Professional Documents
Culture Documents
G.I.Gurdjieff - Belzebubovi Razgovori S Unukom PDF
G.I.Gurdjieff - Belzebubovi Razgovori S Unukom PDF
~oo~
Georgije Ivanovi Gurdjiev (1877-1949) se u mladosti spremao za poziv svetenika
i lekara, ali se ve tada zainteresovao za proroanstva, telepatiju, udotvorna
isceljenja i sline fenomene. U traganju za "istinskim znanjem" obiao je mnoge
zemlje Centralne Azije i Srednjeg Istoka, a ostatak ivota proveo je u Evropi i
Americi. Od 1913. do 1917, drao je predavanja u Moskvi i Peterburgu.
Krajem 1913, zapoeo je rad na osnivanju Instituta za harmonian razvoj oveka.
Kada je poela revolucija, odlazi sa svojim uenicima na Kavkaz.
Tokom 1917. i 1918, njegov Institut je radio u Tiflisu, a zatim u Konstantinopolu
(1919-1921) i u Francuskoj.
Godine 1924. filijala ovog Instituta otvorena je i u Njujorku.
Doktrina Gurdijeva sadri elemente joge, tantrizma, zendizma, sufizma. Poto
oveka smatra mehanizmom koji je determinisan spolja, on je namenu Instituta
video u stvaranju uslova "u kojima nita ne moe biti stvoreno automatski i
nesvesno". U tom cilju je koristio razliite vebe (koje su podeljene u sedam
kategorija), predviene da razvijaju telo, miljenje i oseanja oveka.
Posebnu panju poklanjao je muzici, plesu, tehnici meditacije. Svi oblici
umetnosti po G. predstavljaju kodirani sistem drevnih znanja, "oblike pisma", i zato
u istinskoj umetnosti nema nieg sluajnog - ona je objektivna. Savremena
umetnost je subjektivna i u njoj preovladava princip zadovoljstva. Plesni pokreti,
smatrao je on, nose u sebi religiozne ili filosofske ideje. Svaka rasa i nacija, svaka
epoha, zemlja, klasa i profesija, raspolau odreenim brojem "poza", iz ijih okvira
one nikad ne izlaze i koje ine njihov "stil", povezan s odreenim oblicima
Tek tada ete moi da raunate na formiranje sopstvenog, samo vama svojstvenog
nepristrasnog miljenja o mom pisanju. I jedino tada e biti mogue ostvarenje
moje nade da ete, shvativi sve, uspeti da izvuete za sebe onu osobitu korist u
koju se uzdam svim svojim biem.
Glava 1 BUENjE MISLI
Od svih ubeenja, formiranih u mojoj svesti tokom mog neobinog ivota odrasle
osobe, moj najpouzdaniji zakljuak jeste da nezavisno od nivoa razvoja svog
miljenja i svojih individualnih osobina, zbog kojih se raaju najrazliitije ideje,
ljudi uvek i svuda na zemlji oseaju neodoljivu potrebu da, kad god zaponu neto
novo, izgovore naglas ili, u krajnjem sluaju, u sebi, onu naroitu bajalicu koja je
jasna i najveim neznalicama. Njene rei su na razne naine formulisane u
razliitim vremenima, a u nae vreme one glase:
"U ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. Amin."
Eto zato i ja, sada, kada zapoinjem potpuno nov i za mene rizian posao, kao
budui autor ove knjige, izgovaram te rei ne samo naglas, ve potpuno razgovetno
i, kako je rekao jedan Tuluanin, "sa izrazitom intonacijom", naravno, s onim
stepenom izraajnosti koji doputaju injenice ve formirane u mojoj celovitoj
svesti i ukorenjene u njoj. Te injenice se, uzgred, formiraju u oveku tokom
njegove mladosti i kasnije, tokom svesnog ivota, odreuju karakter i snagu te
intonacije.
Poto sam ovako zapoeo, mogu da budem potpuno spokojan i ak, u skladu sa
sadanjom predstavom o "religioznom moralu", potpuno siguran da e ubudue sve
u mom novom rizinom poduhvatu ii kao po loju.
U svakom sluaju, poeo sam da radim, a o budunosti mogu da se izrazim u skladu
sa izrekom: "ivi bili pa videli - ree slepac."
Pre svega, dok svoju jo pouzdanu desnu ruku, iako neto oslabljenu posle
automobilskog udesa, drim na srcu (o ijoj stalnosti ili nestalnosti ne elim da
govorim), otvoreno priznajem da nisam imao ni najmanju elju da piem, ali su me
na to prisilile okolnosti na koje apsolutno nisam mogao da utiem, mada jo ne
znam da li su one bile sluajne ili su ih izazvale neke spoljne sile. Znam samo da su
me te okolnosti naterale da piem, i to ne nekakve besmislice za itanje pred
spavanje, ve debele i teke knjige.
Pa, kako god bilo, ja poinjem.
Ali, odakle da ponem?
O, avole! Nee se valjda ponoviti ono udno i veoma neprijatno oseanje koje sam
doiveo pre otprilike 3 nedelje kada sam u mislima sainio plan i redosled ideja,
koje elim da objavim, a da pri tome nisam znao kako da ponem.
prema tome, prinuen da ne piem onako kako piu obini patentirani pisci na iji
ste jezik, po svoj prilici, navikli isto kao i na sopstveni miris.
Po mom miljenju bie vam najtee da savladate ono to vam je usaeno u
detinjstvu i to je sada u potpunoj harmoniji s vaom duom - odlino izgraen
automatizam doivljavanja svih vrsta novih utisaka. Zahvaljujui tom "blagoslovu"
vi, koji ste ve poodrasli, ne morate uopte da koristite bilo kakav misaoni napor.
Otvoreno reeno, glavni problem, koji ja smatram vanim, nije nedostatak
iskustva u potovanju knjievnih pravila i postupaka, ve moje nepoznavanje ve
pomenutog "prefinjenog knjievnog stila", koji je u nae vreme potreban ne samo
piscima ve, ak, i obinim smrtnicima. Nedostatak, pak, tehne knjievnog zanata
ne brine me posebno jer je on za savremi ivot prirodan.
Moram da kaem da je "blagoslov" koji sam ve definisao, nastao na Zemlji i
procvetao u raskonim bojama zbog neobine boljke koja poslednjih 20-30 g. mui
one predstavnike sva 3 pola koji spavaju poluotvorenih oiju i ija je koa plodno
tlo za svakojake bubuljice.
Ta udna bolest se manifestuje ovako: ako je bolesnik malko obrazovan i plaeno
mu je 3 meseca unapred, on, ona ili ono e svakako uzeti da pie nekakav "pouni
lanak", ako ne i itavu knjigu.
Znajui za tu novu ljudsku boljku, kao i to da ona ima kakter epidemije, s pravom
mogu da pretpostavim da ste, to bi rekli doktori, na nju stekli imunitet i da zato
neete previe negodovati zbog moje nekompetentnosti u tehnici knjevnog zanata.
Eto zato je teite mog upozorenja na reima koje govore o mom ignorisanju
"prefinjenog knjievnog stila."
U svoju odbranu, moda potcenjujui neodobravanje koje u vaoj probuenoj svesti
moe izazvati moje nepoznavanje tog stila, nezamenljivog za moderan ivot,
smatram neophodnim da kaem, mirna srca i obraza usplamtelih od stida, da sam,
naravno, u detinjstvu uio taj stil i da su me moji uitelji, pripremajui me za ivot
odrasle jedinke, koristei umerene doze zastraivanja, stalno primoravali da uim
napamet mnogo toga to upravo predstavlja to savremeno "uivanje". Na nesreu,
naravno vau, a ne moju, od svega onoga to sam nauio automatski, nije ostalo
nita i nita nije sauvano u mom sadanjem knjievnom radu.
Uzrok tog gubitka nije moja lenjost ili lenjost mojih potovanih i nepotovanih
uitelja. Taj ljudski trud je potonuo u pesak zbog nepredvidivog i potpuno
izuzetnog sticaja okolnosti koji se odigrao u momentu mog dolaska na Svet Boji,
to je posle "psihofizikoastrolokog" istraivanja protumaio jedan poznati
evropski okultista. Evo kako se to dogodilo: na glupi hromi jarac je razbio prozor i
kroz rupu su u vibracijama potekli zvuci muzike sa komijskog fonografa
(gramofona), u asu kada je babica, koja je poraala moju mamu, sisala tabletu s
kokainom.
Osim tog sluaja, retkog u svakodnevnom ivotu, moje sadanje stanje se takoe
bazira na kasnijim dogaajima mog zrelog ivota i detinjstva. Do tog zakljuka,
moram da priznam, dao sam posle dugih razmiljanja, zasnovanih na metodu
profesora her tumpfsinmauzena. Radi se o tome da sam uvek, i instinktivno i
mehaniki, a ponekad ak i svesno, tj. u naelu, izbegavao da taj "prefinjeni
knjievni stil" koristim za sporazumevanje.
Dakle, govorim o toj sitnici (a moda i nije sitnica), koja se zahvaljujui trima
razlozima formirala u mojoj svesti tokom prethodnih godina. Reio sam da o tome
ispriam u prvoj glavi svoga rada.
Ostaje, meutim, nepromenjena i bljetava, kao amerika reklama, jedna injenica
koju ne mogu promeniti nikakve sile, ak ni "poi-oi" "strunjaka za glupiranje", a
to je da ja, koga su u poslednje vreme mnogi smatrali samo dobrim nastavnikom
ritualnih plesova, sada postajem profesionalni pisac i da u, naravno, pisati mnogo,
iako, meutim, nemam automatski steene i automatski primenljive navike za tako
neto. Izneu sve to sam sroio jednostavnim, obinim, ivotnim jezikom bez
ikakvih knjievnih manipulacija ili gramatikih lukavstava.
Ali to jo nije sve! Nisam reio najvanije pitanje - na kojem u jeziku pisati.
Iako sam poeo da piem na ruskom, s tim jezikom, kako bi rekao Mula Nasradin,
najmudriji od mudrih, "nee daleko dogurati".
Ruski jezik je veoma dobar - nema spora. Ja ga ak i volim, ali... samo za prianje
viceva (kada se raspredaju razne prie), ili za razmatranje pitanja o neijem poreklu.
Ruski jezik podsea na engleski, koji je takoe veoma dobar, ali samo za diskusije
u puionicama, u kojima dentlmeni, poto se udobno smeste u fotelje i prekrste
nogu preko noge, razmatraju problem smrznutog australijskog mesa ili, moda,
"indijsko" pitanje.
Oba ova jezika podseaju na poznatu moskovsku orbu u koju moete da strpate
sve to god hoete, osim sebe i mene - sve to god poelite, ak i eherezadinu
feredu.
Moram da kaem da sam pod pritiskom sluajnih, i ne sasvim sluajnih okolnosti
bio prinuen da veoma ozbiljno i duboko, i silei sebe, nauim da govorim, piem i
itam na mnogim jezicima. Postigao sam u jezicima takvu brzinu i automatizam da
bih sada, kada me je sudbina naterala da se pozabavim knjievnim radom, mogao
da piem na bilo kojem od njih.
Ali, da bih razumno koristio taj automatizam, steen dom praksom, treba da piem
na ruskom ili na jermenskom, poto su se poslednjih 20 ili 30 godina moje ivotne
prilike odvijale tako da sam za sporazumevanje morao da koristim ta dva jezika i
mnogo sam ih praktikovao.
O, avole! ak se i u ovom sluaju manifestuje jedna od osobina moje svojevrsne
i za obinog oveka neobine due, a to je navika da muim sebe.
Ali muke koje oseam sada, kada sam ve zreo ovek, potiu od osobina koje su u
moju osobitu duu usaene u detinjstvu zajedno s velikom koliinom raznih
budalatina, nepotrebnih u savremenom ivotu, to me mehaniki primorava da
uvek i svuda postupam jedino u skladu s narodnom mudrou.
U sadanjim okolnostima, kao i uvek kada me obuzmu sumnje, one se nezvane
uvlae u moju glavu, koja nije bila sazdana da shvati sutinu prastare izreke
sauvane do naih dana: "Svaki tap ima dva kraja."
Kada pokua da shvati osnovnu misao i pravo znaenje skriveno u toj udnoj
formulaciji, svaki ovek, koji razmilja zdravorazumski, ubrzo moe doi do
zakljuka da su sve ideje, sadrane u tim reima, zasnovane na istini koju su ljudi
tokom dugih vekova spoznali, a prema kojoj svaki neobian fenomen u ivotu ima
dva, po svom karakteru suprotna uzroka, i da taj fenomen dalje izaziva takoe dva
suprotna rezultata koji, opet, postaju uzrok novog fenomena. Na primer, uzmimo da
neto to je posledica dva suprotna uzroka daje svetlost; zatim to neto, isto tako
neizbeno, moe biti poetak srodne pojave - tame; ili, ako neki faktor izaziva
impuls olednog zadovoljstva u organizmu ivog bia, on e isto tako neminovno
izazvati takoe oigledno nezadovoljstvo i tako dalje, uvek i u svemu.
Ako ovde upotrebim taj obrazac narodne mudrosti, stvarane tokom vekova i
izraene u sliku tapa koji zaista ima 2 kraja, od kojih jedan simbolizuje dobro, a
drugi - zlo, moe se rei da, ukoliko primenim pomenuti automatizam, stican
dogodinjom praksom, to e za mene lino biti dobro, ali e se za mog uitelja
pretvoriti u suprotnost; a ta je to to je suprotno dobru lako moe razumeti svaki
normalan ovek.
Ukratko, ukoliko ja iskoristim svoje prerogative i uhvim se za "dobar" kraj tapa,
"zli" kraj e se svakako sruiti na glave italaca.
To se zaista moe dogoditi zato to je na ruskom nemogue izraziti tananost
filozofskih problema koje nameravam da prilino temeljno objasnim u svom radu,
a, u isto vreme, iako je to na jermenskom mogue, na nesreu svih mojih
savremenika Jermena, on nije ba sasvim pogodan za izraavanje savremih
pojmova.
Da bih smanjio gorinu izazvanu tim unutranjim ranama, priznajem da sam u
dane svoje rane mladosti, kada su me interesovali problemi filologije, i kada sam
bio njima zaokupljen, jermenskom jeziku davao prednost nad svim ostalim jezicima
koje sam tada govorio, ukljuujui i moj maternji.
Jermenski jezik mi je tada bio najdrai uglavnom zato to je imao sopstveni
karakter i to nije imao nita zajedniko sa susednim jezicima, a sve njegove
"tonalnosti", kako bi rekli ueni filolozi, bile su svojstvene samo njemu i, kako sam
ve tada shvatio, u potpunosti su odgovarale karakteru toga naroda.
Ipak, tokom poslednjih 30 ili 40 g., bio sam svedok takvih promena u jermenskom
jeziku da on, iako jo nije sasvim izgubio originalnost i samostalnost, koje su mu
bile svojstvene jo od davnina, sada dobija osobinu "grube meavine jezika", ija
asonanca para ui svakom vie ili manje paljivom i osetljivom sluaocu kao prazan
splet turskih, persijskih, francuskih, kurdskih intonacija, pomeanih s drugim "teko
svarljivim" i "neartikulisanim" umovima.
Skoro isto se moe rei i za moj maternji jezik - grki, kojim sam govorio u
detinjstvu i iji ukus "automatske asocijativne energije" i dalje pamtim. Usuujem
se da kaem da bih na njemu mogao i sada da izrazim sve to poelim, ali to je
nemogue iz jednostavnog i delimino kominog razloga jer bi neko morao da sredi
i prevede moje radove na druge jezike. A ko e to da uradi?
Moglo bi se s punom sigurnou rei da ak i najbolji strunjak za novogrki
naprosto nita ne bi shvatio od onoga to napiem na jeziku koji sam usvojio u
svom detinjstvu, zato to su tokom poslednje 3-4 decenije moji dragi "sunarodnici",
zaneti eljom da po svaku cenu lie na predstavne savremene civilizacije, ak i u
svom govoru, s mojim materinim jezikom uinili isto ono to su Jermeni uinili sa
svojim, trudei se da postanu ruski intelektualci.
Grki jezik, iji sam duh i slovo nasledio, i jezik kojim govore savremeni Grci, po
reima Nasradina Hode, lie jedan na drugoga isto koliko svadbeni mar lii na
pogrebno crkveno pojanje.
I ta sada?
Ali ne brinite, uvaeni kupci moga umovanja! Za sada ima dovoljno francuske,
jermenske i hazarske basturme, i ja u nai reenje.
Ja posedujem iskustvo. Veoma esto u ivotu dospevao sam u teke situacije i
veoma esto iz njih nalazio izlaz, i to mi je skoro prelo u naviku.
A za sada u pisati delimino na ruskom, delimino - na jermenskom. Utoliko pre
to meu ljudima koji su stalno u mom okruenju nekolicina poznaje ta dva jezika i
ja se nadam da e oni moi sa njih da prevode prilino dobro.
U svakom sluaju, ponavljam, i to ponavljam tako da to dobro zapamtite - ne
onako kako ste navikli da "pamtite" druge stvari, ve onako kao to pamtite asnu
re datu samome sebi ili nekom drugom oveku: nezavisno od toga koji jezik
budem koristio uvek i u svemu u izbegavati "prefinjen knjievni stil".
Vredelo bi obratiti panju na jedan kuriozitet, dostojan vae panje i vie nego to
moete da pretpostavite, a to je da se poev od ranog detinjstva, od vremena kada
sam poeo da rasturam ptija gnezda i zadirkujem sestre svojih drugova, u mom,
kako su stari teozofi govorili, "planetarnom telu", i to - ne znam zato - u njegovoj
desnoj polovini - pojavio se nehotian instinktivan oseaj, koji se u vreme kada sam
ve postao "uitelj plesa", formirao u sasvim odreeno ulo. Kasnije, kad sam
zahvaljujui toj profesiji poeo da komuniciram sa najrazliitijim ljudima, taj oseaj
je poeo da raste u onome to se naziva duom. On se sastojao u tome da su jezike,
a jo pre njihovu gramatiku, stvorili ljudi koji po svojim lingvistikim znanjima
apsolutno lie na dvonoge ivotinje, koje je mudri Nasradin Hoda opisao ovako:
"Oni se u to razumeju kao magarac u kantar".
Takvi ljudi, koji se zbog rave naslednosti i odvratnog vaspitanja vremenom
pretvaraju u "prodrljive moljce" i unitavaju sve ono dobro to su nam ostavili
preci, a pri tome povremeno nemaju ni najmanju predstavu o oiglednoj istini,
utisnutoj u najranijem detinjstvu u mozak koji funkcionie kod svakog stvorenja, i
kod oveka takoe - istini o odreenom svojstvu to se manifestuje u skladu sa
zakonom koji su drevni mudraci nazivali "zakonom asocijacije", kao i o tome da
proces miljenja svakog bia, a posebno ljudskog miljenja, protie iskljuivo u
skladu s tim zakonom.
Poto sam ve dotakao pitanje koje je za mene postalo skoro fiks-ideja, a koje se
odnosi na proces ljudskog miljenja, smatram da mogu da, i pre nego to u svom
pisanju doem do mesta gde nameravam da ovaj problem razmotrim detaljno, ve u
prvoj glavi ispriam makar neto o onome to sam sluajno saznao. Tokom vie
vekova koji su protekli na Zemlji, to je postalo normalno za svakoga ko se drznuo i
poeleo da se u sopstvenim i tuim oima pokae kao "svesni mislilac". Jo u
mladosti se formiraju dve vrste miljenja. Prva - miljenje u kome se misli
izraavaju reima i uvek imaju relativno znenje, i druga vrsta, svojstvena kako
ivotinjama, tako i oveku, koju bih ja nazvao "formalnim miljenjem".
Drugu vrstu miljenja, tj. "formalno miljenje", prema kom se, uzgred, tano
miljenje o svemu napisanom doivljava i usvaja posle svesnog uporeivanja sa
prethodno dobijenom informacijom - uslovljavaju kod oveka geografski i
klimatski uslovi, vreme i uopte itavo okruenje u kome ovek raste i dostie
zrelost.
Dakle, u svesti ljudi koji pripadaju razliitim narodima i ive u razliitim predelima
i u razliitim uslovima, doivljaj jedne te iste stvari i ideje dobija razliite,
nezavisne forme koje za vreme asocijativnog kretanja misli izazivaju odreene
oseaje i odreene likove koji se izraavaju ovim ili onim reima, to slui jedino
za povrno objektivno izraavanje tih ideja.
Eto zato re, data nekoj stvari ili ideji, dobija kod razliitih naroda, koji ive na
razliitim mestima, potpuno specifinu i razliitu "unutranju" sutinu.
Drugim reima, u "biu" oveka koji se rodio i odrastao u nekom kraju, odreena
"forma" se fiksira kao rezultat specinih lokalnih uticaja i utisaka i ta "forma"
pomou asijacija izaziva u njemu oseaj odreene unutranje sutine, a kasnije
dovodi do formiranja lika ili koncepcije za ije izraavanje on koristi rei koje su,
kao to sam ve rekao, za njega uobiajene i koje on doivljava kvalitativno;
meutim, slualac u ijoj svesti ta re asocira sa drugom unutranjom sutinom,
usled individualnih uslova u kojima se on razvijao i rastao, uvek tu re doivljava i
razume u sasvim drugaijem smislu.
i nenametljivo izaziva uzbudljive likove i utene snove, ako bude hteo, moe, bez
suvinog natezanja sa knjigom, da vrati knjigu i dobije svoj novac natrag.
Tako u postupiti zato to sam se setio prie o jednom Kurdu iz Zakavkazja. uo
sam je u ranoj mladosti, a kasnije, uvek kada sam je evocirao u seanju, ona je u
meni izazivala stalni i neugasivi impuls nenosti. Mislim da e i vama i meni biti
korisno da se paljivije zadrimo na toj prii.
Bie korisno ako vam je ispriam uglavnom zato da bi so te prie ula u osnovu
novog knjievnog stila uz iju pomo, sad, kada pristupam za mene novom
zanimanju pisca, nameravam da postignem eljeni cilj.
Dakle, jednom je taj Kurd doao u grad nekim poslom i video na pijaci ator sa
mnogo raznovrsnog voa. Meu ostalim vokama primetio je jedan naroit plod,
veoma lep i po boji, i po obliku. On je tako delovao na njegovu matu da je, bez
obzira na to to nije imao dovoljno para, reio da uini sve kako bi kupio makar
jedan od tih darova prirode i okusio ga.
I tada je, sa njemu nesvojstvenim arom i smelou uao u ator i pokazujui
svojim vornovatim prstom prelepi plod zatraio od prodavca da mu kae cenu.
Prodavac mu je odgovorio da funta tih plodova kota 6 bakarnih novia.
Smatrajui da cena za tako lepu voku nije previsoka, na Kurd odlui da kupi
itavu funtu. Zavrivi sve svoje poslove u gradu, on istoga dana poe kui. Idui u
suton brdima i dolima, i nehotice svestan spoljnih efekata arobnih predela majke
prirode, nae zajednike roditeljke, na Kurd je, naravno, iznenada poeleo da sebe
obraduje nekom jednostavnom hranom. Seo je kraj puta, izvadio iz torbe hleb i
povre koje mu je izgledalo tako lepo, i lagano poeo da jede.
Ali... o, uasa! Uskoro je osetio kako ga iznutra uasno pee. Bez obzira na to,
nastavio je da jede. Nesreni dvonogi stanovnik nae planete i dalje je jeo
zahvaljujui onoj poseoj ljudskoj osobini, koju sam ve pomenuo i koju elim da
uteljim kao novu, sopstvenu knjievnu formu, te e taj princip kao svetionik
obasjavati moj put ka cilju. Ako odluite da i dalje itate moja pisanja, onda ete
vremenom, u zavisnosti od vae sposobnosti da poimate, uloviti njihov smisao i
znanje; moda ete neto osetiti ve na kraju ove glave.
Dakle, dok je na Kurd sedeo iznenaen neobinim oseajima, izazvanim u
njegovom telu tom udnom trpezom u krilu prirode, putem je dolazio njegov
prijatelj, koji je vaio za potenog i iskusnog oveka. Videvi da lice naeg Kurda
gori i da su mu oi pune suza, ali da, bez obzira na to, on izgleda kao neko ko je
odluio da ispuni svoj najvaniji dug i nastavlja da jede cele celcate paprike,
zemljak mu ree: "ta to radi, magare! iv e izgoreti! Odmah prestani da jede
to varvarsko povre koje je tako strano tvojoj prirodi!" Ali na junak odgovori: "Ne,
ni za ta na svetu neu prestati, nisam dabe za njega dao poslednjih 6 novia. ak
i ako moja dua napusti telo, nastaviu da jedem."
Kada je baba umirala, a moda se tada ve i dokopala carstva nebeskog, moja mati
me je, kao to je tada bilo uobiajeno, privela njenom smrtnom odru i dok sam ja
ljubio desnu ruku umirue, ona je stavila svoju oslabelu levu ruku na moju glavu i
razgovetno proaputala: "Najstariji moj unue! Sluaj i zapamti moj strogi savet:
Nikada u ivotu nemoj postupati kao svi." Posle toga je uperila svoj pogled u koren
moga nosa i oigledno primetivi da sam zabezeknut i da skoro nita nam shvatio,
dodala je ljutito i ne doputajui nikakav prigor: "Ili nita nemoj raditi - naprosto idi
u kolu - ili radi ono to niko ne radi." Odmah posle toga ona je bez dvoumljenja i
oigledno prezirui okolinu, s pohvalnom samokorolom predala svoju duu pravo u
ruke Njegove Vernosti Aanela Gavrila. Mislim da e vam biti zanimljivo i ak
pouno da znate da je sve to ostavilo na mene veoma snaan utisak i ja sam
iznenada osetio jako neprijateljstvo svoje okolice; kada smo napustili sobu u kojoj
je ostalo da lei mrtvo "planetarno telo" one koja je bila uzrok uzroka mog dolaska
na svet, ja sam veoma tiho, trudei se da ne privlaim panju, neprimetno mugnuo
u rupu, u kojoj su za vreme Velikog posta uvane mekinje i ljuske od krompira
predviene za svinje, nae "sanitarce".
Leao sam tamo gladan i bez vode, obuzet panikom i zbrkih misli, kojih sreom i
nije bilo tako mnogo u mojoj dejoj glavici, sve dok se moja majka nije vratila s
groblja i uzrujana zbog mog odsustva poela uzaludno da me trai. Tada sam se
iskobeljao iz rupe i postajavi trenutak na ivici, rairenih ruku potrao mami,
epao njenu suknju i poeo da udaram nogama o zemlju, a onda, ko zna zato,
zaurlao kao magarac.
Zato je sve to tako delovalo na mene i zato sam se mehaniki ponaao tako
neobino, ni sada mi nije jasno, iako sam poslednjih godina, naroito u vreme
poklada, mnogo o tome razmiljao pokuavajui da dokuim uzrok.
Razmiljajui logiki, doao sam do zakljuka da je uzrok dogaaja koji je tako
snano uticao na sav moj budui ivot, bio taj to je vazduh u sobi, u kojoj se
odigrala ve opisana scena, bio natopljen mirisom tamjana, donetog iz Atonskog
mastira, veoma popularnog meu privrenicima pravoslavne vere. Da li je moja
pretpostavka ispravna, ne znam, ali to su injenice.
Narednih dana se nita naroito nije dogaalo, osim to sam ja ee nego obino
iao na rukama. Moj prvi neobian postupak (iako ni svest ni podsvest nemaju s tim
nikakve veze), desio se etrdesetog dana od babine smrti, kada su se naa porodica,
roaci i svi koji su je potovali (a nju su svi voleli), okupili na groblju kako bi nad
njenim ostacima, koji su leali u grobu, bila oitana molitva za pokoj njene due.
Odjednom, iz ista mira, umesto da sledim moralne norme, zajednike svim
narodima, to jest, umesto da stojim mirno sa odgarajuim izrazom tuge na licu i ak
sa suzama u oima, ja sam poeo da skaem oko groba i da pevam:
Pustite je da poiva u miru.
Ona je bila suta dobrota itd., i sl. Od toga momenta, dok sam se kreveljio, to jest
imitirao mehanizovane, nauene radnje, rodilo se u meni ono to to sam kasnije
nazvao "neodoljivim nagonom" da nikada ne budem kao svi.
Na primer, u tom uzrastu ja sam postupao ovako: dok su moj brat, sestra i
komijska deca za vreme igre hvatali loptu sa desnom rukom, a zatim je bacali u
vazduh, ja sam ekao da lopta udari o zemlju i, kada bi odskoila, hvatao sam je, i
to palcem i srednjim prstom ruke; ili, dok su se deca sputala niz brdo okrenuta
licem napred, ja sam to radio, uzgred, svaki put sve uspenije - zadnjicom napred.
Ponekad, kada bismo se sladili raznim istonjakim poslasticama, dok bi drugi, pre
nego to e slatki gurnuti u usta, poeli da ga liu kako bi osetili njegov ukus i
produili zadovoljstvo, ja sam ga najpre njuio, ponekad bih ga prislonio na uvo i
paljivo oslukao, a zatim skoro nesvesno, iako veoma ozbiljno, aputao some sebi:
dosta, ne treba vie da njui, i, pevuei nekav motivi, najzad gutao slatki bez
ikakvog uivanja.
Prvi u nizu dogaaja koji su postali "ivotvorni izvori" i koji su napajali i
usavravali savet moje pokojne babe, dogodio mi se u uzrastu kada sam iz
bucmastog klinca izrastao u "mladog mangupa", obeavajui da e od mene postati,
to bi se reklo, mlad ovek prijatne spoljanjosti i sumnjivog unutranjeg sadraja.
Taj dogaaj je bio izazvan okolnostima koje mi je Sudbina, moe biti, specijalno
priredila.
Jednom, kada sam sa grupom mangupa, kakav sam bio i sam, postavljao zamke za
golubove na krovu komijske kue, jedan od deaka koji je stajao pored mene i
gledao me, ree: "Mislim da se tom omom od konjske dlake golub ne moe
uhvatiti za kandu zato to je, kako nam je objasnio uitelj zoologije, upravo u
noktu (prstu) te kande koncentrisana sva golubova snaga i gub e je svakako, ak i
ako najvei prst potrefi u zamku, lako pokidati."
Drugi deak, koji je stajao nagnut iza mojih lea (uzgred, za vreme razgovora on je
neprekidno trcao pljuvaku koja je prskala na sve strane), prekide mog suseda i,
dok mu je pljuvaka izletala kao iz fontane, bubnu sledeu sentencu:
"Umukni, nesreni i nakazni ispljuvku Hotentota! Nedotupav si isto kao i tvoj
uitelj. Ako je zaista najvea snaga jednog goluba koncentrisana u velikom prstu
njegove kande, utoliko vie ima razloga da se vidi kako e taj prst dospeti u moju
zamku. To moe biti vano za nae ciljeve, tj. za lov tih nesrenih golubova. Jer, tu
se moe pokazati ona osobenost, koja je u odreenom stepenu svojstvena svima
koji poseduju meh klizave pihtije - mozak. Sutina tog faktora sastoji se u tome da,
kada zbog najrazliitijih uticaja, ija je sila ispoljavanja neznatna, doe do onoga
to se naziva promenom svesti, pri tome neizbeno deluje pravilo prema kome
blago koenje moe pojaati druge manifestacije ivotne aktivnosti, uspostavljajui
teite itavog organizma u kome to klizavo neto (mozak) igra veoma malu ulogu,
Posle tog dogaaja, ija je rtva bio moj nesreni zub mudrosti, moja svest je
poela da sa svakim adekvatnim dogaajem upija najdublju sutinu zaveta moje
pokojne babe (neka joj dua poiva u miru), a zbog toga to tada nisam otiao
kvalifikanom dentisti koji bi mi zaleio ranicu na mestu izbijenog zuba, (jer smo,
kao to je poznato, iveli daleko od centara civilizacije), iz te rane je poelo
neprekidno "neto" da curi. Poznati meteorolog, s kojim sam postao blizak prijatelj
i viao se s njim u nonom kafeu na Monmartru, objasnio mi je sasvim nedavno da
sam zbog toga poeo da pokazujem interesovanje i elju da objasnim uzroke svake
sumnjive realne injene, a ta osobina, steena linim trudom, postepeno i mehaniki
pretvorila me je u iskusnog istraivaa retkih "sumnjih" pojava i, kao to esto biva,
odredila moju dalju sudbinu.
I kada sam, vuen neumoljivim fatumom vremena koje nam je podario
Gospod, izrastao u mladog oveka, ta nova osobina pretvorila se u veno plamteu
vatru svesti.
Drugi ivotvorni izvor koji sam pomenuo i koji je izazvao potpuno sjedinjavanje
amaneta moje pokojne babe sa drugim faktorima koji su formirali moju linost, bio
je zbir utisaka koje sam dobio na Zemlji, usled kojih je nastao princip koji e, kao
to je za vreme demonstracije "strogo poverljivih" spiritistikih seansi potvrdio
mister Alan Kordent, posti jedan od osnovnih ivotnih principa za sva bia nastanja
na svim drugim planetama nae Vasione.
Taj univerzalni princip bia formulie se ovako: "Ako si neto poeo - dovri (ako
bani, bani do kraja, ukljuui i potanske trokove)."
Poto je taj novi univerzalni princip nastao na vaoj planeti, na kojoj ste proveli
prilino vremena etajui meu cveem i igrajui fokstrot, smatram da nema
potrebe da od vas krijem ono to znam, nadajui se da u vam pomoi da se snae u
nekim detaljima onoga to je navedeni princip stvorio.
Ubrzo poto je moja linost stekla osobine o kojima sam ve govorio, ukljuujui
upravo i udnu elju da se dokopam stvarnih uzroka takozvanih realnih injenica, ja
sam prvi put krenuo u srce Rusije - Moskvu, gde sam se, ne nalazei mogunost
zadovoljavanja svojih duevnih stremljenja, pozabavio izuavanjem ruskih legendi i
mitova. Jednom, ne znam da li sluajno ili usled niza zakonitosti, nabasao sam na
sledeu priu:
Jednom je neki ruski trgovac krenuo poslom iz svog provincijskog
gradia u drugu rusku prestonicu Moskvu, a njegov sin ljubimac, koji je najvie
liio na majku, zamolio je oca da mu odande donese neku knjigu.
Kada je budui nehotini autor univerzalnog principa stigao do Moskve, reio je da
se zajedno s prijateljem povede za lokalnim obiajima i da se namrtvo napije od
prave ruske votke.
I, kada su ova dva predstavnika velikog savremenog plemena dvonoaca popila ve
prilino "ruskog blagoslova", upustie se u razmiljanja o onome to se naziva
zajedniko. Prvi - zavet moje babe, koja je bez i najmanje moje elje postala pasivni
izvor mog dolaska na svet, drugi - zub koji su mi izbili mangupi zbog neijeg
"trcanja pljuvake", i trei - verbalna formulacija ivotnog principa koji je izrekao
meni potpuno nepoznat ovek - ruski trgovac.
to se tie upoznavanja s tim "univerzalnim ivotnim principom", ponaao sam se
drugaije od ostalih dvonogih stvorenja koja su se rodila i odrasla na naoj planeti:
as sam postupao sasvim automatski, ponekad ak i nesvesno, a as sam, opet, inio
to svesno, tavie, sa instinktom oseanja samozadovoljstva zbog asno ispunjenog
duga pred Velikom Prirom. Treba naglasiti da, iako sam pre tog dogaaja postupao
drugaije od ostalih, to jedva da je privlailo panju okoline, ali od vremena kada
sam prihvatio sutinu ivotnog principa, sve se promenilo. S jedne strane, sve
manifestacije moje linosti, izazvane ciljnom aktivnou ili naprosto eljom da
"ubijem vreme", izazivale su ivahnost i doprinosile formiranju zrnca sumnje u
organe opaanja svih meni bliskih ljudi koji su posredno ili neposredno obraali
panju na moje ponaanje, a s druge strane, poeo sam da u svemu i do kraja sledim
amanet moje pokojne babe, to mi je kasnije prelo u naviku, i uvek, kada poinjem
neto novo, izgovaram naglas ili u sebi: "Ako neto pone, budi u tome
dosledan." (Ako bani - bani, ukljuujui potanske trokove.")
Sada, na primer, kada sam pod uticajem udnih i sluajnih uzroka nezavisnih od
mene postao pisac, ja moram da sledim isti onaj princip, koji se u meni ukorenjivao
postepeno zahvujui neobinom sticaju okolnosti, koje je stvorio sam ivot, i koji je
prodro u svaki atom moga bia.
Postaviu taj psihoorganski princip u osnovu prakse i neu slediti, u dubokoj
davnini stvorenu naviku svih pisaca da za teme svojih dela biraju one dogaaje koji
su se mogli dogoditi ili se sada dogaaju na Zemlji, nego u umesto toga priati o
dogaajima kosmikih razmera.
Prema tome, "Ili kuj, il' ne mri gaa", to jest, "Ako si poeo da bani,
onda teraj sve do poslednje pare".
Svaki pisac moe da pie u zemaljskim planetarnim razmerama, ali ja nisam svaki
pisac. Mogu li ja da se ograniim na ovu "nitavnu Zemlju", jadnu, naravno, u
objektivnom smlu?
Ne, ja tako ne mogu. Ja ne mogu da za svoja dela uzimam iste teme kao i drugi
pisci, makar zbog toga to se odjednom moe ispostaviti da su nai nauni
spiritualisti u pravu i da moja baba moe sve da sazna, a zamislite samo ta sve
moe da joj se desi, mojoj dragoj babi! Ma, ona bi se u grobu prevrnula i to ne
jednom, ve, koliko je ja znam mnogo puta i pretvorila bi se "irski vetrokaz".
Molim te, itaoe, da ne brine. Naravno da u i ja pisati o Zemlji, ali iz
objektivne pozicije, tj. da je ona tek mala planeta i da sve to se na njoj dogaa
odgovara njenom mestu u realnosti, pa, prema tome, i njenom mestu u Vasioni, to
ete uz moju pomo shvatiti.
I, razume se, junak mojih dela ne moe liiti na likove koje opisuju i veliaju pisci
svih moguih rangova i svih epa, na sve one Tomove, anove ili Petre, koji se
raaju iz nesporazuma i sazrevajui gube sve osobine svojstvene Bojim
stvorenjima, tj. ljudima. Oni do poslednjeg daha kultiviu u sebi samo "ari" kao to
su "pohota", "sladunjavost", "zaljubivost", "zloba", "kukaviluk", "zavist" i druge
mane nedostojne oveka.
Reio sam da u svoja dela uvedem takve junake da svi u njima, hteli ne hteli, vide
iva, prava bia, da osete njihovu realnost, da vide da je svaki lik "neko", a ne
"niko".
Tokom poslednje dve nedelje, dok sam leao u krevetu i fiziki patio, malo
sam skicirao plan svojih buduih dela, smiljajui formu i redosled svakog opisa, i
reio sam da za glavnog junaka prvog toma svojih dela uzmem - ta mislite koga velikog Belzebuba, lino i personalno. Doneo sam takvu odluku bez obzira na to to
takav izbor od samog poetka moe izazvati kod itaoca odreene asocijacije. Te
asocijacije mu u njemu izazvati sve vrste automatskih unutranjih impulsa iji se
uzrok krije u informacijama koje su u ljudskim umova formirane usled utvrenih
abnormalnih uslova njihove (spoljne) egzistencije i, uglavnom, usled u njima
kristalizovog znamenitog "religioznog morala", ukorenjenog u njihovom ivotu.
Sve e to neizbeno izazvati neprijateljstvo prema meni lino.
Ali znate ta, itaoe? Ako ipak budete rizikovali i, bez obzira na sva moja
upozorenja, nastavili da se upoznajete s mojim delima, nastojei da ih neposredno
unesete u duu i shvatite sutinu problema koje elim da objasnim, onda u vam
(nadam se da e naa uzajamna iskrenost i poverenje dati dobre rezultate) ispriati
kakve su me asocijacije, nastale i ojaale u mojoj svesti, podstakle da za glavnog
junaka svoje pripovesti odaberem takvu linost, kakva je gospodin Belzebub, koji
se ukazao pred vaim misaonim pogledom. Postupam tako potpuno nesebino.
Moje lukavstvo se sastoji jedino u tome to e mi on, ako mu poklonim
panju, neizostavno (a nemam razloga da u to sumnjam), iz zahvalnosti pomoi u
mom buduem radu svim silama koje bude imao na raspolaganju.
Iako je gospodin Belzebub, kako kae izreka, "drugaije ploti", ipak je, kako sam
saznao iz traktata poznatog katolikog monaha brata Fumona, njegov rep sav u
kovrdama. A poto ja iz iskustva pouzdano znam da kovrdava kosa nikada nije
prodna i rezultat je primene razliitih lukavstava, doao sam do zakljuka,
zasnovanog na zdravom razumu steenom itanjem knjiga o hiromantiji, da
gospodin Belzebub nije lien sujete i da e zato smatrati neumesnim da odbije
pomo nekome ko namerava da reklamira njegovo ime.
Nije uzalud na nenadmani uitelj Nasradin Hoda esto govorio: "Podmai, pa se
vozi."
Drugi zemaljski mudrac Til Ojlenpigel, koji je takoe svoju mudrost
crpeo iz ljudske zaostalosti i neznanja, izrazio je tu ideju drugim reima:
itavim svojim biem osetih da moje uee u drutvom ivotu nije moglo izazvati
nita drugo, do to oseanje koje me je pratilo u poslednje vreme.
I zaista, svi kojima je slatki jutarnji san bio prekidan zvukom moje pitaljke, bez
sumnje su kleli na sve mogue naine, i to upravo mene, koji sam bio uzrok te
paklene buke usled koje su se na mene sa svih strana slivali talasi besa.
Tog znamenitog jutra, poto sam izvrio svoje obaveze, seo sam u krmi u svom
uobiajenom mranom raspoloenju i dorukovao; razmiljajui dalje, reih da i
sam treba blagremeno da ponem da proklinjem sve one koji negoduju zbog
rezultata moga truda, kao to je upravo i savetovala knjiga koju sam te noi itao. I
dok me svi oni koji se jo nalaze u krevstvu snova, tj. izmeu sna i jave, budu
proklinjali, te kletve vie nee imati nikakvog efekta.
I zaista, od vremena kada sam poeo tako da postupam, nam vie oseao
nikakav bezrazloni nemir.
Sada, strpljivi moj itaoe, prva glava se zaista zavrava. Treba samo da se potpie.
Onaj, koga su...
Stop! Netana formulacija! Nema ale s potpisima! Inae e mi se dogoditi isto ono
to mi se dogodilo u jednoj srednjoevropskoj zemlji kada sam morao da dam svoju
desetoginju platu za kuu u kojoj sam stanovao samo 3 meseca, zato to sam stavio
potpis po kome sam se obavezao da ugovor o najmu svake godine obnavljam.
Posle ovoga, kao i posle mnogih slinih ivotnih iskrenja moram da budem
veoma, veoma oprezan prema svemu to ima veze s potpisivanjem.
Ali, dobro.
Onaj koga su u detinjstvu zvali Tati, u ranoj mladosti, "crnpurasti", jo kasnije
"Crni Grk", u zrelim godinama "Tar Turkestana", neak kneza Muhranskog, a sada
mesje ili mister Gurdijev ili, najzad, naprosto "uitelj plesa".
U vreme kada se dogaa naa pria, itav prostor kozmikog broda "Karnak"
ispunili su kako oni koji su na njemu slili, tako i oni koji su sebe nazivali "onima
koji aktivno misle".
Meu putnicima se nalazio i veoma lep deak koji se uvek nalazio u
Belzebubovoj blizini. To je bio Hasejn, sin Tulufa, Belzebubovog sina ljubimca.
Belzebub je svog unuka prvi put video posle svog povratka iz progonstva i,
ocenivi da ovaj ima dobro srca, kao i zahvujui onome to se naziva "zovom krvi",
odmah se za njega vezao.
Poto se to dogodilo upravo onda kada je umu mladog Hasejna bio potreban
razvoj, a Belzebub je sada imao mnogo slobodnog vremena, on je na sebe preuzeo
odgovornost za obrazovanje svog unuka i zato je, ma gde se nalazio, unuk uvek bio
pored njega.
Hasejn je, opet, tako zavoleo svoga dedu, da se ni na korak nije odmicao od
njega i udno je upijao sve emu ga je Belzebub uio.
Za prvu besedu, Belzebub, Hasejn i odani stari sluga Ahun okupili su se
na najviem nivou broda, to jest na gornjoj palubi, pod "kalpokrakonisom", jednom
vrstom kupole, razgarajui i posmatrajui beskrajno prostranstvo.
Belzebub je priao o Sunevom sistemu u kome je proveo mnoge godine. On je
upravo opisivao osobine planete pod nazivom "Venera", kada mu je javljeno da
kapetan eli da razgova s njim, to je Belzebub prihvatio.
A ti odlino zna da besede moga dede uvek vode u prie o mestima gde je on
boravio, i ti zna kako on divno pria i koliko se mnogo novog i zanimljivog
kristalizuje u naoj svesti zahvaljujui tim besedama.
Gde je tu egoizam? Zar nije dedica sopstvenom slobodnom voljom, razmislivi o
svim nepredvienim okolnostima, mudro reio da brodu treba dati pauzu koja
oigledno nee mnogo poremetiti njegove planove?
Meni se ini da mili dedica ne treba da uri. Sve to mu je potrebno za odmor i
udobnost na "Karnaku" postoji; ovde toe ima mnogo onih koji ga vole i koje on
voli.
Nije li on rekao da ne treba da se suprotstavljamo silama koje premauju nae
sopstvene snage, dodavi da mi ne samo da im se neemo suprotstavljati, nego
emo ih prihvatiti s potovanjem, neprekidno hvalei i blagosiljajui mudra i
udesna dela naeg Stvoritelja?
Ne radujem se ja neuspehu, ve tome to e nam nepredvieno iskuenje, poslato
odozgo, pruiti mogunost da provedemo vie vremena u besedama s mojim
dragim dedicom. Zar sam ja kriv to se pokazalo da su po mene te okolnosti tako
eljne i povoljne? Ne, dragi Ahune, ne treba da me kori, ve da mi se prikljui u
izraavanju zahvalnosti Izvoru svega postojeeg milou Bojom.
Za sve to vreme Belzebub je s osmehom paljivo sluao svoga ljubimca
i, kada je Hasejn zautao, on ree:
- U pravu si, dragi moj Hasejne, i da bih to potvrdio, jo pre nego to se kapetan
vrati, ispriau ti neto to e ti se dopasti..
uvi to, deak pritra Belzebubu, sede mu u krilo i malo razmislivi ree: - Dragi
dedice, ve si mi toliko toga ispriao o Sunevom sistemu u kome si proveo tolike
godine, da ja ve sada mogu prema sopstvenom shvatanju da nastavim opisivanje
prirode tog dalekog dela Vasione.
Ali mene zanima da saznam postoje li u tom zvezdanom sistemu bia sa tri centra
miljenja i poseduju li ona nadtelesne sutine ili via tela skrivena u sebi? Eto ta
bih eo da ujem od tebe - rekao je Hasejn, gledajui ushieno u dedu
- Da - odgovori Belzebub - stvorenja sa tri centra miljenja nastanjuju skoro sve
planete tog zvezdanog sistema i nadtelesne sutine postoje u skoro svakome od
njih.
Nadtelesne sutine, ili, kako se one zovu na nekim planama tog zvezdanog
sistema, due, imaju tricentrina bia nastanjena na svim planetama, osim bia koja
su, pre nego to su ih dotakle emanacije Najsvetijeg Sunanog Apsoluta, iz raznih
razloga izgubila energiju i ne sadre ivotnu silu potrebnu za formiranje nadtelesnih
sutina. Naravno, moj dee, na svakoj planeti zvezdanog sistema tela bia sa tri
centra miljenja dobijala su spoljnu formu u skladu sa prirodom te planete,
prilagoenu svim njenim osobenostima.
sunca u svoj njegovoj velelepnosti, mora da prodre u svoju podsvest, u sve njene
oblike, i da neprestano ponavlja sebi da ukoliko ona bude smetnja u tvom ivotu, u
budunosti ne samo da nee moi da izvue iz nje neku korist, ve nee moi ni
dobro da slui Venom Tvorcu.
Ponavljam jo jednom, dragi moj deae, ne misli na te probleme. Jo si
suvie mlad za takve misli.
Sve u svoje vreme.
Pitaj me to god poeli i ja u ti odgovarati do kapetovog povratka. Po svoj prilici,
neodlone obaveze ga spreaju da doe ovamo.
Ali, paljiv posmatra je mogao da uoi kako broj tricerinih stvorenja stalno
raste. tavie, ponekad su se mogle zapaziti neobine manifestacije njihove
aktivnosti; oni su ponekad inili ono to nikada nisu inili stanovnici drugih
svetova. Odjednom bi, iz ista mira poeli da ubijaju jedni druge.
Ponekad se to meusobno istrebljivanje nije ograniavalo na jedan region, ve
se dogaalo na vie mesta istovremeno, i trajalo je ne samo danju, ve i nou.
Primeeno je da se za vreme tog procesa njihov broj naglo smanjivao, ali je u
periodima zatija ponovo naglo rastao.
Vremenom smo se navikli na tu njihovu osobenost, govorei sebi da je
Visoka Komisija oigledno iz nekakvih vanih razloga organu kundabufera
namerno dala takvu karakteristu. Zbog plodnosti tih bia, govorili smo sebi, njihov
broj se mora regulisati radi odravanja kozmike ravnotee u harmoniji.
Ali nikome nije moglo pasti na pamet da se neto ravo deava itavoj
planeti. U to doba, kao to sam ve rekao, ja sam posetio veinu planeta tog
sunevog sistema, i poznatih, i jo neprouenih.
Posebno su mi se dopali tricentrini stanovnici Saturna. Oni su se spolja
razlikovali od nas, jer su podseali na ptice, vrane.
Zanimljivo je naglasiti da vrane nisu ivele samo tamo, ve skoro na svim
nastanjenim svetovima nae Vasione, gde se razvijaju i uzimaju planetarnu plot
bia sa razliitim sistemima miljenja.
Princip usmenog komuniciranja vranolikih razumnih bia donekle podsea na
na, ali zvuci njihovog govora lepi su od svega to sam ikada mogao da ujem.
On vas primorava da se setite umetnosti najveih pevaa koji itavu svoju duu
unose u melodino, arobno pevanje.
Kada se setim kako se ta krilata stvorenja odnose jedna prema drugima,
nemam rei kojima bih to opisao. To se moe shvatiti tek poto se malo proivi s
njima i stekne lino iskustvo. Moe se rei samo jedno - njihova srca su poput srca
anela koji se nalaze uz Nebeski Presto.
Oni u svom ivotu strogo potuju devetu zapovest Naeg Tvorca: "Odnosi se
prema onome to pripada drugome kao prema svome, i isto tako ga uvaj."
Kasnije u ti svakako ispriati podrobnije o tricentrinim stvorenjima koja su
nastala i ive na Saturnu, zato to je jedan od mojih istinskih prijatelja tokom
godina izgnanstva bio stanovnik te planete; on je imao oblije vrane i zvao se
Karkar.
To je lako rei, ali nije lako uraditi. Poev od toga dana, on se prihvatio svog
novog Jevanelja, usavravajui se u mudrovanju. Ali, poto je zavrio svoj rad i
predao ga u tampu, poeo je itav niz neoekivanih dogaaja.
U nekim drugim okolnostima moda se nita ne bi ni desilo i novo Jevanelje
bi zauzelo svoje mesto u bibliotekama ljubitelja knjiga meu mnogim drugim
izdanjima u kojima su izloene sline misli.
Ali, na sreu, ili na nesreu naeg pisca, dogodilo se da neke vlastodrce, u
drutvu kome je on pripadao, nikako nije htela kocka dok su igrali "rulet" i
"bakaru" za vreme svog boravka u stranim odmaralitima. Oni poee da trae
takozvane "pare" od obinih lanova drutva, a zbog tih zahteva "narod" se
probudio iz svog "najdubljeg sna" i digao se na noge.
Videi to, oni vlastodrci koji su ostali kod kue, uznemirie se i preduzee
odgovarajue mere.
Jedna od tih mera bilo je i opte i neodlono unitavanje svega novog to bi se
u njihovoj rodnoj zemlji pojavilo i to bi obine ljude moglo da sprei da ponovo
zapadnu u apatiju.
Ba nekako u to vreme ugledalo je svetlost dana novo Janelje naeg pisca.
Vlastodrci u sadraju novog Jevanelja videe neto to je po njihovom shvatanju
moglo da ometa prosta bia da ponovo padnu u dubok san; i oni odluie da se ree
i te knjige i njenog autora, jer oni su dobro znali kako da se oslobode domaih
trebera, koji bi im se ispreili na putu.
Ipak, iz nekih razloga, nisu mogli s njim da postupe na uobiajeni nain. To je
izazvalo tekoe i oni se okupie da razmotre problem. Jedni su predlagali da ga
naprosto strpaju u zatvor pun pacova, drugi su hteli da ga poalju tamo "gde je i
Bog rekao laku no", i tako dalje i tome slino, ali na kraju krajeva reie da javno
anatemiu njega i njegovo Jevanelje, drei se svih ceremonija i pravila i,
nesumnjivo, sluei se istim izrazima kojima bi se sluili i onda kada bi tebe kleli,
ukoliko bi saznali kako si ih uvredio.
I tu se, moj deae, u potpunosti ispoljila sva neobinost psihe savremenih
tricentrinih stanovnika ove osobene plete; u sluaju s naim piscem, kada su on i
njegovo Jevanelje anatemisani, rezultat svega toga bio je, kako bi rekao asni
Nasradin Hoda, "potpuno suprotan".
Evo ta se dogodilo.
Kada su obini pripadnici tog drutva videli kakvu je galamu digla vlast u
vezi s tim piscem, veoma su se zaintesovali za njega i poeli da kupuju i halapljivo
itaju ne samo novo Jevanelje, ve i sve druge knjige koje je on ranije napisao.
Zatim su, to je svojstveno tricentrinim stanovnicima Zemlje, izgubili
interesovanje za druge stvari i govorili su samo o tom piscu, pri emu su ga jedni
uznosili do nebesa, a drugi bacali u blato. itava polemika je dovela dotle da je
pieva slava porasla, i to ne samo u njegovoj domovini, ve i u drugim zemljama.
Treba rei da razlog ovoga puta nije u organu kundabufera, koji je implantiran
precima Zemljana, niti u osobinama koje oni imaju i prenose iz generacije u
generaciju (to je posledica greke nekoga od Kozmikih Svetitelja).
Ne, za to Zemljani sami snose odgovornost, a zbog anomalnih uslova egzistencije
to svojstvo se postepeno uvrstilo, prodrlo je u njihovu prirodu i postalo "zao duh
njihovog Ja", ili "lakomisleno samozavaravanje".
Ali ti e to lake shvatiti kada ja ispunim svoje obeanje i ispriam ti vie o planeti
koja te toliko zanima.
A sada elim da ti dam preko potreban savet za budunost: ako se nae na
Zemlji, ni po koju cenu ne nerviraj ljude. Inae, "avo bi ga znao", oni mogu da
iskopaju to da si ih ti uvredio, i da te prema jednom drugom njihovom izrazu
"strpaju iza reetaka". Nije na odmet napomenuti ovde i mudre rei naeg
neponovljivog Nasradina Hode: "Sve je mogue, pa ak i to da muva proguta
slona."
Belzebub htede jo neto da doda, ali u tom asu ue pomonik kapetana i
prui mu eterogram na njegovo ime. Kada je Belzebub sasluao njegov sadraj i
pomonik izaao, Hasejn se okrete dedi i ree:
- Dragi dedice, molim te, ispriaj mi o tricentrinim stvorenjima koja nastanjuju tu
udnovatu planetu pod nazivom "Zemlja".
Belzebub opet pogleda unuka s nekakvim naroitim osmehom, pomilova ga
po glavi i nastavi priu.
Imaj na umu da su zemlja kojom je vladao car Apolis i grad Salmios, gde je on
boravio, u to vreme bili najvei i najbogiji naZemlji.
Da bi odravao i umnoavao to bogatstvo i velelepnost, caru je, naravno, bio
neophodan novac, a za ostvarenje te elje bilo mu je potrebno mnogo radnika,
pripadnika njegovog naroda.
Treba napomenuti da tricentrina bia, koja su tako obuzela tvoju matu, u vreme
moje prve posete Zemlji nisu vie imala organ kundabufer, ali su kod nekih od njih
ve poele da se manifestuju razliite posledice delovanja tog organa, koji je po njih
bio tako fatalan.
U vreme, na koje se odnosi moja pria, kod mnogih je ve bila ukorenjena
posledica one osobine koja je za vreme funionisanja organa kundabufera
omoguavala Zemljanima da "bez grie savesti" zanemaruju svoje obaveze, bez
obzira na to da li su oni te obaveze prihvatili dobrovoljno, ili su im be nametnute
spolja. A, ukoliko su ipak izvravali svoje obeze, inili su to jedino iz bojazni i
straha, izazvanih pretnjom spolja.
I upravo je ta posledica, koja je do tada ve bila sasvim ustaljena kod nekih
Zemljana, zapravo i predstavljala uzrok svih dogaaja.
Dakle, moj deae, car Apolis, koji se izuzetno savesno odnosio prema svojim
obavezama u pogledu odravanja moi poverenog mu drutva, radi postizanja tog
cilja nije tedeo ni svoju snagu, ni zdravlje i zahtevao je isto to i od svojih podanika.
A poto su u to vreme ve bile vidne posledice delovanja organa kundabufera,
ukorenjene, kao to sam ve rekao, kod mnogih carevih podanika, on je morao da
primenjuje sve mogue mere zastraivanja i pretnje kako bi iz njih iscedio ono to
je potrebno za ouvanje moi drave.
Njegove metode su bile toliko raznovrsne i, istovremeno, toliko razumne, da ak i
oni njegovi podanici kod kojih su pomenute posledice cvetale u punom sjaju, nisu
mogli da ne potuju cara iako su ga iza lea prozvali muiteljem.
Ali, moj deae, metode koje je car Apolis koristio kako bi iz naroda iscedio sve
to je potrebno za procvat drutva, naem mladom naseljeniku su iz nekih razloga
izgledale nepravedne, i on se uvek bunio i negodovao kada bi saznao za neku novu
meru koju je car primenio.
I jednom, u razgovoru sa carem Apolisom, na naivni kolonista nije mogao da se
uzdri od negodovanja i rekao je caru u lice sve to je mislio o njegovom
"bezobzirnom" postupanju sa narodom.
Cara nije obuzeo gnev, to se obino dogaa na Zemlji kada neko gura nos u
stvari koje ga se ne tiu, i nije naredio da drznika izbace naglavake.
Umesto toga, on se upustio s njim u razmatranje tog problema i objasnio mu je
razloge svoje surovosti.
Oni su dugo razgovarali, a zatim su se "opkladili", to jest sklopili su svojevrsni
ugovor, sainili odgovarajui dokument i potpisali ga krvlju.
e se dogoditi, jer sam bio bolje upoznat sa ovdanjim prilikama nego moj mladi
protivnik, va srodnik, s kojim sam sklopio svima poznati ugovor.
Istinu govorei, neoprostivo je to sam pristao na sklapanje takve riskantne opklade
sa biem iji je Um, moe biti, iznad moga, ali ije je iskustvo u stvarima ove vrste,
daleko manje.
Jo jednom molim sve, a posebno vas, Vaa Milosti, da mi oprostite i
pomognete mi da naem izlaz iz ove alosne situacije. Okolnosti su takve da u
postupiti onako kako vi odluite.
Poto je car otiao, odluili smo da se nas nekolicina najstarijih i najiskusnijih
okupimo te noi da bismo odmerili sve injenice i sainili plan dejstava.
Ostali odoe, poto smo se dogovorili da se sastanemo sutra na istom mestu, ali na
taj drugi sastanak cara nismo zvali.
itave noi smo razmatrali taj bolni dogaaj, prouili smo ga sa svih strana i doli
do jednodunog miljenja da postoji samo jedan izlaz - povratak na preanji nain
vladavine.
Dalje, sloili smo se da e povratak na nekadanji red i poredak svakako
dovesti do ustanka, a ustanak e, opet, izazvati u zemaljskim uslovima neizbene
posledice.
I naravno, mnogi bi "vlastodrci" bili izloeni uasnim mukama ili bi, ak,
mogli i da nastradaju, tavie, izgledalo je neverovatno da bi car Apolis mogao da
izbegne tu sudbinu.
Razmiljali smo o tome kako da makar car tu sudbinu izbegne. eleli smo da to
ostvarimo po svaku cenu, zato to je prethodne veeri na zajednikom sastanku car
bio toliko iskren i prijateljski nastrojen da bismo bili veoma alosni ukoliko bi on
nastradao.
Poto smo se sloili u tome, doli smo do zakljuka da se car moe spasti samo
ukoliko bi u vreme revolucije, koju smo predviali, gnev njegovih pobunjenih
graana bio skrenut sa njegove linosti i usmeren na one koji ga okruuju, tj. na
njegovu "vladu".
I tada smo se zapitali da li bi ljudi iz carevog okruenja preuzeli na sebe
odgovornost. Ali, na osnovu zdravog razuma, doli smo do zakljuka da oni na to
nee pristati zato to su vrsto ubeeni da je car sam za sve kriv i da za sve mora
sam da plati. Posle toga, opet jednoglasno, doli smo do sledeeg reenja:
Da bi smo od smrti spasli makar cara Apolisa, trebalo je da na osnovu njegove
saglasnosti sva bia koja su zauzimala odgovorne poloaje zamenimo
predstavnicima naeg plemena, a kada masovna psihoza dostigne najviu taku,
svaki od njih e preuzeti na sebe svoj deo odgovornosti za oekivane posledice.
Dakle, kada je na predstavnik zavrio svoj izvetaj, poto smo obavili
veanje, odluili smo da postupimo onako ko su nam savetovale stareine.
Jedan od njih je itav plan izloio caru Apolisu. On se s njim sloio i jo jednom
obeao da e u svemu slediti naa uputstva. Tada smo odluili da vie nema
odlaganja i sutradan smo sve zvaninike zamenili naim saplemenicima.
ivotnih uslova, koje su sami stvorili, ni jedan od svetih izvora, osim boanskog
odricanja, ne podlee promenama radi njihovih sopstvenih potreba.
Kristalizacija, koju u njihovom organizmu obrazuju prvo i drugo sveto naelo,
skoro se u potpunosti koristi za trogoaoegokratski proces, i jedino tvorevine drugog
dela Sveprutnog Okidanoha - Svetog Odricanja - Zemljani koriste neprekidno.
Trebalo bi da sada ima jasnu sliku o svemu to sam ti podrobno objasnio o
fundamentalnim zakonima stvaranja i postojanja sveta, jer to e ti pomoi da
shvati osobenosti, svojstvene samo Sveprisutnom sveproimajuem aktivnom
elementu Okidanohu.
Jednom u ti ispriati o eksperimentima za ispitivanje te sveprisutne kozmike
supstance, kojima sam lino pristvovao.
Ali ti eksperimenti nisu vreni na Zemlji, i tvoji ljimci nemaju s njima nikakve
veze. Njih su vrili itelji Saturna koji su bili moji istinski prijatelji u godinama
moga izgnanstva. Malopre sam obeao da u ti o njima ispriati probnije.
Glava 18 SUPERNEUSKLAENOST
Evo u kakvim sam se okolnostima upoznao sa tricentrinim biem koje je postalo
moj najbolji prijatelj i zahvaljujui kome sam posmatrao eksperimente sa
Sveprisutnim Okidohom.
Treba da zna da su, pre nego to sam krenuo u izgnanstvo, moji drugovi koji nisu
uestvovali u dogaajima, izveli u vezi sa mnom jednu manipulaciju, koja je
poznata u Vasioni. Zbog toga neki moji sabesednici imaju sada oseanje
bezgraninog poverenja u mene.
Ubrzo poto sam stigao u mesto boravka u Sunevom sistemu Ors, poeo sam da
poseujem razne planete. Kada sam doleteo na planetu Saturn ispostavilo se da je
jedno od bia, koja u mene ima poverenje, "karakrokrukri" svih tricentrinih itelja
te planete.
Na Saturnu se titula "karakrokrukri" daje vladaru svih njegovih stanovnika, u ijim
je rukama koncentrisana sva vlast. Na drugim planetama takoe postoje takvi
vladari i oni se svuda nazivaju na razne naine, a na Zemlji ih zovu "carevima".
Jedina razlika jeste u tome to na Zemlji svaka zajednica, koja se sluajno izdvoji
od ostalih, ima svoga cara, ponekad, ak, po nekoliko njih.
Dakle...
Naao sam se na Saturnu i poeo da se upoznajem s njegim tricentrinim
stanovnicima, i ve prvoga dana otiao sam da posetim i samoga vladara. Za vreme
razgovora koji smo vodili, predloio mi je da odsednem u njegovom "karkukriju",
tj. u dvorcu.
Tako sam i uinio.
Dakle, dete moje, dok smo razgovarali prelazei s teme na temu i sledei
tokove asocijativnog miljenja, sluajno smo se dotakli pitanja neobinih osobina
Sveprisutnog Okidana. Uvaeni vladar Saturna setio se da je jedan njegov podanik,
naunik po imenu Karkar, u cilju istraivanja prethodno prouenih svojstava ove
kozmike supstance, nedavno smislio veoma zanimljiv aparat, iji je glavni
demonstracioni deo nazvao "krakartzaka".
I vladar me upita elim li moda da dobijem poziv za donstraciju tog eksperimenta.
Ja radosno prihvatih.
Sutradan sam, u pratnji jednog sluge uvaenog vladara, krenuo Gornahooru
Karkaru i tom prilikom prvi put posmatrao nove eksperimente za prouavanje
Sveprisutnog Okidoha.
Gornahoor Karkar je kasnije, kao to sam ve govorio, postao moj blizak prijatelj i
smatran je jednim od najnaprednih naunika meu tricentrinim stanovnicima
Vasione. Njova otkria i mehanizmi koje je pronaao, bili su nairoko poznati i
naunici sa drugih planeta su ih svuda primenjivali.
Posle toga on ponovo pokaza na krakatzaku, ili komoru, i ree da pomou tog
aparata svako moe pravilno i temeljno da shvati osobine 3, potpuno nezavisno
ispoljavana naela tih "unikalnih aktivnih elemenata", prauzroka svega to postoji u
Vasioni. tavie, svako se moe vrsto uveriti da posledice, u normi koja proistie
iz procesa u kojima postoji sveprisutna kozmika supstanca, ne mogu niti da se
opaze niti da se osete. Obini organi naih ula u stanju su da opaaju samo one
pojave koje se iz nepoznatih razloga odvijaju anomalno, moe biti, zbog svesnog
delovanja na proces, ili zbog nepredvienih fluktuacija ureaja.
Pronalazak Gornahoora Karkara, nazvan "krakatzaka", smatran je najvanijim i
veomaje podseao na "tirizikiano" ili, kako bi rekli Zemljani, na ogromnu
elektrinu svetiljku.
Unutranji deo tog originalnog ureaja liio je na mali sobiak sa vratima koja su se
hermetiki zatvarala.
Zidovi su bili napravljeni od naroitog providnog matijala koji podsea na ono to
na Zemlji nazivaju "staklom".
Glavna osobina tog prozranog materijala, kako sam kasne saznao, bila je sledea:
iako je kroz njega oko moglo videti, on, svejedno, ni unutra ni napolje nije
proputao nikakve zrake, bez obzira na njihov izvor.
Kada sam pogledao taj udesni pronalazak, jasno sam u njegovom centru iza
providnih zidova uoio neto to mi je liilo na sto sa dve stolice. Iznad stola su
visila 3 jednaka "predmeta" koja su podseala na zemaljske elektrine sijalice i nae
"momonodare". Na stolu, i oko njega, nalazilo se nekoliko meni nepoznatih aparata.
Kasnije sam saznao da su svi predmeti koji se nalaze u komori, kao i oni koje smo
kasnije doneli, napravljeni od materijala koji je Gornahoor Karkar izumeo
specijalno u tu svrhu. O tom materijalu detaljno u ti ispriati kasnije.
A sada, zapamti jedino to da je u ogromnoj Karkarovoj labatoriji, osim karkatzaka
bilo jo nekoliko posebnih aparata; a meu njima i dva specijalna "energetska
motora"; Gornoor Karkar ih je nazivao "krikirki".
Zanimljivo je da tvoji miljenici Zemljani takoe imaju neto slino
"energetskom motoru", to oni nazivaju "dinamomaina".
Pored jednog zida stajao je ogroman aparat, za koji se isptavilo da predstavlja neku
vrstu "sagolnoralona", ili onoga to tvoji ljubimci nazivaju "pumpom kompleksne
konstrukcije za ispumpavanje atmosfere sve do postizanja apsolutnog vuakuma".
Dok sam ja iznenaeno razgledao opremu Gornahoor Karkar je priao pumpi i
levim krilom okrenuo jedan njen deo, pustivi tako mehanizam u rad. Zatim se
okrenuo nama i pokavi jednim izdvojenim perom svog levog krila na ogroman
"energetski motor", to jest, na "dinamainu", nastavio objanjavanje.
- Ovaj specijalni pribor, pre svega, pojedinano usisava 3 samostalna naela
sveprisutnog elementa Okidanoha, koji postoje u atmosferi ili u svakoj drugoj
planetarnoj strukturi. Zatim, kada se ti posebni delovi vetaki spoje u mojoj
Gornahoor Karkar i ja smo imali posebnu "vezu" i, zahvujui njoj, mogli smo
normalno da razgovaramo nalazei se unutar komore, kada je atmosfera ve bila
isisana i nastao apsolutni vakuum. Jedan kraj te veze podeen je za moje organe
"sluha" i govora, a drugi - za organe "sluha" i "govora" Gornoora Karkara.
Na taj nain, mi smo jedan s drugim imali svojevrsni "telefon", kako bi rekli tvoji
miljenici.
Bez tog ureaja mi ne bismo mogli meusobno da komunicamo i to uglavnom zato
to je proces usavravanja organizma Gornahoora Karkara tek dostigao stepen
"svetog Inkotsarno", a bia s takvom prirodom ne samo da ne mogu da govore, ve
ne mogu ni da diu u praznom prostoru, ak i kad bi u njega specijalno bile
dopremljene sve vrste nasune hrane.
Ali, najneobiniji od svega, veto i fino napravljen od mnogobrojnih predajnika
spojenih za odelo i kacigu, bio je pribor koji je ueni Gornahoor Karkar predvideo
za organe "vida" tricentrinih bia, kako bi ona mogla da u "apsolutno praznom
prostoru" opaaju okolne objekte.
Jedan kraj tog neverovatnog predajnika bio je spojen sa slepoonicama, a drugi sa
takozvanim "komutatorom" koji je, opet, dobijao signale od svih objekata, kako
unutar, tako i izvan komore.
Zanimljivo je naglasiti da su za svaki kraj tog neverovaog ureaja, skoro
nestvarnog sa stanovita Uma obinih trentrinih bia, bila privrena 2 posebna
iana predajnika, pomou kojih su spolja prodirali takozvani "elektromagnetni
talasi".
Kasnije mi je podrobno objanjeno da je uistinu veliki naunik Gornahoor Karkar
konstruisao svoje predajnike na takav nain, da je primenom svojstava
elektromagnetnih talasa, koja je sam otkrio, bilo mogue prodreti u tajne prirode
tricerinih bia i to, ak i onih tricentrinih bia koja jo nisu dostigla nivo svetog
"Inkotsarno". Isto se moe rei i o prodiranju u sutinu ve navedenih objekata. Na
taj nain, nesavreni organi vida mogu opaati razliite objekte ak i u vakuumu,
gde nema pojava stvorenih vibracijama, to organima ula omoguuje
funkcionisanje.
Poto podesie na nama tu veoma teku opremu, koja je omoguavala boravak
u tuoj sredini, asistenti Gornahoora Karkara, naunika poznatog u itavom svetu,
pomogoe nam uz pomo specijalnih ureaja da se uvuemo u komoru. Zatim
slodne krajeve predajnika prikljuie na odgovarajue instrumente, i izaoe
zatvorivi komoru hermetiki, ime je prekinut svaki kontakt sa spoljnim svetom.
Kada smo ostali sami u komori, Gornahoor Karkar pritisnu nekakvo dugme pored
sebe i ree mi:
- Sada je poela da radi pumpa i uskoro ovde vie nee ostati nijedna materija,
stvorena optim kozmikim zakonima na kojima se zasniva postojanje sveta.
I malo sarkastino dodade:
Dok sam bio u vlasti tih udnih i bolnih doivljaja koje moj Um jo nije mogao da
pojmi, Gornahoor Karkar je rukovao nekim od mnogobrojnih poluga i prekidaa,
povezanih sa stolom za kojim smo sedeli.
I odjednom se sa Gornahoorom Karkarom dogodilo neto to je iznenada promenilo
moje stanje i ja sam odmah doao k sebi.
Evo ta se dogodilo. Gornahoor Karkar je u svojoj tekoj opremi iznenada pao
sa stolice i poeo da se koprca, kao "tene u kuinama" (prema izrazu naeg dragog
Nasradina Hode).
Kako se potom pokazalo, moj drug Gornahoor Karkar je grekom pritisnuo
pogreno dugme zbog ega su pojedini delovi njegovog planetarnog tela doiveli
prenaprezanje i on je, zajedno sa svim to je imao na sebi, doiveo snaan udar.
Zbog pritiska iznutra, iji je uzrok bila druga nasuna hrana (vazuh); i odsustva
otpora u apsolutno praznom prostoru, on je poeo haotino da se pomera ili, kao to
sam ve rekao, da se koprca "kao tene".
Belzebub je to rekao sa osmehom i uutao. Posle kratke pauze on napravi jedan
udan pokret levom rukom i neprirodnim tonom nastavi priu.
- Sada, kada se priseam tih davno prolih dogaaja, im da ti priznam jednu stvar,
jer ti si moj direktan naslednik i mora znati sve to sam u ivotu radio.
Dakle, elim da ti potpuno otvoreno priznam da, iako sam itavim svojim biem
eleo da uestvujem u naunom eksperimentu i upoznam se sa pronalascima
Gornahoora Karkara u njovom radu, iako sam u demonstracionu komoru uao bez i
najmanjeg kolebanja, neto se ipak u meni javilo, potkralo se u svest i postepeno
izraslo u udno oseanje koje bi se moglo nazvati "egoistinom brigom za
sopstvenu bezbednost".
Ipak, neka te ne obuzima uas, dete moje, jer to mi se tada dogodilo prvi i poslednji
put.
Moda je bolje da sada ne diramo to pitanje, koje se tie jedino nae porodice.
Bie bolje da se vratimo mojoj prii o Sveprisutnom Okanohu i o mom drugu
Gornahooru Karkaru, koga su tricentrina bia smatrala "velikim naunikom". Vie
ga ne zovu tako, jer je on sada zbog slave svoga potomka, to jest sina, postao, to bi
se reklo, "bivi" ili, prema izrazu Nasradina Hode, "prdnuo je u abar".
Ali tada, poto se Gornahoor Karkar malo koprcao u praznom prostoru, uspeo je
nekako, s velikim trudom, da naini jedan sloen manevar (u tekoj opremi to nije
bilo lako), i poe mu za rukom da smesti svoje planetarno telo natrag u stolicu,
posle ega je odmah privezao odgovarajue kaieve. Kada smo se malo smirili i
mogli ponovo da razgovaramo uz pomo vetake naprave, on skrenu moju panju
na 3 ureaja, koji su visili iznad stola i koji su, kao to sam ve rekao, podseali na
elektrine sijalice.
Prvih dana mog boravka u Kurkalai esto sam na razne teme razgovarao sa svojim
drugom, svetenikom Abdilom, briljivo se trudei da izbegavam pitanja koja bi
mogla da mu otkriju moju pravu prirodu.
Skoro kao i sva ostala tricentrina stvorenja, koja sam sretao na Zemlji, on me je
smatrao biem sa svoje planete, i to veoma uenim i uglednim u oblasti psihologije.
Poev od naih prvih susreta duboko su me dirale panja i briga koje je pokazivao
prema sebi slinim stvorenjima. I kada sam svojim Umom jasno shvatio da funkcija
"savesti", ka je osnovna za sva tricentrina bia, i koja se nasleuje od predaka, kod
njega jo nije u potpunosti atrofirala, u meni se postepeno pojavila istinska simpatija
prema njemu, kao da je bio neko ko mi je blizak, ko ima moju prirodu. Od toga
momenta, prema kozmikom zakonu, koji glasi da svaki uzrok povlai za sobom
posledicu, svetenik Abdil je poeo da mi veruje kao samome sebi.
I tako mi je, moj deae, uskoro postalo jasno da moj drug moe biti koristan
za izvrenje zadatka radi kojeg sam poao na to putovanje, i ja poeh namerno da
usmeravam nae razgove na problem prinoenja rtava. Iako je prolo mnogo
godina od vremena kada sam razgovarao sa svojim zemaljskim drugom, jo uvek
pamtim jedan od naih razgovora i mogu da ti ga ponovim od rei do rei.
elim da ti ispriam upravo o naem poslednjem razgovoru, zato to su od njega
zapoeli svi dogaaji, koji su, istina, mog druga doveli do njegovog alosnog kraja,
ali su mu, bez obzira na to, otkrili mogunost daljeg samousavravanja.
Mi smo poslednji put razgovarali u njegovoj kui. Otvoreno sam mu objasnio
neverovatnu glupost i apsurd prinoenja rtava.
- U redu. Vi imate svoju religiju, verujete u neto. Dobro je imati veru ak i kada ne
znate u koga ili u ta verujete, ak i ako nemate ni najmanju ideju o znaaju i
mogunostima objekta vae vere. Verovati svesno, ili skoro nesvesno, apsolutno je
poeljno i neophodno svakom stvorenju.
To je poeljno zato to se upravo u veri ispoljava snaga samosvesti, koja je svakome
potrebna, a sopstveno bie se doivljava kao zrnce praine u Vasioni.
Ali ta veri moe dati ubistvo, posebno kada ubijate u ime Stvoritelja? Zar ivot,
koji je on stvorio, nema potpuno istu vrednost kakvu ima va ivot, koji je takoe
On sazdao.
Koristei svoju snagu i gipkost svoga intelekta, to jest ono ime vas je Gospod
obdario da biste usavravali svoj Um, vi, zapravo, iskoriavate slabost drugih bia i
ubijate ih.
Shvatate li, nesrenici, kakvo zlo time inite?
Pre svega, unitavajui druge, vi u sebi ubijate mogunosti, uz iju biste pomo
mogli da se samousavravate, a uz to, smanjujete ili, ak, potpuno gasite nade
Tvorca, koje On polae u sva tricentrina stvorenja.
Apsurdnost tog uasnog obiaja potpuno je jasna: jer, ne moe se ubistvom ivog
bia ugoditi Tvorcu koji je namerno stvorio upravo to bie. Da li je mogue da vam
nijednom nije palo na pamet da je, moe biti, stvarajui taj "ivot", Na Otac imao
na umu odreeni cilj?
Razmislite, rekao sam, razmislite malo, ali ne onako kako obino razmiljate, poput
"Horasanske mazge", ve poteno i iskreno, kao to i treba da razmilja neko ko je
stvoren, kako sami tvrdite "prema liku i obliju Bojem". Da li je mogue da je
Tvorac, stvarajui bia, koja vi unitavate, na elo svih tvorevina napisao da ih treba
ubiti u slavu Njegovu?
Svako ko misli ozbiljno i iskreno, ak i idiot sa ostrva Albiona, u stanju je da pojmi
koliko je to nemogue.
To je izmislio ovek, koji tvrdi da je sazdan prema liku i obliju Bojem; ovek, a
ne Bog, smatra da unitavajui druge, slui Tvorcu. Stvoritelj ne pravi razliku
izmeu ljudi i bia drugaijih formi. ovek je - "ivot", ali druga stvorenja - takoe
su "ivot".
U mudrosti svojoj On je predvideo da e spoljne forme bia Priroda prilagoavati
uslovima i okruenju, u kojima im je sueno da ive.
Uzmite, na primer, samoga sebe. Da li ste u stanju da se, sa svojim spoljnim i
unutranjim organima, preselite pod vodu i da u njoj ivite kao to ive ribe.
Naravno da niste, zato to nemate "krge", "peraja", riblji rep. Vi niste taj oblik
ivota koji je predodreen za ivot u vodenoj sredini.
Ako i poelite da ivite u vodi, udaviete se, paete na dno i biete hrana ribama,
koje se nalaze u svojoj sredini i koje su, naravno, mnogo jae od vas.
Isto se moe rei o ribama. Moe li ijedna od njih da sedi s nama za stolom i pije
zeleni aj, kojim se mi sada sladimo? Razume se da ne moe. Riba nema organe za
tako neto.
Ona je stvorena za vodu i njeni spoljanji i unutranji organi adaptirani su za tu
stihiju, i jedino u vodi mogu efikasno da funkcioniu. Samo u vodi riba moe da
ispuni cilj svoga postojanja, koje joj je odredio Stvoritelj.
Vratimo se vaem sluaju. Vae spoljne i unutranje organe Gospod je stvorio na
odreen nain. Date su vam noge da hodate, ruke da spremate hranu koja vam je
potrebna. Va nos, i organi povezani s njim, prilagoeni su da transformiu sve one
kozmike supstance koje, kao i kod svih tricentrinih bia, napajaju dva najvia
naela, a u jedno od njih na Stvorelj polae svoje nade. To vae naelo, ili svojstvo,
treba da pomogne Tvorcu u dobrim delima, u delima za dobrobit svega postojeeg.
Ukratko, Tvorac je Prirodi dao principe koji joj omoguu da stvara i adaptira vae
spoljanje i unutranje organe, u skladu sa uslovima u kojima je predvieno
proticanje vaeg ivota.
Kao ilustraciju uzmimo upravo vau mazgu, koja sada stoji za jaslama. Jer, ako
pogledamo tu mazgu, videemo da vi zlouprebljavate mogunosti koje vam je dao
Gospod, zato to je mazga prinuena da i protiv svoje volje boravi u tali, i to samo
zato to je roena kao bicentrino bie; a stvorena je kao bicentrino bie zato to je
kinjila druge vrste ubijajui ih i desno i levo, a jo, pri tome, tvrdi da sve to radi "u
Njegovo Ime".
Ta udovina i bogohulna dela izvravaju se u svakom delu i na svakom trgu, i
nikome od vas, nesrenika, nijednom ne palo na pamet da su ta stvorenja, koja vi
prinosite na rtvu, isto tako draga svome Tvorcu, kao to ste mu dragi vi, to jest da
je On, ako ih je ve stvorio, uinio to s odreenim ciljem.
Rekavi to mom drugu, s. Abdilu, ja nastavih:
- Najalosnije je to svaki ovek, unitavajui drugo bie u slavu idola, koje sam
potuje, ini to potpuno iskreno, nimalo ne sumnjajui u to da ini "dobro delo".
Kada bi makar jedan shvatio da ubijajui ivotinje, on ne samo da ini zlo, upereno
protiv istinskog Boga i istinskih Svetitelja, ve ih, uz to, prisiljava da ale i tuguju
zbog toga to u Vasioni ive takva udovita, sazdana prema liku i obliju Bojem,
koja se surovo i neasno ponaaju prema drugim stvorenjima Tvorca, dakle, kada bi
makar neko u to poverovao, on bi svakako odluio da nikada vie ne rtvuje iva
bia.
Moda e se tada i na Zemlji potovati osamnaesta Zapest Tvorca, koja glasi:
"Volite sve to die." Ubijanje drugih stvorenja, u vidu prinoenja rtava, lii na
varvarski prolom u vaem domu, iji je rezultat bezrazlono unitavanje svih onih
"stvari" koje ste godinama skupljali i u koje ste uloili mnogo truda i brige.
Razmislite, ponavljam, ozbiljno razmislite. Zamislite sve ovo o emu sam govorio i
recite mi: moe li sve to da vam se dopada? Da li biste se zahvalili bestidnom
vandalu koji bi provalio u va dom? Ne! Hiljadu puta ne! Naprotiv, celokupno vae
bie bilo bi obuzeto gnevom, poeleli biste da nkova nauite pameti i svom duom
biste udeli za osvetom.
Vi, nesumnjivo, moete rei da je, svakako, sve to u redu i tako dalje, i tome slino,
"pa, vi ste samo ovek". Da, naravno, vi ste samo ovek! I srea je to je Bog - Bog,
a ne osvetoljubo i zlobno bie poput oveka. Naravno, on nee kanjavati, nee vam
se svetiti, niti postupati s vama kao to biste vi postupili s vandalom koji vam je
unitio svu imovinu, steenu viegodinjim trudom.
Gospod sve oprata - to je svemirski zakon. Njegova stvenja - u naem sluaju ljudi
- ne treba da zloupotrebljavaju Njegovu milosrdnu i sveproimajuu Dobrotu,
njihov je dug - da uvaju i tite sve to je On stvorio.
Ipak, ovde na Zemlji, ljudi su poeli da dele one oblike ivota koji se od njih
razlikuju na "iste" i "neiste". Recite mi, ime su se rukovodili kada su odreivali
takvu klasifaciju? Zato je, na primer, ovca - "ista", a lav - "neist"? Zar oni nisu
jednaki? Sve su to izmislili ljudi. Ali otkud te izmiljotine, te razlike? Razlog je
jedan: ovca je slabo, ak, glupo stvorenje i zato ljudi mogu s njom da rade ta hoe.
Ljudi lava nazivaju "neistim" samo zato to se ne usuuju da s njim rade sve to bi
hteli. Lav je vetiji i snaniji od njih. Lav ne samo da nee dozvoliti da bude
rtvovan, ve oveka nee pustiti ni da mu prie blizu. Ako bi se neko usudio da to
pokua, Gospodin Lav bi odmah epao naeg junaka, njegova lobanja bi bila
skrckana u eljustima zveri, a dua bi mu odlela u one predele o kojima je bolje da
se mnogo ne pria.
Ponavljam, lav se smatra neistim naprosto zato to ga se ljudi boje; on je od
njih hiljadu puta jai i hiljadu puta bolji. Ovca je "ista" zato to je slabija i gluplja
od oveka.
Svako stvorenje, u skladu sa svojom prirodom i nivoom svog umnog razvoja,
koji su postigli njegovi preci i preneli mu ga po zakonu naslea, zauzima odreeno
mesto meu ostalim ivim formama.
Da bih objasnio ovo to sam rekao, zadrau se na razlikama izmeu potpuno
formiranih sutina vaeg psa i vae make. Potrebno je samo da psa pomazite, da
mu date dobar zalogaj i on e biti pokoran, ak ponizno pokoran. On e vas svuda
pratiti, skakati, trati oko vas, trudei se iz sve snage da vam se dopadne. Moete da
mu radite to god hoete, moete da ga bubate, da izraavate svoje nezadovoljstvo
nee vas napustiti, puzae jo vie.
Ali probajte da tako postupate s makom! Mislite li da e i ona reagovati na
ponienja onako kao pas, i da e vam se isto tako ponizno umiljavati radi vaeg
zadovoljstva? Ni za ta na svetu! Iako maka nije tako jaka da bi vam se odmah
osvetila, ona ipak nikada nee zaboraviti uvredu i, pre ili kasnije naplatie je.
Pria se da maka moe napasti oveka u snu i epati ga za grlo; ja u to verujem,
jer znam kakvi razlozi mogu da podstaknu maku na takav postupak. Maka e
uvek znati da se brani, ona zna svoju vrednost, ona je gorda ivotinja, a razlog je - u
samoj prirodi make, u njenom mestu na lestvici Uma, u osobama koje je nasledila
od predaka. I nijedno bie, ukljuujui oveka, ne moe zbog toga na nju da se ljuti.
Jer, maka nije kriva zbog toga to je - maka, i to, zahvaljujui osobinama svojih
predaka, njena sutina odgovara odreenom nivou "samosvesti". Maku zbog toga
ne treba ni prezirati, ni tui, ni poniavati, naprotiv, treba joj odati priznanje kao
biu koje je dostiglo vii stepen na lestvici evolucije "samosvesti". Uzgred, dragi
moj Hasejne, evo ta je jednom prilikom, dotakavi se pitanja uzajamnih odnosa
izmeu razliitih bia, rekao nekada poznati prorok sa planete Desgroanskrad, veliki
Arhunilo (on sada radi u ekipi Glavnog Istraivaa Vasione za pitanja objektivnog
morala):
Ako vas neko bie nadmauje Umom, treba da mu se priklonite i da ga u
svemu podraavate, ako je ispod vas, prema njemu treba da budete pravedni, da
biste bili dostojni svoga mesta na Svetoj Lestvici Uma, koju je sazdao Tvorac.
Moram da kaem, dete moje, da je moj poslednji razgovor s Abdilom ostavio
na njega tako snaan utisak, da on itava 3 dana nita nije radio ve je samo i
neprekidno razmiljao. Ukratko, zbog svega toga, on je na obiaj prinoenja rtava
poeo da gleda onako kako prilii misaonom biu.
otrov u hranu. Bez obzira na to, broj iskrenih potovalaca moga druga rastao je iz
dana u dan.
Najzad, jednog alosnog dana, svetenika organizacija je, ne elei vie da eka,
prinudila Abdila da izae pred Najvii crkveni sud koji je zasedao 4 dana. Prema
presudi suda Abdil je bio zauvek lien svetenikog ina, a njegove bive kolege
odmah su smislile i dodatne naine kanjavanja.
Sve je to, naravno, snano delovalo na psihu obinih ljudi, tako da su ak i oni koji
su ga nekada potovali poeli da izbegavaju mog prijatelja, ponavljajui onu istu
kletvu koju su unaokolo irili svetenici. ak i oni koji su mu do jue slali cvee i
druge poklone, oni koji su ga skoro bogotvorili, tako su podlegli spletkama i postali
njegovi najljui neprijatelji, kao da ih je on ne samo lino uvredio, ve i ismejao sve
ono to im je bilo blisko i drago.
Takva je psihologija stanovnika te neobine planete.
Ukratko, iskrena elja za dobrobit svih nanela je mom drugu samo bol i patnje. Ali
ak i to jedva da bi imalo nekakav znaaj, da nije bilo zavrnog ina izdaje njegovih
kolega, izvrenog uz pomo drugih "bogopodobnih" Zemljana, ukratko - ubili su ga.
Evo kako se to dogodilo. Moj prijatelj nije imao roake u gradu Kurkalai, zato to
se rodio daleko odatle. A stotine slugu i drugih zemaljskih nitavila, koji su se vrteli
oko njega u vreme njegove slave, napustili su ga kada se naao u nevolji.
Na kraju je s njim ostao samo jedan veoma star ovek, koji je odavno iveo kod
Abdila. Ako emo pravo, starac nije napustio Abdila jedino zbog svoje oronulosti
(koja, zbog nenormalnih uslova egzistencije neizbeno nastupa kod veine tvojih
miljenika), drugim reima, usled svoje potpune neupotrebljivosti za bilo kakav rad
bez koga se u zemaljskim uslovima ne moe opstati. On naprosto nije imao kuda da
ode i zbog toga nije napustio Abdila, ve je ostao s njim i onda kada je ovaj bio
lien svoga ina i kanjen.
Tako je jednog nesrenog jutra taj starac uao u sobu moga druga i naao njegovo
telo iseeno na komade. Poto je znao za nae prijateljstvo, starac je odmah pourio
da me obavesti o toj nesrei.
Ve sam ti rekao da sam zavoleo s. Abdila kao svog roenog. I zato sam se,
kada sam uo ta se dogodilo, skamenio od tuge. Ukratko, malo je falilo da se
pokidaju veze izmeu mojih ivotnih centara.
Ali, doavi k sebi, poeh da brinem, jer su neka stvorenja bez savesti mogla jo
vie da izvrgnu ruglu planetarno telo mog prijatelja, te odluih da iskljuim makar
tu mogunost. Zbog toga sam odmah, za veliku sumu novca, iznajmio nekoliko
mesnih itelja i, ne govorei nikome ni rei, uzeo njegovo planetarno telo i smestio
ga privremeno na moj splav, usidren nedaleko od obale. Spremao se da tim splavom
krenem niz reku Oks ka Kolhidskom moru, gde me je ekao na kozmiki brod.
