Kur Anska Vizija

biblioteka posebna izdanja
(Iz Pogovora prof. dr. Enesa Karia)
ABDULHAMID AHMED EBU SULEJMAN
EBU SULEJMAN | KURANSKA VIZIJA
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman daje impresivne analize

prvih stoljea islama, tvrdi da je islam svojim univerzalnim
uenjima o Bogu potiskivao (bolje kazati: nadilazio) arabljansku
(i bilo koju drugu) plemensku lojalnost, te afirmirao pojmove
i shvatanja o univerzalnom ovjeanstvu. Ashabi su afirmirali
viziju svijeta (ru je el-alem), ta je vizija dovodila do pozitivnog
i kreativnog ostvarenja, do realiziranja ovjekove osobnosti
i jastva (tahkik ez-zat). Taj proces ostvarenja ovjekova sopstva
u doba ashaba ne odvija se kroz odanost plemenu ili narodu,
ve kroz odanost univerzalnoj ideji. Autor se poziva na kuranski
ajet: Ali, oni koji vjeruju, Boga jo vie vole! Kad islam razvija
hubb ili ljubav prema Bogu to znai da se tom ljubavi nadilazi
ljubav ili odanost ili lojalnost prema krvnom, beduinskom,
lokalnom, partikularnom, plemenskom, barbarskom.
Univerzalna civilizacijska
KURANSKA
VIZIJA
Temeljno ishodite za ovjekov preporod
IZDAVAKI CENTAR RIJASETA

ISLAMSKE ZAJEDNICE U BiH
ISBN 978-9958-23-271-8
Korica KURANSKA VIZIJA broiranoPOPRAVLJENO.indd 1
tampano u bosni i hercegovini
13.6.2011 12:02:28
AbdUlhAmId Ahmed ebU SUleJmAN
KURANSKA VIZIJA
Temeljno ishodite za ovjekov

preporod
Kuranska vizija prve strane.indd 1
3.6.2011 9:21:25
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

UNIVERZALNA CIVILIZACIJSKA
KURANSKA VIZIJA
TEMELJNO ISHODITE ZA OVJEKOV PREPOROD

Naslov originala:
Er-Ru'je el-kevnijje el-hadarijje el-kur'anijje:
el-muntalak el-esas li el-islah el-insani
S arapskog preveo Enes Kari
Izdavai:
El-KalEm izdavaki centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH
www.elkalem.com
CNS Centar za napredne studije
www.cns.ba
Za izdavae:
Selim Jarko
Ahmet Alibai
Urednici:
Tehniki urednik:
Lektor:
Dizajn:
Munir Muji i Mustafa Prljaa

Aida Mujezin
Tarik Jakubovi
Tarik Jesenkovi
tampa:
ArkaPRESS, Sarajevo
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28-23-1
aBU Sylayman, 'abdul Hamd
Univerzalna civilizacijska kur'anska vizija :
temeljno ishodite za ovjekov preporod /
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman ; s arapskog preveo
Enes Kari. - Sarajevo : El-Kalem : Centar za
napredne studije, 2010. - 401 str. ; 20 cm. (Biblioteka Posebna izdanja / El-Kalem)
Prijevod djela: Er-Ru'je el-kevnijje el-hadarijje
el-kur'anijje. - Bibliografske i druge biljeke
biljeke uz tekst.
ISBN 978-9958-23-271-8
I. Ebu Sulejman, Abdulhamid Ahmed vidi Abu
Sylayman, 'Abdul Hamd
COBISS.BH-ID 18312454
3.6.2011 9:21:26
AbdulhAmid Ahmed ebu SulejmAn
KURANSKA VIZIJA
Temeljno ishodite za ovjekov

preporod
S arapskog preveo Enes Kari
Sarajevo, 1432. god. po H. / 2011. godine
3.6.2011 9:21:26
BESPLATAN PRIMJERAK.
Izdanje ove knjige je realizirano zahvaljujui podrci

Meunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT)
INTERNATIONAL INSTITUTE Of ISLAMIC THOUgHT
Herndon, Virginia & London
3.6.2011 9:21:26
Pripadnicima islama i sinovima ovjeka, nada(nje) i

molitva da ummet iznova povrati, i da ovjeanstvo
iznova stekne, naravnu kuransku viziju, univerzalnu, civilizacijsku, od Boga ovjekoopunomoiteljsku
namjesniku viziju, viziju koja zagovara argument/
mo Istine, viziju pravde i dobroinstva, viziju truda,
kreativnosti, darivanja, viziju znanstvenu i globalnu,
viziju asti i dostojanstva, viziju bratstva i solidarnosti,
viziju milosti, sigurnosti i mira. Nada(nje) i molitva
za pokoljenja koja su radina, snana, poduzetna, koja
e doi s uvidom da upravljaju karavanom podvinitva i predvodnitva, koja e izbaviti duh ovjeanstva
prema horizontima bratstva i pravde, prema obali sigurnosti i mira, u vremenu koje dolazi uskoro. On,
Bog, Milostivi je, Koji uje, Koji prima molitve.
Karic.Kuranska vizija.indd 5
6/3/11 9:20:09 AM
6/3/11 9:20:09 AM
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA
Predgovor bosanskom izdanju
Jako je bitno u ovom predgovoru, koji piemo povodom

izdavanja ovog djela na bosanskom jeziku, ukratko ukazati na
neka pitanja kojima se ono bavi kako bismo skrenuli panju na
njihov znaaj te olakali posao onome koji ga bude itao.
Prvo meu njima odnosi se na to da boanska poslanica islama nije upuena samo onima koji za sebe tvrde da su muslimani
nego ljudima i narodima svih boja, jezika, pripadnosti i rasa zato
to je osnovni cilj poslanice islama usmjeravanje ovjekovog ivota i vladanja na ovome svijetu.
Sutina je u tome da je islam vjera ivota (vitalnosti), samopotvrivanja i udovoljavanja ljudskim potrebama, pojedinano
ili kolektivno, na jedan ispravan nain, a ne vjera negativizma,
zastraivanja i odbacivanja ivota.
Takvo poimanje, zapravo, predstavlja nakaenje i izobliavanje poslanice islama te islamske vizije i uzvienih ciljeva islama.
Takvog poimanja je kroz historiju bilo i jo uvijek ga ima a
djelo je snaga anarhije, despotizma i bestijalnosti zakona dungle. Cilj mu je da vlast i bogatstvo monopoliziraju savezi faraona,
opsjenara i njihovih pristalica. To je poimanje neto to kroz historiju i sve objavljene nebeske religije nije imalo i nema nikakve
veze sa svrhom ovjekovog ivota i boanskom poslanicom.
6/3/11 9:20:09 AM
Osnovni smisao ivota ovjeka kao, prema poslanici islama,

namjesnika na Zemlji, jeste njegovo upuivanje i usmjeravanje
kako bi spoznao nain na koji moe udovoljiti zahtjevima svoga
ivota i postojanja koja su jednaka kod svih ljudi. Tako postoji
razlika izmeu estitog ovjeka koji je na Pravome putu i istog
takvog koji nije na Pravome putu, a sastoji se u tome kako se
taj ovjek kojem je povjereno namjesnitvo ponaa na Zemlji te
kako crpi njena dobra, kapacitete i potencijale da bi udovoljio
svojim ljudskim potrebama. Naime, postavlja se pitanje da li se
pri tome pridrava vrijednosti pravde, samilosti i mira meu ljudima ili mu je motiv neka od sklonosti i pobuda dungle, kao to
su: nasilje, nepravda, tlaenje i ugnjetavanje?
Ko bez pristrasnih, nepravednih i nerazumnih predrasuda
sagleda sve aspekte misije islama bez sumnje e uvidjeti da je
islam vjera pozitivizma i meusobnog potpomaganja (saradnje), vjera vitalnosti i djelovanja, vjera zalaganja i inventivnosti
(stvaralatva), vjera napretka, dobroinstva i temeljitosti. Na tim
osnovama, neizbjeno e pojmiti da je islam vjera koja na ovome svijetu insistira na dobrim djelima i estitom ivotu to e
na onome svijetu, zasigurno, osigurati lijep ishod (tretman). Ta
uzajamna povezanost (meusobna uvjetovanost) je definitivna i
jasnija je od Sunca usred bijela dana, odnosno veza izmeu dobrih djela u ivotu na ovome svijetu i lijepog ishoda (tretmana)
na onom jasna je i obavezna. Ko bude inio dobro, dobro e i
vidjeti, a ko bude inio zlo, zlo e i doekati. Tvoj Gospodar nee
nikome nasilje i nepravdu uiniti.
Drugo pitanje ima veze sa smislom slobode i njenim znaajem u islamu. Ovo je jedno od najznaajnijih pitanja koja su usko
povezana s vraanjem uloge islama u upuivanju ovjeanstva,
imajui u vidu da su njegova loa poimanja i iskrivljene predstave
prvo to su nastojale postii snage anarhije i despotizma koje su
ovladale ovjeanstvom i muslimanskim narodima u posljednjih
6/3/11 9:20:09 AM
nekoliko stoljea, sve to u interesu saveza tirana i sveenih lica

te rasizma, plemenskog fanatizma, zabluda i devijacija koje su
naslijedili iz svojih ranijih kultura i filozofskih uenja.
Otuda je jako bitno biti svjestan da je sloboda vrsti i postojani temelj u strukturi poslanice islama te jedna od osnova
ispravnog i skladnog ljudskog ivota na Zemlji. U suprotnom, ne
bi bilo odgovornosti, a poznato nam je i to da u vjeri nema prisile
(la ikrahe fi ed-din).
Zato nas islam obavezuje prihvatanjem slobodne volje to
treba biti put misionarske djelatnosti, drutvenog unapreivanja
i suivota svih pripadnika ljudskog roda, pojedinaca i kolektiva.
Imajui u vidu navedeno, vano pitanje koje treba postaviti
i na koje treba dati jasan odgovor jeste: ta je smisao slobode u
islamskom poimanju i da li se on slae ili razlikuje od onoga
u savremenom svijetu te njegove vizije i njegove materijalistike
kulture?
Ovdje je bitno shvatiti da sloboda u islamskom poimanju
nije stanje koje podrazumijeva skidanje uzda i situaciju u kojoj
svaki ovjek ini to hoe, shodno svojim eljama, bez ikakvih
pravila i ogranienja, s ciljem da udovolji jedino svojim nagonima i pobudama kao i sebi bliskim osobama. Ako razmislimo
o takvom poimanju slobode i njegovim utjecajima na ljudsko
drutvo, vidjet emo da to, zapravo, podrazumijeva samo anarhiju i nered te da je takvo ponaanje pravi kontrast istinskom
znaenju ljudske slobode.
Kako bismo razjasnili to pitanje i takvo poimanje (slobode)
trebamo znati i vjerovati da sve to postoji, od elije i atoma do
cijeloga kosmosa, predstavlja sisteme koji imaju svoja pravila i
svoje propise te da svako postupanje protiv tih pravila i tih propisa neizbjeno rezultira njihovim ruenjem. To bi bio boanski
kosmiki zakon koji se ne moe poricati i ignorisati.
6/3/11 9:20:09 AM
10
To bi znailo da sve to postoji ima svoj smisao i svoju svrhu

te da nita od toga nije nitavno i beznaajno.
To bi, isto tako, znailo da je ivot pojedinca i bilo koje
ljudske zajednice sa svim njenim komponentama samo dio ovog
kosmosa, da ima svoj smisao i svoju svrhu te da, u konanici,
podrazumijeva upotpunjavanje i uzajamnu povezanost s drugim
kosmikim sistemima. To je ono to ga ini sistemom po uzoru
na druge kosmike sisteme te u njemu, posljedino, nema mjesta
za nered i anarhiju i ne moe ga se smatrati nitavnim i beznaajnim. Isti je sluaj i sa sistemom ljudskih sloboda. Svako postupanje protiv pravila i propisa sistema ljudskih sloboda te suprotno
onome to nalae ljudska priroda, svrsishodnost i meusobno
upotpunjavanje kosmikih sistema zapravo nije sloboda nego nered, anarhija, zabluda i poremeaj.
Tako moemo vidjeti kako su sve minule ljudske civilizacije propale i platile cijenu nereda i anarhije kada su ih zadesili
poremeaji despotizma i razuzdanog ivota i kada su se predale razvratu i strastima (uicima) nespojivim s ljudskom prirodom koja je svrsishodna, moralna i predodreena za meusobno
upotpunjavanje i namjesnitvo na Zemlji. U takvim su okolnostima propadale i nestajale civilizacije, kao to moemo pratiti
kroz cijelu historiju.
Na osnovu gore navedenog, sloboda je prema ljudskoj prirodi i islamu pravo svakog pojedinca i svake zajednice. Ona im
daje pravo da se slue svim korisnim metodama i sredstvima koja
vode onome to je bolje kako bi udovoljili svojim potrebama te
poveali svoje prihode i unaprijedili civilizaciju, a svako nasilje
i ometanje zalaganja na tom putu smatra se djelovanjem protiv
slobode i prava na ivot.
Kada ovjek, pozivajui se na slobodu, radi ono to je tetno i
suprotstavljeno ljudskoj prirodi, svrsishodnosti postojanja, njegovoj etinosti i meusobnom upotpunjavanju zakonitosti kosmi-
6/3/11 9:20:10 AM
11
kih sistema njegovog postojanja, onda se tu ni u kojem sluaju ne

radi o ljudskoj slobodi nego o neredu, anarhiji i nitavilu koje e u
konanici unititi i pojedinca i zajednicu. Onaj koji se tako ponaa zaustavlja i ponitava civilizacijsko podizanje i unapreivanje
svoga ummeta, to je oito u sluaju ljudskih civilizacija i njihovih
sudbina kroz cijelu historiju, a meu njima i one islamske.
Ovdje se postavlja pitanje kako sprijeiti nasilje nad istinskim slobodama i pravima ljudi na uivanje u istim te kako ih
zatititi od utjecaja korumpiranih i despotskih vlasti koje pravila
i propise prilagoavaju svojim interesima kako bi monopolizirali
vlast i bogatstvo te ugasili snage inventivnosti, stvaralatva i unapreivanja u zajednici.
Odgovor bi bio da je princip dogovaranja (e-ura) u zajednici, voenje dijaloga i neovisno usaglaavanje sa svim grupacijama
i komponentama te zajednice presudno i odluujue. Ne postoji
mogunost da zbog svoenja dijaloga i slobodnog kolektivnog
miljenja u granice prostornih i vremenskih prilika i okolnosti
kolektivni um zaluta i pogrijei nakon to svaki pojedinac i grupa daju svoj doprinos, nakon to se svaiji glas uje te se razmijene miljenja uz punu slobodu (neovisnost) na koju despotizam
tirana i opsjenara nema utjecaja kroz zastraivanje i zatvaranje
usta. Ovih preduvjeta ne smije biti liena nijedna zajednica, jer u
suprotnom predstavlja teren pogodan za grijeenje i lutanje. Ovi
preduvjeti odgovaraju stanjima naroda i njihovim potrebama u
svakom periodu razvoja ljudskog drutva te na svakom nivou
njegovih intelektualnih i materijalnih mogunosti.
Sloboda i ispunjenje njenih preduvjeta bili su jedan od najvanijih razloga upuivanja Boijeg Poslanika s posljednjom poslanicom Arapima kako bi je oni prenijeli cijelom ovjeanstvu imajui
u vidu da su u pustinji u kojoj su ivjeli bili slobodni i neovisni
te da im despotske vlasti te nakazne i izobliene filozofije i uenja
nisu bile pomutile umove i oduzele slobodu svijesti i intuicije.
6/3/11 9:20:10 AM
12
Imajui u vidu, dakle, da su bili potpuno slobodni i neovisni,

krenuli su punom snagom iz pustinje, koja je bila u srcu (sreditu)
tadanjeg svijeta, na sve strane, u pravcu Perzije, Bizantije, Egipta, Etiopije, Indije i dalje od njih. Bili su najsposobniji misionari
za prenoenje poslanice islama na osnovu koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji je upuen svim ljudima (svjetovima), zasnovao
i uspostavio dravu i zajednicu za svega nekoliko desetljea te u
formi koja je bila savrena za to doba i te prostore. Na taj nain,
on je dokazao cijelom ovjeanstvu da je tu poslanicu mogue
primijeniti u svijetu ljudi, pojedinano ili kolektivno, svako prema svojim mogunostima, i da nema mjesta njenom odbacivanju
pod izlikom da je to nestvarna (utopistika) idealistika vizija i
imaginacija koju nije mogue primijeniti u stvarnom ivotu.
Jasno je, dakle, da ova boanska poslanica nije nestvarni
(utopistiki) idealistiki poziv, nego je poslanica koja donosi
koncepte, vrijednosti i sistem ivota i koja e postojati na Zemlji
sve do Sudnjega dana, tako da iz nje svaki pojedinac i svaka
skupina moe crpiti uputu i spoznaju, shodno svojim mogunostima i istoi due.
Tree to smatram znaajnim ovdje spomenuti jeste pitanje
ciljeva (el-mekasid) koje u savremenom dobu privlai veliku panju uenjaka i mislilaca. Moemo kazati da je i djelotvoran lijek
za slabost i nemo islamske misli u posljednjih nekoliko stoljea
zapravo u uvianju vanosti ciljeva, na emu je jo prije nekoliko
stoljea insistirao E-atibi. Sve to je, dakle, potrebno za obnovu
i reformu islamske misli jeste revidiranje i utvrivanje ciljeva te
naglaavanje tog pitanja koje, meutim, s takvim znaenjem i
poimanjem, prema naem miljenju, treba dodatno razmotriti.
Ako moemo zakljuiti da je uzrok slabosti i nemoi u djelotvornom razvijanju islamske pravne nauke (el-fikh), kao jednog od razloga zaostalosti ummeta, to to nije prihvaen koncept
ciljeva (el-mekasid) i to taj koncept nije aktiviran u islamskoj
6/3/11 9:20:10 AM
13
pravnoj nauci i oblasti zakonodavstva u muslimanskoj drutvenoj zajednici, onda je to dobro. Dobro je u smislu injenice da
smo danas svjedoci pohvalnim zalaganjima meu kojima su i
ona koja nazivamo fikhom manjina, fikhom kriznih situacija i fikhom drugih pravnih i socijalnih aspekata kojima se je u savremenom svijetu neophodno pozabaviti.
Ako je to odgovor koji dajemo i na pitanje u vezi s intelektualnim i civilizacijskim zaostajanjem ummeta, zato onda jo
uvijek vidimo kako ummet nazaduje i zaostaje te zato, sve do
danas, u suprotstavljanju tom poniavajuem stanju nisu od koristi zalaganja i doprinosi Kurtubija, Ibn Aura te onih prije njih
i onih nakon njih u oblasti islamskog prava.
Prema naem miljenju, uzrok takvom stanju lei u tome to
je svrha znanosti o ciljevima (ilm el-mekasid) ograniena metodoloka reforma i obnova u oblasti metodologije islamskog vjerskog prava koje, i pored svoga znaaja, ostaje oblast djelimine
i ograniene vanosti. Ako sagledamo historiju islamske pravne
nauke, vidjet emo da se ona zasniva na etiti osnovna temelja:
Kuranu, sunnetu, idmau i kijasu, od kojih, u sutini, prva tri
predstavljaju izvore islamske pravne nauke i zakonodavstva, dok
je pravi izvorni metodoloki instrument meu ova etiri temelja kijas pod kojim se podrazumijeva situacija u kojoj isti sud
(propis) vrijedi za dva razliita sluaja iza kojih se krije isti uzrok
(povod, motiv).
Kasnije su se pojavili hanefijski vjerski pravnici, predstavnici
kole miljenja u Iraku, zemlji minulih civilizacija. Irak se razlikovao od Arabijskog poluotoka to je uinilo da neki sluajevi
kijasa (analognog zakljuivanja) izmeu prethodnih sluajeva u
Medini i na Arabijskom poluotoku te onih novih u Iraku dadnu
rezultate koji nisu bili u duhu erijata. Zato su zauzeli stav da se
muftija ne smije sluiti kijasom i neoprezno prihvatati njegove rezultate te da vjersko-pravna rjeenja treba donositi u skladu s du-
6/3/11 9:20:10 AM
14
hom erijata, sve dok, ukoliko bude u mogunosti, ne spozna i

ne uvidi greku u kijasu (analognom zakljuivanju). Takav nain
donoenja vjersko-pravnih rjeenja nazvan je pravna preferencija
(el-istihsan).
Naravno, ako o tome dobro razmislimo, vidjet emo da
greka nije u primjeni parcijalnog kijasa izmeu dva dogaaja ili
sluaja nego u injenici da se izmijenila cjelokupna slika usljed
djelovanja faktora vremena i prostora. Shodno tome, nije nuno
da parcijalni kijas dadne ispravne (autentine) rezultate na kojima, i pored sutinskih i opipljivih razlika u vremenu, prostoru
i okolnostima, insistiraju univerzalna naela erijata, njegovih
koncepata, vrijednosti i ciljeva.
Zato je bilo neophodno da vjerski pravnici slobodno rasuuju (el-idtihad) i da u svjetlu univerzalnih naela koriste i one
parcijalnim pristupom izvedene argumente kako bi zakoni kojima se zajednica upravlja, odnosno zakonodavni sistem, bili u stanju propisivati ono to e predstavljati ciljeve erijata u ureenju
svakodnevnog ivota zajednice.
Smisao svega prethodno spomenutog jeste da je cilj kome
treba teiti reforma i obnova islamske pravne i zakonodavne metodologije.
Zakon se, kao to je poznato, sastoji od sistemskih pravila i
propisa koji ureuju ivot zajednice i ustanovljavaju najniu moguu granicu djelovanja unutar zajednice koja e tititi prava te
spreavati injenje nasilja i nanoenje nepravde, kao to insistiraju i na injenju onoga to je obavezno, dok je svako dobro koje je
iznad toga preputeno svakom pojedincu da sprovodi u djelo u
granicama svojih mogunosti.
Tako imuna supruga, koja ima mua ogranienih prihoda,
ako potroi neto od svoga imetka kako bi pomogla svome muu
i porodici, ini dobro i pohvalno djelo, iako to nije duna initi
niti to ulazi u okvir njenih obaveza. Ako to, dakle, ipak uini,
6/3/11 9:20:11 AM
15
zasluuje pohvalu i nagradu za isto. Ako, pak, uskrati pomo i

od svoga imetka nita ne odvoji, na to je nemaju pravo prisiliti
ni zakon, ni sudija, ni mu, imajui u vidu da je po zakonu i
u granicama mogunosti izdravanje porodice obaveza mua i
njegova uloga u formiranju porodice.
Ovdje je bitno naglasiti da se ciljevi nuno i metodoloki
moraju uvaavati i uzimati u obzir kada je u pitanju pravo, zakon
i propisi.
Prema tome, kako bi se vea panja posvetila oblastima koje
je u stvarnom ivotu naroda zadesila nemo, slabost i loe poimanje, potrebno je, shodno razvoju situacije u datim drutvenim
zajednicama, pridati vei znaaj aktiviranju spomenutih ciljeva i
njihovom razmatranju kako bi ustrojstvo zajednica i njihovi zakoni i dalje bdjeli nad osiguravanjem osnovnih naela erijata u djelovanju drutvene zajednice te njenim institucijama i zakonima.
Zato je u dananjem svijetu jako bitno da ti ciljevi povedu rauna o konceptu ummeta, zajednice i njegovom opem poretku
te da se u rastoenoj stvarnosti islamskog ummeta skoncentrie
na osiguravanje pravila i propisa koji e tititi koncept ummeta,
zajednice i njegovog identiteta te njegovo zakonodavstvo i institucije opskrbiti onim to e ga sauvati od propadanja, razliitih
vidova slabosti, nemoi i ideolokog rata koji prijeti njegovom
identitetu, razara njegovu bit i unitava njegovu kulturu.
Posljednje i najbitnije meu pitanjima u dananjem svijetu
jeste razlikovanje gore spomenutih ciljeva i univerzalne vizije te
spoznaja uloge svakog od njih u formiranju (izgradnji) ummeta i
njegovom civilizacijskom hodu.
Ciljevi se na prvom mjestu, kako smo ranije naglasili, odnose na ustanovljavanje najnieg i nunog zakonskog ogranienja
radi ureivanja odnosa meu pojedincima u drutvu i odreivanje pitanja koja su bitna za definiranje identiteta opeg sistema
ummeta.
6/3/11 9:20:11 AM
16
Univerzalna vizija, pak, podrazumijeva veliki civilizacijski

inventivni (stvaralaki) ivotni kosmos. Taj kosmos pokree njegov znaaj za ummet u pretpostavljanju smisla ovjekovog postojanja, njegovih ciljeva, vrijednosti, poimanja i uloge u podsticanju drutvene zajednice i njenih pripadnika na ozbiljan rad
i zalaganje te civilizacijsku inventivnost (stvaralatvo) i unapreivanje a sve s ciljem ovjekova samopotvrivanja i udovoljavanja, kvalitativnog i kvantitativnog, potrebama (zahtjevima)
njegovog postojanja kroz sva vremena.
Taj okvir i taj egzistencijalni civilizacijski kosmos, ije dimenzije u svakoj zajednici i svakoj civilizaciji slika (utvruje)
univerzalna vizija, jeste ono to podstie svakog pojedinca, svaku skupinu, svaku instituciju i svaku drutvenu komponentu, u
svakoj zajednici i svakoj civilizaciji, u granicama njihovih mogunosti, da rade, djeluju, inoviraju (kreiraju) i unapreuju. Ta
nastojanja ne mogu se drugaije ni nazvati ni definirati doli kao
inventivnost (stvaralaka sposobnost), temeljitost i preciznost te
dobroinstvo, shodno onome to nalae i na to podstie univerzalna vizija ummeta u pogledu trasiranja puta pojedincu i zajednici te u pogledu udovoljavanja njihovim potrebama kao i u osiguravanju i unapreivanju ozraja ljepote u svijetu kojem ive.
To bi znailo da je islamska civilizacijska univerzalna vizija,
za razliku od ciljeva, golemi prostor inventivnosti (stvaralatva),
unapreivanja i temeljitosti (savrenstva). Taj prostor ograniavaju jedino mjere-dometi koje je Allah, d.., pohranio u ovjeka,
kao namjesnika na Zemlji, tj. mogunosti, kapaciteti i inventivne (stvaralake) sposobnosti ovjekove, te mjera u kojoj mu je
potinio sredstva i izvore i mjera u kojoj je ovjeku povjerio moi
u zakonitostima stvorenog.
Otuda je uloga naela islamske univerzalne vizije podsticanje ovjeka, kao namjesnika na Zemlji, na rad, djelovanje, temeljitost, inventivnost i stvaralatvo, u granicama njegovih mogu-
6/3/11 9:20:11 AM
17
nosti te uz pomo kapaciteta i potencijala kojima je opskrbljen,

u svim pravcima, rukovodei se pri tome ciljevima univerzalne
vizije, njenim vrijednostima i konceptima.
Takvim poimanjem dolazimo do saznanja o ulozi ciljeva u
ustanovljavanju pravila i propisa drutvene zajednice te njenog
zakonodavstva, kao i ulozi univerzalne vizije u odgoju i obrazovanju te formiranju mentaliteta i kulture koja e pokrenuti
sposobnosti i kapacitete razboritog pravovjernog ovjeka kako
bi udovoljio i svojim i potrebama svoje zajednice, unaprijedio
njene izvore i potencijale te uestvovao u izgradnji (formiranju)
civilizacije pravde, samilosti, napretka i mira.
ivot na onome svijetu je prema islamskoj univerzalnoj viziji samo rezultat (plod) realizacije smisla ovjekovog postojanja i
ivota na ovome svijetu. Taj rezultat (plod) biva u skladu s razboritou svakog ovjeka u njegovom radu, djelovanju, temeljitosti i
estitom zalaganju, u skladu s mjerom u kojoj ovjek na razborit
nain realizuje smisao svoga postojanja na ovome svijetu i udovoljava svojim ivotnim potrebama te u skladu s onim to uradi
za sebe i svoju sreu na onome svijetu, imajui u vidu da istim
duama pripada mjesto sree i potovanja, dok e one neiste, sa
svojim zlim djelima i postupcima, zavriti u jazbinama ponienja,
patnje i prezira. Bez toga, ne bi bilo logike i pravde, niti bi ovjekov ivot na Zemlji imao smisla. Svaki ovjek ima pravo da bira.
Ako se opredijeli za dobro, dobro e i vidjeti, a ako bude inio zlo,
zlo e i doivjeti. Ako se opredijeli za pravdu i dobroinstvo, doivjet e sreu i blagostanje, a ako mu izbor bude nasilje, razvrat i
nepotenje, suoit e se s nesreom i patnjom. Ko uradi koliko je
trun dobra vidjet e ga, a ko uradi koliko je trun zla vidjet e ga.
Tvoj Gospodar nikome nee nepravdu uiniti. Meutim nasilnici, razvratnici i oni koji su nemarni sami sebi nepravdu ine.
Nadati se je da e skretanje panje na ulogu kuranske civilizacijske univerzalne vizije, uz uloeni trud i zalaganje u oblasti
6/3/11 9:20:11 AM
18
ciljeva erijata, dovesti do svojevrsnog skoka u savremenoj islamskoj misli, kako bi se ummetu i ovjeanstvu osigurala vrstoa
i nepokolebljivost a zreloj duhovnoj civilizaciji savremenost, sve
to, dakle, u slubi ummeta i njegovog izbavljanja iz ponora nazadovanja i zaostalosti, te u slubi ovjeanstva i spreavanja nasilja
i nepravde savremene materijalistike civilizacije sklone sukobima, i kako bi se, Allahovom, d.., voljom, osigurao razborit i
besprijekoran vei progres i napredak.
Namjera mi je bila, dragi itaoe, da u predgovoru ovoga izdanja ukaem na ova osnovna pitanja s ciljem da, bar djelimino,
olakam njihovo praenje kroz samu knjigu, kao i koncepte na
kojima se knjiga zasniva, i da, u ovom za ovjeanstvo najteem
periodu, omoguim izvlaenje koristi (pouke) iz ovog prikaza
kuranske civilizacijske univerzalne vizije te pouke iz tragedija,
nasilja, nepravdi i opasnosti koje idu uz aktuelnu materijalistiku
civilizaciju, od kojih je ovjeanstvo u ovom dijelu svijeta, Bosni
i Hercegovini posebno, vidjelo najgore oblike ivotinjskog, barbarskog, divljakog i neciviliziranog postupanja zbog kojih na
elu ovjeanstva i civilizacije izbija znoj srama koji historija nee
biti u stanju izbrisati i odstraniti.
Allaha, d.., molimo da nas i ovjeanstvo u cjelini uputi na
Pravi put te da vrijednosti istine, pravde, bratstva, samilosti i mira
ovladaju svijetom, jer On je Onaj Koji uje i Koji se odaziva.
31. 08. 2010./21. 09. 1431. po Hidri
6/3/11 9:20:12 AM
19
UVOD
U ime Boga, Svemilosnog, Samilosnog!

Zaista Kuran ovaj vodi najispravnijem Putu.1 Ti reci:
Kad bi se sakupili i ljudi i dini da neto donesu nalik ovome
Kuranu, oni ne bi neto nalik njemu donijeli, pa makar jedni druge pomagali.2 Elif. Lam. Ra. Ovo je Knjiga koju tebi
objavljujemo da svijet izvede iz tmina na svjetlost dozvolom njihova Gospodara, na Put Silnoga, Hvaljenoga...3 A Mi i ovima
Knjigu objavljujemo, ije ajete pomno prema Znanju razvrstavamo i kao Uputu i samilost je narodu koji vjeruje dajemo.4
Boiji Poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, po
istini kae:
Ali Ibn Ebi Talib (Bog njime bio zadovoljan) kae: Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Zbilja, nastat e smutnja! Pa sam ga
ja (kae Alija) pitao: A ta je izlaz iz smutnje, Boiji Poslanie? Na to je Boiji Poslanik rekao: (Izlaz iz smutnje je) Boija
Knjiga, u njoj su vijesti o onom/onima to bi(jahu) prije vas, i
1
2
3
4
El-Isra, 9.
El-Isra, 88.
Ibrahim, 1.
El-Araf, 52.
6/3/11 9:20:12 AM
20
navjetenje o onom/onima to e doi poslije vas. Kuran je presuda meu vama, on je odsjeni govor i nije lakrdija, koji silnik
Kuran napusti, Bog e ga unititi, ko mimo njega uputu trai,
Bog e ga prepustiti zabludi, Kuran je vrsto Boije ue, on je
Mudra opomena, on je Pravi put, onaj kojim se ne skree u strasti, Kuranom se ne brkaju jezici, uenjaci ga se ne mogu zasititi,
mnotvom ponavljanja Kuran se ne troi, divote Kurana se ne
iscrpljuju, Kuran je to za to dini kad su ga uli nisu ni asa
asili a rekli su: Mi smo zbilja Kuran, koji divotu pobuuje,
sluali, koji Pravoj stazi vodi, i u njega vjerujemo mi!5 Ko po
Kuranu govori, Istinu veli, ko po njemu radi, bit e nagraen, ko
po njemu sudi, pravedno sudi, ko Kuranu poziva, upuen je na
Pravi put6
ta me navelo da piem ovu podulju, kontemplativnu, istraivaku raspravu o univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji? I
zato je piem sada? I zato na ovoj dionici niza mojih objavljenih knjiga i rasprava koje sam napisao tokom godina? Poetkom
1380. godine po Hidri (1960. godine po Isau, a.s.), kad sam
u to vrijeme jo uvijek bio u kolskim klupama za akademski
stupanj magistra na Trgovinskom fakultetu Odsjeka politikih
nauka na Kairskom univerzitetu, pripremio sam knjigu Islamska
ekonomska teorija: filozofija i savremena sredstva, ta knjiga nije
magistarska teza iz politikih nauka, koja nije objavljena, a bila
je pod naslovom Britanska politika u Adenu i protektoratima
izmeu 1799. do 1961. godine, da bi iza toga slijedila doktorska
disertacija 1973. godine iz meunarodnih odnosa na Univerzitetu Pensilvanija, Filadelfija (Sjedinjene Amerike Drave), koju je
1986. godine objavio Meunarodni institut za islamsku misao,
5
6
El-Dinn, 1-2.
Hadis prenosi Muslim.
6/3/11 9:20:12 AM
21
na engleskom jeziku, a na arapski ju je preveo i objavio prof.

dr Nasir el-Barik pod naslovom En-Nezarijje el-islamijje li elalakat ed-duvelijje: Ittidahat dedide li el-fikr ve el-menhedijje
el-islamijje (Islamska teorija meunarodnih odnosa: Novi pravci
u miljenju i metodologiji islama).
Uz vanost studije i prouavanja teorije meunarodnih odnosa u islamu, ta teza i knjiga koju sadri za mene ima poseban
znaaj. Naime, teza je koristila i primijenila metodologiju iz koje
je proizala knjiga Islamska ekonomska teorija, a ta mi je teorija raskrila horizonte za metod razumijevanja tekstova (menhed fehm
en-nusus) i islamske tradicije (et-turas el-islami), dovela me je do
neke vrste analize i teorijskog uvida koji je imao tragove, rezultate i racionalne vizije koje nije mogue ostvariti tradicionalnim
metodolokim sredstvima (bi el-vesa il el-menhedijje et-taklidijje) u isto savremenim institutima za islamske studije. To me
navelo da koristim ovaj metod u bavljenju teorijskim problemom
meunarodnih odnosa. Rije je o metodu koji ukljuuje: tekstove Objave i njihove intencije, znamenja dolaska/primjene Objave
u Vjerovjesnikovom dobu, svrhe njene primjene na poetku ere
prve etverice pravovjernih halifa (fi sadr el-ahd er-raid), te studije prouavanja ovjekove drutvene naravi i kosmikih zakona u kontekstu vremena i mjesta, uz nuno pridravanje objektivnih, deduktivnih, istraivakih i tano utvrenih metoda, u
skladu sa mogunostima i snagama. Ovaj metod predstavljao je
ako ne neosvojeno, a onda, zasigurno, naputeno polje.
Dakle, metod koji sam slijedio u obradi teorije meunarodnih odnosa jeste isti onaj metod koji je prije toga doveo do islamske ekonomske teorije. Stoga sam nastavio prouavati islamsku
teoriju meunarodnih odnosa i naunih rezultata koji su uslijedili iz prouavanja i analize takve metodologije, pokuavajui da
pojasnim uzroke koji objanjavaju zato je mogue da se sluei
se ovom metodologijom ostvare nauni rezultati koji pokuavaju
6/3/11 9:20:13 AM
22
da na nauan nain objave/primijene uputu iz islamske poruke

na dananju situaciju.
Meu rezultatima ta dva iskustva je i to da sam postao
svjestan i upozorio na znaaj problema obnove metodologije
islamskog miljenja i istraivanja. Takoer, u rezultate te svijesti
i moga iskustva sa podruja naunog rascjepa (fi medal el-fisam el- ilmi) izmeu polja drutvenih studija i polja islamskih
studija (bejne medal ed-dirasat el-idtima ijje ve medal ed-dirasat el-islamijje) spada i moj poziv prijateljima i drugovima u
Udruenju muslimanskih studenata u Sjedinjenim Amerikim
Dravama i Kanadi da osnujemo Udruenje muslimanskih naunika drutvenih nauka kako bi se zapoelo sa formiranjem
generacija koje pripadaju narataju specijaliziranog naunika na
polju ivotne nauke na razliitim podrujima drutvenih nauka,
naunika koji ele kontinuitet sa vjerovanjem i islamskim ciljevima, i sa tekstovima islamskog vjerovanja s ciljem raanja djelotvornog, realistinog i naunog islamskog miljenja na razliitim
podrujima ivota. Te bi generacije uzele u obzir inioce ispravne
ljudske naravi i stvarnost koju ivimo, njene mogunosti i izazove, u svjetlu ciljeva erijata i upute autentinih tekstova (fi dav
mekasid e-eria ve hidaje en-nusus es-sahiha), i u svjetlu implementiranja njihovih principa, pojmova i vrijednosti na promjenljive okolnosti vremena i mjesta, sa svojim definiranim svodom,
potrebama, mogunostima i izazovima. Sve to da bi se nakon
osnivanja ovog Drutva islamskih naunika drutvenih znanosti
ustanovio Meunarodni institut za islamsku misao 1401. godine
po Hidri (1981. godine po Isau, a.s.), ta neovisna, mislilaka/duhovna islamska ustanova, predana da slui islamskom miljenju
polazei od toga da islamskom ummetu ne manjkaju sredstva,
niti mu nedostaju vrijednosti i uzvieni ciljevi, ve, unato tome
to ih ima, ummet je doivio pad i nazadovao je (kad tedehveret
ve tehallefet). A ta se zagonetka, neutralizacija i prezreno stanje
6/3/11 9:20:13 AM
23
ummeta ne moe razumjeti drukije osim s pretpostavkom da

je miljenje i metod miljenja pogodio i zadesio poremeaj koji
je pohranjen u samom srcu krize ummeta i krije se u njenim
korijenima (ve jekmunu fi duzuriha). To ini da ummet izgleda
poput slabanog djeteta koje ne zna kako da se koristi svojim nasljedstvom. Stoga je nuno, za otpoinjanje djelotvorne reforme
(el-islah el-feal), zapoeti slijediti hod islamskog miljenja i hod
njegova metoda, te spoznati bolesti koje su ga pogodile (marife
el-afat elleti esabethu) i deformacije koje su ga zadesile, te kako
se to dogodilo? Zato se to dogodilo? I kako izlijeiti krizu ovog
miljenja i deformacije i bolesti koje su ga zadesile? I da tako
ovaj trud bude prvi prioritet u naporima reformatora i naporima
reformskog miljenja za ummet.
Avantura udubljivanja u krizu ummeta i njegovo nazadovanje bila je briga koja je pratila moj um i srce jo od doba djetinjstva, u kolskim klupama u Mekki Mukerremi. To je zagonetka
koja me je zbunjivala i stalno okupirala, o kojoj nisam prestao
razmiljati tokom itanja u porodinoj biblioteci koja je sadravala mnotvo knjiga iz tradicije i povijesti ummeta, kao i djela
koja su izdavana u prijevodu od velikih pisaca, spisatelja, knjievnika i mislilaca toga vremena, posebno u Egiptu, gdje je u to
vrijeme jedini uitak i razonoda u tihom domu bilo zadovoljstvo
itanja. Njegovi su rezultati bili moj studij politikih nauka, a
efekat tog studija 1986. godine je pisanje siea moga miljenja i
iskustva o Krizi muslimanskog uma, to je pokuaj razumijevanja
i analize. U Krizi muslimanskog uma saeo sam mnogo toga do
ega sam doao razmiljanjem, predavanjima i pisanjem rasprava
o ovom problemu. K tome, bavio sam se ponovnim doraivanjem mnogih problema knjige koju je izdao Meunarodni institut za islamsku misao, Islamizacija znanja: plan i postignue,
ije je prvo izdanje uredio ehid prof. dr. Ismail Faruki. U knjizi
su objavljena polazita studije Meunarodnog instituta za islam-
6/3/11 9:20:14 AM
24
sko miljenje kao i rezultati Meunarodne konferencije koju je

sazvao Institut u Islamabadu o islamizaciji znanja (islamijje elmarife) i islamizaciji metoda miljenja i naunog muslimanskog
istraivanja. Prihvatio sam se da uredim jo neka pitanja i teze te
knjige, posebno znaaj podruja odgoja uz znaaj polja obrazovanja, koje je brino izdvojio prof. Faruki i insistirao na njemu,
tu su i brojne druge popravke i dopune. K tome, tu je bio jo i
rad na detaljiziranju plana rada Instituta, kako bi Institut izdao
ovu knjigu tako da u njenom prvom izdanju, 1986. godine, bude
engleski i arapski tekst, stranica za stranicu. A te 1986. godine
ubijen je profesor Faruki i njegova supruga dr. Lamija Faruki,
neka ih Bog obaspe svojom milou i nastani ih u prostranstvima denneta.
Godine su mi protekle u univerzitetskoj nastavi, u omladinskim, naunim i islamskim angamanima, na Univerzitetu
El-Melik Suud, Fakultet za administrativne nauke Odsjek za
politike nauke, Sekretarijatu Svjetskog foruma islamske omladine, Meunarodnom institutu za islamsku misao, Meunarodnom islamskom univerzitetu u Maleziji gdje sam proveo deset
godina u nastojanju da pretoim u djelo viziju reforme miljenja
i psiholoko-emotivnog odnosa prema ivotu, to je ustvari misija i cilj Meunarodnosg instituta za islamsku misao. Pri realiziranju navedenoga, polazino opredjeljenje bilo mi je sueljavanje
sa krizom muslimanskog miljenja i to na nain da pristupim
praktinom realiziranju koncepta islamskog integriranog znanja, kako na planu predmeta, tako na planu vizije, vrijednosti
i koncepata, teei ka znanju koje e biti korisno za zajednicu i
ivotno i otjelovljujui na taj nain iskonsku ljudsku prirodu i
prirodne zakone u duhu sa stvarnou, vremenom i mjestom, te
sueljavajui se sa krizom volje i svijesti kod muslimana koja se
ukorijenila na polju odgoja i emotivnog stasanja djeteta. Svemu
tome nastojao sam posvetiti se kroz tzv. roditeljski odgoj, prije
6/3/11 9:20:14 AM
25
svega kroz kreiranje programa za takvo neto. Radi ostvarenja

navedenih zadataka Univerzitet je kreirao model kombiniranog
studija koji je ukljuivao islamske i drutvene znanosti.
Univerzitet je razvio i poseban nastavni predmet pod nazivom porodica i roditeljstvo, kao i predmet kreativno miljenje
i rjeavanje problema, te predmet Nastanak i pad civilizacija.
Univerzitet je takoer razvio dodiplomski studij na Pedagokom
odsjeku za oblast Porodica i roditeljstvo, zatim dodiplomski
studij Kreativno miljenje i rjeavanje problema pri Pedagokom odsjeku Fakulteta za znanosti o Objavi i humanistike znanosti. Cilj je bio da se ovi nastavni predmeti, nakon to se proizvede odreeni broj nastavnika na univerzitetskom nivou, uvedu
kao obavezni predmeti za sve studente Univerziteta kako bi ih se
pripravilo da budu uzornim roditeljima, ljudima ije e porodice biti kadre odgajati generaciju koja nee patiti od praktinih,
ideolokih, intelektualnih i odgojnih devijantnosti.
Univerzitet se isto tako upustio u projekat opeobrazovne
kole koja bi poinjala sa obdanitem i zavravala sa srednjom kolom. Ta kola bila bi u vlasnitvu Univerziteta, razvijala bi se pod
njegovom supervizijom i po programu koji bi zadao Univerzitet.
Vano je ovdje napomenuti da bi se, koliko je mogue, nastojalo nastavne programe i metodologiju razvijati u islamskom
duhu i pritom na najbolji nain voditi rauna o potrebama uenika u razliitim uzrastima. kola bi vodila rauna da nastava
i aktivnost za uenike i uenice budu organizirani u skladu sa
islamskim odgojnim, moralnim i socijalnim ciljevima, nastojei
da se djeci obezbjedi uravnoteen psiholoki i socijalni razvoj u
razliitim etapama kroz koje prolaze. Uenici i uenice boravili
bi zajedno od vrtia do kraja treeg razreda osnovne kole. Zatim
bi nastavi prisustvovali odvojeno, tj. postojala bi odjeljenja za
djeake i odjeljenja za djevojice, dok bi za slobodnog vremena i
razliitih aktivnosti bivali zajedno. Dakle, uenici i uenice bivali
6/3/11 9:20:15 AM
26
bi i razdvoje i skupa. U odreenim situacijama uenici i uenice

mogu boraviti i skupa u istoj uionici, rasporeeni u odvojene
klupe kako ne bi jedni drugima remetili panju. Poznato je, naime, da dijete poinje uviati razliku izmeu spolova u kolskom
dobu, te da djeaci i djevojice u ovom dobu poinju osjeati
naklonost jedni prema drugima.
U starijim razredima osnovne kole djeca poinju ulaziti u
fazu bioloke zrelosti, prvo djevojice, a potom djeaci. Vodei
rauna o tome postojale bi odvojene kolske zgrade za djeake i
djevojice, tako da bi bila preduprijeeno rasipanje panje, odnosno uvjeti koji omoguavaju uspostavljanje pogrenih odnosa
izmeu uenika i uenica. Mladalaka neobuzdanost i nemar
mogu uvijek navesti omladinu da pokuaju otkriti svijet seksuanog zadovoljstva, ne shatajui i ne marei za svim dimenzijama
odgovornosti i posljedica koje sa sobom nosi jedan takav postupak. Svjedoci smo takvoj pojavi u liberalnim drutvima koja
se ne pridravaju nunih odgojnih mjera i moralnih i vjerskih
vrijednosti kakve propisuje islam. Naroito to do izraaja dolazi
u kolskom uzrastu, kada se ako se ne vodi rauna, javljaju najrunije posljedice kakva je ona da maloljetnice zatrudne, te sve
druge rune posljedice koje nema potrebe detaljno obrazlagati.
Uenici i uenice pohaali bi nastavu u odvojenim kolskim
zgradama i u srednjokolskom uzrastu. To je, dakako, uzrast koji
nosi najvie opasnosti, jer linost u pubertetskom uzrastu karakterizira elja za neovisnou, buntovnitvo, nagli fiziki razvoj i
razliiti spolni i psiholoki pritisci koje to doba sa sobom nosi.
Za vrijeme studija na fakultetu studenti i studentice mogu
pohaati nastavu u istim uionicama, stim to sjede na razliitim
stranama uionice.
Studenti i studentice mogu zajedno boraviti za vrijeme odmora i u studentskoj menzi, stim da postoje i posebne sale za one
studentice koje ele biti izdvojene od mukaraca.
6/3/11 9:20:15 AM
27
Univerzitet7 je bodrio mladie da stupaju u brak sa svojim

drugaricama, tavie, davao im je i materijalnu potporu (elmeune el-malijje), tu je bio i podsticaj njihovim skrbnicima da
ih podupru i pomognu, stoga je bio rastui broj brakova izmeu
studenata i studentica na ovom univerzitetu.
Ovakvo ustrojstvo u odnosima spolova, sa odgojem i razvojem svijesti o mjestu porodice i roditeljstva, te sistemi povezani
sa aktivnostima studenata i studentica, gdje uestvuju svi zajedno, kao to su kulturne i drutvene aktivnosti, i one aktivnosti
gdje nisu pomijeani, kao to su sportske aktivnosti, sve to je
doprinijelo da zapadanje u greku bude rijetko, a, takoer, obino bi se itava stvar okonala sklapanjem braka dotinih strana
(jentehi el-emr bi zevad el-atraf el-manijje).
Nakon okonanja moje dunosti na Meunarodnom islamskom univerzitetu u Maleziji, poetkom 1999. godine po Isau,
a.s., vratio sam se volonterskom radu na raspolaganju ondje gdje
treba, kao to sam i zapoeo, i kao to je uvijek bio sluaj sa mnom
i mojim drugovima, utemeljiteljima Udruenja muslimanskih
studenata i Meunarodnog instituta za islamsko miljenje, da
pratim rad Instituta i njegove aktivnosti, te kako bi se posvetio i
zavrio knjigu Kriza muslimanske volje i svijesti (Ezme el-irade ve
el-viddan el-muslim)8, koja smatra da je problem odgoja i svijesti
temeljni problem. Naime, iz svojih razmiljanja, eksperimenata i
iskustava jamano sam se uvjerio u sljedee: spoznaja ispravnog
nije dostatna prakticiranjem ispravnog, niti je spoznaja pogrenog dostatna neinjenjem pogrenog, ukoliko se ovjekova svijest ne ravna, prihvatajui neto ili ga odbacujui, prema onome
kako razum vidi to neto. U Kuranu, u kazivanju o Sinovima
7
Autor misli na Meunarodni islamski univerzitet u Kuala Lumpuru, gdje je bio

rektor deset godina.
Skraeni prijevod ovog djela objavljen je na bosanskom jeziku pod naslovom
Kriza islamske civilizacije (El-Kalem, CNS, 2010.)
6/3/11 9:20:15 AM
28
Israilovim u Egiptu, za to sam naao potporu, oslonac i dokaz.

Kada je Bog, slavljeni i velianstveni, uputio Svoga vjerovjesnika
Musaa, alejhi es-selam, da izbavi Jevreje, koji su bili tlaeni i bili
roblje u rukama faraona, a Bog Slavljeni i Velianstveni, htio ih
je izbaviti ukazujui im blagodat, sa njima je na Sinaj otiao i
vjerovjesnik Musa. Bog mu je objavio Ploe Tevrata na kojima
je bilo objanjenje za sve,9 kako bi preporodio vjeru Jevreja i
njihovo miljenje koji su tokom vremena bili iskrivljeni i destruirani. No, to nije bilo sve. Bog im je, takoer, propisao da lutaju
bespuem pustinje Sinaj etrdeset godina, da bi popravio njihov
odgoj i svijest koji su bili uniteni ropstvom pod faraonima, te da
bi meu njima nikao narataj slobodnih ljudi, koji imaju mo,
snagu i silu. Tek tada je Davud ubio Daluta,10 i tek tada se vidjelo: Koliko li samo bi eta malehnih to nadvlada toliko eta
brojnih, Boijim doputenjem?!11
Kroz ovo putovanje miljenjem, kad god sam se suoio
sa vanim idejnim problemom koji je mjesto smetenosti, tuge
i zapitanosti, ja sam se u njega udubljivao metodom znanja iz
drutvenih nauka i cjelovitim/obuhvatnim bavljenjem sa saetom porukom Boanskog vjerskog teksta. Uvijek sam, u svim
situacijama sa kojima sam se suoio, nalazio da priopenje ciljeva
Boanskih tekstova, njihovih pojmova, vrijednosti i naela, na
nauan, stvaran, objektivan i ivotan nain, daje islamske vizije
koje vode i upuuju onom to odgovara svodu spoznaja ovog
vremena, njegovih mogunosti, potreba i izazova. Plod tih metodolokih primjena je jedan broj naunih radova u sljedeim
knjigama, raspravama i ogledima: Nasilje i upravljanje sukobom
prema islamskom miljenju (knjiga), ovjek izmeu dva erijata/
zakona (knjiga), Problem udaranja ene kao sredstvo za rjeavanje
9
10
11
El-Araf, 145.
El-Bekare, 251.
El-Bekare, 249.
6/3/11 9:20:16 AM
29
branih razmirica12, Sistem islamskih kazni: Trajno i promjenljivo (podua rasprava), Problematika autokratije i korupcije u
islamskom miljenju i povijesti (podua rasprava).
Aspekt nejasnoe na ovom mjestu je u sljedeem: ako islam
poiva na pravdi, kako onda tumaimo ovoliku koliinu rastrojstva i nereda/korupcije (el-fesad) u vladajuim sistemima, u stvarnosti ivota ummeta? Problematika autokratije i korupcije u
islamskom miljenju i povijesti (Ikalijje el-istibdad ve el-fesad fi
el-fikr ve et-tarih el-islami) jeste rasprava koja daje vidokrug i novo
razumijevanje za politiku reformu i sistem islamske vlasti.
Namjera iz ovog to je reeno jeste objasniti dimenzije iskustva i truda kroz koje sam proao od vremena djetinjstva do
danas, priprava tog iskustva, truda, njegove zapitanosti i snovi,
napose otkako sam ovo iskustvo i trud stekao tokom priblino
pedeset proteklih godina u analiziranju te pisanom i objavljenom
izraavanju u rasponu od pola stoljea, to jest od poetka ezdesetih godina prologa stoljea, a to iskustvo sam zapoeo knjigom
Islamska ekonomska teorija, filozofija i savremena sredstva, koja je
objavljena u biblioteci El-Handi, u Kairu, 1960. godine.
Danas, sa prikuivanjem kraja ivotnog hoda i uz snagu da
jo dadnem, te uz bavljenje teorijom, analizom, kontempliranjem, predavanjem i pisanjem o Krizi muslimanskog uma i Krizi
muslimanske volje i svijesti, uz pisanja i temeljna razmatranja, koja
sam uradio prije i poslije ovih dviju knjiga, zapazio sam da tu ima
jo jedan broj pitanja i problema koji zbunjuju, koji neprestano
oslovljavaju moj um i pojavljuju se pred njega traei odgovor.
Zapazio sam da Kriza miljenja i metoda ukazuje na put,
vodi ka postupku u kojem je razmiljanje ispravno, koje je upra12
Objavljeno na bosanskom kao: Abdulhamid A. Ebu Sulejman, Brane nesuglasice: vraanje ljudskog dostojanstva posredstvom viih ciljeva erijata, Sarajevo,
enski edukacioni centar Nahla i Centar za napredne studije CNS, 2009. (s
engleskog prevela Elmina Muinovi)
6/3/11 9:20:16 AM
30
vo sredstvo za spoznavanje destrukcije i znanje naina za rafiniranje kulture.

Takoer sam zapazio da Kriza muslimanske volje i svijesti
ukazuje na problematiku pedagokih metoda i prakse od kojih
trpi ummet i psiholoko i duhovno podizanje njegovih pripadnika, ukazuje na traeni postupak za uspostavljanje granice pogrenoj praksi i metodima u odgajanju muslimanskog ovjeka i
odgoju njegove svijesti.
Pa ipak, istovremeno sam tada zapazio da puko znanje ispravnog metoda u miljenju i ispravnog metoda u odgoju nije dovoljno
za rjeavanje krize koja unazauje ummet, niti je dovoljno za izvoenje ummeta iz sfere margine i pasivnosti u sferu odbrane, kretanja, injenja i aktivnosti, za ostvarenje reformskog, civilizacijskog i
human(istik)og istraivanja, koje jeste zadaa ummeta, i ummet
je pozvan da je ispuni, i za to ima sva sredstva i pretpostavke.
Naime, nije dovoljno da posjeduje sredstvo ako nema cilj
ili svrhu za postizanja tog sredstva i njegova bivanja u tvom posjedu. Poto postojanje i dolazak do sredstava, ako tu nema cilja
ili svrhe u njihovom postojanju, nee pogurati onog statinog,
i nee doi do primjene sredstava. Jer kad bi sredstvo guralo i
pokretalo onog ko nema cilja, muslimani bi ve danas bili u
drugaijem poloaju, jer oni ve imaju na raspolaganju orue i
sredstva. Ali muslimani se ne pokreu niti su u inicijativi, iako
znaju za svoj prezren poloaj, znaju mnogo toga ta treba uraditi,
te premda je pri njima obilje resursa i rudaa, i svih potrebnih
sredstava za ulazak u takmiarsku arenu te kreativnost, i pobjedu i vrhunstvo u njoj.
Islamski svijet je pretekao mnoge zemlje, meu njima Japan,
Kinu, Rusiju i druge nacije, u spoznaji izazova Evrope i Zapada,
i potrebe da se suoi sa tim izazovima i prestigne te narode.
Usprkos tome, mnogi su narodi uspjeli da stignu, tavie da
prestignu i nadmae mnoge zapadne zemlje i njihova materijalna
6/3/11 9:20:16 AM
31
postignua i izume. A kad su posrijedi islamski narodi, oni uz

svu zaprepatenost, oponaanje i slijeenje Evrope i Zapada u
svim stranama materijalnog i duhovnog ivota, te vojnog, ekonomskog i politikog stigli su samo do ogranienog formalnog
oponaanja (muhakat kasire eklijje), naime, samo do jo vee
dekadence, tromosti, trpljenja i nepravde, do poveanja ponora
izmeu naeg i njihovog svijeta.
Nakon ovih stoljea u pokuajima slijepog slijeenja (muhavele et-taklid) i neuspjelog oponaanja (el-muhakat el-faile) postalo je jasno kao sunce sljedee: ma koliko bila obilna sredstva,
i ma koliko se poveao trud, stanje se nee promijeniti niti e
se sredstva upotrijebiti, ni stvari popraviti, ni terezija izravnati
ukoliko tu nema univerzalne civilizacijske vizije (ru je kevnijje
hadarijje) koja e muslimanskom ovjeku dati aktivno i zbiljsko
znaenje postojanja, i svrhu i cilj koji ga guraju ka postojanju i
da mu vizija bude umjesto pokretaa i poticaja na djelovanje,
davanje i reformsko i preporoditeljsko kretanje.
Tu sam spoznao da je problematika vizije koja definira ciljeve i osigurava poticaj onaj prvi i najdublji temelj za svaki in i
pokret, ljudski i civilizacijski. Sve dok nema optimistike, civilizacijske univerzalne vizije koja e osigurati cilj i poticaj, ummet
se nee pokrenuti, niti e se ovjek pokrenuti. Nee koristiti ni
sredstva, ni pomagala, ni instrumentarij, nee koristiti ni prijetnje, ni upute, ni savjeti, ma koliko da ih bilo, i ma koliko bili
dobri, ozbiljni i djelotvorni. Sve te prijetnje, upute, savjeti... jesu
poput alatke koja je rasklopljena na sastavne dijelove. Bez obzira
koliko je svaki dio alatke skupocjen (gali) i vrijedan (semin), i u
ispravnom stanju, koliko ga smatramo vanim i cijenimo, ipak
separatni/odvojeni dio nee izvriti svoju ulogu, nee uroditi nikakvim plodom, ukoliko se ne stavi u viziju svoga cjelovitog bivstva koje je samo kao cjelovito u stanju dati i pokrenuti.
6/3/11 9:20:17 AM
32
Moda je od navedenoga jo jasniji sluaj da imamo hiljade onih koji posjeduju diplome visoke naobrazbe koju su stekli
po metodologiji naunog istraivanja, i iz pedagokih nauka, uz
druge hiljade univerzitetskih strunjaka, ali zato to nam nedostaje pokretaka vizija, ne koriste nam nimalo njihova sredstva i
pomagala, ni njihove vjetine, u pokretanju ummeta i njegovom
podsticanju na djelovanje i kretanje. Jer injenje i kretanje proishode iz vizije, cilja i poticaja koji je najbitniji i koji pokree.
Ko nema vizije, cilja i svrhe, taj se nee pokrenuti, bez obzira sa
koliko informacija, sredstava i instrumenata raspolagao. Njima
se nee okoristiti, niti e ih na pravi nain rabiti. Takav ovjek je
poput trgovca i biznismena, kad mu govori o nekom vrijednom
naunom predavanju o arheolokom otkriu ili rijetkom rukopisu, ili je nalik akademskom strunjaku iz nauke o insektima ili
kosmikim sferama kad mu govori o novim izgledima u svijetu
trgovine i biznisa, zato to, naime, svakog od njih pokree samo
njegov cilj i svrha.
Shvatio sam da mi je dunost da temi univerzalne vizije posvetim panju koju zasluuje, kako bi to, moda, koristilo da
ummet iznova povrati svoje podsticaje, ciljeve i svoje islamsko
graditeljsko, kreativno, civilizacijsko i dobrom prinosee kretanje. Kroz to ummet, pritom, treba obnoviti i povratiti svoje vodstvo i pionirstvo u svjetskoj civilizaciji, u svjetlu svoje svete, plemenite, ivotne civilizacijske misije, kako bi sebe izbavio i kako
bi spasio civilizaciju i ovjeanstvo iza sebe.
Pitanje glasi: da li je trud koji je prethodio u obradi kriza
miljenja, metoda, svijesti i odgoja bio nepotreban i zaludan? Da
li je bila dunost ili najpree to da ponem sa prouavanjem problema univerzalne civilizacijske kuranske vizije i njene obrade
prije negoli se posvetim prouavanju problema miljenja i metoda, te problema volje i svijesti?
6/3/11 9:20:17 AM
33
Odgovaram: ne bih se uputao u tretiranje problema miljenja i metoda, i problema volje i svijesti, da se nisam bio pozabavio
makar nesvjesno i nepotpuno ovom kuranskom, univerzalnom, civilizacijskom, ivotnom, plemenitom i smjernom vizijom.
Kao to ne bi bilo ni mogue, bez prouavanja i analize te
praenja problema miljenja i problema odgoja, da spoznam zakuaste stvari problema univerzalne vizije, te kako se izobliila i
kako je to utjecalo na putanju miljenja i svijesti.
Prema tome, ovaj problem je cirkulirajui problem, on utjee
i na njega se utjee, da bi se ostvarilo objanjenje, razumijevanje
i djelovanje.
Kad sam se kao osoba upuena u razumijevanje puta miljenja i svijesti muslimana upustio u prouavanje uzroka propasti
i izopaenja tog puta, to mi je omoguilo da razumijem univerzalnu islamsku viziju i njena znaenja, njenu vanost i njene
probleme, te da razumijem njeno izopaenje i uzroke toga izopaenja, te kako im stati na put i njima se baviti. Prema tome,
razumijevanje problematike miljenja i svijesti jeste nuni uvjet
da se razumije kuranska vizija i da se ona posvijesti, kao to je ta
vizija nuna za razumijevanje muslimanskog miljenja i svijesti.
Bilo kako bilo, sretan sam to mi je na kraju ovog truda, i
upornog bavljenja problemom univerzalne kuranske civilizacijske vizije, to omoguilo da dam odgovor, nastojei da taj odgovor bude paljiv i uvjerljiv, na jedan broj temeljnih egzistencijalnih problema koji su me zanimali u razumijevanju bia, njegova
znaenja, odnosa bia sa Bogom i sa drugima, te sa principima, vrijednostima i pojmovima koji su sredstva ove vizije i njen
organon da bi se ona ostvarila i otjelovila u ivotnoj zbilji radi
usreenja ovjeka i ovjeanstva i ostvarenja sree, zadovoljstva i
spokoja smjernoga ovjeka. O, ti duo smirena, vrati se svome
Gospodaru zadovoljna, a i On zadovoljan s Tobom, pa ui meu
6/3/11 9:20:17 AM
34
robove Moje, ui u dennet Moj!13 Nema sumnje da je takav

kraj onih koji posjeduju djelatne i ispravne vizije na oba svijeta,
s Boijom pomoi.
Nadam se da e ovo to sam napisao biti korisno i da e
plemenito, ivotno i podsticajno djelovati na itatelja. A ja elim
samo da dobro inim/preporodim, onoliko koliko mognem!14
Takoer, nadam se da e se mislioci i reformatorsko vodstvo
pozabaviti problemom univerzalne kuranske civilizacijske vizije
kroz vie prouavanja i udubljivanja te elaboriranja utjecaja ovog
problema s odgojne, obrazovne i praktine strane na due pripadnika ummeta. Nadam se da e to podstaknuti i kadar ummeta
da se pozabavi obrazovanjem i odgojem i izgradnjom institucija
ummeta kako bi se ummet preporodio i ponio svoj polog, kako
bi se pokrenuo, i kako bi civilizacija duha, pravde, bratstva, solidarnosti, milosti, sigurnosti i mira poluila uspjeh, procvjetala
i urodila plodom. A toga Dana e se radovati vjernici Boijoj
pomoi. On pomae koga hoe, On je Silni i Samilosni.15
U Boga je uspjeh, na Njega se osloniti treba! On uje i odaziva se!
Naa posljednja molba je: neka je hvala Bogu, Gospodaru
svjetova!
Rijad, 09. 08. 2008. /
08. 08. 1429. po Hidri
13
14
15
El-Fedr, 27-30.
Hud, 88.
Er-Rum, 4-5.
6/3/11 9:20:18 AM
35
UNIVERZALNA KURANSKA
CIVILIZACIJSKA VIZIJA
Univerzalna kuranska civilizacijska vizija

temeljno ishodite za reformu
Svaki civilizacijski sistem ima univerzalnu viziju koju metodologija koristi i prakticira u miljenju, kao to i svaka metodologija ima naela kojima se rukovodi i njima odreuje metodska
ishodita tog miljenja. to je metodologija jasnija, aktivnija,
univerzalnija, otvorenija u izraavanju same sri tog civilizacijskog sistema, to e ta metodologija biti djelatnija, uinkovitija
i produktivnija. Odatle je savremeno civilizacijsko i akademsko
bavljenje metodologijom miljenja veliko i od sredinje vanosti.
Jer metodologija miljenja je ta koja sa praktine strane odreuje djelotvornost/uinkovitost svakog civilizacijskog sistema i
prirodu njegovih pozitivnih ili negativnih utjecaja na zajednice
i narode koji ne samo pripadaju pod okrilje tog civilizacijskog
sistema ve openito sudjeluju u prinosima na putu ljudske civilizacije.
U problematiku sa kojom se suoavaju prouavatelji civilizacijskih sistema spada pomraenost i oprenost koje zadese neke
sisteme u izgradnji nekih od ovih metodologija, kao i to trpe
suprotstavljenost i oprenost izmeu teorijskih ishodita i praktine stvarnosti u ivotu tih zajednica.
6/3/11 9:20:18 AM
36
Zbog vanosti ove univerzalne vizije, te metodologije miljenja koja iz vizije slijedi, potrebno je da univerzalna vizija i njena
metodologija miljenja uiva pozitivan pristup meusobnog sklada i sreenosti. Stoga se prouavatelji civilizacija moraju baviti
jednim fenomenom, naime pojavom bilo kakve pasivnosti ili
oprenostima u izgradnji ove univerzalne vizije i metodologije
njena miljenja (menhedijje fikriha). Jer nepotpunost te metodologije i nepotpunost njezine strukture nuno mora ummet dovesti do civilizacijske pasivnosti i ivotne nedjelotvornosti, sa svim
svojim negativnim utjecajima u formiranju mentaliteta ummeta i
njegovog civilizacijskog sistema, a nuno to sve odvodi ummet
u dekadencu i civilizacijsko propadanje (el-inhijar el-hadari).
Ali, ustvari, poto metodologija miljenja, njeni principi,
vrijednosti i pojmovi primaju utjecaj, i daju svoj utjecaj, na univerzalnu viziju, jer metodologija miljenja, u biti, nije drugo do
sama sredstva za pokretanje univerzalne civilizacijske vizije za
ummet, upravo stoga nije mogue da metodologija, niti njeni
principi, vrijednosti i pojmovi koji su u vezi s tom metodologijom, uredi svoju strukturu i da bude djelotvorna ukoliko tu ne
postoji univerzalna vizija jasnih obrisa, crta i ciljeva, koji su trajni
u izgradnji svijesti ummeta i koje ne remete negativne stvari i
oprenosti. Jer u mjeri u kojoj univerzalna vizija, metodologija
njenog miljenja i principi te metodologije uivaju ispravnost polazita, jasnou ciljeva i skladnost strukture, u toj mjeri e ta vizija biti izvor podsticajne snage te individualni i kolektivni spas u
bivstvovanju ummeta, ta vizija je temelj i osnovica za sve uspjehe,
pozitivne prinose, i ljudsku civilizacijsku kreativnost koje ostvari
ovjeanska, svjetska civilizacija.
Zato prvo treba da slijedi rasprava o univerzalnoj civilizacijskoj viziji, njenom oitovanju i reformi njene strukture. Prije negoli budemo govorili o principima ove metodologije promiljanja
openito, i njenim islamskim principima posebno, te prije negoli
6/3/11 9:20:18 AM
37
pobrojimo njene principe i upoznamo se sa njenim dimenzijama,

iznimno je vano da prvo ponemo sa upoznavanjem i odreivanjem univerzalne civilizacijske vizije koja ima ulogu korijena iz
kojih izrastaju principi, pojmovi i vrijednosti. Ta vizija odreuje
prirodu tih principa, pojmova i vrijednosti, predstavlja njihovo
izvorite, smjernice i velike ciljeve koji djeluju na otjelotvorenju
te vizije i koji treba da se odraze primjenom i zadovoljavajuim
naunim metodom na strukturu te vizije, na njenu realizaciju,
rezultate i ishodita.
Mala panja koja se posveuje upoznavanju univerzalne civilizacijske vizije ummeta, vizije koja je poput zemlje i tla iz koje
izniu principi, pojmovi i vrijednosti, a, opet, ti su principi, pojmovi i vrijednosti, ustvari, kao cvijee posredstvom kojeg korijenje drvea daje da pupaju pupoljci plodova, ili su poput sredstava
i instrumenata posredstvom kojih nekoji ureaj ostvaruje svoju
svrhu. Dakle, nedostatna panja (koja je posveena univerzalnoj
civilizacijskoj viziji) je dovela do nepostojanja svijesti o strukturi univerzalne islamske vizije, i toga ta ona izraava: ishodita
principa, vrijednosti i pojmova koji otjelotvoruju metodologiju
tog miljenja i odnose meu njima. Teko je otkriti sve to kakvo je pogreno razumijevanje i iskrivljavanje zadesilo ovu viziju.
Nema sumnje da se sve to ubraja u najvanije okolnosti koje su
dovele i vode do okotavanja ove metodologije, do marginaliziranja njene upotrebe i njenih misaonih produkata, do nedjelotvornosti njenih principa, pojmova i vrijednosti koji iz nje izviru u
stvarnosti miljenja ummeta i stvarnosti njegova ivota, a sve to
unato obilju naslijea ummeta i intelektualnih izvora s podruja metodolokih organona i instrumenata o ovim civilizacijskim
principima, vrijednostima i pojmovima.
Budui da su korijeni metodolokih principa miljenja muslimanskih naroda, te samo tlo iz koga niu pojmovi i vrijednosti te ideje bez sumnje ona idejna, vjerujua, univerzalna
6/3/11 9:20:18 AM
38
kuranska vizija ummeta, ili ono to se naziva pogledom na svijet, upravo zato to pogled na svijet odreuje shvatanje ovjeka
kao pojedinca, kao zajednice ili kao vrste svoga roda, odreuje znaenje njihove egzistencije, cilj te egzistencije i odnose sa
jastvom (samim sobom), sa drugim, sa svijetom i sa univerzumom u svim dimenzijama te egzistencije i njenim svrhama, to
je, prema tome, upravo ova vizija kako korijen tako i tlo i izvor
koji predstavlja ideoloku pogonsku snagu koja odreuje narav
svjesne i pokretake moi ovjeka i drutva, odreuje njihove
smjernice i djelotvornost, daje obrise pravca njihova puta u ivotu i obim/domet snage tog ovjekova puta i njegov kreativni i
stvaralaki civilizacijski uinak u ivotu i povijesti.
I zato, sve to ova vizija bude jasnija, oitija, djelatnija i laka za shvaanje, za primjenu i spoznaju, to e ona biti dalja od
oprenosti, od mitomanije i umiljanja. to bude dalja od sofisterije (es-sefseta), praznog naklapanja i zamrenosti, to e biti dalja
od jezika apstrakcije, suhe teorije i nametanja nasilnih premisa
koje skrivaju nemo i proturjenost. Sve to ova vizija vie predstavlja svjesnu, ideoloku, odgojnu, djelatnu i pokretaku snagu
za pojedinca i za drutvo, i sredstvo za metodologiju miljenja
drutva te za sve ime pojedinac i drutvo raspolau obilje
sredstava za djelovanje, za kretanje i njegove norme ona e biti
snanije utjelovljena u metodolokim principima miljenja pojedinca i drutva, i u svim pojmovima, vrijednostima i normama
koje obuhvata ta metodologija.
A ako je ta vizija maglovita, usiljena, apstraktna, pasivna i
mitomanska, tada e bogatstvo ummeta u principima, pojmovima i vrijednostima a to su, zapravo, sredstva za ostvarenje
univerzalne vizije i njenih normi ostati suhoparne, oguglale,
prazne rijei koje se ponavljaju u damijama i na svetkovinama,
ostat e asne i svete na rafama i unutar knjiga, izraavajui samo
puke snove, suhoparnu tradiciju i pridike koje ne odgovaraju
6/3/11 9:20:19 AM
39
stvarnosti ivota i prakse nimalo vie od suhog slova na papiru od

kojeg se teko moe vidjeti ikakav trag bilo u ivotu pojedinaca,
bilo u reprodukciji drutava i metodu njihova razmiljanja, bilo u
djelotvornosti njihova kretanja i ispravnosti njihova poslovanja.
Primjer takve maglovite vizije je nalik rasklopljenom i rastavljenom stroju koji je pohranjen na policama! Taj stroj, usprkos tome
to svaki njegov dio nosi skrivenu vrijednost, u stvarnosti ostaje
puka rasklopljena maina koja nema djelatne i proizvodne vrijednosti sve dok je jedna vizija i cjelovita univerzalna struktura ne
sklopi i uini da ti dijelovi maine budu djelatni i produktivni,
to jest da uini da ti vrijedni nanizani dijelovi doive preinaku u
sredstvu i produktivnom instrumentu.
Prema tome, takvo to vidimo i osjeamo u stanju muslimanskog ummeta: nepostojanje prosvijeene svijesti, slabost
produbljenog naunog interesa za univerzalnu islamsku opu viziju ili islamski pogled na svijet, maglovitost (dababijje) te vizije, povrnost njena razumijevanja, pasivnost tog razumijevanja,
njegova izoblienost i ogranienost. Sve to se ubraja u najvanije
temeljne, duboke uzroke koji su bili na djelu, i jo uvijek djeluju,
i koji objanjavaju dezorijentiranost, lutanje, tumaranje, propadanje, pocijepanost i nazadak od kojih trpi muslimanski ummet,
njegovi narodi i pojedinci, a napose je to duboko i ubrzano tokom potonjih stoljea pa sve do danas.
Zaslijepljenost obrazovane elite ummeta monim i trijumfalnim zapadnim kliejima, usljed naunih i materijalnih postignua Zapada i zbog naslijeene sterilnosti miljenja ummeta,
uz vladavinu duha prihvatanja i oponaanja zapadne civilizacije
od obrazovane i oponaateljske elite ummeta, u ovakvoj situaciji,
jeste uzrok koji je doveo do toga da obrazovana elita usvaja, svjesno ili nesvjesno, metodologiju zapadnog miljenja, s pogledom
na ivot i univerzum to ga to miljenje nosi u svom naumu, te
se elita ne odluuje, sa naunom ozbiljnou, na reformu ideja
6/3/11 9:20:19 AM
40
svoga ummeta kroz teoriju, kritiko prouavanje svoje tradicije i

metodologije miljenja svoga ummeta, niti se odluuje da ponudi, prije i nakon svega, univerzalnu viziju ummeta koja je nekada
prije obnovila ishodita svjetske civilizacije i donijela ummetu
povijesnu slavu. Elita se, takoer, ne bavi pitanjima zato je ta
vizija ustuknula, zato je s njom ustuknulo i miljenje ummeta,
njegova drutvena struktura i civilizacijska misija?
Zato, ako se obrazovani muslimani, svih kvalifikacija i orijentacija, ne probude iz svoje umalosti ili iz zaslijepljenosti, ako
mislioci (el-mufekkirun), pedagozi (et-terbevijjun) i reformatori
(el-islahijjun) ozbiljno i sa naunim, kritikim i konstruktivnim
duhom ne otvore ladice svoje tradicije i civilizacije, oni nee
moi djelotvorno zaustaviti nedostatke, zaostalost i dekadencu to
su zadesili njihov ummet i marginalizirali njihovu egzistenciju.
Vano je da znaju da prva ladica od svih koju treba otvoriti jeste ladica islamske vizije (mileff er-ru je el-islamijje) i ladica
same istine koja je zadesila tu univerzalnu viziju, jer ona (vizija) je
temelj i ishodite to predstavljaju ideoloku osnovicu i misaono
polazite te pokreta svijesti kod ovjeka. Sve dok ne budu znali
uzroke koji su doveli do pomuenja univerzalne civilizacijske vizije ummeta (gajmume ru je el-umme el-kevnijje el-hadarijje), do
deformacije i pasivizacije te vizije, oni nee moi doprinijeti da
ummet povrati svoju univerzalnu civilizacijsku viziju, s njenom
pozitivnou, djelotvornou i snagom koja vue i pokree u ivotu pojedinca i ummeta, koja stavlja u in bogatstva ummeta i
sredstva njegova kretanja i njegova odnosa spram principa, pojmova i vrijednosti koje e ostvariti linost muslimanskog ovjeka
(juhakkiku zat el-insan el-muslim) te ostvariti poruku islama (juhakkiku risale el-islam), njegovu univerzalnu, duhovnu, graditeljsku, kreativnu viziju. Jer ta vizija i, dosljedno tome, metodologija
njenog miljenja jeste osnovni temelj te zgrade i korijena koji hrane kretanje i rast, koji su izvor snage cvata u rastu stabla.
6/3/11 9:20:19 AM
41
Prema tome, ovo vano pitanje na koje je trebalo svratiti

pozornost sve od poetka znakova buenja ummeta, te mu dati
veliku panju, ne prolaziti bez komentara pored njega, te ne donositi odluku prije negoli to prvo damo izriit odgovor na to
pitanje ak i prije negoli govorimo o naslijeu ummeta u principima, vrijednostima i pojmovima, dakle to vano pitanje odnosi
se na samu sutinu univerzalne vizije islamskog ummeta i njenog civilizacijskog sistema, zato se ta vizija deformirala, zato je
marginalizirana i kako?
Kako je deformirana opa
univerzalna islamska vizija?
Na poetku da kaem da mi znademo nau jueranju slavu,
sve od povijesti Poslanike epohe i poetka civilizacijskih epoha
muslimanskog ummeta, kao to, takoer, znademo do kakvog je
alosnog stanja dolo u potonjem dobu koje je zadesilo ummet
kao i u dananjem svijetu. Stoga ne moemo tumaiti postignua Poslanike epohe i poetka epohe Pravovjernih halifa (Ebu
Bekra es-Siddika i Omera el-Faruka) i gorostasnih ljudi te epohe,
odlunosti njihovih redova, sjaja njihovih rezultata, postignua i
prinosa kojima je ubrizgana svjea nova krv u vene ivota svijeta
i svjetske civilizacije. Da ta epoha i ti ljudi, njihova postignua
koja su izmijenila svijet i obnovila svjetsku civilizaciju, u kojoj
je bilo zajednica koje su ostarjele, nekih koje su propale, a nekih
koje su izvrile svoju zadau pa ih zadesio nestanak, da, dakle,
ta epoha (poslanika i pravovjernih halifa), ta generacija i ti ljudi
nisu imali opu univerzalnu civilizacijsku viziju, ivu i djelotvornu, koja ih je snabdjela aktivnou, prodornou, snagom misli
i svijesti, to im je omoguilo da polue sjajne rezultate koji su
zabljesnuli svijet u kojem su ivjeli i koji su ostali kao primjer,
tradicija i postignue u svijesti ummeta ak i danas, da, dakle,
6/3/11 9:20:20 AM
42
nije bilo te vizije ne bi ostalo bljetavoga traga te promjene koju

je izvela ta generacija u tom svijetu, do te mjere da je dolo do
promjene vjerovanja, kulture, organiziranja, odijevanja zajednica
i naroda koji su stali pod bajrak islama. tavie, sve to je dostiglo
jednu dimenziju bez premca i takmaca sve do danas, a ta dimenzija jeste promjene jezika tih naroda. Arapski jezik plemena
Kurej postao je jezikom zemalja sjevera Arabljanskog poluotoka
i zemalja sjevera Afrike i velikog dijela zemalja istoka Afrike, gdje
je svoje stope utisnula ta generacija. Bila je to generacija iji utjecaj se proirio do dalekih horizonata.
Stoga, pitanje spram kojeg smo mi i ovjeanstvo danas u
prijekoj potrebi da znamo odgovor, glasi: ta je sutina te vizije
kojom se okitila ta generacija i koju je upoznala ta epoha? ta joj
je izvor (ve ma masdaruha)? Kako se ostvarila? K tome, potrebno
je u istoj mjeri da znademo i sljedee: zato je ta vizija i kako je
ona, tokom stoljea i epoha, izblijedjela i oslabjela, zato je izgubila svoj utjecaj, djelotvornost i prodornost u ummetu islama da
je ak ummet, koji je proistekao iz tog nekada slavnog ummeta,
u svijetu danas postao, mimo svih naroda, slab, pasivan, ugnjeten, gubi aktivitet, djelotvornost i prodornost, postao je potlaen
i upropaten, pogoen neznanjem, siromatvom, zaostalou.
Dananji ummet ne moe da se zatiti od svoga ponora i marginalizacije, ne vri nikakvu civilizacijsku ulogu, ak se vraa u
prezreno stanje koje vidimo i u njega se osvjedoujemo u dananjem svijetu (fi alem el-jevm).
Prije negoli odgovorimo na ova pitanja i pokuamo objasniti opu univerzalnu civilizacijsku islamsku viziju, ili to to
se takoer naziva pogled na svijet, vano je da znademo, da
dokuimo i prihvatimo da vizija prve generacije muslimana ne
moe biti ista univerzalna vizija koju elimo primijeniti danas
kao tromo naslijee iz naih potonjih stoljea, naprosto zato to
je na poloaj danas oprean poloaju spoetka povijesti umme-
6/3/11 9:20:20 AM
43
ta. K tome, ta vizija (kao tromo naslijee iz potonjih stoljea) je

svojom cjelinom i utjecajem univerzalna teorijska vizija koja je
pasivna, skoro da se od cjeline diskursa te vizije koji je u opticaju
ne izraava nita drugo doli zastraivanje, uspomene, patvorine,
pusti snovi i umiljaji koji ne predstavljaju nita drugo do teret i
brigu kojima se prte lea ovjeka muslimana na jedan zbrkan i
ablonski (imla i) nain. Koritenjem diskursa zastraivanja (hitab et-terhib), zahtijeva se neto to u diskursu ovjeka muslimana dostie granicu samopotiranja (ilga ez-zat) kako bi se
ostvarila ta nadobudna, ablonska, zastraujua vizija i ispunili
njeni uvjeti i ablonizam.
Vizija, s diskursom ovakvih obiljeja, umnogome je negativna i pasivna vizija, ona svjesno ili nesvjesno poziva osjeanju tuge, pasivnosti, marginalizacije, a to u duama proizvodi
gubitak prodornosti i gorljivosti za traenjem znanja/spoznaje,
za nadahnuem kosmikim zakonitostima (es-sunen el-kevnijje),
i za pozitivnim udjelom na planu ovjekove misije namjesnitva na zemlji i civilizacijske i dobroinstvene izgradnje. Ovakav
mentalitet i ne moe ostaviti iza sebe, u cijelosti, nita drugo do
pasivan, maloduan ummet, koji je marginaliziran i potlaen,
neaktivan i nedjelotvoran, koji gubi cilj, prodornost i gorljivost.
Pojedince i drutva koja imaju ovakav mentalitet karakterizira
egoizam, pasivnost, slabljenje duha uzajamnog pregalatva, i
pomaganja, te gubljenje/nitenje duha drutvenosti (in idam erruh el-dema ijje). Stoga nije ni udo da zastraujui i ablonski
diskurs samopotiranja svoga jastva dovodi do klonua i pasivnog i negativnog bumeranga, pribjegavanjem nesvjesnoj odbrani
svoga bia, i to preputanjem stanju kad je moje ja u sreditu
svijeta (to jastvo je ivotinjska dua, od zemlje, sklona zlu), to
je ja koje u cjelini obiljeava individualizam, povuenost u sebe
(introvertiranost), pasivnost, krivi egoizam, tako da prosjevi dobroinstva i dobrog djela ne postaju nita drugo osim pukog
6/3/11 9:20:21 AM
44
izraavanja prirodne simbolike skrivenih poriva duhovne naravi

pohranjene u svijesti ovjeka (savjesna duhovna narav koja samu
sebe kori), a ako se ne radi o tome, onda je posrijedi udovoljavanje propovijedima ablona i zastraivanja (hitabat el-imla ve
et-terhib) od strane negativnog i pasivnog egoizma.
Kad je posrijedi pogled na svijet ili univerzalna kuranska
islamska civilizacijska misija, ona ne bi mogla realizirati sve ono
kako je realizirala u prvim svojim stoljeima, osim da nije bila
nuno aktivna, da je nisu obiljeavali prodornost i ostvarenje
linosti sa njenim individualnim i drutvenim dimenzijama; u
toj linosti nadvladali/vrhunili su motivi ljubavi, elje, aktivnosti i zadovoljstva (Ali, oni koji vjeruju, Allaha jo vie vole!)16
nad porivima zastraivanja, prijetnje i pasivnosti. Tako ovjek
realizira sebe i znaenje svoje egzistencije na ivotnom planu, i
to kroz injenje, velikoduno civilizacijsko izgraivanje i revnost
ivotnog ispunjenja u njegovim individualnim i drutvenim,
materijalnim i duhovnim dimenzijama. Naime, u kuranskoj
stvaralakoj i civilizacijskoj viziji te prve generacije muslimana,
ljudska narav (ovjeanstvo) se odaziva svojim duhovnim porivima i materijalnim potrebama, a ne materijalistikim, trenutanim, egoistikim, agresivnim porivima i stremljenjima due
koja je sklona zlu, koja je ustanovljena na prisili i meusobnom
tlaenju, gdje vlada argument sile. Ljudska narav se (u civilizacijskoj viziji prve generacije muslimana) odaziva svome iskonskom poelu, i njenoj materijalnoj potrebi kroz prirodne, svjesne,
duhovne i harmonine naine, sredstva, poticaje i porive, koji su
uspostavljeni na vrijednostima pravde, dobroinstva, bratstva i
mira u najpotpunijem znaenju tih rijei, gdje poiva argument
istine (to je dua koja je produhovljena, savjesna i samu sebe
korigira). Tako ovjek ostvaruje svoje bie (ve bi zalike juha16
El-Bekare, 165.
6/3/11 9:20:21 AM
45
kkiku el-insan zatehu) i zadovoljstvo svoga Stvoritelja, uravnoteeno i prirodno, odaziva se tako to ini dobro na civilizacijski
i graditeljski/kreativan nain da bi udovoljio svojim duhovnim
i materijalnim potrebama, gradio svoja civilizacijska i kreativna
drutva. Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u
Boijem stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna.17
Kuran je samo opomena svjetovima, od vas onome koji
hoe da bude na Putu pravome.18 Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra
stekne, protiv njega je zlo to ga stekne! O na Gospodaru! Ne
uzmi nam za zlo ako zaboravimo ili neoprezno neto uinimo!
O na Gospodaru! Ne prti nam breme kakvo si natovario onima
prije nas! O na Gospodaru! Dunost nam ne nalai za koju
snage nemamo mi! Ti preko grijeha nam prijei, i oprosti nam, i
milou nas obaspi!19 Bog nikog ne zaduuje osim prema onome koliko mu je dao.20 Ja sebe ne pravdam, jer dua je, doista,
zlu naklonjena.21 Ne! Kunem se Danom Sudnjim! Ne! Kunem
se duom koja samu sebe kori!22 A to se tie onoga ko se bude
pred Gospodarom svojim bojao stajanja, i duu od strasti uzdrao, zbilja, dennet bit e prebivalite njegovo!23 O, ti, duo
smirena, vrati se svome Gospodaru zadovoljna, a i on zadovoljan
s tobom, pa ui me robove Moje, ui u dennet moj!24 I tako
Mi due, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da zna ta zlo joj
17
18
19
20
21
22
23
24
Er-Rum, 30.
Et-Tekvir, 27-28.
El-Bekare, 286.
Et-Talak, 7.
Jusuf, 53.
El-Kijame, 1-2.
En-Naziat, 40-42.
El-Fedr, 27-30.
6/3/11 9:20:22 AM
46
je a ta dobro je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko

je uprlja!25 Bog ne mijenja ono na emu jedan narod jeste, sve
dok taj narod ne izmijeni sebe!26 A Bog ljudima ne ini nepravdu nikakvu, nego ljudi sami sebi ine nepravdu.27
Prenosi nam Hadib, sin El-Velida: Priao nam je Muhammed, sin Harba, od Ez-Zubejdija, od Ez-Zuhrija, obavijestio
me je Seid, sin El-Musejjeba, od Ebu Hurejre, da je rekao Boiji
Poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir: Svako se dijete
raa u iskonskoj prirodi, pa ga roditelji uine jevrejem, ili kraninom, ili vatropoklonikom, kao to ivo bie raa zdravo
mlado, da li na njemu vidite ikakva nedostatka?!28
On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje, pa traite
od Njega oprosta i pokajte Mu se, jer Gospodar je moj doista
blizu i odaziva se!29 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai
i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi
dobro uinio, i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji!
Bog doista one koji nered ine ne voli!30 Jedite i pijte, ali ne
pretjerujte!31 Ti upitaj: Ko je zabranio Boije ukrase koje je
On stvorio za Svoje robove, i lijepa jela iz opskrbe?!32 O vjernici, odazovite se Bogu i Poslaniku kad vas poziva onom to e
vam ivot dati!33 Ko se Pravom stazom uputi, na dobro svoje
se uputio, a ko stranputicom krene, protiv sebe krenuo je. Niko
nee nositi onoga drugog breme!34 Bog doista nee dozvoliti
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
E-ems, 7-10.
Er-Rad, 11.
Junus, 44.
Hadis broj 6926, biljei ga Muslim.
Hud, 61.
El-Kasas, 77.
El-Araf, 31.
El-Araf, 32.
El-Enfal, 24.
El-Isra, 15.
6/3/11 9:20:22 AM
47
da propadne nagrada dobroinitelja!35 Doista, one koji vjeruju

i rade dobra djela Svemilosni e njih uiniti omiljenim!36 A
od Gospodara svoga oprosta traite i Njemu se pokajte!37 On
doista iz nita stvara, i potom stvaranje obnavlja. On prata i voli
svoja stvorenja!38
U hadisu koji prenosi Vabisa, sin Mabada, veli se da je on
doao Boijem Poslaniku, s.a.v.s., i da mu je Boiji Poslanik rekao: O Vabisa, ili da te obavijestim o tome zbog ega si me
doao pitati ili da me ti odmah o tome pita? Boiji poslanie,
obavijesti me odmah ti! rekao sam mu. Doao si me pitati o
dobroinstvu i grijehu! rekao je Boiji poslanik. Da! rekao
sam. Tada je Boiji Poslanik sastavio tri prsta, pa je njima upirao
u Vabisina prsa i kazao: O Vabisa, uvijek pitaj svoju savjest! Dobroinstvo je ono to smiruje srce i to smiruje duu! A grijeh je
ono to uznemirava srce i to neprestano pada na um! Bez obzira
ta ti ljudi o tome govorili. A ve su ti o tome govorili.39
Oluje vjetrova pomraenja (hubub rijah ed-dababijje) koje su
na negativan nain malo-pomalo zakrile univerzalnu islamsku
viziju poele su puhati nakon Poslanike epohe i epohe spoetka prve etverice pravovjernih halifa, to je dovelo do ieznua generacije drutva ashaba, koje je odgojio Plemeniti Kuran
posredstvom Nositelja Objave, Uitelja i Najuzornijeg Pozivatelja
(Muhammeda s.a.v.s.). Ta se generacija osvjedoila u poslaniki
primjer, u mudrost vizije koju je primijenilo poslanstvo na stvarnost toga doba, kroz kuranske islamske principe, vrijednosti i
pojmove, sa dimenzijama vremena i mjesta. rtvovao se ivot,
umirali su i borili se, vojnikom silom se suprotstavili opozicionoj
35
36
37
38
39
Et-Tevba, 120.
Merjem, 96.
Hud, 90.
El-Burud, 13-14.
Hadis biljei Ahmed u svome Musnedu, predanje broj 18030.
6/3/11 9:20:22 AM
48
pobuni dahilijjetskih beduina, a kad su uguili tu pobunu, zbog

koje su mnogi iz generacije ashaba izgubili svoje ivote, suprotstavili su se korupcijskim, agresivnim i tiranskim imperijama toga
doba, Perziji na sjeveru i istoku, i Bizantu na sjeveru i zapadu. To
(kasniji ratovi protiv Perzije i Bizanta) je dovelo do regrutiranja
beduinskih plemena u oslobodilaku vojsku (tednid el-kaba il fi
dej el-feth), ali se njihov odgoj jo nije bio usavrio, to je injenica koja je dovela do prevlasti arapskih plemena iz reda beduina
u vojsci islamskog ummeta i, dosljedno tome, u vojnoj moi i
politikom ivotu ummeta. Sve to se desilo zato jer su beduinska
plemena bila po vremenu nova u islamu, jer su u njihovim duama, vrijednostima, drutvenoj tradiciji bila usaena plemenska,
rudimentarna, animalna i negativna poimanja spram drugih, a
nije bilo mogunosti da se u cijelosti izbriu ti dahilijjetski tragovi, kao to nije dolo ni do preodgajanja ovih beduinskih plemena,
niti do redefiniranja njihovih shvaanja, drutvenih, rudimentarnih i dahilijjetskih vrijednosti. Izostanak pobrojanoga bio je prouzrokovan obimom ranih sukoba koji su nametnuti nastajuoj
islamskoj dravi od strane dviju imperija, rimske i perzijske, te,
takoer, usljed surovosti pustinjskog ivota i u njemu plemenskih
sukoba oko oskudnih prirodnih izvora (ala el-mevarid et-tabiijje
ed-da ile). Navedeno sve do danas na mnoge naine nije omoguilo niti je produbilo islamska plemensko-srodstvena i drutvena solidarna poimanja, koja predstavljaju jednu od sastavnica
islamskih solidarnih ustanova, kao to su porodica, srodstvo po
mlijeku, susjedstvo i graanstvo (Medinski ustav misak el-medine), niti su omoguili ispravno poimanje ummeta i drave.
O ljudi! Mi smo vas od mukarca i ene stvorili i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod
Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji! Bog sve zna i
obavijeten je!40
40
El-Hudurat, 13.
6/3/11 9:20:23 AM
49
Veoma je vano znati znaenje prevage beduina (mana galebe el-erabi) u politikom ivotu ummeta koji je nastajao, kao i
ovladavanje politikog nad vjerskim, i koritenje vjerskog za line
interese, a iz ega slijedi krajnja tiranija i korupcija, o emu govore i mnoga navjetenja Poslanikova, Bog ga blagoslovio i podario
mu mir, da e se nakon njega desiti devijacije i smutnje (inhirafat
ve fiten), te da e to imati opasan utjecaj na praktini, drutveni i
ekonomski put i ivot ummeta, a vanije od svega toga je korjeniti utjecaj prevage beduina na islamsku univerzalnu viziju.
Beduinska plemena, usljed neplodne prirode Arabijskog poluotoka, u dahilijjetu su prije islama, trpjela, zbog naravi uvjeta
ivotne sredine, pomanjkanje civilizacije (kusur hadari) u svojoj izoliranosti u visokim brdima Poluotoka i njegovim prostranim pustinjama. S civilizacijske strane gledano, to je uvjetovalo,
iznimno, da islamski ummet i njegova drava rade u interesu
civiliziranja ovih plemena svim moguim raspoloivim sredstvima, kako to biva sa svakim ko ima nedostatke na njihovom ukljuivanju u civilizacijski i solidarni ljudski sistem, koji
nije rudimentarni, rasistiki i animalni. Dakle, radilo se na tome
da ih se inkorporira u drutvo islama, i to alternativom: ili rat ili
islam, to je bila prva etapa civilizacijske, drutvene i solidarne
priprave kroz koju su civilizacijski morala proi ova primitivna plemena. Ustvari, takav postupak s njima nije bio nametanje
vjere islama tim plemenima, ve je to bilo kroenje i civilizacijsko prosvjeenje, poput kroenja divljih pustinjskih konja koje se
mora ukrotiti da bi se pripitomili i postali drueljubivi, ili poput
postupanja sa djetetom koje odbija lijek.
Beduini vele: Mi vjerujemo! Ti reci: Ne vjerujete! Nego
recite: islam smo primili! ali vjerovanje jo nije ulo u vaa
srca!41
41
El-Hudurat, 14.
6/3/11 9:20:23 AM
50
Stoga, u vezi s bedunima akcenat nije bio na vjerovanju i

imanu, ve je bio na namazu (es-salah) koji predstavlja izgradnju
humane drutvene zajednice, duhovno i sa stanovita svijesti, i na
zekatu (ez-zekah), koji, s materijalne strane, predstavlja izgradnju
ljudske i drutvene solidarnosti i uzajamne milosti.42
Ajeti sura El-Enfal i Et-Tevba objanjavaju primitivne/rudimentarne znakove ovih plemena, njihovu divljinu i drutvenu
nedoraslost, te potrebu da ih se drutveno, uljudbeno i civilizacijski pripravi. Velianstveni i uzvieni Bog kae: A kako da oni
ugovor imaju, kad ne bi, da vas pobijede, ni srodstvo a ni ugovor
potivali?! Ustima svojim vam se umiljavaju, ali im srca to odbijaju! A veina njih razvratnici su! Oni Boije Znake za ono to
malo vrijedi daju i od Njegova puta oni odvraaju, doista, kako
je samo zlo to kako oni postupaju! A ako je vjernik posrijedi,
oni ni srodstvo ne potuju a ni ugovor, i oni granicu svakog zla
prekorauju. A ako se pokaju pa budu namaz klanjali i zekat
budu davali, tad su vam braa po vjeri! A Mi ajete pomno objanjavamo ljudima koji znaju. A ako prekre zakletve svoje nakon
ugovora svoga, i ako prema vjeri vaoj grijee, tad se vi protiv
prvaka nevjerstva borite, jer za njih zakletve ne postoje ne bi li se
takva posla okanili!43 Beduini su nevjernici i licemjeri najei,
i najpriliniji su takvu stanju jer oni ne poznaju odredbe koje
Bog objavljuje Svome Poslaniku. A Bog sve zna i mudar je. Ima i
takvih beduina koji ono to dijele kaznom smatraju, i jedva takvi
ekaju da vas nesree stignu da Bog da njih zlo stiglo! A Bog
sve uje i sve zna.44 On je Onaj Koji je neukima poslao izme
42
43
44
Ovakva civilizacijsko-drutvena predstava je, ustvari, infantilno lice za ljudskocivilizacijsku krnjavost/manjkavost, koja je jednaka individualnoj infantilnoj
predstavi. U objema predstavama i pojedinac i zajednica su nekompetentni, a
potrebno ih je razvijati kako bi dolo do faze punoljetstva, u kojoj ovjek uiva
minimalnu granicu sposobnosti izbora i odluivanja o svojoj sudbini.
Et-Tevba, 8-12.
Et-Tevba, 97-98.
6/3/11 9:20:24 AM
51
njih Poslanika da im kazuje Njegove Znake, i da ih oisti, i Knjizi i Mudrosti ih naui, premda su prije bili u oitoj zabludi.45
Negativne posljedice prevage beduinskih plemena u politikom i islamskom ivotu pojavile su se sa propau Ispravnog
hilafeta prve etverice halifa i uspostavom despotske emevijske
vlasti (el-mulk el-emevi el-adud), a takoer su s njima povezani preostali tragovi primitivizma i dahilijjetskih plemenskih
shvatanja bili uzrokom za poetno potamnjenje univerzalne
kuranske civilizacijske vizije koja je utjelovila svoja remek-djela
u djelovanju generacije ashaba, kako muhadira tako i ensarija, e
da bi postepeno na mjesto te vizije (ashaba) dola beduinska vizija (ru je erabijje), ije je izvorite uglavnom bio diskurs u koji su
konfuziju unosile karakteristike i osobenosti stanja beduinskih
plemena. Poslanik, s.a.v.s., u svoje vrijeme je sa tim plemenima
imao toj i takvoj situaciji primjeren odnos. Izgled toga stanja
primjeujemo kroz ostatke tradicije dahilijjeta tih plemena i
njihovu plemensku gorljivost (asabijja), te kroz opise beduina
u plemenitom Kuranu i o hadisima o smutnji (fitna), uz sve drugo nad im je Poslanik, s.a.v.s., bdio i na ta je upozoravao: da e
nakon njega stanje ummeta pasti pod utjecaj beduina i drugih
naroda koji e stupiti pod zastavu islamske drave u okolnostima
velikih i oekivanih sukoba sa korumpiranim i agresivnim carstvima koja okruuju Arabljanski poluotok.
U najkraem, Poslanikov opis se odnosi na podjele/raskole
toga doba, u kojem su ubrzo zavladala plemena beduina i vodstvo emevijskih osloboenika (et-tuleka)46 stvarno prigrabilo
sistem pravovjernog hilafeta. Ta je injenica promijenila onaj
kuranski duh, onaj sistem ispravne savjetodavne ure, u sistem
45
46
El-Duma, 2.
Njima je Poslanik, s.a.v.s., kazao: Entum et-tuleka! Vi ste slobodni. To se dogodilo na dan osloboenja/osvojenja Mekke, 630. godine. (op. prev.)
6/3/11 9:20:24 AM
52
nasljednog, tlaiteljskog i tiranskog kralja, u tom sistemu Svijetla Medina je osvojena, a Kaba sruena, ubijen je El-Husejn,
sin Alije, i Abdullah ibn ez-Zubejr, tokom tog perioda je odstranjeno naslijee generacije ashaba i kola metoda ispravnog
hilafeta. Emevije su udaljile damije od opeg politikog ivota,
to je ljude prometnulo u skolastike mislioce i njihovu ulogu
ograniilo uveliko na sferu zikra/obredoslovlja, sferu pojedinca i porodice, na fetve kupoprodaje i poslovanja koje se tiu
pojedinca, a to je dovelo do penetracije stagniranja, uzmicanja
i potamnjenja univerzalne kuranske vizije, i njene deformacije
u mnogim njenim aspektima. Sve to je svojim djelovanjem postepeno pomoglo podreivanju/upotrebi uloge vjere interesima
vladara i njihovih pristaa, dekadenci javnih institucija (tedehvur
el-muessesat el-amme) te omoguilo tlaenje, porast nereda i njegovih zala u opem ivotu i u izgradnji drutva u svim aspektima: politikom, ekonomskom i drutvenom.
Ovim ranim priprostim, dahilijjetskim, plemenskim i
nezdravim naslijeem, te kontinuiranjem povijesnog puta islamskog ummeta i muslimanskog drutva, kroz stupanje mnogih naroda u drutvo ummeta islama, a to je dovelo do mijeanja njene
kulture, vizije i civilizacijskog naslijea sa naslijeima prethodnih
civilizacija koje su propale, umrle i izvrile svoju ulogu u povijesti
svjetske civilizacije, posebno (naslijeem iz) grke civilizacije (s
formalnom logikom), mitskom vizijom (u vjerovanju), dakle, sa
svim tim dolazi do poveanja loeg spoja miljenja i vjerovanja na
mnogim stranama. Ovo sa protokom vremena dovodi do veeg
zatamnjenja univerzalne islamske vizije i njenog deformiranja,
to, opet, za posljedicu ima slabljenje duha islamskoga ummeta,
koje se jasno oitovalo s krajem vlasti Emevija kroz cijepanje podruja politikog sistema ummeta, uzmicanje ishodinih naela
koja su bila dola i u svojoj istoj osnovi objavljena radi obnove
svjetske civilizacije, radi pokretanja njenog toka naprijed vizijom
6/3/11 9:20:25 AM
53
hilafeta, principom tevhida, usavravanjem morala, uljuivanjem

naravi, udorednim djelovanjem, pridravanjem principa pravde,
bratstva, savjetovanja, slobode, odgovornosti te nastojanjem da
se doprinese na koristan i graditeljski nain.
Stoga je ovdje vano da znademo da materijalno civilizacijsko zgrtanje do koga je dolo protokom vremena posredstvom
obrta i zanata iz naslijea naroda (koji su primili islam), nije
moglo promijeniti sutinu duhovnog uzmicanja hilafeta. Zato
nije bilo ni mogue, protokom vremena, da fasada gomilanja
materijalnog bogatstva sakrije fenomen svojevrsnog duhovnog
nazadovanja koji je zadesio islamsko civilizacijsko postignue,
niti da sakrije ustuknue drutvenog sistema ummeta, kvarenje
njegova djelovanja, propast njegovih institucija, sve dok nije ideoloko, svjetonazorno i civilizacijsko izopaenje dostiglo veliku
mjeru i pasivnost. Dolo je do irenja opasnih civilizacijskih bolesti: mitova i vraanja (el-hurafe ve e-aveze). A pod utjecajem
pribavljanja legitimiteta mitovima i kojetarijama, kroz iskrivljavanje vjerskih tekstova, njihovo parcijaliziranje i izopaenje,
uvlae se israilijski mitovi i ezoterika gnosa, ime se poveava
potamnjenje univerzalne islamske vizije i zamrauje vizija ummeta. Iezla je svrhovitost i motivacija njenoga duha, da bi se,
napokon, zaustavio toak napretka, stvaralatva i izgradnje, te
da bi slabost dostigla najveu granicu i da bi tako ummet izgubio u svome miljenju i svijesti aktivne civilizacijske i hilafetske
premise. Tada se sruila civilizacijska konstrukcija i civilizacija je
propala (inhedeme el-umran). Zavladali su mitovi i vraanje, diskursi su se pobrkali, nadjaao je govor sile i zastraivanja, proirila se ravnodunost, pasivnost i nemo, posvuda se rairio sukob,
iscjepkanost, zaostalost, propast institucija do mjere koju smo
zapazili prije mnogo stoljea i koju i dalje vidimo sve do danas.
Stanje alosnog propadanja u ivotu muslimanskog ummeta je
tako da su se ak njegove institucije prometnule u tiranske, kvar-
6/3/11 9:20:25 AM
54
ne, istroene, izblijedjele. Pa iako se muslimanski ummet protee

od Atlantika do Pacifika on osim rijetkih izuzetaka ne moe
da zatiti svoje narode od izrabljivanja, tlaenja i satiranja.
Ako se udubimo u povijesnu putanju islamskog miljenja,
nai emo da je svaki ovaj faktor (nazatka) imao susretino mjesto, a posebno je to formalnost logike grkog miljenja i mitologinost grkih vjerovanja i filozofije. Na njih treba skrenuti pozornost, uz ukazivanje na nekoje pozitivne strane koje su se nahodile
u njima, i da se u svjetlu civilizacijskog, kuranskog i akaidskog
sistema ummeta odstrane negativni aspekti u formalnosti logike
i mitologinosti filozofije. U nehaju/nemaru u bavljenju grkim
miljenjem i grkom civilizacijom nahodi se najgori utjecaj po
putanju islamskog miljenja i njen akaidski, idejni i civilizacijski
pravac, kako bi odstupanja od islamskog miljenja iscrpljivala snagu muslimanskog uma upotrebljavajui ga i politiki angairajui
u dogmatskim, onosvjetskim, teolokim i imaginarnim naklapanjima, te da bi se muslimanski um odvratio od svoga glavnog
civilizacijskog, ivotnog, graditeljskog i stvaralakog pologa, te se
tako umjesto bavljenja istinskom zadaom muslimanski um
upoznao sa problemima stvorenosti Kurani-Kerima, i slinim
temama onostranosti, postavkama o sudbini i predodreenju te
drugim sterilnim pitanjima s podruja teolokih i filozofskih disciplina (min akim kadaja ulum el-kelam ve el-felsefe), kao i drugim problemima koji nemaju veze sa podrujima ureenja ovjekova ivota, niti se iza njih nahodi bilo kakva nada. U maglama
tih pitanja iscrpljivali su se umovi uleme, filozofa, kako sunijskih
tako i mutazila (el-itizal), alima i znalaca teologije, tesavvufa, iizma, teozofija, gnostikih, mitomanskih i arobnjakih zabluda.
Na nesreu, to je bilo loe olienje i loe rabljenje muslimanskog
uma (su istihdam li el-akl el-muslim), koji je odvraen od svoga
prirodnog i pravog cilja: sluenja ivotu (fi hidme el-hajat). Muslimanski um je bio stavljen na mjesto koje mu ne pripada.
6/3/11 9:20:26 AM
55
Sukob razuma i tradicije:

uobrazilja ili injenica?
Kriza proizala iz sukoba tradicije i razuma je, moda, najopasnija od svih onih mitova i deformacija koje su dole sa historijskim okolnostima (zuruf tarihijje), koje su nesvjesno bacile
islamsko miljenje u borbu, a bumerang te borbe je bilo podruje
miljenja drugog (Grka), formalizam i sofisterija to su zadesili
univerzalnu civilizacijsku kuransku viziju u prolosti, i od kojih
muslimanski ummet pati sve do danas. Kriza proizala iz sukoba
razuma i tradicije je sa stanovita ishodita islama i njegove
univerzalne zakonite vizije lana. Ta kriza bacila je ummet u
imaginarnu formalistiku borbu koja ne postoji u stvarnosti i
nema znaenja, zato to je bilo koji sukob izmeu Objave i Razuma u biti imaginaran. Naime, na ovom podruju je dunost
razuma sa njegovim aksiomima (evvelijjat),47 u bitnome, na stupnju organona/sredstva mjerila. Dunosti razuma sa njegovim
aksiomima ovdje su da usporeuje i samjerava podatke i postavke izmeu te dvije sueljene strane (Objave i Razuma), te da se
osvjedoi u dimenzije ravnomjerja jedne sa drugom stranom.
Te dvije strane/dimenzije ravnomjerja, kojima se ovdje bavimo, nisu, zapravo, sam Razum i Tradicija, ve se radi o tekstovima Objave i Tradicije, s jedne, i injenici Prirode i Zakona,
s druge strane. Kad je ovdje posrijedi dunost/uloga razuma, ona
se sastoji u definiranju/odreivanju dimenzije podudarnosti i saglasnosti izmeu Razuma i Prirode prema kojoj je Bog stvorio stvorenja, te osvjedoenje da li Objava (ono Zapisano) izraava Prirodu i Zakone (ono Vidljivo)? Da li upuivanje Objavom,
na koju se misli pod rijeju Tradicija (nakl), ostvaruje ciljeve
prirode i upravlja ih? To jest da li Tekst (Tradicija) odgovara Za47
Evvelijjat su aksiomi. Autor ovim podrazumijeva da su u razumu aksiomi pohranjeni apriorno. (op. prev.)
6/3/11 9:20:26 AM
56
konima (Prirode), da li ih usklauje i vodi ka tome da ostvare

potrebu ovjeka kako bi na pravi nain iao svojim putem i proivio svoj ivot, ili su Tekstovi Objave suprotni Prirodi i Zakonima i osujeuju njihovu zadau?
Ovdje je jasno da sukoba ne moe biti izmeu Objave (Tradicije) i Razuma (Mjerila), ali moe se zamisliti da se taj sukob
desi na teorijskoj ravni izmeu Objave (Tradicije) i Prirode i Zakona, i pozvanja/zadae Razuma (Mjerila) da utvrdi i
osvjedoi se u problem odnosa izmeu Objave i Prirode, te
da li je odnos Objave sa Zakonima i Prirodom odnos ravnotee i uzajamnog pomaganja? Ili je to odnos meusobnog odbijanja i sukoba?
U sluaju da se radi o sukobu, tu dolazi do izraaja uloga aksioma razuma (devr evvelijjat el-akl) u prouavanju, propitivanju
i naunom racionalnom istraivanju, kako bi se utvrdio problem
tog sukoba, te zato je Mjerilo omahnulo i krivo izmjerilo? Koji
su uzroci tome? Gdje je prava istina, ta je ispravno i kakva je korist od svega toga? Da li je Razum manjkav/nedostatan u shvatanju intencije dostavljene Objave od Stvoritelja (Slavljen nek je
On), ili Razum grijei u shvatanju injenica Prirode i znaenja
Zakona pohranjenih u stvorenju/stvorenome svijetu?48
48
Ovdje je jako vano da svratimo pozornost na to da, iako je Univerzalna Istina/

Stvarnost sa svojim zakonima po sebi apsolutna, ovjekova spoznaja te stvarnosti
jeste relativna, temporalna i mjesna stvar (emr nisbi zemani mekani), to jest ovjek se u svojoj razumijevajuoj spoznaji oslanja na svod/plafon ljudske spoznaje
koja mu se nadaje u vremenu i mjestu, i taj se svod podie i uzvisuje s protokom
vremena (bi murur ez-zeman), kao to i poloaj ovjeka, i razlike njegove moi
i spoznaje utjeu na obim njegove spoznaje stvarnosti univerzalnih prirodnih
zakona. Ovdje dolazi uloga univerzalnosti upute Objave i njenih ciljeva kojima
se treba rukovoditi ovjek u saradnji sa sutinom svoje ljudske naravi, bez obzira
na obim zahvatanja svih injenica i zakona koje ovjek na odsjean i apsolutan
jjnain ne moe u biti ni znati. Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je istinu kad je kazao Vabisu ibn Mabedu el-Esedijju: O Vabise, upitaj sebe! Dobroinstvo je ono
uz ta je srce zadovoljno i sa im je dua zadovoljna. A grijeh je ono to mui srce
6/3/11 9:20:26 AM
57
i izaziva oklijevanje u dui! Pa makar te ljudi pitali o ovome, a ve su te pitali.

