Poetika su ve} na prvoj stranici sasjekli Leši}a i 'trsili' se nje-
govog romansijerskog ogleda, prepadnuti da su
kaleidoskopa
u Knjizi o Tari
Zdenka Leši}a
(Zalazi li pomo}nica Boginje
Milosti ikad na Balkan?)
Aida Gavri}
“Ukratko, roman je ona ~udesna stvarnost s one
strane Alisinog ogledala.” Zdenko Leši}
Mo`da smisao mo`e biti kontinuiran, ali zasigurno nije
jedan. Mnogostrukost se suprotstavlja kontinuiranosti.
Šta izabrati? I istine su mnogostruke, kako onda da
smisao bude jedan? Naš `ivot je rašomon16, navodi Leši},
a svaka povijest je pripovijest. “Rašomon” prepoznajemo
i u pri~i mi/drugi, svojstvenoj postkolonijalnim teorija-
ma. Dok su za nas “bijele” svi Koreanci isti, crnih kosa,
kosih o~iju i malih noseva, sa jezikom nalik zujanju p~ela,
tako smo mi, za njih “`ute” svi “mi-guk' (Amerikanci) i
“ka-jong” (Dugi Nosevi ili Nosonje)17. Šta od navedenog
je istina? Nijedno? Jedno i drugo? Nešto tre}e?
Rije~ kaleidoskop dolazi od gr~kih rije~i kalos -
lijepo, eidos - oblik i scopeo - gledati, posmatrati. Isp-
rva je potrebno ukloniti jednu dilemu. U knjizi o ko-
joj je rije~ i eseju povodom nje ne}e biti mnogo gov-
ora o lijepom kakvo pomo}u perlica, staklenih zrn-
aca i šarenih papiri}a do~arava jedna mala spravica
namijenjena privremenom odlasku u druga~iji svi-
jet, ali }e biti govora o druga~ijem svijetu i skokovi-
ma iz jednog u drugi svijet, tehnikom sje}anja,
onom, koja nas mo`e vratiti u najljepše dvorane
naših `ivota i uspomena, ali jednako tako raskrvari-
ti mnemograme i prikazati oblike nastale od crvenih
i crnih perlica, nalik na krvna zrnca naših bli`njih, i
na njihove i naše sopstvene sudbine.
Roman je ona ~udesna stvarnost s one strane Alisinog
ogledala, ili mo`da 'stvarnost' u ogledalima postavljen-
im na 45, 60 ili 90 stepeni, ovisno o tome `elimo li sliku
uduplati osam puta, šest puta ili ~etiri?! Nebitno koja
od mogu}nosti nam zvu~i poeti~nije, ~injenica je
jedna: ~udesna stvarnost nije nu`no ~udesno lijepa.
Mo`da ima onih (a sigurna sam da ima) koji bi ili
16
Odnosi se na Kurosawin film Rašomon, u kojem je jedan doga|aj ispri~an iz ~etiri ta~ke gledišta.
17
U vezi sa nazivom “ka-jong”, kako u slengu Koreanci nazivaju ljude sa zapada, Leši} je osmislio zanimljivu teoriju o “nosocentriz-
mu”. Kao što feministi~ke teorije govore o falocentrizmu (društveni sistem zasnovan na vladavini muškaraca), tako bi suvremeni
kriti~ari zapadnje kulture mogli govoriti o “nosocentrizmu” , gdje bi nos simbolizirao transcendentalnu pretenziju Zapada, prema
kojoj bijelci evropskog porijekla reprezentiraju ~ovje~anstvo itd. (Leši} 119 : 2004)
74
naišli na još jednog beznade`nog jugonostalgi~ara.
Njima savjetujem: ne zgra`ajte se i ne drhtite! Ako
se toga plašite, 'plavo-bijelo-crvena trobojka s crven-
om zvijezdom u sredini' se na daljnjim stranicama
ne}e ukazivati kao utvara.