- alosni kraj mog prijatelja Abdila nije omeo dalje irnje ideja, sadranih u
njegovoj propovedi i njihov uticaj na sve vei broj Zemljana. Naravno, broj obreda
svetog prolivanja krvi osetno je smanjen i postalo je oigledno da taj obiaj, iako
nije potpuno nestao, svejedno ima znatno slabiji uticaj. Tada mi je to bilo sasvim
dovoljno.
Poto vie nije bilo razloga da ostajem u gradu, odluio sam da odmah krenem na
Kolhidsko more i reim kako da postupim sa planetarnim telom svoga druga.
Kada sam se dokopao naeg broda, zatekao sam na njemu eterogram u kome mi je
saopteno o prispeu nove grupe doseljika na Mars i upuena molba da se to pre
vratim.
Zahvaljujui tom eterogramu, pala mi je na pamet veoma udna ideja: da
planetarno telo svog prijatelja ne ostavljam na Zemlji, ve da ga ponesem sa sobom
i sjedinim sa sutinom planete Mars.
Reio sam da ostvarim tu svoju ideju, jer sam se plaio da u svojoj mrnji Abdilovi
neprijatelji mogu traiti njegovo planetarno telo i da, ako saznaju za mesto gde je
ono vraeno sutini planete, ili kako tvoji ljubimci kau, "sahranjeno", nesumnjivo
mogu da ga nau i nastave da ga skrnave.
Dakle, smestio sam njegovo telo na brod "Mogunost" i odleteo na Mars, gde
su nai saplemenici uz pomo nekolicine plemenitih Marsovaca, poznavalaca
zemaljskih obiaja, odali poast motima moga druga, koje sam doneo sa sobom.
Sahranjen je uz ceremonije uobiajene na Marsu, a na mestu gde je sahranjen
podignut je spomenik.
To je bio prvi i, besumnje, poslednji "grob" jednog stanoika Zemlje na Marsu,
koji je njima tako blizu, a tako nedostian.
Kasnije sam saznao da je taj dogaaj privukao panju Velog Arhanela
Setrenotsinarka, glavnog nadzornika tog dela Vasione, u koji spada i sistem Ors, da
je on izrazio svoje odobravanje i dao odgovarajue naloge, koji su se odnosili na
sudbinu due mog prijatelja.
Na Marsu sam naao saplemenike, nedavno pristigle sa planete Karatas, koji su me
ekali. Uzgred, meu njima je bila i tvoja baba, koja mi je, prema instrukcijama
glavnog nadzornika planete, bila predodreena kao pasivna polovina za produetak
roda.
Dakle, edo moje, stanovnici Atlantide su zbog rogova unitili veoma mnogo
pirmarala i uskoro na tom kontinentu vie nije bilo nijednog. Onda su oni stanovnici
kontinenta, ije je zanimanje bilo lov na te ivotinje, krenuli u potragu za njima na
druge delove kopna i na ostrva.
Lov na pirmarale je teak, jer je potrebno mnogo ljudi da bi se te ivotinje opkolile,
i zato su profesionalni lovci uvek imali velike porodice, koje su im u tom poslu
pomagale. Jednom se okupilo nekoliko porodica i sve zajedno su krenule u lov na
pirmarale na daleki kontinent, koji se oni nazivali "Iranon"; ubrzo posle geolokih
pomeranja, izazvanih drugom katastrofom, taj kontinent su poeli da nazivaju
"Aark", a sada je on poznat kao Azija.
Pre nego to nastavim priu o biima koja nastanjuju planetu, koja je tako
obuzela tvoju matu, elim da naglasim da su posle razaranja, nastalih za vreme
druge planetarne katastrofe, neki delovi Iranona nestali pod vodom i potonuli u
utrobi planete; u isto vreme pojavile su se druge kopnene mase i pripojile se ostalim
delovima kontinenta, zbog ega se kopno znatno promenilo i postalo skoro isto
onako veliko, kao to je pre katastrofe bila Atlantida.
Jednom prilikom se grupa lovaca, koja je zajedno sa porodicama pratila stado
pirmarala, nala na obali vodenog prostranstva koje su kasnije nazvali morem
Blagostanja. To more, sa svojim bogatim i plodnim obalama, veoma im se dopalo i
oni vie nisu eleli da se vraaju na Atlantidu, te su ostali da ive u tim krajevima.
U to doba, ta zemlja je bila toliko lepa da je neizostavno izazivala ushienje svakog
razumnog bia. Ravnicama su lutala ogromna stada pirmarala, obale su bile obrasle
bujnom vegetacijom, izmeu ostalog, mnogobrojnim stablima voa najrazliitijih
vrsta, iji su plodovi za tvoje pitomce i danas jedan od najukusnijih izvora prve
nasune hrane.
Tamo su obitavala mnoga monocentrina i bicentrina bia, poznata kao ptice, i
kada bi ona uzletela, nebo je postajo tamno.
U Moru blagostanja bilo je toliko ribe da se ona mogla loviti golim rukama.
Zemlja je na obalama mora i u dolinama reka bila tako plodna da se na njoj moglo
uzgajati sve to poeli. Ukratko, zemlja i njena klima su tako oarale lovce da niko
vie nije hteo ni da razmilja o povratku u domovinu Atlantidu. Oni su se nastanili
na novom mestu i njihov broj je postepeno rastao, organizovali su se i iveli, to bi
se reklo, "na postelji od rua".
Sada moram da ti ispriam o neverovatnom sticaju okoosti, koje su dovele do
vanih posledica, kako za prve naseljenike druge grupe, tako i za sve njihove
potomke, sve do dana dananjeg.
Kada su lovci iz Atlantide reili da se nastane pored Mora blagostanja, pokazalo se
da tamo ve ivi jedan njihov sunarodnik, veoma poznata i vana persona. On je bio
"astrovor", tj. lan naunog drutva, kakvo nikada kasnije nije ptojalo na planeti
Zemlji, i kakvog, moda, nikada vie nee ni biti.
To nauno drutvo zvalo se Drutvo Akladansa. Evo iz kojih se razloga lan tog
drutva naao na obalama Mora blostanja.
Neto pre druge katastrofe svi vieni naunici, koji su iveli u Atlantidi, doli su do
zakljuka da e se na planeti desiti neto ozbiljno i da to svi moraju znati.
Zato su poeli da vre paljiva posmatranja prirodnih pojava na kontinentu, ali, bez
obzira na sve napore, nisu uspeli tano da utvrde ta treba oekivati. Zato su uputili
neke svoje kolege na razne take planete u nadi da e zajednika posmatranja
pomoi da se neto sazna o opasnosti koja je pretila.
Trebalo je da oni prate ne samo procese koji su se odvijali neposredno na Zemlji,
ve i sve vrste "nebeskih pojava". Jedan od tih istraivaa, ona vana osoba koju
sam ve pomenuo, odabrao je za svoja posmatranja kontinent Iranon i, preselio se
tamo zajedno sa svojim slugama, nastanio se na obali vodenog prostranstva koje e
kasnije biti nazvano Morem blagostanja.
Jednom je taj naunik nedaleko od morske obale sreo nekiko lovaca i, naravno,
prepoznavi u njima svoje zemljake, veoma se obradovao. Oni su uskoro postali
prijatelji.
Dakle, ubrzo poto je Atlantida nestala sa lica Zemlje, naunik je izgubio
mogunost da se vrati u svoj zaviaj i ostao je da ivi s lovcima u buduoj zemlji
Maralplesi.
Kasnije su lovci izabrali naunika za svog vou, zato to je on meu njima bio
najmudriji. Jo kasnije je taj mudrac iz velikog drutva Akladansa sebi za enu uzeo
erku jednog lovca, po imenu Rimola, i na taj nain postao osniva druge grupe
stanovnika kontinenta Aark, ili, kako ga sada nazivu, Azije.
Prolo je mnogo vremena.
U toj zemlji smenjivale su se generacije tricentrinih bia i, kao i svuda na Zemlji,
njihova psiha je doivela bezbroj promena, ponekad nabolje, a ponekad nagore.
Njihova brojnost je rasla, oni su se postepeno sve vie i vie irili zemljom, iako su
uvek prednost davali obalama Mora blagostanja i dolinama reka, koje su se u njega
ulivale.
Mnogo kasnije, na jugoistonoj obali mora nastao je njihov centar - grad nazvan
"Gob" - koji e postati rezidencija cara toga naroda.
Titula cara bilaje nasledna, ali prvi car je bio izabran - to je bio na poznanik,
naunik iz drutva Akladansa.
U vreme o kome govori moja pria, car je bio njegov potomak u estom
kolenu i zvao se Koniutsion.
Iz daljih raspitivanja i istraivanja, saznao sam da je car Koniutsion preduzeo
itav niz veoma mudrih i korisnih mera za iskorenjivanje jednog uasnog zla, koje
je zavladalo meu biima to su voljom sudbine postala njegovi podanici.
Evo pod kakvim je okolnostima on preduzeo te mere.
Jednom prilikom je car Koniutsion primetio da stanovni njegove zemlje rade sve
gore i gore, dok je skandala, pljaki i nasilja neprestano bilo sve vie, a deavali su
se i drugi veoma neprijatni i gadni dogaaji, kojih je nekada bilo veoma malo ili ih
uopte nije bilo.
Te pojave su zaudile i naljutile cara; on je postao veoma zamiljen i reio je da
utvrdi uzroke tako alosnog stanja stvari.
Posle dueg posmatranja on je najzad doao do zakljuka da uzrok nevolja
predstavlja novi obiaj njegovih podanika da vau zrna biljke, koju su nazivali
"gulgulijan". Taj oblik ivota, koji je rastao na povrini Zemlje, sauvao se na
planeti do danas. Oni tvoji ljubimci, koji sebe smatraju veoma obrazovanim,
nazivaju tu biljku "papaverdi", a njen uobiajeni naziv jeste "mak". Kao to sam ve
rekao, iteljima Maralplesija se u to vreme veoma dopadalo da vau zrna maka, i
to samo zrela.
Pratei dalje dogaaje i ozbiljno o njima razmiljajui, car je shvatio da se u zrnima
nalazi "neto", to kada dospe u tela bia korisnika, u potpunosti menja ustaljene
odlike njovog karaktera i njihove duevne osobine; zbog toga oni vide, razumeju,
oseaju i postupaju potpuno drugaije nego pre. Na primer, vrana im izgleda kao
paun, ribnjak kao more, lupnjava kao muzika, uvreda kao izraavanje ljubavi, i tako
dalje, i tome slino.
Kada se car Koniutsion konano u sve to uverio, razaslao je po itavoj zemlji
najblie i najpoverljivije ljude sa strogom naredbom da se u njegovo ime odmah
zabrani ta vrsta upotrebe zrnevlja maka. Oni, pak, koji prekre njegovu naredbu,
trebalo je da budu strogo kanjeni i da plate globu.
Najpre je izgledalo kao da su te mere dovele do smanjenja upotrebe zrnevlja maka u
Maralplesiju. Ubrzo se pokazalo da, ipak, nije tako; u stvari, broj onih koji vau
mak bio je ak vei nego pre. im je mudri car Koniutsion to shvatio, reio je da jo
stroije kanjava one koji se i dalje uporno dre svoje navike. On je pojaao nadzor
nad podanicima i kaznu uinio jo surovijom. Car je poeo lino da obilazi grad,
lino je sasluavao krivce i odreivao kazne, kako telesne, tako i moralne.
Bez obzira na sve te mere, eljenog rezultata nije bilo. Broj ljudi koji u prestonici
vau zrna maka, neprekidno je rastao, a iz provincije su takoe poele da stiu
takve vesti.
Na kraju se ispostavilo da su mnoga tricentrina bia, koja ranije nisu imala tu
naviku, poela da vau zrna maka iz radoznalosti (to je jedna od osobenosti psihe
stanovnika planete, koja te tako zanima), to jest, oni su naprosto eleli da saznaju
kakva su ta zrna, ija je upotreba zabranjena carskim ukazom i povlai za sobom
tako stroge kazne.
Treba rei da, iako se radoznalost u psihi Zemljana pojavila odmah posle
propasti Atlantide, ona se nikada pre nije iskazala tako primetno i snano, kao to se
iskazala u nae vreme meu tricentrinim stanovnicima nae planete; mislim da oni
imaju vie radoznalosti, nego dlaka na glavi.
Dakle, dete moje... Kada se mudri car Koniutsion definivno uverio da strahom
od kazne ne moe iskoreniti strast za vakanjem zrnevlja maka, i kada je uvideo da
je jedini rezultat svih tih mera bilo izvrenje nekoliko smrtnih kazni nad njegovim
podanicima, on je ukinuo svoje ukaze i opet poeo ozbiljno da razmilja o tome
kako da nae zaista efikasan nain za unitenje zla koje se tako alosno odrazilo na
njegov narod.
Kako sam saznao mnogo kasnije iz sauvanih starih rukopisa, veliki car Koniutsion
se tada povukao u svoje odaje, u koja je sedeo bez hrane i vode osamnaest dana, i
samo razmiljao i razmiljao.
Kada sam prouio problem, saznao sam da je car bio osobno zainteresovan za
iskorenjivanje toga zla, zato to su se stvari u njegovoj zemlji odvijale sve gore i
gore. Bia koja su se prepustila toj pogubnoj strasti skoro da su prestala da rade,
priliv novca u dravnu blagajnu je presuio i izgledalo je da je zemlja na ivici
propasti.
Najzad, mudri car je odluio da se sa zlom ne bori direktno, ve igrajui na kartu
duevnih slabosti svojih podanika. U tom cilju, smislio je veoma originalnu
religioznu doktrinu, koja je u to doba odgovarala psihi njegovog naroda, i poeo je
daje iri.
Izmeu ostalog, u njoj se govorilo o tome da se daleko, daleko od Aarka nalazi
veliko ostrvo na kome ivi na "Gospod Bog."
Treba da zna da tih dana niko od obinih Zemljana nije ni slutio da postoje i
druga kozmika tela, osim njihove sopstvene planete. Oni su bili ubeeni da "bele
take", jedva vidljive na nebu, predstavljaju samo deo strukture "pokrova sveta", to
jest Zemlje; s njihovog stanovita, kao to sam ve rekao, itav svet je inila samo
ona. Oni su takoe verovali da se taj pokrov sveta, poput baldahina, dri na
posebnim stubovima, koji se oslanjaju na zemlju.
U veto smiljenoj doktrini dovitljivog cara Koniutsna tvrdilo se takoe da je
Gospod Bog namerno naim "duama" dao organe i udove, kako bi nas zatitio od
neprijateljske sredine i omoguio nam da dobro i korisno sluimo Njemu i
"duama" koje je on ve uzeo sebi, na ostrvo.
Kada umremo, naa dua se oslobaa delova koji su joj pridodati, i postaje zaista
onakva kakva treba da bude. Bog je odmah uzima na svoje ostrvo i, u skladu sa
ivotom koji je dua zajedno sa svojim organima vodila na naem kontinentu Aau,
odreuje gde e se ona ubudue nalaziti.
Ako je dua asno i savesno izvravala svoje obaveze, Gospod Bog e je ostaviti da
ivi na njegovom ostrvu, ali ako je bila lenja i svoje obaveze izvravala mlako i
nemarno, brinui jedino o zadovoljavanju prohteva tela, koje joj je pridodato, ili,
najzad, ako nije izvravala zavete Gospoda, on je alje na malo ostrvo nedaleko
odatle, gde e ubudue bedno tavoriti.
Ovde, na Aarku, ima mnogo duhova koji su bliski Njemu, i koji mogu da borave
meu nama nevidljivi, zato to nose "kapevidimke", i zahvaljujui tome oni mogu
stalno da nas prate i da priaju Bogu o naim delima. Mi ne moemo od njih da
sakrijemo nijedan postupak, nijednu misao.
Doktrina takoe kae da je na Aark i druge delove kopna, kao i sva ostrva, na
Gospod Bog sazdao samo zbog toga da bi oni sluili Njemu i duama koje je On
nagradio, i koje su ve nastanjene na ostrvu. Sva zemlja je predviena jedino za
pripremanje i uvanje onoga to je potrebno njegovom ostrvu.
Ostrvo na kome boravi sam Gospod Bog, zajedno sa duama koje je On nagradio,
zove se "Raj" i ivot na njemu protie na "postelji od rua". Tamo teku med i mleko
i niko ne mora da radi; sve to je potrebno za srean, bezbrian i blaen ivot
dospeva tamo s naeg i drugih kontinenata. Ostrvo "Raj" je prepuno prelepih ena
svih naroda i rasa ovoga sveta i svaka od njih e ispuniti bilo koji prohtev due koja
neku od njih poeli.
Na tom predivnom ostrvu, na nekim mestima nalaze se gomile blaga - od blistavih
dijamanata do neuporedivog tirkiza - i svaka dua moe slobodno od svega da uzme
koliko god eli. Na drugim mestima tog blagoslovenog ostrva napakovana su brda
slatkia, s makom i konopljom, i svaka ih dua moe jesti koliko god moe i onako
kako eli, u bilo koje doba dana i noi.
Tamo ne znaju za bolesti i, razume se, tamo nema vaiju i buva, koje nam ne daju
mira i zagoravaju nam ivot.
Drugo maleno ostrvo, na koje Gospod Bog alje due, iji su smrtni, fiziki delovi
bili lenji i nisi radili u skladu sa Njegovim zavetima, zove se "Pakao". Svim rekama
toga ostrva umesto vode tee uzavrela smola, a vazduh nepodnoljivo smrdi. Rojevi
stravinih bia na svakom oku pite u policike pitaljke, dok su svi "ilimi",
"stolice" i "kreveti" prekriveni otrim iglama, koje nanose bol.
Due jedu po jedan slani dvopek dnevno, a na ostrvu nema ni kapi pitke vode.
itelji Zemlje tamo doivljavaju takve nebrojene muke, kakve ovek ni svom
neprijatelju ne bi poeo, ak ni u mati.
Kada sam stigao na Maralplesi, svi tricentrini stanovnici te zemlje ve su bili
sledbenici "religije", koja se znivala na toj otroumnoj doktrini. Upravo sam ti o
njoj govorio, a tada je ona bila u svom procvatu.
Otac tog zanimljivog uenja, car Konitusion, podvrgao se boanskom
"raskoarno" mnogo pre mog dolaska, drugim reima, on je "umro" mnogo godina
ranije. Ali, ideologija koju je on stvorio, zahvaljujui neobinoj psihi tvojih
miljenika, toliko je duboko prodrla u njihove due, da nijedan itelj zemlje nije ni
sumnjao u istinitost ove originalne dogme.
Od prvog dana mog boravka u Gobu, ja sam, po svom obiaju, poeo da poseujem
"katlanije", koje su se u to vreme nazivane "ajdinicama".
Napominjem da, iako je i u Maralplesiju tih godina cvetao obiaj prinoenja rtava,
on nije praktikovan u onoj meri, u kojoj je praktikovan u Tikliamiu.
Traio sam odgovarajueg oveka, koga bih mogao da uinim svojim prijateljem,
kao to je to bilo u Tikliamiu. Razume se, uskoro sam naao takvog druga, ali
ovoga puta on nije bio svetenik.
Moj novi drug bio je vlasnik "ajdinice" i, mada smo imali srdane odnose, nikada
nisam prema njemu oseao onu bratsku prisnost, kakvu sam gajio prema s. Abdilu.
iveo sam u gradu Gobu ve mesec dana a da jo nita nisam reio niti uinio za
postizanje svoga cilja. Naprosto sam etao s Ahunom po gradu i s vremena na
vreme navraao u razne ajdinice, izmeu ostalog i u onu koja je pripadala mom
novom prijatelju.
Za to vreme upoznao sam se sa obiajima i navikama tamonjeg naroda i, naravno,
sa osnovama njihove religije.
Razmislivi ozbiljno odluio sam da poneto dodam rigioznom uenju koje je tamo
ve postojalo; smatrao sam da mogu, poput mudrog cara Koniutsiona, da to
razglasim po itavoj zemlji. Evo u emu se sastojao moj dodatak: oni duhovi koji
se, prema tvrenju te velike religije, nalaze meu nama i koji su, nosei
kapevidimke, nama nevidljivi, vide sva naa dela i misli - naprosto su bia
drugaijeg spoljanjeg oblika, ivotinje koje borave pored nas. One, su te koje nas
prate i priaju o nama naem Gospodu.
Ali mi ne samo da im na to ne uzvraamo potovanjem, ve ih, ak, unitavamo
kako radi hrane, tako i radi prinoenja rtava.
U svojim objanjenjima ja sam naroito naglaavao da se ne smeju unitavati bia
drugih formi u slavu Gospoda Boga, ve da, naprotiv, treba da se borimo za njihovu
privrenost i ljubav i molimo ih da ne priaju Gospodu o sitnim grekama koje
nenamerno pravimo.
Poeo sam da irim svoju dogmu na sve mogue naine, razume se, veoma oprezno.
Poeo sam od svog novog druga, gazde "ajdinice". A treba rei da je ta ajdinica
bila jedna od najveih u gradu i da je bila poznata po svom napitku crvene boje, koji
Zemljani veoma vole. Zato je u njoj uvek bilo mnogo posetilaca, tako da se nije
zatvarala ni danju ni nou. Ona je postala sastajalite ne samo itelja prestonice, ve
i onih koji su u prestonicu dolazili.
Uskoro sam stekao iskustvo u preobraanju tih posetilaca; s jednima sam razgovore
vodio nasamo, a s drugima - u drutvu.
Moj novi drug kafedija tako vrsto poe da veruje u moje izmiljotine da je
poela da ga mui gria savesti. Bio je oajan i gorko se kajao zbog nekadanjeg
prezrivog odnosa pra biima drugaijih formi i zbog naina na koji je s njima
postupao.
Kada bismo etali ulicama grada i videli kako njegovi itelji padaju na kolena kad
pone da njae mazga, bili smo prinueni da postupimo na isti nain kako se ne
bismo razlikovali od drugih; taj smeni obiaj je, kako vidim, zabavljao Ahuna.
Jesi li video, dragi moj Hasejne, s kakvim me je zluradim zadovoljstvom, posle
toliko vekova, na stari drug podsetio na tu kominu situaciju?
Rekavi to, Belzebub se nasmei i nastavi:
- Nema potrebe da govorim o tome da su u tom drugom kulturnom centru Aarka
ljudi prestali da rtvuju ivotinje, a ako je toga bilo, bili su to pojedinani sluajevi i
s prestupnikom se surovo postupalo.
Uverivi se da je lako i brzo eliminisan obiaj rtvovanja ivotinja kod druge
azijske grupe, odluio sam da napustim te krajeve. Ali, za svaki sluaj, trebalo je da
pre toga odem i u druga naselja Maralplesija i ja sam odabrao dolinu reke Nai.
Ahun i ja smo se dokopali ua te reke i krenuli njome uzvodno. U svakom veem
centru proveravao sam da li je iz prestonice ve stigao do njih novi obiaj i novi
odnos prema ubijanju ivotinja radi prinoenja rtava.
Najzad smo stigli u gradi, u to vreme najudaljeniji od centra, koji se zvao Argenija.
U njemu su iveli predstavnici druge azijske grupe, koji su se uglavnom bavili
iskopavanjem "tirkiza".
U tom gradiu, kao to je i red, iao sam po ajdinicama s istim ciljem kao i ranije.
Savladavi svakojake tekoe, mi smo jednog lepog dana preli preko nekakvog
planinskog prevoja i iznenada ugledali na horizontu ogromno vodeno prostranstvo,
koje je zapljuskivalo obale tog dela kontinenta Aarka, nazvanog Biserna zemlja.
Pet dana kasnije stigli smo u glavni grad tree azijske grupe, koji je u to vreme bio
poznat kao "Kadamon". Smestivi se na novom mestu, Ahun i ja smo prvih
nekoliko dana naprosto etali ulicama posmatrajui svakodnevni ivot stanovnika.
Nema druge, dragi Hasejne. Morau sada da ti ispriam o poreklu tree
azijske grupe, kao to sam ti ispriao o korenima druge.
Priaj, priaj, dragi dedice! - nestrpljivo je povikao Hasejn. Zatim je moleivo digao
ruke uvis i sa arom rekao:
Neka mom voljenom dedici bude odato priznanje da je njegov Um dostigao stepen
svetog Anklada!
Ne odgovorivi nita na to, Belzebub se osmehnuo i nastavio svoju priu.
- Evo istorije tree grupe, koja se odvijala u vreme kada su se porodice lovaca na
pirmarale sa Atlantide prvi put iskrcale na obali Mora blagostanja, zasnovali tamo
naseobine i time odredili poetak druge azijske grupe. Tih dalekih dana - beskrajno
dalekih za savremene Zemljane - neto pre druge planetarne katastrofe, u sutinama
itelja Atlantide poele su da se formiraju odreene psiholoke posledice delovanja
odstranjenog organa kundabufera. Zbog njih se pojavila i potreba, koja je za
tricentrina stvorenja sasvim neprilina, da se ukraavaju svakojakim triarijama,
izmeu ostalog, i da nose "talismane".
Meu ostalim triarijama bio je i biser, koji sam ti ve pominjao; on je u Atlantidi
bio skup, a i danas je veoma cenjen. "Biseri" se obrazuju u odreenim
monocentrinim biima koja nastanjuju "saliakuriape", to jest onaj deo Zemlje koji
se naziva "getralispan" ili, kako tvoji ljubimci vole da kau, "krv" planete, a nalazi
se u osnovi osnova ivota svake planete i slui za aktualizaciju procesa
Optekozmikog Trogutoegokrata; na planeti koja tebe interesuje, zove se "voda".
Monocentrina bia, u kojima se obrazuje biser, takoe su nastanjivala vodena
prostranstva koja su se nalazila oko Atlantide, ali su zbog velike potranje tako brzo
unitena, da se uskoro pored obala ovoga kontinenta nije mogao nai nijedan biser.
I kada se dogodilo da ih tricentrina bia, koja su cilj i smisao svog postojanja
videla u unitavanju tih monocentrinih stvorenja, kako bi iz njih dobijala biser i
zadoljavala svoj apsurdni egoizam, nisu vie nalazila na obalama Atlantide, krenula
su u potragu za biserom na druga mora, odlazei sve dalje i dalje od svoje zemlje.
Jednom, za vreme plovidbe, njihove splavove je neoekivo zadesilo snano
"saliakuriapijansko komeanje" ili, kako oni to zovu, "oluja", pri emu se to
dogodilo u regionu koji obiluje "bisernim biima", i u vreme koje je najpogodnije
za njihovo unitavanje.
Buda je reio da radi svoj posao koristei njihov Um, koji je veoma neobian za
tricentrina bia, i poeo je da im otkriva objektivne istine.
Pre svega, Sveti Buda je okupio stareine tree azijske grupe i obratio im se
sledeim reima:
- O, tvorevine Stvoritelja svega postojeeg, vi, koji nosite u sebi lik Njegov!
Moju sutinu su ovamo uputile Sveobasjavajue Sile, koje odreuju Svete Konane
Uzroke Bia, one koje beskrajno predano upravljaju Vasionom, podravajui vas u
vaoj elji da se oslobodite tetnih osobina, koje su iz vanih optekozmikih
razloga bile usaene vaim precima i koje su, prenosei se iz generacije u
generaciju, prele i na vas.
Sveti Buda je o tome ve govorio due i podrobnije, ali samo malobrojnim
posveenicima.
Ovoga puta je naao sledee rei:
- O, bia stvorena radi oivotvorenja Nada naeg Sveopteg Oca! Ubrzo poto
su se pojavila vaa plemena, Sunev sistem je pogodila nenadana nevolja, koja
je izazvala ozbiljne posledice po sve to postoji.
Da bi se spreila vasionska katastrofa, Kozmiki Svetitelji su, obavivi sloene
proraune, odluili da, pored ostalih preduzetih mera, promene i funkcionisanje
svesti vaih predaka. Zato im je implantiran odreeni organ sa specijalnim
mogunostima. Usled toga, sve to su opaali, njihova svest je transformisala na
takav nain da to vie nije odgovalo stvarnosti.
Neto kasnije, kada je poloaj u vaem sunevom sistemu stabilizovan i kada je
otpala potreba za tim merama, na Svemilostivi Nebeski Otac naredio je da one
budu ukinute, i da se, izmeu ostalog, vaim precima ukloni organ kundabufera koji
je, zajedno sa svim svojim svojstvima, postao nepotreban. Naredbu su odmah
izvrili Kozmiki Svetitelji koji su za taj problem bili odgovorni.
Prolo je prilino vremena, kada se odjednom ispostavilo da je, bez obzira na to to
je organ kundabufera vaim precima odstranjen, njegovo nekadanje postojanje
izazvalo, kako je potom prekasno shvaeno, zakonomerne posledice, to jest refleks,
koji nastaje kod vie ili manje samostalnih kozmikih sutina posle viestrukog
ponavljanja neke radnje. Ta posledica nije bila predviena, i nemogue je bilo reiti
se nje.
Pokazalo se da je ta "sklonost" postala nasledna i da je prenoena iz generacije u
generaciju, te su postepeno kod Zemljana formirane osobine, izazvane nekadanjim
postojanjem organa kundabufera.
im su ustanovljene te aljenja dostojne okolnosti, na Zemlju je, uz svemilostivu
dozvolu, upuen jedan od Kozmikih Svetitelja. On je uzeo vae oblije i, koristei
za svoje samsavravanje Objektivni Um i uslove zemaljskog ivota, mogao je da
odredi puteve i pokae vam kako da u sebi iskorenite one osobine, koje je izazvalo
postojanje organa kundabufera i da spreite dalji razvoj te nasledne sklonosti.
Kod mene ta njihova osobina izaziva gorinu. Tokom veka ona je u njihovom
ivotu postala prirodna. Navika da se mudruje dovela je do deformisanja stvarnih
uputstava i saveta Svetog Bude i na taj nain izazvala dodatno slabljenje njihove
psihe.
Karakteristina osobenost, svojstvena toj prastaroj navici, jeste da je ponekad
dovoljan najsitniji, sasvim beznaajan razlog, pa da se promeni na gore ili, ak,
potpuno iskrivi "pravilan" spoljni ili unutranji tempo njihovog ivota, "pravilan",
naravno, u objektivnom smislu.
Ti e bolje shvatiti neobinost psihe Zemljana, koji te toliko interesuju, ako
sazna detalje nastanka onog obiaja koji je doveo do iskrivljavanja uenja
Istinskog Izaslanika Neba Svetog Bude. Zato u ti temeljno i podrobno ispriati o
tome i rei u ti kojim se redosledom razvijao taj obiaj i kako se on ispoljava sada,
izazivajui alosne nesporazume, posebno oigledne u nae vreme.
Moram da ti kaem da mi je sve to postalo jasno tek poto je prolo mnogo vremena
od onoga doba o kome govori moja pria, to jest, tek onda kada sam esti put bio na
Zemlji. Kada sam razmatrao izvesne probleme sa Svetim Ajatom imem, o kome
u ti uskoro priati, ukazala se potreba da se ispita odreena injenica iz delatnosti
Istinskog Izaslanika Nebesa, Svetog Bude. Ispostavilo se da su se, naalost, u
osnovi nerazumevanja, nalazile istinske rei Svetoga Bude, koje je on lino izrekao.
Jednom, razgovarajui sa najbliima od svojih adepta, Sveti Buda je veoma tanim
izrazima objasnio da je mogue osloboditi se delovanja organa kundabufera, koje se
prenosi iz genacije u generaciju.
Izmeu ostalog on je rekao:
- Jedan od najboljih naina za eliminisanje sklonosti ka formiranju onih osobina
vae prirode, koje su izazvane posledicama delovanja organa kundabufera - jeste
"namerna patnja", a najvea "namerna patnja" moe se postii ako prisili samoga
sebe da trpi nezadovoljstvo okoline.
Ta pouka Svetog Bude proirila se meu njegovim sledbicima i, poto se on ve
podvrgao svetom "raskoarnu", poela je da se prenosi iz generacije u generaciju.
Moj deae, ve sam ti govorio da je od propasti Atlantide u prirodi tvojih
miljenika poela da se formira takozvana "psihoorganska sklonost ka mudrovanju".
I eto - na nesreu svih tricentrinih bia toga doba i buduih generacija, sve do
naih dana, ljudi druge i tree generacije posle Bude, krenuli su da neprekidno
mudruju nad njegovim savetom. Zbog toga se stvorila predstava, koja se takoe
prenosi iz generacije u generaciju, da se strpljenje postie jedino u samoi. Tu se
snano ispoljila neobinost psihe tvojih ljubimaca, koja je i sad vidljiva. Oni nisu
mogli, niti mogu, da usvoje oiglednu injenicu, jasnu svakom biu koje raspolae
zdravim razumom: Boanski Uitelj, Sveti Buda, savetujui im da u sebi izgrauju
odreeno trpljenje, imao je, naravno, u vidu da to treba raditi ivei meu sebi
slinima. On je savetovao da se tako postupa jer, ukoliko se u sebi stalno izgrauje
itelji naselja, u kome smo prenoili, kao i mnogi drugi ljudi, postali su sektai
odvojivi se upravo od one religije koju sam ja tako briljivo izuio; ona je kasnije
postala poznata pod imenom "budizam". Sekta "Krotitelja samih sebe", nastala je
usled nepravilnog shvatanja jednog principa budizma; oni su ga nazivali
"stradanjem u usamljenitvu".
Upravo zato su se nai domaini i nastanili tako daleko od svog naroda - nastojali su
da, neometani sa strane, izazovu u sebi to famozno "stradanje".
edo moje, sve to sam od tih fanatika saznao te noi i video sutradan, ostavilo je
na mene tako teak utisak, da mnogo zemaljskih "vekova" nisam mogao da se toga
setim a da ne zadrhtim. Pa ipak u ti ispriati poneto od onoga to sam tad video i
saznao.
Razgovarajui te veeri sa domainima, shvatio sam da su voe sekte jo u Bisernoj
zemlji, neto pre preseljenja u planine, smislile sopstveni oblik "patnje". Odluili su
da odu u nepristupana mesta, gde bia koja ne pripadaju njihovoj sekti i nisu
posveena u njihovu tajnu, nee moi da ih spree u noenju "patnji" koje su sami
smislili.
Posle dugog traganja oni su otkrili to mesto, gde smo mi imali sree da dospemo i
uverimo se da je njegov poloaj veoma dobar. Oni su se briljivo pripremili za put,
ali je bez obzira na to, putovanje bilo veoma teko. Ipak, oni su se sa svojim
porodicama preselili na nove teritorije, skoro nepristupane za njihove obine
sugraane. Kao to sam ve rekao, oni su svoju novu domovinu nazvali
"Sinkratorca".
U prvo vreme, posle preseljenja na novo mesto, njihov ivot je proticao vie ili
manje harmonino i mirno; ali, kada su poeli u praksi da primenjuju oblik "patnje",
koji su sami smislili, i kada su njihove porodice, posebno ene, shvatile ta te patnje
predstavljaju, pobunile su se i digle uzbunu. To je dovelo do raskola.
Raskol se dogodio neto pre naeg dolaska u Sinkratou, i male grupe izmatika
poele su da se sele na nova mesta, za koja su smatrali da vie odgovaraju
usamljenikom ivotu.
Sada u ti ispriati o principijelnim razlozima koji su sektae doveli do raskola. To
je potrebno, kako bi bolje shvatio moje dalje pripovedanje.
Ispostavilo se da su, dok su se jo nalazili u Bisernoj zemlji, sektai sebi dali re da
e napustiti drutvo sebi slinih i da e se po svaku cenu osloboditi posledica delova
onog organa o kome im je priao boanski uitelj Sveti Buda. Oni su se zavetovali ivee na odreeni nain sve dotle dok njihova tela ne budu potpuno dokrajena, tj.
"do smrti"; oni su na taj nain eleli da ono to su nazivali "duom" "oiste" od
tuih naslaga, nanetih delovanjem organa kundabufera koji je, prema reima Svetog
Bude, postojao kod njihovih predaka. Oslobodivi se tih naslaga oni bi mogli,
smatrao je boanski uitelj, da se sjedine sa Sveobuhvatnom Sutinom - boanskom
Pranom.
Ali, kada su se smestili na novom mestu i pristupili ostvarenju svoje ideje o novom
obliku patnje, njihove porodice su saznale o emu se zapravo radi i pobunile su se.
Kada je veliki broj sektaa, poto su ih na to nagovorile ene, odustao od obaveza,
preuzetih u domovini, sekta se raspala na dve samostalne grupe.
Od tada "Krotitelji samih sebe" imaju razliita imena. Oni, koji su ostali verni
starim zavetima, sada su se zvali "ortodokslude", a oni koji su odustali od zakletvi,
datih u ziaju, nazivali su se "katoliklude". Kada smo se mi pojavili u Sinkratorcu,
ortodokslude su ve izgradile nedaleko od stagog naselja dobro organizovan
manastir, gde su nairoko praiktiovale svoje posebne oblike stradanja.
Ali, vratimo se naem putovanju. Sledeeg jutra, naspavani i odmorni, nastavili smo
put. Put je vodio pored manastira, gde su boravili lanovi sekte. Upravo je bilo
vreme kada smo obino pravili predah i hranili svoje etvoronone trudbenike, te
smo zamolili monahe da se nakratko zadrimo u njihovom manastiru. Uinilo nam
se udno to to nas bia, koja sebe nazivaju monasima, nisu odbila, ve su nas
odmah pustila unutra, i to bez ikakve oholosti i uobraenosti, obino svojstvenih
takvim ljudima. I tako smo se iznenada obreli u "svetinji svetinja" njihove vere.
Takva mesta, od samog poetka svoje istorije, ljudi veoma veto skrivaju od tuih
oiju. Drim reima, oni su toliko postigli u smiljanju i uspenom skrivanju tajni, da
ak ni bia koja poseduju ist Um nisu u to mogla da dopru.
Budistiki manastir ortodoksluda zauzimao je veliku teritoriju i bio opkoljen
masivnim zidovima, koji su njegove stanovnike titili od bia njihovog oblija i od
divljih stvorova. U centru prostranog dvorita nalazila se velika masivna graevina
- glavna manastirska zgrada. Polovina te zgrade bila je za stanovanje, a u drugoj su
monasi obavljali obrede, svojstvene svojoj veri, koji su za tue oi ostajali tajna.
U zid su sa unutranje strane, na malom meusobnom rastanju, bili ugraeni
sobici. Upravo po tim sobicima mantir se razlikovao od drugih manastira na
Zemlji. Zidovi elija bili su ravni, izuzev majunog otvora, neto iznad poda, kroz
koji je s velikim trudom mogla da proe ruka. Upravo su u tim elijama bili
zazidani "najdostojniji" monasi, i oni su u njima mogli do mile volje da manipuliu
svojim "oseanjima" i "mislima", sve dotle dok se njihova planetarna egzistencija
ne okona. Takva praksa je i bila razlog to su se ene "Krotitelja samih sebe"
svojevremeno pobunile i izazvale raskol u sekti.
Kada smo stupili meu zidove manastira, otkrili smo da su sve elije zauzete. O
zazidanima su brinuli drugi monasi, doturajui im na svaka 24 sata, kroz jedan
majuni otvor, komad hleba i krai vode. Ovi su to inili s najdubljim
potovanjem. Oni su bili kandidati za zaziivanje, i boravili su u velikoj zgradi u
centru manastirskog dvorita, ekajui svoj red.
Tvoji zazidani ljubimci ostajali su u manastirskim grobnicama sve dotle, dok
njihovo bivstvovanje, prepuno liavanja, nepokretno i polugladno, ne bi dolo svom
kraju.
Pomou tog teskuana, mogao sam ponekad iz svog doma na Marsu da posmatram
sve to se dogaa na povrini nekih pleta onog zvezdanog sistema, koji bi se tokom
"optekozmikog kretanja" u nekom momentu naao u mom vidnom polju.
Jednom, kada smo Gornahoor Karkar i ja zajedno pomou teskuana posmatrali
ivot tvojih miljenika, iznenada smo uoili jednu injenicu, koja je meu nama
postala predmet ozbiljne razmene miljenja. Zbog toga sam odluio da odem na
Zemlju i da odande prevezem na Saturn nekoliko bia koje Zemljani nivaju
"majmunima", da bismo na njima izvrili niz eksperenata radi objanjenja injenice
koja nas je naprosto zaprepastila.
Tu je Belzebub napravio pauzu, jer mu je donet "lejtuharos", to jest metalna ploica
sa snimljenim eterogramom, koji je trebalo da prinese svom organu sluha kako bi
uo saoptenje.
Poto je sasluao tekst, Belzebub se okrete svom unuku i ree:
- Vidi li, dete moje, kakve se koincidencije dogaaju u naem svetu. U ovom
eterogramu govori se o tvojim ljubimcima i o majmunima, koje sam upravo
pomenuo. Eterogram mi je poslat sa Marsa i, izmeu ostalog, obavetava me da je
"majmunsko pitanje" veoma zabrinulo tricentrine stanovnike Zemlje.
Moram ti rei da zbog nenormalnih ivotnih uslova, tricentrina bia, koja su
nastala i ive na Zemlji, jo odavno imaju jednu neobinu osobinu, koja se
povremeno intenzivira, a ponekad u njima podstie veoma snanu elju da po
svaku cenu ustanove ko je od koga postao: oni od majmuna, ili majmuni od njih.
Sada, kako me obavetava ovaj eterogram, to pitanje uglavnom pokreu dvonoci
koji ive na kontinentu nazvanom "Amerika".
Iako ih je to pitanje, u veoj ili manjoj meri brinulo i pre, ono je sada ve veoma
dugo, kako oni kau, "vrua tema dana". Veoma se dobro seam da je do
"pometnje u umovima", povom porekla majmuna, prvi put dolo kada je takozvani
"kuurni centar" bila zemlja Tikliami. Poetak te "pometnje" predstavlja umovanje
jednog "naunika nove formacije", po imenu Menitkel.
Menitkel je postao naunik iz dva razloga: prvo, njegova tetka, koja nije imala
dece, bila je poznata provodadika i zvana je u kue raznih vlastodraca; drugo,
jednom, kada je on ve bio skoro odrastao ovek, dobio je na poklon knjigu pod
nivom "Uputstvo o pravilima bontona i o pisanju ljubavnih pisama". Njegov ujak
zelena, ostavio je Menitkelu bogato nledstvo, i zato je ovaj bio potpuno slobodan.
Iz dosade, Menitkel je prikupio bogat materijal o poreklu majmuna, na osnovu
kojeg je sklepao zamrenu teoriju, koju je snabdeo svim moguim vrstama
"logikih dokaza"; razume se, dokaza koji mogu da se rode u Umu tih udaka
Zemljana.
U svojoj teoriji Menitkel je "dokazao" da su njegova "braa majmuni" postali, ni
manje ni vie, nego ba od "podivljih" ljudi. Njegovi savremenici su, po obiaju,
bespogovorno poverovali "tetkinom razmaenku" i nisu ak ni pokuali da ga
kritikuju; od tada, problem, koji se rodio u udnom "Umu" tvojih miljenika postao
Kao poetak razvoja tih "nepravilnih" bia - ba kao i svih manje ili vie ozbiljnih
dogaaja (ozbiljnih u subjektivnom smislu), posluila su dva potpuno nezavisna
uzroka.
Prvi je - delimian propust jednog od Najviih Kozmikih Svetitelja, a drugi nenormalni uslovi koje su tvoji ljubimci sami stvorili.
Kada je planetu pogodila druga katastrofa, pod vodom je nestala ne samo
Atlantida, nego su nestala i druga velika i mala ostrva, kao i delovi kontinenata. Na
njihovom mestu formirani su novi delovi kopna. Sve te promene trajale su dugo i
bile su praene neprekidnim zemljotresima, te je sve ivo bilo obuzeto uasom.
Neki od tvojih tricentrinih ljubimaca, kao i monocerina i bicentrina bia koja su
imala sreu da preive, iznenada su se nala na novoformiranim, potpuno
nepoznatim delovima kopna. Upravo zato su mnoga tricentrina bia aktivnog i
pasivnog pola ili, kako oni kau, "mukarci" i "ene", bila prinuena da veoma
dugo ive izolovano, to jest bez partnera suprotnog pola.
Pre nego to nastavim priu, rei u ti neto o onoj svetoj supstanci koja je rezultat
progresivne transformacije svakog oblika "nasune hrane" i formira se kod svakog
bia bez obzira na njegov "modani sistem". Ta sveta supstanca zove se
"egzioegari", a tvoji miljenici je nazivaju "sperma" (kada se radi o mukarcima), ili
"jajna elija", ako je re o enama.
Zahvaljujui dalekovidosti i volji naeg Sveopteg Oca Stvoritelja, i u saglasnosti s
Velikom Prirodom, ta supstanca se pojavljuje kod svih bia, i ne poseduje nikakve
spoljanje i unutranje razlike, kako bi sva bia mogla svesno ili automatski da
ispune dug koji se sastoji u produetku vrste. Ali, kod tricentrinih bia, ona ima
jo jednu funkciju - zahvujui svesti, ona se svesno moe preobraziti u cilju
formanja nadtelesnih sutina, neophodnih za ivot.
Neto pre druge katastrofe, koju savremeni tricentrini Zemljani nazivaju
"propau Atlantide", u vreme kada su posledice delovanja organa kundabufera
poele da se manifestuju u prirodi Zemljana, u njima je postepeno formirana osoba,
koja e kasnije biti dominantna.
Tu osobinu predstavlja elja za "uivanjem", a da bi je ostvarili, mnogi su poeli da
ine stvari koje ne prilie tricentrinim biima, to jest, da izbacuju iz sebe svetu
supstancu samo radi zadovoljavanja te elje.
Od tada, veina Zemljana nije elela da se zadovolji uobiajenim procesom
izbacivanja svete supstance, koju je Velika Priroda i dalje stvarala u cilju
produetka vrste. Zahvaljuji tome, kao i zbog toga to je veina ljudi izbegavala da
tu supstancu svesno koristi za potrebe viih tela, ukoliko se te svete supstance ne bi
oslobodili mehanikim putem, u njima se raalo jedno udno oseanje, ili oseanje
"sirklinimana". To oseanje je automatski bilo praeno patnjom.
Podseti me da ti u nekom zgodnom trenutku ispriam kakve je periode, biima
razliitih modanih sistema, Priroda odredila za odvijanje normalnog procesa
korienja egzioegara u cilju produetka vrste.
Isto kao i kod nas, sveta supstanca, koja se neprekidno i neizbeno u njima stvara,
moe se normalno koristiti za pruetak vrste putem boanskog procesa "elmuarno",
i njeno izbacivanje se neizostavno mora odvijati uz uee jedinke suprotnog pola.
Ali, tricentrinim biima, koja su imala sreu da izbegnu smrt, nije bilo svojstveno
da koriste egzioari za potrebe viih tela, jer su ona jo odranije vodila nedolian
nain ivota, a poto su nekoliko godina morala da ive bez jedinki suprotnog pola,
pribegla su neprirodnom nainu izbacivanja svete supstance egzioegari.
Bia mukog pola praktikovala su neprirodne naine "murdurten" i
"androperestiju" ili, kako sada kau, "onanam" i "pederastiju", i to nedostojno
iskustvo ih je potpuno zadovoljavalo.
Ali tricentrina bia suprotnog pola, ili "ene", tako neto nije u potpunosti
zadovoljavalo i onda su "usamljene sirotice", koje su uvek bile lukavije i
domiljatije od mukaca, krenule da trae bia drugaijeg izgleda i da ih obuaju
partnerstvu. Sve je to dovelo do toga da su se u naoj velikoj Vasioni pojavila bia
koja se mogu opisati reima Nasradina Hode - "nit' smrde nit' miriu".
Razmotrimo sada mogunost da do takve anomalije doe prilikom sjedinjavanja
dva razliita egzioegarija, ija je posledica zaee i razvoj nove vrste ivih bia.
Na Zemlji, kao i na drugim planetama Vasione, na kojima ive tricentrina
stvorenja suprotnih polova, to jest mkarci i ene, iji sveti egziogari predstavlja
poetak novog bia, razlika izmeu njihovih svetih supstanci sastoji se u tome to
je kod bia mukog pola u egziogariju lokalizovana "boanska potvrda", ili
pozitivna sila svetog Triamazikaa, dok je u egziogariju ene lokalizovana
"boanska negacija", ili negativna sila tog svetog zakona.
Prema planu i volji Nebeskog Oca svega postojeeg, i u saglasnosti s aktivnom
energijom Velike Majke Prirode, stvoreni su odreeni uslovi u kojima se, uz uee
tree samostalne sile svetog Triamazikamna, sile "boanskog pomirenja",
sjedinjavanje egzioegarija dva bia suprotnog pola odvija za vreme procesa svetog
elmoarna, koji ona sama stvaraju, to dodi do nastanka novog bia.
U sluaju o kome govorim, anomalija u sjedinjavanju dvaju egzioegarija razliitih
vrsta moe se dogoditi jedino pod uticajem kozmikog zakona, poznatog kao
"zakon srodstva svih vibracija", koji je aktivirala druga razorna katastrofa na toj
zlosrenoj planeti, a koji je zatim nastavio da deluje na produ njenih stanovnika.
U vezi s tim treba naglasiti da je Tvorac modifikovao boanski zakon
Triamazikamno, kako bi osigurao procese koji se odvijaju u Vasioni, usled ega su
ti procesi, iako prethodno potpuno samostalni, poeli da zavise od spoljnih sila.
Ali, edo moje, ti e potpuno shvatiti ovaj kozmiki zakon u svim njegovim
aspektima, kada ti budem podrobno objasnio, kao to sam obeao, sva osnovna
pravila i zakonitosti stvaranja i postojanja sveta.
A sada sluaj: na planetama na kojima vladaju normalni ivotni uslovi, ma gde se
one nalazile u Vasioni, egzioegari se obrazuje u organizmu tricentrinih bia koja
imaju organe opaanja i preobraaja sile "boanske potvrde" svetog Triazikamna;
Ali, moj deae, zbog eterograma, ja sam mnogo odstupio od svoje osnovne prie.
Hajde da se vratimo na preanju temu.
Kada sam etvrti put doleteo na Zemlju na brod "Mogunost" se spustio na more
koje se zvalo "Crveno". Izabrali smo to mesto zato to je to more zapljuskivalo
obale kontinenta Grabonci, sada Afrike, gde je majmuna, koji su mi bili potrebni,
bilo mnogo vie nego bilo gde na Zemlji. Uz to, to more je bilo veoma zgodno za
sletanje kozmikog broda. Ipak, posebno je bilo vano to to se u blizini nalazila
zemlja, koja je u to vreme bila poznata kao Nilija; ona se sada zove Egipat. U to
doba tamo su iveli nai saplemenici, koji su eleli da ostanu na, Zemlji, i ja sam
raunao na njihovu pomo u hvatanju majmuna.
Posle sputanja, napustili smo brod i dokopali se obale; tu smo uzjahali kamile i
krenuli u grad, gde su iveli nai zemljaci - u prestonicu budueg Egipta. Ona se
zvala "Teba".
Ve prvog dana mog boravka u Tebi, jedan od naih zemljaka mi je, izmeu
ostalog, ispriao da su lokalni stanovnici projektovali novi sistem osmatranja
nebeskih tela i da su, ko bi postigli eljeni efekat, izgradili objekte potrebne za to.
Prialo se da novi sistem prua takve ogromne mogunti, kakvih nikada ranije na
Zemlji nije bilo.
Kada mi je ispriao o svemu to je video sopstvenim oima veoma sam se
zainteresovao, jer mi se uinilo da su na Zemlji, moe biti, nali nain da ree
tekoe s kojima sam se i sam stalno sretao dok sam gradio svoju marsovsku
opservatiju.
Sutradan sam zamolio jednog od svojih zemljaka da poe sa mnom: on je u Tebi
imao mnogo prijatelja, meu kojima je bio i rukovodilac izgradnje objekta, koji je
privukao moju panju. Dakle, zajedno sa mojim vernim Ahunom i svojim novim
drugom, seo sam u amac i krenuo niz veliku reku, danas poznatu kao Nil.
Ogromne, tek zavrene graevine, uzdizale su se nedaleko od mesta gde se reka
ulivala u veliko vodeno prostranstvo. Neki delovi tih graevina su me posebno
zanimali.
Teritorija na kojoj se odvijala gradnja (a nije graena samo opservatorija, ve i
stambene zgrade) zvala se tada "Avazlin", nekoliko godina kasnije poeli su je
nazivati "Kejronana", a danas se naprosto zove "predgrae Kaira".
Izgradnja tih grandioznih objekata zapoela je mnogo pre mog etvrtog leta na
Zemlju, po naredbi jednog "faraona" - tako su se zvali carevi u tim krajevima - i,
kada sam prvi put posetio tu zemlju, njegov unuk, takoe faraon, dovravao je
izgradnju.
Iako sama opservatorija koja me je zanimala jo nije bila sasvim dovrena, u njoj
su se mogla vriti posmatranja kozmikih objekata i mogao se prouavati njihov
meusobni uticaj, kao i uticaj na zemaljski ivot.
U to doba, Zemljani koji su se bavili takvim posmatranja i istraivanjima, zvali su
se "astrolozi". Meutim, kasnije, kada se bolesna navika da se svemu kumuje,
trogoautookratske istine, oni su, svejedno, uspeno odabirali parove. To je bilo tako
jer su oni imali solidna znanja o zakonima koji upravljaju uticajem drugih planeta
Sunevog sistema na bia, nastanjena na njihovoj sopstvenoj planeti, tj. znali su
kako raspored planeta u momentu zaea utie na ovekov dalji razvoj i rast.
Zahvaljujui praktinim znanjima, koja su akumulirana vekovima i prenoena iz
generacije u generaciju, oni su znali koji tipovi aktivnog i pasivnog pola
odgovaraju jedni drugima. Zato su parovi, odabrani u skladu sa uputstvima
astrologa, skoro uvek bili uspeni, to se ne moe rei za sadanje vreme, kada
supruzi po tipu skoro nikada ne odgovaraju jedno drugom i zbog toga je njihov
takozvani "porodini ivot" prepun onoga o emu je na neponovljivi Nasradin
Hoda rekao ovo: "Zar je dobar onaj mu, zar je dobra ona ena iji se porodini
ivot sastoji iz neprekidnog antranja na svoju drugu polovinu?"
U svakom sluaju, moj deae, da su astrolozi nastavili da obavljaju svoju praksu
na Zemlji, oni bi vremenom stekli takvo iskustvo da bi ivot stanovnika te
zlosrene planete, bar u pogledu porodinih odnosa, bio nalik na ivot njima slinih
stanovnika drugih planeta nae Vasione. Ali tvoji ljubimci su zapostavili taj
koristan posao, koji im je pomagao u ivotu, kao to su postupali i s drugim
vrednim dostignuima, ne umevi da ih iskoriste u potpunosti i do kraja.
Kao to je uobiajeno na Zemlji, broj astrologa se postepo "krnjio" i oni su, najzad,
to bi se reklo, potpuno isparili.
Kada je funkcija astrologa bila ukinuta, na njihovo mesto su doli razni strunjaci
za tu oblast, takozvani "naunici nove formacije"; oni su takoe poeli da
posmatraju i izuavaju razna nebeska tela, kao i njihov uticaj na ivot stanovnika
planete. Ali svi su ubrzo shvatili da se sva ta posmatranja i ispitivanja svode jedino
na pronalaenje naziva za mnogobrojna daleka sunca i planete, koji ne znae nita,
kao i na priblina merenja rastojanja izmeu njih (postupkom, poznatim jedino tim
"profesionalcima"). I onda su te "strunjake" za posmatranje neba pomou
"igraaka", koje su oni takoe nazvali teleskopima, poeli da nazivaju
"astronomima".
Sada, kada smo se prisetili savremenih "ultrafantazera", koje tvoji ljubimci tako
duboko potuju, nee biti na odmet da prosvetim tvoj Um tako to u ti ispriati o
njihovom stvarnom znaaju.
Pre svega, dragi moj deae, treba da zna da postoji "neto" to se koristi za
poimanje smisla i znaenja svih dogaaja, koji se deavaju u Vasioni, neto poput
"faktora inicacije". Te faktore koriste sva bia koja poseduju Objektivni Um, a za
Zemljane to je zamrena "karta", koju su oni, razume se nenamerno, nazvali "opisom zvezdanog neba".
Nema potrebe da se traga za nekakvim drugaijim logikim zakljucima koji se
odnose na "inicirajui faktor" koji oni primenjuju - naziv, dat karti tvorca sasvim je
dovoljan da se to vidi: sve oznake na njoj su relativne. Ma koliko naprezali sve
"mudre" mozgove dok pronalaze imena, ma koliko se trudili da neto iscede iz
Vrei takvu samoanalizu, on je izazivao one impulse koji su provocirali ovakvu ili
onakvu reakciju njegovih "nezavisnih oduhovljenih naela", to jest tela, oseanja i
misli; dalje, on je istraivao stanje svoje unutranje sutine za vreme vie ili manje
jasne reakcije na bilo ta, a takoe je analizao do ega takva reakcija dovodi: do
svesnog manifestovanja sopstvenog Ja, ili do automatskog isto instinktivnog
postupka.
I, dok je taj nosilac budue Boanske Sutine, Belkulti istraivao sve svoje
nekadanje opaaje, otkrio je da njegovo ponaanje nimalo ne odgovara opaajima
ili odreenim impulsima, nastalim u njemu.
Zatim je poeo veoma paljivo da istrauje svoje utiske - izazvane kako
spoljanjim, tako i unutranjim uzrocima - i to u onom momentu u kome se opaaj
deava. On je vrio iscrpnu verifikaciju svih utisaka koje je primalo svako njegovo
oduhovljeno naelo; izuavao je na koji nain su ti utisci formali njegovo iskustvo i
za koje su manifestacije njegovog karaktera oni predstavljali impuls.
itavo to praenje svesti i hladna analiza, na kraju kraja su Belkultasija ubedile da
su njegove misli i ponaanje u potpunoj suprotnosti sa zdravim razumom.
Kasnije, kada sam detaljno prouio taj problem, otkrio sam da, iako je Belkultasi
bio ubeen u tanost svojih posmatranja, nije bio siguran u ispravnost svojih
oseaja i njihovih interpretacija, pa ak ni u normalnost svoje psihe. Zato je odluio
da, pre svega, proveri jesu li njegovi oseti i njihova tumaenja bili adekvatni svemu
onome na emu je radio.
Bavei se ovim problemom, on je eleo da utvrdi kako drugi opaaju i oseaju
razne stvari: isto kao on, ili drugaije. Zato je poeo da ispituje svoje prijatelje i
poznanike ne bi li od njih saznao kako oni sve to doivljavaju, i kako razlikuju
svoje opaaje u prolosti i u sadanjosti. On je postupao veoma oprezno, trudei se
da ne dotie impulse izazvane samoljubljem, oholou, i tako dalje.
Prijatelji i poznanici su sa Belkultasijem bili iskreni i on je shvatio da su i oni
opaali svet i same sebe, isto kao i on.
Meu njegovim prijateljima bilo je nekoliko ozbiljnih ljudi, koji nisu sasvim
potpali pod uticaj posledica organa kundabufera. Oni su duboko pronikli u sutinu
problema, koji ih je veoma zainteresovao, te su i sami nastavili da izuavaju sebe i
svoju okolinu.
Ubrzo posle toga, opet na Belkultasijevu inicijativu, prelo im je u naviku da se s
vremena na vreme okupljaju i razmenjuju saznanja do kojih su doli u svojim
posmatranjima i otkriima. Na osnovu dugotrajnih istraivanja, posmatranja i
objektivnih zakljuaka, bili su sasvim sigurni u to da, zapravo, niko od njih nije
onakav kakav bi mogao da bude.
Neto kasnije njihovoj grupi su se prikljuili i drugi Atlantiani slinih pogleda. I
tada su oni osnovali drutvo koje je dobilo naziv "Drutvo Akladansa".
Re "akladan" tada je znaila sledee: "elju da se shvati smisao i cilj postojeeg".
Belkultasi je stajao na elu Drtuva od dana njegovog osnivanja i celokupna
ve bili tamo. Oni su nastavili da ive tamo i onda kada je ivot na planeti
postepeno uao u svoj uobiajeni kolosek i seanje na katastrofu poelo polako da
bledi u svesti veine Zemljana. Kao da se nita nije desilo, oni su ponovo osnovali
jedan od svojih "kulturnih centara" u samom srcu budue Afrike. Kada su naunici
biveg Drutva Akladansa traili odgovarajue mesto za sebe, sluajno su sreli
nekoliko naih zemljaka koji su im i posavetovali da krenu niz reku.
Nai dobri odnosi s tim mudracima poeli su da se usptavljaju jo u Atlantidi i
potiu iz vremena osnivanja njihog Drutva. Ti se svakako sea prie o mojoj
prvoj poseti Zemlji. Tada su se nai zemljaci okupili u gradu Salmiosu, kako bi uz
moju pomo pronali izlaz iz teke situacije u koj su se tada nali.
Nai susreti su se odvijali u glavnom hramu Drutva Akladansa, i od tog vremena
su izmeu naih zemljaka i Drutva uspostavljeni dobri odnosi.
I u buduem Egiptu, gde su se nastanile obe ove grupe, odnosi izmeu naih
saplemenika i lanova naunog drutva, koji su imali sree da preive katastrofu,
ostali su isti sve dok nai kolonisti nisu napustili planetu.
Nade malobrojnih preivelih naunika iz Drutva Aklansa u njegov preporod i
ostvarenje njegovih zadataka - nisu se ostvarile. Ipak, upravo su njihovi napori
svakako doprineli tome to je i posle propasti Atlantide nekoliko generacija
Zemljana sauvalo oseanje "instinktivne ubeenosti" u potrebu "savrenog
ivota'".
Upravo zahvaljujui njima, neka dostignua Uma tricentrinih Zemljana uvana su
dok god im je Um bio normalan, a kasnije su automatski prenoena iz generacije u
generaciju, stigavi do ljudi novijeg vremena, pa ak i do naih dana.
U ta dostignua nesumnjivo spadaju i majstorski sagraeni, impresivni objekti koje
su podigli stanovnici tog dela Afrikog kontinenta, koji sam posetio za vreme svog
etvrtog putovanja na Zemlju.
Iako se moje nade, probuene razgovorom s naim zemljakom, u momentu kada
sam video novu opservatoriju nisu opravdale, ti arhitektonski objekti, izgraeni
veto i talentovano, svakako su mi dali novu hranu za razmiljanje, kao i mnogo
korisnih informacija.
Da bi ti bolje shvatio na koji nain su tricentrini stovnici te zemlje stvorili takve
strukture, neophodne za dalji napredak, mislim da e biti dovoljno ako ti ispriam
kako su se njihova umenost i praktine navike pokazale prilikom stvaranja nove
opservatorije, zbog koje sam tamo i otiao.
Najpre u ti ispriati o dvema injenicama, vezanim za promene prirode
tricentrinih bia.
Pre svega, treba da zna da su na poetku, dok su jo ivela normalno, onako kako i
prilii tricentrinim biima, dok su jo posedovala "ispravan pogled", ta bia mogla
golim okom da vide velika i mala nebeska tela, dok su se u njihovoj atmosferi
odvijali procesi Sveprisutnog Okidanoha; razume se njihova posmatranja bila su
ograniena udaljenou, koju doputa njihov vid.
Treba imati u vidu da su peskom bile zatrpane ne samo zemlje o kojima sam priao,
ve i mnogi drugi, relativno mali regioni te nesrene planete.
Savremeni Zemljani su iz raznih izvora saznali da su se njihovi preci tada preselili
na nova mesta i, razume se, tom dogaaju "prilepili" su jednu od svojih uobiajenih
"etiketa", nazvavi ga "velikom seobom naroda" i prikljuivi ga onome to oni
smatraju svojim "znanjem".
Sada se mnogi naunici iz sve snage trude da ustanove zato se to dogodilo i
svesrdno izmiljaju razna objanjenja.
Sada postoji nekoliko teorija, koje jedna s drugom nemaju nita zajedniko; ako
se razmilja objektivno, teko je rei koja je od njih najapsurdnija, pa ipak,
savremena nauka ih priznaje.
U stvarnosti, istinski uzrok seobe sastoji se u tome to su itelji Aarka, kada je
zapoeo proces erozije, gonjeni strahom da ne budu zatrpani peskom, krenuli da
trae nove zemlje, bezbedne za ivot. I krenuli su raznim putevima.
Veina tricentrinih bia koja su naseljavala Tikliami, krenulaje na jug Azijskog
kontinenta, u zemlju koja je kasnije nazvana Persijom, a ostali su poli na sever i
nastanili se u predelima, nazvanim kasnije Kirgieri (ovde se, oledno, radi o
Kazahstanu).
to se tie itelja Maralplesija, neki od njih su krenuli na istok, ali je veina otila
na zapad.
Oni koji su otili na istok, prebacili su se preko visokih planina i naselili se na
obalama ogromnog vodenog prostranstva. Kasnije je njihova zemlja dobila naziv
Kina.
itelji Maralplesija, koji su smatrali da je bezbednije krenuti na zapad, dugo su
lutali prelazei s mesta na mesto i najzad se dokopali jednog drugog dela sveta, koji
je kasnije dobio naziv Evropa.
Oni, pak, koji su iveli na severu kontinenta Grabonci, raselili se se po itavoj
planeti.
Upravo posle svih tih seoba, ja sam po peti put krenuo na Zemlju.
Pre nego to ponem da priam o razlozima tog putovanja, moram da priznam da
me je glavna osobina psihe zemljana, to jest njihova povremena elja za
unitavanjem sebi slinih, iz veka u vek sve vie zanimala, a istovremeno je u meni
jaala elja da utvrdim taan uzrok te unikalne osobine tricentrinih bia.
Zato sam, moj deae, u periodu izmeu etvrtog i petog povanja na planetu Zemlju
u svojoj marsovskoj laboratoriji organizovao posmatranja tih osobitih tricentrinih
bia; eo sam da prikupim to vie materijala koji bi mi pomogao da rasvetlim ovo
pitanje, koje me je toliko obuzelo.
U tom cilju, odabrao sam veliku grupu Zemljana, koje sam tokom vie godina
posmatrao ili ja lino, ili su to inili moji asistenti. Trudili smo se da, koliko god je
to mogue, nita ne propustimo, i da utvrdimo sve detalje i osobenosti njihovog
ponaanja.
Moram da priznam, dete moje, ponekad sam, kada ne bih imao nikakav drugi
posao, po itave "sinonumse", to priblino odgovara zemaljskim satima, s
ogromnim interesovanjem pratio kretanje odabranih tricentrinih bia, pokuavajui
da naem logino objanjenje za ono to su oni nazivali svim "duevnim
pobudama".
Jednoga dana, dok sam tako posmatrao Zemljane kroz teskuano, sinulo mi je da se
iz veka u vek, njihov ivot skrauje odreenom i stalnom brzinom, i to je odredilo
poetak mog intenzivnog izuavanja psihe tricentrinih bia, koja su tako obuzela
tvoju matu.
Razume se, kada sam to prvi put shvatio, uzeo sam u obzir ne samo osnovnu
osobenost njihove psihe, to jest meusobno istrebljivanje, koje bi meu njima
iznenada planulo, ve i takvane mnogobrojne "bolesti", koje postoje samo na toj
planeti. Uzgred, uzroci svega toga kriju se u istim onim nenormalnim uslovima
ivota koje su Zemljani sami stvorili, i zbog kojih ne mogu da ive onako kako bi to
bilo u skladu sa boanskom zamisli.
Kada sam to prvi put primetio i zaeprkao po svojim uspomenama, odjednom sam
shvatio jednu stvar, i itavo moje bie, sve njegove samostalne duhovne
komponente, ispunile su se ubeenjem da su na samom poetku tricentrini
stanovnici Zemlje iveli 12 ili, ak, 15 vekova po njihovom raunanju vremena.
Da bi shvatio koliko se za sve to vreme smanjila duina njihovog ivota, bie
dovoljno ako ti kaem da se u vreme kada sam zauvek naputao njihov Sunev
sistem, njihov ivot sveo na 70 do 90 godina.
U poslednje vreme, sve koji toliko poive, stanovnici te neobine planete nazivaju
"starcima".
Ako nekome poe za rukom da prevali stotu, njega veoma paljivo posmatraju i on,
naravno, postaje poznat, jer se njegove fotografije i detaljan opis njegovog naina
ivota pojavljuju u svim njihovim, takozvanim, "novinama".
I eto, dete moje, u vreme kada mi je iznenada pala na pamet ta injenica, nisam
imao nikakvog naroitog posla na Marsu, a samo uz pomo teskuana nije bilo
mogue razjasniti problem, te sam reio da lino odem na Zemlju, kako bih na licu
mesta dokuio taj fenomen.
Reeno - uinjeno i, kroz izvesno vreme, ve sam naim brodom leteo na Zemlju.
U vreme kada sam peti put leteo Zemljanima u goste, njihov "centar za dobijanje i
prenos rezultata usavravanja miljenja", ili "kulturni centar", bio je grad Vavilon.
Reio sam da se uputim upravo tamo.
Ovoga puta, na brod je sleteo na vodu, u tzv. "Perzijski zaliv", zato to smo,
spremajui se za poletanje, doli do zakljuka da on najvie odgovara naim
ciljevima - prvo, odatle do Vavilona bilo je nadomak ruke, a, drugo, to mesto je bilo
veoma pogodno za sletanje broda.
Sve je bilo da bolje ne moe biti, jer se u zaliv ulivala velika reka na ijoj se obali
nalazio Vavilon, i mi smo reili da tom rekom otplovimo do grada.
U to vreme Vavilon je bio na vrhuncu svoje moi. On je bio kulturni centar ne samo
za stanovnike Aarka, ve i za stovnike svih ostalih velikih i malih zemalja u
kojima su eli ljudi.
Kada sam se prvi put obreo u tom njihovom "kulturnom ceru", njegovi stanovnici
su bili na pragu onoga to e kasnije postati glavni uzrok ubrzane degradacije
njihove "psihike organizacije"; to se uglavnom odnosilo na atrofiju tri osnovna
naela, koja su morala da postoje kod svakog tricentrinog bia. Ta naela stvaraju
impulse koji postoje pod imenima: "Vera", "Nada", "Ljubav".
Taj regres, koji se iz generacije u generaciju ubrzava, doao je do stepena kada se
istinski iva dua, bez koje ne moe da postoji nijedno razumno bie, pretvorila u
duurogat, bez unutranjeg sadraja.
Ispriau ti o tadanjim dogaajima u Vavilonu, kako bi mogao da shvati sve
razloge koji su doveli do tako udne i neobine transformacije due savremenih
Zemljana.
Informacije o dogaajima koje u opisati, dobio sam uglavnom od tricentrinih
bia, koja njihovi saplemenici nivaju "naunicima".
Pre nego to nastavim ovu priu zadrau se ukratko na ovom pojmu, to jest
ispriau ti o toj vrsti ljudi koja se naziva "naunicima".
Jo pre mog petog putovanja, pre Vavilonskog uspona, svi oni koje su Zemljani
smatrali "naunicima" ne bi se takvima smatrali ni na jednoj drugoj planeti u
Vasioni. Jer, pravi naunik je morao savesnim radom i hotiminim stradanjem da
dostigne takav nivo razumevanja svih pojedinosti o poreklu i razvoju Vasione, koji
bi njegovoj nadtelesnoj sutini, ili viem telu, omoguio da se izdigne na
odgovarajui stupanj Boanske Lestvice Objektivnog Uma. Tada e se pred njim
otvoriti kozmike istine, razume se, na onom nivou do koga se on izdigao. Ali, jo
od vremena takozvane tikliamike civilacije, a posebno u naoj eri, naunicima su
poeli da nazivaju sve one koji vladaju velikom koliinom informacija i o njima
ispredaju nadugako i nairoko, kao to babe priaju o "dobrim starim vremenima".
Uzgred, uvaeni Nasradin Hoda je znaaj takvih naunika definisao ovako: "Svi
misle da nai uvaeni profesori znu koliko je dva puta dva."
Ali, vratimo se prii. Kada smo stigli u Vavilon, on je bukvalno vrveo od naunika
koji su se tu sjatili iz svih delova sveta.
Oni su stigli u Vavilon iz jednog veoma zanimljivog razloga. Ispriau ti o njemu.
Radi se o tome da se veina naunika nala tamo voljom jednog izuzetnog i
neobinog persijskog cara, koji je u to doba vladao Vavilonom.
elim da ti pomognem da tano ustanovi koji je od normalnih ivotnih uslova toga
cara uinio tako osobenim, i radi toga u ti ispriati o dvema okolnostima koje su
jo od davnina uticale na ivot Zemljana.
Pre svega, jo od propasti Atlantide, u prirodi tvojih miljenika poela je da se
formira, a tokom narednih vekova je definitivno kristalizovana, jedna osobina zbog
koje su oni doivljavali sreu (a to oseanje s vremena na vreme ima svako
tricentrino bie), samo onda kada bi postali vlasnici velike koliine znamenitog
metala koji oni nazivaju "zlato".
Najgore je bilo to to su ljudi iz okruenja vlasnika zlata takoe doivljavali snana
oseanja, pri emu se to odnosilo kako na one koji su to zlato videli, tako i na one
koji su o njemu znali samo po uvenju. Svi su se oni trudili da dou do tog metala,
a gubitnici su prema onima kojima je to polo za rukom oseali "zavist".
Druga okolnost o kojoj elim da ti priam, sastoji se u sledeem. Kada bi se ta
njihova osnovna osobina ispoljila posebno snano, ljudi iz razliitih zemalja poeli
bi da unitavaju jedni druge; kada bi tome doao kraj, voa ili car zemlje, koji bi
imao vei broj preivelih podanika, dobijao bi titulu osvajaa i obino prisvajao svo
bogatstvo pobeenog naroda.
Car osvaja je ne samo dozvoljavao, ve i nareivao svojim podanicima da
pljakaju osvojene zemlje, da otimaju mlade ene i sva dobra, koja su pobeeni
sticali vekovima.
I tako, dete moje, kada su podanici tog veoma neobinog persijskog cara osvojili
nove zemlje, car je naredio da se odande niko ne dovodi i nita ne uzima osim
naunika, koje su u Vavilon dovodili kao zarobljenike.
Zato je caru pala na pamet takva suluda misao? Radi se o tome da je u to doba u
jednom od centara tikliamike civilacije, u gradu iklarali tamonji naunik po
imenu Harnum (ija se sutina potom transformisala u takozvanu "Etaku
Haznamasku linost") smislio da svaki metal, kojih u zemljinoj kori ima u izobilju,
lako moe da se pretvori u zlato, koje se retko sree. Da bi se tim postupkom
ovladalo, treba znati samo jedno malo lukavstvo.
Ta kobna ideja se nairoko proirila tokom kasnijih vekova i, prenosei se iz
generacije u generaciju, najzad dobila formu fantastine i tetne nauke koja se zvala
"alhemija" - to isto ime nosila je i jedna velika nauka, oblast istinskog znanja kojim
su ljudi vladali u davnim epohama, dok posledice uticaja organa kundabufera jo
nisu u potpunosti porobile njihovu svest; ta istinska nauka mogla bi da donese
sutinsku korist svim tricentrinim biima.
U vreme, o kome govorim, persijskom caru je, iz nekih linih razloga, oajniki
bilo potrebno zlato; poto je uo za otkrie pomenute budue Eterske linosti, on je
poeleo da ovaj metal dobije na takav, lak nain.
Ali, upravo kada je naumio da pravi zlato uz pomo alhemije odjednom je svim
svojim biem shvatio da mu je nepoznato ono "malo lukavstvo", bez kojeg njegova
elja moe ostati netvarena.
Poto je razmislio, doao je do sledeeg zakljuka:
Poznato je da su naunici otkrili mnoge tajne; dakle, makar jedan od njih zna i tajnu
pretvaranja bilo kojeg metala u zlato.
Dosetivi se toga, on se silno zaudio to mu tako prosta misao nije pre pala na
pamet; pozvao je nekoliko odanih ljudi i naredio im da utvrde, kome je od
prestonikih naunika poznata ova "tajna".
Prolo je neko vreme, a udnovatom caru je pala na pamet nova bezumna ideja,
koja se ovoga puta odnosila na sam proces meusobnog unitavanja: novo ludilo
potisnulo je staro i car je potpuno zaboravio na naunike; oni su sada slobodno
iveli u Vavilonu, ekajui dalji razvoj dogaaja.
Naunici iz svih krajeva Zemlje, koji su se na taj nain nali u Vavilonu, esto su
se okupljali i, kao to je svojstveno zemaljskim "mudracima", stalno su razmatrali
pitanja koja su beskrajno prevazilazila njihovo razumevanje, tako da, razume se, oni
iz svega toga nisu izvukli nita valjano ni za sebe ni za druge.
I naravno, za vreme tih diskusija i susreta oni su, kao to to obino biva sa svim
naunicima na Zemlji, nali "gorue pitanje" koje ih, kako su govorili, proima "do
kotane sri".
Pitanje, koje je uspelo da postane "goruim", delovalo je na njih tako da su ak sili
sa svojih pijedestala i poeli da ga razmatraju ne samo sa naunicima poput sebe,
ve i sa sluajnim prolaznicima i na svakom mestu.
Usled toga, interesovanje za taj problem zahvatilo je postepeno itav Vavilon i, u
vreme kada smo mi tamo stigli, on je ve predstavljao gorue pitanje za svakog
njegovog itelja.
Tu temu nisu razmatrali samo naunici; razgovori i sporovi te vrste irili su se na
sve strane, poput poara.
O tome su donosili sudove i razgovarali mladii i starci, mukarci i ene, pa ak i
gradski delati. I svi su, posebno naunici, nastojali da o tome saznaju to vie.
Kada smo stigli u Vavilon saznali smo da su mnogi poludeli od takvih razmiljanja,
a da su drugi bili na putu da polude.
To "gorue" pitanje na koje su "siroti naunici", kao i ostali itelji, eleli da uju
odgovor, bilo je imaju li ljudi "duu".
U gradu je postojalo mnogo fantastinih teorija o tome, svakog asa bila bi sklepana
neka nova i, naravno, svaka od tih domiljatih teorija imala je svoje fanatike.
Bez obzira na njihovo mnotvo i raznovrsnost, sve teorije bazirale su se na dve
suprotne pozicije. Jedna od njih je bila "ateistika", a druga - "idealistika" ili
"dualistika".
Sve dualistike teorije priznavale su postojanje due i njenu besmrtnost, jer, mora
valjda ovek, koji je za ivota poinio zlo, da bude kanjen posle smrti.
Sve ateistike teorije tvrdile su upravo suprotno.
Ukratko, moj deae, kada smo stigli u grad, tamo se dogaalo ono to je kasnije
nazvano "Vavilonskom kulom".
Belzebub malo pouta, pa nastavi:
- elim da ti objasnim smisao izraza "Vavilonska kula", koji sam upravo pomenuo;
savremeni Zemljani ga veoma esto koriste.
Smatram neophodnim da ti objasnim ovu sintagmu zato to mi se, kao prvo,
posreilo da budem svedok dogaaja koji su doveli do njenog nastanka, a, osim
toga, i zato to e ti istorija njenog nastanka i transformacije u svesti Zemljana
pomoi da jasno shvati kako zbog nenormalnih ivotnih uslova, koje su sami
stvorili, tana i pravilna informacija o prolim dogaajima nikada ne dospeva do
buduih generacija. A ako neto nalik na to i dopre do njih, njihov udnovati Um
odmah pod njega podvodi itavu teoriju, umnoavajui pri tome iluzije ili
takozvane duhovne likove, zbog ega, zapravo, u Vasioni i postoji ova tako
neobina i unikalna psiha.
Dakle, dete moje, kada smo stigli u Vavilon, poeo sam da se kreem u lokalnom
drutvu i da vrim posmatranja kako bih razjasnio pitanje koje me je zanimalo.
Svuda su me doekali naunici kojih je tu bilo u velikom broju, te sam poeo da
komuniciram samo sa njima, ograniivi svoja istraiva na njihove karaktere.
Meu drugim naunicima, tu je bio i ne sasvim nepoznati Hamolinadir, nasilno
doveden iz Egipta. Hamolinadir i ja smo odravali odnose koji su uobiajeni za
osobe koje se esto sreu.
Hamolinadir je bio jedan od naunika kome nisu u potpunosti atrofirale normalne,
tricentrinim biima svojstvene osobine, nasleene od predaka; tavie, ispostavilo
se da je on u detinjstvu bio okruen ljudima koji su mu pruili vie ili manje
pravilno vaspitanje.
Dodau da je tada u Vavilonu bilo mnogo takvih naunika.
Ueni Hamolinadir je vodio poreklo od "Asiraca", roen je i vaspitan u Vavilonu,
ali je svoja znanja stekao u Egiptu, u najboljoj koli koja je tada postojala na Zemlji,
a koja se zvala "kola Materijalizacije Misli".
Kada sam ga prvi put sreo, ve je bio u godinama kada je njoihvo Ja to jest
oseanje svesne kontrole mehanikih i psikih funkcija njegovog organizma dostiglo najveu stabilnost, koja je u to vreme bila mogua za tricentrinog
Zemljana. U vreme takozvanog "pasivnog bdenja", kod njega su se veoma jasno
manifestovale sledee funkcije: "samosvest", "pravinost", "osetljivost",
"domiljatost", itd.
Ubrzo poto sam stigao u Vavilon, poeo sam da zajedno sa Hamolinadirom
odlazim na sve mogue naune "skupove" i da sluam svakojake izmiljotine, koje
su se zvale referati. Svi su oni bili posveeni onoj istoj goruoj temi, koja je u gradu
izazvala komeanje umova.
I moj drug Hamolinadir bio je veoma uzrujan zbog tog problema.
Njega je zbunjivala i u stanje pometenosti dovodila injica da su sve stare i nove
teorije, posveene tom problemu, bez obzira na protivrenu argumentaciju, bile
podjednako verodostojne i podjednako ubedljive.
On je govorio da su teorije koje tvrde da ovek ima duu bile veoma logino i
ubedljivo konstruisane, ali da su i teorije koje tvrde potpuno suprotno bile isto tako
logine i ubedljive.
Zamisli sebe na mestu tog simpatinog Asirca, i rei u ti da su sve teorije na
Zemlji, koje pretenduju da objasne viu materiju, neprekidno izmiljali oni kod
kojih su se posledice uticaja organa kundabufera manifestovale posebno snano, a
njihovoj prirodi bila svojstvena takozvana "lukavost". Zvaljujui toj osobini oni su,
videi slabosti sebi slinih, nastojali da ih iskoriste, usmeravajui svesno ili
nesvesno svoj unikalni Um. Oni su do te mere razvili svoje sposobnosti da su
povremeno mogli ak da prodru u logiku ponaanja ljudi iz svog okruenja i, na
osnovu svojih znanja, smiljali su razne teorije. I, kao to sam ti ve rekao,
postepena atrofija "instinktivnog oseanja kozmikih istina", kod veine Zemljana
je zajedno s nenormalnim ivotnim uslovima dovodila do toga da, ako bi se neko od
njih udubio u prouavanje tih teorija, on bi hteo ne hteo, poinjao da ubeuje sebe u
njihovu ispravnost.
Prolo je 7 zemaljskih meseci od mog dolaska. Jednom smo Hamolinadir i ja
krenuli na takozvanu naunu konferenciju. Nju su sazvali isti oni naunici koji su
svojevremeno nasilno dovedeni u Vavilon, po naredbi persijskog cara. U to vreme
on je odavno zapostavio svoje sulude alhemiarske ideje i ak je potpuno na njih
zaboravio. Na konferenciji je bilo i stranih naunika, koji su u Vavilon doli
dobrovoljno, kako su sami govorili - "iz ljubavi prema nauci". Redosled govornika
odreivan je izvlaenjem.
Moj drug Hamolinadir nalazio se meu govornicima i takoe je uestvovao u
izvlaenju: bio je peti po redu.
Govornici, koji su istupali pre njega, govorili su o svojim novim teorijama, ali
su takoe kritikovali stare, svima poznate.
Najzad je doao red na naeg Asirca.
Kada se on popeo za govornicu njegovi pomonici su okaili plakat na kome
je, kako je to bilo uobiajeno, bila napisana tema referata.
Na plakatu je pisalo da je orator izabrao temu pod nazivom: "Nepostojanost
ljudskog Uma."
Moj zemaljski drug je poeo da govori o strukturi (kako ju je on shvatao)
velikog mozga i o tome u kojim sluajevima i na koji nain razliku utisaka opaaju
drugi modani centri; on je govorio o tome da je potrebna odreena saglasnost u
njihom radu, i tek kada je ona postignuta, utisak dobija svoju konanu formu u
velikom mozgu.
On je poeo mirno, ali to je dalje govorio, sve vie se estio, a njegov glas je
preao i viku kada se kritiki obruio na ljudski Um.
Viui i dalje, on je veoma logino i ubedljivo predstavio nestalnost i nestabilnost
ljudskog Uma, dokazavi na mnogrojnim primerima kako je lako ubediti i uveriti taj
Um u ta god hoe.
U jeku svoga istupanja moj drug Hamolinadir je zajecao, ali je i plaui
nastavljao da vie:
- Svaki ovek, pa naravno i ja, moe da dokae sve to poeli; vi morate znati koji
faktori i koje asocijacije dovode do uverenja u istinitost onoga to vam drugi
dokazuju. Na primer, veoma je lako dokazati oveku da itav svet i svi ljudi nisu
nita drugo do iluzija, a da je realan samo ulj na prstu njegove leve noge. Osim tog
ulja ne postoji nita, itav svet je plod bolesne uobrazilje.
U tom momentu pomonik je pruio govorniku bokal vode, ovaj ga udno ispi i
nastavi da govori smirenije. Evo ta je rekao:
- Pogledajte mene. Ja nisam obian naunik. Mene zna av Vavilon i mnogo drugi
gradovi; svi priznaju da sam ja ovek koji mnogo zna i koji je mudar.
Dobio sam najbolje obrazovanje na svetu i teko da e ikada vie ikoga uiti onako
kako sam uen ja.
Ali ta da radi taj najvii nivo razvoja s pitanjem, zbog kojeg itav Vavilon, evo,
ve godinu dana ludi!
To opte ludilo povodom pitanja o dui dovelo je dotle da i moj visokoueni um
"tumara k'o pijan po pomrini".
Za sve to vreme ja sam paljivo i veoma ozbiljno izuavao stare i nove teorije
o "dui" i nisam naao ni jednu sa ijim se autorom ne bih sloio; sve su bile tako
logino izgraene i dobro predstavljene; moj Um nije mogao a da se ne sloi s
logikom i verodostojnou svake od njih.
Ja sam i sam napisao veoma obiman rad o pitanjima vieg reda; ne sumnjam
da je veina prisutnih upoznata sa tokom mojih misli; i moda se ovde ne bi naao
nijedan ovek koji ne bi pozavideo mom logikom miljenju. Ali iskreno i asno
priznajem da sam ja, zajedno sa svim svojim znanjima i razmiljanjima o
transcendentnom, samo jedan potpuni idiot.
Hajde da zamislimo kako se u Vavilonu, gde smo se svi mi okupili, gradi kula
uz iju pomo nameravamo da dopremo do neba i vidimo ta se tamo deava.
Ta kula se gradi od cigala, koje su naizgled sve jednake, ali one su, zapravo,
napravljene od raznih materijala. Ima tu gvozdenih cigala, ima drvenih, ima cigala
od testa i ak, od perja.
Zamislite da se takva kula zaista gradi u centru Vavilona i daje ve veoma visoka.
Svakome je jasno da e ona, pre ili kasnije, pasti i sahraniti pod sobom grad i sve
njegove itelje.
Ja lino, nemam nameru da poginem pod ruevinama vavonske kule, ja elim
jo da ivim i zato iz ovih stopa odlazim odavde... A vi radite ta znate!
S tim reima on napusti dvoranu. Nikada ga vie nisam video.
Kasnije sam uo da je ve sutradan napustio Vavilon i otiao u Ninivu, gde je
sreno poiveo do duboke starosti. Saznao sam jo i to da je Hamolinadir zauvek
napustio nauku i ostatak ivota proveo gajei "ungari"; na jednom od savremih
jezika ta biljka se zove "kukuruz".
Treba rei, moj deae, da je Hamolinadirov govor na prisutne najpre ostavio
snaan utisak i da ih je sve obuzela duboka potitenost koja je trajala skoro mesec
dana.
Tokom svojih susreta oni su priali samo o tom govoru, ponavljajui i
prepriavajui pojedine njegove pasae.
Pored svakog tasa stoje duhovi: pored desnog tasa - sluge raja, ili aneli, pored
levog - sluge Pakla, ili avoli.
Ti duhovi, koji su sedeli na ovekovim ramenima tokom njegovog ivota, posle
njegove smrti donose njegovu duu Bogu; Bog uzima od njih knjige u koje su
beleili sve ovekove postupke i stavlja svaku knjigu na odgovarajui tas na vagi.
Na desni tas stavlja knjigu anelovu, na levi - knjigu avovu, gleda koji e tas
prevagnuti i daje duu ovekovu na raspolaganje onim duhovima koji su tu pored
njega.
Duhovi desnog tasa odnose duu na mesto koje se naziva "Raj". On je neopisivo
lep. Tamo zriju mirisni plodovi i mirie predivno cvee. Vazduh se ori od pevanja
heruvima i muze serafima. Tamo ima i drugih bezbrojnih udesa, koje bolesna
ljudska mata smatra veoma privlanim. U raju ljudima sve treba da donosi
"najvee uivanje", tj. zadovoljavanje instinkata, koji su nedostojni normalnih
tricentrinih bia. Te nedostojne elje ubijaju u oveku sve to je Tvorac u njega
uloio za istinsko dobro.
Duhove levog tasa vavilonski naunici su nazivali avolima. Oni vladaju
Paklom.
Pakao je besplodno mesto gde vlada nezamisliva vrelina i nema ni kapi vode.
Umesto muzike tamo se neprestano uju uasna kakofonija i strana prokletstva.
Svuda su rasporeene razne sprave za muenja: sprave za istezanje, tokovi za
muenje, sprave za nanoenje rana i njihovo posipanje solju i tako dalje, i tome
slino.
To vavilonsko "idealistiko" uenje detaljno objanjava kako ovek treba da
postupa kako bi dospeo u "Raj". On mora da uini to vie dela koje e u svoju
knjigu zabeleiti aneo, da bi ta knjiga pretegla knjigu avolovu na Bojem sudu; u
protivnom, nesrenik e svakako dospeti u "Pakao".
Tu Hasejn nije mogao da se uzdri i upita dedu:
- Ali kako oni razlikuju dobre postupke od ravih? Belzebub pogleda unuka
zagonetnim pogledom i klimnuvi glavom odgovori:
- Na Zemlji od davnina postoje 2 nimalo slina shvatanja o 2 puta prilikom
odreivanja da li je neki postupak dobar ili rav.
Prvi put su sledili naunici Atlantiani iz Drutva Akladansa. Prenosei se iz
generacije u generaciju, njihovo gledite se unekoliko promenilo i prelo na njihove
potomke, koji su jo i posle druge katastrofe na isti nain prihvali taj problem; njih
su nazivali "posveenicima".
Evo kako bi oni odgovorili na to pitanje:
"Ako ovek postupa prema savesti on izvrava dobar postupak; onda, pak, kada
osea griu savesti, znai da je izvrio zlo delo."
A drugi put je nastao ubrzo posle "mudrog pronalaska" cara Konitusiona i,
prenosei se iz generacije u generaciju, transformiui se u obinoj svesti, on se
postepeno proirio po itavom svetu pod nazivom "moral".
Kada sam poslednji put bio na Zemlji, upoznao sam se sa lomonizmom, uz iju
pomo je delo Svetog Ajate imaa dolo i do nas pod nazivom "Uas situacije".
Legomonizam mi je veoma pomogao da shvatim udnovatost due tih neobinih
bia, onda kada sam ve doao do samoga kraja, a nita nisam mogao da razumem,
bez obzira na hiljadugodinja posmatranja.
Mili, dragi dedice, molim te, reci mi ta znai re "legomonizam"? - zamoli Hasejn.
