavelli nije pobornik toga da o zakonima odluuje nekolicina graana. On smatra
da zakoni trebaju odgovarati onome to odgovara veini, tj. trebaju biti doneseni prema
opem dobru i za ope dobro.
Machiavelli sada kae da, kada se jednom postavi cilj prema kome drava, tj.vladar
treba teiti, sva sredstva u postizanju tih ciljeva su opravdana, ak i ukoliko nisu moralna. Ve
10Ibid, p. 10.
8

smo vidjeli da se u Vladaru on ne bavi konkretnim ciljevima, ve daje praktine savjete

vladaru kako da ih ostvari. Ostvarenje politikih ciljeva je jedino emu vladar treba teiti,
a jedina vrijednost kojoj treba da tei je efikasnost. Upravo je ovo kumovalo tome da se
Machiavelliju pripie maksima da cilj opravdava sredstvo.
Uzmemo li u obzir da Machiavellijeva ideja drave nije bila da se kod graana stvori
stanje straha, niti intelektualne ili moralne zakinutosti ve da im se osigura slobodan i
sretan ivot, moemo kazati da mu je navedena maksima pripisana u pogrenom kontekstu.
Ako pretpostavimo da cilj opravdava sredstvo, dolazimo do zakljuka da svakog pojedinca
unutar drave moemo gledati kao potencijalno sredstvo za unaprjeenje drave. 11
Na nekom drugom mjestu Machiavelli pak navodi da nije dobro biti zao, to nas moe
dovesti do pomisli da je sam sebi proturjean, budui da istie da su i nemoralna djelovanja
opravdana u svrhu postizanja cilja za dobrobit drave. Ipak, on je samo tvrdio kako politiki
nain ivota ponekad neumorno trai odlunije djelovanje, koje esto odstupa od
tradicionalnih naina postupanja. Takoer valja istaknuti da je period tog odstupanja od
tradicije ogranieno na odreeno razdoblje, odnosno kad u dravi vlada razdoblje krize, kada
je egzistencija drave kao cjeline ugroena i kada se nalazi pred izborom izmeu ivota i
smrti. Naglaava da se drastine mjere ne treba primjenjivati u svakodnevne svrhe. On
doputa da zlo postane sredstvo politike, ali ne doputa da se ta dva pojma izjednae i jedan
drugoga upotpunjavaju.
Moemo, dakle, kazati da i Platon i Machiavelli zastupaju nain djelovanja jedne
drave u kojoj e svakom pojedincu, graaninu biti dobro. Kod Machiavellija je to izneseno
na nain da je vladar taj koji mora osigurati blagostanje u dravi, dok se Platon oslanja na
filozofe koji nuno moraju prenijeti ono to su, za razliku od ostalih, oni u stanju spoznati, a
to su zakoni i pravo koje proizlazi iz najvie ideje, ideje Dobra.

3. Historijsko iskustvo: Virt i Fortuna

11 Ibid, p. 12.
9

Politika za Machiavellija bitno ovisi o dva osnovna principa: vrline (virtu) i sree
(fortuna). Vrlina ovdje znai i umijee ili sposobnost, a srea sudbinu, nunost i (ne)povoljne
okolnosti. Virtu i fortuna su dvije izuzetno vane kategorije u njegovoj politikoj teoriji. To su
dva meusobno povezana pojma koji ine glavnu osovinu njegove koncepcije politike. Od
njih i njihove kombinacije u najveoj mjeri ovisi stabilnost i uspjeh drave. U principu,
smatra Machiavelli, tijek dogaaja u politici pola zavisi od sree i sudbine, a pola od umijea i
vrline. Dakle, on odbacuje kruti determinizam u politici. Princip vrline je istovremeno i
princip snage i okretnosti, princip politike slobode i politikog aktivizma.
Da bi nam dokazao umijeanost vrline i sree u odnos drava vladar, odrivost vlasti
propadanje vlasti, u 6. i 7. poglavlju Vladara donosi nam nekoliko primjera o vladarima koji
su zbog (ne)sree i vrline doivljavali razliite sudbine.
Od svjetskih linosti koje su postale vladari zahvaljujui svojim vrlinama, a ne sreom on
izdvaja Mojsija kao najslavnijeg, zatim Kira, Romula, Tezela i njima sline. Mada o Mojsiju
ne bi trebalo raspravljati, kae on, jer je bio obini izvritelj bojih naredbi, ipak zasluuje
nae divljenje, smatra on, zbog same milosti koja mu je darovana, da bude dostojan
razgovarati s Gospodinom.12 Kad se govori o ostalima, njihovim postupcima i svemu onom
to je samo njima svojstveno, a to su ustanovili i postavili, moe se zamijetiti da se to ne
razlikuje od Mojsijevih djela, koji je imao tako velikog uitelja.
Ako preispitamo njihov rad i nain ivota,

zasigurno emo se uvjeriti, navodi

Machiavell, da im je sudbina bila naklonjena to im se pruila sretna prilika da uspostave

oblik vladavine koji im se uinio povoljan. Da nije bilo sretne okolnosti, odnosno fortune,
nita im ne bi vrijedilo to su sposobni, a da nisu bili sposobni, te okolnosti ostale bi
neiskoritene. Trebalo je, dakle, da Mojsija u Egiptu nae izraelski narod u ropstvu i potlaen
pa da se odlue da ga slijede kako bi pobjegli iz ropstva. Trebalo se dogoditi da za Romula ne
bude mjesta u Albi i da ga odmah po roenju ostave pod vedrim nebom, pa da postane
osniva Rima, gospodar nove postojbine. Trebalo se, takoer dogoditi, navodi Machiavelli, da
Kir nae Perzijance nezadovoljne vladavinom Meana, a Meane oslabljenog duha uslijed
dugotrajnog mira. Tezejeva sranost ne bi dola do izraaja da Atenjani nisu bili razbijeni.
Ove okolnosti su ove ljude usreile, a poto su bili izvanredno sposobni, oni su to znali
iskoristiti za dobrobit svoje domovine, naroda i drave.13
12 MACHIAVELLI, Niccolo; Vladar, ... p. 52.
13 Ibid, p. 54.
10