“Davno je eksplodirala i ve} se ugasila ta zvijezda”, na-
vodi Leši}, a neki od nas u to upisuju i piš~ev tu`ni iz-
raz lica povodom tegobne istine o jednoj 'utvari'. (No,
nisam više sigurna da li oni koje sam upravo savjeto-
vala uop}e zavre|uju da se na njih troši toner iz štam-
pa~a, pa ~ak niti za jednu jedinu re~enicu. Ipak, budi-
mo milosrdni, “halalimo” im ove dvije!)
Nerijetko se sam autor vra}a pitanju povoda stv-
aranja ovog ili romana uop}e, pa bismo se, poštuju}i
ga, i usput rješavaju}i stalnu dilemu 'odakle po~eti?'
trebali na samom po~etku osvrnuti i na pitanje:
'~emu roman u ovo oskudno vrijeme?'
“Romaaan ti je jaaako komplikovaaanaaa
stvaaar! (Sijari})
Istina. Mo`da se iz tog razloga Leši} odlu~io i da
nam to demonstrira, opisno i na primjeru.
Opisnim putem doznajemo kako je teško pisati
roman, kako nije sve u pri~i, koje vrste ta~aka glediš-
ta razlikujemo prema Genettu, koje vrste pripovje-
da~a je mogu}e uvesti, kako gra|u mo`emo crpiti iz
mašte ili iz prethodnih tekstova, koje tipove romana
imamo, o distinkciji Autor/Tekst, da junak nije
neophodan, o fabuli i si`eu, o mogu}nosti uvo|enja
skokova i paralelnih svjetova, o svemu što nam je
potrebno, ali ne i neophodno kako bismo ~itali “kla-
si~ni” roman - o svemu što nam je neophodno kako
bismo ~itali jedan potpuno osobit, 'neklasi~ni', ali ne
i “antiklasi~ni” roman. Na primjeru opa`amo sve
ovo na što je opisnim putem ukazano, jer ovaj
roman je splet svega prethodno datog.
Nije sve u pri~i – fabuli, sve je u mnogostrukosti,
mnogim pri~ama i mnogim fabulama, na ~ije isp-
replitanje i posrednu povezanost nailazimo pušta-
ju}i roman da se oslika u nas. Na dvadeset i prvoj
stranici Leši}u se javlja ohrabruju}a misao: treba pu-
stiti pri~u da te~e. No, njegova pri~a neprestano “za-
pinje”, ne zbog toga jer je “te~nost” pri~e vještina
koju ne mo`e dose}i, nego stoga jer je on doista puš-
ta da te~e, ne poma`u}i se izvješta~enoš}u, nego da-
ju}i joj njen nepatvoreni prirodni tok i oblik, a on je
fragmentaran. U takvom prirodnom obli~ju ne-
mogu}e je imati jednog glavnog junaka, a kamoli da
se taj junak ogleda u li~nosti. Nu`an je princip ili mi-
saona vodilja, koja }e ispuniti krater formiran eks-
plozijom izvješta~enosti nastalom stolje}ima gajen-
im iluzijama o li~nostima kao nosiocima roma-

neskne forme. Prava proza nije prozai~na, rekao bi
Heidegger, prava proza je poeti~na. Ako nam u po-
eziji nije nu`an glavni junak (lik), naprotiv, onda
nam u pravoj prozi on, tako|er, ne}e nedostajati. Po-
red neprestanih upadica u vidu autorovih razmišl-
janja o potrebi/ne-potrebi za glavnim junakom,
demonstriranje istih je mnogo o~itije. Postavimo to
na sljede}i na~in: Ko je glavni junak Leši}evog ro-
mana? On sam? Seong-Hwan? Jeremy? Belinda?
Ka}a? Bra}a: Josip i Tomislav? Ch'on Sang-Pyong?
Mok Sun-Ok? Da i ne. Sve su to junaci, ~as glavni,
~as sporedni. Svaki glavni u svom fragmentu pri~e,
sporedni u drugom. Neki 'glavniji' autoru, neki
sporedniji, neki lebde u vazduhu svakog fragmenta.