Legomonizam - odgovori Belzebub - jeste jedna od formi prenoenja znanja iz
generacije u generaciju, koju koriste posveeni tricentrini Zemljani.
Tu formu prenoenja informacija smislili su stanovni nestale Atlantide.
Ispriau ti ko se naziva posveenikom i tada e shvatiti ta je to "legomonizam".
U preanja vremena posveenicima su nazivani ljudi koji su vladali skoro potpuno
identinim znanjima, a drugi ljudi su ta znanja mogli da razumeju.
Ali za poslednjih 200 g. ta re je dobila 2 razliita znaenja.
Prvi smisao, kao i u davna vremena, oznaava ljude koji su zahvaljujui
upornom trudu, trpljenjem izgradili u sebi odreene objektivne vrline i znanja, koji
slobodno opaaju druga monocentrina i bicentrina bia. Ti ljudi svuda uivaju
zaslueno potovanje.
U drugom znaenju tu re koriste varalice, nazivajui tako jedni druge.
Njihove bande se nalaze svuda, a njihov cilj je lopovluk i pljaka.
Pod izgovorom da se bave "okultnim" ili "transcendenlnim" naukama, varalice se,
zapravo, bave jednom vrstom pljake.
Stalni lanovi njihovih bandi nazivaju se "posveenima".
Meu tim "posveenicima" nove formacije postoje i veliki posveenici, koji su za
vreme svojih avantura proli, to se kae, "vatru i vodu, sito i reeto", kao i
kockarnice Monte Karla.
Ali, legomonizam - to je takav oblik prenosa informacija o delima minulih dana,
koji koriste asni ljudi, posveenici u pravom, prvobitnom smislu te rei.
Za tu formu treba da zahvalimo Atlantianima - ona je bilo mudro reenje i cilj je
bio postignut.
Zaista, to je bio jedini nain, i uz njegovu pomo su drevna znanja stigla do buduih
generacija.
Radi se o tome da, kada su znanja jedni drugima prenosili obini Zemljani, ona su
na kraju krajeva potpuno nestajala i sasvim zaboravljana, ili su toliko deformisana
da su u njima, prema reima Nasradina Hode, ostajale samo koa i kosti, i
eherezadine bajke.
To je zato to, im neki fragment informacije stigne do savremenih naunika, oni
odmah ponu oko njega da izmiljaju komentare i interpretacije, a njihove kolege,
kad za to uju, odmah "dignu galamu", te se moe rei da meu njima zapoinje
ples Svetoga Vita.
oveku prua munost da u sebi izgradi sveti impuls Savesti, ali da samo onaj koji
toj mogunost obezbedi prodor u svest i ko objektivno utie na sva svoja dela i sav
svoj ivot, moe sebe da nazove istinskim sinom Tvorca svega postojeeg.
Braa su najpre svoju ideju propovedala uglavnom meu monasima mnogobrojnih
manastira, a zatim i meu obinim stanovnicima grada.
Zatim su, za poetak, odabrali 35 ozbiljnih i dobro pripremljenih poslunika za
novo Bratstvo Hitvori, osnovano u gradu Dulfapalu.
Posle toga je Veliki Svetitelj Ajata ima nastavio da poduava monahe
starog Bratstva aftanturi i da uz njihovu pomo prosveuje Um poslunika.
Posle godinu dana takvog rada, on je zakljuio da su neki monasi Bratstva
aftanturi, kao i deo poslunika, dostojni da postanu punopravna braa novog reda.
Ustav Bratstva, koji je sainio Veliki Svetitelj Ajata ima, odreivao je da
punopravnim lanom Bratstva Hitvori sebe moe smatrati samo onaj ko uz druge
objektivne vrline, postupajui po savesti, shvati nain na koji e druge ubediti u to
da ovek poseduje impuls Objektivne Savesti i da uz pomo tog impulsa moe
postati dostojan smisla i cilja svog ivota. tavie, svaki neofit je duan da i sam
tome ui druge, drugi - tree, i tako dalje.
One, koji su zasluili da se nazovu "punopravnom bratom", poeli su da nazivaju
"recima".
Posebno elim da podvuem da su ljudi, poto je propalo delo Ajate imaa, re
"rec", kao i re "posveenik", o kojoj sam ti ve govorio, poeli da koriste na razne
naine i u dva razliita smisla.
U prvom smislu, re "rec" i dalje podrazumeva profesialce u nekoj od
mnogobrojnih zajednica, ije lanove ljudi nazivaju jo i "duhovnicima" ili
"svetenicima".
U drugom smislu reju "rec" nazivani su i jo se nazivaju oni koji se svojim
religioznim ivotom i vrednim delima za dobrobit blinjih tako snano izdvajaju
meu njima, da i sama uspomena na njih kod ljudi izaziva oseanje zahvalnosti.
U isto vreme, kada je Veliki Svetitelj Ajata ima prosveivao Um monaha
iz biveg Bratstva aftanturi, kao i nove poslunike, meu obinim stanovnicima
grada i okoline proirila se ideja da je oveku dato sve kako bi iveo po Savesti, ali
to boansko naelo ne utie na ivot svesti zbog nekih ljudskih postupaka, "koji
donose trenutnu korist, ali ija je posledica zlo", kao i usled koristoljubivih interesa
koji postepeno u oveku unitavaju svaku sposobnost za boansku Ljubav.
Ta, uistinu pravedna ideja, postala je popularna zahvaljui premudroj dalekovidosti
Velikog Svetitelja Ajate imaa, koji je svakome ko eli da postane lan Bratstva,
pored ostalih obaveza, nalagao i obavezu da budi Savest u drugim ljudima.
Kada je organizacija prvog bratstva Hitvori u gradu Culfapalu bila manje ili
vie zavrena, i kada su braa ubudue, sledei svoj Um, mogla da rade samostalno,
tada je Sveti Ajata ima lino meu njima odabrao one koji su pomou razuma ili
oseanja pronikli u svoju podsvest i tu osetili impuls Savesti; to ih je uverilo u to da,
ukoliko uloe odreene napore, Savest moe postati neodvojivi deo njihovog
svaknevnog ivota. One koji su ve osetili Savest u svojoj svesti, on je nazvao
"posveenicima prvog stepena" i izdvojio ih od ostalih; poeo je da im otkriva
objektivne istine, koje su od Zemljana jo skrivene.
Upravo "posveenike prvog stepena", koje je Ajata odvio od ostalih, kasnije e
poeti da nazivaju "velikim posveenicima".
Treba naglasiti da je Veliki Sveti Ajata ima izmenio i obnovio prirodu i sutinu
velikih posveenika.
Izmeu ostalog, Veliki Svetitelj, sada Najsvetiji Ajata ima, objasnio je velikim
posveenicima ta je zapravo Objektivna Savest i koji razlozi dovode do njenog
pojavljivanja kod tricentrinih bia.
Evo taje on o tome rekao:
"Savest se u oveku javlja kada u njega prodru estice "emacije alosti"
Beskonano Ljubeeg i Beskonano Stradajueg Venog Tvorca, i zato se izvori
savesnog postupanja tricentrinih bia ponekad nazivaju "Bojim darom".
A alost i tuga nastaju kod naeg Sveopteg Oca zbog borbe izmeu dobra i zla koja
se u Vasioni neprekidno odigrava."
Zatim je nastavio dalje:
"Sva tricentrina bia u Vasioni, ukljuujui i ljude, u skladu sa svojom prirodom
koja dovodi do buenja Savesti, treba da oseaju patnje.
Mi moramo da patimo zato to Savest konano moe biti probuena tek u procesu
neprekidne borbe izmeu dve suprotne sile, koje proistiu iz razliitih izvora, to jest
izmeu procesa funkcionisanja naeg planetarnog tela i paralelnog procesa, kome
podsticaj daje usavravanje vieg tela ili nadtelesne sutine, skrivene u naem
planetarnom telu, iji procesi u svojoj celokupnosti izazivaju sve manifestacije Uma
tricentrinih bia.
Prema tome, mi Zemljani, poput svih tricentrinih bia Velikog Kozmosa,
zahvaljujui tome to u nama postoji mogunost manifestovanja Objektivne
Savesti, neizbeno moramo da trpimo borbu izmeu duha i ploti; ta borba vodi ka
tome da najzad ponemo da oseamo "elim" i "ne elim".
Onaj ko svesno usmerava tu unutranju borbu i svesno drinosi tome da "ne elim"
prevagne nad "elim", ponaa se kao to prilii Ovaploenju Sutine Tvorca; onaj,
pak, koji dozvoli eljama da njime vladaju, poveava Boju tugu.
Ogroman rad Ajate imaa i njegovih sledbenika doveo je do toga da su ve
posle nepune 3 godine svi stanovnici Dulfapala i njegove okoline, pa ak i mnogih
azijskih zemalja, znali za postojanje istinske Savesti u sopstvenoj podsvesti, ali i to
da se njome treba rukovoditi u svakodnevnom ivotu; reci bratstva svuda su uili
ljude kako i ta treba initi da se taj cilj postigne i ak su poeli da se trude da i
sami postanu reci; mnoge zajednice ovoga bratstva, osnovane u Aziji, u to vreme
su ve radile samostalno.
Evo kako su nastala ta, skoro nezavisna bratstva.
Kada je veliki Svetitelj Ajata ima maltene zavrio rad na organizaciji Bratstva,
osnovanog u Dulfapalu, razaslao je velike posveenike po itavom kontinentu,
davi im neophodna uputstva za dalje osnivanje novih bratstava u drugim
gradovima i zemljama; on sam, pak, ostao je Dulfapalu i rukovodio radom svojih
pomonika.
I dogodilo se, dete moje, da su skoro svi ljudi, ta udna tricentrina bia,
poeli da se od sveg srca trude kako bi se Objektivna Savest zauvek nastanila u
njihovoj svesti. Veina stanovnika Azije toga doba poela je intenzivno da radi na
sebi pod rukovodstvom posveenika i svetenika Bratstva Hitvari, u cilju
prenoenja iz podsvesti u svest svih onih oseanja koja mogu dovesti do nastanka
impulsa istinske savesti, ne bi li na taj nain stekli mogunost da se u potpunosti i
verovatno zauvek oslobode posledica delovanja organa kundabufera, pogubnih po
njih same i po njihove potomke; s druge strane, ako budu iveli po svojoj savesti,
ljudi e moi da utole tugu Venog Oca.
Sve je to dovelo dotle da je u Aziji toga doba problem savesti ljudima postao
osnovni problem u svakodnevnom ivotu, bez obzira na to da li se nalaze u
"budnom stanju svesti" ili u "pasivnom instinktivnom stanju".
Tih godina su ak i ona tricentrina bia, ije opaanje tog boanskog impulsa jo
nije u potpunosti uspostavljeno, bia u ijoj je udnoj, samo njima svojstvenoj
svesti, postojala tek ograniena predstava o njemu, takoe pokuavala da se
ponaaju u skladu s tim predstavama.
Usled toga, posle 10 zemaljskih godina, po njihovoj sopstvenoj volji, kod ljudi
su nestale dve osnovne forme u kojima se ispoljavala anomalija njihove
egzistencije; one su bile i ostale uzrok koji ometa uspostavljanje vie ili manje
normalnih uslova ivota.
Pre svega, same po sebi, nestale su podele na najrazliite zajednice sa
raznovrsnim oblicima organizacije spoljnog, pa ak i unutranjeg ivota, koje oni
nazivaju "dravnim tvorevinama", a kao drugo, nestale su i takozvane "kaste" ili
"klase", koje su ve veoma dugo postojale u njihovima zajednicama.
Smatram da je upravo ova druga osobenost, tj. obiaj da svako bude svrstan u ovu
ili onu kastu ili klasu, postala, kako e kasnije shvatiti, osnova za postepeno
formiranje jednog neobinog duevnog kvaliteta koji je u itavoj Vasioni svojstven
samo njima.
Oni su to neobino svojstvo stekli ubrzo posle druge katastrofe planetarnih razmera
i ono se postepeno razvijalo , prenosilo se iz generacije u generaciju i najzad stiglo
do savremenih Zemljana ve kao zakonit i neodvojiv deo njihe prirode, a to
osobeno svojstvo oni nazivaju "egoizmom".
Jednom, kasnije, u pogodnom trenutku, detaljno u ti objasniti kako su zbog
neprirodnih ivotnih uslova tvoji ljubimci poeli da se dele na razliite kaste i kako
se postepeno, zbog takvih anomalija ta grozna forma drutvenih odnosa sauvala da
naih dana. A za sada ti je dovoljno da zna da je uzrok nastanka tog unikalnog
Eto zato se, dete moje, u ljudskoj prirodi kristalizacija boanskih naela poslatih
Odozgo, koja bude boanski impuls Savesti, odigrava tek u njihovoj "podsvesti"
koja ne uestvuje u obinom ivotu, te su tako ta naela izbegla unitavanje koje je
zadesilo druge svete impulse, oveku apsolutno neophodne - Veru, Nadu i Ljubav.
tavie, ako se ponekad, iz ovog ili onog razloga, ovi impulsi pokrenu iz podsvesti i
ovek oseti potrebu da u svom neprirodnom ivotu postupa u skladu s njom, kada to
oseti, on e ih to pre potisnuti natrag, zato to je u uslovima koji sada vladaju,
nemogue iveti s aktivnom, delotvornom, istinskom Saveu.
Od vremena kada je egoizam postao deo prirode tvojih ljubimaca, to unikalno
svojstvo je postalo glavni faktor postepene kristalizacije mogunosti u ljudskoj
psihi, i ono slui za raanje posebnih impulsa poznatih pod imenima: "lukavstvo",
"nadmenost", "ulizivanje", "podmuklost", "astoljublje", "dvolinost" i tako dalje, i
tome slino.
Te osobene odlike psihe, svojstvene tricentrinim Zljanima, koje sam upravo naveo,
konano su kristalizovane u prirodi mnogih tvojih ljubimaca i postale su njihove
obavezne osobine mnogo pre epohe Velikog Svetitelja Ajate aa, ali kada je nain
ivota koji je on namerno stvorio, poeo da se ukorenjuje i iri meu njima, te
neobine osobine su nestale iz svesti tricentrinih bia. Kasnije, ipak, kada su ljudi
sami unitili rezultate svetih nastojanja Blagorodnog Ajate imaa, kobne osobine
su postepeno ponovo procvale i sada se nalaze u osnovi sutine savremenih
Zemljana.
Dete moje, kada se u prirodi tvojih ljubimaca pojavi ispoljavanje egoizma, te
unikalne osobine koja daje poticaj za nastanak drugih "sekundarnih uzroka", tada
boanski impuls Savesti, pa ak i slabana aluzija na taj impuls, postaje smetnja
Unikalnoj Autokratskoj Sili koja upravlja ljudima. Kasnije, kada tvoji ljubimci
osete potrebu da svesno, uvek i u svemu, spree uee Savesti u funkcionisanju
svoje svesti koja kontrolie njihov ivot u budnom stanju, taj boanski impuls kao
da u svojoj aktivnosti postepeno poinje da se kloni uea u svesnoj delatnosti i
uestvuje samo u radu "podsvesti".
Sve mi je to postalo jasno tek posle briljivih i detaljnih istraivanja i tada sam
shvatio zato se oni jo uvek dele na "kaste" i "klase" i da upravo to izaziva po njih
tako alosne posledice.
Dalja detaljna istraivanja su mi jasno i odreeno pokazala da u tom delu
svesti, koji oni nazivaju podsveu, ak i kod savremenih bia, postoje uslovi za
dalju kristalizaciju boanskog impulsa Savesti, dakle, i za to da Savest usmerava
njihov svakodnevni ivot.
injenica da se uslovi za boanski impuls i dalje formiraju i da njihovo ispoljavanje
jo uvek uestvuje u ivotnom procesu, kasnije je potvrena; istina, posmatranja
koja sam vrio s Marsa, bila su praena tekoama.
Ovde se radi o tome da, iako sam bez ikakvih problema mogao da posmatram
kroz teleskop procese koji su se odigravali na povrini drugih planeta, posmatranja
povrine Zemlje skoro da su bila uzaludna zbog neobine boje njene atmosfere.
Kasnije sam razjasnio uzrok postojanja te boje: s vremena na vreme u atmosferi se
skuplja ogromna koliina materije, koja se obrazuje usled emanacije koju isputaju
tvoji miljenici kada su obuzeti takozvanom "griom savesti".
To se dogaa u momentu kada oni doivljavaju odreenu vrstu moralnog potresa, tj.
kad se kod njih pojave asocijacije, povezane sa ranije primljenim utiscima u kojima,
kao to sam ti ve rekao, ima svakakvih kojetarija, ali to stanje skoro uvek slabi ili
ak, sasvim iezava.
Zbog toga, kao to sam ve rekao, u njihovom se organizmu proizvoljno javlja
odreena kombinacija signala, usled kojih se osobine, koje se nalaze u podsvesti,
oslobaaju i omoguuju boanskom impulsu Savesti da se manifestuje na nivou
svesti i da neko vreme deluje na svakodnevni ivot; tako i nastaje "gria savesti".
"Gria savesti", sa svoje strane, izaziva kod tvojih ljubimaca pojavu odreenih
emanacija o kojima sam ve govorio; one se meaju s drugim emanacijama i upravo
njihova sveukupnost pridaje atmosferi planete tu specifinu boju koja spreava
pogled da prodre do kraja.
Ovde treba naglasiti da su Zemljani, naroito savremeni, veoma veti u potiskivanju
grie savesti.
im osete duevni bol, ili makar, slabano bockanje savesti, oni odmah gue to
oseanje i ono, tek to se rodilo, iezava.
Za guenje prvih nagovetaja grie savesti oni su smisli mnogobrojne efikasne
naine koji i sada postoje pod nazima kao to su "alkoholizam", "kokainizam",
"morfinizam", "nikotinizam", "onanizam", "okultizam", i ostali "izmi".
Jednom u ti, dete moje, kao to sam i obeao, detaljno ispriati o tome kako su
neprirodni uslovi ivota doveli Zemljane do alosne i tetne podele na kaste.
Svakako u ti o tome ispriati jer takva znanja e ti pomoi da bolje shvati
udnovatost psihe tih bia, koja su tako obuzela tvoju matu.
A sada paljivo sluaj i utuvi sebi u glavu: kada se to osobeno svojstvo - "egoizam"
- u potpunosti formiralo u glavama tvojih ljubimaca i postalo izvor (i jo uvek je
izvor) raznih sekundarnih impulsa o kojima sam ti govorio, a zatim, kada je impuls
savesti prestao da utie na njihov svakodnevni ivot, ta tricentrina bia, koja su se
pojavila i ivela na planeti Zemlji i pre i posle epohe Ajate imaa, uvek su teila
da ive samo radi sopstvenog blagostanja.
Toga nema ni na jednoj planeti Vasione, ali na Zemlji, gde za sve ima
dovoljno bogatstava, svako, nezavisno od objektivnih zasluga, gradi svoju sreu na
nesrei drugih.
Briga samo i jedino o sopstvenoj srei postepeno je dovela do toga da su se
kod Zemljana pojavile potpuno osobene i izuzetne osobine, kao to su lukavost,
prezir, laljivost, sumnja, laskanje i druge koje, s jedne strane, odreuju ponaanje
Da, mi smo 8 meseci godinje slobodni, ali samo od fizikog rada, dok je naa
svest - na najbolji i najdragociji deo - stalno, danju i nou, u ropstvu onih
iluzornih ideja kojima nas neprestano aavaju nae voe i duhovni oci.
Dosta je! Nismo ih mi birali i zato moramo sami da se izborimo za pravu slobodu i
istinsku sreu.
A pravu slobodu i sreu moemo da ostvarimo jedino ukoliko budemo postupali
svi kao jedan, to jest "jedan za sve i svi zajednoga".
Ali pre svega moramo sruiti sve staro.
Moramo to da uinimo kako bismo oslobodili mesto za novi ivot koji emo
stvoriti i tada emo imati istinsku sreu i pravu slobodu.
Dole ropstvo i zavisnost!
Mi emo biti gospodari svoje sudbine i niko nee moi da upravlja nama bez naeg
znanja i saglasnosti.
Samo oni koje sami izaberemo iz svoje sredine, oni koji u znoju lica svog zarauju
hleb svoj, mogu da upravljaju nama i usmeravaju na ivot.
Moramo da izaberemo vladare i voe na principima jedaknosti, bez ogranienja
prava prema polu i uzrastu, putem opteg, neposrednog, ravnopravnog, javnog
glasanja."
Time taj manuskript zavrava.
Kada je taj budui Univerzalni Haznamas Lentrohamsanin najzad preneo plodove
svog umovanja na tabak od bivolje koe, organizovao je nevieno raskonu gozbu
na koju je pozvao "naunike" iz itave zemlje, plativi im, pri tome, putne
trokove.
Na kraju praznika im je predstavio svoj rad.
"Naunici" iz svih krajeva sveta koji su se okupili na gozbi, bili su pogoeni tim
manuskriptom kao udarom groma. Posle izvesnog vremena doli su k sebi i poeli
da se doaptavaju, razmenjujui utiske.
Kako je moglo da se desi, pitali su oni jedni druge, da neko, bio on naunik ili
obian smrtnik, nije shvatio niti nlutio da meu njima ivi takav mudrac, koji
poseduje takva ogromna znanja.
Iznenada se najstariji i najpoznatiji naunik kao deki popeo na sto i, s
intonacijom do dana dananjeg svojstvenom svim naunicima nove formacije,
obznanio:
- Sluajte, sluajte svi i potrudite se da shvatite da smo mi, koji ovde predstavljamo
itavo oveanstvo, mi koji smo, zahvaljujui svojim znanjima postigli slobodu
misli, sada udostojeni velike asti da sopstvenim oima vidimo dolazak Mesije,
vlasnika boanskog Uma kojeg nam je poslalo nebo, ko bi nam obznanio vene
istine.
I svi poee da hvale Lentrohamsanina do neba, a ta tetna navika, svojstvena svim
naunicima nove formacije, ometa razvoj pravog znanja koje ponekad svako moe
da otkrije; naprotiv, ak i ako ovek neto ve zna, neumerene pohvale to znanje
unitavaju, a njegov vlasnik postaje sve plii.
Znai, svi naunici su digli galamu i poeli da se guraju kako bi se probili to blie
Lentrohamsaninu, pozdravljajui ga kao "dugooekivanog Mesiju" i gledajui ga s
ushienjem.
Zanimljivo je razmisliti zato su se nai naunici tako razgalamili i poeli da
pokazuju svoje, uglavnom lano oduevljenje. Radi se o tome da se, opet zbog
nenormalnih uslova ivota, kod njih pojavilo i ukorenilo veoma udno uverenje da
svaki sledbenik vane i znaajne linosti mora u oima drugih izgledati isto tako
mudar i sveznalica.
Lentrohamsanin je bio veoma bogat, a sada je postao i poznat, te su mu svi
nijevijski naunici odmah izrazili svoje odobravanje i oduevljenje.
Nisu jo stigli ni da se raziu kuama, a ve su poeli svakome koga sretnu, poev
od komija, da priaju o tom neobinom manuskriptu; s penom na ustima oni su
svima dokazali istinitost "otkrovenja", koja je zapisao veliki Lentramsanin.
Uskoro su u Kronbukonu i drugim gradovima Nijevije ljudi priali jedino o tim
"otkrovenjima".
Kao to obino biva, oni su postepeno osnovali dve suprotstavljene partije od
kojih je jedna podravala izmiljotine budueg Univerzalnog Haznamasa, dok se
druga zauzimala za tradicionalne forme drutvenog ivota.
To je trajalo skoro itavu zemaljsku godinu, broj suparnikih partija je povean,
porasla je i uzajamna "mrnja". Rezultat je bio alostan: jednog nesrenog dana
izmeu pristalica dveju partija planuo je takozvani "graanski rat".
"Graanski rat" - je takoe rat i od obinog rata razlikuje se jedino po tome to u
obinom ratu itelji jedne zemlje istrebljuju itelje druge, dok se u graanskom
ratu ovaj proces meusobnog unitavanja odvija izmeu lanova iste zajednice, na
primer, brat ubija brata, otac - sina, stric - sinovca i tako dalje.
Tokom prva 4 dana borbe su se uglavnom odvijale u prestonici i sve oi su bile
uprte u nju, dok u zemlji je jo bilo relativno mirno, izuzev sluajnih sukoba na
nekim mestima. Ali, krajem etvrtog dana u prestonici su pobedile pristalice
"ideje" Lentrohamsanina, to jest takozvani "naunici", i posle toga je rat zahvatio
sve velike i male gradove Nijevije.
Straan proces uzajamnog istrebljenja trajao je sve dotle dok ti "mudraci" nisu pod
nogama osetili vrsto tle, naterali sve preivele da prihvate ideje Lentrohamsanina,
i dok nisu unitili dravno ureenje koje je dotle postojalo. Od tada se svi itelji
Nijevije smatraju sledbenicima "teorije" Lentrohamsanina i oni su ubrzo stvorili
dravu sa osobenim oblikom vladavine, nazvanim "republika".
Kada je republika uvrstila svoj poloaj, ona je, kao to je uobiajeno,
krenula da ratuje protiv susednih zemalja, kako bi i tamo zavela isti oblik
vladavine.
Tako su se na najveem kontinentu te planete obnovili ratovi, usled ega su
poeli da se menjaju, a zatim su i sasvim nestali oni blagotvorni oblici drutvenog
ivota koji su nekada tamo uspostavljeni zahvaljujui idealnom Umu Najsveteg
Ajate imaa.
u Vavilonu, koji su upravo i podstakli sve dogaaje - tj. o problemu "ljudske due"
i problemu "unutranjeg dravnog ureenja".
Ta mudrovanja su dovela dotle da su mnoge azijske zemlje bile upropaene
graanskim ratovima, a ratovi i meusobno unitavanje meu raznim dravama
rasplamsali su se s novom snagom.
Propadanje onoga to je ostalo od dela Velikog Svetitelja Ajate imaa proteglo
se na 150 godina; ali neke tradicije koje je stvorio Ajata, ipak su sauvane u
nekim mestima i dalje se razvijaju.
Kasnije su se u azijske ratove umeali stanovnici Evrope. Njihove horde, na elu sa
najsujetnijim od svih Grka Aleksarom Makedonskim, prole su itavu Aziju i
oistile te nesrene zemlje od svega to se tamo odravalo vekovima, oistile tako
temeljno da u ljudskom seanju nije ostalo ni traga od sree koju je nekada davno
za njih stvarao Um Velikog Kozmikog Svetitelja, bez ijeg uea Jedinosuni
Tvorac nita ne preduzima.
Sada, moj deae, poto si stekao jasnu sliku o svim daljnjim posledicama
delatnosti tipinog Eterskog Haznamasa Individue, mislim da je dolo vreme da
ispunim svoje davno obeanje i da ti to podrobnije objasnim znaenje rei
"haznamas".
U najirem smislu, re "haznamas" oznaava bilo koje tricentrino bie - bez
obzira na to ima li ono nadtelesnu sutinu (vie telo) ili samo svoje planetarno telo
- u ijoj prirodi pod dejstvom odreenih "individualnih impulsa" nastaje neto to
"potpuno formira" njegovu samostalnu linost.
To "neto" se pojavljuje kod tih kozmikih individua i, u procesu transformacije
sopstvene sutine, sjedinjava se s kristalizacijama nastalim usled delovanja itavog
"spektra" takozvanih nalsnijanskih impulsa.
"Nalsnijanski spektar impulsa" u skladu sa osnovnim kozmikim zakonom, svetim
Geptaparaparinohom, moe biti razloen na 7 razliitih slojeva s aspekta njihovog
porekla, opaanja i spoljnog manifestovanja.
Ako se ti razliiti aspekti itavog spektra nalsnijakih impulsa izloe i opiu na
jeziku tvojih miljenika, desie se sledee:
Svi oblici greha, svesnog ili nesvesnog.
Oseanje samozadovoljstva zbog toga to si uspeo da drugog oveka skrene s
pravog puta.
Neodoljiva elja da se unitava sve to die.
Sklonost da se izbegavaju svi napori koje zahteva Pirroda.
Tendencija da se koriste svakakva lukavstva kako bi se prikrilo ono to je po
miljenju drugih fiziki nedostatak.
Nepomuena srea to koristi neto nezaslueno.
elja da ne bude ono to zapravo jesi.
To "neto", to zajedno s "nalsnijanskim" impulsima nastaje kod nekih posebnih
linosti, ne samo da vodi u veoma teke posledice po samu linost, ve i po
okolinu, pri emu sa jo izrazitijim efektom, jer su ta svojstva zarazna.
Tokom svog ivota tricenterino bie moe da se razvija sledei jedan od etiri
puta koji ga pretvaraju u haznamasku linost.
Prvom tipu pripadaju ljudi koji imaju samo planetarno telo i koji za vreme procesa
svetog raskoarna, usled delovanja navedenog "neto", potpuno nestaju.
Drugom tipu haznamaskih linosti pripadaju tricentrina bia u ijoj prirodi postoji
ono to prethodi nadtelesnoj sutini (viem telu), takozvani "kesdano", ili astralno
telo, ve podvrgnuto delovanju "neto"; takvo bie moe da ostane besmrtno u
svakoj sferi svoje planete, podvrgavajui se razliitim transformacijama sve dotle
dok se ne oslobodi svog tetnog tereta.
Haznamaske linosti treeg tipa - jesu tricentrina bia koja poseduju tanano telo,
ili duu koja sadri isto ono "neto"; ta dua moe ostati besmrtna u sferama svoje
rodne planete ili u drugim sferama Velike Vasione.
etvrti tip haznamasa slian je treem, jedina razlika je to haznamasi treeg tipa
mogu jednog dana da se oiste od kodljivog "neto", dok je etvrti tip zauvek lien
te moguosti i zato se i naziva "eterskim".
Za svaki tip haznamasa Tvorac je u svojoj objektivnoj dalekovidosti odredio
posebnu kaznu koja odgovara prirodi svaka od njih.
Za prvi tip, koji nema nadtelesnu sutinu (vie telo), unitavanje njegovog
planetarnog tela odvija se na neobian nain; drugim reima, nervni impulsi ne
iezavaju istremeno sa nastupanjem procesa boanskog raskoarna, to jest smrti.
Proces boanskog raskoarna dogaa se u fazama, to jest delovi ovekovog tela koji
ive samostalno jedan za drugim gube aktivnost ili, kako bi rekli Zemljani, najpre
umire prvi mozak sa svim svojim funkcijama, zatim drugi i, najzad, kada umre
trei, to oznaava konanu smrt.
Uz to, posle konane smrti dezintegracija svih aktivnih elemenata, iz kojih se
sastojalo "planetarno telo", odvija se mnogo sporije nego obino i taj proces je
izloen neprekiom delovanju "nalsnijanskih" impulsa, koje ovek osea itavog
ivota, smanjujui se proporcionalno iezavanju aktivnih elemenata.
to se tie drugog tipa haznamaske linosti, ija sutina ve sadri "visoko"
ili "astralno telo", "potonja kazna" se sastoji, evo u emu. Nesrena imitacija due
nije u stanju da se oslobodi svoje tetne komponente samostalno, bez planetarnog
tela, i da postane istinska estica svega postojeeg. Zato se ona, egzistirajui kao
intaktna u sferi svoje matine planete, neizbeno useljava u drugo planetarno telo
postajui monocentrino ili bicentrino bie; ali je ivot tog bia veoma kratak i
dua u zametku ne uspeva da dostigne savretvo pre smrti svoga tela, te sve poinje
iznova i tako prolazi beskrajni ciklus reinkarnacija.
to se tie haznamaskih linosti treeg tipa, to jest tricentrinih bia koja
poseduju nadtelesnu sutinu, ili vie telo, i koja nisu do kraja izgubila mogunost
da se oslobode tetnog naela, njihovaje sudbina jo uasnija. Poto je ova
kozmika sutina predviena Prvim Principom svega postojeeg kako bi sluila
razvoju sveta, svako ko je poseduje, ak bia sa jo nesavrenim Umom, odgovara
za svoje postupke, svesne ili nesvesne, i moe, ulaui napore, radei neprekidno
na sebi i patei, da se spase zla koje u sebi nosi.
Takvo tanano telo mora neprekidno da pati, u skladu sa nivoom objektivnog znanja
koji je linost dostigla; to e trajati sve dotle dok zlo naelo potpuno ne iezne iz
njegovog bia.
Za paeniku egzistenciju haznamasa najviih nivoa Najvei Kozmiki
Svetitelji odredili su 4 male planete, kojima su deharmonizovali funkcije i smestili
ih u udaljene kutke Vasione.
Jedna od te 4 planete prepune stradanja nosi ime "Odmazda" i specijalno je
predviena za eterske haznamaske linosti, a ostale 3 - za nadtelesne sutine, ili
via tela koja se u budunosti jo mogu spasti od delovanja tetnog "neto".
Te tri male planete zovu se:
"Gria Savesti".
"Pokajanje".
"Veni Prekor".
Zanimljivo je da se od svih nadtelesnih sutina, ili tananih tela, na planeti Odmazda
nalazi samo 313, dve od njih su - sa Zemlje, a jedna od te dve due nekada je
pripadala Lentrohamsaninu.
Na planeti Odmazda, Eterski Haznamasi neprekidno oseaju neuvene patnje koje
se zovu "inkiranondel", to lii na griu savesti, ali je mnogo jae od nje.
Ono to je najstranije jeste to to nadtelesne sutine pate veno, s punom sveu
da tome nema kraja.
Kraj prve knjige
buduih gneracija donela nove nesree, a nijedna civilizacija nije donela vie
nesrea od znamenite "grkorimske civilizacije".
Osim to je donela razne neprijatne osobine, koje ne prilie tricentrinim
biima i koje su i sada svojstvene prirodi Zemljana, ta civilizacija je uglavnom
kriva za potpuni nestanak mogunosti da se u njihovoj prirodi kristalizuju
elementi za "zdravo logiko razmiljanje" i pojave impulsi "sutinskog stida",
posebno kod savremenih bia.
Ukratko, moj deae, za potpunu atrofiju tih osobina bile su pre svega
krive "starogrke fantastine nauke", a posle toga i "starorimski razvrat".
U ranom periodu "grkorimske civilizacije" ti kobni impulsi, koji su sada
postali ivotni impulsi, to jest "strast za smiljanjem fantastinih nauka" i
"strast prema razvratu", nasledili su samo Grci i Rimljani. Kasnije, kada su kao
to sam rekao, narodi te dve drave postali moni i poeli da utiu i na druge
narode, ti posebni protivprirodni ivotni impulsi postepeno su zarazili sve
itelje Zemlje.
To se dogodilo, s jedne strane, zbog stalnog uticaja ta dva naroda, a s
druge, zbog one osobenosti njihove psihe, koja je svojstvena svim
stanovnicima te planete, a koja je ustaljena mnogo pre osvajanja. Ona se naziva
"imitacijom".
Na taj nain, malopomalo, psiha tvojih ljubimaca, i bez toga prilino
nestabilna, postala je sasvim bezumna i oni su se kako u svom pogledu na svet,
tako i u svakodnevnom ivotu, oslanjali iskljuivo na ta dva "grkorimska"
pronalaska", tj. na "fantaziranje" i na "tenju za seksualnim zadovoljavanjem".
Ovde je veoma vano naglasiti da je, bez obzira na to to je naslee starih
Rimljana bilo uzrok to je postepeno iz sutine tvojih ljubimaca nestao
"organski stid", svojstven tricentrinim biima, neto slino zauzelo mesto toga
oseanja. U prirodi tvojih savremenih ljubimaca postoji prilino
"svakodnevnog impulsa" koji se takoe naziva "stid", ali taj impuls raa neto
sasvim posebno.
Taj ivotni impuls se kod njih javlja samo onda kada rade neto to se u
njihovim nenormalnim uslovima smatra neprilinim u oima ostalih.
Ali, kada ih niko ne vidi, ma ta da rade ak i kada to prema njihovom
sopstvenom shvatanju i linom oseanju izgleda nepoeljno taj impuls se ne
javlja.
"Blagoslov", dat drevnim Rimljanima toliko je proeo sutinu tvojih
ljubimaca, koji ive na svim kontinentima ove zlosrene planete, da je ak
teko rei koji je narod nasledio vie od "uslunih" Rimljana.
Ali, to se tie naslea starih Grka, tj. "elje za pronalaenjem raznih
fantastinih nauka", njega nisu svi narodi prihvatili jednako. Tu osobinu su
nasledili pojedinci u svakom malom ili velikom narodu ove svojevrsne planete,
ali uglavnom su to stanovnici one zemlje koja se sada zove "Nemaka".
Naravno, Nemci smelo mogu sebe da smatraju direktnim naslednicima
starogrke civilizacije zato to su oni savremenoj civilizaciji dali mnogo novih
"nauka" i "pronalazaka".
Na nesreu, moj deae, Nemci u mnogo emu nadmauju antike Grke.
Jedino zahvaljujui "naukama", koje su stvorili drevni Grci, iskvarilo se i
nastavlja da se kvari "miljenje" svih ostalih ljudi.
Ipak, savremeni Nemci su otili najdalje, oni su postali veoma veti u
stvaranju "nauka" uz iju pomo su specifinu bolest "umovanja" proirili u
svom okruenju, i za vreme te bolesti mnogi od njih su polusvesno ili ak
potpuno automatski uspeli da uvide neke sitne detalje optekozmikog procesa
koji aktualizuje sve postojee. Kada su tu informaciju podelili sa svojim
kolegama, zajedniki su ta znanja iskoristili za jo jedan "pronalazak", dodavi
jo jedno "novo dostignue", kojih se poslednjih godina nakupilo toliko da je
njihov ukupan efekat izazvao takozvanu "rezultirajuu razornu silu" koja je
suprotna "rezultirajuoj stvaralakoj sili" Prirode.
I naravno, moj deae, samo zbog "nauka" koje su sklepali neki
savremeni Nemci, ljudi to pripadaju drugim narodima poeli su da i sami
"pronalaze". I skoro svakodnevno oni smiljaju nekakve "nove pronalaske" i
"nove postupke" koje koriste u svom ivotu, zbog ega je sirota Priroda, koja i
bez toga nevina strada, jedva u stanju da aktualizuje svoj "evolucioni" i svoj
"involucioni" proces.
Da bi mogao jasno da shvati koliko su ti savremeni "dobrotvori"
nadmaili svoje "dobroinitelje", moram da ti ispriam i poneto o nekim
"dostignuima" koja su sada u veoma irokoj upotrebi na Zemlji, a ije
postojanje dugujemo iskljuivo "Prirodno obdarenim" naslednicima antikih
Grka.
Opisau ti neke od tih savremenih nemakih pronalazaka koji se svuda
primenjuju.
eleo bih, uzgred, da ukaem na jednu veoma neobinu pojavu: nazivi
kobnih pronalazaka savremenih naslednika antikih Grka, iz nekog razloga se
zavravaju na "in".
Na primer, meu mnogim tetnim nemakim pronalascima, njih pet, koji
se sada nazivaju hemikalijama, poznati su pod sledeim nazivima: "satkain",
"anilin", "kokain", "atropin" i "alizarin"; oni se sada koriste na svim
kontinentima i ostrvima planete i to, to bi rekao Nasradin Hoda, "nemilice".
Prvo od tih "dostignua" koja su specijalno smislili Nemci, tj. "satkain",
nije nita drugo do "samukuruazar", to jest jedan od sedam "neutralizujuih
gasova", koji se mogu otkriti na bilo kojoj planeti, i koji uestvuju u "potpunoj
Sea li se, kada sam ti objanjavao kako tvoji ljubimci odreuju "protok
vremena", rekao sam ti da je, kada je organ kundabufera sa svim njegovim
osobinama bio uklonjen, duina njihovog ivota u skladu sa principom
"fulasnitamnian", bila ista kao i kod normalnih tricentrinih bia svuda u
Vasioni, i trebalo je da oni ubudue ive sve dotle dok se njihova druga sutina,
"astralno telo", ne formira u potpunosti i ne postigne stepen boanskog
"Imeka".
Ali kasnije, kada je njihov nain ivota sve vie i vie odstupao od
normalnog, i kada su oni postepeno prestali da slede pozvanje koje im je dala
Velika Priroda, poto ona jedina tricentrinim biima omoguava da formiraju
svoje najvie sutine, kvalitet njihovih vibracija prestao je da odgovara
zahtevima optekozmikog trogoautoegokratskog procesa. Da bi obnovila
"ravnoteu vibracija" Velika Priroda je bila prinuena da duinu njihovog
ivota postepeno prilagoava principu "itoklanotc", koji uopte odreuje
duinu ivota monocentrinih i bicentrinih bia sa drugaijim mogunostima
od onih koje postoje kod tricentrinih stvorenja, i koja su zato nesposobna za
aktualizaciju pozvanja koje je Velika Priroda odredila razumnim biima.
U skladu s tim principom, duina ivota i celovit sadraj njihove sutine
uopte, zavisi od rezultata sledeih sedam faktora:
1. Naslednosti.
2. Uslova sredine i momenta zaea.
3. Kombinovanog zraenja svih planeta Sunevog sistema za vreme
njihovog razvoja u majinoj utrobi.
4. Nivoa i ponaanja njihovih roditelja (proizvoaa) za vreme odrastanja
dece.
5. Nivoa i kvaliteta ivota ljudi iz najueg okruenja.
6. Kvaliteta takozvanih "teleokrimalninijanskih misaonih talasa" koji se
formiraju u atmosferi sredine kao i u periodu njihovog odrastanja - to jest
iskreno postojanje lepih elja i dela "bia iste krvi" i, najzad:
7. Kvaliteta njihove sopstvene "sutinske egoplastikure", tj. napora
usmerenih na unutranji preobraaj svih podloga, potrebnih za razvoj
Objektivnog Uma.
Glavna osobina egzistencije u skladu sa "itoklanotcom" jeste da se u
organizmu bia koja ive prema tome principu i zavise od sedam nabrojanih
spoljnih faktora, a konkretno, u njihovim "sutinskim lokalizacijama ili, kako
bi rekli tvoji ljubimci, u njihovim "mozgovima", koji su centri izvora
ponaanja svih pojedinih delova njihovog tela, formiraju takozvane
"bobinkandelnosti", tj. "neto" to tim "centrima" ili "mozgovima" daje
odreen broj "asocijacija" ili "doivljaja".
Ali, takoe treba da zna da se sluajno mogu sresti Zemljani koji ive
ve vie od pet stotina njihovih godina.
Mora dobro da razume da se kod onih tvojih ljubimaca, koji su na
nekakav nain otkrili i uspeli da svojim Umom pravilno pojme neke delove
"zakona asocijacije", aktivnog u pojedinim delovima ivih bia, kao i
uzajamno delovanje tih nezavisnih asocijacija, kao i kod onih koji ive u
manjoj ili veoj saglasnosti s tim zakonom, bobinkandelnosti stvorene u
njihovim modanim centrima manje troe, zbog ega oni imaju mogunost da
ive mnogo due nego ostali njihovi saplemenici.
Za vreme svog poslednjeg putovanja na Zemlju sreo sam nekoliko takvih
savremenih Zemljana koji ive ve dve ili tri stotine, pa ak i etiri stotine
zemaljskih godina. Sretao sam ih uglavnom u malom "bratstvu" koje ine ljudi
to pripadaju skoro svim "religijama" i stalno su nastanjeni u centru Azije.
lanovi toga bratstva su, izgleda, otkrili pomenuti "zakon asocijacija" u
modanim centrima, delimino samostalno, a delimino zahvaljujui znanjima
koja su im iz dubina vekova preneli istinski posveenici.
to se tie savremenih Engleza, koji su postali osnovne rtve kobnog
izuma starogrke civilizacije, oni ne samo da ga upranjavaju u svom
svakodnevnom ivotu, ve se iz sve snage trude da tim zlom zaraze i sve druge
narode. tavie, uz pomo tetnog sporta ti nesrenici ne samo da jo vie
smanjuju svoj i bez toga kratak ivot, nego im po mom miljenju, preti ista
sudbina koja je nedavno zadesila jednu veliku zemlju koja se zove Rusija.
Upravo sam razmiljao o tome pred svoj odlazak sa Zemlje, kada sam
saznao da su "vlastodrci" nita manje zemlje Engleske poeli da taj fatalni
"sport" koriste za svoje haznamaske ciljeve, ba kao to su "vlastodrci" Rusije,
sa istim ciljem, koristili poznati problem "votke".
Isto kao to su svojevremeno ruske vlasti pokuavale da, koristei
svakakva lukavstva, sugeriu svojim malodunim podanicima neophodnost
intenzivne upotrebe "votke", tako se i engleske vlasti trude da na svaki nain
usade svojim podanicama misao o potrebi bavljenja sportom.
Izgleda da su moje zle slutnje upravo poele da se potvruju.
Do tog zakljuka sam doao poto sam uo eterogram koji sam nedavno
dobio s Marsa. U njemu mi, izmeu ostalog, javljaju da, iako je u Engleskoj
sada vie od dva i po miliona takozvanih "nezaposlenih", "vlastodrci" u vezi s
tim ne preduzimaju nikakve mere, ve se jedino trude da iz sve snage
propagiraju svoj znameniti "sport".
Kao to se u Rusiji sve novine bave problemom votke, tako u Engleskoj
vie od pola tih "sejaa zla" pie o famoznom sportu.
Glava 30 UMETNOST
Na ovom mestu svoga pripovedanja Belzebub je uutao. Zatim je,
okrenuvi se iznenada starom slugi Ahunu, koji je sedeo pored njega i sluao
jednako paljivo kao i Hasejn, rekao:
- ta je starino? Slua me s jednakom panjom kao i na Hasejn? Zar nisi
i sam bio na Zemlji, zar nisi sa mnom proputovao itavu planetu i sopstvenim
oima sve video, zar nisi i sam osetio o emu govorim?
Umesto to me slua otvorenih usta, zar ne moe i sam neto da ispria
naem deaku? Zar od svega toga nema niega? Ta udna tricentrina bia ga
zanimaju toliko da moramo da mu ispriamo sve to moemo.
Nema sumnje da te je neto u ivotu tih udaka potreslo. Reci ta, ma ta
to bilo.
uvi te rei, Ahun se nakratko zamisli i ree:
- ta bih jo mogao da dodam posle vaih tananih psiholokih opisa?
Ipak, posle toga, on neobino ozbiljno i, ak, preuzimajui stil i neke
Belzebubove izraze, nastavi:
- Pa, dobro... Od ega da ponem? Ta udna tricentrina bia su me
svojim glupim ispadima toliko esto izbacivala iz ravnotee, da su sve
komponente moga bia esto bivale zaprepaene.
Okrenuvi se Hasejnu on ree:
- Dobro, dragi Hasejne! Ja neu, kao Njegova Milost, da se uputam u
neobinosti psihe tih tricentrinih stanovnika kozmosa koji su toliko obuzeli
tvoju matu. Ne, samo u podsetiti Njegovu Milost na odreeni faktor ije
poreklo proizilazi iz naeg petog boravka na Zemlji, a koji se, kada smo se
tamo vratili esti i poslednji put, pokazao kao glavni uzrok to se u svakom
tvom ljubimcu, od dana njegovog roenja pa sve do smrti, sposobnost da
normalno razmilja korak po korak smanjuje.
Zatim, okrenuvi se Belzebubu, on baci na njega plaljiv i neodluan
pogled i nesigurno nastavi:
- Ne ljutite se, Vaa Milosti, ukoliko preuzmem na sebe rizik da iznesem
miljenje koje se odavno rodilo u meni, a koje se bazira na podacima koji
moda izgledaju nedovoljni za spekulaciju.
Priajui naem dragom Hasejnu o razliitim uzrocima zbog kojih se
psiha tricentrinih bia planete Zemlje pretvorila, kao to ste rekli u "mlin koji
melje gluposti", vi ste samo pomenuli jedan faktor koji je moda vie nego
ijedan drugi uestvovao u tome tokom poslednjih pola veka.
Koliko se seam i sami ste bili prisutni kada se taj faktor pojavio u vreme
naeg boravka u Vavilonu - mislim na onaj faktor koji je od tada definitivno
postao fatalan po savremena bia i koji ona sama nazivaju "umetnou".
Ako biste vi, u vaoj mudrosti, prihvatili da detaljno razmotrite to pitanje,
na dragi Hasejn bi dobio idealan materijal za razjanjenje svih osobenih
anomalija psihe tricentrinih bia koja ga toliko interesuju, a koja su u
poslednjim epohama ivela, a i sada ive, na planeti Zemlji.
Rekavi to i obrisavi znoj sa ela krajikom svoga repa, Ahun uuta i
zauze svoju uobiajenu pozu punu potovanja.
Okrenuvi se prema njemu i gledajui ga, Belzebub ree:
- Hvala ti, starino, za tu primedbu. Ti si u pravu, ja sam se jedva dotakao
toga pitanja, ali to ne znai da na njega ne obraam panju. Imamo dovoljno
vremena na naem putovanju i, po svoj prilici, tokom daljeg pripovedanja
naem dragom Hasejnu, ja bih se setio onoga na ta si me ti upravo podsetio.
Meutim, moda je zaista zgodno da ba sada priam o toj savremenoj
"umetnosti", zato to sam, kao to si ve rekao za vreme naeg petog boravka
na Zemlji, zaista bio svedok dogaaja koji su doveli do nastanka toga
savremenog zla, a do kojih je dolo zbog svih onih naunika koji su se okupili u
gradu Vavilonu iz skoro svih delova te zlosrene planete.
Belzebub se okrete ka Hasejnu i poe:
- Ta odreena koncepcija, koja sada egzistira pod nazivom "umetnost"
jeste jedan od onih podataka to deluju automatski, iji je zbir postepeno i
skoro neprimetno, ali vrlo odreeno uticao na Zemljane tako da su oni od bia
koja su imala mogunost da budu estice boanske sutine postali ono to se
naprosto naziva "ivim mesom".
Da bi se osvetlili svi aspekti pitanja o famoznoj, savremenoj zemaljskoj
"umetnosti", i da bi ti jasno shvatio kako se to dogodilo, ispriau ti pre svega o
dve injenice vezane za ono to se dogodilo u gradu Vavilonu za vreme naeg
petog putovanja na planetu koja te zanima.
Prva injenica objanjava kako sam i zato postao svedok dogaaja koji
su posluili kao osnova za postojanje tog, oigledno kobnog fenomena meu
tricentrinim stanovnicima Zemlje, nazvanog "umetnost", a druga spada u
okolnosti ranijeg datuma koje su odredile poetak tih dogaaja.
to se tie prve od tih injenica, moram da ti kaem da posle dogaaja
koji su se odigrali meu tim zemaljskim tricentrinim biima koja su stigla u
Vavilon poto su se prethodno podelila na pojedine partije i zaronila u politike
probleme, odluio sam da napustim Vavilon i produim svoja istraivanja
meu biima monog naroda koji se zvao Heleni. Zato sam odluio da savreno
nauim njihov "jezik" i poeo sam da odlazim u one delove grada gde se esto
mogu sresti ljudi koji su mogli da mi budu korisni u tom zanimanju.
Jednom sam, etajui ulicom nedaleko od nae kue, na jednoj velikoj
zgradi, pored koje sam esto prolazio, primetio ono to se na Zemlji naziva
"natpisom", a koji je bio tek okaen i obavetavao prolaznike da je u toj zgradi
upravo otvoren novi klub za strane naunike pod nazivom "Pristalice
Legomonizma". Na vratima je visilo obavetenje u kome se govorilo da prijem
novih lanova u klub jo traje i da e se svi referati i diskusije voditi na
jezicima helenske grupe.
To me je veoma zainteresovalo i ja pomislih kako bi bilo dobro da taj
novootvoreni klub iskoristim kao mogunost da praktikujem helenski jezik.
Poeh da se kod ljudi koji su ulazili i izlazili iz zgrade raspitujem o
osobenostima kluba; i kada sam zahvaljujui objanjenjima jednoga od tih
naunika, koga sam, kako se pokazalo, ve poznavao, manjevie shvatio sve,
reio sam da se ulanim u taj klub.
Poto sam kratko razmislio, uao sam u tu zgradu i, predstavivi se kao
strani naunik, zamolio da me prime u drutvo "Pristalica Legomonizma". To
sam veoma lako sredio zahvaljujui onom svom poznaniku koga sam, sreom,
sluajno sreo i koji me je, kao i svi ostali, smatrao naunikom, kakav je i sam
bio.
I tako, moj deae, poto sam na taj nain postao, kako oni kau,
"punopravni lan" toga kluba, poeo sam redovno ta mo da odlazim i da
razgovaram uglavnom sa onim naunicima koji su znali helenski jezik, jer mi je
u tome bila potrebna praksa.
A to se tie druge injenice koju sam pomenuo, evo koji su je dogaaji
izazvali.
Mora imati u vidu da su se mnogi naunici, poto su se okupili u
Vavilonu iz skoro svih krajeva sveta - jedni zato to ih je na to prisilio ve
pomenuti perzijski car, a drugi prema sopstvenoj volji, bavili poznatim
problemom "due". Meu biima koja su tamo dovedena na silu bilo je i onih
koji, za razliku od veine, nisu bili "naunici nove formacije", ali su sa svom
iskrenou svojih oduhovljenih komponenti teili najviem znanju jedino iz
elje za samousavravanjem.
Zahvaljujui tim zaista iskrenim eljama za dostojan ivot, kao i
njihovom radu, naunici te male grupe su jo pre dolaska u Vavilon smatrani
"posveenicima prvog sepena", tj. to su bila zemaljska tricentrina bia
dostojna da postanu "ravnopravni posveenici u skladu sa obnovljenim
pravilima Velikog Svetog Ajate imaa".
Na taj nain, dete moje, kada sam postao stalni lan toga kluba, iz
razgovora sa njegovim lanovima i iz drugih izvora postalo mi je oigledno da
su se oni malobrojni zemaljski tricentrini naunici, koji su iskreno teili
usavravanju svoga Uma, od samoga poetka u Vavilonu ponaali oprezno i
nisu se meali u sve one stvari u koje je bila uvuena osnovna masa vavilonskih
kolaraca.
Ti malobrojni naunici su se drali izolovano i to ne samo u poetku,
kada su svi ostali organizovali mesto sastanaka u samom srcu Vavilona i radi
bolje uzajamne podrke, materijalne i moralne, osnovali centralni klub za sve
naunike Zemlje, ve i kasnije, kada se jedinstveno nauno drutvo podelilo na
tri samostalne sekcije od kojih je svaka imala svoj nezavisan klub u razliitim
delovima grada. Ne, ta posveena bia nisu spadala ni u jednu od tih grupa.
Oni su iveli u predgraima i skoro da se nisu viali ni sa kim iz osnovne
mase naunika, i samo nekoliko dana pre nego to e mene primiti za lana
kluba, oni su se u organizacionom cilju prvi put udruili u klub "Pristalica
Legomonizma".
Naunici o kojima govorim su svi bez izuzetka doli u Vavilon iz Egipta
jer ih je na to prisilio perzijski car.
Kako sam kasnije saznao njihovo drutvo su organizovala dvojica
naunika koji su bili "posveenici prvog stepena".
Jedan od ta dva zemaljska posveenika, koji je pripadao mauritanskoj
rasi, zvao se Kanilel Norkel. Drugi mudrac, po imenu Pitagora, bio je Helen,
njegov narod je tek kasnije nazvan Grcima.
Ta dva naunika, kako sam kasnije shvatio, sluajno sam sreo u Vavilonu
i za vreme takozvane "perspektivne razmene miljenja", tj. razgovora, oni su
pokrenuli pitanje koje je glasilo ovako: "Koje forme egzistencije mogu
posluiti za dobrobit buduih generacija?" I doli su do zakljuka da je tokom
mnogih vekova na Zemlji dolo do jedne veoma alosne pojave, a to je da iz
ovih ili onih razloga za vreme meusobnog unitavanja, to jest "rata" ili
"graanskih nemira" uvek gine veliki broj posveenika svih stupnjeva i zauvek
propada veliki broj legomonizama - jedinih formi putem kojih su se informacije
o realnim dogaajima ne Zemlji prenosile i jo uvek se prenose iz generacije u
generaciju.
Kada su se ti poteni i iskreni naunici uverili u ono to su smatrali tako
alosnim fenomenom, dugo su se meusobno savetovali i najzad reili da
iskoriste prednosti koju im je prualo to to se toliko naunika okupilo u istom
gradu kako bi se zajedniki posavetovali i nali nain da se, na kraju krajeva,
ree tog stranog fenomena koji se i dalje odvija na Zemlji zbog nenormalnih
uslova u kojima ljudi ive.
generacija,
skladu
sa
svoje "mini likove" ili "modele" doneti u klub, kako bi ih izloili optem sudu i
objasnili njihovo znaenje.
Posle dva dana mnogi od njih su ve poeli da donose "mini likove" i da
ih prikazuju, dajui potrebna objanjenja; za to vreme drugi su poeli da
demonstriraju varijante ceremonija, koje su bia te planete obavljala u
specijalnim prilikama tokom svakodnevnog ivota, i koje obavljaju i danas.
Modeli, koje su oni donosili, sadrali su razliite kombinacije boja i bili
su razliitih konstrukcija i grae; manifestacije, koje su demonstrirali,
ukljuivale su i sviranje na raznim instrumentima, pevanje raznih melodija,
tano predstavljanje odreenih, njima stranih doivljaja, i tako dalje i tome
slino.
Uskoro posle toga, kako bi im bilo zgodnije, lanovi kluba su se podelili
na vie grupa i svaki sedmi deo perioda, koji su oni nazvali "nedeljom" ili,
prema njihovom izrazu, svaki "dan" - posvetili su prikazivanju i objanjavanju
svojih dela, koja su se odnosila na odreenu oblast znanja.
Ovde je zanimljivo naglasiti da se taj odreeni vremenski period, poznat
kao "nedelja", uvek delio na sedam dana; tu podelu su stvorili Atlanti, koji su u
njoj izrazili onaj isti, njima ve dobro poznat zakon Sedmostrukosti.
Na kontinentu Atlantida dani u nedelji zvali su se ovako:
Adaisikra.
Evosikra.
Gevorgsikri.
Medosikra.
Majkosikra.
Lukosikra.
Soniasikri.
Ti nazivi su se esto menjali, a sada glase ovako:
Ponedeljak.
Utorak.
Sreda.
etvrtak.
Petak.
Subota.
Nedelja.
Zatim su, kao to sam ve rekao, svaki dan u nedelji posvetili ovoj ili onoj
oblasti znanja; to su bili ili proizvodi njihovih ruku, ili drugi oblici specijalno
oformljenih manifestacija ovekove sutine.
Tako je ponedeljak bio posveen prvoj grupi i nazvan je "danom
religioznih i graanskih ceremonija".
Utorak je odreen za drugu grupu i zvao se "danom arhitekture".
Sreda je nazvana "danom slikarstva".
etvrtak je bio "dan ritualnih i narodnih plesova".
Petak je bio "dan skulpture".
Subota je smatrana "danom misterija" ili "danom pozorita".
Nedelja je bila "dan muzike i pevanja".
U ponedeljak, to jest na dan religioznih i graanskih ceremonija",
naunici prve grupe demonstrirali su razne ceremonije u kojima je na
"fragmente znanja", odabrane za prenoenje buduim generacijama, ukazivano
putem netanosti u Zakonu Sedmostrukosti, i to uglavnom kroz netanosti u
odmerenom i pravilnom kretanju uesnika.
Pretpostavimo, na primer, da je onaj koji vodi datu ceremoniju, rec ili,
prema savremenom izrazu, svetenik, trebalo da podigne ruke ka Nebu.
Ta poza, u skladu sa Zakonom Sedmostrukosti, strogo zahteva da pri
tome njegove noge stoje u odreenom stavu; ali ti vavilonski naunici namerno
nisu noge onoga koji vodi ceremoniju, postavljali onako kako su ovi obino
stajali u skladu sa zakonom, ve "drugaije".
Upravo su u tim "odstupanjima" od zakona, u pogledu poza uesnika date
religiozne ceremonije, naunici prve grupe, putem takozvane opteprihvaene
"azbuke", prikazivali one ideje koje su nameravali da prenesu buduim
generacijama.
U utorak, na dan arhitekture, naunici koji su pripadali drugoj grupi,
donosili su razne modele zgrada i drugih konstrukcija.
Ni oni te zgrade nisu planirali strogo potujui stabilnost, koja proistie iz
Zakona Sedmostrukosti, niti onako kako su ostali automatski nauili da grade,
ve "drugaije".
Na primer, prema svim podacima, kupole odreene konstrukcije treba da
se oslanjaju na etiri stuba odreene debljine i visine.
Ali oni su te kupole postavljali na samo tri stuba i pri tome su
izraunavali osno optereenje, koje je delovalo na svaki stub, kao i unutranje
osno naprezanje u stubu ne samo u sluajevima sa tri stuba, ve i za razne
druge neobine kombinacije koje doputa Zakon Sedmostrukosti, poznat u to
najvieg reda, i tada ona ve mogu da razlikuju dve treine svih tonova koji
postoje u Vasioni, to jest, prema zemaljskim proraunima 3.843.200 razliitih
nijansi boja.
I jedino tricentrina bia koja su usavrila svoju nadtelesnu sutinu do
nivoa takozvanog "Imea", imaju mogunost da razlikuju celokupno mnotvo
tonova, izuzev jednog jedinog koji, kao to sam rekao, vidi samo Tvorac.
Iako nameravam da ti kasnije detaljno objasnim kako i zato u biu
razliitih kozmikih objekata svaka odreena forma, usled procesa sinteze i
raspadanja, dobija mogunost da proizvodi razliite efekte koje opaaju organi
ula, bez obzira na to, ne mislim da e biti na odmet ako se toga pitanja
dotaknem i sada.
Pre svega treba rei da se "opta integralna vibracija", poput svih
odreenih kozmikih formi, obrazuje u skladu sa krajnjim rezultatom
fundamentalnog kozmikog zakona Geptaiaraparinoha, to jest upravo onog
kozmikog zakona koji su tricentrini stanovnici planete Zemlje iz Vavilonske
epohe nazvali Zakonom Sedmostrukosti; drugim reima, ta vibracija se sastoji
iz sedam kompleksa rezultata ili, kako se to ponekad kae, iz "sedam klasa
vibracija" poteklih iz kozmikih izvora, iji nastanak i dalja aktivnost zavise od
sedam drugih izvora koji, opet, zavise od sedam narednih, i tako dalje sve do
prve, najsvetije, unikalne sedmokvalitetne vibracije proistekle iz Najsvetijeg
Primarnog izvora. I svi oni zajedno ine "optu integralnu vibraciju" svih
izvora aktualizacije svega postojeeg u Vasioni, a kasnije, zahvaljujui svojim
preobraajima, oni, kao to sam ve govorio, u prirodi kozmikih formi
aktualizuju mnogobrojne razliite tonove boja.
to se tie delova "najsvetije, unikalne, sedmokvalitetne vibracije", njih
e shvatiti tek kada ti u odgovarajue vreme, kao to sam ve obeao,
objasnim sve o velikim fundamentalnim zakonima univerzuma i ureenja sveta.
A za sada, mora znati jedino to da kada "opta integralna vibracija", koju
zemaljski naunici nazivaju "belim zrakom", zajedno sa osobinama koje su joj
svojstvene ue u sfere svoje eventualne transformacije u prirodi planete, u njoj
se odigrava kozmiki proces "dartklom" koji je odreen za svaki kozmiki
objekat sa mogunou dalje aktualizacije. U stvari, ona sama ostaje onakva
kakva jeste, ali njene sutinske komponente raaju proces sinteze i razlaganja
putem posebnih vibracija koje ona stvara, i ti procesi se ostvaruju ovako:
odreene grupe vibracija odvajaju se od drugih, transformiu se u tree, i tako
dalje.
Za vreme tih transformacija, "opta integralna vibracija" ili "beli zrak",
deluje posredstvom svojih "centralnih vibracija" na druge obine procese koji
se odigravaju u najbliim podzemnim i nadzemnim objektima i produktima
razlaganja, i zahvaljujui tim srodnim vibracijama, kao i u skladu sa uslovima
ve bio poznat uenim vavilonskim slikarima, svaka posebna vibracija, ili jedna
od pojedinih boja belog zraka, uvek proistie iz druge i transformie se u treu.
Na primer, narandasta se obrazuje od crvene, a ova opet prelazi u utu, i tako
dalje.
Dakle, kada su ti ueni slikari stvarali svoje slike ili tkali i vezli koncem u
boji, oni su razliite boje, duno, popreko ili u taki preseka obojenih linija koristili ne prema onom redosledu koji zahteva Zakon Sedmostrukosti, ve
"drugaije", i pomou tih, podjednako zakonomernih "razlika", oni su u svoje
radove smetali sadraj odreene informacije ili znanja.
U etvrtak, to jest na dan posveen ritualnim i narodnim plesovima,
naunici ove grupe su uz odreena objanjenja prikazivali sve mogue forme
religioznih ili narodnih plesova, ponekad plesove koji ve postoje u sopstvenoj
modifikaciji, a ponekad su stvarali potpuno nove.
A kako bi ti to bolje shvatio nain na koji su oni plesom kazivali ono to
su eleli da izraze, rei u ti neto to su naunici onoga vremena odavno znali,
a to je da se u skladu sa Zakonom Sedmostrukosti svaka poza u pokretima bilo
kojeg bia uvek sastoji iz sedam "meusobno izbalansiranih" naboja, koji se
raaju u sedam nezavisnih delova njegovog organizma, i da se, opet, svaki od
tih sedam delova sastoji od sedam takozvanih "usmerenih pokreta", a svaki od
tih smerova ima sedam takozvanih "taaka dinamike koncentracije"; najzad,
sve se to ponavlja na isti nain i istim redosledom, ali uvek na niem nivou, sve
do najmanjih estica itavog tela, ili "atoma".
Dakle, u plesne pokrete, usaglaene jedne s drugima, ti ueni plesai su,
takoe zakonomerno, unosili namerne netanosti, u ijem su redosledu bile
sadrane informacije i znanja, koje su eleli da prenesu.
U petak, dan posveen skulpturi, naunici, koji su spadali u ovu grupu,
donosili su i izlagali mini likove ili modele napravljene od materijala koji se
zove "glina".
Ti minilikovi ili modeli, koje su donosili, predstavljali su, po pravilu,
ljude u grupama ili pojedinano ili, pak, bia drugih vrsta i formi, nastanjenih
na planeti.
Meu tim radovima bilo je i takozvanih "alegorijskih bia", sa glavom
jedne vrste, telom druge, udovima tree, i tako dalje.
Naunici te grupe su u te radove u ifrovanom vidu unosili sve to je
neophodno, primenjujui odreena odstupanja od onoga to su oni nazivali
"zakonom proporcije".
Treba da zna da su svi tricentrini stanovnici Zemlje, naravno, posebno
skulptori toga doba, ve znali da u skladu s velikim Zakonom Sedmostrukosti,
razmera bilo kojeg specifinog dela nekog bia zavisi od razmere drugih,
sekundarnih delova, a oni, opet, zavise od sedam narednih delova, i tako dalje.
Na taj nain razmera svakog veeg ili manjeg dela celovitog planetarnog
tela nekog bia nalazi se u tanoj proporciji sa razmerom drugih delova.
Lice nekog oveka moe posluiti kao dobar primer za objanjenje onoga
to sam upravo rekao.
Razmere lica svakog tricentrinog bia, pa, prema tome, i razmere lica
tricentrinih stanovnika Zemlje, odreuju se pomou sedam osnovnih delova
tela, a razmere svakog pojedinog dela lica odreuju se veliinom sedam
razliitih razmera itavog lica. Na primer, veliina nosa nekog oveka odreuje
se razmerama drugih delova lica, dok nos, opet, ima sedam takozvanih
"povrina", a te povrine, opet, imaju sedam zakonomernih dimenzija, sve do
nivoa atoma u grai lica, koje i samo predstavlja jednu od sedam dimenzija
itavog planetarnog tela.
Upravo u odstupanjima od proporcionalnih razmera, ti ueni skulptori iz
kluba "Pristalica Legomonizma", zakodirali su sve vrste korisnih informacija i
fragmenata znanja koje su nameravali da prenesu ljudima buduih generacija.
U subotu - na dan misterija, ili dan pozorita, demonstracije su prireivali
naunici one grupe koju je posebno interesovalo sve ono to su oni smatrali
najbliim narodu.
Ja sam tim subotama takoe davao prednost u odnosu na sve ostale dane i
trudio sam se da ni jednu ne propustim. Voleo sam ih zbog toga to su
demonstracije koje su prikazivali naunici ove grupe, esto izazivale tako
spontan i iskren smeh svih ostalih lanova te sekcije kluba, da sam esto
zaboravljao meu kakvim se tricentrinim biima nalazim i doputao sam sebi
manifestovanje istog onog impulsa, koji obino nastaje kada se nalazi meu
biima iste prirode kao to je tvoja.
U poetku su naunici te grupe nastupali pred drugim lanovima kluba,
demonstrirajui razliite vrste iskustava. Zatim su svi zajedno meu tim
predstavama birali one koje su vie odgovarale razliitim delovima neke ve
postojee, ili misterije koju su sami stvorili; i tek posle toga, putem namernih
odstupanja od principa Zakona Sedmostrukosti, koje su u svom iskustvu i
ponaanju reprodukovali, ukazivali su na ono to ele da prenesu.
U vezi s tim, treba naglasiti da su sve te "misterije", od kojih su neke
sadrale mnogo instinktivnih ideja poznatih u starini, iako su iz generacije u
generaciju prenoene automatski, ponekad sluajno bivale sauvane i za ljude
kasnijih epoha, odnedavno su, ipak, sve te misterije u koje su naunici iz kluba
"Pristalica Legomonizma" namerno unosili odraze znanja raunajui da e ta
znanja jednom stii do dalekih potomaka, skoro potpuno iezle.
u kome je sam izvrilac svesno stavio u pokret ovu ili onu seriju utisaka, ve
prisutnih u njemu; i samo zahvaljujui toj osobini on ima mogunost da opaa
sve delove psihe onoga "tipa", kojeg je briljivo izuio, kao i da se ponaa u
skladu s tim tipom, potpuno se pretvorivi u njega.
Po mome miljenju upravo nedostatak te osobine jeste uzrok veine
anomalija, primetnih kod tvojih tricentrinih ljubimaca, koji takvu psihu
poseduju.
Treba da zna da u organizmu tricentrinih bia koja sada ive na Zemlji,
isto kao i u organizmu svakog tricentrinog bia uopte, svi novi utisci bivaju
akumulirani u tri posebna mozga prema svom takozvanom "obliju", i ovi
kasnije, kao i drugi prethodno fiksirani utisci, uestvuju u asocijacijama
nastalim u ta tri razliita mozga usled svake nove percepcije, a u skladu i u
zavisnosti od "centralnih impulsa", koji su u datom momentu prisutni u njima.
Dakle, moj deae, uzimajui u obzir injenicu da se u svesti tvojih
ljubimaca odvija nezavisan tok asocijacija, kao i to da i dalje nastaju razne vrste
ivotnih impulsa, uzimajui u obzir da su tvoji ljubimci liili sebe mogunosti
da svesno preobraavaju sve one kozmike rezultate, kojima tricentrina bia
jedino mogu da zahvale za razvoj osobine "ihriltatzkakra", dakle, uzimajui sve
to u obzir, moe se zakljuiti da se sutina svakoga od tvojih savremenih
ljubimaca tokom itavog njegovog ivota sastoji iz tri posebne linosti koje
jedna s drugom nemaju nita zajedniko ni po svojoj prirodi, ni po svome
izraavanju.
Prema tome, to je ono to dovodi do toga da oni jednim delom svoga bia
uvek ele jedno, ali u isto vreme drugim svojim delom oni definitivno ele
neto drugo, dok podstaknuti treim delom rade neto sasvim razliito i od
prvog i od drugog.
Ukratko, u njihovim glavama, prema izrazu naeg dragog uitelja
Nasradina Hode, nastaje "propisna zbrka".
Vraajui se na predstave vavilonskih naunika, pripadnika grupe
organizatora misterija, elim da dodam da je, u zavisnosti od toka radnje, broj
uesnika neprestano rastao, poto su ih njihove kolege, podstaknute sluajnim
asocijacijama, pozivale na scenu.
Osim tanog predstavljanja doivljaja i automatskih reakcija u ulozi koja
mu je data, a koja mu je prema tipu bila potpuno strana, svaki uesnik je, dok je
igrao svoju ulogu, morao da smilja nekakav verodostojan razlog kako bi
izaao i presvukao se u odgovarajui kostim.
Oni su menjali kostime, kako bi se jasnije i tanije izrazili u svojoj ulozi i
kako bi drugi lanovi kluba Pristalica Legomonizma, ocenjujui i birajui
u njima nisu
"savremenih
elja, nastalu
koja se zove
"uporedne asocijacije" koje obino postoje kod tricentrinih bia kao rezultat
bilo koje vrste novog opaanja; a jedino iz njih nastaju podaci, potrebni za
formiranje linosti.
Onda, kada tvoji savremeni ljubimci, provodei svoj dnevni ivot na
takav nain, odlaze u ta savremena pozorita, gde gledaju bezoseajne
manipulacije glumaca i upijaju utiske zasnovane na uspomenama o ranije
doivljenim likovima, nita manje bezoseajnim i apsurdnim, kod njih se, hteli
ne hteli, u budno vreme pojavljuju vie ili manje podnoljive asocijacije, tako
da, kada dou kui i legnu u postelju, spavaju bolje nego obino.
Ali, iako se pokazalo da su ta savremena pozorita, zajedno sa svim onim
to se u njima dogaa, izvanredan nain za poboljanje sna - naravno, ne samo
sada - objektivno zlo koje po ljude potie od njih, posebno po nove generacije,
ne moe se ni sagledati.
Najvea teta koju nanose pozorita jeste u tome to ona slue kao
dodatni faktor za to da se kod tricentrinih bia potpuno uniti bilo kakva
potreba za opaanje pravog, realnog sveta.
Eto zato pozorite nanosi toliko zla.
Kada ljudi odu u pozorite i mirno sedei prate razne bezoseajne
manipulacije i mimiku savremenih glumaca, sve njihove asocijacije,
"mentalne" i "emocionalne", iako se nalaze u budnom stanju, protiu upravo na
isti nain kao i za vreme sna.
To jest, kada dobiju mnotvo sluajnih utisaka koji stimuliu druge utiske
proistekle iz opaanja, prethodno fiksiranih i automatizovanih u serijama
utisaka, i kada sve to deluje na funkcionisanje njihovih "organa za ishranu" i
"polnih organa", to spreava protok njihovih svesnih asocijacija koje, nitavne
kao i oni sami, kod njih nekako automatizuju stvaranje vie ili manje korektnog
tempa za preobraaj supstanci potrebnih za njihovu pasivnu egzistenciju, tokom
koje se moraju preobraziti supstance potrebne za njihov aktivan period.
Drugim reima, za vreme poseta pozoritu, oni se ne nalaze u potpunosti
u pasivnom stanju u kome transformacija supstanci, potrebnih za obino budno
stanje, postaje vie ili manje automatska. Zato su savremena pozorita postala
jedan od dodatnih faktora potpunog unitenja ovekovog oseanja potrebe za
realnim opaanjem sveta.
Meu drugim aspektima tetnosti njihove savremene umetnosti, uticaj
samih "predstavnika umetnosti" jeste jedan od najoiglednije ignorisanih i, po
sva tricentrina bia, najtetnijih faktora koji ometaju mogunost formiranja
linosti.
Iako je taj kobni uticaj postepeno postao usud, ili specifian atribut
predstavnika svih grana savremene umetnosti, moja detaljna "psihohemijska
Iako je svako od njih u svojoj pravoj sutini skoro "nula", tj. upljina u
vidljivoj ljuturi, oni postepeno poinju o sebi da misle kako samo oni poseduju
boansku iskru, i da su samo oni "skoro bogovi", zato to od sebi slinih ljudi iz
svog okruenja uvek i svuda sluaju uzvike koje im ovi neprekidno ponavljaju:
"Kakav genije!", "Kakav talenat!", "Kakva darovitost!", kao i mnoge druge
izraze koji su jednako prazni poput njih samih.
A sada uj i potrudi se da pravilno usvoji ovaj moj realan i veoma
praktian savet, kako bi mogao da ga iskoristi kada za to doe vreme.
Evo u emu se taj praktian savet sastoji: ukoliko, posebno u skoroj
budunosti, bude morao da boravi meu Zemljanima, koji su toliko obuzeli
tvoju matu - kaem "u skoroj budunosti" zato to se osobine tvojih ljubimaca
i njihovi ekstremni ivotni uslovi brzo pogoravaju - i ako se bude bavio, to
je svojstveno svakom savesnom tricentrinom biu, bilo kojim poduhvatom iji
je cilj dobrobit blinjih i ije ostvarenje zavisi delimino i od njih samih, u tom
sluaju, u ma kojoj se savremenoj civilizovanoj zemlji tom prilikom nalazio i
ma kakve "krugove" pri tome poseivao u interesu svoga posla, ukoliko bilo
kada sretne takve "tipove", budi veoma, veoma oprezan i preduzmi sve
potrebne mere da s njima sauva dobre odnose.
Kako bi mogao da shvati zato je potrebno da bude tako paljiv u
svojim odnosima s tim nedavno formiranim tipom ljudi, i da bi ih lake i
svestranije razumeo, moram ti ispriati o dve injenice, koje e sve to uiniti
potpuno jasnim.
Pre svega, zahvaljujui, kao i uvek, naopako formiranim, anomalnim
uslovima egzistencije i "vetaki naduvanoj" kobnoj ideji njihove znamenite
umetnosti, ti "predstavnici umetnosti" u pristrasnim predstavama i pogledima
drugih tricentrinih bia postepeno stiu neto poput zamiljenog nimbusa i na
taj nain automatski dobijaju takav autoritet da se o bilo kakvom miljenju koje
oni izraze ak i ne raspravlja.
Druga injenica se sastoji u tome da za vreme svog formiranja taj
nedavno nastali tip ljudi stie takvu unutranju sutinu koja im omoguuje da,
iako potpuno nesvesni toga, lako postaju neiji robovi ili, pak, ljuti neprijatelji.
Eto zato ti savetujem da bude oprezan kako meu njima ne bi stekao
neprijatelje, pa, prema tome, i probleme i smetnje u svome poslu.
Zato ti, dragi Hasejne, veoma ozbiljno savetujem da, ukoliko bude iveo
meu Zemljanima i ukoliko bude imao posla s predstavnicima savremene
umetnost, nikada im nemoj govoriti istinu u lice.
Moda e izbei takvu sudbinu!
Te predstavnike oveanstva svaka istina dovodi do najeeg besa, a
njihova zloba prema drugima skoro uvek poinje od toga besa. U lice moe da
im kae samo one stvari koje im prijatno "golicaju oseanja to se kod njih
kristalizuju usled uticaja organa kundabufera, a koje sam ve nabrajao:
"zavist", "gordost", "samoljublje", "sujeta", itd.
I, kao to sam primetio za vreme svog boravka tamo, odreene vrste
laskanja, koje nikada ne prestaje da deluje na psihu tih tvojih nesrenih
ljubimaca, jesu sledee:
Bez obzira na to to si pomislio da neki predstavnik umetnosti ima lice
kao krokodil, mora mu ubedljivo rei da je on - ivi lik rajske ptice.
Ako je neko od njih tup kao ep, svejedno mu reci da ima um Pitagore.
Ako se ponaa u maniru da izgleda kao potpuni "idiot", reci mu da se ak
ni lukavi Lucifer ne bi snalazio bolje od njega.
Ukoliko na njegovom licu vidi znake veeg broja zemaljskih bolesti,
zbog kojih on iz dana u dan propada, pitaj ga sa izrazom divljenja na licu:
- Molim vas, recite mi kakva tajna vam omoguuje da izgledate tako
svee, kao "rua rumena", i tako dalje. Pamti samo jednu stvar... nikada ne
govori istinu.
Iako na slian nain treba da se ponaa i prema svim ostalim
Zemljanima, to se tie predstavnika svih grana savremene umetnosti, to je
apsolutno neophodno.
Zavrivi svoj govor, Ahun, smekajui se kao seoska provodadika na
svadbi svoga klijenta, ili kao vlasnik pariske modne kue dok sedi u luksuznom
kafeu, poe da odmotava kovrde u svome repu.
Hasejn ga pogleda sa uobiajenim osmehom punim iskrene zahvalnosti i
ree:
- Veliko ti hvala, dragi Ahune, i za tvoj savet, i za tvoje objanjenje
izvesnih detalja o neobinoj psihi tricentrinih bia koja ive natoj
najnesrenijoj planeti nae Vasione.
Zatim, pogledavi u Belzebuba, on ga upita:
- Molim te, dragi dedice, objasni mi da li je mogue da sve namere i svi
napori vavilonskih naunika nisu dali nikakav rezultat i zar od fragmenata
znanja koje je tada bilo poznato na Zemlji, ba nita nije dolo do njenih
savremenih stanovnika?
Na to pitanje svoga unuka Belzebub je odgovorio:
- Naravno, moj deae, ne veliku alost svega to postoji u Vasioni, jedva
da je neto opstalo od njihovih dela i zato tvoji savremeni ljubimci nisu nita
nasledili.
Posle nekoliko marsovskih dana poleteo sam tamo, kao i uvek na svom
brodu "Mogunost".
Odluili smo da spustimo na obalu azijskog kontinenta kako bismo lako
mogli da stignemo do zemlje koja se zove "Avganistan", zato to smo upravo
pred poletanje kroz na teskuano jasno videli da su se poslednji procesi
uzajamnog istrebljenja odvijali u toj zemlji.
Poto smo nameravali da sletimo u neku oblast blizu Avganistana,
odluili smo da na brod "Mogunost" ukotvimo na neko usamljeno mesto,
daleko od mesta koja su nedavno naselili tvoji ljubimci.
Moram da kaem da odnedavno na povrini tvoje omiljene planete vie
nije lako pronai odgovarajue mesto za sletanje broda, zato to su tvoji
ljubimci izgradili mnogo najrazliitijih specijalnih konstrukcija za putovanja
morem; te konstrukcije se takoe nazivaju brodovima i neprestano plove u svim
pravcima, uglavnom oko kontinenata.
Mi smo, naravno mogli da uinimo na brod nevidljivim za njihove
organe vida, ali nismo mogli da eliminiemo samo njegovo prisustvo, zbog
ega na brod nije mogao da ostane neprestano na jednom mestu zbog stalne
opasnosti od sudara sa drugim brodovima.
Na kraju krajeva, moj deae, reili smo da se radi sputanja uputimo na
mesto koje se zove "Severni Pol", tada jo nedostupno njihovim brodovima.
Dok smo se sputali na povrinu planete, proces istrebljenja u
Avganistanu se zavrio, ali slini procesi su se i dalje odvijali upravo u tom
delu azijskog kontinenta.
Dakle, za vreme svog poslednjeg putovanja na Zemlju nameravao sam da
potpuno pojmim uzroke tog fenomena, koji je bio toliko muan za itavo moje
bie to jest da shvatim razloge zbog kojih je psiha tih tricentrinih bia, koja
su te toliko zainteresovala, postala do te mere "abnormalna". Zbog toga nisam
mogao tako brzo da se vratim na Mars, kao u prethodnim sluajevima, te sam,
kao to sam ti ve govorio, iveo meu tvojim ljubimcima tri stotine zemaljskih
godina.
Dajui ti informacije koje objanjavaju rezultate onoga to iz raznih
razloga postoji u prirodi Zemljana, moje bie me podstie i nadahnjuje moje
"Ja", i sve posebno oduhovljene delove moga Uma, da naglasim kako sam za
vreme svog poslednjeg putovanja na tu planetu bio duan da veoma ozbiljno
prouim i eksperimentalno proverim ne samo pojedinosti individualne psihe
pojedinih linosti, ve i opaanje i manifestovanje psihe tih bia u njihovim
grupnim reakcijama, nastalim prilikom uzajamnih odnosa pod uticajem
razliitih kombinacija uslova njihove sredine.
Radi tih ogleda morao sam ak da se udubim u prouavanje takvih grana
sveopteg znanja koje se kod nas nazivaju "saonolturiko", "gasometronolturiko"
naui njihov jezik. ak i ja, koji savreno znam osam njihovih jezika, ponekad
bih se za vreme putovanja naao u situaciji kada nisam mogao da nabavim ak
ni hranu za svoje konje, bez obzira na to to su mi depovi bili puni onoga to
oni nazivaju "novcem", i za koji inae rado daju sve to poeli.
Ponekad je neko od tih gubitnika, koji ive u ovom ili onom gradu i zna
sve "jezike" na kojima se u tom gradu govori, duan da se iz nekog razloga
preseli na drugo mesto, udaljeno najvie est milja - rastojanje koje priblino
odgovara naem "klintransu" - i tada, usled "anomalije" o kojoj sam ti govorio,
kao i zbog toga to su mogunosti instinktivnog opaanja kod tih nesrenika na
dugo atrofirale, takvo zlosreno tricentrino bie, nalazei se nedaleko od
uobiajenog mesta boravka, postaje apsolutno bespomono, budui da nije u
stanju niti da pita o onome to mu je potrebno, niti da shvati re koja mu je
upuena.
Ti mnogobrojni "jezici" ne samo da nisu svima zajedniki, ve neki od
njih ak ne odgovaraju mogunostima njihovih organa optenja, koji se zovu
"glasne ice", a koje je Priroda specijalno prilagodila tom cilju. ak i ja, koji u
tom pogledu imam daleko vee mogunosti nego ta bia, nisam bio u stanju da
izgovorim neke rei.
Zemljani su, meutim shvatili "apsurdnost" takve situacije i nedavno, dok
sam jo bio tamo, predstavnici raznih uticajnih drava okupili su se kako bi
pronali nain za reenje tog problema.
Glavni cilj okupljanja tih predstavnika najvanijih savremenih drava bio
je da izaberu jedan od postojeih jezika i da ga uine zajednikim za itavu
planetu.
Ali, kao i obino, zbog neizbenih nesuglasica, ni poetak koji je mnogo
obeavao, ni njihove razumne namere, nisu dali nikakav rezultat.
ini mi se da e biti korisno ako ti ispriam neto vie i detaljnije o tome
zato su te nesuglasice s konkretnim povodom, samo karakteristian primer
svih "nesuglasica" uopte, koje se dogaaju meu njima.
U poetku su ti predstavnici uticajnih zemalja, ne znam zato, svoj izbor
ograniili na tri jezika: "starogrki", "latinski" i jezik koji je savremeni ovek
nedavno smislio "esperanto".
Prvi od ova tri, bio je jezik "usmenog komuniciranja" drevne zemlje,
nastale, kao to sam ti ve govorio, od male grupe azijskih ribara, koja je
kasnije postala slavna; njeni predstavnici su dugo vremena u svetu bili poznati
kao strunjaci za "pronalazak nauke".
Sauvane su ne samo "nauke" koje su stvorili stari Grci, ve je i njihov
jezik sauvan do naih dana.
Drugi jezik koji je ponuen kao zajedniki za itavu planetu, tj. latinski,
bio je jezik na kome se govorilo u drugoj poznatoj i staroj dravi, koju su
kolovanja,
mladi
dobija
zvanje
svih tih godina nijednom nije bilo nesporazuma povodom tog naeg Doverovog
praka. A ne moe ni biti nikakvih nesporazuma, zato to je Doverov praak
svuda poznat i smatra se odlinim sredstvom protiv kalja.
Sve to se trai od moga leka - jeste da ga smatraju efikasnim.
A kako je on pripremljen, ta ulazi u njegov sastav... ta je koga briga?
Ako emo poteno, poto je tokom svih ovih godina kroz moje ruke
prolo mnogo lekova, zakljuio sam da nijedno sredstvo, poznato savremenoj
medicini ne moe biti korisno ako se u njega ne veruje.
A takva vera se kod oveka javlja jedino onda kada je lek veoma poznat i
kada svi govore kako on odlino pomae protiv ove ili one bolesti.
Isto je i s naim prakom: dovoljan je ve sam naziv "Doverov praak",
zato to svi za njega znaju i mnogi priaju kako nema niega boljeg protiv
kalja od njega.
Osim toga, iskreno reeno, na novi sastav je mnogo bolji od pravog,
pripremeljenog po receptu doktora Dovera, makar zato to ne sadri materiju
koja je po organizam tetna.
Na primer, prema Doverovoj formuli, jedan od sastojka praka jeste
opijum.
A vi dobro znate svojstva opijuma. Ukoliko ga ovek koristi dovoljno
esto, ak i u malim dozama, njegov organizam se ubrzo na njega navikava i
ako jednom prestane da uzima opijum, poee da osea nepodnoljive patnje.
A s naim prakom mu se nita slino ne moe dogoditi, zato to u njemu
nema opijuma, niti drugih materija tetnih za organizam.
Ukratko, potovani moj doktore, svaki prolaznik na ulici treba da vikne od
sveg srca: "ivela nova formula Doverovog praka!"
On je bio spreman da govori dalje, ali u tom trenutku deko iz apoteke
donese itavu gomilu recepata, te on prekide svoj govor i ree mi:
Izvinite, dragi moj doktore, prinuen sam da prekinem pae prijateljsko
askanje i pozabavim se realizacijom ovih bezbrojnih narudbina.
Naalost, oba moja pomonika su danas odsutna. Jedan zato to se
njegova vrla lepa polovina danas sprema da podari Bojem svetu jo jedna
usta, a drugi zato to danas treba da ide na sud u vezi procesa protiv ofera
optuenog da mu je oteo ker.
Ali, dosta o tome...
Ako se zaista nae meu tim svojim ljubimcima, barem e znati da, iako
lekari u svojim receptima navode doze materija sa mudrim nazivima, to ulaze
u sastav nekoga leka, te lekarije se u zvaninim ustanovama, koje se zovu
apoteke, prave na isti nain kao i praak doktora Dovera.
Tako sam ja sedeo u primaoj sobi i ekao, ali ne mogu da kaem da sam
ekao spokojno.
Sedeo sam "kao na iglama", zato to sam veoma brinuo o stanju svoje
susetke.
Uvaeni doktor se nikako nije pojavljivao. Prolo je skoro dvadeset
minuta i ja vie ne izdrah, te pozvonih na zvonce.
Kada se pojavila sluavka zamolih je da izvesti doktora o mom prisustvu i
da mu kae da veoma urim i da ne mogu vie da ekam.
Ona izae.
Prolo je jo pet minuta.
Najzad se pojavi doktor.
Ja mu urno objasnih zato sam doao, ali na moje zaprepaenje on poe
grohotom da se smeje.
Ja u sebi pomislih: "Oigledno je da je ovaj doktor, uz ruak, s
prijateljima popio previe krigli nemakog piva." I tek kada on doe k sebi od
napada histerinog smeha, uspeo je da mi objasni da na veliku alost on nije
"doktor medicine", ve samo "doktor filosofije". U tom momentu oseao sam
se kao da po drugi put ujem kako Predveni osuuje Njegovu Milost na veno
progonstvo, ukljuujui i sve koji su mu bliski, dakle, i mene.
Da, dragi Hasejne!
Napustio sam primau sobu toga doktora i opet se naao naulici u jednako
tekom poloaju u kome sam i pre bio.
Ugledah taksi i uleteh u njega upitavi samoga sebe: "Gde sada da idem?"
Setih se da sam u kafeu, gde sam ponekad svraao, esto primeivao
oveka koga su svi zvali "doktorom".
Zamolih vozaa da pouri u taj kafe. Kelner, koji me je poznavao, ree mi
da je taj doktor, naravno, bio tu, ali da je upravo otiao zajedno sa svojim
poznanicima; on je uo kako su oni pomenuli naziv restorana kuda su krenuli i
dade mi njegovu adresu.
Iako je taj restoran bio daleko, ja zamolih taksistu da me tamo odveze,
zato to nisam poznavao nijednog drugog doktora.
Najzad, posle pola sata stigosmo do restorana i ja uskoro pronaoh
doktora.
I opet se pokazalo da on nije lekar, ve doktor prava.
Zaista, to bi se reklo, sve se zaverilo "protiv mene".
Najzad mi pade na pamet da se obratim efu sale i da mu tano kaem ta
traim.