4. Religija i politika
tamo gdje je religija, lako je uvesti oruje, a gdje je oruje a religije nema, religiju je
teko uvesti.14
U djelu Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, Machiavelli iznosi tezu koliko je religija
posluila u zapovijedanju vojskama, u pokoravanju puka, u odravanju dobrote ljudi i sl.
Navodi kako doista nije bilo nikoga tko je narodu donosio zakone, a da se nije utjecao Bogu
jer, u protivnom, ti zakoni ne bi bili prihvaeni. Svi pametni i mudri ljudi u svakoj se tekoi
koju ne mogu otkloniti utjeu Bogu. Tako su inili i Likurg i Solon imajui isti cilj. Njih
Machiavelli daje za primjer .15 Isto tako, istie da je religija koju je Numa (voa Rimljana)
14MACHIAVELLI, Niccolo: Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, preveo Frano ale, p. 175.
15Ibid, p. 173.
11

imao, bila presudna u ostvarenju sree u tome gradu. Bivi tako meu prvim razlozima sree,
religija je omoguila dobar poredak. Dobrom poretku sklona je dobra fortuna, a od dobre
fortune ovise i uspjeno ostvareni pothvati. I kao to je bogotovlje uzrokom veliine
republika, tako je i njegovo zanemarivanje uzrokom njihove propasti.
Machiavelli smatra da drava nuno mora propasti ako ne posjeduje strah od Boga.
Jedino to moe zamijeniti taj strah je strah od vladara koji nadoknauje nedostatak religije.
Meutim, tu nailazimo na problem, smatra on. Naime, kad vladar umre, s njim i umire
njegova vrlina, odnosno, u narodu izumire strah koji je on u nj posijao. Tako i vladavina u
dravi, odnosno njezina stabilnost, koja je stvorena na temelju straha prema vladaru, brzo
uzmanjka nedostatkom vrline. Mogue ju je sauvati samo ako se ta vrlina osvjei nasljeem,
to je rijedak sluaj.
Prema tome, spas republike ili kraljevstva ne ovisi o tome da ima vladara koji mudro
vodi dravu dok ivi, nego da ima vladara koji e dravu urediti na takav nain da ona
opstane i poslije njegove smrti, a to ne moe postii ako nema religije. Za primjer on daje
jednog talijanskog fratra koji je firentski narod uvjerio da razgovara s Bogom. Iako ljudi to
nikada nisu vidjeli niti su to mogli dokazati, oni su mu vjerovali jer je fratar svjedoio svojim
ivotom i ponaanjem. Sam Machiavelli nalae da se o tom ovjeku treba govoriti s
potovanjem.16

Machiavelli je pisao i o tome koliko je vano voditi rauna o religiji pa tako govori
koliko je vano neizopaeno i istinski opsluivati vjerske obrede i uvijek ih potovati. Jer,
smatra on, nema veeg znaka od propadanja neke drave negoli je zanemarivanje boanskog
kulta.

16Ibid, p. 175.
12

Zakljuak
Iako pie izuzetno jasno i jednostavno, Machiavellijeva ukupna politika misao ostaje
na izvjestan nain zagonetna. Dok se neki zgraavaju nad njegovim djelima, neki ga uzdiu.
Meutim, svrstavanje tog djela praktino i na bitan nain ovisi od tome emo staviti kao
centralnu toku njegova djelovanja. Hoe li to biti Vladar u kojem istie da su sva sredstva za
postizanje cilja opravdana ak i ako nisu moralna, da politika moe opravdavati zlo ili e to
biti Rasprava o prvoj dekadi Tita Livija gdje, izmeu ostaloga, upozorava kako je bez religije
nemogue odrati stabilnost drave i donijeti zakone pogodne za sve graane i, najvanije,
koji e donijeti sreu i blagostanje drave i njezina naroda? Upravo zbog te dileme nije za
uditi se to Machiavellija mnogi kritiari, koji su prvenstveno imali u vidu Vladara,
prozivaju Machiavellija, (Crkva ak i Vladara stavlja meu zabranjene knjge) i uasavaju se
njegove politike misli, a na drugoj strani, nije mali broj onih koji su ga oboavali i podarili
mu epitaf da nijedna pohvala nije dovoljna za njegovo ime. Vjerojatno e (a)moralnost
njegova uenja ostati misterija, ali svakako mu se moe zavidjeti na izuzetnom stilu, jasnoi
govora i umijeu pisanja.

13

Literatura
-

GRUBIA, Damir: Etika i politika u Machiavellijevom djelu, Beograd, IP Knjiga,

1983.,
MACHIAVELLI, Niccolo: Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, preveo Frano ale
MACHIAVELLI, Niccolo; Vladar, Novi Beograd, IP Knjiga, 2003.,

14

15