Da li je to mo`da Tara? Ka`u, naslov romana ~esto
upu}uje na glavnog lika ili temeljnu radnju. Uzmi-
mo da je i ovaj put tako. No, šta }emo ako Tara nije
niti lik niti junak? Šta }emo ako je ona apstrakcija,
princip, bit? Da li takvo što roman ~ini manje roma-
nom ili mu pak smisao prenosi u prvi plan iz po-
zadinskog na koji smo navikli? Da li je prebacivanje
akcenta na diskontinuiranu pri~u ujedno i postupak
decentralizacije mo}i - nosioca mo}i, bilo da se radi
o glavnom junaku, pripovjeda~u ili autoru? Ako
malo bolje razmislimo: da li je neophodan umje-
tni~ki postupak 'strpati' smisao u dublje pore kako bismo
du`e iskopavali, kako bi nam pri~a izgledala fascinantnija
i ve}a? I, mora li, u skladu s tim, izbacivanje iste na
površinu biti odba~eno kao nevješt umjetni~ki pos-
tupak ili obi~ni postmodernisti~ki eksperiment?
Griješim. Upotrebom jednine u ovom slu~aju gri-
ješim. Ovaj roman ili knjiga, kako je kome dra`e,
nema smisao, on/ona posjeduje smislove.
Kada Leši} preuzima feministi~ku postavku
unutar koje se ka`e: zadr`at }emo samo ono što nama
odgovara (Leši} 21 : 2004), on to mo`da uvodi kao su-
gestiju za preovladavanje traume (zanimljivo je da
se mi koji smo bili djeca u ratu 1992.-1995. prilikom
prepri~avanja uspomena sje}amo naj~eš}e igre,
vragolija i lijepih momenata, a zanemarujemo
masakre, granate i snajperiste koji su nas nišanili sa
krovova), me|utim, kada ja to ponovim, uvodim to,
kako bih na najli~niji na~in dekonstruisala postoje}i
tekst, jer svaka analiza, ako se ne radi o egzaktnim
naukama, nu`no je li~na.
O ~emu to sve, dakle, govori “Knjiga o Tari”? Koji
se to sve “junaci” nadme}u za glavnog?
U igri su: skepsa, `ivot, smrt, milost/odsustvo mi-
losti, rat, vje~ni mir, teorije, šutnja, mi/oni, kibun
(obraz), kulture, “mentaliteti”, istina/istine, `rt-
va/krvnik, zlo~in, ljudskost itd.
Kako bismo bili pošteni i ne davali prednost sop-
stvenim upisivanjima naspram autorovih izri~itih
stavova (jer naš autor ne `eli biti pokopan, iako je u
više navrata bio u dilemi), prvo }emo navesti onog
junaka kojeg je autor na posljetku izdvojio kao
18
(Pore|enje preuzeto iz ''Knjige o Tari'', 12. str.)
protutemat
glavnog – sje}anje; kaleidoskop sje}anja. Ali, s
obzirom da nama to nije dovoljno, jer se kao ~itatelji
još uvijek osje}amo ro|enim, uplest }emo i svoje
prste, ne osporavaju}i sje}anje kao princip-vodilju
ovog romana. Kuda nas je ta vodilja odvela? Put je
prostran, šarolik, sa mnogim skretnicama, pa kreni-
mo! Mo`da }e se i moje misli rasuti kao suhi grah ,
18
no kada pri~a te~e prirodno, fragmentirano, ni misli
o njoj ne mogu izbje}i datoj nu`nosti.
Prvi 'junak' koji se nazire na samom po~etku je
smrt – smrt kao promjena u postojanju, kao jedna od
mijena u `ivotu koji je beskrajni proces stalnih transfor-
macija. Leši} time uspostavlja prvu od mnogih dis-
tinkcija Istok/Zapad. Za razliku od zapadnja~kog
poimanja smrti, koje je uprkos raznim religijama i
svetim knjigama, zasnovano na mislima o kraju,
isto~nja~ko poimanje smrti zasniva se na mislima o
po~etku i pustolovini.
“Nema radosti sastanka bez tuge rastanka. Nema
uop}e sastanka bez rastanka.” (Leši} 11: 2004), izgovara
autor na usta Koreanca Seong Hwana. “Me|utim, za
razliku od isto~njaka, zapadnjaci o smrti misle tek kad se
ona pribli`i.” (Leši} 11: 2004) Da li je smrt, kao junak
ovdje došla sama i nepozvana ili je ona kao takva
ve} prije nastanka romana osigurala svoje mjesto?