Glava 32 HIPNOTIZAM
- Dakle - nastavi Belzebub - za vreme tog estog i poslednjeg putovanja
na planetu Zemlju, odluio sa da se nastanim na njoj na due vreme i da
postanem profesionalni lekar. Zaista sam to i postao, ali nisam bio kao veina ja sam odabrao profesiju "lekar-hipnotizer".
Postao sam jedan od tih profesionalaca pre svega zato to tokom
poslednjih vekova jedino oni imaju pristup svim "klasama" ili "kastama", o
kojima sam ti priao, a poto oni izazivaju veliko poverenje i poseduju
autoritet, obine ljude navode na iskrenost, to tim profesionalcima prua
mogunost da prodru, kako oni kau, u njihov "unutranji svet".
Osim toga, odabrao sam ovu profesiju zato da bih, postiui svoj lini
cilj, imao mogunost da pruam pravu medicinsku pomo nekima od tih
nesrenika.
Naravno, moj deae, odnedavno meu ljudima svih klasa i na svim
kontinentima - i to sve vie i vie - postoji potreba za takvim lekarima.
Treba rei da sam ve izvrio mnogobrojne oglede u toj specijalnoj
oblasti i radi objanjenja nekih individualnih finesa psihe tvojih ljubimaca
morao sam da potroim ogromno vreme na upoznavanje sa metodama te grane
medicine.
Pre svega, moram da ti kaem da tvoji ljubimci, kao i druga tricentrina
bia Vasione, nisu posedovali specifinu psihiku osobinu koja bi
omoguavala da budu dovedeni u takozvano "stanje hipnoze". Takva
mogunost se pojavila usled kombinacije odreenih osobenosti koje proistiu
iz disharmonije funkcionisanja njihovog organizma.
Ta neobina psihika osobina pojavila se ubrzo posle propasti Atlantide i
fiksirana je u svakome od njih kada se njihov "zoostat", tj. funkcionisanje
naela svojstvenog ivoj svesti, podelio i postepeno kod njih formirao dve
potpuno razliite forme svesti koje jedna s drugom nemaju nita zajedniko;
prvu oni naprosto zovu "svest", a drugu, od kada su je, najzad, primetili u sebi "podsvest".
Ako pokua da zamisli jasno, itavim svojim biem, ono to u ti sada
objasniti, moda e razumeti skoro polovinu razloga zbog kojih je psiha tvojih
ljubimaca na planeti Zemlji na kraju krajeva postala tako unikalna.
Psihika sklonost dovoenja u stanje hipnoze svojstvena je, kao to sam ti
ve rekao, samo tricentrinim biima koja borave na Zemlji i, moe se rei da,
kada njih ne bi bilo, u itavoj naoj Velikoj Vasioni ne bi postojao ak ni sam
pojam "hipnoze".
Najvanije - i to se mora posebno naglasiti - sastoji se u sledeem: iako
tokom poslednjih dvadeset vekova skoro celokupno budno stanje tricentrinih
bia koja te toliko interesuju, protie pod uticajem hipnoze, oni su naziv
"hipnotiko" dali samo onoj osobini tokom koje taj osoben proces kod njih
protie sa pojaanom brzinom i daje veoma izrazite rezultate.
I oni nisu primetili ili, kako bi oni rekli, nisu ih iznenadili neobini
rezultati te osobine, odnedavno odomaene u njihovom svakodnevnom ivotu,
zato to su, s jedne strane, usled nedostatka normalnog samousavravanja oni
lieni takozvanog "irokog vidokruga", a s druge strane, njihov nastanak i
postojanje prema principu "itoklanotc" dovelo ih je do osobine da brzo
zaboravljaju ono to usvoje. Ali, kada su rezultati te osobine poeli "ubrzano da
se koncentriu", sve neobine manifestacije, njihove sopstvene i tue, postale
su toliko realne da su oni to veoma jasno i nepovratno osetili ak i svojom
kratkom pameu.
Ukoliko su neki od njih ak i imali prilike da primete neto nelogino kod
sebe ili kod drugih, ne znajui nita o "zakonu tipova", to su pripisivali
osobenim karakternim crtama te linosti.
Tu abnormalnu osobinu njihove psihe prvi put je izuio naunik grada
Goba u Zemlji Maralplesi; na osnovu tih istraivanja se ak pojavila ozbiljna i
pomno razraena grana njihove nauke koja se proirila po itavoj planeti pod
nazivom "nauka o nehotinim manifestacijama linosti".
Ali kasnije, kada je proao jo jedan ciklus njihovog "periodinog procesa
uzajamnog unitenja", ta najvanija grana njihove nauke, koja je jo bila
relativno normalna, postepeno je poela da pada u zaborav, kao i sva njihova
najbolja dostignua, i najzad je sasvim nestala.
I tek mnogo vekova kasnije pojavili su se znaci njenog preporoda.
Ali, zbog toga to je u to vreme veina naunika ve postala ono to se
moe nazvati "naunicima nove formacije", taj preporod se odvijao s velikim
tekoama, krei sebi put kroz nanose svakojakog otpada.
Evo kako se to dogodilo.
Naunik po imenu Mesmer, koji se rodio u Austrougarskoj, skroman, za
razliku od svojih savremenika, oigledno je na osnovu svojih ogleda razotkrio
dvolinost svesti sebi slinih.
To ga je potreslo i on se potpuno posvetio problemu koji ga je toliko
zainteresovao.
Nastavljajui svoja istraivanja i neprestano razmiljajui o njima, on se
veoma pribliio razumevanju toga fenomena.
Ali kasnije, kada je u cilju razjanjavanja nekih detalja poeo da vri
praktine eksperimente, i kada su oni objavljeni, "naunici nove formacije"
pokazali su prema njemu jednu osobinu koja im je svojstvena.
Ta osobina zemaljskih "naunika nove formacije" zove se "hajka".
Poto estiti austrougarski naunik nije vrio svoje oglede onako kako su
to radili ostali "naunici nove formacije", njega su, kao to je uobiajeno,
izloili sistematskom gonjenju.
Hajka na jadnog Mesmera bila je toliko efikasna da je trajala skoro dva
veka, prenosei se sa generacije na generaciju zemaljskih naunika.
Na primer, sve dananje knjige u kojima se govori o hipnozi - a ima ih na
hiljade - poinju od toga da je Mesmer imao dugake prste i bio varalica, tj. da
je bio pravi pravcati arlatan, ali su ga, toboe, nai "asni" i "veliki" naunici
razotkrili i spreili ozbiljnu tetu.
Veina savremenih naunika te udesne planete pravi su "idioti na
kvadrat", i oni kritikuju Mesmera, usmeno i pismeno, irei o njemu svakojake
izmiljotine u cilju da ga diskredituju.
Postupajui na taj nain oni blate skromnog naunika svoje planete, koji
bi, da ga nisu proganjali mogao da preporodi tu jedinu i svima potrebnu nauku,
uz iju pomo je mogue spasti se od posledica osobina izazvanih organom
kundabufera.
Nije na odmet naglasiti da se isto ono to se nekada desilo tom Mesmeru,
pre nego to u zauvek napustiti tu planetu, opet ponovilo. Ovoga puta rtva je
bio estit i skroman naunik iz Francuske, koji je na osnovu razmiljanja i
upornog rada doao do mogunosti leenja uasne bolesti koja je, jo
donedavno, bila veoma rairena i zahvatala itavu planetu.
Ta uasna bolest zove se "rak".
I kada je taj Francuz obavio praktine eksperimente radi objanjenja
pojedinosti svoga otkria, i pri tome primenio originalan metod, savremeni
naunici su u punoj meri pokazali svoju sposobnost za hajku.
Moda, moj deae, kod tebe sada poinje kristalizacija podataka koji e
stvoriti "nepokolebljivo ubeenje" da, zahvaljujui naunicima "nove
formacije", sa ukorenjenom sklonou za organizovanje hajki protiv bilo kojeg
njihovog kolege koji se ne slae s onim to su odredili anomalni uslovi
svakodnevnog ivota - tricentrinim biima te zlosrene planete nije vie
svojstvena sveta osobina "antkuano", o kojoj je govorio jo Veliki Sveti Ajata
ima.
Dok sam izuavao njegova dela, imao sam prilike da saznam kakve je
nade on polagao u tu osobinu.
Tebi, moj deae, verovatno nije poznat kozmiki proces "antkuano".
Sveti "antkuano" jeste proces usavravanja Objektivnog Uma, koji se
tokom vremena odigrava sam od sebe.
Pre svega, posle unitenja organa kundabufera, kada su, poput drugih
tricentrinih bia nae Velike Vasione, i oni primali "fulasnitamnijansku
egzistenciju", druga nasuna hrana je preobraavana normalno i sve osnovne
elemente koji je ine, kako one koji su nastali prilikom preobraaja materija
njihove sopstvene planete, tako i one koji su u tu atmosferu dospevali sa drugih
planeta istog sunanog sistema, organizmi tricentrinih bia te planete usvajali
su u saglasnosti sa odreenim uslovima koji su kod njih ve postojali; i viak
nekog elementa u hrani, koji nije iskoristilo konkretno bie, automatski je
predavan, kao i kod nas, drugim biima iz njegovog okruenja, dostojnim
nagrade.
Ali kasnije, kada je, kao to sam ve rekao, egzistencija veine ljudi
postala neprirodna za veinu tricentrinih bia, Velika Priroda je bila prinuena
da njihovu "fulasnitamnijansku egzistenciju" preobrazi u egzistenciju
usklaenu sa principom itoklanotc. I od tada su u prirodi veine ljudi, zbog
nenormalne egzistencije, te odreene kristalizacije druge duhovne hrane, koje
ine njen najvaniji deo, a koje je Velika Priroda, prema stepenu asimilacije,
predvidela za preobraaj u supstancu za formiranje i usavravanje kesdanog ili
astralnog tela, postepeno, svesno ili nesvesno, prestale da slue ljudima u tom
cilju. I zato su te supstance, formirane u drugim kozmikim tvorevinama i
unoene neprestano u atmosferu drugih planeta, u poslednje vreme poele da
izazivaju kod tvojih ljubimaca jo jednu novu bolest koja na njih deluje veoma
tetno.
Sutina je u tome da se te odreene kozmike kristalizacije, poto im nisu
bile potrebne za njihove svesne ciljeve, irei se u atmosferi poele da se
koncentriu u nekim njenim slojevima i s vremena na vreme prodiru u tvoje
ljubimce u skladu ne samo sa spoljnim uslovima sredine, ve i sa unutranjim
stanjem njihovog organizma koje, po pravilu, uglavnom zavisi od forme
njihovih meusobnih odnosa. I, poto se te kozmike kristalizacije, koje u njih
dospevaju kao u instrument prirodno predodreen za preobraaj kozmikih
supstanci potrebnih za sluenje ciljevima Najveeg Optekozmikog
Trogoautoegokrata, ne sreu sa "supstratom" koji odgovara zahtevima
fundamentalnog procesa "dartkloma", a zahvaljujui i drugim sluajnim
faktorima tokom njihovih potonjih evolucionih i involucionih preobraaja u
nove kristalizacije svojstvene toj planeti, ak i pre potpunog zavretka tih
transformacija, one na planetarna tela vre uticaje, karakteristine za tu novu,
specifinu bolest.
Ovde je umesno dodati da je ta bolest, o ijem sam ti uzroku ispriao, u
razna vremena i na raznim mestima planete, koja te je privukla, nazivana na
razliite naine; i savremeni ljudi joj takoe daju razliite nazive, uputajui se
u svakojaka mudrovanja, ne bi li objasnili njeno poreklo.
Meu mnogobrojnim nazivima te bolesti u irokoj upotrebi su nazivi kao
"grip", "prehlada", "panska groznica", "tropska groznica", i dr.
kao to to obino biva, nauili da utiske, koji su ranije fiksirani u tom stanju,
veoma brzo prevedu u novu formu, neki od njih su poeli da tu ljudima
svojstvenu, specifinu osobinu koriste u medicinske svrhe.
Oni su taj metod leenja nazvali "hipnozom", a lekari koji su ga
praktikovali, postali su poznati kao "lekari-hipnotizeri". Ipak, na pitanje zato
dolazi do tog stanja i kako se iz njega izlazi, oni jo uvek nemaju odgovor.
Od tog vremena, nastale su stotine "teorija", a njihov broj i danas raste, i
napisane su hiljade debelih tomova posveenih tom problemu. Sve je to unelo
jo veu pometnju u umove obinih tricentrinih stanovnika te zlosrene
planete, koji su i bez toga zbunjeni.
Ta oblast nauke je za njih moda jo tetnija od fantastinih pronalazaka
drevnih ribara Helena i savremenih Nemaca.
Oni jedino toj grani svoje nauke duguju to to je psiha obinih
tricentrinih bia te zlosrene planete dobila nekoliko novih formi takozvanih
"sutinskih stremljenja", koje se ispoljavaju pod maskom nekih novih uenja,
to postoje pod imenima kao to su: "anoklinizam", "darvinizam",
"antropozofija", "teozofija" i slinima sa zavretkom na "izam" i "ija" Usled
toga, ta dva faktora u njihovoj prirodi, koji su ipak tricentrinim biima
pomagali da makar malo lie na bia kakva bi trebalo da budu, kod njih su, na
kraju krajeva, iezla.
Ti bitni faktori koje su oni jo do nedavno posedovali, raali su ivotne
impulse, nazvane "patrijarhalnou" i "religioznou".
Ta grana njihove savremene nauke bila je ne samo razlog nastanka
nekoliko dodatnih tetnih odlika, ve i poremeaja normalnog funkcionisanja
psihe mnogih od njih, koja je na njihovu veliku nesreu deharmonizovana do
nivoa "alnokurijanske kakofonije".
Sve e ovo veoma dobro shvatiti kada ti ispriam da je, dok sam iveo
na evropskom kontinentu i njemu susednim zemljama i ponovo obavljao
praksu kao "strunjak za hipnotizam", skoro polovina mojih pacijenata
bolovala usled ove nairoko rasprostranjene tetne nauke.
To se dogodilo zato to su naunici "nove formacije" napisali mnogo
knjiga prepunih besmislenih teorija o problemu hipnoze. Kada bi ih obini ljudi
itali, ludeli bi od tih fantazija i pokuavajui da jedni druge uvuku u
hipnotiko stanje, ubrzo bi postajali moji pacijenti.
Meu pacijentima je bilo ena iji su muevi, poto su sluajno proitali
te radove, hteli da nametnu svoje egoistike elje svojim enama; bilo je dece
nerazumnih roditelja; mukaraca u vlasti, ili, kako oni kau, "pod papuom"
svojih ljubavnica, i tako dalje, i tome slino. I sve to zato to su ti "naunici
nove formacije" sklepali razne sulude teorije o nesrenom stanju hipnoze.
zrelosti - da sutina prirode planetarnog tela svakog bia, isto kao i bilo koje
"relativno nezavisne" kozmike jedinice, velike i male, mora da sadri tri svete
"supstancijalne sile" svetog Triamazikamna, tj. sile Svete Potvrde, Svetog
Negiranja i Svetog Pomirenja i da ih stalno odrava u odgovarajuem stanju
ravnotee. A ukoliko se iz nekog razloga u ovekovom organizmu obrazuje
viak neke od tih svetih sila, onda neizbeno i bezuslovno poinje proces
svetog "raskoarna", to moe dovesti do smrti, tj. do potpunog i konanog
prestanka ivota toga bia.
Dakle, moj deae, zbog svoje kriminalne sklonosti za skrnavljenje
svetinja, koja se, kao to sam rekao, pojavila u prirodi tvojih ljubimaca, neki od
njih su se drznuli da uu u pogrebne, hermetiki zatvorene komore i tada je
"sveta supstancijalna sila" Svetog Pomirenja, koja je tamo postojala u
izolovanom vidu, nemajui dovoljno vremena da se rastvori u vazduhu i
pomeavi se sa ostalim komponentama, prodirala u organizme ljudi koji su se
tamo nali, delujui na njih u skladu sa zakonom o kome sam ti upravo govorio.
Neu ti nita rei o tome koliko je degradirala psiha tricentrinih bia koja
su obitavala u tome delu sveta i u ta se ona pretvorila.
Moda u ti kasnije, u neko zgodno vreme, i to objasniti, a sada hajde da
se vratimo na nau temu.
Nain moga ivota u Egiptu ukljuivao je, izmeu ostalog, jutarnje etnje
po onim mestima gde su se nalazile "Piramide" i "Sfinga".
Piramide i Sfinga bile su jedini alosni ostaci onoga to je uspelo da
ostane sauvano od slavnih, majstorskih graevina - koje su postavili naslednici
drutva Akladansa i veliki preci savremenih Egipana - graevina koje sam
video sopstvenim oima za vreme svog etvrtog putovanja na tvoju voljenu
planetu.
Ali, u Egiptu nisam mogao dugo da ostanem zato to su me okolnosti
uskoro naterale da odatle odem. I strogo reeno, okolnosti koje su me navele na
odlazak bile su razlog zbog kojeg sam gradove dragog Turkestana, s njihovim
prijatnim "ajdinicama", zamenio, kao to sam ti ve rekao, za gradove
znamenitog "kulturnog centra" evropskog kontinenta, s njihovim nita manje
znamenitim kafanama i restoranima, u kojima vam umesto aromatinog aja,
nude crni napitak to se sastoji iz komponenti koje nikome nisu poznate.
I jo je dodao:
- Va iskreni humanizam me ohrabruje da vam se s tom molbom obratim,
a takoe me uverava da neete odbiti da uestvujete u radu koji moe spasti
milione ivota.
Kada je taj ljubazni sredoveni ovek zavrio svoj govor, razmislio sam
trenutak i odgovorio da rado prihvatam njegov predlog da poem u Rusiju zato
to ta zemlja, moe biti, takoe odgovara mom osnovnom cilju.
I ja rekoh:
- Ja sada imam jedan cilj koji se sastoji u tome da utvrdim sve detalje
manifestovanja ljudske psihe, kako kod pojedinih linosti, tako i meusobne
odnose u grupama. Sada e mi, za izuavanje ponaanja velikih grupa, moe
biti, Rusija upravo odgovarati, poto sam iz vae prie shvatio da je u vaoj
zemlji bolest "strast za alkoholom" proirena meu itavim stanovnitvom, te
bih, prema tome, dobio velike mogunosti da obavljam svoje eksperimente sa
ljudima raznih tipova, individualno i kolektivno.
Posle tog razgovora s vanim Rusom, ubrzo sam se pripremio za odlazak
i ve posle nekoliko dana zajedno smo napusti li Egipat. Dve nedelje kasnije
stigli smo u prestonicu zemlje, u grad koji se tada zvao "Sankt Peterburg".
im smo stigli, moj novi poznanik se posvetio svome poslu, kojeg se
prilino nakupilo za vreme njegovog dugog odsustvovanja.
U to vreme je, izmeu ostalog, velika zgrada, koju je Drutvo
projektovalo za borbu s alkoholizmom, ve bila sagraena i moj novi poznanik
je odmah pristupio poslu kako bi organizovao i pripremio sve to je potrebno
za takozvano "otvaranje" te zgrade i sveani prijem u vezi s tim.
Za to vreme ja sam poeo da obilazim grad, to je bila moja navika, i
sreem se sa ljudima koji su pripadali razliitim "krugovima", kako su oni tada
govorili, kako bih se upoznao sa karakteristinim osobinama njihovih manira i
obiaja.
Tada sam izmeu ostalog primetio da je u prirodi ljudi koji pripadaju tom
savremenom narodu, njihova "individualnost" poela da dobija upadljivo
dvolinu formu.
Poto sam poeo specijalno da izuavam to pitanje, utvrdio sam najzad da
je ta dvolinost u njihovom biu nastala uglavnom zbog nesuglasice izmeu
"ritma ivota i mesta njihovog roenja i egzistencije" i "forme njihovog
sutinskog miljenja".
Ja mislim, moj deae, da e ti veoma dobro shvatiti osobeno izraenu
dvolinost individualnosti stanovnika te velike zemlje, ako ti od rei do rei
tim kolima su sedela dva oveka, od kojih je jedan izgledao kao stanovnik
Perzije, a drugi je bio tipian ruski general.
Kada se konjanici udaljie Nasradin Hoda najpre ree svoju omiljenu
izreku: "to je sueno, ne moe izbei" i, promrmljavi svoje omiljeno "Hm!",
vrati se na svoje mesto rekavi i meni da uinim isto, te jednako meajui
drveni ugalj to je tinjao u njegovoj "nargili", on duboko uzdahnu i ispali
sledeu tiradu, iji je smisao, kao i uvek bilo teko shvatiti odmah.
Sada je kraj nas, u pratnji velikog broja "istokrvnih urana", prola
lokalna "vrana" koja bez obzira na svu svoju "vanost" i visok rang, svejedno
izgleda potpuno oerupano.
Lokalne "vrane visokog ranga", ne znam zato, vie ni jedan jedini korak
ne mogu da naine bez "istokrvnih urana", oigledno nadajui se da e
alosni ostaci njihovog perja, zbog stalnog paradiranja pored tih urana koji
zrae silom, postati snanije i prestati da opada.
Iako apsolutno nita nisam shvatio od onoga to je on upravo rekao, poto
sam ve bio upoznat s njegovim obiajem da svoje misli izraava alegorijski,
nisam se iznenadio i nisam postavljao pitanja, ve sam strpljivo ekao dalja
objanjenja.
I naravno, poto je izgovorio svoju tiradu i prestao da grgoe vodu u
svojoj "nargili", on mi, sa sebi svojstvenom "finom zajedljivou", dade
definiciju prirode i same sutine stanovnika savremene Perzije i objasni mi da
je Perzijance uporedio sa pticama koje se zovu "vrane", a stanovnike Rusije,
koji su inili povorku to je projahala pored nas - sa pticama koje se zovu
"urani".
On je tu misao razvio u sledeem dugakom objanjenju:
- Ako nepristrasno analiziramo i statistiki izraunamo razumevanje i
slikovitost govora koji dominira meu predstavnicima savremene civilizacije,
uporedivi narode to nastanjuju Evropu sa stanovnicima drugih kontinenata, i
ako izvrimo analogno poreenje izmeu njih i vrsta ptica, moemo da kaemo
da ljudi koji nastanjuju Evropu i predstavljaju "centar" savremene civilizacije,
definitivno mogu biti nazvani "paunovima", tj. pticama sa divnim i jarkim
bojama, dok ljude koji ive na drugim kontinentima moemo nazvati
"vranama", tj. potpuno neupotrebljivim i najgnusnijim od svih ptica.
Ipak, to se tie savremenih ljudi koji su se rodili i odrasli u Evropi, a iji
potonji ivot, pa, prema tome, i dalje formiranje, protiu iz ovih ili onih razloga
na drugim konginentima, kao i obrnuto, za one nae savremenike koji su doli
na svet Boji na drugim kontinentima, a kasnije se formirali u uslovima koji
prevladavaju u Evropi, za njih nema boljeg poreenja od poreenja sa
"uranima".
"uran", vie nego bilo koja druga ptica izraava "neto" - niti smrdi niti
mirie, ni ptica ni dimljena haringa, ve to se kae "od svega pomalo".
Najbolji predstavnici tih "urana" su savremeni stanovnici Rusije i upravo
su takvi "urani" pratili lokalnu "vranu", koja je upravo prola kraj nas.
Rusi idealno odgovaraju toj ptici i ja u ti to dokazati.
Poto su se pojavili i formirali na azijskom kontinentu, i pri tome imali
istokrvno poreklo, i organsko i psihiko, i razvijali se tokom vie vekova
uglavnom u uslovima koji vladaju na tome kontinentu, oni u svakom pogledu
poseduju prirodu azijskog naroda, te bi, prema tome, trebalo da budu "vrane".
Ali, poto u poslednje vreme ulau ogromne napore ne bi li postali Evropljani i
u tom cilju adekvatno sebe formiraju, oni su, malo po malo, prestali da budu
"vrane", a poto iz mnogih i, nesumnjivo zakonomernih razloga, ne mogu da se
pretvore u prave "paunove", to jest, napustivi "vrane" nisu dostigli "paunove",
oni su, kao to sam ve rekao, postali "urani".
Iako je uran veoma koristan u domainstvu zato to je njegovo meso
bolje i ukusnije od mesa drugih ptica, naravno ako je ubijen na poseban nain
koji su drevni narodi tokom vie vekova isprobali u praksi - dok je iv, uran
je, razume se, veoma udna ptica i ima specijalnu psihu koju je nemogue
shvatiti, a to posebno ne moe na narod s njegovim polupasivnim umom.
Jedna od najspecifinijih odlika te udne ptice jeste to to ona smatra
neophodnim da se uvek pravi vana, zbog ega se iz ista mira naduvava.
ak i kada ga niko ne gleda uran ide sav naroguen i naduvan od
vanosti, a tako postupa iskljuivo zbog svoje sopstvene uobrazilje i glupih
snova.
Rekavi to, Nasradin Hoda lagano i s mukom ustade i opet ree svoju
omiljenu reenicu: "to je sueno ne moe izbei", ali je ovoga puta dodao i
rei: "Ne sedi dugo tamo gde ti nije mesto", nakon ega mi prui ruku, te
zajedno siosmo s krova.
Ovde, drago moje dete, sa svim dunim potovanjem prema tananoj
psiholokoj analizi naeg najmudrijeg Nasradina Hode, pravde radi treba rei
da glavni krivac za to to su Rusi postali tako reprezentativni urani, jesu
Nemci.
Nemci snose odgovornost zbog toga to prilikom pronalaenja svoje
poznate anilinske boje, nisu obratili panju na jednu od specifinih osobina te
boje.
Radi se o tome da se uz pomo te boje moe prefarbati predmet bilo koje
boje, osim jedne, prave crne.
Jo pre svog dolaska u taj grad reio sam da ispunim jednu od svojih
namera, za iju sam realizaciju ve bio pripremio sve to je neophodno.
Radilo se o tome da sam u jednom od njihovih velikih gradova eleo da
organizujem neto nalik na ono to oni nazivaju "hemijskom laboratorijom" i
da u njoj vrim specijalne eksperimente uz iju pomo sam eleo da utvrdim
neke duboko skrivene aspekte njihove neobine psihe.
I tako, moj deae, kada sam se nastanio u tom gradu i otkrio da imam
veoma mnogo slobodnog vremena, odluio sam da iskoristim prednost koju mi
je pruala privremena mala optereenost poslom, kako bih tu nameru ostvario.
Poto sam se raspitao kod raznih ljudi, saznao sam da je za organizovanje
laboratorije potrebno da najpre dobijem "dozvolu" od lokalnih "vlasti", te sam
odmah preduzeo korake kako bih tu dozvolu dobio.
Posle prvih koraka koje sam preduzeo, pokazalo se da se zbog zakona,
koji su odavno odomaeni u toj zemlji, dozvola za otvaranje sopstvene
hemijske laboratorije moe dobiti jedino u specijalnom "departmanu" jednog,
kako na Zemlji kau, "ministarstva".
Dakle, krenuo sam u taj departman, ali se ispostavilo da slubenici toga
departmana, iako su bili upoznati s tim da se izdavanje takve dozvole nalazi u
njihovoj kompetenciji, pojma nisu imali kako da to urade.
Kako sam kasnije shvatio, oni to nisu znali naprosto zato to im se niko
pre toga nije obratio za takvu dozvolu i zato automatski sazdana psiha tih
baksuza nije imala "mehaniku naviku" za ispunjavanje obaveza te vrste.
Tu treba naglasiti da se uopte, tokom poslednjih vekova u sutini svih
stanovnika te planete skoro svako dejstvo, povezano sa ispunjenjem sopstvenih
obaveza, odvijalo iskljuivo zahvaljujui podacima formiranim kod njih usled
estog ponavljanja ovih ili onih istih dogaaja.
Meu vlastodrcima te zemlje, kristalizacija odreenih automatskih
"sutinskih podataka", odvijala se intenzivnije nego bilo gde u to vreme, i
manifestovala se toliko snano da je ponekad ak izgledalo da uslovi za raanje
impulsa, naelno svojstvenih ljudima, njima apsolutno nedostaju. Takva
kristalizacija se kod njih dogaala, kako sam kasnije shvatio, usled delovanja
optekozmikog zakona Soliunensiusa, koji sam ti ve pominjao.
Ipak, injenica to se slubenicima departmana niko nije obraao za
dobijanje dozvole, uopte nije znaila da stanovnicima prestonice nisu bile
potrebne takve laboratorije; naprotiv, u gradu je u to vreme bilo hemijskih
laboratorija vie nego ikada pre, i nesumnjivo je da su svi njihovi vlasnici
negde, na nekakav nain dobili te dozvole.
Jer, naravno, kako bi se moglo bez njih! Nije li zbog toga u tom gradu,
kao i u svim drugim gradovima, postojao odreeni "administrativni sistem" na
toga dana, naravno nesvesno, oni su me prisilili da doivim, moe biti vie
nego to sam doivljavao i oseao tokom svih vekova kontakata s njima.
Ipak, iako sam pristao na tu znamenitu audijenciju, kako bih posmatrao i
prouavao osobenu i poremeenu psihu tvojih ljubimaca, moram da kaem da
sam posle surovog iskuenja koje sam doiveo, mogao slobodno da odahnem
tek u vozu, kada su me moji muitelji, posebno onaj nadmeni general, najzad
ostavili na miru.
Toga dana sam bio toliko obuzet izvravanjem bezbrojnih glupih
manipulacija koje su od mene traene i bile zamorne za moje asne godine, da
ak nisam ni video kako je izgledao nesreni car i kako se on ponaao u toj
komediji.
Sada, moj deae, ako eli da shvati informaciju o dogaajima koji su
mi se desili usled tog "znamenitog predstavljanja Njegovom Velianstvu
Caru", moda e moi da zamisli tu sliku i razume kako je veina tvojih
ljubimaca u to vreme, posebno u Rusiji, poela da vrednuje i utvruje svoj
"individualni znaaj" iskljuivo na osnovu efemernih spoljnih manifestacija,
kao to se i na mome primeru moe videti.
Ta navika da se o vrlinama drugih ljudi sudi na osnovu efemernog
spoljanjeg izgleda, postepeno se ukorenila meu njima i nastavila da raste i
pojaava iluziju da sticanje "individualnosti" zavisi iskljuivo od spoljanjeg
izgleda, zbog ega su svi oni poeli da tee jedino tome.
Eto zato svi oni sada, jo od momenta svoga roenja, postepeno bivaju
lieni "ula", pa ak i "elje" da steknu "objektivno sutinsku Linost".
Manifestovanje pomenute osobine na moju sopstvenu linost odrazilo se
sledeeg jutra i iskazalo se tako to su svi podaci za miljenje ljudi o meni, koji
su prethodno bili vrsto fiksirani u prirodi svih koji su me poznavali, naglo
promenjeni i to ni zbog ega drugog, ve upravo zbog objektivno tetnog
"zvaninog predstavljanja" njihovom "vrhovnom poglavaru".
Njihovo miljenje o mom linom znaaju, isto kao i o mojim linim
kvalitetima i vrlinama, iznenada se preobrazilo u njihovoj svesti; ja sam
odjednom za sve postao "vaan", "mudar", "neobian", "zanimljiv" i tako dalje,
i tome slino, tj. postao sam vlasnik svih moguih vrsta fantastinih odlika
linosti, koje su oni sami izmislili.
Kao ilustracija za ovo to sam sada rekao moe da poslui jedan
karakteristian primer.
Vlasnik duana gde sam, pre nego to bih pristupio neophodnim
poslovima, uvek kupovao namirnice za svoju kuhinju, ve prvoga jutra posle
"carske audijencije" lino mi je doneo robu kui. Svi pozornici, koji su stajali
Pre svega, iz njihove sutine postepeno su nestali svi oni podaci ija
sveukupnost moe kod ljudi da raa ulo "predvianja", te su oni na taj nain u
potpunosti lieni mogunosti da na bilo kom nivou predvide opasnost koja im
preti; zatim, posedujui "suen horizont" i "kratku pamet", oni ne samo da nita
ne znaju o davnim dogaajima koji su se desili na njihovoj planeti, ve ne
pamte ni ono to se dogodilo sasvim nedavno; najzad, oni nemaju pojma o
kozmikim zakonima, kojima uglavnom i mogu da zahvale za sve alosne
dogaaje do kojih meu njima dolazi.
Zato su tvoji savremeni ljubimci svim svojim biem ubeeni da se
uasavajui proces, koji oni nazivaju "boljevizmom", rasplamsao na njihovoj
planeti prvi put i da se nita slino nije dogaalo pre te njihove "voljene
civilizacije"; oni ak veruju da se to dogodilo zahvaljujui progresivnoj
evoluciji Uma bia koja su im slina.
Njihovo verovanje da nije bilo procesa koji su se u stvarnosti vie puta
desili na njihovoj planeti, moe posluiti kao dobar primer za ilustraciju i
karakterisanje fenomenalne gluposti i ogranienosti njihovog miljenja.
Obian zdrav razum svakog tricentrinog bia pokazuje da je takvih
procesa nesumnjivo bilo i ak sam i ja, poto sam se zainteresovao za neobinu
psihu tvojih ljubimaca i poeo svestrano da ih posmatram, najmanje etrdeset
puta bio svedok takvih procesa, koje sam nazvao "unitavanjem svega u
vidnom polju".
Zanimljivo je da se skoro polovina uasnih procesa dogodila nedaleko od
mesta gde je koncentrisana njihova "kultura", tj. u Egiptu.
Ti strani dogaaji esto su se deavali u Egiptu zato to je veoma dugo
taj deo Zemljine povrine, u odnosu na "optekozmiko harmonijsko kretanje",
zauzimalo "teite zraenja". To se dogodilo zbog toga to uticaj kozmikog
zakona Soliunensiusa esto deluje na sutinu tricentrinih bia koja tu ive i
svaki put izaziva tu anomaliju kod jedne etvrtine njih.
Ukoliko pouzdane podatke o dogaajima koji su se dogodili u Egiptu
uporedimo sa podacima o tome fiksiranim u predstavama i shvatanjima bilo
kojeg odgovornog bia njihove znamenite savremene "kulture" - podatke koji
su otkriveni toboe zahvaljujui njihovom "usavrenom Umu", videemo
oigledan primer one vrste informacija, na kojima se tokom njihovog zrelog
ivota gradi njihovo "logiko miljenje". Osim toga, to e mi omoguiti da
istaknem i jo jednom naglasim svu objektivnu tetnost takve prakse, koja se
vrsto ustalila u procesu njihovog svakodnevnog ivota, a koju su oni nazvali
visokoparnim reima "obrazovanje" i "poduavanje" mlade generacije.
Radi se o tome da meu mnogim efemernim i fantastinim informacijama
koje su u celini formirale njihov udan razum, svojstven jedino njima, istorija
Egipta takoe zauzima svoje mesto.
Ti ljudi su, posebno oni koji su u tom periodu pripadali slabijim kastama,
ometali ceremonije, i faraon je izdavao naredbu da se oko trga zategnu konopci
kako bi se spreilo to ometanje ceremonija od strane onih koji predstavljaju
"nie kaste".
Ali kada bi zategli konopce, ubrzo bi se ispostavilo da oni ne mogu da
izdre pritisak gomile, i uvek su na kraju pucali, te je faraon naredio da se
prave takozvani "metalni konopci", koje su potom reci to su ih osveivali
nazvali "icom".
Te svete ice, nategnute oko trgova korienih za javne ceremonije, bile
su ogromne duine, ponekad su ak dostizale duinu "centrotino", ili kako bi
Zemljani rekli, "deset milja".
Jednom sam gledao kako je gomila obinih Egipana na jednu od tih
svetih ica - kao na raanj - poela da, bez obzira na pol i uzrast, natie sve one
koji nisu pripadali vladajuoj klasi.
Iste noi, uz pomo etrdeset pari bikova, oni su taj novi raanj odvukli i
bacili u Nil.
Video sam mnogo egzekucija te vrste, kako za vreme svojih putovanja na
Zemlju, tako i tokom svojih posmatranja sa Marsa pomou teskuana
(teleskopa).
A tvoji savremeni ljubimci, naivni do krajnosti, oseaju pravednu ljutnju
kada saznaju da je streljan nekakav Ivan Petrov.
Ako postupke tricentrinih bia ranijih epoha, koja su bila objekti te
"psihoze", uporedimo sa postupcima savremenih boljevika, ovi poslednji
mogu ak izgledati dostojni pohvale i zahvalnosti za to to su se - iako su
posledice mogunosti organa kundabufera u potpunosti kristalizovane u
njihovoj prirodi - upravo u jeku dogaaja, kada su naprosto bili igrake u
rukama kozmikog zakona Soliunensijusa - ponaali na takav nain da je mrtvo
telo oveka koga su streljali, u krajnjoj liniji, bilo mogue identifikovati kao
Ivana Petrova, a ne nekog drugog.
Tu Belzebub duboko uzdahnu i gledajui u jednu taku, poe
usredsreeno da razmilja.
Hasejn i Ahun, malo iznenaeni, ali ne i ljuti, poee da ga paljivo i s
oekivanjem posmatraju.
Neto kasnije, Hasejn napravi neoekivanu grimasu i glasom koji je
izraavao boleivu nenost, obrati se Belzebubu, koji je i dalje bio duboko
zamiljen.
- Dragi dedice! Molim te, priaj nam o znanjima koja si stekao tokom
svog dugog ivota i koja poseduje tvoja priroda, koja mi je toliko draga zato to
Zbog tog udnog svojstva, tek nedavno fiksiranog u njihovoj psihi, sve
funkcije njihovog bia postepeno su poele da se menjaju i, najzad, svi ljudi,
naroito oni koji su se rodili i odrasli tokom poslednjih vekova, poeli su da
oliavaju kozmiku supstancu koja ima mogunost da deluje jedino ukoliko se
stalno nalazi pod uticajem drugih, sebi slinih supstanci.
I, naravno, moj deae, sada svi Zemljani, uzeti kako pojedinano, tako i
u grupama, velikim i malim, obavezno moraju ili sami da "utiu", ili da se
nalaze pod tuim "uticajem".
Da bih ti pruio to jasniju sliku i svestrano razumevanje naina na koji
su obiaji i norme, korisne za njihov svakodnevni ivot i steene automatski za
naredne vekove - ili nestale bez traga, ili se promenile na gore zbog tog
svojstva njihove udne psihe, naveu ti kao primer one tricentrine Zemljane,
koje svi ostali stanovnici te planete nazivaju "Rusima", i koji ine veinu
stanovnika velike zemlje "Rusije".
ivot toga naroda je mnogo vekova proticao u susedstvu sa azijskim
narodima. Usled raznih okolnosti, ti ljudi su prilino dugo tako iveli i, kao to
obino biva u takvim prilikama, mnogo dobrih normi i obiaja formirano je i
fiksirano u njihovom svakodnevnom ivotu. A Rusi su, poto su se esto sretali
sa predstavnicima naroda koji su za njih bili "drevni", i kod njih nailazili na
potvrdu prijateljskih odnosa, postepeno usvojili i u procesu svog svakodnevnog
ivota poeli da koriste mnoge od tih korisnih obiaja i moralnih normi.
Dakle, moj deae, zahvaljujui tom, za tricentrina bia izuzetnom
svojstvu koje se pojavilo ubrzo posle perioda "tikliamike civilizacije" i
fiksiralo se u njihovoj psihi onoliko snano, koliko je bilo snano progresivno
pogoravanje uslova ivota, za ta su oni sami krivi - psihikom svojstvu koje
je od samog poetka kod ljudi koji su inili taj narod postalo nasledno, a zatim
se jo i pojaalo usled ega su se oni poslednjih vekova nali pod uticajem
azijskih naroda i celokupan "spoljni nain ivota" i "asocijativne psihike
forme" njihovog svakodnevnog ivota odvijale su se pod tim uticajem.
Meutim, kasnije, zahvaljujui promeni okolnosti, nastalih opet zbog
uasnog procesa "povremenog meusobnog unitavanja", koji postoji samo na
toj nesrenoj planeti, tricentrina bia to ive u onom delu Azije koji se zove
Rusija, oslobodila su se tog uticaja i poto je oseanje istinskog duga ve
potpuno iezlo iz njihovog bia, najfatalnija osobina njihove psihe, tj.
"podlonost sugestiji", postepeno se poveala i oni su, nesposobni za
samostalan ivot, neizbeno potpali pod novi uticaj, ovoga puta evropski, i to
uglavnom francuski.
Od vremena kada su Francuzi poeli automatski da utiu na psihu Rusa, a
Rusi nastojali da ih u svemu podraavaju, svi dobri obiaji njihovog ivota i
nasleene moralne norme, preuzete polusvesno ili automatski od drevnih
Glava 37 FRANCUSKA
Poutavi malo, Belzebub je nastavio svoju priu.
- Posle Nemake, neko vreme sam iveo u zemlji koja se zove "Italija", a
posle Italije u zemlji koja je za Rusiju postala "izvor" za razvoj jednog
"poroka", fiksiranog u abnormalnom procesu svakodnevnog ivota Zemljana
poslednjih vekova, a koji se naziva "podlonost sugestiji"; drugim reima,
nastanio sam se u Francuskoj.
Sada, moj deae, elim neto da ti ispriam i o specifinim aspektima
psihe tricentrinih itelja Francuske, kako bi istovremeno mogao da shvati do
koje mere su kod tvojih ljubimaca pogorane normalne sposobnosti za
kristalizaciju svih podataka, neophodnih za nepristrasno razmiljanje linosti,
kao i kako se kod njih o svakoj realnoj pojavi formira "subjektivno miljenje"
koje je, istovremeno, potpuno suprotno onome koje bi imali kada bi realnost
doivljavali direktno putem sopstvenih utisaka.
Da bih ti objasnio svoje rei mislim da e biti korisno ako ti kao primer
navedem Francuze.
Kod predstavnika svih naroda koji danas naseljavaju evropski kontinent,
na kome je koncentrisan takozvani "kulturni ivot", kao i na drugim
kontinentima, od samog roenja pa do zrelih godina, neprestano se kristalizuju
podaci to uestvuju u izgradnji lika individualnog Francuza. Ti podaci stvaraju
kod njih vrsto uverenje da su Francuzi od svih njima slinih bia
"najpokvareniji" i "najneskromniji".
Pre nego to sam odabrao Francusku za stalno mesto svoga boravka,
podaci za stvaranje upravo takve slike formirani su u mome biu zahvaljujui
tome to sam svuda putovao i razgovarao sa najrazliitijim ljudima raznih
nacionalnosti koji su iveli u razliitim delovima planete, i to sam tom
prilikom o Francuzima esto mogao da ujem miljenja te vrste.
Iako sam i prilikom svojih prethodnih poseta ponekad boravio u
Francuskoj, specijalno sam se trudio da ne obraam panju na osobenosti psihe
njenih stanovnika i na miljenje koje su o njima imali skoro svi ostali narodi.
Ovoga puta, meutim, poto sam se nastanio u jednom provincijalnom
gradu, ja sam, naravno instinktivno oekivao utiske o "amoralnosti" i
"pokvarenosti" lokalnih tricentrinih bia; ali, na moje veliko - i sve vee iznenaenje uskoro sam otkrio da o neemu slinom nema ni govora.
Neto kasnije, kada sam poeo da se druim s njima i ak meu njima
stekao prijatelje i upoznao se s njihovim porodicama, kod mene ne samo da su
poeli da se gube svi podaci za takvo "automatsko miljenje", ve su poele da
se kristalizuju drugaije osnove, koje su vodile razjanjenju pitanja zato je kod
drugih naroda formirano takvo miljenje, suprotno stvarnosti.
To pitanje me je iz dana u dan sve vie i vie zanimalo, zato to mi je, dok
sam iveo meu njima, postepeno postalo jasno da ljudi u toj zemlji, u stvari,
nisu bili nimalo "pokvareniji" i "amoralniji" od ostalih Evropljana.
Dok sam iveo u tom provincijalnom gradiu, nikako nisam mogao da
dodam neto novo tom pitanju, ali kasnije, kada sam dospeo u prestonicu te
zemlje, od prvoga dana su osnovni uzroci itavog tog nesporazuma postepeno
postajali jasniji mome Umu.
Za utvrivanje uzroka oslanjao sam se na svoja nepristrasna posmatranja i
razmiljanja, kao i na ovakve injenice.
Kada sam stigao u njihovu prestonicu nazvanu "Pariz" koja, uzgred, u
svesti savremenih ljudi to ive na itavoj planeti, predstavlja centar njihove
zamiljene "kulture", kao to su gradovi Salmios, Kurkalai, Vavilon i drugi
predstavljali za ljude prolih epoha to isto - ja sam pravo sa eleznike stanice
krenuo u hotel koji su mi preporuili moji poznanici iz Berlina.
Prvo to sam video bio je personal hotela koji su u potpunosti inili
stranci; veina ih je govorila engleski, iako mi se neto pre toga uinilo da svi
govore ruski.
Dva dana posle mog dolaska u taj savremeni Salmios raspitao sam se o
jednom doljaku iz Perzije, za koga sam imao preporuku od svojih dobrih
prijatelja, nastanjenih u persijskoj prestonici.
Moj novi poznanik iz Persije pozvao me je iste veeri da poemo na
bulevar Kapucina i posetimo znameniti kafe "Grand".
Kada smo stigli, seli smo za jedan od malih stoia koji, kao to je
poznato, u Parizu zauzimaju pola trotoara.
Kao to sam ti rekao, kafe je u Evropi isto ono to je ajdinica u Aziji.
Jedina razlika je u tome to e ti u ajdinici ponuditi tenost crvenkaste boje,
napravljenu od biljaka koje su tamo dobro poznate, dok e ti u evropskom
kafeu ponuditi tenost potpuno crne boje, a od ega je ona napravljena, ne zna
niko osim gazde kafea.
Poeli smo da pijemo crnu tenost koja se zove "kafa".
Primetio sam da svi koji u kafeu "Grand" posluuju, to jest, kako oni
kau, svi "kelneri", pripadaju drugim narodima, uglavnom Italijanima.
Treba da zna da u tom delu Pariza - "inostranom" Parizu - svaki biznis
pripada nekoj od zajednica doljaka iz raznih zemalja Evrope, kao i sa drugih
kontinenata.
Dakle, sedei za stoiem u poznatom kafeu "Grand" ili tanije, ispred
ulaza u njega, poeli smo da razgledamo prolaznike koji su etali ulicom.
zbog "previda" jednog dela naih Najviih Kozmikih Svetitelja, zbog ega su
nastale, a moda i dalje nastaju, sve te objektivne nesree na Zemlji, pa ak i u
itavoj Vasioni. Ipak, ovoga puta moje misli su ile ovim redom:
Kako je bilo mogue ne predvideti, uz sve proraune harmonijskog
kretanja nebeskih tela, da e se kometa Kondora sudariti sa zlosrenom
planetom Zemljom?
Da su to predvideli oni koji su za to bili zadueni, ne bi se dogodila
nijedna nesrea u lancu nesrea i ne bi bilo potrebno da se u organizam prvih
tricentrinih bia implantira toliko fatalan po njih organ kundabufera, koji je i
bio uzrok svih kasnijih nevolja i njihovih uasnih rezultata.
Naravno, kasnije, kada je potreba za tim tetnim organom otpala, on je
uniten, ali pri tome opet nije bilo predvieno da unitenje samoga organa nee
unititi njegove osobine i da u budunosti, zbog osobenog naina ivota ljudi,
posledice njegovog delovanja mogu biti fiksirane u prirodi njihovih potomaka.
Drugim reima, ovoga puta oni nisu predvideli da, iako je bilo mogue
ukloniti taj organ, nije mogue izbei fundamentalni kozmiki zakon
Geptaparaparinoha, koji se odnosio na evolutivne procese, zato to on za
Zemljane ostaje isti kao i za sve to postoji u Vasioni.
To se dogodilo zbog jednog drugog, skoro kriminalnog previda, koji je
doveo do potpuno uasne situacije: iako, s jedne strane, kod Zemljana, kao i
kod svih ostalih tricentrinih bia Vasione, postoje sve mogunosti za razvoj
"nadtelesnih sutina", ili "viih tela", s druge strane, zbog kristalizacije
razliitih posledica svojstava organa kundabufera, njima je skoro nemogue da
usavravaju svoje nadtelesne sutine do potrebnog nivoa. A poto u skladu sa
fundamentalnim kozmikim zakonima, objekti kao to su "nadtelesni delovi" u
biu tricentrinih stvorenja, nisu na planetama podvrgnuti unitavanju, i poto
njihova planetarna tela ne mogu da postoje veno, ve se, kada doe vreme,
obavezno podvrgavaju procesu svetog "raskoarna", nesrene "nadtelesne
sutine" moraju prelaziti iz jedne spoljne forme u drugu i veno se u njima
muiti.
Dakle, moj deae, dok sam sedeo sam u restoranu na Monmartru i
posmatrao tvoje savremene ljubimce, nisam prestajao da razmiljam.
Koliko je vekova proteklo od kada sam poeo da prouavam ivot
tricentrinih stanovnika te nesrene planete.
Za to vreme Odozgo je bilo poslato mnogo Kozmikih Svetitelja s
posebnim zadatkom da im pomogne i oslobodi ih posledica delovanja organa
kundabufera; ipak, nita se od tada nije promenilo i njihov ivot je ostao isti
kao pre.
Za sve to vreme nisam uoio razliku izmeu ljudi koji su tamo iveli pre
sto godina i onih koji ive sada.
Ne, bia koja sede ovde ista su, i ponaaju se isto onako neprilino kao i
itelji Salmiosa u Atlantidi, koji je svojevremeno smatran "izvorom" i mestom
koncentracije dostignua u procesu usavravanja njihovog Uma - ili, kako bi
rekli savremeni Zemljani, njihovim "glavnim kulturnim centrom" i gde sam
ponekad i sam sedeo u njihovim "sakrupiaksama", kako su oni nazivali
restorane.
Posle propasti Atlantide proletelo je mnogo vekova...
Broj tricentrinih bia znatno je porastao i njihov glavni "kulturni centar"
premestio se na kontinent Grabonci, koji se sada zove "Afrika".
I opet se proli vekovi, kulturni centar je postao grad Kurkalai na
azijskom kontinentu, u drevnoj zemlji koja se zvala "Tikliami".
U to vreme sedeo sam s njima u njihovim "katlanima", koji podseaju na
savremene restorane. Zar nisam ve bio svedok istih ovakvih scena?
Preda mnom sedi krupan mukarac sa dve uline devojke... obucite im
"kafirijanske" haljine i... nisam li potpuno iste tipove gledao sedei u "katlanu"
grada Kurkalai?
A eno tamo, sleva, za drugim stolom, mladi u drutvu svoje mokre brae
razglaba prodornim glasom o uzrocima nereda u zemlji - stavite mu na glavu
"ambardah", i zar nee biti potpuno isti kao "Klijanac s brda", kako se nekada
govorilo?
A eno onaj visoki ovek, koji tako vaan sedi sam u uglu i istovremeno
namiguje eni to za susednim stolom sedi sa svojim muem... zar on nije pravi
"Verunkic"?
A ovi kelneri to lie na pse podvijenih repova dok posluuju ljude koji
sede za stolovima... zar oni nisu "asklejski robovi"?
Posle Tikliamia ponovo je prolo mnogo vekova i ja sam dospeo u slavni
grad Vavilon. Zar tamo nije bilo isto ovako? Zar tricentrini stanovnici toga
grada nisu bili isti ovakvi Askleji, Kafirijanci, Verunkici, Klijanci, i tako dalje?
Promene su dotakle jedino odeu i imena tih naroda.
U vavilonska vremena zvali su se "Asirci", "Persijanci", "Arapi", i imali
druga slina imena.
Da... a sada, posle toliko vekova, ponovo sam u savremenom "kulturnom
centru"; sada je to Pariz.
I opet isto... galama, buka, smeh, psovke... ba kao u Vavilonu,
Kurkalaiju, pa ak i u Salmiosu, prvom centru kulture.
Zar se ova tricentrina bia ne okupljaju ovde kako bi provela vreme na
nain koji ne prilii razumnim stvorenjima, kao to su to inili i njihovi preci,
koji su u davna vremena iveli na ovoj zlosrenoj planeti?
Za sve to vreme video sam kako su bez traga nestajali ne samo itavi
narodi, ve su se i kopna na kojima su oni iveli menjala ili nestajala sa lica
planete, kao to se to dogodilo sa Atlantidom.
Posle Salmiosa, sledei kulturni centar nastao je na kontinentu Grabonci.
Zar nisu ljudi koji su ga naselili takoe iezli? A ako sam kontinent i nije
propao, mesto na kome se nalazio grad zatrpao je pesak i sada se tamo nalazi
jedino pustinja Sahara.
I opet su proli vekovi. Novi centar je bio u Tikliamiu. ta je od njega
ostalo? Pustinja, nazvana "Karakumi" ili "Crni pesak".
Ako je od nekada slavnog naroda neto ipak uspelo da opstane do
hiljadite generacije, to sada tavori u potpunoj bedi, nedaleko od mesta
nekadanje veliine.
Vekovi su se smenjivali...
Video sam njihov kulturni centar, grad Vavilon. ta je ostalo od toga
zaista velikog grada? Neto kamenja od samoga grada i potomci nekada velikih
naroda, koje njihovi savremenici, iako i sada postoje, smatraju potpuno
beznaajnim.
A kakva sudbina eka savremeni kulturni centar, grad Pariz, i narode koji
su sada toliko moni: Francuze, Nemce, Engleze, Holanane, Italijane,
Amerikance i druge - pokazae budui vekovi.
Jasno je samo jedno: nesreni zaeci "nadtelesnih sutina", koje su nastale
i nastaju i dalje kod tricentrinih Zemljana, osueni su, kao to sam ti govorio,
da propadaju u anomalnim formama svih vrsta - formama koje su postale
svojstvene nesrenoj Zemlji zbog neoprostivog previda nekih od naih
Najveih Kozmikih Svetitelja.
Bio sam zadubljen u te tune misli kada se vratio moj novi prijatelj, mladi
Perzijanac.
Neto kasnije, kada je u restoranu postalo suvie buno i zaguljivo,
reismo da odemo na neko drugo mesto na Monmartru.
Ali kada smo ustali da krenemo, grupa ljudi koja je sedela za susednim
stoiem, ula je kuda nameravamo da poemo i po zvala nas da im se
pridruimo i tamo odemo svi zajedno. Oni nas zamolie da saekamo dolazak
nekog njihovog prijatelja.
Ispostavilo se da su nai novi poznanici bili Amerikanci.
Iako je u restoranu bilo sve neprijatnije i buka pijanih glasova bila sve
jaa, mi se najpre sloismo da saekamo njihovog prijatelja, ali kada u
udaljenom uglu prostorije iznenada zapoe kavga, mi izaosmo ne ekajui
Amerikance.
trgovima gde su se pre dve stotine godina tricentrina bia okupljala radi
diskusija na "religiozne i moralne teme".
Istine radi, treba rei, moj deae, da su francuski "vaari" veoma, veoma
zabavni.
Priznajem da se ak i meni svia da odem tamo i provedem sat-dva ne
mislei ni o emu.
Na tim vaarimaje sve jeftino i udesno.
Na primer, za nekakvih pedeset santima ovek moe da se nagleda
svakakvih uda koja su Amerikanci i drugi narodi stvorili kako bi izazivali
nevericu.
Ako se ovek suvie brzo oporavi od iznenaenja, moe sebe da obraduje
neim ukusnim, pripremljenim na licu mesta.
Istina, posle tih poslastica eludac onoga ko ih pojede esto, kako da
kaem... hm... hm... ali ta jo moe da se uporedi sa zadovoljstvom koje ovek
ima dok ih jede?
A ukoliko neko eli, da tako kaemo, da "isproba sreu", opet za samo
nekoliko santima moe da ispuni svoju elju i hiljadu puta; poznati francuski
vaari nude atrakcije koje su ve poznate na Zemlji i koje su predviene da
prue razonodu i veselje - jednom reju sve, od ruleta do igre reima.
Glava 38 RELIGIJA
Belzebub nastavi da pria.
- Sada u ti ispriati neto o onom "kamenu spoticanja" koji je jedan od glavnih
razloga slabljenja psihe tvojih nesrenih ljubimaca, to jest, o osobenom
"havatviernonisu" koji uvek moe da se otkrije kod njih i ije se dejstvo i
efekat na sutinu ljudi naziva "religioznou".
Taj faktor, izuzetno tetan u objektivnom smislu, jer je postepeno vodio ka
automatskom izroavanju psihe, nastao je na toj zlosrenoj planeti kada su
razne posledice, nastale usled osobina po njih pogubnog organa kundabufera,
poele kod njih da se kristalizuju; kasnije, prelazei iz jedne spoljne forme u
drugu one su poele da se prenose iz generacije u generaciju.
Usled tih osobina u prirodi nekih tricentrinih Zemljana su poeli da se
pojavljuju zaeci takozvanih "haznamaskih svojstava" i oni su, skrivajui svoje
egoistike ciljeve kako bi obmanuli svoje sugraane, smislili razne izmiljotine
meu kojima su bile i razne vrste fantastinih "religioznih uenja". Onda su
ostali poeli da veruju u ta fantastina "religiozna uenja" i da se upravo zbog
toga liavaju sposobnosti "zdravog razmiljanja"; od tog doba, u svakodnevni
ivot tih udnih tricentrinih bia ulo je mnogo "havatviernonisa", ili
"religija", koje meusobno nemaju nita zajedniko.
Iako mnogobrojni "havatviernonisi", ili religije, nemaju apsolutno nita
zajedniko, svi su izgraeni na religioznim uenjima koja se, opet, zasnivaju
samo na jednoj, u objektivnom smislu kobnoj ideji koju tvoji ljubimci nazivaju
"Dobro" i "Zlo". Ta ideja koja, strogo reeno, predstavlja glavni faktor
postepenog slabljenja njihove psihe, sasvim nedavno je bila uzrok ozbiljnih
zbivanja meu blaenim "nadtelesnim sutinama" ili, kako ih tamo zovu,
"duama" to borave na svetoj planeti na koju smo se mi sada uputili.
Ne smem da zaobiem, moj deae, istoriju dogaaja koji su se nedavno
odigrali na Svetoj Planeti istilite, pre svega zato to oni imaju optekozmiki
karakter i povezani su sa individualnou relativno nezavisnih Linosti, ali jo i
zato to su neki predstavnici naeg roda nehotice postali uzrok tih dogaaja.
Ipak, ispriau ti o tome na kraju naeg razgovora, zato to za to postoje
ozbiljni razlozi, povezani sa razvojem tvoga miljenja.
Meutim, sve te vrste "religioznih doktrina", zaete u svesti tih tricentrinih
Zemljana koji te toliko zanimaju, to su uvek postojale, a postoje i sada, i na
ijim temeljima su oni izgradili svoje bezbrojne "religije", obino su nastajale
na sledei nain.
Ve sam rekao da su, zbog previda izvesnih Najviih Kozmikih Svetitelja u
biu tih nesrenika poele da se kristalizuju posledice delovanja organa
kundabufera, koji su oni stvorili i kasnije uklonili, zbog ega je njima bilo
Trea religija, koja se zasniva na uenju Isusa Hrista, uskoro se toliko proirila
da sada tu religiju sledi skoro treina stanovnika Zemlje.
Meutim, mnogo pre toga, oni su takoe poeli da iskrivljuju religiozno uenje
zasnovano na "velianstvenoj Ljubavi" i transformisali ga u neto takoe
velianstveno, meutim, ta velianstvenost, kako bi rekao Hoda Nasradin,
podsea na bajku.
Zatim se ispostavilo da su se sledbenici te velike religije podelili zbog
neznatnih formalnih detalja na razliite sekte i vie se ne nazivaju naprosto
hrianima, kao prvi sledbenici toga uenja, ve pravoslavcima, katolicima,
luterancima, kalvinistima, i tako dalje.
I tome uenju o dobru i istini oni su takoe poeli da iz svojih egoistikih i
politikih ciljeva dodaju fragmente preuzete iz drugih ve postojeih
"religioznih uenja" - fragmente koji nemaju nita zajedniko sa Isusovim
uenjem, ali koji ponekad potpuno protivree istinama koje je otkrio boanski
uitelj.
Oni su mu dodali mnogo od uenja Svetog Mojsija, koje je u to vreme ve bilo
potpuno iskrivljeno, a mnogo kasnije, u vreme koje savremeni ljudi nazivaju
"Srednjim vekom", takozvani "crkveni oci" su u hriansku religiju uneli jednu
skoro potpuno fantastinu doktrinu. Nju su davno pre toga smislili naunici u
Vavilonu i ona je pripadala dualistikoj koli o kojoj sam ti ve priao.
"Crkvenici" su, po svoj prilici, u srednjem veku smukali tu smeu radi
sopstvene koristi i koristi svojih pomonika, zato to je ta doktrina sadrala
poznate pojmove "raja" i "pakla".
Zato danas, umesto uenja boanskog uitelja Isusa Hrista, koji je ljudima
otkrio Veliku Ljubav i Veliko Svepratanje naeg Tvorca koji zbog njih pati,
postoji uenje o tome da na Stvoritelj nanosi bol duama svojih sledbenika.
Dragi, mili dedice, objasni mi molim te, ko su "crkveni oci" - zamoli Hasejn.
"Crkvenim ocima" se nazivaju oni ljudi koji su postali profesionalni svetenici
visokog ranga bilo kog "religioznog uenja".
Posle tog lakonskog odgovora Belzebub nastavi:
- Uzgred, moram da ti kaem da se uenje Isusa Hrista odralo nepromenjeno
kod relativno male grupe Zemljana i, prenosei se iz generacije u generaciju,
stiglo do naih dana u svojoj originalnoj formi.
Ta mala grupa Zemljana zove se "Bratstvo Bivstvujueg" [Esseni]. lanovi
toga bratstva s uspehom primenjuju uenje boanskog uitelja u sopstvenom
ivotu i prenose ga iz generacije u generaciju kao veoma dobar nain za
oslobaanje od posledica delovanja organa kundabufera.
etvrta velika religija koja postoji i danas, nastala je nekoliko vekova posle
hrianske i zasnivala se na uenju "sasuda nade", Svetoga Muhameda. Ona se
Oni su te ratove, ili "krstake pohode", vodili sa jednim jedinim ciljem - da taj
grad, u kome je iveo, stradao i umro boanski uitelj Isus Hristos, uine
iskljuivo hrianskim, zbog ega je tokom krstakih pohoda izginula skoro
polovina mukog stanovnitva evropskog kontinenta.
A danas je u tom istom Jerusalimu otvoren savremeni univerzitet za jevrejsku
omladinu, uz saglasnost skoro svih evropskih hrianskih drava.
Meu ljudima koji se nazivaju "Jevrejima" rodio se i iveo boanski Isus; on je
muen i razapet na krstu zato to "nema proroka u sopstvenom selu".
Iako sadanji Jevreji nisu direktni Isusovi neprijatelji, svejedno su ubeeni da
Isus, koji se pojavio meu njima i postao sveta linost za sve sledbenike
hrianske religije, nije bio nita drugo do "impulsivan i bolestan sanjar".
Za savremene stanovnike planete Zemlje, upravo taj "univerzitet" predstavlja
onu "pe" u kojoj e sagoreti sve to su prethodne generacije stekle tokom
proteklih milenijuma, jer se u toj "pei" moe brzo pripremiti "ukusna porcija
hrane" za koju e biti dato sve ono to je postignuto tokom vekova svesnih i
nesvesnih staranja njihovih nesrenih predaka.
To je sasvim dovoljno da itavo moje bie sa sigurnou zna u ta e se
pretvoriti Jerusalim, u kojem je sada otvoren jedan od najpoznatijih
univerziteta, i to za jevrejsku omladinu.
Ja svojim misaonim pogledom ve vidim kako e oni posle mnogo godina, na
mestu gde je sahranjeno planetarno telo boanskog Isusa napraviti parking, to
jest mesto za ona "mehanika uda", koja su Zemljanima potrebna za njihovu
suludu vonju.
Da, ti bogohulnici ne samo da su iz svojih egoistikih i politikih ciljeva
potpuno iskrivili doktrinu boanskog uitelja, ve sada unitavaju i samo
seanje na njega.
Na kraju krajeva, taj stil je odavno svojstven tvojim ljubimcima.
Mogu da kaem, izmeu ostalog, da sve savremene "civilizacije" ude jedino
za poveavanjem brzine tih maina koje su pronali, a koje su toliko pogubne
po njih.
Zaista, u poslednjem eterogramu koji sam dobio o tvojim ljubimcima, javljeno
mi je, izmeu ostalog, da su postigli "rekordnu" brzinu svojih maina od 325
milja na sat.
Naravno, jedini rezultat toga "rekorda" bie to to e relativno mala rastojanja
njihove planete postati potpuno beznaajna, ak i za njihovu kusu realnost.
Neka im je Bog u pomoi, Hasejne moj!
Ma koliku brzinu razvili na svojim "mainama", svejedno e ostati onakvi
kakvi jesu, jer ni oni sami, pa ak ni njihove misli nee prodreti izvan granica
atmosfere.
A sada emo porazgovarati o drugoj velikoj religiji koja je, kao to sam ti
rekao, stvorena od fragmenata uenja sasuda nade Svetoga Muhameda. Tu
religiju su od samog svog poetka za svoje egoistike i politike ciljeve
posebno koristila bia sa haznamaskim osobinama i zato je ona najvie
"oerupana".
Vlastodrci nekih zemalja poeli su, radi svojih haznamaskih ciljeva, da tome
boanskom uenju dodaju razne "zaine", koje su sami smislili, te su od njega
napravili "erakurijanski orbuljak", ija bi tajna pripremanja mogla da postane
predmet zavisti savremenih evropskih "poslastiara" i "kuvara".
Dakle...
Prema poslednjem delu eterograma, proces potpunog unitavanja druge velike
religije spreman je da otpone, ili je ve u toku, zbog ukaza koji su objavile
turske vlasti.
Stvar je u tome to je Turska jedna od najveih zemalja gde se ispoveda islam.
Pre svega, moram ti rei da su jo u osvit islama neki predstavnici toga naroda
veoma lepo primili ovo uenje u njegovoj originalnoj formi i postepeno ga
ukljuili u svoj svakodnevni ivot, isto kao to su i Jevreji postupili sa svojom
(pre)hrianskom doktrinom.
I zato, iako se islam postepeno promenio pod uticajem vlasti, neki ljudi, o
kojima sam govorio, primili su to uenje od svojih predaka u nepromenjenom
obliku.
Prema tome, sve do naih dana, postojala je makar slaba nada da bi ovo uenje,
ukoliko bi se neobini stanovnici planete Zemlje jednoga dana iznenada
smirili, moglo biti vraeno u ivot i ispuniti one zadatke, radi kojih ga je i
stvorio sasud nade, Sveti Muhamed.
Ali, avaj, !... Ljudi koji su usvojili to uenje nazivaju se "derviima" i upravo
se o zatvaranju njihovih manastira govori u ukazu savremenih turskih vlasti.
Naravno, ukidanjem "derviizma" svakako e biti u potpunosti unitene i one
poslednje iskre, koje bi poput ara koji dogoreva, mogle jednom da
rasplamsaju vatru mogunosti na koje je raunao i u koje se uzdao Sveti
Muhamed.
A to se tie drugog ukaza, pomenutog u etarogramu i objavljenog u Turskoj,
kojim se biima mukog pola zabranjuje da nose "fesove", a biima enskog
pola - "ferede", posledice tih novotarija mogu jasno da zamislim u svojoj
predstavi o budunosti.
Te novotarije e bez sumnje dovesti do toga da e se u Turskoj desiti isto ono
to se desilo i u Rusiji kada su njeni itelji poeli da imitiraju sve to je
evropsko.
Na primer, pre samo jedan ili dva veka, to jest, pre nego to su stanovnici
velike zemlje Rusije poeli da kopiraju Evropljane, jo su postojale dve ivotne
funkcije "martaadamlik" i "namaslik" ili, kako ih oni jo nazivaju, "religiozno
oseanje" i "oseanje patrijarhalnosti".
Upravo zahvaljujui tim funkcijama pre dve stotine godina ljudi te velike
zemlje bili su na itavoj planeti poznati po svome moralu i patrijarhalnim
osnovama porodinog ivota. Ipak, kasnije, kada su poeli da imitiraju sve to
je evropsko, ta oseanja, iako su i dalje postojala, poela su malo po malo da
atrofiraju i u nae vreme kod skoro svih predstavnika toga naroda religioznost i
patrijarhalnost su postali neto to na mudri uitelj Hoda Nasradin izraava
naprosto uzvikom:
"Gle, molim te!"
U Rusiji, istina, nije poelo od "fesova" i "fereda".
Ali, to se tamo nije ni nosilo.
Sve je poelo od "brade" koju su nosila bia mukog pola. Za njih brada
predstavlja neto to im je vano isto onoliko koliko je nama vaan rep koji,
kao to ti je poznato, izraava muevnost i aktivnost nae rase.
Ali vratimo se sada nesrenim Turcima.
im su poeli da zamenjuju "fesove" evropskim "polucilindrima", posledice
nije trebalo dugo ekati.
Nesumnjivo je da psiha Turaka degradira isto onoliko koliko i psiha stanovnika
Rusije.
Jedina razlika je u tome to je u Rusiji uzrok transformacije njihove psihe bio
jedan ovek, njihov car, dok je u Turskoj za to odgovorno nekoliko ljudi.
Stvar je u tome to su Turci zamenili svoje vekovno dravno ureenje novim
"republikanskim" i umesto da imaju jednog vladara, kako je bilo utvreno
nekada, oni ih sada imaju nekoliko.
Nekadanja dravna organizacija je bila rava, ali je makar postojao jedan
vladar, ije novotarije nisu izlazile iz okvira patrijarhalnosti.
A sada je u Turskoj nekoliko vladara i svaki od njih mudruje i namee
nesrenim sugraanima svoje nezrele ideje ideje koje ne odgovaraju ni
njihovim moralnim normama, ni njihovim duhovnim potrebama.
Zanimljivo je to su, isto kao i ruskog cara, koga su njegovi najblii
patrijarhalni savetnici snabdeli velikom koliinom takozvanog novca,
isceenog od seljaka, i poslali ga u Evropu da ui nove metode vladanja, kako
bi vrativi se kui lake mogao da se orijentie u upravljanju sopstvenom
zemljom, i ove sadanje, jo goludrave turske vladare njihovi sopstveni
"patrijarhalni oevi" snabdeli velikom koliinom novca, ovoga puta izmuzenog
dostignu odreen stepen Uma, mogu da ostvare zaodevanje formom ili, kako se
to ponekad kae, da "materijalizaciju" "kesdanog tela" onoga bia ije je
planetarno telo prestalo da postoji, izvre u toliko zgusnutom vidu da to drugo
telo ponovo na odreeno vreme dobije mogunost da se iskazuje posredstvom
odreenih funkcija svojstvenih njegovom planetarnom telu.
Taj sveti proces se moe izvesti sa kesdanim telom bia koje je za ivota
takoe dovelo svoje uzvieno (kesdano) telo u stanje potpunog funkcionisanja
i kod koga je Um toga tela dostigao nivo pod nazivom "sveti sutinski
mirocinu".
U naoj Velikoj Vasioni, osim procesa materijalizacije ili namernog
ovaploenja kesdanog tela bia ije je planetarno telo prestalo da ivi, postoji
i jedan drugi proces, nazvan najsvetijim "derimetli". A taj drugi najsvetiji
proces sastoji se u sledeem: pre svega, vie telo, ili nadtelesna sutina, to jest
"telo due", namerno se zaodeva u formu i onda kada se, kao u prvom sluaju,
ostvario sveti "almcnoinu".
Naravno, ti procesi se mogu izvesti jedino ukoliko te najvie sutine i dalje
postoje u onim sferama koje se nalaze u kontaktu sa atmosferom planete gde se
te "svete tajne" obavljaju.
tavie, te "materijalizacije", koje namerno i svesno obavljaju odreeni ljudi,
mogu da postoje, a veza i kontakt s njima mogu se odravati jedino dok ti ljudi
svesno napajaju kesdano telo svojim sopstvenim "ejsahlodonom".
Dakle, tih est preostalih lanova male "sedmorke" mogli su da pribegnu tom
svetom procesu "almcnoinu", radi veze sa umom svoga ubijenog voe, da su
predvideli mogunost njegovog iznenadnog nestanka i da su, dok je jo bio iv,
izvrili odgovarajue pripreme koje su za to neophodne.
Da bi se shvatila sutina tih priprema za sveti proces "svete tajne almcnoinu"
mora znati dve specijalne osobine "sutinskog hanbledzojna", tj. "krvi"
kesdanog tela.
Prva od tih osobina "sutinskog hanbledzojna" sastoji se u tome da ukoliko bilo
koji njegov deo odvojimo i odbacimo, nezavisno od toga gde se on nalazi i
koliko je daleko, izmeu njega i osnovnog dela te kozmike supstance formira
se neka vrsta "spoja nalik na niti"; taj "spoj" je, osim toga, formiran od iste
supstance i njegova gustina i debljina se poveavaju ili smanjuju
proporcionalno rastojanju izmeu osnovne koncentracije i tog posebnog dela.
A drugo osobeno svojstvo toga hanbledzojna jeste da ukoliko se sluajno ili
namerno njegov osnovni deo ponovo ukljui u glavnu koncentraciju te
supstance, nezavisno od toga gde se ta koncentracija nalazi ili u kojoj je
koliini hanbledzojn ukljuen, on se mea sa hanbledzojnom roditeljske
koncentracije i rasporeuje ravnomerno i u pogledu gustine, i u pogledu
kvaliteta.
I zato, poto se kesdano ili astralno telo zaodene u formu koja, uopte uzev,
ini tu kozmiku formaciju lakom nego to je masa kozmikih supstanci koje
ine atmosferu to okruuje planetu, kesdano telo se nee odvojiti od
planetarnog tela bia pre nego to se, u skladu sa kozmikim zakonom
nazvanim "tenikdoa", ili kako se jo kae, "zakonom privlaenja", izdigne u
onu sferu u kojoj e nai gustinu to odgovara njegovoj osobenoj masi, i koja,
na taj nain, predstavlja mesto koje odgovara takvom kozmikom objektu.
S te take gledita, priprema koja je neophodna za svetu tajnu almncoinua,
sastoji se u tome da se za vreme planetarne egzistencije ukloni deo
hanbledzojna bia, nad ijim e se kesdanim telom posle njegove smrti obaviti
taj sveti proces; i taj deo se mora ili sauvati u nekoj odgovarajuoj planetarnoj
formi, ili biti ukljuen u organizme onih bia koja taj "ritual" obavljaju, tj.
mora biti specijalno pomean s hanbledzojnom njihovih kesdanih tela.
Na taj nain, kada savreno tricentrino bie, predvieno za svetu tajnu
almcnoinua, prekine svoju planetarnu egzistenciju i njegovo kesdano telo se
odvoji od planetarnog, tada se, zahvaljujui prvoj specijalnoj osobini
sutinskog hanbledzojna, ta "veza", o kojoj sam ti upravo govorio, sama
uspostavlja izmeu njegovog kesdanog tela i mesta gde je deo njegovog
hanblendzojna blagovremeno sauvan, ili je, pak, uspostavlja ono bie koje je
namerno primilo tu esticu u svoje sopstveno kesdano telo.
Da bismo to pitanje razjasnili u naim daljim razgovorima, sada moram da ti
kaem da ta veza - iji se jedan kraj nalazi u kesdanom telu to se die prema
odgovarajuoj sferi, a drugi u onim planetarnim formama gde je fiksiran deo
osnovne mase hanblendzojna, ili u onim biima koja su ga namerno pomeala
sa hanblendzojnom sopstvenog kesdanog tela - moe da postoji u prostoru
samo ogranieno vreme, to jest, dok planeta na kojoj je dato bie roeno, ne
napravi pun krug oko svoga sunca.
Sa poetkom novog kruga takva veza potpuno prestaje.
Ona prestaje zato to u atmosferi planete evolucija i involucija kozmikih
supstanci koje su neophodne za veliki kozmiki Trogoautoegokrat, u skladu sa
fundamentalnim kozmikim zakonom Geptaparaparinoha, ponovo poinje da
tee samo za trogoautoegokratski proces lokalnog karaktera, tj. u granicama
"autonomne aktivnosti" datog sunanog sistema; usled toga sve kozmike
supstance bez izuzetka, koje se nalaze u atmosferi za vreme tog preokreta,
ukljuujui i pomenutu vezu, momentalno se transformiu u kozmike
supstance koje odgovaraju toj atmosferi.
Dakle, moj deae...
Pre zavretka punog kruga, ta bia koja ive na planeti i koja ili imaju u sebi
esticu hanbledzojna kesdanog tela, ili raspolau planetarnom formom u kojoj
je fiksiran deo hanbledzojna, mogu u bilo koje doba - naravno, uz mogunost
da poseduju sve odgovarajue podloge - da privuku takvo telo nazad na
forme u radijusu od jedne "mane" ili, kako bi rekli tvoji ljubimci, jedne
"kvadratne milje".
Meu unitenim formama, kako prirodnog tako i vetakog porekla, bile su i
sve "knjige" koje pripadaju "sedmorici zemaljskih posveenika", kao i mnoge
druge stvari koje se koriste kao sredstva za uvanje svega to se odnosi na tri
Kozmika Svetitelja specijalno poslata Odozgo, to jest Svetog Krinatharne,
Svetog Bude i Svetog Lame.
Mislim da e sada, moj deae, shvatiti znaenje rei kojima sam opisao tu
oaravajuu "vojnu ekspediciju", kada sam rekao da je ona bila velika nesrea
ne samo po stanovnike te zemlje, ve i po itavu planetu.
Sada ti je, dragi moj Hasejne, nesumnjivo jasno da se tih pet religija koje sam
nabrojao, i koje tamo i dalje postoje i zasnovane su na uenjima pet istinskih
svetitelja poslatih Odozgo, kako bi pomogli tvojim ljubimcima da se oslobode
posledica svojstava organa kundabufera, postepeno menjalo zbog, kao i uvek,
abnormalnih uslova svakodnevnog ivota koje su sami stvorili, sve dotle dok se
najzad nisu pretvorile, s gledita zdravog razuma, u udesne prie za decu, ali
su iste te religije ipak i dalje sluile nekima od njih kao podrka za one
unutranje moralne pobude kojima se moe zahvaliti to je u nekim periodima
njihova priroda postala vie ili manje adekvatna tricentrinim biima.
Meutim, sada, posle definitivnog unitenja poslednjih ostataka tih religija,
teko je predvideti kako e se sve to zavriti.
Poslednja od tih pet religija, zasnovana na uenju istinskog Izaslanika Odozgo
Svetoga Lame, potpuno je unitena, pri emu je "s treskom" propala i njihova
oaravajua vojna ekspedicija.
Pretposlednju, zasnovanu na uenju Svetog Muhameda, oni sada unitavaju
zabranom noenja "fesova" i "fereda", uz ljubaznu pomo "nemakih
junkera".
A to se tie jo starije religije, zasnovane na uenju Isusa Hrista - religije i
uenja u koje su Najuzvieniji polagali ogromne nade - ta neverovatno udna
savremena tricentrina bia je sada definitivno unitavaju organizovanjem
"univerziteta" za jevrejsku omladinu u Jerusalimu.
Iako je religija zasnovana na uenju Svetog Mojsija postojala dugo vremena i
jo uvek je njeni sledbenici na nekakav nain podravaju, ipak, zbog organske
mrnje, koja kod stanovnika drugih zemalja postoji prema onima koji
ispovedaju ovu religiju, kao i zbog kobne ideje koja tamo vlada pod nazivom
"politika", oni e nesumnjivo pre ili kasnije, dokrajiti tu religiju i to takoe "s
treskom".
Uzgred, treba naglasiti da su prvi koji su dali slobodu tom "prostituisanju
misli", bili "tangori", zatim "bramani", "ueniti", i tako dalje, a danas se time
bave "teozofi" i drugi "pseudonaunici".
Hrista, koja je za njih bila jedino ostvariva, u potpunosti je unitena kod ljudi
buduih generacija.
Te besmislice koje su bile zabeleene, postepeno su kod odreenih ljudi
narednih generacija stvorile impuls sumnje i to ne samo u ono o emu sam ti
upravo priao, ve je to dotaklo i celokupnu realnu informaciju i ispravne
pouke i objanjenja toga Kozmikog Svetitelja koji im je poslat Odozgo.
Podloge, koje su u tim tricentrinim biima raale sumnje, poele su da se
kristalizuju i postale su neodvojivi deo njihove psihe uglavnom zato to su, bez
obzira na automatsku egzistenciju, koja im je svojstvena, postepeno, tokom
vekova, oni stekli podloge za vie ili manje korektan instinktivan oseaj za
kozmike istine, kao to je, recimo, neosporna injenica da se proces svetog
raskoarna dogaa svima ili, kako oni kau, ako neko "umre" i bude sahranjen,
on vie nikada nee opet iveti, a utoliko pre nee ponovo govoriti i uiti.
A poto su neki tvoji ljubimci ije miljenje, iako slabo, ipak funkcionie u
skladu sa zakonom zdrave logike, odbili da prihvate takve nelogine i
nedosledne apsurdnosti, oni su definitivno ostali bez vere u bilo koju istinu, ma
kakva ona bila, koju je iskazao i objasnio Kozmiki Svetitelj Isus Hristos.
to se tie drugih tricentrinih Zemljana koji, uzgred, ine veinu, oni se iz
mnogih razloga, ali uglavnom zbog toga to im je u ranim godinama ivota bilo
svojstveno da se bave "murdurtenom" - kada postignu odreen uzrast, obino
pretvaraju u "psihopate" i usvajaju slepo i bukvalno bez uea bilo kakvog
logikog miljenja sve fantastine "apsurdnosti" koje do njih dou; a
najosobitiji oblik "vere" u itavom tom "religioznom uenju", automatski se
formira u njima tako kao da predstavlja celokupnost istina koje se odnose na
tog Kozmikog Svetitelja, Isusa Hrista, koji im je, svakako, poslat Odozgo i
ovaplotio se meu njima.
Informacija o onome to se naziva "Tajnom Veerom", data je u zborniku
zapisa, koji jo uvek postoji meu tvojim savremenim ljubimcima i pretenduje
na to da bude istinita i prava istorija o tome Kozmikom Svetitelju, a zove se
"Sveto Pismo". Ono, zapravo, nije nita drugo do izvetaj o pripremi za svetu
tajnu "almcnoinu" nad kesdanim telom Svetoga Isusa Hrista.
Zanimljivo je to u tom zborniku zapisa, prikupljanih "svuda pomalo", koji
tvoji ljubimci nazivaju "Svetim Pismom", postoji veoma mnogo tanih rei i
ak, itavih reenica to su ih na Tajnoj Veeri izgovorili Sveti Isus Hristos i
oni koje je on posvetio i koji su u tom Svetom Pismu nazvani njegovim
"uenicima" ili "apostolima". Ali tvoji ljubimci, posebno savremeni, sve te rei
i fraze, ba kao to rade i sve ostalo, shvataju samo bukvalno i pri tome nemaju
ni najmanju predstavu o njihovom istinskom znaenju.
I to besmisleno, bukvalno razumevanje, dovelo je, razume se, dotle da su oni
potpuno prestali da ulau sutinske napore u ispunjenje sutinskog, istinskog
Svako ko eli da izvue istinsko znanje iz savremene verzije toga Svetog Pisma
doi e do uverenja koje e biti fiksirano u njegovoj sutini, da je taj Juda
najpodliji od svih bia koja se mogu zamisliti i da je svestan, dvolian izdajnik.
Meutim, u stvarnosti je taj Juda bio ne samo najverniji i najodaniji od svih
najbliih sledbenika Isusa Hrista, ve je bio i jedini koji je shvatio, zahvaljujui
svome Umu i svojoj Prirodi, da svi postupci toga Kozmikog Svetitelja moraju
dovesti do rezultata koji, ukoliko i ne dovede do potpunog unitenja posledica
svojstava organa kundabufera kod tih nesrenih tricentrinih bia, svejedno e
tokom narednih dvadeset vekova biti izvor podrke i nadahnua za veinu njih,
a njihovu nesrenu egzistenciju uiniti makar malo podnoljivijom.
Da bi ti bilo lake da zamisli istinsku linost toga Jude i znaaj onoga to je on
uinio, treba da zna da je Kozmiki Svetitelj Isus Hristos, namerno ovaploen
u planetarno telo zemaljskog oveka, kada je postao odrastao ovek odluio da
ispuni misiju koja mu je poverena Odozgo, i da uz pomo dvanaestorice
razliitih ljudi koje je lino posvetio i pripremio, prosvetli Um tricentrinih
Zemljana.
Ali, u jeku svoje boanske delatnosti, pre nego to e ispuniti svoju nameru, tj.
pre nego to je dolo vreme da objasni odreene Kozmike istine i prui
traene pouke za budunost, on je bio prinuen da zbog okolnosti koje nisu od
njega zavisile, pristane na prevremen prestanak svoje planetarne egzistencije.
Zato je odluio da se zajedno sa dvanaestoricom Zemljana, koje je namerno
posvetio, obrati svetoj tajni "almcnoinu" ije je ostvarenje ovima ve bilo
dobro poznato, jer su u svojoj prirodi dobili sve podatke za njegovu realizaciju
- kako bi na taj nain imao mogunosti, budui i dalje u tom kozmikom
individualnom stanju, da zavri pripreme u skladu sa planom koji je razradio za
ispunjenje misije to mu je poverena Odozgo.
Ali, moj deae, kada su doneli takvu odluku i okupili se da zaponu
preliminarne pripreme neophodne za svetu tajnu, videli su da je to potpuno
nemogue, zato to je bilo suvie kasno; ve ih je opkolila "straa" i njihovo
hapenje, sa svim posledicama, oekivalo se u svakom trenutku.
I tada se umeao Juda.
Taj budui svetitelj, nerazdvojan i poverljiv pomonik Isusa Hrista, koji je
"omrznut" i "proklinjan" zbog naivne gluposti udnih tricentrinih stanovnika
Zemlje, tada je ostvario svoju objektivnu ulogu, zbog koje tricentrini Zemljani
svih kasnijih generacija treba da mu budu zahvalni.
Mudra i teka inicijativa, koju je on sa nesebinom odanou preuzeo na sebe,
sastojala se u tome da je u momentu oajanja, shvativi da je nemogue izvriti
sve neophodne pripreme za izvoenje svetog almcnoinu, taj Juda, sada
svetitelj, skoio na noge i brzo rekao:
Najpre su sva "via tela", poput onih koja sada borave na toj svetoj
planeti, upuivana pravo u na Najsvetiji Sunani Apsolut, ali kasnije, kada se u
Megalokozmosu dogodila sveopta uasna nesrea koju emo nazvati
"utboglitanikalski period", onda su takva "via tela", izgubivi mogunost
neposrednog stapanja s naim Najsvetijim Sunanim Apsolutom, poela da se
okupljaju na toj svetoj planeti.
Tek posle tog "utboglitanikalskog perioda", pojavila se potreba za onim
poretkom univerzalnog funkcionisanja, koji Sveta Planeta istilite i sada sledi.
I od toga vremena itava povrina svete planete organizovanaje i
prilagoena za ta via tela, kao mesto njihove dalje neizbene egzistencije.
Rekavi to, Belzebub se malo zamisli, a zatim, osmehnuvi se ovla,
nastavi:
Ta sveta planeta nije samo centar koncentracije rezultata funkcionisanja
svega postojeeg, ve je i najbolja, najbogatija i najlepa od svih planeta nae
Vasione.
Moda si, dok smo boravili na njoj, primetio kako smo uvek mogli da
vidimo i oseamo da je ist prostor nae Velike Vasione ili, kako bi rekli tvoji
ljubimci, "isto nebo", izgledalo kao da reflektuje svetlost to podsea na
neuporedivi "tirkiz". Njena atmosfera je uvek ista kao "fenomenalan
sakrualnijanski kristal".
Svako, ko se nalazi na toj planeti osea svim svojim biem da je sve to
ga okruuje - "iskolunicinernli" ili, kako bi rekli tvoji ljubimci,
"blaenooaravajue".
Na toj svetoj planeti, kao to svi dobro znaju, samo izvora mineralne i
svee vode, kakvima po istoi i prozranosti nema ravnih u Vasioni, ima oko
deset hiljada.
Tamo obitavaju u itavoj Vasioni uvene "ptice pevaice", s
najmelodinijim glasovima, i njih, kako kau strunjaci, ima oko dvanaest
hiljada vrsta.
A to se tie planetarnih formi, kao to su "cvee", "voe", "jagodiasti
plodovi" i drugo, naprosto je nemogue nai odgovarajue rei za njih.
Dovoljno je ako se kae da je na toj planeti sakupljena i aklimatizovana skoro
itava "flora", "fauna" i "foskalija" sa svih planeta nae Velike Vasione.
Svuda na toj planeti, u dobro rasporeenim "klancima" nalaze se "peine"
najrazliitijeg unutranjeg oblika, neke koje je stvorila Priroda, neke - stvorene
vetaki, sa neverovatnim vidicima koji se iz njih pruaju. U tim peinama
postoji sve to je potrebno za srean i spokojan ivot, u potpunosti lien
ivotnih briga za bilo koji deo bia kozmike nezavisne Linosti, a te Linosti
mogu postati "via tela" ili due.
zakon
Izvori boanskih
radosti, protesta i patnji,
usmerite svoje sile na nas.
Ili:
Sveta Potvrdo,
Sveta Negacijo,
Sveto Pomirenje,
preobrazite se u meni
radi moje sutine.
Ili:
Sveti Boe,
Sveti Krepki,
Sveti Besmrtni,
pomiluj nas.
Sada me, moj deae, sluaj veoma paljivo.
Na samom poetku, kao to sam ti ve rekao, na Najsvetiji Sunani
Apsolut rukovodio se jedino tim dvama primarnim kozmikim zakonima, ali
oni su tada funkcionisali potpuno nezavisno, bez pomoi ma kojih sila koje
dolaze spolja, i taj sistem se zvao "Autoegokrat".
Kada je na Svemogui Predveni reio da izmeni princip funkcionisanja
ta dva fundamentalna kozmika zakona, on je uinio da oni, koji su do tada
funkcionisali samostalno, sada zavise od spoljnih sila.
Poto je taj novi sistem funkcionisanja sila, koje su tada upravljale
postojanjem Najsvetijeg Sunanog Apsoluta, zahtevao izvore to postoje izvan
Sunanog Apsoluta, gde su te sile mogle da nastanu i odakle su mogle da se
ulivaju u Najsvetiji Sunani Apsolut, na Svemogui Predveni je bio prinuen
da stvori na postojei Megalokozmos sa svim kozmosima raznih nivoa i
relativno samostalne kozmike forme u njemu; i tada je sistem upravljanja
egzistencijom putem Sunanog apsoluta, poeo da se naziva
"Trogoautoegokratom".
Na sveopti Jedinosuni Predveni Otac, poto je odluio da promeni
princip upravljanja egzistencijom toga jo uvek unikalnog kozmikog objekta i
jedinog mesta boravka Njegove Najslavnije Sutine, pre svega je promenio
funkcionisanje ta dva primarna kozmika zakona i napravio veliku promenu u
zakonu svetog Geptaparaparinoha.
se
sada
naziva
kasnije veoma dobro i veoma lako shvati sve zakone drugog i treeg reda
"stvaranja sveta" i "ureenja sveta".
Uz to, svestrano razumevanje svega to se odnosi na te svete zakone prua
tricentrinim biima, nezavisno od spoljanje forme njihovog omotaa,
mogunost da steknu sposobnost da u prisustvu bilo kakvih, od njih nezavisnih,
povoljnih ili nepovoljnih uslova sredine, razmiljaju o samom smislu sopstvene
egzistencije i da na taj nain dou do podataka za otkrivanje saglasnosti
"unutranjih protivrenosti", koje kod tricentrinih bia esto potiu iz
protivrenosti izmeu konkretnih rezultata to proizilaze iz procesa svih
kozmikih zakona i rezultata koji se pretpostavljaju i ak pouzdano oekuju od
"zdrave logike". I zato, kada korektno ocene vanost sopstvenog znaaja, oni
postaju sposobni da pojme mesto koje im u tim optekozmikim ostvarenjima
stvarno odgovara.