Hadis prenosi Imam Ahmed u svome Musnedu, predanje broj 18030. Istinu je
rekao Velianstveni Bog, u svome napuivanju ljudske naravi na ishodite univerzalnih stvari i ciljeva. Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje
blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje! (En-Nahl, 90.)
U cjelini uzev kako izjavljuje i ovaj plemeniti ajet dunost je pridravati se
pravde i dobroinstva, potpomagati blinje, a kloniti se svega to ima osobine
razvrata, runih stvari, neposluha, s jedne strane, a s druge strane, ako se Uputa Objave slae sa ispravnom naravi (el-fitre es-salime) onda istraiva treba da
se rukovodi univerzalijama nauke i kosmikih zakona i teorijama koje iz toga
prozilaze, koje pomau univerzalnu, znanstvenu praktinu spoznaju (tuinu ala
idrak kulli ilm ameli), i tada kad ona ne bude precizna i u svim dijelovima
obuhvatna, i pomae u ustanovljavanju svih injenica vezanih za dio stvari koje
se iznose pred ovjeka, u vremenu i mjestu, s tim da je na ovjeku da svim time
ostvari univerzalnu naunu viziju koja ostvaruje ciljeve Prirode (mekasid el-fitre),
e da mu time bude jasna precizna znanstvena vizija u nekoj stvari, koja se slae
sa ciljevima Objave (mekasid el-vahj) i ciljevima Prirode. Openito gledano, to
je ono ka emu se usmjerio Imam Ebu Hanifa en-Numan, predvodnik kole
miljenja koja zagovara pridravanje duha erijata i njegovih ciljeva onda kada se
ne ostvaruju ciljana metodoloka analogika zakljuivanja (el-kijasat el-usulijje
el-gajje) koja se oekuju iz erijata, te kad uslijede rezultati metodolokog analogikog zakljuivanja ne izraavajui duh erijata niti njegove ciljeve, te u
tom sluaju dolazi do pribjegavanja praksi (posezanja sa praksom) da bi se rijeila
ova problematika, te pribjegavanje istihsanu. Sve to odvija se odabiranjem miljenja (er-rej) koje izraava duh erijata i njegovih ciljeva u ureenju ivota
dok se u odreenoj stvari ne ostvari ispravna nauka, ime se ostvaruje predmet
i usklauje se sa duhom erijata i njegovim ciljevima, i sa zakonima prirode i
njihovim ciljevima, i ovakvim se metodom ostvaruje uspostava objektivnog naunog ravnomjerja izmeu Prirode i erijata u mjestu i vremenu.
Ovakvo metodoloko razumijevanje odnosa erijata i Objave spram ispravne
prirode i zakona u svijetu jeste poimanje koje stoji iza teorije ciljeva erijata,
pod uvjetom da istraiva raspolae ispravnim znanjem temelja vjerovanja i
osnova zakona erijata, te osnova nauka o prirodi ljudskoga drutva.
Jasno je da ovo metodoloko razumijevanje ne ponitava razum kao mjerilo (la
julgi el-akl mizanen), niti doputa partikularne suhoparne doslovnosti, a niti
doputa privrenost primjenama i prakticiranjima koja se uzdiu iznad vremena
i mjesta ili iznad spoznajnog svoda oprenog vremenu i mjestu, koji su ostvarili
naunici i ljudi spoznaje i iskustva u jednom drugom vremenu i mjestu. Takoer, ovo metodoloko razumijevanje apsolutno ne doputa mitologije, vraanje
i naklapanje (hazablat), ne doputa gnoze niti snatrenja (tehvimat), nego je to
6/3/11 9:20:26 AM
58
razumijevanje koje se pridrava erijata kao principa (mebdeen), razuma kao

mjerila (mizanen) i metodskog puta (menheden), ispravne i smjerne prirode kao
cilja, sve to zarad erijatskog pristupanja ili znanstvenog pristupanja u sluaju
kad je tekst problematian, ili kad je posrijedi problematinost iz nauke s
ciljem ostvarenja duha erijata i njegovih ciljeva, te ostvarenja duha znanstvenosti u spoznaji udi ljudske i kosmike prirode (tabai el-fitre el-insanijje ve
el-kevnijje).
Praktino, metod ovog razumijevanja pri suoenju sa problematinostima u
tekstualnim ili u naunim segmentima treba biti pridravanje naunih erijatskih univerzalija i njihovih ciljeva, pridravanje prirodnih zakonitosti i kosmikih zakona i njihovih ciljeva, jer je to najbolje metodsko nauno i praktino ophoenje sa ljudskom manjkavosti, a zarad realiziranja erijatskih ciljeva i
smjerne prirode.
Prema tome, erijatski i nauni pogled u vremenu i mjestu u sluaju problematinosti potrebuju pridravanje duha erijata i duha nauke o prirodi, od njih
se nikada ne treba odustati, a sredstvo u tome jeste metod erijatski odabranog
rjeenja (el-istihsan e-eri), ili znanstveno odabranog rjeenja (el-istihsan el-ilmi)
radi ostvarenja smjernih, prirodnih i erijatskih ciljeva.
Najvanija pitanja tekstualne problematinosti su ona koja se odnose na neke
tekstove Poslanikog sunneta i neke izreke/stavove prvih, uzornih generacija
(selef), a pitanja se javljaju u pogledu predaje, ili opsega ispravnosti predaje, ili
tanosti njenoga izriaja, ili zbog mnogih mogunosti koje ine da predaja ima
greku, iskrivljenje ili patvorinu, bilo da je to namjerno ili nenamjerno, lijepom
namjerom usljed ljudskih pogreaka ili usljed propagande nemarnih ljudi s ciljem da se dopuni svetost neim to smatraju da je miljenje ili savjet, ili kroz zlu
namjeru ljudi koji imaju svoje ciljeve, otvorene ili skrivene.
Takoer, tekstualna nejasnoa nekada nastaje zanemarivanjem faktora vremena i
mjesta, i njihova utjecaja na formulaciju teksta (mentuk en-nass), ili zbog nemoi
da se definira taj faktor, napose zbog toga jer o mnogim tim tekstovima nije na
raspolaganju znanje o okolnostima (kad su sroeni), niti o vremenu i mjestu
vezanom za te tekstove.
Moda su najraireniji primjeri tekstualne nejasnoe oni koji su kruili, i jo
uvijek kolaju, u zbirkama tekstova u vezi sa otrovom i sedam datula, zatim o
zadajanju odrasle osobe, o dvama krilima muhe, te nekim tekstovima koji se tiu
stvari poznavanja Onostranosti, biti sihra, zavisti, urokljiva oka, te odnosa svijeta
dina sa svijetom ljudi.
A kad je posrijedi nauna problematinost, ona se odnosi na teorije do kojih
dovodi potreba da se praktino bavimo nekim pitanjima i problemima, i to tada
kad se ne podie spoznajni svod koji bi priskrbio objanjene naune injenice.
Tada dolaze teorije za objanjenje oslanjanjem, u nekim vidovima, na naune
pretpostavke (ferdijjat ilmijje), a ne na naune injenice (hakaik ilmijje), prem-
6/3/11 9:20:27 AM
59
Budui da je Objava od Stvoritelja (el-vahj min indi el-halik), i budui da su Priroda i Zakoni iz djela Stvoritelja, tu onda
da one priskrbljuju objanjenje koje pomae da se pristupi fenomenu ili problematici bez sigurnog jamstva u ispravnost teorije i njenih pretpostavki.
Moda je najistaknutija od ovih teorija ona o postanku i evoluciji (nezarijje ennuu ve et-tetavvur), koja daje pogled i praktino objanjenje o slinosti i zajednikim faktorima koji se nahode izmeu ivih (animalnih) bia, bez obzira na
razlike i raznovrsnost, ali bez moi da sa jamstvom utvrdi ispravnost ovih teorija
i njihovih pretpostavki.
Nejasnoa ove teorije je u mjeri u kojoj je ponudila i nudi spoznaje, te u mjeri
u kojoj je dopustila i doputa nasumine filozofske zakljuke tvrdnjama o sluajnosti ivota i njegovoj stihijnosti (avaijje), te to su iz toga prozile filozofije
i materijalistika animalna poimanja o ljudskome drutvu u kome vlada zakon
dungle, gdje vai argument sile i opstanak najjaega.
U poznate teorije ovakve vrste spadaju one Frojdove koje su dale svoj udio u
osnivanju moderne psihologije (eshemet fi nee ilm en-nefs el-hadis) i one koje je
u savremenom dobu markirao spoznajni svod.
U ove znanstvene teorije spada i ona o materiji koja ne nestaje i koja ne nastaje/
ne obnavlja se, koja je ustanovila znanstvenu fizikalnu spoznaju kako je ta teorija ispravna i korisna u tumaenju fenomena fizikalnoga Bitka, u onome to je
iza atomske logike, gdje materija nestaje i gdje se dio nje preinaava u energiju
(taka) u sluaju atomske eksplozije, te gdje se poveava materijalna teina preinaavajui dio energije u materiju u sluaju atomske hidrogenske adhezije.
U sluajeve znanstvene problematinosti sa kojom se suoava islamsko miljenje
i ovjekova egzistencija spadaju i horizonti istraivanja nasljednih osobina ovjeka (mevrusat el-insan) ili genoma, te mladih elijskih jezgara i toga to slijedi iz
moi kloniranja i preinake (el-istinsah ve et-tagjir), te do kakvih izgleda, i ljudskih kompliciranosti, vode ovakva nauna otkria, te ta je to to je doputeno?
A ta, opet, nije doputeno? I kako e se ustanoviti kontrola ovih putanja? I
ta su kriterijumi koji utvruju koristi i tite od negativnosti i katastrofa? U
sluaju ovih kompliciranosti, vana je spoznaja univerzalnih postavki, ciljeva, te
konsenzusa o njima i rukovoenje njima, kako se ne bi ostavilo prostora preputenog za neznalaku viziju koja zabranjuje sve (er-rua el-dahile), a niti prostora
za stihijnost/nasuminost, doslovnost ili skretanje. To je ono to ini anarhiju
gospodaricom prostora/scene, i time irom otvara vrata za ljudske i drutvene
katastrofe, i ta se anarhija ne moe suzbiti bez kriterija univerzalnih postavki
(min duni dabit el-kullijjat).
Prema tome, sa sluajevima tekstualne kompliciranosti/problematinosti i znanstvene problematinosti treba postupati u svjetlu univerzalnih postavki i traenja
prioritenijeg rjeenja u vezi sa njima, ili sa jednom od njih, i na taj nain ii u
smjeru sigurno valjanih ciljeva i dobra.
6/3/11 9:20:27 AM
60
kako je Razum ustanovio i argumentirano spoznao tokom

povijesti u objektivnom naunom istraivanju nema mjesta
zbiljskom sukobu i raskolu izmeu znaenja Objave, njene upute
i usmjerenja i izmeu injenice Prirode, Zakona i njihovih ciljeva. Naime, za svako istinsko i nepristrasno nauno motrenje,
Objava je izraz prirode i zakona i na pravi nain vodi njima na
putevima ostvarenja ljudskoga jastva, realiziranja njegovih ivotnih potreba i ciljeva, kako je to jastvo stvorio Bog i odredio
mu narav: Okreni svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj
prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijemu stvaranju!49 U toj naravi su jednaki zadovoljstvo/uivanje
branoga druenja, trud da se postigne doputena/halal opskrba,
nastojanje da se traga za spoznajom i znanjem, odbrana i rtvovanje na putu pomaganje Istine, zatite ummeta, zatite ivota,
imetka, obraza, te odbrana od nasrtaja agresora.
Problem sukoba Tradicije i Razuma (kadijje tearud ennakl ve el-akl), u koji je pod utjecajem formalne grke logike
nehotino zapao muslimanski um, bio je opasan orsokak na
putu miljenja islamskoga ummeta i njegove univerzalne vizije i
civilizacijskog puta. Sve dok ne spoznamo ta sve obuhvata ovaj
problem, do kojih je opasnih negativnih posljedica doveo i dovodi u miljenju ummeta i njegova civilizacijskog puta i jedinstva
miljenja ummeta, jedinstva njegovih ciljeva i redova te jasnoe/
istoe univerzalne islamske misije, sve dotle ummet nee moi
povratiti jedinstvo svojih redova niti izgraditi svoje miljenje, niti
e moi obnoviti svoju viziju, njene motive, mo, graditeljsko
korifejstvo i civilizacijsku znanstvenost. Ovo nije samo usluga ka
kojoj stremi napor ummeta ve je, takoer, cilj koji se nahodi iza
ovoga, ponovna uspostava svjetske civilizacije na putu pravde,
bratstva, sporazumijevanja, izgradnje i mira.
49
Er-Rum, 30.
6/3/11 9:20:27 AM
61
Mitoloka sofistika filozofija i grka formalistika logika je

u svojoj biti bila teorijski mitoloki metod i umni luksuz dokone gospode slobodnjaka (el-mutrefun el-ahrar), metod koji
nije pripadao znanju koje se bavilo stvarnou, prirodom niti kosmikim zakonima, niti se bavilo prouavanjem, promiljanjem i
objektivnim naunim prouavanjem kosmosa i njegovih injenica, skladno i metodino teei potinjavanju svijeta i plodotvornoj/kreativnoj izgradnji. Naprotiv, grka formalna logika je bila
dokono, elitistiko miljenje, utopljeno u mitoloku subjektivnost i teorijske vizije koje iscrpljuju mo miljenja u nepostojee i
beskorisne stvari (la ta ile tahteha). Grka formalna logika polazi
iz subjektivnih miljenja na sijelima gospode, iz njihovih naklapanja/trabunjanja50 i fantazmagorija.51
Tako je ta (grka) vizija, miljenje i logika, omoguila raspravanje razliitih vienja, stavova i fragmentiranja pogleda ne
zbog toga to stvarnost nalae da ih bude mnogo, nego je kljuna
stvar u tome to se nahodi mnotvo njihovih kaprica, podjela i
stavova i zbog svega toga su im se bolesna miljenja, snatrenja
i fantazmagorije pobrkale s onim to je ispravno. Polazite im je
bilo pod utjecajem brojnih subjektivnih stanovita, proizvoljnih
tvrdnji i osobnih inata, koji su na njih izvrili utjecaj da razmiljaju u skladu sa osobnim kapricima, bez samjeravanja ishodita vlastitoga stava, miljenja i kontempliranja sa objektivnom
stvarnou,52 i sa naunim injenicama o prirodi i kosmikim
zakonima. To otvara vrata iroko prema razilaenju linih stavova i subjektivnih ciljeva, a odatle proishodi razlika u stavovima
i vizijama, te taj (grki) metod miljenja postaje zakonit put za
razilaenje i sporenje bez potrebe i nude, bez naputka i objek50
51
52
etahat su u ovom kontekstu trabunjanja, naklapanja itd. (op. prev.)

Usp. El-Gazalijevo djelo Tehafut el-felasife. (Na ovom mjestu evham prevodimo
kao fantazmagorije.)
El-Vaki el-mevdui, objektivna stvarnost.
6/3/11 9:20:28 AM
62
tivnog injeninog dokaza, osim subjektivnih miljenja sukladno

eljama pojedinaca, njihovih inata i udnji, iz toga proishodi razlika u stavovima i vizijama, te taj misaoni metod biva irokom
kapijom za raskol i zavadu bez potrebe i nude (li gajri hade
ev darure), bez upute i istinskog objektivnog argumenta, osim
osobnih domiljanja sukladno strastvenim eljama, njihovim
udnjama (ehva iha) i porivima (atma iha). Eto, to je nae vienje kako je grki utjecaj pustio svoju lozu na zajednicu Istine,53
zajednicu monoteizma,54 i monoteizam kroz mnotvo sljedbi (elfirek), grupacija (et-tava if) i pravaca (en-nihal) bez upute i bez
objektivnoga temelja. Jedino u biti od ega su polazili je
razlika u subjektivnim miljenjima, razlika u inatima i ciljevima
koje su zaodjenuli odjeom istine i patvorene svetosti. A da su
sljedbenici razilaenja i prijepora saobrazili veinu spornih pitanja sa autentinim tekstovima Objave (sahih nusus el-vahj),55 bez
patvorenja, parceliziranja i bez pogrenog tumaenja, te sa injenicama Prirode i zakonima56 i pravilima, tada bi iezla veina
tih razilaenja povezali bi se kao braa sa jedinstvom Istine
i realnosti, ne bi se podijelili u raskole, sljedbe i izme, njihovi
putevi ne bi, na korist njihovih neprijatelja (li masleha e da ihim),
postali razliiti.
Budui da je cilj islama i Uzvienoga Kurana oivotvorenje
hoda svjetske civilizacije sa Posljednjom cjelovitom objavom,57 u
cilju napuivanja ovjeka i ostvarenja osobe ija je narav produhovljena, pozitivna, konstruktivna i koja slobodno bira svoje
graditeljske i ivotne potrebe, sa zakonitim i moralnim znanjem,
53
54
55
56
57
Umme el-hakk, zajednica Istine, autor misli na muslimanski ummet.

Umme et-tevhid, zajednica monoteizma ili tevhida.
Nusus el-vahj, Tekstovi Objave (misli se na Kuran)
Nevamis, zakoni, od grke rijei nomos.
Er-Risala el-kamile el-hatime... Misli na poslanstvo Muhammeda, a.s., odnosno
na Kuran.
6/3/11 9:20:28 AM
63
to je inkorporiranje u islamsko miljenje narodnih, plemenskih

i dahilijjetskih tradicija, te potom inkorporiranje israilijjata,
gnostikih uenja i mitova, inkorporiranje formalne logike u
njenim razliitim oblicima sve to je u biti bilo neka vrsta idejnog vjeroodstupnitva (neva min er-ridde el-fikrijje)58 i akaidske
pomutnje, te povratak unatrag (avde ila el-vera), a to je nuno
dovelo do devijacije miljenja, osujeivanja njegovih kreativnih
moi, te do pomuenja univerzalne kuranske vizije. Dolo je do
cik-cak puta islamskog ummeta, kretao se izmeu legitimnog,
svrhovitog i moralnog znanja, koje je pozitivni element u izgradnji islamske civilizacije, njenih smjernica i postignua, s jedne, te
izmeu etnikog i dahilijjetskog ara i teorijskih sofisterija, ezoterikih gnosa, israilijskih bajki, ruilakih opsjenarija, s druge
strane. Sve to skupa predstavljalo je negativni element (el-unsur
es-selbi) koji je izgrizao temelj entiteta ummeta i temelj zgrade
islamske civilizacije, te, protokom vremena i gomilanjem zastrana, marginalizirao njenu civilizacijsku i graditeljsku ulogu u svijetu zakona, nauke i univerzalnosti, uklonio je taj entitet sa scene
i njegov put uinio besplodnim (ve edheda mesiretehu).
Na kraju krajeva, deformacijom i iskrivljavanjem skonao je
metod miljenja ummeta, a to je otvorilo iroka vrata vjerskom
razilaenju (el-hilaf ed-dini) koje je slijedilo puteve filozofskih raspredanja, ezoterikih buncanja i proricateljskih opsjenarija, linih interesa i neznaboake/dahilijjetske batine. Sve to je pocijepalo jedinstvo ummeta,59 namnoilo njegove negativne strane,
isparceliziralo ga na sljedbe i raskole, na grupacije i izme, koje se
nisu oslanjale na nauku, istinsko uenje i cjelovito nauno, zakonito i objektivno primijenjeno promiljanje (et-tedebbur e-umuli
58
59
Er-Ridde el-fikrijje ili misaono/ideoloko vjeroodstupnitvo. Abdulhamid Ebu

Sulejman ovim izdaleka i terminoloki aludira i na er-ridde ili pobunu arabljanskih plemena protiv halife Ebu Bekra u Medini od 632-634. godine.
Vahde el-umme, jedinstvo muslimanskog ummeta.
6/3/11 9:20:28 AM
64
el- ilmi es-suneni el-mevdu i el-mundabit). Na taj nain, ummet je

ostao bez temelja koga objedinjavaju Objava, Priroda i Zakoni.
U tom temelju nije bilo pluralizma i razilaenja na nain da to
budu pluralizam i razilaenje koji se usredsreuju na potrebe vremena, razliitost mjesta, te na nain da pluralnost i raznovrsnost
proishode iz jedne nie a zarad ostvarenja zajednikih ciljeva na
temelju potreba, u svjetlu napuivanja Objavom i pravog odazivanja Prirodi i Zakonima, shodno situacijama i okolnostima,
konstruktivnim ivotnim potrebama te vremenu i mjestu.
Prema tome, u biti Tradicija i Objava ne mogu biti
oprene Razumu, jer Razum je ovdje ono neto to je mjerilo,60
Razum jesu razumski aksiomi, Razum je temeljno i primarno
ovjekovo sredstvo spoznaje, razumijevanja, analogije i sintetiziranja. Po svemu ovome, Razum je sredstvo, Razum nije predmet.
Bez Razuma kao sredstva koje se sastoji od Aksioma Razuma
ovjek ne moe da saznaje (judrik), rasuuje (jahkum), mjeri (juvazin) te planira i programira (jubermid). Jer Razum je sredstvo
mjerenja, rasudbe, sintetiziranja. Kad to ne bi bio onda ne bi
bilo prostora spoznaji, mjerenju, rasuivanju, niti kreativnosti
niti sintetiziranju. U tom sluaju bi miljenje i rezoniranje bili
blie naklapanju (hezr), neznanju (dehl) i sanjariji (hevs) koje
svjestan, razuman i pametan ovjek ne zagovara (la jekulu bihi
insan va in mudrik akil). Naime, svaki spor o bilo emu rjeava
se razumskim i naunim rabljenjem analogije izmeu iznesenih
tvrdnji i njihova predmeta, njihovim meusobnim samjeravanjem, posredstvom svih moguih logikih i naunih sredstava,61
u skladu sa prirodom svakog predmeta. Tek tada je mogue razrijeiti razlog razilaenja, i spoznati stranu istine, te da li se tvrdnje na kraju svega slau sa objektivnim injenicama. Ukoliko je
60
61
El-Mizan, mjerilo, kriterijum.

Bi kulli el-vesail el-mantikijje el-ilmijje el-mumkine.
6/3/11 9:20:29 AM
65
mogue suglasje i podudarje, i ukoliko je mogua nauna ravnomjernost, tada je mogue i spoznati pravu stranu stvari. A ako
nije, onda stvar trai da se pitanja i injenice dodatno razjasne
(ila mezid min temhis el-kadaja) kako bi se spoznale dimenzije
pogreke i manjkavosti i kako bi se ispravile. Tad bi se sjedinilo
polazite sa, ako je potrebno, sredstvima i metodima multidisciplinarnog pristupa u tretiranju sueljavanja pitanja i okolnosti (u
kojima se pitanja javljaju).
Kad smo kod ovoga, nuno je ne izgubiti iz vida da ne nalazimo to da niti temeljni izvor vjere (el-masdar el-esasi li ed-din), a
to je Uzvieni Kuran, a ni islamska svjetopogledna civilizacijska
kuranska terminologija, ne govore o Umu62 kao takvom. Rije
Um (el-akl) nijednom se ne spominje u Uzvienom Kuranu.
Razlog tome nije ni u emu drugom doli u injenici da Um
nije tema po sebi, nego je Um puko sredstvo i pomagalo svijesti, spoznaji, samjeravanju i sintezi, sve u skladu sa ponuenim
injenicama i zakonima u svijetu. Stoga, pitanje koje se tie ovjeka a u vezi sa Umom ne odnosi se na predmet Uma kao
takvog, niti na njegove aksiome. Jer oni su injenica i priroda
koja se ne mijenja niti preinauje. Nego se to pitanje odnosi na
upotrebu (raz)uma i njegovih moi, tie se valjanosti te upotrebe,
e da bi se posredstvom sredstva Uma (edat el-akl), spoznajom
stvarnosti kroz uravnoteenu poziciju i pomnom analizom, spoznala stvarnost i prosudile tvrdnje i postavke (el-ferdijjat) spram
injenica, spram objektivnih naunih zakona o tim pitanjima.
Ako se pokae sklad (in temme et-tevafuk), onda je put ispravan
(kane es-savab). Ako nema sklada, onda je dolo do manjkavosti
i pogreke u spoznaji (kusur ve hata fi el-idrak), te je potrebno
dodatno izuavanje, promiljanje i istraivanje u cilju spoznaje
ispravne strane u datom problemu. Upravo stoga zapaamo da
62
El-Akl Um ...
6/3/11 9:20:29 AM
66
Kuran govori o razmiljanju, razmatraju, razumijevanju: oni

razmiljaju,63 oni razmatraju,64 oni umuju,65 oni proniu.66
injenica raz(uma) je kao injenica kompjuterskog elektronskog raunarskog ureaja. Dobijeni rezultati ovise o unesenim podacima. Ako su ispravni ulazni podaci, i rezultati e biti
ispravni. Ako je ispravno promiljanje i ako su ispravne poetne
tvrdnje, bit e ispravan in i ispravno e se kazati/saopavati o
stvarnosti i realnosti. A ako nije tako, ako su ulazni podaci sofisterije, naklapanja, osobni porivi i zablude,67 u tom e sluaju
i sami rezultati poveati sofisterije, naklapanja, mitove, osobne
porive i zablude. Istinski civilizacijski ovjekov trud e ieznuti,
muslimanski um (el-akl el-muslim) e se upregnuti u raspravljanje o formalnoj logici, o mitovima, raspravljat e o raunima koliko kotaju mjerice mlijeka pataka i vrana,68 i jaja jarca i
ovna,69 i o problemima slobodne volje i predestinacije,70 stvaranja Kurana (halk el-Kuran).71
Kad u sreditu svoje svijesti zastalno prihvatimo da je diskurs
Kurana, sa svom svojom jednostavnou, elaboracija o uravnoteenoj, konstruktivnoj, moralnoj i smjernoj ljudskoj prirodi, te
elaboracija zakona Prirode i Svemira oko nje, te kad prihvatimo
da ti zakoni nisu drugo doli injenice stvaranja i njegova bit,
te da je Objava/Tradicija72 dola ne da nadie te zakone, ili
da ih zanijee, ili promijeni, ve je dola da bit te uravnotee63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
Jetefekkerun.
Jetedebberun.
Jakilun.
Jubsirun.
Tehvimat.
Leben el-betti ve el-girban.
Bejd el-maiz ve el-hirfan.
Kadaja el-hurrijje ve el-debr.
Halk el-Kuran.
Autor kae doslovno: El-Vahj en-nakl.
6/3/11 9:20:30 AM
67
ne, ovjekove prirode i bit svemirskih zakona ugradi u sredite

ovjekove svijesti, i u sredite njegove spoznaje, s ciljem napuivanja prirode ovjeka na Pravi put, te upravljanja njegova puta
na kojem nastoji da ostvari sebe, svoju ljudsku, duhovnu i uravnoteenu narav, kako bi udovoljio potrebama naravi svoga bia,
njegovih hilafetskih, graditeljskih i civilizacijskih stremljenja,
posredstvom lijepa naina i ispravnim kreativnim sredstvima, s
tim svim e se ovjekov trud pravilno usmjeriti, moi e na lijep
nain koristiti zakone svemira oko sebe.73 Moi e ih potiniti
dolinim, dobrim i kreativnim nainima, radi ostvarenja prirode
svoga duhovnoga sopstva (li tahkik fitre zatihi er-ruhijje), i zadovoljenja materijalnih potreba svoje naravi (el-husul ala hade
fitretihi el-maddije). Tako e ovjek uzdignuti svoju egzistenciju,
ostvarit e na Ovom svijetu svoje sopstvo/jastvo i svoju sreu,
duhovno i materijalno, u pravcu Buduega svijeta i Najuzvienijeg bivstvovanja. A to moe postii dobrim i potpunim djelovanjem, namjesnikim pologom i kreativnim odnosom, davanjem
i ulaganjem. Naime, istinska vrijednost ovjeka, njegovo dobro i
zadovoljstvo svojim jastvom, procjenjuje se kroz trud, mo, kreativnost, prinosima u dobru i darivanjem, jer bezgranini su ovjekovi horizonti u kreativnosti, injenju dobra i davanju (li enne
afak el-insan fi el- ibda ve en-nef ve el-ata la hadde leha), dok
su njegove istinske materijalne potrebe, ako se pravilno trudi da
ih zatomi, veoma male i lahke. Stoga, prava istinska vrijednost
ovjekova skriva se u koristi (fe inne kimete el-insan el-hakikijje
tekmunu fi en-nef ) spram drugih, u poboljanju stvari, u davanju i kreativnosti. A teta i nevolja skrivaju se u egoizmu, pohlepi
i zgrtanju imetka.
Bog je Onaj Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas
ko e od vas biti ljepeg djela!74 I dijelite dobro zarad samih
73
74
Ve jetemekkenu min husni istihdam sunen el-kevn min havlihi.

El-Mulk, 2.
6/3/11 9:20:30 AM
68
sebe! A koji se ouvaju tvrdiluka due svoje, takvi, eto, uspjet

e!75 Neete postii dobroinstvo dok ne budete dijelili ono to
vam je drago. A to god da podijelite, Bog zbilja za to znade!76
to od dobra podijelite za sebe podijelili ste, a to god podijelite neka u ime stjecanja Boije naklonosti bude! I sve to od dobra
podijelite vratit e vam se, i nepravda vam uinjena biti nee!77
I na Boijem putu dijelite, i rukama svojim u propast sebe ne
bacajte, i dobro inite! Bog, zbilja, voli dobroinitelje!78 Ko radi
dobro, za duu svoju radi, a ko ini zlo, protiv nje radi! I Gospodar tvoj nije silnik prema Svojim robovima.79 A ko dobra djela
ini, bio mukarac ili ena, a vjernik bude, takvi e u dennet ui,
takvima se ni koliko trun nepravda nee uiniti!80 I onim to ti
je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj
nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!81
Na ovom mjestu, ukoliko zbiljski proniknemo u sutinu
kuranske islamske vizije, zapazit emo da Objava (Napisana
Knjiga)82 izraava Prirodu i Zakone (Ono Vieno).83 Jer Objava
iskazuje sutinu Prirode, i tu sutinu stavlja u dubinu ovjekove
svijesti, i odatle daje naputak ovjekovu trudu i volji, e da bi ovjek mogao svoju volju naputiti Pravom stazom i upraviti kako
valja, da bi ostvario svoje jastvo, svoj kreativni, slobodni, namjesniki i graditeljski cilj. A samim tim, ostvarenjem ovjekove
prave naravi/prirode zbog ijeg ostvarenja je Bog i stvorio ovje75
76
77
78
79
80
81
82
83
Et-Tegabun, 16.
Alu Imran, 92.
El-Bekar, 272.
El-Bekare, 195.
Fussilet, 46.
En-Nisa, 124.
El-Kasas, 77.
El-Mestur.
El-Menzur.
6/3/11 9:20:31 AM
69
ka, dao mu namjesnitvo i stvorio ga u toj naravi, ostvaruje se i

Boija ljubav i Njegovo zadovoljstvo. Ti reci: ta mislite, ako
je Kuran od Boga, a vi neete da vjerujete u njega, ko je tad u veoj zabludi od onoga to je u svai dubokoj?! Pokazivat emo im
Mi Znake Nae u prostranstvima svemirskim, i u njima samim,
sve dok im jasno ne bude da je Kuran Istina. A zar dosta nije to
to je Gospodar tvoj svjedok stvari svake?!84
Prema tome, nemogue je da pravilno shvaanje Objave
bude nasilje, ili prinuda, ili, pak, ponitenje/anuliranje Prirode. Niti je Objava dodatno breme i neosnovana obaveza u svrsi
ovjekove egzistencije i njegove prirode. Zapravo, nemogue je
da Objava bude izopaenje ili anuliranje Boanske Naravi,85
niti ovjekova jastva. Naime, istinska Boanska Objava nije drugo do usmjerenje ivotnog puta ovjekova, istinska Objava ide ka
ostvarenju ispravne ljudske naravi, udovoljava njene potrebe i
tenje na pravi, pozitivan, kreativni i smjeran nain.
Kad Objava, naprimjer, tvrdi da je ovjek stvoren namjesnikom na Zemlji, tada Objava ne zaduuje ovjeka tom obavezom,
niti mu tom tvrdnjom stavlja dodatno breme! Naprotiv, sve to
je tu posrijedi jeste da se ta naravna injenica stavi u dubinu
ljudskog spoznanja. Jer ovjek je praktiki stvoren namjesnikom
koji je u stanju i moe rasporeivati stvari na Zemlji i Ovom
svijetu. ovjeku su date moi, pomagala i nuna sredstva da to
obavlja i vri namjesnitvo. Objava ga napuuje ispravnom svijeu po njegovoj naravi, stavlja ovo razumijevanje i ispravno spoznanje u dubinu ovjekove svijesti, te mu zato daje pronicljivost
za ispravno usmjeravanje njegova truda, i njegovu ivotnu stazu
vodi Pravim putem, e da bi ovjek ostvario sebe i svoju sreu na
oba svijeta (li juhakkika zatehu ve seadetehu fi ed-darejn).
84
85
Fussilet, 52-53.
Ilgaen li el-fitre er-rebbanijje.
6/3/11 9:20:31 AM
70
Takoer, primjer za ovo jesu tvrdnje asnoga Kurana da

je ovjek zaduen pologom/emanetom. Dakle, Kuran ne tvrdi
niti ovjeku stavlja u dunost bilo ta to nije istina pohranjena
u temelj ovjekove udi i naravi/prirode. ovjek spoznaje, zna i
osjea svojom prirodom, i u dnu svoje due, svijesti i savjesti, poticaje za duhovni boljitak, kao i poticaje na materijalno i ogavno/
blatno zlo! Zna poticaje na pravdu i poticaje na nepravdu, poticaje na dobro i poticaje na zlo. On po prirodi osjea i spoznaje
da je pri samom njemu, naime, u odreenim granicama, mo da
rasporeuje i odluuje, te da odluka zavisi o ovjeku i njegovoj
volji: koji e od dva puta da slijedi? I koju od dvije staze da odabere? Objava bodri ovjeka da upotrijebi volju izbora, da upravlja
svojim izborom, ovjek u dubini due znade da je to na ta ga
bodri Objava jedna ispravna i smjerna odluka. U isto vrijeme,
Objava ini da ovjek bude zadovoljan Boijom pravdom, te da
ovjekova odgovornost pada u granicama njegove moi, u granicama njegove spoznaje i mogunosti. Bog nijednog ovjeka ne
zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra
stekne, protiv njega je zlo to ga stekne!86 I nikoga Mi nismo
kaznili dok ne bismo Poslanika poslali.87
Dok Kuran, naprimjer, trai od ovjeka da prouava i dok
ga (zapovijeu: Ui!) na to podstie, time Kuran ne zaduuje ovjeka niim to nije u temelju njegove naravi i prirode.
ovjek je itao i prije negoli je objavljen Kuran, i ovjek e i
dalje bez obzira na bilo koje druge okolnosti itati. Jer je to u
temelju njegove naravi, i jer on, bez itanja i pisanja u njihovim
razliitim formama, ne bi bio ovjek halifa/namjesnik, ne bi bilo
civilizacije, izgradnje.
86
87
El-Bekare, 286.
El-Isra, 15.
6/3/11 9:20:31 AM
71
A itanje kojeg ne bi bilo bez risanja i pisanja jeste temeljno prirodno sredstvo za uspostavljanje ljudske civilizacije,
njenoga naslijea, njenih prinosa i njenog razvoja. Eto, zato je
Kuran ovom obznanom u zapovjednom ili imperativnom nainu (itaj!) uspostavio tu bitnu stvar za ovjenost ovjeka i da
ispuni civilizacijsku halifsku/namjesniku zadau u dubini svoje
svijesti i zanimanja. Ali ova obznana je tu s ciljem pravilne upotrebe i korienja ove dunosti, i ove moi, da ona bude sredstvo
dobra i iz ishodita vjerovanja, izgradnje, i objektivne moralne
svrhovitosti. Svemoni i Velianstveni Bog kae: Gospodar na
je Onaj Koji je sve Svome stvorenju podario i potom ga uputio!88
Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj Prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijem
stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna!89
itaj, u ime tvoga Gospodara, Koji stvara, stvara ovjeka
od zametka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji peru poduava, Koji ovjeka poduava onome to ovjek ne zna. Zbilja,
ovjek se uzobijesti im se neovisnim vidi a, zbilja, Gospodaru
tvome e se svi vratiti!90
I kada Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemlji u, doista,
Ja postaviti namjesnika! oni upitae: Zar e na njoj postaviti
onoga ko e na njoj nered initi i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujui Ti, i, kako Tebi dolikuje, veliamo! On odgovori: Ja znam ono to ne znate vi! I poui On Adema imenima
stvari svih, a potom ih melekima predoi i zapovjedi: Kaite mi
imena njihova, ako istinu govorite! Slavljen nek si! povikae
meleki. Nemamo drugoga znanja mi osim onog kome si nas
pouio Ti! Ti si, zbilja, znalac i mudar! O Ademe! ree On
88
89
90
Ta-Ha, 50.
Er-Rum, 30.
El-Alek, 1-8.
6/3/11 9:20:32 AM
72
obavijesti ih ti o imenima njihovim! I kad ih Adem obavijesti o

imenima njihovim, On ree: Zar vam nisam rekao da Ja doista
znam tajnu nebesa i Zemlje, i da znam doista ono to na javu
iznosite i ono to skrovitim drite?!91
Dakle, univerzalna islamska civilizacijska vizija, im se oituje njena kuranska forma, sa sobom predoi pamenje o tome
ta se tom vizijom ostvarilo u vrijeme Vjerovjesnitva i ta je znailo znamenje Objave poslanstva za ovu viziju u okolnostima te
epohe, a s obzirom na vrijeme i mjesto. Na Objavi i njenoj primjeni u stvarnosti ovjekova ivota poiva upeatljiv argument
da je mogue primijeniti i ovu viziju u stvarnosti ovjekova ivota. Jasno je da u ovoj viziji nema prostora za oprenost sa prirodom i zakonima. Na istraivau je samo da sueli, i da razumno,
nauno i objektivno odvaga, izmeu Objave i Prirode. A aksiomi
razuma i njegova osjetilna pomagala jesu samo ovjekova sredstva i mjerilo za to sueljenje i odmjeravanje, s ciljem dostizanja
istine (bi hedef el-vusul ila el-hakika).
Budui da su Priroda, Zakoni i Stvarnost Univerzuma
objektivne injenice, to spoznaja uloge ispravnog i pogrenog u
svakom problemu biva dostatnom u njihovom odnosu sa Objavom kroz razmatranje objektivne istine/objektivnih injenica,92
u Prirodi i Stvarnim Zakonima, s jedne strane, a, s druge strane,
kroz ispravnu spoznaju kuranske vizije u ovome, te aspekta tevhida i islamske upute o ovome. Pa, ukoliko i tada doe do nesuglasja ili dvojbe u utvrivanju najboljeg rjeenja, tad je potrebno
uloiti jo rasuivanja i kontempliranja u shvaanju Objave, ili u
spoznavanju naunih injenica koje se tiu Stvarnosti, Zakona,
kako bi mjesto sporenja postalo jasno, kako bi se na njemu jasno
razluilo ispravno od pogrenog, dobro od zla, blagodatni red od
91
92
El-Bekare, 30-33.
El-Hakika el-mevduijje.
6/3/11 9:20:32 AM
73
nereda. I da sve bude bez nejasnoe i sofisterije. K tome, ne postoji tu mnotvo istina, ve se samo radi o nesuglasju s obzirom
na stanovite posmatranja i na ugao iz kojeg se to ini, te s obzirom na vrijeme i mjesto. Pa, ukoliko je ispravno razumijevanje
stvarnosti, tad ono ujedinjava, a ne razjedinjava, a to je stoga jer
je takvo razumijevanje jedinstvo u razliitosti (vahde fi tenevvu),
i razliitost u jedinstvu (tenevvu fi vahde).
Islamska vizija izmeu ashaba i beduina
Da su muslimani nakon generacije ashaba sauvali univerzalnu kuransku viziju, i da su spoznali objektivni odnos
izmeu Objave i Prirode (Teksta i Prizora kosmosa),93 mi
bismo sauvali jedinstvo ummeta. Prednjaili bismo u utemeljenju islamskih drutvenih nauka. Ne bi tu bilo pravog prostora
za podjele i cijepanje na sekte i zavaene strane. Ne bi bilo mogunosti za saveze faraona i saveze sveenika sa opsjenama
demokratskog liberalnog sekularizma i ne bi bilo mogunosti za
materijalistika i religijska uopavanja, zabluivanja masa ummeta, cijepanja njihovih redova i jedinstva, pomuivanja Istine
neistinom, prekrivanja linih ciljeva koprenom Istine i logike,
daleko od bilo kakve koristi za muslimanskog ovjeka i muslimanski ummet, daleko od objektivnih injenica. Takoer, ne bi
bilo mogue uiniti da lani osobni izbor, neprovjerene postavke
i premise, koje su bez argumenata i neusklaene, budu/postanu
naune i zakonite istine, kao da su te injenice i postavke istinite
i objektivne, pa se onda njima brie Istina, javni interes, cijepa se
svijet i mnoe pogreni pravci (ve teteferreku es-subul).
93
El-Mestur ve el-menzur.
6/3/11 9:20:32 AM
74
Da se islamsko miljenje pridravalo univerzalne civilizacijske kuranske vizije, da se pridravalo koncepcija Kurana,94
da nije zastalo kod onog dijela poslanikog, hadiskog diskursa, upravljenog i namijenjenog na poseban nain arabljanskim/beduinskim plemenima,95 tad bi se znalo da je intencija
obznane poslanikog diskursa kad su posrijedi ti beduini
data na stupnju prilika tih plemena, njihove potrebe i razine u
toj civilizacijskoj etapi kroz koju su prolazili (Govorite ljudima
na stupnju njihova razumijevanja! Zar elite da Boga i Njegova
Poslanika utjeruju u la?!).96 Neshvaanje diskursa hadisa kako
ga je trebalo shvatiti, dovelo je tu metodu miljenja do nerazumnosti, te do neshvaanja naroite prirode poslanikog diskursa
s obzirom na vrijeme i mjesto, a to je uskoro dovelo do skliznua
u prihvatanju mnogih pojmova, tradicija, plemenskih naslijea,
israilijjata, gnostikih predanja, magije i naklapanja i stuhvinjanja koja su se ukrijumarila u islamsku literaturu.97 U takvim
okolnostima i naslijeu, univerzalna kuranska vizija je bila prekrivena maglom tvrdnji; zapravo, to je ono to je oslabilo polet u
hodu islamske civilizacije (zehame mesire el-hadara el-islamijje),
njen duh, kretanje naprijed, metod njenog miljenja te principe
i njene pojmove u primjeni integralnoga monoteizma (et-tevhid
94
95
96
97
Mefahim el-Kuran.
Kabail el-Erab.
Hadis ovakvim rijeima nije naveden od Poslanika, s.a.v.s., ve je naveden od
Alija ibn Ebi Taliba, r.a., da je kazao: Govorite ljudima rijeima koje razumiju.
Zar elite da lau na Boga i na Poslanika? Hadis prenosi El-Buhari (2/153), Kitab el-ilm, poglavlje Meu onima kojima je svojstveno znanje jesu i ljudi kojima je mrsko da ih ljudi ne razumiju, hadis broj 127. Ebu el-Hasan et-Temimi o
razumu (el-akl) prenosi predanje od Ibn Abbasa: O skupino Boijih poslanika,
poslani smo da govorimo ljudima na stupnju njihova shvaanja/uma! (str. 225).
El-Buhari kae: Predajni lanac (ovog hadisa) je veoma slab!
El-Edebijjat el-islamijje prevodimo kao islamska literatura. Ovdje autor ne misli
na knjievnost, specifino kao na belles lettres, ve misli na tradicionalnu islamsku literaturu iz hadisa, tefsira, akaida...
6/3/11 9:20:33 AM
75
el-dami), moralne svrsishodnosti, znanstvene kauzalnosti i graditeljske predanosti. Tokom stoljea te su magle98, unakaenja99
i iskrivljenja100 prekrila mnoge naputke univerzalne kuranske
civilizacijske vizije, ta je vizija, zapravo, prognana, da bi Kuran
postao knjiga zarad blagoslova i berieta, za stjecanje honorara
to ga ue i pamte. Nestaje slobodnog i kreativnog razmiljanja,101
dominira pretjerivanje u potrazi za tekstovima historijske primjene, jezikog razumijevanja, time se muslimanski ummet oslanja
na fatalizam, statinost, pasivnost, mitove i sofisterije. U potonjim stoljeima muslimanskog ummeta iezava civilizacijski
graditeljski polet, uruava se njegov drutveni sistem, struktura
njegove civilizacije, stropotava se temelj civilizacijskog znanja i
moi, u bivstvu ummeta gasne svjetlo promiljanja,102 teorijskog
pronicanja,103 kreativnosti104 i predanosti.
Dominacija vizije beduina105 te naslijee, i tradicionalna
egoistika, dominantno etniko-plemenska poimanja, koje je
ta beduinska vizija sobom donijela, te, k tome, nastupanje vizije naroda koji su uli u islam, te tradicije i shvaanja iz njihove
protekle povijesti, kao i njihove dominantne izrabljivake civilizacije koju su sa sobom donijeli, i, nadalje, nepostojanje preciznog
razluivanja izmeu diskursa Kurana106 koji je izvan vremena i
mjesta, s jedne, i Poslanikog diskursa107 koji je praktian i upravljen na idolopoklonske beduine i uvjete njihova mjesta i vremena,
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
El-Giave.
Et-Tevihat.
El-Inhirafat.
El-Idtihad.
Nur et-tedebbur.
En-Nezar.
El-Ibda.
El-Erab.
El-Hitab el-Kurani.
El-Hitab en-nebevi.
6/3/11 9:20:33 AM
76
Poslanikog diskursa koji je usredsreen na najbitnije temelje,108

na izgradnju zajednice i drutva (namaza i zekata: Beduini vele:
Vjerujemo mi! Ti reci: Ne vjerujete! Nego recite: islam smo primili! ali vjerovanje jo nije ulo u vaa srca),109 te napokon i
injenica da su beduini izvedeni iz svoga rudimentarnog drutveno-civilizacijskog stanja i uvedeni u temeljna naela horizonata univerzalnog civilizacijskog kuranskog drutva (bilo ratom
ili islamom) svi ovi pobrojani inioci a naroito dominacija
etniko-plemenskog te potom nacionalistike tlaiteljske politike
utjecali su na deformiranje islamske kuranske vizije koju su
pronosili ashabi. To je dovelo do dominacije prijeteeg diskursa,110
i do zastraivanja upravljenog na protivnika koji se opire i suprotstavlja. Eto stoga, pod utjecajem svega to je prethodilo, te
brkanja diskursa meu vjernikom i protivnikom, grjenikom i
neporonikom, ispravnim i zabludjelim, koji se suprotstavlja, inati i protivi sve to je uskoro omoguilo da su miljenje ummeta i
njegova civilizacijska zadaa uzmakli pred izazovima (tehaddijat)
i razvojem dogaaja (tetavvurat) koji su se pojavili.
Zato je vano da se ovdje razdvoji vizija ashaba (ru je elashab), univerzalna kuranska vizija kojom je procvao svijet oko
drugova Boijeg Poslanika, od vizije beduina (ru je el-erab)
iji je diskurs, u najmanju ruku, iskazan kroz Poslaniki diskurs
upuen tim primitivnim plemenima koji je odreivao svoju ulogu o mjestu vlasti u drutvu i iza kojeg je bila dilema: ili rat
ili islam, kako bi se temeljna struktura humanog civiliziranog
drutva zaela meu primitivnim idolopoklonskim plemenima
u najblioj i najjednostavnijoj drutvenoj i civilizacijskoj formi.
Odatle naglaavanje i stavljanje akcenta (et-terkiz) na stubovima
108
109
110
Esasijjat el-erkan.
El-Hudurat, 14.
Hitab el-veid ve et-terhib.
6/3/11 9:20:34 AM
77
islama, a posebno na onima koji se tiu zajednikoga namaza/

molitve i davanja zekata.
Ali velika je razlika izmeu vjernike kuranske i civilizacijske vizije ashaba i primitivne vizije beduinskih plemena (ru je
kaba il el-erab), iji je diskurs bio primjeren stupnju njihova razumijevanja/mentaliteta. Velianstveni Bog kae: Beduini vele:
Vjerujemo mi! Ti reci: Ne vjerujete! Nego recite: islam smo
(tek) primili!111 Ebu Bekr es-Siddik, r.a., izrekao je svoju poznatu maksimu: Bogami, borit u se protiv onih koji razdvajaju
namaz i zekat!
Ashabi su oko Poslanika, s.a.v.s., bili uenici na tekstu asnoga Kurana112 i na njegovoj univerzalnoj i sveobuhvatnoj civilizacijskoj viziji. Uili su o poetku stvaranja ovjeka, kad ga
je Svemogui Bog postavio halifom na Zemlji: Na Zemlji u,
doista, Ja postaviti namjesnika!113 uili su sve etape (kroz koje
je ovjek proao) dok nije ljudska egzistencija dostigla svrhu svoga postojanja kroz koritenje blagodatima i kreativnu izgradnju,
te dok nije dostigla savrenstvo u kreativnosti, ljepoti, gospodarenju, uivanju i izgradnji, da bi Bog dao Zemlju i ono to je
na njoj u naslijee ljudima! Ali, kad se Zemlja nagizda gizdom
svojom i ukrasi i stanovnici njeni pomisle da su toga gospodari,
tad Zemlju Naa naredba nou ili danju pohodi, i to pokosimo
Mi kao da juer tu nita ne bi!114 Dakle, ashabi su bili uenici
Kurana, uili su svakih deset stavaka Kurana, na drugih deset
ne bi prelazili dok te prethodne ne bi nauili, sve dok njima ne
bi ovladali i po njima postupali. Takav naputak im je dao Najodabraniji Poslanik, s.a.v.s., uitelj, uzor i vodi, sam Kuran
111
112
113
114
El-Hudurat, 14.
Telamize el-Kuran el-Kerim.
El-Bekare, 30.
Junus, 24.
6/3/11 9:20:34 AM
78
je bio njegova ud: Jer ti si, doista, najljepe udi!115 A tebe

smo samo kao milost svjetovima poslali.116 Od vas je kod Boga
najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji!117 (A Bog je Onaj)
Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas!118
Nije nikakvo udo to je Poslanik, s.a.v.s., napravio iznimku
sa pisanjem hadisa, i to je naredio da svi oni koji su bilo ta od
hadisa zapisali to pobriu. Eto, zato u poslanikom dobu, a
niti u dobu prve etverice pravovjernih halifa,119 hadis nije dobio udio u pisanju i preciznom biljeenju kakav je dobio asni
Kuran. To je bilo tako samo iz razloga to je asni Kuran izvor
univerzalne civilizacijske vizije, koja nije obuhvaena vremenom120
niti mjestom.121 Tvrditi ovako nije opreno sa Poslanikovom,
s.a.v.s., naredbom svome narodu da sluaju i da se pokoravaju
njegovim naredbama i uputama u onome u emu je on vladar
i predstojnik drave, te da niko od sljedbenika ne potcjenjuje
pokoravanje njegovim zapovijedima pod izgovorom da te zapovijedi nisu spomenute u Kuranu. Jer i njegove naredbe su jedan
vid Objave i Razjanjenja, iako nisu po vanosti na razini asnoga Kurana (lejse min muhimmat el-Kuran el-Kerim). Jer asni
Kuran je Ustav,122 Vjena Poslanica,123 Poziv,124 Vjerozakon125 i
univerzalna civilizacijska vizija126 diljem svih vremena i mjesta.
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
El-Kalem, 4.
El-Enbija, 107.
El-Hudurat, 13.
El-Mulk, 2.
El-Ahd en-nebevi ve er-raid...
El-lazemanijje.
El-lamekanijje.
Dustur.
Risale halide.
Dava.
eria.
Ruje kevnijje hadarijje.
6/3/11 9:20:34 AM
79
Ta. Sin. Mim. Ovo su ajeti Knjige razgovijetne!127 A u

Knjizi Mi nita nismo zanemarili...128 Ovo je Knjiga iji se
ajeti mudrim redom niu i postupno objavljuju, od Mudrog i
Obavijetenog.129 Elif. Lam. Ra. Ovo je Knjiga koju tebi objavljujemo da svijet izvede iz tmina na svjetlost.130 A ovo su svjedoanstva ljudima, i Uputa, i Milost za ljude uvjerene.131 Bog
je Onaj Koji je Knjigu s Istinom i Mjerilom objavio.132 Polog
Kurana jeste neto razliito od poduka i zakona administracije jednog drutva, od odreivanja potreba drutva u vremenu i
mjestu, u svjetlu vizije, naela i shvaanja Kurana, sa njegovim
nadvremenskim i nadmjesnim, i znamenja Objave poslanstva u
vremenu i mjestu. Gospodaru na! Poslanika im poalji, izme
njih, da im kazuje ajete Tvoje, da ih Knjizi i Mudrosti podui,
i da ih oisti! Ti moan i mudar uistinu si!133 Ovo je, takoer,
injenica koja objanjava protivljenje pravovjernog halife Omera
ibn el-Hattaba i njegovu bojazan da ashabi, koji su se razili po
islamskim pokrajinama, pripovijedaju svijetu hadise/predanja
Boijeg Poslanika, s.a.v.s. Naredio im je da se vrate u Medinu,
jer stanovnici Medine izme ashaba znaju ta znae ovi hadisi,
znaju cilj iz njih, znaju okolnosti iz kojih su uslijedili ti hadisi.134
tavie, ako proniknemo u povijest znalaca (ulema) muslimanskog ummeta, zapazit emo utjecaj politike, plemenske
i etnike dominacije nad kljunim stvarima ummeta,135 nakon
to je poraeno naslijee Medinske kole, te nakon to su ashabi
127
128
129
130
131
132
133
134
135
E-uara, 1-2.
El-Enam, 38.
Hud, 1.
Ibrahim, 1.
El-Gaije, 20.
E-ura, 17.
El-Bekare, 129.
Ez-Zuruf elleti saderet anha.
Mekalid el-umme.
6/3/11 9:20:35 AM
80
udaljeni iz opih poslova ummeta i bili svedeni na pojedinane poslove (pobonost i osobni status).136 Uoavamo da su dvije
stvari za predvodnika generacije klasika,137 Imama Ebu Hanifu
en-Numana, osnivaa racionalistike kole, prva: asni Kuran,
razmiljanje i rasuivanje o asnom Kuranu te druga: razmiljanje o znamenju/svrsi objave poslanstva u vremenu i mjestu,
bile zapravo onaj bitni temelj Ebu Hanifinog metoda miljenja.
Openito uzev, Ebu Hanifa se u izvoenju dokaza/argumentiranju ograniio na neznatnu koliinu138 predanja sunneta Poslanikova, s.a.v.s. To ne znai da tekstovi sunneta i svrha njihova
objavljivanja nisu bili na pameti Imama Ebu Hanife139 te drugih
imama mudtehida (mudtehidun). Stoga nalazimo kako, isto
tako, Imam Malik postupa kao i Imam Ebu Hanifa, oslanja se
na veoma mali broj hadisa koje je ustrojio i dao im prednost u
svojoj zbirci El-Muvetta.140 U slijeenju sunneta Imam Malik se
oslanjao na praksu stanovnika Medine141 ako bi mu hadiska
predanja bila oprena, zato to kod njega praksa Medinelija predstavlja neto vie od prakse drugih prema kojoj se radilo u poslaniko doba. Meutim Imam Ahmed ibn Hanbel, posljednji
od etverice velikih imama,142 koji se udaljio u Irak (tebaade fi
el-Irak), koji je bio kolijevka jednom broju davnih civilizacija i u
okolnostima opasnih previranja u izgradnji abbasijskog hilafeta
nakon propasti dinastije Bermekija i sukoba halifa El-Emina i
El-Memuna, te poremeaja ravnotee meu Perzijancima i Arapima143 iz ega je korist izvukla jedna grupacija to su bili vojni136
137
138
139
140
141
142
143
Ez-Zikr ve el-ahval e-ahsijje.

Res dil el-medresijjin.
En-Nuzur el-jesir.
Fi zihn el-imam Ebi Hanife.
Hams mie hadis.
Amel ehli el-Medine.
Ahir el-eimme el-erbea.
Ihtilal tevazun el-Furs ve el-Areb.
6/3/11 9:20:36 AM
81
ci Turci u doba halife El-Mutesima. Sve su to, dakle, okolnosti

koje su udaljile Imama Ahmeda ibn Hanbela, vie negoli druge
imame osnivae mezheba, od naravi drutva poslanikog doba i
okolnosti primjene/prakse u njemu. Stoga, vidimo da je u svome
Musnedu Ahmed ibn Hanbel sabrao oko etrdeset hiljada predanja Poslanikovih hadisa, u kojima ima mnogo slabih,144 koje je
144
Veoma je vano ukazati da ne treba potcjenjivati bilo koje krivotvorenje (tezjif)

ili preinaavanje (tahrif) bilo kojeg svetog teksta ili njegova tumaenja, a posebno ne tekstova asnoga poslanikoga hadisa. Jer bilo koji tekst (sadraj), ako
njime ne vladaju univerzalne poruke Plemenitoga Kurana (kullijjat el-Kuran
el-Kerim) i ciljeva erijata, moe da srui one nepotcjenjive univerzalne poruke Plemenitoga Kurana i islamskoga erijata, njihove vrijednosti, poimanja i
ciljeve. Primjer jednog patvorenog teksta je poput zrnca smrtonosnog otrova
koje se stavi u obrok ispravne, zdrave i dobre hrane: bez obzira na ispravnost
tog hranjivoga obroka ili temeljito zdravoga tijela, to zrnce otrova je dovoljno
da ubije i nanese tetu. Samo jedan tekst koji doputa izmiljotinu i obmanu
razara djelotvornost stotinama tekstova o pridravanju sunneta (iltizam es-Sunen), o trudu (es-saj), o preciznom radu (el-itkan), radu (el-amel) i oslanjanju
na Boga (et-tevekkul). Eto, stoga je kritika sadraja hadiske poruke (el-metn) i
pridravanje Plemenitoga Kurana i univerzalnosti njegovih poruka na nain da
su one mjerilo za kritiku usamljenih predanja, nuni metod za zatitu vjere i
ummeta (menhed daruri li himaje ed-din ve el-umme) od mnogih koji nastoje
da vjeru iskrive ili da upotrijebe neke tekstove i neka tumaenja koja su miljenju ummeta, njegovoj univerzalnoj viziji i ispravnosti njenih vjerovanja, nanijela
mnogo tete i zbrke. Svevinji Bog kae: Elif, Lam, Ra! Ovo je Knjiga iji se
ajeti mudrim redom niu i postupno objavljuju, od Mudroga i Obavijetenog.
(Hud, 1.); Sva iva bia po Zemlji to hode i sve ptice to na krilima svojim lete
zajednice su, svjetovi kao i vi to ste! A u Knjizi Mi nita nismo zanemarili, i svi
oni e se potom pred Gospodarom svojim skupiti. (El-Enam, 38.); On je Taj
Koji tebi Knjigu objavljuje, u njoj ima razgovijetnih ajeta i oni su matica Knjige,
a drugi ajeti su nejasni! Oni u ijim srcima je zastrana slijede one nejasne iz nje,
eljni smutnje i eljni svoga tumaenja! A tumaenje njihovo samo Bog zna! Oni
koji su duboko u nauku zaronili govore: Mi vjerujemo u njih! Sve je od naega
Gospodara! A samo oni umni opomenu prihvaaju. (Alu Imran, 7.).
Pod rijeju el-muhkem misli se na: vjerovanja (el-akaid), principe (el-mebadi),
vrijednosti (el-kijem), shvatanja (el-mefahim) i propise (el-ahkam). Pod rijeju
el-muteabih misli se na: prianje pounih pria (kasas el-iber) i dogaaja (elahdas) koji se odnose na sljedbenike Knjige (ehl el-kitab) i iezle narode (gabir
el-umem), a to je poznato pod imenom el-israilijjat. Ovim ajetom (Alu Imran,
7.) Plemeniti Kuran utvruje da se ovjek musliman zadovolji onim to se u
6/3/11 9:20:36 AM
82
on, opet, odabrao izmeu stotina hiljada predanja koja je znao.

To je uradio kako bi se tim predanjima pomogao u suoenju sa
krizom rivalskog i razvratnog miljenja.145 Ovaj rad je pomogao
i doprinio da poraste fenomen sakupljanja hadisa, njegovih enciklopedijskih zbirki i njihovih dopuna, ali prvenstvena svrha
toga sakupljanja predanja nije bila stjecanje znanja o znamenjima
objave hadisa, ve zarad toga da svetost hadiskih predanja na
alost onih koji e doi u doba taklida/oponaanja i uglavnom
nenamjerno bude oslonac i uporite koje e koristiti tu svetost bez odgovarajue panje spram kritike sadraja poruke (elmetn) i njenoga saobraavanja sa shvatanjima Kurana i njegovim kriterijima, bez dodatne obrade sredstava predajnoga lanca
i odvajanja ispravnih (es-sahih) od slabih (ed-da if) i patvorenih
predanja (el-mevdu). Ta je kritika trebala biti sredstvo svladavanja i predupreenja u suoavanju sa napadima pod utjecajem
filozofija, kultura i gnostikih uenja koja su dolazila s jedne, te
spram svega toga to je uslijedilo iz njihova utjecaja na miljenje
muslimanskih filozofa, sufija, mutezilijskih pokreta i politikog
stranarenja s druge strane. Sve to je, opet, bila posljedica slabljenja moi bavljenja idtihadom i teddidom te nepostojanja snage
da se kuranska shvatanja primijene na promjenljivu stvarnost u
vremenu i mjestu (mutegajjirat el-vaki fi ez-zeman ve el-mekan).
Dakle, sve to se desilo pod utjecajem dugotrajne izolacije vjerskih
znalaca (el-ulema), usljed slabljenja njihovih naunih znanja na
poljima drutvenih, politikih, ekonomskih, pedagokih i drugih disciplina, kako bi ti praktini, historijski, tradicijski tekstovi
bili sredstvo pri ruci i lahak izlaz iz slabosti miljenja i iz nemoi
da se porodi i nastane miljenje teddida i idtihada.
145
Kuranu navodi i time na ta ukazuje. Ovaj ajet Kurana ne odnosi se na to to

se ponekada povezuje sa naslijeem sljebenika Knjige: legende, vraanje, idolopoklonstvo i zastranjenja.
Muvadehe el-ezme el-fikr el-mutesari el-munfelit.
6/3/11 9:20:37 AM
83
Sve to je doprinijelo jo veem slabljenju misleeg odnosa

(el-alaka el-fikrijje) prema Kuranu i univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji, slabljenju moi da se sa razumijevanjem dopre do
onog skrovitog u toj viziji, te slabljenje njene primjene na stvarnost
koja je promjenljiva (el-mutegajjir) i koja se razvija (el-mutetavvir),
odnosno da se uzme u obzir faktor vremena i mjesta (amil ez-zeman ve el-mekan). Ovi nedostaci donijet e ummetu u naslijee
pomraenje vizije (gab fi er-ru je), to e, opet, dovesti do toga
da se veina znalaca/alima ummeta usredsredila na podruje
pobonosti (ez-zikr) kojem je dato ime obredoslovlje (el-ibadat),
usprkos injenici da su sva djela muslimana pod uvjetom da im
je namjera ispravna (iza sahha el-kasdu minha) obredoslovlje!
Takoer, ulema se usredsredila na propise (kavanin) o linom
statusu pojedinca, na fetve (fetava) o poslovanju i pojedinanim
trgovakim ugovorima, a sve to je u najvie sluajeva doslovno
ponavljanje prethodnih rjeenja iz navedenih oblasti. Ali panje
nije preostalo za ope stvari (e-en el-amm), za ureenje opih
stvari ummeta, njegovih opih interesa u cjelini, s izuzetkom malog broja didaktikih djela napisanih o tome, a posebno savjeta
o pravdi (en-nusah bi el-adl), te naputke date neposlunim sultanima koji tlae i plijene. Nije onda nikakvo udo, nakon svega
ovoga, da e izopaenje univerzalne islamske vizije ostaviti muslimana bez ikakva vodia i bez pozitivnoga usmjeritelja koji e ga
pokretati da trai smisao svoga ivota (fi mana hajatihi), i svrhu
toga ivota koji se razvija u svim svojim dimenzijama, odnosima,
moima, snagama i izazovima, nije bilo vodia ni usmjeritelja
da poopeno protumai fenomen nepostojanja ravnotee u postavkama ove univerzalne kuranske vizije i njihova izopaenja, i
pretjerivanja u diskursima prijetnje, zlovijesti i zastraivanja, s hipotezom (ferdijje) o determiniranosti ljudskog neznanja (hatmijje
dehl en-nas) a pod takvim ljudima se mislilo na muslimane
o determiniranosti slabljenja njihova vjerovanja i predodree-
6/3/11 9:20:38 AM
84
nosti njihove sklonosti zlu i grijeenju. To su ti diskursi i hipoteze

koji su omoguili vlasti i vlastodrcima da odigraju ulogu tlaiteljskog tutorstva (el-vesaje el-da ire) nad ummetom, obueni u
lanu odjeu svetosti, ulogu koju je abbasijski halifa El-Mensur
nazvao halifom Boijim na Zemlji (halifetullah fi el-erd). Zato
su islamski diskursi postali takvi kao da ciljaju potiranju vlastitosti (ilga ez-zat) i potiranju razuma (ilga el-akl), omoguili
su pokornost (el-hudu) i skruenost (el-hunu) spram tutorstva
sultana plijendija, tlaitelja i pokvarenjaka, te njihovih pomagaa i egzekutora (zebanijatihim). To je bila posljedica anuliranja
temeljnog prava ummeta da vri upravu nad vladarem (sultanom)
u njegovoj obavezi da radi u interesu drutva ummeta, da provodi odluke skuptina ummeta i da ih nadzire.
Bilo je posve prirodno da kao bumerang, iz ovakvog stanja
prezrene idejnosti koja je zadesila ummet i dokrajila njegovu
univerzalnu civilizacijsku viziju tokom stoljea specifine duhovne dekadence, bilo je, dakle, posve prirodno da doe do toga
da je diskurs potiranja osobnosti odmijenio stanje kad je ta
osobnost bila u samom sreditu (merkezijje ez-zat). Na mjestu realiziranja jastva i sopstva, umjesto ostvarenja linosti
(tahkik ez-zat), umjesto ostvarenja ispravne prirode (el-fitre essevijje) kako ovjeka tako i ummeta, dolo je do pojedinane
samovolje, plemenskog poriva, egoizma i samozadovoljne pasivnosti. Umjesto rada, preciznosti, kreativnosti, reforme, davanja
i ulaganja, nastali su smuenost, strah, nemar (daja), pasivnost
(selbijje), raskalaenost (hanu), oportunizam (intihazijje), nastali
su egoizam (enanijje) i konzumiranje biveg/prolog, dolo je do
propasti morala i do uruavanja opih institucija (el-muessesat
el-amme), da bi stanje na kraju dolo na ono to vidimo: nemar
ummeta, njegova marginaliziranost (tehmiuha), rascjepkanost
na plemensko, nacionalno, mezhebe, sekte, a posrijedi je propast
islamske civilizacije (inhijar el-umran el-islami).
6/3/11 9:20:38 AM
85
Ovdje je vano da spomenemo i ukaemo da je po naravi

diskurs Poslanika, s.a.v.s., upuenog njegovim drugovima bio
diskurs ljubavi (hubb), potovanja (izaz), uvaavanja (tekrim),
spomena njihovih vrlina (zikr li menakibihim) i odlika (mezajahum). Cijenio je njihove linosti i doprinos (ishamatihim).
Poslanikov diskurs nije bio diskurs omalovaavanja (tahkir), zastraivanja (terhib), blaenja (tesfih) niti poniavanja (izlal). Eto,
upravo je takva kuranska vizija usljed specifinosti Poslanikove
univerzalne civilizacijske razine. A sva ast Bogu, Njegovu Poslaniku, i vjernicima pripada, ali, dvolinjaci ne znaju!146 Upravo stoga treba biti osnova u obraanju ovjeku da ga se potuje,
uvaava, napuuje, opominje.
Od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., prenosi se da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Nee ui u dennet onaj u ijem srcu ima oholosti
koliko zrno goruice! Na to je neki ovjek kazao: Jedan na ovjek voli da mu je odijelo lijepo i da mu je obua lijepa! A Boiji
Poslanik je kazao: Bog je lijep i voli ljepotu. Oholost je obijest
prema Bogu i omalovaavanje ljudi!147
ta je univerzalna kuranska
civilizacijska vizija?
Nakon to smo na prethodnim stranicama objasnili ozbiljnost stanja ummeta i dimenziju potrebe traganja za sredstvima
lijeenja (esbab el- ilad) u najskrovitijim temeljima, koji su sadrani u univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji i u upoznavanju njene biti kako bi ummet povratio svoje zdravlje i polet, i nastavio put svoje duhovne, kuranske, konstruktivne i graditeljske
146
147
El-Munafikun, 8.
Hadis prenosi Muslim (I/93), Kitab el-iman, poglavlje Tahrim el-kibr ve bejanuh, hadis broj 91.
6/3/11 9:20:39 AM
86
civilizacije, sada opisujui univerzalnu islamsku viziju moemo kazati da je ta vizija monoteistika (tevhidijje), svrhovita,
moralna, graditeljska, konstruktivna, civilizacijska, da odraava
ispravnu ljudsku narav, te da je, samim tim, ona nuno takva vizija koja je nauna ( ilmijje), koja tuje zakone (sunenijje), s praktinim polozima ovjeka kao halife (teshirijje). To je vizija koja
stremi ka tome da stavi ispravne elemente ljudske naravi u samo
sredite ljudske svijesti (el-va j el-insani), da usmjeri put ivota
ovjeanstva, da mu da smjer kako bi ovjek mogao ostvariti
svoje ispravno ja u njegovim individualnim i drutvenim dimenzijama, i kako bi udovoljio umjerenosti (vesatijje) i ispravnosti
(itidal) u ispunjavanju potreba i zadovoljenja te naravi, i to na
svim horizontima ovjekove egzistencije, sa svim njenim duhovnim, kreativnim i civilizacijskim dimenzijama.
Koji god da urade dobro djelo, muko ili ensko bili, i k
tome u Boga budu vjerovali, Mi emo dati njima da proive u
ivotu lijepome, i zbilja ih na najljepi nain nagradom njihovom
nagraditi za ono to su inili!148 Izlazite iz denneta svi Bog
naredi jedni drugima ete neprijatelji biti! A potom e vam
od Mene doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio,
nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje,
njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu sudnjem proivjet emo ga slijepa.149 Ti reci: O ljudi! Dola vam je, evo,
Istina od Gospodara vaega! Ko se dri Prave staze, taj se doista
uputio za svoje dobro njome, a ko krivom stazom krene, na svoju
tetu krenuo je. Ja nisam va zatitnik!150 Ovo je objanjenje
svijetu, i Uputa, i Pouka za bogobojazne.151
148
149
150
151
En-Nahl, 97.
Ta-Ha, 123-124.
Junus, 108.
Alu Imran, 138.
6/3/11 9:20:39 AM
87
Budui je kuranska vizija univerzalna, konstruktivna, uvaava zakonitosti, graditeljska, koja odraava ispravnu duhovnu
narav i usmjerava je, ona je nuno vizija koja ovjeka opskrbljava poletom, motivacijom i svjesnom snagom nunom da se
podie konstruktivan ivot, civilizacija i da se izgrauje Zemlja.
Jer ovjekovo namjesnitvo na Zemlji i civilizacija u svojoj biti
jesu svijest i konstruktivno graditeljsko prisustvo u vremenu i
mjestu. To je cilj univerzalne civilizacijske kuranske vizije.
Dakle, univerzalna civilizacijska kuranska vizija jeste graditeljska i pozitivna vizija, koja ostvaruje pravo ovjekovo ja. Nije
to vizija koja je negativna, koja rui, koja ponitava ovjekovo
ja, ak ni onda kada univerzalna islamska vizija trai rtvu (ettadhijje), ak je to i tada ostvarenje ispravnih prirodnih i skrovitih pobuda (ed-devafi), kojima ovjek stremi i traga za njima
svojom naravi, milou i ljudskom solidarnou (tekaful insani).
Ta vizija je revnost/ar i odbrana od neprijateljstva i agresije, zatita ivota (en-nefs), porodice (el-ehl), asti (el-erad), prava (elhukuk) i svetinja (el-hurumat). Ta vizija je pripadna ljudskom
uvstvu koje ljudskoj osobi ne dariva blagodatnu slobodu bez
izvravanja svojih prava (hukukuha) i dunosti (vadibatuha).
Prema tome, univerzalna kuranska civilizacijska vizija nije
onakva kakvom je opisuju neki iskrivljeni diskursi. Ti su diskursi
kuransku viziju predstavili vizijom koja stremi potiranju sebe
i sopstva (ilga ez-zat), govore da rad nema vrijednosti ako nije
zadovoljenje drugih i drugima u slubi, tvrde da je ta vizija izraz
ponienja, skruenosti i krotkosti, istiu da ona predstavlja dugaak popis dunosti i ablonskih rtvovanja, tekih i odozgo zapovjeenih, kojima ovjek rtvuje sebe i svoj ivot na oltaru straha,
tvrde da je ta vizija slijepa pokornost (el-hudu el-ama) radi diktata ovih vinjih diskursa, da se pogne glava i sagne ija (tatvi er-rikab), da vladari, vlastodrci i tirani mognu tlaiti i provoditi svoje
nasilje i nered (fesad). A, zapravo, sve reeno je suprotno i posve
6/3/11 9:20:40 AM
88
proturjei djelatnoj i istinskoj kuranskoj viziji. Jer prava narav

jeste ona u kojoj se pomire rtvovanje ivota na putu odbrane
od agresije, potpora Istine i ouvanje ljudskoga dostojanstva sa
pozitivnim i zakonitim udovoljenjem poriva prirode i poude. Jer
u sklapanju braka/branoj noi/snoaju vama je sadaka (kae
Boiji Poslanik, s.a.v.s.). Takoer, prema islamskoj viziji, ovjek
biva nagraen u dva sluaja, prvi primjer je trud i halal koritenje
u stjecanju za ivot (li kesb el-aj) za sebe i za one koje izdrava (li
men jeul). A drugi primjer je trud u stjecanju nauka i znanja (li
taleb el- ilm ve el-marife), bilo vjerskih bilo svjetovnih (dinijjeten
kanet ev hajatijjeten). Jer sva ta djela nemaju za cilj neto loe,
nekakvo zlo ili agresiju, poto sva ta djela, i sva druga koja se rade
dobrim nainom, ostvaruju smisao ivota, i ciljeve prave naravi.
Naime, pravilo je: Djela se mjere prema namjerama! Namjera
injenja djela jeste to to, na kraju krajeva, daje vrijednost djelima, to to u naravi smjernoga i upuenoga ovjeka povezuje sa
sutinom u smislu ivota i njegove svrhe. Da li je ivotna svrha
na putu dobra ili na putu zla? Da li je na putu uspostavljanja reda
(el-islah) ili injenja nereda (el-ifsad)? Naime, to su znaenja za
koja je vezana univerzalna kuranska civilizacijska vizija, koja tei
ka svakom dobru u kojem je ostvarenje sebe i prave prirode,
u kojoj je boljitak ivota, srea na oba svijeta. Na kraju krajeva,
zakon monoteistike i etike egzistencije jeste dobro uzvraa
dobrim, a zlo zlim. Pa im je Bog dao nagradu Ovoga svijeta
i najljepu nagradu Onoga svijeta. A Bog voli dobroinitelje.152
Ali nevjernici bez ikakva znanja slijede svoje strasti, pa ko e na
Pravu stazu uputiti onoga koga Bog ostavi u zabludi? I takvima
nema pomagaa. Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene
u Boijem stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna.153
152
153
Alu Imran, 148.

Er-Rum, 29-30.
6/3/11 9:20:40 AM
89
Prema tome, univerzalna kuranska vizija, za onog ko spozna Kuran i ko je s Kuranom prisan (elifehu), jeste prirodna,
vjernika, monoteistika, dobrohotna, graditeljska, pozitivna.
Njome ovjek ostvaruje svoje ja. Njome postie Boiju ljubav
(hubbullah) i Njegovo zadovoljstvo, jer u kuranskoj univerzalnoj prirodnoj viziji Boija ljubav i Njegovo zadovoljstvo su radi
ostvarenja sebe, ovjekovog ja tako kako ga je Bog stvorio,
radi ostvarenja lijepog, plemenitog, dobrohotnog ovjekova ivota u svim njegovim dimenzijama, duhovnim i materijalnim,
kako eli Bog velianstveni.
Budui da je prema kuranskoj viziji Bog Velianstveni Stvoritelj, Istina, Dobro, Pravda, Mir, Savrenstvo, istota, te budui
da, po istoj viziji, zlo i ejtan znae nered, nasilje, okrutnost, neprijateljstvo/agresiju, time musliman kad mu je njegova univerzalna kuranska naravna vizija ispravna postaje ovjekom
u svome istinskom bivstvu (insanen fi devherihi), postaje dobar
(hajjir). Takav ovjek nuno mora voljeti Boga Koji je Savrenstvo i istota, Koji je Istina, Pravda, Milost i Mir. On nuno
mora u svome bivstvu prezirati zlo i ejtana, jer ejtan je zlo,
teta, nasilje, nered, grubost, neprijateljstvo/agresija. Ovi zli atributi, ova odvratna znaenja jesu, zapravo, atributi i znaenja koja
prezire sam Bog, svraa pozornost na njih, te ih i ovjek vjernik
mora prezirati, onaj koji je ispravan u svome bivstvu, u dnu svoje
due, u enjama svoga duha (fi evak damirihi) i u mislima svoje
savjesti. Stoga, vjernik voli Boga i dobro, prezire ejtana i zlo,
time ostvaruje svoje ja i stjee udio u ljubavi svoga Gospodara i
Njegova zadovoljstva.
Univerzalna kuranska vizija, koju treba da usadimo posred
svijesti naih mladih, a sredite njihove svijesti je vizija ljubavi,
plemenitosti, mira, ija alica jeste vjera monoteizma i iji su plodovi nauna spoznaja i ista savjest, u kojima ovjek uiva sa ljubavlju spram Boga i Boijom ljubavi spram njega. Tako se ovjek
6/3/11 9:20:41 AM
90
predaje Bogu svojom slobodnom voljom (bi iradetihi el-hurre),

jer ovjek je, u biti, svojom pravom prirodom zaljubljenik u Boga
(muhibbun lillah), Koji je Istina, Pravda i Milost. I sve to je Bog
ovjeku dao: darove, blagodati, sposobnosti... dao mu je zato to
ga voli i to brii nad njim. Bog je Taj Koji ponitava/opoziva
ovjekovo posrnue (ja kilu usretehu) i koji prima njegovo pokajanje (jakbelu tevbetehu), brie njegova zla djela, viestruko ga
nagrauje za dobra djela, On je Taj Koji ga napuuje putem i
usreuje njegovo utoite (mealehu). Bog je promisli li ovjek
duboko Izvor dobra i ljubavi, On je vlasnik dobra i ljubav (ehl
el-hajr ve el-hubb).
Da ovjek musliman uistinu razmisli o biti svoga odnosa sa
Bogom (devhere alakatihi billahi), njegova ljubav prema Bogu
bila bi najvea ljubav (ezam el-hubb). Njega bi volio vie negoli
ikoga drugog, vie i od svojih roditelja, jer vezanost za roditelje i
ljubav i saosjeanje prema njima slijedi iz tog to su ga njegovali
iskrenom ljubavlju, panjom i brigom. Naime, Bog je stavio u
dunost plemenitom ovjeku vjerniku ljubav, panju, predanost,
ta ljubav nadmauje bilo koju drugu ljubav, ili panju ili predanost kojom bi iko drugi na svijetu mogao ovjeka zaduiti. Jer
Bog je Taj Koji stvara, voli, dariva blagodati, potinjava ih ovjeku, plemenito daje. Bog je Taj koji dariva dijete roditelju (men
vehebe el-velede li el-valid), ini da roditelj slui djetetu, odatle
njenost, ljubav, spoznaja dobrog/lijepog, iskanje zadovoljstva
sve to prvo treba biti radi Boga. Jer Bog je prei ljubavi i iskanja
zadovoljstva prije negoli iko drugi na svijetu, ukljuujui i roditelje i djecu, pa ak i samoga sebe. Naime, nas ne bi bilo, ne bismo imali svrhe bez ljubavi Boije i bez nae ljubavi spram Boga.
Nema svrhe bez ljubavi Boije, Njegove panje i plemenitosti. A
kad ispravan ovjek vidi u sebi kakvo ruglo i elju za zlom, on to
ne voli iz dna due, time nije zadovoljan sve dok ruglo i elja za
zlom ne prestanu. Eto, to je znaenje ljubavi Boije (mana hu-
6/3/11 9:20:41 AM
91
bbillah), to jest ljubavi savrenoga, ljubavi istoga, ljubavi dobra,

i odvratnosti i gnuanja spram zla, razvrata, nereda, i nezadovoljstva ak i prema samome sebi ako se poskrene i poini zlo,
nasilje i razvrat.
To znai da je ljubav smjerne due spram Boga, Koji je Dobro, Istina, Samilost, Mir, vea od ljubavi spram same sebe (ezam
min hubbiha li zatiha). Jer takav ovjek sebi ne eli drugo negoli
ljubav prema Boanskim svojstvima, udi da ih oponaa (er-ragbe fi temessuliha). Ljubav smjerne due je, zapravo, prirodna, duhovna i iskrena ljubav. Stoga takav ovjek zapaa u dnu due da
se njegovo duevno zadovoljstvo ne moe upotpuniti osim kad
se oisti od svih intencija zla i zlih stremljenja. Inae, ako se dua
iskreno posveti, i vidljivo i nevidljivo, svojstvima Istine i Dobra,
to jest Bogu velianstvenome, tad se ovjek istovremeno boji da
ne padne u ono ega mu se gnua dua, ega se gnua njegova
ispravna narav, i sam Bog velianstveni.
To je znaenje rijei Boijeg Poslanika, s.a.v.s., u hadisu koji
prenosi Imam Ahmed od Katade, ovaj od Enesa ibn Malika,
r.a., a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., da je kazao: ...i nee vjerovati
nijedan od vas dok mu ja ne budem drai od njegove djece, roditelja i svega svijeta.154 To je i znaenje rijei koje prenosi Zuhra
ibn Mabed od svoga djeda da je Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao
Boijem Poslaniku, s.a.v.s., koji ga je drao pod ruku: Boga mi,
Boiji poslanie, drai si mi od svega, ali ne i od mene samoga!
Na to je Boiji poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne! Tako mi Onoga
u ijoj je ruci moj ivot (tako mi Boga!), sve dok ti ne budem
drai i od sama tebe! Pa je Omer rekao: Sada si mi, tako mi
Boga, drai od mene sama! Tada mu je Boiji Poslanik kazao:
Zar (tek) sada, o Omere?!155 Ovo znai da vjerovanje jednog
154
155
Musned imama Ahmeda, hadis broj 13991.

Hadis prenosi imam Ahmed u svome Musnedu, hadis broj 22556.
6/3/11 9:20:42 AM
92
ovjeka nije upotpunjeno osim ukoliko iskreno ne voli Boga,

to jest u svojoj ljubavi prema ovom svijetu treba iskreno voljeti dobro i istinu. K tome, poznato je da ljubav prema Boijem
Poslaniku, s.a.v.s., jeste od ljubavi prema Bogu, nadalje, Poslanik, s.a.v.s., najuzorniji je ovjek, najvii primjer znaenja ljubavi
prema Bogu. Ona je ukraena ljubavlju prema dobru i istini, ta
ljubav predstavlja moral/ud Boijeg Poslanika, s.a.v.s., njegova
svojstva i ponaanje. Jer ti si, doista, najljepe udi!156 Doao
vam je Poslanik, izmeu vas je, i, to ete na muke naii, teko
mu je! On silno eli da se uputite, a prema vjernicima saaljiv
je i samilostan je.157 O ljudi! Doao vam je Poslanik s Istinom
od vaeg Gospodara, pa vjerujte, bolje vam je!158 Ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Bogu!159 O vjernici, odazovite se
Bogu i Poslaniku kad vas poziva onom to e vam ivot dati!160
Od Sada ibn Hiama se prenosi da je rekao: Upitao sam Aiu,
r.a., rijeima: Obavijesti me o moralu/udi Boijeg Poslanika,
s.a.v.s.! Pa je ona odgovorila: Njegova ud je bio Kuran!161
Prema tome, ko voli Boga, ko je iskren u svojoj ljubavi prema Njemu i Njegovim svojstvima, taj voli i Njegova Poslanika i
poslanika svojstva koja Poslanik predstavlja. Iz svoje due voli
ono to je saglasno sa tim svojstvima, iz due prezire ono to je
opreno tim svojstvima.
Ovo objanjava sljedee: kad se usavri vjerovanje ovjeka, njegova dua je ovisna o ljubavi prema Bogu i Njegovom Poslaniku.
Takoer, iz ovog je jasno da ljubav prema Boijem Poslaniku, s.a.v.s., ljubav spram eljadi njegove kue koji su sa njim i156
157
158
159
160
161
El-Kalem, 4.
Et-Tevba, 128.
En-Nisa, 170.
En-Nisa, 80.
El-Enfal, 24.
Biljei imam Ahmed u svome Musnedu, hadis broj 25341.
6/3/11 9:20:42 AM
93
vjeli (ellezine aeruhu) i koje je podigao u svome domu: njegove

ene, keri, unuad i rodbina, ljubav spram njegovih drugova
koji su vjerovali u njegovo poslanje i slijedili ga, uili od njega i
iskreni bili u svome vjerovanju i nastojanju, dakle ljubav vjernika
spram njih ni na koji nain nije oboavanje osoba ( ibade el-ehas). Naprotiv, to je ljubav spram znaenja, svojstava, vrijednosti
(el-kijem), principa i plemenitih atributa (es-sifat en-nebile). Sve
preko toga jeste skretanje s Prave staze i zastranjenje od Ispravnoga, padanje u asocijanizam oboavanja osoba, tovanje elementa
krvi, etnikoga (el-erak) i rodovskog (el-ensab) a sve to i jeste
iskrivilo civilizacijsku kuransku viziju ummeta. (Od vas je kod
Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji!162). Sve to je
napalo drutveno i institucionalno zdanje ummeta, a to je omoguilo tlaenje i nered te oslabilo drutveno osjeanje pripadnika
ummeta i dovelo do propasti islamske civilizacije (inhijar el-hadara el-islamijje).
Iz ovoga ishodita (el-muntalik) poiva znaenje pobonosti i namaza koji je skup znamenja pobonosti. Jer ta znamenja
simboliziraju vezu sa Bogom (et-tevasul meallah), ona su (ta znamenja) veza sa velianstvenim Bogom, pomaganje Njime Njegovim ljepotama, pribliavanje Njemu, iskanje oprosta za ljudske
greke i pokliznua. I onima koji, kad grijeh kakav urade, ili
sebi nanesu nepravdu, Boga se sjete i oprost za grijehe svoje mole.
A ko e drugi grijehe oprostiti ako ne Bog?! A takvi u zlo svjesno ne srljaju!163 U znamenjima namaza ovjek susree Onoga Koga voli, susree Onoga ka kojemu zadovoljno stremi. Ova
znaenja je iskazao Boiji Poslanik, s.a.v.s., rijeima: O Bilale,
proui ezan za namaz i oraspoloi nas njime!164 U svemu e
162
163
164
El-Hudurat, 13.
Alu Imran, 135.
Hadis prenosi Ebu Davud, 4/296, Kitab el-edeb, poglavlje O veernjem namazu (Fi sala el-ateme), hadis broj 4985.
6/3/11 9:20:43 AM
94
uspjeti onaj koji se oisti, i ime svoga Gospodara spomene, pa

namaz klanja.165 A doista, srca se smiruju pri svakom Boijem
spomenu!166 Ima ljudi koji kumire, a ne Boga, uzimaju, pa ih
vole kao to se voli Bog! Ali oni koji vjeruju, Boga jo vie vole!
O, da samo zloinitelji znaju, kad budu ugledali patnju, da e
samo Bog posjedovati mo svu, i da e Bog estoko kanjavati!167
Ti reci: O robovi moji koji ste pretjerivali prema sebi, pred Boijom samilou nemojte oajavati! Bog e zbilja sve grijehe oprostiti. On grijehe prata i samilostan je!168 Doista, samo sam
Ja Bog! Nema drugog boga osim Mene! Pa Meni robuj i namaz
klanjaj da bi se Mene sjeao!169 Ljude koje kupovina i prodaja
ne odvraa od sjeanja na Boga i obavljanja namaza...170 Doista, namaz odvraa od razvrata i ogavna djela! I sjeati se Boga
poslunost je najvea! A Bog zna ta vi radite!171 On doista iz
nita stvara, i potom stvaranje obnavlja, i On prata i voli Svoja stvorenja.172 Od Gospodara svoga oprosta traite i Njemu
se pokajte! Doista je Gospodar moj samilostan i ljubavi pun!173
Doista, one koji vjeruju i rade dobra djela Svemilosni e njih
uiniti omiljenim!174 I ko god za svoga prijatelja uzme ejtana,
a ne Boga, taj je sasvim propao, doista!175
A ako te budu u la utjerivali, ti reci: Gospodar va posjednik je milosti beskrajne, ali kazna Njegova nee zaobii ljude
165
166
167
168
169
170
171
172
173
174
175
El-Ala, 14-15.
Er-Rad, 28.
El-Bekare, 165.
Ez-Zumer, 53.
Ta-Ha, 14.
En-Nur, 37.
El-Ankebut, 45.
El-Burud, 13-14.
Hud, 90.
Merjem, 96.
En-Nisa, 119.
6/3/11 9:20:43 AM
95
grjene.176 A koji ovjek zlo kakvo uradi, ili prema sebi nepravdu uini, pa se potom Bogu za oprost obrati, taj e vidjeti da Bog
grijehe prata i da je samilostan.177 Ko uini jedno dobro djelo
deseterostruka mu pripada nagrada, a ko uini jedno djelo zlo,
bit e kanjen onoliko koliko je ono! Ljudima nikakva nepravda
nee biti nanesena!178 Ti reci: Selam, Mir vama! Gospodar va
Sebi je samilost propisao: ako neko od vas zlo djelo u neznanju
uini, pa se potom Bogu pokajanjem obrati i popravi, pa, Bog
grijehe prata i samilostan je!179 A Ja doista grijehe pratam
onome ko se pokaje, i uzvjeruje, i radi dobra djela, i na Stazi
pravoj ustraje!180 Ali onima ije se grudi nevjerstvom ispune,
srdba je od Boga, i njima kazna golema!181 I On je Onaj Koji
pokajanje prima od Svojih robova, i prata loa djela, i sve to vi
radite zna!182
Veoma je vano za sredinji poloaj osjeanja muslimana
prema Bogu, naroito u moru (hidamm) negativnih ideolokih
i kulturnih utjecaja koji se ire u ivotu i savremenoj materijalnoj civilizaciji, omoguiti psiholoka i drutvena prouavanja
posredstvom kojih je mogue predstaviti univerzalnu kuransku
viziju i sredinji poloaj ljubavi spram Boga, Hvaljenoga, Ljubavi
Punoga, Lijepoga, Plemenitoga, Primatelja Pokajanja, Svemilosnoga i Samilosnoga. To treba initi kroz pedagoku (et-terbijje), andragoku (el-validijje) i kolsku (el-medresijje) literaturu
(edebijjat), onu koja se u svome diskursu oslanja na ljubav Boiju prema vjerniku i djetetu. A kad je posrijedi diskurs upuen
176
177
178
179
180
181
182
El-Enam, 147.
En-Nisa, 110.
El-Enam, 160.
El-Enam, 54.
Ta-Ha, 82.
En-Nahl, 106.
E-ura, 25.
6/3/11 9:20:44 AM
96
odraslom onda mu se treba obraati kroz razmiljanje i kontempliranje o Boijim blagodatima, Boijoj panji spram ovjeka i
poastima koje su mu date. Jer ako ti Boga ne vidi, On tebe
vidi! Od Enesa ibn Malika se prenosi da je kazao kako je Boiji
Poslanik rekao: Bog se najvie raduje izmeu vas pokajanju Svoga tovatelja kad Mu se kaje, koji je bio na svojoj jahalici u toj i
toj zemlji, pa je jahalica odbjegla od njega, a na njoj mu hrana i
voda, te je pao u oaj. Pa, potom, doao do nekog drveta, legao u
njegov hlad sav u oaju, gubei nadu i za svoju jahau ivotinju
(jahalicu). I dok je tako u oaju, jahalica se kod njega pojavi, on
je uzme za povodac, a onda od silne radosti usklikne: O Boe
moj, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar, te tako pogrijei od
silne radosti!183
Vano je da ovdje objasnimo da je pobonost i nepretrgnuti
odnos (tevasul) spram Boga onaj prirodni svjesni temelj posredstvom kojeg ovjek ostvaruje svoje ja (juhakkiku bihi el-insan zatehu). Meutim musliman treba da znade da su ova ljubav prema
Bogu, pobonost i nepretrgnuti odnos s Njim istinski, i imaju
znaenje samo ukoliko daju svoje plodove u ovjekovu vrenju
svoje dunosti halife Boijega u korienju Zemljom i njenom
izgradnjom posredstvom znanja, dobrog djela, priljenou i kreativnou. Ne bude li tako, tad su minerali i ivotinje bolji od
ovjeka (kane el-demed ve el-hajevan hajran min el-insan), jer i
minerali i ivotinje slave Boga i ravnaju se prema dodijeljenim im
dunostima, egzistencijalnim i ivotnim. Nita ne postoji a da
Ga ne hvali, Njemu zahvaljujui, ali hvalu njihovu ne razabirete
vi!184 Zar ne vidi da Boga slave svi koji su na nebesima i na
Zemlji, i ptice krila rairenih!185
183
184
185
Hadis prenosi Ebu Muslim, 4/2105, Knjiga o pokajanju, poglavlje O podsticanju na pokajanje i radosti u njoj, hadis broj 2747.
El-Isra, 44.
En-Nur, 41.
6/3/11 9:20:44 AM
97
Oni srca i pameti imaju, ali njima ne razmiljaju, oni oi

imaju, ali njima ne gledaju, oni ui imaju, ali njima ne sluaju!
Oni su kao stoka, pa i gori! Eto, takvi su nemarni!186 Znade li
ti onoga koji Svijet onaj porie? Pa, to je onaj koji odgoni siroe,
i koji ne podstie da se siromah nahrani. Teko li se nekim klanjaima, onima koji namaz svoj zaboravno i nehajno klanjaju,
koji se samo tako pokazuju i dobroinstvo spreavaju!187 Doista, namaz odvraa od razvrata i ogavna djela! I sjeati se Boga
poslunost je najvea! A Bog zna ta vi radite!188 Tako mi due,
i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade ta zlo joj je a ta
dobro joj je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je
uprlja!189
Boiji Poslanik, s.a.v.s., istinu je kazao u hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, koji kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Mnogo li je postaa koji od svoga posta imaju samo glad! Mnogo li je
klanjaa koji od svoga posta imaju samo bdijenje!190 Od Enesa
ibn Malika, r.a., prenosi se da je kazao: Dooe trojica ljudi do
odaja ena/supruga Boijega Poslanika, s.a.v.s., pitajui o ibadetu
Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa kad im se kazalo ta je od ibadeta inio,
oni kao da su to drali nedovoljnim (ke ennehum tekalluha)! I
rekli su: Gdje smo mi, moemo li se usporediti sa Poslanikom,
s.a.v.s. Njemu je Bog oprostio sve krivice prethodne i sve krivice
potonje! Jedan je dodao: Ja zbilja klanjam po cijelu no! Drugi
je kazao: Ja sve vrijeme postim, ne mrsim se! Trei je dodao:
Ja ne opim sa enama, nikada nemam spolnog odnosa! Kad je
uo njihove rijei, Boiji Poslanik, s.a.v.s., iziao je i rekao: Jeste
186
187
188
189
190
El-Araf, 179.
El-Maun, 1-7.
El-Ankebut, 45.
E-ems, 7-10.
Hadis prenosi Ibn Made u svome Sunenu, I/539, Knjiga o postu, poglavlje Ma
dae fi el-gibe ve er-refes, hadis broj 1691.
6/3/11 9:20:44 AM
98
li vi to i to kazali?! Ja se, zbilja, bojim Boga za vas i strah me je

zbog vas pred Njim! Jer ja i postim i mrsim, ja i klanjam i spavam, i ja spavam sa svojim suprugama. Ko se ne pridrava moga
sunneta, taj mi i ne pripada!191
El-Buhari prenosi u svome Sahihu od Abdullaha ibn Amra
ibn El-Asa, r.a., da je rekao: Rekao mi je Boiji Poslanik: O
Abdullahu, nisu li mi kazali da ti posti danju, a klanja nou?
Odgovorio sam: Tako je, Boiji Poslanie! Na to mu je Boiji
Poslanik rekao: Ne ini tako! Nego i posti i mrsi. I klanjaj i
spavaj! Jer tvoje tijelo na tebe ima pravo! Tvoje oko na tebe ima
pravo! Tvoja ena na tebe ima pravo...!192 Od Abdullaha ibn
191
192
Ovaj hadis navodi El-Buhari (19/54) Knjiga o Braku (Kitab en-nikah) poglavlje Poeljnost sklapanja braka (Et-Tergib fi en-nikah), hadis broj 4743.
Ovaj hadis prenosi El-Buhari (9/135), Knjiga o Postu (Kitab es-savm), poglavlje
Prava ene/porodice (Hakk el-ehl), hadis broj 1855. Korisno je da ovdje ukaemo na jedan zamreni i zakuasti problem za mnoge mlade ljude. To se pitanje odnosi na namaz pitanje je nepoznato mnogim ljudima. Pitanje se malo
spominje meu pitanjima koja su se pojavila meu djecom i mladima, na njega
se pritom ne daje odgovor ni u ono malo koliko ue o stvarima vjere. Naime,
esto se mladi ljudi nau u stisci ivota, njegovih zahtjeva i sve vee brzine u
ovom vremenu, nau se u potekoi zbog toga. Dunost o kojoj govorimo jeste
nunost obavljanja pet dnevnih namaza u njihovom vremenu.
Iako je tano sa stanovita naela i principa u obavljanju namaza (Namaz je
vjernicima propisan u odreeno vrijeme. En-Nisa, 103.), naredba obavljanja
namaza ima prostora i olakanja, koje treba da znaju mladi muslimani. To im je
olakanje u mnogim okolnostima, prilikama i tekoi obaveza sa kojima se suoavaju u mnogim zemljama i prilikama. Ovdje elimo, govorei o univerzalnoj
Kuranskoj viziji, da izloimo to pitanje kako bismo pomogli mladima i olakali
im (tejsiren alejhim). Naime, u El-Buharijevom Sahihu, u Knjizi o Znanju (Kitab
el-ilm), navodi se od Enesa, r.a., koji prenosi od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je
rekao: Olakavajte, a ne oteavajte! Obveseljavajte, a ne razgonite od sebe! Ako
pronicljivo sagledamo ovo pitanje, moemo kazati da nije sluajno da ima spajanje namaza, podnevnog i ikindijskog, i spajanja namaza, akamskog i jacijskog.
Meu lekcijama praktinih olakanja jeste i ta da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., spajao namaze i bez konkretne isprike i onda kada se nije nalazio na putovanju (fi
gajri uzrin ve la seferin). U Muslimovu Sahihu i u Musnedu Imama Ahmeda ibn
Hanbela navodi se predanje od Ibn Abbasa, r.a., da je kazao: Boiji Poslanik,
6/3/11 9:20:45 AM
99
Mesuda, r.a., se prenosi da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Propali su cjepidlake i kapriciozni ljudi! To je ponovio
tri puta.193 Od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: Bog je lijep i voli ljepotu!194
Sve to smo naveli objanjava da je univerzalna civilizacijska
islamska vizija jedna obuhvatna vizija, nauna i zakonita. To je
pozitivna vizija, vizija ljubavi, dobra, koristi i izgradnje ivota.
Ta vizija predstavlja temelj djelatne moi i graditeljske motiva-
193
194
s.a.v.s., sastavljao je podne i ikindiju, i akam i jaciju u Medini, a da nije prijetio