Pogriješit }ete ako pomislite da je ja (ovim putem) ili
pisac (pišu}i) isti~emo zbog pri~e o smrti autora.
Njeno prisustvo je uvijek zagarantovano, pogoto-
vo ako se ne~ija smrt osje}a izme|u redova svakog od
fragmenata djela. Ona hu~i i bu~i u svakom slovu,
premda neizgovorena. Krije se u ta~kama na i i j, u
šupljinama krugova o, a i g, kosim linijama k i pravim
i zakrivljenim linijama svih ostalih slova. Ne radi se ni
o strahu od sopstvene smrti. Rije~ je o smrti koju
najte`e zaboravljamo i prihvatamo – smrti naših
krvno i duševno najbli`ih, smrti naše bra}e.
Smrt bra}e je sr`na trauma koju je autor ovim
romanom nastojao osvijestiti u nadi pronalaska smi-
raja, bez zablude da }e je prevazi}i. Radi se o vje-
~nom tra`enju pravog puta i nadi da }emo ga
prona}i, pa ~ak ako je ona i nepobitno la`na.
“Moja skepsa je bila ja~a od moje vjere” – navodi
Leši}. Ali potreba za vjerom se ~itav `ivot nadvijala
nad njim kao mutni oblak kojeg ne mo`emo odag-
nati. Da nije rije~ o otrcanosti upotrebe vjere u religi-
jskom kontekstu lako }emo pokazati navode}i kratki
primjer u kojem pisac rastjeruje sve naše dileme o
tom pitanju i pri tome postavlja još jednu savršenu
distinkciju izme|u Istoka i Zapada. Radi se o
piš~evom do`ivljaju i doga|aju iz djetinjstva vezan-
im za religijsku ustanovu i njene slu`benike. Pot-
puno je neva`no da li je to bila crkva, d`amija ili sin-
agoga, princip je isti. Dogodilo se to da se dje~ak
Zdenko u toku jedne mise nešto spetljao, što je rezul-
tiralo naknadnim šamarima nanesenim “debelim dla-
novima” vele~asnog. Bez mnogo rije~i, pomo}u samo
(sic!) 75
 jedne slike, pisac nam do~arava ~itav jedan svijet
la`ne posve}enosti i vjere. Ti 'debeli dlanovi' su slika
svjetovnosti zapadne crkve i crkvenjaka, njihove
nezaja`ljivosti i pro`drljivosti, nasuprot isposni~kog
`ivota koji propovijedaju (ili da ka`em 'reklamiraju'
u skladu sa modernizacijom svega, pa ~ak i
'duhovnih' ustanova). Tada malenog Zdenka nisu
zabolili šamari, ka`e on, koliko neo~ekivano odsust-
vo milosti. Šta da se radi kada se spozna da je ona
ustanova ili onaj 'princip' (recimo crkva, religija i
sveštenici) koji propovijedaju milosr|e i od kojih
smo u~eni da je o~ekujemo postanu oni prvi koji isti
princip iznevjere? Tada potra`imo utjehu u istim
principima koji se negdje daleko doista poštuju.
Bitno je da napomenem kako ne tvrdim da u zapad-
nom svijetu ne postoje istinski sveštenici kao što je
onaj u filmu Roberta Bressona “Dnevnik seoskog
sveštenika” (1951.) Ne imputirajte mi ironiju, jer kao
primjer navodim film i to iz godine 1951. – no, ko zna
- mo`da se podsvjesno o tome i radi.
Ako bih uzela primjer iz naše najbli`e sredine i
vremenskog konteksta, jednog '~ednog', 'pravednog' i
bogu(ne)dragog vlasnika studentskih kredit-stipendi-
ja s kamatama, bogomoljca prof.dr. Franju Topi}a od
zapadnog svijeta bih napravila beznade`nu crnu
rupu, a i to mi nije cilj. Mislim da ne bi bio ni Zdenku
Leši}u, pa }emo taj posao prepustiti `utoj štampi.