Ukratko, postizanje svestranog razumevanja funkcionisanja ta dva
fundamentalna sveta zakona vodi ka tome da se u prirodi tricentrinih bia
kristalizuju podloge za raanje one boanske osobine, potrebne svakom
tricentrinom biu, koja je poznata od imenom "semuniranus". Tvoji ljubimci
takoe imaju priblinu predstavu o tome i oni to zovu "nepristrasnost".
Dakle, dragi moj deae, kada je u poetku na Sveopti Otac Svemogui
Stvoritelj promenio funkcionisanje ta dva primarna sveta zakona, on je usmerio
delovanje njihovih sila iz Najsvetijeg Sunanog Apsoluta u prostor Vasione i
zato je u njega ukljuena sutina "Emanacija Najsvetijeg Sunanog Apsoluta",
koja se sada zove "Teomertmalogos" ili "ReBog".
Radi jasnijeg shvatanja odreenih mojih objanjenja treba naglasiti da je u
procesu stvaranja sada postojeeg sveta "Sila Boanske volje" naeg
Predvenog uestvovala jedino na samom poetku.
Potonje stvaranje je ilo automatski, samo od sebe, sasvim bez uea
"Sile Boanske Volje" naeg Predvenog, zahvaljujui jedino tim dvama
izmenjenim fundamentalnim kozmikim zakonima.
Proces stvaranja odvijao se ovim redom:
Zahvaljujui novoj osobini petog odseka svetog Geptaparaparinoha,
emanacije koje proistiu iz Sunanog Apsoluta, poele su da u nekim
odreenim takama prostora Vasione deluju na primarnu kozmiku supstancu
"eternokrilno" (eter) i na taj nain, posredstvom sveukupnosti starih i novih
mogunosti svetih primarnih zakona, poele su da se formiraju neke odreene
koncentracije.
Kasnije, zahvaljujui tim istim faktorima te odreene koncentracije stekle
su svoje sopstvene zakone Geptaparaparinoha i Triamazikamna, koji su poeli
da utiu jedan na drugoga, te se u tim koncentracijama postepeno kristalizovalo
Najsvetiji
Primarni
Sunani
Apsolut
nazvali
ima "vii sutinski deo" ili, kako oni to nazivaju, "duu", i da se ta dua
neprestano podvrgava reinkarnaciji - nalik na "okipahalevijansku zamenu", o
kojoj sam ti upravo govorio.
Kada bi ti nesrenici procenili da se u skladu sa kozmikim zakonom
drugog reda, pod nazivom "tenikdoa", ili "zakon privlaenja", taj deo u retkim
sluajevima kada se kod njih pojavi, uzdie sa povrine njihove planete odmah
posle prvog raskoarna ili, kako se oni izraavaju, posle "smrti" bia - oni bi
moda shvatili da su objanjenja i dokazi koje ta oblast njihove "nauke" daje
svim vrstama fenomena, to se pretpostavlja da kod njih izazivaju te njihove
fantastine "due" - samo plod njihove puste fantazije; i tada bi shvatili da sve
to je ta "nauka" dokazala nije nita drugo do "brbljanje" Hode Nasradina.
Hajde sada da popriamo o dva nia sutinska tela, to jest o planetarnom
telu i o kesdanom telu.
Posle prvog svetog raskoarna planetarno telo bia koje je formirano od
mikrokozmosa, to jest od kristalizacija koje je transformisala sama planeta,
postepeno se raspada prema odreenom kozmikom zakonu pod nazivom
"retarnotoltur" i razlae se na toj planeti u primarne supstance od kojih je
nastalo.
Drugo sutinsko telo, kesdano telo bia, formirano od drugih
koncentracija tritokozmosa i od samog sunca datog sunanog sistema, die se
ka odgovarajuoj sferi, o kojoj sam govorio, i posle drugog procesa svetog
raskoarna takoe se postepeno raspada, a kristalizacije od kojih se ono sastoji,
vraaju se raznim putevima u sferu njihovih sopstvenih primarnih elemenata.
Ali vie sutinsko telo, formirano od kristalizacija dobijenih neposredno
od svetog Teomertmalogosa u granicama onog sunanog sistema u kome se
pojavilo i ivelo dato bie, nikada ne moe da se raspadne. I to vie telo mora
postojati u datom sunanom sistemu sve dotle, dok se ne usavri do potrebnog
nivoa Uma - i to onoga Uma koji su stvorile kozmike formacije "irankipaeh",
to jest formacije ve pomenutih najsvetijih kozmikih supstanci koje mogu
postojati nezavisno od kesdanih formi, a da se ne podvrgavaju takozvanim
"bolesnim uticajima" bilo kojih kozmikih faktora.
Dakle, dete moje, u poetku, kao to sam ti ve rekao, poto bi ti
kozmiki objekti usavrili svoj Um do potrebnog nivoa "Svete Lestvice Uma",
oni su primani u Sunani Apsolut, kako bi odigrali onu ulogu koju im je
predodredio na Veni Tvorac.
Treba da zna, poto smo ve poeli da govorimo o odreivanju
specifinih uslova individualnosti, da su od samog poetka nai heruvimi i
serafimi ustanovili "Svetu Determinantu Uma" koja jo postoji i koja meri
gradacije uma ili, tanije, "sveoptost samosvesti" svih kozmikih
prodru u "ive instrumente" kao njihova prva nasuna hrana, oni prilikom
ulaska u usta poinju postepeno da se menjaju u procesu zakona drugog reda
"garnelmiacnela" - to jest, oni se, u skladu sa "srodstvom vibracija", meaju i
sjedinjavaju sa aktivnim elementima koji su ve evoluirali u organizmu bia i
imaju potrebne vibracije, adekvatne narednim intervalima sutinskog
Geptaparaparinoha. A kada dospeju u eludac bia, transformiu se u
specifine aktivne elemente pod nazivom "sutinski protoegari", to u svojim
vibracijama odgovara dominantnom etvrtom intervalu fundamentalnog svetog
optekozmikog Geptaparaparinoha.
Odatle se ta sveukupnost aktivnih elemenata, ije "teite vibracija"
predstavlja "sutinski protoegari", postepeno razvija i opet zahvaljujui procesu
"garnelmiacnela"
dobija
odgovarajue
vibracije
u
takozvanom
"dvanaestopalanom crevu" i potpuno se preobraava u "sutinski dejteroegari".
Dakle, prolazei kroz itav "crevni trakt" jedan deo tih odreenih
supstanci sutinskog dejteroegarija koristi se za potrebe samog planetarnog tela
i za lokalne "garnelmiacnele", kojima je izloena sva novousvojena hrana, dok
drugi deo, takoe putem procesa garnelmiacnela lokalnog karaktera, nastavlja
svoju samostalnu evoluciju i, na kraju krajeva, preobraava se u plemenite
specifine supstance pod nazivom "sutinski tritoegariji".
Taj skup kozmikih supstanci, privremeno kristalizovanih u organizmu
"ivih instrumenata", adekvatan po svojim vibracijama "sutinskom
tritoegariju", ima svoje glavno mesto koncentracija, poznato kao "jetra".
Upravo na tom mestu "sutinskog Ansanbaluazara" lokalizuje se "donji
mdnelin" svetog Geptaparaparinoha i zato supstance "sutinskog tritoegarija"
ne mogu dalje da se razvijaju nezavisno, ve samo u procesu garnelmiacnela.
Naravno, zbog promena u optem funkcionisanju primarnog
optekozmikog svetog zakona Geptaparaparinoha skup supstanci pod
nazivom "sutinski tritoegari" dalje moe da se razvija jedino uz pomo
spoljnih sila.
Zbog toga, ukoliko supstance "sutinskog tritoegarija" ne dobiju nikakvu
pomo spolja za svoj dalji razvoj u ivom organizmu, onda i sveukupnost
supstanci, i sve supstance teita sutinskog Ansanbaluazara, kristalizovane do
toga stadijuma, moraju uvek, podvrgavajui se povratnom razvoju, ponovo da
preu u one specifine kozmike kristalizacije, od kojih su zapoele svoju
evoluciju.
Kako bi obezbedila pomo spolja, Velika Priroda je veoma dobro
prilagodila unutranju organizaciju bia, tako da supstance, koje treba da prodru
u njihov organizam radi ovaploenja i napajanja njihovog "drugog sutinskog
tela", ili "kesdanog tela", to jest da sveukupnost kozmikih supstanci koju
pre poetka svete misterije i stari i mladi prestaju da uzimaju "prvu sutinsku
hranu i putem razliitih svetih ceremonija u mislima zahvaljuju naem Optem
Tvorcu za svoje postojanje.
Znam takoe da su poslednja dva od tih praznika dianoska meu nama
poznati kao "dianoski u slavu osnivaa roda".
I, eto, zato smo se, dragi dedice, svake godine za vreme tih dianoska, svi
mi seali i govorili samo o tebi i svako od nas se trudio svim svojim biem da
pokae iskrenu elju da ti sudbina uvek omoguuje takve uslove egzistencije
koji e ti pomoi da brzo i bez smetnji dovede svoj Um do traenog svetog
nivoa, kako bi na taj nain mogao to pre da zavri svoj sadanji svakodnevni
ivot, koji ti je i samom teak.
S tim poslednjim, sveano izgovorenim reima, Hasejn uuta.
- Veoma dobro, moj deae - ree Belzebub. - Razgovaraemo o "svetoj
tajni Seruazara" kada se vratimo na na dragi Karatas. Tamo u ti objasniti
podrobno gde i kako svetu tajnu Seruazara za produetak roda izvravaju
supstance "sutinskog egzioegarija" i u kojim sluajevima i na koji nain dolazi
do sjedinjavanja i potonjih rezultata dvaju oblika "sutinskog egzioegzrija":
jedan oblik se transformie kao afirmativan princip putem "ivih instrumenata",
poznatih na planeti Karatas kao "aktivan", a na planeti Zemlji kao "muki pol";
drugi oblik se transformie kao negativan princip putem "ivih instrumenata"
poznatih na planeti Karatas kao "pasivan", a na planeti Zemlji kao bia
"enskog pola".
Sada emo govoriti o savrenim "najviim sutinskim telima" ili
"nadtelesnim sutinama", ili "duama" koje dospevaju na planetu istilite, o
kojoj emo sada popriati.
Dakle...
U poetku, kada su svi uzvieni sutinski delovi nastajali i usavravali se
u biima do traenog nivoa gradacije Objektivnog Uma - to jest kada je u
skladu sa donjim "mdnelinom" svetog Geptaparaparinoha, zahvaljujui drugoj
nasunoj hrani u biima formirano "kesdano telo" i kada je u skladu sa
"uzvienim mdnelinom" istog svetog zakona, zahvaljujui treoj nasunoj hrani
tree i najuzvienije "sutinsko telo" bilo ovaploeno i usavreno - tada su ti
potpuno savreni najvii sutinski delovi, posle njihovog odvajanja od niih
sutinskih delova, smatrani dostojnim da se odmah sjedine s Najsvetijim
Praoizvorom i zaponu da izvravaju cilj koji im je Tvorac predodredio.
Na taj nain, to je trajalo sve do onog uasnog kozmikog dogaaja koji
se, kao to sam ti ve rekao, sada naziva "utboglitanikalskim periodom".
Pre te optekozmike nesree sva "najvia sutinska tela" koja su nastala i
savravala se u nekim tetartokozmosima i u njihovim prvim potomcima, odmah
"blaenim ushienjem", ipak, za ona najvia sutinska tela koja tamo postoje, to
nema znaaja, zato to su ona uvek duboko obuzeta intenzivnim radom na
oienju samih sebe od neeljenih elemenata koji su prodrli u njihovo bie iz
razloga potpuno stranih njihovoj individualnosti.
U prirodi tih najviih sutinskih tela, sa Umom usavrenim do
maksimuma koji mogu dostii obine visoke kozmike Linosti, postoji jedna
jedina injenica, koja ponekad u njima raa impuls nade da e jednom moi da
se oiste i da e imati sree da se sjedine i postanu estica one "Veliine", koju
na Svemogui Opti Predveni Otac ostvaruje radi dobra i sree svega
postojeeg u naem Megalokozmosu.
Ovde je zanimljivo naglasiti da skoro sva tricentrina bia, koja su se
pojavila na raznim planetama naeg Megalokozmosa, ili znaju ili instinktivno
oseaju postojanje Svete Planete istilite i jedino tricentrini stanovnici
Zemlje ostaju u neznanju o tome ili je, u krajnjoj meri, to sluaj sa veinom
onih to su se rodili neto pe propasti Atlantide i posle njenog nestanka.
im tricentrina bia naeg Megalokozmosa, nezavisno od svog
spoljanjeg omotaa postignu bilo koji nivo samosvesti, ona poinju svesno da
mataju ili da instinktivno tee toj svetoj planeti, nadajui se da e jednom imati
sree da postanu estice Veliine s kojom je svakoj sutini predodreeno da se
jednom sjedini.
A to se tie realizacije tih njihovih snova, ta tricentrina bia, koja su
dostigla visok nivo samosvesti, uvek sa arom i ak, s radou prihvataju
neprijatnosti koje donose liavanja zbog kojih ona pate svojim planetarnim
telom u vreme svakodnevnog ivota, zato to dobro shvataju i instinktivno
oseaju da njihovo "donje sutinsko telo" predstavlja, prema njihovom
sopstvenom kozmikom zakonu Triamazikamna, obavezan izvor svih vrsta
negativnih manifestacija, jer mora da se iskazuje negativno u odnosu na
afirmativni deo; drugim reima manifestovanje toga njihovog donjeg dela mora
nuno uvek da se suprotstavlja onome to zahteva najvie sutinsko telo.
Na taj nain, svaku elju planetarnog tela prima najvii boanski deo, koji
mora biti ovaploen i usavren kao nepoeljan, i zbog toga sva tricentrina bia
naeg Velikog Megalokozmosa stalno vode neprekidnu borbu protiv elja
svojih planetarnih tela; da bi se putem takozvanog "disputekrialnijanskog
trenja" svete kristalizacije mogle u njima formirati radi nastanka i usavravanja
njihovog najvieg boanskog sutinskog dela.
U toj stalnoj borbi, uravnoteavajui i harmonizujui princip predstavlja
njihovo drugo sutinsko telo koje, prema svom sopstvenom ndividualnom
zakonu Triamazikamna, predstavlja neutralizujui izvor; i zato taj drugi
sutinski deo uvek ostaje ravnoduan prema njihovim mehanikim
manifestacijama, ali za vreme njihovih aktivnih manifestacija uvek tei, u
pamet da, iako je, naravno, mogue usavravanje putem te supstance, do njega
moe doi jedino ukoliko se druga i trea nasuna hrana namerno prime i
svesno prevare u njihovom organizmu, to moe postii samo neko ko je sve
delove svoga bia privikao da svesno ispunjavaju istinski dug, to jest, da slede
"svestan trud" i "namerno stradanje".
Ipak, bilo bi nepravedno rei da ti monasi nisu postigli nikakav "opipljiv
rezultat." Oni su ak postigli dva "opipljivih rezultata", i to u dva potpuno
nezavisna oblika.
Kako bi mogao da shvati nain na koji je uzdravanje tih savremenih
monaha dalo dve nezavisne vrste rezultata, moram jo jednom da te podsetim
da u skladu sa fundamentalnim svetim kozmikim zakonom
Geptaparaparinoha, ukoliko bilo koja formacija, velika ili mala, koja postoji u
naem Megalokozmosu, u procesu svoga razvoja prestane spolja da prima
odgovarajuu pomo za vreme prolaska kroz oba mdnelina svetog
Geptaparaparinoha, ona poinje da involuira, to jest da se razvija u obrnutom
pravcu, prema stanju od koga je zapoela evolucija.
To se, naravno, odnosi i na odreene kozmike supstance, formirane u
organizmu tih zemaljskih monaha - apstinenata.
Dakle, moj deae, poto ti monasi, posebno savremeni, namerno nisu
doprinosili daljoj evoluciji te supstance, koja se neizbeno stvarala u njima
usled stalnog korienja prve nasune hrane - to jest, oni nisu izvravali istinski
dug svoje prirode, namerno ili ak automatski i poto, istovremeno, nisu
izbacivali tu supstancu iz sebe normalnim putem koji je predvidela Priroda, ona
je u njima poela da involuira. I za vreme te involucije "sutinskog
egzioegarija", ili sperme, meu mnogim kratkotrajnim prelaznim supstancama,
formiranim u njihovom organizmu tokom tog involutivnog procesa, izgraena
je odreena supstanca koja izaziva dve vrste uticaja na bedno funkcionisanje
planetarnog tela bia.
Prvi oblik delovanja te odreene supstance sastoji se u formiranju suvine
rezerve "karatsiage" ili, kako oni kau, "masnoe". A drugi izaziva nastanak i
irenje takozvanih "otrovnih vibracija" po itavom planetarnom telu.
U prvom sluaju, ti zemaljski monasiapstinenti postaju toliko udovino
debeli da se ponekad meu njima mogu sresti egzemplari s tolikim rezervama
sala da se moe rei da oni ne zaostaju mnogo od one forme bia koja tvoji
ljubimci specijalno preterano hrane, kako bi poveali koliinu sala u njihovim
planetarnim telima; tu vrstu ivih bia oni zovu "svinjama".
U drugom sluaju, naprotiv, ti monasiapstinenti postaju, kako se to obino
kae "mravi kao slamke" i oigledno je proimajui uticaj "otrovnih vibracija"
glavni u njihovoj psihi, koja postaje izrazito razdvojena. Pri tome se
manifestuju dva dijametralno suprotna tipa - ono to je spoljanje i vidljivo, za
- Dobro, dragi moj deae, pokuau da bacim neto svetlosti i da rasprim tvoju
prirodnu nedoumicu, nastalu iz razumljivih razloga.
ini mi se da sam ti priao kako skoro sva tricentrina bia na toj planeti, od
vremena koje sam pominjao, usled abnormalno uspostavljenih uslova svoje
egzistencije poseduju samo "automatski Um", ali da se, bez obzira na to, ponekad
dogaa da nekima od njih poe za rukom da izbegnu optu sudbinu, te se umesto
uobiajenog "automatskog Uma", kod njih formira "istinski Objektivni Sutinski
Um", isti kao i kod svih tricentrinih stanovnika naeg Velikog Megalokozmosa.
Takvi izuzeci su, posebno tokom poslednjeg veka, veoma retki, ali, ponavljam,
dogaaju se.
Da bi mogao priblino da zamisli i shvati kako do tih izuzetaka dolazi, mora pre
svega da ima na umu da je njihov Um, istina, tek poto su posledice organa
kundabufera poele u njima da se kristalizuju, postao potpuno automatski; bez
obzira na to, priroda svakog od njih je uvek, od samog svog nastanka i poetka
svog formiranja, sadrala zametak mogunosti da se u njima, tokom njihovog
daljeg formiranja u odgovorna odrasla bia, kristalizuju odgovarajui sutinski
podaci koji su kasnije mogli da postanu osnova nastanka i funkcionisanja
Objektivnog Uma - onog Uma koji treba da imaju tricentrina bia bilo koje
prirode i bilo koje spoljne forme, a koji nije nita drugo do "lik Same Boanske
Sutine".
Njihova velika nesrea u objektivnom smislu, koju ti i sam "instinktivno sluti", to
sam prepoznao prema nainu na koji si postavio svoje pitanje, posebno zbog tvog
pozivanja na "oskijano", predstavlja ono to se, bez obzira na mogunosti koje
imaju, od prvoga dana svog dolaska na svet iz majine utrobe - usled anomalija,
uspostavljenih tokom svakodnevnog ivota odraslih bia koja ih okruuju potinjavaju upornom uticaju onih tetnih metoda koje su sami smislili, to jest, onoj
vrsti "oskijana", o kojoj sam ti ve govorio, a koji se naziva "obrazovanjem".
Kasnije, mogunosti za slobodan razvoj svega onoga to je neophodno za raanje
Objektivnog Sutinskog Uma, postepeno atrofiraju kod tih nesrenih, apsolutno
besprekornih novoroenih bia i, najzad, nestaju za vreme njihovog odrastanja. A
kasnije, kada ta mlada bia dostignu "odgovoran", zreo uzrast, ona u "teitu svoje
sutine", umesto Objektivnog Uma, koji bi trebalo da steknu, dobijaju jedan
naprosto stran konglomerat automatski steenih vetakih i ak varljivih utisaka
koji, iako nemaju nita zajedniko sa lokalizacijama njihovih oduhovljenih
sutinskih delova, ostvaruju vezu sa razliitim funkcijama njihovog organizma.
Zbog toga, ne samo to proces njihove egzistencije automatski protie, ve i skoro
celokupan proces funkcionisanja njihovog planetarnog tela postaje zavisan jedino
od sluajnih spoljnih utisaka, isto tako dobijenih automatski.
U veoma retkim sluajevima, neki od tvojih ljubimaca, poto dostignu odgovaran
uzrast, ovladavaju istim Umom, svojstvenim odgovornim tricentrinim biima.
To se obino dogaa ovako:
Ako se, recimo, neko od novoroenih bia, odmah po roenju iz majine utrobe,
nae za vreme svog daljeg formiranja u uslovima, u kojima ga sve one anomalije
koje ispunjavaju ivot tricentrinih bia nastanjenih na toj zlosrenoj planeti, ne
dotaknu ili ne izvre svoj tetan uticaj na njega, u tom sluaju, zametak mogunosti
sticanja istog Uma nema vremena da atrofira i nestane tokom procesa njegovog
daljeg formiranja.
Osim toga, ponekad se takoe dogaa da u takvim, relativno normalnim uslovima,
mlado tricentrino bie tokom perioda svoje pripreme za odgovornu egzistenciju,
nae sebi uitelja koji je, takoe sluajno, u potpunosti formiran na isti takav pain,
zbog ega stabilno ispunjava svoj istinski dug te u funkcionisanju njegove budne
svesti ve deluju podaci koji u potpunosti ostaju u njegovoj podsvesti i raaju
boanski impuls Savesti.
I poto taj uitelj i rukovodilac svim svojim biem shvata vanost i znaaj
odgovornosti koju je preuzeo na sebe prema novom biu, tek doraslom za
pripremni uzrast u pomenutim uslovima, on poinje da bez predrasuda i sledei
Savest, stvara za njegov "oskijano" sve vrste unutranjih i spoljnih faktora u cilju
opaanja odgovarajuih utisaka koji e u njegovoj prirodi kristalizovati sve one
podatke koji ve sami, u svojoj sveukupnosti, tricentrinom biu, kada dostigne
uzrast odgovorne odrasle osobe, mogu dati "snagu" za "svoilbrunolnijan" ili, kako
bi rekli tvoji ljubimci, "snagu da se ne identifikuje i ne kvari u spoljnom svetu
preko neijih neizbeno naslednih strasti". I to je jedini sutinski impuls koji kod
bia raaju oni podaci, koji mu mogu pomoi da se oslobodi i osposobi da bez
predrasuda opaa sve istinske pojave koje se manifestuju u kozmikim rezultatima
oko njega.
Ovde valja istai da je na veini planeta naeg Megalokozmosa, gde su nastala i
postoje tricentrina bia, poznata i esto ponavljana izreka koja je formulisana na
sledei nain:
"Na Opti Predveni Otac samo je Stvoritelj tricentrinog bia. Ali istinski tvorac
njegove sutine tokom perioda njegovog pripremnog uzrasta jeste njegov
"oskijanotsnel", to jest onaj koga tvoji ljubimci na planeti Zemlji nazivaju
"nastavnikom" ili "uiteljem".
Ponekad se deavalo, ak i tokom poslednjeg veka, da neki tvoj ljubimac koji je
dostigao odgovarajui uzrast, potpuno oformljen i spreman za spoljnu percepciju
na nain koji sam ti opisao, sluajno u svojoj okolini otkrije neku zakonomernu
osobenost u kozmikim rezultatima i pone da je prouava podrobno i sa svih
strana; na kraju krajeva, posle dugih i paljivih istraivanja, poto doe do
objektivne istine, on u tu istinu posveuje i sebi slina bia iz svog okruenja.
A sada, dragi moj deae, sasluaj moju priu o tome kako su ta osobena
tricentrina bia prvi put saznala za fundamentalni zakon svetog
Heptaparaparinoha i kako se zbir informacija njemu, kojim su ovladala bia
drevnih vremena, aktualizovao iz generacije u generaciju usvim pojedinostima i
tako postao odlika svakog potonjeg tricentrinog bia te planete; moi e takoe
da uje i koje su osobenosti njihove psihe nastale usled toga.
elim da ti to podrobnije i hronolokim redom objasnim kako su tvoji ljubimci
saznali za taj sveti zakon i kako su ga postepeno zaboravili, zato to e ti ta
informacija pomoi da razume, kako si se sam izrazio, one "neznatne pojedinosti"
koje tvoj Um jo nije u potpunosti usvojio. Osim toga, na osnovu toga e saznati
da se ak i u nae vreme meu tvojim savremenim ljubimcima ponekad pojave
pravi naunici i odgovorna bia iji nepristrasni i skromni, svesni napori mogu da
dovedu do nastanka i postepenog razvoja istinske objektivne Nauke ak i na toj
zlosrenoj planeti. Ukoliko pretpostavimo da ostala tricentrina bia te planete ive
manje ili vie normalno, ona bi takoe mogla da koriste dobra koja su odavno
zasluila i kojima se raduju sva tricengrina bia svih drugih planeta naeg
Megalokozmosa.
U poetku, u vreme kada su tricentrina bia te planete imala u sebi organ
kundabufer, naravno da nije postavljano pitanje kako ona mogu neto da saznaju o
kozmikim istinama.
Ali kasnije, kada je taj tetni organ odstranjen iz njihovog organizma i kada je
usled toga njihova psiha postala slobodna i, to se kae, "individualna" i lina
upravo tada su nastale tekoe u vezi s njihovim "relativno zdravim sutinskim
miljenjem".
Prvi put kada su ta tricentrina bia, koja su obuzela tvoju panju, svojim
sopstvenim biem shvatila i spoznala fundamentalni kozmiki zakon
Heptaparaparinoha, to se dogodilo u Atlantidi kada su neki ljudi - sea li se, ve
sam ti o tome priao - shvatili da im se dogaa neto loe, i kada su otkrili nain na
koji mogu da unite to "loe" i postanu onakvi kakvi i treba da budu.
Upravo tokom tog vremena, kada su neki od njih uvideli "abnormalno
funkcionisanje" koje se odvija u njihovoj prirodi - anomalno u odnosu na zdrav
nain miljenja - tragajui za uzrokom i nastojei da otkriju mogua sredstva kako
bi se oslobodili, mnoge oblasti istinske nauke dostigle su veoma visok nivo razvoja.
Meu onima koji su bili ozbiljno zainteresovani za tu "najbitniju osobenost Uma",
kako se tada govorilo, bio je zemaljski naunik po imenu Teofani, koji je prvi
postavio racionalne temelje za kasniji razvoj itave te grane istinske nauke.
Kako sam kasnije saznao, Teofani je jednom prilikom na mermernu ploicu izlio
odreenu smesu koja se sastojala od ekstrakta biljke pod nazivom "pejtuk", smole
etinara i kajmaka, obranog sa mleka tada poznate "heniunanske koze", kako bi od
te smese, kada se ona stvrdne, dobio masu za vakanje; on je tada prvi put primetio
da se, bez obzira na nain na koji smesu izliva, kao i na koliinu smese koju izlije
na mermernu ploicu, ona uvek stvrdnjava na isti nain - i posle potpunog hlaenja
uvek dobija oblik koji se sastoji od sedam posebnih jednakih slojeva.
Ta injenica, koja je neoekivano iskrsla pred Teofanijem, veoma ga je zaudila i u
njegovom biu se rodila snana elja da svome Umu objasni prave razloge te
Kristalizacije prve klase zovu se "unastralnijanski objekti"; druge klase "ohtastralnijanski objekti"; tree klase "polormedehtikski objekti". Posredstvom
"unastralnijanskih objekata" se tokom evolucionog i involucionog procesa
transformiu one kozmike kristalizacije ili "aktivni elementi" koji su nastali jedino
od onih supstanci koje je preobrazila sama planeta na kojoj ta vrsta nadzemne i
podzemne tvorevipe postoji u cilju optekozmikog Iraniranumaca.
Posredstvom "ohtastralnijanskih objekata", osim onih kozmikih kristalizacija koje
sam pomenuo, transformiu se i "aktivni elementi", nastali iz supstanci koje je
transformisalo samo sunce i druge planete datog sunanog sistema.
Putem tih objekata tree klase, to jest "polormedihtikskih" objekata, osim
kozmikih kristalizacija prve dve klase, transformiu se i svi aktivni elementi
proistekli iz preobraaja supstanci razliitih kozmikih koncentracija koje pripadaju
drugim "sunanim sistemima" naeg zajednikog Megalokozmosa.
Nadzemna tvorevina, poznata na Zemlji kao "mak", pripada vrsti polormedehikskih
objekata i, prema tome, u ovom ili ovom pravcu razvija sveukupnost rezultata
transformacije svih drugih "kozmikih koncentracija sa teitem", koje proimaju
atmosferu planete putem optekozmikog procesa koji se zove "univerzalna
difuzija zraenja svih vrsta kozmikih koncentracija".
Dakle, moj deae, poto su se ta dva velika zemaljska naupika unKilTes i
unTroPel manjevie smestila u svom stalnom boravitu u jo sasvim mladoj Kini,
oni su ponovo uspostavili, bez svoje krivice prekinutu tradiciju namernog
ispunjenja istinskog duga u profesionalnoj oblasti odabranoj za svesnu realizaciju,
to jest u oblasti pod nazivom "medicina".
Zatim su se pozabavili izuavanjem sveukupnosti kozmikih supstanci, koje tvoji
ljubimci ve odavno koriste, kako bi iz polormedhtikskih biljaka izdvojili
"opijum"; ta re na jeziku bia tog naroda znai "onaj koji raa snove".
Dva velika brata su poela da istrauju opijum zato to su, kao i mnoga druga
tricentrina bia toga vremena, primetili da prilikom unoenja odreenog preparata
te supstance u sopstveni organizam, privremeno nestaju svi bolni oseaji.
Pre svega, oni su naumili da izue dejstvo svih njegovih svojstava u nadi da e
pronai onu osobinu uz iju pomo bi mogla da se iskoreni, ili makar kontrolie,
specijalna forma "psihike bolesti" koja je tada bila veoma rasprostranjena meu
doseljenicima.
Tokom ispitivanja oni su, pre svega, primetili da se taj opijum sastoji iz 7
nezavisnih kristalizacija sa specifinim subjektivnim svojstvima.
U daljim i podrobnijim istraivanjima jasno su utvrdili da svaka od 7 samostalnih
kristalizacija takoe ima svoje samostalne subjektivne osobine, koje se, opet,
sastoje iz 7 osobina i tako u beskonanost.
To ih je toliko zaudilo i zainteresovalo da su ostavili sve zadatke na kojima su do
tada radili i posvetili se iskljuivo istraivanjima te frapantne injenice koju su prvi
put uoili; najzad, doli su do rezultata bez presedana, ak i u poreenju sa
znanjima Atlantiana; tim pre im nije bilo ravnih u svim kasnijim epohama
postojanja tricentrinih bia na tvojoj omiljenoj planeti.
Mnogo vekova posle planetarne egzistencije tih zemaljskih naunika, sada
svetitelja unKilTesa i unTroPela, kada sam se za vreme jednog od svojih
istraivanja detaljno upoznao sa istorijom njihovog rada, saznao sam da su oni,
poto su se nesumnjivo uverili u to da se celokupnost kozmikih supstanci pod
nazivom "opijum" sastoji iz itavog niza smesa 7 aktivnih elemenata razliitih
subjektivnih osobina, poeli da u istom cilju istrauju i mnoge druge kozmike
rezultate ili, kako se na Zemlji kae, "fenomene" sredine.
Ipak, oni su svoja istraivanja kasnije ograniili na 3, i to na "opijum",
takozvani "beli zrak" i "zvuk".
Dok su istraivali 3 razliito izraena "rezultata kozmikih procesa", vrsto su se
uverili da su ta 3 rezultata, iako sa stanovita svoga porekla i spoljnih manifestacija
nemaju nita zajedniko, prema unutranjoj strukturi i funkcionisanju nalik jedan
drugome do najmanjeg detalja.
Ukratko, po drugi put na Zemlji, mnogo posle propasti Atlantide, ta braablizanci
su proverili i ponovo sa sigurnou pokazali da se svaki poseban i spolja
samostalan fenomen - ako se svaki uzme kao jedinstvena celina - u zbiru svojih
manifestacija sastoji iz 7 sekundarnih samostalnih jedinica, svaka sa sopstvenim
subjektivnim osobinama; da se te sekundarne samostalne jedinice, opet, sastoje iz
sedam tercijernih jedinica i tako dalje, skoro u beskraj; da se u svakoj od tih
primarnih, sekundarnih, tercijarnih, i tako dalje, jedinica uzajamni procesi i
uzajamni uticaji odvijaju na isti pain, do najmanje pojedinosti istovetno i sa
slinim posledicama.
Dakle, moj deae, bavei se svojim istraivanjima, oni su prvi put diferencirali i
odredili 7 nezavisnih aspekata svake celovite pojave, kao i njenih sekundarnih i
tercijarnih izvedenica.
Oni su imenovali prvih sedam fundamentalnih aspekata svake celine:
Ertipikanon.
Oripikanon.
Samipikanon.
Ohtipikanon.
Hutipikanon.
Epsipikanon.
vidipikanon.
Aspekti drugog reda:
Ertinuraaka.
Orinura aka.
Saminuraaka.
Ohtinuraaka.
Hutinuraaka.
Epsinuraaka.
vidinuraaka.
A da bi se odredilo na koji se rezultat kozmikih procesa odnosi neko ime, oni su
svakome od njih dodali naredno.
Za odreivanje nijanse zvuka, posle navedenog broja njihovih vibracija, oni su
nazivu uvek dodavali "alil".
Za ukazivanje osobenosti sastava "belog zraka", oni su dodaiali sintagmu
"narhranura".
A za ukazivanje aktivnih elemenata polormedehtikskog proizvoda pod nazivom
"opijum" oni su naprosto dodavali broj koji je oznaavao njegovu "specifinu
teinu".
Da bi odredili specifinu vibraciju i specifinu teinu, ti veliki zemaljski naunici
su kao standardnu jedinicu usvojili vibraciju zvuka koju su oni prvi nazvali
"niriunosijanskim svetskim zvukom".
Neto kasnije u ti objasniti znaenje izraza "niriunosijanski svetski zvuk", koji su
prvi put upotrebila ta dva velika zemaljska naunika, a za sada, da bi lake razumeo
moja dalja objanjenja tog predmeta, treba takoe da zna da svuda, na svim
planetama, istinski naunici kao standardnu jedinicu u svojim uporednim
proraunima specifine teine i specifine vibracije, uzimaju najmanju esticu
svetog Teomertmalogosa koju je utvrdila Objektivna Nauka, a koja i dalje ini
"punou ivota" sve 3 svete sile svetog Triamazikamna. Ali na Zemlji, istinski
naunici su, isto kao i naunici nove formacije svih vremena, uvek i sa istim ciljem
kao standardnu jedinicu uzimali takozvani "atom vodonika", to jest, u svojim
"uporednim proraunima" svih specifinih delova jedinstvene celine razliitih
svojstava- na primer, pri utvrivanju "specifine teine" razliitih aktivnih
elemenata koji postoje u njihovim sferama i koji su im poznati - iz nekog
nepoznatog razloga, oni su "atom vodonika" smatrali najmanjom moguom,
tavie, nedeljivom jedinicom.
Treba naglasiti da ti "jadni naunici", Zemljani, ak i ne slute da kada bi taj njihov
"atom vodonika" stvarno bio najmanja i nedeljiva jedinica u svim sferama njihove
planete, to i dalje ne bi znailo da se on ne moe jo mnogo puta razbiti u okviru
nekog drugog sunanog sistema ili ak u sferama odreenih drugih planeta
njihovog sunanog sistema.
Zbog toga mora znati da je "vodonik" jedna od onih 7 kozmikih supstanci koje
sve zajedno za svaki sunani sistem ostvaruju takozvanu "unutranju
ansapalnijansku oktavu" kozmikih supstanci, a da je ta samostalna oktava, opet,
Kasiije, kada bi neki bambusov tapi bio potreban za eksperiment, jedan kraj
debelog nenatopljenog tapia, na poseban napn je stavljan u otvor probuen
direktno kroz veliku kuglu "riankpohotarca" koji je otvaran malom kukicom,
prikaenom na tanku ipku, pomou koje je natopljeni tapi porivan potrebnom
brzinom.
Kada je delovanje tenosti koju sam opisao bilo takvo da je iz potopljenog
bambusa, na koji je padao obojeni zrak pravo iz musoepana, odbivi se od
unutranje povrine donje, manje kugle, lagano i nadugo bio bojen istom bojom
kao to je zrak koji na nju pada.
Delovi natopljenih bambusovih tapia, na koje je padao zrak, takoe su se bojili
bojama adekvatnim "vibracijama zvuka" koji je do njih dopirao, i koji je izvoen
na icama privrenim na srednji deo aparata pod nazivom "dendvoh".
"Dendvoh" se sastojao iz veoma vrstog rama specijalne forme, napravljenog od
mamutovih onjaka, na kome je bilo zategnuto mnogo struna razliite duine i
debljine, od kojih su neke bile nainjene od "upredenih kozjih creva", a neke od
dlaka iz repa bia razliite spoljne forme.
Dragi dedice, reci mi molim te, ta je to "mamut"? upita Hasejn.
Mamut je - odgovori Belzebub - bicentrino bie; on je nekada takoe boravio na
Zemlji i imao je, u poreenju s drugim biima svih modanih sistema, veoma
krupnu spoljnu grau.
Bia te vrste su takoe postala rtve posledica odvajanja od zemlje onog velikog
fragmenta koji se zove "Mesec", i koji je sada postao samostalan, kako ga ja
zovem, "planetarni treber" sunanog sistema Ors i glavni nosilac zla te zlosrene
planete.
Kada je atmosfera tog malog planetarnog trebera poela da se formira i postepeno
harmonizuje, u atmosferi planete Zemlje nastali su veliki vetrovi, zbog kojih su
neki delovi njene povrine - sea li se, o tome sam ti ve priao - bili zasuti
peskom, dok je u oblastima oko takozvanog "Severnog" i "Junog" pola
neprekidno padao sneg, zavejavajui sve nizije u tim polarnim oblastima.
Bia koja su se zvala "mamuti" boravila su upravo u tim predelima na planeti i za
vreme neverovatnih "snenih bura" zavejao ih je sneg, zbog ega se bia te vrste
nikada vie nisu pojavila. Zanimljivo je to u dolinama koje su nekada bile
prekrivene snegom, a kasnije "kaimanom", to jest supstancama nastalim od
takozvanog tla sa povrine tvoje omiljene planete, jo i sada ponekad nalaze dobro
ouvana planetarna tela tih mamuta.
Planetarna tela mamuta su se toliko dugo odrala u tako dobrom stanju zato to ih
je, ubrzo poto su napadali snegovi, prekrio "kaiman" koji je stvorio uslove pod
nazivom "izoli azohlanes", ili kako to zove tvoji ljubimci, "hermetiki zatvorenu
sferu, zahvaljujui kojoj planetarna tela mamuta nikada nisu bila u "stanju
Dakle, po drugi put tokom mog posmatranja naina ivota tricentrinih bia koja su
toliko obuzela tvoju panju, zahvaljujui braiblizancima, velikim zemaljskim
naunicima, u tada jo mladoj Kini je nastala samostalna grana istinske nauke, to
jest "zbir informacija o specijalnim pitanjima", koja je,u potpunosti spoznala
savreni Um tricentrinih bia ranih epoha, u datom sluaju to je ona grana koja se
ticala fundamentalnog kozmikog zakona svetog Heptaparaparinoha, tada
nazvanog "Zakonom Devetokratnosti". I tokom prva 2 ili 3 veka posle svetog
raskoarna velike braeblizanaca, ta grana nauke ne samo da je skoro normalno
prenoena iz generacije u generaciju u nepromenjenoj formi, ve je postepeno
detaljnije razraivana zahvaljujui njihovim sledbenicima, takoe istinskim
naunicima, te je postala dostupna ak i obinim biima.
I to se dogodilo uglavnom zato to su se oni pridravali prakse prenoenja takvih
informacija biima kasnijih generacija, koju su postavili naunici Atlantiani, a
koja se obavljala jedino preko istinskih posveenika.
Ovde, moj deae, ne mogu a da ne naglasim i da sa sigurnou ne tvrdim da,
razume se, ukoliko bi se ta nesrena tricentrina bia, koja su obuzela tvoju matu,
makar automatski tokom svoje egzistencije pridravala te prakse, zbir ispravnih
informacija, u potpunosti ve usvojen Umom njihovih jo "relativno normalnih"
predaka, mogao je da ostane neiskrivljen i da postane odlika tvojih savremenih
ljubimaca; tavie, oni meu njima, koji neprekidno nastoje da se oslobode
omraenih posledica organa kundabufera, mogli su da iskoriste prednosti toga
znanja i da olakavaju sebi sada skoro nemoguu unutranju borbu.
Ali, na alost svih vie ili manje svesnih, relativno samostalnih Linosti naeg
Velikog Megalokozmosa i na nesreu svih tricentrinih bia nastalih na tvojoj
nesrenoj planeti, posle samo 2 ili 3 njihova veka, ta blagoslovena znanja koja su
za njih stvorili veliki naunici zahvaljujui svesnom trudu i namernoj patnji,
postepeno su poela da se deformiu i na kraju krajeva su skoro potpuno iezla.
To se dogodilo iz dva razloga.
Prvi se sastojao u tome to su zbog pomenutih anomalnih uslova spoljne
egzistencije, koje su sami stvorili, neki od njih, poto postanu odrasla odgovorna
bia sticali specijalnu "psihoorgansku potrebu" koja je na njihovom jeziku
formulisana ovako:
"Neodoljiva elja da te drugi smatraju naunikom."
Ta psihoorganska potreba je kod njih poela da raa udnu gendenciju o kojoj sam
mnogo govorio i koju oni nazivaju "dovitljivo mudrovanje".
Uzgred, moj deae, zapamti jednom zauvek da uvek kada koristim izraz "naunici
nove formacije" imam u vidu one tvoje ljubimce kojima je ta osobina svojstvena.
Od priblino etiri stotine aktivnih elemenata opijuma koji su velikoj brai bili
poznati, savremeni hemiari Zemlje znaju i mogu da dobiju samo etrdeset dva koji
se sada zovu onako:
Morfin.
Protopin.
Lantopin.
Porfirin.
Opijum ili narkotin.
Paramorfin ili tebain.
Formin ili pseudomorfin.
Metamorfin.
Gnoskopin.
Oleopin.
Atropin.
Porotin.
Readin.
Tiktutin.
Kolotin.
Ksantalin.
Zutin.
Tritopin.
Laudanin.
Laudanozin.
Podotorin.
Arhatozin.
Tokitozin.
Liktonozin.
Mekonidin.
Papaverin.
Kriptonin.
Kadminin.
Kolomonin.
Kojlononin.
Kotarmin.
Hidrokotarmin.
Opianin ili mekonin.
Mekonojozin
Listotorin.
Fiktonozin.
Kodein.
Narsein.
Pseudokodein.
Mikroparain.
Mikrotebain.
Mesain.
Kada sam poslednji put bio na Zemlji io sam da su savremeni nemaki naunici,
takorei, otkrili metode izdvajanja i nekih drugih samostalnih aktivnih elemenata iz
opijuma.
Ali poto sam se ve uverio da savremeni "naunici" te zemlje uglavnom samo
putaju svojoj fantaziji na volju i poput stanovnika drevne Grke ne ine nita
dobro i korisno za budue generacije, nisu me zainteresovala ta, kako ih oni sami
zovu, "nauna dostignua", te tako ne znam nazive tih novih aktivnih elemenata
naeg vremena.
to se tie drugog od 3 fragmenta, vezanih za praktine rezultate koje je dostigao
Um tih stanovnika drevne Kine, poto je doao do savremenih ljudi, to jest, ono
znanje koje se odnosi na "zakon o kombinaciji boja", ta informacija je prenoena iz
generacije u generaciju skoro neprekidno; ali, iz godine u godinu ona je sve vie
deformisana, to je pre 2 veka dovelo do njenog potpunog nestanka.
U nae vreme, izvesna informacija koja se odnosi na taj zakon i dalje se prenosi, ali
je poznata samo nekim tricentrinim stanovnicima Persije; osim toga, danas se u toj
zemlji sve vie i vie automatski iri uticaj poznate "savremene evropske
umetnosti" i, naravno, treba oekivati, kako bi rekao na uvaeni uitelj, brzo i
potpuno "isparavanje" te informacije.
to se tie zvune skale od 7 tonova, koja je do tvojih savremenih ljubimaca dola
iz drevne Kine, moram o tome da ti ispriam to detaljnije, pre svega zato to ti ta
informacija moe pomoi da shvati zakon vibracija, u kojima se mogu posmatrati i
saznavati sve pojedinosti svetog Heptaparaparinoha; osim toga, pored drugih
predmeta koje su tvoji ljubimci namerno stvorili radi korienja u svakodnevnom
ivotu, ja sam doneo kui i "zvuni instrument" pod nazivom "pijanino", na kome
su ice za stvaranje vibracija rasporeene i mogu biti natimovane isto kao i na
"dendvohu", to jest na drugom principijelnom delu znamenitog eksperimentalnog
aparata alaatapana koji su stvorila velika braablizanci.
Kada se vratimo na na dragi Karatas, pokazau ti na tom "pijaninu" takozvani
"redosled procesa meusobnog meanja vibracija", tako da e zahvaljujui mojim
praktinim objanjenjima lake da zamisli i priblino shvati kako se i kojim
redosledom proces Najsvetijeg Trogoautoegokrata odvija u naem velikom
Megalokozmosu i kako nastaju velike i male kozmike koncentracije ili objekti.
oni prvi nazvali "intervalima". A na mestima oktave, gde su bili intervali izmeu
nota, naunik KingTuToz je zategao posebne ice, nainjene od dlake bia koje se
zove "konj".
Te konjske dlake su proizvodile vibracije koje su se razlikovale od ostalih i
KingTuToz ih je nazvao "haotinim vibracijama".
Vibracije, dobijene pomou tih konjskih dlaka, nisu zavisile od njihove
zategnutosti, kao u sluaju drugih ica, ve od drugih stvari, uglavnom od tri uslova
koji su sledili iz okolnih kozmikih rezultata, i to: dejstva vibracija koje oko njih
proizvode druge ice lavmercnoha; od takozvane "temperature vazduha" u datom
momentu; od zraenja bia razliitih modanih sistema, koja se nalaze u blizini.
Na tom lavmercnohu je izmeu belih, crnih i struna od konjske dlake bilo
zategnuto i etrnaest ica nainjenih od usukanih creva, koje su bile obojene
crvenom bojom i nazvane "kisketur"; ukoliko bi savremeni Zemljani koristili te
ice, oni bi ih nazvali "etvrtinskim".
Dalje su sve te "etvrtinske" ice sa svake strane konjskih struna bile privrene
tako da je njihovim zatezanjem ili poputanjem bilo mogue da se vibracije, koje su
nastajale na njima, u svakom trenutku po elji promene; te vibracije su prema sluhu
mogle da se reguliu i meaju sa "haotinim vibracijama", dobijenim od konjskih
struna.
Sve je bilo podeeno tako da su, zahvaljujui promenama vibracija konjskih struna
iji kvalitet, kao to sam ve rekao, zavisi od temperature vazduha, od zraenja bia
koja se nalaze u blizini i od mnogih drugih uzroka - vibracije tih crvenih ica, kada
se ne bi meale sa vibracijama konjskih struna, dobijale osobinu da deluju na bia
oko sebe veoma "kakofonski" i "tetno", i to ak dotle da su mogle potpuno da ih
unite.
Meutim, zahvaljujui estim promenama zategnutosti crvenih struna i meanju
njihovih vibracija sa drugim vibracijama koje potiu od lavmercnoha, one su
postajale bezopasne; to jest, usled sveukupnosti vibracija proisteklih iz
lavmercnoha, stvaran je "harmonijski" tok za sluaoce i tetno delovanje se gubilo.
Ali, moj deae, instrument lavmercnoh, kao i briljivo razraenu teoriju tog
savesnog naunika prolih vremena po imenu KingTuToz, zadesila je sudbina
predivnog aparata alaatapana i itave ispravne informacije, koju su spoznala velika
braa.
Sada u ti ispriati kako je osnovni princip funkcionisanja instrumenta lavmercnoh,
kao i srednjeg dela alaatapana pod nazivom "dendvoh", doao do tvojih
savremenih ljubimaca.
Kada je prola akutna faza onog "nemirnog perioda" koji sam ti pominjao, neki
sauvani fragmenti svih tih velikih dostignua Uma jo "relativno normalnih"
tricentrinih bia planete Zemlje, ponovo su poeli da se prenose buduim
generacijama na nain koji je odavno uspostavljen u procesu njihovog
svakodnevnog ivota, to jest samo preko ljudi dostojnih da budu posveeni i da
dobiju odgovarajua znanja. Meutim, iz godine u godinu sve vie i vie odraslih
odgovornih bia je sticalo to svojstvo, koje sam ve pominjao; i tada se u Kini
rodio tricentrini Zemljanin po imenu ajJu koji je, poto je dostigao zreo uzrast,
takoe postao naunik nove formacije. Zahvaljujui tome ajJuu, znanje i
praktina primena sedmotonske zvune skale postali su dostupni svima i, prenosei
se iz generacije u generaciju automatski su doli i do tvojih savremenih ljubimaca.
U ranim godinama svoje zrelosti taj ajJu je bio odreen, zbog nekih svojih
subjektivnih vrlina, da bude kandidat za takozvani "prvi nivo posveenosti", a
kasnije su mu, prema odavno utvrenom obiaju i bez njegovog znanja, pomo
pruila istinski tricentrina bia koja su bila duna da mu prenesu sve mogue
podatke u vezi sa razliitim dogaajima, koji su se na toj planeti desili u prolosti.
I kao to su moja kasnija svestrana istraivanja potvrdila, on je udostojen da,
izmeu ostalog, dobije i informacije o velikom instrumentu lavmercnohu, sa svim
pojedinostima njegove konstrukcije.
I tadaje taj ajJu, koji je bio jedan od prvih "idealnih modela naunika nove
formacije", to jest, bie sa "potpuno razvijenom sposobnou mudrovanja", tada je
on, da bi ga u njegovom okruenju smatrali "naunikom", ne samo izmislio novu,
sopstvenu teoriju na osnovu podataka koje je dobio o pojedinostima velikog
instrumenta lavmercnoha - teoriju "potvrde i negiranja" koja apsolutno nema veze
sa zakonom vibracija - ve je konstruisao i novi uproeni instrument za
proizvodnju zvuka, pod nazivom "kralj".
Njegovo uproavanje se sastojalo u tome to je, ne uzimajui u obzir crvene, kao
ni konjske strune na lavmercnohu, za osnovu svog zvunog instrumenta uzeo samo
bele i crne ice, koje su ak podraavale onaj broj ica koji je odgovarao dvema
oktavama, i rasporedio ih tako da je itava jedna oktava bila u sredini i za svoj
evolucioni i involucioni razvoj koristila polovinu sledee vie oktave i polovinu
prethodne nie oktave.
Iako teorija koju je "izmislio" taj ajJu nije dugo opstala, zvuni instrument
"kralj", koji je on konstruisao, postao je dostupan svim obinim graanima
zahvaljujui svojoj jednostavnosti; poto se pokazalo da su rezultati dobijeni uz
njegovu pomo i njegovim namernim delovanjem, bili veoma dobri i pogodni da
"zagolicaju" mnoge podatke kristalizovane u njihovoj prirodi, zahvaljujui
posledicama organa kundabufera, taj instrument je poeo automatski da prelazi iz
generacije u generaciju.
Spoljni izgled tog zvunog instrumenta, konstrukciju njegovog rama, zategnutost
njegovih ica i njihove nazive, bia narednih generacija su esto menjala i najzad je
meu tvojim ljubimcima ustaljena glomazna forma zvunih instrumenata,
sklopljenih idiotski i smanjenih po snazi do dejeg nivoa. Takvi su, na primer,
"klavirembalo", "klavirkord", "organe", "klavir" (to jest "kraljevski instrument"),
"pijanino", "fisharmonijum" i tako dalje. Meutim, osnovni princip takozvane
"promene teita zvukova", danas je isti kao to je bio onda kada su ga primenila
Megalokozmosa, gde je ona i nastala. Nisu, kaem, nasledila nita osim onoga to
je na uvaeni Hoda Nasradin izrazio sledeim reima:
"Hvala Ti Gospode Stvoritelju to vuje zube nisi stvorio poput rogova moga
omiljenog bika, te tako sada mogu da pravim odline eljeve svojoj dragoj eni."
A u sluaju "kineske sedmotonske podele oktave", koja je dola do tvojih
savremenih ljubimaca, iako je, kao to sam rekao, nairoko koriste u procesu svog
svakodnevnog ivota, oni i ne slute da je ona specijalno stvorena i zasnovana na
onim nepokolebljivim principima na kojima se zasniva i sve to postoji u naem
velikom Megalokozmosu.
Ako se zanemari neznatan broj bia, pripadnika odreenih malih grupa na azijskom
kontinentu, koja su instinktivno osetila skriveno znaenje te kineske podele
celovitog zvuka na sedam razliitih teita, i koja su ograniila njenu primenu na
sutinske manifestacije to se smatraju svetim, smelo se moe rei da su u prirodi
skoro svih tricentrinih bia, koja su nastala i ivela na toj planeti tokom
poslednjeg veka, skoro potpuno prestali da se kristalizuju podaci potrebni za
shvatanje smisla i znaenja unetih u tu "podelu". ak ni savremena tricentrina bia
koja ive u istoj toj Aziji, kao i ona koja ive na drugim kontinentima i ostrvima te
planete, poto su izgubila svoju instinktivnu osetljivost - sva ta bia bez izuzetka
koriste je samo za zadovoljavanje nekih od uobiajenih potreba koje ne dolikuju
tricentrinim biima.
Ono to je najzanimljivije u itavoj ovoj prii, odnosi se na znanje
koje su tricentrina bia nastanjena na tvojoj planeti stekla o svetom Zakonu
Heptaparaparinohu, a to je: iako su opet doli do svih vrsta informacija ili, kako
oni kau, "pojedinih oblasti naunog znanja" koje "trpaju" u sebe, "zakon
vibracija", koji je najvaniji i koji prua mogunost da se makar priblino sazna
realnost, njima je potpuno nepoznat, ako izuzmemo, naravno, njihovu famoznu
"teoriju zvuka", nastalu relativno nedavno, koja je "ozbiljno" izuavana i koja je,
po svoj prilici, poznata savremenim "uenim fiziarima" i "uenim muziarima".
Da bih ti dao "jasnu sliku" o sutini tvojih savremenih ljubimaca i naglasio uzroke
raznih nesporazuma, nastalih u toj oblasti znanja i veoma rasprostranjenih meu
nekim tvojim ljubimcima - nesporazuma koji su veoma karakteristini i mogu da
poslue kao odlian materijal za razumevanje i ocenu smisla i objektivnog znaenja
svih tih pojedinih oblasti njihovih savremenih, takozvanih "egzaktnih nauka" smatram neophodnim da ti objasnim pojedinosti "teorije zvunih vibracija", koje su
do sada prouene i, da tako kaemo, "poznate" nesrenim "zemaljskim
naunicima".
Ipak, pre nego to kaem bilo ta o tome, ne mogu a da ponovo ne izrazim iskreno
saoseanje sa sudbinom onih savremenih zemaljskih bia koja su zbog toga to su
uporno sledila istinski dug, najzad dostigla nivo Uma, kada je neophodno da se
doe do istinske informacije u vezi sa zakonom vibracija.
Komponente, ili "centralni zvuci u ljudskim glasovima" to su oni tonovi, ili note,
koje za vreme izvoenja razliitih zvukova pomou odgovarajuih sopstvenih
organa - u skladu sa osobinama, fiksiranim u njima usled naslednosti i steenih
sposobnosti, kao i u zavisnosti od opteg funkcionisanja njihove prirode, ljudi
izraavaju slobodno, lako i tokom dueg vremena, bez ikakvog naprezanja drugih
posebnih funkcija.
Drugim reima, "komponente" se dobijaju kada je tempo rezultata njihovog
ispoljavanja potpuno usklaen s drugim funkcijama njihovog bia, iji je tempo ve
fiksiran u njima zahvaljujui svim unutranjim i spoljanjim uslovima njihovog
svakodnevnog ivota.
Zahvaljujui razliitim uslovima lokalnog karaktera, kao i razliitim naslednim
osobinama, razliite "komponente", ili "centralni zvuci glasa", formiraju se kod
bia skoro svake grupe ili geografskog regiona; i zato je ta podela oktave na note
meu biima, nastanjenim u razliitim delovima planete, potpuno razliita.
Sada meu tvojim ljubimcima postoje grupe koje imaju mogunost da izraze
"sredinje zvuke" zvune oktave ne samo od 5 ili 7, ve ak 13 ili 17 nota.
Da bih ti ilustrovao to to sam upravo rekao, kao dobar primer mogu da poslue
ljudi jedne male grupe koja ivi na azijskom kontinentu. Ja sam veoma voleo da
sluam njihovo pevanje zato to su oni prema svojim fiziolokim mogunostima iako imaju podatke za ispoljavanje samo tri "komponente" - sposobni da u svojim
pesmama reprodukuju do 40 razliitih zvukova.
Njihovo pevanje je bilo izuzetno prijatno, a, istovremeno, izobilje koje ga je
odlikovalo, mekoa i neprekidno proizvoenje zvunih vibracija, dogaalo se samo
iz jedne od tri "organske komponente".
Evo u emu se sastoji fizioloka karakteristika bia te male grupe: nezavisno od
toga koji broj odreenih zvukova oni svojim glasovima proizvode u celokupnoj
oktavi, oni neprekidno utvruju "nepromenljivu sveukupnost vibracija", dobijenih
samo od onih komponenti koje su im svojstvene, i tokom punog manifestovanja tih
komponenti stiu mogunost da kod drugih ljudi izazovu takozvanu
"centralizaciju" ili "eho".
Sve to mi je postalo potpuno jasno kada sam, poto sam se zainteresovao za
pevanje, uz pomo 3 specijalno naruena i "podeena kamertona" i nekoliko veoma
osetljivih "vibrometara", koje je za mene lino smislio moj najbolji prijatelj
Gornahoor Karkar, poeo da istraujem tu karakteristiku, retku meu tvojim
savremenim ljubimcima.
U kineskoj podeli oktave na note ta osobina uopte nije uzimana u obzir.
Kineska podela oktave na 7 nota, kao informacija koja ini sveukupnost jedne
oblasti znanja vezanog za Zakon Devetostrukosti, bazirana je na rezultatima
svesnog truda i namernog stradanja velike brae blizanaca, ija su via tela
kanonizovana i sada borave na svetoj planeti, na kojoj smo nedavno i sami imali
sree da boravimo.
Ipak, moj deae, veoma alim to neu imati mogunosti da ti putem tog
savremenog instrumenta, pijanina, koji sam doneo s tvoje omiljene planete, pruim
kompletno objanjenje zakona vibracija svih izvora, koje ostvaruje optekozmiki
Ansanbaluazar, zato to to idealno moe biti izvedeno samo na predivnom
lavmercnohu, koji je napravio sledbenik velike brae blizanaca, nita manje veliki
kineski naunik KingTuToz.
Na tom izvanrednom eksperimentalnom instrumentu, lavmercnohu, KingTuToz je prema odgovarajuim proraunima koje su izvrila velika braa - postavio onoliki
broj ica za stvaranje vibracija kozmikih supstanci, koliko u Vasioni ima
uzastopnih nivoa izvora - od pojedine planete do Protokozmosa - u ijoj se prirodi
vibracije kozmikih supstanci, menjajui se zakonomerno za vreme
trogoautoegokratskog procesa, na potreban nain meaju radi ostvarenja svega
potonjeg.
Da, moj deae, iako instrument za proizvodnju zvuka, koji sam doneo sa Zemlje,
predstavlja samo tipian pronalazak tvojih savremenih ljubimaca, ipak - poto
metod podeavanja ica za njegove "note" ili "tonove" i "polutonove" nije
promenjen - moda bi bilo mogue, poto se utvrdi redosled meanja vibracija
kozmikih supstanci, koje su na odgovarajui nain proizvele njegove strune, da se
demonstriraju zakoni vibracija proisteklih iz sedam fundamentalnih celovitih
izvora. Zahvaljujui tome, mogao bi da zamisli i razume kako sve vibracije
prelaze jedna u drugu i deluju jedna na drugu, zato to su, kao to sam ti ve rekao,
svi kozmosi razliitih gradacija, kao i svaki od sedam samostalnih delova
ispoljavanja tih kozmosa, skoro u svakom pogledu slini Megalokozmosu, i zato
to u svakom od njih sedmoslojni izvori vibracija uzajamno deluju na isti nain kao
to se to dogaa u Megalokozmosu. Zbog toga, ako si shvatio zakon vibracija za
jedno teite, moi e priblino da shvati i zakone za sva teita, naravno, ako
uzme u obzir razlike u njihovim nivoima.
Ponavljam, ako su ice tvoga pijanina ispravno podeene i ako se traene vibracije
izazivaju na odgovarajuim icama, dobijeno meanje vibracija e se skoro
potpuno, ak i matematiki, poklopiti sa zakonomernom sveukupnou vibracija
supstanci koje, u skladu sa svetim Heptaparaparinohom, proistiu iz
odgovarajuih kozmikih izvora.
Na tome pijaninu vibracije svake "note" ili "tona", i svakog "polutona" bilo koje
oktave, prelaze jedna u drugu u strogoj saglasnosti sa zakonom svetog
Heptaparaparinoha i na taj nain te vibracije, to se dogaa uvek i svuda u
Vasioni, pomau jedna drugoj da se razvijaju u ovom ili onom pravcu.
Ovde, uzgred, treba naglasiti da su predvianja i prorauni tih velikih zemaljskih
naunika bili skoro tani, zahvaljujui injenici to je standardna jedinica koju su
oni uzeli za svoje proraune bila ista ona koja se koristi svuda u Megalokozmosu. a
to je najmanja estica svete supstance Teomertmalogosa, koja ini svu snagu njene
ivotnosti.
Za kraj objanjenja o podeli na 7 tonova zvune oktave, koju koriste tvoji ljubimci,
moram jo jednom sa aljenjem da naglasim injenicu da su oni, ukoliko bi neke
krhotine toga znanja i dole do njih, brzo zaboravljali sve to je bitno, i to uvek iz
jednog te istog razloga, to jest usled gubljenja prakse ispunjenja istinskog duga to
zapravo i predstavlja uzrok stalnog iskrivljavanja onog tipa miljenja koje je
svojstveno tricentrinim biima.
Tu se Belzebub ponovo prepustio toku svojih misli i njegov pogled se zaustavio na
korenu unukovog nosa.
Usledilo je zatim prilino dugo utanje posle kojeg je on nastavio:
- Eh! Drago moje dete, hteo ne hteo, moram da ti ispriam o nekim eksperimentima
u vezi zakona vibracija, koje sam posmatrao na planeti Zemlji.
Priau ti o njima to je mogue detaljnije, iz 2 razloga.
Prvi je razlog u tome to sam ti ve mnogo govorio o fundamentalnom Zakonu
Heptaparaparinohu i bio bih veoma ljut ukoliko ti iz nekih razloga ne bi usvojio
sve njegove osobenosti. Ja sam siguran da e ti ono to u ti sada ispriati o tim
eksperimentima pomoi da formira iscrpnu predstavu o tom zakonu.
Drugi razlog se sastoji u tome to je Zemljanin koji je vrio te eksperimente,
zahvaljujui svom znanju o kozmikim vibracijama, bio jedini koji je za sve
vekove koje sam proveo na Zemlji shvatio i prepoznao moju istinsku prirodu.
U nastavku razgovora saznao sam da se uvaeni Hadi Asvaz Truv zanima za ovu
nauku ve prilino dugo i da ju je tokom poslednjih 10 godina izuavao iskljuivo s
praktine strane.
Saznao sam takoe da je on u tom istraivanju postigao rezultate koji su skoro
nemogui za savremene tricentrine Zemljane.
Kada sam sve to saznao, neopisivo sam se zaudio i od sveg srca poeleo da
utvrdim kako je to moglo da se dogodi, jer sam dobro znao da je to znanje odavno
iilelo iz Uma tricentrinih Zemljana i da taj asni hadija nije mogao esto o
tome da slua, te da se na taj nain, koji je kod njih est, u njemu nije moglo
postepeno probuditi takvo interesovanje.
Da, moj deae, tricentrinim Zemljanima, odavno je postalo svojstveno da se
interesuju samo za ono to esto vide ili uju. A kada bi se za neto zainteresovali
to interesovanje bi obino uguilo sve druge ivotne potrebe i njima bi se uinilo da
ono to ih u datom momentu interesuje predstavlja "upravo onu stvar zbog koje se
moe zanemariti itav svet".
Kada je izmeu mene i tog simpatinog dervia Hadi Asvaz Truva uspostavljen
neophodan kontakt, to jest kada je on poeo sa mnom da razgovara vie ili manje
normalno, bez "maske" koju stalno nose tvoji savremeni ljubimci kada dolaze u
dodir sa sebi slinima - posebno sa onima koje sreu prvi put - upitah ga, naravno
na uobiajen nain, zato i kako se on zainteresovao za tu granu istinskog znanja.
U vezi s tim, sada bi trebalo da ti kaem da se na Zemlji, u procesu svakodnevnog
ivota tih udnih tricentrinih bia koja naseljavaju neki zaseban region, postepeno
uspostavljaju i iz generacije u generaciju prenose njihovi sopstveni specijalni oblici
meusobnih odnosa.
Ti razliiti oblici meusobnih odnosa nastali su sami od sebe. poto je u njihovoj
psihi konano atrofirala osobina da opaaju unutranja oseanja drugih slinih bia
prema sebi osobina koju neizostavno moraju posedovati svi stanovnici nae Velike
Vasione bez obzira na formu i mesto svoga roenja.
U nae vreme se na tvojoj omiljenoj planeti i dobri i loi odnosi formiraju
iskljuivo u skladu sa "ljubaznostima", tj. u skladu s praznim reima bez trunke
onoga to se naziva "rezultatom unutranjeg dobronamernog impulsa", kakav
obino nastaje u prirodi svih bia prilikom susreta sa sebi slinima.
U nae vreme, meutim, esto se deava da jedan ovek moe u dui da eli
drugome dobro, ali ukoliko iz nekog razloga mora svoj odnos prema drugome da
izrazi reima, koje se uslovno ne smatraju "dobrim tonom", to znai kraj njihovog
odnosa: u svim posebnim oduhovljenim lokalizacijama onoga s kim razgovara
obavezno se kristalizuju podaci koji, prema asocijaciji, u njemu raaju uverenje da
sabesednik koji mu uistinu eli dobro, ivi jedino zbog toga da mu ini gadosti.
Zato je tamo, posebno u poslednje vreme, uveden obiaj obaveznog poznavanja
najrazliitijih formi jezikog obraanja, neophodnih ako eli da ima prijatelje i da
nema neprijatelje.
Anomalna egzistencija tih udnih tricentrinih bia ne samo daje zagadila njihovu
sopstvenu psihu, ve, kao posledica. zagauje i psihu skoro svih zemaljskih
monocentrinih i bicentrinih bia.
Podaci koji podstiu rast unutranjeg sutinskog impulsa, o kome sam ti ve
govorio, vie se ne formiraju u prirodi onih zemaljskih monocentrinih i
bicentrinih bia s kojima tvoji ljubimci odavno i sve ee komuniciraju i imaju
posla.
U stvari, ti sutinski podaci i dalje nastaju u prirodi monocentrinih i bicentrinih
bia razliitih spoljnih formi, na primer kod onih bia koja oni nazivaju
"tigrovima", "lavovima", "medvedima", "hijenama", "zmijama", "paukovima",
"korpijama", i tako dalje, a iji se nain ivota nikada nije sukobljavao s tvojim
dvonogim ljubimcima. Osim toga, zbog abnormalno uspostavljenih uslova
svakodnevnog ivota, u prirodi bia o kojima sam ti govorio ve je formirana jedna
veoma interesantna odlika koja se sastoji u tome da tigrovi, lavovi, medvedi, hijene,
zmije, paukovi, korpije i ostali izazivaju oseanje straha i neprijateljstva kod
drugih bia koja ih sreu, te zbog toga ona nastoje da ih unite, kako bi tu
"opasnost" otklonila.
To se dogaa zbog toga to su tricentrina bia, koja su privukla tvoju panju,
naravno, opet usled pomenutih abnormalnih uslova egzistencije, kako sama kau,
postepeno postala "kukavice od glave do pete". Dakle, kada se tvoji ljubimci, koji
su postali ovejane kukavice, spremaju da unite bie neke druge forme, ili kada
sluajno naiu na takvo bie - koje je, u meuvremenu, na njihovu nesreu i na
nau veliku alost, kako fiziki tako i po svojim sutinskim navikama postalo od
njih jae - obuzme ih takva panika da oni, to bi se reklo, "izgube glavu".
Bez obzira na to, poto imaju naslednu prirodnu potrebu da unitavaju bia drugih
formi koja ive na njihovoj planeti, u takvim momentima oni itavim svojim biem
nastoje da nau naina kako da s njima izau na kraj.
Usled onoga to tvoji ljubimci zrae, u prirodi bia drugaijih formi se umesto
podataka koji u njima treba da izazovu stvaranja impulsa "instinktivnog utiska
potovanja i simpatije" za bilo koju formu ivota, javljaju drugaiji podaci sa
specijalnim funkcijama, zbog kojih oseanje straha koje se javlja u prirodi tvojih
ljubimaca, ta bia doivljavaju kao pretnju po sebe.
Eto zato uvek kada ta monocentrina ili bicentrina bia sretnu tvoje ljubimce,
uvek nastoje da ih unite kako bi izbegla opasnost po sopstveni ivot.
Nekada su svi stanovnici tvoje planete, bez obzira na razlike u svojoj spoljnoj formi
i svojim modanim sistemima, iveli zajedno u miru i harmoniji. ak se i danas
ponekad dogaa da se neki tvoj ljubimac usavri do nivoa na kome svim svojim
oduhovljenim delovima osea da je svako bie ili, to se kae, "svaki ivi stvor",
podjednako blizak i drag naem Optem Ocu Stvoritelju; i zahvaljujui stalnom
ispunjenju istinskog duga on nastoji da potpuno uniti u svojoj prirodi podatke za
stvaranje impulsa kukaviluka pred biima drugaijih formi, tako da ovi ne samo
Zatim smo doli ovamo i poeli ovde da ivimo daleko od ljudi i od naeg bratstva.
iveli smo tu u potpunom miru i slozi sve donedavno, kada sam zauvek izgubio
svog nezaboravnog i nezamenljivog druga.
Evo u kakvim sam ga alosnim okolnostima izgubio.
Pre nekoliko nedelja on se uputio na obale reke AmuDarje u grad "X" da nabavi
razne materijale i instrumente.
Kada je odlazio iz grada, da bi se vratio ovamo, "zalutali metak" za vreme pucnjave
izmeu Rusa i AngloAvganistanaca ubio ga je na mestu i na zajedniki poznanik
Sart, koji se tu sluajno zatekao, obavestio me je o toj nesrei.
Nekoliko dana kasnije njegovo telo je doneto ovamo i sahranjeno, eno tamo. - On
pokaza ugao peine gde se video neobian nadgrobni spomenik.
S tim reima Hadi Asvaz Truv ustade i kratko se pomoli za pokoj due svoga
prijatelja, a zatim me, pokretom glave pozva da poem za njim.
Krenusmo i uskoro se opet naosmo u glavnom hodniku gde taj asni Zemljanin
stade pred jednom izboinom u steni. On neto pritisnu i stena se pomeri otvorivi
prolaz u drugi deo peine.
Pokazalo se da je deo u koji smo uli, u pogledu svoje prirodne forme i svog
vetakog ureenja i opreme, toliko originalan sa aspekta Uma tvojih savremenih
ljubimaca, da sada elim o tome to podrobnije da ti ispriam.
Zidovi dvorane, pa ak i pod, bili su obloeni sa vie slojeva filca. Kako mi je
kasnije objanjeno, taj prirodni pokriva je bio iskorien i prilagoen tako da kroz
njega ni iz susednih prostorija ni spolja nije mogla da prodre ni najmanja vibracija,
bez obzira na svoj izvor, to jest bez obzira da li se radilo o pokretima, utanju,
grebanju ili ak disanju bilo kakvih velikih ili malih "stvorenja" koja bi se nala u
blizini.
U toj neobinoj prostoriji nalazilo se i nekoliko eksperimentalnih aparata neobine
forme, meu kojima je bio i zvuni instrument nalik na onaj koji sam doneo sa
Zemlje i koji tvoji ljubimci nazivaju "klavirom".
Poklopac klavira je bio podignut i ja sam mogao da vidim da su svakoj grupi ica
pridodati mali instrumenti koji slue za merenje "nivoa stabilnosti vibracija
razliitog porekla", pod nazivom "vibrometri".
Kada sam video sve te vibrometre, impuls uenja u mome biu je narastao do
onog intenziteta koji bi na Nasradin Hoda izrazio ovako: "Sitost od koje moe
da pukne."
Taj impuls uenja neprestano je u meni rastao jo od momenta kada sam video
gasnu i elektrinu svetlost u hodnicima peine.
Od prvog trenutka kada sam to video, zainteresovalo me je odakle je sve to doneto
i kako se tu nalo.
Dobro sam znao da su ta udna tricentrina bia opet shvatila kako treba da koriste
izvore koji proistiu iz kosmikih formi za svoje takozvano "osvetljenje", ali sam
takoe znao da to osvetljenje zahteva veoma komplikovanu opremu koja je
dostupna samo na mestima koja su gusto naseljena ljudima.
Pa ipak, to osvetljenje se odjednom nalo tu, daleko od velikih naselja, a osim toga
i bez ikakvih znakova koji uvek prate takve mogunosti savremenih Zemljana.
Ipak, kada sam video vibrometre za merenje "nivoa stabilnosti vibracija", moje
uenje je, kao to sam rekao, dostiglo vrhunac.
Bio sam utoliko vie zaprepaen jer sam znao da u to vreme jo nigde nije bilo
takvih ureaja uz iju pomo bi se mogla meriti bilo koja vrsta vibracija; i ponovo
sam se zapitao - kako je taj asni starac, ivei u divljim planinama, toliko daleko
od ljudi koji predstavljaju savremenu civilizaciju mogao da nabavi sve te ureaje.
Bez obzira na toliku znatielju, nisam se usudio da odmah upitam uvaenog Hadi
Asvaza Truva da mi to objasni; nisam se usudio da ga pitam zato to sam se bojao
da bi takvo pitanje, koje bi odudaralo od teme, moglo da promeni tok naeg
razgovora, od koga sam oekivao objanjenje problema koji me je najvie zanimao.
U toj peinskoj odaji bilo je mnogo drugih meni nepoznatih ureaja, izmeu
ostalog i jedan veoma neobian, za koji je bilo privreno nekoliko "maski", kako
to oni zovu. Od tih maski se ka podu peine sputalo neto nalik na cevice,
nainjene od kravljih jednjaka.
Kako sam kasnije saznao, kroz te cevice su ljudi, koji bi prisustvovali
eksperimentu, spolja dobijali vazduh potreban za disanje, jer je tokom eksperimenta
prostorija sa svih strana hermetiki zatvarana.
Za vreme eksperimenata su ljudi koji su im prisustvovali stavljali na lica te
"maske", spojene sa neobinim aparatom.
Kada smo seli na pod, uvaeni Hadi Asvaz Truv nam je izmeu ostalog ispriao
da su za vreme svojih istraivanja on i njegov prijatelj, dervi Kerbalaj Aziz
Nuaran, takoe imali prilike da veoma briljivo proue sve teorije vibracija koje na
Zemlji postoje, a koje su u raznim epohama stvorili ozbiljni zemaljski naunici.
On je rekao:
- Mi smo prouili asirijsku teoriju Velikog Malmanaha, arapsku teoriju znamenitog
Selneha Eh Avaza i grkog filosofa Pitagore, a, naravno - i sve kineske teorije.
I tako smo stvorili aparat potpuno identian onima koje su svi ti drevni mudraci
koristili u svojim eksperimentima; sada je to osnovni instrument u mojim
istraivanjima.
Upravo s tim instrumentom je Pitagora vrio svoje eksperimente, i on ga je nazvao
"Monohord", ali ja sam ga sada promenio i nazvao ga "vibroho".
Rekavi to, on jednom rukom pritisnu neto na podu, a drugom pokaza na aparat
veoma neobine forme, rekavi da je upravo to modifikovani "monohord".
Aparat koji nam je pokazao, sastojao se od daske duine oko dva metra, ija je
prednja povrina bila podeljena na dva dela. Jedna polovina je bila izdeljena na
sekcije, takozvane "preke", kakve postoje na vratu zvunog instrumenta pod
nazivom "gitara", i du itave te polovine bila je zategnuta jedna jedina ica.
Na drugoj polovini prednjeg dela te daske bio je privren veliki broj
"vibrometara", poput onih koji su se nalazili na icama klavira, i oni su bili
Najzad, on mi prie i htede neto da kae, ali je bio toliko uzbuen da noge poee
da mu klecaju, te je morao da sedne na pod; on mi glavom dade znak da sednem
pored njega.
Kada sam seo, pogledao me je veoma tuno i evo ta mi je tada rekao svojim
toplim glasom.
- Prijatelju moga prijatelja! Ja sam u mladosti bio veoma bogat ovek, toliko bogat
da se najmanje deset mojih karavana, svaki sa najmanje hiljadu kamila, neprekidno
kretalo u svim pravcima po itavoj Aziji.
Znalci su moj harem smatrali najboljim i najraskonijim na Zemlji, a i sve ostalo je
bilo isto tako velelepno; ukratko, imao sam u izobilju sve to moe pruiti na
zemaljski ivot.
Ali postepeno me je sve to zamorilo, ja sam se zasitio i jedne noi, odlazei na
spavanje, s uasom sam pomislio da e se sve ponavljati iz dana u dan i da u uvek
iznova biti optereen jednim te istim iznurujuim teretom.
Na kraju mi postade potpuno nepodnoljivo da ivim s takvim unutranjim stanjem.
I jednom, kada sam pusto svakodnevnog ivota osetio posebno snano, prvi put mi
je palo na pamet da izvrim samoubistvo.
Nekoliko dana sam o tome hladnokrvno razmiljao i najzad vrsto odluio da tako i
postupim.
Poslednje veeri, kada sam uao u sobu gde sam nameravao da sprovedem tu
odluku, odjednom sam se setio da se nisam oprostio s biem koje je bilo pola
uzroka mog nastanka i formiranja moga ivota.
Setio sam se svoje majke koja je tada jo bila iva. I to oseanje je sve u meni
preokrenulo.
Pred oima mi je odjednom iskrsla slika njene patnje kada sazna za moju smrt,
posebno za smrt koju sam sebi namenio.
Setivi je se, zamislio sam svoju dragu staru majku, skrhanu potpunom samoom i
neutenom tugom, i obuze me takvo oseanje saaljenja prema njoj da sam se skoro
zagrcnuo od suza.
Tek tada sam itavim svojim biem shvatio ta mi znai majka i kakvo neugasivo
oseanje treba da gajim prema njoj.
Od tada, u svako doba dana ili noi, im bih se setio njenog dragog lica, nova snaga
se budila u meni i obnavljala se elja da ivim i postupam tako da joj ivot bude
prijatan i radostan.
To je tako trajalo deset godina sve dok ona nije umrla od jedne surove bolesti i ja
sam opet ostao sam.
Posle njene smrti moja unutranja pusto me je iz dana u dan sve vie muila.
U tom asu pogled uvaenog Hadi Avaza Truva iznenada pade na dervia
Boghaedina. On urno ustade i ree mu:
- Dragi prijatelju! U ime naeg prijateljstva, oprostite meni, starcu, to sam
zaboravio da vas oslobodim bola, izazvanog tetnim vibracijama klavira.
Ta nauka je zauzela mesto moje pokojne majke i dugo godina je bila isti takav
oslonac, bila je isto onako iskrena i predana kao i moja majka; sve do danas ja sam
iveo i nadahnjivao se jedino njenim istinama.
Do danas se nijednom nije dogodilo da u svome manifestovanju istine o zakonima
vibracija, koje sam otkrio, nisu dale tano one rezultate koje sam i oekivao.
Ali danas prvi put nije bilo rezultata u koji sam bio siguran.
To me veoma mui, jer sam danas u proraunima vibracija, potrebnih za dati sluaj,
bio paljiviji nego ikada, to jest tano sam izraunao da ir treba da se pojavi
upravo na tom mestu vaeg tela i nigde drugde.
Tu se dogodilo neto bez presedana. ir ne samo da se nije pojavio na predvienom
mestu vaeg tela, ve se nije pojavio ni na jednom drugom mestu.
Nauka koja je sve do sada zauzimala mesto moje drage majke, izdala me je danas
prvi put i mene je u ovom trenutku obuzela neopisiva tuga.
Danas jo i mogu da se pomirim s tom neverovatnom istinom, ali ta e biti sutra ne mogu ak ni da zamislim.
Ako danas jo i mogu da budem smiren, to je jedino zato to se veoma dobro seam
rei naeg velikog proroka koji je re kao: "Samo u predsmrtnoj agoniji linost ne
odgovara za svoje ponaanje."
Oigledno je da se, moja nauka, moje boanstvo, moja druga mati, ukoliko me je
sada izdala, takoe nalazi u predsmrtnoj agoniji.
Ja veoma dobro znam da posle te samrtne agonije uvek sledi smrt.
I vi ste se, dragi moj prijatelju moga prijatelja, nehotice nali u ulozi onih lekara
koji su mi uoi smrti moje drage majke saoptili da ona nee doekati jutro.
Jer, vi ste mi doneli vest da e se sutra ovo moje novo ognjite takoe ugasiti.
U meni se raaju ona ista uasna oseanja i doivljaji koje sam imao onog trenutka
kada su mi nai lekari saoptili o neizbenoj smrti moje majke, jo pre nego toje
onaumrla.
Isto kao i onda, na vrhuncu tih uasnih oseanja i doivljaja, ipak sam se nadao da
ona moda nee umreti; neto poput te nade i dalje u meni tinja.
O, prijatelju moga prijatelja! Sada, kada znate moje duevno stanje, molim vas,
recite mi kakve su natprirodne sile bile razlog to se ir, koji se svakako morao
pojaviti na vaoj levoj nozi, nije pojavio?
Jer, ubeenje da se on svakako mora pojaviti, zasnivano je na mojoj veri koja je
odavno postala nepokolebljiva kao stena.
Ono je toliko vrsto i nepokolebljivo zato to sam skoro etrdeset godina, i danju i
nou, uporno izuavao te velike zakone svetskih vibracija, pa je razumevanje
njihovog znaenja i njihovo ostvarenje nekako postalo moja druga priroda.
S tim reima me je mudrac - moda poslednji veliki mudrac na Zemlji - pogledao
pravo u oi, pogledom punim iekivanja.
Moe li da zamisli tu sliku, dragi moj deae, moe li da shvati teinu poloaja
u kome sam se naao? ta sam mogao da mu odgovorim?
Po drugi put toga dana nisam mogao da naem izlaz iz situacije u koju me je doveo
taj Zemljanin.
Ovoga puta je moje stanje, toliko neobino za mene, bilo proeto "sutinskim
hikdanaparom", ili, kako kau tvoji ljubimci "alou", zbog toga to taj
tricentrini Zemljanin mojom krivicom toliko pati.
I zato sam jasno shvatio: bie dovoljno nekoliko rei da bih ga ne samo umirio, ve
i naveo da shvati da odsustvo ira na mojoj levoj nozi jo snanije potvruje
istinitost i tanost njegove oboavane nauke.
Imao sam potpuno moralno pravo da mu ispriam istinu o sebi zato to je,
zahvaljujui svojim dostignuima, on ve postao "kalmanuior", to jest takvo
tricentrino bie prema kojima Nebo ne zabranjuje iskrenost.
Ali u tom trenutku nisam to mogao da uinim zbog prisustva dervia Hadi
Boghaedina koji je i dalje bio obino tricentrino bie, to jest jedan od onih
Zemljana kojima predstavnici naeg plemena od davnina nisu imali pravo (i ak su
u vezi s tim davali zakletvu Najviim Silama) da saopte pravu informaciju ni u
kakvim okolnostima.
Ova zabrana je bila data naim saplemenicima na inicijativu najsvetijeg Ajate
imaa.
Ona nam je bila naloena uglavnom zbog toga to se od tricentrinih stanovnika
tvoje omiljene planete svakako zahteva da poseduju "sutinsko znanje".
Svaka informacija, ak i kada je istina, njima u naelu daje samo "umno znanje" i
to umno znanje, kao to sam ti ve govorio, slui im naprosto kao faktor
smanjivanja njihove sposobnosti za eticanje "sutinskog znanja".
A upravo zato to je njihovo "sutinsko znanje" jedino sredstvo koje je tvojim
ljubimcima preostalo kao mogunost za konano oslobaanje od posledica
svojstava organa kundabufera, morali smo pod zakletvom da prihvatimo tu zabranu
koja se odnosila na stanovnike Zemlje.
I zato sam se, moj deae, u prisustvu dervia Boghaedina uzdrao od toga da
ovom dostojnom zemaljskom mudracu, Hadi Asvazu Truvu, objasnim istinski
razlog njegovog neuspeha.
Meutim, oba dervia su ekala moj odgovor i ja sam u svakom sluaju morao
neto da kaem, te sam, obraajui se Hadi Asvazu Truvu, naprosto poeo:
- Uvaeni Hadi Asvaze Truve! Ako pristajete da neto kasnije ujete moj odgovor,
kunem se uzrokom moga dolaska na svet, da e vas moja objanjenja u potpunosti
zadovoljiti. Ne samo da ete se uveriti da je vaa omiljena nauka najtanija od svih
nauka, ve da ste vi, od vremena svetih unKilTesa i unTroPela, najvei naunik
na Zemlji.
Sasluavi moj odgovor, uvaeni dervi Hadi Asvaz Truv samo stavi svoju desnu
ruku tamo gde se kod tricentrinih Zemljana nalazi srce; u tim krajevima taj gest je
znaio: "Verujem ti, nadam se i ne sumnjam."
Zatim, kao da nita nije bilo, on se okrenu derviu Boghaedinu i opet poe da
govori o nauci "atajmernis".
Do toga dolazi usled toga to je kod veine tih ljudi jedna od funkcija, to jest
emocionalna funkcija, koja daje najvei broj subjektivnih vibracija, skoro u
potpunosti atrofirala i zato je zbirna sveukupnost njihovih vibracija manja nego kod
ovog psa.
Rekavi to, uvaeni Hadi Asvaz Truv ponovo ustade i prie onom mestu gde su
stajale tkanine raznih boja.
On poe, rolnu po rolnu, da razmotava te tkanine proizvedene od "buharske svile".
Uzimajui svaki put istu boju i koristei specijalno konstruisane pribore, on njima
prekri ne samo sve zidove i plafon, ve ih ak rasprostre po podu, tako da je
unutranji prostor sobe sav bio u draperijama iste boje. Svaki put kada bi promenio
boju, ukupan broj vibracija svakog od oblika ivota takoe bi se promenio.
Posle ogleda sa obojenim tkaninama, taj veliki savremeni zemaljski naunik nas
zamoli da krenemo za njim; napustivi taj deo peine, vratismo se u glavni hodnik,
a zatim uosmo u jedan drugi mali hodnik koji je vodio u drugom pravcu.
Za nama su trali koza, ovca i pas sa svojim improvizovanim ogrlicama.
Ili smo tako neko vreme dok najzad ne doosmo u glavnu dvoranu tog podzemnog
imanja.
Tada uvaeni dervi Hadi Asvaz Truv prie udubljenju u jednom od zidova
podzemnog prostora i pokazavi na veliku gomilu materijala veoma neobine boje,
ree:
- Ovaj materijal je izatkan od specijalnog vlakna biljke "altandr" i sauvao je
prirodnu boju.
Biljka "altandr" je jedan od onih retkih oblika na Zemlji ija boja nema osobinu da
menja vibracije drugih izvora koji se nalaze u blizini, pri emu je i sam taj oblik
zatien od svih drugih vibracija.
Zbog toga sam radi ogleda sa vibracijama koje dopiru iz izvora razliitih od te boje,
naruio ovaj poseban materijal i neto poput "tende" nainjene od njega, namestivi
sve tako da se po elji itava ta podzemna dvorana moe zatvoriti i tenda pomerati
u bilo kom pravcu, dajui joj eljenu formu.
Uz pomo te originalne "tende" ja sada vrim svoje eksperimente, i to upravo one
koje nazivam "arhitektonskim", to mi omoguava da shvatim koja vrsta
unutranjeg prostora na ljude i ivotinje deluje tetno i u kojoj meri.
Ti "arhitektonski" eksperimenti su me potpuno ubedili da ogroman uticaj na ljude i
ivotinje imaju ne samo veliina i opta forma mesta, ve i to to sve unutranje
"krivine", "uglovi", "ispusti", "otvori" u zidovima, i tako dalje, dovode do promena
vibracija koje se odvijaju u atmosferi toga mesta, donosei uvek poboljanje ili
pogoranje subjektivnih vibracija ljudi i ivotinja koji se u njima nalaze.
Kada je u naem prisustvu poeo da demonstrira svoj eksperiment s tom velikom
tendom, primetio sam, izmeu ostalog, da vibracije, menjajui se i delujui na
razliite uzroke sredine, utiu na organizme tricentrinih bia koja tebe interesuju,
mnogo snanije nego na monocentrina i bicentrina bia.
Ubrzo poto smo se ovde nastanili, jedan moj stari prijatelj, takoe dervi, poslao
mi je jednog mladog evropskog putnika, poto je ovaj eleo da me vidi i da se sa
mnom upozna kako bismo razgovarali upravo o zakonima vibracija koji su mene
zanimali.
Mi smo,uskoro postali bliski prijatelji, jer se pokazalo da je on u svojim traganjima
za istinom veoma ozbiljan i da je veoma dobar i osetljiv na slabosti ljudi iz svog
okruenja, i to svih bez izuzetka.
On je izuio zakone vibracija uopte; ali, njegova istraivanja su se pre svega ticala
onih vibracija koje kod ljudi izazivaju bolesti.
Ta istraivanja su ga, izmeu ostalog, dovela do otkria uzroka koji kod ljudi
izazivaju bolest pod nazivom "rak", i mogunosti unitenja te zloudne pojave.
On je utvrdio i u praksi proverio da ako ivi na odreeni nain, uz specijalne
pripreme, svaki ovek moe u sebi svesno da izgradi odreene vibracije putem
kojih - ukoliko uspe da postigne odreeno zasienje bolesnika tim vibracijama i to
odreeni broj puta - ta uasna bolest moe biti definitivno pobeena.
Kada je on otiao, iako se veoma dugo nismo videli, uvek smo jedan o drugome
dobijali vesti.
Znao sam da se, ubrzo poto smo se rastali, moj mladi prijatelj u svojoj domovini
oenio i da je narednih godina sa svojom enom iveo "u atmosferi potpune
porodine ljubavi i moralne podrke", kako to zovemo ovde, u Aziji.
Posebno su me zanimale novosti o njegovim dostignuima i metodama koje je
otkrio u cilju unitenja tog prokletstva kod ljudi, zato to su uzroci vibracija, koje
kristalizuju faktori te bolesti, bili veoma srodni uzrocima onih vibracija, ije je
izuavanje predstavljalo moje osnovno ivotno interesovanje.
Ve sam znao da njegove metode za unitenje te bolesti nisu svima dostupne. Ipak,
na osnovu mnogih informacija, koje zasluuju poverenje, saznao sam da je te
metode, iako za druge neprimenljive u praksi, on sam koristio u leenju bolesnika i
da je ve postigao veliki uspeh u unitavanju tog bia oveanstva.