strah ili kia. Pitao sam Ibn Abbasa: Zato je to Poslanik inio?, a on je odgovorio: Da bi olakao svome ummetu! Takoer se u El-Buharijevom i Muslimovom Sahihu tvrdi, u hadisu koji prenosi Ibn Abbas: Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
klanjao je u Medini sedam i osam rekata, podne i ikindiju, akam i jaciju. Na
temelju toga je ejhul-islam mudtehid imam Ahmed ibn Tejmije donio fetvu da
je doputeno spajanje namaza i kad nismo na putovanju i bez razloga, samo da to
ne pree u obiaj. Dakle, kad ima potekoa, potreba i nuda, onda je pogotovu
doputeno spajanje namaza.
Potrebno je da nae mlade poduimo da vole namaz i da ga sa enjom obavljaju.
Jer namaz je ljubav i veza sa Bogom, obavljamo ga izruujui ljubav prema Bogu.
Treba da eznemo da stojimo pred Bogom, ista srca i ruku. Jer namaz i zikr nee
imati svrhe u svoj svojoj formi ukoliko ne podstiu na savjest i ne navraaju na
dobro djelo i savreno obavljanje poslova. (Doista, namaz odvraa od razvrata i
ogavna djela! I sjeati se Boga poslunost je najvea! A Bog zna ta vi radite!, ElAnkebut, 45.) (A oni koji se Boga boje, kad njih ejtansko kolo dodirne, Boga
se oni sjete i odmah se k sebi vrate!, El-Araf, 201.).
Pripisivati sebi vjerovanje, a ne raditi dobro djelo i ne teiti za injenjem dobra,
takvo to jeste la. Primjer toga jeste klanja koji ne tei dobru niti dobro podupire. Naime, namaz takvog ovjeka, premda ga obavlja ustrajno i izvrava na
vrijeme, u biti nije postigao svoju svrhu niti dostigao cilj truda u ivotu sa dobrim djelom, pomaganjem da se dobro ini i ulaganjem truda zarad ljudi koji su
u potrebi. Namaz takvog ovjeka u biti nije zikr (sjeanje na Boga), ve spada u
djela rijaluka i pokazivanja/razmetanja (emal er-rija). Na to se ukazuje Boijim
rijeima: Znade li ti onoga koji Svijet onaj porie? Pa, to je onaj koji odgoni
siroe, i koji ne podstie da se siromah nahrani. Teko li se nekim klanjaima,
onima koji namaz svoj zaboravno i nehajno klanjaju, koji se samo tako pokazuju
i dobroinstvo spreavaju! (El-Maun, 1-7.).
Izvor i obrada (tahrid) hadisa dati su naprijed.
Izvor i obrada hadisa dati su naprijed.
6/3/11 9:20:45 AM
100
cije kod muslimanskog ovjeka, koji u svome biu i ispravnoj

naravi, u skladu sa kuranskom vizijom, spaja moi ljubavi, savjesti, uma i spoznaje, spaja moi dobroiniteljske volje (el-irade elhajjire) i ispravnu spoznaju, moi ispravnog vjerovanja (el-akide
es-sahiha) i istinske vjere, kako bi muslimanski ovjek otjelovio
sve to na naravan nain u stvarnosti drutva i svojim savrenim
monoteistikim odnosima u izgradnji tvrave plemenite svjetske
duhovne /graditeljske/ivotodavne civilizacije.
Sa ovog stanovita/ishodita podesno je da razmotrimo odsjeve kuranske vizije na razliitim stranama ivota i njegovim
ustanovama kroz kuranska nadvremenska i nadmjesna shvatanja, povezana sa raznolikim stranama ivota, poev od pojmova
e-ura (dogovaranja/savjetovanja), Zajednice (el-umme), Pravde,
Dobroinstva, Zakonitosti, istote te pojmova Nepravde, Nasilja, Neprijateljstva i Razvrata, te drugih pojmova kojima obiluje Plemeniti Kuran. Ti pojmovi predstavljaju temeljne, mudre,
smjerodavne dimenzije za podruja kreposnoga i civiliziranoga
ljudskoga ivota. Tim pojmovima okonava se povrno gledanje
na Plemeniti Kuran po kome je to knjiga za uenje da se stekne
beriet i sevap, te postavljanje Kurana na pravo mjesto kao izvora univerzalne, konstruktivne, duhovne i plemenite vizije, kao i
izvora za uputu (el-hidaje), vodstvo (el-irad) i orijentiranje (ettevdih), da bi se ostvarila svrhovitost ispravne naravi, njena moralnost i afirmiranje te dalo opu normu za ciljeve i svrhe, da bi
Kuran bio norma za tekstove sadraja, za predanja, intelektualne
napore, tumaenja, njihova znaenja i intencije. Pa to se od toga
slae sa Kuranom valjano je, a to se sa njim ne slae nije valjano! (Fe ma vafeka el-Kurane sahha, ve ma halefehu lem jesihh!)
Pitanje ene i drutvenih odnosa u vezi sa njom, koji predstavljaju temeljno zdanje drutva na planu majinstva i porodice,
spada meu vane primjere kojima se bave u ovim vremenima
ideoloke i kulturne borbe koje doivljavaju svoj vrhunac s ciljem
6/3/11 9:20:46 AM
101
civilizacijske uzurpacije, potamnjenja identiteta, marginaliziranja

islamske civilizacijske linosti te zadavanja posljednjeg udarca
njenim mogunostima i kreativnim reformskim postignuima.
Iznosimo (taj problem ene), i ono to je s njime u vezi, da bismo ispravili put savremene materijalistike civilizacije te mitove
i opasnosti koji je izopaavaju, koji prijete opstanku egzistencije i
ljudskog drutva u majinstvu (el-umume) i porodici (el-usre).
Vanost ovog podruja je u tome to se odnosi na instituciju
porodice (muessese el-usre) koja se odlikuje time da su se njome
bavili u prolosti vjerski znalci, zbog snane veze koju porodica
ima sa islamskim vjerozakonom (e-eria el-islamijje). Usljed te
veze, muslimanska porodica je sauvala svoju vanost i dostojanstvo, ouvala je svoje moralne dimenzije, usprkos svim bolestima
atrofije i skleroze koje su zadesile islamsko miljenje u prolosti.
ena i muslimanska porodica, usprkos svim problemima i bolestima to su pogodile ummet, njegovo miljenje, sistem, ope
institucije, jesu upravo ona institucija koja je sauvala dostojanstvo ummeta pred olujama korupcije politikog ivota i propasti
opih ustanova ummeta.
Stoga je bilo mogue, pred najezdom materijalistikog miljenja u njegovim animalnim i nemoralnim195 dimenzijama, da
to po nas bude bumerang, umjesto da izbavimo opi ivot, izgradimo strukturu njegovih naela i institucija kroz polog ummeta
dat vlastima, te da izgradimo mehanizme djelatne brige koji e
biti brana tlaenju, korupciji, monopoliziranju vlasti i bogatstva
u drutvu (ihtikar es-sulta ve es-serve fi el-mudteme), te omo195
udno je terminoloko oznaavanje istone civilizacije i zapadne civilizacije,

kao da je tu posrijedi geografski problem. A takoer i zbog same injenice to islam
postoji na svim stranama svijeta. tavie, ovo oznaavanje je dodatno iskomplicirano tako da imamo zapadnu civilizaciju i islamsku civilizaciju. A ispravno je
kazati: jedno je duhovna civilizacija, njena bit je Pravda i sila argumenta (el-kuvve
li el-hakk), a drugo je materijalna civilizacija, njena bit je porobljavanje, zakon
jaega/dungle (eria el-gab) i argument sile (el-hakk li el-kuvve).
6/3/11 9:20:46 AM
102
guiti pluralnost i prenoenje/cirkuliranje vlasti, to bi ostvarilo ivotni interes, sve na temelju vjerovanja ummeta i njegovih
vrijednosti. Ili emo o svemu ovome i dalje trabunjati, a sistemi
vlasti e iscrpljivati ummet u movarama tlaenja i korupcije,
te tako doprinositi ruenju sistema muslimanske porodice, koja
je sauvala svoju moralnost u onom to je preostalo od pozitivnih stvari u postojanju ummeta, djelovanjem zapadne najezde
na muslimansku enu i na ustanovu muslimanske porodice e da
bi ona postala obrazac savremene materijalistike, liberalne i
ateistike civilizacije koja je unitila zapadnu porodicu i njenu
moralnost i isprekidala ljudske porodine i drutvene veze njenih
pripadnika (el-alakat el-insanijje eluserijje el-idtima ijje bejne
ebna iha). Svojom animalnou ta je civilizacija oskrnavila ast
ene i oslabila je i omalovaila njezino dostojanstvo, ne vodei
brigu o njenoj posebnosti i posebnosti njenoga majinstva, i materijalnim, duhovnim, biolokim i drutvenim specifinostima
njenoga djeteta. Ako se nastavi stanje u kojem smo mi nesposobni da reformiramo sistem porodice (nizam el-usre) i da reformiramo sistem rada (nizam el-amel) onim to e sauvati mudrost
stvaranja u komplementarnosti uloga ene i mukarca u razliitim etapama ivota, u podizanju ivota i porodice te noenju
odgovornosti, dakle ne uspijemo li ne daj Boe u tome, onda
e se zatvoriti krug propadanja i uruavanja islamskoga ummeta
i njegovih naroda, umnogostruit e se tekoe za mogunost
njenog preporoda, obnavljanja strukture njenih temelja, nada za
njene prinose za ispravljanje puta savremene svjetske civilizacije.
Takoer, nestat e tita pred opasnostima pravaca koji razaraju
samu ljudsku egzistenciju i odnose ovjeanstva.
Kad se raspravlja o eni, i o svim stvarima u vezi s njom,
majinstvom i krilom porodice, (treba znati da) ishodite snage
i zrelosti koje nalae ispravna ljudska priroda jeste stvar koja se
odnosi na temeljno polazite u univerzalnoj kuranskoj civiliza-
6/3/11 9:20:48 AM
103
cijskoj viziji. Ona izraava strukturu naravi u ljudskoj i univerzumskoj egzistenciji, i na blizak nain objanjava ivot i ovjeka
vie negoli bilo ta drugo, a rije je o poelu svrhovitosti i onome
to je vezano s poelom svrhovitosti u strukturi naravi i zakonima univerzuma: pojmovi monoteizma u svrhovitosti stvaranja i
njegova upotpunjavanja.
Prema kuranskoj viziji, odnos izmeu ene i mukarca takav kakav je u ispravnoj naravi, jeste odnos komplementarnosti
(alakat et-teamul), a ne istovjetnosti (temasul). Kroz komplementarno jedinstvo dva spola spaja se i protee ljudska egzistencija. Upotpunjuje se tjelesna, duhovna i drutvena struktura
mukarca i ene (muka i enska), da bi to dvoje zajedno tvorilo
komplementarni entitet. Bez obzira na slinost meu spolovima,
svaki spol ima svoju osobitu prirodu po nekojim aspektima drugaiju od drugoga spola. A On je Taj Koji vas od jednog ovjeka
stvara, i od njega je enu mu stvorio da uz nju smiraj nae...196
I od Njegovih znakova i to je da On za vas, od samih vas, ene
stvara, da se uz njih smirite i meu vas ljubav i samilost dao je. U
tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmiljaju!197 Ovo ini
da dva spola budu u divnom komplementarnom jedinstvu, a ne
istovjetnosti. Tako se ivot pokree i djeluje, on djeluje suprotno savremenom materijalnom ivotinjskom poimanju koje bez
obzira to tvrdi da proishodi iz objektivne nauke zapaamo
da nijee ispravnu ljudsku narav i suprotstavlja joj se. To poimanje tumara i ide za djelovanjem strasti i slijedi ivotinjske porive kako bi bezrazlono zanemarilo injenicu prirode i stvarnost
kosmikih zakona koji vladaju prirodom ovjekovih duhovnih i
tjelesnih odnosa izmeu enska i muka. Takvo poimanje razmilja i ravna se na temelju istovjetnosti, a ne na temelju komplementarnosti izmeu muka i enska.
196
197
El-Araf, 189.
Er-Rum, 21.
6/3/11 9:20:49 AM
104
Trabunjanje savremene civilizacije u pogledu ene i porodice

je eklatantan primjer devijantnosti vizije svijeta kakva je prisutna
u savremenoj, animalnoj, materijalistikoj, civilizaciji. To se desilo usljed zanemarivanja vidova sutinskih, organskih, duhovnih i
drutvenih razlika u formiranju mukarca i ene (muka i enska),
te poimanja ove razlike i raznovrsja kao neke uzaludne stvari koja
nema znaenja, niti svrhe, kao neeg beskorisnog, e da bi tako ta
silnika i nenauna iluzorna vizija okonala u nasilju protiv ene,
u krenju njenoga dostojanstva (intihak kerametiha), razaranju institucije porodice i ruenju njenih graditeljskih/kreativnih, moralnih temelja (ljudskoga zajednitva/drutva). Ko pristaje uz takvo
shvatanje (brisanja razlika izmeu muka i enska), prti se najgnusnijim nasrtajima na prava ovjekova drutvenog, materijalnog i
duhovnog odrastanja/djetinjstva. Ruilake utjecaje navedenoga
vidimo u zapadnim drutvima (el-mudtemeat el-garbijje), znademo njegove ruilake dimenzije i opseg opasnosti zloina koji se
ini spram djeteta i drutva, koji nije skriven nikome ko poznaje
psihologiju djeteta (men lehu diraje bi ilm nefs et-tifl).
Stoga, nije udno da itamo i gledamo trabunjanja, skretanja
i negativne utjecaje koji proizlaze iz propasti porodice i propasti
njene moralnosti u svijetu zapadne civilizacije (fi alem el-hadare
el-garbijje), ili pod utjecajem poimanja te civilizacije. Trag toga
dotiemo u smetenosti mislilaca, njihovim oajnim tubalicama
i pesimizmu pred utjecajima stvarnosti do koje su doprli utjecaji
ove misaone zastrane u pogledu odnosa ene i mukarca u izgradnji ljudskoga drutva u kojem je ena stradala, ona podnosi
najvie tekoa, koje je esto odvraaju ak i od toga da svojim
biem udovolji prirodi majinstva (el-istidabe ila fitre el-umume), ili, pak, ona sama podnosi veinu obaveza ove naravi, materijalno i duevno. Sve to oslobodilo je mukarca od odgovornosti,
oslobodilo prostore njegove pokvarenosti, preobrazilo mukarca
u besramnog animalnog rasplodnog mujaka po nonim klubo-
6/3/11 9:20:50 AM
105
vima, razvratnim drutvima i bordelima. Takoer, dijete je lieno

oinske panje. K tome je, praktino, anulirano shvatanje ene
kao majke, supruge, kerke; tavie, ena je u biti pretvorena u
prelaznu, uivalaku robu za hirove mukarca i njegove strasti.
Naalost, iezavanje svijesti o kuranskoj viziji i njenim
drutvenim dimenzijama te konstrukciji njenoga civilizacijskoga
ustrojstva, olakalo je ulogu ove najezde i zlobne civilizacijske
pljake, usljed razvoja i znanstvenih fizikalnih, materijalnih postignua savremene civilizacije, utjecaja njezinih oruja i strategija u kulturnom porobljenju, kroz upotrebu raskalaenih, kvarnih
i upropatavajuih sredstava raspusnosti, preko satelitskih medija
i sredstava elektronskog komuniciranja. Sve se ovo odvija uz nestanak odbrambenih, ideolokih, misaonih, odgojnih, savjesnih
i smjernih sredstava opiranja meu pripadnicima ummeta (ebna
el-umme). To je posljedica slabosti i povrnosti odgojnog i idejnog pokreta, odsustva njegovih samosvojnih autohtonih istraivanja koja bi se bavila stvarnou muslimanske linosti (mea
vaki e-ahsijje el-muslime) i njenim okolnostima, pozitivnim i
negativnim, u zemljama islamskoga ummeta.
Pojam jednoboanstva te pojam svrhovitosti i moralnosti
koji proizlaze iz pojma jednobotva, a iz kojih opet proizlazi pojam sveobuhvatnosti, jeste ono to na pozitivan nain (bi ekl idabi) objanjava slinosti i razlike koje postoje izmeu mukarca
i ene. To je ono to ureuje drutvene ljudske odnose izmeu
mukarca i ene, ravna pravima i dunostima koji iz toga proizlaze, na temelju smjerne prirode, i u svjetlu pojmova Kurana
o ljubavi (el-mevedde), samilosti (er-rahme), o zakonitosti
(el-maruf) i dobroinstvu (el-ihsan), kako bi time svaka od
strana u ovome ljudskom i drutvenom odnosu mogla ostvariti
svoje naravno sopstvo, kako bi ga mogla uskladiti i pomoi mu
da ispuni svoju ulogu u razliitim situacijama, podrujima i etapama kroz koje svaki spol/par prolazi.
6/3/11 9:20:50 AM
106
Potamnjenje kuranske vizije u savremenom islamskom miljenju i nemo ovog miljenja i njegova nepokretnost zadata je
granicama primijenjenih, tradicionalnih, historijskih klieja. Posebno se istiu klieji o kojima upravo govorimo, a to su odnosi
i porodini propisi koji su uspostavljeni u bivim vremenskim i
mjesnim/prostornim okolnostima, koji se razlikuju od toga ta
se zbiva u ovom vremenu s obzirom na mogunosti, potrebe i
izazove. Sve to potrebuje jedno dublje razumijevanje kuranske
vizije (fehm amik li er-ru je el-kuranijje), te poimanja koja se
na nju odnose ne samo na izravne brane odnose izmeu ene
i mukarca ve se to razumijevanje treba protegnuti na iznovno
vraanje primijenjenoga obrasca koji obuhvata prava ene i mukarca na razliitim podrujima obrazovnog, drutvenog, politikog i ekonomskog ivota, kako bi se sva ta podruja uskladila
sa kuranskim naelima i poimanjima, i tako bila jedan cjeloviti sistem unutar opeg socijalnog sistema drutva. Time bi se
ostvarili ciljevi smjerne prirode u bivstvovanju ene i mukarca,
onako kako ih je Bog i stvorio i odredio, tako bi se svakom supruniku omoguilo da izvri temeljne dunosti koje su mu povjerene (min eda el-veza if el-esasijje el-menuta bihi), posebno u
stvarnosti dananjega svijeta, ime bi ena svoju misiju potpuno
izvrila, napose u doba stasanja i u vrijeme kad nosi edo i doji
ga, i odgaja. Jer, naime, dunost majinstva njoj je povjerena, i
niko drugi osim nje ne moe tu dunost izvriti.
Ovo je jedan primjer meu primjerima problema/pitanja muslimanskog savremenog drutva kojima se u svem njihovu mnotvu treba da bavi savremeno islamsko miljenje (el-fikr el-islami elmuasir), sa svom prosvjeenou i moi da se sve sagleda u svjetlu
kuranske vizije, i u kontekstu pojmova i vrijednosti koji se pomaljaju sa stranica Kurana Plemenitoga, koji ine da se civilizacijska,
graditeljska kuranska vizija otjelovi u stvarnosti drutva, u njegovim odnosima i civilizacijskoj putanji, diljem vremena i mjesta.
6/3/11 9:20:51 AM
107
Ukratko, civilizacijska, kuranska univerzalna vizija je monoteistika/ujedinjujua, konstruktivna, svrhovita, moralna i

edna vizija, ona sainjava smjernu narav i napuuje je pravim
smjerom, uzima kao oslonac legitimnu/praktinu znanost u spoznaji prirode, kosmikih zakona i u analizi svijesti o njima, te
napuivanju te svijesti. To je vizija koja nastoji ostvariti ljudsku
sreu i edan, lijep ivot (el-hajat el-hajjire et-tajjibe) na oba svijeta, i to posredstvom erupcije svjesne moi koja izbija iz snaga
smjerne prirode, iz ishodita enje i zadovoljstva, da bi se tom
prirodom u ivotu pojedinca i drutva ostvarila pozitivnost
kreativnog rada, njegova spoznajna i objektivna ispravnost, moralna i duhovna dobrina i zakonska i nauna kreativnost.
Vano je ovdje, takoer, da primijetimo da su drutvo i ummet, po univerzalnoj kuranskoj viziji, neodjeljivi dio prirode ovjekove egzistencije, dio koji upotpunjava individualnu egzistenciju i njegovu ulogu sa egzistencijom drutva. Pojedinac nema
egzistenciju, niti ima znaenje/svrhu bez drutva, niti u osnovi
ima egzistencije ljudskoga drutva bez njegovih pojedinaca (min
duni efradiha). Spas/uspjeh pojedinca (selame el-ferd) i njegovo blagostanje (refahuhu) poivaju na snazi ummeta, drutva i
uspjehu izgradnje drutva, kao to se i snaga drutva i njegovo
blagostanje oslanjaju/zatemeljuju na preciznosti ispunjenja zadae njegovih pojedinaca, njihove odanosti, priljenosti, uea i
darivanja/odricanja. Stoga, diskurs Kurana asnoga namijenjen
ovjeku i ljudima jeste diskurs pojedincu (hitab li el-ferd), to je
takoer i diskurs namijenjen zajednici i ljudskoj vrsti.
Djelotvornost univerzalne kuranske civilizacijske vizije
ostvaruje se iz obilja uinkovitih i pozitivnih/djelotvornih uvjeta, koji se ostvaruju postojanjem snage zadovoljstva, te, nadalje,
postojanjem snage vjerovanja, valjanosti namjere, njene svrhovitosti i moralnosti. Slijedi djelotvornost ispunjenja zadae koja
proishodi iz ispravnoga metoda miljenja, njegove naunosti i
6/3/11 9:20:52 AM
108
ozbiljnosti rada koji poiva na suglasju sa smjernom/ispravnom

prirodom, te na potrazi za razlozima ovjekova od Boga mu datoga namjesnikog pologa (et-teshir), kreativnosti i preciznosti,
uz obuhvatnu, zakonitu naunost.
Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i rade dobra djela
da e takve zbilja na Zemlji uiniti namjesnicima, kao to je i one
prije njih uinio namjesnicima...198 Onima koji vjeruju i rade
dobra djela zbilja, Mi neemo dopustiti da nagrada propadne
onima koji ine dobra djela.199 A ti reci: Radite! Bog e vidjeti
djelo vae, i Njegov Poslanik i vjernici! Potom ete biti vraeni
Znalcu svijeta nevidljivoga i svijeta vidljivoga, i On e vas obavijestiti o svemu to ste radili!200 ...i da ovjeku pripada samo ono
za ta se sam potrudi!201 Mi smo ga monim na Zemlji uinili i
od svega mu umijee i sredstvo podarili, pa se on zaputi...202
Ovi prethodni ajeti objanjavaju tri stuba za uspjenu ovjekovu misiju po civilizacijskoj, kreativnoj, kuranskoj viziji, naime,
prvo je snaga potpune jamstvene spoznaje i vjerovanja (kuvve eljekin ve el-iman), drugo produktivnost/uspjenost rada (intadijje el-amel), i tree uinkovitost rada njegovom svrhovitou. Sve
to treba da se odvija pridravanjem praktine, zakonite, naune
objektivnosti, a nju je ummet izrazio rijeju valjanost (es-salah).
Stoga, onome ko pogrijei (el-muhti) dok spoznaje neki aspekt
prirode i zakona u postupku (fi el-amel) pripada jedna onosvjetska nagrada, a to je nagrada za vjerovanje (edr el-iman)
u namjeru i cilj/svrhu, dok onome ko ispravno postupi (el-musib)
pripadaju dvije nagrade, to jest nagrada za namjeru na Onom
svijetu i nagrada za objektivnu, zakonitu i praktinu valjanost
198
199
200
201
202
En-Nur, 55.
El-Kehf, 30.
Et-Tevba, 105.
En-Nedm, 39.
El-Kehf, 84-85.
6/3/11 9:20:53 AM
109
na Ovom svijetu. Onaj ko sa naune strane pogrijei kako se kopa

bunar, te (pogrijei mjesto) gdje da se kopa, takvome pripada nagrada za namjeru i dobar onosvjetski cilj, a ako pogodi s naune
strane i ostvari traeno, pripada mu jedna onosvjetska nagrada
za cilj, a druga ovosvjetska nagrada mu pripada to je doao do
tekue vode (kopanjem onoga bunara na pravome mjestu).
Ako eli ummet i ako eli muslimanski ovjek provalu svjesne intuitivne moi (tefdir et-taka el-viddanijje) u svome bivstvu, treba da duboko promisle univerzalnu kuransku viziju, da
je vrate i da vrate njene vrijednosti i poimanja u svome vjerovanju, u svijesti i u svome pogledu na svoj svijet (ve fi nezarihi
fi alemihi), u znaenju svoje egzistencije. Pri tome se treba biti
priljeno svojoj metodolokoj, znanstvenoj i zakonskoj zadai,
miljenju i trudu. Sve to s ciljem ostvarenja svoga sopstva i svoje
ljudske smjerne i duhovne naravi, kako bi rukovodio svojim konstruktivnim civilizacijskim izborom. Kako je samo divno Omer
ibn el-Hattab, r.a., izrazio svoju kuransku viziju i kuransku viziju ashaba, te njihovu praktinu umnost koja nema nita sa pasivnou i mitomanijom, koja je putovala i koja jo uvijek jezdi
znanstvenom kuranskom vizijom kroz eho vremena, kad je rekao: Bjeim od Boijeg odreenja (Njegovih zakona i normi) ka
Boijem odreenju (Njegovim zakonima i normama).203
I tako Mi due, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da
znade ta zlo joj je a ta dobro joj je, uspjet e onaj ko je oisti, a
izgubit e onaj ko je uprlja!204
203
204
Ibn Abdulberr u djelu Et-Temhid (8/368) kae: Zato ne pogleda rijei Ebu
Ubejdeta koje je rekao Omeru, Svemogui i Velianstveni Bog im se obojici
smilovao: Zar to ti bjei od Boijeg odreenja? A Omer je rekao: Da! Bjeim
od Boijeg odreenja ka Boijem odreenju!
E-ems, 7-10.
6/3/11 9:20:54 AM
110
UNIVERZALNA KURANSKA VIZIJA

I ODNOS JA DRUGI
Ako je kuranska univerzalna civilizacijska vizija ovakva

(kako smo je opisali na prethodnim stranicama), ako predstavlja
motivaciju, uputu i smjer ummetu, ta onda ta vizija ima ponuditi drugome? I ko je taj drugi? ta je to to saodreuje odnos izmeu ja i drugog u ovoj kuranskoj viziji? Naime, ta
se vizija ne pokazuje u potpunosti bez objanjenja ovog vanog
ljudskog udjela u aspektima kuranske univerzalne civilizacijske
vizije. Ovdje se pokazuje druga strana drai (reva) univerzalne
kuranske vizije, ona raskriva monoteistiku sveobuhvatnu univerzalnu dimenziju ove vizije, gdje se drugi pokazuje u cjelini
sa svakim ja, i gdje se ja pokazuje u cjelini sa svakim drugim. U kuranskoj univerzalnoj viziji sve to je izraz meusobno
uzglobljenih (koncentrinih) krugova u civilizacijskom monoteistikom graditeljskom i divnom tkivu, koje poiva na svrhovitosti, cjelovitosti, proimanju i meusobnom konstruktivnom
i graditeljskom sudjelovanju. Njime se u ovjekovom drutvu
ostvaruje znaenje pojedinca (mana el-ferd), znaenje zajednice i znaenje ovjeanstva (mana el-insanijje), u civilizacijskoj
sredini ostvaruju se vrijednosti pravde (kijem el-adl), tolerancije
(tesamuh), bratstva (el-iha) i mira (es-selam).
Ja i drugi u univerzalnoj kuranskoj viziji i u diskursu
Kurana, bili oni muko ili ensko, crni ili bijeli, vjernici ili ne-
6/3/11 9:20:54 AM
111
vjernici, svi oni su ljudi, okuplja ih i objedinjava pripadnitvo

jedinstvu ovjekove sveukupnosti (vahde el-kull el-insani). Ja
ovjek i drugi ovjek, ma kakav bio etniki, kulturni ili civilizacijski identitet tog ovjeka, prema svjetogleu univerzalne
kuranske vizije, taj ovjek i ovjeanstvo jesu jedno bie i bivstvo, stvoreni su kao ravnopravna braa u jednoj velikoj porodici
ovjeanstva. O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od
jednog ovjeka stvorio, a stvorio je od njega i enu njegovu, i od
njih dvoje rasijao je mnoge mukarce i ene! Boga se bojte, vi u
meusobnim traenjima Njega za jamca uzimate, i rodbinske
veze uvajte. Bog, doista, nad vama bdije.205
Ja i drugi su, po diskursu Kurana (el-hitab el-kurani),
mukarci i ene, i oni su jedinke, oni su ljudi, oni su drutvo.
Oni su ovjeansko jedinstvo koje pripada jednoj istoj dui (biti/
sopstvu tentemi ila nefs vahide). Od te due/biti ljudi se razvrstavaju kao mukarci i ene da bi satvorili/sainili cjelinu kao
parovi i ljudske zajednice. Sve njih u ovjeanstvu objedinjavaju veze ljubavi i milosti. I od Njegovih (Boijih) Znakova i to
je da On za vas, od samih vas, ene stvara, da se uz njih smirite
i meu vas ljubav i samilost dao je. U tome, zbilja, ima Znakova
za ljude koji razmiljaju!206
Ja i drugi jesu ljudi koji ostvaruju pripadnitva i koji se
meu se dijele na narode i plemena u ljudskim organizacijama koje ostvaruju u svome jedinstvu raznovrsje (et-tenevvu).
Time se postie meusobni utjecaj, upoznavanje i upotpunjavanje meu ovjeanstvom. Jer, naime, kad bi svi dijelovi ovjeanstva bili isti, tu ne bi bilo prostora za upotpunjavanje niti
utjecaje meu istostima (bejne mutemasilin). Meusobno nadopunjavanje je uvjet meusobnog utjecanja. Stoga se meusob205
206
En-Nisa, 1.
Er-Rum, 21.
6/3/11 9:20:55 AM
112
ni utjecaj ne ostvaruje samo izmeu pluseva ili samo izmeu

minusa, zato to za meusobno utjecanje, prema jeziku prirode i njene univerzalne naravi, mora biti meusobna saradnja i
upotpunjavanje. Stoga ovjek u svojoj cjelini biva u narodima
i plemenima, biva kao muko ili kao ensko, posjednik je razliitih sposobnosti i moi da bi ljudi saraivali, meusobno se
upoznavali, nadopunjavali. On vas od zemlje stvara i na njoj vas
nastanjuje...207 On ini da vi jedni iza drugih na Zemlji slijedite, i neke je od vas uzdigao nad drugima za nekoliko razina da bi
vas onim to vam je podario na kunju stavio!208 Mi ljude jedne
iznad drugih za nekoliko razina odlikujemo da bi jedni druge
sluili!209 Od vas ljudi je kod Boga najplemenitiji onaj koji se
Njega najvie boji!210
Prema tome, razliitost i raznovrsnost po kuranskoj viziji
nije rasizam (unsurijje) niti superiornost (isti la), ve su razlike
jedinstvo i ljudsko nadopunjavanje koje je konstruktivno, plemenito i nuno za postojanje pojedinca i egzistenciju zajednice.
Ja i drugi se meu sobom razlikuju i razdjeljuju po bojama koe i jezicima (elvan ve elsine), posredstvom kojih se oituju znakovi (ajat) kreativne divote i ljepote u stvaranju, poev
od jedinki i zavravajui sa vrstama, narodima i plemenima. Ali
u ljudskoj biti, nema prednost Arap nad nearapom, niti bijeli
nad crnim, osim po bogobojaznosti.
O ljudi! Mi smo vas od mukarca i ene stvorili, i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod
Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji! Bog sve zna i
obavijeten je.211 I od Njegovih Znakova je i stvaranje nebesa
207
208
209
210
211
Hud, 61.
El-Enam, 165.
Ez-Zuhruf, 32.
El-Hudurat, 13.
El-Hudurat, 13.
6/3/11 9:20:56 AM
113
i Zemlje, i razliitost vaih jezika i vaih boja! U tome, zbilja, za

znalce Znakova ima!212
Sa stanovita Kurana (kuranijjen), ja i drugi na svim
razinama, bilo da su jedinke, zajednice ili ovjeanstvo, predstavljaju koncentrine krugove. Oni su u srodstvu, blinji su,
susjedi su i ovjeanstvo, veze meu njima su pravda, mir, ljubav, milost, tolerancija, saradnja i uzajamno pomaganje. I od
Njegovih (Boijih) Znakova i to je da On za vas, od samih vas,
ene stvara, da se uz njih smirite i meu vas ljubav i samilost dao
je. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmiljaju!213Daj
blinjemu pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali nemoj rasipniki rasipati!214 ...i roditeljima dobroinstvo initi, i blinjima, i siroadi, i siromasima...215 Gospodaru na, oprosti meni,
roditeljima mojim, i vjernicima na dan polaganja rauna!216 I
dobroinstvo inite susjedima blinjima i susjedima daljnjima, i
prijateljima, i putnicima, i onima koji su u vaem vlasnitvu! A
Bog doista ne voli one koji se ohole, koji se gordo upinju!217 I
hranu su davali, premda su je i oni voljeli, siromahu, siroetu i
zarobljeniku: Mi vas samo radi Boijega zadovoljstva hranimo,
od vas nadoknadu niti zahvalnost ne elimo!218
Ja i drugi se razlikuju i razdjeljuju po sposobnostima i moima. Da bi jedni druge sluili/da bi jedni drugima
koristili!219 Ove razlike nisu ni zarad vlasti, niti potinjavanja,
ve da se ljudi meusobno pomau i nadopunjuju kako bi u je212
213
214
215
216
217
218
219
Er-Rum, 22.
Er-Rum, 21.
El-Isra, 26.
El-Bekare, 83.
Ibrahim, 41.
En-Nisa, 36.
El-Insan, 8-9.
Ez-Zuhruf, 32.
6/3/11 9:20:57 AM
114
dinstvu ovjeanstva koristili svemir i udovoljavali potrebama,

te kako bi nastajale kulture i civilizacije. Razliitost je nunost i
blagodat za svaku ljudsku jedinku, bez razliitosti ne bi bilo egzistencije ni opstanka nijednome ovjeku pojedinano bez obzira
iz kojeg roda bio, koje je boje, jezika ili sposobnosti, on ne bi mogao opstati bez zajednice sa drugim ovjekom. Dobroinstvom
i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi
ne sudjelujte!220
O vjernici! Neka se mukarci jedni drugima ne rugaju,
moda su oni od njih bolji! A ni ene enama drugim, moda
su one bolje od njih! I ne kleveite jedni druge, niti se runim
nadimcima meu se zovite! O, runo li je grjeniko ime nakon
vjerovanja! A koji se ne pokaju takvi su pravi silnici!221 Od
vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji!222
Ja i drugi znai poziv lijepim nainom da se ini dobro. Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, takoer,
znai naravnanje nekog spora na mudar nain, te je i to poziv
na dobroinstvo, i spreavanje pristajanja na grijeh i privrenosti
zlu. A da hoe Gospodar Tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa
zar da ti svijet prisili da budu vjernici?!223 A ti Putu Gospodara
svoga pozivaj mudrou i savjetom lijepim!224 A da i savjetom
lijepim i s njima ti raspravljaj na nain najljepi!225
Iako se ja i drugi razlikuju kao ljudi po miljenju i stremljenjima, to je u osnovi stvaranja samo razliitost u jedinstvu
(tenevvu fi vahde) i jedinstvo u razliitosti (vahde fi tenevvu).
Krv, imetak i ast svakog ovjeka su sveti/nepovredivi (haram),
220
221
222
223
224
225
El-Maida, 2.
El-Hudurat, 11.
El-Hudurat, 13.
Junus, 99.
En-Nahl, 123.
En-Nahl, 125.
6/3/11 9:20:57 AM
115
te odnos izmeu ja i drugog treba biti odnos tolerancije,

dobroinstva, pravednosti i pravde. A da hoe Gospodar Tvoj,
na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da ti svijet prisili da budu
vjernici?!226 Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i
pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti
vas iz stanita vaih izgone! Bog, doista, voli pravedne!227
Ja i drugi potpadamo pod sud jedinstva, pripadnitva
i ljudskoga bratstva. Jedino je pravda to to ravna meusobne
odnose (el-bejnijje), ak i u sluaju neprijateljstva (el-ada) i meusobne netrpeljivosti (et-tenafur). Bez pravde ni u kom sluaju
ne postoji veza po osnovi ovjeanstva, niti pripadanje njemu;
bez pravde odgovornost ovjekova namjesnitva nema svrhe! O
vjernici! Odluni za Boiju istinu budite, i pravedno svjedoite!
Nek vas mrnja prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie!
I Boga se bojte, On je doista obavijeten o svemu to inite!228
Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete
onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita
vaih izgone! Bog, doista, voli pravedne!229
Ako se ja i drugi ravnamo po ovjeanskom jedinstvu
i ljudskom bratstvu, tad nee biti nasilja (ez-zulm), niti neprijateljstva (el-udvan), niti e biti prostora da se odbijanjem neprijateljstva i odbranom obespravljenih uzvrati preko mjere koju je
pokrenuo agresor i silnik. A, inae, oprostiti je bolje kad god se
moe. Bog e zbilja staviti ljubav izmeu vas i onih s kojima
ste u neprijateljstvu bili! A Bog je svemoan, Bog prata i On
je samilostan! Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i
226
227
228
229
Junus, 99.
El-Mumtehine, 8.
El-Maida, 8.
El-Mumtehine, 8.
6/3/11 9:20:58 AM
116
pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti
vas iz stanita vaih izgone! Bog doista voli pravedne! Ali vam
Bog zabranjuje da prijateljujete sa onima koji se protiv vas bore
zbog vjere, i iz vaih stanita vas izgone i pomau da vas protjeraju; s takvima vam zabranjuje prijateljevati! A koji s njima bude
prijateljevao, takvi su zloinitelji pravi!230 I borite se na Boijem
putu protiv onih koji se protiv vas bore, ali vi boj ne zapoinjite!
Bog ne voli one koji zapoinju boj!231 ta vam je, zato se na
Boijem putu ne biste borili za potlaene mukarce, i ene, i djecu, koji zapomau: Na Gospodaru! Izvedi nas iz ovoga grada
iji su stanovnici nasilnici! I daj nam od Sebe zatitnika! I daj
nam od Sebe pomagaa!232 Dobroinstvom i bogobojaznou
vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte!233 A
ko ubije Boijeg tovatelja (mumin) hotimice, dehennem mu
je kazna, u njemu e vjeno ostati! Na njega je Boija srdba,
i Njegovo prokletstvo, a On e mu golemu pripraviti kaznu!234
...osim onih koji se pokaju, i uzvjeruju, i rade dobro, takvima
e Bog zla djela njihova u dobra djela promijeniti, a Bog grijehe
prata i samilostan je. A ko se pokaje i uzradi dobra djela, taj se
Bogu, zbilja, iskreno vratio.235
Nije uzalud u jeziku Kurana uzvraanje na neprijateljstvo
(redd el-udvan) nazvano isto tako neprijateljstvom (udvan). Ko
protiv vas ratuje, i vi protiv njega ratujte milo za drago! I Boga
se bojte, i znajte da je Bog sa onima koji se Njega boje!236 Kuran
tako postupa (to jest uzvraanje na neprijateljstvo naziva nepri230
231
232
233
234
235
236
El-Mumtehine, 7-9.
El-Bekare, 190.
En-Nisa, 75.
El-Maida, 2.
En-Nisa, 93.
El-Furkan, 70-71.
El-Bekare, 194.
6/3/11 9:20:59 AM
117
jateljstvom) zato to meusobna borba i antagonizam (tenahur)

meu braom ovjeanstvom znai prelaenje crvene linije (tedavuz hatt ahmer). Tu je razlog pa Kuran asni zakonito pravo
(el-hakk el-meru) uzvraanja na neprijateljstvo, kad zahtijeva
nuda imenuje neprijateljstvom, e da bi upozorio na ozbiljnost
situacije, na nepovredivost i plemenitost (kerame) ljudske krvi.
Zato se sljedei ajet zavrava dodatnim upozorenjem na obavezu
tovanja bogobojaznosti: A ako ti ruku svoju prema meni prui
da me ubije, ja svoju ruku da te ubijem prema tebi pruiti neu,
ja se doista bojim Boga, svih svjetova Gospodara!237
Ja i drugi znai poziv lijepim nainom da se ini dobro,
i poziv na pomaganje dobroinstvom i bogobojaznou, takoer, to znai naravnanje nekog spora na mudar nain, lijepim savjetom, te je i to poziv na dobroinstvo, i spreavanje pristajanja
na grijeh i privrenosti zlu. Vi ste najbolja zajednica koja se ikad
meu svijetom pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo
da se radi zabranjujete, i u Boga vjerujete.238 Neka meu vama
jedna zajednica bude koja e dobru pozivati, estitost i potenje
nareivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi e uspjeti!239
Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ko se bude borio pod zastavom zaslijepljenosti/zablude (raje ummijje) da bi rasrdio neku
plemensku skupinu, ili pozivao nekoj plemenskoj skupini ili pomagao neku plemensku skupinu, pa bude ubijen, njegova pogibija je dahilijjetska!240
Po kuranskoj viziji ovjeanstva ja i drugi smo raznolije u jedinstvu, jedinstvo u raznoliju. ovjeanstvo se razlikuje
po miljenjima i usmjerenjima, pa iako je to u osnovi stvorenja,
237
238
239
240
El-Maida, 28.
Alu Imran, 110.
Alu Imran, 104.
Feth el-bari, 13/24.
6/3/11 9:21:00 AM
118
odnosi meu ljudima treba da budu samo kroz dobroinstvo,

pravednost i pravdu. Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore,
niti vas iz stanita vaih izgone! Bog, doista, voli pravedne!241 A
da hoe Gospodar Tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da
ti svijet prisili da budu vjernici?!242 Nije tvoje da ih na Pravu
stazu izvede, nego je Bog Onaj Koji Pravom stazom upuuje
koga On hoe!243
Ja i drugi smo po jedinstvu, pripadnitvu i bratstvu
ljudska bia (insan). Sama pravda jeste ono to ureduje meusobne odnose, pa makar to bilo u neprijateljstvu i antagonizmu
(et-tenafur). Bez pravde veza po ovjetvu i pripadanje njoj ni u
kom sluaju ne moe biti smislena. Ja muslimansko treba da
je pravedno, umjereno, da stoji vrsto iza istine (kavvam bi elkist), da njihovim ponaanjem prema sebi i drugima upravljaju
vrijednosti pravde (kijem el-adl). Istovremeno su to vrijednosti
umjerenosti i njeni ciljevi; ni ivot niti ovjek nemaju smisla, u
onom to je dato ovjeku na ovom svijetu, ako pravda i umjerenost ne budu ovjekov cilj u njegovom odnosu prema ivotu
i svemu ivom, bili to ljudi, ivotinje, ivotna/ekoloka sredina
(bie). Musliman treba biti pravedan ovjek, umjeren i nerasipan,
on je ovjek graditelj, dobroinitelj i usavritelj (mutkin).
Nema opstanka za pravdu bez umjerenosti, tavie, pravda
je rezultat i plod umjerenosti u svemu. Naime, musliman treba
biti uz pravdu i umjerenost u svemu, u zadovoljstvu, u srdbi, u
darivanju, u uzimanju. To je ovjeansko bratstvo u miru, odgovornost, odlunost i plemenitost u odbijanju neprijateljstva/
agresije.
241
242
243
El-Mumtehine, 8.
Junus, 99.
El-Bekare, 272.
6/3/11 9:21:01 AM
119
Ako ovjeku muslimanu pravda i umjerenost nisu cilj u ivotu, u njegovim odnosima, saradnji sa drugima i u njegovim
stavovima, onda je njegovo pozivanje na islam i vjerovanje isprazno, klimavo i slabo. U tom sluaju se musliman treba ozbiljno
preispitati, proistiti, popraviti. O vjernici! Vi uvijek pravedni
budite i radi Boga pravedno svjedoite, makar to bilo i na tetu vau, ili na tetu roditelja vaih, ili na tetu blinjih vaih!244
Bog vam zapovijeda da stvari vane i povjerljive ljudima kojima
i pripadaju uruujete/povjeravate! I kada svijetu sudite, po pravdi
sudite! Kako je lijep savjet kojim vas Bog svjetuje, a Bog, doista,
sve uje i vidi sve!245 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i
potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo,
i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!246
Neka vas mrnja prema nekom narodu ne navede pa da
nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie! I Boga se bojte, On je doista obavijeten o svemu to
inite.247
Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni
budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! Bog doista voli pravedne! Ali vam Bog zabranjuje da prijateljujete sa onima koji se protiv vas bore zbog vjere, i
iz vaih stanita vas izgone i pomau da vas protjeraju; s takvima
vam zabranjuje prijateljevati! A koji s njima bude prijateljevao,
takvi su zloinitelji pravi!248
Uzvieni i velianstveni Bog kae: Oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju, takvi su sigurni i na
244
245
246
247
248
En-Nisa, 135.
En-Nisa, 58.
En-Nahl, 90.
El-Maida, 8.
El-Mumtehine, 8-9.
6/3/11 9:21:01 AM
120
Pravoj su stazi.249 Toga Dana onima koji su silnici isprika njihova nee koristiti, niti e se od njih traiti da se Bogu umile!250
Ta sela i gradove mi smo unitili zbog toga to su stanovnici
nasilje inili a za propast njihovu rok smo mi odreivali.251 Ne
budite nakloni prema onima koji su zloinitelji, pa da vas Vatra
spri! Osim Boga vi nemate pomagaa, a ako li imate, pomognuti neete biti!252 Kad bi imao nasilnik sve to na Zemlji postoji,
sve bi dao da se otkupi!253 ...i za one koji velikih grijeha klone
se, i bestidnosti, i kad ih neko naljuti prataju, i za one koji se
Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o stvari se vanoj meu se savjetuju, i od onoga ime smo ih Mi opskrbili dijele, i za one koji se odupiru kad ih pogodi ugnjetavanje! A kazna
je za nepravdu uzvratiti istom mjerom! A ko oprosti i naravna
se, nagrada mu je u Boga! On ne voli zloinitelje, doista. A onome ko se nakon uinjena mu zlodjela suprotstavi protiv takvih
nita ne treba poduzeti! A poduzet e se protiv onih koji svijetu
nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae!
Njima pripada kazna bolna! A ko se strpi i oprosti tu je odluku
zbilja razborito donijeti!254
U hadisu kudsijju koji se prenosi od Ebu Zerra, a ovaj od
Poslanika, s.a.v.s., po onome to se prenosi od Boga, uzvien i
velianstven je On, kae se da je rekao: O robovi Moji! Ja sam
Sebi strogo zabranio nasilje, a zabranio sam ga i meu vama, pa
nasilje meu se ne inite!255
249
250
251
252
253
254
255
El-Enam, 82.
Er-Rum, 57.
El-Kehf, 59.
Hud, 113.
Junus, 54.
E-ura, 37-43.
Hadis prenosi Muslim u svome Sahihu, 4/1994; Kitab el-birr ve es-sile ve el-adab,
poglavlje Zabrana zuluma, hadis broj 2577.
6/3/11 9:21:02 AM
121
Boiji Poslanik, s.a.v.s., veli na hutbi za Oprotajnog hada, u hadisu koji prenosi Abdullah ibn Omer, r.a., kako stoji:
Razgovarali smo na Oprotajnom hadu dok je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., bio sa nama, a nismo znali da je to (ba) Oprotajni had,
pa je Boiji Poslanik zahvalio Bogu jedinome i iskazao Mu tovanje... a potom je kazao: Bog je uinio vae ivote (krv) i vae
imetke neprikosnovenim/svetim, kao to je neprikosnoven/svet
ovaj va dan, u ovom vaem gradu, i u ovom vaem mjesecu!
Jesam li vam dostavio poslanicu? Ashabi su odgovorili: Jesi! A
Boiji Poslanik je rekao: Boe, budi svjedokom!256
Od Huzejfe se prenosi da je kazao: Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: Ne budite povodljivi pa da govorite: Ako ljudi budu
inili dobro, i mi emo dobro initi! A ako ljudi budu inili zlo
i mi emo initi zlo! Nego se naviknite na to da ako ljudi budu
inili dobro da dobro i vi inite, a ako budu inili zlo, vi ga nemojte initi...257
Od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, r.a., prenosi se da je
rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Nisu li me obavijestili
da ti po cijelu no klanja i da danju posti? Pa sam odgovorio:
Tako je! A na to je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: Ne ini
tako! Klanjaj, ali i spavaj! Posti, ali i mrsi! Jer tvoje tijelo kod
tebe (na tebe) ima svoje pravo! Vai ukuani imaju na tebe pravo!
Tvoja ena ima na tebe pravo!258
Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je rekao: Boiji
Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Tako mi Boga, ja sam onaj koji meu
svima vama od Boga najvie strepi i od svih vas Njega se najvie
boji, ali ja postim i mrsim se, ja i klanjam, i spavam i enim se.
256
257
258
Hadis prenosi Ebu Jala el-Musili u Musnedu Abdullaha ibn Mesuda, hadis broj
5587.
Sunen Et-Tirmizija, Kitab el-birr ve es-sile an Resulillah, hadis broj 2007.
Hadis prenosi El-Buhari, 9/135, Kitab es-savm, poglavlje Hakk el-ehli, hadis
broj 1855.
6/3/11 9:21:03 AM
122
Pa, ko se ne pridrava moga sunneta, ne pripada mi!259 Od

El-Ahnefa ibn Kajsa prenosi se da je Abdullah rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Nek propadnu cjepidlake! To je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., ponovio triput.260 Od Aie, supruge Boijeg
Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Njenost uljepa svaku stvar uz koju se nae! Svaka stvar postane runa, ako se lii njenosti!261
Bog velianstveni i uzvieni kae: Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne
sudjelujte!262 Ko protiv vas ratuje, i vi protiv njega ratujte
milo za drago! I Boga se bojte i znajte da je Bog sa onima koji
se Njega boje!263 I borite se na Boijem putu protiv onih koji
se protiv vas bore, ali vi boj ne zapoinjite! Bog ne voli one koji
zapoinju boj!264 O vjernici, kad se meu se kriom saaptavate, ne saaptavajte se o grijehu, i neprijateljstvu...265 Bog eli da
vam olaka, a ne eli da vam otea...266 On (Bog) u vjeri vam
nita teko nije uinio!267
Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra stekne, protiv njega je zlo to ga
stekne! O na Gospodaru! Ne uzmi nam za zlo ako zaboravimo
ili neoprezno neto uinimo!268 I onim to ti je Bog dao Onaj
259
260
261
262
263
264
265
266
267
268
Hadis prenosi El-Buhari, 19/54, Kitab en-nikah, poglavlje Et-Tergib fi en-nikah, hadis broj 4743.
Hadis prenosi Muslim u svome Sahihu (4/2055), Kitab el-ilm, poglavlje Halek
el-Mutenetti hadis broj 2670.
Hadis prenosi Muslim u svome Sahihu (4/2004), Kitab el-birr ve es-sile ve eladab, poglavlje Fadl er-rifk, hadis broj 2594.
El-Maida, 2.
El-Bekare, 194.
El-Bekare, 190.
El-Mudadale, 9.
El-Bekare, 185.
El-Hadd, 78.
El-Bekare, 286.
6/3/11 9:21:04 AM
123
svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je

Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na
Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!269 A i Semudu
smo poslali njihova brata Saliha, rekao je: O moj narode, Bogu
vi robujte, Osim Njega vi drugog boga nemate! On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje, pa, traite od Njega oprosta
i pokajte Mu se, jer, Gospodar je moj doista blizu i odaziva se!270
O vjernici, odazovite se Bogu i Poslaniku kad vas poziva onom
to e vam ivot dati!271 Bog obeava onima izmeu vas koji
vjeruju i koji rade dobra djela da e takve zbilja na Zemlji uiniti
namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio namjesnicima, i
da e im vjeru njihovu, sigurno, osnaiti!272 Pa, ako se vi okrenete, ja sam vam dostavio ono s ime sam vam poslan bio, a
Gospodar moj e umjesto vas drugi narod dovesti!273
Uzvieni i velianstveni Bog kae: ...koji su na Zemlji tlaili, i nered na njoj mnoili, pa je Gospodar tvoj spustio na njih bi
patnje, jer, Gospodar tvoj zbilja u zasjedi je!274 Taj Drugi svijet
stvorili smo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole niti nered
da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada!275 im zavlada
neki od njih, svom snagom se trudi da na Zemlji nered ini,
usjeve i urod nitei! A Bog nered ne voli!276 I zato je meu
pokoljenjima prije vas bilo malo estitih, koji su zabranjivali initi nered na Zemlji, koje smo Mi spasili? Slijedili su oni koji su
zla djela inili, ono u emu su ogrezli bili, i zloinci su postali!277
269
270
271
272
273
274
275
276
277
El-Kasas, 77.
Hud, 61.
El-Enfal, 24.
En-Nur, 55.
Hud, 57.
El-Fedr, 11-14.
El-Kasas, 83.
El-Bekare, 205.
Hud, 116.
6/3/11 9:21:04 AM
124
Zar ne biste, moda, i vi, kad biste zavladali, nered na Zemlji

inili, i rodbinske veze vae kidali!278
Uzvieni i velianstveni Bog kae: ...i da je na povratak
samo Bogu, i da su zbilja stanovnici Vatre oni koji pretjeruju!279
...i naredbama se pregonitelja u zlu ne pokoravajte!280 A faraon je okrutan na Zemlji bio i u zlu je pretjerivao!281 ...i oni
koji, kad dijele, ne pretjeruju niti krtare, ve izmeu toga dvoga
postupe.282 Jedite i pijte, ali ne pretjerujte. Doista Bog ne voli
one koji pretjeruju!283 Daj blinjemu pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali nemoj rasipniki rasipati, jer, zbilja su rasipnici
braa ejtanska, a ejtan je nezahvalan spram svoga Gospodara.284
A Bog je Taj Koji vinograde stvara, one nadsvoene i nenadsvoene, i palme, i plodove, i usjeve ukusa razliitog, i masline, i
ipke, i sline i razliite. Jedite plod njihov kad plod podare, a na
dan berbe i etve, onom kome pravo njegovo treba dati, podajte.
I ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju!285
Bog velianstveni i uzvieni kae: I zbog toga smo Mi sinovima Israilovim propisali: ko ubije nekoga koji ubio nije, ili koji
na Zemlji nered inio nije, kao da je ljude poubijao sve!286 Ti
reci: Doite da vam kazujem ta vam Gospodar va zabranjuje:
da Mu ikoga ravnim smatrate! A roditeljima dobroinstvo inite, i djecu svoju zbog siromatva ne ubijajte! Pa Mi i vas i njih
hranimo! Ne pribliavajte se ma kakvu nemoralu, bio on javni
278
279
280
281
282
283
284
285
286
Muhammed, 22.
El-Mumin, 43.
E-uara, 151.
Junus, 83.
El-Furkan, 67.
El-Araf, 31.
El-Isra, 26-27.
El-Enam, 141.
El-Maida, 32.
6/3/11 9:21:05 AM
125
ili skriveni! I ne ubijajte ovjeka koga je Bog zabranio ubiti, osim

kad Zakon trai! Eto, to vam On u dunost stavlja, da biste razmislili vi.287 I ne ubijajte nikoga koga je Bog zabranio da se
ubija, osim kad trai pravda! A ako neko bude ni kriv ni duan
umoren, tad ovlast dajemo njegovu nasljedniku, ali neka ni on
ne prevrava mjeru u ubijanju, jer je, doista, pomognut.288
Bog uzvieni i velianstveni jo kae: Svi se vrsto veite za
Boije ue i razilaziti se nemojte. I Boije blagodati prema vama
se sjetite, kad neprijatelji bili ste, pa vam je On povezao srca vaa
i blagodati Njegovom postali ste braa! I bili ste na rubu jame od
Vatre, i On vas je spasio od nje. Eto, tako vam Bog razjanjava
Znake Svoje da biste na Pravoj stazi nali se! Neka meu vama
nareivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi su oni koji e uspjeti!289
I Mi smo tako vas uinili zajednicom sredinjom da biste
bili svjedoci protiv svijeta ostalog, i da Poslanik bude protiv vas
svjedok.290 Vi ste najbolja zajednica koja se ikad meu svijetom
pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo da se radi zabranjujete, i u Boga vjerujete...291
Ja i drugi su jedno duhovno bivstvo u svakoj jedinki
(fi kulli ferd). Jer je ja, ustvari, struktura ljudske osobe koja
nije prosta/jednostavna (lejset terkiben jesiren), ve je to sloeno
bivstvo. Ljudska osoba je cjelovito ljudsko jastvo, ona je sklona
zlu (en-nefs el-emmare), ona samu sebe kori (en-nefs el-levvame),
ljudska osoba je bivstvo sa mnotvom pripadnosti i opsega unutar sebe. Sastoji se od bivstava (kijanat) i dimenzija (ebad) koje
287
288
289
290
291
El-Enam, 151.
El-Isra, 33.
Alu Imran, 103-104.
El-Bekare, 143.
Alu Imran, 110.
6/3/11 9:21:06 AM
126
su neodvojive od jedinke i bez nje ne mogu opstati, poinjui sa

dimenzijom ovjeanstva (ja je ovjek, i ovjeanstvo je neodvojivo od ja) pa do zajednice (el-umme), naroda i porodice, i
zavravajui sa rodbinom i susjedima. Jer ja ovjeansko jeste
pripadnost svima njima, svi oni su dio ovog ovjeanskog ja, a
i ono je dio njih.
Drugi i ja su u ispunjavanju potreba unutar svakog
sopstva i svake due raspolueni izmeu neprijateljskih i ivotinjskih nagona zemlje kojima vlada zakon dungle (kanun elgab) gdje vrijedi argument sile (el-hakk li el-kuvve) (ljudske due
koja je sklona zlu), i duhovnih pogleda i enji u potrazi za pravdom, milou i mirom kojima vlada zakon pravde gdje vai sila
argumenta (el-kuvve li el-hakk) (due koja samu sebe kori). Ovo
ini ljudsku jedinku bivstvom raspoluenim izmeu nagona zakona dungle i ivotinjskog nasilja, gdje vrijedi argument sile, i
duhovnosti pravde Svemilosnog Boga, gdje vrijedi sila argumenta i gdje dolazi univerzalna kuranska vizija da uspostavi ispravnu
narav u ovjekovu svijest da ga naputi. To ini da ovjekova dua
oekuje i da stremi prema vrijednostima istine i pravde, i ovjekovoj dui omrazuje materijalne, agresivne, rasistike, ivotinjske i tjelesne nagone koji je obuzimaju. O vjernici, odazovite se
Bogu i Poslaniku kad vas poziva onom to e vam ivot dati!292
Ja i drugi musliman jesmo braa identitetom, vjerom
i vizijom koja je bit ovjekova sopstva u njegovom ivotu i ciljevima. Jer bit ovjekove egzistencije nije forma, nije tlo/tijelo,
nije materija. Sve to su samo sredstva i pomagala za ovjekovu
egzistenciju na Zemlji, ovjek ih koristi, njima iskazuje smisao
(fahva) svoje volje, vizije, vrijednosti i naela. Bez materije, bez
njenog koritenja, njenih oblikovanja i ljepota ovjekov svijet ne
bi egzistirao. Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas ko
292
El-Enfal, 24.
6/3/11 9:21:07 AM
127
e od vas biti ljepeg djela. A On je silni, Onaj Koji prata.293 Po

ovome bratstvo s drugim smjernim muslimanom biva snanije,
vrednije zajednitvom i to je bratstvo po ovjeanstvu (uhuvve
insanijje), jer vjerovanje je nadublja duhovna ljudska veza. Doista su vjernici braa...294 O vjernici! Bojte se Boga istinskom
bogobojaznou i drugaije ne umirite osim da muslimani ste!
Svi se vrsto veite za Boije ue i razilaziti se nemojte. I Boije
blagodati prema vama se sjetite, kad neprijatelji bili ste, pa vam
je On povezao srca vaa i blagodati Njegovom postali ste braa! I
bili ste na rubu jame od Vatre, i On vas je spasio od nje. Eto, tako
vam Bog razjanjava Znake Svoje da biste na Pravoj stazi nali
se! Neka meu vama jedna zajednica bude koja e dobru pozivati, estitost i potenje nareivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi
su oni koji e uspjeti!295 A vjernici i vjernice prijatelji su jedni
drugima, oni nareuju da se dobro ini, a zlo spreavaju, i namaz
klanjaju, i zekat daju, i Bogu i Njegovu Poslaniku se pokoravaju!
Takvima smilovat e se Bog! Bog je doista silan i mudar!296
Od Abdulaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao da je
Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: Musliman je brat muslimanu, ne
ini mu nasilje niti ga izdaje...297
Od Abdullaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Musliman je onaj od ijeg su jezika i ruku
poteeni muslimani, a muhadir je onaj ko napusti ono to je
Bog zabranio da se ini.298
293
294
295
296
297
298
El-Mulk, 2.
El-Hudurat, 10.
Alu Imran, 102-104.
Et-Tevba, 71.
Hadis prenosi El-Buhari (11/17), Kitab el-mazalim, poglavlje La juzlim el-muslim el-muslima..., hadis broj 2279.
Hadis prenosi El-Buhari, 4/23, Kitab er-rekaik, poglavlje Hifz el-lisan, hadis
broj 6090.
6/3/11 9:21:08 AM
128
Od Ebu Musaa el-Earija, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Musliman je muslimanu kao cigle u zgradi,
jedne se vezuju/osnauju drugima.299
Od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je rekao: Primjer vjernika u meusobnoj ljubavi, milosti i saosjeanju je kao
primjer tijela! Kad jedan ud oboli, osjete to drugi dijelovi bdijui
i provodei u vruici!300
Takoer je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: Voli svome bratu
ono to voli sebi!301
Na Oprotajnom hadu je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao:
Hvala Bogu, zahvaljujemo Mu, od Njega pomoi traimo i
Njemu se kajemo. Kod Boga traimo zatitu od zala dua naih
i od zala djela naih. Koga Bog uputi, niko ga u zabludu nee
odvesti. A koga Bog u zabludi ostavi, nema mu naputitelja. A
sada velim: o ljudi! Poujte me, da vam objasnim, jer ne znam da
li u vas sresti nakon ove godine, na ovome mjestu. O ljudi! Vaa
krv i vai imeci su vam zabranjeni/sveti sve do susreta sa vaim
Gospodarom, kao to je svet i ovaj va dan u ovom mjesecu i u
ovom gradu. Pa, jesam li obznanio?! Boe moj budi mi svjedokom! Kod koga bude neka povjerena stvar, neka je vrati onome
ko mu ju je povjerio! Sa kamatom dahilijjetskom je svreno! A
prva kamata koju u ukinuti jeste ona moga strica El-Abbasa ibn
Abdilmuttaliba.
O ljudi! Vae ene na vas imaju pravo, a i vi kod njih imate
pravo. Vae je pravo kod njih da vam ne dovode drugoga u vau
postelju, niti da im iko ulazi koga vi ne podnosite u svojim kuama, i da ne ine bluda. Pa ako vam se pokore, dunost vam je
299
300
301
Hadis prenosi Muslim, 1999/4, Kitab el-birr ve es-sile ve el-adab, poglavlje Nasr
el-eh zalimen ev mazlumen, hadis broj 2584.
Hadis prenosi Muslim, 1999/4, Kitab el-birr ve es-sile ve el-adab, poglavlje Terahum el-muminin ve teatufuhum, hadis broj 2585.
Sunen El-Bejhekija, hadis broj 19018.
6/3/11 9:21:08 AM
129
da ih izdravate, oblaite po pravdi, i bojte se Boga za svoje ene,

preporuujte im dobro. O, da li sam obznanio?! O moj Boe,
budi svjedokom! O ljudi! Vjernici su braa, i nijednom ovjeku
nije doputen imetak njegova brata, osim da mu ga on da na
lijep nain! Jesam li obznanio?! O, moj Boe, budi mi svjedokom! Nipoto se nemojte nakon mene vratiti idolopoklonstvu,
pa da jedni ratujete protiv drugih. Jer ostavljam vam neto, ako
ga se budete pridravali neete zalutati poslije, to je Boija Knjiga! O, da li sam obznanio?! Moj Boe, budi mi svjedokom! O
ljudi! Va Gospodar je jedan, va praotac je jedan, svi ste vi Ademovi, a Adem je od zemlje. Kod Boga je najplemenitiji onaj ko
je najbogobojazniji! Arap nema prednosti nad nearapom, osim
po bogobojaznosti. O, da li sam obznanio?! Moj Boe, budi mi
svjedokom! Na ovo su ljudi kazali (Poslaniku na Oprotajnom
hadu): Obznanio si! Pa je Boiji Poslanik rekao: Neka prisutni obavijesti o ovome odsutnoga! Mir s vama i milost Boija! 302
Od Aie, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nije vjernik onaj koji zanoi sit, a njegov susjed u blizini
gladan!303
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: ...Bog e pomoi roba (ovjeka) sve dok taj rob (ovjek)
pomae svome bratu...304
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Svakom muslimanu je kod muslimana sveta/haram njegova krv, ast i imetak!305
Ebu Seid el-Hudri, r.a., kae da je Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Va Gospodar je jedan, va praotac je jedan, nema pred302
303
304
305
Musned imama Ahmeda, hadis broj 16745.

Vidi El-Hakimov Mustedrek, Kitab el-buju, hadis broj 2166.
Hadis prenosi Muslim, predanje broj 2074/4, Kitab ez-zikr ve ed-dua, poglavlje
Fadl el-idtima ala tilave el-Kuran, hadis broj 2699.
Musned e-ihabi, hadis broj 176.
6/3/11 9:21:09 AM
130
nosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti uti nad
crnim, niti crni nad utim, osim po bogobojaznosti!306
Od Enesa, r.a., prenosi se da je kazao da je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Pomozi svoga brata, bio silnik ili potlaeni/nad
kojim je nasilje poinjeno! Na to je neko upitao: Boiji Poslanie! Pomoi u ga kad je potlaen, ali, reci mi kako da ga
pomognem kad je silnik? Pa je Boiji Poslanik rekao: Odvrati
ga i sprijei ga da ini nasilje, tako e mu pomoi!307
Huzejfe, r.a., prenosi od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko se ne brine za ope stvari muslimana, ne pripada im!308
Bratstvo po islamu (uhuvve el-islam) jeste bratstvo dobra
(hajr), istine (hakk), pravde (adl), dobroinstva (birr) i milosti (rahme). To je bratstvo solidarnosti (tekaful) i pomaganja u
dobroinstvu i bogobojaznosti. Stoga je to najvredniji, najuzvieniji i najasniji nain bratstva i ovjekova pripadanja. Kad bi
muslimani u dananjem svijetu znali dimenzije ovoga bratstva i
ov(akv)og pripadnitva, te na najljepi nain primjerom pokazali
univerzalnu kuransku viziju, uistinu bi bili jedan ummet, jedna
ruka, jedno bivstvo, jedan astan pravi put, koji vodi i usmjerava,
koji gradi, kreira i stvara. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe
pomoi traimo! Na Pravi put Ti nas uputi309 I Mi smo tako
vas uinili zajednicom sredinjom da biste bili svjedoci protiv
svijeta ostalog, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.310 Ko radi
dobro, za duu svoju radi, a ko ini zlo, protiv nje radi! I Gospodar tvoj nije silnik prema Svojim robovima.311 Pa, ako dobro
306
307
308
309
310
311
Prenosi Et-Taberani u El-Mudem el-vesit, hadis broj 4749.

Prenosi El-Buhari (72/23), Kitab el-ikrah, poglavlje Jemin er-redul li sahibihi,
hadis broj 6535.
Prenosi El-Hakim u El-Mustedreku prema Sahihajnu sa dopunama.
El-Fatiha, 4-5.
El-Bekare, 143.
Fussilet, 46.
6/3/11 9:21:10 AM
131
budete inili sebi ste ga inili, a ako zlo budete inili protiv
sebe ste ga inili!312 A ko ljepe zbori od onoga koji Bogu poziva, i dobro radi, i govori: Ja sam musliman, Bogu predan!313
Drugi i ja, prema kuranskoj, univerzalnoj, civilizacijskoj i kreativnoj viziji, znae mnoga pripadnitva, i sva ona su,
u krajnjemu, ja. Jer ja znai pripadnitvo po krvi, lozi, vrsti
i ovjeanstvu. Ja znai pripadnitvo po vjeri i ideji. Ja je u
svemu tome jedna cjelina koja je sastavljena od svih tih pripadanja/pripadnitava, i svako pojedino pripadnitvo ini da ja
bude oni, i da oni budu ja.
Ja i drugi, drugi i ja po kuranskoj univerzalnoj
viziji jeste jedna cjelina, sa mnogo strana i pripadnitava. To
je taj ovjek na kuranski nain (el-insan kuranijjen), jedinstvo u
razliitosti, razliitost u jedinstvu. Nema meusobne prednosti
osim u stupnjevima ostvarenja smjernoga ljudskoga jastva, koje
je osnov ljudske prirode (el-fitre), cilj njenog postojanja, predmet
njene odgovornosti i njenog namjesnitva na Ovome svijetu.
Ja i drugi, svi mi smo ljudi (kulluna beer), svi smo svojom prirodom namjesnici na Zemlji, i svako od muslimana /ljudi Bogu predanih/ duan je da ispunjava dunost tog emaneta,
odgovornost za njega, njegova svojstva i da se odgovorno ponaa
prema emanetu, s namjerom boljitka i da se kloni unereenja
Zemlje (el-ifsad fi el-erd). U svojim odnosima se treba pridravati pravde, a u svome ponaanju biti umjeren. U svome trudu se
treba pridravati stvaranja/kreiranja sree i blagostanja, ne biti
agresor, ne initi nasilje, ne razbacivati se i ne krtariti. Musliman govori istinu i ne lae, ispunjava dogovor ili obeanje, ne
iznevjerava kad mu se neto povjeri (ve la jehunu izetumine).
312
313
El-Isra, 7.
Fussilet, 33.
6/3/11 9:21:11 AM
132
Stoga emanet ovjekova namjesnitva na Zemlji trai da

musliman bude opisan svim ovim dobrim i konstruktivnim
svojstvima.
Istinski musliman, ukoliko pogrijei u odgovornostima svoga emaneta bilo prema sebi ili prema drugima, ali, kaje se i
popravi se.
Ova svojstva (stranice) ovjekova namjesnitva na Zemlji
trae/potrebuju specifina osobna svojstva koja ine istinskim
dunosti i svojstva ovjekova namjesnitva u ovjekovom ivotu,
ponaanju i njegovim odnosima.
Ukoliko se ovjek ne nae sposobnim da ga opiu ovakvim
svojstvima, ukoliko ga ona ne privlae i ako stremi svojstvima
koja su im suprotna, neka znade da on nije sposoban vriti emanet namjesnitva.
Kuran asni je pomno izloio ova svojstva, i ukoliko ovjek
musliman ne smatra da je njima opisan u svojoj linosti, dunostima i odnosima sa drugima, bilo da se radi o ljudima, ivotinjama i ivotnoj sredini, takav ovjek se treba vratiti sebi i preispitati
se, i prihvatiti se osposobljavanja kako bi mogao ponijeti ovaj
emanet koji je sutina njegove egzistencije (mana vududihi) i
odluka njegove sudbine (karar mesirihi).
Izvravanje ovoga emaneta zahtijeva svojstvo istinoljubivosti
i distancu spram lai (el-bu d an el-kizb). Zahtijeva povjerenje i
da se obeanja ne iznevjeravaju, trai pravdu i izbjegavanje nasilja
i agresivnosti. Zahtijeva umjerenost i pristupanost, to podstie
na dobroinstvo i izbjegavanje krtosti, podstie da se ini dobro
i izbjegava pokvarenost/korupcija. Kad ovjek musliman u sebi
osjeti sklonost ka grubosti i agresivnosti, kad osjeti sklonost prema
troenju i razbacivanju, prema lai, pronevjeri obeanja i iznevjeravanju emaneta, neka znade da mu je vjerovanje lano (imanuhu
kazib), pobonost mu je radi nas (zikruhu rijaun), te da se mora
suoiti sa sobom da bi znao da je nehajan spram svoga emaneta, te
6/3/11 9:21:11 AM
133
se mora, da bi bio istinski musliman, vratiti iz zablude, popraviti

se prije negoli doe vrijeme, dan kad ni imetak ni sinovi nee od
koristi biti, bit e spaeni oni koji Bogu ista srca dou!314
Ova svojstva su pomno razluena u Kuranu Plemenitom i
Naputku Poslanikovom, oba ta izvora pozivaju muslimane i cijelo ovjeanstvo da se njima ukrase. Kuran Plemeniti i asni ivot Poslaniki objanjavaju da e vjerovanje onih koji se ne urese
ovim svojstvima biti slabo, jer nee se okoristiti pobonou koju
ine, niti svojim namazom, postom i nonim bdijenjem.
Velianstveni i uzvieni Bog kae: Mi smo doista Polog
(emanet) ponudili nebesima, i Zemlji, i planinama, pa su odbili
da ga ponesu i od njega se sustegli bijahu, a ovjek Polog ponese, doista je ovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika.315
Bog vam zapovijeda da stvari vane i povjerljive ljudima kojima
i pripadaju povjeravate/uruujete! I kada svijetu sudite, po pravdi
sudite! Kako je lijep savjet kojim vas Bog svjetuje...316 I ugovor
ispunjavajte, za ugovor e se, doista, pitano biti!317 I koji se o
emanetima svojim i ugovorima svojim brinu!318 Ako jedan kod
drugog neto pohranjujete, tad nek onaj kome je stvar povjerena
opravda dato mu povjerenje i neka se Boga, svoga Gospodara,
boji. I ne skrivajte svjedoenje! A ko svjedoenje skriva, taj je
grjena srca. Bog zna sve ta vi radite!319 Ti reci: Gospodar moj
zabranjuje razvratna djela, bila ona javna ili skrivena, i grijeenje,
i nasilje bespravno, i da Bogu nekoga drugog vi smatrate ravnim,
o emu On dokaza nikakva objavio nije, i da o Bogu govorite
314
315
316
317
318
319
E-uara, 87-88.
El-Ahzab, 72.
En-Nisa, 58.
El-Isra, 34.
El-Muminun, 8.
El-Bekare, 283.
6/3/11 9:21:12 AM
134
ono o emu znanja nemate!320 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to
je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!321
I za one koji se odupiru kad ih pogodi ugnjetavanje!322 A poduzee se mjere protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna
bolna!323 I na njih smo kaznu s neba poslali zato to su zlo
sebi inili.324 Eto, takva kazna Gospodara tvoga bi kad god bi
On kanjavao naselja i gradove koji su zlo inili! Njegova kazna
bolna je, estoka je!325 Lica e se ivome i Vjenome predati,
i onaj je propao ko se nevjerstvom naprtio!326 A oni koji zavjet
Bogu dat kre, nakon to se na njega obavezae, i koji kidaju ono
to je Bog naredio da se izvrava, i koji nered na Zemlji ine
takvima prokletstvo bit e, njima Kua nesretna!327
O narode moj, pravedno na litru i na kantaru mjerite, ljude
na stvarima njihovim ne zakidajte, i po Zemlji zlo, nered inei,
ne radite!328 O sinovi Ademovi, nagizdajte se kad god namaz
obavljate. Jedite i pijte, ali ne pretjerujte! Doista, Bog ne voli one
koji pretjeruju.329 A faraon je okrutan na Zemlji bio i u zlu
je pretjerivao.330 Jer zbilja su rasipnici braa ejtanska, a ejtan je nezahvalan spram svoga Gospodara.331 I naredbama se
320
321
322
323
324
325
326
327
328
329
330
331
El-Araf, 33.
En-Nahl, 90.
E-ura, 39.
E-ura, 42.
El-Araf, 162.
Hud, 102.
Ta-Ha, 111.
Er-Rad, 25.
Hud, 85.
El-Araf, 31.
Junus, 83.
El-Isra, 27.
6/3/11 9:21:13 AM
135
pregonitelja u zlu ne pokoravajte!332 Ti reci: O robovi Moji

koji ste pretjerivali prema sebi, pred Boijom samilou nemojte
oajavati! Bog e, zbilja, sve grijehe oprostiti! On grijehe prata i
samilostan je!333 Doista, Bog nee na Pravu stazu uputiti onoga
ko pretjeruje, ko laac je!334
I nikako nek ne misle oni to krtare u onom to im je Bog
iz blagodati dao Svoje da je to dobro po njih! Ne! To je zlo po
njih. I to to krtare o vrat e im biti objeeno na Danu sudnjem.
A Bogu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje. Bog sve zna ta vi
inite!335 ...one koji krtare i svijetu nareuju da krt bude, i
kriju ono to im je Bog iz Svoga obilja podario! A nevjernicima
smo Mi patnju prezrenu pripravili...336 I nemoj, kao da ti je
ruka tvoja za vrat okovana, krtariti, a nemoj je ni sasvim ispruenu drati, pa da prekoren i bez igdje iega ostane ti!337 A i
onima koji su jo prije njih Medinu uzeli stanitem i zaviajem
vjere, oni vole one koji im se dosele i u grudima svojim zbog onog
to se njima daje ne nalaze nikakve tegobe, i njima vie negoli
sebi vole, premda i samima njima potrebno je! A koji se zatite
tvrdiluka due svoje takvi, zbilja, uspjet e!338 A onome koji
krtari i osjea se neovisnim i dri lanim ono najljepe njemu
emo Mi dehennem pripraviti, pa mu bogatstvo njegovo, kad se
strmoglavi, nee od koristi biti!339 Znade li ti onoga koji Svijet
onaj porie? Pa, to je onaj koji odgoni siroe, i koji ne podstie
da se siromah nahrani. Teko li se nekim klanjaima, onima koji
332
333
334
335
336
337
338
339
E-uara, 151.
Ez-Zumer, 53.
El-Mumin, 28.
Alu Imran, 180.
En-Nisa, 37.
El-Isra, 29.
El-Har, 9.
El-Lejl, 8-11.
6/3/11 9:21:14 AM
136
namaz svoj zaboravno i nehajno klanjaju, koji se samo tako pokazuju i dobroinstvo spreavaju!340
Nije dobroinstvo u tome da Istoku ili Zapadu okreete
lica svoja, nego su dobroinitelji oni koji vjeruju u Boga, i u Onaj
svijet, i u meleke, i u Knjige, i u vjerovjesnike, i oni koji od imetka, premda im je srcu mio, daju rodbini, i siroadi, i ubogima,
i putnicima, i prosjacima, i za oslobaanje iz ropstva, i oni koji
namaz klanjaju, i zekat daju, i obaveze svoje, kad se njima obaveu, izvravaju, i koji su strpljivi u siromatvu, i bolesti, i za borbe junake! Eto, takvi jamano vjeruju i takvi su bogobojazni.341
Neete postii dobroinstvo sve dok ne budete dijelili ono to
vam je drago. A to god da podijelite, Bog zbilja za to znade!342
A neka se suzdre oni koji ne nau mogunosti da se udaju i
ene dok ih Bog ne obogati iz dobrote Svoje!343 Bogu robujte, i
nikoga Njemu jednakim ne smatrajte, i roditeljima dobroinstvo
inite, i rodbini, i siroadi, i siromasima, i susjedima blinjima i
susjedima daljnjima, i prijateljima, i putnicima, i onima koji su
u vaem vlasnitvu! A Bog doista ne voli one koji se ohole, koji
se gordo upinju...344
Bog doista nee Pravom stazom uputiti onoga ko lae i ko
nevjernik je!345 Bog zbilja ne voli one koji se ohole.346 I po
zemlji osiono ne idi, jer zbilja zemlju nee moi probiti, niti
planine visinom dostii!347 A robovi Svemilosnog su oni koji
tiho hode po Zemlji! I kad neznalice govore s njima, oni im kau
340
341
342
343
344
345
346
347
El-Maun, 1-7.
El-Bekare, 177.
Alu Imran, 92.
En-Nur, 33.
En-Nisa, 36.
Ez-Zumer, 3.
En-Nahl, 23.
El-Isra, 37.
6/3/11 9:21:15 AM
137
samo: Mir vama!348 Taj Drugi svijet stvorili smo onima koji
ne ele da se na Zemlji ohole niti nered da ine. A sretan kraj
bogobojaznima pripada!349 I ne okrei obraz svoj osiono ti, niti
po Zemlji nadmeno hodi! Zaista, Bog hvalisavog, niti gordog
ne voli!350 Eto, tako Bog peati srce svakog oholog ovjeka,
silnika.351
A ti Putu Gospodara svoga pozovi mudrou i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na nain najljepi!352 Ako kanite da
na nepravdu uzvratite, tad uzvratite samo onoliko koliko vama b
uinjeno! A ako se strpite, pa to je zbilja za strpljive bolje.353 O
sinko moj! Namaz klanjaj, i dobroinstvo nareuj a od zla odvraaj, i u svemu to te zadesi, ti se strpi! Doista, takve su stvari
dunosti!354 Zbilja, muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslunim mukarcima i poslunim enama,
i iskrenim mukarcima i iskrenim enama, i strpljivim mukarcima i strpljivim enama, i skruenim mukarcima i skruenim
enama, i djeliteljima zekata i djeliteljicama zekata, i postaima
i postaicama, i mukarcima koji uvaju stidna mjesta svoja i enama koje uvaju stidna mjesta svoja, i mukarcima koji mnogo
spominju Boga i enama koje mnogo spominju Boga, Bog je njima pripremio oprost i nagradu golemu!355 Nisu isti dobro i zlo!
Ti na zlo onim dobrim uzvrati, pa e onaj to je neprijateljstvo
izmeu njega i tebe odjednom tebi prijatelj prisni postati!356 A
348
349
350
351
352
353
354
355
356
El-Furkan, 63.
El-Kasas, 28.
Lukman, 18.
El-Mumin, 35.
En-Nahl, 125.
En-Nahl, 126.
Lukman, 17.
El-Ahzab, 35.
Fussilet, 34.
6/3/11 9:21:16 AM
138
ko se strpi i oprosti tu je odluku zbilja razborito donijeti!357 I

da, k tome, bude od onih koji vjeruju, koji meu se strpljivost
preporuuju i koji meu se samilost preporuuju!358 Nisu na
gubitku oni koji vjeruju i koji dobra djela ine, i koji meu se
Istinu preporuuju, i koji meu se strpljenje preporuuju!359
Neka vam zaklinjanje Bogom ne bude smetnja da edni
budete, da se Boga bojite, da svijetu mir i dobro donosite! A
Bog sve uje i sve znade!360 U mnogim njihovim aptanjima
nikakva dobra nema, osim kad neki zapovjedi da se milostinja
dijeli, i dobroinstvo ini, i meu svijet sloga uspostavi. A ko to
ini Boije zadovoljstvo traei takvome emo nagradu golemu dati!361 O vjernici! Klonite se mnogih sumnji! Zbilja, neke
sumnje jesu grijeh! I ne uhodite jedni druge, i ne ogovarajte jedni
druge! Zar voli neko od vas jesti meso svoga mrtvoga brata?! a
to vam je gnusno. I Boga se bojte! Doista, Bog prima pokajanja
i samilostan je!362 O vjernici! Neka se mukarci jedni drugima
ne rugaju, moda su oni od njih bolji! A ni ene enama drugim,
moda su one bolje od njih! I ne kleveite jedni druge, niti se
runim nadimcima meu se zovite! O, runo li je grjeniko ime
nakon vjerovanja! A koji se ne pokaju takvi su pravi silnici!363
I ne budite kao oni koji su Boga zaboravili pa je Bog uinio da
i oni zaborave sami sebe! Takvi su grjenici!364 O vjernici! Ne
jedite imetke jedan drugome na nepoten nain! Ali neka bude
meu vama trgovine na zadovoljstvo obostrano! I meu se se ne
357
358
359
360
361
362
363
364
E-ura, 43.
El-Beled, 17.
El-Asr, 3.
El-Bekare, 224.
En-Nisa, 114.
El-Hudurat, 12.
El-Hudurat, 11.
El-Har, 19.
6/3/11 9:21:17 AM
139
ubijajte! Bog je doista prema vama samilostan! A onoga ko to

iz neprijateljstva i nasilja uini, Mi emo Vatri izruiti. Pa, to je
Bogu lahko!365 O vjernici! Ne upropatavajte prigovaranjem i
uvredama milostinje vae...366
Pitaju te ta im je dozvoljeno. Ti reci: Vama su lijepa jela
dozvoljena...367 O vjernici! Ne zabranjujte sebi ljepote koje vam
Bog dozvolio je, i granice ne prestupajte! Bog ne voli one koji
prelaze granice!368 Ti upitaj: Ko je zabranio Boije ukrase koje
je On stvorio za Svoje robove, i lijepa jela iz opskrbe?!369 O
vjernici! Ne upropatavajte prigovaranjem i uvredama milostinje
vae...370 O vjernici! Ne zabranjujte sebi ljepote koje vam Bog
dozvolio je, i granice ne prestupajte! Bog ne voli one koji prelaze
granice!371 O vjernici! Prijatna jela kojim smo vas opskrbili jedite i Bogu zahvaljujte, ako samo Njemu robujete!372 A ako oni
budu miru skloni, budi i ti, i na Boga se osloni! Bog je Onaj Koji
sve uje i Koji sve zna!373
O vjernici! Svi u vjeru mira uite, i korake ejtanske ne
slijedite! ejtan je, doista, vama jasni neprijatelj!374 Za one koji
se Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o stvari se
vanoj meu se savjetuju, i od onoga ime smo ih Mi opskrbili
dijele...375 O vjernici! Zato govorite ono to ne inite? Mrsko
365
366
367
368
369
370
371
372
373
374
375
En-Nisa, 29-30.
El-Bekare, 264.
El-Maida, 4.
El-Maida, 87.
El-Araf, 32.
El-Bekare, 264.
El-Maida, 87.
El-Bekare, 172.
El-Enfal, 61.
El-Bekare, 208.
E-ura, 38.
6/3/11 9:21:17 AM
140
je Bogu da govorite ono to ne inite!376 O Davude! Mi smo

te namjesnikom na Zemlji uinili pa ljudima po Pravdi sudi, i
za strau se ne povodi, da s Boije staze ne skrene ti! Doista,
oni koji zavode sa Boije staze, njima pripada kazna estoka zato
to su zaboravili Dan polaganja rauna.377 A potom smo tebe
uinili da ide zakonom jednim u vjeri, pa ga ti slijedi, i nemoj
slijediti strasti onih koji ne znaju...378 A to se tie onoga koji se
bude pred Gospodarem svojim bojao stajanja, i duu od strasti
uzdrao, zbilja, dennet bite prebivalite njegovo...379 Vi ne
gubite nadu u milost Boiju! U milost Boiju nadu gubi samo
narod nevjerniki!380 Vi ste najbolja zajednica koja se ikad
meu svijetom pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo
da se radi zabranjujete, i u Boga vjerujete...381 Dobroinstvom i
bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne
sudjelujte! I Boga se bojte! Jer doista Bog estoko kanjava.382
Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae (u hadisima): od Ebi Vaila, preko Abdullaha, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
Istinoljubivost vodi dobroinstvu, a dobroinstvo vodi u dennet. ovjeku treba govoriti istinu da bi postao istinoljubiv. La
vodi razvratu, a razvrat vodi u Vatru. ovjek opetovano lae da
bi na kraju bio zapisan kod Boga laovom.383
Od Abdullaha ibn Mesuda prenosi se da je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao: ...Doista, vojevati protiv vjernika je nevjerstvo
376
377
378
379
380
381
382
383
Es-Saff, 2-3.
Sad, 26.
El-Dasije, 18.
En-Naziat, 40-41.
Jusuf, 87.
Alu Imran, 110.
El-Maida, 2.
Prenosi El-Buhari, 220 /11, Kitab el-adab, poglavlje O rijeima Uzvienog: Ja
ejjuhellezine amenu (i)ttekullahe ve kunu mea es-sadikin..., hadis broj 5719.
6/3/11 9:21:18 AM
141
(kufr). Psovati vjernika je razvrat. Nije doputeno da musliman

ne govori sa svojim bratom vie od tri dana. uvajte se lai. La
ne dolikuje u ozbiljnim stvarima, niti u ali. Neka ovjek nita
ne obea svome tieniku a da mu to ne ispuni. Jer la vodi u
razvrat, a razvrat vodi u Vatru. A istina vodi dobroinstvu, a
dobroinstvo vodi u dennet. Istinoljubivom se kae: On govori
pravo i ini dobro! A lacu se kae: Lae i razvrat ini! ovjek
ustrajno lae, pa kod Boga bude zapisan kao laov!384
Semurah ibn Dundub, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: Sino sam usnio da su mi dola dvojica ljudi govorei mi: Onaj kojeg si vidio da mu se rasijeca vilica jeste laov
koji izmisli la pa se ona prenosi od njega tako da dospije do najudaljenijih krajeva zbog ega e mu se to raditi sve do Sudnjega
dana.385
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
Tri su znaka munafika: kada govori lae! Kada obea slae!
Kad mu se ta povjeri iznevjeri!386
Od Abdullaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Musliman je onaj od ijeg jezika i ruku su
mirni drugi muslimani, a muhadir je onaj ko napusti ono to je
Bog zabranio initi.387
Istinski Vladar, Omer ibn el-Hattab, koji se odgajao na
Kuranu i bio uenik Vjerovjesnikov, dao je dozvolu da mladi
Kopt udari sina voe i arapskog emira Amra ibn El-Asa, podi384
385
386
387
Prenosi Ibn Made u svome Sunenu, 18/1, uvod, poglavlje Idtinab el-bide ve
el-dedel, hadis broj 91.
Prenosi El-Buhari, 221/9, Kitab el-adab, poglavlje Kavluhu Teala: Ja ejjuhellezine amenu (i)ttakullahe..., hadis broj 5721.
Prenosi El-Buhari, 147/1, Kitab el-iman, poglavlje Alamat el-munafik, hadis
broj 33.
Prenosi El-Buhari, 23/4, Kitab er-rekaik, poglavlje Hifz el-lisan, hadis broj
6090.
6/3/11 9:21:19 AM
142
gao je svoj glas sa svjetlom upute civilizacijske kuranske vizije i

Poslanikog ivota, glas koji odjekuje za vijeke vijekova, potvrujui bratstvo ljudsko i ljudsku jednakost, daleko od rasizma
i kastizma, obraajui se Amru i sinu Amrovu te pokoljenjima
koja e doi poslije, rekavi: Kako da ljude pretvarate u robove
kad su ih njihove majke rodile slobodne?!388 Doista, kako da
ovjek uini robom drugog ovjeka?! Oni su plemenita braa, od
jedne su due/biti sve otkad je Bog stvorio ovjeka da naslijedi
Zemlju i sve to je na njoj do Dana sudnjega.
Prema tome, jasno je da kuranska univerzalna i civilizacijska
vizija jeste vizija dobra, istine i pravde, ona je vizija meu sobom
proetih pozitivnih krugova koji pozivaju boljitku i miru. Stoga
ta vizija izraava smjernu ljudsku narav u jedinstvu i raznoliju,
u ravnotei i dopunjavanju izmeu ovjekova pojedinanog naravnog bivstvovanja i naravnog bivstvovanja zajednice. Jer nema
opstanka zajednice bez opstanka pojedinca, niti ima opstanka
pojedinaca bez opstanka zajednice. Zajednica, to su njeni pojedinci sa njihovim razliitim bivstvima, a pojedinci to jeste
zajednica u njenim razliitim formama, sastojinama, epohama,
poput jednoga tijela koje ne moe postojati bez udova, a ni udovi
nemaju svrhe niti postoje bez postojanja cjelovitoga tijela. Nema
pojedinca bez porodice, niti bez naroda, niti bez domovine, niti
bez ummeta. Svijest o porodinom, nacionalnom, etnikom,
vjerskom i ovjeanskom identitetu, te odnosi i ljudska saosjeanja koja pojedinca izdvajaju sve to jesu meu sobom uzglobljeni krugovi. To su temeljne dimenzije (ebad esasijje), pozitivne
i plemenite, u bivstvovanju pojedinca zarad sigurnog izvrenja
pologa, punovane egzistencije, razvoja i procvata pojedinca na
388
Ove rijei Omera ibn El-Hattaba nalaze se u tri knjige, naime: El-Mustatref od
El-Ibihija: Prie Amru ibn El-Asu i ree mu: O Amre, kako da ljude pretvarate u robove kad su ih njihove majke rodile slobodne?!, takoer se izreka nalazi
i u Rebi el-ebrar i u Nusus el-ahbar, Ez-Zamaherija.
6/3/11 9:21:19 AM
143
temelju naela pravde, dobroinstva i mira, te odbacivanja nasilja

(refd ez-zulm), korupcije (el-fesad) i agresije (el-udvan).
Na temelju ovoga znademo da je svaki uinak (kudre), doprinos (ata) i plemenito postignue (indaz hajjir) to ga ostvari
bilo koji pojedinac, zapravo je to takoer postignue i ponos zajednice, to je postignue i ponos za porodicu, za narod, za domovinu, za ummet, tavie i za ovjeanstvo.
Svaki uinak, doprinos i plemenito postignue koje ostvari
porodica, narod, domovina, ummet, takoer je postignue, ponos i poast za svakog pojedinca koji pripada svakoj zajednici
ovih drutvenih i ovjeanskih bivstvovanja.
Ono to posebno odlikuje kuransku univerzalnu konstruktivnu viziju jeste da je ona oprena (enneha ala el-aks) materijalnoj agresivnoj rasistikoj i animalnoj viziji, dajui iz ove razlike i
posebnosti ovjeka i svemira monoteistiku i sveobuhvatnu viziju (ru je tevhidijje tekamulijje) kojom se obuhvaaju razliiti entiteti, njome se potvruje ono to je zajedniko, u njoj na pozitivan
nain (idabijjen) dolazi do izraaja ono to je razliito kako bi
se stvorili meupripadni odnosi koji se nadopunjavaju, koji su
pozitivni i monoteistiki. Ova je vizija sama sr smjerne ljudske prirode, svrha njene egzistencije i namjesnitva na Zemlji.
U kuranskoj viziji nema prostora za personalni ekstremizam
(el-mugaleta el-ferdijje) niti za drutveni ekstremizam (et-tetarruf
el-idtima i), ta vizija je u svim svojim dimenzijama priroda sveobuhvatnog, ravnotee, umjerenosti i mira.
Eto razloga zato nalazimo da molitva vjernika u Plemenitom Kuranu nije molitva koja zastaje kod pojedinane due, izuzev onda kada se dova odnosi na njena svojstva, ve ta kuranska
molitva/dova prelazi na drutveno jastvo (ez-zat el-idtima ijje),
jer ne razdvaja se interes pojedinca od interesa zajednice.
6/3/11 9:21:20 AM
144
Velianstveni i uzvieni Bog kae: Samo Tebi robujemo i

samo od Tebe pomo traimo, na Pravi put Ti nas uputi!389 O
na Gospodaru! Primi ovo od nas! Ti, zbilja, sve uje, i sve zna!
Gospodaru na! Uini predanim Tebi nas dvojicu, a i zajednicu
jednu od potomstva naega Tebi predanu! Obrede nae nam pokai i nama oprosti, jer, primalac pokajanja zbilja si Ti i samilostan si!390 A ima i onih ljudi koji vele: Gospodaru na! Daj Ti
nama dobro na Ovom svijetu i dobro na Svijetu onome, i muka
u Vatri nas spasi!391 O na Gospodaru! Ne uzmi nam za zlo
ako zaboravimo ili neoprezno neto uinimo! O na Gospodaru!
Ne prti nam breme kakvo si natovario onima prije nas! O na
Gospodaru! Dunosti nam ne nalai za koju snage nemamo mi!
Ti preko grijeha nam prijei, i oprosti nam, i milou nas obaspi!
Ti si Gospodar na! Ti nas protiv naroda nevjernikog pomozi!392
Gospodaru na! Nemoj da nam zastrani prepusti srca naa kad
nam Ti ve pravu stazu pokaza, i milost Svoju nam podari! Ti
si zbilja Onaj Koji mnogo dariva.393 Gospodaru na! Mi u ono
to si Ti objavio vjerujemo, i poslanika mi slijedimo. Upii nas sa
svjedoiteljima!394 Zbilja, b skupina jedna Mojih robova koji
su govorili: Gospodaru na, mi vjerujemo. Pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti Si Samilosnik najbolji!395 I koji govore: O na
Gospodaru! U enama naim i potomstvu naem Ti nam radost
podari i nas predvodnicima za bogobojazne Ti uini!396 A oni
koji dolaze nakon njih, govore: Gospodaru na! Oprosti nama
i naoj brai koji su nas u vjerovanju pretekli! I nemoj uiniti da
389
390
391
392
393
394
395
396
El-Fatiha, 5-6.
El-Bekare, 127-128.
El-Bekare, 201.
El-Bekare, 286.
Alu Imran, 8.
Alu Imran, 53.
El-Muminun, 109.
El-Furkan, 74.
6/3/11 9:21:21 AM
145
zbog onih koji vjeruju bude kivnje u srcima naim! Gospodaru

na, Ti si doista blag i samilostan!397
Bog, Uzvieni i Velianstveni, kae: I tamo Zekerijja zamoli svoga Gospodara: Gospodaru moj! ree Daruj meni od
Sebe estita potomka! Ti si zbilja Onaj Koji molbu uje!398 A
Musa ree: Gospodaru moj! Rairi moje grudi, i olakaj mi moj
zadatak, uzao s mog jezika mi razvei da bi govor moj razumjeli, i daj mi pomonika iz moje porodice...399 A Ejjubu, kad je
Gospodara svoga pozvao: Doista me nevolja zadesi, a od svih
samilosnih Ti si Najsamilosniji! Mi smo se odazvali.400
397
398
399
400
El-Har, 10.
Alu Imran, 38.
Ta-Ha, 25-29.
El-Enbija, 83.
6/3/11 9:21:22 AM
146