Radije }emo uvesti distinkciju o kojoj je gov-
oreno. Naime, Leši} suprotstavlja odsustvo milosti i
pro`drljivost duhovnjaka Zapada i milosr|e (Taru)
u korijenu duhovnosti Istoka (sjetimo se Seong-
Hwana u hramu s kraja knjige: on doista 'posti').
Nimalo slu~ajno, Leši} kao sliku isto~nja~ke milosti
uvodi pri~u o tigrici i kraljevi}u koji se `rtvovao za
nju i njene mlade. Premda se radi o pri~i koju je
pri~ao Buddha, ne smijemo je odbaciti svode}i je na
budizam kao nešto što nas se “ne ti~e”. Pri~a govori
o vrhuncu samilosti, o bitnoj ideji koja nas u~i da
premostimo našu li~nu sre}u ili nesre}u kao jedinu
vrijednost `ivota. U~i nas ideji koja je otjelotvorena
u Tari – bo`anstvu milosr|a. Kontekstualizirajmo!
Ovdje se ne radi samo o površnom promoviranju
ideje milosr|a. Ovo promišljanje ima svoj duboki
prethode}i kontekst, krajnje li~an i za pisca i za naše
podneblje, dakle nas li~no. Nasuprot onome što smo
~itaju}i nau~ili o jednoj druga~ijoj kulturi: o sirovoj
ribi, ~ajevima ukusa kakvih ne mo`emo ni zamisliti,
o praksi spavanja na dušecima i zagrijanim podovi-
ma, radoznalosti koja nije sramotna (kao kod nas), o
susretljivim ljudima koji vas bez mnogo suzdr`a-
nosti primaju na konak, ali i onima koji vas ignorišu,
jer niste formalno predstavljeni, u roman
neprestano prodire i jedna tegobna pri~a o našoj ku-
lturi utemeljenoj na bratoubila~kim ratovima. 'Bra-
toubila~kim' na ovom mjestu u dva smisla: 1) bra}a
se me|udobno ubijaju, 2) ubijaju vam bra}u (kao što
su ih ubili i našem piscu).
Leši} govori o našoj kulturi govore}i o jesenjim
pjesmama naših pjesnika kao arhetipskim slikama u
kojima se odslikava cijeli jedan “nestabilni mentalitet” ,
podlo`an svakojakom utjecaju, pa ~ak i utjecaju at-
76
mosferskih promjena. Istina je, re}i }emo, da atmos-
ferske prilike uti~u na sve ljude, ne samo na nas
Balkance, ali imajmo na umu da ovo nije naš roman.
Pisac progovara li~no, ogor~eno i samouvjereno, s
pravom na kritiku svog sopstvenog naroda, a to mu
moramo dopustiti. Kada nai|emo na stereotipe
poput: “Svakako si s Balkana! Drzak i neu~tiv!” (Leši} 52:
2004) nemojmo lin~ovati pisca osje}aju}i se napadnu-
tim, jer napad stranca na drugog nije ista stvar kao
napad nekoga na svoju zemlju. Radi se o autokritici i
ni o ~emu drugom. Rije~ je o autokritici iste vrste
poput one kod našeg Ive Andri}a, koji je mrtav pretr-
pio drvlje i kamenje jer je iz ogromne ljubavi bio
iznutra prisiljen da poka`e ogor~enje i razo~arenje, a
znamo da je ono najve}e onda kada nam je do nekog
ili ne~eg stalo. Uprkos tome, mo`da svjesno, a mo`da
i ne, Leši} citira Andri}a: “Sve što je nade, utjehe i ljepote
na svijetu otkriva se o~ima pobije|enih, a pobjednici su sli-
jepi, drhte i gore, i nemaju ništa do svoje divlje plamene
radosti iza koje ostaje pepeo.” Mnogo je ~asnije biti na
strani `rtve, nego na strani krvnika, zaklju~uje Leši}.