Dobio sam tane podatke o izvanrednim rezultatima koje je za to vreme postigao u
nekoliko desetina sluajeva.
Zatim, iz razloga koji nisu od nas zavisili, deset godina nisam imao nikakve vesti o
tom mladom Evropljaninu.
Ve sam ga skoro zaboravio, kada sam jednom, dok sam bio posebno obuzet
svojim radom, iznenada uo kako neko da je na tajni signal. Kada sam se odazvao
i pitao ko je, odmah sam prepoznao njegov glas. On je zamolio da mu otvorim
prolaz kako bi mogao da sie u nae podzemno carstvo.
Ne treba ni govoriti koliko smo obojica bili sreni to se ponovo vidimo i to
moemo da razmenimo miljenja o naoj omiljenoj nauci o "zakonu vibracija".
Kada su se oseanja izazvana naim susretom malo stiala i mi raspakovali na
kamilama dopremljene stvari mog mladog prijatelja - meu kojimaje, izmeu
ostalog, bio jedan od famoznih evropskih "rendgen aparata", zatim oko pedeset
"bunzenovih lampi", mnogobrojni "akumulatori" i nekoliko bala raznog materijala
Dopuna Primedbe Autora: Kako bi to rekao na mudri Nasradin Hoda: Prola baba sa kolaima...
Usled toga e se ne samo sadraj hiljadu boca iznenada pretvoriti u alkoholno pie,
potpuno isto kao to je ono u onoj jednoj jedinoj, ve e se na svakoj boci pojaviti
potpuno ista etiketa kakva se nalazi na flai sa pravim alkoholnim piem.
Meu arobnim formulama tog neuporedivog nemakog profesora Kimenhofa
postoji, kako sam saznao, nekoliko potpuno neverovatnih.
Poznati nemaki profesor, strunjak u ovoj oblasti, poeo je da "smilja" te
izvanredne arobne formule sasvim nedavno, to jest poetkom poslednjeg velikog
evropskog procesa meusobnog unitavanja.
Kada su u njegovoj domovini Nemakoj poele nestaice hrane, veliki profesor je,
saoseajui sa stanjem svojih sunarodnika, smislio svoju prvu maginu formulu,
koja se sastojala u pripremanju veoma jeftine i ekonomine "kokoije supe".
Ta njegova prva formula je dobila naziv "nemaka kokoija supa" i delovala je na
veoma zanimljiv nain, evo ovako.
U veoma veliki lonac, koji stoji na poretu, nalije se obina voda, u koju se zatim
doda nekoliko veoma sitno iseckanih listova peruna.
I jedna i druga kuhinjska vrata moraju pri tome biti irom otvorena ili, ako kuhinja
ima samo jedna vrata, irom treba otvoriti i prozor; i dok se veoma glasno
izgovaraju rei arobne formule, kroz kuhinju treba velikom brzinom proterati jedno
pile.
Tako e se ispostaviti da se u loncu nalazi veoma ukusna i topla kokoija supa.
Osim toga, uo sam da su za vreme tog velikog procesa meusobnog unitavanja
stanovnici Nemake u ogromnom broju koristili tu maginu formulu, zato to se u
praksi pokazalo da je taj nain pripremanja "kokoije supe" sasvim dobar i da je, u
svakom sluaju, veoma ekonomian.
Radi se o tome da je za njega veoma dugo bilo dovoljno samo jedno pile, koje je
neprekidno i uvek iznova terano sve dotle dok ne bi palo od iznemoglosti.
A ukoliko bi pile, to bi se reklo, "izgubilo elju da die", stanovnici Nemake su se,
u tom sluaju i kao to sam pomenuo, drali sledeeg obiaja.
Upravo kada bi pile "ispustilo duu", njegovi vlasnici su od njega veoma sveano
pravili peenje i u ast tog dogaaja su bili duni da pozovu na ruak sve svoje
roake.
U vezi s tim, zanimljivo je napomenuti da je jedan drugi njihov znameniti profesor,
po imenu tajner, za vreme svojih takozvanih "naunih istraivanja natprirodnih
pojava", matematiki utvrdio da uvek kada se ti pilii slue na "zvaninim
rukovima", domaica treba da odri kratak govor.
Domaica, dakle, treba da pogleda ka nebu i, pokazujui na pile, oseajno kae kako
je to pravi "fazan sa Pamira" koga im je specijalno poslao dragi neak koji se tamo
nalazi kao konzul njihovog velikog "faterlenda".
Na toj planeti postoje magije za sve mogue namene.
Broj takvih arobnih formula poeo je da raste tek poto su mnogi stanovnici te
osobene planete postali strunjaci za natprirodne pojave i poeli da se nazivaju
Video sam samo "minijaturni" poret na gas, nalik na one koji se nalaze po
"momakim brlozima" ili u sobama "vrlih starih deva".
Kraj tog poreta stajao je kuvar kotlananin s vratom bika i itao novine, koje su
sastavni deo svakog stanovnika Amerike. Mislim da je to ovoga puta bio "Tajms".
Osvrnuh se u udu oko sebe i opet mi se pogled zadra na biijem vratu tog kuvara.
Dok sam ja stajao zbunjen kelner ue iz restorana u kuhinju i naneobinom
engleskom narui kuvarujedno veoma prefinjeno jelo.
Na osnovu akcenta kelnera koji je naruio to jelo neobinog naziva, mogao sam da
zakljuim da je on tek nedavno stigao iz Evrope, oigledno sanjajui o tome da
svoje depove napuni amerikim dolarima - san svakog Evropljanina koji nikada
nije bio u Americi i zbog kojeg ni jedan Evropljanin ne moe vie mirno da spava.
Kada je taj pretendent na "ameriko multimilionerstvo" naruio to udno jelo,
debelovrati kuvar je bez urbe ustao sa svoga mesta i skinuo sa zida mali, kako se u
tim krajevima kae, "momaki tiganj".
Zatim je, ukljuivi svoj "'minijaturni poret", stavio na njega tiganj; i dalje hodajui
usporeno, on prie jednom od mnogobrojnih ormana, izvadi odande nekakvu
konzervu, otvori je i itav njen sadraj izrui u tiganj.
Zatim, istim korakom, prie drugom ormanu, izvadi odande drugu konzervu, ali
ovoga puta deo njenog sadraja nasu u tiganj i promeavi dobijenu meavinu,
izrui itavu masu na tanjir koji je stavio na sto. Zatim ponovo sede na preanje
mesto i nastavi da ita novine.
Kuvar sa biijim vratom potpuno ravnoduno obavi itavu proceduru, ba kao
automat; iz njegovih pokreta se videlo da mu misli blude negde daleko, bez sumnje
tamo gde se deavaju dogaaji o kojima piu u tim amerikim novinama.
Kelner koji je naruio to neobino jelo uskoro ue u kuhinju nosei veliki bakarni
posluavnik na kojem se nalazio ve liki broj takozvanih "savremenih noeva",
nainjenih od iskrivljenog metala i stavivi tanjir s onim udnim jelom na
posluavnik, sve to odnese u salu.
Kada sam se vratio na svoje mesto videh za susednim stolom "mistera" koji je
mljackao ustima jelo, ije sam pripremanje upravo imao sree da vidim u kuhinji.
Pogledavi ponovo kroz prozor, najzad u gomili uoih onog mistera koga sam ekao
i plativi raun, izaoh iz restorana.
A sada, moj deae, drei se formi miljenja naeg dragog uitelja, mogu da ti
ispriam poneto o "jeziku" tih Amerikanaca.
Ve od prvog dana svog boravka u najveem gradu Severne Amerike osetio sam
velike tekoe u razumevanju, jer iako ta bia, kako se pokazalo, koriste engleski
jezik za meusobno usmeno optenje, taj njihov "engleski" je veoma specifian i
zaista potpuno osoben.
Zato sam, nailazei na takve tekoe, naumio da izuim taj njihov osobeni
"razgovorni engleski".
Treeg dana po svom dolasku, upravo kada sam se spremao da "mistera" koga sam
tada sreo zamolim da mi preporui uitelja tog "engleskog jezika", iznenada ugledah
na nebu reflektorima osvetljen "ameriki oglas".
KOLA JEZIKA PO SISTEMU
MISTERA ATERLICA
13, Sever, 293. ulica
Dalje je sledilo objanjenje koji se jezici mogu uiti u toj koli. to se tie
"amerikog engleskog", on je imao posebno mesto, jer se mogao uiti od pet minuta
do dvadeset etiri asa.
Ja najpre nisam znao ta da odaberem, ali sam ipak reio da narednog dana odem na
navedenu adresu.
Sledeeg dana sam naao tog mistera aterlica koji me je lino primio i kada je uo
da elim da nauim "ameriki engleski" prema njegovom sistemu, objasnio mi je
pre svega da se taj razgovorni jezik moe nauiti u tri oblika, pri emu svaki oblik
odgovara specijalnim zahtevima.
- Prvi oblik - rekao je on - postoji kako bi razgovorni jezik uili ljudi koji naprosto
moraju da obezbede zaradu u naim amerikim dolarima.
Drugi oblik odgovara onima koji, iako im nai dolari nisu potrebni, svejedno vole da
"prave pare" i u svojim socijalnim odnosima s nama, Amerikancima, vole da se
ponaaju ne makar kako, nego kao pravi "gentlmeni" sa engleskim vaspitanjem.
to se tie treeg oblika, on je potreban onima koji ele da imaju mogunost da
ovde, tamo i svuda, u svakom trenutku nabavljaju kotski viski.
Poto mi je vreme za uenje drugog oblika uenja engleskog najvie odgovaralo.
reio sam da mu odmah platim dolare koje je traio za uenje prema njegovom
tajnom sistemu.
Kada sam mu dao dolare i on ih stavio u svoj unutranji dep - s glumljenom
ravnodunou - a, u stvari, sa izvesnom pohlepom koja je svojstvena svim
stanovnicima te planete objasnio mi je da za izuavanje tog drugog oblika treba
zapamtiti samo pet rei: 1)moda; 2)mogue: 3)sutra; 4)o, vidim; 5)dobro. Rekao
mi je da, ako budem morao da razgovaram s nekim "misterom", samo s vremena na
vreme izgovaram tih pet rei.
- To e biti sasvim dovoljno - ree on - da svakoga ubedite: prvo, da veoma dobro
znate engleski , a drugo, da ste "tatamata" u "biznisu".
Iako je sistem tog uvaenog aterlica bio veoma originalan i nesumnjivo efikasan,
nijednom nisam morao da ga primenim u praksi.
To je bilo zato to sam sutradan sreo na ulici jednog starog poznanika, novinara iz
evropskih novina, koji mi je poverio najveu tajnu uenja amerikog engleskog.
Kada sam mu izmeu ostalog rekao da sam se prethodnog dana sreo s misterom
aterlicem i ispriao mu neto o njegovom sistemu, on mi je odgovorio;
- Znage ta, moj dragi doktore? Poto ste vi pretplatnik naih novina, ne mogu da se
uzdrim a da vas ne uputim u jednu tajnu lokalnog jezika.
I zatim nastavi:
- Poto ve znate nekoliko naih evropskih jezika, moete savreno ovladati
ovdanjim jezikom uz primenu te tajne i moete razgovarati na bilo koju temu, a ne
samo da naterate druge da misle kako vi znate engleski. Za tako neto, ne poriem,
sistem tog aterlica odlino odgovara.
On mi zatim objasni da - dok se izgovara bilo koja re na bilo kojem evropskom
jeziku - treba da zamislite da imate u ustima vru krompir u momentu kada se
spremate da izgovorite neku englesku re.
Osim toga, ako zamislite da je taj vru krompir dobro zainjen "paprikom", imaete
savren izgovor na amerikom engleskom.
On mi je, pored ostalog, savetovao da se ne usteem da koristim rei iz evropskih
jezika, zato to se engleski sastoji iz sluajne meavine skoro svih evropskih jezika,
zbog ega ima po nekoliko rei za svaku obinu misao, usled ega ete "skoro uvek
ubosti pravilnu re".
I ak, ukoliko iz neznanja upotrebite re koja u tom jeziku ne postoji, nemojte
brinuti; u najgorem sluaju va sagovornik e pomisliti da je sam neznalica.
Sve to treba da radite jeste da zamiljate kako kotrljate vru krompir... a sve ostalo
su sitnice.
To vam garantujem, a mogu ak i da vam kaem da ukoliko, sledei moj savet, ne
dokaete svima da je va "ameriki engleski" idealan, ne morate vie da se
pretplaujete na nae novine.
Nekoliko dana kasnije morao sam da otputujem u grad ikago.
Taj grad je bio drugi po veliini na tom kontinentu i moglo bi se rei da je bio druga
prestonica Severne Amerike.
Pratei me u ikago, moj njujorki poznanik mi je dao preporuku za jednog
tamonjeg "mistera".
im sam stigao u grad ikago, uputih se pravo tom "misteru".
Pokazalo se da je taj ikaki "mister" veoma drueljubiv i ljubazan.
Zvao se Belibaton.
Ve prve veeri, taj drueljubivi i ljubazni mister Belibaton me pozva da poem s
njim u kuu njegovih prijatelja, kako se, prema njegovim reima, ne bih oseao
"odbaenim" u nepoznatom gradu.
Naravno, ja prihvatih.
Kada smo stigli tamo, zatekosmo veliki broj mladih Amerikanaca koji su bili u
gostima kao i mi.
Svi gosti su bili veoma veseli i vedri.
Oni su redom priali "smene prie" i smeh koji je pratio te prie ispunjavao je sobu
kao dim u dane kada bi juni vetar donosio dim iz dimnjaka amerikih fabrika gde
su se proizvodile njihove virle pod nazivom "hotdog".
Poto sam i sam voleo smene prie, moje prvo vee u ikagu je, naravno, proteklo
veoma interesantno i zabavno.
Sveje bilo veoma ljupko i prijatno izuzev jedne crte, zajednike za sve prie
ispriane te veeri, koja me je veoma zaudila i zbunila.
Zaudila me je njihova "dvosmislenost" i "nepristojnost".
Dvosmislenost i nepristojnost tih pria je bila tolika da je bilo koji od tih mladih
amerikih pripovedaa za itavo tuce poena prednjaio ispred znamenitog Bokaa.
Bokao je ime jednog pisca koji je napisao jednu za Zemljane veoma pounu knjigu
pod nazivom "Dekameron"; tu knjigu sada svuda itaju i ona je omiljena knjiga tih
bia skoro na svim kontinentima.
Sledee veeri me je taj prijatni mister Belibaton poveo kod dugih svojih prijatelja.
Tamo je takoe bilo mnogo mladih Amerikanaca, mukaraca i ena, koji su sedeli
po uglovima sobe i tiho jedni s drugima razgovarali.
im smo seli prila mi je jedna lepukasta devojka, sela pored mene i poela
neusiljeno da brblja.
Kao i obino, podrao sam razgovor i mi smo brbljali o svemu i ni o emu. Ona me
je, izmeu ostalog, mnogo ispitivala o gradu Parizu.
U jeku razgovora ta "mlada ledi" iznenada, s neba pa u rebra, poe da me mazi po
vratu.
Ja odmah pomislih: "Kako je paljiva! Ona je, mora biti, primetila 'ujed buve' na
mom vratu i sada rukom prelazi preko tog mesta kako me ne bi svrbelo."
Ali kada sam uskoro primetio da su svi mladi Amerikanci jedni duge poeli da
maze, veoma sam se zaudio i nisam mogao da shvatim ta se dogaa.
Moja prva pomisao da se radi o ujedu buva nije se potvrdila, zato to je bilo
nemogue da su sve posetioce bez izuzetka buve odjednom ujele za vrat.
Poeo sam da razmiljam o znaenju svega toga, ali, ma koliko se trudio, nita
nisam mogao da shvatim.
Kasnije, kada smo napustili taj dom i ve bili na ulici, zamolio sam mistera
Belibatona da mi objasni ta je sve to znailo. On je odmah prasnuo u neobuzdan
smeh i nazvao me "naivinom" i "provincijalcem". A zatim, smirivi se malo, ree:
- U stvari, ti si ba udan momak, jer mi smo sada bili na "veeri maenja". Smejui
se i dalje mojoj naivnosti, on mi ree da smo prethodnog dana takoe bili na
"veeri", ali na "veeri pria", a sutra - nastavi on - nameravam da vas povedem sa
sobom na vee kupanja, gde e se mladi ljudi kupati zajedno,
naravno u specijalnim kupaim kostimima.
Zatim, videi da sam i dalje zbunjen, on dodade:
- Ali, ako vama iz nekih razloga nisu po volji te "dosadne stvari", poi emo na neka
druga mesta koja nisu svima otvorena. Imamo ovde mnogo takvih "klubova" i ja
sam ulanjen u nekoliko njih.
Poi emo na te "privatne veeri", ako elite da potraite neto "solidnije".
Ali ja nisam iskoristio dobrotu tog ljubaznog i izuzetno "drueljubivog" mistera
Belibatona, zato to sam sledeeg jutra dobio telegram sa zahtevom da se vratim u
Njujork.
Nekoliko godina kasnije, poto sam proitao tu knjigu, sluajno sam nabasao na
lanak u jednom ozbiljnom ruskom asopisu u kome su te ikake bolnice hvaljene
u istom tonu.
I kasnije sam sluao o tim ikakim klanicama od raznih ljudi, od kojih su neki,
rekao bih, bili svedoci uda koja su opisivali.
Ukratko, pre svog putovanja u ikago ve sam bio siguran da tome "udu" nema
ravnog.
Moram rei da me je uvek interesovala ta vrsta proizvodnje, u kojima su tvoji
ljubimci istrebljivali razliite forme zemaljskih bia; osim toga, od vremena kada
sam u svojoj marsovskoj laboratoriji postavio razne mehanizme i poeo s njima da
radim, uvek sam pokazivao veliko zanimanje za sve vrste maina.
I zato, kada sam se ve naao upravo u tom gradu ikagu, pomislio sam da bi s
moje strane bilo neoprostivo ako ne iskoristim mogunost da vidim te znamenite
klanice. Zato sam odluio da tog jutra, na dan svog odlaska, u drutvu jednog od
svojih novih ikakih poznanika posetim jednu takvu tvorevinu tvojih ljubimaca.
Na savet pomonika glavnog upravnika, za vodia smo uzeli slubenika jednog
departmana banke koja je bila povezana s tom klanicom, i zajedno s njim smo se
uputili u razgledanje.
Najpre smo proli kroz dvorita u koja su doterivali nesrena etvoronoga stvorenja,
u kojima su ona i ostajala dok ih ne ubiju.
Ta dvorita se nisu razlikovala od drugih mesta te vrste na toj planeti, izuzev to su
po veliini bila znatno vea. S druge strane, bila su i znatno prljavija od onih koja
sam video u drugim zemljama.
Zatim smo proli kroz takozvane "dograene" delove. Jedan od njih je bio friider
za gotovo meso; u drugom delu su etvoronoce ubijali prosto - maljevima, i drali
im kou isto kao i u drugim klanicama.
Uzgred, kada smo prolazili kroz poslednji dograeni deo, uinilo mi se da je to
verovatno mesto gde su ivotinje ubijane specijalno za Jevreje, zato to njihova
religija, kako sam kasnije saznao, odreuje poseban nain ubijanja etvoronoaca.
etnja kroz sve te prostorije, oduzela nam je prilino vremena i ja sam ekao
trenutak kada emo najzad da doemo do sekcije o kojoj sam veoma mnogo sluao i
koju sam specijalno eleo da posetim.
Ali, kada sam naem vodiu rekao da elim to pre da vidim tu sekciju, saznao sam
da smo videli sve to se u toj poznatoj ikakoj klanici moglo videti i da drugih
sekcija nema.
Nigde, dragi moj deae, nisam video nijednu mainu, osim kolica na inama, koja
se u svim klanicama koriste za odvoenje tekih skeleta; a to se tie prljavtine, nje
je bilo vie nego dovoljno.
Po istoi i optoj organizovanosti, tifliske klanice, koje sam video dve godine pre
toga, imale su mnogo poena prednosti u odnosu na tu ikaku klanicu.
U Tiflisu, na primer, niste mogli da vidite na podu ni kap krvi, dok je u ikagu sve
bilo njome isprskano.
Oigledno da je neka grupa amerikih biznismena, pribegavi, kao i uvek, svojoj
uobiajenoj "reklami", reila da izreklamira ikake klanice, kako bi po itavoj
planeti proirila lane podatke koji apsolutno ne odgovaraju stvarnosti.
Poto je to tamo opte pravilo, za tako neto nisu tedeli dolare. A poto je kod
savremenih novinara i reportera sveta funkcija savesti potpuno atrofirala, oni su
imali ogroman uspeh u kristalizaciji udovino preteranog miljenja o ikakim
klanicama kod skoro svih tvojih ljubimaca koji su nastanjeni na toj planeti.
I, naravno, moe se rei da je to bilo uraeno u "pravom amerikom stilu".
Tricentrina bia na amerikom kontinentu su postala takvi strunjaci za reklamu da
se na njih moe primeniti jedna od mnogih izreka naeg dragog Hode Nasradina:
"Da postane drug avola moe samo onaj koji svoj Um usavri do te mere da moe
od muve da napravi slona."
Razume se, oni su postali toliko veti u tome kako se od muve pravi slon i to ine
toliko esto da u nae vreme, ako neko sretne u Americi pravog slona, treba da
napregne sve svoje snage kako ne bi pomislio da je pred njim, u stvari, samo muva.
Iz ikaga sam se vratio u Njujork i poto sam brzo i sasvim zadovoljavajue reio
sve projekte radi kojih sam doao na taj kontinent, a kako su mi okolnosti i uslovi
sredine za svakodnevni ivot izgledali pogodni za povremen potpun odmor, koji je
za mene postao uobiajen za vreme tog mog poslednjeg putovanja na Zemlju, reih
da neko vreme ostanem u tom gradu i poivim meu tim biima prepustivi se
naprosto asocijativnom toku koji se u meni odvijao neprestano.
Dakle, ivei u najveem centru te velike i moderne zemlje i sukobljavajui se u
raznim sluajevima sa biima najrazliitijih tipova, jednog dana sam pojmio nenamerno, ali zahvaljujui steenoj navici da takorei "usput" prikupljam
materijale za svoju statistiku u okviru koje sam uporeivao rasprostranjenost bolesti
i neobinih "subjektivnih poroka" meu biima razliitih grupa- injenicu - jednu
injenicu koja me je veoma zainteresovala: u prirodi skoro polovine tricentrinih
bia, koja sam tamo upoznao, funkcija koja je predviena za preobraaj prve
nasune hrane je disharmonizovana, ili, kod njih, je kako bi oni rekli, "sistem za
varenje bio pokvaren"; osim toga, skoro etvrtina njih ima ili samo to nije dobila
onaj oblik bolesti koji se naziva "impotencijom", a zbog te bolesti je veoma mnogo
savremenih stanovnika tvoje omiljene planete zauvek lieno mogunosti produetka
svog roda.
Kada sam to shvatio, u meni se pojavilo ogromno interesovanje za bia te grupe,
tako da sam promenio svoj ve odreen nain ivota i polovinu svog vremena koje
mi je preostalo za moj lini odmor posvetio specijalnim istraivanjima uzroka te
injenice - toliko neobine za mene i toliko uvredljive za njih. Pratei taj cilj, ja sam
ak odlazio u razne provincijske centre njihove ogromne savremene zemlje, iako
nigde nisam ostajao due od dva dana, izuzev u gradu Bostonu ili, kako ga ponekad
zovu, "gradu onih koji su izbegli nacionalno izroavanje". Tamo sam boravio
itavih nedelju dana.
Rezultati tih posmatranja i statistika obrada su mi pomogli da utvrdim kako su obe
ove bolesti, koje u odreenom stepenu preovlauju meu savremenim biima
nastanjenim na svim kontinentima, toliko iroko rasprostranjene da su mi njihove
posledice odmah postale jasne. ak sam pomislio da e, ukoliko stvari budu i dalje
ile tim putem, taj veliki samostalni narod uskoro zadesiti ista sudbina koja je
zadesila zemlju pod nazivom "carska Rusija", to jest i ova zemlja e biti unitena.
Jedina razlika e se sastojati u samom procesu unitenja. Proces propasti "carske
Rusije" zapoeo je zbog anomalija Uma tamonjih "vlastodraca", dok e do
procesa unitenja amerike drave doi usled organskih anomalija.
Drugim reima, "smrt" prve drave je nastupila zbog pameti, dok e smrt druge
nastupiti zbog eluca i pola.
Upravo te dve funkcije, neophodne njihovom organizmu, sada regresiraju u pravcu
potpune atrofije, i to velikom brzinom.
Ameriko drutvo je jo veoma mlado; i jo, to bi se reklo, lii na novoroene,
rumeni se kao novoroene.
A poto su kod predstavnika tog mladog drutva dva glavna motora njihove
egzistencije ve sklona dekadenciji, mislim da e dalje kretanje ka sjedinjavanju sa
Beskonanim, to se dogaa svuda u Megalokozmosu, zavisiti od pravca i
intenziteta sila koje je generisao prvobitni impuls.
U naem velikom Megalokozmosu se ak smatra zakonom vaeim za sva bia
koja poseduju Um - da svako mora da brani prvobitni impuls zato to e on, stekavi
energiju, postati snaga koja je osnovni pokreta svega postojeeg u Vasioni i koja e
sve povesti natrag ka Primarnoj Sutini.
U tom trenutku Belzebubu donesoe "lejtuanbros". Sasluavi sadraj, on se opet
okrete Hasejnu i ree:
- Ja mislim, dragi moj deae, da e stei jasnu sliku i razumeti neobinost psihe
tih tricentrinih bia sa planete Zemlje, koja su ti se toliko dopala, ako ti podrobnije
objasnim uzroke disharmonije obeju fundamentalnih funkcija u prirodi tih
tricentrinih stanovnika Amerike.
Kako bi mi bilo zgodnije, najpre u ti posebno objasniti uzroke disharmonije svake
od ovih fundamentalnih funkcija, a poeu od uzroka disharmonije funkcionisanja
preobraaja njihove "prve nasune hrane", ili, kako bi oni rekli, od "uzroka kvarenja
njihovih eludaca".
Disharmonija te funkcije ima nekoliko specifinih uzroka, razumljivih ak i Umu
obinih tricentrinih bia, ali najvanijaje to su se od samog poetka formiranja
njihovog drutva privikli - zahvaljujui uslovima sredine i najrazliitijim uslovima,
koje su sami uspostavili - da nikada kao prvu nasunu hranu ne upotrebljavaju bilo
ta to je svee, ve iskljuivo one proizvode koji se nalaze u stadijumu raspadanja.
U nae vreme predstavnici tog naroda skoro nikad za svoju prvu nasunu hranu ne
koriste nekakav jestivi proizvod koji jo sadri sve "aktivne elemente" koje je u
njega unela sama Velika Priroda i koji su neophodni za normalan ivot svih bia;
oni "konzerviraju", "zamrzavaju" i "ekstrahuju" unapred sve te proizvode i koriste
ih tek onda kada je veina "aktivnih elemenata", neophodnih za normalnu
egzistenciju iz njih ve isparila.
Ta anomalija se pojavila u svakodnevnom procesu egzistencije tricentrinih
predstavnika te nove zemlje i ona se dalje proiruje i uvruje svuda meu tvojim
ljubimcima zbog toga to su, od vremena kada su tricentrini stanovnici Zemlje
prestali da ulau napore koji su im neophodni, oni postepeno sebe liili mogunosti
kristalizacije onih sutinskih podataka u sopstvenoj prirodi koji su mogli da im
omogue - ak bez vostva istinski usmerenog znanja - da osete istinsku tetnost
ove ili one manifestacije svoje delatnosti po same sebe.
I kada bi makar neki od tih nesrenih Amerikanaca posedovali instinkt svojstven
svim tricentrinim biima, oni bi mogli - naprosto zahvaljujui sluajnim
asocijacijama i poreenjima - pre svega sami da shvate, a zatim da to saopte i
svima ostalima, da u trenutku kada se primarna veza izmeu Velike Prirode i bilo
kog proizvoda koji se koristi kao "prva nasuna hrana" narui, ak i ako se taj
proizvod uva potpuno izolovano, to jest "hermetiki izolovan", "zamrznut" ili
"ekstrahovan", on se pod uticajem vremena, kao i sve u Vasioni, mora menjati i
razlagati u skladu sa istim principom i istim redosledom prema kome je formiran.
Zbog toga treba da zna da se aktivni elementi, od kojih Priroda stvara sve
kozmike formacije, podvrgavaju transformaciji putem tetartokozmosa u
proizvodima korienim kao prva nasuna hrana bia, a takoe, oni su izvor
formiranja svih ostalih potpuno oduhovljenih ili poluoduhovljenih objekata. I oni,
kada nastupi odgovarajue vreme i u ma kakvim se uslovima nalazili, moraju da se
odreenim redosledom odvoje od onih masa u koje su bili sjedinjeni za vreme
trogoautoegokratskog procesa.
I naravno, to vai i za one proizvode koji su toliko dragi Amerikancima i koje oni
konzerviraju u takozvanim "hermetiki zalemljenim konzervama".
Nije vano koliko su hermetiki zatvorene te konzerve; im nastupi vreme
"dezintegracije", "aktivni elementi" koji ih ine neizbeno poinju da se izdvajaju
od itave mase. I ti aktivni elementi, na taj nain odvojeni od celokupne mase,
obino u zavisnosti od svog porekla ponu da se grupiu ili u obliku "kapi", ili malih
"mehurova" koji momentalno nestaju im se konzerva otvori za upotrebu tih
proizvoda; i, dok odleu u prostranstvo, rasporeuju se na svoja odgovarajua
mesta.
Naravno, bia tog kontinenta ponekad jedu svee voe. Ali to voe jedva moe da se
nazove voem, to su naprosto, kako bi rekao na dragi uitelj, "nakaze".
Zato, dete moje, prosfora, ili hleb, nainjena od penice koja na tom kontinentu nie
u izobilju, sada ne sadri nita korisno za bia koja je jedu; od te hrane u njihovom
organizmu ne nastaje nita osim tetnih gasova i takozvanih "glista".
Ipak, poteno treba rei da iako oni od te penice ne dobijaju nita to bi im
omoguilo da Velikoj Prirodi slue bolje ili svesnije, ipak, u najmanju ruku,
proizvodei u sebi te crve oni nesvesno veoma pomau svojoj planeti u asnom
sluenju Najveem Optekozmikom Trogoautoegokratu. Zar nisu i ti crvi takoe
bia uz iju pomo se isto tako transformiu kozmike supstance.
U svakom sluaju, bia koja nastanjuju taj kontinent ve su svojim pametovanjem
nad hlebom postigla ono to su tako arko elela i za im su toliko udela, i
stanovnici drugih kontinenata nikada ne zaboravljaju da o njima kau otprilike ovo:
"Eh, kako su veti momci, ti Amerikanci! ak im je i hleb neobian; toliko je lep,
toliko beo, toliko udesan - prava dika savremene civilizacije!"
A to to takvo tetno postupanje s penicom njihov hleb ini "neupotrebljivim" i to
sadri jedan od beskrajnih faktora za kvarenje njihovog eluca - zar to za njih ima
nekakvog znaaja? Zar oni nisu perjanice "evropske civilizacije"?
Najneobinije od svega jeste to to oni u svojoj naivnosti ono najbolje i najkorisnije
to je za normalan ivot Priroda unela u to zrno, daju svojim svinjama - ili naprosto
spaljuju, dok sami uzimaju jedino supstancu koju je priroda formirala za
sjedinjavanje i odravanje aktivnih elemenata koji su, kao to sam rekao, uglavnom
lokalizovani upravo ispod ljuske zrna.
Drugi prilino vaan faktor disharmonizacije varenja tih nesrenih Amerikanaca jeste sistem koji su nedavno smislili za odstranjivanje otpadaka prve nasune hrane
iz svoga tela, to jest, "komforna sedita u svojim takozvanim "vaterklozetima".
Taj tetni pronalazak ne samo da je i dalje jedan od glavnih faktora disharmonije
koja se sada dogaa kod njih i kod skoro svih stanovnika drugih kontinenata koji
su, uzgred, veoma vatreno poeli da ih imitiraju u svim svojim prostodunim
metodama "pomoi" njihovoj preobraavajuoj funkciji - ve jo jednom dokazuje
da tvoji ljubimci nastoje da ispune svoju neizbenu ivotnu funkciju s najveim
moguim oseanjem prijatnog spokojstva, s novim impulsom za predano sluenje
njihovom bogu, "lakomislenom samozavaravanju", koji je, kao to sam ve
nekoliko puta rekao, bio i ostao osnovno zlo koje izaziva i raa sve anomalije
njihove psihe i svakodnevnog ivota.
Dobar primer - upadljiv kao "amerika reklama" - za tvoje predstavljanje neobinih
perspektiva otvorenih za budunost tim njihovim pronalaskom, jeste sledei: neki
od tih savremenih Amerikanaca koji su, naravno, sluajno stekli veliku koliinu
svojih znamenitih dolara, pored svojih "vaterklozeta" s komfornim seditima" sada
postavljaju razne stvarice, kao to su, na primer, mali stoi, telefon i takozvani
"radio", kako bi sedei na klozetskoj olji udobnije mogli da vode svoju
"korespodenciju", da sa svojim poznanicima razgovaraju telefonom o poslovima, da
itaju novine koje su im postale neophodne, ili, napokon, da sluaju muzika dela
raznih "haznamasa" koje, im postanu moderni, mora da poznaje svaki biznismen.
Najvee zlo tog amerikog pronalaska u pogledu disharmonije funkcije organa za
varenje kod svih savremenih tricentrinih stanovnika tvoje omiljene planete,
izazvano je sledeim razlozima.
U preanja vremena, kada su manje ili vie normalni podaci za nastanak
objektivnog Uma jo bili kristalizovani u prirodi tvojih ljubimaca, tada su i oni sami
mogli da zamisle ili da, u krajnjoj meri, razumeju kada im drugi objanjavaju
predmet, te su zauzimali poloaj potreban za tu funkciju. Kasnije, kada su ti
sutinski podaci oigledno prestali da se kristalizuju u njima i kada su oni poeli da
ispunjavaju tu funkciju samo automatski, njihovo planetarno telo je zbog sistema
koji je preovladavao u drutvu moglo automatski, naprosto posredstvom
"ivotinjskog instinkta" da zauzme odgovarajuu pozu. Ali sada. kada su
Amerikanci smislili svoja komforna sedita i kada su svi poeli da ih koriste za tu
svoju obaveznu funkciju, njihovo planetarno telo vie ne moe, ak ni instinktivno,
da zauzme potrebnu pozu, zbog ega su odreeni miii koji obavljaju tu neizbenu
ivotnu funkciju postepeno atrofirali i oni su na taj nain poeli da oseaju
takozvani "zatvor", na ta se nadovezalo jo nekoliko specifinih novih bolesti koje
u itavoj naoj Velikoj Vasioni nastaju iskljuivo kod tih udnih tricentrinih bia.
Meu raznim primarnim i sekundarnim uzrocima koji u svojoj celokupnosti
postepeno dovode do disharmonije te fundamentalne funkcije u prirodi tvojih
savremenih ljubimaca nastanjenih na severnoamerikom kontinentu, postoji jedna
osobena, "vapijue oigledna", koja, meutim, zahvaljujui njihovim "pileim
mozgovima", doivljava procvat s impulsom egoistinog zadovoljstva kao da je pod
"kapomnevidimkom". Taj poseban uzrok, koji je nastao i poeo lagano i mirno, ali
neumoljivo da razara kod njih tu funkciju, lei u dominantnoj strasti udnih
predstavnika tog naroda da to ee putuju u Evropu.
Ti takoe treba da zna za taj osobeni uzrok "zlih mudrovanja" njihovih savremenih
naunika, zato to e tako saznati zajo jednu pojavu, tetnu po sve tvoje ljubimce.
Da bi imao to jasniju sliku i da bi to bolje shvatio uzroke te disharmonije u prirodi
Amerikanaca, pre svega treba da se upozna sa odreenim delovima organa koji
vre neospornu funkciju varenja.
Meu organima koji slue za potpunu transformaciju prve nasune hrane postoji
jedan pod nazivom "tuspuoh", ili, prema naunoj terminologiji Zemljana, "slepo
crevo".
Funkcija tog organa, kao to je Velika Priroda predvidela, sastoji se u odlaganju u
obliku takozvanih "gasova", razliitih vezivnih kozmikih supstanci koje se
izdvajaju putem transformacije razliitih planetarnih kristalizacija koje ine prvu
nasunu hranu, kako bi kasnije ti gasovi svojim pritiskom mogli da potpomognu
eliminaciju otpadaka hrane.
Te "udesne postelje" su bile tako prilagoene tom cilju da je trebalo samo ovla
dodirnuti jednu polugu pored kreveta, pa da se lako i brzo, pokraj samog kreveta
obavi ono neotklonjivo "oslobaanje", naravno, veoma "udobno" i s "velikim
ikom" takoe.
Nee biti na odmet, moj deae, da sazna da su ti znameniti kreveti, uzgred, bili
uzrok velikih i vanih dogaaja u procesu njihovog svakodnevnog ivota.
Dok je ranije relativno normalan sistem za tu ivotnu funkciju i dalje preovladavao
meu tamonjim biima, sve je bilo mirno i spokojno, ali im su neki "vlastodrci i
bogata bia" onoga vremena smislili te znamenite "komforne postelje" koje su
dobile naziv "ako elite zadovoljstvo, uivajte u njemu", meu obinim ljudima su
poeli dogaaji koji su doveli do ozbiljnih i alosnih posledica, koje sam pomenuo.
Moram da kaem da je upravo tih godina, dok su stanovnici Tikliamia pronalazili
te "udesne krevete", njihova planeta izloena optekozmikom procesu
"irnuanovo", to jest, radi usklaivanja poremeaja teita njihovog sunanog
sistema sa kretanjem optekozmike harmonije, teite te planete je takoe moralo
biti poremeeno.
U to doba, kao to ve zna, u psihi bia nastanjenih na bilo kojoj planeti izloenoj
"irnuanovu" dolazi do porasta "blagonuarirnijanskog oseanja", ili, kako se
ponekad kae, do poveane "grie savesti", zbog toga to je u prolosti umno bie
postupalo protiv sopstvenih ubeenja.
Ali, na tvojoj omiljenoj planeti priroda tvojih ljubimaca je toliko neobina - iz
raznih razloga, kako sluajnih tako i onih koje su oni sami izazvali - da se delovanje
tog optekozmikog procesa, nastalog usled toga, ne odvija kao kod itelja drugih
planeta; to jest, umesto te "grie savesti" tu obino nastaju i veoma su
rasprostranjeni odreeni specifini procesi nazvani "meusobnim istrebljenjem
mikrokozmosa u tetartokozmosima" - procesi koje oni tretiraju kao epidemije i koji
su u davna vremena bili poznati kao "kaliunium", "morkroh", "selnoano", i tako
dalje, a danas se zovu "crna smrt", "kolera", "panska groznica", i tako dalje.
Poto su mnoge bolesti, ranije poznate kao "kolbana", "tirdijank", "mojasul",
"ampranah", i tako dalje, koje savremeni Zemljani nazivaju "suenjem kimene
modine", "sklerozom", "hemoroidima", "iijasom", i tako dalje, bile veoma
rasprostranjene uglavnom meu onima koji su koristili te izuzetno "komforne
postelje", neki stanovnici Tikliamia - u ijoj su prirodi, usled potpunog odsustva
aktualizacije istinskog duga, podaci za haznamaska svojstva poeli da se kristalizuju
intenzivnije nego obino, a meu kojimaje bilo i takozvanih "revolucionara" - uoili
su tu injenicu i odluili da iskoriste priliku za svoje sopstvene ciljeve. Zato su bia
toga tipa smislila i meu svojim savremenicima proirila ideju da sve te napasti
potiu od "parazitagraana" koji, koristei te krevete "ako elite zadovoljstvo,
uivajte u njemu" poinju da obolevaju od onih bolesti koje se potom kao zaraza
ire meu narodnim masama.
Ljudi Maralplesija nisu uvali svoje namirnice u limenkama koje "isputaju otrov",
kakve koriste savremeni stanovnici Amerike, ve u onome to su oni nazivali
"siharenionianskim" posudama.
Te "siharenionianske" posude u Maralplesiju su bile nainjene od predivno
obraenog "sedefa", umanaca kokoijih jaja i lepka, napravljenog od ribe pod
nazivom "jesetra".
Te posude su izgledale kao tegle od nebruenog stakla, koje sada postoji na toj
planeti.
Bez obzira na sve vidljive prednosti konzerviranja namirnica u takvim posudama,
neki pametni stanovnici Maralplesija su uvideli da je kod bia koja su navikla da
koriste proizvode pripremljene na taj nain, takozvani "organski stid" progresivno
atrofirao; zato su, im su uspeno proirili informaciju o svom otkriu, svi u
njihovom okruenju prestali da koriste taj metod i on je neizbeno i potpuno nestao
iz opte upotrebe, tako da je ak i znanje o njemu sasvim nestalo u petoj ili estoj
generaciji.
Na azijskom kontinentu su se tokom vekova pojavljivali razni metodi konzerviranja
namirnica; neki od njih postoje i sada, doavi od dalekih predaka savremenim
ljudima.
Ali, nijedan od tih metoda nije bio toliko tetan kao metod koji su smislili savremeni
stanovnici Amerike sa svojim limenkama koje isputaju otrov.
Taj princip konzerviranja namirnica u "hermetiki zatvorenim" posudama,
zatienim od delovanja atmosfere, kako bi se na taj nain izbegao proces
razlaganja, dobro je poznat savremenim azijskim narodima, ali oni nikada u tom
cilju ne pribegavaju amerikim limenkama.
U Aziji se u te svrhe koristi "kurdjuni loj".
"Kurdjuni loj" je materija koja se u velikoj koliini nalazi oko repa jedne vrste
bicentrinih etvorononih stvorenja koja se zovu "ovce" i kojih u Aziji ima svuda.
Taj oviji loj ne sadri kozmike kristalizacije tetne po organizam tricentrinih bia
i predstavlja jedan od osnovnih proizvoda koji se upotrebljavaju u Aziji kao prva
nasuna hrana. Meutim, metali od kojih savremeni stanovnici Amerikog
kontinenta prave limenke za konzerviranje namirpica- gde unutranja povrina moe
biti potpuno izolovana od uticaja atmosfere - posle odreenog vremena isputaju
neke od aktivnih elemenata koji su, to bi se reklo, veoma otrovni po organizam
nekog bia u celini.
Otrovni aktivni elementi koji se izdvajaju iz konzervi ili iz nekih metala, ostaju u
hermetiki zatvorenim limenkama i ne mogu da ispare u prostor. A kada odreeni
elementi u namirnicama dou u kontakt s tim limenkama, s kojima su u srodstvu
prema odreenom broju vibracija, aktivni elementi se kombinuju s njima u skladu sa
"zakonom sjedinjavanja" i kasnije, naravno, te sloene materije prodiru u organizam
bia koje te proizvode jede.
Ali ako se to testo, to jest smesa vode i brana pee na vatri, ona e, zahvaljujui
supstancama koje isputa oganj i koje, kao to sam ve rekao, slue kao trea
sveta neutralizujua sila svetog zakona Triamazikamna - rezultat e biti "hemijsko
sjedinjavanje", ili "neprekidno sjedinjavanje supstanci", usled ega e se nova
sveukupnost supstanci, dobijena od vode i brana, to jest "prosfora" ili "hleb", sada
suprotstaviti bezdunom Vremenu i dugo nee biti razorena.
Hleb, nainjen na taj nain, moe da se sui, mrvi ili, ak, po svoj prilici, potpuno
rasturi, ali elementi vode, koji su uestvovali u tom procesu transformacije nee biti
uniteni prilino dugo i ostae aktivni meu takozvanim "stalnim prosforijanski
aktivnim elementima".
Ponavljam, moj deae, ako savremena bia nastanjena na azijskom kontinentu
uvaju namirnice iskljuivo u peenom ili kuvanom obliku, a ne u sirovom, kao to
vole da rade savremeni Amerikanci, to ine zato to su tu tehnologiju nasledili od
svojih predaka ije su zemlje postojale mnogo vekova i koji su zbog toga imali u
tom pogledu dugotrajno praktiio iskustvo, dok se zemlja Amerikanaca, kako bi
rekao na mudri uitelj, "rodila jue".
Kako bi mogao lake da proceni realan znaaj tog pronalaska savremenih bia
nastanjenih na amerikom kontinentu, pronalaska koji je pravi rezultat savremene
civilizacije mislim da nee biti suvino ako ti ispriam o metodama koje jo koriste
stanovnici Azije za uvanje nekih drugih namirnica, na primer, o metodi
pripremanja omiljenog proizvoda ljudi raznih naroda azijskog kontinenta, koji se
zove "kovarma".
Ta azijska "kovarma" se priprema veoma prosto: mali komadii dobro peenog
mesa sabijaju se u "glinene upove" ili "burduke", specijalno obraene kozije koe.
Ti komadi peenog mesa prelivaju se kurdjunim lojem. Iako se komadi peenog
mesa na taj nain prelivaju masnoom koja je takoe kvarljiva, oni relativno dugo
vremena ne postaju otrovni. Stanovnici Azije jedu tu "kovarmu" ili hladnu, ili toplu.
Toplu, ako je meso uzeto od upravo ubijene ivotinje.
Drugi omiljeni proizvod koji se dugo uva jeste takozvani "jagdijermi",
pomou kojeg se svee voe nanie na vrpcu kao na ogrlicu i briljivo kuva u vodi;
te neobine "ogrlice" se zatim hlade i sputaju nekoliko puta u topljeni kurdjuni loj,
posle ega se negde okae kako bi se suile na sveem vazduhu.
Ipak, poto dugo stoji okaeno, voe pripremljeno na ovaj nain teko da e se
pokvariti i, kada te neobine "ogrlice" treba koristiti u ishrani one se na minut
sputaju u vrelu vodu gde se sva masnoa otopi i potpuno nestaje, a voka dobija
isti ukus kakav je imala u trenutku kada je ubrana s drveta.
Ipak, iako se voe konzervirano na taj nain po ukusu sasvim malo razlikuje od
sveeg voa i moe dugo da se uva, svi prosveeniji stanovnici Azije vie vole
svee voe.
Oni vie vole svee voe verovatno zato to, zahvaljujui svojim naslednim
sposobnostima, ti direktni naslednici drevnih naroda uglavnom poseduju podloge za
instinktivno oseanje realnosti koje je kod njih intenzivnije nego kod veine tvojih
savremenika.
Ponavljam, moj deae, da su na toj planeti bia prolih epoha, posebno ona koja su
ivela na azijskom kontinentu, vie puta pokuavala da koriste razliite metode
konzerviranja jestivih proizvoda, ali se to uvek zavravalo jednim te istim: izvesni
ljudi su zahvaljujui svojim svesnim ili sluajnim posmatranjima, otkrivali tetne
posledice te prakse i po sebe i po svoje blinje, te su o tome obavetavali sve ostale
koji su se posle sopstvenih posmatranja, nepristrasnih onoliko koliko je to mogue,
takoe uveravali u ispravnost tih zakljuaka; najzad, oni su prestajali da tu praksu
koriste u ivotu.
Jo sasvim nedavno, neki ljudi u Aziji su ponovo pokuali ne samo da razrade
metod uvanja jestivih proizvoda, ve su ak poeli da trae metode za mogue
veliko skraenje vremena za tu neizbenu ivotnu potrebu u korienju prve nasune
hrane; i oni su se veoma pribliili jednom nainu koji je bio potpuno
zadovoljavajui.
Mogu detaljno da ti opiem zanimljive rezultate njihovog istraivanja u toj oblasti,
zato to ne samo da sam lino poznavao tricentrinog Zemljanina koji je
zahvaljujui svom svesnom trudu otkrio taj metod, ve sam ak prisustvovao
nekolicini zavrnih eksperimenata koje je izvrio razraujui naine na koje bi ljudi
mogli da ga koriste.
On se zvao Asiman i bio je lan grupe savremenih azijskih tricentrinih bia koja su
shvatila svoju ropsku zavisnost od nekih faktora i organizovala drutveni ivot za
rad na sebi, kako bi se oslobodila tog unutranjeg ropstva.
Zanimljivo je istai da je ta grupa tricentrinih Zemljana, meu kojima je bio i brat
Asiman, najpre boravila u zemlji koja je nekada nosila ime "Biserna Zemlja", a sada
se zove "Indija"; meutim, kada su se tamo pojavili Evropljani i poeli da ih
uznemiravaju i da ometaj njihov miran rad, oni su preli preko "Himalajskih
planina" i nastanili se delimino u Tibetu, a delimino u takozvanim "dolinama
Hindukua".
Brat Asiman je pripadao grupi koja se nastanila u dolini Hindukua.
Poto je vreme bilo dragoceno za lanove toga bratstva koji su radili na sopstvenom
usavravanju, a proces uzimanja hrane im je oduzimao mnogo vremena, brat
Asiman, dobro upoznat s naukom pod nazivom "alhemija", pristupio je veoma
ozbiljnom poslu u nadi da e pronai "hemijski preparat", ije bi uzimanje oveku
omoguilo da ivi ne gubei sate na pripremanje i uzimanje svih vrsta namirnica
koje su im potrebne kao prva nasuna hrana.
Posle dugog i intenzivnog rada brat Asiman je naao za taj cilj kombinaciju
hemijskih materija u vidu "praka", iji jedan maleni "prstohvat", ako se uzima na
svaka dvadeset etiri sata, omoguuje ivot bez uzimanja bilo ega drugog osim
vode, kao i zadovoljavajue obavljanje svih ivotnih obaveza.
U vreme kada mi se posreilo da posetim taj manastir gde je brat Asiman iveo
zajedno s drugom braom iz te malene grupe tvojih savremenih ljubimaca, oni su
ve pet meseci pripremali taj preparat, a brat Asiman je uz pomo nekolicine druge
brae koji su takoe bili dobro upoznati s tom materijom, bio je veoma zauzet
eksperimentima, ovoga puta veoma obimnim.
I ti eksperimenti su im na kraju svega pokazali da ak ni taj preparat ne moe biti
dovoljan za njihovu normalnu egzistenciju.
Poto se to potvrdilo oni ne samo da su potpuno odustali od korienja toga praka,
ve su ak unitili i formulu za pripremanje onoga to je pronaao brat Asiman.
Nekoliko meseci kasnije, vratio sam se u taj manastir i upoznao se s dokumentom
koji su braa monasi sainili upravo onoga dana kada su se jednom zauvek odrekli
primene tog udesnog preparata.
Taj dokument je sadrao, izmeu ostalog, nekoliko veoma zanimljivih pojedinosti o
dejstvima koja izaziva Asimanov preparat. U njemu se tvrdilo da je ta materija, kada
je unoena u organizam oveka, pored drugih svojih hranljivih mogunosti, na
poseban nain delovala na takozvane "lutajue nerve" eluca: kod oveka ne samo
da je momentalno nestala potreba za hranom, ve je ak i elja za unoenjem bilo
ega jestivog potpuno nestajala. I ako bi neko od njih morao neto da proguta,
proteklo bi dosta vremena dok se kod njega ne bi izgubilo neprijatno oseanje zbog
toga.
Taj dokument je takoe govorio da u poetku nisu primeene promene u
organizmima bia koja su taj preparat uzimala kao hranu, ak se ni njihova teina
nije smanjila. Tek posle pet meseci tetan efekat je postao oigledan: pojavila se
progresivna slabost i smanjenje osetljivosti ula, kao i neke druge pojave. Na
primer, njihovi glasovi su postali slabiji, a njihov vid, sluh, itd., su se pogorali.
Dalje, kod nekih od njih su primeene promene u optem psihikom stanju, koje su
krile put za psihika rastrojstva.
Dokument, koji su sastavila braa nadugako je opisivao promene u karakteru ljudi
koji su tokom pet meseci koristili izvanredan Asimanov pronalazak; kao ilustracija
bila su navedena izvanredna i uspena poreenja.
Iako nijedan od specifinih primera, citiranih u tom dokumentu, nije sauvan u mom
seanju, pamtim njihov "ukus" i mogu da ti prenesem njihov smisao ako opet
upotrebim jezik naeg uvaenog Hode Nasradina.
Na primer, brat sa "aneoskim", kako oni kau, "karakterom" mogao je odjednom
da postane razdraljiv, kao jedan od onih o kojimaje na dragi Hoda Nasradin
jednom rekao ovako:
"On je naprasit kao ovek koga su temeljnom leenju podvrgli poznati evropski
strunjaci za nervne bolesti."
Ili ovako: ljudi koji su nekada bili mirni kao jaganjci na prazninom stolu za vreme
sveanih religioznih praznika, sledeeg dana su postajali ozlojeeni, otprilike kao
nemaki profesor kada sazna da je Francuz, takoe profesor, otkrio neto novo u
savremenoj nauci.
Ili ovako: ovek, ija je ljubav bila nalik na ljubav savremenog oboavaoca bogate
udovice - naravno, pre nego to je od nje dobio ijednu kopejku, pretvarao se u jetku
osobu, kakve su one zlobne linosti to s penom na ustima mrze onog sirotog autora
koji sada o tebi i meni pie u svojoj knjizi pod naslovom "Objektivna nepristrasna
kritika ljudskog ivota".
Tog sirotog autora, poetnika uzgred, mrzee "punokrvni materijalisti" i
"devedesetestostruki deisti", pa ak i tebi toliko interesantna tricentrina bia koja,
dok su im eluci puni i dok im njihove ljubavnice ne prave "scene", jesu
"nepopravljivi optimisti", ali koja, naprotiv, kada su im eluci prazni, postaju
"beznadeni pesimisti".
Sada, moj deae, kada smo pomenuli tog "ekscentrinog" autora, poetnika, ne
preostaje mi nita drugo nego da ti ispriam o problemu koji odavno imam s njim i
koji nastavlja da raste kad god se osvrnem na njegovu naivnost.
Moram da ti kaem da je od samog poetka njegove odgovorne odrasle egzistencije
on takoe - sluajno ili voljom sudbine, pe znam - postao sledbenik, i to veoma
predan sledbenik naeg mudra i asnog Hode Nasradina, tako da kasnije, tokom
snog svakodnevnog ivota, nikada nije propustio ni najmanju mogunost da uvek
postupa u skladu s neverovatno mudrim i ne prevazienim izrekama naeg
uvaenog uitelja. Ali sad, u skladu sa informacijom koja mi je stigla eterogramom,
on je odjednom poeo neprestano da naruava jedan od najozbiljnijih i
najpraktinijih saveta - koji svakako nije dostupan svakome - a koji je na uitelj
nad svim uiteljima formulisao ovako:
"Eh, brate! Ovde na Zemlji, ako govori istinu, ispada da si velika budala, a ako
vara i lae, onda si samo "nitkov", istina, takoe veliki. Zato je bolje da nita ne
radi, da lei na divanu i ui da peva kao vorak koji se jo nije pretvorio u
'amerikog kanarinca'".
Sada, moj deae, paljivo sluaj i zapamti informaciju koju u ti dati o uzrocima
progresivne disharmonije u organizmu savremenih stanovnika amerikog
kontinenta, u njihovoj drugoj osnovnoj ivotnoj funkciji, to jest, polnoj.
Ta funkcija duguje svoju disharmoniju nekolicini uzroka razliitog karaktera, od
kojih se glavni, po mom miljenju, sastoji u zanemarivanju - "koje se ukorenilo u
njihovom biu i ve postalo deo njihove prirode" - odravanja istoe njihovih
polnih organa.
Briga s kojom se oni odnose prema svome licu i korienju takozvane "kozmetike",
poput stanovnika Evrope - upravo je jednaka njihovom zanemarivanju polnih
organa, iako vie ili manje ozbiljna tricentrina bia znaju za potrebu odravanja
vrhunske istoe ba tih organa.
Razlog zbog kojeg ta bolest, kao i mnoge druge nevolje, nije u prolosti postojala na
azijskom kontinentu, jeste, po mom miljenju, u tome to je veina stanovnika toga
kontinenta u svom svakodnevnom ivotu sauvala nekoliko dobrih obiaja, koji su
do njih doli od njihovih dalekih predaka.
Ti obiaji su, zahvaljujui religiji, tako duboko pustili korene u njihovom
svakodnevnom ivotu, da su ljudi, pridravajui ih se mehaniki, bez ikakvog
mudrovanja, vie ili manje bili zatieni od nekih zala koja su usled anomalno
uspostavljenih ivotiih uslova nastala, i jo u ogromnom broju nastaju, na toj
zlosrenoj planeti.
Stanovnici veine zemalja Azije osigurani su od mnogih venerinih bolesti, kao i od
mnogih "seksualnih anomalija", jedino zahvaljujui obiajima koji tamo postoje pod
nazivom "sunijat" i "adast".
Prvi od tih obiaja, to jest "sunijat", ili, kako se ponekad kae, "obrezivanje", ne
samo da mnoge odrasle stanovnike spasava od razliitih venerinih bolesti, ve
takoe veinu dece i mladia titi od nesree koja se zove "onanizam", a kojoj se
priputa veliki broj mladih stanovnika Evrope i Amerike.
Prema tom obiaju, "odrasla" bia skoro svih zemalja Azije, obavljaju nad svojim
"rezultatima", to jest, na deci mukog pola u odreenom uzrastu, ritual koji se
sastoji u obrezivanju onoga to se zove "koica" polnog organa.
Danas su deca onih savremenih Zemljana, koji automatski slede tu praksu, skoro
potpuno zatiena od neizbenih posledica nekih poroka, pouzdano fiksiranih tokom
ivota tvojih ljubimaca.
Na primer, prema mojoj statistici, "nesrea" o kojoj sam govorio, to jest, "deji
onanizam", skoro da se ne sree meu onima koji se dre obiaja "obrezivanja", dok
su mlada bia, na kojima nije "primenjen" taj obiaj, sva bez izuzetka sklona toj
seksualnoj anomaliji.
Drugi obiaj koji sam pomenuo, to jest "adast", kome su, istina, razliita imena dali
stanovnici razliitih azijskih zemalja, nije nita drugo do obavezno pranje polnih
organa posle odlaska u takozvani "toalet".
Uglavnom zahvaljujui ovom drugom obiaju veina stanovnika Azije je liena
mnogih "venerinih bolesti" i drugih "seksualnih anomalija".
Tu se Belzebub zamisli i posle duge pauze ree:
- Tema nae dananje besede podsetila me je na jedan veoma zanimljiv razgovor
koji sam u Francuskoj vodio s jednim mladim, i meni, po duhu, veoma bliskim
ovekom.
Mislim da e, moda, za tvoje razumevanje svega to sam ti rekao, biti bolje ako ti
na razgovor ponovim u potpunosti, jer e ti, osim objanjenja rei "adast" ili
"pranje", objasniti i mnoga druga pitanja koja se odnose na osobenu psihu tih tvojih
ljubimaca.
ovek s kojim sam razgovarao bio je onaj mladi Perzijanac, koji je, ako se sea, na
preporuku naih zajednikih poznanika, bio moj "vodi" u Parizu, gde sam boravio
pred svoj odlazak u Ameriku.
Jednom sam na terasi poznatog pariskog kafea "Grand" ekao tog mladog
Perzijanca.
im se pojavio, po oima sam mu video, kako se tamo kae, da je popio malo vie
nego obino.
Dakle, on je popio vie od uobiajene norme alkoholnog pia koja je tamo
uobiajena i, kada smo zajedno krenuli u restoran na Monmartru gde se svakako
morao naruivati ampanjac koji ja nisam voleo i nisam pio, on gaje uvek ispijao
sam i to s velikim zadovoljstvom.
Osim toga, on je, to se kae, bio veliki "ljubitelj sukanja".
U momentu kada bi primetio "lepukasto lice" nekog bia enskog pola, njegovo
lice, ak i njegovo disanje, bi se iznenada promenilo.
Primetih da je ovoga puta popio vie nego obino i poto sede pored mene i narui
kafu sa "aperitivom", ja ga upitah:
- Objasnite mi, molim vas, mladi moj prijatelju, zato uvek pijete taj otrov?
Na to moje pitanje on odgovori ovako:
- Eh, dragi moj doktore! Ja pijem taj otrov pre svega zato to iako i sam elim, ne
mogu da prestanem da pijem a da ne patim, a drugo, zato to jedino zahvaljujui
dejstvu alkohola mogu mirno da posmatram sve "nepristojnosti" koje se ovde
deavaju. I on pokaza rukom oko nas.
Poeo sam da pijem taj "otrov", kako vi rekoste, zato to su me sluajne okolnosti,
veoma nesrene po mene, prisilile da doem ovamo i da toliko dugo ivim u ovoj
kobnoj Evropi.
Poeo sam da pijem jer e vas, ako ne pijete, nazvati "slabiem", "licemerom",
"devojicom", "utokljuncem" i drugim podsmeljivim imenima. Poto nisam eleo
da me moji poslovni prijatelji nazivaju takvim imenima, i sam sam poeo da pijem.
Osim toga, kada sam prvi put doao u Evropu shvatio sam da su uslovi ivota ovde,
s gledita morala i patrijarhalnosti, u otroj suprotnosti sa uslovima u kojima sam
odrastao, i videi i budui svestan svega toga, morao sam da osetim odvratnost, i
stid, i udnu zbunjenost. S jedne strane, ja sam primetio da alkohol ne samo da
olakava moje patnje ve mi doputa da na sve gledam potpuno mirno i, ak, izaziva
elju za uestvovanjem u tom nenormalnom ivotu koji toliko protivrei mojoj
prirodi i mojim ve formiranim pogledima.
I zato uvek kada se oseam neprijatno poinjem da pijem, ak sa izvesnim
oseanjem samoopravdanja, i, malopomalo, navikao sam se na taj "otrov", kako ste
sasvim ispravno nazvali alkohol.
Rekavi to sa vidljivim impulsom iskrenog besa, on na trenutak napravi pauzu, kako
bi pripalio svoju cigaretu. Iskoristivi momenat, ja ga upitah:
- Dobro... recimo da sam vie ili manje shvatio objanjenje vaeg neoprostivog
pijanstva, ali mogu da vas prekorim za va drugi greh koji je, s mog gledita, takoe
neoprostiv - vae ushienje enskim polom. Zato trite za svakom suknjom kada je
i tako oko vas toliko bia duge kose?
Sasluavi moje pitanje, on duboko uzdahnu i ree:
- ini mi se da sam tu naviku delimino stekao iz razloga koji sam ve pomenuo, ali
mislim da ta slabost ima jo jedno zanimljivo psiholoko objanjenje.
Ako hoete, dragi moj doktore, podrobno u vam ispriati kako ja sam to razumem.
Naravno, ja sam izrazio elju da ga sasluam, ali sam mu predloio da pre toga
uemo u kafe "Grand", u sam restoran, i da svu potitenost ostavi iza vrata.
Kada smo seli za sto u restoranu i naruili njihov famozni "ampanjac", on nastavi:
- Dok ste iveli u Perziji, dragi moj doktore, moda ste imali prilike da vidite veoma
odreen odnos mukaraca prema enama.
Kod nas u Perziji, mukarci imaju dva razliita "organska pogleda" na ene, prema
kojem mi ene delimo na dve kategorije.
S jedne strane, mi gledamo na enu kao na sadanju ili buduu majku, a s druge kao
na "enu-enku", ako se tako moe rei.
Ta karakteristika naih perzijskih mukaraca da u svojoj prirodi imaju podloge za ta
dva razliita "organska pogleda", poela je da se formira tek nedavno, pre oko dva i
po veka.
Prema objanjenju koje mi je jednom dao moj stric, mula, koga su iza lea zvali
"mula stare kole", pokazalo se da su pre dva ili tri veka, iz razloga koji oigledno
proizilaze iz odreenih najviih svetskih zakona, ljudi poeli jedni s drugima da
ratuju vie nego bilo kada na Zemlji, posebno kod nas, u Aziji, dok se kod veine
ljudi sasvim sigurno smanjivalo oseanje alosti, ak u toj meri da je kod nekih i
sasvim nestalo.
Upravo u to vreme, odreena forma psihike bolesti proirila se meu mukarcima i
oni koji su od nje patili ili su postajali duevni bolesnici, ili su zavravali ivot
samoubistvom.
Tada su neki mudri ljudi iz razliitih nezavisnih zemalja na azijskom kontinentu, uz
pomo raznih predstavnika medicine - koja je, uzgred reeno, tada bila na viem
nivou nego savremena - poeli veoma ozbiljno da istrauju uzroke te nove ljudske
nesree.
Posle dugog i marljivog rada oni su otkrili da su, s jedne strane, ljudi koji su oboleli
od te bolesti bili iskljuivo oni u ijoj podsvesti se, iz ovog ili onog razloga, vie
nije raao impuls vere u nekoga ili u neto, dok su, s druge strane, oni odrasli
mukarci koji su povremeno izvravali odreeni ritual polnih odnosa sa enama, bili
otporni na tu bolest.
Kada se vest o tom njihovom zakljuku proirila azijskim kontinentom, vladari i
poglavari pojedinih azijskih drava su se uznemirili, zato to su se svi regularni
Najpre sam otiao u Rusiju, zatim u Nemaku, Italiju i druge evropske zemlje, i
najzad doao u Francusku, gde sam ve proveo nekoliko godina.
U ivotu tih zemalja nema jasne razlike izmeu ta dva tipa ena, "ena-majki" i
"ena-prostitutki", koje sam video i osetio u vreme svoje mladosti u rodnoj zemlji.
Svuda u tim zemljama odnos prema eni je isto mentalni, to jest nije organski ve
je zasnovan na uobrazilji.
Ovde, na primer, ako je ena prevarila mua, on nita nee znati, ako to sam ne vidi
ili ako o tome ne uje.
A kod nas, u Perziji, i kada nita ne vidi, i kada ne uje nikakve spletke, mu moe
instinktivno da odredi da li mu je ena verna ili nije; isto se odnosi i na enu - ona
uvek moe da oseti najmanju prevaru od strane svoga mua.
Nekoliko naunika sa evropskog kontinenta je nedavno u naoj zemlji obavilo
veoma ozbiljna istraivanja tog instinktivnog oseanja.
Kako mi je polo za rukom da saznam, oni su doli do zakljuka da se kod ljudi,
svuda gde preovladava obiaj "poliandrije" ili "poligamije" - to jest, gde je
"nekoliko ena" ili "nekoliko mueva" dozvoljeno utvrenim moralnim normama
javlja odreena "psihoorganska osobenost" u njihovim odnosima sa muevima i
enama.
Ta psihoorganska osobenost postoji takoe i kod naeg perzijskog naroda, zato to,
kao to znate, kod nas, kao sledbenika islama, postoji obiaj poligamije, to jest,
svakom mukarcu je dozvoljeno da ima 7 ena.
I ta psihoorganska osobenost kod nas u Perziji, uzgred, sastoji se u tome to nijedna
od zakonitih ena ne osea ljubomoru prema drugim zakonitim enama svoga mua.
To oseanje se kod nae ene nikada ne javlja osim u sluaju kada je mu vara sa
tuom enom.
I tek sada, potovani doktore, kada ivim ovde u Evropi i vidim sve to se dogaa
meu enama i muevima, u stanju sam da ocenim na obiaj poligamije koji je
toliko mudro uspostavljen i toliko koristan i za mukarce i za ene.
Iako kod nas svaki mukarac moe imati nekoliko ena, a ne samo jednu, kao to je
to sluaj u Evropi gde dominira hrianska religija, asnost i iskrenost naih
mukaraca prema sopstvenim enama nikako ne moe da se poredi sa odnosom
evropskog mukarca prema svojoj jedinoj eni i prema itavoj porodici u celini.
Ako se osvrnete oko sebe videete ta se dogaa.
Ako pogledate prostorije kafea "Grand", rame uz rame sa obinim profesionalnim
prostitutkama i "svodnicima", koji su ovde stalni gosti, uvek ete videti stotine
mukaraca i ena koji sede za malim stolovima i veselo avrljaju.
Na prvi pogled ete pomisliti da su ti mukarci i ene brani parovi koji su
doputovali u Pariz ili se bave nekim porodinim biznisom.
U stvari, ni jedan od tih parova koji veselo avrljaju u kafeu "Grand" i koji se
spremaju da pou hotel, nisu zakoniti muevi i ene, iako svako od njih negde ima
zakonitog mua ili enu.
Dok ovi muevi i ene sede ovde, njihove "zakonite polovine", koje su ostale kod
svojih kua u provinciji, moda zamiljaju i veoma uverljivo priaju svojim
poznanicima kako je njihova "zakonita ena" ili "zakoniti mu" u Parizu radi veoma
vane porodine kupovine ili susreta s nekim ko je izuzetno vaan za porodine
poslove, ili radi neeg slinog.
Ali, u stvari, da bi se nale ovde, te "ptice selice" su morale itavih godinu dana da
pletu intrige i smiljaju razne prie kako bi ubedile svoje "zakonite polovine" u
potrebu tog putovanja. A sada, kada su ovde, u drutvu sebi slinih prevaranata i
intriganata, one ine sve to mogu u prilog to vee slave svadbene himne "Isaija,
likuj", kako bi, pomou istanane vetine koju je civilizacija u tom smislu dostigla,
glave svojih zakonitih polovina, koje su ostale kod svojih kua, ukrasile to veim
"ivopisnim rogovima".
U evropskim uslovima porodinog ivota, ako vidite mukarca i enu zajedno i ako
tokom razgovora primetite u njihovim glasovima ivahne tonove i osmehe na
njihovim licima, veoma brzo se moete uveriti, ako ve niste, da svako od njih
svojoj zakonitoj polovini sprema poklon u vidu para velelepnih rogova.
Zato ak i ovek koji je koliko-toliko lukav moe vaiti za asnog i "patrijarhalnog
oca porodice".
Za okolinu nema znaaja to to taj "asni" i "patrijarhalni" otac porodice
istovremeno ima - naravno ako mu to sredstva dozvoljavaju - onoliko ljubavnica
koliko eli; naprotiv, ljudi obino takvog oveka smatraju dostojnijim potovanja
nego onoga koji uopte nema ljubavnice.
Ovde ti "asni muevi", koji to sebi mogu da dozvole, uz jednu zakonitu enu imaju
ne 7, ve ponekad 7 puta 7 "nezakonitih ena".
A oni evropski muevi koji nisu u stanju da izdravaju po nekoliko "nezakonitih
ena", provode vreme pored svoje jedine "zakonite ene" tako to "trtljaju gluposti",
to jest, oni po itav dan nita ne rade, ve samo araju okicama i, to se kae,
"prodiru pogledom" svaku enu koju ugledaju.
Drugim reima, u svojim mislima i oseanjima oni varaju svoje "zakonite ene"
bezbroj puta.
Iako kod nas u Perziji mukarac moe imati 7 zakonitih ena, sve njegove misli i
oseanja su danju i nou posveene tome kako da najbolje isplanira unutranji i
spoljni ivot svojih ena, kao i nastojanju da uini sve mogue, takoe danju i nou,
kako bi im pomogao u ispunjavanju ivotnog duga.
Ovde je, pak, unutranja uzajamna veza izmeu mua i ene jednaka s obe strane;
isto kao to je unutranji ivot mua skoro u potpunosti posveen varanju zakonite
ene, tako i ona u svom unutranjem ivotu od prvog dana njihovog saveza, uvek
bludi van porodice.
Po pravilu, evropska ena im se uda, svog mua u dubini srca smatra "svojim
vlasnitvom".
Posle prve brane noi, budui da je od tog momenta sigurna u svoje vlasnitvo, ona
poinje da sav svoj unutranji ivot posveuje traganju za "neim", to jest, ona trai
nejasan "ideal" koji se zahvaljujui njihovom famoznom "obrazovanju" postepeno
formira u svakoj evropskoj devojci jo od ranog detinjstva i koji neprestano i
sutinski sve vie i sve vetije ulepavaju razni savremeni nesavesni pisci.
Za vreme mog boravka u evropskim zemljama uoio sam da se kod njihovih ena
vie ne formira ono to kod njih, kao i kod naih ena, uvek mora biti sauvano - to
jest ono to se naziva "organskim stidom", ili to predstavlja makar predispoziciju
za taj stid, oseanje koje, po mom miljenju, ini osnovu takozvanog "enskog
duga" i koje eni pomae da instinktivno izbegava postupke koji je ine amoralnom.
Eto zato ovde u svakom zgodnom trenutku svaka ena moe veoma lako, bez
patnje i bez ikakve grie savesti, da prevari svog zakonitog mua.
Po mom miljenju, upravo je odsustvo stida kod evropskih ena postepeno izbrisalo
razliku izmeu "ene-majke" i "ene-prostitutke"; sada su te dve kategorije ena
odavno slivene u jednu i mukarci ovde ni u svojim mislima ni u svojim oseanjima
ne uviaju meu njima razliku koju uoavaju skoro svi Perzijanci.
"enu-majku" od "ene-prostitutke" moe da razlikuje samo onaj ko njeno
ponaanje posmatra sopstvenim oima.
U evropskim uslovima porodinog ivota, zbog nedostatka korisne institucije
poligamije - institucije koju je po mom miljenju odavno trebalo uvesti iz prostog
razloga to je ovde, kako kae statistika, ena mnogo vie nego mukaraca postoje
hiljade drugih neskladnosti i protivrenosti koje nikome nisu potrebne.
Dakle, potovani doktore, osnovni razlog mog drugog poroka sastoji se u tome to
sam, rodivi se i upivi moralne tradicije dijametralno suprotne onima koje vladaju
ovde, doao ovamo u uzrastu kada su ivotinjske strasti kod oveka kosebno snane.
Na svoju nesreu, doao sam u Evropu suvie mlad i smatran sam, prema ovdanjim
merilima, veoma lepim. Moj Perzijski izgled je privukao mnoge mlade ene koje su
u meni videle nov i originalan model mukarca i one su poele isprekidno da me
love.
Lovile su me kao krupnu divlja.
Bio sam za njih "krupna divlja" ne samo zbog svog specifnnog izgleda, ve i zbog
blagosti i utivosti u svom odnosu irema njima, to mi je usaeno od ranog
detinjstva u kontaktima s naim Perzijskim "enama-majkama".
Kada sam doao ovamo, iako nesvesno, nastavio sam da se ophodim utivo i blago
prema enama koje sam sretao.
Kada sam ovde sretao ene, najpre sam s njima samo razgovao - uglavnom o
savremenoj civilizaciji i o takozvanoj "zaostalosti" Perzije u odnosu na nju. Ali
jednom, svakako pod uticajem alkohola koji sam ve upotrebljavao u prilino
velikim koliinama, prvi put sam pao; to jest kao budui otac porodice, postupio
sam odvratno.
Iako sam tada zbog toga mnogo patio i oseao griu savesti, uticaj okoline, zajedno
sa dejstvom alkohola, doveo me je po drugi put do pada. A zatim je sve krenulo
nizbrdo i sada sam, u tom smislu, naprosto prljava ivotinja.
Ponekad, kada sam potpuno slobodan od uticaja alkohola, oseam moralnu patnju i
odvratnost prema sebi; u takvim trenucima brzo se vraam alkoholu, kako bih u
njemu naao zaborav i utopio svoju patnju.
ivei tako runim ivotom u raznim evropskim zemljama, najzad sam se nastanio
ovde, u Parizu, u tom najevropskijem gradu, u koji ene dolaze iz svih zemalja
Evrope i sa drugih kontinenata sa oiglednom namerom da "nabiju rogove" svojim
zakonitim polovinama.
I ovde, u Parizu, potpuno sam se odao tim dvama ljudskim porocima, alkoholu i
"tranju za suknjom", kako vi to nazivate, i predajem im se tu i tamo, ne birajui. I
sada je zadovoljavanje ta dva poroka za mene postalo potrebnije od utoljavanja
gladi.
Eto kako sam dotle doao, a ta e biti sutra, ne znam i ne elim da znam.
tavie, uvek nastojim da prisilim sebe da na to ne mislim.
S tim reima, on duboko uzdahnu i potiteno obori glavu. Tada ga upitah:
- Recite mi, molim vas, zar se ne bojite da se moete zaraziti nekom od onih uasnih
bolesti koje prenose ene za kojima trite?
Na to pitanje on ponovo duboko uzdahnu i posle kratke pauze ree:
- Eh... Dragi moj i asni doktore!
Jo donedavno, veoma mnogo sam razmiljao o tom pitanju. To pitanje me je ak
toliko zanimalo da je ono, bez obzira na sve, bilo sredstvo zahvaljujui kojem je moj
jadni unutranji ivot proticao manje ili vie podnoljivo.
Kao lekar, vi ste po svoj prilici veoma zainteresovani da saznate kako me je i zato
to pitanje pre nekoliko godina toliko zainteresovalo i do kakvih sam zakljuaka
doao posle ozbiljnog posmatranja i prouavanja kada sam bivao u relativno
normalnom stanju.
Pre, otprilike, 5 godina bio sam u toliko jakoj depresiji da ak ni alkohol nije
delovao na mene i nije olakavao moje psihiko stanje.
U to vreme sam esto sretao neke prijatelje i poznanike koji su mi mnogo priali o
tim sramnim bolestima i o tome koliko je lako zaraziti se njima.
Ti razgovori su me naterali da razmislim i, malopomalo, poeo sam da brinem o
svom zdravlju skoro kao neka histerina ena.
esto mi je padalo na pamet da sam se, verovatno, poto stalno pijem i imam posla
sa zaraenim enama, ak i ukoliko iz nekog razloga nemam vidljive simptome tih
bolesti, ve zarazio nekom od njih.
Zato sam reio da odem na pregled kod raznih specijalista kako bih utvrdio mogue
rane simptome onih bolesti koje sam mogao da zakaim.
Iako nijedan od lokalnih strunjaka nije kod mene naao nita ravo, nastavio sam
da se muim zato to je moj strah, kao moj razum, odravao moje ubeenje da sam
svakako zaraen.
Sve me je to dovelo dotle da sam odluio da odem u Pariz kako bih, bez obzira na
cenu, otiao na pregled kod vodeih strunjaka u toj oblasti. Mogao sam sebi da
dozvolim taj troak zato to su zbog svetskog rata trgovinske veze svuda bile
poremeene i cene prehrambenih proizvoda su skoile do nebesa; naa firma je,
imajui veoma velike zalihe suenog voa u svim naim skladitima, stekla te
godine znatnu dobit iji je veliki deo pripao meni.
Ti veliki evropski strunjaci su mi posle svih vrsta "detaljnih pretraga" i takozvanih
"hemijskih analiza", koje su sami smislili, jednoglasno objavili da u mom
organizmu nema mi traga od venerinih bolesti.
Njihov zakljuak je uinio kraj mojoj stalnoj brizi za sopstveno zdravlje; s druge
strane, to je kod mene izazvalo veoma gladno interesovanje i elju da objasnim to
pitanje, to je od tada postalo neka vrsta manije i moja "fiksideja".
Od tada moja ozbiljna posmatranja i moja potraga za svim to ima veze s tim
bolestima nadahnjuju i opravdavaju moj jadni ivot i daju mu smisao.
Od tog perioda svog ivota ta posmatranja i istraivanja obavljao sam uvek uz
pomo svog celovitog unutranjeg realnog "Ja" - svejedno da li sam bio pijan,
polupijan ili u treznom stanju.
Izmeu ostalog, udno sam itao svu moguu literaturu o tim bolestima, ukljuujui
veinu knjiga napisanih na tu temu u Francuskoj i Nemakoj.
To mi je bilo veoma lako, jer, kao to znate, toliko dobro vladam francuskim da s
mukom moete pogoditi da li sam pravi francuski intelektualac ili nisam; isto vai i
za nemaki, jer sam prilino dugo iveo u Nemakoj i na sopstvenu elju u
slobodno vreme uio nemaki jezik i knjievnost.
Dakle, kada me je zainteresovalo to pitanje, uspeo sam da se upoznam sa svim
informacijama kojima o venerinim bolestima raspolae savremena civilizacija.
U tim knjigama su bile navedene stotine teorija i stotine hipoteza o uzrocima
venerinih infekcija, ali ja nisam mogao da naem nijedno ubedljivo objanjenje
zato neki ljudi bivaju zaraeni tim bolestima, a drugi ne. Uskoro sam se uverio da
nisam u stanju da naem odgovor ako koristim znanje koje sada postoji u Evropi.
Ipak, iz itave te literature - naravno, poto sam gurnuo u stranu mnogobrojne
debele "naune" knjige iji sadraj ve ca prvi pogled moe da ubedi svakog vie ili
manje normalnog oveka da su ih napisale "totalne neznalice" u toj oblasti - stekao
sam potpun utisak da se ljudi mogu zaraziti venerinim bolestima iskljuivo usled
svoje nehigijene.
Kada sam se u to vrsto uverio, nije mi preostalo nita drugo nego da svu svoju
panju usredsredim na ono to u mojoj linoj higijeni moe da me zatiti od
infekcije.
Poeo sam da razmiljam na sledei nain:
- Ne oblaim se istije od bilo koga ko ivi u Evropi; perem ruke i lice svakog jutra
kao i svi; jednom nedeljno odlazim u turska kupatila, reklo bi se, takoe kao i svi...
Ukratko, prebirao sam u pameti mnoge stvari i nisam naao nita zbog ega bih sebe
mogao da smatram izuzetkom u toj oblasti. I dalje je ostajala injenica da, vodei
takav nain ivota, rizikujem da se zarazim.
Od toga doba, u mojim mislima su nastala dva nenamerna ubeenja, koja su se ve
potpuno ukorenila u meni; prvo, da e se onaj ko ima veze s takvim enama, pre ili
kasnije svakako zaraziti; i, drugo, da me samo lina higijena moe zatiti od takve
infekcije.
Razmiljao sam tako itave nedelje, dok se iznenada nisam setio jedne svoje navike
koju sam briljivo skrivao od svojih evropskih poznanika, navike koju mi u Perziji
nazivamo "'adast".
Praksa "adasta" ili, kako neki kau, "pranja", jedna je od osnovnih kod nas u Perziji.
Strogo govorei, svaki sledbenik islama mora da potuje to pravilo, ali ga se krajnje
savesno pridravaju samo iiti; a poto skoro svi u Perziji pripadaju tom ogranku
islama, ta navika nigde nije toliko rasprostranjena kao kod nas.
Obiaj adasta, za svakog iita, mukarca ili enu, sastoji se u tome da se polni organ
uvek opere posle odlaska u nunik. U tom cilju, svaka porodica ima odreeni pribor,
koji se kod nas smatra obaveznim, a koji ini specijalni sud, krag posebnog oblika
pod nazivom "ibrik". to je porodica bogatija, to je vie takvih kraga, zato to
jedan treba dati na raspolaganje i pridolom gostu.
Ja se tog obiaja pridravam od ranog detinjstva i on je postepeno toliko urastao u
moj svakodnevni ivot da ak i po dolasku u Evropu, gde taj obiaj ne postoji,
nisam mogao ni jedan jedini dan da preskoim "pranje".
Zaista, bilo mi je mnogo lake ako ne bih oprao lice, ak i posle pijanstva, nego da
ne operem odreene delove svoga tela posle posete nuniku.
Od kada ivim u Evropi, morao sam da se pomirim s mnogim neudobnostima zbog
te navike i da se ak odreknem celokupnog savremenog komfora koji sam sebi lako
mogao da priutim.
Na primer, ovde, u Parizu, mogao sam sebi da priutim da boravim u boljem hotelu
s potpunim savremenim komforom, , ba zbog te svoje navike, bio sam prinuen da
se nastanim u drugom zaputenom hotelu daleko od centra i od svih mesta na koja
sam svakodnevno morao da odlazim.
U hotelu u kome sada stanujem postoji samo jedna za mene vana pogodnost. Poto
je to stara zgrada, u njoj jo postoje ( tromodni nunici umesto ovih novih amerikih
izuma, a taj stari sistem je upravo najpogodniji i meni najvie odgovara.
Ko zna? Moda sam napola svesno odabrao Francusku kao svoje osnovno boravite,
zato to se ovde jo mogu nai, posebno u provinciji, nunici starinskog tipa, kakvi
se koriste i kod nas u Perziji.
U drugim zemljama Evrope, taj "azijski sistem", kako ga zovu, teko da bilo gde jo
postoji. Potpuno ga je potisnuo ameriki sistem s "komfornim, otmenim i lakim
Treba da znate da uopte, sve velike i prave religije koje i danas postoje i koje su,
kao to sama istorija svedoi, stvorili ljudi koji su podjednako usavrili sopstveni
isti Um, uvek zasnivane na jednim te istim istinama.
Razlika meu tim religijama sastoji se jedino u odreenim uputstvima koja se
odnose na potovanje odreenih detalja vezanih za takozvane "rituale". I ta razlika
proistie iz metoda pomou kojih su veliki osnivai svoja uputstva namerno
prilagoavali nivou umnog razvoja ljudi date epohe.
U osnovi svake nove doktrine na kojoj se zasnivala neka religija, uvek su leale
dogme koje su spadale u rane religije i koje su ve bile jasno ukorenjene u ivotu
ljudi.
To potpuno odgovara jednoj misli, poznatoj od davnina: Nema nieg novog pod
kapom nebeskom."
Jedine nove stvari u svakoj od tih religioznih uenja jesu, kao to sam ve rekao,
sitni detalji, koje su veliki osnivai namerno prilagodili nivou umnog razvoja ljudi
date epohe.
U korenima doktrine na kojoj se zasniva hrianstvo, skoro u potpunosti lei jedno
ranije nastalo veliko uenje koje se sada naziva judaizmom, a iji su sledbenici u
prolosti takoe bili mnogobrojni.
Veliki osnivai hrianske religije, poto su judaizam uzeli za osnovu, promenili su
samo njegove spoljne detalje, kako bi ga uskladili sa nivoom umnog razvoja
savremenika Isusa Hrista; i oni su efikasno obezbedili toj religiji sve to je potrebno
za dobrobit ljudi.
To uenje je predvialo, to bi se reklo, sve za duu i telo i ak je sadralo sve
neophodne savete za mirnu i srenu egzistenciju - i sve je to bilo predvieno
izuzetno mudro, kako bi ta religija mogla da odgovara i ljudima kasnijih epoha.
Da je to uenje ostalo nepromenjeno, ono bi ak moglo da odgovara i savremenim
ljudima koje je, uzgred, na Hoda Nasradin opisao ovako: "Oni ne vide brvno u
sopstvenom oku".
U osnovi hrianstva, osim novih, specijalnih uputstava za svakodnevni ivot koji je
odgovarao potrebama savremenika Isusa Hrista, bilo je takoe i mnogo izvanrednih
obiaja koji su ve postojali i bili odavno ukorenjeni u ivot sledbenika judaizma.
ak i neke dobre navike, kao to su "sunijat" ili obrezivanje, postoje sada kod vas u
islamu, poto ste ih preuzeli iz judejske religije. Taj obredje najpre uao u
hrianstvo, bio je obavezan i njegovi sledbenici su ga strogo potovali. I tek je
kasnije, ko ne zna zato, potpuno nestao iz te religije.
Ako elite, mladi moj prijatelju, mogu podrobno da vam ispriam o nastanku
obiaja "sunijat" i vi ete shvatiti zato je ta praksa, toliko korisna za zdravlje i
normalan ivot ljudi, bila ukljuena u judejsku doktrinu i kako je, poto je ta
doktrina postala osnova hrianske religije, taj obiaj bio pripremljen da postane deo
svakodnevnog ivota njenih sledbenika.
Obiaj koji vi nazivate "sunijat" prvi je stvorio i u judejsku doktrinu ukljuio Veliki
Mojsije.
A to se tie razloga zbog kojih ga je Veliki Mojsije ukljuio u religiju jevrejskog
naroda, o njemu sam saznao iz jednog veoma starog haldejskog manuskripta.
U tom manuskriptu se govori o tome kako je u vreme kada je Veliki Mojsije poveo
jevrejski narod iz Egipta u Hanan, to kom putovanja primetio da je bolest, koja se
tada zvala "murdurten", a koja se sada zove "onanizam", veoma rasprostranjena
meu decom i mladiima naroda koji mu je Nebo poverilo.
Dalje, u tom manuskriptu stoji da se Veliki Mojsije, videi to, veoma zabrinuo i
poeo paljivo da posmatra kako bi utvrdio uzroke toga zla i naao nain da ga
iskoreni.
Kasnija istraivanja su tog neuporedivog mudraca navela da napie knjigu "Tuha
Tess Nalul Pan", to na savremenom jeziku znai "Kvintesencija mojih
razmiljanja".
Jednom prilikom mi se ukazala mogunost da se upoznam sa sadrajem te
izvanredne knjige.
Od samog poetka njegovih objanjenja o bolesti "murdurten" bilo mi je jasno da je,
izmeu ostalog, Velika Priroda toliko usavrila ljudski organizam da je apsolutno
svaki njegov organ bio snabdeven sredstvima zatite od bilo kakve spoljne
sluajnosti; i zato je, ukoliko neki ovekov organ pone da funkcionie pogreno, za
to kriv sam ovek, zbog uslova svakodnevnog ivota koje je sam stvorio.
A to se tie uzroka nastanka "murdurtena" kod dece, u stihu jedanaest este glave
te neuporedive knjige je reeno da ta bolest kod dece nastaje iz sledeih razloga:
Meu odreenim supstancama koje proizvodi ljudski organizam i koje se stalno
izbacuju kao otpad, postoji jedna koja se zove "kulnabo".
Tu supstancu u naelu proizvodi iv organizam u cilju neutralizacije ostalih
supstanci, potrebnih za funkcionisanje njihovih polnih organa; ona se formira i
uestvuje u funkcionisanju tih organa ubrzo posle roenja bia oba pola, tj. od
detinjstva.
Velika Priroda je uredila da se posle korienja, ostaci te supstance odstranjuju iz
organizma, kod deaka na mestu izmeu "tulhtotino" i "sarnuonino", a kod
devojica - izmeu "kartotahnijanskih breuljaka".
U toj predivnoj knjizi "tulhtotino" i "sarnuonino" u sanremenoj medicini odgovara
nazivima "glavi polnog organa" i "koica", a nalazi se na vrhu takozvanog "polnog
organa" kod deaka. "Kartotahnijanski breuljci" kod devojica pokrivaju
gakozvani "klitoris" i zovu se "labia majora" i "labia minora" ili, na obinom jeziku,
"velike i male polne usne".
U savremenoj medicini uopte ne postoji naziv za supstancu "sarnuonino" zato to
je ona potpuno nepoznata kao samostalna supstanca.
Savremena medicina ima jedino ime za ukupnu masu supstanci u koju je ukljuena i
supstanca "kulnabo".
Ja sam otkrio da smo sve do dana dananjeg svi mi bili totalne budale i beznadeni
idioti zato to smo mislili, i jo smo u to ubeeni, da mnoga raznovrsna i ukusna jela
tokom Velikog Posta dugujemo poznatoj umetnosti naih kulinara i kuvara.
Dan, posebno blagosloven za sve moje blinje, kada sam zasluio da shvatim tu
istinu, bio je dan kada je naa nepononljiva Dunjaa najzad uspela da meu slojeve
pite sa ribljom digericom umetne jo nekoliko novih slojeva. Toga dana sam svim
svojim biem shvatio u emu se sastojala naa greka.
Najpre sam to shvatio sam, a onda sam i sve ukuane ubedio u to da obilje
raznovrsnih i ukusnih jela za vreme posta dugujemo jedino naoj blagoslovenoj i
slavnoj ribi.
Za vreme posta, posebno u vreme Velikog Posta, nae domone usreuju svojim
posetama gosti kao to su:
Dubokopotovana Jesetra i
Uvaena Keiga i
asni Iverak i
Njegova Svetlost Losos i
Melodini Linjak i
Tanana Skua i
Veno Ljutita tuka i
Pretvorni aran
Brza Pastrmka i
Predivni Smu i
Gorda Haringa i
Snana Deverika, kao i drugi nai dobrotvori i pokrovitelji.
Kada ujemo njihova imena, srca nam zaigraju.
To nisu naprosto imena, ve prava muzika.
Mogu li se uporediti zvuci muzike raznih Betovena i opena ili drugih pomodnih
kompozitora sa zvucima imena tih blagoslovenih riba?