JE VIZIJA SVJETSKOG MIRA
Islam je kao peat religija (ed-din el-hatem) doao kao vjera

koja upuuje, raduje i vodi ka univerzalnoj znanstvenoj etapi ovjeanstva (merhale el-insanijje el- ilmijje el-alemijje). To je vizija
pravde, bratstva, milosti, mira i izgradnje. Stoga, kuranski diskurs nije bio diskurs svojstven nekojem plemenu, niti narodu, ni
grupaciji ni klasi. To je diskurs ovjeku i svjetovima. Takoer,
diskurs Kurana nije bio diskurs uda, nadnaravnosti koje se nastavljaju na prethodne civilizacijske epohe kroz koje je prolo ovjeanstvo (merret biha el-insanijje). Naprotiv, kuranski diskurs
je diskurs knjige (kitab), znanja ( ilm), itanja (kirae), razmiljanja (tefekkur) i prouavanja (tedebbur), to je diskurs uma (akl),
argumenta (hudde) i uvjeravanja (ikna), diskurs upute, usmjerenja i napuivanja, diskurs bratimljenja, pravde, izgradnje i mira.
Kuranska vizija i Objava su, tako, univerzalna vizija za ovjeka u
znanstvenoj i univerzalnoj epohi, izraavaju pravu ljudsku narav
i univerzalne vjene zakone (es-sunen el-kevnijje el-ezelijje) radi
usmjerenja ovjeanstva i njegove upute, radi ostvarenja njegovih
graditeljskih i plemenitih ciljeva i izgradnje sistema sigurnosti i
mira u njegovoj prirodi. Ovo premauje ivotinjska, materijalistika, rasistika, etnika, uska i izolacionistika gledanja, koja
pripadaju vijekovima primitivne tame i prahistorije (ve ma kable
et-tarih), koji su bili vjekovi izoliranih plemena, etnija i naroda,
6/3/11 9:21:22 AM
147
vijekovi primitivizma, uda, proricanja (kehanat) i mitova. Dola

je kuranska poruka islama (risale el-islam) ili poruka mira (risale
es-selam) da izrazi znanstvenu svjetsku epohu i jedinstvo ovjeka
(vahde el-insan), nadmai rasistike tendencije te tribalistike i
nacionalistike agresije, magiju i mitove. Izrazila je i kristalizirala
pozitivne i graditeljske elemente jedinstva i sveobuhvatnosti u
ljudskoj prirodi i ovjekove raznolike i skladne elemente bivstva
i ustrojstva.
U mjeri u kojoj izraavanje rasizama, tribalizama i nacionalizama znai udaljavanje drugog, ime se naglaava ishodite
i filozofija rasizma, tribalizma i nacionalizma kroz razliku i sukobe, u toj mjeri razlika biva sredstvom udaljavanja i dominacije
i lahak motiv za sukob, agresiju i meusobno nasilje, zato to
nema mjesta segregaciji, dominaciji, sukobu i agresiji protiv onoga ko je isti i slian.
Prema tome, materijalistika i animalna vizija razlike i negativne diskriminacije jeste gorivo za raspaljivanje duha diskriminacije i neprijateljstva. Ta animalna vizija predstavlja klimu i
ivotnu sredinu to ine vidove razlika i raznovrsnosti meusobnim ratom. Ona pospjeuje sukob, nasilje, grubost, dominaciju, vladanje i agresivnost u ljudskim odnosima meu dravama,
narodima i zajednicama, zbog ega je savremeno ovjeanstvo
iskusilo zloine kolonijalizma i svjetskih ratova: a ratovi ovjeanstvu prijete sve do danas kroz natjecanje u izumima sredstava masovnog unitenja, u emu se natjeu zavojevaki rasistiki
sistemi koji jedino vjeruju u politiku moi i pohlepu monopolistikih saveza, faraonskih korporacija i korporacija sveenika
medija, zablude i korupcije.
A omoguavanje duha jedinstva, cjelovitosti i plemenitog
sudjelovanja jeste poziv i raspaljivanje duha zajednitva, pomaganja, ljubavi, milosti i mira.
6/3/11 9:21:23 AM
148
A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.401 Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte! I Boga se bojte! Jer, doista, Bog estoko kanjava!402 Evo, Jasni dokaz od Gospodara vaega vam
doe, i Staza prava i Milost...403 I tebi Mi objavljujemo Knjigu
kao objanjenje za sve i kao Uputu, i Milost, i radosnu Vijest za
muslimane.404
Stoga je islam i kuranska vizija uistinu ona filozofija i
jedina vizija koja je istaknula i potvrdila jedinstvo ovjeka (vahde el-insan), potvrdila je i istaknula, u svim razlikama i na svim
ovjekovim razinama, znaenja raznolikosti (meani et-tenevvu) i
dimenzije sveobuhvatnog u okviru ljudskoga jedinstva (el-vahde
el-insanijje). O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od
jednog ovjeka stvorio, a stvorio je od njega i enu njegovu, i od
njih dvoje rasijao je mnoge mukarce i ene!405 O ljudi! Mi smo
vas od mukarca i ene stvorili i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj
koji se Njega najvie boji.406 Nikako ne poelite ono ime vas je
Bog jedne iznad drugih odlikovao!407 Zar da oni raspodjeljuju
milost svoga Gospodara? Mi meu njih raspodjeljujemo to im je
za ivot potrebno na Svijetu ovome, a jedne iznad drugih za nekoliko razina odlikujemo da bi jedni druge sluili! A milost tvoga
Gospodara bolja je od onoga to oni gomilaju!408 To je filozofija
i univerzalna vizija, i svi su njeni sveobuhvatni odnosi smjeteni
401
402
403
404
405
406
407
408
El-Enbija, 107.
El-Maida, 2.
El-Enam, 157.
En-Nahl, 89.
En-Nisa, 1.
El-Hudurat, 13.
En-Nisa, 32.
Ez-Zuhruf, 32.
6/3/11 9:21:24 AM
149
u koncentrine krugove, duhom ljubavi, dobroinstva i pravde, i

zabranom nasilja i agresije od svake strane i u svim situacijama.
Individualistika, materijalistika, za zemlju vezana (et-tinijje), vizija svijeta (koja proizlazi iz due sklone zlu en-nefs
el-emmare) je ona koja je u ovom dobu naglasila rasistiku, nacionalistiku i distancionistiku politiku dimenziju to ju je
usvojio Zapad nakon to se u svojoj viziji svijeta odrekao religija.
Takva vizija je i rezultat injenice da su religiju, u tradiciji i kulturi Zapada, zadesili izopaenje, mitovi i vladavina sveenstva
(tesellut el-kehanut) i to to su te vjere bile svojstvene prethodnim
historijskim etapama ovjeanstva. Zapad se okrenuo materijalizmu, liberalizmu ili marksizmu, nasuprot duhovnoj viziji, to
jest prihvatio je materijalistiku, za zemlju vezanu, trijumfalistiku i sukobima sklonu viziju koja pripada zakonu dungle.
Budui da je rasistika i agresivna solidarnost u osnovi odnosa
umskih ivotinja (hajvan el-gab), to je dovelo do epohe rasizama
i nacionalizama, iz njih je proistekla rasistika, egoistika, agresivistika, zavojevaka (kolonijalistika) i ugnjetavaka politika.
Isto tako dolo je i do ope materijalistike, zavojevake, marksistike, ateistike (el-mulhide) vizije, u ime klasnih drutvenih
sukoba, diljem svijeta i unutar svakog drutva. Ti sukobi su, zapravo, pretvorili svijet u pomraenost zemlje i praine, u podruje vjenoga sukoba (sura ebedi) iz kojeg su narodi socijalistikog
drutva, te narodi koji su im bili potinjeni kao i svi oko njih
napose islamski narodi u srednjoj Aziji i na istoku Azije iskusili
okrutne muke nepravde, tlaenja, ugnjetavanja i korupcije, to je
i dovelo do propasti socijalistike imperije iznutra.
Uz velike pogibelji od vizija materijalistikih i zlu inklinirajuih zakona dungle, zbog kojih su nastali razorni svjetski i
regionalni ratovi, s kojima je dolo do prijetnje budunosti ljudskog opstanka usljed mogunosti unitenja orujem za masovno
unitavanje, veoma je vano za muslimanski ummet i za ovje-
6/3/11 9:21:25 AM
150
anstvo obznana kuranske univerzalne vizije u izgradnji drutava i odnosima meu narodima i zajednicama. Ta vizija je pojas
za spaavanje (tavk en-nedat) za proglaenje univerzalne znanstvene legalitarne epohe, i za ustanovljenje civilizacije pravde i
mira. Ali, moramo znati da nije dovoljno da ta obznana bude
teorijska i formalna, ve znanstvena, spoznajna, odgojna, svjesna, sistematska i institucionalna, na kojoj e poivati ovjekov
univerzalni miroljubivi sistem koji vjeruje u jedinstvo ovjeka,
njegovu sveobuhvatnost i meusobno pomaganje, te da se ljepota ovjeka, njegova korist i mo kriju u njegovom raznovrsju
kako bi mogao obaviti dunost namjesnitva na zemlji, upravljanja i izgradnje dobra, te utemeljiti naela pravde, samilosti i mira
na praktian i djelatan nain u ovjekovom svijetu.
Moda nam sura Et-Tin razjanjava odnos izmeu duhovne
strane (due koja je vjerom smirena en-nefs el-mutme inne) i
zemljane, materijalne i ivotinjske strane (due koja inklinira zlu
en-nefs el-emmare) u bivstvu ovjeka, te ulogu ljudske volje (elirade el-insanijje) u oienju ljudske due i dominaciji uzviene,
duhovne i dobre strane u njoj nad aspektom animalne, agresivne, materijalne i unitavajue dekadence (el-inhitat).
Sura Et-Tin zapoinje boanskim zaklinjanjem koje potvruje vanost postavljenog pitanja (Tako mi smokve i masline, i
Sinajske Gore, i ovog grada sigurnoga),409 a to je pitanje stvaranja ovjeka i odnos duhovnog i materijalnog u njegovom bivstvu
(Mi ovjeka stvaramo u najljepem skladu),410 to je ovjekovo duhovno stvaranje u svijetu duha u dennetu, gdje je ovjek
bio sretan, nije imao nikojih potreba niti je znao za nagost (O
Ademe, rekosmo Mi, doista je ovaj ejtan neprijatelj tebi, i eni
ti, zato vas dvoje nek on nikako iz denneta ne izvodi, pa da se
409
410
Et-Tin, 1-3.
Et-Tin, 4.
6/3/11 9:21:26 AM
151
mui. Zbilja ti u njemu nee ni ogladnjeti, niti go biti, i zbilja

nee ni oednjeti, niti egu osjetiti).411
Ali kad se Adem pobunio i posluao sile zla, razvrata i spletke Iblisove i kad se na njega Bog rasrdio, spustio ga je iz svijeta sree, neporonosti i istote u svijet ivotinjskog, zemljanog i
materijalnog, sa ovjekovim potrebama, nagou i nepravednosti
prema drugima. I njih dvoje s drveta pojedoe i stidna mjesta
njihova im se ukazae, pa liem dennetskim njih dvoje po svojim stidnim mjestima pokrivati se poee. I Adem ne poslua
svoga Gospodara i skrenu s Puta pravoga412 da bi ovjek tako, u
svome bivstvu, sabirao duh i zemlju skupa, a zatim emo ovjeka vratiti na najniu razinu.413
Izmeu svijeta duha (alem er-ruh), savjesti i namjere da se
ini dobro i da se stanje popravlja, i svijeta animalne materije
(alem el-madde) sa agresivnou i meusobnim nasiljem, postoji
ovjekova volja u izboru izmeu sila duha u proienju due
pravdom, popravljanjem stanja, kreativnou, i izmeu materijalnih agresivnih tenji u meusobnom nasilju, agresiji i korupciji. Izlazite iz denneta svi! Bog naredi Jedni drugima ete
neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti,
pa ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A
ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje
pripada, a na Danu sudnjem proivjet emo ga slijepa.414 ...i
ne one koji vjeruju i dobra djela ine, njima pripada nagrada
neprekidna.415 Prema tome, valjanost i kreposnost ovjeanstva
i njegove egzistencije i civilizacije na Zemlji ovisi o pobjedi sila
duha, vrstom jamstvu vjerovanja u jedinost Stvoritelja, svrho411
412
413
414
415
Ta-Ha, 117-119.
Ta-Ha, 121.
Et-Tin, 5.
Ta-Ha, 123 -124.
Et-Tin, 6.
6/3/11 9:21:27 AM
152
vitosti stvorenja, moralnosti estitoga ivota i trudu da se ini

zakonito i dobro djelo.
Civilizacija istinskoga islama je put ka kreposnosti ovjeanstva, njegovoj uputi i duhovnom izbavljenju (el-istinkaz er-ruhi)
iz ponora i provalije savremenog materijalizma (el-maddijje elmuasire), nasilja i sukoba u njemu koji prijete svojim orujima
za masovno unitavanje postojanju ovjeanstva i njegovoj egzistenciji. A one koji se budu radi Nas borili Mi emo zbilja
Naim stazama naputiti! A Bog je doista sa dobroiniteljima!416
Kuranska univerzalna duhovna civilizacijska znanstvena vizija, koja je donijela znanstvenost i zakonitost, trai oienje ove
vizije od dahilijjetskih plemenskih etnikih rasistikih utjecaja,
oienje od falsifikata israilijjatskih naklapanja (et-tahrifat elisra ilijje) i mitolokih predodaba. Treba vratiti jedinstvo islamske spoznaje i znanstvenost metoda njenog miljenja i spoznanja,
proizvoditi znanja i praktine izume u okvirima iskonskoj naravi
okrenutih znanosti (ulum el-fitre), kako drutvenih tako i prirodnjakih, da bi se pokazala kuranska vizija i spoznale intencije
Svetih tekstova (merami en-nusus), objavljivanje njihovih znaenja i ukazivanja na injenice iskonske naravi i zakona i trasiranje
kreativne saradnje meu njima.
To je ta kuranska univerzalna civilizacijska vizija koju je
izopaio i njenu snagu unitio ablonski i partikularistiki diskurs zastraivanja i prijetnje (el-hitab et-terhibi). Devijantnosti
koje sa sobom nosi ovaj diskurs naruavaju univerzalni karakter
kuranske vizije. Iskrivljava se i nestaje zrelost drutvenih nauka i
njihov svjei raskrivateljski i obnoviteljski ar u vremenu i prostoru u mjeri u kojoj se vrijeme i prostor vie udaljavaju od stanja iz
doba poslanstva (ahval ahd er-risale), te od doba univerzalnosti
i znamenja vjeronavjestiteljskih objava. Kao posljedica javilo se
416
El-Ankebut, 69.
6/3/11 9:21:28 AM
153
to da su vrijednosti islama (kijem el-islam) nalik dijelovima izrastavljanih strojeva, vie ne pripadaju univerzalnim naelima koja
su pozitivna i motivirajua, koja bi uinila da te vrijednosti
usprkos povezanosti ummeta i injenici da cijeni i uvaava svoja
vjerovanja i tradiciju budu djelatne, stvarne i opipljive u ivotu
muslimana pojedinca. Jer ne ini se da te vrijednosti predstavljaju vie ikakva sredstva, niti pomagala koja su u stanju ostvariti
cjelovitu, obuhvatnu i pozitivnu viziju koja izraava jastvo ovjeka muslimana i njegova stvaralaka, kreativna i civilizacijska
oekivanja (tetalluat) i pokrenuti svjesnu i motivirajuu snagu
kod muslimanskog ovjeka. Ali ove vrijednosti su prestale postojati u stvarnosti ummeta a tokom potonjih stoljea usprkos
injenici da je ummet vezan za ove vrijednosti i da ih potuje,
da ih ne prestaje ponavljati u recitiranjima Kurana, na hutbama
petkom, na ceremonijalima, na knjievnim i vjerskim skupovima te su vrijednosti postale od neznatne koristi. Nalik su dijelovima rastavljene maine koja ne sainjava cjelinu to posjeduje
snagu djelovanja, kretanja i proizvoenja. Tu je razlog to vie
ne zapaamo da ti uzvieni, asni, dragocjeni kuranski principi,
vrijednosti i shvatanja opipljivo postoje, niti im vidimo djelatna i
vidljiva utjecaja na ivot ummeta, njegove odnose i saradnju.
ivot muslimana u savremenom diskursu postao je, u mnogim aspektima, pasivan i poraen, njegove aspekte popunjava
strah i pasivnost (el-havf ve es-selbijje), a njegov cilj i cilj njegove
vizije svjesno ili nesvjesno je potiranje sebe zarad zadovoljenja nekog drugog, ma ko taj drugi bio, radi koga e se stvar okonati u interesu tlaenja saveznitva ljudi s vlasti, njihove mone,
silnike i okrutne korupcije, i iskazivanja lojalnosti i usluga uz
ponienje. Taj je ivot i vizija optereena zapovijedima slijeenja, dunosti i obaveza prema onome koga obiljeava neznanje
i ogranienost, prema onome ko zapovijeda, na razliite naine
i diskurse, poniznost, skruenost i predatost. Ta vizija je posve
6/3/11 9:21:29 AM
154
oprena onom na emu poiva kuranska univerzalna civilizacijska vizija. Jer ovjek je u kuranskoj viziji poastvovan, dato
mu je boansko namjesnitvo, moan je, trudi se na putu ka
ciljevima uzvienosti, kreativnosti, korisnosti i gradnje, kojima
ostvaruje svoje jastvo, njima isti svoju nutrinu, kojima nadilazi
i nadvisuje svoj poloaj. U mjeri u kojoj ovjek ostvaruje svoje
ja, u toj mjeri njegovo jastvo i nain njegova ivota, sa poticajima njegove skladne naravi, tuju Istinu, Dobro, Pravdu i Mir.
Istinom, Dobrom, Pravdom, Milou i Mirom, u mjeri u kojoj
ostvaruje svoje ja i u kojoj bere plodove svoga svijeta, materijalno
i duhovno, on sve uravnoteuje, u dobru i u zlu, u blagostanju i
trpljenju. ovjek u svim tim situacijama ostvaruje svoje ja, svoju
skladnu narav te materijalne i duhovne potrebe, i time, takoer, neto s ime je zadovoljan njegov Gospodar i Stvoritelj, jer,
naime, po kuranskoj univerzalnoj civilizacijskoj viziji u mjeri u
kojoj ovjek musliman ostvaruje svoje ja i svoju skladnu narav
uzimanjem i davanjem, uivanjem i rtvovanjem, on takoer u
toj mjeri ostvaruje zadovoljstvo Boga, Koji je stvorio stvorenja
i postavio sve skladne naravi koje su u bivstvu ovjeka, i ovjeku
potinio zakone i mogunosti, dao mu na raspolaganje sredstva i
izbore. A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu
i po moru smo ih raznijeli...417 A sva ast Bogu, i Njegovu Poslaniku, i vjernicima pripada, ali, dvolinjaci ne znaju!418
Dakle, u mjeri u kojoj skladno ovjekovo ja ostvaruje svoju narav svime to mu je prueno: koristima, uivanjima, davanjem i ulaganjem, i svim to zahtijeva dostojanstvo ovjekovo:
materijalnim i duhovnim rtvovanjem i ulaganjem onoga to je
narav skladne prirode, u toj mjeri ovjekovo ja time ostvaruje
tenje skladne, plemenite i graditeljske naravi, te tako to jastvo
417
418
El-Isra, 70.
El-Munafikun, 8.
6/3/11 9:21:30 AM
155
za ovjeka ostvaruje njegove materijalne potrebe i duhovna oekivanja zakonitim i moralnim sredstvima, kojima se ostvaruje
zadovoljstvo Boga, Stvoritelja i Njegova ljubav i poast ovjeku, smjernom vjerniku, trudbeniku i nauniku (el-amil el-alim)
koji znade zakone. Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i
koji rade dobra djela, da e takve zbilja na Zemlji uiniti namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio namjesnicima...419
Nije mogue da ovjek vie, bolje i potpunije upozna neku
univerzalnu civilizacijsku prirodnu viziju, koju spoznaje svojom
naravi posredstvom primordijalnih kategorija, od kuranske univerzalne civilizacijske vizije koja na zadovoljavajui nain odgovara na ovjekove ope i univerzalne zapitanosti, te koja ga
vodi ka skladnim i prirodnim putevima koji mu ostvaruju sreu
na oba svijeta, darivaju ga ljepotom, sreom, koriu, znanstvenom moi, ljudskim dostojanstvom u svim okolnostima i potekoama, materijalno i duhovno, na Ovom svijetu i poslije, u
Svijetu vjenosti i smiraja.
Do oitovanja ove divne, naravne, boanske i naputiteljske
vizije, i njene djelotvornosti u ivotu ovjeanstva, doi e samo
kroz povratak asnome Kuranu na najbolji nain (kakav je bio
u doba vjerovjesnitva i u praksi Poslanikovih drugova). A iz
toga e proizii pravilno razumijevanje (el-fehm es-sahih) znaenja kuranskih diskursa/poruka u njihovom pluralitetu i pluralitetu onih kojima su ti diskursi/poruke namijenjeni, i sa ciljem
koji se iz njih oekuje. Na ovo se nadovezuje pravilno priopavanje tih poruka u svjetlu ove univerzalne vizije da bi se primijenile u stvarnosti ljudskoga ivota, da bi u epohi univerzalne
znanosti vodile put tog ivota, davale mu smjer, ostvarivale
ciljeve ovosvjetskog ivota i njegovu svrhu kroz dominiranje sila
dobra, Istine, Pravde, Meusobnog pomaganja, Samilosti i Mira
419
En-Nur, 55.
6/3/11 9:21:31 AM
156
u ovjekovom svijetu i kroz dominiranje njegovih znanstvenih

civilizacijskih mogunosti.
Da su muslimani spoznali dimenzije kuranske univerzalne
islamske vizije i sistem univerzalne islamske kulture i civilizacije,
da su se te vizije pridravali u razumijevanju sebe i svojih drutava, u razumijevanju svoje ljudskosti i uloge u trasiranju pravca
svoga ivota, metode svoga miljenja i sistema svoje civilizacije
tada bi se udvostruio utjecaj islama i vizije islama na ummet
i na ovjeanstvo, te ne bi dospjeli u stanje marginaliziranosti i
slabosti u kojem su danas. Uputom islama krenulo bi vie ovjeanstva, tavie veina bi se njime uputila, islam bi se rairio
irim horizontima od ovih koje vidimo danas.
Da su se muslimani pridravali kuranske univerzalne vizije
u spoznaji skladne i duhovne ljudske naravi (odgovorne due,
due koja samu sebe kori) kroz prizmu Objave, uvijek bi se
pridravali znanstvenog, zakonitog, objektivnog i obuhvatnog
metoda. Islamska vizija bi se otvorila svjetovima skladne prirode
u drutvenim i humanistikim naukama, znali bismo ih i njima
se koristili prije drugih, obogatili bismo ta podruja ciljevima
te skladnim, plemenitim i istinskim duhovnim svrhama zarad
skladne ljudske prirode i univerzalnih zakona. Ne bi muslimanska teorija (en-nezar el-muslim) ustuknula i odustala od ravnanja
stvarima ummeta i promjenljivim aspektima ivota (mutegajjirat el-hajat), tako bi opet smogla snage da se bavi stvarnou na
nauan, obnoviteljski i kreativan nain, uobzirujui dimenziju
vremena i mjesta u razumijevanju ovjekove situacije, promjenljivosti njegove sredine (mutegajjirat bietihi), njegovih mogunosti i izazova, radi ostvarenja ciljeva kuranske univerzalne vizije,
njenih vrijednosti i shvatanja, te da muslimansko miljenje (elfikr el-muslim) ne skona kako to vidimo danas u introverziju (el-intiva), izolaciju (el-inziva), u slijepo slijeenje (et-taklid),
oponaanje/imitaciju (el-muhakat) i krutosti (el-dumud).
6/3/11 9:21:32 AM
157
Da se muslimani prosvijeenim razumijevanjem (bi fehm

mustenir) pridravaju kuranske univerzalne vizije, njihova bi vizija u stvarima upotrebe i izgradnje bila monoteistika, sveobuhvatna, znanstvena, iva i zakonita. Ne bi je obuzimao mrak i
klonulost, iz nje se ne bi granale bahate i pasivne vizije izmeu
zahtjeva za zakonima (s jedne) i utvara mitologije i magije (s druge strane), da bi na kraju svega zagospodario diskurs zastraivanja (hitab et-terhib) i centralizam (negativnoga) ja usljed ega
se zamaglila vizija, oslabjela motivacija, klonula enja, usporio
doprinos, ugasila kreativnost i izobliila muslimanska linost. To
sve je bumerang kod muslimanskog ovjeka koji je uslijedio od
diskursa ponitenja ja(stva) da bi zavrio u stanju centralizma
ja(stva), sa svim svojim negativnim stvarima, individualizmom
(ferdijje) i egoizmom (enanijje), usljed ega je zavladalo tlaenje,
proirila se korupcija, ustuknuo sistem drutva, nestala kreativnost i preciznost (el-itkan). Tako propada civilizacija (jenhar elumran), ummet slabi, postaje nemoan, opljakan, imitatorski,
potroaki i nazadan. A napreduju oni koji su od muslimanskog
ummeta uili onda kad smo mi pali u nemar, kad smo se povukli od svega obilja, predvodnitva i uspjeha kojim smo raspolagali, da bi tako prepustili prostor drugima, oni su nastavili i
realizirali ono to je bilo pree da ga realizira ummet tawhida i
monoteizma, i koji je bio moniji uiniti to ne samo materijalno
ve, takoer, i duhovno, to je i vanije. Jer mi smo upropastili
mogunosti ummeta da on duhovno i materijalno doprinese da
se islamskom duhovnom vizijom da usmjerenje ljudskom materijalnom davanju/prinoenju, e kako bi time ummet, u odnosima zajednica ovjeanstva, upravljao vrijednostima bratimljenja,
pravde, meusobnog pomaganja, milosti i mira.
Moramo ovdje objasniti razliku izmeu islama i muslimana
s jedne, i zova islama (dava) i drave (devle), s druge strane.
6/3/11 9:21:33 AM
158
Islam je posljednja boanska poslanica za uputu ovjeka i

njegova podrka da, posredstvom univerzalnih poruka ove univerzalne civilizacijske vizije, ovjek doe do smisla i ciljeva svoje
egzistencije (li mana ve gaje vududihi), te prirodnih i od Boga
datih mu namjesnikih mogunosti na Zemlji.
ovjek Boiji namjesnik je, u svakoj situaciji i u svojoj raznolikosti, neko kome se islam obraa (el-muhatab). Svaki ovjek uzima od islama, njegovih vrijednosti i uenja prema svojoj mogunosti, volji, i ovjek je, na kraju ivotnoga kruga i truda u njemu,
onaj ko e biti pitan i ko je odgovoran za dobra ili za zla djela.
A muslimani su prije svega i nakon svega ljudi, ljudska
bia koja vjeruju u temelje islama i u postavke njegova kreda. Ali
svaki od njih ponaosob ostavljen je svome umu, savjesti, volji u
pogledu moralnosti svoga ponaanja, ozbiljnosti svoga truda i
savrenog djelovanja (itkan). Meu muslimanima su, kao i meu
svim ljudima, razlike u snazi vjerovanja (kuvve el-iman), ispravnog vladanja i postupanja. Pogreno je pripisivati greku u ponaanju muslimana pojedinca njegovoj vjeri i vjerovanju. Svako ko
se u svome ponaanju i djelu pridrava vjere i vjerovanja, taj je
nesumnjivo pod utjecajem svoje vjere. Svako ko otpadne od vjere, njenih ciljeva i univerzalnih naela, takav postupak iskljuivo
pripada muslimanu pojedincu, uzroci se vezuju za njega kao za
bilo kojeg drugog ovjeka, te za faktore koji utjeu na njega kao
to su faktori znanja, spoznaje, odgoja, te strasti kojima udi iz
animalne due sklone zlu, naspram prirodne, skladne i savjesne
due koja je odgovorna, samu sebe preispituje, te je, dakle, do
njegova nazora svaka odluka koju poduzima i u njoj ga pomae
njegova volja za istinom, pravdom, dobrom, ili, pak, za nasiljem,
zlom i tlaenjem.
Takoer, ne treba da brkamo zov islama (dava) i dravu
(devle); zov islama je, naime, govor za srce, svijest, sa eljom da
se pomogne i uputi, podui i usmjeri. Stoga, zov islama treba biti
6/3/11 9:21:34 AM
159
ljepotom (bi el-husna) i lijepom rijeju. Ko se Pravom stazom

uputi, na dobro svoje se uputio, a ko stranputicom krene, protiv
sebe krenuo je. Niko nositi nee onoga drugoga breme!420 A
da hoe Gospodar tvoj na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da ti
svijet prisili da budu vjernici?421
A kad je rije o dravi, ona je ovjekovo politiko bivstvo (elkijan es-sijasi el-beeri) u svojim razliitim formama koje su razvijene zarad ovjekove drutvene izgradnje (el-bina el-idtimai elbeeri). Drava na ovaj ili onaj nain ovisi o ljudskim zajednicama
i svome politikom i drutvenom sistemu, o svome tlu, interesima,
unutarnjem ustrojstvu meu pripadnicima drutva, i vanjskom
ustrojstvu u odnosima sa drugim zajednicama i dravama.
Otkad postoje pa do danas, odnosi drave i ovjekovog politikog drutva su ili u stanju mira (selam) kojim vladaju pravila i zakoni, obavezni i ustrojeni radi (unutranjih) stvari same
politike zajednice, ili u stanju sporazuma (hale ahd) i ugovora
izmeu politike zajednice (drave) i upravne vlasti u njoj, te izmeu drugih zajednica. U biti, ovim odnosima vlada sporazum,
povjerenje, ugovori, nagodbe i odnosi uzajamnosti, ili vlada stanje sukoba (hale niza), neprijateljstva (el-ada) i rata (el-harb),
tako da sila odreuje rezultate ovih sukoba. I nek vas mrnja
prema narodu nekom ne navede, zbog onoga to vam dolazak
Svetome hramu sprijeie, da taj narod napadnete! Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite!422
Islamska univerzalna civilizacijska vizija uspostavlja sve ove
odnose na temelju pravde i mira (ala asl el-adl ve es-silm).
Na unutranjem planu: pravda i solidarnost su temelji, a vijeanje i savjetovanje/dogovaranje jesu sredstva donoenja odlu420
421
422
El-Isra, 15.
Junus, 99.
El-Maida, 2.
6/3/11 9:21:35 AM
160
ke i unapreenja stvari (el-islah). Kad doe do devijacije ovih

odnosa i doe do nasilja, treba se odluiti po pravu (e-eria) i
zakonom (el-kanun). Inae, mirna graanska sredstva (el-vesa il
es-silmijje el-medenijje) i graanski neposluh (el- isjan el-medeni)
jesu dva mirna sredstva za ispravljanje greaka, za prisiljavanje
onoga koji odstupi od zakona da odustane od svoje nakane, da
mu se tako izmakne tlo ispod nogu, a ako nastavi svojom agresivnou, tad mu se treba suprotstaviti i zaustaviti ga na onoj
granici o kojoj odluuje ummet i zajednica. Nije ispravno da
razliite grupacije u svoje ruke uzmu zakon kako bi se umijeale
u sukobe koji paraliziraju ummet i njegovu elju da uspostavi
odnose sa stotinama sukobljenih i zavaenih grupacija, koje sve
ummetu pripadaju.
A kad je posrijedi odnos sa drugom politikom stranom, tu
treba postojati pregovor meu ljudima koji odluuju, da bi se
ostvarila prava (ihkak el-hukuk) i da ne bude ratova i prolijevanja
krvi, osim u sluaju kad je nemogue doi do pravde bez njih.
A i ratovi trebaju biti upravljeni samo na ljude koji odluuju (da
do rata doe), da im se volja privoli na istinu ili da se uklone s
vlasti, ili da se, u najmanju ruku, uklone oni koji su odgovorni za
posezanje za nasiljem, i sve to treba da se odvija bez pretjerivanja
i prelaenja granice, posebno ne pregoniti u prolijevanju krvi.423
423
Radi ireg upoznavanja sa pitanjima ove teme vidi nae djelo El-Unf ve idare
es-sira es-sijasi bejne el-mebda ve el-hijar, objavio Dar es-selam, Kairo, 2002.
Vano je ovdje da znademo da je islamska vizija pravde (ruje el-adl el-islamijje),
jo prije hiljadu i etiristo godina, podijelila svijet ljudskih i politikih odnosa na
tri dijela/podruja, naime dar es-selam (svijet mira), dar el-ahd (svijet ugovora) i
dar el-harb (svijet rata). Dar es-selam, koji je u odnosu na islamski ummet dar
el-islam (kua/dom islama), jeste drutvo iji se stanovnici potinjavaju vladavini zakona drave, te stoga odnosi stanovnika pojedinaca u tom podruju jesu
odnosi mira, gdje nema prostora nasilju. Nije dozvoljeno nijednom pojedincu,
niti ijednoj zajednici da uzme zakon u svoje ruke (an jehuze el-kanun fi jedihi).
Akoli uzmu zakon u svoje ruke, to se smatra nasilnikim djelom kojeg drutvo
odbacuje. to se tie suprotstavljanja ovim devijacijama i suzbijanja nasilja, to se
6/3/11 9:21:35 AM
161
treba odvijati u okviru zakona, zakonitim sredstvima. Ako to ne uspije, moe se

pribjei mirnom otporu, jer nije obavezno da stanovnici (graani muvatinun)
budu lojalni vlasti osim na temelju pravde i vladavine zakona. A ako to nije mogue, stanovnici imaju pravo suprotstavljanja (hakk el-itirad) i mirnoga otpora
(el-mukaveme es-silmijje).
Kad je posrijedi odnos dar es-selam, ili kazano savremenom politikom terminologijom, nezavisne drave, sa vanjskim svijetom i njegovim drugim politikim
jedinicama, taj odnos je ili daru ahd (podruje ugovora) ili daru harb (podruje rata).
Dar el-ahd jeste podruje iji odnos izmeu njega i izmeu dar es-selam
poiva na temeljima sporazuma po kojem svaka strana zadrava svoja prava,
strane u njemu razmjenjuju svoje interese na temelju zadovoljstva, saglasnosti i
pravde, sve to ostvaruje stabilnost (el-istikrar) i za posljedicu ima mir, te povjerenje meu ugovornim stranama. Ako li nema povjerenja, tad svaka strana eka da
onu drugu zadesi zlo. Dar el-ahd je, u dananjem vremenu, ekvivalent ulozi
meunarodnih ugovora i sporazuma, te ustrojstvu Ujedinjenih naroda.
to se tie politikih jedinki, ili drava koje vre agresiju na druge drave, to jest
na dar es-selam ili dar el-ahd, i koje ne prihvataju odstupanje od svoga neprijateljstva i nasilja mirnim sredstvima i diplomatijom, te jedinke postaju dar
el-harb (stanite rata), to jest agresivne/neprijateljske zemlje. Na dar es-selam
i dar el-ahd, na koje se vri agresija, spada zadaa da upotrijebe sva nuna
podesna sredstva, u koja spada i nasilje i rat, ako to zahtijeva situacija. Ali ono
to islam zahtijeva jeste uzvraanje bez pretjerivanja, u nasilju i ratu cilj treba biti
samo izvrna vlast i vladar u dar el-harb, a i to s ciljem nametanja da odustane
od nasilja i neprijateljstava. A ako se ukae potreba, u sluaju nesaradnje takve
neprijateljske drave, treba zaustaviti njihovu agresivnu politiku, ali bez izlaganja
graana i obinog naroda teti, osim ako to trai krajnja nuda, i podesni mogui
minimum u situaciji odbijanja agresije (redd el-udvan).
Takva je, dakle, islamska civilizacijska vizija, ona je izraz ovjekove prirode, rukovodi se vrijednostima uspostavljanja pravde i mira, ona nije pretjerivanje. Prema
tome, pravi odnosi mira i sigurnosti ostaju meu narodima, dravama i ljudskim
drutvima sve dok uputa ne bude dostupna, i dok ne budu dostupna znamenja
pravde, te dok se cijeli svijet ne preobrazi u Dom mira (Dar es-selam), ili u ono
to bi se moglo nazvati svjetskom vladom (el-hukume el-alemijje) posredstvom
koje se ovjeanstvo pokorava vladavini zakona pravde (kanun el-adl). Kreativnost u Domu mira je jedna, proistjee iz jedinstva ovjeanstva, doivljava
procvat iz njihovih razlika, raznovrsja i njihova meusobna dopunjavanja.
Naalost, dananji svijet, sa svojom materijalistikom vizijom, poiva na temelju pojma zakona dungle, nacionalne drave, egoizma umjesto na islamskom poimanju Doma mira. Tako je svjetski poredak (en-nizam el-alemi)
uspostavljen na temeljima sile i podjarmljivanja kroz nedostatne sporazume, i
6/3/11 9:21:35 AM
162
alosno je da Zapad (u dobu klasinog islama) preuzima nauni i pravni metod, a bez prihvatanja monoteistike kuranske
vizije. To se zbiva u vrijeme razmirica (ihtikak) Zapada sa islamskim svijetom i islamskim ummetom, tokom agresivnih kriartiranske pritiske posredstvom Organizacije Ujedinjenih nacija (Savjeta sigurnosti politika moi) kao sredstva za vladavinu jaeg nad slabijim, a to je zauzelo
mjesto Doma islamskog ugovora (Dar el-ahd el-islami). A to se tie Doma
rata (Dar el-harb), koji je realna stvar u dananjem svijetu po onome to vidimo
u mnogim krajevima kroz unitavajue i nasilne ratove, njima velike sile u svijetu
ostvaruju svoje tenje i vladavinu nad slabim narodima, usprkos tome to sistem
Ujedinjenih nacija propisuje da je rat nezakonit, tavie Ujedinjene nacije se koriste da se opravda agresija velikih sila protiv zemalja Treeg svijeta i njihovih
potinjenih naroda (e-uub el-mustadife).
Kontinuirani razvoj ovjeka, od poetka epohe Univerzalne muhammedovske
poruke pa do ostvarenja svjetskog sela (el-karje el-alemijje), kojeg vidimo danas,
uveo je ovjeka u epohu univerzalnosti (merhale el-alemijje); poruka islama je
uistinu bila univerzalna, civilizacijska vizija Svjetskoga mira (es-selam el-alemi)
za ovjeka u dobu univerzalnosti.
Univerzalna islamska civilizacijska vizija i njena filozofija jeste vizija univerzalnosti i mira, jer je to vizija jedinstva ovjeka (vahde el-insan) i njegove raznolikosti u pozitivnim, koncentrino nadopunjujuim krugovima, ljudske naravi.
To je vizija mira za ovjeanstvo koja izvire iz jedne due/biti, kroz raznolikost
naroda i plemena, da bi se meu sobom upoznavali u ljepoti ranolija jezika i
ljudskih boja i njihove divote, te kroz vezu srodstva porodice i moralnog meu
se milostivog susjedstva, kojim vladaju razliiti ljudski odnosi kroz pravdu, davanje, savjetovanje, svrhovitost, moralnost i ednost. Bog zapovijeda pravdu i
dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i
tlaenje! (En-Nahl, 90.) Ne smije biti nasilja i agresije: Bog vam ne zabranjuje
da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere
ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! (El-Mumtehine, 8.) Nek vas mrnja
prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie! (El-Maida, 8.) Vi uvijek pravedni budite i
radi Boga pravedno svjedoite, makar to bilo i na tetu vau, ili na tetu roditelja
vaih, ili na tetu blinjih vaih. (En-Nisa, 135.) Ali, vi boj ne zapoinjite! Bog
ne voli one koji zapoinju boj! (El-Bekare, 190.) Ovo znai da svjetski sistem
ili sistem svjetske vlade poiva na principima pravde, savjetovanja/dogovaranja,
dobroinstva, uzajamno nadopunjujue raznolikosti, na meusobnoj milosti i
moralnosti. To je sistem svjetskoga mira (nizam selam alemi), a ne sistem unilateralne globalizacije (avleme uhadijje), globalizacije sile i meusobnog nasilja,
politike moi i zavojevakih nacionalistikih interesa.
6/3/11 9:21:36 AM
163
skih ratova Zapada, koji su potrajali brojna stoljea, kao i kroz

prisvajanje nauka i spoznaja od svojih podanika muslimana, naroito u zemljama Andalusa, prevoenjem djela islamskih mislilaca i stupanjem u sukobe sa njihovim muslimanskim narodima.
To je bio poetak upoznavanja Zapada sa metodom materijalnih zakona u materijalnom bitku (fizikalne/prirodne nauke elulum el-fizija ijje), odatle zakoniti znanstveni fizikalni metod.
Ubrzo su se zapadnjaci uputili u zakone prirode ovjeka i drutva, kod njih su se, takoer, formirale drutvene nauke (el-ulum
el-idtima ijje) premda se to odvijalo kroz materijalistiku prizmu, na osnovu (srednjovjekovnog) zakona svijeta dungle i njegove uzajamno nasilne naravi ali to je ono to im je omoguilo
da izgrade svoja drutva i svoje institucije na nain uzajamnog
otimanja meu ivotinjama dungle, njihova nasilja, okrutnosti i
agresivnosti, te otimaina drugih vrsta (nacije, etnike grupacije,
kulture.) To je ono to je ostavilo traga i utjecalo na to da zapadni
narodi odustanu od religije, jer je u religiji ve vladao formalizam
(eklijje) i monatvo (kehanutijje), skoro da se u njihovoj kulturi
vjera bila prometnula u legendu i mit usljed vjerskog sukoba koji
se odvijao izmeu naroda Zapada i drava i islamskih emirata, a
sve zbog crkvenoga monatva i njihovih interesa.
(Tokom srednjeg vijeka) evropski su narodi (e-uub el-urubijje) tako prihvatili neprijateljstvo spram islama zbog crkvenoga
sveenstva i njihovih potvora na islam i islamskog Poslanika, svojih interesa i korupcije svoga djelovanja. Time je (srednjovjekovni)
Zapad pribjegao miljenju materijalistike dungle, a iz nje je uslijedilo prihvatanja nacionalistike tendencije u meusobnom nasilju i gloenju (politika moi sijase el-kuvve) i gospodarenje duha
rasistikog poimanja (nacionalizma el-kavmijje) koji je izluio
sukobe, nasilja, negativnosti, zavade i neprijateljstva. Iz prihvatanja
animalnog materijalizma uslijedile su bolesti moralne dekadence
(et-tehallul el-ahlaki), ne u smislu moralnih, drutvenih, odvratnih
6/3/11 9:21:37 AM
164
i odurnih zastranjenja, ve je dolo do neeg goreg prihvatanja

tih bolesti i moralnih drutvenih zastranjenja kao prihvatljivih prirodnih ovjekovih drutvenih obrazaca. To je dovelo na Zapadu
i do velike mjere u liberalnim drutvima do razaranja porodice
(inhijar el-usre), irenja nasilja i drugih drutvenih bolesti na ije
su opasnosti poeli glasno ukazivati umni ljudi i mislioci Zapada
(ukala el-garb ve mufekkiruhu) a da i ne znaju kud je put i gdje je
izlaz, sve zbog svoga animalnog, bolesnog i moralnog pijanstva, u
sjeni svoje univerzalne materijalistike vizije.
alosno je da se okonalo doba prve etverice ispravnih halifa, te to je sa okonanjem toga doba tokom povijesti islamskoga ummeta, dokrajena mogunost razvoja shvaanja Ispravnoga
doba, njegovih vrijednosti i primjene obrazaca kuransko-povijesnog rukovoenja u pravilno postavljenim ustanovama koje bi u
sebi sadravale kontinuiranje tih shvaanja (istimrar tilke el-mefahim), vrijednosti i naela, kao i kontinuiranje ove univerzalne
civilizacijske kuranske vizije koja je promijenila tok historije i
svjetsku civilizaciju. Uspomene na nju ive jo u svijesti ummeta, njegovim oekivanjima i nadanjima u preporod (en-nehda) i
preobraaj (el-islah).
Ukoliko su narodi Zapada i savremena svjetska civilizacija
primili i ponijeli zastavu prirodnih i drutvenih nauka iz ishodita civilizacije islama i prethodee prakse njenih prvih stoljea,
onda je vano u vrijeme dok se ummet osvjeuje u sebi, i dok
upoznaje svoju univerzalnu civilizacijsku viziju, da svrati pozornost na pojam institucije (mefhum el-muessese),424 te da u njoj
udomi svoje vrijednosti u pravdi, slobodi, bratstvu, savjetovanju,
kreativnom graditeljstvu i miru.
Bez tih institucija zavladat e iznova snage animalnoga egoizma, gurnut e ummet u glib tlaenja, korupcije, mrnje, nemoi,
424
Autor misli na univerzalnu civilizacijsku kuransku viziju (kao instituciju).
6/3/11 9:21:37 AM
165
neznanja, zaostalosti i sklerotizirajuih modela (tekallusat) monopoliziranja vlasti i bogatstva koji dave i rue narode i civilizacije.
Jasnoa univerzalne kuranske vizije, spoznaja njenih dimenzija i izgradnja njenih drutvenih institucija to je kamen
temeljac i ishodite reforme ne samo za islamski ummet ve i za
mir ovjeanstva, njegovu civilizaciju, kulturu i zrenje.
Vano je, prije negoli zaponemo sa izlaganjem principa ove
vizije i islamske metodologije, da se pozovemo na problem vremena i mjesta u razumijevanju Objave (fi fehm el-vahj), i na izvore tog razumijevanja u Kuranu i sunnetu, kako se ne bi pobrkalo
ono to je stameno/stalno (es-sabit) sa onim to je promjenljivo
(el-mutegajjir), te da se promjenljive stvari ne prometnu u ono
to je stalno, i tako postanu zapreke, te erijat izgubi svoju obuhvatnost i podobnost za narav i okolnosti u stvarnosti vremena i
mjesta, i u njihovom rukovoenju.
Stalno i promjenljivo: vrijeme i mjesto
Ako je Objava onaj temeljni izvor vjere, vjerske upute i voenja ljudske prirode, onda je taj izvor, u konanoj svjetskoj poruci
islama, predstavljen u prvom redu u asnome Kuranu, koji je
Boija rije (kelimetullah) koju je Bog objavio Svome plemenitome poslaniku Muhammedu, sinu Abdullahovu.
asni se Kuran, kao konana svjetska boanska poruka,
odlikuje stamenou, to znai da je Kuran poruka ciljeva, vrijednosti i pojmova koji mu daju svojstvo stamenosti pred mijenama
vremena i mjesta (pred stvarnou). To je ono to Kuranu dodjeljuje stamenost/trajnost, i Kuran ne daje detalje dogaaja osim
onih koje karakterizira stalnost, kao to je oinstvo, sinovstvo te
odnosi, prava i dunosti koje su s njima povezane.
6/3/11 9:21:38 AM
166
Budui su situacije ovjekova ivota, te spoznaje, mogunosti i izazovi ivota, opsene, promjenljive i u razvoju, to je nuno
da objavljivanja/priopavanja vrijednosti islama i njegovih poimanja postanu promjenljiva i da se razvijaju prema stvarnosti
u vremenu i mjestu te, sukladno spoznajama, mogunostima,
potrebama i izazovima koje tu stvarnost karakteriziraju.
Ovdje stupa na scenu uloga poslanstva i Poslanika Peata
nuenjem vodstva i obrasca koji ustanovljava dokaz da asni
Kuran nije knjiga mnijenja i snatrenja jedne idealistike utopije,
ve je Kuran poruka upute i naputak ovjeku u ivljenju i vladanju u ovosvjetskom ivotu. Eto, stoga se uloga Poslanika, s.a.v.s.
uz emanet dostavljanja Objave i poziva lijepim primjerom sastojala i u dunosti primjene vrijednosti (kuranskog)
dokaza/jamstva za ljude, da je Kuran uputa i smjerokaz koji se
moe ostvariti u stvarnosti ivota ovjeanstva (fi vaki hajat elbeer), koga moe primijeniti svaki pojedinac, svaki narod i svaka generacija, sukladno svojoj moi, snazi i svjeem kreativnom
promiljanju (idtihad).
Valjana primjena ovih vrijednosti i poimanja, u vremenu i
mjestu, trai mudrost u obznanjivanju ovih vrijednosti i poimanja prema stvarnosti vremena i mjesta.
Stoga Vjerovjesnikova, s.a.v.s., praktina rjeenja (tatbikat)
njega kao graditelja drutva i poglavara drave, te njegova
mudrost primijenjena u obznani vrijednosti Kurana i poimanja
Kurana u stvarnosti Poslanikova vremena i mjesta predstavljaju
takoer pouku, znamenje i obrazac ovjeanstvu nakon Vjerovjesnika kroz ponovnu obznanu/primjenu vrijednosti Kurana (fi
iade kijem el-Kuran) i njegovih poimanja u stvarnosti vremena
(el-ezman) i mjesta (el-mekan), koja se mijenjaju i razvijaju u svojim spoznajama, mogunostima, potrebama i izazovima. Naime,
primjena ure (savjetovanja/dogovaranja) u doba magaraca i
mazgi kao prevoznih sredstava nije isto to i primjena ure
6/3/11 9:21:39 AM
167
u epohi komuniciranja avionima, komuniciranja eterom i

elektronskim mainama. Eto, to su pouke i lekcije sunneta
i Vjerovjesnikova ivotopisa, jer islam e trajati do Dana sudnjega. Elif, Lam, Ra. Ovo je Knjiga iji se ajeti mudrim redom
niu i postupno objavljuju, od Mudrog i Obavijetenog.425 A
u Knjizi Mi nita nismo zanemarili.426 I tebi Mi objavljujemo
Knjigu kao objanjenje za sve i kao Uputu, i Milost, i radosnu
Vijest za muslimane.427 Ta, Sin. Ovo su ajeti Kurana i Knjige
razgovijetne.428 Elif, Lam, Ra. Ovo su ajeti Knjige, Kurana
jasnoga!429 Zar da mimo Boga drugog sudiju traim, a On vam
Knjigu objavljuje, ije ajete pomno nie!430 Bog je neizmjernim
blagodatima vjernike darovao kad im je Poslanika izmeu njih
poslao, da im kazuje Njegove znakove, i da ih oisti, i da ih
Knjizi i Mudrosti naui, jer oni su prije bili u oitoj zabludi.431
A i tebi Kuran objavljujemo da bi ljudima objasnio to to im se
objavljuje, a i da bi oni razmislili.432
Prema tome, moramo znati prirodu i narav vjerskih izvora
(tabia mesadir ed-din), i da raskrijemo ta je u njima stalno a ta
promjenljivo. Ako je asni Kuran Boija rije i Njegova Zavrna
poruka ovjeku, po tome je, onda, Kuran izvor vjerske islamske
spoznaje (masder el-marife ed-dinijje el-islamijje), izvor upute ovjekovoj naravi i usmjerenje kako da koristi kosmike zakone i
potini ih diljem vremena i mjesta.
Kad je posrijedi poslaniki sunnet i njegova glavna uloga kao
drugog izvora islamske poruke, treba rei da to to je srno kod
425
426
427
428
429
430
431
432
Hud, 1.
El-Enam, 38.
En-Nahl, 89.
En-Neml, 1.
El-Hidr, 1.
El-Enam, 114.
Alu Imran, 164.
En-Nahl, 44.
6/3/11 9:21:40 AM
168
sunneta jeste u mudrosti objavljivanja/primjenjivanja vrijednosti

Poruke (tenzil kijem er-risale), njenih naela i pojmova, u ostvarenju njenih ciljeva u vremenu i mjestu, te u uspostavi dokaza (jamstva) ovjeku da Kuran i Poruka (islama) nije neki idealistiki
utopijski spis, ve je to Poruka Upute i Usmjerenja ovjeanstva.
Stoga je vano da znademo faktor vremena i mjesta (amil
ez-zeman ve el-mekan) u tekstovima Vjerovjesnikog sunneta koji
predstavljaju mudrost Poslanikovu, s.a.v.s., kao poglavara drave
i graditelja ummeta u objavi pojmova Poruke koji predstavljaju
ono stalno/stameno pred onim vremenski i po mjestu promjenljivim aspektima, te da raskrijemo pouku i znamenje u objavljivanju kuranskih vrijednosti i poimanja diljem vremena i mjesta.
Upravo to objanjava Boansku sauvanost Kurana, i objanjava zato je Poslanik, s.a.v.s., naredio da se neto od hadisa
to je neko zapisao ima pobrisati, jer cilj (nekojeg pojedinanog
hadisa) je ostvaren samim ustanovljavanjem argumenta/jamstva
(el-hudde) te uenjem mudrosti/znamenja Objave u vremenu i
mjestu, a to znamenje se obnavlja, razvija se sa promjenom situacije, mijenom spoznaja, mogunosti, izazova i njihova djelovanja
na narav i prirodu ovjeanstva te djelovanja i injenja sa strane
ovjeanstva.
Ovo pokazuje da je Poslanik, s.a.v.s. u vremenu nasune
potrebe da se slijede njegove naredbe kao poglavara drave, koje
je trebalo trenutano izvravati u odreenoj mjeri nastojao da se
njegove zapovijedi, rijei i djela ne pretau odreda u administrativnu i drutvenu regulativu niti da se to kako je postupao prema
svojim sunarodnjacima i u okolnostima vremena u kojem je ivio
kodificira kao definiran pravni zbornik (sidill). Razlog je bila
injenica da se ono to Poslanik zapovijeda, ne nalazi u Kuranu.
(Da je Poslanik zapovjedio pisanje svojih naredbi, rijei i djela)
to bi znailo mijeanje/brkanje izmeu naravi asnoga Kurana,
koja se da poimati u svim vremenima i u svakom mjestu i izmeu
6/3/11 9:21:41 AM
169
onih praktinih Poslanikovih, s.a.v.s., postupanja koja su vezana

za odreeno vrijeme i mjesto. Iz takvih se Poslanikovih, s.a.v.s.,
postupaka moe izvui pouka ako ih se posmatra u duhu vremena i mjesta u kojima su se dogodili. Ovo treba biti cilj bavljenja
takvim postupcima. Dakle, cilj ne treba biti slijepo vraanje doslovne primjene poslanike prakse (iade tatbikiha el-harfi), onda
kada ona spada u domen promjenljivih stvari koje treba sagledavati u skladu sa promjenama vremena i mjesta (mutegajjirat
ez-zeman ve el-mekan). Upravo ovakvo razumijevanje objanjava
jednu zapovijed pravovjernoga halife Omera ibn El-Hattaba, r.a.
upuenu nekim od Drugova kad su otili iz Medine u islamske
pokrajine i pripovijedali dio onoga to su uli i razumjeli iz rijei
Poslanika, s.a.v.s., i njegovih djela da to prestanu initi i da se
vrate u Medinu. Jer kad u Medini oni pripovijedaju neto (tad
nema smetnje, jer) medinsko stanovnitvo znade okolnosti vremena i mjesta toga to pripovijedaju od Boijeg Poslanika, s.a.v.s.,
te se tako ne skrnavi shvatanje a ni znaenje predanja.
Prema tome, razumijevanje naravi asnoga Kurana i istoga vjerovjesnikoga sunneta, poznavanje ljudske prirode i naravi,
i poznavanje univerzumskih zakonitosti, te spoznaja stvarnosti
vremena i mjesta, sa njihovim mogunostima i izazovima sve
to jesu nune metodoloke stvari u iznovnom izgraivanju metoda odgoja i obrazovanja (bina menahid et-terbijje ve et-ta lim),
u koritenju univerzalne civilizacijske kuranske vizije i spoznaji
sistemske naravi doktrine i ideje te vizije sve to s ciljem provedbe preporoda ummeta i iznovne izgradnje civilizacije pravde
(hadare el-adl), znanja, univerzalnosti (el-alemijje) i mira.
S ovakvim razumijevanjem i aktualiziranjem pitanja vremena i mjesta (istihdar kadijje ez-zeman ve el-mekan) u spoznaji prirode pojmova, te potom stvarnosti vremena i mjesta, zapoinjemo bavljenje univerzalnim naelima i metodom civilizacijskog
islamskog miljenja.
6/3/11 9:21:42 AM
170
REALISTIKI IDEALIZAM
Vano pitanje na koje je dobro dati izravan odgovor glasi: da

li je univerzalna kuranska civilizacijska vizija, i uputa muhammedanske Poruke, jedna idealistika vizija iz mate, po uzoru na
filozofske spise, njihova snatrenja i idealne gradove/drave njihovih filozofa? Da li ova vizija dolazi kao dokono miljenje koje
nema uporita u stvarnosti istinskog ivota ovjekova? Ili je to
vizija i istinska stvarna uputa koja predstavlja aktivnu/pozitivnu
stranu u ljudskome ivotu i koja ga usmjerava, koja ini da u
ovjekovoj dui nadvladaju duhovne i graditeljske snage aspekata
dobra nad destruktivnim animalnim materijalistikim tendencijama zla i zuluma u dui?
Na prvi pogled, ini se da je teko zamisliti pozitivan odgovor na ovo pitanje, napose u svjetlu mnogih aspekata realnosti
muslimanskog ummeta koja pogorava njegovo zdanje, sistem,
ponaanje i univerzalne civilizacijske odnose. Skoro da je ova realnost suta suprotnost Uputi muhamedanske Poruke i kuranskoj
civilizacijskoj viziji s obzirom na to to vidimo: parcijaliziranost,
meusobni rivalitet (et-tenahur), pasivnost, meusobno gloenje
(et-tezalum), individualizam (el-ferdijje), egoizam, siromatvo,
neznanje i ponienje (el-mehane) u kojima ummet ivi.
Za pravilan odgovor na ova pitanja potrebno je da podastremo jedan broj injenica i premisa. Prva od tih premisa glasi: u
tome to nudi univerzalna kuranska vizija nema nita to ovjek
6/3/11 9:21:42 AM
171
ne eli, ne trai i za ime mu ne udi dua i svijest, te da je, k

tome, u povijesti ovjeka dragocjenije i skupocjenije upravo to
ime uspijeva ostvariti ovu viziju u civilizacijskoj izgradnji na
licu Zemlje.
Druga premisa: poslaniko doba je bilo uzorna stvarnost
koja je ostvarila ovu kuransku viziju, njene stvarne zahtjeve u
vremenu i mjestu, te, stoga, univerzalna kuranska vizija nije bila
teorijska filozofska predodba koja se ne moe ostvariti u ovjekovoj stvarnosti. Epoha Poslanikova, s.a.v.s., i drutvo njegove
drave jesu znamenje Poslanikove, s.a.v.s., obznane vrijednosti
kuranske vizije i njenih shvatanja i principa u ljudskoj stvarnosti
tako da ovjeanstvo, u ovom poslanikom primjeru i znamenju
njegove obznane, vidi realistinost ove vizije i mogunosti njezina ostvarenja u ljudskoj stvarnosti za snage dobra, preporoda i
duhovne civilizacijske izgradnje skrovite u ovjekovoj dui.
Trea premisa: postoji nesklad ljudskih dua i ovjekovih
drutava u realiziranju vrijednosti dobra, preporoda, civilizacijske izgradnje i njenih poimanja u stvarnosti ljudskog ponaanja i
podizanju ljudskih drutava.
Prema tome, drutva u kojima slabe snage dobra, pravde i izgradnje, ne trebaju se nadati svome preporodu, zacjeljenju svojih
bolesti niti izgradnji plemenitog civilizacijskog ljudskog puta.
Temeljno ishodite koje ovdje ne smije da obeshrabri muslimanski ummet u preporodu svoga stanja i povratka na svoj put
jeste da ummet (spo)zna da je u dekadenci i da je zaostao, te da
za sve to postoje uzroci koje treba lijeiti, kako bi se iz dubina
ummeta oslobodile sile dobra, preporoda i izgradnje, te da se
ne prikloni mnijenju da je ono emu islam i njegova kuranska
univerzalna civilizacijska vizija pozivaju idealizam, jer, naime,
potrebno je razluiti izmeu utopijskog idealizma (el-hajalijje elmisalijje) i realistikog idealizma (el-vak ijje el-misalijje). Bez ide-
6/3/11 9:21:43 AM
172
alizma dolazi do propasti, dekadence, korupcije i animalistikog

materijalizma. Oni su kao stoka, pa i gori!433
Ali realistiki idealizam nema vrijednosti ukoliko ne sarauje sa ljudskom duom, sa njenom strukturom, oekivanjima
i stremljenjima u vremenu i mjestu kako bi usmjerio njen put.
U protivnom, ovjeanstvo se povue u tmine svojih animalnih
materijalistikih nagona ka rasizmu i sukobima, uzajamnome
nasilju (et-tezalum), okrutnosti, krvoproliu i agresiji, sve u ime
realizma i opravdanja prihvatanja svake vrste ovjekova moralnoga pada. Jer, naime, oni misle da je idealizam svaki preporod
i svako zauzdavanje sila zla i nasilja, tako da je rije idealizam
postala porok, znak blesavosti i hroninog filozofskog ludila (eldunun el-felsefi el-memkut).
Idealistiki realizam je, zapravo, pojas za spaavanje za ovjeanstvo da jo vie ne padne u agresivne, animalne i materijalistike bezdane, i uzajamno gloenje.
Drugi vaan aspekt u odgovoru na nae pitanje o idealnoj
naravi u univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji glasi: da li to,
naime, znai da ovjek musliman, da bi ostvario ovaj kuranski
idealizam, mora primijeniti sve ove vrijednosti, shvatanja i naela u svim stranama svoga ivota i ponaanja, do svakog detalja,
svakoga dana u ivotu?! Odnosno da li ovjek treba da bi bio
musliman biti bezgrjean, ist od grijeha i posrnua?!
Kako smo objasnili na prethodnim stranicama ove knjige,
kao i u drugim naim djelima, islamski diskurs koji je skrenuo u
jezik zastraivanja, uvrstio je ovakvo poimanje. I to je injenica
koja je uinila da kuranska vizija u ljudskoj i kulturnoj stvarnosti ummeta bude skoro nemogua.
Budui da smo saznali sutinu ljudske naravi ija se volja
bori izmeu duhovnih sila (el-kuva er-ruhijje) i materijalistikih
433
El-Araf, 179.
6/3/11 9:21:43 AM
173
tenji (en-nevazi el-maddijje), onda su zablude i greke u samoj

biti ljudske naravi i u njenoj strukturi. Nema nikakva prostora
smatrati da postoji bezgrjenost izuzev kod Boijih poslanika u
onom to se odnosi na njihova poslanstva.
Svaki ovjek pravi greke, a najbolji su grjenici oni koji se
kaju!434 To znai da ovjeka, iz dna due i njegove strukture,
njegova duhovna narav, moralne sile i sile savjesti podstiu ka
uputi, dobroinstvu i preporodu. Ali njegove materijalne potrebe
i animalni porivi proizvode mu naklonost ka nasilju i agresivnosti. Stoga mi nalazimo da savjest i duhovne snage smjernoga
ovjeka sustiu i osuuju zbog razvratnih i nasilnih djela koje
ini svojim rukama.
Kuranska vizija je potvrdila ovu ljudsku strukturu i ovaj sukob, dala smjer kako se suprotstaviti i ukazala na puteve pobjede
sila dobra u ljudskoj dui.
Duhovni sukob izmeu sila dobra i zla u ljudskoj dui je univerzalna injenica. U ljudsku narav spada to da ovjek spoznaje i
stremi ka trijumfu dobra i boljitka. Takoer, mogunost slabosti
greke i posrnua jeste ljudska injenica. U njoj kuranska vizija
ne vidi podruje za propast ili oaj, jer lijeiti ih znai podrku
silama dobra u dui i anulirati oaj spram toga to bi upropastilo
preporod. A Bog je Taj Koji je nadahnuo duu pa znade ta zlo
joj je a ta dobro joj je,435 On je Svemilosni, Samilosni, Suutni
i Plemeniti, prima pokajanje, prima odustajanje od grijeenja i
posrnua i neustrajavanje u grijehu. I kad god ovjek u trenucima slabosti, neznanja ili nude, zapadne u grijeh, Bog prima
pokajanje kao da nita nije bilo, to su otvorena vrata za svakog
koji se kaje i od grijeha odustaje.
434
435
Hadis prenosi Ibn Made u poglavlju Ez-Zuhd, broj hadisa 4241, zatim EtTirmizi u poglavlju Fi Sifat el-kijame..., broj hadisa 2423. (op. prev.)
Aluzija na Kuran, E-ems, 8.
6/3/11 9:21:44 AM
174
Kuranska vizija je snaga ispravnoga puta i upute ka dobru,

ta vizija ukazuje na dobro i olakava puteve do njega. Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!436
Stoga je potrebno razluiti izmeu islama, njegove univerzalne kuranske civilizacijske vizije koja je uputa, smjerokaz i podrka, te zamaha sila dobra, preporoda i graditeljstva u ljudskoj
dui, s jedne strane, i ponaanja i ljudskoga prakticiranja ove vizije, njenih vrijednosti, shvatanja i naela, s druge strane. Jer,
naime, u ljudskoj naravi nahodi se sukob, u njoj su skrivene sile i
sklonosti koje omoguavaju posrnue i skretanje s Pravoga puta,
to se treba zacjeljivati poznavanjem stvarnosti i okolnosti koje
podstiu pojedince, zajednice i civilizacije da ne posrnu i pou
nesigurnom stazom, te da se suoe sa preporodom.
Da bi dolo do preporoda, promjene i slijeenja Prave staze,
da bi se savladale prepreke i granica utjecaja greaka i posrnua,
narodi moraju imati istraivake i kritike poglede o svojoj kulturi, diskursu, metodima odgoja svojih mladih i stvaranju svog
kadra, ime bi se ispravila vizija i odgajanje, korigiralo miljenje
i podigla svijest, kako bi temelj naravi koja dominira bio pogled
prema dobru i ispravnom u zadovoljenju potreba, ostvarenju interesa (tahkik el-masleha), pojedinanih i zajednikih, te kako
bi greke i posrnua bile iznimka koje se drutvo gnua, dua
zgraava, kojoj dua ne hrli i kojoj se ne vraa.
Kakvo god da bilo stanje ummeta danas, ukoliko bi mislioci
ummeta, protagonisti preporoda, odgoja i obrazovanja ispunili
svoju ulogu u spoznavanju bolesti ummeta, kako ih lijeiti kroz
kulturu ummeta i metode njegova miljenja, metode andragogije,
stvaranja/obrazovanja njegova kadra, metode njegova obrazova436
En-Nahl, 90.
6/3/11 9:21:45 AM
175
nja i kroz podizanje institucija, te ako bi uputili svaku grupaciju

o tome ta su izvori nered a ta putevi preporoda, poev od porodice i roditelja do kole i uitelja, onda bi ummet povratio svoje
zdravlje i a njegovu civilizacijsku ulogu ne bi skrivala ova magla
i predodba o tekoama. Univerzalna kuranska civilizacijska
vizija bila bi univerzalna vizija ummeta i metod njenoga ivota.
Ummet ne bi od njegova pologa i civilizacijske uloge odvraale
devijacije i smetenosti koje predstavljaju snage (koje tjeraju ummet) da odbaci suoenje sa snagom obnove i stabilnosti u ivotu
drutva i razvoja svoje snage i ustanova.
U Kuranu stoji: Ja sebe ne pravdam, jer dua je, doista, zlu
naklonjena, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje! A Gospodar moj, zbilja, grijehe prata i samilostan je!437 I onoga (jednoga ovjeka) Musa akom udari i usmrti! E, ovo je ejtanovo djelo! ree Musa on je neprijatelj, zabluditelj oiti! Gospodaru
moj! zavapi on ja sam sebi nasilje uinio, pa Ti mi oprosti!
I On mu oprosti, On zbilja prata i samilostan je.438 Ti reci:
Selam, Mir vama! Gospodar va Sebi je samilost propisao: ako
neko od vas zlo djelo kakvo u neznanju uini, pa se potom Bogu
pokajanjem obrati i popravi, pa, Bog grijehe prata i samilostan
je!439 A koji ovjek zlo kakvo uradi, ili prema sebi nepravdu
uini, pa se potom Bogu za oprost obrati, taj e vidjeti da Bog
grijehe prata i da je samilostan.440 I onima koji, kad grijeh
kakav urade, ili sebi nanesu nepravdu, Boga se sjete i oprost za
grijehe svoje mole. A ko e drugi grijehe oprostiti ako ne Bog?!
A takvi u zlo svjesno ne srljaju! Njima pripada nagrada oprost
od njihova Gospodara i dennetske bae kroz koje teku rijeke.
U baama vjeno ostat e! O, divne li nagrade onima koji tako
437
438
439
440
Jusuf, 53.
El-Kasas, 15-16.
El-Enam, 54.
En-Nisa, 110.
6/3/11 9:21:46 AM
176
ine!441 Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti

njegove, njemu je u korist to dobra stekne, protiv njega je zlo
to ga stekne! O na Gospodaru! Ne uzmi nam za zlo ako zaboravimo ili neoprezno neto uinimo! O na Gospodaru! Ne prti
nam breme kakvo si natovario onima prije nas! O na Gospodaru! Dunost nam ne nalai za koju snage nemamo mi! Ti preko
grijeha nam prijei, i oprosti nam, i milou nas obaspi! Ti si
Gospodar na! Ti nas protiv naroda nevjernikog pomozi!442
Moramo se prisjetiti, kroz izgradnju naega ivota i prolazak
kroz njegove pogibelji, da je islam upravo jedna smjerna ljudska
vizija, ta vizija je amac za spaavanje, busola puta na putovanju
koje je sigurno od nesrea, spasitelj koji vodi iz pogibelji do obale
spasa.
Islam nije animalni, tlaiteljski, agresivni i zavojevaki rasizam. Islam nije mitoloka, pobonjaka, sveenika i pokornjaka predodba. Islam nije animalni, konfliktni, beznadni, nitaviteljski materijalizam. Islam je skladni, uravnoteeni, duhovni,
ivotni realizam (vaki ijje).
Islam i vizija islama izraavaju skladan ljudski ivot, slave ga
i unapreuju, vode ka putevima njegova ostvarenja, to je vizija
koja zadovoljava potrebe ovjeanstva (hadat el-beer) za sigurnou, pravdom i spokojstvom. Vjerom doputeni spolni odnosi
(el-dins) su izvorite ivota i vrelo njegova opstanka, takve spolne odnose islamska ivotna vizija slavi i podstie ih (tehussu alejhi), uz noenje odgovornosti za spolni ivot i izvravanje njegovih
prava i prava svih strana.
A znanje i nauka su izvorite civilizacije, gradnje i kreacije,
islam podstie na znanje i nauku u svim aspektima ivota, ali na
ono znanje i nauku koji koriste a ne koji nanose tetu.
441
442
Alu Imran, 135-136.

El-Bekare, 286.
6/3/11 9:21:47 AM
177
Islam pozdravlja stjecanje i ivotno uivanje, podstie na

stjecanje, ali samo doputenim nainima, bez nasilja (dune
zulm), prevare i pretjerivanja, i bez krenja prava pojedinca i prava zajednice.
ivot nema znaenja bez slobode i asti, i zatite prava (himaje el-hukuk), dostojanstva i obraza. Islam takoer podstie na
zatitu ivota, na njegovu odbranu i ouvanje, zabranjuje agresiju
i neprijateljstvo, tavie podstie na pratanje i oprost kad god se
moe.
Ne radi se ovdje o patnji i liavanju, niti je posrijedi idealistiki realizam, ni idealistiki imaginarizam, niti je rije o ivotu praznovjerne gnoze ili matarijskog mita, niti se, pak, radi
o nasilnom, animalnom, beskorisnom materijalistikom ivotu
radi se naprosto o uravnoteenom ljudskom ivotu (hajat insanijje sevijje)!
Niti u jednom ispravnom ponaanju nema potekoe za
onoga ija je vizija dobra i iji je odgoj dobar. Ukoliko tu ima
potekoe, ona u veini situacija slijedi iz drutvenoga miljea kad
mu se iskrivi vizija, propadne kultura i odgojni metodi. Na pojedincima je i na zajednicama da se suprotstave krizama u kulturi
i odgoju, a ne da od njih bjee i sklanjaju se pod izlikom zamiljenog idealistikog realizma.
Stvar je, zapravo, u problemu vizije, problemu mentaliteta,
kulture, metoda i odgoja, i to u svim njihovim dimenzijama i
faktorima njihova stvaranja i djelovanja. Nisu ni vjera a niti vizija
rtveni jarac za manjkavosti i nedostatke u opravdanju zanemarivanja linih unutarnjih i vanjskih uzroka i vladanja sila nasilja i
tlaenja u drutvu, kao i oteavanju napora promjene i reforme.
O vjernici! Zato govorite ono to ne inite? Mrsko je Bogu da
govorite ono to ne inite!443
443
Es-Saff, 2-3.
6/3/11 9:21:47 AM
178
Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte! I Boga se bojte! Jer doista Bog
estoko kanjava.444 Vi ste najbolja zajednica koja se ikad meu
svijetom pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo da se radi
zabranjujete, i u Boga vjerujete.445 A one koji se budu radi nas
borili Mi emo zbilja Naim stazama naputiti! A Allah je doista
sa dobroiniteljima!446
Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i ovoga grada
sigurnoga Mi ovjeka stvaramo u najljepem skladu, a zatim
emo ga vratiti na najniu razinu, i ne one koji vjeruju i dobra
djela ine, njima pripada nagrada neprekidna. Pa, ta te navodi
da porie Svijet onaj, zar nije Bog najpravedniji sudija?!447
444
445
446
447
El-Maida, 2.
Alu Imran, 110.
El-Ankebut, 69.
Et-Tin, 1-8.
6/3/11 9:21:47 AM
179
PRINCIPI UNIVERZALNE
KURANSKE VIZIJE
Ako spoznamo univerzalne postavke (kullijjat) kuranske

vizije, i ako razumijemo njene civilizacijske i univerzalne dimenzije, moi emo samo tada ostvariti ispravnu spoznaju naela ove
vizije, njena poimanja i vrijednosti kojima emo se ovdje baviti
poneto detaljnije. Jer ta naela jesu sredstva (el-vesa il) i temeljna
polazita (el-muntalekat el-esasijje) nuna za otjelovljenje te vizije. K tome, ova naela, vrijednosti i poimanja jesu sredstva (eledevat) koja utvruju program miljenja muslimanskog ummeta
i ovjeka muslimana, i prenose ga (program) u ivu, opipljivu
stvarnost, program koji usmjerava civilizacijski pravac drutva i
podrava ga mou, voljom i snagom koje tom pravcu daju djelotvornost, uinkovitost, rast i razvoj, omoguuju ummetu da
ostvari svoje ciljeve (min tahkik mekasidiha), da izumi svoja sredstva, napredna, djelatna u skladu sa promjenama stanja i okolnosti, mogunosti i izazova, te pod okriljem/krovom razvijenih i
obuhvatnih nauka i znanja.
Prvo od ovih naela, koje je temelj svim drugim naelima, jeste naelo monoteizma (mebde et-tevhid), zato to je to kuransko
prirodno naelo temelj iz kojeg izvire pojam sistema egzistencije
(mefhum nizam el-vudud). Ovim se naelom i temeljnim pojmom, uz naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji koje se ure-
6/3/11 9:21:48 AM
180
uje naelom monoteizma, objanjavaju dimenzije univerzalnog,

znanstvenog, moralnog, svrhovitog ljudskoga ivota, i znaenje
njihova postojanja.
Monoteizam (tevhid)
Monoteizam je temeljno naelo u univerzalnoj kuranskoj
viziji jer je to smjerni, prirodni, univerzalni odgovor duhovnoj
dimenziji ovjeka u shvatanju svoga sopstva od poetka do kraja.
Monoteizam je krov ljudske logike u shvatanju dimenzija ivota,
egzistencije, metafizike i onostranosti.
Nita i niko nije kao On! On sve uje i vidi sve!448 Onaj
Koji stvaranje zapoinje i potom stvaranje ponavlja, i Koji vas
opskrbljuje s neba i Zemlje! Pa ima li Boga uz Allaha? Ti reci:
Dokaz donesite ako istinu govorite!449 Ima li stvoritelja osim
Allaha, Koji vas opskrbljuje s neba i zemlje?! Nema boga drugog
osim Njega.450 I oni vele: Ima samo ivot na na Svijetu ovome, umiremo i ivimo, i samo nas unitava vrijeme! Oni o tome
nemaju znanje, oni samo pretpostavljaju!451 Zar su oni stvoreni
bez Stvoritelja, ili su oni sebi stvoritelji?! Zar su oni stvorili nebesa
i Zemlju?! Ne! Oni nisu uvjereni!452 Zar ste mislili da smo Mi
vas zaludu stvorili i da se nama neete vratiti? Pa nek je uzvien
Bog, Vladar Istiniti! Nema boga osim Njega, Gospodara Prijestolja Plemenitoga! A ko priziva pored Allaha boga drugoga, bez
ikakva o njemu dokaza, taj e, zbilja, raun svoj kod Gospodara
svoga imati, nevjernici doista ni u emu nee uspjeti! I reci ti:
448
449
450
451
452
E-ura, 11.
En-Neml, 64.
Fatir, 3.
El-Dasije, 24.
Et-Tur, 35-36.
6/3/11 9:21:49 AM
181
Gospodaru moj, oprosti! I smiluj se, Ti si Samilosnik najbolji!453

Mi nismo nebesa i Zemlju stvorili, niti ono to izmeu njih je,
da bismo se igrali!454
To vam je, eto, Bog va Gospodar. Drugog boga osim
Njega nema! Stvoritelj svega, pa Njemu robujte! On sve moe,
On je uvar nad svime!455 O moj narode ree Salih Bogu
vi robujte, osim Njega vi drugog Boga nemate! On vas od zemlje
stvara i na njoj vas nastanjuje, pa traite od njega oprosta i pokajte Mu se.456 Da na nebesima i zemlji ima jo bogova osim
Allaha, poremetili bi se i nebesa i Zemlja! Pa nek je uzvien
Allah, Gospodar Prijestolja, iznad toga ta Mu pripisuju oni.457
Bog nije Sebi uzeo dijete, uz Njeg nema drugog boga! A da
ima, svaki bi bog iao sa onim to je stvorio, i jedan bi drugoga
pobjeivao! Slavljen nek je Allah i iznad onoga kako Ga oni
opisuju...458 Ti reci: Samo je Allah jedini Bog! Ja nita nemam
s tim to vi Njemu druge smatrate ravnim.459 Prije tebe nismo
Mi nijednoga poslanika poslali a da mu nismo objavili: Doista,
nema boga osim Mene, zato Meni robujte!460
Jedinost Stvoritelja, Njegova mo, neusporedivost i savrenstvo (kudretuhu ve teferruduhu ve kemaluhu) i zadivno sveobuhvatno stvaranje objanjava i odreuje narav stvorenja kao
jedinki i vrsta, kao uzajamnost i sveobuhvatnost, te objanjava
oblikovanje sistema stvaranja, odreuje njegovu svrhovitost i udorednost (ahlakijje). Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u
453
454
455
456
457
458
459
460
El-Muminun, 115-118.
Ed-Duhan, 38.
El-Enam, 102.
Hud, 61.
El-Enbija, 22.
El-Muminun, 91.
El-Enam, 19.
El-Enbija, 25.
6/3/11 9:21:49 AM
182
izmjeni noi i dana znaci su za ljude pametne. Za one koji Boga

spominju i stojei, i sjedei, i na svojim stranama leei, i koji razmiljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: Gospodaru na! Ovo nisi
zaludu stvorio Ti! Slavljen nek Si! Sauvaj nas kazne u Vatri!461
Gospodar na je Onaj Koji je sve Svome stvorenju podario i
potom ga uputio!462 Onak Koji je lijepom dao svaku stvar koju
stvorio je, i ovjeka prvog stvorio od gline.463 A ti vidi planine
i misli da su one nepomine, a one hodom oblaka hode! To je
djelo Boije, Koji je savreno dao sve, On je obavijeten o onome
ta vi inite.464 ...Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori!
Nema promjene u Boijemu stvaranju! To je prava vjera...465 I
zar da oekuju neto drugo doli ono to je prijanje narataje zadesilo?! Pa u Boijim zakonima nee nai nikakva odstupanja.
I u Boijim zakonima nee nai nikakve preinake.466 I sve
je Bog stvorio i odredbom odredio!467 Bog je doista izvritelj
odredbe svake!468 Ti reci: Putujte po Zemlji vi, pa vidite kako
je On zapoeo stvaranje, i potom e Bog i drugi put obnoviti
stvaranje!469 Zato po Zemlji ne putuju pa da im budu srca kojima razmiljaju i ui da im budu kojima neto uju?! Ali doista
nisu slijepe oi, nego su slijepa srca u grudima!470
Prethodno navedeni ajeti Plemenite objave (el-vahj el-kerim)
na najjasniji nain izraavaju osjeaj ovjekove prirode i njenih
vidljivih dokaza u prilog principa monoteizma (mebde et-tevhid)
461
462
463
464
465
466
467
468
469
470
Alu Imran, 190-191.

Ta-Ha, 50.
Es-Sedda, 7.
En-Neml, 88.
Er-Rum, 30.
Fatir, 43.
El-Furkan, 2.
Et-Talak, 3.
El-Ankebut, 20.
El-Hadd, 46.
6/3/11 9:21:50 AM
183
u jedinosti Stvoritelja, te u izvoenju stvaranja i njegovom sveobuhvatnom jedinstvu. A to je ono to potvruje i razjanjava
jedinstvo ovog sveobuhvatnog postojanja i njegovo sistematino,
uzrono-posljedino, sreeno zdanje te moralnu i kreativnu svrhovitost.
Odabrat emo nekolicinu ajeta Objave i smjerokaza njene
Upute, one ajete koji izraavaju bit naravi ljudske savjesti (ed-damir el-insani), te njene duhovne, svrhovite i moralne tenje u sistemu egzistencije. Ti ajeti istiu, otjelovljuju i izraavaju te naravne
nutarnje sklonosti za vrijednostima dobra, istine, pravde, bratstva,
solidarnosti, milosti i mira, bez kojih se ne moe voditi pravi ivot i egzistencija, niti bez njih ima svrhe divni i izvanredni sistem
ivota, od atoma do Mlijenoga puta. Bez dobra, istine, pravde,
bratstva, solidarnosti, milosti i mira smisao ivota (mefhum el-hajat) nema svrhu. Tad e smisao ivota i egzistencije, u odreeno
vrijeme, poprimiti smisao anarhije (mefhum el-fevda) i uzaludnosti
(el-abesijje), koje ne moe prihvatiti stvarnost poretka divnoga svemira, niti osjeanje Prirode, niti logika mjerila zdravoga razuma.
Svevinji i velianstveni Bog veli: A ljude i dine stvorio
sam samo da Meni robuju,471 od njih Ja ne elim ni opskrbu, niti
elim da Me hrane! Doista, Bog je Opskrbitelj, Posjednik Moi
Velike!472 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje!
471
472
Za raliku od toga to smatraju mnogi ljudi usljed zbrke diskursa o islamu, na

ovom mjestu je ibadet/bogotovlje (el-ibade) etimoloki izvedeno od slobodnog
izbora robovanja Bogu (hijar et-tabid). To je izbor ljudske volje da ukroti duu,
da traga za istinom i dobrom (samoostvarenjem tahkik ez-zat). Rije ibadet/
bogotovlje (el-ibade) nije izvedena od porobljavanja, prisile, poniavanja. (Derivirana je od poniznosti) kao to je poniznost roditeljima (izvedena) od rijei
tezlil, a ne od niskosti/ponienja (el-mezelle) i omalovaenja (el-mehane), to je
potiranje sopstva (ilga ez-zat). A sva ast Bogu, i Njegovu Poslaniku, i vjernicima pripada, ali dvolinjaci ne znaju! (El-Munafikun, 8.)
Ez-Zarijat, 56-58.
6/3/11 9:21:51 AM
184
Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!473 A Medjenu poslasmo brata njihova uajba; O narode moj ree im on Bogu
vi robujte, osim Njega vi drugog boga nemate! Na litri i na kantaru mjerei ne umanjujte! Ja doista vidim u dobru ste! I zbilja
se za vas bojim patnje na Danu koji obuhvatit e sve. O narode
moj, pravedno na litru i na kantaru mjerite, ljude na stvarima
njihovim ne zakidajte, i po Zemlji zlo, nered inei, ne radite!474
Ko lice svoje predano Bogu okrene i usto dobra djela ini, taj
se uhvatio za najvre ue! A kod Boga je kraj stvari svih!475 A
ko ljepe zbori od onoga koji Bogu poziva, i dobro radi, i govori:
Ja sam musliman, Bogu predan!476 Ti reci: Ja sam zbilja ovjek
kao i vi, i da je va Bog jedan Bog objavljuje se meni. Ko se nada
lijepu susretu s Gospodarom svojim, neka dobra djela ini, i neka
tujui Gospodara svoga ne pridruuje Mu nikoga!477 One koji
e, ako im Mi damo vlast na Zemlji, namaz klanjati i zekat davati,
i dobroinstvo zapovijedati i zlo zabranjivati, a kod Boga je kraj
svih stvari!478 Svako ima pravac prema kome okree se, pa vi u
dobrim djelima natjeite se!479 Ti Pravom stazom idi kako je
nareeno tebi, a Stazom tom nek idu i oni koji s tobom vjeruju,
i granice ne prelazite! On zbilja sve vidi ta vi inite!480 Ti reci:
Ja sam samo ovjek poput vas, meni se objavljuje da je va Bog
samo jedan Bog, pa k Njemu se iskreno upravite...481 Zato ti
pozivaj i u tome budi ustrajan, kako ti nareeno je, i ne slijedi
strasti njihove. I reci: Ja vjerujem u sve Knjige koje Bog objavio
473
474
475
476
477
478
479
480
481
En-Nahl, 90.
Hud, 84-85.
Lukman, 22.
Fussilet, 33.
El-Kehf, 110.
El-Hadd, 41.
El-Bekare, 148.
Hud, 112.
Fussilet, 6.
6/3/11 9:21:52 AM
185
je, i da vam pravedno sudim nareeno mi je!482 I onim to ti je

Bog dao Onaj svijet trai, i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi,
i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda
initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!483 Ti
reci: Gospodar moj zabranjuje razvratna djela, bila ona javna ili
skrivena, i grijeenje, i nasilje bespravno, i da Bogu nekog drugog
vi smatrate ravnim, o emu On dokaza nikakva objavio nije, i da
o Bogu govorite ono o emu znanja nemate!484 Oni koji vjeruju
i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju, takvi su sigurni
i na Pravoj su stazi!485 Taj Drugi svijet stvorili smo onima koji
ne ele da se na Zemlji ohole niti nered da ine. A sretan kraj
bogobojaznima pripada.486 Bog obeava onima izmeu vas koji
vjeruju i koji rade dobra djela da e takve zbilja na Zemlji uiniti
namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio namjesnicima...487
Ako narav svemira i cjelokupnost njegova sistema potrebuje
jedinost Stvoritelja i Njegovu mo (juhattimu vahde el-halik ve
kudretihi), onda stvaranje Svemira, prefinjenost njegova sainstva
i savrenstvo njegova sistema takoer potrebuju uzrono-posljedino i cjelokupno jedinstvo stvorenja (vahde el-halk). Doista,
u stvaranju nebesa i Zemlje, u mijeni noi i dana, i u lai koja
morem plovi natovarena onim to ljudima koristi, i u tome to
Bog s neba kiu sputa, i njome zemlju oivljava nakon njena
mrtvila, i u tome to je rasijao po Zemlji ivotinje svakojake, i
u naizmjeninom kretanju vjetrova i oblaka koji predano jezde
izme neba i Zemlje znaci su ljudima koji razmiljaju!488 Mi
nismo nebo i Zemlju i ono to je izmeu njih stvorili da bismo
482
483
484
485
486
487
488
E-ura, 15.
El-Kasas, 77.
El-Araf, 33.
El-Enam, 82.
El-Kasas, 83.
En-Nur, 55.
El-Bekare, 164.
6/3/11 9:21:53 AM
186
se igrali! Da smo htjeli igrati se Mi, igrali bismo se onako kako

Nama dolikuje! Ali Mi toga nismo initelji!489
Prema tome, svrhoviti determinizam stvaranja i njegova
udorednost jeste injenica bez koje ne moe biti prave vizije,
niti logike. Bez te vizije nastaje anarhija u kojoj se razumski ne
moe valjano shvatiti egzistencija i sistem koje vidimo. Upravo
to izraavaju navedeni ajeti Mudre Knjige, koji pojednostavljuju
dimenzije Prirode i objanjavaju njena znaenja i svrhe, i stavljaju
ih u samu sr ovjekove svijesti, kako bi usmjerili njegov hod
i slobodan izbor, kako bi naputili ovjeka metodima ispravne
univerzalne predanosti, da bi ostvario uzviene duhovne ciljeve svoje prirode koje ona potrebuje u udovoljavanju ovjekovih
kreativnih, materijalnih i ivotnih potreba. Sve to daleko od nihilistikih, materijalistikih, anarhinih i mitolokih opsjena i
metei.
Takoer, zapaamo da naelo tevhida Istinskog Stvoritelja, i
sveobuhvatna jedinost stvaranja koja iz tog principa slijedi, jeste
temelj na kojem islamska vizija gradi znaenje ivota i zadivnoga
svemira. Na temelju ovog glavnog principa izdvajaju se i proishode naela ove vizije i njena poimanja o svrhovitosti egzistencije
i njene udorednosti, o namjesnitvu ovjekovom i poasti koja
mu je data kroz mo da ravna stvarima, te kroz mo da bira i da
slobodno donosi odluku. Nadalje, naela ove vizije proishode iz
svega to proizlazi iz kreativne i duhovne odgovornosti ovjeka (mesulijjat el-insan) kako bi ostvario lijep ivot koji ostvaruje
sopstvo ovjeka i udovoljava njegovim potrebama, slae se sa
njegovom ispravnom naravi, uznosi ga na stupnjeve vrijednosti
duha (fi mearid kijem er-ruh) u injenju dobra, traenju istine,
primjeni pravde, razvijanju bratstva i solidarnosti, tvorenju kreativnosti i ljubavi prema miru (hubb es-selam).
489
El-Enbija, 16-17.
6/3/11 9:21:54 AM
187
Mogunosti nauke o zakonitostima svemira (el- ilm es-suneni), te veliina stvaranja svemira koju ona raskriva ovjeku na
povrini Zemlje, u morskim dubinama, na horizontima svemira i zapanjujuim i prostranim kretanjima sfera, u prefinjenosti
ustroja svemira, njegovoj cjelovitosti, srazu njegova stvaranja i
njegovih zakona... sve to pomae ovjeku da spozna dimenzije
materijalnog bitka i njegovo podruje, te dimenzije metafizikog (izamaterijalnog) bitka. Ova spoznaja (idrak) daje bivstvovanju (onom metafizikom) jednu drugu dimenziju, s drugom
logikom, drukijom od ovjekove logike i od logike materije.
Nita i niko nije kao On!490 On je Znalac tajne, pa ne otkriva
Svoje tajne nikome.491 ...a vama (ljudima) je dato samo malo
znanja.492 A Ja se kunem satima kad zapadaju zvijezde, a to je
zakletva golema, da znate, on je, doista, Kuran Plemeniti.493
Svi ovi stavci Kurana vjerniku i znanstveniku poveavaju
predanost kako bi on svoj ovozemni ivot i njegovu prirodnu, od
Boga mu datu namjesniku, moralnu, kreativnu i smjernu zadau prihvatio ozbiljno, te kako bi na taj nain ovjek musliman
ostvario svoje sopstvo i svoju sreu. I kako bi bio sobom zadovoljan na ovom svijetu, a i kako bi njegova kreposna i smjerna dua
bila zadovoljna sudbinom koja slijedi nakon ovog ivota, kad e
se ovjeku raskriti na Onom svijetu njegova potpuna slika. Oni
samo znaju vanjsko od ivota ovosvjetskoga, a nemarni su spram
Svijeta onoga.494 Ali vi ste vie pod utjecajem svijeta ovoga, a
Svijet onaj bolji je, vjean je!495
490
491
492
493
494
495
E-ura, 11.
El-Dinn, 26.
El-Isra, 85.
El-Vakia, 75-77.
Er-Rum, 7.
El-Ala, 16-17.
6/3/11 9:21:55 AM
188
Bio si spram ovoga u nemaru, pa smo s tebe skinuli tvoju

koprenu, i pogled tvoj Danas je otar.496
ovjekovo namjesnitvo na Zemlji (el-istihlaf)
Princip/naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji: I kada
Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemlji u, doista, Ja postaviti
namjesnika!497 nije zaduenje koje je bez osnova u ovjekovoj
iskonskoj prirodi, nego je ono izraz ovjekove naravi (tabir an
tabia el-insan), i svojstava i moi to ih je Bog prirodno dao ovjeku, i to ga ine pojedincem, drutvom i vrstom koja koristi
svijest (el-vay), spoznaju (el-idrak) i duh (er-ruh) koji su mjesto ispravne prirode s kojom je spojena ovjekova savjest. ovjek koristi duu koja se preispituje, koristi tenju za stjecanjem
znanja i stjecanjem spoznaje. To je ono to je uinilo ovjeka
namjesnikom ime se odlikuje nad svim stvorenjima/biima na
svome svijetu, svojom moi da ravna stvarima (bi kudretihi ala
et-tasarruf), da koristi svemir oko sebe u udovoljavanju svojih
potreba, u otjelovljenju svoje vizije, izbora, naela i vrijednosti te
svojih poimanja. Jer materija nema nikakve vanosti ukoliko ne
otjelovljuje vrijednosti i ispravna naela. Takoer, naela, vrijednosti i vizija nemaju nikakve vanosti ukoliko se ne otjelovljuju
u materiji.
Prema tome, naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji, koje
oznaava ovjekovu mo da upravlja u svome svijetu kako bi
izrazio svoju volju i udovoljio svojim potrebama, dakle to naelo
jeste narav, priroda i elja koji u svojim ciljevima donose poast
ovjeku ovim sredinjim mjestom, potom ga odlikuju meu svim
drugim biima, uz sve ono ime namjesnitvo zaduuje ovjeka.
496
497
Kaf, 22.
El-Bekare, 30.
6/3/11 9:21:55 AM
189
Te moi i sposobnosti, od prava na slobodu (min hakk el-hurrijje)

do prava na izbor u donoenju ivotnih odluka, te dunosti i odgovornosti koje iz toga nuno slijede, sve to slobodnom ovjeku
stavlja u polog (odgovornost za) njegovo ponaanje, koritenje
svoje moi i sposobnosti u namjesnikovanju svemirom (fi hilafe
el-kevn), bilo da radi ispravno i da gradi (salahan ve imaren) ili
da ini nered i razara (ev fesaden ve dimaren). Mi njemu na Pravu stazu ukazujemo: pa il je zahvalan, il nezahvalan on.498 I
tako Mi due, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade ta
zlo joj je a ta dobro joj je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e
onaj ko je uprlja!499 Zar ovjeku nismo podarili oka dva, i jezik
i usne dvije, i nadahnuli ga da dobro i zlo znade! I zato ovjek
nije na blagodatima zahvalan?!500
Prema tome, namjesnitvo ovjekovo, time to sa sobom
nosi uitak slobodnog ravnanja (et-tasarruf) i odgovornost izbora, jeste i bit ovjekovoga ivota i njegov cilj u estitome poslu, u
kreativnosti i izgradnji.
A Semudu smo poslali brata njihova Saliha, rekao je: O
moj narode, Bogu vi robujte, osim Njega vi drugog boga nemate!
On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje, pa, traite od
Njega oprosta i pokajte Mu se, jer Gospodar je moj doista blizu i
odaziva se!501 Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i koji
rade dobra djela da e takve zbilja na Zemlji uiniti namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio namjesnicima, i da e im vjeru njihovu, sigurno, osnaiti.502 I onim to ti je Bog dao Onaj
svijet, trai i udio svoj na Svijetu ovom, ne zaboravi, i kao to je
Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi po
498
499
500
501
502
El-Insan, 3.
E-ems, 7-10.
El-Beled, 8-11.
Hud, 61.
En-Nur, 55.
6/3/11 9:21:56 AM
190
Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli.503 Zar ste mislili
da smo Mi vas zaludu stvorili i da se Nama neete vratiti?504
Pravda i umjerenost
Ako je monoteizam onaj temelj i ishodite univerzalne
kuranske vizije, sa svime ta znai monoteizam (et-tevhid): svrhovitost, moralnost, sistematinost, sveobuhvatnost i usklaenost, te ako ovjekovo namjesnitvo na Zemlji znai mo da
ovjek humano raspolae svijetom, sa svime to iz toga slijedi:
odgovornost da se nosi polog/emanet upravljanja, tada je cilj
pravde a ona je suprotnost nasilju i tlaenju u svim vidovima ovjekova postupanja u ivotu, sr onoga to podrazumijeva
ovjenost i humana interakcija, na duhovnom, materijalnom,
drutvenom, ekonomskom i politikom planu. A bez pravde, a
time i umjerenosti, sve druge dimenzije ovjekove egzistencije i
ispunjavanje namjesnitva na Zemlji postaju ispranjene od znaenja i svrhe. Pravda je to to sadraju ljudskoga ponaanja/ravnanja daje ispravno i umjereno/smjerno znaenje i to ostvaruje
njegovu svrhovitost i moralnost. Upravo je pravda zato bila ono
to je prvo nareeno ovjeku (kane el-adl evvele ma jumaru bihi
el-insan), jer pravda je sama sr znaenja ivota i temelj napuivanja/usmjerenja ovjekove naravi (ka ide terid el-fitre), a i stoga
to Bog pravdom isti Svoje Bie od nasilja. Niko drugi ovjeku
ne ini nasilje doli ovjek sam sebi, tako to dere ustranu i potinjava svoju volju neemu drugome a ne Bogu Velianstvenome
i Pravednome.
Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste
503
504
El-Kasas, 77.
El-Muminun, 115.
6/3/11 9:21:57 AM
191
se opomenuli, Bog vas svjetuje!505 I Bog nije nikakve nepravde

nanosio njima; sami su je sebi nanosili.506 A Bog nepravdu svjetovima ne eli!507 Savrene su Rijei Gospodara tvoga i po Istini, i po Pravdi! Nema toga ko e Boije Rijei promijeniti. On
sve uje, On sve zna.508 Rije Moja ne mijenja se, a Ja nisam
silnik spram Svojih robova!509
Zato to su sr znaenja ivota i njegova dobrota i srea povezane sa pravdom, Bog napuuje ovjeka kako bi ostvario svoje
skladno sopstvo zalaganjem za pravdu i za umjerenost u svemu,
ak spram sebe i protiv sebe. Pravda se ne smije negirati ni prema
kome, pa bio taj i neprijatelj.
I reci: Ja vjerujem u sve knjige koje Bog objavio je, i da
vam pravedno sudim nareeno mi je! Bog je na Gospodar i va
Gospodar! Nama naa djela, a vama vaa djela!510 Bog vam zapovijeda da stvari vane i povjerljive ljudima kojima i pripadaju
uruujete! I kada svijetu sudite, po pravdi sudite! Kako je lijep
savjet kojim vas Bog svjetuje, a Bog, doista, sve uje i vidi sve!511
O vjernici! Vi uvijek pravedni budite i radi Boga pravedno svjedoite, makar to bilo i na tetu vau, ili na tetu roditelja vaih, ili
na tetu blinjih vaih, bili oni bogati ili bili siromani pa, Bog
e se o njima brinuti! I strasti ne slijedite, pa da tako nepravedni
budete! A ako krivdi nagnete, ili svjedoenje izbjegavate, pa, Bog
doista sve zna ta vi inite.512 A Bog navodi za primjer dvojicu
ljudi od kojih je gluhonijem jedan, nita nema i u svemu zavisan
505
506
507
508
509
510
511
512
En-Nahl, 90.
Et-Tevba, 70.
Alu Imran, 108.
El-Enam, 115.
Kaf, 29.
E-ura, 15.
En-Nisa, 58.
En-Nisa, 135.
6/3/11 9:21:57 AM
192
od svoga gospodara! Ma gdje da ga poalje s dobrom ne doe.

Da li je onda jednak onome koji pravdu nareuje, a i sam Pravim
putem ide?513 Zar da oni imaju boanstva koja im uzakonjuju
vjeru koju Bog dopustio nije?! A da nije Rijei Odluke, s njima bi
svreno bilo! A doista nevjernicima pripada kazna bolna! Ti e
vidjeti nevjernike prestravljene zbog onog to su zaradili, a kazna
e ih stii! A oni koji vjeruju i ine dobra djela bit e u baama
zadovoljstva! to zaele oni e imati kod svoga Gospodara! To je
blagodat velika.514
asni Kuran predoava sveobuhvatnost pravde u svakoj pojedinoj stvari ivota, radilo se o pojedincu i drutvu (ferden ve
demaaten), ukljuujui u to i stvari koje se tiu drutvene pravde i svega to ona zahtijeva: meusobnu samilost i solidarnost, i
to daje najljepim i najpotpunijim opisom, i to sljedeim rijeima
Uzvienog: I kada Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemlji
u, doista, Ja postaviti namjesnika!515 Ti upitaj: ije je ono to
je na nebesima i na Zemlji? I ti odgovori: Boije!516 I dajte im
iz imetka Boijega iz kojega je On vama dao!517 I u imecima
njihovim za prosjaka i obespravljenoga dio jedan b!518 I u ijim
se imecima odreeno pravo nahodi za prosjaka i za onoga koji se
stidi da prosi.519 Jedite plod njihov kad plod podare, a na dan
berbe i etve, onom kome pravo njegovo treba dati, podajte. I
ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju!520 Daj blinjemu
pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali nemoj rasipniki rasipa513
514
515
516
517
518
519
520
En-Nahl, 76.
E-ura, 21-22.
El-Bekare, 30.
El-Enam, 12.
En-Nur, 33.
Ez-Zarijat, 19.
El-Mearid, 24-25.
El-Enam, 141.
6/3/11 9:21:58 AM
193
ti, jer, zbilja, rasipnici su braa ejtanska, a ejtan je nezahvalan

spram svoga Gospodara.521
A to je Bog od stanovnika sela dao Plijena Poslaniku Svome, to pripada Bogu, i Njegovu Poslaniku, i njegovim blinjima,
i siroadima, i siromasima, i putnicima eda ne bi to bogatstvo
kolalo me vaim bogataima i to vam Poslanik dadne, to
uzmite, a to vam zabrani, to vi ostavite! I Boga se bojte! Zbilja,
Bog estoko kanjava i (dio plijena pripada) siromasima iseljenicima, koji su prognani iz svojih stanita i od svojih imetaka,
koji trae blagodat od Boga i zadovoljstvo, i koji pomau Bogu
i Njegovu Poslaniku! Takvi su iskreni a (dio plijena pripada) i
onima koji su jo prije njih Medinu uzeli stanitem i zaviajem
vjere, oni vole one koji im se dosele i u grudima svojim zbog onog
to se njima daje ne nalaze nikakve tegobe, i njima vie negoli
sebi vole, premda i samima njima potrebno je! A koji se zatite od
tvrdiluka due svoje takvi, zbilja, uspjet e! 522 Nije dobroinstvo u tome da Istoku ili Zapadu okreete lica svoja, nego su
dobroinitelji oni koji vjeruju u Boga, i u Onaj svijet, i u meleke,
i u Knjigu, i u vjerovjesnike, i oni koji od imetka, premda im
je srcu mio, daju rodbini, i siroadi, i ubogima, i putnicima, i
prosjacima, i za oslobaanje iz ropstva, i oni koji namaz klanjaju,
i zekat daju, i obaveze svoje, kad se njima obaveu, izvravaju, i
koji su strpljivi u siromatvu, i bolesti, i za borbe junake! Eto,
takvi jamano vjeruju i takvi su bogobojazni.523 Pitaju te kome
e dijeliti; Ti reci: To to od dobra dijelite pripada roditeljima, i
rodbini, i siroadi, i siromasima, i putnicima. to god vi uinili
dobra, Bog to, zbilja, zna!524
521
522
523
524
El-Isra, 26-27.
El-Har, 7-9.
El-Bekare, 177.
El-Bekare, 215.
6/3/11 9:21:59 AM
194
Ako je pravda sama sr i sama bit, onda je umjerenost dokaz

za to, jer nepostojanje umjerenosti (adem el-itidal), a to jeste
pretjerivanje u stvarima, vodi do pokvarenosti due (el-fesad fi
en-nufus), kvarenja sredine i okoline. Prema tome, zato je to nasilje (zulm) i liavanje pravde od njezina sadraja (mudafat li
el-adl). Dakle, nema pravde bez umjerenosti, i sve u emu vlada
pravda u tome obligatno sa pravdom vlada i umjerenost! Gdje
god je rairena umjerenost, sa tom umjerenou vlada i pravda, i
vlada milost i solidarnost.
Velianstveni Bog kae: O sinovi Ademovi, nagizdajte se
kad god namaz obavljate. Jedite i pijte, ali ne pretjerujte! Doista
Bog ne voli one koji pretjeruju.525 ...i oni koji, kad dijele, ne
pretjeruju niti krtare, ve izmeu toga dvoga postupe...526 Daj
blinjemu pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali nemoj rasipniki rasipati, jer zbilja su rasipnici braa ejtanska, a ejtan je
nezahvalan spram svoga Gospodara.527 ...i naredbama se pregonitelja u zlu ne pokoravajte.528 Bog doista ne voli one koji
se ohole, koji se gordo upinju!529 I po zemlji osiono ne idi, jer
zbilja zemlju nee moi probiti, niti planine visinom dostii, a
zlo svega toga omraeno je kod Gospodara tvoga!530 Eto, tako
Bog peati srce svakog oholog ovjeka, silnika!531 Ti reci: Gospodar moj zabranjuje razvratna djela, bila ona javna ili skrivena,
i grijeenje, i nasilje bespravno...532 A oni koji zavjet Bogu dat
kre, nakon to se na njega obavezae, i koji kidaju ono to je
525
526
527
528
529
530
531
532
El-Araf, 31.
El-Furkan, 67.
El-Isra, 26-27.
E-uara, 151.
En-Nisa, 36.
El-Isra, 37-38.
El-Mumin/Gafir, 35.
El-Araf, 33.
6/3/11 9:22:00 AM
195
Bog naredio da se izvrava, i koji nered na Zemlji ine takvima prokletstvo bit e, njima Kua nesretna!533 A poduzet e
se (sila) protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji
bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna!534
im zavlada neki od njih, svom snagom se trudi da na Zemlji
nered ini, usjeve i urod nitei! A Bog nered ne voli!535 I zbog
toga smo Mi sinovima Israilovim propisali: ko ubije nekoga koji
ubio nije, ili koji na Zemlji nered inio nije, kao da je ljude poubijao sve! A ako bude uzrokom da se sauva ivot neiji, kao da
je sauvao ivote svih ljudi!536 A Medjenu smo poslali njihova
brata uajba. O narode moj govorio bi on Bogu vi robujte,
vi boga osim Njega nemate! I vama, evo, jasni dokaz od Gospodara vaeg doe, pa pravedno na litri i na kantaru mjerite i od
svijeta stvari njegove nasilno ne oduzimajte, a na Zemlji nered,
nakon uspostavljena reda, ne inite! To vam je bolje, ako vi vjernici ste!537 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj
na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio
i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista
one koji nered ine ne voli!538 Nit sluaj ijednog krivokletnika,
bijednika, klevetnika to hodi prenosei tue rijei, koji dobro
spreava, granicu prestupa, grjenika.539 A Mi smo nae poslanike s jasnim dokazima slali, i s njima smo Knjigu slali i Mjerilo,
da bi svijet postupao po pravdi.540 A nebo je podigao i postavio
terezije, da ne prekoraujete u mjerenju.541 Dobroinstvom i
533
534
535
536
537
538
539
540
541
Er-Rad, 25.
E-ura, 42.
El-Bekare, 205.
El-Maida, 32.
El-Araf, 85.
El-Kasas, 77.
El-Kalem, 10-12.
El-Hadid, 25.
Er-Rahman, 7-8.
6/3/11 9:22:01 AM
196
bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne

sudjelujte! I Boga se bojte! Jer, doista, Bog estoko kanjava.542
Velianstveni Bog kae: I Mi smo tako vas uinili zajednicom sredinjom da biste bili svjedoci protiv svijeta ostalog, i da
Poslanik bude protiv vas svjedok.543 Vi ste najbolja zajednica
koja se ikad meu svijetom pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo da se radi zabranjujete, i u Allaha vjerujete.544
Od Vaila ibn el-Eskaa prenosi se da je rekao: O Boiji Poslanie, ta je el-asabijja (plemenska ostraenost)? Pa je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: Asabijja je da pomogne svoj narod
da ini zulum!545
Od Kaba ibn Udreha se prenosi da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Poslije mene e doi vladari/zapovjednici,
pa ko bude povjerovao lai koje iznose, i pomogne ih da ine
nasilje; takvi nisu od mene, niti im ja pripadam, takvi nee biti
dovedeni do moga (dennetskog) izvora...546
Od Dabira ibn Abdillaha se prenosi da je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao: uvajte se nasilja, jer nasilje e biti tmina na
Sudnjem danu. uvajte se sebinosti/tvrdiluka, jer tvrdiluk je
unitio one prije vas koje je naveo na prolijevanje svoje krvi i na
kidanje rodbinskih veza.547
Od Enesa se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Imaju tri stvari koje upropatavaju, i tri stvari koje spaavaju!
542
543
544
545
546
547
El-Maida, 2.
El-Bekare, 143.
Alu Imran, 110.
Hadis prenosi Ebu Davud u svome Sunenu, IV/231, Kitab el-adab, poglavlje O
el-asabijji, hadis broj 5119.
Hadis navodi En-Nasai u svome djelu Es-Sunen el-kubra, 4/434, Kitab el-beja,
poglavlje Zikr el-veid limen eane emirehu ala ez-zulm, hadis broj 7830.
Hadis prenosi Muslim (IV/1996), Kitab el-birr ve es-sile, poglavlje Tahrim ezzulm, hadis broj 2078.
6/3/11 9:22:02 AM
197
One koje upropatavaju su: pridravati se tvrdiluka, slijediti

strasti i diviti se samome sebi! A onda je rekao: A tri stvari koje
spaavaju su: bojati se Boga i tajno i javno, umjerenost u siromatvu i bogatstvu, i pravednost u srdbi i zadovoljstvu.548
Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: Pomozi svoga brata, bio nasilnik ili ugnjetavani (inio mu se zulum ili on inio zulum)! Pa je neko upitao: O
Boiji Poslanie, pomoi u ga kao ugnjetavanog, a kada vidim
da je nasilnik kako da mu pomognem?! Pa je Boiji Poslanik
kazao: Obuzda ga ili sprijei da ini nasilje! Eto, tako e mu
pomoi!549
Od Muhammeda el-Hasana ibn Alija ibn Ebi Taliba, r.a.,
prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Napusti ono to te baca u sumnju! Prihvati se onoga to te u sumnju/
kunju ne baca! Jer istina je smiraj, a la je kunja!550
Od Abdullaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Musliman je brat/zatitnik muslimana, ne ini mu nasilje niti ga izdaje/izruuje!551
Od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je rekao na
Oprotajnom hadu: O ljudi! Vaa krv i vai imeci su sveti sve
dok ne sretnete svoga Gospodara (Boga), kao to je svet i ovaj
va Dan u ovom vaem gradu, u ovom vaem mjesecu. Pa, da li
sam dostavio Obznanu?! A prisutni su rekli: Da! Dostavio si!
Na to je Boiji Poslanik kazao: O moj Boe, da li sam dostavio
Obznanu o moj Boe, Ti posvjedoi!552
548
549
550
551
552
Hadis je dobar (hasan), prenose ga El-Bezzar, El-Bejheki i drugi.

Porijeklo i izvor ovog hadisa ve navedeni naprijed.
Hadis prenosi Et-Tirmizi i kae Ispravan hadis.
Izvor naprijed naveden.
Musned Ahmeda ibn Hanbela, hadis broj 16745.
6/3/11 9:22:02 AM
198
Od Ebu Vaila se prenosi, a on od Abdullaha, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Istina vodi dobroinstvu, a dobroinstvo vodi u raj/dennet. ovjek e govoriti istinu, dotle da e
postati istinoljubiv! A la vodi u pokvarenost, a pokvarenost vodi
u Vatru/dehennem. A ovjek e lagati dotle da e kod Boga biti
upisan kao laov!553
Bog velianstveni kae u hadisi-kudsijju: O robovi moji! Ja
sam sebi zabranio nasilje/nepravdu, a uinio sam da je nasilje/
nepravda zabranjena i meu vama. Pa nemojte meu se nanositi
nasilje...554
Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Nasilje e biti tmina na
Danu sudnjem!555
Sloboda (el-hurrijje)
ovjekovo namjesnitvo na Zemlji prati nekoliko sposobnosti koje ovjeka odlikuju nad drugim biima oko njega, ine
ga drutvenim, civilizacijskim i nadmonim biem nad ostalim
biima (ala sivahu min el-ka inat). Tu je ovjekova mo da rasporeuje, da se koristi okolicom (teshir ma havlehu): resursima i
snagama, sve to kako bi udovoljio svojim raznolikim i sve veim
potrebama koje rastu sa rastom ljudske vrste i potomstva, a rastu
i ovjekove sposobnosti koje su ga odlikovale i poastile da bude
bie koje je posebno po svojim naunim, zakonitim i kreativnim
moima. Sve to da bi doao do dobara svemira, njegovih mogunosti i korienja.
553
554
555
Izvor hadisa naveden naprijed.