Me|utim, ovdje se ne radi o uzdizanju viktimizacije
kao novog mita za prevazila`enje postratne traume,
radi se o uzgred navedenoj ~injenici bez ponu|enog
recepta za samosa`aljenje. Leši} }e nam ponuditi
nešto mnogo bolje, o ~emu }u docnije govoriti.
Kada Leši} piše kako je Vije}nica sagra|ena u
pseudomavarskom, a spaljena u barbarskom stilu,
on ne ismijava. To je humor proizišao iz teške du-
ševne patnje ~ovjeka kojemu je ta ustanova nešto
zna~ila, koji ju je osje}ao svojom. Suvišno je o tome
govoriti, to se naprosto osje}a u svakom glasu te
mu~ne igre s jezikom.
Leši} govori o ratu našeg podneblja, izvanred-
no opisuju}i njegove osnovne zna~ajke pod
svakim 'nebom'.
“Seoska propalica, neradnik i besposli~ar, bez škole i
zanata, mutivoda i prelivoda, špekulant i švercer, spreman
na najraznovrsnije ujdurme i mu}ke, ~ovjek kome je moti-
ka teška a knjiga mrska, do~ekao je u ovom nacionalisti~-
kom bezumlju svojih pet minuta, digao se visoko – on je
sve, i štap i vlast, i pop i popadija, niko kao on i niko iznad
njega. (...) Na udaru njegove nacionalne budnosti i oda-
nosti posebno su obilje`eni (za prismotru i odstrijel) oni
rijetki od “druge vjere”, ta ku`na gamad, taj kukolj u ~is-
tom srpskom `itu.” (Leši} 168: 2004)
Ovo je naša stvarnost – nju i sada `ivimo, samo
što se ne radi uvijek o “kukolju u srpskom `itu”; `ita
je sve više. “Rodoljupci” koji su se 1948. godine, kao i
1992. godine pretvorili u “kesoljupce” i sada su na
snazi, zauzimaju najviše pozicije, centri su mo}i.
Zdenko Leši} uvodi još jednu izvrsnu sliku okretan-
ja poretka u ratu, smještaju}i je u kontekst zatvora
'Kule'. Rije~ je o tri lika smještena u jedan prostor:
dva profesora (zarobljenika) i stra`ara }ene (bivšeg
raznosa~a hljebova).
“Reci ti meni, profesore, je li istina da je i ovaj naš nes-
retni Vladimir neki profesor?
'Jeste, profesor i moj kolega! ...'
'I pjesnik je, ka`u?', pita ]ena.
'I pjesnik je, gospodine!', potvr|uje profesor. 'I
FOTO: ALMEDIN ZUKI]

knji`evno kriti~ar!', dodaje, kao da }e to podi}i moj ugled
u o~ima }ene.
]ena }uti. Laska mu ono 'gospodine'. Glas profesorov
je nekako ravan za njegove uši i ne ose}a prikrivenu ironi-
ju. ^uo sam ko je ]ena. Prije rata raznosio je hleb po
Sarajevu. A sad je 'mali car'.” (Leši} 189: 2004)
Ne mo`emo da ne pomisilimo na sve 'nosa~e
hljebova' koji su nakon rata od stra`ara i nosa~a po-
stali i profesori.Istina, pisac navodi svog brata kao
'nacionalno nepodobnog stanovnika', ali tu sud-
binu su dijelili mnogi.
Smrt koju sam spominjala kao onu koja hu~i
izme|u svih redova romana je smrt upravo piš~eve
bra}e – Josipa i Tomislava. Premda je jedan ubijen, a
drugi umro, ~itaju}i shvatamo da se u oba slu~aja
radi o ubistvu, jer, postoje dvije vrste zlo~ina,
objašnjava Leši} kroz “dnevni~ke zapise” svoga
brata: 1) ubijanje granatama, no`em, revolverom
(kako je ubijen prvi brat), 2) ubijanje duše (kako je
ubijen drugi brat).