Svaki put kada ujemo imena tih, ve slavnih stvorenja, obuzme nas oseanje
blaenstva koje struji kroz nae krvne sudove i nerve.
O, Blagoslovena Ribo, ti, koju je Tvorac prvu sazdao! Budi milostiva i okrepi nas
ak i u vreme "mesojeda". Amin.
Posle te molitve, taj vrli ruski pravoslavni hrianin ispi ogromnu au najistije
ruske votke i poe zaljubljeno da pilji u malu statuu "Venera i Psiha", koja je stajala
u blizini.
I, razume se, prijatelju moj, svaki ruski pravoslavni hrianin se prema postu odnosi
vie ili manje slino.
Za vreme tih hrianskih postova koje su primili od pravoslavnih Grka, svi oni jedu
ribu.
Oni ne misle daje "greh" jesti ribu, i jedu je spokojno kao "posno jelo".
to se tie onih koji stalno koriste meso, ili hranu koja sadri element pod nazivom
"eknoh", moe se rei da, iako se stanje njihovog organizma naizgled ne menja,
njihova psiha, posebno njihove osnovne odlike koje se ponekad oznaavaju optom
reju "karakter", postepeno gubi svoje pozitivne i moralne kvalitete, i menja se
nagore, do neprepoznatljivosti.
Moram da kaem da sam do tog zakljuka doao na osnovu eksperimenata koje sam
vrio tokom vie godina zahvaljujui dvojici dobrih filantropa, i to bogatom stoaru
Alla Ek Linohu, koji mi je pomagao novano, i nauniku koga svi mi potujemo, El
Kunu Nassi, koji mi je dozvolio da koristim njegov izvanredan pronalazak - aparat
pod nazivom "arostodosoh".
S tim izvanrednim aparatom bio sam u stanju da nekoliko godina svakodnevno
pratim opte stanje organizma nekoliko hiljada ljudi koji su iveli u
eksperimentalnim uslovima o troku dobrog stoara Alla Ek Linoha.
Neka Tvorac umnoi njegova stada!
Tada sam se, zahvaljujui svom eksperimentalnom istraivanju, konano uverio da
e ljudima, ukoliko nastave da upotrebljavaju meso u svojoj ishrani, biti veoma loe,
meutim, ako neko i prestane to da ini, dobra od toga svejedno nee biti. Zbog toga
sam se potpuno posvetio traganju za onim to bi se moglo uiniti za dobrobit veine
ljudi u budunosti.
Najzad sam pouzdano utvrdio sledee injenice:
Pre svega, ljudi koji su navikli da toliko mnogo vekova upotrebljavaju meso, budui
da imaju slabu volju, nikada nee moi sami da ga se odreknu i da u sebi pobede tu
prestupnu sklonost; drugo, ak i ljudi koji odlue da ne jedu meso, zaista neko
vreme mogu da se pridravaju te odluke, ali na kraju krajeva, nikada nee moi da
se odreknu te hrane dovoljno dugo da bi mogli da steknu definitivno gaenje prema
njoj. Oni nee biti sposobni za to, jer ljudi na Zemlji nikada nee imati jednu religiju
ili jednu vladu, a bez toga nikada nee postojati zabrana, zakon ili neka druga vrsta
obaveznog impulsa, zajednikog za sve, zbog kojeg bi ljudi, koje je lako stimulisati
primerom ili zaviu, ili bilo kojim drugim primamljivim impulsom, mogli da se
pridravaju neke odluke zauvek, kada ona bude doneta.
Bez obzira na te dve injenice, koje se po mom miljenju ne mogu opovrgnuti, iako
sam ih uzeo za osnovu svojih kasnijih istraivanja, ja sam i dalje uporno tragao za
nainom reavanjate situacije, koja je po ljude nesrena.
I opet sam, naravno, svoja glomazna istraivanja mogao da nastavim zahvaljujui
neiscrpnom bogatstvu stoara Alla Ek Linoha i udesnom aparatu El Kuna Nasa.
Ta moja poslednja istraivanja su mi razjasnila sledee: iako se, naravno, ljudska
psiha kvari zbog stalnog unoenja materije "eknoh" u organizam, to se dogaa samo
zato to u odreenim periodima godine ta materija ima posebno tetno dejstvo.
Dakle, moja brao u Hristu... na osnovu svega to sam rekao i uglavnom na osnovu
svojih poslednjih posmatranja, vrenih svakodnevno tokom itave godine i na
velikom broju ljudi, koja su mi jasno pokazala da se intenzitet tetnog dejstva
Za obred "dimljenja" svaka ciganska porodica ima takozvani "atekejn" ili klupicu
specijalnog oblika, koja se smatra svetom; itav ritual se obavlja pomou te svete
klupice.
Svaki lan ciganske porodice ima takozvani "tandir", to jest posebno iskopanu jamu
u zemlji; tandiri, poput ovih u Aziji se mogu nai skoro u svakoj kui; u njima se
pee hleb i priprema hrana.
Te tandire oni uglavnom loe takozvanim "kizjakom" - gorivom koje se sastoji od
balege etvorononih ivotinja.
Obred se sastoji u sledeem.
Kada se ciganska porodica uvee vrati kui, svi odmah poskidaju svu svoju odeu i
istresu je iznad tandira.
U tandiru je skoro uvek toplo, zato to gorivo u njemu sagoreva veoma lagano eravice kizjaka veoma dugo gore.
Uzgred, veoma je zanimljiva jedna pojava do koje dolazi kada Cigani istresaju svoju
odeu iznad tandira: vai ispadaju iz odee, padaju u vatru i pucketaju dok
sagorevaju; zvuci od pucketanja tih vaiju, velikih i malih, proizvode udesnu
"muku simfoniju".
Ponekad to pucketanje vaiju ostavlja utisak kao da u blini istovremeno puca itavo
tuce mitraljeza.
Dakle, poto ti "dostojanstveni Cigani" istresu svoju isto tako dostojanstvenu odeu,
oni pristupaju svetom ritualu.
Oni najpre sveano i sa izvesnom ceremonijalnou sputaju svoju svetu porodinu
klupicu u tandir; zatim redom, od najstarijeg, do najmlaeg staju na tu klupicu.
Sveta klupica se sastoji iz obine uske daske na koju je privreno pet gvozdenih
noica; ta klupica im omoguava da stoje u tandiru, a da ne opeku noge na vrelom
aru.
Dok svi ostali pevaju svetu pesmu, onaj lan porodice, na koga je doao red, staje na
svetu klupicu i savijajui kolena i klanjajui se lagano i sveano, istovremeno
izgovara molitve. Obiaj zahteva da to ini sve dotle dok se svi delovi njegovih
polnih organa ne ugreju na tandiru.
Video sam jo jedan, veoma slian i naizgled veoma glup obiaj, kod pripadnika
jednog malog naroda - tusulskih Kurda, koji ive u Zakavkazju, nedaleko od planine
Ararat.
To pleme nije prljavo kao kolenijanski Cigani, Naprotiv, ti ljudi zbog svog
svakodnevnog kupanja u reci Araksa i boravka na otvorenom vazduhu - uglavnom
su pastiri - ne samo da su veoma isti, ve nemaju ak ni specifian zadah, svojstven
ljudima skoro svih malih plemena koja naseljavaju veliku Aziju.
Svaka kurdska porodica ima takozvanu "saklju", koja im slui u svakodnevnom
ivotu i za primanje gostiju - zato to je u tom narodu veoma razvijen obiaj da
jedni drugima odlaze u goste.
U svakoj "saklji", ili kolibi, u uglu obino stoji sveti "mangal", to jest ognjite, u
kome stalno tinja umur ili kizjak; a nedaleko od svetog mangala visi mali drveni
sanduk koji se zove "ktalnoc" i u kome se uvek uva koren jedne biljke.
Obred dimljenja zahteva da svaki lan porodice i svaki gost, bez obzira na pol, pre
nego to ue u glavni deo kolibe, prie svetom mangalu da bi se, to bi se reklo,
"oistio" od uticaja zlih duhova koji okruuju oveka dok je obuzet potenim
radom.
A to "ienje" se obavlja ovako:
Svako ko ue u kuu mora najpre da prie i uzme nekoliko korenia iz sanduka i
da ih baci u vatru, a zatim da u dimu tih korenia baenih u vatru nadimi svoje
polne organe.
Ako je u pitanju ena, ona naprosto zadigne suknju i staje iznad mangala. Ako je
mukarac, on ili skida, ili samo sputa svoje "alvare" i takoe stoji u dimu.
Tek posle takvog "ienja" oni mogu da uu u glavnu prostoriju; inae, kako oni
veruju, ne samo da moe da ue neto zlo, ve zbog tih nakupljenih zala ovek
moe da dobije veoma zbiljne bolesti.
Ti sveti "mangali" su obino pokriveni najboljim "dedimama", tj. specijalnim
tkaninama, kakve prave samo Kurdi.
Ponavljam, moj deae, u nae vreme u Aziji postoji mnogo takvih obiaja.
Ja sam lino video stotine takvih obiaja, za koje mi se u poetku inilo da su
veoma udni i varvarski, ali, poto bih ozbiljno i paljivo prouio njihovo skriveno
znaenje, uvek bi se ukazao jedan te isti cilj: s jedne strane, unitavanje tetnih
prenosilaca raznih bolesti, a s druge - uvrivanje moralnog stida.
Meutim, na evropskom kontinentu skoro da nisam video ni jedan obiaj koji bi bio
specijalno stvoren ili u cilju higijene, ili radi usaivanja moralnih oseanja u mase.
Mora se priznati da u Evropi postoje razni obiaji, ak hiljade njih; ali ljudi koji su
ih ustanovili, mogu samo da ugaaju jedni drugima ili da kriju realno stanje stvari;
to jest da maskiraju neeljene forme svog spoljanjeg izgleda neeljepe, naravno,
s njihovog subjektivnog gledita - i da skrivaju nitavnost svog unutranjeg
sadraja.
Obiaji koji danas preovladavaju, iz godine u godinu poveavaju suprotnost izmeu
Linosti i Uma tih bia.
Ipak, osnovno zlo lei u tome to se celoviti "oskianotsnel" mlade generacije, ili
obrazovanje dece, svodi na usvajanje bezbrojnih navika koje meu njima postoje i
koje raaju jedino amoralnost. Zbog toga se, s jedne strane, podaci kristalizovani u
njima tokom vie desetina vekova radi formiranja bia "prema obliju Bojem", a
ne naprosto "ivotinje", kako oni kau, iz godine u godinu dekristalizuju i njihova
psiha, s druge strane, postaje skoro onakva kako ju je opisao na dragi uitelj
sledeim reima:
"U njemu ima svega, osim njega samog."
Kada sam uao u prijemnu sobu i objasnio deurnoj nadzornici koga elim da
vidim, takoe sam seo da saekam dete koje je bilo povereno mom staranju. Za to
vreme sam razgledao oko sebe.
Sve vaspitanice te "blagorodne ustanove" bile su jednako obuene i kosa svake
devojice bila je upletena u dve pletenice s trakama.
Pala mi je u oi jedna osobenost u vezi tih traka i pletenica.
Nekim devojicama su trake naprosto visile niz lea, dok su drugima bile uvezane
na odreen nain.
Sledee nedelje, kada sam devojicu koja mi je poverena odveo kui, dok smo
razgovarali i pili aj pored samovara, ja je upitah:
- Sonja, reci mi, molim te, zato vaspitanice tvog instituta - iako sve imate istu
odeu - na razliit nain vezuju trake u svojim pletenicama?
Ona pocrvene i uuta, piljei tuno u svoj aj, i tek posle izvesnog vremena
nervozno ree:
- To nije tako jednostavno. Iako je to naa velika institutska tajna, ja moram da vam
je kaem, zato to ste vi moj prijatelj i sasvim sam sigurna da neete otkriti nau
veliku tajnu.
I evo ta mi je otvoreno ispriala:
- Nain na koji vezujemo mane smiljen je kako bi uenice mogle da razlikuju
jedna drugu, to jest, da bismo znale kojem klubu neka uenica pripada, a da pri tome
uitelji ili razredne nadzornice, kao i svi koji ne ue u institutu, to ne znaju niti
mogu da naslute nau tajnu.
Sve vaspitanice naeg instituta dele se na dve kategorije; jedna kategorija se zove
"muki klub", a druga - "enski klub", i mi jedna drugu razlikujemo prema nainu
na koji su vezane nae mane.
I ona nastavi da mi veoma tano objanjava kakva razlika postoji meu klubovima.
Rekla mi je da, po pravilu, sve novajlije postaju lanice enskog kluba i tek kasnije,
kada uenica dokae svoju smelost pred uiteljima, ili se uopte pokae kao aktivna
na ovaj ili onaj nain, uz optu saglasnost svih vaspitanica biva primljena u muki
klub i od tog momenta ona trake u svojim pletenicama vezuje zajedno.
Nai klubovi se ponekad sastaju u praznoj uionici ili u zajednikoj spavaonici, ali
najee u toaletu.
Pripadnica mukog kluba ima sledee privilegije: ona ima pravo da odluuje i da
pripadnicama enskog kluba komanduje do mile volje, a ove su dune da
ispunjavaju svaki kapric pripadnice mukog kluba i da ine sve kako bi ovoj ivot u
naem pansionu bio lagodan; na primer, da nametaju njen krevet, da joj prepisuju
lekcije, da s njom dele poklone koje dobiju od kue, i tako dalje, i tome slino.
Glavna zabava u klubu je zajedniko itanje zabranjenih knjiga koje nabavljaju
uenice, ali najee itamo jedan veoma redak rukopis koji je bio veoma skup i za
koji smo sve skupljale novac. U tom rukopisu je detaljno izloeno uenje znamenite
pesnikinje Sapfo.
Moram da ti kaem, moj deae, da je Sapfo ime jedne grke pesnikinje koja je prva
otkrila "put ka istinskoj srei" za mnogobrojne ene grkorimske i savremene
civilizacije.
Ta velika graditeljka "enske sree" ivela je na ostrvu Lezbos i od naziva toga
ostrva izvedeno je ime za one ene koje su dostojne da razumeju i nose kroz sav
svoj ivot uenje te izvanredne ene, a koje sada nazivaju "lezbijkama".
Devojica poverena mom staranju, koja je sluajno poela da me posveuje u
tananosti psihe bia enskog pola na toj planeti, dalje mi je objasnila da je svaka
vaspitanica instituta koja pripada mukom klubu mogla da izabere onoliko partnera
za zabavu koliko poeli - to se naravno obavljalo u skladu sa uenjem pesnikinje
Sapfo.
Zahvaljujui ve toj injenici, koju sam odabrao meu hiljadama ostalih svojih
zapaanja, mislim da e jasno shvatiti da ta udovina pojava ne bi mogla da
postoji meu mladima kada u drutvu ne bi vladalo miljenje da je krajnje
nepristojno razgovarati s decom o "polnom pitanju".
Ideju o "nepristojnosti" savremena civilizacija je nasledila od ljudi epohe nazvane
"srednjovekovljem".
Ti srednjovekovni kandidati za haznamase, koji su bili glavni ruioci istinskog
razumevanja uenja boanskog uitelja Isusa Hrista, smislili su i kao pravilo u
svakodnevni ivot uveli ideju pod nazivom "bonton", ili dobar ton". Ta tetna ideja
se veoma snano ukorenila u psihu veine ljudi, prenosei se iz generacije u
generaciju, i zbog nje su tvoji ljubimci, koji su postali popuno slabovoljni, ma
koliko se trudili nesposobni da preskoe tu anomalnu psiholoku barijeru, to jest
miljenje da je nepristojno razgovarati s decom o "polnom pitanju".
ta vam je? Zar s decom govoriti o seksu? Zar je to pristojno?
Jedino emu ljudi savremene civilizacije ue svoju decu jesu izmiljotine koje su
razni kandidati za haznamaske linosti sabrali u udbenicima pod nazivom "pravila
dobrog tona".
A poto se u tim udbenicima tvrdi da je veoma nepristojno govoriti o polnom
pitanju uopte, a s decom prosto amoralno, savremeni ljudi, ak i ako vide da se
njihov voljeni sin ili ker "moe pokvariti", naprosto nisu u stanju da smelo i
otvoreno, bez obzira to to "u mislima ele", objasne svojoj deci tetnost i
pogrenost tih kriminalnih navika.
Dakle, moj deae, ubrzo poto su se moji prijatelji, senator i njegova ena, vratili iz
Sibira i oslobodili me dunosti koje sam se prihvatio u vezi moje ljubimice, njihove
najmlae keri, dogodio se pomenuti incident koji me je podstakao na stalna
posmatranja i prouavanja tog ozbiljnog savremenog problema.
Taj alosni sluaj dogodio se u Sankt Peterburgu, u jednoj drugoj kolskoj ustanovi
istog tipa.
Direktorka tog instituta, poto je otkrila da je jedna uenica poela da se ponaa
suprotno uobiajenim "pravila pristojnosti", postupila je prema njoj toliko surovo i
Treba rei da sam ivei meu tvojim ljubimcima na planeti Zemlji postao pravi
strunjak, i to "virtuoz" u ponaanju koje mi je omoguavalo da liim na njih i da
budem neprimetan ili, da tako kaem, da ne skreem njihovu panju.
Dok sam sedeo na palubi i posmatrao svetla koja su treperila na obali kontinenta,
postajui sve slabija i slabija, jer se na brod udaljavao na istok. Razmiljao sam i
uporeivao sve injenice prema njihovom logikom redosledu i postepeno mi je bilo
skoro jasno sebi zato i kako je takav nesklad mogao nastati na toj zlosrenoj
planeti.
Najpre sam utvrdio mnogobrojne faktore koji su mogli da omogue nastanak tog
nesklada, ali kada sam kasnije, kao to se radi u takvim sluajevima, poeo redom
da iskljuujem sve to je logiki sledilo jedno za drugim, nabasao sam na injenicu,
na prvi pogled beznaajnu, koja se na moje uenje pokazala kao prauzrok te
anomalije.
Shvatio sam da njihovo famozno "obrazovanje", koje sam tako esto pominjao, u
prirodi svakoga od njih tokom pripreme za odgovornu egzistenciju - i bez obzira na
nacionalnu pripadnost neizbeno raa podatke usled kojih oni sa sigurnou
misle kako u prolim epohama bia slina njima na njihovoj planeti jo nikada nisu
uspela da usavre svoj Um do stepena koji su dostigli savremeni ljudi, a da oni sami
mogu ak i da ga nadmae.
Poto sam svoje misli koncentrisao na to, trudei se da se setim svojih nekadanjih
utisaka o tom problemu, usvojenih svesno i automatski, zahvaljujui svojim
prethodnim posmatranjima tvojih ljubimaca, postepeno sam utvrdio da su se oni,
posebno za poslednje 300 godina, tokom svoje odgovorne egzistencije uverili da je
njihova savremena "civilizacija" - samo rezultat direktnog produetka i razvoja
njihovog Uma, i da je taj razvoj zapoeo od samog nastanka tricentrinih bia na toj
planeti.
I zato, kada predstavnici ovog ili onog naroda, zahvaljujui tome to se u njima
formiraju svei podaci za to "lano ubeenje", jo u pripremnom uzrastu sluajno
ovladaju neim to se u to vreme smatra poeljnim - to im naravno pridaje mo - i
kada, takoe sluajno, otkriju neku ideju koja se esto raala i u prolim epohama,
oni je proglaavaju svojom sopstvenom. Tada predstavnici drugih naroda, poto
usled ravog obrazovanja nemaju podatke koji inae odlikuju sva tricentrina bia
odgovornog uzrasta i koji se duni da u njihovoj prirodi formiraju "instinktivno
oseanje realnosti" i "iroke vidike", ponu da veruju da se to "neto poeljno"
pojavilo na njihovoj planeti prvi put i da e ta ideja, ukoliko bude primenjena u
praksi, zaista biti veoma dobra. I odmah poinju da imitiraju onaj prvi narod u
svemu, dobrom i loem, iako to potpuno protivrei svemu onome to ve postoji i
to je vrsto usaeno u njihov svakodnevni ivot - samo zato da bi ovladali onim to
se "za danas" smatra poeljnim.
Ja sam se tada takoe setio da sam jednom prilikom ve razmiljao ozbiljno o tom
predmetu u vreme svog petog putovanja na povrinu tvoje omiljene planete, kada je
grad Vavilon smatran "kulturnim centrom" tvojih ljubimaca i kada sam, povodom
slinog problema, morao da izvrim logiku analizu te udne odlike psihe neobinih
tricentrinih stvorenja.
Tada sam, kao i sada, razmiljao na sledei nain.
Taj nain miljenja se moe logiki opravdati ako se uzme u obzir da zbog
abnormalnih uslova svakodnevnog ivota, uspostavljenih u prolim epohama, tana
informacija o dogaajima koji su se odigrali u prolosti ne dopire do tricentrinih
bia. Kako je, meutim, mogue da se u miljenju nekoga od onih, kod kojih se
nazire neto nalik na proces "uporedne logike", nije rodila sledea jednostavna i,
kako oni kau, "ideja koje moe i dete da se seti"?
Ako njihova planeta - kako sami tvrde i ak su u to ubeeni - postoji ve mnogo,
mnogo vekova zajedno sa ivim biima nastanjenim na njoj, i ako se pre njih ve
mnogo, mnogo miliona njima slinih, to jest misaonih bia, takoe rodilo i ivelo,
zar se zbilja meu svim tim milionima nije nala makar nekolicina onih koji su
mogli da smisle razne vrste komfora za srenu egzistenciju svojih savremenika,
kakve su sada smislili savremeni Amerikanci, a svi ostali ih nekritiki i ak,
ushieno slede - kao to su komforna sedita u toaletima, konzervisana hrana, i tako
dalje, i tome slino.
Taj neoprostivi propust u miljenju je jo neobiniji zbog toga to oni priznaju
postojanje "drevnih mudraca", kako ih sada nazivaju, i ne poriu bogatstvo
informacija koje su do njih dole u skladu s objektivnim istinama koje su ti mudraci
otkrili, informacija koje, uzgred, neki tvoji savremeni ljubimci bestidno
proglaavaju proizvodima sopstvenog Uma i eksploatiu ih u svojim egoistikim
ciljevima, nimalo ne slutei da e neizbeni rezultat tog njihovog mudrovanja pre ili
kasnije dovesti njihove potomke do potpunog kraha.
Prema mojim posmatranjima, poev od propasti Atlantide, ta osobenost njihovog
miljenja, koju je toliko teko razumeti putem "logike analize", stvarajui u njima
to lano uverenje o kome sam govorio, uvek je bila, da tako kaem, "osnovni
razlog" skoro svih, velikih i malih traginih dogaaja u njihovom drutvenom
ivotu.
Zbog tog lanog uverenja, nastalog na osnovu njihovog udnog miljenja, kao i
zbog toga to u njihovim oseanjima potpuno funkcioniu posledice svojstava
organa kundabufera, koje se u njihovoj prirodi neizbeno javljaju u odgovornom
uzrastu i zovu se "zavist", "pohlepa" i "ljubomora", uvek kada predstavnici jednog
naroda ovladaju "novotarijama", koje se u to vreme smatraju poeljnim, ljudi svih
ostalih naroda, im do njih stigne glas o njima, odmah dobiju elju da tu novu stvar
dobiju, u veini sluajeva usled tetne navike, fiksirane u njihovom svakodnevnom
ivotu, a koju oznaavaju izrazom: "Nikada se ne zaustavljaj na putu progresa". Od
toga momenta u svakome od njih se, kao to sam rekao, najpre javlja potreba da taj
narod imitira, a zatim i nepokolebljivo uverenje da ljudi toga naroda sigurno ive
I zato su neki meu njima, koji su malo "vetiji" od ostalih i kod kojih su u veoj
meri atrofirali podaci za ivotni impuls, nazvan "instinktivno izbegavaj svaki oblik
iskazivanja koji tvoje prijatelje moe dovesti u zabludu", organizovali razne "kole"
i napisali najrazliitije "udbenike" u kojima podrobno objanjavaju kojim
redosledom treba koristiti rei u nekom pismenom izlaganju da bi ih itaoci lake
shvatili i usvojili.
Zbog toga, svi oni koji pohaaju te "kole" ili itaju te "udbenike", iako u pogledu
svog poznavanja realnosti pripadaju istom onom tipu ljudi koje je na uitelj Hoda
Nasradin nazvao "nitavilima koja u atmosferu izbacuju nepodnoljive vibracije",
ponu da mudruju u skladu sa svim tim pravilima. I, poto je proces itanja postao
organska potreba tog novog naroda, usled raznih drugih anomalija izazvanih
okolnostima njihovog svakodnevnog ivota i poto se, osim toga, sadraj nekog dela
moe oceniti tek poto se ono proita, svi stanovnici toga kontinenta, sablanjeni
raznim bletavim omotima i naslovima uzimaju da itaju, i itaju sve dok najzad ne
postane jasno da njihovo miljenje, i bez toga prilino "osiromaeno", sve vie i vie
"siromai".
Nije mi bilo lako da izgovorim "ako se do tada njihovi potomci jo budu raali", jer
sam tada primetio jednu veoma veliku neobinost u vezi s novom formom
planetarnog tela bia enskog pola, koju sam ranije video jedan jedini put u procesu
svakodnevnog ivota tih udnih tricentrinih bia; uporedo s tim, paljivo sam
razmotrio sve njene posledice.
Taj neobian fenomen je postojao pred propast Atlantide u maloj grupi tricentrinih
bia, koja su po svom poreklu pripadala raznim velikim narodima toga vremena. Ti
ljudi su iveli u izolaciji na tada uvenom ostrvu poznatom pod nazivom
"Balahanira", koje se nalazilo istono od Atlantide i koje je nestalo zajedno s njom.
Ta mala grupa je izumrla zbog jedne udne osobenosti u formiranju planetarnog tela
bia enskog pola, a nain na koji je produetak njihovog roda prekinut, naunici iz
drutva Akladansa kasnije su nazvali "dezsupsentoziroso".
Neobian fenomen, koji se dogodio nekoliko vekova pre nego to je njihova rasa
definitivno nestala, predstavljao je postepeno suavanje takozvane "karlice" bia
enskog pola.
To progresivno suavanje karlice odvijalo se takvom brzinom da se dva veka pre
nego to je ta rasa potpuno nestala, "dolazak na svet Boiji" njihove sluajno zaete
dece odvijao putem "sitrika"; sada se taj nain naziva "carskim rezom".
Tu je Belzebub stao zato to je kroz eter u prostor broda Karnak potekla struja. To je
znailo da se putnici pozivaju u "camcampal", to jest u trpezariju broda gde su se
povremeno svi okupljali kako bi uzeli drugu i prvu nasunu hranu.
Zato Belzebub, Hasejn i Ahun prekidoe razgovor i krenue u damdampal.
Naravno, u cilju razvoja tvog aktivnog miljenja, neu ti o tome rei svoj lini stav,
dau ti jedino materijal, potreban za logiko poreenje, uz iju e pomo doi do
kristalizacije podataka za formiranje tvog sopstvenog miljenja.
Uzgred, pitao si me kako je mogue da oni nikada ne razmiljaju o toj groznoj
osobini, svojstvenoj jedino njima.
Razmiljaju, naravno, i svakako uviaju...
Neka od tih tricentrinih bia razmiljaju o tome veoma esto i, bez obzira na
automatizam svoga Uma, potpuno shvataju da je ta sklonost ka povremenom
meusobnom unitavanju toliko neopisivo uasna i grozna da za nju ak nema
imena.
Na nesreu, ta njihova razmiljanja ne vode nikuda.
Ona ne vode nikuda zato to neki ljudi, kada ozbiljno razmiljaju o tom pitanju i
kada dou do zakljuka koji ima nekakav smisao, zbog nedostatka opte planetarne
organizacije drutva i jedinstvene linije delovanja njihovo miljenje ne uspeva da se
proiri ili da prodre u svest drugih ljudi. Uzgred, to se tie tih "dobronamernih
razmiljanja", stanje stvari kod Zemljana je zaista alosno.
Moram da ti kaem da od poetka njihovog svesnog ivota, usled abnormalno
ustanovljenih uslova ivota, "budna dua" svakoga od njih postepeno postaje takva
da ovek moe "iskreno da misli" i vidi stvari u pravoj svetlosti tek onda kada mu je
eludac toliko pun da "lutajui nervi" u njemu ne mogu da se pomeraju, to jest, kada
je, kako kau ljudi, "napunio svako crevce" i potpuno zadovoljio, naravno, samo
nakratko, sve sebi svojetvene potrebe, nedostojne tricentrinog stvorenja, koje su
postale dominantan faktor itavog njegovog bia.
Ali zbog tih nepravilno uspostavljenih uslova, nemaju svi Zemljani mogunost da te
potrebe zadovolje; i zbog toga, kao i iz mnogih drugih razloga, veina njih, bez
obzira koliko to elela, niti moe "iskreno da misli", niti moe da vidi i osea
realnost, zbog ega je "iskreno miljenje" i "oseanje realnosti" na Zemlji odavno
postalo redak luksuz, nedostupan veini njenih stanovnika.
Svoju sitost mogu da zadovolje samo oni Zemljani koje nazivaju "vlastodrcima".
Razume se, to su upravo ljudi koji zahvaljujui svom poloaju mogu neto da uine
kako bi se to zlo iskorenilo ili makar u odreenoj meri smanjilo.
Ali te "vane persone na vlasti" koje mogu sebe potpuno da zadovolje i koje bi
moda mogle sve to da prekinu, iz sasvim osobenih razloga zapravo nita ne
preduzimaju.
A osnovni razlog predstavlja ono kobno sredstvo, fiksirano u procesu njihovog
svakodnevnog ivota, koje oni nazivaju "obrazovanjem",
To tetno sredstvo se primenjuje na sva mlada bia tokom njihovog pripremnog
uzrasta, posebno na ona koja kasnije skoro uvek postaju vlast.
Dakle, poto vreme koje je Velika Priroda odredila za pripremu za dostojnu i
odgovornu egzistenciju, ti budui vlastodrci troe jedino na to da u sebi razviju
osobine proistekle iz njihovog slavnog obrazovanja - koje im po pravilu diktira
Ili taj Zemljanin, vlastodrac, poto je "svario" svoj ruak razmilja: "Zato jue na
trkama moj konj nije stigao prvi, kao to sam oekivao?"
Ili, najzad, razmilja otprilike ovako: "Kada bih ja bio na mestu Cona Smita koji je
bio dovoljno vet da smisli novi nain da od muve napravi slona, ja bih iz toga
izvukao korist, a ne bih se ponaao kao pas koji niti kost gloe niti je drugom daje",
i tako dalje u tom smislu.
Meutim, ponekad se dogaa da neki vani zemaljski vlastodrci, i to ne pod
uticajem refleksa eluca i polnih organa, odjednom ponu iskreno i sasvim ozbiljno
da razmiljaju o pitanjima koja se odnose na taj uasni zemaljski problem.
Ali ak i najdobronamernija razmiljanja vlastodraca protiu uglavnom
automatski, usled sluajnih spoljnih uzroka; na primer, za vreme poslednjeg procesa
meusobnog unitavanja, iznenada i grubo prestaje ivot nekoga ko im je veoma
blizak; ili ih neko povredi veoma bolno i duboko; ili neko dirne u njihove emocije
tako to im ponudi neto to oni ili veoma cene, ali nikako ne oekuju da dobiju; ili,
najzad, zaista osete daje njihovoj sopstvenoj egzistenciji doao kraj.
U takvim sluajevima, kada vlastodrci iskreno razmiljaju o tom uasnom zlu koje
hara njihovom planetom, oni se uvek veoma zabrinu i, dok se nalaze u tom stanju,
naravno, kunu se da e preduzeti sve mogue mere i da e po svaku cenu uiniti kraj
toj nesrei.
Ali tu se upravo i krije nesrea: pre nego to eluci tih "iskreno zabrinutih" ljudi
uspeju da se isprazne, ili pre nego to oni uspeju da dou k sebi od tih spoljnih
utisaka koji ih bacaju u mrane misli, ne samo da su ve zaboravili svoje zakletve,
ve opet poinju svesno ili nesvesno da ine sve ono to dovodi do nove provale tih
procesa meu narodima.
Veoma esto se dogaa da bia koja imaju vlast, nenamerno ili ak polunamerno
ine sve kako bi ubrzala sledei proces uzajamnog unitavanja, pa ak i mataju da
se on dogodi u to veim razmerama.
Ta udovina potreba u njihovoj abnormalnoj psihi nastaje zbog odreene
egoistike koristi od tih procesa, i u njihovom deformisanom miljenju se ak
pojavljuje nada da e oni, to taj proces bude dui, za sebe i svoje blinje izvui vie
koristi.
Ipak, moj deae, ponekad se dogaa da se neka od tih vanih bia na vlasti udrue
i formiraju specijalna drutva u cilju zajednikog traganja i praktine primene
sredstava za oslobaanje od te izuzetno zloinake osobenosti.
Upravo kada sam zauvek napustio taj sunani sistem, na tvojoj omiljenoj planeti se
opet mnogo govorilo o formiranju jednog takvog drutva koje su oni, ini mi se,
reili da nazovu "Ligom naroda".
Rekao sam "opet", zato to su mnogo puta pre toga ve osnivali takva drutva koja
su, na kraju krajeva, uvek odumirala na veoma udan nain - to jest uvek su
odumirala bez "predsmrtne agonije".
Seam se veoma dobro kako je prvi put nastalo jedno takvo drutvo. To je bilo u
gradu "Samoniki" u zemlji Tikliami, koja je tada smatrana glavnim "kulturnim
centrom" tricentrinih bia te osobene planete.
Tada su se vana bia iz veine zemalja azijskog kontinenta prvi put okupila u tom
gradu kako bi se zajedniki dogovorila da meu raznim azijskim narodima nikada
vie ne doe do bilo kakvog razloga za proces meusobnog unitavanja.
Deviza tog drutva bila je: "Bog je tamo gde se ne proliva ljudska krv".
Ali zbog raznih linih egoistikih i sujetnih ciljeva, ti vani zemaljski vlastodrci,
koji su se tamo okupili, uskoro su se izmeu sebe posvaali i otili svako svojoj
kui neobavljena posla.
Nekoliko vekova posle Tikliamia takvo drutvo je takoe nastalo u Aziji, ali ovoga
puta u zemlji pod nazivom "Mongolplanzara".
Deviza toga drutva bila je sledea: "Voli drugoga i Bog e voleti tebe".
To drutvo nije dalo dobre rezultate zbog toga to je takoe prestalo da postoji.
Kasnije je slino drutvo bilo osnovano u zemlji koja se sada zove "Egipat", i
poelo je svoju delatnost pod devizom: "Jedino ako zna kako da stvori buvu,
moe da se usudi da ubije oveka".
Jo kasnije, jedno drugo drutvo je bilo osnovano u Perziji, a njegova deviza je bila
ova: "Svi ljudi su boanski, ali onaj koji ubije drugoga, pretvara se u nita."
I sasvim nedavno pre samo etiri ili pet njihovih vekova, formirano je poslednje
takvo drutvo, takoe u Aziji, u gradu koji se, ini mi se, zvao "Mosulopolis".
Prilikom svog nastanka, to drutvo je nazvano: "Zemlja pripada naem zajednikom
Stvoritelju i podjednako je slobodna za sva Njegova stvorenja."
Ipak, ubrzo, poto je meu njegovim lanovima planula nekakva rasprava, oni su
promenili naziv svoga drutva i pod novim imenom: "Zemlja pripada jedino
Ljudima", ono je kasnije prestalo da postoji.
lanovi drutva "Zemlja je Podjednako Slobodna za Sve", su, moe biti, mogli da
uine neto razumno, zato to su, pre svega, imali ostvarljiv program kao osnovu za
svoje ciljeve, a, osim toga, svi su, bez izuzetka, bili stari i uvaeni ljudi velikog
iskustva, koji upravo zato i nisu imali nikakvih iluzija o bilo emu to bi mogla da
im prui obina planetarna egzistencija.
Zahvaljujui tome, oni su osobine kao to su "egoizam", "sujeta", i tako dalje, koje
drutva te vrste obino dovode do kolapsa, posedovali u manjoj meri.
Ipak, glavni razlog zbog kojeg je iz tog drutva mogla da se izvue korist, bio je u
tome to u njemu nije bilo ni vlastodraca, niti ijednog od onih bia koja voena
egoizmom i sujetom, pre ili kasnije - tavie, kako sama kau, uz "muziku pratnju"
- sva dostignua obinog planetarnog drutva, kome i sami pripadaju pretvaraju
u poznatu svinju naeg Hode Nasradina, koja dere sve odreda, to jest sve bez
razlike.
manje Objektivnim Umom, iako je, kao to sam ti ve rekao, izvestan broj tvojih
ljubimaca postizao te rezultate svojim upornim naporima na samousavravanju.
Tokom posmatranja koja sam vrio za vreme svog poslednjeg putovanja na Zemlju,
utvrdio sam, izmeu ostalog, zato ljudi s Objektivnim Umom nikada ne ulaze u
takva drutva.
Radi se o sledeem: da bi postao lan nekog od tih drutava, ovek obavezno mora
biti "vana linost", a u abnormalno nastalim uslovima ivota "vana linost" moe
biti samo neko ko ili ima mnogo novca, ili je postao takozvana "znamenitost".
A poto u poslednje vreme znamenite i vane linosti mogu postati samo oni u
kojima sveta funkcija koja se zove "sutinska savest" apsolutno ne postoji, i poto je
ta sveta funkcija u prirodi nekog bia uvek povezana sa svim to predstavlja i to
jeste Objektivni Um, ona tricentrina bia koja imaju Objektivni Um uvek imaju i
Savest, te zato ona nikada ne postaju "vana" za druge Zemljane.
I zato bia sa istim Umom nikada nisu imala niti e imati mogunost da rade u
drutvima koja ine "vana" bia i bia koja imaju vlast.
Ukratko reeno, na ovaj problem moemo da primenimo ono to je jednom rekao
na dragi Hoda Nasradin: "Najgora ti je kazna: vue za rep, griva se zaplete,
vue za grivu - rep se zamrsi."
Kao to sam ve rekao, tvoji savremeni ljubimci ponovo ele da nau puteve i
naine da se oslobode te uasne osobine koja se u njihovoj psihi ukorenila isto
onako snano kao i posledice svojstava organa kundabufera.
I, naravno, lanovi savremenog drutva nazvanog "Liga naroda" nastoje da to
postignu svim vrstama regulacije i sporazumevanja koje su sami stvorili, kao to su
to nastojali da ine i ljudi drevnih vremena, to jest na naine kojima se, po mom
miljenju, apsolutno ne moe postii neto razumno.
Ovaj naum tvojih ljubimaca moe imati izvesne prednosti, ali samo za njihove
nezaobilazne novine, za salonske razgovore i, naravno, za bezbrojne haznamaske
manipulacije onih koje nazivaju "berzanskim mahlerima".
to se tie tog uasnog zla, sadanje stanje stvari je takvo da neodlono i potpuno
unitenje na planeti toga groznog zla koje je, kao to sam rekao, prodrlo u plot i krv
ljudi, ne samo da predstavlja besmislen zadatak za njihov jadni Um, ve ga ini
skoro nemoguim.
Meutim, moj deae, iako su lanovi tog savremenog planetarnog drutva koje se
zove "Liga naroda", potpuno lieni nepristrasnog Uma svojstvenog prirodi svih
tricentrinih bia od njihovog stupanja u odgovorni uzrast, ipak bi moda ak i oni
mogli da postignu pozitivne rezultate u svom osnovnom cilju, ukoliko bi se bavili
reavanjem samo onih problema koji se nalaze u granicama njihove kompetencije i
njihove moi.
Ali, poto znam njihove "puteve", potpuno sam siguran da se oni nee baviti
problemima koji se nalaze u sferi njihovog razumevanja.
Oni nita nisu uinili niti e uiniti kako bi procesi meusobnog istrebljenja nestali
odmah i zauvek.
Ipak, ukoliko bi itavim svojim biem pojmili sav objektivni uas takvih procesa i
iskreno poeleli da poiste zlo sa lica svoje planete, oni bi, hteli ne hteli, prodrli u
samu sutinu problema i shvatili da nasledne osobine, fiksirane u njihovoj psihi
tokom vekova, nikako ne mogu nestati za nekoliko decenija.
Kada bi to shvatili, ne bi pokuavali da taj problem ree odmah, za dobrobit svojih
savremenika, ve bi svu svoju panju i sve svoje mogunosti posvetili radu za
dobrobit buduih generacija.
Na primer, umesto da pametuju ili, to bi se reklo, da "donkihotstvuju" u tenji da te
procese zaustave jednim udarcem, mogli bi da se pozabave iskorenjivanjem
uverenja koje je u njihovom svakodnevnom ivotu odomaeno u vidu dveju
koncepcija: pre svega, mogli bi da prestanu da u praksi uzdiu u rang "heroja" neke
uesnike tih procesa, da ih slave i uruuju im "nagrade"; osim toga, mogli bi da
pokuaju da se oslobode makar one grane svojih "haznamaskih nauka", koju su
smislila "bubuljiava" stvorenja to lakomisleno dokazuju da je povremeno
meusobno unitavanje na Zemlji apsolutno neophodno, jer bi bez njega dolo do
nepodnoljive prenaseljenosti koja bi izazvala takvu ekonomsku krizu da bi ljudska
bia poela jedna druge da prodiru.
Kada bi uspeli da ukinu prvu od tih koncepcija, ve vrsto fiksiranu u procesu
njihovog svakodnevnog abnormalnog ivota, oni bi unitili vei deo onih
"automatskih faktora" koji psihu mlade generacije uvek predodreuju za posebno
stanje, uobiajeno tokom tih procesa. A to se tie oslobaanja od druge,ono bi
omoguilo gubljenje makar jedne od onih besmislenih idiotskih ideja - ideja koje
tamo neprestano nastaju i. prenosei se iz generacije u generaciju kao "neosporne
istine", u veim razmerama dovode do toga da se u njihovoj prirodi formiraju
odreene osobine kakve ne postoje ni kod koga drugog u naem Velikom
Megalokozmosu. Meu tim osobinama postoji jedna, koja ih ak navodi na "sumnju
u postojanje boanskog", i uglavnom zbog te sumnje kod njih skoro potpuno nestaje
ak i sama mogunost koncentracije odreenih podataka, kakvu moraju imati sva
tricentrina bia, i ija sveukupnost raa u njima impuls takozvanog "instinktivnog
oseanja" odreenih kozmikih istina, kakvo uvek imaju sva, ak i monocentrina i
bicentrina bia svuda u Vasioni.
Ali na nesreu svih ostalih obinih ljudi ti vani vlastodrci planete se ne okupljaju
radi toga da se pozabave tim pitanjima, jer misle da su ona ispod njihovog
dostojanstva.
ta vam je! Kako bi "vani" lanovi tako "vanog" drutva odjednom poeli da se
bave tim trivijalnim stvarima!
Uopte, poto su podaci za izraavanje linosti prestali da se kristalizuju kod veine
tricentrinih bia koja su privukla tvoju panju, i poto se ona iskazuju jedino u
skladu s onim to diktiraju posledice osobina organa kundabufera, oni nemaju elju
Ti si, moj deae, nesumnjivo naslutio da tajnu o kojoj sam govorio zapravo
predstavlja "psihoorganska potreba" da se drugi "ue pameti" i "upuuju na pravi
put".
Ta specifina osobina formira se u njihovoj psihi, kao i uvek, usled abnormalnih
uslova svakodnevnog ivota i nekako neizbeno postaje neraskidivi deo njihove
prirode kada stupe u odgovoran uzrast.
Svi Zemljani bez izuzetka imaju tu psihoorgansku potrebu: stari i mladi, mukarci i
ene, pa ak i oni koje nazivaju "nezakonito roenim".
Ta udna potreba proizilazi, opet, iz jedne druge osobine koja se sastoji u tome da
svako od njih, od momenta kada stekne sposobnost da razlikuje "mokro" od
"suvog", biva u to uvuen i zauvek prestaje da vidi i opaa svoje sopstvene
anomalije i defekte, ali vidi i opaa iste te anomalije i defekte kod drugih.
U nae vreme, svako od tvojih ljubimaca misli da je potpuno u redu da druge, sebi
sline, ui stvarima o kojima nema ni najmanju, ak ni sasvim mutnu predstavu. I
sutina je u tome to se, ako ga "drugi" ne sluaju, ne samo ljuti, ve iskreno
negoduje; s druge strane, ako "drugi" shvataju "znaaj" onoga emu ih on ui, ili
makar pokazuju takvu elju, on ne samo da e ih "voleti" i "potovati", nego e i
sam biti pun zadovoljstva i ushienja. I jedino u takvim okolnostima tvoji ljubimci
mogu da govore o drugima bez mrnje i kritike.
Dakle, moj deae...
Insistiram na sledeem savetu: ako iz bilo kog razloga bude morao da ivi meu
njima uvek pokazuj da eli neto od njih da naui. Ponaaj se isto tako i prema
njihovoj deci i, u tom sluaju, ne samo da e imati odline odnose sa svima njima,
ve e te svi smatrati uvaenim lanom porodice.
Uvek imaj na umu da zbog uobraenosti, koja proistie iz tog osobenog svojstva,
svako od njih, ma koliko u sutini bio beznaajan, s prezirom gleda nadole, na
poziciju i nain ponaanja koji se bitno razlikuju od njegovih sopstvenih
subjektivnih pogleda, i u takvim sluajevima, kao to sam ti upravo rekao, oni
obino postaju ljuti i nervozni.
Ovde podvlaim da ta osobina tvojih ljubimaca, neprestano nerviranje zbog mana
drugih ljudi, njihovu sopstvenu egzistenciju, i bez toga jadnu i nenormalnu, ini
objektivno nepodnoljivom.
Zbog neprekidnog nerviranja svakodnevni ivot tih nesrenika skoro uvek protie s
neproduktivnim "moralnim patnjama" i te uzaludne "moralne patnje" narastaju
tokom dueg vremena i deluju na njihovu psihu "semcektionalno" ili, kako bi rekli
na Zemlji, "depresivno"; drugim reima, oni na kraju krajeva postaju
"instruarnijanski" ili "nervozni", naravno, bez uea sopstvene svesti.
I tada, tokom svog svakodnevnog ivota, oni sasvim ostaju "bez kontrole", ak i u
manifestacijama koje ne treba da imaju nita zajedniko sa primarnim uzrocima te
njihove "instruarnesnosti" ili "nervoze".
to tog nekog smatra "neznalicom" koja nikada nije ula "istine" o kojima taj
"strunjak" govori.
Da bi zadovoljili tu svoju udnu psihoorgansku potrebu da ue druge, i da ne bi
patili, tvoji ljubimci uvek moraju da imaju makar jednu "rtvu" za uenje; meutim,
onima koji su iz nekog razloga u tim stvarima stekli odreen autoritet i koji se
prema staroj navici ponaaju drskije, apetit raste i oni zahtevaju sve vei broj takvih
rtava.
Dakle, moj deae, ako normalno bie koje tamo ivi obrati panju na takve
situacije, kakve moe sresti na svakom koraku, i ako ozbiljno razmisli o onome to
vidi, moe doi do kompletnog znanja o svim granama Objektivne Nauke.
tavie, ako nekada bude morao da ivi meu njima i da posmatra te besmislene
pojave, bez obzira na to to zna uzroke, nee moi da obuzda svoj smeh. U isto
vreme, alie te nesrenike svim svojim biem i tvoj "smeh u sebi" e postepeno
biti ispunjen takozvanom "sutinskopalnosorijanskom tugom".
Ta osobina psihe tricentrinih bia se posebno snano razvija meu biima koja
pripadaju kasti pod nazivom "inteligencija".
Re "inteligencija" je veoma bliska ideji koju definiemo izrazom "snaga u samoj
sebi".
Iako re "inteligencija" u sutini ima svoje znaenje ve mnogo vekova, tvoji
savremeni ljubimci su je, ne trepnuvi, iskoristili da njome oznae ona bia koja su
direktno suprotna onome to ta re znai.
Re inteligencija je uzeta iz starogrkog jezika.
Interesantno je da su tu re koristili i stari Rimljani, koji od Grka nisu preuzeli
smisao, ve zvuk, i da su kasnije uobrazili da njen koren potie iz njihovog
sopstvenog jezika.
Meutim, kod starih Grka je ta re oznaavala do te mere savrena bia da su ona
mogla svoje funkcije da usmeravaju sopstvenom voljom, za razliku od
neoduhovljenih kozmikih formi iji postupci predstavljaju jedino reakciju na
spoljne uzroke.
Zaista, na toj planeti se jo mogu sresti ljudi koji priblino odgovaraju istinskom
znaenju te rei, ali samo meu Zemljanima koje smatraju "neinteligentnima".
Po mom miljenju, kada bi se ljudi koji se sada nazivaju "inteligencijom" nazivali
naprosto "mehanogencijom", ta re bi moda bila korektnija.
Ona bi bila korektnija ne samo zato to savremena inteligencija uopte nije u stanju
da upravlja svojim ivotnim funkcijama, ve i zato to je kod nje potpuno atrofiralo
ak i ono to joj je dato za impulse sutinske inicijative u svakodnevnom ivot, a to
Velika Priroda daje svim tricentrinim biima prilikom njihovog roenja.
Ljudi koji pripadaju inteligenciji se tokom svoje odgovorne egzistencije izraavaju,
to jest postupaju automatski, to jest samo ukoliko opaze sluajne ili namerne uticaje
spolja, i jedino takvi uticaji mogu u njih da udahnu ivot i da im daju odgovarajue
Kao to sam ti ve govorio, tokom poslednjih dvadeset pet vekova, svaka sumnjiva
primedba i svaka podozriva stvar su, iz ovog ili onog razloga, nazivane starogrkom
reju; tako se nazivi, kao to su "birokrata", "aristokrata", "demokrata", i tako dalje,
koji su izraavali sumnjiva znaenja, sastoje iz dve starogrke rei.
Re "birokrata", na primer, sastoji se iz dve rei: "biro", koja oznaava "nadletvo" i
"krat" koja znai "vladati" ili "drati".
A zajedno, te dve rei znae "oni... koji vladaju ili upravljaju nadletvom".
to se tie rei "plutokrata", ispostavilo se da se istorija porekla ove rei malo
razlikuje i da ne zalazi duboko u prolost.
Ta re je nastala pre samo sedam ili osam vekova.
Iako su takvi tipovi postojali i u Staroj Grkoj, oni su tada nazivani
"pluziokratama".
Pre nekoliko vekova, meutim, kada su se bia tog tipa ve namnoila i kadaje
postalo jasno da ostali stanovnici Zemlje moraju da im daju neku titulu, neki meu
njima, koji su bili zadueni za to, smislili ime "plutokrata".
Ispostavilo se da su oni dugo razmiljali i lupali glavu pre nego to su to ime uveli u
upotrebu, jer im je bilo potpuno jasno da su ljudi tog tipa - ovejani nitkovi, takorei,
"do sri" proeti svim vrstama haznamasnosti i da je zato neophodno pronai re
koja bi im u potpunosti odgovarala.
Najpre su ljudi koji su se bavili tim pitanjima eleli da im "dodele" titulu adekvatnu
njihovom unutranjem znaaju, ali, poto su razmislili, nisu se usudili da tako
postupe, jer su Zemljani toga tipa, zahvaljujui svom "neasno zaraenom novcu",
imali "mo" i "vlast", moda veu od carske, i zato su se pribojavali da bi se oni,
ukoliko im se "dodeli" titula koja ukazuje na njihov pravi znaaj, mogli veoma
naljutiti i poeti da nanose jo vie tete svom okruenju. Tako su, na kraju krajeva,
reili da postupe lukavo i smislili su re kojom su im, nazivajui ih pravim imenom,
istovremeno uinili ast.
Evo kako su to postigli.
Poto za Zemljane toga tipa titula, naravno, mora da se sastoji iz dve starogrke rei
i da se, kao i sva takva imena, zavrava starogrkom reju "krat", oni su za drugu
polovinu rei zadrali taj starogrki slog, kako nova re ne bi izgledala suvie
oigledno.
Prva polovina te rei, meutim, nije bila pozajmljena od starih Grka, kako se to
obino radilo, ve iz ruskog jezika. Oni su uzeli re "plut", koja u ruskom jeziku
znai "prevarant" i tako su dobili re "plutokrat".
Ti mudri Zemljani su, naravno, potpuno postigli svoj cilj i sada su svi sasvim
zadovoljni tim nazivom - i sami paraziti, i svi ostali stanovnici Zemlje.
Naravno, ta zemaljska udovita su tom titulom toliko zadovoljna da se njome
hvale, paradirajui, ak i u radne dane, sa svojim cilindrima na glavama.
Izmeu ostalog, osnovni program toga drutva inilo je nekoliko mera, na osnovu
kojih su se njegovi osnivai nadali da postignu sledee rezultate: prvo, to je bilo
uspostavljanje zajednike religije, za sve stanovnike Azije, koju su nameravali da
zasnuju na neto promenjenom uenju sekte, poznate kao "parsi"; drugo, usvajanje
zajednikog jezika, koji je trebalo da bude "turkmenski", drevni jezik Azije, iji su
koreni uli u mnoge evropske jezike.
Tree, osnovni program toga drutva sledio je cilj jedne organizacije iz centra Azije,
iz grada "Margelan", prestonice Ferganskog kanata, a taj cilj je bio jedinstvena
centralna vlada svih zemalja Azije koja se zvala "Savet Stareina", iji su lanovi
mogli da budu samo najpotovaniji i najuvaeniji ljudi iz svih zemalja Azije.
Taj naziv je dat ovoj vladi zato to su samo najstariji i najpotovaniji ljudi mogli da
zaslue da budu u njoj.
U skladu s tim shvatanjem, jedino takvi ljudi na planeti su mogli da budu
nepristrasni i pravini prema drugim stanovnicima Zemlje, bez obzira na religijsku i
nacionalnu pripadnost.
Od vremena svog osnivanja u gradu Mosulopolisu, to drutvo su inili ljudi koji su
pripadali skoro svim narodima Azije.
Meu njima je bilo "Mongola", "Arapa", "Kirgiza", "Gruzina", "Ukrajinaca" i
"Tamila" - meu njima je bio ak i lini predstavnik Tamerlana, poznatog osvajaa
toga doba.
Zahvaljujui njihovom intenzivnom, zaista nepristrasnom i nekoristoljubivom radu,
"ratovi" i "graanski ratovi", koji su jaali na azijskom kontinentu, poeli su da
slabe i oekivalo se da e biti mogue postii i mnoge druge dobre rezultate.
Ali, upravo tada se dogodilo neto to je dovelo do raspada tog istaknutog drutva
na toj neverovatnoj planeti.
Svi dalji dogaaji su se desili pod uticajem jednog filosofa po imenu Atarnah i
teorije koju je on izloio u svom traktatu pod naslovom: "Zato se na Zemlji
ratuje?"
Kada je on istupio na zasedanju drutva, sve ideje njegovih osnivaa postavljene su
naglavake.
Ja veoma dobro znam priu o tom filosofu Atarnahu, zato to su mi u vreme
pruavanja rezultata dela Najsvetijeg Ajate imaa bili potrebni detaljni podaci o
njegovom radu i o njemu samom.
Atarnah se rodio u istom onom gradu Mosulopolisu, u kurdskoj porodici.
Kada je doao u zrele godine, on je postao veliki naunik naravno, naunik u
okvirima planete Zemlje.
Taj Kurd Atarnah je najpre mnogo zemaljskih godina posvetio izuavanju raznih
predmeta koji su, kako je on mislio, mogli da mu daju odgovor na sledee pitanje:
"U emu se sastoji smisao i znaaj ljudske egzistencije?" I tokom tog izuavanja se
ispostavilo da mu je nekako dospeo u ruke jedan veoma stari, ali dobro ouvan
sumerski manuskript.
Taj manuskript je bio dobro ouvan zato to je bio napisan ptijom krvlju na
zmijskoj koi.
Kako sam utvrdio tokom svojih daljih istraivanja, sadraj toga manuskripta, koji je
u drevna vremena napisao neki veoma uen ovek, veoma je zainteresovao filosofa
Atarnaha, a posebno ga je potresao jedan deo toga manuskripta u kome je bila
izloena sledea pretpostavka.
"Po svemu sudei, u svetu postoji odreen zakon uzajamnog odravanja svega
postojeeg.
Oigledno je da nai ivoti takoe slue za odravanje neega velikog ili malog u
svetu."
Misao, iskazana u starom manuskriptu, toliko je opinila filosofa Atarnaha da se on
od tada potpuno posvetio izuavanju jedino tog aspekta pitanja koje ga je zanimalo.
Ta ideja je posluila kao osnova u svrhu potvrivanja teorije koju je posle vie
godina istraivanja i briljive provere zakljuaka izloio u svom glavnom radu pod
naslovom "Zato se na Zemlji ratuje?"
Ja sam se upoznao s njegovom teorijom.
Ona je, razume se, blizu istine.
Sve hipoteze toga Kurda Atarnaha bile su u sutini veoma sline velikom
fundamentalnom kozmikom zakonu Trogoautoegokratu, koji postoji u naoj
Vasioni i koji sam ti manje ili vie podrobno objasnio kada sam ti govorio o Svetoj
Planeti istilite.
U teoriji filosofa Atarnaha se veoma jasno dokazuje da u svetu neizbeno mora
postojati zakon "uzajamnog odravanja svega postojeeg" i da tom "uzajamnom
odravanju" doprinose odreene hemijske materije uz iju pomo dolazi do procesa
oduhovljenja bia, to jest nastaje "ivot", a te hemijske materije slue za odravanje
svega postojeeg tek poto se ivot nekog bia prekine, to jest, kada bie umre.
Atarnahova teorija, na osnovu mnogobrojnih logikih razmiljanja, potpuno
dokazuje da u odreenim periodima na Zemlji obavezno mora da doe do izvesnog
broja smrti koje u svojoj sveukupnosti treba da proizvedu vibracije specifinog
"nivoa sile".
Jednom prilikom, na zajednikom sastanku lanova drutva "Zemlja pripada naem
Zajednikom Svetitelju i podjednako je slobodna za sva Njegova stvorenja",
Atarnah je, u svojstvu obinog tricentrinog Zemljanina koga je narod Kurdistana
izabrao za svog predstavnika, na molbu stalnih lanova, veoma krasnoreivo i
detaljno izloio svoju teoriju, to je izazvalo veliku zabunu i uznemirilo sve lanove
drutva.
Njegova teorija ih je toliko zaprepastila da je meu njima najpre zavladala "grobna
tiina" i svi su se nali u takvom udu da nisu mogli ni da se maknu. Tek posle
prilino duge pauze nastala je takva galama, kao da je svakome od njih ivot zavisio
od stepena uzrujanosti i snage njenog izraavanja.
Zbog toga su, ve kasno u no, jednoglasno odluili da izaberu nekoliko naunika iz
svoje sredine koji e zajedniki prouiti pojedinosti te teorije, koja ih je toliko
uznemirila, a zatim na zajednikom skupu podneti izvetaj.
Ve sutradan, izabrani ueni lanovi drutva su se veoma ozbiljno prihvatili posla
kako bi se upoznali sa Atarnahovom teorijom.
Meutim, na nesreu svih tricentrinih Zemljana buduih epoha, pokazalo se da bez
obzira na to to su ti naunici bili uglavnom veoma stari i to su pogubne funkcije
koje tvoje ljubimce ine "sumnjivima" i "pohlepnima" kod njih skoro atrofirale,
neki od njih, uglavnom zahvaljujui svom vaspitanju u detinjstvu, ipak nisu stekli
dovoljno iskustva na osnovu kojeg se pouzdano zna da snovi - koji proistiu iz
nenormalnog obrazovanja - nikada nee biti realizovani, te se zato jo nisu
oslobodili iluzija u toj meri da bi mogli da budu potpuno nepristrasni i pravedni.
Usled toga, upravo od dana kada su se detaljno upoznali s tom neobinom teorijom,
oni su poeli da padaju u stanje tipino za tricentrina bia, to jest poeli su da
zaboravljaju ono to je bilo reeno upravo u teoriji koja ih je toliko uzdrmala i
postepeno su se, to je tricentrinim Zemljanima svojstveno, vratili svojim
nekadanjim, isto subjektivnim i zato uvek promenljivim uverenjima, razdvojivi
se momentalno na dve suprotne partije.
Neki od njih su bez ikakvog logikog kriticizma uzeli zdravo za gotovo sve
postavke te teorije; drugi su, meutim, to je svojstveno veini zemaljskih
"naunika", poeli da tvrde i argumentuju neto sasvim suprotno i, na kraju krajeva,
da mrze ne samo njegovu teoriju, ve i samog Atarnaha.
Ukratko, moj deae, naunici koji su bili izabrani da detaljno proue Atarnahovu
teoriju, umesto da pomognu ostalim lanovima drutva i oslobode ih nedoumica i
uzbuenja tako to e sami sve razmotriti, samo su poveali zabunu izazvanu tim
idejama i postepeno su u prirodi svakog lana tog ozbiljnog drutva nastale osnove
za potpuno suprotna ubeenja.
Prvo od tih ubeenja bilo je da se sve dogaa u potpunoj saglasnosti sa teorijom
filosofa Atarnaha, to jest da "ratovi" i "graanski ratovi" moraju povremeno da
nastanu na Zemlji, sasvim nezavisno od ovekove line svesti. Drugo uverenje su
nekada podravali svi lanovi drutva i, u skladu s njim, ukoliko bi im polo za
rukom da sprovedu program koji je drutvo postavilo, bilo bi mogue unititi zlo na
njihovoj planeti, njegove korene i grane, posle ega bi se ivot odvijao u miru.
Od toga doba u drutvu su nastali sporovi, svae i nemiri i poelo je da se dogaa
ono to je na Zemlji odavno postalo obiaj.
Te svae i nemiri su se uskoro proirili i na obine graane, to jest na stanovnike
Mosulopolisa, delujui na njihovu abnormalnu psihu.
Ne znam kako bi se sve to zavrilo da se upravo u tom momentu nisu pojavila braa
iz "Skuptine Prosveenih" i umeali se u tu stvar.
Pod njihovim uticajem su se svi lanovi toga drutva postepeno smirili i opet poeli
spokojno i ozbiljno da razmiljaju o tome ta da se radi dalje.
Iz toga sledi da ako se broj smrti, potrebnih Prirodi, nadoknadi drugim oblicima
ivota, traeni broj ljudskih smrti e biti proporcionalno smanjen.
I to e se dogoditi ako svi lanovi naeg drutva nastave da rade s nesmanjenim
intenzitetom, ali vie ne u cilju koji je ostvarivan prethodnim programom, ve da bi
se na Zemlji u veim razmerama nego pre obnovio stari obiaj prinoenja rtava
bogovima i svetiteljima, unitavanjem bia drugih formi.
Kada je taj Kurd zavrio svoj govor, lanovi drutva "Zemlja pripada naem
Zajednikom Stvoritelju i podjednako je slobodna za sva Njegova stvorenja", nisu
bili nita manje zaueni i uzbueni nego onda kadaje on prvi put izloio svoju
poznatu teoriju.
Skoro tri dana i tri noi, koji su sledili za tim znamenitim govorom, oni se nisu
razilazili i u dvoranama, koje su graani Mosulopolisa stavili na raspolaganje tom
planetarnom drutvu ljudskih bia, vodile su se bune diskusije i razgovori. Najzad,
etvrtog dana je sazvan zvanian opti skup na kojem je, uz optu saglasnost,
odlueno da se ubudue postupa onako, kako je rekao veliki kurdski filosof
Atarnah.
Istoga dana, naziv drutva je promenjen i ono se sada zvalo ''Zemlja je samo za
ljude".
Nekoliko dana kasnije, lanovi toga drutva koje je sada imalo drugo ime, napustili
su grad Mosulopolis i krenuli svako u svoj zaviaj, gde su, rukovodei se uenjem
filosofa Atarnaha, preduzeli mere da se meu stanovnicima Azije obnovi i uvede
ideja "ugaanja" bogovima i idolima ubijanjem bia drugih formi.
Razume se, kada su zapoeli praktinu primenu svog novog programa, obiaj
prinoenja rtava zamiljenim "svetiteljima" putem unitavanja ivota raznih slabih
ili glupih monocentrinih i bicentrinih bia, ubrzo je obnovljen u itavoj Aziji.
Najpre su lanovi novog drutva "Zemlja je samo za ljude" sprovodili svoj zadatak
uglavnom preko takozvanog "duhovnitva" religije zasnovane na uenju svetog
Muhameda, koja je u to vreme bila veoma rasprostranjena na itavom azijskom
kontinentu.
Ovoga puta, taj obiaj se proirio u mnogo veim razmerama nego onda kada sam ja
na molbu Arhanela Luizosa otiao tamo kako bih preduzeo sve neophodno u cilju
njegovog iskorenjivanja iz svesti tricentrinih bia. Kao to sam ti priao, Njegova
Saglasnost je tada taj obiaj smatrala krajnje nepoeljnim fenomenom velikih
razmera, zato to se broj tvojih ljubimaca veoma poveao, poveavajui na taj nain
i broj uasnih, "bogougodnih rtava" njihovim fantastinim idolima.
Unitavanje bia drugih formi obnovljeno je ne samo u kui, u krugu porodice, ve i
javno, na specijalno odreenim mestima.
Ovoga puta, specijalna mesta su uglavnom asocirala na uspomenu na Svetog
Muhameda ili njegove uenike.
Broj rtava je s godinama toliko porastao da je otprilike sto godina posle formiranja
drutva "Zemlja je samo za ljude", svake godine samo na jednom jedinom mestu
ubijano do sto hiljada bia koja su u prolosti smatrana svetim, a koja su poznata
kao "rogata stoka", "ovce", "kamile" i tako dalje.
Tokom poslednja dva veka najomiljenija mesta te vrste bili su gradovi "Meka" i
"Medina" u "Arabiji", grad "Meed" u blizini "Bagdada", okolina "JangiKilaka" u
"Turkestanu" i nekoliko drugih.
Jednom reju, na azijskom kontinentu su se "opet lile reke krvi".
Ta sveta prinoenja rtava poveavala su se za vreme muslimanskih praznika
"Bajrama" i "Kurbana", kao i za vreme hrianskih praznika koji se zovu "poklade",
"urevdan", i tako dalje.
I tako, moj deae, kada je data anomalija ponovo postala deo obiaja tricentrinih
bia zahvaljujui energinim naporima drutva "Zemlja je samo za ljude", ti uasni
procesi su se, naravno, deavali manje esto i u manjem obimu. Na taj nain se
povremena relativno visoka smrtnost, izazvana tim procesima, smanjila, ali opta
smrtnost tricentrinih bia ne samo da se nije smanjila nego je ak i porasla, jer se
zbog postepenog i stabilnog pogoranja kvaliteta vibracija koje njihovi organizmi
proizvode za potrebe Prirode, duina njihovog ivota skratila dok je natalitet
porastao.
To je trajalo sve dok Asadula Ibrahim Ogli, poznati Perzijski dervi, koji se rodio,
odrastao i postao mukarac na tom istom kontinentu, nije sve to okrenuo u drugom
pravcu.
Dervi Asadula Ibrahim Ogli je poeo svoj rad pre samo trideset-etrdeset godina.
Budui obian sledbenik islama, bez ozbiljnih i dubokih znanja Kurda Atarnaha, on
je u obiaju prinoenja rtava video samo uasnu nepravdu koju ljudi nanose biima
drugaijih formi, i kao svoj ivotni cilj odredio je da po svaku cenu uniti na Zemlji
taj obiaj koji je po njegovom miljenju bio antireligiozan.
On je od tada putovao Azijom, odlazei uglavnom u one zemlje gde su veinu
stanovnika inili sledbenici islama i radio je uz pomo dervia poput sebe, kojih je
skoro svuda bilo mnogo.
Svuda gde bi se pojavio taj iskusni i energini Perzijanac, Asadula Ibrahim Ogli, on
je veoma mudro uspevao da ubedi dervie u "istinitost" svoje ideje; a ovi su, opet,
obine stanovnike Azije ne samo ubeivali da unitavanje bia drugih formi nije
Bogu ugodno, ve da oni koji ih ubijaju bivaju na "onom svetu", u paklu, na dva
naina kanjavani - zbog sopstvenih grehova i zbog grehova bia koja su zaklali, i
tako dalje.
Dervii, koje su smatrali autoritetima za takve stvari, vremenom su, razume se,
uspeli da zahvaljujui propovedima te vrste, smanje broj svetih rtava.
A krajnji rezultat celokupnog rada "humanog Perzijskog dervia" bio je upravo
poslednji veliki proces meusobnog unitenja, to jest, prvi svetski rat.
Dakle, moj deae, kao to sam ti ve govorio, hipoteze koje je postavio neobini
ueni Kurd Atarnah, bile su veoma blizu istine, on jedino nije shvatio najvaniju
sebi te svete supstance radi formiranja i usavravanja svojih viih tela putem
svesnog rada i namerne patnje.
A kada su me tvoji ljubimci zainteresovali i kada sam poeo da prouavam njihovu
neobinu psihu, ja sam najzad shvatio zato se i u kom cilju i sama Velika Priroda,
kao i Najvie i Najsvetije kozmike Linosti uvek uporno prilagoavaju svemu
tome. U vezi s tim, doao sam do sopstvenih zakljuaka.
Kada bi tvoji ljubimci ozbiljno razmislili o svemu tome i kada bi asno sluili
Prirodi u tom smislu, njihovo samousavravanje bi posle toga moglo da se odvija
automatski, ak i bez uea njihove svesti; u svakom sluaju, sirota Priroda te
zlosrene planete ne bi morala toliko da se napree da bi se adaptirala i da ne bi
ispala iz opte kozmike harmonije.
Ali, na nesreu svega to postoji u Megalokozmosu, kod tvojih ljubimaca nema
potenja u izvravanju obaveza ni prema sobi, ni prema Prirodi kojoj, iskreno
reeno, duguju svoju egzistenciju.
to se tie nedostatka potenja tvojih ljubimaca u pogledu ispunjenja duga pred
Prirodom, upravo mi je pala na pamet mudra izreka naeg neuporedivog uitelja
Hode Nasradina, ije se skriveno znaenje potvruje u datom sluaju.
"Kuga i kolera su u svakom sluaju bolje od ljudskog potenja, zato to ljudi koji
imaju savest, s njima ipak mogu da ive u svetu."
I eto, dragi moj Hasejne, kada mi je postalo jasno da je u psihi tvojih ljubimaca
potpuno nestala potreba za svesnim radom i namernim stradanjem, da bi oni mogli
u sebe da prime i preobraze svete supstance abrustdonis i helkdonis - oslobaajui
na taj nain sveti askokin za odravanje Meseca i Anuliosa - Velika Priroda je bila
prinuena da se prilagodi i na neki drugi nain izdvoji tu svetu supstancu, a jedan
od tih naina je bio upravo proces uzajamnog unitavanja.
Ovde e biti korisno da ti radi pravilne procene tvojih savremenih ljubimaca
napomenem da je posle uklanjanja organa kundabufera kod tricentrinih stanovnika
Zemlje, ve prva generacija njihovih potomaka veoma brzo saznala da odreena
supstanca treba da se transformie uz njihovo uee i da je to jedna od njihovih
osnovnih obaveza.
Sea li se da sam ti ve govorio o tome da su tricentrini stanovnici Atlantide taj
dug ak smatrali svetim i nazivali ga "amarlus", to je na njihovom jeziku znailo
"pomo Mesecu".
I zato su ljudi toga doba, koje je kasnije nazvano "Samliosijanskom civilizacijom"
smislili i veoma briljivo sprovodili odreene obiaje koji su na najefikasniji nain
doprinosili izvravanju tih ivotnih obaveza.
Stanovnici Atlantide su ak smislili mudre i praktine naine izvravanja tih dveju
obaveza - to jest obaveze usavravanja svojih viih tela i obaveze sluenja
Najveem kozmikom Trogoautoegokratu - objedinjavajui ih u jednu i izvravajui
ih istovremeno.
Evo kako su ostvarili to objedinjavanje.
To su bila bia koja iz raznih razloga vie nisu mogla da se usavravaju ili da slue
Prirodi; ta bia su, kako je jednom rekao na dragi Hoda Nasradin, "ni Bogu svea,
ni avolu ara".
Bia mukog pola, duna da se osame u tim zgradama, bila su ona koja su iz nekog
razloga bila liena mogunosti svesnog razmiljanja (sozercanja), a bia enskog
pola, koja su se tamo osamila, bila su ona koja ili uopte nisu imala menstruaciju, ili
su njihove menstruacije proticale abnormalno, ili su, pak, to bile one ene koje su se
u pogledu svojih seksualnih elja u odreenim periodima pretvarale u takozvane
"hanemenije" ili, kako bi rekao Hoda Nasradin, u "prave kobile kad grane
prolee".
Stanovnici Atlantide su znali za neke udne simptome prema kojima su takva bia
prepoznavali i zatvarali ih u "anoroparionikime".
Evo kako su to odreivali:
Ako ovek veruje u svakakva trabunjanja.
Ako pone drugima da dokazuje neto to apsolutno ne zna ili u ta nije sasvim
siguran.
Ako se ne dri svoje rei ili se uzalud kune.
Najzad, ako pokazuje tendenciju da "pijunira" druge i bavi se spletkama.
Ipak, najubedljiviji i najvaniji simptom bilo je pojavljivanje takozvanog
"mojasala", koji tvoji ljubimci smatraju boleu i nazivaju "hemoroidima".
Ljudi s takvim simptomima bili su duni da borave u anoroparionikima u periodima
koji odrede njihovi blinji; oni, meutim, nisu prisiljavani ni na kakav rad i mogli
su da ive kako su hteli. Jedini cilj njihove izolacije bio je da se oni ne sreu niti
razgovaraju sa normalnim ljudima iz svoga kraja.
Oni su bili zatoeni u te zgrade zato to su u odreenim mesenim periodima, prema
vladajuim idejama, njihove "emanacije" zbog razliitih "mrlja" (nedostataka),
ometale spokojnu i odmerenu egzistenciju okoline.
Eh, tako ti je to... dragi moj deae...
Stanovnici Atlantide su u poslednjem periodu imali mnogo obiaja koji su bili
izvanredni za normalnu egzistenciju. Ali, to se tie tvojih savremenih ljubimaca,
njih moemo samo aliti, jer je za vreme druge velike katastrofe koja je zadesila tu
zlosrenu planetu, taj kontinent nestao zajedno sa svim to je na njemu postojalo, a
s njim su nestali i svi dobri obiaji koji su tokom mnogih vekova postepeno urastali
u proces njihovog svakodnevnog ivota.
Mnogo posle propasti Atlantide, obiaj korienja specijalnih zgrada u procesu
svakodnevnog ivota, slian onome o kome sam ti upravo govorio, bio je obnovljen.
Jedan mudri jevrejski car, po imenu Solomon, shvatio je nunost postojanja tih
specijalnih graevina i obnovio je njihovu primenu.
Specijalne zgrade, koje je taj mudri jevrejski car odluio da sagradi i koje su
postojale jo dugo posle njegovog doba, zvale su se "takannan".
Moda e ti biti zanimljiv podatak da je meu prvim linostima koje sam sreo i koje
su mi dale neke informacije o tom subjektu, bio i jedan starac iz naeg naroda koji
se pokazao veoma korisnim. On mi je u razgovoru razjasnio mnoge stvari i ukazao
na nekoliko izvanrednih izvora iz kojih sam kasnije izvukao prilino korisnih
informacija.
Ispostavilo se da je taj starac stric onog naeg mladog saplemenika zbog koga sam
prvi put krenuo na tvoju omiljenu planetu i koji je kasnije postao vladar svih naih
sunarodnika, prognanih u sistem Ors.
Prema svim informacijama koje sam prikupio, kao i prema raznim drugim
metodama istraivanja, tricentrini Zemljanin Makarije Kronbernkzion se pojavio u
Atlantidi kao posledica svetog procesa "elmoarno" izmeu dvoje Zemljana
suprotnog pola, koji su upravo dostigli zrelost.
Poto je taj par u svakom pogledu imao dobru naslednost, a spoljni uslovi na
kontinentu su jo bili relativno normalni i pokazali se veoma pogodnim za to dvoje,
rezultat tog svetog procesa, to jest njihov "sin", koga su kasnije nazvali Makarije
Kronbernkzion, je u svojoj prirodi, od samog roenja i tokom odrastanja, dobio
skoro sve podatke, neophodne buduem odgovornom biu, kakve prilikom roenja
imaju sva umna tricentrina bia svuda na svim planetama naeg Velikog
Megalokosmosa.
Ti proizvoai ili, kako na Zemlji kau, "roditelji", eleli su da pripreme svoj
rezultat za "naunu" karijeru kada dostigne zrelost, te su mu nali kvalifikovane
uitelje i on je, kada je odrastao, postao veoma dobar naunik, naravno - dobar za
Zemlju.
Zavaljujui svojim naunim dostignuima, on je zasluio ast da bude primljen u
ueno Drutvo Akladansa.
Postavi zreo ovek i potpuno se posvetivi nauci, on je dobro shvatio svoj istinski
znaaj i jasno uvideo svoju nitavnost.
Od toga doba, prepun tuge, on je ozbiljno razmiljao o svom otkriu i zbog tih
svojih razmiljanja u svim delovima njegons jedinstvene sutine poelaje da se
pojavljuje nada zbog koje se, najzad, u njemu fiksiralo uverenje da svesni rad i
namerno stradanje mogu da ga preobraze iz nita u neto.
Zato je poeo svesno da radi, ne tedei svoj negativni princip i namerno stvarajui
uslove suprotne svojoj prirodi. tavie, on je svesno radio i stvarao specijalne
uslove, posebno u pogledu sopstvenog izraavanja i opaanja u oblasti obaveza koje
je trebalo da izvrava kao svesno bie, to jest, u svojim naunim istraivanjima.
Upravo u tom periodu svoje egzistencije on je saznao odreene kosmike istine.
Tada je, poto su se u njemu kao i u veini tricentrinih bia toga perioda jo
kristalizovali podaci za raanje sutinskog impulsa pod nazivom "ljubav prema
blinjima", odluio da istine koje je otkrio podeli sa drugim ljudima i uklee ih u
mermer "bulmarano", pod naslovom: "Pozitivni i negativni uticaji na oveka".
doba cenili jedino kao redak materijal, podeljen je na dva dela i svaka zemlja je
uzela sebi polovinu tog zaista velikog dela.
Jedna polovina te kopije, prelazei iz raznih razloga iz jedne grupe u drugu, najzad
je, posle sedam vekova, dospela u ruke visokih egipatskih svetenika.
Taj udni i osobeni proizvod nainjen od nekoliko irimanskih kljova, koje su u to
vreme za njih bile nedostine, postao je sveta relikvija i uvan je tamo sve dok
persijski car o kome sam ti ve govorio, nije stigao tamo na elu svoje vojske i, to
se kae, "naisto opljakao" taj nesreni Egipat.
Tada se polovina kopije bulmarana nala u Aziji i, prelazei iz ruku u ruke,
nasleena od dede, dospela je u svojinu jednog svetenika u ijem sam je domu prvi
put video sredinom svog estog boravka na Zemlji.
to se tie druge polovine toga rada, kome nema ravnog. a koji je sluajno dospeo u
jednu oblast Azije, ona se za vreme jednog takozvanog "zemljotresa" nala potpuno
zatrpana zemljom, iako ne mnogo duboko.
Ovde, uzgred, moram da ti ispriam kako sam doao do informacija o tim davnim
dogaajima i, uopte, o svim drugim takvim sluajevima o kojima u ti sada
ispriati.
Ve sam ti rekao da sam za vreme svog estog boravka na planeti Zemlji postao
profesionalni "lekar-hipnotizer" i da sam neobinu psihu tvojih ljubimaca izuavao
koristei, izmeu ostalog, i njena osobena svojstva.
U tom periodu svoga rada neke tvoje ljubimce sam na odreen nain posebno
pripremao, pravei od njih subjekte kakve su u prolim epohama nazivali
"predskazivaima", a koje sada nazivaju "medijumima".
"Predskazivai" ili "medijumi" mogu postati ona tricentrina bia kod kojih
spontano, u nekim odreenim kombinacijama, ili namerno, putem delovanja
drugaije svesti, unutranje funkcionisanje planetarnog tela moe da se adaptira
svakoj promeni opte psihe za vreme iznenadnih promena cirkulacije krvi. Prema
tome, kod tih subjekata nita ne ometa slobodno funkcionisanje razliitih, spolja
usmerenih osobenosti njihove opte psihe, i ne spreava automatsko prevladavanje
podataka koji jo ometaju tvoje ljubimce u radu njihove istinske svesti - podataka i
osobina ije funkcionisanje kao jedinstvena celina sadri ono to ljudi nazivaju
"podsveu".
Zahvaljujui razliitim faktorima formiranim u njihovoj podsvesti, u optoj psihi
tricentrinih bia sluajno je sauvana osobenost koja moe da funkcionie pod
odreenim uslovima, a koja se naziva "vienjem i oseanjem svega to se dogaalo
u dalekoj prolosti".
Dakle, moj deae, kada sam za vreme svog estog putovanja saznao za poreklo te
mune optekosmike istorije koja se dogodila na tvojoj omiljenoj planeti, pristupio
sam istraivanjima na licu mesta, kako bih utvrdio osobine linosti Makarija
Kronbernkziona; poto je proteklo veoma mnogo vremena od tih dogaaja i svi
tragovi oveka koji je bio vinovnik svega toga su nestali, odluio sam da uz
uobiajene forme istraivanja, primenim i druge postupke.
Izmeu ostalog, obratio sam se i takozvanom "medijumizmu", koristei specijalnu
osobinu medijuma koje sam pripremao.
Za vreme mojih istraivanja linosti i rada Makarija Kronbernkziona, iznenada se
ispostavilo da "neto" povezano s njim, verovatno jo postoji na povrini planete i ja
sam to "neto" poeo da traim svim moguim sredstvima.
Tako sam utvrdio da se polovina kopije bulmarana, koji je napravio Makarije
Kronbernkzion, nalazi u svojini jednog svetenika i da taj svetenik ivi u Aziji u
kraju koji se zove "Urmija". Krenuo sam tamo, naao ga i ubrzo saznao da on zaista
ima predmet koji je nazvao "velikim bezoblinim komadom od kljova" i da ga
smatra veoma starim i vrednim.
Iako se posle kratke prepirke sloio da mi ga pokae, ni za kakav novac nije eleo da
proda relikviju. Ipak, posle viednevnih razgovora i ubeivanja pristao je da napravi
kopiju od alabastera koju sam poneo sa sobom.
to se tie druge polovine, uskoro sam uz pomo istog metoda saznao gde se ona
nalazi, ali da bih deifrovao njen sadraj morao sam dobro da se potrudim.
Iako, kao to sam rekao, jo nije proteklo toliko mnogo vremena da bi se druga
polovina nala zatrpanom na velikoj dubini, ta dubina je svejedno bila dovoljna da
izazove potekoe prilikom iskopavanja.
Ipak, osnovnu brigu je predstavljalo to to se ta polovina nalazila blizu naselja tvojih
ljubimaca, te sam morao sve da predvidim i da preuzmem sve mogue mere opreza
kako oni nita o tome ne bi mogli da saznaju, pa ak ni da naslute.
Pre svega, kupio sam od raznih krupnih i sitnih vlasnika parcele koje su okruavale
dato mesto, a za iskopavanja sam iznajmio iskljuivo strane radnike, pod izgovorom
da kopamo za takozvana "bakarna koplja".
Dakle, moj deae, poto sam na taj nain pronaao obe polovine kopije dela
"budueg svetitelja" Makarija Kronbernkziona, odneo sam ih u grad koji se nalazio
u zemlji pod naziiom "Turkestan", gde sam u to vreme uglavnom i boravio, i
pristupio deifrovanju natpisa i znakova uklesanih na bulmaranu, u kojima su
izloene naune teze Makarija Kronbernkziona pod naslovom "Pozitivni i negativni
uticaji na oveka".
Kada se vratimo kui pokuau da se prisetim i da ti, po mogustvu, od rei do rei
ispriam itav sadraj tog velikog dela Uma i ruku tog tricentrinog bia; a dotle u
ti izloiti samo onaj deo teksta u kome je Makarije Kronbernkzion prvi put primenio
ideju Dobra i Zla za simbolino oznaavanje sila koje predstavljaju osnovu za
formiranje sutine, kao i niza posledinih stanja svakog relativno samostalnog
kosmikog objekta, prema tome, i svakog bia.
Ako se ideje izloene u bulmaranu prevedu na obian jezik, one glase ovako:
"Jasno je da se mi, ljudi, poput svih objekata koji postoje u Vasioni, formiramo i
uvek sastojimo iz tri samostalne sile pomou kojih se vri proces uzajamnog
odravanja svega postojeeg. Te sile su sledee:
Prva od njih neprekidno nastaje iz uzroka koji se iz efekta uticaja novih tvorevina
raaju u samom Praizvoru i neprekidno proistiui iz njih, izlazi iz Praizvora.
Druga univerzalna sila - to je ona sila koja, poto dobije impuls, tei da se sjedini sa
izvorom svoga porekla, u skladu sa fundamentalnim kosmikim zakonom da
"posledice uzroka uvek moraju prelaziti u uzrok".
Generalno, proces uzajamnog odravanja tih dveju sila potpuno je samostalan u
svojim manifestacijama, kao i u svemu to izraava njihova sopstvena svojstva i
karakteristike.
Prva od te dve fundamentalne sile, ona koja je uvek prinuena da se javlja izvan
izvora svoga porekla, mora neprestano da involuira; druga, naprotiv, teei da se
sjedini sa uzrokom svoga porekla mora uvek i u svemu da evoluira.
Poto prva od te tri samostalne sile nastaje iz ivotvornih uticaja koji se dogaaju u
samoj osnovi Uzroka svega postojeeg i nataj nain nosi u svojoj prirodi klicu sile
izraavanja ivotnosti, ona se moe smatrati onim to je "Dobro", to jest faktorom
ostvarenja povratnog toka posledica, koje u odnosu na tu prvu silu mogu i moraju da
se smatraju "Zlom".
Osim toga, poto se razvija iz neizbenih i neprevladivih uzroka nastalih u samom
Praizvoru, prva sila se s tog stanovita moe nazvati pasivnom.
Druga, povratna sila, poto stalno mora da se suprotstavlja kako bi imala mogunost
da pree u svoj uzrok, ili makar da se suprotstavi suprotnom toku prve, pasivne sile,
koja svoj impuls dobija iz Praizvora, mora se smatrati aktivnom.
A to se tie tree samostalne sile, ona je svuda i u svemu rezultat sudara dveju
fundamentalnih samostalnih sila, one koja nastaje i one koja se vraa.
Iako je ta trea samostalna sila tek rezultat prvih dveju fundamentalnih sila, ona
svejedno predstavlja oduhovljujui princip i princip pomirenja svake kosmike
tvorevine.
Ona je oduhovljujui princip i princip pomirenja svake kosmike svetske tvorevine
zato to nastaje i mora kao takva da postoji u njoj onoliko koliko postoje i rezultati
raznovrsnih neobinih uticaja, proisteklih izmeu dve fundamentalne sile koje teku
u potpuno suprotnim pravcima.
Dakle, moj deae, upravo u tom smislu i u tom znaenju termine "Dobro" i "Zlo" je
prvi put primenio nesreni Makarije Kronbernkzion.
Zahvaljujui tom bulmaranu i drugim podacima koji su mi postali jasni na licu
mesta, formirano je moje lino miljenje o Makariju Kronbernkzionu i itavoj toj
stvari, i ono se potpuno razlikovalo od zakljuka do koga su doli pravedni
stanovnici svete planete usled svojih istraivanja koja su se, iako su raena na
osnovu mudrih razmiljanja, svejedno pokazala pogrenim.
Ponavljam da iako je ideja spoljnog Dobra i spoljnog Zla najpre nastala zahvaljujui
linosti Makarija Kronbernkziona, po mom miljenju, on nije bio kriv to je ona
dobila toliko tetnu formu.
Ipak, moj deae, podrobna i nepristrasna istraivanja, koja sam obavio na licu
mesta, bacila su svetlost na sledee okolnosti.
Kada je ta ideja postepeno dobila posebno tetnu formu, ona se za psihu tvojih
ljubimaca pokazala kao takozvani "predodreujui faktor" da se u njihovoj prirodi
kristalizuju podaci za fantastino miljenje kako, toboe, izvan njih postoje
objektivni izvori "Dobra" i "Zla" koji deluju na njihovu sutinu; usled toga, u
njihovoj prirodi su poeli da se kristalizuju drugi osobeni podaci - najpre spontano, a
zatim zbog udne svesti - koji su putem automatskih asocijacija stvorili ubeenje da
se uzrok svih njihovih manifestacija, dobrih i zlih, ne nalazi unutar njih, u njihovom
sopstvenom egoizmu, ve u nekakvom spoljnom uzroku koji nimalo od njih ne
zavisi.
Osnovna teta po sve te nesrenike, proistekla iz te fantastine ideje, sastoji se u
tome to su zbog abnormalnih uslova svakodnevnog ivota, koje su sami stvorili,
kod njih prestali da se kristalizuju podaci za stvaranje takozvane sposobnosti da se
predmet posmatra svestrano i iroko; umesto toga, kod njih se formira "pogled na
svet" zasnovan iskljuivo na toj kobnoj ideji o spoljnim uzrocima Dobra i Zla.
Razume se, tvoji ljubimci u nae vreme sve probleme bez izuzetka - i one koji se
odnose na svakodnevni ivot, i pitanja samousavravanja, i filosofska i nauna
pitanja svih vrsta, i, naravno, bezbrojna "religiozna uenja", a da i ne govorimo o
famoznom "moralu", "politici", "zakonima", "etici", i tako dalje - razmatraju
iskljuivo na osnovu te fantastine i, u objektivnom smislu, po njih kobne ideje.
A sada, moj deae, da bih rezimirao sve to sam rekao o toj ideji, ispriau ti kako
su nai saplemenici, prognani na tu osobenu planetu, postali nevoljni uesnici
nastanka jedne komine dogodovtine; tada e, siguran sam, stei skoro tanu
predstavu o tom poznatom miljenju tvojih ljubimaca o "Dobru"i"Zlu".
Nai saplemenici su na sledei nain postali nehotini uzrok konane fiksacije te
fatalne predstave u procesu svakodnevnog ivota neobinih tricentrinih stanovnika
Zemlje:
Moram da primetim da nekada nije bilo ni govora o tom tragikominom dogaaju o
kome sam ti govorio, sve dok se, istina neto pre nego to su predstavnici naeg
naroda napustili tu planetu, meu Zemljanima, naravno, posebno meu naivnima,
nije proirilo miljenje kako su nai saplemenici "besmrtni".
To miljenje je, nesumnjivo, nastalo zato to su nai sunarodnici iveli mnogo due
nego Zemljani i zato su sluajevi raskoarna meu naima bili retki. Moda se u tom
periodu sveti proces jo nijednom nije dogodio u naem plemenu.
elim da naglasim da se osim onoga o emu sam sada govorio, u vreme kada su nai
saplemenici iveli meu Zemljanima nita osobeno nije dogaalo.
Ali kasnije, kada su Odozgo izrazili elju da na toj planeti ostane to manji broj
naih saplemenika, veina je emigrirala na druge planete istog tog sistema, i skoro
niko nije ostao na Zemlji. Tek tada je zapoela ta komina istorija u koju su ak i
sada upletena prava imena nekih predstavnika naeg naroda.
Dogaaji, koji su oznaili poetak tog jedinstvenog sticaja okolnosti, zbog kojeg su
ta tricentrina bia povezala imena naih saplemenika sa svojom fantastinom
idejom, bili su sledei:
Ubrzo poto su nai saplemenici napustili planetu, neki Armanarurda, koji je iveo
u epohi procvata tikliamike civilizacije - inae, bio je svetenik i ak je smatran
jednim od "uenih svetenika" prvi put je na toj kobnoj ideji izgradio celovito
"religiozno uenje".
U svom "religioznom uenju" on je izmeu ostalog objasnio da meu ljudima
postoje nevidljivi duhovi i da oni ire spoljno "dobro" i "zlo", prisiljavajui ljude da
opaaju i iskazuju to "dobro" i "zlo". Duhove, nosioce "dobra", on je nazvao
"anelima", a nosioce zla - "zlim dusima".