Sahih Muslim (IV/1994), Kitab el-birr ve es-sile ve el-adab, poglavlje Tahrim
ez-zulm.
Hadis navodi El-Buhari (XI/20), Kitab el-mezalim, poglavlje Ez-zulm zulumatu jevm el-kijame (Nasilje e biti tmina na Danu sudnjem!), hadis broj 2284.
6/3/11 9:22:03 AM
199
A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i

po moru smo ih raznijeli i ljepotama opskrbili, i nad mnogima
koje smo stvorili vrednotu im veliku darovali.556 A oni vele:
Svemilosni je uzeo dijete! Slavljen On nek je! A meleki su samo
robovi plemeniti!557
ovjek se odlikuje duhom/duom i savjeu. I kad Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji od ilovae, od gline
ustajale, stvoriti ovjeka! I kad ga oblikujem i u njega ivot udahnem, niice mu se poklonite! I svi meleki su se poklonili, osim
Iblisa: odbio je biti s onima koji su niice pali! O Iblise Bog
ree ta ti bi, pa da ne bude s onima koji su niice pali?! A
Iblis ree: Ne dolikuje meni da niice padnem onome koga si Ti
stvorio od ilovae, od gline ustajale!558
ovjek se takoer odlikuje znanjem (bi el- ilm) i stjecanjem
spoznaje (taleb el-marife), te time to ta spoznaja daje ovjeku
moi i sposobnosti. I poui On (Bog) Adema imenima stvari
svih, a potom ih melekima predoi i zapovjedi: Kaite Mi imena
njihova, ako istinu govorite! Slavljen nek si! povikae meleki.
Nemamo drugoga znanja osim onog kome si nas pouio Ti! Ti
si, zbilja, znalac i mudar! O Ademe! ree On obavijesti ih
ti o imenima njihovim! I kad ih Adem obavijesti o imenima njihovim, On ree: Zar vam nisam rekao da Ja doista znam tajnu
nebesa i Zemlje, i da znam doista ono to na javu iznosite i ono
to skrovitim drite?!559
Ovakav status i namjesnike sposobnosti koje odlikuju ovjeka mimo drugih bia jesu, zapravo, boanski izraz poasti
ljudskoga bia. A te poasti istovremeno zaduuju ovjeka odgo556
557
558
559
El-Isra, 70.
El-Enbija, 26.
El-Hidr, 28-33.
El-Bekare, 31-33.
6/3/11 9:22:04 AM
200
vornou namjesnitva i upravljanja/ravnanja. ovjek potrebuje,

shodno svemu, pravo na slobodu upravljanja/ravnanja i na opunomoenje da to ini, sve u granicama svojih moi i sposobnosti.
Time je sloboda vrenja ono ovjekovo pravo na slobodan izraz
svoje volje i svojih zadovoljenja u granicama svojih moi, sposobnosti i svojih okolnosti, kako kao pojedinac tako i u drutvu.
Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove.560
Bog nikoga ne zaduuje osim prema onom koliko mu dao je!561
Nije dobro da iko prekorauje ovo namjesniko pravo (el-hakk
el-istihlafi) u njegovim pojedinanim i kolektivnim dimenzijama, jer ova poast biva samo uz pridravanje ljudskih prava u izboru dobra, u slobodi, s namjerom da se omogui ovjeku da, na
kraju krajeva, ponese namjesnike odgovornosti i brigu za to to
proistjee iz njegova ina, jer niko se ne stavlja izmeu ovjeka i
njegova djelovanja, vrenja dobra, truda za uspostavom boljitka,
kreativnom gradnjom bez ogranienja, smetnji i prisile.
Ovdje je vano da objasnimo da postoje dvije vrste slobode:
Prva vrsta sloboda: to je osobna sloboda, sloboda savjesti koja
se tie uvjerenja pojedinca (iktinaa el-ferd) u njegovom vjerovanju i njegovom pogledu na univerzum. Ta sloboda je pravo, niko
nije ovlaen da ovjeku diktira njegovu viziju i osobno uvjerenje, osim on sam, niti iko ima pravo da se mijea nepozvan u
ovom pitanju.
Druga vrsta sloboda: to je sloboda ponaanja/ravnanja unutar drutvenog prostora i drutvenih ljudskih odnosa, razmjene
potreba/interesa. Ova vrsta slobode ima uzajamne granice meu
lanovima drutva, a te granice uspostavlja savjetodavno tijelo
(e-ura) toga drutva, ime bilo koji lan u drutvu ostvaruje
smjerne/valjane ciljeve bez ikakvih zapreka, ali bez toga da se
560
561
El-Bekare, 286.
Et-Talak, 7.
6/3/11 9:22:04 AM
201
sloboda prometne u drutvenu anarhiju (min duni en tetehavvele

el-hurrijje ila fevda idtima ijje), koja bi dopustila nevaljala ponaanja koja nanose tetu interesima drugih pojedinaca, ili opim
interesima drutva, izravno ili posredno, na kratak ili na dulji
rok, uz elju da se nita od toga ne dogodi kao izraz diktata
linih interesa i bez miljenja savjetodavnog tijela drutva, a to
bi nuno dovelo da to drutvo upadne u zamke tlaenja i korupcije, i do uzdizanja slojeva vlastodraca i bogataa, njihove
svite i sljedbenika. A da hoe Gospodar tvoj, na Zemlji bi svi
bili vjernici? Pa zar da ti svijet prisili da budu vjernici?562 Ti
reci: O ljudi! Dola vam je, evo, istina od Gospodara vaega! Ko
se dri Prave staze, taj se doista uputio za svoje dobro njome, a
ko krivom stazom krene, na svoju tetu krenuo je. Ja nisam va
zatitnik!563 A ti reci: Istina je od Gospodara vaega, pa ko
hoe nek vjeruje, a ko nee nek ne vjeruje!564 Pa opominji!
Ti si samo opominjatelj, ti nad njima nisi vladatelj!565 U vjeru
nema prisile, a Put ispravnosti se raspoznaje od zablude!566 Za
one koji Boga spominju i stojei, i sjedei, i na stranama svojim
leei, i koji razmiljaju o stvaranju nebesa i zemlje: Gospodaru
na! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek si! Sauvaj nas kazne u Vatri!567 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio
svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista
one koji nered ine ne voli!568 One koji e, ako Mi damo vlast
na Zemlji, namaz klanjati i zekat davati i dobroinstvo zapovi562
563
564
565
566
567
568
Junus, 99.
Junus, 108.
El-Kehf, 29.
El-Gaije, 21-22.
El-Bekare, 256.
Alu Imran, 191.
El-Kasas, 77.
6/3/11 9:22:06 AM
202
jedati i zlo zabranjivati, a kod Boga je kraj svih stvari!569 Taj

Drugi svijet stvorili smo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole
niti nered da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada!570 A
Medjenu smo poslali njihova brata uajba, O narode moj
govorio bi on Bogu vi robujte, vi boga drugog osim Njega
nemate! I vama, evo, jasni dokaz od Gospodara vaeg doe, pa
pravedno na litri i na kantaru mjerite, i od svijeta stvari njegove
nasilno ne oduzimajte, a na Zemlji nered, nakon uspostavljena reda, ne inite! To je vama bolje, ako vi vjernici ste!571 A
poduzet e se (mjere) protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum
nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada
kazna bolna!572 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i
tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!573 Zato po
Zemlji ne putuju pa da im budu srca kojima razmiljaju i ui da
im budu kojima neto uju?! Ali doista nisu slijepe oi, nego su
slijepa srca u grudima!574 ... i za one koji se o stvari vanoj meu
se savjetuju...575
Moda kazivanje o naem uitelju Ibrahimu, a.s., objanjava
spontanitet (tilka ijje) jednoboake naravi, njenu svrhovitost i
moralnost. A Mi smo jo prije Ibrahimu zrelost njegovu dali, i
Mi smo ga dobro znali! Kad on oca svog i narod svoj upita: Kakvi su ovo kipovi kojima se klanjate vi? oni odgovorie: Nali
smo pretke nae da im robuju! I vi ste, a i preci vai su bili u
oitoj zabludi! ree on. Donosi li nam Istinu, ili si ti od onih
569
570
571
572
573
574
575
El-Hadd, 41.
El-Kasas, 83.
El-Araf, 85.
E-ura, 42.
En-Nahl, 90.
El-Hadd, 46.
E-ura, 38.
6/3/11 9:22:07 AM
203
koji zbijaju alu? upitae. Ne! Ibrahim ree Gospodar je

va Gospodar nebesa i zemlje, Koji ih je oblikovao, i ja u vam to
dokazati! I, tako mi Boga, ja u, doista, vaim kumirima napakostiti nakon to se udaljite okrenuti! I porazbija ih u komade,
osim onog najveeg im, da bi se njemu oni vratili! Ko uini ovo
sa boanstvima naim? Taj je zbilja silnik! povikae oni. Pa
rekoe: uli smo nekog mladia kako ih huli, zovu ga Ibrahim!
Dovedite ga naoigled ljudima naredie da posvjedoe i
oni! Da li ti uini ovo s boanstvima naim, o Ibrahime!
upitae. E to uini onaj najvei od njih, pitajte njih ako znaju
govoriti oni! Ibrahim odgovori. Pa se oni pribrae i sebi sami
rekoe: Zbilja ste vi nasilje uinili! A potom glave svoje oborie:
Pa ti (o Ibrahime) zna da ovi (tj. kipovi) ne govore! Pa zar vi
robujete onima, umjesto Bogu, koji vam nita ne mogu koristiti,
niti vam tetu nanijeti? upita on. Teko vama a i onima kojima, umjesto Bogu, vi robujete! Zato ne razmislite?576
U epohi ponovne izgradnje ummeta i iznalaenja pravoga
puta za ljudsku civilizaciju, potrebno je da spoznamo kako ovjek pojedinac nema egzistencije isto kao pojedinac, zato to je
ovjek po svojoj naravi, i u temelju svoga bia, drutveno stvorenje, to jest drutvo. Mi meu ljude raspodjeljujemo to im
je za ivot potrebno na Svijetu ovome, i jedne iznad drugih za
nekoliko razina odlikujemo da bi jedni druge sluili! A milost
tvoga Gospodara bolja je od onoga to oni gomilaju!577 ovjek
ne moe postojati, niti ostvariti svoje jastvo osim u zajednici.
Stoga, zajednica, i opet zajednica, kao smisao osnove postojanja
i prirode, zajednica koja sainjava beiku postojanja/egzistencije
pojedinca (mehd vudud el-ferd), i okvir njegova kretanja i slobode. Zajednica je na kraju krajeva ona koja odreuje granice i
576
577
El-Enbija, 51-67.
Ez-Zuhruf, 32.
6/3/11 9:22:08 AM
204
nune i ispravne principe koji otvaraju pojedincu njegova podruja, omoguavaju njegove moi i kreativnosti, ali sa ravnomjerjem
izmeu prava pojedinca u slobodi za inicijativu (hakk el-ferd fi
hurrijjetihi fi el-hareke) i bavljenja pravom to je sadraj zajednice, interes zajednice i njenoga opstanka. Ovo se ne moe ostvariti bez konsenzualnog savjetodavnog postupka (bi uslub tevafuki
uri) koji ostvaruje interese, odagnava tetu i ne doputa tlaenje.
I za one koji velikih grijeha klone se, i bestidnosti, i kad ih neko
naljuti prataju, i za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i
namaz klanjaju, i o stvari se vanoj meu se savjetuju, i od onoga
ime smo ih Mi opskrbili dijele, i za one koji se odupiru kad ih
pogodi ugnjetavanje! A kazna je za nepravdu uzvratiti istom
mjerom! A ko oprosti i naravna se, nagrada mu je u Boga! On
ne voli zloinitelja, doista. A onome ko se nakon uinjena mu
zlodjela suprotstavi protiv takvih nita ne treba poduzeti! A
poduzet e se (mjere) protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum
kazna bolna! A ko se strpi i oprosti tu je odluku zbilja razborito
donijeti!578 Sutina ovog asnog ajeta nije samo u ustanovljenju
principa savjetovanja zajednice, ve u kontekstu ovog ajeta i njegova moralnog okvira postoji uravnoteena dobrota/velikodunost (es-semh el-mutevazin) koja objanjava ciljeve savjetovanja u
upravljanju sistemom drutva i njegovom administracijom, bilo
da se radi o pojedincima ili drutvu, bez anuliranja sloboda pojedinaca i prava zajednice (hukuk el-demaa).
Tvoj Gospodar je neovisan i samilosti posjednik, ako On
hoe, sa Zemlje e vas pomesti, i nakon vas dovest e druge
koje On hoe, onako kako je stvorio i vas od pokoljenja drugih
naroda.579 A Mi i ovima Knjigu objavljujemo, ije ajete pomno
578
579
E-ura, 37-43.
El-Enam, 133.
6/3/11 9:22:10 AM
205
prema Znanju razvrstavamo, i kao Uputu i samilost je narodu

koji vjeruje dajemo.580 Sjetite se da vas je On nasljednicima
nakon Nuhova naroda uinio...581 Da je Gospodar Tvoj htio,
On bi sve ljude jedne vjere uinio!582 Doista, ova vaa vjera
jedna je vjera, a Ja sam va Gospodar, pa robujte Meni!583 I Mi
smo tako vas uinili zajednicom sredinjom da biste bili svjedoci
protiv svijeta ostalog, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.584
Vi ste najbolja zajednica koja se ikad meu svijetom pojavila,
vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo da se radi zabranjujete...585
Pa, ako se vi okrenete, ja sam vam dostavio ono s ime sam vam
poslan bio, a Gospodar moj e umjesto vas drugi narod dovesti,
nikakve tete vi Njemu neete nanijeti.586
Ad, zbilja, u Gospodara svoga vjerovao nije, pa neka je daleko Ad, narod Hudov.587 A i Semudu smo poslali brata njihova
Saliha, rekao je: O moj narode, Bogu vi robujte, osim Njega
vi drugog boga nemate! On vas od zemlje stvara i na njoj vas
nastanjuje, pa, traite od Njega oprosta i pokajte Mu se, jer, Gospodar je moj doista blizu i odaziva se!588 O narode moj! Neka
vas nipoto raskol sa mnom ne dovede do toga da vas pogodi
udes nalik onom to je pogodio narod Nuhov, ili narod Hudov,
ili narod Salihov! A ni narod Lutov prije vas daleko nije bio!589
Kao da u njima (sruenim naseljima/stanitima) nikad nisu ni
580
581
582
583
584
585
586
587
588
589
El-Araf, 52.
El-Araf, 69.
Hud, 118.
El-Enbija, 92.
El-Bekare, 143.
Alu Imran, 110.
Hud, 57.
Hud, 60.
Hud, 61.
Hud, 89.
6/3/11 9:22:10 AM
206
ivjeli. Nek daleko Medjen bude kao to i Semud daleko je!590

O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od jednog ovjeka
stvorio, a stvorio je od njega i enu njegovu, i od njih dvoje rasijao je mnoge mukarce i ene! Boga se bojte, vi u meusobnim
traenjima Njega za jamca uzimate, i rodbinske veze uvajte.
Bog, doista, nad vama bdije.591
Od Ibn Mesuda, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: Ko osvane brigom zaokupljen zbog neeg drugog a ne
zbog Boga, taj s Bogom nema nita. A ko se ne brine o muslimanima, njima i ne pripada.592
Odgovornost (el-mesulijje)
ovjek svojom smjernom, spontanom, jednoboakom i duhovnom naravi, te od Boga mu datim namjesnikim (istihlafijje)
i spoznajnim naunim moima, te time to svojom smjernom
prirodom spoznaje svrhovitost svemira (ga ijje el-kevn) i stvaranje
Egzistencije, te to u svijesti i srcu potvruje dobru moralnost
biva voen do toga da razumom i prirodom, u granicama svojih moi i datih mu izbora, uiva slobodu odluivanja (hurrijje
el-karar) u okviru sposobnosti i mogunosti koje ima, te da na
njega padaju ove odluke i izbori; ako odabere dobro, bit e dobro
(in hajren fe hajrun), a ako odabere zlo, i bit e zlo (ve in erren
fe errun). Danas se nepravda nee nijednoj dui uiniti, bit ete
nagraeni onako kako ste radili!593 A Mi duu ne tovarimo,
osim koliko ona moe, i Knjigu imamo Mi koja Istinu govori, i
njima se nepravda nee uiniti.594 Bojte se Dana u kome ete se
590
591
592
593
594
Hud, 95.
En-Nisa, 1.
Pogledaj Mustedrek od El-Hakima, Kitab er-rikak, hadis broj 7902.
Jasin, 54.
El-Muminun, 62.
6/3/11 9:22:11 AM
207
Bogu vratiti, zatim e se svakom ovjeku to je uradio namiriti,

i ljudima nepravda nee nanesena biti!595 Na Dan kad ih sve
proivi Bog, pa ih obavijesti o onome to su inili! Bog je to sve
obuhvatio, a oni su to zaboravili! A Bog je svjedok svake stvari!596
I vagu pravde mi emo na Danu sudnjem postaviti, i nijednom
ovjeku nikakva se nepravda nee uiniti. A ako neto teko bude
koliko zrno goruice to je, donijet emo ga! I dosta je da Mi svidimo raune.597 Ko uini jedno dobro djelo deseterostruka mu
pripada nagrada, a ko uini jedno djelo zlo, bit e kanjen onoliko koliko je ono! Ljudima se nee nikakva nepravda uiniti.598
Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove.599
Bog eli da vam olaka, a ne eli da vam otea.600 Bog vam
u vjeri nita teko nije uinio.601 ta god da ovjek uradi, sve
sebi uradi, nijedan ovjek nee breme tue prtiti.602 Bog vam u
vjeri nita teko nije uinio.603
Svrhovitost (el-gaijje)
Iz ovog to je prethodilo jasno je da je svrhovitost nuan
princip (mebde lazim), skrovit u divoti zadivnoga sistema egzistencije, u divoti jedinosti Stvoritelja (vahdanijje el-halik),
u jedinstvenosti egzistencije, njenoj savrenosti/cjelovitosti, te
u nemogunosti da postojanje bude zaludu i nasumino/sluaj595
596
597
598
599
600
601
602
603
El-Bekare, 281.
El-Mudadele, 6.
El-Enbija, 47.
El-Enam, 160.
El-Bekare, 286.
El-Bekare, 185.
El-Hadd, 78.
El-Enam, 164.
El-Hadd, 78.
6/3/11 9:22:12 AM
208
no. To je opipljiva stvar po smjernoj prirodi u vanjskom aspektu

stvaranja svemira i njegovoj cjelovitosti.
ovjek po svojoj jedinstvenoj (jednobokoj) naravi, po svome namjesnikom poloaju, po moima pronicanja, znanja i
spoznaje koje mu je Bog podario, koje su njegova odlika i poast
mimo drugih bia i svjetova (ala sivahu min el-hala ik), koji se
odlikuje snagom rasporeivanja i upravljanja, slobodom izbora i
odgovornostima, te posredstvom onoga to ovjek vidi i iskuava
u zadivnom sistemu svemira (min bedi nizam el-kevn) oko sebe,
iz svega toga ovjek svojom smjernom, svjesnom i duhovnom
naravi saznaje nunost svrhovitosti ovog zaudnog postojanja
za koje nije mogue zamisliti, smjernom naravi, da egzistira bez
Stvoritelja, Koji je Moan, Mudar, savrenih svojstava, Koji simbolizira drugu dimenziju, drugu logiku, onu ponad ovjekova
poimanja (min vera tesavvur el-insan), moi njegova znanja i predodbe, i njegove ljudske logike. Nita i niko nije kao On! On
sve uje i vidi sve!604 Pa, Ja se kunem onim to vi vidite i onim
to vi ne vidite.605 Ree Musa: Gospodar na je Onaj Koji je
sve Svome stvorenju podario i potom ga uputio.606 Gospodaru na! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek Si!607 Mi
nismo nebo i Zemlju i ono to je izmeu njih stvorili da bismo
se igrali! Da smo htjeli igrati se Mi, igrali bismo se onako kako
nama dolikuje! Ali Mi toga nismo initelji.608 Zar ste mislili da
smo Mi vas zaludu stvorili i da se Nama neete vratiti?609
Dakle, ovjek spontanitetom svoje smjerne prirode, o kojoj Kuran govori kao o dui koja sama sebe preispituje/kori,
604
605
606
607
608
609
E-ura, 11.
El-Hakka, 38 -39.
Ta-Ha, 50.
Alu Imran, 191.
El-Enbija, 16-17.
El-Muminun, 115.
6/3/11 9:22:13 AM
209
spoznaje nunost svrhovitosti Postojanja, te odgovornosti koje

iz toga proistjeu, kao i iz ugode kreativnosti, predanosti i namjesnitva koje su skrovite u stvaranju svemira, njegovoj ljepoti,
ustrojstvu, prefinjenosti njegova sistema, cjelovitosti i sistematinosti njegovih zakona. Prema tome, nuno je ponijeti te odgovornosti i uivati te plodove i ljepote iz saradnje sa ivotom i
svemirom (et-teamul mea el-hajat ve el-kevn), te udovoljiti naravi
da stjee znanje i spoznaju o sistemu ovoga svemira i njegovih
zakona, i smjernu kreativnost u skladu sa ljepotama i divotama
svemira.
Kako je surov ivot, kako je velika njegova nitavnost, ukoliko ivot ne bude neto vie od zalogaja hrane, neto vie od
uivanja i animalnih sukoba koji vode ovjeka do smrti da bi
postao tjelesni i smrdljivi lijes koji se zakopa i zagrne u prainu.
Snatrenje je sve ono to se rekne poslije nitavilske odsutnosti,
praine u grotlu praine, da, eto, razum i savjest nemaju smisla,
niti da ima smisla izbor i odgovornost, ni mo kreativnosti
ukoliko je smrt kraj, nestanak i nitavilo.
Besmisleno, nerazumno i neprirodno bi bilo da se tjelesna
mutava ivotinja, sa ogranienou zakona svijeta tvarne i nerazgovijetne dungle, gdje vlada argument sile, izjednai sa ovjekom u njegovoj duhovnosti, njegovom razumu, savjesti i osjeanju njegova izbora, njegovom odgovornou i moi ravnanja,
njegovom kreativnou i moralnou, gdje vlada sila argumenta, gdje prebivaju vrijednosti boljitka/blagostanja, dobroinstva,
kreativnosti i graditeljstva.
Po kuranskoj viziji ovjek je ivot, ozbiljan i krepostan ivot,
koji ima smisao (zatu mana), i istinski plod svega to od boljitka,
kreativnosti i izgradnje ostvari u ivotu, to se protee i u svijet
duha i vjenosti (jemteddu fi alem er-ruh ve el-ebedijje), dakle to
je ivot koji premaa smrt tjelesnoga lijesa, dostiui duhovni i
vjeni ivot u kojem ovjek ubire plodove svega to je ostvario,
6/3/11 9:22:13 AM
210
to je podario, kreirao i izgradio, e da bi tako dobroiniteljima i

dobrima (li el-muslihin ve es-salihin) smrt postala plodom i nagradom za svako djelo i prinos to ih je ovjek pripravio.
Velianstveni i uzvieni Bog veli: Bogu pripada ono to je
na nebesima i ono to je na Zemlji, da bi kaznio one koji su inili
zlo u onom to su radili, i da bi nagradio nagradom najljepom
one koji su dobro inili.610 A one koji dobro ine eka nagrada
lijepa, pa i vie od toga! Lica njihova nee crnilo ni jad zakriti.
Takvi e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti.611
A onima koji dobra djela ine imat e dobro na Ovom svijetu, a
Kua Svijeta onoga bolja je. O, kako e divna bogobojaznih biti
Kua!612 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na
Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti
dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji
nered ine ne voli!613 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i
potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo,
i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje.614 Jedite i
pijte iz opskrbe Boije i po Zemlji nered inei ne grijeite!615 A
poduzee se (mjere) protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum
kazna bolna!616 Ali nevjernici bez ikakva znanja slijede svoje
strasti, pa ko e na Pravu stazu uputiti onoga koga je Bog ostavio
u zabludi? I takvima nema pomagaa.617 Ti reci: O robovi moji
koji ste pretjerivali prema sebi, pred Boijom samilou nemojte
oajavati! Bog e zbilja sve grijehe oprostiti! On grijehe prata i
610
611
612
613
614
615
616
617
En-Nedm, 31.
Junus, 26.
En-Nahl, 30.
El-Kasas, 77.
En-Nahl, 90.
El-Bekare, 60.
E-ura, 42.
Er-Rum, 29.
6/3/11 9:22:14 AM
211
samilostan je.618 ... ako neko od vas zlo djelo kakvo u neznanju
uini, pa se potom Bogu pokajanjem obrati i popravi, pa, Bog
grijehe prata i samilostan je!619 Koji stvori i smrt i ivot da bi
tako iskuao vas ko e od vas biti ljepeg djela.620 Mi neemo
dozvoliti da nagrada propadne onima koji ine dobra djela.621
Ostvarenje dobroga sopstva i jastva, materijalno i duhovno,
jeste cilj, kao i prirodna i svjesna potraga u temelju bia ovjekova, da dozna ta jeste cilj zla, tete i korupcije, te ta je to, jednako
tako, pokueno i prezreno, po naravi i savjesti, u temelju bia
ovjekova.
Nije razumno ni pravedno, ni po savjesti, ni religiji, a ni prirodi to da smrt ovjekova bude nestanak i tjelesni i duhovni kraj,
bez polaganja rauna i bez nagrade i kazne. Pa neka se opomenu
koji se opominju, nek uzmu pouku koji uzimaju pouku, nek se
razbude nemarni i neka trudbenici rade za dobro, istinu i pravdu. Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj
prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijemu stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna.622 A ova
je Knjiga (tj. Kuran) na arapskom jeziku, i nju (knjigu Tevrata)
potvruje, i da bi one koji ne vjeruju i koji zlo ine opomenula!
A blago li se dobroiniteljima!623
Moralnost (el-ahlakijje)
Prirodna spoznaja (el-idrak el-fitri) kod ovjeka o Stvoritelju,
o Njegovoj moi, veliini, neusporedivosti, jedinosti, o savreno618
619
620
621
622
623
Ez-Zumer, 53.
El-Enam, 54.
El-Mulk, 2.
El-Kehf, 30.
Er-Rum, 30.
El-Ahkaf, 12.
6/3/11 9:22:15 AM
212
sti Njegova djela (bi itkan sun ihi), uzvienosti Njegova Poloaja
i jedinosti, jedinstva Njegova stvaranja, te to to u savjesti ovjeka, po naravi mu, ostavlja traga o skrovitim, uzvienim, duhovnim vrijednostima u njegovoj smjernoj prirodi, savjesti i dui
koja samu sebe preispituje, sve to doprinosi da ovjek spoznaje
da ovaj svemir mora imati Stvoritelja (la budde en jekune li haza
el-kevn halik), te da svemir i stvaranje moraju imati cilj, te da
je nemogue da je svemir koji je skoro beskrajan u razliitim
dimenzijama svoje zadivljujue egzistencije stvoren zaludu, te
da mora biti stvoren zarad moralnih, uzvienih i dobrih ciljeva.
Ovo ovjekovo naravno, duhovno, smjerno osjeanje jeste sami
temelj vjerskog i moralnog osjeanja u prirodi ovjeka, u njegovim duhovnim, spontanim pitanjima i istraivanjima jo otkad
otvori svoje oi kao dijete i pogleda na svoje postojanje, i na svijet
oko sebe. To je ono o emu mu kuranska vizija daje odgovore i
to mu izraava, i to mu stavlja u samu sr ljudske spoznaje na
njegovom ivotnome putu, e da bi ga uputila i usmjerila kako
bi je ovjek ciljno usvojio u svojoj potrazi i trudu (fi talebihi ve
sa jihi), da bi je uinio svojom svrhom i svojim dobrim, estitim, naravnim, duhovnim ciljem u pregnuu svoga ivota, da
bi njome ostvario svoje sopstvo, udovoljio svojim potrebama i
njome se u svome bivstvu uzdigao, uz nju naao smirenje, s njome se usreio u svojim kreativnim i graditeljskim osjeanjima i
pogledima. Sve to da bi promatrao i odluivao svjesno, znanjem
i odgovornou (bi va j ve ilm ve mesulijje) koji to od dva
puta slijediti? I koju od dvije strane eljeti? Koji od dva pravca
traiti? Da li ka boljitku i izgradnji? Ili ka tlaenju i korupciji? A
sudbina je pravedna, jer ako se odabere dobro i bit e dobro,
a ako se odabere zlo onda e i biti zlo! Bog njima nije uinio nepravde! Nego su sami sebi nepravdu uinili!624 Doista,
624
El-Ankebut, 40.
6/3/11 9:22:17 AM
213
u stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noi i dana znaci su za

ljude pametne. Za one koji Boga spominju i stojei, i sjedei, i na
stranama svojim leei, i koji razmiljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: Gospodaru na! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek
Si! Sauvaj nas kazne u Vatri!625 ...pa duu nadahnu da znade
ta zlo joj je a ta dobro joj je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit
e onaj ko je uprlja.626 Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad
mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra stekne, protiv
njega je zlo to ga stekne!627 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet
trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi
dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji!
Bog doista one koji nered ine ne voli!628 I nikoga Mi nismo
kaznili dok ne bismo poslanika poslali...629
To to ini univerzalna islamska vizija u pogledu ove odgovornosti a ta odgovornost je nuni preduvjet za temelj smjerne
prirode i pripravljenost ovjekova namjesnitva na Zemlji (istihlaf) koje je moralna svijest i zakonito znanje jeste da ta vizija stavlja odgovornost u samu sr ljudske spoznaje, ni radi ega
drugog osim da pravilno usmjeri odgovornost ovjekovih izbora/
odabiranja (mesulijje hijere el-insan), te ciljeve stremljenja ovjekova ivota, kako bi ostvario narav svoga duhovnoga sopstva i
smjerno znaenje svoga ovosvjetskoga ivota, kao ljudsko bie,
osoba, pojedinac koji se ne odvaja od lanstva u bivstvu ljudskog,
civilizacijskog i graditeljskog drutva. To ovjek ostvaruje odgovornim i pravilnim trudom da gradi, uivanjem ugodna ivota,
dostojanstva na Ovom svijetu i u svijetu vjenosti (fi alem elebedijje) i konanoga povratka (el-meal).
625
626
627
628
629
Alu Imran, 190-191.

E-ems, 8-10.
El-Bekare, 286.
El-Kasas, 77.
El-Isra, 15.
6/3/11 9:22:18 AM
214
U mjeri u kojoj ovjek, kao pojedinac i u drutvu, stjee poast namjesnitvom i slobodom, uz nju nosi i emanet odgovornosti za postupke u svijetu koji gradi kako o tome govori Zapisano (el-mestur) i kako je to otjelovljeno u onom Vidljivom
(el-menzur) na naelima i vrijednostima monoteizma/tevhida
i moralne svrhovitosti, kako bi bio ovjek, znaenjem njegove
egzistencije i ciljem njegova postojanja, namjesnik na Zemlji. Iz
toga po ovjeka slijede odgovornosti, da bude inilac boljitka/
blagostanja i izgradnje, da ostvari sebe udovoljenjem svojih potreba sredstvima i nainima koji su graditeljski i dobri, koje proima pravda, dobroinstvo i mir. Time ovjekovim ponaanjem
vlada svjetlo duha i snaga svijesti (dua koja se samopreispituje)
u tome da je argument na strani Istine, a to je suprotno onom
emu stremi materijalna animalnost tijela (dua koja je sklona
zlu) u udovoljavanju potreba zavojevanjem, uzajamnim nasiljem
i agresijom, gdje vrijedi da je argument na strani sile. Svevinji
i velianstveni Bog kae: Mi smo doista Polog ponudili nebesima, i Zemlji, i planinama, pa su odbili da ga ponesu i od njega
se sustegli bijahu, a ovjek Polog ponese, doista je ovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika.630 I kad ga oblikujem i u
njega ivot udahnem, niice mu se poklonite!631 Ne! Kunem
se Danom sudnjim, ne! Kunem se duom koja samu sebe kori!632
Ja sebe ne pravdam, jer dua je, doista, zlu naklonjena, osim
one kojoj se Gospodar moj smiluje! A Gospodar moj, zbilja, grijehe prata i samilostan je!633 I tako mi due, i Onoga Koji je
stvori, pa je nadahnu da znade ta zlo joj je a ta dobro je, uspjet
e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je uprlja!634 Oni srca i
630
631
632
633
634
El-Ahzab, 72.
El-Hidr, 29.
El-Kijame, 1-2.
Jusuf, 53.
E-ems, 7-10.
6/3/11 9:22:19 AM
215
pameti imaju, ali njima ne razmiljaju, oni oi imaju, ali njima

ne gledaju, oni ui imaju, ali njima ne sluaju! Oni su kao stoka,
pa i gori! Eto, takvi su nemarni!635
Dogovaranje/savjetovanje (e-ura)
Ako smo spoznali da je ovjek, prema univerzalnoj kuranskoj
civilizacijskoj viziji, stvoren namjesnikom na Zemlji (halifeten fi
el-erd), da bi izvrio zadau izgradnje na Zemlji (Na Zemlji u,
doista, Ja postaviti namjesnika!,636 On vas od zemlje stvara i na
njoj vas nastanjuje.637), onda trebamo znati da je ovjeku dato osposobljujue znanje da gradi i potinjava, darovana mu je sloboda
i sposobnost izbora, data mu je smjerna duhovna narav (el-fitre erruhijje es-sevijje) kojom priziva u sebi i svojoj svijesti svrhovitost i
ciljnost dobre svrhe, boljitka/blagostanja i izgradnje. To je sadraj
odgovornosti za sposobnosti, slobode i izbore kojima je opskrbljen. ...pa je (duu) nadahnu da znade ta zlo joj je a ta dobro
je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je uprlja!638
Zar da Mi postupamo s onima koji vjeruju i rade dobra
djela kao s onima koji nered siju po Zemlji?! Zar da postupamo
s bogobojaznima kao sa razvratnicima?!639 A za dehennem Mi
smo dine i ljude mnoge stvorili, oni srca i pameti imaju, ali
njima ne razmiljaju, oni oi imaju, ali njima ne gledaju, oni ui
imaju, ali njima ne sluaju! Oni su kao stoka, pa i gori! Eto, takvi
su nemarni!640 Pa, ako se vi okrenete, ja sam vam dostavio ono
635
636
637
638
639
640
El-Araf, 179.
El-Bekare, 30.
Hud, 61.
E-ems, 8-10.
Sad, 28.
El-Araf, 179.
6/3/11 9:22:19 AM
216
s ime sam vam poslan bio, a Gospodar moj e umjesto vas drugi
narod dovesti, nikakve tete vi Njemu neete nanijeti. Doista,
Gospodar moj nad svakom stvari je uvar!641
Pitanje je: zato namjesnitvo (ovjekovo na Zemlji), prije
negoli je ustanovljeno kao pojedinana dunost, nije bilo dunost
ovjeka kao vrste, zajednice i pokoljenja jednih za drugima?
Odgovor je sljedei: dunost namjesnitva, premda je to
odgovornost svake ljudske jedinke (mesulijje kulli ferd insani),
istovremeno je zajednika drutvena dunost koja se vezuje za
vrstu i za drutvo, protee se preko pojedinaca na drutva i na
pokoljenja. To slobodi i ljudskoj odgovornosti daje znaajne dimenzije (ebad muhimme). Naime, ta odgovornost je ciljna, ona
stremi boljitku/blagostanju i izgradnji, a ne neredu i stvaranju
nereda. Ni sloboda nije zaludna i razularena (gavga ijje), sloboda
iako otvara prostor uvjerenja i izbor onoga emu naginje pojedinana elja i lini izbor na kraju krajeva jeste pojedinana
sloboda koja ne nasre na pravo drugih pojedinaca, ne nanosi im
neugodnosti, kao to ona, takoer, ne nasre ni na pravo zajednice u izgradnji drutva i u uvanju prava zajednice na boljitak/
blagostanje i izgradnju. Nema prostora za egzistenciju pojedinca,
ni za njegovu namjesniku zadau, bez egzistencije zajednice i
njene drutvene zadae.
Prema tome, iako su uvjerenja pravo pojedinca oko kojeg se
ne raspravlja i to mu se ne namee diktatom, jer pojedinac ima
pravo na ponaanje i ispunjenje zadae u mjeri u kojoj je pojedincu dato pravo izbora i ponaanja sukladno pojedinanim uvjerenjima (vifkan li el-iktinaat el-ferdijje), ipak je pravo ponaanja i
drutvena zadaa (pojedinca) ne smiju da okrnje pravo zajednice
na sigurnost, boljitak/blagostanje i izgradnju.
641
Hud, 57.
6/3/11 9:22:20 AM
217
Prema tome, zajednici pripada da propie pravila te zadae

i za individualno ponaanje, prema onom to ne nanosi tetu
pravima drugih, niti pravima zajednice, zarad zatite egzistencije zajednice (fi himaje vududiha) i njenih graditeljskih i konstruktivnih ciljeva, izravnih i neizravnih, na trenutani i krai i
na dulji rok, te zarad zatite prava drutva, i prava nastupajuih
pokoljenja i njihovih interesa. Neka meu vama jedna zajednica
bude koja e dobru pozivati, estitost i potenje nareivati, a zlo
zabranjivati! Eto, takvi su oni koji e uspjeti!642
Ovdje stupa na scenu uloga savjetovanja/dogovaranja (devr
e-ura) koja ne podlijee linim kapricima (el-ehva), niti interesima pojedinaca iz krugova vlasti, uprave i izvrnog aparata
u razliitim oblicima, ve se provodi dogovaranjem zajednice u
cilju zatite zakonitih prava pojedinaca i zajednice. Prava na ponaanje u skladu sa uvjerenjima za ostvarenje cilja ovjekove egzistencije i njegovih opih interesa u izgradnji, konstruktivnom
djelovanju i sigurnosti, bez smetnji i zapreka.
Dakle, e-ura (dogovaranje) je neodjeljivi dio egzistencije
pojedinca, zajednice i vrste, i to u mjeri u kojoj potuje uvjerenja
(bi kadri ma tahterimu el-iktinaat), pravo izraavanja (hakk ettabir) i ispunjenje zadae ime se ostvaruju interesi pojedinca i
tite njegova prava. U protivnom, ta sloboda nije sredstvo, niti
opravdanje za anarhiju i zaludno zalaganje za prava drugih pojedinaca, niti za prava zajednice i prava nastupajuih pokoljenja
i njihovih interesa.
Prema tome, e-ura je nedjeljivi dio ivota pojedinca i ljudske zajednice, tavie e-ura je nuno sredstvo da pojedinac i
zajednica obavljaju poast namjesnitva (kerame el-istihlaf), te
onog to odatle proishodi: slobode, izbora, odgovornosti, zatite
ove slobode, ostvarenje smisla ovjekova namjesnitva i njegovih
642
Alu Imran, 104.
6/3/11 9:22:21 AM
218
individualnih i drutvenih ciljeva u izgradnji i boljitku/blagostanju.

Ako se udubimo u kuranski tekst koji posebno govori o
naelu e-ura i ako vidimo da je povezan sa graditeljskim, moralnim i namjesnikim ciljevima, saznat emo pravo znaenje
naputiteljske slobode u ivotu ovjeka, bio on pojedinac ili u
drutvu i vrsti, s duhom pravde, asti i snoljivosti.
Velianstveni i uzvieni Bog kae: I za one koji velikih grijeha klone se, i bestidnosti, i kad ih neko naljuti prataju, i za one
koji se Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o stvari
se vanoj meu se savjetuju, i od onoga ime smo ih Mi opskrbili dijele, i za one koji se odupiru kad ih pogodi ugnjetavanje!
A kazna je za nepravdu uzvratiti istom mjerom! A ko oprosti i
naravna se, nagrada mu je u Boga! On ne voli zloinitelja, doista.
A onome ko se nakon uinjena mu zlodjela suprotstavi protiv
takvih nita ne treba poduzeti! A poduzet e se protiv onih koji
svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna! A ko se strpi i oprosti tu
je odluku zbilja razborito donijeti! 643
U mjeri u kojoj mora drutvo proirivati ljudsku slobodu
u apsolutnome pravu na uvjerenja, i u pravu na vrenje pologa,
ponaanja, inicijative i kreativnosti, drutvo ne smije dopustiti
da ponaanja pojedinaca i vrenje njihova pologa skrene u bilo
kakvo stanje anarhije (ila hale min el-fevda), ne smije im dopustiti da sloboda postane sredstvo za korupciju, injenje nereda i
besposliarenje (abesijje) koji nanose tetu drugim pojedincima
i nanose tetu pravima zajednice, njenim interesima i interesima
budunosti njenih pokoljenja. Jer istinska ljudska sloboda je sloboda koja je graditeljska i konstruktivna, a anarhija i mete, ma
kako se nazivali, jesu drutveno stanje drutvene bolesti, ruila643
E-ura, 37-43.
6/3/11 9:22:21 AM
219
ke (muhribe) i unititeljske (heddame). Ree (uajb): O narode

moj, Bogu vi robujte, vi boga drugoga osim Njega nemate! I
vama, evo, jasni dokaz od Gospodara vaeg doe, pa pravedno
na litri i na kantaru vi mjerite i od svijeta stvari njegove nasilno
ne oduzimajte, a na Zemlji nered, nakon uspostavljena reda, ne
inite! To vam je bolje, ako vi vjernici ste!644 I Boijih blagodati vi se sjetite, i po Zemlji, nered sijui, ne hodite!645 im
zavlada neki od njih, svom snagom se trudi da na Zemlji nered
ini, usjeve i urod nitei! A Bog nered ne voli.646 Kad god
raspire vatru za rat, Bog je ugasi. I na Zemlji oni smutnju hoe
praviti, a Bog smutljivce ne voli.647 Kad im se kae: Ne inite
na Zemlji nered! oni vele: Mi samo pravimo red!648 A kad
bi Istina njihove prohtjeve slijedila, propali bi nebesa i Zemlja,
i oni to su na njima!649 A da Bog ljude, jedne s drugima, ne
savlauje, Zemlja bi uzneredila se!650
Prema tome e-ura je princip za ureenje (iz)vrenja zadae/
pologa smjernoga ovjeka, ona je organon za upotrebu valjanog
ljudskog miljenja i ispravnost djelotvornoga i dobroga vrenja
pologa. E-ura je zdanje zrelih drutvenih uvjerenja, temeljno
ljudsko drutveno sredstvo za razmjenu miljenja (et-tehavur),
uspostavljanje odnosa, umjerenost, slogu, meusobno pratanje.
E-ura je tit s ummetom i za ummet, za zatitu od zala tlaenja
(min urur el-istibdad), tiranije, nasilja, pobune i nereda. Ummet
e, sa svojom graditeljskom, civilizacijskom, univerzalnom vizijom, svojim poimanjima i moralnim vrijednostima i svijeu o
644
645
646
647
648
649
650
El-Araf, 85.
El-Araf, 74.
El-Bekare, 205.
El-Maida, 64.
El-Bekare, 11.
El-Muminun, 71.
El-Bekare, 251.
6/3/11 9:22:22 AM
220
svojim interesima, te pravom da potvrdi svoje graditeljske i ivotodavne izbore, snagom e-ure, njenom zrelou, uvjerenjima,
te njenom drutvenom politikom snagom biti opunomoenik
iznad vlasti (el-vesijj ala es-sulta). Opunomoenik koji usmjerava
vlast, koji je nadgleda, a ne da bude obratno, kad nema ummeta
u toj ulozi da vlastodrac bude taj ko e biti opunomoenik iznad
ummeta (el-vesijj ala el-umme) a da ummet bude prikraen, baen
u neznanje, da bi tako vlastodrac potinio ummet zarad svojih
interesa, i interesa svojih pristaa, pomagaa i njihovih propadnih
djela (mefasidihim), kako bi oni prigrabili i doepali se vlasti i
bogatstva, ivot provodili u raspusnosti, raskoi i svome neredu.
Takvo neto pogodilo bi sve mogunosti za jednakost, kreativnost, razvoj (en-numuvv) i konstruktivno natjecanje u dravama
i drutvima ummeta. Eto, stoga sloboda i e-ura imaju posebnu
vanost u uspostavi civilizacija i u njihovom propadanju.
Sloboda i e-ura: nuni uvjet
za opstanak civilizacija
Oito je da tlaenja, nasilja i nereda nema sa slobodom i eurom (dogovaranjem). Ako se tlaenje, nasilje i nered pomijeaju
sa bilo kojim zdanjem drutva, tada pozivanje na slobodu i e-uru mora biti mlitavo i slabo. Jer nije mogue da slobodnim narodima (li umem hurre), u kojima sloboda i e-ura oplouju njihovo
miljenje i viziju, zdanje njihova drutva zahvati tiranija, nasilje
i nered/korpucija. To nije mogue zato to spomenuta zla rastu i
razvijaju se samo ondje gdje je tama i neznanje, zastranjivanje i
iskrivljavanje, i jer se sve slobodne ljude, koji odravaju meusobne odnose i koji se savjetuju, ne moe stalno drati u zabludi.
Prema tome, pravda raa slobodom i savjetovanjem, a sloboda i savjetovanje ne mogu egzistirati bez pravde (la jumkinu en
tudede min duni el-adl).
6/3/11 9:22:23 AM
221
Od najvee je vanosti da muslimanski ummet spozna nerazdvojivost/nerastavljivost izmeu slobode i dogovaranja/savjetovanja, te izmeu uspostavljanja civilizacija i njihova iezavanja,
jer je muslimanski ummet koji je u epohi preporoda i vraanja
civilizacijske kreposti u prijekoj potrebi da spozna smisao ove
nerazdvojivosti (mana haza et-telazum), nain njezina utjecaja na
narode, kako se razvijaju i kako natranjuju, te da spozna kako
da se to mislioci (el-mufekkirun), vodstvo (el-kade) i reformatori
(el-muslihun) bave svojom stvarnou/okolnostima, kako da rade
na obnavljanju osposobljenosti ummeta da iznova stekne svoje
mjesto, misiju i jedinstvenu, graditeljsku, smjernu i civilizacijsku
putanju.
Nove predvodnike civilizacije nastaju na ostacima zgaslih
naroda i civilizacija (ala rukam el-umem ve el-hadarat el-afile),
i to onda kad rahitinim postanu zglobovi razvoja i kretanja u
bivstvu ummeta, odnosno nestajue civilizacije u povijesti. To
se deava nakon to rak tlaenja i korupcije ubaci svoje kande
u miljenje ummeta i njegov drutveni sistem, e da bi sruio njegovu drutvenu i ekonomsku konstrukciju, te da bi tako stvorio
parazitski sloj (tabeka tufejlijje) koji uzurpira vlast, resurse (elmevarid) i bogatstvo (es-serve). Tlaenje ummeta okonava se u
nepravdama, zlodjelima, umalosti, rahitinosti zglobova koja
ne da rasti i kretati se, sklerozi arterija kreativnih izuma, inicijativa, graditeljskih, pozitivnih i stvaralakih takmienja, da bi se
tako uruila civilizacija i zala njena zvijezda. A da bi se uspela
zvijezda nekog naroda, nove i podvinike civilizacije, potrebno
je da ona smogne snage da uvidi budue civilizacijske mogunosti koje ne mogu vidjeti one sklerotine civilizacije, sistemi i
drutva, u tami jarma tlaenja i korupcije, e da bi preuzele svoj
rizik i iskoristile svoje civilizacijske i graditeljske prilike. Tako e
zapoeti mladi i poletni narodi da se kreu prema naunim horizontima (afak ilmijje) i novim irokim civilizacijskim vidicima
6/3/11 9:22:24 AM
222
koje nisu mogle vidjeti prole i zahrale civilizacije, niti da se

prema njima pokrenu.
Ova sklerotinost i civilizacijska umalost dogaa se narodima kad se omogui tlaenje ivota naroda od strane sistema,
te kad vlastodrci, njihova svita i saradnici prigrabe u svoje ake
ekonomski, drutveni i politiki sistem. Oni tada formiraju sloj
koji prigrablja vlast i bogatstvo, te zaponu i praktino da prigrabljaju vlast i bogatstvo, da ih usmjeravaju u slubi svojih interesa,
te vlast i bogatstvo pretvaraju u grunt svojim sinovima i saradnicima. Sve ovo sistemi, tlaiteljski vlastodrci, bogatai i izvrna
vlast ne mogu ostvariti bez toga da ova faraonska politika institucija ne prisili mislioce u narodu da obrazuju pripitomljenu
kulturnu klasu, da bi obrazovali ustanovu (esnaf), vjernu i sveteniku, bez obzira na sekularni ili vjerski premaz, e da bi bili
alatka u rukama esnafa tlaiteljskih i faraonskih vlastodraca.
Takvi imaju za dunost izopaenje univerzalne vizije, zabluivanje ummeta, njegovo zaglupljivanje i falsificiranje njegove volje, i
prisiljavanje da na pogrean nain koristi bilo moderniziranje ili
sakraliziranje, te da pognu svoje vratove u interesu vlastodraca,
njihova luksuza, pokvarenjatva i zabava.
Gospodstvom pokvarenog, tlaiteljskog politikog vodstva,
i njihovih saradnika iz izvrne vlasti i kapitala, te monopola (faraona), te pokvarene, korumpirane kulturnjake klase izme teologa (erbab el-kelam) i nosilaca pera (vraeva), u vrijeme kada
propada miljenje i vizija ummeta, kad se kre slobode, ast,
prava i dostojanstvo njegovih pripadnika, zavlada korupcija/
pokvarenost, zavlada monopol, iezava takmienje, inicijativa
i kreativnost. Vlastodrci, bogatai i izvrna vlast se utapaju u
uivanje, korupciju i opiranje bilo kakvoj promjeni, razvoju ili
inicijativi koja ne dolazi od njih i koja im nije u interesu. Tako
oni u svojoj izolaciji (fi uzletihim), raspusnosti i neobuzadnosti
nisu sposobni ni za kakav razvoj, ili promjenu, ili kreativnost, ili
6/3/11 9:22:25 AM
223
inicijativu. A to znai propadanje ummeta, izopaenje njegova

miljenja, njegovu umalost i sklerotiziranje arterija moi, darivanja, kreativnosti i rasta. To znai korodiranje njegove drutvene konstrukcije koje ostavlja njegov narod u siromatvu, neznanju i boletinama, u slabosti, zaostalosti (et-tehalluf), ponienju
i prezrenosti,651 i u nemoi da se suprotstavi izazovima sa koji651
U rairene fenomene koji odraavaju sramotnu pojavu u ophoenju sa narodima

ummeta, spadaju i politike prilike i sistemi u kojima ti narodi ive i njihovi
bolesni drutveni odnosi kroz irenje siromatva, boletina, neznanja, zaostalosti i
nepismenosti, a to izraava dimenziju istroenosti drutvenog sistema (ihtira ennizam el-idtimai) i drutvenih odnosa u kojima je iezlo znaenje dostojanstva/
asti, ljudskih prava u drutvu, ne samo djelovanjem tlaiteljskih vlasti i njihovih
okrutnih policajaca u njihovoj agresiji na prava graana (hukuk el-muvatinin) i na
njihovu ast djelovanjem okrutne policije, zatvorskih tamnica i logora, ve i djelovanjem obinog pojedinca prema drugima koji su slabiji od njega na bilo koji
nain, bilo to etniki, bojom koe, bogatstvom ili drutvenim poloajem (el-mekane el-idtimaijje), a to se oituje u krenju dostojanstva, ili poniavanjem, ili vrijeanjem, ili omalovaavanjem i tjelesnim nasrtajem kroz udaranje, a to vidimo i
gledamo u stvarnosti, te to ispunjava filmske scene i serijske emisije, na nain kao
da pozivaju smijehu i razonodi. I to kad gledamo jaega kako tue slabijega, kako
ga psuje, zbija s njime alu ili s njegovom slabou i nemoi. Najupadljiviji meu
ovim prizorima, koji naa osjeanja ine ravnodunim, jeste kad gledamo kako
poslodavac majstor prebija, ili vrijea, ili poniava radnika djeaka egrta, ili
kad vidimo kako gazdarica nasre udarcima ili psovkama na slukinju ili istaicu, te drugi prizori ponienja, vrijeanja i unienja dostojanstva slabih (kerame
ed-duafa) i krenja njihovih prava. Da se to vidjeti i u prizorima u ponaanju
dravnih slubenika (magarac vladin je vlada), te u ponaanju mnogih mueva,
oeva i uitelja prema suprugama, djeci i uenicima, te u ponaanju mnogih koji
imaju vlast nad slabima i bijednima (vedi), koji nemaju nikakve zaleine, protekcije/veze ili mita. Istinu je rekao velianstveni Bog: Od jednog ovjeka vas je
stvorio. (En-Nisa, 1.), Doista, ova vaa vjera jedna je vjera! (El-Enbija, 92.), A
da je Bog htio, On bi vas sve jedne vjere uinio (El-Maida, 48.), Od vas je kod
Boga najplemenitiji onaj ko se Njega najvie boji! (El-Hudurat, 13.).
Ne odobravati ovakva slina drutvena ponaanja, ne prihvatati ih u stvarnosti,
niti u ali, zabranjivati prikazivanje ovakvih ogavnih ponaanja, e da djeca ne
odrastaju kroz prihvatanje takvog niskog vladanja i njihova primjenjivanja, sve to
e biti opipljivi pokazatelji raanja svijesti i nove civilizacijske univerzalne vizije.
Moda e ovdje biti pogodna usporedba Poslanikog primjera kao uitelja, sa
vladanjem uenika tog uitelja koji je poduavao civilizacijskoj kuranskoj univerzalnoj viziji.
6/3/11 9:22:25 AM
224
ma se ummet, koji gasne i koji je sklerotian, suoava pred preporoenim narodima, da bi svojim siromatvom, ponienjem i
trpljenjima, platio preporoenim i naprednim narodima golemu
cijenu i okusio gorinu zbog svoga skretanja i doputanja da se
razviju elije rak-ranske faraonske i vraarske, koje su sa premazom sekularizma ili sa premazom religije. Dovode ummet u
takvo stanje da bi zarili kande u elije tijela ummeta, da bi uprljali svoje ruke njegovom krvlju, da bi se tako rairila korupcija,
nasilje, monopol, izopaenost i umalost. ...i faraonom, atora
vlasnikom koji su na Zemlji tlaili, i nered na njoj mnoili, pa
je Gospodar tvoj spustio na njih bi patnje, jer, Gospodar tvoj
zbilja u zasjedi je!652
652
U hadisu koji prenosi Ebu Mesud el-Ensari stoji da je rekao: Tukao sam jednoga svoga slugu, pa sam iza sebe uo glas: Znaj, Ebu Masude, da je Bog jai
od tebe, nego li ti od Njega. Okrenuo sam se. To je bio Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
pa sam rekao: Boiji Poslanie! Oslobaam ga, radi Boga! A Boiji Poslanik je
rekao: Da to nisi uinio, sagala bi te Vatra! (Ili je rekao): Sprila bi te Vatra!
Sahih Muslim, Knjiga o vjerovanju (Kitab el-iman), poglavlje O druenju sa
robovima i iskupljenju za onoga ko oamari svoga roba, hadis broj 1609. Ovo
ukazuje na to kako je Boiji Poslanik, s.a.v.s., eznuo za dostojanstvom svakoga
ovjeka, prema tome kako smo ga vidjeli da prekorijeva svoga druga, da ga odgaja i napuuje.
Takav jedan Poslanikov drug, vladar vjernika Omer ibn el-Hattab kad mu
je doao mladi Kopt koji se alio na sina upravitelja Egipta Amra ibn el-Asa
kad ga je ovaj udario, zato to je konj toga mladia Kopta pobijedio vranca sina
upravitelja Egipta, Kurejije i Osvajaa halifa Omer dao mu je tap da njime
udari sina upravitelja Egipta. tavie, elio je da mladi udari samog upravitelja
Egipta, jer usljed njegova ugleda sin mu se odvaio da udari obinoga koptskoga mladia. Potom se halifa Omer obraa Amru, sinu Amrovu, i cijelome
ovjeanstvu, stoljeima nakon njih, obraa im se civilizacijskom univerzalnom
kuranskom vizijom: Kako da ljude uzimate za robove kad su ih majke njihove
rodile slobodne?! Ovo je pouna pria, i prosvjetljujue i poznate rijei koje se
nalaze u historijskim knjigama. (Vidi biljeku broj. 43)
Ovo je ta univerzalna civilizacijska vizija Poslanikovih drugova. A kad se radi o
naoj viziji u ovom uzburkanom vremenu, moe rei ba svata.
El-Fedr, 10-14.
6/3/11 9:22:26 AM
225
Zato oni ne putuju po Zemlji pa vide kakav je bio kraj

onih koji su bili prije njih? Bog je unitio njih, a i nevjernicima
tako pripada.653
Svjetska civilizacija danas, koja pati od vladavine materijalistikog i rasistikog (due koja je sklona zlu), i od propagandi
krivotvorene demokratije i anarhistikih, ruilakih i propadnih sloboda, koja pati od klera medijskog zabluivanja (kehane
tadlilat el-i lam), koja pati od pokvarenih istraivakih centara
to njima vlada, kao i njihovim sredstvima i ustanovama, jedna
klasa vlastodraca i bogataa (tabeka ridal es-sulta ve el-mal), a iz
ega se raaju monopoli, nepravde, zaglupljivanje i osiromaenje
irokih slojeva (muslimanskih) naroda, raspusnost, pretjerivanje
i razaranje. Sve to gura ovjeanstvo u unitenje, osim ako se
ne pojavi iznova zora duhovne civilizacije islama (fedr hadare
el-islam er-ruhijje).
Skretanje i iskvarenje su pogodili miljenje savremene, materijalistike civilizacije, izopaenje je pogodilo njenu univerzalnu
viziju, drutveni ablon se poeo uvlaiti u njeno bivstvovanje,
kao i vlastodraki, bogataki i tehniki monopoli. U vremenu
koje dolazi nee tu civilizaciju izbaviti emigracijski umovi koji su
narode te civilizacije pomagali vie od jednog stoljea poletnom
mladou koja je bila spremna na jeftin rad. To se deavalo na
raun siromanih potlaenih naroda (ala hisab el-umem el-fekire
el-mustadafe), uz pljakanje njihovih materijalnih i ljudskih resursa, da bi se usporili/odgodili utjecaji skretanja te civilizacije i
korodiranje njene drutvene konstrukcije i pokvarenosti etnikog
i klasnog ponaanja. Naime, odvijalo se to emigracijom kreme
sposobnih i kreativnih umova izme sinova siromanih i potlaenih zemalja, da bi se time pokrile posljedice mlitavosti te civilizacije, nedostaci, izopaenja vizije, zastranjenja miljenja, propada653
Muhammed, 10.
6/3/11 9:22:26 AM
226
nja moralnosti naroda i drutvenih sistema, ali na raun jo vie

oaja i tegobe to pogaaju narode i vlade koje vladaju raznolikim
slabim narodima. Ti narodi i vlade plaaju krvlju svojih sinova,
svojim resursima i dostojanstvom, emigracijom najumnijih umova svojih sinova cijenu za izopaenje svoga miljenja i umalosti, i
sklerotinosti ekonomske, drutvene i politike strukture.
Sva su prethodna iskustva zapravo pokazatelj toga da je
savremena civilizacija stupila u naprednu etapu izopaenosti,
tlaenja, nepravde i korupcije, na mnogo zabluujuih naina
pod utjecajem medijskoga klera (el-kehane el-i lamijje). Ovo nagovjetava koroziju savremene civilizacije, uruavanje njenoga
civilizacijskoga i drutvenoga zdanja i njenoga svjetskoga poretka (nizamuha el-alemi). Moda u pokazatelje pogibelji bolesti
korozije drutava te materijalistike civilizacije spada i to to
je poela reducirati emigraciju pripadnika siromanih naroda,
ak i useljavanje intelektualaca, jer ruka svjetskih tvrtki (novih
faraona) koja njima vlada, feudalisti (monopolisti) doba tehnolokog i naunog bogatstva i njihovih finansijskih i kapitalistikih sredstava (industrijsko-tehniko-intelektualno vlasnitvo, te
finansijsko-kapitalistiko), proirila je vlast i tlaenje uz pomo
globalizacije na sve narode svijeta. Meunarodne tvrtke monopolima i vladavinom sredstvima i tajnama, te pretvaranjem
naroda i njihovih bogatstava u sirovine (el-mevadd el-evvelijje) te
robove i kmetove (aknan) u slubi svojih vlastodraca, te u slubi
milijardi, tavie desetina i stotina milijardi, koje se dnevno slau na njihove raune, da bi se tako poveala vrijednost njihovih
korporacija i mo njihovih kopnenih, pomorskih i zranih flota, kao i skupine nagomilanih i stalno rastuih arsenala oruja
za masovno unitavanje. Sve to preko truda ovih naroda lienih
ljudskih prava, ime se uveava ponor (huvve) izmeu siromatva najveeg dijela pripadnika ovih naroda i svjetske, vladajue
monopolske manjine koja upravlja potencijalima dobara tehni-
6/3/11 9:22:28 AM
227
ko-prirodnih zakona i njihovim industrijskim tajnama koje zabranjuju potlaenim narodima, vre na njih pritisak, savlauju
svakoga onoga ko pokuava da dozna ita od njihovih tajni, ili
da dou do bilo kakve koristi. Ovo to vri i radi ova mona
ruka sa strane onih koji su tehnoloki ovladali silama prirodnih
zakona i monopoliziranje njihovo u ime intelektualnog vlasnitva, te liavanje ovih naroda kako to vidimo da naue visoke
tehnologije i saznaju njihove tajne, te nasilje, potinjavanje, ekonomski, drutveni i politiki sukobi, to je ono to je mnogo gore
od vladavine feudalaca srednjega vijeka, koji bijahu poklopili
resurse dobara zemlje, njene prinose u rastinju za zemljoradnike
ekonomije srednjega vijeka.
Posljedice kapitalistiko-tehnolokog monopola nisu zadesile samo potlaene narode, ve se proteu i na razvijene zemlje.
Radi se o tome da se mnoge teke i jedva podnoljive industrije
u kojima se radnici nerado zapoljavaju sele u zemlje siromanih
naroda. Na taj nain se poveava siromatvo i oteava stanje nezaposlenih u narodima razvijenih zemalja, te se povea ponor izmeu irokih slojeva naroda i feudalistike (monopolistike) manjine. Ovo se deava u doba kapitalistiko-tehnoloke ideologije.
Ovo znai da e se drutvena korozija i ekonomski, drutveni i
politiki sukobi poveavati i proiriti na narode razvijenih drava
u vrijeme kada pone da prijeti korozija u vidu socijalnih nevolja
nerazvijenih naroda, njihovo potinjavanje i drutveno korodiranje a to oteava dunost njihova preporoda. Ovo, takoer, znai
opasnost od ekonomskih, socijalnih i politikih sukoba na svjetskome nivou, koje vidimo u svijetu danas, a to prijeti svjetskoj
civilizaciji unitenjem. Eto, stoga je na reformatorima da se poduhvate zadae razbuivanja islamskoga ummeta (inhad el-umme el-islamijje) njegovom civilizacijskom kuranskom vizijom, i
da tome pristupe ozbiljno, e da bi spasili ummet, a time i ljudsku
civilizaciju, pred neobeavajuom budunou i sudbinom.
6/3/11 9:22:29 AM
228
Pitanje je: mogu li mislioci islamskoga ummeta i reformisti (ridal el-islah) u njemu spoznati dinamiku civilizacijskoga
kretanja/gibanja i dinamiku rada na spaavanju svoga ummeta
od ponora korodiranja i zaostalosti, i vratiti svoju graditeljsku,
smjernu, civilizacijsku, univerzalnu viziju? Mogu li rastaviti/odvojiti funkcije vlasti i izgradnju drutvenih institucija, ukloniti
utjecaje izopaenja koji su zadesili te institucije usljed unutranjih i vanjskih uzroka djelovanjem jednoga sloja, odnosno klerikalistikog faraonizma esnafa na viziju ummeta muslimanskoga i njegovo miljenje, svijest, konstrukciju i drutvene sisteme.
U svjetlu ovoga to je prethodno reeno, doista je veoma
vano da se svrati pozornost, u ovoj etapi analize (fi hazihi elmerhale min et-tahlil), na znaaj institucija u drutvenome zdanju (ehemijje el-muessesat fi el-bina el-idtima i). Jer podizanje
institucija na pravilnim temeljima spreava faraonistike i
klerikalistiko-monopolistike devijacije, a i stoga jer institucionalni metod (el-menhed el-muessesi) jeste metod koji ini da eura bude metod koji titi to zdanje i staje u kraj sijanju anarhije
i skretanja, titi pozitivne slobode koje raskrivaju krivotvorstvo i
pokopavaju fesad/korupciju, otvaraju prostor za inicijativu, doprinos i kreativnost.
alosno je da ummet usljed historijskih razloga koji se
vezuju za narav sredine i njenu civilizacijsku jednostavnost nije
spoznao u prolosti, napose u etapi utemeljenja koja je nastupila nakon epohe obiljeene karakteristikama poslanikoga doba,
ulogu institucija, jer toj etapi nisu bile naklonjene teke prilike u
vrijeme neprijateljskog sueljenja sa imperijama koje su okruivale ummet, nisu toj etapi dale vremena da otkrije ulogu i znaaj institucija. Ali danas mi nemamo nikakvu ispriku niti izliku
pred nama da te institucije ne podiemo, i ostvarimo to zdanje
ukoliko uistinu hoemo da sebe izbavimo, kao i svoj ummet i
svjetsku civilizaciju kroz graditeljsku civilizacijsku odbranu i
6/3/11 9:22:29 AM
229
pozitivni i djelotvorni civilizacijski izazov (et-tehaddi el-hadari

el-idabi) spram ruilakog djelovanja od koga trpi ovjeanstvo
danas zbog propadne materijalistike vizije svijeta i toga to iz nje
proishodi u dananjem svijetu: monopola, nepravdi, ruilakih
sukoba i upropatavajuih pogibelji koje prijete ovjeanstvu. Te
pogibelji dolaze kroz estinu gospodarenja ovog miljenja koje je
materijalistiko, egoistiko (el-enani), rasistiko (el-unsuri), zavojevako (faraonsko), svojim moima koje su monopolistike,
globalistike, unititeljske, tako da nema naina niti snage da se
ovjeanstvo suprotstavi utjecaju tog miljenja, osim alternativnom (bedile), smjernom, ovjeanskom vizijom. A da Bog ljude,
jedne s drugima ne savlauje, Zemlja bi se uzneredila!654 Da
Bog ne suzbija ljude jedne drugima, porueni bi do temelja bili
manastiri, i crkve, i sinagoge, i damije u kojima se mnogo spominje Boije ime! A Bog e zbilja pomoi one koji Njega pomognu! Bog je doista moan i silan!655 Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i koji rade dobra djela da e takve zbilja na
Zemlji uiniti namjesnicima, i da e im vjeru njihovu, sigurno,
osnaiti, onu s kojom On zadovoljan je da njima vjera je, i da e
im On zbilja nakon straha njihova u zamjenu sigurnost dati. Oni
e samo Meni robovati i nita Mi nee pripisivati! A koji i nakon
toga ne budu vjerovali, takvi su zbilja pravi grjenici.656 Onima
koji vjeruju i rade dobra djela zbilja, Mi neemo dopustiti da
nagrada propadne onima koji ine dobra djela...657
Ovdje je itekako korisno, u svjetlu ovog to je prethodno reeno, da postavimo sljedea pitanja: da li su prihodi s lahke strane u rukama vladajuih reima u zemljama islamskoga ummeta,
koji su pokuljali naglo iz resursa prirodnih sirovina i usluga za
654
655
656
657
El-Bekare, 251.
El-Hadd, 40.
En-Nur, 55.
El-Kehf, 30.
6/3/11 9:22:30 AM
230
strateka uporita, te iz avantura paketa dugova, diktata pomoi i grjene kolaboracije domaih monopola sa kapitalom i stranim interesima, u potrazi za njihovom naklonou i provizijama
(umulat), u strahu raskalaenih, korumpiranih, slabih vlada od
ukora (satve) stranih interesnih grupacija i njihovih drava, da li
je to sve skupa i pojedinano postalo uzrokom steriliziranja
inicijativa pokretanja ummeta na put preporoda (tarik en-nehda),
da bi ummet zapoeo novu etapu i otrgao se od korodiranja koja
su dokrajila inicijative buenja ummeta to su se javile prije kraja osamnaestog stoljea u Turskoj, kroz osmanske reformistike
pokuaje, i u Egiptu reformistikim pokuajima Muhammeda
Alija, te u reformskim pozivima i vjetrovima na Arabljanskom
poluotoku, u Indiji, sjevernoj Africi i ostatku islamskoga svijeta?
Pitanje je: da li su ovi prihodi i dabna bogatstva, koja su
dola iz prirodnih bogatstava, uz prihode i sumnjive interese pomoi, zajmova i provizija, da li se sve to preobrazilo da bi postalo
podsticaj i izvor jo veega tlaenja (li mezid min el-istibdad), vie
korupcije, vie korozije, umalosti i premoi koja poziva da stvari
ostanu na tome kakve i jesu: monopol vlasti, monopol bogatstva,
vie korupcije, pokvarenosti, raskoi, obustavljanje konstruktivnog natjecanja, razvoja, inicijative i kreativnosti, e da bi umjesto
svega toga dolo jo vie udomaivanje neznanja, vie ponienja,
raskalaenosti (el-hanu), siromatva i zaostalosti u drutvenom
zdanju koje je mlitavo, ije sposobnosti su sklerotine, vizija svijeta, ideje i metodi odgoja devijantni, institucije korumpirane i
nedjelotvorne.
Ako mislioci, reformatori i pedagozi na ovu stvar ne svrate
pozornost, bojimo se da e se sruiti rani plodovi buenja ummeta i sterilizirati prije negoli su i procvjetali i urodili.
Hoe li se mislioci, reformatori, pedagozi i kulturni radnici
posvetiti izbavljanju ummeta iz opasnosti ove sterilizacije, skretanja pravca, i poraditi na tome da ummet vrati istinski postizanje
6/3/11 9:22:31 AM
231
prilike za civilizacijsko naslijee koje mu se pruilo, a ummetu

i pripada to naslijee, kao i njegovo vlastito naslijee i civilizacijska historija, hoe li, dakle, reformatori, pedagozi i kulturni
radnici to uiniti pa da reformiraju tako stanje ummeta i izbave
ga, te da na taj nain reformiraju i sa ummetom izbave i pravac
kretanja svjetske civilizacije?
Hoemo li iznova obnoviti nau smjernu, graditeljsku, civilizacijsku i univerzalnu viziju? Hoemo li popraviti izopaenja naeg miljenja, naeg diskursa i metode naega odgoja? Hoemo li
izgraditi nae institucije radi zatite vrijednosti nae univerzalne
vizije, njenih poimanja, naela i metoda njenoga miljenja?
Sve ovo je mogue, usprkos svim zaprekama i korodiranju,
jer pri ummetu su sve sposobnosti koje je mogue staviti u pokret
kreativnim trudom (dihad) mislilaca, reformatora i odgajatelja,
snagom oeva i majki i njihovim pravilnim i odanim rtvovanjem radi interesa njihove djece. Jer oevi i majke su ti kojima
pripada glavna odluka kod njihove djece usprkos provali faraona i zavoenja klerika i buke njihovih pomagaa i tienika,
samo ukoliko je pri oevima i majkama valjana odluka i ako je
ispravna vizija.
Hoemo li poastiti naega ovjeka, uvaavati nae linosti, zatititi nae slobode, uspostaviti institucije nauke/znanja,
spoznaje, pravde, dogovaranja, solidarnosti, sigurnosti i mira u
glavnim stubovima zdanja drutva naega ummeta i civilizacije
naega doba?
Kako bi se upotpunila slika i sposobnosti namjesnitva naa
je dunost da ispunimo logistiku namjesnitva (udde el-istihlaf),
a to je aspekt znanja, zakonita/praktina obuhvatna spoznaja, da
bismo tako doli do plodova namjesnitva koji dolaze kao rezultat pridravanja cilja reforme i izgradnje te njihova koritenja za
potrebe ovjeka i pretpostavke njegove kreativnosti.
6/3/11 9:22:31 AM
232
Zakonita i praktina znanstvena cjelovitost

Svijest razumom, razmiljanjem i ispravnom naravi, onim
to vidimo i doseemo u duama i u svemiru oko nas, te onim
to ovjek uiva moima raspolaganja i namjesnitva, kao i poastima iz namjesnitva, te sloboda odluivanja koja iz toga proizlazi, potom polog odgovornosti sve to nalae ovjeku, racionalno i naravski, da se odazove svojoj ispravnoj duhovnoj naravi
u njenoj spoznaji i prirodnom vjerovanju u jedinost Stvoritelja
(vahdanijje el-Halik), jedinstvenost stvorenja, njegovu cjelovitost, svrhovitost i moralnost, i naravnost potrage za spoznajom,
sklonosti za koritenjem i izgradnjom, e da bi se ostvarilo jastvo
ovjekovo i udovoljilo njegovoj potrebi, da bi se izrazile skrovite
strane svoje due i svoja kreativnost. Sve to upotrebljavajui na
naravan nain u svemu tome sredstvo razuma (edat el-akl) i
ono to je Bog pohranio u razum (ma evdea-llahu fi el-akl) u
samu osnovicu prirode stvorenja, u prirodu namjesnitva na Zemlji od aksioma koji ine da razum bude sredstvo i temeljno
pomagalo za namjesnika Zemlje (halife el-erd), onome ko rasporeuje Zemljom, da bi iskoristio njene mogunosti i dobra
(teshir imkanatiha ve hajratiha), da bi udovoljio svojim potrebama, kreativnostima, inicijativama i izgradnjama, uz pomo
organona/sredstva razuma da promatra (en-nezar), da razmilja
(et-tefekkur), da istrauje i trai znanje. Jer istinsko znanje, koje
je ispravno i koje je vjerodostojno (el-mevsuka), ne moe se postii naravno i razumski osim primijenjenim, obuhvatnim,
kritikim, analitikim, objektivnim, naunim razumijevanjem, i
svim sredstvima znanja/nauke i objektivno raspoloive spoznaje
koja se razgranava prema okolnostima i temi. Sve to jeste nuni
uvjet u traenju ispravnoga spo/znanja (el-marife es-sahiha), e da
bi spoznaja sa stanovita objektivnosti i uzronosti bila vjerodostojna i ispravna, te da bi traenje spo/znanja i traenje objektivne zakonite/praktine upute bilo djelotvorno i sa rezultatima, na
6/3/11 9:22:32 AM
233
ispravnom temelju prirode i zakona, na injenicama stvarnosti

koja se ivi (el-vaki el-mea). U protivnom, traenje spo/znanja
bez sredstva razuma i njegove logike za postizanje spoznanja, i
njegova definiranja mjerilom razuma a to je ono to je postigao
slavni uenjak, trijumfalni znalac, sudac i pravnik Ibn Haldun
bez koga (tog sredstva razuma) ne nastaje drugo osim mitomanije, magije i anarhije, iskrivljava se jedinstvena, jedinosna univerzalna vizija i skonava odgovornost (tentefi el-mesulijje). Eto to je
ono to odbacuje univerzalna kuranska vizija u mjeri u kojoj to
odbacuje i ispravna priroda, osjetila, zakoniti aksiomi razuma i
posljedice konkretne stvarnosti (neta id el-vaki el-melmus).
U doba nauke i univerzalnog ovjeanstva, ak i Objava i
njena poslanstva ne bivaju prihvaene istinskom objavom (la jekunu vahjen hakkan), niti su istinsko spo/znanje, osim ukoliko
mjerilo razuma i njegova zakonita logika ne potvruju istinitost
Poslanika i istinitost poslanstva. (A posve je jasno da Objava i
njena poslanstva nisu magija, ni prie, ni mitovi ili snatrenje, ni
matarije ili apsurdnosti (ihtijalat)658
Objektivna i racionalna spoznaja ljudske naravi, zakona egzistencije (sunen el-vudud) i stvarnosti ivota jeste racionalni,
naravni put razumijevanja ivota i egzistencije i stvarni pravac
ljudske saradnje sa tim ivotom i egzistencijom. Bez obuhvatne, zakonite, objektivne, naune i racionalne saradnje, u ovoj
658
Mnogo je toga to je napisano o istinitosti poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i o

istinitosti islamske poruke. Mogue je konsultirati ono to smo mi napisali o istinitosti Poslanika, s.a.v.s., i istinitosti Poruke, pod naslovom Istidrak ala zahirijje
Ibn Hazm (Dopuna Ibn Hazmova egzoterizma), u asopisu Et-Teddid koji
je izdat od Internacionalnog islamskog univerziteta u Maleziji trei broj godina 1998. Takoer, ono to sam napisao u predgovoru za knjigu Zahirijje Ibn
Hazm (Ibn Hazmov ezoterizam), autor knjige Enver Halid ez-Zabi drugo
izdanje, izdava Meunarodni institut za islamsku misao, za to sam smatrao da
je dobro prikljuiti ga na kraju ove knjige zato to se izravno odnosi/bavi istinitou univerzalne kuranske vizije.
6/3/11 9:22:32 AM
234
naprednoj epohi (fi hazihi el-merhale el-mutekaddime) koju je

ostvario razvoj ovjeanstva i pripravio je, ova bi stvarnost
kako se to vidi i osjea bila jedan svijet iz anarhije i razularenosti, zaostalosti, patvorenosti i magije. A to odbacuje smjerna
ljudska narav, to ni stvarnost koju ivimo ne prihvata, odbacuju
ga i aksiomi zdravoga, civiliziranoga razuma (evvelijat el-akl elhadari es-selim) i njegove temeljne istine (bedehijjatuhu). A bez
svega ovoga ovjeku izmie oitost istine o jedinosti Stvoritelja
i jedinstvenosti naravnoga stvaranja, a sa njima skrajuje i osjeanje odgovornosti, ono ne biva drugo doli izopaenje, nasilje,
anarhija i korupcija/nered.
Vano je da znamo, bez ikakve sumnje ili dvojbe, da u racionalne, ivotne i ljudske aksiome i primordijalna naela spada i
ono da su uzronost/kauzalitet (es-sebebijje) i ovjekovo namjesnitvo dvije neodvojive stvari, jer sve mimo toga znai stihijnost
i nasuminost ivota (ava ijje el-hajat), unitenje moi rasporeivanja i ovjekovih odgovornosti. Tako se unitava smisao ivota, smisao kunje, smisao volje, a u tome nije drugo doli irenje
vradbine, mitomanije i propasti.
ovjekovo namjesnitvo: to je ovjekova volja i mo da rasporeuje, to je noenje odgovornosti za tu volju i mo rasporeivanja koja se temelji na naelima monoteizma (tevhid) i jedinstva
svrhovitosti i moralnosti.
Nijekanje znanstvenoga kauzaliteta i traenja/prouavanja
uzroka jeste/znai nijekanje injenica ivota (inkar li haka ik elhajat), jer je to nijekanje onog vidljivog od ovjekove moi da
raspreuje i koristi se, stoga je to i nijekanje temelja stvaranja,
osnove naravi i osnove injenice ivota.
Svi znademo i vidimo da bez vode i kie nema rastinja niti
maslenika, bez oplodnje nema behara niti plodova, bez zraka i disanja ne moe biti ivotinja niti ljudi, a bez miljenja i rada nema
uinka, ni moi, ni rasta, ni kamen na kamenu nee ostati.
6/3/11 9:22:32 AM
235
ovjekovo namjesnitvo i znanstvena kauzalnost jesu dvije

spojene stvari i blizanci koji se ne razdvajaju. Ono to je mimo
toga je ista bajka i magija, arlatanstvo (teddil) i la, a u najmanju ruku to je neznanje, manjkavost u miljenju, neshvatanje
i loe tumaenje. Velianstveni i uzvieni Bog kae: Okreni lice
svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijem stvaranju! To
je prava vjera, ali veina ljudi ne zna.659 Gospodar na je Onaj
Koji je sve Svome stvorenju podario i potom ga uputio.660 Zar
da Mi postupamo s onima koji vjeruju i rade dobra djela kao s
onima koji nered siju po Zemlji?! Zar da postupamo sa bogobojaznima kao sa razvratnicima?!661 Oni srca i pameti imaju, ali
njima ne razmiljaju, oni oi imaju, ali njima ne gledaju, oni ui
imaju, ali njima ne sluaju! Oni su kao stoka, pa i gori! Eto, takvi
su nemarni!662
Valjan odnos izmeu Objave (Teksta El-Mestur), prirode i
zakona (Prizora El-Menzur) i Razuma (El-Akl), u kojoj su priroda i zakoni tema Objave o kojoj ona govori, a aksiomi Razuma
su organon i sredstvo koje pomae ovjeku da spozna pitanja
Objave, nain kako Objava usmjerava ovjeka kako bi mogao
ostvariti najvei stupanj ispravne, pozitivne, graditeljske saradnje
sa zakuastim i skrovitim stvarima smjerne ljudske naravi i univerzalnih Boanskih zakona i pravila.
Da se putanja metoda muslimanskog uma (mesar menhed
el-akl el-muslim) nije iskrivila utjecajem legendi, mitolokih
snatrenja, grkog formalizma (u logici) i gnostikog ezoterizma,
muslimani bi bili prvi, vodei graditelji i ve bi prije vie stoljea
659
660
661
662
Er-Rum, 30.
Ta-Ha, 50.
Sad, 28.
El-Araf, 179.
6/3/11 9:22:33 AM
236
utemeljili drutvene nauke. Jer muslimani su, uputom univerzalne, civilizacijske, kuranske vizije, osposobljeni da imaju kljueve
razliitih drutvenih i jednako tako tehnikih nauka, i sa jasnom
vizijom i vrstim koracima zakonitosti i kauzaliteta, ostvarili bi
prvenstvo u pridravanju obuhvatne znanstvene zakonitosti nekoliko puta vie negoli su postignua naroda, koji su uslijedili iza
muslimana, na svim ovim podrujima.
Za ispravljanje civilizacijske, reformske i naune putanje
islamskog ummeta danas, daleko od bajki, legendi, magije, israilijjata, formalnih logika i gnoza, dunost je muslimana: obrazovanih ljudi, istraivaa, mislilaca, reformatora, da iznova povrate
obuhvatnu, zakonitu, naravnu naunost i njen metod, te da krenu
tamo gdje ih vodi uputa, korakom kojemu e vrstinu i stamenost nalaziti u univerzalnoj civilizacijskoj kuranskoj viziji. A to
e uiniti reformiranjem putanje kulture, odgoja i obrazovanja,
to je osnova u izgradnji miljenja ummeta i njegovh znanstvenih
institucija, te kroz pripremanje svojih rukovodstvenih i naunih
kadrova tako to e se ostvariti jedinstvo islamske spoznaje (vahde el-marife el-islamijje) koja gradi mentalitet znanja i spoznaje
na obuhvatan nain, u svim ivotnim i univerzalnim podrujima, na temelju pridravanja smjerne ljudske naravi te boanskih,
univerzalnih zakona i pravila. Zadaa im je i da izgrade programe razliitih, znanstvenih specijalizacija (za prouavanje Vidljivog svijeta), i to ruku pod ruku sa bogatim opskrbljivanjem akaidskim kuranskim metodama, koje se temelje na graditeljskoj,
kuranskoj univerzalnoj viziji (ono to je Tekst) i izraavaju tu
viziju, i uvruju je u svijesti, savjesti te smjernim i graditeljskim
ciljevima onih koji se razvijaju i prouavatelja. Sve to s ciljem
dolaska primijenjenoga, smjernoga, pozitivnog, zakonitog, obuhvatnog islamskog, znanstvenog pogleda, a ne miljenja i teorijskog metoda koji je parcijalan, opravdavajui i selektivan, koji se
koristi bez obzira na namjere kao puko sredstvo za koprenu
6/3/11 9:22:33 AM
237
kvaziklerikalistikog spoznajnog izopaenja. Koristi se kao izraz

nemoi da se zaimaju kljuevi obuhvatnog, objektivnog znanstvenog metoda u istraivanju, analiziranju i spoznaji zakona,
e da bi se umjesto toga pretjerivalo u upotrebi tekstova, ispravnih i patvorenih, na selektivan i opravdavajui nain, u svojstvu
sredstva zatite moi svetosti, a pod krinkom nemoi, umalosti,
sukobljavanja sa publikom i njenim uutkivanjem, e da bi stvar
skonala onako kako vidimo: veina nae uleme na jednoj strani,
veina nae inteligencije na drugoj, a veina najirih slojeva naroda na treoj strani. Veina ih je ratrkana izmeu osamljenosti,
zapostavljenosti, uobraavanja, neznanja i mitomanije.663
663
Ima kuranskih pojmova koji se esto pogreno razumijevaju i pogreno rabe,

a koje treba izbaviti iz filozofskih sofisterija i teolokih zavrzlama (et-takidat
el-kalemijje), te od politikih ciljeva i interesa. Meu najvanije takve pojmove,
koji se odnose na ljudski ivot, njihovo shvatanje i ophoenje sa ivotnim dogaajima, spada pojam odreenja (el-kada) i sudbine (el-kader), ovi su pojmovi
po naravi kuranske upotrebe lahki i izravnog su znaenja. Stoga je najbolje sredstvo za dobro razumijevanje njihova znaenja i cilja/intencije izravno vraanje
asnome Kuranu i navoenje asnih ajeta koji se bave (ovim pojmovima) i koji
izraavaju ova dva pojma koji nemaju veze sa onim to se tie odgovorne, namjesnike, ljudske volje, to je poznato kao problematika el-debr (predestinacije) i
el-ihtijar (slobodne volje).
Boije odreenje, el-kada, u kuranskom kontekstu tie se Boije odluke o onome to je podesno, dobro i potrebno ovjeku, bilo to pozitivno ili negativno, a
ovjekovo rasporeivanje/ponaanje ostaje zavisno o ljudskoj volji i odgovornostima koje iz toga slijede.
Takoer, el-kada se tie Boije odluke u onome to Bog rasporeuje stvarima
svemira, takoer Boanska odluka se tie Njegove odredbe o ispravnom ili pogrenom u ovjekovu ponaanju, takoer, tie se obavijesti koje su poznate kao
stvari svemira i ivih bia, te o ljudima, njihovom ponaanju i njihovom putu.
Kad je posrijedi sudbina (el-kader), ona se tie stvaranja, i prirode, i zakona to ih
je Bog pohranio (u svemir i u stvorenja), koji ne izostaju niti se mijenjaju, te koji
sainjavaju svijet ovjeka u kojem se ovjek kree, posredstvom kojih djeluje,
koji mu omeuju podruje njegove moi i ponaanja.
Sve to nema nikakve veze sa prisilom ovjekove volje, naprotiv, ovjek je taj koji
odreuje svoj put; ovjekova volja je ta koja usmjerava njegovo djelovanje na
bilo koji put, te kojim moima svemira, njegovih zakona i pravila da se koristi.
Prema tome, inadija, uporni poricatelj, ustrajni initelj zuluma, agresije, nereda
6/3/11 9:22:33 AM
238
A u onome to je ponad razumske spoznaje (el-idrak el-akli),

tu stupa na scenu uloga srca i savjesti, i uloga ovjekove volje i
njenoga izbora. Jer, naime, rad i in nisu samo proizvod nauke,
spoznaje i isto racionalnog znanja, nego je in uvjetovan takoer strau srca i intuicije/svijesti, to su duhovne i emocionalne dimenzije s podruja odgoja, te je stoga intuicija/svijest
onaj pokreui, odluujui inilac u potvrdi izbora ljudske volje,
pokreta njenoga ina iz koga se izlijevaju moi ovjekove volje, intuicija/svijest je tako, na kraju krajeva, ono to pretegne
za kojim e to stvarima ovjek uditi i koji e put odabrati. Da
li e izbor pasti na ostvarenje duhovnog, smjernoga sopstva,
takav ovjek nee posluati ove savjete niti se pokoriti ovom naputku, takav je
silnik prema samome sebi. I Gospodar tvoj nije silnik prema Svojim robovima.
(Fussilet, 46.); A Gospodar tvoj nikome nee nanijeti nepravde. (El-Kehf, 49.);
A Mi im nikakvu nepravdu nismo uinili, sami su spram sebe nepravedni bili.
(Ez-Zuhruf, 76.); Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Gospodar tvoj da samo
Njemu robujete nareuje, i da roditeljima dobroinstvo inite. (El-Isra, 23.); I
nije dato ni vjerniku ni vjernici da imaju u neemu izbor onda kad Bog i Njegov
Poslanik odrede jednu stvar! (El-Ahzab, 36.); I Mi smo mu objavili to to e
biti, da e oni, svi do posljednjega, zorom biti uniteni! (El-Hidr, 66.); U
Knjizi smo Mi sinovima Israilovim objavili: Dva puta ete vi na Zemlji zbilja
nered poiniti! (El-Isra, 4.); A nisi bio ti na Zapadnoj Strani kad smo Musau
zadau odredili, i nisi bio tome svjedokom ti. (El-Kasas, 44.); A s Kuranom
ne uri prije negoli se tebi objavljivanje njegovo ne zavri! (Ta-Ha, 114.); Stvoritelj nebesa i Zemlje! Kad On neto odredi, On samo tome naredi? Budi! I
to biva! (El-Bekare, 117.); Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Koji sve stvara i
sklad mu dariva, Koji sve s mjerom odreuje i nadahnjuje. (El-Ala, 2-3.); I sve
je On stvorio i odredbom odredio. (El-Furkan, 2.); Mi svaku stvar s mjerom
stvaramo. (El-Kamer, 49.); Od ega On stvara njega/ovjeka? Od kaplje sjemena! Stvara ga i odreuje ga! (Abese, 18-19.); I Koji nema sudruga u Vlasti, i
sve je On stvorio i odredbom odredio. (El-Furkan, 2.); I kad ovjeku jasno bi,
ree: Ja pouzdano znam da Bog sve moe! (El-Bekare, 259.); I Mjesecu smo
odredili mijene, pa se uvijek vraa kao stara savijena grana palmina. (Ja-Sin,
39.); I kad bi Bog dao opskrbu robovima Svojim u izobilju, oni bi se na Zemlji
osilili, stoga Bog s mjerom daje koliko On hoe! On je doista o Svojim robovima
obavijeten i vidi sve. (E-ura, 27.); Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi,
istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u
Boijemu stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna. (Er-Rum, 30.)
6/3/11 9:22:34 AM
239
njegovoga ukroivanja zarad istine, dobra, pravde, milosti, meusobnoga pomaganja i mira, ili e izbor pasti na oslanjanje o
zemlju, na tenje strasti gline, na zemljani egocentrizam, koji je
agresivan, ohol, tlaiteljski, koji je na usluzi tendencijama nasilja,
silnitva, poricateljstva, strasti, zablude, zuluma i korupcije?
Uzvieni i Velianstveni Bog kae: A da smo Mi htjeli, Mi
smo ga mogli znakovima uzvisiti, ali on se predade zemlji i strasti svoje poe slijediti.664 A zar je iko zabludniji od onoga koji
slijedi strast svoju a ne Uputu Boiju?!665 A kad bi Istina njihove prohtjeve slijedila, propali bi nebesa i Zemlja, i oni to su
na njima!666 O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji
uinili pa ljudima po Pravdi sudi, i za strau se ne povodi, da
s Boije staze ne skrene ti.667 I strasti ne slijedite, pa da tako
nepravedni budete!668 Tako prema Boijem zakonu b, koji je
bio za Njegove robove to bijahu i to minue. I tad bi nevjernici
bili gubitnici!669 A kad Te robovi Moji za Mene pitaju, Ja sam,
doista, blizu.670 I oni meleke, koji su robovi Svemilosnog, enskinjem smatraju!671 Eto, tako Mi nagraujemo dobroinitelje.
On (Ibrahim) je zbilja bio od Naih robova vjernika.672 I visoke
palme plodova nanizanih, sve jedni iznad drugih, kao opskrbu
za robove.673 A Bog nasilje Svojim robovima ne eli.674 Tako
e biti zbog onog to ruke tvoje pripravie, a Bog nije silnik Svo664
665
666
667
668
669
670
671
672
673
674
El-Araf, 176.
El-Kasas, 50.
El-Muminun, 71.
Sad, 26.
En-Nisa, 135.
El-Mumin, 85.
El-Bekare, 186.
Ez-Zuhruf, 19.
Es-Saffat, 110-111.
Kaf, 10-11.
El-Mumin, 31.
6/3/11 9:22:34 AM
240
jim robovima!675 Ba tako, zbog onog to rukama svojim pripremiste, a Bog nije silnik prema robovima Svojim!676
Dakle, puko zanimanje spoznajnom razumskom stranom,
bez posveivanja panje odgojnom i intuitivnom/svjesnom aspektu, nije dostatno u pripremi ovjeka da ponese emanet svojih
odgovornosti (li hamli emane mesulijjetihi), da se stave u djelovanje ovjekove moi i sposobnosti. Jer in ne biva dostatan samim
znanjem, nego se in ostvaruje harmonijom (tedavub) volje i
intuicije/svijesti o spoznatoj injenici, bilo to negativno ili pozitivno. Nije dovoljno znati ta je ispravno da bi se pokrenuo in,
ve mora postojati harmonija svijesti da bi se ostvarila volja kako
bi se prometnulo znanje u in (li tehavvul el-marife ila fi l)
To objanjava vanu stranu krize koja se ogleda u injenici
da se ummet ne uspijeva baviti onim to znade da su oblici njegove manjkavosti, i objanjava vanu stranu neuspjeha pokreta
reforme u buenju irokih masa, kao to objanjava i neuspjeh u
bavljenju vidovima manjkavosti i izopaenja u izgradnji bivstva
ummeta. Jer, naime, pedagoki metodi i pojmovi ummeta, te
svjesni postupci njegove pedagogije, ne grade na nauan nain
linost graanina muslimana, e da bi tako postao savjestan,
iv, slobodan i djelatan. Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Zato po Zemlji ne putuju pa da im budu srca kojima razmiljaju
i ui da im budu kojima neto uju?! Ali, doista, nisu slijepe oi,
nego su slijepa srca u grudima!677 A zato ne razmisle o Kuranu
oni, il su na srcima njihovim katanci!678 ...niti slijedi onoga
ije smo srce da Nas spominje nemarnim uinili Mi, i koji strast
svoju slijedi i ije je djelo od Istine daleko.679 Tako nije. Ono
675
676
677
678
679
El-Hadd, 10.
El-Enfal, 51.
El-Hadd, 46.
Muhammed, 24.
El-Kehf, 28.
6/3/11 9:22:34 AM
241
to su radili srca njihova zastrlo je.680 A tako Bog srca nevjernika peati.681 Eto, tako Bog peati srce svakog oholog ovjeka,
silnika!682 I nije vam grijeh ako u tome pogrijeite, ve ako to
namjerno srca vaa uine! A Bog prata i samilostan je.683 Ako
Bog zna da u srcima vaim ima dobra ikakva, bolje e vam dati
od onoga to b uzeto od vas.684
Doista, u stvaranju nebesa i zemlje, i u izmjeni noi i dana
znaci su za ljude pametne.685 ...da bi oni razmiljali o njenim
ajetima, i da bi se opomenuli oni umni.686 I Boga se bojte, o vi
umom obdareni, da biste uspjeh zadobili!687 Takvima je Bog
na Stazu ukazao pravu, takvi su, zbilja, umni ljudi!688
Dakle, znaajno je, da bi ummet iznova zadobio civilizacijsku, univerzalnu kuransku viziju, te da bi povratio zdanje
smjernoga islamskog miljenja (el-fikr el-islami er-reid), da se
spozna na primijenjen, obuhvatan, objektivan i nauni nain
da ispravna narav, zakoni u svijetu, i stvarnost vremena i mjesta,
s jedne strane, te Objava s druge strane jesu izvor islamske spoznaje (masdar el-marife el-islamijje). Jer ispravna priroda, zakoni
i stvarnost jesu izvor injenica, a Objava je istiniti izriaj o ovoj
stvarnosti. Kada se ovo spozna Objava e se uzeti za samu sr
valjane spoznaje, a odatle, za upuivanje ove naravi i upuivanje
izbora ovjekove volje ka ostvarenju ovjekova sopstva gradnjom
ugodnoga ivota i udovoljavanjem ljudskim potrebama, sve to
na temelju ciljeva smjernog, dobrog, duhovnog stvorenja koje e
680
681
682
683
684
685
686
687
688
El-Mutaffifun, 14.
El-Araf, 101.
El-Mumin, 35.
El-Ahzab, 5.
El-Enfal, 70.
Alu Imran, 190.
Sad, 29.
El-Maida, 100.
Ez-Zumer, 18.
6/3/11 9:22:35 AM
242
ostvarivati vrijednosti istine, bratstva, pomaganja, pravde, dobroinstva i mira.