Ova smrt se u romanu javlja kao lajtmotiv, sim-
boli~ki predstavljena `utim taksijem, koji se nep-
restano javlja kao iz druge dimenzije, što nam ispr-
va tako djeluje, sve dok u vezu s navedenim ne
dovedemo glavnog junaka – sje}anje i spoznamo da
se radi o taksiju iz piš~eve prošlosti, o taksiju u
kojem je posljednji put ~uo glas svoga brata. Prošlost
i sadašnjost se u ovom romanu prepli}u do zbunju-
ju}e mjere. Da li time pisac mo`da demonstrira onaj
mit naše civilizacije, o kojem u više navrata govori?
Mit o kontinuiranosti. “Ne postoji kontinuirani ego. To
je mit naše civilizacije. Ja od ju~er nisam ja od danas.
Ju~erašnji ~ovjek je mrtav u današnjem ~ovjeku, a današn-
ji umire u sutrašnjem...” (Leši} 216: 2004)
Kako onda za glavnog junaka uzeti jedan lik?
Kako uzeti uop}e lik kada on nikada ne mo`e biti
jedan? Jednost lika bila bi vješta~ka tvorevina. Ako
smo odbacili vjeru u kontinuiranost ega, prihvatit
}emo da je jedini mogu}i junak romana njegov
smisao. “Smisao dr`i roman na okupu. Njegovi se dije-
lovi dr`e zajedno baš zato što ih , kao neki metafizi~ki
ljepak, povezuje njegov smisao.” (Leši} 192: 2004)
Mo`da smisao mo`e biti kontinuiran, ali zasigurno
nije jedan. Mnogostrukost se suprotstavlja kontinu-
iranosti. Šta izabrati? I istine su mnogostruke, kako
onda da smisao bude jedan? Naš `ivot je rašomon19,
navodi Leši}, a svaka povijest je pripovijest. “Rašo-
mon” prepoznajemo i u pri~i mi/drugi, svojstvenoj
postkolonijalnim teorijama. Dok su za nas 'bijele' svi
Koreanci isti, crnih kosa, kosih o~iju i malih noseva,
sa jezikom nalik zujanju p~ela, tako smo mi, za njih
'`ute' svi 'mi-guk' (Amerikanci) i 'ka-jong' (Dugi

19
Odnosi se na Kurosawin film Rašomon, u kojem je jedan doga|aj ispri~an s ~etiri ta~ke gledišta.
20
U vezi sa nazivom 'ka-jong', kako u slengu Koreanci nazivaju ljude sa zapada, Leši} je osmislio zanimljivu teoriju o ''nosocentriz-
mu''. Kao što feministi~ke teorije govore o falocentrizmu (društveni sistem zasnovan na vladavini muškaraca), tako bi suvremeni
kriti~ari zapadnje kulture mogli govoriti o 'nosocentrizmu' , gdje bi nos simbolizirao transcendentalnu pretenziju Zapada, prema
kojoj bijelci evropskog porijekla reprezentiraju ~ovje~anstvo itd. (Leši} 119 : 2004)

(sic!) 77
 Kako bismo bili pošteni i ne davali prednost sopstvenim upisivanjima naspram
autorovih izri~itih stavova (jer naš autor ne `eli biti pokopan, iako je u više navrata
bio u dilemi), prvo }emo navesti onog junaka kojeg je autor naposljetku izdvojio kao
glavnog - sje}anje; kaleidoskop sje}anja. Ali, s obzirom da nama to nije dovoljno, jer
se kao ~itatelji još uvijek osje}amo ro|enim, uplest }emo i svoje prste, ne osporava-
ju}i sje}anje kao princip-vodilju ovog romana. Kuda nas je ta vodilja odvela? Put je
prostran, šarolik, sa mnogim skretnicama, pa krenimo!

Nosevi ili Nosonje). Šta od navedenog je istina?
Nijedno? Jedno i drugo? Nešto tre}e?
Nije li onda najbolje prihvatiti tezu da tekst
sam sebe piše, ako je pri~a ve} op}enito uzevši
nepouzdana stvar?