"Aneli", nosioci ili propagatori "dobra" - to jest najuzvienijeg i boanskog - i sami
su takoe bili uzvieni i boanski i ljudi ih nisu videli niti oseali.
"Zli dusi" su, naprotiv, bia niskog porekla i dolaze iz ponora pakla, zbog ega ljudi
ne mogu da ih vide.
A ukoliko ljudi zaista ne vide zle duhe, to je samo zbog avolske "sugestije" i zato,
to je ovek "pravedniji", utoliko vie njegovi organi vida opaaju zle duhe.
Kada je to novo uenje postalo nairoko poznato, neki tvoji ljubimci su, saznavi iz
pria svojih predaka da su nekada meu njima ivela, po svoj prilici, besmrtna bia
koja su iznenada iezla, reili da proire glasine kako su, oigledno, upravo ta bia
"zlodusi" i da su, slutei dolazak istinskog religioznog uenja i bojei se da ljudi
mogu da ih otkriju, uinila sebe nevidljivima, ali da zapravo i dalje ive meu
njima.
Upravo tada su prava imena nekih naih saplemenika, koji su sluajno ostali tu sve
do epohe u kojoj se pojavilo ovo religiozno uenje, dobila sasvim osoben znaaj i,
prenosei se iz generaciJe u generaciju, stigla ak i do tvojih savremenih ljubimaca.
Njih i dalje ta imena asociraju na svakojake fantastine "uloge" koje, u skladu s
njihovom matom, predstavljaju atribute klanova tih bia-zloduha, koja je, toboe,
sazdao sam Tvorac i poslao ih na njihovu planetu kao kaznu.
Ukratko, u uobrazilji tih tricentrinih udaka naeg Megalokosmosa, zli duh - to je
"neko" nevidljiv koji boravi meu njima na Zemlji, prema zapovesti Tvorca i u
skladu s njegovim ciljevima.
Ti zli dusi su duni da svim moguim istinama i laima ljude nagovaraju i na
svakom koraku ih prisiljavaju na bezbrojna "zlodela" ili "niskosti", koja su ve
postala neto kao osobenost njihove prirode.
Niko od njih, naravno, i ne sluti da im se sve niskosti dogaaju samo zato to ive
nedostojno i time omoguuju da se u njima pojavi njihov sopstveni unutranji "zao
Nekoliko dana kasnije, napustio sam Zemlju zauvek i vratio se na Mars, kao i
obino, brodom "Mogunost".
Ubrzo posle sletanja, dobili smo zapovest Odozgo u kojoj je reeno da ja i svi ostali
moji saplemenici, koji ele da se vrate u domovinu, moramo krenuti brodom
"Mogunost" na Saturn, gde treba da sleti veliki brod za meuzvezdane letove
"Sveprisutni", koji e nas sve ukrcati kako bi nas odvezao na odredino mesto.
Bez obzira na to, ja sam neko vreme ostao na Marsu da bih posvravao svoje line
stvari i dao razna uputstva, vezana za nae saplemenike. Upravo u to vreme mi je
reeno da veoma eli da me vidi "tufneftef".
"Tufneftef" je ime kojim na Marsu zovu poglavara svih tricentrinih
stanovnika te planete; to jest, ono odgovara zemaljskoj rei "kralj".
Poznavao sam tog "tufneftefa", ili kralja, u njegovoj mladosti, kada je bio tek
"plefperfnuf". Plefperfnuf je skoro isto to i zirlikner na naoj planeti ili lekar na
tvojoj Zemlji.
S tim u vezi, setio sam se da na skoro svim planetama nae Velike Vasione,
kao i na drugim planetama sunanog sistema Ors, bie postaje poglavar drugim
biima prema svojim zaslugama, a najee prema zaslugama koje je stekao kao
plefperfnuf, ili lekar - to jest lekar duha i tela.
Moj prvi susret sa marsovskim tufneftefom dogodio se ubrzo poto smo stigli
u taj sunani sistem i nastanili se na Marsu. On je tada bio plefperfnuf upravo u
onom delu planete gde smo moja pratnja i ja organizovali svoj stalni boravak.
Kasnije, kada je, ivei na raznim mestima u svojstvu plefperfnufa, udostojen da
postane vladar svih bia nastanjenih na Marsu i kada se primakao stanju Svetog
Izmea, poeleo je da se vrati u onu oblast svoje planete, gde je proveo prvu
mladost. Eto zato se taj bivi plefperfnuf, sada tufneftef, naao u to vreme u mestu
moga boravka na Marsu.
Taj marsovski tufneftef je po miljenju tvojih ljubimaca bio veoma star; prema
marsovskom vremenu imao je oko dvanaest hiljada godina i tek neto manje prema
zemaljskom raunanju vremena.
Sada treba da zna da je na Marsu duina ivota uopte skoro ista kao i duina
ivota drugih tricentrinih bia na svim drugim planetama naeg Megalokozmosa,
izuzev, naravno, onih bia koja su formirana direktno od tetartokozmosa ija duina
ivota moe biti i tri puta vea.
Tricentrina bia, koja su nastala i ive na Marsu, kao i na drugim planetama
naeg Megalokozmosa gde je ivot tricentrinih bia normalan, imaju sve
mogunosti da dostignu stanje svetog Izmea, to jest stanje u kome ivot bia,
relativno najveeg kozmikog Iraniranumanda, zavisi jedino od supstanci koje
nastaju neposredno iz pojava Samog Najsvetijeg Praizvora; dok kod drugih bia
njihov ivot uvek zavisi od kozmikih supstanci, nastalih neposredno iz rezultata
svih odgovarajuih centralnih koncentracija optekozmikog fundamentalnog
Ansanbaluazara.
A kada dostignu stanje svetog Izmea i kada je Um njihovog vieg dela usavren do
potrebne gradacije Svete Lestvice Objektivnog Uma, proces svetog raskoarna se
kod njih dogaa jedino na njihovu sopstvenu elju; potom, njihovo vie telo, ili
nadtelesna sutina, dospeva pravo na svetu Planetu istilite.
I tako, moj deae, kada sam se vratio sa Zemlje na Mars, ok sam urno
dovravao sve svoje poslove, javljeno mi je da gufneftef planete lino eli da me
vidi.
Tu molbu uvaenog tufneftefa preneo mi je na Ahun putem takozvanog
"keleheofua" ili, kako na Zemlji kau, "pisamceta".
Sadraj keleheofua je glasio:
"Vaa Milosti, uo sam da ste udostojeni da od naeg Opteg Oca Stvoritelja primite
pun oprotaj za grehe vae mladosti i da sada naputate moju domovinu zauvek. Iz
tog razloga ja, starac, veoma elim da vas vidim i da vas poslednji put lino
blagoslovim, a takoe da preko vas zahvalim svim vaim zemljacima za njihove
postojano dobre odnose s mojim sunarodnicima tokom mnogih godina."
Na kraju tog keleheofua bilo je dopisano:
eleo bih da lino doem kod vas, ali kao to znate, dimenzije mog planetarnog tela
mi to ne dozvoljavaju i zato vas molim da me ne odbijete i da posetite moj
"falfehfuf".
U govoru Marsovaca falfehfuf znai "dom".
Ovde moram da se setim da su tricentrini stanovnici Marsa od samog poetka
znali i nau istinsku prirodu i prave razloge zbog kojih smo bili prinueni da se
nastanimo na njihovoj planeti.
U tom pogledu oni nisu liili na tricentrine stanovnike Zemlje koji nikada nisu
znali, pa ak nisu ni slutili ko smo bili mi i zato smo iveli meu njima.
Dakle, moj deae, kada sam dobio poziv od uvaenog tufneftefa, naravno, odluio
sam da ga odmah posetim. Kada sam se pojavio, posle svih propisanih ceremonija i
razmene ljubaznih fraza, ovaj, u pravom smislu veliki tufneftef mi se tokom
razgovora obratio s jednom molbom. Njegovo pitanje je bilo uzrok to su se u meni
kristalizovali podaci koji su me vrsto ubedili da su rezultati koji proizilaze iz
anomalne egzistencije tricentrinih stanovnika Zemlje ve poeli tetno da utiu na
svakodnevni ivot tricentrinih bia koja su nastala i ive na Marsu, time to deluju
na njihove "mogunosti" usavravanja, koje su odlika svih tricentrinih bia.
Pokuau da ti od rei do rei ponovim onaj deo naeg razgovora koji se odnosi na
sadraj molbe velikog tufneftefa.
On je rekao:
- Vaa milosti! Zahvaljujui svemilostivom oprotaju, koji vam je darovan Odozgo,
vraeno vam je pravo da slobodno ispunite svoje uistinu vrle elje. Zahvaljujui toj
velikodunoj milosti, vi imate mogunost da opet postanete ono to ste mogli da
budete pre mnogo godina zahvaljujui dostignuima svoga Uma. Naravno, od
dananjeg dana, vaa Milosti, vi ete nesumnjivo sretati mnoge osobe, sutinski
bliske vama, koje su dostigle najvie stupnjeve Uma.
I sada, mogu slobodno da vam se obratim kao starom prijatelju i da vas zamolim da
se prilikom susreta s tim osobama setite mene, starca, i ne zaboravite da ih pitate ta
misle o injenici koja u poslednje vreme skoro neprekidno u svim mojim
oduhovljenim delovima izaziva uznemirujue asocijacije; a kada saznate njihovo
miljenje, molim vas da mi ga po nekome saoptite.
Radi se o tome to sam tokom nekoliko poslednjih "ftofu", s velikom pouzdanou
utvrdio da meu stanovnicima nae planete sa svakim "ftofuom" raste "nurfuftafaf",
dok se, istovremeno zapaa proporcionalno smanjenje intenziteta njihove
sposobnosti za aktivno miljenje.
Uzgred, moj deae, izraz "nurfuftafaf" na Marsu oznaava neto poput onoga
to se na Zemlji naziva "bezvoljnou".
I tufneftef nastavi:
Kada sam prvi put uoio tu injenicu, veoma tunu po stanovnike nae planete,
poeo sam intenzivno da razmiljam kako da otkrijem njen uzrok, kako bih biima
koja su mi poverena mogao da dam potrebna uputstva u pogledu borbe za
iskorenjivanje tog alosnog faktora, nedavno nastalog u njihovoj prirodi. Meutim,
bez obzira na esta i duga razmiljanja o tom problemu koji me je neprekidno
brinuo, ja jo ne mogu ak ni priblino da objasnim gde se krije nevolja i kakve
mere treba preduzeti da bi se to zlo iskorenilo.
Tako se zavravala molba uvaenog tufneftefa planete Mars i, naravno, moj
deae, ja sam tada obeao svom starom prijatelju da u se o tome raspitati ve
prilikom svog prvog susreta sa odgovarajuom Osobom, kao i da u njen odgovor
odmah proslediti.
Posle nekoliko marsovskih dana mi smo zauvek napustili tu gostoljubivu
planetu i odleteli na Saturn.
im smo stigli tamo, poglavar svih naih zemljaka nam je saoptio sadraj
eterograma u kome se govorilo da veliki brod "Sveprisutni" nee moi da se spusti
na Saturn pre poetka sledeeg "krehkrikra".
"Krehkrikra" na Saturnu odgovara vremenskom periodu koji odreuje pozicija koju
ta planeta zauzima, s jedne strane, u odnosu na sunce svog sistema, a s druge strane,
u odnosu na planetu tog istog sistema koja se zove "Neptun".
Za jednu saturnijansku godinu proe sedam takvih tano utvrenih perioda i svaki
od njih ima svoje posebno ime.
Poto je, prema raunanju marsovskog vremena, predstojalo skoro "polfusa" do
sledeeg "krehkrikra" ili, prema zemaljskom vremenu, oko mesec i po dana, odluili
smo da za to vreme organizujemo svoj svakodnevni ivot na vie ili manje
odgovarajui nain.
Neki su ostali na brodu "Mogunost"; drugi su nali smetaj u domovima koje su
nam stavili na raspolaganje drueljubivi stanovnici Saturna; Ahun i ja smo krenuli u
"Rirh", veliki naseljeni centar tricentrinih Saturnijanaca, gde je iveo moj prijatelj
Gornahoor Karkar.
Prve veeri po naem dolasku, za vreme prijateljskog razgovora, pitao sam svog
druga kako protie ivot njegovog naslednika; imao sam u vidu svoj "spoljni
kesdanijanski rezultat" ili, kako bi rekli tvoji ljubimci, svoje "kume", Gornahoora
Raoorka.
On mi se zahvalio i rekao da Raoorkov ivot protie prilino dobro i da je on
postao njegov naslednik u svakom pogledu, odredivi za cilj svog odgovornog
ivota, kao i Karkar, briljivo izuavanje sveprisutne supstance Okidanoha.
Napravivi kratku pauzu, on ree da je njegov naslednik u svom poznavanju
kozmike supstance Okidanoh, do koga je sam doao, prema njegovom izrazu, ve
"nanjuio samu sutinu".
Zatim, on ree da ne samo to su se, zahvaljujui rezultatima naunih
dostignua njegovog naslednika, svi faktori za prethodno kristalizovana ubeenja
tokom dugih godina njegovog rada, u njegovom sopstvenom biu sada potpuno
dekristalizovali, ve je on ak unitio sve svoje pronalaske, namenjene istraivanju
te sveprisutne kozmike supstance, ukljuujui i svoju znamenitu svetiljku "koja ne
zrai"; duboko uzdahnuvi, on zakljui:
Sada se potpuno slaem sa miljenjem "svog rezultata" da je za mene bila najvea
nesrea to to sam se tako dugo bavio tim, u objektivnom smislu, "nepopravljivim
grehom".
Razgovarajui dalje na razne teme, u skladu sa tokom asocijativnog miljenja,
doli smo do razgovora o tricentrinim stanovnicima Zemlje.
Sea li se, ve sam ti govorio da je moj drug Gornahoor Karkar uvek bio
informisan o mojim posmatranjima njihove neobine psihe i da sam mu ak, kao i
tvom stricu Tuilanu, slao kopije nekih svojih beleaka.
Zato me je, dok smo razgovarali o tricentrinim biima koja su tako obuzela
tvoju matu, Gornahoor Karkar izmeu ostalog pitao:
- Recite mi, molim vas, prijatelju moj, da li je mogue da se duina ivota tih
nesrenika i dalje smanjuje?
Poeo sam da mu objanjavam pravo stanje stvari u vezi tog problema i da
izlaem nove podatke koje sam o toj anomaliji prikupio, kada u sobu ue njegov
"rezultat", Gornahoor Raoork.
Iako je novopridolica izgledao potpuno isto kao i njegov proizvoa, on je
bio veoma snaan i pun mladalake vatre.
Kada je zauzeo mesto na svom sedalu na nain svojstven tricentrinim stanovnicima
te planete, pozdravio me je prema njihovom obiaju aneoski melodinim glasom,
uz sve vrste lepih elja i lepih oseanja.
Na kraju, malo egzaltirano, on ree:
- Iako ste vi samo moj "kesdanijanski otac", poto sam znao da ste s punim
znanjem izvravali boanske zapovesti prema meni, koje ste preuzeli za vreme mog
To otkrie je podstaklo moje aktivno interesovanje, iji je rezultat u mom biu bio
istrajan impuls elje za potpuno razumevanje uzroka te pojave. Od tog vremena
poeo sam da obraam panju i na sebe i na sve to se oko mene dogaa, kako bih
otkrio te uzroke. I posle jednog "krija", potpuno sam se uverio da to neeljeno stanje
u meni nastaje svaki put kada radi na veliki "lajfakan", ili "dinamomaina".
Upravo ta injeniia, u koju sam se tada uverio, postala je razlog mog pojaanog
interesovanja za sveprisutnu kozmiku supstancu i mog dubokog i briljivog
prouavanja njenih osobina.
Moji eksperimenti su od samog poetka i meni i drugima pruili bezbroj
najrazliitijih dokaza da se sveprisutna supstanca Okidanoh nalazi i u atmosferi
drugih planeta i da u nastanku svih planetarnih formacija - ukljuujui, naravno,
"kraprhalihrohnijanski" deo svakog bia - uestvuje i u odravanju njegovog ivota.
Tokom svojih daljih eksperimentalnih istraivanja definitivno sam shvatio da iako
na Sunani sistem, kao i svi drugi sunani sistemi Velike Vasione, ima svoj
sopstveni "Ansanbaluazar" i da svaka planeta sa svojom atmosferom predstavlja
specijalno mesto koncentracije ove ili one klase kozmikih supstanci datog
"optesistemskog Ansanbaluazara", kozmika supstanca Okidanoh je svejedno
neophodni i ak dominantan deo prirode svake planete.
Kasnije su moji eksperimenti pokazali da je, zahvaljujui optevasionskoj ravnotei
ta kozmika supstanca koncentrisana u svakom sistemu u strogo odgovarajuoj
proporciji, kao i da je rasporeena u strogo odreenim proporcijama u atmosferi
svih planeta datog sistema. Prema tome, ma gde bila koriena ta univerzalna
supstanca, u bilo kom delu vazdunog prostora, sluajno ili namerno, ona svakako
mora da bude nadoknaena radi obnavljanja ravnotee njenog proporcionalnog
sadraja u atmosferi; i to se dogaa uzimanjem te supstance sa drugih mesta. To
uravnoteavanje kretanja Okidanoha treba da se odvija ne samo u okviru atmosfere
jedne planete, ve i uzimanjem iz atmosfere jedne planete za atmosferu druge,
ukoliko je u toj drugoj, iz nekih razloga, ta supstanca koriena mimo utvrene
norme.
Najzad, ja sam svojim Umom sasvim pouzdano utvrdio sve aspekte, i ubedio i
druge da je sveprisutna supstanca Okidapoh, stalno prisutna i uvek nadoknaivana u
naoj atmosferi, neophodna za prirodu nae planete, da predstavlja najvaniji faktor
svih vrsta tvorevina i najvaniji faktor odravanja ivota; takoe, sutina svake
"relativno samostalne" tvorevine unutar i na planeti, kao to je priroda bia svih
modanih sistema i svih formi spoljnog izgleda, zavisi od te supstance; ak sam
dokazao da mogunost tricentrinih bia da se usavravaju i da se na kraju krajeva
sjedine sa Prauzrokom svega postojeeg zavisi iskljuivo od te supstance.
elim da naglasim da sam na osnovu svih svojih eksperimentalnih ispitivanja
sasvim pouzdano utvrdio i dobio neoborive dokaze u pogledu bia iz svog
okruenja, da je unitavanje sveprisutne supstance Okidanoh u prirodi nae planete i
Kada je Hasejn prestao da govori, Belzebub ga je dugo i mirno gledao u oi, a zatim,
s osmehom, koji je pokazivao sutinski impuls ljubavi, on ree:
- Sada vidim da si tokom ovih poslednjih "dianoska", naravno, mnogo i aktivno
razmiljao ili, kako bi rekli neki tvoji savremeni ljubimci, za to vreme nisi ni spavao
kako treba.
Kada su seli i kada se pojavio Ahun, Belzebub nastavi da pria:
- Pre svega, poeu reima koje izraavaju impuls radosti koju si ti izazvao. Veoma
me raduje kriza koja je u tebi nastupila i koja jo traje.
Radujem se uglavnom zato to je do iskrenog jecanja, iji sam bio svedok, dolo
upravo u onom periodu tvog ivota kada si, prema zakonima velikog Vremena,
upravo na pragu da postane odgovorno bie - to jest upravo u godinama kada se
kristalizuju svi podaci, neophodni za funkcije koje izgrauju linost tricentrinog
bia tokom njegove odgovorne egzistencije i dobijaju harmonian "tempo" u optem
funkcionisanju. Sve me to uverava da e ti relativno uvianje ili ak "oseaj" koji se,
na moju radost, u tebi javio i koji je na prvi pogled nelogian, biti veoma korisni i
uistinu neophodni kasnije, kao i svim tricentrinim biima u odgovornom uzrastu.
Zato u ti, pre svega, to objasniti.
Tvoje suze me takoe uveravaju da e u tvom buduem svesnom ivotu tvoje bie
sadrati one dragocene ivotne podatke za oseaj koji predstavlja osnovnu sutinu
svake tvorevine boanskog Uma, i koji je ak formulisan reima naeg Sveopteg
Oca, ispisanim iznad glavne kapije Svete Planete istilite:
"OVAMO IMA PRAVO DA UE SAMO ONAJ KO MOE DA SHVATI
DRUGE REZULTATE MOJIH DELA."
Sada se tvoje bie povinuje toj boanskoj zapovesti, zato to si se, iako si sam
oseao blaenstvo, u istom momentu asocijativno setio da su ga drugi lieni i
zajecao si iz sveg srca,
Jo vie se radujem zbog tebe, jer ti podaci, obavezni za svako bie, poinju u tebi
da funkcioniu upravo u vreme kada se kristalizuju i formiraju svi oni faktori koji ne
zavise od Uma sopstvenog bia, ve iskljuivo od bia iz tvog okruenja, spoljnih
uslova i najveeg optekozmikog Iraniranumanda.
Sada opet moemo da se vratimo temi koju sam odredio, to jest da vidimo zato sam
ti tokom itavog naeg putovanja kozmikim brodom toliko mnogo i tim redom
priao o tricentrinim biima nastanjenim na planeti Zemlji.
Kada sam se vratio na na dragi Karatas, osloboen svih drugih dunosti,
dobrovoljno sam preuzeo na sebe odgovornost da rukovodim tvojim "oskiano" ili,
kako bi rekli tvoji ljubimci, tvojim "obrazovanjem". A poto taj period tvog ivota
upravo predstavlja vreme kada su kod tricentrinog bia sve funkcije harmonizovane
nastankom onih formi ula i shvatanja, koji u svojoj sveukupnosti u njemu ostvaruju
takozvano "logiko miljenje", reio sam, kada smo krenuli na putovanje kozmikim
Uglavnom iz tog razloga, u prirodi tricentrinih bia koja poseduju samo "Um
znanja", sve to je ponovo saznato se uva i ostaje zbuvek naprosto informacija, bez
njenog prepoznavanja itavim. biem.
Novi podaci bilo koje vrste, na taj nain primljeni i preobraeni u biima koja
poseduju "Um znanja", nemaju vrednost i nekorisni su za dobrobit njihove
sopstvene dalje egzistencije. Osim toga, vreme neophodno za dekristalizaciju
fiksiranih utisaka te vrste, zavisi od broja i kvaliteta impulsa, nastalih kod datog
bia.
to se tie poslednje injenice, proistekle iz izroenog Uma tvojih savremenih
ljubimaca, setio sam se, prema asocijaciji, jedne veoma retko koriene izreke naeg
potovanog uitelja Hode Nasradina, koja glasi:
"im ti neto zatreba, ispostavi se da je prljavo i da su ga mievi izgrizli."
Sve ono to tvoji ljubimci nazivaju "znanjem" i to njihova priroda na taj nain stie,
jeste subjektivno i apsolutno nema nita zajedniko sa Objektivnim Znanjem.
Ali, moj deae, da bi pomenute "zernofukalnijanske protivrenosti" mogle da
nastanu u tvom biu i da bi kristalizacija novih utisaka mogla da se odvija upravo za
"Um razumevanja", ja sam, znajui veoma dobro da takozvani "zakoni fiksacije i
nefiksacije ideja u lokalizacijama bia", ije sam delove, uzgred reeno, saznao
zahvaljujui tvojim ljubimcima dok sam meu njima boravio kao "profesionalni
hipnotizer", odluio da se, dok priam svoje prie, pored raznih drugih principa koji
obezbeuju pravilno usvajanje nove informacije, uvek vrsto drim strogog pravila
prema kome se postepeno irenje takozvane "kvintesencije informacije" moe
odvijati jedino uz potpuno odsustvo sutinskih impulsa "gneva", "uvrede", "ljutnje" i
tako dalje.
Razmiljajui o redosledu kojim sam ti davao sve ove informacije i o njihovim
efektima na tvoje sutinsko razumevanje, moram da ti kaem da ukoliko bih ti, od
trenutka kada sam prvi put uoio tvoje interesovanje za tricentrine stanovnike
planete Zemlje, davao samo ona uverenja do kojih sam doao posle svakog
pojedinanog sluaja i navodio miljenja koja su u meni fiksirana o njima tokom
mojih posmatranja, iskljuujui pri tome na neko vreme obilnu i viestranu
"sveukupnost informacija", ti bi sve te injenice primio bez sopstvenih logikih
poreenja i podaci kristalizovani na taj nain bi se utvrdili u odgovarajuim tvojim
lokalizacijama naprosto kao informacija, bez istinskog sutinskog razumevanja.
Eto zato sam priao svoje prie o tricentrinim biima nastanjenim na planeti
Zemlji tako da se u odgovarajuim lokalizacijama tvoga bia kristalizuju mnoge
razliite vrste podataka za tvoje budue sutinske asocijacije, povezane sa itavom
sveukupnou ili sa granama Objektivnog Znanja, kao i zato da bi se proces
"zernofukalnijanskih nesuglasica" odvijao u tebi intenzivno i doveo do rezultata u
koji sam se upravo uverio, poto sam uo tvoj odgovor na svoje pitanje o uzroku
tvojih suza.
Dakle, moj deae, ja sam se sada manje ili vie uverio da vreme koje sam potroio
nije bilo uzaludno i da su moje prie o tvojim zemaljskim ljubimcima donele korist
koju sam i oekivao, i sada mislim da moemo da stanemo, kako ne bih dalje u tebi
izazivao proces aktivnog miljenja; osim toga, imamo jo malo vremena jer emo
uskoro ve biti na naem dragom ''Karatasu".
Bez obzira na to, moram da ti dam jedan ubedljiv savet koji u ti ukratko objasniti:
mora nastojati itavim svojim Umom koji poseduje, da se uveri u to da odreene
funkcije koje se u tebi odvijaju i koje tricentrinim biima uopte daju mogunost
aktivnog miljenja, moraju ostati neaktivne ili, to bi se reklo, moraju da se
"odmore"; to treba da traje onoliko dugo, koliko je trajalo nae putovanje, to jest
onoliko koliko smo govorili o tricentrinim biima planete Zemlje. Tokom tog
vremena moraju da se odmaraju one funkcije koje intenzivnije od drugih uestvuju u
tvom aktivnom miljenju i koje, osim toga, u svom funkcionisanju ne zavise od
sutine bia, ve iskljuivo od takozvane "harmonije optekozmikog tempa".
U vezi s tim, uzgred reeno, ne sme zaboravljati da Um svakog bia i intenzitet
delovanja toga Uma zavise od pravilnog funkcionisanja svih pojedinih delova
njegove celovite prirode.
Na primer, itavo funkcionisanje "planetarnog tela" i samo planetarno telo ine
najvei deo bia, ali pojedine funkcije, kao i itavo funkcionisanje toga tela bez
drugih oduhovljenih delova bia, predstavljaju samo zavisne i nesvesne kozmike
tvorevine, i zato, na osnovu onoga to si ti jednom nazvao."opteuniverzalnim
osloncem Pravednosti", svaki oduhovljeni deo bia mora biti iznad zavisnih i
nesvesnih i ne sme traiti od njih vie nego to mu oni mogu dati.
To vai za itav Megalokozmos i za planetarno telo bia; da bi ono moglo pravilno
da slui svom principijelnom delu, to jest da bi taj pomoni deo itavog bia mogao
na odgovarajui nain da slui samom biu, bie mu uvek mora postavljati zahteve u
granicama njegovih mogunosti.
Osim to razmilja o pravednosti, bie mora uticati na svoje nesvesne delove tako da
odreenim funkcijama omogui da povremeno budu neaktivne, kako bi ti nesvesni
delovi obavezno i blagovremeno mogli da iznova steene subjektivne ritmove
sjedinjuju sa objektivnim ritmovima naeg opteg Megalokozmosa.
Treba istai da se u Megalokozmosu sjedinjavanje ritmova dogaa jedino
"kacnukickernalno" ili, kako bi rekli tvoji ljubimci, "prema zakonomernom
redosledu".
I zato, ako eli da se tvoje aktivno miljenje odvija korektno i produktivno tokom
tvoje budue odgovorne egzistencije, ukoliko je ta vrsta miljenja poela u tebi da
deluje i ukoliko taj unutranji proces ima neeljene posledice po tvoje planetarno
telo, mora na neko vreme da ga ostavi po strani, ma koliko ti se neto dopadalo i
ma koliko te zanimalo; inae e ti se dogoditi "dezonakusanz", to jest novi tempo e
dobiti samo jedan deo tvoga bia i postae, kako bi rekli tvoji ljubimci,
"jednostran".
Uskoro je formiran red, i svi su prilazili skiptru i drali njegovu drku onoliko dugo
koliko je odredio kapetan broda, koji je na sebe preuzeo voenje ceremonije.
Za vreme tog sveanog obreda, na Belzebubovoj glavi su postepeno izrastali rogovi.
Najpre dok su rogovi tek dobijali formu, meu okupljenima je vladala ozbiljna i
usredsreena tiina. Ali od momenta kada su oni poeli da se granaju, napeto
interesovanje i ushiena panja su postali primetni. To se dogodilo jer su svi bili
obuzeti eljom da vide koliko e grana dobiti Belzebub, zato to e njihov broj, u
skladu sa Svetim Meraem Objektivnog Uma, pokazati stupanj Uma koji je
dostigao Belzebub.
Najpre je obrazovana jedna grana, zatim druga, trea i prilikom svakog
pojavljivanja nove grane prisutni su izraavali radosno uzbuenje i duboko
zadovoljstvo, koji su se meusobno jasno razlikovali.
Kada je na rogovima poela da se pojavljuje etvrta grana, napetost meu
prisutnima je oznaila da je Belzebubov Um ve dostigao sveti "Ternunald" i da su
Belzebubu preostala samo dva stupnja do svetog Anklada.
Kada se ta neobina ceremonija pribliila kraju, pre nego to su njeni uesnici stigli
da se stiaju posle radosnog uzbuenja, na Belzebubovoj glavi se iznenada, sam od
sebe, pojavio peti izdanak specijalne forme, koji je svima bio poznat.
Tada se svi bez izuzetka bacie pred Belzebuba koji se die na noge i stade
preobraen veliinom koju su mu podarili pravi velelepni rogovi, izrasli na njegovoj
glavi.
Svi padoe pred Belzebuba, zato to je peta grana na njegovim rogovima znaila da
je on dostigao Um nivoa svetog "Podkulada", to jest poslednjeg stupnja pred svetim
Ankladom.
Um svetog Anklada predstavlja najvii nivo koji bie moe dostii; to je trei
stupanj pre Apsolutnog Uma Samog Predvenog.
Ali i Um svetog Podkulada, koji je dostigao Belzebub, takoe je veoma redak u
Vasioni. Zato je ak i uvaeni arhaneo pao niice pred Belzebubom, jer je nivo
njegovog sopstvenog uma bio tek na stupnju svetog "Degindadu", to je bilo tri
stepenice ispod svetog Anklada.
Kada se svi digoe na noge, uvaeni arhaneo, obraajui se ovoga puta svim
okupljenim biima razliite prirode, objavi:
- Bia, sazdana Jedinim Tvorcem, sada smo prvi put udostojeni da posmatramo ono
to je bio san svih ovde prisutnih, kao i svih bia u itavom naem Megalokosmosu.
Hajde sada zajedno da se radujemo i da pesmom izrazimo ushienje zbog asti koja
nam daje novu snagu u borbi s naim negativnim naelom, jer jedino ta sila moe da
nas dovede do svetog Podkulada, do kojeg je stigao ovaj sin naeg Opteg Oca; iako
je sagreio u mladosti, on je kasnije svojim svesnim trudom i namernom patnjom
ipak uspeo da svojom sutinom zaslui da bude jedan od svetih Podkulada, veoma
retkih u itavoj naoj Velikoj Vasioni.
Posle tog arhanelovog poziva, sva bia prisutna na brodu "Karnak" poee da
pevaju svetu pesmu "Radujem se".
A kada je ta sveta pesma otpevana, svi aneli i heruvimi na elu sa uvaenim
arhanelom, vratie se u kosmiku egolionoptiju, koja se odvoji od broda "Karnak" i
polako nestade u prostoru; tada svi putnici i posada pooe na svoja mesta i
"Karnak" nastavi svoje putovanje ka svome odreditu.
Posle te velike sveanosti, Belzebub se sa svojim unukom i starim slugom
Ahunom koji su, kao i svi putnici "Karnaka", bili duboko potreseni ovim
neoekivanim dogaajem, vratio u onaj deo broda gde je tekla njihova beseda o
ljudskim biima koja su nastala i ive na Zemlji.
Kadaje Belzebub, sada preobraenog izgleda koji je odgovarao njegovim vrlinama,
seo na svoje uobiajeno mesto, Ahun, njegov stari sluga, koji je s njim proveo skoro
itav svoj ivot, iznenada pade pred njega i s iskrenom molbom u glasu poe da
govori:
- Sveti Podkulade naeg Velikog Megalokosmosa! Smilujte se i oprostite meni,
nesrenom obinom tricentrinom biu, kakvo sam ja, moje nekadanje, voljne i
nevoljne izraze nepotovanja prema vaoj Svetoj Sutini.
Budite milosrdni i oprostite svom tricentrinom slugi koji je, iako ivi veoma dugo,
na svoju nesreu - jedino stoga to mu u pripremnom uzrastu niko od starijih nije
pomogao da se u njemu kristalizuju psihiki faktori za silu intenzivnog
aktualizovanja istinskog duga, neophodnu svakom tricentrinom biu - sve do sada
bio toliko slep da nije mogao ak ni instinktivno da oseti onu jedinosunu i
nepokolebljivu realnost, nastalu pod uticajem optekosmikog Trogoautoegokrata i
uslova okruenja - realnost, svetu za svako ivo stvorenje, koja se zove "Objektivni
Um".
S tim reima Ahun zastade kao ukopan, u nemom oekivanju.
A Belzebub, takoe nemo, gledae u njega pogledom punim ljubavi i pratanja, u
kome se, ipak, oseae tuga i mirenje s neizbenim.
Za vreme te scene, Hasejn je stajao po strani u pozi svima poznatoj kao "poza
znamenitog vasionskog isposnika s planete Kirmakana".
Neto kasnije, kada se Belzebub osvrnuo i video svog unuka u toj pozi, on se okrenu
ka njemu i ree:
- ta je to, moj deae? Da li je mogue da se i s tobom dogaa isto to i s naim
starim Ahunom?
Na to Belzebubovo pitanje, Hasejn bojaljivo odgovori tonom koji je odavao za
njega neuobiajenu nesigurnost.
- Da... Skoro... Sveti Podkulade naeg Velikog Megalokosmosa. Jedino s tom
razlikom to u ovom asu, impuls ljubavi prema naem Ahunu i tricentrinim
biima planete Zemlje funkcionie u meni jo snanije.
Taj impuls ljubavi u meni postaje snaniji, jer mi se ini da su mi i Ahun i
tricentrini Zemljani pomogli da zasluim i vidim trijumf onoga koji je uzrok
uzroka moga roenja, onoga koga sam do sada nazivao svojim "dragim dedicom", a
koji je sada postao za sve, i za mene, jedan od svetih Podkulada naeg Velikog
Megalokosmosa, pred kojim treba da se klanjam i pred kojim sada imam sreu da
stojim.
Eh, eh, eh! - uzviknu Belzebub i, odajui priznanje mudracu koga je esto pominjao
u svojim priama o putovanjima na Zemlju, ree:
Pre svega, elim da na nain naeg uvaenog Hode Nasradina izrazim jednu misao
na koju su me asocirale Ahunove rei, sasvim neuobiajene za njega, kao njegova
neobina poza.
Na dragi uitelj bi u ovakvoj prilici rekao: "Ne prolivajte suze,uzalud, kao krokodil
kada ne uspe da odvue ribara pod vodu."
Hajde sada da zauzmemo svoja uobiajena mesta i da jo malo popriamo.
Iako sada ulazimo u atmosferu naeg dragog Karatasa, jo prilino dugo se neemo
spustiti zato to na brod, kao to obino biva sa meuzvezdanim brodovima, mora
da iscrpi svoj momenat kretanja pre zaustavljanja na mestu, odreenom za sletanje.
Hasejn i Ahun odmah i bez rei posluae Belzebubov savet, iako je prema njihovim
kretnjama i otvorenom izraavanju njihove unutranje psihe bilo oigledno da je u
njihovom odnosu prema Belzebubovoj linosti, posle onog optekosmikog
dogaaja, dolo do promene.
Kada su, bez uobiajene neusiljenosti posedali na svoja mesta, Belzebub se
okrete ka Hasejnu i ree:
Pre svega, moj deae, kada se vratimo kui - ukoliko nas ne ometu neki spoljni
uzroci koji ne zavise od nae sutine - dajem ti re da u ti objasniti sve to sam
obeao u vezi tvojih ljubimaca, a to je iz ovih ili onih razloga tokom naeg
putovanja brodom "Karnak", ostalo bez objanjenja.
Za to vreme, ukoliko ima neko posebno pitanje koje zahteva objanjenje upravo
sada, pitaj.
Ali, upozoravam te da imamo malo vremena da ti odgovorim u formi, uobiajenoj
za nae besede, i zato pokuaj da svoje pitanje formulie tako da moj odgovor bude
kratak.
tavie, tim pitanjem e mi pokazati u kojoj meri se razvilo tvoje logiko miljenje
tokom mojih pria o udnovatoj psihi tricentrinih bia, koja su nastala i ive na
planeti Zemlji.
Na predlog svoga dede, Hasejn se duboko i nadugo zamisli, a zatim nekim
uzvienim tonom, ree:
- Sveti Podkalud je osnovni uzrok uzroka moga dolaska na svet!
Posle sveanosti koja se malopre dogodila - kada je tvoja sveta sutina dobila
odgovarajui spoljni izgled i kada mi je njen puni znaaj, koji do tada nisu opaala
niti razumela sva tricentrina bia, postao jasan i razumljiv, kao i svakoj drugoj
kosmikoj jedinici - svaka tvoja izgovorena re i svaki tvoj savet e za mene imati
snagu zakona.
Zbog toga, svim svojim biem moram nastojati da usvojim savet koji si mi dao i da
pokuam da formuliem svoje pitanje toje mogue krae.
Sveti Podkulade, uzroe uzroka moga nastanka!
Da bi uverenja koja su formirana u meni za ovo vreme, zahvaljujui tvojim
objanjenjima anomalija koje se dogaaju na Zemlji, mogla pouzdano da se
kristalizuju, ja ipak elim da ujem tvoje lino i iskreno miljenje, evo o emu:
Kako bi ti odgovorio naem Sveobuhvatnom Predvenom Stvoritelju kada bi te
pozvao k sebi i pitao:
Belzebube!
Ti, koji si jedan od onih to predstavljaju obeavajue i uspene rezultate svih mojih
Aktualizacija, izloi ukratko zakljuke svojih nepristrasnih vievekovnih
posmatranja i istraivanja psihe tricentrinih bia, nastalih na planeti Zemlji, i reci
da li jo postoji neki nain da se oni spasu i usmere na pravi put?
Rekavi to, Hasejn ustade i stojei u pozi punoj potovanja, pogledom punim
iekivanja, gledae u Belzebuba.
Ahun takoe ustade.
Belzebub se neno osmehnu na Hasejnovo pitanje i ree, pre svega, da je sada
sasvim siguran da su njegove prie koristile njegovom unuku onako kako je i
oekivao, a zatim ree ozbiljnim tonom da bi, kada bi ga na Sveobuhvatni
Jedinosuni Tvorac zaista pozvao i postavio takvo pitanje, odgovorio...
Iznenada, Belzebub i sam ustade i pruivi desnu ruku ispred sebe, a levu iza sebe,
ustremi svoj pogled nekud u daljinu, kao da prodire u najvee dubine prostranstva.
Istovremeno, malopomalo, oko Belzebuba se pojavi "neto bledouto" i poe da ga
obavija; nije se moglo pojmiti niti razaznati njegovo poreklo - da li su to bile
emanacije samog Belzebuba ili je dolo odnekud iz prostranstva, iz spoljnih izvora.
U srcu te kosmike aktualizacije, neverovatne za tricentrina bia, neobino
snanim glasom i s najveom iskrenou, Belzebub sveano ree:
- O, Ti, Sve i Svja moje Celine!
Jedino sredstvo kojim se sada mogu spasti stanovnici planete Zemlje - jeste da im se
implantira novi organ, nalik na organ kundabufera koji bi, ovoga puta, posedovao
takve osobine zbog kojih bi svaki od tih nesrenika tokom svog ivota stalno oseao
i bio svestan neizbenosti svoje sopstvene smrti, kao i smrti svega to se nalazi pred
njegovim oima ili to privlai njegovu panju.
Jedino to oseanje i to znanje mogu unititi egoizam koji je sada u njima potpuno
kristalizovan i koji guta itavo njihovo bie i, istovremeno, iskoreniti tendenciju
mrnje prema drugima, koja iz njega proistie - tendenciju koja raa one meusobne
odnose to predstavljaju osnovni uzrok svih njihovih anomalija, nedostojnih
tricentrinih bia i kobnih po njih i po itavu Vasionu.
da je ono vie meseci Predstavljalo sliku koja bi se mogla opisati kao "komad ivog
mesa u istoj postelji", bez obzira na fiziko stanje moga tela, moj ispravno
trenirani "duh", kako bi se moglo rei, ni najmanje nije bio uguen, kao to bi, na
osnovu njihovog miljenja, sledilo. Naprotiv, njegova snaga je ak narasla,
zahvaljujui intenzivnom uzbuenju koje se u njemu javilo upravo pre katastrofe
zbog mog stalnog razoaranja u ljude, posebno u one koji su se posvetili onome to
se naziva "naukom", kao i zbog ruenja iluzija to ih je u meni izazvao ideal,
postepeno formiran u mome biu uglavnom zahvaljujui zapovesti koja mi je
usaena u detinjstvu, a koja kae da "najvii cilj i smisao ljudskog ivota predstavlja
elja za dobrobit svojih blinjih", to se moe postii jedino svesnim
samoodricanjem.
Dakle, poto sam paljivo proitao uvodnu glavu prve knjige, napisanu u upravo
opisanom stanju, i poto sam se, prema asocijaciji, setio i tekstova mnogih narednih
glava koje su prema mom uverenju neophodne kako bi se u svesti itaoca izazvali
neobini utisci koji uvek, to bi se reklo, "raaju bitne rezultate", moje Ja, ili tanije,
ono "neto" to dominira u mom biu i to sada predstavlja zbir rezultata koji
proistiu iz podataka kristalizovanih tokom mog ivota, podataka koji, izmeu
ostalog, oveku koji je sebi postavio cilj da tokom svoje odgovorne egzistencije
"aktivno i nepristrasno misli", pruaju mogunost da prodre i shvati psihu ljudi
raznih tipova - reio sam da zakljuim prvu seriju svojih knjiga; i da se, podstaknut
impulsom "ljubavi prema svetu koji me okruuje", nastalom u meni u ovom
trenutku, ograniim na to da ovde navedem prvo od velikog broja predavanja koja
sam odrao tokom postojanja ustanove koju sam lino osnovao pod nazivom
"Institut za ovekov harmonian razvoj".
Taj institut, uzgred, vie ne postoji i smatram neophodnim i moguim da ovde
i sada, uglavnom zato da bih smirio neke ljude u raznim delovima sveta, izriito
izjavim da sam ga likvidirao potpuno i zauvek.
Sa impulsom neopisive tuge i alosti, bio sam prinuen da donesem odluku o
likvidaciji tog instituta, kao i osam filijala, ve organizovanih i briljivo
pripremljenih za otvaranje u raznim zemljama - ukratko, bio sam prinuen da se
odreknem svega to sam ve stvorio skoro nadljudskim naporima - i to uglavnom
zato to sam otprilike tri meseca posle havarije, kada je funkcionisanje mog
uobiajenog miljenja vie ili manje obnovljeno, iako je moje telo i dalje bilo
sasvim nemono, shvatio da e pokuaj da sauvam institut bez realnih ljudi oko
sebe i bez mogunosti da zbog odsustva moje pomoi budu obezbeena ogromna
materijalna sredstva, dovesti do katastrofe, zbog koje u se ja, u poodmaklim
godina, kao i ostali koji potpuno zavise od mene, nai u stanju polugladnog
"ivotarenja".
Predavanje koje nameravam da dodam zakljuku prvog toma, odrao sam nekoliko
puta tokom postojanja instituta svojim "uenicima prvog ranga", kako su se oni tada
zvali. Neki od njih su, kako se potom pokazalo, na moju veliku alost, izrazili u
svojoj sutini sklonost ka brzom preobraaju svoje psihe u psihu nazvanu
"haznamaskom" - sklonost koja je ubrzo postala oigledna i jasno prepoznatljiva
njegovoj prirodi, u potrebno vreme uopte nije dobio bilo kakve podatke za
izraavanje tenji neophodnih za odgovornu egzistenciju; naravno, on ne moe da
shvati, ak i ne eli da shvati - zato treba bilo ta da radi. Zato on izvrava svoje
obaveze potpuno ravnoduno, iz straha od moguih batina.
to se tie kola, koja u naoj analogiji zamenjuju telo i tretiraju se odvojeno od
ostalih samostalno formiranih delova ovekovog organizma, tu stvari stoje jo gore.
Ta kola su, kao i svaka druga, napravljena od raznih materijala i, prema tome, imaju
veoma sloenu grau.
Ona su napravljena, to je jasno svakom razumnom oveku, kako bi nosila sve vrste
tereta, a ne u cilju, u kome ih koriste savremeni ljudi, to jest samo za prevoz
putnika.
Osnovni uzrok mnogih nesporazuma povezanih s tim ciljem, proistie iz injenice
da su ih oni koji su smislili sistem tih kola, predvideli za neutabane puteve i neki
delovi njihove unutranje strukture su stvarani upravo sa te pozicije.
Na primer, princip podmazivanja, koji je izuzetno vaan za fijaker napravljen od
veoma razliitih materijala, jeste takav da se prilikom drmusanja, neizbenog na
takvim drumovima vri podmazivanje svih metalnih delova; meutim, ta kola,
nainjena za putovanja neravnim putevima, obino se koriste u gradovima i ona idu
glatkim, ravnim, poploanim ulicama,
U odsustvu bilo kakvih udaraca, poto idu takvim ulicama, mazivo se u njima ne
rasporeuje ravnomerno na sve delove i zato neke od njih pokriva ra, te oni vie ne
mogu da izvravaju funkcije za koje su bili predvieni.
Kola se, po pravilu, kreu lako ukoliko su njihovi pokretni delovi valjano
podmazani. Sa suvie malo maziva ti delovi se pregrevaju i, na kraju krajeva,
usijavaju, te na taj nain, i drugi delovi mogu biti oteeni; ukoliko je, meutim, u
nekom delu suvie maziva, opte funkcionisanje kola se pogorava; u svakom
sluaju, konju je tee da ih vue.
Savremeni fijakerista, na koija, i ne sluti da kola treba da podmazuje; ukoliko ih
ak i podmazuje, ini to bez odgovarajueg znanja, onako kako je uo, slepo sledei
uputstva sluajnih ljudi.
Dakle kada ta kola, vie ili manje prilagoena za putovanja ravnim putevima, iz
nekog razloga moraju da idu po rupagama, uvek im se neto dogodi: ili im odleti
matica, ili se iskrivi zavrtanj, ili neto propadne; zato se takve ekspedicije retko
zavravaju bez vie ili manje ozbiljnih popravki.
U svakom sluaju, sve je rizinije korienje tih kola za predviene ciljeve, a kada
pone popravka, kola morate da rasklopite na delove, da pregledate deo po deo i,
kao to se radi u takvim sluajevima, da svaki deo "nauljite", oistite, a zatim
ponovo sklopite; esto biva oigledno da odmah morate zameniti neki deo. Jo je
dobro ako se ispostavi da taj deo nije skup, ali se moe desiti da opravka kota
skuplje od novih kola.
Dakle, sve to je bilo reeno o pojedinim delovima tog prevoznog sredstva, koji
uzeti svi zajedno predstavljaju "najamni fijaker", moe se u potpunosti primeniti i
na optu organizaciju ovekove prirode.
Moe se dogoditi, meutim, da konj u svom ogranienom ivotu naui neke oblike
uzajamnog odnosa sa fijakeristom i ak, neku vrstu "jezika"; ipak, nesreaje u tome
to fijakerista ne zna i ak i ne sluti da je to mogue.
Osim toga, injenica da u tim anomalnim uslovima izmeu konja i fijakeriste ne
dolazi ni do kakvog kontakta, koji bi omoguio da jedan drugoga automatski, makar
malo razumeju, postoji mnogo spoljnih uzroka koji od njih ne zavise, a koji ih
liavaju mogunosti da zajedno slede jedini cilj za koji su obojica predodreeni.
Isto kao to su povezani pojedini samostalni delovi "najamnog fijakera", to jest kola
s konjem preko rude, a konj sa fijakeristom preko dizgina, tako su i pojedini delovi
opte organizacije oveka povezani jedan s drugim: telo je sjedinjeno s ulima
preko krvi, a ula s miljenjem ili sveu preko takozvanog "hanbledzojna", to jest
supstance koju u oveku stvaraju svi ivotni napori koje on namerno ini.
alosni sistem obrazovanja koji sada postoji, vodi u to da fijakerista ne moe da
izazove nikakav efekat kod svog konja; u najboljem sluaju, pomou dizgina on
moe u njegovoj svesti da izazove tri ideje - desno, levo i stoj.
Ista stvar se dogaa i u optoj organizaciji obinog oveka, kada se usled bilo kojeg
utiska "gustina i tempo hanbledzojna" u njemu promene i njegovo miljenje izgubi
svaku mogunost da utie na njegovu sopstvenu ulnu organizaciju.
Dakle, da rezimiramo sve to je reeno, hteli ne hteli, mi moramo priznati da svaki
ovek mora teiti da ima svoje sopstveno "Ja"; inae, nikada nee predstavljati nita
drugo do "iznajmljeni fijaker" u koji moe da sedne bilo koji putnik i da zahteva da
bude odvezen bilo kuda.
Nee biti na odmet ako ovde primetimo da Institut za harmonian razvoj oveka
ima, kao jedan od svojih osnovnih zadataka, cilj da, s jedne strane, pravilno
obrazuje samostalnu linost kod svojih uenika, pri emu, najpre posebno, a zatim u
njihovom sistemu prema potrebama svog subjektivnog ivota u budunosti; s druge
strane, da proizvede i vaspita kod svakog uenika ono to mora imati svako ko nosi
naziv "ovek bez navodnika" - svoje sopstveno "Ja".
Radi tanijeg i, da tako kaemo, naunog odreivanja razlike izmeu pravog
oveka, to jest oveka kakav on treba da bude, i "oveka pod navodnicima", kakvi
su sada skoro svi savremeni ljudi, zgodno je citirati neto to je sam Gurdijev
rekao u jednom svom predavanju:
Evo ta je on rekao:
- Definiciji oveka, s naeg stanovita, ne mogu da pomognu savremena znanja, bez
obzira da li se radi o anatomskim, fiziolokim ili psiholokim znanjima, jer svaka od
karakteristika, koju ona opisuju, svojstvena je ovom ili onom nivou nekog oveka i
podjednako je primenljiva na sve; prema tome, to znanje nam ne moe dati
mogunost da tano odredimo razliku izmeu ljudi koju elimo da utvrdimo.
Mera te razlike moe se formulisati samo sledeim terminima:
"ovek - to je bie koje moe da "postupa", i "postupa" svesno na svoju sopstvenu
inicijativu."
Razume se, svaki ovek koji vie ili manje logiki misli i koji je u stanju da bude
nepristrasan, mora se sloiti s tim da nikada pre nije bilo niti je moglo biti tanije ili
iscrpnije definicije.
Pretpostavimo da smo privremeno prihvatili tu definiciju; u tom sluaju neizbeno
se postavlja pitanje koje je proizvod savremenog obrazovanja i savremene
civilizacije: moe li ovek uopte bilo ta da ini sam, svesno i svojom sopstvenom
voljom.
Ne... odgovaramo odmah na to pitanje.
A zato ne?
Naprosto zato to, kao to kategoriki tvrdi i na osnovu svojih eksperimenata
pokazuje Institut za harmonian razvoj oveka, u savremenom oveku sve bez
izuzetka "radi samo od sebe" i ne postoji nita to savremeni ovek radi sam.
U linom, porodinom i socijalnom ivotu, u politici, nauci, umetnosti, filosofiji i
religiji, ukratko reeno, u svemu to je ukljueno u proces svakodnevnog ivota
savremenog oveka, sve od samog poetka do kraja se radi samo od sebe i niko od
tih "rtava savremene civilizacije" nita ne moe da uradi.
Ta eksperimentalno dokazana, kategoriki potvrena tvrdnja Instituta za
harmonian razvoj oveka, to jest to da savremeni ovek nije stanju da bilo ta radi i
da sve u njemu radi samo od sebe, poklapa se s onim to o oveku govori "egzaktna
pozitivna nauka".
Savremena "egzaktna pozitivna nauka" kae da je ovek veoma sloen organizam
koji se razvio putem evolucije iz prostijih organizama i da je sposoban da na spoljne
uticaje reaguje na veoma sloen nain.
Ta ovekova sposobnost da reaguje je toliko sloena i povratna dejstva mogu otii
toliko daleko od uzroka koji su ih izazvali i uslovili, da naivnom posmatrau
ovekovi postupci ili, u krajnjoj meri neki od njih, mogu izgledati sasvim spontani.
Prema idejama Gurdijeva, obian ovek u stvarnosti nije sposoban ni za najmanji
samostalan postupak ili re.
On je u potpunosti rezultat spoljnih uticaja.
ovek je transformatorska maina, vrsta prenosne pogonske stanice.
Na taj nain, s gledita sveukupnosti ideja Gurdijeva, kao i u skladu sa
savremenom "egzaktnom pozitivnom naukom", ovek se razlikuje od ivotinje
jedino velikom sloenou reakcija na spoljne utiske i strukturom svog sistema
opaanja.
A to se tie onoga to je oveku svojstveno i to se zove "volja", Gurdijev
potpuno odrie mogunost njenog postojanja u prirodi obinog oveka.
Volja - to je odreena kombinacija dobijena delovanjem odreenih osobina, koje je
u sebi svesno izgradio ovek koji moe da "postupa".
U prirodi obinog oveka ono to se naziva "voljom" iskljuivo je rezultat elja.
Realna volja predstavlja znak veoma visokog nivoa bia u poreenju sa sutinom
obinog oveka. I samo oni koji poseduju takvu sutinu mogu da "postupaju".
Svi ostali ljudi su samo automati, maine ili mehanike igrake, koje su navile
spoljne sile, i koji rade jedino zato to "opruga", koja u njima postoji, deluje samo
- ovek dolazi na svet kao ist list papira, oko kojeg okolina tek poinje da se
nadmee da bi ga zaprljala i ispunila obrazovanjem, moralom, informacijama, koje
smo nazvali "znanjem" i svim vrstama ideja duga, asti, savesti, i tako dalje, i tome
slino.
Svi neprestano ponavljaju o neospornosti i nepogreivosti onih metoda koje sami
koriste kako bi nakalemili te izdanke na stablo koje se zove ljudska "linost".
List papira postepeno postaje zaprljan, i to je zaprljaniji, to jest to je ovek vie
nakljukan efemernim informacijama i pojmovima duga, asti, i tako dalje, koje mu
nametljivo ponavljaju ili usauju ljudi iz njegovog okruenja, utoliko ga svi
smatraju "pametnijim" i dostojnijim.
Poto uvidi da ljudi na tu prljavtinu gledaju kao na vrlinu, on i sam neizbeno
gleda na taj zaprljani list papira na isti nain.
Dakle, imate model onoga to nazivamo "ovekom", za kojeg se esto koriste rei
"talenat" i "genije".
Ali raspoloenje naeg "genija" e biti pokvareno za itav dan ukoliko pored
kreveta, kada se probudi, ne nae svoje papue.
Obian ovek nije slobodan u svom ivotu, u svom izraavanju i svom
raspoloenju.
On ne moe da bude onakav kakav bi trebalo da bude; i on nije onakav kakvim sebe
smatra.
ovek - to zvui gordo! Samo ime "ovek" znai "kruna stvaranja"; ali... koliko ta
titula odgovara savremenom oveku?
Meutim, ovek, naravno, treba da bude kruna stvaranja, zato to je tako napravljen
i to ima sve mogunosti za sticanje podataka slinih onima koje poseduje
Ostvariva svega postojeeg u Vasioni.
Da bi se mogao nazvati ovekom, on mora to i da bude.
A da bi bio ovek, on pre svega mora da s nesmanjenom upornou i nepresunim
impulsom elje, koja proistie iz svih posebnih samostalnih delova koji
predstavljaju njegovo jedinstveno bie, to jest sa eljom koja istovremeno potie iz
miljenja, ula i organskog instinkta, da izgradi svestrana znanja o sebi i da se
istovremeno neprekidno bori sa sopstvenim subjektivnim slabostima, kao i da titi
rezultate do kojih dolazi jedino uz pomo svoje svesti, uoavajui pri tome
nedostatke sopstvene subjektivnosti i nalazei sredstva i mogunosti za borbu sa
samim sobom, kao i da tei njihovom iskorenjivanju, ne tedei sebe.
Otvoreno reeno, savremeni ovek, kako ga mi vidimo svojim nepristrasnim
pogledom, predstavlja samo satni mehanizam, iako veoma sloene konstrukcije.
ovek neizostavno mora duboko da razmisli o svom automatizmu i da ga potpuno
shvati, kako bi do kraja procenio znaaj tog automatizma i sve posledice i rezultate
koje on pretpostavlja, radi svog sopstvenog daljeg ivota i radi opravdanja smisla i
cilja svog roenja i egzistencije.
Za oveka koji eli da proui ljudski automatizam uopte i da ga sebi objasni,
najbolji objekt izuavanja predstavlja on sam, sa svojim automatizmom; ali, da bi
ga izuio u praksi i da bi istinski shvatio itavim svojim biem, a ne "psihopatski",
to jest samo jednim delom svoje celine, potrebna su ispravno voena samoposmatranja.
to se tie mogunosti pravilnog sprovoenja samoposmatranja, bez rizika da na
sebe navuete bilo kakve kobne posledice, koje veoma esto proistiu iz ljudskih
pokuaja da se neto uradi bez potrebnog znanja, da biste izbegli suvine napore,
neophodno je da budete upozoreni da na ogled, potkrepljen velikim brojem tanih
informacija, pokazuje kako to nije tako prosto kao to na prvi pogled izgleda. Zbog
toga, kao osnovu za ispravno voeno samoposmatranje uzimamo izuavanje
automatizma kod savremenog oveka.
Pre nego to se pristupi izuavanju tog automatizma i svih principa pravilnog
samoposmatranja, ovek jednom zauvek mora da odlui: da e biti bezuslovno
iskren prema samom sebi, da ni pred im nee zatvarati oi, da nee izbegavati
rezultate, ma kuda ga oni odveli, da se nee uplaiti zakljuaka i nee sebe unapred
ograniavati; osim toga, da bi te principe mogao pravilno da primi i usvoji bilo koji
sledbenik ovog novog uenja, treba utvrditi odgovarajuu formu "jezika", zato to
postojeu formu smatramo apsolutno neprihvatljivom za to uenje.
to se tie prvog uslova, pre svega, svako treba da bude upozoren da e oveku,
koji nema naviku da misli i postupa u pravcu koji odgovara principima
samoposmatranja, biti potrebna velika hrabrost kako bi iskreno usvojio postignute
zakljuke i kako ne bi klonuo duhom, ve im se povinovao i nastavio da sledi te
principe s jo veom upornou, koju to izuavanje neizostavno zahteva.
Ti zakljuci mogu, da tako kaemo, da "preokrenu" sva ubeenja i miljenja,
ukorenjena u oveku, isto kao i itav poredak njegovog uobiajenog miljenja; i, u
tom sluaju, on moe ostati, moda ak i zauvek, bez svih "prijatnih vrednosti",
dragih njegovom srcu, koje su dotle inile njegov spokojan i miran ivot.
Zahvaljujui ispravno voenom samoposmatranju, ovek e ve prvih dana pojmiti
i jasno shvatiti svoju potpunu slabost i bespomonost pred licem bukvalno svega to
ga okruuje.
On e se svim svojim biem uveriti da sve njime upravlja, da ga sve usmerava. On,
pak, niim ne upravlja i nita ne usmerava.
Njega privlai ili odbija ne samo sve ivo, koje u sebi nosi mogunost da kod njega
izaziva ove ili one asocijacije, ve ak i inertni i neivi predmeti.
Ako se oslobodi lanog shvatanja samoga sebe i svog samozavaravanja - impulsa
koji su postali svojstveni savremenim ljudima - saznae da je itav njegov ivot
samo slepa reakcija na to privlaenje ili odbijanje.
On e jasno uvideti kako su takozvani "pogled na svet", njegovo miljenje, karakter,
ukus, i tako dalje, itancani ukratko, kako je formirana njegova linost i pod kakvim
uticajima ona moe da se menja.
to se tie drugog uslova, to jest uspostavljanja pravilnog jezika, to je neophodno
zato to je na opteprihvaeni jezik, koji ima, da tako kaemo, "pravo graanstva",
i kojim mi govorimo, piemo knjige i prenosimo naa znanja i ideje drugima, s nae
take gledita postao potpuno neupotrebljiv za vie ili manje tanu razmenu
miljenja.
Rei koje ine na savremeni jezik, zbog proizvoljnog znaenja koje im ljudi daju,
izraavaju samo neodreena i relativna miljenja, te ih tako obini ljudi primenjuju
"elastino".
U razvoju te anomalije u ljudskom ivotu, glavnu ulogu, kako mi mislimo, igra
nepravilan sistem obrazovanja mlade generacije.
On zauzima glavno mesto, jer, kao to sam ve rekao, prisiljavajui omladinu da
kao papagaj ponavlja to vei broj rei, uei je da te rei razlikuje prema zvuanju,
kao da njihova realna sutina nije vana, taj sistem obrazovanja dovodi do toga da
ljudi postepeno gube sposobnost da razmiljaju o onome o emu sami govore i to
uju od drugih.
Poto gube tu sposobnost, a istovremeno imaju potrebu da vie ili manje tano
prenesu svoje misli drugima, oni su, bez obzira na ogroman broj rei koje ve
postoje u savremenim jezicima, prinueni da ili pozajmljuju rei iz drugih jezika, ili
da uvek smiljaju nove rei, zato to, na kraju krajeva. kada savremeni ovek eli da
izrazi neku ideju, za koju zna mnogo naizgled odgovarajuih rei i odabere jednu,
za koju mu se ini da mu prema misaonom shvatanju najvie odgovara, on i dalje
instinktivno osea nesigurnost u pravilnost svoga izbora i nesvesno pridaje toj rei
svoje sopstveno subjektivno znaenje.
Zbog te, ve automatske navike i postepenog nestajanja sposobnosti dugotrajne
koncentracije svog aktivnog miljenja, obian ovek, dok izgovara ili uje re,
nevoljno naglaava i zadrava se na ovom ili onom aspektu ideje prenete reju,
neizostavno ograniavajui celovito znaenje rei na samo jedan aspekt; to jest, ta
re, bez obzira na to to sadri sve smislove date ideje, izraava samo prvo znaenje
koje je on uhvatio, u zavisnosti od automatskih asocijacija koje se u njemu odvijaju.
Zato uvek kada savremeni ovek tokom razgovora uje ili izgovori jednu te istu re,
on joj pridaje razliita znaenja, esto potpuno suprotna punom smislu koji ta re
ima.
Svakom oveku koji je toga svestan i koji vie ili manje ima sposobnost zapaanja,
razgovor dvojice savremenih ljudi izgleda kao "tragikomino prazan zvuk", to
postaje oigledno kada mu se prikljue i drugi.
Svako od uesnika unosi sopstveno subjektivno znaenje u sve rei koje postaju
teite onoga to se moe nazvati "simfonijom rei bez sadraja", koje uhu
nepristrasnog i obavetenog posmatraa izgledaju naprosto kao ono to se u
bajkama "Hiljadu i jedne noi" naziva "kakofonijskom, fantastinom besmislicom".
Razgovarajui na taj nain, savremeni ljudi uobraavaju da razumeju jedni druge i
ak su uvereni da razmenjuju svoje misli.
S druge strane, oslanjajui se na gomilu neospornih injenica, potvrenih
psihofizikohemijskim eksperimentima, kategoriki tvrdimo da sve dok savremeni
ljudi budu onakvi kakvi jesu, to jest "obini ljudi", ma o emu izmeu sebe
raspravljali, posebno ako je predmet rasprave apstraktan, oni nikada nee razumeti
istovetne ideje, izraene istim reima, i ak nee uistinu ni razumeti jedni druge.
Eto zato u obinom savremenom oveku svaki unutranji doivljaj, ak i teak,
koji bi mogao da ga natera da se zamisli i izvede logike rezultate koji bi bili veoma
Ti opaeni utisci, prilikom kontakta sa vibracijama jedne iste prirode imaju osobinu
i kvalitet "samobuenja"; zatim se ponavlja uticaj nalik na onaj koji je bio izazvan
njihovim prvim pojavljivanjem.
Upravo to ponavljanje prethodno primljenih utisaka raa takozvanu "asocijaciju" i
delovi tog ponavljanja zatim dospevaju u polje ovekovog stanja panje, koje se
naziva "pamenjem".
Pamenje obinog oveka, u poreenju s pamenjem harmonino razvijenog oveka
tokom njegovog odgovornog ivota, je veoma loe prilagoeno za korienje zaliha
prethodno primljenih utisaka.
Pomou pamenja obian ovek moe da iskoristi redosled tek malog dela svoje
zalihe utisaka, dok pamenje, svojstveno realnom oveku, zadrava redosled svih
utisaka bez izuzetka, bez obzira na to kada su oni primljeni.
Na osnovu mnogobrojnih izvrenih eksperimenata s nesumnjivom tanou je
utvreno da svaki ovek u izvesnim stanjima, kao to je, na primer, odreen
stadijum hipnoze, moe tano u minut da se seti svega to mu se bilo kada dogodilo;
on moe da se seti svih pojedinosti svog okruenja, lica i glasova ljudi koji su bili
pored njega prvih dana njegovog ivota, dok je, prema optevaeem miljenju, jo
bio nesvesno bie.
Dok se ovek nalazi u nekom od tih stanja, on pomou vetakih sredstava moe da
pokrene one tokie koji su bili skriveni u najudaljenijim zabitima njegovog
mehanizma. Ali dogaa se, isto tako, da se ti tokii pokrenu pod dejstvom bilo
kojeg javnog ili skrivenog uticaja, izazvanog njegovim doivljajima, usled ega
pred ovekom iznenada iskrsavaju davno zaboravljene scene, slike, lica, i tako
dalje.
Ovde u prekinuti izlagaa, jer smatram da se moe dati sledea dopuna:
Dopuna
Takav je obian, prosean ovek - nesvesni rob, potpuno u slubi univerzalnih
ciljeva, stranih njegovoj sopstvenoj individualnosti.
On moe takav da proivi itav svoj ivot i takav zauvek da nestane.
Ipak, Velika Priroda mu je dala mogunost da ne ostane bie - naprosto slepi
instrument koji je potpuno u slubi tih univerzalnih objektivnih ciljeva, ve da,
sluei joj i ostvarujui sve to mu je predodreeno i to je usud svakog stvora koji
die, istovremeno radi na sebi, na svojoj sopstvenoj "egoistikoj" linosti.
Ta mogunost mu je takoe data radi sluenja zajednikom cilju, zato to su za
ravnoteu objektivnih zakona potrebni takvi relativno slobodni ljudi.
Iako je ta sloboda mogua, ipak, teko je rei moe li svaki neobian ovek da je
ostvari.
Postoji mnogo uzroka koje to mogu spreiti i koji u veini sluajeva ne zavise od
nas lino, niti od velikih kosmikih zakona, ve jedino od razliitih sluajnih uslova
naeg roenja i formiranja, to jest, uglavnom od naslea i raznih okolnosti koje
prate proces naeg "pripremnog uzrasta". Upravo ti nekontrolisani uslovi mogu
spreiti to oslobaanje.
Ako to ozbiljno zamisli i toliko duboko oseti da zaista spozna sopstvenu smrt, moe
li za njega postojati neto uasnije od toga?
U svakodnevnom ivotu, osim uasne injenice o neizbenosti nae sopstvene
smrti, postoje mnoge druge stvari, posebno u poslednje vreme, i ako samo
zamislimo da se one u ivotu moraju doiveti to e u nama izazvati oseanje
neopisive i nepodnoljive patnje.
Pretpostavimo da neki savremeni ljudi, koji su ve potpuno lieni svake objektivne
nade u budunost, to jest oni koji nita nisu "posejali" tokom svog odgovornog
ivota i zato nisu "ponjeli" nikakve plodove, pretpostavimo da jednog dana shvate
neizbenost skore smrti - zbog takve pomisli je mogue obesiti se.
Usled specifinog delovanja posledica svojstava organa kundabufera na njihovu
psihu, veina savremenih ljudi - ona tricentrina bia u koja je Tvorac poloio svoje
nade da e sluiti viim ciljevima - osloboeni su tih istinskih uasa. I na taj nain
oni mogu mirno da provedu svoj ivot, izvravajui nesvesno ono za ta su bili
predodreeni, ali pri tome mogu sluiti samo neposrednim ciljevima, Prirodi, jer su
sebe zbog svog nedostojnog, nenormalnog ivota, liili svake mogunosti sluenja
viim ciljevima.
Te posledice dovode do toga da ljudi ne samo to nisu svesni tog uasa, ve, kako bi
umirili sebe, izmiljaju svakakva fantastina objanjenja, koja izgledaju
verodostojna jedino njihovoj naivnoj logici, o onome to stvarno oseaju i o onome
to uopte ne oseaju.
Pretpostavimo, recimo, da je pitanje nae nesposobnosti da stvarno osetimo razne
istinske strahove, posebno strah od sopstvene smrti, postalo "nasuno pitanje dana",
kao to s vremena na vreme biva s nekim pitanjima savremenog ivota; tada bi, po
svoj prilici, svi obini smrtnici i takozvani "naunici" ponudili tano reenje u koje
ni na trenutak ne bi sumnjali i "s penom na ustima" bi dokazivali da ljude od
sopstvenih uasa moe spasti jedino njihova sopstvena "volja".
Ali, ako pretpostavimo da je tako, zato nas onda ta pretpostavljena volja ne spase
od svih sitnih strahova, koji nas spopadaju na svakom koraku?
Da bi se itavim svojim biem, a ne naprosto "u mislima", to je na nesreu naih
potomaka postalo dominantna osobina savremenih ljudi, osetilo i shvatilo ono to
sam sada rekao, zamislite sledee:
Uvee, posle predavanja idete kui, svlaite se, leete u postelju i upravo kada se
spremate da se pokrijete, ispod jastuka istrava mi i pretravi du itavog vaeg
tela, nestaje u naborima pokrivaa.
Priznajte iskreno da ve sama pomisao na to izaziva drhtavicu i itavom vaem telu.
Zar nije tako?
A sada, molim vas, hajde da napravimo izuzetak i da bez uea bilo kakvih
subjektivnih emocija, fiksiranih u vama, zamislimo da vam se tako neto dogodilo, i
vi ete zaprepaeno shvatiti da biste reagovali na isti nain.
taje tu strano?
To je obian domai mi, najbezazlenije od svih stvorenja.
I zato vas pitam, kako se to moe objasniti ako se pretpostavi da svaki ovek
poseduje "volju"?
Kako se moemo pomiriti s injenicom da se ovek boji plaljivog malog miia,
najplaljivijeg stvorenja, kao i hiljada drugih gluposti koje se verovatno nikada nee
dogoditi, ali ne osea strah pred licem sopstvene neizbene smrti?
U svakom sluaju, tu uasnu protivrenost je nemogue objasniti delovanjem
famozne "volje".
Kada se o toj protivrenosti trezveno razmisli, bez ikakvih predrasuda, to jest bez
gotovog miljenja takozvanih "autoriteta" - ijeg se mudrovanja ljudi pridravaju
zbog svoje naivnosti i "instinkta stada", a da i ne govorimo o rezultatima, nastalim u
njihovom miljenju zbog anomalnog obrazovanja - postaje potpuno oigledno da je
sve te strahove, koji u ljudima ne raaju elju da se obese, Priroda specijalno
dopustila u meri u kojoj su oni neophodni za proces naeg svakodnevnog ivota.
I razume se, bez njih - bez svih tih, u subjektivnom smislu "buvljih ujeda", koji za
nas predstavljaju "besprimerne strahove" - mi nemamo nikakve doivljaje uopte radosti, nade, razoaranja, i tako dalje, te ne moemo oseati sav taj nemir,
stimulanse, tenje ili uopte bilo kakve impulse koji nas primoravaju da radimo, da
se borimo za neto i da teimo nekakvom cilju.
Upravo ta sveukupnost, moglo bi se rei "dejih doivljaja", kod obinog oveka
nastaje i protie automatski i ti doivljaji, s jedne strane, ine i odravaju ivot, dok,
s druge strane, ne ostavljaju ni vremena ni mogunosti da se vidi i oseti realnost.
Kada bi obian savremeni ovek mogao nekako to da oseti ili da zapamti kako e u
odreeno i izvesno vreme, na primer, sutra, kroz nedelju ili mesec dana, ili ak kroz
godinu ili dve pouzdano umreti, ta bi onda ostalo od svega to je do tada inilo
njegov ivot?
Sve bi za njega izgubilo smisao i znaaj. ta bi bilo vano: nagrade, dobijene
onomad za dugu slubu, kojima se toliko radovao, ili pogled pun obeanja to ga je
uputila ena koju odavno i beznadeno eli, ili novine uz jutarnju kafu, ili komijski
pozdrav pun potovanja na stepenitu, pozorite uvee, odmor i san... sve te prijatne
stvari - koliko bi sve one vredele?
Naravno, one vie ne mogu imati znaaj, koji im je pridavao pre, ukoliko ovek zna
da e ga smrt stii za pet ili deset godina. Ukratko, obian ovek ne moe i ne treba
da gleda sopstvenoj smrti "u oi", zato to treba da rei pitanje koje pred njim stoji:
"Zato treba da ivimo, radimo i patimo?"
Upravo da to pitanje ne bi moglo da bude postavljeno, Velika Priroda je, uverivi se
da u oveku vie nema faktora za valjano izraavanje, svojstveno tricentrinim
biima, providencijalno i mudro zatitila ljude, uzimajui u obzir da u njihovoj
prirodi dolazi do razliitih posledica onih osobina koje im ne dolikuju i koje im
usled neophodnih aktualizacija ne omoguuju da opaze i osete realnost.
I Velika Priroda je bila prinuena da se prilagodi toj anomaliji u objektivnom smislu
zato to je to, zbog uslova svakodnevnog ivota, koje su ljudi sami uspostavili, zbog
pogoranja kvaliteta zraenja, neophodnog za vie optekosmike ciljeve, bilo
neophodno u cilju uspostavljanja ravnotee, regulacije nataliteta i duine ivota.
Dakle, jasno je da ljudima ivot nije dat radi njih samih, ve da bi sluili
optekosmikim ciljevima, a da Velika Priroda odrava taj ivot tako da on protie
vie ili manje podnoljivo i brine o tome da se on ne prekine prevremeno.
Zar i mi ljudi ne hranimo, brinemo i na isti nain, koliko god je mogue, inimo
prikladnim ivot naih ovaca i svinja.
Zar to inimo zato to cenimo njihove ivote radi samih njihovih ivota?
Ne! Mi sve to inimo da bismo ih jednog lepog dana ubili i uzeli njihovo meso koje
nam je potrebno i koje treba da bude to masnije.
Na isti nain Priroda preduzima sve mogue mere kako bismo mi iveli tako da ne
vidimo taj uas i da se ne bismo obesili, ve da bismo iveli dugo, a onda kada joj je
to potrebno, ona nas ubija.
U postojeim uslovima svakodnevnog ivota ljudi to je ve postalo neosporan
zakon Prirode.
U naem ivotu postoji najvei mogui cilj i svi smo duni da sluimo tom velikom
optem cilju - u tome je sav smisao i svrha naeg ivota.
Svi ljudi bez izuzetka - robovi njenog "Velianstva", kao i svi koji, hteli ne hteli,
moraju da joj se potine i bezuslovno i beskompromisno izvravaju ono to je
svakome od nas predvieno nasleem i steenom sutinom.
Sada, posle svega to sam rekao, vraajui se osnovnoj temi dananjeg predavanja,
elim da vas podsetim na izraze koje sam nekoliko puta upotrebio za definisanje
oveka - "pravi ovek" i "ovek pod navodnicima", i da na kraju kaem sledee.
Iako su pravi ovek, koji je ve stekao svoje sopstveno "Ja", i ovek pod
navodnicima, koji svoje "Ja" nema, u jednakoj meri robovi istog "Velianstva",
razlika meu njima, kao to sam ve govorio, jeste u tome to je pozicija prvog
prema ropstvu svesna i on ima mogunost da ak i kada slui "univerzalnom
ostvarenju", primeni deo svojih manifestacija u skladu sa Provienjem Velike
Prirode, kako bi doao do "vene Sutine", dok drugi, na saznavi za svoje ropstvo,
tokom itave svoje egzistencije slui naprosto kao stvar koja, kada prestane da bude
potrebna, zauvek nestaje.
Da bih ono to sam upravo rekao uinio to iscrpnijim i konkretnijim, uporediu
ivot oveanstva s velikom rekom koja potie iz razliitih izvora i tee povrinom
nae planete, a ivot pojedinanog oveka sa jednom od kapi, koje ine tu reku
ivota.
Reka najpre tee kao jedinstvena celina relativno ravnom dolinom, a zatim se na
mestu koje je Priroda podvrgla "nezakonitoj kataklizmi" deli na dva zasebna korita
ili, kako se ponekad kae, nastaje "vododelnica".
Sva voda jednog dela reke posle podele tee jo ravnijom dolinom posred
"velianstvenog i ivopisnog" pejzaa, u kojem se istie lepotom i najzad se uliva u
beskrajni okean.
Drugi deo reke nastavlja da savlauje prepreke, stvorene upravo pomenutom
"nezakonitom kataklizmom", najzad dospeva u pukotine, nastale usled te
kataklizme i ponire u najvee dubine Zemlje.
"ciklonima". Na taj nain, svaka kap vode dobija mogunost daljeg razvoja i
kretanja ka sledeem, viem nivou.
to se tie drugog vodenog toka, on se na kraju krajeva sliva u pukotine u utrobi
Zemlje, gde uestvuje u "involucionom stvaranju" koje se neprekidno odvija unutar
planete, te se pretvara u paru i rasporeuje u odgovarajue sfere kako bi sluio za
nastanak novih objekata.
Posle "vododelnice", veliki i mali posledini procesi koji obezbeuju ispunjenje
predodreene namene svakog vodenog toka, do najmanje pojedinosti svog
spoljanjeg kretanja, takoe proistiu iz tih istih kosmikih zakona; ipak, rezultati
koji iz njih slede, da tako kaemo, "subjektivizovani" su prema dvama vodenim
tokovima; i mada funkcioniu nezavisno, oni neprekidno jedan drugome pomau i
podravaju jedan drugoga.
"Subjektivizovani" rezultati drugog reda, koji proizilaze iz fundamentalnih
kosmikih zakona, ponekad funkcioniu rame uz rame, ponekad se sudaraju ili
presecaju, ali se nikada ne sjedinjuju. A delovanje tih "subjektivizovanih" rezultata
drugog reda, u odreenim uslovima okruenja, takoe moe ponekad da se odnosi
na pojedine kapi.
Za nas, savremene ljude, osnovno zlo se sastoji u tome to zbog razliitih uslova
svakodnevnog ivota, koje smo sami ustanovili, posebno zbog anomalnog
"obrazovanja", dospevamo u odgovoran uzrast stiui prirodu koja odgovara jedino
onom delu reke ivota kojem je sueno da se sunovrati u utrobu zemlje, i dospevi
tamo idemo noeni maticom; ne mislei na posledice, prepustivi se toku, mi sve
preputamo sudbini.
Dok god smo pasivni, mi ne samo da neizbeno moramo da sluimo jedino kao
sredstva "involucionog" stvaranja Prirode, ve radi spasenja ivota moramo ropski
da se pokoravamo svim vrstama slepog sluaja.
Poto je veina ovde prisutnih slualaca, to bi se reklo, ve "stupila" u odgovoran
uzrast i iskreno moe priznati da do sada nije imala sopstveno "Ja", i poto u skladu
sa sadrajem svega to sam ovde rekao, ne vidi za sebe nikakvu prijatnu
perspektivu, rei u vam sasvim otvoreno i bez ikakvih zadnjih namera, kako ne
biste, posebno oni meu vama koji su to shvatili, poeli da "jadikujete" i pali u
uobiajeni "pesimizam" koji preovladava svuda u anomalnom ivotu savremenih
ljudi, da prema mojim ubeenjima, formiranim tokom dugih godina istraivanja i
potkrepljenih mnogobrojnim eksperimentima izvrenim neuobiajenim metodama,
kao i njihovih rezultata, na kojima se zasniva Institut za harmonian razvoj oveka ak ni za vas jo nije suvie kasno.
Radi se o tome da su mi ta istraivanja pouzdano i jasno pokazala da je u svojoj
beskrajnoj brizi Majka Priroda predvidela mogunost da sva bia steknu zrno svoje
sutine, to jest sopstveno "Ja", ak i poto stupe u odgovoran uzrast.
Dalekovidost nae Majke Prirode, u naem sluaju, sastoji se u tome to nam ona
pod odreenim unutranjim i spoljanjim uslovima prua mogunost da preemo iz
jednog toka u drugi.
Izraz "prvo oslobaanje oveka", koji je do nas doao iz davnina, odnosi se upravo
na takvu mogunost prelaska iz jednog toka, kome je namenjeno da nestane u
paklenim dubinama, u drugi tok, koji se uliva u beskrajna prostranstva bezgraninog
okeana.
Ali nije lako prei iz jednog toka u drugi, nije dovoljno naprosto to poeleti. Za to je
pre svega neophodno svesno kristalizovati u sebi podatke koji e u vaoj prirodi
roditi stalni i nepresuni impuls elje za takav prelazak; osim toga, treba proi kroz
dugu odgovarajuu pripremu.
Za takav prelazak potrebno je da se, pre svega, odreknete svega to ste smatrali
"bogatstvima" u ovom toku ivota, a to u stvarnosti ine samo automatske i ropski
steene navike.
Drugim reima, treba da umrete za sve, da postanete ravnoduni prema svemu to
ini va svakodnevni ivot.
Upravo o takvoj smrti govore sve religije.
U tome se sastoji znaenje rei koje su do nas dole iz daleke prolosti: "Bez smrti
nema preporoda ili, drugim reima, "ako ne umrete, neete moi da vaskrsnete iz
mrtvih".
To se ne odnosi na smrt tela, jer za takvu smrt nije potrebno vaskrsavanje.
Jedino dua, tavie, besmrtna dua, moe bez vaskrslog tela.
Nema potrebe da vaskrsavamo da bismo izali na Poslednji Boji Sud, kako nas ue
Crkveni Oci.
Ne! I sam Isus Hristos i svi proroci, poslati Odozgo, govorili su o smrti koja se
moe desiti ovde, u ovom ivotu, to jest o smrti onog "tiranina" koji nas dri u
ropstvu i u oslobaanju od njega se upravo sastoji prvo oslobaanje oveka.
Sumirajui sve to je reeno - ideje predavanja koje ste uli i ono to sam danas
dodao - o dvema kategorijama savremenih ljudi koji nemaju nita zajedniko sa
stanovita svog unutranjeg sadraja, kao i o injenici dostojnoj aljenja, da se usled
progresivno pogoravanih uslova svakodnevnog ivota, posebno usled nepravilnog
sistema obrazovanja mlade generacije, razne posledice svojstava organa
kundabufera javljaju mnogo intenzivnije u prirodi ljudi odnedavno, smatram
neophodnim da naglasim i, ak, da podvuem, da svi nesporazumi, do kojih dolazi u
procesu naih meusobnih odnosa, sve svae i sporovi, svoenja rauna i
nepromiljene odluke - odluke, posle kojih nas dugo mui "gria savesti" - pa ak i
tako veliki dogaaji, kao to su ratovi i druge nesree - naprosto predstavljaju
rezultat svojstava prirode obinih ljudi koji nikada nisu specijalno radili na sebi,
svojstava koje bih nazvao "izokrenutim vienjem stvarnosti".
Svaki ovek koji moe iole ozbiljno da misli, mora da se sloi s tim da, ako uzme u
obzir samo jednu prostu injenicu koja se esto ponavlja u procesu naeg
unutranjeg ivota, a to je da nai doivljaji, koji izgledaju toliko uasni dok ih
trpimo, posle izvesnog vremena bivaju u naem logikom miljenju neto to "ne
vredi ni piljiva boba", jer ih zatim smenjuju drugi doivljaji i mi ih se seamo tek
kada smo u sasvim drugaijem raspoloenju.
Rezultati misli i oseanja prosenog oveka esto dovode dotle da on, to se kae,
"od komarca pravi magarca, a od magarca komarca".
Manifestacije te tetne osobine u ljudskoj prirodi postaju posebno intenzivne za
vreme dogaaja kakvi su ratovi, graanski ratovi, i tako dalje. U takva vremena
postaje posebno izrazito stanje koje priznaju ak i ljudi pod iji uticaj, osim retkih
izuzetaka, dospevaju svi i koje se naziva "masovnom psihozom".
Osnovna karakteristika tog stanja se sastoji u tome da kada obini ljudi sa svojim
slabim miljenjem, koje u takva vremena jo vie slabi, prihvate na poverenje sve
to im govore razni ludaci, oni u punom smislu rei postaju rtve zlobnih
izmiljotina i izraavaju se potpuno automatski.
Dok se ljudi nalaze pod uticajem te kobne osobine, koja je ve postala stalna odlika
savremenih ljudi, oni gube sveto "neto" koje se naziva "saveu", a koje su stekli
zahvaljujui podacima kojima ih je Velika Priroda obdarila kao bogolika stvorenja,
razlikujui ih od obinih ivotinja.
Pametnim ljudima se nimalo ne dopada postojanje te osobine kod naih
savremenika, zato to, prema istorijskim podacima i otkriima mnogih istinskih
naunika prolih epoha, Velikoj Prirodi vie nisu potrebni fenomeni poput masovne
psihoze za odravanje sopstvene ravnotee. Naprotiv, povremeno izraavanje te
osobine kod ljudi, prisiljava je da se uvek iznova prilagoava, na primer, da
poveava natalitet, da menjatakozvani "tempo opte psihe", i tako dalje.
Posle svega to sam sada rekao, smatram neophodnim da podvuem kako su svi
istorijski podaci - koji su postali dostupni nekim savremenim ljudima, kao i meni, i
koji se odnose na ono to se stvarno dogodilo u ivotima ljudi u prolim vremenima,
a nikako one podatke koje su izmislili savremeni, takozvani "kolarci", uglavnom
Nemci, ijim se "priama" pune mozgovi itave mlade generacije svuda na Zemlji jasno pokazuju da se ljudi u prolosti nisu delili na dva ivotna toka, ve su se svi
kretali zajednikim koritom.
Ukupan ivot oveanstva se podelio na dva toka tek posle perioda "tikliamike
civilizacije" koji je neposredno prethodio vavilonskoj.
Od toga doba, postepeno je uspostavljen sadanji nain ivota oveanstva koji, kao
to mora znati svaki razuman ovek, moe proticati vie ili manje podnoljivo
jedino ako se ljudi dele na gospodare i robove.
Iako je poloaj gospodara ili robova odavno nedostojan ljudi kao dece naeg opteg
Oca, ipak, postoje uslovi koji su ve potpuno fiksirani u procesu kolektivnog ivota
ljudi, ije poreklo lei u dubokoj prolosti, i mi se moramo pomiriti s tim i postii
kompromis, koji prema nepristrasnom razmiljanju odgovara naem linom
blagostanju i koji, istovremeno, ne protivrei zapovestima koje nama, ljudima, daje
"Praizvor svega postojeeg".
Takav kompromis je mogu, po mom miljenju, ukoliko neki ljudi svesno postave
kao osnovni cilj svoje egzistencije dobijanje svih neophodnih podataka kako bi
postali gospodari sebi slinih iz svog okruenja.
Polazei od toga i postupajui u skladu s mudrom idejom prolih vremena, koja
tvrdi da ovek ako eli da bude "pravedan i dobar ovekoljubac, mora pre svega da
bude sebeljubac", svako od nas je, koristei zdravu logiku, koju nam je dala Velika
Priroda, morao kao svoj osnovni cilj da postavi da bude gospodar.
Ali ne gospodar u onom smislu te rei, koji joj pridaju savremeni ljudi, to jeste oni
koji imaju mnogo robova i novca, ve onaj ovek, koji zahvaljujui svojim
objektivnim vrlim delima prema svom okruenju - to jest delima koja su jedino
izraz diktata njegovog istog Uma, bez i najmanjeg uea onih impulsa, koji u
njemu, kao i u svim ljudima, raaju posledice svojstava kobnog organa kundabufera
- dobija ono "neto", to podstie sve iz njegovog okruenja da mu se priklone i da s
potovanjem ispune sve njegove zapovesti.
Ja sada smatram svoju prvu knjigu zavrenom i to zavrenom upravo u obliku koji
ak i mene zadovoljava.
U svakom sluaju, ja sebi dajem re da od sutranjeg dana ovom svom delu neu
poklanjati ni trenutak svoga vremena.
A sada, pre nego to ponem da radim na sledeoj knjizi, kako bih joj pridao svima
dostupnu formu, nameravam da se odmaram itavih mesec dana, da uopte nita ne
piem, radi stimulisanja svog organizma, umornog do krajnjih granica, i da polako
ispijem svih petnaest preostalih boca "boanskog nektara", koji je sada na Zemlji
poznat kao "Stari Kalvados".
Taj Stari Kalvados, uzgred - dvadeset sedam boca tog napitka - imao sam sree da
pre nekoliko godina sluajno pronaem zakopane pod smesom krenjaka, peska i
dobro usitnjene slame, kada sam kopao jamu za uvanje argarepe tokom zime u
jednom od podruma svog sadanjeg doma.
Boce tog boanskog napitka su, po svoj prilici, radi spasenja svoje due zakopali
monasi koji su iveli na tom mestu, daleko od svetovnih sablazni.
Sada mi se ini da su boce tu zakopane sa izvesnim tajnim ciljem i,da su,
zahvaljujui svojoj takozvanoj "intuitivnoj pronicljivosti" - za koju su podaci, kako
se moe pretpostaviti, formirani zahvaljujui njihovom pobonom ivotu predvideli da ta boanska tenost treba da dospe u ruke oveka koji ju je dostojan,
kako bi shvatio smisao stvari koje e ga podstai da afirmie znaaj ideala na
kojima je bilo zasnovano to monako bratstvo i doprineo njihovom boljem
prenoenju buduim generacijama.
Za vreme svog odmora, u svakom pogledu sasvim zasluenog, elim da ispijem tu
izvrsnu tenost koja mi je ovih poslednjih godina omoguila da bez patnje
podnosim sebi sline spodobe (persone) kojima sam poslednjih godina bio okruen,
da sluam nove anegdote, a, ponekad, usled nedostatka novih stare - to, naravno,
govori o talentu pripovedaa.
Tek je podne, a poto sam dao re da nita vie neu napisati u ovoj prvoj knjizi i da
u sve zapoeti tek sutra, jo imam vremena da ne krei re i jasne svesti dodam da
sam pre godinu ili dve vrsto reio da objavim samo prvu knjigu svojih dela. to se
tie druge i tree knjige mojih dela, nameravam da ih ne objavljujem ve da
organizujem da ona na odreeni nain budu deljena, kako bih uz njihovu pomo
ispunio jedan od osnovnih zadataka, za koji sam se zarekao da u ga reiti, a to je da
po svaku cenu svojim savremenicima dokaem apsurdnost svih njima svojstvenih
~oo~