A kad su posrijedi osjetila u ovom ovjekovom naravnom
sistemu, svojom ulogom ona su sredstva razuma (edevat el-akl),
koji je svojom ulogom mjerilo ovjekova miljenja (mizan fikr
el-insan) i posredstvom logike aksioma razuma i njegovih primordijalnih istina ovjek je u stanju da promatra i da komparira
kako bi davao spoznajne sudove (el-ahkam el-muarrefijje), da bi
djelovao sa savjeu i riznicom emocionalnih, odgojnih i ivotnih
iskustava. To sve kako bi se pokrenula ovjekova svjesna volja,689
689
Nije mogue razumjeti ovjekovu volju i njene izbore samo na temelju podataka
spoznaje i svijesti, a bez pretpostavke postojanja metafizike i onostrane dimenzije do koje ne dopire svod ovjekove logike, a to moe skrivati tajnu o tome ta
to jeste udahnuto u ovjeka iz Boijega duha. I kad ga oblikujem i u njega ivot
udahnem, niice mu se poklonite! (El-Hidr, 29.); A samo Bog, Velianstveni
i Uzvieni, ima jedini apsolutnu, neovisnu volju. Kad Bog neto odredi, On
samo rekne Budi! I ono bude! (Alu Imran, 47.); A Bog sudi! Nema toga ko
e Njegovu presudu preinaiti! (Er-Rad, 41.) Prema tome, po ovome je mjera
koju je Bog podario ovjeku od slobode volje i njene neovisnosti iz sposobnosti
ovjeka, namjesnitva, slobode raspolaganja i odluivanja, njegove odgovornosti za odluke svoje slobodne volje u udovoljavanju zahtjevima namjesnitva u
svojoj svrhovitosti, moralnosti, preporodnom djelovanju i gradnji na Zemlji.
Ovo se, takoer, moe objasniti, i moe se vie rasvijetliti, udima to ih je Bog
podario Svome vjerovjesniku Isau (a.s.), te posebnim moima koje su uslijedile
Zapovijedi Boijom. (A Bog navodi za primjer) i Merjemu, kerku Imranovu,
koja je nevinost zatitila svoju, i ivot/duh smo Mi od Nas u nju udahnuli. (EtTahrim, 12.); I poslanikom e ga poslati potomcima Israilovim: Evo, ja vam
zbilja donosim znak od Gospodara vaega, oblikovau vam od ilovae neto na
ptiiju priliku, i u to puhnuu, pa e ptica to biti Boijom dozvolom! I iscjeljivau slijepca od roenja, i gubavog, i oivljavau mrtve dozvolom Boijom! I
obavijestiu vas o tome to ete jesti, i ta u zalihama u kuama svojim uvati u
tome je doista vama znak ako ste vjernici! (Alu Imran, 49.).
Jasno je iz ovog to je prethodilo da se problem slobode volje kod ovjeka vezuje
za jednu dimenziju koja je ponad spoznajnog svoda ovjekova i tie se Zapovijedi kojom je u ovjeka udahnuto Duha (ma nufiha fihi min er-ruh), a ta Zapovijed je onostrana (gajbi), od Boije Zapovijedi. Slavljen neka je Onaj Koji je
u parovima stvorio sve: ono to iz Zemlje nie, i u njima samima, a i u onome
to oni ne znaju. (Ja-Sin, 36.); Bio si spram ovoga u nemaru, pa smo s tebe
6/3/11 9:22:35 AM
243
skinuli tvoju koprenu, i pogled tvoj Danas je otar. (Kaf, 22.); I pitaju te o
dui. Ti reci: Dua je neto/zapovijed od moga Gospodara, a vama je dato samo
malo znanja! (El-Isra, 85.). Kako onda, iz ovoga to je reeno, da bude mogue
da ovjekova volja koja je po sebi stvorena, koja se ravna u svemiru koji je,
takoer, stvoren uz sve to, ima slobodu izbora, te da iz toga slijedi da je ona
po svome izboru i ravnanju odgovorna, kao da je slobodna, nezavisna u svome
odluivanju, slobodna u svome ravnanju, bez obzira na to to je stvorena i to je
svemir, u kome se ona ravna, takoer stvoren, te da e ona biti pitana, kanjena
i nagraena za svoje ponaanje?!
Jasno je da se ne moe spoznati sadraj ove slobode, i sadraj ove odgovornosti,
te prava strana u ovome, logikom ovjeka i njegovim spoznajnim svodom, izuzev
ovjekovim jamstvom u to da je Bog milostiv, pravedan, te da ovjek znade da
on u dubini svoje due u granicama svemirskih zakona (el-kader) ima slobodu odluivanja, te da je pri njemu mo da odabire, te stoga osjea svoju osobnu
odgovornost za odluke koje poduzima u svome ivotu, i u svemiru oko sebe (ve
fi el-kevn min havlihi).
Spoznaja stvorene ljudske volje u stvorenome svemiru ne moe se upotpuniti na pravedan nain osim na temelju drugaije vie logike koja je u spoju sa
duhovnim svijetom (alem er-ruh) koji je svijet ponad logike ovjeka i njegova
spoznajnog svoda. Ovakvo to nije strano ljudskome iskustvu, gdje naime jedna stvar, u svjetlu odreene logike, mijenja svoj poloaj u suprotnom smjeru u
svjetlu druge logike. Slino tome su logika smjernoga ovjeka i logika naivnoga
djeteta, a sa naunog aspekta primjer slian ovome je atomska logika (el-mantik
ez-zerri), gdje materija, po ovoj logici, nestaje i nastaje, u usporedbi sa logikom
fizike, bez atomske dimenzije, gdje materija ne nestaje niti nastaje. Velianstveni
i Uzvieni Bog kae: Pa, Ja se kunem onim to vi vidite i onim to vi ne vidite.
(El-Hakka, 38-39.); Bio si spram ovoga u nemaru, pa smo s tebe skinuli tvoju
koprenu, i pogled tvoj Danas je otar. (Kaf, 22.); Nita i niko nije kao On, On
sve uje i vidi sve. (E-ura, 11.); Slavljen neka je Onaj u ijoj Ruci je sva vlast,
On je svemogui, Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas ko e od biti
ljepega djela. A On je silni, Onaj Koji prata. (El-Mulk, 1-2.); Ko radi dobro,
za duu svoju radi, a ko ini zlo, protiv nje radi! I Gospodar tvoj nije silnik prema
Svojim robovima. (Fussilet, 46.); A Bog ljudima ne ini nepravdu nikakvu,
nego ljudi sami sebi ine nepravdu! (Junus, 44.); Boije obeanje je istinito, a
ko drugi osim Boga istinitije zbori?! (En-Nisa, 122.); Rije Moja ne mijenja
se, a Ja nisam silnik spram Svojih robova! (Kaf, 29.) A ono to je na porodici i
drutvu jeste dunost olakanja pologa volje, njeno snaenje i usmjeravanje na
pravi put. To se ini poboljanjem odgoja i obrazovanja, a ono to je mimo toga
jeste odgovornost pojedinca i njegove odluke.
Nastavljajui s pojmom toga to je iza ivota i ljudske egzistencije na Zemlji, i
najviom logikom koja vlada cijelom egzistencijom do koje ne dopire logika, i
6/3/11 9:22:35 AM
244
ljudskom spoznajom na ovome svijetu (moemo navesti i sljedee ajete): Nita

i niko nije kao On, On sve uje i vidi sve. (E-ura, 11.); Bio si spram ovoga u
nemaru, pa smo s tebe skinuli tvoju koprenu, i pogled tvoj Danas je otar. (Kaf,
22.); I pitaju te o dui. Ti reci: Dua je neto/Zapovijed od moga Gospodara,
a vama je dato samo malo znanja! (El-Isra, 85.); Kad On neto odredi, On
samo rekne Budi! I ono bude! (Alu Imran, 47.); Pa, Ja se kunem onim to vi
vidite i onim to vi ne vidite. (El-Hakka, 38-39.); Slavljen neka je Onaj Koji
je u parovima stvorio sve: ono to iz Zemlje nie, i u njima samima, a i u onome
to oni ne znaju. (Ja-Sin, 36.).
Postoji pitanje koje kola umovima, esto se postavlja ak i od djece, a moda bi
bilo korisno pokuati na njega odgovoriti u sklopu univerzalne kuranske vizije,
bez ulaska u kelamska/teoloka i filozofska pitanja. To pitanje glasi: Zato je Bog
stvorio ejtana? Odnosno, kazano drukije, zato je Bog stvorio zlo?
Odgovor u svjetlu spoznaje ogranienosti ovjekove logike, i njegove spoznaje, i
nemo njegove logike da se udubi u univerzalna pitanja svemira i postojanja temelja njegove egzistencije (vudud asl vududihi), jeste stvar iz koje nuno slijedi
vjerovanje (el-iman) i pristajanje na to da stvaranje ejtana i stvaranje zla mora
imati svoju svrhu, i vii cilj koji se tie ustrojstva egzistencije (terkib el-vudud),
i njegovih dimenzija koje ovjekov um i logika ne mogu shvatiti. A to je stoga
jer je ovjekov um temelj, i njegova logika ne moe percipirati egzistenciju iz
nita (min adem), razum znade da on postoji, da svemir postoji, te je u skladu
s logikom uma to da ne smije biti da sam razum postoji a da svemir ne postoji,
jer, u protivnom, mogao bi percipirati egzistenciju iz nepostojanja egzistencije
(vudud min adem vudud), a to je neto nepojmljivo u ovjekovoj spoznaji i
njegovoj logici, kao i prema onome to vidimo i znademo u postojanju ovoga
svemira, njegove veliine i zadivnosti sainjenja. Prema tome, moramo prihvatiti
da egzistencija ejtana i zla imaju smisao i viu svrhu, te da se mi trebamo shvatiti
onim razumijevanjem kojim nas se tie shvatanje ove egzistencije, te da se time
zadovoljimo. Jer, mi shvatamo i znademo da je sadraj toga iznad svoda nae
spoznaje, znanja i logike. Ono to moemo spoznati iz znaenja stvaranja ejtana
i zla, a to je ono to nas ovdje i zanima, jeste da je u naravi ovjeka da spoznaje
odreenu stvar po njenoj suprotnosti, naime stvari se raspoznaju po svojim suprotnostima (bi diddiha tetemejjezu el-eja), po bijelom raspoznaje se crno, po
malom raspoznaje se veliko, po hladnom toplo, po slabom jako, po ludilu pamet,
po zulmu/nasilju pravda, po zlu dobro. Ovo je stvar koju osjeamo i znademo, da
nije oprenosti u naravi ovjeka ne bi ovjek imao spoznaju koju ima.
Ono to takoer doznajemo o ejtanu i zlu jeste da smjeran ovjek, koji uiva
osjeanje sigurnosti, smiraja i ugode due i savjesti, ak i ako mu je mali udio u
materijalnim dobrima, pa ak i ako naie na neko pomanjkanje i muku, on
nakon ulaganja truda ostaje zadovoljan onim to mu je dreeno, smirene due,
mirne savjesti pouzdana ivotna puta.
6/3/11 9:22:35 AM
245
Meutim, ovjek zloa i ovjek silnik i nitkov, on usprkos tome to je ostvario

od steevina i materijalnih dobara ne zna na pravilan nain znaenje smiraja
due, mirne savjesti i sigurnosti ivotnoga puta, on time ivi tuan i taman ivot
kojega rui, bjei da se s njime suoi porivima zgrtanja, gubljenjem u slastima,
opojnim tvarima, materijalnim i duhovnim drogama, nije prisan sa svojom duom, ne posveuje joj se, u stanju je bjeanja iz koga se ne moe otrgnuti, niti
mu se suprotstaviti, kao ni negativnim osjeanjima u kojima izgara, jer je takav
ovjek kao vatra, dere sebe ako ne nae ta e derati.
Uzvieni i Velianstveni Bog kae: Izlazite iz njega (denneta) svi Bog naredi
jedni drugima ete neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa
dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se
okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu
Sudnjem proivjeemo ga slijepa. (Ta-Ha, 123-124.); A oni koji se Boga boje,
kad njih ejtansko kolo dodirne, Boga se oni sjete i odmah se k sebi vrate! (ElAraf, 201.)
Prema tome, zlo je sredstvo meu ovjekovim sredstvima da spozna smisao dobra (li marife mana el-hajr), njegovu vanost, slast potrage za njim radi ostvarenja smjernoga i smirenoga jastva ovjekova.
Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Tako ne valja! Kada se Zemlja na komadie
raskomada, i kada doe Gospodar tvoj i meleki, sve red do reda, i kada se toga
Dana dehennem primakne, tada e ovjek opomenuti se a rata mu opominjanje?! i rei: Kamo sree da sam se za ivot ovaj pripremio! A toga Dana niko
nee Njegovim kanjavanjem kanjavati, niti e iko Njegovim okivanjem u okove
okivati! O, ti duo smirena, vrati se svome Gospodaru zadovoljna, a i On zadovoljan s tobom, pa ui meu robove Moje, ui u dennet Moj! (El-Fedr, 21-30.)
Ako se prisjetimo ovog to smo prethodno spomenuli u vezi sa neovisnom stvorenom voljom (bi en el-irade el-mahluka el-mustekille), te da ona spada u stvari
onostranosti (el-gajb), logike najvie egzistencije i Boanske volje koja nadilazi
svod ovjekove logike u spoznaji kakvoe postojanja neovisne volje stvorenja u
stvorenome svemiru, gdje je mogue da bude pravedno pitati je za njene izbore,
te tako pravda postaje strana, a odgovornost stvorene volje jeste jedna strana
problema bivstva egzistencije iz nitavila po logici ovjeka. Tako mi ljudi vidimo
ova stanja, tako ih spoznajemo i osvjedoavamo se u njihova djelovanja, ali naa
logika, naravno, ne moe da ih razumije, jer su povezana sa viom logikom koja
se odnosi na svijet Onostranog i Duha.
Kuran asni stavlja pred nas i predoava nam kako je Iblis bio taj koji je donio
odluku po svojoj volji (karrere bi iradetihi), da bi postao zao, zavidnik, ohol
spram onoga to je Bog darovao Ademu: mo znanja, kreativnosti i raspolaganja
u svijetu materije i zemlje, Iblisovo ponaanje je suprotno izboru meleka koji
su prihvatili Boansku odluku (tekabbelu el-karar el-ilahi), spoznali su Njegovu
mudrost i pokorili se Njegovoj zapovijedi. Naime, Iblis je taj koji je svojom
6/3/11 9:22:35 AM
246
voljom odabrao da se oholi, da iskae neposluh i da bude pokvarenjak i zlikovac,

za razliku od izbora meleka koji su odabrali posluh i spoznali ogranienost svoga
znanja naspram znanja Stvoriteljeva, slavljen On neka je.
Uzvieni i Velianstveni Bog kae: I kada Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika! oni upitae: Zar e na njoj postaviti
onoga ko e na njoj nered initi i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujui
Ti, i, kako Tebi dolikuje, veliamo! On odgovori: Ja znam ono to ne znate vi!
I poui On Adema imenima stvari svih a potom ih melekima predoi i zapovijedi: Kaite Mi imena njihova, ako istinu govorite! Slavljen nek Si! povikae
meleki, Nemamo drugoga znanja osim onog kome Si nas pouio Ti! Ti si, zbilja,
znalac i mudar! O Ademe! ree On obavijesti ih ti o imenima njihovim! I
kad ih Adem obavijesti o imenima njihovim, On ree: Zar vam nisam rekao da
Ja doista znam tajnu nebesa i Zemlje, i da znam doista ono to na javu iznosite i
ono to skrovitim drite?! (El-Bekare, 30-33.)
I kad Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji od ilovae, od gline ustajale, stvoriti ovjeka! I kad ga oblikujem i u njega ivot udahnem, niice mu se
poklonite! I svi meleki su se poklonili, osim Iblisa: odbio je biti s onima koji su
niice pali! O Iblise Bog ree ta ti bi, pa da ne bude s onima koji su niice
pali?! A Iblis ree: Ne dolikuje meni da niice padnem onome koga Si Ti stvorio
od ilovae, od gline ustajale! (El-Hidr, 28-33.); I Bog ree: ta te je navelo pa
da niice ne padne kad ti Ja naredih? Od ovjeka sam ja bolji! Iblis odgovori
Ti mene od vatre stvori! A ovjeka od gline stvori! I Bog naredi: Iz denneta
ti izlazi, nije tvoje da se u njemu oholi! Izlazi! Ti si, zbilja, od onih ponienih!
Daj mi Ti vremena do Dana njihova proivljenja! Iblis zamoli. I Bog ree: Ti
si od onih kojima e se vremena dati! (El-Araf, 12-15.); I kad Mi rekosmo
melekima: Padnite Ademu niice! svi padoe, osim Iblisa. On je bio jedan od
dina, ogrijei se o zapovijed svoga Gospodara. Pa zar ete njega i porod njegov
prihvatiti za prijatelje, a ne Mene, a oni vam neprijatelji?! O, kako je samo
ejtan nevjernicima loa zamjena! (El-Kehf, 50.); A ti robovima Mojim reci
da zbore lijepe rijei, jer, zbilja, ejtan smutnju sije meu njih, ejtan je doista
ovjeku neprijatelj otvoreni! (El-Isra, 53.); Zbilja je ejtan vama neprijatelj, pa
ga drite za neprijatelja! On stranku svoju poziva da budu me stanovnicima
pakla. (Fatir, 6.); Izlazite iz njega svi! On naredi jedni drugima ete neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju
bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. (Ta-Ha, 123.); O vjernici! Ne
slijedite korake ejtana! Onome ko korake ejtana slijedio bude, ejtan e, zbilja,
zapovijedati bestidnost i gadost. (En-Nur, 21.); ejtan vam obeava siromatvo
i nareuje vam krtost! A Bog vam obeava oprost Svoj i dar! Bog sve obuhvata i
sveznajui je! (El-Bekare, 268.); ejtan samo hoe da meu vas neprijateljstvo
i mrnju ubaci vinom i kockom, i da vas od spominjanja Boga i namaza odvrati,
pa, hoete li vi s tim prestati?! (El-Maida, 91.); O ljudi, od onog to na Zemlji
6/3/11 9:22:35 AM
247
doputeno je, i to lijepo je, vi jedite i ejtanove korake ne slijedite, on je vama,

doista, neprijatelj otvoreni! ejtan vam samo zlo i razvrat nareuje i da o Bogu
govorite ono to ne znate! (El-Bekare, 168-169.); A onome ko se slijepim pravi
da Svemilosnog spominjao ne bi, ejtana emo mu Mi navaliti, i on e mu drug
biti! (Ez-Zuhruf, 36.); O sinovi Ademovi, nemojte da vas ejtan obmane kao
to roditelje vae iz denneta izveo je, tako to im je odjeu njihovu skinuo, da bi
im stidne dijelove tijela pokazao! ejtan vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi
njih ne vidite. A Mi smo ejtane uinili zatitnicima onih koji ne vjeruju. (ElAraf, 27.); Kad ti Kuran hoe uiti, kod Boga utoite od ejtana prokletog
zatrai! Doista, ejtan nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju, koji se na
Gospodara svoga oslanjaju! ejtan ima vlasti samo nad onima koji s njim prijateljuju, koji druge Bogu ravnim smatraju! (En-Nahl, 98-100.); A prije tebe Mi
nismo poslali nijednog poslanika, niti vjerovjesnika, a da ejtan nije, kad bi on
to kazivao, u kazivanje njegovo neto ubacio, a Bog bi uklanjao to to je ejtan
ubacivao, i potom bi Bog Svoje znake uvrstio! A Bog sve zna i mudar je da
bi uinio ono to je ejtan ubacivao kunjom za one u ijim srcima bolest je i za
one ija su srca okorjela! A zaista su zloinitelji u dalekoj prepirci. (El-Hadd,
52-53.); ...nad robovima Mojim tebi (ejtanu) vlasti nije, izuzev nad onima koji
e tebe slijediti od zabludjelih. (El-Hidr, 42.)
Prema tome, vidi se da ejtan nije bio stvoren kao ejtan (lam juhlek ejtanen),
nego je on taj koji je odabrao i odluio, iz oholosti, zavodljivosti i zavisti na tome
to je Bog iznad njega odlikovao ovjeka Adema znanjem, moi, namjesnitvom (istihlaf), osobnom voljom, dakle ejtan ja pokazao neposluh i on se uzoholio da bi tako bio ejtan, zao, unititelj i osvetnik (muntekim) ovom ovjeku
koji odluuje svojom osobnom voljom (bi iradetihi ez-zatijje) da bude zaveden,
pokvaren, silnik, nabodica te se tako prikloni ejtanovom zavoenju, zabluivanju, potini se vlasti ejtanova rasporeivanja, fitneluka i zlih diktata.
Dakle, ovjek je takoer taj koji svojom voljom odluuje o svojoj ulozi (huve-llezi jukarriru bi devrihi), da u njegovu ivotu nadvlada dobro, blagostanje, pravda,
milost, gradnja i mir, ili, pak, odlui da se u njegov ivot uvue zlo, nered/fesad,
nasilje/zulum, okrutnost i agresivnost. Bog nikome ne ini nepravdu ni koliko
je veliina malehnoga mrava crvenoga! Ako bude uraeno dobro djelo, Bog e ga
umnogostruiti i sa Svoje strane nagradu golemu podariti. (En-Nisa, 40.); A
Bog ljudima ne ini nepravdu nikakvu, nego ljudi sami sebi ine nepravdu! (Junus, 44.); Bog njima nije uinio nepravde! Nego su sami sebi nepravdu uinili!
(El-Ankebut, 40.); Nije njima Bog nasilje uinio, oni su sebi nasilje uinili!
(Alu Imran, 117.); A Karun je zbilja iz Musaova naroda bio, pa ih je tlaio.
A bili smo mu riznice tolike dali da bi ak i noenje kljueva njegovih iscrpilo
skupinu ljudi snanih! I kad mu je narod njegov govorio: Ne budi obijestan ti!
Bog doista obijesne ne voli! I onim to ti je Bog dao Onaj Svijet trai i udio svoj
na Svijetu Ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini,
6/3/11 9:22:35 AM
248
i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli! (ElKasas, 76-77.); Taj Drugi Svijet stvorili smo onima koji ne ele da se na Zemlji
ohole niti nered da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada! (El-Kasas, 83.)
A kada malodobna djeca pitaju: Zato je Bog stvorio ejtana? a esto ona
postavljaju nalina pitanja, dovoljno im je kao odgovor to da Bog nije uinio
Iblisa ejtanom, ve je Iblis odluio da bude neposluan Bogu, da se oholi, u
tom je trenu on odluio da bude ejtan, pokvaren i nevaljao, mrzi ovjeka, nastoji da ga na Zemlji zavede. A tako i ovjek postaje pokvaren i zao kad je odluio
da bude neposluan svome Gospodaru i da se trudi kao i Iblis da uznemirava
ljude i nanosi im tetu.
Tu ima i drugi problem koji se tie onog reenoga o odnosu ovjeka prema
Onostranosti (el-gajb), a to je pitanje iskuenja blagodatima (kadijje el-ibtila bi
en-niam) ili tetom u ovjekovom ivotu.
Iz reenoga smo saznali da je ovjek stvoren i da ima neovisnu volju i izbore
u odreenim granicama (el-kader). Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad
mogunosti njegove, njemu je u korist ta dobra stekne, protiv njega je zlo to
ga stekne. (El-Bekare, 286.). A sve ovo za ovjeka jesu znamenja (lehu hikem)
iz kojih ovjek poneto ui, iako ovjekovo znanje i logika ne obuhvataju ope
stvari svijeta Onostranosti i Duha, i toga to jeste ponad materije (ve ma verae
el-madde). asni Kuran u kazivanju o Musau, a.s., i jednom dobrom ovjeku
navodi za ovjeka primjere o ogranienosti njegova cjelovitoga znanja, i o tome
ta se odvija od mijena ivota (suruf el-hajat): znamenja, uzroci i svrhe/ciljevi
koje ovjek ne zna. I pitaju te o dui. Ti reci: Dua je neto/Zapovijed od moga
Gospodara, a vama je dato samo malo znanja! (El-Isra, 85.); Pa, Ja se kunem
onim to vi vidite i onim to vi ne vidite! (El-Hakka, 38-39.); A veina njih ne
slijedi nita drugo osim nagaanja, a nagaanje nimalo Istini ne koristi. (Junus,
36.). Ova pria o dobrom ovjeku poziva nas da razmislimo o stvari bilo kojeg
iskuenja kojim se ovjek kua kako bi se s tim iskuenjem suelio snagom vjere
i strpljenja (bi kuvve el-iman ve es-sabr). Uzvieni i Velianstveni Bog kae: I
naoe (Musa i njegov mladi) jednog od Naih robova kome smo Mi od nas
milost podarili, i pouili ga onom to samo znamo Mi! I Musa ga upita: Hou
li te pratiti pa da i mene naui onome emu si smjerno poduen ti? Nee se
ti moi, doista, sa mnom strpjeti! onaj odgovori a i kako bi se strpio ti u
onome o emu upoznat nisi! Nai e da sam ja povika Musa strpljiv, ako
Bog da, i da ti se ni u kojoj stvari suprotstaviti neu ja! E, ako e me slijediti,
onda me ni o em nemoj pitati, sve dok ti ja o tome vijest ne pripovjedim! ree
onaj. I potom njih dvojica krenue, pa kad se u lau ukrcae, onaj je probui.
Zar si je probuio upita Musa da bi ljude njene potopio?! Doista si golemu
stvar poinio! A zar ti nisam rekao da se ti sa mnom nee moi strpjeti! kaza
onaj. (El-Kehf, 65-72.); Vi neto mrzite, a ono dobro vae; vi neto volite, a
ono zlo vae! Bog zna! A vi ne znate! (El-Bekare, 216.).
6/3/11 9:22:35 AM
249
Da mi pomno razmislimo o Kuranu i kazivanju o stvaranju (kissa el-halk), znali

bismo da su trpljenje i kunja u ovjekovom ivotu na Zemlji odreenje od Boijih odreenja (kader min akdarihi), kad se uzobijestio i priklonio svojom voljom
i neznanjem Iblisu, pa pojeo od tvari/materije drveta, pa ga je Bog spustio iz
denneta i svijeta Duha na Zemlju i svijet Materije (alem el-madde), e da bi se
susreo sa Duhom u njegovim visinama i sa materijom i njenom niskosti, prljavosti i uzronosti (ileleha), sve to kako bi se ispitala njegova volja kroz kunju
dobrom kao vjernik, dobroinitelj i Boiji zahvalnik, ili kao poricatelj, nevjernik,
obijesnik i tvrdica u dobru, ili u tegobi i trpnji bilo kao vjernik, strpljivac ili kao
nevjernik, osvetnik, oajnik i nemarnik. O Ademe! Ti i ena tvoja u dennetu
stanujte, i odakle vam je volja jedite, ali se drvetu ovome ne pribliavajte da ne
biste zlo sebi nanijeli! Pa njima dvoma ejtan poe aptati da bi im otkrio stidna
mjesta njihova koja su im skrivena bila. (El-Araf, 19-20.); O Ademe! rekosmo Mi Doista je ovaj neprijatelj tebi, i eni ti, zato vas dvoje nek on nikako
iz denneta ne izvodi, pa da se mui! (Ta-Ha, 117.); I ejtan ih obmanu da
zbog drveta pokliznu, i izvede ih iz onoga u emu obitavahu. A Mi naredismo:
Silazite iz denneta svi! Jedni drugima bit ete neprijatelji! Na Zemlji e vam
stanite biti i uivanje neko vrijeme! (El-Bekare, 36.); Koji stvori i smrt i
ivot da bi tako iskuao vas koji e od vas biti ljepega djela. A On je silni,
Onaj Koji prata. (El-Mulk, 2.); Tad e ti, o ovjee, koji se mnogo trudi,
trud svoj pred Gospodarom svojim nai. (El-Inikak, 6.); Doista smo Mi sve
to na Zemlji postoji njoj kao nakit stvorili, da bismo njih iskuali ko e ljepe
initi. (El-Kehf, 7.); Svako ivo bie smrt iskusit e, a na kunju vas u zlu
i dobru stavljamo Mi i Nama ete se vratiti. (El-Enbija, 35.); Nema udesa
koji zadesi Zemlju, niti zadesi vas, a da nije u Knjizi, i prije nego ga damo Mi.
Zbilja je to Bogu lahko, da ne biste oajavali zbog onog to vam je izmaklo i da
se prekomjerno ne biste radovali onom to vam je On dao! A Bog ne voli nikoje
razmetljivce, hvalisavce. (El-Hadid, 22-23.).
Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Mi emo vas na kunju stavljati sve dok ne
pokaemo borce izmeu vas i strpljive, a provjeravaemo i vijesti vae. (Muhammed, 31.); Ja u vam doista ruke vae i noge vae unakrst odsjei i na stabla
palmi vas zbilja razapeti, pa ete doista saznati ko od nas ee i trajnije kanjava!
Ne, mi neemo tebe jasnim znamenjima koja su nam dola pretpostaviti, a tako
nam Onoga Koji nas stvori, ti sudi ta hoe suditi! rekoe oni jer zbilja ti
samo u ivotu ovozemnome moe suditi! Mi vjerujemo u naega Gospodara da
bi nam grijehe nae oprostio i ono na to si nas ti od vradbine prisilio! Bog bolje
nagrauje i kanjava trajnije! A onome koji Gospodaru svome kao grjenik,
nevjernik doe dehennem pripada, u njemu nee ni umirati ni ivjeti. A ko
Mu kao vjernik koji je dobra djela inio doe takvima pripadaju visoke razine,
dennetske bae edenske kroz koje teku rijeke, vjeno e ostati u njima; za one
koji se budu oistili od grijeha to e biti nagrada! (Ta-Ha, 71-76.); I kad Musa
6/3/11 9:22:36 AM
250
ree narodu svome: Sjetite se vama date blagodati Boije, kad vas je On spasio
od ljudi faraonovih koji su vas najeim mukama muili, sinove vam klali a
enskinje vae u ivotu ostavljali! Eto, u tome vam od Gospodara vaeg iskuenje
veliko bi! (Ibrahim, 6.); A Ejjubu, kad je Gospodara svoga pozvao: Doista me
nevolja zadesi, a od svih samilosnih Ti si Najsamilosniji! Mi smo se odazvali, i
nevolju mu to pri njemu bi otklonili, i porodicu mu vratili, i jo jednu kao tu,
Milou Naom, dali, da bude pouka onima koji robuju Nama! (El-Enbija, 8384.); O sinko moj! Namaz klanjaj, i dobroinstvo nareuj a od zla odvraaj, i u
svemu to te zadesi, ti se strpi! Doista, takve su stvari dunosti! (Lukman, 17.);
Koji se strpe u enji za zadovoljstvom svoga Gospodara i koji namaz klanjaju
i od onog ime smo ih Mi opskrbili dijele kriom i na javi, i koji dobrim djelom
za zlo djelo uzvraaju njih eka Kua Najsretnija, bae rajske, edenske... (ErRad, 22-23.); A ko se strpi i oprosti tu je odluku zbilja razborito donijeti!
(E-ura, 43.); Bit ete na kunju stavljani imecima vaim i ivotima vaim! A
ut ete i mnoge besjede uvrede od onih kojima je Knjiga data prije vas, i od
mnogoboaca. Pa, ako se budete strpjeli i Boga se budete bojali to je, zbilja,
postupak postojanih! (Alu Imran, 186.); O vjernici! Strpite se, i postojani budite, i nepokolebljivi na granicama nek ste! I Boga se bojte da biste uspjeli! (Alu
Imran, 200.); Ali ne i oni koji su strpljivi i koji su dobra djela inili, takvima
oprost i velika nagrada pripada! (Hud, 11.); Doista sam ih danas Ja nagradio za
ono to su trpjeli. Zbilja, oni su pravi pobjednici! (El-Muminun, 111.); A da,
k tome, bude od onih koji vjeruju, koji meu se strpljivost preporuuju, i koji
meu se samilost preporuuju. (El-Beled, 17.); Osim onih koji vjeruju i dobra
djela ine, i koji meu se Istinu preporuuju, i koji meu se strpljenje preporuuju! (El-Asr, 3.); Zato se ti strpi stpljenjem lijepim! (El-Mearid, 5.)
Iz navedenih ajeta asnoga Kurana jasno nam je da je ljudska volja na ovome
svijetu kuanje dobra i zla, uivanje i trpljenje, provjeravanje i propitivanje, u
trudu i u izgaranju. Mi njemu na Pravu Stazu ukazujemo: pa il je zahvalan il
nezahvalan on. (El-Insan, 3.). Stoga, narav ovjeka muslimana i njegova univerzalna vizija na ovom svijetu jeste trud i izgaranje, takoer je i zadovoljstvo,
spokoj i smiraj sa ivotnim putem (el-mesir), on je zahvalan na blagodatima, strpljiv na tegobu/nevolju, dobroinitelj i spreman na obje situacije. Zahvalnou
se poveavaju blagodati, strpljivou se olakavaju nedae i tegobe. On je svojim
vjerovanjem u najboljem stanju, a spreman je i zadovoljan sa oba stanja.
Ovu temu moemo u vidu siea punuditi u sljedeoj jednadbi:
Duh i neposluh, silazak iz raja i materija (glina/zemlja), duh + materija, sudbina
(zakoni) + odreenje (uputa i Boansko vodstvo), ljudska volja (izbor), kunja,
blagodat (slavljenje Boga, dobroinstvo, zahvalnost) ili (osionost, oholost, tvrdiluk i nevjerstvo/negiranje; (blagodat) + kunja tegobom (zadovoljstvo, smirenost, zahvalnost, strpljivost) ili (osveta, nehaj, oaj, nevjerstvo), vjerovanje ili
nevjerovanje, srea ili nesrea.
6/3/11 9:22:36 AM
251
koja je pokreta za ovjekovo djelovanje i koja, na temelju svoga

izbora, sainjava svoje odluke, potom svoja djelovanja, bilo da su
dobra, pravedna i preporodna na Zemlji, i ispravna priroda, ili
da su strast, agresivna, zemljana, animalna tenja i skretanje sa
puteva dobra i istine.
Da bi mislioci, pedagozi, reformatorsko vodstvo, naunici
i kulturni pregaoci pokrenuli reformatorski pokret u ummetu
vano je da znaju da znanje i njegovo objektivno i racionalno
mjerilo nije dostatno samo da bi pokrenulo ovjekovo injenje
(el-fi l el-insani), niti za odreenje njegova pravca i cilja. Jer ono
zavisi u biti o ovjekovom svjesnom djelovanju, dok ovjekova volja u potvrdi stvari izbora i ljudskog injenja, iz ovog ili
onog aspekta, nekad potvruje redigiranja mjerila logike razuma
i objektivnosti volje, a nekad im je oprena, ve prema sklonosti
intuicije srca i duha.
Zato, za napore reforme nije dostatno posveivanje panje
samo obrazovanju (el- inaje bi et-ta lim) i koli, ve i odgoju u
doba djetinjstva koji sainjava temelje zdanja ovjekova materijalnog i duhovnog bivstva, ubraja se u najvanije inioce u formiranju ovjekove svijesti koji ima najvei utjecaj koji je neizbrisiv
na srce i na svijest, te na temeljna intuitivna i duevna svojstva
ovjeka koja obavljaju glavnu ulogu u usmjeravanju ovjekovih
odluka i usmjeravanju njegovih objektivnih znanja pohranjenih
u njemu u skladu sa napucima sklonosti due i svijesti. Stoga,
nalazimo da ovjek nekada znade ono ispravno, ali ga ne ini. A
nekada znade ono pogreno, ali ga ini. Zapaamo da bezvoljni
ovjek (fatir el-himme) u vremenu kad bi, po miljenju mnogih i
usljed vanosti dogaaja i posljedica, trebao nasrnuti kao deraa
ivotinja, to ipak ne ini, dok, nekada, opet nasrne kao deraa
ivotinja u stvarima za koje bi se pretpostavljalo, ili prioritetno
zakljuilo, s obzirom na posljedice i ishode, da bi se s tim stvarima ophodio suutno, strpljivo i mirne due, ali tako ne uradi.
6/3/11 9:22:36 AM
252
Zato je vano za ovjeka muslimana, i za muslimansko

drutvo, da reformiraju izopaeni metod miljenja ummeta i
miljenja njegovih pripadnika. Da istovremeno reformiraju izopaene metode poetnoga odgoja i diskursa njihove svijesti da
bi se popravilo zdanje budunosti narataja ummeta na temelju ljubavi, razumijevanja, obiaja, uvjerenja, moralne hrabrosti,
samopouzdanja (es-sika bi en-nefs), osjeanja za odgovornost i
ast, da bi povratili, prije svega i nakon svega, zdanje univerzalne vizije ummeta (bina ru je el-umme el-kevnijje), koja je osnova
spoznajnog i intuitivnog zdanja, e da bi ummet povratio istotu
vjerovanja graditeljskih, aktivnih, pozitivnih, moralnih, monoteistikih i duhovnih pokoljenja, te da tako ummet uvrsti zdravi,
nuni temelj za izgradnju prosvijetljenog, ispravnog, muslimanskog uma, te temelj za izgradnju ive, budne, muslimanske svijesti (bina el-viddan el-muslim el-jekiz el-hajj), koja e pokrenuti
muslimansku volju i osloboditi njene graditeljske moi, da ona
utjelovi u svojoj stvarnosti, djelima, kreacijama i inicijativama,
principe istine i pravde te pojmove slobode, odgovornosti i dogavaranja, kao i vrijednosti solidarnosti, uzajamne samilosti i mira
u svojim odnosima, sistemima i institucijama.
Pridravanje istinske Objave, smjerne naravi i univerzalnih
zakona kao izvora spoznaje, te pridravanje razuma kao sredstva
i mjerila za promatranje (en-nezar) i osvjedoenje (et-tebejjun)
jeste ispravan metod za izgradnju miljenja (bina el-fikr), stjecanje nauke i znanja, reformu odgoja, izgradnju ispravnih spoznajnih svojstava prema univerzalnoj civilizacijskoj kuranskoj
viziji i prema valjanom duhovnom vjerovanju. Jer ovi elementi
jesu temeljni elementi za podizanje civilizacijskog muslimanskog
ovjeka koji se koristi valjanom spoznajom (el-marife es-sahiha)
i vrijednom moralnou (el-ahlakijjat el-fadile), te plemenitom,
slobodnom, graditeljskom i pozitivnom svijeu koja e obnoviti
put ovjeka djelovanja, preciznosti i blagostanja, te civilizaciju
6/3/11 9:22:36 AM
253
pravde, solidarnosti, mira i gradnje.690 Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i koji rade dobra djela da e takve zbilja na
Zemlji uiniti namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio
namjesnicima, i da e im, sigurno, osnaiti njihovu vjeru, onu
s kojom On zadovoljan je da njima vjera je, i da e im On zbilja nakon straha njihova u zamjenu sigurnost dati. Oni e samo
Meni robovati i nita Mi nee pripisivati! A koji i nakon toga ne
budu vjerovali, takvi su zbilja pravi grjenici.691
Univerzalnost (el-alamijje)
Univerzalnost jeste to to oznaava epohu ovjeanstva u
kojoj su se sjedinile sve etape stvaranja ovjeka, da bi obrazovale
koncentrine krugove od rodbinstva do pripadnitva, od pojedinca do porodice, od susjedstva do ire rodbine, od plemena do
naroda, te potom jezika, rase i vrste da bi sve to zavrilo stablom
najveeg koncentrinog kruga a to je ovjek i ovjeanstvo.
Univerzalnost jeste izdanak zrelosti civilizacije ovjeka i njegovih znanstvenih sposobnosti koja je do sada uklonila mnoge
prepreke vremena i mjesta, koje univerzalnosti ne odgovaraju
niti je izraavaju, izuzev ovjekova diskursa ovjeku. Jer u svijetu univerzalnosti (alem el-alemijje), civilizacijski i ljudski, nema
mjesta za rasizam, kao to ni u praktinoj i legitimnoj znanstvenosti, koja je ostvarila univerzalnost, nema mjesta za praznovjerje, magiju i naklapanje (tahrif).
690
691
Vie detalja u vezi sa islamskim politikim sistemom vidi od ovog autora studiju
Problematika autokratije i korupcije u islamskom miljenju i povijesti (Ikalijje
el-istibdad ve el-fesad fi el-fikr ve et-tarih el-islami), u asopisu Savremeni musliman (El-Muslim el-Muasir), br. 122., Kairo, 2006./1427. po H. Ova se studija
moe konsultirati i na web site-u (www.islamonline.net), a dokumentiranje rijei istibdad (autokratija, tlaenje) je u posebnome stupcu ove studije.
En-Nur, 55.
6/3/11 9:22:37 AM
254
Prije islama sve su vjere bile poruke odreenim narodima, u

osamljenosti (izoliranosti) prvotnih etapa ovjeka i njihovih mjesnih i vremenskih zapreka i prostora, prema njihovim razlikama.
Stoga su uda u tim etapama bila sredstvo tih vjera za te narode.
Pa i u onome to je u dananjem svijetu preostalo od tih religija
koje su se proirile u prahistorijsko doba, nakon to ih je zadesilo
iskrivljenje tokom vremena. To jeste do danas preostali trag tih
religija koji moemo vidjeti u hinduizmu Hindusa, konfuijanizmu Kineza, intoizmu Japanaca, jevrejstvu Jevreja. tavie, Boiji
vjerovjesnik Isa, a.s., donio je svoja uda (havarik) i nadnaravne
zbilje (mu dizat) kao poslanik zalutalim ovicama (el-ganem
ed-dalle) meu Sinovima Israilovim.
Kad je posrijedi islam, on je doao kao poruka ovjeku kao
svijetu i Sinovima Ademovim. Njegov je diskurs bio univerzalni diskurs cijelome ovjeanstvu, sredstvo mu je legalna i praktina znanost, dokaz islama i njegova poruka bila je Knjiga
i Iqra/Ui/itaj!, cilj mu je Pravda i Mir, jer bez pravde
nema univerzalnosti niti mira. A uz pravdu, nauku, univerzalnost i mir nema mjesta magiji, niti rasizmu, ni raskolnitvu, ni
neprijateljstvu. tavie, islam je poziv bratstvu, slobodi, pravdi,
nauci, sigurnosti i miru.
Univerzalnost i mir nisu globalizacija, dominacija ni eksploatacija.
Mnogi misle da je globalizacija neto novo, ali to nije tano. Naime, svako ko je studirao ekonomiju i historiju savremene
ekonomije znade da globalizacija nije nita doli staro pokvareno
pie u novim bocama i pod novim etiketama, jer globalizacija
nije drugo doli eksploatatorska kolonizatorska tenja od strane
zavojevakih, materijalistikih, ekonomskih sila, naoruanih savremenim moima, da jo vie slome barijere vremena i mjesta
te da bi ostvarili vie nasilja, zuluma i eksploatacije jaeg prema
slabijim.
6/3/11 9:22:37 AM
255
Globalizacija tei ekonomskoj eksploataciji u skladu sa svojim interesima i gramzivosti, globalizacija je samo ciklus ekonomske slobode i ekonomske zatite kolonijalnih sila, za pokoravanje slabih naroda, iskoritavanje njihove energije i ljudskih
resursa, kroz kulturnu i vojnu dominaciju, za potinjavanje tih
naroda i ovladavanje njima, za pljaku ljudskih i materijalnih
resursa kako bi tako bili puki izvor sirovina i radne snage za sluenje tim zavojevakim kolonijalistikim silama.
Kad su industrije kolonijalnih drava bile jake, i kad su bile
jae od drugih industrija njihovih takmaca, pozivale su ekonomskoj slobodi i otvaranju vrata zemalja onih naroda koji
potpadaju pod njihovu prevlast radi eksploatacije i radi njihova
utapanja u svoje industrije i spreavanja razvoja ovih naroda.
A kad se njihove industrije nau u loem poloaju spram
konkurenata, tada pozivaju ekonomskom protekcionizmu i zabravljivanju vrata zemalja koje potpadaju pod njihov utjecaj pred
konkurentskim silama, kako bi garantirale nastavak dominacije
i ekonomske eksploatacije radi ovladavanja slabim narodima i
radi njihova pokoravanja.
Brzi pogled na sukobe evropskih kolonijalnih imperija, napose na povijest britanske kolonijalne imperije, nudi objanjenje
ovih eksploatatorskih odvratnih politika.
Globalizacija danas jeste isto to i onaj poziv za ekonomsku
slobodu, koji ide u prilog velikim silama, poziv za vie eksploatacije, dominacije, zavojevanja i monopola, ali ovaj put u irem,
svjetskom, razmjeru i sa jo snanijim eksploatatorskim apetitima, uz runije i obuhvatnije naine uklanjanja vremenskih i
mjesnih barijera. To je uinilo najezdu i kulturnu zaslijepljenost
(el-inbihar es-sekafi), kroz elektronske i satelitske medije, najvanijim sredstvima velikih sila, pri emu se naroito vodi rauna
o onome to djelotvornije gura siromane narode u mlitavost i
6/3/11 9:22:37 AM
256
konzumiranje, te moralnu i drutvenu anarhiju. Pored ovoga tu

su i ekonomska i vojna sredstva tih sila.
ak i kada najvee ekonomske sile danas pozivaju ekonomskoj slobodi, one nastoje zatititi svoje industrije i svoje slabe
proizvode (muntedatiha ed-da ife), stoga one u vrijeme kad pozivaju na slobodu pregovaraju meu sobom o razumijevanju i
nizu zatita, protekcionerstava i iznimnih kapitulacijskih dozvola, ali one ne doputaju slabim dravama da rade na zatiti svojih
slabih ekonomija da bi sirovine tih naroda, njihova bogatstva i
trita ostala otvorena za pljakanja monopolima velikih i njihovim eksploatacijama i otvorena eksploataciji njihovih transkontinentalnih tvrtki, korupciji njihovih finansijskih i kapitalistikih
sistema, njihovih vrsto uvezanih planova u pljakanju bogatstava, njihovom monopoliziranju na raun tih naroda, bez ikakva
poklanjanja panje njihovoj sudbini, sirovinama i bogatstvima.
Ali univerzalnost (el-alemijje) nije globalizacija (el-avleme),
tavie, te su dvije stvari oprene. Univerzalnost je uspostavljanje
veza, bratimljenje, meusobna samilost, pravedna razmjena koristi (tebadul adil li el-menafi), mir meu ljudima. Sve suprotno
globalizaciji, koja znai zaposjedanje, dominaciju, zavojevanje,
eksploataciju, pohotu, svjetske ratove svih vrsta. Pa, ako hoete,
globalizacija je uistinu ope/masovno unitenje (demar amil),
ratovi: kulturni, ekonomski, vojni, globalistiki, opi. Globalistiki sistem je kolonijalistiki, monopolistiki i tlaiteljski
(da ir).
U znanstvenoj i univerzalnoj epohi u koju stupa ovjeanstvo jo od vremena Muhammedova, a.s., poslanstva ovjeanstvu, te sveope tendencije snaenja kontakata meu ljudima, za
koje je dolo do snanijeg uklanjanje barijera vremena i mjesta
to su stajale na putu spajanju naroda ovjeanstva i razmjene
njihovih interesa bilo da je rije o kopnenim, morskim, zranim ili izravnim fizikim, ili ianim, beinim ili elektronskim
6/3/11 9:22:37 AM
257
kontaktima ovjeanstvo i njegovi narodi bivaju podsticani da

se ujedine (et-tevehhud) u jedno svjetsko/univerzalno drutvo.
Ako su jedno svjetsko drutvo i jedna svjetska vlada (el-hukume el-alemijje) bili neto to je bilo blie snovima, pokret univerzalnoga ovjeanstva danas ih ini stvarnou bez koje se ne
moe (hakika la budde minha).
Ali vana stvar koja je pred misliocima i reformatorima jeste
da se osvjedoe da su oni pred ogromnim ovjeanskim iskustvom iji bi neuspjeh bio bolna i gorka stvar, jednako kao to
i njegov uspjeh znai ostvarenje ovjeanskog sna i tenje namjesnitva ovjekova na Zemlji za bratstvom, pravdom, mirom
i prosperitetom.
Susretanje naroda, njihovo uzajamno upoznavanje, razmjena interesa podstai e ih ka jednom ljudskom drutvu, koje e
izraziti jedinstvo njihova porijekla, potreba i oekivanja njihove
smjerne drutvene naravi.
U prirodi jednoga ljudskoga drutva jeste potinjavanje sistemu, te vrijednostima, poimanjima i skladnom ustroju koji uspostavlja vezu izmeu pojedinaca i drutva kao vezu mira, u kojem se ovjek pokorava zakonu i njime anulira povezanost sile sa
nasiljem (alaka el-kuvve ve el-unf), osim posredstvom zakonite
vlasti protiv onih koji su ustali na prava drutva i prava njegovih
pojedinaca, te protiv onih koji su napali sistem drutva i njegove
zakone.
Univerzalnost, spajanje, uzajamno upoznavanje, ljudski dijalog danas guraju snano prema kulturi i sporazumijevanju, ka
zajednikim interesima zajednica i naroda diljem etiri strane
svijeta.
Meunarodne organizacije, sa Organizacijom Ujedinjenih
nacija na elu, unato svojim manjkavostima i mahanama koje
nikome nisu skrivene, jesu ipak pretpostavke ka ustanovljenju
6/3/11 9:22:38 AM
258
drutva, principa i vrijednosti, ili uspostavljanju skladnoga ovjeanskog univerzalnog drutva.

Vano pitanje glasi: da li e prirodu ovoga drutva i ovog sistema i ove vlade sile globalizacije reducirati na civilizaciju koja
je materijalistika, eksploatatorska, rasistika, animalna i zemljana, u kojoj jai tlai slabijega (hajsu jestebiddu fiha el-kavijj bi eddaif), gdje vai argument sile, gdje izgleda da pokretanje te civilizacije i njeno vodstvo pripadaju tlaiteljskom i monopolistikom
cionizmu ije je i samo sredite administracije jedno rasistiko
zdanje, cionizmu koji poiva na otimaini i pljaki jednog drevnog naroda ija je zemlja opljakana i razorena, njegova dobra zaplijenjena sa svom bezonou, laima i falsifikatima, a da se ovi
krvoloci i njihovi pomagai nimalo obuzdaju, niti da im zadrhti
srce. I hoe li svijet i ovjek kliznuti u dunglu nasilja i blistavu
anarhiju, u atavistiki rasizam i monopole vlasti i bogatstva te u
ruilake sukobe iji su nagovjetaji zapoeli u revolucijama i ratovima koji zahvataju zemaljsku kuglu, pogoravaju se, ne nazire im
se kraj, a vode se pod etiketama odbrane interesa, otpora i terora.
Sve je to samo rezultat zavojevatva, dominacije i eksploatacije od
strane savremenih materijalistikih faraonstava i klerikalstava.
Posljednji izbor je izbor univerzalizma za uspostavljanje sistema i svjetske vlade na temelju principa bratimljenja ovjeka,
pravde, solidarnosti i pozitivne/aktivne reformatorske slobode u
okrilju sistema drutva, ovjeanskog i univerzalnog, kao i sistema vlasti, ovjeanske i univerzalne, koja poiva na skladnim
temeljima savjetovanja i koja se pridrava bratstva, pravde, uzajamnog pomaganja, sigurnosti, mira, ljudske pozitivne slobode
koja uva prava pojedinca, drutva i njihove interese i ije granice ispisuje dogovaranje/savjetovanje (e-ura) drutva. Od vas je
kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji.692 Mi
692
El-Hudurat, 13.
6/3/11 9:22:38 AM
259
neemo dozvoliti da nagrada propadne onima koji ine dobra

djela.693 A to u biti znai odgovornost islamskoga ummeta, njegovih mislilaca, glasnogovornika, voa reforme u njemu, da se
okrenu prema reformi, povratku vizije ummeta, izgradnji skladnog, graanskog sistema dogovaranja (e-ura), na temeljima jedine filozofske ovjeanske vizije, one koja proishodi iz jedinstva
ovjeka u koncentrinim krugovima, koja ne iznosi lai o raznovrsju ovjekovu, bilo pojedincu ili drutvu, koja pledira za temelje bratstva, pravde, uzajamne saradnje, solidarnosti, slobode,
sigurnosti i mira za sve (li el-demi), a to je bit kuranske vizije
i posljednje boanske poruke ovjeku.
Glavna stvar islamskog zova i preporoda jeste izbavljenje
islamskoga ummeta iz toga to ga je zadesilo: skretanja i izopaenja, i uspostavljanje obrasca za svjetsko drutvo (ikame en-numuzed li el-mudteme el-alemi) ija je naunost i univerzalnost
( ilmijjetuhu ve alemijjetuhu) roena u maternici islamskoga
ummeta i islamskoga drutva, a koga je ostavio poslaniki period
obrascem i dokazom za islamski ummet i za cijelo ovjeanstvo,
to je nada koju oko, nutarnji uvid i smjerna narav nepogrjeivo
vide.
Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Kuran je samo opomena svjetovima, od vas onome koji hoe da bude na Pravom
putu.694 A ti Putu Gospodara pozovi mudrou i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na nain najljepi!695 I onim to ti
je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj
nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!696
693
694
695
696
El-Kehf, 30.
Et-Tekvir, 27-28.
En-Nahl, 125.
El-Kasas, 77.
6/3/11 9:22:38 AM
260
Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i

neprijateljstvu vi ne sudjelujte!697 O vjernici! Odluni za Boiju istinu budite, i pravedno svjedoite! Nek vas mrnja prema
nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno
postupajte, to je bogobojaznosti blie! I Boga se bojte, On je doista obavijeten o svemu to inite.698 Bog vam zapovijeda da
stvari vane i povjerljive ljudima kojima i pripadaju uruujete! I
kada svijetu sudite, po pravdi sudite! Kako je lijep savjet kojim
vas Bog svjetuje, a Bog, doista, sve uje i vidi sve!699 O ljudi!
Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od jednog ovjeka stvorio, a
stvorio je od njega i enu njegovu, i od njih dvoje rasijao je mnoge mukarce i ene! Boga se bojte, vi u meusobnim traenjima
Njega za jamca uzimate, i rodbinske veze uvajte. Bog, doista,
nad vama bdije.700 O ljudi! Mi smo vas od mukarca i ene
stvorili i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie
boji! Bog sve zna i obavijeten je.701 Od Njegovih Znakova i
to je da vas od zemlje stvara, a potom se vi ljudi irite posvuda!
I od Njegovih Znakova i to je da On za vas, od samih vas, ene
stvara, da se uz njih smirite i meu vas ljubav i samilost dao je.
U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmiljaju! I od Njegovih Znakova je i stvaranje nebesa i Zemlje, i razliitost vaih
jezika i vaih boja! U tome, zbilja, za znalce znakova ima!702 A
sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru
smo ih raznijeli i ljepotama ih opskrbili, i nad mnogima koje
smo stvorili vrednotu im veliku darovali!703 Pa im se odazva
697
698
699
700
701
702
703
El-Maida, 2.
El-Maida, 8.
En-Nisa, 58.
En-Nisa, 1.
El-Hudurat, 13.
Er-Rum, 20-22.
El-Isra, 70.
6/3/11 9:22:39 AM
261
njihov Gospodar: Ja zbilja neu niti jednom pregaocu izmeu

vas dobro djelo ponititi, muko ili ensko bili! Vi ste jedni od
drugih.704 A ko ljepe zbori od onoga koji Bogu poziva, i dobro radi, i govori: Ja sam musliman, Bogu predan!705 Pa, na
naem Poslaniku samo jasna obznana je!706
Mir (es-selam)
Prema univerzalnoj, kuranskoj, civilizacijskoj viziji, imati za
cilj asni dostojanstveni i samilosni mir jeste princip i primordijalno naelo za princip pravde, i za jedinstvo ovjeka u meuljudskim odnosima. Mir, prema onome to smo prethodno obrazloili, poiva na poimanju ovjeanstva, u skladu sa kuranskom
vizijom, kao jedinstva u raznolikosti i raznolikosti u jedinstvu, te
poimanju da je bivstvo ovjeanstva jedno bivstvo sastavljeno od
koncentrinih krugova, koji poinju sa pojedincem i obuhvataju
cjelokupnu ovjeansku lozu (es-sulale el-insanijje). Koji stvori
i smrt i ivot da bi tako iskuao vas ko e od vas biti ljepeg
djela.707 Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas
iz stanita vaih izgone! Bog, doista, voli pravedne! Ali vam Bog
zabranjuje da prijateljujete sa onima koji se protiv vas bore zbog
vjere, i iz vaih stanita vas izgone i pomau da vas protjeraju; s
takvima vam zabranjuje prijateljevati! A koji s njima bude prijateljevao, takvi su zloinitelji pravi!708 ta vam je, zato se na
Boijem putu ne biste borili za potlaene mukarce, i ene, i dje704
705
706
707
708
Alu Imran, 195.

Fussilet, 33.
Et-Tegabun, 12.
El-Mulk, 2.
El-Mumtehine, 8-9.
6/3/11 9:22:40 AM
262
cu, koji zapomau: Na Gospodaru! Izvedi nas iz ovog grada iji

su stanovnici nasilnici! I daj nam od Sebe zatitnika! I daj nam
od Sebe pomagaa!709 I za one koji se odupiru kad ih pogodi
ugnjetavanje! A kazna je za nepravdu uzvratiti istom mjerom!
A ko oprosti i naravna se, nagrada mu je u Boga! On ne voli
zloinitelja, doista. A onome ko se nakon uinjena mu zlodjela
suprotstavi protiv takvih nita ne treba poduzeti! A poduzet
e se protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez
prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna! A ko
se strpi i oprosti tu je odluku zbilja razborito donijeti!710
Doputeno je braniti se onima koji su napadnuti, zato to
im se nasilje ini. A Bog je doista moan da pomogne, i onima
koji su bez ikakva prava iz stanita svojih protjerani samo zato
to su: Gospodar na je Bog! govorili. Da Bog ne suzbija ljude
jedne drugima, porueni bi do temelja bili manastiri, i crkve, i
sinagoge, i damije u kojima se mnogo spominje Boije ime! A
Bog e zbilja pomoi one koji Njega pomognu! Bog je doista
moan i silan one koji e, ako im Mi damo vlast na Zemlji,
namaz klanjati i zekat davati, i dobroinstvo zapovijedati i zlo
zabranjivati, a kod Boga je kraj svih stvari!711 I borite se na
Boijem putu protiv onih koji se protiv vas bore, ali vi boj ne
zapoinjite! Bog ne voli one koji zapoinju boj!712 Ko protiv vas
ratuje, i vi protiv njega ratujte milo za drago! I Boga se bojte i
znajte da je Bog sa onima koji se Njega boje.713 Ako kanite da
na nepravdu uzvratite, tad uzvratite samo onoliko koliko vama
b uinjeno! A ako se strpite, pa to je zbilja za strpljive bolje.714
709
710
711
712
713
714
En-Nisa, 75.
E-ura, 39-43.
El-Hadd, 39-41.
El-Bekare, 190.
El-Bekare, 194.
En-Nahl, 126.
6/3/11 9:22:40 AM
263
Bog ne voli zloinitelje, doista.715 A ti Putu Gospodara pozovi mudrou i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na nain najljepi! Doista, Gospodar tvoj najbolje zna ko je skrenuo s
Puta Njegova, i On najbolje poznaje one na Pravi put upuene.716
A kazna je za nepravdu uzvratiti istom mjerom! A ko oprosti i naravna se, nagrada mu je u Boga! On ne voli zloinitelje,
doista!717 A ti Putu Gospodara pozovi mudrou i savjetom
lijepim i s njima ti raspravljaj na nain najljepi!718 Kuran je
samo Opomena svjetovima od vas onome koji hoe da bude na
Putu pravome.719 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i
tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!720 I kao to
je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi
na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!721 Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte!722 Neka vas mrnja prema nekom narodu
ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to
je bogobojaznosti blie.723
On je Vladar, Sveti, Podaritelj Mira!724 A Bog doista u
Kuu Spasa poziva.725 Bog njome (svjetlou) one koji za zadovoljstvom Njegovim ude na Pute Spasa upuuje.726 A ako oni
715
716
717
718
719
720
721
722
723
724
725
726
E-ura, 40.
En-Nahl, 125.
E-ura, 40.
En-Nahl, 125.
Et-Tekvir, 27-28.
En-Nahl, 90.
El-Kasas, 77.
El-Maida, 2.
El-Maida, 8.
El-Har, 23.
Junus, 25.
El-Maida, 16.
6/3/11 9:22:41 AM
264
budu miru skloni, budi i ti, i na Boga se osloni! Bog je Onaj Koji
sve uje i Koji sve zna.727 O vjernici! Svi u vjeru mira uite!728
Vano je da ne zaboravimo skrenuti panju na ono to smo
ve spomenuli, a to je da je mir jedan od najvanijih naela islamskoga miljenja. Njegovo definiranje otvoreno je prema daljnjim
podjelama i podrobnijim objanjenjima, a to podaruje jo pravila za metod islamskog naunog istraivanja kako bi ostvario svoje
dobre, graditeljske i civilizacijske ciljeve koji ostvaruju smjernu,
moralnu, svrhovitu, ovjekovu linost, i od nje ne odstupaju.
Reforma (el-islah) i izgradnja (el-imar)
Trud i koritenje jesu u iskonskoj naravi u ovjeku da bi
udovoljio potrebama ivota i opstanka, to je plod namjesnitva na Zemlji (semere el-istihlaf fi el-erd). Ali jasno je takoer
da ovjeka razdiru dvije sile u njegovome ivotu i trudu. Jedna
sila jeste onaj zemljani, materijalni, animalni poriv za nasilnim
udovoljavanjem potrebama (bi anve el-kuvve), ona udoredno ne
odvraa duu koja je sklona zlu od tenji da se odazove udovoljavanju svojih potreba pribjegavanjem sili (el-ludu ila el-kuvve),
nasilju, zulumu i agresiji. Druga sila jeste ona to ostvaruje tenju
u smjernoj ljudskoj dui koja jeste duhovno, smjerno, naravno
i savjesno osjeanje, koje gura/podstie ovjeka da se pridrava
vrijednosti istine, pravde, milosti, te da se tim osjeanjem okrene
od zuluma, neprijateljstva i nepravde.
Tako Mi due i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade ta zloj joj je a ta dobro joj je, uspjet e onaj ko duu oisti,
a izgubite onaj ko je uprlja!729 Pa, to se tie onoga ko tlaio
727
728
729
El-Enfal, 61.
El-Bekare, 208.
E-ems, 7-10.
6/3/11 9:22:41 AM
265
je, i ivot volio vie na Svijetu ovome pa, zbilja, dehennem je

njemu prebivalite! A to se tie onoga ko se bude pred Gospodarom svojim bojao stajanja, i duu od strasti uzdrao, zbilja,
dennet bit e prebivalite njegovo!730 I onim to ti je Bog dao
Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to
je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi
na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!731 Koji stvori
i smrt i ivot da bi tako iskuao vas ko e od vas biti ljepeg
djela.732 On je taj Koji vam Zemlju krotkom uini, pa hodajte
po stranama njenim i jedite iz Njegove opskrbe! Kod Njega je
proivljenje!733
Da li je upueniji onaj koji se idui licem spotie ili onaj
koji Putem pravim uspravno ide?734 Ti reci: O robovi moji koji
vjerujete, Gospodara svoga se bojte! Koji dobro na Ovom svijetu
ine, njima nagrada pripada! A Boija je Zemlja prostrana! A
strpljivima e biti data nagrada njihova, bez rauna ikakva!735
Onima koji su bogobojazni bili, rei e se: ta Gospodar va
objavljuje? Dobro oni odgovorit e. A oni koji dobra djela
ine imat e dobro na Ovom svijetu, a Kua Svijeta onoga bolja
je. O, kako e divna biti bogobojaznih Kua.736 A one koji se
budu radi Nas borili Mi emo zbilja Naim stazama naputiti! A
Bog je doista sa dobroiniteljima!737 O vjernici! Boga se bojte
i nastojte da Mu dragi budete, i na Putu Njegovu vi se borite da
tako uspjeh zadobijete.738 Bog je odlikovao one koji se imecima
730
731
732
733
734
735
736
737
738
En-Naziat, 37-41.
El-Kasas, 77.
El-Mulk, 2.
El-Mulk, 15.
El-Mulk, 22.
Ez-Zumer, 10.
En-Nahl, 30.
El-Ankebut, 69.
El-Maida, 35.
6/3/11 9:22:41 AM
266
svojim i ivotima svojim bore za jednu razinu vie od onih koji

kod kue sjede.739
Prenosi se od Halida ibn Midana, ovaj od El-Mikdama,
r.a, a on od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Niko nikada
nee pojesti bolju hranu od one koju zaradi svojim rukama. Boiji vjerovjesnik Davud, a.s. Jeo je od rada svojih ruku.740
Od hazreti Aie se prenosi da je rekla: Najdrai posao
Boijem Poslaniku bio je onaj kojeg njegov trudbenik ustrajno
radi.741
Et-Taberani prenosi u djelu El-Evsat od Boijeg Poslanika,
s.a.v.s., da je rekao: Doista, Bog voli kad neko od vas uradi
neki posao da ga uradi kako treba.
Od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je rekao: Stvorenja/ljudi su Boija svojta, a Bogu je najdrai onaj ko je najkorisniji Njegovoj svojti!742
Bogu su najdrai oni ljudi koji su najkorisniji ljudima. Bogu
su najdrai oni poslovi koji radost donose muslimanu, ili od njega otklanjaju brigu, ili ga rjeavaju duga ili od njega odagnavaju
glad...743
Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Ako nastupi Sudnji dan a u ruci jednog od vas
mladica, pa, ako je mogne posaditi prije nastupa Sudnjega dana
neka je i posadi!744
739
740
741
742
743
744
En-Nisa, 95.
Hadis navodi El-Buhari (9/199), Kitab el-buju, poglavlje Kesb er-redul min
amel jedihi (Zarada ovjekova od rada njegovih ruku), hadis broj 1942.
Hadis navodi El-Buhari (22/222), Kitab er-rekaik, poglavlje El-Kasd ve el-mudaveme (Namjera i ustrajnost), hadis broj 6070.
Hadis prenosi Ebu Jala el-Musili u svome Musnedu, hadis broj 3370.
El-Mudem es-sagir, hadis broj 861.
Hadis prenosi imam Ahmed u svome Musnedu, hadis broj 13004.
6/3/11 9:22:41 AM
267
Iskonska priroda duha (fitre er-ruh) u ovjeku, spoznaja svrhovitosti egzistencije, ovjekove udorednosti, spoznaja biti egzistencijalne veze izmeu Stvoritelja i stvorenja, spoznaja jedinosti Stvoritelja Koji je ist, Moan, Iz niega Izvoditelj i jedinstvenosti stvorenja svi ovi izrazi i osjeanja koja su intuitivna/
svjesna, duhovna i naravna pred ovjekom iscrtavaju univerzalno
i ope znakovlje o svrhovitosti ovjekove egzistencije (li gai jje elvudud el-insani), svrhovitosti koja je udoredna i namjesnika,
i ovjeka zaduuje odgovornou za to to mu je darovana mo
raspolaganja (kudre et-tesarruf) i sloboda izbora (hurrijje el-hijar),
iz koje slijedi odgovornost truda, koritenja i plemenite izgradnje (el-imar el-hajjir), na osnovama moralnosti koja se pridrava
vrijednosti pravde i koja stremi ka reformi/blagostanju, a okree
se od tenji zuluma, neprijateljstva i pokvarenosti.
Stoga, u konceptu iskonske prirode (el-fitre) koji se d razumjeti iz Objave naglaava se sredinji poloaj vrijednosti duha,
svijesti i morala, te mo znanja i spoznaje svega to je u vezi sa
ivotom, biima i tajnama njihove skrovitosti i zakona koji su na
raspolaganju da se koriste i da ih se potini za potrebe ovjeka,
te da se iskoriste darovi kreativnosti i mogunosti izgradnje na
Zemlji, a sve to da bi se naglasila vrijednost rada, preciznosti i
izgradnje, te njihove uloge u ostvarenju vrijednosti namjesnitva
(kijem el-istihlaf) i njegovih ciljeva koji su bit smisla ovjekova
ivota i ostvarenja njegova jastva. Objava izraava sve ono to
je Bog pohranio u ovjeka: smjernu narav, sposobnost namjesnitva, postupanja, slobodu izbora i odluivanja koje je Bog u
ovjeka usadio, te odgovornosti koje proizlaze iz toga, a koje su
u svoj svojoj cjelini prijeko potrebne za pravilno usmjeravanje
ovog namjesnitva i ljudske volje. Sve je dato prema ovjeku,
prema njegovoj svrhovitosti i njegovoj udorednosti u okviru jedinstvenosti njegovih odnosa, njihovoj cjelovitosti, skladnosti i
kreativnosti, a sve radi toga da bi se ovjekov trud, da udovolji
6/3/11 9:22:42 AM
268
svojim ivotnim i materijalnim potrebama, realizirao kroz estit

rad (bi el-amel es-salih), preciznost, preporod i progres, a ne posredstvom oholosti, tlaenja i pokvarenosti.
ovjekova iskonska priroda i injenice ljudske egzistencije
ine da ovjekov dobri, graditeljski, civilizacijski trud u ivotu, sa
svim njegovim sredstvima, oblicima i podrujima bez njegova
ogranienja na ovo ili ono polje ivotnih i graditeljskih djelovanja; dakle trud koji je sredstvo Namjesnika (el-halife) kojemu je
ukazana poast da otjelotvori vrijednosti ljepote (kijem el-demal), koritenja, te graditeljske i udoredne kreativnosti u svijetu
materije (fi alem el-madde), te da se ovjeanstvo posredstvom
materijalnog uzdigne u svijet duha (fi alem er-ruh) posredstvom
otjelovljavanja pobrojanoga u vrijednosti i u smjerne, uzviene,
udoredne i duhovne svrhe u graditeljskom i kreativnom trudu
ovjeanstva na Ovom svijetu. To je ostvarivo jer su rezultati
povezani sa izborom ciljeva (bi hajrijje el-mekasid) i poznavanjem
sredstava i naina (bi ilmijje el-vesa il).
Vano je da znademo da cilj izgradnje, kreativnosti i blagostanja jeste naelo i smjerni, prirodni cilj koji se ne odjeljuje od
civilizacijske kuranske vizije za projekt ovjekove egzistencije na
Zemlji, te da nema vrijednosti niti smisla ovjekova egzistencija
na Zemlji, niti e ovjek ostvariti/realizirati svoje jastvo bez ciljanoga truda, rada i kreativnosti u iskoritavanju svijeta za ostvarenje ivotnih potreba ovjeka, ali na nain kreativnosti svemira
i njegove svrhovitosti, udorednosti, jedinstvenosti i cjelovitosti.
Sve to (potrebno je ostvarivati) drei za cilj dobro, blagostanje
i progres, jer smjeranje izgradnje i plemenitog koritenja na Zemlji, te realiziranje ciljeva iskonske ljudske naravi (el-fitre) jeste i
ostvarenje ovjekova jastva. Poricanje, oholost, nastojanje da se
ini zulum i nered na Zemlji jeste propast, potiranje i unitenje
ovjekova sopstva i krenje svetosti/nepovredivosti smisla stvaranja sklada u svijetu i sklada u ovjeku.
6/3/11 9:22:42 AM
269
Cilj upute Objave i upute civilizacijske kuranske vizije koja

pokazuje ovjeku kako e usmjeriti trud u ivotu na Ovom svijetu jeste da ovjekov trud bude sukladan redu koji vlada u svijetu
u darivanju, kreativnosti, cjelovitosti i blagostanju. Isto tako, pridravanje sveobuhvatne zakonitosti i znanstvenosti u ophoenju
sa redom u svijetu i koritenju svijeta u interesu ovjeka izraz je
istinske ljudske prirode, odnosno injenice da ta priroda zauzima
mjesto u samom sreditu ovjekove svijesti i volje. Na taj nain,
prakticiranje namjesnitva i ciljeva iskonske prirode i njenih intencija sa svim uivanjima koja privlae ovjeka u lijepome
ivotu na oba svijeta jeste Stvoriteljev cilj (koji se oekuje) iz
stvaranja (gaje el-halik min el-halk) i mjesto Njegova zadovoljstva.
Jer, naime, zadovoljstvo Stvoritelja u osjeanju prirode i u tekstu (mentuk) univerzalne kuranske vizije sastoji se u ostvarenju
ljudskoga sopstva zarad njegove iskonske naravi (el-fitre) kako
ju je Bog stvorio, i to ispravnim sredstvima, a ne u negiranju
sopstva i nastupanjem, bilo to svjesno ili nesvjesno, tako to e
se ono (sopstvo) braniti od zlobe i pakosti egocentrizma samoljubljem, tlaenjem, neprijateljstvom, zulumom i korupcijom.
Saetak kazanoga jeste da je sredinja vanost truda i injenja radi ostvarenja ljudskoga sopstva u tome da ljudsko sopstvo
ostane zdrueno sa ciljem dobra i koristi, sa pridravanjem znanstvene zakonitosti to je takoer sredinje pitanje u univerzalnoj
kuranskoj viziji, radi realiziranja smisla ljudske egzistencije i realiziranja ljudskoga sopstva, te realiziranja zadovoljstva i boanske
ljubavi koja je samo druga strana za ostvarenje duhovnih, uzvienih i zdravih ciljeva prirode radi ljudske egzistencije na Zemlji, gdje je onosvjetski, vjeni, duhovni ivot samo druga strana
naina ljudskog ivota i njegova rezultanta, koja se ne prekida,
niti cijepa. Dakle, radi se o tome, da li je to trud postignua,
koristi, gradnje, blagostanja, uitka, zadovoljstva, spokoja i mira,
ili je to trud zgrtanja i pohlepe, poude i tete, kvarenja, oaja,
6/3/11 9:22:43 AM
270
smetenosti, tjeskobe i kajanja. Ako se bude radilo dobro bit e

dobro! A ako se bude radilo zlo, i bit e zlo! (A dennet je takav)
da neto poput njega oko nije vidjelo, niti je uho ulo, niti je palo
na um ovjekov. I obraduj one koji vjeruju i dobra djela ine, da
njima zbilja pripadaju bae rajske kroz koje teku rijeke. Kad god
im iz njih dat bude kakav plod kao opskrba, oni e rei: Ovim
smo bili mi i prije opskrbljeni! A bit e im davani samo tome
slini plodovi. U baama e iste ene imati, u njima e vjeno
ostati!745 Dobro koje unaprijed za sebe uinite kod Boga nai
ete. Bog, doista, sve vidi ta vi inite.746 A nije tako (kako grjenici tvrde!). Koji god ovjek predano okrene lice svoje Bogu,
a bude dobra djela inio, njemu pripada nagrada njegova kod
Gospodara njegova! Takvima nema straha niti e se alostiti!747
Taj Drugi svijet stvorili smo onima koji ne ele da se na Zemlji
ohole niti nered da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada!
Ko uini dobro djelo, dobit e nagradu od toga bolju, a ko uini
zlo djelo, pa oni koji ine zla djela bit e kanjeni samo toliko
koliko su zaradili.748
Ljepota: stvarnost ili opsjena?
Kao dopuna pojmu blagostanja i izgradnje potrebno je govoriti o vrijednosti ljepote (kime el-demal) u univerzalnoj civilizacijskoj kuranskoj viziji, jer vrijednost ljepote jeste univerzalna
vrijednost (kime kevnijje), rairena u zadivnosti pojavnog/vidljivog svemira (fi ibda el-kevn el-menzur), njegovom savrenstvu
i naravnim/prirodnim osjeanjima. Takoer, ljepota je naravna
745
746
747
748
El-Bekare, 25.
El-Bekare, 110.
El-Bekare, 112.
El-Kasas, 83-84.
6/3/11 9:22:43 AM
271
potreba ljudske due, njenih radoznalosti i uivanja u svim podrujima ivota te materijalnog i apstraktnog postojanja.
I u mjeri u kojoj je vrijednost ljepote rairena u pojavnom/
vidljivom svemiru, ona je takoer rairena u ispisanoj Objavi
(el-vahj el-mestur), te u vijugama njenih izriaja (telafif tabiratihi)
u opisivanju toga kako je zadivan Stvoritelj stvorenja, te kojim je
blagodatima ovjek obdaren, ovjek uiva u njima osjeanjima
svoga sluha i vida, u savrenosti, skladnosti, zadivnosti, sainstvu
i podlonosti svemira.
Ali, alosno je da je vladavina diskursa potiranja sebe pred
islamskim diskursom a to je potrajalo duge periode vremena ugasila diskurs ostvarenja sebe u dui ovjeka muslimana. Time se u njegovoj dui postupno ugasilo osjeanje uivanja
ljepote stvaranja, izgradnje, savrenosti, skladnosti, cjelovitosti
i ureenosti, te on vie ne uiva u uzvienosti i pouzdanju u
stvaranje mnogih ljepota i njihovih savrenosti, tavie poeo se
sukobljavati zbog ljepote sa svojom prirodom koja kradomice
uhvati poneto od uivanja u ljepoti, ali to ini osjeanjem koje
optereuje (ovjeka muslimana) da slua grijehe i unahe, to mu
poveava sljepilo svijesti/intuicije i u dui slabi osjeanje razlike
izmeu pogrenog i ispravnog, rekreacije i ludila, a sve pod utjecajem imaginarnog sukoba izmeu znaenja onog napisanog
(Objave) i stvarnosti onog vidljivog (svemira) u sueljavanju sa
savladavanjem odazivanja potrebama ljudske prirode.
Vano je da spoznamo da je slabljenje idejne strane, koje je
proizvelo parcijalnost, doslovnost i zanemarivanje faktora vremena i mjesta u stvarnosti ummeta u pogledu naprijed spomenutog, upravo to to je utjecalo i odredilo metod u skladu s kojim je ummet primjenjivao poimanja islama i njegove kuranske
ciljeve, kroz konfrontiranje sa stanjima i okolnostima s kojim
se ummet suoio u svjetlu svojih mogunosti i izazova. Sve to
je omoguilo da politiar unajmi mislioca u slubi ciljeva po-
6/3/11 9:22:43 AM
272
litiareva vlastodrja i tlaenja ummeta i potinjavanja ummeta

linim interesima. Ovo vlastodrje, tlaenje i korupcija su tokom
vremena ugasili iskru duha namjesnitva (dezve ruh el-istihlaf) i
izgradnje u svemu to je nosilo vrijednosti ljepote, kreativnosti i
davanja. Takoer, opisano stanje je omoguilo da u okolnostima
kakve su postojale bude zabavljena generacija poslanikog doba i
njegovih neophodnosti u okolnostima odbrambenih ratova i otpora neprijateljskim konfrontiranjem sa beduinskim plemenima
i prijetnjama oblinjih tlaiteljskih imperija u zemljama Perzije i
Bizanta, njihovim ugnjetavanjem i agresivnou, a to nije doputalo da se maevi stave u korice koje su bile poprskane ednom
krvlju vojnika prve generacije (es-selef). Ta je generacija (es-selef)
iezla u pijesku, osiroena i unitena, pa u ivotu toga narataja
koji se borio nije ostalo dovoljno prostora za odmor, za kreativnosti te graditeljske i estetske ugode u stvarnosti tadanjeg drutva. To je bio ulaz i uspostavljanje osobenosti toga doba, da bi se
unizila priroda, uspostavio sluganski diskurs i pobrisalo jastvo.
To pomae uspostavi vlasti koja vlada zastraivanjem, potinjavanjem i politikim zlostavljanjem (el-kahr es-sijasi).
Tako je muslimanski ovjek propustio spoznati mnoga
znaenja ljepote i njenih vrijednosti u tekstovima civilizacijske
kuranske vizije i vjeronavjesnikog sunneta, koji izraavaju estetike dimenzije (el-ebad el-demalijje) u postojanju, nainima,
izrazima, formama i mnogim i brojnim stilskim opisima u prikazivanju ivih bia i onog to ona nose: divote stvaranja, sklada
i ljepote u milodraganju sluha, vida i srca/intuicije.
Uivanje ljepote, njenih kreacija i sklada u stvaranju jeste u
ljudskoj naravi, a traganje za ljepotom jeste u samoj sri ostvarenja jastva naravi o kojoj Kuran zbori.
Naspram ovoga, ne smije da se zanemari pod utjecajem
iskrivljavanja kulture, prakse i tradicije, iz ovakve primjene potrebe za ljepotom ili bilo koje druge ovjekove potrebe da je
6/3/11 9:22:44 AM
273
stvarnost vremena i mjesta, koja moe biti usljed mnogih razloga

loa i ne predstavljati iskonsku prirodu, da je, dakle, stvarnost
ta koja sama odreuje podesne primjene, usmjerava ih u svjetlu
mogunosti i izazova, stvarnost je ta koja ustanovljava redoslijed
prioriteta iskonske i upuene prirode ljudske u tome kako da se
ophodi sa potrebama, kako da ih zadovoljava valjanim sredstvima, bez dangube i pretjerivanja (dune tefrit ve la ifrat).
Prema tome, dunost je mislilaca ummeta i njegovoga vodstva da uvijek lijepo iitavaju Kuran i primijenjene/praktine
poslanike tekstove, da kroz obuhvatan (holistiki e-umulijje) pristup posredstvom tih tekstova doznaju znaenja izriaja
Kurana asnoga (tabirat el-Kuran el-Kerim) i vjerovjesnikog
sunneta o smislovima/znaenjima kreativnosti, sklada i ljepote u
naravi dua i drutava.
Uz sve potamnjenje koje je zadesilo islamski ummet u pogledu naravi ljubavi spram ljepote u raznolikim formama egzistencije, uivanja u njoj i kreativnosti, zapaamo da su otkucaji islamske vizije u muslimanskoj dui dali ploda na razliitim
poljima duhovnog uivanja, vizuelnog i auditivnog, u recitiranju Kurana i nabonih pjesama, arapske kaligrafije, te estetike
islamske arhitekture.
Vano je da ovdje spomenemo usprkos svim izazovima
koji su bili u vrijeme Poslanika i prve etverice halifa da zapaamo kako Boiji Poslanik, s.a.v.s., oporuuje rekreiranje dua,
jer due kad se opterete radom, njima bude dosadno. ak
nalazimo da je Poslanik, s.a.v.s. kad su neke ensarije htjele proslaviti svadbu, a neki ashabi se usprotivili tome obuzdao te
ashabe uvaavajui potrebu due za nekom vrstom rekreacije i
zabave sluanjem ljepote pjesme i razonode. tavie, zapaamo
da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., sastavio ashabima jednu kasidu,
pjesmu za priliku kad je narod pjeva uz udaranje defova; u toj je
kasidi duh divljenja i ushita, u njoj kae: Doli smo vam! Doli
6/3/11 9:22:44 AM
274
smo vam! Pozdravljate nas, pozdravljamo vas! Da nije amske

penice, ne bi nadebljale vae djevice.749
tavie, nalazimo da Boiji Poslanik, s.a.v.s., osobno prati
svoju suprugu, majku vjernika, gospou Aiu, r.a., da bi uivala
u izvoenju igara i narodnih plesova nekoje grupe/trupe Abesinaca koji su doli u Medinu.
Ne smijemo zbog pogrenog razumijevanja tekstova koji se
odnose na slikanje i klesanje u svrhu mnogoboake religioznosti, ili tekstova koji govore o sluanju na skupovima bestidnosti,
raskalaenosti i opijanja liavati oko slasti posmatranja/zrenja,
niti uho slasti sluanja, niti matu slasti sklada i kreativnosti.
Skupovi bestidnosti, raskalaenosti i opijanja jesu situacije kad
ono to se gleda i slua nije uslijedilo na nain uivanja ljepote
(lejset min bab muta el-demal), ve na nain pro(pada)nja/dekadencije, odstupanja, pregonjenja i pretjerivanja. To su stvari koje
su na Ovom svijetu oznaene kao zavodno i lano uivanje. I
neka te nikako ne zavara to to po zemljama putuju oni koji ne
vjeruju! To je kratkotrajno naslaivanje, a potom dehennem
im je stanite! O grozno li je to boravite!750
Nebesa i Zemlju s Istinom stvorio je, a i vas oblikuje i likove
vam lijepe daje! K Njemu povratak je!751 Bog je Onaj Koji vam
je stvorio Zemlju boravitem, a nebo zdanjem, pa vas je oblikovao i va lik lijepim dao, i ljepotama vas opskrbio. Eto, to vam je
Bog, va Gospodar! Pa uzvien neka je Bog, Gospodar svjetova!752
O ovjee, ta te obmanjuje glede tvoga Gospodara plemenitoga, Koji te je stvorio, i skladnim i uspravnim te uinio.753
749
750
751
752
753
El-Mudem el-evsat li et-Taberani, hadis broj 3265.

Alu Imran, 196-197.
Et-Tegabun, 3.
El-Mumin (Gafir), 64.
El-Infitar, 6-7.
6/3/11 9:22:44 AM
275
I od Njegovih Znakova je i stvaranje nebesa i Zemlje, i

razliitost vaih jezika i vaih boja! U tome, zbilja, za znalce Znakova ima!754 Onaj Koji je lijepom dao svaku stvar koju stvorio
je, i ovjeka prvog stvorio od gline, a zatim mu potomstvo stvara
od kaplje hude tekuine, potom ga skladno uobliava i u njega
Svoj Duh udahnjuje, i daje vam sluh i vid i pamet! Kako malo
zahvaljujete vi!755 O sinovi Ademovi, nagizdajte se kad god namaz (molitvu) obavljate.756
Ti upitaj: Ko je zabranio Boije ukrase koje je On stvorio
za Svoje robove, i lijepa jela iz opskrbe?! Ti odgovori: Ona su
data vjernicima na Ovom svijetu, i samo su za njih na Buduem
svijetu! Eto, tako Mi ajete razborito niemo za ljude koji znaju.
Ti reci: Gospodar moj zabranjuje razvratna djela, bila ona javna
ili skrivena, i grijeenje, i nasilje bespravno, i da Bogu nekoga
drugoga vi smatrate ravnim, o emu On dokaza nikakva objavio
nije, i da o Bogu govorite ono o emu znanja nemate!757 A
sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru
smo ih raznijeli i ljepotama opskrbili, i nad mnogima koje smo
stvorili vrednotu im veliku darovali!758 Jedite iz ljepota kojima smo vas opskrbili i u tome nemojte granicu prelaziti.759 A
Mi iz oblaka vodu obilnu sputamo da njome sjemenje i biljke
izvedemo.760 A i sa neba sputamo blagoslovljenu vodu i njome
dajemo da bae rastu, i ito to se anje.761 Nisu jednaka mora
dva: ovo je pitko i slasno, pije se lahko, a ovo slano i gorko! Vi
754
755
756
757
758
759
760
761
Er-Rum, 22.
Es-Sedde, 7-9.
El-Araf, 31.
El-Araf, 32-33.
El-Isra, 70.
Ta-Ha, 81.
En-Nebe, 14-15.
Kaf, 9.
6/3/11 9:22:45 AM
276
iz svakog svjee meso vadite i nakit kojim se kitite! Ti vidi lae

kako po njemu sijeku valove da biste stjecali iz Njegove blagodati i da biste zahvalni bili!762
On s neba kiu sputa pa vode koritima s mjerom poteku,
a bujica ponese neisti koje povrinom plivaju! I ono to ljudi
tale na vatri, elei nakit ili korist kakvu imati...763 A stvorio je
i stoku; u njoj vam je zatita od studi, i druge koristi, a stokom
se i hranite! U njoj vam je i gizda kad je sa ispae vraate i kad
je na ispau gonite! A nosi vam i tovare do zemlje u koju ne biste
mogli stii bez velike muke! Gospodar je va, doista, blag i
samilostan i daje vam i konje, i mazge, i magarce, da ih jaete,
a i kao ukras; a On stvara i ono to ne znate.764
A ima ljudi, i ivotinja, i stoke isto tako boja raznolikih! I
Boga se boje od Njegovih robova oni ueni. Bog je zbilja silan i
On prata.765 A On je Taj Koji vinograde stvara, one nadsvoene i nenadsvoene, i palme, i plodove, i usjeve ukusa razliitog, i
masline, i ipke, i sline i razliite.766 A na Zemlji ima krajolika
to u susjedstvu se nalaze, i vrtova groem zasaenih, i usjeva
i palmi, onih slinih i razlinih, koji se istom vodom napajaju!
Neke smo uinili slasnijim od drugih.767
Zar ne vidi da Bog s neba vodu sputa pa je k izvorima po
Zemlji razvodi, potom njome izvodi bilje boja raznovrsnih...768
A Mi smo na nebu sazvijea stvorili i za vidioce ih ukrasili.769
Mi smo nebo najblie vama ukrasili ukrasom zvijezda...770 Do762
763
764
765
766
767
768
769
770
Fatir, 12.
Er-Rad, 17.
En-Nahl, 5-8.
Fatir, 28.
El-Enam, 141.
Er-Rad, 4.
Ez-Zumer, 21.
El-Hidr, 16.
Es-Saffat, 6.
6/3/11 9:22:45 AM
277
ista smo Mi sve to na Zemlji postoji njoj kao nakit stvorili, da

bismo njih iskuali ko e ljepe initi.771 Boiju vjeru vjerujemo!
Koja je vjera od Boije vjere ljepa?! Mi samo Bogu robujemo!772
Pa neka je slavljen Bog, Stvoritelj najljepi!773 A i Semudu smo
poslali brata njihova Saliha, rekao je: O moj narode, Bogu vi
robujte, osim Njega vi drugoga boga nemate! On vas od zemlje
stvara i na njoj vas nastanjuje.774 I Musa ree Harunu, bratu
svome: Meu narodom mojim zamjenik Mi budi i pravedno
sudi, i puteve razvratnika nipoto ne slijedi!775
Uzvieni i Velianstveni Bog kae: O vjernici! Kad namjeravate da namaz obavite, vi lica svoja umijte i ruke svoje do iza
lakata operite, glave svoje vi potarite. I noge svoje do iza lanaka
operite! A ako ste neokupani, vi se okupajte.776 Bog, doista, voli
one koji se kaju i voli one koji se iste.777 I odjeu svoju oisti! I
kumira se kloni! I ne prebacuj da ti je mnogo! I radi Gospodara
svoga otrpi!778 Jedite i pijte ali ne pretjerujte! Doista, Bog ne
voli one koji pretjeruju!779 I oni koji, kad dijele, ne pretjeruju
niti krtare, ve izmeu toga dvoga postupe.780 Na Zemlji e
vam stanite biti i uivanje neko vrijeme.781
Uzvieni i Velianstveni Bog kae: Donosi ga (Kuran) Dibril Vjerni na srce tvoje, da bude onaj koji opominje na jeziku
771
772
773
774
775
776
777
778
779
780
781
El-Kehf, 7.
El-Bekare, 138.
El-Muminun, 14.
Hud, 61.
El-Araf, 142.
El-Maida, 6.
El-Bekare, 222.
El-Muddessir, 4-7.
El-Araf, 31.
El-Furkan, 67.
El-Bekare, 36.
6/3/11 9:22:45 AM
278
arapskome jasnom!782 Ti reci: Meni je objavljeno da je jedna

skupina dina prislukivala i kazala: Mi smo zbilja Kuran, koji
divotu pobuuje, sluali, koji Pravoj stazi vodi, i u njega vjerujemo
mi.783 I Kuran izgovaraj izgovaranjem paljivim!784 I ne okrei obraz svoj ljudima osiono ti, niti po Zemlji nadmeno hodi! Zaista, Bog hvalisavog, ni gordog ne voli! U svom hodu smjeran budi
i glas svoj ti obori! Zbilja, najmrskiji je glas revanje magarca!785
Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Uite u dennet vi i vae
ene, radou ozareni! Oko njih (dennetlija) e se ophoditi sa
posudama od zlata i aama, u njima e imati ta god im due
zaele i im god im se naslauju oi njihove! U njemu (dennetu) ete vjeno ostati!786 (Stanovnici denneta) na sjeditima
postavljenim, na njima naslonjeni, jedni spram drugih okrenuti!
Oko njih e mladii vjeno mladi ophoditi, sa aama, i ibricima,
i peharima, punim pia iz izvora tekuega od njega ih nee
glava boljeti, niti e razbor izgubiti i voem koje e oni birati, i mesom ptiijim ma koje da su poeljeli! I hurije oiju krupnih, kao da su biseri skroviti kao nagrada za ono to su inili.787
Takvima pripada opskrba naroita, voe, i poaeni bit e, u
baama uivanja, na sjeditima, okrenuti jedni prema drugima,
oko njih e se hodati s peharom iz stalno tekueg izvora, bistroga,
slasnoga za one koji piju ga, nema glavobolje od njega, niti e od
njega gubiti razbora! A kod njih e biti one kratkih pogleda, oiju
krupnih, kao da su one jaja prekrivena!788 Svako ima pravac
prema kome okree se, pa vi u dobrim djelima natjeite se!789
782
783
784
785
786
787
788
789
E-uara, 193-195.
El-Dinn, 1-2.
El-Muzzemmil, 4.
Lukman, 18-19.
Ez-Zuhruf, 70-71.
El-Vakia, 15-24.
Es-Saffat, 41-49.
El-Bekare, 148.
6/3/11 9:22:46 AM
279
Uzvieni Velianstveni Bog kae: Zato se ti strpi strpljenjem

lijepim!790 Due vam se na to polakomie, a meni samo lijepo
strpljenje ostaje.791 A as sudnji doista e doi, pa ti na lijep nain
oprosti.792 I ono to oni zbore ti otrpi i na lijep nain ih napusti!793
Na Zemlji e vam stanite biti i uivanje neko vrijeme!794
Uzvieni i Velianstveni Bog kae: Napusti one koji vjeru
svoju za igru i zabavu uzimaju, i koje je ovozemni ivot sasvim
obuzeo.795 I neka te nikako ne zavara to to po zemljama putuju
oni koji ne vjeruju! To je kratkotrajno naslaivanje, a potom dehennem im je stanite! A grozno li je to boravite!796 Znajte da je
ivot na Ovom svijetu igra, i zabava, i gizda, i gordo nadmetanje
meu vama, i nadmetanje u mnotvu imetaka i djece! Nalik je
kii, bilje od nje nevjernike zadivljuje, i ono potom, nakon kie
uzbuja, ali ga zatim vidi poutjela i potom sasueno biva. A na
Svijetu onome patnja teka je, a ima i oprost od Boga i zadovoljstvo. A ta je ovosvjetski ivot doli uivanje prijevarno!797
Od Abdullaha ibn Mesuda se prenosi da je on prenio od
Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: U dennet nee ui onaj
u ijem srcu ima oholosti koliko je zrno goruice. Na to je neki
ovjek rekao: ovjek zbilja voli da mu je odjea lijepa i da mu
je obua lijepa! Pa je Boiji Poslanik rekao: Bog je lijep i voli
ljepotu! A oholost je omalovaavanje Istine i preziranje ljudi!798
Od Ebu Derdaa se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Vi dolazite vaim prijateljima pa se lijepo odjenete, nagizdate
790
791
792
793
794
795
796
797
798
El-Mearid, 5.
Jusuf, 18.
El-Hidr, 85.
El-Muzzemmil, 10.
El-Bekare, 36.
El-Enam, 70.
Alu Imran, 196-197.
El-Hadid, 20.
Izvor ovoga hadisa prethodno je ve naveden.
6/3/11 9:22:46 AM
280
svoja prevozna sredstva tako da izgledate kao da ste najistaknutiji

meu ljudima. A Bog ne voli pretjerivanje i nepristojnost.799
Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: Uredna priroda se
sastoji od pet stvari, ili petero spada u urednu narav: obrezivanje
(el-hitan), brijanje (el-istihdad), odstranjivanje dlaka ispod pazuha (netf el-ibt), podrezivanje nokata (taklim el-ezafir) i potkraivanje brkova (kass e-arib).800
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Doista, Uzvieni i Velianstveni Bog voli da se vide tragovi
Njegove blagodati na Njegovom tovatelju!801
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko bude imao kosu, neka je njeguje!802
Od Abdurrezzaka iz njegova djela (El-Musannef) o supruzi
Ibn Ebi Sakra prenosi se da je ona boravila kod Aie, r.a., pa ju je
ova ena pitala: O majko vjernika! Imam po licu malje, pa hou
li ih odstraniti kako bih se time uljepala svome muu?! Aia joj je
odgovorila: Otkloni od sebe neprijatnost, sredi se za svoga mua
ba kako se sreuje za posjetu. Kad ti neto zapovjedi, budi mu
pokorna. Kada se zakune na tebe, ispuni mu zakletvu! Nemoj u
muevljevu kuu uputati onoga koga on tu ne voli da boravi!803
Od Ebu Zerra se prenosi da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
kazao je: Najbolje ime se mogu preinaiti sijede vlasi (u bradi i
kosi, da ne budu bijele) jeste kana i mirta (ketm).804
799
800
801
802
803
804
Hadis navodi El-Hakim u svome djelu El-Mustedrek, predanje broj 7371.

Hadis navodi El-Buhari.
Hadis prenosi imam Ahmed u svome Musnedu.
Hadis navodi Ebu Davud u svome Sunenu.
Hadis navodi Abdurrezzak u svome Musannefu.
Hadis prenosi En-Nesai u svome djelu Es-Sunen el-kubra (5/416), Knjiga o
ljepoti/uljepavanju/nakitu Kitab ez-zine, bojenje kanom i katmom (ElHidab bi el-hanna ve el-ketm), hadis broj 9352.
6/3/11 9:22:46 AM
281

TEMELJ, ISHODITE I POTICAJ
ZA REFORMU I IZGRADNJU
Da bi ummet iznova povratio svoju univerzalnu kuransku

viziju dunost nam je da u samu sr nae svijesti stavimo smisao
protekle povijesti islamskoga ummeta u poslanikom dobu i u
dobu etverice pravovjernih halifa, cilj koji je ta povijest imala,
utjecaj koji je imala civilizacijska kuranska vizija, koja je njome preobrazila to blistavo razdoblje, te zadivnu tradiciju u hodu
islamskog ummeta, u njenom neprocjenjivom naslijeu koje je
ostavila ta vizija i to doba da traje tokom vremena, te utjecaj svega toga na povijest svjetske civilizacije (fi tarih el-hadare el-insanijje) i pripravu te civilizacije za znanstvenu i univerzalnu epohu.
Takoer, dunost nam je, istovremeno, da saznamo, u svjetlu univerzalne kuranske vizije, bit znaenja i samu sr materijalistike civilizacije savremenog zapadnog ovjeka, te civilizacije
koja se liila religija i upute revelacije usljed razloga koji se tiu
onoga do ega je dovela povijest te civilizacije i njeno vjersko
naslijee, nakon to je poruka koju su slijedili istroila svoju
naroitu zadau u narodu kojem je bila historijski upuena. Ta
poruka je odgovarala uvjetima i civilizacijskoj epohi radi koje
je i bila objavljena. Budui da su se te vjere u svjetlu prelaska
ovjeanstva u novu, univerzalnu i znanstvenu etapu, te usljed
6/3/11 9:22:46 AM
282
iskrivljenja koja su takoer zadesila te vjere preobrazile u obrede koji su blie mitolokim obredima, sve to je oslabilo utjecaj
tih religija na narode Zapada i podstaklo kod najirih slojeva
naroda Zapada marginaliziranje tih religija. Takoer, podstaklo
ih je ka materijalistikom usmjerenju koje je obojilo savremenu
civilizaciju Zapada svim svojstvima, ponaanjima i moralnim
kodeksima koji su materiju ispraznili od duha (el-halije min erruh), a ti su moralni kodeksi, u biti, kodeksi dungle po rasizmu
vrste i porijekla, trijumfu tenji/poriva razdora, trijumfu jakih i
njihovog zavojevatva, trijumfu ieznua svijesti o drutvenom
i moralnom uravnoteitelju (el-vazi) u odnosima i ponaanju.
Primjer u tome im je ivotinja koja je zemljana tvar koja posjeduje ivot, ali nema i duha.
U svjetlu ove duhovne univerzalne vizije o bratstvu i pravdi, te u svjetlu te univerzalne materijalistike vizije o rasizmu,
meusobnom nasilju i neprijateljstvu moemo saznati svojstva
bia dungle u signalima/znacima moderne civilizacije i njenih
materijalistikih usmjerenja, usprkos idealistikim naklapanjima
kojima se zaogru fasade ponaanja, politike i ljudski odnosi u
drutvima ove civilizacije i ustroju njenih drava. A to je, u biti,
znak i otjelovljenje dometa odstupanja od izgubljenog duhovnog uzora (el-inhiraf an el-misal er-ruhi el-mefkud) koji, od svih
uzora skupa, ponajvie nastaje pod utjecajem smjerne naravi u
dubinama ovjekove savjesti, traei i pribliavajui se istinski
tom uzoru. To i jeste ono to ini sva poimanja ove civilizacije,
trijumfalno praktino ponaanje njenih drava, otjelovljenjem
ponaanja dungle u dvojnosti ponaanja i politika, od ega trpi
dananji svijet, uzdu i poprijeko, idui prema narodu, nacionalizmu, rasnoj superiornosti, te svojim egoistikim interesima
s jedne strane, i rasnom prijeziru, agresivnosti i eksploatiranju,
s druge strane, kao prema strancu, razliitom i oprenom. Ovo
ini da to to ove drave i njihove medijske trube razglaavaju
6/3/11 9:22:47 AM
283
slatkorjeiv govor i uzornu/idealnu ud zapravo dolazi kroz

obmane grabeljive zvijeri i makijavelistike igre i politike.
Tako, ono to vidimo od znakova savremene civilizacije i
njenih odnosa jeste, zapravo, otjelovljenje zakona dungle i poriva due koja je sklona zlu. Jer nacionalizam (el-kavmijje) i
dravljanstvo (el-muvatane) u svijesti ovih drava i drutava
dolaze sa strane monolitnosti rase i porijekla u dungli, a to
usljed opasnosti porozije bivstava ovih drutava vodi ta drutva
ka ruenju i propasti. Jer, naime, politike moi jesu to to dolazi kroz poriv sukoba i meusobno nasilje meu vrstama i lozama
u dungli, gdje vlada zakon argumenta sile, gdje prebiva pravo
da jai trga slabijega. U odnosima zakona dungle nema prostora za svrhu istine, pravde i nepristranosti u saradnji ljudi jednih
s drugima, ne uzima se u obzir slijeenje udorednosti ako su
te udorednosti oprene onom to se moe postii silom, onim
dobicima i interesima to ih nalae realno stanje u ponaanju i
odnosima. Prema tome, ni udoree, ni prava nemaju smisla niti
mjesta u svijetu dungle, niti moe potrajati ovakva civilizacija sa
svojim uzajamnim nasiljem i agresivnou, te sa dezintegracijom
svojih drutava i svojom neumjerenou, jer ta drutva svojim
sukobima su kao vatra koja jede samu sebe ako nema ta drugo
da jede. I Mi smo u Zeburu, nakon Opomene, zapisali da e
Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi! U tome je, zbilja,
pouka za ljude koji budu Bogu robovali.805 Ti reci: Putujte po
Zemlji vi, pa vidite kakav je kraj bio onih koji su zloine inili!806
Zato oni ne putuju po Zemlji pa vide kakav je kraj bio onih
koji su bili prije njih! Bili su od njih snagom jai, i na Zemlji su
vie tragova ostavili, pa ih je Bog kaznio zbog grijeha njihovih!
Nije im bilo nikoga ko bi ih od Boije kazne mogao odbraniti.807
El-Enbija, 105-106.
En-Neml, 69.
807 Kuran, El-Mumin/Gafir (XL), 21.
805
806
6/3/11 9:22:47 AM
284
im zavlada neki od njih, svom snagom se trudi da na Zemlji

nered ini, usjeve i urod nitei! A Bog nered ne voli.808 A da
Bog ljude, jedne drugima ne savlauje, Zemlja bi se uzneredila!
Ali Bog je blagodaran za sve svjetove!809
A kad je posrijedi intuitivna duhovnost due koja samu sebe
preispituje, ona je sama bit Nebeskih poslanica, koju izraava i
asni Kuran za kojeg se Bog obvezao da ga uva i ne moe
ga zadesiti iskrivljenje taj najljepi rijek/izraz. Naime, objavljene Nebeske poslanice stoje naspram materijalnih ili animalnih
zemljanih poriva, sputenih na stupanj pridravanja moralnosti,
vrijednosti istine i pravde u odnosima i saradnji. Zar da niice
padnem onome koga si Ti stvorio od ilovae?!810 Od ovjeka
sam ja bolji! Iblis odgovori Ti mene od vatre stvori, a ovjeka od gline stvori!811 Zar e na Zemlji postaviti onoga ko e
na njoj nered initi i krv prolijevati?!812 Duhovnost je oprena
materijalnosti po tome to je duhovnost pridravanje i izraz pravde i snoljivosti/tolerancije i moralne svrhovitosti. O vjernici! Vi
uvijek pravedni budite i radi Boga pravedno svjedoite, makar to
bilo i na tetu vau.813 Zakletvu mi ni po koju cijenu neemo
prodati, makar posrijedi bio i roak nekoji...814 Nek vas mrnja
prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi
pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie!815 Bog vam ne
zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji
se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone.816
808
809
810
811
812
813
814
815
816
El-Bekare, 205.
El-Bekare, 251.
El-Isra, 61.
El-Araf, 12.
El-Bekare, 30.
En-Nisa, 135.
El-Maida, 106.
El-Maida, 8.
El-Mumtehine, 8.
6/3/11 9:22:48 AM
285
Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i

neprijateljstvu vi ne sudjelujte!817 Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji!818 A zatim smo vas, nakon
njih, na Zemlji namjesnicima uinili da bismo vidjeli kako ete
vi raditi.819 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj
i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one
koji nered ine ne voli!820 Zar da Mi postupamo s onima koji
vjeruju i rade dobra djela kao s onima koji nered siju po Zemlji?!
Zar da postupamo sa bogobojaznima kao sa razvratnicima?!821
A one koji se budu radi Nas borili Mi emo zbilja Naim stazama naputiti! A Bog je doista sa dobroiniteljima!822
Usprkos svemu to je ostvarila savremena materijalistika
civilizacija, svojom privrenou materijalnom, zakonitom/praktinom, znanstvenom metodu, a to jeste jedna od kvalifikacija za ovjekovo namjesnitvo (huve ehad muehhilat el-istihlaf) i
to objanjava do ega su dovela otkria materijalnog koritenja,
ipak, usprkos lienosti te civilizacije od upute Objave i rukovoenja njenim ciljevima, ti u naravi ljudskoj skroviti animalni i
zemljani porivi savremenog ovjeka i njegove materijalistike civilizacije (strasti due koja je sklona zlu) su u najveoj potrebi za
duhovnou uzorne, savjesne, smjerne, ovjekove naravi (due
koja sama sebe preispituje), a to je druga kvalifikacija, uz aspekt
nauke i zakonite/praktine spoznaje, za ovjekovo namjesnitvo
koje je voeno Boanskim poslanicama kako bi se suprotstavilo
onome od ega pati ovjek ove civilizacije: bolestima i opasnim
817
818
819
820
821
822
El-Maida, 2.
El-Hudurat, 13.
Junus, 14.
El-Kasas, 77.
Sad, 28.
El-Ankebut, 69.
6/3/11 9:22:48 AM
286
drutvenim i duhovnim poastima (afat), koje izlau ovog ovjeka, njegov svijet i njegovu civilizaciju najveim vrstama pogibelji
i propasti, te kako bi odgovorio na temeljna, univerzalna, egzistencijalna pitanja na koja savremeni, zapadni, agnostiki ovjek
nije u stanju dati odgovor u granicama svoje logike, svoga spoznajnog svoda i u granicama svojih mitomanskih, formalistikih,
vjerskih knjievnosti koje se bave univerzalnim pitanjima svemira i ljudske egzistencije: o poetku, kraju/cilju i sudbini. Usljed
ovoga poasti se gomilaju i razuzdanosti jedna drugu slijede.
Prema tome, ako se islam dobro shvati, ako se njegov diskurs
valjano kazuje i izvri dostatno proienje njegove civilizacijske,
univerzalne, kuranske vizije od izopaenja, te izvri proienje
metoda njegova miljenja i poimanja od skretanja i mitomanija,
i ako se poboljaju metode odgoja mladih ljudi u tome e savremeni materijalistiki ovjek nai, bez ikakve sumnje, izbavljenje od sukobljavanja, meusobnih zavada i opasnosti koje prijete
njegovoj egzistenciji. Nai e uputu i smjer ka kojem streme njegove duhovne enje i njegova smjerna narav, kako bi ovjeanstvo zaimalo mir nakon straha i duevni spokoj, blagostanje i
pravedno ivljenje.
Ova reformska zadaa jeste dunost mislilaca i islamskih reformatora ako se ukrase objektivnou, strpljivou i hrabrou
kojima e pobijediti loe predznake kulture, zaostalost miljenja i
njegovu ukoenost, zahralost sistema i poroznost civilizacije.
6/3/11 9:22:49 AM
287
CIVILIZACIJSKA UNIVERZALNA VIZIJA I

UDOREDNA POIMANJA OVJEANSTVA
Ne grijeimo kad sluamo o bogatstvu islama s podruja udorednih ovjekovih poimanjima o kojima govori asni Kuran,
sunnet, Vjerovjesniki ivotopis, ivotopis drugova Boijeg Poslanika te dragocjena djela tradicije ummeta, kao i u savremenoj islamskoj knjievnosti. Takoer, jednako tako ne grijeimo
ni kad vidimo prazninu stvarnosti ivota, kao i da su odnosi u
savremenim islamskim drutvima bez utjecaja mnotva tih udorednih poimanja, usljed toga to miljenjem ummeta vlada
okotalost u tradiciji, praksi i historijskoj primjeni, uz pasivnost i
nebrigu koje vladaju svijeu savremenog muslimanskog ovjeka
sve to produbilo je ambis izmeu poimanja ummeta i stvarnosti njegova ivota i njegovih odnosa, e da bi tako ummet postao
pocijepan, zaostao, marginaliziran, izvan okvira toka povijesti
savremenog ovjeka.
Jasno je da su vrijednosti i poimanja zapravo sredstva pokretanja univerzalne civilizacijske vizije bilo koje zajednice. Kad se
izopai ta vizija, onda to paralizira djelotvornost tih vrijednosti i
poimanja zato to su ta zajednica i njeni pripadnici izgubili pokretaa, svrhu i cilj koga raa univerzalna, opa vizija zajednica.
Ta vizija podstie zajednice da usvoje te vrijednosti i poimanja,
da posegnu za njihovim nadahnuima i primjenom u svojim
odnosima i saradnji. Vrijednosti i poimanja su poput dijelova
6/3/11 9:22:49 AM
288
rastavljenoga stroja, bez obzira na dragocjenost tih dijelova oni

niemu ne slue dok se ne stave u okvir svoje cjeline (fi itar kullijjetiha), kako bi postali dijelovi u djelatnoj cjelini, i kako bi
cjelina postala takvom u djelatnim dijelovima. Pa, ukoliko i ima
teorijsko poimanje nekakvoga stroja, ali koje u bivstvu i opipljivom, materijalnom zdanju ne utjelovljuje to da su dijelovi toga
stroja ono to ini teorijsko poimanje djelatnom/praktinom injenicom, bez tih dijelova nema egzistencije toj maini, niti tom
poimanju, kao ni tom stihijnom, teorijskom nacrtu.
Stoga, promatranje tih vrijednosti, principa, poimanja i njihovih odnosa sa civilizacijskom univerzalnom vizijom ummeta,
te njihovo usaivanje u svijest pripadnika/pojedinaca ummeta,
kao i njihovo utjelovljivanje (tedsiduha) u institucije, koje meu
sobom sarauju i koje meu se sainjavaju cjelinu, da bi uinile
ummet ivim, pozitivnim i djelatnim to su nerazdvojne stvari
koje moraju postojati (la budde min tevafuriha) i koje se moraju
spojiti u cjelinu (ve tekamuliha) radi izgradnje civilizacijskih zajednica koje stvaraju civilizaciju i povijest.
Zato, nije dovoljno to to slavodobitno pjevamo, danonono, o principima, vrijednostima i poimanjima, ako iznova ne pripravimo civilizacijsku univerzalnu kuransku viziju, i ako iz nje
ne odstranimo izopaenja i potamnjenja koja su je snala, te ako
ne popravimo iskrivljenja u svjetlu ovoga onih obrazovnih,
odgojnih i idejnih metoda, kako bismo na taj nain usadili djelatna, temeljna, islamska svojstva u temelj svijesti i muslimansku
linost, te ako ne podignemo drutvene institucije koje utjelovljuju ovu viziju, ove vrijednosti i poimanja, institucije koje e te
vrijednosti i poimanja tititi i braniti kao stvarne, ive i impulsivne u stvarnosti ivota ummeta i njegovih ljudskih odnosa.
Bez ove jasnoe i ove cjelovitosti u viziji, zdanju i u pridravanju obuhvatnog, zakonitog/praktinog, znanstvenog islamskog metoda, koji poiva na cjelovitosti izvora islamske spoznaje
6/3/11 9:22:49 AM
289
u Objavi, u naravi, zakonima i stvarnosti, te pridravanja mjerila

objektivnog, zakonitog/praktinog i znanstvenog uma, nema nikakve koristi niti dobitka iz stihijnih i isparceliziranih napora
koji ne doseu do naravi civilizacijskog islamskog sistema, niti
do zakona koji vladaju njegovom djelotvornou u svojoj sredini
i predstavljaju njene inioce koji su na djelu. A to nepoznavanje
i idejni i znanstveni nemar bili su meu najvanijim uzrocima
propasti napora reformatora u oivljavanju ummeta i njegovom
preporaanju, usprkos brojnim pokuajima i protoku vijekova
stanje je jo uvijek nepromijenjeno (el-hal la jezalu huve el-hal).
Moraju se izgraditi sredita naunog istraivanja i saradnje
napora prouavatelja i mislilaca, e da se ummetu predoi ova
cjelovita vizija naunim i uvjerljivim diskursom, jasnim poimanjem, mora se zacrtati plan reforme stvarnosti da bi se pobudilo
povjerenje u sadanjost i da bi se obnovila nada u budunost
sve to kako bi se ummet, njegovi mislioci, reformatori, obrazovani i kulturni ljudi i kadar ummeta, poevi od roditelja, odgajatelja i akademika stavili pred svoje odgovornosti, izvravanje
svojih uloga, kako bi ovjek musliman te muslimanski kadar i
ummet muslimanski ostvarili sebe, ispunili svoj polog i ponijeli
odgovornost emaneta svoga izbora odazivajui se porivima svoje
smjerne due, svojih ivotnih potreba, graditeljskih civilizacijskih
kreativnosti, odzivom svojim skrovitim, duhovnim, naravnim
enjama u nepokolebljivosti svoje ljudske savjesti.
Iz prethodnoga nam je jasno da univerzalna, civilizacijska,
kuranska vizija jeste zbiljska vizija koja izraava stvarnost egzistencije i ivota kroz univerzalne zakone i ljudsku prirodu, tu
prirodu ta vizija napuuje pravim smjerom. Takoer, jasno nam
je da univerzalna, civilizacijska, kuranska vizija o svemiru i o ivotu proizlazi iz pojma jedinosti Apsolutnoga Boanskoga Bia,
te da iz naela monoteizma/jednobotva proizlazi kuranska vizija i prelazi u naelo jedinstva (et-tevehhud) i cjelovitosti u razu-
6/3/11 9:22:49 AM
290
mijevanju odnosa svemira i ivota, gdje je bratstvo narav ljudska,

te gdje svrhovitost, udorednost i izgradnja znae ljudsku, drutvenu i ponaateljsku odgovornost, kao i da je zdanje svemira,
ivota i ovjeka jedinstvo u meu se nadopunjujuoj razliitosti i
meusobno nadopunjujua razliitost u jedinstvu.
Takoer, iz ovoga to je prethodno kazano jasno nam je da
bez razgovijetnosti univerzalne civilizacijske vizije bilo koje ovjekove skupine, nije mogue da ta skupina izgradi i razvija kulturu ili ivu, djelatnu civilizaciju, jer e postati onakva kako nam
pripovijeda povijest o drevnim narodima (el-umem el-ba ide)
koji su korodirali i propali, da su to bila drutva ije se miljenje izopailo i ija se civilizacijska vizija iskrivila. Usljed toga,
ta su drutva postala izgubljene vizije, cilja i svrhe, sa iskrivljenim sredstvima i oruima, te je zato propalo njihovo drutveno
zdanje, ta su se drutva prometnula u zajednice koje su izgubile
graditeljsku civilizacijsku motiviranost i podsticajnost, nastavile
su ivjeti u oitim zlodjelima parazitskih elita da bi zajednica
tako postala marginalizirana: ne razmilja, ne trudi se, nije u
stanju izvriti zadau niti darivati. Veina irokih masa naroda
ummeta postale su u realnoj stvarnosti izdrobljena/usitnjena
masa. Glavnina brige gospode i uivalakog sloja ummeta izmeu faraona (vlastodrci, kapitalisti i izvrna vlast), te izmeu
klerika (kulturnjaci koji dre pero, medijski magnati i publicisti), dakle glavnina njihove brige jeste rasko (el-bezh), komfor
(et-teref) i troenje (el-istihlak), kao stoka su, ive da bi derali,
tavie i gori su. Tjelesna smrt donosi kraj pojedincima ummeta,
a propast i civilizacijska smrt pogaa drutveno bivanje ummeta
ukoliko se ne probudi iz svoga drijemea, ne nadvlada poasti
u svome bivstvovanju, ne pone iznova put svoje graditeljske,
duhovne civilizacije.
Koji su na Zemlji tlaili, i nered na njoj mnoili, pa je Gospodar tvoj sputao na njih bi patnje, jer, Gospodar tvoj zbilja u
6/3/11 9:22:50 AM
291
zasjedi je!823 ...prema Boijem Obiaju, koji je vaio i prije! A u

Obiaju Boijemu nee nai preinake nikakve!824
Univerzalna, graditeljska, civilizacijska vizija, koja poiva na
temelju duhovne dobrote i zakonite, znanstvene objektivnosti,
jeste temelj, baza, ishodite i nuni uvjet za bilo koju zajednicu
i za bilo koju ljudsku i civilizacijsku skupinu, kako bi mogla da
ostvari mo i smjernu, moralnu i graditeljsku reformsku/preporoditeljsku zadau u natjecanju civilizacija (sibak el-hadarat), u
podsticanju naroda, sve to jer univerzalna vizija predstavlja cilj,
podsticaj i pokretaa (el-muharrik) bez kojeg nemaju vrijednosti
niti teine nikakva sredstva, niti instrumenti, ni pomagala za
kojima posee neka zajednica koja je korodirana, izlizana, zaostala, zaplijenjena, opljakana i civilizacijski hladna zajednica, u kojoj nema ivota. Jer instrumenti i pomagala jesu samo
sredstva za ostvarenje vizije, cilja i namjere, kada nestane vizije,
cilja i namjere, kada nestane graditeljskog podsticaja, tada ma
koliko ih bilo mnogo na hrpi od sredstava, pomagala ni instrumenata nema svrhe niti koristi. Jer upotrijebit e sredstvo
samo onaj ko ima viziju koja mu sainjava cilj i namjeru, uz nju
e taj instrument biti sredstvom za ostvarenje te svrhe i njeno
postizanje. U ovakvoj slinoj situaciji miljenje ummeta i njegova
briga bivaju usredsreeni oko sljedeih pitanja: kako djelovati?
ta initi? Kako ostvarivati? Kako napredovati? Kako kreirati?
Kako se natjecati u dobru, blagostanju/preporodu i izgradnji? Pri
ovome e ummet kreirati svoje instrumente i sredstva, stvarat
e ih, razvijat e i koristit e ih, te e tek mali dio ummeta biti
zanemaren i zaputen, onako kako je cijeli ummet zaputen danas, u usporedbi sa drugim zajednicama koje imaju svrhovitu
motiviranost.
823
824
El-Fedr, 11-14.
El-Feth, 23.
6/3/11 9:22:50 AM
292
TA JE IZA KURANSKE VIZIJE,

E DA NE BISMO SIJALI PO MORU
Saznali smo ta je ostvarila univerzalna, civilizacijska

kuranska vizija sa generacijom drugova (ashaba) Boijeg Poslanika, te kakve su postigli primjere i civilizacijsko podvinitvo
na koje su kuranska ishodita ostavila najvei trag u obnovi
svjetske civilizacije (teddid el-hadare el-insanijje), uzdizanju zadae moralnoga, zakonitoga uma do irokih, visokih, ljudskih i
znanstvenih horizonata s kojima je zapoela nova epoha saradnje
sa zakonima svemira u koritenju i materijalnoj kreativnosti, te u
svijesti o potrebi pridravanja moralnih i duhovnih vrijednosti i
ciljeva u potinjavanju tih kosmikih zakonitosti te u usmjeravanju civilizacijske putanje ovjeka.
Takoer, saznali smo da izbjegavanje vraanja Kuranu asnome radi nadahnua univerzalnom, islamskom, civilizacijskom vizijom objanjava uzroke koji su pogodili civilizacijsku
viziju ummeta, od pomraenja praksom primitivne vizije beduina, do ulaska u islamsku viziju nasljedstava israilijata, patvorina,
mitomanija, idolopoklonske batine, filozofskih snatrenja i puke tradicije naroda (uubijje el-umem) koji su obuhvaeni pod
zastavu islamskoga ummeta. To je neizostavno moralo skonati
u povlaenju uloge islamskoga ummeta, u nepokretnosti njegova miljenja, tlaenju njegova sistema, nedjelotvornosti njegovih
institucija, irenju meusobna nasilja, korupciji mree njegovih
6/3/11 9:22:51 AM
293
odnosa i korodiranja, da bi nakon toga propala vlast i civilizacija,

tvrave sravnjene sa zemljom, ljudi ponieni, ummet marginaliziran a svetinje oskrnavljene.
Ako je cilj ponovno vraanje zdravlja ummeta i vraanje njegove vizije, svrhovitosti, udorednosti i motiviranosti, onda se
mora zapoeti sa revizijom naslijea ummeta i njegove putanje
kroz jedan kritiki, pronicljivi pogled, koji e uspostaviti razliku
izmeu valjanog i krivog, dobrog i pokvarenog. Ovome treba pristupiti priljenom i naunom objektivnou te hrabrou koju ne
plae loi kulturni predznaci, proricanja, ni sindikalizam,
niti odlunost tog kritikog pogleda mogu osporiti neznanje,
zastraivanje, galama i prijevare. Kad taj objektivni znanstveni pogled zauzme svoje mjesto u ienju idejnoga, odgojnoga
i drutvenoga prostora od bolesti i izopaenja, tada je vrijeme za
ulogu zasaivanja civilizacijske, drutvene, objektivne, svjetske
i univerzalne vizije, koja se oslanja na kuransku autoritativnost
i nadahnjuje mudrou poslanikog ivotopisa i vjerovjesnike
primjene i prakse (es-sira ve et-tenzil en-nebevijje), kako bi se
uklonila idejna nepokretnost i drutvena korodiranost, te kako
bi se povratila motiviranost i obnovila izgradnja metoda i odgojnih, obrazovnih i znanstvenih pojmova koji usauju i ukorjenjuju univerzalnu, civilizacijsku, kuransku viziju, u ljubavi prema
Bogu, ljubavi prema spoznaji, ljubavi prema savrenstvu i spoznanju pojma namjesnitva na Zemlji, njegovoj svrhovitosti i udorednosti. Usauju tu kuransku viziju i ukorjenjuju je, dakle, u
sami temelj bivstva muslimanskog mladalakog doba, i u dubine
njihove univerzalne vizije, u njihovu ljudsku savjest, ivotne ciljeve, e da bi ih prenosili diskursom nauke (hitab el- ilm), znanja
i razuma, dolinim izvrenjem zadae, rada i savrenstva, kroz
ispravne odgojne postupke, ljubavlju, bodrenjem i priljenou,
te kako bi se vratio sistem na temelju snage vjere i uvjerenja, namjesnike, odgovorne udorednosti i ljudskog dostojanstva.
6/3/11 9:22:51 AM
294
Kako da dijete odraste sa univerzalnom, civilizacijskom,

kuranskom vizijom? Kako da se izgradi islamski, znanstveni, odgojni, vjerski diskurs koji e procvasti smjernom, udorednom,
jednoboakom, ovjeanskom naravi, koja voli Boga, i koja
ostvaruje graditeljsko, smjerno, naravno jastvo, i ne potire ga te
ne podstie ga zastraivanjem i superiornou kako bi ono postalo
sopstvo koje je negativno, sebino, samoljubivo i egocentrino.
Kako da se nadahnemo poslanikim primjerom da dijete
pronikne u svoje bie, njegov primjer i znamenje? Kako da vidimo Kuran i poruku islama kako proimaju sklopke sistema
ummeta, i kako da vidimo ummet da kroz vrijeme i mjesto kao
civilizacija dobra, pravde i mira hodi Zemljom? I kako da vidimo
utjecaje ove civilizacije u vremenu i prostoru u stvarnosti ivota
gradnje ummeta, u njegovim ljudskim odnosima? Kako da vie
ne gledamo da je najbolja karijera samo ona u bitkama, vojnim
pohodima i upravljanjima borbenih vitezova, pa da tako programi obrazovanja i odgoja izraze istinu o poslanikoj i kuranskoj
viziji i viziji ashaba? I kako su ashabi sami ostvarili ovu viziju u
njihovoj srei i nesrei, u njihovu izobilju, u odricanju i pohodima, u njihovim pogibijama i rtvovanjima u izgradnji ivota
i u odbrani ummeta, porodice i vjere, u odbrani prava, obraza i
asti, bez mrlje u kapricima neprijateljstva, okrutnostima pohote
i animalnih pouda?
Znanje i spoznaja su u prvome redu zanat mislilaca, uenjaka, akademika i kulturnih poslenika, zanat kola i uitelja. A
kad je posrijedi odgoj (duh, savjest i smjerno vladanje), to dvoje je u prvome redu briga roditelja i odgajatelja (muhimme elvalidejn ve et-terbevijjin), iako to ne negira ulogu odgajatelj ske
pomoi uitelja, profesora, niti negira ulogu obrazovne pomoi
porodice i oeva. Kao to to, takoer, ne negira utjecaj medija i
drutvene sredine na ovom polju, ali ne smijemo pobrkati ove
uloge, zanemariti ili zapostaviti temelje i predmet odgovornosti,
6/3/11 9:22:51 AM
295
to bi ograniilo ulogu obrazovnog, znanstvenog sistema ili odgojnog sistema.