Da li je vjera u autora staromodnost, nakon što je
Barthes “dokazao” njegovu smrt? Da li je izvor
umjetni~kog djela mašta romansijera ili prethodna
gra|a? Da li je ispravno tra`iti gra|u u dalekim kra-
jevima ili u sebi i oko sebe? Da li nam je potrebna
distinkcija fabula/si`e? Uostalom, šta je danas
najviše u modi? – pita se Leši}. Ovakvim i sli~nim
dilemama je pro`et cjelokupni roman. Buni nas. Da
li je ovo zagovaranje postmodernisti~kih postavki ili
potreba za njihovim prevazilaskom? Pisac se
neprestano preispituje, razla`e i razobli~uje teorije i
svoja sopstvena stanovišta, bje`e}i iz jednog u
drugo, a potom se vra}aju}i u potrazi za tre}im. On
se neprestano tra`i. Razobli~avaju}i i dekonstruira-
ju}i svoj sopstveni pripovijedni postupak, Leši} se
pojavljuje ujedno i kao romansijer i kao svoj sop-
stveni kriti~ar i teoreti~ar.
U stvarala~kom smislu, Leši} pronalazi utjehu u
postmodernisti~kim postavkama, ali ih ujedno i
dekonstruiše.”Zato mi je preostalo samo da se priklonim
postmodernisti~kom uvjerenju da je tekst samosvrhovita
dinami~ka struktura koja sama sebe modelira. Tješio sam
se time da je Derrida mo`da ipak u pravu, te da moj
roman mo`e sam sebe struktuirati. Zato sam pustio da
same od sebe teku rije~i, slike, misli, sje}anja, snovi.”
(Leši} 219: 2004)
Bitan sloj ovog romana, koji ne smijemo izostavi-
ti, jeste sloj šutnje. “Daleka goro, jedina veli~ino u his-
toriji, mi, ljudi, bismo morali u~iti od tvoje šutnje!” (Leši}
67: 2004) Govore}i o va`nosti kibuna (obraza) kod
Koreanaca, Leši} mo`da, aludira upravo na ono pre-
šu}eno o obrazu naših naroda i našoj ~asti. Sjetimo
se sljede}eg pasusa: “Ali zašto napuštamo polo`aj koji
mo`emo braniti?, pitao sam. 'Tebi }u re}i: takav je dogov-
or.” (Leši} 58: 2004)
Više od toga nije re~eno. ^itaoci neka presude ko
i zašto se dogovarao, kada je napuštena Herceg-
ovina, koja se mogla braniti ili mo`da Srebrenica?
Da li i danas postoje krvlju potpisani dogovori u ko-
jima u~estvuju dvije, tri ili ~etiri strane? (Jasno je da
je za dogovor potrebno minimalno dvoje.) Kako
pobje}i iz ovakve stvarnosti?
U stvarnosnom smislu, Leši} pronalazi utjehu u
utopiji/utopijama:
1. Treba prona}i mir u sebi, jer sre}a je u nama.
2. Treba posti}i Samadhi – “To stanje duha nastaje
kad ~ovjek u sebi zatomi sve `udnje, kad sve zaboravi, kad
se ni~ega više ne sje}a, kad mu se smiri mašta i kad se
izgube snovi, kad se uznese nad brige svoga Ja. Tada je on
ono što je u svojoj biti. I jedino tada vidi svijet onakvim
kakav on u suštini jeste: kao Tihi okean, koji zna da uza-
vri i prevrne se, ali koji i tada te`i da se smiri i utiša i da
što du`e ostane takav.” (Leši} 206 : 2004) i...
3. Treba prepoznati Taru, pomo}nicu Boginje
Milosti.
“Kao bit ona ne zna za oblik, ni za zvuk, miris, okus
i dodir, niti za ikakvu misao. Ona je darivanje koje ne
podrazumijeva ni darodavca ni dar. Jer ona obitava u
praznini u kojoj nema likova ni oblika, ni osjeta ni
osje}anja, ni poriva ni samosvjesti, ni materije ni duha.
I odatle se vra}a u postojanje navla~e}i na sebe ma koji
lik, da ga, kao odje}u, odbaci ~im ispuni svoj zadatak.”
(Leši} 35: 2004)
A zalazi li Tara na Balkan? Ili nam preostaje samo
da ~ekamo “misti~ni dodir Beskraja”?

78