Usprkos naem velikom uvaavanju uloge medija i njenog
utjecaja, ipak, mediji u veini ostaju, u dananje vrijeme, slubene i trgovake ustanove koje su pod utjecajem interesa i centara
moi, te roditelji nemaju veliki utjecaj na njih. tavie, moda
veliki broj medija radi suprotno od onoga emu streme roditelji
u odgojnim ciljevima. Stoga, mi uvijek insistiramo na vanosti
odgojne uloge porodice i njene moi da se suprotstavi negativnom utjecaju medija kad je izvravanje uloge porodice kako treba. esto biva da uzvratno djeluje ono dijete iji je odgoj dobar,
koje se opire negativnom utjecaju medija kad je njemu izloeno,
i smatra medije runim, negativnim sredstvima, za razliku od
djeteta iji odgoj nije dobar.
Naprimjer, dijete loega odgoja kad vidi neki novi nain izvravanja nekoga zloina, kao to je, naprimjer, silovanje, to ga
priprema za pogodnu priliku da poini isto takvo zloinstvo, ne
zbog toga to su ga to sredstvo i nain izvrenja na to podstakli,
ve zbog toga to ga lo odgoj podstie da uradi isti takav zloin.
Tako su mu to medijsko sredstvo i taj nain izvrenja olakali
naumljeno djelo, ali mu medijsko sredstvo zasigurno nije stvorilo
odbojnost u dui (spram tog gnusnog djela).
A kad je posrijedi dijete iji je odgoj dobar, ono se obino
ne preputa takvoj stvari svjesno, jer ono u osnovi ne iekuje zloin ili neprijateljstvo. Tako e postupiti ukoliko ga scena
koju vidi i ne podstakne da je smatra runom. Ali moe mu to
to je vidjelo koristiti nekada na pozitivan nain u drugoj sceni
za koju se ukae potreba da se upotrijebi isto takvo sredstvo ili
nain ponaanja za izvrenje koje je bolje, ili za izlazak iz nekog
odreenog kripca.
Naravno, velika izloenost djeteta bilo kojim programima,
satelitskim kanalima, trgovakim/reklamnim medijima, tenden-
6/3/11 9:22:52 AM
296
cioznim, pokvarenim i bolesnim, ostavit e negativne utjecaje

na mentalitet djeteta, na njegovu duhovnost i svijest. I to zato
jer nedostaje uloga porodice i roditelja, i u prvom redu njihova
nedostatnost.
Stoga, ne smije porodica da stoji skrtenih ruku i da prima
prijekore sa medija kako je nesposobna da izvri svoju odgojnu
zadau, jer porodica, a majka prije svih drugih, jeste ona koja
usauje temeljnu strukturu mentaliteta djeteta, usmjerava njegovu svijest. A mentalitet i svijest zajedno sainjavaju dvogled
kroz koji dijete gleda u svome ivotu na dogaaje, razumijeva
ih i prevodi u poimanja i vrijednosti koje vladaju svim njegovim
ponaanjima i ljudskim odnosima.
Zato je vano da ustvrdimo, i da spoznamo, da na polju
snage, motiviranosti i graditeljske civilizacijske vizije dolazi prvo
odgojna uloga porodice (devr el-usre et-terbevi), i to kroz njenu civilizacijsku svijest i njena pedagoka/odgajateljska poimanja koja
usauju podsticajnu i svjesnu snagu u temelj univerzalne vizije
djeteta, i u temelj postanka njegove civilizacijske ljudske savjesti i
intuicije. To znai da je dunost mislilaca, pedagoga i reformatora
da posvete najveu panju usmjerenjima, literaturi i institucijama
koje se bave studijama o roditeljskoj, civilizacijskoj, znanstvenoj
pedagogiji, njihovoj literaturi i pristupu njima svim raspoloivim
sredstvima i nainima, posebno u epohi elektronskih medija koje
je teko zabraniti i njima vladati u dananjem svijetu.
to se tie institucije obrazovanja i zadae kole u zastarjelom poimanju naslijea ummeta i prakticiranja njegova spoznajnoga miljenja te njegove iskrivljene univerzalne vizije, moemo
rei da su takva nauka, spoznaja i ivot impotentni, pasivni, negativni i autoritarni. To je samo govor i ponavljanje, ne pozivaju
praksi, ni ideji niti inicijativi, kao ni kritici, ni analizi, ni preciznosti, niti razvoju ili kreativnosti koja bi osposobila stasajuu
generaciju na pionirstvo i istraivanje razvijenih navika ivota u
6/3/11 9:22:52 AM
297
njihovim stanjima, mogunostima i izazovima, na sistematian

nain, koritenjem, preporaanjem i izgradnjom.
Kad se tie obrazovnih institucija i uloge kole u naim zemljama u veini njih i u sutini dijete sjedi sklupano na
zemlji ili na stolici, diktira mu se lekcija, govori mu gospodin
uitelj, ponavljaju mu neznalice studenti i djeca. To je nauka i
lekcija koja je sva govor od strane uitelja i govor koji ponavlja uenik koji ispoljava skruenu molbu uitelju. Sve je to on
kae, a i ja kaem, sve je to kazano u kazanom, govor u
govoru po obrascu nae gospode i voa, ili su pak, moda, naa
gospoda i nae voe po obrascu naih uitelja i naih uenika.
Naime, obrazovanje i ivot u nas jeste govor, brbljanje, pria
u prii, bablje naklapanje, razonodna sijela, tribine o Antarinim drevnim podvizima. U naoj stvarnosti nema, ba kao
ni u naim kolama, onoga to poziva radu i istraivanju, nema
prakticiranja, niti aktivna pokreta, ni truda. Tokom esnaest godina (kolovanja) jeste period utemeljenja izgradnje i duevnog,
intuicijskog i naunog rasta stasajue generacije pripadnika ummeta. A to beika zaljulja, to motika zakopa.
A kad je posrijedi obrazovanje kod kreativnih, preporodnih,
uinkovitih i marljivih naroda, ono je in, rad, kretanje i praksa
u tvornicama i laboratorijama (el-muhteberat), u bibliotekama, u
arenama, na takmienjima, putovanjima, istraivakim ekspedicijama, u obrascima, izlobama, dokumentima, prezentacijama
i raspravama.
Ima tome dugi period kako je obrazovanje kod drugih miljenje, kretanje i djelovanje, to jest ivot je kod njih rad, izgradnja i kreativnost, a obrazovanje je kod nas, ima tome dugi
period, govor, ponavljanje (terdid), fraze beivotne i ukoene,
veina tih fraza jesu utirkana i retorska razmetanja rijeima, koje
obru gospoda voe i ponavljaju ih na ui stada naroda, ponavljaju ih glaveine naredbodavci (mali faraoni) na ui podanika
6/3/11 9:22:52 AM
298
koji su smrvljeni, dresirani i dvolini, ponavljaju ih sline neznalice na ui uenika koji su bijedni i ugnjeteni i zaglupljeni.
Izvinjavamo se ovdje onim uiteljima koji su i sami rtve sistema
obrazovanja u zemljama islamskog ummeta na razne naine: kroz
kolovanje, zaputenost, tlaenje, sluenje, ivotarenje i openito
kao lanovi drutva. To je stanje koje usauje u dubine svijesti
pripadnika ummeta poimanje da se ivot sastoji samo od fraza,
aklamacija i naklapanja. Ovo duboko usauje u razum ummeta
duh nemoi, natranjatva, pasivnosti i negativnosti. Stoga nije
udo to je pojam/shvatanje ivota kod naeg ummeta govor
u govoru, snovi u snovima, elje u eljama, te brbljanje,
izlike i potvore, nema potrebe iz njih (nakon njih) za djelom
i dokazom. A to se tie ivota kod drugih, to je djelovanje, istraivanje, ispitivanje, razvijanje, koritenje, preciznost i kreativnost.
O vjernici! Zato govorite ono to ne inite? Mrsko je Bogu da
govorite ono to ne inite!825 Tako je ovjek kod njih postao
snaga, mo, bogatstvo, a kod nas je ovjek postao nezaposlenost,
siromatvo, potreba i teret.
Ako je preporod i reforma obrazovnih programa i ponovno
podizanje uitelja, nauno i odgojno, zadaa mislilaca i pedagoga, tada je realiziranje odgojno-obrazovne reforme dunost
reformatora, dunost roditelja i dunost ummeta. Ta dunost ih
pokree da pokrenu dravu (li def ed-devle) i njene mogunosti
da se povrati osposobljavanje institucije obrazovanja, da se to uini sudbinskim prioritetom, sve dok reforma ne popuni prazninu
u ovoj vanoj instituciji, dok ne stavi branu njenim nedostacima,
kako bi obrazovanje, za nae nadolazee generacije, na istinski
nain postalo znanjem, praksom, kreativnou, izgradnjom i
preciznou, ali sa univerzalnom kuranskom vizijom koja slijedi
pravdu, savrenstvo, izgradnju, sigurnost i mir.
825
Es-Saff, 2-3.
6/3/11 9:22:53 AM
299
Ako budu mislioci, reformatori i kulturni poslenici ozbiljni

u sijanju po kopnu a ne u sijanju po moru, kako bi se ummet rijeio svoje nesree, povratio svoju snagu te graditeljsku,
civilizacijsku i namjesniku motiviranost, tad oni moraju raditi
strpljivo i ustrajno radi reforme kulture, njenoga proienja i
obnove. Usprkos svim loim predznacima, treba da reformiraju
odgojne programe (islah menahid et-terbijje), da reformiraju
obrazovne programe (islah menahid et-ta lim), da iznova vrate zdanje njihove univerzalne, civilizacijske kuranske vizije koja
ostvaruje smjerno, duhovno prirodno jastvo, i koja gradi graditeljsku, smjernu, zakonitu, praktinu, znanstvenu, namjesniku
i udorednu motiviranost i podsticajnost (ed-def ijje), kako bi
stasala civilizacijska generacija koja e obnoviti obrazac miljenja,
obnoviti zdanje drutvenih i politikih odnosa, e da bi ummet
vratio svoju motiviranost i slobodu svoga kretanja, na osnovu
moi, sposobnosti i odgovornosti.
Ako se kuranskom univerzalnom civilizacijskom vizijom
reformira miljenje, ako se popravi odgoj i ako se reformira
obrazovanje, tada e se popraviti muslimanski ummet, popravit e se njegovi pojedinci, njegov drutveni sistem, njegove institucije, a sa svim tim popravit e se i svjetska civilizacija.
Kada se obogatimo miljenjem, naukom, univerzitetom,
tvornicom, kolom, porodicom, roditeljskim odgojem, kada se
obogatimo razivljavanjem naih gradova i sela bibliotekama,
kad obogatimo nae jezike i kulture znanstvenim prijevodima,
kad obogatimo nae institucije potrebnom opremom i nae tvornice sposobnostima nakon to budemo uklonili nepokretnost
koja se pripela za nae miljenje, za nae odnose, kad budemo
pokrenuli nae drutvo iz mnogih zahralosti koje su dovele do
toga da je ummet izgubio sposobnosti vrenja zadae i kreativnost, kad bude porodica, kola, radionica i fabrika mjesto panje i brige, to jest kada u naim zemljama ovjek bude mjesto
6/3/11 9:22:53 AM
300
panje, podizanja i poasti samo tada mi emo znati da smo

prihvatili graditeljsku, kuransku, namjesniku viziju. Samo tada
znat emo da su mislioci, voe, reformatori, odgajatelji, kulturni
poslenici, akademici, uitelji i oevi ve ispunili svoju zadau i
svoje uloge, da su ih obavili savreno, i da se toak civilizacije
islama vratio u sredite ivota koje pulsira. Tada e musliman
biti dostojanstven, ummet e biti dostojanstven, usmjerit e se
ovjek i usmjeriti civilizacija, uzdii e se bajrak dogovaranja,
pravde, bratstva i mira, a rastupiti tmine natranjatva, nepravde
tlaenja i zahralost korupcije.
Tek tada e, kad god ummetu bude zatrebalo bilo koje mjesto za vie ljekara i ininjera, dolaziti mu oni u grupama i pojedinano. A kad se radi o dananjem vremenu, nai fakulteti i nae
obrazovne, odgojne, drutvene i vjerske institucije iskljuivo vode
svi oni nai ljudi koji ne ispunjavaju dunost kako treba, i to u
vrijeme kad preziremo svaku slavu podvinika za koju mnijemo
da pripada oblastima koje su profitne, ugledne i civilizacijske kao
to je medicina i ininjerstvo. Tako nalazimo sebe na kraju puta
usljed loeg funkcioniranja naeg drutvenoga sistema. Ve smo
izgubili specijaliste meu pripadnicima naeg ummeta, meu
ininjerima i ljekarima, za ije je kolovanje ummet potroio desetine godina i ogromna sredstva. Oni naputaju svoje zemlje i
svoj ummet, premjetaju se u najudaljenije zemlje u potrazi za
ugodnijim ivotom i dostojnim potovanjem.
A da mi tujemo mislioca, odgajatelja, uitelja, ovjeka nauke i javne slube, da poboljamo njihovo kolovanje i da time poboljamo upravljanje naim drutvom i naim ustanovama, tada
ljekari, niti ininjeri ne bi odlazili, ne bi naputali svoju zemlju i
domovinu, a ako bi nam ih bilo potrebno i vie, doli bi do njih,
pa i vie negoli traimo i negoli nam ih treba.
Uza sve to, opet se ovdje vraamo da bi ustvrdili da mi u
svim situacijama ne umanjujemo znaaj sredstava ni pomaga-
6/3/11 9:22:53 AM
301
la, materijalnih ni duhovnih, u obrazovanju, obuavanju i kolovanju, niti ih zanemarujemo. Ona su neodvojivi dio naravi,
prirode i zakona, pripadna kuranskoj, civilizacijskoj, ivotnoj,
univerzalnoj viziji. Ali je vano ono to takoer tvrdimo: da ta
sredstva i pomagala budu u marljivoj, radinoj, kvalificiranoj ruci,
umno, duhovno, svjesno i idejno, da bi ta ruka izumljivala svoja
sredstva te pomagala i kreirala ih, da bi ta ruka bila inovativna/
revnosna u njihovu koritenju i razvijanju.
Dolo je vrijeme da svi uzmemo sebe, svoj ivot i svoju egzistenciju s onom ozbiljnou kako je i dolino, da gradimo drutvo ummeta perspektivom civilizacijske, univerzalne kuranske
vizije, da proistimo nau kulturu, obnovimo njeno zdanje i
podizanje nae djece savjesno, idejno, civilizacijski, graditeljski
i dobro, Boijom voljom, e da bi svaki ovjek musliman mogao
ostvariti sebe i smisao svoje egzistencije, te da bi njegova egzistencija bila u svim znaenjima, mogunostima i vidovima ivota
jedna plodotvorna dopuna njemu samome, njegovoj porodici i
njegovom ummetu.
Sve ovo je mogue, sve je u ruci mislioca i kulturnog poslenika, u ruci reformatora i odgajatelja, porodice i roditelja, to im
je nadohvat ruku ako se budu trudili i traili. A ko trai nae
te ko ide putem stie!
6/3/11 9:22:54 AM
302
NA KRAJU KAKO DA KONSTRUIRAMO

ISLAMSKE DRUTVENE NAUKE I
OSTVARIMO ISLAMSKU VIZIJU?
Prije negoli privedemo kraju ovu studiju, vano je da predoimo, u zasebnoj formi, pitanje konstruiranja islamskih drutvenih nauka, a kojima izvodimo islamsko miljenje, koje ostvaruje
islamsku viziju i njome se realizira, te da tako stavimo kraj raspravi i smetenosti koja se tie sutine islamizacije znanja (islamijje
el-marife) i naina kako je realizirati. Meu najvanije uzroke
u zamagljivanju pitanja islamizacije znanja spada maglovitost
postavljanja pitanja konstruiranja islamskih drutvenih nauka,
nejasnoa naravi njihova sadraja, njihove vanosti, njihovog odnosa sa miljenjem i islamskim naslijeem, s jedne, i njihovog
odnosa sa zapadnim drutvenim naukama, s druge strane.
Stoga, ovo se pitanje mora postaviti u samim njegovim temeljima, na jasan i direktan nain prouavateljima tradicionalnih
studija s jedne, i prouavateljima zapadnih drutvenih nauka, s
druge strane, jer islamizacija znanja i islamizacija drutvenih
nauka jesu dvije strane jedne monete, i sve dok se ne objasni
odnos izmeu njih te izmeu tradicionalnih islamskih nauka i
drutvenih nauka, nee ieznuti halabuka, zabuna i govor gluhih o znaenju islamizacije znanja, njene sutine i planu rada
koji je potrebno provesti, niti e se postii rezultat, te e, stoga,
6/3/11 9:22:54 AM
303
uloeni napori za napredak na ovom podruju biti ogranieni a

nejasnoe e se mnoiti.
Da bi se otklonila ova nejasnoa, moramo poeti sa definiranjem sutine islamskih tradicionalnih nauka, koje su skolastike,
jo uvijek vladajue i u opticaju u miljenju islamskoga ummeta,
u njegovoj su upotrebi i u programima njegovih studija. Potom,
takoer, moramo definirati prirodu savremenih drutvenih nauka u njihovoj sutini, njihovim studijama i ulozi u savremenom
ivotu, da bismo poslije toga napokon pristupili definiranju naravi savremenih islamskih drutvenih nauka u njihovoj zadai,
prirodi i ulozi u ivotu islamskoga ummeta u ovom vremenu, te
kroz njihove idejne i metodoloke odnose sa islamom, sa tradicijom, sa savremenim zapadnim drutvenim naukama (mea elulum el-idtima ijje el-garbijje el-muasire), kroz izvore, misaoni
sadraj i kroz metod istraivanja i prouavanja.
Poinjemo sa pitanjem miljenja i tradicionalnim islamskim
klasinim naukama po sadraju, po ulozi i po naravi prisustva u
stvarnosti islamskoga ummeta.
Jasno je da je fikhska (pravna) strana ona karakteristina nijansa koja vlada tim miljenjem i njegovom recepcijom u stvarnosti ummeta, vlada saradnjom ummeta sa islamskom vjerom i
miljenjem.
Fikh u svojoj biti predstavlja pitanje prava/zakona, a njegova
uloga u ivotu ljudskih drutava jeste prijevod dogmi zajednica
i njihovih nepromjenljivih naela te plod miljenja i iskustva tih
zajednica u oblike pravila i naela koja vladaju drutvenim odnosima i ureuju ih. Iz njih nastaju zakoni, decizije/fetve i propisi
koji su potrebni zajednicama da bi utvrdile i sredile/sistematizirale kretanje drutva, odnose njegovih lanova i ustanova.
Ako bismo cjelovitim i obuhvatnim pogledom pratili putanju islamskog miljenja i njegove odnose sa fikhom i islamskim
pravom, zapazili bismo da je islamski fikh, jo od poetka, kon-
6/3/11 9:22:54 AM
304
tinuirao svoje miljenje i svoj vjerovjesniki, kao i sadraj iz doba

prve etverice halifa, kao i njegovo ustrojstvo, bavljenje i njegovu
primjenu, a to u svojoj biti predstavlja vjerovjesniki sunnet i
primjenjivanja iz epohe vladavine ashaba nakon smrti Poslanika,
s.a.v.s., za vrijeme hilafeta prve etverice halifa.
Sa propau epohe prve etverice halifa i propau doba vladavine ashaba, koje je u svojoj biti bilo nastavak vjerovjesnike
epohe po svome miljenju, primjenjivanjima, odnosima i ustrojstvima, vane kreativne misaone napore (idtihadat) uvjetovala
je potreba za sueljenje sa velikim promjenama koje je prouzroila Poslanikova, s.a.v.s., smrt, prestanak vremena Objave s jedne, a do promjena su dovela i osvajanja, s druge strane. Tu je i
injenica da su beduinska plemena prigrabila vlast i upravu drave, te tome slina drutvena, ekonomska i politika skretanja
u doba Emevija (ala el-ahd el-emevi), kao i bespotedne borbe
koje su pratile to doba i u njemu kolu Sjajne Medine, a koje su
svoju krajnju estinu dostigle u osvajanju same Sjajne Medine.
Katastrofalni rezultat bio je izoliranje ljudi te Medinske kole
od opih stvari ummeta. Upravo je tako islamsko miljenje iz
izoliranog skolastikog doba zapoelo u damijama, te u situacijama, saradnji i odnosima koji su bili pojedinani i osobni, sa
svim katastrofalnim civilizacijskim posljedicama, a formu toga
smo ve objasnili na drugim mjestima.826
Usljed injenice to se narav toga doba, za dugo vremena, u
svojoj biti nije promijenila od toga kakva je bila u vrijeme Vjerovjesnika i Prve etverice halifa, vjerovjesniki sunnet i praksa
826
Za upoznavanje pitanja/problema krize miljenja i volje u putanji islamskoga

ummeta vidi od ovog autora Ezme el-akl el-muslim (Kriza muslimanskog uma),
izdava Meunarodni institut za islamsku misao, Herndon, Virginia, tree izdanje, 1994. godine. Takoer, vidi knjigu Ezme el-irade ve el-viddan el-muslim
(Kriza volje i svijesti muslimana), od istog autora, izdava Dar el-fikr, Damask,
tree izdanje, 2007. godine.
6/3/11 9:22:54 AM
305
prve etverice halifa u svome su ustrojstvu i svojim vremenskim

i mjesnim detaljima ostali dobar i uzoran izvor. Bio je to prvi
izvor za to skolastiko islamsko miljenje (el-fikr el-islami el-medresi), za koje smo primijetili da je njime, sa protokom vremena,
sa uvrivanjem skolastike izoliranosti kod vjerskih uenjaka
i tradicije, zavladala sklonost ka pretjerivanju (el-mejl ila el-mubalega) u zapisivanju tekstova sunneta, i onih valjanih a i onih
slabih, s ciljem njihova koritenja u zatiti politike i idejne/misaone nemoi, pribjegavanjem vladavini svetosti i pretjerivanjem
u diskursu zastraivanja (hitab et-terhib).
Sa protokom vremena, pogoravanjem izolacije te sa politikom i idejnom nemoi ova se stvar okonala tako to su prouavatelji pravnih nauka zavrili u ukoenosti/apatiji (el-dumud), u
preivljavanju doslovnjakih pravila, naela i propisa koji se oslanjaju na miljenje, na stvarnost, primjenu i prakticiranje odnosa
od kojih vie veina njih ne postoji u stvarnosti zaostalih islamskih drutava. Upravo to je ono to vidimo danas na najjasniji
nain u stvarnosti ummeta i savremenih islamskih drutava s
obzirom na narav ovog vremena, njegov spoznajni svod, mogunosti i izazove sa kojima se suoava.
A ovo znai da su mnogi ovi zakoni, odredbe, naela, propisi i fetve u svojoj primijenjenoj formi povezani sa davnim vremenima, prilikama, miljenjem (a to nisu principi i naela), sa
stvarnou, mogunostima i izazovima koji su mimo stvarnosti
ovog dananjeg vremena, njegovih mogunosti i izazova. To jest
ta tradicija usprkos tome to su je nekada predstavljali uzvieni
principi, vrijednosti i poimanja u stvarnosti vremena njihove primjene, mogunosti i izazova ipak, veina ovih zakona i fikhskih
miljenja postali su danas takvi da predstavljaju miljenje i historijsku stvarnost koja ne egzistira, te su stoga to zakoni, primjene,
propisi i historijski odnosi koji nemaju veze sa stvarnou ummeta, niti sa mogunostima njegova vremena i njegovih izazova.
6/3/11 9:22:55 AM
306
Veoma je vano da spoznamo znaaj toga da potraju konstante ove univerzalne vizije, njenih naela i ispravnih vrijednosti, jer je ummet danas vie negoli u bilo kojem prolom
dobu u prijekoj potrebi za ovom vizijom, e da bi ona porodila
vlastito miljenje i odnose te usmjerila svoju putanju u stvarnosti
vremena ummeta i oluja njegovih izazova.
Znamenje objave te vizije, vjerovjesnika primjenjivanja,
kao i ona od prve etverice pravovjernih halifa, u svjetlu njenih vremenskih i mjesnih okolnosti sve to dolazi kao riznica,
iskustvo, lekcije, pouke i spoznajna znamenja koja donose korist
od najvee vrijednosti, kao i naunu vanost, zarad usmjerenja
savremenih znanstvenih napora, te poraanja miljenja i savremenih ustrojstava koja odgovaraju potrebama ummeta, izgradnji
njegovih odnosa i nuno potrebnih djelotvornih institucija, zarad suprotstavljanja izazovima svijeta i vremena ummeta, u svjetlu njegovih mogunosti i spoznajnih svodova.
Kad su posrijedi savremene zapadne drutvene nauke i
njihov odnos spram pitanja islamizacije znanja, a to je pitanje
islamskih drutvenih nauka, to se pitanje tie sadraja kao to je
to i pitanje koje se tie metoda. A ako razdvojimo ova dva pitanja
(sadraj i metod) jedno od drugoga, vizija postaje jasna a i saradnja sa njom plodonosna i lahka.
Radi razjanjenja ove stvari, a prije negoli izloimo sve to,
vano je da prvo objasnimo znaaj drutvenih nauka na polju
spoznaje i drutvenih odnosa.
Da bi se sasvim spoznala vanost drutvenih nauka, moramo
utvrditi i znati sa stanovita poela, da se zadaa, te spoznajna i
drutvena uloga drutvenih nauka razlikuju od zadae zakona,
fikha, propisa i fetvi, zato to je zadaa drutvenih nauka vea
i obimnija od njih, a i zbog toga jer je zadaa drutvenih nauka
u svojoj biti prouavanje drutva u svjetlu njegove civilizacijske
vizije, bila ona duhovna ili materijalna, te u svjetlu stvarnosti
6/3/11 9:22:55 AM
307
temperamenata ljudske naravi, i u granicama njenih ljudskih i

materijalnih mogunosti te civilizacijskih izazova njenoga doba.
Ovo znai da je zadaa drutvenih nauka, u bilo kojem
drutvu, poraanje drutvenog miljenja na razliitim drutvenim, ekonomskim i politikim podrujima, pojedinanim, zajednikim i institucionalnim.
Ovo jo znai da je zadaa islamskih drutvenih nauka zapravo u procesu stvaranja drutvenog miljenja. Ona time priskrbljuje islamsku misaonu grau na kojoj poiva fikh, zakon,
studije te fikhsko-pravna istraivanja, sa ekscerptiranjem pravila i naela koja sistematiziraju pravne odnose i institucionalne
strukture u drutvu. Odnosno, zadaa fikha i zakona je, u prvome redu, formalna zadaa, dok je zadaa drutvenih nauka,
u prvome redu, idejna zadaa. Te se dvije zadae nadopunjuju,
ba kakono se nadopunjuju krila ptice, u slubi putanje ummeta,
izgradnji njegova bivstva i njegove civilizacije.
Pitanje koje se ovdje pomalja glasi: gdje se susreu savremene zapadne drutvene nauke sa pitanjem islamizacije znanja i
izgradnjom islamskih drutvenih nauka? I na koji nain?
Ovdje dolazi do izraaja uloga luenja izmeu zapadnog
miljenja koje je nastalo iz istraivanja i drutvenog prouavanja, i izmeu metodologije tih drutvenih nauka, kako bismo
vidjeli da izgradnja drutvenih nauka nije nikakva nova stvar,
njeni putevi su lahki, a problem te izgradnje je pitanje vremena i
zgusnutog znanstvenog istraivanja koje e se koristiti iskustvom
te tradicije i velikim dijelom njenih postignua, u mjeri u kojoj
se koristi iz metodologije zapadnih drutvenih nauka i njenih
postignua. K tome, napori izgradnje drutvenih nauka laki su,
podesniji i bri negoli to mislimo, uzmemo li u obzir vjerovanje
(el-iman), pouzdanje, ozbiljnost i potrebnu izdrljivost.
Znamo da je idejni sadraj (el-muhteva el-fikri) zapadnih
drutvenih nauka pod utjecajem dvaju aspekata: Prvi je aspekt
6/3/11 9:22:55 AM
308
onaj ideoloki predstavljen u zapadnoj univerzalnoj viziji/ zapadnom pogledu na svijet, koji je u svojoj biti, i preovlaujuoj karakteristici koja na njega utjee, materijalistiki ideoloki pogled
i vizija, pa time zapadni narodi vie nisu pod utjecajem svojih
religija, pod utjecajem koji bi imao neku teinu na stvarnost njihova pogleda, njihove saradnje i drutvenih odnosa, nego su, zapravo, agnostici (la edrijjun).
to se tie objektivne (tematske) strane u ovim zapadnim
drutvenim naukama, ona je predstavljena u metodologiji prouavanja ovjekove prirode i udi, te se stoga bavi spoznajom kako
ovjekova priroda utjee na svoju stvarnost, nainom podlaganja te prirode i duhovne snage radi ostvarenja ciljeva ove vizije,
te principa, poimanja i vrijednosti koje ona izraava, kao i toga
ime se koristi: mogunostima, kreiranjem sredstava, rjeenja i
institucija te suoenja sa izazovima.
Odatle, koritenje ovim objektivnim i tematskim aspektom,
te mnogim izumima sredstava, sistema i institucija, moe biti
korisno (i nama muslimanima). Jer, naime, kako kau: nema nikakve potrebe iznova izmiljati elektrinu energiju u mnogim
stvarima.
Pitanje je i ovo: da li mi u koritenju pojma istraivanja prirode te drutvenih propisa i zakona, tavie i onih materijalnih,
ovisimo o Zapadu, da li uvozimo neto strano naoj civilizacijskoj, univerzalnoj viziji?
Mi sada znamo da ovaj stav nije ispravan, znamo da je islam
upravo i doao da obnovi ljudske civilizacije koje su bile u doba
kad se islam pojavio, to bijahu ili one civilizacije koje su ispunile
svoju ulogu i dostigle granicu slabosti, starosti, kvarenja i oseke
u darivanju/prinoenju, takav je bio sluaj sa perzijskom civilizacijom, ili su pak te civilizacije stvarno propale i skrajile, kakav
je bio sluaj sa grkom civilizacijom.
6/3/11 9:22:55 AM
309
Islam je doao sa zorom novoga doba ( fedr ahd dedid)

koja je otvarala univerzalne i znanstvene horizonte, jer podstie
na znanje, miljenje, istraivanje, prouavanje, svjetovanje, pouku i promatranje.
Sa islamskom civilizacijom zapoeo je osvit znanstvenog
istraivanja i prouavanja pravila i zakona. Barbarski Zapad u
to vrijeme nije jo poznavao znaenje zakonitosti i znanstvenosti
osim posredstvom islama, iz islamskih uilita, te kroz svoje doticaje sa ummetom islama, kroz studiranje na islamskim uilitima i univerzitetima i posredstvom prevoenja nauka i spoznaja
iz njih.
Zapadne drutvene nauke bile su samo kontinuiranje duhovnosti/mentaliteta studija o propisima i univerzalnim zakonima u materijalnom svijetu, da bi se protegle poslije na prouavanje ljudske drutvene prirode, upoznavanje sa njenim tajnama
i na stvaranje drutvenog miljenja posredstvom prouavanja,
na razliitim podrujima tih odnosa ljudske prirode, izgradnje
institucija, stvaranja pravnog miljenja nunog za upravljanje
stvarima svojih drutava u skladu sa vizijom svojih civilizacija,
svojim materijalnim poimanjima, zbog kojih svijet jo uvijek trpi
sve do danas, zbog duplih vrijednosti i dvostrukih standarda koji
su proizveli muke kolonijalizma, nasilje, neprijateljstvo i vjetinu
u kreiranju sredstava rata i razaranja.
Bilo je oekivati da muslimani, prije nego drugi, imaju pionirsko vodstvo na podrujima znanstvenih prouavanja ovjekove naravi, propisa i boanskih zakonitosti u stvaranju. Ali rana
posrtanja koja su zadesila putanju ummeta poveala su svoje
utjecaje i liila ovjeanstvo za mnogo vjekova upute Objave i
islama u nauci i univerzalnosti, koja ostvaruje viziju pravde, bratstva, pratanja, slobode, solidarnosti, sigurnosti i mira.
Islamska univerzalna vizija i islamska Objava jeste vizija koja
izraava smjernu ovjekovu narav, i usmjerava je. Tom se vizijom
6/3/11 9:22:55 AM
310
ostvaruje jastvo i smjerna ovjekova narav, onako kako ju je Bog

stvorio i izveo u bivstvovanje (ebdeaha). U njoj nema prostora za
sukob izmeu Objave i Prirode (et-tearud bejne el-vahj ve el-fitre), s tim to kada ovo kaem ne podstiem na to da smjernu
ovjekovu narav treba razumijevati, pokretati i napuivati odvojeno od islama.
Sve to je prethodno reeno znai da je dunost muslimana
studenta, prouavatelja i istraivaa da naprosto poduzmu etiri
stvari:
1. Da se oiste od bolesti taklida (slijepog oponaanja neproduktivnih autoriteta) i sljedbenitva, da se oboruaju kreativnom, kritikom, znanstvenom, analitikom i
sveobuhvatnom umnou.
2. Da se osposobe u poznavanju civilizacijske, univerzalne,
kuranske vizije, njenih vrijednosti, poimanja, naela i
konstanti.
3. Da se osposobe u poznavanju znanstvenoga metoda za
prouavanje univerzalne i ovjekove prirode, za prouavanje stvarnosti, njenih moi, mogunosti u vremenu i
mjestu.
4. Da se okoriste islamskim naslijeem, da se koriste objektivnim, savremenim, znanstvenim prinosima, kako bi
njima nastavili istraivanje horizonata tajni due, svemira, kako bi kreirali sredstva i puteve za omoguavanje
ovjeku da se uspne pomou svoga svijeta i da ostvari
lijep ivot na oba svijeta.
Dakle, vidimo da islamizacija znanja i izgradnja islamskih
drutvenih nauka jeste raanje savremenog islamskog drutvenog miljenja, kreiranje sredstava i pomagala koja grade ivot,
drutvo, njegove odnose i institucije, na temelju civilizacijske,
kuranske, univerzalne vizije. Islamizacija znanja je, dakle, stvar
koja se ne razlikuje od onoga to poduzimaju svi uenjaci i istra-
6/3/11 9:22:56 AM
311
ivai, na razliitim poljima znanja, i sve to trebamo jeste razotkrivanje (tedlijje) civilizacijske, kuranske, univerzalne vizije,
ponovno proniknue u naa poimanja i u nae obrazovne i odgojne postupke, ponovnu izgradnju naih drutvenih i obrazovnih institucija, naih odgojnih poimanja, te da se kvalificiramo
nuno potrebnim stvarima za univerzalno, drutveno, islamsko,
znanstveno istraivanje, e da bismo postali ljudi koji pripadaju
darivanju, kreiranju, natjecanju i civilizacijskom podvinitvu.
Polazei od ovog ishodita, veliki je dio znanstvene produkcije i znanstvenih koraka koje je ve poduzeo Meunarodni institut za islamsku misao. Tu produkciju akademsko osoblje na polju
metodolokih, drutvenih, islamskih studija, te takoer i znanstveni istraivaki centri i univerziteti, treba da praktino istrae,
primijene i razviju, kako bi pokrenuli toak ozbiljnoga rada na
polju islamskoga miljenja, kako bi se moglo krenuti u sluenje
onome to je bitno, vizionarski, sa konstantama, vrijednostima i
poimanjima, a ne formalno i sa dekorativnim dodacima.
Potrebno je izdavati knjige i izvore na polju islamske metodologije i njenih znanstvenih izvora, posvetiti panju praktinim
pedagokim programima akademskog osoblja i kulturnih poslenika na ovom podruju.
Potrebno je graditi ideju dvostruke specijalizacije izmeu
islamskih studija i drutvenih nauka, ta gradnja jeste poetni
korak koji je vrlo vaan za stvaranje savremenog muslimanskog
uma i za stvaranje savremenog akademskog i kulturnog muslimanskog osoblja. To je korak kojeg je usvojio Meunarodni institut za islamsku misao u programima islamskih studija i drutvenih studija na Meunarodnom univerzitetu u Maleziji, koji je
poluio vidljiv uspjeh vrijedan da se proiri i razvije.
Meunarodni institut za islamsku misao u svojim programima za naredne godine odluuje se da uloi vie truda na polju
spisateljstva i vjebanja akademskog osoblja na podruju meto-
6/3/11 9:22:56 AM
312
dologije islamskih drutvenih nauka, kao i razjanjenju pitanja

islamske vizije na bitan, saet i koristan nain koji je otvoren prema stvarnosti ivota i njegovim izazovima u vremenu i mjestu, i
nada se da e nai znanstvenu potporu na ovim podrujima od
strane mislilaca, akademika, reformatora, te od institucija univerzitetskog obrazovanja i centara naunog istraivanja.
Plan Meunarodnog instituta
za razvoj programa visokog obrazovanja
Najvanije to je doprinio Meunarodni institut za islamsku misao u reformi programa visokog obrazovanja na primjeru
Islamskoga univerziteta u Maleziji jeste uspostava sistema glavne
(et-tehassus er-re is) i sporedne specijalizacije (et-tehassus el-fer i)
na Fakultetu za znanja islamske objave i humanistikih nauka,
gdje su kursevi islamskih studija jedna od dvije specijalizacije,
ime to donosi svreniku, kad zavri sporednu specijalizaciju a
to je rok studiranja jednu dodatnu godinu (30 do 40 asova)
dva bakalaureat stupnja: jedan iz islamskih studija, a drugi iz
jedne od drutvenih ili humanistikih nauka.
Ovaj sistem je ostvario veliki uspjeh i doprinio je u kolovanju jedne vrste svrenika koji su vie predani, zreliji, vie razumijevaju i spoznaju civilizacijsku islamsku viziju i civilizacijsku
ulogu ummeta u putanji svjetske civilizacije, kao to su, takoer,
nauno sposobniji na podrujima svojih specijalizacija.
U cilju upotpunjenja ovih aktivnosti, i jo zrelijeg pristupa
istima, okonan je i opi nacrt budueg plana za program univerzitetskog studija. Podijeljeno je i zaduenje jednoj odabranoj
skupini izmeu dobrih profesora specijalistikih islamskih studija za donoenje detalja ovoga plana i razradu njegove naune
grae.
6/3/11 9:22:56 AM
313
Kima ovoga plana jeste jedan sustav (program) koji je opi

u islamskim studijama i sastoji se od dva dijela:
Prvi dio traje oko trideset akademskih sati, nudi ono to
musliman treba znati o svojoj vjeri: vjerske dogme, naela, vrijednosti, poimanja, ciljeve i obrede to (sve skupa) izgrauje univerzalnu viziju studenta te sr njegova svrhovitog, udorednog i
vrijednosnog formiranja.
Ovaj dio nuno mora izuavati svaki univerzitetski student
kao sporednu specijalizaciju (tehassus fer i) na podruju humanistikih, drutvenih ili vjerskih studija.
Drugi dio iz ovoga kursa (programa) je onaj koji takoer traje oko trideset akademskih sati, njime se eli postii ope znanje
povijesti ummeta, Poslanikova ivotopisa (es-sira), civilizacije i
vjerskih nauka.
Uz ovaj opi kurs iz islamskih studija bit e i dvije vrste
kurseva, to su kursevi iz humanistikih i drutvenih nauka, s
jedne, i drugi kursevi koji su specijalistiki u vjerskim naukama,
a to su: specijalizacija iz fikha i zakona (erijata), specijalizacija
iz vjerovanja i filozofije (nauka usuli-dina), specijalizacija iz nauke hadisa, specijalizacija iz nauke tefsira, specijalizacija iz nauke
sire (Poslanikova ivotopisa), specijalizacija iz arapske gramatike
i specijalizacija iz nauke stilistike/retorike.
Vano je ovdje ukazati i na program (kurikulum) iji je cilj
studiranje pojmovnog, analitikog i kritikog miljenja, univerzalne vizije i savremene zapadne materijalistike civilizacije, te
dimenzija njezinih odnosa i utjecaja na islamski ummet, a to
jeste ono to odreuje fiksirani parcijalni dio studija na Meunarodnom islamskom univerzitetu u Maleziji, i naziva se okcidentalnim studijama (ed-dirasat el-istigrabijje), a moe se nazvati i
studijama zapadnog miljenja i civilizacije. Ovaj program ima
za cilj pribaviti strunjake za razumijevanje zapadne civilizaci-
6/3/11 9:22:56 AM
314
je, te stoga kontinuirati se djelotvorno sa pozitivnim stranama

Zapada, kao i otkloniti njegove negativnosti, kao to osigurava
i kurseve koji s ovog aspekta podupiru ostatak specijalizacija, a
nadamo se da se ovaj parcijalni program razvije u cjelovitu specijalizaciju, jer je na kadar u nasunoj potrebi za njom.
Tako se, dakle, program studija za svakog studenta sastoji od
dvije specijalizacije, gdje prvi odsjek od njih biva prvi dio islamskih studija (ona sama kima), to treba da bude neodvojivi dio
programa za svakog studenta ma kakva tom studentu bila druga
specijalizacija, iz ma koje nauke, drutvene, humanistike, pravne, ekonomske ili vjerske, bila mu ona glavna ili ona sporedna.
To znai da se program studenta za stupanj bakalaureata odvija
kako slijedi:
Trideset sati prvi dio islamskih studija plus 60 sati glavne
specijalizacije plus 30 sati pomonih predmeta, to iznosi 120 do
130 sati stupnja za bakalaureat iz jedne vjerske, humanistike ili
drutvene nauke.
ezdeset sati kurs islamskih studija plus 30 sati sporedna/
popratna specijalizacija plus 30 sati pomonih predmeta, sve to
iznosi 120 do 130 sati stupnja bakalaureata islamskih studija.
ezdeset sati islamskih studija plus 30 sati specijalizacije iz
pedagogije plus 30 sati pomonih predmeta, sve to iznosi 120
do 130 sati stupnja bakalaureata iz islamskih studija, tj. studij
izuavanja islamske vjere, godina prva i druga.
I tako, kad student zavri i sporednu/popratnu specijalizaciju postat e i specijalizant glavne specijalizacije. Svrenik postaje
nosilac dva stupnja bakalaureata, jednog iz islamskih studija, a
drugog iz druge specijalizacije.
Takoer, treba napomenuti da postoji oko 30 sati koji su
pomoni predmeti za glavnu specijalizaciju ije trajanje broji 60
sati, da bi broj sati za pohaanje stupnja bakalaureata u bilo kojoj
6/3/11 9:22:57 AM
315
specijalizaciji bio 120 do 130 akademskih sati, a za oba stupnja

bakalaureata, onaj iz islamskih studija iznosi 150 170 sati.
ezdeset sati glavna specijalizacija plus 30 sati sporedna specijalizacija (pomoni predmeti), sve to iznosi 120 do 130 sati (za
stupanj bakalaureata).
Sto dvadeset sati (bakalaureat) plus 30 sati (upotpunjenje
sporedne specijalizacije), sve to iznosi 150 do 170 sati (za stupanj
bakalaureata).
Vano je napomenuti da je za veliki broj predmeta dovoljno
za jedan studijski period dva akademska sata (sedmino), a ne tri
akademska sata, da bi se pokrila sutina predmeta, posebno u
drugom dijelu nastavnog programa iz oblasti islamskih studija.
Vano je da pomoni predmeti pokriju vjerske studijske specijalizacije najirih drutvenih aspekata koji pomau proirenju
horizonta studenta i shvatanju naravnih, drutvenih i duhovnih
aspekata koji se odnose na podruja koje on studira, te sa praktinim i stvarnim uvidom. Vano je, isto, da meu pomonim
studijskim predmetima budu tri uvodna i opa za tri drutvena,
duhovna i studijska podruja, te da budu dodatno uz to stalni predmeti porodica i poroditeljstvo i kreativno miljenje i
rjeavanje problema meu univerzitetskim predmetima koji se
obavezno trae od svih studenata i studentica.
Ako bude mogue da predmet postanak civilizacija i njihova propast bude u sklopu obaveznih univerzitetskih predmeta za
studente vjerskih nauka, kao i humanistikih i drutvenih nauka, to e biti dobra stvar, jer islam je vjera iz regiona koji je kolijevka brojnih civilizacija to ih je taj region naslijedio. To podruje karakteriziraju svi uzroci i tradicije tih civilizacija, pozitivni i
negativni, koji su bacali, i jo bacaju svoje sjenke na civilizacijski
personalitet naroda ummeta, te stoga ova historija i civilizacijsko
naslijee (el-irs el-hadari) su kroz opeznanstvene zasade prisutni
u svijesti intelektualaca i vostva islamskoga ummeta.
6/3/11 9:22:57 AM
316
Nadamo se da e se tokom 2008. godine okonati svi detalji

vezani za plan ovih kurseva (programa) i studijskih predmeta
koji ih sainjavaju, te da e se tim planom okoristiti programi visokoga univerzitetskog obrazovanja u islamskim zemljama, radi
pregnua na osvjeavanju svojih sadanjih programa, s Boijom
pomoi.
A posrijedi je i to kako razloiti savremene humanistike
i drutvene nauke, te kako se posluiti naunim injenicama
i stvarnim mogunostima u slubi civilizacijske, univerzalne
kuranske vizije na podrujima drutvenih nauka, kao i tehnikih, prirodnih i humanistikih nauka, sa islamskog gledita
(min manzur islami), te u slubi civilizacijske, islamske duhovne
vizije? Ovo je plod itave mase naunih istraivanja, profesora
i centara koji su poeli davati ploda na ovim brojnim podrujima, te koji su, takoer, utirali svoj put u postizanju akademskih metodolokih radova od strane naunikih grupa u sklopu
programa Meunarodnog instituta za islamsku misao, s ciljem
ostvarenja integracije i islamizacije znanja.
Kad se radi o tehnikim i prirodnim naukama, lijepo je zbog
duine njihovih studijskih programa i njihove teine, kao to je,
naprimjer, medicina, da te nauke imaju program koji obuhvata
cijeli prvi dio iz programa islamskih studija, sa jednim pregledom
civilizacijskih aspekata ummeta i njegove misije, a posebno onoga to se odnosi na podruje prouavanja svakog studenta, u obliku pomonih predmeta, to ostavlja onom studentu koji to eli
da jo vie studira islamsko znanje, sa vjerskog i civilizacijskog
aspekta. Stoga, to to je uraeno na Meunarodnom islamskom
univerzitetu u Maleziji, jeste stupanj magistra i stupanj doktorata na poljima islamskih studija, za svakog svrenika i iz bilo
koje naune specijalizacije, u bilo kojem sporednom odjelu znanja, nakon to se svrenik osposobi u onom to mu je potrebno
iz studijskih predmeta koje karakteriziraju prethodno spomenuti
6/3/11 9:22:57 AM
317
zahtjevi, prema njegovoj metodolokoj i naunoj potrebi. A u bilo

kojem sluaju, prouavatelj tehnikih i prirodnih nauka moe da
studira kurs islamskih studija kao drugu specijalizaciju.
Gibak plan
Na kraju, vano je ovdje spomenuti da ovaj plan nosi u svojim fasciklama iroku gipkost da udovolji razliitim univerzitetskim planovima i potrebama razliitih specijalizacija. Tako, 60
asova jeste najnia granica za bilo koju glavnu specijalizaciju,
time se prua 30 do 40 asova za podrku studijskom programu,
tako se time moe u granicama 20 asova pomonih predavanja
dodati poveanju asova bilo koje glavne specijalizacije, kako bi
broj njenih sati bio 60 do 80, a to je najvia granica za bilo koju
specijalizaciju. A preostalih 10 do 30 asova namijenjeno je posebno za univerzitetske zahtjeve i druga pomona predavanja.
Dakle, ovaj plan se moe prilagoditi i s njime postupati sa
gipkoom dovoljnom da se udovolji potrebama razliitih studijskih programa da bi proizveli svrenika i univerzitetski kadar
koji je cjelovitog, nuno potrebnog, civilizacijskog, intuicijskog
i naunog sklopa, kako bi se poveao kvalitet ivota sljedbenika
ummeta i njegova liderskog i naunog kadra, e da bi ummet
mogao ostvariti graditeljsku, reformatorsku i civilizacijsku misiju
islama, s Boijom privolom.
Kako mi vidimo, dunost ovakvih kapaciteta jeste jasna i
lahka, nema prostora u njoj za smetenost i nejasnou, a ako je
dobra namjera preporoda i reforme ostvarit e se i nadanja, ako
Bog da.
6/3/11 9:22:57 AM
318
RIJE NA KRAJU
Vano je na zavretku ove knjige da skrenem panju brai

i sestrama, profesorima univerzitetskim, kadru specijalistikih
istraivanja i univerzitetskim i izvanuniverzitetskim naunoistraivakim subjektima, na to da mnoge knjige mnogih autora
i mislilaca obuhvataju mnoge ove pojmove i tehnike termine,
koji se bave mnogim bitnim pitanjima i koji zacrtavaju puteve te
nude kljueve za rjeavanje tih pitanja. Ako umovi specijalista i
njihova pera ne prihvate ova poimanja i ovu terminologiju, ako
ne podupru njihova sredstva, naine njihova provoenja i njihovu primjenu u ivotnoj praksi povezanoj s njima, e da postanu
tako programima, sistemima te ivotnim, kulturnim i znanstvenim sredstvima pripadnika ummeta u njihovim razliitim grupacijama, tada e ova poimanja i ova terminologija ostati knjievne
zbirke, poetske strofe i slovo na papiru, nee imati nikakva utjecaja niti e iz njih biti ploda u stvarnosti ivota drutva, sistema
i njihove prakse.
Radi toga, molim da se sjedine napori mislilaca, reformatora, akademika i specijalista da ponude ummetu vizije, programe, vodi za rad i ivotnu praksu kojima e ummet obnoviti svoje miljenje, svoje programe i institucije, poroditi svoje
snage, staviti u pogon svoje moi, osloboditi svoje kreativnosti.
U protivnom, stanje ummeta e ostati ruevno u vrtlogu idejne
lijenosti, slijeenja, slijepog oponaanja stanja ummeta koje se
6/3/11 9:22:58 AM
319
vidi u njegovim potonjim/dekadentnim stoljeima (fi usuriha

el-muteehhire).
Ja sam uloio ovaj trud da se omogui primjena nekih pojmovnih pitanja na stvarnost nekih stanja ummeta i da se ponude
praktine i idejne alternative (el-bedail el-fikrijje ve el-amelijje),
pa ipak, to ne znai drugo doli samo obrazac onoga ta treba prionuti initi, proirivati ga i njime stii do podruja akademskih
specijalizacija u njihovoj formi i stvarnim, praktinim detaljima,
na svakom pojedinom podruju ivota.
A poslovica kae: Tek ujutro ljudi hvale nono putovanje!
Bog pomae, na Njega se treba osloniti. On je Zatitnik divan, i divan Pomaga.
Naa konana molitva je: zahvalnost pripada Bogu, Gospodaru svjetova.
6/3/11 9:22:58 AM
320
Dodatak prvi
JEDNADBE REFORME
Sada je neophodno da navedemo osnovne poente kako bismo se podsjetili na najvanija pitanja koja su tretirana u ovoj
knjizi, s tim da te poente ne mogu zamijeniti pomno itanje
ovog istraivanja. (Poente navodimo) radi spoznaje sadraja koga
potrebuje savremeni reformski napor za ostvarenje sopstva, za
aktiviranje smjerne ljudske volje, za stvaranje ovjeka, civiliziranog i namjesniki usmjerenog (el-istihlafi), koji ostvaruje svoje
jastvo, vraa svoju motiviranost i pravi dobar izbor. U tome smislu, moemo predstaviti glavne poente u obliku est jednadbi, i
to na sljedei nain:
1. Ispravan idejni metod zahtijeva da ima sljedee:
Objava + zakoni i priroda + razum (nauna logika) +
vrijeme i mjesto = islamska spoznaja koja je znanstvena,
vodi pravom naputku, to je ispravan idejni metod.
2. Pozitivan/aktivan, svjestan odgoj zahtijeva da postoji
sljedee:
Ljubav + podsticanje + sloboda + disciplina = ljudske
osobine koje su svjesne i savjesne, aktivne, snane, djelatne, graditeljske.
3. Volja, smjerna, graditeljska, namjesnika (istihlafijje),
potrebuje da ima sljedee:
6/3/11 9:22:58 AM
321
Civilizacijska univerzalna opa vizija + monoteistika

vjernika uvjerenja = ovjek koji je namjesniki (istihlafi), udoredan, civiliziran, kreativan, Bogu predan
(muslim).
4. Graditeljska, civilizacijska, kuranska univerzalna vizija
(vizija ashaba, drugova Boijeg Poslanika) zahtijeva da
ima sljedee:
Ispravan idejni program + aktivna svijest + smjerna graditeljska volja = ostvarenje smjernoga, duhovnoga jastva.
5. Sredstvo promjene zahtijeva da ima sljedee:
Mislilac + odgajatelj + reformator + djelatna univerzalna
vizija = promjena koja je istinska, civilizacijska, mirna.
6. Ispravna/valjana drutvena izgradnja, zahtijeva da ima
sljedee:
Vizija, aktivna, graditeljska, smjerna + metod i ispravna
ideja + ispravan odgojni metod + sistem i djelotvorne
drutvene institucije + ekonomska i drutvena pravda =
drutvo koje je civilizacijsko, graditeljsko, mono, aktivno, (drutvo) koje je dinamino, kreativno, duhovno,
koje nije rasistiko niti ga je zahvatila korozija.
Temeljni stub za izgradnju/zdanje
islamske civilizacije
Univerzalna vizija, koja je monoteistika, namjesnika, graditeljska, duhovna i smjerna.
Idejni metod, koji je svrhovit, znanstven, djelatan i smjeran
(kola i mediji).
Odgajanje koje je savjesno, aktivno, smjerno (porodica).
Drutveno zdanje koje je ljudsko, institucionalno, djelatno
i smjerno (drava).
6/3/11 9:22:58 AM
322
Drutvo bratstva, sklada, pravde, slobode i mira (ummet).

Civilizacija ovjeka nauke, univerzalnosti, pravednih odnosa, meusobne samilosti, slobode i mira.
Ovdje poinjemo znati i djelovati:
potrebne stvari za civilizacijsku izgradnju
Civilizacija ovjeka nauke, univerzalnosti, pravednih odnosa, meusobne samilosti, slobode i mira.
Drutvo bratstva, ljudskoga sklada, pravde, slobode i mira
(ummet).
Drutveno zdanje koje je ljudsko, institucionalno, djelatno
i smjerno (drava).
Odgajanje koje je savjesno, aktivno, smjerno (porodica).
Idejni metod, koji je svrhovit (zakonit/praktian), znanstven, udoredan i smjeran (kola i mediji).
Univerzalna vizija, koja je monoteistika, namjesnika, graditeljska, duhovna i smjerna (vjerovanje koje je motivirajue i
pokretako).
Odavde poinjemo da znademo i da inimo.
6/3/11 9:22:58 AM
323
Dodatak drugi
VJEROVANJE IZMEU RAZUMA I UDA
Uvod
Povod za uvrtavanje ove rasprave da bude dijelom lektire
(kiraet) o pitanju univerzalne kuranske civilizacijske vizije jeste
taj to ona predstavlja predloak za preliminarnu infrastrukturu ove vizije kao univerzalne duhovne vizije, koja se tie cjelokupnosti postojanja i cjelokupnosti ljudskoga ivota i njegovih
odnosa te uzajamnih utjecaja na ovu Zemlju, zato to nema autentinosti (huddijje) nijedna istinska univerzalna vizija u ivotu, i nakon ivota, ukoliko ta vizija ne proistie od Stvoritelja
svemira. Jer, naime, spoznaja cjelokupnosti egzistencije u samom
startu jeste spoznaja onoga to je ponad svoda ljudske logike.
Ova rasprava ima za cilj razjanjenje racionalnog i teorijskog
temelja vjerovanja, te cjelokupnosti egzistencije koja ga slijedi.
To je ono to sainjava temelj na kojemu poiva univerzalna
islamska vizija, a taj temelj bio je svjetlost vodilja ovom autoru,
svjesno ili nesvjesno, jo od doba njegova djetinjstva, te tokom
njegove ivotne karijere, vodilja za njegovo vjerovanje, za njegovu opu, univerzalnu islamsku viziju, za smisao njegova ivota u
materijalnom i duhovnom svijetu (fi alem el-madde ve er-ruh).
A sve to eli ovaj autor jeste da ova rasprava bude pomo u
uvrivanju neoborivog, istinskog temelja kod itatelja, kako je
6/3/11 9:22:58 AM
324
bio sluaj i kod ovog autora, u raskrivanju smisla njegova ivota,

njegove univerzalne vizije na monoteistikoj, namjesnikoj (istihlafi), reformskoj i smjernoj osnovi, s Boijom pomoi.
Ono to me podstaklo da piem ovu raspravu i da se vratim
njenoj problematici prizivajui sjeanja iz djetinjstva i mladosti,
kad sam bio u srednjokolskim klupama, jeste to sam svratio svoj
pogled u svome studiju na problem islamske znanstvene metodologije. Naime, usprkos uenosti miljenja Imama Ibn Hazma
el-Endelusija i disciplini (indibat) njegova naukovnog miljenja,
ipak je on odstupio od svoga racionalnog, naukovnog metoda
kad se suoio sa problemom vjerovanja i autentinosti Objave,
da bi potraio pribjeite u prihvatanju udesa (el-havarik).
A kako sam se bio ve suoio sa istim problemom vjerovanja
i istine Objave u dobu djeatva, bio sam isti kakvi su i drugi
ljudi u toj etapi ivota, zapazio sam da je moje miljenje ve prihvatilo nauni razumski metod spram vjerovanja i univerzalne
vizije, uda nisu imala ba nikakve vanosti u pogledu vjerovanja
i vizije, a to me je navelo prije nekoliko godina da napiem ovu
raspravu827, kao dopunu metoda Imama Ibn Hazma, i kao upotpunjenje njegove metodoloke i naune vizije.
Racionalni argument ima prednost
u autentinosti Objave
Poznato je da se Imam Ibn Hazm ubraja u najistaknutije naukovne linosti (e-ahsijjat el-ilmijje) koje prouavatelji islamskog miljenja i povijesti ne mogu pobrkati s drugima. Njegovo se miljenje odlikuje time da je ono naukovno, metodsko i
827
Razmiljanja o zahirizmu Ibn Hazma i nenadmanosti Muhammedova poslanstva, Medelle et-teddid, Islamski univerzitet u Maleziji, druga godina, broj
trei, str. 167-172.
6/3/11 9:22:58 AM
325
disciplinirano, pridrava se razuma, stvarnosti i osjetila krajnje

odvano i jasno, a odbacuje prihvatiti opsjene, fantazmagorije
i nagaanja ma kakvu odoru ili idejna i vjerska stanja da na se
obuku. Jasno je da racionalnost Ibn Hazmove metodinosti i naukovnosti jeste i sama jedan od najvanijih uzroka u idejnoj povijesti ummeta tokom potonjih vijekova, koja je doprinijela da se
umanji Ibn Hazmova vanost, da se odbaci njegov naukovni metod. Razlog ovom (umanjivanju racionalnosti Ibn Hazma) nalazi
se u poremeaju kojem se priklonilo miljenje ummeta, te usljed
izoliranosti mislilaca i uenjaka ummeta od stvarnosti i ivota.
Ono to plijeni panju jeste da Ibn Hazmovo pridravanje
iskljuivo vanjskog teksta islamske Objave (zahiru nass el-vahj el-islami vahdehu) u erijatskim normama, bez dodavanja ili
oduzimanja, predstavlja prirodni produetak njegove naukovne
metodologije koja se pridrava razuma, osjetila i iskustva. Prema
tome, ono to proizlazi iz Onostranog i to se objavljuje od Boga,
ne pripada ovjeanstvu prema metodu Ibn Hazma da tome
bilo ta dodaje ili od njega oduzima! Prema Ibn Hazmu, uloga
razuma je da to Objavljeno spozna onakvim kakvo ono jeste,
bez dodavanja ili umanjivanja, jer postupiti suprotno tome vodi
diviniziranju razuma (ila telih el-akl) ili do njegova anuliranja
kad se pobrka Ovaj sa Onim svijetom, bez argumenta ili jasnog
racionalnog oslonca. Ibn Hazma su njegov razum, znanje, uenje i naukovna metodologija naveli na to da razumije Objavu i
njene tekstove bez uveanja ili umanjenja, to je ono to mu je
omoguilo da razumije erijat i njegove propise na nain koji je
primorao protivnike njegova metoda, prije negoli njegove poklonike, da potuju njegovo razmiljanje i miljenje, da ga smatraju
erijatskim naukovnim autoritetom ka kojem jo uvijek edno
hrle prouavatelji znanja i spoznaje sve do danas.
A zanemarivanje protagonista racionalne naukovne metodologije od strane veine uenjaka ummeta tokom stoljea de-
6/3/11 9:22:59 AM
326
kadence ubraja se u najvaniji fenomen od kojeg pati miljenje

ummeta u kasnijoj povijesti, to miljenje zadesila je apatija, isuila ga je pocijepanost islamske spoznaje (temezzuk el-marife elislamijje) i povlaenje u osamu muslimana od kulture i znanja
u okrilje damija i medresa. Ovo zanemarivanje i umanjivanje
znaaja protagonista racionalne naukovne metodologije i slabljenje poasti spram njih ne ograniava se samo na Ibn Hazma.
tavie, zapaamo kako se takav negatorski stav (el-mevkif es-selbi) protee spram veine zagovornika racionalne i naukovne metodologije, do veine protagonista kreativnog miljenja, kao to
je Imam Ibn Tejmijje koji je na se navukao neprijateljstvo velike
veine uenjaka i obrazovanih ljudi, igosali su ga kao onoga koji
je otpao od vjere (el-murevvik an ed-din), i kao to je bio Ibn
Haldun, ije miljenje je zanemarivala veina uenjaka i obrazovanih ljudi. Ovaj metod miljenja ostao je potrpan i zapostavljen
dok zapadni naunici meu protagonistima naune metodologije nisu otkrili njegovu kolu i posvetili joj znaaj i panju kakvu
i zasluuje. Ovakvih primjera ljudi ije je miljenje zanemareno
a metod odbaen ima mnogo.
Ko razmisli o ivotu ovih rijetkih genija u poznijoj povijesti
miljenja ummeta, od vremena zatvaranja vrata idtihada (munzu iglak bab el-idtihad) nakon etvrtog stoljea po Hidri, uoava da su ovakva neoekivana miljenja (Ibn Hazma, Ibn Halduna...) bila posljedica naukovnog ivota koji se po svojoj naravi
i putanji razlikuje od naina vladajueg, skolastikog miljenja
kojeg je karakterizirala spoznajna iscjepkanost i izolacija uenjaka od ivota i stvarnosti. Ibn Tejmijje, Ibn Hazm, Ibn Haldun
i njima slini, nisu bili uenjaci i pravnici samo unutar zidova
uilita ve su bili ljudi iskustva, studiranja i drutvene, ivotne i
politike prakse, koja je kod njih obrazovala cjelovitu, naukovnu
i racionalnu spoznaju te uinila da njihovo znanje ide ukorak sa
njihovim djelom, praksom i nauavanjem, ime oni sarauju ne-
6/3/11 9:22:59 AM
327
pokolebljivo sa stvarnou ivota i ivotnim promjenama koje su

im bile savremenikom. Stoga je glavnina njihovih ideja i kreativnog miljenja u svjetlu stoljea njihova vremena i mjesta bila
samonikla i otroumna.
Usprkos dosljednosti Ibn Hazmova naukovnog i strogog
metoda u njegovu ophoenju sa Onostranim i sa Pojavnim svijetom, on se suoio sa jednim zamrenim problemom u svome
istraivanju o sutini racionalnog dokaza u prihvatanju naela
Objave kao izvora za spoznaju, za razjanjavanje biti Objave i biti
erijata, te prihvatanja toga racionalnog dokaza i njegova pridravanja.
S obzirom na to da se Ibn Hazmov metod pridrava razuma
i Pojavnoga svijeta, a ne prihvata tvrdnje gnostikih i ezoterijskih
fantazmagorija i snatrenja, on je morao da pronae racionalni,
naukovni i metodski argument (ed-delil) kao osnovu i temelj na
koji se oslanja u svome prihvatanju Objave (Onostranog) i njegova pridravanja na racionalan nain.
Prihvatanje mjerodavnosti Onostranog nije mogue postii
racionalno osim prihvatanjem autentinosti Poslanika, s.a.v.s., i
autentinosti Poslanstva. Ovdje zapaamo da je Ibn Hazm razdijeljen izmeu svoga racionalnog naukovnog metoda koji se
iskljuivo pridrava razuma, osjetila i iskustva kao zakonitog i
istinskog izvora za spoznaju, izmeu svoga vjerskog i duhovnog
osjeanja, zatim izmeu svoje racionalne spoznaje o veliini Poslanja islama i nunosti tog poslanja u ureenju ljudskoga ivota
i njegova pravilnog voenja, te izmeu nunosti spajanja Onostranog i Pojavnog u znaenju njihove egzistencije.
Iz tog razloga, Ibn Hazm je morao pronai ovaj racionalni argument koji je u skladu sa prirodom njegova miljenja i
metoda, i koji predstavlja racionalnu i strogu spojnicu izmeu
Onostranog i Pojavnog, bez zapadanja u idolatriju gnostikih
fantazmagorija i snatrenja.
6/3/11 9:22:59 AM
328
A da bi Ibn Hazm naao svoj argument kojeg e se pridravati, ime ne bi mogao na isti nain prihvatiti tvrdnje o gnostikom komuniciranju sa svijetom Onostranosti, morao se okrenuti ivotu Poslanika, s.a.v.s., da bi u njemu naao svoj dokaz
i oslonac za svoju racionalnu, naukovnu i metodoloku istinu,
koje se (Poslanik) pridravao u svome miljenju i poslovima. Jer
istinitost Poslanika, s.a.v.s., mora se podudarati sa ivim argumentom koji se pridrava razuma prihvatanjem i pokornou.
Zato je Ibn Hazmovo istraivanje o nadnaravnosti u ivotu Poslanikovu, s.a.v.s., onaj racionalni, naukovni i metodski temelj
za prihvatanje Poslanstva i pokoravanje njemu u Pojavnome svijetu, on njegovim prihvatanjem upotpunjuje racionalnu sponu
(er-rabt el-akli) izmeu Onostranog i Pojavnog svijeta. Ovo racionalno metodsko polazite jeste, nuno, jedino valjano polazite kod Ibn Hazma i to je njegov racionalni naukovni metod u
prihvatanju pitanja Onostranog i pokoravanja njima.
Ali koji je to vid nadnaravnosti (el-idaz) u ivotu Poslanika, s.a.v.s., koji Ibn Hazm moe ponuditi, kojem moe potiniti
razum, a da uz to ne ostane prostora za raspravu, sumnju i prijepor?
Usprkos valjanosti Ibn Hazmova metoda i uglaenosti njegova pribjeinog pravca, ipak je alosno da je Ibn Hazm izgubio
svoj pravac i nije uspio u deriviranju valjanih sudova iz premisa koje je uspostavio i pridravao ih se. Naime, nadnaravno (elidaz) kojem se zaputio Ibn Hazm okonalo se u stavu o nadnaravnom materijalnih uda te u vezi s njima u priama o udima
(kisas el-mudizat) koje se pripisuju Poslaniku, s.a.v.s. Ali ova
uda (el-havarik), premda u njih vjernici vjeruju i s lahkoom
ih prihvataju, ipak mogu da pobude naukovnu i racionalnu raspravu o valjanosti predajnoga lanca i predanja, te pretjerivanja
prenosilaca (mubalega er-ruvat), obmani osjetila i mnogo toga
drugog to moe dovesti do rasprave i svaa oko predaja (sened)
6/3/11 9:23:00 AM
329
i njihova sadraja (metn), tako da se stvar kod mnogih ljudi zavrila stavom o tome da se obligatnost vjerovanja u ova uda
ograniava samo na one koji su tim udima prisustvovali (ala
man hadare hazihi el-havarik fekat), i koji su ih vidjeli, a ne i na
druge ljude. A ako ih prihvataju neki ljudi, to slijedi kroz spremnost prihvatanja tvrdnji poput ovih o udima, te kroz ljubav,
potovanje i divljenje prema Donosiocu poslanstva (Muhammedu, s.a.v.s.), ili kroz ljubav i potovanje spram ljudi nauke i spoznaje koji prihvataju ova uda, ili ih, pak, prihvataju iz straha,
strahotovlja, potrage za koriu ili mirom. A to se ne slae sa
naukovnim i racionalnim metodom Ibn Hazma.
Sebe smatram da sam na nain Ibn Hazma okrenut prema
pridravanju strogoga naukovnog i racionalnog metoda, gdje
sam se i sam suoio sa tim istim pitanjem jo od malih nogu,
kad sam bio u srednjokolskim klupama u prebivalitu asne
Mekke, u susjedstvu Svete Boije kue, kad se otvara svijest pubertetlije nekako u tim godinama o smislu egzistencije, odnosu
Onostranog i Pojavnog, te onim to to prati: suoenje sa smetenou pubertetske due u izboru puta koji treba slijediti, te
vjerovanja koje treba vjerovati i pridravati ga se u ovoj vanoj
ivotnoj dionici.
Budui da sam propuzao bogatom porodinom bibliotekom,
topla, prisna, porodina sredina kod mene je poveala nauno
usmjerenje jo od tog ranoga ivotnoga doba, moje se nauno
razmiljanje usmjerilo na spontan nain, a u vezi sa ovom problematikom, i na sam ivot Poslanikov, s.a.v.s., u tom ivotu ja
sam pronaao izgubljenu sponu u koju se mora vjerovati kad se
radi o prenoenju vijesti (predanja) o Svijetu onostranosti, mora
se prihvatiti svetost Poslanstva i pridravati se nje, a bez toga
argumenta i njegova pridravanja, racionalno gledano, nema
prostora za ovo pridravanje, premda to ne spreava divljenje
i potovanje svega onoga to ve tvrde pretendenti na nabona
6/3/11 9:23:00 AM
330
Poslanstva, ako u njihovom miljenju ima neto to zasluuje

divljenje i potovanje.
Protivno Ibn Hazmovu nainu, ja se nisam usmjerio ka
ovom istraivanju o dokazu i izgubljenoj sponi o udima koja
se pripisuju Poslaniku (s.a.v.s.), s tim to ne poriem mogunost njihova deavanja, nego se moje miljenje usmjerilo prema
Poslanikovoj, s.a.v.s., osobi, zato to znadem da nije mogue da
racionalni ovjek dosegne spoznaju biti egzistencije i onoga to
je iza egzistencije, kao to takoer znadem da ne mogu govoriti o
onome to je ponad svijeta Pojavnosti: o Bogu, te o pitanju o biti
Poslanika i Poslanstva. Stoga sam se morao, racionalno (el-akl),
zaputiti prouavanju nadnaravnog, dokaza i izgubljene spone u
samom ivotu Poslanika, s.a.v.s., na temelju pobuda razuma i
prirode, i bez potrebe da se to dvoje nadilazi, da se ustaje protiv
njih, ili da ih se potire pribjegavanjem materijalnim udima i
nadilaenjem kosmikih zakona. Uspjelo mi je da u tom ranom
dobu doem do naunog i racionalnog dokaza za istinitost Poslanika i Poslanstva bez potrebe za nunou prihvatanja uda da
bi se prihvatila istinitost Poslanika i Poslanstva. A to je ono to
me podstaknulo da piem ovu korektivnu raspravu radi upotpunjenja metodolokog, racionalnog i naunog svjetla, te da popunimo vanu pukotinu u ovom naunom dobu (fi haza el-asr
el-ilmi) kako bi se povratila univerzalna, duhovna, ovjeanska
vizija u sueljenju spram materijalistike, animalne vizije, kako
bi vrijedila sila argumenta/istine, a ne argument sile.
Od tog ranog doba smatrao sam da je istinitost Konanog
poslanstva (er-risale el-hatime) nuno afirmirati na racionalan i
nauan nain koji obavezuje pokoljenja jedna iza drugih na vjerovanje u njegovu istinitost, i to tako da svaka sljedea generacija
vjeruje u njegovu istinitost jednako vrsto kao i savremenici Poslanstva i drugova Poslanikovih, s.a.v.s. Zato, bilo je neophodno
da se poimanje nadnaravnosti Poslanika, s.a.v.s., uspostavi na te-
6/3/11 9:23:00 AM
331
melju naela razuma i zakona za koje je Poslanikovo poslanstvo i

dolo da bi ih potovalo (elleti daet risaletuhu bi ihtiramiha), i sa
zahtjevom da ih se pridrava. Dakle, potpora poslanstva Poslanika, s.a.v.s., u biti nije imala potrebe, u svjetlu ovakvog poimanja
i metoda, da ovisi o kakvim dogaajima ili raznolikim udotvornim zbudovima koji nadilaze razum i osjetila, i koji ne obavezuju
naunog istraivaa na zakone i pravila.
Budui da se ue istinitosti Poslanstva, u svjetlu ovog metoda, mora vezivati za osobu Poslanika, s.a.v.s., bilo je potrebno
na samom poetku pogledati ivotopis Poslanikov, s.a.v.s., i u
njegov ivot, po razliitim dijelovima, kao i sabranim cjelinama,
te taj ivot usporediti sa ivotom ovjeanstva i njegovom naravi,
da bi se vidjelo, s racionalne strane, kako je polo za rukom ovom
ovjeku da dostavi svijetu Poslanstvo o Onostranom, i privoli ih
da u Poslanstvo povjeruju.
Poruka islama je dola u takvom povijesnom ozraju, kakvom, kako to tvrde historiari, nije bilo premca u drugim vjerama i poslanstvima. Historija nam je zapamtila tekst Poslanstva
islama, ivotopis Poslanikov, s.a.v.s., takoer. Historija i tekst asnoga Kurana, objasnili su nam da je Muhammed, s.a.v.s., bio
ovjek, ivio je ivot ovjeka, pojedinosti njegova ivota bile su
prave ljudske. Prema tome, nije valjano da nadnaravnost njegova
poslanstva i dokaz njegove istinitosti iziu izvan ljudske naravi
kojoj se upuuje ovaj (kuranski) diskurs, a koji e staviti ovjeanstvo na put svjetske i naukovne epohe. Ali gdje je to nadnaravnost u ivotu ovoga ovjeka? I gdje je to odsjean dokaz za
to da je on istiniti poslanik, koji dostavlja smjernu poruku koju
razumski treba slijediti i koja proishodi iz svijeta Onostranosti?
U Muhammedovom poslanstvu (tj. Kuranu) prisutna su
dva temeljna uvjeta da bi se moglo smatrati da je ono Boanska poruka. Prvi od dva uvjeta jeste uvjet verifikacije (art ettevsik). Naime, Muhammedovo poslanstvo (tj. Kuran) jedino
6/3/11 9:23:01 AM
332
kod njega imalo je potpunu verifikaciju, a takvo to ne nahodi

se u temeljnim dokumentima koje imamo u drugim vjerama.
Kuran je zapisan u doba Poslanika, s.a.v.s., jo uvijek sve prenosi
usmeno od strane specijalistikih recitatora kontinuiranim i vjerodostojnim predanjima koja seu sve do Poslanika, s.a.v.s., kao
to se i obligatno trai da se neto iz asnog Kurana recitira u
pet dnevnih namaza u ivotu svakog muslimana, kao to i veina muslimana dobrovoljno ue Kuran, pamte ga i poduavaju
Kuranu, bogotuju po njemu i trae njime blagoslov cijeloga
ivota. To mu daje takvu dokumentiranost/pouzdanost koja je
neusporediva sa bilo kojom dokumentiranou/pouzdanou
bilo kojeg historijskog dokumenta. Za divljenje je to da se ova
jedinstvena neusporedivost pouzdanosti ostvaruje u nepismenoj
zajednici koja u naukama, spoznajama, filozofijama i kulturama
nije imala status niti utjecaj.
Takoer, ova poruka (Kuran) donosi drugi uvjet, a to je
uvjet dobrote (art el-hajrijje). asni Kuran takoer podstie,
bez ikakve sumnje, na dobro i na kreposno djelo u ivotu na
Ovom svijetu, u protivnom ne bi bilo mjesta da ga se smatra
temeljnom, svetom poslanicom od Stvoritelja svemira i ivota.
Moda rijei Boije (velianstven i uzvien neka je On): Bog
zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a
zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!828 jesu od onih ajeta koji sabiru ono
to objanjava narav Kuranske Poruke i njen cilj u ivotu ovjeka muslimana.
Ako su pouzdanost i cilj dobra ona dva nuna uvjeta da bi
bila Boanska poslanica, to je samo po sebi nedovoljno da se
sprijei rasprava o temi porijekla/poetka knjige dokumenta,
koja podstie na dobro, da, eto, potjee od ovjeka koji svojata828
En-Nahl, 90.
6/3/11 9:23:01 AM
333
njem Poslanstva eli dati vanost svome djelovanju i zaogrnuti

ga u svetost. Stoga, mora biti trei uvjet koji poiva na nekom
vidu racionalne i naune nadnaravnosti kao odsjean argument
da je Muhammed, s.a.v.s., istinski poslanik koji dostavlja Poruku
koja dolazi od Boga (svijeta Onostranosti), da bi tako istinska
Boanska poslanica obavezivala da joj se ljudi pokoravaju.
Odatle dolazi vanost svraanja pozornosti na linost Poslanika, s.a.v.s., na racionalan nain (akl), i prouavanje njegova
ivota i pojedinosti toga ivota, da bi se potraio odsjeni argument iz njih samih o istinitosti Poslanika i istinitosti njegova poslanstva. Ovo pogotovo zato jer mi nismo u stanju stupiti u vezu
sa Bogom (velianstven i uzvien je On) na izravan nain, u potrazi za znanjem o sutini zadae Poslanika, s.a.v.s., i Poslanstva,
a kamoli da ta znademo o onome mimo toga. Meutim samo
Poslanstvo je racionalno i nauno (doseno), poelo je sa Ikre
(Ui! itaj!), dolo je sa Knjigom, podstaklo je nauku, miljenje,
potragu za argumentom i dokazom, prionulo je sa razumijevanjem zakona i uzroka to je stvar koja potvruje, jo jednom,
nunost prouavanja ivotopisa Poslanikova, s.a.v.s., putanje njegova ivota, osobina njegove linosti, pojedinosti njegova razvoja
(mufredat tekvinihi), da bi se time znale sposobnosti nosioca Poslanstva, racionalni dokaz njegove istinitosti u dostavljanju ovog
Poslanstva.
A da uposlimo razum i nauku i da se udubimo u pojedinosti
ivota Poslanikova, s.a.v.s., i u pojedinosti njegovih sposobnosti
i osobina, ne bi nam trebalo dokaza, jer bismo nali da te pojedinosti ma kakva bila veliina svake pojedinosti ponaosobice
nee sprijeiti raspravu o mogunosti da se okarakterizira jednom tom karakteristikom neki drugi ovjek. Ipak, ako se pomno
udubimo u ivot Poslanika, s.a.v.s., u sve njegove razliite aspekte, bit e nam jasno da se nadnaravnost (el-idaz) u svojoj biti ne
skriva samo u veliini svake te posebne karakteristike, ve je naj-
6/3/11 9:23:01 AM
334
vanije to da se skriva u skupnosti svih tih uzvienih osobina, te

praksi i postignuima povezanim sa njima, sve to u linosti jednoga ovjeka i na nain koji je potpun. Dakle, aspekt idaza nije
nuno u ljudskom aspektu bilo koje osobine Poslanika, s.a.v.s.,
ve u skupnosti svih tih osobina, u sistemu njihova pomaljanja
u ivotu jednoga ovjeka izme ljudi te, nesumnjivo, u okolnostima njegova posebnoga ivota i okolnostima osobina njegova
civilizacijskoga drutva u tome dobu.
Ljepota ove nadnaravnosti, ljepota njene naune i racionalne
pronicljivosti, to, naime, da nadnaravnost nije izvela Poslanika,
s.a.v.s., iz njegove ljudske naravi, njeno prihvatanje nije dovelo
do ponitavanja razuma i ljudske logike, niti to doputa ili spreava da se Poruka uputi ovjeanstvu, te da im Poruka govori
posredstvom njihove naravi i udi, posredstvom kontinuiranja
(naravnih) zakona koji su kod njih, dakle, ta racionalna, nauna i ljudska nadnaravnost jeste ona spojnica povezivanja (halka
el-vasl) izmeu svijeta Onostranosti i svijeta Pojavnosti, ona je
odsjeni racionalni nauni dokaz za istinitost Poslanika, s.a.v.s., i
autentinosti Poslanstva.
Da bismo objasnili ta mislimo pod univerzalnom, racionalnom, naunom i ljudskom nadnaravnosti u ivotu Poslanika,
s.a.v.s., moramo poduzeti jedno brzo putovanje u Siru njegova,
s.a.v.s., ivota, kako bismo pratili njegove glavne osobine i dogaaje njegova ivota, sastavili ih jedne s drugima i mogli tako
vidjeti kako sve to skupa predstavlja aspekt racionalne, naune
i ljudske nadnaravnosti u ivotu Muhammedovu, s.a.v.s., i njegovom Poslanstvu, bez ikakve potrebe za udima koja nekada
nisu ni u skladu sa ishoditima Poslanstva, niti sa naravi naune,
univerzalne, civilizacijske i ljudske epohe koju to Poslanstvo izraava i vodi.
Muhammed, s.a.v.s., rodio se i odrastao kao siroe i obian
ovjek u okrilju svoga djeda Abdulmuttaliba, potom nakon dje-
6/3/11 9:23:02 AM
335
da mu u okrilju svoga amide Ebu Taliba, u Dolini Ibrahimovoj,

sunoj, u kojoj nita ne raste, u pustinji zemalja Arabljana. Otac
mu je umro prije nego se Muhammed, s.a.v.s., rodio, majka mu
je umrla kad je imao est godina, premda je odrastao kao siroe
koje gubi oca i majku, on nije bio lien Boije blagodati, ljubavi
majinske, njene njenosti i saosjeajnosti u doba ranoga djetinjstva u kojem je bio u najveoj ljudskoj potrebi za majinom
ljubavi, koju ne moe mladome priskrbiti druga priroda osim
majine, to je milost Boija spram njega. Muhammed, Boiji
poslanik, s.a.v.s., proao je kroz razliite etape ivota, da je u njima imao kakve ljudske zahtjeve, uvjerenja, poude i aspiracije
ne bi ih kao ovjek mogao sakrivati ili njihovo postojanje tajiti,
tokom etrdeset godina svoga ivota, a da nita od njih ne pokae
na ivotnom putu i onom to mu je njegov ivot pruio, a to su
znanje, mudrost, sposobnosti vodstva i nenadmanog podvinitva u svemu to mu bijae izazov, sve to sa oitim uspjehom,
nakon to je ponio Poslanstvo i prevalio etrdesetu godinu.
ivot Muhammedov, s.a.v.s., kao djeteta, djeaka, mladia,
ovjeka stasale muevnosti, ostarjele osobe, oca i mua do etrdesete godine, kad mu je dostavljena Objava i Poslanstvo, sve to je
u skladu sa istinitou, povjerenjem, blagou i lijepom udi, te
je to i podstaklo jednu enu iz plemstva njegova naroda i njegovih pametnih ljudi, a to je gospoa Hatida, kerka Huvejlidova,
Bog njome bio zadovoljan, da mu povjeri svoj imetak i da se uda
za njega, uvaavajui sa svoje strane njegove plemenite osobine.
Prvo to svraa pozornost jeste da je ovaj ovjek, kad dostie
doba zrelosti u etrdesetoj godini, a to je doba u kojem se smiruju bure nemara kod ljudi i gase mnoge uspaljenosti u onih u
kojih je emocija i pouda bila uspaljena, zato to je to doba (od
etrdeset godina) vrijeme kad poinje savladavanje tvrdoglavosti
azginastih uvjerenja i njihovo zauzdavanje. Nalazimo da se Muhammed, s.a.v.s., u ovom dobu, na nain neuobiajen za ovje-
6/3/11 9:23:02 AM
336
ka, predstavlja da ima Boansku poruku, smjernu i vanu, koju

donosi svome narodu iz svijeta Onostranosti za ovjeka, u Poruci poziva svoj narod i ovjeanstvo nakon njega monoteizmu,
bratstvu, pravdi, razmiljanju, plemenitoj udi, traenju znanja,
boljitku, pratanju i slobodi vjere (hurrijje el-akide), iskorjenjivanju nasilja, tlaenja, zuluma, korupcije i obijesti.
Narod njegov, uvari Kabe i tovatelji idola, doekali su ga
sa zaprepatenjem i negiranjem usljed veliine Boanskog govora, vanosti misije i velianstvenih posljedica (do kojih dovodi
islam) po vjerovanja na koja su sviknuti, po nain njihova ivota
i runu praksu i njihove meuljudske odnose. Zaudno je da ovaj
ovjek obavezuje svoj narod na dokaz o istinitosti svojih tvrdnji,
podsjeajui ih na svoju istinoljubivost tokom svoga ivota sa
njima. Kako da ih onda on uz sve to, tokom ovog perioda, jo
od roenja slae nakon svega to je bilo, ili da ih slae o ovoj
uzvienoj stvari (Objave)? Da li je bilo mogue da Muhammed,
s.a.v.s., ili bilo koji drugi ovjek, sebe obavee na utnju, priguenje sposobnosti, potiranje uvjerenja i udnji tokom cijeloga svoga
ivota i u svim njegovim etapama? Da li je mogao on, ili bilo ko
drugi osim njega, sebe obavezati na svojstvo istinoljubivosti, od
roenja do dobi od etrdeset godina ivota, dok obavlja poslove,
te da skriva la, e da bi ljude obavezao u etrdesetoj da povjeruju
u njegove lai i izmiljotine? Nijedan ovjek ne bi mogao, time
to se obavezivao na istinoljubivost i povjerenje, da pokriva svoju
tajnu o sposobnostima i postignuima za dane koji e mu se ukazati, i da te sposobnosti ne sazna niko do dobi etrdesete godine,
da nije stasao i bio istinski pripremljen panjom Boijom, kad za
cijelo to vrijeme nije bio opisivan nijednom od tih poslanikih
sposobnosti i udnji, nije uivao nijedno iskustvo ni praksu koje
bi ga mogle pripremiti na sposobnosti i zapanjujua postignua
to e mu se vremenom ukazati. Budui da je Poslanik bio ist od
svega toga, tada su svojstva povjerenja, istinoljubivosti i isprav-
6/3/11 9:23:02 AM
337
nosti postala i sama temeljnim svojstvima koja se trae za svakog

poslanika koji dostavlja poruku.
Dakle, nalazimo da je ova vrsta sposobnosti, koja je pokuljala u njegovom ivotu nakon etrdesete godine ivota, iako je
pojedinano svako svojstvo u biti ljudsko, ipak, ona sva zajedno
i skupno, u harmoniji kojom su od njega pojavila, te sa snagom
koju su dokazala, napose u toj rudimentarnoj sredini, u ivotu
jednog jednostavnog ovjeka takva vrsta sposobnosti jeste nadnaravnost (el-idaz) koja potrebuje razum i njime ne izlazi iz
svoje naravi i udi.
Racionalno gledano, zadivno je, nadnaravno i zapanjujue
to da ovaj blagi, istinoljubivi i pouzdani ovjek ustane vrsto, odluno i pozivom na preporod, ovjek koji je nepismen u zabaenom kraju svijeta, od nepismene majke beduinke, gdje nije bilo
filozofije, uilita, ni biblioteka, bez prethodnih opih ili rukovodnih iskustava, da bi pokazao tean, zadivan i smjeran govor
tako kako ga nije poznavala rjeitost Arapa (fesaha el-Areb), da
bi ustrajno krenuo rijeenou mladia u svoju misiju, usprkos
neprijatnostima i mukama koje e snai njega i njegove drugove tokom vremena. tavie, ovo uznemiravanje i otpor njegova
naroda Kureja, pridravanje kipova i negiranje njegova poslanstva, poveavalo je kod njega, kao i kod njegovih sljedbenika,
upornost da poziva vjeri i strpljivo podnoenje uznemiravanja u
vrijeme kad nije izgledalo da e se njegovim drugovima i sljedbenicima ukazati svijetla nada, niti se inilo da e se tmine noi
ovog muenja rastupiti. A zaprepatenje se i poveava zato to
e, nakon trinaest godina upornog pozivanja dobru, uz strpljenje
bez klonua, doi as odlaska, poziv je bio iscrpio svoje mogunosti, da bi iznenada povjerovala plemena El-Evsa i El-Hazreda
izme stanovnika Jesriba, bez ikakva prethodnog oekivanja, i
da bi se ugovorom obavezali na vodstvo Poslanika, s.a.v.s., i na
pomo Poslanstva koje on nosi.
6/3/11 9:23:03 AM
338
Zadivljujue je da je Muhammed, Boiji poslanik, s.a.v.s.

onaj iji ivotopis i stasanje znademo, sa izvanrednom snagom
i uspjehom kome nema ravna stvarno zasnovao, i to za samo
deset godina, dravu ummeta pravde, snoljivosti, bratstva, dobroinstva i slobode vjerovanja, u kojoj vlada sa savrenstvom,
u kojoj sudi po pravdi, presuuje i rasporeuje poslovima po
mudrosti, podie sistem, vodi pobjedonosne odbrambene vojske, njegovim jezikom tee dobar, rjeit, nadnaravan govor kao
mudrost, uputa i srea.
Zar ne bi bila najudnija stvar da nekome padne na pamet
da jedan ovjek moe imati sve ove mogunosti, sposobnosti i
udnje, i jo u takvoj sredini, a da ne oda nita od toga tokom
svoga djetinjstva, mladosti i muevnoga doba, niti u bilo kojoj
prilici svoga ivota, kao mu i otac, sve do etrdesete godine ivota? Kao i da u svome ivotu, svojoj sredini i ivotnim iskustvima
bude bez onoga ko e mu ta iskustva izgraivati, skrbiti nad njima i unapreivati ih? Da li je uistinu u mogunosti nekog ovjeka da isplanira neto takvo i u ovakvoj prefinjenoj mjeri, tokom
etrdeset godina otkad ga je rodila majka, a da on ne pokae i ne
oda nita od svojih sposobnosti i svojih udnji? K tome, kako to
da ti nezreli beduinski Arapi, sa malo znanja i iskustva, ako ak
nisu bili sasvim bez znanja i iskustva, da se suprotstavie voama, vladarima, sveenicima, plemenima i svim gospodarima, da
bi ih nadvladali u mudrosti, administraciji, politici, ratovima,
vojnama i okrajima, da bi njegov Poziv i drava njegovih ljudi
i drugova na kraju sruila imperije zuluma i nasilja u zemljama
velianstvenih civilizacija prostranih krajeva u dravi perzijske civilizacije i zemljama drave civilizacije Bizanta, da bi se proirilo
svjetlo njegova Poslanstva tokom stoljea u sve krajeve Zemlje,
bez obzira na razlike u ljudima, jezicima i bojama koe?
Nain kojim se otvorila snaga Muhammedova, s.a.v.s.,
svojstva, sposobnosti, pojedinano i skupno, tokom ezdeset i
6/3/11 9:23:03 AM
339
tri godine, sve to jeste istinsko udo (el-mudize el-hakikijje) u

potporu istinitosti poslanstva Muhammedova, s.a.v.s., i njegove
autentinosti, u kojeg su povjerovali iznimni ljudi njegova naroda i dokazali svoju odlinost i sposobnost na stranicama povijesti
(ala safha et-tarih), upoznali su Muhammeda i o njemu stekli
iskustvo oni koji su najbolji iz sinova njegova naroda, koji su mu
bili suparnici po godinama i sredini, jo od doba djetinjstva, slijedili su ga i vjerovali u njega u situaciji kada se tokom trinaest
godina muka i trpljenja niko nije nadao iz toga nikakvoj ugodi
ni koristi. Kako onda da neko doe, nakon dugih vijekova i stoljea, kojima su dodati aspekti nadnaravnosti asnoga Kurana
koje znademo, pa da tvrdi da je on od drugova Boijeg Poslanika
sposobniji pronicljivou i uvidom, te da, eto, on zna neto o
Muhammedu, s.a.v.s., to oni nisu znali, te da sudi o onome to
su oni zanemarili!!!
ivot Muhammedov, s.a.v.s., nain njegova razvoja, otvaranje njegovih sposobnosti i moi, postupkom kakvim je zavren, jeste stvar kroz koju svaki uen, nepristran i pametan ovjek
vidi aspekt nenadmaivosti (el-idaz), iako svako od nas nee
ponekada nai zaudnost u svakoj pojedinosti Muhammedova,
s.a.v.s., ivota, usprkos tome to su ak mnogi aspekti tih pojedinosti dragocjeni, nenadmani i izvrsni, ali je nevjerovatno udo
ta pravilnost i neprekidnost svih ovih pojedinosti u ivotu jednog ovjeka u toj situaciji, tokom ezdeset i tri godine.
Izgradnja ljudskog ivota nalikuje izgradnji piramide. Ona
poinje sa iroke osnovice odgoja, obrazovanja, instruiranja,
uvjebavanja, iskustva i prakse, da bi se okonala u vrhu sposobnosti i vjetine u ovoj ili onoj oblasti iz podruja ivota, bilo da
bude trijumfalni voa, ili ovjek dravnik i vjet politiar, ili ovjek knjievnik, pjesnik, retoriar i utjecajno pero, ili ovjek nauke i istraivanja, ustrajni izumitelj. Kad je posrijedi ivot Muhammedov, s.a.v.s., on se odvijao obratnim smjerom, primjer mu
6/3/11 9:23:03 AM
340
je obrnuta piramida (el-herem el-maklub) koja poinje sa otre i

tijesne osnovice, da bi zavrila u vrhu koji je prostran i irok, u
svakoj strani ivota: vodstvu, mudrosti, politici, rjeitosti, sa te
osnovice propupavaju voe, mudraci, uenjaci, stilisti. Moda
najprikladniji primjer u opisu Poslanikova uinka nije obrnuta
piramida, nego ga treba opisati sa akama cvijeta plodnoga koji
se otvara svojom ljepotom, mirisom i plodovima sa zelenoga stabla, bujnoga i vitkog, pa biva znakom od najzadivnijih znakova
Boga velianstvenoga!
Poslanstvo koje ukoliko se valjano primi i razumije unosi
mir u duu, iri bratstvo i samilost meu ljudima, poziva pravdi, istini, dobru, znanju i miru to poslanstvo je nadnaravno
(mudize), smjerno, autentinoga teksta, dolazi od istinoljubivoga, pouzdanoga, otroumnoga u svojoj udi, nenadmanog u
svome razvoju i svojim sposobnostima, nenadmanog po Nenadmanoj Knjizi (Kuranu) koja mu je objavljena. Poslanstvo
mora biti poslanstvo istine, koje je objavljeno, u iju istinu pametan ovjek mora odsjeno povjerovati, to poslanstvo mora biti
poslanstvo od Boga, Stvoritelja, iz Niega Izvoditelja, Jednoga i
Jedinoga, Darovatelja oblika, to poslanstvo ovjeanstvu donosi Njegov Poslanik, istinoljubivi i pouzdani, donosi ga kao poslanstvo koje obavezuje, u kojem se cjelovito upotpunjuju Svijet
onostranog i Svijet pojavnosti, poslanstvom se oituje znaenje
egzistencije i cilj smjerne naravi.
Spoznaju ovog aspekta u idazu (nenadmanosti) poslanstva Muhammedova, s.a.v.s., aspekta koji usklauje stanja naravi
i udi ovjeka, pree je obaviti metodom naunog i pronicljivog razuma, kako je to uinio i Ibn Hazm. Ova spoznaja je potrebnija danas muslimanskom umu na njegovom putu prema
znanstvenome metodu i oslobaanju od ogranienja snatrenja,
gnostikih rasprava, zastranjenja i opsjena.
6/3/11 9:23:04 AM
341
Ovakva nauna i praktina kontempliranja jo od rane mladosti uvrstila su moje vjerovanje u ovu vjeru kao sveto poslanje,
uinila su me muslimanom po izboru, a ne po roenju, roditeljskom identitetu ili mjestu boravka, kao to su uvrstila moje
miljenje na putu nauke, metoda zakona i razuma, i zatitila su
to miljenje s Boijom blagodati od neisti mitomanije, fantazmagorija i opsjena. Stoga, kad god sam se suoio u vezi s poslanstvom islama sa kakvom sumnjom, ona je kod mene samo
bila problem koji potrebuje metodski, nauni uvid za spoznaju
aspekta islama i istine o ovome, a nije se uope radilo o skepsi
koja poziva dvojbi, ustuknuu i kolebanju.
U svjetlu toga, moj se metod prouavanja bilo ega i bilo
koje sumnje sastojao od dvije strane. Prva je, spoznati prirodu
problema, a druga, uzimati partikularije teksta Objave u svjetlu cjeline teksta Objave i njegovih ciljeva (fi dav kullijjatihi ve
mekasidihi). Bez tog metoda, po mome miljenju, nastaje samo
brbljanje i klaparanje, kojeg se trebamo kloniti, staviti mu branu
kroz izgradnju metoda nae nauke, naeg obrazovanja, stvaranje
naeg naunog i rukovodnog kadra. Time se sastaju/spajaju metodi nae nauke i naeg obrazovanja, u svim njihovim vidovima,
spoznavanjem biti vjere, njene vizije, ciljeva, principa, vrijednosti i poimanja, sa naunim spoznavanjem univerzalnih prirodnih
zakona na razliitim fizikalnim i ljudskim podrujima, da bi se
porodila nauka, spoznaja i istinska, djelatna, civilizacijska praksa, koja ostvaruje viziju islama i njegove ciljeve te stavlja u djelovanje njegove principe, poimanja i vrijednosti u stvarnost ivota
diljem vremena i mjesta.
Neka Bog nagradi Ibn Hazma dobrom, jer me podstaknuo
da se udubim u njegov metod dopunjujui ga, bez umanjivanja
njegove velianstvene naukovne vrijednosti, da bih sudjelovao
i iznio viziju i iskustvo kroz koje sam proao u mladosti, i kroz
koje mora proi svjesno ili nesvjesno svaki pubertetlija u
6/3/11 9:23:04 AM
342
svojoj smetenosti i prirodnom traganju za odnosom Pojavnosti

sa Onostranim, o poetku ivota ovjekova na licu ove Zemlje,
o njegovoj sudbini, sudbini njegova ivota i egzistencije, nakon
to ga zarove u utrobu ove zemlje iz koje je, iz njezine gline,
izraslo njegovo tijelo, i stasalo njegovo stablo iz njenog tla. Ova
vizija i ovaj metod bili su mi najbolja pomo u ovom to mi je
proteklo od ivota, jer je to predstavljalo u mome ivotu pogled
i ivo iskustvo za koje se nadam da e u njemu biti neke koristi i poziva za razmiljanje, kontempliranje i shvatanje ivota s
potrebnom ozbiljnou, da e biti stvar koja e obogatiti ivot
nae omladine koji su zalog naeg ummeta i zalog ovjeanstva,
radi upute ovjeanstva na put istine, civilizacije bratstva, gradnje i ovjekova ispravnog koritenja svemira, ka razumijevanju i
ispravnom vladanju koje ostvaruje smisao ivota i jastva, sa svim
njegovim odgovornostima, potvrivanjima i lijepim uivanjima,
bez neumjerenosti i pretjerivanja.
Ja se nadam da e mladi ljudi i itatelji u ivotopisu ovoga
velikoga ovjeka (Ibn Hazma), i svih onih naih davnih genija
nalik njemu, nai popudbinu koja e njihovo miljenje postaviti
na put racionalnog, naunog metoda, ispravnog i u vjeri postojanog, da bi ostvarili cilj namjesnitva, cjelinu Objave i prirode,
da im to bude vodi za njihov ivot, uputa za njihovu izgradnju,
obodrenje za dobro, prijegor i darivanje na putu njihova ivota,
ako Bog da.
Bogu pripada zahvala i zasluga, on je Naputitelj na Pravi
put. Naa posljednja molba je: neka je hvala Bogu, Gospodaru
svjetova!
Dr. Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman
Rijad, 09. 08. 2008./08. 08. 1429. po H.
6/3/11 9:23:04 AM
343
Dodatak trei
LITERATURA
Dopunjavajui napomenu o literaturi, te radi dodatnog pojanjenja problema koji je dotaklo ovo istraivanje, itateljstvo
moe konsultirati sljedee knjige i studije ovoga autora:
1. ( Kriza muslimanskog miljenja), djelo izilo
u serijalu posveenom islamskoj metodologiji, Ed-Dar
el-alemijje li el-kitab el-islami i Meunarodni institut za
islamsku misao, drugo izdanje, 1414. po Hidri, 1994.
po Isau, a.s. Ovo djelo ima i druga izdanja.829

:
2.

(Kriza muslimanske volje i svijesti: zanemarena dimenzija u planu reforme ummeta), Dar el-fikr, Damask,
1428/2004. godine. Skraena verzija ovog djela pod
nazivom Sukut el-hadare el-islamijje objavljena je na bosanskom jeziku pod naslovom Kriza islamske civilizacije
u izdanju El-Kalema i CNS 2010. godine.

( Na

3.

silje i upravljanje politikim sukobom u islamskom miljenju izmeu naela i izbora), Meunarodni institut za
829
Ovo djelo prevedeno je i na bosanski jezik: Abdulhamid A. Ebu Sulejman, Kriza

muslimanskog miljenja, prevela: Sabina Berberovi, Sarajevo, El-Kalem, 2004.
6/3/11 9:23:04 AM
344
islamsku misao u Vaingtonu i Dar es-selam u Kairu,

1423/2002. godine. Djelo je prevedeno na bosanski jezik i u pripremi je za objavljivanje.
( ovjek izmeu dva zakona), Meuna

4.
rodni institut za islamsku misao u Vaingtonu i Dar esselam u Kairu, 2005. godine.

(Savremena islamska reforma),
5.

Meunarodni institut za islamsku misao u Vaingtonu i

Dar es-selam u Kairu, 1427/2006. godine.

Pro6.

blem autokratije i korupcije u islamskom miljenju i
povijesti), Medelle el-muslim el-muasir, broj 122., Kairo, 1427/2006. godine.
6/3/11 9:23:04 AM
345
Kratka biografija dr. Abdulhamida

Ahmeda Muhammeda Ebu Sulejmana
Roen u Mekki Mukerremi 1355/1936. godine.

U Mekki pohaao osnovnu i srednju kolu, maturirao u
koli za obuku diplomata 1374/1955. godine.
Godine 1378/1959. diplomirao na Odsjeku za politike
nauke Ekonomskog fakulteta na Kairskom univerzitetu.
Godine 1381/1963. magistrirao iz oblasti politikih nauka na Ekonomskom fakultetu Kairskog univerziteta.
Godine 1393/1973. doktorirao iz meunarodnih odnosa na Univerzitetu Pensilvanija u Filadelfiji, Sjedinjene Amerike
Drave.
Radio kao sekretar Vrhovnog vijea za planiranje u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, potom bio lan i predsjednik Odsjeka
za politike nauke na Fakultetu za administrativne/upravne nauke (ranije Ekonomski fakultet) na Univerzitetu Kralja Sauda u
Rijadu (ranije Rijadski univerzitet).
Jedan je od osnivaa Svjetskoga foruma islamske omladine u Rijadu (Nedwa), Kraljevina Saudijska Arabija. Prvi je
predsjednik i osniva Meunarodnog instituta za islamsku misao, bivi generalni direktor istog instituta, takoer predsjednik
utemeljitelj Zavoda za razvoj djece. Osniva je i bivi predsjednik
6/3/11 9:23:05 AM
346
Asocijacije muslimanskih drutvenih naunika u Sjedinjenim

Amerikim Dravama i Kanadi, osniva je i bivi predsjednik
Amerikog asopisa za islamske drutvene nauke (American Journal of Islamic Social Sciences).
Bio je rektor Meunarodnog islamskog univerziteta u
Maleziji, 1988 1999. godine.
Predsjednik je Meunarodnog instituta za islamsku misao od 1419/1999. godine.
Vlasnik je i generalni direktor Ureda Dar Manar, koji se
bavi odgojnim i obrazovnim savjetovanjem (Rijad, 1424/2003).
Napisao je brojne knjige, studije, naune i kulturne rasprave koje se sa islamskog stanovita bave promjenom i kreativnim i reformatorskim aspektima na polju vjerovanja i islamske
civilizacijske vizije, na polju miljenja, kulture, odgoja i muslimanske svijesti.
Meu njegovim djelima su ona pobrojana u treem dodatku ove knjige te:
1. Ekonomska teorija islama: filozofija i savremena sredstva
(1960. godine),
2. Islamska teorija meunarodnih odnosa: novi pravci u miljenju i islamskoj metodologiji (1973.),
3. Islamizacija znanja, u koautorstvu sa Ismailom al-Faruqijem (1986., bosansko izdanje: El-Kalem, 2004.),
4. Brane nesuglasice (2003., bosansko izdanje CNS i Nahla, 2009.),
5. Islamska reforma: stalno i promjenljivo, iskustvo Islamskog
univerziteta (2004., rad je preveden na bosanski jezik i
u pripremi je za objavljivanje).
Profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman smatra se jednim od najboljih ivuih poznavalaca savremenih odgojnih i
obrazovnih problema muslimanskih drutava.
6/3/11 9:23:05 AM
347
Pogovor
ISLAMSKA STVARNOST
IZMEU ASHABA I BEDUINA
Osvrt na djelo Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana,

Univerzalna civilizacijska kuranska vizija (Er-Ru je elkevnijje el-hadarijje el-kuranijje, izdanje Meunarodnog instituta za islamsko miljenje (IIIT), Herndon,
Virdinija, 2008.
Prije neto vie od godine dana Abdulhamid Ahmed Ebu
Sulejman je objavio zanimljivu i na mnogim stranicama provokativnu knjigu, Kuranska univerzalna civilizacijska vizija (Er-Ru je
el-kevnijje el-hadarijje el-kuranijje). Djelo se pojavilo u izdanju
Meunarodnog instituta za islamsko miljenje (El-Ma hed elalemi li el-fikr el-islami) u Herndonu, Virdinija, Sjedinjene Amerike Drave, i po svojim glavnim porukama knjiga je jedan svje
pokuaj da se ponudi ne samo novo tumaenje skoro petnaest
stoljea duge povijesti islama i muslimanskih naroda ve se ovim
tumaenjem ele naznaiti mogui projekti izlaska iz dananje
krize muslimanskih koncepcija u politici, ekonomiji, muslimanskim (dez)integracijama i institucijama. Djelo Kuranska univerzalna civilizacijska vizija je po svemu obnoviteljske naravi, slijedi
i razvija reformatorske koncepcije koje su zaete tokom prvih go-
6/3/11 9:23:05 AM
348
dina muslimanske moderne od kraja devetnaestog stoljea. Osim

toga, autor na originalan nain daje svoju deskripciju dinamike
islamske povijesti te ocjenjuje uzroke muslimanske dekadence.
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman je poznat naoj javnosti
kao muslimanski mislilac kritikog usmjerenja, a njegova knjiga Ezme el-akl el-muslim (Kriza muslimanskog uma) prevedena
je i objavljena u izdavakoj kui Islamske zajednice, El-Kalem.
Podsjetimo se, ukratko, na najvanije biografske i bio-bibliografske dionice profesora Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana.
Plodan autor, utemeljitelj instituta i univerziteta
Prof. dr. Abdulhamid (Ahmed Muhammed) Ebu Sulejman
roen je u Mekki Mukerremi 1355/1936. godine. U rodnom
gradu je pohaao osnovnu i srednju kolu, a maturirao je u koli
za obuku diplomata 1374/1955. godine.
Godine 1378/1959. diplomirao je trgovinu na Odsjeku za
politike nauke Trgovinskog fakulteta na Kairskom univerzitetu. Potom je 1381/1963. godine magistrirao iz oblasti politikih nauka na Trgovinskom fakultetu Kairskog univerziteta, a
1393/1973. godine doktorirao je iz meunarodnih odnosa na
Univerzitetu Pensilvanija u Filadelfiji, Sjedinjene Amerike Drave.
Radio je kao sekretar zasjedanja Vrhovnog vijea za planiranje u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, potom je bio lan u Vijeu
za nastavu na Fakultetu za administrativne/upravne nauke (ranije Trgovinski fakultet) na Univerzitetu Kralja Sauda u Rijadu
(ranije Rijadski univerzitet), takoer je radio i kao predsjednik
Odsjeka za politike nauke na istom fakultetu.
Osniva je Udruenja muslimanskih studenata u SAD-u i
Kanadi.
6/3/11 9:23:05 AM
349
Jedan je od osnivaa Generalnog sekretarijata Svjetskoga foruma islamske omladine u Rijadu, Kraljevina Saudijska Arabija,
prvi je predsjednik i osniva Meunarodnog instituta za islamsko miljenje, bivi generalni direktor Meunarodnog instituta
za islamsko miljenje, takoer predsjednik utemeljitelj Zavoda
za razvoj djece, osniva je i bivi predsjednik Asocijacije muslimanskih naunika drutvenih nauka u Sjedinjenim Amerikim
Dravama i Kanadi, osniva je i bivi predsjednik Amerikog
asopisa za islamske drutvene nauke (AMSS).
U periodu 1988 1999. godine osniva je i rektor Meunarodnog islamskog univerziteta (IIU) u Kuala Lumpuru, Malezija.
Takoer, predsjednik je Meunarodnog instituta za islamsko miljenje (IIIT), 1419/1999. godine. Vlasnik je i generalni
direktor Ureda Daru Manar, koji se bavi odgojnim i obrazovnim
savjetovanjem (Rijad, 1424/2003.).
Napisao je brojne knjige, studije i naune i kulturne rasprave
koje se sa islamskog stanovita bave promjenom te kreativnim
i reformatorskim aspektima za Muslimansku zajednicu (ummet)
na polju vjerovanja i islamske civilizacijske vizije, na polju miljenja, metodologije i kulture, te odgoja i muslimanske svijesti.
Meu njegovim djelima su: Ekonomska teorija islama: filozofija i savremena sredstva (1960. godine), Islamska teorija meunarodnih odnosa: novi pravci u miljenju i islamskoj metodologiji (1973.), Kriza muslimanskog uma (1986.), a u koautorstvu
je objavio djelo Islamizacija znanja: pravac i postignua (1986.).
Objavio je potom djela: Nasilje i upravljanje politikim sukobom
u islamskom miljenju izmeu naela i izbora: islamski pogled
(2002.), Problem udaranja ene kao sredstvo za rjeavanje branih
razmirica! (2003.), Kriza volje i svijesti muslimana (2004.), Islamska reforma: stalno i promjenljivo, iskustvo Islamskog univerziteta
(2004.), ovjek izmeu dva zakona (2005.) itd.
6/3/11 9:23:05 AM
350
Povijest islama u sukobu plemenskog i civilizacijskog

Kad itamo Ebu Sulejmanovu Kuransku univerzalnu civilizacijsku viziju nasluujemo daleki eho Ibn Haldunovih pokuaja
da odgonetne obrazac ili obrasce prema kojima se odvija povijest
islama, da objasni uspone i padove u drutvenim organizmima
islama. Ebu Sulejman neskriveno i teorijski decidirano tvrdi da
je svijet islama doivljavao dekadencu kad god je njime ovladao
duh ili ar (hamijje) beduin(stv)a (el-erab).
Zapravo, beduinske snage, koje jo nisu bile privedene civilizaciji, pa ni civilizaciji islama, esto su nadvladavale i podjarmljivale kulturu i civilizaciju ashaba (el-ashab). Razumije se da
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman kroz analiziranje ovih dviju
nasuprotnih strana, el-erab i el-ashab, ne eli ponuditi samo svoje vienje prvih decenija ranoga islama, ve on te dvije sile vidi
kroz svoje ukupno teorijsko itanje povijesti islama.
Vano je da na ovom mjestu kaemo da je Ebu Sulejmanovo
djelo Kuranska univerzalna civilizacijska vizija (Er-Ru je el-kevnijje el-hadarijje el-kuranijje) u svojoj preliminarnoj rukopisnoj
varijanti nosilo drugaiji naslov, naime Bejne el-ashab ve el-erab,
Er-Ru je el-kevnijje el-hadarijje el-kuranijje (Izmeu ashaba i beduina, Kuranska univerzalna civilizacijska vizija). Prvotno smo
se pod tim naslovom upoznali sa glavnim sadrajima ove njegove
knjige. Meutim, kad se djelo definitivno pojavilo iz tampe, nosilo je naslov Kuranska univerzalna civilizacijska vizija.
Prema Abdulhamidu Ahmedu Ebu Sulejmanu, Boiji poslanik Muhammed, a.s., dostavljanjem kuranske objave i svojom
poslanikom misijom, prevodio je beduine (el-erab) u svoje drugove (el-ashab), u islamski civilizirane generacije, ljude univerzalne vjere i kulture. Epoha ashaba znaila je nadilaenje i oslobaanje od plemenskog, etnikog, rasnog. Autor smatra da je period
prve etverice halifa na Pravom putu (El-Hulefa er-raidun) bio
6/3/11 9:23:06 AM
351
period ashaba u islamskoj povijesti. Ta etverica halifa su bili birani i izabrani na republikanski nain, nisu ih nasljeivali sinovi,
primogenitura je bila nepoznata ranome islamu.
Autor se potom bavi dolaskom beduinskog duha sa stupanjem Emevija na vlast (661. godine), te ustvruje kako je ova
dinastija sve do 750. godine reafirmirala beduinski ar (hamijje
el-erab). Autor na negativan nain ocjenjuje emevijsko potiskivanje i eliminiranje duha ashaba, smatra da je ponovno oivljavanje arapskih plemenskih tradicija umnogome natetilo civilizacijskom i kulturnom afirmiranju islama. tavie, za Emevija
je u samoj vojsci dolo do beduinske prevage (galebe el-kaba il
el-arebijje min el-erab ala dej el-umme el-islamijje), tvrdi autor
na 31. stranici. Tad je, prema Ebu Sulejmanu, dolo do velike
civilizacijske i kulturne stagnacije islamskog ummeta, jer je sa
scene definitivno nestalo duha ashaba.
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman daje impresivne analize prvih stoljea islama, tvrdi da je islam svojim univerzalnim
uenjima o Bogu potiskivao (bolje kazati: nadilazio) arabljansku
(i bilo koju drugu) plemensku lojalnost, te afirmirao pojmove
i shvatanja o univerzalnom ovjeanstvu. Ashabi su afirmirali
viziju svijeta (ru je el-alem), ta je vizija dovodila do pozitivnog
i kreativnog ostvarenja, do realiziranja ovjekove osobnosti
i jastva (tahkik ez-zat). Taj proces ostvarenja ovjekova sopstva
u doba ashaba ne odvija se kroz odanost plemenu ili narodu,
ve kroz odanost univerzalnoj ideji. Autor se poziva na kuranski
ajet830: Ali, oni koji vjeruju, Boga jo vie vole! Kad islam razvija hubb ili ljubav prema Bogu to znai da se tom ljubavi nadilazi
ljubav ili odanost ili lojalnost prema krvnom, beduinskom, lokalnom, partikularnom, plemenskom, barbarskom.
830
El-Bekare, 165.
6/3/11 9:23:06 AM
352
Prema ovom autoru, islam je uvijek trebalo da bude taj glas

koji opominje na univerzalno, da promovira univerzalne vrijednosti. Meutim stupanjem mnogobrojnih arabljanskih plemena
u islam nije se mogla izbrisati dahilijjetska tradicija u cjelini
(adem mahv el-asar el-dahilijje bi el-kamil). Autor smatra da se
slian proces odigravao i u kasnijim etapama islamske povijesti,
kad su u njegovo okrilje stupali Perzijanci, Turci, afriki narodi
itd. Svi su oni unosili biva civilizacijska naslijea (mevrusat elhadarat es-salife), pa je dijelom i zbog toga dolo do potamnjenja
univerzalne islamske vizije (gab er-ru je el-kevnijje el-islamijje) i
do njenoga izopaenja (teevvuhuha).
Vjera, stalno i promjenljivo
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman pokazuje da je kuranska
univerzalna civilizacijska vizija po sebi kreativna, stvaralaka i
graditeljska (imarijje). Tokom povijesti islama ona dolazi uvijek
naspram statinog, plemenskog, lokalnog, partikularnog.
Na ovom mjestu autor se uputa u objanjenje stalnih (essabit) i promjenljivih (el-mutegajjir) aspekata vjere, ivota, povijesti. Praktiki, autor se bavi pitanjima mjesta (el-mekan) i
vremena (ez-zeman), ili onog konkretnog u emu se oituju sva
islamska uenja i principi.
U ovom osvrtu na Ebu Sulejmanovu knjigu ukazujemo tek
na neke njegove glavne teze.
Po svemu je jasno da Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman
povezuje univerzalnost islama za Kuran i njegove planove. U temeljna naela (mebadi) univerzalne kuranske vizije autor ubraja monoteizam (et-tevhid), ovjekovo namjesnitvo na Zemlji
(el-istihlaf), pravdu i umjerenost (el-adl ve el-itidal), slobodu
(el-hurrijje), odgovornost (el-mesulijje), svrhovitost/ciljnost (el-
6/3/11 9:23:06 AM
353
ga ijje), moralnost/etinost (el-ahlakijje), demokratinost/dogovaranje (e-ura), univerzalnost (el-alemijje), mir (es-selam) itd.
Autor tvrdi da su svi ovi temeljni principi kuranske univerzalne civilizacijske vizije bili ili osujeeni ili napadnuti, ili su pak
bili uvijek izloeni opasnosti, napose onda kad god prevagnu elerab nad el-ashab, ili beduini nad ashabima. Posve je jasno da su
za autora te dvije rijei (el-erab i el-ashab) sada, u njegovoj terminologiji i teoriji, postali termini, pa i svojevrsne metafore za dvije
nadmeue povijesne sile koje se bore za prevlast nad islamskom
stvarnou. Prema autoru, beduine (el-erab) ne treba razumijevati
ekoloki, kao stanovnike pustinje (dakle, nisu se javljali samo u
Arabiji ili pustinjama Sahare, srednje Azije, iranskim visoravnima, dubinama Indije itd.), ve se termin el-erab treba razumijevati kulturalno i povijesno. Kao negativna sila, beduinstvo se javljalo
posvuda kad je jenjavala snaga kuranske univerzalne civilizacijske
vizije. Kao to primitivni narodi vole toteme i talismane, tako i
dekadentni muslimani, svedeni na razinu dahilijjetskog beduina,
i sam Kuran nastoje reducirati na totem, na talisman! Na str. 48.
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman tvrdi da u epohama beduinske prevage Kuran postaje knjiga zarad udotvornog berieta, i
tada nestaje svjeeg miljenja... (jusbihu el-Kuran el-Kerim li etteberruk... fe jenadimu el-idtihad). Ovdje vidimo daleki reformski utjecaj Muhammeda Abduhua na naega autora. U svakom
poglavlju ove knjige autor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman se
snano zalae za okonanje povrnog gledanja na Kuran (inha
en-nazre es-sathijje ila el-Kuran), kako sam kae na str. 64.
S druge strane, protagonisti islamske kulturne i civilizacijske
univerzalnosti, u ovoj knjizi od Ebu Sulejmana nazvani el-ashab,
sami su sebi osiguravali prostor u epohama procvata velikih gradova, otvorenih drutava, prosperitetnih ekonomija. Autor istie
da je ta slavna civilizacija bila naravna posljedica itanja Kurana
kroz njegove univerzalije (kullijjat el-Kuran el-Kerim).
6/3/11 9:23:07 AM
354
Veoma je zanimljivo da autor ove knjige na hadis gleda kao

na glavno sredstvo odgoja beduina. Hadiska poruka i diskurs
(el-hitab en-nebevi) uvjetovani su svojim sluateljstvom i recipijentima, stav je Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana.
On istie da su se imami i osnivai pravnih kola, napose
Malik i Ebu Hanifa u ophoenju sa hadisom uvijek sluili njegovom konkretizacijom u skladu sa miljenjem stanovnika Medine. Naime, stanovnici Medine znali su okolnosti u kojima su
izreeni pojedini hadisi (ez-zuruf elleti saderet anha).
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, na isto fenomenolokom planu, uoava da je praksa sabiranja hadisa u vrijeme posljednjeg od velikih osnivaa pravnih kola, imama Ahmeda ibn
Hanbela (umro 855.), bila uvjetovana veoma kompliciranom politikom situacijom. Hadis (hadis) je koriten u svrhu politike ili
sektake promidbe, te su se tako multiplicirala mnoga predanja.
Nije bilo elje da se tekst hadisa saobraava i ocjenjuje sa poimanjima i kriterijima samoga Kurana (nakd el-metn ve dabtuhu bi
mefahim el-Kuran ve mekajisihi), veli autor na 52. stranici.
Afirmiranje univerzalnosti Kurana
Ova knjiga Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana je u cjelini svje primjer jo jedne intelektualne podrke idtihadu ili
kreativnom muslimanskom umnom naporu na ponovnom, konstruktivnom i rekonstruktivnom, itanju kuranske univerzalnosti u kontekstu naeg vremena i mjesta.
Umjesto poricanja i ukidanja ovjekova sopstva (ilga ez-zat)
autor se zalae za afirmiranje i ostvarenje toga sopstva (tahkik
ez-zat). To e se postii afirmiranjem univerzalnosti Kurana. Cijelo Ebu Sulejmanovo djelo je proeto reformistikim duhom, a
posebno su vani odjeljci koji se bave reformom muslimanskog
obrazovanja te obrazovnih metodologija i programa.
6/3/11 9:23:07 AM
355
Nesumnjivo je ovo knjiga koja na intelektualan nain afirmira Kuran kao izvor univerzalne, konstruktivne/graditeljske,
duhovne i plemenite vizije (ke masdar li er-ru je el-kevnijje elimarijje er-ruhijje el-hajjire). Muslimani i muslimanski narodi
bez afirmiranja te vizije nisu u stanju reformirati svoj poloaj u
svijetu, poruka je autora ove knjige.
Ja i drugi u dananjim itanjima Kurana
Djelo Kuranska univerzalna civilizacijska vizija Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana znaajno je i po mnogim svjeim i
istovremeno mudro angairanim tematiziranjima dananjih muslimanskih zapitanosti i dilema na planu lokalnih drutava, ali i
muslimanskog participiranja u svome planetarnom zajednitvu i
u zajednitvu s drugima, u svjetskim procesima.
Njegovi odgovori su uravnoteeni, i ta uravnoteenost proizlazi iz njegova umijea kontekstualiziranja islama i Kurana
u dananjem svijetu globalizacije i, esto nasilnog potiskivanja
uravnoteenih tradicionalnih svjetova islama.
Kad god se poziva na Kuran, a to ini veoma esto, profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman odaje svoju vjernost
arapskoj i openito islamskoj tradiciji. U svojoj knjizi on navodi
kuranske ajete, u pregrtima. Uini nam se, posve rijetko, da
je na autor podlegao onom stereotipnom metodu posezanja za
kuranskim ajetima po obrascu ukivanja muslimana u zvijezde:
muslimani su solidarni, jer se u Kuranu kae: U dobroinstvu vi
se pomaite... Ili: muslimani su uvijek paljivi prema roditeljima
jer se u Kuranu kae: Ne recite roditeljima ni uh!
Ali, Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman je daleko od takve
trivijalizacije asnog kuranskog teksta. On je itekako svjestan da
su muslimani jedno, a da je danas kuranska poruka esto dale-
6/3/11 9:23:07 AM
356
ko od njihovih djela. Uostalom, razbuivanje muslimana novim,

kontekstualiziranim itanjem i prihvatanjem Kurana jedan je
od razloga zato pie ovu knjigu.
Kako smo ve vidjeli, profesor dr. Abdulhamid Ahmed Ebu
Sulejman je ovjek velikog internacionalnog sveuilinog iskustva,
skoro deset godina je kao rektor rukovodio velikim projektom Meunarodnog Islamskog univerziteta (International Islamic University) u Kuala Lumpuru. Taj univerzitet, kao i druge institucije
koje je Ebu Sulejman osnovao i danas uspjeno rade i razvijaju se.
Uspjeh njegovih projekata govori o uspjehu njegovih ideja,
i umijeu valjanog kontekstualiziranja poruka islama i Kurana
danas. U profesorovoj knjizi koju ovdje prikazujemo i komentiramo ima jedno poglavlje koje se izravno tie muslimanskog
ukljuivanja u svjetsku dananjicu i kreiranje te dananjice. Kako
danas biti ja? I kako danas biti drugi? ta je identitet, ili ta
su identiteti koji su pri nama, i koji ne stjenjuju nikoga drugoga? Kako na ta pitanja dati odgovore iz Kurana, iz kuranske
univerzalne i civilizacijske vizije? I kako da ti odgovori budu, i
neko vrijeme potraju, kao iroki put za muslimansku djelotvornost dobra i sudjelovanje u projektima dobra za rjeavanje kompliciranih problema dananjeg svijeta?
Ebu Sulejman smatra da kuranska univerzalna civilizacijska
vizija na svakog ovjeka gleda kao na jedinstvo opeljudskog
(vahde el-kull el-insani), a to se moe prevesti i kao jedinka
opeovjeanskog. O jedinstvu opeovjeanskog on govori
na str. 71. ove svoje knjige. Po kuranskom diskursu (el-hitab elkurani), muko ili ensko (zeker ev unsa), crni ili bijeli (esved ev
ebjed), vjernik ili nevjernik (mumin ev gajru mumin) svi oni
su ovjek/ljudi (fe hum demian insan)! On skoro zanosno govori da se kroz vizuru univerzalne kuranske vizije (fi menzur
er-ru je el-kuranijje el-kevnijje) jasno vidi da su svi ljudi jedno
bivstvo (kijan vahid), jedan entitet!
6/3/11 9:23:07 AM
357
U modernistikom i reformatorskom islamskom miljenju

o ovome je tokom XX stoljea najsnanije progovorio Mahmud
eltut (1893 1963.), rektor slavnoga univerziteta El-Azhar.
eltut tvrdi da se, na temelju Kurana, moe govoriti o ovjeanskom ili opeovjeanskom bratstvu (el-uhuvve el-insanijje), bez obzira na vjersko opredjeljenje ljudi, na njihove politike,
filozofske i naukovne svjetonazore.
Ova Ebu Sulejmanova knjiga nam svjedoi da je on ili pod
utjecajem integrativnih itanja Kurana kakva vidimo u djelima
Mahmuda eltuta, ili je, pak, pod utjecajem takve literature koja
se u Kairu i Egiptu promovirala i promovira i danas.
Ebu Sulejman (str. 71.) insistira na tome da se kroz savremena itanja Kurana uvidi da Boija objava posvjedouje da su
svi ljudi stvoreni kao jednaka/ravnopravna braa (huliku ihve
sevasijje), unutar jedne velike ovjeanske porodice (fi el-usre
el-insanijje el-kubra).
Ebu Sulejman na temelju svoga itanja Kurana tvrdi da smo
ja i drugi mukarci ili ene, da smo pojedinci (efrad) ili ljudske zajednice (unas), i svi pripadamo jednoj dui, jednoj biti (nefs
vahide).
Takoer, ja i drugi pripadamo narodima i plemenima
(uub ve kaba il). U, preko i posredovanjem ovih mnogobrojnih
pripadnitava, ovjeanstvo ostvaruje svoje jedinstvo (vahde), ali
i svoju raznolikost (tenevvu). Legitimno je teiti i jednome i drugome, dobro je usklaivati i pomiri(va)ti ta pripadnitva, intencija je iza koje stoji Ebu Sulejman.
Na mnogim stranicama, i u doista impresivnom broju pasaa svoje knjige, Ebu Sulejman se suprotstavlja ideolokom niveliranju te politikom i fundamentalistikom brisanju i ukidanju
ljudskih razlika. On smatra da sa stranica Kurana odjekuje i
da se razlijee Boanska svemo kroz stvaranje ne samo razno-
6/3/11 9:23:08 AM
358
likog (a ravnopravnog!) ovjeanstva ve se Boansko stvaranje

eminentno oituje kroz stvaranje razlika uope. Tako je, prema
njemu, ovjeanstvo razliito u svojim bojama (elvan) i jezicima
(elsine). K tome, ovjeanstvo u cjelini, na ravni ja i drugi
razlikuje se po sposobnostima (kuderat) i moima (takat), i sve
te razlike dinamiziraju ovjeanstvo, ine ga pokretljivim, draesnim, treperavim!
Mnogo je ulomaka ovoga djela Ebu Sulejman posvetio onim
ovjeanskim sastavnicama, naelima, principima, ukratko,
onim to je zajedniko, a posebno, s jedne strane, kao i onom to
je posebno, a zajedniko, s druge strane.
Na str. 73. Ebu Sulejman govori o kuranskom legitimiranju razliitosti u jedinstvu (tenevvu fi vahde) i o jedinstvu
u razliitosti (vahde fi tenevvu), niko nema monopol na samo
jednu stranu tog dinaminog odnosa. U tom pogledu, profesor
Ebu Sulejman naglaava da je taj dinamini odnos ansa za saradnju u dobroinstvu i bogobojaznosti (teavun ala el-birr ve
et-takva).
U takvoj saradnji, posredstvom koje Ebu Sulejman insistira na ljudskom zajednitvu i sudjelovanju sa drugim (demaa
el-ahar el-insani), svakom je zajameno, bez obzira bio ja ili
drugi, ivot i pravo na njega (dimauhu), imetak i privatno vlasnitvo (emvaluhu), sloboda/ast i dostojanstvo (eraduhu). Na
ovim mjestima Ebu Sulejman stavlja akcenat na ljudsko bratstvo
(el-iha el-insani).
Iz kuranske injenice da je Bog stvoritelj i da stvara sve: sve
ljude, sve univerzume, sve biljke, sve ivotinje, sve ivotne sredine, autor Ebu Sulejman izvodi zakljuak da taj drugi moe
biti ne samo ljudsko bie (insan) ve se trebamo uiti da taj drugi jeste u svome punom integritetu i animalni svijet ivotinje
(hajvan), kao i ivotna sredina (bie), flora i fauna.
6/3/11 9:23:08 AM
359
Usredsreenost na meumuslimanske
dezintegrativne procese
Osim opih mjesta, kojima Ebu Sulejman stavlja do znanja
da, po kuranskoj univerzalnoj viziji, u participiranju u onom to
jeste ovjeanstvo niko od ljudi ne smije biti sprijeen, diskriminiran ili marginaliziran, jer osnova je ovjek a njegova su
akcidentalna odreenja uvijek mnoga, stjee se dojam da Ebu
Sulejman posebno izdvaja kuransko naelo pravde (el-adl). Muslimanu pravda i njene vrijednosti trebaju biti glavno, temeljno
opredjeljujue naelo u njegovom odnosu prema sebi i prema
drugome (kijem el-adl tahkumu tesarrufatihi nahve nefsihi ve nahve el-aharin).
Nakon itanja kljunih dionica ove knjige, opi je dojam da
Ebu Sulejmana zabrinjavaju meumuslimanski sukobi, trvenja
i mnogoliki dezintegrativni procesi. Kao da mnogi muslimani
danas, u zabrinjavajuem broju, nisu u stanju itati Kuran kroz
otvorene horizonte i pozitivne uklone, a kamoli da u njemu, na
svakoj stranici, vide kuransku univerzalnu civilizacijsku viziju
o kojoj on govori s mnogo uma, ali i s mnogo ljubavi, elana i
obodrenja.
Upravo takvim prezrenim stanjem mnogih dijelova muslimanskog ovjeanstva, posebno prezrenom praksom koja je
izvan bilo kakve valjane kontekstualizacije Kurana u dananjem
vremenu, profesor Ebu Sulejman ilustrira prevlast primitivnog
ili beduinskog nad civilizacijskim ili ashabskim elementima u
muslimanskoj savremenosti.
Sa zadovoljstvom treba kazati da su ti dijelovi Ebu Sulejmanove knjige najuspjeniji i najatraktivniji. U ponovnom otkriu
i, posebno je vano, u savremenom aktualiziranju ove njegove dihotomije Beduini (el-erab) versus Ashabi (el-ashab) Ebu Sulejman
je originalni mislilac.
6/3/11 9:23:08 AM
360
Iz naela Boanske egzistencije i jednakosti kojom Bog dariva ljude, bezuvjetno i unapredno, Ebu Sulejman utvruje da
pravda (el-adl) u (meu)ljudskim odnosima mora biti glavno
naelo.
On strogo odbacuje sintagmu kanun el-gab ili zakon dungle. Do kanun el-gab dolazi se onda kad se opovrgne zakon
Pravde (el-adl) i kad jai ravna svim razlikama u drutvu. Takoer, profesor Ebu Sulejman strogo odbacuje naelo el-hakk li elkuvve (argument sile). Pravda ne smije biti na strani sile, na strani
moi! Niti uzurpirana od silnika! Opredjeljenje muslimana mora
biti suprotno, naime za el-kuvve li el-hakk (sila argumenta), ili,
pak, mo i sila treba da budu na strani istine i pravde!
Tvrdi da pravda ne smije biti suspendirana, jer ona je, historijski gledano, najvei drutveni princip koji je afirmirao islam.
Na vie od pet mjesta u svojoj knjizi Ebu Sulejman tumai ne
samo znaenje ve i mogunosti koje proizlaze iz blagotvornog
pricipa el-kuvve li el-hakk ili sila/snaga argumenta, sila/snaga
razuma, pravde, zakonitosti.
Ebu Sulejmanovi razlozi afirmiranja naela pravde su posve
jasni: aktuelni muslimanski svijet su odavno zahvatili strani dezintegrativni procesi iznutra, kao i jurii njemu tuih ideologija
izvana. U takvom stanju je kod velikog broja muslimana prisutan reduktivan odnos prema tumaenju poruke i zadae islama i
Kurana. Rekli bismo da tako jaa robusno islamstvo, u kojem se
islam i muslimane betonski odjeljuje od svijeta, s jedne strane, i
od svoje provjerene tradicije, s druge. A kroz odjeljivanje muslimana od njihove tradicije serviraju im se introvertirane fundamentalistike ideologije, koje ih ma koliko njihovi izumitelji
tvrdili da su islamske iznutra koe, reduciraju i osujeuju
svako njihovo svjee miljenje.
Profesor Ebu Sulejman nije za robusno islamstvo kao put
u tumaenju islama, ni Kurana. On na 80. stranici ove knjige
6/3/11 9:23:08 AM
361
tvrdi da ovjek nije prosta sastojina (terkib jesir), ba naprotiv,

ljudsko jastvo (ez-zat el-insanijje) je sloeno bivstvo (bel hije kijan murekkeb). Ljudsko jastvo ostvaruje mnotvo pripadnitava (muteaddide el-intimaat). Islam je uvijek kontekstualiziran
sredinom, kao to je i odreena sredina kontekstualizirana islamom. To je uvijek dinamian odnos.
Na ovom mjestu on poruuje, prije svega muslimanima,
da je kuranska univerzalna civilizacijska vizija, zapravo, vizija
svjetskoga mira (es-selam el-alemi). Jedno cijelo poglavlje ove
njegove knjige (str. 93-108.) nosi naslov Kuranska univerzalna
vizija je vizija svjetskoga mira (Er-Ru je el-kuranijje el-kevnijje
hije ru je es-selam el-alemi). Domalo kasnije, o tome emo rei
neto ire.
Ali diskurs zastraivanja (el-hitab et-terhibi), koji proizvode neki muslimani kad govore o islamu i Kuranu, pomuuje
kuransku univerzalnu viziju. Beduini (el-erab) prikazuju Kuran
grubim, njegovu poruku prikazuju kao ablonsku (el-imla i),
partikularistiku (et-tedzi i).
Tako se, naalost, gubi ono ophoenje s Kuranom koje su
imali Drugovi (el-ashab) Boijeg Poslanika, a.s., potamnjuje se
naukovno usmjerenje i zrelost (er-rud el- ilmi) islama, zrelost za
koju profesor Ebu Sulejman tvrdi da je drutvena (el-idtima i)
i poduzetna svjeim miljenjem (el-idtihadi).
Pasivno beduina i aktivno ashaba
Da bi objasnio dananje stanje muslimanskog svijeta, Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman na nekoliko mjesta u ovoj knjizi nudi metaforu maine iji su dijelovi rasklopljeni (el-mekine el-mufekkeke). Pa, iako svi ti dijelovi mogu sami po sebi biti
ispravni, ipak, ti su dijelovi posve beskorisni jer nisu uzglobljeni
6/3/11 9:23:09 AM
362
u predvienu cjelinu, cjelinu koja im daje smisao i svrhu. Muslimani su u doba svoje dekadence izgubili viziju cjeline svijeta,
pa time i kuransku univerzalnu civilizacijsku viziju, poruka je
naeg autora.
Ebu Sulejmanova metafora o rasklopljenoj maini odnosi
se, posve jasno, na muslimanski ummet danas. Ali i na muslimansko nesistematino bavljenje islamom i Kuranom.
Nije muslimanski svijet i ummet nepoboan, tvrdi Ebu Sulejman. To je itekako poboan svijet, koji dri do svoje vjere!
Muslimanski ummet uvaava i potuje naela svoje vjere i tradicije (takdiruha ve izazuha li aka idiha ve turasiha).
Ali, avaj, bez kuranske univerzalne vizije i bez aktivnih
univerzalnih naela (kullijjat idabijje), i sa esto pasivistikim
(tevekkulijje) odnosom prema islamu, muslimani su uinili da
vrijednosti islama budu, pojedinano, nalik dijelovima one rasklopljene maine (kijem el-islam edevat mufekkeke).
Naime, iako se muslimanski ummet pridrava islamskih
vrijednosti i revnuje ih (ala er-ragm min tealluk el-umme biha ve
takdiriha leha), usljed pasivnog razumijevanja islama i Kurana
(fehm selbi), sve te vrijednosti islama iako su validne i ive
nisu prisutne u ivoj stvarnosti ummeta (fe (i)nteha el-emr bi hazihi el-kijem fi vaki el-umme) tokom mnogih vijekova dekadence, kao ni danas.
Drugim rijeima, Ebu Sulejman tvrdi da je od ukupnoga
islamskoga zdanja iv samo onaj obredni dio (nabono recitiranje Kurana tilave(t), hutbe petkom hutab el-duma, vjerske
proslave, skupovi i recitali el-mehafil ve et-tedemmuat ve eledebijjat ed-dinijje).
Na ovom mjestu iznova vidimo da se veliki utjecaj Muhammeda Abduhua (1849 1905.) izlijeva na profesora Ebu Sulejmana. Muhammed Abduhu je, svojevremeno, postavio pitanje
6/3/11 9:23:09 AM
363
opsega kuranske drutvene djelotvornosti, napose na moralnoj

ravni, u periodu slabljenja halifata, kad kuransko zdanje nije
vie pomognuto dravnim sistemima. Muhammed Abduhu je
ukazivao na to da je svaki musliman duan razumijevati Kuran
prema svojim mogunostima, a Ebu Sulejman to ponavlja (str.
100.) u sljedeoj varijanti: Ve kullu insan je huzu min el-islam ve
kijemihi ve tealimihi bi kadri takatihi (Svaki musliman uzima iz
islama, njegovih vrijednosti i uenja prema svojoj mogunosti.)
Ovim Ebu Sulejman eli da tumaenje islama i Kurana
izuzme iz tradicionalistikih ulemanskih monopola, da ih stavi
u iu ivota i potreba ovjeka iz ivota. Time, praktiki, eli da
danas islamsku tradiciju stvara i osvjeava to vei broj ljudi.
Vidjet emo na stranicama koje slijede da je Ebu Sulejman
unutar one plejade savremenih muslimanskih mislilaca koji na
Kuran gledaju kao na vrelo. Vrelo uvijek vrije svjeom vodom.
Principi univerzalne kuranske vizije
Prema djelu Univerzalna kuranska civilizacijska vizija, profesora Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana, postoji etrnaest
principa univerzalne kuranske vizije. To su sljedei principi:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Tevhid (monoteizam, Boija jedinost).

Istihlaf (ovjekovo namjesnitvo na Zemlji).
El-Adl ve el-itidal (pravda i umjerenost).
El-Hurrijje (sloboda).
El-Mesulijje (odgovornost).
El-Ga ijje (svrhovitost).
El-Ahlakijje (moralnost).
E-ura (dogovaranje/savjetovanje).
El-Hurrijje ve e-ura (sloboda i dogovaranje).
6/3/11 9:23:09 AM
364
10. E-umulijje el- ilmijje es-sunenijje (zakonita znanstvena

obuhvatnost).
11. El-Alemijje (univerzalnost).
12. Es-Selam (mir).
13. El-Islah ve el-imar (Blagostanje i izgradnja).
14. El-Demal, hakika ev vehm (ljepota: injenica ili uobrazilja).
Profesor Ebu Sulejman naglaava da je vano da spoznamo univerzalne postavke (kullijjat) kuranske vizije, jer, tvrdi
on, ako razumijemo njene civilizacijske i univerzalne dimenzije,
moi emo samo tada ostvariti ispravnu spoznaju naela ove vizije, njena poimanja i vrijednosti. On smatra da su ova naela
zapravo sredstva (el-vesa il) i temeljna polazita (el-muntalekat
el-esasijje), nuna za otjelovljenje te vizije. K tome, smatra profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, ova naela, vrijednosti
i poimanja jesu sredstva (el-edevat) koja utvruju program miljenja muslimanskog ummeta i ovjeka muslimana, i prenose ga
(program) u ivu, opipljivu stvarnost, to je program koji usmjerava civilizacijski pravac drutva i podrava ga mou, voljom i
snagom koje tom pravcu daju djelotvornost, uinkovitost, rast i
razvoj, omoguuju ummetu da ostvari svoje ciljeve (min tahkik
mekasidiha), da izumi svoja sredstva, napredna, djelatna u skladu
sa promjenama stanja i okolnosti, mogunosti i izazova, te pod
okriljem/krovom razvijenih i obuhvatnih nauka i znanja.
Naelo monoteizma
Kao i mnogi istaknuti muslimanski mislioci u drugoj polovini XX stoljea te u prvoj deceniji XXI stoljea, i ovaj autor
smatra da prvo od ovih naela, koje je temelj svim drugim naelima, jeste naelo monoteizma (mebde et-tevhid), zato to je to
6/3/11 9:23:09 AM
365
kuransko prirodno naelo temelj iz kojeg izvire pojam sistema

egzistencije (mefhum nizam el-vudud), ovim se naelom i temeljnim pojmom, uz naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji
koje se ureuje naelom monoteizma, objanjavaju dimenzije
univerzalnog, znanstvenog, moralnog, svrhovitog ljudskoga ivota, i znaenje njihova postojanja.
Ako je ljudska dua jedna, a jeste, onda iz toga slijedi da je i
stvoritelj te due jedan i jedini, a to je Bog. To je polazite profesora Ebu Sulejmana.
Naime, on objanjava da je monoteizam u svojoj biti temeljno naelo u univerzalnoj kuranskoj viziji jer je to smjerni, prirodni, univerzalni odgovor duhovnoj dimenziji ovjeka u
shvatanju svoga sopstva od poetka do kraja. Monoteizam se
u ovakvom kontekstu smatra krovom/svodom ljudske logike u
shvatanju dimenzija ivota, egzistencije, metafizike i onostranosti, tvrdi ovaj profesor.
Jedinost Stvoritelja, Njegova mo, neusporedivost i savrenstvo (kudretuhu ve teferruduhu ve kemaluhu) te zadivno sveobuhvatno stvaranje objanjava i odreuje narav stvorenja kao
jedinki i vrsta, kao uzajamnost i sveobuhvatnost, te objanjava
oblikovanje sistema stvaranja, odreuje njegovu svrhovitost i udorednost (ahlakijje), dodaje ovaj autor.
Posve je jasno da profesor Ebu Sulejman objanjenje monoteizma u islamu trai u kosmolokim tipovima miljenja, koji
tumae prirodu i njene vidljive dokaze u prilog principa monoteizma (mebde et-tevhid) u jedinosti Stvoritelja te u izvoenju
stvaranja i njegovom sveobuhvatnom jedinstvu. To praktiki
znai da se monoteizmom potvruje i razjanjava jedinstvo
ovog sveobuhvatnog postojanja i njegovo sistematino, uzronoposljedino, sreeno zdanje, te moralna i kreativna svrhovitost.
Ali svemir ili kosmos po sebi sainjava vanjske horizonte ljudskog spoznanja. Ovaj autor istie i one nutarnje horizonte, to
6/3/11 9:23:09 AM
366
jest ljudsku duu, svijest, savjest, intuiciju i srce, te njima tumai

naravne nutarnje sklonosti ovjeka za vrijednostima dobra, istine, pravde, bratstva, solidarnosti, milosti i mira, bez kojih se ne
moe voditi pravi ivot i egzistencija, niti bez njih ima svrhe divni i izvanredni sistem ivota, od atoma do Mlijenoga puta. Bez
dobra, istine, pravde, bratstva, solidarnosti, milosti i mira smisao
ivota (mefhum el-hajat) nema svrhu. On u svojoj knjizi veoma
esto spominje da iz ideje monoteizma dolazimo do spoznanja
o blagotvornom redu, o smislu ivota i egzistencije, te da ivot i
egzistencija ne smiju poprimiti smisao anarhije (mefhum el-fevda) i uzaludnosti, stihijnosti, nasuminosti (el-abesijje), koji ne
moe prihvatiti stvarnost poretka divnoga svemira, niti osjeanje
Prirode, niti logiku mjerila zdravoga razuma.
Posredstvom kuranskog naela monoteizma lake se shvaa
prefinjenost sainstva kosmosa i savrenstvo njegova sistema,
takoer, time se doznaje da zadivni svjetovi oko nas potrebuju uzrono-posljedino i cjelokupno jedinstvo stvorenja (vahde
haza el-halk).
Na ovom mjestu u svome djelu profesor Ebu Sulejman govori o svrhovitom determinizmu stvaranja i njegovoj udorednosti
kao injenici bez koje ne moe biti prave vizije, niti logike. Bez
te vizije nastaje anarhija u kojoj se razumski ne moe valjano
shvatiti egzistencija i sistem koje vidimo. On insistira na tome
da nam kosmoloki ajeti Kurana nude jednu blagodetnu sliku prirode oko nas, ti ajeti pojednostavljuju dimenzije Prirode i objanjavaju njena znaenja i svrhe, i stavljaju ih u samu sr ovjekove svijesti, kako bi usmjerili njegov hod i slobodan izbor, kako
bi naputili ovjeka metodima ispravne univerzalne predanosti,
da bi ostvario uzviene duhovne ciljeve svoje prirode koje ona
potrebuje u udovoljavanju ovjekovih kreativnih, materijalnih i
ivotnih potreba.
6/3/11 9:23:10 AM
367
Na ovom mjestu autor istie da nas monoteizam brani od

nihilistikih, materijalistikih, anarhinih i mitolokih opsjena
i metei.
Jer, naime, iz naela tevhida slijedi sveobuhvatna jedinost
stvaranja, a to je temelj na kojem islamska vizija gradi znaenje
ivota i zadivnoga svemira. Na temelju ovog glavnog principa
izdvajaju se i proishode naela ove vizije i njena poimanja o svrhovitosti egzistencije i njene udorednosti, o namjesnitvu ovjekovom i poasti koja mu je data kroz mo da ravna stvarima,
te kroz mo da bira i da slobodno donosi odluku, te iz svega to
proizlazi iz kreativne i duhovne odgovornosti ovjeka (mesulijje
el-insan) kako bi ostvario lijep ivot koji ostvaruje sopstvo ovjeka i udovoljava njegovim potrebama, slae se sa njegovom
ispravnom naravi, uznosi ga na stupnjeve vrijednosti duha (fi
mearid kijem er-ruh) u injenju dobra, traenju istine, primjeni
pravde, razvijanju bratstva i solidarnosti, tvorenju kreativnosti i
ljubavi prema miru (hubb es-selam).
Profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman insistira na
mogunostima nauke o zakonitostima svemira (el- ilm es-suneni), tvrdi da nauka raskriva ovjeku veliinu stvaranja svemira u mnogim dimenzijama: na povrini Zemlje, u morskim
dubinama, na horizontima svemira i zapanjujuim i prostranim
kretanjima sfera, u prefinjenosti ustroja svemira, njegovoj cjelovitosti, srazu njegova stvaranja i njegovih zakona... Sve to pomae ovjeku da spozna dimenzije materijalnog bitka i njegovo
podruje, te dimenzije metafizikog (izamaterijalnog) bitka.
Profesor Ebu Sulejman tvrdi da stavci Kurana koji govore o
prizorima kosmosa i o monoteizmu vjerniku i znanstveniku poveavaju predanost kako bi on svoj ovozemni ivot i njegovu prirodnu, od Boga mu datu namjesniku, moralnu, kreativnu i smjernu
zadau prihvatio ozbiljno, te kako bi na taj nain ovjek musliman ostvario svoje sopstvo i svoju sreu. I kako bi bio sobom za-
6/3/11 9:23:10 AM
368
dovoljan na ovom svijetu, a i kako bi njegova kreposna i smjerna

dua bila zadovoljna sudbinom koja slijedi nakon ovog ivota.
ovjekovo namjesnitvo na Zemlji (el-istihlaf)
Princip/naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji je, prema
ovom autoru, utemeljen u ajetu: I kada Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika!831 Autor
tvrdi da se namjesnitvo nalazi u ovjekovoj iskonskoj prirodi,
ono je potpuni izraz ovjekove naravi (tabir an tabia el-insan),
i svojstava i moi koja je Bog prirodno dao ovjeku, i ona ga
ine pojedincem, drutvom i vrstom koja koristi svijest (el-va j),
spoznaju (el-idrak) i duh (er-ruh) koji su mjesto ispravne prirode
s kojom je spojena ovjekova savjest, koristi duu koja se preispituje, koristi tenju za stjecanjem znanja i stjecanjem spoznaje.
Taj iznimni poloaj ovjeka u kosmosu jeste ono to je uinilo ovjeka namjesnikom (el-halife) ime se odlikuje nad svim
stvorenjima/biima na ovome svijetu, svojom moi da ravna
stvarima (bi kudretihi ala et-tesarruf), da koristi svemir oko sebe
u udovoljavanju svojih potreba, u otjelovljenju svoje vizije, izbora, naela i vrijednosti te svojih poimanja. Ovaj autor na vie
mjesta spominje da sama materija nema nikakve vanosti ukoliko
ne otjelovljuje vrijednosti i ispravna naela. Takoer, naela, vrijednosti i vizija nemaju nikakve vanosti ukoliko se ne otjelovljuju u materiji.
Prema tome, tvrdi on, naelo ovjekova namjesnitva na
Zemlji, koje oznaava ovjekovu mo da upravlja u svome svijetu
kako bi izrazio svoju volju i udovoljio svojim potrebama, donosi
svojevrsnu poast ovjeku ovim sredinjim mjestom, jer ga odlikuje
meu svim drugim biima.
831
El-Bekare, 30.
6/3/11 9:23:10 AM
369
Na ovom se mjestu u svome djelu profesor Ebu Sulejman

dotie veoma vanog mjesta u savremenom islamskom miljenju, naime injenice da namjesnitvo zaduuje ovjeka, a sa
njim, tim zaduenjem, idu ruku pod ruku, mnoge sposobnosti
ovjeka, od prava na slobodu (min hakk el-hurrijje), do prava na
izbor u donoenju ivotnih odluka, te dunosti i odgovornosti
koje iz toga nuno slijede, sve to slobodnom ovjeku stavlja u
polog njegovo ponaanje, koritenje svoje moi i sposobnosti u
namjesnikovanju svemirom (fi hilafe el-kevn). Kao i veliki broj
muslimanskih reformatora u XX stoljeu, i Ebu Sulejman smatra da namjesnitvo ovjekovo, time to sa sobom nosi uitak
slobodnog ravnanja (et-tesarruf) i odgovornost izbora, jeste i bit
ovjekovoga ivota i njegov cilj u estitome poslu, u kreativnosti. Iz kuranskih stavaka o ovjekovom namjesnitvu na Zemlji
ti su reformatori izvodili ideju islamskog idtihada ili kreativnog
promiljanja nove i konstruktivne uloge muslimana u svijetu.
Pravda i umjerenost (el-adl ve el-itidal)
Pravda i umjerenost jesu trei opi princip univerzalne
kuranske vizije. Putanja Ebu Sulejmanova zakljuivanja ide
ovim redoslijedom: ako je monoteizam onaj temelj i ishodite
univerzalne kuranske vizije, sa svime ta znai monoteizam (ettevhid): svrhovitost, moralnost, sistematinost, sveobuhvatnost i
usklaenost, te ako ovjekovo namjesnitvo na Zemlji znai mo
da se upravlja/rasporeuje ovjekovo ovosvjetsko i materijalno
koritenje svemira, sa svime to iz toga slijedi: odgovornost da
se nosi polog/emanet upravljanja, tada je cilj pravde a ona je
suprotnost nasilju i tlaenju u svim vidovima ovjekova upravljanja u ivotu, sama sr onog obuhvatnog i ljudskog, smjernog i
uzajamnog djelovanja.
6/3/11 9:23:11 AM
370
Takvo djelovanje odvija se, prema profesoru Ebu Sulejmanu,

na mnogim planovima: duhovnom, materijalnom, drutvenom,
ekonomskom i politikom.
Ne samo u ovoj svojoj knjizi ve i u svim svojim mnogobrojnim djelima, profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman
insistira na pravdi (el-adl).
On tvrdi da bez pravde, a time i umjerenosti, sve druge
dimenzije ovjekove egzistencije i ispunjavanje namjesnitva na
Zemlji postaju ispranjene od znaenja i svrhe. Prema njegovom
miljenju, pravda je to to sadraju ljudskoga ponaanja/ravnanja
daje ispravno i umjereno/smjerno znaenje i to ostvaruje njegovu svrhovitost i moralnost. Na temelju navoenja velikog broja
stavaka Kurana, ovaj autor tvrdi sljedee: upravo je pravda bila
ono prvo to je nareeno ovjeku (kane el-adl evvele ma jumeru
bihi el-insan), jer pravda je sama sr znaenja ivota i temelj napuivanja/usmjerenja ovjekove naravi (ka ide terid el-fitre), a i
stoga to Bog pravdom isti Svoje Bie od nasilja.
Kao prosvijeeni savremeni muslimanski mislilac i kao pristalica reforme i blagostanja (islah), profesor Ebu Sulejman tvrdi
da niko drugi ovjeku ne ini nasilje doli ovjek sam sebi, tako
to dere ustranu i potinjava svoju volju neemu drugome a ne
Bogu Velianstvenome i Pravednome.
Insistiranje na pravdi ima i dodatne motive. Autor tvrdi:
Zato to su sr znaenja ivota i njegova dobrota i srea povezane sa pravdom, Bog napuuje ovjeka kako bi ostvario svoje
skladno sopstvo zalaganjem za pravdu i za umjerenost u svemu,
ak spram sebe i protiv sebe. Pravda se ne smije negirati ni prema
kome, pa bio taj i neprijatelj.
Pravda je za svakoga, pravda nije privilegija elite ili nekog
sloja ili klase. Pravda je za sve, ali se i trai od svih i svakoga. Na
ovom mjestu autor Ebu Sulejman se zapravo zalae za sveobuhvatnost pravde. On tvrdi:
6/3/11 9:23:11 AM
371
asni Kuran predoava sveobuhvatnost pravde u svakoj

pojedinoj stvari ivota, radilo se o pojedincu i drutvu (ferd ve
demaa), ukljuujui u to i stvari koje se tiu drutvene pravde
i svega to ona zahtijeva: meusobnu samilost i solidarnost, i to
daje najljepim i najpotpunijim opisom, i to sljedeim rijeima
Uzvienog: Ti upitaj: ije je ono to je na nebesima i na Zemlji? I ti odgovori: Boije!832 I dajte im iz imetka Boijega iz
kojega je On vama dao!833 I u imecima njihovim za prosjaka i
obespravljenoga dio jedan bi!834 I u ijim se imecima odreeno
pravo nahodi za prosjaka i za onoga koji se stidi da prosi.835
Ovo djelo je izvanredan primjer (islamskog) teorijskog povezivanja pravde i umjerenosti. Autor o tome ovako razmilja:
Ako je pravda sama sr i sama bit, onda je umjerenost dokaz
za to, jer nepostojanje umjerenosti (adem el-itidal), a to jeste
pretjerivanje u stvarima, dovodi do pokvarenosti due (el-fesad
fi en-nufus), kvarenja sredine i okoline. Prema tome, zato je to
nasilje (zulm) i liavanje pravde od njezina sadraja (mudafat li
el-adl). Dakle, nema pravde bez umjerenosti, i sve u emu vlada
pravda u tome obligatno sa pravdom vlada i umjerenost! Gdje
god je rairena umjerenost, sa tom umjerenou vlada i pravda, i
vlada milost i solidarnost.
U svojoj knjizi Ebu Sulejman se vie puta poziva na ajete: O
sinovi Ademovi, nagizdajte se kad god namaz obavljate. Jedite i
pijte, ali ne pretjerujte! Doista Bog ne voli one koji pretjeruju.836,
...i oni koji, kad dijele, ne pretjeruju niti krtare, ve izmeu toga
dvoga postupe...837 Daj blinjemu pravo njegovo, i siromahu, i
832
833
834
835
836
837
El-Enam, 12.
E-uara, 33.
Ez-Zariat, 19.
El-Hakka, 24 -25.
El-Araf, 31.
El-Furkan, 67.
6/3/11 9:23:11 AM
372
putniku, ali nemoj rasipniki rasipati, jer, zbilja su rasipnici braa

ejtanska, a ejtan je nezahvalan spram svoga Gospodara.838
Impozantna su razmiljanja profesora Ebu Sulejmana kad
daje analize poasti nacionalizma i ekstremizma, kao uenja i
ideologija koje zanemaruju pravdu i umjerenost. On se u tom
kontekstu poziva na sljedea etiri hadiska predanja:
Od Vaila ibn el-Eskaa prenosi se da je rekao: O Boiji
Poslanie, ta je asabijja (plemenska ostraenost)? Pa je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: Asabijja je da pomogne svoj narod
da ini zulum!
Od Dabira ibn Abdillaha se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: uvajte se nasilja, jer nasilje e biti tmina na
Sudnjem Danu. uvajte se sebinosti/tvrdiluka, jer tvrdiluk je
unitio one prije vas koje je naveo na prolijevanje svoje krvi i na
kidanje rodbinskih veza.
Od Enesa se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Imaju tri stvari koje upropatavaju, i tri stvari koje spaavaju!
One koje upropatavaju su: pridravati se tvrdiluka, slijediti
strasti i diviti se samome sebi! A onda je rekao: A tri stvari koje
spaavaju su: bojati se Boga i tajno i javno, umjerenost u siromatvu i bogatstvu, i pravednost u srdbi i zadovoljstvu.
Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: Pomozi svoga brata, bio nasilnik ili ugnjetavani
(inio mu se zulum ili on inio zulum)! Pa je neko upitao: O
Boiji Poslanie, pomoi u ga kao ugnjetavanog, a kada vidim
da je nasilnik kako da mu pomognem?! Pa je Boiji Poslanik
kazao: Obuzda ga ili sprijei da ini nasilje! Eto, tako e mu
pomoi!
838
El-Isra, 26-27.
6/3/11 9:23:11 AM
373
Sloboda (el-hurrijje)
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman nije usamljen meu
muslimanskim misliocima ovog vremena kad tvrdi da ovjekovo namjesnitvo na Zemlji prati nekoliko sposobnosti koje
ovjeka odlikuju nad drugim biima oko njega, ine ga drutvenim, civilizacijskim i nadmonim biem nad ostalim biima
(ala sivahu min el-ka inat). On posebno izdvaja i na vie mjesta
u svojim djelima pokazuje tu ovjekovu mo da rasporeuje,
da se koristi svojom okolinom (teshir ma havlehu): resursima i
snagama, sve to kako bi udovoljio svojim raznolikim i sve veim
potrebama koje rastu sa rastom ljudske vrste i potomstva, a rastu
i ovjekove sposobnosti koje su ga odlikovale i poastile da bude
bie koje je posebno po svojim naunim, zakonitim, praktinim
i kreativnim moima. U nekoliko navrata on ukazuje da ovjek ima takav poloaj da bi doao do dobara svemira, njegovih
mogunosti i korienja. Poziva se na ajete Kurana: A sinove
Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru smo ih
raznijeli i ljepotama opskrbili, i nad mnogima koje smo stvorili
vrednotu im veliku darovali.839
Mnotvo je i drugih ovjekovih odlika, koje tom biu podjeljuju poseban poloaj u svijetu.
Naprimjer, ovjek se odlikuje duhom/duom i savjeu,
tvrdi profesor Ebu Sulejman, takoer, ovjek se odlikuje znanjem (bi el- ilm) i stjecanjem spoznaje (taleb el-marife), te time
to ta spoznaja daje ovjeku moi i sposobnosti. Na ovom mjestu u svojim ogledima na autor se poziva na simbolike i imaginativne nadarenosti ovjeka, a u tu svrhu veoma esto navodi
sljedei ajet: I poui On (Bog) Adema imenima stvari svih, a
potom ih melekima predoi i zapovjedi: Kaite Mi imena nji839
El-Isra, 70.
6/3/11 9:23:12 AM
374
hova, ako istinu govorite! Slavljen nek si! povikae meleki.

Nemamo drugoga znanja osim onog kome si nas pouio Ti! Ti
si, zbilja, znalac i mudar! O Ademe! ree On obavijesti ih
ti o imenima njihovim! I kad ih Adem obavijesti o imenima njihovim, On ree: Zar vam nisam rekao da Ja doista znam tajnu
nebesa i Zemlje, i da znam doista ono to na javu iznosite i ono
to skrovitim drite?!840
U vie prilika Ebu Sulejman ponavlja da ovakav status i namjesnike sposobnosti koje odlikuju ovjeka mimo drugih bia
jesu, zapravo, boanski izraz poasti Ljudskoga Bia. Naravno,
tvrdi on, te poasti istovremeno zaduuju ovjeka odgovornou
namjesnitva i upravljanja/ravnanja. ovjek potrebuje, shodno
svemu, pravo na slobodu upravljanja/ravnanja i na opunomoenje da to ini, sve u granicama svojih moi i sposobnosti. Time
je sloboda vrenja ono ovjekovo pravo na slobodan izraz svoje
volje i svojih zadovoljenja u granicama svojih moi, sposobnosti i
svojih okolnosti, kako kao pojedinac tako i u drutvu. Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove.841 Bog
nikoga ne zaduuje osim prema onom koliko mu dao je!842 Sloboda je ograniena mnogobrojnim odgovornostima, tako da nije
dobro da iko prekorauje to svoje namjesniko pravo (el-hakk elistihlafi) u njegovim pojedinanim i kolektivnim dimenzijama,
jer ova poast (bivanja halifom na Zemlji) biva samo uz pridravanje ljudskih prava u izboru dobra, u slobodi, s namjerom da
se omogui ovjeku da, na kraju krajeva, ponese namjesnike
odgovornosti i brigu.
Profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman objanjava da
postoje dvije vrste slobode:
840
841
842
El-Bekare, 31-33.
El-Bekare, 286.
Et-Talak, 7.
6/3/11 9:23:12 AM
375
Prva vrsta ovih dviju sloboda, tvrdi on, jeste osobna sloboda, sloboda savjesti koja se tie uvjerenja pojedinca (iktina el-ferd)
u njegovom vjerovanju i njegovom pogledu na univerzum. Ta
sloboda je pravo, niko nije ovlaen da ovjeku diktira njegovu
viziju i osobno uvjerenje, osim on sam, niti iko ima pravo da se
mijea nepozvan u ovom pitanju.
Druga vrsta slobode jeste sloboda ponaanja/ravnanja unutar drutvenog prostora i drutvenih ljudskih odnosa, razmjene
potreba/interesa. Naravno, ni ova vrsta slobode nije bez ogranienja, i ona ima uzajamne granice meu lanovima drutva,
a te granice uspostavlja savjetodavno tijelo (e-ura, skuptina,
legalne institucije) toga drutva, ime bilo koji lan u drutvu
ostvaruje smjerne/valjane ciljeve bez ikakvih zapreka, ali bez
toga da se sloboda prometne u drutvenu anarhiju (min duni en
tetehavvele el-hurrijje ila fevda idtima ijje), koja bi dopustila nevaljala ponaanja koja nanose tetu interesima drugih pojedinaca,
ili opim interesima drutva, izravno ili posredno, na kratak ili na
dulji rok, uz elju da se nita od toga ne dogodi kao izraz diktata
linih interesa...
Profesor Ebu Sulejman, na tragu muslimanskih klasika,
upozorava da se uivanje slobode ne smije prometnuti u anarhiju,
jer bi time dotino drutvo upalo u zamke tlaenja i korupcije, i do uzdizanja slojeva vlastodraca i bogataa, njihove svite i
sljedbenika.
ovjek, mukarac ili ena, svoju slobodu uiva u ljudskom
drutvu. Stoga, tvrdi ovaj profesor, u epohi ponovne izgradnje ummeta i usmjerenja ljudske civilizacije, potrebno je da spoznamo u ovoj vanoj etapi ljudske povijesti, da ovjek pojedinac
nema egzistencije isto kao pojedinac, zato to je ovjek po svojoj
naravi, i u temelju svoga bia, drutveno stvorenje, to jest drutvo.
6/3/11 9:23:12 AM
376
Prema Ebu Sulejmanovim itanjima Kurana, dolazi se do

zakljuka da ovjek ne moe na valjan nain postojati, niti
ostvariti svoje jastvo osim u zajednici. Stoga, zajednica i zajednica, kao smisao osnove postojanja i prirode, zajednica koja sainjava beiku postojanja/egzistencije pojedinca (mehd vudud
el-ferd), i okvir njegova kretanja i slobode...
Sloboda pri ovjeku oslobaa mnoge kreativne snage. Na
nekoliko mjesta profesor Ebu Sulejman zagovara da se te pozitivne i osloboene snage iskoriste za natjecanje civilizacija (sibak
el-hadarat), a ne za rat, sukobe, trvenja.
Odgovornost (el-mesulijje)
Razumljivo je da ovaj autor nakon dionice koju je posvetio slobodi raspravlja o ljudskoj odgovornosti. On podvlai da
ovjek svojom smjernom, spontanom, jednoboakom i duhovnom naravi, te od Boga mu datim namjesnikim (istihlafijje) i
spoznajnim naunim moima, te time to svojom smjernom prirodom spoznaje svrhovitost svemira (ga ijje el-kevn) i stvaranje
Egzistencije, te to u svijesti i srcu potvruje dobru moralnost
svime time ovjek, dakle, biva voen ka tome da razumom i
prirodom, u granicama svojih moi i datih mu izbora, uiva slobodu odluivanja (hurrijje el-karar) u sposobnostima i mogunostima koje ima, te da na njega padaju ove odluke i izbori; ako
odabere dobro, bit e dobro (in hajren fe hajrun), a ako odabere
zlo, i bit e zlo (ve in erren fe errun).
Obredi vjere, zdanje vjerovanja u Boga, svjetovi i univerzumi
vjere, sve je to, na neki nain, poduavanje ovjeka odgovornosti.
Na istaknutim poentama u ovoj svojoj knjizi Abdulhamid
Ahmed Ebu Sulejman ukazuje da in slobode u sebi sadri i in
odgovornosti.
6/3/11 9:23:13 AM
377
Skoro da nema nita u ljudskom ivotu to bi, kao posljedica

ovjekova ina slobode, bilo neutralno.
Svrhovitost (el-gaijje)
ovjek kao vremenito bie na stranicama svoga trajanja, ali
i na stranicama prolaznosti ovoga svijeta, otitava mnogobrojne
i mnogolike znakove svrhovitosti.
Prema profesoru Ebu Sulejmanu, svrhovitost je jedan nuan princip (mebde lazim), skrovit u divoti zadivnoga sistema
egzistencije, u divoti jedinosti Stvoritelja (vahdanijje el-halik),
u jedinstvenosti egzistencije, njenoj savrenosti/cjelovitosti, te u
nemogunosti da postojanje bude zaludu i da bude nasumino/
sluajno. To je opipljiva stvar po smjernoj prirodi u vanjskom
aspektu stvaranja svemira i njegovoj cjelovitosti.
Na stranicama svoje knjige koju je posvetio univerzalnoj
kuranskoj viziji, ovaj profesor visokim stilom, koji skoro odjekuje
poput mnogobrojnih himni, ukazuje da je ovjek po svojoj jedinstvenoj (jednobokoj) naravi, po svome namjesnikom poloaju,
po moima pronicanja, znanja i spoznaje koje mu je Bog podario, koje su njegova odlika i poast mimo drugih bia i svjetova
(ala sivahu min el-hala ik), koji se odlikuje snagom rasporeivanja i upravljanja, slobodom izbora i odgovornostima, te posredstvom toga to ovjek vidi i iskuava u zadivnom sistemu svemira
(min bedi nizam el-kevn) oko sebe, iz svega toga ovjek svojom
smjernom, svjesnom i duhovnom naravi saznaje nunost svrhovitosti ovog zaudnog postojanja za koje nije mogue zamisliti, smjernom naravi, da egzistira bez Stvoritelja, koji je Moan,
Mudar, savrenih svojstava, koji simbolizira drugu dimenziju,
drugu logiku, onu ponad ovjekova poimanja (min vera tesavvur
el-insan), moi njegova znanja i predodbe te njegove ljudske logike.
6/3/11 9:23:13 AM
378
Pri tome se poziva na ajete Kurana: Nita i niko nije kao

On! On sve uje i vidi sve!843
Pa, Ja se kunem onim to vi vidite i onim to vi ne
vidite.844
Mi nismo nebo i Zemlju i ono to je izmeu njih stvorili da
bismo se igrali! Da smo htjeli igrati se Mi, igrali bismo se onako
kako nama dolikuje! Ali Mi toga nismo initelji.845 Zar ste mislili da smo Mi vas zaludu stvorili i da se Nama neete vratiti?846
ovjek je predisponiran da u svijetu raskriva svrhovitost, sugerira nam Ebu Sulejman.
ovjek to ini i radi spontanitetom svoje smjerne prirode, o
kojoj Kuran govori kao o dui koja sama sebe preispituje/kori,
spoznaje nunost svrhovitosti Postojanja, te odgovornosti koje
iz toga proistjeu, kao i iz ugode kreativnosti, predanosti i namjesnitva koje su skrovite u stvaranju svemira, njegovoj ljepoti,
ustrojstvu, prefinjenosti njegova sistema, cjelovitosti i sistematinosti njegovih zakona.
Zahtjev vjere u Boga je posve logian, iz spoznanja svrhovitosti ivota i postojanja potrebno je napraviti dodatni korak,
naime, nuno je ponijeti sve te odgovornosti i uivati te plodove
i ljepote iz saradnje sa ivotom i svemirom (et-teamul mea el-hajat ve el-kevn), te udovoljiti naravi da stjee znanje i spoznaju o
sistemu ovoga svemira i njegovih zakona, i smjernu kreativnost u
skladu sa ljepotama i divotama svemira.
Profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman razbuuje nutarnju svijest svojih itatelja o tome da svrhovitost ovjekova nadilazi ovjekovu tjelesnost i fiziku narav njegove egzistencije. Na
843
844
845
846
E-ura, 11.
El-Hakka, 38-39.
El-Enbija, 16-17.
El-Muminun, 115.
6/3/11 9:23:13 AM
379
jednom mjestu u svojoj knjizi on kae: Kako je surov ivot,

kako je golema njegova nitavnost, ukoliko ivot ne bude neto
vie od zalogaja hrane, neto vie od uivanja i animalnih sukoba koji vode ovjeka do smrti da bi postao tjelesni i smrdljivi
lijes koji se zakopa i zagrne u prainu. Snatrenje je sve ono to se
rekne poslije nitavilske odsutnosti, praine u grotlu praine, da,
eto, razum i savjest nemaju smisla, niti da ima smisla izbor i odgovornost, ni mo kreativnosti ukoliko je smrt kraj, nestanak
i nitavilo.
Cilj Ebu Sulejmanovih kontemplacija je nedvojbeno jasan.
ovjeka treba razbuditi u njegovoj odgovornosti i moi ravnanja,
u njegovoj kreativnosti i moralnosti, gdje vlada sila argumenta,
gdje prebivaju vrijednosti boljitka/blagostanja/preporoda, dobroinstva, kreativnosti i graditeljstva.
Takoer, ovjeka treba razbuditi u spoznaji da njegov ivot
premauje smrt tjelesnoga lijesa, da dostie duhovni i vjeni
ivot u kojem ovjek ubire plodove svega to je ostvario, to je
podario, kreirao i izgradio, e da bi tako dobroiniteljima i dobrima (li el-muslihin ve es-salihin) smrt postala plodom i nagradom
za svako djelo i prinos to ih je ovjek pripravio.
Razbuivanje ovjeka na tim planovima vie svijesti i odgovornosti ima jedan posve jasan cilj: Ostvarenje dobroga sopstva
i jastva, materijalno i duhovno. Takoer, tu se kao cilj pomalja i
svjesna potraga u temelju bia ovjekova, da dozna ta jeste cilj
zla, tete i korupcije, te ta je to, jednako tako, pokueno i prezreno, po naravi i savjesti, u temelju bia ovjekova.
Nije razumno ni pravedno, ni po savjesti, ni religiji, a ni
prirodi tvrdi ovaj profesor da smrt ovjekova bude nestanak
i tjelesni i duhovni kraj, bez polaganja rauna i bez nagrade i
kazne. Pa neka se opomenu koji se opominju, nek uzmu pouku
koji uzimaju pouku, nek se razbude nemarni i neka trudbenici
rade za dobro, istinu i pravdu, poruuje on. Okreni lice svoje
6/3/11 9:23:13 AM
380
ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On
ljude stvori! Nema promjene u Boijemu stvaranju! To je prava
vjera, ali veina ljudi ne zna.847
Glas vjere nikad nije prestao opominjati ovjeka da uzme i
da zaima svijest o svrhovitosti i viim oblicima finaliteta u ljudskim
djelima, obiljeenim odgovornou. Jer nema na ovoj Zemlji
nijednog ovjekova koraka koji je zaludu. Stoga Ebu Sulejman
raspravlja i o moralnosti.
Moralnost (el-ahlakijje)
Na jednom mjestu u svojoj knjizi Univerzalna kuranska vizija, profesor Ebu Sulejman kae: Prirodna spoznaja (el-idrak
el-fitri) kod ovjeka o Stvoritelju, o Njegovoj moi, veliini, neusporedivosti, jedinosti, o savrenosti Njegova djela (bi itkan
sun ihi), uzvienosti Njegova Poloaja i jedinosti, jedinstva Njegova stvaranja, te to to u savjesti ovjeka, po naravi mu, ostavlja
traga o skrovitim, uzvienim, duhovnim vrijednostima u njegovoj smjernoj prirodi, savjesti i dui koja samu sebe preispituje,
sve to doprinosi da ovjek spoznaje da ovaj svemir mora imati
Stvoritelja (la budde en jekune li haza el-kevn halik), te da svemir i
stvaranje moraju imati cilj, te da je nemogue da je svemir koji
je skoro beskrajan u razliitim dimenzijama svoje zadivljujue
egzistencije stvoren zaludu, te da mora biti stvoren zarad moralnih, uzvienih i dobrih ciljeva. Ovo ovjekovo naravno, duhovno, smjerno osjeanje jeste sami temelj vjerskog i moralnog
osjeanja u prirodi ovjeka, u njegovim duhovnim, spontanim
pitanjima i istraivanjima jo otkad otvori svoje oi kao dijete
i pogleda na svoje postojanje, i na svemir oko sebe. To je ono o
847
Er-Rum, 30.
6/3/11 9:23:14 AM
381
emu mu kuranska vizija daje odgovore i to mu izraava, i to

mu stavlja u samu sr ljudske spoznaje na njegovom ivotnome
putu, e da bi ga uputila i usmjerila kako bi je ovjek ciljno usvojio u svojoj potrazi i trudu (fi talebihi ve sa jihi), da bi je uinio
svojom svrhom i svojim dobrim, estitim, naravnim, duhovnim
ciljem u pregnuima svoga ivota, da bi njome ostvario svoje sopstvo, udovoljio svojim potrebama i njome se u svome bivstvu
uzdigao, uz nju naao smirenje, s njome se usreio u svojim kreativnim i graditeljskim osjeanjima i pogledima.
Dakako, prema ovom profesoru, cilj svih tih ovjekovih razbuenih pogleda u dubine nebeskog plavetnila jeste u tome da
promatra i odluuje svjesno, znanjem i odgovornou (bi va j ve
ilm ve mesulijje) koji to od dva puta slijediti? I koju od dvije
strane eljeti? Koji od dva pravca traiti? Da li onaj ka boljitku i
izgradnji? Ili onaj ka tlaenju i korupciji? A sudbina je pravedna,
jer ako se odabere dobro i bit e dobro, a ako se odabere zlo
onda e i biti zlo!
Svoje kontemplacije profesor Ebu Sulejman ilustrira sljedeim ajetima Kurana: Bog njima nije uinio nepravde! Nego
su sami sebi nepravdu uinili!848 Doista, u stvaranju nebesa
i Zemlje, i u izmjeni noi i dana znaci su za ljude pametne. Za
one koji Boga spominju i stojei, i sjedei, i na stranama svojim
leei, i koji razmiljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: Gospodaru
na! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek Si! Sauvaj nas
kazne u Vatri!849
Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra stekne, protiv njega je zlo to ga
stekne!850 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj
848
849
850
El-Ankebut, 40.
Alu Imran, 190-191.
El-Bekare, 286.
6/3/11 9:23:14 AM
382

i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one
koji nered ine ne voli!851 I nikoga Mi nismo kaznili dok ne
bismo poslanika poslali...852
Moralna odgovornost jeste nuni preduvjet za temelj smjerne prirode ovjeka i pripravljenost ovjekova namjesnitva na
Zemlji (istihlaf).
Takoer, univerzalna kuranska vizija uspostavlja moralnu
odgovornost u samu sr ljudske spoznaje, ni radi ega drugog
osim da pravilno usmjeri odgovornost ovjekovih izbora/odabiranja (mesulijje hijere el-insan), te ciljeve stremljenja ovjekova
ivota, kako bi ostvario narav svoga duhovnoga sopstva i smjerno znaenje svoga ovosvjetskoga ivota, kao ljudsko bie, osoba,
pojedinac koji se ne odvaja od lanstva u bivstvu ljudskog, civilizacijskog i graditeljskog drutva.
To ovjek ostvaruje odgovornim i pravilnim trudom da gradi, da uiva ugodan ivot, da ovaploti svoje dostojanstvo na Ovom
svijetu i u svijetu vjenosti (fi alem el-ebedijje) i konanoga povratka (el-mead).
Prema profesoru Ebu Sulejmanu, u mjeri u kojoj ovjek, kao
pojedinac i u drutvu, stjee poast namjesnitvom i slobodom,
uz nju nosi i emanet odgovornosti ponaanja i ravnanja u svemiru, emanetu koji je uspostavljen kako o tome govori Zapisano (el-mestur) i kako je to otjelovljeno u onom Vidljivom
(el-menzur) na naelima i vrijednostima monoteizma/tawhida
i moralne svrhovitosti, kako bi ovjek, znaenjem svoje egzistencije i ciljem svoga postojanja, bio namjesnik na Zemlji.
Iz toga po ovjeka slijede odgovornosti, da bude inilac boljitka/blagostanja i izgradnje, da ostvari sebe udovoljenjem svojih
851
852
El-Kasas, 77.
El-Isra, 15.
6/3/11 9:23:14 AM
383
potreba sredstvima i nainima koji su graditeljski i dobri, koje proima pravda, dobroinstvo i mir. Time ovjekovim ponaanjem
vlada svjetlo duha i snaga svijesti (dua koja se samopreispituje)
u tome da je argument na strani Istine, a to je suprotno onom
emu stremi materijalna animalnost tijela (dua koja je sklona
zlu) u udovoljavanju svojih potreba za vojevanjem, uzajamnim
nasiljem i agresijom, gdje vrijedi da je argument na strani sile.
Profesor se u svojoj knjizi poziva na kuranski ajet: Mi smo doista Polog ponudili nebesima, i Zemlji, i planinama, pa su odbili
da ga ponesu i od njega se sustegli bijahu, a ovjek Polog ponese,
doista je ovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika.853
Kako sloboda treba imati svoje uzuse, pravila, zakone, norme
i institucije, to je razlog to se Ebu Sulejman veoma esto bavi
principom e-ure u Kuranu.
Dogovaranje/savjetovanje (e-ura)
Tako on kae: Ako smo spoznali da je ovjek, prema univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji, stvoren namjesnikom
na Zemlji (halifeten fi el-erd), da bi izvrio zadau izgradnje na
Zemlji (Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika!854, onda
trebamo znati da je ovjeku dato osposobljujue znanje da gradi
i potinjava, darovana mu je sloboda i sposobnost izbora, data
mu je smjerna duhovna narav (el-fitre er-ruhijje es-sevijje) kojom
priziva u sebi i svojoj svijesti svrhovitost i ciljnost dobre svrhe,
boljitka/blagostanja i izgradnje.
Ebu Sulejman dobro uoava da je institucija e-ura ovjekova kolektivna dunost. On kae:
853
854
El-Ahzab, 72.
El-Bekare, 30.
6/3/11 9:23:14 AM
384
Pitanje je: zato namjesnitvo (ovjekovo na Zemlji), prije

negoli je ustanovljeno kao pojednina dunost, nije bilo dunost
ovjeka kao vrste, zajednice i pokoljenja jednih za drugima?
Odgovor je sljedei: dunost namjesnitva, premda je to odgovornost svake ljudske jedinke (mesulijje kulli ferd insani), istovremeno je zajednika drutvena dunost koja se vezuje za vrstu
i za drutvo, protee se preko pojedinaca na drutva i na pokoljenja. To slobodi i ljudskoj odgovornosti daje znaajne dimenzije (ebad muhimme). Naime, ta odgovornost je ciljna, ona stremi
boljitku/blagostanju i izgradnji, a ne neredu i stvaranju nereda.
Ni sloboda nije zaludna i razularena (gavga ijje), sloboda iako
otvara prostor uvjerenja i izbor onoga emu naginje pojedinana
elja i lini izbor na kraju krajeva jeste pojedinana sloboda
koja ne nasre na pravo drugih pojedinaca, ne nanosi im neugodnosti, kao to ona, takoer, ne nasre ni na pravo zajednice u
izgradnji drutva i u uvanju prava zajednice na boljitak/blagostanje i izgradnju. Nema prostora za egzistenciju pojedinca, ni za
njegovu namjesniku zadau, bez egzistencije zajednice i njene
drutvene zadae, zakljuuje na vie mjesta Ebu Sulejman.
E-ura (dogovaranje) je, prema tome, vitalna institucija ovjekova drutvenog opstanka. Jer zajednici pripada da propie
pravila (...) zarad zatite egzistencije zajednice (fi himaje vududiha) i njenih graditeljskih i konstruktivnih ciljeva, izravnih i
neizravnih, na trenutani i krai, kao i na dulji rok, te zarad zatite prava drutva, i prava nastupajuih pokoljenja i njihovih interesa. U tom je pogledu karakteristian ajet: Neka meu vama
nareivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi su oni koji e uspjeti!855
Ebu Sulejman tvrdi da ovdje stupa na scenu uloga savjetovanja/dogovaranja (devr e-ura) koja ne podlijee linim ka855
Alu Imran, 104.
6/3/11 9:23:15 AM
385
pricima (el-ehva), niti interesima pojedinaca iz krugova vlasti,

uprave i izvrnog aparata u razliitim oblicima, ve se provodi
dogovaranjem zajednice u cilju zatite zakonitih prava pojedinaca i zajednice...
Sloboda i e-ura: nuni uvjet za opstanak civilizacija
U ovom svome djelu profesor Ebu Sulejman tvrdi da je institucija slobode veoma vana uz instituciju e-ura.
On tvrdi da tlaenja, nasilja i nereda nema sa slobodom i
e-urom (dogovaranjem).
Prema tome, kae on, pravda se raa slobodom i savjetovanjem, a sloboda i savjetovanje ne mogu egzistirati bez pravde (la
jumkinu en tudede min duni el-adl).
Doista, na vie mjesta u svojoj knjizi Ebu Sulejman uvjerljivo i principijelno istie da je od najvee vanosti to da muslimanski ummet spozna nerazdvojivost /nerastavljivost/ izmeu
slobode i dogovaranja/savjetovanja, te izmeu uspostavljanja civilizacija i njihova iezavanja, jer je muslimanski ummet koji
je sada u epohi preporoda i vraanja civilizacijske kreposti u
prijekoj potrebi da spozna smisao ove nerazdvojivosti (mana
haza et-telazum), nain njezina utjecaja na narode, kako se oni
razvijaju i kako natranjuju, te da spozna kako da se to mislioci (el-mufekkirun), vodstvo (el-kade) i reformatori (el-muslihun)
bave svojom stvarnou/okolnostima, kako da rade na obnavljanju osposobljenosti ummeta da iznova stekne svoje mjesto, misiju i jedinstvenu, graditeljsku, smjernu i civilizacijsku putanju.
U vezi s prethodnim konstantama kuranske vizije, profesor
Ebu Sulejman smatra da je od vitalne vanosti insistiranje na
zakonima, njihovoj primjeni, ali i na nauci i njenim rjeenjima.
6/3/11 9:23:15 AM
386
Zakonita i praktina znanstvena cjelovitost

ovjek je bie obdareno mnotvom darova. Svijest, razum,
razmiljanje, ispravna narav, prostranstva dosena u naim duama i u svemiru oko nas, potom injenica da ovjek uiva moima raspolaganja i namjesnitva, te poastima iz namjesnitva,
zatim sloboda odluivanja koja iz toga proizlazi, potom polog
odgovornosti sve to nalae ovjeku, racionalno i naravski, da se
odazove svojoj ispravnoj duhovnoj naravi u njenoj spoznaji i prirodnom vjerovanju u jedinost Stvoritelja (bi vahdanijje el-halik).
Iz jedinosti Stvoritelja (vahdanijje el-halik) proizlazi jedinstvenost stvorenja (tevhidijje el-halk), njegova cjelovitost, svrhovitost
i moralnost, i naravnost... tvrdi ovaj autor.
Zadovoljstvo je priznati da je Ebu Sulejman ovim dvjema
sintagmama, naime, prvom koja glasi: jedinost Stvoritelja (vahdanijje el-halik) i drugom: jedinstvenost stvorenja (tevhidijje el-halk),
pokazao da je jedan od najvanijih holistikih mislilaca savremenog islama. Iz Boijeg stvaranja proishodi i jedinstvo svih stvorenja. Savremeni ovjek maine i obezduhovljenih sistema u opasnosti je da izgubi ovo osjeanje o jedinstvenosti svih svjetova!
On u svim svojim djelima, a napisao je brojna, insistira na
naunim razumijevanjima, poziva da se ovjek koristi svim
sredstvima znanja/nauke i objektivno raspoloive spoznaje koja
se razgranava prema okolnostima i temi. Sve to jeste nuni uvjet
u traenju ispravnoga i valjanoga spo/znanja (el-marife es-sahiha), e da bi spoznaja sa stanovita objektivnosti i uzronosti bila
vjerodostojna i ispravna. Ebu Sulejman hvali mnoge muslimanske mislioce koji su bili otvoreni spram objektivnih spoznaja nauke. Jer nema pravog spo/znanja bez sredstava razuma i njegove
logike za postizanje spoznanja, i njegova definiranja mjerilom
razuma a to je ono to je postigao slavni uenjak, trijumfalni znalac, sudac i pravnik Ibn Haldun, koji je utvrdio da bez
6/3/11 9:23:15 AM
387
tog sredstva razuma ne nastaje drugo osim mitomanije, magije i

anarhije, iskrivljava se jedinstvena, jedinosna univerzalna vizija i
skonava odgovornost.
Ebu Sulejman je uvjeren u sljedee: Bez obuhvatne, zakonite, objektivne, naune i racionalne saradnje, u ovoj naprednoj
epohi (fi hazihi el-merhale el-mutekaddime) koju je ostvario razvoj ovjeanstva i pripravio je, ova bi stvarnost kako se to vidi
i osjea bila jedan svijet iz anarhije i razularenosti, zaostalosti,
patvorenosti i magije.
Tu vidimo razloge zato ovaj autor insistira na valjanom
odnosu izmeu Objave (Teksta El-Mestur), prirode i zakona
(Prizora El-Menzur) i Razuma (El-Akl), u kojoj su priroda i
zakoni tema Objave o kojima govori, a aksiomi Razuma su organon i sredstvo koje pomae ovjeku da spozna pitanja Objave,
nain kako Objava usmjerava ovjeka kako bi mogao ostvariti
najvei stupanj ispravne, pozitivne, graditeljske saradnje sa zakuastim i skrovitim stvarima smjerne ljudske naravi i univerzalnih
Boanskih zakona i pravila.
Kao reformatorski i prosvjetiteljski mislilac, Ebu Sulejman
ima jedno svoje specifino posmatranje islamske povijesti. On u
njenim prostranstvima detektira iskrivljenje i zastranu sa izvornih
intencija. On kae: Da se putanja metoda muslimanskog uma
(mesar menhed el-akl el-muslim) nije iskrivila utjecajem legendi,
mitolokih snatrenja, grkog formalizma (u logici) i gnostikog
ezoterizma, muslimani bi bili prvi, vodei graditelji prije mnogo
stoljea sve do otkrivanja drutvenih nauka.
Ebu Sulejman je za ispravljanje civilizacijske, reformske i
naune putanje islamskog ummeta danas, on trai da to uspravljanje i ispravljanje treba biti daleko od bajki, legendi, magije,
israilijjata, formalnih logika i gnoza, kae da je dunost muslimana: kulturnih ljudi, istraivaa, mislilaca, reformatora, da
iznova povrate obuhvatne, zakonite, naravne naunosti i njene
6/3/11 9:23:16 AM
388
metode, te da krenu uputom, na vrstom i stamenom koraku, iz

univerzalne, civilizacijske, kuranske vizije.
Tvrdnje koje je upravo izrekao jesu podesan uvod u temu
kojom se Ebu Sulejman esto bavi, a to je univerzalnost islama
i Kurana.
Univerzalnost (el-alemijje)
On prvo definira univerzalnost kao epohu ovjeanstva u kojoj
su se sjedinile sve etape stvaranja ovjeka, da bi obrazovale kako on
kae koncentrine krugove od rodbinstva do pripadnitva, od
pojedinca do porodice, od susjedstva do ire rodbine, od plemena
do naroda, te potom jezika, rase i vrste da bi sve to zavrilo stablom
najveeg koncentrinog kruga a to je ovjek i ovjeanstvo.
Takoer, prema ovom autoru, univerzalnost jeste izdanak
zrelosti civilizacije ovjeka i njegovih znanstvenih sposobnosti,
takoer, univerzalnost je do sada uklonila mnoge prepreke vremena i mjesta itd. On tvrdi da je veoma vana praktina i legitimna znanstvenost, smatra da je ta vrsta znanosti ostvarila univerzalnost, te da u takvoj znanosti nema mjesta za praznovjerje,
magiju i naklapanje (tahrif).
Ebu Sulejman polazi od teze da su prije islama sve vjere bile
poruke odreenim narodima, u osamljenosti (izoliranosti) prvotnih etapa ovjeka i njihovih mjesnih i vremenskih zapreka i
prostora. Tvrdi da su se ljudi oslanjali na uda, ona su u tim
etapama bila sredstvo tih vjera za te narode.
Kad je posrijedi islam, tvrdi Ebu Sulejman, ta vjera je dola kao poruka ovjeku kao svijetu i Sinovima Ademovim. On
opetovano izjavljuje u svojim djelima da je diskurs islama bio
univerzalni diskurs cijelome ovjeanstvu, sredstvo mu je legalna i praktina znanost, dokaz islama i njegova poruka bila je
6/3/11 9:23:16 AM
389
Knjiga i Ikre/Ui/itaj!, cilj mu je Pravda i Mir, jer bez

pravde nema univerzalnosti niti mira. A uz pravdu, nauku, univerzalnost i mir nema mjesta magiji, niti rasizmu, ni raskolnitvu, ni neprijateljstvu. tavie, islam je poziv bratstvu, slobodi,
pravdi, nauci, sigurnosti i miru.
Prema Ebu Sulejmanu, univerzalnost i mir se razlikuju od
globalizacije, dominacije i eksploatacije.
Univerzalnost znai prema ovom autoru uspostavljanje veza, bratimljenje, meusobna samilost, pravedna razmjena
koristi (tebadul adil li el-menafi), mir meu sinovima ovjeka
(ovjeanstva), znai sve suprotno globalizaciji, koja oznaava zaposjedanje, dominaciju, zavojevanje, eksploataciju, pohotu, svjetske
ratove svih vrsta, pa, ako hoete, globalizacija je uistinu ope/masovno unitenje (demar amil), ratovi: kulturni, ekonomski, vojni,
globalistiki, opi, to je globalistiki sistem koji je kolonijalistiki, monopolistiki i tlaiteljski (da ir).
Univerzalnost poziva miru, za razliku od globalizacije koja
esto poziva sukobima i dominaciji. Tu je glavni razlog zato
Ebu Sulejman u glavne konstante kuranskog pogleda na svijet
uvrtava mir ili es-selam.
Mir (es-selam)
Ovaj autor istie da je po univerzalnoj, kuranskoj, civilizacijskoj viziji, cilj asnog i samilosnog mira zapravo princip i
primordijalno naelo za princip pravde, i za integritet ovjeka
unutar ljudskih odnosa. Po kuranskoj viziji, mir se mora ostvarivati kao jedinstvo u raznolikosti i raznolikost u jedinstvu, te
da je bivstvo ovjeanstva jedno bivstvo sastavljeno u koncentrinim krugovima, poevi od pojedinca te proteui se ak do
ope ovjeanske loze (es-sulale el-insanijje).
6/3/11 9:23:16 AM
390
Mir je, prema profesoru Ebu Sulejmanu, jedan od najvanijih naela islamskoga miljenja. Njegovi su uzusi otvoreni prema daljnjim podjelama i detaljiziranju, a to podaruje jo pravila
za metod islamskog naunog istraivanja kako bi ostvario svoje
svrhe i svoje dobre, graditeljske i civilizacijske ciljeve koji ostvaruju smjernu, moralnu, svrhovitu, ovjekovu linost, i od nje ne
odstupaju.
Reforma i izgradnja
Ebu Sulejman ne krije na stranicama svoje knjige da je veoma tuan zbog letargije koja vlada u mnogim dijelovima islamskog svijeta.
On, naravno, odbacuje svaku pomisao da je za takvo to
kriv islam.
Naprotiv, tvrdi da su trud i koritenje u iskonskoj naravi u
ovjeku e da bi udovoljio potrebama ivota i opstanka, to je plod
namjesnitva na Zemlji (semere el-istihlaf fi el-erd), a sam pojam
namjesnitva ili istihlafa je temeljna odrednica ovjekova pologa na
Zemlji.
Ali ovaj na autor istie da reformu, blagostanje i boljitak
neke civilizacije uvijek osujeuje injenica da ovjeka razdiru
dvije sile u njegovome ivotu i trudu. Jedna sila jeste ona zemljana, materijalna, animalna tenja ka razdiranju i udovoljavanju
potreba nasilno (bi anve el-kuvve). Tada u ovjeku prevagu odnose animalne snage, tada udoredni plan koji se nalazi u ovjeku ne odvraa duu koja je sklona zlu od tenji da se odazove
udovoljavanju svojih potreba pribjegavanjem sili (el-lugu ila elkuvve), nasilju, zulumu i agresiji.
Druga sila u ovjeku, tvrdi profesor Ebu Sulejman, jeste ona
koja ostvaruje tenju u smjernoj ljudskoj dui koja jeste duhov-
6/3/11 9:23:16 AM
391
no, smjerno, naravno i savjesno osjeanje, koje gura/podstie ovjeka da se pridrava vrijednosti istine, pravde, milosti, te da se
tim osjeanjem okrene od zuluma, neprijateljstva i nepravde.
ovjekova misija na Zemlji je udoredna i namjesnika,
islam ovjeka zaduuje odgovornou za to to mu je darovana
mo raspolaganja (kudre et-tesarruf) i sloboda izbora (hurrijje elhijar), iz koje slijedi odgovornost truda, koritenja i plemenite
izgradnje (el-imar el-hajjir), na osnovama moralnosti koja se pridrava vrijednosti pravde i koja stremi ka reformi/blagostanju, a
okree se od tenji zuluma, neprijateljstva i pokvarenosti.
Reforma, blagostanje i boljitak nastaju kao proizvod ljudskoga duha. Na autor podsjea da objava u svome opisu prirode potvruje sredinji poloaj vrijednosti duha, svijesti/intuicije
i morala, te mo znanja i spoznaje svega to je u vezi sa ivotom,
biima i tajnama njihove skrovitosti i zakona koji su na raspolaganju da se koriste i da ih se potini za potrebe ovjeka, te darove
za ovjekovu kreativnost i izgradnju na Zemlji, te, takoer, da bi
ovjek potvrdio vrijednost rada, preciznosti i izgradnje, te njihove ljudske uloge u ostvarenju vrijednosti namjesnitva (kijem
el-istihlaf) i njegovih ciljeva koji su bit smisla ovjekova ivota i
ostvarenja njegova jastva.
ovjek se dokazuje na podrujima ivotnih i graditeljskih
poslova, ti su poslovi upravo ono sredstvo Namjesnika (el-halife) koji je poastvovan da otjelotvori vrijednosti ljepote (kijem eldemal), koritenja, te graditeljske i udoredne kreativnosti u svijetu materije (fi alem el-madde), tvrdi Ebu Sulejman, te dodaje
da se ovjeanstvo treba da uzdigne materijom u svijet duha (fi
alem er-ruh) posredstvom njenog otjelovljavanja u vrijednosti i
u smjerne, uzviene, udoredne i duhovne svrhe u graditeljskom
i kreativnom trudu ovjeanstva na Ovom svijetu, zato to su,
kako on kae, posljedice povezane sa dobrotom ciljeva (bi hajrijje
el-mekasid) i sa znanstvenou sredstava (bi ilmijje el-vesa il).
6/3/11 9:23:16 AM
392
Ljepota: stvarnost ili opsjena?

Prouavanje estetikih pristupa Kuranu je, u usporedbi sa
drugim pristupima, umnogome bilo zapostavljeno tokom XX
stoljea.
Profesor Ebu Sulejman je u mnogim svojim djelima podsjetio da su muslimani neopravdano zanemarili prouavanje velikog broja stranica Kurana koje afirmiraju ljepotu i suoenje sa
ljepotom Boga, ovjeka, prirode, kosmosa.
Ebu Sulejman je autor koji estetikim studijama Kurana
i islama prilazi na nain nesumnjive afirmacije. On tvrdi da je
potrebno govoriti o vrijednosti ljepote (kime el-demal) u univerzalnoj civilizacijskoj kuranskoj viziji, jer vrijednost ljepote jeste
univerzalna vrijednost (kime kevnijje), rairena u zadivnosti pojavnog/vidljivog svemira (fi ibda el-kevn el-menzur), njegovom
savrenstvu i naravnim/prirodnim osjeanjima. Takoer, prema
Ebu Sulejmanu, ljepota je naravna potreba ljudske due, njenih
radoznalosti i uivanja u svim podrujima ivota i materijalnog i
apstraktnog postojanja.
Naravno, Ebu Sulejman otkriva razloge zato su muslimani
uglavnom (i uveliko) zanemarili estetske aspekte koje je Kuran razbudio u islamskoj civilizaciji. On smatra da je vladavina diskursa
potiranja sebe (koja se pravdala navodnim islamskim razlozima) a koja je potrajala duge periode vremena ugasila diskurs
ostvarenja sebe u dui ovjeka muslimana.
Autor dodaje da je diskurs potiranja sebe u dui muslimana postupno ugasio osjeanje uivanja ljepote stvaranja, izgradnje, savrenosti, skladnosti, cjelovitosti i ureenosti, te on vie
kako kae Ebu Sulejman ne uiva u uzvienosti i pouzdanju u
stvaranje mnogih ljepota i njihovih savrenosti, tavie poeo se
zbog ljepote sukobljavati sa svojom prirodom, koja kradomice
uhvati poneto od uivanja u ljepoti, ali to ini osjeanjem koje
6/3/11 9:23:17 AM
393
optereuje (ovjeka muslimana) da, eto na taj nain, slua grijehe

i unahe!!!
Profesor Ebu Sulejman tvrdi da takvo oklijevanje spram
istinske ljepote kod muslimana poveava sljepilo svijesti/intuicije, i u dui slabi osjeanje razlike izmeu pogrenog i ispravnog,
rekreacije i ludila.
Prevaga beduinskog i ruralnog u mnogim epohama povijesti
islama dovela je do potiskivanja estetskih komuniciranja sa izvorima islama. Ebu Sulejman o tome kae: Tako je muslimanski
ovjek propustio spoznati mnoga znaenja ljepote i njenih vrijednosti u tekstovima civilizacijske kuranske vizije i vjeronavjestiteljskog sunneta, koji izraavaju estetike dimenzije (el-ebad
el-demalijje) u postojanju kroz naine, izraze, forme te mnoge i
brojne stilske opise u prikazivanju ivih bia i onog to ona nose:
divote stvaranja, sklada i ljepote u milodraganju sluha, vida i
srca/intuicije.
Ebu Sulejman ima u vidu da je zanemarivanje estetikih studija o Kuranu u izravnoj vezi sa raznovrsnim ideologiziranim
prouavanjima Kurana. Ideologizirana prouavanja Kurana su
tokom druge polovine XIX i tokom XX stoljea doivjela plimu,
sve na raun pristupa Kuranu kao knjizi vjere, knjizi razbuivanja ovjeanstva za najdubljim tajnama ljepote univerzuma.
Ljepota je integralni dio vjere, tvrdi Ebu Sulejman, i dodaje
da Boiji Poslanik, s.a.v.s., oporuuje rekreiranje dua, jer due
kad se opterete radom, njima bude dosadno.
ak nalazimo da je Poslanik, s.a.v.s. kad su neke ensarije
htjele proslaviti svadbu, a neki ashabi se usprotivili tome obuzdao te ashabe uvaavajui potrebu due za nekom vrstom rekreacije i zabave sluanjem ljepote pjesme i razonode.
U odjeljku koji je posvetio ljepoti i Kuranu kao izvoru ljepote, Ebu Sulejman navodi, izmeu ostalih, i sljedee ajete:
6/3/11 9:23:17 AM
394
A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po

moru smo ih raznijeli i ljepotama opskrbili, i nad mnogima koje
smo stvorili vrednotu im veliku darovali!856
Jedite iz ljepota kojima smo vas opskrbili i u tome nemojte
granicu prelaziti.857
A On je Taj Koji vinograde stvara, one nadsvoene i nenadsvoene, i palme, i plodove, i usjeve ukusa razliitog, i masline, i
ipke, i sline i razliite.858
A na Zemlji ima krajolika to u susjedstvu se nalaze, i vrtova groem zasaenih, i usjeva i palmi, onih slinih i razlinih, koji se istom vodom napajaju! Neke smo uinili slasnijim
od drugih.859
Recimo na kraju da je ova knjiga profesora Abdulhamida
Ahmeda Ebu Sulejmana jedan odvaan i smion intelektualan
korak u dananjim itanjima Kurana. Ovo djelo nas vraa na
ponovna razmatranja neprolaznih vrijednosti Kurana. Autoru
ovog predgovora i prevodiocu bila je ast da se nekoliko mjeseci
intenzivno druio sa mislima ovog vanog muslimanskog autora,
naeg savremenika.
Prof. dr. Enes Kari
856
857
858
859
El-Isra, 70.
Ta-Ha, 81.
El-Enam, 141.
Er-Rad, 4.
6/3/11 9:23:17 AM
395
Sadraj
Predgovor bosanskom izdanju..............................................................7

Uvod ........................................................................................................19
Univerzalna kuranska civilizacijska vizija .......................................35
Univerzalna kuranska civilizacijska vizija
temeljno ishodite za reformu..........................................35
Kako je deformirana opa univerzalna islamska vizija?....41
Sukob razuma i tradicije: uobrazilja ili injenica? ............55
Islamska vizija izmeu ashaba i beduina .........................73
ta je univerzalna kuranska civilizacijska vizija?..............85
Univerzalna kuranska vizija i odnos ja drugi .................. 110
Univerzalna kuranska vizija je vizija svjetskog mira................... 146
Stalno i promjenljivo: vrijeme i mjesto .......................... 165
Realistiki idealizam ......................................................................... 170
Principi univerzalne kuranske vizije .............................................. 179
Monoteizam (tevhid).....................................................180
ovjekovo namjesnitvo na Zemlji (el-istihlaf) ..............188
Pravda i umjerenost ......................................................190
Sloboda (el-hurrijje) ......................................................198
Odgovornost (el-mesulijje) ............................................206
Svrhovitost (el-ga ijje) ....................................................207
Moralnost (el-ahlakijje) ................................................. 211
Dogovaranje/savjetovanje (e-ura) ................................ 215
6/3/11 9:23:17 AM
396
Sloboda i e-ura: nuni uvjet za opstanak civilizacija....220

Zakonita i praktina znanstvena cjelovitost ...................232
Univerzalnost (el-alamijje)............................................253
Mir (es-selam) ...............................................................261
Reforma (el-islah) i izgradnja (el-imar) ....................... 264
Ljepota: stvarnost ili opsjena? ........................................270
Univerzalna kuranska vizija temelj, ishodite
i poticaj za reformu i izgradnju ........................................................ 281
Civilizacijska univerzalna vizija
i udoredna poimanja ovjeanstva ................................................287
ta je iza kuranske vizije, e da ne bismo sijali po moru ..............292
Na kraju kako da konstruiramo
islamske drutvene nauke i ostvarimo islamsku viziju? ......302
Plan Meunarodnog instituta
za razvoj programa visokog obrazovanja ........................312
Gibak plan.................................................................... 317
Rije na kraju ...................................................................................... 318
Dodatak prvi: Jednadbe reforme .................................................. 320
Temeljni stub za izgradnju/zdanje
islamske civilizacije .......................................................321
Ovdje poinjemo znati i djelovati:
potrebne stvari za civilizacijsku izgradnju ......................322
Dodatak drugi: Vjerovanje izmeu razuma i uda ..................... 323
Uvod ............................................................................323
Racionalni argument ima prednost
u autentinosti Objave ..................................................324
Dodatak trei: Literatura .................................................................343
Kratka biografija dr. Abdulhamida
Ahmeda Muhammeda Ebu Sulejmana ......................................... 345
Pogovor: Islamska stvarnost izmeu ashaba i beduina ...............347
Plodan autor, utemeljitelj instituta i univerziteta............348
6/3/11 9:23:17 AM
397
Povijest islama u sukobu

plemenskog i civilizacijskog ..........................................350
Vjera, stalno i promjenljivo ...........................................352
Afirmiranje univerzalnosti Kurana ...............................354
Ja i drugi u dananjim itanjima Kurana................ 355
Usredsreenost na meumuslimanske
dezintegrativne procese .................................................359
Pasivno beduina i aktivno ashaba ..................................361
Principi univerzalne kuranske vizije..............................363
Naelo monoteizma ..................................................... 364
ovjekovo namjesnitvo na Zemlji (el-istihlaf) ..............368
Pravda i umjerenost (el-adl ve el-itidal) ........................369
Sloboda (el-hurrijje) ......................................................373
Odgovornost (el-mesulijje) ............................................376
Svrhovitost (el-ga ijje) ....................................................377
Moralnost (el-ahlakijje) .................................................380
Dogovaranje/savjetovanje (e-ura) ................................383
Sloboda i e-ura:
nuni uvjet za opstanak civilizacija................................385
Zakonita i praktina znanstvena cjelovitost ...................386
Univerzalnost (el-alemijje) ............................................388
Mir (es-selam) ...............................................................389
Reforma i izgradnja ......................................................390
Ljepota: stvarnost ili opsjena? ........................................392
6/3/11 9:23:17 AM
6/3/11 9:23:17 AM

Kur Anska Vizija

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kur Anska Vizija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

biblioteka posebna izdanja

(Iz Pogovora prof. dr. Enesa Karia)

ABDULHAMID AHMED EBU SULEJMAN

EBU SULEJMAN | KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman daje impresivne analize

IZDAVAKI CENTAR RIJASETA

Korica KURANSKA VIZIJA broiranoPOPRAVLJENO.indd 1

tampano u bosni i hercegovini

biblioteka posebna izdanja

AbdUlhAmId Ahmed ebU SUleJmAN

Temeljno ishodite za ovjekov

biblioteka posebna izdanja

Kuranska vizija prve strane.indd 1

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

TEMELJNO ISHODITE ZA OVJEKOV PREPOROD

Munir Muji i Mustafa Prljaa

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Kuranska vizija prve strane.indd 2

AbdulhAmid Ahmed ebu SulejmAn

Temeljno ishodite za ovjekov

Sarajevo, 1432. god. po H. / 2011. godine

Kuranska vizija prve strane.indd 3

Izdanje ove knjige je realizirano zahvaljujui podrci

Kuranska vizija prve strane.indd 4

Pripadnicima islama i sinovima ovjeka, nada(nje) i

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Predgovor bosanskom izdanju

Jako je bitno u ovom predgovoru, koji piemo povodom

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Osnovni smisao ivota ovjeka kao, prema poslanici islama,

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

nekoliko stoljea, sve to u interesu saveza tirana i sveenih lica

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

To bi znailo da sve to postoji ima svoj smisao i svoju svrhu

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

kih sistema njegovog postojanja, onda se tu ni u kojem sluaju ne

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Imajui u vidu, dakle, da su bili potpuno slobodni i neovisni,

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

hom erijata, sve dok, ukoliko bude u mogunosti, ne spozna i

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

zasluuje pohvalu i nagradu za isto. Ako, pak, uskrati pomo i

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Univerzalna vizija, pak, podrazumijeva veliki civilizacijski

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

nosti te uz pomo kapaciteta i potencijala kojima je opskrbljen,

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

U ime Boga, Svemilosnog, Samilosnog!

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

na engleskom jeziku, a na arapski ju je preveo i objavio prof.

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

da na nauan nain objave/primijene uputu iz islamske poruke

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

ummeta ne moe razumjeti drukije osim s pretpostavkom da

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

sko miljenje kao i rezultati Meunarodne konferencije koju je

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

svega kroz kreiranje programa za takvo neto. Radi ostvarenja

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

bi i razdvoje i skupa. U odreenim situacijama uenici i uenice

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA